Matematika 2

zbirka zadataka
E. Kovac-Striko
N. Kapetanovic
B. Ivankovic
20. rujna 2005.

Sadr
zaj
1 Matrice
1.1 Definicija i primjeri . . . . . . . . . . . . . . . .
1.2 Zbrajanje matrica. Mnozenje matrice skalarom.
1.3 Mnozenje matrica . . . . . . . . . . . . . . . . .
1.4 Inverzna matrica. Matricna jednadzba . . . . .
1.5 Rang matrice . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1.6 Linearni sustavi . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1.7 Problemski zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . .
1.8 Ispitni zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1.9 Input-output analiza . . . . . . . . . . . . . . .

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.

2
2
5
5
8
12
14
17
19
20

2 Redovi brojeva
27
2.1 Definicija i primjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
2.2 Konvergencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
2.3 Kriteriji konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
3 Redovi funkcija
3.1 Definicija reda funkcija
3.2 Redovi potencija . . .
3.3 Taylorov polinom . . .
3.4 Taylorovi redovi . . . .

i podrucja
. . . . . .
. . . . . .
. . . . . .
1

konvergencije
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

41
41
43
45
47

3.5

Fourierovi redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52

4 Funkcije vi
se varijabli
4.1 Definicija i primjeri . . . . . . . . . . . . .
4.2 Parcijalne derivacije . . . . . . . . . . . . .
4.3 Teorem srednje vrijednosti. Diferencijal .
4.4 Tangencijalna ravnina i normala na plohu
4.5 Lokalni ekstremi . . . . . . . . . . . . . .
4.6 Uvjetni ekstremi funkcije . . . . . . . . . .

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

57
57
59
61
62
65
68

5 Vi
sestruki integrali
5.1 Pojam dvostrukog integrala i izracunavanje . . . . . .
5.2 Zamjena varijabli u dvostrukom integralu . . . . . . .
5.3 Primjene dvostrukih integrala . . . . . . . . . . . . .
5.3.1 Izracunavanje povrsina ravninskih likova . . .
5.3.2 Izracunavanje volumena cilindricnih tijela . .
5.3.3 Izracunavanje mase i koordinata tezista tijela
5.4 Pojam trostrukog integrala i izracunavanje . . . . . .

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

74
74
76
79
79
81
82
84

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

6 Diferencijalne jednad
zbe
85
6.1 Diferencijalne jednadzbe prvog reda . . . . . . . . . . . . . . . 85
6.2 Diferencijalne jednadzbe viseg reda . . . . . . . . . . . . . . . 85
6.2.1 Linearne diferencijalne jednadzbe n-tog reda . . . . . 85

1
1.1

Matrice
Definicija i primjeri

Neka je
D = {(i, j);

i = 1, . . . , m;

i = 1, . . . , n}.

Realna matrica tipa m n je funkcija

A:DR
cije su vrijednosti A((i, j)) = ai,j , a koja se simbolicno zapisuje u obliku

A=

a11
a21
..
.

a12
a22
..
.

a1n
a2n
..

am1 am2 amn

Zadatak 1.1 Tvornica cigareta proizvodi cetiri tipa cigareta koje prodaje u
pet gradova. Prodaja je tokom mjeseca imala slijedece rezultate:
- prvi grad je prodao po tipovima: 40, 60, 20 i 30 tisuca kutija
- drugi grad: 50, 50,15 i 35 tisuca
- treci: 40,45,25,40
- cetvrti: 30, 20, 10, 20,
- peti: 35, 40, 15 i 25 tisuca.
Prikazite matricno rezultate prodaje.
Zadatak 1.2 Nacrtajte graf od pet cvorova {1, 2, 3, 4, 5}. Spojite cvorove 1 i
2 i iznad spojnice napisite 35 koji simbolizira udaljenost komunikacije cvora
1 i 2. Nadalje spojite 1 i 3 spojnicom naznacene duljine 40, 1 i 5 duljine 30,
2 i 5 s 40, 5 i 3 s 25, 3 i 4 s 35 i 4 i 5 s 35.
Matricno zapisite komunikacije tako da je element matrice jedak nuli u
slucaju da izmedu i-tog i j-tog cvora nema neposredne komunikacije.
Rjesenje:

M=

0 35 40
35 0
0
40 0
0
0
0 35
30 40 25

0 30
0 40

35 25

0 35
35 0

Zadatak 1.3 Udaljenost cvorova u grafu je duljina najkraceg puta izmedu

dva zadana cvora. Put u grafu je niz cvorova kod kojih su svaka dva susjedna
povezana komunikacijom. Napisite matricu najkracih udaljenosti cvorova iz
Zadatka 2.

Rjesenje:

L=

0
35
40
65
30

35 40 65 30
0 65 75 40

65 0 35 25

75 35 0 35
40 25 35 0

Posebne matrice:
1. kvadratna matrica: m = n
2. nul-matrica tipa m n:
aij = 0,

i, j

3. dijagonalna matrica je kvadratna matrica: i 6= j aij = 0:

dij = ij aij
4. jedinicna matrica I ili E, je kvadratna matrica za koju vrijedi eij = ij
5. transponirana matrica matrice A tipa m n je matrica AT tipa n m,
u kojoj je (aij )T = (aji )
6. simetricna matrica je kvadratna matrica A = AT
7. antisimetricna matrica je AT = A
8. gornja trokutasta matrica: i > j

aij = 0
aij = 0

9. donja trokutasta matrica: i < j

Zadatak 1.4 Navedite po jedan primjer za svaku od matrica. Koristite se

matricama najvise do 4 4.
Zadatak 1.5 Napisite simetricnu donjotrokutastu matricu i antisimetricnu
gornjotrokutastu matricu reda 3.

1.2

Zbrajanje matrica. Mno

zenje matrice skalarom.

Zadatak 5. Ako pretpostavimo da ce svaki mjesec prodaja cigareta biti

povecana za 10%, izracunajte predvidjenu prodaju za iduca dva mjeseca
i ukupnu predvidjenu prodaju u tromjesecju.
Zbrajanje matrica istog tipa daje ponovno matricu tog tipa cije elemente
dobivamo zbrajanjem po elementima matrica pribrojnika
cij = aij + bij .
Mno
zenje matrice skalarom izvodi se tako, da skalarom pomnozimo svaki
clan matrice posebno. Pritom se tip matrice ne mijenja
A = ( aij ).
Svojstva zbrajanja su
1. asocijativnost
2. postoji neutralan element, nul-matrica
3. svaka matrica ima suprotnu
4. komutativnost
Mno
zenje skalarom prema zbrajanju je:
1. kvaziasocijativnost
2. distributivnost prema zbrajanju matrica
3. distributivnost prema zbrajanju skalara
4. 1 A = A
Zadatak 6. Ispitajte svojstva zbrajanja za proizvoljne matrice.

1.3

Mno
zenje matrica

Umno
zak matrice A tipa m n i matrice B tipa n p je matrica C tipa
m p ciji se elementi dobivaju
cij =

n
X
k=1

aik bkj .

Matrice A i B su ulancane i matrica B se nadovezuje na matricu A.

Obratno ne vrijedi.
Zadatak 1.6 Primjenom definicije pomnozite zadane matrice:
1.

"

2.

# "

3 4
2 5

1 3 2
2 5 6

3 4 1 1 2 5
2 5 3
1 3 2


Rjesenja: 1.

3 2
5 4

5
7


1
2
; 2. 3
0
2

5 5
10 0
9 7

Kvadratne matrice reda n zatvorene su za mnozenje matrica. Mnozenje

kvadratnih matrica nije komutativno.
Jedini
cna matrica reda n neutralan je element za mnozenje.
Determinante koje se mogu racunati za kvadratne matrice, imaju vrlo
prirodan odnos prema mnozenju matrica:
det(A B) = detA detB
poznatiji kao Binet-Cauchyjev teorem.
Zadatak 8. Provjerite svojstvo za slijedece matrice:
a)
"

A=

3 2
5 4

"

B=

3 4
2 5

b)

5 8 4

A = 6 9 5 ,
4 7 3

3 1 5

B = 4 1 3
6 9 5

c)

1 2 4

B = 1 2 4
1
2
4

1 2 3

A = 2 4 6 ,
3 6 9

"
2

Zadatak 9. Ako je (x) = 2 5x + 3x i ako je A =

1 2
, koliko je
3 1

(A)?
"

Zadatak 10. Izracunajte

1 1
0 1

#n

"

cos sin
sin cos

#n

.
"

Zadatak 11. Dokazite da svaka kvadratna matrica A =

a b
c d

zadovol-

java uvjet:
A2 (a + d)A + (ad bc)E = O,
gdje
je E jedini
cna, a O nul-matrica. Na osnovu toga odredite matricu
"
#!4
a b
.
c a
Matri
cni polinom

1. Neka je matrica

1 2 3

A = 2 4 1

3 5 2
i neka je zadan polinom f (x) = 3x2 2x + 5. Izracunajte matricu
f (A).
Rjesenje:

21 23 15

f (A) =
13 34 10 .
9 22 25
2. Uvjerite se da matrica

5 2 3

B = 1 3 1
2 2 1
ponistava polinom f (x) = x3 7x2 + 13x 5.
7

Zadatak 1.7 Sustav linearnih jednadzbi

2x y + 3z = 9
3x 5y + z = 4
4x 7y + z = 5
Napisite u matricnom obliku. Rijesite sustav metodom eliminacije.
Rijesite sustav matricno.
Sustav nema rjesenja. Izracunajte determinantu matrice sustava.

1.4

Inverzna matrica. Matri

cna jednad
zba

Zadatak 1.8 Metodom eliminacije rjesite slijedeci sustav linearnih jednadzbi. Prepisivanje nepoznanica izbjegnite primjenjujuci matrice.
2x + y + 4z + 8t
x + 3y 6z + 2t
3x 2y + 2z 2t
2x y + 2z

=
=
=
=

1
3
8
4

Rjesenje: x = 2, y = 3, z = 3/2, t = 1/2

Regularna matrica M je kvadratna matrica za koju je detM 6= 0. Matrice

koje nisu regularne nazivaju se singularnima.
Matrica sustava je matrica koeficijenata koji se nalaze uz nepoznanice u
sustavima linearnih jednadzbi. Postoji prirodna veza izmedu rjesivosti
sistema n linearnih jednadzbi s n nepoznanica i regularnosti matrice
sustava.
Primjer 1.1 Izracunati Lagrangeovim razvojem po cetvrtom stupcu determinantu matrice sustava sistema linearnih jednadzbi iz Zadatka 8.

Rjesenje:










2 1
4
8 
1 3 6 2 
=
3 2 2 2 
2 1 2
0 




 2 1 4
 1 3 6 





= 8  3 2 2  + 2  3 2 2



 2 1 2
 2 1 2 






 2 1
 2 1

4 
4 








 (2)  1 3 6  + 0  1 3 6  =





 3 2 2 
 2 1 2 


= 8(2 6 6) + 2(4 2 28) + 2(14 28) =

= 112 68 28 = 16 6= 0
Primjer 1.2 Izracunati determinantu matrice iz Zadatka 7.
Rjesenje:

 2 1 3


 3 5 1

 4 7 1





=0



Svojstvo invertibilnosti matrica obzirom na mnozenje jos je jedna posljedica regularnosti kvadratne matrice. Svaka regularna matrica ima inverz
obzirom na mnozenje:
detA 6= 0 A1

A A1 = A1 A = E.

Vrijede i odredena svojstva:

(AB)1 = B 1 A1
(AT )1 = (A1 )T
(Ak )1 = (A1 )k
Inverznu matricu, ako postoji, moguce je dobiti elementarnim transformacijama inspiriranih metodom eliminacije varijabli u sistemima od n
linearnih jednadzbi s n nepoznanica
AX = B
AX = EB
1
1
A AX = A EB
EX = A1 B.
9

Primjer 1.3 Za matricu

"

A=

1 2
3 4

odredite A1 .
Rjesenje. Konstruira se matrica 2 4:
"

1 2 1 0
3 4 0 1

Dozvoljeno je
- dijeliti ili mnoziti redak brojem razlicitim od nule
- dodati ili oduzeti jedan redak od drugog.
Cilj: u lijevom krilu matrice dobiti jedinicnu matricu.
Zadatak 1.9 Primjenom prethodnog primjera rijesite sustav zapisan
matricno:
AX = B,
gdje je
"

A=

1 2
3 4

"

X=

x
y

"

,B =

6
5

Zadatak 1.10 Odredite inverz matrice

2 0 1

B = 1 1 3
0 2 4
Provjerite rjesenje mnozenjem matrice i njenog inverza.
Inverznu matricu moguce je dobiti i postupno:
A1 =

1
AeT
detA

gdje je Ae matrica algebarskih komplemenata.

10

Algebarski komplement je broj

Aij = (1)i+j Mij
gdje je M ij minor elementa aij : determinanta koju dobivamo brisanjem i-tog retka i j-tog stupca.
Matrica AeT naziva se adjungirana matrica matrice A.
Zadatak 12. Odredite inverzne matrice slijedecih matrica:
1.
"

1 2
3 4

2.
"

3.

3 4
5 7

#1

"

=
#1

"

3
2

1
12

7 4
5 3

2 5
7
1
1
1

6
3
4
38
41
34
=

.
5 2 3
27 29 24

4. Izracunati K L1 M 1 ako je

K=

0 4 4 ,
h

1 1 1

L = 0 1 2 ,
1 1 1

1 0 1

M = 2 1 1 .
0 1 1

Rjesenje: 1 1 1 .
Matri
cna jednad
zba je jednadzba u kojoj se trazi nepoznata matrica.
Kod trazenja nepoznanice moramo voditi racuna o nekomutativnosti
mnozenja matrica.
Rije
site slijedece matricne jednadzbe:
1.

"

1 2
3 4

11

"

X =

3 5
5 9

2.

"

X
3.

"

3 1
5 2

3 2
5 2

"

"

=
5 6
7 8

1 2
5 6

"

14 16
9 10

4. Rijesite matricnu jednadzbu:

0 1
0
1 2 0

X 0 0 2 = 2 3 4 .
1 1 0
1 0 2
Rje
senja zadataka:
"

1.5

1 1
2
3

"

3 2
5 4

"

1 2
3 4

Rang matrice

Linearno nezavisan skup vektora je ona kolekcija vektora

{A1 , A2 , . . . , An },
za koju se linearna kombinacija
1 A1 + 2 A2 + + n An
ponistava jedino za trivijalan izbor skalara
1 = 2 = = n = 0.
Najjednostavniji linearno nezavisni skup vektora je ocito:

{A1 =

1
0
0
..
.
0

A2 =

0
1
0
..
.
0

A3 =

0
0
1
..
.
0

}.

Ocito takovih vektora moze biti najvise onoliko, koliko vektori imaju
komponenti. Taj broj ne mora biti broj n, vec moze biti m n.
Vektore gornjeg oblika nazivamo Bazi
cnim vektorima.
12

Rang matrice je najveci broj linearno nezavisnih stupaca kao vektora.

Elementarne transformacije nad retcima matrice su:
1. Zamjena dvaju redaka.
2. Mnozenje nekog retka skalarom razlicitim od nule.
3. Dodavanje nekog retka pomnozenog skalarom nekom drugom retku.
Elementarnim transformacijama ne mijenja se rang matrice. Cilj elementarnih transformacija je dobivanje sto veceg broja bazicnih stupaca.
Odredite rang slijedecih matrica:
1.

2 1 3 2 0

3 2 1 3 2
4 5 5 8 4

2.

2 1 3
3 2 1
4 5 3
1 2
3

Algoritam za nalazenje inverzne matrice sastoji se u tome, da se kvadratnoj

matrici pripise jedinicna matrica istog tipa, a zatim se izvode elementarne transformacije u pokusaju da s lijeve strane dobijemo jedinicnu.
Ako je to moguce, tada se u desnom krilu dobiva inverzna matrica.
Odredite algoritmom inverze slijedecih matrica:
1.

2.

3 4 5

2 3 1
3 5 1

2 7 3

3 9 4
1 5 3

13

3.

1 2
2

2 1 1
2 2 1
Rje
senja zadataka:

8 29 11

5 18 7 ;
1 3 1

7 6 1
1

5 3 1 ;
3
6 3
3

1 2
2
1

2 1 2 .
9
2 2 1

Koriste
ci algoritam rijesite matricne jednadzbe:
1.

2.

3.

1 2 3
1 3 0

3 2 4 X = 10 2 7
2 1 0
10 7 8

5
3
1
8 3 0

X 1 3 2 = 5 9 0

5 2
1
2 15 0

2 0 2
9 7 6
2 3 1

4 5 2 X 1 1 2 = 18 12 9
23 15 11
1 1 1
5 7 3

Rje
senja jednadzbi:

6 4 5

2 1 2 ;
3 3 3

1.6

1 2 3

4 5 6 ;
7 8 9

1 1 1

1 2 3 .
2 3 1

Linearni sustavi

Linearna jednad
zba nad poljem realnih brojeva R u nepoznanicama
x 1 , x2 , . . . , x n ,
je izraz oblika
1 x1 + 2 x2 + + n xn =
14

Sistem linearnih jednad

zbi je konacna kolekcija linearnih jednadzbi. Rjesenje
sistema
zbi je uredjena n-torka bro ima n nepoznanica i m jednad
koji
1

3
cije uvrstavanje u sistem zadovoljava sve jednadzbe. Glede
jeva
.
..

n
egzistencije i jednoznacnosti, sistem moze:
1. biti nekonzistentan, nemati rjesenje
2. imati jedinstveno rjesenje
3. imati skup rjesenja, koji je moguce suvislo zapisati
Efektivno rje
savanje sistema provodi se izvodjenjem elementarnih transformacija na retcima prosirene matrice sustava.
Rije
site slijedeci sistem linearnih jednadzbi:
2x1 + 3x2 + 11x3 + 5x4
x1 + x2 + 5x3 + 2x4
2x1 + x2 + 3x3 + 2x4
x1 + x2 + 3x3 + 4x4

(rjesenje:

x1
x2
x3
x4

2
0
1
1

=
=
=
=

2
1
3
3

Cramerovim sustavima nazivamo sustave koji imaju jednoznacno rjesenje.

Determinanta matrice sustava u tom je slucaju razlicita od nule.
Homogeni sustav je onaj sustav kod kojeg su slobodni koeficijenti jednaki nuli. Sustav uvijek ima trivijalno rjesenje. Neki slucajevi imaju
beskonacno mnogo rjesenja:
3x1 2x2 5x3 + x4 = 0
2x1 3x2 + x3 + 5x4 = 0
x1 x2 4x3 + 9x4 = 0
15

Reducirani sustav
39
x4
16
143
=
x4
16
155
=
16

x3 =
x2
x1
daje 1-parametarsko rjesenje:

x1
x2
x3
x4

155
x
16 4
143
x
16 4
39
x
16 4

=
t

16

x4

155
143
39
16

gdje t ima ulogu parametra, generatora rjesenja. Kazemo da rjesenje

ima jednu dimenziju. Uocimo da je rang matrice sustava jednak 3. Dimenzija prostora u kojem trazimo rjesenje je 4. Dimenzija rjesenja homogenog sustava je 1, predstavlja dimenziju potprostora koji ponistava
sistem i naziva se defekt matrice sustava. Jednakost da rang i defekt
zbrojeni daju broj varijabli je univerzalna dokazana cinjenica poznata
kao teorem o rangu i defektu.
Matricni zapis sistema jednadzbi
AX = B
ima geometrijsko objasnjenje iz tipova matrica:
m n n 1 = m 1,
jer se rezultat umnoska AX moze interpretirati kao pridruzivanje koje
n-dimenzionalnom vektoru X pridruzi m-dimenzionalni vektor B. Ukoliko je B = 0, tada trazimo one vektore koje matrica salje u ishodiste
m-dimenzionalnog sustava. Defekt matrice je upravo dimenzija skupa
takvih vektora.
Rije
site nehomogeni sustav linearnih jednadzbi:
2x1 + 7x2 + 3x3 + x4
x1 + 3x2 + 5x3 2x4
x1 + 5x2 9x3 + 8x4
5x1 + 18x2 + 4x3 + 5x4
16

=
=
=
=

5
3
1
12

Redicirani sistem:
x1 = 6 26x3 + 17x4
x2 = 1 + 7x3 5x4
Ima 2-dimenzionalno rjesenje:

x1
x2
x3
x4

6
1
0
0

+ x3

26
7
1
0

+ x4

17
5
0
1

Uvjerite se da koordinate vektora izvodnica ponistavaju sustav. To

znaci da je defekt matrice sustava 2 i da je dvodimenzionalni prostor
poslan ovdje po matrici u ishodiste susjednog, 4-dimenzionalnog sustava.
Rje
savanjem sustava pokazite da je nekonzistentan:
3x1 5x2 + 2x3 + 4x4 = 2
7x1 4x2 + x3 + 3x4 = 5
5x1 + 7x2 4x3 6x4 = 3

1.7

Problemski zadaci

1 0 0

1. Zadan je polinom f (x) = 2x3 + 4x 7 i matrica

2 2 0 .
3 2 2
1
Odredite matricu f (A ).
2. Rijesite matricnu jednadzbu:
(A 2E)X = A + E

ako je E jedinicna matrica, dok je A = 2

1
3. Rijesiti sustav Gauss-Jordanovom metodom
x1 + x2 6x3 4x4
3x1 x2 6x3 4x4
2x1 + 3x2 + 9x3 + 2x4
3x1 + 2x2 + 3x3 + 8x4
17

=
=
=
=

1 2
3 4
.
0 1
eliminacije
6
2
6
7

4. Zapisite sva rjesenja sistema linearnih jednadzbi

3x1 2x2 + 5x3 + 4x4 = 2
6x1 4x2 + 4x3 + 3x4 = 3
9x1 6x2 + 3x3 + 2x4 = 4
5. Rijesite metodom eliminacije varijabli:
2x1 x2 + x3 x4
4x1 2x2 2x3 + 3x4
2x1 x2 + 5x3 6x4
2x1 x2 3x3 + 4x4

18

= 3
=
= 1
= 5

Rje
senja problemskih zadataka:

5
0
0

1. 18 4 0 .
1
3 10

2. X =

1
2

1 1 2

6 2 12
1 1 2

3. Rjesenje: x1 = 0;

x2 = 2;

x3 = 13 ;

x4 = 32 .

4.

x1
x2
x3
x4

0
0
6
7

+ x1

1
0
15
18

+ x2

0
1
10
12

5. Sistem je inkonzistentan.

1.8

Ispitni zadaci

Zadaci su prepisani s ispitnih primjeraka i nemaju rjesenja, no ona se

provjerom mogu potvrditi ili opovrgnuti.

1 2
2

1. Zadan je polinom f (x) = 81x2 +9x2 i matrica A = 2 1 2 .

2 2 1
1
Izracunajte f (A ).
2. Simetricnim dijelom matrice A nazivamo matricu
1
As = (A + AT ).
2
Odredite 41A1
s ako je zadana matrica

1 5 2

A = 3 2 0 .
2 2 3

19

3. Izracunajte AB 1 C ako je A =

1 2 1

B = 3 1 2 ,
1 0
1

1 1 2 ,

0 .
4

2 3 2

4. Izracunati A2 B, gdje je A = 1 2 3 ,
3 4 1
5. Rijesiti matricnu jednadzbu:

B = 16 .
12

1 2 2
2
0 0
2 1 0

0 3 1 X 2 1 0 = 1 1 0 .
0 0 1
3 1 1
0 0 2
6. Rijesiti matricnu jednadzbu, a potom izracunati X X T .

2 0 1
1 1 0

X 2 2 1 = 0 1 1 .
3 0 0
2 0 1
7. Zapisite rjesenje sistema:
3x1 + 2x2 + 2x3 + 2x4
2x1 + 3x2 + 2x3 + 5x4
9x1 + x2 + 4x3 5x4
2x1 + 2x2 + 3x3 + 4x4
7x1 + x2 + 6x3 x4

=
=
=
=
=

2
3
1
5
7

8. Rijesite homogeni sistem:

2x1 4x2 + 5x3 + 3x4 = 0
3x1 6x2 + 4x3 + 2x4 = 0
4x1 8x2 + 17x3 + 11x4 = 0

1.9

Input-output analiza

Input-output analiza zanimljiva je i za ekonomiste vrlo znacanja materija.

U njoj se analizira gospodarstvo neke zemlje podijeljeno na sektore.
20

C=

Neka je podjela ekonomije neke zamlje na 3 sektora zadana tablicno:

Qi
Qij
qi
300 30 40 100 130
400 60 120 100 120
500 60 160 150 130
Stupac vrijednosti
i I = {1, 2, 3}

Qi ,

predstavlja ukupnu kolicinu proizvoda (outputa) proizvedenih u i-tom

sektoru.
Elementi sredisnje matrice
Qij ,

i, j I

predstavljaju kolicine outputa i-tog sektora koji je u j-tom sektoru u

ulozi sirovine ili poluproizvoda.
Posljednji stupac
qi ,

iI

kolicina je finalne potraznje i-tog sektora. To moze biti kolicina proizvoda

koju dotocni sektor trosi ili dio koji se kao roba moze prodati na trzistu.
Temeljna pretpostavka input-output modela jest da se sva kolicina svakog
outputa utrosi ili kroz proizvodnu (medusektorsku) potrosnju:
Qij ,

i, j I

ili kroz finalnu potrosnju:

qi

i I.

Temeljna pretpostavka daje:

Q1 = Q11 + Q12 + Q13 + q1
Q2 = Q21 + Q22 + Q23 + q2
Q3 = Q31 + Q32 + Q33 + q3 ,
sto se ocito moze u primjeru vidjeti.

21

Navedeni sustav jednadzbi ravnoteze moze se zapisati

Qi =

3
X

Qij + qi ,

i I.

j=1

Sustav opcenito ima n jednadzbi i n2 + 2n mjesta za nepoznanice.

Buduci je svaka proizvodnja vezana uz odredenu tehnologiju, uz nepromjenjene tehnoloske uvjete proizvodnje udio i-tog sektora u jedinici
proizvoda j-tog sektora je konstantna velicina.
Tehni
cki koeficijenti, normativi ili tehnicke norme definiraju se formulama:
Qij
, i, j I
aij =
Qj
i predstavlja postotak kolicine proizvoda i-tog sektora u proizvodnji
j-tog sektora, odnosno kolicinu proizvoda i-tog sektora potrebnu za
jednu jedinicu proizvoda j-tog sektora:
Qij = aij Qj .
Matrica tehni
ckih karakteristika u ovom je slucaju:

A=

Q11
Q1
Q21
Q1
Q31
Q1

Q12
Q2
Q22
Q2
Q32
Q2

Q13
Q3
Q23
Q3
Q33
Q3

0.1 0.1 0.2

=
0.2 0.3 0.2

0.2 0.4 0.3

Sada sustav moze imati oblik:

Qi =

3
X

aij Qj + qi ,

i, j I,

j=1

ili u razvijenom obliku:

Q1 = a11 Q1 + a12 Q2 + a13 Q3 + q1
Q2 = a21 Q1 + a22 Q2 + a23 Q3 + q2
Q3 = a31 Q1 + a32 Q2 + a33 Q3 + q3
Sustav jednadzbi ravnoteze u matricnom obliku glasi:
Q = AQ + q
22

gdje je:
A = (aij ), i, j I
Q = (Qi ), i I
q = (qi ), i I.
Ovaj sustav ima opcenito 2n nepoznanica, pa je potrebno znati njih n
da bi se drugih n moglo jednoznacno odrediti. Moguca su slijedeca tri
slucaja:
1. poznat je vektor ukupnih outputa Q
2. poznat je vektor finalne potraznje q
3. za neke sektore poznata je ukupna kolicina proizvoda, a za preostale kolicina finalne potraznje, to jest poznato je Qi , i J I
i qj , j I \ J.
Sva se tri navedena slucaja vode na sustave od n lenearnih jednadzbi
sa n nepoznanica.
1. Ako je poznat vektor ukupnih outputa Q, onda je moguce izracunati
vektor finalne potraznje slijedom matricnih jednadzbi:
Q = AQ + q
Q AQ = q
q = (E A)Q
Matrica tehnologije definira se kao matrica
T = E A.
U primjeru je

0.1 0.1 0.2

0.9 0.1 0.2
1 0 0

T = 0 1 0 0.2 0.3 0.2 = 0.2 0.7 0.2
0.2 0.4 0.3
0.2 0.4 0.7
0 0 1
Medusektorska potro
snja racuna se posebno za svaki par sektora
proizvodnje:
Qij = aij Qj , i, j I
ukoliko se tehnoloski uvjeti proizvodnje nisu promijenili. Tehnoloski
uvjeti definiraju koeficijente aij .
23

Primjer Sastaviti novu input-output tablicu koja odgovara planu proizvodnje Q1 = 360, Q2 = 480 i Q3 = 600.
Rjesenje:
Vektor finalne potraznje q dobiva se po formuli
q = TQ
i daje:

0.9 0.1 0.2

360
156

q = 0.2 0.7 0.2 480 = 144

0.2 0.4 0.7

600
156
Koeficijenti medusektorske potrosnje dobivaju se preko koeficijenat iz matrice tehnickih karakteristika:
Q11 = 36 Q12 = 48 Q13 = 120
Q21 = 72 Q22 = 144 Q23 = 120
Q31 = 72 Q23 = 192 Q33 = 180
Nova input-output tablica sada izgleda:
Qij
qi
Q
360 36 48 120 156
480 72 144 120 144
600 72 192 180 156
i sve je u najboljem redu.
2. Ako je poznat vektor kolicina finalne potraznje, q, onda za vektor
proizvodnje treba naci inverz matrice tehnologije:
T

q = TQ
q = Q

Primjer. Odredite input-output tablicu prethodne ekonomije, ako finalna potrosnja treba iznositi: q1 = 143, q2 = 132 i q3 = 143.
Rjesenje.
Inverz matrice moguce je racunati pomocu adjungirane matrice,
radi decimalnih brojeva. Tako se dobiva:

T 1

0, 41 0, 15 0, 16
1

=
0, 18 0, 59 0, 22
0.307
0, 18 0, 38 0, 61
24

iz koje je

0, 41 0, 15 0, 16
143
330
1

Q=
0, 18 0, 59 0, 22 132 = 440
0.307
0, 18 0, 38 0, 61
143
550
Kada se doznaju kolicine proizvoda Qi onda je relacijama
Qij = aij Qj ,

i, j I

moguce izracunati svaku medusektorsku potrosnju:

Q11 = 33 Q12 = 44 Q13 = 110
Q21 = 66 Q22 = 132 Q23 = 110
Q31 = 66 Q23 = 176 Q33 = 165
Konacno, nova input-output tablica:
Qij
qi
Q
330 33 44 110 143
440 66 132 110 132
550 66 176 165 143
i sve je opet u najboljem redu.
3. Treci slucaj moze traziti sastavljanje input-output tablicu za proizvodnju prvog sektora od Q1 = 330 jedinica i finalne potraznje ostalih
sektora q2 = 132 i q = 143.
U ovom slucaju iz matricne jednadzbe ravnoteze

q1
0.9 0.1 0.2
330

0.2 0.7 0.2 Q2 = 132

0.2 0.4 0.7
Q3
143
izlazi sustav:
297 0.1Q2 0.2Q3 = q1
66 + 0.7Q2 0.2Q3 = 132
66 0.4Q2 + 0.7Q3 = 143
25

koji se moze zapisati u matricnom obliku kao

0.1 0.2 1
Q2
297

0.7
0.2
0
Q
=

198
3
0.4 0.7
0
q1
209
Nakon nalazenja inverzne matrice, moguce je dobiti Q2 = 440, Q3 =
550 i q1 = 143.
Zadaci za vjezbu
1. Zadana je matrica tehnickih koeficijenata:

0.20 0.15 0.10

0.10 0.30 0.25

0.20 0.20 0.10
i vektor ukupne proizvodnje:

100

200 .
100
Sastavite pripadnu input-output tablicu.
2. Zadana je input-output jedne trosektorske ekonomije
Qij
qi
Qi
100 30 30 30 q1
150 30 20 60 q2
150 20 30 40 q3
Ako se planira novi vektor ukupne proizvodnje
h

110 165 165 ,

kako ce izgledati input-output tablica s istim tehnoloskim uvjetima.

3. Zadana je matrica tehnickih koeficijenata

0 0.1 0.2

0.3 0.2 0.4

0.2 0.3 0.1
26

i vektor finalne potraznje

1 .
19
Sastavite pripadnu input-output tablicu.
4. Zadana je input-output tablica
Qi
Qij
qi
Q1 30 20 20 30
Q2 50 50 50 50
Q3 50 20 20 10
Ako se planiraju nove ukupne proizvodnje Q1 = 110 i Q3 = 220, te
nova finalna potraznja q2 = 165, dok je tehnologija ista, sastavite novu
tablicu.
Rjesenja:
Qi
100
1.
200
100
Qi
110 33
220 55
110 55

Qij
20 30
10 60
20 40
Qij
22 22
55 55
22 22

10
25
10
qi
33
55
11

qi
Qij
Qi
40
110 33 33
, 2.
105
165 33 22
30
165 22 33

qi
33 11
, 3.
66 44
44 66

Qi
10
20
30

0
3
2

Qij
2
4
6

qi
6 2
, 4.
12 1
3 19

Redovi brojeva

2.1

Definicija i primjeri

Izraz
a1 + a2 + + an + =

an

n=1

nazivamo redom. Vazno je znati navesti formulu za opci clan reda.

Napisite formule za n-ti clan slijedecih redova:
1. 1 + 31 + 15 + 17 +

2. 1 + 22 + 34 + 48 +
27

3. 1 + 41 + 19 +

1
16

4.

3
4

+ 49 +

5
16

6
25

5.

2
5

+ 48 +

6
11

8
14

6.

1
2

+ 16 +

1
12

1
20

1
30

1
42

7. 1 1 + 1 1 + 1 1 +
8. 1 + 12 + 3 + 41 + 5 + 16 +
Iako je nemoguce neposredno pobrojati elemente sume, moguce je u nekim
slucajevima sumu izracunati tocno.
Zadatak 2.1 Odredite sumu reda
1
1
1
+
+
+
14 25 36
Rjesenje se dobiva trikom:

X
1
1
1
+
+
+ =
14 25 36
n=1
A
B
1
=
+
n(n + 3)
n n+3
1
1
=

3n 3(n + 3)
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
+
+
+ =

+
+
+

+
14 25 36
3 12 6 15 9 18 12 21 15 24 18 27
1
1

+
21 30
1 1 1
+ +
=
3 6 9
11
=
18

Kod racunanja sume reda bez smicalica teoretsku ulogu ima niz parcijalnih
suma reda. Niz cine n-te parcijalne sume reda:
sn = a1 + a2 + + an
28

Geometrijski red zadan je svojim jedinstvenim opcim clanom:

qn.

n=0

Mogucnost racunanja sume izlazi iz analize niza parcijalnih suma.

Neki poznati identiteti i generalizacije:

1 q 2 = (1 q)(1 + q)
1 q 3 = (1 q)(1 + q + q 2 )
1 q 4 = (1 q)(1 + q + q 2 + q 3 )
..
.
1 q n = (1 q)(1 + q + + q n1 )
Gornje jednakosti navode na formulu za racunanje n-te sume geometrijskog reda:
1 qn
1 + q + q2 + + qn =
1q
Suma reda jednaka je granicnoj vrijednosti niza parcijalnih suma. U slucaju
geometrijskog reda to je
1 qn
lim
.
n 1 q
Limes postoji ako je
|q| < 1
i tada je

qn =

n=0

1
.
1q

Zadaci:
1. Tvornica ulja proizvela je u proslom mjesecu 6000 litara ulja, i odlucila
svaki iduci mjesec proizvoditi 40% manje ulja nego prethodni mjesec.
Koliko ulja ce ukupno proizvesti?

29

Rjesenje:
6000 + 40% 6000 + (40%)2 6000 + = 6000

(0.4)n

i=0

= 6000

1
1 0.4

= 10000
litara ulja, bez obzira na to koliko dugo proizvodili.
2. U jednakostranicni trokut upisan je krug, u taj krug opet trokut, u
koji opet upisemo krug . . . Nadjite zbroj povrsina svih tako nastalih
jednakostranicnih trokut. Izracunajte zbroj povrsina svih tako nastalih
krugova.
Rjesenje mozemo dobiti jedino ako znamo formule za povrsinu jednakostranicnog trokuta stranice a0 :

a20 3
P0 =
4
i radijusa 0 kruznice upisane jednakostranicnom trokutu:

a0 3
.
0 =
6
Taj isti 0 polumjer je kruznice opisane trokutu stranice a1 :

a1 3
0 =
3
pa izjednacavanjem

a0 3
a1 3
=
6
3
ao
a1 =
2
Racunanje povrsina daje:

a20 3
P0 =
4

a21 3
a20 3 1
P1 =
=

4
4
4
2
a 3 1 2
P2 = 0
( )
4
4
30

konacno trazena suma za trokute:

X
n=0

Pn = P 0 + P1 + P2 +

a20 3
1
1
=
(1 + + ( )2 +
4
4
4
2
a 3
1
= 0

4
1 14

a20 3
=
3

3. Odredite zbroj geometrijskog reda

16 + 12 + 9 +

27
+
4

Rjesenje je 64.
Periodi
cke uplate pojedinca kojem se na jednake uplate iznosa R pribrajaju kamate trebale bi istog osigurati da nakon n uplata uz kamatnu
stopu p koja se racuna u vremenskim intervalima uplata, podigne odredjenu svotu. Radi kraceg izgleda formule, uvodi se pojam kamatnog
faktora
r = 1 + p.
Zbrajanjem uplata na koje se racunaju kamate:
S = Rr + Rr2 + Rr3 + + Rrn = Rr

1 rn
.
1r

Primjer 2.1
Izracunajte kolikom ce svotom raspolagati osoba nakon sto bi 35 godina svaki
mjesec uplacivala po 30 Eura, a Reiseheisenbakne banka bi joj davala 2.4%
godisnje kamate. Racunajte s konformnim mjesecnim kamatnim faktorom:
r=

12

1+p

Rjesenje je po meni 19755.80 Eura.

31

Akontacija ili po
cetna svota koju bi danas trebalo staviti u banku ili fond,
da bi uz odgovarajuci kamatnjak p dizali periodicki ratu R proizvoljno,
ali konacno n-puta mnogo, ocito je zbroj:
A=

R R
R
1 rn 1
+ 2 + ... n = R n
r
r
r
r
r1

Primjer 2.2 Kolika svota novca moze na 10 godina osigurati krajem mjeseca
300 prihoda uz godisnju garantiranu kamatu 2.2%?
Rjesenje: Primjenom mjesecnog konformnog kamatnog faktora
p
r = 12 1 + p = 1, 018151029
dobiva se trazena svota A = 14, 619.21

Vje
cna renta osigurava se svotom
A = lim R
n

1 rn 1

=
rn r 1

Zadatak 2.2 Izracunati potrebna sredstva za osiguravanje vjecne rente od

300
Rjesenje: A = 16, 527.99

Zadaci
1. Koliko bi se mjesecno trebalo uplacivati u fond koji daje 2.2% godisnjih
kamata da bi se nakon 30 godina imalo pravo mjesecne isplate od 400
(a) vjecno
(b) slijedecih 20 godina.

2.2

Konvergencija

Redovi koji se ne mogu nekim postupkom tocno izracunati, a suma postoji,

nazivaju se konvergentnim redovima. Njihova suma racuna se zbrajanjem
reda do one tocnosti koja nas zadovoljava.
Redovi kod kojih zbrajanje ne tezi nekom iznosu u smislu limesa niza
parcijalnih suma nazivaju se divergentnim redovima i nema smisla racunati
njihovu sumu.
32

Nu
zan uvjet konvergencije je
lim an .

Zadaci:
1. Ispitajte konvergenciju reda
X

ln(1 +

1
)
n

Rjesenje: je u ispitivanju nuznog uvjeta konvergencije

lim an = lim ln(1 +

1
) = 0,
n

a zatim racunanje niza parcijalnih suma:

s1
s2
s3

sn

1
ln(1 + ) = ln 2
1
1
= ln 2 + ln(1 + ) = ln 3
2
1
= ln 3 + ln(1 + ) = ln 4
3
..
.
= ln(n + 1)
=

Buduci je
lim sn =

red divergira.

2. Konvergira li red
X n+1

2n + 1

Rj. Ne, jer nuzan uvjet

lim an =

1
2

nije ispunjen.

3. Da li je konvergentan red
X

3n n
) ?
3n + 1

33

Rj. Ponovo niz clanova reda

lim (

1
n
1 )
1 + 3n

=
=
6=

lim

1
((1 +

1 3n 13
3n ) )

1
1

e3
0

nema granicnu vrijednost nula, pa nuzan uvjet konvergencije nije zadovoljen.

2.3

Kriteriji konvergencije

Dokazana je cinjenica da Dirichletov red

X 1

np
konvergira jedino za
p>1
dok u ostalim slucajevima divergira.
P

Ako za red
an pouzdano znamo da konvergira, tada sigurno konvergira
i red sumbn ako je
bn an .
P

Analogno, znamo li sigurno da red

za koji je

an divergira, tada divergira i red

bn

b n an .
P

Redovi
an i
konacan

bn istovremeno konvergiraju ili divergiraju ako postoji

lim

an
6= 0.
bn

Integralni kriterij (Cauchy) primjenjuje se ako je za an = f (n) funkcija

f (x) pozitivna, monotono silazna i neprekidna za x a 1 i govori o
P
istovremenoj konvergenciji niza an i nepravog integrala
Z

f (x)dx

Pomocu tog kriterija dokazuje se konvergencija i divergencija DirichleP

1
tovog reda
n=1 np .
34

Zadaci .
1. Usporedjivanjem s geometrijskim redom, ispitajte konvergenciju reda
X1 2

( )n .
n 5

Rj. Nuzan uvjet je ispunjen:

lim

1 2 n
( ) =00=0
n 5

Zbog
an =

1 2 n
2
( ) ( )n = bn ,
n 5
5

a red

X 2
( )n
5

je geometrijski kojem zbog

2
<1
5
mozemo i sumu izracunati, zadani red je konvergentan.

2. Kakva je konvergencija reda

1
1
1
1
+
+
+
+ ?
11 21 31 41
Rj. Opci clan reda
1
10n + 1
usporedjujemo preko limesa s poznatim divergentnim harmonijskim redom:
an =

1
n
1
n
10n+1

lim

= 10 6= 0,

pa red divergira, iako je nuzni uvjet

lim

1
=0
10n + 1

zadovoljen.

3. Ispitati konvergenciju reda

1
1
1
+
+
+ .
12
23
34
35

Rjesenje. Nuzan uvjet je zadovoljen ali zbog

p
n(n + 1) < n + 1
1
1
p
>
n+1
n(n + 1)
i konvergencije harmonijskog reda, zadani red divergira.

4. Konvergira li
X

1
?
(3n 1)2

Rjesenje Ocito je nuzno zadovoljeno, a buduci red

1
(3n1)2
1
n
n2

lim

1
n2

konvergira,

1
,
9

tada i zadani red konvergira.

5. Ispitajte konvergenciju reda

n
.
(n + 1) n

Rjesenje. Nuzan uvjet:

lim

n
1
= lim
= 0.
(n + 1) n n (n + 1) 6 n

Buduci je
1
1

< 7
6
(n + 1) n
n6
P 1
ispada da red konvergira jer
np konvergira za p > 1.

6. Treba ispitati konvergenciju reda

Xn+1

n 2n

Rjesenje. Nuzni uvjet je zadovoljen:

lim [(1 +

1
1
) n ] = 0,
n 2

a usporedbom:
n+1 1
1
n <2 n
n
2
2
i konvergiranjem geometrijskog reda
X
X 1
1
2 n =2
2
2n
konvergira i pocetni red.

36

7.
X

1
arcsin .
n

Divergencija. Iako je nuzni uvjet zadovoljen, zbog geometrijski ocite cinjenice da je

duljina luka veca od udaljenosti kuta od apscise:
1
1
arcsin >
n
n
P 1
izlazi da red koji je napisan divergira, jer
1 divergira zbog
n2

1
2

< 1.

8. Dokazite da

1
2n 1
divergira. Da li je zadovoljen nuzan uvjet i zasto?
X

Slijedeci kriteriji primjenjuju se nakon provjere nuznog uvjeta.

Leibnitzov kriterij konvergencije primjenjuje se kod alterniranih redova
c1 c2 + c3 c4 + + c2n1 +
i vrlo je jednostavan, jer dovoljno je da je niz apsolutnih vrijednosti
clanova silazan.
DAlembertov kriterij racuna
lim |

an+1
|
an

koji za konvergenciju mora biti manji od jedan, za divergenciju je veci,

dok za jednakost nema odgovora.
Cauchyjev kriterij racuna
q

lim n |an |
a odluka je analogna DAlembertu.
Integralni kriterij pronasao je Cauchy. Opci clan reda an moguce je promatrati kao funkciju:
a:N R
u oznaci an = a(n). Cauchy prosiruje funkciju na realne brojeve
a:RR
37

i promatra konvergenciju nepravog integrala

a(x)dx

Pod uvjetom da je za x > c funkcija a(x) monotono silazna, nepravi

integral i red konvergiraju i divergiraju zajedno.
Red an konvergira apsolutno, ako |an | konvergira. Kaze se da red an
P
konvergira uvjetno, ako |an | divergira.
Ispitajte konvergenciju slijedecih redova. Naglasite uvjetnu konvergenciju.
P

Zadatak 2.3 Ispitajte konvergenciju reda

X
2n n!

nn

n=1

Rjesenje: Nuzan uvjet konvergencije

lim n

2 4 6 2n
=0
n n nn

dok DAlambert:
2n+1 (n+1)!
(n+1)n+1
lim
2n n!
n
nn

2 nn
n (n + 1)n
1
= 2 lim
n (1 + 1 )n
n
1
= 2 >1
e
=

lim

ukazuje na divergenciju.

Zadatak 2.4 Ispitajte konvergenciju reda

1
2
n=2 n(ln n)
U ovom slucaju jedino integralni kriterij daje konvergenciju. Funkcija
a(x) =

1
x(ln x)2

definirana je na
< 0, > \{1}.

38

Prva derivacija
ln2 x + 2 ln x
x2 ln4 x
je sigurno monotono padajuca na < e, >, pa nepravi integral
Z
1
1
1 1
1
lim ) = .
2 dx = t |e = (t
t
e
e
x ln x
e
f 0 (x) =

svojom konvergencijom ukazuje na konvergenciju reda.

1.
X

3
n( )n
4

(po Cauchyju konvergira.)

2.

X n

en
(konvergira po Cauchyu)

3.

1
(1)n1
1

+
+

1
n
2
3
(divergira apsolutno usporedjivanjem, no niz opcih clanova je silazan pa po Leibnitzovom kriteriju red uvjetno konvergira.)

4.

X (1)n

n
(konvergira apsolutno zbog

1
np .)

5.
X

(1)n1

2n + 1
n(n + 1)

(apsolutno, u limesu sa harmonijskim redom divergira, no red je alterniran i clanovi

reda apsolutno cine silazan niz, pa red uvjetno konvergira.)

6.

1
3
5
2n 1
+ + + +
+
2 2 2 2
( 2)n
(konvergira po Cauchyju.)

39

7.

X 2 5 8 (3n 1)

1 5 9 (4n 3)
(konvergira po DAlembertu.)
8.

n!
+1

2n

(divergira jer nuzan uvjet nije zadovoljen.)

9.
X

2n1
(n 1)!

(konvergira po DAlambertovom kriteriju.)

10.

X 2n1

nn
(konvergira po Cauchyu.)

11.

X (n!)

(2n)!
(konvergira po DAlembertovom kriteriju.)

12.
X

n n2
)
n+1

(konvergira po Cauchyjevom kriteriju, jer

lim (

13.

1
1
n n
) = lim
= .
1
n
n
n+1
e
(1 + n )
X 3n n!

nn
(konvergira i to po, zbog faktorijele, jedino primjenjivom kriteriju DAlemberta.)

40

Redovi funkcija

3.1

Definicija reda funkcija i podru

cja konvergencije

Clanovi
u redu ovise o varijabli x. Svaki izbor varijable moze donijeti konvergenciju ili divergenciju. Izborom Cauchyjevog ili DAlembertovog kriterija
odredi se interval u kojem red apsolutno konvergira, a potom se ispituje konvergencija u rubovima intervala.
Ispitajte konvergenciju reda:
1.

X enx

n
(Cauchy daje konvergenciju za x < , 0 >)

2.
X

1
n!xn

(DAlembert x R \ 0)

3.

X en(x1)

n
(Cauchy x < , 1 >)

4.

X n!

xn
(DAlembert daje divergenciju na cijelom R)

5.

X 2n (ln x)n

n
12

(Cauchy x [e

1
2

, e >)

6.

X (ln x)n

n2 5n
(Cauchy x [e5 , e5 ])

41

7.

X (2x + 3)n

(Cauchy x [2, 1 >)

8.
X

en xn

(Cauchy vodi na zahtjev limn |ex|n < 1 koji je jedino ispunjen za |ex| < 1, pa red
konvergira za x < 1e , 1e >.)

9.

X (ln x)n

3n
(x < e3 , e3 >)

10.

X 3n1 (2x 1)n

(x [ 13 , 32 >)

Odredite interval konvergencije reda i ispitajte konvergenciju na krajevima intervala za slijedece redove:
1.

X 3n(x+5)

n2
(Cauchy zbog pozitivnosti reda daje x < , 5 >)
2.

X (2x 3)n

4n n2
(Cauchy x [ 12 , 72 ])
Zadatak 3.1 Odredite podrucje konvergencije reda

X
3n
n
n=1 (2x 1)
i ispitajte ponasanje na rubovima intervala.
42

Rjesenje dobivamo po Cauchyjevom kriteriju:

s
3n
1
n
| = lim
lim
|
<1
n
n
n
(2x 1)
|2x 1|
nakon rjesenja nejednadzbe:
1 <

1
<1
2x 1

odnosno dviju nejednadzbi:

1 <

1
2x 1

1
+1 > 0
2x 1
2x
> 0
2x 1
cije je rjesenje R [0, 12 ], i lijeve nejednadzbe:
1
2x 1

< 1

1
1 < 0
2x 1
2 2x
< 0
2x 1
cije je rjesenje R [ 12 , 1], sto zajedno daje podrucje konvergencije:
< , 0 > < 1, + > .
Uvrstite li x = 0 u formulu reda, dobivate red brojeva:
X

(1)n 3n
koji ocito divergira, kao i red brojeva dobiven nakon uvrstavanja vrijednosti x = 1.

3.2

Redovi potencija

Red
X

an (x c)n

zovemo redom potencija oko tocke c R. Ocito je red konvergentan za x = c a postavlja se prirodno pitanje konvergencije i radijusa
konvergencije oko tocke c R.
Zadaci:
43

1. Odredite interval konvergencije reda i ispitajte konvergenciju u rubnim

tockama intervala:
(a)

X xn

n!
(DAlembert x R)

(b)
X

xn
n 2n

(Cauchy x [2, 2 >)

(c)
X (3n 2)(x 3)n

(n + 1)2 2n+1
(DAlembert vodi na

|x3|
2

< 1 i dobiva se x [1, 5 >)

(d)
X

(1)n

(x 2)n
(n + 1) ln(n + 1)

(DAlembert za red s apsolutnim vrijednostima daje nakon primjene LHospitalovog

pravila x < 1, 3]. Primjeniti treba integralni kriterij konvergencije reda. )

(e)
X n5 (x + 5)n

(n + 1)!
(f)
1x1 2 x1 2 3 x1 3 4 x1 4
+ (
) + (
) + (
) +
2 2
3 2
4 2
5 2
Zadatak 3.2 Odrediti interval konvergencije reda
(x 2) +

(x 2)2 (x 2)3 (x 2)4

+
+
+ .
2 10
3 102
4 103

Rjesenje dobivamo inzistiranjem na Cauchyjevom kriteriju:

r
(x 2)n
|x 2|
n
lim
|
= lim
<1
n
n
n 10n1
10
koji nakon rjesevanja nejednadzbi
10 < x 2 < 10

44

ispada da je < 8, 12 >. Ispitivanje na krajevima intervala daje za x = 8 red brojeva

X (10)n
n 10n1

=
=

10
n
X (1)n
10
n

(1)n

koji apsolutno divergira, jer je harmonijski, no po Leibnitzu, buduci njegovi clanovi cine
padajuci niz, uvjetno konvergira. Analogno Uvrstavanje x = 12 daje divergentan harmonijski red.

3.3

Taylorov polinom

Neka je I R otvoreni interval oko tocke c I i neka je

f :IR
funkcija koja ima neprekidnu n + 1-vu derivaciju na I. Polinom
Tn (x) = f (c)+

f 00 (c)
f 0 (c)
(xc)+
(xc)2 + +qf racf (n) (c)n!(xc)n
1!
2!

naziva se n-ti Taylorov polinom.

Funkcija
Rn (x) = f (x) Tn (x)
naziva se n-ti ostatak funkcije f u tocki c I.
Taylorova formula glasi:
f (x) = Tn (x) + Rn (x)
Mo
ze se dokazati da postoji interval I oko tocke c u kojem polinom Tn (x)
medu svim polinomima stupnja n najbolje aproksimira funkciju f .
Lagrangeov integralni oblik ostatka glasi:
Rn (x) =

Z
c

f (n+1) (t)
(x t)n dt,
n!

za koji po teoremu o srednjoj vrijednosti sigurno postoji < 0, 1 >

za koji je
(x c)n+1 (n+1)
Rn (x) =
f
(x (x c)).
(n + 1)!
45

Primjer Taylorov polinom prvog stupnja je

T1 (x) = f (c) + f 0 (c)(x c),
a graf tog polinoma upravo je tangenta
y f (c) = f 0 (c)(x c)
povucena u tocki (c, f (c)) grafa funkcije.
Zadatak 3.3 Rastavite polinom x3 2x2 + 5x 7 po potencijama od (x 1)
Rjesenje.
f (x)
f (1)
f 0 (x)
f 0 (1)
f 00 (x)
f 00 (1)
f 000 (x)
f 000 (1)

=
=
=
=
=
=
=
=

T (x)

x3 2x2 + 5x 7
3
3x2 4x + 5
4
6x 4
2
6
6
3
X
f (k) (c)
k=0

T (x)

k!

(x c)k

6
6
(x 1)2 + (x 1)3
2!
3!
= 3 + 4(x 1) + 3(x 1)2 + (x 1)3
= 3 + 4(x 1) +

Zadaci
1. Napisite prva cetiri Taylorova polinoma za c = 1, svake od funkcija:
sin x, cos x, ex , xex
2. Podijelite Taylorove polinome za funkcije sinus i kosinus stupnja 3 i
usporedite s Taylorovim polinomom treceg stupnja za funkciju tangens.
3. Napisite cetiri clana Taylorovog polinoma funkcije
f (x) = xx .
Rjesenje:
2
T4 (x) = 1 + (x 1) + (x 1)2 + (x 1)3
3

46

3.4

Taylorovi redovi

Taylorov red funkcije f (x) u tocki x = c naziva se red

X
f (n) (c)

n!

n=0

(x c)n

Zanimljivo je odrediti interval konvergencije.

MacLaurinov red je Taylorov red za c = 0
Binomni red je red

(1 + x) =

n=0

xn ,

gdje je

( 1) ( n + 1)
1 2n

poopcenje definicije binomnog koeficijenta na realne brojeve. Red konvergira za 1 < x < 1.
Uvjeti da Taylorov red konvergira upravo funkciji iz koje je razvijen su
- funkcija je beskonacno glatka (derivabilna)
- ogranicene su derivacije u smislu da postoji realni broj C > 0 tako
da je
|f (n) | C M n n!
Neki va
zniji redovi su:
x

e =

X xn

n!

sin x =

(1)n

x2n+1
(2n + 1)!

cos x =

47

(1)n

x2n
(2n)!

ln(1 + x) =

(1)n1

xn
n

za 1 < x 1
Konvergentni redovi mogu se derivirati i integrirati clan po clan, u smislu
da ce novi redovi biti opet konvergentni i da ce konvergirati derivacijama i
integralima pripadnih funkcija.
Primjer 3.1 Pomocu teorema koji govori da se red na podrucju svoje konvergencije moze derivirati i integrirati po clanovima, razviti u Mc-Laurinov
red funkciju
f (x) = arcsin x.
Rjesenje. Derivacija funkcije
f 0 (x) =

1
1
= 1 + (x2 ) 2
2
1x

razvija se u binomni red:

21

(1 + t)



X
21
xn
n

n=0

12 32 2 21 32 52 3 21 32 52 72 4
1
t +
t +
t +
= 1 t+
2
12
123
1234
13 2 135 3 1357 4
1
= 1 t+
t
t +
t ...
2
2! 22
3! 23
4! 24
t = x2
1
13 4 135 6 1357 8
1 + x2 +
x +
x +
x +
2
2! 22
3! 23
4! 24
Z x
1 x3
1 3 x5
1 3 5 x7
1 3 5 7 x9
f 0 (t)dt = x +
+
+
+
+
2 3
2! 22 5
3! 23 7
4! 24 9
0

X
1 3 5 (2n 3) x2n1
f (x) f (0) =
(n 1! 2n1 2n 1
n=1
f 0 (x)

Ispitivanje konvergencije izvodi se po DAlambertu:

135(2n3)(2n1) x2n+1
n!2n
2n+1
lim
135(2n3) x2n1
n
(n1)!2n1 2n1

(2n 1)2
= x2 < 1
n (2n 1)(2n + 1)

= x2 lim

daje apsolutnu konvergenciju za

1 < x < 1.

48

Provjeravanje konvergencije na rubu intervala pocinje uvrstavanjem x = 1:

1 3 (2n 3)
.
(n 1)!2n1 (2n 1)
n=0
Konvergenciju je moguce pokazati nakon dokaza slabo vidljive cinjenice
1 3 5 (2n 1)
1
1 3 5 (2n 1)
<
=
2 4 6 2n
n!2n
n+1
koja je dokazljiva jedino indukcijom:
za n = 1 vrijedi ocito
1
1
<
2
2
pretpostavi se da vrijedi za n
tada bi za n + 1 trebalo vrijediti
1
1 3 5 (2n 1)(2n + 1)
<
.
2 4 6 2n(2n + 2)
n+2
Koristenje pretpostavke indukcije povlaci:
1
1 3 5 (2n 1) 2n + 1
2n + 1

<

2 4 6 2n
2n + 2
n + 1 2n + 2
(2n + 1)2 (n + 1)
(4n2 + 4n + 1)(n + 2)
n+2

1
|2
n+2
< (n + 1)(2n + 2)2
< (4n2 + 8n + 4)(n + 1)
< 4n + 4

<

istinitu tvrdnju
Sada je moguce napisati istinu
1
1
1 3 5 (2n 3)
<
3
(n 1)! 2n1 (2n 1)
n(2n 1)
n2
koja povlaci konvergenciju po usporedivosti s Dirichletovim redovima.
Uvrstavanjem x = 1 dobiva se red ciji su clanovi suprotni po predznaku, pa apsolutno
konvergiraju.

Zadatak 3.4 Razviti ln x u red po potencijama od x 1.

Rjesenje. Taylorov red u ovom zadatku je
c=1
f (x)

X
f (n) (c)
(x c)n
n!
n=0

49

Ostaje racunati koeficijente do konstrukcije opceg clana:

f (1) = 0
1
f 0 (x) =
x
1
f 00 (x) = 2
x
2
f 000 (x) = 3
x
23
f iv (x) = 4
x
2

3
4
f v (x) =
x5

f 0 (1) = 1
f 00 (1) = 1
f 000 (1) = 2
f iv (1) = 2 3
f v (1) = 2 3 4
..
.
= (1)n+1 (n 1)!

f (n) (1)
i uvrstavanjem dobiti:
T (x)

0 (x 1) +

(1)n1

n=2

(1)n1

n=1

(n 1)!
(x 1)n
n!

(x 1)n
n

Konvergencija se ispituje po Cauchyevom kriteriju:

r
n
n |x 1|
lim
= |x 1| < 1
n
n
i daje interval apsolutne konvergencije
< 0, 2 > .
Uvrstavanje x = 0 daje divergentan red

Uvrstavanje x = 2 daje red

X1
.
n

X 1
n

koji konvergira po Leibnitzovom uvjetu.

Zadaci.
1. Razvijte u Taylorov red funkciju
f (x) =
u tocki c = 1.
50

1
x2

2. Razviti funkciju
1
1 + 3x
u Maclaurinov red i ispitati konvergenciju.
f (x) =

3. Napisite Taylorov red funkcije

y=

1
(2 2x)2

oko tocke x = 12 .
4. Nadjite Taylorov red funkcije y = ln 2x oko tocke x = 1. Odredite
interval konvergencije i ispitajte ponasanje reda na rubovima intervala.
5. Napisati MacLaurinov red funkcije:
(a)
f (x) = ln(e + x),
(b)
f (x) = ln(e + x),
a zatim odredite interval konvergencije i ponasanje na krajevima intervala.
6. Razviti funkciju
f (x) = 2x
u okolini tocke x0 = 1 i ispitati konvergenciju.
7. Napisati Taylorove redove u okolinama zadanih tocaka
(a) f (x) = 52x u okolini x0 = 2
(b) f (x) = 31x u okolini x0 = 1,
i odredite interval konvergencije dobivenih redova.
8. Napisati Maclaurinov red funkcije
f (x) = ln(1 5x),
odrediti interval konvergencije reda i ponasanje na krajevima intervala.
51

Zadatak 3.5 Napisite Taylorov red funkcije f (x) = eax po potencijama od

x a, te diskutirajte konvergenciju reda u ovisnosti o paremetru a.
Rjesenje lezi u ispitivanju derivacija viseg reda :
f (a) = ea

f 0 (a) = aea

2
2

f 00 (a) = a2 ea
..
.
2
(n)
f (a) = an ea
pa je Taylorov red po potencijama od x a jednak
f (x) =

X
an ea
n=0

n!

(x a)n
2

= ea

X
an
n=0

n!

(x a)n .

Ispitivanje po DAlembertovom kriteriju

an+1 (xa)n+1
(n+1)!
lim an (xa)n
n
n!

a(x a)
n n + 1
lim

= a|x a| n
lim

1
n+1

= 0
pa red konvergira bez obzira na parametar a 6= 0.

3.5

Fourierovi redovi

Neka je
f : [a, b] R
funkcija koja zadovoljava Dirichletove uvjete:
- jednoliko je omedena: |f (x) M
- ima konacan broj prekida prvevrste, dakle s konacnim limesima u
tockama prekida,
52

- po dijelovima je glatka, odnosno derivabilna

- je integrabilna na [a, b].
Koeficijenti za Fourierov red su:
2 Zb
f (x)dx
a0 =
ba a
2 Zb
2kx
ak =
f (x) cos
dx
ba a
ba
2 Zb
2kx
bk =
f (x) sin
dx
ba a
ba
Fourierov red je:
F (x) =

Xty
2kx
2kx
a0 inf
+
(ak cos
+ bk sin
).
2
ba
ba
k=1

Zadatak 3.6 Razvijte parnu funkciju

(

f (x) =

x,
x [0, ]
x, x [, 0]

u Fourierov red.
Racunanje Fourierovih koeficijenata:
1Z
a0 =
f (x)dx

Z
1 Z0
xdx]
xdx +
=
[

1
x2
x2
=
[ |0 + |0 ]

2
2
2
2
1

[ + ]
=
2
2
=
Z
2kx
1
f (x) cos
ak =
dx

2
Z
1 Z0
=
[
x cos kxdx +
x cos kxdx]

0
..
.
2
= 2 [(1)k 1]
k
bk = 0
53

Dobiveni red je
Xty
4 inf
1

f (x) =
cos(2k + 1)x.
2 k=0 (2k + 1)2

Zadatak 3.7 Napisite Fourierov red funkcije

x [0, 1).

f (x) = x,
Koeficijente nalazimo formulama:
a0 =

2Z 1
xdx = 1
1 0

ak = 2

x cos 2xdx

u=x
dv = cos 2kx
1
sin 2kx
du = dx v = 2k
1 Z1
x
sin 2kxdx]
sin 2kx|10
= 2[
2k
2k 0
1
= 2 2 cos 2kx|10
2k
= 0Z

bk = 2

x sin 2kxdx

..
.
=
Trazeni red je

1
k

1 X
sin 2kx
F (x) =
2 k=1 k

Zadatak 3.8 Odredite Fourierov red funkcije ciji je period zadan graficki.
(spojnica (1, 0); (0, 1) i (0, 1); (1, 0)).
Funkcija zadana graficki moze se napisati formulama:
(

f (x) =

x + 1 0 x < 1
x 1 1 x < 0

54

Formule za Fourierove koeficijente periodickog prosirenja funkcije u zadatku

s a = 1, b = 1 su:
a0

2 Zb
f (x)dx
=
ba a
2Z 1
=
f (x)dx
2 1
=

(x 1)dx +

(x + 1)dx

x2
x2
x)|01 + ( + x)|10
2
2
1
1
0 ( + 1) + ( ) 0
2
2
1
1
1 +1
2
2
0
2kx
2 Zb
f (x) cos
dx
ba a
ba
Z 0
Z 1
2kx
(x 1) cos
dx + (x + 1) cos kxdx
2
1
0
u = x 1 dv = cos kxdx
u = x + 1 dv = cos kxdx
1
1
du = dx v = k
sin kx
du = dx v = k
sin kx
Z 0
x 1
1
1 Z1
x + 1
sin kxdx +
sin kxdx
sin kx|01 +
sin kx|10 +
k
k 1
k
k 0
1
1
cos kx|1 0 2 2 cos kx|10
2
2
k
k
1
1
1
1
+ 2 2 cos k 2 2 cos k + 2 2
2
2
k
k
k
k
0

= (
=
=
=
ak =
=
=
=
=
=
=

sto je bilo i za ocekivati, jer je funkcija neparna:

f (x) = f (x)
Slijedi dalje racunanje koeficijenata:
2 Zb
2kx
f (x) sin
dx
ba a
ba
2Z 1
f (x) sin kxdx
=
2 1

bk =

55

(x 1) sin kxdx +

(x + 1) sin kxdx

u = x 1 dv = sin kxdx
u = x + 1 dv = sin kxdx
,
1
1
du = dx v = k
cos kx
du = dx v = k
cos kx
Z 0
1
x+1
x1
1 Z1
0
1
=
cos kx|1
cos kxdx +
cos kx|0
cos kxdx
k
k
k 0
1 k
1
1
1
1
=
2 2 sin kx|01 ( ) 2 2 sin kx|10
k k
k
k
2
=
k
=

Konacno Fourierov red ima oblik:

F (x) : R R
formulom
F (x) =

2kx
2kx
a0 X
(ak cos
+
+ bk sin
).
2
ba
ba
k=1

Uvazavajuci sve dosadasnje rezultate, rjesenje zadatka je:

F (x) =

2X
sin kx
.
k=1
k

Zadatak 3.9 Razvijte u Fourierov red funkciju ciji je period zadan crtezom.
(trokut (1, 0), (0, 1), (1, 0).)
Fourierov je red

1
4 X
cos(2k + 1)
F (x) = + 2
.
2 k=0 (2k + 1)2

Postupak je u fazi stampanja.

Problemski zadaci:
1. Nadite Fourierov red funkcije:
(

f (x) =

0, 1 < x < 0
2x, 0 < x < 1

2. Razvijte u Fourierov red funkciju nastalu parnim prosirenjem funkcije

(

f (x) =

3
1,
<x<2
2
3x 2<x<3

56

3. Periodicki prosirite funkciju

f (x) = x2 ,

< x < .

4. Odredite Fourierov red funkcije

(

f (x) =

1, 1 < x < 0
1,
0<x<1

i pomocu reda izracunajte .

5. Po neparnom periodickom zakonu prosirite funkciju:
(

f (x) =

1,
0<x<1
2 x, 1 < x < 2

Funkcije vi
se varijabli

4.1

Definicija i primjeri

Formalni zapis:
f : R R R,
a vrijednost funkcije i nezavisne varijable:
z = f (x, y).
Odredite i nacrtajte podrucje definicije funkcije:
1.
z = arcsin
2.
z=

y
.
x2

1
1
+
x1 y

3.
z = x + arccos y
4.
z=

1 x2 +
57

1 y2

5.
z=
6.
z=

x2

y2 4

(x2 + y 2 a2 )(2a2 x2 y 2 )

7.
z =1+

z=

8.

(x y)2

y sin x

9.
z = ln(4x2 + y 2 4)
10.
z=

1
cot x
+
2
2
yx
36 4x 9y

11.
z=

x2 4y 2 16

12.
z = ln(x2 + y) +
13.
z=

2
x

sin(x2 + y 2 )

14.
z = ln

x2 + y 2
x2 y 2

15.
z=

1 + x2 y 2 + ln(4 x2 y 2 ) +

58

x2

1
+ y2

4.2

Parcijalne derivacije

Primjer 4.1 Napisite formule prvih parcijalnih derivacija funkcije

z=

x + 2y
x2 y 2

.
Zadaci:
1. U slijedecim zadacima napisite prve parcijalne derivacije funkcija
(a)
z = x arctg

x
y

(b)
z = ln(x +

x2 + y 2 )

(c)
s

z = arcsin

x2 y 2
x2 + y 2

(d)
x+a
z = ln sin
y
(e)
z = ln tg

x
y

Druge parcijalne derivacije dobivaju se parcijalnim deriviranjem prvih.

Mjesovite derivacije su po Schwartzovom teoremu jednake.
2. Odredite drugu mjesovitu derivaciju funkcije
(a)
z = arctg

x+y
.
1 xy

(b)
s

z = arcsin
59

xy
.
x

3. Odredite formule drugih parcijalnih derivacija funkcije

z = ln(y + x2 ).
Drugi diferencijal funkcije racuna se po formuli:
d2 z =

2z 2
2z
2z 2
dxdy
+
dx
+
2
dy
x2
xy
y 2

4. Nadite d2 z, ako je

y
z = x ln .
x
1
1
x
2
2
2
(rj:d z = x dx + 2 y dydx y2 dy )

Simbolicka formula za racunanje visih diferencijala je

dn z = (

dx +
dy)n z
x
y

Implicitno zadane funkcije deriviraju se tehnikom deriviranja analognom deriviranju funkcije jedne varijable.
5. Odredite formule prvih i drugih parcijalnih derivacija funkcije zadane
formulom
x2 2y 2 + 3z 2 yz + y = 0.
Rjesenje:
x2 2y 2 + 3z 2 yz + y = 0|
2x + 6z

z
z
y
= 0
x
x
2x
z
=
x
y 6z

x2 2y 2 + 3z 2 yz + y = 0|
4y + 6z

z
z
zy
+1 = 0
y
y
z
4y + z 1
=
y
6z y
60

druge parcijalne derivacije

z

2x
( ) =
(
)
x x
x y 6z
z
)
2(y 6z) 2x(6 x
=
2
(y 6z)
dobivaju se analogno, koristenjem dobivenih formula prvih parcijalnih
derivacija.

4.3

Teorem srednje vrijednosti. Diferencijal

Prvi ili totalni diferencijal funkcije

z = f (x, y)
racuna se po formuli
dz =

z
z
dx +
dy.
x
y

Zadaci:
1. Nadite totalni diferencijal funkcije
z = y xy .
2. Izracunajte primjenom prvog diferencijala
(a)

4.052 + 2.932 .

(b)
arctg(

2.02
1)
0.97

3. Izracunajte formulu prvog diferencijala funkcije

z = arcsin
u tocki T = (1, 12 ).
4. Napisite prve diferencijale funkcija:
61

y
x2

(a)
z = ln

2x2 y
x + 3y

(b)
z = xy sin y
5. Nadite vrijednost prvog diferencijala funkcije
u = exy
u tocki x = 1, y = 2. (rj:du = 2e2 dx + e2 dy)
6. Izracunajte promjenu vrijednosti funkcije
z = xy
ako se u rocki (5, 4) promijene varijable za dx = 0.1 i dy = 0.2.
Izracunajte vrijednost prvog diferencijala u tadanoj tocki za zadane
promjene varijabli. Kolika je relativna greska? (rj:3.2%)
7. Pri deformaciji valjka njegov polumjer R poveca se od 2 na 2.05dm.
Visina valjka pri istoj deformaciji smanji se sa 10 na 9.95dm. Nadite
pribliznu vrijednost promjene volumena. (rj: dV =)
8. Katete pravokutnog trokuta izmjerene su s tocnoscu od 0.1cm i iznosile
su 7.5 i 18cm. Kolika je tocnost u racunanju hipotenuze? (rj: dc = 0.1)

4.4

Tangencijalna ravnina i normala na plohu

Ploha je u trodimenzionalnom prostoru zadana jednadzbom

F (x, y, z) = 0.
Tangencijalna ravnina koja dira plohu u tocki
T (x0 , y0 , z0 ),

F (x0 , y0 , z0 ) = 0

zadana je jednadzbom
F
F
F
(x x0 ) +
(y y0 ) +
(z z0 ) = 0,
x
y
z
gdje se vrijednosti parcijalnih derivacija racunaju u tocki (x0 , y0 , z0 ).
62

Zadatak 4.1 Napisite jednadzbu tangencijalne ravnine na elipticki paraboloid

z = x2 + 2y 2
u tocki (1, 1, ?).
Rjesenje:
Tocka na paraboloidu ima koordinate:
x0 = 1
y0 = 1
z0 = x20 + 2y02
= 3
Jednadzba kojom je paraboloid zadan je
x2 + 2y 2 z = 0
Parcijalne derivacije
F
x
F
y
F
z

= 2x = 2
= 4y = 4
= 1

Tangencijalna ravnina ima jednadzbu:

2(x 1) + 4(y 1) (z 3) = 0
koju po volji moze imati jednostavniji oblik.
Zadaci
1. Napisite jednadzbu tangencijalne ravnine na plohu
xy = z 2
u tocki s koordinatama (3, 12, z > 0).
63

2. Odredite onu tangencijalnu ravninu elipsoida

x2 + 4y 2 + z 2 = 36
koja je paralelna s ravninom
x + y z = 0.
(rj: x + y z + 9 = 0.)
Normala na plohu u tocki plohe je pravac okomit na tangencijalnu ravninu
u toj tocki. Jednadzbe normale su
x x0
F
x

y y0
F
x

z z0
F
x

Zadatak 4.2 Napisite jednadzbe normale na plohu stosca

x2 + y 2 = z 2
u tocki (3, 4, 5).
Rjesenje:
Analogno kao kod tangencijalne ravnine:
y4
z5
x3
=
=
6
8
10
Zadatak:
1. Nadite kuteve koje s koordinatnim osima zatvara normala koja je
na plohu
x2 + y 2 xz yz = 0
povucena u tocki T (0, 2, 2). (rj:125,125 i 55)
2. Napisite jednadzbu normale na plohu
x2 z + y 2 z = 4
=
u tocki T (2, 0, 1). Nacrtajte plohu i normalu. (rj: x+2
4

y
0

z1
4

3. Dokazite da tangencijalne ravnine plohe

xyz = a3
tvore s koordinatnim osima piramide istog volumena. (rj:V = 16 a3 )
64

4.5

Lokalni ekstremi

Funkcija dviju varijabli

z = f (x, y)
ima u tocki
(x = a, y = b)
lokalni maksimum, ako postoji broj r > 0, takav da je
f (x, y) < f (a, b)
za svaku tocku T (x, y) unutar kruga sa sredistem u (a, b), polumjera r.
Analogno za minimum.
Analizom formule f (x, y) moze se dobiti lokalni ekstrem funkcije.
Nuzan uvjet lokalnog ekstrema je ponistavanje prvih parcijalnih derivacija
funkcije:
f
f
= 0;
= 0.
x
y
Rjesavanjem sistema od dvije jednadzbe s dvije nepoznanice dobivaju se
koordinate mogucih tocaka ekstrema.
Nakon dobivanja kandidata za ekstrem, mora se provjeriti vrijednost determinante:

 2
2






f
x2
2f
xy

f
xy
2f
y 2

Pozitivnost garantira nepromjenjivost predznaka drugog diferencijala u kandidatima za ekstrem i moze se sigurno tvrditi da ekstrem postoji.
U tom slucaju,
2f
>0
x2
ukazuje na minimum, dok za
2f
<0
x2
funkcija ima lokalni maksimum. Negativna vrijednost determinante povlaci
da drugi diferencijal u tockama dobivenih iz nuznog uvjeta mijenja predznak
ovisno o vrijednostima dx i dy, pa je sigurno da ekstrema nema.
Odluka se ne moze donijeti samo u slucaju da je determinanta jednaka
nuli ili da se ne mogu izracunati druge parcijalne derivacije. Tada bi trebalo
ispitivati diferencijalne visih redova, no to prelazi okvire kolegija.
65

Zadatak 4.3 Odrediti i ispitati lokalne ekstreme funkcije

2x + 2y 1
z= 2
.
x + y2 + 1
Rjesenje zapoceti uocavanjem da je podrucje definicije citava ravnina
2

R .

z
=
x

2 x2 + y 2 + 1 (2x + 2y 1)
2

x2 + y 2 + 1
2(x + y + 1) x(2x + 2y 1)
2

=
=
z
=
y

2x
x2 +y 2 +1

(x2 + y 2 + 1) 2
2y 2 2xy + x + 2
3

(x2 + y 2 + 1) 2
2
2 x + y 2 + 1 (2x + 2y 1)
2

2y
x2 +y 2 +1

x2 + y 2 + 1
2x 2xy + y + 2
2

(x2 + y 2 + 1) 2

Nuzan uvjet daje sistem:

2x2 2xy + y + 2 = 0
2y 2 2xy + x + 2 = 0
Oduzimanjem donje jednadzbe od gornje, dobiva se
2x2 2y 2 + y x = 0
2(x y)(x + y) = x y
odakle slijedi:
x = y;

ili 2x + 2y = 1.

Jednakost x = y nakon uvrstavanja u prvu jednadzbu sistema daje:

x+2 = 0
x = 2
pa je kandidat za ekstrem tocka T1 (2, 2).
66

Uvrstavanje uvjeta y =

1
2

x u prvu jednadzbu vodi na

1
1
2x2 2x( x) + x + 2 = 0
2
2
5
2x2 x + 2x2 x +
= 0
2
2
8x
4x + 5 = 0
4 16 160
x1,2 =
16
pa je jedini kandidat za tocku ekstrema: T = (2, 2).
Dovoljan uvjet dobiva se ispitivanjem determinante drugih parcijalnih
derivacija. Formule drugih parcijalnih derivacija su:
3

(2y + 1)(x2 + y 2 + 1) 2 (2y 2 2xy + x + 2) 32 (x2 + y 2 + 1) 2 2x

2z
=
x2
(x2 + y 2 + 1)3
3

(2x + 1)(x2 + y 2 + 1) 2 (2x2 2xy + y + 2) 32 (x2 + y 2 + 1) 2 2y

2z
=
y 2
(x2 + y 2 + 1)3
3

(4y 2x)(x2 + y 2 + 1) 2 (2y 2 2xy + x + 2) 23 (x2 + y 2 + 1) 2 2x

2z
=
xy
(x2 + y 2 + 1)3
a nakon uvrstavanja koordinata tocke T = (2, 2) dobiva se
5
2z
|
=
(2,2)
x2
27
2
z
5
|(2,2) =
2
y
27
2
z
4
|(2,2) =
xy
27
koje daju determinantu

 5
 27

 4
27


4 
27

5
27

=
>0

27

sto vodi na zakljucak da se u tocki T (2, 2) postize lokalni minimum u

vrijednosti
zmin = 3.
67

4.6

Uvjetni ekstremi funkcije

Problem je u nalazenju ekstrema funkcije

z = f (x, y)
uz uvjet da su varijable x i y vezane jednadzbom
(x, y) = 0.
Rjesavanje pocinje konstrukcijom Lagrangeove funkcije:
F (x, y) = f (x, y) + (x, y).
Nuzan uvjet je zadovoljavanje sistema:
f
F
=
+
x
x
f
F
=
+
y
y
(x, y) = 0

=0
x

=0
y

Rjesenje sistema daje stacionarne tocke

T0 (x0 , y0 ),

Dovoljan uvjet je ispitivanje predznaka drugog diferencijala

(d2 F )T0
uz obavezan uvjet

|T0 dx +
|T dy = 0.
x
y 0
(d2 F )|T0 < 0 znaci da je u (x0 , y0 ) za 0 lokalni maksimum.
(d2 F )|T0 > 0 znaci da je u (x0 , y0 ) za 0 lokalni minimum.
Ako (d2 F )T0 mijenja predznak, sigurno nema ekstrema, dok d2 F = 0 trazi
dalje ispitivanje.
Drugi diferencijal racuna se po formuli:
d2 F (x, y) =

2F
2F 2
2F 2
dx
+
2
dxdy
+
dy .
x2
xy
y 2
68

Zadatak 4.4 Odredite ekstreme funkcije z = x + 2y uz uvjet x2 + y 2 = 5.

Rjesenje. Lagrangeova funkcija izgleda
F (x, y) = x + 2y + (x2 + y 2 5).
Nuzni uvjet ekstrema daje jednadzbe:
F
x
F
y
2
x + y2

1 + 2x = 0

2 + 2y = 0

Iz prve dvije moguce je dvije nepoznanice izraziti preko trece:

1
2
1
= ,

x =
y
koja se otkriva iz jednadzbe
1
1
+ 2
42

5
42
1,2

1
2

Iz navedenog je moguce zakljuciti da 1 = 21 daje prvu tocku moguceg ekstrema:

P1 = (1, 2).
Slicno 2 =

1
2

daje drugu tocku koja kandidira za uvjetni ekstrem:

P2 (1, 2).

Dovoljan uvjet dobiva se iz analize predznaka drugog diferencijala:

d2 F =

2F 2
2F
2F 2
dx + 2
dxdy +
dy
2
x
xy
y 2

koji za bilo koju tocku domene glasi:

2F
x2
2F
xy
2F
y 2
d2 F

= 2dx2 + 2dy 2
= 2(dx2 + dy 2 ).

69

Bilo bi dobro uociti da bez obzira na uvjet koji tocke ekstrema moraju zadovoljiti:
x2 + y 2
2xdx + 2ydy

=
=

5
0

y
= dx
x

dy

predznak drugog diferencijala ovisi o parametru , koji je negativan za tocku

T1 (1, 2, 5)
u kojoj funkcija ima lokalni maksimum. Tocka
T( 1, 2, 5)
tocka je lokalnog minimuma zbog pozitivnosti parametra koji daje pozitivnost drugog
diferencijala u toj tocki bez obzira na komponente smjera tangencijalnog vektora (dx,dy)

Zadatak 4.5 Odredite lokalne ekstreme funkcije z = x2 +y 2 uz uvjet x2 + y3 =

1
Rjesavanje pocinje konstrukcijom Lagrangeove funkcije:
F (x, y) = x2 + y 2 + (

x y
+ 1).
2
3

Nuzni uvjeti:
F
x
F
y
x y
+
2
3

=0
2

2y + = 0
3

2x +

=
=

vode na izlucivanje nepoznanica

=
6

x =
y

iz prve dvije jednadzbe i uvrstavanje u trecu daje:

8
18
9 4

=
=

1| 72

72
72
=
13

70

18 12
Za vrijednost = 72
cku ( 13
, 13 ) za koju treba ispitati predznak:
13 imamo to

d2 F (x, y) = 2dx2 + 2dy 2 > 0

sto pokazuje da se minimum postize u tocki i iznosi
zmin

=
=

18 2
12
) + ( )2
13
13
36
13

Zadatak 4.6 Odredite ekstreme funkcije

z=

1 1
+
x y

uz uvjet
1
1
+ 2 = 1.
2
x
y

Rjesenje. zmin = ( 2, 2) = 2, zmax ( 2, 2) = 2

Zadatak 4.7 Odredite lokalne ekstreme funkcije

z = xy
uz uvjet
x+y =1
Zadatak 4.8 Odredite ekstreme funkcije
z = cos2 x + cos2 y
uz uvjet
yx=

.
4

Rjesavanje pocinje ponovo konstrukcijom Lagrangeve funkcije

F (x, y) = cos2 x + cos2 y + (y x
iz koje dobivamo sistem nuznih uvjeta:
F
x
F
y

= 2 cos x sin x = 0
= 2 cos y sin y + = 0

yx =

71

Zbrajanjem prve dvije jednadzbe i koristenjem formula dvostrukog kuta dobiva se

sin 2x + sin 2y

sin 2x + sin(2x + )
2
sin 2x + cos 2x
tg2x

= 0| : cos 2x 6= 0
= 1

2x = + k
4
k
x = +
8
2
k
y =
+
8
2

Za ispitivanje gore navedene kolekcije od prebrojivo, ali beskonacno mnogo stacionarnih

tocaka koje generiraju cijeli brojevi k, koristimo se drugim diferencijalom:
2F
x2
2F
y 2
2F
yx

= 2 cos 2x
= 2 cos 2y
=

Ispitivanje predznaka drugog diferencijala

d2 F = 2 cos 2xdx2 2 cos 2ydy 2
za tocke

x= ,
8

y=

daje uz primjenu adicionih formula:

d2 F

+ k)dx2 2 cos( + k)dy 2

4
4

2
= 2 cos cos kdx 2 cos cos kdy 2
4
4
= 2 cos(

slijedecu diskusiju:
d2 F < 0
d2 F > 0

k = 2n
k = 2n + 1

koja rezultira da se lokalni maksimumi postizu u tockama

x=

+ n,
8

72

y=

+ n
8

i imaju vrijednost:

2+ 2
zmax =
,
2
dok se lokalni minimumi postizu u tockama:
x=

3
+ n,
8

i iznose
zmin

y=

5
+ n
8

2 2
.
=
2

Zadatak 4.9 Odredite pravokutni paralelepiped koji bi za zadano oplosje S

imao najveci volumen.
Rjesenje. Lokalni maksimum za
r
x=y=z=

S
6

Zadatak 4.10 U elipsu

x2 y 2
+ 2 =1
a2
b
upisati pravokutnik maksimalne povrsine.
Rjesenje. Povrsina je 2ab, a vrhovi su zadani jednakostima:
b
a
|x| = , |y| =
2
2

Zadatak 4.11 Na paraboli

y 2 = 4x
odredite tocku koja je najbliza pravcu
xy+4=0
Rjesenje. Koristeci formulu za udaljenost tocke T (x0 , y0 ) do pravca Ax + By + C = 0:


 Ax0 + By0 + C 

d(T, p) = 
A2 + B 2 
dobiva se tocka na paraboli s koordinatama T (1, 2).

73

Vi
sestruki integrali

5.1

Pojam dvostrukog integrala i izra

cunavanje

Dvostruki integral pretpostavlja funkciju u dvije varijable zadanu formulom

z = f (x, y) i podrucje D koje je podskup domene funkcije:
Z Z

f (x, y)dxdy =

dx

(x)

f (x, y)dy.

(x)

Unutrasnji integral racuna se kao jednostruki po varijabli y, dok se x podrazumijeva kao konstanta.
Zadatak 5.1 Izracunajte
Z Z

ex dxdy

ako je D trokut s vrhovima u ishodistu, tocki (1, 1) i (0, 2).

Nakon crteza, konstruiramo granice:
Z Z

e dxdy =

dx

Z
0

ex dy

2x

ex dx y|2x
x
(2 2x)ex dx

u = 2 2x dv = ex
du = 2dx v = ex
2x)ex |10

= (2
= 22

ex (2dx)

ex dx

0
x 1
2e |0

= 2+
2
=
0.735
e
Zadatak 5.2 Izracunajte vrijednost i komentirajte rezultat:
Z Z

ydxdy,

gdje je
D . . . y 2 x2 = 1, x = 1, x = 2, x = 2.
74

Kad nacrtate hiperbolu okrenutu duz osi OY , s asimptotama x = y, x = y

i tjemenima u (0, 1) i (0, 1) te vertikale x = 2 i x = 2, trazeni integral
biti ce:

1+x2

1Z 2
[1 + x2 (1 + x2 )]dx
ydy =
dx
2 2
x2 +1
2
= 0

Rjesenje opravdava simetricnost podrucja i neparna funkcija. Koliki je brijeg

iznad osi OX, tolika je jama ispod nje.
Zadatak 5.3 Koliko je
Z Z

e y dxdy,

gdje je D krivocrtni trokut OAB omeden parabolom y 2 = x i pravcima x = 0

i y = 1.
Nakon crtanja dobiva se
Z
0

dy

y2

e y dx =

[e y y]|y0 dy

(yey y)dy

= yey + ey +
2 1

e 2

=
Zadatak 5.4 Odredite vrijednost

x2
dxdy,
y2

Z Z
D

ako je D omedeno krivuljama x = 2, y = x i xy = 1.

Iz slike je
Z
1

dx

x
1
x

x2
9
dy =
2
y
4

Zadaci
75

y2 1
|
2 0

1. Izracunati

Z Z

sin(x 2y)dxdy

ako je D podrucje omedeno s x = 0, y = 0 i

x 2y = .
2
2. Promijeniti redoslijed integriranja a onda izracunati
1

dy

3. Izracunati

Z Z

1 y
e x dx.
x

x sin(x + y)dxdy

gdje je D omedeno sa x = 0, x = , y = 0 i y = 2 .

5.2

Zamjena varijabli u dvostrukom integralu

Prijelaz na polarne koordinate

Polarne koordinate povezane su s kartezijevima:
x = r cos
y = r sin
J

x
r
y
r

= r
dxdy = rdrd
Z Z

Z Z

f (x, y) =

f (r cos , r sin )rdrd

Zadatak 5.5 Izracunajte

Z Z

ln(x2 + y 2 )dxdy,

gdje je podrucje D omedjeno krivuljama

x2 + y 2 = e2 ,
x2 + y 2 = e4 .
76

Uz navedenu supstituciju, zadani integral prelazi u

Z Z

ln(r2 ) rdrd =

(0

e2

rdr

r2 = t
2rdr = dt

Z e4
1 Z 2
d
ln tdt
2 0
e2
(
)
u = ln t dv = dt
=
du = 1t dt v = t

Z e4
1 Z 2
4
[t ln t|ee2
dt]d
2 0
e2
1 Z 2
=
d[4e4 2e2 (e4 e2 )]
2 0
1 4
(3e e2 ) 2
=
2
491

Zadatak 5.6 Izracunajte vrijednost

Z Z
S

dxdy
,
x2 + y 2

gdje je S podrucje omedjeno kruznicom x2 + y 2 = 6x.

Uvedemo li polarne koordinate x = r cos , y = r sin uz zamjenu dxdy =
rdrd dobivamo integral po kruznici:
x2 6x + y 2 = 0
(x 3)2 9 + y 2 = 0
(x 3)2 + y 2 = 9
sa sredistem u (3, 0) i polumjerom r = 3. Granice za kut su [ 2 , 2 ], dok
za proizvoljni kut polumjer na zraci kuta je od nule, pa do
r2 cos2 + r2 sin2 = 6r cos
r = 6 cos

77

Konacno, racunamo u polarnim koordinatama:

Z

Z
0

6 cos

Z
rdr
2
= 6 cos d
r
2

= 6 sin |2
2
= 62
= 12
Zadatak 5.7 Izracunajte vrijednost
Z Z
2 x2 +y 2 4 2

sin

x2 + y 2 dxdy.

Zadatak se rjesava polarnim koordinatama:

x = r cos
y = r sin ,
Z Z
q
dxdy = rdrd
sin x2 + y 2 dxdy =
2 x2 +y 2 4 2
0 2
2
Z 2
Z 2

sin r2 rdr
d
=
,

0
2

0
,

u = r dv = sin rdr
du = dr v = cos r
d

(r cos r|2

Z
0

= 3 |2
0
2
= 6 59
Ispitni zadaci
1. Izracunajte
D

78

cos rdr)

[2 cos 2 ( cos ) + sin r| 2]d

= (2 )

Z Z

r sin rdr

xydxdy

gdje je D podrucje omedjeno krivuljama zadanim jednadzbama x2 +

y 2 = 4x, x2 + y 2 = 8x, koordinatnom osi y = 0, a za y 0. Obavezno
nacrtajte podrucje D.
2. Izracunati treba
Z Z

dxdy
,
16 x2 y 2

gdje je D ograniceno sa x2 + y 2 = 16, y = x i y =

3x, za y > 0.

3. Izracunajte
Z Z q

x2 + y 2 cos2

x2 + y 2 dxdy

ako je D podrucje omedjeno

krivuljama x2 + y 2 = 2 i x2 + y 2 = 4 2 i

pravcima y = x i y = 3x.

5.3

Primjene dvostrukih integrala

5.3.1

Izra
cunavanje povr
sina ravninskih likova

Povrsina podrucja S u ravnini XOY racuna se formulom

P =

Z Z

dxdy.

Koriste se do sada pokazane metode integriranja.

Zadatak 5.8 Izracunajte povrsinu odredjenu jednadzbama:
x2 + y 2 4,

x 1.

Nakon crtanja dijela ravnine ciju povrsinu treba izracunati, granice u polarnim koordinatama, podesnim za racunanje su:
- granice za su

,
3
3
- fiksira li se kut , manju vrijednost udaljenosti tocaka iz podrucja
dobivamo iz racuna

x = r cos
1 = r cos
1
= r,
cos
z
79

dok je gornja granica za r ocito 2,pa je

1
r 2.
cos
Sada slijedi:
P =
=
=
=
=

2
1
cos

rdr

r2 2
| 1 d
3 2 cos

1
1Z 3
(4
)d

2 3
cos2

1
(4 tan )|3
3
2
1
2
(4
3)
2
3
2.46
Z

Zadatak 5.9 Potrebno je naci velicinu povrsine ogranicene parabolama:

y 2 = 10x + 25;

y 2 = 6x + 9.

Nakon grafickog prikaza parabola, povrsina se dobiva dvostrukim integralom:

P =
=
=
=
=

15

15

dy

9y 2
6
y 2 25
10

dx

9 y 2 y 2 25

)dy
6
10
15
3 5 15
1
1 y 3 15
( )y|

(
+
) |
15
2 2
6 10 3 15

8
8 15
15
3
16
15
3
21
Z

15(

Zadaci
1. Izracunajte povrsinu lika omedjenog krivuljama
80

(a) y 2 = 12x, x + y = 9, y = 0, a za y > 0. (30)

(b) x2 + y 2 = 2x, x2 + y 2 = 4x, pravcima y = x i y = 0, a za y > 0.
(3.856)
5.3.2

Izra
cunavanje volumena cilindri
cnih tijela

Cilindricno tijelo za bazu u XOY ravnini ima podrucje D, gornja ploha

opisana je formulom
z = f (x, y),
dok su bocne plohe zadane jednadzbom (x, y) = 0 koja zadaje rub podrucja
D. Volumen takvog tijela racuna se dvostrukim integralom:
V =

Z Z

f (x, y)dxdy

Zadatak 5.10 Izracunajte volumen tetraedra omedenog ravninom yx+z =

1 i koordinatnim ravninama.
Nakon crtanja ravnine, napraviti crtez tlocrta, a zatim izracunati:
V

Z Z

(x y + 1)dxdy

dx

x+1

(x y + 1)dy

..
.
1
6
Zadatak 5.11 Odredite volumen tijela omedenog rotacionim paraboloidom
z = x2 + y 2 , cilindricnom plohom y = x2 i ravninama y = 1, x = 0.
=

Nakon crtanja, racunanjem se dobiva:

V

Z Z

(x2 + y 2 )dxdy

1
Z 1

dx

x2

(x2 + y 2 )dy

y3 1
]| 2 dx
3 x
1
Z 1
1
x6
=
(x2 + x4 )dx
3
3
1
88
=
105
=

[x2 y +

81

Zadatak 5.12 Koliki je volumen cilindricnog tijela omedenog plohom x2 +

y 2 = 8 i ravninama x = 0, y = 0, z = 0, x + y + z = 4.
Nakon crtanja cilindra i ravnine, uocivsi o kojem je tijelu rijec, imamo nakon
prijelaza na polarne koordinate:
V

2 2

(4 r cos r sin )rdr

r3
(cos + sin )|20 2 d
3
0
Z
16 2
2
(cos + sin )d
=
(16
0
3
32 2
= 8 +
3

(2r2

Zadatak 5.13 Nadite volumen tijela omedenog eliptickim paraboloidom z =

2x2 + y 2 + 1 ravninom x + y = 1 i koordinatnim osima.
Nakon crtanja dobivamo:
V

Z
0

1x

(2x2 + y 2 + 1)dy

..
.
=

3
4

Zadatak 5.14 Prijelazom na polarne koordinate izracunajte volumen prostora omedenog plohama x2 + y 2 + z 2 = 2Rz i x2 + y 2 = z 2 , a u kojem se
nalazi tocka (0, 0, R).
Crtanjem sfere sa centrom u (0, 0, R) i polumjera R, te stosca s vrhom u
ishodistu i izvodnicama tipa x = z, x = z, y = z, y = z, konstruiramo
integral:
5.3.3

Izra
cunavanje mase i koordinata te
zi
sta tijela

Element mase u pravokutnim kartezijevim koordinatama jednak je

dm = (x, y)dxdy,
gdje je (x, y) formula koja racuna plo
snu gustocu ravninskog lika. U
slucaju homogene ploce, gustoca je konstantna.
82

Masa ravninskog lika racuna se po formuli:

M=

Z Z

(x, y)dxdy.

Stati
cki moment materijalne tocke u ravnini okomitoj na gravitacijsko
polje s obzirom na proizvoljni pravac jednak je
Mp = m d,
gdje je
- m masa tocke
- d udaljenost tocke do pravca
Stati
cki momenti ravninskog lika obzirom na koordinatne osi u ravnini
racunaju se po formulama:
Z Z

Mx =

y (x, y)dxdy

za os apscisa i
My =

Z Z

x (x, y)dxdy

za moment oko osi ordinata.

Koordinate te
zi
sta ravninske ploce dobivanu se neposredno iz mase ploce
i vrijednosti statickog momenta:
My Mx
,
.
(
x, y) =
M M


Zadatak 5.15 Naci koordinate tezista homogenog lika omedenog krivuljom

y = sin x i pravcem OA koji prolazi ishodistem koordinatnog sustava i tjemenom sinusoide A( 2 , 1).
Rjesenje.
Z Z
Mx =

Z
ydxdy

sin x

dx

=
0

sin x 2x
2
2

83

dx

ydy =
2

dx

y 2 sin x
2
2

=
=
Mx

My


1 cos 2x 2x2
2 dx
4

0

1  2
1
2 x3  2

x 0 sin 2x 02 2

4
8

3 0

24
Z Z
Z
Z 2
Z
dx
xdxdy =
xdy =
Z

xT
yT

5.4



2x
xdx sin x

2
x2 dx
0
0
= /u = x, du = dx,
dv = sin xdx,


2 x3  2


= x cos x 02 + sin x 02

3 0
2
12
=
12
Z 2
Z 2x

=
dx
dy
0
0
Z 2 
2x
=
sin x

0
4
=
4
My

=
=
0.60
M
6(4 )
12 2
My
=
0.82
=
M
3(4 )
x sin xdx

My

2x

v = cos x/

Pojam trostrukog integrala i izra

cunavanje

Trostruki integral u pravokutnim koordinatama racuna se preko tri jednostruka integrala:

Z Z Z

f (x, y, z)dxdydz =

Z Z Z
D

zg

f (x, y, z)dz

zc

Primjer 5.1 Izracunajte

Z Z Z
V

dxdydz
(x + y + z + 1)3

ako je V podrucje integracije omedeno koordinatnim ravninama i ravninom

x + y + z = 1.
84

Rjesenje. Tlocrt podrucja dobiva se presjekom s podnom ravninom z = 0:

Z

1x Z 1xy

dx
0

dz
(x + y + z + 1)3

dx

=
0

1x 


1
1xy

dy.

2
2(x + y + z + 1) 0

Diferencijalne jednad
zbe

Diferencijalne jednad
zbe su jednadzbe u kojima su nepoznanice formule
funkcija, a u jednadzbe ulaze derivacije nepoznatih funkcija.
Rje
senje ili korjen diferencijalne jednadzbe je formula funkcije koja uvrstavanjem
u jednadzbu, zajedno sa svojim derivacijama, jednadzbu prevodi u
identitet.
Jednozna
cnost rje
senja postize se zadavanjem po
cetnih uvjeta

6.1

Diferencijalne jednad
zbe prvog reda

Diferencijalne jednad
zbe prvog reda sadrze oznaku za funkciju i za njenu
prvu derivaciju.
Uobi
cajene su oznake:
dy
dx
dx
=
dy

y0 =
x0

6.2

Diferencijalne jednad
zbe vi
seg reda

U diferencijalnim jednadzbama viseg reda treba pronaci formulu funkcije

kojoj se u jednadzbi javljaju osim prve, druga, treca i vise derivacije. U iznimnim situacijama takvu je jednadzbu mogu
ce rijesiti, pa se ovdje prezentira
rjesavanje nekoliko tipova.
6.2.1

Linearne diferencijalne jednad

zbe n-tog reda

U jednadzbama se javljaju derivacije u osnovnom obliku, bez kvadrata, korjena ili slaganja s nekim drugim funkcijama. Jednadzbe se opcenito rjesavaju
metodom Varijacije konstanti Potrebno je definirati vrlo vazan pojam linearno nezavisnog sustava funkcija jedne varijable.
85

Definicija. Sustav funkcija

y1 (x), . . . , yn (x)
je linearno nezavisan ako se samo trivijalno ponistava njegova linearna
kombinacija:
1 y1 (x) + n yn (x) = 0 1 = = n = 0.
Karakterizaciju daje slijedeci
Teorem Sustav funkcija je linearno nezavisan ako i samo ako ponistava determinantu Wronskog ili Wronskian

 y1 (x)
y2 (x) yn (x)


0
(x)
y20 (x) yn0 (x)
y

1

W=
..
..
..
...

.
.
.
 n1
n1
n1
 y
(x) y2 (x) yn (x)
1

Op
ceniti oblik linearne diferencijalne jednadzbe izgleda
y (n) + p1 (x) y (n1) + + pn1 (x) y 0 (x) + pn (x) y = f (x)
Rje
savanjem homogene jednad
zbe za koju je f (x) = 0, dobiva se sustav
od n linearno nezavisnih rjesenja
y1 (x), . . . yn (x)
koji zadovoljavaju homogenu jednadzbu. Vazno je da rjesenja mora
biti onoliko, koliki je red jednadzbe.
Op
ce rje
senje homogene jednadzbe tako je linearna kombinacija rjesenja
zapisiva u obliku
y = C1 y1 (x) + + Cn yn (x)
Rje
senje nehomogene jednad
zbe dobiva se Lagrangeovim variranjem konstante:
- Konstante se proglase funkcijama od varijable x:
Ci = Ci (x)
i njihove se formule traze iz
86

- Sustava jednadzbi za njihove prve derivacije

C10 (x) y1 (x) + Cn0 (x) yn (x) = 0
C10 (x) y10 (x) + Cn0 (x) yn0 (x) = 0
C10 (x) y100 (x) + Cn0 (x) yn00 (x) = 0
..
.
(n1)
0
(n1)
0
(x) + Cn (x) yn
(x) = f (x)
C1 (x) y1

87