ZABILJESKE - PREDAVANJA I VJEZBE

MATRICE

(MATEMATIKA ZA EKONOMISTE)

Horizontalne linije u matrici zovu se VRSTA, a vertikalne KOLONA matrice. Matrica sa m redaka i n stupaca se naziva m-sa-n matricom (kaze se i zapisuje da je formata mxn) ami n su dimenzije matrice. Clan matrice A koji se nalazi u i-tom retku (VRSTA), i k-tom (KOLONA) stupcu se naziva (i,k)-ti Clan matrice A. Ovo se zapisuje kao Ai,k ili A[i,k]. Uvijek se prvo naznacuje redak (VRST A), pa stupac (KOLONA). PRIMJER:
all al2 a22 a1n a2n

A=

a21

amI

Jednakost matrica. Dvije matrice A i B sujednake ako 1. su istog tipa (imajujednak broj VRSTA i jednak broj KOLONA). 2. imajujednake odgovarajuce elemente, tj. aik = bik Vi, k

Matricu tipa(l,l)

moze se poistovjetiti s realnim brojem. Prema tome moze se pisati matrica reda n.

[3] = 3.
Ako je m = n onda se za matricu kaze daje kvadratna

JEDINICNA MATRICAje u lineamoj algebri naziv za KVADRATNU MATRICU kojoj su elementi na glavnoj dijagonali jedinice, a ostali nule. PRIMJER: dijagonalne

(kvadratne) 1,

matrice

[~ o

~l

1, 1, = GLA VNA DIJAGONALA ; 0, 1, 0

=

SPOREDNA DIJAGONALA
aik bik

dijagonalna matrica, ako je A = glavne dijagonale jednaki nuli,

tj. ako sujoj elementi izvan

ZABILJESKE - PREDAVANJA I VJEZBE

(MATEMATIKA ZA EKONOMISTE)

SABlRANJE MATRICA
Ako su date matrice A i B, dimenzija m-sa-n, njihov zbir A + B je m-sa-n matrica, izracunata sabiranjem odgovarajucih elemenata (t. j. (A + B)[i, k] = A[i, k] +

B[i, k] ).
PRIMJERI:

~] + [~ ~ ~] [i!~ ~! ~ ~!~] [i~

=

1 2 2

2 1 1

1+2

2+1

2+1

Zbir dvije matrice reda m x njednakje elemenata datih sabiraka. 1. Nekaje:

matrici ciji su elementijednaki

zbiru odgovarajucih

-3

5
4

A=U

0 1

~l B [i
i
=

1 5 9

2
6

~l.

Izracunati

A + B.

A + B=P 11
2. Nekaje:

-2 5
10

7 10

~ol
8
~ . Izracunati

A=

[2 2 3 4 -11 5 B= [0 3 3 1 2 4
1

0 5
7

21

2 3 4 B = [~ 1 5

T1

Jednakost matrice: Dvije matrice

(aij)mXn

B = (bij)mxn sujednake ako je aij

= bij

,pri cemu je

i,2, ....m

j=i,2, ....n , (pri cemu matrice

moraju biti istog reda).

MNOZENJE MATRICA
Mnozenje matrice brojem Matrica se mnozi brojem tako 5tOse svaki njen clan rnnozi tim brojem

ZABILJESKE - PREDAVANJA I VJEZBE

Primjer: REZULTAT: Aa = -2 2

(MATEMATIKA

ZA EKONOMISTE)

4 46 10 8]
6 8

Matrice A i B mozemo pornnoziti, odnosno ako A ima onoliko KOLONA koliko B ima VRSTA. Matrica C = A x B ima VRSTA koliko A i KOLONA koliko B. Neka je, dakle, A tip a m x k i B tipa k x n. Tadaje matrica tip a C pa m x n i vrijedi

r"
0,21

a12 a22 0,32

a itS
(J,Z1

au]
{h4

bu
b21

012

()1:3

bl14

D10

(;22
0132

b'2~~ rJ24
Ei'r
<.

lJi25
b35

a~n

ass

.,

Osl
041

. ~ '~i

042

b4~{
~;'

034 044

045

nalazi se tako da stavite lijevi kaziprst na a2l a desni na pomicete kaziprste prema a22

b 13 i kazete

"puta". Tada

i b23 govoreci

"plus" dok se kaziprsti pomicu i "puta"

kada stignu na cilj. Nastavite li na taj nacin izracunat cete

Ocita svojstva mnozenja matrica. (ima ih malo) 1.0A=AO=O 2. AI = IA =A Neocita svojstva mnozenja matrica 4. (asocijativnost) (AB)C = A(BC) 5. (distributivnost) A(B + C) = AB + AC

VAZNIJE OSOBINE DETERMINANTI

1. Ako je AT transponovana matrica kvadratne matrice A, tada je det AT = det A. 2. Determinanta se rnnozi brojem tako da se tim brojem mnoze svi elementi jedne vrste (kolone). 3. Determinantaje jednaka nuli ako su svi elementi jedne vrste (kolone) jednaki odgovarajucim elementima druge vrste (kolone). 4. Determinanta ne mijenja vrijednost ako elementima jedne vrste (kolone) dodamo odgovarajuce elemente druge vrste (kolone) pomnozene istim brojem. 5. Ako se determinante matrica A = (aij) i B = (bij) razlikuju sarno u i-toj vrsti tada je det A + det B jednaka determinanti u kojoj je i-ta vrsta jednaka zbiru odgovarajucih elemenata i-te vrste determinante A i determinante B, dok su ostale vrste nepromjenjene. Isto vrijedi i za kolone.

ZABILJESKE - PREDAVANJA I VJEZBE

(MATEMATIKA ZA EKONOMISTE)

6. Determinanta mijenja znak ako dvije vrste (kolone) medusobno zamjene mjesta. 7. Determinanta je jednaka nuli ako su svi e1ementi jedne vrste (kolone) jednaki nuli. NACIN IZRACUNA VANJA DETERMINANTE
Imamo det A

I! ~21
Q3

= 33 - 4 ( -2) = 9 + 8 = 17 .

Nekaje sada A

= [~~

t~ C)j
c2

proizvoljna matrica formata 3x3. Determinantu matrice A

b3

c3

mozemo izracunati na slijedeci nacin: Kao prvo, s desne strane determinante dopisemo prve dvije kolone matrice A, a zatim mnozimo elemente na tri glavne dijagonale, saberemo ih i od njih oduzmemo zbir proizvoda elemenata sa sporedne dijagonale. Imamo:
Q)

detA =

Q2 Q3

b) b2

c)
C3

Q)

C2 Q2
Q3

b3

b) b2 b3

Postoje i drugi nacini izracunavanja determinanti treceg reda, kao sto je pravilo trougla i druga, koja necemo ovdje navoditi.

Primjer. Izracunajmo detenninantu matrice A ~ [~2

-1
Imamo:

~ J.

1
det A

2
3

= -2

0 1 1 -2 2 -1 0

2
3

= (1. 3 . ( -1) + 2 1. 0 + 0 . ( -2) .2) - ( 0 . 3 . 0 + 2 11+ (-1 ) .(-2) .2) = = -3-2-4 = -9.

MINORIIKOFAKTORIDETERMINANTE
Ako u determinanti matrice A = (aik) reda n izostavimo i-tu vrstu i k-tu kolonu dobicemo determinantu (n-l)-og reda (Mik), koju nazivamo minor detA. Minoru Mik odgovara jedan elemenat aik koji se nalazi na presjeku i-te vrste i k-te kolone, pa govorimo 0 minoru Mik elemenata aik (i,k= 1, 2, ..., n). Ako je Mik minor (n-l)-og reda detA reda n, tada

~~~--

.. ~-

ZABILJESKE - PREDAVANJA I VJEZBE PRIMJER:

ADIGOV ANO A ZA SVAKI BRO] 120 detA = 3 1
405

(MATEMATIKA

ZA EKONOMISTE)

All=(-l)l+l=Z.I~ A1Z=(-1)3 .I! A13 =(-1)4 . I!

~1=1.(5-0)=1.

5 =5

~I = ~1 (15~ 8) = 7 . (-1) =-7 ~I = 1 (0 - 4) = 1 . (-4) = -4

AZ1=(-1)3 . I~ ~I = -1 (10) = -1 10 = -10 Azz =(-1)4 . I! Az3=(-1)5 . I! A31=(-1)4 .Ii

~I = 1 (5 - 0) = 1 5 = 5
~I = -1 (0 - 8) = -1 . (-8) = 8 ~I = 1(4-0) ~I = -1(2-0) = 1 4=4 = -12 =-2

A3z=(-1)5 .I~

A33 =(-1)6 . I~ il = 1 (1 - 6) = 1 . (-5) = -5 5 -10

adj A = ~7 5

4
-2

-4

-5

INVERZNA MATRICA
Teorema. Ako su A i B dye kvadratne matrice istog reda, tada je

det(A . B) = detA . detB

Definicija. Det A Ako je det A
=1=

0, matrica A zove se regularna

matrica. Ako je

= 0, matrica

A zove se singularna.

Teorema (0 egzistenciji). Matrica A ima inverznu matricu A-I ako i samo ako je regulama.

ZABILJESKE Tadaje

- PREDAVANJA

I VJEZBE

(MATEMATIKA

ZA EKONOMISTE)

A-1

_1_ . adj

detA

A = FORMULA

PRIMJER:

+
A=-

+
-1 0 -1 0 1-1

1 3

det

1 (1 - 0)

-t 1 (-3 - 0) + 0 = -2
+
detA = (_l)i+k . MINOR

del =,-2

+
A=-

1 3

-1 0 -1 0 1-1

A11

=(-1)2 .1-/ =(-1)3 .

~11= 1 (1- 0) = 1
=

A12

A13=(-1)4

I~ ~11 -1 (-3 - 0) = 3 . I~ -/1 = 1 (3 - 0) 3

=

A21:C -1)3 . 1=(-1)4 .

1 1

~11= -1 (1 - 0) =-1

A22

A23

A31

A3z

o I = 1 (-1- 0) = -1 I~ -1 =(-1)5 . I~ -111 -1 (1 - 0) ~ -- Jt =(-1)4 . I=~ ~I= 10 = 0 =(-1)5 . I~ ~I -10 0 A33k1J" . l~::!l ~~+)i)i1(1f1~
= = = =

= -, 1. ~

f- J. C-I-f'~) ::;~
-6

ZABILJESKE - PREDAVANJA I VJEZBE

1 -1 adj A = 0

(MATEMATIKA

ZA EKONOMISTE)

3 -1 3 -1

0 2

A-I

= --'1

detA

adjA
1 3 3 -1 -1 0 0

1 A-I = --'adjA 2 1 2 1 2

-1

0 0

A-1 =

2
3

2 2

1 1

2 NIZ

Nekaje NI neprazan skup skupa N. Funkcijay = f(n}, n c N, zove se niz u Ni. Da bi niz bio poznat dovoljno je poznavati opsto clan niza, tj. zakon ostvarenja opsteg clana niza. (1,4,9,16, ... opsti clan je: n2)

Graniena vrijednost funkcije

Definicija 1. Neka je funkcija y = eventualno u sarnoj tacki

f (x)

definisana u okolini neke tacke

xo'

osirn

xo'

Za broj A kazemo da je granicna vrijednost funkcije

f (x)

u tacki

Xo

i pisemo A

= lirn f (x)
X-Ho

ako za dat

> 0 postoji J > 0 koje zavisi

sarno od e (to pisemo kao J = J () ) tako da vrijedi

Ix-xol
Ovo mozemo zapisati kao

<J=>lf(x)-AI

<c.

Xo -

J < x < Xo + J =>A - e < f (x) < A + e .

da je A < 00. Granicna vrijednost funkcije (
00).

Ovdje po definiciji pretpostavljarno

x ~ xo) moze da bude i beskonacnost (+ ili -

Sada cemo dati deficiciju u slucaju da je granicna vrijednsot Definicija 2. Neka je funkcija y = eventual no u sarnoj tacki

00.

f (x)

definisana u nekoj okolini tacke lirn f

X-7X

Xo

osim

Xo'

Tada je

(x) = +00 ( -00)

ako za proizvoljno

veliko, pozitivno M postoji broj J koji zavisi sarno od M (dakle, J = J (M)) takav da vrijedi

ZABILJESKE - PREDAVANJA I VJEZBE

(MATEMATIKA

ZA EKONOMISTE)

Napomenimo da funkcija u nekoj tacki ne moze primati vrijednost Primjer 1. Izracunajmo lim(x2
x~2

+00

ili

-00,

3) .
x~2

Direktnim uvrstavanjem x = 2 u funkciju vidimo daje lim(x2

- 3) = 4 - 3 = 1.

i li A na 1 ogno, z akli JucuJemo da aJe 1m-- 1 =--1 =-1 HI X + 1 1+ 1 2

v'

Primjer 2. Ukoliko zelimo direktnim uvrstavanjem izracunati

x 3 3

e x lim- -, to nije x~3 x- 3

moguce jer za

= 3 dobijamo da je lim_e- = _e_ = ~, sto nije definisano.

H3 X x

-3
3

3-3

Ukoliko bismo napisali daje 1im_ex~3 X

-3

= ~ = 00,
0
00,

takoder bismo napravili gresku, jer

limes moze biti sarno

+00

ili

-00,

a ne

Primjer 3. Izracunajmo
X ~

lim
X~CO

+-- '
3 X

-1

Pri izracunavanju limesa racionalne funkcije kada

jednostavnije je podijeliti brojnik i nazivnik sa varijablom X podignutom na najveci step en koji se nalazi u nazinviku (u ovom primjeruje to 2), Imamo:
oo,

x3 , x hm--= x~ro x2 -1
3

lim 2 x~ro x

2 X

= u 1m -- X = oo ,
X~CO

1- 0

(Koristili

smo

cinjenicu

da

1im 1.- = 0),

X~CO

Analogno cemo izracinati

lim
x~--<O

x2
-3 X -1

1 lim
X~CO

"

2X2
--2

1- x

.Tmamo:

= lim ~ =.2.=0,
H-CO

1- 0

X~O()

lim _2_X_2_2 = 1im _-,-"X_2 --:-- = lim _2_ = -2 , 1- X 1 x2 0 -1

X~CO X~OO

Na kraju, navedimo neke vazne granicne vrijednosti: e=hm ( 1+-) (po definiciji); e=hm n
n~co

"

1+X

1 )X

=hm(l+t)
I~O

,111

X~CO

;hm--=1. x~o X
8

SlllX

ZABILJESKE - PREDAVANJA I VJEZBE PRIMJERI

(MATEMATIKA

ZA EKONOMISTE)

}C...

3x+ 1 1 in =.2::. 2 j-cc 2x + X

~~2 _
00

= Jim
x-sec

(:){2 -

3x+ l)/}C . = 1m ;:x2 + x) ,'i x;oc

>

3 1 1--+X x" 1 = 2+ 1 .2

1m 'V x
x-)'"

1,2

-?x t 'X2 - 2x) /X ' .. _. =.2::. = 1m ....:~-v ....:...-_ = 11m = 1 . X +1 w z--)'" (x+ 1)/x ,.H<X' 1 + ~.
x

)1-;
,<--'>00

. linx+'/x'
s:--'>'"

-x Zx+ 3

=;;=

Im (x+~),-x
x-ecc

= Im

(2c+ 3)/x

l+H
2+~
x
2 -

= 1+ 1 = 1.
2

Im ~+1x2-3X+l=,;s;,=lm
x-)X

2.J ~{-

4+

1 x

[~+1x2-3x+1J/Fx;;;;;
00 X-')OO

2 -

5 .3 1

[ar:;;::4 + 1 x

vFx

:::lril
X-)<f)

Rm H. HJ
+41--+-.x 2 1-x

_,
'=1+1=-=

+ 41--

2+ 1

:::1m
X--'>CQ

ffi4. R1. 1+1 2

x x
X

51---++3--2 5

= 1+ 3;;;; .i = 2 .

31+---+
x

1-2
x

ZABILJESKE - PREDAVANJA I VJEZBE

Pravile za limese
1.

(MATEMATlKA ZA EKONOMISTE)

Niz a" bll [e konvergentan

i vrijedi:
-n-ecc

lirn(an bn) = lirn au lirn bn

n-+w n~('Q

2.

Niz

all

bll je konvergentan

i vrijedi:
n~oo

lirn(a" . bn) = 11-,-':0 lirn an . n-hlOo Urnbn

3. Niz 1a,.1 je konvergentan

i vrijedi:
1"",,0.:/

4. Ako je bn

"* za svakl n E Nib "* 0, onda je niz..!..konvergentan

bn

Iirnla,,1 = IUrnani zr-eec

i vrijedi:

5. Aka je b;

"* za svaki n E Nib "* 0, onda [e niz ~: konvergentan

"->00

lirn-=-"~wb,, llm bu

i vrijedi:

6. Ako je an > 0 za svaki

It

E N i a > 0 bilo koji realan bro], onda je niz an a konvergentan Ilm an a

H-;('Q

i vrijedi:

(Jim an)U
n-h'O

Neki znacajni limesi

1 A. lim - = 0
n-->oo

B. lim
n->oo

'Vii

=1
a>O

C. n lim ... oo
U--7CO

'va = 1 .

D. lim (1 E. lim (1
11->00

+-). n
+ fea

a e

= ea-{3
n

a.B

R
E

))f3IC ) = e(~'f3 ,

a,p

R
fen)
koji divergira prema co

za svaki niz funkcijskih

vrijednosti

F. lim

a" n-+""

= 1,

o, +=,

o s Iq I <

1 q 1 q>l

Odreaeni i neodreaeni
Odredeni izracunati:

oblici
koje mozemo neodredenih oblika ne dolazimo do rjesenia, vec odredenim postupcima dolazimo do odredenog oblika te onda i do rjesen]a: Kod

oblici

su

oni

odmah

00+00=00 00-00=00

;,-= 0,;,- = 0
(c - konstanta)

co

00 -

co

(c - konstanta)
/00=00

100

10

ZABILJESKE - PREDAVANJA I VJEZBE

Pojam izvoda (derivacije) funkcije.
,.. Deflnicija. Ak ,. I' f (Xo POStOJI im
&---*0

(MATEMATlKA ZA EKONOMISTE)

+ & )- f (Xo )
&

:=

f' (

Xo

) kazemo

da Je funkcija

diferencijabilna u tacki Xo (odnosno da ima izvod u xo). sa f'(xo). P isemo jos

v v'

Izvod funkcije u Xo oznacavamo

&---*0&

I' ~y dy 1m-=-=y. dx

Dakle, ~y :::::; dy zamalo

&. (ovdjeje :::::;"oznakazapribliznu vrijednost).

Ax
Geometrijski

dx
gledajuci, prvi izvod funkcije

u tacki Xo (dakle, u tacki

f'(xo)

jednak je

koeficijentu pravca tangente na krivu y

= f (x)

xO'
Ako je f'(xo)

Prvi izvod nam odreduje smjer promjene funkcije. pozitivna (s rastom x-a raste i y), a ako je
y opada).

> 0 tu je promjena

1'( xo)

< 0 tu je promjena negativna (s rastom x-a

Proces nalazenja izvoda zovemo diferenciranjem.

Primjena izvoda u ekonomiji. Marginalna funkcija. Koeficijent elasticnosti.

Kao sto smo vidjeli, izvod funkcije nam govori kojom se brzinom i kako funkcija mijenja. Ukoliko je prvi izvod veliki pozitivan broj, to znaci da funkcija brzo rasle, ukoliko je malen (po apsolutnoj vrijednosti) negativan broj, to znaci da funkcija sporo opada i sl. Ukoliko je rijec 0 funkciji koja ima neko ekonomsko znacenje, predstavlja granicnu ili marginalnu funkciju te fimkcije, Primjer 1. Ako je C tada nam prvi izvod

= C (Q)

funkcija troskova

(gdje smo sa Q oznacili kolicinu

proizvodnje) , u ekonomiji se definise tzv. funkcija marginalnog ili granicnog troska, koju oznacavamo sa MC(Q) sa

MC(Q) = C(Q).
Ako sa

AC(Q)

oznacimo funkciju prosjecnog troska, tj. za male

AC(Q) =

C (Q)

, tadaje

MC(Q):::::;AC(Q)

Q. x se definise sa

Primjer 2. Koeficijent elasticnosti pojave y u odnosu na promjenu pojave ~y y

A " LU

e y,x:=

& Ekonomski, to znaci da, ako se x promijeni za 1% (tj. -

= -)

100

tada se

x
varijablay promijeni za x, a za

cy,x = ~y
y

100%. Ako je

icy,xl

> 1 tadaje y elasticna na promjenu

0

Icy,xl

< 1 kazemo da je y neelasticna na promjenu x. Zapravo kad je rijec

malim

11

ZABILJESKE - PREDAVANJA I VJEZBE

prornjenarna (u ekonorniji

(MATEMATIKA ZA EKONOMISTE)

su uglavnorn takve u vrernenu)

, mozerno

smatrati

da je

cy,x

= dx . y = y x y .

dy x

,x

(U rnikroekonomiji se definisu razlicite elasticnosti, npr. elasticnost supstitucije proizvodnih faktora- skupljeg faktora jeftinijim, ili elasticnost potraznje u odnosu na dohodak, ...). Neste kasnije cemo vidjeti kako pornocu izvoda mozemo, za datu funkciju ukupnih troskova proizvodnje izracunati nivo proizvodnje na kome su jedinicni troskovi proizvodnje minimalni.

Pravila za izracunavanje izvoda. Izvodi elementarnih funkcija. Prije nego navedemo pravila za izracunavanje izvoda, objasnirno kako izracunati izvode nekih elernentarnih funkcija. Neke od njih cemo izracunati po definiciji, a neke cemo sarno navesti.

1. Ako je

Y=f(x)=C,

gdje je

neka konstanta,

tada je

C'=O,

jer je

f (Xo + L\x) - f (Xo) = 0

2. Ako je Y = f

za svako xo'

(x)

= x"

, gdje je

n neki realan broj tada je, po definiciji, primjenom

binornnog obrasca za n c N :

1im
&40

( X + L\x)n _ x" L\x

= 1im
&40

x n + nx n-l L\x + n(n-l) x n-2()2L\x ~2'__

L\x
A~ __)n- =nx _ x n-2 LU+ ... + (ALU I

+ ...+ ()n L\x

xn _

_ l' 1mnx
&40

n-l

n(n-l) 2
n1 ,

n-I

Dakle,

(xn)'

= nx

za

x*-O.

Formula vrijedi i za 3. Ako je Y

n = a ED, te x > O.
za svako x. Nairne,

= e' , tadaje y' = e",

= e x . Ii 1m
140

t 1 = ex . li1m 1n(t + 1) 140 1n(t +

Itl = e

.- 1 1ne

= e:

4.

Moze se pokazati da akoje

f(x)=sinx,tadaje

f'(x)=(sinx)'=cosx.

12

ZABILJESKE - PREDAVANJA I VJEZBE

5. Izvode Takoder,akoje ostalih I(x)=cosx,tadaje funkcija

(MATEMATIKA ZA EKONOMISTE)

f'(x)=(cOSx)'=-sinx. mozemo naci koristeci se slijedecim pravilima

elementamih

diferenciranja (ovdje pretpostavljamo da su funkcije

i g diferencijabilne):

(cJc g)'(x)=C f'(X)c g'(x)

2 1 2

(izvod zbira funkcija jednak je zbiru

izvoda, a II

konstanta uz funkciju se moze izvuci ispred izvoda funkcije) =

(/g)'(x)

I'(x). g(x) f'(x).g(x)-

I(x), g'(x) I(x).g'(x)

(pravilo za izvod proizvoda)

III

/J (
g

(x)

g2 (x)

(pravilo za izvod kolicnika)

IV

(I-I), (x)

= ~(

f'x

) odnosno

dy = -( 1 J
dx dx

(pravilo za izvod inverzne funkcije)

dy
v (/(g( x)))'
=/

(g( x) )g' (x)

(pravilo za izvod slozene funkcije)

Dokazimo pravilo II. Po definiciji izvodaje

(/g) '(x) =
t.x->O

lim
t.x->O

(/g) (x + LU) - (/g ) (x) =

LU LU -

lim
t.x->O

I (x + LU) g (x + LU) - I (x ) g (x) =

LU

= lim I (x + LU) g (x + LU) = lim f (x + LU)

t.x->O

f (x ) g ( x + LU)

+ lim
t.x->O

f (x ) g (x + LU) - f (x ) g (x) =
LU

f (x)

g ( x + LU) + I

(x ) lim
t.x->o

g (x + LU) - g ( x)
LU

LU

=f'(x)g(x)+

f(x)g'(x),

sto je i trebalo dokazati.

Koristeci se pravilima diferenciranja mozemo izracunati izvode svih elementamih funkcija. Tako je, na primjer:

( aX)'

= ( eX.IOga)' = ( eX.IOga)

. (x . log a)'

= a' log a

13

ZABILJESKE - PREDAVANJA I VJEZBE

(MATEMATlKA

ZA EKONOMISTE)

Koristeci se pravilom za izvod inverzne funkcije funkcije e' mozemo naci izvod funkcije

lnx.

Akoje

Y=f(x)=ex,
In' y

tadaje

(/-l)I(X)=~(

II x )=~=~. eX

Kakoje

za

y=e ,

upravo x

= In y , to je

= ~,
y

odnosno, s obzirom da je svejedno koju oznaku koristimo

za nezavisno promjenljivu, mozemo pisati (In

x)'

1 x

Sada lako zakljucujemo daje

(log,

x)' = (_1 In x)'

Ina

xlna

Na kraju, pokazimo jos kako izracunati izvod funkcije y

= tgx , kao
2 2

izvod kolicnika.

(tgx)' =(Sinx)' cosx

(sinx)'cosx- (cosx)'Sinx 2 cos x

= cos x+sin cos/ X

= ctgx i dobiti

x =_1_. cos' X

Analogno bi mogli izracunati izvod funkcije

(ctgx)' = ~ . sm x

Na kraju, navest cemo, bez dokaza formule za izvod inverznih trigonometrijskih funkcija:

,1 (arcsinx)
= ~'

'-1 1- x2 (arccosx)
= ~'

,1 1- x2 (arctgx)
=--2'

,-1 1+ x (arcctgx)
=--2'

1+ x

Oerivacije elernentarnih funkcija Derivacija

funkciie

Red.br. 1
2

Funkcija
c

Derivacija Junkcije
0

Red.br.

Punkcija

8
9

cosx tgx ctgx arcsinx arccosx arctgx arcctgx

"-

-sinx

axn
aX

a 'n' xl1-1

-coszx -sinex
1 -1

aX -Ina eX 1 1

10 11 12
13

4 5
6 7

eX

../1-x2
-1

logax

--

xlna x

../1-x2
1

lnx sinx

1+x2
-1 1+ x2

cosx

14

-'=

14

ZABILJESKE

- PREDAVANJA

I VJEZBE

(MATEMATIKA

ZA EKONOMISTE)

Pravda za deriviranje tunkcija

1.

Derivacija zbroja (razlike) dvi]u realnih funkcija:

[((x)

+ g(x)]'

= f'(x)

g'(x)

2.

Derivacija umnoska (produkta)

[(x)

dviiu realnih funkcija:

g(x)]'

= f'ex) . g(x)

+ f(x)

g'(x)

3.

Derivacija kvocijenta dviju realnih funkcija:

/'(x. )]' _ rex) g(x) [.

4 Derivacija kvocijenta
g~X) ,

. g(x) - f(x) g2(X)

. g'(x) , g(x)

'* 0

g(x)

'* 0:
, g(x)

1 ' -g'(x) [g(x)] - g2(x)

5 6. Derivacija umnoska konstante c j funkcije:

'* 0

[c .f(x)]'
r

= c . /" (x)

Derivacija kvocijenta konstante c i funkcije: ~) g(x

g(x)

* 0:
g(x)

[_C_]' g(x)

= -c g' (x) g2(X)'

'* 0

15