Eukrit (učenik Filolajev) brojeve je označavao slaganjem kamenčića.

Jedan kamenčić je
označavao jedinicu, dva dvojku, tri složena u trokut predstavljala su trojku itd. Daljnjim detaljnim
proučavanjem predstavljanja broja pomoću točkica (kamenčića) i njihovim oblikovanjme u
geometrijske likove bavili su se Pitagorejci.

Takve brojeve, prikazane pomoću točkica u obliku nekog pravilnog poligona (n-terokuta),
nazivamo poligonalni brojevi.

Slika 1. Poligonalni brojevi

Najjednostavniji poligon je trokut, po kome su nazvani trokutasti brojevi (0, 1, 3, 6, 10, ...). To
su brojevi nastali slaganjem točkica u trokutasti niz kao što prikazuje Slika 2. Samom Pitagori pripisuje
se otkriće da je suma prvih n prirodnih brojeva trokutasti broj:

1
1+2+3+⋯+n= n ( n+1 )
2
što se iz sljedeće slike lako može zaključiti:
 Slika 2.. Trokutasti broj 10

Na sličan način definiramo kvadratne brojeve (0, 1, 4, 9, 16, …):

Slika 3. Kvadratni brojevi

Primijetimo da je suma prvih n neparnih prirodnih brojeva kvadratni broj, što se vidi iz Slike 3.
2
1+3+5+⋯+2 n−1=n
Peterokutne, šesterokutne i ostale n-terokutne brojeve dobivamo pravilno slažući točkice u
odgovarajući oblik (Slika 4.).

Slika 4. Peterokutni i šesterokutni brojevi

Dakle peterokutni brojevi su: 0, 1, 5, 12, 22, 35... A niz šesterokutnih brojeva počinje na
sljedeći način: 0, 1, 6, 15, 28, 45... Postoji pravilnost kojom se ti nizovi, ali i nizovi bilo kojih n-
terokutnih brojeva, nastavljaju. Ali o više o tome u posljednjem poglavlju, kao i o ključnim teoremima
o poligonalnim brojevima s naglaskom na Langrangeov teorem koji je specijalni slučaj Fermatovog
teorema koji govori da se svaki prirodni broj može predstaviti kao suma n n-terokutnih brojeva.
Lagrangeov teorem se odnosi samo na kvadratne poligonalne brojeve i govori da se svaki prirodni
broj može zapisati kao suma najviše četiri kvadrata.

Prije toga ćemo se upoznati s kvadratnim formama. Najinteresantnije će nam biti one
pozitivno definitne s diskriminantom 1. Pokazat ćemo da za takve kvadratne forme, bile one binarne
ili ternarne, postoji jedinstvena klasa ekvivalencije koja će imati formu sličnu onoj koju spominje
Langrange. To će nam biti važno zbog problema kojim ćemo se baviti u poglavljima Sume dva
kvadrata i Sume tri kvadrata.

Langrangeov teorem predstavlja klasu ekvivalencije koja reprezentira čitav skup prirodnih
brojeva, dok tvrdnje u kojim ćemo iznositi uvjete kada se broj može zapisati kao suma dva ili tri
kvadrata, reprezentiraju nešto manje skupove prirodnih brojeva. Dakle, bavit ćemo se pitanjem:
„Koje prirodne brojeve možemo zapisati u obliku sume dva, a koje kao sumu tri kvadrata?".
 1. KVADRATNE FORME

Poveznica kvadratnih formi s poligonalnim brojevima, konkretno s kvadratnim brojevima,

x 2+ x 2 + x 2+ x 2
leži u Lagrangeovom teoremu, tj. u samom izrazu 1 2 3 4 , što ćemo na primjeru i
pokazati. U ovom poglavlju iznijet ćemo i dokazati da je svaka pozitivno definitna binarna (ternarna)
kvadratna forma s diskriminantom 1 ekvivalentna kvadratnoj foemi jedinične matrice 2×2
(odnosno 3×3 ). Ali najprije se upoznajmo s osnovnim definicijama i svojstvima matrica i
kvadratnih formi nužnih za stvaranje tih tvrdnji i dokaza.

A= ai
( j)
Neka je matrica tipa m×n s cjelobrojnim koeficijentima.

a 11 a12 ⋯ a1n
a

(
A= 21
⋮
a22
⋮
a m 1 am 2
⋯ a2n
⋱ ⋮
⋯ amn
)
Zamjenom redaka i stupaca matrice A dobivamo transponiranu matricu AT, čiji su članovi zadani na
a T =a ji
sljedeći način: ij za i=1 , ..., m i j=1 ,..., n. Tada vrijede sljedeće tvrdnje: (AT)T = A
za sve matrice A reda m×n i (AB)T = BTAT za svake dvije matrice A i B takve da je broj stupaca
matrice A jednak broju redaka matrice B.

Definicija 1.1. Ukoliko je matrica kvadratna, tj. A je tipa n×n i ukoliko vrijedi A = AT,
kažemo da je matrica A simetrična.

Označimo s Mn(Z) prsten matrica tipa n×n čiji su elementi cijeli brojevi. Ako je A

simetrična matrica,
A ∈M (Z)
n i
U ∈ M ( Z)
n , tada je UTAU simetrično, tj. vrijedi:
(UTAU)T = UTAT (UT )T = UTAU. S SLn(Z) označimo grupu svih n×n matrica u Mn(Z) s determinantom

jednakom 1. Za
A ∈ M n ( Z ) i U ∈ SLn ( Z ) definiramo AU = UTAU.

Definicija 1.2. Matrice A i B su ekvivalentne i pišemo A ~ B, ako vrijedi B = AU = U TAU za neki

U ∈ SLn ( Z ) .

Jednostavno je provjeriti da je prethodno definirana ekvivalencija matrica relacija

ekvivalencije.

Definicija 1.3. Svakoj simetričnoj n×n matrici A = (aij) pridružujemo kvadratnu formu QA s
varijablama x1, x2, ..., xn definiranu s:
n n
Q A ( x 1 , x 2 ,. .. , x n ) =∑ ∑ aij x i x j =x T Ax
i=1 j=1 , (1)
gdje je x = (x1, x2, ..., xn)T vektor varijabli.

Primjer 1. Neka je matrica A zadana na sljedeći način:

1 2 3
( )
A= 2 4 5
3 5 6
Iz (1) slijedi kvadratna forma:

2 2 2
Q A =x 1 + 4 x 1 x 2 +6 x 1 x3 +4 x2 +10 x 2 x 3 + 6 x 3

Definicija 1.4. Neka su A i B simetrične na n×n matrice i neka su QA i QB njihove

odgovarajuće kvadratne forme. Kažemo da su te forme ekvivalentne, u oznaci Q A ~ QB, ako su matrice
A i B ekvivalentne tj. A ~ B.

Diskriminanta kvadratne forme QA je determinanta matrice A.

Tvrdnja 1.1. Ekvivalencija kvadratnih formi je relacija ekvivalencije, što znači da za

ekvivalentne kvadratne forme vrijedi sljedeće:

1. (refleksivnost) QA ~ QB
2. (simetričnost) QA ~ QB tada QB ~ QA
3. (tranzitivnost) QA ~ QB & QB ~ QC tada QA ~ QC

Ekvivalentne kvadratne forme imaju istu diskriminantu.

Definicija 1.5. Kažemo da kvadratna forma QA reperezentira cijeli broj K ako postoje brojevi
x1, x2, ..., xn takvi da vrijedi QA (x1, ..., xn) = K.

Ako su forme QA i QB ekvivalentne, tada su i matrice A i B ekvivalentne te postoji

U ∈ SLn ( Z ) tako da A=B⋅U =U T BU . Slijedi:

Q A ( x ) =xT Ax=x T U T BUx=( Ux )T B ( Ux )=Q B ( Ux )

Dakle, ako kvadratna forma QA reprezentira cijeli broj K, tada i svaka druga njoj ekvivalentna
kvadratna forma također reprezentira cijeli broj K. Obzirom da je ekvivalencija kvadratnih formi
relacija ekvivalencije, slijedi da svake dvije kvadratne forme koje su u istoj klasi ekvivalencije
reprezentiraju isti skup cijelih brojeva.