DISKRETNA MATEMATIKA

VJEBE

U ovoj skripti su dijelom natipkani zadaci koji su rjeavani na vjebama iz Diskretne matematike u
akademskoj godini 2008./2009.
Skripta moe pomoi studentima u boljem shvaanju gradiva, ali ne moe zamjeniti vjebe.

Zadaci i rjeenja:
MAROJE MAROHNI i MATIJA BAI.

Natipkali i uredili:
IVAN KRIJAN, MARKO BOI, IVAN GAVRAN i MARIO BERLJAFA.

Zagreb, 28. 10. 2009.

Sadraj

Sadraj
1 Osnovni principi prebrojavanja

2 Permutacije skupova

3 Kombinacije

10

4 Permutacije i kombinacije s ponavljanjem

14

5 Rekurzivne relacije
5.1 Homogene linearne rekurzije s konstantnim koeficijentima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
5.2 Nehomogene linearne rekurzije s konstantnim koeficijentima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
5.3 Modeliranje pomou rekurzija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

18
18
19
20

Osnovni principi prebrojavanja

Osnovni principi prebrojavanja

Za konaan skup A, s |A| emo oznaavati broj elemenata (kardinalitet) skupa A.

Teorem 1.1. Pravilo sume.
Broj elemenata unije meusobno u parovima disjunktnih skupova Ai ,
(Ai Aj = , i, j {1, 2, . . . , n} , i 6= j) jednak je sumi broja elemenata skupova Ai .
 n

n
[  X


|Ai |.
 Ai  =


i=1

i {1, 2, . . . , n}

i=1

Primjer 1.1. Iz grada A u grad B moemo doi brodom, autom ili avionom. Postoje dva morska, dva cestovna
i tri zrana puta. Na koliko naina moemo doi iz grada A u grad B?
Rjeenje. Uvedimo sljedee skupove, AB neka je skup svih puteva iz grada A u grad B, M neka je skup svih
morskih, Z zranih, te C cestovnih puteva iz grada A u grad B. Jasno je da vrijedi
M Z = Z C = C M = ,
stoga moemo primjeniti pravilo sume, odnosno
|AB| = |M Z C| = |M | + |Z| + |C| = 2 + 3 + 2 = 7.
X
Definicija 1.2. Neka je n N, i {1, 2, . . . , n}, te Ai skupovi, s A1 A2 . . . An oznaavamo Kartezijev
produkt skupova Ai ,
A1 A2 . . . An = {(a1 , a2 , . . . , an ) : ai Ai } .

Teorem 1.3. Pravilo produkta.

Neka je n N, za konane skupove Ai , i {1, 2, . . . , n} vrijedi
|A1 A2 . . . An | =

n
Y

|Ai |.

i=1

Teorem 1.4. Princip bijekcije.

Neka su S i T konani skupovi. Tada je broj elemenata skupa S jednak broju elemenata skupa T ako i samo
ako postoji bijekcija izmeu skupa S i skupa T .

Primjer 1.2. Da bi iz grada A doli u grad B, moramo proi kroz gradove B i C. Iz grada A u grad B moemo
doi na 2 naina, iz B u C na 5, te iz grada C u grad D na 3 naina. Na koliko naina moemo doi iz grada A
u grad D?
Rjeenje. Neka je AD skup svih puteva izmeu gradova A i D, AB skup svih puteva izmeu A i B, BC skup
svih puteva izmeu B i C, te CD neka je skup svih puteva izmeu gradova C i D. Svakom p AD moemo
bijektivno pridruiti ureenu trojku (p1 , p2 , p3 ), gdje je p1 AB, p2 BC, p3 CD. Sada primjenom principa
bijekcije i pravila produkta dobivamo da je
|AD| = |AB BC CD| = |AB| |BC| |CD| = 2 5 3 = 30.
X
Zadatak 1.3. Odredite broj prirodnih djelitelja broja 600.

[Rj. 24]
3

Osnovni principi prebrojavanja

k
2
1
Uputa. Broj prirodnih djelitelja prirodnog broja n = p
1 p2 . . . pk prikazanog u raspisu na proste faktore
je (1 + 1) (2 + 1) . . . (k + 1). Dokai!

Zadatak 1.4. Odredite broj ureenih parova nenegativnih cijelih brojeva (x, y) koji zadovoljavaju nejednadbu
x2 + y 2 5.
[Rj. 8]
Uputa. Ukoliko je x 3 jasno je da rjeenja ne postoje, dakle, preostaje promotriti sluajeve kada je
x {0, 1, 2}. Kako bi doli do konanog rjeenja, je li potrebno broj rjeenja u svakom pojedinom sluaju
pomnoiti ili zbrojiti?


Jo jedan nain je da promotrimo skupove definirane sa Si = (x, y) Z2 : x2 + y 2 = i , i {0, 1, . . . , 5}.
Je li potrebno pomnoiti ili zbrojiti meusobno brojeve elemenata skupova Si ?
Primjer 1.5. Neka su definirani skupovi X = {1, 2, . . . , 100} te
S = {(a, b, c) : a, b, c, X, a < b, a < c} .
Koliko je |S|?
Rjeenje. Broj a moe biti bilo koji broj iz skupa X \ {100}, fiksiramo li broj a iz tog skupa, broj b i broj c
tada, zbog uvjeta moemo izabrati na 100 a naina (bilo koji broj izmeu a + 1 i 100, ukljuivo). Konano,
traeni broj je
99
99
X
X
99 100 199
2
= 328350.
a2 =
(100 a) =
|S| =
6
a=1
a=1
X
Teorem 1.5. Princip komplementa.
Neka su A i S konani skupovi takvi da je A S. Tada je
|S \ A| = |S| |A| .

Primjer 1.6. Koliko ima prirodnih brojeva manjih od 10n koji sadre znamenku 4?
Rjeenje. Jasno je da svi takvi brojevi mogu sadravati 1, 2, . . . , n znamenki 4. Jednostavnije nam je prebrojati koliko ima prirodnih brojeva manjih od 10n koji ne sadre znamenku 4. Prirodnih brojeva manjih od
10n ima 10n 1. Sve prirodne brojeve manje od 10n moemo promatrati kao nznamenkaste (na poetku moe
biti nekoliko nula, jedini koji nam ne valja je onaj koji sadri samo nule). Dakle, prirodnih brojeva manjih od
10n koji ne sadre znamenku 4 ima 9n 1, svaka znamenka moe biti bilo koja osim 4, te jo moramo odbaciti
sluaj kada su sve znamenke jednake 0. Konano, odgovor na pitanje zadatka je
(10n 1) (9n 1) = 10n 9n .
X
Definicija 1.6. Neka je S skup. Partitivni skup P(S) je skup koji sadri sve podskupove skupa S.
Teorem 1.7. Neka je S konaan skup i |S| = n N0 . Tada je |P(S)| = 2n .
Dokaz. Ukoliko je S prazan skup, jasno je da je jedini podskup skupa S samo prazan skup, pa tvrdnja vrijedi,
jer je 20 = 1. Pretpostavimo sada da je n N. Neka je S = {a1 , a2 , . . . , an }. Promotrimo sve binarne nizove
duljine n, svaki od njih e odreivati jedan podskup skupa S. Ukoliko je na itom mjestu u nizu broj 1, onda
se ai nalazi, a ukoliko je 0 onda se ne nalazi u podskupu odreenom s tim nizom. Jasno je da smo na ovaj nain
odredili sve mogue podskupove skupa S i da svakom podskupu odgovara tono jedan binarni niz duljine n. Na
4

Osnovni principi prebrojavanja

svakom mjestu u binarnom nizu moe se nalaziti broj 1 ili broj 0, dakle, takvih nizova ima 2n . Prema principu
bijekcije, zakljuujemo da je |P(S)| = 2n . Ovime je dokaz gotov.

Primjer 1.7. Na svako polje ploe n n upisan je broj koji je jednak broju pravokutnika koji sadre to polje.
Odredi sumu svih upisanih brojeva.
Rjeenje. Uvedimo koordinatni sustav kao na slici.
n
..
.
j
..
.
2
1

...

...

Svakom polju s brojem b odgovara tono b pravokutnika koji sadre to polje. Zato je suma svih brojeva b jednaka
sumi povrine svih pravokutnika na ploi. Svaki pravokutnik je jednoznano odreen svojim dimenzijama i
pozicijom donjeg lijevog polja. x koordinatu donjeg lijevog polja pravokutnika dimenzija i j moemo odabrati
na n i + 1 naina (bilo koji broj izmeu 1 i n i + 1, ukljuivo), analogno, y koordinatu moemo odabrati
na n j + 1 naina. Dakle, pravokutnika dimenzija i j na danoj ploi ima (n i + 1) (n j + 1). Konano,
traeno rjeenje je

n X
n
n
n

X
X
X
[(n i + 1) (n j + 1) i j]
=
[(n i + 1) i]
[(n j + 1) j]

i=1
j=1
i=1
j=1

( n
) n
X 

X


=
(n + 1) i i2
(n + 1) i i2

i=1

"
=

(n + 1)

j=1

n
X
i=1

n
X

#2
i2

i=1

2

n (n + 1) n (n + 1) (2n + 1)

=
(n + 1)
2
6

2
n (n + 1) (n + 2)
=
.
6
X

Permutacije skupova

Permutacije skupova

Definicija 2.1. Neka je A = {a1 , a2 , . . . , an } skup koji ima n razliitih elemenata, te neka je r {1, 2, . . . , n}.
Ureenu rtorku (b1 , b2 , . . . , br ) meusobno razliitih elemenata iz A nazivamo rpermutacija skupa A.
Napomena 2.2. Ako je r = n, onda emo rei da se radi o permutaciji skupa A.
Primjer 2.1. Neka je A = {a, b, c, d}. Napiite sve 2permutacije skupa A.
Rjeenje.
(a, b),
(b, a),
(c, a),
(d, a),

(a, c),
(b, c),
(c, b),
(d, b),

(a, d),
(b, d),
(c, d),
(d, c).
X

Napomena 2.3. (a, a), (b, b), (c, c), (d, d) nisu 2permutacije. Takoer primjetite da je vaan poredak.
Definicija 2.4. Za prirodan broj n definiramo n! = n (n 1) . . . 2 1 (n faktorijel), dodatno 0! = 1.
Napomena 2.5. Primjetite da faktorijele brzo rastu (ve 7! = 5040), stoga se u praksi esto koristi Stirlingova
formula koja ih (za velike n) dobro aproksimira:
n!

Teorem 2.6. Neka je A

rpermutacija skupa A ima

2n

neprazan

 n n
e

skup

Prn =

lim

n!
2n

nN

n n
e

= 1.

elemenata,

te

neka

je

r {1, 2, . . . , n},

n!
.
(n r)!

Dokaz. Prvi element rpermutacije moemo odabrati na n naina, drugi na n 1, itd. rti na n r + 1 nain.
Stoga je
(n r)!
n!
Prn = n (n 1) . . . (n r + 1) = n (n 1) . . . (n r + 1)
=
.
(n r)!
(n r)!

Primjer 2.2. Koliko se nizova slova duljine 5 moe sastaviti iz hrvatske abecede, tako da su na prvom i petom
mjestu razliiti samoglasnici, a na ostala tri mjesta meusobno razliiti suglasnici. (Hrvatska abeceda ima 30
slova, od kojih su 5 samoglasnici, a ostalo suglasnici.)
Rjeenje. Na prvo mjesto moemo postaviti bilo koji od 5 samoglasnika, pa nam za peto mjesto ostaju 4 izbora,
tonije, postoji P25 naina za popuniti prvo i peto mjesto. Drugo, tree i etvrto mjesto moemo popuniti na
ukupno P325 naina. Sada, za bilo koji nain popunjavanja prvog i petog mjesta, postoji P325 naina popunjavanja
preostala tri mjesta. Dakle, konano rjeenje je
P25 P325 = 5 4 25 24 23 = 276000.
X
Primjer 2.3. Na zabavi je 7 mladia i 3 djevojke. Na koliko naina ljude moemo posloiti u red tako da
(a) tri djevojke ine jedan blok,
(b) mladii se nalaze na prvoj i posljednjoj poziciji i nema susjednih djevojaka.
6

Permutacije skupova

Rjeenje.
(a) Blok od tri djevojke moemo postaviti na 8 razliitih mjesta (tako da je prva djevojka u bloku na jednom
od 1. do 8. mjesta u redu, ukljuivo). Djevojke unutar toga bloka moemo rasporediti na 3! naina.
Mladie (kojih ima 7) moramo rasporediti na preostalih 7 mjesta, to moemo uiniti na 7! naina. Dakle,
rjeenje je 8 3! 7! = 3! 8!.
(b) Rasporedimo najprije mladie u red, to moemo uiniti na 7! naina. Sada u red moramo smjestiti jo 3
djevojke. Prvu djevojku moemo smjestiti izmeu prvog i drugog, drugog i treeg, itd. estog i sedmog
mladia. Dakle, za prvu djevojku imamo 6 naina, slino, nakon to smo smjestili prvu djevojku, za drugu
imamo 5 naina, a konano za treu 4 naina. Rjeenje je 7! 6 5 4.
X
Primjer 2.4. Na polici se nalazi m + n razliitih knjiga od kojih je m matematikih, a ostale su iz lijepe
knjievnosti.
(a) Na koliko naina moemo te knjige rasporediti na policu ako elimo da na prvih m mjesta budu knjige iz
matematike?
(b) Koliko je rasporeda knjiga na polici ako elimo da sve matematike knjige budu jedna do druge?

Rjeenje.
(a) Knjige iz matematike moemo rasporediti na m! naina, preostale knjige na n! pa je konano rjeenje
m! n!.
(b) Blok od m matematikih knjiga moemo na policu smjestiti na n + 1 naina (prva matematika knjiga
u tom bloku moe biti na bilo kojem od prvog do (n + 1)vog mjesta, ukljuivo). Unutar tog bloka
matematike knjige moemo smjestiti na m! naina, jo preostaje razmjestiti preostale knjige, a to moemo
na n! naina. Konano, postoji ukupno (n + 1) m! n! = m! (n + 1)! naina.
X
Primjer 2.5. Koliko ima parnih brojeva izmeu 20000 i 70000 takvih da su znamenke svakog broja meusobno
razliite.
Rjeenje. Na prvom mjestu moe se nalaziti bilo koja znamenka iz skupa {2, 3, . . . , 6}. Moramo posebno
promotriti sluaj kada je prva znamenka parna, te kada je neparna.
1 Ukoliko je prva znamenka parna, nju moemo izabrati na 3 naina. Zadnju znamenku tada moemo
izabrati na 4 naina (bilo koja parna znamenka osim one koja je ve odabrana kao prva), a preostale tri
znamenke na 8 7 6 naina. Dakle, u ovom sluaju imamo 3 4 6 7 8 naina.
2 Ukoliko je prva znamenka neparna, nju moemo izabrati na 2 naina, zadnju na 5, a preostale 3 opet na
8 7 6, to nam daje jo 2 5 6 7 8
Dakle, konano rjeenje je 6 7 8 (3 4 + 2 5) = 6 7 8 22 = 7392.

Zadatak 2.6. Neka je S skup prirodnih brojeva ije znamenke su iz skupa {1, 3, 5, 7} takvih da se niti jedna
znamenka ne ponavlja.
(a) Odredite |S|.
X
(b) Odredite
n.

[Rj. 64]
[Rj. 117856]

nS

Uputa. Pokuajte nekako pametno grupirati brojeve u skupu S.

Zadatak 2.7. Na koliko naina se moe razmjestiti 8 kula na ahovku plou tako da se nikoje dvije kule ne
napadaju?
7

Permutacije skupova

(a) Bez dodatnih uvjeta.

h

(b) Tako da se kule razlikuju.

[Rj. 8!]
i
2
Rj. (8!)

(Kula napada sva polja u istom retku i stupcu u kojem se nalazi.)

Primjer 2.8. Na koliko naina n ljudi moe sjesti oko okruglog stola? Dva rasporeda smatramo jednakim ako
se jedan iz drugoga moe dobiti rotacijom.
(a) Bez dodatnih uvjeta.
(b) Tako da Anja i Marko sjede jedno do drugoga. (n 2)

Rjeenje.
(a) Moemo razmiljati na dva naina. Najprije poslaemo ljude normalno u red, to moemo uiniti na n!
naina. Sada, krajeve tog reda spojimo u krug, vidimo da se svaki raspored ponavlja tono n puta,
dakle, odgovor je (n 1)!.
Drugi nain je da izaberemo jednu osobu i nju smatramo poetkom, sada je jasno da preostale ljude
moemo razmjestiti na (n 1)! naina.
(b) Anju i Marka moemo smatrati jednim blokom i ujedno njega smatrati poetkom, Anju i Marka unutar
toga bloka moemo rasporediti na 2 naina, a preostalih n 2 ljudi na (n 2)! naina. Dakle, odgovor je
2 (n 2)!.
X
Zadatak 2.9. Odredite broj naina na koji moemo posjesti n branih parova oko okruglog stola tako da
(a) mukarci i ene alterniraju,

[Rj. n! (n 1)!]

(b) svaka ena sjedi do svog mua.

[Rj. 2n (n 1)!]

Primjer 2.10.
(a) S koliko nula zavrava broj 100!?
(b) S kojim eksponentom prost broj p ulazi u rastav broja n! na proste faktore?

Rjeenje.
(a) Primjetimo da e broj 100! zavriti s onoliko nula koliko puta se broj 5 pojavljuje u njegovom raspisu
na proste faktor. (Za svaki par brojeva 2 i 5 u raspisu broja n! na proste faktore dobijemo jednu nulu
na
ali broj 2 se sigurno pojavljuje vie puta od broja 5.) Konano, broj 100! zavrava s
  kraju,

 njegovom
100
100
+
= 24 nule. (U (b) dijelu zadatka je objanjeno zato vrijedi koritena formula.)
5
25
(b) Prost broj p se u raspisu broja n! na proste faktore pojavljuje onoliko puta koliko ulazi u raspis svakog
od brojeva iz skupa {1, 2, . . . , n} na proste faktore. Broj p se u svim brojevima koji su djeljivi s p, a nisu
djeljivi s p2 pojavljuje jednom, u svim onima koji su djeljivi s p2 , ali nisu s p3 jo jednom, itd. Dakle,


X
n
ukupni broj pojavljivanja prostog broja p u raspisu broja n! na proste faktore je
.
pk
k=1

X
Napomena 2.7. Suma


X
k=1

n
pk

je konana, jer za sve prirodne brojeve k takve da je pk > n vrijedi

n
pk


= 0.

Permutacije skupova

Zadatak 2.11. n kandidata za neki posao se predstavlja pred trolanom komisijom. Svaki od lanova komisije
rangira kandidate prema svom kriteriju. Pravilo je da e neki kandidat biti prihvaen ako su ga barem dvojica lanova komisije stavila na prvo mjesto. Izraunajte u koliko e se posto sluajeva izabrati
neki kandidat.


3n 2
Rj.

100%
n2
Uputa. Povoljne ishode, tj. one u kojima e netko biti izabran prebrojite tako da prvo prebrojite ishode u kojem
su nekog kandidata izabrala tono dva lana komisije, a zatim i one u kojima su ga izabrala sva 3 lana komisije.

Kombinacije

Kombinacije

Definicija 3.1. Neka su n i r prirodni brojevi takvi da je n r. Neka je A skup koji sadri n razliitih objekata. Za rlani podskup skupa A kaemo da je rkombinacija skupa A.
Primjer 3.1. Odredite sve 3kombinacije skupa {a, b, c, d}.
Rjeenje.
{a, b, c} , {a, b, d} , {a, c, d} , {b, c, d} .
X
Napomena 3.2. Nije bitan poredak!
Definicija 3.3. Neka je n prirodan i r nenegativan cijeli broj, n r. Binomni koeficijent je broj
 
n
n!
=
r! (n r)!
r
kojeg itamo n povrh r.
Napomena 3.4. Za r > n definiramo

 
n
= 0.
r

Teorem 3.5. Neka su n i r prirodni brojevi takvi da je n r. Broj rkombinacija nlanog skupa je
 
n
Crn =
.
r
n!
. Kod kombinacija poredak nije bitan,
(n r)!
stoga se iz jedne rkombinacije dobije tono r! razliitih rpermutacija. Zakljuujemo:
 
Prn
n!
n
n
Cr =
=
=
.
r!
(n r)! r!
r
Dokaz. Znamo da rpermutacija nlanog skupa ima Prn =


Primjer 3.2. Na koliko naina moemo odabrati grupu od 5 osoba iz grupe od 4 profesora i 7 studenata
(a) ako nema restrikcija,
(b) tako da u grupi budu tono 2 profesora,
(c) tako da u grupi budu barem 3 profesora,
(d) tako da odreeni profesor i student ne budu u grupi?

Rjeenje.
 
11
naina.
5
 
 
   
4
7
4
7
(b) 2 profesora moemo izabrati na
naina, a preostalih troje ljudi na
, rjeenje je

.
2
3
2
3
(a) Iz grupe od 4 + 7 = 11 ljudi moramo izabrati 5, odgovor je

(c) Posebno promatramo dva (disjunktna!) sluaja.

   
 
4
7
7

1 Odabrana su tono 3 profesora, imamo

=4
= 25 naina.
3
2
2
   
4
7
2 Odabrana su tono 4 profesora, imamo

= 7 naina.
4
1
10

Kombinacije

Dakle, imamo sveukupno 32 naina.

Napomena 3.6. Netono bi bilo najprije odabrati 3 profesora, a zatim od preostalih 8 ljudi jo dvije
osobe. Vie puta bi brojali istu situaciju u kojoj su sva etiri profesora izabrana. Zato?

(d) Poto ne smijemo izabrati jednog profesora i jednog studenta, preostaje nam 9 ljudi od kojih moramo
9
izabrati grupu od 5 ljudi, odnosno, imamo
naina.
5
X
Primjer 3.3. Na koliko naina moemo podjeliti 240 studenata u 3 jednakobrojne skupine tako da
(a) prva skupina ide na vjebe iz Vjerojatnosti, druga na vjebe iz Diskretne matematike, a trea na Engleski,
(b) sve tri skupine idu na vjebe iz Diskretne matematike?

Rjeenje.
(a) Najprije odaberemo studente za prvu skupinu, zatim
 odostatka

studente za drugu skupinu, a preostale
240
160
studente smjestimo u treu skupinu. to nam daje

naina.
80
80
(b) Razmiljamo isto kao u (a) dijelu zadatka, samo to nam u ovom sluaju nije bitno u
koju e

prostoriju
240
160

80
naina.
koja grupa ii (u svima se sluaju vjebe iz Diskretne matematike), pa je odgovor 80
3!
X
Teorem 3.7. Neka su n i r prirodni brojevi takvi da je n r. Za binomne koeficijente vrijedi.
(1) Simetrija.
  

n
n
=
.
r
nr
(2) Pascalova formula.
  
 

n
n1
n1
=
+
.
r
r1
r

Dokaz. Provesti emo ga na dva naina.

(i) Algebarski nain.
(1)


 
n!
n
n
n!
=
=
.
=
r! (n r)!
(n r)! [n (n r)]!
nr
r
(2)

 

n1
n1
+
=
r1
r
=
=
=

(n 1)!
(n 1)!
+
(r 1)! (n r)! r! (n r 1)!


(n 1)!
1
1

+
(r 1)! (n r 1)!
nr
r
(n 1)!
n

(r 1)! (n r 1)! r (n r)
 
n!
n
=
.
r! (n r)!
r
11

Kombinacije

(ii) Kombinatorni nain.

(1) Broj s lijeve strane jednak je broju rlanih podskupova nlanog skupa. Broj s desne strane jednak
je broju (n r)lanih podskupova nlanog skupa. Ta dva broja su oito jednaka, jer za svaki izbor
rlanog podskupa jednoznano odredimo jedan (n r)lani podskup i obratno.
  

n
n1
(2) Ukoliko je n = r identitet trivijalno vrijedi, jer je
=
= 1. Pretpostavimo sada da je
n
n1
r < n. Prema definiciji je izraz s lijeve strane broj rkombinacija nlanog skupa. Pokaimo da je
tome jednak i broj s desne strane. Promatrajmo proizvoljan skup S koji ima n elemenata. Neka je
x S. Sve rkombinacije moemo podjeliti u dvije (disjunktne!) familije rlanih podskupova skupa
S:
one koje sadre element x: A = {X S : |X| = r, x X},
te one koje ne sadre element x: B = {X S : |X| = r, x
/ X}.


n1
Vrijedi |A| =
(svaki skup familije A sastoji se od elementa x i jo r 1 elemenata od
r1


n1
preostalih n 1 elemenata skupa S), |B| =
. Oito je da familije A i B u uniji daju sve
r
rlane podskupove skupa S. Ovime je dokaz gotov.

Zadatak 3.4. Neka su n i k prirodni brojevi takvi da je n k. Koliko ima binarnih nizova duljine n koji sadre
 
n
k nula i n k jedinica?
Rj.
k
Primjer 3.5. Metoda kuglica i tapia.
Na koliko naina moemo n N jednakih kuglica rasporediti u m N razliitih kutija?
Rjeenje.




 



. . . 

. . .

Promatrajmo niz kuglica i pregrada kao na gornjoj slici. Kuglice lijevo od prve pregrade pripadaju prvoj kutiji,
kuglice izmeu prve i druge pregrade drugoj kutiji, itd. kuglice nakon zadnje pregrade zadnjoj kutije. Dakle,
imamo niz od n kuglica i m 1 pregrada. Svaki niz odreuje tono jedan raspored kuglica po kutijama. Pren+m1
naina, to je i odgovor na pitanje zadatka.
X
grade moemo razmjestiti na
m1
Zadatak 3.6. Neka su m i n prirodni brojevi. Odredite broj nenegativnih cjelobrojnih rjeenja jednadbe
x1 + x2 + . . . + xm = n.



n+m1
Rj.
m1
Primjer 3.7. Koliko ima ureenih etvorki (x1 , x2 , x3 , x4 ) N4 takvih da je x1 x2 x3 x4 = 9000.
Rjeenje. 9000 = 23 32 53 .
Svaki faktor broja 9000 je oblika xi = 2i 3i 5i ; i , i {0, 1, 2, 3}, i {0, 1, 2}, i {1, 2, 3, 4}. Da bi
bilo x1 x2 x3 x4 = 9000, mora vrijediti
1 + 2 + 3 + 4

3,

1 + 2 + 3 + 4

2,

1 + 2 + 3 + 4 = 3.
 
 
 
6
5
6
Postoji
razliitih rjeenja prve jednadbe,
druge, te
zadnje. Odgovor na pitanje zadatka je
3
3
3
 2  
6
5

= 4000.
X
3
2
12

Kombinacije

Primjer 3.8. Koliko ima najkraih puteva u cjelobrojnoj mrei od (0, 0) do (m, n) N2 ?
(a) Bez dodatnih uvjeta.
(b) Koji prolaze tokom (p, q), gdje je p N, p < m i q N, q < n.
(c) Koji ne prolaze segmentom [(p, q), (p + 1, q)], gdje je p N, p < m 1 i q N, q < n.

Rjeenje. Najprije primjetimo da su svi putevi koji se sastoje samo od kretanja desno i gore jednako dugi
i da su to najkrai putevi. Svaki niz od x N0 slova D (desno) i y N0 slova G (gore) odreuje tono
jedan put od (x0 , y0 ) N20 do (x0 + x, y0 + y). Npr. GGGDDGDGGDDD nam odreuje put od (x0 , y0 ) do
(x0 + 6, y0 + 6).


m+n
(a) Nizova duljine m + n koji sadre m slova D i n slova G ima
(izaberemo m mjesta na kojima
m
e biti slovo D, a na preostalima tada mora biti slovo G), to je i odgovor u ovom sluaju.


p+q
(b) Najprije iz (0, 0) doemo u (p, q), a zatim iz njega u (m, n). Prvi dio puta moemo izabrati na
p



 

mp+nq
p+q
mp+nq
naina, a drugi na
naina. Dakle, postoji

puteva.
mp
p
mp
(c) U ovom sluaju emo od svih moguih (najkraih) puteva oduzeti one koji prolaze tim segmentom, a
tim segmentom
 prolaze
 svi putevi koji vode od (0,0) u (p,
 q),
 iz njega u (p + 1, q), a zatim u (m, n).
m+n
p+q
mp1+nq
Ukupno ima
puteva. Loih puteva ima

. Konano, rjeenje je
p
mp1

  m 

m+n
p+q
mp1+nq

puteva.
m
p
mp1
X
Definicija 3.8. Neka je n prirodan broj. Neka je A skup s 2n elemenata. Sparivanje je particija skupa A na
dvolane podskupove.
Primjer 3.9. Neka je n N. Odredite koliko ima razliitih sparivanja skupa A koji sadri 2n elemenata.
Rjeenje. Dati emo dva naina rjeavanja.
(i) Permutacija skupa A ima (2n)!. Permutacija jednog sparivanja skupa A ima n!. Dakle, iz svakog sparivanja
skupa A moemo dobiti tono 2n n! permutacija skupa A (svaki lan sparivanja, koji je dvolani skup,
moemo unutar sebe permutirati 2 puta). Iz dva razliita sparivanja nikako ne moemo dobiti dvije
jednake permutacije. Takoer, iz svih moguih sparivanja dobiti emo sve permutacije. Dakle, svih
(2n)!
moguih sparivanja skupa A ima n
.
2 n!
(ii) Najprije od 2n elemenata izaberemo 2, zatim od preostalih 2n 2 jo 2, itd. zadnja preostala 2 stavimo
u nti skup. No, nije nam bitan poredak tako dobivenih dvolanih skupova, stoga je rjeenje
n1
Q
i=0

2n2i
2

n!

=

n1
1 Y (2n 2i) (2n 2i 1)
(2n)!

= n
.
n! i=0
2
2 n!

13

Permutacije i kombinacije s ponavljanjem

Permutacije i kombinacije s ponavljanjem

Definicija 4.1. Ureenu rtorku (x1 , x2 , . . . , xr ) (ne nuno razliitih) elemenata skupa S nazivamo
rpermutacijom s ponavljanjem.
Primjer 4.1. A = {a, b, c}. Odredi sve 2-permutacije s ponavljanjem skupa A.
Rjeenje. (a, a), (a, b), (a, c), (b, a), (b, b), (b, c), (c, a), (c, b), (c, c)

Namee se pitanje: koliko je rpermutacija s ponavljanjem skupa od n elemenata?

Teorem 4.2. Postoji tono nr rpermutacija s ponavljanjem nlanog skupa.
Dokaz. Prvi lan ureene rtorke moemo odabrati na n naina, drugi takoer na n naina (jer se elementi
smiju ponavljati), . . ., i rti na n naina. U svemu, ureenu rtorku moemo odabrati na nr naina.

Zadatak 4.2. Na koliko naina moemo 6 vrsta voa kojeg imamo u neogranienim koliinama podijeliti
iz-

meu 10 djece tako da svako dijete dobije po jednu voku?
Rj. 610
Napomena 4.3. Kada voa ne bismo imali u neogranienim koliinama, zadatak bi bio puno sloeniji.
Definicija
X 4.4. Konani multiskup M na skupu S je ureen par (S, m) gdje je m : S N0 funkcija takva
da je
m(x) konaan broj. Za x S broj m(x) zovemo kratnost od x.
xS

Definicija 4.5. Neka je M = (S, m) multiskup. Ureenu rtorku (x1 , x2 , . . . , xr ) , xi M, i {1, 2, . . . , n},
takvu
X da je broj pojavljivanja elementa xi manji od m (xi ) zovemo rpermutacija multiskupa. Ako je
m(x) = r, govorimo o permutaciji multiskupa M.
xS

Primjer 4.3. M = {a, a, b, b, c, c, c} = {a2 , b2 , c3 } Koliko ima permutacija multiskupa M ?

Rjeenje. Moemo razmiljati na dva naina.
1. nain. Broj permutacija 7lanog skupa je 7!. Kako je M multiskup, vie puta smo brojali neke permutacije (prvi a i drugi a ne razlikujemo). Svaka permutacija istih elemenata skupa rezultira istom permutacijom
7!
.
multiskupa M. Zato je traeni broj
2! 2! 3!
 
7
2. nain. Odabiremo prvo dva mjesta (od sedam) na koje emo smjestiti aove. To moemo uiniti na
2
 
 
5
2
naina. cove zatim moemo rasporediti na
naina, a za bove je preostao samo jo jedan nain
.
3     
2
7
5
2
7!
Ukupno je broj permutacija multiskupa jednak

=
.
X
2
3
2
2! 3! 2!
Analogno odreujemo i broj permutacija openitog multiskupa.
mk
m2
1
Teorem 4.6. Broj permutacija multiskupa {xm
1 , x2 , . . . , xk }, pri emu je

k
X

mi = N , jednak je

i=1

N
m1

 



N m1
N m1 m2 . . . mk1
N!

...
=
m1 ! m2 ! . . . mk !
m2
mk

Zadatak 4.4. Odredi broj ternarnih nizova (nizovi nula, jedinica i dvojki) koji imaju 2 nule, 3 jedinice i 
5
10!
dvojki.
Rj.
2! 3! 5!
 4 2 1 1
Primjer 4.5. Koliko ima peteroznamenkastih brojeva kojima su znamenke elementi multiskupa 7 , 2 , 4 , 6 ?
Rjeenje. Zadatak emo rijeiti razbijanjem na nekoliko sluajeva u ovisnosti o tome koliko istih znamenaka
sadri traeni petroznamenkasti broj. U opisu svakog sluaja navodimo multiskupove zbroja kratnosti 5 iji e
elementi biti znamenke traenog broja.
14

Permutacije i kombinacije s ponavljanjem

 4 1  4 1  4 1
7 ,2 , 7 ,4 , 7 ,6
Broj permutacija svakog od triju multiskupova jednak je
jednak #1 = 3 5!
4! = 15
 3 1 1  3 1 1  3 1 1
7 ,2 ,4 , 7 ,2 ,6 , 7 ,6 ,4
5!
= 60
#2 = 3
3!
 3 2
7 ,2
5!
= 10
#3 =
2! 3!
 2 2 1
7 ,2 ,6
5!
= 60
#4 = 2
2! 2! 1
 2 1 1 1  1 2 1 1
7 ,2 ,4 ,6 , 7 ,2 ,4 ,6
5!
#5 = 2
= 120
2!

Dakle, takvih je brojeva ukupno # =

5
X

5!
4! ,

i zato je ukupan broj brojeva u prvom sluaju

#i = 265

i=1

(Ovakav problem ne bismo mogli openito rijeiti barem zasad)

Primjer 4.6. Pokai da je broj 4n! djeljiv s 23n i 3n



Rjeenje. Promotrimo multiskup M = a41 , a42 , . . . , a4n . Broj permutacija tog multiskupa (prirodan broj!)
(4n)!
= 2(4n)!
X
je 4!4!...4!
3n 3n N
Napomena 4.7. Slino, zbog kombinatorne interpretacije znamo i da je izraz oblika

n!
prirodan broj.
r!(n r)!

!
Definicija 4.8. za rlani multiskup

m(x) = r

M = (S, m) kaemo da je rkombinacija s ponavlja-

xS

njem skupa S.
Primjer 4.7. Ispii sve 2-kombinacije skupa S = {a, b, c}.
Rjeenje. {a, b} , {a, c} , {b, c} , {a, a} , {b, b} , {c, c}.

Napomena 4.9. Ovo su dvolani podmultiskupovi multiskupa M = {a , b , c } (svaki od elemenata moemo odabrati koliko god puta elimo).
Sada elimo odrediti broj rkombinacija s ponavljanjem nlanog skupa. Neka je S = {a1 , a2 , . . . , an } zadani skup. Tada s xi oznaimo broj ponavljanja elementa ai u rkombinaciji. Problem se tada svodi na
odreivanje broja nenegativnih cjelobrojnih rjeenja jednadbe
x1 + x2 + . . . + xn = r.

(1)

Taj problem rjeavamo metodom tapia i kuglica, opisanom u Primjeru 3.5.na stranici12. 

n+r1
n+r1
Teorem 4.10. Broj rkombinacija s ponavljanjem nlanog skupa jednak je
=
.
n1
r
Napomena 4.11. Ponovno naglasimo da smo promatrali sluaj kad se svaki lan skupa S moe pojaviti po
volji mnogo puta (U kontekstu jednadbe (1) to znai da elementi xi nisu odozgo ogranieni.) Onaj drugi sluaj,
kad e postojati ogranienja na broj ponavljanja odreenog elementa u skupu bit e rijeen kasnije.
Primjer 4.8. U Bologni se prodaju tri vrste sendvia: sa unkom, tunom i vegetarijanski. Na koliko naina
student moe naruiti 6 sendvia?
Rjeenje. Traimo sve esterolane podskupove multiskupa {S 
, T , V },
 odnosno
  broj nenegativnih cje6+31
8
lobrojnih rjeenja jednadbe x1 + x2 + x3 = 6. Taj je broj jednak
=
.
X
31
2
15

Permutacije i kombinacije s ponavljanjem

Primjer 4.9. Koliko ima cjelobrojnih rjeenja jednadbe

x1 + x2 + x3 + x4 + x5 = 50
uz uvjete: x1 , x4 , x5 0; 2 x3 7; x2 2
Rjeenje. Uvest emo supstituciju [y1 = x1 , y2 = x2 2, y3 = x3 2, y4 = x4 , y5 = x5 ], nakon ega poetna
jednadba glasi
y1 + y2 + y3 + y4 + y5 = 46
(2)
uz uvjete yi 0, i {1, 2, . . . , 5} i y3 5
Jednostavnom supstitucijom svodimo uvjet x c, c N na x 0, to znamo rijeiti. Uvjet y3 5 takoer
emo pokuati svesti na poznatu situaciju. Posluit emo se principom komplementa: broj cjelobrojnih rjeenja
jednadbe (2) uz uvjet y3 5 jednak je razlici broja rjeenja bez ikakvih dodatnih uvjeta i broja rjeenja uz
uvjet y3 > 5, tj. y3 6. Broj rjeenja uz uvjet y3 6 odreujemo supstitucijom z3 = y3 6, te zi = yi , za
i = 1, 2, 4, 5 pa govorimo o jednadbi z1 + z2 + 
z3 +z4 + z5 = 40.
 Na
 kraju,
 broj
 cjelobrojnih nenegativnih
46 + 5 1
40 + 5 1
50
44
rjeenja poetne jednadbe jednak je

.
X
46
40
4
4
Primjer 4.10. Koliko ima rpodskupova skupa {1, 2, . . . , n} takvih da ne sadre dva uzastopna broja?
Rjeenje. Promatramo brojeve b1 , b2 ,...,br takve da vrijedi
1 b1 < b2 < < br n r + 1
Sada oznaimo a1 = b1 , a2 = b2 + 1, a3 = b3 + 2,...,ar = br + r 1
Meu brojevima a1 . . . ar nema uzastopnih i za njih vrijedi
1 a1 < a2 < . . . < ar n
Postoji bijekcija izmeu r-torki (a1 , a2 , . . . , ar ) i (b1 , b2 , . . . , br ).
Dakle,
potrebno
je odgovoriti na koliko naina moemo odabrati r elemenata od njih n r + 1. Odgovor je


nr+1
.
X
r

Problemi distribucije
1. elimo odrediti broj rasporeda m razliitih objekata u n razliitih kutija tako da
(a) u svaku kutiju moemo staviti najvie jedan objekt:
n (n 1) . . . (n m + 1).
(b) svaka kutija moe sadravati proizvoljno mnogo objekata:
nm .
(c) svaka kutija moe sadravati samo jedan objekt, a na raspolaganju je r1 objekata prve vrste, . . .,rk
objekata kte vrste:
k
X
n!
, gdje je n =
ri .
r1 ! rk !
i=1
(d) svaka kutija moe sadravati proizvoljan broj objekata, ali poredak unutar kutije je bitan:
n (n + 1) (n + 2) . . . (n + m 1).
2. elimo odrediti broj rasporeda m identinih objekata u n razliitih kutija tako da
(a) u svaku kutiju stavimo najvie jedan objekt:
 
n
.
m
(b) u svaku kutiju stavimo proizvoljan broj objekata:


n+m1
.
m
16

Permutacije i kombinacije s ponavljanjem

(c) niti jedna kutija ne bude prazna:

Traimo broj cjelobrojnih rjesenja jednadbe r1 + r2 + . . . + rn = m,
Uz supstituciju si = ri 1 s1 + . . . + sn = m n + 1.
Rjeenje je, stoga

 

mn+n1
m1
=
.
n1
n1

ri 1.

Koliko postoji particija nlanog skupa? Ne postoji jednostavan nain za raunanje istoga.
Definicija 4.12. nti Bellov broj, Bn kao broj particija nlanog skupa. Dodatno, definiramo B0 = 1.
Teorem 4.13. Vrijedi
Bn =


n 
X
n1
k=1

k1

Bnk .

Definicija 4.14. Definiramo Stirlingove brojeve druge vrste S (n, k) kao broj klanih particija nlanog
skupa.


n
Napomena 4.15. Ponekad se koristi oznaka S (n, k) =
.
k
Teorem 4.16. Vrijedi
S (n + 1, k) = S (n, k 1) + kS (n, k) .

Lako vidimo da je S (n, 1) = S (n, n) = 1, n N. Sada moemo konstruirati tablicu iz koje lako oitavamo
Stirlingove brojeve druge vrste.
n\k
1
2
3
4
5
6

1
1
1
1
1
1
1

1
3
7
15
31

1
6
25
90

1
10
65

1
15

17

Rekurzivne relacije

5
5.1

Rekurzivne relacije
Homogene linearne rekurzije s konstantnim koeficijentima

Izraz oblika cr an+r + cr1 an+r1 + . . . + c0 an = 0 nazivamo homogena linearna rekurzija s konstantnim
koeficijentima reda r.
Traimo rjeenje u obliku an = xn . Uvrtavajui dobivamo
cr xn+r + cr1 xn+r1 + . . . + c0 xn = 0 / : xn
cr xr + cr1 xr1 + . . . + c0 x0 = 0,
taj izraz se naziva karakteristina jednadba.
Teorem 5.1. Ako su x1 , x2 , . . . , xr meusobno razliita rjeenja karakteristine jednadbe, onda je svako rjeenje poetne rekurzije oblika an = A1 xn1 + A1 xn1 + . . . + Ar xnr , gdje A1 , . . . , Ar odreujemo iz poetnog uvjeta.
Primjer 5.1. Rijeite rekurzivnu relaciju:
an = 2an1 + an2 2an3 ;

a1 = 1, a2 = 2, a3 = 3.

Rjeenje. Uvrtavanjem xn u an 2an1 an2 + 2an3 = 0 dobivamo karakteristinu jednadbu

xn 2xn1 xn2 + 2xn3 = 0 / : xn3 ,
x3 2x2 + x 2 = 0.
Izraunamo nultoke: 1, 1, 2, pa je
imamo:
1 = a1 =
2 = a2 =
3 = a3 =
Iz ega imamo rjeenje an =

ope rjeenje: an = A (1)n + B 1n + C 2n . Sada iz poetnih uvjeta

A (1) + B + C 2
1
1
1
A1+B+C 4
= A = , B = , C = .

6
2
3
A (1) + B + C 8

(1)n
1 2n
+ +
.
6
2
3

Teorem 5.2. Ako su rjeenja karakteristine jednadbe x1 , , xm s kratnostima k1 , , km , onda je ope

rjeenje rekurzije dano formulom


an = A11 + A12 n + + A1k1 nk1 1 xn1


+ A21 + A22 n + + A2k2 nk2 1 xn2
..
.


+ Am1 + Am2 n + + Amkm nkm 1 xnm .

Primjer 5.2. Rijeite rekurziju:

an 7an1 + 15an2 9an3 = 0; a0 = 1, a1 = 2, a2 = 3.

Rjeenje. Karakteristina jednadba: x3 7x2 + 15x 9 = 0 = x1 = 1, x2 = x3 = 3, sada je ope rjeenje

an = A 1n + B 3n + C n 3n .
Iz poetnih uvjeta imamo
1 = a0
2 = a1
3 = a2
18

=
=
=

A+B

1
A + 3B + 3C
= A = 0, B = 1, C = .

3
A + 9B + 18C

5.2

Nehomogene linearne rekurzije s konstantnim koeficijentima


n n
Uvrstimo u ope rjeenje i imamo an = 1
3 .
3

Zadatak 5.3. Rijeite rekurziju

an + an2 = 0;

a0 = 1, a1 = 1.


1i n 1+i
n
Rj. an =
i +
(i)
2
2

5.2

Nehomogene linearne rekurzije s konstantnim koeficijentima

Izraz oblika cr an+r + + c1 an+1 + c0 an = f (n), gdje je f neka funkcija od n, nazivamo nehomogena linearna rekurzija s konstantnim koeficijentima rtog reda.
Postupak za rjeavanje:
(1) Nalazimo ope rjeenje pripadne homogene jednadbe aH
n.
(2) Traimo partikularno rjeenje aP
n prema tablici (koja slijedi).
P
(3) Ope rjeenje je an = aH
n + an , a koeficijente odreujemo iz poetnih uvjeta.

aP
n

f (n)

(a)
C bn
(b)
(a)
p (n) R [x] , stupanj od p = m
(b)
(a)
C nm bn
(b)

b nije korijen karakteristine jednadbe;

n
aP
n =Ab
b je korijen karakteristine jednadbe kratnosti k;
k
n
aP
n =An b
1 nije korijen karakteristine jednadbe;
aP
n = p1 (n), polinom stupnja n s neodreenim koeficijentima
1 je korijen karakteristine jednadbe kratnosti k;
k
aP
n = n p1 (n)
b nije korijen karakteristine jednadbe;
n
aP
n = p1 (n) b , stupanj od p1 = m
b je korijen karakteristine jednadbe kratnosti k;
k
n
aP
n = n p1 (n) b

ovdje nam C, b i A predstavljaju neke konstante.

Primjer 5.4. Rijeite rekurziju
an+1 5an = 4n2 + 2n + 6;

a1 = 1.

n
Rjeenje. Rjeavanjem karakteristine jednadbe pripadne homogene rekurzije dobivamo aH
n =A5 .
P
2
Dalje, vidimo da partikularno rjeenje moramo traiti u obliku an = Bn + Cn + D, uvrtavanjem u danu
rekurziju dobivamo
2

B (n + 1) + C (n + 1) + D 5Bn2 5Cn 5D = 4n2 + 2n + 6

4Bn2 + (2B 4C) n + (B + C 4D) = 4n2 + 2n + 6.

Izjednaavajui koeficijente s lijeve i desne strane (kao u jednakosti polinoma) nalazimo B = 1, C = 1,
P
D = 2. Konano, uvrtavanjem an = aH
n + an u poetni uvjet
1 = a1 = 5A 1 1 2 = 5A 4,
nalazimo da je A = 1. Rjeenje dane rekurzije je an = 5n n2 n 2.

Primjer 5.5. Rijeite rekurziju

an = 6an1 9an2 + n 3n

a0 = 2, a1 = 3.
19

5.3

Modeliranje pomou rekurzija

Rjeenje. Karakteristina jednadba pripadne homogene rekurzije dana je s x2 6x + 9 = 0, te ima rjeen

n
nja x1 = x2 = 3. Dakle, aH
n = A 3 + B n 3 . Sada vidimo u kakvom obliku moramo traiti partikularno
P
2
n
rjeenje, odnosno an = n (an + b) 3 . Uvrtavanjem u danu rekurziju imamo
2

n2 (an + b) 3n = 6 (n 1) [a (n 1) + b] 3n1 9 (n 2) [a (n 2) + b] 3n2 + n 3n / : 3n

n (an + b) = 2 n 2n + 1 (an a + b) n2 4n + 4 (an 2a + b) + n

(1 6a) n + (6a 2b) = 0.

1
5
1
P
, b = . Sada, uvrtavanjem an = aH
. Konano
n + an u poetne uvjete dobivamo A = 2, B =
6
2
3
n1


3
n3 + 3n2 10n + 12 .
X
rjeenje je an =
2
Dakle, a =

Zadatak 5.6. Rijeite rekurziju

an 3an1 + 2an2 = 2n ;

a0 = 3, a1 = 8.
[Rj. an = (2n + 1) 2n + 2]

Primjer 5.7. Rijeite sustav rekurzija

an
bn

=
=

2an1 + 4bn1 ,
5an1 + 7bn1 ;


a1 = 4, b1 = 1.

an+1 + 2an
an + 2an1
, odnosno bn =
. Uvrtavajui dobiveno
Rjeenje. Iz prve rekurzije dobivamo bn1 =
4
4
u drugu rekurziju dobivamo da je potrebno rjeiti rekurziju
an 5an1 + 6an2 = 0;

a1 = 4, a2 = 2a1 + 4b1 = 4.

Rjeenje dobivene rekurzije je an = 2n+3 4 3n , a sada lako nalazimo i da je bn = 2n+3 5 3n .

5.3

Modeliranje pomou rekurzija

Primjer 5.8. Na koliko naina moemo plou 1 n poploati ploicama dimenzija 1 1 i 1 2?

Rjeenje. Neka je an broj naina iz zadatka. Promotrimo prvu ploicu. Ukoliko je ona dimenzija 1 1 ostatak
ploe moemo poploati na an1 naina, a ukoliko je ona dimenzija 1 2 onda ostatak moemo poploati na
an2 naina. Dakle, vrijedi rekurzija
an = an1 + an2 .
Poetni uvjeti su a1 = 1, a2 = 2. Preostaje nam samo za primjetiti da je an = Fn+1 , gdje je (Fn )nN Fibonaccijev
niz.
X
Napomena 5.3. Fibonaccijev niz je definiran s F1 = F2 = 1, te Fn = Fn1 + Fn2 , n 3. Zatvorena formula
za Fibonaccijeve brojeve dana je s
"
!n
!n #
1+ 5
1 5
1

, n N.
Fn =
2
2
5

Primjer 5.9.
20

5.3

Modeliranje pomou rekurzija

(a) Odredite broj podskupova skupa {1, 2, . . . , n} koji nemaju susjednih elemenata.
(b) Koliko ima binarnih nizova duljine n koji nemaju susjednih jedinica?

Rjeenje. Kao u dokazu Teorema 1.7. konstruiramo bijekciju izmeu skupova opisanih pod (a) i binarnih
nizova opisanih pod (b) (dakle, odmah vidimo da je pod (a) i pod (b) jednak odgovor). Pretpostavimo da znamo
odgovor za svaki prirodan broj manji od n. Oznaimo s an traeni broj. Na zadnje mjesto u nizu moemo staviti
ili 0 ili 1 (ili emo uzeti nti element ili neemo). Ukoliko je 0, onda oito imamo an1 naina, a ukoliko je to
1, onda na (n 1)vom mjestu ne smije biti 1, pa imamo an2 naina. Dakle, dobili smo rekurziju
an = an1 + an2 ,
s poetnim uvjetima a1 = 2, a2 = 3, konano an = Fn+2 .

Primjer 5.10. Na koliko maksimalno podruja n pravaca dijeli ravninu?

Rjeenje. Zanima nas maksimalni broj, stoga moemo pretpostaviti da nikoja dva pravca nisu paralelna i da
se nikoja tri ne sijeku u istoj toki. Oznaimo s an traeni broj. Kada na n 1 pravac dodamo jo jedan,
dobivamo n dijelova ravnine vie no to smo imali. Oito je a1 = 2, dakle, trebamo rjeiti
an = an1 + n;

a1 = 2.

Tipini nain rjeavanja dobivene rekurzije znamo, pokaimo sada tzv. teleskopiranje.
an

= an1 + n = [an2 + (n 1)] + n = . . .

=

2 + 2 + 3 + ... + n =
n (n + 1)
+ 1.
=
2
X

Zadatak 5.11. Neka je rn broj djelova na koje dijagonale konveksnog nterokuta djele njegovu unutranjost.
Pretpostavimo da se nikoje 3 dijagonale ne sijeku u istoj toki. Naite rekurziju i zatvorenu formulu za rn . 
n4 6n3 + 23n2 42n + 24
Rj. rn =
24
Uputa. Dodamo ntu toku i prebrojimo koliko novih djelova dobijemo. To radimo na taj nain da tu novu
toku spajamo s preostalima i to jednu po jednu i gledamo koliko smo novih djelova dobili u svakom koraku.

21

5.3

Traena rekurzija je
rn = rn1 +
koju lako rjeavamo teleskopiranjem.

22

n3 6n2 + 17n 18
, n 4, r3 = 1,
6

Modeliranje pomou rekurzija