11.

Djeljivost. Kongruencije.
Konačna polja

Djeljivost. Mjera i višekratnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2

Euklidov algoritam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
Složenost Euklidovog algoritma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
Kongruencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
Prsten Zn i polje Zp . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
Riješeni zadatci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
Projektni zadatci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
Zadatci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38

Teorija brojeva bavi se skupom cijelih brojeva Z = {0, ±1, ±2, ±3, . . .} . Vjero-
jatno niti jedna druga matematička teorija ne sadrži toliko mnogo ljepote i toliko mnogo
težine u sebi.
Djeljivost. Mjera i višekratnik

11.1. Teorem o dijeljenju. Prvi teorem koji ćemo navesti čitatelju je poznat, još
od početaka njegova školovanja. To ne znači da dokaz treba preskočiti.
Teorem o dijeljenju

11.2. Teorem Neka su a i b cijeli brojevi i b > 0 onda postoje jednoznačno

- cijeli brojevi q i r takvi da vrijedi
odredeni
a = q b + r, i 0 6 r < b. (11.1)

U ovom se prikazu dijeljenja q naziva količnik (kvocijent), a r je ostatak dije-

ljenja.
Teorem sadrži dvije tvrdnje:
(i) Postoje brojevi q i r za koje vrijedi (11.1),
-
(ii) ti su brojevi jednoznačno odredeni.
⊲ Postojanje dokazujemo ovako. Definiramo
jak
q := ,
b
r := a − qb.
(Funkcija ⌊x⌋ jest najveći cijeli dio od x , najveći cijeli broj koji je manji ili jednak od
x . Pritom mora vrijediti ⌊x⌋ 6 x < ⌊x⌋ + 1 .) Očito za ove brojeve vrijedi a = qb + r .
Trebamo provjeriti da je ispunjeno i 0 6 r < b . Prema definiciji od q , vrijedi
a
q6 < q+1
b
pa je
qb 6 a < qb + b
odnosno
0 6 a − qb < b.
Budući je r = a − qb , tvrdnja je dokazana.
Dokažimo sad jednoznačnost. Pretpostavimo da postoje dva prikaza:
a = q1 b + r1 , 0 6 r1 < b,
a = q2 b + r2 , 0 6 r2 < b.
Pretpostavimo da je r1 6= r2 . Bez smanjenja općenitosti možemo pretpostaviti da je
r1 < r2 . Oduzimanjem dobivamo
0 = (q1 − q2 )b + (r1 − r2 )
t.j.
r2 − r1 = (q1 − q2 )b.
-
Zaključujemo da b dijeli r2 − r1 , pa mora biti b 6 r2 − r1 . Medutim, znamo da je
0 6 r1 < r2 < b
pa je nejednakost b 6 r2 − r1 nemoguća. Zato je naša pretpostavka pogrešna, pa mora
biti r1 = r2 . Sad iz
0 = (q1 − q2 )b
zaključujemo da mora biti q1 = q2 . Time je teorem dokazan. ⊳
11.3. Djeljivost. Za cijele brojeve a i b različite od nule, reći ćemo da je a
djeljiv s b , ili da b dijeli a , ili da je b faktor od a ako postoji cijeli broj k takav da
vrijedi
a = k · b.
Pišemo: b | a ako b dijeli a , i b /| a ako b ne dijeli a .
Broj a nazivamo još višekratnik od b , dok je b djelitelj ili mjera od a . Tako
npr. 3 | 12 jer je 12 = 4 · 3 . Broj 3 je mjera od 12 , a broj 12 je višekratnik od 3 .
11.4. Svojstva relacije djeljivosti
Sljedeća svojstva slijede neposredno po definiciji.
(i) a | a i 1 | a za svaki a ∈ Z ;
(ii) Ako b | a i c | b , onda c | a ;
(iii) Ako b | a , onda b | ac za svaki c ∈ Z ;
(iv) bc | ac onda i samo onda ako b | a ;
(v) Ako b | a i a | b , onda je b = a ili b = −a .
(vi) Ako d | a i d | b , onda d | a + b i d | a − b .

11.5. Primjer. Dokaži da je za bilo koji prirodan broj n broj n5 − 5n3 + 4n

djeljiv sa 120.
⊲ Broj možemo napisati u obliku
n5 − 5n3 + 4n = n(n4 − 5n2 + 4)
= n(n2 − 1)(n2 − 4)
= (n − 2)(n − 1)n(n + 1)(n + 2).
Medu - četiri uzastopna broja uvijek se mogu pronaći bar dva parna broja, od kojih je
- tri uzastopna broja bar (točno!)
jedan djeljiv s 4. Stoga je zadani broj djeljiv s 8. Medu
-
je jedan djeljiv s 3, Medu pet uzastopnih brojeva točno jedan djeljiv je s 5. Prema tome,
zadani je broj djeljiv s 8 · 3 · 5 = 120 . ⊳
11.6. Mjera i višekratnik. Kažemo da je prirodan broj d zajednička mjera ili
zajednički djelitelj brojeva a i b ako d | a i d | b .
Kažemo da je prirodan broj V zajednički višekratnik brojeva a i b ako a | V i
b|V.
Definicija i kriterij za najmanji zajednički višekratnik
Najmanji zajednički višekratnik brojeva a i b označava se s [a, b] .

11.7. Teorem Najmanji zajednički višekratnik ima svojstvo da on dijeli svaki

drugi višekratnik brojeva a i b .

⊲ Dokazat ćemo rezultat općenitije, za višekratnik niza brojeva a1 , . . . , an .

Neka je V = V(a1 , . . . , an ) skup svih zajedničkih višekratnika brojeva a1 , . . . , an .
Taj je skup neprazan, budući je umnožak a1 , . . . , an ∈ V (zapravo, taj je skup besko-
načan). Zato postoji najmanji njegov element. Po definiciji, to je najmanji zajednički
višekratnik, označavamo ga s [a1 , . . . , an ] ili pak s nzv(a1 , . . . , an ) .
Trebamo još dokazati da najmanji zajednički višekratnik dijeli bilo koji drugi vi-
šekratnih tih brojeva. Neka je N = [a1 , . . . , an ] i V bilo koji drugi višekratnik brojeva
a1 , . . . , an . Pretpostavimo da V nije djeljiv sa N . Onda u postupku dijeljenja V sa N
dobivamo:
V = qN + r.
Ovdje je r ostatak dijeljenja, prirodan broj za koji vrijedi 1 6 r < N . Taj se ostatak
može napisati u obliku r = V − qN . Uzmimo sad bilo koji medu - brojevima a1 , . . . , an .
Vrijedi ai | N i ai | V pa je onda i ai | r . Odatle zaključujemo da je r zajednički
višekratnik brojeva a1 , . . . , an , koji je manji od najmanjeg zajedničkog višekratnika
N , što nije moguće. Time je tvrdnja dokazana. ⊳
11.8. Definicija i kriterij za najveću zajedničku mjeru
Najveća zajednička mjera brojeva a i b označava se s (a, b) .

11.9. Teorem Najveća zajednička mjera ima svojstvo da ju dijeli svaka druga
mjera brojeva a i b

⊲ Dokažimo ovaj teorem općenitije, za zajedničku mjeru brojeva a1 , . . . , an . Ne-

ka je M = M(a1 , . . . , an ) skup svih brojeva koji dijele svaki od brojeva a1 , . . . , an .
Ovaj je skup neprazan, budući je 1 ∈ M . Takoder, - ako je d ∈ M , tada d | ai te je
d 6 ai , za bilo koji i = 1, . . . , n . Stoga je M ograničen odozgo pa postoji najveći
element iz M . Po definiciji, to je najveća zajednička mjera koju označavamo sa
(a1 , . . . , an ) ili s Nzm(a1 , . . . , an ) .
Neka je sada d bilo koja mjera od a1 , . . . , an i M najveća zajednička mjera tih
brojeva. Moramo dokazati da d | M . Neka je [d, M] višekratnik tih brojeva. Budući da
d | ai i M | ai , ai je neki višekratnik od d i M , pa je djeljiv s najmanjim zajedničkim
višekratnikom tih brojeva. Dakle, vrijedi [d, M] | ai za sve i = 1, 2, . . . , n . No, to
znači da je [d, M] zajednička mjera brojeva a1 , . . . , an , pa je ona manja od najveće
zajedničke mjere tih brojeva. Dakle, vrijedi [d, M] 6 M . S druge strane, [d, M] je
višekratnik broja M pa mora biti [d, M] > M . Zaključujemo da je M = [d, M] , pa je
M djeljiv s d . ⊳
11.10. Relativno prosti brojevi. Brojevi a i b su relativno prosti ako je
(a, b) = 1 . Navodimo nekoliko svojstava relativno prostih brojeva
Svojstva relativno prostih brojeva
(i) (a, b) = 1 , c | a =⇒ (c, b) = 1 ,
(ii) a | bc , (a, b) = 1 =⇒ a | c ,
(iii) a | c , b | c , (a, b) = 1 =⇒ ab | c ,
(iv) (a, b) = 1 =⇒ (a, bc) = (a, c) ,
(v) (a, b) = 1 ⇐⇒ (an , bm ) = 1 za sve prirodne m i n .

Iz ovih svojstava slijedi da se svaki djelitelj d umnoška ab relativno prostih

brojeva a i b može napisati u obliku d = d1 d2 pri čemu d1 | a i d2 | b .
11.11. Primjer. Postoji beskonačan skup brojeva takvih da su svaka dva medu -
njima relativno prosta.
Neka je a1 = 1 , a2 = 2 . Definirajmo
an = a1 · · · an−1 + 1, n>3
Pretpostavimo da an nije relativno prost s nekim od prethodnih brojeva. Ako d | an i
d | aj , tada d | a1 · · · an−1 pa d dijeli razliku tih brojeva: d | 1 i mora biti d = 1 .
Euklidov algoritam

Svojstvo najveće zajedničke mjere

11.12. Teorem Ako a i b nisu oba jednaka nuli i d = Nzm(a, b) , tada je d

najmanji prirodni broj u skupu svih pozitivnih linearnih kombinacija brojeva a i b .
Drugim riječima, postoje cijeli brojevi x i y takvi da vrijedi
d = xa + yb
i d je najmanji prirodni broj sa tim svojstvom.

Koeficijente x i y u ovoj jednadžbi nazivat ćemo Bezoutovim koeficijentima.

⊲ Neka je S skup svih linearnih kombinacija s cjelobrojnim koeficijentima, koje
su pozitivne:
S = {xa + yb, x i y cijeli brojevi i xa + yb > 0}.
Bez smanjenja općenitosti možemo pretpostaviti da je a 6= 0 . Ako je a > 0 , onda je
1 · a + 0 · b ∈ S . Ako je a < 0 , onda je (−1) · a + 0 · b ∈ S . Dakle, skup prirodnih
brojeva S je neprazan, pa postoji njegov najmanji element. Označimo ga sa s i vrijedi
s = ua + vb,
-
za neke cjelobrojne u i v . Podijelimo broj a sa s . Onda postoje jednoznačno odredeni
q i r za koje vrijedi
a = qs + r, 0 6 r < s.
Odavde
r = a − qs = a − (ua + vb)q = (1 − uq)a + (−vq)b.
Kad bi bilo r > 0 , onda bi r pripadao skupu S , a manji je od s , što je nemoguće.
Zato mora biti r = 0 , pa zaključujemo da s dijeli a . Na isti način bismo dobili da s
dijeli b . Zato je s mjera brojeva a i b pa vrijedi s 6 d .
Nadalje, s ima prikaz s = ua + vb . Budući da d dijeli a i b , zaključujemo da d
dijeli s , zato je d 6 s . Dobili smo d = s i dokaz je završen. ⊳
11.1. Korolar Brojevi a i b su relativno prosti, onda i samo onda ako postoje
cijeli brojevi x i y takvi da vrijedi
ax + by = 1.

Bezoutova lema

11.13. Teorem Za zadane cijele brojeve a , b i c , jednadžba

c = ax + by (11.2)
ima rješenje u cijelim brojevima x i y onda i samo onda ako d := (a, b) dijeli c.
Ako je (x0 , y0 ) bilo koje rješenje ove jednadžbe, onda su sva njezina rješenja dana s
   
b a
x = x0 + k, x = y0 − k, (11.3)
d d
pri čemu je k bilo koji cijeli broj.

⊲ Nužnost. Pretpostavimo da jednadžba (13) ima rješenje: postoje cjelobrojni x

i y takvi da je c = xa + yb . Neka je d = (a, b) . Onda znamo da je d | a i d | b , pa
zato d | xa + yb = c .
Dovoljnost. Pretpostavimo sad da d dijeli c , onda postoji cijeli broj k takav da
je c = kd . Prema Teoremu 12, postoje brojevi u i v za koje je d = ua + vb . Sada
imamo
c = (ku)a + (kv)b
i jednadžba (13) ima rješenje.
Još moramo pokazati da je svako rješenje oblika (13). Uvrštavanjem se lako pro-
vjerava da su formulom (13) zaista dana rješenja jednadžbe (13). Trebamo provjeriti
onda da je svako drugo rješenje baš tog oblika.
Neka je (x′ , y′ ) neko drugo rješenje od (13). Onda imamo

ax0 + by0 = c, ax′ + by′ = c,

ax0 + by0 = ax′ + by′ ,
a(x′ − x0 ) = b(y0 − y′ ). (11.4)
Podijelimo obje strane s mjerom d >
   
a b
(x′ − x0 ) = (y0 − y′ ).
d d
a b
Brojevi i su relativno prosti, zato mora biti
d d
b
| (x′ − x0 )
d
pa je  
′ b
x = x0 + k
d
za neki cijeli broj k .
Uvrstimo sad ovaj x′ u jednadžbu (10):
 
b
a k = b(y0 − y′ ),
d
 
a
k = (y0 − y′ ),
d
 
a
y′ = y0 − k.
d
Time je tvrdnja dokazana. ⊳
-
11.14. Odredivanje Bezoutovih koeficijenata. Kako se odreduju- brojevi x i y ?
Kako bismo ih dobili ako je a = 8 , b = 21 ? Promotrimo sljedeći algoritam dijeljenja:
b = 2 · a + 5,
a = 1 · 5 + 3,
5 = 1 · 3 + 2,
3 = 1 · 2 + 1,
2 = 2 · 1.
Iz tih relacija čitamo sad unatrag:
1=3−1·2
= 3 − 1 · (5 − 1 · 3) = 2 · 3 − 1 · 5
= 2 · (a − 1 · 5) − 1 · 5 = 2 · a − 3 · 5
= 2 · a − 3 · (b − 2 · a) = 8 · a − 3 · b
Dakle, x = 8 i y = −3 :
8 · 8 + (−3) · 21 = 1.
Ovdje su a i b bili relativno prosti, pa je d = (a, b) = 1 . Isti algoritam funkci-
onira za bilo koje brojeve a i b , koji nisu nužno relativno prosti. Na primjer, za a = 18
i b = 33 imali bismo
b = 1 · a + 15,
a = 1 · 15 + 3,
15 = 5 · 3
pa je sada
3 = a − 1 · 15
= a − 1 · (b − 1 · a) = 2a − b.
Dakle, x = 2 , y = −1 :
2 · 18 + (−1) · 33 = 3.
Korisno je znati da ovaj prikaz nije jednoznačan, postoje i drugi x , y sa tim
svojstvom. Neka su A i B brojevi sa svojstvom
a = Ad, b = Bd.
Tada, ako vrijedi
d = xa + yb
-
onda za svaki cjelobrojni t vrijedi takoder
d = (x − Bt)a + (y + At)b.

11.15. Primjer. Dokaži da su za svaki cjelobrojni k brojevi a = 7k + 6 i

b = 6k + 5 relativno prosti.
⊲ Vrijedi
6 · (7k + 6) + (−7)(6k + 5) = 1.
Odavde slijedi tvrdnja, prema Korolaru 1.
Kako smo dobili ove koeficijente 6 i −7 ? Načinimo dijeljenje:
a = 1 · b + (k + 1),
b = 5 · (k + 1) + k,
(k + 1) = 1 · k + 1,
k =k·1
Odavde je
1 = (k + 1) − k
= (k + 1) − (b − 5 · (k + 1)) = −b + 6(k + 1)
= −b + 6(a − b) = 6a − 7b. ⊳

Euklidov algoritam i najveća zajednička mjera

11.16. Teorem Za zadane brojeve a i b , a > b , načinimo sljedeći algoritam

dijeljenja:
a = qb + r1 ,
b = q1 r1 + r2 ,
r1 = q2 r2 + r3 ,
..
.
rn−2 = qn−1 rn−1 + rn ,
rn−1 = qn rn
Onda je rn = (a, b) .

⊲ U ovom algoritmu, niz (rk ) je niz ostataka za koji vrijedi |b| > r1 > r2 > . . . .
Kako su to prirodni brojevi, u jednom trenutku mora biti rk = 0 i algoritam dijeljenja
prestaje. (U gore napisanom zapisu je rn+1 = 0 .)
Iz posljednje jednakosti vidimo da rn dijeli rn−1 . Onda iz pretposljednje zaklju-
čujemo da on dijeli i rn−2 . Idući prema gore, zaključit ćemo da rn dijeli i a i b , pa je
rn mjera tih brojeva.
Neka je sada d bilo koja mjera brojeva a i b . Iz prve jednakosti zaključujemo da
d dijeli r1 . Iz druge onda slijedi da d dijeli r2 . Nastavljajući, dobit ćemo da d dijeli
rn . Prema tome, rn je najveća zajednička mjera brojeva a i b . ⊳
11.17. Matrični algoritam. Interesantan algoritam za odredivanje- brojeva x i y
u relaciji
d = xa + yb
dan je u članku [1]. Da bismo odredili najveću zajedničku mjeru d i brojeve x i y ,
krećemo od matrice  
a 1 0
b 0 1
Elementarnim transformacijama, nalik na Gaussove, transformiramo retke ove matrice
koristeći samo cjelobrojnu aritmetiku. Cilj nam je u prvom stupcu dobiti samo jedan
element različit od nule:  
d x1 y1
.
0 x2 y2
U tom trenutku, algoritam je završen i isčitava se rješenje:
d = x1 a + y1 b.
Poanta ovog algoritma je u tome da u svakom trenutku svaki redak matrice predstavlja
identitet, broj u prvom stupcu jednak je linearnoj kombinaciji početnih brojeva a i b s
koeficijentima koji se isčitavaju iz preostalih stupaca matrice.
Algoritam je primjenjiv za nalaženje mjere i Bezoutovih koeficijenata po volji
velikog skupa.
11.18. Primjer. Odredi najveću zajedničku mjeru i Bezoutove koeficijenta za
brojeve 98, 175, 231.
⊲ Napišimo brojeve u tablici:
" #
98 1 0 0
175 0 1 0 .
231 0 0 1
(Svejedno je kojim su redom brojevi upisani u prvi stupac tablice.) Najmanji broj
(po apsolutnoj vrijednosti) iz prvog stupca biramo kao pivotni element. To je u ovom
slučaju broj 98. Redak s pivotnim elementom množimo s odgovarajućim brojem i
oduzimamo od preostalih redaka. Na primjer, množimo ga s 1 i oduzimamo od drugog
retka. U istom koraku ćemo pivotni redak pomnožiti s 2 i oduzeti od trećeg retka.
(Jednostavnije je pomnožiti s negativnim brojem i zbrojiti s odgovarajućim retkom):
" #
98 1 0 0
77 −1 1 0
35 −2 0 1
Sad je pivotni element 35. Treći redak množimo s 2 i oduzimamo od prva dva retka:
" #
28 5 0 −2
7 3 1 −2
35 −2 0 1
Pivotni element je sad u drugom retku. Nastavljamo na isti način. Množimo drugi
redak s 4 odnosno s 5 i oduzimamo od preostala dva:
" #
0 −7 −4 6
7 3 1 −2
0 −17 −5 11
Postupak je završen. najveća zajednička mjera je 7, a Bezoutova jednadžba glasi:
7 = 3 · 98 + 1 · 175 + (−2) · 231.
Uvjeri se da i preostala dva retka predstavljaju istinite jednakosti:
0 = (−7) · 98 + (−4) · 175 + 6 · 231,
0 = (−17) · 98 + (−5) · 175 + 11 · 231,
U ovom postupku smo mogli ubrzati pojedini korak tako da dozvolimo i negativne
brojeve u prvom stupcu. Ionako se svaki redak u bilo kojem trenutku može pomnožiti
s bilo kojim cijelim brojem različitim od nule. Evo alternativnog postupka. Napisane
-
su samo matrice, a iz njih je lako vidjeti što je radeno s pivotnim retkom:
" # " # " # " #
98 1 0 0 98 1 0 0 −7 −9 5 0 0 −3 3 −1
175 0 1 0 ∼ −21 −2 1 0 ∼ −21 −2 1 0 ∼ 0 16 −5 −1
231 0 0 1 35 −2 0 1 −7 −6 2 1 7 6 −2 −1
Dobili smo:
7 = 6 · 98 + (−2) · 175 + (−1) · 231.
-
Vidimo da Bezoutovi koeficijenti nisu jednoznačno odredeni. Još jedan odabir može se
pročitati iz prvog retka pretposljednje matrice (da smo njega odabrali kao pivotni):
7 = 9 · 98 + (−5) · 175 + 0 · 231.

Složenost Euklidovog algoritma

11.19. Teorem Euklidov algoritam za računanje najveće zajedničke mjere zaht-

jeva najviše 2(⌊lg b⌋ + 1) dijeljenja.
⊲ Označimo m = ⌊lg b⌋ + 1 . Trebamo onda dokazati da vrijedi n 6 2m , gdje je
n potreban broj koraka da se izračuna rn = (a, b) .
Pokažimo najprije da vrijedi
rk
rk+2 < , k = 1, 2, . . . , n − 2.
2
Ako je rk+1 6 rk /2 , tada je rk+2 < rk+1 < rk /2 i tvrdnja vrijedi. Ako je pak
rk+1 > rk /2 tada iz
rk = qk+1 rk+1 + rk+2
dobivamo da mora biti qk+1 = 1 . Onda slijedi
rk
rk+2 = rk − rk+1 < .
2
Dakle, u svakom slučaju vrijedi ta ocjena.
Pretpostavimo sad da vrijedi n > 2m + 1 . Onda bi bilo:
r n −2 r n −4 rn−2m r1 b
1 6 rn < < < ··· < m
6 m < m.
2 4 2 2 2
Odavde bi bilo m < lg b . To je kontradikcija sa m = ⌊lg b⌋ + 1 > lg b . Dakle, mora
biti n 6 2m i tvrdnja je dokazana. ⊳
11.20. Primjer. Fibonaccijev niz definiran je formulom
Fn+1 = Fn + Fn−1 .
Uzmemo li sada a = Fn+1 , b = Fn , onda će biti
r 1 = F n −1 , r 2 = F n −2 , . . . , rn−2 = F2 = 1.
Zaključujemo da su svaka dva uzastopna člana Fibonaccijevog niza relativno prosta.
Koliko dugo je trajao ovaj postupak? Za broj b = Fn trebalo nam je n − 2 koraka.
Znamo da je √ n  √ n 

1 1+ 5 1− 5
Fn = √ − .
5 2 2
√
Označimo α = (1 + 5)/2 onda je za iole veći n
αn
Fn ≈ √ .
5
Sad iz b = Fn slijedi
√  
lg b + lg 5 lg b + 1.16 3
n−2≈ −2 ≈ −2< lg b .
lg α 0.7 2
Ova je ocjena manja od one u teoremu. Ona je vrlo precizna i odnosi se na konkretan
niz.
Pokazat ćemo da baš za niz Fermatovih brojeva Euklidov algoritam najdulje traje.
11.21. Leméova ocjena.. Gabriel Lamé je 1845. objavio prvi rezultat koji može-
mo svrstati u ocjenu složenosti algoritma.
11.22. Teorem (Lamé) Broj dijeljenja u Euklidovom algoritmu za brojeve a i
b , a > b , manji je od peterostrukog broja znamenaka broja b .
⊲ Sad ćemo započeti analizu od završetka euklidova algoritma. Za kvocijente
dijeljenja vrijedi općenito relacija qk > 1 i može se dogoditi da svi kvocijenti budu
-
jednaki 1. Medutim, posljednji kvocijent qn mora biti veći od 1 što vidimo iz relacija:
rn−1 = qn rn , r n < r n −1 .
Zato je qn > 2 . Sad imamo, računajući od kraja:

rn > 1 = 1 = F2 ,
rn−1 = qn rn > 2 · 1 = 2 = F3 ,
rn−2 = qn−1 rn−1 + rn > 1 · 2 + 1 = 3 = F4 ,
rn−3 = qn−2 rn−2 + rn−1 > 1 · 3 + 2 = 5 = F5 ,
rn−4 = qn−3 rn−3 + rn−2 > 1 · 5 + 3 = 8 = F6 ,
..
.
b = q1 r1 + r2 > 1 · Fn+1 + Fn = Fn+2 .
Dobili smo:
α n+2 − β n+2
b > Fn+2 = > α n+1 .
α −β
√ √
1+ 5 1− 5
Tu su α = ,β= . Ako broj b ima m znamenaka, onda je b < 10m ,
2 2
pa je log b < m . Sad ocjenjujemo:
log b m
n+1< < < 5m.
log α 0.208 · · ·
Dakle, vrijedi onda i n < 5m , što je tvrdnja Laméovog rezultata. ⊳
Kongruencije

11.23. Definicija i svojstva. Ako broj m dijeli razliku a − b , tada kažemo da je

a kongruentan s b modulo m i pišemo
a ≡ b (mod m)
To znači da pri dijeljenju sa m brojevi a i b daju iste ostatke.
Relacija biti kongruentan je relacija ekvivalencije
Relacija kongruencije ima svojstva refleksivnosti, komutativnosti i tranzitiv-
nosti:

a ≡ a (mod m),
a ≡ b (mod m) =⇒ b ≡ a (mod m),
a ≡ b (mod m) & b ≡ c (mod m) =⇒ a ≡ c (mod m).

Skup Z se stoga raspada se na klase medusobno - kongruentnih brojeva. Tih je

klasa m , onoliko koliko i različitih ostataka pri dijeljenju brojem m .
U istu klasu spadaju brojevi:

− 2m, −m, 0, m, 2m : ostatak 0

− 2m + 1, −m + 1, 1, m + 1, 2m + 1 : ostatak 1
..
.
− m − 1, −1, m − 1, 2m − 1, 3m − 1 : ostatak m − 1

Svojstva relacije kongruencije

11.24. Teorem
Zbrajanje kongruencija
(i) a ≡ b (mod m) , c ≡ d (mod m) =⇒ a ± c ≡ b ± d (mod m) ,
Množenje kongruencija
(ii) a ≡ b (mod m) , c ≡ d (mod m) =⇒ ac ≡ bd (mod m) ,
(iii) a ≡ b (mod m) =⇒ ac ≡ bc (mod m) ,

(iv) ac ≡ bc (mod m) , (c, m) = 1 =⇒ a ≡ b (mod m) .

⊲ Relacija kongruencije
a ≡ b (mod m)
ekvivalentna je ovoj tvrdnjki: postoji cijeli broj k takav da je
a = km + b.
Sad iz
a = k1 m + b, c = k2 m + d
slijedi
a ± c = (k1 ± k2 )m + b ± d
a to je upravo tvrdnja (i) .
Slično, imamo
ac = (k1 m + b)(k2 m + d) = (k1 k2 m + k1 d + k2 b)m + bd
pa vrijedi (ii)
Relacija (iii) je specijalni slučaj od (ii) , jer je uvijek c ≡ c (mod m) . ⊳
11.2. Korolar (Potenciranje kongruencije) Ako je
a ≡ b (mod m)
onda za svaki prirodni n vrijedi
an ≡ bn (mod m)

11.25. Primjer. Dokaži da je broj 255 + 1 djeljiv s 11 .

⊲ Vrijedi 25 = 32 ≡ −1 (mod 11) i stoga 255 ≡ (−1)11 (mod 11) ≡ −1
(mod 11) . ⊳
11.26. Primjer. Dokaži da je broj 3105 + 4105 djeljiv s 13 , a nije djeljiv s 11 .
⊲ Imamo
3105 + 4105 ≡ 2735 + 6435 (mod 13)
≡ (26 + 1)35 + (65 − 1)35
≡ 135 + (−1)35
≡ 0 (mod 13)
-
te je broj djeljiv s 13. Medutim,
3105 + 4105 = 3 · (11 − 2)52 + (66 − 2)35
≡ 3 · 252 − 235 (mod 11)
= 12 · 3210 − 327
≡ 12 · (−1)10 − (−1)7
≡ 12 + 1 ≡ 2 (mod 11). ⊳

Napomena. Relacija kongruencije može se pisati i korištenjem znaka = umjesto

≡ , a = b (mod m) isto je što i a ≡ b (mod m) .
11.27. Dijeljenje (skraćivanje) kongruencije. Vidjeli smo da se kongruencije
mogu množiti:
a ≡ b (mod m) =⇒ ac ≡ bc (mod m).
Obratni postupak:
ac ≡ bc (mod m) =⇒ a ≡ b (mod m)
nije opravdan i nije uvijek istinit; vrijedi
15 ≡ 9 (mod 6),
to jest
5 · 3 ≡ 3 · 3 (mod 6)
ali relacija
5≡3 (mod 6)
nije istinita.
Skraćivanje kongruencije

11.28. Teorem (i) Ako vrijedi

ac ≡ bc (mod m)
i ako je d = (c, m) , tada vrijedi
a≡b (mod m/d)

(ii) Ako su c i m relativno prosti, onda vrijedi

ac ≡ bc (mod m) =⇒ a ≡ b (mod m).

⊲ (i) Neka su ispunjene pretpostavke iz (i) . Tada vrijedi

ac = km + bc
za neki prirodni k , pa je onda km = (a − b)c , odnosno
m c
| (a − b)
d d
- m c
budući su oba razlomka cijeli brojevi. Medutim i su relativno prosti jer je d
d d
najveća zajednička mjera brojeva m i c . Stoga mora biti
m
| (a − b)
d
pa je tvrdnja (i) dokazana. (ii) je poseban slučaj od (i) . ⊳
Na primjer, iz kongruencije
5 · 3 ≡ 3 · 3 (mod 6)
smijemo napisati
5 ≡ 3 (mod 2).
11.29. Množenje kongruencija različitih modula. Sad ćemo razmotriti kong-
ruencije dvaju brojeva a i b , s različitim modulima.
11.30. Teorem
(i) Ako je
a≡b (mod m1 ), a≡b (mod m2 ), . . . a≡b (mod mr ) (11.5)
onda vrijedi
a ≡ b (mod [m1 , m2 , . . . , mr ]).
-
(ii) Posebice, ako su m1 , m2 , . . . , mr medusobno relativno prosti, tada iz (30)
slijedi
a ≡ b (mod m1 m2 · · · mr ).
⊲ (i) iz uvjeta možemo pisati
m1 | (a − b), m2 | (a − b), . . . mr | (a − b)
Dakle a − b je višekratnik svih brojeva m1 , m2 ,. . . , mr pa zato a − b dijeli i najveći
zajednički višekratnik tih brojeva:
[m1 , m2 , . . . , mr ] | (a − b)
a to je trebalo dokazati. ⊳
Rješavanje linearnih kongruencija
-
Linearna kongruencija je jednadžba oblika
ax ≡ b (mod m) (11.6)
u kojoj su a , b i m zadani brojevi. Rješenje ove kongruencije je svaki cijeli broj x
koji ju zadovoljava. Naš je cilj odrediti opći oblik tih rješenja i postupak za njihovo
nalaženje.
Neka je x0 neko konkretno rješenje jednadžbe (29). Onda vrijedi ax0 ≡ b
(mod m) . Ako je sad x1 bilo koji broj iz klase ekvivalencije odredene - s x0 , onda iz
x1 ≡ x0 (mod m) slijedi ax1 ≡ ax0 (mod m) pa je ax1 ≡ b (mod m) što znači da je
i x1 rješenje jednadžbe (29).
Na primjer, budući je 7 rješenje linearne kongruencije
4x ≡ 3 (mod 5),
onda istu jednadžbu zadovoljavaju i svi brojevi iz klase tog elementa:
[7] = {. . . , −8, −3, 2, 7, 12, 17, . . .}
Medu- tim elementima uvijek se može pronaći jedan x∗ za koji vrijedi 0 6 x∗ < 5 , to
je ovdje element 2. Onda bilo koje rješenje iz ove klase ima oblik
x = 2 + 5k.
Dakle, ako linearna kongruencija ax ≡ b (mod m) ima rješenja, ona ih ima
beskonačno mnogo. Zato ćemo se ograničiti samo na jedno rješenje iz svake klase
-
ekvivalencija medusobno kongruentnih brojeva. Na primjer, jednadžba
6x ≡ 2 (mod 8)
ima dva rješenja koja nisu kongruentna (modulo 8); to su x1 = 3 i x2 = 7 , jer je
6 · 3 = 18 ≡ 2 (mod 8) i 6 · 7 = 42 ≡ 2 (mod 8) .
Egzistencija rješenja linearne kongruencije
Neka je d = (a, m) . Linearna kongruencija
ax ≡ b (mod m) (11.7)
ima rješenje onda i samo onda ako d | b . Ako je taj uvjet ispunjen, onda ona
-
ima d medusobno nekongruentnih rješenja.

⊲ Kongruencija (29) ekvivalentna je s

ax − my = b
-
za neki cijeli broj y . Medutim, ova jednadžba ima rješenje onda i samo onda ako d | b ,
prema Bezoutovoj lemi (Teorem 13). Ako je taj uvjet ispunjen, sva su rješenja onda
dana formulom  
m a
x = x0 + )k, y = y0 − )k,
d d
- beskonačno
za bilo koji cijeli broj k . To znači da linearna kongruencija ima takoder
mnogo rješenja koja su dana formulom

m
x = x0 + )k.
d
Trebamo još vidjeti koliko je medu - njima nekongrentnih rješenja. Uymimo zato bilo
koja dva rješenja iz tog skupa:
 
m m
x1 = x0 + )k1 , x2 = x0 + )k2 .
d d
Sada imamo
 
m m
x0 + )k1 ≡ x0 + )k2 (mod m),
d d
 
m m
)k1 ≡ )k2 (mod m).
d d
m
Budući je | m , prema Teoremu 28 zaključujemo da vrijedi
d
k1 ≡ k2 (mod d).
Dakle, rješenja x1 i x2 su kongruentna modulo m onda i samo onda ako su k1 i k2
kongruentna modulo d . To znači da će postojati točno d nekongruentnih rješenja. ⊳
Sljedeći korolar će biti od posebne važnosti
Jednoznačna rješivost kongruencije
Linearna kongruencija
ax = b (mod m)
ima jedinstveno rješenje onda i samo onda ako su a i m relativno prosti
brojevi.

Primjetimo još jednom da ovaj uvjet osigurava i egzistenciju, i jednoznačnost

-
rješenja. Naravno, pod jednoznačnošću smatramo da postoji samo jedna medusob-
no ekvivalentna klasa rješenja ove jednadžbe. Drugim riječima postoji točno jedan
x ∈ {0, 1, . . . , m − 1} koji zadovoljava ovu jednadžbu.
11.31. Modularni inverz. Promotrimo sad jednadžbu
ax ≡ 1 (mod m).
Prema rečenom, ova jednadžba ima jednoznačno rješenje onda i sam o onda ako su a
i m relativno prosti. U tom slučaju ćemo reći da je broj a invertibilan i da je broj x
njegov inverz modulo m . Taj inverz označavamo standardnom oznakom a−1 . Imajte
pritom u vidu da je a−1 cijeli broj. Inverz ne može biti jednak nuli, pa se a−1 nalazi
unutar skupa {1, 2, . . . , m − 1} .
Pojam modularnog inverza omogućava nam da kongruencijske jednadžbe rješava-
mo poput običnih linearnih. Pretpostavimo da je (a, m) = 1 , onda jednadžbu
ax ≡ b (mod m)
možemo pomnožiti s inverzom elementa a :
a−1 (ax) ≡ a−1 b (mod m), (a−1 a)x ≡ a−1 b (mod m), 1·x ≡ a−1 b (mod m), x ≡ a−1

Kineski teorem o ostatcima

Sljedeći zadatak postavio je kineski matematičar Sun Tzu negdje izmedu - trećeg
-
i pegtog stoljeća poslije Krista. Zadatak je bio rezultat istraživanja koja su radena za
potrebu izrade astronomskog kalendara:
Odredi najmanji broj n koji podijeljen s 3 daje ostatak 2, podijeljen s 5 daje
ostatak 3, a podijeljen sa 7 daje ostatak 2.
Dakle, tražimo najmanji broj x koji zadovoljava sustav linearnih kongruencija:
x=2 (mod 3), x=3 (mod 5), x = 2 (mod 7),
Rješenje možemo pronaći na sljedeći način. Prvu jednadžbu zadovoljavaju brojevi
oblika
x = 3k1 + 2.
Uvrstimo to rješenje u drugu jednadžbu:

3k1 + 2 ≡ 3 (mod 5),

3k1 ≡ 1 (mod 5), k1 ≡ 2 (mod 5),
k1 = 2 + 5k2 .
Ovdje treba komentirati prijelaz iz drugog u treći redak jednadžbe. On je dobiven tako
da smo prvu jednadžbu pomnožili brojem 2:

3k1 ≡ 1 (mod 5), 6k1 ≡ 2 (mod 5),

k1 ≡ 2 (mod 5).
Broj 2 je odabran zato što je on inverz broja 3 u modularnoj aritmetici modulo 5:
3·2=6≡1 (mod 5).
Sad imamo:
x = 3k1 + 2 = 8 + 15k2
i ovu vrijednost uvrštavamo u treću jednadžbu:

8 + 15k2 ≡ 2 (mod 7),

15k2 ≡ −6 (mod 7),
k2 ≡ 1 (mod 7),
k2 = 1 + 7k3 .
Konačno:
x = 23 + 105k3 .
i najmanji traženi broj je x = 23 .
Ovaj se problem može riješiti općenito. Potražit ćemo način rješavanja koji daje
-
odgovor uz što manje sredivanja -
medurezultata.
Kineski teorem o ostatcima

-
11.32. Teorem Neka su m1 , m2 ,. . . , mr medusobno relativno prosti prirodni
brojevi. Tada sustav linearnih kongruencija
x ≡ b1 (mod m1 ),
x ≡ b2 (mod m2 ),
..
.
x ≡ br (mod mr )
ima jednoznačno rješenje, modulo m1 m2 · · · mr .

Izrijek teorema tvrdi da postoji točno jedno rješenje x∗ ove jednadžbe za koje je
0 6 x∗ < m1 m2 · · · mr . Nije teško vidjeti da je onda
x = x∗ + k · m1 m2 · · · mr
- rješenje ove jednadžbe.
takoder
⊲ Označimo jednostavnosti radi
M = m1 m2 · · · mr .
Neka je
Mj = M/mj = m1 · · · mj−1 mj+1 · · · mr
-
umnožak svih modula različitih od mj . Prema pretpostavci, m1 , m2 , . . . mr su medu-
sobno rtelativno prosti, zato vrijedi (Mj , mj ) = 1 , sa svaki j . Zato jednadžba
Mj x ≡ 1 (mod mj )
ima jednoznačno rješenje xj , 0 6 xj < mj . Riješimo te jednadžbe za svaki j , 1 6 j 6 r
i napišimo:
x′ = b1 M1 x1 + b2 M2 x2 + . . . + br Mr xr .
′
Tvrdimo da x zadovoljava zadani sustav. Primijetimo da vrijedi
Mj ≡ 0 (mod mi )
za svaki i 6= j , jer mi | Mj u tom slučaju. S druge strane, vrijedi
Mi xi ≡ 1 (mod mi ),
zato je, za svaki i
x′ ≡ b1 M1 x1 + b2 M2 x2 + . . . + br M3 xr (mod mi )
≡ bi Mi xi (mod mi )
≡ bi Mi xi (mod mi )
≡ bi (mod mi ).
Time smo provjerili da je x′ uistinu rješenje.
Da dokažemo jednoznačnost, neka je x′′ drugo rješenje. Onda vrijedi
x′′ ≡ bj ≡ x′ (mod mj ), j = 1, 2, . . . , r
′′ ′
pa vrijedi mj | (x − x ) . Budući su mi , mj relativno prosti za i 6= j , odavde slijedi
m1 m2 . . . mr | (x′′ − x′ ),
dakle, x′′ ≡ x′ (mod M) . ⊳
11.33. Primjer. Riješimo Sun Tzuov problem tehnikom opisanom u ovom te-
oremu. Sustav glasi
x = 2 (mod 3),
x = 3 (mod 5),
x = 2 (mod 7).
⊲ Sada je M = 3 · 5 · 7 = 105 , M1 = 35 , M2 = 21 , M3 = 15 . Pomoćne
jednadžbe su
35x = 1 (mod 3),
21x = 1 (mod 5),
15x = 1 (mod 7).
a njihova su rješenja redom x1 = 2 , x2 = 1 , x3 = 1 . Na primjer, prva jednadžba se
lagano svodi na:

35x = 1 (mod 3),

2x = 1 (mod 3),
4x = 2 (mod 3),
x = 2 (mod 3).
Time smo dobili rješenje
x′ = 2 · 35 · 2 + 3 · 21 · 1 + 2 · 15 · 1 = 233.
Traženo rješenje modulo M = 105 jest onda
x∗ = x′ − 2 · 105 = 23. ⊳

11.34. Primjer. Riješimo kongruenciju

29x = 5 (mod 3)57.

⊲ Brojevi 29 i 357 su relativno prosti i jednadžba ima jednoznačno rješenje mo-

-
dulo 357. Problem se svodi na odredivanja inverza broja 29 modulo 357, jer je nakon
toga
x = (29)−1 · 5 (mod 357).
Vrijedi 357 = 3 · 119 = 3 · 7 · 17 . Zato je početna kongruencija ekvivalentna sa
sustavom
29x = 5 (mod 3),
29x = 5 (mod 7),
29x = 5 (mod 1)7.
Naime, očito je da svaki broj koji zadovoljava jednadžbu
ax ≡ b (mod m1 m2 · · · mr ),
-
pri čemu su m1 , m2 , . . . , mr medusobno relativno prosti, zadovoljava i svaku od jed-
nadžbi
ax ≡ b (mod mj ), j = 1, 2, . . . r.
Obrat smo dokazali u Teoremu ???.
Jednadžbe ćemo pojednostavniti prije nastavka:
x = 1 (mod 3),
x = 5 (mod 7),
x = −1 (mod 1)7.
Sad kreiramo pomoćne jednadžbe:
7 · 19x = 1 (mod 3),
3 · 17x = 1 (mod 7),
3 · 7x = 1 (mod 1)7.
-
Nakon sredivanja po modulu, dobivamo
2x = 1 (mod 3),
2x = 1 (mod 7),
4x = 1 (mod 1)7.
Njihova su rješenja x1 = 2 , x2 = 4 , x3 = 13 . Sada imamo
x′ = 119 · 2 + 5 · 51 · 4 − 1 · 21 · 13 = 945.
Rješenje unutar traženog intervala je 945 − 2 · 357 = 271 . ⊳
Prsten Zn i polje Zp
Prsten je neprazni skup R na kojem su definirane dvije binarne operacije, zbrajanje
+ i množenje · i koja posjeduje sljedeća svojstva:
1. R je Abelova grupa s obzirom na zbrajanje, t.j., vrijedi
(i) (a + b) + c = a + (b + c) , za sve a, b, c iz R (asocijativnost zbrajanja)
(ii) Postoji element 0 u R takav da je a + 0 = 0 + a = a , za sve a iz R
(postojanje neutralnog elementa za zbrajanje),
(iii) Za svaki a iz R postoji −a iz R takav da vrijedi a + (−a) = (−a) + a = 0
(postojanje inverza za zbrajanje)
(iv) a + b = b + a za sve a, b iz R (komutativnost zbrajanja)
2. R je multiplikativni monoid, t.j., vrijedi
(v) (a · b) c + a · (b · c) za sve a, b, c iz R (asocijativnost množenja)
(vi) Postoji element 1 iz R takav da je a · 1 = 1 · a = a (postojanje neutralnog
elementa za množenje).
-
3. Operacije zbrajanja i množenja su uskladene:
(vii) a · (b + c) = (a · b) + (a · c) , za sve a, b, c, iz R (distributivnost množenja
slijeva),
(viii) (b + c) · a = (b · a) + (c · a) , za sve a, b, c, iz R (distributivnost množenja
zdesna).
Skup Z cijelih brojeva primjer je prstena koji ima i dodatno svojstvo komutativ-
nosti operacije množenja: a · b = b · a za sve a, b iz Z .
Skup Mn svih kvadratnih matrica reda n primjer je prstena koji nije komutativan.
11.35. Prsten Zn . Sa Zn ćemo označavati skup {0, 1, 2, . . . , n−1} na kojemu
su definirane dvije operacije, zbrajanje i množenje, označimo ih privremeno simbolima
⊕ i ⊙:

a ⊕ b := a + b (mod n),
a ⊙ b := a · b (mod n).
Rezultat ovih operacija je ponovo broj u Zn .
11.36. Teorem Skup Zn s operacijama ⊕ i ⊙ čini komutativni prsten.
⊲ Možemo provjeriti, svojstvo po svojstvo, da je (Zn , ⊕, ⊙) prsten. Većina svoj-
stava slijedit će iz činjenice da je skup cijelih brojeva (Z, +, ·) uz uobičajene operacije
- komutativni prsten.
takoder
Čitatelj može preskočiti ostatak dokaza. Ulaženje u detalje dokaza ipak će pomoći
boljem razumjevanju ovog važnog koncepta.
Za vas koji ste nastavili čitati: uvijek se možete vratiti na prethodni paragraf i
poslušati prvi savjet.
(i) Asocijativnost zbrajanja. Treba dokazati:
(a ⊕ b) ⊕ c = a ⊕ (b ⊕ c)
Oba ova izraza jednaka su
(a + b + c) mod n. (11.8)
Naime, a ⊕ b je jednak ili a + b ako je a + b < n , ili a + b − n , ako je a + b > n .
Onda je (a ⊕ b) ⊕ c jednako a + b + c − kn , za neki k ∈ {0, 1, 2} i vrijedi (11.8).
Isto dobivamo i za a ⊕ (b ⊕ c) .
(ii) Postojanje nule. Nula iz prstena Z nalazi se i u skupu Zn .
(iii) Postojanje suprotnog elementa. Suprotni element za a ∈ Zn je n − a :
a ⊕ (n − a) = a + (n − a) (mod n) = n (mod n) = 0 (mod n).
(iv) Komutativnost vrijedi jer vrijedi u prstenu Z :
a ⊕ b = (a + b) (mod n) = (b + a) (mod n) = b ⊕ a.
(v) Asocijativnost za množenje. Slično svojstvu za zbrajanje, imamo
(a ⊙ b) ⊙ c = abc (mod n) (11.9)
pa se isti izraz dobiva i za a ⊙ (b ⊙ c) . Dokažimo (11.9). Vrijedi, po definiciji
a ⊙ b = ab (mod n)
pa je
a ⊙ b = ab − k1 n
za neki cjelobrojni k1 . Zato je
(a ⊙ b) ⊙ c = (ab − k1 n)c − k2 n
za neki cjelobrojni k2 . Dakle,
(a ⊙ b) ⊙ c = abc − (k1 c − k2 )n
pa vrijedi (11.9).
(vi) jedinica iz prstena Z nalazi se i u Zn .
(vii) Komutativnost množenja vrijedi, jer vrijedi i u prstenu Z , baš kao i komu-
tativnost zbrajanja.
(viii) Distributivnost. Dokazuje se na potpuno isti način kao svojstva asocijativ-
nosti. U interesu zdravlja svog i čitateljevog, preskačem izvod. ⊳
Dakle, pokazali smo da je (Zn , ⊕, ⊙) prsten.
11.37. Polje Z∗p .
Za svaki prsten R , sa R∗ označavamo skup R \ {0} . Opskrbljen operacijom
množenja, to je monoid. Postavlja se pitanje, da li u tom monoidu postoji inverzni
element za množenje?
Na primjer, skup Z je prsten, ali u Z∗ nema svaki element multiplikativni inverz.
Polje
Neka je (R, +, ·) prsten s jedinicom. Kažemo da je (R, +, ·) polje, ako svaki
element a 6= 0 posjeduje komutativni inverz, element b ∈ R sa svojstvom
a · b = b · a = 1.

- s a . (Svaki element ima točno

Takav inverz, ako postoji, je jednoznačno odreden
jedan inverz.) Naime, ako postoje dva kandidata za inverz, b1 , b2 pa vrijedi,
a · b1 = a · b2 = 1,
onda množenjem s jednim od njih, koristeći svojstvo asocijativnosti, dobivamo

b1 · (a · b1 ) = b1 · (a · b2 ),
(b1 · a) · b1 = (b1 · a) · b2 ,
1 · b1 = 1 · b2 ,
b1 = b2 .
Budući je jedinstven, označavat ćemo ga s a−1 .
11.38. Teorem Element a prstena Zn posjeduje multiplikativni inverz onda i
samo onda ako je (a, n) = 1 .
⊲ Prsten je komutativan, pa nam je dovoljno promatrati samo relaciju
a⊙x =1
koju mora zadovoljavati inverz elementa a . Pitanje je, kad ova jednadžba ima rješenje
u prstenu Zn ? Ona je ekvivalentna s
ax = 1 (mod n).
Za ovu smo jkednadžbu utvrdili da ima jednoznačno rješenje onda i samo onda kad su
a i n relativno prosti. ⊳
Ako je p prost broj, tada je svaki a < p relativno prost sa p , pa ova jednadžba
uvijek ima jednoznačno rješenje, za svaki a iz Zp . To znači da je za prosti broj p , Zp
polje.
U nastavku ćemo operacije ⊕ i ⊙ u skupu Zn označavati kao obično zbrajanje i
množenje.
Konačno polje
Označimo sa Zn skup {0, 1, . . . , n−1} , a sa Z∗n skup {1, . . . , n−1) . Onda
je (Zn , +) aditivna abelova grupa. Nadalje, (Z∗n , ·) je multiplikativna Abe-
lova grupa onda i samo onda kad je n prost broj. U tom slučaju je (Zn , +, ·)
polje.

11.39. Primjer. (Z6 , ⊕, ⊙) je prsten, ali nije polje. Napišimo tablice zbrajanja
i množenja u tom prstenu:

+ 0 1 2 3 4 5 · 0 1 2 3 4 5
0 0 1 2 3 4 5 0 0 0 0 0 0 0
1 1 2 3 4 5 0 1 0 1 2 3 4 5
2 2 3 4 5 0 1 2 0 2 4 0 2 4
3 3 4 5 0 1 2 3 0 3 0 3 0 3
4 4 5 0 1 2 3 4 0 4 2 0 4 2
5 5 0 1 2 3 4 5 0 5 4 3 2 1
Vidimo da u ovom prstenu postoje djelitelji nule, elementi različiti od nule koji u
umnošku daju nulu: 2 · 3 = 0 , 4 · 3 = 0 . Vrijedi (2, 6) = (4, 6) = 2 , (3, 6) = 3 pa
ovi elementi nemaju multiplikativni inverz. Element 1 je uvijek inverzan sam sebi, a u
- jednak 5. ⊳
ovom prstenu je inverz od 5 takoder
11.40. Primjer. Za n = 7 , (Z7 , +, .) je polje. Promotrit ćemo samo tablicu
množenja u multiplikativnoj grupi (Z∗7 , ·) :
· 1 2 3 4 5 6
1 1 2 3 4 5 6
2 2 4 6 1 3 5
3 3 6 2 5 1 4
4 4 1 5 2 6 3
5 5 3 1 6 4 2
6 6 5 4 3 2 1
Zbog komutativnosti, tablica je simetrična.
- inverz svakog elementa u ovoj grupi.
a) Pronadite
b) Pročitajte rješenja jednadžbi
3x = 4, 2x = 5, 5x = 3.
c) Koliko rješenja ima jednadžba x2 = y ?
11.41. Modularna aritmetika na skupu Z . Relacija kongruencije modulo n je
relacija ekvivalencije na skupu Z . Svaki se skup na kojem je definirana neka relacija
-
ekvivalencije raspada u medusobno disjunktne klase. Unutar jedne klase nalaze se
-
medusobno ekvivalentni elementi. Broj klasa ovisi o vrsti relacije ekvivalencije.
Istoj klasi ekvivalencije s obzirom na relaciju kongruencije modulo n pripadaju
oni brojevi koji daju isti ostatak pri dijeljenju sa n . Za brojeve a i b iz te klase vrijedit
će
a (mod n) = b (mod n).
Na primjer, ako je m = 3 , onda možemo razlikovati sljedeće klase:

. . . , −9, −6, −3, 0, 3, 6, 9, . . .

. . . , −8, −5, −2, 1, 4, 7, 10, . . .
. . . , −7, −4, −2, 2, 5, 8, 11, . . .
Prvu klasu čine oni brojevi koji su djeljivi s 3, tu ćemo klasu označavati s [0] . Brojevi
iz druge klase daju ostatak 1, pa ćemo čitavu klasu označavati s [1] . Brojevi iz treće
klase pripadaju onda klasi [2] .
Bilo koji se element neke od klasa može napisati u obliku
xp + kn, k∈Z
gdje je xp neki partikularni element iz te klase, koji nazivamo reprezent klase. Bilo ko-
ji element te klase može služiti kao reprezent, no obično se uzima najmanji nenegativni
element u pojedinoj klasi. U slučaju n = 3 tako imamo tri klase:
{3k, k ∈ Z}, {1 + 3k, k ∈ Z}, {2 + 3k, k ∈ Z}.
Operacije zbrajanja množenja modulo n induciraju istovjetne operacije na klasama:

[a] + [b] := [a + b (mod n)],

[a] · [b] := [ab (mod n)].
Ovako definirane operacije po svojim svojstvima ekvivalentne su operacijama u prstenu
(Zn , +, .) . Tako na primjer, za n = 7 imamo u Z7 da vrijedi 2 · 4 = 1 , pa će za klase
biti
[2] · [4] = [2 · 4 (mod 7)] = [1].
To znači da će za bilo koja dva elementa iz pojedinih klasa vrijediti
(2 + k1 n)(4 + k2 n) = 1 (mod 7)
što je istina. Tako imamo
58 · 74 = 1 (mod 7)
jer 58 pripada klasi [2] a 74 pripada klasi [4] modulo 7.
Riješeni zadatci

Z1. Dokaži da je broj 2147 − 1 djeljiv s 343 .

Z2. Dokaži da je broj 53103 + 10353 djeljiv sa 78 .
Z3. Dokaži da je broj 2015 − 1 djeljiv s 11 · 31 · 61 .
Z4. Dokaži da je broj 22225555 + 55552222 djeljiv sa 7 .
- sve prirodne brojeve n za koje je 2n − 1 djeljiv sa 7.
Z5. a) Nadi b) Dokaži
n
da 2 + 1 nije djeljiv sa 7 niti za jedan prirodan broj n .
Z6. Dokaži da je 36n − 26n djeljiv s 35 , za svaki prirodan broj n .
n
Z7. Dokaži da je 24 + 5 djeljiv s 21 , za svaki prirodan broj n .
Z8. Odredi najmanji prirodan broj n za kojeg je 2n + 3n djeljiv sa 625 .
Z9. Za koje je prirodne brojeve n broj 20n + 16n − 3n − 1 djeljiv s 323 ?
Z10. Ako je n prirodan broj, dokaži da je 2n+2 + 32n+1 djeljiv sa 7 .
Z11. Ako je n prirodan broj, dokaži da je 52n+1 + 3n+2 · 2n−1 djeljiv s 19.
Z12. Odredi najmanji prirodan broj m takav da je 82n + m · 69n djeljiv s 1963 za
sve neparne prirodne brojeve n .
Z13. Dokaži da je za neparni broj n broj 46n + 296 · 13n djeljiv s 1947 .
Z14. Dokaži da je za svaki n ∈ N točno jedan od brojeva 22n+1 − 2n+1 + 1 ,
2n+1
2 + 2n+1 + 1 djeljiv s 5 .
n
Z15. Ako je k neparan, dokaži da 2n+2 | k2 − 1 .
Z16. Niz cijelih brojeva {an } definiran je sa

an+1 = a2n − an + 1, a1 = 2.
Dokaži da su njegovi članovi relativno prosti brojevi.
Z17. Dokaži da niz {2n −3} , n = 2, 3, . . . sadrži beskonačno mnogo članova koji
-
su medusobno prosti.
Rješenja zadataka
R1. Vrijedi 343 = 73 . Imamo

2147 − 1 (mod 73 ) ≡ 849 − 1 ≡ (7 + 1)4 9 − 1

   
49 2 49
≡ 7 + 7+1−1
2 1
≡ 24 · 74 + 73 ≡ 0 (mod 7)3 .

R2. 53103 + 10353 (mod 78) ≡ (78 − 25)103 + (78 + 25)53 ≡ −25103 + 2553 ≡
−25 (2550 − 1) ≡ 62525 − 1 ≡ (8 · 78 + 1)25 − 1 ≡ 0 (mod 78) .
53

R3. Pokazat ćemo posebno djeljivost ovog broja sa svakim od tih prostih faktora.
Imamo
20 ≡ 9 (mod 11),
202 ≡ 81 ≡ 4 (mod 11),
204 ≡ 6561 ≡ 5 (mod 11),
208 ≡ 25 ≡ 3 (mod 11).
Množenjem ovih kongruencija dobivamo
2015 ≡ 9 · 4 · 5 · 3 ≡ 1 (mod 11)
pa je
2015 − 1 ≡ 0 (mod 11).
Slično dobivamo za preostala dva faktora:
20 ≡ −11 (mod 31),
202 ≡ 121 ≡ −3 (mod 31),
204 ≡ 9 (mod 31),
208 ≡ 81 ≡ −12 (mod 31),

2015 ≡ (−11) · (−3) · 9 · (−12) ≡ −3564 ≡ 1 (mod 31)

2015 − 1 ≡ 0 (mod 31).

20 ≡ 20 (mod 61),
202 ≡ 400 ≡ 34 (mod 61),
204 ≡ 1156 ≡ −3 (mod 61),
208 ≡ 9 (mod 61),

2015 ≡ (20) · 34 · (−3) · 9 ≡ −18360 ≡ 1 (mod 61)

2015 − 1 ≡ 0 (mod 61).

R4. Vrijedi

22225555 + 55552222 (mod 7) ≡ 35555 + 42222

≡ 271851 · 32 + 64740 · 42
≡ (−1)1851 · 9 + 1740 · 16
≡ 7 ≡ 0 (mod 7).

R5. (a) Ako je n ≡ 0 (mod 3)) , onda je n = 3k , k ∈ N , pa imamo

2n = (23 )k ≡ 1 (mod 7) , pa je 23k − 1 djeljiv sa 7 .
Ako je n = 3k + i , za i = 1, 2 onda je 23k+i − 1 = 2i (23k − 1) + 2i − 1 . Kako
2 − 1 jest, a 2i − 1 nije djeljiv sa 7 , onda 23k+i − 1 za i = 1, 2 nije djeljiv sa 7 .
3k

Dakle, 2n − 1 je djeljiv sa 7 ako i samo ako je n djeljiv s 3 .

(b) Svaki prirodan broj n možemo zapisati u obliku 3k + i , i = 0, 1, 2 , k ∈ N .
Tada je 2n + 1 = 2i (23k − 1) + 2i + 1 . Prvi pribrojnik je djeljiv sa 7 , radi (a), dok
drugi nije.
Dakle, 2n + 1 nije djeljivo sa 7 ni za koji n ∈ N .
R6. Vrijedi 36 − 26 |36n − 26n , a svaki prirodni broj n . Vrijedi

36 − 26 = (33 − 23 )(33 + 23 ) = 19 · 35,

pa je 36n − 26n djeljiv čak sa 35 · 19 , za svaki n .
n
-
R7. Vrijedi 24 + 5 (mod 3) ≡ (3 − 1)4 + 5 ≡ 6 ≡ 0 (mod 3) . Takoder,
n

n n−1
24 + 5 (mod 7) ≡ (24 )4 +5
4n−1
≡ 16 +5
n−1
≡ (14 + 2)4 +5
4n−1
≡2 + 5 (mod 7).
n 0 n
Nastavljajući postupak, dobivamo 24 + 5 ≡ 24 + 5 ≡ 2 + 5 ≡ 0 (mod 7) , te je 24
djeljiv sa 3 · 7 = 21 , za svaki n .
R8. Vrijedi 625 = 54 . Za parni n imamo

2n + 3n (mod 5) ≡ 2n + (5 − 2)n ≡ 2n + 2n ≡ 2n+1 6≡ 0 (mod 5).

Zato n mora biti neparan.
2n +3n (mod 625) ≡ 2n + (5 − 2)n (mod 625)
   
n 3 n −3 n 2 n −2
≡ 5 ·2 − 5 ·2
3 2
 
n
+ 5 · 2n−1 − 2n + 2n (mod 625)
1
≡ 61 n(n−1)(n−2)2n−3 53
− 12 n(n−1)2n−2 · 52 + 2n−1 · 5n (mod 625)
Da bi ovaj zbroj bio djeljiv s 625, mora posljednji pribrojnik biti djeljiv s barem 52
(inače bi cijeli izraz bioi djeljiv samo s 5), stoga n mora biti djeljiv s 5. No tada je prvi
pribrojnik djeljiv s 54 , drugi s 53 a treći samo s 52 . Ponavljajući postupak još dva
puta, zaključujemo da n mora biti djeljiv s 53 . Najmanji n je dakle n = 125 .
R9. Za paran broj n . Treba napomenuti da je 323 = 17 · 19 . Odredimo
koliki se ostatak dobiva dijeljenjem broja 20n + 16n − 3n − 1 sa 17 i 19, i dokažimo da
su za parne brojeve n oba ostatka jednaka nuli, a za neparne n su različita od nule. Na
-
primjer nadimo koliki je ostatak kad se navedeni broj podijeli s 19. Dobijemo: 20 daje
ostatak 1, 16 daje ostatak −3 , što znači da 20n + 16n − 3n − 1 daje isti ostatak kao i
1n + (−3)n − 3n − 1 = 3n [(−1)n − 1].
Razmatrajući analogno ostatak dijeljenja zadanog broja sa 17, lako dobijemo da je za
paran broj n on djeljiv sa 17 i s 19, a za neparan broj nije.
R10. Imamo 2n+2 +32n+1 (mod 7) ≡ 4·2n +3·9n (mod 7) ≡ 4·2n +3·(7+2)n ≡
4 · 2 + 3 · 2n ≡ 7 · 2n ≡ 0 (mod 7).
n

R11. Izračunajmo broj modulo 19:

52n+1 + 3n+2 · 2n−1 ≡ 5 · 25n + 27 · 6n−1

≡ 5 · 6n + 27 · 6n−1 (mod 19)
≡ 57 · 6n−1 (mod 19)
≡ 0 (mod 19).

R12. Relacija 1963 | 82n + a · 69n mora vrijediti za sve neparne brojeve n , stoga
i za n = 1 . Naći ćemo najmanji a takav da je ispunjeno 1963 = 13 · 151 | 82 + a · 69 .
Mora dakle biti
82 + a · 69 = k(82 − 69)(82 + 69)
i odavde se lako dobiva da je a oblika
a = (82 − 69)s − 1 = 13s − 1,
a = (82 + 69)t + 1 = 151t + 1,
te je za s = 35 , t = 3 najmanji takav a = 3 · 151 + 1 = 35 · 13 − 1 .
Dokazat ćemo da je to tražena vrijednost od a , tj. da zasvaki neparni broj n važi
13 · 151 | 82n + (3 · 151 + 1)69n
tj.
13 · 151 | 82n + 69n + 3 · 151 · 69n .
Budući je 151 = (82 + 69) | 82n + 69n za svaki neparan broj n , pa preostaje pokazati
13 | 82n−1 − 82n−2 · 69 + 82n−3 692 − . . . − 82 · 69n−2 + 69n−1 + 3 · 69n
t.j.
13 | 82n−2 (82 − 69) + . . . + 82· 69n−3 (82 − 69) + 69n−1 (1 + 3 · 69)
što je očito istinito, jer je svaki pribrojnik djeljiv s 13.
R13. Tvrdnju dokazujemo indukcijom po n . Za n = 1 je
46 + 296 · 13 = 3894 = 2 · 1947.
Pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za broj n . Tada je
46n+2 + 296 · 13n+2
= (296 · 13n +46) · 13n −46n · 132 +46n+2
= (296 · 13n + 46n ) · 132 + 46n (462 − 132 ).
Kako je 462 − 132 = 1947 , a izraz u zagradi je po pretpostavci djeljiv sa n , to je
tvrdnja dokazana.
R14. Dovoljno je pokazati da je produkt An ·Bn uvijek djeljiv s 5 , a razlika Bn −An
to nikad nije. Tada je točno jedan od brojeva An , Bn djeljiv s 5 .
An · Bn = (22n+1 +1−2n+1 )(22n+1 +1−2n+1 )
= 24n+2 + 2 · 22n+1 + 1 − 22n+2
= 24n+2 + 1 = 42n+1 + 1
= (5 − 1)2n+1 + 1 ≡ 0 (mod 5)
Bn − An = 2n+2 6≡ 0 (mod 5).

R15. Dokazujemo indukcijom po n . Za n = 1 i k = 2m + 1 broj k2 − 1 =

n
4m(m + 1) djeljiv je s 8 = 23 . Pretpostavimo da vrijedi 2n+2 | k2 − 1 . Budući je
n n n+1
uvijek 2 | k2 + 1 , pa slijedi 2n+3 | (k2 )2 − 1 = k2 − 1 .
R16. Vrijedi
an+1 − 1 = an (an − 1) = an an−1 (an−1 − 1)
= an an−1 · · · a2 a1
Odavde zaključujemo da je an+1 relativno prost sa svim brojevima a1 , . . . , an .
R17. Tvrdnju zadatka ćemo dokazati koristeći metodu matematičke indukcije.
Pretpostavimo da imamo k brojeva
a1 = 2n1 − 3, an2 = 2n2 − 3, . . . , ak = 2nk − 3,
medu- kojima su svaka dva medusobno - prosta, pri čemu je 2 = n1 < n2 < . . . < nk .
Konstruirajmo broj oblika ak+1 = 2nk+1 − 3 , koji će biti relativno prost sa svakim od
ovih brojeva. Uzmimo l = a1 a2 . . . ak . Izmedu - l + 1 brojeva 20 , 21 , . . . , 2l postoje
barem dva koji pri dijeljenju s l daju isti ostatak. Neka su to brojevi 2r i 2s (r > s) .
Tada postoji prirodan broj p , takav da je pl = 2r − 2s = (2r−s − 1)2s . Kako je
l neparan, odavde se vidi da je 2r−s − 1 djeljivo s l , tj. za neki prirodan broj q je
2r−s − 1 = ql . Sada je 2r−s+2 − 3 = 4 · 2r−s − 3 = 4(ql + 1) − 3 = 4ql + 1 . Ovaj
broj se može uzeti za ak+1 , jer on nema zajedničkog djelitelja većeg od 1 ni sa kojim
brojem a1 , a2 , . . . , ak . Osim toga je ak+1 > ak . Na taj način možemo konstruirati po
volji mnogo brojeva koji zadovoljavaju uvjete zadatka.

Zadatci za vježbu
11.1. (a) Dokaži tvrdnje (i) - (vi) iz 93.3.
(b) Dokaži tvrdnje (i) - (v) iz 93.7.
(c) Dokaži tvrdnje (i) - (iv) iz 96.1.

11.2. Dokaži formule:

(a1 , . . . , an , an+1 ) = ((a1 , . . . , an ), an+1 ),
[a1 , . . . , an , an+1 ] = [[a1 , . . . , an ], an+1 ].
21n + 4
11.3. Dokaži da se razlomak ne može skratiti niti za jedan prirodni broj n .
14n + 3
11.4. Dokaži da ni za jedan prirodan broj n , n! nije djeljiv sa pn , gdje je p prost broj.
11.5. Dokaži da niti za jedan n broj n2 + 3n + 5 nije djeljiv sa 121 .
11.6. Dokaži da je izraz a2 + ab + b2 , a , b ∈ N , djeljiv s 9 ako i samo ako su a i b
djeljivi s 3 .
11.7. Dokaži da je broj 2143 − 2 djeljiv s 341 .
11.8. Dokaži da je broj 271958 − 108878 + 101528 djeljiv s 26460 .
6n+2
11.9. Dokaži da je 22 + 3 djeljiv s 19 za n > 0 .
11.10. Odredi sve prirodne brojeve n za koje je 2n + 1 djeljiv s 3 . Obrazloži odgovor!
11.11. Nadi- sve prirodne brojeve n za koje je n · 2n + 1 djeljiv s 3.
11.12. Dokaži da je za svaki prirodan broj n bar jedan od brojeva 33n + 23n i 33n − 23n
djeljiv s 35 .
11.13. Ako je n prirodan broj, dokaži da je 132n − 1 djeljiv sa 168 .
11.14. Dokaži da je 42n − 32n + 7 djeljiv s 84 , za svaki prirodan broj n .
11.15. Dokaži da je 33n+3 − 26n − 27 djeljiv sa 169 za svaki n ∈ N .
11.16. Dokaži da je za svaki prirodan broj n broj 72n+1 + 2 · 132n+1 + 172n+1 djeljiv s 50 .
11.17. Za koje prirodne brojeve n je 5n + n5 djeljiv s 13 ? Koji je najmanji takav n ?
n
11.18. Dokaži da je broj 1110 − 1 djeljiv s 10n+1 .
n
11.19. Dokaži da je 23 + 1 djeljiv s 3n+1 , ali nije s 3n+2 .
n
11.20. Ako je broj 2n − 1 djeljiv s n , dokaži da je i 22 −1 − 2 djeljiv s 2n − 1 .
11.21. Dokaži da je 4m − 4n djeljiv s 3k+1 onda i samo onda ako je m − n djeljiv s 3k .
11.22. Dokaži da niti za koji prirodan broj m broj 1978m − 1 nije djeljiv s 1000m − 1 .
nn n
11.23. Neka je n > 3 prirodan broj. Dokaži da je nn − nn djeljiv s 1989.
11.24. Pokaži da 2n − 1 nije djeljiv s n , niti za jedan prirodan broj n .
11.25. Neka je n neparan prirodan broj. Dokaži da je barem jedan od brojeva 21 − 1 ,
22 − 1 , . . . , 2n−1 − 1 djeljiv s n .
11.26. Dokaži da postoji beskonačno mnogo prirodnih brojeva n takvih da je 2n +1 djeljiv
s n . Odredi sve takve proste brojeve.
11.27. Dokaži da postoji beskonačno mnogo prirodnih brojeva n za koje n | 2n + 2 .
11.28. Dokaži da za svaki prirodan broj a > 1 postoji beskonačno mnogo prirodnih
brojeva n za koje n | an + 1 .
11.29. Dokaži da za svaki prirodan broj a veći od 2 postoji beskonačno mnogo prirodnih
brojeva n takvih da je broj an − 1 djeljiv s n . Da li je tvrdnja istinita i za n = 2 ?
11.30. Dokaži da za svaki prirodan broj a postoji složeni broj n koji dijeli broj an −a .
11.31. Ako su p i q prosti brojevi, pri čemu je q = p + 2 , dokaži da je pq + qp djeljiv s
p + q.
11.32. Neka su a, b, m, n prirodni brojevi, pri čemu su a i b relativno prosti i a > b .
Dokaži da an + bn dijeli am + bm ako i samo ako n dijeli m .
11.33. Dokaži da je abp − ap b djeljiv sa 6p ako su a , b prirodni brojevi, a p prost broj
veći od 3 .
11.34. Poznato je da je an − bn djeljiv sa n ( a , b , n su prirodni brojevi, a 6= b ). Dokaži
da je an − bn djeljiv i s n(a − b) .
11.35. Ako je zbroj a+b dvaju cijelih brojeva djeljiv neparnim brojem n , dokaži da je
an +bn djeljiv sa n2 . Da li je ova tvrdnja točna i za parni broj n ?
11.36. Prirodni brojevi m , n , k imaju svojstvo da je mn djeljiv sa nm , a broj nk djeljiv
sa kn . Dokaži da je mk djeljiv sa km .
11.37. Dva peteroznamenkasta broja daju jednake ostatke pri dijeljenju s 11 . Dokaži da
napisani jedan iza drugog, daju deseteroznamenkasti broj koji je djeljiv s 11 .
11.38. Ako je neki član niza 1 , 31 , 331 , 3331 ,. . . djeljiv s 541, dokaži da je on djeljiv i
s 19 .
11.39. Neka su a, b i c prirodni brojevi i a2 + b2 = c2 . Dokaži da je abc djeljiv s 60 .
11.40. Dokaži da za svaki prirodan broj n postoji niz od n ili više uzastopnih brojeva od
kojih je svaki djeljiv kvadratom nekog prirodnog broja različitog od jedinice.
11.41. Neka su k i n prirodni brojevi. Odredi sve cijele brojeve x takve da bude n|x ,
n+1|x+1 , . . . , n+k|x+k .
11.42. Odredi prirodan broj n tako da n4 + 1 bude djeljiv s n + 1 .
11.43. Dokaži da je za svaki prirodan broj n broj nn − n2 + n − 1 djeljiv s (n − 1)2 .
11.44. Neka su a, b prirodni brojevi i n prirodan broj koji nije djeljiv s 3 . Dokaži da je
broj (a+b)2n + a2n + b2n djeljiv s a2 + ab + b2 .
11.45. Dokaži da je zbroj kubova n uzastopnih članova aritmetičkog niza djeljiv zbrojem
tih članova.
11.46. Dokaži da je zbroj
1k + 2k + . . . + nk ,
gdje je n prirodan, a k neparan broj, djeljiv s 1 + 2 + . . . + n .
11.47. Odredi
√ sve prirodne brojeve n djeljive svim prirodnim brojevima koji nisu veći od
n.
11.48. Neka je k bilo koji prirodan
 broj. Dokaži da postoji necjelobrojni realni broj x > 1
takav da k dijeli xn za svaki prirodan broj n .
Pf (n)
11.49. Neka je f (n) ∈ N najmanji broj za kojeg je suma k=1 k djeljiva s n . Dokaži da
je jednakost f (n) = 2n − 1 ispunjena ako i samo ako je n = 2m , za neki m ∈ N .
11.50. Neka su m i n prirodni brojevi. Ako je za neke nenegativne cijele brojeve
k1 , k2 , . . . , kn broj 2k1 + 2k2 + . . . + 2kn djeljiv s 2m − 1 , dokaži da je tada n > m .
11.51. Odredi prirodne brojeve n za koje je 1n + 2n + . . . + (n−1)n djeljiv s n .
11.52. Neka je n prirodan, a k prost broj. Dokaži da niti jedan od brojeva Cnk ,
k = 0, 1, . . . , n nije djeljiv sa p , ako i samo ako je n oblika n = ps m − 1 za
neki s ∈ Z+ , m ∈ N , m < p .
11.53. Dana su tri cijela broja k , m , n takva da je (k, m) = 1 . Dokaži da se može naći
cijeli broj x da broj mx + n bude djeljiv sa k .
11.54. Dokaži da se za svaki prosti broj p mogu naći cijeli brojevi x , y takvi da je
x2 + y2 + 1 djeljiv s p .
11.55. Neka su a i m prirodni brojevi i x cijeli broj, takav da m dijeli a2 x − a . Dokaži
da postoji cijeli broj y , takav, da m dijeli brojeve a2 y − a i a2 y − y .
11.56. Neka su a, b, c cijeli brojevi i m prirodan broj. Ako je an + bn + c ≡ 0 (mod m)
za svaki n ∈ N , dokaži da je b2 ≡ 0 (mod m) . Da li mora biti b ≡ 0 (mod m) ?
11.57. Ako su a i b relativno prosti brojevi, dokaži da su tada a + b i ab takoder - relativno
prosti. Vrijedi li obrat?
11.58. Dokaži da su dva prirodna broja — čije su sve znamenke jedinice — relativno prosta
ako i samo ako su brojevi njihovih znamenaka relativno prosti.
11.59. Prirodni brojevi a i b su relativno prosti. Dokaži da je najveća zajednička mjera
brojeva a + b i a2 + b2 jednaka 1 ili 2.
11.60. Dokaži da medu - brojevima an = n(n+1) ima beskonačno mnogo takvih da su
2
svaka dva relativno prosta.
11.61. Neka su a0 , a1 , . . . , a8 cijeli brojevi za koje je
an+1 = a2n − an + 5, n = 0, 1, . . . , 7.
Dokaži da medu- ovim brojevima barem dva nisu relativno prosta.
11.62. Dokaži da su 2p − 1 i 2q + 1 relativno prosti ako i samo ako su p i q relativno
prosti. Dokaži općenitije da vrijedi
(ap − 1 , aq − 1) = a(p,q) − 1.
n
11.63. Dokaži da je (n , 22 + 1) = 1 , za svaki n > 1 .
11.64. Nadi - barem jedan broj n takav da svaki od brojeva n , n + 1 , . . . , n + 20 ima s
brojem 30 030 = 2 · 3 · 5 · 7 · 11 · 13 zajednički djelitelj, veći od jedinice.
11.65. Odredi sve prirodne brojeve n takve da je svaki složeni broj k , koji je relativno
prost sa n i manji od njega, kvadrat cijelog broja.
11.66. Dokaži da je za sve prirodne brojeve n > k najveća zajednička mjera brojeva Cnk ,
k k
Cn+1 ,. . . , Cn+k jednaka 1 .
11.67. Neka je f (x) = x2 − x + 1 . Dokaži da su za svaki prirodan broj m brojevi m ,
-
f (m) , f (f (m)) ,. . . medusobno relativno prosti.
11.68. -
Dokaži da se medu deset uzastopnih prirodnih brojeva uvijek nalazi barem jedan,
a najviše četiri broja koji nisu djeljivi ni s jednim od brojeva 2, 3, 5, 7 .
11.69. Dokaži da se medu - 9 uzastopnih brojeva može naći broj relativno prost s ostalima.
11.70. -
Dokaži da se medu 16 uzastopnih brojeva može naći broj relativno prost s ostalima.
11.71. Dokaži da se za bilo koja tri broja manja od 1 000 000 može pronaći broj, manji
od 100, koji je relativno prost sa svakim od njih.
11.72. Neka je n bilo koji prirodan broj. Dokaži da postoji broj napisan u dekadskom
sustavu pomoću jedinica i nula i koji je djeljiv sa n . Ako je pak broj n relativno
prost s 10 , tada postoji broj sastavljen samo od jedinica, koji je takoder- djeljiv sa
n.
11.73. Dokaži da postoje brojevi djeljivi s 51985 koji ne sadrže u svom zapisu niti jednu
nulu.
11.74. Dokaži da se za svaki prirodan broj n može naći broj koji je u dekadskom sustavu
zapisan samo pomoću znamenki 1 i 2 i koji je djeljiv s 2n .
11.75. Dokaži da postoji prirodan broj n takav da u dekadskom zapisu broja n · 21000
nema niti jedne nule.
11.76. Dokaži da za svaki prirodan broj n postoji potencija broja 2 u čijem zapisu ima
više od n uzastopnih nula.
11.77. Dokaži da postoje: a) jedan; b) beskonačno mnogo prirodnih brojeva n , takvih
da se broj 2n završava znamenkama broja n .
11.78. Dokaži da postoji broj k takav da broj k! počinje znamenkama 1966.
11.79. Dokaži da brojevi oblika 2n , za različite vrijednosti od n , mogu počinjati bilo
kojom, unaprijed zadanom, kombinacijom znamenki.
11.80. Pokaži da za svaki prirodan broj m postoji prirodan broj n , n > m , takav da se de-
cimalni prikaz broja 5n dobiva dodavanjem nekih znamenaka slijeva decimalnom
prikazu broja 5m .
11.81. Postoji li prirodan broj djeljiv s 11 · · · 11 ( m jedinica) čiji je zbroj znamenaka
manji od m ?
11.82. Dokaži da zbroj znamenaka broja N nije veći od peterostrukog zbroja znamenaka
broja 55 · N .
11.83. Dokaži da brojevi 1974n i 1974n + 2n imaju za svaki prirodan broj n jednak broj
znamenaka u svom dekadskom prikazu.
11.84. Dokaži da zbroj znamenaka broja 2n (u dekadskom sustavu) može biti po volji
velik, za dovoljno veliki n .
11.85. Dokaži da postoji prirodan broj n , veći od 1000, takav da je zbroj znamenaka
broja 2n veći od zbroja znamenaka broja 2n+1 .
11.86. Nadi - sve prirodne brojeve n i k takve da nn ima k znamenaka, a kk ima n
znamenaka.
11.87. Za koje prirodne brojeve n je zbroj znamenki broja n! jednak 9 ?
11.88. Dokaži da za svaki prirodan broj k postoji beskonačno mnogo prirodnih brojeva
t koji nemaju nula u dekadskom prikazu i takvih, da t i kt imaju jednak zbroj
znamenaka.
11.89. Postoje li tri znamenke različite od nule pomoću kojih možemo zapisati kvadrate
beskonačnog broja različitih cijelih brojeva?
11.90. Dan je 999-eroznamenkasti broj. Poznato je da ako izdvojimo bilo kojih 50 uzas-
topnih znamenaka, tada je dobiveni broj djeljiv s 250 . (Taj broj može započinjati
nulama, ili pak biti cijeli jednak nuli.) Dokaži da je početni broj djeljiv s 2100 .
11.91. Zadan je prirodan broj n > 1970 . Promotrimo ostatke pri dijeljenju broja 2n s 2,
3, 4, . . . , n . Dokaži da je zbroj svih ostataka veći od 2n .
11.92. Ako je prirodan broj k djeljiv s 10 101 010 101 , dokaži da njegov dekadski zapis
ima barem 6 znamenaka različitih od nule.
11.93. Broj y dobiven je od broja x nekom permutacijom njegovih znamenki. Poznato
je da vrijedi x + y = 100 · · · 00 (200 nula). Dokaži da je x djeljiv s 50 .
11.94. Binarni zapis prirodnog broja n djeljivog sa 17 sadrži točno tri znamenke 1 .
Dokaži:
a) Taj zapis sadrži najmanje 6 znamenaka 0 .
b) Ako on sadrži točno 7 nula, tada je n paran.
11.95. Neka je m neki 17 -eroznamenkasti broj i n njegov obrnuti broj (broj sa suprot-
nim poretkom znamenaka). Dokaži da je u dekadskom zapisu broja m + n bar
jedna znamenka parna.
11.96. Dan je broj 2k , pri čemu je k prirodan broj veći od 3. Dokaži da se permutacijom
znamenaka ovog broja ne može dobiti broj oblika 2n , gdje je n prirodan broj veći
od k .
11.97. Prirodni brojevi k imaju sljedeće svojstvo: ako je n djeljiv sa k , tada je i broj
zapisan istim znamenkama kao i n , ali u suprotnom poretku, takoder - djeljiv sa k .
Dokaži da je k djelitelj broja 99.
11.98. Broj A zapisuje se u dekadskom sustavu pomoću 66 trojki, a broj B pomoću 666
šestica. Od kakvih se znamenaka sastoji broj A · B ?
11.99. Prirodan broj k ima u dekadskom zapisu n znamenaka. Taj se broj zaokružuje na
točnost do desetki tako da se posljednja znamenka zamijeni nulom, a znamenka
desetica uveća za jedan ako je posljednja znamenka bila veća od 4. Dobiveni broj
se na isti način zaokruži na točnost do stotica itd. Poslije n − 1 koraka dobiti
ćemo broj k̃ . Dokaži da vrijedi k̃ < 18k/13 .
101010101
11.100. Razlomak napisan je u po volji odabranoj bazi. Dokaži da mu
110010011
se vrijednost neće promijeniti ako srednju znamenku 1 zamijenimo bilo kojim
neparnim slogom znamenki 1 , tj.
101010101 10101110101 1010111110101
= = = ···
110010011 11001110011 1100111110011
11.101. Za svaki prirodan broj n odredi najmanji prirodan broj koji zbrojen s 2n daje
potpuni kvadrat.
11.102. Funkcija f N → N zadana je formulom
√
f (m) = m + ⌊ m⌋ .
Dokaži da tada za svaki m ∈ N postoji k ∈ N tako da je
f k (m) = f (f (. . . (f (m)) . . .)
| {z }
k

potpun kvadrat.
11.103. Odredi sve cijele brojeve x tako da x2 + 3x + 24 bude potpuni kvadrat.
11.104. Dokaži da zbroj jednakih parnih potencija triju uzastopnih prirodnih brojeva ne
može biti parna potencija prirodnog broja.
11.105. Dokaži da zbroj jednakih parnih potencija devet uzastopnih prirodnih brojeva ne
može biti potencija prirodnog broja (s eksponentom većim od 1 ).
11.106. Dokaži da se bilo koja potencija prirodnog broja n može prikazati u obliku zbroja
n uzastopnih neparnih brojeva.
n
11.107. Dokaži da se niti jedan prost broj oblika 22 + 1 ne može prikazati kao razlika
petih potencija dva prirodna broja.
11.108. Dokaži da se svaki prirodan broj koji nije veći od n! može prikazati u obliku
zbroja od najviše n pribrojnika medu - kojima nema jednakih i svaki je djeljitelj
broja n! .
11.109. Neka je n prirodan i d djelitelj broja 2n2 . Dokaži da broj n2 + d nije nikad
potpun kvadrat.
11.110. Dokaži da se svaki broj 2n , n > 3 , može prikazati u obliku 2n = 7x2 + y2 , gdje
su x i y neparni brojevi. (Eulerov zadatak.)
11.111. Dokaži da postoji beskonačno mnogo vrijednosti n ∈ N za koje se svaki od
brojeva n, n+1, n+2 može prikazati u obliku sume kvadrata dva cijela broja.
11.112. Dokaži da se svaki prirodan broj može na jedinstveni način prikazati u obliku
1 2
2 [(x+y) + 3x + y] gdje su x, y nenegativni cijeli brojevi.
11.113. Dokaži da postoji beskonačno mnogo trojki uzastopnih prirodnih brojeva od kojih
je svaki zbroj dva potpuna kvadrata. Primjer: 72 = 62 + 62 , 73 = 82 + 32 ,
74 = 72 + 52 .
11.114. Dokaži da 2p + 3p nije potencija prirodnog broja niti za jedan prost broj p .
11.115. Odredi sve prirodne brojeve m , n za koje je 2m + 3n potpun kvadrat.
11.116. Dokaži da postoji beskonačno mnogo prirodnih brojeva koji se ne mogu prikazati
u obliku p + n2k ni za koje proste p i prirodne n i k .
11.117. Zadan je rastući niz prirodnih brojeva a1 , a2 , . . . , an , . . . za koji vrijedi
n−1
X
1+ ai > an , n = 1, 2, . . . (11.10**)
i=1

Dokaži da se svaki prirodan broj N može prikazati kao suma nekoliko različitih
članova niza (an ) . Dokaži da je taj prikaz jednoznačan samo u slučaju kada u
relacijama (∗) vrijedi znak jednakosti za svaki n . Odredi u tom slučaju niz (an ) .
11.118. Dokaži da za svaki prirodan broj n postoji prirodan broj m i brojevi C1 , . . . , Cm ∈
{−1, 1} , takvi da vrijedi nejednakost
n = C1 · 12 + C2 · 22 + . . . + Cm · m2 .
11.119. Dokaži da se svaki prirodan broj može na jedinstven način prikazati u obliku
∞
X
an · n! , 0 6 an 6 n .
n=1
11.120. Prikaži broj 1/2 kao zbroj recipročnih vrijednosti konačno mnogo kvadrata pri-
rodnih brojeva, u uzlaznom nizu.
11.121. Dokaži da se svaki pravi razlomak može prikazati kao konačna suma recipročnih
vrijednosti različitih cijelih brojeva.
- 0 i 1 može prikazati u
11.122. Postoji li takav broj n da se svaki racionalni broj izmedu
obliku zbroja n brojeva recipročnih prirodnim?
a
11.123. Ako je pravi razlomak, dokaži da se može prikazati u obliku
b
a 1 1 1
= + + ... +
b q1 q1 q2 q1 q2 · · · qn
gdje su q1 6 q2 6 · · · 6 qn prirodni brojevi.
11.124. Dokaži da se svaki racionalni broj manji od 1 može na jedinstven način prikazati
u obliku
∞
X an
, 0 6 an 6 n.
(n+1)!
n=1
11.125. Ako su m i n prirodni brojevi veći od 1 , pokaži da postoje prirodni brojevi
N1 , N2 , . . . , Nm−1 takvi da je
p X q
m−1 q
1/n
m=1+ Nj − Nj−1
j=1

11.126. Dokaži da za sve prirodne brojeve m, n postoji prirodan broj k takav da vrijedi
p p p p
( m + m − 1)n = k + k − 1.
11.127. Neka su m i n prirodni brojevi, ne manji od 2. Dokaži da postoji broj k takav da
je √ √
 m
n+ n2 − 4 k + k2 − 4
= .
2 2
11.128. Ako brojevi m, k, n ∈ N zadovoljavaju relaciju
√ √
1 + m + n 3 = (2 + 3)2k−1 ,
dokaži da je m kvadrat cijelog broja.
11.129. Brojevi n = 33, 34, . . . , 73 zadovoljavaju sljedeću tvrdnju: ‘Broj n se može
prikazati u obliku zbroja nekoliko brojeva, čija je suma recipročnih vrijednosti
jednaka 1 .’ Dokaži da tada to svojstvo imaju svi prirodni brojevi veći od 32 .
11.130. Kazat ćemo da broj N ima svojstvo P(k) ako se on može prikazati kao produkt
k uzastopnih prirodnih brojeva, većih od 1.
a) Nadi- k za kojeg neki broj N posjeduje svojstva P(k) i P(k + 2) .
b) Dokaži da ne postoji broj koji bi imao svojstva P(2) i P(4) .
11.131. Skup T0 sastoji se od svih brojeva oblika (2k )! gdje je k = 0, 1, 2, . . . . Za svaku
vrijednost p = 1, 2, . . . , 1987 skup Tp dobivamo kao skup svih onih brojeva
koji se mogu prikazati u obliku zbroja nekoliko različitih brojeva iz Tp−1 . Dokaži
da barem jedan prirodan broj ne pripada skupu T1987 .
11.132. Neka je x0 = a , x1 = b i xn+1 = 2xn − 9xn−1 , n > 1 . Odredi nužne i dovoljne
uvjete na a i b pri kojima postoji član danog niza koji je djeljiv sa 7 .
11.133. Niz a0 , a1 , . . . , an , . . . definiran je na način a0 = a1 = 1 , an+1 = an−1 an + 1 ,
n > 1 . Dokaži da broj a1964 nije djeljiv sa 4 .
11.134. U nizu (an ) , a1 = 1 , a2 = 1 , svaki je sljedeći član zbroj kvadrata dvaju prethod-
nih. Da li je a1978 djeljiv sa 7 ?
11.135. Niz prirodnih brojeva (xn ) definiran je na način:
j3 k
x1 = 2 , xn+1 = xn , n = 1, 2, . . .
2
Dokaži da u nizu (xn ) ima beskonačno mnogo neparnih i beskonačno mnogo
parnih brojeva. ( ⌊x⌋ je najveći cijeli broj koji nije veći od x .)
11.136. Niz prirodnih brojeva (xn ) definiran je na način x1 = 2 , x2 = 3 , . . . ,
xn+1 = ⌊1,5xn ⌋ . Dokaži da niz (yn ) , gdje je yn = (−1)xn , nije periodičan.
p p p
11.137. Ako je y1 = x , y2 = x + y1 , . . . , yn = x + yn−1 , . . . dokaži da je lim yn
cjelobrojan ako i samo ako je x oblika n(n−1) , n = 2, 3, . . . U tom slučaju
izračunaj limes.
11.138. Niz realnih brojeva zadan je na način
q
a1 = 1 , an+1 = 2an + 3a2n + 1 , n ∈ N

Dokaži da su svi članovi tog niza cjelobrojni.

11.139. Dan je niz (xn ) čiji članovi zadovoljavaju relaciju

x2n + a
xn+1 = , n = 1, 2, . . .
xn−1
x20 + x21 + a
Ako su x0 , x1 i cijeli brojevi, dokaži da su tada svi članovi niza
x0 x1
cijeli brojevi.
11.140. Neka je Fn n–ti član niza definiranog sa

Fn := −Fn−1 − 2Fn−2 ,
F1 = 1, F2 = −1
Dokaži da je 2n+1 − 7 Fn2 potpun kvadrat.
11.141. Prva četiri člana jednog niza su 1 , 9 , 8 , 1 . Svaki naredni član niza jednak je
posljednjoj znamenki zbroja prethodna četiri člana.
a) Da li se u nizu pojavljuje četvorka 1 , 2 , 3 , 4 ?
b) Da li se u nizu nekad pojavi početna četvorka?
11.142. Neka je a1 = 1 , a2 = 3 , i
an+2 = (n + 3)an+1 − (n + 2)an
za svaki prirodan broj n > 1 . Nadi - sve vrijednosti n za koje je an djeljiv s 11.
11.143. Označimo s P(n) umnožak svih znamenki prirodnog broja n . Može li niz (nk ) ,
zadan formulom nk+1 = nk + P(nk ) i svojim prvim članom n1 , biti neograničen?
11.144. Dokaži da je niz sastavljen od posljednjih znamenki broja nn periodičan.
11.145. U nizu brojeva (an ) svaki sljedeći je dobiven tako da se prethodnom dopisala s
desna neka znamenka, različita od 9. a1 je neki deseteroznamenkasti broj. Dokaži
da su u tom nizu barem dva složena broja.
11.146. Dan je geometrijski niz čiji je kvocijent cijeli broj, različit od 0 ili −1 . Dokaži
da zbroj bilo kojih dvaju ili više članova niza nije jednak nijednom članu tog niza.
11.147. Nadi - sve nizove prirodnih brojeva (an ) za koje vrijedi
√
a) an 6 n n za svaki n ;
b) za sve različite m i n broj am − an je djeljiv sa m − n .
11.148. a) Postoji li niz (an ) prirodnih brojeva sa sljedećim svojstvom: niti jedan član
10
niza nije jednak sumi nekoliko drugih √ i an 6 n za svaki n ?
b) Isto pitanje, ako je an 6 n n za svaki n .
11.149. U nizovima (an ) i (bn ) svaki je član, počevši od trećeg, jednak zbroju dva pret-
hodna, pri čemu je a1 = 1 , a2 = 2 , b1 = 2 , i b2 = 1 . Koliko postoji brojeva
koji su članovi i jednog i drugog niza?
11.150. Dokaži da u nizu kvadrata prirodnih brojeva ne postoji beskonačan podniz koji
čini aritmetički niz.
11.151. Zadan je niz a1 , . . . , a2k+1 sastavljen od cijelih brojeva. Iz njega je formiran novi
niz
1 1
2 (a1 + a2 ) , 2 (a2 + a3 ) , . . . , 12 (a2k + a2k+1 ) , 1
2 (a2k+1 + a1 )
Iz ovako dobivenog niza na isti način je formiran novi niz itd. Dokaži da su svi
brojevi koji se pri tom dobiju cijeli ako i samo ako su svi brojevi početnog niza
jednaki.
11.152. Neka su a1 , . . . , an prirodni brojevi manji od 1000 i takvi da je najmanji zajed-
nički višekratnik bilo koja dva medu - njima veći od 1000 . Dokaži da je zbroj
recipročnih vrijednosti brojeva a1 , . . . , an manji od 2 .
11.153. Ako harmonijskom redu
1 1
+ ...+ + ...1+
2 n
izbacimo članove koji sadrže znamenku 3 , pokaži da on postaje konvergentan.
11.154. Promatrajmo sve prirodne brojeve u kojima se ne javlja znamenka 9 . Dokaži da
zbroj recipročnih vrijednosti tih brojeva nije veći od 28 .
11.155. Zadan je niz prirodnih brojeva n1 < n2 < . . . takav da za j > i decimalna
reprezentacija od nj ne počinje s decimalnom reprezentacijom od ni . Dokaži da
je
X 1 1 1 1
< 1 + + + ...+
j
n j 2 3 9

11.156. Niz r1 , r2 , . . . formiran je po zakonu:

1 2
r1 = 1, . . . , rn+1 = rn +
2 rn
Prikažimo rk u obliku razlomka p/q koji se ne može skratiti. Dokaži da su za
svaki k > 2 ispunjene nejednakosti
p √ 1
0< − 2< √
q 2 2 q2
11.157. Dokaži da se u svakom aritmetičkom nizu sastavljenom od prirodnih brojeva nalazi
broj u čijem se dekadskom prikazu nalazi znamenka 9 .
11.158. Odredi niz (an ) koji zadovoljava uvjet
X
1+ (−1)n/d · ad = 0 , n = 1, 2, 3, . . .
d|n

(Sumira se po svim pozitivnim djeliteljima broja n , uključujući 1 i n .)

11.159. Zadan je strogo rastući niz a1 , a2 , a3 , . . . prirodnih brojeva, tako da je a1 = 1 ,
-
a2 = 2 i da za sve medusobno proste brojeve m i n vrijedi am · an = amn . Dokaži
da za svaki prirodan broj n vrijedi an = n .
11.160. S prirodnim brojem k načini se sljedeći postupak: Broj k se prikaže kao
produkt svojih prostih faktora: k = p1 p2 · · · pn i potom se izračuna zbroj
p1 + p2 + . . . + pn + 1 . S dobivenim brojem se ponovi isti postupak itd. Dokaži
da je dobiveni niz, počevši od jednog trenutka, periodičan.
11.161. Zadan je polinom P(x) s cjelobrojnim koeficijentima. Označimo s an zbroj zna-
menaka broja P(n) u dekadskom sustavu. Dokaži da postoji broj koji se u nizu
(an ) pojavljuje beskonačno mnogo puta.
11.162. Zadan je polinom P(x) s cjelobrojnim koeficijentima. Za svaki prirodan broj
n vrijednost P(n) je veća od n . Promotrimo niz x1 = 1 , x2 = P(x1 ) , . . . ,
xn = P(xn−1 ) , . . . . Poznato je da za svaki prirodan broj N postoji član niza koji
je djeljiv sa N . Dokaži da tada vrijedi P(x) = x + 1 .
11.163. Dokaži da postoji samo konačan broj prirodnih
√ brojeva n koji su djeljivi sa svakim
brojem m , za kojeg vrijedi 1 < m < ⌊ 4 n⌋ .
2 n
11.164. Broj 2/1 + 2 /2 + . . . + 2 /n prikazan je u obliku neskrativog razlomka pn/q . n
(a) Dokaži da je pn paran broj
(b) Dokaži da je za n > 3 broj pn djeljiv s 8 .
(c) Dokaži da za svaki k možemo pronaći takav n da su brojevi pn , pn+1 ,
pn+2 ,. . . djeljivi s 2k .
11.165. Ako su x1 i x2 rješenja jednadžbe x2 + px − 1 = 0 , gdje je p neparan broj, dokaži
da su za svaki prirodan broj n brojevi xn1 + xn2 i xn+1 + xn+1 -
cijeli i medusobno
1 2
prosti.
11.166. Svi prirodni brojevi podijeljeni su u dvije grupe. Dokaži da se barem u jednoj
grupi nalaze tri broja od kojih je srednji aritmetička sredina preostala dva.
11.167. Za zadani prirodan broj k > 1 označimo s Q(n), n ∈ N najmanji zajednički
višekratnik brojeva n , n+1 , . . . , n+k . Dokaži da postoji beskonačno mnogo
vrijednosti n ∈ N za koje je ispunjeno Q(n) > Q(n + 1) .
11.168. Odredi sve prirodne brojeve n za koje postoji permutacija (a1 , a2 , . . . , an ) bro-
jeva 0, 1, . . . , n−1 , takva da svi brojevi a1 , a1 a2 , a1 a2 a3 ,. . . , a1 a2 · · · an daju
različite ostatke pri dijeljenju s n .

Literatura
[1] W. A. Blankinship, A new version of the Euclidean Algorithm, Amer. Math. Monthly 70 (1963),
742–745.
[2] D. M. Burton, Elementary Number Theory, 5. ed. McGraw Hill, 2002.
[3] W. E. Clark, Elementary Number Theory, web manuscript, 2002.
[4] N. Elezović, Odabrani zadaci elementarne matematike, Element, Zagreb, 1992
[5] T. Koshy, Elementary Number Theory with Applications, 2. ed Elsevier, 2007
[6] K. H. Rosen Elementary Number Theory and Its Applications, Pearson, 2005.
[7] W. Sierpinski, Elementary Theory of Numbers, Polish Scientific Publishers, 1964.
[8] J. J. Tattersall, Elementary Number Theory in Nine Chapters, 2. ed, Cambridge University Press,
2005,