Professional Documents
Culture Documents
car
MATEMATIKA 3
Radna verzija
http://www.fesb.hr/mat3
Sadr
zaj
1 VEKTORSKA ANALIZA
1.1
1.2
1.3
1.4
1.5
. . . . . . . . . . . . . . . . 20
1.6
1.7
Usmjerene derivacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
2 KRIVULJNI INTEGRALI
25
2.1
Glatka krivulja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
2.2
2.3
Cirkulacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
2.4
Potencijal . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
2.5
Greenova formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
1
3 PLOSNI
INTEGRALI
43
3.1
Glatka ploha . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
3.2
3.3
3.4
3.5
Stokesova formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
Popis slika
2.1
2.2
2.3
2.4
Luk krivulje C . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
2.5
Ravninske krivulje Ca i Cb . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
2.6
2.7
2.8
2.9
Zatvoreni skup D . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
Parametrizacija plohe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
3.2
3.3
3.4
3.5
3.6
3.7
M
obiusova vrpca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
3.8
3.9
Popis tablica
1.
VEKTORSKA ANALIZA
Sadr
zaj
1.1
1.2
. . . . . . . . . . . . . .
10
1.3
12
1.4
14
1.5
16
1.5.1
1.1
. . . . . . . . . . . . . . 20
1.6
20
1.7
Usmjerene derivacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
22
VEKTORSKA ANALIZA
x(t) = cos t,
y(t) = 2 sin t,
z(t) = 2t.
Ovo je ujedno i primjer parametarskog nacina zadavanja prostorne krivulje.
Zadatak 1.1 Izracunajte vrijednsti vektorske funkcije iz primjera 1.1(ii) za t =
0, 1/2, 1, 3/2, 2, 1/2. Zadanu spiralu prvo skicirajte, a potom nacrtajte pomocu
programa NetPlot.
Od sada nadalje pretpostavit cemo da je n = 1, odnosno D R.
Definicija 1.2 Vekor a je limes vektorske funkcije w : D V0 u tocki t0 ,
a = lim w(t),
tt0
ax = lim wx (t),
tt0
ay = lim wy (t),
a = lim w(t)
tt0
tt0
az = lim wz (t).
tt0
tt0
tt0
tt0
tt0
tt0
tt0
tt0
tt0
tt0
Nakon sto smo definirali limes, prirodno slijedi definicija neprekidnosti koja
je identicna onoj iz [M1, poglavlje 4.4].
Definicija 1.3 Funkcija w : D V0 je neprekidna u tocki t0 D ako i samo
ako je
lim w(t) = w(t0 ).
tt0
10
VEKTORSKA ANALIZA
1.2
tt0
w(t) w(t0 )
,
t t0
ako taj limes postoji. Na ovaj nacin definirali smo novu funkciju w0 (t) koju
zovemo derivacija funkcije w. Funkcija w je derivabilna ako ima derivaciju u
svakoj tocki t D.
Za prikaz po komponentama vrijedi
w 0 (t) = wx0 (t) i + wy0 (t) j + wz0 (t) k,
sto se vidi uvrstavanjem prikaza 1.1 u gornji limes. Drugim rijecima, funkcija
qvecw ima derivaciju u tocki t ako i samo ako sve njene komponente imaju derivaciju u tocki t.
Slicno kao i u
pomocu izraza
w 0 (t) = lim
t 0,
jednazba gibanja materijalne tocke. Brzina v(t) i ubrzanje a(t) te tocke u trenutku t su dani s
v(t) = s 0 (t) = sin t i + 2 cos t j + 2 k,
a(t) = v 0 (t) = s 00 (t) = 2 cos t i 2 2 sin t j.
Primijetimo da je k komponenta ubrzanja jednaka nuli, sto je logicno je je komponenta gibanja u smjeru k linerana pa nema promjene brzine.
Teorem 1.1 Neka su w, u : D V0 derivabilne vektorske funkcije i neka je
f : D R derivabilna (skalarna) funkcija. Vrijedi
(i) (w + u)0 = w0 + u0 ,
(ii) (f w)0 = f 0 w + f w0 ,
, R,
11
(iii)
w
f
0
=
f w0 f 0 w
,
f2
uz f 6= 0,
(iv) (w u)0 = w0 u + w u0 ,
(v) (w u)0 = w0 u + w u0 .
(w u)0 (t) =
lim
Diferencijal definiramo slicno kao kod funkcije jedne varijable [M1, poglavlje
5.2]:
dw(t) = w0 (t)dt.
Teorem 1.1 vrijedi i za dieferncijale.
Formulu za derivaciju slozene funkcije daje nam sljedeci teorem kojeg navodimo bez dokaza.
w0 () 0 (t).
dt
d dt
12
1.3
VEKTORSKA ANALIZA
t D.
Zb
w(t) dt = i
Zb
wx (t) dt + j
Zb
wy (t) dt + k
wz (t) dt.
a
w(x) dx
(1.2)
t0
za neki t0 .
Teorem 1.3 (Svojstva integrala vektorske funkcije) Neka su funkcije w,
v i integrabilne na segmentu [a, b] D R. Tada vrijede
S1. svojstvo lineanosti,
Zb
Zb
(w(t) + v(t)) dt =
Zb
w(t) dt +
v(t) dt,
a
13
Zb
Zb
Zb
0 (t)w(t) dt.
v(t) =
0
Dakle,
Zt
v(t) =
(6 x c1 + 2c2 ) dx + v0
0
2
t
x
= 6
c1 + 2 x c2 + v0
2
0
= 3 t2 c1 + 2 t c2 + v0 .
Iz pocetnog uvjeta slijedi v(0) = v0 = 0 pa je
v(t) = 3 t2 c1 + 2 t c2 .
Slicno, ze neki konstantan vektor s0 vrijedi
Zt
s(t) =
v(x) dx + s0 ,
0
odnosno
Zt
s(t) =
0
3
(3 x2 c1 + 2 x c2 ) dx + s0
= t c1 + t 2 c2 + s 0 .
14
VEKTORSKA ANALIZA
1.4
15
b) Izrazom
U (x, y, z) =
z
x2 + y 2
Definicija 1.9 Polje koje ne ovisi o vremenu zove se stacionarno. Polje koje ne
ovisi o vremenu je nestacionarno.
Na primjer, nestacionarna polja dobit cemo ako u primjeru 1.4 a) i c) promatramo temperaturu odnosno strujanje zraka kroz neki vremenski interval.
16
1.5
VEKTORSKA ANALIZA
f
f
f
i+
j+
k.
x
y
z
wz
wx wy
+
+
.
x
y
z
rot w =
x y z
wx wy wz
wy
wy
wz
wx wz
wx
=
i+
j+
k.
y
z
z
x
x
y
Iz definicije gradijenta slijedi da nuzan uvjet ekstrema funkcije f mozemo
pisati kao
grad f = 0.
Za razliku od divergencije i rotacije koje imaju smisla samo u slucaju vektorskih polja (tri varijable), gradijent je dobro definiran i za prostore proizvoljne
dimenzije n.
17
+j
+k .
x
y
z
2
2
2
+
+
.
x2 y 2 z 2
Iz svojstava mnozenja vektora skalarom i svojstava skalarnog i vektorskog produkta slijedi da je linearan operator, odnosno
(f + g) = f + g,
(w + u) = w + u,
(1.3)
(w + u) = w + u,
gdje su f , g, u i w diferencijabilna polja, a , R.
U sljedeca tri teorema dat cmo najvaznija svojstva gradijenta, divergencije i
rotacije.
Teorem 1.4 (Svojstva gradijenta) Neka su f i g diferencijabilna skalarna polja i , R. Tada vrijedi:
(i) grad c = 0,
c = const,
g 6= 0,
d
grad f , gdje je : R R diferencijabilna funkcija.
df
18
VEKTORSKA ANALIZA
19
+ uy
+ uz
,
x
y
z
20
VEKTORSKA ANALIZA
(iv) Vrijedi
rot(f w) = (f w) = (f w) + (f w)
= (f ) w + f ( w)
= (grad f ) w + f rot w.
(v) rot(grad f ) = (f ) = 0 jer se radi o vektorskom produktu dva kolinearna vektora.
(vi) Vrijedi
rot(f grad g) = (f g) = (f g) + (f g)
= (f ) (g) + f ( (g))
= grad f grad g.
1.5.1
Cilindri
cne i sferne koordinate
U mnogim aplikacijama korisno je imati direktan izraz za gradijent, divergenciju i rotaciju u cilindricnim ili sfernim koordinatama.
...
1.6
21
1
Ako tocke rotira oko cvrste osi brzinom w, tada je rot w kutna brzina te
2
tocke. Stoga rot w 6= 0 znaci postojanje nekog vrtloznog gibanja. Na primjer,
gravitacijsko polje materijalne tocke M mase m definirano s
G=K
m
r0 ,
r2
gdje je
r = x i + y j + z k,
r = |r|,
r
r0 = ,
r
m
.
r
w = grad f
rot w = 0.
(ii) Polje w je solenoidalno na kvadru K ako i samo ako postoji dva puta diferencijabilno polje u : K V0 takvo da je w rotacija od u, odnosno
div w = 0
(u : K V0 )
w = rot u.
Dokaz. (i) Potencijalno polje je uvijek bezvrtlozno prema teoremu 1.6 (v). Obrat
se dokazuje ...
(ii) Dva puta diferencijabilno polje koje je nastalo kao rotacija nekog polja je
uvijek solenoidalno prema teoremu 1.5 (vi). Obrat se dokazuje ...
22
VEKTORSKA ANALIZA
1.7
Usmjerene derivacije
T0 T = t a,
t 0.
23
y = y0 + t a0 j,
z = z0 + t a0 k.
Stoga je limes iz definicije 1.13 u stvari jednak derivaciji funkcije jedne varijable
g(t) = f (x0 + t a0 i, y0 + t a0 j, z0 + t a0 k)
u tocki t = 0. Dakle,
U (T )
dg
f x f y f z
(T0 ) =
+
+
=
a
dt t=0
x t
y t
z t t=0
=
f
f
f
a0 i +
a0 j +
a0 k (T0 )
x
y
z
= a0
f
f
f
(T0 ) i +
(T0 ) j (T0 ) k
x
y
z
= a0 grad U (T0 ).
2
1
2
4
i + j k (2 x i + 3 z j + 3 y k) = x + z 2 y,
3
3
3
3
pa u tocki T imamo
f
a
1
13
1, , 2 = .
2
3
24
VEKTORSKA ANALIZA
1
2
(y z i + z x j + x y k)
(y z i + z x j + x y k)
3 y
3 z
1
2
1
(z 2 y) i + (z x) j + (2 y x) k,
3
3
3
pa u tocki T imamo
w
a
1
2
1, , 2 = i + j.
2
3
dr = dx i + dy j + dz k.
U
U
U
dx +
dy +
dz = grad U (T0 ) dr.
x
y
z
No, posto smo se ogranicili na nivo-plohu, dr je infinitezimalni pomak po tangencijalnoj ravnini te plohe u tocki T0 . Prema prethodnoj jednakosti grad U (T0 ) je
okomit na dr pa je stoga kolinearan s vektorom normale, odnosno
grad U (T0 ) = n0 ,
R,
6= 0.
2.
KRIVULJNI INTEGRALI
Sadr
zaj
2.1
2.2
2.3
Glatka krivulja . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Krivuljni integral skalarnog polja . . . . . . .
Krivuljni integral vektorskog polja . . . . . .
2.3.1 Cirkulacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.4 Potencijal . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.5 Greenova formula . . . . . . . . . . . . . . . .
2.1
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
25
.
27
.
31
. . 34
.
36
.
39
Glatka krivulja
[a, b] R,
za koju vrijedi
C = {r(t) : t [a, b]},
(ii) postoji neprekidna derivacija r0 i
r0 (t) 6= 0,
t [a, b].
26
KRIVULJNI INTEGRALI
Par ([a, b], r) je glatka parametrizacija krivulje C. Krivulja moze imati vise
parametrizacija.
Tocke A = r(a) i B = r(b) su rubovi (pocetak i kraj) krivulje C. Ako je B = A
tada je krivulja zatvorena.
Injektivnost funkcije r povlaci jednostavnost krivulje C ako je r injekcija,
tada C ne presijeca samu sebe.
Neprekidnosti derivacije r0 povlaci glatkocu krivulje C, kao i to da u svakoj
tocki krivulja ima tangentu s vektorom smjera r(t).
Oznacimo li u sustavu (O, i, j, k) koordinate tocke r(t) s
x(t) = (t),
y(t) = (t),
z(t) = (t),
C2
C4
C1
C3
C5
C6
27
r(b)
r(a)
r(a)
a)
b)
2.2
t [a, b].
Z
f (x, y, z) ds =
Zb
=
p
[0 (t)]2 + [ 0 (t)]2 + [ 0 (t)]2 dt
28
KRIVULJNI INTEGRALI
p
[0 (t)]2 + [ 0 (t)]2 + [ 0 (t)]2 dt
C1
C2
Ck
x = 2 t,
z=
1 3
t ,
3
0 t 1.
Z1
1 3 p 2
f ds =
2t + t
2 + (2 t)2 + (t2 )2 dt
3
0
Z1
1 3
t2 (t2 + 6)2 1
2
=
2t + t
(2 + t ) dt =
3
18
0
0
49
.
18
29
z
0.3
0.2
0.1
0
0
0
0.2
0.4
y
0.6
1.5
0.8
0.5
x
x [a, b],
z = h(x),
Z
f (x, y, z) ds =
y = g(t),
z = h(t),
t [a, b].
Z
f (x, y) ds =
C
f ((t), (t))
p
[0 (t)]2 + [ 0 (t)]2 dt.
x [a, b],
30
KRIVULJNI INTEGRALI
tada je
Zb
Z
f (x, y) ds =
f (x, g(x))
p
1 + g 02 (x) dx.
x [0, 1],
b) Cb . . . y = x2 + 1,
x [0, 1].
x+1
x**2+1
Cb
Ca
Z
f (x, y) ds =
x (x + 1)
p
1 + (1)2 dx
Ca
Z
2
2
= 2 (x + x) dx =
,
6
0
Z
f (x, y) ds =
Cb
p
25
5 11
x (x + 1) 1 + (2 x)2 dx = =
.
120
2
31
2.3
t [a, b].
Ako je funkcija w(, , )) r0 integrabilna na intervalu [a, b], tada odredeni integral
Z
Zb
Zb
0
w dr = w [r ]0 ds = w((t), (t), (t)) r0 (t) dt
Z
w dr =
C1
C2
Ck
32
KRIVULJNI INTEGRALI
po krivulji C zadanoj s
r(t) = 2 cos t i + 2 sin t j + 3 t k,
t [0, 2 ],
jednak je
Z
Z2
w dr = [ (2 sin t 3 t)(2 sin t) + (3 t 2 cos t) 2 cos t
wy = Q,
wz = R,
P, Q, R : D R,
D R3 .
Uz ove oznake je
w = P i + Q j + R k.
Osim toga vrijedi
0 (t) dt = dx,
0 (t) dt = dy,
0 (t) dt = dz,
pa mozemo pisati
Z
Z
w dr = P (x, y, z) dx + Q(x, y, z) dy + R(x, y, z) dz.
(2.1)
33
Ukoliko s
(w) = wx dx + wy dy + wz dz = P dx + Q dy + R dz
oznacimo diferencijalnu formu pridruzenu polju w, tada zapisujemo
Z
Z
w dr = (w).
Ako je krivulja C zadana kao presjek dvaju ploha (vidi poglavlje 2.2), tada
je
Z
Z
w dr =
P dx + Q dy + R dz
Z
=
a x b,
imamo
Z
Z
w dr =
P dx + Q dy
Z
=
P dx + Q dy + R dz,
gdje je
P (x, y, z) = y + z,
Q(x, y, z) = z + x,
R(x, y, z) = x + y,
34
KRIVULJNI INTEGRALI
z = 3 x,
0 x 1,
pa je
Z1
(2 x + 3 x) dx + (3 x + x) 2 dx + (x + 2 x) 3 dx = 11.
I=
0
2.3.1
Cirkulacija
C ...
x = a cos t,
y = a sin t,
t [0, 2 ]
pa vrijedi
I
I
w dr =
Z2
x dx + x y dy = (a cos t a ( sin t) + a2 cos t sin t a cos t) dt
= = 0.
35
1
C3
C2
2
C1
C 1 . . . y = 0,
x [0, 2],
C 2 . . . y = x + 2,
x [2, 1] (u smislu pada parametra t),
C 3 . . . y = x,
x [1, 0] (u smislu pada parametra t).
36
KRIVULJNI INTEGRALI
Vrijedi
w dr =
w dr +
C1
I
w dr +
C2
Z2
w dr
C3
Z1
(x + x 0 0) dx +
=
0
(x + x (x + 2) (1)) dx
2
Z0
(x + x x 1) dx
+
1
1
= .
3
2.4
Potencijal
Dokaz. Dokazimo jedan smjer teorema. Neka je w potencijalno polje s potencijalom U , w = grad U . Uz parametrizaciju krivulje
x(t) = (t),
y(t) = (t),
z(t) = (t),
t [a, b],
37
2.4 Potencijal
Zb
=
U 0
U 0
U 0
(t) dt +
(t) dt +
(t) dt
Za
=
No, vrijedi i obrat koji nam daje jos jednu karakterizaciju potencijalnih polja
(pored one iz teorema 1.7): na konveksnom skupu D vrijedi
I
w = grad f rot w = 0
w dr = 0, C .
U
U
U
i
j
k
x
y
z
U
U
U
dx +
dy +
dz
x
y
z
38
KRIVULJNI INTEGRALI
Zx
U (x, y, z) =
Zz
wy (x, u, z0 ) du
wx (t, y0 , z0 ) dt
y0
x0
wy (x, y, v) dv + C.
z0
z0
x0
w dr gdje je
w = (3 x2 y z + y + 5) i + (x3 z + x z) j + (x3 y y 7) k,
i
b) C je kruznica x2 + y 2 = a2 , z = b.
39
y
wy
k
= 0.
x
wz
Zy
(3 t 0 0 + 0 + 5) dt
U (x, y, z) =
Zz
(x3 0 + x 0) du
(x3 y y 7) dv
= 5 x x y x3 y z + y z + 7 z
pa je
Z
w dr = U (0, 0, 0) U (1, 1, 1) = 1.
w dr = 0 bez obzira
2.5
Greenova formula
krivulje C i unurasnjeg podrucja kojeg ta krivulja omeduje (vidi sliku 2.9). Tada
je
ZZ
I
Q P
dx dy = P dx + Q dy.
x
y
D
40
KRIVULJNI INTEGRALI
Greenov teorem vrijedi i u podrucju s rupama (slika 2.10), pri cemu sve
Q P
x
y
I
dx dy =
P dx + Q dy +
k I
X
P dx + Q dy.
i=1
Ci
C3
C1
C2
41
gdje je C rub trokuta s vrhovima A = (1, 1), B = (2, 2) i C = (1, 3) (slika 2.11).
Q P
x
y
Z2 x+4
Z
4
dx dy =
( 2 (x + y) 4 y) dy dx = .
3
1
Zadatak 2.1 Izracunajte cirkulaciju iz primjera 2.7 bez primjene Greenovog teorema.
Korolar 2.1 Ako su ispunjeni uvjeti Greenovog teorema, tada je povrsina podrucja D dana s
I
1
P (D) =
y dx + x dy.
2
42
KRIVULJNI INTEGRALI
3.
PLOSNI
INTEGRALI
Sadr
zaj
3.1
Glatka ploha . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
43
3.2
Plo
sni integral skalarnog polja . . . . . . . . . . . . . .
49
3.3
Plo
sni integral vektorskog polja . . . . . . . . . . . . .
51
3.4
59
3.5
Stokesova formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
62
3.1
Glatka ploha
(x, y) U,
jednadzba skupa V S.
Ploha S je glatka u tocki T0 ako je funkcija g diferencijabilna u tocki (x0 , y0 ),
pri cemu je z0 = g(x0 , y0 ) i T0 = (x0 , y0 , z0 ).
Ploha S je glatka ploha ako je glatka u svakoj tocki.
PLOSNI
INTEGRALI
44
U
S
V
S
T0
U
O
T1
U1
T0
k
j
O
i
U0
(x, y) D,
45
y = (u, v),
z = (u, v),
(u, v) D R2 .
z = 2 sin v,
torus zadajemo s
x = (1 0.2 cos v) cos u,
y = (1 0.2 cos v) sin u,
u, v [0, 2 ],
z = 0.2 sin v,
heksagon zadajemo s
x = cos3 v cos3 u,
y = sin3 v cos3 u,
3
z = sin u,
PLOSNI
INTEGRALI
46
a skoljku zadajemo s
cos v
x = u cos u 1 +
,
2
u
y = sin v,
2
cos v
z = u sin u 1 +
.
2
u, v [0, 2 ],
(u, v) D R2 .
(x, y) D,
47
S
S4
S1
S2
S3
(x0 , y0 ),
(x0 + dx, y0 ),
(x0 , y0 + dy)
z g(x0 , y0 ) =
g(x0 , y0 )
g(x0 , y0 )
(x x0 ) +
(y y0 ).
x
y
Vrhovi paralelograma su
T1 = (x0 , y0 , g(x0 , y0 ) ),
g(x0 , y0 )
T2 = x0 + dx, y0 , g(x0 , y0 ) +
dx
x
g(x0 , y0 )
g(x0 , y0 )
T3 = x0 + dx, y0 + dy, g(x0 , y0 ) +
dx +
dy
x
y
g(x0 , y0 )
T4 = x0 , y0 + dy, g(x0 , y0 ) +
dy .
y
PLOSNI
INTEGRALI
48
T1
T4
T2
T3
y0
x0
dx
x
dy
j
0
dy
k
g(x0 , y0 )
dx |
x
g(x0 , y0 )
dy
y
g(x0 , y0 )
g(x0 , y0 )
= i
dx dy + j
dx dy + k ( dx dy)
x
y
s
= dx dy
g(x0 , y0 )
x
2
+
g(x0 , y0 )
y
2
+ 1,
49
G
g
= x ,
G
x
z
slijedi
ZZ
P (S) =
D
3.2
1
G
z
s
G
x
2
+
G
y
2
+
G
z
2
dx dy.
Plo
sni integral skalarnog polja
(x, y) D R2 ,
ZZ
f (x, y, z) dS =
1+
g
x
2
+
g
y
2
dx dy.
Plosni integral skalarnog polja jos zovemo i integral po projekciji i plosni integral prve vrste.
Plosni integral skalarnog polja po po djelovima glatkoj plohi S sastavljenoj
od ploha S1 , . . . , Sk definiramo kao
ZZ
ZZ
ZZ
ZZ
f dS =
f dS +
f dS + +
f dS.
S
S1
S2
Sk
RR
Ako je f povrsinska gustoca plohe S, tada
f dS daje masu plohe. Ako
S
RR
stavimo f = 1, tada
dS daje povrsinu plohe kao sto smo vec vidjeli.
S
PLOSNI
INTEGRALI
50
(i) plosni integral skalarnog polja ne ovisi ni o parametrizaciji plohe niti o njenoj
orijentaciji (vidi poglavlje 3.3),
(ii) plosni integral skalarnog polja je linearan, odnosno
ZZ
ZZ
ZZ
( f + g) dS =
f dS +
g dS.
S
(x + y + z) dS,
S
1
y
D
1
x
p
p
1 x2 , z = 1 x2 y 2 }.
p
1 x2 },
g(x, y)
y
= p
y
1 x2 y 2
slijedi
1+
g
x
2
+
g
y
2
=
1
1 x2 y 2
51
pa je
Z1 Z1x2
p
1
I=
(x + y + 1 x2 y 2 ) p
dy dx
1 x2 y 2
0
0
x = r cos , [0, /2]
=
y = r sin , r [0, 1]
Z/2Z1
=
(r cos + r sin +
0
p
r dr
1 r2 )
d
1 r2
Z/2 Z1
Z/2
Z1
r2
dr +
d r dr =
=
(cos + sin ) d
1 r2
0
3
= .
4
3.3
Plo
sni integral vektorskog polja
Orijentaciju plohe u danoj tocki definiramo kao orijentaciju normale tangencijalne ravnine u toj tocki svaka tocka ima dvije moguce orijentacije. Zanimaju
nas samo dvostrane plohe, odnosno plohe koje imaju dvije neprekidne orijentacije
(vidi sliku 3.6).
PLOSNI
INTEGRALI
52
y = (r + u cos(v/2)) sin v,
z = u sin(v/2).
M
obiusova vrpca se koristi kod konvejerskih traka kako bi se obje strane
podjednako trosile i kod vrpca za beskonacno snimanje pri cemu se ujedno udvostrucuje kapacitet snimanja.
Kod po dijelovima glatkih ploha sve dijelove moramo orijentirati suglasno
kako je prikazano na slici 3.8.
Kod zatvorenih ploha (na primjer, sfera) imamo vanjsku i unutrasnju orijentaciju (vidi sliku 3.9).
Jedna od neprekidnih orijentacija dvostrane plohe S zadane jednadzbom
z = g(x, y),
(x, y) D R2 ,
(3.1)
53
PLOSNI
INTEGRALI
54
Plohu orijentiranu u smislu polja n0 oznacavamo s S . Druga neprekdina orijentacija plohe S je n0 , a plohu orijentiranu pomocu te orijentacije oznacavamo s
S.
z = g(x, y),
g
g
wx
wy
+ wz dx dy.
x
y
d S = n0 dS,
mozemo pisati
ZZ
wdS =
ZZ
w n0 dS.
(3.2)
Ovaj izraz nam ujedno daje i vezu plosnog integrala prve i druge vrste plosni
U fizici se
RR
wdS =
ZZ
S1
wdS +
ZZ
S2
wdS + +
ZZ
wdS .
Sk
Orijentacija plohe ukljucena je kroz izbor polja jedinicnih normala, odnosno o orijentaciji
ovisi da li cemo uzeti polje n0 ili polje n0 .
55
(i) plosni integral vektorskog polja ne ovisi o parametrizaciji plohe, ali promjenom orijentacije mijenja predznak,
ZZ
ZZ
wdS =
wdS .
udS .
wdS +
( w + u) d S =
wdS =
(wx cos + wy cos + wz cos ) dS.
1+
g
x
1
2
+
g
y
2 ,
pa je
ZZ
ZZ
wz cos dS =
wz dx dy.
S
x = g1 (y, z),
tada je
g1
g1
j
k+i
y
z
n0 = s
,
g1 2
g1 2
1+
+
y
z
cos = s
1+
pa je
ZZ
ZZ
wx cos dS =
wx dy dz.
S
g1
y
1
2
+
g1
z
2 ,
PLOSNI
INTEGRALI
56
y = g2 (x, z),
tada je
ZZ
ZZ
wy cos dS =
wy dx dz
S
pa imamo
ZZ
wdS =
ZZ
wx dy dz + wy dx dz + wz dx dy.
S
Kod primjene ove formule jos treba ispravno odrediti predznak integrala:
RR
kod prvog integrala, S wx dy dz, predznak ce biti + ako je kut izmedu
trazene normale i vektora i manji ili jednak /2,
(n0 , i)
,
2
57
a
S1
(1)
0
(2)
0
n
S2
z
y
=p
,
y
a2 x2 y 2
i
(1)
n0
y
x
p
i+ p
j+k
a2 x2 y 2
a2 x2 y 2
= s
x2
y2
1+ 2
+
a x2 y 2 a2 x2 y 2
x
y
= i+ j+
a
a
p
a2 x2 y 2
k.
a
PLOSNI
INTEGRALI
58
Dakle,
ZZ
I1 =
wdS
S1+
ZZ
=
D
x2 p
+ y2 p
+ a x2 y 2
a2 x2 y 2
a2 x2 y 2
dx dy.
Za plohu S2 vrijedi
z
x
=p
,
2
x
a x2 y 2
z
y
=p
,
2
y
a x2 y 2
pa je
p
y
a2 x2 y 2
x
k.
= i j+
a
a
a
No, kako nam je potrebna vanjska normala plohe S2 , umjesto polja vanjskih
(2)
(2)
normala n0 uzet cemo polje n0 , sto daje
ZZ
I2 =
wdS
(2)
n0
S2+
ZZ
=
D
x p
+y p
a+x +y
a2 x2 y 2
a2 x2 y 2
dx dy.
Konacno,
x3 + y 3
ZZ
I = I1 + I2 = 2
D
p
dx dy =
a2 x2 y 2
3
Za
(cos + sin ) d
=2
0
x = r cos , [0, ]
y = r sin , r [0, a]
r3 r
a4
.
dr = =
2
a2 r2
D1
59
D1
D3
D3
Z2 Za
=
0
2
r4 a a4
2 r
(a r ) r dr d = 2 a
=
.
2
4 0
2
2
Zadatak 3.2 Rijesite integral iz primjera 3.1 svodenjem na plosni integral skalarnog polja ali tako da plohu ne treba rastavljati na dva dijela. Objasnite fizikalno
rjesenje primjera 3.1 na nacin b).
3.4
wdS .
PLOSNI
INTEGRALI
60
dx dy = P dx + Q dy
x
y
D
cirkulacija po orijentiranoj
krivulji koja omeduje plohu
cirkulacija po orijentiranoj
plohi koja omeduje volumen
Uz oznake
w = P i + Q j + R k,
61
div w = 3 x2 + 3 y 2 + 3 z 2 ,
ZZZ
V
J = r2 sin
Z2
=3
Z
d
Za
sin d
r2 r2 dr =
12
a5 .
5
Z VZ
ZZ
w dS = i
S
ZZ V
ZZ V
wx dS + j
wy dS + k
wz dS.
S
U iskazima sljedeca dva teorema V je podrucje omedeno s po dijelovima glatkom plohom V , a n0 je polje vanjskih normala.
PLOSNI
INTEGRALI
62
Teorem 3.2 (Teorem o gradijentu) Vrijedi
ZZZ
ZZ
grad f dV =
f n0 dS
V
ZZ
ZZ
ZZ
= i
f cos dS + j
f cos dS + k
f cos dS.
V
3.5
Stokesova formula
63
rot w d S = w dr = w t0 ds.
y
z
+
P
R
z
x
cos +
Q P
x
y
cos dS.
p
2 x2 y 2
n
S
11111111111111
00000000000000
D
00000000000000
11111111111111
000000000000002
11111111111111
00000000000000
11111111111111
K
k
x
Slika 3.13: Gornja polusfera i njen rub
Izracunajmo cos , cos i cos (odnosno n0 ) kako bi primijenili skalarni oblik
Stokesove formule. Vrijedi
p
x
y
2 x2 y 2
k
n0 = i + j +
2
2
2
PLOSNI
INTEGRALI
64
pa je
I
I=
(x2 y 2 dx + dy + z dz)
#
p
ZZ "
2 y2
x
2
x
y
=
(0 0) + (0 0) + (0 3 x2 y 2 )
dS.
2
2
2
S
ZZ
2 x2 y 2
2
2 2
I=
(3 x y )
p
dx dy
2
2 x2 y 2
D
ZZ
x = r cos , [0,
2 ]
2 2
= 3
x y dx dy =
y = r sin , r [0, 2]
D
Z2 Z 2
r2 cos2 r2 sin2 r dr d = = .
= 3
0