Analiza 1

Osnove matematicke analize, nastavni materijal
Nikola Koceic Bilan

Prirodoslovno-matematicki fakultet u Splitu, 2011.
Sadrzaj
Uvod iv
1 Konvergencija i neprekidnost u R
a
1
1.1 Topoloka i metricka struktura normiranih vektorskih prostora . . . 1
1.1.1 Normirani prostori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1
1.1.2 Metricki prostori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.1.3 Topoloki prostori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
1.1.4 Nutrina, zatvarac, granica i gomilite skupa . . . . . . . . . 13
1.1.5 Povezanost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
1.2 Neprekidnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
1.2.1 Neprekidnost na topolokim prostorima . . . . . . . . . . . . 18
1.2.2 Neprekidnost u metrickim prostorima . . . . . . . . . . . . . 19
1.2.3 Vektorski prostor neprekidnih funkcija . . . . . . . . . . . . 22
1.2.4 Homeomorzam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
1.2.5 Povezanost i neprekidnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
1.2.6 Putovima povezanost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
1.2.7 Uniformna neprekidnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
1.3 Limes funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
1.3.1 Granicna vrijednost funkcije u tocki . . . . . . . . . . . . . . 31
1.3.2 Limes i neprekidnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
1.4 Niz u topolokom, metrickom i euklidskom prostoru . . . . . . . . . 36
1.4.1 Nizovi i konvergencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
1.4.2 Zatvorenost i konvergencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
i
SADR
ZAJ ii
1.4.3 Neprekidnost i konvergencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
1.4.4 Gomilite . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
1.4.5 Podniz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
1.4.6 Gomilite i podniz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
1.4.7 Cauchyjev niz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
1.4.8 Potpunost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
1.4.9 Cantorov teorem o presjeku . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
1.4.10 Banachov teorem o ksnoj tocki . . . . . . . . . . . . . . . . 45
1.4.11 Cauchyjevi nizovi i uniformna neprekidnost . . . . . . . . . 46
1.5 Kompaktnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
1.5.1 Kompaktni topoloki prostori . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
1.5.2 Kompaktnost i zatvorenost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
1.5.3 Neprekidna preslikavanja na kompaktu . . . . . . . . . . . . 48
1.5.4 Lebesgueov broj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
1.5.5 Kompaktnost u metrickim prostorima . . . . . . . . . . . . . 51
1.5.6 Weierstrassov teorem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
2 Diferencijalni racun i primjene 54
2.1 Derivabilnost i diferencijabilnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
2.1.1 Parcijalne derivacije i derivacija duz vektora . . . . . . . . . 55
2.1.2 Diferencijabilnost funkcija , : _ R R . . . . . . . . . . 56
2.1.3 Diferencijabilnost funkcija , : _ R
a
R . . . . . . . . . . 57
2.1.4 Gradijent . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
2.1.5 Opci slucaj vektorske funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
2.1.6 Diferencijabilnost funkcija , : _ R R
n
. . . . . . . . . 60
2.1.7 Tangencijalna ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60
2.1.8 Svojstva diferencijala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
2.1.9 Neprekidna diferencijabilnost . . . . . . . . . . . . . . . . . 64
2.2 Parcijalne derivacije i diferencijali viih redova . . . . . . . . . . . . 65
2.2.1 Schwarzov teorem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
2.3 Teoremi diferencijalnog racuna . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
2.3.1 Teorem o srednjoj vrijednosti . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
SADR
ZAJ iii
2.3.2 Teorem o implicitnoj funkciji . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
2.3.3 Teorem o inverznom preslikavanju . . . . . . . . . . . . . . . 72
2.3.4 Taylorov red . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
3 Riemannov integral 75
3.1 Integral realne funkcije dvije varijable na pravokutniku . . . . . . . 75
3.1.1 Integral na pravokutniku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
3.1.2 Povrina skupa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
3.1.3 Skupovi mjere nula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
3.1.4 Karakterizacija R-integrabilnosti . . . . . . . . . . . . . . . 80
3.1.5 Riemannov integral na J-izmjerivim skupovima . . . . . . . 81
3.2 Teoremi integralnog racuna . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
3.2.1 Teorem o srednjoj vrijednosti . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
3.2.2 Fubinijev teorem i funkcije denirane integralom . . . . . . . 83
3.2.3 Teorem o zamjeni varijabli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86
3.3 Viestruki integrali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87
Uvod
Sadrzaj kolegija Osnove matematicke analize predstavlja nadgradnju kolegija
iz diferencijalnog i integralnog racuna koji se sluaju na nizim godinama studija
matematike svih usmjerenja. U njemu se euklidski prostor R
a
, koji je do sada de-
taljnije proucavan za dimenzije 1, 2 ili 3, sagledava na opcenitijoj razini koja umno-
gome olakava shvacanje svih pojmova bitnih za matematicku analizu. Buduci je
R
a
vektorski prostor, to ima smisla zbrajanje i mnozenje sa skalarom elemenata
euklidskog prostora, konveksnost... Nadalje, buduci na R
a
uvodimo skalarni pro-
dukt (na standardni nacin) to je on i unitarni prostor, pa imaju smisla pojmovi
kao to je ortogonalnost. Skalarni produkt inducira normu pa je R
a
i normirani
prostor, a buduci da norma inducira i metriku to je R
a
i metricki prostor. Zah-
valjujuci tome ima smisla govoriti o pojmovima kao to su: udaljenost, omeenost
i dijametar skupa, uniformna neprekidnost, C-niz... Napokon, metrika inducira
pojam otvorenog skupa, pa je R
a
i topoloki prostor. Topoloki prostor je na-
jopcenitija struktura u kojoj imaju smisla pojmovi: neprekidmost, konvergencija,
limes funkcije, gomilite i limes niza, povezanost, kompaktnost... Zbog svega nave-
denog u kolegiju se uvode pojmovi vektorskog, unitarnog, normiranog, metrickog
i topolokog prostora u kojima se, cesto puta, lake mogu uociti esencijalna svo-
jstva pojmova bitnih za matematicku analizu na R
a
. Sadrzaj kolegija obuhvaca
i diferencijalni racun vektorskih funkcija , : _ R
a
R
n
kao generalizaciju
istog racuna za realne funkcije studiranog na prethodnim godinama. Napokon,
Riemannov integral realnih funkcija je sustavno uveden i obraen kao i pojmovi
povrine, tj. volumena skupova iz R
a
.
Ovaj materijal sadrzi neto proireni nacrt predavanja iz kolegija Osnove matem-
iv
UVOD v
aticke analize koji ne obuhvaca potrebne napomene, dokaze nekih teorema i ri-
jeenja nekih zadataka, pa kao takav moze posluziti kao dobra (ali ne i jedina)
osnova za pripremanje ispita.
Poglavlje 1
Konvergencija i neprekidnost u R
:
1.1 Topoloka i metricka struktura normiranih
vektorskih prostora
1.1.1 Normirani prostori
Denicija 1.1 Vektorski prostor (\. +. /)se sastoji od abelovske grupe (\. +) .
polja 1 (1 = R ili 1 = C), te vanjskog (hibridnog) mnozenja / : 1 \ \
/(c. c) =: cc koje udovoljuje sljedecim uvjetima:
(i) c(,c) = (c,) c. za sve c \. c. , 1;
(ii) 1c = c1 = c. za svaki c \ ;
(iii) (c + ,) c = cc + ,c. za sve c \. c. , 1;
(i) c(c + /) = cc + c/. za sve c. / \. c 1.
Ako je 1 = R onda vektorski prostor nazivamo realnim vektorskim pros-
torom.
Skup R
a
, zajedno s koordinatnim zbrajanjem
(r
1
. .... r
a
) + (
1
. ....
a
) := (r
1
+
1
. .... r
a
+
a
)
i s vanjskim mnozenjem (skraceno mnozenje sa skalarom) zadanim s
`(r
1
. .... r
a
) := (`r
1
. .... `r
a
)
1
POGLAVLJE 1. KONVERGENCIJA I NEPREKIDNOST U R
.
2
tvori realni vektorski prostor. Njegove elemente c
1
= (1. 0. .... 0) . .... c
a
= (0. .... 0. 1)
nazivamo elementima kanonske baze jer se svaki element r = (
1
. ....
a
) R
a
moze na jedinstven nacin prikazat u obliku
r =
a
i=1
i
c
i
.
Svaku ureenu :-torku elemenata iz R
a
s gornjim svojstvom nazivamo njegovom
bazom. Sve baze prostora R
a
imaju tocno : elemenata.
Denicija 1.2 Neka su \
1
i \
2
linearni prostori. Funkciju : \
1
\
2
nazivamo
linearnim operatorom ako, za sve c. / \
1
. `. j 1. vrijedi
(`c + j/) = `(c) + j(/) .
Svaki linarani operator je jedinstveno odreen svojim djelovanjem na bazu.
Posebno, linearni operator : R
a
R
n
je odreen djelovanjem na kanonsku bazu.
Ako je (c
i
) = (c
1i
. .... c
ni
) . i = 1. .... :. onda djelovanje linearnog operatora na
r = (r
1
. .... r
a
) R
a
smijemo matricno zapisivati kao
(r) =
_
_
c
11
c
1a
.
.
.
.
.
.
c
n1
c
na
_
_
_
_
r
1
.
.
.
r
a
_
_
.
pa linearni operator cesto poistovijecujemo s matricom ::.
Denicija 1.3 Normiranim prostorom nazivamo svaki ureeni par (A. | |)
koji se sastoji od (realnoga) vektorskog prostora A i funkcije (norme) || : A R,
| |(r) = |r|, s ovim svojstvima:
(N1) |r| _ 0;
(N2) |r| = 0 = r = 0;
(N3) |`r| = [`[ |r|, ` R;
(N4) |r + | _ |r| +||.
Broj |r| nazivamo normom vektora r. Ako je |r| = 1 za vektor kazemo da je
normiran.
.
3
Denicija 1.4 Skalarnim mnoznjemna (realnom) vektorskom prostoru A nazi-
vamo svaku funkciju ([) : A A R, ([)(r. ) = (r[), s ovim svojstvima:
(U1) (r[r) _ 0;
(U2) (r[r) = 0 = r = 0;
(U3) (r[) = ([r);
(U4) (r + [.) = (r[.) + ([.);
(U5) (`r[) = `(r[), ` R.
Ureeni par (A. ([)) to ga tvore vektorski prostor A i skalarno mnozenje ([)
na njemu nazivamo unitarnim prostorom.
Vektore r i nazivamo meusobno ortogonalnim ako je (r[) = ([r) = 0.
Teorem 1.5 Svako skalarno mnozenje ([) na vektorskom prostoru A inducira
normu
| | : A R zadanu pravilom
|r| =
_
(r[r).
Lema 1.6 (Schwarzova nejednakost) Neka je (A. ([)) unitarni prostor. Za
svaki r. A vrijedi
[(r[)[ _
_
(r[r)
_
([). (*)
Dokaz. Ako je r = 0, uvjet (U4) povlaci (r[) = (0[) = 0, pa je pripadna
nejednakost (-) istinita. Neka su r. A, r ,= 0, i `. j R. Po (U3), (U4) i (U5)
slijedi
(`r + j[`r + j) = `
2
(r[r) + 2`j(r[) + j
2
([).
Odaberemo li posebice ` = (r[) i j = (r[r), dobivamo
(`r + j[`r + j) = (r[r)((r[r)([) (r[)
2
).
Buduci da je (r[r) 0, to je zbog (U1) (r[r)([) (r[)
2
_ 0.
Slijedi, (r[)
2
_ (r[r)([).
.
4
Propozicija 1.7 Norma |r| =
_
(r[r) na unitarnom prostoru A udovoljava
ovim jednakostima:
(i) |r + |
2
+|r |
2
= 2(|r|
2
+||
2
) (paralelogramska jednakost);
(ii) (r[) =
1
4
(|r + |
2
|r |
2
).
Dokaz. Primijetimo da je
|r + |
2
= (r + [r + ) = |r|
2
+ 2(r[) +||
2
,
|r |
2
= (r [r ) = |r|
2
2(r[) +||
2
.
Zbrajanjem tih jednakosti dobivamo prvu jednakost, a oduzimanjem onu drugu.
Vektorski prostori R
a
, : N, sa skalarnim mnozenjem ([) : R
a
R
a
R, (r[) =
a
i=1
i
j
i
, r = (
1
. .
a
), = (j
1
. . j
a
),
jesu unitarni prostori. Lako se provjere svojstva (U1) - (U5). Inducirana norma
ovih unitarnih prostora je
|r| =
_
a
i=1
(
i
)
2
.
Trokutna nejednakost poprima zapis
_
a
i=1
(
i
+ j
i
)
2
_
_
a
i=1
(
i
)
2
+
_
a
i=1
(j
i
)
2
.
dok Schwarzova nejednakost (-) prelazi u tzv. Cauchyjevu nejednakost
[
a
i=1
i
j
i
[
2
_ (
a
i=1
[
i
[
2
)(
a
i=1
[j
i
[
2
).
pri cemu su
1
. .
a
. j
1
. . j
a
bilo koji realni brojevi. Ovaj unitarni prostor
R
a
nazivamo :-dimenzionalnim euklidskim prostorom. Induciranu normu
isticemo posebnom oznakom | |
2
. a pripadni normirani prostor oznakom (R
a
. [[
[[
2
)
Zadatak 1.8 Dokazite da je vektorski prostor R
a
, : N, skupa s funkcijom |
|
1
: R
a
R,
||
1
(r) = |r|
1
= max[
i
[ [ i = 1. . :. r = (
1
. .
a
)
.
5
normirani prostor (R
a
. | |
1
) koji nije nije unitaran.
Zadatak 1.9 Dokazite da je vektorski prostor R
a
, : N, skupa s funkcijom
| |
1
: R
a
R,
||
1
(r) = |r|
1
=
a
i=1
[
i
[. r = (
1
. .
a
)
normirani prostor (R
a
. | |
1
) koji nije nije unitaran. Dokazite da je u slucaju
: = 1, tj. R
a
= R, |r|
2
= |r|
1
= |r|
1
= [r[.
Za svaki normirani prostor (A. | |) i svaki vektorski potprostor 1 _ A. suzen-
jem norme na podskup 1 , | |
Y
= | | [ 1 : 1 R, dobivamo normirani prostor
1 . Pri tom kazemo da je 1 normirani potprostor od A.
Primijetimo da je prostor 1 = R
n
0
a
potprostor vektorskog prostora R
n+a
.
Ako je norma | | na R
a+n
jednaka normi | |
1
. | |
2
. ili | |
1
onda je normirani
potprostor (1. | |
Y
) izomorfan (smijemo ga identicirati) s (R
n
. | |
1
) . (R
n
. | |
2
)
ili (R
n
. | |
1
), redom.
Kazemo da je normirani prostor (A. | |
A
) izomorfan normiranom prostoru
(1. | |
Y
) ako postoji linearni izomorzam : A 1 za koji vrijedi |(r) |
Y
=
|r|
A
, za svaki r A.
Zadatak 1.10 Neka su (A
0
. | |
0
) i (A
00
. | |
00
) normirani prostori. Dokazite da na
direktnom produktu A
0
A
00
= A, s pripadnom vektorskom strukturom, mozemo
denirati normu (pomocu | |
0
i | |
00
) i to na vie nacina. Primjerice,
|r|
2
=
_
(|r
0
|
0
)
2
+ (|r
00
|
00
)
2
,
|r|
1
= max|r
0
|
0
. |r
00
|
00
,
|r|
1
= |r
0
|
0
+|r
00
|
00
, r = (r
0
. r
00
) A.
Sve tri norme iz prethodnog zadatka doputaju prirodno poopcenje na konacni di-
rektni produkt od : faktora. Stoga, ako hocemo govoriti o direktnom produktu
normiranih prostora, trebamo naglasti koju smo normu odabrali. Primijetimo
da u slucaju A
0
= A
00
= R na ovaj nacin dobivamo upravo primjere (R
a
. | |
2
),
(R
a
. | |
1
) i (R
a
. | |
1
).
.
6
Zadatak 1.11 Dokazite da je (R
a+n
. | |
2
) = (R
a
. | |
2
)(R
n
. | |
2
) . (R
a+n
. | |
1
) =
(R
a
. | |
1
) (R
n
. | |
1
), (R
a+n
. | |
1
) = (R
a
. | |
1
) (R
n
. | |
1
).
Denicija 1.12 Reci cemo da vektori r
)
, , J, iz unitarnog prostora A tvore
ortonormirani sustav, ako je
(r
)
[r
)
0 ) = o
))
0 =
_
0, , ,= ,
0
1, , = ,
0
. ,. ,
0
J.
(o
))
0 je tzv. Kroneckerov simbol.)
Primijetimo da je svaki vektor ortonormiranog sustava (r
)
. , J) normiran.
Zaista, |r
)
| =
_
(r
)
[r
)
) = 1, , J. Takoer, svaka dva razlicita vektora
ortonormiranog sustava su meusobno ortogonalna.
Teorem 1.13 U svakom :-dimenzionanom unitarnom prostoru A, : N, postoji
neka ortonormirana baza (,
1
. . ,
a
).
Teorem 1.14 Svaki je :-dimenzionalni unitarni prostor A izomorfan euklidskomu
prostoru R
a
. (Dakle, euklidski prostor R
a
je jedinstveni model i za sve :-
dimenzionalne unitarne prostore.)
Dokaz. Po prethodnom Teoremu postoji neka ortonormirana baza (,
1
. . ,
a
) u
A. Tada svaki vektor r A doputa jedinstveni zapis r =
a
i=1
i
,
i
,
1
. .
a
R. Denirajmo funkciju : A R
a
pravilom (r) = (
1
. .
a
). Dokazat cemo
da je linearni izomorzam koji cuva skalarno mnozenje. Najprije, ocito je da
je funkcija bijektivna. Nadalje, ako su r. A, r =
a
i=1
i
,
i
i =
a
i=1
j
i
,
i
, te
`. j R, onda je
(`r + j) = (`
a
i=1
i
,
i
+ j
a
i=1
j
i
,
i
) = (
a
i=1
(`
i
+ jj
i
),
i
) =
= (`
1
+ jj
1
. . `
a
+ jj
a
) = `(
1
. .
a
) + j(j
1
. . j
a
) =
= `(r) + j(). pa je linearni operator. Napokon, buduci da je sustav
(c
1
. . c
a
) ortonormiran, to je
(r[) = ((
1
. .
a
)[(j
1
. . j
a
)) =
a
i=1
i
j
i
=
a
i=1
a
)=1
i
j
)
(,
i
[,
)
) =
.
7
(
a
i=1
i
,
i
[
a
)=1
j
)
,
)
) = (r[).
1.1.2 Metricki prostori
Denicija 1.15 Pod metrikom ili udaljenocu na skupu A podrazumijevamo
svaku funkciju d : A A R s ovim svojstvima:
(M1) d(r. ) _ 0;
(M2) d(r. ) = 0 = r = ;
(M3) d(r. ) = d(. r);
(M4) d(r. ) + d(. .) _ d(r. .).
Ureeni par (A. d) tada nazivamo metrickim prostorom, a elemente r A
- tockama metrickoga prostora (A. d).
Primjer 1.16 Svaki neprazni skup A postaje metrickim prostorom (A. d) cim se
denira
d(r. ) =
_
0, r =
1. r ,=
.
Radi se o tzv. diskretnoj metrici, odnosno, o diskretnom metrickom pros-
toru.
Teorem 1.17 Svaka norma | | na vektorskom prostoru A inducira metriku d :
A A R zadanu pravilom
d (r. ) = |r |.
Na euklidskom prostoru R
a
, : N, (s euklidskom normom |r|
2
=
_
(r[r)
izvedenom iz skalarnoga mnozenja (r[) =
a
i=1
i
j
i
) inducirana euklidska metrika
d
2
: R
a
R
a
R je zadana pravilom
d
2
(r. ) = |r |
2
=
_
a
i=1
(
i
j
i
)
2
.
8
Metricki prostor (R
a
. d
2
) cemo nazvati :-dimenzionalnim euklidskim pros-
torom i oznaciti samo s R
a
. Primijetimo da za : = 1 dobivamo metricki prostor
R realnih brojeva s metrikom d(. j) = [ j[.
Primjer 1.18 Buduci da svaka norma proizvodi metriku po pravilu d(r. ) = |r
|, to se smije reci da je svaki normirani prostor ujedno metricki prostor. Tako
pored euklidske, norme | |
1
i | |
1
na vektorskomu prostoru R
a
induciraju metricke
prostore (R
a
. d
1
) i (R
a
. d
1
). Ovdje je, dakle,
d
1
(r. ) = max[
i
j
i
[ [ i = 1. . :.
d
1
(r. ) =
a
i=1
[
i
j
i
[.
Zadatak 1.19 Neka su (A
0
. d
0
) i (A
00
. d
00
) metricki prostori. Denirajmo na A =
A
0
A
00
funkciju d : A A R,
d(r. ) =
_
d
0
(r
0
.
0
)
2
+ d
00
(r
00
.
00
)
2
.
r = (r
0
. r
00
). = (
0
.
00
) A, dokazite da je ona metrika, a (A. d) novi metricki
prostor. Dobiveni prostor (A. d) nazivamo produktom metrickih prostora (A
0
. d
0
)
i (A
00
. d
00
) i piemo (A. d) = (A
0
. d
0
) (A
00
. d
00
). Ova konstrukcija se prirodno
poopcuje na direktni produkt od konacno mnogo metrickih prostora. Pokazite da
je euklidski prostor (R
a
. d
2
) direktni produkt (R. d) (R. d), d : R R R,
d(. j) = [ j[.
Ako je (A. d) metricki prostor i 1 _ A bilo koji podskup, onda se suzenjem
metrike d na 1 1 , tj, s funkcijom
d
Y
= d[1 1 : 1 1 R.
dobiva novi metricki prostor (1. d
Y
). Pri tom govorimo o (metrickom) potpros-
toru metrickoga prostora (A. d) i piemo (1. d) _ (A. d).
.
9
Denicija 1.20 Neka je (A. d) metricki prostor, r
0
A bilo koja tocka i : R
+
bilo koji pozitivan realni broj. Skup
1(r
0
. :) = r A [ d(r
0
. r) < : _ A.
nazivamo kuglom polumjera : sa sreditem u tocki r
0
.
Zadatak 1.21 Nacrtajte kugle 1
2
((0. 0). 1), 1
1
((0. 0). 1), 1
1
((0. 0). 1) i 1
o
((0. 0). 1)
u metrickim prostorima (R
2
. d
2
), (R
2
. d
1
), (R
2
. d
1
) i (R
2
. d) (d oznacava diskretnu
metriku) redom. to su odgavarajuce kugle u prostorima (R
3
. d
2
), (R
3
. d
1
), (R
3
. d
1
)?
Zadatak 1.22 Dokazite da se u slucaju : = 1 pripadni metricki prostori (R
a
. d
2
),
(R
a
. d
1
), (R
a
. d
1
) podudaraju s euklidskim pravcem (R. d), d(. j) = [ j[, pa se
i odgovarajuce kugle podudaraju. Na euklidskomu pravcu je svaka kugla 1
o
(
0
. :)
neki simetricni interval
0
:.
0
+ : _ R.
Zadatak 1.23 Opiite kugle u potprostorima N i 2. 5] euklidskog prostora (R. d
2
),
te u potprostorima (r. 0) [ r R . (r. ) [ r
2
+
2
_ 1 . (r. ) [ r
2
+
2
= 1
euklidskog prostora (R
2
,d
2
) .
Zadatak 1.24 Provjerite da se, za svaki : _ :, (R
n
. d
2
) moze smatrati metrickim
potprostorom od (R
a
. d
2
), R
n
_ R
a
. (Pri tom obicno tocku = (j
1
. . j
n
) R
n
izjednacimo s tockom = (j
1
. . j
n
. 0. . 0) R
a
.) Uz takvu identikaciju za
svaki R
n
vrijedi
1(. :) = 1( . :) R
n
pri cemu je 1(. :) kugla u prostoru (R
n
. d
2
) a 1( . :) kugla u prostoru (R
a
. d
2
) .
Denicija 1.25
U metrickom prostoru (A. d) udaljenost tocke r do skupa _ A deniramo
formulom
d(r. ) = infd(r. c) [ c .
.
10
Broj d(. 1) = infd(c. /) [ c . / 1 nazivamo udaljenocu skupa do
skupa 1.
Prethodne denicije su dobre jer su pripadni podskupovi od R (na desnim stranama)
neprazni i omeeni odozdo.
Zadatak 1.26 Odredite udaljenosti d (. 1), d (C. 1) i d (1. 1) izmeu podskupova
i 1. C i 1, odnosno 1 i 1 euklidske ravnine (R
2
. d) ako je = (0. ) [ R .
1 =
__
r.
1
a
_
[ r R
+
_
; C = (r. 0) [ r [2. 4] . 1 = (r. r) [ r R ; 1 =
(6. 0), 1 = (r. 0) [ r (0. 1) .
Zadatak 1.27 Dokazite da za svaka dva skupa i 1 metrickog prostora (A. d)
vrijedi jednakost
d (. 1) = inf d (c. 1) [ c
Denicija 1.28
Reci cemo da je skup _ (A. d) omeen, ako postoji j _ 0 takav da je d(c. c
0
) [
c. c
0
_ [0. j] _ R. Za funkciju , : 1 (A. d) kazemo da je omeena, ako
je slika ,[1] omeeni skup u (A. d).
Ako je skup _ (A. d) omeen, onda je posve odreen broj
diam = supd(c. c
0
) [ c. c
0
_ 0
kojeg nazivamo dijametar skupa . Ako nije omeen onda stavljamo diam =
.
Zadatak 1.29 Dokazite da za svaka dva omeena skupa i 1 metrickog prostora
(A. d) vrijedi
diam( ' 1) _ diam() + d (. 1) + diam(1) .
Zadatak 1.30 Odredite diam(1) ako je 1 = (r
1
. r
2
. r
3
. r
4
) [ 0 _ r
i
< 1 _
(R
4
. d
2
) .
.
11
Denicija 1.31 Reci cemo da je skup l _ A otvoren u metrickom prostoru
(A. d) ako je l unija neke mnozine kugala u prostoru (A. d).
Teorem 1.32 Skup l _ (A. d) je otvoren tocno onda kad za svaku tocku r
0
l
postoji neka kugla 1(r
0
. :) _ l.
Dokaz. Najprije dokazujemo da navedeni kriterij vrijedi za kugle. Promatrajmo
bilo koju kuglu 1(
0
. :) u (A. d) i bilo koju tocku r
0
1(
0
. :). Tada je broj : =
: d(
0
. r
0
) 0 pa postoji kugla 1(r
0
. :) u (A. d). Za svaku tocku r 1(r
0
. :)
je d(r
0
. r) < : pa je
d(
0
. r) _ d(
0
. r
0
) + d(r
0
. r) < d(
0
. r
0
) + : d(
0
. r
0
) = :.
Prema tomu, r 1(
0
. :), tj. 1(r
0
. :) _ 1(
0
. :).
Neka je sada l otvoreni skup u (A. d) i r
0
l. Po deniciji postoji kugla
1(
0
. :) _ l za koju je r
0
1(
0
. :). Prethodno smo dokazali da tada postoji i
kugla 1(r
0
. :) _ 1(
0
. :) _ l. Obratno, neka za svaki r
0
l postoji neka kugla
1(r
0
. :) u (A. d) takva da je 1(r
0
. :) _ l. (Pritom, dakako, polumjer : ovisi o
skupu l i tocki r
0
, : = :(l. r
0
).) Tada je skup l unija (po svim tockama iz l)
svih takvih kugala pa je otvoren.
Zadatak 1.33 Ispitaj da li su otvoreni sljedeci podskupovi euklidkog ravnine: =
(r. 0) [ r R . 1 = R
2
(r. 0) [ r N . C = R
2

a2N
_
(r. ) [ r
2
+
2
=
1
a
2
_
.
1 = (r. ) [ < r .
1 =
_
(r. ) [ <

sin
1
a
. r R 0
_
' (0. 0) . 1 = R
2
__
0.
a+1
a
_
[ : N
_
.
1.1.3 Topoloki prostori
Teorem 1.34 Neka je T _ 2
A
mnozina svih otvorenih skupova l _ A u metrickom
prostoru (A. d). Tada T udovoljava ovim uvjetima:
(T1) T je zatvorena na uniranje, tj. (\| = (l
)
. , J) _ T )

)2J
l
)
T ;
(T2) T je zatvorena na konacno presijecanje, tj. (\| = (l
)
. , J) _
T ) [J[ <
0
=

)2J
l
)
T ;
.
12
(T3) O. A T .
Mnozinu T svih otvorenih skupova u metrickom prostoru (A. d) nazivamo topologi-
jom na prostoru (A. d).
Denicija 1.35 Topolokim prostorom nazivamo svaki ureeni par (A. T ) to
se sastoji od skupa A i mnozine T _ 2
A
nekih njegovih podskupova sa svojstvima
(T1), (T2) i (T3). Mnozinu T nazivamo topolokom strukturom (ili topologi-
jom) a podskupove l _ A koji su clanovi od T , otvorenim skupovima u pros-
toru (A. T ).
Primjer 1.36 Svaki skup A doputa dvije trivijalne topoloke strukture: najmanju
(najgrublju, indiskretnu) T = O. A i najvecu (najsitniju, diskretnu) T = 2
A
. U
prvoj su, dakle, otvoreni skupovi samo O i A, dok je u drugoj svaki skup _ A
otvoren.
Po Teoremu slijedi da je svaki metricki prostor (A. d) ujedno topoloki prostor
(A. T ). pri cemu je toplogija T dobivena uniranjem kugala u metrici d. Kad god
se topoloka struktura T na prostoru (A. T ) moze dobiti pomocu kugala u nekoj
metrici d na A, govorimo o metrizabilnom (topolokom) prostoru (A. T ). U
buduce cemo cesto umjesto (A. T ), odnosno (A. d), pisati samo A i govoriti o
topolokom, odnosno metrickom, prostoru pretpostavljajuci odreenu topologiju,
odnosno metriku na skupu A.
Zadatak 1.37 Dokazite da euklidski prostor R
a
. : N. s metrizabilnom topologi-
jom to je inducira metrika d
2
. ima istu topoloku strukturu kao i prostori R
a
s
topologijom induciranom metrikom d
1
. odnosno d
1
.
Primijetimo da metrika na normiranom vektorskom prostoru A
0
A
00
. gdje su
(A
0
. | |
0
) i (A
00
. | |
00
) normirani vektorski prostori, inducira istu topoloku struk-
turu bez obzira je li je metrika inducirana normom produkta | |
1
. | |
2
ili | |
1
.
Denicija 1.38 Neka je (A. T ) topoloki prostor, a 1 _ A bilo koji njegov pod-
skup. Tada je mnozina T
Y
= l 1 [ l T _ 2
Y
topoloka struktura na 1 . To
je tzv. nasljeena (ili relativna) topologija na podskupu.
.
13
Topoloki prostor (1. T
Y
) nazivamo potprostorom topolokoga prostora (A. T ).
Zadatak 1.39 Odredite relativnu toplogiju na skupu: N kao potprostoru euklidskog
prostora R, skupu
_
1
a
[ : N
_
'0 kao potprostoru euklidskog prostora R, skupu
(1. 4] '5 kao potprostoru euklidskog prostora R, skupu (r. ) [ r
2
+
2
= 1 kao
potprostoru euklidkog prostora R
2
, skupu (r. 0) [ r R kao potprostoru euklidkog
prostora R
2
.
Primjer 1.40 Provjerite da se, za svaki : _ :, R
n
moze smatrati topolokim
potprostorom od R
a
, R
n
_ R
a
. (Pri tom obicno tocku = (j
1
. . j
n
) R
n
izjednacavamo s tockom r = (j
1
. . j
n
. 0. . 0) R
a
.)
1.1.4 Nutrina, zatvarac, granica i gomilite skupa
Denicija 1.41 Nutrina ili interior Int skupa _ A iz topolkog prostora
A je unija svih otvorenih skupova C _ .
Ocigledno je nutrina skupa najveci otvoreni skup sadrzan u
Zadatak 1.42 Odredite nutrinu sljedecih skupova u euklidskom prostoru: =
(c. /]'c u R, 1 = I : u R, C = R : u R, 1 =
_
(r. ) [
a
2
4
+
2
_ 1
_
u R
2
,
1 = (r. 0) [ r R'
_
1
a=1
_
(r. ) [
1
a+1
< [[ <
1
a
_
_
u R
2
i 1 = (r. 0) [ r [1. 2]
u R
2
.
Denicija 1.43 Pod okolinom tocke r A u topolokom prostoru (A. T ) po-
drazumijevamo svaki skup C _ A takav da je r Int C.
Primjer 1.44
Interval [c. /] nije okolina tocke c u euklidskom prostoru R. Interval (1. 3] je okolina
tocke 2 u euklidskom prostoru R ali nije u R
2
. Krug (r. ) [ r
2
+
2
_ 1 nije
okolina tocke (0. 1) ali jest tocke
_
0.
1
2
_
u R
2
Teorem 1.45 U topolokom prostoru A je skup l _ A otvoren onda i samo
onda, ako je l okolina svake svoje tocke.
.
14
Dokaz. Nuznost je ocigledno istinita. Obratno, neka je l _ A okolina svake
svoje tocke, tj. neka za svaki r l postoji neki otvoreni skup l
a
_ A takav da
je r l
a
_ l. Tada je l =

a2l
l
a
pa je otvoren po svojstvu (T1).
Denicija 1.46 Reci cemo da je skup 1 _ A zatvoren u topolokom prostoru
A ako je njegov komplement A r1 _ A otvoren.
Teorem 1.47 Mnozina ( _ 2
A
svih zatvorenih skupova 1 _ A u topolokom
prostoru A udovoljava ovim uvjetima:
(T1)
0
( je zatvorena na presijecanje;
(T2)
0
( je zatvorena na konacno uniranje;
(T3)
0
A. O (.
Zadatak 1.48 Ispitajte jesu li sljedeci podskupovi euklidskih prostora zatvoreni:
[c. /] _ R, N _ R,
_
1
a
[ : N
_
_ R, (0. 0) '
__
r. sin
1
a
_
[ r 0
_
_ R
2
,
R
3
(r. . 0) [ r. R.
Primjer 1.49 Za svaki : _ : potprostor R
n
_ R
a
je zatvoreni skup u R
a
. Da
bismo to dokazali, promatrajmo bilo koju tocku r
0
= (
1
0
. .
a
0
) R
a
rR
n
, : <
:. Tada je barem jedna od koordinata
i
0
, i :+1. . :, razlicita od 0. Buduci
da su euklidske topologije metrizabilne, svaki otvoreni skup je unija neke mnozine
pripadnih kugala. Dovoljno je, dakle, dokazati da postoji neka kugla 1(r
0
. :) _
R
a
rR
n
. U tu svrhu, primijetimo da je d(r
0
. R
n
) = infd
2
(r
0
. ) [ R
n
0.
Naime, taj se inmum postize kao minimum u tocki
0
= (
1
0
. .
n
0
. 0. 0)
R
n
, tj. d(r
0
. R
n
) = d
2
(r
0
.
0
) = |r
0

0
|
2
= |(0. . 0.
n+1
0
. .
a
0
)|
2
= :
0.To povlaci da je kugla 1(r
0
. :) _ R
a
r R
n
pa je skup R
a
r R
n
_ R
a
otvoren,
odnosno, R
n
_ R
a
je zatvoren.
Lako je provjeriti da su sljedeci vazni podskupovi euklidskih prostora zatvoreni:
:-kvadar 1 = [
1
. j
1
] [
a
. j
a
] _ R
a
(za : = 1 radi se o segmentu
1 = [. j] _ R, a za : = 2 o pravokutniku 1 = [
1
. j
1
] [
2
. j
2
] _ R
2
u ravnini);
:-sfera (sredinja, jedinicna) S
a
= r R
a+1
[ |r|
2
= 1 _ R
a+1
(za : = 0
radi se o dvotocju S
0
= 1. 1 _ R, a za : = 1 o jedinicnoj sredinjoj kruznici
.
15
S
1
_ R
2
u ravnini); :-disk (sredinji, jedinicni) D
a
= r R
a
[ |r|
2
_ 1 _ R
a
(za : = 1 dobivamo segment [1. 1] _ R, a za : = 2 sredinji jedinicni krug
D
2
_ R
2
u ravnini). D
a
se cesto naziva i zatvorenom kuglom i oznacuje sa B
a
;
jednotockovni skup.
Temeljna znacajka topolokog prostora jest da se u njemu moze (nemetricki)
osmisliti i djelotvorno opisati ideja o blizini tocke i skupa.
Denicija 1.50 Neka je A topoloki prostor. Reci cemo da je r A izolirana
tocka u prostoru A ako je r _ A otvoreni skup. U protivnom, govorimo da je
r gomilite u prostoru A. Reci cemo da je c izolirana tocka skupa _ A
u prostoru A ako postoji otvoreni skup l _ A takav da je l = c. Za tocku
r A kazemo da je gomilite skupa u prostoru A ako, za svaki otvoreni skup
l _ A, iz r l slijedi (l rr) ,= O.
Skup svih gomilita promatranoga skupa u prostoru A oznacujemo sa
0
.
Reci cemo da je tocka r A blizu skupa _ A ako je r '
0
.
Primjer 1.51 Svaka tocka iz diskretnog topolokog prostora je izolirana tocka.
Primjer 1.52 Dokazite da je svako gomilite bilo kojeg skupa _ A ujedno
gomilite u prostoru A, te da je svaka izolirana tocka u prostoru A ujedno i izoli-
rana tocka svakog skupa koji ju sadrzi.
Primjer 1.53 Odredite sva gomilita sljedecih podskupova euklidskih prostora: N
u R.
_
1
a
[ : N
_
u R
3
. Q u R,
_
(r. ) [ r
2
+
2
=
a+1
a
, : N
_
u R
2
. (2. 4)'5
u R,
__
1
a
.
1
n
_
[ :. : N
_
u R
2
.
_
(r. ) [ 0 < r <
1
. = sin
1
a
_
u R
2
.
1
a=1
_
(r. ) [
a
2
(
o+
1
n
)
2
+
2
= 1
_
u R
2
.
Teorem 1.54 Neka je A metricki prostor, _ A i r
0
A. Tocka r
0
je gomilite
skupa onda i samo onda, ako svaka okolina od r
0
sadrzi beskonacno mnogo tocaka
iz .
Dokaz. Dovoljnost je ocito istinita. Za nuznost, neka je l
0
_ A bilo koja okolina
od r
0

0
. Tada postoji neka tocka c
0
(l
0
r r
0
) _ l
0
. Buduci da je
.
16
skup c
0
_ A zatvoren, to je i l
1
= l
0
(A r c
0
) = l
0
r c
0
_ A okolina
od r
0
. Po pretpostavci, postoji neka tocka c
1
(l
1
rr
0
) _ l
0
i pritom je
ocito c
1
,= c
0
. Nadalje, i l
2
= l
1
(A rc
1
) = l
1
rc
1
= l
0
rc
0
. c
1
_ A
je okolina od r
0
pa postoji neka tocka c
2
(l
2
rr
0
) _ l
0
i pritom je ocito
c
2
,= c
0
i c
2
,= c
1
. Nastavljajuci induktivno dobivamo trazeni beskonacni podskup
c
n
[ : 0 ' N _ to ga sadrzi okolina l
0
.
Teorem 1.55 Skup _ A je zatvoren u prostoru A ako i samo ako sadrzi sva
svoja gomilita, tj.
0
_ (sve tocke blizu su u ).
Dokaz. Neka je _ A zatvoren i r
0

0
. Kad tocka r
0
ne bi bila u . bila bi u
Ar, pa bi bilo ((Ar)rr
0
) = O. Buduci da je Ar otvoren, to tocka r
0
ne bila gomilite od - protuslovlje. Obratno, neka skup _ A sadrzi sva svoja
gomilita, tj.
0
_ . Dokazat cemo da je zatvoren, tj. da je A r otvoren.
Ako je = A, tvrdnja je ocita. Neka je A pa promatrajmo bilo koju tocku
r Ar. Dostatno je dokazati da postoji otvorena okolina l(r) _ Ar. Kad
tako ne bi bilo, svaka bi otvorena okolina l od r sjekla skup , tj. l ,= O.
Buduci da r , , bilo bi i (l r r) ,= O, dakle, r
0
r = O, to je
nemoguce.
Denicija 1.56 Zatvarac Cl skupa _ A iz topolokog prostora A je presjek
svih zatvorenih skupova koji sadrze .
Ocigledno je da je zatvarac skupa najmanji zatvoreni skup koji sadrzi i da
vrijedi
Cl = '
0
.
Denicija 1.57 Granica skupa _ A iz topolokog prostora A je skup
Fr = Cl Cl (A)
Primjer 1.58 Odredite zatvarace i granice sljedecih podskupova euklidskih pros-
tora: (c. /) i N u R i u R
2
; Q u R; 1(r
c
. :) u R
a
;
__
r. sin
1
a
_
[ r 0
_
_ R
2
;
_
(r. ) [ =
1
a
r. : N. r R
_
u R
2
.
.
17
Primjer 1.59 Odredite nutrinu, zatvarac i granicu sljedecih podskupova u potpros-
torima euklidskih prostora: (0. 1] u potprostoru (. 1] prostora R; (0. 1) (0. 1)
u potprostoru (1. 1) (1. 1) prostora R
2
; 2: [ : N u potprostoru N pros-
tora R
3
; 2 u potprostoru
__
1 +
1
a
_
a
[ : N
_
; prostora R; c u potprostoru
__
1 +
1
a
_
a
[ : N
_
' c prostora R.
1.1.5 Povezanost
Denicija 1.60 Reci cemo da topoloki prostor A nije povezan
(ili da je nepovezan), ako doputa rastav A = l ' \ pri cemu su podskupovi
l. \ _ A neprazni, otvoreni i disjunktni. U protivnom, za prostor A kazemo da
je povezan. Reci cemo da je skup _ A povezan (nepovezan) ako je povezan
(nepovezan) kao potprostor od A.
Skupovi N i Q su nepovezani podskupovi od R.
Teorem 1.61 Euklidski prostor R je povezan.
Dokaz. Pretpostavimo protivno, tj. da postoje neprazni, zatvoreni i disjunktni
skupovi 1. G _ R, 1 ' G = R. Neka su 1 i j G bilo koje tocke. Ne
smanjujuci opcenitost smijemo pretpostaviti da je < j. Tada je skup 1 . j] _
R neprazan (sadrzi tocku ) i odozgor omeen (tocka j mu je gornja mea) pa
postoji : = sup(1 . j]) R. Po svojstvu supremuma u R, svaka okolina od :
sijece skup 1 . j] = 1
j
_ 1, pa se radi o gomilitu, tj. : 1
0
j
_ 1
0
. Buduci da
je skup 1 _ R zatvoren, to je 1
0
_ 1 pa je : 1. Osim toga, ocito je : _ j pa
je, zbog 1 G = O, : < j, tj. :. j] ,= O. Po konstrukciji mora biti 1 :. j] = O,
to povlaci :. j] _ G. Odatle, : [:. j] = :. j]
0
_ G
0
_ G (i G je zatvoren), a to
se protivi pretpostavci 1 G = O. Time smo dokazali da je prostor R povezan.
.
18
1.2 Neprekidnost
1.2.1 Neprekidnost na topolokim prostorima
Denicija 1.62 Neka su A i 1 topoloki prostori. Kazemo da je , : A 1
neprekidno preslikavanje (funkcija) u tocki r
0
A ako za svaku okolinu
\ tocke , (r
0
) postoji okolina l tocke r
0
takva da je , (l) _ \ . U protivnome
kazemo da je , prekidno u tocki r
0
. Ako je , neprekidno u svakoj tocki r A
kazemo da je , neprekidno.
Primjer 1.63 Identiteta id = 1
A
: A A denirana sa id (r) = r. r A je
neprekidna. Konstantno preslikavanje c : A 1 denirano sa c (r) =
0
. r A.
gdje je
0
neka tocka je neprekidno.
Primjer 1.64 Neka je A topoloki prostor, a _ A bilo koji njegov potprostor.
Tada je ulaganje (inkluzija) i
: A, i
(r) = r za svaki r , neprekidna

funkcija.
Zadatak 1.65 Neka je A diskretan topoloki prostor. Dokazite da je za svaki
topoloki prostor 1 svaka funkcija , : A 1 neprekidna.
Zadatak 1.66 Neka je , : A 1 preslikavanje topolokih prostora i neka je
r
0
A izolirana tocka. Dokazite da je , neprekidno u r
0
.
Zadatak 1.67 Dokazite da je funkcija , : [1. 4] ' 5 R zadana sa
, (r) =
_
1. r Q
0. r I
prekidna u svakoj tocki domene osim u 5.
Teorem 1.68 Neka su A i 1 topoloki prostori, a , : A 1 funkcija. Tada su
ove tvrdnje meusobno ekvivalentne:
(i) , je neprekidna;
(ii) (\\ _ 1 otvoren) ,
1
[\ ] _ A je otvoren;
(iii) (\1 _ 1 zatvoren) ,
1
[1] _ A je zatvoren.
(iv) (\ _ A) , [Cl ] _ Cl , []
.
19
Svojstvo (iv) koje karakterizira neprekidnost mozemo napisati i kao
(\ _ A) r
0

0
= , (r
0
) , [] ' (, [])
0
i ono najbolje ilustrira esencijalno svojstvo cuvanja blizine tocke i skupa koje ima
svako neprekidno preslikavanje
1.2.2 Neprekidnost u metrickim prostorima
Korolar 1.69 Neka su (A. d
A
) i (1. d
Y
)metricki prostori. Funkcija , : A 1
je neprekidna u tocki r
0
A onda i samo onda, ako udovoljava ovomu uvjetu:
(\c 0)(o 0)(\r A) d
A
(r
0
. r) < o = d
Y
(,(r
0
). ,(r)) < c.
Primjer 1.70 Svaka koordinatna projekcija j
i
: R
a
R, j
i
(r) = r
i
, r =
(r
1
. . r
a
), i = 1. . :, je neprekidna funkcija. (Primijetimo da je skup j
1
i
[. j] =
R R . j R R _ R
a
otvoren.)
Zadatak 1.71 Norma | | : A R na vektorskom prostoru A je neprekidno
preslikavanje, pri cemu A uzimamo kao metricki prostor s metrikom induciranom
normom | |. a R kao standardni euklidski prostor.
Primjer 1.72 Za svaki metricki prostor A i svaki skup _ A je funkcija d
:
A R, d
(r) = d(r. ) neprekidna. Zaista, za svaku tocku r

0
A vrijede
nejednakosti d(r
0
. ) _ d(r
0
. c) _ d(r
0
. r)+d(r. c), za ma koje r A i c . To
povlaci d(r
0
. ) _ d(r
0
. r)+d(r. ), tj. d
(r
0
)d
(r) _ d(r
0
. r). Na isti se nacin
dobije i d
(r) d
(r
0
) _ d(r. r
0
) = d(r
0
. r). Dakle, [d
(r
0
) d
(r)[ _ d(r
0
. r).
Neka je c 0 bilo koji realni broj. Odaberimo neki o _ c, o 0, pa neka
je r A bilo koja tocka za koju je d(r
0
. r) < o. Tada je d(d
(r
0
). d
(r)) =
[d
(r
0
) d
(r)[ _ d(r
0
. r) < o _ c.
Primjer 1.73 Neka je , : R
2
R funkcija denirana sa
, (r. ) =
_
aj
a
2
+j
2
. za (r. ) ,= (0. 0)
0. za (r. ) = (0. 0)
.
Funkcija , je prekidna u 0 = (0. 0) .
.
20
Iako je prethodna funkcija prekidna u 0 njezine restrikcije na kordinatne osi jesu
neprekidne u 0, odnosno neprekidnost skalarne funkcije po svakoj varijabli ne
povlaci njezinu neprekidnost.
Primjer 1.74 Ako je , : A 1 neprekidno preslikavanje onda je, za svaki
potprostor _ A, i suzenje (restrikcija) ,[
: 1 neprekidno preslikavanje.
Nadalje, ako je , : A 1 neprekidno preslikavanje onda je, za svaki potprostor
1
0
_ 1 , i funkcija q : A 1
0
q (r) = , (r), r A, neprekidno preslikavanje.
Teorem 1.75 Neka je A =
1
'
2
pri cemu su oba
1,2
_ A otvoreni ili zatvoreni
podskupovi topolokog prostora A. Ako su ,
)
:
)
1 , , = 1. 2, neprekidna
preslikavanja to se podudaraju na presjeku, tj. ,
1
[
1
\
2
= ,
2
[
1
\
2
, onda je i
funkcija , : A 1 , ,(r) =
_
,
1
(r), r
1
,
2
(r), r
2
, neprekidno preslikavanje.
Dokaz. Pretpostavimo da su skupovi
1,2
_ A otvoreni. Neka je \ _ 1
otvoren. Po pretpostavljenoj neprekidnosti, odnosno karakterizacijskom teoremu,
skup ,
1
)
[\ ] _
)
je otvoren u (pot)prostoru
)
, , = 1. 2. Buduci da se radi
o otvorenim potprostorima od A, skupovi ,
1
1,2
[\ ] _ A su otvoreni i u A, pa je
takva i njihova unija ,
1
1
[\ ] ' ,
1
2
[\ ] = ,
1
[\ ] _ A. Zakljucak slijedi po karak-
terizacijskom teoremu neprekidnosti. Dokaz je analogan i za slucaj zatvorenih
podskupova.
Prethodni teorem ne vrijedi ako ne pretpostavimo da su skupovi
1,2
bilo oba
otvoreni bilo oba zatvoreni.
Primjer 1.76 Funkcija , : R R , (r) =
_
0. r < 0
1. r _ 0
nije neprekidna iako
su suzenja ,
1
= ,[
(1,0)
i ,
2
= ,[
[0,1)
neprekidna (konstante). S druge strane,
primjenom prethodnog teorema, izlazi da je funkcija / = ,[
(0,1)[(1,0)
neprekidna.
Lema 1.77 (Lokalni karakter neprekidnosti) Neka su ,. q : A 1 dva
preslikavanja i r
0
A. Ako je , neprekidno u r
0
i ako postoji okolina C tocke r
0
takva da je ,[
O
= q[
O
. tada je i q neprekidno u r
0
.
.
21
Teorem 1.78 Neka je o _ A podskup topolokog prostora A i , : o R
neprekidno preslikavanje. Denirajmo preslikavanje
~
, : A R sa
~
,(r) =
_
,(r), r o
0, r , o
.
Ako je
~
, prekidna u tocki r
0
onda je r
0
Fr o.
Teorem 1.79 Neka su A, 1 i 2 topoloki prostori, a , : A 1 i q : 1 2
funkcije. Ako je , neprekidna u tocki r
0
A i q neprekidna u tocki ,(r
0
) 1 ,
onda je kompozicija q, : A 2 neprekidna u tocki r
0
.
Dokaz. Neka je ` _ 2 bilo koja okolina od (q,)(r
0
) = q(,(r
0
)). Tada , postoje
okolina H _ 1 od ,(r
0
), za koju je q[H] _ `, i okolina G _ A od r
0
, za koju je
,[G] _ H. Stoga je (q,)[G] = q[,[G]] _ q[H] _ `, pa slijedi tvrdnja.
Svako preslikavanje , : A R
a
. je odreeno svojim koordinatnim preslika-
vanjima ,
i
:= j
i
, : A R, i = 1. .... :. gdje je , (r) = (,
1
(r) . .... ,
a
(r)) .
Stoga cemo pisati , = (,
1
. .... ,
a
) : A R
a
.
Teorem 1.80 Neka je A metricki prostor. Funkcija , : A R
a
je neprekidna
u tocki r
0
A ako i samo ako su sve njezine koordinatne funkcije ,
)
: A R,
, = 1. . :, neprekidne u tocki r
0
. Posljedicno, funkcija , je neprekidna tocno
onda kad su joj sve koordinatne funkcije ,
1
. . ,
a
neprekidne.
Dokaz. Ako je , neprekidna u r
0
. buduci su koordinatne projekcije j
)
neprekidne,
to su i kompozicije j
)
, = ,
)
, , = 1. . :, neprekidne u r
0
. Obratno, neka su
koordinatne funkcije ,
)
, , = 1. . :, neprekidne u r
0
. Tada za svaki 0 postoje
o
)
0 takvi da, za svaki r A,
d(r
0
. r) < o
)
= [,
)
(r
0
) ,
)
(r)[ <

_
:
. , = 1. . :.
Odaberimo o = mino
)
[ , = 1. . : 0. Tada, za svaki r A,
d(r
0
. r) < o = d(,(r
0
). ,(r)) =
_
a
)=1
(,
)
(r
0
) ,
)
(r))
2
<
_
:

2
:
= .
to znaci da je , neprekidna u r
0
.
.
22
1.2.3 Vektorski prostor neprekidnih funkcija
Teorem 1.81 U (realnom) normiranom vektorskom prostoru A su zbrajanje i
mnozenje sa skalarom neprekidne funkcije.
Korolar 1.82 Ako su ,. q : A R neprekidna preslikavanja, onda su i , + q :
A R, (, +q)(r) = ,(r)+q(r), i , q : A R, (, q)(r) = ,(r)q(r), neprekidna
preslikavanja. Posebice, zbrajanje i mnozenje funkcije s danom konstantom ` R
(tj. konstantnom funkcijom c
A
: A R) jesu neprekidna preslikavanja.
Korolar 1.83 Za svaki topoloki prostor 1 i svaki : N, skup svih neprekidnih
preslikavanja r : 1 R
a
tvori (realni) vektorski prostor C(1. R
a
).
Dokaz Korolara. Prikazimo funkcijsko zbrajanje , + q kao kompoziciju
A
(),j)
R R
+
R. (+ (,. q))(r) = +(,(r). q(r)) = ,(r) + q(r).
Prva funkcija je neprekidna jer su joj koordinatne funkcije neprekidne. (Lako je
dokazati da Teorem koji karakterizira neprekidnost funkcija , : A R
a
vrijedi
i kad se A _ R
n
zamijeni bilo kojim topolokim prostorom.) Druga funkcija je
neprekidna po gornjem Teoremu, pa je funkcija , +q kompozicija neprekidnih. U
slucaju funkcijskoga mnozenja , q treba promatrati kompoziciju
A
(),j)
R R

R. ( (,. q))(r) = (,(r). q(r)) = ,(r)q(r).
Dokaz Teorema. Oznacimo vektorsko zbrajanje funkcijom ,, tj. , : A A
A, ,(r. ) = r + . Neka je (r
0
.
0
) A A bilo koja tocka i neka je c 0 bilo
koji realni broj. Odaberimo o =
c
2
(ne ovisi o (r
0
.
0
)!), pa neka (r. ) A A
d ((r
0
.
0
) . (r. )) =
_
[[r r
0
[[
2
+[[
0
[[
2
< o. Tada je [[r r
0
[[ < o i
[[
0
[[ < o pa je [[,(r. ),(r
0
.
0
)[[ = [[(r+)(r
0
+
0
)[[ _ [[rr
0
[[+[[
0
[[ <
2o = c, to pokazuje da je zbrajanje , neprekidno u (r
0
.
0
). Neka , sada oznacuje
mnozenje skalara i vektora, tj. , : R A A, ,(`. r) = `r. Neka je (`
0
. r
0
)
R A bilo koja tocka i neka je c 0 bilo koji realni broj. Primijetimo da je
[[,(`. r),(`
0
. r
0
)[[ = [[`r`
0
r
0
[[ = [[(``
0
)(rr
0
)+`
0
(rr
0
)+(``
0
)r
0
[[ _
.
23
[``
0
[[[rr
0
[[+[`
0
[[[rr
0
[[+[``
0
[[[r
0
[[. Odaberimo o = min1.
c
1+jA
0
j+jja
0
jj

0 (ovisi i o (`
0
. r
0
)!), pa neka (`. r) R A bilo koja tocka do na o-blizu tocki
(`
0
. r
0
). Tada je [` `
0
[ < o i [[r r
0
[[ < o pa je, po prethodnom racunu,
[[,(`. r) ,(`
0
. r
0
)[[ = [[`r `
0
r
0
[[ < o + [`
0
[o + [[r
0
[[o < c, to pokazuje da je
mnozenje vektora i skalara , neprekidno u (r
0
.
0
).
U prethodnom dokazu uzeli smo za normu vektorskog prostora A A funkciju [[
[[
2
odnosno za metriku smo uzeli funkciju d induciranu tom normom. Ta metrika
se podudara sa standardnom metrikom koja se uvodi na produkt metrickih pros-
tora. Naime, ako oznacimo sa d
A
metriku na A induciranu normom [[ [[ na A
(d
A
(r. r
0
) = [[r r
0
[[. r. r
0
A), tada vrijedi
d ((r. ) . (r
0
.
0
)) =
_
d
A
(r. r
0
)
2
+ d
A
(.
0
)
2
=
_
[[r r
0
[[
2
+[[
0
[[
2
= [[ (r. ) (.
0
) [[
2
.
za svaki (r. ) . (r
0
.
0
) A A. Da smo uzeli normu [[ [[
1
ili [[ [[
1
na produktu
A A, tj. tim normama inducirane metrike, dokazi bi bili identicni (broj o bi i u
tim dokazima bio jednako deniran), tj. operacije zbrajanja i mnozenja skalarom
bi ostale neprekidne.
Teorem 1.84 Neka su funkcije ,. q : A R, A _ R
n
, neprekidne u tocki
r
0
A.
(i) Ako je q(r
0
) ,= 0 onda postoji okolina l _ R
n
od r
0
za koju je dobro
denirana funkcija / : A l R, /(r) =
)(a)
j(a)
, i / je neprekidna u tocki r
0
.
(ii) Funkcija [,[ : A R je neprekidna u r
0
.
(iii) Funkcije min ,. q . max ,. q : A R su neprekidne u r
0
Lema 1.85 Neka je funkcija q : A R, A _ R
n
, neprekidna u tocki r
0
A i
neka je q(r
0
) ,= 0. Tada postoji o 0 s ovim svojstvima:
(i) (\r A) (d(r
0
. r) < o . q(r
0
) 0) = q(r)
j(a
0
)
2
;
(ii) (\r A) (d(r
0
. r) < o . q(r
0
) < 0) = q(r) <
j(a
0
)
2
.
Dokaz Leme. Promatrajmo slucaj q(r
0
) 0. Pretpostavljena neprekidnost
u tocki r
0
povlaci da za c =
j(a
0
)
2
0 postoji o 0 sa svojstvom (\r A)
.
24
d(r
0
. r) < o = [q(r
0
)q(r)[ <
j(a
0
)
2
. Slijedi, q(r
0
)q(r) <
j(a
0
)
2
pa je q(r)
j(a
0
)
2
,
to se tvrdi u (i). Ako je q(r
0
) < 0 treba odabrati c =
j(a
0
)
2
0, pa posve slicno
proizlazi tvrdnja (ii).
Dokaz Teorema. (i) Dovoljno je pokazati da je funkcija
1
j
neprekidna u r
0
.
Iz leme slijedi da je ona denirana na nekoj okolini tocke r
0
. Zbog neprekidnosti
funkcije q u r
0
. za 0 postoji o
1
0, takav da za svaki r A d (r. r
0
) < o
1
,
vrijedi [q (r) q (r
0
)[ <
1
2
[q (r
0
)[
2
. Nadalje, po lemi postoji o
2
0 takav da
je [q (r)[
1
2
[q (r
0
)[ cim je d (r. r
0
) < o
2
. Sada za svaki r A iz d (r. r
0
) <
min o
1
. o
2
slijedi
1
q (r)

1
q (r
0
)
=
[q (r) q (r
0
)[
[q (r)[ [q (r
0
)[
<
1
2
[q (r
0
)[
2
1
2
[q (r
0
)[ [q (r
0
)[
= .
to dokazuje neprekidnost u tocki r
0
.
(ii) Tvrdnja slijedi iz neprekidnosti norme i kompozicije.
(iii) Tvrdnja iz prethodnih tvrdnji i formula
min ,. q =
1
2
(, + q [, q[)
max ,. q =
1
2
(, + q +[, q[) .
Korolar 1.86 Polinomi jedne ili vie varijabli su neprekidne funkcije. Racionalne
funkcije su neprekidne u svim tockama u kojima je funkcija denirana (sve tocke
iz R osim nul tocaka nazivnika).
Teorem 1.87 Neka su A i 1 metricki prostori, a ,. q : A 1 dva neprekidna
preslikavanja. Tada je skup r A [ , (r) = q (r) zatvoren podskup od A.
Korolar 1.88 (Jedinstvenost neprekidnog proirenja na zatvorenje) Neka
su A i 1 metricki prostori, a ,. q : A 1 dva neprekidna preslikavanja, te neka
je ,[
= q[
za neki podskup _ A. Tada je ,[

Cl
= q[
Cl
.
Korolar 1.89 Neka su ,, q : R R dvije neprekidne funkcije. Ako je ,[
Q
= q[
Q
onda je , = q.
.
25
Zadatak 1.90 Oderdite kardinalni broj skupa svih neprekidnih funkcija C (R. R)
Zadatak 1.91 Dokazite da postoji jedinstvena neprekidna funkcija , : R R
koja ima svojstvo da svakom razlomku
n
a
pridruzi vrijednost
n
2
a
2
.
Zadatak 1.92 Dokazite da je skalarni produkt na R
a
neprekidna funkcija
1.2.4 Homeomorzam
Denicija 1.93 Neka su A i 1 topoloki prostori, a , : A 1 funkcija. Reci
cemo da je , homeomorzam, ako udovoljuje ovim uvjetima:
(i) , je bijekcija;
(ii) , je neprekidno;
(iii) ,
1
je neprkidno.
Reci cemo da je prostor A homeomorfan prostoru 1 i pisati A - 1 cim
postoji neki homeomorzam , : A 1 .
Homeomorfnost topolokih prostora je razredbena relacija na klasi svih topolokih
prostora. Zaista, A - A jer je identicko preslikavanje 1
A
homeomorzam; ako je
A - 1 onda je 1 - A jer je ,
1
: 1 A homeomorzam cim je , : A 1
homeomorzam; napokon, ako je A - 1 i 1 - 2 onda je A - 2 jer je kompozicija
q, : A 2 dvaju homeomorzama , : A 1 i q : A 2 opet homeomorzam.
Primjer 1.94 Za svaki . j R, < j, potprostor . j _ R i cijeli prostor
R su homeomorfni. Prvo, jednostavno je provjeriti da je, primjerice, funkcija
, :

2
.

2
_
R, ,() = tan , homeomorzam (,
1
= arctan : R

2
.

2
_
.
Drugo, (jedinstvena) ana funkcija , :

2
.

2
_
. j je homeomorzam (i ,
1
je ana funkcija).
Primjer 1.95 Neka je o
1
= (r. ) R
2
[ r
2
+
2
= 1 . Funkcija exp : [0. 2:
o
1
exp (t) = (cos t. sin t)
eksponencijalnog namatanja pravca na kruznicu je neprekidna bijekcija, ali nije
homeomorzam.
.
26
1.2.5 Povezanost i neprekidnost
Teorem 1.96 Topoloki prostor A je nepovezan akko postoji neprekidna surjekcija
, : A 0. 1 . 0. 1 _ R.
Teorem 1.97 Neka je , : A 1 neprekidno preslikavanje. Ako je prostor A
povezan, onda je i slika , (A) _ 1 povezan skup.
Korolar 1.98 Segment [c. /] _ R je povezan. Interval (c. /) _ R je povezan.
Dokaz. Eksponencijalno namatanje pravca na kruznicu je neprekidna surjekcija
exp : R o
1
pa je o
1
povezan kao neprekidna slika (povezanog) euklidskog
prostora. Buduci da je projekcija na j
1
: R
2
R na prvu koordinatu neprekidna
i vrijedi j
1
(o
1
) = [1. 1], to je i [1. 1] povezan. Svaki drugi segment je [c. /] je
takoer povezan jer je , : [1. 1] [c. /] , (t) =
bo
2
t +
b+o
2
neprekidna surjekcija.
Slicno se dokaze da je svaki interval (c. /) povezan jer je interval
_
2
.

2
_
povezan
kao slika od R po neprekidnoj funkciji tan : R
_
2
.

2
_
Teorem 1.99 Neka je (A
)
. , J) mnozina nepraznih podskupova A
)
_ A topolokog
prostora A takvih da je

)2J
A
)
= A i

)2J
A
)
,= O. Ako je svaki A
)
povezan onda
je i A povezan.
Dokaz. Neka je , : A 0. 1 bilo koje neprekidno preslikavanje. Uocimo neku
tocku r
0

)2J
A
)
,= O. Buduci je A
)
povezan, za svaki , J, to je suzenje
, [ A
)
: A
)
0. 1 konstantno preslikavanje. Prema tomu, ,[A
)
] = ,(r
0
) za
svaki , J, pa je ,[A] =

)2J
,[A
)
] = ,(r
0
), tj. i , je konstantno preslikavanje.
Slijedi da je prostor A povezan.
Zadatak 1.100 Dokazite da je podskup euklidskog prostora R
3
koji se sastoji od
sve tri koordinatne osi povezan.
Zadatak 1.101 Ispitajte jesu li skupovi
=
__
1
a
.
_
[ : N. R
_
i ' (r. 0) [ r R iz R
2
povezani.
.
27
1.2.6 Putovima povezanost
Denicija 1.102 Pod putom u topolokom prostoru A podrazumijevamo svako
neprekidno preslikavanje . : [0. ] A, _ 0. Tocku r
0
= .(0) nazivamo
pocetkom, a tocku r
1
= .() svretkom puta . u A. Pri tom govorimo da put
. povezuje tocku r
0
s tockom r
1
.
U normiranom vektorskom prostoru A svaki par tocaka r
0
i r
1
odreuje prav-
ocrtni put koji povezuje r
0
s r
1
. To je put deniran sa . : [0. 1] A. . (t) =
r
0
+ t (r
1
r
0
) .
Denicija 1.103 Reci cemo da je topoloki prostor A putovima povezan, ako
za svake dvije tocke r
0
. r
1
A postoji put . u A koji ih povezuje.
Teorem 1.104 Ako je prostor A putovima povezan onda je i povezan.
Dokaz. [Dokaz] Neka je r
0
A bilo koja tocka. Po pretpostavci, za svaku tocku
r A postoji neki put .
a
: [0.
a
] A to povezuje tocku r
0
s tockom r. Buduci
je segment povezan skup, to je njegova slika .
a
[[0.
a
]] _ A povezana. Buduci da
je A =

a2A
.
a
[[0.
a
]] i r
0

a2A
.
a
[[0.
a
]] ,= O, to tvrdnja neposredno slijedi.
Primjer 1.105 Skup \ =
__
r. sin
1
a
_
[ r (0. 1)
_
' (0. 0) je povezan, ali nije
putovima povezan jer ne postoji put koji povezuje tocku (0. 0) i bilo koju drugu
tocku iz \.
Primjer 1.106 Graf funkcije , : A R
n
. A _ R
a
. je skup
)
= (r. , (r) [ r A) _ R
a+n
.
Povezanost grafa nije niti nuzan niti dovoljan uvjet za neprekidnost funkcije ,.
Primjerice graf konstante co::t : (0. 1) ' (2. 3) R nije povezan iako je svaka
konstanta neprekidna. S druge strane skup \ iz prethodnoga primjera je povezan
i predstavlja graf funkcije , : [0. 1 R , (r) =
_
sin
1
a
. r ,= 0
0. r = 0
koja je prekidna.
.
28
Denicija 1.107 Za skup 1 iz normiranog prostora A kazemo da je konveksan
ako za svaki par tocaka r
0
. r
1
1 postoji pravocrtni put u 1 koji povezuje r
0
s
r
1
.
Teorem 1.108 Svaki konveksni skup 1 u normiranom vektorskom prostoru je
povezan i putovima povezan. Posebno je svaki normirani vektorski prostor povezan.
Primjer 1.109 Kugla 1(r
0
. :) _ R
a
je povezana. Zaista, neka je
0
.
1
1(r
0
. :) .
Tada za proizvoljnu tocku = (1 t)
0
+ t
1
, t [0. 1] . vrijedi | r
0
| =
| (1 t) (
0
r
0
)+t (
1
r
0
) | _ (1 t) |
0
r
0
|+t|
1
r
0
| < (1 t) :+t: = :.
Slijedi 1(r
0
. :) . pa postoji pravocrtni put u 1(r
0
. :) koji povezuje
0
s
1
. te
je kugla konveksna.
Teorem 1.110 Podskup 1 _ R je povezan akko je konveksan.
Osim jednotockovnih skupova jedini povezani skupovi u R su (polu)otvoreni i
(polu) zatvoreni intervali i zrake.
Denicija 1.111 Otvoren i povezan skup u R
a
zovemo podrucjem.
Teorem 1.112 Otvoreni skup l _ R
a
je podrucje onda i samo onda, ako za svake
dvije tocke r. r
0
l postoji poligonalni put u l koji ih povezuje, tj. ako postoji
konacno mnogo tocaka r
0
= r, r
1
. . r
I1
, r
I
= r
0
, / N, takvih da sve duzine
r
|1
r
|
:= (1 t) r
|1
+ r
|
. | = 1. . /, leze u skupu l.
Teorem 1.113 (Teorem o meuvrijednostima) Neka je A povezan, , : A
R omeena neprekidna funkcija, i neka je : := inf , [A] . ` := sup , [A] . Tada
za svaki t (:. `) postoji tocka r A takva da je , (r) = t.
Dokaz. Pretpostavima da postoji : (:. `) takav da : , , [A] . Tada su
l = ,
1
[(. :)] i \ = ,
1
[(:. )] disjunktni, neprazni i otvoreni podskupovi
od A takvi da je A = l ' \ , to je kontradikcija s povezanocu od A.
Teorem 1.114 Neka je , : [c. /] R neprekidna funkcija i neka su c. d
,[(c. /)]. Tada je [c. d] _ ,[(c. /)] .
.
29
Dokaz. Iz pretpostavke da postoji : (c. d) takav da : , ,[(c. /)] slijedi posto-
janje disjunktnih i nepraznih skupova l = ,
1
[(. :)] i \ = ,
1
[(:. )] koji
su otvoreni u [c. /] takvih da je [c. /] = l ' \ to se protivi povezanosti segmenta
[c. /].
Korolar 1.115 Neka je , : [c. /] R neprekidna funkcija takva da je ,(c) ,(/) <
0. Tada postoji t (c. /) . ,(t) = 0.
1.2.7 Uniformna neprekidnost
Denicija 1.116 Neka su (A. d
A
) i (1. d
Y
) metricki prostori i , : A 1
funkcija. Reci cemo da je , jednoliko preslikavanje ili da je jednoliko (uni-
formno) neprekidna funkcija, ako udovaljava ovomu uvjetu:
(\c 0)(o 0)(\r A)(\r
0
A) d
A
(r. r
0
) < o = d
Y
(,(r). ,(r
0
)) < c.
Primjer 1.117 Identicka i konstantna preslikavanja metrickih prostora su uni-
formno neprekidna. Zbrajanje vektora na normiranom vektorskom prostoru je
uniformno neprekidno.
Svaka uniformno neprekidna funkcija je neprekidna, no obrat opcenito ne vrijedi
kao to pokazuku sljedeci primjeri.
Zadatak 1.118 Dokazite da mnozenje vektora normiranog vektorskog prostora sa
skalarom, RA A. nije uniformno neprekidna funkcija.
Primjer 1.119 Preslikavanje , : R R , (r) = r
2
nije uniformno neprekidno,
a preslikavanje q : R R q (r) = cr + / jest. Dokazat cemo da je za kvadriranje
, istinita negacija denicijskoga uvjeta jednolike neprekidnosti, tj. da vrijedi
(c 0)(\o 0)(r. r
0
A) d(r. r
0
) < o . d(,(r). ,(r
0
)) _ c.
Odaberimo c = 1 pa neka je o 0 bilo koji realni broj. Odaberimo sada tocke r =
1
c
i r
0
=
1
c
+
c
2
. Tada je d(r. r
0
) = [r r
0
[ =
c
2
< o i d(,(r). ,(r
0
)) = d(r
2
. (r
0
)
2
) =
[r
2
(r
0
)
2
[ = [rr
0
[[r+r
0
[ =
c
2
(
2
c
+
c
2
) 1 = c. Za 0 dovoljno je staviti o =
.
joj
.
Naime, cim je d (r. r
0
) = [r r
0
[ < o to vrijedi d (q (r) . q (r
0
)) = [q (r) q (r
0
)[ =
[cr + / cr /[ = [c[ [r r
0
[ < [c[ o =
.
30
Denicija 1.120 Neka su A i 1 metricki prostori i , : A 1 funkcija. Reci
cemo da , ima Lipschitzovo svojstvo ako (` _ 0)(\r. r
0
A) d(,(r). ,(r
0
)) _
`d(r. r
0
).
Teorem 1.121 Ako funkcija , : A 1 ima Lipschitzovo svojstvo onda je ,
jednoliko neprekidna.
Dokaz. Ako je ` = 0 onda je , neka konstantna funkcija pa jest jednoliko pres-
likavanje. Neka bude ` 0. Za ma koji c 0 smijemo odabrati o =
c
A
0. Ako
su r. r
0
A do na o-blizu, tj. d(r. r
0
) < o, onda je d(,(r). ,(r
0
)) _ `d(r. r
0
) <
`
c
A
= c.
Teorem 1.122 Svaki linearni operator : R
n
R
a
je linearno ograen, tj.
(j _ 0)(\r R
n
) [[(r)[[ _ j[[r[[. (Norma [[ [[ je euklidska norma [[ [[
2
ili [[
[[
1
ili[[ [[
1
)
Dokaz. Neka je (c
i
), i = 1. . :, kanonska baza za R
n
. Neka je ` =
max[[(c
i
)[[ [ i = 1. . :. Tada je, za svaki r = (
1
. .
n
) R
n
,
[[(r)[[ = [[(
n
i=1
i
c
i
)[[ = [[
n
i=1
i
(c
i
)[[ _
n
i=1
[
i
[ [[(c
i
)[[ _
`
n
i=1
[
i
[ = `[[r[[
1
_ `[[r[[
2
_ `:[[r[[
1
.
Teorem 1.123 Svaki linearni operator : R
n
R
a
ima Lipschitzovo svojstvo
pa je jednoliko neprekidan.
Dokaz. Po prethodnom Teoremu postoji j _ 0 takav da je [[(r)[[ _ j[[r[[ za
svaki r R
n
. Tada za bilo koje dvije tocke r. R
n
vrijedi d((r). ()) =
[[(r) ()[[ = [[(r )[[ _ j[[r [[ = jd(r. ).
Mnozenje vektora normiranog vektorskog prostora A sa ksnim skalarom `
0
. , :
A A ,(r) = `
0
r, je linearni operator pa je uniformno neprekidan. Ta funkcija
je zapravo restrikcija funkcije mnozenja vektora sa skalarom R A A na
`
0
A A koja nije uniformno neprekidna.
.
31
1.3 Limes funkcije
1.3.1 Granicna vrijednost funkcije u tocki
Denicija 1.124 Neka su A i 1 topoloki prostori, _ A podskup, r
0
A
gomilite od i , : 1 funkcija. Reci cemo da funkcija , ima granicnu
vrijednost (ili da ima limes) u tocki r
0
, ako postoji tocka
0
1 takva da, za
svaku okolinu \ _ 1 od
0
, postoji okolina l _ A od r
0
za koju je ,[ (l r
r
0
)] _ \ . Pri tom govorimo da je tocka
0
granicna vrijednost ili limes
funkcije , u tocki r
0
i piemo: ,(r)
0
cim r r
0
.
U slucaju metrickih prostora A i 1 smijemo birati kugle \ = 1(
0
. c) i l =
1(r
0
. o), pa se funkcijska granicna vrijednost moze opisati ovako: Fukcija , :
1 ima u tocki r
0

0
granicnu vrijednost
0
1 ako i samo ako (\c 0)(o
0) (\r rr
0
) d(r
0
. r) < o = d(
0
. ,(r)) < c.
Teorem 1.125 Ako je 1 metricki prostor, onda funkcija , : 1 , _ A,
moze u tocki r
0

0
imati najvie jednu granicnu vrijednost.
Dokaz. Pretpostavimo protivno, tj. da neka funkcija , : 1 iz _ A u
metricki prostor 1 ima u nekoj tocki r
0

0
barem dvije granicne vrijednosti,
recimo
0
0
.
00
0
1 . Tada je broj c = d(
0
0
.
00
0
) 0, pa su 1(
0
0
.
c
2
) i 1(
00
0
.
c
2
)
disjunktne kugle oko
0
0
i
00
0
redom. Po deniciji limesa, postoje okoline l
0
i l
00
od
r
0
u A za koje je ,[(l
0
rr
0
)] _ 1(
0
0
.
c
2
) i ,[(l
00
rr
0
)] _ 1(
00
0
.
c
2
).
Tada za okolinu l = l
0
l
00
od r
0
mora vrijediti
O , = ,[ (l rr
0
)] _ 1(
0
0
.
c
2
) 1(
00
0
.
c
2
) = O
to je protuslovlje.
Prethodni teorem nam doputa rabiti oznaku lim
a!a
0
, (r) =
0
za limes funkcije
, : A 1 kadgod je 1 metricki prostor.
Primjer 1.126 Realna funkcija realne varijable zadana analitickim izrazom , (r) =
a
3
8
a2
ima limes u tocki r
0
= 2 i on iznosi lim
a!2
, (r) = 12. iako u tocki r
0
= 2
funkcija , nije denirana.
.
32
Primjer 1.127 Za realnu funkcija realne varijable zadanu analitickim izrazom
q (r) =
_
a
2
2a+1
a2
nema smisla promatrati limes u tocki r
0
= 1 iako je q (1) = 0.
Naime r
0
= 1 nije gomilite podrucja denicije funkcije q.
Primjer 1.128 Realna funkcija realne varijable zadana sa
/(r) =
_
r + 3. r ,= 0
1. r = 0
ima limes u tocki r
0
= 0. lim
a!0
/(r) = 3. iako je vrijednost /(0) = 1.
Korolar 1.129 Neka je 1 metricki prostor i neka funkcija , : 1 , _ A,
ima granicnu vrijednost u tocki r
0
1
0
, gdje je 1 _ . Tada i suzenje ,[1 : 1
1 ima istu granicnu vrijednost u tocki r
0
, tj. lim
a
0
(,[1) = lim
a
0
,.
Za limes restrikcije lim
a!a
0
,[
1
rabi se i oznaka lim
a!a
0
a21
,. Posebno, za funkcije jedne
varijable, umjesto lim
a!a
0
a<a
0
,. rabi se oznaka lim
a!a
0
,. Analogno se pie lim
a!a
+
0
, umjesto
lim
a!a
0
aa
0
,.
Primjer 1.130 Funkcija
, (r. ) =
_
aj
a
2
+j
2
. (r. ) ,= (0. 0)
0. (r. ) = (0. 0)
nema limes u tocki 0 = (0. 0) . iako restrikcije na koordinatne osi imaju limes u 0
i oba su jednaka 0.
Primjer 1.131 Funkcija
, (r. ) =
_
a
5
(ja
2
)
2
+a
8
. (r. ) ,= (0. 0)
0. (r. ) = (0. 0)
nema limes u tocki 0 = (0. 0) . iako restrikcije na sve pravce kroz ishodite imaju
limese u 0 i svi su jednaki 0.
Primjer 1.132 Funkcija , (r. ) =
a
2
j
4
a
4
+j
8
nema limes u tocki (0. 0) . Naime, limes
restrikcije funkcije na koordinatne osi je jednak 0, a limes restrikcije na skup
(r.
_
r) [ r R je jednak
1
2
.
.
33
Zadatak 1.133 Izracunajte, odnosno ispitajte postojanje, sljedecih limesa:
lim
(a,j)!(0,0)
a
2
+j
2
aj
;
lim
(a,j)!(1,1)
a
2
j
2
a1
;
lim
(a,j)!(2,0)
(a+2)
2
j
;
lim
T!(0,0,0)
aj
a
2
+j
2
+:
2
;
lim
a!(0,0,0,0)
a
2
1
+a
2
2
+a
2
3
+a
2
4
a
1
+a
3
.
1.3.2 Limes i neprekidnost
Teorem 1.134 Neka je , : 1 funkcija iz _ A u metricki prostor 1 i neka
je r
0

0
. Tada , ima u tocki r
0
granicnu vrijednost lim
a
0
, =
0
1 , ako i samo
ako je funkcija
~
, : ' r
0
1.
~
,(r) =
_
,(r), r rr
0
0
, r = r
0
neprekidna u tocki r
0
.
Dokaz. Neka postoji lim
a
0
, =
0
=
~
,(r
0
) 1 . Tada za svaki c 0 postoji
okolina l _ A od r
0
takva da je
~
,[ (l r r
0
)] _ 1(
~
,(r
0
). c). No, ocito je i
~
,(r
0
) 1(
~
,(r
0
). c). Buduci da je \ = ( ' r
0
) l okolina od r
0
u ' r
0
i
~
,[\] _ 1(
~
,(r
0
). c), to je funkcija
~
0
. Obratno, neka je
funkcija
~
0
. Tada za svaki c 0 postoji okolina \ _ 'r
0
od r
0
za koju je
~
,[\] _ 1(
~
,(r
0
). c). Buduci da je \ = ( ' r
0
) l, za neku
okolinu l _ A od r
0
, to je ,[ (l r r
0
)] =
~
,[ (l r r
0
)] _
~
,[\] _
1(
~
,(r
0
). c). Slijedi da , ima u tocki r
0
a
0
, =
~
,(r
0
) =
0
.
Korolar 1.135 Funkcija , : 1 iz _ A u metricki prostor 1 je neprekidna
u tocki r
0

0
onda i samo onda, ako u tocki r
0
ima granicnu vrijednost i
lim
a
0
, = ,(r
0
). (Ova se cinjenica cesto zapisuje kao lim
a!a
0
,(r) = ,(r
0
) = ,( lim
a!a
0
r)
i pritom se govori da neprekidna funkcija komutira s limesom.)
.
34
Korolar 1.136 Neka je , : 1 funkcija iz _ A u metricki prostor 1 ,
r
0

0
i q : 1 2 funkcija u metricki prostor 2. Ako , ima u tocki r
0
granicnu
vrijednost lim
a
0
, =
0
i ako je q neprekidna u tocki
0
, onda kompozicija q, ima
granicnu vrijednost u tocki r
0
pritom je lim
a
0
(q,) = q(lim
a
0
,) = q(
0
).
Dokaz. Slijedi iz prethodnog korolara i cinjenice da je kompozicija q
~
, neprekidna
u tocki r
0
.
Zadatak 1.137 Istraziti (ne)prekidnost funkcije , : A R, A _ R
3
, ,(. j. ) =
_
sin j
, ,= 0
c/, = 0
.
Sljedeci teorem (o uzastopnim limesima) iskazujemo i dokazujemo, jed-
nostavnosti radi, za skalarne funkcije dviju varijabla. On se, dakako, prirodno
poopcuje na skalarne funkcije od : varijabla.
Teorem 1.138 Neka funkcija , : A R, A _ R
2
, ima u tocki r
0
= (
0
. j
0
)
a
0
,. Ako postoji c 0 takav da je 1(r
0
. c) _ A ' r
0
i
ako u svakoj tocki (. j
0
) 1(r
0
. c), ,=
0
, i u svakoj tocki (
0
. j) 1(r
0
. c),
j ,= j
0
, postoji, redom, granicna vrijednost lim
j!j
0
,(. j) i lim
!
0
,(. j), onda je
lim
j!j
0
( lim
!
0
,(. j)) = lim
a
0
, = lim
!
0
( lim
j!j
0
,(. j)).
(Granicne vrijednosti na lijevoj i desnoj strani gornjih jednakosti nazivamo
uzastopnim granicnim vrijednostima po varijablama.)
Dokaz. Dokazujemo jednakost na lijevoj strani. Oznacimo lim
a
0
, =
0
i lim
!
0
,(. j) =
c(j), r = (. j) 1(r
0
. c) r r
0
. Po deniciji, postoji o 0 takav da je
[,(r)
0
[ < c cim je r 1(r
0
. o) r r
0
. Ne smanjujuci opcenitost, smijemo
pretpostaviti da je o _ c, tj. 1(r
0
. o) _ 1(r
0
. c). Tada je po deniciji, za svaki
promatrani j, lim
!
0
[,(. j)
0
[ = [c(j)
0
[ _ c i c(j) R. Slijedi da se,
putajuci o 0, tj. j j
0
, razlika [c(j)
0
[ moze uciniti po volji malom.
Prema tomu, lim
j
0
c =
0
, to onda daje lim
j!j
0
( lim
!
0
,(. j)) = lim
j!j
0
c(j) =
0
= lim
a
0
,.
Posve slicno se dokazuje jednakost u tvrdnji na desnoj strani.
.
35
Zadatak 1.139 Pokazati da funkcija , : A R, A = R
2
(r. ) [ r = 0 . = 0,
,(. j) = ( +j) sin
1
sin
1
j
, ima granicnu vrijednost u tocki (0. 0), ali da ne postoje
pripadne uzastopne granicne vrijednosti u toj tocki.
Zadatak 1.140 Pokazati da za funkciju , : A R, A _ R
2
, ,(. j) = [
2
j
2
2
+j
2
[,
postoje uzastopne granicne vrijednosti u tocki (0. 0), koje su i meusobno jednake,
ali da , nema granicne vrijednosti u toj tocki.
Korolar 1.141 Funkcija , : A R
a
, gdje je A metricki prostor, ima u tocki
r
0
A
0
a
0
, =
0
= (j
1
0
. . j
a
0
) ako i samo ako svaka njezina
koordinatna funkcija ,
)
: A R ima u tocki r
0
a
0
,
)
= j
)
0
,
, = 1. . :.
Primjer 1.142 Provjerimo ima li vektorska funkcija , : R R
3
,
,() =
_
( 1. 0.
2
), < 1
(0. ln . 1
2
), _ 1
granicnu vrijednost u tocki = 1. Uocimo da su pripadne koordinatne funkcije
,
1
() =
_
1, < 1
0, _ 1
, ,
2
() =
_
0, < 1
ln , _ 1
, ,
3
() =
_

2
, < 1
1
2
, _ 1
.
Laki racun pokazuje da je lim
1
,
1
= 0, lim
1
,
2
= 0, ali da ,
3
nema granicne
vrijednosti u tocki = 1 ( lim
!10
,
3
() = 1 ,= 0 = lim
!1+0
,
3
()). Slijedom toga, po
prethodnom teoremu zakljucujemo da funkcija , nema granicne vrijednosti u tocki
= 1.
Teorem 1.143 Neka su ,. q : A R
a
, gdje je A metricki prostor, vektorske
funkcije, ` R realni broj i r
0
A
0
gomilite od A. Ako , i q imaju granicne
vrijednosti u r
0
onda i funkcije , + q, `, : A R
a
, (,[q), [[,[[ : A R imaju
granicne vrijednosti u r
0
i vrijedi:
lim
a
0
(, + q) = lim
a
0
, + lim
a
0
q;
lim
a
0
(`,) = `lim
a
0
,;
lim
a
0
(,[q) = (lim
a
0
,[lim
a
0
q);
lim
a
0
[[,[[ = [[lim
a
0
,[[.
.
36
Ako je pri tom funkcija q : A R skalarna i lim
a
0
q ,= 0, onda i funkcija
)
j
: A
j
R
a
(A
j
= A rr A [ q(r) = 0) ima granicnu vrijednost u tocki r
0
i
vrijedi lim
a
0
)
j
=
lim
x
0
)
lim
x
0
j
.
1.4 Niz u topolokom, metrickom i euklidskom
prostoru
1.4.1 Nizovi i konvergencija
Denicija 1.144 Niz u skupu A nazivamo svaku funkciju r : N A. Vrijednost
r (/) uobicajno oznacavamo sa r
I
i nazivamo /-ti clanom niza. Sam niz obicno
oznacujemo sa (r
I
).
Denicija 1.145 Reci cemo da niz (r
I
) u topolokom prostoru A konvergira,
ako postoji neka tocka r
0
A sa svojstvom da svaka njezina okolina sadrzi skoro
sve clanove toga niza. (Skoro sve znaci sve osim, mozda, konacno mnogo njih.)
Tocku r
0
nazivamo granicnom vrijednocu (ili limesom) niza (r
I
). Pri tom
govorimo i da niz (r
I
) tezi (ili konvergira) prema tocki r
0
i piemo (r
I
) r
0
.
Ako niz (r
I
) u A ne konvergira, kazemo da divergira.
Razvidno je da je u slucaju metrickog prostora A denicijski uvjet ekvivalentan
ovomu:
(\c 0)(/
0
N)(\/ N) / _ /
0
= d(r
I
. r
0
) < c.
Nizovna granicna vrijednost je samo posebni slucaj funkcijske granicne vrijed-
nosti lim
a
0
r. Naime, pretpostavimo da diskretni potprostor N _ R lezi u proirenom
prostoru realnih brojeva R = R'. + (ovo je topoloki prostor ciji otvoreni
skupovi su oni i samo oni skupovi koji su otvoreni podskupovi iz euklidskog pros-
tora R. ili su oblika [. c = '. c . c. +] = c. '+ . c R.
ili su proizvoljna unija skupova navedenih oblika). Tada tocka + R postaje
.
37
gomilitem skupa N u prostoru R. Buduci da je niz (r
I
) funkcija r : N A (i
to neprekidna jer je N diskretan prostor) slijedi da nizovna granicna vrijednost
lim(r
I
) nije drugo do funkcijska granicna vrijednost lim
+1
r.
Teorem 1.146 Svaki niz (r
I
) u metrickom prostoru A doputa najvie jednu
granicnu vrijednost.
Po prethodnom teoremu. smijemo nizovnu konvergenciju (r
I
) r
0
u metrickom
prostoru pisati kao jednakost lim(r
I
) = r
0
.
1.4.2 Zatvorenost i konvergencija
Teorem 1.147 Neka je _ A podskup metrickog prostora A i neka je r
0
A.
Tocka r
0
je gomilite skupa onda i samo onda, ako postoji nestacionarani niz
(c
I
) u koji konvergira prema r
0
.
Korolar 1.148 Skup _ A je zatvoren u metrickom prostoru A ako i samo ako
je za svaki niz (c
I
) u , koji konvergira u A, granicna vrijednost r
0
= lim(c
I
) .
Dokaz Teorema. Neka je r
0

0
. Tada je, za svaki / N, (1(r
0
.
1
I
) rr
0
)
,= O. To doputa konstruirati niz (c
I
) u birajuci c
I
(1(r
0
.
1
I
) rr
0
) .
Razvidno je da taj niz ne moze biti stacionaran i da je lim(c
I
) = r
0
. Obratno,
neka postoji nestacionarni niz (c
I
) u to tezi prema r
0
A, lim(c
I
) = r
0
. Tada
svaka okolina od r
0
(u A) sadrzi skoro sve clanove c
I
. Pretpostavimo li protivno,
tj. r
0
,
0
, postojala bi neka okolina l od r
0
za koju je bi bilo (l rr
0
) = O.
Slijedilo bi da je c
I
= r
0
za svaki / _ /
0
, pa bi (c
I
) bio stacionarni niz.
1.4.3 Neprekidnost i konvergencija
Teorem 1.149 (Heineova karakterizacija neprekidnosti) Neka su A i 1
metricki prostori. Funkcija , : A 1 je neprekidna u tocki r
0
A onda i samo
onda, ako (\ niz (r
I
) u A) lim(r
I
) = r
0
= lim(,(r
I
)) = ,(r
0
).
.
38
(Ovu je cinjenicu zgodno zapisati kao ,(lim(r
I
)) = lim(,(r
I
)) - , i lim komuti-
raju.)
Dokaz. Pretpostavimo da je funkcija , neprekidna u tocki r
0
. Neka je (r
I
) bilo
koji niz u A koji tezi prema r
0
. Trebamo dokazati da niz (,(r
I
)) u 1 tezi prema
,(r
0
). Neka je dan bilo koji c 0. Po neprekidnosti postoji neki o 0 takav da
je d(,(r). ,(r
0
)) < c cim je d(r. r
0
) < o. Zbog konvergencije lim(r
I
) = r
0
postoji
neki /
0
N takav da je d(r
I
. r
0
) < o cim je / _ /
0
. Slijedi, d(,(r
I
). ,(r
0
)) < c
cim je / _ /
0
, tj. lim(,(r
I
)) = ,(r
0
). Obratno, pretpostavimo da funkcija , cuva
nizovnu konvergenciju prema tocki r
0
, pa dokazimo njezinu neprekidnost u toj
tocki. Ako je r
0
izolirana tocka u prostoru A. nemamo to dokazivati. Neka je r
0
gomilite u prostoru A. Promatrajmo bilo koji skup _ A kojemu je r
0
gomilite,
tj. r
0

0
. Po prethodnom teoremu postoji (nestacionarni) niz (c
I
) u takav
da je lim(c
I
) = r
0
. Po pretpostavci je tada lim(,(c
I
)) = ,(r
0
). Ako je (,(c
I
))
stacionarni niz onda je ,(r
0
) = ,(c
I
) cim je / _ /
0
, pa je ,(r
0
) = ,(c
I
) ,[],
a ako nije takav slucaj onda je, po prethodnom teoremu, ,(r
0
) ,[]
0
. U svakom
slucaju je, dakle, ,(r
0
) ,[] ' ,[]
0
, to znaci da je funkcija , neprekidna u
tocki r
0
.
Korolar 1.150 Neka su A i 1 metricki prostori. Funkcija , : 1 , _ A,
ima u tocki r
0

0
a
0
, =
0
1 onda i samo onda, ako (\
niz (r
I
) u rr
0
) lim(r
I
) = r
0
= lim(,(r
I
)) =
0
.
Zadatak 1.151 Dokazati da niz (r
I
) u metrickom prostoru (A. d) konvergira
prema tocki r
0
A ako i samo ako niz (d(r
0
. r
I
)) u R konvergira prema 0 R.
Teorem 1.152 Niz (r
I
) u R
a
, r
I
= (
1
I
. .
a
I
), tezi k tocki r
0
= (
1
0
. .
a
0
)
R
a
onda i samo onda, ako svaki koordinatni niz (
i
I
) u R tezi k tocki
i
0
R,
i = 1. . :.
Dokaz. Neka je lim(r
I
) = r
0
u R
a
. Dakle, za svaki c 0 postoji neki /
0
N
takav da, za svaki / _ /
0
, bude d
2
(r
I
. r
0
) = [[r
I
r
0
[[
2
=
_
a
i=1
(
i
I

i
0
)
2
< c.
Buduci da je (u R) d(. j) = [ j[, to je, za svaki i = 1. . :, d(
i
I
.
i
0
) =
[
i
I

i
0
[ _
_
a
i=1
(
i
I

i
0
)
2
< c, pa svaki koordinatni niz (
i
I
) u R tezi prema
i
0
.
.
39
Obratno, neka za dani niz (r
I
) u R
a
i tocku r
0
R
a
, pripadni koordinatni nizovi
udovoljavaju uvjetu lim(
i
I
) =
i
0
u R, i = 1. . :. Tada za svaki c 0 postoje
brojevi /
i
0
N takvi da je [
i
I
i
i
0
[ <
c
p
a
cim je /
i
_ /
i
0
, i = 1. . :. Odaberimo
/
0
= max/
1
0
. . /
a
0
. Tada za svaki / N, / _ /
0
povlaci
d
2
(r
I
. r
0
) = [[r
I
r
0
[[
2
=
_
a
i=1
(
i
I

i
0
)
2
<
_
:
c
2
a
= c,
pa je lim(r
I
) = r
0
u R
a
.
Zadatak 1.153 Izracunajte limes niza (r
a
) u R
3
ako je r
a
=
__
1 +
1
a
_
a
.
a+1
a
.
sin a
a
_
.
Zadatak 1.154 Istraziti konvergenciju niza (
I
c
k
.
c
k
I!
. /
1
k
) u R
3
u ovisnosti o c
R
+
.
1.4.4 Gomilite
Denicija 1.155 Neka je (r
I
) niz u topolokom prostoru A. Reci cemo da je
tocka r
0
A gomilite niza (r
I
) ako svaka okolina tocke r
0
sadrzi beskonacno
mnogo clanova toga niza.
Razvidno je da je u metrickom prostoru A denicijski uvjet za nizovno gomilite
ekvivalentan ovomu uvjetu:
(\c 0)(\/ N)(/
0
N) /
0
/ . d(r
I
0 . r
0
) < c.
Po deniciji, u svakoj okolini gomilita r
0
od (r
I
) postoji beskonacno clanova
toga niza, ali opcenito i izvan nje ih moze biti beskonacno mnogo.
Teorem 1.156 Ako niz (r
I
) u metrickom prostoru A konvergira onda on ima
tocno jedno gomilite i to je upravo njegova granicna vrijednost r
0
= lim(r
I
).
Primjer 1.157
Niz (r
I
) . n R r
I
= /
_
1 + (1)
I
_
. ima samo jedno gomilite ali nije konvergentan.
Niz (
I
) u R.
I
=
_
1+(1)
k
2
_k
2
+
1
I
. ima 3 gomilita 1. 0 i 1.
Niz (.
I
) u R
2
. .
I
= (cos /c. sin /c) . ima za skup gomilita jedinicnu kruznicu o
1
.
gdje je c R i
c
2
, Q.
Zadatak 1.158 Konstruirajte niz u R koji ima neprebrojivo i koji ima prebrojivo
mnogo gomilita.
.
40
1.4.5 Podniz
Denicija 1.159 Podnizom danog niza (r
I
), tj. dane funkcije r : N A,
smatramo kompoziciju r / : N A, pri cemu je / : N N bilo koja strogo
uzlazna funkcija (niz u N).
Jasno je da je svaki podniz svakoga niza u A opet niz u A. Opcenito, |-ti clan
promatranoga podniza je element (r /)(|) = r(/(|)) = r
I(|)
A, | N .
Uobicajno je r
I(|)
zapisivati kao r
I
l
, a cijeli podniz kao (r
I
l
). Primijetimo da je
svaki podniz svakog podniza bilo kojega niza opet podniz polaznoga niza, jer je
kompozicija strogo uzlaznih funkcija strogo uzlazna funkcija.
Teorem 1.160 Niz (r
I
) u metrickom prostoru A konvergira prema tocki r
0
onda
i samo onda, ako svaki njegov podniz (r
I
l
) konvergira prema tocki r
0
. Posebice,
ako postoji takav podniz (r
I
l
) da on i njegov komplementarni podniz (r
I
. / ,= /
|
)
konvergiraju prema istoj tocki r
0
A, onda je i lim(r
I
) = r
0
.
I
) = r
0
, tj. neka za svaki c 0 postoji neki /
0
N
takav da je d(r
I
. r
0
) < c cim je / _ /
0
. Promatrajmo bilo koji podniz (r
I
l
) od
(r
I
). Odaberimo |
0
= /
0
. Zbog uzlaznosti funkcije / : N N, | _ |
0
povlaci
/
|
= /(|) _ /(|
0
) = /
|
0
i, posebice, /
|
0
_ |
0
= /
0
. Prema tomu, d(r
I
l
. r
0
) < c cim
je | _ |
0
, tj. lim(r
I
l
) = r
0
. Obratna tvrdnja je trivijalna jer je i sam niz (r
I
) svoj
podniz. (Pripadna strogo uzlazna funkcija je / = 1
N
.) Posebna tvrdnja je istinita
jer se tada u svakoj okolini tocke r
0
nalaze skoro svi clanovi promatranoga niza.
1.4.6 Gomilite i podniz
Teorem 1.161 Niz (r
I
) u metrickom prostoru A ima za gomilite tocku r
0
onda
i samo onda, ako postoji podniz (r
I
l
) od (r
I
) koji konvergira prema r
0
.
Dokaz. Neka je r
0
A gomilite od (r
I
). Trazeni podniz cemo konstruirati
indukcijom. Za | = 1 neka je prvi clan r
I
1
1(r
0
. 1). (U deniciji gomilita
uzimamo c = 1 i / = 1, pa takav /
1
= /
0
_ 1 postoji.) Pretpostavimo da postoje
.
41
prirodni brojevi /
1
< < /
|
za koje je r
I
j
1(r
0
.
1
)
) za svaki , = 1. . |. Po
deniciji gomilita, za c =
1
|+1
i / = /
|
+1, postoji neki /
0
= /
|+1
_ /
|
+1 /
|
takav
da je r
I
l+1
1(r
0
.
1
|+1
). Na taj smo nacin induktivno konstruirali strogo uzlaznu
funkciju / : N N , dakle i podniz (r
I
l
) od (r
I
) za koji je ocito lim(r
I
l
) = r
0
.
Obratno, neka niz (r
I
) u metrickom prostoru A doputa konvergentni podniz (r
I
l
)
i lim(r
I
l
) = r
0
. Uzmimo bilo koje c 0 i / N. Buduci da postoji |
0
N takav
da je d(r
I
l
. r
0
) < c cim je | _ |
0
, to birajuci /
0
= /
|
_ / (vrijednosti /
|
strogo
rastu cim indeksi | rastu) dobivamo neki r
I
0 1(r
0
. c), tj. d(r
I
0 . r
0
) < c.
Zadatak 1.162 Odredite sva gomilita i pripadne konvergentne podnizove sljedecih
nizova:
_
((1)
a
+ 1) :.
_
(1)
a+1
+ 1
_
:
_
i
_
sin
_
:
4
_
. (1)
a
_
u R
2
. te
_
tq
_
:
3
_
. cos
_
:
2
_
.
_
1 +
1
a
_
a
_
u R
3
.
Standardni Bolzano-Weierstrassov teorem tvrdi da svaki omeeni niz u R ima
gomilite. Vazna posljedica ovoga teorema je da je svaki monotoni i omeeni niz
konvergentan.
Teorem 1.163 (Bolzano-Weierstrassov teorem) U svakom euklidskom pros-
toru R
a
, : N, svaki omeeni niz ima gomilite.
Dokaz. Dokazujemo indukcijom. Za : = 1 se radi o standardnom Bolzano -
Weierstrassovu teoremu u R. Neka je : N pa pretpostavimo da je tvrdnja istinita
za sve euklidske prostore R
1
= R. . R
a
. Trebamo dokazati da je ona istinita
i za R
a+1
. Neka je (r
I
) bilo koji omeeni niz u R
a+1
, r
I
= (r
1
I
. . r
a
I
. r
a+1
I
).
Primijetimo da je R
a+1
= R
a
R, pa na r
I
smijemo gledati kao na (
I
. r
a+1
I
),
I
= (r
1
I
. . r
a
I
), / N. Razvidno je da i niz (
I
) u R
a
mora biti omeen (kao
suzenje u kodomeni omeenoga niza (r
I
)), pa po induktivnoj pretpostavci ima
neko gomilite
0
= (r
1
0
. . r
a
0
) R
a
. Po prethodnom teoremu, postoji podniz
(
I
l
) koji tezi k tocki
0
, pa i svaki pripadni koordinatni podniz (r
i
I
l
) u R tezi prema
r
i
0
, i = 1. . :. Primijetimo da je i koordinatni podniz (r
a+1
I
l
) u R omeen pa po
bazi indukcije (: = 1) ima neko gomilite r
a+1
0
. Po prethodnom teoremu postoji
neki njegov podniz (r
a+1
I
l
m
) takav da je lim(r
a+1
I
l
m
) = r
a+1
0
. Sada i podniz (
I
l
m
) tezi
prema
0
, pa svaki koordinatni podniz (r
i
I
l
m
) tezi prema r
i
0
, i = 1. . :. Tako
.
42
smo dobili podniz (r
I
l
m
) polaznoga niza (r
I
) u R
a+1
kojemu svaki koordinatni niz
(r
i
I
l
m
) u R tezi prema r
i
0
, i = 1. . :. : + 1. Slijedi da podniz (r
I
l
m
) tezi k tocki
r
0
= (r
1
0
. . r
a
0
. r
a+1
0
) to povlaci da je r
0
gomilite od (r
I
) u R
a+1
.
Zadatak 1.164 Dokazati da niz (r
I
) u (R
a
. d
1
) ili (R
a
. d
1
), r
I
= (
1
I
. .
a
I
),
tezi k tocki r
0
= (
1
0
. .
a
0
) R
a
onda i samo onda, ako svaki koordinatni niz
(
i
I
) u (R. [[) tezi k tocki
i
0
R, i = 1. . :. Takoer, dokazati da prethodni
teorem vrijedi ako metriku d
2
na R
a
zamijenimo s metrikom d
1
ili d
1
.
1.4.7 Cauchyjev niz
Denicija 1.165 Reci cemo da je niz (r
I
) u metrickom prostoru (A. d) Cauchy-
jev ako udovoljava ovomu uvjetu:
(\c 0)(/
0
N)(\/ N)(\| N) / _ /
0
= d(r
I+|
. r
I
) < c.
Razvidno je de se denicijski uvjet moze preinaciti ovako:
(\c 0)(/
0
N)(\/. | N) /. | _ /
0
= d(r
I
. r
|
) < c.
Primjer 1.166 Neka je A = 0. 1] _ R potprostor. Tada je niz (r
I
) u A, r
I
=
1
I
,
Cauchyjev jer se udaljenost d(r
I
. r
|
) = [
1
I

1
|
[ moze uciniti po volji malomcim su
/. | N dostatno veliki. Primijetimo da taj Cauchyjev niz konvergira u prostoru
R (lim(
1
I
) = 0), ali ne i u njegovu potprostoru 0. 1] (0 , 0. 1]).
Teorem 1.167 Svaki konvergentni niz (r
I
) u metrickom prostoru A je Cauchyjev.
Svaki Cauchyjev niz je omeen.
I
) = r
0
i neka je 0 proizvoljan. Tada postoji /
0
N
takav da za svaki / _ /
0
vrijedi d(r
I
. r
0
) <
.
2
. No to povlaci da za svaki /. | _ /
0
vrijedi
d(r
I
. r
|
) _ d(r
I
. r
0
) + d(r
0
. r
|
) _
.
2
+
.
2
< .
pa je (r
I
) Cauchyjev.
Pretpostavimo sada da je (r
I
) bilo koji Cauchyjev niz u metrickom prostoru A.
Odaberimo c = 1 pa postoji /
0
N takav da, za svaki / _ /
0
, bude d(r
I
. r
I
0
) < 1.
Uzmimo : = maxd(r
)
. r
I
0
) [ , = 1. . /
0
+ 1. Tada je slika r[N] _ 1(r
I
0
. :).
.
43
1.4.8 Potpunost
Denicija 1.168 Reci cemo da je metricki prostor (A. d) potpun ako u njemu
svaki Cauchyjev niz konvergira. Normirani vektorski prostor (A. [[ [[) koji je potpun
(d(r. ) = [[r [[) nazivamo Banachovim prostorom, a unitarni Banachov
prostor (A. ([)) ([[r[[ =
_
(r[r)) - Hilbertovim prostorom.
Teorem 1.169 Normirani vektorski prostori R
a
, : N, s metrikama d
2
, d
1
ili
d
1
su Banachovi prostori. tovie, svaki euklidski prostor R
a
= (R
a
. d
2
), : N,
je Hilbertov prostor.
Dokaz. Dovoljno je dokazati da svaki Cauchyjev niz (r
I
) u R
a
konvergira. Po
prethodnom teoremu je Cauchyjev niz (r
I
) omeen, pa onda postoji konvergentni
podniz (r
I
l
), lim(r
I
l
) = r
0
R
a
. Odaberimo bilo koji c 0. Buduci da je niz
(r
I
) Cauchyjev, to postoji /
0
N takav da bude d
2
(r
I
. r
|
) <
c
2
cim su /. | _ /
0
.
Iz lim(r
I
l
) = r
0
slijedi postojanje nekoga |
0
N za koji je d
2
(r
I
l
. r
0
) <
c
2
cim je
| _ |
0
. Uzmimo |
0
0
N takav da je |
0
0
_ |
0
i /
|
0
0
_ /
0
(obstojnost mu slijedi iz strogo
uzlazne funkcije to denira podniz). Sada je
d
2
(r
I
. r
0
) _ d
2
(r
I
. r
I
l
0
0
) + d
2
(r
I
l
0
0
. r
0
) <
c
2
+
c
2
= c cim je / _ /
0
, tj. lim(r
I
) =
r
0
.
Teorem 1.170 Neka je 1 _ A podskup potpunog metrickog prostora (A. d). Ako
je 1 zatvoren onda je potprostor (1. d) potpun.
Dokaz. Neka je (r
I
) Cauchyjev niz u 1. Ocito je (r
I
) Cauchyjev niz i u A pa,
zbog potpunosti, konvergira, tj. lim(r
I
) = r
0
A. Buduci da je 1 zatvoren, to
povlaci r
0
1.
Primjer 1.171 Svaki zatvoreni skup u R
a
je potpun kao metricki potprostor. Tako
su svaki segment [. j] _ R, svaki (zatvoreni) kvadar 1
a
_ R
a
, kao i svaka sfera i
svaki disk potpuni metricki prostori.
Zadatak 1.172 Dokazite da potprostori QQ i 0. 1] [0. 1] od R
2
nisu potpuni.
.
44
Teorem 1.173 Neka je _ A potprostor metrickog prostora (A. d). Ako je
(. d) potpun onda je zatvoren u prostoru A.
Dokaz. Dovoljno dokazati da skup _ A sadrzi sva svoja gomilita. Neka je
r
0

0
. Tada postoji nestacionarni niz (c
I
) u takav da je lim(c
I
) = r
0
. Buduci
je niz (c
I
) konvergentan pa je i Cauchyjev niz u , zbog pretpostavljene potpunosti
te zbog jedinstvenosti granicne vrijednosti slijedi r
0
.
Korolar 1.174 Neka je 1 _ R
a
. Podskup 1 je zatvoren ako i samo ako je potpun
kao potprostor od R
a
.
Zadatak 1.175 Ispitajte da li su potprostori: "beskonacni cealj"
1 =
__
1
a
.
_
[ : N. [0. 1]
_
' (0. ) [ [0. 1] ' (r. 0) [ r 0. 1]
i "beskonacni cealj siromaha"
G =
__
1
a
.
_
[ : N.
_
0.
1
a
_
' (r. 0) [ r 0. 1]
potpuni.
1.4.9 Cantorov teorem o presjeku
Teorem 1.176 (Cantorov teorem o presjeku) Neka je (A. d) potpuni metricki
prostor, a 1
1
_ _ 1
I
_ silazni niz nepraznih zatvorenih podskupova 1
I
_ A
za koji je lim(diam1
I
) = 0. Tada je presjek

I2N
1
I
= r
0
jedna jedina tocka.
Dokaz. Buduci da su 1
I
,= O, to postoji niz (r
I
) u A pri cemu je r
I
1
I
za svaki
/ N. Taj niz je Cauchyjev jer dijametri promatranih skupova 1
I
teze k nuli.
Naime, ako su /. | dostatno veliki (/. | _ /
0
(c)) onda je d(r
I
. r
|
) _ diam1
I
0
< c.
Zbog potpunosti, niz (r
I
) konvergira, tj. postoji neka tocka r
0
A takva da je
lim(r
I
) = r
0
. Slijedi da i svaki podniz toga niza konvergira prema r
0
. Posebice,
svaki podniz (r
I
l
), /
|
N r [1,|]
N
, | N, konvergira k tocki r
0
. Po konstrukciji
je (r
I
) niz u skupu 1
1
, pa pretpostavljena silaznost 1
1
_ _ 1
I
_ povlaci
da je, za svaki | N, odabrani podniz (r
I
l
) u skupu 1
|+1
. Buduci da su skupovi
1
I
_ A zatvoreni, to je r
0
1
I
za svaki / N. Slijedi, r
0

I2N
1
I
. Napokon,
kad bi

I2N
1
I
sadrzavao i neku drugu tocku r ,= r
0
, bilo bi d(r. r
0
) = c 0.
.
45
Buduci da je lim(diam1
I
) = 0, to postoji neki /
0
za koji je diam1
I
0
< c, pa bi
bilo d(r. r
0
) diam1
I
0
, dakle, r , 1
I
0
_

I2N
1
I
- protuslovlje.
Primjer 1.177 U metrickom prostoru A = [0. 1 kao potprostoru euklidskog pros-
tora R promatrajmo skupove 1
a
=
_
a1
a
. 1
_
, : N. Buduci je skup 1
a
zatvoren u A
i diam1
a
=
1
a
. za svaki : N, i vrijedi 1
1
_ _ 1
I
_ , to niz skupova (1
a
)
udovoljuje uvjetima Cantorova teorema, ali prostor A nije potpun pa ne mozemo
primijeniti teorem. tovie, vrijedi

I2N
1
I
= O.
Zadatak 1.178 Formulirajte tvrdnju koja bi vrijedila ako u iskazu Cantorova teo-
rema izostavimo uvjet da je A potpuni metricki prostor.
1.4.10 Banachov teorem o ksnoj tocki
Denicija 1.179 Reci cemo da je funkcija , : A A kontrakcija (ili sazi-
manje) metrickog prostora (A. d), ako udovoljuje ovomu uvjetu:
( < 1)(\r. r
0
A) d(,(r). ,(r
0
)) _ d(r. r
0
).
(U slucaju r = r
0
smatramo da je uvjetu trivijalno udovoljeno!)
Teorem 1.180 (Banachov teorem o ksnoj tocki) Neka je (A. d) potpuni
metricki prostor, a , : A A kontrakcija. Tada , ima jednu jedinu ksnu (ili
cvrstu) tocku, tj. (! r
0
A) ,(r
0
) = r
0
.
Dokaz. Odaberimo bilo koju tocku r
1
A pa induktivno denirajmo r
I+1
=
,(r
I
) A, / N. Dokazat cemo da je dobiveni niz (r
I
) u (A. d) Cauchyjev.
Prvo, za svaki / _ 2 je d(r
I
. r
I+1
) = d(,(r
I1
). ,(r
I
)) _ d(r
I1
. r
I
) _ _
I1
d(r
1
. r
2
). To povlaci ( < 1), za svaki / _ 2 i svaki | N,
d(r
I
. r
I+|
) _ d(r
I
. r
I+1
)+ +d(r
I+|1
. r
I+|
) _ (
I1
+ +
I+|2
)d(r
1
. r
2
) <
1
n=I1
n
d(r
1
. r
2
) =
q
k1
1q
d(r
1
. r
2
). Zbog lim(
I1
) = 0 slijedi da se udal-
jenost d(r
I
. r
I+|
) moze naciniti po volji malom, a to znaci da je (r
I
) Cauchyjev
niz u (A. d). Buduci da je prostor (A. d) potpun, niz (r
I
) konvergira, tj. pos-
toji neka tocka r
0
A, lim(r
I
) = r
0
. Primijetimo da svaka kontrakcija ima
Lipschitzovo svojstvo pa je funkcija , (jednoliko) preslikavanje. Sada dobivamo
.
46
,(r
0
) = ,(lim(r
I
)) = lim(,(r
I
)) = lim(r
I+1
) = r
0
, tj. r
0
jest ksna tocka za
funkciju ,. Napokon, za svaku ksnu tocku r A kontrakcije ,, ,(r) = r, mora
vrijediti d(r. r
0
) = d(,(r). ,(r
0
)) _ d(r. r
0
) < d(r. r
0
), pa se kontrakcijski uvjet
reducira na trivijani slucaj, tj. mora biti r = r
0
.
Zadatak 1.181 Neka je (A. d) metricki prostor i , : A A kontrakcija. Dokazite
da u A moze postojati najvie jedna ksna tocka za ,. Naite primjer gdje , nema
niti jedne ksne tocke.
1.4.11 Cauchyjevi nizovi i uniformna neprekidnost
Teorem 1.182 Neka je , : A 1 uniformno neprekidno preslikavanje metrickih
prostora. Ako je (r
I
) Cauchyjev niz u A. onda je (, (r
I
)) Cauchyjev niz u 1.
Primjer 1.183 Funkcija , : R 0 R , (r) =
1
a
nije uniformno neprekidna.
Zaista, slika C-niza
_
1
a
_
je niz (:) koji nije konvergentan u R pa nije ni C-niz.
Teorem 1.184 Neka su A i 1 metricki prostori, _ A podskup takav da je
Cl = A, i neka je , : 1 uniformno neprekidno preslikavanje. Ako je
prostor 1 potpun, onda se , moze proiriti, i to na jedinstven nacin, na citav A.
tj. postoji jedno jedino neprekidno preslikavanje , : A 1 takvo da je ,[
= ,.
Preslikavanje , je cak i uniformno neprekidno.
Primjer 1.185 Funkcija , : R 0 R , (r) =
1
a
2
nije uniformno neprekidna
jer se ne moze neprekidno proiriti na
R = Cl (R 0) .
1.5 Kompaktnost
1.5.1 Kompaktni topoloki prostori
Neka je A topoloki prostor. Familiju / = (
A
[ ` ) podskupova od A nazi-
vamo pokrivacem prostora (skupa) A ako je

A2
/ = A. Ako su svi skupovi iz
.
47
/ otvoreni tada za / kazemo da je otvoreni pokrivac za A. Svaku podfamiliju
/
0
=
A
[ `
0
.
0
_ . od / nazivamo potpokrivacem od / ako je i sam
pokrivac prostora A.
Denicija 1.186 Reci cemo da je topoloki prostor A kompaktan ako svaki
otvoreni pokrivac | za prostor A doputa konacni potpokrivac |
0
za A. Za skup
_ A kazemo da je kompaktan, ako je kompaktan kao potprostor od A.
Primjer 1.187 Svaki konacni prostor (A. T ), A = r
1
. . r
a
, : N, je kom-
paktan jer mu je topoloka struktura nuzno konacna.
Primjer 1.188 Niti jedan euklidski prostor R
a
, : N, nije kompaktan. Uocimo
li, naime, otvoreni pokrivac | = 1(0. :) [ : N za R
a
to ga tvore sve kugle
oko ishodita 0 = (0. . 0) R
a
s polumjerima : N, razvidno je da ga nije
moguce reducirati na konacni potpokrivac.
Zadatak 1.189 Dokazite da je (c. /) nije kompaktan podskup od R. a [c. /] jest.
Zadatak 1.190 Dokazite da je je R (kompaktikacija prostora R. opisana u odjeljku
o nizovima) kompaktan skup.
Zadatak 1.191 Dokazite da je svaki kompaktni metricki prostor je omeen.
Zaista, svaki metricki prostor A doputa otvoreni pokrivac | = 1(r
0
. :) [ :
R
+
, gdje je r
0
A bilo koja tocka. Ako je A kompaktan onda postoji konacni
potpokrivac |
0
= 1(r
0
. :
i
) [ i = 1. . : od |. Neka je :
0
= max:
i
[ i =
1. . : R
+
.Tada je A =
n
i=1
1(r
0
. :
i
) = 1(r
0
. :
0
) pa je prostor A omeen jer
je svaka kugla omeeni skup.
Zadatak 1.192 Neka je A topoloki prostor i (r
a
) niz u A koji konvergira prema
r
0
. Dokazite da je skup r
a
[ : N ' r
0
kompaktan.
.
48
1.5.2 Kompaktnost i zatvorenost
Teorem 1.193
(i) Ako je prostor A kompaktan i podskup 1 _ A zatvoren, onda je 1 kom-
paktan.
(ii) U metrickom prostoru A je svaki kompaktni skup 1 _ A zatvoren.
Dokaz. (i) Neka je = (\
)
. , J) bilo koji otvoreni pokrivac za 1. Tada
je \
)
= 1 l
)
, , J, pri cemu su svi l
)
_ A otvoreni. Primijetimo da je
mnozina | = (A r 1. l
)
. , J) otvoreni pokrivac za A. Zbog kompaktnosti |
doputa neki konacni potpokrivac A r1. l
)
1
. . l
)
n
. Slijedi, 1 _
a
i=1
l
)
i
pa je
1 = 1 (
a
i=1
l
)
i
) =
a
i=1
(1 l
)
i
) =
a
i=1
\
)
i
i
. Prema tomu, \
)
i
[ i = 1. . : je
trazeni konacni potpokrivac od .
(ii) Dokazat cemo da je podskup A r 1 _ A otvoren, tj. da za svaku
tocku r
0
A r 1 postoji neki skup \ _ A r 1 otvoren u A i r
0
\ . Ako je
1 = O nemamo to dokazivati. Neka je r 1 ,= O bilo koja tocka. Buduci da je
A metricki prostor i r
0
,= r, to postoje disjunktne kugle 1
a
= 1(r
0
. :
a
) i 1
a
=
1(r. j
a
). Mnozina (1
a
1. r 1) je otvoreni pokrivac za 1, koji onda doputa
konacni potpokrivac 1
a
1
1. . 1
a
n
1, pa je 1 =
a
i=1
(1
a
i
1) _
a
i=1
1
a
i
.
Primijetimo da je skup \ =
a
i=1
1
a
i
_ A otvoren i r
0
\ . tovie, po
konstrukciji je \ 1 _ \ (
a
i=1
1
a
i
) = (
a
i=1
1
a
i
) (
a
i=1
1
a
i
) _
a
i=1
(1
a
i
1
a
i
) = O,
pa je \ _ A r1.
1.5.3 Neprekidna preslikavanja na kompaktu
Teorem 1.194 Neka je , : A 1 neprekidno preslikavanje. Ako je A kompak-
tan onda je i slika ,[A] _ 1 kompaktna.
Dokaz. Neka je = (\
)
. , J) bilo koji otvoreni pokrivac za ,[A] _ 1 . Tada
je \
)
= ,[A] \
)
, , J, pri cemu su svi \
)
_ 1 otvoreni. Zbog neprekidnosti
su i skupovi l
)
= ,
1
[\
)
] _ A, , J, otvoreni, pa je | = (l
)
. , J) otvoreni
.
49
pokrivac za A. Sada postoji konacni potpokrivac |
0
= l
)
1
. . l
)
n
od |.
Napokon, ,[l
)
] = ,,
1
[\
)
] = ,[A] \
)
= \
)
, , J, pa je \
)
1
. .... \
)
n
trazeni
potpokrivac od .
Teorem 1.195 Neka je , : A 1 bijektivno neprekidno preslikavanje topolokog
prostora A u metricki prostor 1 . Ako je A kompaktan onda je ,
1
: 1 A
neprekidno, tj. , je homeomorzam.
Dokaz. Neka je skup 1 _ A zatvoren. Tada je 1 kompaktan, po prethodnom
teoremu je i ,[1] _ 1 kompaktan, pa je ,[1] _ 1 zatvoren. Napokon, buduci da
je (,
1
)
1
[1] = ,[1], to zakljucak o neprekidnosti funkcije ,
1
slijedi po karak-
terizacijskom teoremu za neprekidnost.
Zadatak 1.196 Doakazite da je , : (0. 1) ' 2. 3 [0. 1] , (r) = r. r (0. 1) .
, (2) = 0. , (3) = 1. neprekidna bijekcija koja nije homeomorzam.
Zadatak 1.197 Je li je skup
__
sin r. c
j
.
_
1
:
_
R
3
[ r. o
1
. . [1. 2]
_
kom-
paktan?
Zadatak 1.198 Ispitajte je li , : [0. :] (r. ) R
2
[ r
2
+
2
= 1 , (t) =
(cos t. sin t) homeomorzam?
Zadatak 1.199 Neka je 1 = [0. 1]
_
2
.

2
_ R
2
. Odredite sliku funkcije , :
1 R
2
, (r. ) = (r cos . rsin ) . Ispitajte je li funkcija (, : 1 , (1))
homeomorzam na sliku .
Teorem 1.200 Neka je , : A 1 neprekidno preslikavanje metrickih prostora.
Ako je A kompaktan onda je , jednoliko neprekidno.
Dokaz. Neka je c 0 bilo koji broj. Po neprekidnosti je udovoljeno uvjetu
(\r A)(o
a
0)(\r
0
A) d(r. r
0
) < o
a
= d(,(r). ,(r
0
)) <
c
2
.
Mnozina (1(r.
c
x
2
). r A) je otvoreni pokrivac za A koji, zbog kompakt-
nosti, doputa konacni potpokrivac 1(r
1
.
c
x
1
2
). . 1(r
a
.
c
x
n
2
). Odaberimo o =
min
c
x
i
2
[ i = 1. . : 0. Neka su r. r
0
A bilo koje dvije tocke za koje
.
50
d(r. r
0
) < o. Jasno je da postoji neki i 1. . : takav da je r 1(r
i
.
c
x
i
2
),
pa je d(r. r
i
) <
c
x
i
2
< o
a
i
. Nadalje, d(r
0
. r
i
) _ d(r
0
. r) + d(r. r
i
) < o +
c
x
i
2
_
c
x
i
2
+
c
x
i
2
= o
a
i
. Prema tomu, neprekidnost povlaci d(,(r). ,(r
0
)) _ d(,(r). ,(r
i
))+
d(,(r
i
). ,(r
0
)) <
c
2
+
c
2
= c, to znaci da je , i jednoliko neprekidna.
1.5.4 Lebesgueov broj
Denicija 1.201 Neka su A metricki prostor, 1 _ A i | otvoreni pokrivac za
1. Reci cemo da je pozitivni broj ` R, ` 0, Lebesgueov broj pokrivaca |
ako udovoljava ovomu uvjetu:(\ _ 1) diam _ ` = (l |) _ l.
Zadatak 1.202 Pokazite da pokrivac | = (0. 4) . (3. 6) prostora (0. 6) _ R ima
Lebesgueov broj, a pokrivac |
0
= (0. 3) . (3. 6) prostora (0. 6) 3 nema.
Teorem 1.203 Neka je 1 _ A podskup metrickog prostora A sa svojstvom da
svaki niz u 1 ima neko gomilite u 1. Tada svaki otvoreni pokrivac za 1 doputa
neki Lebesgueov broj.
Dokaz. Pretpostavimo protivno, tj. da postoji neki otvoreni pokrivac | za 1
koji ne doputa Lebesgueov broj. Promatrajmo niz (
I
) skupova
I
_ 1 s
dijametrima diam
I
_
1
I
, / N. Po pretpostavci, za svaki / N i svaki l |,
I
* l. To povlaci da je svaki
I
,= O. pa postoji neki niz (r
I
) u 1 takav da je
r
I

I
. Po pretpostavljenomu svojstvu, niz (r
I
) ima neko gomilite r
0
1, tj.
postoji konvergentni podniz (r
I
l
) takav da je lim(r
I
l
) = r
0
1. Buduci da je |
pokrivac za 1, to postoji neki l | takav da je r
0
l, a buduci da se radi o
otvorenomu pokrivacu za metricki (pot)prostor, to postoji neki : 0 takav da je
kugla (u 1) 1(r
0
. :) _ l. Uocena konvergencija povlaci postojanje nekog |
0
N
sa svojstvom d(r
0
. r
I
l
) <
v
2
cim je | _ |
0
. Sada je, za svaki | _ max|
0
.
2
v
i svaki
r
I
l
, d(r
0
. r) _ d(r
0
. r
I
l
)+d(r
I
l
. r) <
v
2
+diam
I
l
_
v
2
+
1
I
l
_
v
2
+
1
|
_
v
2
+
v
2
= :,
pa je
I
l
_ 1(r
0
. :) _ l - protuslovlje.
Lema 1.204 Neka je 1 _ A podskup metrickog prostora A sa svojstvom da
svaki niz u 1 ima neko gomilite u 1. Tada je 1 je potpuno omeen, tj. (\c
0)(: N)(r
1
. . r
n
1) 1 _
n
)=1
1(r
)
.
c
2
).
.
51
Dokaz. Pretpostavimo protivno, tj. da 1 nije potpuno omeen. Tada (c
0)(\: N)(\r
1
. . r
n
1) 1 r (
n
)=1
1(r
)
.
c
2
)) ,= O. To doputa induktivno
konstruirati niz (r
I
) u 1 tako da bude r
1
1, r
2
1 r 1(r
1
.
c
2
), , r
I+1

1 r (
I
)=1
1(r
)
.
c
2
)), . Po pretpostavljenomu svojstvu, (r
I
) ima konvergentni
podniz (r
I
l
) s granicnom vrijednocu lim(r
I
l
) = r
0
1. Slijedi da postoji neki
|
0
N takav da je d(r
I
l
. r
0
) <
c
4
cim je | _ |
0
. Napokon, odaberemo li bilo koji
| |
0
, dakle, i /
|
/
|
0
, dobivamo d(r
I
l
. r
I
l
0
) _ d(r
I
l
. r
0
) + d(r
0
. r
I
l
0
) <
<
c
4
+
c
4
=
c
2
, pa slijedi r
I
l
1(r
I
l
0
.
c
2
), to se protivi konstrukciji niza (r
I
).
1.5.5 Kompaktnost u metrickim prostorima
Teorem 1.205 Neka je 1 _ A podskup metrickog prostora A. Tada je 1 kom-
paktan ako i samo ako svaki niz u 1 ima neko gomilite u 1.
Dokaz. Neka je 1 _ A kompaktan. Promatrajmo bilo koji niz (r
I
) u 1. Pret-
postavimo protivno, tj. da (r
I
) nema gomilita u 1, tj. da nema podniza od (r
I
)
koji bi konvergirao prema nekoj tocki iz 1. To povlaci da za svaku tocku r 1
postoji otvorena okolina l
a
(u 1) koja sadrzi najvie konacno mnogo clanova
od (r
I
). Mnozina (l
a
. r 1) je otvoreni pokrivac za (pot)prostor 1. Taj se
pokrivac moze reducirati na konacni potpokrivac l
a
1
. . l
a
m
. Buduci da je
n
)=1
l
a
j
= 1, slijedi da niz (r
I
) ima samo konacno clanova, to je kontradicija s
pretpostavkom da (r
I
) nema gomilita. Obratno, neka svaki niz (r
I
) u 1 _ A
doputa konvergentni podniz s limesom u 1. Promatrajmo bilo koji otvoreni pokri-
vac | = (l
j
. j `) za 1. Po gornjem teoremu, | doputa neki Lebesgueov broj
` 0, a po prethodnoj lemi, postoji konacno tocaka r
1
. . r
n
1 takvih da
je 1 _
n
)=1
1(r
)
.
A
2
). Buduci da je diam1(r
)
.
A
2
) _ ` to, za svaki , = 1. . :,
postoji neki j
)
` za koji je 1(r
)
.
A
2
) _ l
j
j
. Slijedi, 1 _
n
)=1
l
j
j
, pa smo dobili
konacni potpokrivac l
j
1
. . l
j
m
od |.
Korolar 1.206 Svaki kompaktni skup 1 _ A u metrickom prostoru A je zatvoren
i omeen.
.
52
Dokaz. Zatvorenost je vec prethodno dokazana. Po prethodnom teoremu i lemi
je 1 potpuno omeen pa je sadrzan u konacnoj uniji nekih kugala. Buduci da je
svaka kugla omeeni skup i buduci da je konacna unija omeenih skupova omeeni
skup, to je 1 podskup omeenoga skupa pa je i sam omeen.
Korolar 1.207 Skup 1 _ R
a
, : N, je kompaktan onda i samo onda, ako je
zatvoren i omeen.
Dokaz. Nuznost vrijedi po prethodnom Korolaru. Za dovoljnost, promatrajmo bilo
koji niz (r
I
) u 1 _ R
a
. Zbog omeenosti, niz (r
I
) ima neko gomilite r
0
R
a
,
pa mora, zbog zatvorenosti, biti r
0
1. Zakljucak slijedi po prethodnom teoremu.
Vazni kompaktni skupovi u euklidskom prostoru su:
:-kvadar 1 = [r
1
.
1
] [r
a
.
a
] _ R
a
, r
i
_
i
R, i = 1. . :;
:-sfera S
a
a
0
,v
= r R
a+1
[ [[r r
0
[[ = : _ R
a+1
, : R
+
;
:-disk D
a
a
0
,v
= r R
a
[ [[r r
0
[[ _ : _ R
a
, : R
+
1.5.6 Weierstrassov teorem
Teorem 1.208 Neka je A neprazni kompaktni prostor i , : A R neprekidno
preslikavanje. Tada
(i) , poprima svoju najmanju i svoju najvecu vrijednost;
(ii) ako je ,[A] _ . (,[A] _ . j) onda postoji c 0 takav da je
,[A] _ [ + c. (,[A] _ . j c]);
(iii) ako je jo prostor A metricki i povezan (tj. ako je A kontinuum)
onda je slika ,[A] segment [min ,[A]. max ,[A]].
Dokaz. (i) Skup ,[A] _ R je kompaktan kao neprekidna slika kompakta, pa je
zatvoren i omeen. Omeenost tada povlaci obstojnost brojeva inf ,[A]. sup ,[A]
R. Buduci da su inf ,[A]. sup ,[A] ,[A]
0
(gomilita od ,[A] u R), to zatvorenost
povlaci da su inf ,[A]. sup ,[A] ,[A], pa se radi o minimumu i maksimumu, tj.
inf ,[A] = min ,[A], sup ,[A] = max ,[A]. Prema tomu, postoje tocke r
1,2
A
takve da je, za svaki r A, ,(r
1
) = min ,[A] _ ,(r) _ max ,[A] = ,(r
2
).
.
53
(ii) Neka je ,[A] _ . , tj. ,(r) za svaki r A. Po (a), postoji
min ,[A] = ,(r
1
). Slijedi da tvrdnji udovoljava svaki c 0. ,(r
1
) . U slucaju
,[A] _ . j dokazujemo posve slicno koristeci max ,[A].
(iii) Neka je A kontinuum, tj. kompaktni i povezani metricki prostor.
Po dokazanoj tvrdnji (a) je ,[A] _ [min ,[A]. max ,[A]]. Preostaje dokazati da
za svaki min ,[A]. max ,[A] postoji neki r A takav da je ,(r) = ,
tj. da je ,[A]. Kad tako ne bi bilo, tj. kad bi postojala neka tocka
min ,[A]. max ,[A] r,[A], postojali bi i skupovi l = ,[A] . i \ = ,[A]
. koji bi, ocito, bili neprazni, disjunktni i otvoreni i l ' \ = ,[A]. Prema
tomu, skup ,[A] bi bio nepovezan, a to se cinjenici da je ,[A] _ R povezan skup
kao neprekidna slika povezanog skupa.
Zadatak 1.209 Neka je (A. d) metricki prostor i 1 _ A kompaktan skup i r A.
Dokazite da postoji tocka
0
1 takva da je d (r. 1) = d (r.
0
) .
Zadatak 1.210 Dokazite da je u prethodnom zadatku za A = R
a
dovoljno pret-
postaviti da je 1 zatvoren skup.
Zadatak 1.211 Neka je (A. d) metricki prostor, . 1 _ A i 1 = O. Dokazite
ako je kompaktan i 1 zatvoren da je onda d (. 1) 0. Dokazite da se kom-
paktnost jednog skupa ne moze opcenito zamijeniti sa zatvorenocu a da tvrdnja
ostane istinita.
Zadatak 1.212 Dokazite da je funkcija , : R 0 R
3
, (r) =
_
1
a
.
1
a
2
. r
_
uni-
formno neprekidna na [1. 2] . a nije na (0. 2) .
Zadatak 1.213 Ispitajte ima li funkcija , : o
2
R , (r. . .) = sin r cos c
:
najvecu i najmanju vrijednost.
Poglavlje 2
Diferencijalni racun i primjene
2.1 Derivabilnost i diferencijabilnost
Neka je _ R
a
otvoren skup (u buduce rabimo oznaku iskljucivo za otvoreni
skup iz R
a
. osim ako nije drugacije naglaeno), , : R
n
funkcija i 1
0
=
(r
0
1
. .... r
0
a
) neka tocka.

Zelimo prirast , (1
0
+ H) , (1
0
) . gdje je H 1
a
takav da je 1
0
+H . . aproksimirati vrijednocu (H) i to tako da je : R
a
R
n
neki pogodni linearni operator
Za neprekidno ,, a buduci je svaki linearni operator neprekidan, vrijedilo bi da
ce greka : (H) := , (1
0
+ H) , (1
0
) (H) uvijek teziti nuli za H 0
Stoga cemo smatrati dobrim i pozeljnim ako relativnu greku
v(1)
jj1jj
mozemo
uciniti po volji malom
Denicija 2.1 Kazemo da je funkcija , : R
n
. _ R
a
diferencijabilna
u tocki 1
0
ako postoji linearni operator : R
a
R
n
takav da postoji
lim
1!0
)(1
0
+1))(1
0
)(1)
jj1jj
i da je jednak 0. , je diferencijabilna na ako je difer-
encijabilna u svakoj tocki 1
0
.
Propozicija 2.2 Ako linearni operator iz denicije diferencijabilnosti postoji,
on je jedinstven.
Ako je , : R
n
diferencijabilno u 1
0
R
a
. onda jedinstveni linearni
operator iz prethodne denicije nazivamo diferencijalom funkcije , u tocki
54
POGLAVLJE 2. DIFERENCIJALNI RA
CUN I PRIMJENE 55
1
0
. i oznacujemo ga sa d, (1
0
).
Za diferencijal d, (1
0
) : R
a
R
n
vrijedi
, (1
0
+ H) , (1
0
) = d, (1
0
) (H) + : (H)
gdje je : : R
a
R
n
funkcija greke sa svojstvom lim
1!0
v(1)
jj1jj
= 0.
Ako su ,. q : R
n
dvije funkcije takve da je ,[
l
= q[
l
za neki otvoren skup
l _ . 1
0
l. i ako je , diferencijabilna u 1
0
tada je i q diferencijabilna u 1
0
i
vrijedi d, (1
0
) = dq (1
0
)
Teorem 2.3 Ako je , : R
n
diferencijabilna u 1
0
tada je , neprekidna
u 1
0
.
2.1.1 Parcijalne derivacije i derivacija duz vektora
Za funkcije , : (c. /) R. osim diferencijabilnosti u tocki r
0
(c. /) . denira se i
pojam derivabilnosti u tocki r
0
ako postoji limes
lim
I!0
)(a
0
+I))(a
0
)
I
kojeg oznacujemo sa ,
0
(r
0
) i nazivamo derivacijom funkcije
, u tocki r
0
. Broj ,
0
(r
0
) "mjeri" brzinu promjene funkcije u tocki r
0
Denicija 2.4 Neka je , : R preslikavanje, i neka je \ R
a
zadani vek-
tor. Kazemo da , ima u tocki 1
0
derivaciju duz vektora \ , ako pos-
toji limes lim
I!0
)(1
0
+I\ ))(1
0
)
I
. Taj broj, ukoliko postoji, oznacavat cemo sa J
\
,(1
0
).
Derivacija duz vektora
\
jj\ jj
naziva se derivacija u smjeru vektora \ . Derivacija
duz vektora c
i
, i-tog vektora standardne baze u R
a
, zove se parcijalna derivacija
po i-toj varijabli funkcije , u tocki 1
0
, i oznacava se sa J
i
,(1
0
) ili
0)
0a
i
(1
0
) .
Vrijedi J
i
,(1
0
) = lim
I!0
)
(
a
0
1
,...,a
0
i1
,a
0
i
+I,a
0
i+1
,...,a
0
n
)
)
(
a
0
1
,...,a
0
i1
,a
0
i
,a
0
i+1
,...,a
0
n
)
I
U deniciji derivacije duz vektora i parcijalnih derivacija, nije bilo nuzno da se radi
o realnoj funkciji. Na potpuno isti nacin deniraju se ti pojmovi i za vektorske
funkcije , : R
n
samo to to sada nece biti brojevi, nego vektori. Dakle, za
, = (,
1
. .... ,
n
) vrijedi
J
\
,(1
0
) = (J
\
,
1
(1
0
). .... J
\
,
n
(1
0
)) R
n
CUN I PRIMJENE 56
i
J
i
,(1
0
) = (J
i
,
1
(1
0
). .... J
i
,
n
(1
0
)) R
n
. i = 1. .... :.
Zadatak 2.5 Odredite sve parcijalne derivacije funkcija ,. q : (R
+
)
4
R , (r
1
. r
2
. r
3
. r
4
) =
r
a
x
3
2
1
+ r
4
i q (r
1
. r
2
. r
3
. r
4
) = r
4
(r
2
r
1
)
a
1
a
3
.
Primjer 2.6 Izracunajte derivaciju funkcije , : R
2
R , (r. ) = 3r
2
+ 2
2
u
smjeru vektora \ = (1. 2) u tocki 1
0
= (3. 1) . Prvo treba pronaci jedinicni vektor
\
0
u smjeru vektora \ , tj. \
0
=
\
jj\ jj
=
1
p
5
(1. 2) . Sada je
Zadatak 2.7 Rjeenje. J
\
0
,(1
0
) = lim
I!0
)(1
0
+I\
0
))(1
0
)
I
= lim
I!0
3
3+
h
p
5
2
+2
1+
2h
p
5
(
33
2
+21
2
)
I
=
26
p
5
Neka je , : R i r
0
_ R. Ako je preslikavanje , diferencijabilno u tocki
r
0
onda je d,(r
0
) : R R jedinstveno odreen linearni operator takav da je
lim
I!0
, (r
0
+ /) , (r
0
) d, (r
0
) (/)
[/[
= 0.
No, buduci da je svaki linearni operator : R R (tj. linearni funkcional) oblika
(/) = c/. za neki c R. to slijedi postojanje jedinstvenog c R takvog da je
lim
I!0
, (r
0
+ /) , (r
0
) c/
[/[
= 0.
Odavde slijedi, promatrajuci jednostrane limese lim
I!0
i lim
I!0
+
. da je c = lim
I!0
)(a
0
+I))(a
0
)
I
tj. c = ,
0
(r
0
) . Time smo poakazali da diferencijabilnost funkcije , povlaci deriv-
abilnost, tovie vrijedi
d, (r
0
) (/) = ,
0
(r
0
) /. (1)
Vrijedi i obratno, tj. derivabinost u r
0
(postojanje broja ,
0
(r
0
)) povlaci difer-
encijabilnost u r
0
tj. postojanje linearnog funkcionala d, (r
0
) koji je tada zadan
pravilom (1) .
CUN I PRIMJENE 57
2.1.3 Diferencijabilnost funkcija , : _ R
n
R
Neka je , : R diferencijabilno u 1
0
_ R
a
. Za diferencijal (linearni
operator) d, (1
0
) : R
a
R postoji jedinstven vektor
(c
1
. .... c
a
) R
a
takav da je d, (1
0
) (H) =
a
i=1
c
i
/
i
. H = (/
1
. .... /
a
) R
a
.
Brojevi c
1
. .... c
a
su jedinstveno odreeni takvi da je
lim
1!0
, (1
0
+ H) , (1
0
)
a
i=1
c
i
/
i
[[H[[
= 0.
Posebno, ako stavimo H = /c
i
. dobijemo lim
I!0
)(1
0
+1))(1
0
)o
i
I
jIj
= 0. Odavde slijedi
c
i
= lim
I!0
)(1
0
+1))(1
0
)
jIj
= J
i
,(1
0
). Dakle, ako je funkcija diferencijabilna u 1
0
. onda
postoje parcijalne derivacije po svim varijablama i vrijedi
d, (1
0
) (H) =
a
i=1
J
i
,(1
0
)/
i
. H = (/
1
. .... /
a
) R
a
.
Obrat ne vrijedi, kao to pokauzuje sljedeci primjer.
Primjer 2.8 Funkcija ,(r. ) =
_
aj
a
2
+j
2
; (r. ) ,= (0. 0)
0. ; (r. ) = (0. 0)
ima u tocki (0. 0) obje
parcijalne derivacije. Racunajuci odgovarajuce limese koji deniarju parcijalne
derivacije dobije se J
a
,(0. 0) = J
j
,(0. 0) = 0. S druge strane, buduci da funkcija
nije neprekidna u (0. 0) to nije ni diferencijabilna tj. ne postoji d, (0. 0) . . =
aj
a
2
+j
2
y
-4
-2
-1
-4
0
x
-2
0
4
2
0
2
z
4
1
Brojevi c
1
. .... c
a
koji su jednoznacno odreeni linearnim funkcionalom R
a
R, su zapravo vrijednosti tog funkcionala na vektorima standardne baze u R

a
,
CUN I PRIMJENE 58
tj. J
)
,(1
0
) = c
)
= d,(1
0
)(c
)
). Neka je Ho:(R
a
. R) vektorski prostor linearnih
funkcionala na R
a
, dakle dualni prostor od R
a
, a dr
1
. .... dr
a
Ho:(R
a
. R) neka
tvore njegovu bazu, tj. neka su to vektori dualne baze s obzirom na standardnu
bazu c
1
. .... c
a
. Dakle, vrijedi dr
i
(H) = /
i
za svaku tocku H = (/
1
. .... /
a
) R
a
.
Tada za diferencijal d,(1
0
) funkcije , : R imamo
d, (1
0
) (H) =
a
i=1
J
i
,(1
0
)/
i
=
a
i=1
J
i
,(1
0
)dr
i
(H) =
_
a
i=1
J
i
,(1
0
)dr
i
_
(H)
pa je d, (1
0
) =
a
i=1
J
i
,(1
0
)dr
i
prikaz diferencijala u standardnoj bazi prostora
Ho:(R
a
. R) .
2.1.4 Gradijent
Funkcional dr
i
mozemo interpretirati i kao diferencijal i-te projekcije j
i
(r
1
. .... r
a
) =
r
i
to opravdava oznaku. Buduci su vektorski prostori Ho:(R
a
. 1) i R
a
izomorfni,
to se oni cesto identiciraju, i to tako da se linearnom funkcionalu (linearnom op-
eratoru) pridruzi njegova matrica s obzirom na standardne baze u prostorima R
a
odnosno R, dakle ureena :-torka realnih brojeva. Uz tu identikaciju, diferenci-
jal d,(1
0
) identicira se s vektorom (J
1
,(1
0
). J
2
,(1
0
). .... J
a
,(1
0
)) koji se naziva
gradijent funkcije , u tocki 1
0
i oznacava sa q:cd,(1
0
)ili \,(1
0
) (\se izgovara
nabla). Veza diferencijala i gradijenta dana je jednakocu:
d, (1
0
) (H) = (q:cd, (1
0
) [H) . H R
a
.
2.1.5 Opci slucaj vektorske funkcije
Neka je , = (,
1
. .... ,
n
) : R
n
0
_ R
a
. Diferencijal
d, (1
0
) : R
a
R
n
je jedinstveni linearni operator takav da vrijedi
, (1
0
+ H) , (1
0
) = d, (1
0
) (H) + : (H)
pri cemu je lim
1!0
v(1)
jj1jj
= 0. Nakon raspisivanja funkcije , po koordinatama slicno
dobijemo za sve koordinatne funkcije ,
i
tj.
,
i
(1
0
+ H) ,
i
(1
0
) = (d, (1
0
))
i
(H) + :
i
(H)
CUN I PRIMJENE 59
pri cemu je lim
1!0
v(1)
jj1jj
= 0. gdje je (d, (1
0
))
i
i-ta koordinata preslikavanja (lin.
operatora) d, (1
0
). Odavde zakljucujemo da su funkcije ,
i
: R diferencijabilne
u 1
0
pa je zbog jedinstvenosti linearnog operatora u deniciji diferencijabilnosti
(d,(1
0
))
i
= d,
i
(1
0
).
tj. i-ta komponenta diferencijala preslikavanja , je diferencijal i-te komponente ,
i
preslikavanja ,
(d,(1
0
)) (H)
i
= d,
i
(1
0
) (H) =
a
)=1
J
)
,
i
(1
0
)/
)
. i = 1. .... :.
Ako su (c
1
. .... c
a
) i (,
1
. .... ,
n
) kanonske baze u R
a
i R
n
. redom, tada mozemo
zapisati:
(d,(1
0
)) (H) =
n
i=1
d,
i
(1
0
) (H) ,
i
.
posebno za H = c
)
je
(d,(1
0
)) (c
)
) =
n
i=1
d,
i
(1
0
) (c
)
) ,
i
=
a
i=1
J
)
,
i
(1
0
),
i
.
To znaci da matrica
0()
1
,...,)
m
)
0(a
1
,...,a
n
)
(1
0
) := (J
)
,
i
(1
0
)), koja u i-tom retku i ,-tom stupcu
ima vrijeddnost J
)
,
i
(1
0
), i koju nazivamo Jacobijeva matrica preslikavanja ,
u tocki 1
0
. predstavlja numericki reprezetant linearnog operatora d, (1
0
) u paru
standardnih bazu prostora R
a
i R
n
. Jacobijevu matricu vektorske funkcije vie
varijabli ima smisla zvati derivacijom.
Za slucaj : = :. determinantu det d, (1
0
) = det
0()
1
,...,)
m
)
0(a
1
,...,a
n
)
(1
0
) nazivamo jacobi-
jan preslikavanja , u tocki 1
0
Zadatak 2.9 Izracunajte jacobijan funkcije , : R
3
R
3
, (r. . .) = (,
1
. ,
2
. ,
3
)
ako je ,
1
(r. . .) = c
a+j+:
. ,
2
(r. . .) = sin () c
a
,
3
(r. . .) =
_
.
2
cos
1
:
. . ,= 0
0. . = 0
u tocki 0 = (0. 0. 0) . Prikazite djelovanje lin-
earnog operatora d, (0) na proizvoljni vektor u R
3
.
CUN I PRIMJENE 60
m
Za vektorsku funkciju jedne varijable , = (,
1
. .... ,
n
) : R
n
. gdje je _ R.
diferencijal funkcije , u t
0
je linearni operator d, (t
0
) : R R
n
, pa buduci je
,
i
realna funkcija jedne varijable to vrijedi
d, (t
0
) (/) = (d,
1
(t
0
) (/) . .... d,
n
(t
0
) (/)) = (,
0
1
(t
0
) /. .... ,
0
n
(t
0
) /) =
= (,
0
1
(t
0
) . .... ,
0
n
(t
0
)) /.
Vektor ,
0
(t
0
) = (,
0
1
(t
0
) . .... ,
0
n
(t
0
)) nazivamo derivacijom vektorske funkcije
, u tocki t
0
i vrijedi
d, (t
0
) (/) = ,
0
(t
0
) /.
Slicno kao i za slucaj : = : = 1 se pokaze da je diferencijabilnost, u ovom slucaju,
ekvivalentna derivabilnosti (postojanju vektora derivacije) funkcije , i da vrijedi
,
0
(r
0
) = lim
I!0
, (t
0
+ /) , (t
0
)
/
.
Vektor ,
0
(t
0
) odreuje smjer tangente na sliku funkcije , (krivulju u R
a
) u tocki
, (t
0
) = (r
0
1
. .... r
0
a
) to slijedi iz denicije. Jednadzba tangente je
r
1
r
0
1
,
0
1
(t
0
)
= =
r
a
r
0
a
,
0
a
(t
0
)
.
Zadatak 2.10 Odredite tangentu na krivulju (cos t. sin t. t) u tocki
_
1
2
.
p
3
2
.

3
_
.
2.1.7 Tangencijalna ravnina
Denicija 2.11 Neka je , : R. _ R
a
, diferencijabilna funkcija i / R.
Skup o := (r
1
. ... r
a
) [ ,(r
1
. .... r
a
) = / nazivamo plohom u R
a
ako je o ,= O i
vrijedi \,(r
1
. .... r
a
) ,= 0, \(r
1
. .... r
a
) o.
CUN I PRIMJENE 61
Promotrimo proizvoljnu krivulju c na o koja prolazi tockom 1
0
(r
0
1
. .... r
0
a
). To
znaci da je c diferencijabilna funkcija c : 1 _ R o pri cemu postoji t
0

1 sa svojstvom c(t
0
) = 1
0
. Tangencijalni vektor na c u 1
0
je c
0
(t
0
). Kako je
, c = / = co::t, to je d(, c)(t) = 0. \t 1. S druge strane, prema Teoremu
o diferencijalu kompozicije diferencijabilnih funkcija (vidi svojstva diferencijala),
imamo d(, c)(t) = (\,(c(t))[c
0
(t)). \t 1. Posebno je (\,(1
0
)[c
0
(t
0
)) = 0;
drugim rijecima je \,(1
0
) l c
0
(t
0
). Time smo pokazali da je tangencijalni vektor
svake krivulje na o u tocki 1
0
okomit na \,(1
0
) to znaci da svi ti vektori leze
u jednoj ravnini. Stoga je razumno ovu ravninu denirati kao tangencijalnu
ravninu na plohu o u tocki 1
0
. Buduci joj je \,(1
0
) vektor normale, njezina
jednadzba glasi
J
1
,(1
0
)(r
1
r
0
1
) + J
2
,(1
0
)(r
2
r
0
2
) + + J
a
,(1
0
)(r
a
r
0
a
) = 0.
Zadatak 2.12 Odredite tangencijalnu ravninu u sjevernom polu sfere o
a
. za : = 1
i : = 2.
Zadatak 2.13 Odredite tangencijalnu ravninu u tocki (r
0
.
0
. , (r
0
.
0
)) na plohu
. = , (r. ) i u tocki (r
0
. , (r
0
)) na krivulju = , (r) (tj. plohu , (r) = 0 u
R
2
).
Zadatak 2.14 Odredite normalu na krivulju r
2
+ 3
2
= 1 u tocki
_
p
2
2
.
p
2
2
p
3
_
CUN I PRIMJENE 62
2.1.8 Svojstva diferencijala
Primjer 2.15 Neka je , : _ R
a
konstantno preslikavanje. Tada je , diferen-
cijabilno u svakoj tocki 1
0
i d, (1
0
) = 0, tj. diferencijal konstantnog preslika-
vanja je nul-operator. Specijalno, sve su parcijalne derivacije konstantnog pres-
likavanja jednake nuli. To slijedi iz toga to je ,(1
0
+H) ,(1
0
) = 0 = 0(H) +0
i jedinstvenosti diferencijala
Primjer 2.16 Neka je , : R
a
R
n
linearni operator. Tada je , diferencijabilan
na R
a
i d,(1
0
) = , u svakoj tocki 1
0
R
a
. To slijedi iz cinjenice da je ,(1
0
+
H) ,(1
0
) = ,(H) + 0. \1
0
. H R
a
.
Propozicija 2.17 Neka su ,. q : _ R
a
R
n
preslikavanja diferencijabilna u
tocki 1
0
i neka su `. j R. Tada je i preslikavanje `, + jq : R
n
0
i vrijedi d(`, +jq)(1
0
) = `d,(1
0
) +jdq(1
0
). Posebno,
za parcijalne derivacije vrijedi J
i
(`, +jq)(1
0
) = `J
i
,(1
0
) +jJ
i
q(1
0
). i = 1. .... :.
a
R preslikavanja diferencijabilna u
1
0
. Tada je i produkt , q : R diferencijabilan u 1
0
i vrijedi d(,q)(1
0
) =
,(1
0
)dq(1
0
) + q(1
0
)d,(1
0
). Posebno, za parcijalne derivacije vrijedi
J
i
(,q)(1
0
) = J
i
,(1
0
)q(1
0
) + ,(1
0
)J
i
q(1
0
). i = 1. .... :.
Ako je funkcija , realna, a funkcija q vektorska, analogna tvrdnja, i formula,
vrijedi za produkt skalarne i vektorske funkcije, a u slucaju da su obje funkcije
vektorske, s istom kodomenom R
n
, analogna tvrdnja i formula vrijedi za skalarni,
a u slucaju : = 3 i vektorski, produkt.
a
R funkcije diferencijabilne u tocki
1
0
i neka je q(1
0
) ,= 0. Tada je i kvocijent
)
j
diferencijabilna funkcija u 1
0
i
vrijedi d
_
)
j
_
(1
0
) =
1
(j(1
0
))
2
(q (1
0
) d, (1
0
) , (1
0
) dq (1
0
)) .
Teorem 2.20 Neka su _ R
a
. _ R
n
otvoreni skupovi, , : R
n
, q :
R
j
preslikavanja takva da je ,() _ . Ako je , diferencijabilno u 1
0
, a
q diferencijabilno u tocki Q
0
:= ,(1
0
) , onda je kompozicija q , : R
j
diferencijabilna u 1
0
i vrijedi d(q ,)(1
0
) = dq(,(1
0
)) d,(1
0
).
CUN I PRIMJENE 63
Teorem 2.21 Neka su .
0
_ R
a
otvoreni skupovi, a , :
0
, q :
0

preslikavanja takva da je q, = 1
, ,q = 1
0 . Ako je , diferencijabilno u 1
0
,
a q diferencijabilno u Q
0
:= ,(1
0
)
0
, onda je diferencijal d,(1
0
) : R
a
R
a
regularan operator i vrijedi dq(Q
0
) = (d,(1
0
))
1
.
Zadatak 2.22 Pokazite da je , :
_
2
.

2
_
(0. ) (r. ) R
2
[ r 0 , (r. ) =
( cos r. sin r) diferencijabilna bijekcija koja ima diferencijabilni inverz i odredite
d,
1
(Q
0
) za Q
0
=
_
p
2
2
.
p
2
2
_
.
Zadatak 2.23 Izracunajte d (, q) (1. 1. 2) ako je , (r. ) = (r
10
+ . r
2
) i
q (r. . .) = (r + . r.
2
) .
Neka je , : _ R
a
R funkcija diferencijabilna u tocki 1
0
. Zanima nas
brzina promjene funkcije u smjeru nekog vektora \ R
a
. U tu svrhu gledamo
restrikciju funkcije , na pravac kroz 1
0
odreden vektorom \ . To ce biti funkcija
jedne varijable pa cemo gledati njenu derivaciju u 1
0
. Neka je , : t 1
0
+t\ , t
R, parametrizacija pravca kroz 1
0
odredenog vektorom \ = (
1
. ....
a
). Kako je
otvoren, a , neprekidno preslikavanje, postoji 0 takav da je ,((. )) _ .
Preslikavanje , : (. ) R
a
je diferencijabilno (jer je jednako sumi konstantne
funkcije t 1
0
i restrikcije linearnog operatora t t\ ) i ,(0) = 1
0
. Prema
teoremu o kompoziciji diferencijabilnih funkcija je kompozicija q : , , : (. )
R diferencijabilna u 0 i vrijedi
q
0
(0) =
d (, ,)
dt
(0) =
a
i=1
J
i
, (1
0
) ,
0
i
(0) =
a
i=1
J
i
, (1
0
)
i
= d, (1
0
) (\ ) .
S druge strane je q
0
(0) = lim
I!0
j(I)j(0)
I
= lim
I!0
)(1
0
+I\ ))(1
0
)
I
= J
\
, (1
0
) . Stoga
CUN I PRIMJENE 64
vrijedi J
\
, (1
0
) = d, (1
0
) (\ ) = (\,(1
0
)[\ ) =
a
i=1
J
i
, (1
0
)
i
.
2.1.9 Neprekidna diferencijabilnost
Prostor svih linearnih operatora : R
a
R
n
nazivamo dualnim prostorom i
oznacujemo sa Ho:(R
a
. R
n
) . Buduci svaki linearni operator : R
a
R
n
u
standardnom paru kanonskih baza (c
1
. .... c
a
) i (,
1
. .... ,
n
) ima jedinstveni ma-
tricni prikaz
_
_
c
11
c
1a
.
.
.
.
.
.
c
n1
c
na
_
_
pomocu matrice :: koju mozemo identicirati
s vektorom c = (c
11
. .... c
1a
. c
21
. .... c
2a
. .... c
n1
. .... c
na
) u R
na
ili s odgovarajucom
jednostupcanom ::1 matricom, to je prostor Ho:(R
a
. R
n
) izomorfan prostoru
R
na
. Normu na prostor Ho:(R
a
. R
n
) uvodimo preko standardne norme na R
na
tj. stavljamo [[[[ = [[c[[ . Primjerice norma linearnog operatora : R
3
R
3
zadanog matricom
_
_
1 0 0
0 0 1
1 1 0
_
_
je [[[[ = [[(1. 0. 0. 0. 0. 1. 1. 1. 0)[[ = 2. Na ovakav
nacin prostor Ho:(R
a
. R
n
) je postao normirani vektorski prostor na kojem imaju
smisla svi pojmovi matematicke analize.
Denicija 2.24 Za preslikavanje , : R
n
. _ R
a
, kazemo da je neprekidno
diferencijabilno ili da je klase C
1
, ako je ono diferencijabilno na i preslika-
CUN I PRIMJENE 65
vanje d, : Ho:(R
a
. R
n
) je neprekidno. Skup svih neprekidno diferencija-
bilnih preslikavanja : R
n
oznacavamo sa C
1
(. R
n
) . a u slucaju : = 1,
jednostavno sa C
1
().
Buduci je u slucaju : = : = 1 derivabilnost ekvivalentna diferencijabilnosti,
to se lako vidi da je funkcija , : 1 R. 1 _ R klase C
1
akko je neprekidno
derivabilna (postoji ,
0
(r) . za svaki r 1 i funkcija ,
0
: 1 R je neprekidna).
Zadatak 2.25 Dokazite da je funkcija , : R R , (r) =
_
r
2
sin
1
a
. r ,= 0
0. r = 0
diferencijabilna ali nije klase C
1
.
Teorem 2.26 Neka je , = (,
1
. .... ,
n
) : R
n
preslikavanje za koje postoje
parcijalne derivacije na _ R
a
. Ako su sve derivacije J
i
,
)
neprekidne u 1
0
,
i = 1. .... :. , = 1. .... :, tada je , diferencijabilno u 1
0
.
Uz identikaciju prostora Ho:(R
a
. R
n
) i R
na
preslikavanje d, : R
a
Ho:(R
a
. R
n
)
~
=
R
na
. za funkciju , = (,
1
. .... ,
n
) : R
n
. smijemo pisati kao
1 (J
1
,
1
(1) . . J
a
,
1
(1) . . J
1
,
n
(1) . . J
a
,
n
(1)) .
Ocito je da je funkcija d, neprekidna akko su sve koordinatne funkcije neprekidne,
odnosno vrijedi:
Korolar 2.27 Preslikavanje , : R
n
je klase C
1
na _ R
a
ako i samo ako
sve parcijalne derivacije od , postoje i neprekidne su na .
2.2 Parcijalne derivacije i diferencijali viih re-
dova
Ako je za diferencijabilnu funkciju , : R
n
, _ R
a
, pripadna funkcija
d, : Ho:(R
a
. R
n
)
~
= R
na
, (d,)(1) = d,(1), diferencijabilna u tocki 1
0
onda
pripadni diferencijal
d(d,)(1
0
) = d
2
,(1
0
) : R
a
R
na
~
= Ho:(R
a
. R
n
)
CUN I PRIMJENE 66
nazivamo drugim diferencijalom (ili diferencijalom drugoga reda) funkcije
, u tocki 1
0
(i oznacujemo sa d
2
,(1
0
)). Pritom kazemo da je , dvaput diferen-
cijabilna u tocki 1
0
. Ako u svakoj tocki 1 postoji drugi diferencijal d
2
,(1),
tj. ako je funkcija d, diferencijabilna, onda kazemo da je funkcija , dvaput difer-
encijabilna. Primijetimo da je tada dobro denirana vektorska funkcija
d
2
, : Ho:(R
a
. Ho:(R
a
. R
n
))
~
= Ho:(R
a
. R
na
) = R
na
2
. (d
2
,)(1) = d
2
,(1).
Ako je funkcija d
2
, neprekidna onda kazemo da je funkcija , klase C
2
na skupu .
Skup (vektorski prostor) svih takvih funkcija , oznacujemo s C
2
(. R
n
), krateci
tu oznaku na C
2
() cim je : = 1.
Nastavljajuci induktivno, deniramo /-ti diferencijal, / _ 3, funkcije , u
tocki 1
0
kao diferencijal vektorske funkcije d
I1
, u tocki 1
0
, tj.
d
I
,(1
0
) : R
a
Hom(R
a
. R
na
k1
) = R
na
k
. d
I
,(1
0
) = d(d
I1
,)(1
0
).
te, analogno, / puta diferencijabilnost (u tocki 1
0
) i funkcijinu pripadnost
klasi C
I
(. R
n
), odnosno, C().
Oznacimo li s C
0
(. R
a
) skup (vektorski prostor ) svih preslikavanja iz u R
n
dobivamo niz pravih vektorskih potprostora
C
0
(. R
n
) C
1
(. R
n
) C
I1
(. R
n
) C
I
(. R
n
) .
kao i odgovarajuci silazni niz (C
I
()) u slucaju : = 1. Pritom na limesu (pres-
jeku) dobivamo neprazni vektorski prostor C
1
(. R
n
), odnosno C
1
(), svih vek-
torskih funkcija , : R
n
, odnosno svih skalarnih funkcija , : R, koje su
klase C
I
za svaki / _ 0.
Sada cemo pokuati odrediti matricne zapise, odnosno koordinatne funkcije,
viih diferencijala. Promatrajmo najjednostavniji slucaj : = 1 i / = 2, tj. dvaput
diferencijabilnu skalarnu funkciju , : R, _ R
a
. Tada postoje vektorske
funkcije
d, : Hom(R
a
. R)
~
= R
a
i d
2
, : Hom(R
a
. Hom(R
a
. R))
~
= R
a
2
.
U prethodnomu odjeljku smo protumacili i usvojili zapise
d,(1
0
) =
a
i=1
J
i
,(1
0
)dr
i
Hom(R
n
. R). 1
0
.
CUN I PRIMJENE 67
ili matricno d,(1
0
) =
_
J
1
,(1
0
) J
a
,(1
0
)
_
.
d,(1
0
)(H) = (J,(r
0
)[H) =
_
J
1
,(1
0
) J
a
,(1
0
)
_
_
_
/
1
.
.
.
/
a
_
_
=
a
i=1
J
i
,(1
0
)/
i

R, H R
a
.
Sada nas, za svaki 1
0
A, zanimaju linearni operator d
2
,(1
0
) : R
a
Hom(R
a
. R)
~
=
R
a
, njegove vrijednosti (linearni funkcionali) d
2
,(1
0
)(H) : R
a
R, H R
a
, i vri-
jednosti tih funkcionala (d
2
,(1
0
)(H))(1) R, 1 R
a
.
Buduci da sada na d, gledamo kao na vektorsku funkciju d, = (J
1
,. . J
a
,), to
primjenjujuci zapis za diferencijal vektorske funkcije dobivamo matricni zapis
d
2
,(1
0
) = (J
i
0 J
i
,(1
0
)) =
J(J
1
,. . J
a
,)
J (r
1
. .... r
a
)
(1
0
)
(ovu matricu nazivamo Hesseovom). Brojeve J
i
0 J
i
,(1
0
) nazivamo parcijalnim
derivacijama drugog reda funkcije , u tocki 1
0
. Pripadne vrijednosti (linearni
funkcionali) jesu, dakle,
d
2
,(1
0
)(H) =
a
i=1
(
a
i
0
=1
J
i
0 J
i
,(1
0
)/
i
0 )dr
i
Hom(R
a
. R). H = (/
1
. . /
a
) R
a
.
ili matricno
d
2
,(1
0
) (H) =
_
a
i
0
=1
J
i
0 J
1
,(1
0
)/
i
0
a
i
0
=1
J
i
0 J
a
,(1
0
)/
i
0
_
a njihove vrijednosti su
(d
2
,(1
0
)(H))(1) =
a
i=1
a
i
0
=1
J
i
0 J
i
,(1
0
)/
i
0 /
i
. 1 = (/
1
. . /
a
) R
a
.
Analogno se izvode matricni zapisi /-tog diferencijala (linearnog operatora)
d
I
, (1
0
) : R
a
R
na
k
= Hom(R
a
. R
na
k1
)
funkcije , : R
n
. 1
0
_ R
a
i njegovih vrijednosti:
d
I
, (1
0
) (H
1
) R
na
k
= Hom(R
a
. R
na
k1
). ... d
I
, (1
0
) (H
1
) (H
I1
) R
na
=
Hom(R
a
. R
n
). ...d
I
, (1
0
) (H
1
) (H
I1
) (H
I
) R
n
. H
1
. .... H
I
R
a
.
CUN I PRIMJENE 68
Ako je H
1
= = H
I
= H onda cemo skraceno pisati
d
I
, (1
0
) H
I
= d
I
, (1
0
) (H
1
) (H
I1
) (H
I
) .
Pri raspisivanju se prirodno javljaju brojevi J
i
1
J
i
k
,(1
0
). i
1
. .... i
I
_ 1. .... : .
koje nazivamo parcijalnim derivacijama /-tog reda funkcije , u tocki 1
0
.
Primjer 2.28 Neka je funkcija , : R. _ R
2
klase C
3
. Odredite d
2
, (1) .
d
2
, (1) (H) . d
2
, (1) (H) (1) . d
3
, (1) . d
3
, (1) (H) .
d
3
, (1) (H) (1) i d
3
, (1) (H) (1) (1), 1 . H. 1. 1 R
2
.
Odredite iste objekte ako je , : R
3
, = (,
1
. ,
2
. ,
3
) .
2.2.1 Schwarzov teorem
Teorem 2.29 (Schwarz) Neka funkcija , : R, _ R
2
, ima sve parcijalne
derivacije na nekoj okolini l _ tocke 1
0
= (r
0
.
0
) i neka , na l ima
drugu parcijalnu derivaciju po r i redom, J
2
J
1
(,[l). Ako je funkcija J
2
J
1
(,[l) :
l R neprekidna u tocki 1
0
, onda postoji druga parcijalna derivacija od , po r
i redom u tocki 1
0
i pri tom je J
1
J
2
,(1
0
) = J
2
J
1
,(1
0
).
Primjer 2.30 Promatrajmo funkciju , : R
2
R zadanu propisom ,(r. ) =
_
r
a
2
j
2
a
2
+j
2
, (r. ) ,= (0. 0)
0, (r. ) = (0. 0)
.
Razvidno je da , ima sve parcijalne derivacije na R
2
r(0. 0) i pri tom je
J
1
,(r. ) = (
r
2
2
r
2
+
2
+
4r
2
2
(r
2
+
2
)
2
). J
2
,(r. ) = r(
r
2
2
r
2
+
2

4r
2
2
(r
2
+
2
)
2
).
Nadalje, obje ove parcijalne derivacije imaju sve parcijalne derivacije funkcije (na
R
2
r(0. 0)) i
J
2
J
1
,(r. ) =
r
2
2
r
2
+
2
(1 +
8r
2
2
(r
2
+
2
)
2
) = J
1
J
2
,(r. ).
Pogledajmo sada to je s parcijalninm drivacijama u tocki (0. 0). Buduci da je
,(r. 0) = 0 za svaki r R i ,(0. ) = 0 za svaki R, to je J
1
,(0. 0) =
0 = J
2
,(0. 0). Primijetimo da je J
1
,(r. 0) = 0, J
2
,(r. 0) = r, J
1
,(0. ) =
i J
2
,(0. ) = 0, pa za druge parcijalne derivacije od , u (0. 0) dobivamo:
J
1
J
1
,(0. 0) = lim
a!0
J
1
,(0 + r. 0) J
1
,(0. 0)
r
= lim
a!0
0 0
r
= 0.
CUN I PRIMJENE 69
J
2
J
1
,(0. 0) = lim
j!0
J
1
,(0. 0 + ) J
1
,(0. 0)
= lim
j!0
0
= 1.
J
1
J
2
,(0. 0) = lim
a!0
J
2
,(0 + r. 0) J
2
,(0. 0)
r
= lim
a!0
r 0
r
= 1
i
J
2
J
2
,(0. 0) = lim
j!0
J
2
,(0. 0 + ) J
2
,(0. 0)
= lim
j!0
0 0
= 0.
Dakle, funkcija , ima sve parcijane derivacije drugog reda. Meutim, mjeovite
druge parcijalne derivacije J
2
J
1
,(0. 0) i J
1
J
2
,(0. 0) su meusobno razlicite! Uzrok,
dakako, lezi u prekidnosti funkcije J
2
J
1
, u tocki (0. 0).
Schwarzov teorem se lako poopcuje na skalarne funkcije od tri i vie varijabla,
kao i na parcijalne derivacije viih redova. Odgovarajuci teorem je:
Teorem 2.31 Neka su funkciji , : R, _ R
n
, na nekoj okolini l _
tocke 1
0
neprekidne sve parcijalne derivacije do ukljucivo /-tog reda. Ako , ima
na l i sve parcijalne derivacije (/+1)-vog reda i ako su sve one neprekidne u tocki
1
0
, onda vrijednosti odgovarajucih parcijalnih derivacija (/ + 1)-vog reda funkcije
, u tocki 1
0
ne ovise o redosljedu deriviranja po pojedinim varijablama.
Teorem 2.32 Neka je , C
I
(). _ R
a
. tada je, za svaki 1
0
.i sve
i
1
. . i
I
1. . : J
(i
1
)
0 J
(i
k
)
0 ,(1
0
) = J
i
1
J
i
k
,(1
0
), za svaku permutaciju
(i
0
1
. . i
0
I
) multiskupa i
1
. . i
I
.
2.3 Teoremi diferencijalnog racuna
2.3.1 Teorem o srednjoj vrijednosti
Teorem 2.33 (Teorem o srednjoj vrijednosti) Neka je _ R
a
otvoren skup
i , : R diferencijabilna funkcija. Ako je duzina 1
0
1
0
+ H sadrzana u . tada
postoji 0 (0. 1) takav da je , (1
0
+ H) , (1
0
) = d, (1
0
+ 0H) (H) .
Korolar 2.34 Neka je _ R
a
otvoren skup i , : R diferencijabilna funkcija.
Ako je duzina 1
0
1
0
+ H sadrzana u . za H = (/
1
. .... /
a
) R
a
, tada postoji
0 (0. 1) takav da je , (1
0
+ H) , (1
0
) =
a
i=1
J
i
, (1
0
+ 0H) /
i
.
CUN I PRIMJENE 70
Iskaz Teorema o srednjoj vrijednosti ima smisla i za vektorske funkcije , :
R
n
, : _ 2, ali takav teorem ipak ne vrijedi.
Neka je , : R R
2
preslikavanje dano sa ,(t) := (co:t. :i:t). Tada je za sve
t R i / R d,(t)(/) = (:i:t. co:t)/. Pretpostavimo da Teorema o srednjoj
vrijednosti vrijedi i za preslikavanje ,. Tada bi za dane t
0
. / R postajao 0 (0. 1)
takav da je , (t
0
+ /) , (t
0
) = d, (t
0
+ 0/) (/) tj.
(co:(t
0
+ /). :i:(t
0
+ /)) (co:t
0
. :i:t
0
) = /(:i:(t
0
+ 0/). co:(t
0
+ 0/)).
Norma lijeve strane je _ 2, dok je norma desne strane jednaka [/[. Stoga, ako
je na primjer / = 3, ne moze postojati 0 za koji bi vrijedio Teorem o srednjoj
vrijednosti.
Korolar 2.35 Neka je _ R
a
otvoren skup i , : R diferencijabilna funkcija
i neka je duzina 1
0
1
0
+ H sadrzana u . Ako je skup
_
[[grad , (1)[[ [ 1 1
0
1
0
+ H
_
omeen, onda je [[, (1
0
+ H) , (1
0
)[[ _ sup
_
[[grad , (1)[[ [ 1 1
0
1
0
+ H
_

[[H[[ .
Teorem 2.36 (Teorem o srednjoj vrijednosti za vektorske funkcije) Neka
je _ R
a
otvoren skup i , : R
n
diferencijabilna funkcija i neka je duzina
1
0
1
0
+ H sadrzana u . Ako je skup
_
[[d, (1)[[ [ 1 1
0
1
0
+ H
_
omeen, onda
je
[[, (1
0
+ H) , (1
0
)[[ _ sup
_
[[d, (1)[[ [ 1 1
0
1
0
+ H
_
[[H[[ .
Teorem 2.37 Neka je _ R
a
podrucje, a , : R
n
diferencijabilna funkcija
takva da je d, (1) = 0 (nul-operator), za sve 1 . Tada je , konstantno pres-
likavanje.
2.3.2 Teorem o implicitnoj funkciji
Neka je 1 : R. _ R
a+1
funkcija : varijabli. Ukoliko za svaki 1 =
(r
1
. .... r
a
) o _ R
a
postoji jedinstven := r
a+1
R takav da je 1 (r
1
. .... r
a
. ) =
0, onda dobivamo funkciju 1 =: , (1) takvu da je 1 (1. , (1)) = 0 za sve
CUN I PRIMJENE 71
1 o. Tada za funkciju , : o R kazemo da je implicitno denirana pres-
likavanjem 1, odnosno da je rjeenje jednadzbe 1 (r
1
. .... r
a
. ) = 0.
Primjerice, neka je 1 (r. ) = r
2

2
. Tada su funkcije ,. q. /. /. | : R R
, (r) = r. q (r) = r, /(r) = [r[ . / (r) = [r[ . | (r) =
_
r. r Q
r. r I
neke od funkcija koje su implicitno denirane sa 1. Od navedenih samo su ,.
q. / i / neprekidne, a , i q su i diferencijabilne.
Funkcije ,
1
(r) =
_
r
2
+
2
i ,
2
(r) =
_
r
2
+
2
su implicitno zadane sa
1 (r. . .) = r
2
+
2
.
2
.
Teorem 2.38
Neka je 1 : R realna funkcija klase C
1
na otvorenom skupu _ R
a+1
=
R
a
R. a tocka Q
0
= (r
0
1
. .... r
0
a
.
0
) = (1
0
.
0
) takva da je 1 (Q
0
) = 0 i
J
a+1
1 (Q
0
) ,= 0. Tada postoji okolina l _ R
a
oko tocke 1
0
i postoji jedinstvena
neprekidna funkcija , : l R takva da je , (1
0
) =
0
i 1 (1. , (1)) = 0 za sve
1 l. tovie, funkcija , je diferencijabilna klase C
1
i vrijedi
J
i
, (1) =
0
i
1(1,)(1))
0
n+1
1(1,)(1))
. 1 l. i = 1. .... :.
Zadatak 2.39 Neka je . = . (r. ) funkcija implicitno zadana sa 1 (r. . .) =
r
3
. .
3
= 0 takva da je . (1. 1) = 1. Odredite J
a
. (1. 1) i J
j
. (1. 1) .
Teorem 2.40 (Teorem o implicitnoj funkciji-vektorski slucaj) Neka je 1 =
(1
1
. .... 1
n
) : R
n
funkcija klase C
1
na otvorenom skupu _ R
a+n
=
R
a
R
n
. a tocka Q
0
= (r
0
1
. .... r
0
a
.
0
1
. ....
0
n
) = (1
0
. `
0
) takva da je 1 (Q
0
) = 0
i det
_
0(1
1
,...,1
m
)
0(j
1
,...,j
m
)
(1
0
. `
0
)
_
= det [J
a+)
1
i
(Q
0
)] ,= 0. Tada postoji okolina l _ R
a
oko tocke 1
0
i okolina \ _ R
n
oko tocke `
0
sa svojstvom da je l \ _
i postoji jedinstvena neprekidna funkcija , : l \ takva da je , (1
0
) = `
0
i
1 (1. , (1)) = 0 za sve 1 l. tovie, funkcija , je diferencijabilna klase C
1
i
vrijedi
d, (1) =
_
J
a+)
1
i
(1. , (1))
i,)=1,...,n
_
1
_
J
)
1
i
(1. , (1))
i=1,...,n
)=1,...,a
_
=
_
0(1
1
,...,1
m
)
0(j
1
,...,j
m
)
(1. , (1))
_
1
_
0(1
1
,...,1
m
)
0(a
1
,...,a
n
)
(1. , (1))
_
. 1 l.
CUN I PRIMJENE 72
Iz matricnog zapisa diferencijala implicitno zadane funkcije , = (,
1
. .... ,
n
) :
l \ mogu se izvesti eksplicitne formule za njene parcijalne derivacije:
J
a
j
,
i
(1) =
det
"
@(F
1
;:::;F
m
)
@
(
y
1
;:::;y
i1
;x
j
;y
i+1
;:::;y
m)
(1,)(1))
#
det
h
@(F
1
;:::;F
m
)
@(y
1
;:::;y
m
)
(1,)(1))
i
. i = 1. .... :. , = 1. .... :. 1 l.
Zadatak 2.41 Dokazite da sustav jednadzbi
n
2
+ n = ln r
n +
2
= r
2
+
2
n + 2 = 2
_
2.
u okolini tocke Q
0
= (r
0
.
0
. .
0
. n
0
.
0
) =
_
1. 1. 1. 0.
_
2
_
ima jedinstveno rjeenje
oblika . = . (r. ) . n = n(r. ) . = (r. ) . tj. da jednadzbe implicitno odreuju
funkciju , = (,
1
. ,
2
. ,
3
) : l \. . = ,
1
(r. ) . n = ,
2
(r. ) . = ,
3
(r. ) . gdje je
l _ R
2
okolina od (1. 1) i \ _ R
3
okolina od
_
1. 0.
_
2
_
. Izracunajte d, (1. 1) .
2.3.3 Teorem o inverznom preslikavanju
Teorem 2.42 (Teorem o inverznom preslikavanju) Neka je _ R
a
otvoren
skup, , : R
a
preslikavanje klase C
1
na i neka je u tocki 1
0
diferencijal
d, (1
0
) : R
a
R
a
regularni operator. Tada postoje okoline l _ oko 1
0
i
\ _ R
a
oko Q
0
= , (1
0
) takve da je ,[
l
: l \ bijekcija. Inverzno preslikavanje
q : (,[
l
)
1
: \ l je klase C
1
i vrijedi dq (, (1)) = d, (1)
1
. za svaki 1 l.
Denicija 2.43 Neka su i
0
otvoreni skupovi u R
a
. Za diferencijabilno pres-
likavanje , :
0
klase C
1
kazemo da je difeomorzam ako postoji diferen-
cijabilno preslikavanje q :
0
klase C
1
takvo da je q , = 1
i , q = 1
0 , tj.
ako je , bijekcija takva da su i , i ,
1
diferencijabilna preslikavanja klase C
1
.
Teorem o inverznom preslikavanju govori, dakle, da je uz navedene uvjete,
preslikavanje , lokalni difeomorzam.
Primijetimo da Teorem o inverznom preslikavanju zaista ima samo lokalni
karakter. Moguce je naime da je diferencijal preslikavanja , u svakoj tocki reg-
ularan operator, ali da , nema (globalni) inverz. (Za funkciju jedne varijable na
intervalu to nije moguce, jer je takva funkcija uvijek strogo monotona.)
CUN I PRIMJENE 73
Primjer 2.44 Preslikavanje , : R
2
R
2
, (r. ) = (c
a
cos . c
a
sin ) je klase C
1
i vrijedi d, (r. ) =
_
c
a
cos c
a
sin
c
a
sin c
a
cos
_
. Buduci je jacobijan [d, (r. )[ = c
2a
. to
je operator d, (r. ) regularan u svakoj tocki (r. ) pa, po Teorermu o inverznom
preslikavanju, , u svakoj tocki ima "lokalni inverz". No, buduci je , (r. ) =
, (r. + 2/:), , nema globalni inverz.
Zadatak 2.45 Pokazite da je funkcija , : R R , (r) = r
3
neprekidna bijekcija,
tovie homeomorzam, klase C
1
. ali nije difeomorzam.
Zadatak 2.46 Odredite sve tocke (r. ) R
2
oko kojih postoji okolina takva da
je suzenje funkcije , (r. ) = (c
2a+j
r
2
. c
2a+j
2
) na tu okolinu difeomorzam.
2.3.4 Taylorov red
Teorem 2.47 (Taylor) Neka je _ R
a
otvoren skup, , : R diferencijabilna
funkcija klase C
1
na , 1
0
i : 0 takav da je 1(1
0
. :) _ . Ako postoje
/
0
N ` 0 takvi da je za svaki / _ /
0
,

J
i
1
J
i
2
J
i
k+1
, (1)
_ ` za sve
1 1(1
0
. :) i sve i
1
. .... i
I+1
1. .... : . onda je
, (1) = , (1
0
) +
1
)=1
1
,!
d
)
, (1
0
) (1 1
0
)
)
za svaki 1 1(1
0
. :) .
Red realnih brojeva , (1
0
) +
1
)=1
1
)!
d
)
, (1
0
) (1 1
0
)
)
nazivamo Taylorovim
redom funkcije , oko tocke 1
0
i kazemo da je funkcija , razvijena u Taylorov red
oko tocke 1
0
.
Denicija 2.48 Za funkciju , : R. _ R
a
. kazemo da je analiticka u
tocki 1
0
ako se moze razviti u Taylorov red oko tocke 1
0
. Ako je , analiticka
u svakoj tocki 1
0
onda kazemo da je analiticka na ili da je klase C
.
na i
piemo , C
.
().
Ocito vrijedi C
.
() _ C
1
() . No, sljedeci primjer pokazuje da vrijedi i
C
.
() $ C
1
() .
CUN I PRIMJENE 74
Primjer 2.49 Funkcija , : R R , (r) =
_
c
1
x
2
. r ,= 0
0. r = 0
je klase C
1
ali nije
analiticka u 0. Naime vrijedi ,
(a)
(0) = 0 pa kad bi bila analiticka, bila bi konstanta,
to nije.
Zadatak 2.50 Pokazite da je funkcija , : R
2
R , (r. ) = c
a+j
analiticka u
tocki (0. 0) i razvijte funkciju u Taylorov red u (0. 0) .
Poglavlje 3
Riemannov integral
3.1 Integral realne funkcije dvije varijable na pra-
vokutniku
3.1.1 Integral na pravokutniku
Neka je 1 = [c. /] [c. d] zatvoreni pravokutnik (2-kvadar) i neka je , : 1
R omeena funkcija. Pod rastavom j segmenta [c. /] podrazumijevamo svaki
konacni skup tocaka r
i
[c. /] . i = 1. .... / takvih da je c = r
0
< r
1
< < r
I
= /
(skraceno j = c = r
0
< r
1
< < r
I
= / .
Rastav (razdioba) pravokutnika 1 je par j =
_
j
a
. j
j
_
, gdje su
j
a
= c = r
0
< r
1
< < r
I
= / i j
j
= c =
0
<
1
< <
|
= d rastavi
segmenata [c. /] i [c. d], redom. Pravokutnike 1
i)
= [r
i1
. r
i
] [
)1
.
)
] nazivamo
pravokutnicima rastava j. Skup svih rastava pravokutnika 1 oznacujemo sa j (1).
Broj
o (j) := maxdiam(1
i)
) : i = 1. .... /. , = 1. .... |
nazivamo dijametrom rastava j. Za proizvoljni pravokutnik [
1
.
2
] [j
1
. j
2
]
denirajmo povrinu pravokutnika kao broj
: ([
1
.
2
] [j
1
. j
2
]) = [
1
2
[ [j
1
j
2
[ .
75
POGLAVLJE 3. RIEMANNOV INTEGRAL 76
Lako se pokaze da vrijedi
: (1) :=
I
i=0
|
)=0
: (1
i)
) .
Uvedimo sljedece oznake :
i)
:= :
i)
(,) := inf , (1
i)
) . `
i)
:= `
i)
(,) = sup , (1
i)
) .
za svaki i = 0. .... /. , = 0. .... |. : := :(,) := inf , (1) i ` := ` (,) :=
sup , (1). Za svaki i = 0. .... /. , = 0. .... |, ocito vrijedi
: _ :
i)
_ `
i)
_ `.
Brojeve
: (,. j) =
I
i=0
|
)=0
:
i)
: (1
i)
)
i
o (,. j) =
I
i=0
|
)=0
`
i)
: (1
i)
)
nazivamo donja, odnosno gornja Darbouxova suma za funkciju , obzirom na
rastav j.
Ocito za svaki rastav j vrijedi
:: (1) _ : (,. j) _ o (,. j) _ `: (1)
to povlaci omeenost skupova : (,. j) [ j j (1) i o (,. j) [ j j (1) . Bro-
jeve
_
, := sup : (,. j) [ j j (1) i
_
, := inf o (,. j) [ j j (1)
nazivamo donji, odnosno gornji Riemannov integral funkcije ,.
Za rastav j =
_
j
a
. j
j
_
kazemo da pronjuje rastav j
0
=
_
j
0
a
. j
0
j
_
. i piemo
j
0
_ j, ako je j
0
a
_ j
a
i j
0
j
_ j
j
.
Lema 3.1 Ako je j
0
_ j. onda je : (,. j
0
) _ : (,. j) i o (,. j) _ o (,. j
0
) . Nadalje,
za bilo koja dva rastava j i j
0
vrijedi : (,. j
0
) _ o (,. j) . pa je
_
, _
_
,.
Denicija 3.2 Za ogranicenu funkciju , : 1 R kazemo da je integrabilna u
Riemannovu smislu ili R-integrabilna na pravokutniku 1, ako je
_
, =
_
,. Tada se zajednicka vrijednost donjeg i gornjeg integrala funkcije , na 1 naziva
Riemannov integral funkcije , na pravokutniku 1 i oznacuje
_
1
,. Koristimo
jo i naziv dvostruki integral i oznaku
_
1
_
, (r. ) drd.
Oznacima sa 1(1) skup svih 1-integrabilnih funkcija na pravokutniku 1.
Primjer 3.3 Ne mora svaka omedena funkcija R-integrabilna. Na primjer, za
proizvoljan pravokutnik 1 = [c. /] [c. d], funkcija , : 1 R denirana s
, (r. ) =
_
1. r. I
0. r Q ili Q
nije R-integrabilna na 1.
Teorem 3.4 (i) Uz uobicajeno zbrajanje funkcija i mnozenje funkcije realnim
brojem, skup 1(1) svih R-integrabilnih funkcija na pravokutniku 1 je vektorski
prostor, a
_
1
: 1(1) R je monoton linearan funkcional.
(ii) Neka su 1
1
i 1
2
zatvoreni pravokutnici takvi da je 1 = 1
1
' 1
2
i
Int 1
1
Int 1
2
= O i neka je , : 1 R omeena funkcija. Funkcija , je R-
integrabilna ako i samo ako su restrikcije ,[1
1
i ,[1
2
R-integrabilne na 1
1
i 1
2
,
redom i u tom slucaju vrijedi
_
1
, =
_
1
1
, +
_
1
2
,
pa se govori da je integral aditivan (u smislu funkcije s podrucja integracije).
Primjedba 3.5 Ako su 1 i 1 pravokutnici takvi da je 1 _ 1. te ako je , : 1
R omeena R-integrabilna funkcija na 1, onda je po prethodnom teoremu (ii) i
funkcija ,[1 : 1 R R-integrabilna na 1 a njezin integral cemo umjesto
_
1
,[1
oznacavat najcece sa
_
1
,.
Korolar 3.6 Neka je , : 1 R omedena funkcija, a j neki rastav pravokutnika
1 s pripadnim pravokutnicima 1
i)
. Funkcija , je R-integrabilna na 1 ako i samo
ako su restrikcije ,[1
i)
R-integrabilne na 1
i)
za sve i = 1. .... /. , = 1. .... |. i u
tom slucaju vrijedi
_
1
, =

i
)
_
1
ij
,.
Teorem 3.7 Omedena funkcija , : 1 R je R-integrabilna ako i samo ako za
svaki 0 postoji razdioba j pravokutnika 1 takva da je
o(,. j) :(,. j) < .
Teorem 3.8 Svaka neprekidna funkcija , : 1 R je R-integrabilna.
3.1.2 Povrina skupa
Denicija 3.9 Za omeden skup o _ R
2
kazemo da ima povrinu ili da je
izjmeriv u Jordanovom smislu (skraceno J-izmjeriv) ako postoji pravokut-
nik 1 koji sadrzi skup o, 1 _ o, takav da je karakteristicna funkcija
S
: 1 R
skupa o R-integrabilna. U tom slucaju broj
_
1
S
nazivamo povrinom skupa o i
oznacujemo sa : (o) .
Primjedba 3.10 Primijetimo da je povrina skupa dobro denirana. Naime, lako
se vidi da vrijedi
_
1
S
=
_
1
0
S
. za svaka dva pravokutnika 1. 1
0
. 1. 1
0
_ o.
Nadalje i oznaka : (1), za bilo koji pravokutnik 1 = [
1
.
2
] [j
1
. j
2
], je oprav-
dana jer se broj
_
1
S
podudara s brojem : ([
1
.
2
] [j
1
. j
2
]) = [
1
2
[ [j
1
j
2
[
deniranim na pocetku.
Zadatak 3.11 Povrina : je nenegativna funkcija koja ima svojstvo monotonosti
(ako je o
1
_ o
2
slijedi da je : (o
1
) _ : (o
2
)) i koja ima svojstvo aditivnosti
(ako su o
1
i o
2
J-izmjerivi i o
1
o
2
= O onda je i o
1
' o
2
J-izmeriv i vrijedi
: (o
1
' o
2
) = : (o
1
) ' : (o
2
))
Primjer 3.12 Skup 1
Q
= Q
2
[0. 1]
2
nema povrinu (nije J-izmjeriv) jer funkcija
1
Q
nije R-integrabilna.
Zadatak 3.13 Neka su skupovi o
1
i o
2
J-izmjerljivi. Ako je o
1
_ o
2
, onda je i
o
2
o
1
J-izmjeriv skup za kojeg vrijedi : (o
2
o
1
) = : (o
2
) : (o
1
) .
Kazemo da omeen skup _ R
2
ima povrinu nula (ili da je niticne
povrine) ako ima povrinu i ona je jednaka 0.
Teorem 3.14 Omeen skup _ R
2
ima povrinu nulu ako i samo ako za svaki
0 postoji konacan pokrivac 1
1
. .... 1
a
skupa pravokutnicima 1
)
. takav da
je
a
)=1
: (1
)
) < . tovie, ako je skup povrine nula sadrzan u pravokutniku 1,
onda postoji rastav j tog pravokutnika takav da je

i,)
1
ij
\6=;
: (1
i)
) < .
Korolar 3.15 (i) Unija konacno mnogo skupova povrine nula je opet skup
povrine nula.
(ii) Svaki podskup skupa povrine nula je i sam skup povrine nula.
Primjer 3.16 Sljedeci skupovi su povrine nula:
svaki konacan podskup o _ R
2
;
svaki segment (r.
0
) [ r [c. /] pravca =
0
i segment (r
0
. ) [ [c. d]
pravca r = r
0
.
Lema 3.17 Neka je , : [c. /] R neprekidna funkcija. Tada je graf
)
=
(r. ,(r) [ r [c. /]) _ R
2
skup povrine nula.
Zadatak 3.18 Pokazite da su sljedeci podskupovi od R
2
povrine nula:
svaka kruznica i elipsa;
svaka poligonalna linija.
3.1.3 Skupovi mjere nula
Denicija 3.19 Za skup _ R
2
kazemo da je skup (Lebesgueove) mjere nula
ako za svaki 0 postoji niz pravokutnika 1
)
, , N, takav da je
_

)2N
1
)
i
1
)=1
: (1
)
) < .
Za skup mjere nula jo kazemo da je zanemariv, a za svojstvo koje vrijedi za
sve tocke osim nekog skupa osim za tocke koje pripadaju nekom zanemarivom
podskupu kazemo da vrijedi gotovo (skoro) svuda.
Teorem 3.20 Vrijede sljedeca svojstva:
(i) Ako je _ R
2
skup povrine nula, onda je i A skup mjere nula;
(ii) Ako je _ R
2
skup mjere nula i 1 _ , onda je i 1 skup mjere nula;
(iii) Prebrojiva unija skupova mjere nula je opet skup mjere nula.
Primjer 3.21 Svaki konacni skup o _ R
2
je mjere nula. Svaki prebrojivi skup je
mjere nula. Skupovi Q
2
i 1
Q
= [0. 1]
2
Q
2
su mjere nula ali nisu J-izmjerivi.
Teorem 3.22 Kompaktan skup je mjere nula ako i samo ako je skup povrine
nula.
3.1.4 Karakterizacija R-integrabilnosti
Svaka neprekidna funkcija na pravokutniku 1 je R-integrabilna. No, obrat ne
vrijedi. Neprekidna funkcija moze imati prekide i u beskonacno mnogo tocaka a
da ostane R-integrabilna (primjerice funkcija , : [0. 1] [0. 1] R , (r. ) = 1. za
r _
1
2
. , (r. ) = 2. za r
1
2
). Sljedeci teorem precizira kakav skup prekida neke
funkcije moze biti da bi ona bila R-integrabilna.
Teorem 3.23 (Lebesgueova karakterizacija R-integrabilnosti) Neka je , :
1 R omedena funkcija na pravokutniku 1 i neka je 1 _ 1 skup tocaka u
kojima , nije neprekidna. Funkcija , je R-integrabilna ako i samo ako je 1 skup
mjere nula.
Primjer 3.24 Funkcija , : [0. 1] [0. 1] R , (r. ) = 1. za r _
1
2
. , (r. ) = 2.
za r
1
2
. je R-integrabilna, buduci da nije neprekidna jedino u tockama
_
1
2
.
_
koje tvore skup mjere nula. Funkcija
1
Q
nije integrabilna jer nije neprekidna ni u
jednoj tocki.
Korolar 3.25 (karakterizacija J-izmjerivih skupova) Neka je o _ R
2
omeen
skup. Tada su sljedeca svojstva ekvivalentna:
(i) o je J-izmjeriv, tj. ima povrinu;
(ii) 1:o je skup mjere nula;
(iii) 1:o je skup povrine nula.
Korolar 3.26 Mnozina svih J-izmjerivih skupova tvori prsten skupova tj. ako
su o
1
i o
2
J-izmjerivi, onda su i o
1
' o
2
. o
1
o
2
. o
1
o
2
J-izmjerivi.
3.1.5 Riemannov integral na J-izmjerivim skupovima
Neka je o J-izmjeriv skup i , : o R omeena funkcija. Oznacimo s
~
, : R
2
R
njezino trivijalno proirenje na cijelu ravninu denirano sa
~
, (r. ) =
_
, (r. ) . za (r. ) o
0. za (r. ) , o
.
Denicija 3.27 Za omeenu funkciju , kazemo da je R-integrabilna na J-izmjerivom
skupu o ako postoji pravokutnik 1 _ o takav da je funkcija
_
~
,
S
_
[1 R-
integrabilna na nekom pravokutniku 1 i u tom slucaju deniramo
_
S
, :=
_
1
_
~
,
S
_
[
1
.
Primijetimo da je integral
_
S
, funkcije , na J-izmjerivom skupu o dobro deniran
jer ne ovisi o izboru pravokutnika. Takoer, u slucaju pravokutnika integrabilnost
funkcije u gore navedenom smislu se podudara s prethodno deniranim pojmom in-
tegrabilnosti na pravokutniku. Nadalje, primijetimo da denicija R-integrabilnosti
ima smisla i za omeeni skup o koji nije nuzno J-izmjeriv. Medutim, u tom slucaju
funkcija koja je neprekidna na o ne mora nuzno biti i R-integrabilna, to je najcece
neprihvatljivo.
Teorem 3.28 (Lebesgueova karakterizacija R-integrabinosti) Neka je o _
R
2
J-izmjeriv skup. Omeena funkcija , : o R je R-integrabilna ako i samo ako
je neprekidna osim eventualno na skupu mjere nula. Posebno, svaka neprekidna
omeena realna funkcija na J-izmjerivom skupu je R-integrabilna.
Teorem 3.29 Neka su 1 _ o _ R
2
J-izmjerivi skupovi a , : o R R-
integrabilna funkcija. Onda je , R-integrabilna i na 1, (tj. restrikcija ,[
T
je
R-integrabilna) i vrijedi
_
T
,[
T
:=
_
S
(,
T
) [
T
(to cemo oznacavat s
_
T
,).
Teorem 3.30 (i) Skup 1(o) svih R-integrabilnih funkcija na J-izmjerivom
skupu o je vektorski prostor, a
_
: 1(o) R je monoton linearan funkcional.
(ii) Ako su funkcije ,. q : o R R-integrabilne, onda je i njihov produkt ,q
R-integrabilna funkcija, to zajedno s (i) pokazuje da familija 1(o) ima strukturu
algebre.
(iii) Neka je , : o R R-integrabilna funkcija. Tada je i funkcija
[,[ : o R R-integrabilna i vrijedi
_
S
,
_
_
S
[,[ _ `: (o) . gdje je ` :=
sup [, (1)[ [ 1 o .
Teorem 3.31 Neka je o J-izmjeriv skup a , : o R omeena funkcija koja
je jednaka nuli osim u tockama skupa _ o koji je povrine nula. Tada je ,
R-integrabilna i
_
S
, = 0.
U prethodnom teoremu uvjet da je skup povrine nula ne mozemo zamijeniti
slabijim zahtjevom da je skup mjere nula kako to pokazuje primjer funkcije
1
Q
.
Korolar 3.32 Neka je o _ R
2
J-izmjeriv skup, a ,. q : o R omeene funkcije
takve da je skup := 1 o [ , (1) ,= q (1) povrine nula. Ako je funkcija ,
R-integrabilna na o onda je i q R-integrabilna na o i vrijedi
_
S
, =
_
S
q.
Prethodni korolar pokazuje da vrijednosti funkcije na nekom skupu povrine
nula, ne utjecu na R-integrabilnost funkcije kao niti na vrijednost integrala. Medu-
tim, promjena vrijednosti na skupu mjere nula moze utjecati na R-integrabilnost.
Na primjer, funkcija
1
Q
se od konstantne funkcije c(1) = 0, 1 1 razlikuje samo
na skupu Q koji je mjere nula. Ipak, funkcija c je R-integrabilna na 1 docim
1
Q
nije.
Korolar 3.33 Proizvoljna omeena funkcija , denirana na skupu povrine
nula, R-integrabilna je na , i
_
, = 0.
Teorem 3.34 (i) Neka su o
1
. o
2
_ R
2
J-izmjerivi skupovi. Omeena funkcija
, : o
1
' o
2
R je R-integrabilna na o
1
' o
2
ako i samo ako je R-integrabilna na
o
1
i na o
2
. i u tom slucaju je
_
S
1
[S
2
, =
_
S
1
, +
_
S
2
,
_
S
1
\S
2
,.
(ii) Neka su o
i
, i = 1. .... :. J-izmjerivi skupovi takvi da su o
i
o
)
skupovi
povrine nula za sve i ,= ,, i oznacimo sa o :=
a
i=1
o
i
njihovu uniju. Omeena
funkcija , : o R je R-integrabilna na S, ako i samo ako je R-integrabilna na o
i
za sve i = 1. .... :. i u tom slucaju vrijedi
_
S
, =
a
i=1
_
S
i
,.
3.2 Teoremi integralnog racuna
3.2.1 Teorem o srednjoj vrijednosti
Teorem 3.35 Neka je o _ R
2
povezan J-izmjeriv skup, a , : o R neprekidna
omeena funkcija. Tada postoji tocka 1
0
o takva da je
_
S
, = , (1
0
) : (o).
3.2.2 Fubinijev teorem i funkcije denirane integralom
Denicija 3.36 Za omeen skup _ R kazemo da ima duljinu nula ako za
svaki broj 0 postoji konacno mnogo segmenata 1
)
=
_
c
)
. ,
)
_ R, , = 1. .... /.
takvih da je _
I
)=1
1
)
i
I
)=1
/ (1
)
) < . pri tome / (1
)
) =

,
)
c
)
oznacuje uobica-
jenu duljina segmenta. Za skup _ R kazemo da ima (jednodimenzionalnu)
mjeru nula ako za svaki 0 postoji niz segmenata 1
)
. , N, tako da je
_

)2N
1
)
i
1
)=1
/ (1
)
) < .
Svaki konacni i prebrojivi podskup od R je mjere 0. Skup Q je mjere 0 docim I
nije.
Podsjetimo se da je je realna funkcija , : 1 _ R R R-integrabilna ako i samo
ako je skup tocaka diskontinuiteta od , najvie prebrojiv odnosno, koristeci gornju
terminologiju, ako je (jednodimenzionalne) mjere nula.
Teorem 3.37 (Fubinijev teorem) Neka je 1 = [c. /] [c. d] _ R
2
pravokutnik,
a , : 1 R
2
omeena funkcija takva da je skup 1 tocaka u kojima , nije
neprekidna, skup (dvodimenzionalne) mjere nula. Ako za svaki r [c. /] skup
1
a
:= [c. d] [ (r. ) 1 ima (jednodimenzionalnu) mjeru nula, onda:
(i) funkcija ,(r. ) je R-integrabilna na [c. d] za svaki r [c. /];
(ii) funkcija r
o
_
c
, (r. ) d R-integrabilna na [c. /];
(iii) vrijedi jednakost
_
1
, =
b
_
o
_
o
_
c
, (r. ) d
_
dr.
Analogne tvrdnje vrijede ako se zamijene uloge od r i .
Za broj
b
_
o
_
o
_
c
, (r. ) d
_
dr cesto koristimo i oznaku
b
_
o
dr
o
_
c
, (r. ) d.
Korolar 3.38 Neka je , : [c. /] [c. d] R omeena funkcija takva da je skup
1 tocaka u kojima , nije neprekidna, skup (dvodimenzionalne) mjere nula, i da
su skupovi 1
a
:= [ (r. ) 1 _ [c. d] i 1
j
:= r [ (r. ) 1 _ [c. /]
(jednodimenzionalne) mjere nula za svaki r [c. /], odnosno svaki [c. d].
Tada se redoslijed integracije moze se promijeniti tj. za uzastopne integrale vrijedi
jednakost
b
_
o
dr
o
_
c
, (r. ) d =
o
_
c
d
b
_
o
, (r. ) dr.
Primjer 3.39 Neka je 1 = [0. 2] [0. 1] R i , : 1 R
, (r. ) =
_
2. za r = 1. Q
1. inace
.
Tada je skup 1(,) . diskontinuiteta funkcije ,, jednak duzini 1[0. 1] (ne 1
[0. 1]
Q
kao to bi se u prvi mah zakljucilo). Buduci je 1(,) skup povrine nula (a
onda i dvodimenzionalne mjere nula) to je , R-integrabilna i vrijedi
_
1
, =
_
1
c = 1.
gdje je c = co::t. = 1. Primijetimo da skup 1
a=1
= 1(1 [0. 1]) = 1[0. 1]
nije jednodimenzionalne mjere nula stoga ne mozemo primijeniti Fubinijev teorem.
Zaista, funkcija r
1
_
0
, (r. ) d nije denirana za r = 1 jer odreeni integral
funkcije
1
_
0
, (1. ) d ne postoji.
Primjer 3.40 Neka je , : [0. 1] [2. 3] R
2
, (r. ) = c
a+j
+r
2
. Tada je
_
1
, =
1
_
0
dr
3
_
2
(c
a+j
+ r
2
) d =
1
_
0
dr
_
c
a+j
+ r
2 j
2
2
_
3
2
=
1
_
0
dr
_
c
a+3
+ r
2 3
2
2
c
a+2
4a
2
2
_
=
_
c
a+3
+
5
2
a
3
3
c
a+2
_
1
0
= c
4
+
5
6
2c
3
+ c
2
.
Isto tako je
_
1
, =
3
_
2
d
1
_
0
(c
a+j
+ r
2
) dr =
3
_
2
d
_
c
a+j
+
a
3
3
_
1
0
=
=
3
_
2
d
_
c
1+j
+
j
3
c
j
_
=
_
c
1+j
+
j
2
6
c
j
_
3
2
= c
4
+
5
6
2c
3
+ c
2
.
Korolar 3.41 Neka su ,
1
. ,
2
: [c. /] R neprekidne realne funkcije takve da je
,
1
_ ,
2
, i neka je o := (r. ) [ r [c. /]. ,
1
(r) _ _ ,
2
(r) _ R
2
. Tada je
svaka neprekidna funkcija , : o R R-integrabilna i vrijedi
_
S
, =
b
_
o
_
,
2
(a)
_
,
1
(a)
, (r. ) d
_
dr.
Zadatak 3.42 Neka je , (r. ) = r. izracunajte
_
S
, (r. ) primijenom oba poretka
integriranja ako je o onaj dio pruge 0 _ r _

2
koji je omeen s osi r. te krivuljama
= sin r i = cos r.
Neka je , : [c. /][c. d] R funkcija takva da su funkcije ,(r. ), [c. d]
R-integrabilne na [c. d] za sve r [c. /]. Tada je s
1(r) :=
o
_
c
, (r. ) d dobro denirana funkcija 1 : [c. /] R. za koju kazemo
da je funkcija denirana integralom ili da je integral ovisan o parametru.
Po Fubinijevu teoremu funkcija denirana integralom neprekidne funkcije je inte-
grabilna i integrali se mogu zamijeniti.
Teorem 3.43 Neka je funkcija , : [c. /] [c. d] R neprekidna. Tada je i
funkcija 1(r) =
o
_
c
, (r. ) d neprekidna na [c. /]. Analogno vrijedi za funkciju
G() :=
b
_
o
, (r. ) dr.
3.2.3 Teorem o zamjeni varijabli
Podsjetimo se teorema o zamjeni varijable (o supstituciji) za realnu funkciju realne
varijable. Ako je , : [c. /] R diferencijabilna monotona funkcija klase C
1
, a
, : ,([c. /]) R neprekidna, onda vrijedi
_
,([o,b])
, (r) dr =
b
_
o
, (,(t)) [,
0
(t)[ dt.
Primjerice
1
_
0
c
2a
dr =
_
t = 2r. r = ,(t) =
t
2
. ,
0
(t) =
1
2
t = ,
1
(r) = 2r. ,
1
([0. 1]) = [2. 0]
_
=
0
_
2
c
t 1
2
dt =
1
2
(1 c
2
)
Teorem 3.44 (Teorem o zamjeni varijabli) Neka je 1 _ R
2
kompaktan J-
izmjeriv skup, _ 1 otvoren skup, a , : R
2
injektivno diferencijabilno
preslikavanje klase C
1
takvo da je diferencijal d, (1) regularan u svim tockama
1 . Tada za svaku R-integrabilnu funkciju , : ,(1) R vrijedi
_
,(1)
, =
_
1
(, ,) [det d,[ .
Preslikavanje , zovemo zamjenom varijabli ili transformacijom podrucja
integracije.
Primjer 3.45 Izracunajte
_
S
, (r. ) . gdje je , (r. ) = (r + )
3
(r )
2
. a o po-
drucje omeeno pravcima r + = 1. r + = 3, r = 1. r = 1. Uvedimo
zamjenu varijabli (r. ) = ,(n. ) . Neka je : o 1 = [1. 3] [1. 1] . (n. ) =
(r. ) . n = r +. = r . Ocito je difeomorzam, pa je , =
1
: 1 o.
(r. ) = ,(n. ) =
_
&+
2
.
&
2
_
. Nadalje det (d,(n. )) =
r
0
&
r
0
0
&

0
1
2
1
2
1
2

1
2
=
1
2
.
za svaki (n. ) 1. Stoga po teoremu o zamjeni varijabli vrijedi
_
S
, (r. ) =
_
1
(, ,) [det d,[ =
_
1
n
3
2 1
2
dnd =
3
_
1
dn
1
_
1
n
3
2
d = =
20
3
.
POLARNE KOORDINATE U RAVNINI
Za svaki j 0. i sve (r
0
.
0
) R
2
, funkcija
(r. ) = (:. ,) = (r
0
+ : cos ,.
0
+ : sin ,) : [0. j] [0. 2:] 1((r
0
.
0
) . j)
je difeomorzam koji pravokutnik [0. j] [0. 2:] iz :,-ravnine preslikava u disk
(zatvoreni krug) sa sreditem u (r
0
.
0
) polumjera j. Nadalje, za sve 0 _ j
1
<
j
2
i 0 _ ,
1
< ,
2
_ 2:. pravokutnik [j
1
. j
2
] [,
1
. ,
2
] funkcija preslikava u
odgovarajuci isjecak kruznog vijenca izmeu kruznica s polumjerima j
1
i j
2
sa
sreditem u 1
0
(r
0
.
0
). Vrijedi d(:. ,) =
r
0
v
r
0
,
0
v

0
,
= :. Geometrijsko znacenje
novih varijabli je sljedece: Za tocku 1 (r. ) : predstavlja udaljenost od "sredita
polarnog koordinatnog sustava" (tzv. pola) 1
0
, tj. : =
_
(r r
0
)
2
+ (
0
)
2
. a
, kut to ga zatvara "radijvektor"

1
0
1 tocke 1 s pozitivnim dijelom osi r.
ELIPTI
CNE KOORDINATE U RAVNINI

Za svaki j. c. / 0. i sve (r
0
.
0
) R
2
, funkcija
(r. ) = (:. ,) = (r
0
+ c: cos ,.
0
+ /: sin ,) : [0. j][0. 2:] 1 ((r
0
.
0
) . jc. j/)
je difeomorzam koji pravokutnik [0. j][0. 2:] iz :,-ravnine preslikava u zatvoreno
podrucje omeeno elipsom sa sreditem u (r
0
.
0
) i poluosima jc i j/. Nadalje, za
sve 0 _ j
1
< j
2
i 0 _ ,
1
< ,
2
_ 2:. pravokutnik [j
1
. j
2
] [,
1
. ,
2
] funkcija
prevodi u odgovarajuci isjecak elipticnog vijenca izmeu elipsa s poluosima cj
1
i
/j
1
te cj
2
i /j
2
a sreditem u (r
0
.
0
). Vrijedi d(:. ,) =
r
0
v
r
0
,
0
v

0
,
= c/:.
Zadatak 3.46 Izracunajte povrinu podrucja o u 1.kvadrantu omeenog pravcima
= r. = 0. te elipsama r
2
+
j
2
3
= 1 i r
2
+
j
2
3
= 9.
Koristeci elipticne koordinate zakljucujemo da funkcija
(:. ,) =
_
: cos ,.
_
3: sin ,
_
preslikava pravokutnik 1 = [1. 3]
_
0.

6
u podrucje
o. Stoga je : (o) =
_ _
,(1)=S
drd =
_
1
[det d,[ d:d, =
3
_
1
d:
6
_
0
_
3:d, =
_
v
2
2
_
3
1
(,)
6
0
= 2
3
.
3.3 Viestruki integrali
Integral funkcije vie varijabli denira se sasvim analogno kao u slucaju dvije
varijable. Prvo se promatra :-kvadar 1 = [c
1
. /
1
] [c
a
. /
a
] i denira se njegov
volumen (1) := [/
1
c
1
[ [/
a
c
a
[ kao i odgovarajuci rastavi. Zatim se za
omeene funkcije na kvadru posve analogno deniraju pojmovi (gornjeg i donjeg)
Riemannova integrala na kvadru, u oznaci
_
1
, ili
_

_
, (r
1
. .... r
a
) dr
1
dr
a
.
Vrijedi i analogna Lebesgueova karakterizacija R-integrabilnosti: omedena funkcija
, : 1 R je R-integrabilna ako i samo ako je skup 1 tocaka diskontinuiteta od
f skup (Lebesgueove) mjere nula, tj. takav skup da za svaki 0 postoji niz :-
kvadara 1
i
. i N, da vrijedi 1 _

a2N
1
i
.

i2N
(1
i
) < . Za omeen skup o _ R
a
kazemo da ima volumen, ili da je J-izmjeriv ako je njegova karakteristicna funkcija
S
: 1 R R-integrabilna za neki (a onda i za svaki) :-kvadar 1 koji sadrzi o.
U tom slucaju se broj
_
1
S
=: (o) zove volumen ili Jordanova mjera skupa o za kojeg vrijede
analogna svojstva kao i za povrinu. Za omeenu funkciju , : o R. o _ R
a
kazemo da je R-integrabilna na J-izmjerivom skupu S, ako je produkt
~
,
S
[
1
:
1 1 R-integrabilna funkcija za neki :-kvadar 1 i broj
_
S
, :=
_
1
~
,
S
[
1
nazi-
vamo Riemannovim integralom funkcije ,. Pokazuje se da je Riemannov integral
_
S
: 1(o) R monotoni linearani funkcional na algebri 1(o) svih R-integrabilnih
funkcija na J-izmjerivom skupu o, te da vrijede analogni teoremi integralnog
racuna. Primjerice, primjenom Teorema o zamjeni varijabli za dimenziju 3 do-
bivamo cilindricni i sferni koordinatni sustav.
CILINDRI
CNI KOORDINATNI SUSTAV

Za svaki j 0. .
1
< .
2
. i sve (r
0
.
0
) R
2
, funkcija
(r. . .) = (:. ,. .) = (r
0
+ : cos ,.
0
+ : sin ,. .) : [0. j] [0. 2:] [.
1
. .
2
]
\ := 1((r
0
.
0
) . j) [.
1
. .
2
]
je difeomorzam koji kvadar [0. j] [0. 2:] [.
1
. .
2
] iz :,.-ravnine preslikava u val-
jak \ . Zamisao je da u r-ravnini prijeemo na polarne koordinate, a aplikatu os-
tavljamo nepromijenjenu. Vrijedi d(:. ,. .) =
r
0
v
r
0
,
r
0
:
0
v

0
,

0
:
.
0
v
.
0
,
.
0
:
cos , : sin , 0
sin , : cos , 0
0 0 1
=
:
2
. Analogno se denira i odgovarajuci cilindricne elipticne koordinate. Osim osi .
mozemo analogno ostavljati nepromijenjene i preostale dvije osi, pri cemuce valjak
\ zauzeti polozaj u kojem ce visina valjka biti paralelna s ksnom koordinatnom
osi.
SFERNI KOORDINATNI SUSTAV
Za svaki j 0. i sve (r
0
.
0
. .
0
) R
3
. funkcija
(r. . .) = (:. ,. o) = (r
0
+ : cos o cos ,.
0
+ : cos o sin ,. .
0
+ : sin o) : 1 =
[0. j] [0. 2:]
_
2
.

2
1((r
0
.
0
. .
0
) . j)
je difeomorzam koji kvadar 1 iz :,o-ravnine preslikava u zatvorenu kuglu (disk)
sa sreditem u 1
0
(r
0
.
0
. .
0
) polumjera j. Vrijedi:
d(:. ,. .) =
r
0
v
r
0
,
r
0
0
0
v

0
,

0
0
.
0
v
.
0
,
.
0
0
cos ,cos o : sin ,cos o : cos ,sin o

sin ,cos o : cos ,cos o : sin ,sin o
sin o 0 : cos o
= :
2
cos o.
Geometrijsko znacenje novih varijabli, ako je "sredite" (pol) sfernog koordinatnog
sustava tocka 1
0
= (0. 0. 0), je sljedece: Za zadanu tocku 1 = (r. . .) : predstavlja
njezinu udaljenost od ishodita, , je kut koji ortogonalna projekcija radijvektora
tocke 1 na r-ravninu zatvara s pozitivnim dijelomr-osi, a o je kut koji radijvektor
tocke 1 zatvara sa r-ravninom (racunajuci taj kut pozitivnim (negativnim) ako
je . 0 (. < 0)). Generalizacijom elipticnih koordinata na slican nacin dobijemo
elipsoidni koordinatni sustav u kojemu zamjena varijabli
(r. . .) = (r
0
+ c: cos o cos ,.
0
+ /: cos o sin ,. .
0
+ c: sin o)
preslikava kvadar u zatvoreni elipsoid s poluosima c. / i c, te sreditem (r
0
.
0
. .
0
) .
Primjer 3.47 Izracunajte volumen kuglinog isjecka o u 1. oktantu koji je omeen
sferom r
2
+
2
+ .
2
= 1 i pravcem
a
1
=
j
0
=
:
1
koji rotira oko osi ..
(o) =
___
S
drdd. =
__ _
[0,1]
[
0,
2
]
4
,
2
]
:
2
cos od:d,do =
v
3
3
1
0
(,)
2
0
sin o
4
=
1
3

2

_
1
p
2
2
_
.
Bez upotrebe Teorema o zamjeni varijabli postupak racunanja bi bio neuspore-
divo duzi:
(o) =
p
2
2
_
0
dr
_
1
2
a
2
_
0
d
_
1a
2
j
2
_
_
a
2
+j
2
d. = .
Bibliograja
[1] . Ungar, Matematicka analiza u R
a
, Tehnicka knjiga, Zagreb, 2005.
[2] N. Ugleic, Matematicka analiza II, http://www.pmfst.hr/zavodi/matematika/scripta/ma2.pdf
[3] N. Ugleic, Matematicka analiza II, http://www.pmfst.hr/zavodi/matematika/scripta/ma3.pdf
[4] W. Rudin, Principles of Mathematical Analysis, McGraw-Hill, Inc., 1976.
90

Analiza 1

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Analiza 1

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Osnove matematicke analize, nastavni materijal

Nikola Koceic Bilan

(r) = r za svaki r , neprekidna

(r) = d(r. ) neprekidna. Zaista, za svaku tocku r

za neki podskup _ A. Tada je ,[

R, su zapravo vrijednosti tog funkcionala na vektorima standardne baze u R

CNE KOORDINATE U RAVNINI

CNI KOORDINATNI SUSTAV

cos ,cos o : sin ,cos o : cos ,sin o

You might also like