(Biblioteka Primijenjena Matematika) Petar Javor - Matematička Analiza 1-Element (2003) PDF

Doc. dr. sc.
Petar Javor
MATEMATIČKA ANALIZA 1
ISBN 953-197-522-1
Petar Javor
Docent Fakulteta elektrotehnike i računarstva

Zavod za primijenjenu matematiku
MATEMATIČKA ANALIZA 1
2. izdanje
Zagreb, 2003.
© Doc. dr. sc. Petar Javor, 1995.
Urednik
Prof. dr. sc. Neven Elezović
Slog, crteži i prijelom

Sandra Gračan, dipl. ing
Design ovitka
Palete, Zagreb
Nakladnik
ELEMENT, Zagreb, Menčetićeva 2
tel. 01/6008-700,01/6008-701
faks ot /6008-799
http://www.element.hr/
e-mail: element@element.hr
Tisak
KIKA - GRAF, Zagreb
Nijedan dio ove knjige De smije se preslikavati niti umnažati

na bilo koji način, bez pismenog dopu§renja nakladnika
PREDGOVOR
Ova knjiga pisana je prema novom nastavnom planu Fakulteta elekt

rotehnike i računarstva u Zagrebu. Namijenjena je studentima prve godine
studija za predmet Matematička analiza l koji se predaje u prvom semestru
s 4 sata predavanja i 3 sata vježbi.
U knjizi su izlaganja prilagođena predznanju studenata i - UZ dobru
ilustraciju gradiva obiljem zadataka koja se provodi na vježbama - bit će
sigurno od koristi, ne samo za polaganje ispita, nego i za upoznavanjejednog
temeljnog dijela matematike.
Prilikom pisanja korisno su mi poslužili savjeti kolega iz Zavoda za
primijenjenu matematiku F ER-a, na čemu se najsrdačnije zahvaljujem. Veli
ki dio rukopisa pažljivo su pročitali prof. dr. sc. Ljubo Marangunić i doc. dr.
sc. Luka Korkut i pridonijeli njegovom poboljšanju. S posebnim zadovolj
stvom izražavam zahvalnost prof. dr. sc. Nevenu Elezoviću koji je inicirao
pisanje ove knjige, pročitao i po nekoliko verzija, i bez čije se svekolike
pomoći knjiga nikad ne bi niti pojavila.
Budući da je ovo nulto izdanje, tiskano u vrlo ograničenom broju
primjeraka, bit ću zahvalan svakom čitatelju koji mi ukaže na eventualne
propuste ili nužna poboljšanja koja bi se uvažila u prvom izdanju. Unapri
jed zahvaljujem.
Petar Javor
U Zagrebu, listopada 1995.

SADRŽAJ
1. ELEMENTI LOGIKE I TEORIJE SKUPOVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1

1.1. Matematička logika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1
1.2. Logičke operacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2
1.3. Formule algebre sudova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.4. Algebra električkih prekidača . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.5. Predikati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.6. Kvantifikatori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.7. Algebra predikata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
1.8. Skupovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
1.9. Algebra skupova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
1.10. Funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
1.11. Relacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
1.12. Booleova algebra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
2. POLJE REALNIH I POLJE KOMPLEKSNIH BROJEVA . . . . . . . . . . . . . . 22
2.1. O polju realnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
2.2. Aksiomi polja realnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
2.3. Osnovne jednadžbe u polju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
2.4. Osnovna svojstva uredenog polja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
2.5. Intervali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
2.6. Ograničeni podskupovi realnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
2.7. Supremum i infimum skupa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
2.8. Arhimedov i Cantorov teorem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
2.9. Prirodni brojevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
2.10. Cijeli brojevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
2.11. Racionalni brojevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
2.12. Iracionalni brojevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
2.13. Polje kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
2.14. Polarni prikaz kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
2.15. Korijen kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
2.16. Eulerove formule . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
3. MATEMATIČKA INDUKCIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
3.1. Primjeri indukcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
3.2. Newtonova binomna formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
3.3. Bernoullijeva nejednakost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
4. NIZOVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
4.1. Pojam niza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
4.2. Algebra nizova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56
4.3. Limes niza brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56
4.4. Svojstva konvergentnih nizova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
4.5. Monotoni nizovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
4.6. Eulerov broj e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64
4.7. Neki značajni limesi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
4.8. Cauchyjevi nizovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
5. REDOVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
5.1. Pojam reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
5.2. Nuždan i dovoljan uvjet konvergencije reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
5.3. Redovi s pozitivnim članovima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
5.4. Teorem o usporedivanju redova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
5.5. Kriteriji konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
5.6. Apsolutno konvergentni redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
5.7. Alternirani redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
5.8. Svojstva konvergentnih redova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
5.9. Množenje redova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87
6. LIMES FUNKCIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90
6.1. O pojmu limesa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90
6.2. Definicija limesa funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92
6.3. Jednostrani limesi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94
6.4. Aritmetičke operacije i limes . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
6.5. Nejednakost i limes . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97
6.6. Limes kompozicije funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100
7. NEPREKINUTE FUNKCIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
7.1. Definicija neprekinute funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
7.2. Svojstva neprekinutih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
7.3. Neprekinutost trigonometrijskih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107
7.4. Neprekinute funkcije na zatvorenom intervalu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110
7.5. Neprekinutost elementarnih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
7.6. Točke prekinutosti funkcije i njihova klasifikacija . . . . . . . . . . . . . . . . . 119
7.7. O prekinutim funkcijama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121
8. DIFERENCIJALNI RAČUN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124
8.1. O pojmu derivacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124
8.2. Definicija derivacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 126
8.3. Diferencijal funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129
8.4. Pravila deriviranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 130
8.5. Derivacija kompozicije funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132
8.6. Derivacija logaritamske i eksponencijalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . 134
8.7. Derivacija opće potencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
8.8. Derivacije area-funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136
8.9. Derivacija implicitno zadanih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140
8.10. Derivacije parametarski zadanih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141
8.11. Tablica derivacija elementarnih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143
9. OSNOVNI TEOREMI DIFERENCIJALNOG RAČUNA . . . . . . . . . . . . . . . 144
9.1. Fermatov teorem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144
9.2. Rolleov teorem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146
9.3. Lagrangeov teorem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147
9.4. Cauchyjev teorem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149
9.5. Taylorov teorem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150
10. PRIMJENE DIFERENCIJALNOG RAČUNA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157
10.1. Intervali monotonosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157
10.2. Ekstrem funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 158
10.3. L’Hospitalova pravila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159
10.5. Konveksnost — konkavnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165
10.6. Približne metode rješavanja jednadžbi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169
10.7. Asimptote . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 175
11. REDOVI POTENCIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178
11.1 Konvergencija niza funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178
11.2 Funkcionalni redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 180
11.3 Redovi potencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185
11.4 Taylorovi redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190
12. NEODREDENI INTEGRALI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197
12.1. Primitivna funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197
12.2. Osnovna svojstva neodredenog integrala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 198
12.3. Tablica neodredenih integrala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 199
12.4. Neelementarni integrali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 200
12.5. Metode integracije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 200
12.6. Integriranje racionalnih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205
12.7. Integriranje nekih iracionalnih i transcedentnih izraza . . . . . . . . . . . . . . . 212
12.8. Binomni integrali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218
13. ODREDENI INTEGRALI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 222
13.1. Odredivanje površine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 222
13.2. Integralne sume . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 223
13.3. Riemannov integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 227
13.4. Osnovni teorem integralnog računa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 232
13.5. Svojstva odredenog integrala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 233
14. PRIMJENE ODREDENOG INTEGRALA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237
14.1. Odredivanje površine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237
14.2. Izračunavanje volumena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 244
14.3. Duljina luka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 249
14.4. Površine rotacionih ploha . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 254
14.5. Primjene u mehanici i drugim područjima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 257
14.6. Nepravi integrali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 267
14.7. Laplaceova transformacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 272
14.8. Cauchyjev integralni kriterij konvergencije reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . 274
1. ELEMENTI LOGIKE I TEORIJE SKUPOVA 1
1.
Elementi logike i teorije skupova
1. Matematicka logika . . . . . . . . . . . . . . .1 7. Algebra predikata . . . . . . . . . . . . . . . .9

2. Logicke operacije . . . . . . . . . . . . . . . .2 8. Skupovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
3. Formule algebre sudova . . . . . . . . . . . .5 9. Algebra skupova . . . . . . . . . . . . . . . . 11
4. Algebra elektrickih prekidaca . . . . . . . . .7 10. Funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
5. Predikati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .7 11. Relacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
6. Kvantifikatori . . . . . . . . . . . . . . . . . . .8 12. Booleova algebra . . . . . . . . . . . . . . . 20
1.1. Matematicka logika
Cilj je ovog poglavlja upoznati citatelja s osnovnim i najvaznijim pojmovima i oznaka-

ma matematicke logike. Matematicka se logika ponekad naziva i simbolickom. Svrha tog
simbolickog racuna jest da spoznamo osnovne principe kojima se koristimo pri ispravnom
zakljucivanju. Nadalje, simbolicki racun je tehnika kojom jezgrovito mozemo i hoćemo!
zapisivati mnogobrojne definicije, tvrdnje i dokaze u poglavljima koja slijede. I na koncu,
ali ne manje vazno, logika je i sama sebi svrha: bez logicnog misljenja nema ne samo
ispravnog matematickog nego niti bilo kojeg drugog zakljucivanja.
Sud. Osnovni pojam matematicke logike je pojam suda. U svakodnevnom zivotu ko-
ristimo kombinacije osnovnih rijeci pomoću kojih slazemo recenice. Samo nizanje rijeci
moze nas dovesti do recenica koje nemaju smisla. Medutim, niti svaka smislena recenica
ne mora biti sud. Nas zanimaju samo smislene recenice kojima se nesto izjavljuje ili tvrdi.
Takve recenice za koje će biti moguće utvrditi iskazuje li se njima istina ili laz nazivamo
sudovima.
Navedimo nekoliko jednostavnih recenica koje smatramo sudovima.
1. Sunce je zvijezda.
2. Broj devet je paran broj.
3. Postoji prirodan broj manji od jedan.
4. Svaki prirodan broj je veći od deset.
5. Broj pet je manji od broja sedam.
1
2 1. ELEMENTI LOGIKE I TEORIJE SKUPOVA
6. Postoji ravninski trokut u kojem je zbroj kutova veći od 180o .

7. U svakom su trokutu dvije stranice paralelne.
Navedimo nekoliko recenica koje su mozda smislene ali ih ne smatramo sudovima.
1. x + 2 8.
2. Hrvatska je djeljiva s brojem pet i ostatak je broj trideset.
3. Mar koapp lica ti on u se ienter ioauer.
4. Kisa pada svaki dan.
5. Vela istina je uvijek platinasto hrapava.
6. Sunce je jako daleko od Zemlje.
7. Koliko je sati?
Obrazlozite zbog cega ove recenice cak ni one ‘smislene’ ne smatramo sudovima.
Primjer 1.1. Promotrimo recenicu Ovo sto govorim je laz. Tvrdimo da ona nije sud
— nemoguće je utvrditi je li ona istinita ili ne. Zaista, ako je izjava istinita, tada ona to ne
moze biti jer tvrdi da je izreceno laz. Ako je pak izjava lazna, tada ona to ponovo ne moze
biti jer bi to znacilo da se govori istina.
Osnovne objekti koje proucavamo u matematickoj logici su elementarni sudovi —

jednostavne tvrdnje poput gore navedenih kojima uvijek mozemo utvrditi istinitost.
Polazeći od elementarnih sudova mozemo graditi pomoću logickih operacija slozeni-
je sudove. Tim operacijama u svakodnevnom govoru odgovaraju rijecce “i”, “ili”, “nije”,
“ako: : : onda: : : ”, “nije: : : i: : : ”, “Niti: : : niti: : : ” i slicno.
Navedimo nekoliko primjera.
1. Broj osam je paran broj i ptice su sisavci.
2. Broj dva je manji od devet i ptice nisu sisavci.
3. Broj pet nije paran broj.
4. Sokrat je Grk ili je osam veće od deset.
5. Nije broj osam paran broj i ptice su sisavci.
6. Nije Sokrat grk ili je osam paran broj.
7. Niti je Sokrat grk niti je osam paran broj.
8. Ako si ti brzi od mene, onda sam ja helikopter.
Slovima x y z ,: : : , itd. oznacavamo varijable algebre sudova. Svako od tih slova
moze predsavljati bilo koji sud — elementaran ili slozen.
Sudu pridruzujemo vrijednost istinitosti t x . Istinitom sudu a pridruzujemo vrijed-
nost istinitosti t x = 1 , laznom sudu y pridruzujemo vrijednost istinitosti t y = 0 .
U nekim knjigama cesto nailazimo i na ove oznake za vrijednost istinitosti sudova,
t x = koristi se takoder kao oznaka za istiniti sud, t y = ? koristi se kao oznaka
za lazan sud. Navedene oznake su uvezi s engleskom rijeci za istinu, truth – istina.
1.2. Logicke operacije
Definirajmo operacije kojim od jednostavnih sudova pravimo slozene.

0
Negacija . Ako je sud x istinit, onda je sud x 0 lazan i obrnuto. Tu cinjenicu
zapisujemo tablicom istinitosti. U njoj su unesene sve moguće istinosne vrijednosti kako
za prvi sud x , tako i za drugi sud x 0 :
x x0
1 0
0 1
Konjunkcija ^ ili & . Ako su x i y sudovi, onda pomoću operacije ^ citaj
“i” izgradujemo novi sud x ^ y . Taj sud zapisujemo jos i ovako: x&y . Ovaj sud će
biti istinit onda i samo onda ako su oba pocetna suda istinita. To zapisujemo sljedećom
tablicom istinitosti.
x y x^y
1 1 1
1 0 0
0 1 0
0 0 0
Disjunkcija _ . Operacijom _ citaj “ili” iz danih sudova x i y izgradujemo

novi sud x _ y . Novoizgradeni sud je lazan samo onda ako su oba suda lazna. Drugim
rijecima, istinit je ako je barem jedan od pocetnih sudova istinit.
Tablica istinitosti toga suda je
x y x_y
1 1 1
1 0 1
0 1 1
0 0 0
Implikacija ! ili = . Operacijom implikacija definiramo novi sud polazeći
od zadanih sudova x i y . x ! y citamo na razne nacine: “iz x slijedi y ”, “ x implicira

y ”, “Ako je x , onda je y ”, “ x je dovoljan uvijet za y ”, “ y je nuzdan uvijet za x ”.
Istinitost novog suda x ! y dana je tablicom:
x y x ! y
1 1 1
1 0 0
0 1 1
0 0 1
Primijeti da je ovaj sud lazan samo u slucaju da iz istine slijedi laz. Za prvi redak
kazemo da je istina da iz istine slijedi istina. Za drugi kazemo laz je da iz istine slijedi laz.
Za treći redak kazemo, istina je da iz lazi slijedi istina, odnosno za cetvrti kazemo da je
istina da iz lazi slijedi laz.
Ekvivalencija . Pomoću operacije ekvivalencije i sudova x i y gradimo
novi sud x y koji je istinit samo onda kad oba suda imaju jednake istinitosti, tj. kada
je t x = t y . Oznaku x y citamo:
“ x je onda i samo onda, ako je y ”;
“ x je ekvivalentan y ”;
“ x je nuzdan i dovoljan uvijet za y ”.
Sud x y moze biti definiran kao slozeni sud
x y = x ! y ^ y ! x
i upravo tako vrlo cesto provjeravamo ekvivalentnost dvaju sudova.
Napravimo sad preglednu tablicu definiranih operacija.
x y x0 x ^y x _y x !y x y
1 1 0 1 1 1 1
1 0 0 0 1 0 0
0 1 1 0 1 1 0
0 0 1 0 0 1 1
Istovrijednost formula. Za formule A i B kazemo da su jednakovrijedne i pisemo
A = B , onda i samo onda ako za bilo koji izbor vrijednosti varijabli koje uvrstimo u njih
one imaju jednaku vrijednost istinitosti. Mozemo smatrati da će dvije formule algebre
sudova biti istovrijedne — jednakovrijedne ako je formula A B identicki istinita
formula, tj. ako za svaki izbor varijabli ona ima vrijednost istinitosti .
Zadatak 1.1. Pomoću tablica istinitosti provjerite da vrijedi:
^ ^
1. x y = y x ,
_ _
2. x y = y x ,
^ _
3. x y z = x y x z , ^ _ ^
_ ^
4. x y z = x y x z , _ ^ _
_
5. x 0 = x ,
^
6. x 1 = x ,
_
7. x x 0 = 1 ,
^
8. x x 0 = 0 ,
6
9. 0 = 1 . 0 je oznaka za lazan sud, dok je 1 oznaka za istinit sud.
Pomoću tablica istinitosti mozemo vrlo jednostavno provjeriti da logicke operacije:

negacija, konjunkcija, disjunkcija, implikacija i ekvivalencija nisu nezavisne operacije.
Provjerite da vrijedi:
x y x0 y0 x0 _y x ^y 0
x 0
^y 0 0
x 0
_y 0 0
1 1 0 0 1 0 1 1
1 0 0 1 0 1 1 0
0 1 1 0 1 0 1 0
0 0 1 1 1 0 0 0
Iz navedene tablice vidimo da vrijedi:
_ ^
1. x y = x 0 y 0 0 , tj. disjunkciju mozemo izraziti pomoću negacije i konjunkcije,
2. x! _ ^
y = x 0 y = x y 0 0 ,
3. x _ ^ _
y = x 0 y x y 0 = x y 0 0 x 0 y 0 0 _ _ _
tj. implikacija i ekvivalencija se mogu izraziti pomoću negacije i konjunkcije, odnosno
negacije i disjunkcije. Ta cinjenica ima znacajnu prakticnu vrijednost prilikom realizacije
matematicke logike pomoću elektrickih sklopova. U tom slucaju trebamo imati samo sk-
lopove dvije vrste sklop za negaciju i disjunkciju i pomoću njih graditi ostale sklopove
kojima se realiziraju preostale operacije.
1.3. Formule algebre sudova
1. Alfabet. Sudove oznacavamo slovima x y z : : :

2. Logicke operacije. Definirali smo logicke operacije:
0
^ _ ! :
To su operacije: negacija, konjunkcija, disjunkcija, implikacija, ekvivalencija,

3. Zagrade. Koristimo jos i dvije zagrade: recimo lijeva, i koju nazovimo des-
na. Zagrade koristimo da bismo naznacili redoslijed izvrsenja operacija ili da se otkloni
mogućnost viseznacne interpretacije.
Definirajmo koje izraze smatramo formulama algebre sudova.
1. Formulom algebre sudova smatramo svaku varijablu slovo koje reprezentira bilo
koji sud algebre sudova.
2. Ako su X i Y formule algebre sudova, onda su formule i
X0 X^Y X_Y X !Y X Y:
3. Formule su samo oni izrazi koji se dobivaju pomoću visekratne primjene postupaka
1. i 2.
Jednakost formula. Dvije formule algebre sudova su jednake ako su one graficki
jednake. To znaci da su izgradene od istog alfabeta, istih operacija, istih zagrada i u istom
redoslijedu. Tako na primjer formule x ^ y i y ^ x nisu jednake formule iako će one imati
istu vrijednost istinitosti za svaki izbor vrijednosti x i y .
Izrazi poput ovih:
1: x y
2: x!y
3: x^y_z
nisu fomule. U posljednjem izrazu nije jasno dali se misli x ^ y _ z ili mozda x ^ y _ z .
U matematickoj logici razradena je vrlo jednostavna procedura svega dva zakona,
zakon supstitucije i modus ponens kojom se za bilo koji izraz moze donijeti odluka da li je
formula ili nije, zatim kojim je redoslijedom ona izgradena. Zakonom supstitucije legalno
je u nekoj formuli u kojoj se pojavljuje varijabla x nju zamjeniti na svim mjestima gdje se
pojavljuje s nekom drugom formulom i tako dobiti novu formulu. O modusu ponensu koji
se primjenjuje na dvije formule koje moraju biti oblika A i A B vidi malo kasnije.
Logicka posljedica. Formula B je logicka posljedica formule A ako za svaki izbor
varijabli za koji formula A ima vrijednost istinitosti za taj izbor varijabli i formula B
ima vrijednost istinitosti . Formula B će biti logicka posljedica formule A onda i samo
onda ako je formula A B identicki istinita formula.
Identicki istinite formule algebre sudova. Prilikom donosenja zakljucaka koristimo

se istinama, tj. identicki istinitim formulama. Navedimo devet identicki istinitih formula
koje vrlo cesto koristimo.
1. Zakon identiteta x x
^
x x 0 0
_
2. Zakon proturjecja
3. Zakon iskljucenja trećeg x x0
4. Zakon dvostruke negacije x 0 0 x
5. Istina iz makar cega x y x
6. Iz lazi proizvoljno x0 x y
7. Modus ponens x ^ x y y
Provjerite tablicama istinosti da su sve formule istinite.
Zakljucivanje po modus ponensu vrlo je cesto. To zakljucivanje ide obicno ovako:
ako je sud x istinit i ako je istina da sud x implicira sud y , onda je i sud y istinit, sjeti
se da iz istine slijedi samo istina. Evo jednog jednostavnog primjera.
Primjer 1.2. a Podimo od dva suda. p

Danas je utorak. q Jucer je bio
ponedjeljak. Napravimo slozeni sud: p q Ako je danas utorak, onda je jucer bio
ponedjeljak.
Danas je utorak, zakljucujemo da je jucer bio ponedjeljak.
b Evo jednog klasicnog primjera. Svaki covjek je smrtan. Sokrat je covjek. Zaklju-
cujemo: Sokrat je smrtan. Uoci da je tu primijenjen zakon zakljucivanja od općeg bilo
koji covjek na posebno Sokrat.
c Za svaki realan broj x vrijedi: x + 1 x . Nadalje 8 = 7 + 1 . Zakljucujemo da
je 8 7 .
8. Modus tollens dual modus ponensa

y0 ^ x y x0
Zakljucivanje po modus tollensu obicno ide ovako. Neka je tvrdnja y lazna a tvrdnja
x implicira tu tvrdnju. Sada na osnovu modus tollensa zakljucujemo da je tvrdnja x lazna.
Modus tollens se koristi i u izmjenjenom obliku, tj. ako u predhodni izraz umjesto x
uvrstimo x 0 tada izraz modus tollens izgleda
y0 ^ x0 y x
i u tom ga obliku koristimo u dokazima polazeći od suprotnog dokaz kontradikcijom.
Konstukcija dokaza obicno ide ovako. Treba dokazati istinost tvrdnje x . Pretpostavimo da
tvrdnja x nije istinita i zatim dokazujemo da x 0 implicira neku tvrdnju y za koju znamo
da je lazna. Pomoću modus tollensa zakljucujemo da je x istinita tvrdnja.
9. Zakon silogizama
x y ^ y z x z
Ovaj zakon citamo i ovako: “Ako iz x slijedi y i zatim ako iz y slijedi z , onda iz x slijedi
z ”. U matematici cesto susrećemo dugacke lance zakljucivanja tog tipa.
Koristeći tablice istinitosti dokazite istinitost navedenih devet tvrdnji. Naime, trebate
promotriti sve moguće kombinacije za vrijednosti varijabli i u svakom od tih slucajeva
dobiti istinitu tvrdnju.
1.4. Algebra elektrickih prekidaca
Pokazimo jednu relizaciju algebre sudova pomoću algebre elektrickih prekidaca. Na-
ime, neka je dana dvopolna mreza takva da je u svakoj grani te mreze po jedan prekidac.
Ako je prekidac zatvoren pridruzimo mu vrijednost 1 i smatramo da kroz njega moze teći
struja. Ako je prekidac otvoren pridruzimo mu vrijednost 0 i kroz njega ne tece stuja.
Umjesto elektrickih prekidaca, mogli smo promatrati ventile u nekoj vodovodnoj mrezi.
Na prilozenim skicama prikazani su neki jednostavni sklopovi prekidaca pomoću kojih
mozemo ilustrirati odnose medu sudovima. Pitanje je: kada tece struja kroz sklop?
x x’
x
x y
x y x y
xy x+y
y
y
x
x (y z)
x . (y + z)
z
Sl. 1.1
1.5. Predikati
U algebri sudova temeljni zadatak je ispitivanje istinitosti slozenih sudova. Tu se

polazi od sudova x y z : : : . Pomoću operacija: 0 ^ _ i upotrebom zagrada ,
izgradujemo slozene sudove. Jednostavnim sudovima iskazujemo da odredeni objekt ili
osoba posjeduje neko svojstvo ili se nalazi u relaciji s nekim drugim objektom. Evo za to
nekoliko primjera.
1. Franjo je visi od dva metra.
2. Broj sedam je djeljiv s dva.
3. Ljudevit Gaj je ilirac.
Uocavamo da su to jednostavne recenice koje se sastoje od subjekta i predikata.
Ulogu subjekta ima ime nekog objekta, dok ulogu predikata ima neko svojstvo subjekta. U
trećem primjeru je subjekt Ljudevit Gaj, dok je predikat “ilirac”. Prema tome mogli bismo
pitati ima li jos netko osim Gaja svojstvo “biti ilirac”.
Recenicom “ x je ilirac” nije dan sud sve dok neznamo koji covjek je x . Ako je x
Marko Marulić, tada “Marko Marulić je ilirac” je sud i kao sto znamo to je lazan sud.
Slicno bismo za izraz “ x je djeljiv s dva” rekli da je prireden za sud, tj. treba samo
umjesto x uvrstiti neki broj i dobivamo sud, za neke x istinit, a za neke lazan.
Za svaki prirodni broj izraz
P x : : : “ x je djeljiv s dva”
postaje sud i prema tome preko P x svakom prirodnom broju pridruzujemo ili ? .
Predikatom na skupu S nazivamo svaku funkciju koja svakom elementu skupa S
pridruzuje vrijednost ili ? , 1 ili 0.
Predikat na skupu S potpuno je odreden ako znamo one elemente skupa na kojima
poprima vrijednost , dakle predikat na skupu S mozemo zadati tako da zadamo jedan
njegov podskup.
Od posebnog interesa su konstantne funkcije, koje na svakom elementu skupa S imaju
istu vrijednost. Takve imamo dvije.
1. Za svaki element x iz skupa S predikat P x ima vrijednost , dakle za svaki x
iz S je P x = .
2. Za svaki element x iz S je P x = ? .
Ako predikat nije konstantna funkcija P x = ? , onda mozemo reći da postoji barem
jedan x iz skupa S za koji je P x = .
Jedinicni sudovi. Neka je zadan predikat P x na skupu S . Ako je a element

skupa S , onda supstitucijom elementa a u predikat dobivamo sud P a . Tako dobiven
sud nazivamo jedinicnim sudom. Prema tome, postupkom supstitucije pojedinog elementa
iz S u predikat definiran na S , dobivamo jedinicni sud.
1.6. Kvantifikatori
Univerzalni kvantifikator 8 . Upoznajmo jos dva nacina kako iz danog predikata

pravimo sud. Neka je P x predikat na S . Izrekom “Za svaki x je P x ” definiramo sud.
Taj sud je istinit onda i samo onda ako je P x = za svaki element iz S , tj. ako je P x
konstantna funkcija na S . Sud “Za svaki x je P x ” oznacavamo ovako:
8x P x
citaj: “za svaki x je P x ”. Okrenuto slovo A dolazi od njemacke rijeci alle.
Navedimo nekoliko primjera.
1. Neka je P x predikat na skupu realnih brojeva,
P x x2 0:
Sada je sud 8x x 2
0 istinit sud.
2. Predikat
P x : : : “ x je pravokutnik”
neka je definiran na skupu svih paralelograma neke ravnine. Sud 8x P x je lazan sud.
3. 8x x 2 + 4x 8 0 je lazan sud na skupu realnih brojeva.
Egzistencijalni kvantifikator 9 . Neka je P x predikat na skupu S . Polazeći od

tog predikata gradimo sljedeći sud:
9x P x
citaj: “ Postoji x takav da je P x ”. Okrenuto slovo E dolazi od rijeci egzistira – postoji
Sud 9x P x je istinit onda i samo onda ako P x nije konstantna funkcija
P x = ? , tj. ako P x = bar za jedan x iz skupa S .
Primjer 1.3. 1. 9x x + 7 = 35 je istinit sud na skupu realnih brojeva.

2. 9x x 2 + 4x 8 = 0 je lazan sud na skupu realnih brojeva.
3. 9x x 2 = 2 je lazan sud na skupu racionalnih brojeva.
4. 9x x 2 = 2 je istinit sud na skupu realnih brojeva.
1.7. Algebra predikata
Neka su zadana dva predikata P x i Q x na skupu S . Ona su jednaka i pisemo

P x = Q x , ako su oba definirana na skupu S , i ako je za svaki a iz S istinitost sudova
P a i Q a jednaka, tj. t P a = t Q a .
Koristeći operacije algebre sudova iz zadanih predikata izgradujemo nove predikate.
Neka su dani predikati P x i Q x definirani na skupu S . Negacijom predikata P x
dobivamo predikat P0 x . Taj novi predikat je funkcija definirana na skupu S i za svaki
pojedinu vrijednost a dobivamo sud. Za vrijednost istinitosti 0 ili 1 tako dobivenog suda
vrijedi t P0 a = 1 t P a . Dakle, ako je a element skupa S , onda predikat P0 x
poprima vrijednost razlicitu od vrijednosti koju poprima predikat P x .
Potpuno u skladu s operacijama sa sudovima i definicijom funkcije definiramo nove
predikate tako da kazemo koju vrijednost poprimaju na proizvoljnom elementu skupa S .
Prema recenom evo definicija operacija sa predikatima definiranim na nekom nepraznom
skupu S . To su predikati:
P x ^ Q x P x _ Q x P x Q x P x Q x
Kada uvrstimo vrijednost a iz S , onda za te predikate vrijedi:
P x ^ Q x a = P a ^ Q a;
P x _ Q x a = P a _ Q a
P x Q x a = P a Q a;
P x Q x a = P a Q a
Primjer 1.4. Neka je P x predikat–svojstvo: “biti Hrvat”, a Q x predikat–

svojstvo: “zivjeti u Hrvatskoj” i smatrajmo da su to predikati definirani na skupu svih
stanovnika Zemlje.
Sada je t P x ^ Q x = 1 samo onda ako je x Hrvat i ako zivi u Hrvatskoj.
t P x _ Q x = 1 samo onda ako je x stanovnik Hrvatske ili je Hrvat koji zivi izvan
Hrvatske.
1.8. Skupovi
O pojmu skupa. U matematici ne definiramo samu rijec skup, nego aksiomima

preciziramo upotrebu te rijeci. Mi nećemo slijediti aksiomatsko zasnivanje, već ćemo pret-
postavljati da je svakom barem intitivno jasno sto se misli pod pojmom skup. Pojam skupa
će ostati nedefiniran; navest ćemo dovoljno primjera skupova pomoću kojih pojasnjavamo
sto bismo trebali pod njim zamisljati.
Skupove oznacavamo slovima A B : : : N : : : Q R S X Y Z:
Relaciju “biti element” oznacavamo znakom 2 . Zapis x 2 S citamo: “ x je element
skupa S ”.
Ako x nije element skupa S pisemo x 2 = S i citamo “ x nije element skupa S ”.
Jednakost skupova. Skupovi A i B su jednaki ako vrijedi:
8x x 2 A x 2 B
Pisemo A = B . Prema tome dva su skupa jednaka ako je svaki element jednog ujedno
element i drugog skupa. Ako dva skupa nisu jednaka, onda pisemo A 6= B .
Podskup. Ako je svaki element skupa A ujedno i element skupa B , onda to ozna-
cavamo A B i kazemo da je skup A podskup skupa B . Tu je ukljucena i eventualna
jednakost skupova. Cesto se koristi i oznaka ako se posebno zeli istaći i eventualna
jednakost. Ako je A podskup od B ali nije jednak B , onda kazemo da je A pravi podskup
od B . Relacija medu skupovima ima ova tri vazna svojstva:
1. A A
2. Ako je A B i B C , onda je A C
3. A = B onda i samo onda ako je A B i B A .
Zadavanje podskupova. Podskupove formiramo na dva nacina.
1. Izabiremo neke elemente iz polaznog skupa. Tu se misli na postupak kojim se iz
zadanog skupa izabere jedan element. Zatim se iz preostatka ponovno bira jedan element
itd. U opisanom postupku nailazimo na teoretske poteskoće jer se moramo odlucivati
mozda i beskonacno mnogo puta koji element izabrati. Taj se postupak smatra mogućim.
Napomenimo da je to je sadrzaj aksioma izbora koji prihvaćamo u aksiomatskoj izgradnji
teorije skupova. Moguće je izgraditi matematicku teoriju i bez prihvaćanja tog aksioma.
2. Neka je P x neko svojstvo elemenata skupa S . Svi elementi skupa S koji imaju
svojstvo P x cine jedan podskup skupa S . Tako nastali podskup oznacavamo ovako:
A = fx 2 S j P x g
i citamo: “ A je skup svih x iz S koji imaju svojstvo P x ”
Potrebno je istaći da se jedan te isti podskup moze zadati raznim svojstvima. Tako na
primjer u skupu prirodnih brojeva svojstvo “biti paran” i svojstvo “biti visekratnik od broja
2” odreduju isti podskup.
Zadavanjem nekog svojstva nije nuzno zadan neki skup. Nekritickim prihvaćanjem
ovakvog nacina zadavanja skupova mozemo vrlo lako doći do proturjecja, poput ovog
poznatog kao Russelov paradoks.
Primjer 1.5. U nekom selu brijac brije sve one ljude koji se sami ne briju i nikoga
drugoga. Brije li on sam sebe?
Preveden na teoriju skupova, problem izgleda ovako: Neka je S skup svih osoba tog
sela i A podskup definiran na ovaj nacin:
x 2 A x ne brije sam sebe
Na prvi pogled, ovim svojstvom podskup je dobro definiran. Medutim, paradoks se sastoji
u tome sto se za brijaca samog ne moze utvrditi pripada li on skupu A ili ne. Ako brijac
pripada skupu A , tada po definiciji podskupa on sebe ne brije. To je kontradikcija jer po
pretpostavci brijac brije sve takve. Ako brijac ne pripada skupu A , tada on brije sam sebe,
sto je kontradikcija jer brijac brije samo one osobe koji se sami ne briju.
Prazan skup. Ako je S bilo koji skup, onda podskup

fx 2 A j x 6= x g
nazivamo prazan skup i oznacavamo s . Prazan skup nema niti jedan element. Uocimo
da je prazan skup podskup svakog skupa.
1.9. Algebra skupova
Neka je S zadan skup i neka su A i B podskupovi. Definirajmo dvije operacije,

uniju i presjek, oznake su: i .
A B = fx 2 S j x je element barem jednog od skupova A ili Bg
A B = fx 2 S j x je element skupa A i skupa Bg:
A B B
A B
A A
Sl. 1.2
Iz definicije presjeka A B slijedi da dva skupa imaju zajednickih elemenata ako

i samo ako je njihov presjek neprazan skup. Ako je presjek dvaju skupova prazan skup,
onda kazemo da su ti skupovi disjunktni. Za bilo koja dva skupa A i B vrijedi:
A B A A B:
Diferencija skupova. Diferencija razlika skupova A i B je skup
AnB = fx2 A j x 2= Bg:
Primijeti već sada da je općenito AnB 6= BnA .
Komplement skupa. Neka je A podskup skupa S . Komplement skupa A u odnosu

na skup S je skup SnA . Taj skup oznacavamo cesto i sljedećim oznakama:
SnA = cA = A0
uz pretpostavku da znamo u odnosu na koji skup S odredujemo komplement.
Algebra skupova. Neka je S neprazan skup i F neprazna familija podskupova tog
skupa koja ima ova dva svojstva:
1. ako su A i B clanovi familije F , onda su clanovi te familije i skupovi A B i
A B;
2. ako je A element od F , onda je komplement od A u odnosu na skup S takoder u
familiji F .
Familiju podskupova skupa S koja ima gornja dva svojstva nazivamo algebrom sku-
pova na skupu S .
Neka je A element od F . Tada je i komplement od A takoder u F , zatim slijedi da
je i A A0 = , tj. prazan skup je clan familije, nadalje takoder slijedi da je komplement
praznog skupa a to je S takoder clan familije. Dakle, svaka algebra skupova na skupu S
sadrzi barem prazan skup i sam skup S .
Najednostavnije algebre skupova su na primjer:
algebra ciji su elementi prazan skup i sam skup S ;
familija svih podskupova skupa S tj. tzv. partitivni skup;
familija svih konacnih podskupova skupa S zajedno s podskupovima koji su kom-
plementi konacnih skupova.
Navedimo teorem kojim će biti opisana najvaznija svojstva algebre skupova.
Teorem 1.1. Neka je F algebra skupova na nepraznom skupu S . Za proizvoljne
skupove A , B , C iz te familije vrijedi:
zakoni komutacije:
1. A B = B A
2. A B = B A
zakoni distribucije:
3. A B C = A B A C
4. A B C = A B A C
ostali zakoni:
5. A = A
6. A S = A
7. A A0 =
8. A A0 = S
9. S 6=
Tvrdnje teorema su neposredne poslijedice definicija spomenutih operacija. Ponekad
je zgodno koristiti se ovim oznakama:
umjesto pisati
+

0
S 1
Koristeći te oznake napisite izreke gornjeg teorema. Koristeći te oznake izricemo sljedeći
teorem.
Teorem 1.2. Za bilo koje skupove A B C algebre skupova F vrijedi:

1. A 0 = 0
2. A + 1 = 1
zakoni apsorpcije:
3. AB + A = A
4. A + AB = A
De Morganovi zakoni:
5. cA + B = cAcB
6. cAB = cA + cB
7. A + B = ccA cB
8. A B = ccA + cB
9. AcA + B = A B
10. A + cAB = A + B
zakoni asocijacije:
11. A + B + C = A + B + C
12. ABC = ABC
Dokazi navedenih tvrdnji mogu se provoditi tako da koristimo prethodni teorem, jer
su to sve posljedice tog teorema. Medutim pokusajte provesti direktan dokaz koristeći se
definicijama operacija i jednakosti skupova. Za ilustraciju dokazimo De Morganov zakon
pod brojem 5. Dokaz provodimo tako da dokazujemo da je svaki element skupa cA + B
ujedno i element skupa cAcB .
Dakle, neka je x u komplementu, x 2 cA + B . To znaci da x nije element skupa
A + B . To sad znaci da x nije niti iz A niti iz B . Prema tome je x iz cA i iz cB .
Dakle, x je element iz presjeka cAcB . Dokaz je u jednom smjeru proveden.
Sad pretpostavimo da je x iz presjeka cAcB i dokazujemo da je iz cA + B .
Dakle, neka je x iz cA i iz cB . To znaci da x nije element niti iz A niti iz B . To pak
znaci da x nije element iz unije A + B , a to znaci da je x element iz cA + B i dokaz je
proveden.
Kartezijev produkt skupova. Polazeći od zadanih skupova pomoću operacija unija
i presjek dobili smo nove skupove. Sada upoznajmo jos jedan vrlo vazan nacin izgradnje
novih skupova.
Ureden par. Neka su a i b neki objekti. Novi objekt a b nazivamo uredenim
parom. Objekt a nazivamo prvim clanom para ili prvom koordinatom, dok objekt b na-
zivamo drugim clanom para ili drugom koordinatom. Dva uredena para a b i c d su
jednaka onda i samo onda ako je a = c i b = d , dakle:
a b = c d a = c i b = d
Neka su A i B dva skupa. Kartezijev produkt A B je skup svih uredenih parova,
prvi clan je iz skupa A , drugi iz skupa B .
A B = fa b j a 2 A b 2 Bg
Prema definiciji kartezijeva produkta ocito je A B =B A onda i samo onda ako

je A = B , kartezijev produkt općenito nije komutativan.
Teorem 1.3. Za kartezijev produkt vrijede ovi zakoni distribucije:

1: A B C = A B A C
2: A B C = A B A C
3: A BnC = A BnA C
Dokazi ovih tvrdnji su direktna posljedica definicija i lako se dokazuju.
Kartezijev produkt n skupova definiramo kao skup svih uredenih n torka, tj.
A1 A2 An = fa1 a2 a n j a i 2 Ai i = 1 2 n g
1.10. Funkcija
Pojam funkcije jedan je od najvaznijih u matematici. Zapravo, matematicki nacin

misljenja u kojem dominantno mjesto ima pojam funkcije pokazuje se vrlo plodotvornim i
danas posvuda prihvaćenim.
Mi ćemo definirati funkciju preko uredenih parova, dakle kao izvjestan podskup kar-
tezijevog produkta skupova X i Y .
Neka su X i Y dva skupa. Funkcija f : X ! Y je podskup skupa X Y , za koji
vrijedi: za svaki x 2 X postoji samo jedan y 2 Y takav da ureden par x y pripada
podskupu f X Y .
f:X Y
f X Y Y
X
Sl. 1.3 Graf funkcije je podskup kartezijeva produkta
Skup svih takvih parova nazivamo grafom funkcije.

Skup X nazivamo domenom ili podrucjem definicije funkcije f .
Skup Y nazivamo kodomenom ili podrucjem funkcijskih vrijednosti. Zapis x y 2
f zamijenjujemo zapisom
y = f x
i kazemo da smo objektu x pridruzili y , cesto pisemo x 7! y .
Y
Y x x2 T1
x - 1- x 2
+
T(x,x 2)
x X
X
T2
Sl. 1.4 Primjer funkcije Sl. 1.5 Ovo pridruzivanje nije funkcija
Za y kazemo da je funkcijska vrijednost funkcije f za vrijednost x ili x se preslikava

na y . Tako na primjer svi parovi x x 2 , x je bilo koji realan broj, definiraju kvadratnu
funkciju. Tu funkciju cesće zapisujemo ovako: y = f x = x 2 . Za sve uredene parove
x y kazemo da cine graf funkcije f . Dakle parovi x x 2 cine graf kvadratne funkcije.
Primjer 1.6. Neka je S neprazan skup. Definirajmo na S funkciju koja će na elemen-
tima podskupa A od S imati vrijednost 1 a na njegovom komplementu vrijednost nula.
Dakle, ako je A S , onda definiranu funkciju nazivamo karakteristicnom funkcijom
podskupa A , oznacavamo ju sa F A i za nju vrijedi:
1 ako je x 2 A S;
FA x =
0 ako je x 2 SnA:
Za karakteristicnu funkciju vrijedi:
1: F A Bx = FA x + FB x FA x FB x
2: F AB x = F A x F B x
3: F AnB x = F A x 1 F B x
4: F c A x = 1 F A x
Primjer 1.7. Funkciju definiranu na skupu S i s vrijednostima u istom skupu, koja

svaki element preslikava na samog sebe, nazivamo identitetom ili jedinicnom funkcijom
na skupu S i oznacavamo s 1S . Dakle,
1S x = x 8x 2 S :
Jednakost funkcija. Za dvije funkcije f i g kazemo da su jednake ako su one jedna-

ke u smislu jednakosti dvaju skupova. Dakle, funkcije f : A ! B i g : C ! D su jednake
onda i samo onda ako je : 1. A = domf = domg = C , 2. B = kodomf = kodomg = D
i 3. f x = g x za svaki x . U tom slucaju pisemo f = g .
Slika skupa. Neka je zadana funkcija f : X !Y i neka je A podskup od X . Slika
skupa A po funkciji f je skup
f A = f f x j x 2 Ag Y:
Ako je B podskup od Y , B Y , onda je inverzna slika od B skup
f 1 B = fx j f x 2 Bg X:
y 2 |x|
x f(x)= sin x
1
1
-1
x -2 -1 1 2
f(R)=[-1,1] -1
f [1,2]=[-2,-1] [1,2]
Sl. 1.6 Slika skupa Sl. 1.7 Inverzna slika skupa
Surjekcija. Za svaku funkciju vrijedi:

1
f X Y f Y = X:
Ako je f X = Y , onda za funkciju f kazemo da je surjekcija ili preslikavanje na.
Dakle, ako se na svaki element iz kodomene preslika barem jedan x iz domene, onda
je to preslikavanje, tj. funkcija surjekcija.
Ako je y 2 Y , onda inverznu sliku od y nazivamo praslikom od y . Jasno je, praslika
od y moze biti prazan skup jer se mozda funkcijom f niti jedan x ne preslika na y . S
druge strane, preslikavanje je surjektivno ako i samo ako je praslika svakog elementa iz
kodomene neprazan skup.
Injekcija. Za funkciju f : X ! Y kazemo da je injekcija ako se razliciti elementi iz
domene preslikaju u razlicite elemente kodomene. Mogli bismo reći da je funkcija injekcija
onda i samo onda ako je praslika svakog elementa y iz kodomene najvise jednoclan skup,
tj. na y se moze preslikati najvise jedan x iz domene. Cesto se kaze da je to 1 – 1 jedan
– jedan preslikavanje.
Bijekcija. Za funkciju f : X ! Y kazemo da je bijekcija ili bijektivno preslikavanje
ako je ono surjekcija i injekcija. Kazemo jos da je bijekcija jedan na jedan preslikavanje.
Primjer 1.8. Nije tesko provjeriti da je funkcija

x 2 R
x
1 + jx j
f x =
bijekcija sa skupa svih realnih brojeva R na otvoreni interval I = 1 1 . Ocito je

funkcija neparna, zatim vidimo da je x 1 + jx j , tj. vrijednosti pripadaju intervalu I . To
je striktno rastuća funkcija i za velike vrijednosti od x funkcijske vrijednosti su blizu broja
1.
Kompozicija funkcija. Neka su zadane dvije funkcije f : A ! B i g : C ! D , kod

kojih je kodomena funkcije f podskup domene funkcije g . Mozemo definirati funkciju
h : A ! D tako da vrijedi
h x = g f x za svaki x 2A :
Ovako definiranu funkciju nazivamo kompozicijom funkcija f i g i oznacavamo s

h = g f .
A f B g
D
x f(x) g(f(x))
h(x)
h=g f
Sl. 1.8 Kompozicija funkcija
Kompozicija funkcija je asocijativna, tj. vrijedi

f g h = f g h
Pretpostavimo zbog jednostavnosti zapisa da je
h:A !B g:B !C !D f :C
prema tome naznacene kompozicije su definirane. Ako je x 2 A , onda je f g h x =
f g h x sto se podudara s f g h x = f g h x .
!
2
Inverzna funkcija. Neka je f : A B bijekcija. Prema tome svakom elementu
x A pridruzen je samo jedan element y iz skupa B , i svakom elementu iz B pridruzen
je samo jedan element iz A . Funkciju g definiranu sa skupa B na skup A za koju vrijedi:
g y = x f x = y
zovemo inverznom funkcijom. Za nju vrijedi f g y = y i g f x = x sto zapisujemo
pomoću kompozicija na sljedeći nacin:
f g = 1B g f = 1A :
Inverznu funkciju funkcije f oznacavamo s f 1 . Dakle,
f g = 1B ^ g f = 1A g = f 1 :
1.11. Relacije
U 1.8. spomenuli dva nacina zadavanja podskupa nekog skupa. Jednim od tih nacina
isticemo neko svojstvo p x kojeg imaju neki elementi skupa S . Odreden je podskup A
skupa S koji sadrzi samo one elemente za koje je p x istinit sud. Dakle,
A= x f 2Sjp x g :
Potpuno analogno mozemo zadati podskup kartezijeva produkta skupova X i Y . U tu

svrhu potrebno je zadati neko svojstvo — predikat p x y na produktu X Y . U podskup
ulaze samo oni uredeni parovi x y za koje je predikat p x y postaje istinit sud.
Relacija. Relacija U na skupu X Y je njegov podskup. Takve relacije nazivamo

binarnim relacijama. Podskup, tj. relaciju na skupu X1 X2 : : : Xn nazivamo n -arnom
relacijom. Ako je n = 1 onda govorimo o unarnoj relaciji.
Koristimo sljedeće nacine zapisivanja binarnih relacija:
x y 2 U = xUy
citaj:
x je u relaciji U sa y .
Mnoge binarne relacije definirane na R R susrećemo vrlo cesto pa za njih imamo
posebne nazive ili oznake. Takve su na primjer relacije:
= ? :
Korektan je zapis: 5 5 2= , 3 4 2? ali je neuobicajen. Obicno koristimo oznacava-

nje x U y , 5 = 5 , 3 ? 4 .
Podskup, tj. relaciju jednakosti na R R , graficki mozemo predociti kao skup svih
tocaka ravnine cije su koordinate jednake. Svi takvi parovi su koordinate tocaka pravca,
y =x.
Relacijom x 5 zadan je podskup ravnine koji sadrzi sve tocke x y za cije
koordinate vrijedi da je x 5 i to je jedna zatvorena poluravnina.
Koji je podskup tocaka ravnine ako koordinate x y , njegovih tocaka zadovoljavaju
relaciju x 2 + y 2 1 = 0 ? Kao sto je poznato, jedino koordinate tocaka jedinicne kruznice
sa sredistem u ishodistu zadovoljavaju navedenu jednakost. Prema tome tocke kruznice
cine podskup tj. relaciju na R R .
Prazan skup je podskup svakog skupa pa je prema tome to jedna posebna relacija koju
nazivamo praznom relacijom. Takva je na primjer relacija x 2 + y 2 + 1 = 0 na R R .
Naime, ne postoji ureden par realnih brojeva koji pripada toj relaciji.
Jednadzbom F x y = 0 zadana je neka relacija na R R . Relaciji će pripadati
samo oni parovi za koje je navedena jednadzba zadovoljena.
Domena i slika relacije. Neka je U relacija na X Y . Domena relacije U je skup
svih x 2 X za koje postoji barem jedan y 2 Y takav da par x y pripada relaciji U .
Slika relacije U je skup svih y 2 Y za koje postoji barem jedan x 2 X takav da par x y
pripada relaciji U .
Funkcijske relacije. Podsjetimo na definiciju funkcije. Kazali smo da je to podskup
skupa X Y i pisali f : X 7! Y , f X Y . Nadalje smo zahtjevali da vrijedi:
x y 1 2 f i x y 2 2 f = y 1 = y 2:
Mozemo reći da su funkcije specijalne relacije. Za funkcijske relacije vrijedi: jednom
x -u pripada samo jedan y tako da x y 2 f , tj. da je y = f x :
Inverzna relacija. Neka je U relacija na X Y . Inverzna relacija relaciji U je
relacija U 1 za koju vrijedi:
x y 2 U 1 y x 2 U :
Ocito je U 1 1 = U . Primjetimo, ako je relacija funkcijska, onda ne mora inverzna
relacija biti funkcijska. y = sin x je funkcijska relacija. Svakom x 2 R pridruzen je samo
jedan y . Sinusoidi, tj. grafu funkcije pripadaju tocke T x sin x . Domena te relacije je
skup R , dok je slika interval 1 1: Inverzna relacija je skup svih parova sin x x .
Parovi 1 S =2 + 2kS , k 2 Z pripadaju toj relaciji, dakle, to nije funkcijska relacija.
Specijalne binarne relacije. Navedimo neke binarne relacije na A A koje vrlo

cesto susrećemo.
1. Relacija jednakosti..... = , a b 2= a = b .
2. Refleksivna relacija..... U , a U a za svaki a 2 A .
3. Univerzalna relacija..... Z a b 2 Z za svaki a i svaki b .
4. Simetricna relacija..... V aV b = b V a .
5. Antisimetricna relacija..... D aD b i bD a = a = b .
7. Tranzitivna relacija..... W aW b i bW c = a W c:
Relacija ekvivalencije. . Relacija ekvivalencije U na skupu A je svaka relacija koja
je:
1. refleksivna: a U a za svaki a 2 A
2. simetricna: a U b = b U a ,
3. tranzitivna: a U b i b U c = a U c .
Relacija ekvivalencije je poopćenje relacije jednakosti. Ocito je relacija jednakosti
relacija ekvivalencije.
U skupu svih pravaca ravnine, relacija paralelnosti, k je relacija ekvivalencije. Pod-
sjetimo da su dva pravca ravnine p i q paralelna ako je p = q ili p q = : Relacija
okomitosti na tom skupu nije relacija ekvivalencije, naime, to nije tranzitivna relacija.
U skupu svih trokuta neke ravnine relacije slicnosti i sukladnosti jesu ekvivalencije.
Klase ekvivalencije. Svi pravci ravnine koji su paralelni pravcu p cine jedan pods-
kup skupa svih pravaca te ravnine. Za te pravce kazemo da cine jednu klasu medusobno
ekvivalentnih paralelnih pravaca. Analogno postupamo i u općem slucaju. Odabere-
mo neki element skupa a 2 A na kojem je definirana relacija ekvivalencije U : Skup
svih elemenata koji su ekvivalentni elementu a nazivamo klasom ekvivalencije. Taj skup
oznacimo sa Ka ,
Ka = fx 2 A j a U x g:
Dvije klase ekvivalencije relacije U na skupu A ili su jednake ili su disjunktne. Skup
A je unija disjunktnih skupova tj. klasa. Tu cinjenicu izrazavamo i tako da kazemo kako je
izvrsena particija tj. rastav skupa A na disjunktne dijelove. Clanovi particije su neprazni
disjunktni podskupovi cija unija daje cijeli skup A .
Lako se provjeri da svaka relacija ekvivalencije vrsi jednu particiju skupa A: Medutim
vrijedi i obrat, tj. svaka particija skupa A definira jednu relaciju ekvivalencije. Clanovi
particije su klase ekvivalencije te nove relacije ekvivalencije.
Prema tome zadavanje relacija ekvivalencije na skupu X isto je sto i zadavanje particije
na njemu.
Uredajna relacija. Relacija U na skupu X je linearni uredaj ako za svaka dva
elementa x y 2 X vrijedi:
1: x U y ili y U x ili x = y
2: vrijedi samo jedan odnos x U y ili y U x ili x =y
3: ako je x U y i y U z onda je x U z
Ako za relaciju U na skupu X vrijede samo 2. i 3., onda kazemo da je na X zadan

parcijalni uredaj.
Prema 1. vidimo da su svaka dva elementa usporediva.
Uoci da iz 2. slijedi nikad nije x U x
Prema 3. uredajna relacija je tranzitivna.
Primjer 1.9. 1. Relacija manje na skupu R je linearni uredaj. Promotri relacije:

? , , na skupu realnih brojeva R i utvrdi koja gornja tri svostva one imaju.
2. U skupu R R definirajmo uredaj
x y x 0 y 0 ako a x x 0 b x = x 0 y y0:
Ako bi interpretirali parove kao koordinate tocaka ravnine, onda po ovom uredenju tocke
uredujemo najprije prema apscisi, zatim ako imaju jednake apscise, onda prema ordinati.
3. U hrvatskom jeziku slova obicno poredamo uredujemo abecedno. Pored abeced-
nog uredaja navodimo i uredaj prema ucestalosti.
1. a,b,c,d,...,u,v,z,z. abecedni poredak
2. e,a,i,o,j,s,n,u,d,v,t,m,r suglasnik,k,p,l,g,b,s,z,c,ć,lj,h,z,nj,c,r samoglasnik,dz,f.
Mnozenje relacija. Neka su zadane relacije na skupu X: To su dakle podskupovi

skupa X X: Za dva podskupa definirali smo operacije kao sto su unija i presjek . U
uskoj svezi s kompozicijom funkcija je mnozenje relacija. Neka su U i V dvije relacije
na X . To su dakle podskupovi od X X: Definirajmo njihov produkt :
U V =
W a b 2 W = a x 2 U x b 2 V a b x 2 X:
ako takav x ne postoji onda je a b ne pripada produktu relacija.
Usporedi ovo mnozenje s kopozicijom funkcija, f g = h:
a f a f a g f b = h a a 7! f a 7! g f a = h a a h a:
Podsjetimo da je kompozicija funkcija asocijativna operacija. Lako se provjeri da je upravo
definirano mnozenje relacija takoder asocijativna operacija. U teoriji relacija pridaje se
veliki znacaj proucavanju svojstava te asocijativne operacije.
1.12. Booleova algebra
Ucinimo sljedeće pretpostavke: Neka su na skupu S definirane dvije binarne opera-

cije; zbroj + i produkt — dakle za svaka dva elementa iz S definiran je njihov zbroj
x + y i produkt x y i to su elementi iz S . Nadalje, neka je na S definirana jedna unarna
operacija; komplement, s oznakom 0 koja elementu x iz S pridruzuje element x 0 iz S .
Pretpostavimo jos da S sadrzi barem dva elementa. koja ćemo oznaciti s 0 i 1.
Ako je pri tome ispunjeno sljedećih 9 aksioma, onda uredenu sestorku S + 0 0 1
nazivamo Booleovom algebrom.
Aksiomi Booleove algebre. Za svaki x y z 2 S vrijede svojstva:

zakoni komutacije
1. x + y = y + x
2. x y = y x
zakoni distribucije
3. x y + z = x y + x z
4. x + y z = x + y x + z
svojstvo 0, odnosno 1
5. x + 0 = x
6. x 1 = x
svojstva komplementa
7. x + x 0 = 1
8. x x 0 = 0
9. 0 6= 1
Primjer 1.10. Vazni primjer Booleove algebre je algebra svih podskupova nepraznog
skupa. Lako se provjeri da je uredena sestorka
PS S
0
koja se sastoji od partitivnog skupa PS , operacija unije, presjeka i komplementa, zatim
praznog skupa i skupa S jedna Booleova algebra. Ulogu nule ima prazan skup, a jedinice
skup S . Vidi algebra skupova.
Primjer 1.11. Najednostavnija Booleova algebra je algebra koja ima samo dva ele-
menta, S = f0 1g . Tablicama zbrajanja, mnozenja i operacija komplementiranje defi-
niramo te operacije.
x y x+y x y xy x x0
0 0 0 0 0 0 0 1
0 1 1 0 1 0 1 0
1 0 1 1 0 0
1 1 1 1 1 1
Interpretirajmo 0 kao lazan sud, a 1 kao istinit sud. Operaciju + interpretiramo kao
disjunkciju _ , operaciju mnozenja kao konjunkciju ^ , unarna operacija neka bude
negacija 0 , vidi logicke operacije. Tu algebru mozemo interpretirati kao algebru dva suda,
istinitog i laznog. Moguća je i interpretacija pomoću dvaju elektrickih prekidaca.
Primjer 1.12. Neka su x y z bilo koji sudovi, 0 neka je lazan a 1 istinit sud. Lako
se provjeri da sudovi s pripadnim operacijama cine Booleovu algebru.
2.
Polje realnih
i polje kompleksnih brojeva
l . o polju realnih brojeva . . . . . . . . . . . . 22 9. Prinx1ni brojevi . . . . . . . . . . . . . . . . 3J
2. Aksiomi polja realnih brojeva . . . . . . . 23 10. Cijeli brojevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 3

3. Osnovne jednadzbe u polju . . . . . . . . . 24 l l . Racionalni brojevi . . . . . . . . . . . . . . . 34
4. Osnovna svojstva uređenog polja . . . . . 25 12. Iracionalni brojevi . . . . . . . . . . . . . . . 35
5. Intervali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 1 3 . Polje kompleksnih brojeva . . . . . . . . . 36

6. Ograničeni podskupovi . . . . . . . . . . . . 27 14. Polarni prikaz . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
7. Supremum i infimum skupa . . . . . . . . . 28 1 5 . Korijen kompleksnog broja . . . . . . . . . 41
8. Arhimedov i Cantorov teorem . . . . . . . 30 16. Eulerove fonnuJe . . . . . . . . . . . . . . . 42
Osnovni je pojam matematičke analize realna funkcija realne varij able. To je funkcijllo ..
definirana na nekom podskupu realnih brojeva R čije su funkcijske vrijednosti također ii'
skupa R .
Predmet naših proučavanja u diferencijalnom računu biti će upravo takve realne funk
cije, njihova svojstva i njihove granične vrijednosti. Granične vrijednosti funkcija najprije
su proučavane u vezi s brzinom gibanja, tj. definiranjem brzine, odnosno u vezi s pro
blemom određivanja jednadžbe tangente (zapravo njezinog koeficijenta smjera), na graf
definiran nekom realnom funkcijom. Pokazalo se da su ta dva problema ekvivalentna. Za
pručavanje spomenutih problema nužno je dobro poznavanje realnih brojeva.
Realni brojevi. Polje realnih brojeva čini neprazan skup R zajedno s operacijama
zbrajanja + i množenja . te uređajem � manje ili jednako.
Realne brojeve ćemo definirati s pomoću 15 aksioma kojima se oni potpuno karakteri
ziraju . Prvih 9 aksioma definira strukturu koju zovemo polje, sljedećih 5 aksioma definira
uređaj i njegova svojstva. Posljednji aksiom opisuje neprekinutost skupa R. Prema
tome, bit će riječi o uređenom polju realnih brojeva. Pri tom se nećemo baviti pitanjima
egzistencije skupa realn ih brojeva (postoji li skup koji zadovoljava tih 15 aksioma), već
ćemo pretpostaviti realni brojevi postoje i prihvatiti da za nji h vrijede poznata svojstva.
22
2. POLJE REALNIH I POLJE KOMPLEKSNIH BROJEVA 23
U skupu R definirane su operacije zbrajanja i množenja. To znači da svaka dva

realna broja možemo zbrojiti, odnosno pomnoži ti i rezultat je ponovno realan broj. Strogo
govoreći, zbrajanje je funkcija + :RxR -> R koja paru realnih brojeva (x, y ) pridružuj e
jedan realni broj kojeg uobičajeno označavamo s x +y. Slično vrijedi za množenje.
Navedimo devet aksioma polja kojim su potpuno karakterizirana svoj stva zbrajanja i
množenja realnih brojeva i koja mi prihvaćamo kao istinita.
Aksiomi polja. Neka slova x, y, z označavaju bilo koje realne brojeve. Tada vrijedi:
Al (x + y) + z = x + (y + z) As (xy)z x (yz)
A2 X +O X A6 X • 1 X
A3 x + ( -x) = O A7 x ;:j:. O, x · x- l 1
A4 X + y y +x = As xy = yx
A9 x(y + z ) = xy + xz
Aksiomima A l i As izražavamo asocijativnost zbrajanja, odnosno množenja.
Aksiomima A2 i A6 izražavamo svojstvo neutralnosti nule u odnosu na zbrajanje,
odnosno jedinice na množenje.
Aksiomima A3 odnosno A7 izražavamo postojanje
suprotnog elementa, odnosno
za elemente različite od nule postojanje inverznog elementa. Istaknimo ponovno da broj
nula nema inverza tj. s nulom nije dozvoljeno dijeljenje.
Aksiomima A4 i As prihvaćamo da su operacije zbrajanja odnosno množenj a komu
tativne.
Po aksiomu A9 množenje j e distributivno prema zbrajanju, kraće kažemo da vrijedi
zakon distribucije.
Svaki neprazni skup F u kojem bi bilo moguće definirati dvije operacije i koji bi
sadržavao dva istaknuta elementa tako da vrijedi gornjih devet aksioma nazivamo poljem.
Aksiomi uređaja. Navedimo sljedećih pet aksioma o uređaju � (manje ili jednako )
u skupu R . Neka slova x, y, z predstavljaju bilo koj i realan broj. Tada vrijedi:
A lO x =Y ili x � y ili y � x ,
A11 ako j e x � y i y � x , onda je x = y ,
A 12 ako je x � y i y � z , onda je x � z ,
A 13 ako je x � y , onda za svaki relan broj z vrijedi x + z � y + z ,
Al4 ako je O � x i O � y , onda je O � xy .
Aksiomom A 1 0 zahtjevamo da nema neuporedivih realnih brojeva.
Aksiomom A l2 izkazujemo da je uređaj tranzitivan.
Aksiomima A 1 3 i A I4 pokazujemo odnos uređaja prema zbrajanju, odnosno prema
množenju.
24 2. POLJE REALNIH I POLJE KOMPLEKSNIH BROJEVA
Polje racionalnih brojeva. Aksiom A IS bit će naveden naknadno. nakon što defi
niramo potrebne pojmove za njegovo shvaćanje. Primj etirno zasad da ovih 14 aksioma
ne određuju jednoznačno polje realnih brojeva. Naime. lako je provjeriti da i skup raci
onalnih brojeva Q zadovoljava sve navedene aksiome. Aksiom neprekinutost; će upravo
razlikovati racionalne brojeve od realnih.
Oduzimanje i dijeljenje. U polju realnih brojeva postoje samo dvije operacije: zb
rajanje i mnorenje. Što je s oduzimanjem? Ono j e izvedeno iz zbrajanja: oduzimanje je
zbrajanje sa suprotnim elementom:
x - y := x + (-y).
Na sličan način uvodimo i dijeljenje: dijeljenje j e množenje s inverznim elementom:
x
_ := x . y- l
Y
U uskoj vezi s uređajem � su uređaji:

< (manje): x < y onda i samo onda ako je x � y i x i- y .
� (veće ili jednako): x � y ako je y � x .
•
> (veće): x > y onda i samo onda ako je x � y i x i- y .
Pozitivni i negativni realni brojevi. Realni broj x je pozitivan ako je O < x Realni.
broj x je negativan ako je x < O .

Iz aksioma A lO i A l l slijedi da realan broj x i- O . mora biti ili pozitivan ili negativan
(ali ne oboje).
Prema tome skup realnih brojeva je unija disjunktnih skupova: skupa negativnih
brojeva, skupa koji sadrži samo nulu i skupa pozitivnih brojeva:
R = R- U {O} U R+ .
U svakom polju susrećemo dvije vrlo jednostavne jednadžbe koje je potrebno znati
rješiti. O njima govori sljedeći teorem.
Teorem 2.1. Jednadžbe

l. a + x = b ,
2. ax = b , a i- O ,
imaju jednoznačna rješenja.
Dokaz. Tvrdimo da prva jednadžba za zadane realne brojeve a i b ima jedno i samo
jedno rješenje koje glasi
x = b + (-a) b - a.
Na obje strane jednakosti dodajmo broj -a . Dobivamo

(a + x) + (-a) = b + (-a).
Koristeći se aksiomom o komutativnosti zbrajanja, aksiomom asocijativnosti, aksiomom o

suprotnom elementu, svoj stvom broj a nula lijeva se strana jednakosti svodi na:
(x + a) + (-a) = x + (a + ( -a ) ) = x+O x,
te je traženo rješenje x = b + (-a) = b a

Da taj x zaista jest rješenje slijedi iz ovih jednakosti:
a + (b + ( - a ) ) = a + « -a) + b) = (a + ( -a ) ) + b = O+b = b.
Opravdajte svaku od tih jednakosti tako da se pozovete na neki od aksioma na temelju

kojeg ta jednakost slijedi iz prethodne.
Dokažimo postojanje i jednoznačnost rješenja druge jednadžbe. Pomnožimo obje
strane jednakosti inverzom a-I , koji postoj i pošto je po pretpostavci a =1= O . Dobivamo:
a-l (ax) (a- l a)x = 1·x = x a- l b.
Dakle, ako postoji rješenje, onda je ono x = a- I b . Da je taj x zaista rješenje slijedi iz
ovih jednakosti
Obrazložite te jednakosti.
Neka svojstva algebarskih operacija. Služeći se aksiomima polja te jednoznačnoj

rješivosti spomenutih jednadžbi možemo dokazati sljedeća svojstva:
1. Za s vaki a E R je a . O = O ,
2. a b = O onda i samo onda ako j e barem jedan od faktora jednak O,
3. ako je a =1= O , onda je a- l =1= O ,
4. - ( -a ) a,
5 . aC-b) -ab , ( - a ) ( -b) ab ,
6.
a e ac
.
b � - be '
a e ae
7. bd '
=
b'd
a e ad + bc
s +
. b d bd
Evo kratkih uputa:
1. a( b + O) = ab + aO ab , ab + O = ab , jednoznačnost rješenja;
2. ako je aO , onda je prema prethodnom ab
= = O . Ako je ab = O i a =1= O, onda
je a- l (ab) = a-lO O , (a- l a)b lb b O;
3. a - l a
= =
= l ;
4. ( -a) + a = O , (-a) + ( - ( -a» = O , jednoznačna rješivost;

5. a(b + ( - b» = ab + a( -b) O;
6. ab� l ee� 1
l l
aeb- 1e-1
ae(be)- , provjeri be(be)- = bee - ' b - 1
= = 1;
7. ab- 1 ed- 1 aeb- 1d- 1 = ae(bd)- l ;
8. ab- I dd- + Cd- I bb- l
l (ad + be)b- l d- 1 (ad + be) (bd)- l .
Neka svojstva relacije uređaja. Sljedeće su tvrdnje neposredne posljedice aksioma

uređaja:
1. Ako je x < O , onda je -x > O .
2. Ako je x < O i y < O , onda je xy > O .
3. Ako je x < O i y > O , onda je xy < O .
.
4. 1 > O , - 1 < O .
5. za prirodne brojeve vrijedi: 1 < 2<3 < ... < n < n + l < ....
6. Ako je a ::;;; b , onda je -a � -b .
7. Ako je a > b , onda je a - b > O .
8. Ako je a < b i e < d , onda je a + e < b + d .
9. Ako je Xl ::;;; Y I , X2 ::;;; Y2 , " ' , X" ::;;; y" , onda je X I + X2 + . . . + x" ::;;;
Y I + Y2 + . . . + y" .
10. Akoj e a > O, onda je a- l > O.
11. Ako je a > b i e > O , onda je ac > bc; a > b i e < O , slijedi ac < bc .
12. Ako je O ::;;; a l ::;;; b l i O ::;;; az ::;;; b2 , onda je O ::;;; a l aZ ::;;; b l bz .
13. Ako je Xl < Xz , onda je xi < � , odnosno xi < X;l .
Navedimo kratke upute pomoću kojih se vidi kako možemo dokazivati ove tvrdnje.
(Pročitati tek u krajnjoj nuždi !)
1. x < O , x + ( -x) < O + ( -x) , 0 < -x , tj. -x > O .
2. x < O i y < O . -x > O i -y > O , ( -x)( -y» O , xy > O .
3. X < O i y > O , -x > O , ( -x)y > O , -xy > O , xy < O .
4. Prema A l O je 1 = O ili 1 ::;;; O ili O ::;;; 1 . Kako je l =I O vrijedi samo jedna od
preostale dvije mogućnosti. Pretpostavimo da je l ::;;; O . onda bi bilo -1 � O , nadalje bi
s lijedilo ( - 1 ) ( - 1) � O . tj. 1 � O što je II kontradikciji s pretpostavkom da je l ::;;; O .
Dakle, l � O.
5. Iz O < l slijedi O + l < 1 + l = 2, l < 2. dalje dodavanje jedinice na obje
strane slijedi l + l < 2+ l. 2 < 3 . itd.
6. a ::;;; b , a + ( -a) ::;;; b + ( -a) , O ::;;; b - a , -b ::;;; -a , -a � -b .
7. Iz a > b slijedi a - b > b - b , a b > O.
8. a < b , a + e < b + e , iz e < d slijedi b + e < b + d , dakle a + e < b + d .
9. Slijedi iz 8.
10. a > O , ako bi bilo a- I < O , onda je aa- 1 = l < O što nije istina.
l l . Iz a > b i e > O slijedi a - b > O i e > O , dakle c( a - b) > O , ac > bc .
12. Iz O ::;;; a l ::;;; b l izlazi O ::;;; a l aZ ::;;; b l az . iz O ::;;; az ::;;; bz izlazi O ::;;; aZb l ::;;; bzb1 •
tj. O ::;;; a l az ::;;; b l b2 •
1 3 . Vidi prethodnu tvrdnju.
2. POLIE REALNIH I POLIE KOMPLEKSNIH BROJEVA 27
Neke podskupove realnih brojeva često koristimo a zajedničko im je ime intervali.

Navedimo te vrste podskupova:
1. =:
[a, bl {x E R I a :::; x :::; b} zatvoreni interval;
2. (a; b) = {x E R I a < x < b} otvoreni interval;
3. (a, bl = {x E R I a < x :::; b} polu-otvoreni interval;
4. [a, b) = {x E R I a :::; x < b} -polu-otvoreni intervat.
Pojedina granica može biti beskonačna:
5. [a, oo) = {x E R l a :::; x} ;
6. (a, oo) = {x E R l a < x} ;
7. (-oo, bl = {x E R I x :::; b} ;
8. (-oo, b) = {x E R l x < b} ;
9. (-oo, oo) = R .
Orijentacija brojevnog pravca. Skup realnih brojeva obično predstavljamo orijen
tiranim pravcem. Svakom realnom broju pridružujemo jednu i samo jednu točku pravca
i obrnuto, tj . svakoj točki pripada samo jedan broj. Broju O pridružujmo točku 0, zatim
(desno od te točke) odabiremo točku E kojoj pridružujemo broj 1 , kažemo da je udaljenost
tih dviju točaka jednaka 1. Svakoj točki T tog pravca pripada realan broj x koji nazivamo
apscisom te točke. Tako počimamo izgradnju koordinatnog sustava na pravcu. Mi tu
konstrukciju izgradnje brojevnog pravca pretpostavljamo poznatom. Na pravcu moguse
vrlo jednostavno slikovno interpretirati svi spomenuti intervali.
za podskup S realnih brojeva kažemo da je ograničen odozgo ako postoji broj M

takav da za svaki broj x iz S vrijedi:
(x E S) ==> (x :::; M).
Ako je skup oganičen odozgo brojem M , onda je ograničen i svakim brojem većim
od M . Svaki takav broj nazivamo gornjom ogradom.
Podskup realnih brojeva je ograničen odozdo ako postoji realan broj m takav da
vrijedi:
(x E S) ==> (x � m ).
Broj m u tom slučaju nazivamo donjom ogradom skupa S . Ponovno je svaki broj
manji od donje ograde i sam donja ograda.
Podskup realnih brojeva S je ograničen ako postoje realni brojevi m i M takvi da za
svaki x iz S vrijedi:
(x E S) ==> (m :::; x :::; M. )
Prema tome, skup S je ograničen ako je ograničen odozdo i odozgo.
Pomoću koordinatnog sustava može se uspostaviti bijekcija između realnih brojeva i

točaka na pravcu. To znači da svakom realnom broju odgovara jedna i samo jedna točka
na pravcu. Posljednje svojstvo polj a realnih brojeva koje želimo sad opisati povezano
je s intuitivno prihvatljivom idejom o neprekinutosti pravca: kako god "zarezali" pravac
uvijek će na prerezu biti neka točka. Zamislimo li da skup realni brojeva podijelimo u dva
intervala (jedan lijevo a drugi desno), tada oba ne mogu biti otvorena! Slobodnije rečeno,
pravac nema rupa.
Ako ne krenemo od geometrijskog prikaza skupa R, postoje i drugi načini da se opiše
neprekidnost skupa realnih brojeva. Međutim, važno je spomenuti da to svojstvo da
se ne
dokazati iz već navedenih aksioma, ono i samo mora biti aksiom.

Mi ćemo sada navesti neke (tri!) mogućnosti kako definirati neprekidnost skupa R.
Sve će one biti međusobno ekvivalentne.
Supremum i infimum. Kazali smo da neprazan podskup realnih brojeva koji je ogra
ničen odozgo ima više gornjih ograda, jer je svaki broj veći od neke ograde takoder gornja
ograda. Analogno, ako je neprazan podskup realnih brojeva ograđen odozdo, onda svaki
broj manji od neke donje ograde je i sam donja ograda.
Ako neprazan podskup S ima najmanju gonUu ogradu onda tu ogradu nazivamo su
premumom tog skupa i označavamo sa sup S . Analogno definiramo da je najveća donja
ograda nekog nepraznog podskupa S realnih brojeva njegov inflDlum, kojeg označavamo
s inf S .
Ima li neki podskup supremum odnosno infimum nije moguće odgovoriti na temelju
iskazanih 41 aksioma realnih brojeva.
Prvi aksiom neprekidnosti. Mi ćemo prihvatiti sljedeći Dedekindov aksiom za l
realne brojeve kojim opisujemo neprekidnost skupa R.
A Ako je S neprazan podskup realnih brojeva, ograničen odozgo, onda S ima
15
supremum u R .
Primjer 2.1. Neka je S {x E R I x2 � 2} . Skup S je omeđen jer je npr.

- � x � 2 za svaki x E S . Najmanja gornja međa skupa S je realan broj .Ji . Najveća
3
donja međa tog skupa je - .Ji , Prema tome, ovaj ograničeni skup S ima i infimum i
supremum u skupu R ;
- .Ji inf S, .Ji supS, S = [inf S; sup S]
= =
S druge strane, skup {x E Q I x2 � 2} nema supremurna ni infimuma u skupu

K
racionalnih brojeva Q. Na mjestu koje je rezervirano za supremum ne nalazi racionalan
se
već iracionalan broj .Ji . Zbog toga polje racionalnih brojeva ne zadovoljava aksiom A 15 •
l Wilhelm Dedekind (18 31-19 16), njemački matematičar

2 . POLJE REALNIH I POLJE KOMPLEKSNIH BROJEVA 29
Primjer 2.2. Provjeri da vrijedi:

l
S = {-
n I n E N}, sup S = l , inf S O ',
S = {sinx I x E R}, sup S = l , inf S = -I.
Ako j e sup S element skupa S , onda kažemo da je sup S maksimalni ili naj veći
element skupa S i označavamo ga s max S . Ako je inf S element skupa S , onda kažemo
da je inf S najmanj i ili minimalni element skupa S i označavamo ga s min S .
Primjetimo da u ograničeni podskup skupa realnih brojeva uvijek ima infimum i sup
remum, ali ne mora imati minimum ili maksimum. Tako npr. za interval S = (a, bl vrijedi
inf S a, b
sup S = = max S , al i min S ne postoji.
L- E L
lffffJffffA
x
Sl. 2.1
Neka je L supremum skupa S . Broj L je najmanja gornja ograda skupa S . To znači

ako od L oduzmemo po volji mali broj e > O , onda broj L e više nije gornja međa. To
sad znači da postoji takav x E S da je L e <x. -
* * *
Umjesto tvrdnje iskazane u aksiomu A l 5 moguće je uzeti i neke druge koje su njoj
potpuno ekvivalentne. Jednu takvu tvrdnju iskazuje sljedeći teorem.
Teorem 2.2. Odozdo ograničen skup ima infimum.
Dokaz. Skup S je ograđen odozdo. Neka je D skup svih njegovih donjih ograda. Taj
je skup ograničen odozgo svakim elemetom skupa S . Prema aksiomu A 15 skup D ima
supremum. Označimo ga s L. Provjerimo da je L infimum skupa S . Ako bi postojala
veća donja ograda i recimo neka bi to bio broj L + e , onda bi to značilo da L nije supremum
donjih ograda, što je u suprotnosti s definicijom broja L.
Prerezi. Da bismo naveli jednu vrlo često upotrebljavanu alternativu aksiomu A l!!
uvedimo pojam prereza u skupu R .
Pod prerezom u skupu R podrazumjevamo svaki uređen par (A, B) nepraznih pods-
kupova realnih brojeva za koje vrijedi:
1. A U B R, B #: R
2 . svaki x E A je manji od bilo kojeg y E B
3. u skupu B ne postoji minimalni element
Kao što vidimo, radi se o rastavu skupa R na dva disjunktna neprazna podskupa, podskup
A smješten je lijevo od podskupa B .
Aksiom A I 5 ekvivalentan je tvrdnji sljedećeg teorema.
30 2. POUE REALNIH l POUE KOMPLEKSNIH BROJEVA
Teorem 2.3. U svakom prerezu (A, B) u skupu R skup B ima infimum.
Dokaz. Pokažimo da iz ovog teorema slijedi A 15 . Neka je dan bilo koji odozgo
ograđen neprazni podskup S realnih brojeva. Skup svih realnih brojeva možemo podijelili
na dva podskupa e i D . U D ulaze sve gornje ograde skupa S, u e ulaze svi oni realni
brojevi koji nisu njegove gornje ograde. Na taj način smo dobili prerez u skupu R . Prema
pretpostavci teorema postoji infimum skupa D a to je supremum skupa e, odnosno skupa
S.
U uskoj vezi s aksiomom AIS kojim se iskazuje svojstvo neprekidnosti skupa realnih
brojeva imamo dva vrlo značajna teorema. To su Arhimedov teorem i Cantorov teorem.
Dapače, može se dokazati da ta dva teorema zajedno daj u aksiom A1 5 . Zato se često ta
dva teorema uzimaju umjesto aksioma A I S za aksiome skupa realnih brojeva. Njihova je
geometrijska interpretacija vrlo prihvatljiva i možda zato im neki autori daju prednost pred
aksiomom A I S .
Arhimedov teorem. Ovaj nam teorem u geometrijskoj interpretaciji kaže da ako

imamo proizvoljno malu dužinu, onda s njom možemo premašiti ma kako veliku dužinu.
Potrebno je malu dužinu nanositi na veliku dovoljan broj puta.
S tim je u vezi i postupak mjerenja dužine AB sa zadanom Uediničnom) dužinom
OE. Jediničnu dužinu nanosirno toliko dugo ( n puta) dok ne bude
nlOEI � IABI , (n + l) I OEI > IAB I
Tada je duljina dužine veća od n Uediničnih duljina), no manja je od n + l takve duljine.
Ako time duljina dužine AB nije točno izmjerena, onda smanjujemo jediničnu dužinu
(recimo 10 puta) i sa smanjenom dužinom nastavimo postupak mjerenja na preostatku
dužine.
Dokažimo sljedeći Arhimedov teorem.
Teorem 2.4. Ako je x E R j x > O, onda za svaki y E R postoji prirodan broj

n E N takav daje nx > y .
Dokaz. Ako je y � O , onda neka broj n bude L U tom j e slučaju l . x = x > y.

Dakle, neka j e y > O. Pretpostavimo d a nije istinit Arhimedov teorem. To b i značilo
da je za svaki n . nx < y . Prema tome skup S == {nx I n E N} ograničen je odozgo
i ima supremum. Neka je to broj L . To bi značilo da za svaki prirodni broj n . vrijedi
{n + l )x < L . Dakle, nx < L - x za svaki n , što bi značilo da broj L nije supremum.
Dakle, skup S nije ograničen odozgo, a to znači da vrijedi Arhimedov teorem.
Možemo zaključiti da iz Au (i ostalih aksioma) slijedi Arhimedov teorem, što sim

bolički možemo zapisati ovako:
A Is :::=:? A = Arhimedov teorem.
Primjer 2 3 Ako je x > O , onda postoji prirodan broj n takav da je

. .
l
nx > l, tj. - < x.
n
Kažemo da brojevi � mogu biti po volji maleni samo ako uzmemo dovoljno veliki n .
Teorem 2.5. (Cantorov teorem) Neka je svakom prirodnom broju n pridružen za-
tvoren interval realnih brojeva [an; bnl i neka vrijedi m � n [am; bm] � [an ; bnl
tadaje n[an; bnl =1 0 .
Dokaz. Označimo sa A = {an I n E N} i sa B = {bn I n E N} . Pokažimo najprije

da je na pravcu skup A smješten lijevo od skupa B , tj. da za svaki m, n E N vrijedi:
am � bn • Ako je m < n , onda iz pretpostavke o uklopljenosti danih intervala slijedi
am � bm � bn . Ako je m > n , onda am � an � bn . Skup A je ograničen odozgo i
prema aksiomu A 15 postoji supremum tog skupa. Neka je to broj a . Analogno, skup B
je ograničen odozdo i prema istom aksiomu postoj i infimum toga skupa. Neka je to broj
b . Broj b nije manj i niti od jenog an . Naime ako bi to bilo istina, onda an nije jedna
od donjih međa skupa B , a to bi značilo da postoj i neki bm manj i od an što nije istina.
Dakle, za svaki n E N je an � b . Prema tome je za svaki n E N an � b � bn , a to znači
daje broj b u presjeku svih intervala [an; bnl . Zapravo, u presjeku svih intervala je čitav
interval [a, bl , koji možda degenerira u jednu točku. Time je teorem dokazan.
Time smo pokazali sljedeće:
AIs :::=:? Cantorov teorem.
Mogu se dokazati tvrdnje obratne ovima u Arhimedovom i Cantorovom teoremu, pre
ma kojima je aksiom A 15 ekvivalentan s prethodna dva teorema uzeta zajedno. Međutim,
taj ćemo dokaz na ovome mjestu preskočiti.
Jedan od najznačajnijih podskupova realnih brojeva je skup prirodnih brojeva. Taj

podskup obično označavamo slovom N . U tom su skupu brojevi: 1, 2, 3, . . . . Uz pret
postavku da imamo realne brojeve R za koje vrijedi navedenih 15 aksioma, onda u tom
skupu možemo definirati prirodne brojeve sljedećom konstrukcijom. Neka j e Na , a E A ,
familija svih podskupova realnih brojeva čiji članovi imaju sljedeća dva svojstva:
1 . l E Na za svaki indeks a E A ,
2. x E Na X + l E Na.
32 2. POLJE REALN[H I POLJE KOMPLEKSNIH BROJEVA
Takvi podskupovi postoje jer ova svojstva zadovoljava skup R . Zadovoljava ih i sk up

pozi tivnih realih brojeva R+ . Zaista, znamo da je 1 > O , te je 1 E R+ . Nadalje , ako
je x > O , onda je i x + l > O + 1 == 1 > O također pozi tivan. Dakle, pozi tivni b rojevi
pripadaju spo menu toj fa miliji.
Skup prirodnih brojeva defini ra mo kao p resjek svih takvih podsk upova, dakle
N == n Na • a E A.
Kako se u spomenutoj fam il iji nalazi i sk up R+ , to s u i p rirodni b rojev i pozi tivni.
Definirajmo p reslikavanje na N s v rijednos tima u N ·
11: : N -+ N, 1I:(n) == n + l , za svaki n E N.
Peanovi aksiomi. Funk cija 11: dobro je definirana. Broj 1I:(n) nazivamo sljedbeni
kom broja n . Za p ri rodne brojeve v rijedi ovaj teo rem :
Teorem 2.6. (Peanovi aksiomi)

l. Definirano je preslikavanje n : N -+ N ;
2. A ko je n(m) = n(n) . onda je m = n , tj. 11: je injekcija;
3. l E N ;
4. za svaki n je 1I:(n) ::f:. 1 ;
5. Princip indukcije. Neka S e N ima ova dva svojstva:
l. 1 S , E
2. za svaki n E N vrijedi: akoj e n E S , onda je 11:(n ) E S .
Ako S ima ta dva svojstva, onda je S = N .
Dokaz. Sk up N ima svojstvo 1 . i 3 . Iz = 1I:(n) slijedi

1I:(m) m+1
== n + 1 , tj .
m n , tj. v rijedi 2. Ako bi bi lo n (n ) = 1 , onda bi to značilo da je nl = l , tj. n O .
+
Znamo , O nije pozi tivan broj, dakle ni prirodni broj, pa za nju nije defini rana f unkcija 11: .
Dak le , vrijed i 4. Prema 5 . sk up S ima tra žena dva svojstva koje imaju svi skupovi koji
sadrže N , dakle N e S , tj. N :: S .
Skup prirodnih brojeva je beskonačan! Što smo s tim rekli ? Evo o bjašnjenja š to to
znač i. O značimo s 2N skup parnih p ri rodnih brojeva. To je p ravi dio sk upa N . Medutim,
pos toji bijekcija izmedu ta dva sk upa definirana s <pen) == 2n .
za neki skup k ažemo da je bt>skonačan ili da ima beskonačno mnogo elemenata ako
postoji bijekcija izmedu tog skupa i nekog njegovog p ravog podskupa .
za sk up S kažemo da je konačan ako postoji bijekcija sa S na podsk up Sn ==
{ 1, 2, . . . , n} . U tom slučaju S ima točno n elemenata.
Dva su sk upa ekvipotentna ako postoji b ijekcija izmedu tih skupova . Kaže mo još
da oni imaju jednaku potenciju ili da imaju isti kardinalni broj. Svaki sk up koji je
ekvipotentan skupu p rirodnih brojeva nazivamo prebrojivim skupom.
Nije teško dokaza ti da postoje beskonačni sk upov i koji nisu pre b roj ivi . Takav je
upravo skup svih realni h b rojeva. Ta je s poznaja bila prvi značajniji korak u p roučavanju
beskonačnih skupova .
Euklidov algoritam. Jedan od značajnih beskonačnih podskupova skupa prirodnih

brojeva je skup prostih ili prim brojeva. To su brojevi
2, 3, 5 , 7, l l, I � 17 , 19, 23 " "
Osnovni teorem aritmetike nam govori da svaki prirodni broj veći od možemo
jednoznačno prikazati kao produkt prim brojeva. 2 · 5,
Tako je na primjer: 10 =
126 2 . 63 = 2 . 32 7 .
= •
Brojevi a i b su relativno prosti ako nemaju zajedničkih prostih faktora. Osim pre
ko faktorizacije, najveća zajednička mjera dvaju brojeva može se dobiti preko Euklidovog
algoritma, koji predstavlja modificirani algoritam dijeljenja brojeva.
Prisjetimo se postupka dijeljenja. Neka su zadani prirodni brojevi a i b . Jednoznačno
su odredeni brojevi (prirodni ili nula) ql
rl takvi da vrijedi:
i
a = bql + rl , O ::;; rl < b.

Broj ql nazivamo kvocijentom dijeljenja broja a brojem b, a broj rl ostatkom dijeljenja.
Kvocijent i ostatak su ili nula ili prirodni brojevi. Ako je rl različit od nule onda možemo
nastaviti dijeljenje, dijelimo broj b brojem rl . Na taj način dolazimo do kvocijenta q2 i
ostatka r2 . Taj proces nastavljamo dok ne dođemo do ostatka nula. Dakle,
a = bql + rl O < rl < b

=
b rl q2 + r2 O < r2 < rl
rt = r2q3 + r3 O < r3 < r2
rn-2 = rn-I qn + rn
rn-I = rn qn+ l + O
za ostatke vrijedi
b > rl > r2 > . . . .
Zbog toga što postoji samo konačno mnogo prirodnih brojeva manjih od b . slijedi da će
jedan od ostataka biti jednak nula. Sad lako provjerimo da je najveća zajednička mjera
brojeva a i b posljednji ostatak koji je različit od nule,
M(a, b) rn . =
Ukoliko je M(a, b) =
I , tada su ta dva broja relativno prosta.
Najveća zajednička mjera M(a, bf i najmanj i zajednički višekratnik V(a, b) zadovo
ljavaju j ednadžbu M(a, b) · V(a, b) ab . =
Podsjetimo također na važno svojstvo najveće zajedničke mjere brojeva a i b . Postoje

cijeli brojevi k i j takvi da je
Skup cijelih brojeva Z je po definiciji

Z = -N U {O} U N = {O,
34 2. PoLJE REALNIH I POLJE KOMPLEKSNIH BROJEVA
To je podskup realnih brojeva koji je zatvoren u odno su na operacij'e z brajanja i množenja.

To znači da je z broj, odno sno produkt cije lih brojeva ponovo cijeli broj. Zakoni a socijacije,
komutacije za zbrajanje , odno sno množenje vrijede, a vrijedi i zakon di stribucije množenja
prema zbrajanju . Primjetirno da kvocijent cijelih brojeva nije nužno cijeli broj i z bog toga
cijeli brojevi s operacijama zbrajanja i množenja ne čine polje. To znači da jednadžba
ax b , a, b E Z , nije uvijek rješiva u Z .
Skup Z je prebrojiv. Provjerite da je funkcija f : N - Z , definirana s f (2n) = n- I ,
f (2n - l ) = - n bijekcija .
Skup racionalnih brojeva je
Q {� I "Z E Z, n E }N .
Kako je za cijeli broj z broj � ponovo cijeli , to možemo cijele brojeve identi ficirati s
dijelom racionalnih brojeva .
Skup racionalnih brojeva najmanje je podpolje sadržano u polju realnih brojeva .
Naime , podpolje realnih brojeva je takav pod skup realnih brojeva koji je sam polje
tj. mora sadržavati brojeve O i l , zatim ako sadrži 1 , onda mora sadržavati i l + l = 2 ,
zatim 2 + l = 3 , itd ., znači to podpolje mora sadržavati N . Ako podpolje sadrži N , onda
mora sadržavati i suprotne elemente tj . -N , to znači da sadrži Z , a z bog toga što u polju
svaki element različit od nule mora imati inverz slijedi da to podpolje sadrži sve racionalne
brojeve koji zai sta jesu polje .
Primjer 2.4. Nije teško pokazati da postoji beskonačno mnogo po lja koja sadrže po
lje racionalnih brojeva takvih da su ona sama sadržana II polju realnih brojeva . Evo jednog
takvog po lja . Odaberimo neki realan broj koji n ije racionalan . Takvi brojevi po stoje , na
primjer /2, e , n, . . '. Uzmimo na primjer /2 . Pitamo se koje je najmanje polje koje
sadrži polje racionalni h brojeva i broj /2? Takvo polje mora sadržavati sve brojeve o b lika
p + q/2 , p , q su bilo koji racionalni brojevi . Provjerimo da je skup
F[v'21 = {p + q /2 1 p, q E Q}
polje koje sadrži Q ali je manje od R . Lako se provjeri da je z broj, odnosno produkt
elemenata iz tog skupa opet element iz njega . Nije očigledno, ako broj nije jednak nuli, da
ima inverz koji pripada tom skupu. Dakle, neka je x = p + q/2 =f:. O (to znači da je ili p
ili q različit od nule ).
x- 1 =
l - q/2 = P q/2 = -:;:-.::.---;:-
P -
p+ q/2 p q/2 p2 + 2q2

Primjetima da je y = pl 2q2 =f:. O. Naime, ako bi bilo y = O , onda bi bilo pl 2q2 što
bi značilo da je broj /2 racionalan što znamo da nije .
Skup racionalnih brojeva je gusL To znači da između svaka dva racionalna broja
postoji racionalan broj. Tako na primjer ako su a i b racionalni brojevi i neka je a < b ,
onda je i njihova aritmetička sredina racionalan broj i vrijedi:
a, b E Q a +-b E Q a < a + b < b
- ,
===?
2
Poznato nam je da u dekadskom brojevnom sustavu koristimo znamenke iz skupa
S = {O, 1 , 2, . . · 9}
i svaki pozitivan realan broj r možemo zapisati na sljedeći način:
r = an 10" + an - I lO" - I
l l
+ . . · adO + ao + a- I lO + a_ 2 102 + . . ' , aj E S.
U dekadskom sustavu kraće taj broj zapisujemo ovako:
Ako su svi aj koji imaj u negativne indekse jednaki nula, onda je r prirodan broj ili
O. Ako je u prikazu broja r samo konačan broj znamenki aj različit od nule, onda je to
racionalan broj; preciznije to je decimalan broj. Primjeti da na primjer racionalan broj
l
:3 = O, 3333 · · ·
nij e decimalan broj. Za takve brojeve kažemo da imaju beskonačno mnogo znamenaka
različitih od nule u svom decimalnom prikazu. Broj
l
:2 = O, 5 = O, 4999999 · · ·
je racionalan, on je decimalan iako ima beskonačno mnogo znamenaka iza decimalnog
zareza. Naime, svaki decimalan broj možemo napisati kao beskonačni decimalni broj , jer
je
0, a l a2 " ' an = 0, a l a2 · · · an- l (a" - 1 )999999 · · ·
Realan broj je racionalan ako je decimalan ili mu se u dekadskom prikazu znamenke iza
decimalnog zareza iii nekog mjesta periodički ponavljaju. Provjeri da se u decimalnom
prikazu recipročnih vrijednosti prostih (prim) brojeva decimalne znamenke periodički po
navljaju. Tako na primjer za sedminu dobivamo O, 142857142857 · . ' . Provjeri daje svaki
periodički decimalni broj racionalan broj. Na primjer
. .
0, 332222 . = 10033 + 10-32( 1 10- 1 10-2 . . . � 2 . 10 - 3 10 299
+ + + ) = 100 + 9 = 900
Skup racionalnih brojeva je prebrojiv, tj. postoji bijekcija skupa Q sa skupom N .
Realan broj je iracionalan ako ima prikaz u obliku beskonačnog neperiodičkog

decimalnog broja.
Za postojanje iracionalnih brojeva znali su još starogrčki matematičari.
36 2 . POLJE REALNIH I POLJE KOMPLEKSNIH B ROJEVA
Dokaz da .fi nije racionalan broj je vrlo jednostavan. Naime ako bi za dva relativno
prosta prirodna broja p i q bilo .fi = pIq , M(p, q) = 1 , onda slijedi tl- = 2q2 što bi
značilo daje p paran broj, jer je kvadrat parnog broja paran, dok je neparnog neparan. Da
kle, p = 2m , tj. tl- 4m2 = 2q 2 , što daje da je i q paran. Medutim to je u kontradikciji
s pretpostavkom da su p i q relativno prosti.
Odmah je vidljivo da svaki iracionalni broj možemo aproksimirati racionalnim brojem
s unaprijed zadanom točnošću. Tako na primjer znamo da su racionalni (decimalni) brojevi
3; 3, l ; 3, 14; 3, 141; 3, 1415; 3, 14159
aproksimacije broja rt . Provjeri da najtočniju aproksimacija broja rt razlomcima oblika
r = � n � 10 dobivamo ako je
n
, m 22 , n = 7 : 22
=
7 � rt .
S R2 označavamo skup svih uređenih parova (x, y) realnih brojeva. Na tom skupu
možemo uvesti dvije operacije koje nazivamo zbrajanje i množenje definirane na način
(X l , yr) + (X2' yz) = (XI + YI, Xz + Y2),
(XI, Yd . (x z, Y2) = (XIX2 - YIY2, XIY2 + x2yr ) .
Skup R2 s ovako definiranim operacijama nazivamo polje kompleksnih brojeva. Naziv
nije pretenciozan, usprkos 'čudno ' definiranom množenju ovaj skup zadovoljava aksiome
polja A I -A9 . To polje označavamo s C . Kompleksan broj obično označavamo slovom
z = (x, y) . Broj X naziva se realni dio kompleksnog broja z i označava s X = Re z , dok
se Y naziva imaginarni dio kompleksnoga broja z . Pišemo Y = Im z . (Imaginarni dio
kompleksnoga broja je realan broj !)
Po definiciji, dva kompleksna broja su jednaka samo onda ako su jednaki u smislu
jednakosti uređenih parova, tj. ako im se podudaraju realni i imaginarni dijelovi. Ako je
Z I = (x " Yd , Z2 = (X2 ' yz) tada vrijedi Z I = Z2 ako i samo ako je XI X2 i YI = Y2 ·
Promotrimo sada kompleksne brojeve oblika (x, O) . Za njih vrijedi
(x \, O) + (X2' O) = (Xl + X2, O),
(X l , O) (X2' O) = (XIX2, O) .
Definirajmo preslikavanje ({) R e na način ({) (x ) := (x, O) .
: -+ Za to preslikavanje po
gornjem vrijedi
({) (XI + X2) ({) (x d + ({)(X2), ({) (XIX2) = ({) (Xt )({) (X2) '
Vidimo da takvo preslikavanje čuva obje operacije: zbrajanje realnih brojeva prevodi u
zbrajanje kompleksnih brojeva, te množenje realnih brojeva prevodi u množenje komplek
snih brojeva, pri čemu vrijedi XI :f:. X2 ===> ({) (xJ ) :f:. ({) (X2) . Svako takvo preslikavanje
naziva se izomorfizam. Prema tome, polje realnih brojeva R je izomoifno s podskupom
(potpoljem) kompleksnih brojeva oblika { (x , O) l x E R} . Smisao pojma izomorfizmaje
u tome da strukture koje su izomorfne možemo poistovjetiti pošto se iako se sastoje od
2. POLJE REALNIH l POLJE KOMPLE KSNIH BROJEVA 37
različitih elemenata - podvrgavaju istim zakonima. Stoga možemo poistovjetiti komp

leksni broj (x , O) s realnim brojem x. Na taj način i čitavo polje realnih brojeva možemo
shvatiti kao podskup polja kompleksnih brojeva.
(O, l ) nije realan. Zaista, za njega vrijerdi ( O, l ) · ( O, l ) = ( - l , O)
S druge strane, broj
i kako kompleksan broj ( - l , O) odgovara realnom broju - l , to broju ( O, l ) ne može
odgovarati nikakav realan broj , jer nema realnog broja x za kojega bi vrijedilo :x? = - 1 .
Kompleksan broj ( 0 , 1 ) označavamo s i i nazivamo imaginarnom jedinicom. Za nju
2
vrijedi i = - l .
Uz ovaj dogovor i prema definicijama zbrajanja i množenja bilo koji kompleksni broj
l možemo pisati u sljedećem obliku:
Z = (x, y ) (x, O) + ( O , y) = (x, O) + (O , l ) (Y, O ) = x + iy.

Ovakav prikaz kompleksna broja naziva se algebarski prikaz.
Primjer 2.5. Ma koliko čudno izgledala definicija množenja kompleksnih brojeva,

ona izgleda prirodno ako se usvoji sljedeće 'pravilo ' : kompleksni brojevi množe se poput
algebarskih izraza, uvažavajući pri tom pravilo P = -1 . Na primjer
(2, 3 ) . ( - 4, 1 ) = (2 + 3i)( -4 + i) = -8 - 12i + 2i + 3i2 - l l - lOi.

Na taj način 'provjeravamo' početnu definiciju
(xI , yd ' (X2 , Y2 ) = (X l + Yl i)(X2 + Y2 i)

2
= XIYI + XIY2i + X2Yl i + X2Y2i = (XIX2 - YIY2 ) + i (XIY2 + X2YI ) .
Primjer 2.6. Potencije i maginarne jedinice imaju periodičko ponašanje. Vrijedi

p - l , P = -i, 1-4 = i, i5 = i i dalje se potencije ponavljaju. Svaki prirodan
broj n možemo napisati u obliku n = 4m + k , gdje je k ostatak dijeljenja broja n s 4 ,
dakle k je jedan od brojeva O, 1 , 2, 3 . Prema tome je:
;n = 14m+k = l.
Na primjer, il l!55 = ;4,463+ 3 = i3 = -i .
.
Gaussova ravnina. Kako par realnih brojeva (x, y) možemo poistovjetiti s kom
pleksnim brojem, to kompleksne brojeve možemo prikazati točkama ravnine u kojoj je
postavljen kartezijev koordinatni sustav. Takvu ravninu nazivamo kompleksnom ili Ga
ossovom ravninom.
Operacija zbrajanja kompleksnih brojeva ima u Gaussovoj ravnini jednostavan prikaz:
brojeve zbrajamo (i oduzimamo) baš kao i vektore recimo po pravilu paralelograma.
Sl. 2.2 Zi?rajanje kompleksnih brojeva
Kompleksno konjugiranje. U skupu kompleksnih brojeva definiramo jednu jednos

tavnu funkciju koja preslikava e na c . Tu funkciju nazivamo konjugiranje. Definiramo
ju tako da kompleksnom broju z= iy
x + pridružimo broj z x = iy
koji nazivamo
z
konjugirani kompleksni broj. Uočimo da su i z simetrični u odnosu na os x .
Direktnom provjerom dokazujemo tvrdnje:
ZI + Z2 = + ZI Z2 = ZI . Z2,
Z +Z= Z z 2iy, z = z , z · = X + l.
Z
•
2x, - Z
Modul kompleksnog broja. Nekaje Z kompleksan broj. Njegov modul označavamo

s Izl , a definiramo ga na način
Iz l Jx2 + y 2 .
Sljedeča su svojstva očigledna: I Re (z ) 1 lxi � Izl , lIm (z)1 Iy l � Iz l , Iz l = Izl ,
===
Iz l = 0 ako i samo ako z = O .

Direktnom provjerom dobivamo
IZl ' z21 Izd ' I Z 21·
Zaista
IZl ' zzl 2 = (XlXZ Y l yz )2 + (X l YZ + XZYI ?
-
= xrx� + YrY� + xrY� + x�r = (xr + Yi )(x� + y�) .

Primjeti da modul Izl možemo interpretirati kao udaljenost točke T(x, y) od ishodišta.
Nejednakost trokuta. Dokažimo da vrijedi tzv. nejednakost trokuta. Neka su ZI i
Z2 bilo koji kompleksni brojevi, onda vrijedi
IZl + z21 � Izd + I Z21·
Dokažimo tu tvrdnju. Imamo
IZl + z2f = (ZI + = (ZI + Z2 ) ( ZI + zz)
...,..----;:'
= ZIZl + + + ZlZ2 = IZl l Z + IzzI 2 + 2Re (ZI Z2 ).

Uoči da je ZI = Z2Z " te su ta dva broja konjugirana jedan drugom. Zbroj broja i njemu
konjugiranog daje realan broj koji je jednak dvostrukom realnom dij elu. Nadalje, vrijedi
Re (zlzz) � IZIz21 = Izd Izzl·
Uvažavajući tu nejednakost možemo pisati

IZl + z21 2 Iz d 2 + IZ21 2 + 2 1zdlz21 = (Izl i + IZ21?,
�
čime je nejednakost trokuta dokazana.
Oduzimanje i dijeljenje. Kompleksni brojevi čine polje: stoga za svaki kompleksni
broj postoji njemu suprotan. To je očigledno broj (-x, -y)
koji zbrojen s (x, daje y)
nulu. Oduzimanje kompleksnih brojeva definiramo (kao i u slučaju polja R ) kao zbrajanje
sa suprotnim brojem:
ZI - Z2 := I + iYI + (-X2 - iY2 ) = XI - X2 - i(Y2 y d ·

x -
Sl. 2.3 Oduzinwnje kompleksn ih brojeva
Slično definiramo i dijeljenje kompleksnih brojeva. Nekaje kompleksni broj Z različit

od nule, tj. Iz l
Z i- (O, O) . Tada je i- O i postoji broj
X - iy -
-I . --- z
z
2
.-
2
- x + y - Iz1 2 ·
-
Uvjeri se da za ovaj broj vrijedi z · Z -I = 1 . Stogaje Z - I inverzan broj broja z . Dijeljenje

s k.ompleksniom brojem definira se kao množenje s njemu inverznim brojem:
ZI ZI . Z2-I = ZI . Z2 XI + iYI XIX2 + YIY2 + i(X2YI - XIY2)
Z2
-=
IZ212 X2 + iY2
-- =
x � + y�
Dakako da u svakom konkretnom primjeru ne pamtimo ovu formulu već sprovodi
mo postupak analogan racionalizaciji (množimo brojnik i nazivnik s konjugiranim brojem
onome u nazivniku):
2 + i 2 + i 3 - 2i 6- 4i + 3i - 2P = i
8-
3 + 2i 3 + 2i 3 - 2i 3 2 + 22 13
-- . _-
Direktnom provjerom dokazujemo da vrijedi
Z2 = �·
I�I I Z21
Polarni sustav. Neka j e u ravnini postavljen kartezijev pravokutni koordinatni sustav.

Položaj točke T u njoj određen je uređenim parom realnih brojeva (x, y) .
x nazivamo
40 2. POUE REALNIH I POUE KOMPLEKSNIH BROJEVA
y
apscisom a ordinatom te točke. Položaj te iste točke moguće je odrediti i pomoću neka
druga dva broja. U tu svrhu najčešće koristimo tzv. polarni koordinatni sustav. U tom
sustavu položaj točke određenje pomoću sljedeća dva podatka: udaljenosti točke do istak
nute točke (ishodišta) te kuta što ga točka zatvara s nekom istaknutom zrakom. Ishodište
0(0, O) naziva se pol polarnog sustava, a zraka (pozitivni dio osi x ) naziva se polarna os.
y
z=x+iy
T
x=l z l cos cp
y = I z i sin cp
y
o x x
Sl. 2.4 Polarni sustav
Točki T(x, y) pridružujemo modul, broj r = d(T, O) (udaljenost točke od ishodišta)

--+
i argument tj. mjeru u radijanima kuta lp kojega zatvara radij-vektor (spojnica OT ) s
polarnom osi.
Točkama na polarnoj osi (pozitivan x ) pripada kut lp = dok točkama na negativnojO,
osi (x < O) 11: . Samom polu tj. ishodištu ne pridružujemo niti jednu
O.
pripada kut lp
,.vrijednost za kut, međutim to je jedina točka kojoj je r =
Mjerni broj koji pripada kutu nij ejednoznačno određen, naime svakom možemo dodati
višekratnik broja 211: .
Brojni su razlozi da za polarnu koordinatu r dozvolimo i negativne vrijednosti. U
takvom slučaju mjernom broju za kut dodajemo 11: i umjesto r pišemo -r . Na primjer
Prema tome, istoj točki T pripadaju pravokutne koordinate x i . . . T(x, y ) i polarne

koordinate r, lp, . . . T(r, lp) , zato kompleksan broj možemo napisati na dva načina (vidi
y
točka T( - 3 , �) nalazi se u trećem kvadrantu i možemo ju zapisati i ovako T(3, 11: + i ) .
sliku 2.4):
z iy
x + = r cos lp + ir sin lp.
{X { y
Veza između koordinata je sljedeća:
y
r = Jx2 + 2 ,
r cos lp,
r sin lp; tg lp = ; .
y
Prilikom prijelaza s pravokutnih kartezijevih koordinata na polarne mora se pažljivo od
ređivati kut lp . Iz predznaka koordinata x i moramo zaključiti u kojem se kvadrantu
nalazi ta točka i onda prema tome iz vrijednosti tangensa odrediti kut.
Moivreova formula. Polarni prikaz je vrlo prikladan za izvođenje množenja i dije
i
ljenja kompleksnih brojeva. Evo za to jednostavne ilustracije.
zl . Z2 = rl (cos a + sin a) . r2 (cos 13 + i sin 13 )
.
rl 2 r [(cos a cos 13 - sin a sin m + i( sin, a cos 13 + sin 13 cos a )l
rl . r2 [cos(a + 13 ) + i sin(a + ml .
Dobiveni rezultat možemo riječima iskazati.

Kompleksne brojeve množimo tako da je modul um.noška jednak umnošku modula a
argument umnoška zbroj argumenata umnožaka.
.x .x
Sl. 2.5 Množenje kompleksnih brojeva Sl. 2.6 Dijeljenje kompleksnih brojeva
Zapišimo to formulama:
IZIZ21 Izd l · l z21, arg(ZIZ2) = arg ZI + argZ2.
Iz gornje formule specijalno slijedi
2 ?
Z (cos 2rp + i sin 2rp ) .
Odavde, indukcijom zaključujemo d a vrijedi općenita formula: z a n -tu potenciju komp
leksna broja
zn = r"( cos nrp + i sin nrp).
Ovu formulu nazivamo de Moivreova formula.
Na sličan način, za dijeljenje kompleksnih brojeva dobivamo
ZI = rl (cos a + i sin a ) = rl (cos a + i sin a)(cos J3 - i sin J3 )
Z2 r2 (cos 13 + i sin 13) r2 (cos 13 + i sin 13 )( cos 13 i sin 13 )
=
rl . [cos(a 13 ) + i sin(a
13 ) ] .
r2
Odavde zaključujemo: kompleksne brojeve dijelimo tako da je modul kvocijenta kvo
cijent modula, a argument kvocijenta ra;)ika argumenata.
Dakle
Iz d
�'
arg C:)= arg ZI - arg Z2·
Sada nam neče biti teško odrediti n -ti korijen iz kompleksnog broja. Odrediti {}Iz
isto je što i riješiti jednadžbu wn = Z , s nepoznatim kompleksnim brojem w .
Neka je w = p( cos 1/1 + i sin 1/1) te z = r(cos rp + i sin rp ) . Potrebno je odrediti p i
1/1 . Vrijedi
n
w pTl( cos n1/l + i sin n 1/1) = r(cos rp + i sin rp).
42 2 . POLJE REALNIH I POLJE KOMPLEKSNIH BROJEVA
{ {
Iz napisane jednakosti uzimajući u obzir periodičnost trigonometrijskih funkcija slijedi:
pn = r, ==> p = !!(i,
nlJ! = t:p + 2kn, lJ! = 'f+n21m .
gdje je k E Z . Ova formula na prvi pogled daje beskonačno mnogo vrijednosti za argu
ment lJ! . Međutim, nakon nekog k ti argumenti daju već prije dobiveni kompleksni broj
w . Postoji samo n bitno različitih vrijednosti za taj argument i n različitih vrijednosti za '
( -'---- . , )
broj w :
nll:l
iJZ = V I z l ' cos
+ 2kn
n
+ I Sin
t:p + 2kn
n
, k = O, 1, " n - l . ..
Iz dobivenog rezultata zaključujemo:
• svi n -ti korijeni nalaze se ria kružnici radijusa r = VfZT , i oni su vrhovi upisanog
pravilnog n -terokuta;
,
• "prvi" korijen na toj kružnici ima argument t:p /n ostale korijene dobivamo da tom
kutu dodajemo po redu višekratnike od 2: .
U polarnom prikazu kompleksnog broja pojavljuju se izrazi oblika cosx ± i sin x .

-
Uvodimo posebne oznake za takve izraze. To su tzv. Eulerove formule:
eix cosx + i sinx, e-ix = cosx i sinx.
Kompleksni broj z možemo prikazati još i u tzv. eksponencijaJom obliku,
z x + iy = r(cos t:p + i sin t:p) = r . d'l'
Provjeri da uz ove oznake vrijedi:
ZI � j( -'I' )
Zt
•
zz rd'l' · pei'l' = rpei« P+ljf ) , = e 'l' .
Z2 P
U teoriji funkcij a kompleksne varijable definiramo i eksponencijainu funkciju komp
.
leksnoga argumenta
tf = = e' . e±iy = e' ( cosy ± i sin y).
Za ovu funkciju vrijedi osnovna formula
tfl tf" = tf, +Z2 •
3.
Matematička indukcija
l . Primjeri indukcije . . . . . . . . . . . . . . . 43 3. Bemoullijeva nejednakost . . . . . . . . . . 50

2 . Newtonova binomna formula . . . . . . . . 46
Istinitost mnogih matematičkih tvrdnji ovisi o prirodnom broju n , međutim, njihova

je direktna provjera često mukotrpna. Najčešće tvrdnju možemo lagano provjeriti tek za
malene vrijednosti broja n . Označimo sa S skup svih prirodnih brojeva za koje je takva
tvrdnja istinita. želimo li pokazati da skup S sadrži sve prirodne brojeve, tj. da je S = N ,
možemo koristiti princip matematic'Ke indukcije. Ispitujerno prvo da li je broj l element
skupa S, tj. da li je tvrdnja istinita za n = l . Pretpostavimo da je dokazano da je l E S .
Dalje, pretpostavimo istinitost tvrdnje za bilo koji n , n E S . Koristeći se tom pretpostav
kom i valjanim zaključivanjem dokazujemo da je istinita i tvrdnja za broj n + l , dakle:
n + l E S . Prema principu matematičke indukcije u tom je slučaju dokazano da je S = N ,
tj. tvrdnja j e istinita za svaki prirodan broj.
Primjer 3.1. Koristeći se matematičkom indukcijom dokažimo ispravnost sljedećih

tvrdnji:
Sl = l + 2 + 3 + . . . + n = n(n 2+ l ) '
S2 = l 2 + 22 + 3 2 + . . . + n2 = n(n + l)(2n
6
+ l)
'
(
S3 = 13 + 23 + 33 + . . . + n3 = n(n 2+ 1 )
2 )
43
44 3. MATEMATIČKA INDUKCUA
Dokažimo prvu jednakost. Ako je n l onda Je

•
. .
· l· sbmta,Jefje
· tvrdnJa · · 1 = 1 ( 1 2+ l ) .
Pretpostavimo da je tvrdnja istinita za broj n . Dokažimo da odgovarajuća formula vrijedi
i za broj n + 1 :
n(n + 1 ) n l = (n + I )(n + l + l )
( 1 + 2 + 3 + . . . + n) + n + l 2 + + 2 .
Dakle, ako je n E S . onda je i n + 1 E S . Prema matematičkoj indukciji tvrdnja je istinita
za svaki prirodan broj.
Sličnim postupkom mogu se dokazati i preostale dvije formule.
Nedostatak metode matematičke indukcije je u tome što ona u većini slučajeva već
pretpostavlja gotovu formulu. koja se tom metodom samo provjerava. Do gotove formule
najčešće dolazimo uvrštavanjem nekolicine (malih) vrijednosti za broj n , pokušavajući
tako otkriti zakonitosti.
Dakako da se ovakve formule dadu izvesti i direktnim računom, no onje često slože
niji od same metode indukcije. Evo kako se može dobiti rekurzivan algoritam za računanje
zbroja potencija prvih n prirodnih brojeva. Krenimo od formule
n
k=l
- 1 + (n + l ) 2 .
Tu sumu možemo računati i na slijedeći način.
n n
L [(k + 1 ) 2 - �l = L(� + 2k + l - e)
k=1 k=1
n n
= L (2k + l ) = 2 L k + n.
k= l
Iz jednakosti
n
2 L k + n = - I + (n + l )2
k=1
slijedi
SI = t k = n(n ; l ) .
k= l
Potpuno analognim postupkom provjeri da je
n
Pl = L(e + 3k2 + 3k + l - k3)
k=l
n n
= 3 L e + 3 L k + n = - l + (n + 1)3.
k=1 k= l
3. MATEMATIĆKA INDU KCUA 45
Odavde
Iz posljednje jednakosti uz pretpostavku da smo već odredili zbroj Sl prvih n prirodnih

brojeva možemo odrediti i zbroj S2 . Takvim postupkom možemo odrediti i zbrojeve viših
potencija. (Učini to za zbroj S3 .)
Primjer 3.2. Aritmetički niz brojeva je niz čiji su članovi građeni slijedećim postup
kom. Neka su al i . d bilo koji realni brojevi. Niz koji dobivamo tako da - krenuvši od al
- prethodnom članu dodamo broj d nazivamo aritmetičkim nizom. a l nazivamo prvim
članom, broj d razlikom ili diferencijom niza. Dakle, članovi ovoga niza su redom al ,
al + d , al + 2d , al + 3d , . ... Opći, n -ti član je an = al + (n - I )d .
Dokažite matematičkom indukcijom da je zbroj prvih n članova aritmetičkog niza
Sn = a l + (al + d) + , (a J + 2d) + . . . + [a j + (n - l)d]
n(2aI + (n - l)d) � ( _
- - 2 a j + an ) .
_
Primjer 3.3. Neka je x E R i x f= l . Dokažimo da za svaki n E N vrijedi:

l + x + x2 + x3 + . . . + xn =
1 - x n+ J x f= I .
l -x '
l - x2
n = I tvrdnJa · gl aSJ' l + x =
v • • •
Za -- , sto Je Istma. Koristeći se pretpostavkom

l -x
indukcije (tvrdnja je istinita za broj n ) dobivamo:
l - x n+ l I xn+2
( l + x + x2 + . . . + x") + X"+ l = + X"+l = ---
_
I -x l -x
Dakle, tvrdnja je istinita i za broj n + l , pa je po indukciji istinita za svaki prirodan broj.
Primjer 3.4. Geometrijski niz brojeva je niz čiji su članovi građeni slijedećim po
stupkom. Neka su al i q f= l bilo koji realni brojevi. Niz koji dobivamo tako da -
krenuvši od al - prethodni član pomnožirno s q nazivamo geometrijskim nizom. al
nazivamo prvim članom, broj q kvocijentom niza. Dakle, članovi ovoga niza su redom
al , alq , alq2 , alq3 . . . . Opći, n -ti član je an = alq"- l .
,
Dokažite indukcijom da vrijedi:

46 3. MATEMATIĆK A INDUKCUA
Iz elementarne algebre su nam dobro poznate sljedeće jednakosti:

(a + b)o = l ,
(a + b)' = a + b,
(a + b) 2 = a2 + 2ab + b2,
(a + b)3 = a3 + 3a2b + 3ab2 + b3,
(a + b)4 = a4 + 4a3b + 6a2b2 + 4ab3 + b4 .
Interesantno je odrediti formulu po kojoj se računa proizvoljna, n -ta potencija binoma
a + b . Ta se formula naziva Newtonova binomna formula.
Uočimo da su svi pribrojnici u gornjim formulama oblika
Bi�- ;bi .
Brojeve Bi nazivamo biDomnim koeficijentima. Pokazat ćemo da oni ovise samo o pri
rodnom broju n . a ne i o brojevima a i b . Zbroj eksponenata u svakom pribrojniku je
i + (n i) = n .
Faktorijele. Prije no što definiramo binomne koeficijente, korisno je uvesti funkciju
faktorijela. To je funkcija koja preslikava prirodne brojeve i broj nula u skup prirodnih
brojeva. Označavamo je tako da iza broja na koji ona djeluje stavimo uskličnik! Evo
vrijednosti te funkcije na početnim prirodnim brojevima
o! := 1 , l l := l, 2! := 2, 31 := 3 . 2 = 6, 4! := 4 . 3 . 2 = 24.
Općenito, funkcija faktorijela definira se rekurzivnom relacijom
nl := n · (n - 1 ) ! .
uz početnu vrijednost o! = l . Provjeri d a je: 5!=120, 6!=720. 7 !=5040, 8!=40320,
9!=362 880, 1O!=3 628 800. itd.
Funkcija faktorijela raste izuzetno brzo. Njene vrijednosti možemo očitavati na sva
kom boljem đzepnom računalu. ali samo za umjerene vrijednosti broja n . obično za
n � 69 . 69! ::::: 1 .71 1 . 1098 ili izuzetno za n � 253 , 253 ! ::::: 5 . 173 . 10499 •
n k 0, k n
(�)
Binomoi koeficijenti. Neka je prirodan broj i prirodan broj ili � .
. Binomni koeficijent označavamo izrazom i definiramo ga ovako:
n
G) . k!(n k) !
- �
za k� l , dok za k = ° po definiciji stavljamo
(�):= L
3. MATEMATIČKA INDUKCIJA 47
Izraz
G) se čita: .n iznad (ili povrh) k ".
Provjeri da je
(a + b) 3 = (�)a3bO + G)a2b1 + G)a1b2 + (�)aOb3.

Provjeri da je
(�) = l, G) = , G) = , G) = , (:) = 1 .
4 6 4
Svojstva binomnih koeficijenata. Dokažimo dva temeljna svoj stva binomnih koefi
cijenata.
1.
Svojstvo simetrije:
k = l , . . . , n;
Zaista
( n )= nl
=
n!
=
n ()
n k n n
( - k) l [ - (n - k)] ! (n - k) !k! k .
2. Pascalov trokut:
k = 1, . . . , n.
Računajmo lijevu stranu
G) + (k : 1 ) = kl(nn� k) ! + (k - l ) !(: '- k + l ) !

nl (l l
= (k - l ) ! (n - k) ! k + n - k + l )
n!(n + 1) n+ 1
(k - l) ! (n - k) ! (n - k + l)k -
= ( k
).
Dokažimo sada binomnu formulu
Teorem 3.1. za E R,
svaki a, b n vrijedi E N
(a + bt = (�)anbO + G)an- 1b1 + (;)an-2b2 + (;)an- 3b3 + . . .

+C n 1)a1bn-1 + (:)aObn.
48 3. MATEMATIĆKA INDUKCIJA
Dokaz. Dokaz teorema provodimo pomoću matematičke indukcije. Ako je n = l,

onda je
i tvrdnja je istinita.
Pretpostavimo da je tvrdnja istinita za broj n:
(a b)n (�)anbO G)�-lb l
+ = (�)an-kbk
+ (:) aObn
+ . . . + + ... +
ta (�)�-kbk. .
=
Pomnožirno tu jednakost saa b. + Dobivamo:
(a b)n (a b)
+ + =
= [ (�) anbO (;)an-1 b1 . . (�)�-*bk

+ (:)aObn] (a b)
+ . + + ...+ +
= G)an+1 bO G)anbl + (�)an-k+l bk (:)a1 b"

+ .. . + + ...+
+(�)anbl ( l )an-k+lbk e � 1)a1bn (:)aObn+1

+ ... + k n + ... + +
(�) ("�I ) l (:) (:!:) l .

Primjetirno da je = = i = = Koristeći svojstvo binomnih
2),
koeficijenata (svojstvo grupirajući po dva člana gornje sume uz identične potencije,
(a b)n+l = ( � l )�+l bO . . ( ; l )an+l-kbk

dobivamo:
+ n + (: : !) aObll+ l.
.+ n + .. . +
Po principu matematičke indukcije teorem je dokazan.
Iz binomne formule možemo vrlo brzo dobiti neka dodatna (zanimljiva, no ne toliko
važna) svojstva binomnih koeficijenata. Ako uvrstimo a b = 1 u binomnu formulu,
dobit ćemo njihov zbroj:
(l l)" 211 t (:) (�) (�) G)

+ = = e � l ) (:)
= + + + + + .
=
a l kbO - 1 ,
. . .
Stavimo li = i = slijedit će
( 1 - 1)" =t (:) ( - 1 )* (�) - G)

O= ( _ 1 )11-1 ( � J ( - 1 ) " (:)
= + .. .+ n
+
.1:=0
te iz prethodnih formula slijedi:
(�) G) (:) . . G) (;) (;) . . . = 21 - 1

+ + + . = + + +
3. MATEMATIČKA INDUKCIJA 49
Primjer 3.5. Koeficijent uz član anbn u izrazu (a + b)n (b + a)n = (a + b)2n možemo
odrediti na dva načina. Prvi: direktno, računajući (a + b)2n taj je koeficijent (�) .
-
Drugi, složeniji način, jest da se pomnože izrazi za (a + b)n i (b + a)n i izdvoje članovi s
� (�) 2 + (;) 2 + G)2 + + : )2 + (:)2.

tim potencijama. Dobit ćemo sljedeći identitet:
() = ... C 1
n l
Pascalov trokut. Svojstvo binomnih koeficijenata m + (k� l ) = ( k ) možemo
iskoristiti da binomne koeficijente zorno prikažemo u obliku Pascalovog trokuta:
(�)
G) C)
(�) G) G)
(�) (�) (�) (�)
(�) (1) (�) (�) (:)
Iz te tablice vidimo da zbroj dva susjedna binomna koeficijenta daje koeficijent ispod
njih u sljedećem retku. Ispišimo te koeficijente.
l l
1 2 1
5
4
3
io
6
3
10 4
5
l
1 l
Koristeći se ovom shemom možemo lagano odrediti i napisati binomnu formulu za

malene vrijednosti broja n.
Primjer 3.6. Približnu vrijednost funkcije n! možemo izračunati na računalu koris
teći neobičnu Stirlingovu formulu. Vrijedi
n ! � V21tn G f
ili, još preciznije
n! V21tn ( ;n ) n .
� e l21 n .
50 3. MATEMATIČKA INDUKCIJA
Poopćeni binomni koeficijenti. Binomne koeficijente definirali smo pomoću fakto

rijela, za zadani prirodni broj n i broj k koji je prirodan i manji ili jednak n, ili jednak
nula. Vrijedi
n
() :::::
nl = n(n - 1 ) .. . (n k + 1)
k klen - k) ! k!
Posljednj i izrazje pogodan za poopćenje binomnih koeficijenata na slučaj kad broj n može
biti proizvoljan realni broj . Na primjer,
( -3) -_ - 3 · (-3 - 1 ) -_ 12 -_ 6,
2 2! 2
(0.5) 0.5 · (0.5 - 1) · (0.5 - 2) � =
3 3! 16'
Bernoullijevaj e nejednakost vrlo elementarna no korisna nejednakost. Dokazati ćemo

je na ovome mjestu koristeći princip matematičke indukcije .
Teorem 3.2. Ako je n bilo koji prirodan broj i x � - 1 bilo koji realan broj, onda
vrijedi:
( l + xt � l + n.x.
Dokaz. Za n l tvrdnja je istinita. Pretpostavimo da je istinita za prirodni broj n .

Dakle, neka je ( 1 + x)t! � l + n.x . Množeći tu nejednakost sa ( 1 + x) ( l + x je veće od
•
° i prema tome se čUva znak nejednakosti) dobivamo:

( l + xt+ l ::::: ( l + xn l + x) � (l + n.x)(1 + x)
::::: 1 + (n + l )x + n.x2 � l + (n + l )x.
Primijeti da smo na desnoj strani izostavili pozitivni član n.x2 � O . Prema principu
matematičke indukcije, tvrdnja je dokazana.
Primjer 3.7. Koristeći Bernoullijevu nejednakost možemo neposredno dokazati da

za svaki prirodan broj n vrijedi:
( l + 1 ) 11 � 1 + n.
l = 2.
;; ;;
4.
Nizovi
1. Pojam niza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51 5. Monotoni nizovi . . . . . . . . . . . . . . . . 61

2 . Algebra nizova . . . . . . . . . . . . . . . . . 56 6. Eulerov broj e . . . . . . . . . . . . . . . . . 64
3 . Limes niza brojeva . . . . . . . . . . . . . . 56 7. Neki značajni limes i . . . . . . . . . . . . . 66
4. Svojstva konvergentnih nizova . . . . . . . 58 8. Cauchyjevi nizovi . . . . . . . . . . . . . . . 68
Pojam niza (slijeda) realnih brojeva te njegova limesa jedan je od temeljnih pojmova
matematičke analize. Kako dolazimo do pojma niza? U svakodnevnom životu moramo
neke predmete, događaje, ideje poredati po nekom pravilu kojim kažemo tko je prvi, zatim
drugi itd. Dokle? Kod konačnih nizova radi se o funkciji koja svakom prirodnom broju
manjem od n pridružuje odgovarajući predmet, ideju, broj ili tome slično. za nas su najin
teresantniji beskonačni nizovi brojeva i eventualne točke njihova gomilanja ili okupljanja.
Do 17. stoljeća matematičari su, uglavnom zbog poteškoća vezanih oko pojma besko
načnosti, izbjegavali pojam niza i pojam limesa. Međutim, spoznaja da poslije prirodnog
broja n dolazi prirodni broj n + l i da tome nema kraja, da zadanu dužinu možemo podi
jeliti na dva dijela, zatim ponovo jedan od dijelova na dva dijela itd., nužno uvodi pojam
beskonačnosti kao sastavni dio matematičkih razmatranja.
Ljudi su vrlo lako prihvatili činjenice da je zbroj, razlika i produkt malih veličina
mala veličina. Međutim, sasvim je drukčija situacija s kvocijentom. Teško je prihvaćana
spoznaja da kvocijent malih veličina može biti po volji velika veličina. Upravo preko
omjera malog puta i malog odsječka vremena Demokritje definirao brzinu, i zaključio ako
postoji brzina onda mora postojati i kretanje.
Pogledajmo ovaj jednostavan primjer. Napišimo identitet
a2 b2 _
--- = a + b, a f:. b.
a-b
51
52 4. NIZOVI
Ako sad pretpostavimo da je b blizu broja a , onda na lijevoj strani imamo omjer malih
veličina, dok je na desnoj strani taj broj približno jednak broju 2a . Potpuno analogno
bismo imali i u općem slučaju:
na
/I- I
,
a
gdje smo sa strelicom naznačili čemu bi se približavala desna strana ako bi b postajao sve
bliži broju a . Upravo takvi omjeri bit će dio definicije derivacije funkcije.
Zbroj konačno mnogo malih veličina mala je veličina. Velike su pojmovne poteškoće
iskrsle prilikom zbrajanja "beskonačno mnogo beskonačno malih" veličina.
S pojmom beskonačnosti te pojmom limesa i neprekidnosti susretali su se već starogrč
ki matematičari i filozofi. Sasvim jasno su spoznali poteškoće u svezi s tim pojmomovima
iako ih nisu znali razjasniti onako kako to danas umijemo. Anaksagora, (5. st.n.e.) tvrdi:
"između malih veličina ne postoji najmanja, smanjivanje ide neprekidno", analogno: "od
velikog postoji još veće". Drugi način shvaćanja išao je u pravcu da je sve diskretno,
postoji najmanja dužina, najmanji djelić vremena itd. Pitagorejci tvrde da je jedinica -
monada početak svega, sve se da objasniti brojevima i njihovim odnosima. Oni me
đutim priznaju postojanje samo racionalnih brojeva. Spoznaja da dijagonala kvadrata i
stranica kvadrata ne mogu biti izmjerene istom jediničnom dužinom, tj. da omjer duljina
tih dužina nije racionalan broj dovela je do raspada pitagorejske škole. Najžešći kritičar
takvih shvaćanja već u tako davna vremena bio je Zenon, (5. st.pr.n.e.) Spomenimo radi
ilustracije��onove paradokse: "gibanje", " strijela" i "kornjača".
Gibanje. Zenon tvrdi da ne postoji gibanje. Evo kako on navodi razloge za tu tvrdnju.
Zamislimo da treba stići iz točke A u točku B , koje su međusobno udaljene za jedinicu.
U tom slučaju treba preći pola toga puta i recimo stići u točku e, zatim preći pola puta
od točke e do točke B dakle još t , zatim ! puta, itd. Kako se ovaj postupak može
provoditi do beskonačnosti. nemoguće je stići u točku B . Nama je jasno da se tu radi o
zbroju geometrijskog reda
l l l
2+ 4+ 8+'"
i taj zbroj je jedan. Jednako tako je konačno vrijeme za koje ćemo preći sve te odreske.
Strijela. "Strijela koja izgleda da leti, ne leti". Naime u svakom nedjeljivom tre
nutku vremena strijela miruje. Kako je vremenski interval zbroj od beskonačno mnogo
nedjeljivih intervala, strijela uvijek miruje.
Kornjača. Promotrimo detaljnije paradoks "kornjače". Naime, brzonogi Ahil, utrku
jući se s jednim od najsporijih bića, s kornjačom, neće je moći dostići ako je ona krenula
prije njega.
Pretpostavimo da Ahil trči (radi jednostavnosti) sto puta brže od kornjače. Zenonovo
razmišljane je sljedeće: Neka kornjača prijeđe put So prije no što je Ahil krenuo. Dok Ahil
prijeđe taj put, kornjača prijeđe daljnji put S I = So/ 1 00 . Dok on prijeđe put SI kornjača
prijeđe daljnji put st / lOO = so/ l ()(J2 itd. Dakle, Ahil ne može stići kornjaču jer je ona
,
uvijek nešto malo ispred njega.
... ( 1 . .)
Kao što znamo kornjača će prevaliti put
So
So + 1 00 + 1()()2
So So
+ 1 003 + =
l
So l + 1 00 + 1 ()()2 + . .
4 . NIZOVI 53
U posljednjoj zagradi imamo geometrijski red s kvocijentom 1/ 100 . Zbroj tog reda je
l 100
s = So = --gg so
l
-
1 - 100
i Ahil će stići kornjaču na tom mjestu, jer se on kreće jednoliko i neprekidno. Problem
možemo riješiti i ovako: nakon vremena t kornjača prevali put So + Vk t , a Ahil 100 vkt
( Vk je brzina kornjače). Ti će putovi biti jednaki kad je t = so /99vk .
Dakako da je Zenon znao da će Ahil prestići kornjaču, no razrješenje gornjega para
doksa nije u to doba bilo posve jasno. I sami stari grci imali su svoje "metode" rješavanja
nekih od ovih paradoksa. Tako je Diogen, grčki filozof koji je zagovarao život s čim manje
potreba i živio u bačvi, "dokazao" da postoji gibanje. On je jednostavno obišao svoju
bačvu i tako dokazao da postoji gibanje. 1
Defmicija niza. Veliki matematičari C. Gauss 2 i A. L. Cauchy 3 definirali su
F.
pojam niza u smislu u kojem ga i danas shvaćamo.
Definicija 4.1. Nekaje S neprazan skup. Funkciju a sa skupa N u skup S nazivamo
nizom u S .
Dakle, niz je preslikavanje a : N -+ S. Umjesto uobičajene oznake a(n) , tj. funk
cijske vrijednosti u prirodnom broju n , koristmo oznaku an . Zbog jasnoće niz često
zapisujemo na sljedeći način:
navodeći nekoliko prvih i opći, n -ti član niza. Koristimo i sažeti zapis (an ) . Mi ćemo
najčešće proučavati nizove realnih brojeva, tj. funkcije sa skupa prirodnih brojeva N u
skup realnih brojeva R. Ako umjesto skupa N uzmemo njegov konačni podskup, tada
funkciju a : { l, . . . , n} -+ S nazivamo konačnim nizom u S .
Niz najčešće zadajerno tako da propišemo kako se dobiva opći ( n -ti) član niza.
Navedimo nekoliko primjera nizova realnih brojeva.
Primjer 4.1. Ispisano je nekoliko članova niza kada je zadan opći član.
1. an = (- l ) n ; - 1, 1, - 1 , 1, . . .
2. an = l + ( - l )n ; 0, 2, 0, 2, . . .
3n+ 1 . 7 13
3. an - n2+1 ' 2, 5' 1, ' . . .
17
4. an = 0" ;
9 0.9, 0 . 09, 0.009, . . .
1
an = cos nx + xn ; cosx + x, cos 2x + x2 , . . .
5.
6. 1
an = ( l + - ) n ; 1 + l' l ( 1 + 21) (
'
2 )
1 + 31 3 , . . .
n
7. al = l, a2 = l, an+1 = an + an- 1 ; l, 1 , 2, 3 , 5, 8, . . .
8. an = 2 � ; 2 , .;2, �, 12, . . .
l Uz Diogenovo ime vezane su brojne anegdote. Onje znao u pola bijela dana šetati s upaljenom svjetiljkom
'tražeći čovjeka'. Kad muje Aleksandar Veliki, oduševljen �egovim načinom života, došavši pred bačvu ponudio
poklon, Diogen ga zamoli da mu se skloni sa sunca jer ga svojom sjenom smeta kod sunčanja.
2 Carl Friedrich Gauss, ( 1777-1855), njemački matematičar
3 Augustin Louis Cauchy ( 1789-1857), francuski matematičar
54 4. NIzovI
Primjer 4.2. Nacrtajmo kružnicu polumjera r l , i neka su njene dijametralne
točke A i B. Točka B neka je polovište luka fiE , dok je polovište dužine DE točka
C . Neka je d(D,E)= Sn duljina stranice upisanog n-
terokuta u zadanu kružnicu. DB je
stranica 2n
-terokuta. Dokažimo da je
S2n = J2 - V4 - s� .
Sl. 4.1
Istinitost tvrdnje slijedi izjednakosti izraza za površinu pravokutnog trokuta f1(A BD) .
Imamo I ABI = 2,
IBDI == S2n , ICDI = ! S7l '
P
== IA DI I BDI = I ABI ICDI = � . 2 . =:> Sn
d( A D) =
2 2 2 2 ' S2n
l A DI == VIABIZ - IBDlz==:: = V4 - st, .

Iz posljednje jednakosti dobivamo bikvadratnujednadžbu za S2n čije rješenje daje traženu
formulu.
n
Ako je = 4 (upisan kvadrat) , onda je stranica S4 = vi , dakle, S8 - vi , J2
SI6 = J2 - V2 + h, . . . , S2" = J2 - J 2+ V2 + �.
U posljednjem izrazu imamo (n
- 1 ) -korijena. Očekujemo da je opsegu kružnice sve bliži
broj 271 • SZ" i to zapisujemo na način
lim
n � oo
271
S2" lim
1J -+ OO
. /2 - V. /2· + V2 + � = 2n.
271 . V·
Nadalje kako je limn..... oo 271 == oo prirodno je očekivati da slijedi
=O tj.
=2 .
4. NIZOVI 55
Primjer 4.3. Zadana je kružnica polumjera r , i u nju je upisan pravilni n -terokut.

Površina jednog karakterističnog trokuta sa središnjim kutom a ;:::: : �?-
2 je sin a , dakle
površina upisanog n -terokuta je
2 2n . . 2n
r sm sm
n
n . --2�o... = ?-n 2nn .
n
Možemo očekivati, kada n teži oo da će ovaj broj težiti broju r2 n , odnosno da će biti
.
sm
2n
lim = 1.
n
Primjer 4.4. Bodeov zakon. To je pravilo po kojem određujemo udaljenosti nekih
planeta sunčevog sustava. Njega je otkrio njemački matematičar J. D. Titius 1766. godine,
kad još nisu bili otkriveni planeti Uran, Neptun i Pluton. 1722. godine njemački astronom
J. E. Bode publicirao je to pravilo, koje je po njemu i dobilo ime. Evo njegova opisa.
Polazimo od niza brojeva
O, 3, 6, 12, 24, 48, 96, 192, 384, 768, . . .

ao O, a l 3, an+l = 2an, n > 1 .
Polazeći od tog niza dolazimo do novog niza
an + 4
10
0 . 4, 0.7, l, 1 .6, 2.8, 5 .2, 10, 19 .6, 38.8, 77 .2, . . .
Ovi su brojevi približne udaljenosti planeta do Sunca, izraženi u astronomskirnjedinicama
(astronomska jedinica iznosi približno 150000 000 km, to je prosječna udaljenost Zemlje
od Sunca).
jenost
0.4 0.39
Venera 0.7 0.72
Zemlja U JO
Mars 1 .6 1 .52
Asteroidi 2.8
Jupiter S.2 5.20
Saturn 10 9.54
Uran 19.6 19. 1 8
Neptun 38.8 30.06
Pluton 77.2 39.30
Većina asteroida nalazi se tamo gdje predviđa Bođeov zakon.

S6 4. NIZOVI
Neka su zadani nizovi realnih brojeva (a,,) , (b,,) . Polazeći od tih nizova možemo
izgrađivati nove nizove pomoću algebarskih operacija definiranih na skupu nizova realnih
brojeva. Niz (c,, ) , n E N je zbroj nizova (a,,) i (b,,) ako je n -ti član niza ( c,, ) jednak
zbroju n -tih članova nizova (a,,) i (b,, ) . Dakle,
(an) + (b,,) = (e,, ) ako je c" a" + bn·
Analogno definiramo produkt dva niza
(an) (bn) = (c,, ) ako je c" = an ' b".
Slično definiramo unmožak broja i niza. Ako je I.. realni broj, tada će I.. (a,,) biti novi niz
kojem je n ti član jednak n tom članu niza (a,,) pomnoženim s brojem I.. . Dakle,
-
I.. (an) ::::: ( A a,,).

Razlika dva niza je niz čij i je n -ti član jednak razlici n -tih članova polaznih nizova:
Kvocijent dva niza (an) i (b,,) definiramo samo onda ako su svi članovi niza (b,,)
različiti od nule. U tom slučaju definiramo kvocijent
(an)
= (c ) cn
(bn) ,, ,
Ovako definirane operacije vrijede za konačne i za beskonačne nizove.
Neka je zadan niz realnih brojeva (an) . Njegovi članovi čine podskup skupa realnih
brojeva. Zato se možemo pitati je li taj skup brojeva ograničen odozgo, ograničen odozdo,
ograničen ili neograničen?
Defmicija 4.2. Nizje ograničen odozgo ako vrijedi:

(::lM E R) i (Van) (an � M).
Niz je ograničen odozdo ako vrijedi:
(::lm E R) i (Van) (an � m).
Niz je ograničen ako je ograničen odozdo i odozgo, tj. ako postoje realni brojevi mi
M takvi da za svaki n vrijedi:
(Vn ) je /11 � an � M.
4 . NIZOVI 57
Ograničenost niza brojeva često iskazujemo na sljedeći način:

(3M E R) takav da (Vn E N) vrijedi l ani ::;; M.
Ograničenost niza brojeva možemo karakterizirati tako da istaknemo neki konačni otvo
reni interval (a, b) realnih brojeva koji sadrži sve članove niza. Takve otvorene intervale
nazivamo okolinama.
Okolina broja a je svaki otvoreni interval koji sadrži a . Vrio često koristimo sime
trične okoline broja a koje zadajerno nekim pozitivnim realnim brojem. To su otvoreni
intervali oblika (a - e, a + e) , gdje je e > O . Za takve okoline kažemo da su to tzv.
e -okoline.
Definicija 4.3. Niz realnih brojeva (an), n E N, nazivamo konvergentnim nizom

ako postoji realan broj a koji u svakoj svojoj okolini sadrži gotovo sve članove tog niza.
U slučaju da je niz konvergentan kažemo da je limes tog niza broj a i pišemo:
lim an = a ; ili an -;. a , kada n -;. oo .
n -oo
Da se u svakoj okolini nalaze gotovo svi članovi niza znači da se u toj okolini nalaze
svi osim možda njih konačno mnogo. Za okolinu broja a obično uzimamo simetričnu
e -okolinu, tj . otvoreni interval
(a - e, a + e) = {x E R : a e < x < a + e, e > O}.
Niz (an ) je konvergentan i ima za svoj limes broj a ako za svaku e -<>kolinu broja a ima
samo no članova tog niza izvan e okoline. Broj no ovisiti će o e -<>kolini, tj. o broju e ,
zato i pišemo no = no(e ) .
Ako niz (an ) nije konvergentan, onda kažemo da je divergentan.
Definicija 4.4. Niz (an) je konvergentan i njegov je limes broj a ako
(Ve > 0)(3no(e) E N)(Vn > no )(lan al < e) .
Upozorimo na sljedeće ekvivalencije koje koristimo kada želimo iskazati da je neki broj u
e -<>kolini broja a :
lan - al < e <=> - e < an - a < e <=> a e < an < a + e .
l
Primjer 4.5. Dokažimo da je niz ( ;; ) tj.
mu je limes broj o:
,
l' l l l
2 ' 3" " ' ;;" ' " konvergentan i da
n -;. oo .
l
n- -;. O kada
Kako dokazujemo takve tvrdnje? Zadajerno neki e > O , zatim za taj e tražimo broj no
Iz lan - OI < e slijedi

l
poslije kojeg će svi članovi niza biti blizu limesa do na e . Dakle, neka je zadan e > O .
n < e , tj. n > !e . Dakle, ako je zadan E treba za no uzeti

prirodan broj veći od !e . Prema tome za svaki e > O postoji prirodan broj no takav da je
l !n - OI < e , tj.
nI-oo
lm.
n
l O.
58 4. NIZOVI
O.
Navedena tvrdnja neposredna je posljedica Arhimedova teorema. Naime neka je
zadan e > Tada prema Arhimedovom teoremu postoji prirodan broj n takav da je
ne > 1 , odnosno !n < e za svaki prirodni broj veći od n .
Zadatak 4.1. Zadani su nizovi svojim općim članom:

1. an = l )n 2. an = n 3 . an = 1 3 4. an = (- l t!n
Polazeći od definicije konvergencije niza dokaži da su nizovi pod 1 . i 2. divergentni,
dok su ostala dva konvergentni.
Teorem 4.1. 1. Konvergentan nizje ograničen;

2.
Konvergentan niz može imati samo jedan limes.
Ako je niz (an) konvergentan, onda
3.
-oo an a => nlim

nlim =
-oo la ani = O;
4. Ako je lim an = lim bf! = a i an � Cn � bn , onda postoji lim Cn
n-+oo "....... 00 n -+<x')
nlim
�oo C n a ;
5. Akoje lim an = a
n-oo _oo bn = b, onda postoje sljedeći limesi i jednaki su:
nlim
5. 1.
--oo (an + bn ) = nlim
nlim -oo an + nlim -oo bn a + b ;
5.2.
-oo (an - bn ) = nlim
nlim - -oo bn a - b ;
-+oo an nlim
5.3. lim (an ' bn ) = lim an ' lim bn ab ;
1J-+00 n -oo n -oo
lim an
5.4.
an = � �.
nlim
..... oo bn nlim..... oo bn b
_
U kvocijentu nizova pretpostavlja se da su svi članovi niza bn različiti od O i da je

limes b također različit od nule.
..... oo an = a . Odaberirno e > O. To znači da izvan intervala

Dokaz. 1. Neka je nlim
(a e, a + e) ima samo konačan broj članova niza. Neka je no indeks posljednjeg takvog
člana. Za svaki n > no je lani = lan a + al � lan a l + lal � e + lal . Označimo sa M
-
najveći od no + 1 brojeva, lat i , la21, . . . , Iano i, e + lal . Sada za svaki n vrijedi an � M ,

tj. niz je ograničen.
2. Tvrdimo, ako postoji limes niza onda je on jedt;loznačno određen. Dokaz pro-
vodimo kontradikcijom. Dakle, neka je lim an = a lim an = b , i neka je a < b .
n -+oo n _oo
4. NIZOVI 59
Odaberimo za e � ; �
b a
. obivamo tim izborom dvije disjunktne e -okoline oko brojeva
a i b . Kako je nlim an = a slijedi da se izvan spomenute okoline (a - lO, a + 10) nalazi
� oo
samo konačan broj članova niza pa se prema tome ne mogu gotovo svi nalaziti u e -okolini
od b , tj. b nije limes, a što je u suprotnosti s pretpostavkom da on to jest.
3. Kako je nlim an = a to vrijedi ("le > 0) (3no)(Vn > no) ( la - ani < e) . Sada
� oo
imamo I la - an l - OI = la - ani < e , pa vrijedi
n
lim an = a ===? nlim la - ani O.
- oo - oo =
4. Sandwich-teorem. Neka je nlim an lim bn = a, i za svaki n (ili počevši
=
- <Xl n - oo
od nekog n ) an � C n � bn . Neka je e > O zadano. Pokažimo da postoji no takav
da će za svaki n > no biti la - cn l < e . Za zadani e postoje brojevi nl i n2 takvi
da je za svaki n > nl slijedi la - ani < e i za svaki n > n2 slijedi la - bnl < e .
Odaberimo veći od ta dva broja, n3 = max{nl' n2} . Sada je za svaki n > n3 l a - ani < lO
i la - bn I < e . To znači da su an , bn U intervalu (a - e, a + e) , a prema tome je za svaki
n > n3 Cn E (a - e, a + e) , tj. nlim Cn = a .
� oo
5.1. Limes zbroja je zbroj limesa. Neka je lO > O zadano. Za taj e postoje brojevi
nl i n2 takvi da za
e lO
("In > n d ( la - an i < 2" )' ("In > n2)(lb - bnl < 2" ) .
Odaberimo n3 = ma.x{nl ' n2} . Sada će za svaki n > n3 biti
la + b - (an + bn ) 1 = I (a - an ) + (b - bn ) 1
lO e
� l a - an i + lb - bn l � 2" + 2" = lO ,
a to znači da je limes niza (an + bn ) broj a + b .

5.2. Limes razlike je razlika limesa. Dokazujemo analogno kao u prethodnom slučaju.
Moramo pokazati da vrijedi
("le > 0) (3no E N) (Vn > no) ( la - b - (an - bn) 1 < e).
Neka je e > O zadano. Postoje brojevi nl i n2 takvi da je
e · e
("In > n d ( la - ani < 2" )' ("In > n2)(lb - bn l < 2").
Odaberimo no = max{n!, n2} . Sada z a svaki n > no vrijedi
la - b - (an - bn) 1 = I (a - an) + (bn - b}1
e e
< la - an i + I bn - bl < 2" + 2" = e,
a to upravo znači daje nlim (an - bn) = a - b .
� oo
5.3. Limes produkta je produkt limesa. Dokažimo najprije da je produkt konver-
gentnog niza i konstantnog niza konvergentan niz:
lim an = a ===? n lim (can ) = C · nlim an = ca
n - oo - <Xl - oo
Kako je (an ) konvergentan, vrijedi
. lO
lan - al < !CT ' za n > no·
60 4. NIZOVI
Dakle. za svaki n > no vrijedit će

Ica - can I = lei la - ani < I cl � = E,
E
a to upravo dokazuje pomoćnu tvrdnju.

Pokazali smo da su konvergentni nizovi ograđeni. Dakle, postoji M takav da za svaki
n vrijedi I bnl < M
lab - anbnl = I (ab - abn} + (abn - anbn} 1 � lal lb - bnl + I bnila - an i
� l a l l b - bnl + Mia - ani ·
Nizovi (an ) i (bn) su konvergentni. stoga vrijedi
l a - ani --+ O, l b - bn l --+ O .
Ove brojeve možemo učiniti po volji malenima. Stoga. za svaki E > O možemo pronaći
dovoljno veliki no takav da za n > nQ vrijedi
l a - an 1 < M
E
-'
Za takve n je l anbn - abi < E što pokazuje da vrijedi nlim ..... oo anbn ab . =
5.4. Prema pretpostavci je lim b

n ..... oo n = b , svaki bn je različit od nule i sam limes b
je različit od nule. Nadalje znamo da je konvergentan niz omeđen. dakle postoji broj m
takav da je svaki I bnl < m . Dokažimo pomoćnu tvrdnju.
Lema 4.2. Iz navedenih pretpostavki slijedi niz (-

1
) je ograničen. Taj nizje konver-
1 bn
gentan i limes mu je jednak b'
I I
� b
Dokaz. Odaberimo E = . Jer je #- O slijedi E > O . Neka za taj E vrijedi
I bn - bl < E za svaki n > no . Kako je b = (b - bn ) + bn i lb - bnl < E = I I � slijedi
I b l � lb - bnl + I bnl < I I + I bnl �

odakle vidimo:
I bn 1 < TbT = M
1 2
( � ) je ograničen. Konvergencija slijedi iz toga što lb - bnl

bn
i prema tome niz teži prema
II I I
nuli. Naime,
1
- - -
bn b = --
b - bn M b b E
bnb < - I bl I
l - nl <
za dovoljno veliki n .
Polazna tvrdnja sada slijedi na osnovu prethodnog svojstva. Kvocijent dvaju nizova
možemo shvatitu obliku umnoška nizova:
an I l a
- = an . - --+ a . - = - :
bn bn b b
4. NIZOVI 61
Defmicija 4.5. Ako za članove niza (an ) vrijedi da za svaki M > O postoji prirodan
broj no takav da je za svaki n > no ispunjeno an > M , onda kažemo da je limes tog niza
beskonačan:
lim a ('riM > 0)( 3no E N)('rIn > no)(an > M) .
n-oo n
= OO {:::::::}
Za takve divergentne nizove kažemo da konvergiraju u proširenom smislu. Analogno

definiramo što treba značiti lim an = - oo .
n_oo
lim a = -oo ('rim E R)(3no E N)('rIn > no)(an < m).
n_oo n
{:::::::}
Primjer 4.6. Odredi limes i obrazloži svaki korak u sljedeća tri specijalna slučaja.
. aonk + a l nk- 1 + . . . + ak
l lm . . l ao, bo 1= O
'1 --+ 00 bon' + b 1 n'- + . . . + bi '
1. k = i , 2. k < i, 3. k > i .
Za ilustraciju vidi ova tri odabrana primjera.
4 7
3n2 + 4n - 7 3 + - - 3
1. ....,.
Sn2:- ..., ---:-
- 6n-- =
+ 2 -�-� S' -jo -
S +
n n2
3
2n - 3 2
2. 2 = --...!.n::..."..S -jo
O,
n - 4n - S n - 4
n
l-
n2 - l n-
3. = --..!.!;;.. jo
- oo .
-
-3n + 2 -3 +
n
Za niz (an ) kažemo da je monotono rastući niz ako poslije nekog no vrijedi
:
an < anH Niz je monotono rastući
( 3no) ('rIn > no)(an < an+d·
Analogno, za niz kažemo da j e monotono padajući ako poslije nekog no vrijedi
an > an+ l :
(3no) ('rIn > no) (an > anH ) '
. .
Na pnmJer, mz . l 2: 3" " ;;'
'
1 1'
. l l . . . mz
' . . . Je monotono padaJuć'l, dok Je . O 2: '
l
'
n+ l
2 n
-' . . .
-- , . . . monotono rastuć' l.
3 n+ l
62 4. NIZOVI
Teorem 4.3. Monotono rastući niz ograđen odozgo je Iwnvergentan. Monotono pa
dajući niz ograđen odozdo je Iwnvergentan.
Dokaz. Dokažimo samo prvi dio teorema. Dakle, neka je niz (a ) monotono rastući,
i nek� je L supremum odozgo ograđenog skupa brojeva S = {at, a2 , . . , an, . . . } . Prema
n.
tome z,a svaki n E N je an ::;; L i L je najmanji broj koji ima to svoj stvo. Neka je zadan
E: >O . Broj L E nije supremum skupa S , dakle, postoji član niza am koji je veći od
tog broja. Po pretpostavci je niz je monotono rastući i zato su svi članovi veći od am veći
od L E , tj. nalaze se u E --okolini broja L . Prema tome broj L je limes tog monotono
-
rastućeg niza.
<
Analogno dokazujemo drugi dio teorema: iz a n+ ! an i m = inf {at, a2 , . . . alil . . }
n"" n
.
slijedi lim a = m .
ac
Primjer 4.7. Opći član niza je n 2.V2 + J2 + . . . + ..fi, ( n korijena). Dokaži

a =
da je niz konvergentan i da je lim
ac n..., an =
Koristit ćemo prethodni teorem. Dokažimo indukcijom da je niz monotono rastući.
Očito je
> O, 2 + .fi > 2 � V2 + .fi > ..fi,
.fi
te je a2 > al . Pretpostavimo da je an > an -l . Sada će slijediti
an + 2 > an-l + 2 � Jan + 2 > Jan- l + 2,
tj . an+1 > an . Time smo pokazali monotonost. Dokažimo indukcijom još i ograđenost
odozgo. Pokažimo da je jedna gornja međa broj 2. Vrijedi al ..fi < 2. Pretpostavimo
da je an < 2. Tada vrijedi
=
an + 2 < 4 � Jan + 2 an+l < 2 . =
Time smo pokazali i ograđenost odozgo. Stoga je niz konvergentan.
J2 + an ,
U tom će slučaju postojati njegov limes L . Vrijednost broja L određujemo koristeći
jednakost an+ l = iz čega slijedi
lim
11 ---+ 00
an+ ! nlim
-+oo J2 + an � L= J2 + L, L= 2.
Primjer 4.8. Problem egzistencije limesa u prošlom primjeru nije nevažan, nipošto
manje važan od samog njegovog izračunavanja. Da bismo smjeli uvrštavati broj L u
formulu, moramo znati da on postoji. Inače možemo dobiti besmislene zaključke.
Ilustrirajmo to na primjeru niza zadanog formulama al = 1 , a = l an- l . Pretposn
tavimo (bez detaljnije analize) da je on konvergentan i na način analogan onom u prošlom
primjeru, uvrstimo limes L u formulu:
an = l an -l � l im an = l Iim a _ l � L = l L � L = �.
- n
Dobili smo L ! dakle, niz je konvergentan i limes mu je ! .
'
Koliko je ovaj zaključak besmislen vidimo .ispisujući nekoliko prvih članova niza: l ,
O, l, O, l ,. . . .
4. NIZOVI 63
Primjer 4.9. Neka je zadan realan broj x > O . Kako možemo izračunati ,;x ? De
finirat ćemo niz koji će konvergirati k traženom broju. Neka je al prvi član niza (prva
aproksimacija), koju možemo izabrati proizvoljno - nastojeći ipak dobro aproksimirati
vrijednost ,;x . Stavimo: ,;x = al + t . t je pogreška prve aproksimacije, za nju je
razumno pretpostaviti da je malen broj.
-.IX = al + t, ===> x = ai + 2alt + t2 ,
Zanemarivši t2 koji je malena veličina, dobivamo
x - a2l
t� __
2al
Prema tome približna vrijednost za ,;x dade se napisati u obliku
-.IX � al +
x
��i = � (al + :J =: a2
Polazeći od tako definirane druge iteracije a2 došli bismo do istovjetnog izraza za aprok
simaciju a3 . Koristeći iterativnu formulu
an+ l = � (an + :J , x>O
dobivamo niz koji konvergira ka ,;x . Pokažimo to.
Odaberimo a l = max { l, x} Poznato je da vrijedi:
(Va - Vb)2 � O ===>

a ;b � v;;b
tj. aritmetička sredina dva pozitivna brojaje veća ili jednaka njihovoj geometrijskoj sredini.
Prema tome je
S druge strane je
Broj an+ l aritrnetička je sredina brojeva an i x/an te se nalazi po veličini između njih.
kako je an > ,;x, an+ l > ,;x, vrijedi nejednakost
x
- -.IX < an+l < ali
an <
Niz (an) je stoga monotono padajući i ograničen brojem -Ji , dakle postoji lim an == L.
Njegovu vrijednost dobivamo ovako:

an+ l = �2 (an + an )
. � L = -.IX
Tako na primjer za v3 odaberimo al = 3 ,

a2 = �(3 + �) . a3 = � (2 + �) == 1.75
64 4. NIZOVI
a4 = 1 .732143, as = 1 .7320508, . . . JJ 1 .7320508 Rl
Posljednji rezultat za JJ dobiven je pomoću džepnog računala. Niz konvergira vrlo brzo
prema točnoj vrijednosti, u svakom koraku se broj točnih decimala podvostručuje.
Ako je t; = an+ 1 - a" razlika dva susjedna člana niza, onda iz definicije niza slijedi
(a,,+l - a,,) 2 - a;+l + x = O e2 + x a;+l a,,+1 Jt;2 + x,

==:::} =
što nam može poslužiti kao ocjena aproksimacije, tj. koliko je blizu an+l broju y'X .
Ovaj se algoritam koristi u računalima pri računanju vrijednosti funkcije drugi korijen.
Broj e ima posebnu ulogu u matematici koja sigurno nije manja od uloge na primjer
broja Tr . On ulazi u definiciju tako značajne funkcije kao što je f(x) = ex i pa je baza
prirodnih logaritama. Definirat ćemo broj e polazeći od dva monotono rastuća odozgo
ograničena niza (an) i (b,, ) kojima je limes broj e .
b" == l + ll! + 2!1 + 31! + . . . + nl1
za niz ( � ) " prema BernoulIijevoj nejednakosti vrijedi:

a" = 1 +
( l + ;;l ) " � 1 + n · nl 2 .
Dokažimo daje all < bil < 3 .
Prema binomnoj formuli je
=2+
l ( �) (l
2! 1 n + 3 ! 1
_
(kn)
Prema definiciji binomnih koeficijenata slijedi
=
n! n(n - 1)(n - 2) . . . 2 . 1 n(n 1 ) . . · (n k + l)
k!(n - k) ! = k!(n k)(n k 1) . . · 2 · 1 k!
Odavde
4. NIzovI 65
Dakle, G) (� ) k ;! � jer su faktori ( 1 - �) < 1 . Prema tome je

( nl ) " 1 1 2 ! n!l
.
n
l
aII = 1+ - � + + -+...+ bil '
Nadalje je
l
k! 1 2 3 4 . k 2 . 2 .. · 2
- =
1
.
l. . . .
� ------
1 2 1 3Jl nl! 2 221

Zato
1+ +
l
+ +...+ + 2" +
l
+ .."+
1
�
=1 2 " 3 ( 2l ) < 3.
1 - (�)
+ = 11-
1
1 - �2
- _
Dokazali smo da vrijedi 2 < 3,

� all � bil Kako je k tome bll+ l = bn + ..,..--- , vidimo
e, e ;;::: 2 + 2l'. -3l..' n�1
da je (bil) monotono rastući niz. Postoji zato njegov limes.
lim bil
n -foC<,)
= + + " . . + l" bil "
Pokažimo da je i niz (all) također rastući. U izrazu za an+ l imamo više sumanada
nego u izrazu za an . Uspoređujući sumande po redu vidimo da su veći sumandi od all+ l .
(2) . J..n2 n(nl ·2- l) . J..n2 J..21 ( l �n ) ,

Tako je na primjer
n
= = " _
dok je
(nk) n1k < (n k l ) (n +1

Općenito je
. + .
l )k '
.
2< < <

Postoji i limes niza (an) jer je monotono rastući i ograničen odozgo,
e.
an all+ l 3.
n k
Označimo taj limes s e. Pokazali smo da vrijedi e �
2 ; ( l - �) ; ( 1 �) (1 - �) ; ( l - �) . .. ( l - k n l )
Kako je za >
an > + , + , + "."+ !
.....oo 2 ; ; + . . . + ; k
an ;;::: + =
e. e.
vidimo da je e limll k. ,
+ , , b za svaki Zato,
e = limn""'"" all ;;::: limn..... "" bn = tj. e =
66 40 NIZOVI
Izračunajmo nekoliko limesa koje ćemo u daLjnjem često koristiti:

!
n -ex) n = O,
1. Lim
2. lim � = l ,
n -oo
3. lim {Ili = l, a > O .
n-oo
4. lim an = O , za la l < l ,
) +l
n -oo
(
5 . Lim 1 +
n - oo n
)
! n= < 1 +e ( ! ) Il+ l ,
n lim
n. - oo 1 + n(
! n = e,
[ l l
6. lim l + - + 3 + . . . +
n-oo 2 -
1
n
]
Ln(n) = e = 0.577216 . o o ,
gdje je Ln n prirodni Logaritarn broja n , a konstanta e je Eulerova konstanta.
Limes pod l. već je dokazan.
Dokažimo 2. koristeći Bernoullijevu nejednakost i "sandwich" teorem. Može
mo pisati wn = l + an , gdje je an > O. Odavde, po Bernoullijevoj nejednakosti
Jn = ( 1 + all )1I > l + nali > nali te je all <
Jn
= Dobili smo
n yn �.
1Ir.: = (l + an ) 2 1 + 2an + all2 < 1 + 2r.: + -'
l < �n l
yn n
Budući je lim ( 1 +
n-+ oo �
vn
+ !)
n l , slijedi nlim
- oo � = 1 jer se članovi niza ( �) nalaze
između članova nizova čiji su Iimesi jednaki 1.
Dokažimo 3. Ako j e a > 1 , onda vrijedi 1 < {Ili < � čim j e n > a. Kako ( �)
ima limes 1, to je i traženi limes jednak 1. Ako je O < a < 1 , tada stavljajući a = �
možemo pisati !/ii = �, kako je b > 1 , rezuLtat slijedi po već dokazanom.
Dokažimo 4. Neka je a > l . Onda je a = l + h, h > O . Prema BernouJlijevoj
nejednakosti, all = ( 1 + h)1I > l + nh > nh . Slij edi n- lim all = oo .
Ako je a = 1 , onda
oo
l 1
je lim an = 1 . Dakle neka je lal < 1 Sada je _ > l , pa je _ = 1 + x , x > O.
_ oo Ial 1a 1
Nadalje je (!)
I I
n n nx .
= ( l + x) > Konačno iz posljednje nejednakosti slijedi
0 < l a l ll < ..!.. ,
nx
lim
II-OO nx X
.
1 = 1 lim ! O
n=
II - OO
:=:;- lim Iai n = O.
II - OO
MogLi smo i ovako zaključivati. Neka je lal < 1 . Sada je niz (Ia i n ) monotono pa
dajući i ograničen odozdo brojem Oo Dakle, postoji limes tog niza i recimo da je to
broj m . Dokažimo da je m O o Iz Ia i n --+ m slijedi Ia i n . lal = l a l n+1 --+ m l a i ,
n
la l +1 - m :=:;- m la i = m ==> m(l - lal) = O Zato je m = O jerje lal =I- 1 .
Dokažimo 5. Već je dokazano da je lim
II - OO
( 1 + n!)" =' e, i daje niz (
an = 1 + n!)"
monotono rastući i ograničen odozgo.
4. NIZOVI 67
Dokažimo daje niz bn ( I + �r+1 monotono padajući i n��(1 + �r+1

'
= = e.
Za razliku tih nizova vrijedi:

=
11
bil - all ( 1 + ;;l ) + 1 - ( l + ;;I ) ( l + ;;I ) ( 1 + n1
II
=
II
Možemo zaključiti da nizovi imajujednake limese. Upotrebom BernouJlijeve nejednakosti

dokažimo daje niz (bil ) monotono padajući.
bllH (I + � r+ ( n2 + 2n ) "+1 n + 2
2
bil =
( 1 + -nI ) - n2 + 2n +
liH n+ 1
l
1 n+2 n+2
( n2n+2 +2n2n+ 1 r+ 1 n + 1 n+1
= . -- =
1 n + 2 n3 + 4n2 + 4n l.
<
I + (n + l) · n + l n3 + 4n 2 + 4n + 1 <
11 11 1
Dokažimo 6. Dokazali smo da vrijedi ( l + ;;1 ) < < ( l + ;;1 ) + . Logaritmira-
e
n . ln ( l + � ) l (n + l) . ln ( 1 + �).
njem dobivamo
< <
Obzirom da je ln( 1 + x ) > O ako je x > O odavde dobivamo:

1
---"""1- > l >
l slijedi
n · ln(l + n-) (n + l) ln(l +
_1_ (
n + 1 ln l + �n ) n�
< <
n
� l > n ' ln ( l + � ) , � > ln ( l + � ) ln(n + l) ln(n).

Supstituirajući po redu n 1, n = 2, . . . u posljednju nejednakost, zatim zbrajanjem svih
=
tako dobivenih nejednakosti dobivamo
1 + 21 + 31 + . . . + ;;l > In(l + n).
Dokažimo sada da je niz čiji je opći član
all l + 2l + 3l + . . . + ;;l - ln(n)
=
konvergentan . Koristeći se višekratno nejednakošću �n > In( 1 + n�) dobivamo

all l + 2� + �3 + . . . + n� - ln(n) > ln ( 1 + �l ) + ln ( l + �2 ) + . . . + ln ( 1 + �) - ln(n)
II
68 4. NIZOVI
= In ( 2.3· 4 . . · (n + l ) .
2· 3 ·4"·n
�)
n
= ln
n+ l
n
> O.
(an) je ograničen odozdo brojem O. Taj niz je striktno padajući, tj.

( )
Dakle je niz
1 + ! < O,
1
an+l al! _ =-
n +_l ln n
. .
Jer Je e < ( l)
1 + ;;
n+l
pa logantmtranJem
.
n+ l ;; (
. . s I"Ijed'l l < l n 1 + l . prerna tome mz .
)
je montono padajući i ograđen odozdo te ima limes.
Pri ispitivanju konvergencije nizova postavlja se pitanje: da li je moguće dati nužne i

dovoljne uvjete za konvergenciju nekog niza?
Ako je niz (an) konvergentan, onda se u svakoj okolini limesa nalaze gotovo svi
članovi niza. Neka je lim an a . Neka je zadan e > O . Postoji prirodan broj k takav
n-oo
da za svaki n > k vrijedi la - ani < i,
što znači da je udaljenost svaka dva člana niza
koja dolaze poslije k -tog člana manja od e :
l an am i l{an - a) - (am - a) I � l an - a l + l am - a l < e.
Dakle, ako je niz konvergentan onda se dovoljno daleki članovi sve manje razlikuju.
Teorem 4.4. Ako je niz (an ) konvergentan, onda za svaki e > O postoji prirodan
broj k takav da za svaka dva m, n > k vrijedi
l am - ani < e.
Definicija 4.6. Niz (an) je Caucbyjev ako za svaki e > O postoji prirodan broj k
takav da svaki m > k , n > k vrijedi
l am ani < e.
Prethodni teorem prema tome tvrdi da je konvergentan niz Cauchyjev niz. Vrijedi i
obratna tvrdnja:
Teorem 4.5. Niz (an) je konvergentan onda i samo onda okoje Cauchyjev niz.
Dokaz. Dokazali smo da je konvergentni niz Cauchyjev. da dokažemo obrat, najprije
pokažimo da je Cauchyjev niz ograničen, zatim da mora imati barem jedno gomilište i na
kraju da ima samo jedno, što će značiti da je konvergentan .
Dokažimo da je Cauchyjev niz ograničen . Zadaj mo e = l . Postoji prirodan broj k
takav da je lan am I < e = l za svaki m, n > k . Prema tome izvan e -okoline broja
an nalazi se konačno mnogo članova niza, dakle je niz ograničen, tj. postoje brojevi m i
M takvi da je m < an < M za svaki n . Sada dokažimo· da ograničen niz ima bar jedno
gomilište. To je tvrdnja sljedeće leme.
4 . NIZOVI 69
Lema 4.6. Ograničen niz ima barem jedno gomilište.
dva [ m,
m � M l, [ m � M , M l. U barem jednom od ta dva
Neka se svi članovi niza nalaze unutar intervala [ m, M J. Podjelirno taj interval na
intervala mora biti beskonačno
mnogo članova niza. Odaberimo onaj u kojem ima beskonačno mnogo članova i njega
dijelimo na daljnja dva interval. Opet je u barem jednom od njih beskonačno mnogo
članova. Nastavljajući taj postupak dolazimo do skupa sve kraćih zatvorenih intervala čiji
presjek neka je broj a . U svakoj okolini tog broja nalazi se beskonačno mnogo članova
niza a to upravo znači da je a gomilište zadanog niza.
Prema tome Cauchyjev niz ima gomilište. Dokažimo da ima samo jedno gomilište.
Pretpostavimo neka ima dva gomilišta. Neka su to brojevi a i b , a < b . Podijelimo in-
terval [a, bl na tri dijela, tj. odaberimo f b ; a . Zbog toga što je niz Cauchyjev slijedi:
=
za zadani f postoji broj k takav da se za svaki n, m > k svi članovi nalaze u f -okolini
broja a , sto povlači da broj b nije gomiIište niza i prema tome teorem je dokazan.
Prilikom ispitivanja konvergencije nekog niza često se promatraju razlike susjednih
članova i ako su te razlike manje od nekog broja, onda za aproksimaciju limesa uzima jedan
od dalekih članova niza (takav postupak se vrlo često koristi u tzv. numeričkoj matematici),
vidi primjer 7. u 4.5.
Pri tom moramo imati na umu da iz činjenice da je razlika dva susjedna člana malena
ne slijedi da je niz konvergentan. (Cauchyjev uvjet promatra razliku proizvoljna dva
daleka člana niza!). Tako na primjer, za niz
af! 1+
l l
+ + , , , + ;;
l
2 3
koji je divergentan, razlika dva uzastopna člana je
i ona može biti po volj i malena.

5.
Redovi
l. Pojam reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70 6. Apsolutno konvergentni redovi . . . . . . . 82

2. Uvjeti konvergencije reda . . . . . . . . . . 73 7. Altemirani redovi . . . . . . . . . . . . . . 84
3. Redovi s pozitivnim članovima . . . . . . . 75 8. Svojstva konvergentnih redova . . . . . . . 85
4. Teorem o uspoređivanju redova . . . . . . 76 9 . Množenje redova . . . . . . . . . . . . . . . 87
5. Kriteriji konvergencije . . . . . . . . . . . . 78
Neka je zadan niz ( an ) realnih brojeva. Zbroj konačno mnogo pribrojnika možemo
lako odrediti i onje neovisan o poretku tih pribrojnika. Zamislimo li da broj tih pribrojnika
rasle u beskonačnost i želimo li odrediti njihov zbroj, tada naša intuitivna predodžba o
načinu zbrajanja više nije dovoljna. Prirodno se nameće sljedeći algoritam za zbrajanje
niza brojeva:
• Prva suma jednaka je prvome članu niza
• Svaka sljedeća dobije se da se prethodnoj doda novi član niza
Time dobivamo novi niz realnih brojeva:

Sl = a l,
s2 = Sl + aZ a l + a2 ,
s3 = S2 + a3 al + a2 + a3,
Sn = Sn - l + an a l + · · · + an ·
Dakle, polazeći od niza ( an ) dolazimo na prirodan način do niza
n
(Sn ) , Sn l: ak = al + . . . + an
.1:=1
koji nazivamo nizom parcijalnih suma.
70
5. REDOVI 71
Definicija 5.1. Uređen par nizova brojeva ((an ) , ( Sn ) ) , gdje je SI

Sn + an+1 nazivamo redom brojeva.
oo
Umjesto zapisa reda kao uređenog para nizova ((an ) , (sn )) , češće koristimo i oznaku
L
k= 1
ak ili pak L ak , ili al + . . . + an + an+) + . . . , ili njima slične.
Gornji zapis i (donekle neobična) definicija sugeriraju dvije stvari:
• ideja zbrajanja je temeljna u pojmu reda - zbog toga oznaka sumacije u alterna
tivnoj definiciji reda;

• nažalost (ili na sreću?) svi redovi neće imati sume - zbog toga strogo definiramo
red preko uredenih parova nizova.
Definicija 5.2. Red 2:%: 1 ak nazivamo konvergentnim ako je konvergentan niz nje
govih parcijalnih suma ( sn ) , tj. ako postoji S := l imn_ oo Sn . Ako je red konvergentan,
onda broj S nazivamo zbrojem ili sumom reda.
oo
Red je konvergentan L ak = S
k =l
Iako ovaj zapis može izazvati nedoumicu, ne treba brkati red s njegovom sumom (čak
ni onda kad je konvergentan ! ) . Da naglase tu razliku, neki autori koriste oznaku
oo
ak za L
red, a L
k= 1
ak za njegovu sumu. Mi nećemo koristiti to pravilo.
Kad neki red konvergira? Odgovor na ovo pitanje nije jednostavan. Započet će
mo sa sljedećim jednostavnim kriterijem pomoću kojega možemo utvrditi da neki red ne
konvergira .
oo
Teorem 5.1. Nuždan uvjet konvergencije reda 2: ale je lim a" = O.
k=l n - oo
Dokaz. Po definiciji parcijalnih sumazadanog redaje s" = s"_ I + a,, tj. S,, -Sn _ 1 = a"
i odavde
l s" - Sn - I I = l a" l ·
Prema nužnom i dovoljnom uvjetu konvergencije nizova (Cauchyjev kriterij) slijedi da za
svaki E > O mora postojati no takav da za svaki n > no vrijedi l a,, 1 = I Sn - Sn - I I < E .
To znači da za konvergentan red mora vrijediti lim a" = O . Medutim taj uvjet nije i
n - oo
dovoljan, tj . ako je za neki red lim an = O to još uvijek ne znači da je on konvergentan .
n - oo
Primjer 5.1. Harmonijski red

oo
l l l l l l
L k = 1 + 2 + 3 + · · · + ;; + n + l + . . .
k =l
72 5. REDOVI
l
- =
je divergentan, iako je ispunjen nuždan uvjet konvergencije, lim
n ---. oo n O . Mi smo već
dokazali da je
E� (� � + +...+ ! - ln n ) = e = 0, 577216 . . . .
Budući da je lim ln II =
n -oo oo
slijedi divergencija harmonijskog reda. Da je taj važni red
divergentan možemo vidjeti i ovako. Za parcijalne sume tog reda vrijedi:
S2n - Sn = ( �1+ +...+

2
�) ( � 1+ +.+ �)
1
+..
.
+. 2n1 > n
1
2n
=
1
2' .
prema tome nije ispunjen Cauchyjev kriterij, koji je nuždan i dovoljan uvjet konvergencije
niza (Sn ) .
Primjer 5.2. Dokažimo da divergira red

oo
3 + . . . + SIn
. . 2
L.., SIn
", . n2 . 2 2 + SIn
SIn 1 2 + SIn . n2 + . . .
n= 1
= .
Pokažimo da nije ispunjen nuždan uvijet konvergencije, tj. oPĆi član reda ne teži nuli.
Pretpostavimo da je lim sin n2
n -oo O . Tada, preimenovanjem indeksa, zaključujemo da
2
n --oo
vrijedi i lim sin (n + 1 ) O . Ovaj je pak limes jednak
2
nlim
--oo sin(n + 2n + 1 )
2 2
nlim
--oo [sin n cos(2n + l ) + sin(2n + l ) cos n ]
2
nlim
-oo sin(2n + l ) cos n
nlim
-oo sin(2n + l 1 h./ - sin2 (n2 )
nlim
-oo sin(2n + l ) = O.
n -oo
No, tada bi vrijedilo i lim sin(2n + 3) = O. kako je sin(2n + 3) = sin(2n +
l ) cos 2 + cos(2n + l ) si n 2 slijedilo b i d a i cos(2n + I) -+ O što j e u suprotnosti sa
sin2 (2n + 1 ) + cos2 (2n + l ) 1 .
Primjer 5.3. Ispitajmo konvergenciju reda 2:: 1 air , ako je an = --,----,-

.
Parci
jalna suma je
Nju možemo napisati u vrlo jednostavnom obliku iz kojeg će se moći lako odrediti koliki
je njezin limes. Dakle,
5 . REDOVI 73
1
Sn = 1.
2 +...+ n·
= ( �) + (� � ) + . . . + ( �
1
3 n
_ _
n+ l
1_
) =1
- _
n+ l
1 _.
n -oo
Kako je lim (l - 1
_-
n+ 1
) l , to je zadani red konvergentan i suma mu iznosi l.
Primjer 5.4. Zadan je geometrijski red
""
n =O
Parcijalne sume tog reda možemo odrediti iz identiteta
n l
xn - 1 = (x l )(xn -J + xn - 2 + . . . + x + 1 ) . � Sn = xx - l .
-
l xi l , onda je lim xn Ako je lxi > 1 , onda ne postoji limes od
Ako je <
n -oo O . �
kada n -> oo . Za lxi = 1

nije ispunjen nuždan uvjet konvergencije i red je divergentan.
Možemo zaključiti: geometrijski red je konvergentan onda i samo onda ako je l xi < l , i u
tom slučaju njegova je suma:
� xn = 1 + x + x2 + . . + xn + l
l xi <
L...
n=O
. . .. = --
l - x, 1.
Podsjetimo se Cauchyjevog nužnog i dovoljnog uvjeta konvergencije niza brojeva.

Niz (sn ) je konvergentan onda i samo onda ako za svaki E > O postoji prirodan broj no
takav da za svaki m, n > no vrijedi \Sm sn i < e . U našem slučaju, za parcijalne sume
reda to znači
("lE > O)(3no)(Vn > no)(Vk E N) ( ISn+k sn i < e ) ,
tj.
lan +l + an+2 + . . + an+kl < e .
.
Dakle, da bi red bio konvergentan nužno je i dovoljno da se za svaki e > O može odrediti
broj no takav da zbroj svakog odsječka poslije n -tog člana bude manji od e .
Primjer 5.5. Dokaži da divergira red

oo
+
l l
� Jn (n + l ) =
Da bismo dokazali divergenciju ovog reda koristimo Cauchyjev kriterij o nužnosti i

dovoljnosti konvergencije reda. Zadajmo e = 1 /4 i pokažimo da ne postoji prirodan broj
74 5. REDOVI
nposlije kojeg bi se svake dvije parcijalne sume razlikovale za manje od naznačenog e.

Napravimo razliku parcijalnih suma
S2n - Sn =
l l l
+ +. .+ .
J(n + 1)(n + 2) J(n + 2)(n + 3) . J2n(2n + 1)
Kako je (n + l)(n + 2) < (n + 2)(n + 2) slijedi
l l
>
-
y'f7(n=+==1 )=;=
===" ( n=+=2�) n-+-2 ·
Budući da za svaki n vrijedi
S2n - Sn > -- l
+ --l l l
3 + . . . + - > n . - = -- >
l l
4
-'
n+2 n+ . n + l 2 n + l 2 2 + n-1
red je divergentan.
* * *
Polazeći od zadanog reda možemo odbacivanjem prvih n članova doći do novog reda
kojeg nazivamo ostatkom polaznog reda. Označavamo ga s
Teorem 5.2. Red L� l ak je konvergentan onda i samo onda ako je svaki ostatak rn
konvergentan, tj.
oo oo
L ak je konvergentan {::::::} L ak je konvergentan.
k= l k=n+l
Dokaz. Označimo m -tu parcijalnu sumu zadanog reda sa Sm i k -tu parcijalnu sumu
reda rn sa sk ' dakle neka je
Fiksirajmo broj n , tj. radimo s redom rn . Sada imamo ove zaključke.

1. Ako zadani red konvergira, onda postoji limes parcijalnih suma Sm i neka je
limm-+oo Sm = S. Iz jednakosti
sk = Sn+k - Sn ==} klim -+oo Sn+k - Sn = S - Sn ,
-+oo sk = klim
dakle i red rn je konvergentanjer postoji limes njegovih parcijalnih suma.
2. Neka konvergira red rn i neka je zbroj tog reda S* . Njegova k -ta parcijalna suma
je sk = Sn+k - Sn . Sada slijedi
--oo sk = S* = klim
klim --oo Sn+k - Sn ,
dakle postoji limes od Sn+k kada k i jednak je S'. + Sn .
-+ oo
5. REDOVI 75
Teorem 5.3. Neka su zadani konvergentni redovi Z:::� I ak = a, Z:::� I bk = b

konstanta e . Konvergiraju sljedeći redovi i za njihove sume vrijedi:
oo oo
1. L ak L cak ca l + ea2 + . . . + can + . = e a,
e· = = . . .
k=1 k=1
oo
2. L (ak ± bk ) = (a l ± b I ) + (a2 ± bz) + . ± (an ± bn ) + . . . . . = a ± b.
k=1
Dokaz. za parcijalne sume spomenutih redova vrijedi:
1. lim
n - oo
eSn = e lim
n - oo
Sn ea,
= nlim
- OO
(a l + . . . + an ) ± nlim
- oo
(b l + . . . + bn )
= a ± b,
pa su tvrdnje neposredne posljedice pripadnih tvrdnji za nizove.
Sad ćemo promatrati redove čiji su svi članovi pozitivni realni brojevi. Nazivamo ih
redovima s pozitivnim članovima. Kako vrijedi S I a l � O i Sn = Sn- I + an , to za
takve redove vrijedi Sn � Sn - l za svaki n . Dakle, niz parcijalnih suma rastući je niz (ne
nužno strogo rastući) .
Prema tome z a konvergenciju takvog niza nužna je i dovoljna ograničenost odozgo.
Dakle, ako postoji broj M takav da za parcijalne sume vrijedi Sn � M, za svaki n , onda
je zadani red konvergentan. Ako red s pozitivnim članovima nije konvergentan. onda je
lim Sn = oo .
n ..... oo
Primjer 5.6. Ispitajmo konvergenciju poopćenog harmonijskog reda

oo
+ - + + . . . + nS + . . . ,
l l l l
- R.
n=1 nS = 1 2S 3
"" s
S E
�
Akoje S = l , onda se radi o harmonij skom redu za koji smo već dokazali daje divergentan.
Dokažimo da je poopćeni harmonijski red konvergentan ako je S > l , dok za S � l red
divergira. Neka je S > l , tj. neka je s = l + x , x > O . Koristeći očiglednu nejednakost
l 1 + .+ 1 . . <n.
1 1
-,
- +
nS (n + I )S (2n - 1 )s nS nX
76 5. REDOVI
možemo zaključiti: unutar sljedećih grupa
(;5 ; ) ( : ;5 � ; ) ( ;
+
5 , 5
+ +
5
+
5 , 5
+ . +
�)
. . l 5 ,...
C� � )
+ +
2k I ) 5 . . . (2k 1 )5 , ' "
imamo: 2 , 22 , 23 , . . . , 2k- 1 , . . . članova, za koje prema već pokazanom vrijedi da su po
redu manje od
.
2X ' 22< ' 23x ' . . . , 2( k - l )x ' . . .
Prema tome za članove niza parcijalnih suma zadanog reda će vrijediti da su manji od
zbroja konvergentnog geometrijskog reds.:
l l l l
1+
2x
+ + . + + .
22< . . 2 (k - l )x . . -- = l .
1--
2x
Primijeti da je 2x > l za svaki pozitivni x . Prema tome niz parcijalnih suma je ograđen
odozgo, a to znači da je poopćeni harmonijski red konvergentan za svaki s > l .
Ako je s < l , onda su članovi poopćenog harmonijskog reda veći od članova harmo
nijskog reda
l l
-1- > - , S = l - x, x > 0,
n -x n
koji je divergentan, dakle za s � l poopćeni harmonijski red divergira. Tako na primjer
vrijedi:
oo
Ln
l l
2" = l+ ...+ 2" + . . konvergira, s = 2;
n .
n=l
oo
L-
l
divergira,
n=l Jn
Prema tome, za svaki > l red
oo
s
l l l
'"
L-
= = ( (s)
l+ -+...+ - +...
nS 2s nS
n=l
konvergira. Stoga je za svaki s > l jednoznačno odredena suma pripadnog reda i na taj
način definirana je jedna nova funkcija na skupu {x E R I x > l } , tzv. "zeta" funkcija
((x) , x > l koja je u uskoj vezi s rasporedom prim-brojeva u skupu N .
Proučavajući redove susrećemo se s dva povezana pitanja na koja treba dati odgovor.
1 . Je li zadani red konvergentan?
2. Ako je red konvergentan koliki mu je zbroj?
5 . REDOVI 77
Za neke probleme dovoljno je znati daje red konvergentan, dokje određivanje zbroja
manje važno. Naime zbroj možemo približno ocijeniti pomoću parcijalne sume Sn , uz
nužnu ocjenu točnosti parcijalne sume koju dobivamo ispitujući razliku ISn srn i , m > n .
Odgovor na prvo pitanje za redove s pozitivnim članovima vrlo često donosimo na temelju
sljedećeg teorema o uspoređivanju redova.
Teorem 5.4. Zadana su dva reda s pozitivnim članovima, ak , ak ;;;:: O i

2:: � 1 bk , bk ;;;:: O .
1 . Ako poslije nekog no vrijedi a n � bn za svaki n > no tada iz konvergencije reda
2:: � 1 bk , slijedi konvergencija reda 2:: : 1 ak ·
2. Ako je poslije nekog no vrijedi an � bn za svaki n > no i red 2::� 1 ak divergira,
onda divergira i red 2::� 1 blr..
Dokaz. Za parcijalne sume tih redova vrijedi:
n n
=
1 . Sn L ak ,
Ir.=l
2. Sn � Sn, sn > L.
U prvom slučaju za parcijalne sume vrijedi Sn < L , tj. ograđene su odozgo jer su to
parcijalne sume konvergentnog reda s pozitivnim članovima. Znamo da je niz parcijalnih
suma (sn ) drugog reda monotono rastući, a sada i ograničen odozgo, znači konvergentan.
U drugom slučaju parcijalne sume Sn > L nisu ograničene odozgo, pa prema tome nisu ni
sume Sn , tj . red 2:: : 1 bk divergira.
Neposredna posljedica teorema o uspoređivanju redova je sljedeći teorem koji je
pogodan i praktičan.
Teorem 5.5. Zadani su redovi s pozitivnim članovima, 2::: 1 ak , 2:: : 1 bk. Ako
postoji n-+oo
lim
an = L, O < L < oo , onda ili oba reda konvergiraju ili oba divergiraju.
bn
Dokaz. Pretpostavimo da je red 2:: : 1 bk konvergentan, i da je
an '
Il· m - L, O < L < oo.
=
n-+oo bn
Za svaki E > O postoji takav no da je za svaki n > no
a
L E < n < L + E,
bn
-
(L E)bn < an < (L + E)bn,

-
(L - E ) ' 'L>k < 'L:>k < (L + E) ' L >k.

Iz konvergencije reda 2:: : 1 bk slijedi i konvergencija reda (L + f) 2:: : n bt a prema
.
gornjoj nejednakosti slijedi i konvergencija reda 2:: : 1 ak .

Neka je sada L E > O i red 2:: : 1 bk divergentan, bn < � an . Očito je prema
L E
prethodnom teoremu red 2:: ak divergentan.
78 5, REDOVI
PnmJer
· . 5 7. Red
. 2: ,
- -
.. '
00 In1n Je' d'IvergentanJerJe. Inn1 > nl . PoznatoJe. da harmofllJs k1
red s članovima
n=2
= �
an n divergentan.
Red L... . Je. za n > 2 ln(n + l ) > l , ln(n + 1 ) >
n + 1 ) d ivergira Jer
�.J ln({f;;2 . l
. Red
n2
,
n",1 n!
l)
S članovima l/ns divergira ako je s � 1 .
Red L...
�.J s > O , divergira jer je za dovoljno velike n , (In n Y < n, odnosno
s
n=2 (In n
- ,
l l
>
--
(In n)S n '
Upoznat ćemo se s dva najjednostavnija kriterija konvergencije redova s pozitivnim

članovima, s D' Alembertovim i Cauchyjevim kriterijem konvergencije. Njih dobivamo
tako da zadani red uspoređujemo s geometrijskim redom . Znamo da red
oo
L act a( l + q + l + . . . + qn + . . .
n=O
= )
konvergira za iqi < l , i njegov zbroj je
oo
" act
L....J = _ a_ o
n=O l -q
Teorem 5.6. (D'Alembertov kriterij.) Zadan je red 2::: 1 an s pozitivnim c1anovi

ma. Ako postoji pozitivan realan broj r < l takav da je
an+ l r < 1 za svaki n > no,
an �
a
n E N , red konvergira, akoje an+l � l , za svaki n > no . onda red divergira.
n
Dokaz. Za dovoljno velike n , tj. n > no je

an+1 � an . r, an+2 � an+l . r � an ?, . . , an+k � an. . . ,;c, =
(k 1 , 2, . . . ) .
Dakle red je konvergentanjer su mu č lanovi (počevši od nekog n ) manji od članova kon
vergentnog geometrijskog reda 2:: � 1 an I. Ako bi nastupio drugi slučaj, tj. ako poslije
nekog n vrijedi an+ l /an � l , onda ne bi bio ispunjen nuždan uvjet konvergencije jer bi
bilo an+l � an , an+2 � an+l � an , itd., a to znači da ne može biti lim an = O .
n --oo
5 . REDOVI 79
Granični slučaj. D' Alembertov kriterijan+se obično upotrebljava u tzv. graničnom slu
čaju. Pretpostavimo da postoji limes nlim 1 =
� oo an q . Onda slijedi
1 . ako je q < l, onda red konvergira;
2. ako je q > l, onda red divergira;
=
3 . ako je q l, nema odluke po ovom kriterij u.
Dokaz. 1. Budući da je q < l postoji > O takav da je i q + < l . Prema tome
e e
(jer je q limes) poslije nekog n će za svaki veći n vrijediti an+t /an < q + < l , što e
prema dokazanom d' Alembertovom kriteriju znači konvergenciju reda.
2 Ako je q > l , onda postoji > O takav da je i q > l , a zbog toga što je q
limes sli. jedi da poslije nekog n an+ ! /an > q > l , što prema već dokazanom znači
e - e
- e
divergenciju reda.
Primjer 5.8. Ispitaj konvergenciju zadanih redova:
oo 2n <xl
3n oo <xl
L n ! , . L 2n (2n + 1 ) 3 L , 4. L n , 5.
l l
1. 2
11=1 11= 1 ,
11=1 .
n=1
211+1
(n + l)! 2
1.
211 = n + l O , red konvergira.
-+
n!
11+ 1
2. 2 [2(n3+11 1 ) + l] 3 2n + 1 3 > l , red divergira.
-+
2 2n + 3 2
2n (2n + l)
Za daljnja tri reda po d'Alembertovom kriteriju
a n+
ne možemo zaklj učiti jesu Ii konver
1
gentni ili ne. U sva tri slučaja limes kvocijenta an iznosi jedan . Nama je poznato da
red pod brojem 3. konvergira, red pod brojem 4. je harmonijski i on divergira. Za poopćeni
harmonijski red pod 5. dokazali smo da je konvergentan za za svaki s > l .
Teorem 5.7. (Cauchyjev kriterij) Nekaje I:: 1 an red s pozitivnimc1anovima. Ako
postoji pozitivan broj r < 1 takav da za gotovo sve n E N vrijedi f/'ii;. � r < l, onda
red konvergira.
Ako ima po volji velikih n za koje je f/'ii;. ;;': l . red divergira.
Dokaz. Uprvom je slučaju an �+k,n , an+1 � ,n+I , . . . , all+k � ,k, . . Zbrajanjem

. .
nejednakosti dobivamo: red I:Z:I ,n konvergira pa onda po teoremu o uspoređivanju

redova konvergira i zadani red.
U drugom slučaju, kada u zadanom redu ima po volji velikih n za koje je f/'ii;. > l ,
nije ispunjen nuždan uvjet konvergencije, tj . članovi reda ne teže k nuli i zadani red
divergira.
80 5 . REDOVI
Granični slučaj. Cauchyjev kriterij , kao i d' Alembertov, koristi se najčešće u grani
čnom slučaju. Neka postoji lim %n = q .
n -oo
L ako je q < l, onda red konvergira;
2 . ako je q > l, onda red divergira;
3 . ako je q l, = nema odluke po ovom kriteriju.
Dokaz ovog kriterija potpuno je analogan dokazu graničnog slučaja za d' Alernbertov kri
terij.
oo ( )n
Primjer 5.9. Ispitaj konvergenciju zadanih redova služeći se Cauchyjevim kriterijem:
oo 2 oo n oo
l. L 2nn ' 2. Ln . 3 , 3.
2
L -; , 4. L ( + l )x , x > O .
n
II
n=1 n=l n=1 11=1

Redovi pod 1 . i 2 . konvergiraju, jer je:
1 . Vn in vn l<l -+
2.
2n = ""2 2 ,
-+
Red pod brojem 3 . divergirajer %n 2 , a za red pod brojem 4. vrijedi:
1 11+1
= x ' !!/n + l = x . (n + l) n+ l [
x konvergira za x < 1 . ] II -+ ,
Podsjetimo da je lim vn = l .
II - OO
Usporedba Cauchyjeva i d'Alembertova kriterija. Oba su kriterija dobivena tako

da zadani red uspoređujerno s geometrijskim redom. Dokazat ćemo da svaki put kad
možemo donijeti odluku je li neki red konvergentan ili divergentan pomoću graničnog
d' Alernbertova kriterija, onda takvu odluku možemo donijeti i na temelju Cauchyjeva
kriterija. Medutim obrat ne vrijedi. U tom smislu je d' Alernbertov kriterij slabiji od
Cauchyjeva, medutim onje praktičniji za primjene. U vezi s tim je sljedeći teorem.
Teorem 5.8. Nekaje zadan red s pozitivnim članovima 2:::: 1 an , i postoji n-+
lim
oo an
= q . Onda postoji lim %n i jednak je q .
n - oo
=
Dokaz. Ako postoji lim an+I /an q, onda za svaki e > O postoji no takav da je
II-OO
za svaki n > no
an+1 l
I
-;;; - q < e, tj. q e < an < q + e .
Fiksirajmo neki n > no . Uvrštavajući po redu sve veće vrijednosti n + l , n + 2, . . . , n+
k u posljednju nejednakost, zatim množenjem svih tako dobivenih nejednakosti dobivamo:
an+2 a n +k
(q - e )k < aan+1
n an+1 an+k- I
__ o • • ,
iz čega slijedi:
(q e)k < aall+k < (q + e)* odnosno all (q - e)k < an+k < (q + e) kan .
n
5. REDOVI 81
Uvedimo supstituciju n+k :::: m. n , uvjet k -+

Za fiksirani oo povlači m -+ oo , pa
dobivamo:
a,,(q - e)m -" < am < (q + e)m -"a" ,
Nakon uzimanja m -tog korijena slijedi
'lJ'{i,, (q - e) l - � < 'lJ'{im < (q + e) l - � 'lJ'{in '
Budući da je n fiksiran, za za m -+ oo slijedi
n
l- -
lim 'lJ'{i" = l, lim (q ± e) m = q ± e,
m-+oo m-+oo
te je
q - e < m-+oo
lim tya;;;" < q + e.
Kako je e proizvoljan slijedi
lim 'lJ'{im q
m-+oo
što smo i trebali dokazati.
Primjer 5.10. Potpuno analogno se dokazuje da vrijedi: ako je lim

n-oo an = oo ,
onda je i lim � = oo ,
" -+00
Iskoristimo to da bismo izračunali lim {(nf . Red
oo
2: nl = I I + 2! + . . , + n! + . . .
,,=1
divergira. Međutim, postoji
,
ll m
a,,+ l ll'm
-- -'---'- = n,-oo.
lm ( n + l ) = oo ,
n -oo an = n �oo n!
dakle je i lim {(nf = oo ,
"-+00
Primjer 5.11. Navedimo primjer reda za koji nije moguće donijeti odluku o konver
genciji na temelj u d' Alernbertova kriterija, ali je moguće dokazati njegovu konvergenciju
pomoću Cauchyjeva kriterija. Neka je O < x < l i red L: ak definiran ovako:
aU - l = xU+ l , au xU , dakle,
2 5 4
3
x +x + x + X
+ 7 + x6 + . . , , X
Prema d' Alembertovom kriteriju nema odluke jer vrijedi :
n = 2k ===>
aU+l = x3 < l; fl = 2k + l ===>
aU+2 = l > 1.
au aU+l x
Pokažimo daje taj red konvergentan po Cauchyjevom kriteriju.
=
n 2k ===> vx2k = x < l,
u+';;x U+3 = x ' -+ x < 1 .
82 5. REDOVI
Ocjena ostatka. Prilikom izračunavanja zbroja nekog konvergentnog reda nailazimo

na velike poteškoće. Potrebno je znati izraziti parcijalnu sumu Sn U pogodnom obliku i
zatim odrediti njezin limes. To je obično teško realizirati.
Kasnije će biti pokazano da za alternirane redove vrijedi: ostatak je po apsolut
noj vrijednosti manji od apsolutne vrijednosti prvog člana kojeg nismo uzeli u zbroj, tj.
Irni < lan+ t I ·
Pretpostavimo da zadani red zadovoljava d' Alernbertov kriterij: za svaki n > no
an+ l < q < l , Tada Je:
vrijedi: --
.
an
qan, an+2 < q2an, . . . , an+k < lan. . . . .
an + l <
Prema tome za ostatak reda će vrijediti:

. q
rn an+l + an+2 + < an q(l + q + q2 + . . . ) an --.
= . . . =
l -q
Analogno će vrijediti ako red zadovoljava Cauchyjev kriterij: za svaki n > no je
ra:. < q < l . Tada je
odakle slijedi
rn < qn+ l (l + q + q2 + . . . ) =
qn+l
--
o
l -q
''0> " '', ! , /.,, , "

/ , ./",, "
;;f;�f�;��f,t �.;jY;S� �?,;��fi:S.6� *Apsollltno�� ()n!el'ge��i . &:;UlOJ W

:' "..•
Do sada smo promatrali isključivo redove s pozitivnim članovima. Ispitujući njihovu

konvergenciju koristili smo teorem o uspoređivanju redova, Cauchyjev ili d' Alernbertov
kriterij. Tu je važno naglasiti da je, zbog pozitivnosti njihovih članova, niz parcijalnih
suma ovakvih redova rastući niz. Stoga je za njegovu konvergenciju dovoljno pokazati
omedenost tog niza.
Situacija je mnogo složenija ako se promatra niz čiji svi članovi nisu svi pozitivni
ili svi negativni. Ako među njima postoji samo konačno mnogo (recimo) negativnih,
takav red možemo shvatiti kao red s pozitivnim članovima, jer su počevši od nekog svi
njegovi članovi pozitivni. Pretpostavimo stoga da zadani red koji ima beskonačno mnogo
pozitivnih i beskonačno mnogo negativnih članova.
Uz svaki takav red povezujemo red čiji su članovi jednaki apsolutnim vrijednostima
članova zadanog reda. Dakle zadanom redu l:: l an pridružen je red apsolutnih vrijed
nosti l:: l lani · Mi želimo ispitati odnos konvergencije tih dvaju redova. Moguće je da
zadani red konvergira, a njegov red apsolutnih vrijednosti ne konvergira. Takve redove
nazivamo uvjetno konvergentnim redovima. primjer takvoga reda je red
l l l l
1 - - + - - - + - -...
2 3 4 5
koji konvergira, a red apsolutnih vrijednosti divergira.
Ako za neki red konvergira red apsolutnih vrijednosti, tada takav red nazivamo apso
lutno konvergentnim. Pokažimo da je u tom slučaju i sam red konvergentan.
5. REDOVI 83
Teorem 5.9. Ako konvergira red 2: : 1 lan I ' onda konvergira i red 2: : 1 an .
Dokaz. Istinitost teorema slijedi neposredno iz nužnog i dovoljnog uvjeta konvergen

cije reda. Red apsolutnih vrijednosti je konvergentan, to znači da za njegove parcijalne
sume vrijedi: za svaki f > O postoji n E N takav da je za svaki m E N
lan+ 1 1 + lan+21 + . . . + lan+m l � f.
Kako za razliku parcijalnih suma I Sn +m - Sn I zadanog reda vrijedi
lan+ 1 + an+2 + . . . + an+m l � lan+ 1 1 + lan+21 + . . . + lan+m l � E,
slijedi njegova konvergencija.
Korisno je primijetiti sljedeće. Ako konvergira red apsolutnih vrijednosti, onda kon
vergiraju i redovi sastavljeni samo od pozitivnih, odnosno samo negativnih članova zadanog
reda. Označimo zadani red i njemu pripadne redove pozitivnih odnosno negativnih članova
redom: 2:: 1 an , 2: � 1 bk , bk > O, 2::= 1 cm , Cm > O . Neka su parcijalne sume tih
redova sa An , Bk , Cm i neka je S suma reda apsolutnih vrijednosti. Očito je
Bk < S, Cm < S, An = Bk - Cm za neki k i m.
= B i 2: : 1 Cm = C konvergiraju jer su
članovima 2: � 1 bk
Redovi s pozitivnim =
im parcijalne sume rastući nizovi ograničeni odozgo . Prema tome ako red apsolut
nih vrijednosti konvergira, onda konvergira i zadani red i za njegovu sumu vrijedi:
A = limA n = Iim(Bk - Cm) = B - C kada n --+ oo .
Primjer 5.1 2. Ispitaj konvergenciju redova:
ex>xn xn
ex> l ex> cos n ex> na"
l. 2:n= 1 -;;- , 2. 2: n=o n ! , 3. 2: n=1 n 3 , 4. 2: n=1 � , 5. 2:: 1 n2 + l .
1 . Pređimo na red apsolutnih vrijednosti i na njega primijenimo Cauchyjev kriterij.
xn n fi!-n
2:: 1 n
--+ 2:: 1 Ixnl , n xnl
- --+ l xi < l red konvergira apsolutno za lxi < l . Ako
-
je x
-
= l red divergira, to je harmonijski red. Kasnije će biti pokazano da red konvergira
uvjetno za x = - 1 .
2. Pređimo na red apsolutnih vrijednosti i na njega primijenimo d' Alernbertov kriterij.
an 1
I an+ 3I. To�
=
--+
n + l O red konvergira apsolutno za svaki x .
je red s pozitivnim članovima. Niti Cauchyjev niti d' Alernbertov kriterij ne daju
odluku o konvergenciji. Međutim mi znamo da je to konvergentan red jer je to poopćeni
harmonijski red, s = 3 > l .
. cos n l l
4. Red konverglra apsoI utno, naime OCltO Je -2- � 2 ' red L..m=1 2 konverglra.
"ex>
I
.
I
. v· ·
n n n
5. Pređimo na red apsolutnih vrijednosti i primjenimo na njega d ' Alernbertov krite-
an + 1
lal . (n + + (l ) 2 + l l
n l ) n2 + 1 )
rij. Dobivamo: l an 1 =
fl
--+ lal · Ako je 1al < l red konvergira
[(
84 5. REDOVI
an
apsolutno. Ako je lal > 1 red divergira. Ako je a =
n--- oo b 1 ,
l red divergira, jer je lim
lt
=
an -2n -n+-1 ' bn n1 , harmolllJs" kI' red d'lverglra.

= = ,
Podsjetimo da ako postoji lim an/bn =

n-+ oo
konvergiraju ili oba divergiraju, Ako je a
L , onda oba reda s pozitivnim članovima
-1 dobivamo alternirani red za koji ćemo
=
kasnije pokazati da je konvergentan,
Ako u zadanom redu ima samo konačan broj negativnih članova, onda možemo izo
staviti nekoliko prvih članova reda i preći na red čiji su svi članovi pozitivni. Analogno
postupamo ako bi u redu bilo samo konačno mnogo pozitivnih članova. Prvih nekoliko
članova (recimo, prvih 1010
članova) ne može utjecati na to da li je red konvergentan ili
ne. Sad prelazimo na proučavanje redova kod kojih se predznaci članova reda naizmjence
mijenjaju, alterniraju. O konvergenciji takvih redova govori sljedeći Leibnizov kriterij.
Teorem 5.10. Neka je zadan alternirani red

oo
n=1
gdje je svaki an > O i vrijedi:
1. a l > a2 > . . . > an > an+
l > . . .
2.
nlim a
-+ oo n
O .
Tada red konvergira i za njegov zbroj s vrijedi s < al .
Dokaz. Napišimo parcijalnu sumu S2n na dva načina:

S2n = (al a2) + (a3 a4) + . . . + (a2n- 1 - a2n) > O,
s2n a l (a2 a 3 ) - , . . (a2n-2 - a2n- d - a2n < al '
Iz prvog izraza za S2n vidimo da su u zagradama pozitivni brojevi, to znači da je niz (S2n )
parnih parcijalnih suma uzlazan niz brojeva. Iz drugog izraza zaključujemo da su sve
parne parcijalne sume manje od prvog člana, S2n < al , tj. niz takvih suma je rastući i
al
ograničen, dakle ima limes i on je manji od . Za neparne parcijalne sume S2n- 1 vrijedi
S2n-1 = S2n - a2n , te je
/t-+OQ
lim S2n-1
/t-+oo
lim S2n
fi-+OO
lim a2n
n-+oo
lim S2n = = s < aI .
Primjer 5.13. Zadan je red
f( - 1 )1I+1 � 1 21 + 3l - . . . + ( -1 )n+ l n1 + . . . .
=
n= 1
- -
n
5. REDOVI 85
Red apsolutnih vrijednost je hannonijski i divergentan je. Ovaj red je po upravo dokaza
nom Leibnizovu kriteriju konvergentan, stoga je on uvjetno konvergentan. Pretpostavke
teorema su ispunjene jer je
l> �2 > �3 > . . . > �n > . . . , lim �

n-> (X) n = o.
Zbroj toga reda je manji od l, kasnije će biti pokazano da je to In 2 = 0.693147 . . .
Primjer 5.14. Dokaži da su sljedeći aIternirani redovi konvergentni:
(x) (x) (x)
( l) n+1 , n+1 _ I ( l ) n+1-
1. "" - 2 . "" ( _ 1 ) , 3. "" ..:..,----'--:-
-
�
n= 1 VIi �
n=2 In n n= 1 2n - l
�
Provjeri da je ispunjen nuždan uvjet konvergencije i da su nizovi (an ) monotono
11:
padajući: lim an = O i al > a2 > ... > an > . . .. Posljednji red za sumu ima -4
n->(X)
(Leibnitz).
Mi smo već do sada dokazali neka svojstva konvergentnih redova: Zbroj i razlika kon
vergentnih redova konvergentan red. Ako je c bilo koja konstanta, onda kad pomnožirno
sve članove konvergentnog reda brojem c dobivamo konvergentni red. Istakli smo također
da prvih no članova reda ne može utjecati na konvergenciju reda. Apsolutno konvergentni
redovi imaju manje više ista svojstva kao i konačne sume. Uvjetno konvergentni redovi
ponašaju se bitno drukčije. Pokažimo to sljedećim teoremima.
Teorem 5.11. Neka je zadan konvergentan red i pripadni niz parcijalnih suma
(x)
L an al + a2 + . . . + an + . . . ,
= SI , S2 · · · , Sn, . . . ,
-> (X) Sn S.
nlim =
n= 1
Grupiramo li članove tog reda, ne mijenjajući njihov poredak, dobivamo članove novog
reda
A I al + a2 + . . . + an" ·A 2 an.+ 1 + an.+2 + . . . i- an2, . . . .
=
Red :Z::: : I An (a l + . . . + an.) + (an . +1 + . . . an2 ) + . . . konvergira i zbroj muje S .

=
Dokaz. Neka su SI , S2 , . . . Sn, . . . parcijalne sume novog reda. Te sume nisu ništa
drugo nego neke parcijalne sume polaznog reda, i prema tome njihov limes postoji i jednak
je S .
Moramo biti oprezni prilikom korištenja ovog teorema, jer njegov obrat ne vrijedi.
Naime, ako su u nekom redu članovi već grupirani, onda se kod redova koji ne konvergi
raju apsolutno ne smiju izostaviti zagrade. Kao primjer za to navodimo konvergentni red
( l - l ) + ( l - l ) + . . . + ( l - l ) . . . koji ispuštanjem zagrada postaje divergentan.
Polazeći od apsolutno konvergentnog reda smijemo ispuštati zagrade, smijemo stav
ljati zagrade i premještati članove, uvijek dobivamo redove koji su apsolutno konvergentni
i imaju jednaku sumu kao i polazni red.
86 5 . REDOVI
Teorem 5.12. Neka je red 2: : 1 an apsolutno konvergentan i neka mu je zbroj S .

Napravimo li bilo koju permutaciju niza (an ) , dobivamo novi niz (a� ) i polazeći od njega
dobivamo red 2: : 1 a� kojije konvergentan i zbroj muje S.
Dokaz. Označimo sa Sn parcijalne sume zadanog reda, a novog reda sa s� . Trebamo

pokazati da je niz (s� ) konvergentan i da mu je limes S . Odaberimo broj m tako velik da
su u toj parcijalnoj sumi s!, kao pribrojnici svi članovi a" . . . , an , tj. neka je
s� :::::: Sn + a"+J + . . . + an+k,
Tada vrijedi
I s� - sn i � l an+JI + . . . + l a,,+.t l·
Budući d a j e polazni red apsolutno konvergentan slijedi da s e ostatak reda može učiniti
manjim od � > O . Zato za dovoljno veliki n imamo
E
I s:r Sili � l all+il + . . . + l anH I � :2
l s;' - S + s" - s,,1 � l s;' Sn i + IS Sn i � 2E + :2E = E.

Dakle novodobiveni red je konvergentan i suma mu je jednaka sumi polaznog reda.
Potpuno je drukčija situacija s uvjetno konvergentnim redom. Kod njega bilo grupi
ranjem članova, bilo permutiranjem možemo promijeniti kako sumu tako i samu konver
genciju. Interesantno je spomenti sljedeći Riemannov teorem.
Teorem 5.13. Neka je zadan uvjetno konvergentni red i proizvoljan realan broj M .
Moguće je tako permutirati članove tog reda da će novonastali red biti konvergentan i da
će imati zbroj M .
Dokaz. Neka je red 2: : 1 an uvjetno konvergentan. To znači da j e ispunjen nuždan

uvjet konvergencije, tj. nlim an O . Nadalje redovi sastavljeni od samo pozitivnih,
-oo
odnosno red sastavljen od samo negativnih č lanova polaznog reda moraju divergirati, pošto
red nije apsolutno konvergentan. To ujedno znači da i njihovi ostaci divergiraju. Sad
izgradimo novi red postupajući ovako. Odaberimo iz polaznog reda po redu samo toliko
pozitivnih članova da njihov zbroj prelazi zadani broj M , i taj zbroj je prvi član novog
reda. Zatim biramo po redu samo toliko negativnih članova (njihov zbroj je drugi član) i
dodajemo prethodnoj sumi da dobijemo zbroj manji od M . Nastavimo na taj način dalje.
Dolazimo do novog reda čije će parcijalne sume s:;' naizmjenice biti veće i manje od broja
M . Razlika s:. - M kada je pozitivna manja je od posljednjeg pozitivnog člana ak kojeg
smo uzeli u zbroj. Ako je ta razlika negativna, onda je njezina apsolutna vrijednost manja
od apsolutne vrijednosti posljednjeg negativnog člana kojeg smo uzeli u zbroj. Budući da
je polazni red konvergentan te vrijedi lim an O , slijedi da je M suma novodobivenog
n-oo
reda.
5. REDOVI 87
Primjer 5.15. Zadan je konvergentni red s pozitivnim članovima:

oo
L
1
L
OO ( 1
-
1
)
n= (2n + 1 )(2n + 2) = n=
O O 2n + 1 2n + 2
-
- ( �) ( � - �) ( � - � )
1-
2
+
3 4
+
5 6
+....
Ako izostavirno zagrade dobivamo alternirani red koji po Leibnizovu kriteriju konvergira,
međutim, konvergira uvjetno. Njegova je suma jednaka sumi S početnog reda. Pogledaj
mo što će se desiti ako članove tog reda grupiramo na drugi način, tako da poslije jednog
pozitivnog člana dolaze dva negativna. Dobivamo red
( � �) (� - � �) ( � �
1- - + -
+...+
2n 1 - 4n 2 - 4n � 4) + . . . .
Zbroj ovako nastalog reda je S/ 2 ,
�
( OO 1 ) �( 1 1
2n + 1 - 4n + 2 - 4n + 4
1 .
=2
OO 1 1
2n + 1 - 2n + 2
) = S
2
Neka su zadana dva konvergentna reda

oo
n= 1
oo
B L1 bn =
bl + b2 + . . . + bn + . . . .
= n=
Polazeći od zadanih redova napišimo sv,e moguće produkte akbj i svrstaj mo ih u besko
načnu matricu
alb i a 2bl a3b l anbl
a l b2 a 2b2 a3b2 anb2
alb3 a 2b3 a3b3 anb3
a l bk a2bk a3bk anbk
Na ovaj način dobivene produkte možemo na razne načine svrstati u niz, zatim napraviti
red. Ako to napravimo po uzoru kako množimo polinome, onda dolazimo do Cauchyjevog
načina množenja redova. Dakle, dolazimo do reda
albi + (alb2 + a 2bt } + (alb3 + a2b2 + a3bt} + . . .
+ (a l bn + a2bn - 1 + . . . + an- I b2 + an b t } + . . . .
88 5. REDovr
Možemo odmah zapaziti da je zbroj indeksa pojedinih sumanada u zagradama konstantan

.. + ....
i iznosi po redu 2, 3, . n, n l, Caucbyjev produkt redova je red
oo n
L Cn = C l + C2 + . . . + Cn + . . . , Cn = L akbn+l-k.
n=1 k=1
Za red koji nastaje Cauchyjevim načinom množenja vrijedi sljedeći Cauchyjev teorem.
Teorem 5.14. Neka su zadani apsolutno konvergentni redovi
oo
n=1 n=1
Cauchyjev produkt tih redova je apsolutnq konvergentan red i njegovje zbroj A B o o
Dokaz. Redovi
konvergiraju i ako napravimo za njih Cauchyjev produkt dobivamo red

ladlbd + ( ladlb21 + la2l !b1!) + o "
+ (Iadlbnl + la2l1bn-d + . o . + lan-lllb21 + lanllb l l ) + . . . .
Taj je red konvergentanjer su mu parcijalne sume manje od
(lal I + la21 + . . . + lanl )( lbl l + Ibz l + . . . + Ibn !} � A* B* .
Iz konvergencije posljednjeg reda slijedi i konvergencija Cauchyjevog produkta polaznih
redova.
Primjer S.16. Za konvergentni geometrijski red (Jx l < l ) vrijedi:

( � xn r = ( 1 + x + x2 +x3 + . o . + xn + . . . ) z = (. � x r
S druge strane, množeći redove dobivamo
Z
(f xn) = ( l + x + x2 + . . . + xn + . . . )( l + + x2 + o + xn + . . . )
X
n=O
•
•
= l + 2x + 3xZ + . . . + nxn 1 + . . . = ( l -l x )2 .
_
Primjer 5.17. Zadani su apsolutno konvergentni redovi (provjeri d ' Alembertovim

kriterijem) :
n n
f(x ) = L xn."I = l + -1.' + xZ2 ' + . . . + xn,.. + . . .
oo
X
n=O �
oo
o
�
,
f(y) = L ,. = l + +� +.. + + ....

n.
n;;{)
l '. 2 '. ' . n,..
5 . REDOVI 89
Množenjem tih redova dobivamo apsolutno konvergentan red
f(x )f(y ) = (1 + x + �� + �� + . . .) ( 1 + y + 2! + �� + . . .) �zn. =
Opći član novog reda je

n
Zn l · y-
= +
n! l
X
+ x2
., 2'.
. + . . . + xl< yn-k
.
k'. (n -k) .' +.. + x"
---
.
n .. l
n
.
"
�
=
l
xkyn -k l, L (n) x ky ,,- k = "'---'-
� k!(n _ k) ! '
1<=0
n . 1<=0 k n!
Prema tome, z a redove f(x) i f(y) očigledno vrijedi:
f(x) · f(y) f(x + y), f(O) 1 . =
Takvo svojstvo imaju eksponencijalne funkcije, naime poznato je da za a > O vrijedi

cr . aY = cr+Y, aO = 1.
Kasnije će biti pokazano da promatrani red predstavlja eksponencijalnu funkciju f(x) = tf .
Zadatak. S.l. Dokaži da množenjem redova

oo 2n
c(x) L (- l)" . (�n)! '
,,=0
oo 2n+ l
sex) = L (_ 1 )n . (2: + l ) !
n=O
Kasnije će biti pokazano da red c(x) predstavlja funkciju kosinus, u smislu da za

svaki x red konvergira i njegov je zbroj cosx . Analogno će biti pokazano da red sex)
reprezentira funkciju sin x . Rezultat ovog zadatka mogli bi izraziti poznatom fonnulom
za sinus "dvostrukog kuta", naime poznatoje da vrijedi 2 cos x sinx = sin 2x .
6.
Limes funkcije
I . o pojmu limesa . . . . . . . . . . . . . . . . 90 4. Aritmetičke operacije i limes . . . . . . . . 95

2 . Definicija limesa funkcije . . . . . . . . . . 9 2 5. Nejednakost i limes . . . . . . . . . . . . . . 97
3. Jednostrani limesi . . . . . . . . . . . . . . 94 6. Limes kompozicije . . . . . . . . . . . . . 100
Već je bilo isticano da je pojam limesa ili graničnog procesa osnovni pojam mate
matičke analize. Definicije tako značajnih pojmova kao što su derivacija i integral sadrže
pojam limesa. Pojam limesaje u najužoj vezi s pojmom neprekinutosti o čemu imamo neku
intuitivnu predstavu temeljenu na iskustvu o gibanjima tijela, čestica, promjenama stanja
itd. Ako razmatramo jednostavno gibanje po pravcu, onda često upotrebljavamo izraze
ili njihove sinonime kao što su: kada se vrijeme "približava" trenutku to ; kada vrijeme
"teži" prema to , onda se tijelo približava položaju so , ili tjelo će zauzeti položaj so , itd.
Tako na primjer ako se x približava broju 2, onda će se f{x) x2 približavati broju 4.
=
S obzirom da su to osnovni pojmovi njihovom definiranju treba posvetiti izuzetnu pažnju.

Podsjetimo da je čovječanstvu bilo potrebno nekoliko stotina godina dok ti pojmovi nisu
precizno (s današnjeg stajališta) definirani. Mi smo pojam limesa već upoznali najednom
vrlo važnom tipu funkcij a koje smo nazvali nizovima ili sljedovima. Podsjetimo se cijele
konstrukcije vezane za limes niza realnih brojeva.
1 . Najprije smo zadali fitnkciju - niz. njezina domena je skup prirodnih brojeva N
i kodomena skup realnih brojeva R . Za svaki n N imamo funkcij sku vrijednost koju
E
smo najčešće označili sa all ' Tako smo dobili prikaz funkCije u obliku
a : N -+ R, al, az, a 3. " ' . an. an+h . .
. .
je
2. Limes niza (an) broj a (ako postoji). Zatim smo opisivali svojstva tog broja.
Rekli smo da se u svakoj njegovoj okolini moraju nalaziti gotovo svi članovi niza. Okolinu
broja zadajerno tako da se od broja a pomaknemo lijevo i desno za neki pozitivan broj.
a
recimo Na taj način dolazimo do otvorenog intervala -otvorene okoline (a - E, a + E)
f.
90
6. LIMES FUNKCIJE 91
oko broja a . Konačno smo imali formaliziranu definiciju pojma limesa niza realnih brojeva
izkazanu na sljedeći način:
nlimoo all = a
.....
{::::::} ("le > 0)(3no(e) E N)(Vn > no)(lall - al < e ).
Koliko je najviše članova niza izvan e -okoline govori nam broj no( e) pri čemu je istak
nuto da on zavisi od zadanog broja e . Nadalje bismo mogli primijetiti da smo tražili čemu
"teži" vrijednost funkcije (niza) kada n -+ oo ali nismo mogli "uvrštavati" oo .
Pristupimo poopćenju pojma limesa na realne funkcije realne varijable.
Gomilište skupa. Neka je D podskup realnih brojeva, D � R . Broj x je gomilište

skupa D ako za svaki e > O e -okolina (x - e, x + e) od x sadrži elemenata iz D
različitih od x tj.
(x - e, x + e) n(D\{x} ) =F 0.
Skup svih gomilišta skupa D označimo sa D' i nazovimo derivacijom skupa D. Ne
ka je Xo element skupa D' , Odaberimo niz okolina broja xo , recimo otvorene intervale
III = (xo - �, xo + �) . U svakom od tih intervala ima točaka iz D i mi možemo odabrati
jednu. Dakle, moguće je iz svakog ln odabrati točku XII ' XII E D , Xn =F Xo . Na taj
način dolazimo do niza u D koji je konvergentan i limes mu je broj Xo . Primijeti da izbor
točaka u tom nizu nije jednoznačno određen. Takvih nizova može biti beskonačno mnogo.
Sama točka Xo može ali ne mora pripadati skupu D . Upravo rečeno iskazujemo tako da
kažemo da je svaka točka gomilanja skupa D nizovno dohvatljiva iz D . Dakle, neka je
f : D -+ R ondaje
Xo E D' {::::::} postoji niz (XII), XII E D, XII =F Xo, lim Xn Xo
11 ..... 00
Primjer 6.1. Zadani su podskupovi realnih brojeva: 1. [a, bl 2. (a, b) , 3. [a, b) ,

{� I n E N } , 5.
'
4. Z , 6. Q .
Odredi gomilišta tih skupova. Provjeri da su to skupovi: 1 . [a, bl , 2. [a, bl , 3 . [a, bl '
4. {O} , S. 0 , 6. R .
Točke gomilanja od Z mogu biti samo ±oo , pri čemu gore danu definiciju gomili šta
skupa D treba proširiti na sljedeći način:
oo je točka gomilanja skupa D ako D sadrži povalji velike realne brojeve tj.
("IM > O) ===} {x E R I X > M} nD =F 0;
-oo je točka gomilanja skupa D ako D sadrži po volji male realne brojeve tj.
(Vm)(m E R) ===} {x E R I X < m} nD =F 0.
Izolirana točka Xo E D skupa D � R je takva točka iz D koja ima okolinu u kojoj
je ona jedina točka koja pripada skupu D .
Prema do sada rečenom uočavamo sljedeće. Zadajerno realnu funkciju realne varijab
le. Njezina domena je neki podskup D realnih brojeva R . Neka je D' skup svih njegovih
gomilišta, (vidi gornji primjer) . Za točke iz skupa D' definirati ćemo limes funkcije (u
nekim možda neće postojati). Limes funkcije u točki je broj. Pokazat ćemo kako se on
definira i određuje.
92 6. LIMES FUNKCIJE
x2 - l
Primjer 6.2. Zadana je funkcija f(x) = . Njena je domena domf = D =
x+1
R\ { - I } , a skup gomilištaje D' = R . Limes funkcije možemo tražiti u svakoj točki dome-
ne, medutim vidjet ćemo da je jedini netrivijalni problem pronaći limes u točkama koje ne
pripadajU domeni funkcije. Funkcija nije definirana za x = l , međutim - 1 je element
skupa gomilišta domene. Postoje zato nizovi u domeni čiji je limes broj l . Zamislimo
sad sljedeći eksperiment. Uzmemo džepno računalo i nastojimo pomoću njega izračunati
vrijednosti funkcije U onim točkama koje su blizu broja - 1 . Naravno, ako pokušamo od
računala tražiti vrijednost za x = - I , ono će javiti pogrešku. Dakle odlučimo se za neke
nizove čiji su limesi jednaki - 1 . To moraju biti nizovi čiji su svi članovi različiti od - 1 .
Kao primjer navodimo ove nizove, čiji je opći član:
l
1 + -, 2. an = - I + (- I )n
• 1
' -, 3.
.
an = sm
n 2 - ynf'::.n
n n n
Unošenjem vrijednosti za ah a2 , . . . , an, . . . dobivali bismo pomoću računala niz brojki :
i primijetili bismo da su rezultati računanja sve bliže broju -2 .

Objasnimo zašto. za svaki x 'I - I funkciju f(x) možemo 'skratiti':
x2 - 1 (x - I) (x + l)
f(x ) =
x+ l
= =x- L
x+1
Stoga je za a n 'I l , an -+ -1 ispunjeno
Nacrtaj graf funkcije i ustanovi da je to pravac bez točke To( - 1 , -2) . Kada bismo tu točku
dodali grafu dobili bismo cijeli pravac. Mogli bismo reći i ovako: funkcija nije definirana
u točki x = - 1 . Zadamo li ju u x = - 1 i to tako da njena vrijednost bude - 2 , postići
ćemo da je graf funkcije pravac.
Mi ćemo dati dvije definicije limesa funkcije. Pokazat ćemo da su one ekvivalentne.
za Heineovu definiciju obično se kaže da je dinamička, jer se čini kao da su u njoj na
neki način očuvane intuitivne ideje o približavanju, teženju " Cauchyjeva definicij a je
•. .
statična, u njoj nema više nikakvih "intuitivnih predstava" o gibanju. To je odnos sličan
onom kao kad na primjer govorimo o rotaciji ravnine za 600 U tom slučaju možemo mi
•
sliti o procesu gibanja koje nas dovodi postupno do te cotacije ili naprosto o već gotovom
rezultatu tj. o skupu u koji su se pojedine točke preslikale.
Definicije limesa funkcije •
• Heineova l definicija:
Realan broj A je limes funkcije f : D -+ R, D � R, u točki a E D' skupa gomilišta

od D, ako za svaki niz (xn) iz D koji teži ka a ali tako da je Xn =1= a , vrijedi
lim f(xn ) = A.
n--+oo
Ako je A limes funkcije f : D -+ R u a , onda pišemo

A = lim f(x) .
x--+a
• Cauchyjeva 2 definicija:
Realan broj A je limes funkcije f : D -+ R, D � R, u točki a E D' skupa

gomilišta od D, ako za svaki e > O postoji D > O takav da za O < IX - al < D slijedi
If(x) - AI < e .
Da je limes funkcije f : D -+ R broj A zapisujemo
limf(x)
x--+a
= A � ("le> 0)(3D(e) > 0)(0 < Ix - a l < D ===} If(x) - A I < e) .
Teorem 6.1. (H)-definicija ekvivalentna je (C)-definiciji, tj. ako je A limes funkcije

f : D -+ R u toc1d a E D' po Heineovoj definiciji, onda je i po Cauchyjevoj, a vrijedi i
obrnuto.
Dokaz.Dokažimo ove dvije implikacije:
1. (H) ===} (C) . Neka je za svaki niz (Xn) koji konvergira prema a i pripadni niz
funkcijskih vrijednosti (f(xn) ) konvergentan i neka je f(xn ) -+ A . Pretpostavimo da A
nije limes po (C) definiciji. To bi značilo da postoji e> O takav da za svaki D > O vrijedi
O < IX - al < D i If(x) - AI � e . Odaberimo niz ( Dn ) okolina oko a koje se stežu
na točku a . Iz svake od njih odaberimo broj Xn . Na taj bismo način dobili niz (xn ) koji
konvergira broju a , a vrijedilo bi If(xn ) - A I � e, sto je u suprotnosi s (H).
2. (C) ===} (H). Neka je A = I imx--+a f(x) prema (C). To znači
("le> 0) (3D (e) > 0)(0 < IX - a l < D ===} If(x) - A I < e).
Neka je dakle e> O zadan. Za taj e postoji D -okolina broja a navedenih svojstava. Neka
je (Xn ) bilo koji niz koji konvergira broju a . Treba dokazati da i niz (f(xn ) ) konvergira
broju A . Iz Xn -+ a slijedi da za zadani D postoji broj 110 takav da je za svaki n > 110
IXn - al < D. No to prema pretpostavci znači daje za svaki n> 110 i If(xn) - A I < e. tj.
A = I imx. --+a f(x) .
U proširenom skupu realnih brojeva definiramo limes funkcije i u točkama ±oo. Evo
tih definicija:
lim f(x) = A � ("le> 0)(3M(e))((Vx> M ) ===} If(x) - A I < e)
x--+oo
lim f(x) = A � ("le> 0)(3m(e))((Vx < m) ===} If(x) - A I < e)

x--+-oo
l Heinrich Eduard Heine (1821-1881). njemački matematičar

2 Augustin Louis Cauchy (1789-1857). francuski matematičar
94 6. LrMEs FUNKCUE
Prvom definicijom ističemo da će graf funkcije poslije nekog broja M(e) koji ovisi
o E biti blizu horizontalnog pravca y = A . Analogno se može dati interpretacija kada
x - + Naime, u bilo kojem od slučajeva horizontalni pravac = A biti će asimptota
-oo. y
grafa funkcije J (x) jer će biti lim IJ (x) - AI O, kada x -+
= ili x -+ -oo oo.
Primjer 6.3. Zadana je realna funkcija
J:D-+R, J(x) = x2 :z�: 6, D= R\{ -2, 2} .

skih razloga za x i= ±
Odredimo limese te funkcije kada x - + 2, odnosno kada x -+ -2. očiglednih algebar
Iz
2 vrijedi:
J (x) = x2 x2- 5x- + 6 (x - 2)(x - 3) x - 3
4 (x 2)(x+2) = x+2'
=;
Odredimo Iimese polazeći od Heineove definicije. Dakle neka je zadan bilo koji niz (x n ).
lim Xn 2 , onda je
n--'oo
Xn - 3 -l l
l·lm J (Xn ) = l'lm
n-oo n-oo Xn +2 -4 - = 4-'
Ako je (xn) niz čiji je limes broj -2, onda ne postoji limes funkcije. Naime, u tom bismo
slučaju brojnik težio prema -5 , dok bi nazivnik težio prema O. Ovdje možemo vidjeti još
nešto što će se kasnije pokazati vrlo značajnim. Ako bismo uzimali samo takve nizove koji
konvergiraju prema -2 s lijeve strane (tj. svaki član niza je manji od -2 ) , onda bismo u
nazivniku imali uvijek negativan broj i limes funkcije bi bio +, 00 međutim ako bi niz bio
takav da se približavamo broju -2 s desna tj. preko vrijednosti koje su veće od -2, onda
bi nazivnik bio stalno pozitivan i limes funkcije bi bio -oo.
Primjer 6.4. Odredi limes kvocijenta (smatrajući x fiksiranim, tj. smatrajući da ima
neku unaprijed zadanu vrijednost)
lim :"",:",---,---,:::"",:"",;"
h--.O
ako je: 1. J (x) = x, 2. J (x) = x2,3. J(x) xn , nEN.

l. hmh-+o x+hh- x = l ,
·
(x+h)2 -x2 = hmh_o(2x+h) = 2x.

l ( � (n) h - xn)
2. hmh-+o
· •
h
(x + h) n - xn
h = limh....o Iz' L;:o
k k
3 . hmh ....O
·
k �-
k
= limh_O[nxn-1 +·h ( .. ')l = nxn-l.
Funkcija može biti zadana na takvom skupu da se .do točke gomilanja domene može
doći samo s jedne strane. U takvim točkama gomilanja onda govorimo o jednostranim
6. LIMES FUNKCIJE 9S
limesima. Moguće je također da iz nekih drugih razloga tražimo jednostrane limese. Ako
se približavamo točki gomilanja a s lijeve strane tj. preko vrijednosti koje su manje od
a. onda takav limes (ako postoji) nazivamo lijevim limesom funkcije f u točki a i to
zapisujemo na sljedeći način
lim f{x),
x-n-O
odnosno limes s desna

lim f{x}.
x-n+O
Broj A je jednostrani limes (lijevi) funkcije f u točki a ako vrijedi:
lim f{x) = A <===> ('''E> 0)(38(e) > 0)(0 < a - x<8 � If{x) - A I < e).
x-n-O
Analogno vrijedi za desni limes, tj.
lim
x-n+O
f(x) = A <===> ("lE> 0)(38(e) > 0)(0 < x - a<8 � If{x) - A I < e).
Primjer 6.5. Odredi jednostrane limese funkcija

= V'T="X2, x -+
2. f{x) = l ako je x> O ; f(x) = l ako je x < O;f(O} = O. x -+ O ± o.
l. f{x) l + O, x -+ l O. graf je polukružnica.
Za po]ukružnicu postoje oba jednostrana limesa i jednaki su O. U drugom slučaju

imamo funkciju signum (predznak). Graf funkcije sastoji se od dva polupravca i izolirane
točke. Provjeri da su desni i lijevi limesi u Xo = O jednaki
lim = l. lim = - l.
x-o+o ' x_O-O
o x
-----�·l
Sl. 6.1 Graf funkcije signum
± g{x)
Neka su zadane realne funkcije f(x) i g(x) koje imaju zajedničku domenu. Defini
rane su tada funkcije: zbroj odnosno razlika tih funkcija f(x) • produkt tih funkcija
f{x} . g{x} , zatim kvocijent tih dviju funkcija uz uvjet da je funkcija g(x) različita od nule
u promatranom području ili barem u nekoj okolini točke Xo u kojoj želimo odrediti limes.
Ako funkcije f{x} i g(x) imaju limese u točki Xo i ako su oni A odnosno B, onda vrijedi:
Teorem 6. 2.
l. lim [t(x) ± g(x)] = lim f(x) ± lim g(x ) = A ± B,
X--+Xo X-+Xo x-+xo
2. lim f(x)g(x) = lim f(x)· lim g(x) = A . B,

f(x) = Iimf(x) A ' g(x) i= o, B i= O.
X---+Xo .%'-.%'0 X-Xo
3. lim
g(x) lim g(x) B
x .....xo
Dokaz. Dok az ali smo odgov ar ajući teorem o konvergen ci ji z bro ja, produkt a i kvo
ci jenta nizov a. Kori steći Heineovom de fini ci jom lime safunk ci je sli jedi d a su tvrdn je
se
gornjeg teorem adirektne po sljedi ce teore mao nizovim a. Dokažimo ip ak ov ajteorem uz
u po tre bu Cau ch yjeve defini cije lime sa.
L Tre ba dok az ati d a z a sv aki e > O možemo odrediti tak av CS (e) > O da iz
O < lx -xo l < CS sl i ed j i If(x) ± g(x) (A ± B)I < e) .
D akle, nek a je z ad an E> O . Ond a je očito z ad an i �. za ta j � po sto ej bro jevi cS1 i
� takvi d avrijedi
O < x l -xo l < cS1 If(x) -AI < 2:e

=> f im alime su Xo ,
�
O < x l -xo l < cS2 Ig(x) -BI < 2:E

=> gim alime su xo ·
�
Nek a je CS = min( cS1, cS2). S ad iz O < lx -xo l < CS sli ej di :

If(x) ± g(x) -(A ± B) I l(f(x) A) ± (g(x) -B) I
=
e E
� If(x) -A I+ Ig(x) -BI �2+ 2 = e .
D akle. lime sz bro ja je z bro jlime sa( ako oni po sto je). I sto vri jedi lime sr azlike.
za
2. Ako funk cij a im alime su neko jtočki xo , ond apo sto ji okolin ate točke u ko oj j ej
on aogr ađen a. To ne posredno sli ej di iz de fin i ci ej lime sa. Naime. iz If(x) -A I < E z a
j i d aje -E < f(x) -A < E. t j. A-E < f(x) < A+E.
sv aki x iz neke okoline od xo . sli ed
Nad al je ako je limf(x) A . ond a If(x) -AI mo remo učiniti po vol ji malenim z a sv aki
=
x iz neke okoline od Xo . D akle :
If(x) g(x) -ABI = If(x)g(x) -A g(x)+ Ag(x) ABI
= l(f(x) -A) g(x)+ A(g(x) -B)I
� If(x) -A llg(x) 1+ IA llg(x) -BI
e e
�2+2: = E
ej r je u okolini od Xo Ig(x) I ogr ađen . Tvrdn ja sli jedi : prem aprethodnom o bjašn ej n ju o
ogr aničeno sti funk ci je u okolini gd je on aim alime s. z atim ako je lim If(x) -AI = O k ad a
x Xo . ond az a sv aki M E R i pr odukt l(f(x) -A) . MI im alime sO.
-jo
Z akl jučujemo d a n avedeni izr az mo remo učiniti man jim od E sv aki x iz neke
za
okoline od Xo .
3. Uz potpuno analogna o bja šn jen aj do bivamo za lime skvo ci jenta

g(x) �I
I f(X) B = I g(x)B I = I I
f(X)B - g(X)A f(X)B - AB+AB - g(X)A �
g(x)B
f(x) - AI+IA llg(x) - BI -l-If(x) A I+ A Ig(x) BI < 8.
" IBll
�
Ig(x)IIBI
�
"'" Ig(x) 1 _
Ig(x) IIBI
P rimjer 6.6. Opravda j po stupke ko je smo kori stili prilikom izračunavan ja sljedeća
dva lime sa :
. x2 +2x - 4 lim(x2 +2x 4) = 4+4 - 4 - 1
1. hm x->
2 5x+6 lim(5x+6) 10+ 6 4'
x 2 l mi x->2 x+ 1_ = �.
_
2 4
Dokažimo t eorem ko jim pokazu jemo kako se lime sodno si prema ne jednako stima.
Teorem 6.3. Neka u nekoj okolini tocKe Xo osim možda u Xo tri funkcije vrijedi
za
nejednakost f(x) � g(x) � h(x) i neka je Iim x-.xo f(x) = Ii h(x) = A . Postoji
mx->xo
limes funkcije g(x) u tocKi Xo i jednak je A .
Dokaz. Neka je (xn) bilo ko ji niz iz okoline točke Xo za ko ji vri jedi :
..... Xn = XO, (xn ::j:. XO, ) i f(xn ) � g(xn) � h(xn ).
nlim
""
Nizovi (f(xn » i ( h(xn )) ima uj jednake lime se tada prema već dokazanom svo jstvu nizova
sli jedi da i niz (g(xn » ima lime si jedn ak: je A .
Kao vrlo znača jnu prim jenu ovog t eorema dokažimo da parna funk ci ja
f(x) = sixnx , x::j:.O, domf = R\{O}
ima lime skada x O, vidi sI.6.2.
-+
2n 3n 4n x
Sl. 6.2 Funkcija

si n x
Teorem 6.4. Funkcija f(x) = sinx ima limes kada x O i vrijedi:-+

x" sinx
X - 1.
-
l lmo --
x ......
y d (O.A)=1
d (D.B)=sin t
d (O,D)=cost
d (A.C)=tg t
Sl. 6.3
Dokaz. Na slici 6.3 ozna čena je m jera kuta L(A OB) u rad ijanima bro ej m t. Pre
ma i sto j slici za povr šine trokuta l::. ( OAB) , kružnog i sje čka L( OAB) i trokuta l::. ( OA C)
vri jedi:
l sin t l t l, t
:s::: :s:::
. .
2 -...: 2 -...: 2
--
Budući da je sin t O za O <t< ::2 iz gorn je ne jednako sti sli jedi množen jem sa sin2 t
>
zatim pri je lazom na recipro čne vri ej dno sti (radi se spozitivnim bro jevima):
t l
1<-,-<
1(;
0<t<- '
Stn t co st 2
Kada t O preko pozitivnih vri jedno sti onda iz geometri jskih raz ol ga vidimo da će biti
-+
,hm l l ===> hm
sint 1. ,
t-+O co st t-O t
-- = - =
si nx
Budući da ej funkcija f(x) x parna, sli ej di da će i li jevi lime s biti jednak 1 kada
=
t O , dak le vr ijedi
-+
, sin x l
llm x-O X
= ,
U vezi s upravo dokazanim teoremom spomenimo i sljedeĆu procjenu

l- cosx<x2, tj. cosx>l-x2, o <x < �,
To slijedi iz
cos2x sin2x x2
< < x2
l + cosx
1- cosx = (l - cosx)
1+ cosx 1+ cosx 1+ cosx 1+ cosx
jer je sinx < x, tj, sin2x < x 2 i 1 + cosx > l s obzirom da je u promatranom intervalu (O, Đ
kosinus pozitivan, KombinirajuĆi ovu procjenu s nejednakostima za površine slijedi
x2 < cosx < < l, za 2 < x < 2'
sinx n. n
--;- -
6. LIMES FUNKCI1E 99
Primjer 6.7. Odredi limese sljedećih funkcija ako x - O:

sin2 x 2. tgx sinax tgx - sinx
_1_.
1. 3 4
0·1
x " x" sinbx" x3
sinx sinx
. ---
1
Evo kratkih uputa: 1 . sinx· _ = 0, 2.. _ l
--
x cos x x
3. a
sinax l bx
' a
--.-- - -. 4. tgx - smx = smx
. - cosx 2sinx sin2 �
( )
=
ax b smbx b cos x cosx
tgx - sinx l sinx Sin ! 2 !.
= _
x3 cosx X � 2
Teorem 6.5. Funkcija f(x) = (1+ x)i

I
ima limes u x = O i vrijedi:
lim( 1
x-o
+ 1
x)i = e
(1+ !n )
Dokaz. Već smo dokazali da vrijedi
lim II = e.
II-OO
(1+ �r
Očito bismo i za svaki monotono rastući podniz (nk) niza prirodnih brojeva dobili podniz
(1+;;1)"+1
(Ck) niza (all). all = e. Podsjetimo također na nejednakosti
1
koji ima limes
all (1+;;1) 1
= <e< = bil'
Niz (all) je striktno rastući, dok je niz (bil) striktno padajući. Nizovi imaju zajednički
limes i to je broj e.
lim all = lim bil = e.
n-+oo 11-+00
+
Dokažimo da vrijedi
lim( 1 x) � = e.
x-o
Dovoljno je dokazati da su lijevi i desni Iimesi jednaki i da su jednaki e. U tu svrhu neka

je niz (Xk) niz pozitivnih brojeva koji kDnvergira prema O. Mo!emo nadalje pretpostaviti
da su svi članovi tog niza manji od l . Prema tome za recipročnu vrijednost svakog člana
Xk tog niza. postoji prirodni broj nk za kojeg vrijedi
+ 1.
x"
nk �
< nk
l
-
U toj nejednakosti prelazeći na recipročne vrijednosti. zatim dodavanjem broja l i poten-

( + +1 )11' (l + )11' (l + 1)1Il
ciranjem dobivamo:
l < Xk � •
nk l nk
(l + � r' (1+ ) t ( l + :J 11.+

Radi izbora brojeva nk iz posijednje nejednakosti slijedi:
< Xk <
nk l I
Pokažimo da su limesi krajnjih članova u toj nejednakosti jednaki broju e , nakon čega
primjenom "sandwich" teorema slijedi tvrdnja tj . limes ima vrijednost e .
( k )
_l
(
nk+1
)
l + _
1
nk
n
+
l e =e
lim l +
nk + l
__ = nk-OO
lim l =l .
nk-OO l + -
nk + l
Analogno prethodnom slijedi:
lim
nk-OO
( l+ -
l
nk
) nk+1
= lim nk-OO
( n k ) ( n k) = e .
l+
l
-
nk
l + -
l
l = e.
Prema tome dokazali smo da za desni lim�s vrijedi:
I
x) X = e . lim ( l +
x- o + o
Da dokažemo da je i lijevi limes također jednak e , odaberimo bilo koji niz negativnih bro
Ykk k -Yk
jeva (xd koji konvergira broju O. Možemo pretpostaviti da za sve članove tog niza vrijedi
X > -l. Uz malo "algebarskog žongliranja" slijedi: nekaje X =
O.
� 0 < < l, Yk
( Xk) xt = ( -Yk) e � yJ e � �� Yk)
--+
l l I Yk+I-Yk
Yk
l+ l
-y; y; =
( �kyJ ( �kyJ e· e.
I-Yk
Yk
= =
l + l l
l + l --+
Prema tome i lijevi limes je jednak broj u e , i tako je tvrdnja potpuno dokazana.
Dokažimo još jedan teorem o izračunavanj u limesa funkcija. On se odnosi na limes

kompozicije. U primjenama bi se za njega moglo reći da nam daje uputu kako provodimo
supstituciju prilikom izračunavanja limesa.
Teorem 6. 6. Neka je zadana složena Junkcija = f(x) = F( z) = F(g(x)) , gdje

je z = g(x) . Neka je limg(x) = zo , kada x Xo . Neka postoji lim F(z) = A , kada
--+
Y
z Zo . Tada postoji limx_xo F(g(x)) i jednak je A .
--+
Dokaz. Neka je (xn ) bilo koji niz čiji je limes Xo i Xn #- Xo . Niz (Zn) = (g(xnH-.je
konvergentan i lim z n = Zo , Zn #- Zo . Sada je limx._xo F(g(xn )) = limz._zo F(zn ) = A. )
l-y'X
,
P rimjer 6.8. Odredi limese: 1.
-1
Iimx--+o �---, 2. limx--+l
r.:;
1- VX
3
x
rc
cos
3. limx--+ I .
l -x
1. Provedimo supstituciju \YI+x = y, Slijedi l+ x = y"" Kada x --+ O, onda
y --+ 1, y � li x � O ,
y- l
limf(x) = l im
x-o y--+l y" -
l
l
= l"lm --:----.::------
y-I y"-l +y,,-2 +" .. +y+l n
2. U zadacima ovog tipa provodimo supstituciju i to tako da "nestanu" svi korijeni.

-t
Dakle, supstitucija x = t6• Kada x --+ l onda t --+ l, limx_I!(x) == limi _I l 3
l-
' (l-t)(I+t+t2)_� .
llIllt_1 2
(1-t)(1+t)
-
3. Supstitucijom l - x = t slijedi
rc
da t --+ O za x --+ 1, dakle dobivamo:
cos (l t) sin '!!.
2t rc
l,lm/_o = l'lIllt_o = -,
t --
t 2
7.
Neprekinute funkcije
l. Definicija neprekinute funkcije. . . . .. 102 S. Neprekinutost elementarnih funkcija .. 112

2. Svojstva neprekinutih funkcija ...... 104 6. Točke prekida funkcije i njihova
3. Neprekinutost trigonometrijskih funkcija 107 .
klasifikacija ... .. 119
4. Neprekinute funkcije na zatvorenom 7. O prekinutim funkcijama ......... 121
intervalu .... .... 11 O
Proučavajući funkcije i njihove grafove od velike nam je koristi ako znamo odrediti
limes u nekoj točki uključujući tu i slučajeve kada x � oo ili x � -oo. Prilikom
određivanja limesa u nekoj točki Xo funkcije f najprije je trebalo ustanoviti da je ta točka
nizovno dohvatljiva iz domene promatrane funkcije. tj. Xo je morao biti limes nekog niza
čiji su članovi iz domene funkcije. Sama funkcija nije nužno morala biti definirana u Xo .
Pri pojmu neprekinutosti proučavamo limes funkcije u točkama u kojima je ona defi
nirana. Reći ćemo da je funkcija neprekinuta samo u onim točkama u kojim je definirana i
u kojima ima limes. pri čemu taj limes mora biti jednak funkcijskoj vrijednosti u toj točki.
�
Možemo odmah primijetiti da ćemo u principu imati posla s dvije definicije nepreki
nutosti jer smo imali i dvije definicije limesa funkcije. Opet će se pokazati. slično kao i kod
limesa. da su te dvije definicije ekvivalentne. Prije nego pređemo na definiciju neprekinute
funkcije promotrimo dva karakteristična ilustrativna r" 'era.
Primjer 7.1. Neka su zadane funkcije:

,
1. f(x) = x2 •
\
2. f(x) = [x]. [x] je najveći cijeli broj x.'

Možemo odmah primijetiti
l. (\t'xo)(xo E R) ==:} lim x2 = x5
x ......xo
2. lim [x] = n - l, [n] = n, lim [x] = n.

x .... n-O X"" 1\+0
102
7. NEPREKINUTE FUNKCIJE 103
r
I
I
�
I
I
x -2 _/ O x
./
I
I
�
Sl. 7.1
U prvom slučaju za svaki Xo funkcija f(x) x2 ima limes x5 koji je jednak funk-
f(xo} . U drugom slučaju funkcija najveće cijelo je po dijelovima
cijskoj vrijednosti
konstantna ("stepenice") i u svim točkama ima limes koji je jednak funkcijskoj vrijednosti
osim u cjelobrojnim vrijednostima. U točki n ona ima lijevi limes koji je jednak n- l i
različit je od funkcijske vrijednosti, zatim ima i desni i on je jednak funkcijskoj vrijednosti
koja iznosi n. Graf te funkcije ima prekide II cjelobrojnim točkama.
Definicija7.1. (Heine) Funkcija f: D R je neprekinuta u Xo

-+ E D ako je
lim f(x) f( lim x} = f(xo) ,
X-+Xo X-Xo
Definicija7.2. (Cauchy) Funkcija f: D -+ R je neprekinuta u točki Xo ako
(Vf > 0)(38(e) > O)(lx xol < 8 =? If(x) - f(xo) 1 < f).
Vrlo je korisno neprekinutost funkcije u zadanoj točki Xo i ovako izražavati. Za svaku oko
linu oko točke f(xo) , koju zadajemo brojem E> O, postoji okolina točke xo, zadajerno
ju brojem 8 > O, koja se sva preslika u uočenu okolinu točke f(xo}. Dakle,
lx xol < 8 {:::::::> Xo 8 < x < Xo + 8,

If(x) f(xo) I < E {:::::::> f(xo} E < f(x} < f(xo) + e
Xo - 8 < x < Xo + 8 � f(xo} E < f(x) < f(xo) + E.
j(Xo)+E
j - j(x)
j(xa)
j(xo)- E
Sl. 7.2 Neprekinutost junkcije
Analogno pojmovima limesa s jedne strane, uvodimo i pojam neprekinutosti s lijeva

i neprekinutosti s desna. Definicije tih pojmova su sljedeće: funkcija f(x) je neprekinuta
104 7. NEPREKINUTE FUNKCIJE
s lijeva, odnosno s desna ako vrijedi:

lim
x->xo-o
f(x) f(xo ) ,
= l im
x->xo+o
f(x) = f(xo ) .
Ako je funkcija neprekinuta u nekoj točki, onda je ona neprekinuta i slijeva i s desna u toj
točki. Obratno, ako je funkcija neprekinuta slijeva ili neprekinuti zdesna u točki, onda je
ona neprekinuta u toj točki.
Definicija7.3. Neka je f : D -+ R i D = (a, b) je otvoreni interval. Ako je f(x)
neprekinuta u svakoj točki domene D, onda kažemo da je neprekinuta na D. Ako je
D = [a, bl zatvoren interval. onda ako je f(x) neprekinuta na otvorenom intervalu (a, b),
zatim neprekinuta s desna u a i s lijeva u b, kažemo da je f(x) neprekinuti na zatvorenom
intervalu [a, bl .
Grafove neprekinutih funkcija možemo uspoređivati s tragovima materijalnih točaka

kad se tijekom vremena gibaju pod utjecajem nekih stalnih sila. S takvim intuitivnim
predodžbama moramo biti vrlo oprezni. jer kako ćemo vidjeti iz primjera, pojam nepreki.
nutosti vrlo je složen pojam. Neprekinutost najbolje upoznajemo otkrivajući svojstva koja
imaju neprekinute funkcije a koja slijede neposredno iz definicije neprekinutosti. U tom
smjeru mi ćemo sad početi navoditi i dokazivati najbitnija svojstva neprekinutih funkcija.
Jedan smjer ide prema algebarskim svojstvima neprekinutih funkcija, gdje se dokazuje da
je zbroj, razlika. produkt, kvocijent, kompozicija neprekinutih funkcija neprekinuta funk
cija. U drugom smjeru dokazujemo osnovni teorem o neprekinutim funkcijama, a taj je:
neprekinuta funkcija preslikava interval na interval, napose slika zatvorenog intervala je
zatvoreni interval.
Razmatrat ćemo realne fukcije čije su domene podskupovi realnih brojeva.
Teorem7.1. Ako jefunkcija f neprekinuta u točki xo, onda postoji okolina (otvoreni
interval) toc1ce Xo na kojojje funkcija f omeđena.
Dokaz. Iz definicije neprekinutosti slijedi: za svaku okolinu U točke f(xo). zada
jemo ju brojem E > O, postoji okolina V točke Xo . zadajemo ju brojem o > O. koju
funkcija f preslika u U. tj. f(V) � U.
If(x)-f(xo)l< e
j(x) �==::::;?(
f(xo)+E
:
I
f(xo)
:
I
f(xo)-e Ix-xol < ti
I
I
I
Sl. 7.3
Okoline točaka su intervali: V = (xo - 8, Xo + 8), U= (j(xo) - e, j(XO ) + e )

dalje vrijedi
x EV {::::::} Xo - 8 < x < Xo + 8
f(x) EU {::::::} f(xo) - e < f(x) < f(xo) + e,
a to znači da je funkcija f omeđena na okolini V jer tu cijelu okolinu preslika u interval
okolinu U.
Teorem 7.2. Ako su f : D R, g : D R neprekinute u točki Xo E D, onda su u

-+ -+
toj točki neprekinutefunkcije

f(x) ± g(x), f(x )g(x), f(x)
g(x) , g(xo)
"# O.
Dokaz. Sve tvrdnje su neposredne posljedice analognih tvrdnji o limesima.
Primjer 7.2. Neposredne posljedice gornjeg teorema jesu:

1. Polinomi
n
Pn (x) = L akxk = ao + alx + . .. + anxn
k=O
neprekinute su funkcije za svaki x E R.
2. Racionalne funkcije
R(x) Pn (x)ao + alx + . . . anxn
=
bo + b 1 x + ... + bmxm
=
Q m (x)
neprekinute su u svim točkama za koje je Q m (x) "# O.
Potrebno je uočiti: konstantna funkcija f(x) = c je neprekinuta, zatim f(x) x je =
neprekinuta. Sad istinitost tvrdnji u primjeru slijedi prema gornjem teoremu .
Teorem 7.3. (Neprekinutost kompozicije funkcija. ) Neka su zadanefunkcije f i g

na otvorenim intervalima, f: (a, b) R, g: (a', b') R, i nekaje f((a, b)) � (a', b') .
-+ -+
Ako je funkcija f neprekinuta u točki c E (a, b), a funkcija g u tocKi d f( c), onda je
=
kompozicija h g of: (a, b) R, h(x) (g o f)(x) g(j(x)) neprekinuta u točki c .

= -+ = =
Sl. 7. 4
Dokaz. Treba dokazati da za svaku okolinu U točke h ( c) = g(j(c)) postoji oko

lina W točke c koju kompozicija h preslika u U. Zbog neprekinutosti funkcije g u
točki d = f ( e) za svaku okolinu U točke g(d) postoji okolina V točke d takva da je

g(V) � U. Zbog neprekinutosti funkcije f za svaku, pa i za okolinu V postoji okolina
W točke e takva da je f (W) � V . Dakle, imamo točke i pripadne okoline:
e· . . W;
d = f (e) . . . V; gif (e)) . . . U
(f(W ) � V i g(V) � U) =? h(W ) = g(f( W)) � U
Prema tome za svaku okolinu U točke h(e) = g(f(e) ) postoj i okolina W koju funkcija
h preslika u U, a to znači da je kompozicija h = g o f neprekinuta u točki e.
***
Sada pristupimo dokazivanju teorema da neprekinuta funkcija preslikava interval na

interval. Dokazujemo najprije s tim u vezi jedno karakteristično svoj stvo monotone funk
cije . Kasnije će slijediti da je monotona funkcija neprekinuta onda i samo onda ako
preslikava interval na interval. Napomenimo, tako nešto općenito neće vrijediti. Tako na
primjer prekinuta funkcija najveće cijelo preslika realne brojeve na skup cijelih brojeva.
Ta funkcija na primjer preslika zatvoreni interval [O, l] u skup koji ima dva elementa i to su
brojevi O i l .
Teorem 7.4. (Neprekinutost monotonih funkcija.) Ako striktno monotono rastuća

(padajuća) funkcija f: X -+ R preslika otvoreni interval X = (a, b) na otvoreni interval
y = ( e, d) = f (X), onda je ona neprekinuta u svakoj toc'1ci tog intervala .
Dokaz. Pretpostavimo da je f striktno rastuća funkcija. (Ako bi f bila striktno

padajuća dokaz je potpuno analogan dokazu koji slijedi . ) Neka je Xo E X. Dokažimo daje
f neprekinuta u Xo . Postoji okolina točke f(xo) E Y = f (X) potpuno sadržana u Y zato
jer je Y otvoren skup. Prema tome postoji c > O tako daje interval (f(xo) - c,J(xo) + c)
sadržan u Y. Nadalje zbog otvorenosti skupa X i monotonosti zaključujemo d a postoje
brojevi Xl, x2 takvi da je
Xl < Xo < X2, =? f(xJ ) = f(xo) - C < f(xo) < f(X2 ) = f(xo) + c .
Za svaku okolinu U točke f(xo) (možemo odabrati c > O tako da je interval (f(Xa) -
c,J(xo) + c ) sadržan u U ) postoji okolina V = (Xl, X2 ) koja se preslika u U, a to znači
da je funkcija neprekinuta u Xo .
Ovaj teorem se često iskazuje tako da se tvrdi da je otvoreno monotono preslikavanje
neprekinuto, (otvoreno preslikavanje je takvo koje preslikava otvorene skupove u otvo
rene skupove) . Zbog pretpostavke o striktnoj monotonosti funkcija u teoremu slijedi da
takve funkcije imaju inverzne funkcije. Dokažimo sad teorem o neprekinutosti inverznih
funkcija.
Teorem 7.5. (Teorem o neprekinutosti inverzne funkcije.) Neka je X otvoren

podskup realnih brojeva i f: X -+ Y strog o monotona neprekinutafunkcija. Tada vrijedi:
J. postoji inverzna funkcija od f , neka je to g, koja preslikava Y = f (X) na X,
2. funkcija g je strog o monotona i neprekinuta na Y.
Dokaz. Pretpostavimo da je J striktno rastuća. (Analogno se postupa ako je J pa

dajuća funkcija. ) Za svaki y E Y zbog striktne monotonosti od J postoj i samo jedan
x E X koji funkcija J preslikava na njega, J(x ) = y , g(y ) = g(f(x )) = x , J(g(y)) = y .
Dokažimo d a j e funkcija g striktno monotona. Neka je Y I < y2 . Pretpostavimo d a nije
g(YI ) < g(Y2 ). To bi značilo da je XI g(YI );?: g(Y2 ) = X2 . Sada bi zbog monotonosti
funkcije J slijedilo
Xl = g(YI );?: g(Y2 ) = X2 ==:::} J(x J) = J(g(y d) = Y I ;?: Y2 J(X2 ),
što je u kontradikciji s pretpostavkom da je YI < Y2 . Dakle, funkcija g je striktno rastuća.
Dokažimo da je skup Y otvoren. Neka je Y E Y, tada postoji X E X takav da je
J(x ) y . Međutim zbog otvorenosti skupa X postoji okolina-interval (Xl, X2 ) oko točke
X potpuno sadržana u X . To nadalje znači da je otvoreni interval (f(XJ), f(X2 )) sadrži
točku Y i sadržan je u Y, a to znači da je Y otvoren. Prema tome preslikavanje g = J- l
je strogo monotono i otvoreno, pa je prema prethodnom teoremu neprekinuto.
Primjer 7.3. Znamo da je funkcija X 1---* X neprekinuta za svaki x . Prema teoremu o

algebarskim svojstvima neprekinutih funkcija slijedi daje i funkcija g(x ) = xn neprekinuta
za svaki X E R jer je produkt neprekinutih funkcija.
Nadalje namje poznato daje funkcija g(x ) = xn striktno rastuća na intervalu [O, oo),
pa prema tome ona ima inverznu funkciju . Domena te inverzne funkcije je skup R+ U {O}
tj. skup svih brojeva X ;?: O. Kao posljedica prethodnog teorema slijedi da je ta funkcija
neprekinuta za svaki X ;?: O , a nazivamo ju n -ti korijen. i zapisujemo: J(x ) if.X, x ;?: O .
i vrijedi
lim J(x ) = lim if.X
X-Xo X-Xo
« lim x = (YXO = J(xo ).
X-Xo
Podsjetimo se definicija trigonometrijskih funkcija. Polazimo od kružnice radijusa

r = l s centrom u ishodištu koordinatnog sustava (XOY). Ako krenemo iz točke To(l,O )
i krećemo se po kružnici bilo u smjeru ka.zaljke na satu bilo u suprotnom smjeru dolazimo
do neke točke T čije su koordinate (u, v) . Za te koordinate vrijedi:
u2 + v2 l.
duljinu x > O. može biti veći od 2n. Primijeti da kružnicu možemo obići više puta prije
Kod kretanja po kružnici u smjeru kazaljke na satu onda pripadni luk kružnice To T ima
negoli stignemo u točku T. Kod kretanja u suprotnom smjeru. duljine lukova računa
mo S predznakom minus. Nakon ovog uvodnog podsjećanja definiramo trigonometrijske
funkcije:
sin x v cosx u
u cos x , v = sinx, tgx = ctgx = -.- = -.
cosx u' smx v
Duljina luka To T = x je mjera kuta u radijanima . Podsjetimo da kut reprezentira uređen

par poluzraka sa zajedničkim vrhom u ishodištu koordinatnog sustava, prva poluzraka sa
drži točku To , dok druga sadrži točku T. U matematičkoj analizi pretpostavljamo uvijek
mjeru u radijanima. Ako koristimo neku drugu mjeru (stupnjevi), onda to treba posebno
istaći. Iz definicije slijedi da su funkcije sinus i kosinus periodične funkcije s osnovnim
periodom 2n , tj.
sin(x + 2n) = sin x, cos(x + 2n) = cos x,

sin( -x) = - sinx, cos( -x) = cosx.
Funkcije tangens i kotangens periodične su s osnovnim periodom n , tj.
tg(x + n) = tg x, ctg(x + n) = ctg x,

tg( -x) = - tg x , ctg( -x) = - ctgx.
Podsjetimo također na neke specijalne vrijednosti funkcija sinus i kosinus za kutove čije su
mjere u radijanima O, �, �, �, � odnosno u stupnjevima, O° , 30° , 45° , 60° , 90° :
O° 30° 45° 60 ° 90°
sin vo
z
v'l
z
v'2
z
VIJ
z
fi
z
cos fi VIJ v'2 v'l �

z z z Z 2
Iz definicija trigonometrijskih funkcija direktno su vidljive ili ih lako dokazujemo

neke funkcionalne veze među njima . Navedimo neke najvažnije.
sin2 x + cos2 X = l
sin(x ± y) = sin x cos y ± siny cos x
cos(x ± y) = cos x cos y1= sin x sin y
Ako je x = y , onda iz ovih tzv. adicijskih teorema slijedi:
sin 2x = 2 sin x cos x,
cos 2x = cos2 X - sin2 x.
Pripadne adicijske teoreme za funkcije tangens i kotangens dobivamo iz gornjih adicijskih
teorema.
sin(x ± y) sin x cos y ± sin y cos x
tg(x ± Y ) = --7---'--':
cos(x ± y)
-:-
cos x cos y1= sin x sin y
Djeljenjem s cos x cos y slijedi:

tg x ± tg y
tg(x ± y) = ---=------=-'---
-=
11= tg x tg y
Analogno dobivamo:
ctg x ctgy1= l
ctg (x ± y)
ctg y ± ctgx
= .
Nadalje iz adicijskih teorema možemo dobivati razne veze između trigonometrijskih

funkcija. Spomenimo samo neke. Zbrajanjem izraza koji slijede dobivamo:
sin(x + y )= sin x cosy + siny cos x ,
sin(x - y )= sin x cosy - siny cos x ,
sin(x + y ) + sin(x - y )= 2 sin x cos y ,
slijedi supstitucija
u+v u-v
x + y=u, x - y = v, x=
- ' y=-
2 2
- -
. . . u+v u-v
SlO u + SlO V = 2 SlO - - cos - .
2 2
-
Potpuno analogno dobivamo sljedeće veze:

. . u + v . u-v
SlO U - SlO V = 2 cos - - SlO - -'
2 2
u+v u-v
cosu + cosv = 2 cos - - cos - 2 '
2
-
. u + v . u-v
cos u - cosv = -2 SlO -- SlO -- .
2 2
Funkcija f (x) = sinx je neprekinuta za svaki x E R. U intervalu [- I' Il funkcija
metrijskoj kružnici ) slijedi da ona preslikava taj interval na interval [-l, ll, i uz to krajeve
sinus je striktno monotono rastuća. Nadalje, iz definicije funkcije sinus (vidi na trigono
intervala na krajeve intervala, f ( - I) = -l , f ( I) = l , dakle prema prethodnom teoremu

na tom intervalu je neprekinuta . Kako analogno vrijedi za svaki interval [kn- I' kn + Il,
k E Z slijedi da je funkcija sinus neprekinuta za svaki x E R.
Da je funkcija sinus neprekinuta u točki .xo možemo zaključiti i drukčije. Dovoljno
je pokazati da razliku I sinx - sinxo l možemo učiniti povolji malenom za svaki x iz neke
okoline točke Xo . Dakle,
. . x + x o . X - Xo
SIOX - SIO.xo = 2 cos - - SlO - -'
2 2
Kako je uvijek I sin x l � lx i, I cos x l � l, odavde slijedi
. lx - Xo I
.
I SIOX - SIO.xo ./::: 2 . l . --2 - = Ix - Xo I·
I ::::
Ako je e = o, onda lx - xo l < o slijedi I sin x - sin.xol < l x -.xol = e. Dakle, funkcija
sinus je neprekinuta za svaki x E R.
Funkcija kosinus je neprekinuta za svaki x E R kao kompozicija neprekinutih funk-
cija:
cos x = sin(x + �), x+ � je neprekinuta za svaki x E R.
Funkcije tangens i kotangens su neprekinute funkcije svagdje gdje su definirane, obzirom
da su kvocijenti neprekinutih funkcija:
sinx cos x
tg x = -- , ctg x = -.-.
cosx SIOX
Dokažimo dva Bolzano-Cauchyjeva teorema o međuvrijednostima neprekinute funk-

cije.
< O. Postoji e E (a, b) takav daje f e e ) = o.

Teorem 7.6. (Bolzano-Cauchy) Neka je f(x) neprekinutajunkeija na zatvorenom
intervalu [a, bl i nekaje f(a)f(b)
Sl. 7.5 Neprekinuta funkcija koja na krajevima intervala ima različite predznake, posjeduje bar
jednu nul-točku na tom intervalu
Dokaz. Iz uvjeta f(a)f(b) < O slijedi da funkcija f na krajevima zadanog zat

vorenog intervala ima vrijednosti suprotnog predznaka. Ne gubimo na općenitosti ako
pretpostavimo da je f(a) < O i prema tome f(b) > O , jer bi razmatranje drugog slučaj a
bilo analogno. Označimo s a X {x E [a, bJ : f(x ) < O}. Skup X sadrži sve one elemen
te iz [a, bl gdje funkcija f poprima negativne vrijednosti. X nije prazan jer je u njemu
barem a . X je ograničen i prema aksiomima realnih brojeva ima supremum. Neka je to
broj e . Točka e je nutarnja točka zatvorenog intervala [a, bl i vrijedi f( e) = O . Funkcija
je lokalno negativna oko a i lokalno pozitivna oko b , što znači da je točka e nutarnja
točka. Iz definicije točke e zaključujemo da postoji interval (e 8, e + 8) oko točke e
-
u kojem za funkciju f vrijedi: ako je x E (e, e + 8) funkcija u točki x ima pozitivnu

vrijednost. U svakoj okolini (x, e) sadržanoj u okolini (e 8, e) ima točaka u koj ima
-
funkcija poprima negativne vrijednosti. Kako je po pretpostavci funkcija neprekinuta u e

slijedi da je njezin lijevi limes jednak desnom limesu i jednaki su funkcijskoj vrijednosti
f(e ) što znači da mora biti
,
fe e) = lim f(x)::;; O, fee) = lim f(x » ) O ===> fe e) = O.

x-r-O x-c+O
Teorem 7.7. Neka je zadana neprekinutajunkcija f na zatvorenom intervalu [a, bl

i neka na krajevima intervala poprima različite vrijednosti, f(a ) f= f(h) . Ako je
Yo E [t(a) , J(b)J proizvoljna vrijednost, tada postoji toeka e E (a, b) takva da je
fe e ) = Y o ·
Bernard Bolzano (1781-1848), češki matematičar
Dokaz. Pretpostavimo da je f (a) < f (b ) i Yo element iz zatvorenog intervala

[f(a),J(b)] . Za neprekinutu funkciju g(x) = f (x) yo vrijedi:-
=
g( a ) f (a ) - yo < O, g(b ) = f (b ) - yo > O .
Prema prethodnom teoremu postoji točka e E (a, b) za koju je g( e) = f ( e) - yo = O, tj.
f (e) = Yo·
Tvrdnje teorema 6. i 7. možemo i ovako iskazati: neprekinuta funkcija zatvoreni
interval [a, b] preslikava na interval (kasnije će biti dokazano da je taj interval zatvoren) .
To svojstvo neprekinutih funkcija često koristimo u numeričkim postupcima.
P rimjer 7.4. a) Odredimo nultočku funkcije f (x) .J = -

lOx - 5 s točnošću od
0.000 1 , tj. rješimo pripadnu jednadžbu trećeg stupnja s unaprijed zadanom točnošću.
b) Odredi sva rješenja nejednadžbe V3x2 - 2x - l � 2(x - l) .
a) Zadana funkcija je neprekinuta i za nju lako odredimo takve dvije vrijednosti a
i b u kojima funkcija poprima vrijednosti suprotnog predznaka. Poželjno je da te dvije
vrijednosti budu čim bliže, jer se nultočka nalazi između njih. To su sada f (O) = -5 < O
i f (4) = 19 > O . Ponavljajući analogan postupak dolazimo do sljedeće tablice:
4 3 3 .5 3.4 3.3 3 .3876 3.3877

+ + +
Nultočka Xo je iz intervala Xo E (3.3876; 3 . 3877) .

b) Nejednakost ima smisla samo ako je 3x2 - 2x - l � O . Iz te nejednakosti slijedi
l
da je domena ( -oo, 3] U [l, oo ) . Funkcije
-
f (x) = V3x2 - 2x - l , g(x) = 2(x - l )
s u neprekinute funkcije pa je neprekinuta i funkcija h(x) = f (x) - g(x) . Funkcija h(x)
poprima vrijednost nula samo u x = 5. Dakle u intervalima u kojima razmatramo nejed
nakost ili je f > g ili je g > f . Koja nejednakost vrijedi provjerimo uvrštavanjem neke
posebne vrijednosti iz datog intervala. Skup svih rješenja x je
l
x E - oo, -3] U [ 1 , 5] .
(
Dokažimo dva značajna teorema o neprekinutim funkcijama na zatvorenom intervalu.

P rvim Weierstrassovim * teoremom se tvrdi da je takva funkcija ograničena na zatvo
renom intervalu, a drugim da ona preslikava zatvoreni interval na zatvoreni interval. To
možemo i ovako iskazati. Neprekinuta funkcija preslikava zatvoreni interval [a, b] na
zatvoreni interval [e, dj. Postoje dakle točke Xl , X2 E [a, b] i f (xd e, f (X2 ) = d, tj.
=
funkcija f postiže svoj minimum, jednak e i svoj maksimum, jednak d , u točkama Xl ,
odnosno x2 .
• Karl Weierstrass (1815-1897), njemački matematičar
Teorem 7.S. Ako je funkcija 1 neprekinuta na zatvorenom intervalu [a, bl. onda je
ona ograničena na tom intervalu. tj . postoji realan broj M > O takav da za svaki x E [a, bl
vrijedi I/(x)1 < M.
Dokaz. Dokažimo da je funkcija ograničena odozgo. Potpuno analogno se dokazuje

da je ograničena i odozdo (ili se može dokazati da je -I ograničena također odozgo).
Dokaz provodimo polazeći od suprotnog, tj. neka funkcija nije ograničena odozgo. Tada
bi za svaki prirodan broj n postojao Xn E [a, bl i bilo bi I(xn) > n . Na taj način bis
mo dobili beskonačan niz brojeva (xn) iz intervala [a, bl i I(xn) > n . Iz ograničenog
niza (xn) možemo izdvojiti konvergentan podniz (Xk) koji ima limes Xo E [a, bJ . Zbog
neprekinutosti funkcije 1 u točki Xo slijedi
lim I(x) I (x o ) , s druge strane je lim I(x)
.....XO
= -+ oo .
.%-+.%0 .%I
Iz dobivene kontradikcije slijedi da je funkcija ograničena odozgo.

Dokažimo konačno i značajni drugi Welerstrassov teorem.
Teorem 7.9. Neprekinutalunkcija zadana na zatvorenom intervalu [a, bl preslikava

taj interval na zatvoreni interval lc, dj .
Dokaz. Prema prvom Weierstrassovom teoremu funkcija je ograničena odozgo i pre-

ma tome
d = sup{J(x)} < oo.
Ako bi bilo I(x) < d za svaki x E [a , bl onda bi funkcija g(x) =

(x)
, bila ne
d
_ �
prekinuta, dakle i ograničena, g(x) � > O. Iz posljednje nejednakosti slijedi:
.!..
m, m
I(x) � d - < d, što je u suprotnosti sa d = sup{J(x)}. Dakle, mora postojati

X2 E [a, bl takav da je d = I(X2) ,tj. X2 je točka u kojoj funkcija 1 postiže svoj mak-
m
simum na [a, bl. Analogno se dokazuje da funkcija postiže svoj minimum e u nekom
XI E [a, b], l(xI) = e. tj.
I( [a, bl ) = [e, dj.
Temeljnim elementarnim funkcijama možemo smatrati sljedeće tri funkcije:

1. I(x) = xn (potencija);
•
2. I(x) = cr, (opća eksponencijalna funkcija);

3. I(x) = sinx , (sinus funkcija).
Polazeći od tih najednostavnijih funkcija pomoću konačnog broj algebarskih operacija
i konačnog broja kompozicija dobivamo i ostale elementarne funkcije. Nismo morali uzeti
za najednostavnije upravo tri navedene funkcije,mogli smo uzeti i neke druge. Sve tri
funkcije su definirane za svaki x E R. Poznato je da linearnim kombiniranjem funkcija

tipa 1. tj. funkcija J(x) = xn dobivamo funkcije koje nazivamo poIlnomima,
n
k ao + alX + a2x2 + ... + a xn.
Pn(x) = Lakx =
n
k=O
Nadalje kao kvocijente polinoma dobivamo racionalne funkcije:
R(x)
Pn(x)
=
�
� =Oakxk aO + alx + ... + anxn
�k=ObkXk bo + blx + ... + bmxm .
= =
qm(x)
Također nam je poznato da je funkcija J(x) = x neprekinuta. Koristeti se teoremom o al
gebarskim svojstvima neprekinutih funkcija slijedi da su sve funkcije J(x) = xn, n E N
neprekinute, nadalje kao zbroj neprekinutih funkcija i svaki polinom je neprekinutafunk
cija. Prema istom teoremu kao kvocijent neprekinutih funkcija svaka racionalna funkcija
je neprekinuta funkcija. Podsjetimo da je područje definicije racionalne funkcije unija
otvorenih intervala realnih brojeva, tj. racionalna funkcija nije definirana samo u realnim
Uzmemo li restrikciju funkcije J(x) = xn, n E N na interval [O, oo ) , poznato nam

nultočkama nazivnika.
je da je ta restrikcija strogo monotona funkcija, tj. ako je ° � XI � X2, onda je

° � xl � Xl . Podsjetimo da iz jednakosti
xl - Xl = (X2 - XI)(x�-I + x�-2XI + x�-3x? + . . . + x2x'l-2 + x'l-I)
koju smo dokazali indukcijom, slijedi stroga monotonost funkcije xn na intervalu [O, oo ) .
je i lijeva. Funkcija xn je nadalje neprekinuta za svaki x E [O, oo ) , pri čemu je u x = °

Naime ako je XI < X2, onda je desna strana u gornjoj jednakosti pozitivna, prema tome
strogo rastuća funkcija, koja je neprekinuta funkcija. Dakle, funkcija J(x) = xn, X � O,
neprekinuta s desne strane. Funkcija zbog stroge monotonosti ima inverznu koja je također
ima inverznu i to je J-I (x) = fIX, x � O. Tu inverznu funkciju nazivamo n -ti korijen.
Sl. 7.6
Eksponencijaina funkcija. Prisjetimo se nekih svojstva eksponencijalne funkcije.

Ako je a > ° a l- 1, za svaki prirodni broj n E N definirajmo pripadnu potenciju.
Dakle,
l
an = a·a·a . .·a = a·an-I , a -n = n E N.
an'
Ovako definirana potencija ima sljedeća svojstva: za svaki m , n E N vrijedi:
l . am.an = am+n , 2. (an ) m = amn, 3 . (abt = an bn
1 14 7 . NEPREKINUTE FUNKCIJE
Nadalje lako se dokaže da vrijedi:

4. (n > m i a> l) ===} a n> am, 5. al > a2 > O ===} a� > ai > O
E E N ,onda potenciju definiramo

m
Ako je eksponent racionalan broj r = m Z, n
n
ovako:
Za ovako definiranu potenciju s racionalnim eksponentom vrijede istih navedenih pet
da VIii-l kad n - oo.

svojstava koja su vrijedila kada je eksponent bio prirodan broj. Osim toga već je pokazano
x iracionalan i neka je sada a > l. Postoje nizovi racionalnih brojeva od kojih su jedni
Definirajmo potenciju i za slučaj kada je eksponent iracionalan broj. Dakle, neka je
rastući a drugi padajući i limes im je zadani iracionalni broj x. Za svaki član bilo kojeg od
tih nizova definirali smo potenciju s bazom a. Na taj način dolazimo do novih nizova za
čije članove vrijedi:
Xl < X2 < ... < Xn < ... < X < ... < Yn < Yn-l < . . . < YI,
ctl < ct! < ... < ct- < .. < ct < . . . < aY' < aY·-1 < . . . < aYI,
lim Xn lim Y = X, lim ct- = lim aY' = ct, xn ,Yn E Q.
n-+oo 1J-+OO n n-+oo n-+oo
Da su ti limesi jednaki vidimo ako usporedimo opće članove pripadnih nizova. Njihova
razlika teži prema nuli . Naime, za razliku općih članova dobivamo:
jer postoji E N takav da je

l
m
Yn - Xn < -, -----"
--,- aYn-x" < a � _ l m _ oo.
Prema tome za svaki realan broj X E R i za svaki a > l jednoznačno je određen broj
m
ct, tj. dobro je definirana funkcija X _ aX koju nazivamo eksponencijalnom funkcijom.

Bitna svojstva funkcije J (x) = ct su:
2. J(R) (O,oo),J(O) = l,
1. domena je skup R
3 . Xl < X 2 ===} J(xI) < J (X2 ) ,
Ako je O < a < l, onda eksponencijalna funkcija nije striktno rastuća nego je striktno
4. J(x + y ) J(x)f(y) .
padajuća. Dakle svojstvo 3. bi sada glasilo :

3. O< a< l
Svojstva 1 , 2 , i 4. vrijede i u ovom slučaju.
7 . NEPREKINUTE FUNKCIJE 115
aX Y
O<a<l\
\
\
\
\
\
,
Sl. 7. 7 EksponencijaIna funkcija i njena inverzna funkcija
Dokažimo posebno da je eksponencijalna funkcija neprekinuta u x = O.

Već smo dokazali da je limn--->oo a� = l . Dokažimo da je
lim� = aO = l .
x--->O
Neka je zadan E > O. Postoji broj nO ( E) takav da za svaki n > no vrijedi a � - l < E.
Dokažimo da ako je
lx i < -l ,
n
onda je �
I - I I < E.
Ako je x > O, onda je O < x < -l pa je zbog monotonosti eksponencijalne funkcije
n
a O
l < � < a�
= O < � - l < a� - l <
===> E.
l
U slučaju da je x < O, onda je O < -x < - pa opet zbog monotonosti slijedi
n
O < a-x - l < a� - l < E �- l > - ===> E.
Dakle, u svakom slučaju je:

l
lx i < - I - ll < E,
�
n
a to upravo znači da je eksponencijalna funkcija neprekinuta u x O. =
Pokažimo sada da je eksponencijalna funkcija neprekinuta u bilo kojoj točki xo :
lim � = lim a(x-xo)+xo = lim � -xo . �O = �O lim �-xo = �O
X---+Xo X---+Xo X-+XO X-+XO
•
Posebno istaknimo eksponencijalnu funkciju
f(x) = lim l +
ec,
X---+OO
e =
X
2,7 1 828. . . ( �)X ::::::
koja je striktno rastuća i neprekinuta. U vezi s tom funkcijom spomenimo vrlo česte
kombinacije funkcije ec i funkcije e-x koje su poznate pod zajedničkim nazivom tzv. hi
perbolnih funkcija ili hiperboličkih funkcija. Pojedinačni nazivi tih funkcija su: sinus
hipperbolni, koslnus hiperbolni, tangens hiperbolni l kotangens hiperbolni. Definicije

tih funkcija su:
-x
c: - e -x � +e-x
sh x = ' ch x = '
2 2
sh x � e-X
th x = - =
-
,
ch x e"" + e-X
ch x � +e- x
cthx = = .
sh x e"" e-X -
Funkcije su definirane za svaki realan broj osim što cth x nije definiran za x = O .
y
y
x
x
�./
\ cth x
Sl. 7.8 Sl. 7.9

HIperbolne funkcije
Primjer 7.S . Direktnom provjerom dobiva se:

ch2 x - Sh2 X = l,
sh (x ±y ) = shx chy ± shy ch x,
ch (x ± y ) = chxchy ± shxshy .
Primjetirno da je shx < ch x , shx = - sh ( -x ) , chx = ch ( -x) .
Funkcija sh x je striktno rastuća jer je e"" rastuća, paje i � /2 striktno rastuća. Funk
cija _e-X /2 je takoder stiktno rastuća pa je sinus hiperbolni striktno rastuća funkcija jer
je zbroj striktno rastućih funkcija.
Nepreklnuta rjelel\Ja Cauchyjeve funkcionalne jednadibe. Cauchy se sustavno

bavio prou�avanjem funkcionalnih jednadžbi koje nose njegovo ime. To su jednadžbe:
1. f(x+y ) = f(x) +f(y ) , 2 . f(xy ) = f(x ) +f(y ) ,
3.f(x+y ) = f(x)f(y ) , 4. f(xy ) = f(x)f(y ) .
Neka rješenja tih jednad!bi su funkcije:
1. f(x ) = ex, 2 . f(x) = e lnx , f(x) = cr, 4. f(x ) = xc•
3.
Mi ćemo detaljnije proučitijednad!bu kojaje u vezi s eksponencijalnom funkcijom. Dakle,
neka je f(x +y ) = f(x )f(y ) , za svaki x, y E R, i limx.....o f(x) = f(O ) . Dokažimo da
7. NEPREKINUTE FUNKCIJE 1 17
su jedina rješenja koja su neprekinuta u x :::: O i zadovoljavaju Cauchyjevu funkcionalnu

jednadžbu funkcije: l. I(x) :::: O za svaki x ER i 2. I(x) == tr.
Dokaz. Uvrštavanjem x = y == O u zadanu jednad!bu slijedi:
1(0 +O} =/(0)2 =>/(0)(1- I(O)} = O =>1(0) = O ili 1(0) = 1.
Ako bi bilo I(O} = O, onda za svaki x slijedi:
I(O} = O =>I(x+O) = l(xlf(O) � O => I(x) :::: O.
Ako bi bilo 1(0) = 1 imamo:
1(0):::: 1 => I(x- x) =/(xlf(-x) =/(0):::: l , =>I(x) �O.
Nadalje zaključujemo:
1 1
I{xlf{-x) = 1 => I{x) :::: I( -x) =
I(-x)' I(x) ,
I(x) ::::/ ( � �) ( � )
+ ::::/2 > O.
Dakle. za svaki x ER je I(x) >o.
1(1):::: a =/( � � + � (�) (�) (�)

+ ... + ) =1 I , ..I
=r(�) => I (�) :::: a�.
Odredimo vrijednosti funkcije za racionalne brojeve. Najprije neka je zadan pozitivan

racionalan broj. Dakle,
m>o =>/ ; ( ) (� � =/ + +'''+ �) m (�)

=I =a'.
Ako je zadan negativan racionalan broj. onda vrijedi:
m<o =>/ � () ( )
n
=/
- m
=�= �_, =a�.
1( 7 ) a �
I l
n
Zaključujemo da za svaki racionalni broj mora biti
I(r) =/ ( ;) =a� =ar,
Odredimo vrijednost funkcije u bilo kojem reaJnom broju x, Odaberima bilo koji niz
racionalnih brojeva koji konvergira broju x i odredimo
· I(x) ' I(x- rll + rll) ' I(x - r,.)f(r,.)
l lm -:::: Jlm = Jlm :::::::: l'lm I(x - rll )
Qr"
•
r
TJt ....X
... a . r.....x ,,.-+x ar" r,,-.x
Obzirom da je prema pretpostavci funkcija neprekinuta u x:::: O slijedi:

lim/(x- rll) ::::1(0) :::: l => I(x) :::: lim ar. tf,
rll ....x r" ....x..
::::
Time je dokazano da vrijedi I(x) = tr za svaki x ER,

Pokažimo monotonost funkciuje I . Ako je a > l. onda je a! > 1.�. I(!) > l pa
za i > O vrijedi I(i) > 1. Dakle. za svaki pozitivan racionalni broj r vrijedi ar > 1.
Zbog neprekinutosti je a! > l za svaki realni pozitivni broj x . Koristeći se tim slijedi
XI < X2 J (X2 xd a!2-Xl = a!2a -Xl > l ====} a!2 > a!l .
Ako je O < a < l , onda je funkcija J (x) = a! striktno padajuća.
Logaritamske funkcije. Eksponencijalne funkcije J (x) = tr su striktno monotone i
neprekinute. Ako je baza a > l , funkcija je rastuća, ako je O < a < l funkcija je striktno
padajuća. Prema tome u svakom slučaju postoji inverzna funkcija kojaje striktno monotona
i neprekinuta. Te funkcije nazivamo logaritamskim funkcijama . Eksponencijalne funkcije
preslikavaj u otvoreni interval (R) . na otvoreni interval (O, oo) = R+ .
J(x) = ct, domJ R, J(R) = (0, 00).
Za logaritarnske funkcije će domena biti otvoreni interval (O, oo) ,
f - 1 (x) = loga(x) , domf - I ' (O, oo ) , 10ga(O, oo) = R.
Ako je a > l , onda je logaritamska funkcija striktno rastuća i ako je
O < x < l ====} loga x < O, loga l 0, loga x > O za x > 1 .
Ako je O < a < l , onda je logaritamska funkcija striktno padajuća i vrijedi:
O < x < l ====} loga x > 0, loga l = O, loga x < O za x > l .
Podsjetimo na osnovna svojstva logaritamskih funkcija. Sva ta svojstva lako se dokazuju
koristeći se svojstvima eksponencijalne funkcije.
x
l . log(xy) = log x + logy, 2. log
y
log x logy
3. 10gxY = y logx,
Ciklometrijske funkcije. Navedimo četiri elementarne funkcije koje su inverzne
funkcije restrikcija trigonometrijskih funkcija na određene intervale. Te su funkcije poz
nate pod zajedničkim nazivom ciklometrijske funkcije .
1 . J (x) = arc sinx, x E l , l ] ; 2. J(x) = arc cosx, x E [- l , l ] ;
3 . J(x) = arc tgx, x E R; 4. J(x) arc ctg x, x E R
Interval na kojem uzimamo restrikciju pripadne trigonometrij ske funkcije biramo tako da
je na tom intervalu funkcija striktno monotona pa će pripadna restrikcija imati inverznu
funkciju koja će također biti striktno monotona i to će biti pripadna ciklometrijska funkcija.
Izbor intervala na kojima je pojedina trigonometrijska funkcija monotona nije jednoznačan .
Mi ćemo uzeti restrikcije na sljedeće intervale:
rc rc
1 . sm x · " 2 ' ] ;
'22. cosx · . . [O, rc] ;
rc rc
3. tg x · . . ( - 2 ctg x · . . (O, rc).
' 2 ); 4.
Prema definiciji ciklometrijskih funkcija, moramo uvijek voditi računa da su to inver
zne funkcije restrikcija tng onometrijskihJunkcija . Znamo da funkcija sinus nema inverznu
funkciju. Međutim za ciklametrijsku funkciju arkus sinus vrijedi:
sin(arc sin x) = x samo za x E [- 1 , 1 ] ,
arc sin(sinx) = x samo za x E [- �; �l.
7. NEPREKINUTE FUNKCIJE 1 19
Analogne kompozicije vrijede i za ostale arkus funkcije. Sve su arkusfunkcije neprekinute

funkcije u svakoj točki u kojoj su definirane. Uoči neprekinutost samo s jedne strane za
funkcije arc sinx i arc cosx u točkama x = ±l .
arccos x
arcsin x
-/
arctg x
x
------- - 1[/2
Sl. 7./0 Sl. 7. ll

Ciklometrijske funkcije
Primjer 7.6. Iz definicije ciklometrijskih funkcija slijedi:

:: ::
1. - � arc sin x � ' x E [- l ', l]
2 '" '" 2 '
2. O � arc cosx � :rc; X E [- l ; lJ
:rc :rc
3. 2 < arc tg x < 2 ; x E R
-
4. O < arc ctgx < :rc; xE R
Očito je I arc sin x broj iz intervala (O, :rc) . to znači da prema adicijskom teoremu
za funkciju kosinus i svojstva arkus sinusa vrijedi:
:rc . :rc
cos( 2 - arc smx) = x =::;. arc sin x + arc cosx 2' x E [- l ; I ] .
Slično s e dokazuje d a vrijedi:
:rc
arc tgx + arc ctgx = 2 ' xE R.
Mi smo definirali neprekinutost funkcije f u nutarnjoj točki njezine domene. Da je

točka Xo nutarnja točka domene znači da postoji otvorena okolina U (interval) koja sadrži
točku Xo i ta cijela okolina je sadržana u domeni funkcije. Za funkciju neprekinutu u Xo
zahtjevali smo da za svaku otvorenu okolinu V oko točke f(xo) postoji okolina U oko
točke xo koja se preslika u V . Drugim riječima, sve točke koje su blizu točke Xo moraju
se preslikati blizu točke f (xo) . Posebno je bila definirana neprekinutost slijeva, odnosno
s desna, koristeći pri tom pojmove lijevog i desnog limesa funkcije.
Označimo sa A rečenicu kojom smo izrazili Cauchyjevu definiciju neprekinute funk
cije f : D -+ R , u točki xo E intD :
A _ ('ve > 0 ) ( 30 > O}(Yx) ( lx - xo l < O => lf (x) - f (xo ) 1 < e).
Dakle. funkcija je neprekinuta u nutarnjoj točki .lo ako je istinita tvrdnja
B = ( 3f (xo) } 1\ A .
Formalno logički razlozi daju (okolina -+ okolinu) da je funkcija neprekinuta u izolira
nim točkama. Međutim mi u izoliranim točkama ne govorimo niti o prekinutosti niti o
neprekinutosti.
Podsjetimo se na nekoliko tvrdnji o sudovima.
1. x => y = x V Y , 2. i7\.Y = x V Ji •
3 . XVY = x 1\ Ji , 4. x :::::}
Y = x 1\ Ji .
Navedene tvrdnje lako provjerimo pomoću odgovaraju6ih tablica istinitosti. Podsjetimo
takoder kako negiramo sljedeće predikate:
1. (Yx}P(x) - za svaki x iz skupa M sud P(x) je istinit
2. (3x)P(x) - postoji x i z skupa M z a koji je P(x) istinit sud
3. ( 3f (xo »
1. (Yx)P(x) = (3x)P(x),
2. (3x)P(x) = (Yx)P(x)
3.
( 3f (xo» ) = ne postojif(xo)
Podsjetimo da A označava negaciju tvrdnje A .
B = ( ne postoji f (xo » VA
A == (Ye > 0) ( 30 > O) ( Yx ) ( l x - xo l < o => lf (x) - f (xo) 1 < e ) =
= (3e ) (Yo )(3x) ( lx - xo l < 0 1\ lf (x) - f (xo ) 1 � e)
Jednu opću tvrdnju da je funkcija prekinuta tamo gdje nije definirana odbacujemo. Mi
se odlučujemo razmatrati prekinutost funkcije samo u onim točkama ( ne u izoliranim)
koje pripadaju točkama gomilanja domene funkcije f . Isto tako se odlučujemo da ima
smisla govoriti o prekinutosti u točki xo s desna, odnosno s lijeva ovisno o tome da li je
(xo, xo + h) e domf ili (xo - h,xo) e donif .
Vrste prekida. Točke u kojima je funkcija prekinuta klasificiramo u tri skupa, pa
prema tome imamo tri vrste prekinutosti.
l. Uklonjivi prekid. Funkcija f ima uklonjivi prekid u točki xo ako 3 limx_Xcf (x)
i ako je
a) f (xo ) =F lim f (x) ili b) f (xo ) ne postoji.
X-Xc
U oba slučaja. ako definiramo

f (xo ) = lim f (x )
X-+Xo
onda novonastala funkcija postaje neprekinuta u točki Xo .

2. Prekid prve vrste. To su prekidi kod kojih postoje konačni lijevi i desni limesi
funkcije f u točki Xo ali nisn jednaki.
lim f(x) =I lim f(x)
x..... xo-o x ..... xo+o
3. Prekidi druge vrste. Sve ostale prekide koji nisu uklonjivi ili prve vrste nazivamo
prekidima druge vrste.
{
Primjer 7.7. 1. Već smo se susretali s funkcijom
f(x) =
Si X
:
, x =I O
a, x=O
Dokazali smo, i to je jedan od osnovnih limesa u analizi,
· sin x
llm -- = 1 .
x"'" o x
Dakle, ako definiramo f(O) = 1 novo nastala funkcija biti će neprekinuta za svaki x E R .
Tu se radilo o uklonjivom prekidu.
2. Neka je zadana funkcija
f(x ) = j;j za x =I O, f(O) = a.
x
Funkcija ima prekid prve vrste u x = O . Naime, ako je x > O funkcija ima vrijednost 1 .
dok za x < O funkcija ima vrijednost - 1 Očito je sada
.
lim f(x ) = 1, lim f(x ) = - 1.

x"'" 0+0 x"'" o-o
Ti limes i konačni i različiti. Samu funkciju nije bilo nužno definirati u x = O .
3. Neka je zadana funkcija
f(x ) = sin � , x =I O.
x
Možemo lako odrediti neke specijalne vrijednosti te funkcije.
1r 1
f(x ) = O ==> -; = kn, Xk = k'
= + 2kn = (4k + 1) '

1r 1r 1r
f(x) = 1 ==> 2 2
:;
Očigledno funkcija nema desni limes u x = O jer smo pronašli dva niza koji konvergira
ju broju O , dok pripadne funkcijske vrijednosti konvergiraju broju O , odnosno broju 1 .
Prema tome funkcija ima prekid druge vrste u x = O .
Pored neprekinutih funkcija nužno je posvećivati znatnu pažnju i prekinutim funkcija

ma. Brojne su prirodne pojave i zakoni koje opisujemo prekinutim funkcijama. Podsjetimo
se samo fundamentalnih fizikalnih zakona u nuklearnoj fizici, prelaznih pojava u elektro

tehnici, uključivanje i isključivanje struje, kondenzatora, zavojnica, najzad i atomističke
strukture materije, energetskih kvanata itd. Mi ćemo navesti samo nekoliko značajnih
primjera prekinutih funkcija koje će nas upozoriti kako je nužno biti oprezan u zaključcima
koji bi uzimali u obzir naš zor i nešto što je "očigledno".
{
Primjer 7.8. a) Zadaj mo Dirichletovu * funkciju na zatvorenom intervalu [0, 1 ] ,
l, x E Q
D(x) =
0 , x E R\Q
Ta je funkcija prekinuta u svakoj točki. To je neposredna posljedica gustoće skupa ra
cionalnih, odnosno iracionalnih brojeva u skupu R , tj. između svaka dva racionalna broja
ima racionalnih brojeva (na primjer njihova aritmetička sredina) ali ima i iracionalnih, (ako
je r racionalan broj, onda je na primjer broj r + ..fi iracionalan broj za svaki prirodan
n
broj n ).
b) Funkcija
f (x) = x[I - 2D(x)] , O�x� l
{ -X,
je neprekinuta samo u točki x = O . Tu funkciju možemo predočiti i ovako
x E Q
f (x) x[l 2D(x)J =
x, x E R\Q
Pokušajte skicirati graf te funkcije (nacrtaj pravce y = ±x ).
c) Zbroj prekinutih funkcija može biti neprekinuta funkcija. Dovoljno je uzeti
f + (-f ) i rezultat je funkcija konstanta bez obzira da li je funkcija f prekinuta ili
neprekinuta.
Produkt prekinutih funkCija može biti neprekinuta funkcija. Tako je na primjer kvadrat
funkcije iz primjera b) je funkcija f (x? = x2 koja je neprekinuta funkcija za svaki x .
Isto tako funkcija definirana ovako: f (x) = l ako je x racionalan i f (x) l ako
je x iracionalan je prekinuta za svaki x , međutim očito je f (x) 2 = l funkcija koja je
neprekinuta za svaki x.
d) Odredimo točke u kojim je funkcija
f (x) = D(x) . sinx, xER
neprekinuta. Provjerite da su to točke u kojima je sinus jednak nuli, x = kn .
e) Provjerite da je Dirichletova funkcija jednaka
D(x) = lim [ lim (cos(m! nx) ) 2n] .
Ako je x = e. racionalan broj, ondaje m! n!:.

n--+oo m-+oo
= kn i kosinus će imati vrijednost l jer je k

q q
paran, m! je paran broj. Potenciranjem dobivamo vrijednost l . Ako je x iracionalan,onda
je broj m! nx :f. kn jer bi u suprotnom x bio racionalan. Prema tomeje apsolutna vrijednost
kosinusa manja od l i potenciranjem dobivamo kao limes vrijednost nula.
* Peter Gustav Lejeuene Dirichlet (1805-1859), njemački matematičar

Primjer 7.9. Riemannova funkcija * R(x) je jedna od tzv. "monstrum" funkcija, ona
je neprekinuta za svaki iracionalni i prekinuta za svaki racionalni broj. Područje definicije
te funkcije je otvoreni interval (O, l ) .
R(x) = R( E ) = � , ako je x = E i M(p, q) = l, R(x) = O x E R\Q.

q q q
S M(p, q) označena je najveća zajednička mjera brojeva p i q što znači da se u definiciji
Riemannove funkcije pretpostavlja da su p i q relativno prosti (tj. M(p, q) = l ).
y
L
. L .
I I
I I
I I
f I � f I f
I I I I I I
• • • •
. - . I . - . ! . - . I . - . • • 1 • • 1 • • 1 • •
o .L .L ..1 .L ..l. J. .z
J �
8 4 8 Z 8 4 8
Sl. 7. 12 Riemannova funkcija
Dokaz. Dokažimo da funkcija ima naznačena svojstva. Neka je zadana točka Xo ,

O < Xo < l i E > O . Postoji samo konačno mnogo prirodnih brojeva q za koje je
l l
-�E ==} R (x) = - � E za konačno mnogo q E N.
q q
Obzirom da za zadani q racionalnih brojeva x E iz intervala (O, l ), p < q ,ima konačno
q
=
mnogo, znači da je i konačan broj racinalnih brojeva iz x E (O, l ) za koje je R(x) � E .

Oko točke Xo odaberimo takvu 8 -okolinu u kojoj je nema niti jedne točke x u kojoj je
R (x) � E , osim možda same točke Xo . Dakle neka je unutar intervala (xo - 8, Xo + 8) za
svaki x #- Xo R(x) < E. Ako je Xo iracionalna točka, onda je R(xo) = O i prema tome je
za svaki
x E (xo - 8, Xo + 8) IR(x) - R(xo) I = I R(x) 1 < E,
tj . funkcija je neprekinuta za svaki iracionalni broj.
l
Ako je Xo = PO racionalan broj odaberimo E > O takav da je R(xo) > E.
qo qO
Sada u svakoj okolini točke Xo postoji iracionalan broj Xl tako da je
1
IR(x d - R(xo) 1 = IR (xo) 1 = I - I > E . qo
Prema tome postoji E > O za koji nema 8 -okoline oko točke Xo u kojoj bi se funkcija
razlikovala od R(xo) za manje od E , a to znači da je funkcija prekinuta u Xo .
• Georg Friedrich Bernhard Riemann ( 1 826-1866), njemački malernatičar

8.
Diferencijalni račun
l. o pojmu derivacije . . . . . . . . . . . . . 124 8. Derivacija area funkcija . . . . . . . . . . 136

2. Definicija derivacije . . . . . . . . . . . . . 126 9. Derivacija implicitno zadanih
3. Diferencijal funkcije . . . . . . . . . . . . 129 funkcija . . . . . . . . 140
4. Pravila deriviranja . . . . . . . . . . . . . . 130 10. Derivacija pararnetarski zadanih
5. Derivacija kompozicije funkcija . . . . . 132 funkcija . . . . . . . . . 141
6. Derivacija logaritamske i eksponencijaIne l l . Tablica derivacija elementarnih
funkcije . . . . . . . . . 134 funkcija . . . . . . . . . 143
7. Derivacija opće potencije . . . . . . . . . 135
Odmah na početku spomenimo tri utemeljitelja diferencijalnog računa, čiji su radovi i

ideje odredili smjer razvoja matematike i njezinih primjena za sljedećih nekoliko stoljeća:
Pierre de Fermat ( 1 60 1 - 1 665) francuski matematičar, pravnik, pjesnik, klasičar. . . ,
sir Isaac Newton ( 1642- 1727 ) engeski fizičar, matematičar, astronom . . . i Gottfried
Wilhelm von Leibniz ( 1 646-- 1 716) njemački matematičar, filozof. . . .
-
Proučavanje funkcija, počevši od samog shvaćanja pojma funkcije. njihova zadava

nja. klasificiranja, svojstava, grafova, aproksimacija jednostavnijim funkcijama, osnovni
je zadatak matematike. Diferencijalni račun mogli bi okarakterizirati kao jednu metodu
koja najbolje rješava te probleme. Nadalje, u diferencijalnom računu su temeljni pojmovi
pojam limesa, odnosno derivacije. Pokušajmo ukratko istaći polazne glavne ideje koje su
vodile do današnjeg shvaćanja derivacije.
Godine 1637. francuski matematičar i filozof Rene Descartes ( 1 596-- 1 650), izdao je
knjigu "La Geometrie", u kojoj su izložene osnove analitičke geometrije i prikazivanja
grafova funkcija u koordinatnom sustavu. Ta je knjiga imala utjecaja na Fermata koga su
posebno zanimale ekstremne vrijednosti (minimum i maksimum ) funkcije. Iz grafičkih pri
kaza uočio je da ekstrem može biti u onim točkama u koj ima je tangenta grafa horizontalna.
Nadalje on je spoznao da uz zadanu funkciju možemo promatrati jednu novu funkcij u koja
u točki diralištu daje nag ib tangente.
124
8. DIFERENCIJALNI RAČUN 125
Newton je bio prvenstveno fizičar. Proučavajući gibanja tijela nužno se susreo s pi
tanjima koja su u vezi sa uzrokom g ibanja, stazom (putanjom), brzinom, ubrzanjem, . . .
Što je brzina? Kako ju definirati? On je postupio na sljedeći način. Neka se tijelo giba
po pravcu i neka je u svakom trenutku vremena odreden njegov položaj. Time je zadana
funkcija s = s(t) pomoću koje izračunavamo gdje se tijelo nalazi u zadanom trenutku vre
mena. Ako definiramo prosječnu brzinu kao omjer predenog puta ( u metrima) i pripadnog
vremena ( u sekundama), onda dobivamo:
_ S(/o + At) - s(to)
v= .
At
To bi bila prosječna brzina na zadanom putu 6.s(t) = s(to + At) - s(to). Smanjujemo li
vremenski interval, onda očekujemo da je predeni put sve manji i za svaki takav interval
dobivamo neku prosječnu brzinu. Prema tome nema zapreke da u mislima taj proces
nastavimo. Tako bismo došli na prirodan način do ideje da u vremenskom trenutku to
definiramo brzinu kao limes kvocijenta puta i vremena, točnije
. s ( to + At) - s(to)
v(/o} llm .
�-o At
Primjer 8.1. Kada tijelo pada samo pod utjecajem sile teže, onda je predeni put funk
cija vremena. Eksperimentalno je provjereno da je s(t) = kt2 . Kasnije je dokazano da
je vrijednost konstante k = �g , gdje je g konstanta Zemljine gravitacije, g = 9.8 1 ;.
Poslužimo li se spomenutom definicijom brzine, možemo lako odrediti koju brzinu ima
tijelo koje slobodno pada nakon, na primjer, četvrte sekunde, to = 4 :
1 2 1 2
s(to + At) - 5(tO) _
2"8(4 + At) - 2"84
-
At !lt
! 16 + 8At + (At)2 - 16 �
= 28 = 2 (8 + At)
!lt .
Kako je lim (8 + At) = brzina je � 8
�_ o
8,
2 = 48 metara u sekundi.
Leibniz je upoznat od samog Newtona, prilikom njihova susreta u Londonu, s njego

vim načinom shvaćanja brzine. U to isto vrijeme Leibniz se bavio problemima odredivanja
( konstruiranja) tangenata na zadanu krivulju. Tangenta grafa funkcije y = f(x) u točki
To(xo.!(Xo» jedan je od pravaca koji prolazi tom točkom. Koji? Da bi definirao tangentu
u zadanoj točki To(Xa, yo) Leibniz promatra pravce koji prolazi točkom To i još nekom
točkom T(x, y) koja je na grafu funkcije y = f (x) . Svaki taj pravac - sekanta - odreden
je točkom To i svojim nagibom prema osi X , tj. tangensom kuta što ga zatvara s pozitivnim
smjerom te osi. Ako smanjujemo razliku !lx = x - xa , tj. ako se točka T približava točki
To , onda očekujemo da će pravci - sekante - preći u pravac koji nazivamo tangentom.
Primjer 8.2. Odredimo jednadžbu tangente na graf funkcije y = xl u točki To(4, 1 6) .
Točka T(4+ !lx, (4+!lx?) pripada grafu - paraboli i koeficijent smjera pravca koji prolazi
126 8. DIFERENCIJALNI RAČUN
točkama To i T je
16 + 8At + (At? - 16 = 8 + At ,
At
lim (8 + At) = 8 .
/lx--+o
Sl. 8. 1
U graničnom slučaju je
tg f3 = lim (8 + At) = 8.
/lx--+ o
Jednadžba tangente je
y - f(xo) = 8(x - xo) ===} y - 16 = 8(x - 4).
"� .�>
;�j:�;l �;f;' Deti:1Ji

Neka je zadana realna funkcija f na otvorenom intervalu l = ( a, b) � R i neka je
Xo E (a, b ) . Ako postoji
. f(x) - f(xo)
llm ,
'>:--+'>:0 X - Xo
onda taj limes (broj) nazivamo derivacijom funkcije f u točki Xo i označavamo nekom
od sljedećih oznaka:
f'(xo) . . . Lagrangeov zapis;

d f(xo) . . . el mzov zapIs;
.
----;J;- L ·b .
Df(xo) . . Cauchyjev zapis .

.
Ako postoji derivacija za svaki x E l , onda kažemo da je funkcija f derivabilna ili di
ferencijabilna na otvorenom intervalu l . Ako je funkcija diferencijabilna na intervalu l ,
onda možemo definirati novu funkciju na l :
f' : I -t R, x l-----> f' (x).
8 . DIFERENCIJALNI RAČUN 127
Tu funkcija nazivamo prvom derivacijom funkcije f na l .

Ako funkcija f I ima derivaciju u nekoj točki xo E l , onda njenu vrijednost nazivamo
drugom derivacijom funkcije f u točki Xo i označavamo s / ,1 (Xo) . Analogno definira
mo / ,11 (Xo) . Dakle, druga derivacija je derivacija prve derivacije. treća derivacija je prva
derivacija druge derivacije itd. Možemo induktivno definirati n -tu derivaciju funkcije f
kao derivaciju (n - 1 ) derivacije, dakle
f (n) (x) (f(n- l ) (x))l, x E l.
Primjer 8.3. Odredimo derivacije sljedećih funkcija:
1 . f (x) 2.
f (x) = X> , 3. f (x) = X',
-
e,
l
4. f (x) Ji, 5.
f (x) = , 6. f (x) = sinx.
x
Ako se varijabla x promjeni za vrijednost h , onda je nastala promjena
A:t (x + h) x = h.
Zbog te promjene nastaje promjena funkcijske vrijednosti
N f (x + h) - f (x) .
Prilikom određivanja derivacije korisno je najprije izraziti diferenciju - promjenu funk
cije u pogodnom obliku tako da bismo mogli lako odrediti limes pripadnog kvocijenta
diferencija
f (x + h) - f (x)
-�--�� = �--��
h
l . U ovom primjeru imamo:
f (x) = = konstanta =::} / , (x) = lim --'------''--::.....:...;..

Ax-O
e
A:t
e e
· -- = O .
= I Im
Ax-O A:t
Derivacija konstante je nula.
2. Za f (x) = x' slijedi:
x'
lim -'-----:---
h-O
3. Koristeći se binomnom formulom lako odredimo derivaciju zadane funkcije. Dakle,
(x + h r = x' + G)hX'-1 + (;) h2X' -2 + . . . (:) hn .

Za kvocijent diferencija dobivamo jednostavan izraz z a određivanj e limesa
nX'- ! + (;)hX'-Z + . . . + h n- I .
Konačno imamo
. f (x + h)
l lm
f {x)
h-O h
128 8. DIFERENCIJALNI RACUN
4. Pokažimo na primjeru funkcije j(X) = vx da vrijedi analogno pravilo kao i u

prethodnom zadatku. tj.
( Vi)' = (x i )' = �x!-l = � 2 '
Kasnije će biti pokazano da za svaki realan broj c vrijedi

(x")' = cx,,- . l
Vratimo se našem zadatku. Izrazimo promjenu funkcije u pogodnom obliku i iskoristimo
svojstvo neprekinutosti funkcije drugi korijen:
x+ x h- !::.j 1 h
v x + h + vi
!::.j = v x+
. r::-;-;:hv x = r:::-;-;:
r.:. ==} .
l lm = 2
h-O X'
=
v x + + vx Vr; h -h
r:::-;-;:
- .
5.
l� h = - x 2 .
1 1 -h . !::.j 1
!::.j = ==}
x+ h - :; =
x (x + h)
sin x
6. Podsjetimo se da smo odredili koliki je limes funkcije j( x) = kada x -+ O:
x
1· sin h
lm 1.
h-O
=
Podsjetimo se takoder daje funkcija kosinus neprekinuta funkcija, što simbolički možemo
izraziti govoreći kako operatori funkcije i timesa komutiraju tj. lime cos . . . ) = cos( lim . . . ) .
za kvocijent diferencija imamo vrijednost
!::.j 1[
Sin X + ( h) - . l 2 SlO. h:2 cos(x + h ) .
h
.
= SlnX =
h :2 h
Napišimo taj izraz u obliku iz kojeg lako zaključujemo koliki je limes, odnosno derivacija
funkcije sinus.
!::.j sin( � ) h)
- = · cos(x + -
h -_
ti
2
2
-;?- = h
sin ft
lim 1, lim cos(x + - ) cosx
h-O "2 h-O 2 =
( sinx)' = cosx
Teorem 8.1. Akofunkcija f(x) ima derivaciju u točki xo , ondaje ona neprekinuta u
toj tocKi.
Dokaz. Iz definicije derivacije u točki Xo slijedi:

f(x) - f(xo) ==}
!, (xo) lim "'--'--'--..::....:.. = !' (xo) + w (x
x-x{) X xo - x Xo
gdje smo sa w (x xo) označili funkciju
f(x) - f(xo) - '
w (x - xo) = ! (xo)
x Xo
8. DIFERENCIJALNI RAĆUN 129
koja ovisi o x - Xo i nije definirana za x = xo , međutim, ima svojstvo da joj je limes

jednak nula kada x - Xo ..... O . Ako tu funkciju proširimo tako da definiramo CI) (O) = O ,
onda je to neprekinuta funkcija u nuli. Dakle, za promjenu funkcije !lj dobivamo:
!lj = J(x ) - J(xo ) = !' (xo ) . (x - xo ) + CI) (x - xo ) . (x - xo ) , lim CI) (x - xo ) = O. x .......xo

Posljednju jednakost možemo pisati i u obliku
J(x ) =J(xo ) + !' (xo ) . (x - xo ) + CI) (x - xo ) . (x - xo ) .

Na desnoj su strani te jednakosti sve funkcije neprekinute u Xo te je i J (x ) neprekinuta u
toj točki jer je ona zbroj neprekinutih funkcija.
Obrat ovog teorema ne vrijedi. Tako je na primjer funkcija J(x ) = lx i neprekinuta u
Xo = O ali nema derivaciju u x = O.
Ako funkcija J(x ) ima derivaciju u xo , onda promjenu funkcije koja nastaje kada se
od Xo pređe na x možemo izraziti u obliku
'
!lj = J(x ) - J(xo ) = ! (xo ) . (x - xo ) + w (x - xo ) . (x - xo )
i vrijedi:
lim CI) (x - xo ) = O, Xo, x E domf.
x .......xo
Prema tome ako se promjena funkcije može napisati u obliku
a · (x - xo ) + CI) (x - xo ) . (x - xo ) ,
!lj = J(x ) - J (xo ) =
gdje je a neka konstanta i limx-+xo CI) (x - xo ) = O , onda je konstanta a derivacija funkcije

J u točki Xo · Prvi pribrojnik u gornjem izrazu nazivamo prvim diferencijalom funkcije J
u točki Xo i označavamo sa dJ . Dakle,
dj = !' (xo ) . (x - xo ) , !lj = J(x ) - J(xo ) =dj + CI) (x - xo ) . (x - xo ) .

Ako je !lx = x - Xo maleno, a znamo da CI) (x - xo ) ..... O kada x ..... xo , onda možemo
pisati
!lJ ::::: df.
Primjer 8.4. v'38 . Tu se očigledno radi o izraču

Izračunajmo približnu vrijednost
navanj u vrijednosti funkcije J (x ) = vx za vrijednost x = 38 . Odaberemo kao početnu
vrijednost broj Xo = 36 i !lx = 38 - 36 = 2.
Diferencijal te funkcije izračunat u točki
Xo = 36 , za prirast varijable !lx = je 2,
dj = J' ( 36 )
l
· 2 = 2V36 · 2 = 6'
l r;:;;;
v 38 ::::: 6 +
l .
= 6, 16. 6
Pomoću džepnog računala dobivamo v'38 ::::: 6, 1 6441400 . . .
Na slici je dana geometrijska interpretacija diferencijala. Tu vidimo sljedeće: jed

nadžba tangente s diralištern u Xo je
y(x ) - f(xo ) l(xo) ' (x - xo) � y(x) - f(xo) = df.
Prema tome diferencijal je jednak promjeni vrijednosti tangente, tj.:
Ay y(x ) y(xo) = df, y(xo ) = f(xo ) .
Sl. 8.2
Primjedba. U nekim novijim pristupima derivacija se definira kao linearna forma, a

ne kao broj. Linearnu fonnu možemo prikazati u obliku a (x - xo) , tj. ona je jednoznačno
određena brojem a - derivacijom, pa se na taj način provode identifikacije
l(xo) a - broj � a(x - xo) - linearna fonna.
U teoriji funkcija više varijabli takav način interpretiranja derivacije pokazuje se vrlo prak
tičnim i korisnim . Tako će na primjer derivacija realne funkcije od dvije varijable u točki
To (xo , YO)
biti linearna fonna
(df(x, y ») (XO ;yo ) = a(x - xo) + b(y yo),

gdje će realni brojevi a i b biti tzv. parcijalne derivacije u točki To .
Sljedeći teorem će nam pokazati kako određujemo derivacij u jednostavnih algebarskih

kombinacija funkcija koje imaju derivaciju.
Teorem 8.2. Neka su na otvorenom intervalu I = (a, b) � R zadanefunkcije f i g,

i neka su diferencijabilne u točki x E I. Tada vrijedi:
1 . lf(x) ± g (x)] ' = l(x) ± g'(x)
2. lf(x)g(x)]' = l (x)g(x) + f(x ) g'(x)
3.
f(x) f'(x)g(x ) - f(x ) g'(x) g(x) :f O.
g(x ) g(x ) 2
Dokaz. 1. Neka je h(x) = J(x) ± g(x) . za promjenu funkcije dobivamo:

llh = h(x + Ax) - h(x)
J(x + Ax) ± g(x + Ax) - [((x) ± g(x) ]
!:tf ± !:tg
Zato je
!:th !lj !lg
-=-±
Ax Ax Ax
.
PO pretpostavci, postoje JI i g ' zato postoji i hl i vrijedi
. !lh
hl(x) = hm - = !,(x) ± gl(X)
.ll -+ O Ax
2. Neka je h(x) (I · g)(x) = J(x)g(x) . Za llh dobivamo:

llh = h(x + Ax) h(x) = J(x + Ax)g(x + Ax) J(x)g(x)
= (I(x) + !lf) (g(x) + !lg) - J(x )g(x)
!lJ . g(x) + J(x) . !lg + !lJ!lg
Zato je
. llh . ( !lj
1;�o Ax = 1;�o Ax g(x) + J{x) Ax + Ax !lg
!lg !lJ )
[((x)g(x)] ' = JI(x)g(x) + J(X)gl (X)
jer je g prema pretpostavci diferencijabilna u x . dakle prema Teoremu 1 i neprekinuta u
x , te je:
lim (�:!lg) = J'(x)O = O.
.ll -+O '-'5
3. Neka je h(x) kvocijent zadanih funkcija.

J(x) + !lj J(x) g(x)!lJ J(x)!lg
!lh
g(x) + !lg g(x) g(x)(g(x) + !lg) ,
. -
l lm
!lh
.ll ..... O Ax
lim [
.ll ..... O g(x)(g(x) + !lg)
]
g(X) � - J(X) � ===?
g
(l)'f g - Jg'
= '
Zbog pretpostavke o diferencijabilnosti funkcija J i g , prema tome i neprekinutosti tih
funkcija, slijedi tvrdnja teorema.
Primjer 8.5. Odredi derivacije sljedećih funkcija:

1 . J(x) = 7 + x5 - 3x 1 OO + 2 sinx + 5VX.
2 . J(x) = � + x6 sinx + .;ii,
-x
xO
sinx x . vr;:;2,
3 . J(x) -- . - + sm
smx
4 . J(x) = xVX sinx.
132 8. DIFERENCIJALNI RAĆUN
Primjenjujući pravila o derivacij i zbroja, produkta i kvocijenta dobivamo:

S
1 . f'(x) = Sx4 - 300x99 + 2 cos x + '
2 ";;
2. !'(x) = _
x
S
�
+ 6x' sin x + x6 cos x + 0,
x cos x - sin x sin x x cos x
3. f'(x) = _ � ,
x2 sm2 x
. x sin x
4. !'(x) = ";; smx + + x";; cos x .
2 ";;
PrlmJer 8.6. Zadani su redovi l. � ; 2. � ,

i (3n - 2 ) ' 2'" Dokaži da su parcijalne
sume tih redova dane izrazima:
- �
2n + 3
l. S,, - 2 . S = 10 + (3n - S) . 2,,+ 1 .
4 · 3'" "
-
4
Da su ove formule točne, lako provjerimo indukcijom. Medutim, ovdje postavljamo
problem kako se dolazi do tih izraza. Polazimo od sume konačnog geometrijskog reda:
1 - X,,+I
l + x + x2 + . . · + x" = .
l -x
Deriviranjem te jednakosti dobivamo:
_l l - (n + l ) ' x" + n ' x,,+1
l + 2x + 3x2 + . . . nx,, = -.:... � -:-:-
( 1 - x)2
- - - ---
Množenjem dobivene jednakosti sa x , zatim uvrštavanjem x = � dobivamo traženu

parcijalnu sumu . Da bih odredili drugu parcijalnu sumu pišimo ju u obliku
� ) 3k - 2) . 2k = 3 L" k . 2k - 2 L" 2k .
"
k=1 k=1 k= 1
Potpuno analognim postupkom kao u prethodnom slučaju, te uvrštavanjem x = 2 u dobi
veni izraz dobivamo traženu parcijalnu sumu.
Evo još jednog osnovnog pravila za izračunavanje derivacije.
Teorem 8.3. Neka je zadana kompozicija funkcija u = g(x) i y = f(u) , tj .

y = f(g(x) ) , x E (a, b) � R . Neka postoji derivacija funkcije g(x) u točki Xo E (a, b) .
Neka postoji derivacijafunkcije f(u) u točki Uo = g(xo ) . Tada postoji derivacija kompo
zicije y = f(g(x ) ) u točki Xo i vrijedi:
y'(xo ) = (��) X
= o
X
= f� (g(xo ) ) . g� (xo ) , tj . (J o g)' = (J' o g) . g'.
Dokaz. S obzirom da postoji derivacija funkcije y = f(u ) molemo promjenu te

funkcije uzrokovane promjenom varij able u napisati u obliku
!J.y =
y� . !lu + e(!lu ) . !lu, lim e(!lU) = O.
Au-O
Promjena od !lu nastaje radi promjene varijable x . Nadalje zbog pretpostavke da postoji
derivacija funkcije u = g(x) slijedi da je ta funkcija neprekinuta, pa ako !lx -jo O, onda i
!lu -jo O . Prema tome vrijedi:
fly = I
i konačno dobivamo
y y
, - ' !lu
llm . lIm =
I
uX, .
!lx
- •
Af-O II Af-O !lx II
Za nas je vrlo značajan jedan specijalni slučaj kompozicije. U slučaju kada funkcija
irna inverznu, molemo promotriti kompoziciju funkcije i njezine inverzne. U tom slučaju
vrijedi:
f(l- I (x) ) = x ==> (f(l- I (X) ) ) , = !, (f- l (x) ) '

(
. f - I (x) = (x) ' = l, )
Dakle:
(f- I (x) ) '
=
l
f' (I- I (X) ) ,
(I- I ) , =
l
f' o f- I
'
Primjer 8.7. Odredimo derivacije sljed�ih funkcija:

1 . f(x) = cos x, 2 . f(x) = tgx, 3, f(x) = ctgx.
U prvom slučaju molemo kosinus funkciju prikazati kao kompoziciju funkcije sinus i afi.ne
funkcije x + � . Podsjetimo da vrijedi (sinx) ' = cos x , (x + I)' = 1 . Dakle,
cos x = sin(x + � ) ==> (cos x)' = cos(x + �) = - sin x .
Nakon što smo izveli derivacije sinusa i kosinusa, koris�i se pravilom za derivaciju
kvocijenta dobivamo:
sin x l
tg x - (tg x )' = -- = l + tg2 x,
cos x ' cos2 x
- -
cosx l
ctg x = -.- , (ctgx)' = - -'-- = -(1 + ctg2 x).
SIDX SlO2 x
Podsj�amo da iz osnovne relacije cos2 x + sin2 x = l slijedi
l + tg2 x = +
cos x
i ctg2 x + l = �
SlO X
Primjer S.S. Odredimo derivacije ciklometrijskih, (arkus) funkcija. Primjenjujući

pravilo za derivaciju kompozicije dobivamo:
1 . sin(arc sinx) = x (sin(arc sin x))' = cos(arc sinx) · (arc sinx)' = l
===}
l l
JI - sin2 (arc sinx) JI=X2 ,
. )' = l
===} (arC SlnX . - -
cos(arc slnx)
2. cos(arc cosx) = x ===} (cos(arc cos))' = - sin(arc cos x) . (arc cosx)' = l
l -l -l
JI - cos2 (arc cosx) JI=X2 '
===} (arc cosx)' -- -- =
- sin(arc cosx)
.,--- -,-
3 . tg(arc tg x) = x ===} (tg(arc tg x))' = ( l + tg2 (arc tgx) )
1 . l
. ( arc tgx )' = l ( arc tg x )' = =
1 + tg2 ( arc tg x)
===}
l + x2 ' --
1
4. ctg(arc ctgx) = x ===} (arc ctg x)' = _ __ •
l + x2
Odredimo najprije derivaciju funkcije f(x) = In x , a zatim pripadne inverzne funk

cije f- l (x) = eX (podsjećamo da je e baza prirodnih logaritama, e = 2.7 1 828 1 83 . . . ) .
Prema definiciji derivacije imamo:
. f(x + h) - f(x) = l lm In(x + h) - Inx
. ---'-
l lm ----:-'-----
h�O h h�O h
l h l In( l + x!! )
-h
= lim - ln ( l + - ) = - lim
h�O h x X h�O x
Eksponencijalne funkcije su monotone i neprekinute, pa su takve i logaritamske funkcije.
h
Koristeći supstituciju (y = - ) imamo:
l . In ( 1 + �)
x
l l . h � l ( l )
lim ( l + y) Y = e ===} - hm
y�O X h�O !! = - hm ln 1 + -
x h�O X
= - In e = -,
X X
x
( Inx ) ' = �.
x
Derivaciju eksponencijalne funkcije sada dobivamo na sljedeći način:
In(e') = x ===} ( In(e') ) ' = -.!.

et
. (e')' = l ===} (e')' = e'.
Da bismo odredili derivaciju opće eksponencijalne funkcije možemo postupiti ovako:
1
f(x) = if ===} Inf(x) = x ln a ===} __ . f'(x) = In a ===} j'(x) = if In a .
f(x)
Hiperbolne funkcije. U primjenama diferencijalnog računa često se susrećemo s

kombinacijama eksponencijalnih funkcija kojima smo dali posebna imena. Funkcijske
veze među njima vrlo su slične onim među trigonometrijskim funkcijama. Kao što zna
mo radi se o funkcijama: sinus hiperbolni, kosinus hiperbolni, tangens hiperbolni i
kotangens hiperbolni koje smo definirali na sljedeći način:
ec e-x ec + e -x
sh x ::;: ---,--- chx = '
2 2
shx ::;: ec e-x chx ec + e -x
th x = cthx = =
chx eX + e -X
sh x eX - e -X
Primjenjujući pravila deriviranja dobivamo derivacije tih funkcija.
(sh x)' chx,
(ch x)' shx,
(th x )'
l
(cth x)' = 1
Zadatak 8.1. Koristeći se definicijama hiperbolnih funkcija, provjeri da vrijedi:

1 . ch2 X - Sh2 X = l ,
2. sh{x ± y ) s h x ch y ± c h x sh y,
3. ch{x ± y) chx chy ± sh x shy,
th x ±
4. th{x ± y )
- l ± thx th y
_
1 ± cthx
5. cth(x ± y) =
cth x ± cth y
6. sh 2x = 2 sh x chx,
7. ch 2x = ch2 x + Sh2 x,
8. sh( -x) shx, ch( -x) = chx, th( -x) = - thx,
9. chx � 1 , I th xl < 1 , I cthxl > l,
10. ch x > shx.
Opća potencija je funkcija f(x) = x! , definirana za pozitivne vrijednosti od x , dok

je e bilo koji realan broj. Tu funkciju možemo definirati kao neprekinuto rješenje jedne
od Cauchyjevih funkcionalnih jednadžbi i to jednadžbe
f(x . y) f(x) · f(y), Vx > O, Vy > O.
136 8. DIFERENCUALNI RAČUN
Jednadžbu rješavamo svođenjem na već rješenu Cauchyjevu jednadžbu

f(x + y ) = f(x) + f(y) f(x) ex
supstitucijama: x = eU . y= eV • f(eU) = g( u) u zadanu jednadžbu slijedi:
g(u + v) = g(u) . g ( v) =? ln(g(u + v» = ln g(u) + lng( v)
=? ln g (u) = cu =? g (u) eCu =? g (lnx) = ec ln
x
=> f(x) = ec ln x = x c.
Izračunajmo derivaciju opće potencije:

l
f(x) X
C
= e
dn x
=? !'(x) == ec ln x c _
x
==
Primjer 8.9. Odredimo derivacije sljedećih funkcija:
1 . f(x) xx, 2. f(x) ( 1 + � y,

x
3
. f(x) = (sin x)tgx, 4
. f(x) u(x) (x) .
v
Derivacije tih funkcija su :

1. f(x) = č
ln x
=? !'(x) = � (lnx + 1 ),
l
x ln( I + - ) l x+
2. f(x) = e x
f' (x) = ( l + � y (
=? _ + ln l
x x+ 1 x
_ _
3.
f(x) = etgx ln sinx =? !,(x) (sinx)tgX[( 1 + tg2 x) ln sin x + 1],
v
4.
f(x) = ev in u =? !,(x) uV[v' ln u + -u'] .
U
Area funkcije su inverzne funkcije hiperbolnih funkcija. odnosno njihovih restrikcija.

Funkcija
tr - e-x
f(x) = sh x = xER
definirana je za svaki realan broj. To je neparna funkcija. striktno rastuća. Prema tome
ona ima inverznu funkciju koja preslikava R na R . Tu funkciju nazivamo area sinus
hiperbolni. Dakle. f(x) = sh X . f- I (x) ar sh x te je sh(f- I (x» = x . Označimo sa
•
u = f- I (x) . Slijedi
� e-u
-- = x l · 2� 0,
2-
( �h,2 = x ± u
Logaritamska funkcija je definirana samo za pozitivne vrijednosti stoga uzimamo samo
predznak + u posljednjoj jednakosti. Dakle,
ar sh x ln(x + J;2+i), x E R.
Da je funkcija sinus hiperbolni striktno rastuća funkcija slijedi neposredno iz svojstva

striktne monotonosti eksponencijalne funkcije � . Zbog neparnosti dovoljno je to dokazati
�2 e-X2 .
za pozitivne vrijednosti, vrijedi:
O � Xl < x2 ==> � , < �2 ==> e-X2 < e-x, ==> �, e-x, _ < _
Za derivaciju area sinusa hiperbolnog dobivamo:
f(x) = ar sh x = ln(x + Vx2+i),

!' (x) =
l
x R+l
+
. (l +
x
JX2+T
) = �.
x2 l+
Sl. 8.3 area sinus hiperbolni
* **
Funkcija kosinus hiperbolni parna je funkcija, prema tome ne može imati inverznu
funkciju. Međutim ako promatramo restrikciju te funkcije na interval [O, oo ) onda je ta
restrikcija striktno rastuća funkcija i ima inverznu funkciju. Tu inverznu funkciju nazivamo
area kosinus hiperbolni. Da je kosinus hiperbolni rastuća funkcija na intervalu [O, oo )
vidimo iz sljedećih jednakosti. Neka su x > O i h > O tada vrijedi:
ch (x + h) - ch x = � ( �+h + e- (x+h)) .!. ( � + e-X )

_ =
� (� - e- (x+h) ) (eh - l ) > O.

2 2
Primjetirno da je eX > l i da je e -x < l za x > O . Area kosinus hiperbolni je funkcija

=
definirana za svaki x � l , a funkcijske vrijednosti su pozitivni brojevi.

f(x) = ch x, x � O, f- l (x) = ar chx ==>
Označimo sa u = f- l (x) . Slijedi:
138 8. DIFERENCUALNI RAČUN
Predznak + uzimamo jer po definiciji funkcija poprima samo pozitivne vrijednosti. Za

derivaciju te funkcije vrijedi:
f(x) == ar chx = ln(x + x ;>, l ,
!, (x) == � , (1 +
x + vx2 - l
--== -
Jx2 - (
o x
Sl. 8.4 area kosinus hiperbolni
Funkcija tangens hiperbolni je striktno rastuća funkcija na R . To se lako uviđa iz

sljedećih jednakosti:
th(x + h) - thx = -:---:-;---::"-;-:-:-:-:-�--..,.. > O,
za x > O i h > O , ti. th(x + h) > thx . Prema tome tangens hiperbolni ima inverz
nu funkciju koju nazivamo area taogens hiperbolni, Budući da za vrijednosti tangensa
hiperbolnog vrijedi
shx
th x == - =
ć -e-X 1 < th x < 1 ==> ar th : ( - l, l ) R.
, --+
chx ec + e-X
Potpuno analogno kao za prethodne dvije area funkcije dobivamo:

-11
e - e-u l x+ 1
== x ar th x )n '
eU + e- U 2 x l
Za derivaciju dobivamo:
1 1 +x
f(x) ar thx == ln l <x < l
2' l - x'
== - .
y
I ,
I I
I I
I I
I I
I I
I I
:
I I
I I
I X
-J J I
I I
I I
I I
I I
I ,
I ,
I I
Sl. 8.5 area langens hiperbolni
Funkcija kotangens hiperbolni definirana je za svaki x f. O i to je striktno pada

juća funkcija. Prema tome ona ima inverznu funkciju koju nazivamo area kotangens
hiperboini.
chx lT + e-
x
J(x) = cth x =
shx ex e-X
=
Za kotantgens hiperbolni vrijedi IJ(x) l > 1 i zato je inverzna funkcija definirana na

U -u
+
području: J- I : R\ [ - l , 1] R\ {O} . Iz jednakosti x slijedi:
e e
-t
eU - e-U
l x+ l
u = J(x) arcthx = - ln -- , lx i > l ,
2 x l
=
1
!, (x) =
l - x2 ' lx i > L
\i
o x
J
I
I
I
I
I
I
I
Sl. 8.6 are kotangens hiperbolni

Skup svih uređenih parova realnih brojeva koji zadovoljavaju jednadžbu oblika
F(x, y) = O
definiraju neki podskup u R2 . Svaki takav par možemo reprezentirati točkom u ravnini.
Taj podskup nije nužno graf neke funkcije. U primjenama često nalazimo da je neki pod
skup tog podskupa ujedno graf funkcije. Za tako dobivene funkcije kažemo da su zadane
implicitno, jednadžbom F(x, y) = O .
Poznate su nam jednadžbe kružnice, elipse, hiperbole, i parabole. Evo tih jednadžbi:
x2 + l - ? = O, (kružnica)
b2x2 + a2l - a2 b2 = O, (eJipsa)
b2x2 - a2l - a2 b2 = O, (hiperbola)
y 2 2px = O.
_ (parabola)
Iz kružnice možemo izdvojiti dva dijela (gornja, donja polukružnica) koji su grafovi nep
rekinutih funkcija. Te funkcije su:
y = Vr2 - x2, -r � x � r,
y = - Vr2 - x2, - r � x � r
i za njih vrijedi:
x2 + y(x ? - ? = 0 .
Za dobivene funkcije odredili bismo derivacije prema već opisanim postupcima. Međutim,
možemo doći do tih derivacija deriviranjem posljednje jednakosti, dobivamo:
2x + 2y · y , = O x
Y , = - y- , - r < x < r.
===}
Istaknimo da je jedna točka koja pripada kružnici i točka T( - r, O) . U njoj je tangenta

okomita na os X . Da li postoji graf diferencijabilne funkcije koji sadrži tu točku? Postoji !
To neće biti funkcija oblika y = y(x) , nego funkcija koju dobivamo iz polazne relacije
izražavanjem x -a kao funkcije od y (lijeva i desna polukružnica). Dakle,
x2 + y 2 _ ? = O ===} x = ±vr2 - y 2 , - r � y � r.
Potpuno analogno postupamo i u općenitijim slučajevima. Tako na primjer neka je zadan
polinom u dvije varijable x i y . Takve polinome možemo prikazati kao polinom u varijabli
y sa koeficijentima koji su polinomi od x ili obrnuto; polinom u varijabli x s koeficijen
tima koji su polinomi od y . Skup svih nultočaka takvog polinoma, (to su uređeni parovi)
možemo interpretirati kao dio ravnine i neki podskupovi jesu grafovi diferencijabilnih
funkcija. Derivacije takvih implicitnih funkcija možemo odrediti deriviranjem jednakosti
P(x, y) = po(x) + P l (X)Y + P2 (X)y 2 + . . . + Pn (x)yn = O

po(x)' + Pl (X)'y + Pl (X)y' + . . . + Pn (X)'y + Pn (x) n · yn - l . y' = O .
Primjer 8.10. Odredite derivaciju implicitno zadanih funkcija:

1 . ax2 + 2bxy + cy 2 + dx + ey + f = 0,
2. vx + Jy = 1,
3 . xy + sin y = 0,
4. y 2 - 2px = O.
Derivacije bismo izračunali iz jednakosti:
1 . 2ax + 2by + 2bxy' + 2cyy' + d + ey' = 0,
1 y'
2. + =
2VX 2Jy °
3 . y + xy' + cosy · y' = O,
4. 2yy' - 2p = O.
Neka je zadan uređen par realnih funkcija

([(t), g(t)), t E l = (a, {J) c R.
Za svaku vrijednost varijable, koju obično nazivamo parametrom, to E l dobivamo uređen
par brojeva ([(to ), g(to )) koji interpretiramo kao koordinate točke To([(to ), g(to)) . Mi
pretpostavljamo da su funkcije x = f(t) y = g(t) diferencijabilne i neka je
,
df = x(t),
. dg = .
dt dt y(t) .
Mi nadalje pretpostavljamo da funkcija x = f(t) ima inverznu funkciju.
Neka je to
t = f- I (x) , pa iz toga slijedi da je definirana funkcija y kao funkcija od x . Dakle,
y = g(t) = g([- I (X) = y(x).
Da bismo odredili derivaciju tako nastale funkcije koristimo činjenicu da je forma prvog di
ferencijala funkcije invarijantna, tj . ima isti oblik. Pojasnimo tu tvrdnju. Ako je y = f(x ) ,
onda je prvi diferencijal dy = I' (x )dx . Postavlja se pitanje da li prvi diferencijal ima
takav oblik ako x ovisi o nekoj varijabli, tj. ako je y = f(x(t)) složena funkcija. Neka je
y= f(u), u qJ (x ) ==> y = f( qJ (x) ) , y ' = f' (u )qJ' (x ).
=
To znači bez obzira j e li u nezavisna varijabla ili je

u = qJ (x ) du = qJ ' (x ) . dx,
,
prvi diferencijal ima oblik

dy = I'(u)du .
Naime,
dy = df( qJ (x)) = f' (qJ(x ) ) . qJ '(x)dx = I' (u) . du .
142 8 . DIFERENCIJALNI RAČUN
Prema tome iz dy = /'(t)dt , dx = g'{t)dt slijedi:

dy I' (t)
= y'{X) = l
dx g (t) X
Drugu i više derivacije parametarski zadanih funkcija odredimo postupno.
= �(f:) = !!.. { t ) .
d(y' ) dt d
y" =
dx dx x dt x dx
=
dt
) . �.x
Prema tome za drugu i treću derivaciju po x dobivamo:
" xy - xy
y =
j:3
y lll = !!.. (y 'I {t» �.
x
.
dt ·
Primjer S.ll. Odredi jednadžbu tangente na krivulju (cikloida ) zadanu parametars

kim jednadžbama
x = a{t - sin t),
y = a{ l - cos t), tER
za vrijednost parametra t = 'Ir /4 .
'Ir J2
x = x{ ) = a ( 4" - ""2 ) , Yo = y( 4" ) = a( l
'Ir 'Ir
� "4 2
ji a sin t I
= =
i = a( l - cos t) = ctg 2' y ' (tO ) y�
I
dx Y
(Ovdje smo koristili sinI = 2 sin � cos � , 1 - cos t = 2 sin2 � ) Jednadžba tangenteje
.
y - yo y � (x xo ) .
I J(x) I J'(x)
1. xn nxn- 1
2. X
C
cxc- I
3. sinx cosx
4. cosx - sinx
� = 1 + tg2 x
� - � = - l - ctg2
eog2 X
!
6. ctgx
•
X
sin2 x
l
vi - x2
i
7. arc sinx
vi
-l
8. arc cosx
x2-
1
9. arc tgx
l + x2
-1
10. arc ctgx
l + x2
l l. shx chx
12. ch x shx
� �
2
= l - th2 x
ch r
-1
14. cthx -- = l - cth2 x
sh 2 X
l
1 5. ar sh x = In (x + Vl + x2 )
J't + x2
l
16. archx = In(x + vx2 - 1 ) ...!x2 1
l +x
-
l l
17 . ar th x :2 In --
l -x l - x2
l x+ l l
18. ar cth x = ln
2 x- l l - x2
i
1 9. eX eX
20. ff ff Ina
1
21. Inx
X
I
l
22. log" .x-
r ln n
9.
Osnovni teoremi diferencijalnog računa
l . Fermatov teorem . . . . . . . . . . . . . . . 1 44 4. Cauchyjev teorem . . . . . . . . . . . . . . 149

2. Rolleov teorem . . . . . . . . . . . . . . . . 1 46 5. Taylorov teorem . . . . . . . . . . . . . . . 1 50
3. Lagrangeov teorem . . . . . . . . . . . . . 1 47
Već je isticano da je pojam funkcije temeljni pojam u matematici. Funkcijama opi

sujemo i prikazujemo razne pojave, zakonitosti, odnose itd. Diferencijalni račun najčešće
koristimo za proučavanje svojstava funkcija i njihovih grafova. Pomoću tog računa za
diferencijabilne funkcije relativno lako možemo dobiti odgovore na brojna pitanja koja su
u vezi sa svojstvima takvih funkcija i njihovih grafova. Mi ćemo sada dokazati nekoliko
osnovnih teorema diferencijalnog računa koje vrlo često koristimo u pručavanju funkcija
ili nam služe za dokazivanje nekih novih teorema.
Funkcija f : [a, bl -+ R ima lokalni ekstrem (minimum ili maksimum) u nutarnjoj

točki e E (a, b> ako postoji okolina Oc točke e tako da vrijedi:
L ('<Ix E Oc) => f(x) ;;:: f(e) . . . lokalni minimum u e,
2. ('<Ix E Oc) => f(x) � f(e) . . . lokalni maksimum u e .
144
9. OSNOVNI TEOREMI DIFERENCIJALNOG RAĆUNA 145
Sl. 9.1 Lokalni ekstremi funkcije
Ako U gornjim nejednakostima vrijede striktne nejednakost za svaki x E Oc , x f=. e ,

onda govorimo o strogim ekstremima, tj.
l ' . f(x) > f(e) . , strogi lokalni minimum u e,
.
2'. f(x) < f(e) · · · strogi lokalni maksimum u e.

Zadatak 9.1. Definirajte ekstrem funkcije na krajevima intervala [a, bl . Uskladite
definiciju s primjerom polukružnice
f(x)
koja ima minimume na krajevima intervala [- l, l] .
Fermat je uočio, ako funkcija ima ekstrem u nekoj točki i ako ima tangentu u toj točki,
onda je u tom slučaju tangenta horizontalna, tj . njezin koeficijent smjera je jednak nuli.
Ova tvrdnja je zapravo sadržaj sljedećeg teorema.
Teorem 9.1. (Fermatov I teorem) Neka je zadana funkcija f : [a, bl -+ R i neka u

točki e E (a, b) ima ekstrem. Ako postoji derivacija u točki e, ondaje p(e) = O.
Dokaz. Pretpostavimo da funkcija f ima maksimum u točki e , tj . da postoji okolina

točke e takva da za svaki x iz okoline vrijedi f(x) � fee) odnosno f(x) - fee) :::;; O .
Pretpostavili smo da postoji derivacija u točki e , tj. postoji
f(x) - f(c) .
r( e) - x-e
I'lm
X - e
-
Ako je x > e , onda je x - e > O i f(x) - f(e) � O lj.

f(x) - f(e) f(x) - f(e) �
� O ===> lim O.
x e X e x-e -
Ako je x - e < O , onda je

f(x) f(e)
lim � O.
x ..... c X e
Budući da derivacija funkcije ne ovisi o tome kako x teži prema e , tj. da li s lijeva
ili s desna slijedi da oba gornja limesa moraju biti jednaka, a to je moguće jedino ako je
f'(e) O.
I Pierre de Fennat (1601-1665), francuski matematičar
146 9. OSNOVNI TEOREMI DIFERENCIJALNOG RAĆUNA
Potpuno analogno bi dokazali tvrdnju teorema u slučaju da J ima minimum u točki

c.
y
Sl. 9.2 Fermatov teorem
Neposredne posljedice ovog teorema su:
1. Diferencijabilna funkcija može imati lokalni ekstrem samo u onim točkama u koji
ma je derivacija jednaka O. Dakle, ekstremi funkcije se nalaze medu rješenjima jednadžbe
l(x) = O,
tj. medu tzv. stacionarnim točkama . Uočite značenje riječi "može" ! Tako na primjer za
funkciju J(x) x3 vrijedi J' ( O) = O , međutim u toj točki ona nema ekstrem .
2. Neprekinuta funkcija J na zatvorenom intervalu [a, bl može imati ekstrem samo
u točkama gdje je J'(x ) = O ili J'(x) ne postoji ili na krajevima intervala. Funkcija
J(x) lx i ima minimum u točki x O tj . upravo u jedinoj točki gdje nema derivaciju.
Funkcija J(x) = I sin x l ("ispravljeni sinus") ima maksimume u točkama u kojima je
l (x) O ====> x = (Zn + l) � i minimume u točkama u kojim ne postoji derivacija, a to
su točke x n · n.
Ako se neko tijelo giba po pravcu tako da se nakon nekog vremena vrati u početnu
točku, onda ono mora u bar jednom trenutku imati brzinu nula, tj . mora stati da bi se počelo
vraćati. Upravo takvu fizikalnu činjenicu opisuje sljedeći važni teorem.
Teorem 9.2. (Rolleov l teorem) Nekaje zadana neprekinutaJunkcija J : [a, bl R -t
na zatvorenom intervalu [a, bl , koja ima derivaciju u svakoj toc1d otvorenog intervala
(a, b) . NekaJunkcija poprima jednake vrijednosti na krajevima intervala, J(a) = J(b) .
Tada postoji tOCKa E (a, b) u kojoj je JI (c) = O .
e
I Michel Rolle ( 1652-1719). francuski matematičar

9. OSNOVNI TEOREMI DIFERENCIJALNOG RAČUNA 147
Dokaz. Funkcija je neprekinuta na zatvorenom intervalu [a, bl . Prema Weiers

trassovom teoremu ona na tom intervalu poprima najmanju vrijednost m i najveću vri
jednost M u točkama X l , odnosno X2 :
minj = m = J(xd � J(x) � J(X2) M max, X l , X2 E [a, bl·

Ako je m = M , onda je funkcija konstantna na [a, bl pa za traženu točku možemo uzeti
bilo koju točku iz tog intervala. Obzirom da je P(x) = O na cijelom intervalu tvrdnja
teorema je istinita.
Neka je zato M > m . Budući da je J(a) J(b) slijedi da obje vrijednosti m i M
ne poprima funkcij a na krajevima intervala, tj. bar jedna ekstremna vrijednost se postiže
unutar intervala. Prema Fermatovom teoremu na tom će mjestu derivacija imati vrijednost
nula i teorem je dokazan.
a e
Sl. 9. 3 Rolleov teorem
Ovaj vrlo jednostavni i vrlo korisni teorem često nazivamo teoremom srednje vrijed
nosti diferencijalnog računa. On je direktr1a posljedica Rolleovog teorema.
Teorem 9.3. (Lagrangeov l teorem) Neka je zado.na neprekinuta funkcija J na za

tvorenom intervalu [a, bl . Neka je J diferencijabilna na otvorenom intervalu <a, b) .
Postoji točka unutar intervala [a, bl za koju vrijedi:
e
p (e ) = �'---.::.�
a
l Joseph Louis Lagrange ( 1736-1813), francuski matematičar

148 9. OSNOVNI TEOREMI DlFERENCUALNOG RAĆUNA
Sl. 9.4 Lagrangeov teorem
Dokaz. Odredimo jednadžbu pravca koji prolazi točkama A (a, /(a» i

B , f(b» . �jegova jednadžba je
(b
f(b) - f(a) .
y(x) = (x - a) + f(a) .
b-a
Uvedimo pomoćnu funkciju h(x) = f(x) - y(x) , dakle
f(b) - f(a)
h(x) = f(x) - (x a) - f(a).
b-a
Funkcija h(x) zadovoljava sve uvjete Rolleovog teorema. Kao zbrOj diferencijabilnih funk
cija to je neprekinuta diferencijabiina funkcija za koju je h(a) h(b) = O . Primijenimo
Rolleov teorem na h(x) : postoji točka c E (a, b) za kojuje ht(c) = O :
f(b) - f(a) =
ht (c) = !, (c)
_
O.
b-a
Ovime je teorem u potpunosti dokazan.
Često ćemo Lagrangeov teorem zapisivati i u sljedećim oblicima:

f(X2) - f(xd = !' (X l + D (X2 - xd) . (X2 - X l ) , 0 < (1 < 1,
f(x) = f(xo ) + ft ( � ) . (x xo ) , � E (xo, x ) .
Neke posljedice.
1. Znamo da je derivacija konstantne funkcije jednaka nuli. Dokažimo da vrijedi i
obrat. naime ako je derivacija neke funkcije na otvorenom intervalu I jednaka nuli, onda
je ta funkcija konstantna na tom intervalu.
Iz jednakosti
f(x) - f(xo ) = !'(c) . (x xo ) = O
zbog pretpostavke f'(c) = O slijedi da je f(x) = f(xo ) za svaki x E l .
2. Ako je !' = g' na otvorenom intervalu. onda se funkcije f i g razlikuju za kons
tantu na tom intervalu. �aime, za funkciju h = f - g vrijedi h' (x) = f' (x) - g' (x) = O , za
sve x unutar otvorenog intervala pa prema prethodnoj tvrdnji slijedi h(x) = f(x) - g(x) =
e = konstanta , tj. f(x) = g(x) + c za svaki x E I .
Ilustrirajmo ovu tvrdnju u sljedećem važnom primeru.

Ako je poznata derivacija !'(x) , kako određujemo funkciju f(x) ? To je problem određivanja
neodređenog integra1a. Na primjer
/ (x) = xn =:> f(x)
Dobiveni rezultat u integralnom računu zapisujemo na sljedeći način:
xn+1 +
J
n
Xn dx = n + l e, :f -
1.
Ako je zadana funkcija f(x) na otvorenom intervalu (a, b) , onda se određivanje nepoznate
funkcije F(x) takve da vrijedi F'(x) f(x) za svaki x E (a, b) naziva izračunavanje neodređenog
integrala.
(a, b) .
J
+
f(x)dx = F(x) e, F'(x) f(x) , xE
dx
=
Izračunati J cos xdx znači naći F(x) tako da je F'(x) cos x . Jedna takva funkcija je sin x , a
gornja napomena nam kazuje da ako postoji još koja funkcija čija je derivacija jednaka cos x , onda
se ona razlikuje od sin x samo za konstantu. Dakle,
J
+
cos xdx sinx e.
Daljnjim poopćenjem Rolleovog teorema dobivamo Cauchyjev teorem koji će nam

korisno poslužiti prilikom ispitivanj a graničnih vri jednost i zadane funkc ije. Pokazat će se
da su neke granične vrijednosti funkcije u uskoj vezi s graničnim vrijednostima derivacija.
Teorem 9.4. (Cauchyjev l teorem) Neka su zadaneJunkcije / i g za koje vrijedi:

l . / i g su neprekinute na zatvorenom intervalu [a, bl,
2. postoje derivacije !' (g' na otvorenom intervalu (a, b),
3. g'(x) I- O za svaki x E (a, b) .
Tada postoji E (a, b) za kojije
e
/( b) - /(a) /'(c)
=
g( b) - g(a ) g'(c) '
Dokaz. Ustanovimo najprije daje g(b) - g(a) l- O . Naime ako bi bilo g( b) = g(a) ,
onda bi prema Rolleovom teoremu postojao Xo E (a, b) za koji bi bilo g' (xo ) O što je u
suprotnosti s pretpostavkom da je derivacija gl različita n.!le na (a, b) . U svrhu dokaza
od
napravimo linearnu kombinaciju zadanih funkcija s prikladno odabranim koeficijentima:
F(x) = lf( b) - /(a)] · g(x) [g( b) - g(a) ] · /(x).
1 Augustin Louis Cauchy ( 1789-1857), francuski matematičar
150 9 . OSNOVNI TEOREMI DIFERENCIJALNOG RAČUNA
Zbog F(a) = F(b) funkcija F(x) zadovoljava sve uvjete Rolleovog teorema na intervalu
[a, b] . Dakle, postoji e E (a, b) za koji je F'(e) = O . Vrijedi
F'(x ) = [t(b) - f(a)] · g' (x) - [g(b) - g(a) ] · j'(x),
te iz F'(e) = O i g(b ) - g(a) =1= O slijedi tvrdnja:
f(b) - f(a ) f'(e )
g(b ) - g(a ) - g'(e ) '
Za g(x) x ,
= iz Cauchyjevog teorema dobivamo Lagrangeov teorem srednje vrijed
nosti kao njegov specijalni slučaj .
Najjednostavnija klasa realnih funkcija su bez svake sumnje polinomi. Da bismo

izračunali njihove vrijednosti potrebno je samo zbrajati i množiti realne brojeve. Poznata
su nam mnoga njihova svojstva. Podsjetimo da među polinome spadaju ove jednostavne
funkcije:
aa - konstanta, a l (x - xa ) , a2 (x - xa) 2 , . . . , an(x - xa)n , . . . .
Često se neka funkcija - s kojom je možda komplicirano raditi ili nam nisu poznate
njezine vrijednosti aproksimira jednostavnijim funkcijama. Pri tom najčešće koristimo
-
razne vrste po1inoma ili trigonometrijske funkcije. Moramo odmah biti svijesni da tom pri
likom činimo neku pogrešku. Ocjena te pogreške sastavni je dio problema aproksimacije.
Taylorov teorem nam daje uvid o aproksimaciji funkcije po1inomom.
Taylorov polinom. Neka je zadana funkcija f : l -> R , gdje je l je neki otvoreni

interval realnih brojeva. Ako funkcija f ima II -tu derivaciju u nekoj točki e E l , onda
po1inom
" (e { n) (e
Tn (x) = f(e) + j'(e)(x - e) + f----z!) (x - e) 2 + . . . + f----;) ;! (x - ct
nazivamo Taylorov polinom -tog stupnja funkcije f u točki e . Ako je e = O , onda
II
Taylorov polinom često nazivamo i Maclaurinovim polinomom. l

Primijetimo da pri tom vrijedi
f(e) = Tn(e), j'(e) = T�(e) , . . . , f{k) (�) = T�k) (e) , k = 0, 1, . . . , ll.
To znači da funkcija i njezin pripadni Taylorov polinom u točki e imaju jednaku vrijednost
i imaju jednake sve derivacije do uključivo reda ll . Posebno istaknimo da imaju zajedničku
tangentu s diralištern u točki D(e, J(e )) .
I Colin Mac/aurin ( 1 698-1746), škotski matematičar

9. OSNOVNI TEOREMI DIFERENCIJALNOG RAČUNA 151
Ako funkcija J ima (n + l) derivaciju na I, onda možemo pisati:

n
k=O
gdje funkcij u Rn (x) nazivamo n -tim ostatkom funkcije J u točki e .
Teorem 9.5. (Taylorov l teorem ili Taylorova formula) Neka je zadana funkcija
J : I -+ R . gdje je I otvoren interval realnih brojeva koja ima derivacije do uključi
vo reda n + l u svakoj točki intervala I . Odaberemo li točku Xo E I , onda Junkciju J
možemo predočiti u obliku
a ostatak se dadeprikazati u obliku

Jfn+ l l ( e )
Rn (x) = (x xO)" + l , e xo + t1 · (x - xo ) , t1 E ( O, I ) ,
(n + l ) !
tj. nepoznata toeKa e se nalazi između točaka x i Xo .
Dokaz. Neka je zatvoreni interval [xo, xl sadržan u otvorenom intervalu I . Ako

postoji (n + l ) derivacija od J , onda postoje i sve njezine derivacije nižeg reda, za svaki
t E [Xo, x] .
Definirajmo dvije pomoćne funkcije kao funkcije varijable t E [xo, xl :
F(t) = J(x ) t J(:?) (x k

t) , Xo � t � x,
k=O
G(t ) = (x - t t +l .
za ovako definirane funkcije vrijedi:
J(k) ( o )
F(xo ) 2.:= (X xO) �
k J(x) Tn(x),
n
= J(x) -
k=O
k
n (kl
(x x) k J(x) f(x) = o.
J ( )
F(x) = J(x) - L t
k=O
k
Po pravilima deriviranja zbroja i produkta lako provjeravamo da je
F'(t) = - t J(k:l/(t) (x - t)k - t J{:?) k(x t /- 1 l)

k=O k=O
J(n+ l ) t
= - n ! ( ) (x tt .
Uoči da se pribrojnici u gornjim sumama poništavaju i d a ostaje samo posljednj i član iz
prve sume.
dG(t) n
G(x) = O, G' ( t ) =
dt
(n + l ) (x t) ( - l ) .
l Brook Taylor ( 1 685-173 1 ) , engleski matematičar

lS2 9. OSNOVNI TEOREMI DIFERENCIJALNOG RAČUNA
Primijenimo li Cauchyjev teorem na funkcije F i G na intervalu [xo, xl dobivamo:

postoji c E (xo, x) za koji je
F(xo) F(x) F(xo) F'(c)
G(xo) - G(x) = G(xo) G' (e) ,
j("+lJ(e)
j(x) - T,, (x) - n ! (x - e)"
=
(x - xo),,+l -(n + l)(x e)'"

j(x) = Tn(x) + f"+lJ(e)(x xo)n+l
(n + l ) !
Na taj načinje dokazana Taylorova formula. 9statak
j(,,+I)( )
R,, (x) (n + l �! · (x - xo)n +l
=
napisan je u tzv. Lagrangeovom obliku.
Primjer 9.1.Napišimo Taylorove (Maclaurinove) polinome sljedećih funkcija:

1 . j(x) eX, 2. j(x) = sinx, 3. j(x) = cosx.
=
l. Prilikom odredivanja navedenih polinoma potrebnoje znati odrediti n -tu derivaciju

zadane funkcije. u točki x = O za Maclaurinove, odnosno u točki x = e za Taylorove
polinome. U ovom primjeru imamo:
f nl (x) = et , j(O) = j(n) (O) l,
te je
n n xk
T.n (x) = � j(/(}
-- (O) · xk = � - = l + X- + x2 + x3 + . . . + xn
-
� k! L..t k! l 2! 3! nl
k =O k=O
Dakle, vrijedi
x x2 xn eC
tl = Tn (x) + Rn (x) = l + l + 2 1 + . . . + nl + · xn+ 1 , e E <O, x)
Analogno dobivamo za funkciju aX . Nekaje O < a ::f l i j(x) = � = Ć in a . Tada
je fn} (a) = � (lna)l! . n = O, 1 , 2, . . .
� =
x Ina + x2
1 + - -(Ina) 2 + . . .
l 2!
-1
+ (nxn- l)! (lna)"-l + xl!
-ađx(lna
n! ) I!,
Iskoristimo dobiveni prikaz eksponencijalne funkcij e za izračunavanje njezine vri
jednosti u zadanom brojU. U tu svrhu koristimo pripadni Taylorov potinom. Točnost
9. OSNOVNI TEOREMI DIFERENCIIALNOG RAČUNA 153
izračunavanja procjenjujemo tako da procjenirno koliki je ostatak. Za ilustraciju upravo

rečenog izračunajmo � i procjenirno pogrešku aproksimacije.
Budući da je 2 < < 3 slijedi � < 2 . Prema tome možemo tvrditi da je

e
eC 2
Rn (x ) xn+ l < za sva I x < "3 ' k' 1
(n + l ) !
5
Ako j e n = , onda z a procjenu pogreške imamo:
R
( �) (�r
< . = 7
� < 1 0- 5.
1-
5 :! 29 360
Prema tome je s točnošću od 0 5
l
�� l+-+
3
l
2!
. (1)2
-
3
+
l . 1 )3
3! 3
l
4! 3
4 l .
(- + _ . (- + - 1)
51 ( -3 ) 1 .3956 1 .
1 5
2. /' (x) = cos x , f" (x) sin x , /"' (x) = - cosx , /(4) (x) = sinx . Možemo
indukcijom zaključiti da n -tu derivaciju funkcije sinus možemo zapisati ovako:
/(n) (x ) = sin(n) (x) sin (x + n · �), n = O, 1 , 2, . . ..
Prema tome u odgovarajućem polinomu imamo:
/(0) = O, ln)(o) sin(O + n · �),

O, /(4) (0) O, · · · · · ·
n ( _ l ) kx2k+ 1
/,(0) = l , /"(0) /,"(0) 1,
x3 x5 x7
T2n+ I (x) = x - + +
3! 7 ! " ' = 2: (2k + I ) !
k=O
Budući da je
l t cos Ox,
dobivamo jednostavnu procjenu ostatka:
n xn+ 1 Ix l 2n+ 1
IRn (x }1 - 1 ( - 1 ) 2 . cos 5 (2n + l ) ! '
( n + l)!
Ox l
_
( i) 2n+ I
Ako je
X E [O, �l, ondaje -7-"--
--:-
�
(2n + l ) ! '
-,
I ""
Želimo li na primjer izračunati sinus s točnošću e 0 3 onda slijedi

1
1t
( ) 2n +1
"4 l 1t 2n+l
==> 1000 ( "4 ) :::;; (2n + l ) !
(2n + l ) ! :::;; 1 03
154 9. OSNOVNI TEOREMI DIFERENCIJALNOG RAČUNA
Ova nejednadžba vrijedi već za n 2:: 3 . Dakle, polinom petog stupnja daje aproksimaciju
funkcije sinus s točnošću E = 1 0 - 3 za svaki x E [O, 4" J
rc
x3 x5
3! + 5!
sinx .:::: x
Korisno j e primjetiti daje funkcija sinus neparna funkcija. Sada vidimo da u njenom
Maclaurinovom polinomu imamo samo neparne potencije od x . Primjetirno također da
smo pisali Taylorov polinom te iste funkcije oko točke Xo ;:::: 2 ' onda bi dobili:
rc
x (x -
j(x) 2) .
2 + I' ( 1!.
j( 1!.) + 1' ( 2 )
I rc
2! + . . .
=
1 1
+ ! . (x - 2 ) + . . .
rc rc 4
sinx 2 . (x - 2
l--
4
tj . to bi bila parna funkcija s obzirom na na varijablu (x - 2 ) , što znači da je graf funkcije
rc
osno simetričan II odnosu na vertikalni pravac x = 1!.

2.
3. Potpuno analogno kao u prethodnom zadatku dobivamo:
j(x) cosx, j(n) (x) cos(x + n · �),

x2 4
x6 " x 2k
2! + 4! 6! +
. L (- l )k (2k) ! '
X
T2n(x) = l . .
=
k=O
Primjeti da je kosinIls parna funkcija, u njezinom Maclaurinovom polinomu imamo samo

parne potencije od x .
Ako funkciju kosinus u intervalu x E [O, 21 aproksimiramo polinornom četvrtog
rc
stupnja
činimo pogrešku koja ovisi o x . Ta pogreška je manja od prvog člana koji bi došao u slje
dećem Taylorovom polinomu (pogreška kod alterniranih redova) . Ako bi tražili interval
gdje je pogreška manja od E 1 0-5 tada bi bilo:
x6
-! <
6
E = 10- 5 =} 1 051x l 6 < 6!, lx i < 0. 44
Primjer 9.2. Odredimo Maclaurinov polinom funkcije j(x) = ln( 1 + x) . Jednos

tavnim računom dobivamo:
x 2 x3 . xn- I
In( l + x) = x 2 + 3 . . +
_
1 ) n -2 + Rn (x) , x E [O, lJ,
n-l
__
n e l + Dx)n ' I i �n
xn
Rn (x) ( -1 ),,- 1 Rn <
Naime, za derivacije zadane funkcije bi dobili (koristi indukciju):

f(x ) InO + x) , f(O) O,
/ (x) ( l + x)- l , / ( 0) = l ,
!"(x) ( - 1 ) ( 1 + x)-2, /'(0) =
f(n) (x) (- l ) n- I (n l ) ! ( l + x)-n ,

f(nl (o) = I t - 1 (n 1 )1.
f(x ) = In( l + x ) :::::: x x E [O, l ] .

n-l
Primjer 9.3. Provjeri da je MacIaurinova formula za funkciju
f(x) = ( l + x)m, m E R, Ixl < l
dana izrazom:
m(m - l )
f(x ) = ( 1 + x )m = l + mx + x2 + . . .
2!
m(m 1 ) · . . + (m - n + 2) -l
+ xn + Rn
(n l ) !
m( _ _
Rn = _-,-m -_l-,-
n!
m_n_+
)(,-m -.:2)c-'_'-. ('._ l ) . ( l + Đx m -n
----'. ) , lx i < L
Indukcijom se lako dokaže da vrijedi:
J1kl(x) = m(m - l ) (m 2) · · · (m k + 1 ) ( 1 + x)m-k,
f(kl (O) m(m l ) · · · (m k + l ) .
Možda je zgodno na ovom mjestu upozoriti na koeficijente u gornjoj MacIaurinovoj
formuli. Formalni zapis tih koeficijenata vodi na poopćenje binomnih koeficijenata. Pods
jetimo da smo binomni koeficijet definirali pomoću prirodnog broja n i cijelog broja k za
koji vrijedi O :$ k :$ n . U izrazu za binomni koeficijent
n
G) �
k ! (n k ) !
-
dopustimo da n nije nužno prirodan broj. U tom slučaju dobivamo poopćeni binomni
koeficijent. Evo definicij e tog poopćenog koeficijenta.
Uz ovo poopćenje binomnih koeficijenata MacIaurinovu formulu za funkciju f mo

žemo zapisati
f(x ) == ( l + x)m = (�) + (7) x + (;) x2 + . . .

+ e : ) xn - I + (:) xn( l + Đx ) m-n .
l
156 9. OSNOVNI TEOREMI DIFERENCIJALNOG RAĆUNA
Provjeri da je
l 3x 2
--=== = l - tx + 5 .
8(1 + OX} 2
Primjer 9.4. Provjeri d a su Maclaurinove formule hiperbolnih funkcija sh x i chx
dane izrazima:
10.
Primjene diferencijalnog računa
l. Intervali monotonosti . . . . . . . . . . . . 157 5. Približne metode rješevanja

2. Ekstrem funkcije . . . . . . . . . . . . . . . 158 jednadžbi . . . . . . . . 169
3. L'Hospitalova pravila . . . . . . . . . . . . 159 6. Asimptote .. . . . .. . . .... . . . . . . 175
4. Konveksnost-konkavnost . . . . ... . . 165
Podsjetimo da za funkciju J zadanu na nekom intervalu I kažemo da je striktno

rastuća na tom intervalu ako za svaki X l , x2 E I vrijedi:
Xl < x2 ==> J(XI ) < J(X2).
Funkcija J je rastuća na tom intervalu ako za svaki XI, X2 E I vrijedi
Analogno definiramo striktno padajuće, odnosno padajuće funkcije. Ako je funkcija J

bilo rastuća bilo padajuća na intervalu I , onda kažemo da je monotona na tom intervalu.
Za funkciju J kažemo da je monotona u točki Xo ako postoji interval koji sadrži tu
točku na kojem je funkcija monotona.
Teorem 10.1. Ako funkcija J zadana na intervalu I ima derivaciju u svakoj točki
tog intervala i ako J' ima isti predznak za svaki X E I , onda je funkcija J monotona na
J.
Dokaz. Neka su XI , X2 E I . Prema Lagrangeovom teoremu srednje vrijednosti vrije-

di:
J(X2) - J(x d = j'(C)(X2 - x d , c E (Xl , X2) .
Sada neposredno slijedi: ako j e !' > O n a I , onda i z X 2 � Xl slijedi d a j e i
J(X2) � J(XI ) , tj. funkcija je rastuća na I .
Analogno, ako je J' < O , onda iz X2 � X I slijedi J(X2) :::; J(X l ) .
157
158 1 0. PRIMJENE DIFERENCIJALNOG RAČUNA
Na intervalima gdje je prva derivacija pozitivna funkcija je rastuća. Na intervalima na

kojima je prva derivacija negativna funkcija je padajuća.
Primjer 10.1. Odredimo intervale monotonosti funkcije

J(x) = (x l )(x 2)(x 6x2 + l lx - 6.
3 ) = x3
Skicirajmo graf te funkcije. Nultočke su l , 2. 3. Funkcijaje neprekinuta. Između nultočaka
ima ekstreme (Rolleov i Fermatov teorem) . Derivacija funkcije j e
J' (x) = 3x2 1 2x + l l , !'(x) = O

Zadana funkcija je striktno rastuća na intervalu ( - oo , xI] U [X2 , oo ) , dok je padajuća na
intervalu [X l , X2] . U točki X l funkcija J pOI?rima maksimum. a u X2 minimum.
Sl. 10. 1
Ako je funkcija diferencijabilna u točki e i ako ima ekstrem u toj točki. onda je
njezina derivacija u e jednaka nuli. To je tvrdnja Fermatova teorema. Mi smo vidjeli
da funkcija može imati derivaciju jednaku nuli u nekoj točki a da u njoj nije ekstrem na
primjer J(x) = x3 u točki e O . Izvedimo sada dovoljan uvjet za postojanje ekstrema
diferencijabilne funkcije.
Teorem 10.2. Neka je Junkcija J difereneijabilna na intervalu l = (a, b) i neka je

J' (e) = O, e E l. U toeKi e je ekstrem u ova dva slučaja:
1. akoje J'(x) > O na intervalu (a, e) i J'(x } < O na intervalu (e, b) , ondaje u e
maksimum.
2. ako je J'(x) < O na intervalu (a, e) i J'(x } > O na intervalu (e, b) , ondaje u e
minimum.
Dokaz. Neka je x E (a, b) . Prema Lagrangeovom teoremu postoji Xo E (x, e) takav

da je
J(e) J(x) !, (xo ) (c x).
10. PRIMJENE DIFERENCIJALNOG RAČUNA 159
Analizirajmo tu jednakost.
U prvom slučaju na intervalu [x, ej je e x > O i !'(xo) > O pa je f e e) - f(x) > O,
tj.f(e) > f(x). Na intervalu [e, xl je e - x < O i f'(xo) < O , dakle ponovno je
f e e) f(x) > O, tj. fee) > f(x) . U e je maksimum.
U drugom slučaju vrijedi, ako je x < e onda iz e x > O i !' (xo) < O slijedi da je
f e e) f(x) < O, tj. f e e) < f(x) . Ako je pak x > e, onda f'(xo) > O slijedi ponovno
daje f e e) f(x) < O , tj. fe e) < f(x) . Dakle u točki e je minimum.
Primjer 10.2. Odredimo ekstreme funkcije

X4 + 3
f(x) = .
x
Funkcija je definirana za svaki x E R, x '# O , neprekinuta je i diferencijabilna za
svaki x iz njezine domene.
3 (x4 1 )
!'(x) =
x2
Derivacija je jednaka nuli u točkama x l = - 1 i X2 = l , i u tim točkama su mogući eks
tremi. Ispitajmo da li je ekstrem u x l = - 1 . Ako je x < - 1 derivacija je pozitivna. Ako
je x E l , 1 ) . onda je derivacija negativna. Dakle, prema dokazanom u točki x = - 1
je maksimum. Derivacija je pozitivna za svaki x > l , dakle u točki x l je minimum.
Skiciraj graf funkcije. Primjeti da je
lim f(x) = - oo , lim f(x) = oo = lim f(x), lim f(x) = - oo .
;(-+0- X-+O+ X-+CX) x-+-oo
Brojne su situacije kada je potrebno odrediti limes funkcije bilo da varijabla teži
konačnoj ili beskonačnoj vrijednosti . Najednostavniji slučaj nastupa kada tražimo limes
neprekinute funkcije u točki gdje je ona neprekinuta. U tom je slučaju
lim f(x) = f( lim x) = f(xo}.
X -+Xo X-+Xo
Mi ćemo sada promatrati limese funkcija koje su produkt, kvocijent, razlika, itd. dviju
funkcija. Dakle, to su funkcije oblika
f(x } ()
f(x) . g(x), ' f(x } - g(x), f(x)g x , . . .
g(x)
U slučajevima koje kanimo razmatrati neće biti moguće direktno primjenjivati teorem o
limes u produkta kvocijenta, razlike itd. To će biti tzv. neodređeni oblici:
�O ' oo
oo
0 ' 00 , oo - oo, OO' 000, l "" .
Pokazuje se da je najvažnije znati odrediti limes kvocijenta dviju veličina (funkcija) kada
obje teže prema nuli, jer ostale slučajeve možemo svesti na taj tzv. osnovni "neodređeni ob-
lik" �. Jasno nam je da kvocijent dviju "malih" veličina (funkcija) može biti proizvoljan
realan broj . Za ilustraciju rečenog navedimo nekoliko jednostavnih primjera .
Primjer 10.3. Odredimo limese:
1. m, n E N, 2. X--+OO xm
lim a · -,
xn
3. lim x e - , 4. lim (x - e'") .
. X
.1"- oo X--+ oo
1 . I brojnik i nazivnik teže prema nuli. Prema tome o tom kvocijentu malih veličina
=
ne možemo ništa reći dok ne kažemo koliki su m i n . Ako je m n , onda je limes jednak
,
l . Ako je m > n , onda je limes o. Ako je pak m < n onda je limes jednak oo .
2. Kvocijent "velikih" veličina može biti: a za m = n , O za n > m , oo ili - oo za
m > n , ovisno o predznaku broja a .
3 . Produkt "velike" veličine i "malene" je neodređeni oblik. Kasnije će biti pokazano
da vrijedi:
Mogli bismo reći da eksponencijalna funkcija raste brže nego linearna paje limes kvocijenta
� jednak nuli .
eX
4. Uz pretpostavku da znamo koliki je limes u prethodnom slučaju vrijedi:
lim e'" �
x-oo
( - l)
eX
= - oo .
Teorem 10.3. (L'Hospitalovo pravilo) Neka je

lim
x-a+O
J(x) = x-a+O
lim g(x) = O lim
x-a+O
J'(x)
g' (x)
= L.
Onda je
lim
x- a+O
J(x)
g(x)
= L.
Dokaz. Prema pretpostavkama teorema zaključujemo da postoje derivacije J' i g'

u nekom intervalu a < x < a + h , h > O , i na tom je intervalu g' (x) =I- o . Nadalje
iz postojanja derivacija zaključujemo da su J i g neprekinute funkcije na tom intervalu.
Proširimo po neprekinutosti domene tih funkcija tako da definiramo J(a) = g(a ) = O .
Tako proširene funkcije zadovoljavaju uvjete Cauchyjevog teorema na intervalu [a, xl .
Prema Cauchyjevom teoremu postoji broj c iz intervala <a, x) takav da vrijedi:
J(x) = J(x) - J(a ) = J'( c )
g(x) g(x - g(a ) g (c )
) ' ·
Neka je f > O proizvoljan. Postoji 8 > O takav da je 8 < h i
I �� - LI I �:�� LI <

= - f za svaki c > a , i c < a + 8.
Budući da je E proizvoljan slijedi tvrdnja teorema. Nije isključeno da je možda
L = oo ili - oo .
Potpuno analogno vrijedi ako bismo imali limes s lijeve strane, x a - O. --+
1 0. PRIMJENE DIFERENCUALNOG RAČUNA 161
Ako u prethodnom teoremu x ili x -+ -+ oo - oo , pokažimo da teorem još uvijek

l .
vrijedi. Naime, supstitucijom z x dobIvamo
F(z) = J(�) , G(z) g( � ) , F' (z) = J' ( � )( - ) , G'(z) g ' ( � )( - � ) ,
1
z z z z2 Z Z2
Kada x -+ oo ,onda z O , Na funkcije F i G možemo primijeniti prethodni teorem 3,
-+
pa bismo u slučaju x -+ imali:

oo
(x) lim F(z) = lim F' (z) = lim J'( � ) = lim J' (x)
lim Jg(x)
g' e � ) g'(x)
= ,
x-+ oo G(z)
z-o G' (z) z- o z -+O x -oo
Z
Primjetirno da je moguće postojanje limesa kvocijenta funkcija a da ne postoji li
mes kvocijenta njihovih derivacija, U ovakvim slučajevima L' Hospitalovo pravilo ne
funkcionira, Evo jednog takvog primjera,
Primjer 10.4. Tražimo limes kvocijenta funkcija
J(x) x2 cos X g(x) = sinx

l
-,
kada x O ,
-+
x2cos xl ' x '

l,lm sinx llm -,smx
x-+O
- ' llmxcos x-1 O
=
x-+O x-+O
= ,
' ogrant'čena funkCIJ a pa Je' I'lmx cos -l O

X X
Znamo d a Je
, llm' sinx -- =
l
cos x Je
. .. ,
x-+O
S druge strane, računamo li limes kvocijenta derivacija, onda vidimo da taj limes ne
postoji. Naime, dobivamo: l
l
,l lm l ex) lim 2x cos x- + sin x-
g'(x)
'
-
x-+O cosx
x-o
Taj limes ne pos oji jer ne post j i limes funkcije sin x! kada
Primjedba. Ako funkcije J' i g ' zadovoljavaju uvjete teorema 3, onda možemo i na
t o x -. O,
njih primijeniti L' Hospitalovo pravilo, Dakle,

gl/ (x)
lim Jg(x) x-+e g'(X)
(x) lim l ex) lim f"(x)
x-e
=
x-+e
' l cosx = lim sinx = �,

Tako će na primjer biti
lm x -x3sinx = l lm
l,
x-+O x -o 6x 6 x-+o
oo
Teorem potpuno analogan prethodnom vrijedi i u slučajevima
kada su Iimesi funkcij a J(x) i g(x) jednaki ili za x -+ a+ ili a- ili x -+ a,
Neodređeni oblik •
oo
oo -oo
162 10. PRIMJENE D IFERENCIJALNOG RAČUNA
Teorem 10.4. (L'Hospitalovo pravilo) Neka su J i g funkcije di/ereneijabilne na

intervalu I = (a, b) i neka je
1. lim J(x) lim g (x)
i= O na I.
= = OO,
X----l-a+ x-a+
2. g' (x)
Ako postoji lim rg' Cexx »)

x-> o+
= L onda, postoji ijednakje
lim Jg (x)
(x)
x ......a+
= lim fgl' ((x)X)
x->,,+
= L.
Dokaz. Odaberirno brojeve x i Xo takvtl da je

a < x < xa < b.
Fiksirajmo broj Xo . Na svakom intervalu funkcije J i g zadovoljavaju uvjete
[x , xo]
Cauchyjeva teorema i tako dobivamo broj za koji vrijedi: x < e < Xo i
e
J(x) - J(xo) J' (e)
= '
g (x) - g (xo) g (e) '
Možemo pretpostaviti da za svaki E > O postoji okolina broja a takva da za svaki x iz te
okoline vrijedi (radi J -+ oo , g -+ oo )
1
g (xo)
J(xo)
J (x)
< E,
-- <
g ex ) E, tj.. ---"--;'-'';- -+ l kada x -+ a+,
1 -
Jexo)
1
J (x) Jexo) J(x) . _ J (x )
--=- r ee)
.;---'7- =
g(x) - g(xo ) g (x) g (xo) g' (e) '
1
g(x)
l g(xo)
_
J(x) g (x) r ee)

.
g (x) - Jex) g'(e) "
1
J(xo)
Kako je Xo proizvoljan, možemo odabrati Xo -+ a+ . Onda će i e -+ a+ , dakle
vrijedit će:
f' (x)
lim Jg (x)
(x)
lim g'(X )
.
x ...... ,,+
=
x ...... a+
Primjer 10.S. Pokažimo da funkcija

1
Jex ) = e-X1 , /(0) = O, x E R

ima sve derivacije u x a još je interesantnije da su sve one jednake nuli. Iz tog
O,
rezultata slijedi da je pripadni Maclaurinov polinom nul-poli nom, odnosno pripadni red
1 0. PRIMJENE DIFERENCIJALNOG RAČUNA 163
ima sve koeficijente jednake nuli. To će značiti da taj red neće prikazivati funkciju od
koje je nastao. Derivaciju funkcije za svaki x =1= O izračunavamo po pravilima deriviranja,
dakle
2
J' (x ) x =1= O.
Prilikom određivanja derivacije u x O polazimo od definicije derivacije i pri tome
=
koristimo L' Hospitalova pravila. Dakle,

f' (O) l im hm . t O.
( - J = hm . ! oo ,
X 00 el-
= =-.:.....-'---"--'-- = -; =
x-o x ...... o oo 1 ......
Uoči da smo koristili supstituciju x1 t, i kada x -+ O , onda t -+ oo . Drugu

derivaciju lako odredimo za svaki x =1= O .
'I ) [2 . 2 2 · 3] -1 .
J (X X4
e
_
x6
Drugu derivaciju u x O određujemo prema definiciji;
1"(0) lim
f'(x) f'(O ) lim 2 · e- 1 lim - 2t2
O.
X X
= 4 = =
x- o x-o I_oo et
Može se indukcijom pokazati da je -ta derivacija promatrane funkcije:

n
f(n)(x) P3n { x� ) . e- ;!r

gdje je P3n polinom stupnja 311 . Prilikom određivanja viših derivacija u x O potrebno =
je odrediti limese sljedećih oblika:

. -1 o
llm lim - t�
O.
o xm
x...... et t - oo
=
Prema tome dobivamo da su sve derivacije u x O jednake nuli.

Neodređeni oblik oo - oo . Neka je lim f(x} limg(x) kada x -+ a . U
= = oo
ovom slučaju vrijedi:
1
l
f(x) g(x)
f(x)
U posljednjem razlomku vidimo da smo dobili neodređenost tipa OO i prema tome
smatramo ovaj tip neodređenosti rješenim.
Primjer 10.6. Ako funkcija f(x) ima treću neprekinutu derivaciju onda možemo
pisati:
f{x ) f{e ) +
= J'i�) ( x -
'
�\e
e ) + J ) (x e )2 + R2 .
164 10. PRIMJENE DIFERENCUALNOG RAČUNA
Kojeg je reda funkcija R2 ? Tu se misli, s kojom potencijom od (x e) je usporediva.

Pokažimo da je trećeg reda. Naime,
j' ( e) l' ( e )
f(x) f( c) (x e ) _ (x c) 2
lim
R2
=
l' '
2,-,-
...,. Q
= ( ) ___
x-e (x - e) 3 (x - c) 3 O
' ' " " (x) - l '( )
. j (x) - f ( e) - f ( e ) (x e ) . f e
= hm ::...c...:.
...: ..
--.:.:-.:.....---=- . _ ---.:.. = hm
.:.- ...,-:.-.:...:.
3 (x - c)2 x-e 3 · 2(x - e )
:..-�-�..::....:..
x-e
. fili (x) j'" (C)

hm -- = -- < oo.
x-e 3·2 6
Primjer 10.7.
l
lnx
1. l·lm = l lm
' .:!.. O,
x- "" X x- "" l
lnx , l
2, lim - = (a > O, x > O) = hm - = O,
X-+OO xa x-oo axđ
e< e<
3, l,lm -
e< = l'lID '
= . . . = llm -, = OO .
x--;.oo Xn x-+co x-+oo n.
Ostali oblici neodređenosti. Oblike neodređenosti (jJ , l "" , 000 svodimo na već po
znate � ili : . Oni se pojavljuju prilikom proučavanja funkcija oblika fg koje definiramo
na sljedeći način:
f(x) g(x) eK(x) .lnf(x)
.
Kako je eksponencijalna funkcija neprekinuta slijedi

elim,_a g(x) ln f(x)
lim f(x )og(x) = lim eK(x) In f(x) =
X-+(J ,.t-+(J
i II eksponentu dobivamo neodređenost nekog tipa koji pripada već razmatranim s lučajevi
ma. Ilustrirajmo to s nekoliko primjera.
Primjer 10.S. Odredi sljedeće limese:

x . . . (O°),
1. lim (x l ) In = l
x - l +0
l
sin x ,;
2. lim ( ) = 1 . . .. ( 1 "" ),
x-O+O x
l
3. lim x'; = 1 . . . . . . (00°)

x-oo
Višekratnim primjenamaL'Hospitalovih pravila dobivamo vrijednosti traženih limesa.

Evo uputa:
1. lim lnx In(x - l) = (O · ) = lim In(x l- l)
x� l +O
oo
x� l +
Inx
( . x(inx) 2 . (inx? + 2 1nx
- - ) - - hm
_ oo
oo
_
x-l
x� 1+
-_
- hm
.....
x 1+ l -O
_
sinx )
In(-
l sinx
2. .....limo+ x- ln -- x
x x = lim
..... o
x x = O,
3 . lim � lnx = O.
x
X---fo OO
Ako je predznak prve derivacije na intervalu I stalan ( + ili - ), onda je na tome

intervalu funkcija monotona. Odredimo koje je značenje stalnosti predznaka druge deriva
cije na nekom intervalu. Kako bismo odgovorili na to pitanje podsjetimo da je jednadžba
pravca u ravnini u općem, odnosno u eksplicitnom obliku
Ax + By + e = O, y = ax + b.
Pravac dijeli ravninu na tri dijela. To su dvije otvorene poluravnine i točke samog pravca.
Podsjetimo se kako utvrđujemo da su dvije točke ravnine u istoj poluravnini, tj. s iste
li
strane pravca. U tu svrhu uvodimo funkcije
F(x, y) = Ax + By + e, odnosno G(x, y) = y - ax b . -
Te funkcije imaju isti predznak za bilo koje dvije točke koje su s iste strane pravca, suprotne
predznake ako su točke s raznih strana pravca i vrijednost nula onda i samo onda ako točka
pripada pravcu.
Sl. 10.2 Konveksni i konkavni gra/ovi
Graf funkcije f(x) je konveksan u točki To( f( ) ) ako postoji tangenta u toj točki,
e, e
zatim okolina te točke takva da je graf funkcije u toj okolini iznad tangente.
Ako je graf funkcije ispod tangente s diralištern u točki To , onda kažemo da je graf
konkavan u toj točki.
166 10. PRIMJENE DIFERENCIJALNOG RAČUNA
Ako je graf funkcije f takav da je ispod (iznad) tangente u nekom intervalu (e - E, e )

zatim iznad ( ispod) tangente u intervalu (e, e + E) , onda kažemo da graf ima infleksiju
ili pregib u točki e . Za te točke možemo reći da se u njima mijenja stanje konkavno
konveksno.
Jednadžba tangente s diralištem u točki To je
fee) f (e ) (x - e) .
y(x)
Dakle, grafje iznad tangente (konveksan graf) ako je
g{x) = f(x) - y {x) f(x) [tee) + f ( c) (x - c)] � O .
Graf funkcije je ispod tangente (konkavan graf) ako je
g(x) f(x) y(x) ::; O.
Graf funkcije f je konveksan (konkavan ) na intervalu I ako je konveksan (konkavan)
u svakoj točki tog intervala.
Teorem 10.S. Neka je zadana funkcija f : I -t R koja ima neprekinutu drugu deri
vaciju u tocKi u To( e, f(c» . Graffunkeije f je konveksan u tocKi To ako je f" (c) > O.
Grafje konkavan u To ako je fil (e) < O .
Dokaz. Izrazimo funkciju f Taylorovom formulom u točki e . Dakle:

f(x) = Tl (x) + R l (X) = fee) + f'{e) (x - c) + f�\d) (x e) 2.
Iz pretpostavke da je druga derivacija neprekinuta u To i pozitivna, slijedi da je ona
pozitivna i u nekoj okolini te točke. Isto će vrijediti u slučaju da je ona negativna.
Sada je Taylorov polinom prvog stupnja upravo y(x) = fee) + f' ( e ) (x c) pa je
razlika g(x) f(x) - Tl (x ) = Rl (x) . Zaključujemo
=
1. f"(e) > O ==::::} grafje konveksan u To(c, j(c» ,

2. fil (c) < O ==::::} graf je konkavan u To (c, j(c) ) .
Primjer 10.9. Odredi intervale konveksnosti - konkavnosti grafova sljedećih funk-
cija:
1. f(x) = x2, 2. f(x) x3, 3. f(x) = tf , 4. f(x) sin x.
Sve navedene funkcije imaju neprekinute druge derivacije i prema tome možemo
pomoću nje odrediti tražene intervale. Grafovi će biti konveksni na onim intervalima na
kojima je druga derivacija pozitivna, dok će biti konkavni na onim na kojima je druga
derivacija negativna. Druge derivacije tih funkcija jesu:
'
1 . (X 2 )" = 2, 2. (x3)" = 6x, 3. (tf ) " = tf, 4. (sin x)" smx.
Poznavanjem predznaka druge derivacije zaključujemo:
1 . f(x) = x2 graf je konveksan na R ,
2. f(x) = x3 konkavan na O] , konveksan na [O, oo ) u točki x = O je infleksija,
3. f(x) = et graf je konveksan na R , 4. f(x) = sin x graf konkavan na intervalima
[O + 2kn, n + 2kn] , konveksan na intervalima [n + 2kn, 2n + 2kn] infleksije su u točkama
Xk kn , k E Z .
Skiciraj pripadne grafove.
1 0. PRIMJENE DIFERENCIJALNOG RAĆUNA 167
Konveksne funkcije. Neprazan podskup ravnine je konveksan ako ima sljedeće svoj
stvo: ako su njegovi elementi točke A i B. onda taj skup sadrži cijelu dužinu AB. Dakle.
S je konveksan ako vrijedi
A, B S AB e S. E ===}
Funkcija J je konveksna na intervalu [a, bl ako za svaki X l , X2 [a, bl vrijediE
J
CI ; X2 ) :::; J(xd ; J(x2 ) .
Sl. 10.3
Funkcij a J je konkavna na [a, bl ako je -J konveksna na [a, bl .

Ako je funkcij a J konveksna na intervalu [a, bl . onda je konveksan skup F ko
ji je omeđen s donje strane grafom funkcije J a s gornje dužinom koja spaja točke
Tl (x l . J(x d ), Tz(x2 , J(x2 ) ) . Ako je y (x) ordinata pravca koji prolazi tim točkama, onda
je
F = {T(x, y ) la :::; x :::; b. J(x) :::; y :::; y (x) } .
Ako je graf funkcije konveksan na intervalu [a, bl onda prema Lagrangeovom teoremu
'
postoji tangenta koja je paralelna sa sekantom koja prolazi točkama Tl , T2 . Dio grafa
funkcije J koji je na intervalu [a, bl nalazi se unutar pruge koju određuju ti paralelni
pravci.
Sljedeći teorem nam daje vrlo jednostavan kriterij za određivanje konveksnosti funk
cije ako ona ima neprekinutu drugu derivaciju. Možemo odmah istaći potpunu analogij u
između koveksnih funkcija i konveksnih·grafova funkcija kako je prethodno bilo definira
no. Konveksna funkcija na nekom intervalu nije nužno na tom intervalu i diferencijabilna.
tj . ne mora imati tangentu a to prema prethodnoj definiciji znači da u toj točki ne možemo
definirati konveksnost. Ako funkcija J ima drugu neprekinutu derivaciju na intervalu I .
onda su obje definicije konveksnosti funkcije i grafa ekvivalentne.
Teorem 10.6. Ako postoji neprekinuta druga derivacija funkcije J na intervalu I ,
onda vrijedi
J" > O -{::::::> funkcijaje konveksna na I,
J" < O -{::::::> funkcija je konkavna na I .
Dokaz. Ako je druga derivacij a pozitivna na intervalu I . ondaje razlika između funk
cijskih vrijednosti i vrijednosti na tangenti pozitivna. Naime. prema Taylorovoj formuli
je
j"( d)
I(x) = I(e) + f(e)(x - e) + 2"! (x e) 2,
odnosno
j"(d)
j(x) - [((e) + f(e)(x - e)] = 2"!(x - e) 2 ?: O,
što znači da je graf funkcije konveksan. Analogno se dobiva da je u slučaju j" < O graf
konkavan.
Nekaje I konveksna funkcija na intervalu l , tj.
l( xI � X2 ) � l(xJ ) � I(X2 ) na l.
Nakon što provedemo supstituciju
XI + X2 XI - Xz
-2-
= t, =S Xl = t + S, X2 == t - S,
-2- ,
U gornjoj nejednadžbi dobivamo:
I(t) � I(t + s) ; I(t - s) =:::;. I(t + s) I(t) - [((t) - I(t - s)] ?: O .

Primjenom Lagrangeovog teorema za funkciju I na intervalima [t, t + sj ' odnosno nad
[t - s, t] dobivamo:
!'(t + OIS)S - f(t - 02S)S = s[{'(t + OIS) !'(t - 02S)] ?: O .
Kako je s "# O , dijeljenjem gornje nejednakosti sa s2 , dobivamo:
f(t + OIS) - f(t - 02S) > .
s -O
Kada s --o O =:::;.
f'(t + 01 S) - f(t) I'(t) - I'(t - 02S) --o /"
+ 2 ( t) ?: O .
s s
Primjer 10.l0. 1. Dokaži daje I(x) = x 2 konveksna funkcija na R .
2. Dokaži da vrijedi
.jX
J;
x
+ ..;y � 2 Y.
3. Odredi intervale konvek:snosti funkcije I(x) == r - x2 .

Evo rješenja.
l . Neka su XJ , X 2 E R .
(XI - X2 ) 2 2: O =:::;. xr + x� 2: 2xIX2 =:::;. 2(xr + xi) 2: xi + x� + 2xIX2 ,
xi + x� 2 (x� + x�) > xi + x� + 2xlX2 ( Xl + X2 ) 2
= =
2 4 - 4 2 '
1( 1 ;
X2
) � I(x d l (x 2 ) ;
.
2. Dokaži da je funkcija I(x) = .jX konkavna. Dakle, dovoljnoje vidjeti da je

f'(x) = H - ! )x- ! < O.
1 0. PRIMJENE DIFERENCIJALNOG RAĆUNA 169
3 . r (x) tr 2 f(x) tr
= -
konkavna na ( -oo, ln 2] , konveksna na [In 2, oo ) .
U točki To(ln 2, j(ln 2» je infleksija.
U primjenama diferencij alnog računa moramo vrlo često rješavati jednadžbe. Tako
na primjer. želimo li skicirati graf funkcije f(x) potrebno je znati rješenja jednadžbe
y = •
f(x) O . Ako takvih rješenja nema. onda je to opet jedan važan podatak o grafu te funk
=
cije. Takoder, prilikom odredivanja stacionarnih točaka diferencijabilne funkcije potrebno
je rješiti jednadžbu f' (x) O .
Ako je funkcija f(x) neprekinuta i ako postoji interval [x !, ] takav da funkcija na
X2
krajevima poprima vrijednosti suprotnih predznaka tj. ako je
f(x ] ) . f( ) < O X2
onda po Bolzano-Weierstrassovom teoremu postoji barem jedna točka e E (x] , ) takva X2

daje fe e) = O. Ako je funkcija k tome striktno monotona na tom intervalu, onda zak
ljučujemo da je točka e jedina nultočka iz tog intervala. U takvom slučaju govorimo o
izoliranoj nuItočki funkcije i intervalu izolacije.
Nultočka Xo funkcije f(x) je izolirana nultočka ako postoji takav interval [ ] u X l , X2
kojem je Xo jedina nultočka. Za približnu vrijednost nultočke uzimamo obično srednju
vrijednost. dakle
Pogreška je u tom slučaju manja od X l Prema tome, poželjno je čim preciznije

X2 -
izolirati nultočku tj. odrediti čim uži interval izolacije.

Definicija 10.1. Ako je moguće funkciju f(x) u okolini točke Xo prikazati u obliku
f(x) (x ) 'I fl (x) , E N, fl (xo) ::f:. O,
= XO . n
onda točku nazivamo nultočkom -tog reda funkcije f(x) .

Xo n
Ako je 1 onda za nultočku kažemo da je jednostruka ili obična nultočka.
n == , Xo
Akofunkcij a f(x) ( ),'f ( ) ima derivacij au točki onda lako provjerimo

== x - XO l X n Xo
da vrijedi:
f(xo) = /'(xo) = /,' (xo) f(n - I) (xo) O,j(n)(xo) ::f:. O.
== . . .
2
Provjeri daje za funkciju f(x) točka x O dvostruka nultočka; f(O) / ( 0)
= x == ' ==
0, 1"(0) ::f:. O.
170 10 . PRIMJENE DIFERENCIJALNOG RAČUNA
Metoda polovišta. Određivanje nultočke funkcije f(x) metodom polovišta zasnova

no je na Bolzano-Weierstrassov teoremu. Po tom teoremu postoji nultočka funkcije f(x)
na intervalu [a, bl ako je funkcija neprekinuta i ako je feal . f(b) < O . Postupak određi
vanja nultočke teče ovako. Odredimo polovište intervala i u njemu izračunamo vrijednost
funkcije. Ako je vrijednost jednaka nula, onda je postupak gotov, nultočka je određena.
Ako polovište nije nultočka onda imamo dva nova intervala i u jednom od njih je nultočka.
Postupak nastavljamo dalje s onim intervalom u kojem se nalazi nultočka. Na taj način
dobivamo niz intervala u kojim se nalazi nuItočka xa ,
lo = [a, bl, ft = [al, bl], Iz = [a2, b2] , . . . , ln = [an, bnl, f(an) · f(bn ) < O .
PoloVlsle X o "'"
'V
an + bn lnterva
. la l uZimamo
' n
. o o .
za aproksImacIJu nul točke, a lZ dIIl"Jlne
b a .
intervala ln zaključujemo na točnost te aproksimacije.
2n
Primjer 10.11. Uzastopnom primjenom spomenutog Bolzano-Weierstrassovog teo
rema odredimo pozitivnu nultočku funkcije
f(x) = x2 - cos nx.
Uz malo truda lako dolazimo do tablice u kojoj je određen predznak funkcije za specifici
ranu vrijednost X -a:
x O l l 3 7 1.5
2 4 Š 16 TI
f(x) + + +
Došli smo do intervala na čijim krajevima funkcija ima vrijednosti suprotnog predznaka.
ft Iz = [O, n 13 = [ i, i] ' 14 [ �, n
= [O, l j,
14 IS]
l.5 = [ 167 ' 168 J ' l6 - [ TI ' 32 .
-
Tražena nultočka nalazi se unutar intervala 6 čijaje duljina 1 /32 = 0 .03 1 25 . Odaberemo
1
li za aproksimaciju nultočke sredinu tog intervala dobivamo:
xo � 0.453 ± 0 . 0 16.
Metoda sekanate ili regula falsi. Pretpostavimo da smo izolirali nultočku nepreki
nute funkcije f(x) . Neka se ona nalazi unutar intervala [a, bJ i neka je feal . f(b) < O
tj. funkcija na krajevima intervala ima vrijednosti suprotnih predznaka. Metoda sekante
sastoji se u tome da graffunkcije f(x) na intervalu [a, bJ zamjenimo sekantom tj . dijelom
pravca koji prozi točkama Tl (a, j(a» i T2 (b, j(b» Za približnu vrijednost nultočke Xa
funkcije f(x) uzimamo točku gdje sekanta siječe os X .
Pravac koji prolazi točkama Tl i T2 ima jednadžbu:
f(b) - f(a)
y
_
f(a) = (x a) .
b-a
Za y O dobivamo prvu aproksimaciju X l za nultočku xo ,
f(a)(b - a) af(b) bf(a)
XI = a
- f(b) - f(a) f(b) - f(a)
=
1 0. PRIMJENE D1PERENCIJALNOG RAĆUNA 171
Ako nije Xo = X l onda je nultočka Xo u jednom od intervala [a, xd ili [X l, b] . Postupak

ponOVljamo sa novim intervalom i na taj način dolazimo do niza X I , XZ, X3, • . . sve boljih
aproksimacija za Xo .
Sl. 10.4
Primjer 10.12. Odredi korijen jednadžbe x - sinx = 0.25 .

Promatrajmo funkciju f(x) - - 0.25 . Lako provjerimo da je
= X sinx
f( 1) -0.171717, f(�) 0. 320795 .
= =
Nultočka funkcije nalazi se unutar intervala [n/4, n/2] . Metodom sekante za prvu aprok
.
simaciju dobivamo:
= af(b)
Xl
- bf(a)
f(b) f(a) = 1.059231.
_
Lako provjerimo da je f( 1.059231) < O pa zaključujemo da se nultočka nalazi u intervalu

Iz [1.059231, n /2] na koji primjenirno opisani postupak. Dakle. za drugu aproksimaciju
nultočke dobivamo:
x ( ) - �f(x )
zX = f( 1d) 1 f(1.059231) ) = 1.142923 .
_
Provjeri da je f(xz) = -0.0169272 < O pa se postupak može ponoviti na intervalu

[xz, ,./2] . Ponavljanjem postupka nalazimo da za nu1točku xo vrijedi:
1 .1710 < 1.1715.
<: Xa
Metoda tangente - Newtonova metoda. Opišimo postupak za određivanje nultoč

ke funkcije f(x)
tzv. metodom tangente. Tu se najprije izolira nultočka na neki interval,
recimo [a, bl .
Za prvu aproksimaciju nultočke uzimamo ili a b.
Odredimo jednadžbu
tangente u točki TJ(a,j(a))
ako je graf funkcije konveksan, odnosno u točki Tz(b,j(b))
ako je graf konkavan. Odredimo presjek tangente s osi X i tu točku uzimamo za drugu
aproksimaciju nultočke. Precizirajmo uvjete pod kojim koristimo tu metodu.
Neka je zadana funkcija za koju vrijedi:
f(x)
1. ima derivaciju u svakoj točki intervala [a, b] ,
2. unutar intervala [a, b]
postoji nultočku Xa ,
3. postoji druga derivaciJa funkcije f(x)
i ima stalan predznak na intervalu tj. [a, bl '
funkcija nema infleksija, grafje konveksan ili konkavan.

172 1 0. PRIMJENE DIFERENCIJALNOG RAĆUNA
Pretpostavimo da je graf funkcije konveksan i da je J(a) > O . Jednadžba tangente s

diralištern u točki Tl (aJ( a» je
J(a) = J'(a)(x a) .
y
Presjek te tangente s osi X dobivamo kada je y = O . Dakle, za drugu aproksimaciju

nultočke Xo dobivamo
J(a)
a- Xl = a.
f'(a ) '
Ponavljanjem tog postupka dolazimo do rekurzivne formule koja nam daje sljedeću
aproksimaciju
Xn+ 1 n = 1, 2" "
Općenito mogu nastupiti sljedeća četiri slučaja.
1. r > O, J' > O 2 . J" > O, J' < O

3. r < O, J' > O 4. r < O, J' < O.
Ako je funkcija konveksna (1" > O) treba uzeti za prvu aproksimaciju apscisu točke kojoj
je ordinata pozitivna. Ako je funkcija konkavna za prvu aproksimaciju treba uzeti apscisu
točke čija je ordinata negativna.
Jednu jednostavnu procjenu aproksimacije nultočke Xo brojem Xn dobivamo koristeći
Lagrangeov teorem srednje vrijednosti.
J(x,, } = J(x,,} - J(xo} � J(x,,} = J' (e)(x" - xo},
IJ(x,, ) 1 � IJ(x,, ) 1
I Xn Xo I - '
Ir(e)1 '" m
m je minimalna vrijednost od lj' (x) I na intervalu [a, bl .
Metoda iteracije. Iterativne postupke vrlo često susrećemo. Tu se radi o ponavljanju
nekog algoritma - postupka. Tako na primjer, ako je zadana funkcija F(x) = .Ji , onda
za svaki X � O možemo napraviti niz:
Za taj niz znamo da konvergira broju l bez obzira od kojeg broja X > O krenuli.
Metodu iteracije koristimo za rješavanje jednadžbi oblika
X = F(x).
Geometrijski bismo mogli to rješavanje tumačiti kao pronalaženje zajedničkih točaka grafa
funkcije F i pravca y x . Već opisane metode tangente i sekante samo su specijalni
slučajevi metode iteracije.
Neka je zadana funkcija F(x) kojoj vrijednosti pripadaju njezinoj domeni. Možemo
pretpostaviti da F preslikava interval l na interval l ,
F : l -t l.
10. PRIMJENE DIFERENCIJALNOG RAč':UNA 173
Ako je Xo iz domene funkcije F , onda možemo doći do niza

xo, X l = F (xo), X2 = F(F(xo) ) = F(2) (xO ), . " , Xn = F(n) (xo), . . .
Očito za članove tog niza vrijedi:
Xn = F(xn-d , n = 1, 2, 3
Upravo dobiveni niz
nazivamo iteracijski niz funkcije F.
Teorem 10.7. Nekaje F(x) neprekinutaJunkeija na intervalu [a, bl .

Neka je xo , X l , " ' , Xn , " ' , Xn = F(Xn-l ) , n = 1, 2, 3" " iteracijski nizJunkeije
F . Ako taj niz konvergira, onda vrijedi:
lim X = e ==> e = F(e) .
n -oo n
Dokaz. Kako je zadani niz itenicioni tj. za svaki n E N vrijedi

Xn = F(xn- d
i zbog toga što j e funkcija F j e neprekinuta slijedi da i niz funkcijskih vrijednosti {F(xn) }
konvergira,
e = nlim X = lim F(xn-d = F( lim xn - d = F(e) .
-oo n n -oo n-oo
Dokažimo jedan kriterij kojim su karakterizirani iteracioni nizovi koji imaju jednake
limese. Pokazuje se da će svi iteracioni nizovi s početnim članom iz neke okoline rješenja
jednadžbe e = F(e) imati limes e ako derivacija funkcije F(x) ne raste brzo.
Teorem 10.S. Neka je e = F(e) i lo = [e - e, e + el takav simetrični interval oko

toeKe e da za svaki X E lo vrijedi:
I F'(x)1 � a < 1, X E [e - e, e + ej .
Svaki iteraeini niz s početnim elanom iz .10 ima limes i to je broj e .
Dokaz. Prema Lagrangeovom teoremu vrijedi:

F(xn-d - F(e) = F'(�)(Xn-l - e) ==> Xn - e = F'(� ) (X"_l - e) .
Kako je � iz intervala lo slijedi da je IF' ( � ) I � a < 1 , dakle
IXn - e l � a lXn- l - e l ==> IXn - e l < IXn-l - CI .
Iz posljednje nejednakosti zaključujemo da j e Xn bliže točki e nego što j e X,.-l . Kako
navedena procjena vrijedi za svaki n slijedi:
"
IXn - e l � a lx"-l - e l � a2 lxn_ 2 - e l � . . . � a lxo - CI
Budući da a < 1 slijedi an --+ O, prema tome zaključujemo da je
lim X e = O, lim Xn = e .
n-oo I n - l n -oo
174 10. PRrMJENE DIFERENCIJALNOG RAĆUNA
Primjedba 1. Prilikom rješavanja jednadžbe x = F(x) neka smo pronašli inter

val l = [a, bJ unutar kojeg se nalazi nultočka e i neka je l F'ex)1 < l na l . Ako je
e (a + b) /2 , tj. sredina intervala, onda možemo primjeniti gornji teorem. Ako je e
bliže točki a nego točki b , onda odaberimo novu točku b' tako da je točka e polovište,
dakle uzimamo interval [a 2e aj . Ako bi bilo e bliže točki b , onda odaberimo interval
-
[2c - b, bl . Prema tome za, početnu aproksimaciju Xo možemo odabrati jednu od točka a
ili b .
Primjedba 2. Ako derivacija funkcije F(x) ima stalan predznak na [a, bl , onda iz
Xn e = F(xn - d F(c) = F'(�)(Xn_ 1 - e )
slijedi:
a) ako je F' > O , onda je niz aproksimacija {Xn} monoton;
b) ako je F' < O, onda je jedan od brojeva Xn- 1 i Xn veći od e dok je drugi manji
od e . U ovom slučaju vrijedi:
I Xn c l � IX n - Xn- d ·
'
Ako bismo uzeti za procjenu broj a e aritmetičku sredinu c = (xn + Xn-d /2 , onda za
pogrešku vrijedi:
I � IXn - Xn - l l .
Ie _
eI �
2
Primjedba 3. Pokažimo da su metode tangete i sekante specijalni slučajevi metode
iteracije.
Neka je izolirana nultočka funkcije f (x) na intervalu [a, bl u kojem postoji derivacija
funkcije f i neka je različita od nula. Očita je ekvivalentnost sljedečih jednadžbi:
f (x)
f(x) O {:::::::} x = F(x), F(x) = X- '
f' (x)
Prema tome određujemo metodom iteracija rješenja jednadžbe
f(x) f(xn)
X = F(x) :::::: x Xn 1 Xn
f' (x) , + P(xn ) '
Ako bi funkcija f(x) imala drugu derivaciju, onda za derivaciju funkcije F(x) dobivamo:
f (x) . P' (x)
F' (X ) =
P (x) 2 '
Prema tome da l i je I F(x)1 � a < 1 zaključujemo iz izraza
F' If(x)f" (x) I

I (x) I
::::::
f' (x)2 .
Pokažimo da analogno vrijedi i za metodu sekante.
Neka je izolirana nuItočka funkcije f(x) na intervalu [a, bl . Za početnu aproksima
ciju nultočke možemo odabrati b . Kao što znamo, za sljedeču aproksimaciju metodom
sekante uzimamo sjecište pravca koj i prolazi točkama TI (a, j(a» , T2 (b, j(b» sa osi X .
Jednadžbe f (x) = O i x F(x) imaju jednaka rješenja ako je
(b - x)f(x)
F(x) = X-
f (b) f(a) ,
_
Prilikom proučavanja grafa neke funkcije važno je znati je li graf ograničen, tj. postoji
li krug dovoljno velikog polumjera unutar kojeg leže sve njegove točke. Možemo pretpos
taviti da se radi o krugu sa središtem u ishodištu koordinatnog sustava. Prema tome, neka
je T(x, J(x)) točka grafa i , polumjer kruga čiji je centar u ishodištu. Točka T je u krugu
ako je
x + f(x) 2
2 a izvan ako je x + f(x) 2 > ?
::;; ,2 , 2
Mi ćemo pručavati grafove koji nisu ograničeni. Imamo ova tri slučaja:
l . Graf je neograničen ako mu je domena neograničen podskup realnih brojeva.
2 . Domena funkcije je ograničen podskup, međutim skup funkcijskih vrijednosti nije
ograničen.
3 . Niti je domena ograničena niti je skup funkcijskih vrijednosti ograničen.
Ako je graf neograničen postavlja se pitanje postoji li neki drugi jednostavniji graf
koji se "malo" razlikuje od polaznog grafa. Najčešće grafove uspoređujerno s grafovima
pravaca i to s pravcima
1. y = e, horizontalnim, paralelnim s osi x
2 . x = e, vertikalnim, paralelnim s osi y
3 . y = ax + b kosim pravcem.
Horizontalne asimptote. Za graf funkcije kažemo da se približava horizontalnom
pravcu y = e kada x --+ oo ili x --+ - oo ako je
lim f(x) = e, (ili lim f(x) = e) .
X� OO x� - oo
U takvom slučaju pravac y = e nazivamo horizontalnom asimptotom .

Racionalna funkcija kod koje je stupanj polinoma u brojniku jednak stupnju polinoma
U nazivniku ima horizontalnu asimptotu. Njena jednadžba je
y=-
a
b
(kvocijent vodećih koeficijenata) .
Vertikalne asimptote. Pravac x = e j e vertikalna asimptota funkcije y = f(x) ako
je limes funkcije kad x --+ e bilo s lijeva bilo s desna oo ili - oo .
Racionalna funkcija ima vertikalne asimptote u nultočkama nazivnika, uz uvjet da to
nisu ujedno i nultočke brojnika. Prilikom skiciranja grafova racionalnih funkcija korisno
je najprije odrediti nultočke nazivnika i nacrtati u njima vertikalne pravce tj. vertikal
ne asimptote. Primijetimo usput da graf racionalne funkcije ima isti predznak u okolini
nultočke nazivnika samo onda ako je to parna nultočka. Ćim je nultočka neparnog reda,
176 10. PRIMJENE DIFERENCIJALNOG RAĆUNA
u njezinoj okolini fukcija je s jedne strane pozitivna dok je s druge strane u toj okolini
negativna. za ilustraciju upravo rečenog usporedi predznak funkcija
l l
I(x} = -,
I(x) = "2
x x
u blizini njihove zajedničke vertikalne asimptote x = O . Za prvu funkciju točka x = O je
nultočka nazivnika neparnog reda (prvog), dok je za drugu parnog (drugog).
Kose asimptote. Pravac y = ax + b je kosa asimptota funkcije I(x) ako je
lim fI(x} - (ax + b)] = o.

x .... oo
Sl. /0.5
Ako neku funkciju I(x} možemo prikazati u obliku
I(x) = ax + b + o(x), lim o(x) = O,
x .... oo
onda je pravac y = ax + b kosa asimptota.

Tako je na primjer za racionalnu funkciju
3
2x + 3x2 + 3x + 3 x
I(x) = = 2x + 3+
+ 1
pravac y = 2x + 3 kosa asimptota. Slično vrijedi za svaku racionalnu funkciju kod koje
je stupanj brojnika za jedan veći od stupnja nazivnika. Dijeljenjem polinoma dobivamo
asimptotu.
Potpuno analogno definiramo kosu asimptotu i u slučaju kada x ..... -oo .
Pretpostavimo da funkcija I ima kosu asimptotu kada x ..... oo , i označimo razliku
izmedu zadane funkcije i asimptote sa o(x) . O toj razlici znamo da teži prema nuli kada
x ..... oo
I(x) - ax - b = o(x), lim o(x) = O.
x .... oo
Odredimo koliki moraju biti a i b.
Da bismo odredili a , podijelimo gornju jednakost s x i pustimo da x ..... oo . Dobi-
vamo:
lim ( /
x .... oo
(x)
X
_
a _ �) =
X x
lim
.... oo
o(x) .
X
Iz pretpostavke postojanja asimptote slijedi da limes desne strane postoji i da je jednak

nuli. Prema tome, postoji i limes lijeve strane. U tom je slučaju limx .... oo blx = O , dakle,
I(x) .
a = lim
X-<:X:) X
b.
Odredimo Budući da je limes desne stranejednak nuli, tj. o(x) -+ O kada x -+ oo,
slijedi da je i limes lijeve jednak nuli, tj. mora biti
b = lim [t(x) - ax].
x-oo
Ako funkcijaf(x) ima kosu asimptotu y = ax + b, onda je

f(x)
a = lim
x
b lim [t(x) - ax] .
x ....... oo
,
x-oo
Ako oba gornja limesa postoje, onda je pravac y = ax + b kosa asimptota.

Ako jedan od potrebnih limesa ne postoji, onda ne postoji ni kosa asimptota. Tako na
primjer za sljedeću funkciju vrijedi:
f(x) = x + Vx, lim

x - ± oo
f(x)
x
1, lim [t(x) - ax] =
x-±oo
± oo .
Prema tome ova funkcija nema kose asimptote.

Provjeri da je y = lx + 1 kosa asimptota funkcije
sinx
f(x)
= lx + 1 +
x
Primjeti da graf funkcije siječe asimptotu u beskonačno mnogo točaka. To su točke
čije su koordinate: x = kn: y = 2kn + 1 .
,
Ponekad se ovo razmatranje poopćuje i promatraju se asimptote drugih tipova, na

primjer kvadratne, eksponencijalne. itd. Često čujemo izreku da neka pojava ima asimp
totsko ponašanje kao i eksponencijalna funkcija. Time se želi reći da je limes razlike takve
funkcije i neke eksponencijalne jednak nuli kada x -+ oo . Za funkciju kažemo da f(x)
ima kvadratnu asimptotu ako se može prikazati u obliku
b
f(x) = ax2 + x + e + o(x), x-oo
lim o(x) = O.
Pokažimo kako bismo odredili kvadratnu asimptotu. Najprije bi izračunali broj a, zatim
b
ostale i e , iz formula:
a = lim
f(�) , b = lim
f(x) - ax2
, e lim [t(x) - ax2 bx].
x
-
x-oo x--+oo X x- oo
Napomenimo da svaka racionalna funkcija kod koje je stupanj brojnika za dva veći od
stupnja nazivnika ima kvadratnu aSimptotu.
11.
Redovi potencija
1. Konvergencija niza funkcija . . . . . . . . 178 3. Redovi potencija . . . . . .. . . . . . . . . 185

2. Funkcionalni redovi . . . . . . . . . . . . 180
. 4. Taylorovi redovi . . . . . .. . . . . . . . . 190
Neka je na zatvorenom intervalu I = [a, bl zadan niz funkcija

(fn(x» , n E N; !I {x), /2 (x), · · · . Jn (X) · . . .
Odaberemo li neki broj Xo E I . onda pomoću njega dolazimo do niza brojeva
(fn (XO » , n E N ; fl (XO ) , /2 (xo) , ' " . Jn (XO ) , · · ·
i prirodno je ispitati konvergenciju tog niza.
Primjer 1 1 . 1 . Za ilustraciju odaberimo interval I [O, l ] i niz funkcija

n
1 , x, x2 , x3 , · · · , �, x +l , . . . .
Odaberemo li Xo = 0.5 onda dobivamo pripadni niz brojeva
•
l , 2'l 2l l l
2 ' 23 " ' "
Već nam je znano da je taj niz konvergentan. Zato je lim ln (xo) = O kada n -+ oo .
Definicija 1 1. 1. Niz funkcija (fn (x» definiran na intervalu I = [a, b] konvergira u

točki Xo E I ako pripadni niz brojeva {In (xo) ) konvergira. Niz funkcija divergira u točki
Xo ako pripadni niz brojeva divergira u Xo .
Definicija 1 1.2. Niz funkcija (fn {x » konvergira funkciji f(x) na intervalu I =

[a, b] ako za svaki odabrani x iz I pripadni niz brojeva (fn (x» konvergira broju f(x) . tj .
lim fn(x) f(x), 'Vx E I = [a, b] .
n_oo
178
l l. REDOVI POTENCIJA 179
Iz te definicije slijedi da će niz funkcija (fn (X» konvergirati funkciji I(x) ako za
svaki E > O postoji prirodni broj N( E, x) (koji ovisi o E i mjestu x ) takav da za svaki
n > N(E, x) vrijedi
!In (x) I(x) ! < E, ili I(x) - E < In (x) < I(x) + E.
Provjeri da u prethodnom primjeru 1 1 . 1 . zadani niz funkcija konvergira za svaki
x E [O, l] i da je
In(X) xn
O, x f. l, In ( l ) -+ l, n -+ oo.
-+
Prema tome, zadani niz funkcija konvergira funkcij i koja ima vrijednost nula za svaki
x E [O, 1 ) dok u točki x = 1 ima vrijednost jedan. U ovom primjeru možemo uočiti da
će za zadani E na raznim mjestima trebati ići različito daleko u nizu da bismo došli do E
udaljenosti od limesa. Ako bismo recimo odabrali E = 10-3 , onda bismo za x E (O, 1 )
imali
n OI < lO- 3 ==> n ln x < 3 ==> n > -, -3
Ix
Inx
-
jer je Inx < O za promatrane x . Dakle broj n ovisi o x i treba odabirati različite prirodne
brojeve N( E , x ) za različite x . Sigurno bi bilo najbolje kada bismo za zadani E mogli
odabrati jedan zajednički N koji bi bio "dobar" za svako mjesto x , tj. ne bi ovisio o x .
Primjer 1 1.2. Zadan je niz funkcija
x
In (x) O.
Kako je
2nx
l
1 + n2x2 � ,
_ �.
za članove zadanog niza funkcija vrijedi:
� Jn (X ) -
, 2nx l
O -.;: � 2n
2n l + n2x2
Prema tome za svaki x vrijedi
l
In(x ) � < E.
2n
Kažemo da funkcije ln posvuda podjePnako teže prema limes-funkciji lo . tj. za svaki
E > O postoji prirodan broj N(E) (ne ovisi o x ) takav da je za svaki n > N(E)
IIn (x) - 101 < E.
Definicija 1 1 .3. Niz funkcija (In(x» konvergira jednoliko ili uniformno prema
funkciji I(x) na intervalu [a, bl ako za svaki E > O postoji takav prirodan broj N(E) ,
(koji ovisi samo o E a ne i o mjestu x ), da za svaki n > N( E) i svaki x E [a, bl vrij edi:
I!n (x) - I(x) I < E.
Prema ovoj definicij i vidimo da će I(x) biti uniformni limes niza funkcija (fn(x»
ako je za svaki E > O moguće odrediti takav no da za svaki n > no i svaki x E [a, bl
vrijedi:
I(x)
E < In (x ) < I(x) + E,
tj. članovi niza nalaze se unutar E -pruge oko I(x) .
180 l l . REDOVI POTENCIJA
Primjer 11.3. a) Niz funkcija zadanih na intervalu [O, 1] čiji je opći član fn (x) = xn
konvergira, ali ne konvergira jednoliko.
x
b) Niz funkcija fn (x) =
l + n2x2 konvergira k nuli jednoliko na intervalu l = [O, 1] .
nx
c) Niz funkcija fn(x) = konvergira k nuli na l [O, l] , ali ne konvergira
l + n2x2
jednoliko. Primjeti daje sada fn( �) = � pa prema tome za e � neće biti moguće sve
funkcije na svim mjestima učiniti manjim od tog e.
d) Niz funkcija fit (x ) = � . sin nx konvergira uniformno prema nuli za svaki realni
n
broj x . Naime,
l 1
. nx - OI = n I SlO
l -n SlO _
1 -
: nx I � n < E .
.
Prema tome za zadani E potrebno je odabrati n > l/e bez obzira na mjesto x , a to znači
jednoliku konvergenciju danog niza.
Definicija 1 1.4. Funkcionalni red je uređen par nizova funkcija

« fn (x)) ; (Sn (x))), SIt (x) = f, (x) + h (x) + . . . + fn (x) ,
definiranih na intervalu l = [a, b] . Ćlanove niza Un(X)) nazivamo članovima reda dok
članove niza (Sn (x) ) nazivamo parcijalnim sumama. Uobičajenoje red funkcija označavati
i ovako
oo
I: .h (x) = f, (x) + h (x ) + . , . + fn(x) + . . . .
k=l
Odabirom bilo kojeg Xo iz intervala l i uvrštavanjem u funkcije zadanih nizova

.
zapravo dobivamo pripadni red brojeva.
DefiniCija 11.5. Red funkcija je konvergentan u točki Xo E l ako je konvergentan red

brojeva ( Un (XO)) ; Sn(XO)) tj. niz parcijalnih suma (Sn(XO)) '
Primjer 11.4. Nekaje zadan tzv. geometrijski red
1 + x + x2 + " ' + Xn + . . . , Sn = -
1
l-x l -x
k=O
Već nam je poznat taj red i već je bilo ustanovljeno da je on apsolutno konvergentan
::::
za svaki x E l ( - 1 , 1 ) . Ako je dakle x E l , onda je limes niza parcijalnih suma jednak
S = lim Sn (X) = lim

l ( -
xn+ l
=
) 1
-1<x < l
n -oo n -oo -1--X -1 -
-X -
1 -
-'X
l l . REDOVI POTENCIJA 181
Ustanovimo da li niz parcijalnih suma Sn teži "obično" ili jednoliko prema S. Fiksi
rajmo n , dobivamo :
xn+1
I rn (x) 1 = I Sn (x) - S(x)1 = 1
1 -x
1
lim I rn (x)1 = -
2, lim
x ..... I - O
Irn (x) 1
x ..... -I+O
= oo .
Prema tome, niz parcijalnih suma ne konvergira jednoliko. Jer, vidimo da nije moguće
odabrati takav n da bi ostatak bio manji od zadanog e = � na svim mjestima x.
Weierstrassov kriterij. Za ispitivanje uniformne konvergencije funkcionalnih redo

va najpoznatiji je i relativno najjednostavniji Weierstrassov * kriterij. Po tom kriteriju
majoriziramo članove funkcionalnog reda s konvergentnim redom brojeva čiji su članovi
pozitivni.
Teorem 1 1.1. Redfunkcija Iconvergira uniformno i apsolutno na intervalu [a, bl alco

postoji Iconvergentan red brojeva s pozitivnim članovima Icoji ga majorizira na tom interva
lu tj. r::dn (x) Iconvergira uniformno akoje lin (x) I � an n 1, 2, · · · i red r:: 1 an ,
Iconvergira.
Dokaz. Iz konvergencije reda brojeva zaključujemo da ostatak reda možemo učiniti

po volji malenim, tj . za svaki e >O postoji prirodan broj no tako da za svaki prirodan
broj n veći od njega vrijedi
oo
L alc < e .
lc=n+1
Po pretpostavci o majorizaciji za svaki x E la, bl vrijedi
oo oo oo
I L Ji. (x) I � L I/t (x) I � L ak < e ,
k=n+1 k=n+1 k=n +1
što upravo znači jednoliku konvergenciju reda funkcija jer se ostatak reda može učiniti
manjim od zadanog e na svakom mjestu' x i broj n ovisi samo o e a ne i o mjestu x.
Primjer 11.5. Redovi oblika

oo oo
L an cos nx , L bn sin nx
n =O n= O
konvergiraju uniformno na intervalu [0, 2n] ako konvergiraju redovi brojeva
oo oo
L l an / , L l b,,/,
n=O n =O
L.Jnoo 1 -;;r-
, . sin
11a ko na primjer red ,"" = nx konverg1raJ
" ednol l' ko,
• Karl Theodor Wilhelm Weierstrass ( 1 8 1 5-1 897), njemački matematičar

182 1 1 . REDOVI POTENCUA
Abelov kriterij.
Teorem 1 1.2. Nekaje zadan redfunkcija čije su sve parcijalne sume ograničene,
co
L ln (X ) = lo (x) + II (x) + . . + In (x ) + . . ; ISn (x) 1 < A ,
. n = O, l , . . . .
n=O
Ako je (an ) monoton niz nenegativnih brojeva koji konvergira nuli,
ao, a l. a 2 , . . . , an , . . . lim an = O,
n-+co
onda red
co
I >nfn (x) = aofo(x ) + a lfi (x) + . . . + anln (x) + . . .
n=O
konvergira jednoliko.
Dokaz. Red E ln (x) nije nužno konvergentan red. U dokazu teorema koristimo
Cauchyjev kriterij konvergencije niza (nuždan i dovoljan). Dakle, za parcijalne sume Sn
reda E an/n (x) vrijedi
ISn+k - Sn i = l an+!ln+1 + an+2ln+2 + . . . + an+ifn+kl ·
Zamjenimo u toj jednakosti članove ln koristeći parcijalne sume polaznog reda,
Sn Sn- 1 + ln , n = 1, 2, · · ·
ISn+k - Sni = l an+! (Sn+! Sn ) + . . . + an+k ( S,,+k - Sn+k-d l
= 1 - an+ 1 Sn + Sn+1 (an+1 an+2 ) + . . . + Sn+k- 1 (an+k- 1 - a,,+k) + Sn+kan +kl
� A [an+! + (an+! all+2 ) + . . . + (an +k- 1 - a,,+k) + all+k] = 2Aan+1 .
Prema tome za svaki E: > ° postoji prirodan broj n takav da poslije njega možemo raz
liku parcijalnih suma IS,,+k Sn I učiniti manjom od E: . To slijedi iz dobivene procjene i
pretpostavke da je lim a" = O , dakle
ISn+k Sn i � 2 · A an+! < E:
.
i teorem je dokazan.
Primjer 1 1.6. Red

OD sin nx = Slll
. sin 2x sin 3x sin nx
L -- n
X +
2
+
3 +...+
--
n
+...
n= 1
konvergira za svaki x E R . Da to dokažemo podsjetimo se nekih činjenica o komplek
snim brojevima. Ako je zadan kompleksni broj z = u + iv . možemo ga prikazati i u
trigonometrijskom obliku, dakle
z u + iv = I z l(cos x + i sin x ) ,
= I z l " ( cos nx + i sin nx).
Zli
Izrazimo li n -te potencije broja z cos x + i sinx i njihovim zbrajanjem dobivamo:

cos x + i sinx + cos 2x + i sin 2x + . . . + cos nx + i sin nx e + iS.
1 1 . REDOVI POTENCIJA 183
Za realni, odnosno kompleksni dio dobivamo:

cos (n+ l)x sin !!!
e cos x + cos 2x + . . . + cos 11.X = 2 2
sin I
=
. (n+ l )x . nx
S = sin x + sin 2x + . . . + sin nx = ----sin

2 T SlO -- SlO
-'
''-----''
I
Do tih izraza za sume dolazimo tako da zbrojimo konačni geometrijski red
1 zn
+ Z + Z 3 + . . . + zn
2
Z Z
l -z
•
1
cos nx - i sin nx
= (cos x + i sinx) . , = e+ iS.
1 - cos x - l. SlO X
i zatim izrazimo realni dio zbroja e i imaginarni dio S .
Za parcijalne sume reda L sin nx vrijedi :
ISnl = I� l I sin n =
sin
-"
__- ,:-::--� � - - - I �
I S i -I I '
x ::j:: kTC .
Ako je x = kTC , ondaje polazni red konvergentanjer su svi članovi nula. Redje konvergen
tan za svaki x prema dokazanom Abelovom kriteriju. Taj red nastaje iz reda sin n
. . 1 1 1
l OIza 1 - - .., - ...
' 2' 3 ' , n'
Zašto je važno znati da li neki niz ili red funkcija konvergira jednoliko na nekom
intervalu ? Odgovor na to pitanje možemo djelomično naći u sljedeća tri teorema.
Teorem 11.3. Ako su sve funkcije (In (x)) , II = 1 , 2, · · · neprekinute na intervalu

[a, bl i ako red I::dn (x) konvergira uniformno prema f(x) na [a, b] , onda je f(x)
neprekinuta funkcija na [a, bl .
Dokaz. Po pretpostavci su sve funIs:cije fn neprekinute na intervalu [a, bl pa su pre

ma tome i parcijalne sume također neprekinute funkcije kao konačni zbrojevi neprekinutih
funkcija. Nadalje iz pretpostavke o uniformnoj konvergenciji slijedi da se ostaci reda mo
gu učiniti po volji malim (neovisno o x ), ako uzmemo dovoljno veliku parcijalnu sumu.
Dakle, neka je zadan E > O .
f(x) fo (x) + fl (x) + . . . + fn (x) + . . . = Sn (x) + Rn (x),
=
f(x + h) - f(x) = SIl(X + h) + Rn (x + h) - Sn (X) - Rn (x).

Zbog neprek inutosti parcijalnih suma za zadani e postoji .s (c) takav daje
E
ISn(x + h) - Sn (x)1 < 3 za Ih l < D.
Zbog uniformne konvergencije slijedi
E
IRn (x + h) 1 < 3'
184 l l. REDOVI POTENCIJA
Prema tome, za svaki E > O postoji prirodan broj no tako da za svaki n > no i svaki x i
x + h iz intervala [a, bl vrijedi:
I/(x + h) - l(x)1 :s;; ISn (X + h) - Sn(x)1 + IRn(X + h)1 + IRn(x)1
E E E
< 3" + 3" + 3" = E,
tj .
I/(x + h) l(x) 1 < E za Ih l < O.
što upravo znači neprekinutost funkcije I(x) .
Sljedeći teorem nam kaže kako i kada možemo derivirati red funkcija.
Teorem 1 1.4. lj redu l: ln (x) sve funkcije ln (X ) imaju neprekinute prve derivacije
I� (x) na [a, bl . Ako na intervalu [a, bl uniformno konvergiraju redovi
oo oo
L llI (x) = I(x) , L/� (x) qJ(x),
11=1 11=1
onda vrijedi:
oo
! (f ln (X) ) L/� (x), lex) = qJ(X).
11=1 11= 1
Sljedeći teorem nam govori kako i kada možemo integrirati red funkcija.
Teorem 1 1.5. Ako sufunkcije In (x) neprekinute na intervalu [a, bl i ako red l: llI (x)
= f(x) konvergira jednoliko na [a, bl , onda vrijedi:
tj. smijemo integrirati red clan po član i tako nastali red konvergira integralu reda.
Navedene tvrdnje ne dokazujemo ali je iz njih oč i to zašto je uniformna konvergencija

niza (reda) funkcija toliko važna.
Primjer 11 .7. a) Na temelju gornjih teorema slijedi da su funkcije

oo oo
I(x) = L
;u
qJ(X) L
sm cos nx
.
n= 1
=
n
11=1
neprekinute za svaki x E R , jer su pripadni redovi uniformno konvergentni (Weierstrassov

kriterij). Nadalje, je f' (x) = qJ(x } .
b) Funkcija
oo
I(x} L a" cos bll1T,X, O < a < l,

11=1
b je neparan broj, je neprekinuta za svaki x E R jer je ona uniformni limes neprekinutih
funkcija. Ta funkcija nema derivaciju niri za jedan x E R .
Redovi potencija su specijalni oblici redova funkcija. To su relativno jednostavni

redovi jer su funkcije koje se pojavljuju u tim redovima oblika
J,. (X ) = a,.xn, an E R,
ili
In (x) an (x - xo )n , an E R.
=
Dakle, redovi potencija imaju jedan od sljedeća dva oblika:

""
L a,.xn = €lo + alx + a2x2 + . . . + anxn + an+ IXn+ 1 + " ' ,

1.
n=O
""
2 . L a n (x - xor = ao + al(x - xo ) + a2 (x - xo ) 2 + . . . + an (x - xo )1t + . . . .
n=O
Supstitucijom z = x - Xo posljednji red potencija prelazi u red tipa 1. Prema tome
ćemo se uglavnom baviti redovima potencija prvog tipa.
Konvergencija reda potencija. Svaki red potencija I: anxlt konvergira za x = O.

Dokažimo vrlo značajan Abelov teorem o konvergenciji redova potencija.
*
I: anxn za vrijednost x x l , onda kon

Teorem 1 1 .6. Konvergira li red potencija
vergira red apsolutno i za svaku vrijednost x kojaje bliže ishodištu od x I , tj. za l xi < l X I I .
Ako red potencija divergira za X = X I . onda divergira za l xi > lX I I .
011
Dokaz. Iz konvergencije reda u Xl slijedi da je ispunjen nuždan uvijet konvergencije

tog reda brojeva tj.
lim l anx� 1 = O .
n-oo
To znači da se gotovo svi članovi nalaze ui1Utar f -okoline oko nule dok ih izvan te okoline
ima konačno mnogo. Iz toga slijedi da su svi članovi manj i od poZitivnog broja M , tj .
lanx�1 < M, n = O, 1 , 2, · · · .
Prema teoremu uspoređivanja redova i teoremu o apsolutnoj konvergenciji slijedi:
xn X X
lx i < lX I I ===} l anxn l = l anxn X-!; I < l anx7 1 1 X-l ln < MI X I l n ,
l
Članovi reda n
l anx l manji su od članova konvergentnog geometrijskog reda, dakle red
anxn konvergira apsolutno.
Drugi dio teorema neposredno slijedi iz već dokazanog. Naime ako bi red konvergirao
u x , lX I I < lxi , onda bi prema dokazanom slijedila konvergencija i u Xl '
• Niels Henrik Abel ( 1 802-1829), norveški matematičar

Područje konvergencije reda potencija. To je interval koji može biti otvoren, zat
voren, zatvoren s jedne strane, cijeli skup R , ili degenerirati u točku.
Skup svih x za koje red potencija konvergira čini područje konvergencije reda. Za
svaki x iz područja konvergencije definiramo funkciju koju nazivamo zbrojem reda po
tencija. Ona broju x pridružuje pripadni zbroj reda. Često kažemo da je ta funkcija f
predočena redom potencija. Dakle
ex;
f(x) L a"xn , x iz područja konvergencije.

,,=0
Primjer 11.S. a) Red potencija

ex;
L n !x" o! + l !x + 2 !x2 + . . . + n !xn + . . .

11=0
konvergira samo za x = O što lako provjerimo D' Alembertovim kriterijem.
b) Red 2:::: xn je geometrijski red i taj red potencija konvergira za <x<l l.
c) Redovi
konvergiraju za svaki x i pripadne sume su rr , sin x , cos x .

d) Red
oo
n
L (- lt-I �n = x
n=1
konvergira za -l < x � l i pripadni zbroj je funkcija ln( l + x) .
Red potencija konvergira apsolutno za svaki x iz intervala konvergencije, osim možda

na njegovom rubu. Dokažimo da red potencija konvergira uniformno.
Teorem 1 1.7. lj svakom zatvorenom intervalu [-r, rl koji je sadržan u otvorenom

intervalu konvergencije red potencija konvergira uniformno.
Dokaz. Ako je l x I < r onda je

oo oo oo
L lanx" I = L l an l lx l n � L l an irz .
11=0 11=0 n=O
Dakle članovi reda su manji od članova reda brojeva koji konvergira, pa prema Weiers
trassovom kriteriju i slijedi uniformna konvergencija reda potencija.
1 1 . REDOVI POTENCIJA 187
Radijus konvergencije reda potencija. Točne granice konvergencije reda potencija

određujemo najčešće Cauchyjevim ili D' Alembertovim kriterijem. Ako red potencija
konvergira za svaki x E R kažemo da mu je radijus konvergencije beskonačan. Svakom
redu potencija koji ne konvergira za svaki x jednoznačno možemo pridružiti pozitivan broj
R takav da red potencija konvergira za -R < x < R , te divergira za lxi > R . Taj broj
R nazivamo radijusom konvergencije. Potrebno je posebno ispitati konvergenciju reda
potencija za x ±R . =
Prema D' Alembertovom kriteriju imamo:
lim l a 1 xlt+ 1
lt+
n -" oo anxfl
I lx i nlim I an+1 I Llx I -
-+oo an
lxi < � , red konvergira apsolutno. Ako je L lx l > 1 , tj . lx i > L '

1
Ako je Llxl < 1 , � .
red divergira. Broj
R
je radijus konvergencije reda potencija L anxn . Ako je L O red konvergira za svaki x i

u tom slučaju pišemo R oo . Ako je L oo , onda red konvergira samo za x = O i tada
=
je R O .
=
Prema Cauchyjevom kriteriju radijus konvergencije R određujemo iz
nlim
-+oo
\l'lanxn l = lx i 11-+
lim
00 � IxlL < L
U tom slučaju red konvergira apsolutno. Ako bi bilo Ix l L > l red divergira. Dakle,
l 1
lxi < L = R.
limn oo-+
Red potencija konvergira uniformno za - R < x < R.
Operacije s redovima potencija. Redom potencija definirana je funkcija f čija je

domena interval konvergencije toga reda. Funkcijska vrijednost za x E ( -R, R) jednaka
je zbroju reda:
L anxn ,
oo
f(x) = x E ( -R, R).

n=O
Ako su zadana dva reda potencija onda je zbroj, razlika i produkt tih redova ponovno
red potencija. Dakle, neka su zadani redovi potencija sa svojim radijusima konvergencije.
Prema tome zadane su i funkcije:
oo
f(x) =
L anX n = ao + alx + a2x2 + . . . + anxn + . . . , x E ( -R l , Rd,
n=O
g(x) =
L b"xlt = bo + btx + b2X2 + . . . + bnx" + . . . , x E ( -R2 , R2 )'
n=O
188 l l . REDOVI POTENCUA
Teorem 1 1.8.Zbroj, razlika i produkt redova potencija I(x) = L alIxII • g(x) =
L bIIX" je red potencija koji konverg ira u intervalu ( -R, R) , gdje je

R = min{Rt, R2 } .
Dokaz. Ako je x iz zajedničkog područja konvergencije onda za parcijalne sume

zbroja odnosno razlike vrijedi:
SII+! (ao + alx + . . . + anxll ) ± (bo + b l x + . . + bnx") $11+1 ± an+!

= =
lim Sn+1 = lim SII+! ± lim all+! I(x) ± g (x).

n-.. oo n-.. OO n-.oo
Označimo članove zadanih redova potencija sa ln a"x" , odnosno gli bIIXII . Članovi
= =
produkta redova su svi mogući produkti oblika Agi , k O, 1, 2, l O, 1 , 2, ' .

" ' , = . .
,
Neka su h l h2 , h3 , . produkti
. . {,
oblika Ikg k O, 1, 2 · · · , l O, 1 , 2, . . bez obzira
= .
na redoslijed numeriranja tih članova. Podsjetimo, kod redova koji konvergiraju apsolutno
redoslijed sumiranja, tj. poredak članova nije bitan. Red
oo
L Ihn l l hol + Ih d + . . . + I hll l + . . .
=
konvergira. U njegovoj parcijalnoj sumi Sn koja se sastoji od produkata IAgl 1 odaberimo

među indeksima k i l najveći indeks i označimo ga sa m . Sada vrijedi:
Sn � ( IJo I + lid + . . . + IlmD . (lgo l + Ig d + . . . + Igm l ) ·
Na desnoj strani su parcijalne sume redova L lin I , L I gli I s pozitivnim članovima
i te su parcijalne sume ograničene zbog pretpostavljene konvergencije. Prema tome ogra
ničene su i parcijalne sume Sn · Dakle slijedi konvergencija reda L Ihll I pa prema tome i
apsolutna konvergencija reda L hil .
Kod apsolutno konvergentnih redova zbroj reda ne ovisi o poretku članova. Neka je
L hil h(x) Ta suma jednaka je produktu suma I (x )g(x) jer za parcijalne sume vrijedi:
.
Hm = (fl + h + . . . + Im ) (g l + g2 + . . . + gm ) - I(x)g(x), - oo. m
Primjetirno da članove hil u produktu redova obično zapisujemo u sljedećem poretku:

logo + (fOgl + Ilgo ) + (fog Z + lIg i + 1280) + . . .
+ (Jogj + Ilgj-l + . . . + jjgo ) + . . . .
Diferencijabilna svojstva reda potencija. Članovi reda potencija jednostavne su
funkcije. To su potencije, a takve su i njihove derivacije. Prema tome možemo napraviti
red potencija čij i su članovi derivacije polaznog reda. Za tako nastali red obično kažemo
da je nastao iz polaznog deriviranjem član po član. Dakle,
III (x) allxn,
== .t:.(x) nanx"-t,
=
oo oo
n=O n=O
D' Alembertovim kriterijem lako provjerimo da je novi red konvergentan u istom
intervalu kao i polazni red potencija. Naime, za novi red vrijedi:
lim
I (n + l )an+l xll l lxi nlim
n + l . lan+d
lxi ' L, lxi <
l R.
n-+oo I nanxn - I I oo l an i
=
=
-+ n L
l l. REDOVI POTENCIJA 189
Naravno da promatrani postupak možemo ponoviti, tj. derivirati ponovno član po član i
dobiti novi konvergentni red potencija.
Koja je veza između zbrojeva takvih redova potencija? Sljedeći teorem će nam poka
zati da vrijedi f' (x) = tp(x) :
Teorem 11.9. Redom potencija za svaki x iz intervala konvergencije definirana je

funkcija J(x) = L: akxk koja je diferencijabilna i vrijedi:
oo
J(x) z= anxn
= ao + a l X + a2x2 + . . . + anxn + . . .
oo
l ex) z= an ' nxn- 1 a l + 2a2X + 3a3x2 + . . . + an ' nxn -1 + . . .
= =
n=O
Dokaz. Promotrimo sljedeća tri reda potencija koji neka konvergiraju u otvorenom
intervalu(-R, R) :
oo oo oo
J(x)z= anxn , g(x) z= nanxn- 1 , h(x) z= n(n + 1 )anxn - 2 •
== = =
n=O n=O n=O

Parcijalne sume neka su Fn (x) , Gn (x) i Hn (x) . To su polinomi, dakle imaju sve derivaci
je. Dokažimo da za svaki Xo iz intervala konvergencije vrijedi f'(x) g(x) . U tu svrhu =
neka su x i x + h iz intervala [O, XO] e [O, Rl . Primjenom Lagrangeovog teorema srednje

vrijednosti dobivamo:
hF
i
Gn (x) = (/) - Gn (x)
GII(t) - Gn (x) = (t - x)G� (s)
(t - x)HII(s), x < t < x + h, x < s < t,
1
GII(: ) = l t - x l ' IHn (s) 1 � Ihl · IHn (s)l ,
k n
IHn (s) 1 = I z= akk(k 1 )1-2 1 :::; z= l aklk(k + l ) lxolk z -
k=O
oo
:::; z= lakl k (k 1 )lxo lk-2 m(xo). =
k=0
Zbroj posljednjeg reda potencija označili smo s m(xo) i taj zbroj ne ovisi o n , dakle vrijedi
za svaku parcijalnu sumu FII(x) . Prema tome prelazom na limes dobivamo:
I J(X h� - I(x)
+ _
g(x) 1 � h · m(xo).
Kada h -+ ° dobivamo da je J'(X) = g(x) i teorem je dokazan.
190 l l . REDOVI POTENCIJA
Neka je zadana funkcija f(x) koja u x = a iz svoje domene ima konačne derivacije
svih redova. Dakle neka postoje brojevi:
f(a), !'(a), f"(a), j<3 } (a), · · · , j<n} (a), . . .
Polazeći od tih brojeva izgradimo sljedeći red potencija:
L:
OO f(--
n} (a)
. (x - a) n f'(a) f"(a)
aO + -- (x - a) + -- (x - a) 2 + . . .
n! l! 21
=
n=(')
f(n} (a)
-- (x - at + · · · +
n!
Taj red potencija nazivamo Taylorovim redom funkcije f(x) u točki x = a . Možemo
pretpostaviti da red konvergira ne samo za x = a , nego i za svaki x iz neke okoline točke
x = a . Dakle, neka postoji zbroj toga reda; to je funkcija koju označimo sa s(x) . Ona je
definirana u intervalu
lx - al < R � a - R < x < a + R.
Ako za točku a uzmemo a = O , onda Taylorov red nazivamo Maclaurinovim redom
funkcije f(x) .
Vrlo važno pitanje je odnos izmedu funkcije f(x) i njezinog Taylorovog reda. Da li
Taylorov red predstavlja funkciju f(x) ? Da li je možda
�
f n} (a)
f(x) = s(x) = . (x - at za lx - al < R?
L...J n!
n=O
Djelomično smo već odgovorili na to pitanje u poglavlju o L'Hospitalovom pravilu kada
smo odredili sve derivacije funkcije
l
l
f(x) = exp( - z ) = e x2 , f(O) = 0 .
-
x
Pokazali smo da su one za x "# O jednake
f(n} (x) = P3n ( �)

x
. exp( - �),
x
gdje je P3n polinom stupnja 3n u varijabli � dok su sve derivacije u x = O jednake nuli.
x
Dakle, pripadni Taylorov red od f je nul red i on ne pretstavlja tu funkciju, jer ona nije
jednaka nul funkciji.
Teorem 1 1.10. Akoje u nekoj okolini tocKe x = a funkcija f(x) jednaka zbroju reda
potencija tj.
oo
n=O
onda je taj red potencija njezin Taylorov red u okolini toc'Ke x = a.
Dokaz. Već je dokazano da red potencija smijemo derivirati član po član u intervalu
konvergencije i da tako dobiveni red prikazuje derivaciju polaznog zbroja reda. Dakle,
f(x) = ao + a l (x - a) + a2 (x - a) 2 + . . . + an (x - a r + . . .
!,(x) = al + 2a2 (X - a) + . . . + nan (x - a r- l + . . .
f"(x) = 2a2 + . . . + n(n - l )an (x - a r - 2 + . . .
n
f l (x) = n !an + (n + l )n(n - l )(n - 2) · · · 3 · 2 · an+l (x - a) + . . .
Uvrštavanjem vrijednosti x = a po redu dobivamo:
f{ nl (a)
ao = f(a), a l = !' (a), an = --,- , . . . ,
n.
a to su upravo koeficijenti Talorovog reda.
Izvedimo odmah jednu posljedicu. Ako je

f(x) = ao + a l (x - a) + a2 (x - a) 2 + . . . + an (x - a r + . . . = O,
onda su svi koeficijenti jednaki nuli tj .
f nl (a)
an = --- O � an = O .
n!
=
Teorem 11.11. Funkcija f(x) ne može imati dva različita prikaza redovima potencija
u okolini toc"ke x = a .
Dokaz. Pretpostavimo suprotno, tj. neka je

oo oo
n=O n=O
Oduzimanjem tih redova dobivamo red potencija
oo
n=O
te po gornjem mora biti an = bn , n = O, 1 , 2, . . . Dakle, prikaz funkcije f(x) u obliku
reda potencija je jednoznačan (ako postoji) .
Primjer 11.9. Poznat nam izraz za zbroj geometrijskog reda, dakle neka je
l n
f(x) = -- l + x + x2 + x3 + . . . + x + , lxi < l.
l -x
=
Funkcija f(x) prikazana je redom potencija i taj prikaz je valjan za svaki x iz intervala
l
konvergencije. Primjeti da funkciju f(x) = -- možemo definirati za sve vrijednosti
l -x
osim x = l , međutim polazni red potencija ne prestavlja funkciju na tako proširenom
području definicije.
l l . REDOVI POTENCIJA
Teorem 1 1. 12. Dovoljan uvjet da funkciju f(x) možemo prikazati njezinim Tayloro
vim redom u okolini toc"ke = a je da postoje pozitivni brojevi R > O i M > O takvi da
x
vrijedi:
1. f(x) imo sve derivacije u intervalu (a - R, a + R)
2. za svaki n E N je If(n) (x)
I < M , a - R < < a + R. x
Dokaz. Prema Taylorovoj formuli vrijedi:
a)*,
n+ 1
(x) = (x(n-+a )l.) ! . fn+1 ' (c) .
Rn
Funkcija će biti prikazana Taylorovim redom ako ostatak reda Rn (x) (ovdje je prika
zan u Lagrangeovom obliku) teži prema nuli kada n teži u beskonačnost.
x - a n+ ! R"+ !
If(n+ l ) (c) l ' I (n + ll ) !
.
IRn (x) 1 = �M
Apsolutna vrijednost ostatka teži prema nuli jer je
R"+11 1 = 0
n-oo n + ) .
lim ( .
Da se dobije ovaj rezultat, može se ovako postupiti . Promatrajmo red s članovima

R"+ 1 n = O, 1, 2" "
(n + l ) ! '
Provjera D' Alembertovim kriterijem pokazuje da taj red konvergira, što znači da opći član
reda teži prema nuli kada n teži u beskonačnost.
Primjeri Taylorovih redova. Da bismo odgovorili na pitanje možemo li funkciju
prikazati redom potencija, nije nužno ispitivati teži li ostatak u Taylorovoj formuli prema
nuli. Umjesto toga možemo koristiti tvrdnju prethodnog teorema, tj. ograničenost deriva
cij a funkcije na intervalu (-R, R) da bismo zaključili da se ona može na tom intervalu
prikazati redom potencija.
1. Funkcije sinx i cosx imaju ograničene derivacije na R jer vrij edi:
f(x) sin x ===> fn,(x) sin(x + n ' ::2 ) , If(n)(x) 1 � l

=
g(x) cos x ===> g(n) (x) = cos(x + n ' �) , Ig(n)(x) 1 � l

Pripadni redovi konvergiraju za svaki x E R i vrijedi:
+!
sin x = L ( - 1 r (2xn2n l ) ! = x - x3 x55! - . . ,
oo
+
+ 3!
.
n=O
2n
cosx = "'(- 1 )" -x2n)
oo
- = 1- -+-
x2 X4
� ( ! 2 ! 4!
ll. REDOVI POTENCIJA 193
2. Potpuno analogno vrijedi i za eksponencijaInu funkciju eX. Na bilo kojem otvore

nom intervalu (-R, R) vrijedi:
f (x)=tf ===} J<nl (x)=tf, Itfl lJ<nl(x) I< tf, x E (-R, R).
Prema tome funkciju je moguće predočiti redom potencija i taj red potencija je Taylorov
red te funkcije. Dakle,
oo xn X x2 x 3
L
tf= n!=l + l! + 2!+ 3! + ...
n=O
3. Mi smo već koristili Taylorovu formulu funkcije In( l+x) definirane na intervalu
(-l, l) i pokazali da vrijedi:
f (x)=In(l +x), lex) (l+x)-., .fnl (x)=(_on-l (n l)!(l+x)-n,
In(l+ x) :::: X- +
x2 x 3
2 3
.,.+ 1)"-2 : ,,-I
1 +Rn(x),
" l
R,,(x)=(_l}"-l
:
nel ex)" ,
O< tl<l; IR i< -, za x E [O, l].
n n
Pripadni TayJorov red konvergira apsolutno i uniformno (kao uostalom svi redovi
=
potencija u intervalu konvergencije) na intervalu (-l, l). Taj red konvergira i za x l
po Leibnizovom kriteriju i zbroj mu je ln 2 .
Do prikaza te funkcije njezinim Taylorovim redom mogli smo doći na sljedeći način.
za derivaciju funkcije vrijedi:
1
!'(x)=__=I _ x+x2 x 3+ ... , l<x<l.
l+x
Tu smo iskoristili činjenicui da je zbroj geometrijskog reda upravo naznačena derivacija.
Sad možemo lako zaključiti koji je red potencija potrebno derivirati pa da dobijemo upravo
red koji imamo. Zapravo provodimo integraciju reda za derivaciju. Dobivamo:
x2 x 3 X4
In( 1+x)=e+x- 2"+ 3 4 +...
Ovaj red konvergira u istom intervalu konvergencije. e je tzv. konstanta integracije koja
prilikom deriviranja daje nulu. Da bismo odredili tu konstantu pa da zaista dobijemo
polazni red, možemo u red uvrstiti x=O. Dobivamo: ln l e=O.
Dobiveni red obično ne služi za izračunavanje prirodnih logaritamajerje sporo kon
vergentan tj. treba zbrojiti mnogo članova da bismo dobili traženu točnost. Da bismo dobili
brže konvergentan red koristimo dobiveni red (uvrsti x i -x ) i svojstvo lagaritamske
funkcije.
l+x
--
In
l-x
=In(l+x) -In(l-x)
Ako za x uvrstimo
l l+x n+l
x= ===}
2n+1 l x n
dobivamo:
In --
n+1 2
::::--· 1+
( l
+
l
+ ----: l
+ ...
)
n 2n+l 3(2n+1) 3 5(2n+1)4
Ovaj red može poslužiti za brzo računanje logaritarna. Na primjer ako uvrstimo n= l
dobivamo brzo konvergentan red za ln 2 .
Uvrštavanjem n = 4 dobivamo
In � = In5-21n2 =
4 9 l+ _3
�(
1_ _1_
92 + 5 .94 + .
.. .
.
)
Uz pretpostavku da smo već odredili ln 2 možemo odrediti ln 5. Kada imamo ln 5 dobi-
vamo:
l
In lO = ln5+ln2 ==} M=-I-'
n lO
Dekadske logaritme dobivamo množenjem priTodnih logaTitama s konstantom M.
Ako bismo uvrstili u polazni red n = 80 = 2 3 . 10, n+ l = 81 = 34 odredili bismo ln 3
zatim množenjem s konstantom M dobili bismo dekadski logaritarn broja 3.
4. Odredimo Taylorov red funkcije f(x) = arc tgx . Koristimo postupak iz prethod
nog primjera. Naime poznato nam je da vrijedi:
1
_ _ = 1-x2+x4 - x6 + . . ' -l < x < 1.
f'(x ) = l+x .
2
Taj je red nastao deriviranjem sljedećeg reda
x3 x5
arc tgx = x - "3 + "5 -7"+ . . .
x7
i taj red ima isto područje konvergencije . Specijalno ako je x = l , onda je arc tg l = ::.
4
Dakle, dobivamo alternirani red
1c l l l
... n+1 l ..
4 = 1- 3+5-7+ +(-1) 2n- l + .
Pomoću ovog reda možemo izračunati broj 1c po volji točno, a ujedno vrlo je lako procje
niti pogrešku aproksimacije, kod alterniranih redova ona je manja od prvog člana kojeg ne
uzmemo u zbroj. Za praktične potrebe red je neupotrebljiv zbog spore konvergencije . Da
bismo ubrzali konvergenciju možemo uzeti za x vrijednost bliže nuli. Ako je recimo
l l l l l l
x =:5 ==} a = arc tg:5 = 1.5 - 3 . 5 3 +5 . 55 - 7 . 5 7 + . . .
Broj a možemo napisati u spretnijem (za računanje) obliku,
25 27 -
..
2 22
a= - + -
10 3 . 103 5 . 105 7 . 107 .
Lako provjerimo da je
2tg a 5 120
tg 2a = tg4a ill > 1 =
l tg2 a - 12' .
�. Neka je
_
Možemo zaključiti da je 4a blizu

1c l
{3 = 4a - 4 ==} tg {3 =
239
- 7 . 2397 +. . .
l l l l l
{3 = arc tg
239 = 239 - 3 . 2393 + 5 . 2395
ll. REDOVI POTENCIJA 195
Iz dobivenih redova za a i {3 dobivamo red za izračunavanje broja rc
rc l6a - 4{3.
5. Spomenimo još neke koristi od redova potencija. U integralnom računu pojavljuju
se integrali koji nisu elementarne funkcije. Tako na primjer vrlo jednostavne funkcije
sinx
x
cosx
x
x
lnx
J
ax3 + bx2 + ex + d . ..
nisu derivacije elementarnih funkcije. Da bismo odredili, pripadne integrale odredimo naj
prije redove potencija tih funkcija, zatim integriramo te redove i dobivamo nove funkcije u
obliku redova potencija.
sinx
=l
x
Integracijom tog reda dobivamo
x3
x +
3 · 3!
Spomenimo da pomoću redova potencija definiramo funkcije. Nadalje, redove poten

cija vrlo često koristimo prilikom rješavanja diferencijainih jedanadžbi.
Primjer 11.10. Odredimo nepoznatu funkciju y(x) za čiju drugu derivaciju vrijedi :
y" _k2y,
gdje je k neka konstanta. To je tzv. diferencijalna jednadžba harmonijskog oscilatora. Ako

bismo y interpretirali kao pomak, onda bismo drugu derivaciju mogli interpretirati kao
veličinu proporcionalnu sili, pa bismo za gornju jednadžbu mogli reći da se njom izražava
fizikalni zakon po kojem je sila proporcionalana pomaku i suprotnog je predznaka.
Potražimo nepoznatu funkciju među funkcijama koje dopuštaju prikaz u obliku reda
potencija. Dakle, neka je
oo
_ n_ . n
L..t anx - ao + alx + a2X2 + a3x3 +... + anx + ...
y (X) - �
n=O
Deriviranjem reda potencija (član po član) zatim uvrštavanjem u zadanu diferencijalnu

jednadžbu dobivamo:
(I: ) I:
n;O
anx
n
II
=
n:O
ann(n
oo
n ;O
Ako gornji izraz sredimo po potencijama od x dobivamo
oo
L[an+2(n+2)(n+l)+k2an]xn=0 ==> an+2(n+2)(n+l)+k2an=0, n 0,1""

n;O
Prema tome dobili smo sistem od beskonačno mnogo jednadžbi (za svaki n) s beskonačno
mnogo nepoznanica (svaki an) koji lako rješimo. Ostaju neodređeni koeficijenti ao i al·
196 ll. REDOVI POTENCIJA
Uvrštavanjem vrijednosti za n dobivamo:
n=O =:}
n=2 =:}
Slično bismo dobili uvrštavanjem neparni h brojeva za n. Konačno dobivamo za

nepoznatu funkciju y(x)
y(x) =ao(l _ (k.><)2 + (k,;yt

.. _
)+al (kx (k.x)3 + (/CX)5
. . . _
)_ . . . .
2! 4! 3! 5!
U zagradamo prepoznajemo redove za f�nkcije sinus i kosinus. Prema tome za bilo
koji izbor konstanti aa, al dobivamo rješenje:
y(x)=aocoskx+alsinkx, ao,al ER.
12.
Neodređeni integrali
1. Primitivna funkcija . . .. .. . . .. . . . 197 5. Metode integracije . .. .... ... ... 200

2. Osnovna svojstva neodređenog 6. Integriranje racionalnih funkcija . . . . . 205
integrala ... . .. . . . 198 7. Integriranje nekih nekih iracionalnih i
3. Tablica neodređenih integrala . .. . . .. 199 transcedentnih izraza. 212
4. Neelernentarni integrali .. . ... . . .. 200 .
8. Binomni integrali . . ... .. .. ... . 218
F(x) je primitivna funkcija funkcije f(x) na otvorenom intervalu l = (a, b) ako

za svaki x E l vrijedi:
f(x)=F'(x).
Skup svih primitivnih funkcija zadane funkcije f(x) na intervalu l = (a, b) nazivamo
njezinim neodređenim integralom.
Primjer 12.1. a) F(x) = Vl - x2 jedna je primitivna funkcija na intervalu l =

x
(-1,1) funkcijef(x) = , jerha l vrijedi F'(x)=f(x),
Vf=XI
1 -x2
b) F(x) = sinx je primitivna funkcija za f(x) = cosx na intervalu ( -oo, oo) ,
1
c) F(x)= lnx je primitivna funkcija za f(x) = - na intervalu (O, oo) .
x
Ako je F(x) primitivna funkcija funkcije f(x) na intervalu l, onda je primitivna

funkcija na tom intervalu i funkcija F(x) + e, gdje e bilo koja konstanta.
Teorem 12.1. Ako su Fl (x) i F2(X) dvije primitivnefunkcijefunkcije f(x) na inter
valu l, onda se one razlikuju za konstantu, tj.
F;(x)=F�(x)=f(x) ===} FI(X)-F2(X)=c.
197
198 12. NEODREĐENIINTEGRALl
Dokaz. Poznato je da je derivacija konstante, tj. kostantne funkcije jednaka O. Poka

žimo da vrijedi i obrat te tvrdnje: ako je derivacija neke funkcije jednaka nuli na intervalu
l = (a, b), onda je ta funkcija konstantna na tom intervalu. Zaista, prema Lagrangeovom
teoremu srednje srednje vrijednosti, vrijedi
h(X2) - h(XI) = h'(x)(xz xd
za neku točku x E (x:!, Xl)' Ako je h'(x) = O, odavde slijedi da je h(X2) = h(xJ) ::;::: e.
Za funkciju G(x) F2(X) - Fl(X) vrijedi G'(x) O te je G(x) = e, odnosno
Fz (x) Fl(x) e.
Ozn ..t.a La neodređeni integral funkci je f(x) je:

j f(x)dx ili j f(x)dx = F(x) + e, e E R.
Ako nije jasno na kojem intervalu je F(x) primitivna funkcija, onda se to mora naznačiti .
Neposredno iz same definicije neodređenog intregrala slijede ova svojstva:
1. d(j ) f(X)dX = d(F(x) + e) dF(x) ::;::: f(x)dx,
2. � (j ) f(X)dX = f(x),
3. j j
d(F(x» = F' (x)dx = F(x) + e,
4. j(f(x) ±g(x»dx j f(x)dx ± j g(x)dx,

=
5. j a· f(x)dx = a· j f(x)dx, a je konstanta.

12. NEODREĐENI INTEGRALI 199
U sljedećoj tablici navedeni su najčešći neodređeni integra1i koje je poželjno zapamtiti

što prije.
1. IOdx=c 6. I ltdx = lt+c
2. I l·dx=x+c 7. I sinxdx = -cosx + C

x,,+l
3. Ix"dx= -- +c 8. I cosxdx = sinx+c
n+l
1 dx
4. I x-1dx = I -dx = ln lxi +c 9. 1 -- = tgx+c
x cos2 x
ct dx
5. I ctdx = +c 1 0. 1 -.- =-ctgx+c
ln a sm2x
cos x .
ll. I ctgxdx = I -.-dx = ln I smxl +c
s mx
sinx
12. I tgxdx= I --dx = -ln I cosxl +c
cosx
dx x x
13. I = arc sin-+c = -arc cos +c
a a
x
14. I = -
a
1
a
x
· arc tg-+c=
1
-arc cot - +c
a a
15. I shxdx chx+c 16. I chxdx shx+c
dx 1 x-a
17 . I -- =-lni-I+c x::j:.a
x2 a2 2a x+ a '
dx
1 8. I =lnlx+vx2±a21+c
(ar sinhx)' = In(x + Jx2+l)' =:=

1
(arcoshx), In(x+�)'
dx l +x
1
19. I =Inl--I+c, Ixl::j:. l
1 2
l-x
l l +x l
(ar tanhx)' = (2Inl '=
1-
) 1
dx dx
20. I thx+c 2 1. I -- =-cthx+ e
sh2x
200 12. NEODREĐENIINTEGRALI
Određivanje funkcije kojoj je poznata derivacija nije jednostavan zadatak. Ćak i vrlo
jednostavne funkcije jesu derivacije neelementarnih funkcija. Mi smo u diferencijalnom
računu ustanovili da je derivacija elementarne funkcije elementarna funkcija. Međutim
neodređeni integral elementarne funkcije nije nužno elementarna funkcija. Za takve inte
grale kažemo da nisu elementarni. Dokaz da neki integral nije elementaran ne mora biti
jednostavan. Navedimo nekoliko najpoznatijih neelementarnih integrala.
L J dx
e-x2 2. J sin (�2)dX 3. J cos (x2)dx
4.
J �x
dx 5.
J
sinx
x
dx 6. J cosx
x
dx
Ti integrali nisu elementarne funkcije. Najednostavniji postupak za određivanje tih ne
elementarnih funkcije jest da podintegralnu funkciju prikažemo redom potencija, zatim
integriramo taj red član po član. Kada je takav postupak legalan pokazuje se u integralnom
računu.
Dvije osnovne metode za izračunavanje neodređenih integrala su: l. metoda supsti

tucije, i 2. metoda parcijalne integracije.
1. Metoda supstitucije. Neka postoji primitivna funkcija funkcije J(x) na intervalu
l (a, b), dakle neka je
J J(x)dx == F(x) + C, F'(x) J(x).
Do funkcije F(x) metodom supstitucije dolazimo na sljedeći način. Zamjenimo x sa

funkcijom g(t) , zatim će biti dx == g'(t)dt i dolazimo do novog integrala J J(g(t»g'(t)dt
koji je možda jednostavniji od polaznog i možda ga izračunamo. Sada polazeći od tog
rezultata odredimo polazni integral.
Neka je x get) striktno monotona derivabiina funkcija. Prema tome postoji inver
zna funkcija t == g-lex) koja je striktno monotona i derivabi1na. Sada je x iz intervala
l (a, b) dok je t iz intervala J = (c, d). Za derivaciju kompozicije F(g(t» vrijedi:
F(g(t»' = F'(g(t»g'(t) = J(g(t»g/(t) het),
J h(t)dt J J(g(t»g'(t)dt = H(t)

= + C, HI(t) J(g(t»)g'(t}.
Kako funkcije F(g(t» i H(t) imaju jednake derivacije slijedi da se one razlikuju za
konstantu. Dakle,
H(t) = F(g(t», F(x) = H(g-l(x».
12. NEODREĐENIINTEGRAL! 201
Primjer 12.2. Metodom supstitucije izračunajmo sljedeće integrale:
1. jSin(ax+b)dx, 2. j(ax+btdx, j dx 3.
4. j eCosx sinxdx, 5. j
arc tgx
dx 6. j
dx
1+x2 ' (ax+b)'"
Integrirajmo zadane funkcije. zadacimal, 2i 6provedimo supstituciju: ax+b t,
U ==
adx dt, dx 1a-dx.

== =
1. =
1
l = J sin(ax + b)dx la J sintdt = a� (-cost) + _ a cos(ax +b)+ e
= . e,
1= J (ax+ b)ndx= al J d la n+1 tn t =

t,,+1
+ = al . (axn+
.
+b)n+l + e
c.
2.
1
Integrale ovog oblika mogli bismo izračunati tako da izvršimo potenciranje prema
-
Newtonovoj formuli i zatim integriramo svaki sumand. Evo kako bi to išlo:
1= j(a x+btdx j t (� )(ax)k bn-kdx

= .
k=O
n n
( ) xHl +
bn-kak . ___ '\""' e
k=O
k k+l L-
=- L- -k XH1 . --+
1 � (n)�+1bn· n+l = -1 (ax+ b)n+1 + c c.
a k=o k k+l n+1 a n+1
3. Pomnožimo brojnik i nazivnik podintegralne funkcije sa sinx zatim u nazivniku
1 x.
primjelimo da je sin2x = -cos2 Provedimo supstituciju cos = t, - sinxdx dt,
dobivamo:
x
j Sl�xO j x
==
sinxdx
x
j 1 X _ j 1 -dt
sinxdx
cos2
=
l II + t I + l- II1+ I+
-
t l
c=
cosx
== c.
-
ln n
2 l
-
2 cosx
l X +SlO , COSX
sjetimo da VriJ. 'ed'I: = cos2
Pod··
2
2x .
·2
I
•
x -SlO -X
= cos2
-
2
. 2 pa gornji Integral
2
- ,
•• •
možemo pisati u obliku:

2SlO
l = � Ini
2 x
I
.
2 2cos2
+ = ln I :: I+ c 19
2
c.
2
4. U ovom integralu provedirno supstituciju cosx = t, -sinx dx d,t pa imamo:
=
l= j eCosx sinxdx j e td= -el +

= ' c = _ecosx+ c.
5. Očigledno da nam arc tgx "smeta", zato provedirno supstituciju arc 19x t,
dx dt, i za integral dobivamo:
1+
l = j tdt = t22 + = (arc2 + c
tg)2
c.
202 12. NEODREĐENIIN TEGRALI
6. Nakon provedene supstitucije ax+ b =: t dobivamo:
dx l dt l l
j j - + c.
l=: (ax+ b)1I a tll =: �'(n 1)(ax+b)"-1
Metoda parcijalne integracije. Podsjetimo se pravila kako deriviramo produkt dviju

funkcija:
[{(x)· g(x)Y /,(x)· g(x)+ I(x)· g'(x).
Parcijalna integracija je metoda kojom integriramo produkt dviju funkcija. Prema
gomiem izrazu za derivaciju produkta vrijedi:
/,(x) . g(x) = [{(x) . g(x)]'- I(x) . g'(x).
Integrirajmo tu jednakost. Dobivamo:
j/'(x) . g(x} dx =I(x} . g(x) jI(x} . g'(x)dx
i to je tzv. formula parcijalne integracije. Korisno je tu formulu čitati ovako. Treba integri
rati produkt dviju funkcija (to su u formuli f'(x) i g(x}}. Čitamo dalje, integriramo jednu
od tih funkcija (u formuli je integrirana funkcija f'(x) i dobili smo I(x) ) i pomnožimo
s drugom funkcijom (to je g(x}), zatim od tog rezultata oduzmemo integral produkta
funkcije koju smo već integracijom dobili i derivacije one druge funkcije. Upravo rečeno
mogli bismo simbolički i ovako zapisati:
Ovim postupkom smo izračunavanje polaznog integrala sveli na izračunavanje novog inte
grala koji očekujemo lakše izračunati.
Primjer 12.3. Metodom parcijalne integracije izračunaj sljedeće integrale:
l. jx· ln xdx, 2. jxffdx, 3. jarctgxdx,
4. jx2�dx, 5. jxsinxdx, 6. jeGXcosbxdx.
1. Direktnom primjenom parcijalne integracije dobivamo:

x x x2 nx .
['F jx Inxdx = ; . Inx- j ; . � dX � - :+ c
2. Upozorimo na ovom zadatku da je vrlo važno koju od dvije funkcije treba integrati
a koju ostaviti za deriviranje. Napravimo namjerno loš izbor. Dakle,
X2 X2
jx·�dx ·ff- j ·ffdx.
2 2
Sad trebamo izračunati integral koji je još složeniji od polaznog integrala. Bolje bi bilo da
smo integrirali funkciju eX a funkciju x ostavili za deriviranje. Postupimo tako:
1= jX'ffdX x·eX- j�'l . dx=eX(X-l)+ C.

12. NEODREĐENI INTEGRAL! 203
3. Pod znakom integrala imamo jednu funkciju, arc tgx. U ovakvim situacijama vrlo
je korisno ipak to smatrati produktom dviju funkcija, od kojih je jedna konstantna funkcija
f(x)= 1. Dakle,
ll. arc tgxdx= X · arc tgx lx l z dx =xarc tgx - � In(l + XZ)+c.

l +x
, __
2
Posljednji integral izračunat je metodom supstitucije, l+xZ =: t, 2xdx dt.
4. Da bismo izračunali ovaj integral primjenjujemo parcijalnu integraciju više puta.
1=IXZ'e'dx=x2.e' 2Ix.e'dx=e'(x2- 2x+2 )+c.
Posljednji integral već je izračunat parcijalnom integracijom u zadatku 2.

5.
l= l X· sinxdx=x( - cosx) 1(- cosx) . 1dx = -x cos x+ sinx+c.
6. Prilikom višekratne primjene parcijalne integracije može se desiti da se pojavi in

tegral od kojeg smo krenuli, dakle dolazi se jednostavne jednadžbe u kojoj je nepoznanica
polazni integral.
l = l erucosbxdx e::. cos bx + � leru sin bxdx

etu cos bx b ru
]
e
+ sinbx l � . bcosxdx
a a
etu bZ
= z[acosbx +bsinbxJ- "2 · 1=l
a a
Došli smo do polaznog integrala, dakle iz dobivene jednakosti slijedi:
etu
1= --Z- z . [a cos bx +bsinbxj +c.
a +b
Ako integral ln ovisi O prirodnom broju n i ako je za njegovo poznavanje potrebno izra
čunati integrale toga tipa, ali za manje n, onda je poželjno pronaći izraze koji nam kažu
kako izračunavamo ln . Ilustrirajmo nek� takve slučajeve.
Primjer 12.4. Izračunajmo integrale;
3. lsinn xdx,
s x
4. lcosn xdx, 5. ltgn xdx, 6. l � dx
n
l. Nakon što izračunamo ovaj integral neće biti teškoća s izračunavanjem integrala
funkcija koje su produkt eksponencijalne funkcije i polinorna.
ln = le' . xndx e' . xn n le' . x n-1dx,

ln=e'·x n - n·ln_l, n= 1,2,'" lo=e'+c.
204 12. NEODREĐENI INTEGRALl
Prema dobivenoj rekurzivnoj formuli slijedi:

h = ! tf . x2dx = tf . X2-2· II
= tf . x2 2[tf . x- l ·10] tf(x2 2x+2)+ e.
! !
2.
ln = 1· (lnxtdx x(lnxr - X· n(lnX)n-l . � = x(inx)n n . ln-b
ln = x(lnxr nIn-b n = 1,2, . . . lo x+e.

3.
ln = ! sinnxdx ! sinn-2x . sin�xdx ! sinn-2x{1 -. cos2X )dx
= 1'1- 2 ! [sinn-2X . cos x] cosxdx (parcijalna integracija)
=
sinn-I x
1'1- -
2n 1
[
cosx+
sinn-t X
n- l
sinxdx , ! ]
sinn-1 x
ln = ln-2 -
1
- -- . ln,
n 1 n- l
n- l cosx sinn-1 x
ln = -- . ln-2 +e n � 1.
n n
[
Spomenimo da je lo = X+e , lt = -cosx+e i
h= !
sm 2xdx =
.
1 -cos 2x
2
dx !1 sin 2x
x -- +e.
2 2
]
4. Potpuno analogno kao II prethodnom zadatku dobivamo nakon dvije parcijalne
integracije da je
ln = ! n-l
cosnxdx = --1'1-2+
n
sinx cosn-1 x
n
+ e, n � 1.
Podsjetimo također da je lo x+e, lt = sinx+c i
h=
1+ cos2x
! 1 Sin2x
dx :::: x+ - - + e. ( )
(
2 2 2
S. Derivacija funkcije tgx je (tgx)' =

Sinx ' 1
= 1+ tg2X.
)
! ! !
cosx
1,,= (tgx)ndX (tgXr-2(1+tg2X)dX- (tgx)"-2dX
tgn-1 x
= --- -1,,-2
n- l
tgn-1 x
ln = -- -ln-2 , n> 2.
n- 1
Napomenimo da supstitucijom cosx = t, -sinxdx = dt dobivamo lt .
II = -ln I cosxl + e, h tg2xdx =

1
!
x
dX = tgx -x+c. ! ( �o:�: )
12. NEODREĐENI INTEGRALl 205
6. Ovaj integral je neelementarni integral. Parcijalnom integracijom dobivamo:

l
1 J xn-1
sinx cosx
(1 n)xn-1 n •
[
Još jednom parcijalnom integracijom dolazimo do rekurzivne formule:
ln= - (n - 1)x n-1 + n - +

sinx cosx
( 1)(n 2)xn-2 (n
Podsjetimo da je lI neelementarni integral i to je tzv. funkcija Si(x) - sinus integral.
Racionalna funkcij a R(x) je kvocijent polinoma

::::: Pm(x) ao+ alX + a2x2 + ...+ amxm.
R(x) =
Qn(x) bo + b1x+ b2x 2+ ...+ bnxn
Područje definicije takve funkcije je skup realnih brojeva bez nultočka nazivnika, tj. svaki
x E R za koji je Q(x) =J:. O. Ako je stupanj nazivnika veći od stupnja broj nika, ( n > m ),
onda govorimo o pravoj racionalnoj funkciji. Najjednostavnij e prave racionalne funkcije
su:
A
1. f(x)=
x _ b;
A
2. f(x):::::-:---:-:-
Mx+N , p2
3. f(x)::::: q- >0'•
x2 +px+q
-
4. f(x) = Mx+N
,-,,---= '1-
r
4 > o.
Izračunajmo integrale tih jednostavnih funkcija.
1. J � =A ln lx bl+ e, supstitucija x b= t. dx= dt.

x-b
2. J � dX= JA(x-b)-ndx=- � +c.
(x b)n n
3. Zbog odnosa koeficijenata p i q kvadratna jednadžba x2 + px + q O nema
realnih rješenja.
4 4
12. NEODREĐENI INTEGRALI
Provedemo li supstituciju u zadanom integralu t x+ !!.., dx = dt , dobivamo:

2
Mp
+ Mt+ (N )
Mx N
l =
J
M
x2 + px+ q
,
dx =
J __ _ -:-----:-=
Mp 1
+
::- -_at
t
= In(r+ a2)+ (N- -) arc tg +c =
2 2 a a
p
M 2 N -Mp x+ 2:
In(x2+ px+ q)+ arc tg + C'
2 � �
2
R
q- 4
R q-4
4. Istom supstitucijom kao u 3 . zadatku dobivamo za sljedeći integral
Mp
Mx+ N Mt+(N 2)
l =
J
M
(x2 + px + q)n
dx =
J (12 + a2) n
Mp
dt
= 2"
J d(t2 + a 2)(t2 + a2) - n+ (N - """2)
J
dt
(t2 + a2) n
= h + ln.
Supstitucijom u = (2 + a2, izračunamo prvi integral:

M l l M l
h = -- 2 2 n =- 2 + C.
2 n- l (t + a ) - 1 2(n-l) (x + px+ q) n-'
Za izračunavanje integrala ln koristimo parcijalnu integraciju.
Za posljednji integral vrijedi:

t2 + a2- a2
J (t2+ a2) n+l
dt = ln
Prema tome za polazni integral vrijedi:

t
ln
(rZ + a2) n+ 2n(/ n
1 2n
l n+ l 2 2 2 n+ ----;:-- , n � 1.
2na (t + a )
Primijetimo da za integral l, vrijedi
dt l t
h
J 2
t +a 2 = ;; arc tg + c.
a
Konačnu vrijednost integrala dobivamo ako umjesto t uvrstimo I = x + p /2 .
Prikaz prave racionalne funkcije jednostavnim parcijalnim razlomcima. Racio
nalnu funkciju smo definirali kao kvocijent dvaju polinoma. Dakle,
Pm(x) ao+ a,x+ a2 x2+ . . . + amxm
R(x) = = .
QII(X) + + +. . .
12. NEODREĐENIINTEGRALI 207
Područje definicije takve funkcije je skup otvorenih intervala. Naime, ta funkcija nije
definirana samo u onim točkama u kojima se poništava polinom Qn(x). Broj svih nuIto
čaka polinoma Qn (x) je prema osnovnom teoremu algebre jednak n , dakle broj realnih
nultočaka je manji ili jednak n. Prema tome ako iz skupa R izdvojimo tih konačno mnogo
nu1točaka preostaje nam skup otvorenih intervala .
Ako je stupanj polinoma P m(x) veći ili jednak stupnju polinoma Qn(X ) , onda treba
podijeliti ta dva polinorna, nakon čega dobivamo kao kvocijent jedan polinom qm-n i pravu
racionalnu funkciju.
Pk(X)
R(x) = qm-n(x) +
Qn(x) '
k < n.
Nema nikakvih poteškoća s integraciojm polinoma q(x) pa treba obratiti pažnju na prave
racionalne funkcije. Nadalje, mi ćemo pretpostavljati za te funkcije da brojnik i nazivnik
nemaju zajedničkih faktora. Možemo također pretpostaviti da je vodeći koeficijent hn u
polinomu Qn(x) jednak jedan. Ako nije jednak jedan, onda podjelirno brojnik i nazivnik
s njim i dobivamo novi koeficijent koji je jednak jedinici.
Nultočke polinoma Qn(x). Koeficijenti polinoma realni su brojevi. Prema tome,
takav polinom ima n nultočaka koje nisu nužno različite i nisu nužno sve realne. Koefi
cijenti polinoma su realni brojevi . Zato, ako je recimo X l = U+iv jedna nultočka, onda
je nužno i nu1točka X2 = u - iv . Neka su realne nultočke aj s pripadnim višestru
kostima r;, i = l, 2, . . . s , odnosno konjugirano kompleksne nultočke Xj s višestrukošću
tj ,j = 1 , 2, . . . k . U ovom slučaju polinom Qn(x) možemo zapisati u obliku:
Qn(x) = (x - a l Yl(x - a2 ) f'2··· (x - asY'(x2+PIX+ ql Y ' ... (x2+PkX+ qk Y' .
Primjetirno da smo faktore u Qn(x) koji dolaze o d dviju konjugirano kompleksnih nu1to
čaka izmnožili i dobili kvadratne polinome, na primjer
... [x (u+iv)] [x (u - iv)] · . . = . . . (x2+px+ q) . ",
gdje je p -2u, q u2+ v2 •
Dokažimo dvije osnovne tvrdnje o racionalnoj funkciji. Prva tvrdnja odnosi se na
prikaz funkcije ako polinom Qn(x) ima reaLnu nultočku a čija je višestrukost k , a dru
ga na slučaj kada Qn(x) ima par konjugirano kompleksnih nultočaka X l,Z u± iv s
višestrukosti j . Dakle pretpostavljamo da je
1 . Qn(x) (x - a)k . FI (X), FI(a) # O,
2. Qn(x) = (x2+px+qY . Fz(x) , F2(Xl,2 ) ::f O,
XI ,2 u±iv, p = - 2u, q = u2 + v2 .
Tvrdnja 1. Ako je Qn(x) (x a)k . FI(x), FI(a) ::f O, onda racionalnu funkciju
R(x) = Pm(x)/Qn(x) možemo zapisati u obliku
Pm(X ) A P(x)
+
Qn(x) (x - a)k (x - a)k- i FI(x) ,
Dokaz.
208 1 2. NEODREĐENIIN TEGRALI
U polinomu Pm(x) - AFt (X ) odredimo konstantu A tako daje njegova vrijednost jednaka
nuli za x = a . Dakle, A = P m( a) /Ft (a). Iz te činjenice slijedi da je a nultočka tog
polinoma pa je Pm(x) -AFt(x) = (x a) ip(x), P(x) je polinom, P(a) ::/; O. Prema
tome dokazali smo istinitost tvrdnje l .
x+5
Primjer 12.5. Neka je zadana racionalna funkcija R(x) = . Teme-
(x _ 1)2(x+ 2)
ljem višekratne primjene tvrdnje 1 možemo tu funkciju zapisati u obliku
A -+ P(x) A B C
Rx
( ) + __ +
(x l)" (x-l)(x+2) (x-l) x+2 .
Naznačene konstante određujemo pozivom na �efinicijujednakosti dviju racionalnih funk
cija. Kako funkcija koja stoj i s desne strane i polazna racionalna funkcija koja je s lijeve
imaju jednake nazivnike, one moraju imati jednake brojnike. Dakle,
x+5 = A (x+ 2) +B(x- l )(x+ 2) +C(x- 1) 2 =
= (B+e)x2 + (A +B 2C)x + 2A- 2B+e
Podsjetimo, polinomi su jednaki ako imaju jednake koeficijente uz uz svaku potenciju x i ,
i= O, l, ... . Dakle
5 2A- 2B+e, l = A+B- 2e, O= B+c.
-1
Rješenje tog sustava je A = 2, B= 3' e .
3
Može se pokazati vrlo praktičnim ako shvatimo polinome kao funkcije i prema tome
dvije funkcije su jednake ako imaju iste domene iste kodomene i jednake funkcijske vri
jednosti za svaku vrijednost iz domene. Prema tome možemo odrediti konstante A, B, C
tako da uvrštavamo posebne vrijednosti za x. Uvrštavanjem za x dobivamo:
x= l ===} l +5 3A, A = 2,
x=-2 -2+5 ge,
Konstantu B odredimo uspoređujući koeficijente uz x2 , dakle iz O= B+C.
Tvrdnja 2. Neka su a = u+iv, a = u-iv nultock' e polinoma Qn (x) višestrukosti

k, tadaje
k k
Qn (x) = [(x a)(x-a) ] . J (x) = (x2+px+q) . J ( x ), J (a)::/; O, J( a)::/; O
gdje je p = -2u, q= u2 + v2 • Racionalnu funkciju R(x) možemo prikazati u obliku
_ Pm(x) - _ Ax+B g(x)
R (x) - +
Qn ( x ) (x2 + p x+q) k (x2 +px + q)k-j J (x)' •
. Pm(a)
n.Yonstante l B Izrazene su pomocu lmagmarnog, t rea Inog d'
'JeIa od -- ,
A
' v ' " •
[ ]
Qn (a )
Pm(a)
A = �Im gea ) ::/; O.
v J(a) ,
12. NEODREĐENI INTEGRALI 209
Dokaz. Napravimo razliku polazne racionalne funkcije i razlomka

+B) .
(Ax
(x2+px+q)k ' dobIvamo:
Pm(x) Ax+B =
Pm(x) - (Ax+B) . f(x)
Q- n(- X)- -
-;-;:-----:-;- (x2+px+q)k) . f(x) .
Za polinom u brojniku neka vrijedi:
F(x)= Pm(x) - (Ax+B) . f(x), F(a) O, a= u+ iv.

Pm(a) - (Aa+B)f(a) Pm(a) - (Au+B+ iVA)f(a)= O.
Iz jednakosti Au+B+ ivA= Pm(a)ff(a) slijedi:
A= 1 Pm(a) Pm(a)
�
Im[
feal l, B = -Au+Re[ feal J.
Budući da je anultočka polinoma F(x)
slijedi da je i a, dakle taj polinom možemo
prikazati u obliku
F(x)= (x2+px+qy . g(x), gea) =f:. O
i prema tome je
R(x)= Pm(X) =
Ax+B +
Qn(x) -;-;:----:-;-
g(x)
(x2+px+q)k-j . f(x)
i tvrdnja je dokazana.
Ako je potrebno, onda višestrukom primjenom navedenih tvrdnji svaku racionalnu
funkciju možemo prikazati pomoću jednostavnih racionalnih funkcija tzv. parcijalnih ra
zlomaka. Na nekoliko jednostavnih primjera pokažimo takve prikaze.
Primjer 12.6. Pomoću parcijalnih razlomaka prikaži sljedeće racionalne funkcije:
1. x22x +X 5 2'
_ _
2. (x lx+)2(x5+ 2)' 3. 2x3(x2++3x22x++x-l 2)2
1.
2x+5 A +' B = ----'-A(x --"-...,-
2)+B(x+l)
- - --'- --"-
x2 - x - 2 x+l x- 2 (x+l)(x--
-- -
2)
Nultočke nazivnika realne su i jednostruke, prema tome za svaku nultočku imamo po jedan
parcij alni razlomak. Konstante AiB određujemo iz jednakosti potinoma:
2x +5= A(x - 2)+B(x+1)= (A+B)x 2A+B
A+B= 2, +B=5, -2A A= l, B= 3.
::=::}
Mogli smo koristiti jednakost tih polinoma shvaćenih kao funkcije. Dakle za istu vrijednost
x-a moraju imati jednake vrijednosti. Uvrstimo li
odnosno za x= 2 B= 3 .
slijedi
x= -1 dobivamo odmah A= l,
2.
x+5 A + -- B e
(x -1)2(x+ 2) ..,---=
x- I + x+
Uoči da su nultočke nazivnika x= l , dvostruka nultočka i za nju predviđamo dva parcijal

na razlomka, dok je jednostruka nultočka x = -2. Izjednačavanjem brojnika u gornjem
izrazu dobivamo:
x +5 =A(x+ 2) +B(x - 1) (x + 2) +C(x - 1)2

=( B +C)x2+ (B - 2C)x+C 2B.
Ako je x = 1 slijedi A =2 , ako je x =-2 slijedi C 1/3. Izjednačimo li koeficijent
uz potenciju x2 dobivamo O B + C, odakle slijedi B 1/3.
3.
l Ax+B Cx+D
= (XZ+2x+2)2 + x2+ 2x+ 2'
Provjeri, nazivnik nema realnih nultočaka, nego dvostruke konjugirano kompleksne nul
točke ( x= -l ± 2i ) . Iz jednakosti polinoma
2x3 +3x2+x l = (Ax+ B) + (Cx+D) (x2+2x+2)

dobivamo za konstante: A 2, B =-l, C = 1 , D= 1 .
Postupak integracije racionalne funkcije. Prilikom integriranja racionalne funkcije
x)
R(x) = pm potrebno je učiniti sljedeće korake:
Q" «x»
1. Ispitati odnos među brojevima nz i n. Ako je nz � n onda treba izvršiti dijeijenje
zadanih polinoma i na taj način izdvojiti cijeli dio (to je poli nom qm-n(x) stupnja nz -n )
racionalne funkcije. Dakle,
Polinom rex) je ostatak dijeljenja i njegov je stupanj manji od stupnja polinoma Q,,(x) .
Integraciju polinoma lako obavimo pa prema tome preostaje integrirati pravu racionalnu
funkciju, kojoj je stupanj brojnika manji od stupnja nazivnika.
2. Pravu racionalnu funkciju prikazujemo pomoću parcijalnih razlomaka. U tu svrhu
potrebno je znati nultočke nazivnika, tj. treba riješiti jednadžbu
Qn(x) O ===> X\,X2,···,Xn·

Neke od nultočaka Xi mogu biti realne i ne nužno različite, neke mogu biti kompleksne
recimo Xk=u+iv, u tom je slučaju među nultočkama i konjugirani broj Xk = u iv. Za
svaku realnu nultočku a višestrukosti j treba u prikazu racionalne funkcije predvidjeti j
parcijalnih razlomaka
A,
+. .. + --'----,
+
x a (x-a) 2
�
Za svaki par konjugirano kompleksnih nultočaka a= u+iv i "ii=u - iv višestrukosti s
treba predvidjeti s parcijalnih razlomaka
+. . . +
A1x+B1 A2X+BZ -::--::::-'----,-
-,;----+
x2 +px+q (x2 +px+q) 2
gdje je (x a)(x-"ii) =x2+px+q.
3. Integracija pojedinih parcijalnih razlomaka već je obrađena u prethodnim razmat
ranjima.
12. NEODREĐENIIN TEGRALI 211
Primjer 12.7. Izračunaj integrale

x3 + 1 x+ l d
1.
J -3x+
2.
J x3(x2+l) ,
x 3.
J
l . Stupanj brojnika je3, dok je stupanj nazivnika 2 . Treba dijeljenjem izdvojiti pravi
dio racionalne funkcije.
( x3 + 1) ; (x2-3x+2) =x+3
x3 3x2 + 2x
+ 1
3x2 - 9x+ 6
7x 5-
Prema tome polazna racionalna funkcija jednaka je
R(x} =x+ 3+
7x 5
x+3+
7x 5 - =
3x+ 2 = (x 2)(x 1)_
B
=x+3+
A
+
x+ 2 x 1
-
7x 5 =A(x - I)+ B(x 2).
Konstante A = 9 i B =-2 dobivamo iz posljednje jednakosti uvrštavanjem vrijednosti
.
x=2, x =l Prema tome zadani integral jednak je
2 x2
J
9
[x+3+ = +3x+ 9 1n lx- 21 - 21n lx 11 + c.
x 2 -x
_ 2
2. Zadana racionalna funkcija prava je racionalna funkcija. Jedina realna nultočka
nazivnika je x = O i ona je nultočka trećeg reda. Prema tome za nju treba predvidjeti tri
parcijalna razlomka. Nadalje, jednostruke nultočke su kompleksni brojevi ±i. Zadanu
funkciju možemo prikazati sljedećim parcijalnim razlomcima.
x+ 1 A B e Dx+ E
+
+-+-+
x x2 x3 x2 +l .
--
Potrebne konstante određujemo iz jednakosti polinoma
x+ 1 = Ax2(x2+ I) + Bx(x2+ 1)+ C(x2 +l)+ (Dx+ E)x3•
Uvrštavanje x =O dobivamo e l. Uvrštavanjem x = i (dva polinoma su jednaka kao
polinomi kompleksne varijable) slijedi i.+ 1 =D- iE. Zbog jednakosti tih kompleksnih
brojeva dobivamo: D =l, E 1 . Uspoređujući koeficijente uz potenciju X4 dobivamo
O =A+ D, slijedi A l . Slično, iz jednakosti koeficijenata uz _,3 slijedi B + E o,
B =l Za polazni integral dobivamo:
I=
J
(_
} I
+ + +
1 x-l
XZ + 1
�- )
dx=
l 1
= - lnlxl
x
+ ln Ixz+ 11 arc tgx+ c.
2
-
3. Nultočke nazivnika su rješenja jednadžbe
X4+l = O ===} Xl,2 .

v2 ( 1 ± i), X3,4 = V; . (-1 ± i).
Prema tome vrijedi:
X4 + 1 (x- x.)(x - X2)(X
= X3)(X X 4) (x2 - V2x+ 1)(x2+ vix+ 1) .
1 2. NEODREĐEN I IN TEGRAL I
Mogli smo do tog prikaza doći i malim trikom, naime

x4 +1 x4+2x 2+1 -2x 2 ( x 2+1) 2_( V2x) 2.
Traženi rastav dobivamo kao razliku kvadrata. Za zadanu racionalnu funkciju vrijedi:
1
+1
=
Ax+B
+
(x- '7) 2+1 (x +
---=---
Cx+D
+1
Ne baš kompliciranim računom dobivamo:
1 l l
A - B= - C D=-
2J2' 2' 2
I= J�x4 l
l x 2+xJ2+l l r;:: r;::
= r;:: ln + ,r,;- [arctg(x v2+1) +arc tg(x v2 l)]+c.
4v2 x2 +1 2v2
Eventualno bismo mogli još izraziti zbroj dvaju arkustangensa kao jedan arkustangens.
Lako provjerimo, ( uzmi tangens jedne i druge strane) da je
u+v
arc tg u +arc tg v= arc tg
1 uv
plus kn što se stavi u konstantu c.
Integra1i racionalnih funkcija elementarne su funkcije. Kako smo vidjeli to su raci

onalne funkcije ili neke kompozicije s logaritamskom odnosno funkcijom arkustangens.
Integrali iracionalnih funkciju nisu nužno elemetarne funkcije. To su nove funkcije koje se
obično i definiraju pomoću neodređenog integrala.
Jedan od postupaka integriranja takvih funkcija sastoji se u tome da se pronade po
godna supstitucija koja dovodi do integrala racionalne funkcije koji onda znamo izračunati.
Primjer 12.S. Pokažimo kako supstitucijama transformiramo integrale nekih jedno

stavnih iracionalnosti na integral racionalne funkcije. Evo nekoliko takvih tipova integrala
gdje je podintegralna funkcija racionalna funkcija R(x, y), u koju je umjesto varijable y
uvršten neki algebarski izraz. Navodimo uz integral i pripadnu supstituciju.
L
J R( x, !j'ax +b) dx, ax +b= tri,
2.
J R(x, !j'ax+b, �ax+b,···) dx, ax + b=tk
k je najmanji višekratnik brojeva m, n,
3.
J ( 1::!)dX, ::!
R X' =1", x= ��t�
1 2. NEODREĐENI INTEGRAL! 213
U drugom postupku nastojimo supstitucijama, parcijalnom integracijom doći do čim

jednostavnijeg integrala koji zatim obično računamo tako da podintegralnu funkciju prika
žemo redom potencija pa zatim integriramo član po član i dobivamo rješenje u obliku reda
kojeg tada proučavamo.Često se primjenjuju i numeričke metode za izračunavanje takvih
integrala.
Integriranje nekih trigonometrijskih izraza. Racionalnu funkciju dviju varijabli
definiramo kao kvocijent dvaju polinoma u te dvije varijable. Polinom P(x, y ) dviju
varijabli je oblika:
P(x,y)= ao(Y ) + at(Y )x+ a 2(y)x 2+ ...+ am(y )xn =
= bo(x) + bt( x)y + b 2(X )y 2+ ...+ bn(x)yn,
gdje su koeficijenti ai (y) , i 0, 1, 2 · · · , m polinomi u varijabli y . Analogno vrijedi
za koeficijente M x), i= 0, 1, .. " n. Tako na primjer polinom u dvije varijable drugog
stupnja je
P(x, y)= Ax 2+ Bxy + ci+ Dx+ Ey + F.
Nultočke takvih polinoma ( to je skup uređenih parova ( x, y ) su kružnice, elipse, hiperbole.
parabole,... ) i detaljno se proučavaju u analitičkoj geometriji ravnine.
Polinom u tri varijable je polinom u jednoj varijabli, a koeficijenti su mu polinomi u
druge dvije varijable.
Neka je zadana racionalna funkcija R( x, y ). Ako uvrstimo u nju umesto x funkciju
sin x a umjesto y funkciju cos x dobivamo tada racionalni izraz od tih funkcija. Pokažimo
kako računamo integrale tako dobivenih izraza. Polazimo od integrala
J R( sin x,cosx) dx, R(x, y ) - racionalna funkcija.
Postoji tzv. un iverzalna supstitucija kojom se takvi integrali prevode u integrale raci
onalnih funkacija. To je supstitucija
x = 2 arc tg t, dx
Funkcije sinus i kosinus zamjenjujemo Qvako:
. x x 2 x 2t
sin x= 2 SlO 2: cos = 2 cos 2:'
2 cos 1+
2
x
tg2
cosx= cos 2:'
2
. 2x
2
x
2
x
sm = cos 2 - (l - tg 2 -)=
2
=
t2
1+ tZ
· --
1+ tg2 _
2
l
Podsjetimo da iz cosz x + sinz x = l slijedi l + tg2 x . Nakon provedene
x
supstitucije dolazimo do racionalne funkcije u varijabli t,
( ) J Rt( t) d t.
J J
2t 1 t2 . 2dt
R(sin x,cosx) dx= R
1+ t2' 1+ t2 1+ t2
1 2. NEO DREĐENIIN TEGRAL !
Primjer 12.9. Izračunajmo sljedeće integrale:
J J J
dx sinxdx dx
1. 2. 3. a> O.
sinx' 1+sin2 x' 1+a cosx'
l. Provedirno univerzalnu supstituciju, tgx/2 == t, dobivamo:
J J
dx dt x
. = -=lnltl+c =lnltg-I+c.
�nx t 2
2. Ovdje je korisnije provesti supstituciju cosx=t nego univerzalnu supstituciju
1
jer dobivamo jednostavniju racionalnu funkciju, naime stupanj nazivnika je manji. Dakle,
J J J I
sinxdx dt dt l cosx+v2
= ln +c.
1+sin2 x 1+ l - t 2 2 - 2v2 cosx v2
=
_
3. Ako je a=O ili ako je a l dobivamo jednostavne integrale koje lako izračuna
mo (podsjetimo da je l+cosx = 2 cos2 �
Dakle, pretpostavljamo da je a > O i a =1= l .
•
Provedi mo univerzalnu supstituciju, dobivamo:

2dt
itd.
Integriranje racionalnih funkcija od x i Neka je zadana racional-

na funkcija R(x, y) u koju supstituirajmo umjesto y kvadratni iracionalitet
Svaki kvadratni izraz ax2 +bx+ c možemo prikazati u jednom od sljedećih oblika:
a(t2 ± d2). a =1= O. Naime, očito je
"
ax-
, b C
+bx+e=a x-+ �x+ �
(
) a [(x+ b ) 2+ 4aC - b2 ] ==
4a2
•
2a
Prema tome, ovisno o predznacima, nakon supstitucije x+ :a t dolazimo do jednog =
od ova tri izraza:
Sada novom supstitucijom pomoću trigonometrijskih funkcija takve izraze možemo prika
zati kao kvadrat i ukloniti korijen. Te su supstucije po redu:
Z
d2 _ t2 ==} t d sinu, d2 _ r d 2 - d2 sin2d2 cos2 U
u =
1
dZ+t2 ==} t d tgu, d2+t2 dZ+d2 tg2 u=dJ. . __
cos2 u
d
rZ - d2 ==> P _d2= 1) =d2 tg2 U
cos
Primjer 12.10. Koristeći spomenute supstitucije izračunajmo sljedeća tri integrala.
J J J
dx x2dx xdx
1. �, 2.
,/9-x2' 3. Vx 2+4
1 2.NEODREĐENIINTEGRALI 215
1. Nakon što provedemo supstituciju

JJ JJ JJ
x t=arc cos-, dx = ' dt
'smt
cost x t
dobivamo:
� J costdt l . 1
smt+e =3' sm arc cos
, ( +c
3 x
=
'3
(
1 -cos2 arc cos V;) +e ---
3x
+c.
2. Koristimo supstituciju
, x
x =3sint, dx =3costdt, t arc sm
3
Za polazni integral dobivamo:
1=9 J. sm2 tdt=9 J 1 - cos 2t 9

dt= t
( --
sin 2t)
+c
2 2 2
sin 2t J
2 sin tcost=2 sint 1 -sin2 t
l =� [arc sin ; - � JI - G) ] +e � arc sin ; � J9 - x2 +c.

2
3. Koristimo supstituciju:
2 x
x =2 tgt, dx = -,- -dt, t arc tg 2
cos-t
J sinI 2
-- (X)2+e = �
l =2 -- dt=
cos2 t cost
+e =2 1 + -
2 J V x2 + 4+e
Primjeti da je a) cost=1/
smo odmah dobiti rezultat.
JI +tg2 t b) supstitucijom vx2 +4 = t, 2xdx =2tdt mogli
Eulerove supstitucije. Tri supstitucije koje ćemo navesti poznate su pod zajednič
kim imenom Eulerove supstitucije. Pomoću tih supstitucija uvijek je moguće intagral
racionalne funkcije po x i vax2 +bx+e prevesti u intgral racionalne funkcije po novoj
varijabli t. Napomenimo da kvadratna funkcija f(x) ax2 +bx+e mora biti na nekom
intervalu pozitivna da bi postojao integral. To je moguće:
1 . ako je a > O,
2. ako je e> O.
3. ako kvadratna jednadžba ax2 +bx+e O ima realna rješenja .
Prva Eulerova supstitucija
a> O ===> =t-,;a ' x.

216 12. NEODREĐENIINTEGRAL!
Kvadriranjem dobivamo
t2 -C
x - -=--
- 2 Vat+b'
. / ax 2+bx + c =
Vat2 +bt+ cVa
y
2 vr;;at+b
'
Vat2+bt+ cVa
dx = 2 d t.
(2 vr;;at+b) 2
Uvrštavanjem dobivenih izraza u polazni integral dobivamo integral racionalne funkcije od
t koji izračunavamo postupcima koji su već objašnjeni .
Primjer 12.11. Koristeći prvu Eulerovu Supstituciju izračunajmo integral

dx
!
I= x +vx 2 -x + l '
a =l.
Neka je Vx 2-X + 1=t-x . Kvadriranjem dobivamo
--
t2-1
x=
2t -l '
dx =
2t2 -2t+2
(2t-1) 2
dt
yx 2- +1=t --- ----

/ t2-l t2-t+l
X =
2t-l 2t-l '
! t2-t+1
1=2 t(2t-l) 2 d t
!
- ( � __3_ + 3 ) dt
t 2t -1 (2t -1) 2
_
3 ln 12t-11-
=2 ln Itl-- 3 + c.
2 2 (2t-l)
U dobiveni rezultat treba još za t uvrstiti vx 2-x +1+x .
Druga Eulerova supstitucija
c> O => J ax 2+bx +c=x t+.;c.

Kvadriranjem dobivamo
2t.jC -b
x =----'---
-' �
--
a -t2 '
t2.jC -bt+ a.jC
dx =2 . d t,
(a t) 2 _
1 2+bx +c
yax
t2.jC-bt+a.jC
_
.
-
a2 - t2
•
Uvrštavanjem dobivenih izraza u polazni integral dobivamo integral racionalne funkcije od

t.
1 2. NEODREĐEN I IN TEGRALI 217
l= J
Primjer 12.12. Koristeći Eulerovu drugu supstituciju izračunajmo integral
dx
(x+ 1)y'I-x-x2 ,
Ovdjeje c
dobivamo:
= l i styavljamo y'1-x-x2 = xt+1. Kvadriranjem pos\jednjeg izraza
Vl _ x _
x2 = _
t + 2t2
1+ t2
+l = l -t
1+
t2
Uvrštavanjem navedenih izraza u polazni integral dobivamo:

dt
__)2 dt =
= J(!t - t- l
ln
t
t-2
+c
= ln 1 J -x-x2- -
l l 2x + e
------- +K
U konstantu K uključena je brojka koja se pojavi kod racionalizacije nazivnika razlomka
što je pod znakom logaritma.
Treća Eulerova supstitucija

Pretpostavljamo da I(x) ax2 + bx + e = O ima dva različita realna korjena, i neka
su to Xl, X2. U tom se slučaju može pisati
Jax2+bx + Ja(x-xJ)(x-X2). e=
Treća Eulerova supstitucija koju primjenjujemo u ovom slučaju je
ax2-Xlt2
= (x-xt}'t, x= ---'---'--;:--.
= 2at(X
a
dx 2 - xl )t dt
(a-t2)2
_
,
- (X-Xl'
) t-
_ a(x2-xJ) , t
a t2 '
Uvrštavanjem dobivenih izraza u polazni integral dobivamo racionalnu funkciju koju
integriramo prema već opisanom postupku,
l J xdx
Primjer 12.13. Izračunajmo pomoću treće Eulerove supstitucije sljedeći integral:
x + y'x2 + 3x + 2 '
Ovdje je x2 + 3x+ 2 = (x + l)(x + 2).
= P(x + 1)2,
Koristeći supstituciju
Jx2+3x + 2 t ' (x + 1), x2 + 3x + 2

t2 2 -2tdt
X dx =
(1-t2)
]
dolazimo do integrala racionalne funkcije:
1=2 J t3 2t
( t + 1)2 (t - 1)(t J -:---.c= +
B C D
+ --+ -- dt
t +l t -l t -2
Konstante odredimo koristeći jednakost polinoma
2t 3 -4t = A(t -l)(t -2)+B (t+l)(t l)(t -2)+C(t+ 1)2(t -2)+D(t + 1)2(t -l).
Uvrštavanjem vrijednosti za t: l, 2, l, zatim uspoređujući koeficijent uz potenciju t3
dobivamo:
A B e D=1.
Konačno za traženi integral dobivamo:

A
1= +Bln(t + 1)+Cln(t 1)+Dln(t 2)+K,
t+l
gdje z a t treba uvrstiti
J
-----
X+2
t=
x+l x+l.
Integrale koje možemo prikazati u obliku
1 J xm(a +bxn)Pdx, m, n, p E Q, a, bE R,
nazivamo binomnim integralima. Istaknimo odmah da nisu svi binomni integrali rješivi
pomoću elementarnih funkcija, tj. rezultat integracije može biti neelementarna funkcija.
Može se dokazati da je rezultat integracije elementarna funkcija samo u sljedeća tri slučaja:
m+l 3 m+ 1
l . pE Z, 2. E Z, . +pE Z.
n n
Lako se provjeri da su u navedena tri slučaja rezultati elementarne funkcije. Međutim da
su to jedini slučajevi kada je rezultat elementarna funkcija nije jednostavno dokazati.
Dokažimo da u navedena tri slučaja zaista možemo odabrati takve supstitucije kojim
dolazimo do integrala racionalne funkcije.
1. Neka je pE Z. Ako je p=O, u tom slučaju je
xm+l
J xmdx m+l
+c.
Ako je m = -1 u tom je slučaju rezultat funkcija lnx+ c. Neka je p prirodan broj.
Koristeći binomnu formulu dobivamo:
12. NEODREĐENIINTEGRAL! 219
Posljednji integral lako izračunamo. Slično postupamo ako je p negativan cijeli broj.
1= j
supstitucijom x tj, gdje je j najmanji zajednički višekratnik nazivnika racionalnih
brojeva m i n, dolazimo do integrala racionalne funkcije.
Primjer 1 2.14. Izračunaj integrale
1. j[4(l-x*)2dX,
Prema rečenom dobivamo:
1. I= j[�(l - 2x� +x4)dx
20 - 8 3
3
- Xi +x +e
-!
2. 1= j x dxI
(l +X4)2
X= t4, ,
t
1 = 4 j t: == 4 ln( l +t) +
(l t)2
+e
l t) ,( � t= $
2. --
m +l
n
E Z Provedirno supstituciju u polaznom integralu:
l 1
t, x t"! , dx= -tn- dt
I
I j xm(a +bxn)pdx, n
1 � m +l
j(a +bt)Ptqdt, q= n -l E Z.
U dobivenom integral u provedirno još jednu supstituciju,
a +bt a +bxn= ur,

s u -a
r
Prema tome sveli smo polazni integral na slučaj koji smo već obradili.
Primjer 12.15. Izračunajmo integrale:
1. 1= jx2(1+X)!dx, 2. j �X2 + 0dx.

Lako provjerimo da su to integrali koji mogu biti tretirani prema gore iznesenom. U
prvom integra\uje m= 2, n= l, P 1/2. Provedirno u njemu supstituciju l+x= t2 ,
,
dx=2tdt dobivamo:
t7 t5 t3
1 j(t2-1)2t·2tdt=2 (l' 25+3") +e, t=
220 1 . NEO DREĐEN I INTEGRAL I
2
2.
l J(X2 +X2)4dx = J [X2 ( l +x-z)j4dx
l l 3 l
J x2!(1 + X-�2 ) !dX, m = 2'

4 p=- 1 3 l
4
l+x-� t\ X = (t4 1)- � , dX = _�(/4 -
I J (1'1 1) - � . t · (_�)(t4 - 1)-� . t3dt =

-
Posljednji j
integral e integral racionalne funkcije koji lako odredimo.
3.m+1
n
+ E Z. Pretpostavimo da smo u polaznom integralu izvršili supstituciju
P
xnNakon
= tei supstitucije
I da je racionalni broj p ima nazivnikk prirodan broj r i brojnik cijeli broj
dobili smo
s.
� J (a + b/)P . tqdt = � J ( a � bl r tp+qdt

l = .
= ;;l J (a · ll + b) P . tP+qdt, q = + l - l . m
r b ) - I dt = - I · ( �
Sad provodimo još jednu supstituciju:
a ' lt + b = ur' t = ( � ,
r b ) -2 . rur- l du.
a
Nakon te supstitucije za polazni integral dobivamo:
l ! J urp [ ( ur : b) -l] p+q . ( - 1 ) ( ur : b ) -2 . r . ur:l . du,

1 = ap+q+ 1 J --,--( Uf-u-s+-b)P
n
1 du
:r---:--::-
+Q+2
i to je integral racionalne funkcije.
Primjer 12.16. Izračunajmo integral
3
l J x(1 +x�)idx.
Ov d·Je J,e m1 = 2 ' p = m + l - 1 + p = l . ovo lmo supstttuClJU:
, n
2
3'
n
pr d'
. ..
x§ = t, x d , dx = �t-!dt.
To nije najbolja supstitucija, međutim ona dovodi do integralu u kojem je vidljiva sljedeća
supstitucija. Nakon što provedirno tu supstituciju (xn = t) dobivamo:
+ xi ) i . x2dx = 3 J ( t1 + l ) ! . tdt.
1 = J ( 1---;r- 2
Daljnja supstitucija je
t + u3,
1 l
1 2 . NEODREĐEN I IN TEGRAL! 221
I= �J
3
U2 . (U3 - 1 ) - 1 ( - 3 u2 ) . (u - 1 ) -2du = -2 J u4
(u3 - 1 )3
du
i to je integral racionalne funkcije .

13.
Određeni integrali
1. Određivanje povriine . . . . . . . . . . . 222 4. Osnovni teorem integralnog računa . . 232

. . . . . . . . . . . . 223 . 233
.
2. Integralne sume . 5 . Svojstva određenog inlegrala

3. . . . . . . . . . . . . . 227
. . . . . . .
Riemannov integral
Nekim podskupovima ravnine pridružujemo nenegativan realan broj koji nazivamo

mjernim brojem ili površinom tog podskupa . Istaknimo odmah da se tu radi o funkciji re
cimo p. koju nazivamo mjerom. Ona je definirana na podskupovima ravnine, a funkcijske
vrijednosti su joj nenegativni brojevi. Analogno postupamo u trodimenzionalnom prostoru
kada ćemo tu mjeru zvati volumenom podskupa prostora.
Pravokutniku P ravnine, čije stranice imaju duljine a odnosno b , po definiciji prid
ružujemo mjerni broj tj . površinu prvokutnika
p.(P) a · b.
Koja svojstva mora imati mjera p. ? Spomenimo njezina tri osnovna svojstva.
1. Aditivnost mjere. Ako su P t i P2 dva podskupa ravnine koji su disj unktni ili
nemaju zajedničkih nutarnjih točaka, onda za njihove mjere vrijedi:
p. (Pl U P2) p.(P I ) + P. (P 2).
(Točka T skupa S nutarnja j e točka tog skupa ako postoji otvorena okolina te točke koja
je potpuno sadržana u S . Okolina točke To u ravnini je krug {T E S I d(Tol T) < e} sa
središtem u toj točki. )
2 . Invarijantnost mjere. Neka s u Pl i dva neprazna podskupa ravnine. Ako
postoji izometrija ravnine f kojom se PI preslika na P2 , onda su ta dva skupa sukladna i
imaj u jednake površine:
Podsjetimo da su izometrije ravnine takva preslikavanja ravnine na samu sebe koja ne

mjenjaju duljine. Takve su rotacije, translacije, osne simetrije.
222
1 3 . ODREĐEN IINTEGRAL! 223
3. Monotonost mjere . Ako je P l podskup skupa Pz , onda za mjere vrijedi:

Pl � P2 =} fl (Pd � fl(P2) .
Polazeći od toga da smo definirali površinu pravokutnika poštujući navedena tri prin
cipa vrlo lako možemo odrediti površinu paralelograma, trokuta, trapeza i mnogokuta.
Naime svaki mnogokut možemo triangulirati tj. rastaviti na trokute, zatim izračunati po
vršinu svakog trokuta i sve te površine zbrojiti.
Sl. 13. 1 Svaki mnogokut dijeli ravninu na tri dijela, točke koje pripadaju krivulji, nutrinu i
vanjštinu
Problemi nastaju kada treba odrediti površinu nekog podskupa ravnine koji je omeđen
krivuljom. Jedan takav jednostavan skup nazivamo krivocrtnim trapezom. To je skup
točaka ravnine koji je s tri strane omeđen dužinama dok je s četvrte omeđen krivuljom. Te
je probleme rješavao Arhimed već u trećem stoljeću prije nove ere. on je pored ostalog
svojom metodom odredio površinu kruga te dijela ravnine omeđenog lukom parabole i
dužinom. On je upisivao poligone sa sve većim brojem stranica i određivao površine tih
poligona. Na taj način dobivao je približne vrijednosti za traženu površinu. Taj genijalni
postupak kasnije je nazvan metoda ekshaustije - iscrpljivanja. On je temeljno polazište
u izgradnji integralnog računa. Arhimed je analognim postupkom odredio i volumene i
površine dijelova kugle. volumene rotacionih tijela itd. Mi se i danas koristimo također
tom metodom i postupkom opisivanja poligona sa sve većim brojem stranica čij a površina
je veća od površine polaznog skupa. Na taj način dolazimo do procjene površine nekog
skupa. Površina mu je između "nutarnje': površine i "vanjske" površine.
Sve funkcije koje za sada promatramo su ograničene na ;zatvorenom intervalu [a, bl ·

Radi jednostavnosti možemo pretpostaviti da je zadana ograničena funkcija na zatvorenom
intervalu [a, bl i da ne poprima negativne vrijednosti. Naš je zadatak odrediti površinu
skupa koji je omeđen osi x , zatim pravcima x = a , x b i grafom funkcije f(x) . Dakle
radi se o skupu F ,
F {(x, y)la � x � b, O � y � f(x)},
Kolika mu je mjera fl (F) ?
224 13. ODREĐENI INTEGRALI
Aproksimacija pravokutnicima. Odaberirno n - l različitih točaka iz intervala

[a, bl tako da vrijedi:
a = Xo < X l < X2 < . . . < Xi-l < Xi < . . . < Xn-I < Xn b.
x
Xi b=x.
Sl. 13.2
Svaki takav izbor nazivamo subdivizijom polaznog intervala [a, bl i označavamo sa

A . Subdivizija A proizvodi intervale:
[xo , Xl], [X ! , X2], . . . , [Xi- l, X;], . . . , [Xn-t, Xn].
Duljine tih intervala su po redu:
AxI = XI - a , Ax2 = X2 - x!. " " Axj = X/ - Xi-l , " ' , Axn = b Xn-l .
Najveći od brojeva Axi nazivamo nonnom subdivizije i označavamo s l I AI I .
Ako pretpostavimo da je funkcija f(x) neprekinuta na [a, bl , onda je ona nepreki

nuta na svakom zatvorenom intervalu [Xi-t, Xil . Zato na tom intervalu poprima najmanju
vrijednost m/ i najveću vrijednost Mi ' Površinu skupa Fi ,
Fi = ((x, y ) I X;- l :::;; X :::;; X i, O � Y � f(x)}
možemo aproksimirati površinom pravokutnika kojem je duljina jedne stranice Axi =
Xi X/- l dok je druga duljine mj ili Mj . Dakle,
J.L(F; ) Ax/ . mi, ili J.L(F/ ) Ax; Mj, i = 1, 2, . " n
� � . .
Prema tome površinu skupa F možemo aprosimirati sa sumama,

n II
J.L (F) L m/Ax" J.L(F) S = L M/Ax;.

� S = �
/=1 /=1
Sumu s nazivamo donjom sumom, dok sumu S nazivamo gornjom sumom. Možemo
lako vidjeti da za te sume vrijedi:
S :::;; J.L (F) :::;; S.
Ako je funkcija f{x ) samo ograničena na [a, b] , onda ona ne mora postići na tom intervalu
najmanju niti najveću vrijednost . Dakako da to vrijedi i za svaki podinterval [Xt-t , x;] .
Medutim, zbog ograničenosti na tom intervalu, funkcijske vrijednosti imaju infimum mi i
1 3. ODREĐENIIN TEGRALI 225
supremum Mj . U takvom slučaju površinu skupa F aproksimiramo brojevima

n
IJ,(F) ;:::: L miLlxi, mi ::::: inff(x), x E [Xi- J , x;j,
;=1
n
IJ, (F) ;:::: L M; Llx; , M; ::::: supf (x ), X E [Xi- I , Xi]

;=1
od brojnih aproksimacija površine lJ. (F) pravokutnicima posebno izdvajamo sljedeća dva
postupka:
"
;=1
"
;=1
U prvom slučaju aproksimiramo površinu skupa Fi pravokutnikom kojem su duljine stra
nica f(xH ) i Llx; . U drugom su slučaju duljine stranica f(x;) i Llxi ' U primjenama vrlo
često subdiviziju intervala [a, bl odabiremo tako da svi intervali imaj u jednake duljine. U
tom slučaju navedene formule bi tada bile:
J.l (F) ::::; -Lf(xo ) +f(x t } +. . .+f(x,,-dl

b-a
L
n
IJ, (F) ::::; -Lf(x t} +f(x2 ) +. . .+f(x,, ) ]

b-a
2.
n
Vrlo općenita aproksimacija površine skupa F pravokutnicima bila bi da upisujemo

pravokutnike na sljedeći način.
Odaberimo u i- tom intervalu neku vrijednost �i i za aproksimaciju podskupa Fi
odbi remo pravokutnik koji ima duljine stranica Llx; i f( �;) , dakle
n
IJ, (F; ) ;:::: f(�;)Llxi' IJ, (F) ;:::: CT Lf(�i)Llxi
=
;=1
Primjer 13.1. Promatrajmo funkciju f(x) = x2 na intervalu [O, lJ i podijelimo taj

interval na pet jednakih dijelova. odredimo zbrojeve s , CT , S . Dakle,
I(x} = x2, a = O, b = 1, n = 5, Ax 0.2
o x
Sl. 13.3
226 13. ODREĐEN I IN TEGRAL !
2 3 4 5
X i 0.2 0.4 0.6 0.8
�i 0. 1 0.3 0. 5 0.7 0.9
mi 02 0.22 0.42 0.62 0.82
Mi 0.22 0.42 0.62 0.82
5
S= L m;fu; = 0.2[02+0.22+0.42 +0.62+0.82] = 0.240

;=1
5
S = L Mifu; = 0.2[0.22+0.42 +0.62 +0.82+ 12] = 0.440

;= 1
5
(1 = Lf(�;)fu; = 0.2[0. 12+0.32+0. 5 2+ 0.72 +0.92] = 0.330

;= 1
Vrijedi
.
:3 = 0.3 .
l
Kasnije će biti pokazano da je površina P =
Primjer 13.2. Odredimo približnu vrijednost površine skupa F ako mu pripadaju

točke koje se nalaze između osi x i grafa sinusoide u intervalu [O, n] .
Ovdje se radi o skupu
F = { (x, y)1 O :( x :( n, O :( y :( sin x}.
Odaberimo subdiviziju intervala [O.n] tako da odaberemo točke:
n n 3n
A · . . O = Xo < - < - < - < n.
4 2 4
Površinu skupa aproksimirajmo trapezima, (prvi i posljednji trapez je u stvari trokut).
Sl. 13.4
Podsjetimo da površinu trapeza određujemo tako da zbrojimo duljine paralelnih sra-

1 3. ODREĐEN I IN TEGRAL! 227
nica i pomnožirno s njihovom udaljenošću i sve podjelirno sa dva. Dakle,
J.l(F) R: � � [(O+ �) + : + �)
. sin (sin sin
+ � + 3; ) + 3; + ] (sin sin (sin sin n) == 1 .896,
što možemo smatrati vrlo dobrom aproksimacijom uz tako mali broj točaka subdivizije.
Naime, kasnije ćemo vidjeti da je točna vrijednost 2.
Primjer 13.3. Ako je poznata brzina v == v(t ) gibanja kao funkcija vremena, onda
se prirodno postavlja problem kako odrediti predeni put u intervalu vremena, [to, t l ] '
U tu svrhu mogli bi podjeliti vremenski interval na n jednakih vremenskih dijelova
!!.ti, i = 1 , 2" " , n . Ako su vremenski intervali dovoljno maleni možemo unutar sva
kog od njih smatrati da je brzina konstantna i predeni put će biti približno jednak
n
S R: Vj !!.t, +V2!!.t2 +. . . +vn!!.tn = L Vk!!.tk

k= l
Kako vidimo dolazimo do subdivizije intervala [to, td i integralne sume funkcije v v(t) .
Neka je zadana ograničena funkcija f(x ) na zatvorenom intervalu [a, b] . Izvršimo

subdiviziju tog intervala točkama Xi tako da vrijedi:
a = Xo < Xl < X2 < . . . < Xi- l < Xi < . . . < Xn = b.
Kako je funkcija ograničena na [a, bl ona je ograničena na svakom intervalu dane subdi
vizije [Xi- ) , Xi] i = 1 , 2, . " n . Na svakom od tih intervala postoji infimum funkcijskih
, .
vrijednosti mj i suprmemum Mi .
Odaberimo bilo koju vrijednost iz i -tog intervala �i '
za te brojeve vrijedi
mi ::;; f(�j) ::;; Mi> i = 1 , 2, " ' , n
Ako svaku tu nejednakost pomnožirno s pripadnim !ll.j = Xj - Xj- l i sve zbrojimo dobi
vamo tri sume S, 0', S za koje vrijedi: s � o' � S tj .
n n n
S = L mj!ll.j ::;; cr = L f( �j ) !ll. i � L Mj!ll.; = S.
i=1 i= 1 ;=1
Tako dobivene sume nazivamo:
s .. .donja integralna suma
cr . integralna suma
. .
S .
. . gornja integralna suma
Te sume često nazivamo Darbouxove * sume. Različitim subdivizijama zadanog intervala
[a, b] dobivamo različite donje odnosno gornje sume. Integralnu sumu možemo mijenjati
* Jean GastonDarboux ( 1 842-1917), francuski matematičar

228 13. ODREĐEN I INTEGRAL I
izborom subdivizije i odabirom točaka �i unutar i -tog intervala. Za zadanu subdiviziju po
godnim izborom točaka �i možemo postići da se integralna suma malo razlikuje od donje
sume, odnosno drugim izborom točaka 111 može se malo razlikovati od gornje integralne
sume.
Prema pretpostavci, funkcije koje razmatramo su ograničene na intervalu [a, bl . Da
kle postoji supremum funkcijskih vrijednosti M i infimum funkcijskih vrijednosti m na
tom intervalu.
Za biJo koju donju sumu s , odnosno gornju sumu S vrijedi:
71 TI TI
S = L: mjd.x; � L: 2:: M;d.xi � (b a) M.6.x; M ·

i=i i=1 i=1
71 71 TI
S I: Mita; � I: mitai � 'I: mtal m · (b a)

= =
i= 1 1=1 1=1
Skup svih donjih suma je odozgo ograničen skup realnih brojeva. Donje sume su
ograničene odozgo brojem M · (b a) , M je supremum funkcijskih vrijednosti na [a, bl
Skup svih gornjih suma je odozdo ograničen skup realnih brojeva. Skup gornjih suma
ograničen je brojem m · (b a) , m je infimum funkcijaskih vrijednosti na [a, bl .
Nekaje zadana subdivizija /l intervala [a, bl i neka su s , odnosno S njezine pripadne
sume. U i -tom intervalu odaberirno još jednu točku i tako dobivamo novu subdiviziju koja
sadrži sve prijašnje točke i ovu koju smo dodali. Ta nova subdivizija neka je /l* a njezine
pripadne donje i gornje sume neka su s· odnosno S* . Lako se uvjeriti da je donja suma
,
porasla, dok se gornja suma smanjila, preciznije:

s· � s, S* � S.
Na temelju tog zaključivanja može se vrlo lako dokazati da za integralne sume vrijedi
sljedeća osnovna tvrdnja.
Lema 13.1. (Osnovna lema) Neka su zadane dvije subdivizije intervala [a, b] . /l( 1 ) i
/l(2) i njihove pripadne sume neka su s( l ) . S( l ) . odnosno s(2) . S(2) . Dokažimo daje
S( I ) � SIZ) , S(2) � S( I ) .
Napravimo subdiviziju /l /l( l ) U /l(2) čije su sume s, S . Sada na temelju prethodne
tvrdnje možemo zaključiti da vrijedi:
S � S( I ) , s � s( 1 ), S � S(2), s � S(2) .
Kako je s � S slijedi :
s(I) � s � S � S(2), tj. s( l ) � S(2) ,
P) � s ::;;; s ::;;; s( l ) , tj. s(2) � S( I ).
A 1* B
f>>>>>>H%5055>>>4 f,5fMMfHJ
R
s S
1*
Sl. /3.5
Označimo sa A skup svih realnih brojeva koji su donje sume funkcije f(x) na in
tervalu [a, bl odnosno sa B koji su gornje sume. Kako smo vidjeli skup A je ograničen
'
13. ODREĐEN I INTEGRALi 229
odozgo, dok je skup B ograničen odozdo. Pokazali smo daje bilo koji broj iz skupa A tj.
bilo koja donja suma manja ili jednaka od bilo koje gornje sume.
Za svaku ograničenu funkciju f(x) na intervalu [a, bl postoje:
1. donji integral, l. = supA,
2. gornji integral, 1* = infB.
Pri torn je
Definicija 13.1. Ako je l. = [* onda taj broj nazivamo Riemannovim integralom

,
funkcije f(x) na intervalu [a, bl i pišemo
l. = 1* = 1= lb f(x)dx.
Za brojeve a odnosno b kažemo da su donja odnosno gornja granica integrala, a funkciju
,
f(x) nazivamo podintegralnom funkcijom.
Druga definicija Riemannova integrala. Pogodnim izborom točaka �i u zadanoj

subdiviziji A moguće je postići da da je razlika između gornje integralne sume i integralne
sume manja od unaprijed zadanog broja e . Analogna tvrdnja vrijedi i za donju sumu.
Naime,
Mi = supf(x), mi = inff(x), x E [Xi- l , X ..] .
Neka je e zadan. Moguće je odabrati �i i 7Ji tako da je
e e
O � Mi - f(�i ) <
b - a' O � f( 7Ji ) - mi <
b - a' i= 1 , 2, · · · , n.
Množenjem tih nejednakost sa pripadnim Axi zatim njihovim zbrajanjem dobivamo:
O � S - (1 < e, O� (1* - s < e
Riemannov integral možemo definirati na sljedeći način.
Definicija Riemannova integrala. Broj 1 je limes integralnih suma (1 = (1(Ai' �i )

kada I I A I I --+ O ako za svaki e > O postoji 8 > O takav da vrijedi
1 \.:\1\ < lj "===;. I I - aj < e
Pripadna oznaka za taj limes je
1 = lim a(�i' Ai ) = rb f(x)dx.

1 1t.I I ---> O Ja
Prethodnom definicijom Riemannova integrala zahtjevali smo jednakost donjeg i gor
njeg integrala. Uzimajući u obzir daje gornji integral infimum gornjih suma i donji integral
supremum donj ih suma, zatim da integralne sume mogu biti povolji blizu donjim odnosno
gornjim sumama može se pokazati da su dvije navedene definicije Riemannovog integrala
ekvivalentne. Može se dokazati da vrijedi:
Ograničena funkcija f(x) na intervalu [a, bl ima Riemannov integral onda i samo
onda ako za razliku gornjih i donjih suma vrijedi:
lim(S - s) = O kada I I A I I O. --+
1 3. ODREĐENIINTEGRAL!
Iz definicije odredenog integrala neposredno slijedi ovo značajno svojstvo odredenog

integrala.
Teorem 13.2. Ako je funkcija f(x) integrabilna na I = [a, bl i ako je f(x) � ° na

I, onda vrijednost integrala nije negativna, tj.
f(x) � O na I = [a, bl =* lb f(x)dx � O.
Dokaz. Budući da je f(x) � O slijedi da niti jedna integralna suma nije negativna pa
prema tome nije niti njihov limes.
Vrlo važna neposredna posljedica ovog teorema je sljedeća tvrdnja. Neka su f(x)
g(x) integrabilne funkcije na I [a, bl . Tada vrijedi :
f(x) � g(x) na I [a, bJ ==> lb f{x)d:x lb g(x)dx .
�
Primjetirno da je funkcija h(x) f(x) g(x) � O .

Teorem 13.3. Ako su integrabilnefunkcije f(x) i g(x) na intervalu I [a, bl . onda =
vrijedi:
b b b
l l
(af(x) + f3g(x))dx a f(x)dx + f3 g(x)dx. 1
Dokaz. Budući da postoje integrali funkcija f(x) i g(x) slijedi da njihove integralne
sume imaju limese kada norma subdivizije teži prema nuli. Dakle,
n n n
:L[af(�i) +f3g(�i }] a :Lf(�i) + f3 L g(�i)

i=l i=l i=l
b
a lb f(x)dx + f3 1 g(x)dx
Prema tome, ako norma subdivizije teži prema nuli, postoji i limes integralne sume linearne
kombinacije funkcija f(x) i g(x) .
Koje ograničenefunkcije definirane na intervalu [a, bl imaju Riemanov integral?
Funkcije za koje postoji Riemannov integral nazivamo Riemann integrabiine ili kraće
R-integrabilne. Nemaju sve ograničene funkcije R-integral. Tako na primjer Weiers
trassova funkcija nije R-integrabilna. Podsjetimo da je to funkcija definirana na intervalu
[O, 1] s vrijednošću l u racionalnim brojevima, dok je za iracionalne vrijednost broj O .
Kako u svakom intervalu ima i iracionalnih i racionalnih brojeva, za bilo koju subdiviziju
donja suma s ima vrijednost nula, gornja suma S jednaka je l, dok integralna suma može
biti proizvoljan broj izmedu ° i L Primjetirno već sada da je kvadrat te funkcije (f2 = l )
integrabiIna funkcija.
1 3 . ODREĐENI INTEGRAL! 231
Teorem 13.4. Svaka neprekinuta funkcija na intervalu [a, bl je R-integrabilna na

tom intervalu.
Dokaz. Funkcija J(x) je neprekinuta, to znači ako je Xo E [a, bl onda za svaki E > O
postoji <5 ( lO, Xo )> O takav da za lx - xo l < o vrijedi IJ(x) - J (xo ) I < E . Funkciju nazi
vamo jednoliko neprekinutom ako <5 ne zavisi o Xo . Drugim rječima funkcija je jednoliko
neprekinuta na intervalu [a, bl ako za svaki E > O postoji <5 > O takav da ako su dvije
točke blizu do na o onda se funkcijiske vrijednosti razlikuju za manje od E .
('lE> 0)(30 ) O)( lx) x21 < o ==> IJ(xd - J(X2) I < E) , xl , X2 E [a, bl ·
N a temelju tog svojstva dl!- su neprekinute funkcije na zatvorenom intervalu [a, bl ujedno i
jednoliko neprekinute dokazuje se njihova integrabilnost. Naime za isti E > O oko svake
točke na temelju neprekinutosti odabiremo (j kojim je definirana otvorena okolina oko
točke x E [a, bl i ako su dvije točke iz te okoline funkcijske vrijednosti se razlikuju za
manje od E Na taj način dobivamo beskonačno mnogo otvorenih okolina (oko svake točke
•
iz [a, bl ) koje prekrivaju zatvoreni interval [a, bl . Fundamentalno svoj stvo zatvorenog
intervala realnih brojeva je da se iz otvorenog pokrivača tog intervala može izdvojiti ko
načan pokrivač, tj . već konačno mnogo okolina pokriva cijeli interval [a, bl . To svojstvo
zatvorenog intervala nazivamo kompaktnost. Prema rečenom dolazi se do konačnog broja
(ji . Odaberemo najmanji i tako dokazujemo da je neprekinuta funkcija na zatvorenom
intervalu jednoliko neprekinuta. Sada slijedi da za razliku integralnih suma vrijedi:
S-s = n (Mi
L - mi) .
b-a
--
b-a
� nE -- = E . (b a) .
i",, )
n n
Kako je E proizvoljan slijedi da razliku možemo učiniti povolji malenom, tj . postoji

integral neprekinute funkcije.
Teorem 13.5. Svaka monotona funkcija

. (rastuća ili padajuća) na intervalu [a, bl je
R-integrabilna na tom intervalu.
Dokaz. U ovom slučaju odaberimo subdiviziju u kojoj svi njezini intervali imaju jed
naku duljinu, tj. (b a)jn . Razlika između gornje i donje sume može se učiniti po volji
malenom. Očito je
b a
s = [((x J ) +J(X2) +. . . +J(xn-d +J (xn)],
n
b a
s [((xa ) +J(x J ) +J(X2) + . . . +J(xn-J )]
n
Cb -a ) [{(b) - J(a )] ____
O.
b a
s s == [((Xn) J(xo )] = O kada n ----
n n
13. ODREĐENI INTEGRALI
Neka je !(X) integrabilna funkcija na intervalu [a, bl . Ako je x E [a, bl ' onda je
jednoznačno odreden broj
F(x) = lX !(t)dt.
Prema tome definirana je funkcija F(x) na intervalu la, bJ . Osnovni teorem integralnog
računa govori nam gdje postoji i kolika je derivacija funkcije F(x} .
Teorem 13.6. (Osnovni teorem integralnog racuna) Neka je funkcija lex) integra
bUna na intervalu [a, bl . U svakoj točki Xo u kOjojjeJunkcija lex) neprekinutaJunkcija
F(x) ima derivaciju i vrijedi
P (xo) = !(xo) .
Akojefunkcija !(x) neprekinuta na intervalu [a, bl .onda vrijedi:
d d
F( ) = r
a !(t)dt = !(x)
dx x dx J
.
Ćesto kažemo da je derivacija integrala po gornjoj granici jednaka podintegralnoj

funkcij i izračunatoj u vrijednosti gornje granice.
Dokaz. Funkcija lex) je neprekinuta u točki xo . Prema tome vrijedi:
('rie > 0)( 315 > O)(lx xol < 15 ==} I!(x) - !(xo) I < e).
Ako je t E [x, xo] . onda vrijedi:
lt xol < 15, ==} !(xo) - e � let) � ! (xo ) + e.
Integriranjem posljednje nejednakosti slijedi:
1: (t(xo ) - e)dt 1: !(t)dt 1: (t(xo) e)dt

� � +
(t(XO) - e) (x - xo) JXQr !(t)dt (t(XO) + e)(x - xo)

� �
!(xo) e�
l l !(t)dt !(xo) + e, lx - xol
X
� za � 15
x - XoXo
- --
r !(t)dt =
l !(t)dt l !(t)dt = F(x) - F(xo) llF(x)
X xO
lxo
_
(X) - !(xo)
a a
IM
x - Xo
--
I � e
Kako je e proizvoljan slijedi da je
X - Xo
M(x)
P (xo) = !(xo) x xo .
.
hm --
= kada --+
X- XO
13. 0DREĐENI INTEGRALI 233
Teorem 13.7. Akoje I neprekinutaJunkeija u svakoj toe1d x E [a, bJ i akoje F(x)

bilo koja njezina primitivnaJunkcija na [a, b] , onda vrijedi:
lb I(x)dx = F(b) - F(a).
Dokaz.
lX I(t)dt,
Neka je
G (X) =
Po osnovnom teoremu, vrijedi G' (x) I(x) . Ako je F neka druga primitivna funkcija,
=
onda je F(x)
= G(x) + e
gdje je e neka konstanta. Sada imamo
F(b) - F(a) = [G(b) + ej - (G(a) + el G(b) - G(a ) =
lb I(t)dt - la I(t)dt
= lb I(t)dt - O
= lIJ I(t)dt.
Primjer 13.4. U prvom primjeru odredili smo približnu vrijednost površine ispod
I(x) = x2 u intervalu [O, lJ . Sada imamo točnu vrijednost.
11 x2dx �311
parabole
0.3
1
= = "3 =
o o
Primjer 13.5. Skiciraj graf funkcije u naznačenom intervalu i izračunaj pripadni od
ređeni integral:
L I(x) = 3x + 1, [ 1 , 2) ; 2. I(x ) cos x, [O, nj ;

3. I(x) 2x + x3 + -,
=
l
4. I(x) tt,
x [ 1 , 2] ; [- 1 , 2] .
2 I
Usporedi rezultate: 1. 4.5; 2. O; 3. 3 .75 + ln2; 4. e - e- .
U definiciji određenog integrala polazili smo od subdvizije II intervala [a, bl '
II : a = Xo < XI < . . . < Xi- I < Xi < . . . < Xn b. =
Prema tome, pretpostavili smo da je a < b. Sada posebnom definicijom definiramo

vrijednost integrala ako je L i 2. a b b<a
13. ODREĐENIINTEGRAL !
Definicija 13.2.
la f(x) dx o, la f(x) dx - lb f(x) dx.

Za drugi dio definicije u žargonu često kažemo: ako u integralu zamjenimo granice, onda
vrijednost integrala mijenja predznak.
Teorem 13.8. Ako je funkcija f(x) integrabilna na intervalu [a, bJ i ako je a < e <
d < b. onda je.funkcija integrabilna i Ila intervalu [e, d j .
Dokaz. Budući da je funkcija integrabiIna na [a, bl slijedi da za svaki e > O postoji
takav {) > O da za svaku subdiviziju 11 čija je norma 1 1111 1 < {) slijedi da za gornju i donju
sumu vrijedi
s s < e.
Neka je 11 jedna takva subdivizija. Dodajmo točkama te subdivizije (ako već nisu) točke
e i d . Tim dodavanjem točaka može se S samo smanjiti dok s može samo porasti. Dakle
razlika S s može postati samo manja. Tom subdivizijom dobili smo i subdivizije intervala
-
[a, eJ , [e, d J , [ d , bl čije su pripadne sume Sl Sl ; Sz , Sz ; S3 , S3 . Očito je

,
S = SI +S2 +SJ, S SI +S2 +S3,

S S = SI Sl +S2 Sz +S3 S3 < e.
Prema tome je S2 S2 < e , tj. funkcija f(x} je integrabilna na [e, dj .

Potpuno analogno dokazujemo da vrijedi:
lb f(x)dx IC f(x} dx+lb f(x) dx.

Popišimo i komentirajmo značajna svojstva određenog integrala. Većinu tih svojstava
već smo dokazali.
Svojstva određenog integrala.
L lb c · f(x)dx c · lb f(x)dx, e je konstanta

2. lb [j(x)+g(x)l dx lb f(x} dx+lb g(x} dx
=
3. lb [j(x) - g(x)]dx lb f(x) d x lb g (x) d x

4. lb f(x) dx ako je f(x) na [a, bl
� o, �O
5. ako je na [a, bl f(x) � g(x) onda je lb f(x) dx � lb g(x) dx
6. (b a) � lb f(x) dx � M (b a)
Ill ' .
ln = minf(x), M = maxf(x) na [a bl ,
13. ODREĐEN I INTEGRAL! 235
7. ako je f(x) � h(x) � g(x) na [a, bl , onda je
lb f(x)dx lb h(x )dx lb g(x)dx

� �
8. I lb f(x)dx l lb If(x) ldx

�
9. Pokažimo kako provodimo parcijalnu integraciju. Naravno mogli bi metodom

parcijalne integracije odrediti primitivnu funkciju i zatim izračunati vrijednost te funkcije u
gornjoj granici integrala i oduzeti od tog broja vrijednost funkcije u donjoj granici integrala.
Pokažimo da je
lb f(x) . g(x)dx k(x) . / g(X)dX] I: - lb (/ g(x)dx) . J'(x)dx.

=
Naime, nakon što izračunamo navedene integrale gornju razliku mogli bismo zapisati
ovako:
lb f(x) . g(x)dx = [/'J(X) -h(X) { = {

f\(x -h(x , {
gdjeje /! (x) = lf(x) . J g(x)dxl i h(x) = J U g(x)dx) . f'(x)dx .
I1ustrirajmo to primjerom,
l1C x sinxdx = ( -x cosx) [ l1C cos xdx

+ = 1r:.
10. Supstituciju u određenom integralu provodimo na sljedeći način:
lb f(x)dx lfJ f(g(t)) . g'(t)dt.

=
Pretpostavljamo da je funkcija f(x) neprekinuta na intervalu [a, bl , zatim da je funk

cija g(t) diferencijabilna na intervalu [ a, f3 l i da je g(a) = a, g(f3) = b . Tu tvrdnju
dokazujemo na sljedeći način.
1b f(x)dx = F(b) - F(a),

•
F'(x) = f( x )
lfJ f(g(t))g'(t)dt = H(f3) -H(a), H'(t ) = f(g(t))g'(t);

znamo daje H'(t ) = F'(g(t )) ===? H(t) = F(g(t )) + c
H(f3) - H(a) = F(g(f3)) -F(g(a)) = F(b) - F(a) .
236 13. ODREĐENI INTEGRAL!
Primjer 13.6. Za ilustraciju izračunajmo površinu kruga radijusa r . Neka je središte

kružnice u ishodištu, dakle
r
x2 + y2 = ?-, y = ..jr2 - x2;
4
=
lo ..jr2 -x2dx, supstitucija x = r sin t;
p = 4' 1� /r2 - r2 sin2 t · r cos tdt 4?- fo� cos2 tdt
p
= 2r2 fo \ I + COS 2t)dt [ Si;2tJ:
2?- t+ = ?- 11:.
14.
Primjene određenog integrala
I. OdređIvanje površine . . . . . . . . . . . . 237 6. Nepravi integrali . . . . . . . . . . . . . . 267

2. Izračunavanje volumena .. .. ... . : . 244 7. Laplacu>va transformacija . .. . . . . . . 272
3. Duljina luka . .... . . . . . . . . .. .. . 249 8. Caucbyjev integralni kriterij
4. Površina rotacione plohe . . . . . . . . . . 254 konvergencije reda . . 274
5 . Primjene u mehanici i drugim
područjima o o o o o o • 257
Neka su zadane neprekinute funkcije " (x) i Iz (x) na zatvorenom intervalu [a, bl i
neka vrijedi:
" (x) � Iz (x) na intervalu [a, bl .
Odredimo površinu skupa točaka koji sadrži sve točke između tih dvij u krivulja. tj. skupa
F = { (x, y ) I a � x � b, JI (x) � y � fz (x) }
Podje1imo interval [a, b] na n jednakih dijelova.
b a
li· . a
. = Xo < Xl Xz < < ...< X,._l < Xn = b, 11x =
n
Površinu i -tog dijela skupa F aproksimiramo pravokutnikom čija je površina [{z(Xj) -

JI (xj)]Ax , odnosno
n
p � :L:[{Z(Xi ) - JI (xi)]Ax.
;=)
To je integralna suma funkcije fz (x) - JI (x ) .

Površina skupa F je, po definiciji, broj
", (F) = lb [{Z (x) JI (x)Jdx.
237
14. PRIMJEN E O DREĐEN O G IN TEGRAL A
Primjer 14.1. Izračunaj površinu skupa F omeđenog parabolom:
F { (x, y ) I O � x � xo, O � y � �} .
Površina iznosi 2/3 površine pravokutnika čije s u stranica Xo, Yo ·

Iy
Sl. 14. 1
Primjer 14.2. Odredimo površinu skupa F ako je
F{(x, Y) l a � x � b, O � y � Ax2 + Bx + C} .
Kako vidimo skup F je omeđen s osi x , pravcima x = a , x = b i lukom parabole
Površinu skupa F dobivamo izračunavanjem vrlo jednostavnog određenog integrala. Uva

žavaj ući usput elementarna pravila aritmetike dobivamo:
Jl(F) = !b (Ax2 + Bx + C)dx

I I
( :3 Ax3 + 2. Bx2 + Cx) i
b
=
l l
a
= -A(b3
3
a3) + -B(b2
2
- a2) + C(b - a)
=
b �6 a [2A(b2 + ab + aZ) + 3B(b + a) + 6C]
=
[
b 6 a (Aa2 + Ba + C) + A (a + b)Z
4
4· (
+ � )
b + C + (AbZ + Bb + C) ]
=
b a
6 �
(a) + 4 ' f a
b (�) ]
+ f(b) .
14. PRIMJENE ODREĐENOG INTEGRALA 239
Prema dobivenom rezultatu površinu ispod luka parabole izračunavamo pomoću tri
njezine ordinate početnom f{a) , srednjom f( a1b ) i krajnjom f( b) . Upravo taj rezultat
možemo koristiti prilikom numeričkog izračunavanja integrala. Naime funkciju na inter
valu [a, bl zamjeni mo lukom parabole i zatim izračunavamo površinu prema dobivenom
rezultatu .
Primjer 14.3. Izračunaj površinu skupa omeđenog krivuljama

l
y
l + x2 '
J x
Sl. 14.3
Odredimo točke presjeka zadanih dviju krivulja.
y = y
l
= -2x2
===? x = ±1
2. ( arc tg x - :3 ) IoI 2
rc l
3
Primjer 14.4. Izračunaj površinu skupa F , omeđenog krivuljama:

F· .. Y Vx, Y = 0, Y = x - 2.
Iz jednakosti x -2 = vx dobivamo točku To(4, 2)
kao presjeka parabole i zadanog
pravca. U ovom slučaju bi bilo preporučljivo integrirati po y . Dakle izvršimo subdiviziju
240 14. PRIMJENE ODREĐENOG INTEGRALA
intervala [O, 2] na osi y. Sada su tipični pravokutnici položeni horizontalno i njihove

površine će biti:
n
[(Yi + 2) - Yfl�Y, Il (F) � L[(Yi+ 2) -y f]�y .

i=1
Očito je to integralna suma funkcije x(y) = (y + 2) -y2 na intervalu [0, 2] . Prema tome
tražena površina je
(l +2y l) 1 2= 10 _
2 3 o 3
x , u tom bismo slučaju morali rastaviti skup F= Fl U F
2
Da smo izvršili integraciju po
na dva dijela i to bi bili
Fl = {(x, y)IO � x � 2, O � y � .ji},

F2 {(x, y ) 12 � x � 4, x - 2 � y � .ji} .
Površinu skupa F dobivamo pomoću dva integrala:
2
Il(F)= 1 .jidx+ 14[.ji - (x - 2)]dx= l� .
Sl. 14.4
Primjer 14.5. Odredimo površinu skupa omeđenog osi x i jednim lukom cikloide.
Podsjetimo da cikloidu dobivamo kao trag točke To koja je na kružnici čiji je radijus i
x , (poput točke na obodu kotača automobila).
a
koja se kotrlja bez klizanja po osi
Sl. 14.5 Cikloida
Ako je u nekom trenutku točka To bila u ishodištu, onda za koordinate točke T u koju
dolazi točka To nakon zakreta za kut t dobivamo:
x at - a sin t,
y = a - a cos t.
Za jednadžbu cikloide y = f(x) vrijedi:
y(t) = f(x(t)) ,
2 2
f(x}dx = f(x(t) )x(t)dt = y(t)x(t)dt
lb f(x)dx 1 ' f(x(t) )x(t)dt = 1' y(t)x(t)dt

II tl
Jl.(F) a2 10 1f ( 1
2
Površina j e jednaka trostrukoj površini pripadnog kruga.
Primjer 14.6. Odredimo površinu skupa omeđenog:

1. x = a cos t, y = b sint,
elipsom
3
2. astroidom x = a cos3 t, y = a sin t,
3. krivuljiom x = rl, y = 2 + t2 , i pravcern y = 3 .
y
Y�
J
, ,
, ,
t= T 2- !- -
[
" ,
" ,
" I
I I
I ,
t= o I ,
a x x e-J J e x
Sl. 14.6
Provjeri da je:
1. Jl.(E) = 4 · 1'2 �
y (t)x(t)dt = 4ab
10
�
!
sin t( - sin t)dt = abn:o
Primjeti da smo uzeli granice za t tako da dx bude pozitivan.

[o 3 [! 3a 2n:
#leA) = 4 · a sin t( -3a cos2 t sin t}dt = 12a2 J (sin4 t
lj, - sin6 t)dt = 8
J o
2.
2
Podsjetimo da parcijalnom integracijom dokazujemo da je
ln 1� sinn xdx 1� sinn- I xd( - cos x)

=
= sinn- I x cos x l � ( - l) 1� sinn - 2 x · cos2 xdx

+ n
l rc
ln = ( n - 1 )111 - 2 - ( n - 1 )111, lo = "2 '
n
3. Iz jednakosti 3 2 + r2 slijedi
± 1 iz čega slijedi daje x
t = E [e -l , el . Moguće
je sada integrirati u tom intervalu funkciju J(x) :::::: 3 - (2 + In2 x) ili
3 (e - e - I ) - t [2 + 12 ]etdt = 4 . e- I .
J -J
Integrali II polarnim koordinatama. Naš je cilj pokazati kako određujemo površi
nu skupa koji je omeđen krivuljama čije su jednadžbe zadane u polarnim koordinatama.
Istaknimo da tu nema ništa bitno novo, osim što zadani skup ne iscrpljujemo pravokutnici
ma nego kružnim isječcima. Podsjetimo, površina kruga polumjera r je r-rc , a površina
kružnog isječka tog kruga određenog kutom a je
r-rc l
J.L (I) = - a = -r-a, ( a u radijanima).
2rc 2
Sl. 14. 7
Odredimo površinu skupa F kojeg zatvaraj u dvije poluzrake čiji je vrh u ishodištu
i krivulja čija je jednadažba u polarnim koordinatama r = r(({' ) . Skupovi tog oblika su
"bivši pseudo trapezi".
{(r, ({') I ({'o � ({' � ({'t, O � r � r(({')}
F
Da bismo odredili površinu tog skupa izvšimo subdiviziju intervala [({'o, ({' l . Za površinu
I
dobivamo približnu vrijednost
II
J.L (F) ;:::: .E 2l r- (({'i)ll({'i.
i=O
Približna vrijednostj e integralna suma funkcije
1
J(({') = 2 r2«({,), ({' E [({'o, ({'d·
1 4 . PRIMJENE ODREĐENOG INTEGRALA 243
Prema tome površina skupa F je
Primjer 1 4.7. Odredi površinu skupa omeđenog: 1. kružnicom r = 2 cos CP . 2. kar

dioidom r = a( 1 + cos cp) .
1. U pravokutnim koordinatama jednadžba te kružnice glasi
y'x2 + yZ = 2 y' zx Z ::::=::> (x - 1 ) 2 + l = l

x +y
Provjeri da nije dobro staviti granice u gornjem integralu 0, 211: jer bi se time kružnica ,
obišla dva puta.

2. Kardioida je simetrična u odnosu na polarnu os, dakle
l r 2 3azn
Jl (K) = 2 ·
2 o a ( 1 + cos cp)2dcp = -- '
J 2
l'" q>= 1[ ;,;' 2a

,
x
� "J'''
\,... .... - - - - _ ....
""",;
Sl. 14.8 Kardioida

Primjer 14.8. Odredi površinu skupa koji se nalazi unutar kruga r � 5 cos cp , a izvan
krivulje r(cp ) 2 + cos cp tj. r � 2 + cos cp .
Presjek tih krivulja dobivamo iz jednakosti 5 cos cp = + cos cp ::::=::> cp = ± j . 2
Tražena površina je
(2 + cos cpfldcp = '3

811"
+ vr,:;3.
244 14. PRIMJEN E ODREĐEN O G IN TEGRAL A
Sl. 14.9
Volumene tijela određujemo tako da ih "iscrpimo" jednostavnim tijelima čije volume

ne lako izračunavamo. Volumene, tj . dijelove prostora "iscrpljujemo" obično kvadrima,
valjcima, "ljuskama", . . . U srednjoj školi učimo određivati volumene jednostavnih tijela.
Podsjetimo kako određujemo volumen uspravnog "valjka", tj . tijela koje omeđeno s dvije
baze i plaštom. Baze su međusobno sukladni dijelovi dviju paralelnih ravnina (ne nužno
krugovi) koje su uzajamne ortogonalne projekcije. Plašt "valjka" je unija izvodnica, tj .
dužina koje spajaju točku iz jedne baze s njezinom ortogonalnom projekcijom u drugoj
bazi. Volumen V takvog "valjka" izračunamo tako da pomnožimo površinu baze s visinom
tog valjka. Visina "valjka" je jednaka udaljenosti baza.
V = (površina baze) . v = B · v.
Ako je valjak uspravni kružni, tj . baze su mu krugovi polumjera r i ako mu je visina v,
onda je volumen jednak

v = ?-n · v.
, ...?�
R
- -R+r
1"= -
2
V
V=2r 1tv I1r
I1r=R-r
�
� r
Sl. 14.10
Neka je zadan uspravni valjak polumjera R i visine v . Ako iz njega izvadimo valjak
polumjera r i visine v , r � R preostaje tijelo koje nazovimo "ljuskom" (zamisli jednu
cijev) . Volumen ljuske je

V = R 2 n . v - ?n . v = n . V(R2 - r2 ) = nv(R + r)(R - r)
R+r
= 2 nv -- . (R - r) = 2nvr . I1r,
2
_ R+r
r = -- ' I1r = R - r.
2
Neka je zadan skup točaka
F = {(x, y)1 a � x � b, O � y � f(x)},
gdje pretpostavljamo da je funkcija f(x) neprekinuta na intervalu [a, bl . Rotaciom tog
skupa točaka oko osi x nastaje rotaciono tijelo čiji volumen želimo odrediti. U tu svrhu
izvršimo subdiviziju intervala [a, bl '
11 · . . a = Xo < Xl < . . . < Xj- l < Xj < . . . < Xn = b
Položimo ravninu točkom Xj okomito na os x, i = 1 , 2, . . . n . Na taj način dolazimo do
dijela rotacionog tijela koji se nalazi izmedu ravnina koje prolaze točkama Xj-J i Xj .
Volumen dobivene "pločice" naka je 11Vj i njega procjenjujemo pomoću volumena dvaju
kružnih valjaka, jednog kojije upisan u tu "pločicu" i jednog koji je opisan oko nje. Dakie,
neka su mj i M; minimalna, odnosno maksimalna vrijednost funkcije f(x) na intervalu
[X;- J , X;] sada je
,
mfnl1x; � I1V; � Mfnl1x;, i= 1 , 2, . . . , n.
�V=fiX/7t6x
�x
Sl. 14. 1 1
x
(J
Zbrajanjem tih volumena dobivamo procjenu volumena rotacionog tijela.
n n
L mfnl1xj � V � L M;nl1xj
j=l ;=1
Te sume su zapravo integralne sume funkcije

nf(x) 2 X E [a, bl.
Upravo provedeno razmatranje nam pokazuje, smisleno je prihvatiti po definiciji da je
volumen rotacionog tijela
246 14. PRIMJEN E ODREĐEN OG IN TEGRAL A
Primjer 9. Odredimo volumen kuglinog sloja, tj. dijela kugle koji se nalazi između
dvije paralelne ravnine.
Kuglin sloj je rotaciono tijelo, koje možemo smatrati da nastaje rotacijom dijela
omeđenog lukom koji pripada kružnici i pravcima;
x2 + y 2 = r2 , y = Vr2 - x2 , x = a, x b, -r �a�b� r.
-r x
Sl. 14. 12
Traženi volumen je
V = n lb (r - x2 )dx = n (b - a ) [r2 � (b2 + ab + a2)J .

Specijalno ako uzmemo daje a = - r i b ::::: r dobivamo volumen kugle
4
-
V- -nr3
3 .
Primjer 14.9. Odredi volumen rotacionog elipsoida koji nastaje rotaciom skupa F
omeđenog lukom elipse i osi x ,
F ::::: {(x, y ) I -a � x � a,
Traženi volumen iznosi
v ::::: n la ldX = n
b2
a2
1a (a2
-(/
_a
Uoči ako je a ::::: b ::::: r dobivamo volumen kugle.
Primjer 14.10. Odredi volumen rotacionog paraboloida koji nastaje rotaciom skupa
F oko osi x :
F ::::: {(x, y) x IO� � a, O � Y � �}
V ::::: n Jor y2dx n = . 2p . a

2
2
n . pa2
Primjer 14.11. Odredi volumen rotacionog tijela koje nastaje rotaciom skupa F oko
osi y,
n
F = { (x, y) 1 O � x � 2' sin x � y � l}
x x
Sl. 14. 13
Izvršimo subdiviziju intervala [O, l] na osi y . Tipična kružna "pločica" ima polumjer
x = arc sin y i "debljinu" !:ly . Volumen tijela je
V = 11: t x2dy = 11: t arc sin2 ydy = 11:[( � ) 2 - 2] .

Jo Jo 2
Koristi parcijalnu integraciju prilikom izračunavanja integrala:
J arc sin2 ydy = y arc sin2 y - J y . 2 arc sin y . p1 - y2
dY =
= y arc sin2 y+2 · J( h) ' 1 - y2

arc sinydy
= Y arc sin2 y+2[ � arc sin y - yJ .

Primjer 14.12. Skup točaka F
. 11:
F = {(x, Y) 1 0 � x � 2 ' O � y � sinx}
rotira oko osi y . Odredi volumen tako nastalog tijela.
Koristimo se tako zvanom metodom "ljuske" . Neka je x srednji polumjer "ljuske"
debljine !:lr = dx i visine sinx . Volumen traženog tijela je
Vl = 211: 1� X · �
sinxdx = 2 [-x cos x+ J cos xdxJ I: = 211:.
y
tlV =2x 1tsin x tlx
sin x
1t
Sl. 14. 14
Primjeti da je zbroj volumena Vl i volumena V iz prethodnog zadatka jednak volu

menu valjka čiji je polumjer 11:/2 i visina v = l .
Neka je zadan skup F za koji vrijedi:
F =: { (x , y) I O�a�x � b, O � f(x) } .
Pretpostavljmo da je funkcija f(x) neprekinuta na intervalu [a, bl . Ako skup F rotira oko
osi y , onda metodom ljuske za volumen nastalog tijela dobivamo
Vy :::;: 2n lb xf(x)dx.
Ako bi skup F rotirao oko osi x nastali volumen bi bio jednak
Primjer 14.13. Odredi volumen krnjeg stošca.
Neka su polumjeri stošca R i r , i visina v. Napravimo osni presjek stošca j postavi

mo koordinatni sustav tako da je njegova os na osi y i točke Tl (R, O) , Tz(r, v) pripadaju
stošcu. Jednadžba pravca koji prolazi tim točkama je
v-O
y-O = --(x - R).
r R
Volumen stošca je
Rx · V n· v
v ?- n · v + 2n
J r
--
R r
ex - R)dx = _(RZ +
3
Rr + ?- ) .
Primjer 14.14. Odredi volumen torusa.

Kada se krug vrti oko pravca koji ne prolazi tim krugom nastaje rotadono tijelo koje
nazi vamo tOTUS (oblik automobilske gume). Neka j e zadana kružnica jednadžbom
x2 + (y a)2 = r2, ili x = r cos t, y - a = r sin t.

o x
Sl. 14. 16
Ako se krug vrti oko osi X , ondaje volumen torusajednak volumenu tijela koje nastaje
rotacijom l ika ispod gornje polukružnice minus volumen tijela koje nastaje rotacijom lika
ispod donje polukružnice (y = a ±
J:r (a+ VIr2 - x2 ) 2dx 11: J:r(a - VI

V = 11: rl - x2fdx
= 411:a Ir vlr2 - x2dx = 2a · r2 . 11:2

Posljednji integral moremo geometrijski interpretirati kao površinu polukruga polumjera
r , dakle njegova vrijednost je � 11: / 2 .
Luk L je skup točaka ravnine zadan parametarskimjednadžbama

x = x(t), Y = y(t), a � t � b .
Funkcije x(t) i y(t) su neprekinute i različite vrijednosti parametra t E [a bl
, preslikavaju
u različite točke ravnine tj.
[x (t d - X(t2 ) f+ [y(tJ ) y(t2 )] 2 > O, ako je tI =I t2 '
Iz rečenog vidimo da se radi o jednom injektivnom neprekinutom preslikavanju zatvorenog
intervala [a, bJ realnih brojeva u ravninu (analogno će biti definiran luk u prostoru).
Ako bismo za isti luk L imali još jednu parametrizaciju, tj. neka je
L · · · X = x (t), y = y(t), t E [a, b]
L · · · x = X(u), y = Y(u), u E [c, d].
Funkcije X(u) , Y(u) neka su također neprekinute injekcije.
14. PRIMJENE ODREĐENOG INTEGRALA
Može se dokazati da tada postoje takve neprekinute funkcije
u = Vet), t = T( u), za koje vrijedi

x x(t) = X(V(t)), y = yet) = Y( Vet)) t [a, bl, E
x = X(u) = x(T(u)), y= Y(u) = y(T(u)), u rc, dl . E
To su bijekcije medu intervalima [a, bl i rc, dj '

t -+T(x(t), y(t)) = T(X(u), Y(u)) u +--
a Xi.] Xi b X
Sl. 14. 1 7
Neka je zadana parametrizacija luka L jednadžbama
x = x(t), y yet) t [a, bl ;= E
A = T(x(a), y(a)), B T(x(b), y(b)) . =
Izvršimo subdiviziju intervala [a, bl ,

ll· · · a = to < t, < t2 < . . . < ti-l < < tn = b. tj < . , .
II
Subdivizija funkcijama x(t) , yet) prenosi se na luk L = An i tako dobivamo točke luka
Ti = T(X(ti), yeti)), = 0,
i l , ·· · , n .
Duljinu luka L aproksimiramo duljinom izlomljene
crte
ATI, Tl T2, Ti- J, Tj, " ' ,
. . •
Ako norma subdivizije II teži prema nuli, onda očekujemo da će duljine izlomljenih crta
težiti prema duljini luka L .
Moramo upozoriti da ovakav način "zaključivanja" može dovesti do velikih problema.
Pogledajmo vrlo instruktivan primjer kojim pokazujemo da može neka krivulja težiti drugoj
krivulji kao skupu točaka dok njihove duljine lukova to ne slijede.
Primjer 14.15. Na slid je prikazan polukrug polumjera r l Dij ametralno suprot =

A
ne točke su i B , dok je sa S označeno središte tog kruga. Nad promjerom AS nacrtanje
novi polukrug, isto tako i nad promjerom SB . Polumjeri tih dvaj u manjih polukrugova su
.
r = 1/2, zbroj duljina lukova je n i jednaka je duljini polaznog polukruga. Nastavimo li

taj proces pravljenja sve manjih krugova možemo zaključiti da oni (kao skup točaka) teže
prema dužini AB čija je duljina 2, dok je njihova duljina konstantna i iznosi n .
1 4. PRIMJENE ODREĐENOG INTEGRALA 251
Sl. 14. 18
Potpuno analogan primjer napravimo i s jednakostraničnim trokutom. Nad jednom i

drugom polovicom baze napravi dva nova manja jednakostranična trokut i zatim taj pro
ces produžimo. Trokuti koji nastaju teže prema bazi polaznog trokuta dok duljiI"\e teže
dvostruko većoj dužini.
Udaljenost točaka T;- l (X(t;-d, y (t;- t} ) i T;(x(t;), y(t; » je
d(Tj-b Ti) = V(!ll ; ) 2 + (L\y;)2,

L\x; = X(ti ) X(ti-l), L\yj = y(tj) - y(tH )
Definicija 14.1. Za luk L kažemo da ima duljinu s ako za svaki e > O postoji takav
8 > O da za svaku subdiviziju čija je norma manja od 8 slijedi da je
n
I L V(L\xj) 2 + (L\y/)2 - s l < e

;= 1
Ako luk L ima duljinu onda je ona jednoznačno određena i ne ovisi o parametrizaciji.
Teorem 14.1. Neka luk L imo. parametrizaciju

x = x(t), y = y et) , t E [a, bl
i neka postoje derivacije funkcija x(t) i y(t) i neka su neprekinute. Postoji duljina luka L
i jednaka je
s lab ,--'
V [x(t)j2 + fj(t)J 2 dt.
-----
Dokaz. Prema teoremu srednje vrijednosti diferencijalnog računa slijedi da je

L\x/ X(ti) - x(t; - d = X(�;)&i'
Ay; = y eti ) - y(t;-d = Y(11i)&;'
Za približnu vrijednost duljine luka dobivamo
V
n n
S � L V(L\xj)2 + (L\y;)2 = L X(�i)2 + Y(11;)2L\ti.

1=1 ;=1
Posljednja suma je integralna suma neprekinute funkcije. prema tome postoji njezin integral
i on je jednak upravo dulj ini luka L .
Za duljinu luka u intervalu parametra t E [a, b] dobivamo
s(t) = 11 j[x(t)j 2+ [Y(t)j2dt, d��) = j[x(t)]2+ [Y(t)] 2 .

Ako je luk zadan kao graf funkcije f(x), x E [a, bl , onda x možemo uzeti za parametar i
za duljinu luka dobivamo
x x, y = f(x), s= lb j +f'( )2d

1 x x.
Ako je krivulja zadana u polarnim koordinatama j ednadžbom r r( cp) , onda za parametar

možemo uzeti kut cp , dakle za duljnu luka dobivamo:
x = r(cp) · cos cp , .y r(cp) · sin cp,
ds( cp ) = j[x(cp)] 2+ [Y(cp )] 2dcp, ds = jr-[r-(cp-)]-2+--[r-(cp-)-]2d cp,
s = {'Pl j[r(cp )] 2+ [r(cp ) ]2 dcp .
Jrpl
Primjer 14.16. Duljina luka lančanice y = chx u intervalu [O, xo] je
ds = JI + (y' )2dx = JI + (shx)2dx = chxdx,
s= to chxdx
Jo
shx
IXo. = shxo.
Primjer 14.17. Odredimo duljinu luka parabole y 2 = 2px u intervalu [O, x] . Može
mo smatrati x funkcijom od y , dakle radi se o duljini luka funkcije
dx y
y2 2y = p'
l 1
2p ' , dy 2p '
x
s= r
Jo
JI + (x' ) 2dy =
l
p Jo
r Vp2+ y2 dy.
)
Parcijalnom integracijom izračunajmo dobiveni integral. Dakle,
ps = _ r (y2+p2 p2 ) dy
Jo Vp2 +y 2
Y Vp2+y 2 - r Vp2 + y2 dy+ l
Jo
J Vp2+y2
dy
Konačno, posljedni integral ima vrijednost ps , dakle za duljinu dobivamo

s= VPZ+ y 2 + e . ar sh � .
2p 2 p
.
Primjer 14.18. Odredimo duljinu jednog luka cikloide, to je krivulja koju opisuje
točka na rubu kruga polumjera a koji se bez klizanja kotrlja po pravcu. Jednadžba cikloide
je dana parametarskim jednadžbama

x aCt sin t), y = a( 1 cos t), t E R.
Za duljinu jednog luka dobivamo
(ds)2 (dxf + (dyf = [a2( 1 - cos t)2 + a2(sint)2] . (dt)2,
121r 1
21t
s a V2( 1 - cost) = 2a sin !.. dt = 8a .
o o 2
Primjer 14.19. Krivulja najkraćeg vremena. Neka su zadane dvije točke 0(0, O)
i T(x, y ) . Koordinatni sustav nacrtaj mo tako da je pozitivni smjer osi y prema dolje, u
smjeru u kojem ćemo pretpostaviti djelovanje gravitacije. Postavlja se pitanje po kojoj
krivulji pod utjecajem gravitacije treba putovati materijalna točka polazeći iz točke O pa
da za najkraće vrijeme stigne u točku T.
o an
x
x=a(t- sin tj
y=a(1- COStJ
T(a n,2 nJ
y
Sl. 14. 1 9
U trenutku t O neka je točka u ishodištu O i neka ima brzinu O. Gravitaciono

polje izvrši rad W pokretanjem materijalne točke mase m i on je jednak razlici kinetičkih
enrgija, dakle
W =mgy = 2!m . v2 2!m . 02
'
Brzina je jednaka derivaciji luka ( s( t) ) po vremenu
ds = ;;:;-::-: :
v = V 2& · y , ds v'2iYdt.
dt
Iz posljednjeg izraza dobivamo integriranjem potrebno vrijeme da se stigne iz točke O u
točku T .
1 + (dyjdx) 2 dx.
2gy
Ovisnost vremena T o vrsti krivulje daje taj integral i u varijacionom račune se određuje
minimum tog integala, tj. za koju krivulju se on postiže. Mi ne dokazujemo da se postiže
minimum za eikloidu koja prolazi tim točkama. Međutim dokažimo da potrebno vrijeme
da se stigne na "dno" cikloide (t = n) ne ovisi iz koje točke kreće materijalna točka.
Uvrstimo u naznačeni integral podatke za cikloidu.
,..---
T (dx) 2 + (dy) 2
2gy = Jot a2(2 2 eost) dt = t . @..
2ga(1 - cos t) Vg
Na "dno" tj. u točku T(arc, 2a) stiže se za vrijeme T = rc � .
Ako bi materijalna točka krenula iz točke To(xo, Yo) , onda potrebno vrijeme da stigne
na "dno" je
To = l
to
" ds
2g(y - Yo )
dt
a2(2 - 2 cos t)
2ag(cos to - cos t )
=
= Ai" ----- at =
"
�i
2 sin2(tI2)
= dt
[2 cos2(to/2) 1 ] - [2 cos2(tI2) - 1]
= rc� .
Posljednji integral izračunali smo supstitucijom u == cos t12 .
Primjer 14.20. Odredimo duljinu luka elipse. Neka su parametarske jednadžbe

x = a sint, y = b cos t, t = O -+ T(O, b).
Za duljinu elipse dobivamo:
s=4 1 Vl +(y' )2dx 4 10"/2 Vi(t)2

a
+ y(t)2dt =
1o ,,/ Ja2 cos2 t+b2 sin2 tdt =

,,/2
=4
=
1o
4a
2
JI E2
- sin2 tdt,
a2 - b2
a2
---
e2
- - - E
-
a2 -
2
Posljednji integral obično pišemo u obliku sljedeća dva integrala i to su tzv. eliptički
integrali prve i druge vrste.
Za praktične potrebe ti se integrali računaju razvojem podintegralne funkcije (binomni red)

u red i zatim integrira dobiveni red.
Neka je zadana neprekinuta funkcija f(x) na intervalu [a, b] i neka je f(x) ;?; O .
Rotacijom skupa
F = {(x, y ) I a � x � b, O � y � f(x) }
oko osi x nastaje tijelo i volumene takvih tijela smo već naučili određivati. Sad želimo
odrediti ploštinu (mjerni broj m2 ) plohe tako nastalog tijela. U tu svrhu vršimo aproksima
ciju tijela krnjim stošcima i ploštine plašteva tih stožaca daju približnu vrijednost ploštine
tijela. Nakon izvršene subdivizije intervala [a, bl obratimo pozornost na krnji stožac koji
se nalazi u intervalu [Xi-l , Xi] i čija je os OX . Njegovi polumjeri baza su
rl = f(xi- d , rz = f(xj ) .
Izvodnica tog stošca je dužina koja spaja točke A(Xi- I , f(Xi-d) i B(Xi , f(Xj» . pravac
koji prolazi tim točkama neka siječe os x u točki C . Razmotamo li plašt krnjeg stošca u
ravninu dobivamo dio kružnog vijenca čija je ploština jednaka
2 rl + rZ
p = nr . 1:J.s, r= - 2 -' I:J.S = d(A , B).
_
Sl. 14.20
Do tog iznosa dolazimo tako što od jednog kružnog isječka oduzmemo ploštinu dru
gog.
P nrzd(A, C) - n rl d(B, C) = nr2iz - nr1 /l .
Iz pravokutnih trokuta s oštrim kutom q1 , (pol otvora stošca) slijedi
rz = iz sin q1, rl = I I sin q1,
p = n sin q1 (/� - ID
= n sin q1(/l + 12)(12 - l d
2
= n(rl + r ) . 1:J.s = nr . 1:J.s.
2
Približna vrijednost ploštine je zbroj plašteva krnjih stožaca koje dobivamo subdivizijom
A . Dakle,
rl
2
P� n· L f(�i)ASi'
;= 1
Navedeno razmatranje upućuje nas kako definirati ploštinu rotacione plohe. Evo te
definicije.
Definicija 14.2. Ploština rotacionog tijela koje nastaje rotaciom skupa omeđenog lu-
kom L određenog funkcijom f(x) na intervalu [a, b] , tj. skupa F { (x, y ) I a � x �
256 1 4. PRIMJENE ODREĐENOG INTEGRALA
b, O � Y � f(x ) } iznosi
p = 2n lb f(x)ds 2n lb f(xhl1 + f'(x)2dx.

Primjer 14.21. Odredimo ploštinu kuglinog sloja. U tu svrhu uzmimo dio kružnice
čija je jednadžba x2 + = ? . između -r � a � x � b � r . Luk L je dio kružnice,
y2
njegova jednadžba je
y = Vr2 - x2, (dS)2 (1 + (y') 2 )(dx)2 = [ 1 + (�) 2] (dx )2

r
x = 2nr(b - a ) .
.
r -x
� 2 2d
Specijalno ako je a = -r . b r dobivamo ploštinu kugle, dakle ploština kugle je
P 2rn(r - ( - r)) = 4;n.
Primjer 14.22. Odredimo ploštinu rotacionog paraboloida. Pretpostavimo da skup

y)
F = { (x, I O � x, O � � y Ji
} rotira oko osi x . Ploština će biti jednaka
p = 2n r yds 2n r Ji/l + (yl) 2 dx = 2n r Ji )1 +

1 dx
Jo Jo Jo 4x
= n l J4x + ldx = n - . - (4x + 1)3/2 X = � [4x + 1)3/2 - 1 ] .

2 1
o X 3 4 l fi
6
Primjer 14.23. Odredi ploštinu tijela koje nastaje rotacijom luka L
y
a) lančanice = ch x oko osi x , O � x ,
b) sinusoide y sinx oko osi x , O � x � n/2 .
a) Za lančanicu dobivamo
p 2n lX l
chx J + Sh2 x x d
2n loX ch 2 xdx = 2 n loX l + ch 2x
2
dx
l
n(x + 2 sh 2x) .
b} Za sinusoidu dobivamo
["IZ
p = 2n
Jo
sinx Jl + cos2 xdx = 2n[ln( 1 + h) + h] .
Koristili smo supstituciju cosx sh t . Podsjećamo da je
ar shx ln[x + JI + x ] , 2 sh 2x = 2 sh x chx.
U mehanici imamo dva vrlo značajna pojma i to su static'ki moment i težište neke mase
koja može biti koncentrirana u jednoj točki ili raspoređena na pravcu, ravnini ili u prostoru.
Da bismo pojasnili te pojmove poslužimo se s jednostavnim primjerom.
Djeca se obično uživaju ljuljati na ljuljački. Analizirajmo malo detaljnije gibanje
ljuljačke. U tu svrhu idealiziramo IjuIjačku. Točku oko koje se može vrtiti ljuljačka smje
stimo u ishodište koordinatnog sustava; jednog dječaka mase ml , odnosno težine mig u
točku T(x I , O ) , X I > O , drugog, mase mz , težine mzg smjestimo na negativnom djelu osi
X u točku Tz(xz, O) . Nadalje pretpostavljamo da je djelovanje gravitacije Zemlje u smjeru
negativne osi y . U takvoj idealizaciji imamo djelovanje dviju paralelnih sila i one mogu
proizvesti rotacijU oko ishodišta. Djelovanje tih sila u vezi je s torzijom, (sila puta krak
sile) . Položaj ravnoteže tj. mirovanje postiže se ako je ukupna torzija jednaka nuli, dakle
i static'ki momenti, (masa puta udaljenost) moraju biti jednaki tj.
torzija. . . mlgx I + m2gx2 = O m lx l = - m2X Z . . . statički momenti.
===>
Static'ki moment mase m smještene u točci T u odnosu na pravac ili ravninujeprodukt

mase m i udaljenosti toc'ke T od pravca, odnosno ravnine.
U opisu ljuljačke vidimo da je ona u ravnoteži ako su statički momenti jednaki i da ta
jednakost nije vezana za Zemlju, Mjesec, Mars. . . (ne ovisi o g ).
Statički moment n masa mj smještenih na osi X u točkama s koordinatama Xi u
odnosu na os y je zbroj statičkih momenata pojedinih masa, dakle
n
L mixi (ml + m2 + . . . + mn )"i = Mi,
1=1
X je koordinata težišta.
Diskretna razdioba masa II ravnini. Statički moment n masa mj smještenih u
točkama Ti (X i, Yi ) u odnosu na os x , odnosno os y je
n
"'
L...J ml y "·
.
1=1 i=1
Odgovarajuće torzije bi bile (na Zemlji) My . g , Mx . g . Vidimo da je torzija "čudan"
produkt, sile i njezinog kraka, koja pomnožena s kutom daje radnju . Naime, za torziju
T = F . x vrijedi
T · e = (F · x) . e = F· (x · e) = F · s.
Sa s smo označili pripadni luk put. Postavlja se pitanje u koju točku T(x, y) treba
staviti masu M ml + mz + . . . mn koja daje istu torziju. Odgovor slijedi iz jednakosti
komponenata torzije:
M ·x · g (mlxl + mzxz + . . . mnxn )g,
M·y·g (ml Y I + mZY 2 + . . . mnY n )g,
- My E�I miY i Mx
X
M' y M =
M
Točku T(x, y) nazivamo težištem masa mi , i = 1 , 2, . . . n .
Neprekinuta raspodjela masa u ravnini. Neka je dana neprekinuta raspodjela masa

na luku An , koji je definiran neprekinutom funkcijom y f(x ) , zadanom na interva
lu [a, bl . Možemo pretpostaviti da je zadana linearna gustoća p(x) mase po tom luku .
Odaberemo li mali dio luka oko točke Ti(xj, f(xj» onda će na njemu biti masa ,
!J.m � p(xj ) Asj ===} dm = p(x ) · ds.

Ukupna masa na luku će biti
M =
l
b
p(x) . ds lb j p(x) 1 + JI (x)2dx .
Za statičke momente u odnosu na osi y . odnosno x dobivamo
My 1 x · dm = 1 X · p(xh /l + f'(x) 2dx,

b b •
= l y(x) . p(x) ..j1 + y' (x) 2 dx.

b
Mx
Koordinate težišta luka AR dane su izrazima
x =: � l x · P(x) ..jl + f'(x) 2dx,

b
y � l f(x) · p(x) ..jl + f'(x) 2dx.

b
Primjer 14.24. Odredimo težište homogenog luka kružnice
x 2 + l = ?-, O � x � r, y � O,
koji se nalazi u prvom kvadrantu .

Zadani luk ima os simetrije i to je pravac y = x . Prema tome težište se nalazi na tom
pravcu, dakle x = y . Parametarske jednadžbe tog luka su
n:
x= r cos t, y= r sin t, O � t � "2> p= konst.
x= My
M
= �.
M
11</2 r cos t . p . rdt
o
= __
l --:::- . . ? 2r
p· ·
r
p =
n:
y.
Odredimo statičke momente u odnosu na koordinatne osi homogenog pravokutnika čiji

su vrhovi A(x J , yd , B(X 2' yI J , C(X2 ' y2 ) , D(xJ, y2 ) . Vidimo da su mu stranice paralelne
s koordinatnim osima. Pretpostavili smo da je na pravokutniku jednoliko raspodjeljena
masa M tj . u svakoj točki je jednaka površinska gustoća
, p. Težište tog pravokutnika je
u njegovom centru tj . u sjecištu dijagonala.
Sl. 14.21
Za statički moment pravokutnika Mx u odnosu na os x vrijedi

. YI � Mx � M . Y2·
M
Izvršimo subdiviziju intervala [Y I , Y 2] na n jednakih djelova, 6.y (Y2 - Y J ) / n , i točkama =
subdivizije povučemo paralele s osi x . Dobivamo subdiviziju pravokutnika na manje pra

vokutnike za čije momente vrijedi analogna procjena. Zbroj njihovih statičkih momenata
daje statički moment polaznog pravokutnika. Dakle,
n n
2::> . (X2 - Xt}6.Y[y1 + (i - I)Ay] � Mx � L p . (X2 Xd [Y l + iAy].

i= l
Izvršimo naznačena sumiranja. uvažimo da je 6.y :::: ( yz - Y d/n . Za zbroj s lijeve strane
u gornjoj nejednakosti dobivamo kad n -+ oo :
n n
p L(X2 xtJ · 6.y . YI + p . L(X2 - x t}(Ay) 2 ( i l)

i=1 i=l
(kad n -+ oo .
Kao rezultat smo dobil i produkt mase M = P . P sa srednjom vrijednosti ordinata,

p :::: (X2 - Xt}(Y2 YI) je površina pravokutnika.
Ako izvršimo analogno sumiranje desne strane dolazimo do istog rezultata. Dakle,
statički moment pravokutnika u odnosu na os x je produkt ukupne mase M :::: p . P i
ordinate centra pravokutnika(Y2 + YI) /2 Potpuno analogno bismo došli do vrijednosti za
.
statički moment u odnosu na os y . Prema rečenom zaključujemo da su statički momenti

homogenog pravokutnika
Mx :::: M . "-=----'....::. My M.
X2 + XI
2 '
XJ}(Y2 - yd :::: p . P.
Prema ovim rezultatima slijedi da su koordinate težišta homogenog pravokutnika
x = My
_
M'
Primjer 14.25. Na slici je prikazana unija homogenog pravokutnika i kvadrata. Od
redi koordinate težista te unije.
y
(8.6)
4 8 9 x
Sl. 14.22
Težište prvokutnika je u točki TI (4, 3) , dok je težište kvadrata u Tz(9, 3) . Njihovi

statički momenti u odnosu na os x su Ml p . 48 · 3 = p . 148 , Mz = p . 4 · 3 p · 12,
Mx = 148 + 12 160 . Koordinate težišta su
48 . 2 + 4 . 9 1 32
x My
_
=
M 52=
Ako postoji os simetrije ili centar simetrije homogenog tijela, onda se težište nalazi
na toj osi odnosno u centru simetrije. Primjeti da pravokutnik ima dvije uzaj amno okomite
osi simetrije pa je težište u njihovom presjeku tj . u centru.
Težište homogenog "krivocrtnog" trapeza. Odredimo težište skupa

F= ((x, y ) ! a � x � b, O � y � f(x)},
tj. "krivocrtnog" trapeza. Taj pseudo trapez je zadan nekom neprekinutom funkcijom
f(x) � O u inetervalu [a, hl .
Izvršimo subdiviziju intervala [a, b l i točkama te subdivizije povucimo paralele s osi
y.Te paralele polazni pseudotrapez rastavljaj u u manje pseudotrapeze . Takve psudotrapeze
aproksimiramo pravokutnicima. To su pravokutnici
Pi = { (x, y) I Xi- I � X � Xi, O � f(�i ) }' �i E [Xi - I , X i], i = 1, 2, " · n .
Središta takvih pravokutnika su u točkama
X;-l + Xi f(�i)
T. (
I 2 ' 2 '
) 1 , 2" , · , n .
Statički momenti tih pravokutnika su
(Mx ) i f(�i ) . p . AP;

= --
2
Xi + XI- I .P Xi + X;- l
(MY)I = 2 . t.Pj 2 . f( �jJ: ) Oi
A X.
Zbrajanjem statičkih momenata dolazimo do odgovarajućih integralnih suma a zatim do

integrala kojim su određeni statički momenti i težište pseudotrapeza. Dobivamo sljedeće
izraze
M:c = '2
l l f(x) · pf(x)dx = '2 l f2(x)dx,
a
b
P
a
b
My l X · p . f(x)dx l X · f(x)dx.
b
P
b
Za koordinate težišta dobivamo
My I: X f(x )dx M:c l t P(x)dx

=- \ .
_ •
x- - -
_ _
_
' y=
M fa f(x)dx
b M 2 Ja f(x)dx
Primjer 14.26. Odredimo težište homogenog trokuta.

Koordinatni sustav postavimo tako da su vrhovi trokuta C(xJ , O) , A(X 2 , O) , B(O, v} ,
X2 - Xl = b i visina neka je u osi y , d( O, B) = v . Dokažimo da je ordinata težišta ji
jednaka v13 , tj. težište je udaljeno od stranice trokuta za jednu trećinu pripadne visine,
prema sličnosti i za jednu trećinu pripadne težišnice BB' . Dakle, težište se nalazi tamo
gdje je smješteno i po elementarnoj geometriji.
B(O,v)
B' O A(X2'O) x
SI. 14.23
Podijelimo trokut u male horizontalne pruge. Masa koja se nalazi u takvoj prugi je
dM = P X . dy , X je duljina horizontalne pruge.
. PO sličnosti trokuta slijedi omjer
b
X : b = (v - y) : v, =? X= · (v - y),
iV (v - y)dy = pb-
v
b b v2
dM = P - (v - y )dy,
. M=P - . p . p,
v v
.
o v 2
gdje je P = bv12 površina trokuta.
ji
M l
= -.
.---:!.
iV ydM = - iV -pb (vy l
M pP o pP o v
Budući da je postupak analogan u odnosu na preostale dvije stranice, možemo tvrditi da
je težište udaljeno od stranice trokuta za jednu trećinu udaljenosti nasuprotnog vrha od te
stranice.
262 1 4. PRIMJENE ODREĐENOG INTEGRALA
Dva Guldinova pravila * . Vrlo je vjerojatno ta pravila poznavao već u 3 . st. n. e.

Papo iz Aleksandrije, pa se u nekim knjigama ta pravila navode kao Papova (Pappus )
pravila. Prije nego iskažemo Guldinova pravila pretpostavimo da smo odredili težište
homogene polukružnice i homogenog polukruga. Naime, rotacijom polukružnice nastaje
kug1ina ploha i mi već znamo kako izračunavamo ploštinu rotacione plohe. Rotacijom
polukruga nastaje kugla, također nam je poznato kako izračunavamo volumen rotacionog
tijela.
TeoreYn 14.2. (Prvo Culdinovo pravilo.) Ploština plohe koja nastaje rotacijom
grafa L funkcije
L a � x � b, f(x) > O}
( (x, J(x)) I
oko osi x jednaka je duljini luka L pomnoženog s duljinom kružnice koju opiše težište tog
luka.
B'
Sl. 14.24
Dokaz. Rotaciom luka L oko osi x nastaje rotadona ploha, ( luk L ne siječe os oko
koje rotira). Za ordinatu težišta luka L čija je duljina s dobivamo
-l
s iV yds.
a
Put kojeg pređe težište luka L je 2ny . Prema tome je
2ny . s 2n iV yds.
Na desnoj strani je izraz za p)oštinu rotacione plohe.
Teorem 14.3. (Drugo Guldinovo pravilo. ) Volumen rotacionog tijela nastalog ro
tacijom dijela ravnine koji se nalazi s jedne strane osi rotacije jednakje ploštini tog dijela
ravnine pomnoženoj s duljinom puta što ga prevali njegovo težište.
,. Paul GuIdin ( 1 577-1643). švicarski matematičar

y h
e
I
:
I
I �
I
I
I
:I
I
I
I
I
I
I
I
a b x
Sl. 14.25
Dokaz. Pretpostavimo da je skup F iznad osi x i neka rotira oko nje. Skup F
zadajmo na sljedeći način
F = ((x, y ) I a � x � b, O � fl (X) � Y � Jz(x) } .

Ploština skupa F i statički moment dani su izrazima
p = lb fJ2 (X) - Ji (x)Jth, Mx � lb fJi(x) - fI2(x)] dx.

Prema tome je ordinata težišta
Y- =
Mx
=P.
l l lb fJz (x)
2
ftldx .
M 2 II
Iz dobivene ordinate i znajući izraz za volumen rotacionog tijela slijedi
P = n i fJi (x) - fl(x)] dx.

b
2ny ·
Primjer 14.27. Odredimo težište polukružnice i polukruga.

Možemo pretpostaviti da je gustoća na polukružnici p = l, dakle dm = pds ds .
Polukružruca je zadana parametarskim jednadžbama
x = r . cos e, y = r sin e,
.
dm = ds = r . de .
Apscisa težišta je x = O jer je polukružnica simetrična u odnosu na os y . za ordinatu
težišta dobivamo
Mx J r . sin e . rde
y= = O � e � n,
_
'
J rde
y=
M
l ? [- cos e]
ln 2r
rn O n
_ .
y y
-r r -r
SI. 14.26
Težište homogene polukružnice opiše put 2n . 2r n

, duljina luka je r . n . Ploština
rotacione plohe ( kugle) je prema prvom Guldinovom pravilu
p = 2ny· rn 2n · 2rn . rn = 4rn. ?
Odredimo i težište homogenog polukruga. Neka mu je gustoća jednaka l, i neka je zadan

jednadžbama
F = { (x, y) I -r � x� r, O � Y � r sin B, O � B � n}.
Zbog homogenosti i simetrije polukruga, +
(x2 y2 = ,:z) , zaključujemo d aje apscisa težišta
y = MMx 2 - 2"l Jr y2dx = 3n'

x =
O Za ordinatu dobivamo
_
_ 4r
r
Prema drugom Guldinovom pravilu j e volumen rotacionog tijela (kugla)
V = 2ny . ,:zn 2n · 3n4r ,:zn = 3?n

_ 4 .
Primjer 14.28. Odredimo Guldinovim pravilima volumen i ploštinu torusa_
Neka se krug polumjera r čije je središte S(O, R)
na osi y
vrti oko osi Njegovom x.
rotaciom nastaje lorus za koji pretpostavljamo da r < R.
Težište kruga je u njegovom
središtu 8(0, R) Prema prvom Guldinovom pravilu, ploština rotacione plohe je umnožak
_
duljine krivulje koja rotira i puta kojeg opiše težište krivulje. Dakle, ploština
jednaka
torusa je P
P 2m . 2Rn = 4rRn2 _
Volumen torusa V je umnožak ploštine skupa koji rotira i puta kojeg opiše težište, dakle,
V= ,:zn 2Rn 2,:zRn2 •
Rad. Neka se tijelo pod utjecajem sile F giba po pravcu i neka se pomakne za uda
ljenost !ls Pretpostavljamo da sila F ima stalan smjer ali inače ne mora biti konstantna.
_
Neka je F srednja vrijednost sile F na tom put 6.s . Rad W što ga je izvršila sila F
definiramo produktom sile i puta, tj.
W == F 6.s
- (newton x metar džul , J N - m) .
(Rad je skalami produkt vektora sile i vektora pomaka, W p o ru).
Ako sila F(x) djeluje na osi x od x = a do x = b , onda izvršimo subdiviziju tog

intervala i izračunamo rad na svakom intervalu te subdivizije i njihov zbroj je izvršeni rad .
Izvršeni rad što ga sila F(x) koja djeluje duž osi x od x = a do x b je
W= lb F(x)dx.
Hookov zakon. Elastičnu spiralu možemo stiskati ili rastezati, tj. mijenjamo njezinu
početnu "duljinu" xo , (zamišljamo da je spirala namotana na kružni valjak visine Xo ). U
nekom intervalu promjene "duljine" x vrijedi Hookov zakon. Taj zakon nam kaže koliku
silu F treba primijeniti da bi spirala promjenila početnu "duljinu" za "duljinu" x . Vezaje
linearna, tj. vrijedi
F = k · x, k je tzv. konstanta spirale.
F=kx
mg
Sl. 14.27
F = k ·x
0.05
Koliki je izvršen rad ?
0 05 ° 05 2 1 ° ·05
W = 1 . F(x)dx = 1 · 19.6xdx 19.6 -:'" 0.0245J
o o 2 o
Primjer 1 4.30. Pretakanje tekućina. Neka je posuda puna tekućine gustoće p .
Koordinatni sustav postavimo tako da posuda dotiče os x , težište je na osi y i ordintata
težišta Y T > O . za najvišu točku posude nekaje Y a . Izračunajmo koliki je rad potrebno
izvršiti da bismo podigli svu tekućinu za h iznad najviše točke tekućine.
Horizontalnim ravninama presjeci mo posudu i neka je površina presjeka na visini y
la P(y)dy.
jednaka P(y) . Diferencijal volumena, odnosno volumen tekućine je
dV = P(y) . dy, V
y
h
o x
Sl. 14.28
Masa. odnosno težina iznosi
dm = p · dV, m la pP(y)dy, F = g · m.
Potreban rad je jednak
W == la la y + hl . g . p . P(y)dy
-
= g ' la(a y)pP(y)dy + g . h la pP(y)dy

- W1 + W2.
Prvi dio izvršenog rada W1 je rad potreban da svu tekućinu podignemo na nivo a. Drugi
dio W2 == hgm je rad potreban da svu tekućinu podignemo od nivoa a za visinu h.
Ordinata težišta je
J ydm
YT ==
J dm '
YT .
J dm = J ydm.
Iz te jednakosti slijedi
YT ' g · la pP(y)dy = g · la y ' p ' P(y)dy,

YT ' g ' m = g · la ypP(y)dy.
Uvažavajući posljednj u jednakost za ukupan rad dobivamo izraz
W = Wl + W2 = g ' (a YT)m + g . hm = gml« a - yr) + hl ·

Prema tome, ukupan rad dobivamo kao da je sva tekućina u težištu i onda težinu te tekućine
pomnožimo s potrebnim putem.
Primjer 14.31. Pretakanje tekućina. Spremnik tekućine ispunjen je tekućinom gu

stoće p. On ima oblik kružnog valjka polumjera R = 1 .5 m i duljine L =7 m. Valjak
je u horizontalnom položaju ukopan II zemlju tako da mu je gornja izvodnica na dubini
D = 2 m. Koliki je potreban rad da se tekućina pretoči na visinu h= l m iznad nivoa
zemlje?
Težište tekućine je u središtu valjka, nalazi se na D + r = (2 + 1 .5) m ispod nivoa.

Potreban rad dobivamo da najprije pornnožirno težinu tekućine s polumjerom r zatim
torne dodamo rad koji je potreban da tekućinu podignemo od gornje izvodnice valjka za
D + h = 3 m.
h x
o
D
L
Sl. 14.29
Težina tekućine je
F = gpV = 9.8 1pR2n · L = 9.81 · n · p . 1 § · 7. N
Ukupni rad je
W = Wl + W2 = F . 1 .5 + F . (2 + 1 )
= F · 4.5 = V · p . g . 4.5 = 2 1 83 . 19 · P J.
Da bi postojao odredeni integral funkcije f(x) nužno (ali ne i dovoljno) je bilo

pretpostaviti sljedeće:
1. funkcija je definirana na zatvorenom intervalu [a, b]'
2. funkcija je ograničena na [a, bl .
Mi sad želimo definirati određeni integral funkcije f(x) i u nekim slučajevima kada nisu
ispunjena gornja dva uvjeta.
Razmatramo sljedeće mogućnosti:
1. interval nije zatvoren, npr., [a, b),
2. interval nije konačan, npr., [a, oo)
3. unutar intervala [a, bl funkcija nije omeđena,
ili neke njihove kombinacije. Za upravo navedene tri mogućnosti dajemo pripadne defini
cije određenog integrala koje u tom slučaju nazivamo nepravim integralima.
Definicija 14.3.
lb f(x)dx = Llim..... l f(x)dx

L
1.
a b a
100 f(x)dx = L-oolim l f(x)dx

L
2.
lb f(x)dx lCf(x)dx + lbf(x)dx

a a
3. =
= lim l c- f(x)dx + lim r f(x)dx,

E -O
e
a E ..... JC+E O
(gdje je u 3 . e točka u kojoj funkcija nije omeđena) . Nepravi integrali postoje ako postoje
navedeni limesi. I1ustrirajmo to s nekoliko jednostavnih primjera.
y y
y
Sl. 14.30
Primjer 14.32.
O (X)dx. .
il f
x
1. Zadana je funkcija f(x) = x i: O. Izračunaj
lxi '
dX
,
) =
fl x f=
dx
e) 1= e-Xdx,
l
2. a b)
3. f(x) = '
x2
l
X i: O, f(O) O,
il f(x)dx .
Izračunajmo navedene neprave integrale.

1 . f(x) = xE -l O) , [ -l,
- 1 lxi JO E O -1
dx
E
-
-l
J
�dx = lim o- e ( _ l ) = _ l ' lim x e = 1 .
..... -
-O l
2 . a)
= Jl X
L
I
Ld
lim -.:.
.....
lim Inx = OO,
..... ( )
L L 1
integral divergira. Nepravi integral ne postoji, tj. divergira =
b)
lim
f
L-oo JI
L
= lim _
X
�
L..... oo
1
L
= lim
L oo
(
X I l) ..... ( -Ll + l ) = 1.
14 . PRIMJENE ODREĐENOG INTEGRALA 269
Nepravi integral postoj i, tj. integral konvergira.

e)
lim
L..... oo
loL e-Xdx = lim _ e-x
L..... oo
( I)
L
o
=
L..... oo
-
lim (e L - l) l
=
Integral konvergira i vrijednost mu je l .

3.
O-' ( l dx ( xl l --E1 ) + Elim-O ( - X� llE ) ,
J E-O
dx
== lim -
-l
lim + lim
, .....0 x2 1, , ..... 0
ne postoje navedeni limesi, nepravi integral divergira.
il _�I -l l -21
Zašto sljedeći račun nije ispravan?
dx
l X
=
a a
Definicija 14.4.
1.
J-
oo
I(x)dx = lim
L..... oo -L J I(x)dx
Joo
L
2.
-
oo
I(x) dx = lim
J
L ..... oo - L
I(x)dx
Primjer 14.33. Izračunaj:
1. 1o 1 J Il +- xx dx, 2. 12{OO dx
3.
100 dx
-, 4. 1 00 ( 1 - th x)dx,
.fi'
12 x2 3 100
a xn
g· lb Cb x)m '
dx dX
5 dx , 7. -,
. o (x - l)2 (x - 3 ) a xm
Rješenja.
1 . Integral je nepravi jer podintegralna funkeij a nije ograničena na zadanom intervalu.
Pripadni neodređeni integral lako izračunamo. Naime,
I + x dx
J Jl -x J�
1 - x2
dx = arc sin x - � + c.
Vrijednost nepravog integrala je
l :� (arc sinx - � [-E) i + 1 . =
2. Integral divergira:
{''JO
12
dx
= lim
L..... oo
(2.fi)1 I L
2
= OO.
3 . Neka je n > 1 prirodan broj i a > O . Ako je n = 1 integral je divergentan.

x - n+ 1 ) I L
100 dx- = lim ( --- ( n1 l - --1 )
= -- lim --
1
a xn L-->oo -n + 1 a
n- l 1 - n L--> oo L - a
l
n 7'H .
- (n - l)an- 1 '
4.
L S hX
{OO ( l th x)dx = lim { (l + ) dX
Jo L-->oo Jo ch x
( ) I L= L--> oo (In eL - In chx)
_
= lim x - In 1 chxl lim

L-->oo . o
2
= lim ln � = ln lim eL �e L = ln 2.
L-->oo Ch L L-->oo + -
5. Integral je nepravi jer funkcija nije ograđena u točki x = 1 . Podintegralna funkcija
je racionalna i njezin prikaz pomoću parcijalnih razlomaka daje
r
2 [ 1 1
- .
1 3
+ .
1
dx.
]
Jo (x - 1 )2 2" x - I 2" x - 3
U gornjem zbroju integrala prvi i drugi su nepravi. Lako provjerimo da je već prvi integral
divergentan, dakle cijeli integral je divergentan.
6.
r oo dx
=
2 L-->oo (arc
lim tgx)
L
=
I
Jo 1 + X o ?:2.
l -m I L
1 00 �dm = lim _x__
7.
l= , m =j:. 1 ;
II x L-->oo 1 - m II
za m = l, l = limL--> oo [ln L - In aj = oo . Prema torne za m = 1 integral divergira. Neka

je m > l.
lim LI - m = lim e(l-m) InL = elill1L-oo ( l - m) 1o L = O .
L-->oo L-->oo
Integral konvergira za m ,
> 1 a divergira za m � 1.
8. m =j:. 1 .
lb (b -dxx)m = -'---(b .,--- x-'--- ) l--m- b-e
I=
. [a
(b a ) l -m _ e l-m ]
-
lim -
[-->0
I 1 -m "
= hm
e-->O
l - m 1 -m
Ako je m = 1 onda integral divergira, jer je u tom slučaju
1 = lim [In(b - a ) - In e] = oo.
e-->O
lim e - = lim e(1-m l lo E = O za O < m < 1 .
l m
E -->O [-->0
Prema tome, polazni integral konvergira za O < m < 1 i vrijednost mu je

(b a) l -m
l O < m < 1.
l -m
Ako je m � l integral divergira, tj . ne postoji.
Caucbyjev kriterij.
Cauchyjev kriterij daje nužne i dovoljne uvjete za postojanje nepravog integrala
L
1= ['''' f(x)dx = lim
L --+co
F(L) = lim
L -oo J
( f(x)dx
a
Ja
Caucbyjev kriterij. Da bi postojao limes funkcije F(L) kada L -+ oo nužno je i
dovoljno da bude
(Vl': > 0)(3B > a)(VLI )(VL2)(L I > B 1\ UZ > B)
Ll
=::} I F(Lz ) - F(Ld l = li LI
f(x)dx < l E.
Cauchyjev kriterij nije praktičan pa se umjesto njega koristi tzv. teorem O usporedi
vanju koji neposredno slijedi iz navedenog kriterija.
1 00 1 00
Teorem 14.4. Neka je If(x)1 � g(x) za a � x < oo . Ako konvergira integral
g(x )dx tada konvergira i integral f(x)dx .
Dokaz. Neka je E > O zadan. Postoji takav B da za svaki Ll > B i Lz. > B vrijedi
L2 L2
li
Ll
l
g(x)dx < E =::} I j� f(x)dx l � j� If(x) ldx � j
Ll LI L,
g(x)dx � E.
Prema Cauchyjevom kriteriju postoji dakle i integral funkcije f(x) .

Kao test funkcije obično uzimamo funkcije ..!:..- . e je konstanta.
xm
100 f{x)dx
U primjeru 14.33 dokazali smo da vrijedi: Ako je f(x) � ..!:..- za O < a � x < oo
xm
i m > l , onda postoji
( OO f(x)dx . �ko je f{x) � c i m � l, onda
Ja Xm a
100 -dx
divergira.
L
c > l
/00 -dx
konvergira za m
a xm
2. e
divergira za m� 1
a xm
Primjer 14.34. Integrali l .

{OO cosx , 2 . {OO e-.-.-ldx konverglraJu.
. .
JI JI
Znamo da je 1 . I I
cos x
7 �
l
x
2 ' 2 . e-
uspoređivanju konvergiraju i integrali naznačenih funkcija.
xl
� e-x pa prema gornjem teoremu o
•
.
U diferencijalnom računu upoznali smo jedan vrlo značajan operator D = d/dx , tj .

operator deriviranja. Tim operatorom djelujemo na funkciju i rezultatj e nova funkcija. Ka
žemo da taj operator preslikava funkciju u funkciju. Njegovo područje djelovanja je skup
funkcija definiranih na nekom otvorenom intervalu na kojem te funkcije imaju barem prvu
derivaciju u svak.0J točki tog intervala. Analogne interpretacije možemo dati i operatoru
integriranja (neodređeni integral funkcije je nova funkcija). Određenim integralom na za
tvorenom intervalu [a, bl funkciji pridružujemo broj. Sada upozoravamo na vrlo značajan
tip transformacija koje funkcijama pridružuju funkcije i koje su poznate pod zajedničkim
nazivom integralne transformacije. To su transformacije tipa
T(f(t )) = i: �(s, t )f(t )dt F(s), f(t ) 1----+ F(s).
Zadavanjem tzv. jezgre integralne transformacije K(s, t ) dobivaju se različite integralne

transformacije. Među njima je i Laplaceova transformacija kod koje je K(s, t) = e-st .
Nadalje, u Laplaceovoj transformciji pretpostavljamo da su sve funkcije na koje ona
djeluje jednake nuli za t < O . Prema tome, to su transformacije oblika
L{f(t ) } = lOCJ e-ptf(t )dt F(p), L{f(t ) } = F(p).
U tehničkim primjenama iz tradicionalnih razloga umjesto oznake s koristimo oznaku p ,

zatim umjesto varijable x koristimo oznaku t (vrijeme).
Primjer 14.35. Odredi Laplaceove transformacije funkcija: 1 . f( t) = 1 . 2. tn , 3.

eu , 4. sin a)! , 5. cos wt . 6. t2 + 3t + 4e-2t 7. f(t ) = 1 za t E (0, 1 ) , f( t) = O za
t E ( 1 , 2) , f(t + l ) = f(t) ; to je periodična funkcija.
Rješenje.
(_ )I
L
1. { OO e-pt . IdI lim '!'e-pt 1
h L OCJ
=
- P ° P
2. { OCJ e-pt . �dt
Jo
t n
=
e-_p
p
OCJ
I
t + � {OO e-pttn-I dt,
° p Jo
p > O, n E N
Nakon parcijalne integracije prvi pribrojnik jednak je nuli, zatim dobivamo:
L{tn } = � L{ �- I }, L{tn } n(n ;; 1 ) L{tn -2}

n!
L{ I" } n(n -
l)(n 2) . . · 2 · 1
=
pn
L{ to } = --
pn+1
14. PRIMJENE ODREĐENOG INTEGRAL A 273
e- Pl . eaJdt ::: -- , p > a

l
3.
100
o p-a
epl (p sin O)t - O) cos O)t)
J SlO O)tdt = p2 +. 2
+e
JJI '
4. eo
o)
L{sin O)t} = --;:--...,.

o)
epl (p cos O)t + O) sin O)t) e

cOS O)tdt -
J p2 + 0)2
_DI
5. eo - + =*
L{cos O)t} = p2 P 2
+ 0)
2 3
L {J(t) } p3 + pl + +
4
6.
p
=
7. Funkcija je periodična
2k
+
{OO e-ptf(t)dt = 'E { l e-pl dt
Jo k� J2k
1 I:: [ P(2k l) 1 - e-P 'E 2 k
=
e- + e-p2k] = (e- P ) =
P k=(} p .1:=0
1 - eP l l 1
= -- . =
p e -P
_ .
1 P l +
Zbrajanjem nastalog geometrijskog reda dobili smo rezultat. Analognim postupkom trans
formiramo periodičke funkcije u pripadni red funkcija u varijabli p.
Pogledajmo kako se transformira operacija deriviranja. Tu se misli na sljedeće. Ako
znamo transformirati funkciju f(t) kako transformiramo njezinu derivaciju? Rješenje je
vrlo jednostavno. naime parcijalnom integracijom dobivamo:
{= e-p1f'(t)dt = [e-ptf(t) ] Q + p . {= e-ptf(t)dt = fCO) + p . L{J(t) } .

Jo . Jo
Pretpostavljamo da je funkcija f(t) takva da je lim e-ptf(t) = O kada t -+ oo .
Prema tome vrijedi:
L{J(t)} = F(p) =* L{J' (t ) } = f(O) + p ' F(p) .

Kako koristimo Laplaceovu transformaciju? Evo ideje. Fizikalni ili neki tehnički
problem zapisujemo pomoću diferencijainih jednadžbi. Na primjer. imamo samo jedan
strujni krug u kojem se nalazi otpornik R (oma). kapacitet e (farada) na kojem je količina
naboja Q (kulona) , induktivitet L E ( volta) i
( henrija) , elektromotorna sila (baterija)
prekidač. Ako u trenutku t = O zatvorimo sklopku, krugom poteče struja I(t) , za koju
vrijedi 1(0) = O , I(t) = QI(t) . Za takav strujni krug vrijedi Kirchhoffov zakon, dakle
Ll'(t) + RI(t) + Q(t) E(t), 1(0 ) = O, Q(O) = o.

l
C
Iz te diferencijalne jednadžbe treba odrediti struju l(t) . U tu svrhu koristimo LapJa

ceovu transformaciju. Neka je
L{l(t)} = i(p), L{Q(t) } = q(p), L{E(t) } = e(p) .
Uz te oznake gornju diferencijalnu jednadžbu, nakon što smo na nju primjenili Laplaceovu
transformaciju, možemo zapisati u obliku
l
L · pi(p) + Ri(p) C q (p) = e(p) , i(p) = pq (p) .
Iz tih jednakosti dobivamo;
. p · e(p)
l(p) =
L[il + Rp + e-l
e(p)
q (p) =
L[il + Rp + e-I
E
{
__
L _��_--,
L
Sl. 14.31
Došli smo do izraza za struju i naboj u "donjem području" tj. znamo njihove Lapla
ceove transformacije. Struju l(t) i naboj Q(t) u "gornjem području" dobivamo pomoću
inverzne Laplaceove transormacije. Možemo zaključiti: problem formuliramo i zapišemo
u "gornjem" području. Laplaceovom transformacijom prevedemo u " donje područje". U
donjem području izračunamo potrebne veličine i zatim inverznom transformacijom (sa
savIjene su tablice Laplaceovih transformacija uobičajenih funkcija) odredimo tražene
funkcije.
Neka je zadana neprekidna monotono padajuća funkcija I(x) � O za x � O. Ozna-

oo
čimo an = I( n) , n = l, 2, . . ' . Time dobivamo red L an za kojeg vrijedi: red L I(n)

i integral !OO I(x)dx konvergiraju ili divergiraju istodobno. n",1
Funkcija I(x) je integrabilnajer je monotona i za njezinu primitivnu funkciju vrijedi:
F(x) = !X I(x)dx, F'(x) = I(x) > O

tj. F(x) je rastuća funkcija . Kada x -+ oo može postojati njezin konačan limes. recimo
neka je to I . i u tom s lučaju kažemo da odgovarajući nepravi integral konvergira i da mu
je I vrijednost.
[n, n l]
l) · l an+ l Jrn +l
Za površina ispod grafa funkcije f(x) u intervalu x E + vrijedi:
f(n + � f(x)dx � f(n) · l an·

=
�an+l � In+l = 100

Zbraj anjem gornjih nejednakosti slijedi
� f(x)dx f(x)dx � �an.

Iz tih nejednakosti j e vidljivo, konvergencija nepravog integrala povlači konvergenciju reda
i obrnuto.
y
l 2 3 4
Sl. 1432
n n + l
x
Primjer 14.36. Ispitaj konvergenciju redova:
oo l
oo
l f: Inn
1.
n=l np,
L 2.
n=2 -n.--=--·
L 3.
n=2 4.
Primjenjujemo integralni test konvergencije.

1. Ako je p
l. =
l . onda je to harmonijski red za koji znamo da divergira. Ako je
p < onda su članovi veći od članova divergentnog harmonijskog reda pa prema teoremu
O uspoređivanju redova i on divergira. Dakle, preostaje slučaj p > Dokažimo da u tom l.
l, /.00l
slučaju red konvergira.
l dx x-p.;.1 L 1
= p> =
Il = -- ,
.
hm
L_oo -p + 1 P- l
f(x)
xP ' xP
2. Sada je f(x) =
x x
[2 OO d: == =]
[ supstitucija In x == [ OO du
2
= �-p++ l 1l00n 2 (p l)
u
J X
ln x Jln uP
l , (ln 2 )P- l '

p> l
Red divergira za
p
� l p
a konvergira za p > 1.
3.
f (x )
ln x
100 -
In x
dx
[ l
- . lnx
= -
] oo 1 00
+
dx
-
�' 2 X2 X 2 2 X2
R ed je konvergentan.
l
4. Red je divergentan.
1
ln(n ! ) = ln 1 + In 2 + . . . + In n < n . I n n, -- > -- .
In(n ! ) n Inn
Članovi reda su veći od članova divergentnog reda, vidi 2. zadatak.

(Biblioteka Primijenjena Matematika) Petar Javor - Matematička Analiza 1-Element (2003) PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

(Biblioteka Primijenjena Matematika) Petar Javor - Matematička Analiza 1-Element (2003) PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Doc. dr. sc.

Docent Fakulteta elektrotehnike i računarstva

Slog, crteži i prijelom

Nijedan dio ove knjige De smije se preslikavati niti umnažati

Ova knjiga pisana je prema novom nastavnom planu Fakulteta elekt­

U Zagrebu, listopada 1995.

1. ELEMENTI LOGIKE I TEORIJE SKUPOVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1

1. Matematicka logika . . . . . . . . . . . . . . .1 7. Algebra predikata . . . . . . . . . . . . . . . .9

1.1. Matematicka logika

Cilj je ovog poglavlja upoznati citatelja s osnovnim i najvaznijim pojmovima i oznaka-

6. Postoji ravninski trokut u kojem je zbroj kutova veći od 180o .

Osnovne objekti koje proucavamo u matematickoj logici su elementarni sudovi —

1.2. Logicke operacije

Definirajmo operacije kojim od jednostavnih sudova pravimo slozene.

Disjunkcija _ . Operacijom _ citaj “ili” iz danih sudova x i y izgradujemo

od zadanih sudova x i y . x ! y citamo na razne nacine: “iz x slijedi y ”, “ x implicira

Pomoću tablica istinitosti mozemo vrlo jednostavno provjeriti da logicke operacije:

1.3. Formule algebre sudova

1. Alfabet. Sudove oznacavamo slovima x y z : : :

To su operacije: negacija, konjunkcija, disjunkcija, implikacija, ekvivalencija,

Identicki istinite formule algebre sudova. Prilikom donosenja zakljucaka koristimo

Primjer 1.2. a Podimo od dva suda. p  

8. Modus tollens dual modus ponensa

1.4. Algebra elektrickih prekidaca

U algebri sudova temeljni zadatak je ispitivanje istinitosti slozenih sudova. Tu se

Jedinicni sudovi. Neka je zadan predikat P x na skupu S . Ako je a element

Univerzalni kvantifikator 8 . Upoznajmo jos dva nacina kako iz danog predikata

Egzistencijalni kvantifikator 9 . Neka je P x predikat na skupu S . Polazeći od

Primjer 1.3. 1. 9x x + 7 = 35 je istinit sud na skupu realnih brojeva.

1.7. Algebra predikata

Neka su zadana dva predikata P x i Q x na skupu S . Ona su jednaka i pisemo

Primjer 1.4. Neka je P x predikat–svojstvo: “biti Hrvat”, a Q x predikat–

O pojmu skupa. U matematici ne definiramo samu rijec skup, nego aksiomima

Prazan skup. Ako je S bilo koji skup, onda podskup

1.9. Algebra skupova

Neka je S zadan skup i neka su A i B podskupovi. Definirajmo dvije operacije,

Iz definicije presjeka A  B slijedi da dva skupa imaju zajednickih elemenata ako

Komplement skupa. Neka je A podskup skupa S . Komplement skupa A u odnosu

Teorem 1.2. Za bilo koje skupove A B C algebre skupova F vrijedi:

Prema definiciji kartezijeva produkta ocito je A B =B A onda i samo onda ako

Teorem 1.3. Za kartezijev produkt vrijede ovi zakoni distribucije:

Pojam funkcije jedan je od najvaznijih u matematici. Zapravo, matematicki nacin

Skup svih takvih parova nazivamo grafom funkcije.

Za y kazemo da je funkcijska vrijednost funkcije f za vrijednost x ili x se preslikava

Primjer 1.7. Funkciju definiranu na skupu S i s vrijednostima u istom skupu, koja

Jednakost funkcija. Za dvije funkcije f i g kazemo da su jednake ako su one jedna-

Surjekcija. Za svaku funkciju vrijedi:

Primjer 1.8. Nije tesko provjeriti da je funkcija

bijekcija sa skupa svih realnih brojeva R na otvoreni interval I = 1 1 . Ocito je

Kompozicija funkcija. Neka su zadane dvije funkcije f : A ! B i g : C ! D , kod

Ovako definiranu funkciju nazivamo kompozicijom funkcija f i g i oznacavamo s

Sl. 1.8 Kompozicija funkcija

Kompozicija funkcija je asocijativna, tj. vrijedi

Potpuno analogno mozemo zadati podskup kartezijeva produkta skupova X i Y . U tu

Relacija. Relacija U na skupu X Y je njegov podskup. Takve relacije nazivamo

Korektan je zapis: 5 5 2= , 3 4 2? ali je neuobicajen. Obicno koristimo oznacava-

Specijalne binarne relacije. Navedimo neke binarne relacije na A A koje vrlo

Ako za relaciju U na skupu X vrijede samo 2. i 3., onda kazemo da je na X zadan

Primjer 1.9. 1. Relacija manje na skupu R je linearni uredaj. Promotri relacije:

Mnozenje relacija. Neka su zadane relacije na skupu X: To su dakle podskupovi

1.12. Booleova algebra

Ucinimo sljedeće pretpostavke: Neka su na skupu S definirane dvije binarne opera-

Aksiomi Booleove algebre. Za svaki x y z 2 S vrijede svojstva:

Ova knjiga pisana je prema novom nastavnom planu Fakulteta elekt

Primjer 1.2. a Podimo od dva suda. p

Iz definicije presjeka A B slijedi da dva skupa imaju zajednickih elemenata ako

Možemo zaključiti da iz Au (i ostalih aksioma) slijedi Arhimedov teorem, što sim

različitih elemenata - podvrgavaju istim zakonima. Stoga možemo poistovjetiti komp

Kompleksno konjugiranje. U skupu kompleksnih brojeva definiramo jednu jednos