Matematicka Analiza, Skripta I, Krizmanić (Profesorove)

Matemati£ka analiza 1
skripta za kolegij Matemati£ka analiza 1
Danijel Krizmani¢
Sadrºaj
Uvod 1
1 Polje realnih brojeva 5
1.1 Skupovi N, Z i Q . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.2 Skup R i brojevni pravac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.3 Apsolutna vrijednost realnog broja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
1.4 Omeen skup. Supremum i inmum . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
1.5 Aksiomi polja R . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
1.6 Kartezijeva ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
1.7 Polje kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
1.8 Binomna formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
2 Funkcije 33
2.1 Pojam funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
2.2 Funkcije zadane formulom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
2.3 Klasikacija realnih funkcija pomo¢u grafa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
2.4 Polinomi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
2.5 Kompozicija funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
2.6 Inverzna funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
2.7 Eksponencijalna funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
2.8 Trigonometrijske funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
3 Nizovi 52
3.1 Niz i podniz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
3.2 Limes niza realnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
3.3 Operacije s konvergentnim nizovima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
3.4 Limes superior i limes inferior . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64
4 Neprekidnost funkcije 66
4.1 Neprekidnost funkcije u to£ki . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
4.2 Svojstva funkcija neprekidnih u to£ki . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
4.3 Funkcije neprekidne na segmentu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
5 Limes funkcije 85
5.1 Denicija limesa funkcije i osnovna svojstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
5.2 Jednostrani limes . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89
i
Sadrºaj ii
6 Derivacija 95
6.1 Motivacija i denicija derivacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
6.2 Osnovna svojstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
6.3 Derivacije elementarnih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105
6.3.1 Potencije i korijeni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105
6.3.2 Trigonometrijske i arkus funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105
6.3.3 Eksponencijalna funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107
6.3.4 Hiperbolne i area funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
6.4 Derivacija funkcije zadane parametarski . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109
6.5 Teoremi srednje vrijednosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110
6.6 Monotone, konveksne i konkavne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
6.7 Ekstremi funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122
6.8 Asimptote . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 126
7 Dodatak 130
Bibliograja 135
ii
Uvod
Ukratko ¢emo ovdje uvesti i opisati neke oznake i pojmove, koji su uobi£ajeni u matematici, a kojima
¢emo se sluºiti u ovom kolegiju. Te pojmove posebno prou£avaju druge matemati£ke discipline,
poput osnova matematike i matemati£ke logike, i pri tome koriste formalnu matemati£ku strogost u
pristupu tim pojmovima. Za na²e potrebe, u uvodnom kolegiju iz matemati£ke analize, bit ¢e dovoljna
tzv. intuitivna matemati£ka strogost.
Jedan od temeljnih pojmova u matematici je pojam skupa. Skup ne deniramo, no intuitivno ga
zami²ljamo kao kolekciju nekih objekata za koje kaºemo da su elementi ili £lanovi skupa. Skupove
¢emo ozna£avati velikim tiskanim slovima A, B, C, . . . injenicu da neki objekt x pripada skupu A
zapisujemo x∈A i £itamo x je element skupa A. Simbol x∈
/A ¢e ozna£avati £injenicu da objekt x
ne pripada skupu A. Skup koji nema niti jedan element zovemo prazan skup i ozna£avamo s ∅.
Smatramo da je skup zadan ako za svaki objekt moºemo re¢i pripada li tom skupu ili mu ne pripada.
Ako skup ne sadrºi previ²e elemenata, moºemo ga zapisati eksplicitno, kao npr. A = {0, 1, 2}. Ako
skup ima mnogo elemenata, moºe biti te²ko ili £ak i nemogu¢e popisati sve njegove elemente, pa se u
tom slu£aju skup opisuje pomo¢u tzv. karakteristi£nog svojstva. Neka je p neko svojstvo, te neka p(x)
ozna£ava £injenicu da objekt x ima to svojstvo. Tada je sa {x : p(x)} opisan skup £iji svi elementi
(i samo oni) posjeduju svojstvo p. Primjer tako opisanog skupa je B = {x : x = n2 , n ∈ N} =

{1, 4, 9, 16, . . .}.
Ako su AiB skupovi sa svojstvom da je svaki element skupa A ujedno i element skupa B , kaºemo
da je A podskup od B i pi²emo A ⊆ B. Za skupove AiB kaºemo da su jednaki i pi²emo A=B ako
vrijedi A ⊆ B i B ⊆ A, tj. ako se skupovi AiB sastoje iz istih elemenata.
Sada ¢emo denirati nekoliko operacija sa skupovima pomo¢u kojih se od zadanih skupova formi-
raju novi skupovi. Neka su AiB podskupovi nekog skupa U. Skup svih elemenata iz U koji pripadaju
1
SADRAJ 2
barem jednom od skupova AiB zovemo unija skupova A i B , te ozna£avamo A ∪ B. Prema tome je
A ∪ B = {x ∈ U : x ∈ A ili x ∈ B}.
Skup svih elemenata iz U koji pripadaju i skupu A i skupu B zovemo presjek skupova A i B, te
ozna£avamo A ∩ B. Dakle, vrijedi
A ∩ B = {x ∈ U : x ∈ A i x ∈ B}.
Ako je A ∩ B = ∅, kaºemo da su skupovi A i B disjunktni. Razlika skupova A i B je skup, u oznaci
A \ B, koji se sastoji iz svih onih elemenata skupa A koji ne pripadaju skupu B, tj.
A \ B = {x ∈ U : x ∈ A i x ∈
/ B}.
Kroz kolegij ¢emo £esto koristiti i neodreene zamjenice svaki (oznaka ∀) i neki (oznaka ∃).1 Tako
¢emo npr. re£enicu Postoji prirodan broj m takav da za svaki prirodan broj n vrijedi m · n = n.
zapisati kao
(∃ m ∈ N) (∀ n ∈ N) m · n = n.
Ponekad se, kada ne prijeti opasnost zabune, izostavlja univerzalni kvantikator ∀, ali se on po-
drazumijeva. Tako se npr. umjesto zapisa
(∀ x ∈ R) (∀ y ∈ R) x + y = y + x
koristi kra¢i zapis
x + y = y + x, x ∈ R, y ∈ R.
Osnovni pojam neke (matemati£ke) teorije je u pravilu jednostavan pojam, koji se smatra poz-
natim, pa ga ne opisujemo pomo¢u drugih pojmova te teorije. Denirani pojam je pojam kojeg
opisujemo (tj. deniramo) pomo¢u osnovnih i prethodno deniranih pojmova. Aksiom za neku te-
oriju je polazna tvrdnja koja se bez dokaza prihva¢a kao istinita. Teorem u okviru neke teorije je
tvrdnja £ija se istinitost dokazuje, tj. izvodi logi£kim zaklju£ivanjem iz aksioma i ve¢ dokazanih te-
orema te teorije. Teorem koji sluºi kao etapa u dokazu sloºenijeg (i vaºnijeg) teorema zovemo lema,
dok teorem koji je jednostavna posljedica nekog drugog, ve¢ dokazanog teorema, i £iji je dokaz toliko
o£igledan da ga obi£no ispu²tamo, zovemo korolar.

1∀ predstavlja univerzalni kvantikator, a ∃ egzistencijalni kvantikator. ∀x £itamo za svaki x, dok ∃x £itamo
postoji x (te ∃! x £itamo postoji jedinstveni x).
SADRAJ 3
Tipi£an teorem u matematici je tvrdnja oblika a ⇒ b, pri £emu su a i b oznake za izjave (ili
sudove), tj. smislene re£enice koje mogu biti istinite ili laºne (ali ne i oboje), te a⇒b vrijedi ako je
zadovoljeno sljede¢e:
kad god je a istinito, istinito je i b
(to zna£i da a ⇒ b ne vrijedi jedino u slu£aju kada je a istinito i b laºno). Ovdje je a pretpostavka, a b
zaklju£ak. Simbol ⇒ £itamo povla£i ili implicira. Za dokazati da tvrdnja a ⇒ b vrijedi pretpostavit
¢emo da je a istinito i onda pokazati da je i b istinito. Ako vrijedi a ⇒ b, re¢i ¢emo da je a dovoljan
uvjet za b, odnosno da je b nuºan uvjet za a. esto ¢emo teoreme dokazati pomo¢u lanca implikacija
a ⇒ c1 , c1 ⇒ c2 , c2 ⇒ c3 , ..., cn ⇒ b. U tom slu£aju govorimo o direktnom dokazu. Osim ovog
tipa dokaza u kolegiju ¢emo koristiti i indirektan dokaz, pri £emu ¢emo, pored pretpostavke da je a
istinito, pretpostaviti da je b laºno. Ako na temelju toga pokaºemo da je neka tvrdnja istovremeno
istinita i laºna (²to ne moºe vrijediti),

2 zaklju£it ¢emo da je pretpostavka da je b laºno kriva (ukoliko
ja a istinito), pa b mora biti istinito. Takav dokaz zovemo dokaz kontradikcijom.
Nadalje, pi²emo a⇔b (i £itamo `a je ekvivalentno s b") ako vrijedi sljede¢e:
kad god je a istinito, istinito je b, te kad god je a laºno, laºno je i b.
Pri tome vrijedi a⇔b ako i samo ako vrijedi a ⇒ b i b ⇒ a.

U okviru kolegija trebat ¢emo negirati odreene izjave koje sadrºe kvantikatore, pri £emu je
negacija izjave a izjava u oznaci ¬a (²to £itamo nije a"), koja je istinita onda i samo onda kada je
a laºno. Ilustrirat ¢emo to ovdje na dva primjera. Negacija izjave Svaki prirodan broj je paran. je
izjava Postoji prirodan broj koji nije paran. Ako s p(x) ozna£imo Prirodan broj x je paran, tada
vrijedi
¬((∀ x ∈ N) p(x)) ⇔ (∃x ∈ N) ¬p(x).
Negacije izjave Postoji prirodan broj n takav da je n2 = 2. je izjava Za svaki prirodan broj n je
n2 ̸= 2. Ako s q(n) ozna£imo n

2
= 2, tj. izjavu Kvadrat prirodnog broja n je 2., imamo
¬((∃ n ∈ N) q(n)) ⇔ (∀ n ∈ N) ¬q(n).
Na kraju ovog uvoda spomenimo da ukoliko vrijedi a ⇒ b, tvrdnje b⇒a i ¬a ⇒ ¬b ne moraju
vrijediti. Npr. re£enica Ako je prirodan broj ve¢i od 20, tada je ve¢i i od 10. je istinita, ali re£enice
2U ovom slu£aju kaºemo da smo dobili kontradikciju.

SADRAJ 4
Ako je prirodan broj ve¢i od 10, tada je ve¢i i od 20. i Ako prirodan broj nije ve¢i od 20, tada nije
ve¢i ni od 10. su laºne.

3
3 No tvrdnja a⇒b vrijedi ako i samo ako vrijedi ¬b ⇒ ¬a (obrat po kontrapoziciji).

Poglavlje 1
Polje realnih brojeva
1.1 Skupovi N, Z i Q
U ovom kolegiju vaºnu ¢e ulogu imati razni skupovi, posebno skupovi koji nemaju kona£no mnogo
elemenata. Prvi skup ovakvog tipa je skup prirodnih brojeva, kojeg ozna£avamo sa N. Njegovi £lanovi
su prirodni brojevi 1, 2, 3, . . ., tj. N = {1, 2, 3, . . .}. Pri ovom opisu koristimo znak ... (to£kice), jer
je skup N beskona£an, pa ne moºemo eksplicitno ispisati sve njegove £lanove. Skup N se formalno
opisuje pomo¢u svojstava koji ga karakteriziraju. To su Peanovi aksiomi skupa N:
(1) 1∈N ( 1 je prirodan broj).
(2) (∀ n ∈ N) ∃ s(n) ∈ N (svaki prirodan broj ima sljedbenika).
(3) (∀ m, n ∈ N) s(m) = s(n) ⇒ m = n (razli£iti prirodni brojevi imaju razli£ite sljedbenike).
(4) (∀ n ∈ N) s(n) ̸= 1 ( 1 nije sljedbenik niti jednog prirodnog broja).
(5) Neka je S⊆N takav da vrijedi:
(i) 1 ∈ S,
(ii) (∀ n ∈ N) n ∈ S ⇒ s(n) ∈ S .
Tada je S = N.
Svojstvo (5) se zove aksiom matemati£ke indukcije. Svaki skup za kojeg vrijede Peanovi aksiomi
poistovje¢ujemo sa skupom N.1

Na skupu N pomo¢u funkcije sljedbenika mogu se denirati binarne operacije zbrajanja i mnoºenja :
1 Jedna realizacija skupa N je npr. N = {∅, {∅}, {{∅}}, {{{∅}}}, . . .}, gdje je sljedbenik deniran sa s(x) = {x} za
svaki x ∈ N.
5
Poglavlje 1. Polje realnih brojeva 6
1. zbrajanje: (∀ n, m ∈ N) n + m = s(s(s(. . . s(n) . . .))).

| {z }
m puta
2. mnoºenje:
(i) (∀ n ∈ N) n · 1 = n,
(ii) (∀ n, m ∈ N) n · s(m) = n · m + n.
Tako npr. imamo n + 1 = s(n), te n · 2 = n · s(1) = n · 1 + n = n + n. Na skupu N moºemo denirati i
relaciju ureaja < (pomo¢u koje moºemo usporeivati bilo koja dva razli£ita prirodna broja, tj. re¢i
koji je manji ili ve¢i od drugog):
(∀ n ∈ N) n < s(n),
pa imamo 1 < 2 < 3 < . . . < n < n + 1 < . . ..2 Skup N nema najve¢eg elementa, a najmanji element
je 1.
Ve¢ u osnovnoj ²koli u£i se rje²avati razne jednadºbe. Jedna od najjednostavnijih je jednadºba
oblika x + a = b, gdje su a i b prirodni brojevi. Za a = b = 1 tako imamo jednadºbu x + 1 = 1,

koju ne moºemo rije²iti u skupu N, tj. ne postoji x ∈ N sa svojstvom da je x+1 = 1 (u su-
protnom bi 4. Peanov aksiom bio prekr²en). Stoga uvodimo novi (ve¢i, pro²ireni) skup u kojem
¢e ova jednadºba imati rje²enje. Tako dolazimo do skupa cijelih brojeva Z = −N ∪ {0} ∪ N =
{. . . , −n, . . . , −2, −1, 0, 1, 2, . . . , n . . .}.3 . Skup Z nema ni najmanjeg ni najve¢eg elementa, te vrijedi
N ⊆ Z. Opreracije zbrajanja i mnoºenja se lako pro²iruju na £itav skup Z. Za −m, −n ∈ −N stavimo
(−n) + (−m) = −(n + m). Za −m ∈ −N i n ∈ N imamo dva slu£aja:
(i) ako je n ≥ m, tada (∃ k ∈ {0} ∪ N) n = m + k , pa stavljamo (−m) + n = k ;
(ii) ako je m > n, tada (∃ k ∈ N) m = n + k , pa stavljamo (−m) + n = −k .
Nadalje, za −n, −m ∈ −N stavljamo (−n) · (−m) = n · m, a za −m ∈ −N i n ∈ N stavljamo
n · (−m) = −(n · m). Kona£no, za n ∈ Z stavljamo n+0 = n i n · 0 = 0. Operacije zbrajanja i
mnoºenja na skupu Z su asocijativne i komutativne (Gulja² [3], str. 4-5).
Ako sada promatramo rje²ivost jednadºbe a·x = b za a, b ∈ Z, pokazuje se da ona, ve¢ za npr. a = 2
i b = 1, nema rje²enje u skupu Z. Zato pro²irujemo skup Z sa svim rje²enjima jednadºbe n · x = m,
{m }
gdje su n ∈ N i m ∈ Z. Tako dolazimo do skupa racionalnih brojeva Q = : m ∈ Z, n ∈ N .
n
2 Odmah imamo i ureaj ≤: (∀ n, m ∈ N) n ≤ m ⇔ (n < m ili n = m).
3 Uz pro²irenje ureaja: −1 < 0 < 1 i (∀ n, m ∈ N) n < m ⇒ −m < −n.
Vrijedi N ⊆ Z ⊆ Q. Ureaj sa skupa Z moºemo lako pro²iriti na skup Q tako da stavimo
( m p ) m p
∀ , ∈Q ≤ ⇔ m · q ≤ p · n.
n q n q
Takoer i operacije zbrajanja i mnoºenja pro²irujemo sa skupa Z na skup Q tako da stavimo:
( m p ) m p m·q+p·n
(i) ∀ , ∈Q + = ,
n q n q n·q
( m p ) m p m·p
(ii) ∀ , ∈Q · = .
n q n q n·q
Skup Q nema ni najve¢eg ni najmanjeg elementa, te je gust u sebi, tj. izmeu bilo koja dva racionalna
broja a i b (a < b) postoji barem jedan racionalan broj, odnosno postoji c∈Q a < c < b.
takav da je
a+b
Ovo svojstvo se zove gusto¢a skupa Q, a moºe se pokazati tako da se naprosto uzme c= .
2
√
Primjer 1.1. Vrijedi / Q.4
2∈
√
Naime, pretpostavimo suprotno, tj. da je 2 ∈ Q. Tada postoje m ∈ Z i n ∈ N takvi da je
√ m √ m
2= . Kako je 2 > 0, to je m > 0. Razlomak potpuno skratimo, tj. uzmemo da su m i n
n n √ m
relativno prosti (tj. ako je m = p · r i n = q · r za p, q, r ∈ N, onda je r = 1). Iz 2= kvadriranjem
n
dobivamo 2n = m . Zaklju£ujemo da je m , pa dakle i m paran broj, tj. m = 2p za neko p ∈ N.
2 2 2
Sada (2p)2 = m2 = 2n2 povla£i 2p2 = n2 , ²to zna£i da je i n paran broj, tj. n = 2q za neko q ∈ N.
Dakle, m = 2p i n = 2q , ²to je u kontradikciji s pretpostavkom da su m i n relativno prosti. Zna£i,
√ √
pretpostavka 2 ∈ Q vodi na kontradikciju, pa zaklju£ujuemo da 2 ∈ / Q.5
1.2 Skup R i brojevni pravac

Na danom pravcu p proizvoljno odaberemo to£ku O (zvat ¢emo je ishodi²te ) i to£ku E desno od O
(zvat ¢emo je jedini£na to£ka ). Smjer s lijeva na desno ozna£imo kao pozitivan (a suprotan smjer je
onda negativan ). Duºinu OE zovemo jedini£na duºina.
Na pravcu moºemo prikazati cijele brojeve na sljede¢i na£in. To£ki O pridruºimo broj 0. Pozitivan
cijeli broj n pridruºimo to£ki na pravcu koju dobijemo nano²enjem jedini£ne duºine (iz ishodi²ta) u
4
√ √
2 je pozitivan realan broj £iji je kvadrat jednak broju 2. Rezultat da 2 nije racionalan broj bio je poznat
Pitagorejcima oko 500 godina prije Krista.
5 Ovim smo primjerom ujedno i ilustrirali primjenu metode kontradikcijom ili metode suprotnog u dokazivanju neke
tvrdnje.
pozitivnom smjeru n puta. Sli£no, negativan cijeli broj n pridruºimo to£ki koju dobijemo nano²enjem
jedini£ne duºine u negativnom smjeru n puta.
1
Sada ºelimo na prvacu prikazati i racionalne brojeve. Prvo ¢emo prikazati brojeve (n ∈ N, n ≥ 2).
n
Odaberemo neki pravac kroz O koji nije paralelan s pravcem p i na njemu, po£ev²i od to£ke O nanesemo
n jednakih duºina. Tako dobivamo to£ke A1 , A 2 , . . . , A n . Spojimo to£ke An i E te vu£emo paralelu s
EAn kroz A1 . S En ozna£imo to£ku u kojoj ta paralela sije£e pravac p. Prema Talesovom teoremu o
1
proporcionalnosti (Pavkovi¢ i Veljan [9], str. 224) vrijedi |OEn | = |OE|. To£ki En pridruºimo broj
n
1
.
n
m
Broj ∈ Q (m ∈ Z, n ∈ N) pridruºimo to£ki A koju dobivamo nano²enjem duºine OEn m puta
n
(od ishodi²ta), i to u pozitivnom smjeru ako je m > 0, a u negativnom smjeru ako je m < 0. Dakle,
m m
proizvoljnom racionalnom broju odgovara jedinstvena to£ka A na pravcu (a je jedinstveni
n n
racionalan broj koji odgovara to£ki A). To£ka pravca kojoj na navedeni na£in odgovara racionalan
broj zove se racionalna to£ka.

Sada se postavlja pitanje jesu li na ovaj na£in dobivene sve to£ke na pravcu p, tj. predstavlja li
svaka to£ka na pravcu neki racionalan broj? Konstruirajmo to£ku koja je od ishodi²ta O udaljena
za duljinu dijagonale kvadrata sa stranicom duljine 1. Tako dobivamo to£ku B, koja na temelju
√ √ √
Pitagorinog pou£ka odgovara broju 2, tj. vrijedi |OB| = 2. Kako 2∈
/Q (Primjer 1.1), to£ka B
nije racionalna to£ka na pravcu. Dakle, na pravcu ima to£aka koje nisu racionalne. One predstavljaju
tzv. iracionalne brojeve (pa ih zovemo iracionalne to£ke ). Racionalne i iracionalne to£ke zajedno
predstavljaju skup realnih brojeva R. Ozna£imo s I skup iracionalnih brojeva.

6 Tada je I = R \ Q.
Neka je sada d ∈ I. Bez smanjenja op¢enitosti moºemo pretpostaviti da je d > 0. Tada postoji a0 ∈ Z
(a0 ≥ 0) takav da je a0 < d < a0 + 1 (a0 je najve¢i cijeli broj koji je manji od d).7 Ako duºinu OE
nanesemo a0 puta u pozitivnom smjeru od O, dobit ¢emo to£ku D1 , a ako je nanesemo a0 + 1 puta,
dobit ¢emo to£ku D1′ . Tada postoji a1 ∈ {0, 1, . . . , 9} takav da je
a1 a1 1
< d < a0 + a0 + +
10 10 10
1 1 2 9 1
(ili je a0 < d < a0 + ili a0 + < d < a0 + ili ... ili a0 + < d < a0 + 1). Sada duºinu OE
10 10 10 10 10
(tj. preciznije OE10 ) nanosimo a1 puta (u pozitivnom smjeru) od to£ke D1 i dobivamo to£ku D2 , a
ako je nanesemo a1 + 1 puta dobivamo to£ku D2′ . Izmeu to£aka D2 i D2′ leºi to£ka D koja odgovara
a1
broju d. Stavimo b1 = a 0 + . Tada je
10
1
b1 < d < b 1 + .
10
1 1
Nadalje, duºinu OE dijelimo na 10 jednakih dijelova i sa duºinom OE (tj. OE100 ) mjerimo
10 100
D2 D. Dolazimo do to£aka D3 i D3′ izmeu kojih je to£ka D i do broja a2 ∈ {0, 1, . . . , 9} tako da je
1
b2 < d < b2 + ,
100
a1 a2 a2
gdje je b2 = a0 + + = b1 + . Nastavimo ovaj postupak, i u (n + 1). koraku dobivamo to£ke
10 100 100
′ ′ 1
Dn+1 i Dn+1 izmeu kojih leºi to£ka D (vrijedi Dn+1 Dn+1 = OE ), i do broja an ∈ {0, 1, . . . , 9}
10n
tako da je
1
bn < d < b n + ,
10n
6 Npr. vrijedi
√ √ √
2, 5, π, π ∈ I.
7 Ova tvrdnja vrijedi na temelju Arhimedovog aksioma (Teorem 1.26).
a1 a2 an an
gdje je bn = a0 + + + . . . + n = bn−1 + n . Ovaj postupak zahtijeva beskona£no mnogo
10 102 10 10
koraka (²to moºemo u£initi samo u mislima). To zna£i da se broj d moºe s prakti£nog stajali²ta
zamijeniti, tj. aproksimirati racionalnim brojem bn , a duºina OD duºinom ODn .
To£ka D je zajedni£ka to£ka svim duºinama D1 D1′ , D2 D2′ ,..., Dn Dn′ ,... Ove duºine tvore silazan
sustav skupova, tj.
D1 D1′ ⊇ D2 D2′ ⊇ . . . ⊇ Dn Dn′ ⊇ . . . ,

1
a sli£no i skupovi realnih brojeva [b1 , b′1 ], [b2 , b′2 ],...,[bn , b′n ],... (gdje je b′n = bn + ) tvore silazan
10n
sustav skupova, pri £emu s [a, b] (za a < b) ozna£avamo skup svih realnih brojeva izmeu a i b
(uklju£uju¢i i brojeve a i b), tj. [a, b] = {x ∈ R : a ≤ x ≤ b}. Silazan sustav duºina Dn Dn′ jednozna£no
odreuje to£ku D, a silazan sustav skupova [bn , b′n ] realnih brojeva jednozna£no odreuje realan broj
d.8 Navedeni se postupak moºe primijeniti i za d ∈ Q.

Opisanim postupkom se svakom realnom broju d pridruºuje jedinstvena to£ka D takva da je
OD = d OE , i obratno za svaku to£ku D postoji jedinstveni realni broj d takav da je OD = d OE .

Sada imamo uspostavljenu vezu izmeu skupa R i to£aka na pravcu. Broj d zove se koordinata to£ke
D, a pravac na kojemu se na opisani na£in nanose brojevi zove se brojevni pravac. Kaºemo i da smo
uveli koordinatni sustav na pravcu.
1.3 Apsolutna vrijednost realnog broja

Denicija 1.2. Apsolutna vrijednost realnog broja a denira se sa


 a, za a > 0,
|a| = −a, za a < 0, (1.1)


0, za a = 0.
8 Ova tvrdnja se temelji na Cantorovom teoremu o presjeku (Teorem 7.2 u Dodatku).
1 1 √ √ √

Tako je npr. |5| = 5, − = i | 7 − 5| = −( 7 − 5) = 5 − 7. Primijetimo da za svaki a∈R
2 2
vrijedi
−|a| ≤ a ≤ |a|. (1.2)
Teorem 1.3. Dva realna broja a i b su jednaka ako i samo ako za svaki ϵ > 0 vrijedi |a − b| < ϵ.9
Dokaz. ⇒ Neka je a = b. Tada je o£ito |a − b| = 0 < ϵ za svaki ϵ > 0.

⇐ Neka je |a − b| < ϵ za svaki ϵ > 0. Pretpostavimo da je a ̸= b. Tada za ϵ = |a − b| > 0 imamo
|a − b| < ϵ = |a − b|,
²to nije mogu¢e. Kako smo dobili kontradikciju, zaklju£ujemo da je pretpostavka a ̸= b kriva, pa
zaista vrijedi a = b.
Kako nemamo apsolutno to£nih instrumenata, prilikom mjerenja u svakodnevnom ºivotu uvijek
se £ine gre²ke. Stoga se broj a koji predstavlja stvarnu vrijednost veli£ine koju mjerimo zamjenjuje
(aproksimira) s (racionalnim) brojem a′ . U tom slu£aju pi²emo a ≈ a′ i kaºemo da je broj a′ pribliºno

jednak broju a. Broj ∆ = a − a′ zovemo gre²ka aproksimacije, |∆| = |a − a′ | apsolutna gre²ka
|a − a′ | ′
aproksimacije, a broj (ako je a ̸= 0) relativna gre²ka aproksimacije. Tako npr. za pribliºnu
|a′ |
vrijednost broja a = 2.576 moºemo uzeti a′ = 2.58. Tada je ∆ = a − a′ = −0.004, |∆| = 0.004 i
|∆| 0.004
= = 0.00155 . . . ≈ 0.0015.
|a′ | 2.58
′
Prilikom zamjene broja a brojem a £esto se zahtijeva da apsolutna gre²ka ne prelazi neki zadani
broj ϵ > 0, tj. da je |a − a′ | < ϵ. U ovom slu£aju kaºemo da a′ strogo aproksimira a s to£no²¢u do ϵ.10
Skup svih realnih brojeva koji broj a strogo aproksimiraju s to£no²¢u do ϵ ozna£avamo sa ⟨a−ϵ, a+ϵ⟩,
dakle vrijedi
⟨a − ϵ, a + ϵ⟩ = {x ∈ R : |x − a| < ϵ} = {x ∈ R : −ϵ < x − a < ϵ} = {x ∈ R : a − ϵ < x < a + ϵ},
pri £emu se druga jednakost u gornjoj relaciji temelji na sljede¢em rezultatu.
Zadatak 1.4. Pokaºite da za sve x∈Riϵ>0 vrijedi
|x| < ϵ ⇔ −ϵ < x < ϵ.

9 Termin ako i samo ako (ili kra¢e akko) zna£i da tvrdnja vrijedi u oba smjera, tj. da vrijedi:
(i) a = b ⇒ (∀ ϵ > 0) |a − b| < ϵ,

(ii) (∀ ϵ > 0) |a − b| < ϵ ⇒ a = b.
Tvrdnju teorema moºemo zapisati u obliku: a = b ⇔ (∀ ϵ > 0) |a − b| < ϵ.
10 Ako pak vrijedi |a − a′ | ≤ ϵ, onda kaºemo da a′ aproksimira a s to£no²¢u do ϵ.
Op¢enito se za realne brojeve aib takve da je a < b, skup svih realnih brojeva koji su ve¢i od a i
manji od b ozna£ava sa ⟨a, b⟩, tj.
⟨a, b⟩ = {x ∈ R : a < x < b}.
Skupove ovog oblika zovemo otvoreni intervali. Druga oznaka za otvoreni interval je (a, b). Brojeve a
i b zovemo rubovi (ili krajevi) intervala.
Napomena 1.5. Iz razmatranja u Potpoglavlju 1.2 slijedi da za svaki d ∈ R, d ≥ 0 (i n ∈ N) postoje
brojevi a0 ∈ N ∪ {0} i a1 , . . . , an ∈ {0, 1, . . . , 9} takvi da je
a1 an a1 an 1
a0 + + . . . + n ≤ d ≤ a0 + + ... + n + n. (1.3)
10 10 10 10 10
Brojeve oblika
( a1 an )
± a0 + + ... + n ,
10 10
gdje je n ∈ N, a0 ∈ N ∪ {0} i a1 , . . . , an ∈ {0, 1, . . . , 9}, zovemo decimalni brojevi.11 Ozna£imo li
a1 an
bn = a0 + + ... + n,
10 10
iz (1.3) dobivamo
1
bn ≤ d ≤ bn + ,
10n
1 1
pa je |d − bn | ≤ , tj. d se moºe aproksimirati decimalnim brojem s to£no²¢u do = 10−n .12
10n 10n
Teorem 1.6 (Teorem o apsolutnoj vrijednosti zbroja) . Apsolutna vrijednost zbroja realnih brojeva
manja je ili jednaka od zbroja apsolutnih vrijednosti pribrojnika, tj.
|a + b| ≤ |a| + |b| za sve a, b ∈ R.
Dokaz. Iz
−|a| ≤ a ≤ |a|,
−|b| ≤ b ≤ |b|
zbrajanjem dobivamo −(|a| + |b|) ≤ a + b ≤ |a| + |b|, pa Zadatak 1.4 povla£i |a + b| ≤ |a| + |b|.
Teorem 1.7 (Teorem o apsolutnoj vrijednosti produkta). Apsolutna vrijednost produkta od dva realna
broja jednaka je produktu apsolutnih vrijednosti faktora, tj.
|a · b| = |a| · |b| za sve a, b ∈ R.

11 Svi 1
decimalni brojevi su racionalni, ali obratno ne vrijedi (jer npr. broj = 0.333 . . . je racionalan, ali nije decima-
3
lan).
12 Analogno vrijedi i za d < 0.
Dokaz. Razlikujemo £etiri slu£aja:
(1) a > 0, b > 0: u ovom slu£aju imamo |a| = a i |b| = b, te |ab| = ab (jer je ab > 0), pa odmah
slijedi |ab| = |a| · |b|.
(2) a < 0, b < 0: sada vrijedi |a| = −a i |b| = −b, te |ab| = ab (jer je ab > 0), pa slijedi
|ab| = ab = (−a) · (−b) = |a| · |b|.
(3) a > 0, b < 0: imamo |a| = a i |b| = −b, te |ab| = −ab (jer je ab < 0), pa slijedi |ab| = −ab =
a · (−b) = |a| · |b|.
(4) a = 0: imamo |a| = 0 i |ab| = 0 (jer je ab = 0), pa odmah slijedi |ab| = |a| · |b|.13
Zadatak 1.8. Pokaºite da za sve a ∈ R i b ∈ R, b ̸= 0, vrijedi
a |a|

= .
b |b|
Napomena 1.9. Za a, b, c ∈ R, prema Teoremu 1.6 slijedi
|a + b + c| = |(a + b) + c| ≤ |a + b| + |c| ≤ |a| + |b| + |c|.
Analogno za kona£no mnogo realnih brojeva a1 , a 2 , . . . , a n vrijedi
|a1 + a2 + . . . + an | ≤ |a1 | + |a2 | + . . . + |an |,
²to se moºe kra¢e zapisati u obliku

∑ ∑
n n
a ≤ |ai |. (1.4)
i
i=1 i=1
Sli£no, Teorem 1.7 povla£i
|a · b · c| = |a| · |b| · |c|
i
n
∏ ∏ n
a = |ai |, (1.5)
i
i=1 i=1
∏
n
gdje je ai = a1 · a2 · . . . · an .
i=1
13 Uo£imo da u ovom dokazu ne moramo posebno ispitivati slu£ajeve: a < 0, b > 0, i b = 0, jer su oni uklju£eni u
slu£ajevima (3) i (4) (zamjenom uloga a i b).
Korolar 1.10. Za sve a, b ∈ R vrijedi
||a| − |b|| ≤ |a − b|.
Dokaz. Teorem 1.6 povla£i
|a| = |(a − b) + b| ≤ |a − b| + |b|,
odakle dobivamo |a| − |b| ≤ |a − b|. Sli£no vrijedi |b| ≤ |b − a| + |a|, odakle slijedi |b| − |a| ≤ |b − a|.
Stoga vrijedi
−|a − b| = −|b − a| ≤ −(|b| − |a|) = |a| − |b| ≤ |a − b|,
tj. −|a − b| ≤ |a| − |b| ≤ |a − b|, pa na osnovi Zadatka 1.4 zaklju£ujemo da je ||a| − |b|| ≤ |a − b|.
1.4 Omeen skup. Supremum i inmum

Za realne brojeve a i b (a < b) ve¢ smo ranije denirali otvoreni interval ⟨a, b⟩ kao skup svih realnih
brojeva koji su ve¢i od a i manji od b, tj.
⟨a, b⟩ = {x ∈ R : a < x < b}.
Ako u taj skup uklju£imo i rubove dobivamo zatvoreni interval ili segment
[a, b] = {x ∈ R : a ≤ x ≤ b}.
Uklju£imo li pak samo jedan rub dolazimo do poluotvorenih (odnosno poluzatvorenih ) intervala
⟨a, b] = {x ∈ R : a < x ≤ b} i [a, b⟩ = {x ∈ R : a ≤ x < b}.
Kad je iz konteksta jasno o kojem se tipu intervala radi, termin interval ¢emo £esto koristiti za sve
£etiri vrste intervala.
Denicija 1.11. Za neprazan skup S⊆R kaºemo da je odozgo omeen (ili odozgo ograni£en ) ako
postoji realan broj M takav da je x≤M za svaki x ∈ S. Broj M s navedenim svojstvom zovemo
gornja mea (ili gornja ograda ili majoranta ) skupa S . Ako skup S nije odozgo omeen, kaºemo da
je odozgo neomeen.14
Svaki odozgo omeen skup S ima beskona£no mnogo gornjih mea, jer ako je M jedna gornja
mea skupa S, onda je i svaki realan broj M′ > M takoer gornja mea skupa S.
14 Ako neprazan skup S⊆R nije odozgo omeen, to zna£i da ne postoji takav M ∈ R za kojeg vrijedi x ≤ M, ∀ x ∈ S .
Odnosno, ma koji realan broj M uzeli, uvijek se moºe na¢i barem jedan element xM ∈ S takav da je M < xM . Dakle,
S je odozgo neomeen ako (∀ M ∈ R) (∃ xM ∈ S) xM > M .
Primjer 1.12. (1) Skup S = {x ∈ R : x < 2} je odozgo omeen. Jedna gornja mea je broj 2 (jer
11
za svaki x∈S je x < 2), a gornje mee su npr. i brojevi i 9.
2
(2) Skup N je odozgo neomeen, jer za svaki realan broj M postoji prirodan broj ve¢i od M (npr.
⌊M ⌋ + 1, gdje je ⌊M ⌋ najve¢i cijeli broj koji je manji ili jednak M ).

a+2
U Primjeru 1.12 (1) broj 2 je najmanja gornja mea skupa S. Naime, za a<2 je a′ = < 2,
2
tj. a′ ∈ S te a′ > a, pa a ne moºe biti gornja mea skupa S.
Denicija 1.13. Broj L∈R zove se supremum nepraznog odozgo omeenog skupa S ⊆ R ako je
L najmanja gornja mea skupa S. Supremum skupa S ozna£avamo sa L = sup S ili L = sup x.
x∈S
Napomena 1.14. L = sup S je karakteriziran sljede¢im svojstvima:
(i) x≤L za svaki x∈S ( L je gornja mea skupa S ).
(ii) Za svaki a∈R takav da je a<L postoji barem jedan element x∈S takav da je a<x (niti
jedan a<L nije gornja mea skupa S ).15
esto je prakti£no svojstvo (ii) pisati u obliku
(ii)' (∀ ϵ > 0) (∃ x ∈ S) L − ϵ < x.
Ovo svojstvo moºemo interpretirati ovako: Kada se od broja L pomaknemo za (ma kako maleno)
ϵ>0 u lijevo, moramo sresti barem jedan element iz S .
Ako je supremum skupa element skupa, tj. L = sup S ∈ S , onda ga nazivamo maksimum (ili
najve¢i element) skupa S i pi²emo L = max S ili L = max x.

x∈S
Kako je za skup S iz Primjera 1.12 (1) broj 2 najmanja gornja mea, to je sup S = 2. U tom
primjeru 2 ∈
/ S, pa skup S nema maksimum. Lako se vidi da npr. vrijedi sup{3} = max{3} = 3,
15 Jasno, L je supremum skupa S ako i samo ako je L gornja mea skupa S (svojstvo (i)), te niti jedan realan broj
manji od L nije gornja mea skupa S (svojstvo (ii)).
sup[0, 1] = max[0, 1] = 1, te sup[0, 1⟩ = 1 (no skup [0, 1⟩ nema maksimum). Op¢enito, za realne
brojeve a i b (a < b) vrijedi sup[a, b] = sup⟨a, b⟩ = sup⟨a, b] = sup[a, b⟩ = b.

{ n }
Primjer 1.15. Skup S= : n ∈ N je odozgo omeen i vrijedi sup S = 1.
n+1
n
Kako za svaki prirodan broj n vrijedi < 1 (jer n < n + 1), to je 1 gornja mea skupa S , pa
n+1
je S odozgo omeen. Ako pokaºemo da niti jedan realan broj a < 1 nije gornja mea skupa S , imat
¢emo da je 1 najmanja gornja mea, tj. supremum skupa S. Pokaºimo to metodom kontradikcije,
n
tj. pretpostavimo da je a < 1 gornja mea skupa S . To zna£i da je ≤ a za svaki n ∈ N. Odavde
n+1
slijedi n ≤ a(n + 1), odnosno n(1 − a) ≤ a. Kako je 1 − a > 0, imamo
a
n≤ ,
1−a
a
²to vrijedi za svaki n ∈ N. Odavde zaklju£ujemo da je realan broj gornja mea skupa N, a to
1−a
nije mogu¢e (jer je N odozgo neomeen). Zna£i, po£etna pretpostavka da je a < 1 gornja mea skupa
S vodi na kontradikciju, pa zaklju£ujemo da S nema gornje mee manje od 1. Dakle, sup S = 1.
Kako 1∈
/ S, skup S nema maksimum.
16
Zadatak 1.16. Pokaºite da je svaki kona£an neprazan skup odozgo omeen i sadrºi svoj supremum.
Sli£no svojstvu omeenosti odozgo za neprazan podskup skupa realnih brojeva, moºemo denirati
i pojam omeenosti odozdo. Imamo sljede¢u deniciju.
Denicija 1.17. Za neprazan skup S ⊆ R kaºemo da je odozdo omeen (ili odozdo ograni£en )
ako postoji realan broj m takav da je m≤x za svaki x ∈ S. Broj m s navedenim svojstvom zovemo
donja mea (ili donja ograda ili minoranta ) skupa S. Ako skup S nije odozdo omeen, kaºemo da
je odozdo neomeen.17
Svaki odozdo omeen skup S ima beskona£no mnogo donjih mea, jer ako je m jedna donja mea
skupa S, onda je i svaki realan broj m′ < m takoer donja mea skupa S.
Sada se moºe postaviti pitanje najve¢e donje mee skupa S, pa dolazimo do denicije inmuma.
16 I ova tvrdnja se moºe pokazati metodom kontradikcije. Pretpostavimo da je 1 ∈ S . Tada iz denicije skupa S
n
slijedi da postoji prirodan broj n takav da je = 1. Odavde slijedi n = n + 1, tj. 0 = 1, ²to nije mogu¢e. Dakle,
n+1
pretpostavka 1∈S vodi na kontradikciju, pa zaklju£ujemo da 1∈/ S.
17 Radna denicija za neomeenost odozdo je: neprazan skup S je odozdo neomeen ako (∀ m ∈ R) (∃ xm ∈ S) xm <
m. Ova se tvrdnja dobije naprosto negacijom denicije omeenosti odozdo.
Denicija 1.18. Broj ℓ∈R zove se inmum nepraznog odozdo omeenog skupa S ⊆R ako je ℓ
najve¢a donja mea skupa S. Inmum skupa S ozna£avamo sa ℓ = inf S ili ℓ = inf x.
x∈S
Napomena 1.19. ℓ = inf S je karakteriziran sljede¢im svojstvima:
(i) ℓ≤x za svaki x∈S ( ℓ je donja mea skupa S ).
(ii) Za svaki a∈R takav da je ℓ<a postoji barem jedan element x∈S takav da je x<a (niti
jedan a>ℓ nije donja mea skupa S ).18
esto je prakti£no svojstvo (ii) pisati u obliku
(ii)' (∀ ϵ > 0) (∃ x ∈ S) x < ℓ + ϵ.
Ovo svojstvo moºemo interpretirati ovako: Kada se od broja ℓ pomaknemo za (ma kako maleno)
ϵ>0 u desno, moramo sresti barem jedan element iz S .
Ako je inmum skupa element skupa, tj. ℓ = inf S ∈ S , onda ga nazivamo minimum (ili najmanji
element) skupa S i pi²emo ℓ = min S ili ℓ = min x.

x∈S
Primjer 1.20. (1) Skup N je odozdo omeen i vrijedi inf N = min N = 1.
(2) Skup Z je odozdo neomeen.
(3) Za realne brojeve a i b (a < b) vrijedi inf[a, b] = inf⟨a, b⟩ = inf⟨a, b] = inf[a, b⟩ = a, te min[a, b] =
min[a, b⟩ = a (dok skupovi ⟨a, b⟩ i ⟨a, b] nemaju minimum).
(4) Skup R+ = {x ∈ R : x > 0} je odozdo omeen i vrijedi inf R+ = 0.
Zadatak 1.21. Neka je S ⊆R odozgo omeen skup. Pokaºite da je tada skup S ′ = {−x : x ∈ S}
odozdo omeen, te da vrijedi inf S ′ = − sup S .
Denicija 1.22. Kaºemo da je neprazan skup S ⊆ R omeen (ili ograni£en ) ako je odozdo i odozgo
omeen. U suprotnom kaºemo da je S neomeen skup.
Tako su skupovi N, Z i Q neomeeni, dok su za sve realne brojeve a i b (a < b) skupovi [a, b], ⟨a, b⟩,
⟨a, b] i [a, b⟩ omeeni.
18 Jasno, ℓ je inmum skupa S ako i samo ako je ℓ donja mea skupa S (svojstvo (i)), te niti jedan realan broj ve¢i
od ℓ nije donja mea skupa S (svojstvo (ii)).
Zadatak 1.23. Pokaºite da je svaki kona£an neprazan skup omeen.
{1 }
Primjer 1.24. Skup S= :n∈N je omeen, te vrijedi sup S = 1 i inf S = 0.
n
1
Za svaki prirodan broj n vrijedi 0<≤ 1, pa je 0 donja mea, a 1 gornja mea skupa S. Zna£i,
n
S je omeen, te vrijedi inf S ≥ 0 i sup S ≤ 1. Kako je 1 ∈ S , niti jedan broj manji od 1 ne moºe biti
gornja mea skupa S, ²to zna£i da je 1 najmanja gornja mea. Dakle, sup S = 1 (i max S = 1).
Pokaºimo da je inf S = 0. Neka je ϵ>0 proizvoljan. Tada je
1 1
<ϵ ⇔ n> ,
n ϵ
⌊ ⌋
1 1
pa za npr. n0 = +1∈N vrijedi n0 > , odakle dobivamo
ϵ ϵ
1
< ϵ = 0 + ϵ.
n0
Na temelju (ii)' iz Napomene 1.19 zaklju£ujemo da je inf S = 0. Skup S nema minimum (u suprotnom
1
bi bilo 0= za neki n ∈ N, ²to o£ito nije mogu¢e).
n
1.5 Aksiomi polja R

U ovom potpoglavlju uvodimo aksiomatiku skupa realnih brojeva (koja karakterizira sva njegova
svojstva obzirom na algebarsku strukturu i ureaj na njemu). Izdvojit ¢emo neka dobra svojstva
skupa R i proglasiti ih osnovnim svojstvima tog skupa.
Na skupu R je denirano zbrajanje, tj. za bilo koja dva elementa a, b ∈ R odreen je realan broj
a + b ∈ R, kojeg zovemo zbroj (ili suma) brojeva a i b. Zbrajanje ima ova svojstva:
(A1) Asocijativnost zbrajanja:
(∀ x, y, z ∈ R) (x + y) + z = x + (y + z).
(A2) Postoji jedinstveni element 0∈R (nula) takav da je
(∀ x ∈ R) x + 0 = 0 + x = x.
(A3) Za svaki x∈R postoji jedinstveni element −x ∈ R takav da je
x + (−x) = (−x) + x = 0.
(A4) Komutativnost zbrajanja:
(∀ x, y ∈ R) x + y = y + x.19
Na skupu R je denirano i mnoºenje, tj. za svaka dva realna broja aib odreen je realan broj a · b,
kojeg nazivamo umnoºak (ili produkt) brojeva a i b. Mnoºenje ima ova svojstva:
(A5) Asocijativnost mnoºenja:
(∀ x, y, z ∈ R) (x · y) · z = x · (y · z).
(A6) Postoji jedinstveni element 1∈R (jedinica) takav da je 1 ̸= 0 i
(∀ x ∈ R) 1 · x = x · 1 = x.
1
(A7) Za svaki x ∈ R \ {0} postoji jedinstveni element x−1 = ∈R takav da je
x
1 1
x· = · x = 1.
x x
(A8) Komutativnost mnoºenja:
(∀ x, y ∈ R) x · y = y · x.20
(A9) Distributivnost mnoºenja prema zbrajanju:
(∀ x, y, z ∈ R) x · (y + z) = x · y + x · z.
Kaºemo da je skup R polje kad god su na R denirane dvije operacije (zbrajanje i mnoºenje) koje
imaju svojstva (A1)(A9).

21 Nadalje, na skupu R je zadan ureaj ≤ (pomo¢u kojeg se elementi skupa
R mogu meusobno usporeivati) sa svojstvima:
(A10) Linearnost ureaja:
(∀ x, y ∈ R) x ≤ y ili y ≤ x.
(A11) Antisimetri£nost ureaja:
(∀ x, y ∈ R) (x ≤ y i y ≤ x) ⇒ x = y.
19 Svojstva (A1)(A4) povla£e da je R komutativna grupa s obzirom na operaciju zbrajanja (s nulom kao neutralnim
elementom).
20 Svojstva (A5)(A8) povla£e da je R \ {0} komutativna grupa s obzirom na operaciju mnoºenja (s jedinicom kao
neutralnim elementom).
21 Kra¢e se kaºe da je ureena trojka (R, +, ·) polje.
(A12) Tranzitivnost ureaja:
(∀ x, y, z ∈ R) (x ≤ y i y ≤ z) ⇒ x ≤ z.
(A13) Ureaj je u skladu sa zbrajanjem:
(∀ x, y ∈ R) (x ≤ y) ⇒ ((∀ z ∈ R) x + z ≤ y + z).
(A14) Ureaj je u skladu s mnoºenjem:
(∀ x, y ∈ R) (0 ≤ x i 0 ≤ y) ⇒ 0 ≤ x · y.
Kaºemo da je skup R ureeno polje kad god su na R denirani zbrajanje, mnoºenje i ureaj koji imaju
svojstva (A1)(A14). Ukoliko je x≤y i x ̸= y , onda pi²emo x<y (odnosno y > x). Skup R ima i
sljede¢e svojstvo:
(A15) Aksiom potpunosti :

Svaki neprazan odozgo omeen skup S⊆R ima supremum u R.
Kaºemo da je skup R potpuno ureeno polje kad god su na R denirani zbrajanje, mnoºenje i ureaj
koji imaju svojstva (A1)(A15). Dakle, pod skupom realnih brojeva podrazumijevat ¢emo skup na
kojem su denirani zbrajanje, mnoºenje i ureaj tako da vrijede svojstva (A1)(A15). Navedena
svojstva zovemo aksiomi skupa R.
Napomena 1.25. Egzistencija matemati£ke strukture koju opisuju aksiomi (A1)(A15) moºe se
dokazati ukoliko prihvatimo postojanje prirodnih brojeva, tj. postojanje prirodnih brojeva povla£i
postojanje realnih brojeva. Pri tome se £esto prijelaz sa skupa Q na skup R ostvaruje pomo¢u pojma
prereza. Prerez (ili Dedekindov rez) u skupu Q je svaki podskup A⊆Q sa svojstvima:
(1) A ̸= ∅, A ̸= Q.
(2) Za svaki x∈Q\A i svaki y∈A vrijedi x < y.
(3) Ne postoji min A.
Sada se R denira kao skup svih prereza u Q, te se pomo¢u zbrajanja, mnoºenja i ureaja u Q na
prikladan na£in denira zbrajanje, mnoºenje i ureaj u R (Marde²i¢ [7], str. 2627, 5356).
Teorem 1.26 (Arhimedov aksiom). Za bilo koja dva realna broja a > 0 i b > 0 postoji prirodan broj
n takav da je na > b, tj.
(∀ a, b ∈ R+ ) (∃ n ∈ N) na > b.
Dokaz. Pretpostavimo da tvrdnja teorema nije istinita, tj. da postoje pozitivni realni brojevi a i b
takvi da je na ≤ b za svaki n ∈ N. To zna£i da je skup S = {na : n ∈ N} omeen odozgo (b je
jedna gornja mea), pa po aksiomu potpunosti (A15) postoji L = sup S ∈ R. Sada prema (ii)' iz
Napomene 1.14 slijedi da za svaki ϵ > 0 postoji n ∈ N takav da je L − ϵ < na. Specijalno za ϵ=a>0
dobijemo L − a < na, tj. L < (n + 1)a ∈ S , ²to je kontradikcija s £injenicom da je L gornja mea
skupa S. Zaklju£ujemo da tvrdnja teorema vrijedi.
Teorem 1.27. Vrijedi:
(i) (∀ ϵ > 0) (∀ x ∈ R) ⟨x − ϵ, x + ϵ⟩ ∩ Q ̸= ∅.
(ii) (∀ ϵ > 0) (∀ x ∈ R) ⟨x − ϵ, x + ϵ⟩ ∩ (R \ Q) ̸= ∅.
Dokaz. (i) Pretpostavimo da tvrdnja nije istinita, tj. da postoje ϵ>0ix∈R takvi da je ⟨x − ϵ, x +
ϵ⟩ ∩ Q = ∅. To zna£i da za svaki q∈Q vrijedi q∈
/ ⟨x − ϵ, x + ϵ⟩, tj. q ≤x−ϵ ili q ≥ x + ϵ. Neka su
q1 , q 2 ∈ Q takvi da je q1 ≤ x − ϵ i q2 ≥ x + ϵ (ovakvi q1 i q2 postoje jer je skup Q neomeen odozdo i
odozgo). Po Arhimedovom aksiomu postoji n∈N takav da je 2nϵ > q2 − q1 > 0. Stavimo
k
sk = q1 + (q2 − q1 ), k = 0, 1, . . . , n.
n
Neka je k0 ∈ {0, 1, . . . , n − 1} najve¢i od indeksa za koje je sk ≤ x − ϵ (takav indeks postoji jer je
s0 ≤ x − ϵ). Zbog x − ϵ < sk0 +1 ∈ Q i po£etne pretpostavke, vrijedi sk0 +1 ≥ x + ϵ, pa dobivamo
q2 − q1
= sk0 +1 − sk0 ≥ x + ϵ − (x − ϵ) = 2ϵ,
n
tj. q2 − q1 ≥ 2nϵ. No to je u kontradikciji s izborom broja n.
(ii) Ako x∈
/ Q, x ∈ Q, tada po√Arhimedovom aksiomu postoji n ∈ N
tvrdnja o£ito vrijedi. Ako je
√
√ 2 2
takav da je nϵ > 2. Slijedi x < x + < x + ϵ, tj. d = x + ∈ ⟨x − ϵ, x + ϵ⟩. Broj d ne moºe biti
n √ n
racionalan, jer u suprotnom bismo dobili 2 = n(d − x) ∈ Q (²to je nemogu¢e zbog Primjera 1.1).
Dakle, d∈
/ Q, tj. d ∈ ⟨x − ϵ, x + ϵ⟩ ∩ (R \ Q).
Teorem 1.27 kaºe da svaki otvoreni interval realnih brojeva sadrºi barem jedan racionalan i barem
jedan iracionalan broj.

22
Napomena 1.28. Nije te²ko pokazati da skup Q zadovoljava svojstva (A1)(A14). Kako zadovo-
ljava i Arhimedov aksiom, kaºemo da je Q ureeno Arhimedovo polje. No Q ne zadovoljava (A15),
tj. neprazan odozgo omeen skup S ⊆ Q ne mora imati supremum u Q. Primjer takvog skupa je
√
S = {q ∈ Q : q < 2}. Naime, ako pretpostavimo da je L = sup S ∈ Q, tada moºe nastupiti jedna
√ √ √
od sljede¢e dvije situacije: L< 2
L> ili 2 (slu£aj L = 2 nije mogu¢ zbog Primjera 1.1).
√ √
U prvom slu£aju, tj. kada je L < 2, iz Teorema 1.27 (i) slijedi ⟨L, 2⟩ ∩ Q ̸= ∅. Dakle, postoji
√
q∈Q takav da je L<q< 2. To zna£i je q ∈ S, a kako je L gornja mea skupa S, vrijedi q ≤ L.
No to je u kontradikciji s izborom broja q.
√ √
U drugom slu£aju, tj. kada je L> 2, iz Teorema 1.27 (i) slijedi ⟨ 2, L⟩ ∩ Q ̸= ∅, tj. postoji r ∈ Q
√
takav da je 2 < r < L. Odavde slijedi da je r gornja mea skupa S, pa kako je L najmanja gornja
mea od S, L ≤ r, i opet dolazimo do kontradikcije.

vrijedi
√ √
Dakle, i L < 2 i L > 2 vode na kontradikciju, pa zaklju£ujemo da je po£etna pretpostavka
L∈Q kriva. Zato skup S nema supremum u Q, ²to zna£i da polje Q nije potpuno.
Teorem 1.29 (Teorem o inmumu) . Neka je S ⊆ R neprazan odozdo omeen skup. Tada postoji
inf S ∈ R.
Dokaz. Kako je skup S odozdo omeen, to postoji m∈R takav da je m≤x za svaki x ∈ S. Odavde
slijedi −x ≤ −m, pa zaklju£ujemo da je skup S ′ = {−x : x ∈ S} odozgo omeen. Stoga prema
aksiomu potpunosti (A15) postoji L = sup S ′ ∈ R. Stavimo ℓ = −L ∈ R. Budu¢i je −x ≤ L za svaki
−x ∈ S ′ , to je ℓ = −L ≤ x za svaki x ∈ S, ²to zna£i da je ℓ donja mea od S.
Neka je sada ϵ > 0 proizvoljan. Kako je L supremum skupa S ′ , prema Napomeni 1.14 postoji −x ∈ S ′
(tj. x ∈ S ) takav da je L − ϵ < −x. Odavde dobivamo x < −L + ϵ = ℓ + ϵ. Na temelju Napomene 1.19
zaklju£ujemo da je ℓ inmum skupa S.

22 Tvrdnju (i) iz navedenog teorema moºemo zapisati i u obliku: (∀ ϵ > 0) (∀ x ∈ R) (∃ q ∈ Q) |x − q| < ϵ, ²to zna£i da
svaki realan broj moºemo aproksimirati s racionalnim brojem s po volji malenom to£no²¢u. Kratko kaºemo da je skup
Q gust u R.
Korolar 1.30. Neka je S ⊆ R neprazan omeen skup. Tada su inf S i sup S realni brojevi i vrijedi
inf S ≤ sup S , te S ⊆ [inf S, sup S].
Dokaz. Skup S je omeen odozgo i odozdo, pa prema aksiomu potpunosti i Teoremu 1.29 postoje
sup S ∈ R i inf S ∈ R. Kako je inf S ≤ x ≤ sup S za svaki x ∈ S, odmah slijede i preostale tvrdnje
korolara.
Zadatak 1.31. Neka je ∅ ̸= A ⊆ B ⊆ R i B omeen skup. Pokaºite da je tada sup A ≤ sup B i
inf B ≤ inf A.
Napomena 1.32. Izreku Skup S je odozgo omeen moºemo kratko zapisati u obliku sup S ∈ R.
Isto tako izreku Skup S je odozdo omeen moºemo zapisati u obliku inf S ∈ R. elimo i izreke
Skup S je odozgo neomeen i Skup S je odozdo neomeen zapisati u kra¢em obliku, pa skup R
pro²irujemo s dva elementa: −∞ (minus beskona£no) i +∞ (plus beskona£no) koji nisu realni
brojevi. Tako dobivamo skup
R = R ∪ {−∞, +∞},
i pri tome smatramo −∞ < x < +∞ za svaki x ∈ R.23 Zato moºemo pisati R = ⟨−∞, +∞⟩, te za
realan broj a:
⟨−∞, a⟩ = {x ∈ R : x < a}, ⟨a, +∞⟩ = {x ∈ R : x > a},
⟨−∞, a] = {x ∈ R : x ≤ a}, [a, +∞⟩ = {x ∈ R : x ≥ a}.
Uz to pi²emo R− = ⟨−∞, 0⟩ i R+ = ⟨0, +∞⟩. Sada za odozgo neomeen skup S ⊆R po deniciji
stavljamo sup S = +∞, a za odozdo neomeen skup stavljamo inf S = −∞. S ovakvom notacijom
smo u stanju formalno za svaki neprazan skup S ⊆ R napisati njegov supremum sup S i inmum inf S
(s time da to ne moraju nuºno biti realni brojevi).
24 Kona£no, skup S⊆R je omeen ako i samo ako
je −∞ < inf S ≤ sup S < +∞.
Napomena 1.33. U nastavku ¢emo i (neomeene) skupove R = ⟨−∞, +∞⟩, ⟨−∞, a⟩ i ⟨a, +∞⟩ (za
a ∈ R) zvati otvoreni intervali.
Iz aksioma (A1)(A15) mogu se izvesti poznata svojstva operacija zbrajanja i mnoºenja koje
svakodnevno koristimo (i uzimamo zdravo za gotovo), poput naprimjer:
23 Napomenimo ovdje da se £esto umjesto +∞ pi²e samo ∞.

24 Nadalje, £injenicu da je skup S odozgo omeen moºemo pisati i u obliku sup S < +∞, te da je odozdo omeen
inf S > −∞.
(a) (∀ x ∈ R) − (−x) = x:
Po deniciji suprotnog elementa u (A3) imamo −x + (−(−x)) = (−(−x)) + (−x) = 0 i −x + x =
x + (−x) = 0. Kako je suprotni element jedinstven, slijedi −(−x) = x.
(b) −0 = 0:
Za svaki x∈R vrijedi
x + (−0) = (A2) = x + 0 + (−0) = (A3) = x + 0 = (A2) = x
i analogno −0 + x = x, pa zbog jednistvenosti nule dobivamo −0 = 0.
(c) (∀ x ∈ R) x · 0 = 0:
Pretpostavimo suprotno, tj. da za neko x∈R vrijedi x · 0 ̸= 0. Tada po (A7) postoji (x · 0)−1 ,
pa imamo
1 = (x · 0) · (x · 0)−1 = (A2) = (x · (0 + 0)) · (x · 0)−1 = (A9) = (x · 0 + x · 0) · (x · 0)−1
= (A8) i (A9) = (x · 0) · (x · 0)−1 + (x · 0) · (x · 0)−1 = (A7) = 1 + 1.
Odavde dobivamo
0 = (A3) = 1 + (−1) = (1 + 1) + (−1) = (A1) = 1 + (1 + (−1)) = (A3) = 1 + 0 = (A2) = 1,
tj. 0 = 1, ²to je u kontradikciji s (A6).
(d) (−1) · (−1) = 1:

Imamo
(−1) · (−1) + (−1) = (A6) = (−1) · (−1) + (−1) · 1 = (A9) = (−1) · ((−1) + 1)
= (A3) = (−1) · 0 = (c) = 0,
te sli£no (−1) + (−1) · (−1) = 0. Stoga, kako je i −(−1) + (−1) = (−1) + (−(−1)) = 0, iz
jedinstvenosti suprotnog elementa u (A3) slijedi (−1) · (−1) = −(−1) = (a) = 1.
1.6 Kartezijeva ravnina

Ureeni par dva objekta aib je ureeni skup kojeg ozna£avamo s (a, b) i kod kojeg je osim samih
elemenata vaºno i na kojem se mjestu oni nalaze. Stoga vrijedi
(a, b) = (c, d) ⇔ a = c i b = d.
Tako je npr. (1, 5) ̸= (2, 5) i (2, 6) ̸= (6, 2). Za dva neprazna skupa AiB deniramo njihov Kartezijev
produkt A × B kao skup svih ureenih parova (a, b), gdje je a ∈ A i b ∈ B, tj.
A × B = {(a, b) : a ∈ A, b ∈ B}.
Primjer 1.34. Za skupove A = {1, 2, 3} i B = {1, 5} vrijedi
A × B = {(1, 1), (1, 5), (2, 1), (2, 5), (3, 1), (3, 5)}.
U potpoglavlju 1.2 smo pomo¢u koordinatnog sustava na pravcu to£kama pravca pridruºili realne
brojeve (i obratno realnim brojevima to£ke). Sada ¢emo to£kama ravnine pridruºiti ureene parove
realnih brojeva. Uzmimo dva meusobno okomita pravca u ravnini. Njihovo sjeci²te O zove se
ishodi²te koordinatnog sustava (u ravnini) i pridruºimo mu broj 0 na jednom i na drugom pravcu. Na
jednom od ta dva pravca uzmemo jedini£nu to£ku E , a na drugom jedini£nu to£ku F . Time smo uveli
koordinatne sustave na pravcima (brojevni pravci), a zovemo ih koordinatne osi (jedan pravac zovemo
xos, a drugi y os). esto je |OE| = |OF |. Sada uzmimo proizvoljnu to£ku ravnine i nacrtamo pravce
kroz tu to£ku koji su paralelni s koordinatnim osima. Svaki od njih na koordinatnoj osi na koju je
okomit jednozna£no u svom sjeci²tu odreuje realan broj koji to sjeci²te predstavlja na koordinatnoj
osi. Tako smo svakoj to£ki T ravnine pridruºili ureeni par realnih brojeva (x0 , y0 ) kojima je ta to£ka
jednozna£no odreena (x0 - apscisa to£ke T , y0 - ordinata to£ke T ).
Tako dobivamo Kartezijevu koordinatnu ravninu (odnosno uveli smo Kartezijev koordinatni sustav u
ravnini), te je moºemo poistovjetiti sa skupom
R × R = R2 = {(x, y) : x, y ∈ R}.
Sli£no moºemo uvesti i Kartezijev koordinatni sustav u prostoru (Kurepa [5], str. 43-44).
1.7 Polje kompleksnih brojeva

Na skupu svih ureenih parova realnih brojeva R × R deniramo operacije zbrajanja ⊕ i mnoºenja ⊙:
(a, b) ⊕ (c, d) = (a + c, b + d), ∀ (a, b), (c, d) ∈ R × R, (1.6)
(a, b) ⊙ (c, d) = (ac − bd, ad + bc), ∀ (a, b), (c, d) ∈ R × R. (1.7)
Skup R×R zajedno s operacijama (1.6) i (1.7) zovemo skup kompleksnih brojeva i ozna£avamo sa
C.25 Elemente skupa C zovemo kompleksni brojevi. Kako se R×R moºe identicirati s ravninom,
kompleksne brojeve moºemo predstavljati to£kama ravnine. Ravninu u kojoj su to£ke identicirane s
kompleksnim brojevima zovemo kompleksna ili Gaussova ravnina.
Teorem 1.35. Skup kompleksnih brojeva C je polje.
Dokaz. Moramo pokazati da za operacije ⊕ i ⊙ denirane relacijama (1.6) i (1.7) vrijede svojstva
(A1)-(A9) iz potpoglavlja 1.5. Svojstva (A1)-(A4) slijede direktno iz istih aksioma za R i denicije
operacije zbrajanja ⊕, s time da je (0, 0) neutralni element, te (−a, −b) inverz od (a, b). Svojstva
(A5), (A8) i (A9) lagano slijede direktnim ra£unom iz asocijativnosti i komutativnosti zbrajanja i
mnoºenja u R te distributivnosti mnoºenja prema zbrajanju u R. Npr. za (A8) imamo
(a, b) ⊙ (c, d) = (ac − bd, ad + bc) = (ca − db, cb + da) = (c, d) ⊙ (a, b)
za proizvoljne (a, b), (c, d) ∈ C. Nadalje, pokaºimo da je (1, 0) neutralni element za mnoºenje ⊙. Za
proizvoljno (a, b) ∈ C vrijedi
(a, b) ⊙ (1, 0) = (a · 1 − b · 0, a · 0 + b · 1) = (a, b)
(1, 0) ⊙ (a, b) = (1 · a − 0 · b, 1 · b + 0 · a) = (a, b),
pa zaklju£ujemo da je zaista (1, 0) ∈ C neutralni element za operaciju ⊙ (jedinstvenost neutralnog
elementa slijedi iz rezultata teorije grupa, npr. Horvati¢ [4], str. 47), tj. vrijedi (A6). Preostaje jo²
pokazati (A7). Za svaki (a, b) ∈ C takav da je (a, b) ̸= (0, 0) (tj. a2 + b2 ̸= 0) deniramo

( )
a −b
(a, b)∗ = , 2 .
a2 + b a + b2
2
25 Iako se denicija mnoºenja (1.7) moºe £initi neprirodnom, postoje odreeni razlozi za ovakvu deniciju, poput npr.
toga da sve kvadratne jednadºbe oblika ax2 + bx + c = 0 s realnim koecijentima (i a ̸= 0) imaju rje²enje u skupu
C. Tako su npr. rje²enja jednadºbe x2 + 1 = 0 (koja nema rje²enje u skupu R) kompleksni brojevi (0, 1) i (0, −1) (uz
identikaciju kompleksnog broja (x, 0) s realnim brojem x). Nadalje, uz ovako deniranu operaciju mnoºenja ⊙ (te
operaciju zbrajanja ⊕) C ima strukturu polja (Teorem 1.35).
Tada vrijedi
( ) ( )
a −b a · a − b · (−b) a · (−b) + b · a
(a, b) ⊙ (a, b)∗ = (a, b) ⊙ , = , = (1, 0)
a2 + b2 a2 + b2 a2 + b2 a2 + b2
i sli£no (a, b)∗ ⊙ (a, b) = (1, 0). Stoga je (a, b)−1 = (a, b)∗ , pa vrijedi i (A7).
26
U nastavku ¢emo umjesto oznaka ⊕i⊙ koristiti oznake + i ·, dakle kao i za operacije zbrajanja
i mnoºenja u R, s time da ¢e iz konteksta biti jasno kada se navedene oznake odnose na operacije s
kompleksnim, a kada s realnim brojevima.
Ozna£imo s R′ skup svih kompleksnih brojeva oblika (x, 0), tj.
R′ = {(x, 0) : x ∈ R} ⊆ C.
Kako je (x, 0) + (y, 0) = (x + y, 0) i (x, 0) · (y, 0) = (xy, 0), slijedi da je skup R′ zatvoren u odnosu na
zbrajanje i mnoºenje koje smo uveli relacijama (1.6) i (1.7). Lako se pokaºe da je R′ polje obzirom
na navedene operacije (tj. da zadovoljava uvjete (A1)(A9)), pa ako na R′ deniramo sljede¢i ureaj
(x, 0) ≤ (y, 0) ⇔ x ≤ y,
pokazuje se da R′ zadovoljava sve aksiome (A1)(A15). Dakle skup R′ je potpuno ureeno polje,
pa ga poistovje¢ujemo s R. Zato identiciramo realan broj x s kompleksnim brojem (x, 0) i pi²emo
(x, 0) = x.27 Time se R ulaºe u C, tj. postaje dio (podskup) od C.

Kompleksan broj (0, 1) zovemo imaginarna jedinica i ozna£avamo slovom i. Dakle i = (0, 1).28
Stoga za svaki kompleksan broj (a, b) vrijedi
(a, b) = (a, 0) + (0, b) = (a, 0) + (0, 1) · (b, 0),
tj. (a, b) = a + ib. Ovo je standardni (algebarski, normalni) oblik kompleksnog broja. Sada operacije
iz (1.6) i (1.7) prelaze u
(a + ib) + (c + id) = (a + c) + i(b + d),
(a + ib) · (c + id) = (ac − bd) + i(bc + ad).
Nadalje, za kompleksan broj (a, b) ̸= (0, 0) imamo
1 a −b a − ib
(a + ib)−1 = = 2 2
+i 2 2
= 2 .
a + ib a +b a +b a + b2
26 Jedinstvenost inverza slijedi iz rezultata teorije grupa (Horvati¢ [4], str. 50).
27 Sukladno ovoj konvenciji imamo (0, 0) = 0 i (1, 0) = 1.
28 esto se pi²e i i = √−1, jer vrijedi i2 = (0, 1) · (0, 1) = (0 · 0 − 1 · 1, 0 · 1 + 1 · 0) = (−1, 0) = −1.
Za kompleksan broj z = a + ib, broj a zovemo realni dio broja z i ozna£avamo sa a= Re z , a broj
b zovemo imaginarni dio broja z i ozna£avamo sa b = Im z . Broj z = a − ib zove se konjugirano

√ √
kompleksni broj broja z = a + ib. Vrijedi z · z = a2 + b2 . Realni broj |z| = z · z = a 2 + b2
√ √
zovemo modul kompleksnog broja z = a + ib. Vrijedi |Re z| = |a| ≤ a2 ≤ a2 + b2 = |z|, te
√
|Im z| = |b| ≤ a2 + b2 = |z|.
Zadatak 1.36. Pokaºite da za kompleksan broj z vrijedi:
(a) Re (iz) = −Im z i Im (iz) = Re z .
z+z z−z
(b) Re z = i Im z = .
2 2i
Zadatak 1.37. Pokaºite da za kompleksne brojeve z1 i z2 vrijedi:
(a) z1 + z2 = z1 + z2 i z1 − z2 = z1 − z2 .
(b) z1 · z2 = z1 · z2 .
(z ) z1
1
(c) = (ako je z2 ̸= 0).
z2 z2
(d) |z1 + z2 | ≤ |z1 | + |z2 |.
(e) |z1 · z2 | = |z1 | · |z2 |.

z |z |
1 1
(f ) = (ako je z2 ̸= 0).
z2 |z2 |
Identikacija ureenih parova (a, b) ∈ R2 s odgovaraju¢im to£kama u koordinatnoj ravnini vodi na
identikaciju kompleksnih brojeva a + ib = (a, b) s odgovaraju¢im to£kama koordinatne (kompleksne)
ravnine. To£ka (a, 0) leºi na xosi (zato se xos zove realna os ), a to£ka (0, b) = ib leºi na y osi (zato
se y os zove imaginarna os ). Neka je T (a, b) proizvoljna to£ka kompleksne ravnine koja odgovara
broju z = a + ib ∈ C (z ̸= 0). Duºina OT zatvara s pozitivnim dijelom xosi kut φ (0 ≤ φ < 2π ),

koji se zove argument kompleksnog broja z.
Pri tome je
√ a b
r = |z| = a2 + b2 , cos φ = , sin φ = (1.8)
r r
(uo£imo da z ̸= 0 implicira r > 0). Modul r i argument φ jednozna£no odreuju to£ke u kompleksnoj
ravnini (osim ishodi²ta) i zovu se polarne koordinate broja z. Iz (1.8) i z = a + ib slijedi
z = r(cos φ + i sin φ).
Ovo je trigonometrijski oblik kompleksnog broja.
Matemati£kom indukcijom (po n) se lako pokaºe de Moivreova formula za potenciranje komplek-
snog broja
z n = rn (cos nφ + i sin nφ), n ∈ N.

√
Odredimo sada nti korijen kompleksnog broja z = r(cos φ + i sin φ) ̸= 0 (n ∈ N). Stavimo ω= n
z=
ρ(cos ψ + i sin ψ) (tj. ω n = z ). Odavde slijediρn (cos nψ + i sin nψ) = r(cos φ + i sin φ), pa dobivamo
√ φ + 2kπ
ρn = r i nψ = φ + 2kπ , k ∈ Z. Slijedi ρ = n r i ψ = , ²to poprima n razli£itih vrijednosti
n
ψ0 , ψ1 , . . . , ψn−1 koje se dobiju za k = 0, 1, . . . , n−1, a time dobivamo i n razli£itih vrijednosti korijena
( )
√
n
√
n
φ + 2kπ φ + 2kπ
ωk = ( z)k = r cos + i sin , k = 0, 1, . . . , n.
n n
√ √ ( 3π 3π )
Primjer 1.38. Izra£unajmo
3
−1 + i. Kako je −1 + i = 2 cos + i sin , dobivamo
4 4
√ ( )
√ 3 √ 3π
+ 2kπ 3π
+ 2kπ
ωk = ( 3 −1 + i)k = 2 cos 4
+ i sin 4 , k = 0, 1, 2,
3 3
tj.
√ ( π π) √ ( 11π 11π ) √ ( 19π 19π )

6 6 6
ω0 = 2 cos + i sin , ω1 = 2 cos + i sin , ω2 = 2 cos + i sin .
4 4 12 12 12 12
1.8 Binomna formula

Za prirodan broj n deniramo n! = n · (n − 1) · (n − 2) · . . . · 2 · 1, te 0! = 1. Izraz n! £itamo n
faktorijela. Za n ∈ N i k ∈ {1, 2, . . . , n} deniramo

( )
n n!
= ,
k k! (n − k)!
( ) ( ) ( )
n n n
te = 1. Izraz £itamo n povrh k , a zove se binomni koecijent. Uo£imo da je = 1, te
0 k n
( )
n n · (n − 1) · . . . · (n − k + 1)
= .
k k!
Zadatak 1.39. Pokaºite da za n ∈ N i k ∈ {1, 2, . . . , n} vrijedi:

( ) ( ) ( )
n n n+1
(a) + = .
k k−1 k
( ) ( )
n n
(b) = .
k n−k
Teorem 1.40 (Binomna formula) . Za sve a, b ∈ R i n ∈ N vrijedi
( ) ( ) ( ) ( ) ( )
n n n n 2 n−2 n n n
(a + b)n = b + abn−1 + a b + ... + an−1 b + a , (1.9)
0 1 2 n−1 n
∑n ( )
n k n−k
ili kra¢e (a + b) =
n
a b .
k
k=0
Dokaz. Tvrdnju teorema ¢emo dokazati matemati£kom indukcijom (po n). Neka su aib proizvoljni
realni brojevi. Deniramo skup

{ n ( )
∑ }
n
S= n ∈ N : (a + b)n = ak bn−k .
k
k=0
1 ( )
∑ 1
Kako je
1
(a + b) = a + b = ak b1−k , to je 1 ∈ S. Pretpostavimo sada da je n ∈ S, tj. da vrijedi
k
n ( )
k=0
∑ n
n
(a + b) = ak bn−k . Tada imamo
k
k=0
n ( )
∑ n ( ) n ( )
n k n−k ∑ n k+1 n−k ∑ n k n−k+1
(a + b)n+1 = (a + b) · (a + b)n = (a + b) · a b = a b + a b
k k k
k=0 k=0 k=0
( ) ( ) ( ) ( ) ( )
n n 2 n−1 n 3 n−2 n n n+1
= abn + a b + a b + ... + an b + a +
0 1 2 n−1 n
( ) ( ) ( ) ( ) ( )
n n+1 n n n 2 n−1 n n−1 2 n n
+ b + ab + a b + ... + a b + a b
0 1 2 n−1 n
( ) [( ) ( )] [( ) ( )]
n n+1 n n n n n
= b + + ab + + a2 bn−1 + . . . +
0 0 1 1 2
[( ) ( )] ( )
n n n n n+1
+ + a b+ a = Zadatak 1.39 (a)
n−1 n n
( ) ( ) ( ) ( ) ( )
n + 1 n+1 n+1 n n + 1 2 n−1 n+1 n n + 1 n+1
= b + ab + a b + ... + a b+ a
0 1 2 n n+1
∑(
n+1 )
n + 1 k n+1−k
= a b ,
k
k=0
pa slijedi n + 1 ∈ S. Na temelju aksioma matemati£ke indukcije zaklju£ujemo da je S = N, tj. vrijedi
relacija (1.9).
Zadatak 1.41. Pokaºite da za sve a ∈ R \ {1} i n ∈ N vrijedi
1 − an+1 29
1 + a + a2 + . . . + an = . (1.10)
1−a
Napomena 1.42. Za prirodan broj n i realne brojeve x i y takve da je x ̸= 0 i y ̸= x, iz relacije
(1.10) dobivamo
( )n+1
y ( y )2 ( y )n 1 − xy xn+1 − y n+1
1+ + + ... + = = .
x x x 1− xy
(x − y)xn
Stoga za sve x, y ∈ R i n ∈ N vrijedi
xn+1 − y n+1 = (x − y)(xn + xn−1 y + xn−2 y 2 + . . . + xy n−1 + y n ). (1.11)
Ako je 0 ≤ y < x, iz (1.11) odmah slijedi xn+1 − y n+1 > 0, tj. y n+1 < xn+1 . Nadalje, ako je n
paran broj, te x i y realni brojevi takvi da je y < x, tada je y n+1 < xn+1 . Naime, za y <0<x
29 Ova relacija o£ito vrijedi i za n = 0.
o£ito je da vrijedi y n+1 < 0 < xn+1 , pa preostaje jo² samo slu£aj y < x ≤ 0. U ovom slu£aju vrijedi
0 ≤ −x < −y , pa po ve¢ pokazanom slijedi (−x)n+1 < (−y)n+1 , tj. −xn+1 < −y n+1 , odnosno
y n+1 < xn+1 .

Dakle, za x, y ∈ R i m ∈ N vrijedi:
• m paran: 0 ≤ y < x ⇒ y m < xm .
• m neparan: y < x ⇒ y m < xm .

Poglavlje 2
Funkcije
2.1 Pojam funkcije

Denicija 2.1. Neka su A i B dva neprazna skupa. Ako je svakom elementu skupa A pridruºen
to£no jedan element skupa B kaºemo da je denirana (ili zadana) funkcija sa skupa A u skup B .
Funkcije ozna£avamo slovima f, g, h, F, G itd. Funkciju sa skupa A u skup B ozna£avamo ovako:
f : A → B. Skup A zovemo podru£je denicije (ili domena ) funkcije f i ozna£avamo sa D(f ) (ili Df ),
a skup B zovemo podru£je vrijednosti (ili kodomena ) funkcije f i ozna£avamo sa K(f ). Ako funkcija f
elementu x ∈ A pridruºuje element x′ ∈ B , onda pi²emo x′ = f (x) (ili f : x 7→ x′ ) i kaºemo da je f (x)
vrijednost funkcije f na elementu x (takoer kaºemo da je x nezavisna, a f (x) zavisna varijabla). Skup
svih slika, tj. skup {f (x) : x ∈ A} ⊆ B zovemo slika od f i ozna£avamo sa R(f ) (ili f (A) ili Im f ).
Nadalje, za A0 ⊆ A (A0 ̸= ∅) stavljamo f (A0 ) = {f (x) : x ∈ A0 }. Skup Γ(f ) = {(x, f (x)) : x ∈ D(f )}
zovemo graf funkcije f .1
Napomena 2.2. Neka su AiB neprazni skupovi i ∅ ̸ = A0 ⊆ A. Neka su zadane funkcije f0 : A0 → B

i f : A → B. Kaºemo da je funkcija f0 restrikcija (ili suºenje) funkcije f na A0 ako je f0 (x) = f (x)
za svaki x ∈ A0 . Tada pi²emo f0 = f |A0 . Takoer se kaºe da je f pro²irenje funkcije f0 sa A0 na A.
1 Druga oznaka za graf funkcije f je Γf .
33
Poglavlje 2. Funkcije 34
Napomena 2.3. Za funkcije f i g kaºemo da su jednake i pi²emo f =g ako vrijedi:
(i) D(f ) = D(g).
(ii) K(f ) = K(g).
(iii) f (x) = g(x), ∀ x ∈ D(f ) (= D(g)).
Primjer 2.4. Sa f (n) = n + 1 zadana je funkcija f : N → N, koja svakom prirodnom broju pridruºuje
njegovog sljedbenika. Slika funkcije f je skup {2, 3, . . .} = N \ {1}. Ako deniramo funkciju g: N ∪
{0} → N sa g(n) = n + 1, onda je f restrikcija funkcije g na N.
Kada je D(f ) ⊆ R i K(f ) ⊆ R, onda je Γ(f ) ⊆ R × R, pa graf funkcije f moºemo nacrtati u
Kartezijevoj ravnini (pri £emu se domena nalazi na xosi, a kodomena na y osi). Pri tome svaki
pravac koji je paralelan s y osi sije£e graf Γ(f ) u najvi²e jednoj to£ki. Za svaki c ∈ D(f ) postoji to£no
jedna to£ka na grafu oblika (c, f (c)), i pri tome f (c) zovemo slika od c, a c original (ili praslika) od
f (c).
Denicija 2.5. Neka su AiB neprazni skupovi. Za funkciju f: A→B kaºemo da je:
(1) surjekcija (ili funkcija sa A na B ) ako je R(f ) = B , tj.
(∀ y ∈ B) (∃ x ∈ A) f (x) = y.
(2) injekcija ako vrijedi

(∀ x1 , x2 ∈ A) (f (x1 ) = f (x2 ) ⇒ x1 = x2 )
(ili ekvivalentno (∀ x1 , x2 ∈ A) (x1 ̸= x2 ⇒ f (x1 ) ̸= f (x2 ))).2
(3) bijekcija ako je f surjekcija i injekcija.

3
Primjer 2.6. Funkcija f: N → N zadana sa f (n) = n je bijekcija.

4 Funkcija g: N → N zadana sa
g(n) = n + 1 je injekcija, ali nije surjekcija, dok funkcija h : Z → Z, h(x) = x · x = x2 , nije ni injekcija
ni surjekcija.
2.2 Funkcije zadane formulom

U okviru ovog kolegija razmatrat ¢emo uglavnom realne funkcije realne varijable. To su funkcije za
koje su domena i kodomena sadrºane u skupu R. esto se takve funkcije mogu zadati analiti£ki,
tj. formulom, kao npr.
f (x) = 2x2 − x + 5, x ∈ R.
Ako je funkcija f zadana formulom i nije navedeno njezino podru£je denicije, smatrat ¢emo da D(f )
obuhva¢a sve realne brojeve x∈R za koje ta formula ima smisla, tj. za koje se nakon nazna£enih
operacija u formuli dobiva realan broj. U ovom slu£aju skup D(f ) zovemo prirodna domena (ili
prirodno podru£je denicije ) funkcije f.
Primjer 2.7. Prirodna domena funkcije
√ 3
f (x) = 2 4 − x2 −
1+x
obuhva¢a sve realne brojeve x za koje vrijede sljede¢i uvjeti:
(i) 4 − x2 ≥ 0 ,
(ii) 1 + x ̸= 0.
Prvi uvjet zadovoljavaju svi realni brojevi iz segmenta [−2, 2], a drugi svi realni brojevi razli£iti od
−1. Stoga je prirodna domena funkcije f
D(f ) = [−2, 2] \ {−1}.

2 Ako je f injekcija, te D(f ) ⊆ R i K(f ) ⊆ R, svaki pravac koji je paralelan s xosi sije£e graf funkcije f u najvi²e
jednoj to£ki.
3 To zna£i da za svaki element kodomene postoji i jedinstven je njegov original, tj. (∀ y ∈ B) (∃! x ∈ A) f (x) = y .
4 Op¢enito, za svaki neprazan skup A, funkcija ∆ : A → A zadana sa ∆ (x) = x je bijekcija. Funkciju ∆ zovemo
A A A
identiteta (na skupu A).
Funkcija moºe biti zadana i s vi²e formula. U tom slu£aju uz svaku formulu isti£emo podru£je na
kojem ta formula denira funkciju, npr.


 −2, za x < 1,
f (x) = 3x − 5, za 1 ≤ x ≤ 2,


1, za x > 2.
Primjer takve funkcije je i g(x) = |x|, pri £emu |x| ozna£ava apsolutnu vrijednost realnog broja x
deniranu relacijom (1.1).
Napomena 2.8. Razli£itim formulama moºe biti denirana ista funkcija, npr. za
x3 + x2 + x + 1
f (x) = x + 1 i g(x) =
x2 + 1
vrijedi f = g. Naime, vrijedi D(f ) = D(g) = R, f (x) = g(x) za svako x∈R (jer x3 + x2 + x + 1 =
(x + 1)(x2 + 1)), te K(f ) = K(g) = R.5
2.3 Klasikacija realnih funkcija pomo¢u grafa

Denicija 2.9. Kaºemo da funkcija f : I → R:
5 Zadnja tvrdnja slijedi iz £injenice da je R(f ) = R(g) = R. Naime, ako za realnu funkciju realne varijable h vrijedi
R(h) = R, tada zbog R(h) ⊆ K(h) ⊆ R, dobivamo odmah K(h) = R.
(1) raste na skupu I ⊆ R ako
(∀ x1 , x2 ∈ I) (x1 < x2 ⇒ f (x1 ) ≤ f (x2 )).
(2) strogo raste na skupu I ⊆ R ako
(∀ x1 , x2 ∈ I) (x1 < x2 ⇒ f (x1 ) < f (x2 )).
(3) pada na skupu I ⊆ R ako
(∀ x1 , x2 ∈ I) (x1 < x2 ⇒ f (x1 ) ≥ f (x2 )).
(4) strogo pada na skupu I ⊆ R ako
(∀ x1 , x2 ∈ I) (x1 < x2 ⇒ f (x1 ) > f (x2 )).
Kaºemo da je funkcija f : I → R monotona na skupu I ⊆ R ako raste ili pada na I , te strogo monotona
na I ako strogo raste ili strogo pada na I. Funkcija f: I →R je po dijelovima monotona na intervalu
I = ⟨a, b⟩ ako postoji kona£no mnogo to£aka c1 < c 2 < . . . < c n u intervalu ⟨a, b⟩ takvih da je f
monotona na svakom intervalu ⟨a, c1 ], [c1 , c2 ], . . . , [cn , b⟩.
Denicija 2.10. Za funkciju f : ⟨−a, a⟩ → R (a > 0) kaºemo da je:

(1) parna na intervalu ⟨−a, a⟩ ako je
f (−x) = f (x), ∀ x ∈ ⟨−a, a⟩.
(2) neparna na intervalu ⟨−a, a⟩ ako je
f (−x) = −f (x), ∀ x ∈ ⟨−a, a⟩.
Za funkciju f : I → R, gdje je I ⊆ R, supremum skupa R(f ) zovemo supremum funkcije f (na I) i
ozna£avamo sa sup f . Inmum skupa R(f ) zovemo inmum funkcije f (na I) i ozna£avamo sa inf f .
Dakle je
sup f = sup R(f ) = sup f (x) i inf f = inf R(f ) = inf f (x).
x∈I x∈I
Pritom kaºemo da je funkcija f na skupu I ⊆ R:
• odozgo omeena ako je sup f < +∞,
• odozgo neomeena ako je sup f = +∞,
• odozdo omeena ako je inf f > −∞,
• odozdo neomeena ako je inf f = −∞,
• omeena ako je −∞ < inf f ≤ sup f < +∞,
• neomeena ako je inf f = −∞ ili sup f = +∞ (ili oboje).
Ako je funkcija f : I → R omeena na I ⊆ R, tada postoje α, β ∈ R takvi da je α ≤ f (x) ≤ β , ∀ x ∈ I .

Tada se graf Γ(f ) nalazi u pruzi R × [α, β] ⊆ R × R.
Ozna£imo s M ve¢i od brojeva |α| i |β|. Tada je −M ≤ f (x) ≤ M , pa i |f (x)| ≤ M za svaki x ∈ I.

Dakle, ako je funkcija x 7→ f (x) omeena na I, tada je i funkcija x 7→ |f (x)| takoer omeena na I.
Lako se pokaºe da vrijedi i obrat, tj. omeenost funkcije x 7→ |f (x)| na I povla£i omeenost funkcije
x 7→ f (x) na I.
Neka je f: I → R omeena funkcija na I ⊆ R, te neka je m = inf f i M = sup f . Tada je
m ≤ f (x) ≤ M , ∀ x ∈ I . Ako je m ∈ R(f ) (tj. postoji xm ∈ I takav da je f (xm ) = m) kaºemo da
f dostiºe svoj inmum, te da je m minimum funkcije f na I, ²to ozna£avamo sa min f = m. Ako je
M ∈ R(f ) (tj. postoji xM ∈ I takav da je f (xM ) = M ) kaºemo da f dostiºe svoj supremum, te da je
M maksimum funkcije f na I, ²to ozna£avamo sa max f = M .
Primjer 2.11. Za funkciju


 5, za x < −3,




 −2x − 1,
 za x ∈ [−3, 2⟩,
f (x) = 3, za x = 2,



 2x − 9, x ∈ ⟨2, 4],


za

1, za x > 4,
vrijedi R(f ) = ⟨−5, 5], inf f = −5 i sup f = max f = 5.
2.4 Polinomi
Denicija 2.12. Funkcija P: R→R zadana formulom
P (x) = an xn + an−1 xn−1 + . . . + a1 x + a0 ,
gdje su a0 , a1 , . . . , an realni brojevi (n ∈ N ∪ {0}), zove se polinom nad R, a brojevi a0 , a1 , . . . , an

zovu se koecijenti polinoma P .
Ako je a0 = a1 = . . . = an = 0, polinom se zove nul-polinom. Ako je an ̸= 0, kaºemo da je polinom

ntog stupnja (i broj n zovemo stupanj od P ), te koecijent an zovemo vode¢i koecijent polinoma
P, a a0 slobodni £lan od P. Ako je a0 ̸= 0 i a1 = a2 = . . . = an = 0, polinom je konstanta.

6 Ako je
an = 1, polinom je normiran. Polinom x 7→ xn zovemo potencija.
Primjer 2.13. Funkcija f (x) = ax + b, x ∈ R (a, b ∈ R, a ̸= 0) je polinom prvog stupnja (nekad se
naziva i linearna funkcija, iako je taj termin £esto rezerviran za funkciju f ukoliko je b = 0). Graf
funkcije f je pravac.
Denicija 2.14. Funkcija

P (x)
x 7→ f (x) = ,
Q(x)
koja je kvocijent dvaju polinoma, od kojih Q nije nul-polinom, zove se racionalna funkcija.
1 7x − 1 2
Primjer 2.15. Funkcije x 7→ 2x + 1, x 7→ , x 7→ 2 su racionalne funkcije.
x x + 2x − 5
P
Prirodna domena racionalne funkcije je skup {x ∈ R : Q(x) ̸= 0}. Ako za polinome P i Q iz
Q
P = A · R i Q = B · R, gdje su A, B i R polinomi, slijedi da je R polinom nultog stupnja, kaºemo da
su P i Q relativno prosti.
Napomena 2.16. Ako u Deniciji 2.12 dopustimo a0 , a1 , . . . , an ∈ C i x ∈ C (tj. P : C → C), onda
dobivamo polinom nad C. Svaki polinom nad R se moºe prirodno pro²iriti na polinom nad C tako
da se promatra polinom nad C s istim koecijentima (koji su i dalje realni brojevi).
Napomena 2.17. Moºe se pokazati da svaki polinom nad C stupnja n ≥ 1 ima barem jednu nulto£ku
u skupu C,7 tj. za svaki polinom
Pn (z) = an z n + an−1 z n−1 + . . . + a1 z + a0 , z ∈ C, (2.1)
6 Funkcija f : S → R je konstanta (na skupu S ⊆ R) ako je f (x) = f (x′ ) za sve x, x′ ∈ S.

7Nulto£ka polinoma P je svaki broj x ∈ D(P ) za koji je P (x) = 0.
gdje su a0 , a1 , . . . , an kompleksni brojevi i an ̸= 0 (n ≥ 1), postoji barem jedan z0 ∈ C takav da je
Pn (z0 ) = 0. Ovaj se rezultat zove osnovni teorem algebre (Kurepa [6], str. 364; Pavkovi¢ i Veljan [9],
Teorem 9, str. 77). Ova tvrdnja ne vrijedi u skupu R, jer npr. polinom P (x) = x2 + 1 nema nulto£ku
u R. Navedimo sada neke posljedice osnovnog teorema algebre. Polinom iz (2.1) se moºe faktorizirati
u linearne faktore, tj. postoje brojevi z1 , . . . , z n ∈ C takvi da je
Pn (z) = an (z − z1 )(z − z2 ) · . . . · (z − zn )
(Pavkovi¢ i Veljan [9], Teorem 10, str. 78). To zna£i da Pn ima n kompleksnih nulto£aka. Nadalje,
polinomi nad R
Qn (x) = an xn + an−1 xn−1 + . . . + a1 x + a0 , x ∈ R,
Rm (x) = bm xm + bm−1 xm−1 + . . . + b1 x + b0 , x ∈ R,
su jednaki, tj. vrijedi Qn (x) = Rm (x), ∀ x ∈ R, ako i samo ako su istog stupnja i ako su im istoimeni
koecijenti jednaki, tj. ako i samo ako vrijedi ovih n+2 jednakosti:
n = m, a0 = b0 , a1 = b1 , . . . , an = bn (2.2)
(Kurepa [5], Teorem 8, str. 77 i Zadatak 15, str. 81).
Primjer 2.18. Odredimo realne brojeve a, b, c tako da vrijedi
1 a b c
= + + , ∀ x ∈ R \ {−1, 3}.
(x + 1) (x − 3)
2 (x + 1) 2 x+1 x−3
Kako vrijedi
1 a(x − 3) + b(x + 1)(x − 3) + c(x + 1)2

=
(x + 1)2 (x − 3) (x + 1)2 (x − 3)
(b + c)x2 + (a − 2b + 2c)x + (−3a − 3b + c)
= ,
(x + 1)2 (x − 3)
na temelju relacije (2.2) dobivamo
b + c = 0, a − 2b + 2c = 0, −3a − 3b + c = 1,
1 1 1
tj. a=− , b = − i c= .
4 16 16
2.5 Kompozicija funkcija

Denicija 2.19. Neka su dane funkcije f: A → B i g : C → D. Ako je R(f ) ⊆ D(g), onda je
formulom h(x) = g[f (x)], ∀ x ∈ A, denirana funkcija h : A → D. Tu funkciju zovemo kompozicija

funkcija f i g, te je ozna£avamo sa h = g ◦ f.
Ako postoji jedna od kompozicija g◦f i f ◦ g, ne mora postojati ona druga. Npr. za funkcije
f : [0, 1] → R, f (x) = x + 2 i g : [2, 4] → R, g(x) = x2 , vrijedi R(f ) = [2, 3] ⊆ [2, 4] = D(g), pa je g◦f
denirana, ali kako R(g) = [4, 16] * [0, 1] = D(f ), f ◦ g ne postoji.
Teorem 2.20 (Asocijativnost kompozicije funkcija) . Neka su f, g, h tri funkcije takve da je R(f ) ⊆
D(g) i R(g) ⊆ D(h). Tada vrijedi h ◦ (g ◦ f ) = (h ◦ g) ◦ f .
Dokaz. Iz uvjeta teorema slijedi postojanje kompozicija g◦f i h ◦ g. Iz denicije kompozicije g◦f
dobivamo R(g ◦ f ) ⊆ R(g), pa slijedi R(g ◦ f ) ⊆ R(g) ⊆ D(h), tj. denirana je kompozicija h ◦ (g ◦ f ).
Sli£no vrijedi R(f ) ⊆ D(g) = D(h ◦ g), pa postoji i (h ◦ g) ◦ f . Nadalje, vrijedi D(h ◦ (g ◦ f )) =
D(g ◦ f ) = D(f ) i D((h ◦ g) ◦ f ) = D(f ), pa zaklju£ujemo da funkcije h ◦ (g ◦ f ) i (h ◦ g) ◦ f imaju istu
domenu. Takoer imaju istu i kodomenu, jer je K(h◦(g ◦f )) = K(h) i K((h◦g)◦f ) = K(h◦g) = K(h).
Kako vrijedi i
[h ◦ (g ◦ f )](x) = h((g ◦ f )(x)] = h{g[f (x)]} = (h ◦ g)[f (x)] = [(h ◦ g) ◦ f ](x), ∀ x ∈ D(f ),
na temelju Napomene 2.3 zaklju£ujemo da je h ◦ (g ◦ f ) = (h ◦ g) ◦ f .
Napomena 2.21. Kompozicija funkcija op¢enito nije komutativna operacija, jer npr. za funkcije
f, g : R → R zadane formulama f (x) = x2 − 1 i g(x) = 2x + 5 vrijedi (g ◦ f )(0) = g[f (0)] = g(−1) = 3

i (f ◦ g)(0) = f [g(0)] = f (5) = 24, tj. g ◦ f ̸= f ◦ g .
2.6 Inverzna funkcija

Ako je funkcija f injekcija, onda svakoj slici y ∈ R(f ) odgovara jedinstveni original x te slike, tj. takav
x ∈ D(f ) za kojeg je y = f (x). Sada moºemo denirati funkciju f −1 : R(f ) → D(f ) tako da stavimo
f −1 (y) = x, gdje je x ∈ D(f ) onaj jedinstveni element iz D(f ) za kojeg vrijedi f (x) = y . Funkciju
f −1 zovemo inverzna funkcija funkcije f. Vrijedi D(f −1 ) = R(f ) i R(f −1 ) = D(f ). Takoer vrijedi
(f −1 ◦ f )(x) = x za svaki x ∈ D(f ), te (f ◦ f −1 )(y) = y za svaki y ∈ D(f −1 ), tj.
f −1 ◦ f = ∆D(f ) i f ◦ f −1 = ∆D(f −1 ) .
Napomena 2.22. Za funkciju f: A→B postoji inverzna funkcija f −1 : B → A ako i samo ako je f
bijekcija. To vrijedi zbog toga ²to je surjektivnost ekvivalentna s R(f ) = B .
Teorem 2.23 (Teorem o inverznoj funkciji strogo monotone funkcije). Neka je S ⊆ R neprazan skup
i f : S → R funkcija koja strogo raste (odnosno strogo pada) na S . Tada f ima inverznu funkciju
f −1 : R(f ) → S koja strogo raste (odnosno strogo pada) na R(f ).
Dokaz. Uzmimo zbog odreenosti da funkcija f strogo raste na skupu S, tj. da vrijedi
(∀ x1 , x2 ∈ S) (x1 < x2 ⇒ f (x1 ) < f (x2 )).
Odavde odmah slijedi da je f injekcija, pa postoji inverzna funkcija f −1 : R(f ) → S . Pokaºimo da
f −1 strogo raste na D(f −1 ) = R(f ). Neka su y1 , y2 ∈ D(f −1 ) takvi da je y1 < y2 . Kako je y1 ∈ R(f ),
to postoji x1 ∈ S takav da je f (x1 ) = y1 . Sli£no postoji x2 ∈ S takav da je f (x2 ) = y2 . Zbog denicije
inverzne funkcije vrijedi xi = f −1 (yi ), i = 1, 2. Kada bi bilo x2 ≤ x1 , zbog rasta funkcije f na skupu
S, imali bismo f (x2 ) ≤ f (x1 ), tj. y2 ≤ y1 , ²to je u kontradikciji s izborom y1 i y2 . Dakle vrijedi
x1 < x 2 , tj. f −1 (y1 ) < f −1 (y2 ). Stoga vrijedi
(∀ y1 , y2 ∈ D(f −1 )) (y1 < y2 ⇒ f −1 (y1 ) < f −1 (y2 )),

pa zaklju£ujemo da f −1 strogo raste na D(f −1 ). Analogno se pokazuje slu£aj kada f strogo pada na
S.
Primjer 2.24. Za neparan n∈N potencija f (x) = xn strogo raste na R (Napomena 1.42) te vrijedi
R(f ) = R (ovu relaciju ¢emo pokazati kasnije, u Primjeru 4.30), pa po Teoremu 2.23 postoji inverzna
√
funkcija f −1 : R → R, i ona strogo raste na R. Pri tome koristimo oznaku f −1 (x) = n
x. Za paran
n ∈ N funkcija f nije injekcija sa R u R (jer je (−x)n = xn za svaki x ∈ R), pa nema inverznu funkciju.
No restrikcija f+ = f |[0,+∞⟩ strogo raste na [0, +∞⟩ (Napomena 1.42) te vrijedi R(f+ ) = [0, +∞⟩,
−1
pa ponovna primjena Teorema 2.23 povla£i postojanje inverzne funkcije f+ : [0, +∞⟩ → [0, +∞⟩,
√
koja strogo raste na [0, +∞⟩. I u ovom slu£aju koristimo oznaku
−1
f+ = n
x.8 Sve navedene inverzne
funkcije zovemo korijeni.
Napomena 2.25. Oznaka f −1 se £esto upotrebljava i za original skupa, tj. za funkciju f: A → B i
skup C⊆B stavljamo
f −1 (C) = {x ∈ A : f (x) ∈ C}.

√ √
Tako npr. za funkciju f: R → R zadanu formulom f (x) = x2 vrijedi f −1 ([0, 2]) = [− 2, 2],
f −1 ({0}) = {0} i f −1 ({1}) = {−1, 1}.
Napomena 2.26. Za dva skupa A i B kaºemo da imaju jednako mnogo elemenata, tj. da su ekvi-
potentni (ili jednakobrojni) ako postoji barem jedna bijekcija sa A u B .9 U tom slu£aju jo² kaºemo
da A i B imaju isti kardinalni broj i pi²emo A∼B (ili card(A) = card(B)). Za skup S kaºemo da
je kona£an ako je S=∅ ili postoji n∈N takav da je S ∼ {1, 2, . . . , n} (u ovom slu£aju kaºemo da S
8 Za paran n f− = f |⟨−∞,0] . Ova funkcija strogo pada na ⟨−∞, 0] te ima
moºemo npr. promatrati i restrikciju
−1 −1 √
inverznu funkciju f− : [0, +∞⟩ → ⟨−∞, 0], koju ozna£avamo sa f− = − n x.
9 Ako je f : A → B bijekcija, tada je i f −1 : B → A bijekcija, tj. ekvipotentnost meu skupovima je simetri£na
relacija. Ona je i reeksivna, tj. A ∼ A za svaki skup A, i tranzitivna, tj. (A ∼ B i B ∼ C) ⇒ A ∼ C .
ima n elemenata). Skup je beskona£an ako nije kona£an. Nadalje, kaºemo da je beskona£an skup S
prebrojiv ako je S ∼ N, te neprebrojiv ako nije prebrojiv. Moºe se pokazati da vrijedi N ∼ Z ∼ Q,
N ∼ 2N = {2n : n ∈ N}, N × N ∼ N, R Q (tj. skup R je neprebrojiv), R ∼ ⟨a, b⟩ ∼ [a, b] za sve
a, b ∈ R, a < b (Gulja² [3], str. 39-41).
2.7 Eksponencijalna funkcija

Neka je a ∈ R, a > 0. Stavimo a1 = a, te induktivno deniramo
an+1 = an · a, ∀ n ∈ N.
Na ovaj smo na£in denirali funkciju f : N → R+ , f (n) = an . Nadalje, deniramo f (0) = 1 i

1
f (−n) = za svaki n ∈ N, pa se time funkcija f pro²iruje sa N na skup Z. Dalje je moºemo
an
m
pro²iriti na skup Q tako da za q= ∈ Q (m ∈ Z, n ∈ N) deniramo
n
√
f (q) = n am
(i pri tome koristimo zapis f (q) = aq ).10 Moºe se pokazati da tako denirana funkcija f : Q → R+
zadovoljava funkcionalnu jednadºbu
f (q + q ′ ) = f (q) · f (q ′ ), ∀ q, q ′ ∈ Q
(Gulja² [3], str. 21-22).
Sada se postavlja pitanje kako pro²iriti navedenu funkciju na R tako da vrijedi gornja funkcionalna
jednadºba, tj. kako denirati ax , ∀ x ∈ R? Za a=1 moºemo naprosto staviti ax = 1 za svako x ∈ R,
pa u nastavku pretpostavljamo da je a ̸= 1. Odgovor na postavljeno pitanje dan je sljede¢im teoremom
kojeg navodimo bez dokaza (Pavkovi¢ i Veljan [9], Teorem 1, str. 155; Kurepa [5], Teorem 18, str. 165).
Teorem 2.27. Neka je a ∈ R, a > 0 i a ̸= 1. Tada postoji to£no jedna strogo monotona bijekcija
f : R → ⟨0, +∞⟩ takva da je
(1) f (1) = a,
(2) f (x + y) = f (x) · f (y) za sve x, y ∈ R.11

m m′ √ √
n′
10 Ova denicija je dobra jer za q= = ′ vrijedi
n
am = am′ (Pavkovi¢ i Veljan [9], str. 151).
11 Pritom f
n n
strogo raste za a > 1, a strogo pada za 0 < a < 1. Funkcija f je denirana formulom f (x) = sup{aq : q ∈
Q, q < x}, x ∈ R.
Lako se pokaºe da (1) i (2) iz Teorema 2.27 povla£e f (n) = an za svako n ∈ Z. Funkciju f zovemo
eksponencijalna funkcija s bazom a i ozna£avamo sa f (x) = ax , x ∈ R.
Sada funkcionalna jednadºba ima oblik
ax+y = ax · ay , x, y ∈ R. (2.3)
Kako je eksponencijalna funkcija f : x 7→ ax strogo monotona na R, prema Teoremu 2.23 ima inverznu
funkciju f −1 : ⟨0, +∞⟩ → R, koja je strogo monotona (tj. strogo raste na ⟨0, +∞⟩ za a > 1 i strogo pada
za 0 < a < 1). Tu funkciju zovemo logaritamska funkcija s bazom a i ozna£avamo sa f −1 (x) = loga x,
x ∈ ⟨0, +∞⟩.
Vrijedi loga 1 = 0 i loga a = 1 (odnosno op¢enito loga y = x ako je ax = y ),
loga (x · y) = loga x + loga y, x, y ∈ ⟨0, +∞⟩,
te
loga (xb ) = b loga x, x > 0, b ∈ R
(Pavkovi¢ i Veljan [9], Teorem 2, str. 155). Specijalno, za a = 10 pi²emo log10 = log i zovemo Briggsov
ili dekadski logaritam, a za a = e ≈ 2.71828 pi²emo loge = ln i zovemo prirodni logaritam.12 Sada
moºemo denirati op¢u potenciju x 7→ xa za x ∈ ⟨0, +∞⟩ tako da stavimo xa = ea ln x .

Pomo¢u eksponencijalne funkcije deniramo hiperbolne funkcije :
ex − e−x
sinus hiperbolni: sh x = , x ∈ R,
2
ex + e−x
kosinus hiperbolni: ch x = , x ∈ R,
2
sh x
tangens hiperbolni: th x = , x ∈ R,
ch x
ch x
kotangens hiperbolni: cth x = , x ∈ R \ {0}.
sh x
Lako se pokaºe da su funkcije sh, th i cth neparne, a funkcija ch parna, te da vrijedi ch x − sh x

2 2
=1
za svaki x ∈ R. Nadalje, moºe se pokazati da vrijedi R(sh) = R, R(ch) = [1, +∞⟩, R(th) = ⟨−1, 1⟩
i R(cth) = R \ [−1, 1], te da sh i th strogo rastu na R, ch strogo raste na [0, +∞⟩ i strogo pada na
⟨−∞, 0⟩, a cth strogo pada na ⟨−∞, 0⟩ i na ⟨0, +∞⟩ (Gulja² [3], str. 24-25).
Kako funkcije sh i th strogo rastu na R, prema Teoremu 2.23 imaju inverzne funkcije:
−1
√
sh (y) = ln(y + y 2 + 1), y ∈ R,
√
−1 1+y
th (y) = ln , y ∈ ⟨−1, 1⟩.
1−y
12 Preciznija denicija broja e dana je Potpoglavlju 3.3. Za eksponencijalnu funkciju s bazom a=e £esto se koristi i
oznaka ex = exp x.
Funkcija ch zbog parnosti nije injekcija, pa ozna£imo sa Ch restrikciju funkcije ch na [0, +∞⟩ (i sa Cth
restrikciju funkcije cth na R+ ). Funkcije Ch i Cth su strogo monotone, pa imaju inverzne funkcije:
−1
√
Ch (y) = ln(y + y 2 − 1), y ≥ 1,
√
−1 y+1
Cth (y) = ln , y>1
y−1
−1 −1 −1 −1
(Kurepa [5], str. 173-174). Funkcije sh , th , Ch , Cth zovu se area funkcije te se £esto pi²e
−1 −1 −1 −1
sh = Arsh, th = Arth, Ch = Arch, Cth = Arcth,
²to £itamo redom: area sinus hiperbolni, area tangens hiperbolni, area kosinus hiperbolni i area
kotangens hiperbolni. Po Teoremu 2.23 su area funkcije strogo monotone na svojim podru£jima
denicije.
2.8 Trigonometrijske funkcije

Neka je u Kartezijevom koordinatnom sustavu u ravnini zadana kruºnica polumjera 1 sa sredi²tem u
ishodi²tu (trigonometrijska kruºnica ). Neka je α kut s vrhom u ishodi²tu i pozitivnim dijelom xosi
kao jednim krakom ( x - pozitivan smjer). Kutu α pridruºujemo realan broj x koji je jednak duljini
luka na kruºnici koji odsjecaju krakovi kuta α, pri £emu uzimamo da je drugi krak odmaknut od
prvoga u smjeru suprotnom od smjera kazaljke na satu.

13 Kaºemo da kut α ima x radijana (tako
π
npr. pravi kut ima radijana, a puni kut 2π radijana).
2
13 Ovaj smjer zovemo pozitivan smjer. Suprotan smjer je onda negativan smjer.
Pridruºivanje koje realnim brojevima koji odgovaraju radijanima pripadnih kutova pridruºuje to£ke
jedini£ne kruºnice K
α0 : [0, 2π⟩ → K
je bijekcija, pri £emu ako kut α ima x radijana, α0 (x) = A je sjeci²te 2. kraka kuta α i trigonometrijske
kruºnice. Tu funkciju moºemo pro²iriti do funkcije α: R → K tako da stavimo α(x) = α0 (rx ), gdje je
x = 2kπ + rx , k ∈ Z, 0 ≤ rx < 2π.

( 11π ) ( 3π ) 11π 3π
Tako je npr. α = α0 , jer je = 4π + .
2 2 2 2
Sada geometrijski deniramo trigonometrijske funkcije sinus (sin), kosinus (cos), tangens (tg) i
kotangens (ctg) tako da pridruºimo koordinate A = (cos x, sin x), B = (1, tg x) i C = (ctg x, 1). Dakle
sin x je ordinata to£ke α(x), cos x je apscisa to£ke α(x), a iz sli£nosti pripadnih pravokutnih trokuta
slijedi
sin x cos x
tg x = i ctg x = .
cos x sin x
Denicija 2.28. Za funkciju f : D(f ) → R kaºemo da je periodi£ka s periodom τ > 0 ako vrijedi:
(i) x ∈ D(f ) ⇒ x + τ ∈ D(f ),
(ii) f (x + τ ) = f (x) za svaki x ∈ D(f ).
Ako postoji najmanji period τ0 > 0, onda ga zovemo temeljni period funkcije f.
Primjer 2.29. Neka je funkcija f: R→R zadana sa

{
1, za x ∈ Q,
f (x) =
0, za x∈
/ Q.
Svaki τ ∈ Q+ = Q ∩ ⟨0, +∞⟩ je period funkcije f, ali f nema temeljni period (jer je inf Q+ = 0, ali
skup Q+ nema minimum).
Funkcije sin : R → [−1, 1] i cos : R → [−1, 1] su periodi£ke s temeljnim periodom 2π . Nadalje, sin je
{π }
neparna, a cos parna funkcija. Funkcije tg : R\ + kπ : k ∈ Z → R i ctg : R \ {kπ : k ∈ Z} → R
2
su periodi£ke s temeljnim periodom π. Funkcije tg i ctg su neparne.
Iz geometrijskih razloga vrijedi R(sin) = [−1, 1], R(cos) = [−1, 1], R(tg) = R i R(ctg) = R (Pav-
kovi¢ i Veljan [10], str. 14). Kako periodi£ke funkcije nisu injekcije, one nemaju inverzne funkcije.
Zato uzimamo njihove restrikcije na dijelove podru£ja denicije na kojima su strogo monotone, tj. de-
niramo Sin = sin |[− π2 , π2 ] , Cos = cos |[0,π] , Tg = tg|⟨− π , π ⟩ i Ctg

2 2
= ctg|⟨0,π⟩ (Pavkovi¢ i Veljan [10],
Teorem 1, str. 25). Sada na temelju Teorema 2.23 dobivamo inverzne funkcije (koje zovemo arkus
funkcije ): [ π π]
arkus sinus : arcsin = Sin−1 : [−1, 1] → − , ,
2 2
arkus kosinus : arccos = Cos−1 : [−1, 1] → [0, π],
⟨ π π⟩
arkus tangens : arctg = Tg−1 : R → − , ,
2 2
arkus kotangens : arcctg = Ctg−1 : R → ⟨0, π⟩.
Za trigonometrijske funkcije vrijede sljede¢e osnovne relacije (Pavkovi¢ i Veljan [10], str. 21-41):
(i) cos2 x + sin2 x = 1, ∀ x ∈ R,
(ii) sin(x + y) = sin x cos y + cos x sin y i cos(x + y) = cos x sin y − sin x sin y, ∀ x, y ∈ R,
( π) ( π)
(iii) sin x + = cos x i cos x + = − sin x, ∀ x ∈ R,
2 2
x+y x−y x+y x−y
(iv) sin x + sin y = 2 sin cos , sin x − sin y = 2 cos sin ,
2 2 2 2
x+y x−y x+y x−y
cos x + cos y = 2 cos cos , cos x − cos y = −2 sin sin , ∀ x, y ∈ R,
2 2 2 2
(v) sin(2x) = 2 sin x cos x i cos(2x) = cos2 x − sin2 x, ∀ x ∈ R.
Denicija 2.30. Funkcije koje se dobiju pomo¢u kona£nog broja operacija zbrajanja, mnoºenja, odu-
zimanja, dijeljenja i kompozicije iz potencija, eksponencijalnih, hiperbolnih, trigonometrijskih funkcija
i njihovih inverznih funkcija (korijena, logaritamskih, area i arkus funkcija) nazivamo elementarne
funkcije.
Primjer 2.31. Sljede¢e dvije funkcije nisu elementarne:

{
x, x ≥ 0,
(1) apsolutna vrijednost x 7→
−x, x < 0.


 1, x > 0,
(2) funkcija signum x 7→ 0, x = 0,


−1, x < 0.
Poglavlje 3
Nizovi
3.1 Niz i podniz

Denicija 3.1. Neka je S neprazan skup. Funkciju a: N → S zovemo niz u skupu S .
Vrijednost a(n) ∈ S funkcije a na elementu n ∈ N zovemo op¢i (ili nti ) £lan niza i obi£no
ozna£avamo sa an . Uobi£ajena oznaka za niz je (an )n∈N , ili kra¢e (an )n ili samo (an ). Moºe se
upotrijebiti i duºa oznaka a1 , a2 , . . . , an , . . ., koja sugerira nizanje £lanova niza jedan za drugim.
Ako je S = R, tada kaºemo da je (an ) niz realnih brojeva (ili numeri£ki niz), a ako je S = C,
kaºemo da je (an ) niz kompleksnih brojeva. Ako je pak S odreeni skup realnih funkcija deniranih
na nekom podskupu A ⊆ R, kaºemo da je (an ) niz funkcija deniranih na A.
Primjer 3.2. Nekoliko primjera nizova:
2
• niz (an ), gdje je an = , je niz u R,
n
i
• niz (bn ), gdje je bn = n2 + , je niz u C,
n
• niz (cn ), gdje je cn : R → R, cn (x) = e2nx , je niz realnih funkcija.
Niz je odreen ako mu je zadan op¢i £lan, tj. ako mu moºemo navesti proizvoljan £lan. Op¢i £lan
niza moºe biti zadan svojom 'formulom', poput nizova iz Primjera 3.2. To je najjednostavniji, ali ne
i jedini mogu¢i na£in zadavanja niza. Ako s an ozna£imo ntu znamenku decimalnog prikaza (iza
decimalne to£ke) broja π = 3.141592 . . ., tada je a1 = 1, a2 = 4, a3 = 1, a4 = 5 itd., pa je niz (an )

potpuno odreen (moºemo izra£unati, barem u teoriji, proizvoljno mnogo £lanova ovog niza), iako ne
znamo napisati formulu za nti £lan. Nizove moºemo zadati i pomo¢u rekurzivnih formula, u kojima
52
Poglavlje 3. Nizovi 53
se £lanovi niza zadaju pomo¢u ve¢ prije deniranih, kao npr.
a1 = 1, an = an−1 + 2, n ≥ 2.
U ovom slu£aju imamo niz 1, 3, 5, 7, 9, . . ., tj. an = 2n − 1 (niz neparnih prirodnih brojeva).
Denicija 3.3. Neka je (an ) niz u R. Kaºemo da je niz (an ) rastu¢i ako za svaki n ∈ N vrijedi
an ≤ an+1 , a strogo rastu¢i ako za svaki n∈N vrijedi an < an+1 . Niz (an ) je padaju¢i ako za
svaki n∈N vrijedi an ≥ an+1 , a strogo padaju¢i ako za svaki n ∈ N vrijedi an > an+1 .1
Denicija 3.4. Za niz b: N → S kaºemo da je podniz niza a : N → S ako postoji strogo rastu¢i niz
prirodnih brojeva p: N → N takav da je b = a ◦ p.
Za podniz (bn ) niza (an ) pi²emo
bn = b(n) = (a ◦ p)(n) = a[p(n)] = apn ,
pa podniz niza a1 , a 2 , . . . , a n , . . . ima oblik ap1 , ap2 , . . . , apn , . . ., pri £emu je p1 < p 2 < . . . (zna£i, iz
polaznog niza izbacimo neke £lanove, a preostali £lanovi zadrºavaju prija²nji meusobni poredak).
2
Primjer 3.5. Neka je (an ) niz u R deniran sa an = n2 , tj.
an : 1, 4, 9, 16, 25, 36, 49, 64, 81, 100, . . . .
Za niz prirodnih brojeva pn = 2n, n ∈ N, dobivamo podniz (apn )n od (an ) oblika
apn : 4, 16, 36, 64, 100, . . .
Zadatak 3.6. Pokaºite da je podniz podniza niza (an ) opet podniz od (an ).
Kaºemo da je niz realnih brojeva (an ) redom ograni£en, ograni£en odozdo, ograni£en odozgo ako
je njegov skup vrijednosti a(N) = {an : n ∈ N} ⊆ R redom ograni£en, ograni£en odozdo, ograni£en
odozgo. Inmum (odnosno supremum) skupa {an : n ∈ N}, kada postoji, zove se inmum (odnosno
supremum ) niza realnih brojeva (an ), i ozna£avamo ga sa inf an (odnosno sup an ).

n∈N n∈N
Zadatak 3.7. Pokaºite da je svaki podniz ograni£enog niza i sam ograni£en.

1 Niz (a )
n je monoton ako je rastu¢i ili padaju¢i, a strogo monoton ako je strogo rastu¢i ili strogo padaju¢i. Primi-
jetimo da monotone nizove ne moºemo denirati u skupu S koji nema ureajnu strukturu.
2 Uo£imo da za niz (pn ) vrijedi pn ≥ n za svaki n ∈ N.
3.2 Limes niza realnih brojeva

Jedan od osnovnih pojmova matemati£ke analize je pojam konvergentnog niza realnih brojeva, kojeg
uvodimo sljede¢om denicijom.
Denicija 3.8. Kaºemo da niz realnih brojeva (an ) konvergira (ili teºi ) realnom broju a ako za
svaki ϵ>0 postoji prirodan broj n0 takav da n ≥ n0 povla£i |an − a| < ϵ. Broj a zovemo limes (ili
grani£na vrijednost ) niza (an ) i pi²emo
lim an = a ili lim an = a ili an → a (kad n → ∞),

n→∞ n
a za niz (an ) kaºemo da je konvergentan.
Uporabom logi£kih simbola uvjet konvergencije niza iz Denicije 3.8 izraºava se ovako:
(∀ ϵ > 0) (∃ n0 ∈ N) (∀ n ∈ N) n ≥ n0 ⇒ |an − a| < ϵ. (3.1)
Prirodan broj n0 iz (3.1) ovisi o broju ϵ, pa se on ponekad pi²e u obliku n0 (ϵ).3 Iz (3.1) slijedi da
svaki otvoreni interval polumjera ϵ oko to£ke a, tj. interval ⟨a − ϵ, a + ϵ⟩, sadrºi gotovo sve £lanove
niza (an ) (odnosno, sve £lanove niza osim moºda prvih n0 − 1 £lanova tog niza).
Ako niz ne konvergira, onda kaºemo da divergira. Takoer kaºemo da niz (an ) divergira prema
+∞ (nekad kaºemo i da konvergira prema +∞) ako za svaki M >0 postoji n0 ∈ N takav da n≥
n0 ⇒ an > M , i u tom slu£aju pi²emo lim an = +∞. Analogno moºemo denirati i lim an = −∞.
n→∞ n→∞
(1) 1
Primjer 3.9. Niz = 0.
je konvergentan i vrijedi lim
n n n n
1
Neka je an = za n ∈ N. Niz (an ) konvergira prema 0 ako za svaki ϵ > 0 postoji prirodan broj n0
n
takav da je an ∈ ⟨−ϵ, ϵ⟩ £im je n ≥ n0 . Za npr. ϵ = 0.1, pitamo se koliko daleko moramo i¢i u nizu
3 Za manji ϵ trebat ¢e op¢enito uzeti ve¢i n0 .

kako bismo prona²li njegove £lanove koji su upali u interval ⟨−0.1, 0.1⟩. Deseti £lan niza a10 = 0.1 je
1
upravo rubna to£ka tog intervala, ali sljede¢i £lan a11 = ≈ 0.090909 . . . leºi u intervalu ⟨−0.1, 0.1⟩,
11
kao i svi daljnji £lanovi a12 , a13 , . . . Zato moºemo uzeti n0 = 11 (ili bilo koji prirodan broj ve¢i od 11).
Ponovimo postupak sa ϵ = 0.051. Sada traºimo n0 ∈ N tako da vrijedi n ≥ n0 ⇒ an ∈

⟨−0.051, 0.051⟩. U ovom slu£aju n0 = 11 nije dobro, jer npr. a11 ∈
/ ⟨−0.051, 0.051⟩. To zna£i da
trebamo putovati dalje po nizu kako bismo prona²li an koji upada u interval ⟨−0.051, 0.051⟩. Dakle,
1
traºimo prirodne brojeve n za koje vrijedi ∈ ⟨−0.051, 0.051⟩, tj.
n
1
< 0.051.
n
1
Ova nejednakost vrijedi kada je n > ≈ 19.6, tj. za n ∈ {20, 21, . . .}. Stoga u ovom slu£aju
0.051
moºemo npr. uzeti n0 = 20.
Sli£no kao u ovim razmatranjima mogli bismo za svaki konkretan ϵ>0 prona¢i pripadni n 0 ∈ N.
1
Op¢enito, za ϵ>0 traºimo za koje prirodne brojeve n vrijedi nejednakost < ϵ, tj. nϵ > 1. Oblik
n
zadnje nejednakosti nas moºe podsjetiti na nejednakost iz Arhimedovog aksioma, kojeg ¢emo sada
zaista i iskoristiti u formalnom dokazu da niz (an ) konvergira prema nuli. Uzmimo proizvoljno ϵ > 0.
Iz Arhimedovog aksioma slijedi da postoji prirodan broj m takav da je mϵ > 1. Sada za n ≥ m imamo
1
nϵ ≥ mϵ > 1, tj. ϵ> . Dakle,
n
1
1
(∀ n ∈ N) n ≥ m ⇒ − 0 = < ϵ,
n n
(1) 1
pa moºemo staviti n0 = m, te zaklju£ujemo da niz konvergira prema nuli, tj. lim = 0.
n n n n
Zadatak 3.10. Neka je (an ) niz iz Primjera 3.9. Odredite neki n0 = n0 (ϵ) ∈ N koji je dobar u
smislu denicije konvergencije niza ako je:
(i) ϵ = 0.0012.
(ii) ϵ = 5.
( 1)
Primjer 3.11. Niz (n2 + 1)n divergira prema +∞, dok niz ln divergira prema −∞. Niz
n n
((−1)n )n divergira.
4
Napomena 3.12. Limes konvergentnog niza ne ovisi o kona£no mnogo £lanova niza, tj. o tome ²to
se dogaa na po£etku niza, ve¢ ovisi samo o dalekim £lanovima niza (kada n teºi u beskona£no).
4 Ovaj zadnji niz divergira jer je vrijednost niza za parne indekse 1, a za neparne −1, pa npr. za ϵ = 12 i svaki a ∈ R
izvan intervala ⟨a − 1
2
,a + 1
2
⟩ se nalazi beskona£no mnogo £lanova niza, ²to zna£i da niti jedan realan broj a ne moºe
biti limes niza.
Dakle, promjena prvih 10, 100 ili bilo koliko kona£no mnogo £lanova niza ne utje£e na njegov limes.
Zaista, neka je (an ) konvergentan niz realnih brojeva s limesom a ∈ R. Za proizvoljne m ∈ N i
c1 , c2 , . . . , cm ∈ R deniramo niz (bn ) sa

{
cn , n ≤ m,
bn =
an , n > m.
Niz (bn ) smo dobili promijeniv²i prvih m £lanova niza (an ). Neka je ϵ > 0 proizvoljno. Kako niz
(an ) konvergira prema a, to postoji n0 ∈ N takav da vrijedi n ≥ n0 ⇒ |an − a| < ϵ. Stavimo
f0 = max{n0 , m + 1}.
n Tada za n≥n
f0 vrijedi
|bn − a| = |an − a| < ϵ,
pa zaklju£ujemo da niz (bn ) konvergira prema a.
Primjer 3.13. Za svaki a ∈ R, |a| < 1, vrijedi lim an = 0.

n
Tvrdnja o£ito vrijedi za a = 0. Kako je |(−a) | = |a|n ,
n
dovoljno je tvrdnju dokazati za a ∈ ⟨0, 1⟩.
1
Stavimo β = − 1. Tada je β > 0, pa za svaki n∈N vrijedi
a
(1 + β)n ≥ 1 + nβ.5 (3.2)
1
Neka je sada ϵ>0 proizvoljan. Ako je ϵ ∈ ⟨0, 1⟩, tada je − 1 > 0, pa po Arhimedovom aksiomu
ϵ
postoji prirodan broj n0 takav da je
1
n0 β > − 1. (3.3)
ϵ
1
Ako je ϵ ≥ 1, tada je − 1 ≤ 0, pa nejednakost (3.3) i dalje o£ito vrijedi. Stoga, za n ≥ n0 vrijedi
ϵ
1
1 + nβ ≥ 1 + n0 β > ,
ϵ
te zbog (3.2) vrijedi i
1 ( 1 )n 1
n
= = (1 + β)n ≥ 1 + nβ > ,
a a ϵ
tj. |an − 0| = an < ϵ, pa je tvrdnja dokazana.
Primjer 3.14. Za a ∈ R, a > 1 , vrijedi lim an = +∞.

1
n
( 1 )n
Kako je 0 < < 1, prema Primjeru 3.13 vrijedi lim = 0, tj. za svaki M >0 postoji n0 ∈ N
a n a
takav da
( 1 )n 1
n ≥ n0 ⇒ < ,
a M
n n
tj. a > M. Dakle lim a = +∞.
n
5 To je tzv. Bernoullijeva nejednakost, i vrijedi za β > −1 i n ∈ N. Ova nejednakost se moºe dokazati matemati£kom
indukcijom.
Napomena 3.15. Niz (an ) ne moºemo identicirati s njegovim skupom vrijednosti, tj. skupom
{an : n ∈ N}, jer npr. nizovi
{
−1, n = 1,
an = (−1)n i bn =
1, n ≥ 2,
imaju isti skup vrijednosti {−1, 1}, ali su po svojim svojstvima bitno razli£iti nizovi (niz (an ) je
divergentan, a (bn ) konvergentan).
Teorem 3.16 (Teorem o jedinstvenosti limesa konvergentnog niza). Konvergentan niz realnih brojeva
ima samo jedan limes.
Dokaz. Pretpostavimo da konvergentan niz (an ) ima dva limesa a, b ∈ R, i da je a ̸= b. Tada bi za
|a−b|
ϵ= 2 > 0, po Deniciji 3.8, postojali na , n b ∈ N takvi da vrijedi
n ≥ na ⇒ |an − a| < ϵ i n ≥ nb ⇒ |an − b| < ϵ.
Sada, za n0 = max{na , nb } koriste¢i Teorem 1.6 dobivamo
n ≥ n0 ⇒ |a − b| = |(a − an ) + (an − b)| ≤ |a − an | + |an − b| < ϵ + ϵ = 2ϵ = |a − b|,
tj. |a − b| < |a − b|, ²to je o£ito neistina. Budu¢i da pretpostavka a ̸= b vodi na kontradikciju, to je
a = b, tj. limes je jedinstven.
Teorem 3.17 (Ograni£enost konvergentnog niza) . Konvergentan niz realnih brojeva je ograni£en.
Dokaz. Neka je (an ) konvergentan niz realnih brojeva s limesom a ∈ R. Iz Denicije 3.8 za ϵ = 1
slijedi da postoji prirodan broj n0 takav da n ≥ n0 ⇒ |an − a| < 1. Zato za n ≥ n0 vrijedi
|an | = |an − a + a| ≤ |an − a| + |a| < 1 + |a|.
Stavimo
0 −1
n∑
M = 1 + |a| + |ai |,
i=1
pa slijedi |an | ≤ M za sve n ∈ N. To zna£i da je skup {an : n ∈ N} ograni£en, tj. niz (an ) je
ograni£en.
Uo£imo da obrat u Teoremu 3.17 ne vrijedi op¢enito, jer je npr. niz ((−1)n )n ograni£en, ali nije
konvergentan.
Teorem 3.18 (Teorem o podnizu konvergentnog niza). Svaki podniz konvergentnog niza realnih bro-
jeva je konvergentan i ima isti limes kao i niz.
Dokaz. Neka je (an ) konvergentan niz realnih brojeva i (apn )n njegov podniz. Neka je a = lim an .
n
Tada za svaki ϵ>0 postoji n0 ∈ N takav da n ≥ n0 ⇒ |an − a| < ϵ. Za n ≥ n0 vrijedi pn ≥ n ≥ n0 ,
pa je |apn − a| < ϵ. Time smo pokazali da je lim apn = a.
n
Teorem 3.19 (Teorem o dovoljnim uvjetima za konvergenciju niza) . Svaki ograni£en i monoton niz
(an ) realnih brojeva je konvergentan.6
Dokaz. Pretpostavimo da je niz (an ) rastu¢i. Kako je on po pretpostavci i ograni£en, skup A =

{an : n ∈ N} je odozgo ograni£en, pa po aksiomu potpunosti ima supremum u skupu R, tj. postoji
a = sup A ∈ R. Po deniciji supremuma vrijedi an ≤ a za svaki n ∈ N, te za svaki ϵ>0 postoji
an0 ∈ A (za neki n 0 ∈ N) takav da je a − ϵ < an0 . Kako niz (an ) raste, za n ≥ n0 dobivamo
a − ϵ < an0 ≤ an ≤ a < a + ϵ,
tj. |an − a| < ϵ. Odavde zaklju£ujemo da je niz (an ) konvergentan i lim an = a. Dokaz se provodi
n
analogno za padaju¢i niz.
U uvjetima Teorema 3.19 vrijedi lim an = sup an ako niz (an ) raste i lim an = inf an ako niz (an )
n n n n
( (−1)n )
pada. Monotonost nije nuºan uvjet konvergencije niza, jer je npr. niz konvergentan, ali
n n
nije monoton.
Zadatak 3.20. Pokaºite (koriste¢i Teorem 1.27) da za svaki x∈R postoji niz racionalnih brojeva
koji konvergira prema x.
Napomena 3.21. Ovdje ¢emo (bez dokaza) navesti jedan nuºan i dovoljan uvjet za konvergenciju
niza u skupu R (koji u sebi ne upotrebljava pojam limesa). Kaºemo da je niz realnih brojeva (an )
Cauchyjev (ili fundamentalan) niz ako
(∀ ϵ > 0) (∃ n0 ∈ N) (∀ m, n ∈ N) m, n ≥ n0 ⇒ |am − an | < ϵ.
Tada vrijedi: niz realnih brojeva je konvergentan ako i samo ako je Cauchyjev (Gulja² [3], Teorem
2.8).
6 Preciznije, ako je niz ograni£en odozgo i rastu¢i ili ograni£en odozdo i padaju¢i, tada je i konvergentan.
3.3 Operacije s konvergentnim nizovima

Teorem 3.22 (Osnovne operacije s konvergentnim nizovima). Neka su (an ) i (bn ) konvergentni nizovi
realnih brojeva. Tada vrijedi:
(1) Niz (an ± bn ) je konvergentan i lim(an ± bn ) = lim an ± lim bn .

n n n
(2) Niz (an · bn ) je konvergentan i lim(an · bn ) = lim an · lim bn .

n n n
(a )
n
(3) Ako je bn ̸= 0 za svaki n ∈ N i lim bn ̸= 0, onda je niz konvergentan i
n bn
an lim an
lim = n .
n bn lim bn
n

(4) Niz (|an |) je konvergentan i lim |an | = lim an .
n n
Dokaz. Neka je lim an = a i lim bn = b.

n n
(1) Uzmimo proizvoljan ϵ > 0. Tada zbog (3.1) postoje n1 , n 2 ∈ N takvi da
ϵ ϵ
n ≥ n1 ⇒ |an − a| < i n ≥ n2 ⇒ |bn − b| < .
2 2
Stavimo n0 = max{n1 , n2 }, pa za n ≥ n0 , uz kori²tenje Teorema 1.6 vrijedi
ϵ ϵ
|(an + bn ) − (a + b)| = |(an − a) + (bn − b)| ≤ |an − a| + |bn − b| < + = ϵ,
2 2
te sli£no
|(an − bn ) − (a − b)| = |(an − a) − (bn − b)| ≤ |an − a| + |bn − b| < ϵ.
Po Deniciji 3.8 slijedi da niz (an + bn ) (odnosno niz (an − bn )) konvergira i da mu je limes a + b
(odnosno a − b).
(2) Niz (an ) je po Teoremu 3.17 ograni£en, tj. postoji M >0 takav da je |an | ≤ M za sve n ∈ N.
Za proizvoljan ϵ > 0, zbog (3.1) postoje n1 , n 2 ∈ N takvi da
ϵ ϵ
n ≥ n1 ⇒ |an − a| < i n ≥ n2 ⇒ |bn − b| < . (3.4)
M + |b| M + |b|
Stavimo n0 = max{n1 , n2 }. Po Teoremu 1.6, Teoremu 1.7 i relaciji (3.4), za n ≥ n0 slijedi
|an bn − ab| = |(an bn − an b) + (an b − ab)| ≤ |an bn − an b| + |an b − ab|
= |an (bn − b)| + |(an − a)b| ≤ |an | · |bn − b| + |an − a| · |b|

ϵ ϵ ϵ
< M· + · |b| = · (M + |b|) = ϵ.
M + |b| M + |b| M + |b|
Po Deniciji 3.8 slijedi da niz (an bn ) konvergira i da mu je limes ab.
(3) Pokaºimo prvo da vrijedi

1 1
lim = . (3.5)
n bn b
|b|
Prema (3.1) postoji n1 ∈ N takav da n ≥ n1 ⇒ |bn − b| < . Odavde slijedi
2
|b|
|b| = |(b − bn ) + bn | ≤ |b − bn | + |bn | < + |bn |,
2
|b| |b|
tj. |bn | > |b| − = , pa onda i
2 2
1 1 2
< = , ∀ n ≥ n1 . (3.6)
|bn | |b|/2 |b|
Neka je sada ϵ>0 proizvoljan. Prema (3.1) postoji n2 ∈ N takav da
ϵ|b|2
n ≥ n2 ⇒ |bn − b| < . (3.7)
2
Stavimo n0 = max{n1 , n2 }, pa za n ≥ n0 , iz (3.6) i (3.7), slijedi
1 1 b − bn |bn − b| 1 |bn − b| 2 ϵ|b|2

− = = = · < · = ϵ.
bn b bn b |bn | · |b| |bn | |b| |b| 2|b|
(1)
Zaklju£ujemo da vrijedi (3.5), pa primijenimo (2) na nizove (an ) i i slijedi tvrdnja.
bn
(4) Za proizvoljan ϵ>0 iz (3.1) slijedi da postoji n0 ∈ N takav da n ≥ n0 ⇒ |an − a| < ϵ. Odavde,
koriste¢i Korolar 1.10 dobivamo
n ≥ n0 ⇒ ||an | − |a|| ≤ |an − a| < ϵ,
pa slijedi da je niz (|an |) konvergentan i da mu je limes |a|.
Napomena 3.23. Pri prvom susretu s tipom dokaza kao u prethodnom teoremu £itatelj se moºe
ϵ
pitati: Kako ¢u znati da, npr. u relaciji (3.4) moram uzeti ba² ? To se £esto spozna tek
M + |b|
nakon ²to se provede postupak kojeg ¢emo sada prikazati, pa se onda dokaz popravi ili uljep²a.
Dakle, ºelimo dokazati tvrdnju (2) u Teoremu 3.22. Zbog ograni£enosti niza (an ) slijedi da postoji
M >0 takav da je |an | ≤ M za sve n ∈ N. Za proizvoljan ϵ > 0, zbog (3.1) postoje n1 , n 2 ∈ N takvi
da
n ≥ n1 ⇒ |an − a| < ϵ i n ≥ n2 ⇒ |bn − b| < ϵ (3.8)

(ovdje zadrºavamo ϵ na desnim stranama nejednakosti, sukladno relaciji (3.1)). Stavimo n0 =

max{n1 , n2 }, pa za n ≥ n0 vrijedi
|an bn − ab| ≤ |an | · |bn − b| + |an − a| · |b| < M ϵ + ϵ|b| = (M + |b|)ϵ. (3.9)
Na desnoj strani gornje nejednakosti ºelimo u kona£nici dobiti samo ϵ (kako bismo na temelju Deni-
cije 3.8 dobili da je niz (an bn ) konvergentan s limesom ab), pa stoga ako na po£etku, u relaciji (3.8),
ϵ
umjesto ϵ stavimo , na kraju relacije (3.9) dobit ¢emo ϵ umjesto (M + |b|)ϵ.
M + |b|
Korolar 3.24. Neka je (an ) konvergentan niz realnih brojeva. Tada je za svaki λ ∈ R niz (λ · an )
konvergentan i vrijedi
lim(λ · an ) = λ · lim an
n n
Dokaz. Odmah iz Teorema 3.22 (2).
Teorem 3.25 (Kriterij sendvi£a) . Neka su (an ) i (bn ) konvergentni nizovi realnih brojeva.
(1) Ako je an ≤ bn za svaki n ∈ N, onda je lim an ≤ lim bn .

n n
(2) Ako je (cn ) niz realnih brojeva za kojeg vrijedi an ≤ cn ≤ bn za svaki n ∈ N i lim an = lim bn = c,
n n
onda je (cn ) konvergentan niz i vrijedi lim cn = c.7
n
Dokaz. (1) Neka je lim an = a i lim bn = b. Tvrdimo da je a ≤ b. Pretpostavimo suprotno, tj.

n n
a−b
a > b. Za ϵ= > 0, zbog (3.1) postoje n1 , n2 ∈ N takvi da
2
n ≥ n1 ⇒ |an − a| < ϵ i n ≥ n2 ⇒ |bn − b| < ϵ.
Odavde, za n0 = max{n1 , n2 } dobivamo an0 ∈ ⟨a − ϵ, a + ϵ⟩ i bn0 ∈ ⟨b − ϵ, b + ϵ⟩, tj.
a−b a+b a−b a+b

an0 > a − ϵ = a − = i bn 0 < b + ϵ = b + = .
2 2 2 2
a+b
Slijedi bn0 < < a n0 , ²to je u kontradikciji s an0 ≤ bn0 . Dakle, vrijedi a ≤ b.
2
(2) Neka je ϵ > 0 proizvoljan. Tada postoje n1 , n2 ∈ N takvi da je |an −c| < ϵ za n ≥ n1 i |bn −c| < ϵ
za n ≥ n2 . Stavimo n0 = max{n1 , n2 }, pa za n ≥ n0 vrijedi
c − ϵ < an ≤ cn ≤ bn < c + ϵ,
tj. |cn − c| < ϵ, odakle slijedi lim cn = c.

n
7 Tvrdnje teorema vrijede i uz ne²to slabije pretpostavke, tj. dovoljno je da u (1) vrijedi an ≤ bn za svaki n ≥ n∗ , za
neki n∗ ∈ N, te sli£no i u (2) an ≤ cn ≤ bn za svaki n ≥ n∗ .
Napomena 3.26. Tvrdnja Teorema 3.25 (1) ne vrijedi ukoliko oba znaka ≤ zamijenimo sa <.8
1 2
Npr. za an = i bn = (n ∈ N), vrijedi an < bn , ali o£ito nije lim an < lim bn (jer su oba limesa
n n n n
jednaki nuli).
√
Primjer 3.27. Vrijedi lim
n
n
n = 1.
Neka je ϵ>0 proizvoljan. Po binomnoj formuli imamo
n(n − 1) 2 n(n − 1) 2
(1 + ϵ)n = 1 + nϵ + ϵ + . . . + ϵn > ϵ .
2 2
Po Arhimedovom aksiomu postoji prirodan broj n0 takav da je n0 ϵ2 > 2 + ϵ2 , a odavde slijedi

n0 − 1 2
ϵ > 1. Za n ≥ n0 stoga vrijedi
2
n(n − 1) 2 n0 − 1 2
(1 + ϵ)n > ϵ ≥n· ϵ > n,
2 2
√
odnosno 1 < n < (1 + ϵ)n . Kako funkcija x 7→ n
x strogo raste na ⟨0, +∞⟩, slijedi
√
n ≥ n0 ⇒ 1 < n
n < 1 + ϵ,
√ √
odnosno n ≥ n0 ⇒ | n n − 1| < ϵ, pa zaklju£ujemo lim n
n = 1.
n
√
Primjer 3.28. Za a>0 vrijedi lim
n
n
a = 1.
√
Ako je a ≥ 1, tada postoji prirodan broj n∗ takav da je a ≤ n∗ . Kako funkcija x 7→ n
x raste na
√ √
⟨0, +∞⟩, za svaki n ≥ n∗ iz 1≤a≤n slijedi 1≤ n
a< n
n. Sada tvrdnja slijedi iz Primjera 3.27 i
Teorema 3.25 (2).

1
Ako je a < 1, tada je > 1, pa po upravo pokazanom i Teoremu 3.22 (3) dobivamo
a
( )
√ 1 1
lim n
a = lim √ = √ = 1.
n n n 1 1
n
a lim
n a
( )n
1
Primjer 3.29. Niz (an ), gdje je an = 1+ , n ∈ N, je konvergentan.
n
Pokazat ¢emo da niz (an ) strogo raste i da je ograni£en odozgo, pa ¢e po Teoremu 3.19 slijediti da
8 No o£ito vrijedi ako samo prvi znak ≤ zamijenimo s <, tj. an < bn (za svaki n ∈ N) povla£i lim an ≤ lim bn .
n n
je i konvergentan. Po binomnoj formuli je
( )n n ( ) ( )k
∑ ∑
n
1 n 1 n(n − 1) · . . . · (n − k + 1)
1+ = · · 1n−k =
n k n k! nk
k=0 k=0
∑
n ( )( ) ( )
1 1 2 k−1
= 1− 1− · ... · 1−
k! n
| {z } n
| {z } | {z n }
k=0
≤1 ≤1 ≤1
∑
n
1
≤ . (3.10)
k!
k=0
Matemati£kom indukcijom se lako pokaºe da je 2k−1 ≤ k! za svaki k ∈ N, pa imamo
∑
n
1 ∑
n
1
≤1+ . (3.11)
k! 2k−1
k=0 k=1
1 1 − an
Uvrstimo li a= u formulu 1 + a + a2 + . . . + an−1 = (Zadatak 1.41) dobivamo
2 1−a
( )n ( )
∑
n
1 1 − 12 1
= = 2 1 − . (3.12)
k=1
2k−1 1 − 12 2n
Iz (3.10), (3.11) i (3.12) slijedi
( )n ( )
1 1
an = 1 + ≤ 1 + 2 1 − n ≤ 3, za svaki n ∈ N,
n | {z2 }
≤1
p p
pa zaklju£ujemo da je niz (an ) ograni£en odozgo. Za 0≤p≤n vrijedi ≤ , pa i
n+1 n
p p
1− ≥1− ,
n+1 n
a to povla£i
∑(
n+1 )
n + 1 ( 1 )k n+1−k
an+1 = · ·1
k n+1
k=0
[∑
n ( )( ) ( )]
1 1 2 k−1 1
= 1− 1− · ... · 1− +
k! n+1 n+1 n+1 (n + 1)n+1
k=0 | {z } | {z } | {z } | {z }
≥ 1− n
1
≥ 1− n
2
≥ 1− k−1
n
>0
∑
n ( )( ) ( )
1 1 2 k−1
> 1− 1− · ... · 1 − = an .
k! n n n
k=0
Dakle, niz (an ) strogo raste, pa na osnovu Teorema 3.19 zaklju£ujemo da je i konvergentan. Stoga je
odreen realan broj

( )n
1
e = lim 1 + .
n n
Kako je a1 = 2 , imamo 2 < e ≤ 3.9
Zadatak 3.30. Ako je (zn ) niz prirodnih brojeva takav da je lim zn = ∞,

n
pokaºite da vrijedi
( )z
1 n
lim 1 + = e.
n zn
Na kraju ovog potpoglavlja navodimo jednu lemu koju ¢emo koristiti kasnije u Poglavlju 4.
Lema 3.31. Neka je A ⊆ R neprazan i ograni£en. Tada postoje nizovi (an ) i (bn ) iz A takvi da je
sup A = lim an i inf A = lim bn .
n n
Dokaz. Tvrdnju leme pokazujemo samo za supremum (za inmum se pokazuje analogno). Ozna£imo
L = sup A. Ako je L ∈ A, dovoljno je uzeti an = L za svaki n ∈ N. Ako L∈

/ A, tada po deniciji
1
supremuma, za svaki n∈N postoji an ∈ A takav da je L− < an . Stoga, kako je
n
1 1
L− < an ≤ L < L + za svaki n ∈ N,
n n
1
tj. 0 ≤ |an − L| < , po kriteriju sendvi£a zaklju£ujemo da niz (an ) konvergira prema L.
n
3.4 Limes superior i limes inferior

Teorem 3.32. Svaki niz (an ) realnih brojeva ima monoton podniz.
Dokaz. Neka je A = {n ∈ N : an ≤ am za sve m ≥ n} ⊆ N. Razlikujemo dva slu£aja:
(a) Skup A je beskona£an. U tom slu£aju postoji niz k1 < k 2 < k 3 < . . . u A. Tada zbog denicije
skupa A vrijedi ak1 ≤ ak2 ≤ ak3 ≤ . . ., pa niz (an ) ima rastu¢i podniz (akn )n .
(b) Skup A je kona£an. Tada postoji k1 ∈ N takav da je k1 > k za sve k∈A (takav k1 postoji jer
je A kona£an; moºemo npr. uzeti k1 = max A + 1). Kako je k1 ∈

/ A, to postoji k2 > k1 takav da
je ak1 > ak2 . Ali i k2 ∈

/ A, pa postoji k3 > k 2 takav da je ak2 > ak3 . Nastavljaju¢i postupak,
indukcijom dobivamo padaju¢i podniz ak1 > ak2 > ak3 > . . . niza (an ).
Teorem 3.33 (Bolzano-Weierstrassov teorem za nizove) . Svaki ograni£en niz (an ) realnih brojeva
ima konvergentan podniz.
9 Broj e ima vaºnu ulogu u matemati£koj analizi. Moºe se pokazati da je on iracionalan (Kurepa [6], str. 367-369),
te da vrijedi e ≈ 2.71828.
Dokaz. Prema Teoremu 3.32 niz (an ) ima monoton podniz. Kako je taj podniz i ograni£en (Zada-
tak 3.7), po Teoremu 3.19 slijedi da je konvergentan.
Denicija 3.34. Kaºemo da je realan broj α gomili²te (ili to£ka gomilanja ) niza (an ) realnih brojeva
ako postoji podniz (apn )n niza (an ) takav da vrijedi lim apn = α.
n
Iz Denicije 3.34 slijedi da je α∈R gomili²te niza (an ) ako i samo ako za svaki ϵ>0 interval
⟨α − ϵ, α + ϵ⟩ sadrºi beskona£no mnogo £lanova niza (an ). Zbog Teorema 3.18 svaki konvergentan niz
realnih brojeva ima to£no jedno gomili²te (a to je limes niza).
Primjer 3.35. (i) Niz ((−1)n )n ima dva gomili²ta: −1 i 1.
(ii) Niz (n2 )n nema niti jedno gomili²te.
(iii) Niz (n(1+(−1)n ))n (tj. 0, 4, 0, 8, 0, 12, 0, 16, . . .) ima samo jedno gomili²te, ali nije konvergentan.
Denicija 3.36. Neka je (an ) ograni£en niz realnih brojeva i A⊆R skup svih gomili²ta tog niza.
Supremum skupa A zovemo limes superior niza (an ) i ozna£avamo s lim sup an ili lim an .
n
Inmum
n→∞
skupa A zovemo limes inferior niza (an ) i ozna£avamo s lim
n→∞
inf an ili lim an .10
n
Primjer 3.37. Za niz ((−1)n )n vrijedi lim (−1)n = 1 i lim (−1)n = −1.
n n
Za ograni£en niz (an ) realnih brojeva o£ito vrijedi lim an ≤ lim an . Moºe se pokazati da je (an )
n n
konvergentan ako i samo ako je lim an = lim an (Teorem 7.1 u Dodatku).
n n
10 Uo£imo da je za ograni£en niz (an ), prema Teoremu 3.33, skup A neprazan, pa postoje supremum i inmum od A.
Poglavlje 4
Neprekidnost funkcije
4.1 Neprekidnost funkcije u to£ki

Da je funkcija f neprekidna u to£ki c, opisno govore¢i, zna£i da se f (c) moºe aproksimirati s f (x)
ukoliko se c aproksimira sa x, tj. |f (x) − f (c)| je maleno £im je |x − c| dovoljno maleno.
Denicija 4.1. Neka je I ⊆R otvoreni interval i to£ka c ∈ I. Za funkciju f: I → R kaºemo da je
neprekidna u to£ki c ako vrijedi
(∀ ϵ > 0) (∃ δ > 0) (∀ x ∈ I) |x − c| < δ ⇒ |f (x) − f (c)| < ϵ. (4.1)
Kaºemo da je f neprekidna na skupu S ⊆ I , ako je ona neprekidna u svakoj to£ki iz S . Funkcija
f ima prekid (diskontinuitet ) u to£ki c, ako ona nije neprekidna u c. Kaºemo da f ima prekid na
skupu S ako postoji barem jedna to£ka iz S u kojoj f ima prekid.
Realan broj δ iz (4.1) ovisi o broju ϵ, pa se on ponekad pi²e u obliku δ(ϵ). Ne smijemo zamijeniti
redoslijed ϵ i δ u (4.1). Dakle, prvo se uzima ϵ, tj. interval oko to£ke f (c), a onda se dokazuje
postojanje intervala oko c, tj. broja δ>0 tako da vrijedi f (⟨c − δ, c + δ⟩ ∩ I) ⊆ ⟨f (c) − ϵ, f (c) + ϵ⟩.
Obratimo i pozornost na izraze za svaki ϵ i postoji (barem jedan) δ . Termin barem jedan je
negacija od za svaki (npr. negacija izjave Svaki student je poloºio ispit. je izjava Barem jedan
student nije poloºio ispit.).
injenicu da funkcija f ima prekid u to£ki c moºemo zapisati ovako:
(∃ ϵ > 0) (∀ δ > 0) (∃ xδ ∈ I) (|xδ − c| < δ i |f (xδ ) − f (c)| ≥ ϵ) (4.2)
(a to dobivamo negacijom relacije (4.1)).
66
Poglavlje 4. Neprekidnost funkcije 67
Ako za neke ϵ > 0 i δ > 0 vrijedi |x−c| < δ ⇒ |f (x)−f (c)| < ϵ, onda vrijedi i |x−c| < δ ⇒ |f (x)−
f (c)| < ϵ′ za svaki ϵ′ > ϵ . Zato je za neprekidnost funckije u to£ki c dovoljno da za svaki ϵ > 0, koji je
manji od nekog ksnog pozitivnog broja, postoji δ>0 za koje vrijedi |x − c| < δ ⇒ |f (x) − f (c)| < ϵ.
Drugim rije£ima, treba paºnju obratiti na malene ϵ > 0.
Otvoreni interval ⟨c − ϵ, c + ϵ⟩ oko to£ke c polumjera ϵ>0 moºemo ozna£iti s U (c, ϵ).1 Tada (4.1)
moºemo pisati u obliku
(∀ U (f (c), ϵ)) (∃ U (c, δ)) f (U (c, δ) ∩ I) ⊆ U (f (c), ϵ).
Primjer 4.2. (1) Funkcija f: R→R denirana sa f (x) = 5x + 2 je neprekidna na R (tj. u svakoj
to£ki c ∈ R). Naime, neka je dan (proizvoljan) ϵ > 0. Traºimo δ > 0 takvo da |x − c| < δ povla£i
|f (x) − f (c)| < ϵ. Imamo
|f (x) − f (c)| = |(5x + 2) − (5c + 2)| = 5 · |x − c|.
Sada |x − c| < δ treba povla£iti 5|x − c| < ϵ, ²to ¢e biti sigurno ispunjeno ako je 5δ < ϵ, tj.
ϵ ϵ
δ ≤ . Uzmemo li δ = (ili bilo koji pozitivan realan broj manji od ϵ/5), dobivamo
5 5
ϵ
|x − c| < δ ⇒ |f (x) − f (c)| = 5 · |x − c| < 5δ = 5 · = ϵ.
5
ϵ
Budu¢i da za svaki ϵ>0 moºemo uzeti δ= , dokazali smo da je f neprekidna u c.
5
(2) Funkcija f : R → R, f (x) = ax + b, gdje su a, b ∈ R konstante, je neprekidna na R. Tvrdnja se
1 Skup U (c, ϵ) = {x ∈ R : |x − c| < ϵ} zovemo okolina to£ke c polumjera ϵ > 0.

pokazuje sli£no kao u (1), uz npr.

 ϵ
 , ako je a ̸= 0,
δ= |a|

1, ako je a = 0.
(3) Funkcija f: R→R dana sa

{
x, za x ̸= 1,
f (x) =
2, za x = 1,
je neprekidna u svakoj to£ki c ̸= 1, a u to£ki c=1 ima prekid.
{ |1 − c| }
Zaista, za c ̸= 1 i ϵ>0 uzmimo δ = min ϵ, . O£ito je δ > 0, te vrijedi |1 − c| ≥ δ (u
2
|1 − c|
suprotnom bismo imali |1 − c| < δ , odakle bi zbog denicije od δ slijedilo |1 − c| < , tj.
2
|1 − c| < 0, ²to nije mogu¢e). Odavde slijedi da za sve realne brojeve x za koje je |x − c| < δ
vrijedi f (x) = x, pa i |f (x) − f (c)| = |x − c| < δ ≤ ϵ, a to zna£i da je f neprekidna u to£ki c ̸= 1.
1
Neka je sada c = 1. Za ϵ= imamo
2
1 ⟨ 1 1⟩ ⟨3 5⟩
|f (x) − f (1)| = |f (x) − 2| < ⇔ f (x) ∈ 2 − , 2 + = , .
2 2 2 2 2
δ δ
Uzmimo proizvoljno δ>0 xδ = 1 − . Imamo f (xδ ) = 1 − < 1 i |xδ − c| =
i promatrajmo
δ ⟨ 32 5 ⟩ 2
δ 1
1 − − 1 = < δ . Dakle |xδ − 1| < δ i f (xδ ) ∈ / , , tj. |f (xδ ) − f (1)| ≥ , pa na osnovi
2 2 2 2 2
relacije (4.2) zaklju£ujemo da f ima prekid u to£ki c = 1.

{
0, x ∈
/ Q,
f (x) =
1, x ∈ Q,
1
ima prekid u svakoj to£ki c ∈ R.2 Naime, za c ∈ R\Q i ϵ= , te proizvoljan δ >0 neka je
2
2 Ova funkcija se naziva Dirichletova funkcija. U svom radu iz 1829. godine prou£avao ju je njema£ki matemati£ar
Peter Gustav Lejeune Dirichlet (1805.1859.).
1
xδ ∈ ⟨c−δ, c+δ⟩∩Q (Teorem 1.27 (i)). Tada imamo |xδ −c| < δ i |f (xδ )−f (c)| = |1−0| = 1 ≥ ,
2
pa na temelju relacije (4.2) zaklju£ujemo da f ima prekid u to£ki c.
1
Nadalje, za c∈Qiϵ= , te proizvoljan δ > 0 neka je xδ ∈ ⟨c − δ, c + δ⟩ ∩ (R \ Q) (Teorem 1.27
2
1
(ii)). Slijedi |xδ − c| < δ i |f (xδ ) − f (c)| = |0 − 1| = 1 ≥ , te opet zaklju£ujemo da f ima prekid
2
u c.

{
−x, x ∈ Q,
f (x) =
x, x∈
/ Q,
je neprekidna u to£ki c= 0,3 no moºe se pokazati da ima prekid u svakoj to£ki c ̸= 0.
Napomena 4.3. Pojam neprekidnosti, kojeg smo Denicijom 4.1 uveli za realne funkcije denirane
na otvorenom intervalu, ºelimo pro²iriti i na funkcije koje su denirane na uniji od kona£no mnogo
otvorenih intervala. Meu takve funkcije spadaju npr. racionalne funkcije. Tako se prirodna domena
funkcije
7x − 2
f (x) =
x2 − 4
sastoji od svih realnih brojeva x za koje je x2 − 4 ̸= 0, tj.
D(f ) = R \ {−2, 2} = ⟨−∞, −2⟩ ∪ ⟨−2, 2⟩ ∪ ⟨2, +∞⟩.
P (x)
Op¢enito, prirodna domena racionalne funkcije g(x) = , gdje su P i Q polinomi nad R, je dana
Q(x)
sa
D(g) = ⟨−∞, x1 ⟩ ∪ ⟨x1 , x2 ⟩ ∪ . . . ∪ ⟨xn−1 , xn ⟩ ∪ ⟨xn , +∞⟩,
gdje su x1 < x 2 < . . . < x n sve realne nulto£ke polinoma Q. Neka je sada Ω unija od kona£no mnogo
otvorenih intervala. Kaºemo da je funkcija f : Ω → R neprekidna u to£ki c ∈ Ω ako za svaki ϵ>0

postoji δ>0 takav da vrijedi
(∀ x ∈ Ω) |x − c| < δ ⇒ |f (x) − f (c)| < ϵ.
Nadalje, kaºemo da je f neprekidna na Ω, ako je ona neprekidna u svakoj to£ki skupa Ω.

1
Primjer 4.4. Funkcija f : R \ {0} → R dana sa f (x) = je neprekidna u svakoj to£ki svoje domene.
x
Naime, za c ̸= 0 i ϵ > 0 proizvoljne, traºimo δ>0 tako da vrijedi
(x ̸= 0, |x − c| < δ) ⇒ |f (x) − f (c)| < ϵ.

3 To se lako pokaºe (dovoljno je npr. za ϵ>0 uzeti δ = ϵ).
Imamo
1 1 |x − c|

|f (x) − f (c)| = − = .
x c |x · c|
|x − c|
Ako ºelimo da je maleno (tj. manje od ϵ), x ne¢e smjeti biti preblizu nule. Kako uz to moramo
|x · c|
⟨ |c| |c| ⟩
uzeti x iz okoline to£ke c, obratimo paºnju na one realne brojeve x za koje je x ∈ c− ,c+ ,
2 2
|c|
tj. |x − c| < . Tada je x ̸= 0 i
2
|c|
|c| = |c − x + x| ≤ |c − x| + |x| < + |x|,
2
|c|
tj. |x| > , ²to povla£i
2
|c| |c|2
|x · c| ≥ · |c| = .
2 2
Zato slijedi
|c| |x − c| 2|x − c|
|x − c| < ⇒ |f (x) − f (c)| = ≤ .
2 |x · c| |c|2
2|x − c| |c|2 ϵ
eljeli bismo na¢i δ tako da za |x − c| < δ vrijedi < ϵ, tj. |x − c| < , pa vidimo da x
|c|2 2
treba zadovoljiti uvjete
|c| |c|2 ϵ
|x − c| < i |x − c| < .
2 2
{ |c| |c|2 ϵ } |c|
Stoga uzimamo δ = min , > 0. Sada |x − c| < δ povla£i |x − c| < , ²to povla£i
2 2 2
2|x − c| 2δ 2 |c|2 ϵ
|f (x) − f (c)| ≤ < 2 ≤ 2· = ϵ,
|c|2 |c| |c| 2
odakle odmah zaklju£ujemo da je f neprekidna u to£ki c.

Napomena 4.5. Primjer 4.2 (5) pokazuje da je neprekidnost funkcije u to£ki lokalno svojstvo funkcije,
tj. svojstvo funkcije u to£ki, jer funkcija moºe biti neprekidna u jednoj to£ki, a da u svakoj drugoj
to£ki ima prekid.
√
Zadatak 4.6. Pokaºite da je funkcija f : ⟨0, +∞⟩ → R dana sa f (x) = x neprekidna u svakoj to£ki
svoje domene.
Zadatak 4.7. Konstruirajte funkciju f: R → R koja ima prekid u svakoj to£ki iz skupa A, te je
neprekidna na skupu R \ A, ako je:
(a) A = N.
(b) A = [0, 1].
(c) A = ⟨0, 1⟩.

{1 }
(d) A= :n∈N .
n
Napomena 4.8. Zanimljivo je pitanje moºe li se za proizvoljan skup A ⊆ R prona¢i funkcija f : R →
R koja ima prekid u svakoj to£ki iz skupa A, te je neprekidna u svakoj to£ki iz skupa R \ A. Odgovor
je negativan. Npr. ako za A uzmemo skup svih iracionalnih brojeva, tada ovakva funkcija ne postoji.
Dokaz ove £injenice prelazi okvir na²eg kolegija (Abbott [1], str. 126128). No za A = Q takva funkcija
postoji, jer je npr. funkcija f: R→R dana sa



1, za x = 0,


1 m
f (x) = , za x= ∈ Q \ {0} (m ∈ Z, n ∈ N), gdje su min relativno prosti,

 n n


0, za x∈
/ Q,
neprekidna u svakoj iracionalnoj to£ki, te ima prekid u svakoj racionalnoj to£ki.

4
Zadatak 4.9. Ako je funkcija f : R → R neprekidna na R, te vrijedi f (q) = 0 za svaki q ∈ Q, pokaºite

da je f (x) = 0 za svaki x ∈ R.
4.2 Svojstva funkcija neprekidnih u to£ki

Teorem 4.10 (Heineova karakterizacija neprekidnosti) . Neka je I ⊆ R otvoreni interval i f : I → R
funkcija. Funkcija f je neprekidna u to£ki c ∈ I ako i samo ako za svaki niz (an ) iz I koji konvergira
prema c, niz (f (an )) konvergira prema f (c).
4 Ova funkcija se zove Thomaeova funkcija, a nazvana je po njema£kom matemati£aru Karlu Johanessu Thomaeu
(1840.1921.).
Dokaz. ⇒ Neka je funkcija f neprekidna u to£ki c. Uzmimo niz (an ) iz I koji konvergira prema c.
Za proizvoljan ϵ > 0, budu¢i je f neprekidna u c, postoji δ>0 tako da za svaki x∈I
|x − c| < δ ⇒ |f (x) − f (c)| < ϵ. (4.3)
Zbog lim an = c, za ovo δ, po Deniciji 3.8 postoji n0 ∈ N tako da

n→∞
n ≥ n0 ⇒ |an − c| < δ. (4.4)
Iz (4.3) i (4.4) (stavljanjem x = an ) nalazimo
n ≥ n0 ⇒ |f (an ) − f (c)| < ϵ,
²to zna£i da niz (f (an )) konvergira prema f (c).

⇐ Neka funkcija f ima svojstvo da niz (f (an )) konvergira prema f (c) kad god niz (an ) konvergira
prema c. Tvrdimo da je tada funkcija f neprekidna u to£ki c. Pretpostavimo suprotno, tj. da f ima
prekid u c. To zna£i, sukladno relaciji (4.2), da postoji ϵ > 0 takav da za svaki δ > 0 postoji xδ ∈ I
1
tako da je |xδ − c| < δ i |f (xδ ) − f (c)| ≥ ϵ. Posebno, za δ = (n ∈ N) postoji an = x n1 tako da je
n
1
|an − c| < i |f (an ) − f (c)| ≥ ϵ.
n
1 1
Iz 0 ≤ |an − c| < , n ∈ N, i £injenice da → 0 kad n → ∞ (Primjer 3.9), po Teoremu 3.25 slijedi
n n
|an − c| → 0, ²to povla£i an → c (kad n → ∞). Koriste¢i pretpostavku o funkciji f , zaklju£ujemo da
f (an ) → f (c) (kad n → ∞). Iz denicije konvergencije niza (f (an )) zaklju£ujemo da postoji prirodan
broj n0 takav da vrijedi |f (an ) − f (c)| < ϵ za n ≥ n0 . Dakle (za npr. n = n0 ) s jedne strane je
|f (an0 ) − f (c)| ≥ ϵ, a s druge |f (an0 ) − f (c)| < ϵ, ²to je kontradikcija. Prema tome, kako pretpostavka
da f ima prekid u c vodi na kontradikciju, zaklju£ujemo da je f neprekidna u to£ki c.
Teorem 4.10 se £esto koristi pri dokazu da funkcija nije neprekidna u nekoj to£ki. Ako pronaemo
neki niz (an ) iz I koji konvergira prema c, ali takav da (f (an )) ne konvergira prema f (c), moºemo
zaklju£iti da funkcija f: I →R nije neprekidna u to£ki c ∈ I.
Teorem 4.11 (Teorem o kompoziciji neprekidnih funkcija) . Neka su I, I ′ ⊆ R otvoreni intervali, te

f : I → R i g : I ′ → R funkcije takve da je f (I) ⊆ I ′ . Neka je funkcija f neprekidna u to£ki c ∈ I i
neka je funkcija g neprekidna u to£ki d = f (c). Tada je kompozicija h = g ◦ f neprekidna u to£ki c.
Dokaz. Uo£imo prvo da je zbog f (I) ⊆ I ′ dobro denirana kompozicija g ◦ f. Neka je dano ϵ > 0.
Jer je funkcija g neprekidna u to£ki d slijedi da postoji δ′ > 0 takav da vrijedi
y ∈ I ′ , |y − d| < δ ′ ⇒ |g(y) − g(d)| < ϵ. (4.5)
Za ovako odabrani broj δ′ , zbog neprekidnosti funkcije f u to£ki c, postoji δ>0 takav da vrijedi
x ∈ I, |x − c| < δ ⇒ |f (x) − f (c)| < δ ′ . (4.6)
Za x∈I takvo da je |x − c| < δ , iz (4.6) dobivamo |f (x) − d| = |f (x) − f (c)| < δ ′ . Stoga, kako je
f (x) ∈ f (I) ⊆ I ′ , iz (4.5) slijedi |g(f (x)) − g(d)| < ϵ. Dakle, kako je g(d) = g[f (c)] = h(c), slijedi
x ∈ I, |x − c| < δ ⇒ |h(x) − h(c)| < ϵ,
pa zaklju£ujemo da je funkcija h neprekidna u to£ki c.
Napomena 4.12. Teorem 4.11 moºe se dokazati i pomo¢u Heinove karakterizacije neprekidnosti.
Neka je (an ) niz iz I koji konvergira prema c. Kako je funkcija f neprekidna u to£ki c, prema
Teoremu 4.10 slijedi da niz (f (an )) konvergira prema f (c). Jo² jednom primjenom navedenog teorema,
zbog neprekidnosti funkcije g u to£ki f (c), dobivamo da niz (g(f (an ))) konvergira prema g(f (c)), tj.
niz (h(an )) konvergira prema h(c). Dakle, pokazali smo da za svaki niz (an ) iz I koji konvergira prema
c, niz (h(an )) konvergira prema h(c). Opet na temelju Teorema 4.10 zaklju£ujemo da je funkcija h
neprekidna u to£ki c.
Teorem 4.13 (Teorem o lokalnoj ograni£enosti neprekidne funkcije). Neka je I ⊆ R otvoreni interval,
c ∈ I i f : I → R funkcija neprekidna u to£ki c. Tada je f ograni£ena na nekom intervalu oko to£ke
c, tj. postoje realni brojevi η > 0 i M > 0 takvi da je
(∀ x ∈ I) |x − c| < η ⇒ |f (x)| < M.
Dokaz. Iz denicije neprekidnosti, odnosno relacije (4.1) slijedi da za npr. ϵ=1 postoji δ>0 takav
da
(∀ x ∈ I) |x − c| < δ ⇒ |f (x) − f (c)| < 1.
No kako vrijedi
|f (x)| = |(f (x) − f (c)) + f (c)| ≤ |f (x) − f (c)| + |f (c)|,
imamo
(∀ x ∈ I) |x − c| < δ ⇒ |f (x)| < 1 + |f (c)|.

Dakle, tvrdnja teorema vrijedi za η = δ i M = 1 + |f (c)|.
Teorem 4.14 (Teorem o predznaku funkcije oko to£ke u kojoj je neprekidna). Neka je I ⊆ R otvoreni
interval, c ∈ I i f : I → R funkcija neprekidna u to£ki c. Ako je f (c) ̸= 0, onda funkcija f lokalno
oko c £uva predznak, tj. postoji δ > 0 tako da:
• u slu£aju f (c) > 0 vrijedi: x ∈ I, |x − c| < δ ⇒ f (x) > 0;
• u slu£aju f (c) < 0 vrijedi: x ∈ I, |x − c| < δ ⇒ f (x) < 0.
1
Dokaz. U slu£aju f (c) > 0, uzmimo ϵ= f (c) > 0, pa iz (4.1) dobijemo δ > 0 takav da za svaki
2
1
x∈I za kojeg je |x − c| < δ vrijedi |f (x) − f (c)| < f (c), tj.
2
1 1
f (c) − f (c) < f (x) < f (c) + f (c).
2 2
1 1
Lijeva nejednakost u gornjoj relaciji daje f (x) > f (c) > 0. U slu£aju f (c) < 0 uzimamo ϵ = − f (c)
2 2
i postupamo analogno.
5
1
Iz dokaza Teorema 4.14 vidimo da u slu£aju f (c) > 0 vrijedi f (x) > f (c) za x dosta blizu c. To
2
1
zna£i da dio grafa Γf funkcije f koji odgovara to£kama x≈c leºi iznad pravca y= f (c).
2
Zadatak 4.15. Neka je I⊆R otvoreni interval, i funkcija f: I → R neprekidna u to£ki c ∈ I. Ako
je f (c) ̸= 0, pokaºite da za svaki α ∈ ⟨0, 1⟩ postoji δ>0 tako da
• u slu£aju f (c) > 0 vrijedi: x ∈ I, |x − c| < δ ⇒ f (x) > αf (c);

5 Moºemo postupiti i na sljede¢i na£in. Promatrajmo funkciju g = −f . Kako je po Korolaru 3.24 i Teoremu 4.10
funkcija g neprekidna u c, te vrijedi g(c) = −f (c) > 0, po prvom dijelu dokaza znamo da postoji δ > 0 takav da za
svaki x ∈ I za kojeg je |x − c| < δ vrijedi g(x) > 0, tj. −f (x) > 0. Odavde odmah slijedi f (x) < 0.
• u slu£aju f (c) < 0 vrijedi: x ∈ I, |x − c| < δ ⇒ f (x) < −αf (c).
Teorem 4.16 (Osnovne operacije s neprekidnim funkcijama). Neka je I ⊆ R otvoreni interval, c ∈ I

i neka su funkcije f, g : I → R neprekidne u to£ki c. Tada vrijedi:
(1) Funkcija λf + µg je neprekidna u c, za sve λ, µ ∈ R.
(2) Funkcija f · g je neprekidna u c.
f
(3) Ako je g(x) ̸= 0 za sve x ∈ I , tada je funkcija neprekidna u c.
g
(4) Funkcija |f | je neprekidna u c.6
Dokaz. Tvrdnje (1)(4) slijede direktno iz Teorema 3.22 i Teorema 4.10. Ilustrirajmo ovdje samo
dokaz tvrdnje (2). Neka je (an ) niz iz I koji konvergira prema c. Kako su funkcije f i g neprekidne
u to£ki c, prema Teoremu 4.10 slijedi f (an ) → f (c) i g(an ) → g(c) kad n → ∞. Sada primjenjuju¢i
Teorem 3.22 (2) zaklju£ujemo da f (an ) · g(an ) → f (c) · g(c) kad n → ∞. Ponovnom primjenom
Teorema 4.10 kona£no slijedi da je funkcija f ·g neprekidna u to£ki c.
Napomena 4.17. Teorem 4.16 se moºe dokazati i klasi£no (po deniciji neprekidnosti) koriste¢i
epsilon-delta terminologiju (Kurepa [6], Teorem 2).
Korolar 4.18. Za svaki n ∈ N je funkcija x 7→ xn neprekidna na R.
Dokaz. Indukcijom pomo¢u Teorema 4.16 (2) i £injenice da je x 7→ x neprekidna funkcija na R

(Primjer 4.2 (2)).
Korolar 4.19. Svaki polinom nad R je neprekidna funkcija na R.
Dokaz. Polinom P (x) = an xn + an−1 xn−1 + . . . + a1 x + a0 , x ∈ R (gdje su a0 , a1 , . . . , an ∈ R), je
linearna kombinacija potencija, pa je neprekidan na R po Teoremu 4.16 (1) i Korolaru 4.18.
Korolar 4.20. Svaka racionalna funkcija je neprekidna na prirodnom podru£ju denicije.
P (x)
Dokaz. Neka je f (x) = racionalna funkcija (gjde su P i Q polinomi nad R) s prirodnim po-
Q(x)
dru£jem denicije Ω. Kako je Ω unija od kona£no mnogo otvorenih intervala, za svaki c∈Ω postoje
6 Funkcije λf + µg , f · g , f i |f | denirane su na I na standardni na£in (po to£kama) sljede¢im formulama:

g
f f (x)
(λf + µg)(x) = λ · f (x) + µ · g(x), (f · g)(x) = f (x) · g(x), (x) = i |f |(x) = |f (x)| za x ∈ I.
g g(x)
realni brojevi a i b (a < b) takvi da vrijedi c ∈ I = ⟨a, b⟩ ⊆ Ω. Kako su polinomi P i Q neprekidne
funkcije u c (Korolar 4.19), te za svaki x∈I vrijedi Q(x) ̸= 0, to je po Teoremu 4.16 (3) funkcija f
neprekidna u c.
4.3 Funkcije neprekidne na segmentu

Denicija 4.21. Neka je I ⊆R otvoreni interval i to£ka c ∈ I. Kaºemo da je funkcija f: I → R
neprekidna slijeva u to£ki c ako vrijedi
(∀ ϵ > 0) (∃ δ > 0) (∀ x ∈ I) (x ≤ c, |x − c| < δ) ⇒ |f (x) − f (c)| < ϵ.
Kaºemo da je funkcija f neprekidna zdesna u to£ki c ako vrijedi
(∀ ϵ > 0) (∃ δ > 0) (∀ x ∈ I) (x ≥ c, |x − c| < δ) ⇒ |f (x) − f (c)| < ϵ.
Neprekidnost slijeva, odnosno zdesna nazivamo jednostrana neprekidnost. Uvjet (x ≤ c, |x−c| < δ)
se £esto zapisuje u obliku 0 ≤ c − x < δ, a uvjet (x ≥ c, |x − c| < δ) u obliku 0 ≤ x − c < δ.
Zadatak 4.22. Neka je I ⊆ R otvoreni interval i to£ka c ∈ I. Pokaºite da je funkcija f: I → R

neprekidna u to£ki c ako i samo ako je ona neprekidna i slijeva i zdesna u c.
Napomena 4.23. Pojam jednostrane neprekidnosti moºemo lako pro²iriti i na rubne to£ke segmenta
[a, b] te poluotvorenih intervala ⟨a, b] i [a, b⟩. Preciznije, analogno kao u Deniciji 4.21 neprekidnost
slijeva moºemo denirati u to£ki b za segment [a, b] i interval ⟨a, b], te neprekidnost zdesna u to£ki a
za segment [a, b] i interval [a, b⟩. Npr. funkcija f : [a, b⟩ → R je neprekidna zdesna u to£ki a ako vrijedi
(∀ ϵ > 0) (∃ δ > 0) (∀ x ∈ [a, b⟩) (x ≥ a, |x − a| < δ) ⇒ |f (x) − f (a)| < ϵ.
Denicija 4.24. Za funkciju f : [a, b] → R kaºemo da je neprekidna na segmentu [a, b] (−∞ <
a < b < +∞) ako je f neprekidna u svakoj to£ki otvorenog intervala ⟨a, b⟩ i ako je f neprekidna
zdesna u a i slijeva u b.
Zadatak 4.25. Dokaºite tvrdnju Teorema 4.10 ako je I = [a, b] segment, f: I → R neprekidna
funkcija, te c=a ili c = b.
Teorem 4.26 (Bolzano-Weierstrassov teorem o neprekidnim funkcijama na segmentu) . Neka je

f : [a, b] → R neprekidna funkcija na segmentu [a, b] ⊆ R koja nije konstanta na [a, b]. Tada je
slika od f , tj. skup f ([a, b]) takoer segment.
Dokaz. Dokaz ¢emo provesti u tri koraka.
1. korak: funkcija f je ograni£ena na segmentu [a, b]. Pokaºimo prvo da je f odozgo ograni£ena na
[a, b]. U suprotnom, kad bi f bila odozgo neograni£ena, za svaki n∈N postojao bi neki xn ∈ [a, b]
takav da je f (xn ) > n. Niz (xn )n je sadrºan u [a, b], pa je ograni£en. Stoga po Teoremu 3.33 postoji
konvergentan podniz (xpn )n niza (xn ), i neka je lim xpn = x0 . Kako je a ≤ xpn ≤ b za svaki n ∈ N,
n
Teorem 3.25 (1) povla£i a ≤ x0 ≤ b, tj. x0 ∈ [a, b]. Sada po Teoremu 4.10 (odnosno Zadatku 4.25
ako je x0 = a ili x 0 = b) slijedi lim f (xpn ) = f (x0 ). Dakle, niz (f (xpn ))n je konvergentan, pa
n
po Teoremu 3.17 i ograni£en. No to je u kontradikciji s izborom niza, tj. sa f (xpn ) > pn ≥ n za
svaki n ∈ N. Budu¢i da pretpostavka da je funkcija f odozgo neograni£ena vodi na kontradikciju,
zaklju£ujemo da je f odozgo ograni£ena na [a, b]. Analogno se dokazuje da je f odozdo ograni£ena
funkcija na [a, b] (a moºe se i ovo ve¢ pokazano primijeniti na funkciju −f ).
2. korak: funkcija f ima maksimum i minimum na segmentu [a, b]. Po 1. koraku skup A = {f (x) :
x ∈ [a, b]} je ograni£en, pa po aksiomu potpunosti ima supremum u skupu R. Neka je M = sup A.
Pretpostavimo da M ∈
/ A. Po Lemi 3.31 postoji niz (an ) iz A koji konvergira prema M. Kako je
an ∈ A, to postoji xn ∈ [a, b] tako da je an = f (xn ). Niz (xn ) je sadrºan u [a, b], pa je ograni£en.
Stoga po Teoremu 3.33 postoji njegov podniz (xpn )n koji je konvergentan, i neka je lim xpn = x0 . Kao
n
u 1. koraku zaklju£ujemo da vrijedi x0 ∈ [a, b] i lim f (xpn ) = f (x0 ), tj. limn apn = f (x0 ). Niz (apn )n
n
je (konvergentan) podniz konvergentnog niza (an ), pa ima isti limes kao i niz (an ) (Teorem 3.18),
dakle je M = f (x0 ). Kako je x0 ∈ [a, b], to je f (x0 ) ∈ A, tj. M ∈ A, ²to je u kontradikciji s
po£etnom pretpostavkom da M ∈
/ A. Dakle, pretpostavka da M ∈
/ A je kriva, pa zaklju£ujemo da
je M ∈ A. To zna£i da postoji xM ∈ [a, b] tako da je M = f (xM ). Tada za svaki x ∈ [a, b] vrijedi
f (x) ≤ M = f (xM ), pa je M maksimum funkcije f na segmentu [a, b] (koji se dostiºe u to£ki xM ).

Sli£no se dokazuje da f ima minimum m = inf A na segmentu [a, b].
3. korak: f ([a, b]) = [m, M ], gdje je M = sup A, m = inf A i A = {f (x) : x ∈ [a, b]}. Po 2. koraku
imamo M = f (xM ) i m = f (xm ) za neke xM , xm ∈ [a, b], te f ([a, b]) ⊆ [m, M ]. Preostaje jo² pokazati
obrnutu inkluziju, tj. [m, M ] ⊆ f ([a, b]). O£ito je m, M ∈ f ([a, b]). Zbog odreenosti pretpostavimo
da je xm < xM . Za proizvoljno C ∈ ⟨m, M ⟩ skup D = {x ∈ [xm , xM ] : f (x) < C} nije prazan, jer
sadrºi xm . Neka je c = sup D. Po Lemi 3.31 postoji niz (cn ) iz D koji konvergira prema c. Kako je
D ⊆ [a, b], to je i c ∈ [a, b], pa budu¢i da je f neprekidna funkcija na [a, b], po Teoremu 4.10 slijedi
f (c) = lim f (cn ). Stoga, kako je f (cn ) < C , iz Teorem 3.25 dobivamo f (c) ≤ C . Odavde, kako je
n
f (xM ) = M > C , zaklju£ujemo da je xM ̸= c. Jer je c = sup D ≤ sup[xm , xM ] = xM , slijedi c < xM .

Zato je ⟨c, xM ⟩ ̸= ∅, pa jer je c = inf⟨c, xM ⟩, po Lemi 3.31 postoji niz (bn ) iz ⟨c, xM ⟩ ⊆ [a, b] \ D
koji konvergira prema c. Stoga, kako je f (bn ) ≥ C za svaki n ∈ N, iz Teorema 4.10 i Teorema 3.25
dobivamo f (c) = lim f (bn ) ≥ C . Kona£no, iz f (c) ≤ C i f (c) ≥ C nalazimo C = f (c) ∈ f ([a, b]), pa
n
vrijedi ⟨m, M ⟩ ⊆ f ([a, b]). Analogno se tretira slu£aj xm > x M .
Napomena 4.27. Tvrdnja Teorema 4.26 se ponekad razdvaja na tri dijela:
(1) Funkcija f je ograni£ena na [a, b], tj. postoje realni brojevi
m = inf f (x) i M = sup f (x).

x∈[a,b] x∈[a,b]
(2) Funkcija f dostiºe svoj inmum i supremum na [a, b], tj. postoje xm , xM ∈ [a, b] takvi da je
f (xm ) = m i f (xM ) = M . Dakle vrijedi
m = min f (x) i M = max f (x).

x∈[a,b] x∈[a,b]
(3) Za svaki C ∈ ⟨m, M ⟩ postoji c ∈ [a, b] tako da je C = f (c), tj. f poprima svaku meuvrijednost.
Korolar 4.28. Neka je f : [a, b] → R neprekidna funkcija na segmentu [a, b]. Ako je f (a) < 0 i
f (b) > 0 (ili f (a) > 0 i f (b) < 0 ), onda postoji c ∈ ⟨a, b⟩ tako da je f (c) = 0.
Dokaz. Iz tvrdnje (3) u Napomeni 4.27, jer vrijedi m < 0 i M > 0, slijedi da za C = 0 postoji c ∈ [a, b]
tako da je f (c) = 0. O£ito je c ̸= a i c ̸= b.
Napomena 4.29. Teorem 4.26 ne vrijedi u slu£aju da se segment [a, b] zamijeni otvorenim intervalom.
1
Npr. funkcija f : ⟨0, 1⟩ → R, f (x) = , je neprekidna na intervalu ⟨0, 1⟩ (Korolar 4.20), ali nije
x( )
1
ograni£ena (jer za svaki M > 1 vrijedi f = M ).
M
Pokaºimo jednu primjenu Teorema 4.26.
Primjer 4.30. Slika funkcije f : R → R, f (x) = xn , je [0, +∞⟩ ako je n paran, odnosno R ako je n
neparan prirodan broj.
Zaista, za proizvoljan realan broj C ≥ 0, po Arhimedovom aksiomu postoji m ∈ N takav da
je f (0) = 0 ≤ C < m ≤ f (m), pri £emu zadnja nejednakost slijedi iz £injenice da je m ≤ mn

za sve prirodne brojeve n i m. Kako je po Korolaru 4.18 funkcija f neprekidna na R, pa onda i
na segmentu [0, m], iz Teorema 4.26 slijedi egzistencija broja c ∈ [0, m] takvog da je f (c) = C , tj.
C ∈ R(f ). Zbog proizvoljnosti od C imamo [0, +∞⟩ ⊆ R(f ). Odavde, ako je n paran zaklju£ujemo
da je R(f ) = [0, +∞⟩ (jer je je f (x) ≥ 0 za svaki x ∈ R). Ako je pak n neparan, onda za C < 0,
prema ve¢ pokazanom postoji c′ ∈ R takav da je f (c′ ) = −C . Tada je f (−c′ ) = (−c′ )n = −(c′ )n =
−f (c′ ) = −(−C) = C , tj. C ∈ R(f ). Dakle, ⟨−∞, 0⟩ ⊆ R(f ), pa zaklju£ujemo R(f ) = R.
Teorem 4.31 (Teorem o neprekidnosti monotonih funkcija). Neka je I = ⟨a, b⟩ ⊆ R otvoreni interval,
funkcija f : I → R monotona na I i I ′ = f (I) otvoreni interval. Tada je f neprekidna funkcija na I .
Dokaz. Pretpostavimo radi odreenosti da f raste (slu£aj kada f pada pokazuje se analogno). Neka
je c ∈ I. Pokaºimo da je f neprekidna u to£ki c. Neka je ⟨p, r⟩ ⊆ I ′ ograni£en interval koji sadrºi

f (c).7 Uzmimo ϵ>0 proizvoljno. Skup
⟨k, l⟩ := ⟨f (c) − ϵ, f (c) + ϵ⟩ ∩ ⟨p, r⟩
je otvoreni interval koji sadrºi f (c). Stoga postoje realni brojevi s i t takvi da je k < s < f (c) < t < l.8
Kako je s, t ∈ ⟨k, l⟩ ⊆ ⟨p, r⟩ ⊆ I ′ , to postoje x1 , x 2 ∈ I takvi da je f (x1 ) = s i f (x2 ) = t. Kako je
f (x1 ) < f (c) < f (x2 ) i f rastu¢a, imamo x1 < c < x 2 . Stavimo δ = min{c − x1 , x2 − c} > 0. Tada
za x∈I za kojeg je |x − c| < δ vrijedi x1 < c − δ < x < c + δ < x 2 , a odavde, jer f raste, slijedi
f (x1 ) ≤ f (x) ≤ f (x2 ), tj.
f (x) ∈ [s, t] ⊆ ⟨k, l⟩ ⊆ ⟨f (c) − ϵ, f (c) + ϵ⟩.
Dakle,
(x ∈ I, |x − c| < δ) ⇒ |f (x) − f (c)| < ϵ,
²to zna£i da je funkcija f neprekidna u to£ki c.
Teorem 4.32 (Teorem o neprekidnosti inverzne funkcije) . Neka je I ⊆ R otvoreni interval, funkcija
f : I → R strogo monotona na I i I ′ = f (I) otvoreni interval. Tada je inverzna funkcija f −1 : I ′ → I
neprekidna na I ′ .
Dokaz. Prema Teoremu 2.23 funkcija f ima inverznu funkciju f −1 : I ′ → I koja je strogo monotona
na I ′. Neprekidnost funkcije f −1 sada slijedi iz Teorema 4.31.

7 Ako je I ′ = ⟨a′ , b′ ⟩ ograni£en interval, moºemo uzeti ⟨p, r⟩ = ⟨a′ , b′ ⟩, a ako je neograni£en, moºemo npr. uzeti:
(1) ⟨p, r⟩ = ⟨a′ , f (c) + 1⟩ (ako je a′ > −∞),

(2) ⟨p, r⟩ = ⟨f (c) − 1, b′ ⟩ (ako je b′ < +∞),
(3) ⟨p, r⟩ = ⟨f (c) − 1, f (c) + 1⟩ (ako je a′ = −∞ i b′ = +∞).
8 Npr. f (c) − k l − f (c)

moºemo uzeti s=k+ i t = f (c) + .
2 2
Primjer 4.33. Funkcija f (x) = xn , za neparan prirodan broj n, R (Napomena 1.42),

strogo raste na
−1
√
te je R(f ) = R (Primjer 4.30), pa iz Teorema 4.32 slijedi da je njezina inverzna funkcija f (x) = n x
neprekidna na R.
Ako je n paran, funkcija f+ = f |[0,+∞⟩ strogo raste na ⟨0, +∞⟩ (Napomena 1.42) te vrijedi
R(f+ |⟨0,+∞⟩ ) = ⟨0, +∞⟩ (Primjer 4.30), pa ponovna primjena Teorema 4.32 povla£i da je njezina
−1
inverzna funkcija f+ neprekidna na ⟨0, +∞⟩. Ovdje nismo mogli direktno dobiti i neprekidnost u
nuli, jer skup [0, +∞⟩ nije otvoreni interval, pa ne moºemo primijeniti Teorem 4.32. Ovu pote²ko¢u
moºemo rije²iti na sljede¢i na£in. Funkcija

{
xn , x ≥ 0,
g(x) =
x, x < 0,
strogo raste na R, te vrijedi R(g) = R, pa iz Teorema 4.32 slijedi da je g −1 neprekidna funkcija na R.

−1 −1
Zbog toga ²to je g −1 |[0,+∞⟩ = f+ , slijedi da je funkcija f+ neprekidna na [0, +∞⟩.
Primjer 4.34. Eksponencijalna funkcija x 7→ ax (a > 0, a ̸= 1) je strogo monotona na R te joj je
slika otvoren interval ⟨0, +∞⟩ (Teorem 2.27), pa iz Teorema 4.31 slijedi da je neprekidna na R. Njena
inverzna funkcija x 7→ loga x je po Teoremu 4.32 neprekidna na ⟨0, +∞⟩.

Budu¢i su funkcije x 7→ ex i x 7→ e−x neprekidne na R, to su, zbog Teorema 4.16, i hiperbolne
funkcije neprekidne na svojim podru£jima denicije.

9 Njihove inverzne funkcije Arsh, Arth, Arch i
Arcth su strogo monotone na pripadnim podru£jima denicije, pa su po Teoremu 4.31 Arsh, Arth i
Arcth neprekidne na svojim podru£jima denicije. Za funkciju Arch ne moºemo direktno primijeniti
Teorem 4.31 jer je njeno podru£je denicije [1, +∞⟩, ²to nije otvoren interval. Zato postupamo kao u
Primjeru 4.33, pa funkciju Ch pro²irimo do npr. funkcije

{
Ch x, x ≥ 0,
g(x) =
x + 1, x < 0.
9U slu£aju kotangensa hiperbolnog, kako on nije deniran u nuli, moºemo gledati restrikcije na intervale ⟨−∞, 0⟩ i
⟨0, +∞⟩, odnosno postupiti kao u dokazu Korolara 4.20.
Funkcija g strogo raste na R, te vrijedi R(g) = R, pa iz Teorema 2.23 i Teorema 4.32 slijedi da je
−1
funkcija g −1 neprekidna. Kako je Arch = Ch = g −1 |[1,+∞⟩ , slijedi da je Arch neprekidna funkcija
na [1, +∞⟩.
Primjer 4.35. Neka je α xosi kao

kut s vrhom u ishodi²tu Kartezijeve ravnine i pozitivnim dijelom
π] [
jednim krakom, te neka α ima x radijana, gdje je x ∈ 0, . Zbog geometrijskih je razloga duljina
2
luka na trigonometrijskoj kruºnici koji odgovara kutu α ve¢a od duljine tetive tog luka.
Ova tetiva je hipotenuza pravokutnog trokuta △AED £ija kateta AE ima duljinu sin x. Stoga je
π π] [
sin x ≤ x. Odavde slijedi | sin x| ≤ |x| za x ∈ − , , pa onda i za svaki x ∈ R (zbog periodi£nosti
2 2
π
funkcije x 7→ sin x i | sin x| ≤ 1 ≤ , ∀ x ∈ R). Neka je sada c ∈ R proizvoljna to£ka. Za bilo koji
2
ϵ > 0 uzmimo δ = ϵ, pa |x − c| < δ povla£i
x + c x − c |x − c|

| sin x − sin c| = 2 cos · sin ≤2· = |x − c| < δ = ϵ,
| {z 2 } 2 2
≤1
²to zna£i da je funkcija sin neprekidna u c, dakle i na R.

(π)
Kako je cos x = sin x + , funkcija cos je po Teoremu 4.11 neprekidna na R kao kompozicija ne-
2
π
prekidnih funkcija (x 7→ x + i x 7→ sin x). Neprekidnost funkcija tg i ctg sada slijedi iz Teorema 4.16
2
(3), jer su one kvocijenti neprekidnih funkcija.
Iz Teorema 4.31 slijedi da su funkcije arctg i arcctg neprekidne na R. Za funkcije arcsin i arcos
ne moºemo direktno primijeniti navedeni teorem jer je njihovo podru£je denicije [−1, 1], ²to nije
otvoren interval. Zato te funkcije prvo pro²irimo do strogo monotonih funkcija sa otvorenog intervala
na otvoren interval, tj. deniramo funkcije

 π

 x − + 1, x < −1,

 2

g1 (x) = arcsin x, x ∈ [−1, 1],




 x + π − 1, x > 1,
2
i 
 −x + π − 1, x < −1,

g2 (x) = arccos x, x ∈ [−1, 1],


−x + 1, x > 1.
Funkcije g1 i g2 su strogo monotone na R, te vrijedi R(g1 ) = R(g2 ) = R, pa iz Teorema 4.31 slijedi
da su g1 i g2 neprekidne. Kako je arcsin = g1 |[−1,1] i arccos = g2 |[−1,1] , slijedi da su funkcije arcsin i
arccos neprekidne na [−1, 1].
Napomena 4.36. Sve funkcije od kojih gradimo elementarne funkcije (potencije, eksponencijalne,
hiperbolne, trigonometrijske funkcije i njihove inverzne funkcije korijeni, logaritamske, area i arkus
funkcije) su neprekidne na cijelom podru£ju denicije (Primjeri 4.33, 4.34 i 4.35). Kako operacije
pomo¢u kojih od tih funkcija gradimo elementarne funkcije £uvaju neprekidnost (Teorem 4.11 i Te-
orem 4.16), to su elementarne funkcije neprekidne.
Denicija 4.37. Neka je I ⊆ R (otvoren ili zatvoren) interval. Kaºemo da je funkcija f: I → R

uniformno (ili jednoliko ) neprekidna na intervalu I ako za svaki ϵ>0 postoji δ>0 takav da
(x, y ∈ I, |x − y| < δ) ⇒ |f (x) − f (y)| < ϵ.

Broj δ u Deniciji 4.37 ne ovisi o konkretnoj to£ki x, ve¢ mora biti dobar za sve to£ke iz I (za
razliku od denicije neprekidnosti u to£ki, gdje δ zavisi i o samoj to£ki). U Primjeru 4.2 (1) smo
pokazali da je funkcija f (x) = 5x + 2 neprekidna u svakoj to£ki c ∈ R, i pri tome smo za svaki ϵ>0
ϵ
mogli uzeti δ= . Kako δ ne ovisi o to£ki c, zaklju£ujemo da je f uniformno neprekidna funkcija na
5
R.
Napomena 4.38. Lako se vidi da je uniformno neprekidna funkcija ujedno i neprekidna, ali obrat
1
op¢enito ne vrijedi. Npr. funkcija f (x) = je neprekidna na ⟨0, +∞⟩, ali nije uniformno neprekidna.
x
Naime, za ϵ=1 i
δ δ
(1) 0 < δ ≤ 2, x = i y= vrijedi
2 4

δ 2 4 2
|x − y| = < δ i |f (x) − f (y)| = − = ≥ ϵ;

4 δ δ δ
1
(2) δ > 2, x = 1 i y = vrijedi
4
3
|x − y| = <δ i |f (x) − f (y)| = |1 − 4| = 3 ≥ ϵ.
4
Iako neprekidna funkcija op¢enito ne mora biti uniformno neprekidna, to ipak vrijedi za funkcije
neprekidne na segmentu. To je iskaz sljede¢eg teorema, kojeg navodimo bez dokaza (Kurepa [6],
str. 351).
Teorem 4.39. Ako je funkcija f : I → R neprekidna na segmentu I = [a, b], tada je ona i uniformno
neprekidna na tom segmentu.
Poglavlje 5
Limes funkcije
5.1 Denicija limesa funkcije i osnovna svojstva

Kod neprekidnosti funkcije f u to£ki c, osim vrijednosti funkcije oko c, bitna je i vrijednost od f u
samoj to£ki c. Ako nas ne zanima vrijednost funkcije f u to£ki c, ve¢ samo oko c (²to ¢e uklju£ivati i
slu£aj kada f nije denirana u c), £esto je koristan pojam limesa funkcije kojeg ¢emo sada denirati.
Denicija 5.1. Neka je I ⊆R otvoreni interval, c∈I i f realna funkcija denirana u svakoj to£ki
intervala I osim moºda u to£ki c. Za realan broj L kaºemo da je limes (ili grani£na vrijednost )
funkcije f u to£ki c, odnosno kaºemo da f ima limes L u to£ki c, ako za svaki ϵ>0 postoji δ >0
takav da
(x ∈ I \ {c}, |x − c| < δ) ⇒ |f (x) − L| < ϵ.1
U tom slu£aju pi²emo L = lim f (x) ili f (x) → L kad x → c (²to £itamo f (x) teºi ili konvergira
x→c
prema L kada x teºi prema c).
Deniciju 5.1 moºemo izraziti preko okolina na sljede¢i na£in: funkcija f ima limes L∈R u to£ki c
1 Uvjet (x ∈ I \ {c}, |x − c| < δ) se moºe pisati i u obliku (x ∈ I, 0 < |x − c| < δ).
85
Poglavlje 5. Limes funkcije 86
ako za svaku okolinu U (L, ϵ) = {x ∈ R : |x − L| < ϵ} broja L postoji okolina U (c, δ) to£ke c takva da
je f (U (c, δ) ∩ (I \ {c})) ⊆ U (L, ϵ).
Zadatak 5.2. Pokaºite da je limes funkcije u to£ki, ukoliko postoji, jedinstven.
x−1 1
Primjer 5.3. Funkcija f (x) = ima limes u to£ki c = 1. Naime, za proizvoljan ϵ > 0 stavimo
x −1
2 2
δ = min{ϵ, 1} > 0, i neka je x ̸= 1 realan broj za kojeg vrijedi |x − 1| < δ . Tada je |x − 1| < 1, tj.
x ∈ ⟨0, 2⟩, pa slijedi x + 1 ∈ ⟨1, 3⟩, tj. |x + 1| > 1. Odavde slijedi da 0 < |x − 1| < δ povla£i
1 x − 1 1 2x − 2 − (x2 − 1) −(x − 1)2 |x − 1|

δ
f (x) − = 2 − = = = < < ϵ, (5.1)
2 x −1 2 2(x2 − 1) 2(x2 − 1) 2|x + 1| 2
1
pa zaklju£ujemo da je lim f (x) = .
x→1 2
Ako u formuli kojom je zadana funkcija f podijelimo brojnik i nazivnik s x−1 dobivamo funkciju
1
fe(x) = za koju je prirodna domena skup D(fe) = R \ {−1}. Funkcija fe, za razliku od f, je
x+1
1
denirana u to£ki c = 1, te vrijedi fe(1) = . Kako vrijedi f (x) = fe(x) za svaki x ∈ D(f ) = R\{−1, 1},
2
1
ponavljanjem ra£una iz (5.1) dobivamo lim fe(x) = . Sli£no, za svaku funkciju ga (a ∈ R) deniranu
x→1 2
sa {
f (x), x ∈ D(f ),
ga (x) =
a, x = 1,
1
vrijedi lim ga (x) = . Funkcije ga su pro²irenja funkcije f na skup R \ {−1}, no meu svim tim
x→1 2
pro²irenjima jedino je funkcija fe = g1/2 neprekidna u to£ki c = 1, i pritom vrijedi lim fe(x) = fe(1).
x→1
To op¢enito vrijedi za neprekidne funkcije, kako pokazuje sljede¢i teorem.
Teorem 5.4 (Teorem o limesu neprekidne funkcije). Neka je I ⊆ R otvoreni interval i c ∈ I . Funkcija
f : I → R je neprekidna u to£ki c ako i samo ako ima limes u c koji je jednak f (c), tj. lim f (x) = f (c).
x→c
Dokaz. ⇒ Neka je funkcija f neprekidna u to£ki c. Tada za bilo koji ϵ>0 postoji δ>0 takav da
(x ∈ I, |x − c| < δ) ⇒ |f (x) − f (c)| < ϵ,
pa specijalno vrijedi i
(x ∈ I \ {c}, |x − c| < δ) ⇒ |f (x) − f (c)| < ϵ.
Odavde zaklju£ujemo da je lim f (x) = f (c).

x→c
⇐ Neka je lim f (x) = f (c). Tada za bilo koji ϵ>0 postoji δ>0 takav da
x→c
(x ∈ I \ {c}, |x − c| < δ) ⇒ |f (x) − f (c)| < ϵ.
Kako za x=c vrijedi |f (x) − f (c)| = 0 < ϵ, slijedi
(x ∈ I, |x − c| < δ) ⇒ |f (x) − f (c)| < ϵ,
pa je funkcija f neprekidna u c.
Primjer 5.5. Ra£unanje limesa neprekidne funkcije u to£ki svodi se na ra£unanje vrijednosti funkcije
2
x −x+3
u toj to£ki. Tako npr. za funkciju f (x) = imamo
x+1
22 − 2 + 3 5
lim f (x) = f (2) = = .
x→2 2+1 3
Specijalno, konstantna funkcija g(x) = a (za proizvoljan a ∈ R) je neprekidna, pa vrijedi lim g(x) =
x→c
lim a = a za svaki c∈R (to slijedi i direktno iz Denicije 5.1).
x→c
Napomena 5.6. Za funkciju f : I = ⟨a, b⟩ → R i c ∈ I , izraze ∆x = x−c i ∆f (c) = f (c+∆x)−f (c) =

f (x)−f (c) zovemo prira²taj argumenta x, odnosno prira²taj funkcije f u to£ki c. Izraz lim f (x) = f (c)
x→c
moºemo sada pisati u obliku
lim ∆f (c) = 0. (5.2)

∆x→0
Po Teoremu 5.4 funkcija f je neprekidna u to£ki c ako i samo ako vrijedi (5.2).
Zadatak 5.7. Pokaºite (sli£no kao u Teoremu 4.10) da za realnu funkciju f koja je denirana u svakoj
to£ki otvorenog intervala I⊆R osim moºda u to£ki c ∈ I, vrijedi lim f (x) = L ∈ R ako i samo ako
x→c
za svaki niz (an ) iz I \ {c} koji konvergira prema c, niz (f (an ) konvergira prema L.
Teorem 5.8 (Osnovne operacije s limesima funkcija) . Neka je I ⊆ R otvoreni interval, c ∈ I , te f i

g realne funkcije denirane u svakoj to£ki intervala I osim moºda u to£ki c. Ako postoje lim f (x) i
x→c
lim g(x), tada vrijedi:
x→c
(1) Funkcija λf + µg ima limes u c, za sve λ, µ ∈ R, i vrijedi
lim [λf (x) + µg(x)] = λ lim f (x) + µ lim g(x).

x→c x→c x→c
(2) Funkcija f · g ima limes u c i vrijedi
lim [f (x) · g(x)] = lim f (x) · lim g(x).

x→c x→c x→c
f
(3) Ako je g(x) ̸= 0 za sve x ∈ I \ {c} i lim g(x) ̸= 0, tada funkcija ima limes c i vrijedi
x→c g
f (x) lim f (x)

lim = x→c .
x→c g(x) lim g(x)
x→c
(4) Funkcija |f | ima limes u c i vrijedi

lim |f (x)| = lim f (x).
x→c x→c
Dokaz. Tvrdnje (1)(4) slijede direktno iz Teorema 3.22 i Zadatka 5.7.
Zadatak 5.9. Neka je I ⊆R otvoreni interval, c ∈ I, te f, g i h realne funkcije denirane u svakoj
to£ki intervala I osim moºda u to£ki c. Neka postoje lim f (x) i lim g(x). Pokaºite da tada vrijedi:
x→c x→c
(i) Ako je f (x) ≤ g(x) za svaki x ∈ I \ {c}, tada je lim f (x) ≤ lim g(x).
x→c x→c
(ii) Ako je f (x) ≤ h(x) ≤ g(x) za svaki x ∈ I \ {c} i lim f (x) = lim g(x) = L, tada funkcija h ima
x→c x→c
limes u c i vrijedi lim h(x) = L.
x→c
sin x
Primjer 5.10. Vrijedi lim = 1.
x→0 x
Na trigonometrijskoj kruºnici promatrajmo trokute △OEA, △ODB i kruºni isje£ak ODA.
cos x sin x tg x x 2
Njihove su povr²ine redom , i , i za njih vrijede nejednakosti
2 2 2
sin x cos x x tg x π
< < za 0<x< ,
2 2 2 2
iz £ega slijedi
sin x 1 π
cos x < < za 0<x< .
x cos x 2
sin x 1 π
Ove nejednakosti, zbog parnosti funkcija x 7→ cos x, x 7→ i x 7→ , vrijede i za − < x < 0,
x cos x 2
pa imamo
sin x 1 π
cos x < < za 0 < |x| < . (5.3)
x cos x 2
Funkcija cos je neprekidna u nuli, pa iz Teorema 5.4 dobivamo lim cos x = cos 0 = 1, a onda iz
x→0
1 sin x
Teorema 5.8 (3) i lim = 1. Sada iz relacije (5.3) i Zadatka 5.9 slijedi lim = 1.
x→0 cos x x→0 x
5.2 Jednostrani limes

Sli£no kao i kod jednostrane neprekidnosti imamo i jednostrane limese.
Denicija 5.11. Neka je I⊆R otvoreni interval, c∈I i f realna funkcija denirana u svakoj to£ki
iz I osim moºda u to£ki c. Kaºemo da funkcija f ima u to£ki c limes slijeva L ∈ R ako vrijedi
(∀ ϵ > 0) (∃ δ > 0) (∀ x ∈ I) (x < c, |x − c| < δ) ⇒ |f (x) − L| < ϵ, (5.4)
i tada pi²emo lim f (x) = lim f (x) = f (c−) = L. Kaºemo da funkcija f ima u to£ki c limes zdesna
x→c− x↗c
L∈R ako vrijedi
(∀ ϵ > 0) (∃ δ > 0) (∀ x ∈ I) (x > c, |x − c| < δ) ⇒ |f (x) − L| < ϵ, (5.5)
i tada pi²emo lim f (x) = lim f (x) = f (c+) = L.3

x→c+ x↘c
2 Povr²ina r2 φ
kruºnog isje£ka kruga radijusa r koji pripada sredi²njem kutu od φ radijana iznosi (Pavkovi¢ i
2
Veljan [9], str. 271). Kod nas je r = 1 i φ = x.
3 Ponekad se limes slijeva u to£ki c naziva lijevi limes u c, a limes zdesna desni limes u c.


 x − 1, x < 1,

f (x) = 2, x = 1,


x, x > 1,
vrijedi
lim f (x) = 0 i lim f (x) = 1.

x→1− x→1+
Teorem 5.13 (Karakterizacija limesa funkcije pomo¢u jednostranih limesa). Neka je I ⊆ R otvoreni
interval, c ∈ I i f realna funkcija denirana u svakoj to£ki iz I osim moºda u to£ki c. Tada postoji
lim f (x) ako i samo ako postoje i jednaki su f (c−) i f (c+).
x→c
Dokaz. ⇒ Neka je lim f (x) = L. Iz Denicije 5.1 slijedi da za bilo koji ϵ>0 postoji δ>0 takav da
x→c
(x ∈ I, 0 < |x − c| < δ) ⇒ |f (x) − L| < ϵ. Odavde specijalno slijedi i (x ∈ I, x < c, |x − c| < δ) ⇒
|f (x) − L| < ϵ, ²to zna£i da je f (c−) = L. Analogno se dobije i f (c+) = L.
⇐ Neka postoje f (c−) i f (c+), te neka je f (c−) = f (c+) = L. Za proizvoljan ϵ > 0, po relaciji (5.4)
postoji δL > 0 takav da (x ∈ I, x < c, |x − c| < δL ) ⇒ |f (x) − L| < ϵ. Analogno, po (5.5) postoji
δD > 0 takav da (x ∈ I, x > c, |x − c| < δD ) ⇒ |f (x) − L| < ϵ. Odavde za δ = min{δL , δD } > 0 slijedi
(x ∈ I, 0 < |x − c| < δ) ⇒ |f (x) − L| < ϵ, pa zaklju£ujemo da je lim f (x) = L.
x→c
Korolar 5.14 (Karakterizacija neprekidnosti pomo¢u jednostranih limesa) . Neka je I ⊆ R otvoreni

interval i c ∈ I . Funkcija f : I → R je neprekidna u to£ki c ako i samo ako postoje f (c−) i f (c+) te
vrijedi f (c−) = f (c+) = f (c).
Dokaz. Direktno iz Teorema 5.4 i Teorema 5.13.

Sljede¢i teorem, kojeg ovdje ne dokazujemo (Teorem 7.3 u Dodatku) kaºe da monotona funkcija
denirana na otvorenom intervalu I ima lijevi i desni limes u svakoj to£ki iz I.
Teorem 5.15. Neka je I ⊆ R otvoreni interval i f : I → R monotona funkcija. Tada u svakoj to£ki
c ∈ I funkcija f ima lijevi i desni limes. Ako f raste, onda je f (c−) ≤ f (c) ≤ f (c+), a ako pada
f (c−) ≥ f (c) ≥ f (c+).
Denicija 5.16. Neka je I⊆R otvoreni interval i c ∈ I. Kaºemo da funkcija f: I →R ima u to£ki
c:
(i) uklonjiv prekid ako u c postoje lijevi limes f (c−) i desni limes f (c+) te su oni jednaki, ali su
razli£iti od vrijednosti funkcije f u to£ki c, tj.
f (c−) = f (c+) ̸= f (c).
(ii) prekid prve vrste ako u c postoje lijevi limes f (c−) i desni limes f (c+), ali su oni razli£iti, tj.
f (c−) ̸= f (c+).
(iii) prekid druge vrste ako f u c ima prekid koji nije uklonjiv niti prve vrste, tj. ako barem jedan
od limesa slijeva i zdesna ne postoji (u skupu R).
Primjer 5.17. Funkcija {

x2 , x ̸= 1,
f (x) =
2, x = 1,
ima prekid u to£ki c = 1, pa kako u toj to£ki ima lijevi i desni limes te su oni jednaki, ali razli£iti od
f (1), rije£ je o uklonjivom prekidu.
Kod uklonjivog prekida modikacijom funkcije samo u to£ki prekida c moºemo dobiti neprekidnu
funkciju u c (tj. moºemo ukloniti prekid). U ovom primjeru modicirana funkcija je

{
x2 , x ̸= 1,
fe(x) =
1, x = 1,
tj. x 7→ x2 .
Primjer 5.18. Funkcija {

x2 , x < 1,
f (x) =
2, x ≥ 1,
ima prekid u to£ki c = 1, pa kako u toj to£ki ima lijevi i desni limes, ali su oni razli£iti, ovo je prekid
prve vrste.
Primjer 5.19. Funkcija


 2 sin 4 , x < 0,
f (x) = x

x, x ≥ 0,
nema lijevi limes u to£ki c = 0,4 pa se ovdje radi o prekidu druge vrste.
Sada ¢emo poop¢iti pojam limesa L funkcije f u to£ki c tako da dopustimo vrijednosti +∞ i −∞
kako za to£ku c tako i za limes L. Tako moºemo imati beskona£ne limese u kona£noj to£ki, kona£ne
limese u beskona£nosti, te beskona£ne limese u beskona£nosti.
4 Za a = −1 i bn =
−1
(n ∈ N) vrijedi lim an = lim bn = 0, te lim sin(4/an ) ̸= lim sin(4/bn ), jer je
n
πn πn − π/8 n n n n
sin(4/an ) = 0 i sin(4/bn ) = 1 za svaki n ∈ N. Sada Zadatak 5.7, prilagoen kontekstu lijevog limesa, povla£i da
funkcija f nema lijevi limes u nuli.
Denicija 5.20. Neka je I⊆R otvoreni interval, c∈I i f realna funkcija denirana u svakoj to£ki
intervala I osim moºda u to£ki c. Kaºemo da f u to£ki c ima:
(i) limes +∞ slijeva i pi²emo x→c−

lim f (x) = +∞ ako vrijedi
(∀ E > 0) (∃ δ > 0) (∀ x ∈ I) (x < c, |x − c| < δ) ⇒ f (x) > E.
(ii) limes +∞ zdesna i pi²emo x→c+

(∀ E > 0) (∃ δ > 0) (∀ x ∈ I) (x > c, |x − c| < δ) ⇒ f (x) > E.
(iii) limes +∞ i pi²emo x→c

(∀ E > 0) (∃ δ > 0) (∀ x ∈ I) |x − c| < δ ⇒ f (x) > E.
(iv) limes −∞ slijeva i pi²emo x→c−

lim f (x) = −∞ ako vrijedi
(∀ E > 0) (∃ δ > 0) (∀ x ∈ I) (x < c, |x − c| < δ) ⇒ f (x) < −E.
(v) limes −∞ zdesna i pi²emo x→c+

(∀ E > 0) (∃ δ > 0) (∀ x ∈ I) (x > c, |x − c| < δ) ⇒ f (x) < −E.
(vi) limes −∞ i pi²emo x→c

(∀ E > 0) (∃ δ > 0) (∀ x ∈ I) |x − c| < δ ⇒ f (x) < −E.
x
Primjer 5.21. Za funkciju f (x) = vrijedi
x−1
lim f (x) = +∞ i lim f (x) = −∞.5
x→1+ x→1−
5 Ako pro²irimo funkciju f na skup R stavljanjem f (1) = a (za bilo koji a ∈ R), tada ona u to£ki c=1 ima prekid
druge vrste, jer lijevi i desni limesi u toj to£ki ne postoje u skupu R (ali postoje u R).
Denicija 5.22. Neka je a ∈ R. Za funkciju f : ⟨a, +∞⟩ → R kaºemo da ima:
(i) limes L ∈ R u to£ki +∞ i pi²emo x→+∞

lim f (x) = f (+∞) = L ako vrijedi
(∀ ϵ > 0) (∃ △ > 0) (∀ x ∈ ⟨a, +∞⟩) x > △ ⇒ |f (x) − L| < ϵ.
(ii) limes +∞ u to£ki +∞ i pi²emo x→+∞

lim f (x) = f (+∞) = +∞ ako vrijedi
(∀ E > 0) (∃ △ > 0) (∀ x ∈ ⟨a, +∞⟩) x > △ ⇒ f (x) > E.
(iii) limes −∞ u to£ki +∞ i pi²emo x→+∞

lim f (x) = f (+∞) = −∞ ako vrijedi
(∀ E > 0) (∃ △ > 0) (∀ x ∈ ⟨a, +∞⟩) x > △ ⇒ f (x) < −E.
Nadalje, za funkciju f : ⟨−∞, a⟩ → R kaºemo da ima:
(iv) limes L ∈ R u to£ki −∞ i pi²emo x→−∞

lim f (x) = f (−∞) = L ako vrijedi
(∀ ϵ > 0) (∃ △ > 0) (∀ x ∈ ⟨−∞, a⟩) x < −△ ⇒ |f (x) − L| < ϵ.
(v) limes +∞ u to£ki −∞ i pi²emo x→−∞

lim f (x) = f (−∞) = +∞ ako vrijedi
(∀ E > 0) (∃ △ > 0) (∀ x ∈ ⟨−∞, a⟩) x < −△ ⇒ f (x) > E.
(vi) limes −∞ u to£ki −∞ i pi²emo x→−∞

lim f (x) = f (−∞) = −∞ ako vrijedi
(∀ E > 0) (∃ △ > 0) (∀ x ∈ ⟨−∞, a⟩) x < −△ ⇒ f (x) < −E.
Primjer 5.23. Za funkciju f iz Primjera 5.21 vrijedi lim f (x) =

x→−∞
lim f (x) = 1.
x→+∞
Za funkciju
e −x
x 2
g(x) = vrijedi
2x
lim g(x) = +∞ i lim g(x) = +∞.
x→−∞ x→+∞
Poglavlje 6
Derivacija
6.1 Motivacija i denicija derivacije

Primjer 6.1 (Problem aproksimacije) . U matemati£koj analizi prou£avamo funkcije, i £esto ºelimo
neku funkciju aproksimirati pomo¢u jednostavnijih funkcija koje dobro poznajemo, npr. polinoma,
posebno polinoma prvog stupnja £iji su grafovi pravci. Za funkciju f : I = ⟨a, b⟩ → R traºimo polinom
1. stupnja oblika
g(x) = k(x − c) + l, x ∈ R,
koji lokalno oko to£ke c∈I najbolje aproksimira funkciju f.
Prirodno je zahtijevati g(c) = f (c) (tj. da se te dvije funkcije podudaraju u to£ki oko koje aproksimi-
ramo funkciju), iz £ega slijedi l = f (c). Sada, iz zahtjeva f (x) ≈ g(x) kad je x≈c slijedi
f (x) − f (c)
k≈
x−c
(Gulja² [3], str. 92).
95
Poglavlje 6. Derivacija 96
Primjer 6.2 (Problem brzine) . Neka je t 7→ s(t), t ≥ 0, funkcija koja mjeri put koji je pro²la
materijalna to£ka u vremenskom intervalu [0, t]. Prosje£na brzina te materijalne to£ke u intervalu
[t0 , t] dana je sa
s(t) − s(t0 )
v(t0 , t) = .
t − t0
Postavlja se pitanje kako denirati pojam brzine u trenutku t0 ? O£ito v(t0 , t0 ) nema smisla. Zato se
promatra pona²anje prosje£ne brzine na intervalima oko to£ke t0 £ija se duljina smanjuje, pa slijedi
s(t) − s(t0 )
v(t0 ) ≈ kad je t ≈ t0 ,
t − t0
gdje smo sa v(t0 ) ozna£ili prosje£nu brzinu u trenutku t0 .
Primjer 6.3 (Problem tangente) . Promatrajmo graf (neprekidne) funkcije f : I → R, gdje je I⊆R
otvoreni interval. elimo odrediti tangentu na Γ(f ) u to£ki M = (c, f (c)) ∈ Γ(f ). Uzmimo neku
drugu to£ku M ′ = (d, f (d)) na grafu Γ(f ). Tada sekanta kroz to£ke M i M′ ima jednadºbu
f (d) − f (c)
s ... y= (x − c) + f (c).
d−c
Kada se to£ka M′ po skupu Γ(f ) pribliºava to£ki M, sekanta rotira oko to£ke M i pribliºava se
tangenti t (tj. postaje tangenta t). Pri tome za koecijent smjera kt tangente t vrijedi
f (d) − f (c)
kt ≈ za d ≈ c.
d−c
U sva tri gornja primjera vaºan je broj kojem teºi izraz
f (x) − f (c)
kad x → c.
x−c
f (x) − f (c)
Izraz zovemo kvocijent diferencija za funkciju f u to£ki c.
x−c
Denicija 6.4. Neka je I ⊆R otvoreni interval i c ∈ I . Kaºemo da je funkcija f : I → R diferen-

f (x) − f (c) 1
cijabilna (ili derivabilna ) u to£ki c ako postoji lim . Taj broj zovemo derivacija (ili
x→c x−c
izvod ) funkcije f u to£ki c i pi²emo
f (x) − f (c)
f ′ (c) = lim (6.1)
x→c x−c
df
(koriste se i oznake Df (c), (c)). Kaºemo da je f diferencijabilna na intervalu I ako je diferen-
dx
cijabilna u svakoj to£ki iz I.
Po deniciji limesa funkcije u to£ki, relacija (6.1) je ekvivalentna sa

f (x) − f (c)
(∀ ϵ > 0) (∃ δ > 0) (∀ x ∈ I \ {c}) |x − c| < δ ⇒ − f ′ (c) < ϵ.
x−c
Napomena 6.5. Ako je funkcija f: I →R diferencijabilna na otvorenom intervalu I ⊆ R, tada je sa
x 7→ f ′ (x) denirana funkcija na I koju prirodno ozna£avamo sa f′ i zovemo derivacija funkcije f na
I. Ako je funkcija f′ diferencijabilna u to£ki c ∈ I, onda njenu derivaciju (f ′ )′ (c) u to£ki c zovemo
druga derivacija funkcije f u to£ki c i ozna£avamo sa f ′′ (c), tj.
f ′ (x) − f ′ (c)
f ′′ (c) = lim .
x→c x−c
Analogno se denira tre¢a derivacija, £etvrta derivacija, i op¢enito nta derivacija (ili derivacija ntog
reda) f (n) (c) funkcije f u to£ki c, dakle
f (n−1) (x) − f (n−1) (c)

f (n) (c) = lim ,
x→c x−c
ako postoje f (n−1) i navedeni limes. Za neprekidnu funkciju f kaºemo da je nulta derivacija od f na
I, i pi²emo f (0) = f (tj. f (0) (x) = f (x), x ∈ I ). Funkcija f: I → R je klase C (n) na I ako f ima
ntu derivaciju na I i ta je derivacija neprekidna funkcija. Funkcija f: I →R je klase C (∞) na I ako
f ima derivaciju svakog reda.
Napomena 6.6. Ako u (6.1) umjesto x→c stavimo x → c− (odnosno x → c+), onda govorimo o
lijevoj (odnosno desnoj ) derivaciji funkcije f u to£ki c, te pripadni jednostrani limes ozna£avamo sa
fl′ (c) (odnosno fd′ (c)).
Stavimo li ∆x = x − c, onda (6.1) moºemo pisati u obliku
f (c + ∆x) − f (c)
f ′ (c) = lim ,
∆x→0 ∆x
1 Ako navedeni limes ne postoji, kaºemo da f nije diferencijabilna (ili derivabilna) u to£ki c.
ili kra¢e
∆f (c)
f ′ (c) = lim ,
∆x→0 ∆x
gdje je ∆f (c) = f (c + ∆x) − f (c).

Izraz f ′ (x) · ∆x se zove diferencijal funkcije f u to£ki x i ozna£ava se sa dy (ili df (x)) sukladno
oznaci y = f (x) za funkciju f. Vrijedi dy = f ′ (x) · dx.2
Napomena 6.7 (Geometrijska interpretacija derivacije funkcije u to£ki) . Neka je I ⊆ R otvoreni
interval, c∈I i f: I → R funkcija neprekidna u c. Ozna£imo sa s sekantu koja prolazi kroz to£ke
M (c, f (c))M ′ (c + ∆x, f (c + ∆x))

i na grafu Γ(f ). Euklidska udaljenost to£aka M i M′ dana je sa
√
d(M, M ′ ) = (∆x)2 + (∆f (c))2 .
Kako je f neprekidna u to£ki c, iz Teorema 5.4 dobivamo lim ∆f (c) = 0, pa i d(M, M ′ ) → 0 kad
∆x→0
∆x → 0. To zna£i da pri ∆x → 0 sekanta s teºi poloºaju pravca t koji je tangenta na Γ(f ) u to£ki
M. Jednadºba sekante je
∆f (c)
y= (x − c) + f (c),
∆x
∆f (c)
pa ako postoji f ′ (c) = lim ∈ R, onda ona pri ∆x → 0 prelazi u jednadºbu tangente t, tj.
∆x→0 ∆x
y = f ′ (c)(x − c) + f (c).3 Ozna£imo sa φ, odnosno α, kut ²to ga sekanta s, odnosno tangenta t, zatvara
s pozitivnim smjerom xosi. Tada je
∆f (c)
tg φ = ,
∆x
pa zbog neprekidnosti funkcije x 7→ tg x i Teorema 5.4 imamo
∆f (c)
lim = lim tg φ = tg α,
∆x→0 ∆x φ→α
2 Vi²e o diferencijalu moºe se pogledati u Demidovi£ [2], str. 72-73.

3 Ako je f ′ (c) = ∞, tada je t . . . x = c.
tj. f ′ (c) = tg α. Dakle, derivacija funkcije f u to£ki c jednaka je koecijentu smjera tangente na graf
Γ(f ) u to£ki (c, f (c)), odnosno tangensu kuta ²to ga tangenta zatvara s pozitivnim smjerom xosi.
6.2 Osnovna svojstva

Primjer 6.8. 1. Neka je a ∈ R proizvoljan. Za konstantnu funkciju f : R → R, f (x) = a, i
proizvoljnu to£ku c∈R imamo
f (x) − f (c) a−a

lim = lim = lim 0 = 0,
x→c x−c x→c x − c x→c
pa zaklju£ujemo da je f ′ (c) = 0. Dakle, f ′ (x) = 0 za svaki x ∈ R, ²to se £esto pi²e i u obliku
a′ = 0.
2. Za funkciju g : R → R, g(x) = x, i proizvoljnu to£ku c∈R imamo
g(x) − g(c) x−c

lim = lim = lim 1 = 1,
x→c x−c x→c x − c x→c
pa zaklju£ujemo da je g ′ (c) = 1. Dakle, g ′ (x) = 1 za svaki x ∈ R, ²to £esto pi²emo u obliku
x′ = 1 .
3. Za funkciju h : R → R, h(x) = x2 , i proizvoljnu to£ku c∈R imamo
h(c + ∆x) − h(c) (c + ∆x)2 − c2 c2 + 2c∆x + (∆x)2 − c2

lim = lim = lim
∆x→0 ∆x ∆x→0 ∆x ∆x→0 ∆x
∆x (2c + ∆x)
= lim = lim (2c + ∆x) = 2c,
∆x→0 ∆x ∆x→0
pa zaklju£ujemo da je h′ (c) = 2c. Dakle, h′ (x) = 2x za svaki x ∈ R, ²to kra¢e zapisujemo kao
(x2 )′ = 2x.
Primjer 6.9. Funkcija f : R → R, f (x) = |x| nije diferencijabilna u 0. Naime, vrijedi
f (x) − f (0) x−0

fd′ (0) = lim = lim =1
x→0+ x−0 x→0+ x−0
i
f (x) − f (0) −x − 0
fl′ (0) = lim = lim = −1,
x→0− x−0 x→0− x − 0
f (x) − f (0) |x|

pa kako su limesi slijeva i zdesna funkcije x 7→ = u nuli razli£iti, ne postoji limes te
x−0 x
′
funkcije u nuli (Teorem 5.13), tj. ne postoji f (0).
Dakle, f nije diferencijabilna u 0, no lako se vidi da je diferencijabilna u svakoj to£ki c ∈ R \ {0}.

Kolokvijalno kaºemo da f u 0 ima ²iljak. No uo£imo da je f neprekidna na R, pa i u nuli.
4
Zadatak 6.10. Pokaºite da je funkcija x 7→ |x|3 klase C (2) na R, ali nema tre¢u derivaciju u nuli
(tj. nije klase C (3) na R).
Primjer 6.9 pokazuje da funkcija neprekidna u to£ki ne mora nuºno biti i diferencijabilna u toj
to£ki. No obratno vrijedi (tj. diferencijabilnost povla£i neprekidnost), kako pokazuje sljede¢i teorem.
Teorem 6.11 (Teorem o neprekidnosti diferencijabilne funkcije) . Neka je I ⊆ R otvoreni interval i

c ∈ I . Ako je funkcija f : I → R diferencijabilna u to£ki c, onda je f i neprekidna u c.
f (x) − f (c)
Dokaz. Jer je funkcija f diferencijabilna u to£ki c, funkcija x 7→ ima limes f ′ (c) u to£ki
x−c
c. Kako i funkcije x 7→ x − c i x 7→ f (c) imaju limese u to£ki c, iz Teorema 5.8 (1) i (2) zaklju£ujemo
da i funkcija
f (x) − f (c)
x 7→ · (x − c) + f (c) = f (x)
x−c
ima limes u c. Taj limes ra£unamo po Teoremu 5.8 (1) i (2), pa dobijemo
[ ]
f (x) − f (c) f (x) − f (c)
lim f (x) = lim · (x − c) + f (c) = lim · lim (x − c) + lim f (c)
x→c x→c x−c x→c x−c x→c x→c
= f ′ (c) · 0 + f (c) = f (c). (6.2)
Odavde, na osnovu Teorema 5.4 zaklju£ujemo da je f neprekidna u to£ki c.5
Zadatak 6.12. Neka je I ⊆R otvoreni interval i n ∈ N. Pokaºite da ukoliko je funkcija f: I → R

klase C (n) na I, tada je ona i klase C (k) na I za svaki k < n.
4 Dakle, f je funkcije klase C (0) na R, ali nije klase C (1) .
5 Kada se ra£una limes funkcije u to£ki, ponekad se na po£etku izostavlja obrazloºenje da taj limes postoji, ve¢ se
odmah kre¢e s ra£unanjem limesa. To se £ini kada je iz samog ra£una jasno da navedena funkcija ima limes. Tako smo
dokaz Teorema 6.11 mogli zapo£eti s ra£unom u (6.2).
Napomena 6.13. Postoje funkcije koje su neprekidne na R, ali nemaju derivaciju u nijednoj to£ki
x ∈ R. Jednu takvu funkciju moºemo dobiti na sljede¢i na£in. Neka je φ: R → R funkcija denirana
sa 
 1
 x, za 0≤x≤ ,
φ(x) = 2

 1 − x, 1
za < x ≤ 1,
2
i φ(x + 1) = φ(x) za svaki x ∈ R. Tada je sa
∑
n
f (x) = lim 4−k φ(4k x), x ∈ R,
n→∞
k=1
denirana funkcija na R, koja je neprekidna na R, ali nije diferencijabilna u nijednoj to£ki x ∈ R

(Kurepa [6], Zadatak 4, str. 208).
6
Teorem 6.14 (Osnovne operacije s diferencijabilnim funkcijama) . Neka je I ⊆ R otvoreni interval,

te funkcije f, g : I → R diferencijabilne u to£ki c ∈ I . Tada vrijedi:
(1) Funkcija f + g je diferencijabilna u to£ki c i vrijedi
(f + g)′ (c) = f ′ (c) + g ′ (c). (6.3)
(2) Funkcija f · g je diferencijabilna u to£ki c i vrijedi
(f · g)′ (c) = f ′ (c) · g(c) + f (c) · g ′ (c). (6.4)
f
(3) Ako je jo² i g(c) ̸= 0, onda je funkcija diferencijabilna u c i vrijedi
g
( )′
f f ′ (c) · g(c) − f (c) · g ′ (c)
(c) = . (6.5)
g [g(c)]2
Dokaz. (1) Za funkciju h = f + g i x ∈ I \ {c} imamo
h(x) − h(c) f (x) + g(x) − (f (c) + g(c)) f (x) − f (c) g(x) − g(c)
= = + ,
x−c x−c x−c x−c
| {z } | {z }
→f ′ (c) (kad x→c) →g ′ (c) (kad x→c)
h(x) − h(c)
pa Teorem 5.8 (1) povla£i da funkcija x 7→ ima limes u to£ki c (tj. da je h diferen-
x−c
cijabilna u c) i vrijedi
h(x) − h(c) f (x) − f (c) g(x) − g(c)

h′ (c) = lim = lim + lim = f ′ (c) + g ′ (c).
x→c x−c x→c x−c x→c x−c
6 Uo£imo da zbog Teorema 6.11 i Dirichletova funkcija (Primjer 4.2 (4)) nije diferencijabilna u nijednoj to£ki x ∈ R,
jer u svakoj to£ki svoje domene ima prekid.
(2) Za funkciju h = f · g i x ∈ I \ {c} imamo
h(x) − h(c) f (x)g(x) − f (c)g(c) [f (x)g(x) − f (c)g(x)] + [f (c)g(x) − f (c)g(c)]

= =
x−c x−c x−c
f (x) − f (c) g(x) − g(c)
= · g(x) + f (c) · .
x−c x−c
Funkcija g je neprekidna u c (Teorem 6.11), pa vrijedi lim g(x) = g(c) (Teorem 5.4). Stoga
x→c
Teorem 5.8 (1) i (2) povla£i da je funkcija h diferencijabilna u c, te vrijedi
h(x) − h(c) f (x) − f (c) g(x) − g(c)

lim = lim · lim g(x) + f (c) · lim = f ′ (c) · g(c) + f (c) · g ′ (c).
x→c x−c x→c x−c x→c x→c x−c
1
(3) Neka je prvo h= . Za x ∈ I \ {c} imamo
g
1 1 g(x) − g(c)
−
h(x) − h(c) g(x) g(c) x−c
= =− ,
x−c x−c g(x)g(c)
pa po Teoremu 5.8 (3) slijedi
g(x) − g(c)
h(x) − h(c) lim g ′ (c)
lim =−
x→c x−c =− ,
x→c x−c lim g(x) · g(c) [g(c)]2
x→c
g ′ (c) f 1
tj. h′ (c) = − . Sada na funkciju =f· primijenimo pravilo za deriviranje produkta
[g(c)]2 g g
(6.4) i dobivamo (6.5).
7
Korolar 6.15. Neka je I ⊆ R otvoreni interval. Ako je funkcija f : I → R diferencijabilna u to£ki

c ∈ I , tada je za svaki λ ∈ R funkcija λf diferencijabilna u c i vrijedi
(λf )′ (c) = λf ′ (c).
Dokaz. U Primjeru 6.8 smo pokazali da za funkciju g: I → R zadanu sa g(x) = λ, ∀ x ∈ I , vrijedi
g ′ (c) = 0. Sada (6.4) povla£i
(λf )′ (c) = (gf )′ (c) = g ′ (c)f (c) + g(c)f ′ (c) = λf ′ (c).
7 Funkcija g 1
ne mora biti razli£ita od nule na cijelom intervalu I, jer je za postojanje limesa funkcije u to£ki c
g
dovoljno da je g ̸= 0 na nekoj okolini oko c (²to vrijedi po Teoremu 4.14).
Zadatak 6.16. Neka vrijede uvjeti Teorema 6.14. Pokaºite da je tada funkcija f −g diferencijabilna
u to£ki c i
(f − g)′ (c) = f ′ (c) − g ′ (c).
Teorem 6.17 (Teorem o derivaciji kompozicije funkcija) . Neka su I, J ⊆ R otvoreni intervali, te

f : I → R i g : J → R funkcije takve da je f (I) ⊆ J . Ako je funkcija f diferencijabilna u to£ki c ∈ I ,
i funkcija g diferencijabilna u to£ki d = f (c), onda je kompozicija g ◦ f : I → R diferencijabilna u c i
vrijedi
(g ◦ f )′ (c) = g ′ (f (c)) · f ′ (c). (6.6)
Dokaz. Denirajmo funkciju ω : I → R sa


 f (x) − f (c) − f ′ (c),

za x ∈ I \ {c},
ω(x) = x−c (6.7)


0, za x = c.
Zbog diferencijabilnosti funkcije f u to£ki c je funkcija ω neprekidna u c. Naime, vrijedi
( )
f (x) − f (c)
lim ω(x) = lim − f ′ (c) = f ′ (c) − f ′ (c) = 0 = ω(c),
x→c x→c x−c
pa je ω neprekidna u c po Teoremu 5.4. Nadalje, iz (6.7) slijedi
f (x) = f (c) + (ω(x) + f ′ (c)) · (x − c), x ∈ I. (6.8)
Na analogan na£in je i funkcija e : J → R zadana sa

ω

 g(y) − g(d) − g ′ (d),

za y ∈ J \ {d},
e (y) =
ω y−d


0, za y = d,
neprekidna u d i vrijedi
ω (y) + g ′ (d)) · (y − d),

g(y) = g(d) + (e y ∈ J. (6.9)
Neka je h = g ◦ f. Tada iz (6.8) i (6.9) dobivamo
h(x) = ω (f (x)) + g ′ (d)) · (f (x) − d)

g[f (x)] = g(d) + (e
= ω (f (x)) + g ′ (d)] · (ω(x) + f ′ (x)) · (x − c),

g(f (c)) +[e x ∈ I,
| {z }
= h(c)
odakle za x ∈ I \ {c} slijedi
h(x) − h(c)
ω (f (x)) + g ′ (d)] · (ω(x) + f ′ (c)).
= [e (6.10)
x−c
Kako je funkcija f neprekidna u c i e

ω neprekidna u d = f (c), po Teoremu 4.11 je funkcija e◦f
ω
neprekidna u c, pa Teorem 5.4 povla£i
e (f (x)) = ω
lim ω e (f (c)) = ω
e (d) = 0.
x→c
Zato primjenom Teorema 5.8 dobivamo
ω (f (x)) + g ′ (d)) · (ω(x) + f ′ (c))]

lim [(e = ω (f (x)) + g ′ (d)) · lim (ω(x) + f ′ (c))
lim (e
x→c x→c x→c
′ ′
= g (d) · f (c),
pa iz (6.10) slijedi da je funkcija h diferencijabilna u c i vrijedi (6.6).
Primjer 6.18. Pomo¢u Teorema 6.17 moºemo izra£unati derivaciju funkcije x 7→ (x2 + 1)2 . Stavimo
h(x) = (x2 + 1)2 , x ∈ R. Tada je h = g ◦ f , gdje je f (x) = x2 + 1 i g(x) = x2 . Iz Primjera 6.8 i relacije
(6.3) znamo da je f ′ (x) = (x2 + 1)′ = 2x i g ′ (x) = 2x, pa (6.6) povla£i
h′ (x) = g ′ (f (x)) · f ′ (x) = (2f (x)) · 2x = 4x(x2 + 1), x ∈ R.
Teorem 6.19 (Teorem o derivaciji inverzne funkcije) . Neka je I ⊆ R otvoreni interval, f : I → R

strogo monotona funkcija na I , te J = f (I) otvoreni interval. Ako je f diferencijabilna u to£ki c ∈ I
i vrijedi f ′ (c) ̸= 0, tada je funkcija f −1 diferencijabilna u to£ki d = f (c) i vrijedi
1 8
(f −1 )′ (d) = . (6.11)
f ′ (c)
Dokaz. Po Teoremu 4.32 funkcija f ima inverznu funkciju f −1 : J → I koja je neprekidna na J. Iz
diferencijabilnosti funkcije f u to£ki c slijedi
f (x) − f (c) = (x − c) · (ω(x) + f ′ (c)), x ∈ I,
gdje je ω funkcija denirana relacijom (6.7). Stavimo y = f (x), pa imamo
y − d = (f −1 (y) − f −1 (d)) · [ω(f −1 (y)) + f ′ (c)],
odnosno
f −1 (y) − f −1 (d) 1
= , y ∈ J \ {d}. (6.12)
y−d ω(f (y)) + f ′ (c)
−1
8 Ova 1
se relacija £esto pi²e u obliku (f −1 )′ (d) = .
f ′ (f −1 (d))
Iz dokaza Teorema 6.17 znamo da je funkcija ω neprekidna u to£ki c = f −1 (d), pa kako je f −1

neprekidna u d, po Teoremu 4.11 je kompozicija ω ◦ f −1 neprekidna u d. Stoga Teorem 5.4 povla£i
lim ω(f −1 (y)) = ω(f −1 (d)) = ω(c) = 0,

y→d
pa primjenom Teorema 5.8 dobivamo
1 1
lim = .
y→d ω(f −1 (y)) + f ′ (c) f ′ (c)
Sada iz (6.12) slijedi da je f −1 diferencijabilna u d i vrijedi (6.11).
6.3 Derivacije elementarnih funkcija

6.3.1 Potencije i korijeni
Za n∈N i funkciju f : R → R, f (x) = xn , matemati£kom se indukcijom pomo¢u relacije (6.4) lako
dobije
f ′ (x) = nxn−1 , x ∈ R.
1
Odavde, za n ∈ N i g : R \ {0} → R, g(x) = x−n = , pomo¢u (6.5) dobivamo
xn
g ′ (x) = −nx−n−1 , x ∈ R \ {0}.
√
f −1 (x) =
1
Nadalje, za
n
x = xn , gdje je f −1 : R → R ako je n neparan i f −1 : ⟨0, +∞⟩ → ⟨0, +∞⟩ ako
je n paran, po Teoremu 6.19 vrijedi
1 1 1 1 1
(f −1 )′ (x) = = = = x n −1 , x ∈ D(f −1 ) \ {0}.
f ′ (f −1 (x)) n(f −1 (x))n−1 1
n(x n )n−1 n
m
Za q= ∈ Q \ {0} (m ∈ Z, n ∈ N) i funkciju x 7→ xq , x ∈ ⟨0, +∞⟩, iz prethodnog i relacije (6.6)
n
slijedi
1 m 1 −1 m m −1
(xq )′ = (x n )′ = [(xm ) n ]′ =
m 1
(x ) n · mxm−1 = xn .
n n
6.3.2 Trigonometrijske i arkus funkcije
Za svaki c ∈ R, koriste¢i Primjer 5.10 i £injenicu da je funkcija cos neprekidna, dobivamo
sin x − sin c 2 sin x−c x+c

2 cos 2
lim = lim
x→c x−c x→c x−c
sin x−c x+c
= lim x−c
2
· lim cos
x→c
2
x→c 2
= 1 · cos c = cos c,
pa zaklju£ujemo da je funkcija f : R → R, f (x) = sin x, diferencijabilna na R, te vrijedi f ′ (c) =

cos c, ∀ c ∈ R, ²to £esto pi²emo u obliku
(sin x)′ = cos x.

( π)
Iz cos x = sin x + i relacije (6.6) dobivamo
2
( π) ( π )′
(cos x)′ = cos x + · x+ = − sin x.9
2 | {z 2 }
=1
Sada pomo¢u relacije (6.5) dobivamo
( sin x )′ cos x cos x − sin x(− sin x) 1

(tg x)′ = = =
cos x cos2 x cos2 x
i
( cos x )′ − sin x sin x − cos x cos x 1
(ctg x)′ = = 2 =− 2 .
sin x sin x sin x
Funkcije Sin|⟨− π , π ⟩ , Cos|⟨0,π⟩ , Tg i Ctg su strogo monotone, te su im podru£ja vrijednosti i slike
2 2
otvoreni intervali. Stoga su po Teoremu 6.19 njihove inverzne funkcije diferencijabilne i vrijedi
1 1 1
(arcsin x)′ = (Sin−1 x)′ = =√ =√ , x ∈ ⟨−1, 1⟩,
cos(Sin−1 x) −1
1 − [sin(Sin x)]2 1 − x2
1 −1 1
(arccos x)′ = (Cos−1 x)′ = =√ = −√ , x ∈ ⟨−1, 1⟩,
− sin(Cos−1 x) −1
1 − [cos(Cos x)]2 1 − x2
1 1 1
(arctg x)′ = (Tg−1 x)′ = 1 = −1 = , x ∈ R,
cos2 (Tg−1 x) 1 + [tg(Tg x)]2 1 + x2
1 −1 1
(arcctg x)′ = (Ctg−1 x)′ = −1 = −1 =− , x ∈ R.10
sin2 (Ctg−1 x) 1 + [ctg(Ctg x)]2 1 + x2
Primjer 6.20. Funkcija f: R→R zadana sa


 x2 sin 1 , za x ̸= 0,
f (x) = x

0, za x = 0,
je diferencijabilna na R, s derivacijom

 2x sin 1 − cos 1 , za x ̸= 0,
′
f (x) = x x

0, za x = 0,
9 Odavde slijedi da su funkcije sin i cos klase C (∞) na R.
10 U 1
prve dvije od ove zadnje £etiri relacije iskoristili smo relaciju sin2 y + cos2 y = 1, u tre¢oj cos2 y = , a u
1 + tg2 y
1
£etvrtoj sin2 y = .
1 + ctg2 y
pri £emu derivaciju u nuli dobivamo direktno iz Denicije 6.4:
f (x) − f (0) f (x) ( 1)

f ′ (0) = lim = lim = lim x sin = 0.11
x→0 x−0 x→0 x x→0 x
1
Kako funkcija x 7→ cos nema limes u nuli (jer oscilira izmeu −1 i 1 kako x teºi prema nuli), ni
x
funkcija f′ nema limes u nuli. To zna£i da f′ nije neprekidna u nuli. Dakle, f je diferencijabilna na
R, ali nije klase C (1) .
6.3.3 Eksponencijalna funkcija
Moºe se pokazati da za eksponencijalnu funkciju f : R → ⟨0, +∞⟩, f (x) = ex , vrijedi f ′ (x) = ex , tj.
(ex )′ = ex , x∈R
(Teorem 7.6 u Dodatku). Odavde, uz kori²tenje Teorema 6.19 dobivamo
1 1
(ln x)′ = = , x > 0.
eln x x
1
Zadatak 6.21. Pokaºite da vrijedi (ln |x|)′ = za x ∈ R \ {0}.
x
Nadalje, pomo¢u relacije (6.6) za funkcije x 7→ xa , x > 0 (a ̸= 0) i x 7→ ax , x ∈ R (a > 0)

dobivamo
a
(xa )′ = (ea ln x )′ = ea ln x · = axa−1 , x > 0,
x
(ax )′ = (ex ln a )′ = ex ln a · ln a = ax ln a, x ∈ R.
Iz posljednje relacije i Teorema 6.19 za a > 0, a ̸= 1, dobivamo
1 1
(loga x)′ = = , x > 0.
aloga x · ln a x ln a

11 Zadnju jednakost dobivamo ovako: zbog 0 ≤ x sin 1 ≤ |x| za svaki x ∈ R\{0} i lim |x| = 0, na temelju Zadatka 5.9
x x→0
1 ( 1)
zaklju£ujemo da je lim x sin = 0. Odavde odmah slijedi lim x sin = 0.
x→0 x x→0 x
6.3.4 Hiperbolne i area funkcije
Vrijedi
( ex − e−x )′ ex + e−x
(sh x)′ = = = ch x, x ∈ R,
2 2
te sli£no (ch x)′ = sh x. Odavde, pomo¢u relacije (6.5) dobivamo
( sh x )′ 2
ch x − sh2 x 1
(th x)′ = = 2 = 2 , x ∈ R,
ch x ch x ch x
i sli£no
( ch x )′ 1
(cth x)′ = =− 2 , x ∈ R \ {0}.
sh x sh x
Funkcije sh, Ch|⟨0,+∞⟩ , th i Cth su strogo monotone, te su im podru£ja vrijednosti i slike otvoreni
intervali. Stoga su po Teoremu 6.19 njihove inverzne funkcije diferencijabilne i vrijedi
1 1 1
(Arsh x)′ = (sh−1 x)′ = −1 =√ =√ , x ∈ R,
ch(sh x) 1 + [sh(sh−1 x)]2 1 + x2
1 1 1
(Arch x)′ = (Ch−1 x)′ = −1 =√ =√ , x > 1,
sh(Ch x) [ch(Ch−1 x)]2 − 1 x −1
2
1 1 1
(Arth x)′ = (th−1 x)′ = = = , x ∈ ⟨−1, 1⟩,
1
ch2 (th−1 x) 1 − [th(th−1 x)]2 1 − x2
1 1 1
(Arcth x)′ = (Cth−1 x)′ = −1 = −1 = , x > 1.12
sh2 (Cth−1 x) 1 − [cth(Cth x)]2 1 − x2
Primjer 6.22 (Logaritamsko deriviranje). Neka je I⊆R otvoreni interval i f : I → ⟨0, +∞⟩, g : I →
R diferencijabilne funkcije. Tada za funkciju h : I → R,
h(x) = [f (x)]g(x) , x ∈ I,
vrijedi ln h(x) = g(x) · ln(f (x)). Funkcija h je diferencijabilna, te deriviranjem lijeve i desne strane
zadnje jednakosti dobivamo
1 1
· h′ (x) = g ′ (x) · ln(f (x)) + g(x) · · f ′ (x),
h(x) f (x)
iz £ega slijedi
[ f ′ (x) ]
h′ (x) = [f (x)]g(x) g ′ (x) ln(f (x)) + g(x) .
f (x)
12 U 1
prve dvije od ove zadnje £etiri relacije iskoristili smo relaciju ch
2
y − sh2 y = 1, u tre¢oj ch
2
y = , a u
1 − th2 y
2 −1
£etvrtoj sh y = .
1 − cth2 y
6.4 Derivacija funkcije zadane parametarski

Neka je zavisnost funkcije y = f (x) i argumenta x zadana pomo¢u parametra t:
{
x = φ(t),
(6.13)
y = ψ(t), t ∈ I = ⟨a, b⟩,
gdje su φ, ψ : I → R funkcije od kojih je barem jedna injekcija, npr. φ. Tada postoji inverzna funkcija
φ−1 : R(φ) = D(f ) → I , pa je denirana kompozicija ψ ◦ φ−1 , te vrijedi
(ψ ◦ φ−1 )(x) = ψ[φ−1 (x)] = ψ(t) = y = f (x), x ∈ D(f ).
Dakle, f = ψ ◦ φ−1 . Kaºemo da je sa (6.13) funkcija f zadana parametarski.

Pretpostavimo sada da su funkcije φ i ψ diferencijabilne na otvorenom intervalu I, te neka je
φ′ (t0 ) ̸= 0 za neki t0 ∈ I . Stavimo x0 = φ(t0 ). Po Teoremu 6.19 imamo
1
(φ−1 )′ (x0 ) = ,
φ′ (t 0)
pa primjenom Teorema 6.17 dobivamo
1
f ′ (x0 ) = (ψ ◦ φ−1 )′ (x0 ) = ψ ′ (φ−1 (x0 )) · (φ−1 )′ (x0 ) = ψ ′ (t0 ) · .
φ′ (t 0)
Dakle,
ψ ′ (t0 )
f ′ (x0 ) = za x0 = φ(t0 ).
φ′ (t0 )
dy
y′ dy
′
Koriste se i sljede¢e oznake: fx = yx′ = t′ i = dt .
xt dx dx
dt
Primjer 6.23. Neka je {
x = φ(t) = cos t,
y = ψ(t) = sin t, t ∈ ⟨0, π⟩,
Funkcija φ ima inverznu funkciju φ−1 (x) = arccos x, x ∈ ⟨−1, 1⟩, te vrijedi φ′ (t) = − sin t ̸= 0 za
t ∈ ⟨0, π⟩. Tada za f = ψ ◦ φ−1 vrijedi
ψ ′ (t) cos t
f ′ (x) = ′
= = −ctg t za x = cos t.13
φ (t) − sin t
Funkcije φ i ψ parametriziraju dio jedini£ne kruºnice koji se nalazi u gornjoj poluravnini (naime,
vrijedi x2 + y 2 = φ2 (t) + ψ 2 (t) = cos2 t + sin2 t = 1).

13 Derivaciju funkcije f f ′ (x) = [sin(arccos x)]′ = cos(arccos x) · (arccos x)′ =
moºemo izra£unati i na sljede¢i na£in:
−x − cos t − cos t − cos t − cos t
√ = √ = √ = = = −ctg t, gdje predzadnja jednakost vrijedi jer je sin t > 0 za
1 − x2 1 − cos2 t sin2 t | sin t| sin t
t ∈ ⟨0, π⟩.
6.5 Teoremi srednje vrijednosti

Denicija 6.24. Neka je I⊆R otvoreni interval i c ∈ I. Za funkciju f: I →R kaºemo da u to£ki c
ima:
(i) lokalni maksimum f (c) ako postoji δ > 0 takav da
(x ∈ I, |x − c| < δ) ⇒ f (x) ≤ f (c).
(ii) strogi lokalni maksimum f (c) ako postoji δ > 0 takav da
(x ∈ I, 0 < |x − c| < δ) ⇒ f (x) < f (c).
(iii) lokalni minimum f (c) ako postoji δ > 0 takav da
(x ∈ I, |x − c| < δ) ⇒ f (x) ≥ f (c).
(iv) strogi lokalni minimum f (c) ako postoji δ > 0 takav da
(x ∈ I, 0 < |x − c| < δ) ⇒ f (x) > f (c).
U slu£ajevima (i) i (iii) u Deniciji 6.24 govorimo o lokalnim ekstremima, a u (ii) i (iv) o strogim
lokalnim ekstremima.
Sljede¢i teorem daje nuºan uvjet postojanja lokalnog ekstrema za diferencijabilne funkcije.
Teorem 6.25 (Fermatov teorem) . Neka funkcija f : I → R u to£ki c otvorenog intervala I ⊆ R ima
lokalni ekstrem. Ako je f diferencijabilna u c, tada je f ′ (c) = 0.
Dokaz. Zbog odreenosti uzmimo da funkcija f ima lokalni maksimum u to£ki c (analogno se postupa
u slu£aju lokalnog minimuma). To zna£i da postoji δ >0 takav da je f (x) ≤ f (c) za sve x∈I za
koje je |x − c| < δ .
Odavde dobivamo {
f (x) − f (c) ≥ 0, za x ∈ ⟨c − δ, c⟩ ∩ I,
=
x−c ≤ 0, za x ∈ ⟨c, c + δ⟩ ∩ I,
te zaklju£ujemo da je
f (x) − f (c) f (x) − f (c)

fl′ (c) = lim ≥0 i fd′ (c) = lim ≤ 0. (6.14)
x→c− x−c x→c+ x−c
Kako je f diferencijabilna u to£ki c, na temelju Denicije 6.4 i Teorema 5.13 znamo da vrijedi f ′ (c) =
fl′ (c) = fd′ (c). Sada iz (6.14) odmah slijedi f ′ (c) = 0.
Napomena 6.26. Za diferencijabilnu funkciju f uvjet f ′ (c) = 0 je nuºan uvjet za postojanje lokalnog
ekstrema u to£ki c, ali nije dovoljan, jer npr. za funkciju f : R → R, f (x) = x3 , vrijedi f ′ (0) = 0, ali
f nema lokalni ekstrem u nuli (jer strogo raste na R).

Kaºemo da je to£ka c iz otvorenog intervala I stacionarna to£ka za funkciju f: I → R ako je
f ′ (c) = 0.
Teorem 6.27 (Rolleov teorem) . Neka je f : I → R neprekidna funkcija na segmentu I = [a, b],
diferencijabilna na otvorenom intervalu ⟨a, b⟩ i neka vrijedi f (a) = f (b) = 0. Tada postoji c ∈ ⟨a, b⟩
takav da je
f ′ (c) = 0.
Dokaz. Zbog neprekidnosti funkcije f na segmentu [a, b], po Teoremu 4.26 (odnosno Napomeni 4.27
(2)) postoje to£ke xm , x M ∈ I takve da f u xm ima minimum m, a u xM maksimum M, tj. vrijedi
m = f (xm ) ≤ f (x) ≤ f (xM ) = M za svaki x ∈ I. Ako je m = M, onda je f konstanta na I, pa je
f ′ (c) = 0 za svaki c ∈ ⟨a, b⟩. Ako je pak m ̸= M , tj. m < M, tada je barem jedan od tih brojeva
razli£it od nule, pa pretpostavimo radi odreenosti da je to M (analogno se provodi dokaz i u slu£aju
kada je m ̸= 0). Iz f (xM ) = M ̸= 0 i f (a) = f (b) = 0, zaklju£ujemo da je xM ∈ ⟨a, b⟩. Stoga
kako funkcija f u to£ki xM ima (lokalni) maksimum i diferencijabilna je u xM , po Teoremu 6.25 je
f ′ (xM ) = 0.
Rolleov teorem tvrdi da ako graf neprekidne funkcije po£inje i zavr²ava na xosi te se u svakoj
unutarnjoj to£ki moºe povu¢i tangenta na graf, tada je u barem jednoj to£ki tangenta paralelna s
xosi.
Primjer 6.28. Za funkciju f : [0, 2] → R zadanu sa

{
x2 , za x ∈ [0, 1],
f (x) =
(2 − x)2 , za x ∈ ⟨1, 2],
ne postoji to£ka c ∈ ⟨0, 2⟩ takva da je f ′ (c) = 0.

U ovom slu£aju ne moºemo primijeniti Rolleov teorem jer f nije diferencijabilna u to£ki c = 1.
Teorem 6.29 (Cauchyjev teorem srednje vrijednosti) . Neka su f, g : I → R neprekidne funkcije na

segmentu I = [a, b] i diferencijabilne na otvorenom intervalu ⟨a, b⟩. Tada postoji c ∈ ⟨a, b⟩ takav da je
[f (b) − f (a)] · g ′ (c) = [g(b) − g(a)] · f ′ (c).
Dokaz. Funkcija h: I → R zadana formulom
h(x) = [f (b) − f (a)] · [g(x) − g(a)] − [f (x) − f (a)] · [g(b) − g(a)], x ∈ I,
je neprekidna na I (Teorem 4.16) i diferencijabilna na ⟨a, b⟩ (Teorem 6.14 i Korolar 6.15), te vrijedi
h′ (x) = [f (b) − f (a)] · g ′ (x) − f ′ (x) · [g(b) − g(a)], x ∈ ⟨a, b⟩.
Kako je i h(a) = h(b) = 0, funkcija h zadovoljava sve uvjete Teorema 6.27, pa postoji c ∈ ⟨a, b⟩ takav
da je
0 = h′ (c) = [f (b) − f (a)] · g ′ (c) − f ′ (c) · [g(b) − g(a)].
Korolar 6.30 (Lagrangeov teorem srednje vrijednosti) . Neka je f : I → R neprekidna funkcija na

segmentu I = [a, b] i diferencijabilna na otvorenom intervalu ⟨a, b⟩. Tada postoji c ∈ ⟨a, b⟩ takav da je
f (b) − f (a) = f ′ (c) · (b − a). (6.15)
Dokaz. Direktno iz Teorema 6.29 uz g(x) = x, x ∈ I .
Geometrijska interpretacija Lagrangeovog teorema srednje vrijednosti: povu£emo li pravac (se-
kantu) kroz to£ke A = (a, f (a)) i B = (b, f (b)) i pomi£emo li ga paralelno samome sebi, kad tad
dolazimo do tangente na graf Γf u nekoj to£ki C = (c, f (c)) za c ∈ ⟨a, b⟩.

Naime, relacija (6.15) se moºe pisati u obliku
f (b) − f (a)
= f ′ (c),
b−a
a to je upravo jednakost koecijenata smjera sekante i tangente.
Nekad se to£ka c ∈ ⟨a, b⟩ pi²e u obliku
c = a + Θ(b − a), Θ ∈ ⟨0, 1⟩.
Sada (6.15) prelazi u
f (b) − f (a) = f ′ (a + Θ(b − a)) · (b − a).
Primijenimo li tu formulu na segmentu [x, x + ∆x] ⊆ I dobivamo Lagrangeovu formulu za kona£ne

priraste
f (x + ∆x) − f (x) = f ′ (x + Θ∆x) · ∆x.14
f
Teorem 5.8 o limesu kvocijenta funkcija u to£ki c∈R podrazumijeva postojanje limesa obje
g
funkcije u toj to£ki i lim g(x) ̸= 0. Sada ¢emo poop¢iti taj rezultat, ali uz odreene uvjete na derivacije
x→c
funkcija f i g.
Teorem 6.31 (L'Hospitalovo pravilo za neodreeni izraz 00 ). Neka je I = ⟨a, b⟩ ⊆ R otvoreni interval,
c ∈ I , te funkcije f, g : I \ {c} → R. Ako vrijedi:
(i) f i g su diferencijabilne na I \ {c}, pri £emu je g(x) ̸= 0 i g ′ (x) ̸= 0 za x ∈ I \ {c},
(ii) lim f (x) = lim g(x) = 0,

x→c x→c
f ′ (x)
(iii) postoji lim = L,
x→c g ′ (x)
14 Iz ∆f (x)
zadnje formule odmah slijedi = f ′ (x + Θ∆x), tj. kvocijent diferencija je jednak derivaciji u meuto£ki.
∆x
tada je
f (x)
lim = L. (6.16)
x→c g(x)
Dokaz. Bez smanjenja op¢enitosti moºemo pretpostaviti da su funkcije f i g denirane u c na na£in
da su u toj to£ki neprekidne (dovoljno ih je pro²iriti na I stavljaju¢i f (c) = g(c) = 0). Za proizvoljan
x ∈ ⟨c, b⟩, iz Teorema 6.29 (primjenjenog na segment [c, x]) dobivamo
[f (x) − f (c)] · g ′ (cx ) = [g(x) − g(c)] · f ′ (cx ),
tj.
f (x) f ′ (cx )
= ′ ,
g(x) g (cx )
gdje je cx neka to£ka iz intervala ⟨c, x⟩. Kako je c < cx < x , kada x → c+, tada i cx → c+, pa slijedi
f (x) f ′ (cx )
lim = lim ′ = L.
x→c+ g(x) cx →c+ g (cx )
f (x)
Sli£no se dobije i lim = L, pa tvrdnja teorema slijedi iz Teorema 5.13.
x→c− g(x)
Napomena 6.32. (1) Iz dokaza Teorema 6.31 je jasno da on vrijedi i za slu£aj jednostranih limesa
u c, a takoer vrijedi i za c = −∞ ili c = +∞. Ovo posljednje npr. slijedi iz
−1
f (x) f ( y1 ) [f ( y1 )]′ f ′ ( y1 ) · y2 f ′ (x)
lim = lim = lim = lim −1 = lim .
x→+∞ g(x) y→0+ g( 1 ) y→0+ [g( 1 )]′ y→0+ g ′ ( 1 ) · x→+∞ g ′ (x)
y y y y2
(2) Ako funkcije f i g imaju ntu derivaciju na skupu I \ {c} i vrijedi
lim f (k) (x) = lim g (k) (x) = 0, k = 0, 1, . . . , n − 1,

x→c x→c
g (k) (x) ̸= 0, ∀ x ∈ I \ {c}, k = 0, 1, . . . , n,

(n)
f (x)
te postoji lim = L, tada uzastopnom primjenom teorema 6.13 dobivamo
x→c g (n) (x)
f (x)
lim = L.
x→c g(x)
(3) Neodreeni izrazi 0·∞, ∞−∞, 1∞ , ∞0 , 00 svode se odreenim transformacijama na neodreene

0 ∞
izraze ili , te se onda primijeni Teorem 6.31:
0 ∞
(i) Ako je lim f (x) = 0 i lim g(x) = ±∞, tada imamo
x→c x→c
f (x)
lim [f (x) · g(x)] = lim 1 ,
x→c x→c
g(x)
1 0
pa kako je lim = 0, dobili smo neodreeni izraz .
x→c g(x) 0
(ii) Ako je lim f (x) = lim g(x) = ±∞, imamo

x→c x→c
1
g(x) − 1
f (x)
lim [f (x) − g(x)] = lim 1 ,
x→c x→c
f (x)g(x)
0
pa vidimo da smo opet dobili neodreeni izraz .
0
(iii) Ako je lim f (x) = 1 i lim g(x) = ±∞, tada vrijedi
x→c x→c
lim [f (x)]g(x) = lim eg(x) ln[f (x)] ,

x→c x→c
gdje smo u eksponentu na desnoj strani ove jednakosti dobili neodreeni izraz ∞ · 0, pa
dalje postupamo kao u (i).
(iv) Ako je lim f (x) = +∞ i lim g(x) = 0, tada imamo

x→c x→c

x→c x→c
0
pa smo u eksponentu na desnoj strani opet dobili neodreeni izraz .
0
(v) Ako je lim f (x) = lim g(x) = 0, analogno kao u (iii) i (iv) dobivamo
x→c x→c

x→c x→c
0 15
i neodreeni izraz u eksponentu na desnoj strani zadnje jednakosti.
0
Primjer 6.33. Vrijedi:
1
ln(1 + x) 0 1+x
(i) lim = “neodreeni izraz , pa koristimo L'Hospitalovo pravilo = lim = 1.
x→0 x 0 x→0 1
1 − cos x 0 sin x 0 cos x 1

(ii) lim = “neodr. izraz = lim = “neodr. izraz = lim = .
x→0 x2 0 x→0 2x 0 x→0 2 2
( ) ( )
x 0 x ln x ln x
(iii) lim x = “neodr. izraz 0 = lim e = exp lim x ln x = exp lim 1
x→0+ x→0+ x→0+ x→0+
x
( ) ( )
∞ 1
x
= “neodr. izraz = exp lim = exp lim (−x) = exp(0) = 1,
∞ x→0+ − 12
x
x→0+
gdje smo zbog jednostavnosti zapisa koristili oznaku exp(x) = ex .

15 U ovom slu£aju moºemo koristiti identitet [f (x)]g(x) = eg(x) ln[f (x)] jedino ako je f (x) > 0 za sve x ̸= c iz neke
okoline to£ke c.
6.6 Monotone, konveksne i konkavne funkcije

Teorem 6.34 (Teorem o derivaciji monotone funkcije) . Neka je I ⊆ R otvoreni interval i f : I → R
diferencijabilna funkcija na I . Tada funkcija f raste na I ako i samo ako je f ′ (x) ≥ 0 za svaki x ∈ I ,
a pada na I ako i samo ako je f ′ (x) ≤ 0 za svaki x ∈ I .
Dokaz. Pretpostavimo prvo da funkcija f raste na I, tj. da vrijedi (∀ x1 , x2 ∈ I) x1 < x2 ⇒ f (x1 ) <
f (x2 ). elimo pokazati da za svaki x∈I vrijedi f ′ (x) ≥ 0. Pretpostavimo suprotno, tj. da postoji
c∈I takav da je f ′ (c) < 0. Iz dokaza Teorema 6.17 znamo da je funkcija ω: I → R zadana sa

 f (x) − f (c) − f ′ (c),

za x ∈ I \ {c},
ω(x) = x−c


0, za x = c,
neprekidna u c. To povla£i da je i funkcija g : I → R, g(x) = ω(x) + f ′ (c) neprekidna u to£ki c. Kako
vrijedi g(c) = f ′ (c) < 0, po Teoremu 4.14 postoji δ>0 takav da za x∈I za koji je |x − c| < δ vrijedi
g(x) < 0. Odavde slijedi
f (x) − f (c)
x ∈ ⟨c − δ, c⟩ ∩ I ⇒ f (x) − f (c) = · (x − c) = g(x) · (x − c) > 0.
x−c |{z} | {z }
<0 <0
Dakle, za x ∈ ⟨c − δ, c⟩ ∩ I vrijedi f (x) > f (c), ²to nije mogu¢e zbog rasta funkcije f na I. Dakle, ne
postoji c∈I takav da je f ′ (c) < 0, ²to zna£i da je f ′ (x) ≥ 0 za svaki x ∈ I.

Obratno, neka je f ′ (x) ≥ 0, ∀ x ∈ I . Za x1 , x 2 ∈ I za koje je x1 < x2 , po Korolaru 6.30 postoji
c ∈ ⟨x1 , x2 ⟩ takav da je f (x2 ) − f (x1 ) = f ′ (c) · (x2 − x1 ). Odavde, zbog f ′ (c) ≥ 0 i x2 − x1 > 0, slijedi
f (x2 ) − f (x1 ) ≥ 0, tj. f (x1 ) ≤ f (x2 ). Zaklju£ujemo da f raste na I.

Slu£aj kada f pada tretira se analogno (a moºe se i ovo upravo pokazano primijeniti na funkciju
−f ).
Napomena 6.35. Iz dokaza Teorema 6.34 odmah slijedi da je uvjet f ′ (x) > 0 (∀ x ∈ I ) dovoljan za
strogi rast funkcije f na I, ali taj uvjet nije nuºan (jer npr. za funkciju f : R → R, f (x) = x3 , vrijedi
f ′ (0) = 0, ali f strogo raste na R).
Denicija 6.36. Za realnu funkciju f kaºemo da je konveksna na intervalu I ⊆ D(f ) ⊆ R ako
vrijedi
( x + x ) f (x ) + f (x )
1 2 1 2
f ≤ , ∀ x1 , x2 ∈ I. (6.17)
2 2
Funkcija f je strogo konveksna ako u (6.17) za x1 ̸= x2 vrijedi stroga nejednakost. Funkcija f je
konkavna na I ako vrijedi
( x + x ) f (x ) + f (x )
1 2 1 2
f ≥ , ∀ x1 , x2 ∈ I, (6.18)
2 2
a strogo konkavna ako u (6.18) za x1 ̸= x2 vrijedi stroga nejednakost.
Denicija 6.37. Neka je I ⊆R otvoreni interval i f : I → R. To£ka c∈I je to£ka ineksije (ili
prijevojna to£ka) funkcije f ako postoji δ>0 takav da je f strogo konveksna na intervalu ⟨c − δ, c⟩ i
strogo konkavna na ⟨c, c + δ⟩, ili obratno. Kaºemo i da je to£ka (c, f (c)) to£ka ineksije grafa Γf .
Primjer 6.38. Funkcija x 7→ x2 je konveksna na R, dok je funkcija x 7→ ln x konkavna na ⟨0, +∞⟩.

Funkcija x 7→ x3 je (strogo) konveksna na ⟨0, +∞⟩ i (strogo) konkavna na ⟨−∞, 0⟩, pa je c=0 to£ka
ineksije te funkcije.
Lema 6.39 (Jensenova nejednakost) . Neka je I ⊆ R otvoreni interval i f : I → R neprekidna i

konveksna funkcija na I . Tada za sve x1 , x2 ∈ I i t ∈ [0, 1] vrijedi
f ((1 − t)x1 + tx2 ) ≤ (1 − t)f (x1 ) + tf (x2 ).
Dokaz. Za proizvoljne x1 , x 2 ∈ I denirajmo funkciju g : [0, 1] → R sa
g(t) = f ((1 − t)x1 + tx2 ) − (1 − t)f (x1 ) − tf (x2 ), t ∈ [0, 1].
Ako pokaºemo da je g(t) ≤ 0 za svaki t ∈ [0, 1], lema ¢e biti dokazana. Pretpostavimo suprotno,
tj. da je g(t0 ) > 0 za neki t0 ∈ [0, 1]. Iz neprekidnosti funkcije f slijedi neprekidnost funkcije g na
segmentu [0, 1]. Stoga po Napomeni 4.27 (2) funkcija g ima maksimum na [0, 1], i neka ga postiºe
u to£ki c ∈ [0, 1]. Tada je g(c) ≥ g(t0 ) > 0. Kako je g(0) = g(1) = 0, to je c ∈ ⟨0, 1⟩. Neka je
sada δ = min{c, 1 − c}. Tada segmenti [c − δ, c + δ] i [0, 1] imaju barem jedan zajedni£ki rub.
16 Iz
konveksnosti funkcije f slijedi konveksnost funkcije g, pa imamo
( )
(c − δ) + (c + δ) g(c − δ) + g(c + δ)
g(c) = g ≤ . (6.19)
2 2
Kako je g(c − δ) = 0 ili g(c + δ) = 0, vrijedi g(c − δ) + g(c + δ) ≤ g(c), pa iz (6.19) dobivamo
g(c)
g(c) ≤ ,
2
tj. g(c) ≤ 0, ²to je u kontradikciji s izborom to£ke c. Dakle vrijedi g(t) ≤ 0, ∀ t ∈ [0, 1].
Teorem 6.40 (Teorem o derivaciji konveksne funkcije) . Neka je I ⊆ R otvoreni interval i f : I → R

dva puta diferencijabilna funkcija na I (tj. postoji f ′′ na I ). Funkcija f je konveksna na I ako i samo
ako je f ′′ (x) ≥ 0 za svaki x ∈ I .
Dokaz. ⇒ Neka je f konveksna funkcija na I. Neka sux1 < x3 < x2 bilo koje tri to£ke iz I. Kako
x2 − x3 x3 − x1 x3 − x1
je x3 = x1 + x2 , iz Leme 6.39 za t= dobivamo
x2 − x1 x2 − x1 x2 − x1
x2 − x3 x3 − x1
f (x3 ) ≤ f (x1 ) + f (x2 ).
x2 − x1 x2 − x1
16 Navedeni 1
segmenti imaju oba zajedni£ka ruba (tj. jednaki su) ako je c= .
2
Odavde dobivamo
( )
x2 − x3 x3 − x1 x3 − x1
f (x3 ) − f (x1 ) ≤ − 1 f (x1 ) + f (x2 ) = (f (x2 ) − f (x1 )) ,
x2 − x1 x2 − x1 x2 − x1
pa slijedi
f (x3 ) − f (x1 ) f (x2 ) − f (x1 )
≤ . (6.20)
x3 − x1 x2 − x1
Analogno se dobije
f (x2 ) − f (x1 ) f (x2 ) − f (x3 )
≤ . (6.21)
x2 − x1 x2 − x3
Iz (6.20) slijedi
f (x3 ) − f (x1 ) f (x2 ) − f (x1 )
f ′ (x1 ) = lim ≤ ,
x3 →x1 x3 − x1 x2 − x1
te analogno iz (6.21)
f (x2 ) − f (x1 ) f (x2 ) − f (x3 )
≤ lim = f ′ (x2 ).
x2 − x1 x3 →x2 x2 − x3
Dakle
f (x2 ) − f (x1 )
f ′ (x1 ) ≤ ≤ f ′ (x2 ),
x2 − x1
tj. x1 < x2 ⇒ f ′ (x1 ) ≤ f ′ (x2 ). Zaklju£ujemo da funkcija f′ raste na I, pa iz Teorema 6.34 slijedi
f ′′ (x) ≥ 0, ∀ x ∈ I .
⇐ Neka je f ′′ (x) ≥ 0, ∀ x ∈ I . f ′ raste na I . Uzmimo proizvoljne x1 , x2 ∈ I
Po Teoremu 6.34 funkcija
⟨ x1 + x2 ⟩ ⟨x + x ⟩
1 2
takve da je x1 < x2 . Po Korolaru 6.30 postoje c1 ∈ x1 , i c2 ∈ , x2 takvi da je
2 2
(x + x ) (x + x ) x − x1
− f (x1 ) = f ′ (c1 ) − x1 = f ′ (c1 )
1 2 1 2 2
f
2 2 2
i
(x + x ) ( x1 + x2 ) x2 − x1
= f ′ (c2 ) x2 − = f ′ (c2 )
1 2
f (x2 ) − f .
2 2 2
Kako je c1 < c 2 , vrijedi f ′ (c1 ) ≤ f ′ (c2 ). Zbog toga i x2 − x1 > 0 imamo
(x + x ) x2 − x1 x2 − x1 (x + x )
− f (x1 ) = f ′ (c1 ) ≤ f ′ (c2 )
1 2 1 2
f = f (x2 ) − f ,
2 2 2 2
tj.
( x + x ) f (x ) + f (x )
1 2 1 2
f ≤ ,
2 2
pa zaklju£ujemo da je f konveksna funkcija na I.
Zadatak 6.41. Neka je I⊆R otvoreni interval i f: I → R dva puta diferencijabilna funkcija na I.
Pokaºite da je f konkavna na I ako i samo ako je f ′′ (x) ≤ 0 za svaki x ∈ I.
Zadatak 6.42. Neka je I⊆R otvoreni interval i f: I → R dva puta diferencijabilna funkcija na I.
Pokaºite:
(1) Ako je f ′′ (x) > 0 za svaki x ∈ I, tada je funkcija f strogo konveksna na I.
(2) Ako je f ′′ (x) < 0 za svaki x ∈ I, tada je funkcija f strogo konkavna na I.
Teorem 6.43 (Teorem o to£ki ineksije) . Neka je I ⊆ R otvoreni interval, c ∈ I , i f : I → R dva

puta diferencijabilna funkcija na I . Tada vrijedi:
(i) Ako postoji δ > 0 takav da je
x ∈ ⟨c − δ, c⟩ ∩ I ⇒ f ′′ (x) > 0 i x ∈ ⟨c, c + δ⟩ ∩ I ⇒ f ′′ (x) < 0,
ili
x ∈ ⟨c − δ, c⟩ ∩ I ⇒ f ′′ (x) < 0 i x ∈ ⟨c, c + δ⟩ ∩ I ⇒ f ′′ (x) > 0,
tada je c to£ka ineksije funkcije f .
(ii) Ako je c to£ka ineksije funkcije f , tada je f ′′ (c) = 0.
Dokaz. (i) Slijedi primjenom Zadatka 6.42.
(ii) Neka je c∈I to£ka ineksije funkcije f. To zna£i da postoji δ>0 takav da je f strogo konveksna
na intervalu ⟨c − δ, c⟩ i strogo konkavna na intervalu ⟨c, c + δ⟩, ili obratno, strogo konkavna na ⟨c − δ, c⟩
i strogo konveksna na ⟨c, c + δ⟩. Uzmimo radi odreenosti prvi slu£aj (drugi se pokazuje analogno).
Po Teoremu 6.34, Teoremu 6.40 i Zadatku 6.41 funkcija f′ raste na ⟨c − δ, c⟩ i pada na ⟨c, c + δ⟩. Za
x ∈ ⟨c − δ, c⟩ vrijedi f ′ (x) ≤ f ′ (t), ∀ t ∈ ⟨x, c⟩, pa kako je funkcija f′ neprekidna u c (Teorem 6.11)
slijedi
f ′ (c) = lim f ′ (t) ≥ f ′ (x),

t→c−
pri £emu jednakost u ovoj relaciji vrijedi zbog Teorema 5.4 i Korolara 5.14, a nejednakost zbog
Zadatka 5.9 (i) (prilagoenog za jednostrane limese). Analogno se dobije f ′ (c) ≥ f ′ (x) za x ∈
⟨c, c + δ⟩. Stoga zaklju£ujemo da funkcija f′ ima lokalni ekstrem u to£ki c, pa iz Teorema 6.25 slijedi
f ′′ (c) = 0.
Napomena 6.44. Teorem 6.43 (ii) kaºe da su kandidati za to£ke ineksije funkcije f: I → R koja
ima drugu derivaciju na I one to£ke c∈I za koje vrijedi f ′′ (c) = 0. Uvjet f ′′ (c) = 0 je nuºan da bi
c bila to£ka ineksije, ali nije dovoljan, jer npr. za funkciju f (x) = x4 , x ∈ R, vrijedi f ′′ (0) = 0, ali
c=0 nije to£ka ineksije od f (jer je f konveksna funkcija na R zbog f ′′ (x) = 12x2 ≥ 0, ∀ x ∈ R).
Primjer 6.45. Za funkciju f: R→R zadanu sa
f (x) = x3 − x,
vrijedi f ′′ (x) = 6x, pa je jedini kandidat za to£ku ineksije c = 0 (jer f ′′ (0) = 0 i f ′′ (x) ̸= 0 za x ̸= 0).
Kako vrijedi
f ′′ (x) < 0 za x < 0, i f ′′ (x) > 0 za x > 0,
po Teoremu 6.43 (i) zaklju£ujemo da je c=0 to£ka ineksije od f.
6.7 Ekstremi funkcije

Teorem 6.46 (Teorem o dovoljnim uvjetima za postojanje lokalnog ekstrema) . Neka je I ⊆ R
otvoreni interval, c ∈ I i f : I → R diferencijabilna funkcija na I . Ako postoji δ > 0 takav da je
x ∈ ⟨c − δ, c⟩ ∩ I ⇒ f ′ (x) > 0 i x ∈ ⟨c, c + δ⟩ ∩ I ⇒ f ′ (x) < 0,
ili
x ∈ ⟨c − δ, c⟩ ∩ I ⇒ f ′ (x) < 0 i x ∈ ⟨c, c + δ⟩ ∩ I ⇒ f ′ (x) > 0,
tada funkcije f ima u to£ki c strogi lokalni ekstrem (i to strogi lokalni maksimum u prvom slu£aju,
odnosno strogi lokalni minimum u drugom slu£aju).
Dokaz. Uzmimo radi odreenosti prvi slu£aj, tj. f ′ (x) > 0 za x ∈ ⟨c − δ, c⟩ ∩ I i f ′ (x) < 0 za
x ∈ ⟨c, c + δ⟩ ∩ I (drugi slu£aj se pokazuje analogno). Za x ∈ ⟨c − δ, c⟩ ∩ I , po Korolaru 6.30 postoji
t ∈ ⟨x, c⟩ takav da je
f (c) − f (x) = f ′ (t) · (c − x) > 0,

| {z } | {z }
>0 >0
tj. f (x) < f (c). S druge strane, za x ∈ ⟨c, c + δ⟩ ∩ I , po Korolaru 6.30 postoji s ∈ ⟨c, x⟩ takav da je
f (x) − f (c) = f ′ (s) · (x − c) < 0,

| {z } | {z }
<0 >0
tj. f (x) < f (c). Dakle, vrijedi
(x ∈ I, 0 < |x − c| < δ) ⇒ f (x) < f (c),
²to zna£i da f u to£ki c ima strogi lokalni maksimum.
Napomena 6.47. Zanimljivo je pitanje moºe li proizvoljna funkcija f: R → R biti derivacija neke
funkcije h : R → R, tj. postoji li za svaku funkciju f funkcija h takva da je h′ = f . Odgovor je
negativan, jer npr. funkcija f: R→R dana sa

{
−1, za x < 0,
f (x) =
1, za x ≥ 0,
nije derivacija niti jedne realne funkcije realne varijable. Naime, pretpostavimo suprotno, tj. da vrijedi
f (x) = h′ (x) za neku funkciju h : R → R. Dakle, funkcija h je diferencijabilna na R, te za npr. δ=1

vrijedi
x ∈ ⟨−δ, 0⟩ ⇒ h′ (x) = f (x) < 0 i x ∈ ⟨0, δ⟩ ⇒ h′ (x) = f (x) > 0.
Teorem 6.46 sada povla£i da funkcija h ima lokalni ekstrem u nuli, pa iz Teorema 6.25 slijedi h′ (0) = 0,
tj. f (0) = 0, no to je u kontradikciji s denicijom funkcije f. Dakle, funkcija f nije derivacija niti
jedne funkcije h : R → R.
Denicija 6.48. Neka je I⊆R otvoreni interval i neka funkcija f: I →R ima ntu derivaciju na I.
Za c∈I polinom
∑
n
f (k) (c) f ′ (c) f ′′ (c) f (n) (c)
Tn (x) = f (c)+ (x−c)k = f (c)+ (x−c)+ (x−c)2 +. . .+ (x−c)n , x ∈ R,
k! 1! 2! n!
k=1
zovemo Taylorov polinom ntog reda za funkciju f u to£ki c, a funkciju
Rn (x) = f (x) − Tn (x), x∈I
zovemo nti ostatak funkcije f u to£ki c.
Teorem 6.49 (Taylorov teorem srednje vrijednosti). Neka je I ⊆ R otvoreni interval i neka funkcija
f : I → R ima (n + 1)vu derivaciju na I . Neka je c ∈ I i Tn Taylorov polinom za f u to£ki c. Tada
za svaki x ∈ I \ {c} postoji cx izmeu c i x takav da je
f (n+1) (cx )
Rn (x) = (x − c)n+1 . (6.22)
(n + 1)!
Dokaz. Za ksno x ∈ I \ {c} denirajmo funkciju F: I →R formulom
∑
n
f (k) (t) (x − t)n+1
F (t) = f (x) − f (t) − (x − t)k − d · , t ∈ I,
k! (n + 1)!
k=1
gdje je
[ ∑
n ]
(n + 1)! (n + 1)! f (k) (c)
d= Rn (x) = f (x) − f (c) − (x − c) .
k
(6.23)
(x − c)n+1 (x − c)n+1 k!
k=1
Tada je F (x) = 0 i F (c) = 0, te vrijedi
n [ (k+1)
∑ ]
f (t) f (k) (t) (x − t)n
F ′ (t) = −f ′ (t) − (x − t)k − (x − t)k−1 +d ·
k! (k − 1)! n!
k=1
| {z }
f (n+1) (t)
= (x − t)n − f ′ (t)
n!
(x − t)n
= [d − f (n+1) (t)].
n!
Iz Teorema 6.27 slijedi da postoji cx (strogo) izmeu cix takav da je F ′ (cx ) = 0. Sada imamo
(x − cx )n
0 = F ′ (cx ) = [d − f (n+1) (cx )],
n!
pa kako je x − cx ̸= 0 slijedi d = f (n+1) (cx ). Ovo, zajedno s (6.23) daje (6.22).
Teorem 6.50 (Teorem o lokalnim ekstremima i derivacijama vi²eg reda) . Neka je I ⊆ R otvoreni
interval i f : I → R funkcija koja ima neprekidnu ntu derivaciju na I (n ≥ 2). Neka za c ∈ I vrijedi
f ′ (c) = 0, f ′′ (c) = 0, . . . , f (n−1) (c) = 0 i f (n) (c) ̸= 0.
Tada ako je n paran broj, funkcija f ima strogi lokalni ekstrem u to£ki c, i to strogi lokalni maksimum
ako je f (n) (c) < 0, a strogi lokalni minimum ako je f (n) (c) > 0. Ako je n neparan broj, f nema
lokalni ekstrem u c.
Dokaz. Pretpostavimo prvo da je n paran broj, te neka je radi odreenosti f (n) (c) < 0 (slu£aj kada
je f (n) (c) > 0 pokazuje se analogno). Zbog neprekidnosti funkcije f (n) u to£ki c, po Teoremu 4.14
postoji δ>0 takav da za svaki x ∈ ⟨c − δ, c + δ⟩ ∩ I vrijedi f (n) (x) < 0. Po Teoremu 6.49 za svaki
x ∈ ⟨c − δ, c + δ⟩ ∩ (I \ {c}) postoji cx izmeu cix takav da je
∑
n−1
f (k) (c) f (n) (cx )
f (x) = Tn−1 (x) + Rn−1 (x) = f (c) + (x − c)k + (x − c)n < f (c). (6.24)
k! }
| {z | {zn! } | {z }
k=1
>0
=0 <0
| {z } | {z }
=0 <0
Dakle, vrijedi (x ∈ I, 0 < |x − c| < δ) ⇒ f (x) < f (c), ²to zna£i da f ima strogi lokalni maksimum u
to£ki c.
Neka je sada n neparan broj, te opet radi odreenosti uzmimo slu£aj f (n) (c) < 0. Sli£no kao u
(6.24) dobivamo:
f (n) (cx )
x ∈ ⟨c − δ, c⟩ ∩ I ⇒ f (x) = f (c) + (x − c)n > f (c),
| {z } | {z }
n!
<0
<0
f (n) (cx )
x ∈ ⟨c, c + δ⟩ ∩ I ⇒ f (x) = f (c) + (x − c)n < f (c),
| {z } | {z }
n!
>0
<0
pa zaklju£ujemo da funkcija f nema lokalni ekstrem u to£ki c.
Napomena 6.51. Uz uvjete kao u Teoremu 6.50 za n=2 (tj. f ′ (c) = 0 i f ′′ (c) ̸= 0), funkcija f ima
u to£ki c strogi lokalni maksimum ako je f ′′ (c) < 0, a strogi lokalni minimum ako je f ′′ (c) > 0.
Primjer 6.52. Funkcija f: R→R zadana formulom
1 4
f (x) = x − x3 , x ∈ R,
4
ima prvu derivaciju f ′ (x) = x3 − 3x2 . Izjedna£imo li tu derivaciju s nulom i rije²imo jednadºbu
dobivamo stacionarne to£ke funkcije f : x1 = 0 i x2 = 3 (i to su po Teoremu 6.25 jedini kandidati
za lokalne ekstreme). Kako je f ′′ (x) = 3x2 − 6x, imamo f ′′ (0) = 0 i f ′′ (3) = 9 > 0. Na osnovu
Teorema 6.50 zaklju£ujemo da f ima strogi lokalni minimum u to£ki x = 3 (u ovom slu£aju je
n = 2). Nadalje, kako je f ′′′ (x) = 6x − 6, slijedi f ′′′ (0) = −6 ̸= 0, pa Teorem 6.50 povla£i da f u
to£ki x=0 nema lokalni ekstrem (sada je n = 3).

Primjer 6.53. U zadani krug polumjera R upi²imo pravokutnik najve¢e povr²ine. U tu svrhu
ozna£imo sa aib duljine stranica pravokutnika. Tada je
( a )2 ( b )2
+ = R2 ,
2 2
pa je povr²ina pravokutnika (kao funkcija stranice duljine a)

√
P (a) = ab = a 4R2 − a2 , a ∈ [0, 2R]
te vrijedi P (0) = P (2R) = 0.
Prva derivacija funkcije P je oblika
√ −2a 4R2 − 2a2

P ′ (a) = 4R2 − a2 + a · √ =√ ,
2 4R2 − a2 4R2 − a2
√
pa dobivamo da je a0 = R 2 stacionarna to£ka funkcije P. Standardnim ra£unom se moºe dobiti
P ′′ (a0 ) < 0, pa iz Teorema 6.50 slijedi da funkcija P ima lokalni maksimum u to£ki a0 , i taj maksimum
iznosi P (a0 ) = 2R2 . Dakle, pravokutnik najve¢e povr²ine upisan u krug polumjera R je kvadrat sa
√ 17
stranicom duljine R 2.
6.8 Asimptote
Neka je I ⊆R otvoreni interval i f: I → R funkcija denirana na I. Opisno govore¢i, pravac p je
asimptota grafa Γ(f ) ako udaljenost izmeu pravca p i to£ke T ∈ Γ(f ) teºi prema nuli kako se to£ka
T beskona£no udaljava od ishodi²ta.
Pravac x = c (c ∈ R) je vertikalna asimptota grafa Γ(f ) (odnosno funkcije f) ako je
(i) ⟨a, c⟩ ⊆ I za neki a∈R i lim f (x) = ±∞,18 ili

x→c−
17 Funkcija P je neprekidna i nenegativna na segmentu [0, 2R], pa kako na intervalu ⟨0, 2R⟩ ima samo jedan lokalni
maksimum, i to u to£ki a0 , a na rubovima intervala ima vrijednost nula, (globalni) maksimum na segmentu [0, 2R]
funkcija P dostiºe u to£ki a0 .
18 Oznakom ±∞ uklju£ujemo slu£ajeve +∞ ili −∞.
(ii) ⟨c, a⟩ ⊆ I za neki a∈R i lim f (x) = ±∞.

x→c+
Pravac y = kx + l (k, l ∈ R, k ̸= 0) je kosa asimptota grafa Γ(f ) ako je
(iii) ⟨a, +∞⟩ ⊆ I za neki a∈R i lim [f (x) − (kx + l)] = 0, ili
x→+∞
(iv) ⟨−∞, a⟩ ⊆ I za neki a∈R i lim [f (x) − (kx + l)] = 0.

x→−∞
U (iii) govorimo o asimptoti u +∞, a u (iv) o asimptoti u −∞.
Iz (iii) slijedi
[ ]
f (x) f (x) − (kx + l) l f (x) − (kx + l) l
lim = lim +k+ = lim +k + lim = k,
x→+∞ x x→+∞ x x x→+∞ x x→+∞ x
| {z } | {z }
=0 =0
te
lim [f (x) − kx] = lim [f (x) − (kx + l)] + l = l

x→+∞ x→−∞
(analogno dobijemo iz (iv), pri £emu samo lim zamijenimo s lim ). Dakle, koecijenti kil kose
x→+∞ x→−∞
asimptote y = kx + l funkcije f se mogu izra£unati po formulama
f (x)
k = lim i l = lim [f (x) − kx].
x→±∞ x x→±∞
Ako je u (iii) i (iv) k = 0, govorimo o horizontalnoj asimptoti y = l. U ovom slu£aju vrijedi
l = lim f (x).
x→±∞
√
x+1
f (x) = , x ∈ [−1, 0⟩ ∪ ⟨0, +∞⟩,
2x
vrijedi
√ √
f (x) x+1 x+1
lim = lim =0 i lim f (x) = lim = 0,
x→+∞ x x→∞ 2x2 x→+∞ x→+∞ 2x
pa je y=0 horizontalna asimptota funkcije f u +∞. Nadalje, kako je
√ √
x+1 x+1
lim f (x) = lim = −∞ i lim f (x) = lim = +∞,
x→0− x→0− 2x x→0+ x→0+ 2x
pravac x=0 je vertikalna asimptota od f.
Napomena 6.55. Ispitivanje toka realne funkcije realne varijable sastoji se od odreivanja:
• prirodne domene, to£aka prekida i nulto£aka funkcije
• intervala rasta i pada funkcije (intervali monotonosti), te ekstrema funkcije
• intervala konveksnosti i konkavnosti funkcije, te to£aka ineksije
• asimptota funkcije
• grafa funkcije
Primjer 6.56. Ispitajmo tok funkcije
f (x) = 4xe−x .
Prirodna domena funkcije f je D(f ) = R. Funkcija f ima nulto£ku x0 = 0 , te su njene prva i druga
derivacija dane formulama
f ′ (x) = 4(1 − x)e−x , f ′′ (x) = 4(x − 2)e−x .
Odavde dobivamo stacionarnu to£ku x1 = 1 , te kandidata za to£ku ineksije x2 = 2 . Kako je
f ′′ (1) < 0, funkcija f u to£ki x1 ima lokalni maksimum. Intervale monotonosti, konkveksnosti i kon-
kavnosti moºemo prikazati pomo¢u sljede¢e tablice:
⟨−∞, 0⟩ ⟨0, 1⟩ ⟨1, 2⟩ ⟨2, +∞⟩

′
f + + − −
f ↗ ↗ ↘ ↘
f ′′ − − − +
f ∩ ∩ ∩ ∪
pri £emu znakovi ↘, ↗, ∩ i ∪ ozna£avaju redom intervale pada, rasta, konkavnosti i konveksnosti. Iz
tablice zaklju£ujemo da je to£ka x2 to£ka ineksije funkcije f. Nadalje, vrijedi
f (x)
lim = lim (4e−x ) = 0, lim f (x) = lim (4xe−x ) = 0,
x→+∞ x x→+∞ x→+∞ x→+∞
te
f (x)
lim = lim (4e−x ) = +∞,
x→−∞ x x→−∞
pa slijedi da je pravac y=0 horizontalna asimptota od f (u +∞). Kona£no, moºemo skicirati i graf
funkcije f.
Poglavlje 7
Dodatak
Teorem 7.1. Ograni£en niz realnih brojeva (an ) je konvergentan ako i samo ako vrijedi
lim an = lim an .
n n
Dokaz. Ozna£imo s A skup svih gomili²ta niza (an ). Ako je niz (an ) konvergentan, s limesom a, tada
je po Teoremu 3.18 svaki njegov podniz konvergentan, i ima limes a. Stoga je A = {a}, pa imamo
lim an = a i lim an = a.
n n
Obratno, ako je lim an = lim an , onda je A jedno£lan skup, pa ozna£imo njegov element s α.
n n
Neka je ϵ>0 proizvoljan. Jer je lim an = α, skup [α + ϵ, +∞⟩ sadrºi najvi²e kona£no mnogo £lanova
n
niza (an ). U suprotnom, postojao bi podniz (apn )n niza (an ) £iji bi se svi elementi nalazili u skupu
[α + ϵ, +∞⟩. Kako je niz (apn )n ograni£en (Zadatak 3.7), po Teoremu 3.33 on ima konvergentan
podniz, £iji se limes, ozna£imo ga s β, po Teoremu 3.25 takoer nalazi u skupu [α + ϵ, +∞⟩. Podniz
podniza (apn )n niza (an ) je podniz i od (an ) (Zadatak 3.6), pa je β ∈ A. Zato je β = α, no to je
nemogu¢e, jer je β ≥ α + ϵ. Dakle, skup [α + ϵ, +∞⟩ sadrºi najvi²e kona£no mnogo £lanova niza (an ),
odakle slijedi da postoji n1 ∈ N takav da n ≥ n1 ⇒ an < α + ϵ. Iz lim an = α se analogno dobije
n
da skup ⟨−∞, α − ϵ] sadrºi najvi²e kona£no mnogo £lanova niza (an ), pa postoji n2 ∈ N takav da
n ≥ n2 ⇒ an > α − ϵ. Kona£no, za n ≥ n0 = max{n1 , n2 } vrijedi an ∈ ⟨α − ϵ, α + ϵ⟩, odakle slijedi
α = lim an .
n
Teorem 7.2 (Cantorov teorem o presjeku) .

Neka je dan silazan niz segmenata realnih brojeva
∞
∩
[a1 , b2 ] ⊇ [a2 , b2 ] ⊇ [a3 , b3 ] ⊇ . . . takvih da je lim(bn − an ) = 0. Tada je presjek [an , bn ] jed-
n
n=1
no£lan skup, tj. postoji jedinstveni realni broj x ∈ R takav da je x ∈ [an , bn ], ∀ n ∈ N.
Dokaz. Neka je A = {an : n ∈ N} i B = {bn : n ∈ N}. Skup A je omeen odozgo (s b1 ), a skup B
130
Poglavlje 7. Dodatak 131
odozdo (s a1 ), pa po aksiomu potpunosti i Teoremu 1.29 postoje sup A i inf B . Pokaºimo da za sve
n, m ∈ N vrijedi an ≤ bn . Ako je n = m, tvrdnja je o£igledna. Ako je n < m, kako vrijedi an ≤ am

i am ≤ bm , dobivamo an ≤ bm . Analogno se pokazuje za m < n. Sada zaklju£ujemo da za svaki
n∈N je an donja mea skupa B, pa kako je inf B najve¢a donja mea za skup B imamo an ≤ inf B ,
∀ n ∈ N. Odavde slijedi da je inf B gornja mea skupa A, pa kako je sup A najmanja gornja mea
za skup A slijedi sup A ≤ inf B . Sada, za proizvoljan y ∈ [sup A, inf B] imamo y ≥ sup A ≥ an i
y ≤ inf B ≤ bn , ∀ n ∈ N, tj. y ∈ [an , bn ]. Stoga vrijedi ∅ ̸= [sup A, inf B] ⊆ [an , bn ], ∀ n ∈ N, tj. presjek
∩∞
[an , bn ] je neprazan skup. Preostaje jo² pokazati da je taj presjek jedno£lan skup. Pretpostavimo
n=1
∞
∩
suprotno, tj. da postoje x, y ∈ [an , bn ], x ̸= y . Neka je radi odreenosti x < y. Tada vrijedi
n=1
0 < y − x ≤ bn − an , ∀ n ∈ N. Iz Teorema 3.25 dobivamo lim(bn − an ) ≥ y − x > 0, ²to je u
n
kontradikciji s uvjetom lim(bn − an ) = 0 iz iskaza teorema.
n
Teorem 7.3. Neka je I ⊆ R otvoreni interval i f : I → R monotona funkcija. Tada u svakoj to£ki
c ∈ I funkcija f ima lijevi i desni limes. Ako f raste, onda je f (c−) ≤ f (c) ≤ f (c+), a ako pada
f (c−) ≥ f (c) ≥ f (c+).
Dokaz. Neka radi odreenosti funkcija f raste na I (slu£aj kada f pada pokazuje se analogno). Skup
S = {f (x) : x ∈ I, x < c} je odozgo omeen sa f (c), pa po aksiomu potpunosti postoji d = sup S ∈ R.

Za bilo koji ϵ > 0, po deniciji supremuma postoji xϵ ∈ I , xϵ < c , takav da je d − ϵ < f (xϵ ). Stavimo
δ = c − xϵ > 0 (tada je c − δ = xϵ ), pa za x∈I takav da je c−δ <x<c vrijedi
d − ϵ < f (xϵ ) ≤ f (x) ≤ d < d + ϵ,
tj. |f (x) − d| < ϵ. Po Deniciji 5.11 zaklju£ujemo da je f (c−) = d. Kako je f (c) gornja mea
skupa S, a d je najmanja gornja mea, vrijedi f (c−) ≤ f (c). Sli£no se pokazuje postojanje f (c+),1 i
f (c) ≤ f (c+).
Lema 7.4. Za svaki x ∈ R vrijedi

( )n
x
lim 1+ = ex . (7.1)
n→∞ n
⌊ ⌋
n
Dokaz. Za x = 0 relacija (7.1) o£ito vrijedi. Neka je prvo x > 0. Za n ∈ N stavimo zn = , gdje
x
smo sa ⌊y⌋ ozna£ili najve¢i cijeli broj manji ili jednak y , tj. ⌊y⌋ = max{m ∈ Z : m ≤ y}. Tada je
n
zn ≤ ≤ zn + 1, (7.2)
x
1 Vrijedi f (c+) = inf{f (x) : x ∈ I, x > c}.
pa slijedi
1 x 1
1+ ≤1+ ≤1+ , ∀ n ∈ N.
zn + 1 n zn
x
Odavde, jer funkcija y 7→ y zn raste na skupu [0, +∞⟩ (Napomena 1.42), te za a = 1+ >1 funkcija
n
y 7→ ay raste na R (Teorem 2.27), dobivamo
( )zn ( )zn ( )n/x

1 x x
1+ ≤ 1+ ≤ 1+ ,
zn + 1 n n
te sli£no
( )n/x ( )zn +1 ( )zn +1
x x 1
1+ ≤ 1+ ≤ 1+ .
n n zn
Dakle, vrijedi
( )zn ( )n/x ( )zn +1
1 x 1
1+ ≤ 1+ ≤ 1+ . (7.3)
zn + 1 n zn
Iz (7.2) slijedi da niz (zn ) teºi prema ∞ kada n → ∞, pa na osnovu Zadatka 3.30 zaklju£ujemo da
vrijedi
( )z ( )zn +1
1 n 1
lim
1+ = lim 1 + = e.
n→∞ zn n→∞ zn + 1
Odavde odmah slijedi i
( )zn ( )zn +1
1 1
lim 1 + = lim 1+ = e,
n→∞ zn + 1 n→∞ zn
pa iz relacije (7.3), uz kori²tenje Teorema 3.25, dobivamo
( )n/x
x
lim 1+ = e.
n→∞ n
Funkcija y 7→ y x = ex ln y je neprekidna u to£ki e, pa po Teoremu 4.10 imamo
[( )n/x ]x
x
lim 1+ = ex ,
n→∞ n
odakle odmah slijedi (7.1).
Za x<0 stavimo y = −x > 0, pa imamo
( )n/x ( )−n/y ( )n/y ( )n/y ( )(n−y)/y ( )

x y 1 y y y
1+ = 1− = = 1+ = 1+ · 1+ .
n n 1− y
n n−y n−y n−y
Sli£no kao gore moºe se pokazati da vrijedi
( )(n−y)/y
y
lim 1+ = e.2
n→∞ n−y
2U ovom slu£aju je tn − 1 ≤ n−y
= n
− 1 ≤ tn , gdje je tn = ⌊n/y⌋, pa ponovimo postupak iz slu£aja x > 0.
y y
Stoga je
( )n/x ( )(n−y)/y ( )
x y y
lim 1+ = lim 1+ · lim 1+ = e · 1 = e,
n→∞ n n→∞ n−y n→∞ n−y
pa analogno kao i prije slijedi (7.1).
Lema 7.5. Vrijedi

ex − 1
lim = 1.
x→0 x
Dokaz. Neka je prvo x > 0. Za n∈N iz relacije (1.11) dobivamo
( )n ( [( )n−2 )n−1 ( ) ]
x x x x x
1+ −1= ·
+ 1+ 1+ + ... + 1 + +1 . (7.4)
n n n n n
( x )n x
Funkcija y 7→ y raste na skupu [0, +∞⟩, pa vrijedi 1 + ≥ 1n = 1. Za a = 1 + > 1 funkcija
n
( n n
x )k ( x )n
y 7→ ay raste na R, pa imamo 1 + ≤ 1+ za svaki k = 0, 1, . . . , n − 1. Stoga iz (7.4) slijedi
n n
( )n ( )n
x x x x
·n≤ 1+ −1≤ ·n 1+ ,
n n n n
tj.
( x )n
1+ −1 ( x
)n
1≤ n ≤ 1+ ,
x n
a odavde, po Lemi 7.4 i Teoremu 3.25, za n→∞ imamo
ex − 1
1≤ ≤ ex . (7.5)
x
Za x < 0, kori²tenjem relacija (2.3) i (7.5) dobivamo
ex − 1 1 − e−x e−x − 1
= ex · = ex · ∈ [ex , 1].
x x −x
| {z }
∈ [1,e−x ]
Odavde i iz (7.5) slijedi da za svaki x ∈ R, x ̸= 0, vrijedi
ex − 1
min{1, ex } ≤ ≤ max{1, ex }. (7.6)
x
Funkcija x 7→ ex je neprekidna u nuli, pa iz Teorema 5.4 dobivamo lim ex = e0 = 1. Zbog toga iz

x→0
e −1
x
relacije (7.6), uz kori²tenje Zadatka 5.9, slijedi lim = 1.
x→0 x
Teorem 7.6. Funkcija f (x) = ex je diferencijabilna na R i vrijedi f ′ (x) = ex , ∀ x ∈ R.

Dokaz. Za proizvoljno c∈R i svaki x ∈ R \ {c} vrijedi
f (x) − f (c) ex − ec ex−c − 1

= = ec · ,
x−c x−c x−c
pa iz Leme 7.5 dobivamo

f (x) − f (c) ex−c − 1
lim = ec · lim = ec .
x→c x−c x→c x − c
| {z }
=1
Odavde zaklju£ujemo da je funkcija f diferencijabilna u to£ki c i da vrijedi f ′ (c) = ec = f (c).

Bibliograja
[1] S. Abbott, Understanding Analysis, Springer, New York, 2001.
[2] B. P. Demidovi£ i suradnici, Zadaci i rije²eni primjeri iz matemati£ke analize za tehni£ke fakul-
tete, 6. ispravljeno izdanje, Danjar, Zagreb, 1995.
[3] B. Gulja², Matemati£ka analiza I & II, skripta, PMF-Matemati£ki odsjek, Zagreb, 2016.
[4] K. Horvati¢, Linearna algebra, I. dio, osmo, preraeno i pro²ireno izdanje, PMF-Matemati£ki
Odjel, Zagreb, 1998.
[5] S. Kurepa, Matemati£ka analiza 1, Tehni£ka knjiga, Zagreb, 1986.
[6] S. Kurepa, Matemati£ka analiza 2, Tehni£ka knjiga, Zagreb, 1987.
[7] S. Marde²i¢, Matemati£ka analiza u ndimenzionalnom realnom prostoru I, kolska knjiga, Za-
greb, 1991.
[8] P. Papi¢, Uvod u teoriju skupova, Hrvatsko matemati£ko dru²tvo, Zagreb, 2000.
[9] B. Pavkovi¢ i D. Veljan, Elementarna matematika 1, Tehni£ka knjiga, Zagreb, 1992.
[10] B. Pavkovi¢ i D. Veljan, Elementarna matematika 2, kolska knjiga, Zagreb, 1995.
135

Matematicka Analiza, Skripta I, Krizmanić (Profesorove)

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Matematicka Analiza, Skripta I, Krizmanić (Profesorove)

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Matemati£ka analiza 1

skripta za kolegij Matemati£ka analiza 1

tzv. intuitivna matemati£ka strogost.

Jedan od temeljnih pojmova u matematici je pojam skupa. Skup ne deniramo, no intuitivno ga

(i samo oni) posjeduju svojstvo p. Primjer tako opisanog skupa je B = {x : x = n2 , n ∈ N} =

vrijedi A ⊆ B i B ⊆ A, tj. ako se skupovi AiB sastoje iz istih elemenata.

ozna£avamo A ∩ B. Dakle, vrijedi

Ako je A ∩ B = ∅, kaºemo da su skupovi A i B disjunktni. Razlika skupova A i B je skup, u oznaci

drazumijeva. Tako se npr. umjesto zapisa

koristi kra¢i zapis

o£igledan da ga obi£no ispu²tamo, zovemo korolar.

kad god je a istinito, istinito je i b

a ⇒ c1 , c1 ⇒ c2 , c2 ⇒ c3 , ..., cn ⇒ b. U tom slu£aju govorimo o direktnom dokazu. Osim ovog

istinita i laºna (²to ne moºe vrijediti),

ja a istinito), pa b mora biti istinito. Takav dokaz zovemo dokaz kontradikcijom.

Nadalje, pi²emo a⇔b (i £itamo `a je ekvivalentno s b") ako vrijedi sljede¢e:

kad god je a istinito, istinito je b, te kad god je a laºno, laºno je i b.

Pri tome vrijedi a⇔b ako i samo ako vrijedi a ⇒ b i b ⇒ a.

¬((∀ x ∈ N) p(x)) ⇔ (∃x ∈ N) ¬p(x).

n2 ̸= 2. Ako s q(n) ozna£imo  n

¬((∃ n ∈ N) q(n)) ⇔ (∀ n ∈ N) ¬q(n).

Na kraju ovog uvoda spomenimo da ukoliko vrijedi a ⇒ b, tvrdnje b⇒a i ¬a ⇒ ¬b ne moraju

2U ovom slu£aju kaºemo da smo dobili kontradikciju.

ve¢i ni od 10. su laºne.

3 No tvrdnja a⇒b vrijedi ako i samo ako vrijedi ¬b ⇒ ¬a (obrat po kontrapoziciji).

Polje realnih brojeva

opisuje pomo¢u svojstava koji ga karakteriziraju. To su Peanovi aksiomi skupa N:

(1) 1∈N ( 1 je prirodan broj).

(2) (∀ n ∈ N) ∃ s(n) ∈ N (svaki prirodan broj ima sljedbenika).

(3) (∀ m, n ∈ N) s(m) = s(n) ⇒ m = n (razli£iti prirodni brojevi imaju razli£ite sljedbenike).

(4) (∀ n ∈ N) s(n) ̸= 1 ( 1 nije sljedbenik niti jednog prirodnog broja).

(5) Neka je S⊆N takav da vrijedi:

poistovje¢ujemo sa skupom N.1

1. zbrajanje: (∀ n, m ∈ N) n + m = s(s(s(. . . s(n) . . .))).

Tako npr. imamo n + 1 = s(n), te n · 2 = n · s(1) = n · 1 + n = n + n. Na skupu N moºemo denirati i

koji je manji ili ve¢i od drugog):

oblika x + a = b, gdje su a i b prirodni brojevi. Za a = b = 1 tako imamo jednadºbu x + 1 = 1,

N ⊆ Z. Opreracije zbrajanja i mnoºenja se lako pro²iruju na £itav skup Z. Za −m, −n ∈ −N stavimo

(−n) + (−m) = −(n + m). Za −m ∈ −N i n ∈ N imamo dva slu£aja:

(i) ako je n ≥ m, tada (∃ k ∈ {0} ∪ N) n = m + k , pa stavljamo (−m) + n = k ;

(ii) ako je m > n, tada (∃ k ∈ N) m = n + k , pa stavljamo (−m) + n = −k .

Nadalje, za −n, −m ∈ −N stavljamo (−n) · (−m) = n · m, a za −m ∈ −N i n ∈ N stavljamo

n · (−m) = −(n · m). Kona£no, za n ∈ Z stavljamo n+0 = n i n · 0 = 0. Operacije zbrajanja i

mnoºenja na skupu Z su asocijativne i komutativne (Gulja² [3], str. 4-5).

Vrijedi N ⊆ Z ⊆ Q. Ureaj sa skupa Z moºemo lako pro²iriti na skup Q tako da stavimo

Takoer i operacije zbrajanja i mnoºenja pro²irujemo sa skupa Z na skup Q tako da stavimo:

1.2 Skup R i brojevni pravac

onda negativan ). Duºinu OE zovemo jedini£na duºina.

n jednakih duºina. Tako dobivamo to£ke A1 , A 2 , . . . , A n . Spojimo to£ke An i E te vu£emo paralelu s

broj zove se racionalna to£ka.

predstavljaju skup realnih brojeva R. Ozna£imo s I skup iracionalnih brojeva.

dobit ¢emo to£ku D1′ . Tada postoji a1 ∈ {0, 1, . . . , 9} takav da je

zamijeniti, tj. aproksimirati racionalnim brojem bn , a duºina OD duºinom ODn .

sustav skupova, tj.

D1 D1′ ⊇ D2 D2′ ⊇ . . . ⊇ Dn Dn′ ⊇ . . . ,

d.8 Navedeni se postupak moºe primijeniti i za d ∈ Q.

OD = d OE , i obratno za svaku to£ku D postoji jedinstveni realni broj d takav da je OD = d OE .

uveli koordinatni sustav na pravcu.

1.3 Apsolutna vrijednost realnog broja

−|a| ≤ a ≤ |a|. (1.2)

Dokaz. ⇒ Neka je a = b. Tada je o£ito |a − b| = 0 < ϵ za svaki ϵ > 0.

(aproksimira) s (racionalnim) brojem a′ . U tom slu£aju pi²emo a ≈ a′ i kaºemo da je broj a′ pribliºno

⟨a − ϵ, a + ϵ⟩ = {x ∈ R : |x − a| < ϵ} = {x ∈ R : −ϵ < x − a < ϵ} = {x ∈ R : a − ϵ < x < a + ϵ},

pri £emu se druga jednakost u gornjoj relaciji temelji na sljede¢em rezultatu.

Jedan od temeljnih pojmova u matematici je pojam skupa. Skup ne deniramo, no intuitivno ga

ja a istinito), pa b mora biti istinito. Takav dokaz zovemo dokaz kontradikcijom.

n2 ̸= 2. Ako s q(n) ozna£imo n

ve¢i ni od 10. su laºne.

3 No tvrdnja a⇒b vrijedi ako i samo ako vrijedi ¬b ⇒ ¬a (obrat po kontrapoziciji).

(1) 1∈N ( 1 je prirodan broj).

(2) (∀ n ∈ N) ∃ s(n) ∈ N (svaki prirodan broj ima sljedbenika).

(3) (∀ m, n ∈ N) s(m) = s(n) ⇒ m = n (razli£iti prirodni brojevi imaju razli£ite sljedbenike).

(4) (∀ n ∈ N) s(n) ̸= 1 ( 1 nije sljedbenik niti jednog prirodnog broja).

Tako npr. imamo n + 1 = s(n), te n · 2 = n · s(1) = n · 1 + n = n + n. Na skupu N moºemo denirati i

Vrijedi N ⊆ Z ⊆ Q. Ureaj sa skupa Z moºemo lako pro²iriti na skup Q tako da stavimo

Takoer i operacije zbrajanja i mnoºenja pro²irujemo sa skupa Z na skup Q tako da stavimo:

zamijeniti, tj. aproksimirati racionalnim brojem bn , a duºina OD duºinom ODn .

1.4 Omeen skup. Supremum i inmum

(i) x≤L za svaki x∈S ( L je gornja mea skupa S ).

jedan a<L nije gornja mea skupa S ).15

esto je prakti£no svojstvo (ii) pisati u obliku

ϵ>0 u lijevo, moramo sresti barem jedan element iz S .

i pojam omeenosti odozdo. Imamo sljede¢u deniciju.

(i) ℓ≤x za svaki x∈S ( ℓ je donja mea skupa S ).

jedan a>ℓ nije donja mea skupa S ).18

esto je prakti£no svojstvo (ii) pisati u obliku

ϵ>0 u desno, moramo sresti barem jedan element iz S .

Primjer 1.20. (1) Skup N je odozdo omeen i vrijedi inf N = min N = 1.

(2) Skup Z je odozdo neomeen.

(4) Skup R+ = {x ∈ R : x > 0} je odozdo omeen i vrijedi inf R+ = 0.

Zadatak 1.23. Pokaºite da je svaki kona£an neprazan skup omeen.

imaju svojstva (A1)(A9).

(A10) Linearnost ureaja:

(A11) Antisimetri£nost ureaja:

(A12) Tranzitivnost ureaja:

(A13) Ureaj je u skladu sa zbrajanjem:

(A14) Ureaj je u skladu s mnoºenjem: