Matematička analiza 2 - predavanja

Poglavlje: Redovi i redovi potencija

Tomislav Burić, Domagoj Kovačević, Lana Horvat Dmitrović,
Mervan Pašić, Tomislav Šikić, Igor Velčić, Ana Žgaljić Keko
V ERZIJA OD : 15. SVIBNJA 2019.
P UBLISHED BY FER
WWW. FER . UNIZG . HR
Copyright c 2019 ZPM
Ova skripta se smije koristiti isključivo u osobne svrhe te se ne smije ni na koji način
mijenjati ili umnožavati, kao ni prikazivati, izvoditi ili distribuirati u javnosti i drugim
medijima, ili na bilo koji drugi način koristiti za bilo koju javnu ili komercijalnu svrhu.
 Sadržaj

8 Redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
8.1 Uvod 5
8.2 Definicija, osnovni primjeri i teoremi 6
8.3 Redovi s nenegativnim članovima 9
8.3.1 Poredbeni kriterij . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
8.3.2 D’Alembertov kriterij . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
8.3.3 Cauchyjev kriterij . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
8.3.4 Integralni kriterij . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
8.3.5 Primjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
8.4 Redovi s realnim članovima 19
8.4.1 Apsolutno konvergentni redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
8.4.2 Alternirani redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
8.4.3 Permutacija članova redova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
8.4.4 Primjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
8.5 Umnožak redova 21
8.6 Primjeri 22
8.7 Zadatci 22

9 Redovi potencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
9.1 Uvod 27
9.2 Definicija, osnovni primjeri i teoremi 28
9.3 Taylorov red elementarnih funkcija 31
9.3.1 f (x) = ex . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
9.3.2 f (x) = sin x i g(x) = cos x . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
9.3.3 f (x) = ln(1 + x) i g(x) = ln(1 − x) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
9.3.4 f (x) = (1 + x)α , α ∈ R . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
9.4 Deriviranje i integriranje redova potencija 38
9.5 Primjeri 42
9.6 Zadatci 44
 8. Redovi

8.1 Uvod
Funkcija f (x) = sin x može biti razvijena u red potencija
1 1 5
sin x = x − x3 + x − . . . , ∀x ∈ R. (8.1)
6 120
To ćemo pokazati u slijedećem poglavlju. To znači da možemo uzeti bilo koji x ∈ R,
recimo x = 0.1 i tada (8.1) daje sin 0.1 = 0.1 − 61 0.13 + 120 1 1
0.15 − 5040 0.17 + . . .. Znamo
da je sin 0.1 ≈ 0.09983342, no što dobivamo na desnoj strani? Možemo računati prva dva,
tri, četiri člana i vidjeti da je ta suma sve bliža broju sin 0.1 (0.1 − 16 0.13 = 0.09983333),
ali beskonačnu sumu do sada nismo vid̄ali.
Ako uzmemo jednostavniji izraz umjesto sume na desnoj strani u (8.1) zadatak se
komplicira: odredite sumu
S = 1−1+1−1+1−... . (8.2)
Koristeći asocijativnost dobivamo
S = (1 − 1) + (1 − 1) + . . . = 0.
No, asocijativnost nam daje i
S = 1 − (1 − 1) − (1 − 1) − . . . = 1.
Takod̄er, (8.2) se transformira u
1−S = S
odnosno S = 21 . Koji je odgovor točan? Niti jedan. No, niti pitanje nije dobro postavljeno.
Ispravno bi bilo pitati da li suma postoji i ogovor je: ne. Kako suma ne postoji ne možemo
je niti računati. Vidimo da prije računanja sume (8.1) moramo nešto naučiti o beskonačnim
sumama. Beskonačne sume ćemo zvati redovima.
 6 Poglavlje 8. Redovi

8.2 Definicija, osnovni primjeri i teoremi

Definicija 8.2.1 Red je izraz oblika
∞
a1 + a2 + a3 + . . . = ∑ an . (8.3)
n=1

Brojeve an zovemo članovima reda. Svakom redu ∑∞ n=1 an pridružujemo niz parcijalnih
suma (Sn ) gdje je Sn = a1 +a2 +. . .+an . Kažemo da red ∑∞
n=1 an konvergira k realnom
broju S ako niz parcijalnih suma (Sn ) konvergira k realnom broju S i taj broj se zove
suma reda ∑∞ n=1 an . Kažemo da red divergira k ±∞ ako niz parcijalnih suma divergira
k ±∞. Konačno red divergira ako niz parcijalnih suma divergira. 

Napomena 8.1 Dakle, mi smo problem konvergencije reda sveli na problem konver-
gencije niza (parcijalnih suma), a to je lakši problem.

Napomena 8.2 Bitno je uočiti da prvih N članova reda za bilo koji N ∈ N ne utječe
na konvergenciju reda jer je ta suma uvijek konačna.

Napomena 8.3 U Definiciju smo stavili da suma ide od 1, no to nije toliko bitno.
Možemo pisati
∞ ∞ ∞ ∞
1 1 1 1 1 1 1 1 1
+ + +... + +... = ∑ =∑ =∑ = ∑ .
3 4 5 100 101 n=0 n + 3 n=1 n + 2 n=3 n n=10 n − 7

Takod̄er bi članovi reda mogli krenuti od 0: a0 + a1 + . . . = ∑∞n=0 an . Jedino bismo se

trebali odlučiti kako ćemo označiti prvu parcijalnu sumu: S0 ili S1 .

 Primjer 8.1 Vratimo se na red (8.2). Niz parcijalnih suma ima oblik S1 = 1, S2 = 1 − 1 =
0, S3 = 1 − 1 + 1 = 1, S4 = 0, itd. Taj niz divergira pa i red (8.2) divergira. 

 Primjer 8.2 Neka su a, q ∈ R. Odredimo sumu geometrijskog reda

∞
∑ aqn = a + aq + aq2 + . . ..
n=0
n
Dakle, S1 = a, S2 = a+aq, a za Sn imamo formulu (za q 6= 1), Sn = a+. . .+aqn−1 = a 1−q
1−q .
Sada vidimo da je
1 − limn→∞ qn a
lim Sn = a =
n→∞ 1−q 1−q
ako i samo ako je |q| < 1. Ako je |q| > 1, niz (Sn ) divergira. Ako je q = 1, Sn = a · n i
niz (Sn ) divergira. Ako je q = −1 dobivamo Primjer 8.1. Dakle, geometrijski red (8.2)
a
konvergira ako i samo ako je |q| < 1 i suma je jednaka 1−q . 

 Primjer 8.3 Stavimo li q = 12 u Primjer 8.2, dobivamo

1 1 1 1
1+ + + +... = = 2.
2 4 8 1 − 12

8.2 Definicija, osnovni primjeri i teoremi 7

Teorem 8.2.1 Neka su ∑∞ ∞

n=1 an i ∑n=1 bn redovi te neka je λ ∈ R.
1. Ako red ∑∞ ∞
n=1 an konvergira prema A i red ∑n=1 bn konvergira prema B tada i red
∑∞n=1 an + bn konvergira i suma mu je jednaka A + B.
2. Ako red ∑∞ ∞
n=1 an konvergira prema A tada i red ∑n=1 λ an konvergira i suma mu
je jednaka λ A.
3. Ako red ∑∞ ∞
n=1 an divergira tada i red ∑n=1 λ an divergira za λ 6= 0.

Dokaz. Označimo parcijalne sume reda ∑∞ ∞

n=1 an sa Sn , parcijalne sume reda ∑n=1 bn sa Rn ,
parcijalne sume reda ∑∞ ∞
n=1 an + bn sa Tn te parcijalne sume reda ∑n=1 λ an sa Pn .
1. S obzirom da su sve parcijalne sume konačne, Tn = Sn +Rn . Sada možemo primijeniti
teorem koji kaže da je limes zbroja jednak zbroju limesa i dobivamo da niz (Tn )
konvergira i to prema A + B.
2. S obzirom da su sve parcijalne sume konačne, Pn = λ Sn . Slično kao i u prethodnoj
tvrdnji, možemo primijeniti teorem koji kaže da je limn→∞ Pn = λ limn→∞ Sn = λ A.
3. Pretpostavimo suprotno, odnosno da red ∑∞ n=1 λ an konvergira. Tada po prethodnoj
1
tvrdnji konvergira i red ∑∞ n=1 λ λ a n pa dobivamo kontradikciju. To znači da red
∞
∑n=1 λ an divergira.

 Primjer 8.4 Odredimo sumu reda
∞
2n+3 + 3n+2
∑ n
.
n=1 5
Koristimo 1. i 2. tvrdnju Teorema 8.2.1 i dobivamo
∞
2n+3 + 3n+2 ∞ n
2 ∞ n
3 8 · 25 9 · 35 16 27 113
∑ n
= 8 · ∑ n
+ 9 · ∑ n
= 2
+ 3
= + =
n=1 5 n=1 5 n=1 5 1− 5 1− 5 3 2 6


 Primjer 8.5 Odredimo sumu reda

∞
1 1 1
+ +... = ∑ .
1·2 2·3 n=1 n · (n + 1)
1 1 1 1 1 1 1 1
Uočimo da je n·(n+1) = n − n+1 . To nam daje S1 = 1 − 2 , S2 = 1 − 2 + 2 − 3 = 1 − 3 i
S4 = 1 − 21 + 12 − 13 + 13 − 41 = 1 − 14 . Sada možemo naslutiti da vrijedi Sn = 1 − n+1
1
i to se
1
lako pokaže indukcijom. Kako je limn→∞ 1 − n+1 = 1 dobivamo
∞
1 1 1
+ +... = ∑ = 1.
1·2 2·3 n=1 n · (n + 1)

Neoprezan čitatelj može pomisliti da je dovoljno napisati S = 1 − 12 + 21 − 13 + 13 − . . . = 1 i

komentirati da se "sve krati" osim 1. No, mi smo konvergenciju redova definirali pomoću
konvergencije niza parcijalnih suma pa to ne bi bilo dovoljno precizno. 

Primjeri 8.2 i 8.5 su jedini primjeri (zajedno sa raznim varijacijama) u ovom Poglavlju
kod kojih ćemo izračunati sumu reda. U svim ostalim primjerima ćemo samo ustanoviti
konvergenciju (ili divergenciju). U slijedećem Poglavlju ćemo koristiti redove potencija
kako bismo izračunali sume još nekih redova. Promotrimo jednu varijaciju Primjera 8.5.
8 Poglavlje 8. Redovi

 Primjer 8.6 Odredimo sumu reda

∞
1 1 1
+ +... = ∑ .
1·2·3 2·3·4 n=1 n · (n + 1) · (n + 2)
U Primjeru 8.5 smo rastav pogodili. Sada ćemo koristiti rastav na parcijalne razlomke,
1 A B C
= + + .
n · (n + 1) · (n + 2) n n + 1 n + 2
Lako se vidi da je A = 12 , B = −1 i C = 1
2 pa vrijedi 1 1 1 1 1 1
n·(n+1)·(n+2) = 2 · n − n+1 + 2 · n+2 .
Dobivamo da je S1 = 12 · 11 − 1 · 12 + 12 · 13 , S2 = 12 · 11 − 1 · 21 + 12 · 31 + 12 · 12 − 1 · 13 + 12 · 14 i
S3 = 12 · 11 − 1 · 12 + 21 · 13 + 12 · 12 − 1 · 31 + 12 · 41 + 12 · 31 − 1 · 14 + 12 · 51 . Uočimo da se kod S3
krate svi članovi koji na drugom mjestu imaju 13 . Slično se kod S4 krate svi članovi koji na
drugom mjestu imaju 13 i 14 . To nam daje slutnju da je
 
1 1 1 1
Sn = + −
4 2 n+2 n+1
koju lako pokazujemo indukcijom. Dakle, suma reda je jednaka 14 . 

 Primjer 8.7 Pokažimo divergenciju harmonijskog reda

∞
1 1 1 1
1+ + + +... = ∑ .
2 3 4 n=1 n

Računamo S2n :
1 1 1 1 1 1 1 1
1+ + + + + + + +...+ ≥
2  3 4  5 6 7 8  2n
1 1 1 1 1 1 1 1
1+ + + + + + + + · · · + 2n−1 n =
2 4 4 8 8 8 8 2
1 1 1 1 n
1+ + + +...+ = 1+ .
2 2 2 2 2
S obzirom da S2n neograničeno raste (i niz (Sn ) raste), harmonijski red divergira.
Divergenciju možemo dobiti i na drugi način. Krećemo od izraza
1 n 1 n+1
   
1+ < e < 1+ . (8.4)
n n
Koristit ćemo samo lijevu stranu danog izraza i primijeniti funkciju ln. Dobivamo
n+1
n ln <1
n
odnosno
1
ln(n + 1) − ln n < .
n
1


Sada se indukcijom lako dobiva Sn+1 = Sn + n+1 > ln(n + 1) + ln(n + 2) − ln(n + 1)
Sn > ln(n + 1).
Ponovno vidimo da niz (Sn ) neograničeno raste. 
 8.3 Redovi s nenegativnim članovima 9

 Primjer 8.8 Može se pokazati (npr. koristeći Fourierove redove) da red

∞
1 1 1 1
1+ + + + . . . = ∑
22 32 42 n=1 n
2

2
konvergira i to prema π6 (to se može provjeriti računalom). Imajući u vidu Primjer 8.5,
konvergencija nije iznenad̄enje, no pojavljivanje broja π u sumi svakako jest. 

 Primjer 8.9 Generalizacija Primjera 8.7 i 8.8 vodi na generalizirani harmonijski

red
∞
1 1 1 1
Z(p) = ∑ np = 1 + 2p + 3p + 4p + . . . , p ∈ R.
n=1

Primjer 8.7 nam kaže da red Z(1) divergira, Primjer 8.8 nam kaže da Z(2) konvergira.
Prirodno se postavlja pitanje konvergencije reda Z(p). U slijedećem Odjeljku ćemo vidjeti
4
da red Z(p) konvergira za p > 1. Može se pokazati da je Z(4) = π90 . Generalizacija
funkcije Z(p) za p ∈ C vodi prema Riemannovoj zeta funkciji ζ (p). 

Teorem 8.2.2 — Nužan uvjet konvergencije. Ako red ∑∞

n=1 an konvergira tada je

lim an = 0.
n→∞

Dokaz. Kako je an = Sn − Sn−1 , lim an = lim Sn − lim Sn−1 = S − S = 0. 

n→∞ n→∞ n→∞

Napomena 8.4 Teorem se koristi za dokazivanje divergencije redova. Npr. red (8.2)
je divergentan jer limn→∞ (−1)n+1 ne postoji. Bitno je naglasiti da teorem ne daje
kriterij za konvergenciju reda. Npr. harmonijski red (Primjer 8.7) je divergentan, ali
ima svojstvo da je limn→∞ an = 0.

8.3 Redovi s nenegativnim članovima

Problem konvergencije redova može biti dosta težak. Zbog toga ćemo u ovom odjeljku
gledati samo redove s nenegativnim članovima odnosno na redove oblika (8.3) za koje je
an ≥ 0. Kod takvih redova niz parcijalnih suma je rastući jer vrijedi Sn = Sn−1 + an ≥ Sn−1
pa je problem konvergencije niza parcijalnih suma (Sn ) jednostavniji. Ako je ograničen
odozgo, tada je konvergentan, a ako nije, tada je divergentan.
Konvergencija odnosno divergencija reda ne ovisi o ponašanju konačnog broja članova
na početku (Napomena 8.2). Zbog toga ćemo u svim teoremima spominjati da dani uvjet
vrijedi za članove an gdje je n ≥ N i N ∈ N, a ne ∀n ∈ N. Isto tako ćemo u svim dokazima
pretpostaviti da je N = 1. Time dokazi postaju malo jednostavniji.
Teorem 8.3.1 Neka je ∑∞ ∞
n=1 an red s nenegativnim članovima. Tada je red ∑n=1 an
konvergentan ako i samo ako je niz parcijalnih suma (Sn ) omed̄en odozgo.

Dokaz. Znamo da je niz parcijalnih suma (Sn ) je rastući odnosno monoton. Ako je niz
parcijalnih suma ograničen odozgo tada je konvergentan (jer je monoton i ograničen). Ako
je niz parcijalnih suma konvergentan tada je omed̄en odozgo. 
 10 Poglavlje 8. Redovi

8.3.1 Poredbeni kriterij

Teorem 8.3.2 Neka su ∑∞ ∞
n=1 an i ∑n=1 bn redovi s nenegativnim članovima takvi da
vrijedi an ≤ bn za n ≥ N gdje je N ∈ N.
1. Ako red ∑∞ ∞
n=1 an divergira tada i red ∑n=1 bn divergira.
2. Ako red ∑∞ ∞
n=1 bn konvergira tada i red ∑n=1 an konvergira.

Dokaz. Radi jednostavnosti pretpostavljamo da je N = 1. Označimo parcijalne sume reda

∑∞ ∞
n=1 an s Sn , a parcijalne sume reda ∑n=1 bn s Rn . Po pretpostavci teorema vrijedi Sn ≤ Rn .
1. S obzirom niz Sn nije ograničen odozgo, nije niti niz Rn ograničen odozgo.
2. S obzirom da je niz Rn ograničen odozgo, niz Sn je ograničen odozgo.
Uočimo da su tvrdnje ekvivalentne jer je 2. tvrdnja obrat po kontrapoziciji 1. tvrdnje. 

Teorem 8.3.3 Neka su ∑∞ ∞

n=1 an i ∑n=1 bn redovi s nenegativnim članovima takvi da
vrijedi bn 6= 0 za n ≥ N (N ∈ N) i limn→∞ bann = L. Ako je 0 < L < ∞ tada oba reda
konvergiraju ili oba reda divergiraju.

Dokaz. Stavimo li ε = 12 L u definiciju limesa dobivamo da postoji N ∈ N takav da za

n ≥ N vrijedi 12 L < abnn < 23 L odnosno
1 3
L · bn < an < L · bn .
2 2
Sada koristimo prethodni teorem i Teorem 8.2.1. Ako red ∑∞ n=1 an konvergira tada kon-
1
vergira i red ∑∞n=1 2 L · b n pa konvergira i red ∑∞
n=1 nb . Ako red ∑∞n=1 bn konvergira tada
∞ 3
konvergira i red ∑n=1 2 L · bn pa konvergira i red ∑n=1 an . Ako red ∑∞
∞
n=1 an divergira tada
∞ 3 ∞ ∞
divergira i red ∑n=1 2 L · bn pa divergira i red ∑n=1 bn . Ako red ∑n=1 bn divergira tada
1
divergira i red ∑∞ ∞
n=1 2 L · bn pa divergira i red ∑n=1 an . Bilo je dovoljno je dokazati samo
prve dvije tvrdnje jer su druge dvije obrat po kontrapoziciji. 
 Primjer 8.10 Pokažimo da red
∞
n+2
∑ 3n2 + 4n + 5
n=1

divergira. Možemo koristiti Teorem 8.3.3 i uzeti harmonijski red bn = 1n :

n+2
3n2 +4n+5 1
lim 1
= .
n→∞
n
3
S obzirom da harmonijski red divergira, zadani red divergira. Mogli smo koristiti i
1 1
Teorem 8.3.2, uzeti an = 4n i bn = 3n2n+2
+4n+5
. Sada treba pokazati 4n ≤ 3n2n+2
+4n+5
odnosno
2 2
3n + 4n + 5 ≤ 4n + 8n. To se lako vidi. 

 Primjer 8.11 Pokažimo da red

∞
2 + sin n
∑ n2 + 2n + 3
n=1
konvergira. Sada Teorem 8.3.3 ne možemo koristiti zbog
 nepredvidljivog ponašanja
 brojni-
2+sin n 3
ka. No, možemo koristiti Teorem 8.3.2 i Primjer 8.5 n2 +2n+3 ≤ n(n+1) ili Primjer 8.8
 
2+sin n 3
2
n +2n+3
≤ n2 . 
 8.3 Redovi s nenegativnim članovima 11

8.3.2 D’Alembertov kriterij

Teorem 8.3.4 Neka je ∑∞
n=1 an red s nenegativnim članovima i neka postoji M ∈ N
tako da je an > 0 za n ≥ M.
1. Ako postoje N ∈ N, N ≥ M i q ∈ R, 0 < q < 1 takvi da vrijedi aan+1
n
≤ q za svaki
∞
n ≥ N tada je red ∑n=1 an konvergentan.
2. Ako postoji N ∈ N, N ≥ M takav da je aan+1
n
≥ 1 za svaki n ≥ N tada je red ∑∞
n=1 an
divergentan.

Dokaz. Pretpostavljamo da je N = M = 1.
1. Uvjet aan+1
n
≤ q nam daje a2 ≤ a1 q, a indukcijom se lako pokaže da vrijedi an ≤
n−1
a1 q . Teorem 8.3.2 i Primjer 8.2 nam daju konvergenciju.
2. Sada se indukcijom lako dobiva an ≥ a1 pa nam Teorem 8.2.2 daje divergenciju.


Napomena 8.5 Neoprezan čitatelj bi mogao pomisliti da nije potrebno uvoditi q u

Teorem 8.3.4. No, Primjer 8.7 (harmonijski red) nam daje divergentan red za koji je
an+1 n
an = n+1 < 1.

Teorem 8.3.5 Neka je ∑∞

n=1 an red s nenegativnim članovima, neka postoji M ∈ N tako
da je an > 0 za n ≥ M i neka je q = limn→∞ aan+1
n
.
1. Ako je q < 1 red ∑∞ a
n=1 n je konvergentan.
2. Ako je q > 1 red ∑∞n=1 an je divergentan.
3. Ako je q = 1 tada nema odluke i kriterij ne možemo primijeniti.

Dokaz. Pretpostavljamo da je M = 1.
1. Stavimo li ε = 12 (1 − q) > 0 u definiciju limesa, dobivamo da postoji N ∈ N takav
da n ≥ N daje an < q + ε = 1 − ε. Sada nam Teorem 8.3.4 daje da red ∑∞ n=1 an
konvergira.
2. Stavimo li ε = 12 (q − 1) > 0 u definiciju limesa, dobivamo da postoji N ∈ N takav
da n ≥ N daje an > q − ε = 1 + ε. Sada nam Teorem 8.3.4 daje da red ∑∞ n=1 an
divergira.
3. Redovi u Primjerima 8.7 i 8.8 imaju svojstvo da je q = 1. No, jedan konvergira, a
drugi divergira.


 Primjer 8.12 Pokažimo konvergenciju reda

∞
4 + 3 · (−1)n
∑ .
n=1 8n

Teorem 8.3.5 nam nije dobar jer limes q = limn→∞ aan+1

n
ne postoji. No, vrijedi

4+3·(−1)n+1
an+1 8n+1 1 4 + 3 · (−1)n+1 7
= 4+3·(−1)n
= · ≤
an 8 4 + 3 · (−1)n 8
8n

pa nam Teorem 8.3.4 daje da zadani red konvergira. 

 12 Poglavlje 8. Redovi
8.3.3 Cauchyjev kriterij
Teorem 8.3.6 Neka je ∑∞
n=1 an red s nenegativnim članovima. √
1. Ako postoje N ∈ N i q ∈ R, 0 < q < 1 takvi da vrijedi n an ≤ q za svaki n ≥ N
tada je red ∑∞
n=1 an konvergentan.
√
2. Ako je an ≥ 1 za beskonačno mnogo n ∈ N, tada je red ∑∞
n
n=1 an divergentan.

Dokaz. Pretpostavljamo da je N = 1.
√
1. Iz uvjeta n an ≤ q dobivamo an ≤ qn za svaki n ≥ 1. Sada koristimo da je geometrij-
ski red ∑∞ n
√n=1 q konvergentan i Poredbeni kriterij (Teorem 8.3.2).
2. Ako je n an ≥ 1 za beskonačno mnogo n ∈ N, tada nije zadovoljen Nužni uvjet
konvergencije (Teorem 8.2.2).

Napomena 8.6 Ne možemo izostaviti q iz tvrdnje q
teorema. Ponovno možemo koristiti
n 1
divergentni harmonijski red za koji vrijedi limn→∞ n = 1.

√
Teorem 8.3.7 Neka je ∑∞
n=1 an red s nenegativnim članovima i q = limn→∞
n a .
n
1. Ako je q < 1, red ∑∞
n=1 an je konvergentan.
2. Ako je q > 1, red ∑∞
n=1 an je divergentan.
3. Ako je q = 1 tada nema odluke i kriterij ne možemo primijeniti.

Dokaz. Pretpostavljamo da je M = 1.
√
1. Ako je q = limn→∞ n an < 1 tada za bilo koji ε < 1 − q postoji n(ε) nakav da za
√
n ≥ n(ε) vrijedi n an < q + ε = q1 < 1 pa možemo primijeniti Teorem 8.3.6 (za
N = n(ε)).
2. Sada uzimamo ε takav da je ε ≤ q − 1 pa postoji n(ε) takav da za n ≥ n(ε) vrijedi
√n a ≥ q − ε ≥ 1 odnosno a ≥ 1 pa Nužni uvjet konvergencije (Teorem 8.2.2) daje
n n
da red ∑∞ a
n=1 n divergira. q q
1 1 n 1 1
3. Za redove ∑∞ ∞
n=1 n i ∑n=1 n2 vrijedi limn→∞ n = 1 i limn→∞ n
n2
= 1. Prvi red je
divergentan, a drugi konvergentan.

 Primjer 8.13 Odredimo konvergenciju reda
∞  n
3n + 4
∑ .
n=1 5n + 6
√ 3n+4 3
Kako je q = limn→∞ n an = limn→∞ 5n+6 = 5 < 1 po Teoremu 8.3.7 zaključujemo da je
niz konvergentan. 

Napomena 8.7 Sada vidimo odnos teorema 8.3.6 i 8.3.7. Teorem 8.3.7 slijedi iz
Teorema 8.3.6, ali je lakši za koristiti.

 Primjer 8.14 Odredimo konvergenciju reda

2
1 n

∞
∑ 1− n .
n=1
√
Kako je q = limn→∞ n an = limn→∞ (1 − 1n )n = 1e , zaključujemo da je red konvergentan. 
 8.3 Redovi s nenegativnim članovima 13

8.3.4 Integralni kriterij

Teorem 8.3.8 Neka je ∑∞
n=1 an red s nenegativnim članovima i f (x) funkcija koja je
na nekom intervalu [N, ∞) padajuća, na svakom intervalu [b, c] ⊆ [N, ∞)R integrabilna i
∞
f (n) = an za n ≥ N. Tada je red ∑∞
n=1 an konvergentan ako i samo ako je N f (x) dx < ∞.

Dokaz. Prisjetimo se definicije integrabilne funkcije. Funkcija je integrabilna na intervalu

[a, b], ako postoji limes integralih suma, P(a, b) = limn→∞ ∑ni=1 f (xi∗ )∆x. Ako je funkcija
pozitivna, integral funkcije je jednak površini područja koje omed̄uje graf funkcije. Sada
to gledamo na intervalu [N, N + k]. Možemo zamisliti da je k = 3 kao na slici.
an

aN

aN+1
aN+2
aN+3

N N+1 N+2 N+3 n

Pretpostavimo da je red ∑∞n=1 an konvergentan i da je njegova suma jednaka S. Suma

aN ·1+aN+1 ·1+. . . aN+k−1 ·1 = SN+k−1 −SN−1 je jednaka površini opisanih pravokutnika
području omed̄enog grafom funkcije i x osi. To znači da je SN+k−1 − SN−1 ≥ P(N, N + k)
R N+k
gdje P(N, N + k) označava
R N
f (x) dx. Sada primijenimo limes kada k ide u beskonačno
i dobivamo S − SN−1 ≥ N∞ f R(x) dx. To znači da je N∞ f (x) dx < ∞.
R

Pretpostavimo sada da je N∞ f (x) dx < ∞. Suma aN+1 · 1 + aN+2 · 1 + . . . aN+k = SN+k −

SN je jednaka površini upisanih pravokutnika području omed̄enog grafom funkcije i x osi.
To znači da je SN+k −RSN ≤ P(N, N + k). Opet primijenimo limes kada k ide u beskonačno
i dobivamo S − SN ≤ N∞ f (x) dx. To znači da je red ∑∞ n=1 an konvergentan. 
R∞
Napomena 8.8 Teorem ne tvrdi da je ∑∞
n=1 a n = N f (x) dx. Dokaz teorema daje
R∞
ocjenu S − SN ≤ N f (x) dx ≤ S − SN−1 .

 Primjer 8.15 Sada ćemo analizirati konvergenciju generaliziranog harmonijskog reda

1 ∞ 1
∑∞n=1 n p za p ∈ R. Već znamo da harmonijski red ∑n=1 n divergira i da generalizirani
1
harmonijski red ∑∞ n=1 n2 konvergira. Koristeći Poredbeni kriterij lako možemo dobiti da
1
red ∑∞n=1 n p konvergira za p ≥ 2 i divergira za p ≤ 1. No, ne možemo zaključiti što se
dogad̄a za 1 < p < 2. Sada koristimo Integralni kriterij. Stavimo f (x) = x1p , N = 1 i
računamo 1∞ x1p dx,
R

1 1 1−p ∞ 1 1−p 1
Z ∞
p
dx = x  = lim x − za p 6= 1.
1 x 1− p 1 x→∞ 1 − p 1− p
Ako je p > 1 tada nepravi integral konvergira pa i naš red konvergira. Ako je p < 1, imamo
divergenciju. Za p = 1, takod̄er imamo divergenciju. 
 14 Poglavlje 8. Redovi

8.3.5 Primjeri
 Primjer 8.16 Pokažimo konvergenciju reda
∞
2 + sin n
∑ 4n
i=1
an+1
Najprije računamo omjer an ,
2+sin(n+1)
an+1 4n+1 2 + sin(n + 1)
= 2+sin n
= .
an 4n
4 · (2 + sin n)
Sada ne možemo primijeniti Teorem 8.3.5, ali možemo Teorem 8.3.4. Iz −1 ≤ sin x ≤ 1
slijedi
2 + sin(n + 1) 3
≤
4 · (2 + sin n) 4
pa nam Teorem 8.3.4 daje konvergenciju. Konvergenciju smo mogli dobiti i koristeći
Teorem 8.3.2 i Primjer 8.2 bn = 43n .




 Primjer 8.17 Ispitajmo konvergenciju reda

∞
n2 + n + 1
∑ 3 2 .
n=0 n + n + n + 1
1
Zadani red uspored̄ujemo s divergentnim harmonijskim redom ∑∞
n=1 n ,
n2 +n+1
n3 +n2 +n+1
lim 1
=1
n→∞
n
Sada nam Teorem 8.3.3 daje da zadani red divergira. Uočimo da zadani red "kreće" od
n = 0, a harmonijski od n = 1, no to za konvergenciju nije bitno. 

 Primjer 8.18 Dva prijatelja žive u gradovima koji su udaljeni 20 km. Jedan prijatelj ima
psa. Prijatelji istovreno krenu jedan drugom u susret hodajući brzinom 5 km h−1 , a pas
krene brzinom 10 km h−1 . Kada pas susretne drugog prijatelja, okrene se nazad i krene
svom vlasniku, a kada ga sretne, ponovno se okrene i tako nastavi dalje. Na kraju se svi
nad̄u na polovici puta. Koliki put je prešao pas?
Da bismo dobili put koji je prešao pas, potrebno je izračunati sumu reda. S obzirom da je
pas dvostruko brži od prijatelja, u prvoj dionici je prešao 23 · 20 km. Nakon toga su prijatelji
bili udaljeni 13 · 20 km pa je u drugoj dionici prešao 23 · 13 · 20 km. Sada se lako vidi da je put
koji je prešao pas jednak
!
2 2 1 2 1 2
 
2 1
20 + · + · + . . . = 20 · · = 20
3 3 3 3 3 3 1 − 13
No, postoji jednostavniji način da se riješi taj zadatak. Naime, prijatelji će se sresti nakon
2 sata, a pas za 2 sata prijed̄e 20 km.
Postoji anegdota da su taj zadatak pitali jednog poznatog matematičara. On je nakon 2
sekunde razmišljanja točno odgovorio. Kada su mu rekli da većina matematičara obično
zbraja sumu reda, on im je zbunjeno odovorio da je on to i napravio. Ostavljamo čitatelju
da sam procijeni koliko mu vremena treba da izračuna traženu sumu reda. 
8.3 Redovi s nenegativnim članovima 15

 Primjer 8.19 Odredimo konvergenciju reda

∞
1
∑ n ln n .
n=2

Primijenimo integralni kriterij i računamo

1
Z ∞ ∞
dx = ln(ln x) .

2 x ln x 0

Kako taj integral divergira, Integralni kriterij nam daje na zadani red divergira. 

1
Napomena 8.9 Već smo vidjeli da red ∑∞
n=1 n p konvergira za p > 1. No, mi smo sada
nazivnik povećali "jako malo", manje nego da smo napisali n1p za bilo koji p > 1 pa naš
1
red i dalje divergira. Slično se može pokazati (sada je 2∞ x·ln x·ln(ln
R ∞
x) dx = ln(ln x)|2 ) da
red
∞
1
∑ n · ln n · ln(ln n)
n=2

divergira. Mogli bismo ići i korak dalje i pokazati da red

∞
1
∑ n · ln n · ln(ln n) · ln(ln(ln n))
n=3

divergira.

 Primjer 8.20 Odredimo konvergenciju reda

∞
1
∑ n(ln n) p .
n=2

Koristimo integralni kriterij i računamo (za p 6= 1)

1 1
Z ∞
p
dx = (ln x)−p+1 |∞
2.
2 x(ln x) −p + 1
Dobiveni nepravi integral konvergira za −p + 1 < 0 odnosno za p > 1. Primjer 8.19 nam
kaže da red divergira za p = 1. Red divergira za p < 1. 

 Primjer 8.21 Odredimo konvergenciju reda

∞
1 · 3 · 5 · . . . · (2n − 1)
∑ .
n=1 2 · 4 · 6 · . . . · (2n)

Najprije se moramo odlučiti za konvergeciju ili divergenciju, a onda to pokušati dokazati.

U ovom primjeru članovi reda idu prema 0, ali sporo pa ćemo dokazivati da red divergira.
Napišemo li prva 3 člana reda dobivamo 12 , 38 i 16
5 1
pa ćemo dokazati da je an ≥ n+1 . Dokaz
1
se provodi indukcijom. Za n = 1, tvrdnja vrijedi. Pretpostavimo da je an ≥ n+1 . Kako
je an+1 = an · 2n+1 1 2n+1 1 1
2n+2 ≥ n+1 · 2n+2 ≥ n+2 za n ∈ N dobivamo tvrdnju an ≥ n+1 . Sada nam
Poredbeni kriterij (Teorem 8.3.2) daje da zadani red divergira. Uočimo da za uspored̄ivanje
1
koristimo red ∑∞ n=1 n+1 koji je divergentan. 
16 Poglavlje 8. Redovi

 Primjer 8.22 Odredimo konvergenciju reda

∞
cn · n!
∑ n .
n=1 n

za c ∈ R i c > 0. Primjenimo d’Alembertov kriterij (Teorem 8.3.5)

cn+1 ·(n+1)!
an+1 (n+1)n+1 c · nn c c
q = lim = lim cn ·n!
= lim = lim n+1 n
= .
n→∞ (n + 1)n


n→∞ an n→∞ n→∞ e
nn n

Sada vidim da za c > e, zadani red divergira, za c < e, zadani red konvergiramo, a za c = e,
nemamo odluku. Za c = e možemo primijeniti d’Alembertov kriterij (Teorem 8.3.4) jer je
an+1 e
= n+1 n > 1
an ( n )

za n ∈ N pa zadani red divergira (koristimo (1 + 1n )n < e, odnosno relaciju (8.4)). 

 Primjer 8.23 Odredimo konvergenciju reda

∞
2n
∑ .
n=1 n!

Ovaj red je pogodan za primjenu d’Alembertovog kriterija. Vrijedi

2n+1
(n+1)! 2
q = lim 2n = lim =0<1
n→∞ n→∞ n
n!

pa zadani red konvergira. 

 Primjer 8.24 Odredimo konvergenciju reda

∞
1
∑ √n2 + 2 .
n=1

1
Ovaj red se ponaša poput reda ∑∞ n=1 n pa pa predpostavljamo da divergira. Možemo
koristiti Poredbeni kriterij (Teorem 8.3.2) i iskoristiti
1 1 1
√ ≥√ = .
2
n +2 4n2 2n
1
S obzirom da red ∑∞n=1 2n divergira, divergira i zadani red. Takod̄er smo mogli koristiti
1
Teorem 8.3.3 i zadani red uspored̄ivati s harmonijskim redom ∑∞ n=1 n . 

 Primjer 8.25 Odredimo konvergenciju reda

∞ p
∑ n2 + 1 − n.
n=1

Zadani izraz možemo napisati u obliku

p 1
n2 + 1 − n = √ . (8.5)
n2 + 1 + n
8.3 Redovi s nenegativnim članovima 17

Sada koristimo Poredbeni kriterij (Teorem 8.3.3), uspored̄ujemo naš red s harmonijskim
1
redom, ∑∞n=1 n i dobivamo da zadani red divergira. Što dobivamo korakom (8.5)? Umjesto
početnog izraza koji ne razumijemo dobili smo razlomak u kojem je brojnik jednostavan, a
u nazivniku imamo "+" umjesto "-" pa nazivnik√ možemo uspore d̄ivati s 2n kada n ide u
2 1
beskonačno. Takod̄er smo mogli uočiti da je n + 1 − n > 3n i opet dobiti divergenciju. 
 Primjer 8.26 Odredimo konvergenciju reda
∞
1
∑ ln n .
n=2
Uočimo da članovi reda idu u 0 još sporije nego članovi harmonijskog reda, odnosno da
vrijedi
1 1
> .
ln n n
S obzirom da harmonijski red divergira, po Teormemu 8.3.2, zadani red divergira. 

 Primjer 8.27 Odredimo konvergenciju reda

∞
2n
∑ n2 .
n=1

Računamo limn→∞ aan+1

n
,
2n+1
(n+1)2 2
q = lim 2n = lim =2>1
n→∞ n→∞ n+1 2


n2 n
pa nam D’Alembertov kriterij (Teorem 8.3.5) daje da zadani red divergira. Takod̄er smo
mogli koristiti i Teorem 8.3.4. 

 Primjer 8.28 Odredimo konvergenciju reda

∞
3n · n3
∑ .
n=1 n!

Računamo limn→∞ aan+1

n
,
3n+1 ·(n+1)3 n+1 3


(n+1)! 3· n
q = lim 3n ·n3
= lim =0<1
n→∞ n→∞ n+1
n!
pa nam D’Alembertov kriterij (Teorem 8.3.5) daje da zadani red konvergira. 

 Primjer 8.29 Odredimo konvergenciju reda

2
n+1 n
∞ 
1
∑ 3n .
n=1 n
√
Računamo limn→∞ n an ,
s
2
n+1 n 1 n+1 n e
  
n 1
q = lim = lim = <1
n→∞ 3n n n→∞ 3 n 3
pa nam Cauchyjev kriterij (Teorem 8.3.7) daje da zadani red konvergira. 
18 Poglavlje 8. Redovi

 Primjer 8.30 Odredimo sumu reda

∞
ch n
∑ (−1)n+1 3n
.
n=1

Znamo da je ch n = 12 (en + e−n ) pa vrijedi

∞
1 ∞ n −n
ch n n+1 e + e
∑ (−1)n+1 n = ∑ (−1) =
n=1 3 2 n=1 3n
 n !
1 ∞  e n ∞ 1
∑ (−1)n+1 + ∑ (−1)n+1 .
2 n=1 3 n=1 3e
!
e 1  
1 3 3e 1 e 1
Tražena suma je + = + . 
2 1 + 3e 1 + 3e1 2 e + 3 3e + 1
 Primjer 8.31 Za koje vrijednosti pozitivnog realnog broja a konvergira red
√ √
∞
n3 + n2 − n3 + 1
∑ a
?
n=1 n
√ √
Brojnik i nazivnik najprije množimo s n3 + n2 + n3 + 1, a nakon toga dijelimo s n2 ,
∞
n2 − 1 ∞ 1 − n12
∑ √ √ =∑ q q .
n=1 na n3 + n2 + n3 + 1 n=1 na− 12 1+ 1 + 1+ 1
n n3

Sada nam poredbeni kriterij (Teorem 8.3.3) daje da zadani red konvergira za n − 12 > 1
odnosno za a > 23 . 

 Primjer 8.32 Odredimo konvergenciju reda

1
∞


(n + 1) ln 1 + 2n
∑ 2n
n=1

Računamo q = limn→∞ aan+1

n
,
1
(n+2) ln(1+ 2n+2 ) 1

n+2 √
2n+1 1 ln 1 + 2n+2 1 e 1
q = lim 1 = · lim = · √ = .
n→∞ (n+1) ln(1+ 2n ) 2 n→∞ ln 1 + 1 n+1
2 e 2
2n 2n

D’Alembertov kriterij (Teorem 8.3.5) nam daje da zadani red konvergira. 

 Primjer 8.33 Odredimo limes

1 + 5n
lim .
n→∞ 1 + 5 + 52 + . . . 5n−1 + 5n

Traženi limes je jednak

1 + 5n 1 + 5n
lim = 4 lim n+1
n→∞ 1−5n+1 n→∞ 5 −1
1−5

pa na kraju dobivamo 54 . 
 8.4 Redovi s realnim članovima 19

8.4 Redovi s realnim članovima

Problem konvergencije redova s realnim članovima može biti kompliciran. Zato gledamo
dva specijalna slučaja, apsolutno konvergentne redove i redove s alterniranim članovima.

8.4.1 Apsolutno konvergentni redovi

Definicija 8.4.1 Red je apsolutno konvergentan ako je red ∑∞

n=1 |an | konvergentan.
Red je uvjetno konvergentan ako je konvergentan, ali ne i apsolutno konvergentan. 

Teorem 8.4.1 Apsolutno konvergentan red ∑∞

n=1 an je konvergentan.

Dokaz. Definiramo dva niza, (bn ) i (cn ) izrazima

 
an ako je an ≥ 0 0 ako je an > 0
bn = , cn = .
0 ako je an < 0 −an ako je an ≤ 0

Nizovi (bn ) i (cn ) imaju nenegativne članove, an = bn − cn , bn ≤ |an | i cn ≤ |an |. Poredbeni

kriterij (Teorem 8.3.2) daje da redovi ∑∞ ∞
n=1 bn i ∑n=1 cn konvergiraju. Teorem 8.2.1 daje
∞
da red ∑n=1 an konvergira. 

Napomena 8.10 Sada možemo primijeniti kriterije konvergencije za redove s nenega-

tivnim članovima da bismo dobili apsolutnu konvergenciju, a tada i konvergenciju.

8.4.2 Alternirani redovi

Definicija 8.4.2 Alternirani red je red oblika ∑∞ n+1 a gdje je (a ) niz s nene-
n=1 (−1) n n
gativnim članovima. 

Teorem 8.4.2 — Leibnizov kriterij. Ako alternirani red ∑∞ n+1 a zadovoljava

n=1 (−1) n
nužni uvjet konvergencije (limn→∞ an = 0) i postoji N ∈ N takav da vrijedi an+1 ≤ an
za n ≥ N tada red ∑∞ n+1 a konvergira.
n=1 (−1) n

Dokaz. Stavimo N = 1. Niz parnih parcijalnih suma (S2n ) je rastući (S2(n+1) = S2n +
a2n+1 − a2n+2 ≥ S2n ) i ograničen odozgo s a1 (S2n = a1 + (−a2 + a3 ) + . . . (−a2n−2 +
a2n−1 ) − a2n ). To znači da niz (S2n ) konvergira k nekom realnom broju, recimo S2 . Slično
je niz neparnih parcijalnih suma (S2n+1 ) padajući (S2n+1 = S2n−1 − a2n + a2n+1 ≤ S2n−1 ) i
ograničen ododzdo s 0 (S2n+1 = (a1 − a2 ) + . . . (a2n−1 − a2n ) + a2n+1 ≥ 0)) pa konvergira
k nekom realnom broju, recimo S1 . Sada na izraz S2n+1 − S2n = a2n+1 primijenimo limn→∞
i koristeći limn→∞ an = 0 dobivamo S1 = S2 . Uočimo da je {Sn } = {S2n } ∪ {S2n−1 }. 

Napomena 8.11 Uočimo jedan detalj u dokazu. Lako se vidi da je S2n ≤ S ≤ S2m−1
za svaki n, m ∈ N, odnosno

S − S2n ≤ a2n+1 i S2m−1 − S ≤ a2m .

To znači da je pogreška |S − Sn | uvjek manja ili jednaka an+1 .

 20 Poglavlje 8. Redovi

Primjer 8.34 Alternirani harmonijski red ∑∞ n+1 1 = 1 − 1 + 1 − . . . zadovoljava


n=1 (−1) n 2 3
uvjete Leibnizovog kriterija pa je konvergentan. U slijedećem poglavlju ćemo vidjeti da je
n+1 1 = ln 2. Znamo da taj red uvjetno konvergentan (Primjer 8.7).
∑∞
n=1 (−1) n 

8.4.3 Permutacija članova redova

Imajući na umu Primer 8.34 vidimo da ne smijemo permutirati članove reda ∑∞ n=1 an . Već
∞ n+1 1
smo spomenuli da je suma alterniranog harmonijskog reda ∑n=1 (−1) n jednaka ln 2.
1 1
Lako se može vidjeti da redovi ∑∞ ∞
n=1 2n−1 i ∑n=1 2n divergiraju. Sada možemo izabrati bilo
koji S ∈ R i permutirati članove alterniranog harmonijskog reda tako da taj red konvergira
prema S. Prepostavimo da je S > 0. Najprije uzimamo pozitivne članove 1, 13 , 15 , . . . dok
suma ne preraste S. Nakon toga uzimamo negativne članove − 12 , − 14 , . . . dok suma ne
padne ispod S itd. Lako se vidi da dobiveni red konvergira prema S i da koristimo sve
članove početnog reda ∑∞ n+1 1 . U Vježbi 8.3 možemo vidjeti drugu permutaciju
n=1 (−1) n
članova tog reda i sukladno tome, drugu sumu reda.
U slučaju da je početni red ∑∞
n=1 an apsolutno konvergentan, to se ne može dogoditi.
Zainteresirani čitatelj lako može dokazati slijedeći teorem.
Teorem 8.4.3 Proizvoljna permutacija članova apsolutno konvergentnog reda ∑∞
n=1 an
neće promijeniti njegovu sumu.

8.4.4 Primjeri
 Primjer 8.35 Odredimo konvergenciju reda
∞
arc ctg n
∑ (−1)n √n + 1 .
n=1
Uočimo da je red alternirani, da brojnik izraza
arc ctg n
√ .
n+1
pada, da nazivnik raste pa izraz pada i da je limes izraza jednak 0. Kako su ispunjeni svi
uvjeti Leibizovog teorema (Teorem 8.4.2), red je konvergentan. 

 Primjer 8.36 Odredimo konvergenciju reda

∞ 7 · ( 27 − 1) · . . . · ( 27 − n + 1)
2
∑ .
n=0 n!
7 7 7 7
2 ·( 2 −1)·...·( 2 −n+1)


U Pododjeljku 9.3.4 ćemo definirati 2
n = n! , no to nam sada nije bitno.
Neka su an članovi reda. Tada vrijedi
7
−n 2
an+1 = an .
n+1
Uočimo da je red alternirani za n ≥ 5 i da je niz (|an |) padajući za n ≥ 2. Konačno
7
2· 52 · 32 · 21 (n − 4)! 105 1
|an | ≤ · n!
= · ,
1·2·3·4 4!
16 (n − 3) · (n − 2) · (n − 1) · n
a to nam daje limn→∞ an = 0. Sada nam Leibnizov kriterij kaže da naš red konvergentan.
7 √
U Odjeljku 9.3 ćemo vidjeti da je suma reda jednaka (1 + 1) 2 = 128. 
 8.5 Umnožak redova 21

 Primjer 8.37 Odredimo konvergenciju reda

∞
sin n
∑ 2
.
n=1 n
Uočimo da je red apsolutno konvergentan jer je
 
 sin n  1
 n2  ≤ n2 ,
 

1
a red ∑∞
n=1 n2 je konvergentan. To znači da je zadani red konvergentan. 

8.5 Umnožak redova

Umnožak redova se može definirati na razne načine. Mi ćemo rabiti Cacuchyjevu definiciju
umnoška redova.

Definicija 8.5.1 Umnožak redova ∑∞ ∞ ∞

n=1 an i ∑n=1 bn je red ∑n=1 cn gdje su članovi cn
definirani izrazom
n
cn = ∑ ak bn+1−k .
k=1

Dakle, c1 = a1 b1 , c2 = a1 b2 + a2 b1 itd. 

Teorem 8.5.1 Neka su ∑∞ ∞

n=1 an i ∑n=1 bn konvergentni redovi s nenegativnim člano-
vima i neka su A i B njihove sume. Tada je umnožak redova ∑∞
n=1 cn takod̄er konvergen-
tan i suma mu je C = AB.

Dokaz. Neka An , Bn i Cn parcijalne sume. S obzirom da je Cn ≤ An Bn ≤ AB i (Cn ) je

rastući, vidimo da je red ∑∞ ∞
n=1 cn konvergentan i C = ∑n=1 cn ≤ AB. S obzirom da vrijedi
An Bn ≤ C2n−1 dobivamo C = AB. 

Napomena 8.12 Neoprezan čitatelj bi mogao pomisliti da se uvjet nenegativnosti

n
∞ (−1)
članova an i bn može izostaviti. No, pogledajmo redove ∑∞ ∞
n=1 an = ∑n=1 bn = ∑n=1
√
n
n 1 n 1
koji su konvergentni. Tada vrijedi |cn | = ∑k=1 √ ∞
≥ ∑k=1 n = 1, pa ∑n=1 cn
k(n+1−k)
divergira po Nužnom uvjetu konvergencije (Teorem 8.2.2).

Uvjete Teorema 8.5.1 možemo oslabiti, no tada je dokaz nešto kompliciranijij pa ga

ispuštamo.
Teorem 8.5.2 — Mertensov teorem. Neka su ∑∞ ∞
n=1 an i ∑n=1 bn konvergentni redovi
od kojih je barem jedan apsolutno konvergentan i neka su A i B njihove sume. Tada je
umnožak redova ∑∞ n=1 cn takod̄er konvergentan i suma mu je C = AB.

n 1 n n 1
 Primjer 8.38 Neka je |x| < 1. Tada znamo da je ∑∞ ∞
n=0 x = 1−x i ∑n=0 (−1) x = 1+x .
2 n 1
Množenjem tih dvaju redova dobivamo ∑∞ n=0 (x ) = 1−x2 . Uočimo da drugi red ima
negativne članove pa ne možemo primijeniti Teorem 8.5.1, ali su oba reda apsolutno
konvergentna pa možemo prijmijeniti Mertensov teorem. 
 22 Poglavlje 8. Redovi
Napomena 8.13 Spomenimo još jedan teorem koji je dokazao Abel. Neka su ∑∞
n=1 an
i ∑∞ ∞
n=1 bn konvergentni redovi i neka su A i B njihove sume. Neka je ∑n=1 cn umnžak
redova ∑∞ ∞
n=1 an i ∑n=1 bn koji je konvergentan i neka je C njegova suma. Tada vrijedi
C = AB. Mogli smo koristiti i ovaj teorem u Primjeru 8.38.
1 n
 Primjer 8.39 Promotrimo red ∑∞
n=0 n! x za bilo koji x ∈ R. U slijedećem poglavlju ćemo
vidjeti da je suma tog reda jednaka ex . Lako možemo vidjeti da je dani red konvergentan
1 n
(korištenjem Teorema 8.3.5 (q = 0)) pa možemo pisati f (x) = ∑∞n=0 n! x . Sada računamo

∞ ∞ n
1 n ∞ 1 n 1 k n−k
∞
1 n!
f (x) f (y) = x
∑ n! ∑ n! y = ∑ ∑ k!(n − k)! x y = ∑ n! k!(n − k)! xk yn−k =
n=0 n=0 n=0 k=0 n=0

∞
1
= ∑ n! (x + y)n = f (x + y)
n=0

8.6 Primjeri
 Primjer 8.40 Napišimo broj r = 1.2343434 . . . = 1.23̇4̇ u obliku razlomka.
Možemo pisati
!
1 2
 
6 34 1
r = 1.2 + 0.034 + 0.00034 + . . . = + · + +... =
5 10 100 100
1
6 34 6 34 1 6 34 1 222 611
= + · 1001 = + · = + = = .
5 10 1 − 100 5 10 99 5 990 990 495

Dijeljenjem lako možemo provjeriti dobiveni rezultat. 

 Primjer 8.41 Odredimo konvergenciju reda

∞
n
∑ (−1)n+1 3n − 1 .
n=1

S obzirom da nije ispunjen Nužan uvjet konvergencije (Teorem 8.2.2), zadani red je
divergentan. 

8.7 Zadatci
Vježba 8.1 Za ovaj zadatak Vam osim papira i olovke trebaju jedan tepih u obliku
kvadrata i škare. Uzmite tepih, podijelite ga olovkom na 9 dijelova, izrežite središnji dio,
svaki od preostalih 8 dijelova ponovno podijelite na novih 9 dijelova i nastavite postupak
u beskonačno mnogo koraka. Nakon što završite rezanje, odredite površinu preostalog
dijela (koji se sada zove tepih Sierpinskog).

Vježba 8.2 Pokažite da je 0.9999 . . . = 0.9̇ = 1.

8.7 Zadatci 23
Vježba 8.3 Pogledajmo red (Teorem 9.3.4 i Napomena 9.2)

1 1 1 1 1 1
1 − + − + − + − . . . = ln 2.
2 3 4 5 6 7
1
Pomnožimo li taj red s 2 dobivamo

1 1 1 1 1 1 1 1
− + − + − + − . . . = ln 2.
2 4 6 8 10 12 14 2
Sada umetnemo nule. To ne mijenja konvergenciju,
1 1 1 1 1
0 + + 0 − + 0 + + 0 − + 0 + . . . = ln 2.
2 4 6 8 2
Zbrojimo li ovaj i početni red dobivamo
1 1 1 1 1 3
1 + − + + − + . . . = ln 2.
3 2 5 7 4 2
Sada vidimo da dobivamo isti red kao početni, ali s malo "izmješanim" članovima. No,
na desnoj strani je sada 32 ln 2. U čemu je problem?

n+1 n


Vježba 8.4 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=1 3n+1 .

1
Vježba 8.5 Izračunajte sumu reda ∑∞
n=1 .
n2 − 14

2 n−1
Vježba 8.6 Izračunajte sumu reda ∑∞
n=1 (e−1)2n .

(−1)n ·3n
Vježba 8.7 Odredite sumu reda ∑∞
n=1 7·5n .

sh (2n)
Vježba 8.8 Odredite sumu reda ∑∞
n=0 33n−1 .

Vježba 8.9 Odredite sumu reda ∑∞ n ch n

n=1 (−1) 3n .

1 2 2nπ
Vježba 8.10 Odredite sumu reda ∑∞
n=1 3n cos 3 .
√ √
n−√ n+7
Vježba 8.11 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=1 n n
.

1


Vježba 8.12 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=1 ln 1 + n .
 
n+1 sin n+1
Vježba 8.13 Ispitajte apsolutnu konvergenciju reda ∑∞
n=1 (−1) n3 +17
. Da li
ovaj red konvergira uvjetno?
1
Vježba 8.14 Koristeći integralni kriterij ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=1 .
n ln3 (2n)
24 Poglavlje 8. Redovi
√
Vježba 8.15 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=1 ln
n
n.

Vježba 8.16 Ako je red ∑∞ ∞ 2

n=0 an , je li red ∑n=0 an konvergentan?
√
Vježba 8.17 Ako je red ∑∞ ∞
n=0 an , je li red ∑n=0 an konvergentan?
√ √
Vježba 8.18 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=0 n + 1 − n.
n+1
Vježba 8.19 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=0 sin n2 +1 .

1
Vježba 8.20 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=0 sin n2 +1 .

n+1


Vježba 8.21 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=0 n ln n−1 .

n+1


Vježba 8.22 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=0 ln n−1 .

n n 2n+1 .


Vježba 8.23 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=0 n ln 2n

n 1
Vježba 8.24 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=0 2 sin 3n .

1 1
Vježba 8.25 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=0 2n cos 3n .
√
3
n +n +14 2
Vježba 8.26 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=0 √
4 7 3
.
n +n +1

cos(n2 +1)
Vježba 8.27 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=0 n2 +1
.
√
3 √
Vježba 8.28 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=0 n + 1 − 3 n.
√
3 2
√
3
Vježba 8.29 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=0 n + 1 − n2 .
√
5 √
Vježba 8.30 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=0 n + 1 − 5 n.
√
5 3
√
5
Vježba 8.31 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=0 n + 1 − n3 .
1
Vježba 8.32 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=2 n2 −1 .

1
Vježba 8.33 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=2 ln n .

1
Vježba 8.34 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=2 ln(ln n) .

(−1)n
Vježba 8.35 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=2 ln(ln n) .

1
Vježba 8.36 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=2 n(ln n) p , p > 0.
8.7 Zadatci 25
(−1)n
Vježba 8.37 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=2 n(ln n)2 .

n+2
Vježba 8.38 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=1
√ .
n2 n+1

(n+1)n
Vježba 8.39 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=1 n2n .

1


Vježba 8.40 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=1 1 − cos n .

1 n

n2
Vježba 8.41 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=1 3n n+1 .

ln(1+e−n )
Vježba 8.42 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=1 n .

sin(n2 +n+1)
Vježba 8.43 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=1 n2 +n+1
.
 
n 1
Vježba 8.44 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=1 (−1) tg √
3n .

Vježba 8.45 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞ n+1 n .

n=1 (−1) 3n−1
√ √
n+1− n−1
Vježba 8.46 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=1 n+2 .

n (2n+1)π
Vježba 8.47 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=1 n3 +1 sin 2 .

2
1 n+1 2n


Vježba 8.48 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=1 4n n .

(−1)n
Vježba 8.49 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=1 2n −n .

n 2n+1
n 2
Vježba 8.50 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=1 2 2
2n+2 .
 
n 2 1
Vježba 8.51 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=1 2 sin 3n − 3n+2 .

n√ arctg n
Vježba 8.52 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=1 (−1) n+1
.
√ √
4 2

Vježba 8.53 Ispitajte konvergenciju reda ∑∞
n=1 n + a − n + n + b u ovisnosti o
realnim parametrima a i b.
 9. Redovi potencija

9.1 Uvod
Definicija 9.1.1 Red potencija je izraz oblika
∞
∑ an(x − x0)n (9.1)
n=0

gdje su an , x0 ∈ R fiksirani realani brojevi, a x ∈ R. 

Na prvi pogled ovaj problem izgleda neusporedivo teži od prethodnog jer sada imamo
beskonačno mnogo redova koje moramo analizirati. No, već Teorem 9.2.1 nam kazuje da
je situacija puno jednostavnija i da je skup brojeva S za koje red (9.1) konvergira interval
sa središtem u x0 .
Nakon toga ćemo gledati funkcije
∞
f (x) = ∑ an(x − x0)n
n=0

definirane na skupu S. Neke primjere smo već vidjeli u prethodnom poglavlju. Npr.
∞
(−1)n
sin x = ∑ (2n + 1)! x2n+1. (9.2)
n=0
1 n
Sada je x0 = 0, a S = R. Geometrijski red 1−x = ∑∞ n=0 x je takod̄er razvijen oko točke
x0 = 0, a konvergira na intervalu (−1, 1).
Dobivene funkcije ćemo derivirati i integrirati. Npr., deriviranjem relacije (9.2), dobi-
vamo
∞
(−1)n 2n
cos x = ∑ x .
n=0 (2n)!
 28 Poglavlje 9. Redovi potencija

9.2 Definicija, osnovni primjeri i teoremi

Teorem 9.2.1 Red (9.1) konvergira apsolutno na intervalu (x0 − R, x0 + R) za neki
R ∈ [0, ∞]. Red (9.1) divergira na skupu R \ [x0 − R, x0 + R].

Definicija 9.2.1 R definiran u Teoremu 9.2.1 se zove polumjer konvergencije. Skup S

na kojem red (9.1) konvergira se zove područje konvergencije. 

Napomena 9.1 Uočimo da u Teoremu 9.2.1 nismo ništa rekli o rubnim točkama
intervala x0 − R i x0 + R. U tim točkama red može i konvergirati i divergirati. U
Primjeru 9.1, red konvergira u jednom rubu, ali divergira u drugom. Dakle, područje
konvergencije S sadrži interval (x0 − R, x0 + R) i još eventualno točke x0 − R i x0 + R.
Formulu za računanje polumjera konvergencije ćemo vidjeti u Teoremu 9.2.2. No,
polumjer konvergencije ćemo moći odrediti i bez korištenja formule i to ćemo vidjeti u
primjerima.

Dokaz. Radi jednostavnosti stavimo x0 = 0. Pretpostavimo da red (9.1) konvergira za neki

x1 ∈ R (takav x1 postoji jer red (9.1) konvergira za x1 = 0). Nužni uvjet konvergencije
nam daje limn→∞ an x1n = 0 pa postoji n0 ∈ N takav da za n ≥ n0 , |an ||x1 |n < 1. Uzmimo
bilo koji x ∈ R takav da je |x| < |x1 | odnosno |x|x|1 | = q < 1. Za n ≥ n1 vrijedi
|x|n
|an xn | = |an ||x1 |n n
< qn
|x1 |
pa red ∑∞ n
n=0 an x1 konvergira apsolutno po Poredbenom kriteriju (koristimo i konvergenciju
geometrijskog reda za q < 1). Stavljamo R = sup{x ∈ R | red (9.1) konvergira za x}.
Prisjetimo se da je supremum skupa, označen sa sup, najmanja gornja med̄a skupa. 
 Primjer 9.1 Odredimo područje konvergencije reda
∞
(−1)n n
∑ n x.
n=0
Teorem 9.2.1 nam daje da najprije gledamo apsolutnu konvergenciju, a nakon toga rubove
intervala. Koristeći d’Alembertov kriterij konvergencije dobivamo
n+1
|(−1)n+1 | |x|
n+1 n
q = lim |x|n
= lim |x| = |x|
n→∞ |(−1)n | n→∞ n + 1
n
pa je naš red apsolutno konvergentan za |x| < 1 i divergentan za |x| > 1. To znači da
je polumjer konvergencije jednak 1. Ostaje na još pogledati rubne točke −1 i 1. Za
x = −1, naš red postaje harmonijski red koji je divergentan. Za x = 1, dobivamo alternirani
harmonijski red koji je konvergentan. Dakle, područje konvergencije je skup S = (−1, 1]. 
9.2 Definicija, osnovni primjeri i teoremi 29

 Primjer 9.2 Odredimo područje konvergencije reda

∞
1
∑ n! xn
n=0

|x|
Ponovno koristimo d’Alembertov kriterij i sada je q = limn→∞ n+1 = 0. To znači da red
konvergira za svaki x ∈ R odnosno, R = ∞. 

Teorem 9.2.2 — Cauchy-Hadamardov teorem. Za polumjer konvergencije vrijedi

 
 an  1 1
R = lim 
 = p = p .
n→∞ an+1  limn→∞ |an | lim supn→∞ n |an |
n

Dokaz. Radi jednostavnosti stavimo x0 = 0. Da bismo dobili prvu formulu, dovoljno je

gledati apsolutnu konvergenciju i primjeniti D’Alembertov kriterij.
 an+1 xn+1 
   
 an+1 
q = lim   = |x| lim  .
n→∞ an xn  n→∞  an 
 
 an 
Red potencija konvergira ako je q < 1 odnosno |x| < limn→∞  an+1 . Da bismo dobili drugu
formulu, koristimo Cauchyjev kriterij.
p p
q = lim n |an xn | = |x| lim n |an |.
n→∞ n→∞

1√
Red potencija konvergira ako je q < 1 odnosno |x| < . Da bismo dobili treću
limn→∞ n |an |
formulu, najprije se moramo prisjetiti definicije limesa superior. Za neki niz (bn ) defi-
niramo lim supn→∞ bn = limn→∞ supm≥n {bm }. Takod̄er možemo reći da je lim supn→∞ bn
1 √
najveća točka gomilanja niza (bn ). Sada stavimo R = i vidimo da za svaki
lim supn→∞ n |an |
1 1
p
ε > 0 postoji nε takav da n ≥ nε daje √ n > R − ε odnosno n |an | < R−ε . Sada je
|an |

p
n
p |x|
|an xn | = |x| n |an | < , ∀n ≥ nε
R−ε
|x|
Za |x| < R − ε naš red potencija konvergira po Caucyjevom kriteriju (q = R−ε < 1). Kako
to možemo napraviti za svaki ε, R je polumjer konvergencije. 
 Primjer 9.3 Odredimo područje konvergencije reda
∞
1
∑ 3nn (x + 1)n.
n=0

Prva formula za R nam daje

 
  1
 an  
3n n
 n+1
R = lim  = lim   = 3 lim = 3.
   
n→∞ an+1  n→∞  1 n→∞ n
3n+1 (n+1)


Za x = −4 dobivamo alternirani harmonijski red koji je konvergentan, a za x = 2 divergen-

tan harmonijski red. To znači da je područje konvergencije interval [−4, 2). 
30 Poglavlje 9. Redovi potencija

 Primjer 9.4 Odredimo područje konvergencije reda

∞
∑ n!xn.
n=0

Prva formula nam daje R = 0 pa je područje konvergencije samo točka 0. 

 Primjer 9.5 Odredimo područje konvergencije reda

∞
∑ (1 + (−1)n)n (x − 3)n.
n=0
p
Prve dvije formule za R ne možemo
koristiti, ali je lim supn→∞ n |an | = 2 pa je područje
konvergencije interval 3 − 21 , 3 + 21 (u rubovima redovi divergiraju po Nužnom uvjetu
konvergencije). 

 Primjer 9.6 Odredimo područje konvergencije reda

∞
xn
∑ √ .
n=1 2 n + 1

Cauchy—Hadamardov teorem (Teorem 9.2.2) nam daje

  1
√ √
 an  2 n 2 n+1+1
R = lim 
  = lim = lim √ =1
n→∞ an+1  n→∞ √ 1 n→∞ 2 n + 1
2 n+1+1

Ostaje provjeriti rubove. Za x = 1, dobivamo red ∑∞ √1

n=1 2 n+1 koji je divergentan (možemo
koristiti Poredbeni kriterij (Teorem 8.3.3) i divergentan red ∑∞ √1
n=1 n ). Za x = −1 dobivamo
(−1) n
red ∑∞ √
n=1 2 n+1 koji je konvergentan (svi uvjeti Leibnizovog kriterija (Teorem 8.4.2) su
zadovoljeni). Dakle, područje konvergencije je interval [−1, 1). 

 Primjer 9.7 Odredimo područje konvergencije reda

∞
3n x n
∑ (3n − 2)2n .
p
n=1

Možemo primijeniti Cauchy—Hadamardov teorem kao u prethodnom zadatku, a možemo

direktno primijeniti d’Alembertov kriterij (Teorem 8.3.4). Ovaj put ćemo primijeniti
Teorem 8.3.4. Najprije odred̄ujemo interval na kojem red konvergira apsolutno,
 n+1 n+1 
   √3 x  √
 an+1  
(3n+1)2n+1
 3|x| 3n − 2 3|x|
q = lim   = lim  = lim √ · √ = √ .
 
n n
n→∞  √ 3 x

n→∞ an   n→∞ 2 3n + 1 2
 (3n−2)2n 
√
3|x| 2
To znači da red konvergira apsolutno za √
2
< 1 odnosno za |x| < 3 = R. Ostaje još
√
pogledati rubove intervala. Za x = − 23 svi uvjeti
√
Leibnizovog teorema (Teorem 8.4.2)
3 √ 1
su ispunjeni pa zadani red konvergira. Za x = 2 dobivamo red ∑∞ n=1 (3n−2) koji je
h √ √ 
divergentan. To znači da je područje konvergencije interval − 32 , 32 . 
 9.3 Taylorov red elementarnih funkcija 31

9.3 Taylorov red elementarnih funkcija

U prethodnom odjeljku smo govorili o redovima potencija i vidjeli da red potencija oblika
n
∑∞n=0 an (x − x0 ) konvergira na intervalu S (području konvergencije) oko x0 i time definira
funkciju f (x) = ∑∞ n
n=0 an (x − x0 ) na S. Tada smo se koncentrirali na odred̄ivanje područja
konvergencije S. Sada želimo nešto reći o vezi funkcija i redova potencija. Ako nasumice
izaberemo koeficijente, odred̄ivanje područja konvergencije ne mora biti težak problem,
ali odred̄ivanje funkcije koja je dana tim redom može biti puno teže.
 Primjer 9.8 Odredimo funkciju koja je zadana redom

1 + 2x + 3x2 + x3 + 2x4 + 3x5 + x6 + 2x7 + 3x8 + . . . .

Za odred̄ivanje polumjera√konvergencije možemo koristiti Cauchy-Hadamardov teorem.
S obzirom da je limn→∞ n 3 = 1, R = 1. Red divergira za x = −1 i x = 1 (zbog Nužnog
uvjeta konvergencije) pa je područje konvergencije interval (−1, 1). Sada se prisjetimo
geometrijskog reda i pišemo
1 2x 3x2
1+x3 +x6 +. . . = , 2x+2x4 +2x7 +. . . = 3x2 +3x5 +3x8 +. . . =
1 − x3 1 − x3 1 − x3
2
Dobivamo f (x) = 1+2x+3x
1−x3
. Uočimo da je red na intervalu (−1, 1) apsolutno konvergentan
pa članove reda možemo proizvoljno permutirati. 

Nas više zanima drugi smjer. Zadanu funkciju hoćemo razviti u red potencija. Kako to
možemo napraviti? Osim geometrijskog reda (prethodni primjer), mi ne znamo razviti u
red potencija niti jednu drugu funkciju. Rješenje tog problema nam daje Taylorova formula.
Ona nam govori kako napisati funkciju u obliku polinoma i ostatka. Mi ćemo sada taj
polinom pretvarati u red i paziti da ostatak ide u 0. S obzirom da nam trebaju derivacije
reda n, za svaki n ∈ N, moramo definirati odgovarajući skup funkcija.

Definicija 9.3.1 Neka je S neki podskup of R. Ako funkcija f ima sve derivacije u
svim točkama skupa S, tada kažemo da je glatka. Skup svih glatkih funkcija na S
označavamo s C∞ (S). Ako glatku funkciju na S možemo razviti u red potencija oko bilo
koje točke skupa S tada kažemo da je ona analitička. Skup svih analitičkih funkcija na
S označavamo s Cω (S). 

Definicija 9.3.2 Neka je S ⊆ R, x0 ∈ S i f ∈ Cω (S). Tada se red

∞
f (n) (x0 ) f 00 (x0 )
∑ (x − x0 )n = f (x0 ) + f 0 (x0 )(x − x0 ) + (x − x0 )2 + . . . (9.3)
n=0 n! 2!

zove Taylorov red funkcije f oko točke x0 . Ako je x0 = 0, tada se rabi izraz Maclauri-
nov red. 

Dakle, Taylorov red je red potencija za analitičke funkcije. Teorem 9.4.2 će nam reći da
nema drugih redova za analitičke funkcije. Nećemo više analizirati vezu redova potencija i
glatkih (analitičkih) funkcija. Spomenimo još Borelovu lemu koja kaže da svakom nizu
koeficijenata možemo pridružiti glatku (ne nužno analitičku) funkciju čije derivacije u
x0 = 0 su jednake zadanim koeficijentima.
 32 Poglavlje 9. Redovi potencija

Neoprezni čitatelj bi mogao pomisliti da je svaka glatka funkcija ujedno i analitička

odnosno da su skupovi C∞ (S) i Cω (S) jednaki. Tipičan primjer je funkcije koja je glatka,
ali ne i analitička je funkcija
(
− 12
e x , x 6= 0
f (x) = .
0, x = 0

Ona ima sve derivacije u 0 i sve su jednake 0, ali red potencija kojemu su svi koeficjenti
jednaki 0 daje 0 za svaki x ∈ R, a ne našu funkciju f . Ipak, elementarne funkcije (polinomi,
eksponencijalne, logaritamske, trigonometrijske funkcije) su analitičke. Osim toga, zbroj,
umnožak i kompozicija analitičkih funkcija je opet analitička funkcija.
Prisjetimo se sada Taylorove formule koja nam daje razvoj analitičkih funkcija u red
potencija.
Teorem 9.3.1 Neka je S ⊂ R i f ∈ C∞ (S), x0 ∈ S i N ∈ N. Tada vrijedi

N
f (n) (x0 )
f (x) = ∑ (x − x0 )n + RN (x) = TN (x) + RN (x).
n=0 n!

Ostatak RN (x) ima oblik

f (N+1) (c)
RN = (x − x0 )N+1 , c ∈ (x0 , x)
(N + 1)!

Da bi Taylorov polinom Tn (x) težio redu kako se N sve više povećava, nužno je i dovoljno
da ostatak RN teži u 0 za x ∈ S. Dakle, u primjerima ćemo imati izraz oblika
lim RN (x)
N→∞

za x ∈ S. Bitno je uočiti da najprije fiksiramo x i gledamo limes kada N ide u beskonačno

za taj fiksirani x. Skup S će se sastojati od onih x za koje je taj limes jednak 0.

9.3.1 f (x) = ex
Eksponencijalna funkcija f (x) = ex je najvažnija funkcija u matematici. Razvijamo je oko
x0 = 0. Znamo da je f (n) = ex za svaki n ∈ N ∪ {0} i e0 = 1 pa Taylorov red ima oblik
∞
1 2 1 3 1
ex = 1 + x + x + x + . . . = ∑ xn .
2! 3! n=0 n!

Ostaje odrediti skup S. Dakle gledamo ostatak RN , fiksiramo x i računamo

ec
lim RN (x) = lim xN+1 .
N→∞ N→∞ (N + 1)!

Kako je ovaj limes jednak 0 za svaki x, dobivamo da je S = R.

Ako gornji račun nije jasan čitatelj može zamisliti neki broj, npr. x = 10 pa naš ostatak
ec 10N+1
prelazi u RLN (10) = (N+1)! 10N+1 < e10 (N+1)! jer je f (x) = ex rastuća funkcija odnosno
ec < e10 za c < 10. Sada se lako vidi da naš ostatak ide u 0 kada N ide u ∞. Kako to
možemo napraviti za svaki x ∈ R, dobivamo našu tvrdnju da je S = R. Dakle vrijedi
9.3 Taylorov red elementarnih funkcija 33

Teorem 9.3.2 Taylorov red eksponencijalne funkcije f (x) = ex oko točke x0 = 0 ima
oblik
∞
1 1 1
f (x) = ex = 1 + x + x2 + x3 + . . . = ∑ xn (9.4)
2 6 n=0 n!

za svaki x ∈ R.
Za x = 1 dobivamo
1 1 1 1
e = e1 = 1 + 1 + + + + +....
2 6 24 120
Za x = −1 dobivamo
1 1 1 1 1
= e−1 = 1 − 1 + − + − +....
e 2 6 24 120
Formula (9.4) nam daje
1 1
f (−x) = e−x = 1 − x + x2 − x3 + . . . (9.5)
2 6
za svaki x ∈ R. U Primjeru 8.39 smo pokazali da vrijedi ex ey = ex+y .
Formule (9.4) i (9.5) možemo iskoristiti za računanje funkcija sh x i ch x. Vrijedi

ex − e−x 1 1 5 ∞
1
sh x = = x + x3 + x +... = ∑ x2n+1
2 6 120 n=0 (2n + 1)!

i
ex + e−x 1 1 ∞
1 2n
ch = = 1 + x2 + x4 + . . . = ∑ x
2 2 24 n=0 (2n)!

za sve x ∈ R.
Promotrimo diferencijalnu jednadžbu

f 0 (x) = f (x) (9.6)

i pretpostavimo da je f (x) analička funkcija oblika

∞
2
f (x) = a0 + a1 x + a2 x + . . . = ∑ an x n .
n=0

U slijedećem odjeljku ćemo vidjeti da funkciju f (x) možemo derivirati "član po član" pa
vrijedi
∞
f 0 (x) = a1 + 2a2 x + 3a3 x2 + . . . = ∑ (n + 1)an+1xn.
n=1

1
Uvrstimo li ove razvoje u (9.6) dobivamo an+1 = n+1 an . Sada stavimo a0 = C dobivamo
1
an = C n! , a to je upravo red potencija eksponencijalne funkcije f (x) = ex .
34 Poglavlje 9. Redovi potencija

Razvoj (9.4) se može primijeniti i na kompleksne brojeve. Stavimo li ix umjesto x u

(9.4) i primjenimo Eulrovu formulu dobivamo

1 1 1
cos x + i sin x = eix = 1 + ix − x2 − ix3 + x4 + . . . .
2 6 4!

Uskoro ćemo vidjeti da je cos x = 1 − 12 x2 + 4!1 x4 + . . . te sin x = x − 16 x3 + . . .. Stavimo li

x = iπ, u (9.4) dobivamo
 
1 2 1 4 1 6 1 3 1 5
cos π + i sin π = −1 = 1 − π + π − π +...+i π − π + π −... .
2 24 720 6 120

Konvergencija bi bila brža kada bismo umjesto π uzeli neki manji broj. Spomenimo samo
n (−1)n 2n+1
da je ∑5n=0 (−1) 2n 5
(2n)! π = −1.0018 i ∑n=0 (2n+1)! π = −0.0004.
Možemo ići još korak dalje i primijeniti (9.4) na matrice (s realnim ili kompleksnim
elementima). Ako je matrica A oblika
 
0 1
A= ,
−1 0

tada je
     
2 −1 0 3 0 −1 4 1 0
A = , A = i A = = I2
0 −1 1 0 0 1

odnosno
       
4n 1 0 4n+1 0 1 4n+2 −1 0 4n+3 0 −1
A = I2 = ,A = ,A = iA =
0 1 −1 0 0 −1 1 0

za n ∈ N ∪ {0} pa je

1 1 1
exA = I2 + xA + x2 A2 + x3 A3 + x4 A4 + . . . =
2 6 24
1 − 21 x2 + 24
1 4
x − 16 x3 + . . .
   
x −... cos x sin x
= = = A(x).
−x + 16 x3 − . . . 1 − 12 x2 + 24
1 4
x −... − sin x cos x

Dobivamo da se grupa koja se sastoji od matrica A(x) (det A(x) = 1) može dobiti ekspo-
nencijalnim preslikavanjem algebre generirane matricom A (det A = 0). Spomenimo da
se eksponencijalnim preslikavanjem matrice traga 0 uvijek preslikavaju u matrice čija je
determinanta jednaka 1. Lako se može provjeriti da vrijedi
 −1
e−xA = exA = A(−x).

Zainteresiran čitatelj može naći generalizaciju gornjih tvdnji u bilo kojoj knjizi koja se bavi
Liejevim grupama i algebrama. U našem primjeru, grupa koja se sastoji od matrica A(x) je
Liejeva grupa (i izgleda poput jedinične kružnice) a njena algebra je algebra generirana
matricom A (i izgleda poput pravca).
 9.3 Taylorov red elementarnih funkcija 35

9.3.2 f (x) = sin x i g(x) = cos x

Promotrimo sada funkciju f (x) = sin x. Opet ćemo staviti x0 = 0 i računati derivacije od
funkcije f (x). Kako je f 0 (x) = cos x, f 00 (x) = − sin x, f 000 (x) = − cos x i f (4) (x) = sin x
dobivamo f (0) = 0, f 0 (0) = 1, f 00 (0) = 0, f 000 (0) = −1 i f (4) (0) = 0 odnosno f (2n) (0) = 0,
f (4n±1) (0) = ±1 te vrijedi

1 1 5
f (x) = sin x = x − x3 + x −....
6 120
Sličan račun nam daje

1 1
g(x) = cos x = 1 − x2 + x4 − . . . .
2 24

Ostaje još odredti područje konvergencije. Račun ćemo provesti samo za funkciju f (x) =
sin x. Gledamo ostatak RLN napisan u Lagrangeovom obliku, fiksiramo x i računamo

f (N+1) (c) N+1

lim RN (x) = lim RLN (x) = lim x .
N→∞ N→∞ N→∞ (N + 1)!

Kako je ovaj limes jednak 0 za svaki x (| f (N+1) (c)| ≤ 1), dobivamo da je S = R. To nam
daje slijedeći teorem.
Teorem 9.3.3 Taylorovi redovi trigonometrijskih funkcija f (x) = sin x i g(x) = cos x
oko točke x0 = 0 imaju oblik

1 1 5 ∞
(−1)n 2n+1
f (x) = sin x = x − x3 + x −... = ∑ x
6 120 n=0 (2n + 1)!

i
1 1 ∞
(−1)n 2n
g(x) = cos x = 1 − x2 + x4 − . . . = ∑ x
2 24 n=0 (2n)!

za svaki x ∈ R.
Ovi redovi brzo konvergiraju. Npr. za x = 0.1 dobivamo

1 1
0.1 − 0.13 + 0.15 = 0.099833416666,
6 120
a sin 0.1 = 0.99833416647.
Koristeći ove redove, lako se vidi da je

sin x 1 − cos x 1
lim =1 i lim = .
x→0 x x→0 x2 2

Sada lako možemo izvesti i neke složenije formule, npr limx→0 sinxx−x
3 = − 61 . Ova formula
se lako može dokazati korištenjem l’Hospitalovog pravila.
 36 Poglavlje 9. Redovi potencija

9.3.3 f (x) = ln(1 + x) i g(x) = ln(1 − x)

Funkcija f (x) = ln x nije definirana za x = 0 pa gledamo funkciju f (x) = ln(1 + x). Lako se
vidi da je f 0 (x) = 1+x
1
, f 00 (x) = (−1)(1+x)−2 i f 000 (x) = (−1)(−2)(1+x)−3 , a indukcijom
se može pokazati da je

f (n) (x) = (−1)n−1 (n − 1)!(1 + x)−n .

Red razvijamo oko točke x0 = 0 i dobivamo f (n) (0) = (−1)n−1 (n − 1)! odnosno
∞
1 2 1 3 1 4 1
f (x) = ln(1 + x) = x − x + x − x + . . . = ∑ (−1)n−1 xn .
2 3 4 n=1 n

Nećemo računati područje konvergencije. Samo ćemo reći da je ostatak ide u 0 za

x ∈ (−1, 1). Spomenimo još da se korištenjem kriterija iz prethodnog poglavlja lako vidi
apsolutna konvergencija na intervalu (−1, 1) te da red konvergira za x = 1 (korištenjem
Leibnizovog kriterija). Med̄utim, radi jednostavnosti, spominjat ćemo konvergenciju samo
na intervalu (−1, 1). Ako umjesto x stavimo −x dobivamo funkciju g(x) = ln(1 − x). Time
smo dobili slijedeći teorem.
Teorem 9.3.4 Taylorovi redovi funkcija f (x) = ln(1 + x) i g(x) = ln(1 − x) imaju oblik

∞
1 1 1 1
f (x) = ln(1 + x) = x − x2 + x3 − x4 + . . . = ∑ (−1)n−1 xn
2 3 4 n=1 n

i
∞
1 1 1 1
g(x) = ln(1 − x) = −x − x2 − x3 − x4 + . . . = − ∑ xn .
2 3 4 n=1 n

za x ∈ (−1, 1).

Napomena 9.2 Spomenimo još jednom da je područje konvergencije reda funkcije

f (x) interval (−1, 1] i to se dobije korištenjem Abelovog teorema (Teorem 9.4.3).

9.3.4 f (x) = (1 + x)α , α ∈ R

Najprije moramo definirati binomne koeficijente.

Definicija 9.3.3 Neka je α ∈ R. Tada definiramo

 
α α(α − 1) . . . (α − n + 1)
= . (9.7)
n n!

za n ∈ N ∪ {0}. 

Napomena 9.3 Uočimo da se definicija podudara s uobičajenom definicijom binom-

nih koeficijenata za α ∈ N ∪ {0} i α ≥ n.
9.3 Taylorov red elementarnih funkcija 37

 Primjer 9.9 Formula (9.7) nam daje

1
· (− 12 )
    1
2 2·1·0 −2 (−2) · (−3) 2 2 1
= = 0, = = −3, = =− ,
3 6 2 2 2 2 8



Takod̄er vrijedi α0 = 1 i α1 = α za svaki α ∈ R. 

Sada razvijamo funkciju f (x) = (1 + x)α oko točke x0 = 0. Lako se vidi da je

f 0 (x) = α(1 + x)α−1 , f 00 (x) = α(α − 1)(1 + x)α−2 i f 000 (x) = α(α − 1)(α − 2)(1 + x)α−3 ,
a indukcijom se dobiva
f (n) (x) = α . . . (α − n + 1)(1 + x)α−n .
Sada uvrštavamo x0 = 0 i dobivamo
f (n) (0) = α . . . (α − n + 1)
pa Taylorov red funkcije f (x) = (1 + x)α oko točke x0 = 0 ima oblik
∞  
α α · (α − 1) 2 α n
f (x) = (1 + x) = 1 + αx + x +··· = ∑ x .
2 n=0 n

Nećemo računati područja konvergencije. Dakle, dobivamo

Teorem 9.3.5 Taylorov red funkcije f (x) = (1 + x)α oko točke x0 = 0 ima oblik
 
∞
α α n
f (x) = (1 + x) = ∑ x (9.8)
n=0 n

za x ∈ (−1, 1).

Napomena 9.4 S obzirom da je m

n = 0 za m, n ∈ N ∪ {0} i m < n, (9.8) je generali-
zacija Binomnog teorema.

Napomena 9.5 Može se pokazati da (9.8) konvergira u x = 1 za α > −1 i u x = −1

za α ≥ 0. U Primjeru 8.36 smo vidjeli da (9.8) konvergira u x = 1 za α = 27 .
1
√
 Primjer 9.10 Za α =
2 dobivamo razvoj funkcije f (x) = 1 + x oko točke x0 = 0,
√ 1 1 1 5 4
f (x) = 1 + x = 1 + x − x2 + x3 − x +....
2 8 16 128
Za α = − 21 dobivamo
1 1 3 5
g(x) = √ = 1 − x + x2 − x3 + . . .
1+x 2 8 16
Lako se vidi da je 2 f 0 (x) = g(x). O tome ćemo govoriti u slijedećem odjeljku. Stavimo li
α = −1 i −x umjesto x dobivamo
1
= (1 − x)−1 = 1 + x + x2 + x3 + . . . ,
1−x
a to je upravo formula za geometrijski red (8.2). 
 38 Poglavlje 9. Redovi potencija

9.4 Deriviranje i integriranje redova potencija

U Uvodu smo već komentirali da red potencija funkcije f (x) = sin x možemo derivirati
"član po član". Slijedeći teorem kaže da se to uvijek dogad̄a.
Teorem 9.4.1 Neka je f analitička funkcija i neka je
∞
2
f (x) = a0 + a1 (x − x0 ) + a2 (x − x0 ) + . . . = ∑ an(x − x0)n
n=0

njezin red potencija s polumjerom konvergencije R. Tada je Taylorov red derivacije

f 0 (x) dan izrazom
∞
f 0 (x) = a1 + 2a2 (x − x0 ) + 3a3 (x − x0 )2 + . . . = ∑ nan(x − x0)n−1
n=1
R
i polumjer konvergencije je isti R. Takod̄er je Taylorov red integrala f (x) dx dan
izrazom
∞
1 1
Z
f (x) dx = C + a0 (x − x0 ) + a1 (x − x0 )2 + . . . = C + ∑ an (x − x0 )n+1 (9.9)
2 n=0 n + 1

i polumjer konvergencije je opet isti R.

Napomena 9.6 U teoremu se spominje samo polumjer konvergencije, ali ne i po-

dručje konvrgencije S. Naime, područje konvergencije se može promijniti. Taylorov
1
red funkcije f (x) = 1−x , (8.2),
R
konvergira na intervalu (−1, 1), ali odgovrarajući in-
tegral, Taylorov red funkcije f (x) dx = C − ln |1 − x| konvergira na intervalu [−1, 1)
(Pogledajte Napomenu 9.2).

Napomena 9.7 Kada kažemo integral, mislimo na skup funkcija i pišemo konstantu
C. U teoremu se koriste dva integriranja: funkcije i reda. Zbog toga bismo (9.9) mogli
1 n+1 gdje je F(x) neka izabrana
pisati u obliku F(x) + K = C + ∑∞ n=0 n+1 an (x − x0 )
primitivna funkcija, a K ∈ R. To nam daje
∞
1
F(x) = C − K + ∑ an (x − x0 )n+1
n=0 n + 1

Dakle, ako hoćemo odrediti Taylorov red neke izabrane primitivne funkcije F(x),
moramo odrediti C − K, a to ćemo ponovno označavati sa C. Jedan način za odred̄ivanje
konstantiR C je uvrštavanje odred̄enih vrijednosti za x. Prvi izbor je x = x0 . Ako imamo
1
integral 1−x dx i izaberemo primitivnu funkciju F(x) = − ln |1 − x|, dobivamo
∞
1 n+1
F(x) = − ln |1 − x| = C + ∑ x .
n=0 n + 1

1 n+1
Sada uvrštavamo x = 0 i dobivamo C = 0 odnosno ln |1 − x| = − ∑∞
n=0 n+1 x , a to
smo vidjeli u Teoremu 9.3.4.
9.4 Deriviranje i integriranje redova potencija 39

 Primjer 9.11 Teorem 9.4.1 možemo koristiti i za odred̄ene integrale. Odredimo odred̄eni
integral
Z 0.1
1
dx.
0 1 + x2
1
Funkciju f (x) = 1+x2
razvijamo u red i dobivamo

1
= 1 − x2 + x4 − x6 + . . . (9.10)
1 + x2
pa je
Z 0.1 Z 0.1
1
dx = (1 − x2 + x4 − x6 + . . .) dx = . . . =
0 1 + x2 0
1 1 1
= 0.1 − · 0.13 + · 0.15 − · 0.17 + . . . .
3 5 7
Koristeći napisana prva četiri članova dobivamo da je dani integral približno jednak
0.09966865238, a koristeći Napomenu 8.11 dobivamo da je greška manja od 19 · 0.19 . S
R 1
obzirom da je 1+x 2 dx = arctan x + C dobivamo da je točna vrijednost danog integrala
arctan 0.1 = 0.09966865249. 

 Primjer 9.12 Odredimo sumu reda

∞
1 2 3 n
+ + +... = ∑ n.
2 4 8 n=1 2

Promotrimo sumu geometrijskog reda (8.2)

∞
1
1 + x + x2 + x3 + . . . = ∑ xn = 1 − x .
n=0

Da bismo dobili "n" u brojniku, dovoljno je derivirati izraze i pomnožiti ih s x,

∞
x
x + 2x2 + 3x3 + . . . = ∑ nxn = (1 − x)2 .
n=1

∞ 1
1 n 2
Ostaje još uvrstiti x = 2 (red konvergira na (−1, 1)). Dobivamo ∑ n =
2 = 2. 

n=1 2 1 − 12

Napomena 9.8 Uočimo da smo u prethodnom primjeru funkciju i red množili s x.

Najlakši način da se uvjerimo da je postupak opravdan je da funkciju x napišemo u
obliku (apsolutno konvergentnog) reda x = 0 + 1 · x + 0 · x2 + . . . i da na množenje s x
gledamo kao na množenje redova (Mertensov teorem, Teorem 8.5.2). Takod̄er bismo
mogli gledati Taylorov red funkcije x f (x) i iskoristiti formulu

(x f (x))(n) = n f (n−1) (x) + x f (n) (x).

Ostaje nam još uvrstiti x = 0.

40 Poglavlje 9. Redovi potencija

 Primjer 9.13 Odredimo sumu reda

∞ 2
1 4 9 n
+ + +... = ∑ n.
2 4 8 n=1 2
Ponovno ćemo početi sa sumom geometrijskog reda (8.2)
∞
1
1 + x + x2 + x3 + . . . = ∑ xn = 1 − x .
n=0
Da bismo dobili "n2 " u brojniku, dva puta ćemo ponoviti postupak iz prethodnog zadatka.
Najprije ćemo jednom derivirati izraze i pomnožiti ih s x,
∞
x
x + 2x2 + 3x3 + . . . = ∑ nxn = (1 − x)2 ,
n=1
a zatim još jednom,
∞
2 3 x(1 + x)
x + 4x + 9x + . . . = ∑ n2xn = (1 − x)3 . (9.11)
n=1
1 1


1 n2 ∞
2 1+ 2
Ostaje još uvrstiti x = Dobivamo ∑ n =
2.
3 = 6.
n=1 2 1 − 12
Mogli bismo promijeniti red koraka i početni red potencija najprije dva puta derivirati
pa onda množiti s x2 . Dakle druga derivacija geometrijskog reda (8.2) ima oblik
∞
2
2 + 6x + 12x2 + 20x3 + . . . = ∑ n(n − 1)xn−2 = (1 − x)3 ,
n=2
a nakon množenja s x2 dobivamo
∞
2x2
2x2 + 6x3 + 12x4 + 20x5 + . . . = ∑ n(n − 1)xn = .
n=2 (1 − x)3
Konačno dobivamo
∞
2x2 ∞
2x2 x x(1 + x)
∑ n2xn = x + (1 − x)3
+ ∑ nx n
= x +
(1 − x)3
+
(1 − x)2
−x =
(1 − x)3
.
n=1 n=2
Dobili smo isti izraz kao (9.11). 

 Primjer 9.14 Odredimo sumu reda

∞
1
∑ n5n .
n=1
Ponovno ćemo krenuti sa sumom geometrijskog reda (8.2)
∞
1
1 + x + x2 + x3 + . . . = ∑ xn = 1 − x
n=0
i integrirati je (uvrštavanjem x = 0 dobivamo da je konstanta integracije jednaka 0),
∞
1 1 1
x + x2 + x3 + . . . = ∑ xn = − ln |1 − x|.
2 3 n=1 n

To smo već vidjeli u Teoremu 9.3.4 i Komentaru 9.7. Ostaje još uvrstiti x = 15 . Dobivamo
da je tražena suma jednaka − ln 45 = ln 54 ≈ 0.2231435513. 
9.4 Deriviranje i integriranje redova potencija 41

Teorem 9.4.2 Red potencija analitičke funkcije f na skupu S ⊆ R je Taylorov red.

Napomena 9.9 Analitička funkcija, po definiciji, se može razviti u red. Ovaj teorem
nam govori da je Taylorov red jedini mogući red potencija.

Dokaz. Neka je
∞
f (x) = ∑ an(x − x0)n (9.12)
n=0

neki red potencija od f (x). Uvrštavanjem x = x0 dobivamo f (x0 ) = a0 . Da bismo do-

bili ostale koeficijente, izraz (9.12) najprije deriviramo i tada uvrštavamo x = x0 . Tako
dobivamo

f 0 (x0 ) = a1 ,

a indukcijom se lako pokaže da vrijedi

f (n) (x0 ) = n!an

za svaki n ∈ N ∪ {0}. Time dobivamo

1 (n)
an = f (x0 )
n!

za svaki n ∈ N ∪ {0}. 

Mi nismo ništa govorili o konvergenciji u rubu intervala. Navodimo slijedeći teorem

bez dokaza.
Teorem 9.4.3 — Abelov teorem. Neka je
∞
f (x) = ∑ an x n
n=0

konvergentan red potencija na intervalu (−1, 1) i neka red

∞
∑ an
n=0

konvergira. Tada funkcija f (x) ima lijevi limes u točki x = 1 i vrijedi

∞
lim f (x) =
x→1−
∑ an .
n=0

Napomena 9.10 Teorem vrijedi i za x = −1. Teorem takod̄er vrijedi i za bilo koji
polumjer konvergencije R.
 42 Poglavlje 9. Redovi potencija

9.5 Primjeri
 Primjer 9.15 Korištenjem redova riješimo diferencijalnu jednadžbu

f 00 (x) + f (x) = 0

Napišimo funkciju f (x) u obliku

f (x) = a0 + a1 x + a2 x2 + a3 x3 + . . . .

Sada zadana diferencijalna jednadžba daje uvjet (koeficijent uz xn )

(n + 2)(n + 1)an+2 + an = 0, ∀n ∈ N ∪ {0}

ili
1
an+2 = − an , ∀n ∈ N ∪ {0}.
(n + 2)(n + 1)

Sada vidimo da a0 a1 mogu biti proizvoljno izabrani, a tada svi parni koeficijenti ovise o
a0 , a neparni o a1 . Dobivamo
     
 a 
0 2 1 3 1 a0 4 1 a1
f (x) = a0 + a1 x + − x + − 2·3 x + x + x5 + . . .
1·2 a1 3·4 1·2 4·5 2·3

To nam daje f (x) = a0 cos x + a1 sin x. 

1
 Primjer 9.16 Razvijmo funkciju f (x) = x u Taylorov red oko x0 = 3 i odredimo područje
konvergencije.
1
Koristit ćemo formulu 1+y = 1 − y + y2 − y3 + . . .. S obzirom da razvijamo oko točke
x0 = 3, pišemo
!
1
x−3 2 x−3 3
   
1 3 1 x−3
f (x) = = = 1− + − +...
3 + x − 3 1 + x−3
3
3 3 3 3

n 1 n+1 (x − 3)n . Polumjer konvergencije je R = 3, red

Dobivamo f (x) = ∑∞ n=0 (−1) 3
divergira u 0 (očekivano) i 6 pa je područje konvergencije interval (0, 6). Takod̄er smo
mogli uočiti da je |y| < 1 odnosno | x−3
3 | < 1, a to nam ponovno daje x ∈ (0, 6). Zadatak se
može riješiti i korištenjem formule za računanje koeficijenata an . 

2
 Primjer 9.17 Razvijmo funkciju f (x) = 3+4x u Taylorov red oko x0 = 5 i odredimo
područje konvergencije.
1
Opet ćemo koristiti formulu 1+y = 1 − y + y2 − y3 + . . .. S obzirom da razvijamo oko točke
x0 = 5, pišemo
2 !
1 
2 23 1 4 4
f (x) = = 4
= 1 − (x − 5) + (x − 5) − . . .
23 + 4(x − 5) 1 + 23 (x − 5) 23 23 23
n
Dobivamo f (x) = ∑∞ n 4 n 23
n=0 (−1) 23n+1 (x − 5) . Polumjer konvergencije je R = 4, a područje
konvergencije interval (− 34 , 43 4
4 ) (mogli smo koristiti | 23 (x − 5)| < 1). 
9.5 Primjeri 43

 Primjer 9.18 Razvijmo eksponencijalnu funkciju f (x) = ex u Taylorov red oko x0 = 2.

Sada koristimo formulu (9.3). Znamo da je f (n) (x) = ex pa vrijedi f (n) (2) = e2 . To nam
daje
e2
 
2 2 2 2 1 2
f (x) = e + e (x − 2) + (x − 2) + . . . = e 1 + (x − 2) + (x − 2) + . . . .
2 2
Rezultat je očekivan, jer je dan izraz jednak e2 · ex−2 . 

 Primjer 9.19 Odredimo polumjer konvergencije reda

∞  
1 1 1 n
∑ 1+ 2 + 3 +...+ n x .
n=1
Koristimo Cauchy-Hadamardov teorem (Teorem 9.2.2) i računamo
1 1
1 an+1 1 + . . . n+1
= lim = lim 1
= lim 1 + n+1 1 = 1.
R n→∞ an n→∞ 1+... n n→∞ 1+... n
Red divergira u oba ruba jer nije zadovoljen Nužan uvjet konvergencije (Teorem 8.2.2). 
√
3
 Primjer 9.20 Odredimo prva 3 člana Taylorovog reda funkcije f (x) = x oko x0 = 1.
√
3
Možemo pisati f (x) = 1 + x − 1 pa dobivamo
1 2


1 3 · −3 1 1
f (x) = 1 + (x − 1) + (x − 1)2 + · · · = 1 + (x − 1) − (x − 1)2 + . . . .
3 2 3 9
2 5
Mogli smo koristiti formulu (9.3), računati f 0 (x) = 13 x− 3 , f 00 (x) = − 29 x− 3 i uvrstiti x0 = 1:
f (1) = 1, f 0 (1) = 13 i f 00 (1) = − 92 . 

1
 Primjer 9.21 Razvijmo funkciju f (x) = x2 +5x+6 u Taylorov red oko x0 = 0.
Koristimo rastav danog polinoma, x2 + 5x + 6 = (x + 2)(x + 3),
1 1
1 1 1 1 2 3
f (x) = = = − = − =
x2 + 5x + 6 (x + 2)(x + 3) x + 2 x + 3 1 + 2x 1 + 3x
   
1 1 1 1 1 1
= − + − + x+ − x2 + . . . =
2 3 4 9 8 27
∞  n+1  n+1 !
1 1
= ∑ (−1)n − (−1)n xn .
n=0 2 3
Područje konvergencije je presjek intervala (−2, 2) i (−3, 3) odnosno interval (−2, 2). I
x
 x
ovdje smo mogli koristiti 2 < 1 i 3 < 1 da dobijemo intervale (−2, 2) i (−3, 3).
   

Primjer 9.22 Odredimo Maclaurinov red funkcije f (x) = arctg x.

Osnovu ideju smo već vidjeli u Zadatku 9.11. Ponovno pišemo red (9.10)
1
2
= 1 − x2 + x4 − x6 + . . .
1+x
za x ∈ (−1, 1) i sada primijenimo neodred̄eni integral. Dobivamo
1 1 3 1 5 ∞
(−1)n 2n+1
Z
arctg x = = C + x − x + x − . . . = C + ∑ 2n + 1 x
1 + x2 3 5 n=0
za x ∈ (−1, 1). Uvrštavanjem x = 0 dobivamo C = 0. Formula vrijedi za x ∈ [−1, 1]
korištenjem Abelovog teorema (Teorem 9.4.3). 
 44 Poglavlje 9. Redovi potencija

9.6 Zadatci
Vježba 9.1 (Teži zadatak) Uzmite bilo koju knjigu iz diferencijalnih jednadžbi i riješite
sve zadatke korištenjem redova potencija.

Vježba 9.2 Nad̄ite područje konvergencije reda potencija i ispitajte konvergenciju na

(x−2) n
rubu za red ∑∞ √
n=1 3n n .

n (x+1)n
Vježba 9.3 Odredite područje konvergencije reda potencija ∑∞
n=0 (−1) (n+3)2 .

1
Vježba 9.4 Razvijte u Maclaurinov red funkciju f (x) = 3+2x . Za koje x ∈ R taj red
konvergira?
1
Vježba 9.5 Razvijte funkciju (1−x)2 u Maclaurinov red i nad̄ite područje konvergencije.

Vježba 9.6 Nad̄ite područje konvergencije i ispitajte konvergenciju na rubovima podru-

(x−2) n
čja za red ∑∞
n=1 n2 .

Vježba 9.7 Nad̄ite područje konvergencije i ispitajte konvergenciju na rubovima podru-

n
3 (x−1) n
čja za red ∑∞
n=1 (3n−2)2n .

(x−2)n
Vježba 9.8 Nad̄ite područje konvergencije reda potencija ∑∞
n=1 n4n i ispitajte konver-
genciju na rubovima intervala.

Vježba 9.9 Razvijte u Maclaurinov red funkciju f (x) = ln(1 − x2 ). Napišite n-ti član
traženog razvoja.
1
Vježba 9.10 Koristeći razvoj u red elementarne funkcije 1+x razvijte u Maclaurinov
x 2


red funkciju f (x) = 1+x .

Vježba 9.11 Red ∑∞ n

n=0 nx razvijte oko x0 = 1 i odredite polumjer konvergencije.

1
Vježba 9.12 Razvijte funkciju f (x) = x2 −7x+10 u Maclaurinov red i odredite područje
konvergencije.
1
Vježba 9.13 Razvijte funkciju f (x) = x2 −2x+2 u Maclaurinov red i odredite područje
konvergencije.

Vježba 9.14 Pomnožite Taylove redove funkcija f (x) = sin x i g(x) = cos x i uvjerite
se da dobivate Taylorov red funkcije h(x) = 12 sin 2x.

Vježba 9.15 Odredite polumjere konvergencije reda ∑∞ n−1 · x2(n−1) .

n=1 2

2 ·n! 2n n
Vježba 9.16 Odredite polumjere konvergencije reda ∑∞
n=1 nn · x .
9.6 Zadatci 45
Vježba 9.17 Ako red ∑∞ n
n=0 an x ima polumjer konvergencije R, pokažite da red
∞
∑ anx2n
n=0
√
ima polumjer konvergencije R.
(x−1)n
Vježba 9.18 Odredite područje konvergencije reda ∑∞
n=0
√ .
n2 +1

n

n
Vježba 9.19 Odredite područje konvergencije reda ∑∞
n=1 2n+1 · xn .

n

n
Vježba 9.20 Odredite područje konvergencije reda ∑∞
n=1 2n+1 · xn .

n 1

n
Vježba 9.21 Odredite područje konvergencije reda ∑∞
n=1 1 + (−1) + n · xn .

1
Vježba 9.22 Razvijte funkciju f (x) = (1−x)2 u Taylorov red oko x0 = 0 korištenjem
1.
Taylorove formule (Definicija 9.3).
2.
formule za binomni red (9.8).
3.
formule za deriviranje redova potencija (Teorema 9.4.1).
4.
množenjam redova potencija (Teorem 8.5.1).

Vježba 9.23 Razvijte funkciju f (x) = ln x+2

2 u Maclaurinov red i odredite područje
konvergencije.

(x−1)3
Vježba 9.24 Razvijte funkciju f (x) = x2 −2x+26 u Taylorov red oko x0 = 1 i odredite
područje konvergencije.

Vježba 9.25 Razvijte funkciju f (x) = arctan(3x) u Maclaurinov red i odredite područje
konvergencije.
1
Vježba 9.26 Razvijte funkciju f (x) = (1 + x) 3 u Maclaurinov red i odredite područje
1
konvergencije. Aproksimirajte vrijednost od 9 3 koristeći prva dva člana dobivenog reda.

Vježba 9.27 Pomoću razvoja u red potencija, odredite približnu vrijednost integrala
R 0.4 −x2
0 e dx.
2
Vježba 9.28 Izračunajte sumu reda ∑∞ n+1 n .
n=0 (−1) 3n

n+1 1
Vježba 9.29 Izračunajte sumu reda ∑∞
n=1 (−1) n·(n+1)·5n .

n+1 (n+1)·n·2n−3
Vježba 9.30 Izračunajte sumu reda ∑∞
n=1 (−1) 3n .

Vježba 9.31 Ako red ∑∞ n

n=0 an (x + 1) konvergira za x = 3, da li red konvergira za
x = −3?
46 Poglavlje 9. Redovi potencija

Vježba 9.32 Ako red ∑∞ n ∞ 2n

n=0 an (x + 1) konvergira za x = 3, da li red ∑n=0 an (x + 1)
konvergira za x = 3?