Vektorska Novo Izdanje

UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM ZAGRABIENSIS

Tomislav Burić, Luka Korkut, Mario Krnić,
Josipa Pina Milišić, Mervan Pašić, Igor Velčić
MATEMATIKA 3
Vektorska analiza
Ovoj knjizi odobren je naziv Udžbenik Sveučilišta u Zagrebu / Manualia
Universitatis studiorum Zagrabiensis odlukom Senata Sveučilišta u Zagrebu.
(Klasa: 032-01/ 13-01/ 46, Ur. broj: 380-061/ 160-13-2 od 26. studenoga 2013.)
-
Intelektualno je vlasništvo, poput svakog drugog vlasništva, neotudivo, zakonom
zaštićeno i mora se poštovati. Nijedan dio ove knjige ne smije se preslikavati niti
umnažati na bilo koji način, bez pismenog dopuštenja nakladnika.
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu

Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000920643.
ISBN 978-953-197-538-4
Tomislav Burić
Znanstveni novak Fakulteta elektrotehnike i računarstva
Luka Korkut
Izvanredni profesor Fakulteta elektrotehnike i računarstva
Mario Krnić
Izvanredni profesor Fakulteta elektrotehnike i računarstva
Josipa Pina Milišić

Docent Fakulteta elektrotehnike i računarstva
Mervan Pašić
Redoviti profesor Fakulteta elektrotehnike i računarstva
Igor Velčić
Docent Fakulteta elektrotehnike i računarstva
Zavod za primijenjenu matematiku
MATEMATIKA 3
Vektorska analiza
5. izdanje
Zagreb, 2015.

c T. Burić, dipl. ing.,
prof. dr. sc. L. Korkut,
doc. dr. sc. J. P. Milišić
prof. dr. sc. M. Krnić,
prof. dr. sc. M. Pašić,
doc. dr. sc. I. Velčić, 2014.
Urednica
Sandra Gračan, dipl. ing.
Recenzenti
izv. prof. dr. sc. Igor Pažanin
izv. prof. dr. sc. Anita Matković
Lektorica
Dunja Apostolovski, prof.
Dizajn ovitka
Edo Kadić
Nakladnik
ELEMENT d.o.o., Zagreb
www.element.hr
element@element.hr
Tisak
ELEMENT d.o.o., Zagreb
Sadržaj
1. Ravninske i prostorne krivulje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1

1.1. Parametrizacija krivulje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2
1.2. Vektor smjera tangente na krivulju . . . . . . . . . . . . . . . . 9
1.3. Zadatci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
2. Skalarna i vektorska polja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
2.1. Gradijent skalarnog polja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
2.2. Usmjerene derivacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
2.2.1. Usmjerena derivacija skalarnog polja . . . . . . . . . . . 25
2.2.2. Usmjerena derivacija vektorskog polja . . . . . . . . . . 28
2.3. Divergencija i rotacija vektorskog polja . . . . . . . . . . . . . 31
2.4. Neka specijalna vektorska polja . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
2.5. Laplaceov operator . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
2.6. Primjena operatora ∇ na složenije izraze . . . . . . . . . . . . 47
2.7. Maxwellove jednadžbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56
3. Krivuljni integrali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60
3.1. Krivuljni integral skalarnog polja . . . . . . . . . . . . . . . . . 60
3.1.1. Duljina luka krivulje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60
3.1.2. Računanje krivuljnog integrala skalarnog polj . . . . . . . 61
3.2. Krivuljni integral vektorskog polja . . . . . . . . . . . . . . . . 70
3.2.1. Rad vektorskog polja duž zadane krivulje . . . . . . . . . 70
3.2.2. Računanje krivuljnog integrala vektorskog polja . . . . . 72
3.2.3. Krivuljni integrali potencijalnih polja . . . . . . . . . . . 77
3.2.4. Greenova formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
4. Plošni integrali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96
4.1. Plošni integral skalarnog polja . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96
4.1.1. Površina plohe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96
4.2. Plošni integral vektorskog polja . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
4.2.1. Tok vektorskog polja kroz zadanu plohu . . . . . . . . . . 104
4.3. Teorem o divergenciji i primjenem . . . . . . . . . . . . . . . . 112
4.4. Stokesov teorem i primjene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125
Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141
Kazalo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142
1.
Ravninske i prostorne krivulje
-
Prisjetimo se, 1 Rn je vektorski prostor čiji su elementi uredene n -torke real-
nih brojeva. U prostor Rn uvedimo euklidski skalarni produkt, euklidsku normu, te
euklidsku metriku, redom kako slijedi:
n
X p
(x, y) = xi yi , kxk = (x, x), d(x, y) = kx − yk,
i=1
gdje je x = (x1 , x2 , . . . , xn ) i y = (y1 , y2 , . . . , yn ) . Time dobivamo euklidski prostor

kojeg označavamo s En . Odaberimo u prostoru En točku O(0, 0, . . . , 0) , te promotri-
mo skup
−→
Vn = { OT : T ∈ En }.
- vektorski prostor čiju bazu čine vektori
Lako se vidi da je skup Vn takoder
e1 , . . . , en ,
−→
gdje je ei = OEi , Ei = (0, 0, . . . , 1, 0, . . . , 0) (točka čija je i -ta koordinata jednaka 1,
dok su sve ostale jednake 0). Proizvoljni vektor x iz vektorskog prostora Vn u zadanoj
bazi ima jednoznačan prikaz
x = x1 e1 + x2 e2 + · · · xn en , xi ∈ R, i = 1, . . . , n.
U daljnjem tekstu ćemo, radi jednostavnosti, za sva tri ovdje spomenuta vektorska
prostora Rn , En i Vn , upotrebljavati oznaku Rn te će iz konteksta biti jasno o kojem
se prostoru radi. U okviru kolegija Matematika 3E bavit ćemo se isključivo prostorima
dimenzije n = 2 i n = 3 .
1
vidi [9]
2 1. RAVNINSKE I PROSTORNE KRIVULJE
1.1. Parametrizacija krivulje
Važan dio gradiva Matematike 3E čine krivuljni integrali skalarnih i vektorskih

polja. Za njihovo razumijevanje potrebno je najprije ponoviti pojam parametrizacije
krivulje.
Parametarski zapis ravninske krivulje Γ dan je sa
Γ . . . x = x(t), y = y(t), t1 ≤ t ≤ t2 .
2 -
Točka T ∈ R koja leži na krivulji Γ i odgovara parametru t jednoznačno je odredena
svojim radijvektorom
x(t)
r(t) = x(t)i + y(t)j = .
y(t)
Sl. 1.1. Parametrizacija ravninske krivulje.
Slično, parametrizacija prostorne krivulje Γ dana je sa

Γ . . . x = x(t), y = y(t), z = z(t), t1 ≤ t ≤ t2 ,
odnosno svaka točka krivulje Γ jednoznačno je odredena - svojim radijvektorom
!
x(t)
r(t) = x(t)i + y(t)j + z(t)k = y(t) .
z(t)
Uočimo da su ovdje spomenuti radijvektori vektorske funkcije realnog argumenta t .
Naime, vektor a(t) dan izrazom
a1 (t)
!
a(t) = a1 (t)i + a2 (t)j + a3 (t)k = a2 (t) , t ∈ [t1 , t2 ],
a3 (t)
predstavlja vektorsku funkciju
a: [t1 , t2 ] → R3
koja ovisi o varijabli t . Realne funkcije a1 (t) , a2 (t) i a3 (t) nazivaju se koordinatnim
funkcijama vektorske funkcije a(t) .
Promotrimo najprije jednostavne primjere parametrizacije nekih ravninskih i pros-
tornih krivulja.
1.1. PARAMETRIZACIJA KRIVULJE 3
Primjer 1.1. Kosi hitac

Neka je u trenutku t = 0 materijalno tijelo jedinične mase bačeno iz ishodišta ko-
ordinatnog sustava pod kutem α prema osi x , brzinom iznosa v0 . Putanja kosog hitca
je parabola koju možemo prikazati u parametarskom obliku u ovisnosti o vremenskom
parametru t u obliku
t 7→ (x(t), y(t)).
Pri tome su koordinatne funkcije x(t) i y(t) dane izrazima
1
x(t) = (v0 cos α )t, y(t) = (v0 sin α )t − gt2 , t ≥ 0,
2
gdje je g ubrzanje sile teže. Pripadni radijvektor proizvoljne točke parabole je oblika

(v0 cos α )t
r(t) = ,
(v0 sin α )t − 12 gt2
pri čemu je t ∈ [0, t0 ] . Ovdje je t0 vrijeme potrebno da materijalno tijelo padne natrag
na x -os (vidi sliku 1.2).
Sl. 1.2. Parametrizacija parabole kosog hitca.
Primjer 1.2. (a) Prisjetimo se: jednadžba pravca kroz točku T1 (x1 , y1 , z1 ) zadanog
vektora smjera s = s1 i + s2 j + s3 k (vidi [9]) glasi
x − x1 y − y1 z − z1
= = . (1.1)
s1 s2 s3
Iz izraza (1.1) lagano slijede parametarske jednadžbe pravca:
x(t) = x1 + t s1 ,
y(t) = y1 + t s2 ,
z(t) = z1 + t s3 , t ∈ R,
odnosno, u vektorskom obliku
r(t) = r1 + t s, t ∈ R,
pri čemu je r1 radijvektor točke T1 .
(b) Parametarska jednadžba kružnice x2 + y2 = R2 , R ∈ R , R > 0 glasi

r(t) = (R cos t)i + (R sin t)j, t ∈ [0, 2π ],
odnosno jednadžbama
x(t) = R cos t,
y(t) = R sin t, t ∈ [0, 2π ], (1.2)
dana je parametrizacija kružnice x2 + y2 = R2 u smjeru suprotnom od gibanja kazaljke

na satu. Uočimo da, ukoliko se parametar t smanjuje od 2π prema 0 , jednadžbe (1.2)
daju parametrizaciju zadane kružnice u smjeru gibanja kazaljke na satu (vidi sliku 1.3).
Na ovom primjeru zgodno je uočiti kako parametrizacija neke krivulje općenito ne mora
biti jedinstvena. Tako, na primjer, jednadžbe
x(t) = R cos t,
y(t) = −R sin t, t ∈ [0, 2π ],
-
takoder predstavljaju parametrizaciju zadane kružnice u smjeru gibanja kazaljke na satu.
Sl. 1.3. Parametrizacije kružnice x2 + y2 = R2 .
x2 y2
(c) Napišimo dvije parametrizacije elipse + = 1.
a2 b2
Uočimo najprije da jednostavnom zamjenom varijabli
x y
x̃ = , ỹ = ,
a b
jednadžbu elipse možemo zapisati u obliku x̃ + ỹ2 = 1 . Jednu parametrizaciju elip-
2
se dobivamo iskoristimo li gore navedenu parametrizaciju kružnice (1.2) za R = 1 .
Imamo da je
x
x̃ = = cos t
a
y
ỹ = = sin t, t ∈ [0, 2π ]. (1.3)
b
Vektorski zapis parametrizacije zadane elipse glasi
r(t) = (a cos t)i + (b sin t)j, t ∈ [0, 2π ],
pri čemu je smjer gibanja opisan analogno parametrizaciji kružnice.
Naravno, elipsu možemo parametrizirati i na drugačije načine, primjerice
x(t) = a cos(2π t),
y(t) = b sin(2π t), t ∈ [0, 1],
- opisuje gibanje u smjeru suprotnom od gibanja kazaljke na satu, počevši od
što takoder
točke (a, 0) za t = 0 i vraćajući se u istu točku za t = 1 .
Primjer 1.3. Pod djelovanjem homogenog magnetskog polja koje je usmjereno u

smjeru pozitivnog dijela osi z , elektroni se gibaju po zavojnici koja je parametarski
zadana jednadžbama
x(t) = R cos(ω t), y(t) = R sin(ω t), z(t) = ct, t ≥ 0, (1.4)
pri čemu su ω , R i c konstante. Pripadni radijvektor svake točke na zavojnici je
R cos(ω t)
!
r(t) = R sin(ω t) .
ct
Primijetimo da se gibanje elektrona duž zavojnice sastoji od rotacije i translacije. Na-
ime, iz parametarskih jednadžbi zavojnice (1.4) vidimo da elektroni rotiraju brzinom
ω po kružnici radijusa R oko osi z i istovremeno se translatiraju konstantnom brzinom
v0 = c u smjeru magnetskog polja (vidi sliku 1.4).
Sl. 1.4. Gibanje elektrona u homogenom magnetskom polju.
⋆⋆⋆
U okviru nastave Matematike 2 [9] susreli smo se s jednadžbama nekih standardnih
ploha u prostoru (ravnina, sfera, stožaste plohe, paraboloidi, valjkaste plohe, itd.). Oči-
to, prostorna krivulja može biti zadana kao presječnica dviju ploha. Sljedeći primjeri
pokazuju na koji način se tako zadane krivulje mogu parametrizirati.
Primjer 1.4. Napišite jednu parametrizaciju krivulje koja je zadana kao presječnica
ploha x − 2y = 3 i z2 − y = 1 .
⊲ Najjednostavniji pristup je odabrati jednu varijablu kao parametar te izraziti
ostale varijable preko odabrane. Radi jednostavnosti (da bismo izbjegli korjenovanje),
odaberimo z = t . Kako je y = −1 + z2 , x = 3 + 2y = 1 + 2z2 , direktno dobivamo
parametrizaciju zadane krivulje:
x(t) = 1 + 2t2 ,
y(t) = −1 + t2 ,
z(t) = t, t ∈ R. ⊳
Primjer 1.5. Parametrizirajte krivulju zadanu kao presjek ploha x2 + 4y2 = 4 i

y + z = 1 , za x ≥ 0 .
⊲ Jedna od mogućih parametrizacija je odabir varijable y kao parametra jer ostale

varijable možemo lako izraziti pomoću y :
p p
x = ± 4 − 4y2 = 4 − 4y2 (x ≥ 0),
z = 1 − y.
Tražena parametrizacija je
p
x(t) = 4 − 4t2 ,
y(t) = t,
z(t) = 1 − t, t ∈ [−1, 1].
Granice za t , odnosno y , dane su početkom i završetkom krivulje. Primijetimo da su
-
obje krajnje točke odredene koordinatom x = 0 , tj. leže u yz -ravnini (vidi sliku 1.5).
Sl. 1.5. Parametrizacija presječnice ploha x2 + 4y2 = 4 i y + z = 1 za x ≥ 0 .
Uvrštavajući x = 0 , dobivamo da su rubne točke krivulje A(0, −1, 2) (za t = −1 )

i B(0, 1, 0) (za t = 1 ).
Potreba za parametrizacijom krivulja javlja se prilikom računanja krivuljnih inte-

grala. Tamo ćemo vrlo rijetko koristiti parametrizacije dobivene odabirom varijable
x , y ili z kao parametra, jer takve parametrizacije često vode do složenih integrala.
U tom smislu puno je spretnije najprije parametrizirati ortogonalnu projekciju zadane
krivulje na odabranu koordinatnu ravninu, a zatim preostalu varijablu izraziti pomoću
odabranog parametra. Ortogonalna projekcija krivulje iz ovog primjera na xy -ravninu
je desna polovica elipse x2 /4 + y2 = 1, x ≥ 0 . Parametrizacija tog dijela elipse glasi:
x(t) = 2 cos t,
y(t) = sin t,
z(t) = 1 − sin t, t ∈ [− π2 , π2 ].
Primijetimo da za t = −π /2 dobivamo već spomenutu točku A , a za t = π /2 točku
B. ⊳
Primjer 1.6. Parametrizirajte krivulju koja je zadana kao presjek paraboloida

z = x2 + y2 i ravnine 2x + z = 0 .
⊲ Kao i u prošlom primjeru, spretnije će biti parametrizirati projekciju zadane

krivulje na neku koordinatnu ravninu, a zatim preostalu varijablu izraziti pomoću odab-
ranog parametra. Eliminiramo li varijablu z iz zadanih jednadžbi, dobivamo jednadžbu
projekcije presjeka tih dviju ploha na xy -ravninu:
x2 + y2 = −2x ⇒ (x + 1)2 + y2 = 1.
Budući da se radi o pomaknutoj kružnici, parametrizacija projekcije glasi
x + 1 = cos t, y = sin t, t ∈ [0, 2π ],
a kako je z = −2x , slijedi
z = −2(cos t − 1).
Time smo dobili parametrizaciju zadanog presjeka ploha:
x(t) = −1 + cos t,
y(t) = sin t,
z(t) = 2 − 2 cos t, t ∈ [0, 2π ].
Sl. 1.6. Presjek ploha z = x2 + y2 i 2x + z = 0 te njegova ortogonalna projekcija na

xy -ravninu.
Primjer 1.7. Parametrizirajte krivulju (Vivijanijev prozor) koja se dobije kao pre-
sjek valjka x2 + y2 = Rx i sfere x2 + y2 + z2 = R2 , a nalazi se u I. oktantu ( x ≥ 0 ,
y ≥ 0 , z ≥ 0 ).
⊲ Kako se krivulja nalazi na sferi polumjera R , pogodno je koristiti sferne koor-

dinate
x = R cos ϕ sin ϑ ,
y = R sin ϕ sin ϑ ,
z = R cos ϑ .
Presjek sfere s valjkom daje z2 = R2 − Rx , odnosno u sfernim koordinatama

sin ϑ = cos ϕ , iz čega dobivamo sljedeću parametrizaciju (uz ϕ = t ) za dio te
krivulje koji se nalazi u I. oktantu:
x(t) = R cos2 t,
y(t) = R sin t cos t,
z(t) = R sin t, t ∈ [0, π2 ].
Promjena parametra t od 0 do π /2 opisuje smjer kretanja po krivulji od točke
A(R, 0, 0) , kojoj odgovara t = 0 , do točke B(0, 0, R) za t = π /2 (vidi sliku 1.7).
Sl. 1.7. Vivianijev prozor.
Odredimo još jednu parametrizaciju Vivijanijevog prozora. Iz jednadžbe valjka

dobivamo da je ortogonalna projekcija na xy -ravninu pomaknuta kružnica (x−R/2)2 +
y2 = R2 /4 , polumjera R/2 , pa koristimo parametrizaciju kružnice
R R R
x − = cos t, y = sin t, t ∈ [0, π ].
2 2 2
Za varijablu z vrijedi
R2 t
z2 = R2 − x2 − y2 = R2 − Rx = (1 − cos t) = R2 sin2 ,
2 2
stoga konačna parametrizacija krivulje glasi
R
x(t) = (1 + cos t),
2
R
y(t) = sin t,
2
t
z(t) = R sin , t ∈ [0, π ].
2
Smjer kretanja je isti kao u prvoj parametrizaciji, parametru t = 0 odgovara točka A ,
a za vrijednost t = π dobivamo točku B . ⊳
1.2. VEKTOR SMJERA TANGENTE NA KRIVULJU 9
Primjedba 1.1. Neka je Γ proizvoljna krivulja koja spaja točke A i B te neka je

jedna njena parametrizacija dana izrazom
r(t) = x(t)i + y(t)j + z(t)k, t ∈ [tA , tB ], tA ≤ tB .
Pritom se za t = tA nalazimo u točki A , dok se za t = tB nalazimo u točki B . Dakle,
ukoliko parametar t raste od tA do tB , gibamo se po krivulji Γ od točke A do točke B .
Ukoliko, pak, parametar t pada od vrijednosti tB prema tA smjer gibanja po krivulji
Γ se mijenja, odnosno gibamo se od točke B prema točki A . Dakle, opisno govoreći,
orijentacija krivulje Γ mijenja se ovisno o tome da li vrijednost parametra t raste ili
pada. Za ravninske krivulje kažemo da su negativno orijentirane ukoliko se radi o ori-
jentaciji u smjeru kazaljke na satu. Za ravninske krivulje koje su orijentirane suprotno
od smjera kazaljke na satu kažemo da su pozitivno orijentirane (vidi sliku 1.3).
Konačno, naglasimo još jednom da parametrizacija neke krivulje općenito nije
jedinstvena.
1.2. Vektor smjera tangente na krivulju
Ovdje ćemo uvesti pojam tangencijalnog vektora na parametarski zadanu krivulju.

U tu svrhu potrebne su nam definicije limesa i derivacije vektorske funkcije realnog
argumenta.
Definicija 1.1. Limes vektorske funkcije
Neka je zadana vektorska funkcija r: I → R3 , I ⊆ R . Za vektor a ∈ R3 za kojeg

vrijedi
lim kr(t) − ak = 0
t → t0
kažemo da je limes vektorske funkcije r(t) kada t → t0 i pišemo lim r(t) = a .

t → t0
Sljedeća propozicija kazuje kako računamo limes vektorske funkcije realnog ar-
gumenta.
Propozicija 1.1. Neka je zadana vektorska funkcija r(t) = x(t)i + y(t)j + z(t)k i
vektor a = a1 i + a2 j + a3 k . Tada vrijedi
a = lim r(t) ⇐⇒ a1 = lim x(t), a2 = lim y(t), a3 = lim z(t).
t → t0 t → t0 t → t0 t → t0
Dokaz. Vrijedi sljedeći niz ekvivalencija:

lim r(t) = a ⇐⇒ lim kr(t) − ak = 0
t → t0 t → t0
q
⇐⇒ lim (x(t) − a1 )2 + (y(t) − a2 )2 + (z(t) − a3 )2 = 0
t → t0
⇐⇒ a1 = lim x(t), a2 = lim y(t), a3 = lim z(t).
t → t0 t → t0 t → t0
Primjer 1.8. Izračunajte lim r(t) ako je r(t) = cos ti + t sin tj + et−π k.
t →π
⊲ Prema propoziciji 1.1 imamo

lim r(t) = [ lim (cos t) ]i + [ lim (t sin t) ]j + [ lim et−π ]k
t →π t →π t →π t →π
0
= (cos π ) i + (π sin π ) j + e k = −i + k. ⊳
Nakon definicije limesa vektorske funkcije r(t) , prirodno se definira neprekidnost
u točki t → t0 .
Definicija 1.2. Neprekidnost vektorske funkcije
Kažemo da je vektorska funkcija r(t) neprekidna u točki t0 ako je

lim r(t) = r(t0 ).
t → t0
Iz gornje definicije dobivamo sljedeću karakterizaciju neprekidnosti vektorske

funkcije r(t) .
Propozicija 1.2. Vektorska funkcija r(t) = x(t)i + y(t)j + z(t)k je neprekidna u

točki t0 ako i samo ako je svaka njena koordinatna funkcija x(t) , y(t) i z(t) neprekidna
u t0 .
Dokaz propozicije 1.2 slijedi direktno iz definicije neprekidnosti vektorske funkcije

i propozicije 1.1.
Konačno dolazimo do definicije derivacije vektorske funkcije realne varijable.
Definicija 1.3. Derivacija vektorske funkcije po parametru
Kažemo da je vektorska funkcija r(t) derivabilna u točki t0 ako postoji limes

r(t0 + ∆t) − r(t0 )
lim . (1.5)
∆t→0 ∆t
Vektor dan izrazom (1.5) označavamo sa r′ (t0 ) i nazivamo derivacija vektorske funkcije
r(t) u točki t0 .
Raspišemo li izraz (1.5) po koordinatnim funkcijama, lako se vidi da je deri-

vacija vektorske funkcije r(t) vektor čije su koordinatne funkcije upravo derivacije
koordinatnih funkcija funkcije r(t) . Zaista, vrijedi
dr(t) r(t0 + ∆t) − r(t0 )
r′ (t) = = lim
dt ∆t → 0 ∆t
x(t0 + ∆t) − x(t0 ) y(t0 + ∆t) − y(t0 )
= lim i + lim j
∆t→0 ∆t ∆t→0 ∆t
z(t0 + ∆t) − z(t0)
+ lim k
∆t→0 ∆t
= x′ (t)i + y′ (t)j + z′ (t)k. (1.6)
t)i + (2 sin t)j − t2 k . Iz-

Primjer 1.9. Zadana je vektorska funkcija r(t) = (2 cos √
računajte derivaciju r′ (t) i odredite t0 tako da je kr′ (t0 )k = 5.
⊲ Prema (1.6) imamo

r′ (t) = (−2 sin t)i + (2 cos t)j − (2t)k.
Nadalje, q q √
kr′ (t0 )k = 4 sin2 t0 + 4 cos2 t0 + 4t02 = 4 + 4t02 = 5,
1
iz čega slijedi da je t0 = ± . ⊳
2
Pokušajmo sada definiciji derivacije vektorske funkcije r(t) u točki t0 dati geome-
trijsku interpretaciju. Pretpostavimo da vektorska funkcija r(t) = x(t)i + y(t)j + z(t)k
predstavlja parametrizaciju krivulje Γ za t iz nekog zadanog intervala. Prema slici 1.8
vrijedi r(t) + ∆r = r(t + ∆t) . Kada se ∆t približava prema nuli, vidimo da se vektor
∆r = r(t + ∆t) − r(t) približava” vektoru smjera tangente na krivulju Γ . Očito,
∆t → 0 povlači ∆r → 0 ”, no kao što znamo 0 nema smjer. Uzmemo li, pak, vektor
r(t + ∆t) − r(t)
,
∆t
koji je kolinearan sa vektorom r(t+∆t)−r(t) i gledamo limes kada ∆t → 0 , iz definici-
je derivacije vektorske funkcije r(t) u točki t0 zaključujemo da je vektor r′ (t0 ) vektor
smjera tangente na krivulju r(t) = x(t)i + y(t)j + z(t)k u točki T0 (x(t0 ), y(t0 ), z(t0 )) .
Sl. 1.8. Vektor smjera tangente na krivulju Γ u točki T(x(t0 ), y(t0 ), z(t0 )) .
Vratimo se sada na primjere 1.1 i 1.3 u kojima smo promatrali kosi hitac i giba-
nje elektrona u homogenom magnetskom polju te odredimo pripadne vektore brzine i
akceleracije.
Primjer 1.10. Podsjetimo se, u primjeru kosog hitca bačena materijalna točka gi-
bala se po krivulji
(v0 cos α )t
r(t) = , t ≥ 0.
(v0 sin α )t − 12 gt2
Derivacija funkcije r(t) po varijabli t daje vektor brzine

v0 cos α
v(t) = r′ (t) = , t ≥ 0,
v0 sin α − gt
odnosno još jedno deriviranje s obzirom na t daje vektor ubrzanja materijalne točke:

0
a(t) = v′ (t) = r′′ (t) = , t ≥ 0.
−g
Primjer 1.11. Krivulja po kojoj se gibaju elektroni u homogenom magnetskom

-
polju usmjerenom prema pozitivnom dijelu osi z je zavojnica odredena parametarskim
jednadžbama
R cos(ω t)
!
r(t) = R sin(ω t) , t ∈ R.
ct
Pripadni vektor brzine glasi
−Rω sin(ω t)
!
′
v(t) = r (t) = Rω cos(ω t) ,
c
dok je vektor akceleracije jednak
 
−Rω 2 cos(ω t)
a(t) = v′ (t) = r′′ (t) =  −Rω 2 sin(ω t)  .
0
Uočimo da je z -komponenta akceleracije jednaka 0 . Kako je F = ma , slijedi da je pri-
padna sila okomita na os z . Drugim riječima, na elektrone koji se gibaju u homogenom
magnetskom polju usmjerenom prema pozitivnom dijelu osi z djeluje sila okomito na
smjer magnetskog polja (Lorentzova sila, vidi [14]).
⋆⋆⋆
Kada nam je poznat vektor smjera tangente na krivulju, možemo zapisati jednadžbu
tangente na krivulju u danoj točki u vektorskom obliku.
Jednadžba tangente na krivulju. Neka je krivulja Γ zadana u vektorskom obliku
izrazom
r(t) = x(t)i + y(t)j + z(t)k.
- zapisati u
Jednadžbu tangente na krivulju Γ u točki za koju je t = t0 želimo takoder
vektorskom obliku. Vidjeli smo da je vektor smjera tangente na krivulju r(t) u točki
- vektorom
t0 odreden
s(t0 ) = x′ (t0 )i + y′ (t0 )j + z′ (t0 )k.
Parametarska jednadžba pravca (tangente) kroz točku T0 (x0 , y0 , z0 ) dana sa
x(u) = x(t0 ) + u x′ (t0 ),
y(u) = y(t0 ) + u y′ (t0 ),
z(u) = z(t0 ) + u z′ (t0 ), u ∈ R,
odnosno vektorska funkcija

t(u) = r(t0 ) + u r′ (t0 ), u ∈ R,
je onda zapis tražene tangente u vektorskom obliku.
Primjer 1.12. Odredite vektor smjera tangente na krivulju zadanu s
cos(π t) sin(π t2 )
r(t) = i+ j + t3 k
t π
u točki za koju je t = 1 . Odredite kosinus kuta izmedu - dobivenog vektora i osi x .
⊲ Slijedi
−tπ sin(π t) − cos(π t)
r′ (t) = i + 2t cos(π t2 ) j + 3t2 k,
t2
odnosno vektor smjera tangente u točki krivulje za koju je t = 1 jednak je
s(1) = r′ (1) = i − 2j + 3k.
Traženi kosinus kuta računamo pomoću formule (vidi [9])
a·b
cos <)(a, b) = ,
kakkbk
odakle za a = s i b = i dobivamo
s·i 1
cos <
)(s, i) = = √ . ⊳
kskkik 14
Primjer 1.13. Odredite jednadžbu tangente na krivulju parametarski zadanu s

x(t) = cos(2t), y(t) = sin(2t), z(t) = t,
u točki T(1, 0, 4π ) .
⊲ Zapišimo krivulju u vektorskom obliku
r(t) = cos(2t) i + sin(2t) j + t k,
te odredimo parametar t koji odgovara točki T . Iz koordinatnih funkcija slijedi
cos(2t) = 1 , sin(2t) = 0 , te iz z -koordinate direktno imamo t = 4π . Nadalje,
r′ (t) = −2 sin(2t) i + 2 cos(2t) j + k,
odnosno
r′ (4π ) = 2j + k.
Traženu tangentu možemo zapisati u vektorskom obliku
t(u) = r(4π ) + u r′ (4π ) = i + 2uj + (4π + u)k, u ∈ R,
što u parametarskom obliku izgleda ovako:
x(u) = 1,
y(u) = 2u,
z(u) = 4π + u, u ∈ R.
Jednadžba tražene tangente u kanonskom obliku glasi
x−1 y z − 4π
= = . ⊳
0 2 1
Primjer 1.14. Napišite jednadžbu tangente √ na krivulju koja je zadana kao presjek
√
ploha x2 + y2 = 1 i 2y + z = 1 , u točki T0 ( 12 , 23 , 1 − 3) .
⊲ Odredimo najprije jednu parametrizaciju zadane krivulje. Krivulja je presjek

valjkaste plohe i ravnine te je njena ortogonalna projekcija na xy -ravninu jedinična
kružnica sa središtem u ishodištu. Stoga je tražena parametrizacija dana sa:
x(t) = cos t, y(t) = sin t, t ∈ [0, 2π ].
Kako je z = 1 − 2y , slijedi konačna parametrizacija presječne krivulje
x(t) = cos t,
y(t) = sin t,
z(t) = 1 − 2 sin t, t ∈ [0, 2π ],
odnosno zapisano u vektorskom obliku
r(t) = (cos t) i + (sin t) j + (1 − 2 sin t) k.
Odredimo sada vrijednost parametra t koji odgovara točki T0 . Imamo
√
1 3 √
x(t) = , y(t) = , z(t) = 1 − 3,
2 2
odakle slijedi da je t = π /3 . Nadalje, kako je
r′ (t) = −(sin t) i + (cos t) j − (2 cos t) k,
dobivamo da je traženi vektor smjera tangente na krivulju u točki T0 (t = π /3) jednak
√
′ π 3 1

r =− i + j − k.
3 2 2
Vektorski oblik tražene tangente je
π π
t(u) = r + u r′
3 3
1 √3 √3 1 √
= − u i+ + u j + 1 − 3 − u k, u ∈ R,
2 2 2 2
odnosno u parametarskom obliku
√
1 3
x(u) = − u,
2√ 2
3 1
y(u) = + u,
2 √2
z(u) = (1 − 3) − u, u ∈ R,
ili u kanonskom obliku:
1
√
3
√
x− y− z − (1 − 3)
√2 = 2
= . ⊳
1 −1
− 23 2
⋆⋆⋆
Strujnice vektorskog polja. Neka je zadano glatko vektorsko polje

v(x, y, z) = v1 (x, y, z)i + v2 (x, y, z)j + v3 (x, y, z)k.
Strujnica vektorskog polja v(x, y, z) je krivulja Γ čiji je tangencijalni vektor u svakoj
njenoj točki (x0 , y0 , z0 ) kolinearan s vektorom v(x0 , y0 , z0 ) . Neka je strujnica zadanog
vektorskog polja odredena - parametrizacijom
r(t) = x(t)i + y(t)j + z(t)k, t ∈ [t1 , t2 ],
te neka je t vektor smjera tangente na neku strujnicu vektorskog polja v u bilo kojoj
njenoj točki. Tada je t = λ v , za neki λ ∈ R . Kako je
t = r′ (t) = x′ (t)i + y′ (t)j + z′ (t)k,
dobivamo da vrijedi
dx dy dz
= λ v1 , = λ v2 , = λ v3 ,
dt dt dt
odakle eliminacijom parametra λ dobivamo da su jednadžbe strujnica odredene - slje-
dećim sustavom običnih diferencijalnih jednadžbi
dx dy dz
= = .
v1 v2 v3
Ako pretpostavimo da vektorsko polje v predstavlja brzinu strujanja nekog fluida,
onda su pripadne strujnice krivulje po kojima se gibaju čestice fluida.
Primjer 1.15. Neka je izrazom v = −yi + xj zadano polje brzina nekog fluida.
Odredite njegove strujnice.
⊲ Iz izraza
dx dy
=
−y x
dobivamo xdx = −ydy , odakle integriranjem direktno slijedi
x2 + y2 = const.
Zadano vektorsko polje i pripadne strujnice prikazani su na slici 1.9.
Sl. 1.9. Vektorsko polje v = −yi + xj i njegove strujnice.

⊳
1.3. Zadatci za vježbu
Zadatak 1. Parametrizirajte ravninske krivulje
(a) y2 = x − 1
(b) 4x2 + 9y2 = 36y
(c) kardioidu r = 1 + cos ϕ (polarne koordinate).
Zadatak 2. Parametrizirajte prostorne krivulje
(a) dio pravca od točke A(1, 4, −2) do točke B(3, 9, 6)

(b) presječnicu ploha y = x2 i z = 1 − x − y , za x ≥ 0
p
(c) presječnicu ploha x2 + y2 + z2 = 4 i z = x2 + y2 u I. kvadrantu.
Zadatak 3. Izračunajte lim r(t) ako je

t →0
1
(a) r(t) = 3(t2 − 1)i + cos t j + 1 −t k
2
(b) r(t) = cos(t + π )i + sin(t + π )j + e−t k
2
sin 2t
(c) r(t) = t i + e2t j + et t k
Zadatak 4. Izračunajte derivacije vektorskih funkcija
(a) r(t) = (1 + 2t)i + (3 − t)j + (2 + 3t2 )k

√ √ 1
(b) r(t) = 1 − ti + 1 + tj + 1+t k
(c) r(t) = sin 2ti + t cos tj + e−t k
Zadatak 5. Odredite vektor smjera tangente i jednadžbu tangente na krivulju r(t)

u zadanoj točki:
(a) r(t) = 3t2 i + (1 − t)j − (1 + t2 )k , u točki T(3, 2, −2)
(b) r(t) = cos π ti + sin π tj + tk , u točki za koju je t = 2
(c) r(t) je presječnica ploha x2 + y2 = x i x + z = 3 , u točki T(0, 0, 3)
1.3. ZADATCI ZA VJE ŽBU 17
Zadatak 6. Odredite sve točke na krivulji r(t) = ti + (1 + t2 )j u kojima su vektori

r(t) i r′ (t)
(a) okomiti
(b) imaju isti smjer
(c) imaju suprotne smjerove.
√
Zadatak 7. Odredite jednadžbu tangente na krivulju r(t) = (1 − 6 3 t)i + t3 j + 1t k
koja je paralelna s pravcem
x+3 y−1 z−4
= = .
4 −6 2
Zadatak 8. Odredite točku u kojoj se sijeku krivulje r1 (t) = et i + 2 sin(t + π2 )j +

(t − 2)k i r2 (u) = ui + 2j + (u2 − 3)k , te izračunajte kosinus kuta pod kojim se
2
krivulje sijeku.
Zadatak 9. Odredite strujnice vektorskih polja:

(a) v = xi − yj
(b) v = xi + yj + k . Posebno odredite jednadžbe strujnica koje prolaze točkom
T(1, 2, 0) .
Rješenja
1. (a) x(t) = t2 + 1, y(t) = t, t ∈ R

(b) x(t) = 3 cos t, y(t) = 2 sin t + 2, t ∈ [0, 2π ]
(c) x(t) = (1 + cos t) cos t, y(t) = (1 + cos t) sin t, t ∈ [0, 2π ]
2. (a) x(t) = 1 + 2t, y(t) = 4 + 5t, z(t) = −2 + 8t, t ∈ [0, 1]
t, y(t) = t2 , z(t) √
(b) x(t) = √ = 1 − t − t2 , t >
√0
(c) x(t) = 2 cos t, y(t) = 2 sin t, z(t) = 2, t ∈ [0, π2 ]
3. (a) −3i + j + k (b) −i + k (c) 2i + j
′
4. (a) r (t) = 2i − j + 6tk
(b) r′ (t) = − √1 i + √1 j − 1
(1+t)2
k
2 1−t 2 1+t
(c) r′ (t) = 2 cos 2ti + (cos t − t sin t)j − e−t k
5. (a) s = −6i − j + 2k, t(u) = 3i + 2j − 2k + u(−6i − j + 2k)
(b) s = π j + k, t(u) = i + 2k + u(π j + k)
(c) r(t) = ( 21 + 21 cos t)i + 21 sin tj + ( 52 − 12 cos t)k, s = − 12 j, t(u) = 3k − 21 uj
6. (a) T(0, 1) (b) T(1, 2) (c) T(−1, 2)
7. t1 (u) = −5i + j + k + u(−2i + 3j − k) , t2 (u) = 7i − j − k + u(−2i + 3j − k)
√
5
8. T(1, 2, −2) , cos ϕ = 5
9. (a) y = C
x (b) x = C1 ez , y = C2 ez , odnosno x = ez , y = 2ez .
2.
Skalarna i vektorska polja
U ovom poglavlju bavimo se funkcijama više varijabli koje poprimaju vrijednosti

u R , odnosno u R3 . Funkciju ϕ : Ω → R , Ω ⊆ R3 nazivamo skalarnom funkcijom
ili skalarnim poljem. Skalarno polje svakoj točki T ∈ Ω pridružuje neki realni broj
(skalar). Standardni primjeri skalarnih polja u fizici su temperatura T(x, y, z) , gustoća
- primjeri
ρ(x, y, z) i tlak p(x, y, z) . Elektrostatski i gravitacijski potencijal su takoder
skalarnih polja.
S druge strane, svaku funkciju f: Ω → R2 , Ω ⊆ R3 odnosno f: Ω → R3 ,
Ω ⊆ R3 zovemo vektorskom funkcijom ili vektorskim poljem. Vektorsko polje
svakoj točki T ∈ Ω pridružuje vektor čije su koordinate realne funkcije točke T .
Ravninska vektorska polja označavamo sa f(x, y) = f 1 (x, y)i + f 2 (x, y)j , dok sa
f(x, y, z) = f 1 (x, y, z)i + f 2 (x, y, z)j + f 3 (x, y, z)k označavamo prostorna vektorska
polja. Polje normala na zadanu plohu je primjer vektorskog polja (vidi sliku 2.1).
Klasični primjeri (radijalnih) vektorskih polja iz fizike su gravitacijsko polje Zemlje te
električno polje točkastog naboja.
Naglasimo da sva polja koja ovdje promatramo imaju dovoljnu glatkoću. U defi-
nicijama, teoremima i lemama ne navodimo precizno u kojem se prostoru neprekidnih
(diferencijabilnih) funkcija zadano polje nalazi. Dakle, pod pojmom glatke funkcije
ovdje podrazumijevamo funkciju koja ima neprekidne parcijalne derivacije onog reda
koji nam je za račun potreban.
Sl. 2.1. Polje normala na plohu Σ .

2.1. GRADIJENT SKALARNOG POLJA 19
2.1. Gradijent skalarnog polja
Neka je ϕ (x, y, z) derivabilno skalarno polje. Gradijent skalarnog polja ϕ je

vektorsko polje
 ∂ϕ 
∂x
∂ϕ ∂ϕ ∂ϕ  ∂ϕ 
grad ϕ = i+ j+ k =  ∂y  . (2.1)
∂x ∂y ∂z ∂ϕ
∂z
Dakle, grad ϕ vektorska funkcija varijabli x , y i z . Njegova vrijednost u točki

T(x, y, z) je vektor koji označavamo s grad ϕ (T) .
yz
Primjer 2.1. Izračunajte gradijent skalarnog polja f (x, y, z) = ln + 2 . Odredite
x
točku T za koju je (grad f )(T) = 2i − j + 3k .
⊲ Korištenjem formule (2.1) dobivamo

x −yz x z x y 1 1 1
grad f = i + j + k = − i + j + k.
yz x2 yz x yz x x y z
1 1 1
Za točku T vrijedi niz jednakosti − = 2 , = −1 , = 3 , pa je tražena točka
x y z
T(− 12 , −1, 13 ) . ⊳
Računanje gradijenta skalarnog polja bit će nam važno u poglavlju 4 gdje ćemo
-
računati plošne integrale vektorskih polja, odnosno prilikom odredivanja vektora smjera
normale na zadanu plohu. Naime, gradijent skalarnog polja ima važno svojstvo da je
okomit na nivo-krivulje, odnosno na nivo-plohe zadanog skalarnog polja.
Krenimo za početak od skalarne funkcije ϕ (x, y) dviju varijabli. Njen gradijent u
točki T(x, y) je vektor

∂ ϕ ∂ ϕ
grad ϕ (T) = i+ j.
∂x
T ∂y
T
Gradijent skalarnog polja ϕ je u svakoj točki T okomit na svaku nivo-krivulju funkcije

ϕ koja prolazi točkom T . Zaista, neka je izrazom
ϕ (x, y) = C, (2.2)
gdje je C ∈ R konstanta, zadana nivo-krivulja skalarne funkcije ϕ (x, y) . Totalni
diferencijal izraza (2.2) daje
!
∂ϕ
∂ϕ ∂ϕ ∂x dx
dϕ = dx + dy = ∂ ϕ · = grad ϕ · dr = 0, (2.3)
∂x ∂y dy
∂y
pri čemu smo upotrijebili formalnu oznaku dr = dxi + dyj . Izraz (2.3) kaže da je
gradijent skalarnog polja ϕ okomit na nivo-linije promatranog polja (vidi sliku 2.2).
20 2. SKALARNA I VEKTORSKA POLJA
Sl. 2.2. Gradijent skalarnog polja ϕ u točki T okomit je na nivo-krivulju kroz T .
Primjer 2.2. Zadano je skalarno polje ϕ (x, y) = x2 + y2 . Odredite pripadne nivo-

krivulje i grad ϕ .
⊲ Neka je C ∈ R , C > 0 . Nivo-krivulje

√ skalarnog polja ϕ su koncentrične
kružnice s centrom u ishodištu, radijusa C , dane jednadžbom x2 + y2 = C (vidi
sliku 2.3, lijevo). Nadalje,

x
grad ϕ = 2xi + 2yj = 2 = 2r.
y
Dakle, gradijent skalarnog polja ϕ je usmjeren radijalno od središta pripadnih nivo-
krivulja, te je na njih okomit (vidi sliku 2.3, desno).
Sl. 2.3. Nivo-krivulje i gradijent funkcije ϕ (x, y) = x2 + y2 .

⊳
Slično se pokazuje da je u slučaju skalarnog polja ϕ (x, y, z) u tri varijable grad ϕ
okomit na nivo-plohe funkcije ϕ (x, y, z) .
Primjer 2.3. Zadano je skalarno polje ϕ (x, y, z) = x2 + y2 + z2 . Odredite pripadne

nivo-plohe i grad ϕ .
⊲ Neka je opet C ∈ R , C > 0 . Nivo-plohe zadanog √ skalarnog polja ϕ su

koncentrične kugle sa središtem u ishodištu, polumjera C dane jednadžbom
x2 + y2 + z2 = C,
te vrijedi
grad ϕ = 2xi + 2yj + 2zk = 2r. ⊳
Činjenica da je grad ϕ okomit na nivo-plohe polja ϕ omogućava računanje vek-
tora smjera normale na plohu koja je zadana implicitnom jednadžbom. Zaista, neka je
ploha Σ ⊆ R3 zadana jednadžbom
ϕ (x, y, z) = C, C ∈ R,
pri čemu je ϕ diferencijabilna funkcija, dobro definirana u svim točkama plohe Σ .
Kroz proizvoljnu točku P plohe Σ provucimo krivulju Γ koja leži na Σ . Neka je
r(t) = x(t)i + y(t)j + z(t)k, t ∈ [t1 , t2 ]
parametrizacija krivulje Γ . Kako krivulja Γ leži na plohi Σ , vrijedi
(ϕ ◦ r)(t) = ϕ (x(t), y(t), z(t)) = C, C ∈ R, t ∈ [t1 , t2 ]. (2.4)
′ ′ ′ ′
Tangencijalni vektor na krivulju Γ dan je sa r (t) = x (t)i + y (t)j + z (t)k , t ∈ [t1 , t2 ] .
Nadalje, uočimo da tangencijalni vektori na proizvoljnu krivulju koja leži na plohi Σ
i prolazi točkom T , čine tangencijalnu ravninu na plohu Σ u točki T . Vektor smjera
normale na plohu Σ u točki T je upravo vektor smjera normale spomenute tangenci-
jalne ravnine. Pomoću pravila derivacije složene funkcije, deriviranjem izraza (2.4) s
obzirom na varijablu t , dobivamo
∂ϕ ∂ϕ ∂ϕ
(x(t), y(t), z(t))x′(t) + (x(t), y(t), z(t))y′(t) + (x(t), y(t), z(t))z′(t)
∂x ∂y ∂z
= (grad ϕ (x(t), y(t), z(t))) · r′ (t) = 0,
odakle slijedi da je grad ϕ okomit na tangencijalne vektore svih krivulja koje leže na
plohi Σ , a prolaze točkom T . Dakle, vektor normale plohe Σ koja je zadana implicitno
jednadžbom ϕ (x, y, z) = C je upravo grad ϕ (x, y, z) (vidi sliku 2.4).
Spomenimo još jedno važno svojstvo gradijenta skalarne funkcije, a to je da grad ϕ
pokazuje smjer najveće promjene funkcije ϕ (vidi [9]). Na to svojstvo gradijenta vratit
ćemo se u točki 2.2 gdje ćemo se baviti pojmom usmjerene derivacije skalarnih odnosno
vektorskih polja.
Pokažimo sada na primjeru kako se računa gradijent skalarnog polja odnosno
vektor smjera normale na plohu.
Sl. 2.4. Polje vektora normala na plohu f (x, y, z) = x2 + y2 + z2 − R2 = 0 .

Primjer 2.4. Odredite jedinični vektor smjera normale na plohu z2 = 4(x2 + y2 ) u

točki T(1, 0, 2) .
⊲ Navedena stožasta ploha je implicitno zadana jednadžbom ϕ (x, y, z) = 4(x2 +

y ) − z2 = 0 . Vektor smjera normale na zadanu plohu kolinearan je s gradijentom
2
skalaranog polja ϕ . Imamo da je

grad ϕ (x, y, z) = 8x i + 8y j − 2z k.
Tada je vektor smjera normale na zadanu plohu u točki P jednak
n = (grad ϕ )(P) = 8 i − 4 k,
a traženi jedinični vektor dobijemo njegovim normiranjem:
n 8i − 4k 2 1
n0 = = √ = √ i − √ k. ⊳
knk 80 5 5
⋆⋆⋆
Gradijent se obično označava pomoću nabla operatora na sljedeći način

grad ϕ = ∇ϕ ,
pri čemu je
 
∂
∂x
∂ ∂ ∂ ∂
∇= i+ j+ k= .
 
∂y
∂x ∂y ∂z ∂
∂z
Naglasimo da oznaku ∇ formalno shvaćamo kao

∂ ∂ ∂
• vektor sa koordinatama , ,
∂x ∂y ∂z
• diferencijalni operator koji djeluje na neko skalarno, odnosno vektorsko polje.
Navedimo ovdje (bez dokaza) neka važna pravila koja se koriste za računanje iz-
raza s gradijentom. Neka su ϕ i ψ proizvoljna glatka skalarna polja, te C ∈ R realna
konstanta. Vrijede sljedeća pravila:
(i) ∇(Cϕ ) = C∇ϕ .
(ii) ∇(ϕ + ψ ) = ∇ϕ + ∇ψ .
(iii) ∇(ϕψ ) = ϕ ∇ψ + ψ ∇ϕ .
U primjenama su od posebnog interesa radijalna skalarna polja oblika f (r) , gdje

je r = krk , a r = xi + yj + zk radijvektor. Označimo r0 = rr . Promotrimo nekoliko
jednostavnih primjera.
Primjer 2.5. Izračunajte ∇r i ∇f (r) , gdje je f proizvoljna glatka skalarna funk-

cija.
p
⊲ Kako je r = x2 + y2 + z2 , imamo
∂r ∂r ∂r x y z r
∇r = i + j + k = i + j + k = = r0 . (2.5)
∂x ∂y ∂z r r r r
Nadalje, imamo
∂f (r) ∂f (r) ∂f (r)
∇f (r) = i+ j+ k (2.6)
∂x ∂y ∂z
∂r ∂r ∂r
= f ′ (r) i + f ′ (r) j + f ′ (r) k = f ′ (r)∇r = f ′ (r)r0 . (2.7)
∂x ∂y ∂z
⊳
Ukoliko smo razumjeli rješenje prethodnog primjera, znat ćemo izračunati ∇f (r)
kada je zadana konkretna funkcija f (r) . Pokušajte sami izračunati ∇f (r) ako je
f (r) = sin r , f (r) = ln r ili f (r) = er .
-
p Nadite vektor u čijem smjeru iz točke T(1, 1) funkcija f (r) =
Primjer 2.6.
2
r sin r , r = x2 + y2 , najbrže raste.
- je njenim gradijentom.
⊲ Podsjetimo se, smjer najveće promjene funkcije odreden
Kako je zadana funkcija f radijalna, koristimo formulu 2.7
∇f (r) = f ′ (r)r0 = (2r sin r + r2 cos r)r0 .
√ r i+j
Za točku T vrijedi r = 2 , odnosno r0 = = √ , pa je traženi vektor smjera

T r T 2
najbrže promjene funkcije f jednak
√ √ √ i+j √ √ √
s = (2 2 sin 2 + 2 cos 2) √ = (2 sin 2 + 2 cos 2)(i + j). ⊳
2
⋆⋆⋆
Promotrimo na kraju primjer radijalnog polja iz fizike.
Primjer 2.7. Električno polje točkastog naboja.

Neka je q pozitivan točkasti naboj smješten u ishodištu. Pripadno električno polje
dano je formulom
q xi + yj + zk
E(x, y, z) = , (2.8)
4πε0 (x2 + y2 + z2 )3
p
odnosno
q r0
E(r) = ,
4πε0 r2
p
pri čemu je r = xi + yj + zk , r = krk = x2 + y2 + z2 , a ǫ0 je permitivnost vakuuma
(vidi [1]). Primijetimo da električno polje E djeluje na svaku točku prostora R3 radi-
jalno u smjeru od ishodišta. Nadalje, u svakoj točki T(x, y, z) elektrostatski potencijal
U(x, y, z) je dan izrazom
q 1
U(x, y, z) = , (2.9)
4πε0 x2 + y2 + z2
p
odnosno
q 1
U(r) = .
4πε0 r
- električnog polja E(x, y, z) i pripadnog potencijala U(x, y, z) dana je
Veza izmedu
izrazom
E = − grad U. (2.10)
Zaista, direktan račun daje
∂U q x ∂U q y ∂U q z
=− , =− , =− ,
∂x 4πε0 r3 ∂y 4πε0 r3 ∂z 4πε0 r3
odakle se lako vidi da vrijedi relacija (2.10). Uočimo da jakost vektorskog polja E u
proizvoljnoj točki R3 iznosi
q 1
kEk = ,
4πε0 r2
te opada s kvadratom udaljenosti točke od ishodišta. Nadalje, ekvipotencijalne plohe
električnog polja E su koncentrične kugle oko ishodišta.
Sl. 2.5. Nivo plohe električnog polja E .
Gornji primjer nas dovodi do sljedeće definicije.
Definicija 2.1. Kažemo da je vektorsko polje v potencijalno ili konzervativno ako

postoji skalarno polje p takvo da vrijedi v = grad p . Skalarno polje p naziva se
potencijal polja v .
2.2. USMJERENE DERIVACIJE 25
Električno polje točkastog naboja iz primjera 2.7 je primjer potencijalnog polja.

- gravitacijsko polje materijalne točke mase m dano izrazom
Takoder,
r0
γ = Gm 2 ,
r
je potencijalno polje, pri čemu je G gravitacijska konstanta. Pripadni gravitacijski
Gm
potencijal iznosi U = . U točki 2.4 pokazat ćemo kako provjeravamo je li zadano
r -
vektorsko polje potencijalno te na koji način odredujemo njegov potencijal. Na po-
tencijalna vektorska polja vratit ćemo se u poglavlju 3 gdje ćemo se baviti krivuljnim
integralom vektorskih polja, odnosno njegovim fizikalnim značenjem.
2.2. Usmjerene derivacije
2.2.1. Usmjerena derivacija skalarnog polja

Na kolegiju Matematika 2 susreli smo se sa pojmom usmjerene derivacije skalar-
nog polja (vidi [9]). Ovdje ćemo usmjerenu derivaciju naučiti zapisivati pomoću nabla
operatora. Radi potpunosti, ponovimo najprije njenu definiciju.
Usmjerena derivacija skalarnog polja f (x, y, z) u smjeru zadanog vektora s u točki
T(x0 , y0 , z0 ) definira se kao
∂f f (x0 + hs1 , y0 + hs2 , z0 + hs3 ) − f (x0 , y0 , z0 )
(x0 , y0 , z0 ) = lim ,
∂s h →0 h
pri čemu je s = s1 i + s2 j + s3 k . Uočimo da iz gornje definicije direktno slijedi da su
derivacije skalarne funkcije f (x, y, z) u smjeru vektora i , j i k upravo njene parcijalne
∂f ∂f ∂f
derivacije , , te .
∂x ∂y ∂z
Izvedimo sada izraz za računanje usmjerene derivacije skalarnog polja. U tu svrhu
uzmimo najprije skalarno polje dviju varijabli f (x, y) . Povucimo kroz točku T(x0 , y0 )
u ravnini z = 0 pravac p čiji je vektor smjera upravo zadani s . Parametrizacija pravca
p glasi
t 7→ (x0 , y0 ) + t(s1 , s2 ) = (x0 + ts1 , y0 + ts2 ).
Definiramo nadalje funkciju F: R → R formulom
F(t) = f (x0 + ts1, y0 + ts2 ).
Uočimo da je F(0) = f (x0 , y0 ) te izrazimo usmjerenu derivaciju skalarnog polja f (x, y)
pomoću derivacije funkcije F(t) . Lako se vidi da vrijedi
∂f F(h) − F(0) dF ∂f (x0, y0 ) ∂f (x0, y0 )
(x0 , y0 ) = lim = (0) = s1 + s2
∂s h →0 h dt ∂x ∂y
= ∇f (x0 , y0 ) · s.
Gornje razmatranje provodimo analogno i za funkciju f triju varijabli. Dakle, pokazali
smo da usmjerenu derivaciju skalarnog polja f (x, y, z) u točki T(x0 , y0 , z0 ) u smjeru
vektora s računamo pomoću izraza
∂f
(x0 , y0 , z0 ) = ∇f (x0 , y0 , z0 ) · s. (2.11)
∂s
Obično ćemo računati usmjerenu derivaciju u smjeru jediničnog vektora.

Ponovimo ovdje činjenicu koju smo već naučili na kolegiju Matematika 2 (vidi
[9]), a koja kaže da se funkcija najbrže mijenja u smjeru svog gradijenta. Naime, iz
relacije (2.11) slijedi (ukoliko je ksk = 1 )
∂f
(x0 , y0 , z0 ) = ∇f (x0 , y0 , z0 ) · s = k∇f (x0 , y0 , z0 )k cos ϕ ,
∂s
gdje je ϕ kut izmedu - vektora ∇f (x0 , y0 , z0 ) i s . Odatle slijedi da je usmjerena de-
rivacija funkcije f u smjeru zadanog jediničnog vektora vektora s izračunata u točki
T0 (x0 , y0 , z0 ) ustvari skalarna projekcija gradijenta funkcije f u točki T0 na jedinični
vektor s (vidi sliku 2.6). Očito, usmjerena derivacija skalarnog polja f je skalarna
veličina, a najveću vrijednost će postići kada je cos ϕ = 1 , odnosno kada je zadani
vektor s kolinearan s vektorom ∇f . Kako je usmjerena derivacija neke funkcije ustvari
promjena te funkcije u smjeru zadanog vektora, zaključujemo da će ta promjena biti
najveća upravo u smjeru gradijenta promatrane funkcije.
Sl. 2.6. Usmjerena derivacija skalarnog polja. Gradijent i njegova skalarna projekcija.
Konačno, pomoću nabla operatora možemo jednostavno zapisati usmjerenu deri-

vaciju skalarnog polja f . Naime, kako smo već prije naglasili, oznaku ∇ formalno
shvaćamo i kao vektor i operator. U skladu s time u vektorskoj analizi možemo koristiti
pravila vektorskog računa, pazeći pri tome na činjenicu da je ∇ diferencijalni operator.
Promotrimo izraz ∇f · s . Skalarnu funkciju f shvaćamo kao skalar, dok su ∇ i s
vektori. Prema pravilima vektorskog računa skalarni produkt je komutativan pa vrijedi
∇f · s = s · ∇f . Nadalje, f shvaćamo kao skalar pa možemo pisati s · ∇f = (s · ∇)f ,
čime dobivamo relaciju
∂f
= (s · ∇)f . (2.12)
∂s
Oznaka s · ∇ predstavlja diferencijalni operator usmjerene derivacije. Formalno ovdje
se radi o skalarnom produktu vektora s sa vektorom ∇ :
∂ ∂ ∂
s · ∇ = s1 + s2 + s3 .
∂x ∂y ∂z
Primjer 2.8. Izračunajte usmjerenu derivaciju polja f (x, y, z) = x − y2 z u smje-

−
→
ru jediničnog vektora koji ima jednak smjer kao i vektor AB gdje je A(1, −1, 3) i
B(4, 1, 3) .
−
→ −
→
⊲ Odredimo najprije vektor AB . Uz oznaku s = AB imamo
s = (xB − xA )i + (yB − yA )j + (zB − zA )k = 3i + 2j,
odnosno jedinični vektor u smjeru vektora s je
3i + 2j
s0 = √ .
13
Usmjerenu derivaciju zadanog skalarnog polja računamo prema formuli (2.11), odnos-
no (2.12). Imamo
∂f
= (s0 · ∇)f
∂s0

3 ∂ 2 ∂ ∂
= √ +√ +0· (x − y2 z)
13 ∂x 13 ∂y ∂z
3 2 3 − 4yz
= √ · 1 + √ · (−2yz) = √ . ⊳
13 13 13
Primjer 2.9. Neka je p pravac koji prolazi točkama A(−1, 2, 1) i B(1, 3, 2) . Od-
redite
√ 2 sve točke na pravcu p takve √da usmjerena derivacija skalarnog polja f (x, y, z) =
2z − 2xy u smjeru s = i − j − 2 k bude jednaka 0.
⊲ Usmjerena derivacija polja f iznosi

∂f
= (s · ∇)f
∂s
√ ∂ √

∂ ∂
= − − 2 ( 2z2 − 2xy)
∂x ∂y ∂z
√ √
= (−2y) − (−2x) − 2(2 2z) = −2y + 2x − 4z.
Odredimo sada jednadžbu pravca p koji prolazi točkama A i B :
x − (−1) y−2 z−1
= = = t, t ∈ R,
1 − (−1) 3−2 2−1
odnosno u parametarskom obliku
x = −1 + 2t
y = 2+t (2.13)
z = 1 + t, t ∈ R.
Kako sve točke na pravcu zadovoljavaju njegove parametarske jednadžbe (2.13), uvrš-
tavanjem u zadani uvjet za usmjerenu derivaciju dobivamo
∂f
(x, y, z) = −2(2 + t) + 2(−1 + 2t) − 4(1 + t) = 2(−5 − t) = 0.
∂s
Slijedi t = −5 , odnosno tražena točka je T(−11, −3, −4) . ⊳
⋆⋆⋆
Kako smo već prije naglasili, u primjenama su od posebnog interesa radijalna ska-
larna polja oblika f (r) , gdje je r = krk , a r = xi + yj + zk radijvektor. Korištenjem
formula (2.5) i (2.7) lako se vidi da vrijedi
∂f (r)
= (s · ∇)f (r) = s · (∇f (r)) = s · f ′ (r)∇r
∂s
= s · f ′ (r)r0 = f ′ (r)(s · r0 ). (2.14)
Primjer 2.10. Izračunajte usmjerenu derivaciju funkcije ln r u smjeru jediničnog

vektora u smjeru vektora s = i + j − k .
s
⊲ Označimo s0 = ksk . Koristeći izvod (2.14) dobivamo
∂(ln r)
= (s0 · ∇)(ln r) = s0 · (∇(ln r)) = s0 · (ln r)′ · r0
∂s0
i + j − k 1 xi + yj + zk x+y−z
= √ · · =√ . ⊳
3 r r 3(x2 + y2 + z2 )
2.2.2. Usmjerena derivacija vektorskog polja
Usmjerenu derivaciju glatkog vektorskog polja f(x, y, z) u smjeru vektora s u

točki T(x0 , y0 , z0 ) definiramo izrazom
∂f f(x0 + hs1 , y0 + hs2 , z0 + hs3 ) − f(x0 , y0 , z0 )
(x0 , y0 , z0 ) = lim , (2.15)
∂s h →0 h
pri čemu je s = s1 i + s2 j + s3 k . Zapišemo li vektorsko polje f standardno u obliku
f(x, y, z) = f 1 (x, y, z)i + f 2 (x, y, z)j + f 3 (x, y, z)k
te raspišemo izraz (2.15) koordinatno, dobivamo
∂f ∂f 1 ∂f 2 ∂f 3
= i+ j+ k
∂s ∂s ∂s ∂s
= (s · ∇)f 1 i + (s · ∇)f 2 j + (s · ∇)f 3 k (2.16)
= (s · ∇)f.
Pritom se podrazumijeva da gornje izraze računamo u točki T0 (x0 , y0 , z0 ) . Uočimo da
je usmjerena derivacija vektorskog polja vektorska veličina koja ovisi o točki u kojoj
usmjerenu derivaciju računamo.
√
Primjer 2.11. Izračunajte usmjerenu derivaciju polja v(x, y, z) = xzi + 3j − y zk
u točki T(0, −4, 1) u smjeru jediničnog vektora u smjeru vektora s = 2i − 2j − k .
⊲ Odredimo prvo jedinični vektor u smjeru vektora s :

2i − 2j − k 2 2 1
s0 = √ = i − j − k.
9 3 3 3
Usmjerenu derivaciju vektorskog polja računat ćemo prema formuli (2.16). Imamo
redom
√

∂v 2 ∂ 2 ∂ 1 ∂
= (s0 · ∇)v = − − (xzi + 3j − y zk)
∂s0 3 ∂x 3 ∂y 3 ∂z

2 ∂ 2 ∂ 1 ∂ 2 ∂ 2 ∂ 1 ∂
= − − (xz)i + − − (3)j+
3 ∂x 3 ∂y 3 ∂z 3 ∂x 3 ∂y 3 ∂z
√

2 ∂ 2 ∂ 1 ∂
+ − − (−y z)k
3 ∂x 3 ∂y 3 ∂z

2 2 1 2 2 1
= z− ·0− x i+ ·0− ·0− ·0 j
3 3 3 3 3 3
√

2 2 1 −y
+ · 0 − · (− z) − · √ k
3 3 3 2 z
2√

2 1 y
= z− x i+ z+ √ k,
3 3 3 6 z
odnosno u točki T dobivamo

∂v 2 2 −4 2
(0, −4, 1) = i + + k= i. ⊳
∂s0 3 3 6 3
∂a
Primjer 2.12. Odredite točke u kojima je = 5s , gdje je a(x, y, z) = (x2 − y)i +
∂s
yzk i s = 15 (4i − 3k) .
⊲
Usmjerena derivacija vektorskog polja a u smjeru vektora s jednaka je

∂a 4 ∂ 3 ∂
= (s · ∇)a = − ((x2 − y)i + yzk)
∂s 5 ∂x 5 ∂z

4 3 4 3 8 3
= (2x) − · 0 i + · 0 − y k = xi − yk.
5 5 5 5 5 5
Kako dobiveni vektor mora biti jednak vektoru s , izjednačavanjem komponenti dobi-
vamo sustav:
8 3
x = 4, − y = −3,
5 5
odnosno tražene točke su oblika T( 52 , 5, z) , z ∈ R . ⊳
⋆⋆⋆
Kao što smo već više puta naglasili, u primjenama su od posebnog interesa radijalna
vektorska polja.
Primjer 2.13. Izračunajmo usmjerenu derivaciju radijvektora r u smjeru zadanog
vektora s .
⊲ Jednostavnim računom dobivamo

∂r ∂ ∂ ∂
= (s · ∇)r = s1 + s2 + s3 (xi + yj + zk)
∂s ∂x ∂y ∂z
= (s1 · 1)i + (s2 · 1)j + (s3 · 1)k = s.
Istaknimo upravo dobivenu formulu jer ćemo je u daljnjem tekstu često koristiti:
∂r
= s. (2.17)
∂s
⊳
Odredimo sada usmjerenu derivaciju radijalnog vektorskog polja zadanog izrazom
F(r)r , gdje je F: R → R dovoljno glatka funkcija. Uočimo da je s · ∇ diferencijalni
operator koji na produkt F(r)r djeluje na isti način kao i operator deriviranja na produkt
dviju funkcija. Prisjetimo se formule za derivaciju produkta funkcija f i g ,
(f g)′ = f ′ g + f g′ .
Opisno govoreći, operator deriviranja djeluje na produkt funkcija tako da:
• djeluje na prvi član f produkta f g , ne djeluje na drugi član g
• djeluje na drugi član g produkta f g , ne djeluje na prvi član f
• rezultat dobivamo zbrajanjem dva gornja izraza
Gore opisano djelovanje možemo formalno zapisati na sljedeći način
d(f g) = d(f g) + d(f g),
gdje smo s d označili operator deriviranja, pri čemu smo podvukli članove na koje
operator d nije djelovao. Gore spomenuti zapis jednostavno koristimo za računanje
izraza (s · ∇)(F(r)r) . Imamo
∂F(r)r
= (s · ∇)(F(r)r) = (s · ∇)(F(r)r) + (s · ∇)(F(r)r)
∂s
∂F(r) ∂r
= r((s · ∇)F(r)) + F(r)((s · ∇)r) = r + F(r)
∂s ∂s
= F ′ (r)(s · r0 )r + F(r)s, (2.18)
pri čemu smo koristili izraze (2.14) i (2.17).
Primjer 2.14. Izračunajte usmjerenu derivaciju vektorskog polja r(ln r) u smjeru
vektora s = √1 (i + j + k) u točki T(1, −2, 1) .
3
⊲ Koristeći izvod (2.18) slijedi

∂(ln r)r
= (s · ∇)((ln r)r) = ((s · ∇) ln r) · r + (ln r)((s · ∇)r)
∂s
i+j+k 1 i+j+k
= (s · ∇(ln r))r + (ln r)s = √ · · r0 r + ln r · √ .
3 r 3
2.3. DIVERGENCIJA I ROTACIJA VEKTORSKOG POLJA 31
√
Budući da za točku T vrijedi r = i − 2j + k i r = 6 , konačno dobivamo
√
∂(ln r)r 1−2+1 √ i+j+k ln 6
= √ (i − 2j + k) + ln 6 · √ = √ (i + j + k). ⊳
∂s T 6 3 3 3
Primjedba 2.1. Relacije poput (2.14) i (2.18) nemojte pamtiti napamet! Dovoljno
je razumjeti njihov formalni izvod te ga ponoviti na svakom pojedinom zadatku.
2.3. Divergencija i rotacija vektorskog polja
Divergencija vektorskog polja. Divergencija glatkog vektorskog polja

v(x, y, z) = v1 (x, y, z)i + v2 (x, y, z)j + v3 (x, y, z)k
je skalarno polje koje označavamo sa div v , a definiramo formulom
∂v1 ∂v2 ∂v3
div v = + + . (2.19)
∂x ∂y ∂z
Primjer 2.15. Izračunajte divergenciju polja v = x2 y i − zey j + xyz k u točki

T(1, 0, −1) .
⊲ Formula (2.19) daje

∂ 2 ∂ ∂
div v(x, y, z) = (x y) + (−zey ) + (xyz) = 2xy − zey + xy,
∂x ∂y ∂z
odnosno u točki T
div v(1, 0, −1) = 1. ⊳
Fizikalnu interpretaciju divergencije vektorskog polja dat ćemo na primjeru gibanja
fluida, konstatne gustoće ρ = 1 , kroz kvadar u prostoru R3 . Neka je
v = v1 i + v2 j + v3 k
pripadno polje brzine promatranog fluida. Pretpostavimo da smo u područje strujanja
fluida postavili kvadar čije su stranice duljina ∆x , ∆y i ∆z paralelne s koordinatnim
osima, kako je prikazano na slici 2.7.
Sl. 2.7. Tok fluida kroz kontrolni propusni kvadar.

Promotrimo najprije strujanje fluida kroz strane kvadra koje su paralelne s koordi-
natnom ravninom y = 0 . Brzina naravno ovisi o točki u kojoj se čestice fluida nalaze.
Volumen fluida koji ulazi kroz lijevu stranu kvadra iznosi

v2 (x, y, z)∆t ∆x∆z,
dok je volumen fluida koji izlazi kroz desnu stranu kvadra jednak

v2 (x, y + ∆y, z)∆t ∆x∆z.
Razlika volumena fluida koji izlazi, odnosno ulazi u kontrolni kvadar u jedinici vremena
iznosi
v2 (x, y + ∆y, z) − v2 (x, y, z) ∆x∆z.
Prethodni izraz možemo zapisati u obliku
v (x, y + ∆y, z) − v (x, y, z)
2 2
∆V,
∆y
pri čemu smo s ∆V označili volumen kontrolnog kvadra. Dobivamo da, uz pretpostav-
ku da se gibanje odvija u smjeru y -osi, promjena volumena fluida po jedinici volumena
u jedinici vremena iznosi
v (x, y + ∆y, z) − v (x, y, z)
2 2
− .
∆y
Analogno, za gibanje u smjeru x , odnosno z -osi, dobivamo
v (x + ∆x, y, z) − v (x, y, z)
1 1
− ,
∆x
odnosno v (x, y, z + ∆z) − v (x, y, z)
3 3
− .
∆z
Pretpostavimo da se duljine stranica kvadra infinitenzimalno smanjuju. U tom slučaju
za gornje kvocijente diferencija dobivamo
v1 (x + ∆x, y, z) − v1 (x, y, z) ∂v1
lim = (x, y, z), (2.20)
∆x→0 ∆x ∂x
v2 (x, y + ∆y, z) − v2 (x, y, z) ∂v2
lim = (x, y, z), (2.21)
∆y→0 ∆y ∂y
v3 (x, y, z + ∆z) − v3 (x, y, z) ∂v3
lim = (x, y, z). (2.22)
∆z→0 ∆z ∂z
Zbrojimo li sada doprinose volumena s obzirom na x , y i z smjer gibanja fluida
dobivamo da je porast volumena fluida po jedinici volumena u jedinici vremena jednak
∂v ∂v2 ∂v3
1
− + + .
∂x ∂y ∂z
Izraz u zagradi je upravo formula za računanje divergencije vektorskog polja v . Iz
upravo opisane fizikalne interpretacije divergencije vektorskog polja zaključujemo slje-
deće:
(i) ako je (div v)(x, y, z) > 0 znači da u promatranom elementu volumena dV koji
se nalazi oko točke (x, y, z) imamo izvor fluida.
(ii) ako je (div v)(x, y, z) < 0 znači da se u promatranom elementu volumena dV

koji obuhvaća točku (x, y, z) nalazi ponor fluida.
(iii) ako je (div v)(x, y, z) = 0 znači da u promatranom elementu volumena dV koji
se nalazi oko točke (x, y, z) nemamo niti izvor niti ponor.
Primjeri izvora, ponora te polja koje nije niti izvor niti ponor prikazani su na slici
2.8.
Sl. 2.8. Primjer izvora, ponora te polja koje nije niti izvor niti ponor.
- unutar kugle polu-

Proučimo sada primjer u kojem je naboj prostorno rasporeden
mjera R te izračunajmo divergenciju pripadnog električnog polja u nekoj točki unut-
rašnjosti nabijene kugle.
Primjer 2.16. Električno polje u unutrašnjosti kugle koja je jednoliko ispunjena

nabojem iznosi
Q
E= r, r ≤ R, (2.23)
4πε0 R3
pri čemu je R polumjer kugle, Q ukupni naboj, ε0 permitivnost vakuuma, te r = krk
(vidi [1]).
Izračunajmo div E . Kako je
∂x ∂y ∂z
div r = div(xi + yj + zk) = + + = 3,
∂x ∂y ∂z
slijedi
3Q
div E = .
4πε0 R3
Iskoristimo li sada da je gustoća naboja ρ jednaka omjeru ukupnog naboja i volumena
kugle, tj.
3Q
ρ= ,
4π R3
dobivamo
ρ
div E = > 0.
ε0
Dakle, zaključujemo da se u svakoj točki jednoliko nabijene kugle nalazi izvor elektri-
čnog polja.
Definicija 2.2. Kažemo da je glatko vektorsko polje v solenoidalno ako vrijedi

div v = 0.
Primjer 2.17. Električno polje točkastog naboja q dano izrazom

q r0
E=
4πε0 r2
je solenoidalno vektorsko polje.
⊲ Ovaj primjer svodi se na računanje izraza div(r−3 r) , odnosno

xi + yj + zk
div 3 .
(x2 + y2 + z2 ) 2
Direktnim računom lako se vidi da vrijedi div E = 0 , odakle zaključujemo da je zadano
električno polje solenoidalno (na R3 \ {(0, 0, 0)} ). ⊳
⋆⋆⋆
Vratimo se na formulu (2.19) te zapišimo divergenciju pomoću nabla operatora.
Uočimo da je divergencija vektorskog polja v formalno skalarni produkt vektora ∇ s
vektorom v , odnosno vrijedi
 
∂ !
∂v1 ∂v2 ∂v3  ∂x v1
∂ 
div v = + + =  ∂y  · v2 = ∇ · v.
∂x ∂y ∂z ∂ v 3
∂z
Formalni račun kojeg provodimo u izrazima koji sadrže nabla operator može nam
-
pomoći pri izvodenju nekih važnih formula vektorskog računa. Promotrimo na primjer
izraz div(ϕ v) , pri čemu je ϕ skalarno, a v vektorsko polje. Zapišemo li taj izraz
pomoću nabla operatora, imamo div(ϕ v) = ∇ · (ϕ v) . U prethodnom izrazu imamo
diferencijalni operator ∇ koji djeluje na produkt ϕ v . Izraz ∇ · (ϕ v) možemo shvatiti
kao djelovanje diferencijalnog operatora ∇ na produkt (ϕ v) , prema analogiji s for-
mulom za derivaciju produkta funkcija. Dakle, djelovanje operatora ∇ na produkt ϕ v
možemo zapisati u obliku:
∇ · (ϕ v) = ∇ · (ϕ v) + ∇ · (ϕ v), (2.24)
pri čemu smo u izrazima podvukli članove na koje operator ∇ ne djeluje. Sada preosta-
je samo djelovati operatorom ∇ na članove u zagradama izraza (2.24), pazeći pri tome
da je ∇ i vektor i diferencijalni operator. Promotrimo najprije član ∇ · (ϕ v) kojeg
ćemo izračunati korištenjem standardnog vektorskog računa. Naime, gore spomenuti
član možemo shvatiti kao izraz a · (λ b) , gdje su a , b vektori, a λ skalar, pri čemu
smo ∇ zamijenili s a , ϕ s λ , te v s b . Kako vrijedi a · (λ b) = (aλ ) · b , dobivamo
∇ · (ϕ v) = (∇ϕ ) · v . Na isti način dobivamo ∇ · (ϕ v) = ϕ (∇ · v) . Time smo dobili
sljedeću formulu
∇ · (ϕ v) = (∇ϕ ) · v + ϕ (∇ · v), (2.25)
odnosno
div(ϕ v) = (grad ϕ ) · v + ϕ div v.
Konačno, naglasimo da je operator divergencije linearnnog operatora. Vrijedi

div(λ v + µ s) = λ div v + µ div s,
za svaki λ , µ ∈ R , te derivabilna vektorska polja v i s .
U primjenama su od velike važnosti radijalna vektorska polja. U primjeru 2.16

smo vidjeli da je
div r = 3.
Izračunajmo div(F(r))r gdje je F(r) dovoljno glatka skalarna funkcija. Formalni
vektorski račun daje nam niz jednakosti:
div(F(r)r) = ∇ · (F(r)r) = ∇ · (F(r)r) + ∇ · (F(r)r)
= (∇F(r)) · r + F(r)(∇ · r) (2.26)
= F ′ (r)r0 · r + 3F(r) = rF ′ (r) + 3F(r).
Primjer 2.18. Izračunajte r
0
div .
r2
⊲ Kako je r = rr0 , zadani izraz možemo zapisati u obliku div(r−3r) . Primi-

jeti da smo navedenu divergenciju već izračunali u primjeru 2.17, no iskoristimo sada
formalni račun s nabla operatorom:
r r
1 1
div 3 = ∇ · 3 = ∇ 3 · r + 3 ∇ · r
r r r r
3 1 3 3
= − 4 r0 · r + 3 · 3 = − 3 + 3 = 0. ⊳
r r r r
⋆⋆⋆
Rotacija vektorskog polja. Rotacija glatkog vektorskog polja
je vektorska veličina koju označavamo s rot v , a definira se formulom
∂v ∂v2 ∂v1 ∂v3 ∂v ∂v1
3 2
rot v = − i+ − j+ − k. (2.27)
∂y ∂z ∂z ∂x ∂x ∂y
Na sljedećem pojednostavljenom primjeru toka fluida brzine v (npr. voda) kroz
uski kanal proučimo u kakvoj su vezi rotacijsko gibanje i vektor rot v . Pretpostavi-
mo da je brzina dana vektorskim poljem v(x, y, z) = (1 + x2 )j . Uočimo da je polje
v(x, y, z) paralelno s xy -ravninom. Na stijenke kanala pričvrstimo dva kotačića, kao
što je prikazano na slici 2.9. Uočimo da je, dalje od osi y , za veće vrijednosti |x| ,
strujanje vode jačeg intenziteta jer kv(x, y, z)k ima veći iznos. Kotačić koji se nalazi
lijevo od pozitivnog dijela osi y rotirat će, pod djelovanjem toka vode, u smjeru gibanja
kazaljke na satu. S druge strane, kotačić koji se nalazi desno od osi y , rotirat će u
smjeru suprotnom od smjera gibanja kazaljke na satu. Kako je rot v(x, y, z) = 2xk ,
vidimo da smjer rotiranja kotačića i vektor rot v čine pravilo desne ruke. Uočimo na
kraju, kad bi vektorsko polje v imalo u svakoj točki (x, y, z) isti smjer i isti iznos,
gibanje vode ne bi uzrokovalo rotiranje kotačića, odnosno vrijedilo bi da je rot v = 0 .
Takvo gibanje nazivamo bezvrtložnim.
Sl. 2.9. Operator rot i pojam rotacije.

Rotacija vektorskog polja v = v1 i+v2 j+v3 k dade se jednostavno zapisati pomoću
nabla operatora na sljedeći način:
 
∂ !
∂x v1
 ∂ 
rot v = ∇ × v =  ∂y  × v2 . (2.28)
∂ v3
∂z
Na kolegiju Matematika 2 (vidi [9]) smo naučili da se vektorski produkt a×b formalno
može zapisati u obliku determinante čiji prvi redak čine vektori i , j , k , drugi redak
koordinate vektora a , dok su u trećem retku koordinate vektora b . Dakle, shvatimo li
formalno oznaku ∇ i kao vektor i kao diferencijalni operator, vidimo da rot v možemo
zapisati u obliku
i j k

∂ ∂ ∂
rot v = ∇ × v = ∂x ∂y ∂z .
v v v
1 2 3
Razvojem gornje determinante po prvom retku dobivamo formulu (2.27) za računanje

rotacije vektorskog polja v .
Primjer 2.19. Zadano je vektorsko polje v(x, y, z) = xz4 i − 4xzj + 2yz2 k . Odredite
rot v u točki P(1, −2, 1) .
⊲ Koristeći zapis (2.28) imamo
rot v = ∇ × v

i j k
∂ ∂ ∂
= ∂x ∂y ∂z
xz4 −4xz 2yz2

∂ 2 ∂ ∂ 2 ∂ 4
= (2yz ) − (−4xz) i − (2yz ) − (xz ) j
∂y ∂z ∂x ∂z

∂ ∂
+ (−4xz) − (xz4 ) k
∂x ∂y
= (2z2 + 4x)i − (0 − 4xz3 )j + (−4z − 0)k
= (2z2 + 4x)i + 4xz3 j − 4zk.
Konačno, rotacija polja v u točki P jednaka je
rot v(1, −2, 1) = 6i + 4j − 4k. ⊳
Promotrimo rotaciju vektorskog polja i na jednostavnom primjeru iz fizike.
Primjer 2.20. Homogeni tanki disk nalazi se u ravnini z = 0 i rotira konstantnom

kutnom brzinom ω = ω3 k oko osi z , kako je prikazano na slici 2.10. Neka je T
-
bilo koja točka diska odredena radijvektorom r . Vektor brzine promatrane materijalne
točke dan je izrazom

i j k
v = ω × r = 0 0 w3 = −w3 yi + w3 xj + 0k.

x y 0
Sl. 2.10. Rotacija materijalne točke oko osi z .
Brzina materijalne točke T je vrtložno polje, što znači da njegova rotacija ne iščezava.
Zaista, lako se vidi da je
0
!
rot v = ∇ × v = 0 = 2ω 6= 0.
2w3
Nadalje, krivulje po kojima se materijalne točke gibaju su koncentrične kružnice sa
središtem u ishodištu. Naime, iz uvjeta v × dr = 0 dobivamo običnu diferencijalnu
jednadžbu ydy + xdx = 0 čija su rješenja dana izrazom x2 + y2 = C , C ∈ R , C > 0 .
⋆⋆⋆
Korištenjem formalnog vektorskog računa, pokazuje se da vrijedi
rot(ϕ v) = (grad ϕ ) × v + ϕ (rot v), (2.29)
pri čemu su ϕ i v glatko skalarno, odnosno vektorsko polje. Zaista, djelovanje opera-
tora rotacije na produkt ϕ v možemo zapisati na sljedeći način
rot(ϕ v) = ∇ × (ϕ v) = ∇ × (ϕ v) + ∇ × (ϕ v)
= (∇ϕ ) × v + ϕ (∇ × v),
čime smo dobili traženu formulu (2.29).
Konačno, naglasimo da je operator rotacije linearan operator. Vrijedi
rot(λ v + µ s) = λ rot v + µ rot s,
za sve λ , µ realne brojeve, te v , s diferencijalbilna vektorska polja.
Kao i uvijek do sada, posebno nas zanimaju radijalna polja. Direktnim računom
lako se pokaže da je rotacija radijvektora jednaka nulvektoru, odnosno vrijedi
rot r = 0.
Koristeći formalni račun s nabla operatorom, riješimo sljedeći primjer.
Primjer 2.21. Izračunajte rot(rr) .
⊲ Rješavat ćemo simbolički (i pri tome paziti da je r skalar, a r vektor)

rot(rr) = ∇ × (rr) = (∇r) × r + r(∇ × r)
r 1
= × r + r × 0 = × 0 + 0 = 0,
r r
pri čemu smo koristili poznatu činjenicu da je vektorski produkt vektora sa samim
sobom jednak nulvektoru. Takoder - obratite pozornost da je konačno rješenje nulvektor
(a ne nula kao skalar). ⊳
Primijetite da za sve radijalne funkcije f (r) vrijedi rot(f (r)r) = 0 . Dakle, polja
oblika f (r)r , gdje je f proizvoljna derivabilna realna funkcija, nužno su bezvrtlož-
na. Na primjer, električno polje točkastog naboja je primjer bezvrtložnog polja (jer je
rot(r0 /r2 ) = 0 ).
2.4. Neka specijalna vektorska polja
Ovdje ćemo razmatrati veze izmedu - fizikalno važnih polja kao što su potencijalna,
solenoidalna te bezvrtložna vektorska polja. U uvodu poglavlja već smo kazali da se
bavimo samo vektorskim poljima koja imaju potrebnu glatkoću. Krenimo od poten-
cijalnih vektorskih polja koja smo definirali u točki 2.1. Kao što smo tamo naglasili,
-
zanima nas kriterij pomoću kojeg odredujemo je li zadano vektorsko polje potencijalno
ili nije.
U tu svrhu, uzmimo za početak potencijalno ravninsko vektorsko polje
v(x, y) = v1 (x, y)i + v2 (x, y)j.
Prema definiciji potencijalnog vektorskog polja postoji skalarna funkcija p(x, y) takva
da vrijedi v = grad p , odnosno
∂p ∂p
v(x, y) = v1 (x, y)i + v2 (x, y)j = (x, y)i + (x, y)j,
∂x ∂y
odakle je
∂p ∂p
v1 (x, y) = (x, y), v2 (x, y) = (x, y).
∂x ∂y
Deriviramo li v1 parcijalno po y , a v2 parcijalno po x , zbog Schwarzovog teorema,
dobivamo
∂v1 ∂v2
(x, y) = (x, y). (2.30)
∂y ∂x
2.4. NEKA SPECIJALNA VEKTORSKA POLJA 39
S dobivenim uvjetom (2.30) susreli smo se već na kolegiju Matematika 2 (vidi [9]) kada
smo se bavili totalnim diferencijalom. Podsjetimo se, uvjet (2.30) nam omogućava da
izraz v1 (x, y)dx+v2 (x, y)dy zapišemo kao totalni diferencijal funkcije p(x, y) . Uočimo
da uvjet (2.30) elegantno možemo zapisati u obliku rot v = 0 . Naime, vrijedi

i j k ∂v ∂v1
2
rot v = ∂x ∂y ∂z = − k.

v v 0 ∂x ∂y
1 2
Slično, ukoliko vektorsku funkciju
možemo zapisati u obliku
∂p ∂p ∂p
v1 dx + v2 dy + v3 dz = dp = dx + dy + dz,
∂x ∂y ∂z
tj. kao totalni diferencijal neke skalarne funkcije p(x, y, z) , onda vrijedi rot v = 0 .
Pokazuje se da vrijedi i obrat, tj. imamo sljedeći rezultat.
Propozicija 2.1. Za glatko vektorsko polje v: R3 → R3 vrijedi

v = grad p ⇔ rot v = 0. (2.31)
Iz prethodne propozicije slijedi da su potencijalna polja nužno bezvrtložna. Taj

smjer propozicije 2.1 se lako provjeri. Naime, neka je vektorsko polje v potencijalno.
Tada postoji skalarno polje p takvo da je v = grad p , odnosno v = ∂x pi + ∂y pj + ∂z pk .
Pokažimo da je tada rot v = 0 . Zaista,

i j k
rot v = ∇ × v = ∂x ∂y ∂z

∂ p ∂ p ∂ p
x y z
= (∂zy p − ∂yz p)i − (∂zx p − ∂xz p)j + (∂yx p − ∂xy p)k = 0.
Dokaz obratnog smjera propozicije 2.1, koji kaže da iz pretpostavke rot v = 0 slijedi
da je vektorsko polje v potencijalno je složeniji te ga nećemo ovdje navoditi. Dokaz
se može naći npr. u [11].
Primjedba 2.2. Primijetimo da smo ovdje promatrali vektorska polja definirana na

cijelom R3 , te nismo bili precizni u pogledu njihove potrebne glatkoće. Što se glatkoće
tiče, dovoljno je da su promatrana vektorska polja klase C2 .
S druge strane, ako imamo vektorsko polje definirano na nekom području Ω ⊆ R3 ,
propozicija 2.1 vrijedi samo uz dodatni uvjet na skup Ω . Naime, iz v = grad p uvijek
slijedi da je rot v = 0 . No, obrat vrijedi samo ukoliko je područje Ω jednostavno
povezano. Da bismo objasnili pojam jednostavne povezanosti nekog podskupa iz R3 ,
trebamo najprije uvesti pojam povezanosti. Vrijedi sljedeća karakterizacija.
Otvoreni skup Ω je povezan ako i samo ako se svake dvije točke iz Ω mogu unutar
Ω spojiti poligonalnom linijom.
Kažemo da je povezan skup Ω jednostavno povezan ako se svaka zatvorena kri-
vulja koja se nalazi u Ω može neprekidnom deformacijom stegnuti u točku. Na slici
2.11 prikazani su primjeri povezanih i jednostavno povezanih područja.
Sl. 2.11. Primjeri povezanih i jednostavno povezanih područja.
Koristimo priliku ovdje naglasiti da je kod primjene rezultata danog nekim teore-
mom ili propozicijom posebnu pažnju potrebno obratiti na uvjete teorema, odnosno
propozicije. Spomenimo u tom smislu standardni primjer vektorskog polja
−y x
v(x, y) = 2 i+ 2 j, (2.32)
x + y2 x + y2
za koje vrijedi da je rot v = 0 , a koje nije potencijalno na R3 , nego samo na nekom
njegovom podskupu. Naime, vektorsko polje v nije definirano u ishodištu, odnosno
pripadno područje definicije R2 \ {(0, 0)} nije jednostavno povezano.
Ovaj primjer detaljnije ćemo razmotriti u poglavlju 3.
Primjer 2.22. Provjerite je li vektorsko polje
v(x, y, z) = exy+z (y2 i + (1 + xy)j + yk)

potencijalno.
⊲ Izačunajmo rotaciju polja v . Imamo redom

i j k
∂ ∂ ∂
rot v = ∇ × v = ∂x ∂y ∂z

y2 exy+z (1 + xy)exy+z yexy+z
= (exy+z + xyexy+z − (1 + xy)exy+z )i − (y2 exy+z − y2 exy+z )j
+ (yexy+z + (1 + xy)yexy+z − (2yexy+z + xy2 exy+z ))k = 0.
Kako je vektorsko polje v definirano na cijelom R3 i vrijedi da je rot v = 0 , prema
propoziciji 2.1 slijedi da je zadano vektorsko polje potencijalno. ⊳
Primjer 2.23. Postoji li derivabilna realna funkcija f (z) takva da je polje
v(x, y, z) = yf (z)i + xf (z)j + xy(3z2 − 1)k

potencijalno? Ako postoji, odredite f (z) .
2.4. NEKA SPECIJALNA VEKTORSKA POLJA 41
⊲ Krenimo od izraza za rotaciju polja v

i j k
∂ ∂ ∂
rot v = ∇ × v = ∂x ∂y ∂z

yf (z) xf (z) xy(3z2 − 1)
= (x(3z2 − 1) − xf ′ (z))i − (y(3z2 − 1) − yf ′ (z))j + (f (z) − f (z))k
= x(3z2 − 1 − f ′ (z))i − y(3z2 − 1 − f ′ (z))j.
Da bi polje bilo potencijalno, rot v mora biti jednako nulvektoru, odnosno sve koordi-
natne funkcije vektorskog polja rot v moraju iščezavati. Tako dobivamo
3z2 − 1 − f ′ (z) = 0,
odnosno
f ′ (z) = 3z2 − 1,
odakle integriranjem slijedi
Z
f (z) = (3z2 − 1)dz = z3 − z + C, C ∈ R. ⊳
⋆⋆⋆
Pitanje je li zadano vektorsko polje potencijalno svodi se ustvari na pitanje može-
mo li ga zapisati kao totalni diferencijal neke skalarne funkcije. Time smo se bavili na
kolegiju Matematika 2 (vidi [9]). Tamo smo pokazali da možemo rekonstruirati funkci-
ju p(x, y, z) iz njenog potpunog diferencijala f 1 (x, y, z)dx + f 2 (x, y, z)dy + f 3 (x, y, z)dz
formulom
Z x Z y Z z
p(x, y, z) = f 1 (t, y, z)dt + f 2 (x0 , t, z)dt + f 3 (x0 , y0 , t)dt + C, (2.33)
x0 y0 z0
pri čemu je (x0 , y0 , z0 ) proizvoljna odabrana točka iz presjeka područja definicije svih
koordinatnih funkcija f 1 , f 2 i f 3 , a C realna konstanta. Na formulu (2.33) vratit
ćemo se u poglavlju 3 gdje ćemo se baviti krivuljnim integralima vektorskih polja.
Zasad ćemo potencijal promatranog vektorskog polja računati direktnom integracijom.
Naime, raspišemo li izraz f = grad p po koordinatama, dobivamo
∂p ∂p ∂p
f1 = , f2 = , f3 = ,
∂x ∂y ∂z
odakle direktnom integracijom prvog izraza po varijabli x , drugog po y te posljednjeg
po z , dobivamo potencijal p(x, y, z) . Na sljedećem primjeru proučimo odredivanje -
potencijala vektorskog polja direktnim integriranjem.
Primjer 2.24. Uvjerite se da je zadano vektorsko polje

a(x, y, z) = ey i + (xey + sin z)j + y cos zk
potencijalno i izračunajte njegov potencijal.
⊲ Uočimo najprije da su koordinatne funkcije zadanog vektorskog polja definira-

ne na čitavom R3 . Nadalje, lako se provjeri da je rot a = 0 , to jest zadano vektorsko
polje je potencijalno. Dakle, postoji funkcija p takva da vrijedi a = grad p . Raspišemo

li prethodni izraz po koordinatnim funkcijama, dobivamo
∂p ∂p ∂p
= ey , = xey + sin z, = y cos z.
∂x ∂y ∂z
Integriranjem prve jednakosti dobivamo
p(x, y, z) = xey + ϕ (y, z). (2.34)
Deriviranjem izraza (2.34) po y slijedi
∂p ∂ϕ
= xey + .
∂y ∂y
∂p
Kako je = xey + sin z , izjednačavanjem spomenutih izraza dobivamo relaciju
∂y
∂ϕ
= sin z,
∂y
odakle integriranjem slijedi ϕ (y, z) = y sin z + ψ (z) . Dakle, dobili smo da je
p(x, y, z) = xey + y sin z + ψ (z).
Konačno, iz trećeg uvjeta
∂p
= y cos z,
∂z
dobivamo ψ ′ (z) = 0 , odnosno ψ (z) = const. pa je
p(x, y, z) = xey + y sin z + C, C ∈ R. ⊳
⋆⋆⋆
Vektorski potencijal solenoidalnog polja.

Vektorsko polje v zovemo solenoidalnim ukoliko vrijedi
div v = 0.
Za vektorsko polje u kažemo da je vektorski potencijal vektorskog polja v ako vrijedi
v = rot u.
Izračunajmo divergenciju polja v . Imamo
∂ ∂u3 ∂u2 ∂ ∂u1 ∂u3 ∂ ∂u2 ∂u1
div v = div(rot u) = − + − + − = 0,
∂x ∂y ∂z ∂y ∂z ∂x ∂z ∂x ∂y
pri čemu smo iskoristili već spomenuti Schwarzov teorem. Dakle, polje koje se može
zapisati kao rotacija nekog vektorskog polja je nužno solenoidalno.
S druge strane, pokazuje se da, uz neke uvjete, vrijedi i obrat te tvrdnje: soleno-
idalno vektorsko polje dade se prikazati kao rotacija nekog vektorskog polja. Dokaz
ovog rezultata, zbog njegove složenosti, nećemo ovdje navoditi. Za detalje pogledajte
npr. [11].
2.5. LAPLACEOV OPERATOR 43
2.5. Laplaceov operator
Neka je zadano vektorsko polje v potencijalno i solenoidalno, odnosno vrijedi

v = grad p, div v = 0,
pri čemu je p pripadni potencijal. Zanima nas možemo li iz danih uvjeta na v izvesti
- potencijal p . Imamo
jednadžbu koja odreduje
∂ ∂p ∂ ∂p ∂ ∂p
div v = div(grad p) = + +
∂x ∂x ∂y ∂y ∂z ∂z
2 2 2
∂ p ∂ p ∂ p
= + 2 + 2 = 0. (2.35)
∂x2 ∂y ∂z
Dobiveni zraz (2.35) zapišimo pomoću nabla operatora ∇ . Podsjetimo se da operator
∇ formalno shvaćamo i kao vektor i kao diferencijalni operator. Uočimo da se operator
∂2 ∂2 ∂2
+ + ,
∂x2 ∂y2 ∂z2
kojeg nalazimo u izrazu (2.35), formalno dobiva kao skalarni produkt vektora ∇ sa
samim sobom. Zaista, vrijedi
   
∂ ∂
∂x ∂x
 ∂   ∂  ∂2 ∂2 ∂2
∇ · ∇ =  ∂y  ·  ∂y  = 2 + 2 + 2 .
∂ ∂ ∂x ∂y ∂z
∂z ∂z
Parcijalni diferencijalni operator drugog reda ∇ · ∇ naziva se Laplaceov operator i

- dobiti i primjenom
označava se s ∆ . S druge strane, operator ∆ može se takoder
formalnog vektorskog računa, odnosno vrijedi
div(grad p) = ∇ · (∇p) = (∇ · ∇)p = ∆p.
Za nepoznatu skalarnu funkciju p izraz

∆p = 0 (2.36)
predstavlja parcijalnu diferencijalnu jednadžbu drugog reda koju nazivamo Laplace-
ova jednadžba. Funkcije koje zadovoljavaju jednadžbu (2.36) nazivamo harmonijskim
funkcijama. S druge strane, parcijalnu diferencijalnu jednadžbu oblika
∆p = f , (2.37)
gdje je f : R3 → R zadana realna funkcija nazivamo Poissonova jednadžba.
Mi se ovdje nećemo baviti rješavanjem Laplaceove, odnosno Poissonove jednadž-
be. Naš cilj je usvojiti računanje Laplaceovog operatora skalarnih i vektorskih polja, te
nekih složenijih izraza. U tu svrhu krenimo najprije od nekih osnovnih primjera.
Primjer 2.25. Izračunajte ∆(x2 + xy + xz2 ) .
⊲ Iz definicije Laplaceovog operatora direktno slijedi

2
∂2 ∂2

2 2 ∂
∆(x + xy + xz ) = + 2 + 2 (x2 + xy + xz2 )
∂x2 ∂y ∂z
∂ ∂ ∂
= (2x + y + z2 ) + (x) + (2xz)
∂x ∂y ∂z
= 2 + 0 + 2x = 2 + 2x. ⊳
Nadalje, lako se pokaže da je Laplaceov operator linearan, to jest da za proizvoljna
skalarna polja ϕ i ψ te za svaki par realnih brojeva λ i µ vrijedi
∆(λ ϕ + µψ ) = λ ∆ϕ + µ ∆ψ .
Radi potpunosti napomenimo ovdje da Laplaceov operator ∆ može djelovati i na
vektorsko polje v , a rezultat će naravno biti vektorska funkcija. U tom smislu proučimo
sljedeći primjer.
Primjer 2.26. Izračunajte ∆v u točki T(1, 0, −1) ako je v = x2 i + xyj + xz3 k .
⊲ Laplaceov operator prirodno djeluje na vektorsko polje na sljedeći način:

2
∂2 ∂2

∂
∆v = + 2 + 2 (x2 i + xyj + xz3 k)
∂x2 ∂y ∂z
∂ ∂ ∂
= (2xi + yj + z3 k) + (0i + xj + 0k) + (0i + 0j + 3xz2 k)
∂x ∂y ∂z
= (2i + 0j + 0k) + (0i + 0j + 0k) + (0i + 0j + 6xzk)
= 2i + 6xzk.
Konačno, uvrštavanjem zadane točke T dobivamo ∆v(1, 0, −1) = 2i − 6k. ⊳
Djelovanje Laplaceovog operatora na vektorsko polje često je kamen spoticanja
mnogih studenata. Koristeći formalni vektorski račun u slučaju djelovanja Laplaceovog
operatora na skalarno polje f dobili smo da vrijedi
∆f = (∇ · ∇)f = ∇ · (∇f ) = div grad f .
No, u slučaju računanja ∆v moramo biti oprezni. Naime, radi neasocijativnosti skalar-
nog produkta vektora općenito je
(∇ · ∇)v 6= ∇(∇ · v),
pa računanje ∆v izraženo pomoću operatora div i grad zahtjeva dodatni oprez. Time
ćemo se baviti u točki 2.6 gdje ćemo detaljnije proučavati primjenu operatora ∇ na
složene izraze.
Primjedba 2.3. Radi potpunosti spomenimo da vrijedi
∆v = div(∇v),
gdje je ∇v gradijent vektorskog polja v (vidi [6]). Naime, prikaz gradijenta vektorskog
polja v: R3 → R3 u standardnoj bazi prostora R3 je matrica (tenzor) dimenzija 3 × 3
čiji je element na mjestu (i, j) jednak ∂vi /∂xj , za i, j = 1, 2, 3 . Pojmom gradijenta
vektorskih funkcija nećemo se baviti u okviru Matematike 3E.
2.5. LAPLACEOV OPERATOR 45
⋆⋆⋆
Formalni vektorski račun sa ∇ operatorom olakšava računanje nekih izraza. Kao
i obično, promotrimo u tu svrhu računanje izraza ∆F(r) gdje je F(r) zadana dovoljno
glatka radijalna funkcija. Imamo
′
′ F (r)
∆F(r) = (∇ · ∇)F(r) = ∇ · (∇F(r)) = ∇ · (F (r)r0 ) = ∇ · r
r
F ′ (r) F ′ (r) rF ′′ (r) − F ′ (r) F ′ (r)

= ∇ ·r+ (∇ · r) = r0 · r + 3
r r r2 r
′′ ′

F (r) F (r) 3 ′ 2
= − 2 r + F (r) = F ′′ (r) + F ′ (r),
r r r r
pri čemu smo koristili izvod (2.26). Poznavajući prethodni račun, za F(r) = r , lako se
2
vidi da je ∆r = . Dobivenu formulu
r
2
∆F(r) = F ′′ (r) + F ′ (r) (2.38)
r
ne preporučamo pamtiti napamet! Puno je bolje razumjeti njen izvod i znati ga primi-
jeniti u zadatcima gdje je zadana neka konkretna realna funkcija F . Pogledajmo još
nekoliko primjera.
Primjer 2.27. Izračunajte ∆(r 3 ) .
⊲ Imamo redom
∆(r3 ) = (∇ · ∇)(r3 ) = ∇ · (∇r3 ) = ∇ · (3r2 r0 ) = ∇ · (3r r)
= 3(∇r) · r + 3r(∇ · r) = 3r0 · r + 9r
= 3r + 9r = 12r.
Naravno, isto rješenje dobivamo i direktnim uvrštavanjem u formulu (2.38) za
F(r) = r3 . Imamo
2
∆(r3 ) = 6r + 3r2 = 12r. ⊳
r
1
Primjer 2.28. Pokažite da je funkcija f (r) = ln harmonijska funkcija na
r
R2 \{(0, 0)} , pri čemu je r2 = x2 + y2 .
⊲ Prisjetimo se, funkcija f je harmonijska u R2 ako zadovoljava Laplaceovu

jednadžbu, odnosno ako je ∆f = 0 . Laplaceov operator možemo računati po definiciji,
no primjetite da je nespretno računati parcijalne derivacije drugog reda za funkciju
1
f (x, y) = ln p . Stoga ćemo, kao i obično, koristiti formalni vektorski račun.
x + y2
2
Pritom ćemo pripaziti da računamo u R2 , pa je primjerice

∇ · r = ∇ · (xi + yj) = 2.
Račun daje

1 1 1 −1 1
∆ ln = (∇ · ∇) ln = ∇ · ∇ ln = ∇ · r 2 r0 = ∇ · − 2 r
r r r r r

1 1 2 1 2 2
= ∇(− 2 ) · r − 2 (∇ · r) = 3 r0 · r − 2 2 = 2 − 2 = 0.
r r r r r r
Time smo pokazali da je funkcija f harmonijska. ⊳
Primjer 2.29. U primjeru 2.16 smo pokazali da za električno polje E u unutraš-

njosti jednoliko nabijene kugle vrijedi
ρ
div E = ,
ε0
gdje je ρ gustoća naboja, a ε0 konstanta električnog polja. Nadalje, rot E = 0 , pa je po-
lje E potencijalno. Označimo s U njegov potencijal, odnosno neka je E = − grad U .
Tada je
ρ
∆U = − . (2.39)
ε0
Dobivamo, dakle, da potencijal U zadovoljava Poissonovu jednadžbu. Jednadžba
(2.39) se u literaturi često naziva potencijalna jednadžba.
⋆⋆⋆
Spomenimo na kraju važan rezultat vektorske analize koji kaže da se bilo koje
glatko vektorsko polje može prikazati kao zbroj nekog bezvrtložnog i nekog soleno-
idalnog vektorskog polja (Helmholtzova dekompozicija). Lako se vidi da se spomenuta
dekompozicija svodi ustvari na rješavanje Poissonove jednadžbe. U tu svrhu, zapišimo
vektorsko polje f u obliku
f = g + s, (2.40)
pri čemu je g potencijalno, a s solenoidalno vektorsko polje. Neka je p potencijal
vektorskog polja g , tj. neka vrijedi g = grad p . Uočimo, ako nam je poznato skalarno
-
polje p , iz relacije s = f − grad p odredit ćemo polje s . Potencijal p odredujemo iz
uvjeta da je vektorsko polje s solenoidalno. Zaista, imamo
0 = div s = div f − ∆p,
odakle slijedi da je potencijal p vektorskog polja g rješenje Poissonove jednadžbe
∆p = div f.
Više o primjenama Helmholtzove dekompozicije u elektrodinamici može se naći, npr.
u [4].
2.6. PRIMJENA OPERATORA ∇ NA SLO ŽENIJE IZRAZE 47
2.6. Primjena operatora ∇ na složenije izraze
Formalni račun u kojem simbol

∂ ∂ ∂
∇=i +j +k
∂x ∂y ∂z
shvaćamo i kao vektor i kao diferencijalni operator bitno pojednostavljuje neke slože-
ne račune. Pritom uzimamo da operator ∇ djeluje na funkcije koje se nalaze desno
od njega. Raspisivanjem sljedećih nekoliko izraza uvjerit ćemo se u činjenicu da se
pravila vektorskog računa ne mogu direktno koristiti pri računanju izraza u kojima se
javlja simbol ∇ . Naime, nakon što primijenimo pogodno pravilo vektorskog računa
shvaćajući ∇ kao vektor, moramo uzeti u obzir da je ∇ i diferencijalni operator.
Neka je zadano skalarno polje ϕ , te vektorsko polje f = f 1 i + f 2 j + f 3 k. Uvjerimo
se da lijeva i desna strana dolje navedenih izraza nisu ekvivalentne:
(i) ∇ϕ 6= ϕ ∇
(ii) (ϕ ∇) · f 6= ∇ · (ϕ f)
(iii) ∇ · f 6= f · ∇
(iv) ∇ × f 6= −f × ∇
∂ϕ ∂ϕ ∂ϕ
Krenimo najprije od tvrdnje (i). Zaista, ∇ϕ = i+ j+ k , dok je s dru-
∂x ∂y ∂z
ge strane, izraz ϕ ∇ diferencijalni operator kojeg možemo raspisati po koordinatama.
Imamo
∂ ∂ ∂
ϕ ∇ = ϕ i + ϕ j + ϕ k.
∂x ∂y ∂z
Proučimo sada tvrdnju (ii). Zaista, vrijedi
∂f 1 ∂f 2 ∂f 3
(ϕ ∇) · f = ϕ +ϕ +ϕ = ϕ div f,
∂x ∂y ∂z
dok je s druge strane
∂(ϕ f 1) ∂(ϕ f 2) ∂(ϕ f 3)
∇ · (ϕ f) = + + ,
∂x ∂y ∂z
što pokazuje da (ϕ ∇) · f nije jednako ∇ · (ϕ f) . Želimo li izraz (ϕ ∇) · f zapisati na
način da se simbol ∇ nalazi ispred produkta ϕ f , to možemo učiniti podvlačenjem člana
na kojeg operator ne djeluje (u našem slučaju radi se o funkciji ϕ ). Tako dobivamo da
vrijedi
(ϕ ∇) · f = ∇ · (ϕ f).
Promotrimo sada tvrdnju (iii). S jedne strane očito je da vrijedi

∂f 1 ∂f 2 ∂f 3
∇ · f = div f = + + ,
∂x ∂y ∂z
dok je, s druge strane, izraz

∂ ∂ ∂
f · ∇ = f1 + f2 + f3
∂x ∂y ∂z
diferencijalni operator.
Konačno, tvrdnja (iv) može se lagano raspisati. Imamo

i j k
∇ × f = ∂x ∂y ∂z

f f f
1 2 3
= (∂y f 3 − ∂z f 2 )i − (∂x f 3 − ∂z f 1 )j + (∂x f 2 − ∂y f 1 )k,
dok je izraz

i j k
−f × ∇ = − f 1 f 2 f 3

∂ ∂ ∂
x y z

= − i(f 2 ∂z − f 3 ∂y ) − j(f 1 ∂z − f 3 ∂x ) + k(f 1∂y − f 2 ∂x ) ,
diferencijalni operator.
Rezimirajmo sada ukratko što smo dosada naučili o formalnom vektorskom raču-
nu: simbol ∇ ponaša se i kao vektor i kao diferencijalni operator. Kako je ∇ operator
deriviranja, on na produkt djeluje na uobičajen način, onako kako deriviramo produkt
funkcija. Ovdje treba paziti na vrstu objekata koje množimo. Mogući produkti su:
ϕψ , ϕ f , f × g , f · g . Gornje razmatranje formalno zapisujemo u obliku
∇ ⊙ [A ⊗ B] = ∇ ⊙ [A ⊗ B] + ∇ ⊙ [A ⊗ B],
gdje ⊙ , ⊗ označavaju bilo koju vrstu produkta, dok su A , B zadani izrazi.
Takoder- nemojmo zaboraviti na diferencijalni operator usmjerene derivacije iz
poglavlja 2.2:
∂
= s · ∇.
∂s
Složeni operator s · ∇ možemo zapisati pomoću operatora usmjerene derivacije i na
sljedeći način:
∂
s · ∇ = ksks0 · ∇ = ksk ,
∂s0
gdje je s0 = kssk , jedinični vektor u smjeru vektora s .
Prije nego krenemo na konkretne primjere, podsjetimo se i nekih pravila složenih
vektorskih produkata iz Matematike 2 koji će nam biti potrebni pri računanju:
a · (b × c) = c · (a × b) = b · (c × a) (2.41)
a × (b × c) = (a · c)b − (a · b)c (2.42)
(a × b) × c = (a · c)b − (b · c)a (2.43)
Grad, div i rot složenih izraza. Promotrimo najprije izraze u kojima gradijent
djeluje na skalarno polje. Ovdje ćemo izvesti formule za računanje gradijenta produkta
dvaju skalarnih polja, te gradijenta skalarnog produkta dvaju vektorskih polja.
grad(ϕψ ) = ∇(ϕψ ) = ∇(ϕψ ) + ∇(ϕψ )
= ψ ∇ϕ + ϕ ∇ψ
= ψ grad ϕ + ϕ grad ψ .
Malo složeniji račun javlja se kod računanja izraza grad(f · g) . Vrijedi

grad(f · g) = ∇(f · g) = ∇(f · g) + ∇(f · g).
Uočimo da se član ∇(f · g) javlja pri računanju izraza f × (∇ × g) . Zaista, prema
pravilu (2.42) imamo
 
f × (∇ × g) = ∇(f · g) − g(f · ∇ ) = ∇(f · g) − (f · ∇)g,

gdje smo gornju poveznicu iskoristili kako bismo uzeli u obzir da operator ∇ djeluje
na g , jer se u početnom izrazu nalazi ispred njega. Time smo dobili
∇(f · g) = f × (∇ × g) + (f · ∇)g.
Slično se raspiše izraz ∇(f · g) . Konačno, dobivamo
grad(f · g) = f × (∇ × g) + (f · ∇)g + g × (∇ × f) + (g · ∇)f
∂g ∂f
= f × rot g + kfk + g × rot f + kgk .
∂f ∂g
Divergenciju produkta skalarnog i vektorskog polja izračunali smo već u izrazu
(2.24). Izvedimo sada formulu za računanje divergencije vektorskog produkta dvaju
vektorskih polja.
div(f × g) = ∇ · (f × g) = ∇ · (f × g) + ∇ · (f × g)
 
= g · (∇ × f) + f · (g × ∇) = g · (∇ × f) − f · (∇ × g)
= g · rot f − f · rot g.
Rotaciju produkta skalarnog i vektorskog polja već smo izračunali u izrazu (2.29).
Izračunajmo ovdje rotaciju vektorskog produkta polja f i g .
rot(f × g) = ∇ × (f × g) = ∇ × (f × g) + ∇ × (f × g)
   
= f(∇ · g) − g(∇ ·f) + f(∇ ·g) − g(∇ · f)

= f(∇ · g) − (f · ∇)g + (g · ∇)f − g(∇ · f)
∂g ∂f
= f div g − kfk + kgk − g div f.
∂f ∂g
Kao što smo već više puta naglasili, radijalna polja su od posebnog značaja za
primjene vektorskog računa u fizici. Stoga ćemo formalni vektorski račun uvježbati na
nekoliko primjera radijalnih polja, počevši od lakših prema težima. U svim primjerima
a = a1 i + a2 j + a3 k ∈ R3 predstavlja konstantni vektor, a r i r su, kao i inače,
radijvektor i njegova duljina. Jasno je da vrijedi ∇ · a = 0 i ∇ × a = 0 , jer su
parcijalne derivacije konstantnih funkcija jednake nuli. Takoder - je korisno primijetiti
sljedeće rezultate:
∇(a · r) = a, ∇ · (a × r) = 0
koje ćemo nadalje često koristiti u rješavanju (provjerite ih sami!).
Primjer 2.30. Izračunajte
1
∇ .
a·r
⊲ Primijetimo da ovdje računamo gradijent skalarnog polja (a · r)−1 . Koristimo

′
1 1
pravilo deriviranja složene funkcije = − 2 f ′ . Slijedi
f f

1 1 a
∇ =− ∇(a · r) = − ,
a·r (a · r)2 (a · r)2
pri čemu smo koristili formulu ∇(a · r) = a . ⊳
a×r
div .
a·r
⊲
a×r 1 1 1
div = ∇ · (a × r) = ∇(a × r) + (a × r) · ∇
a·r a·r a·r a·r
1 −a 0
= 0 + (a × r) · =0− = 0. ⊳
a·r (a · r)2 (a · r)2

∇[r∇ · (r r)].
⊲
∇[r∇ · (r r)] = ∇[r(r · ∇r + r(∇ · r))] = ∇[r(r · r0 + 3r)]
= ∇[r(r + 3r)] = ∇(4r2 ) = 8rr0 = 8r. ⊳

1
∇ · (a · r)∇ .
r
⊲
1 −1 −r
∇ · (a · r)∇ = ∇ · (a · r) 2 r0 = ∇ · (a · r) 3
r r r
r r
= − 3 · ∇(a · r) − (a · r)∇ · 3
r r
r 1 1
= − 3 · a − (a · r) ∇ 3 · r + 3 (∇ · r)
r r r

r·a −3 3
= − 3 − (a · r) 4 r0 · r + 3
r r r

r·a 3 3 r·a
= − 3 − (a · r) − 3 + 3 = − 3 . ⊳
r r r r

∇ × [(a · r)r].
⊲ Primijetimo da se ovdje radi o rotaciji produkta skalarnog i vektorskog polja.

Stoga računamo kako slijedi:
∇ × [(a · r)r] = [∇(a · r)] × r + (a · r)[∇ × r]
= a × r + (a · r) · 0 = a × r. ⊳

∇ × [r2 (a × r)].
⊲ Kao u prethodnom primjeru, računamo rotaciju produkta vektorskog i skalarnog

polja. Imamo redom
∇ × [(a × r)r2 ] = [∇(r2 )] × (a × r) + r2 [∇ × (a × r)]
= (2rr0 ) × (a × r) + r2 [(r · ∇)a − r(∇ · a) + a(∇ · r) − (a · ∇)r]
= 2r × (a × r) + r2 [0 − 0r + 3a − a]
= 2[(r · r)a − (r · a)r] + 2r2 a
= 2[r2 a − (r · a)r] + 2r2 a = 4r2 a − 2(r · a)r. ⊳
⋆⋆⋆
Pomoću formalnog računa s ∇ operatorom može se izvesti formula za računanje
izraza ∆v , gdje je v vektorsko polje. Naime, kako je
 
 
∇ × (∇ × v) = ∇(∇ · v) − v(∇ ·∇ ) = ∇(∇ · v) − ∆v,

dobivamo formulu
∆v = ∇(∇ · v) − ∇ × (∇ × v), (2.44)
odnosno vrijedi
∆v = grad(div v) − rot(rot v).
Naglasimo da je Laplaceov operator linearan, to jest da za proizvoljna vektorska
polja v i u te za svaki par realnih brojeva λ i µ vrijedi
∆(λ u + µ v) = λ ∆u + µ ∆v.
Primjer 2.36. Pokažite da je ∆r = 0 .
⊲ Zaista, imamo
∆r = (∇ · ∇)r = ∇(∇ · r) − ∇ × (∇ × r)
= ∇(3) − ∇ × 0 = 0 − 0 = 0. ⊳
Primjer 2.37. Izračunajte r

∆ .
r
⊲ Korištenjem formule (2.44) dobivamo
∆(r−1 r) = ∇(∇(r−1r)) − ∇ × (∇ × (r−1 r)).
U poglavlju 2.3 smo već pokazali da je rot(f (r)r) = 0 , a kako je
1 1 1 1 3 2
∇ r =∇ · r + (∇ · r) = − 2 r0 · r + = ,
r r r r r r
slijedi
r 2 2 2r
∆ =∇ − ∇ × 0 = − 2 · r0 = − 3 . ⊳
r r r r

∆[(a · r)r].
⊲
∆[(a · r)r] = (∇ · ∇)[(a · r)r] = ∇(∇ · [(a · r)r]) − ∇ × (∇ × [(a · r)r])
= ∇[∇(a · r) · r + (a · r)∇ · r] − ∇ × [∇(a · r) × r − (a · r)(∇ × r)]
= ∇[r · a + 3(a · r)] − ∇ × [a × r − (a · r)0]
= 4∇(a · r) − ∇ × (a × r)
= 4a − [(r · ∇)a − r(∇ · a) + a(∇ · r) − (a · ∇)r]
= 4a − (0 − 0 + 3a − a) = 2a. ⊳
⋆⋆⋆
U primjenama se često koristi zapis operatora gradijenta, divergencije, rotacije te
Laplaceovog operatora u različitim koordinatnim sustavima, od kojih su za nas najva-
žniji Kartezijev, cilindrični i sferni koordinatni sustav. Prisjetimo se, veza Kartezijevih
koordinata x , y i z s cilindričnim koordinatama r , ϕ i z dana je izrazima
x = r cos ϕ , y = r sin ϕ , z = z,
pri čemu je r ∈ [0, +∞i , ϕ ∈ [0, 2π i , te z ∈ h −∞, +∞i . Označimo s er , eϕ ,
ez jedinične vektore cilindričnog koordinatnog sustava (vidi sliku 2.12).
Sl. 2.12. Ortonormirani vektori er , eϕ i ez cilindričnog koordinatnog sustava.

-
Vektori er , eϕ i ez su medusobno ortogonalni,
ker k = keϕ k = kez k = 1,

i zadovoljavaju pravilo desne ruke, to jest vrijedi er × eϕ = ez .
Nadalje, proizvoljna točka T(x, y, z) može se zapisati u sfernim koordinatama kao
x = r sin ϑ cos ϕ , y = r sin ϑ sin ϕ , z = r cos ϑ ,
gdje je r ∈ [0, +∞i , ϕ ∈ [0, 2π i , te ϑ ∈ [0, π ] . Označimo s er , eϑ , eϕ jedinične
vektore cilindričnog koordinatnog sustava (vidi sliku 2.13).
Sl. 2.13. Ortonormirani vektori er , eϑ i eϕ sfernog koordinatnog sustava.
-
Vektori er , eϑ i eϕ su medusobno ortogonalni,
ker k = keϑ k = keϕ k = 1,

i zadovoljavaju pravilo desne ruke, to jest vrijedi er × eϑ = eϕ .
Navedimo, bez izvoda, formule prikaza operatora gradijenta, divergencije, rotacije
te Laplaceovog operatora u cilindričnim, odnosno sfernim koordinatama. Izvodi na-
vedenih formula su direktni, ali zahtijevaju dosta računanja. Na primjer, račun zapisa
operatora gradijenta u sfernim koordinatama može se naći u [2].
Cilindrične koordinate. Neka je F(r, ϕ , z) skalarno, a f = f r er + f ϕ eϕ + f z ez

vektorsko polje. Tada vrijedi
∂F 1 ∂F ∂F
∇F = er + eϕ + ez
∂r r ∂ϕ ∂z
1 ∂ 1 ∂f ϕ ∂f z
∇·f = (rf r ) + +
r ∂r r ∂ϕ ∂z

1 ∂f z ∂f ϕ ∂f r ∂f z 1 ∂ ∂f r
∇×f = − er + − eϕ + (rf ϕ ) − ez
r ∂ϕ ∂z ∂z ∂r r ∂r ∂ϕ
1 ∂ 2F ∂ 2F

1 ∂ ∂F
∆F = r + 2 + 2
r ∂r ∂r r ∂ϕ2 ∂z
Sferne koordinate. Neka je F(r, ϕ , ϑ ) skalarno, a f = f r er + f ϕ eϕ + f ϑ eϑ

vektorsko polje. Tada vrijedi
∂F 1 ∂F 1 ∂F
∇F = er + eϕ + eϑ
∂r r sin ϑ ∂ ϕ r ∂ϑ
1 ∂ 1 ∂f ϕ 1 ∂
∇ · f = 2 (r2 f r ) + + (sin ϑ f ϑ )
r ∂r r sin ϑ ∂ ϕ r sin ϑ ∂ ϑ

1 ∂ ∂f ϑ 1 ∂ ∂f r
∇×f = (sin ϑ f ϕ ) − er + (rf ϑ ) − eϕ
r sin ϑ ∂ ϑ ∂ϕ r ∂r ∂ϑ

1 ∂f r 1 ∂
+ − (rf ϕ ) eϑ
r sin ϑ ∂ ϕ r ∂r
∂ 2F

1 ∂ 2 ∂F 1 1 ∂ ∂F
∆F = 2 r + 2 2 + sin ϑ
r ∂r ∂r r sin ϑ ∂ ϕ 2 r2 sin ϑ ∂ ϑ ∂ϑ
Proučimo na jednom primjeru iz elektrostatike način rješavanja Laplaceove jed-
nadžbe u sfernom koordinatnom sustavu.
-
Primjer 2.39. Eksperimentalno je utvrdeno da se u okolini pozitivno nabijene ku-
-
gle jednoliko rasporedenog naboja Q javlja sferno-simetrično električno polje E (vidi
sliku 2.14) čiji potencijal U zadovoljava Laplaceovu jednadžbu
∆U(r) = 0, r ≥ R, (2.45)
gdje je R polumjer kugle. Riješit ćemo sada jednadžbu (2.45) (uz prirodno odabrane
rubne uvjete), te pokazati da polje kugle nabijene ukupnim nabojem Q ima isti oblik
kao i polje koje bi proizveo točkasti naboj Q smješten u središtu kugle.
Kako je potencijal U radijalna funkcija, prirodno je riješiti jednadžbu (2.45) ko-
risteći prikaz Laplaceovog operatora u sfernim koordinatama.
Sl. 2.14. Radijalno-simetrično električno polje u okolini pozitivno nabijene kugle.
Slijedi
1 ∂ 2 ∂U 1 d 2 ′
∆U = r = r U (r) = 0,
r2 ∂r ∂r r2 dr
odakle slijedi r2 U ′ (r) = C1 , C1 ∈ R . Rješenje dobivene obične diferencijalne jed-
C1
nadžbe prvog reda dano je izrazom U(r) = − + C2 . Iz uvjeta U(r = ∞) = 0
r
dobivamo da je C2 = 0 , pa je
C1
U(r) = − . (2.46)
r
Konstantu C1 odredit ćemo iz poznatog kapaciteta kugle polumjera R koji iznosi
κ = 4πε0 R . Kako je, s druge strane, κ = Q/U , slijedi da potencijal U(R) na sferi
polumjera R iznosi
Q
U(R) = ,
4πε0 R
Q
odakle uvrštavanjem u (2.46) dobivamo da je C1 = − . Dakle, potencijal u
4πε0
području izvan kugle dan je izrazom
Q
U(r) = , r ≥ R.
4πε0 r
Iskoristimo sada da je pripadno električno polje E gradijent potencijala U , te prikažimo
gradijent u sfernim koordinatama. Dobivamo
∂U dU
E = − grad U = − r0 = − r0 .
∂r dr
Kako je
dU Q
=− ,
dr 4πε0 r2
dobivamo da je pripadno električno polje usmjereno radijalno od ishodišta i dano izra-
zom
Q r0
E= , r ≥ R.
4πε0 r2
Uočimo da intenzitet kEk opada s kvadratom udaljenosti od središta kugle, kako je
prikazano na slici 2.15.
Sl. 2.15. Jakost električnog polja u okolini pozitivno nabijene kugle.

2.7. Maxwellove jednadžbe u vakuumu
Formalni vektorski račun svoju praktičnu primjenu nalazi u Maxwellovim jednadž-

bama koje predstavljaju temeljne jednadžbe elektromagnetizma. Maxwellove jednadž-
be čine sustav od osam parcijalnih diferencijalnih jednadžbi koje povezuju električno
i magnetsko polje s gustoćom naboja te s gustoćom struje. Ovdje navodimo sustav
Maxwellovih jednadžbi u diferencijalnom obliku, bez namjere ulaženja u detalje po-
jedinih fizikalnih pojmova. S Maxwellovim jednadžbama susreli ste se već u nastavi
Fizike 2, a detaljnije ćete ih obraditi u okviru kolegija Elektromagnetska polja. Za
detalje pogledajte na primjer [1] ili [14]. Zapis Maxwellovih jednadžbi u integralnom
obliku navest ćemo nakon što u sljedećem poglavlju naučimo osnovne pojmove vezane
uz krivuljne i plošne integrale.
Ovdje koristimo standardne oznake: ρ gustoća naboja, J gustoća struje, E elek-
trično polje, B magnetsko polje 2 , dok su ε0 i µ0 fizikalne konstante permitivnosti,
odnosno permeabilnosti vakuuma. Sustav Maxwellovih jednadžbi u diferencijalnom
obliku čine sljedeći fizikalni zakoni:
∂E
• Ampèreov kružni zakon protjecanja: ∇ × B = ǫ0 µ0 + µ0 J .
∂t
∂B
• Faradayev zakon elektromagnetske indukcije: ∇ × E = − .
∂t
ρ
• Gaussovi zakoni: ∇ · E = , ∇ · B = 0 .
ε0
Gornje jednadžbe, zajedno s jednadžbom za Lorentzovu silu
F = q(E + v × B),
pri čemu je F ukupna sila na točkasti naboj q koji se giba brzinom v , čine temeljne
zakone teorije elektromagnetskih polja.
Iz Maxwellovih jednadžbi direktno se izvodi jednadžba kontinuiteta
∂ρ
+ ∇ · J = 0. (2.47)
∂t
U poglavlju 4 vidjet ćemo da jednadžba (2.47) predstavlja diferencijalni oblik zako-
na očuvanja gustoće naboja. Osim u elektromagnetizmu, jednadžba kontinuiteta igra
važnu ulogu u mehanici fluida i mehanici topline.
2
magnetska indukcija
Zadatak 1. Izračunajte vrijednost gradijenta i apsolutnu vrijednost gradijenta za

polje f (x, y, z) = x3 + y3 + z3 − 3xyz u točki A(2, 1, 1) . U kojim je točkama grad f
okomit na z -os, a u kojim se točkama poništava?
Zadatak 2. Odredite točke na plohi x2 + y2 + 2z2 = 2 u kojima je vektor normale

okomit na ravninu 3x + y + 4z − 1 = 0 .
Zadatak 3. Izračunajte usmjerenu derivaciju polja f (x, y, z) = xyz u točki A(5, 1, 2) ,

−
→
a u smjeru jediničnog vektora u smjeru vektora AB , gdje je B(9, 4, 14) .
2 2
√ je vektorsko polje a = x i + xyzj + z k , te vektori s =
Zadatak 4. Zadano
√1 (i + j + k) i b = 3(2i + j + 2k) .
3
∂a
(a) Izračunajte .
∂s
∂a
(b) Odredite točku T za koju vrijedi = b.
∂s
Zadatak 5. Izračunajte div a i rot a ako je a = xzi + yk .
Zadatak 6. Izračunajte div r0 , div(ln rr) i div(r 3 r) , gdje je r radijvektor, a r

njegova duljina.
Zadatak 7. Zadano je vektorsko polje a = x2 i + xyzj + z2 k i vektor s =

∂(rot a)
√1 (i + j + k) . Izračunajte .
3 ∂s
Zadatak 8. Izračunajte usmjerenu derivaciju divergencije polja v = x2 i − 2yzj u

smjeru vektora a = i − k .
∂(r ln r)
Zadatak 9. Izračunajte u točki T(2, 3, 6) ( r je radijvektor, r njegova
∂r0
duljina, a r0 = 1r r .).
Zadatak 10. Izračunajte

√ usmjerenu derivaciju polja v = grad(r2 ln r) u smjeru
vektora k , a u točki T( 3, 0, 1) . Pri tome je r radijvektor, a r njegova duljina.
Zadatak 11. Izračunajte usmjerenu derivaciju polja v = ∇(r 3 + 3r) u smjeru je-
diničnog vektora u smjeru vektora s = i − j + k , u točki T(1, 2, 2) , gdje je r duljina
radijvektora r .
Zadatak 12. Zadan je vektor s = i + j − k . Izračunajte usmjerenu derivaciju
vektorskog polja v = (s · r)r3 r u smjeru jediničnog vektora u smjeru vektora s u točki
T(1, 1, 1) .
Zadatak 13. Pokažite da su zadana vektorska polja potencijalna.
xi + yj + zk
(a) v(x, y, z) =
(x2 + y2 + z2 )3/2
(b) v(x, y, z) = exyz (yzi + xzj + xyk) .

y y 1 x xy
(c) v(x, y, z) = + 2 i+ 1− + j − 2 k.
z x x z z
Zadatak 14. Dokažite da su sljedeće funkcije harmonijske
(a) f (x, y, z) = x2 + z(z2 − z − 3y2 )
1
(b) f (r) = (gdje je r duljina radijvektora r ).
r
Zadatak 15. Pokažite da je funkcija p = ln r rješenje Poissonove jednadžbe na
2 1
R \{(0, 0)} , ∆p = 2 , pri čemu je r radijvektor, a r = krk .
r
Zadatak 16. Izračunajte div grad(er r) i grad div[(a × r)r 3 ] , gdje je r radijvektor,
r njegova duljina, a a konstantan vektor.
Zadatak 17. Neka je r radijvektor, a r njegova duljina. Izračunajte ∆(sin r) i
∆(rr) .
Zadatak 18. Zadano je vektorsko polje a = 2x2 yi + 5xyj + xy2 k i vektor s =
∂(∆a)
i + 2j + 3k . Izračunajte .
∂s
Zadatak 19. Izračunajte ∇[(f (r 2) · g(r)] , gdje su f (r) i g(r) derivabilne funkcije
( r je radijvektor, a r njegova duljina).
Zadatak 20. Izračunajte ∇ ln [rer + ∇ · (r(a × r))] , gdje je a konstantan vektor,
r radijvektor, a r njegova duljina.
Zadatak 21. Primjenom formalnog vektorskog računa izračunajte:
(a) (a × ∇) × r (b) ∇ · [(a · r)r] (c) ∇ · [(a · r)∇r]
2
r r
(d) ∇ × [(a · r)f (r)r] (e) ∇ · (f ) ∇ · [(a · r)(a × r)]
a·r
2
∂[r(a · r)] ∂r
(g) (h) ∇ r (i) ∆[r2 (a × r)]
∂a ∂a
gdje je a konstantan vektor, r radijvektor i r njegova duljina.
Rješenja
√
1. grad f (2, 1, 2) = 9i − 3j − 3k, k grad f (2, 1, 2)k = 3 11 ,
grad f je okomit na z − os u točkama plohe z2 = xy , a jednak je 0 na pravcu x = y = z
2. T1 (1, 13 , 23 ), T2 (−1, − 31 , − 23 )
98
3. 13
4. (a) √1 [2xi + (yz + xz + xy)j + 2zk], (b) T(3, −1, 3)

3
5. div a = z, rot a = i + xj
6. div r0 = 2r , div(ln rr) = 1 + 3 ln r, div(r3 r) = 6r3
7. √1 [(−x − y)i + (y + z)k]

3
√
8. 2 2
1+ln 7
9. 7 (2i + 3j + 6k)
√
3 3
10. 2 i + (2 ln 2 + 2 )k
1
11. √ [98i − 74j + 106k]
9 3
12. 15i + 15j + 9k

13. Uputa: provjeri da vrijedi rot v = 0
14. Uputa: provjeri da vrijedi ∆f = 0
1
15. Uputa: provjeri da vrijedi ∆(ln r) = r2
16. div grad(er r) = (4 + r + 2r )er , grad div[(a × r)r3 ] = 0

2
17. ∆(sin r) = r cos r − sin r, ∆(rr) = 4r0
18. √1 (8i + 2k)

14
19. [f (r2 )g′ (r) + g(r)f ′ (r2 )2r]r0

1+r
20. r0
r
3 4r2
21. (a) −2a, (b) 4a · r, (c) (a · r), (d) f (r)(a × r), (e)
r a·r
1 2 a·r
(f) 0, (g) (a · r) + kakr, (h) 8 , (i) 10(a × r)
kakr kak
3.
Krivuljni integrali
Na kolegiju Matematika 1 (vidi [8]) naučili smo integrirati realne funkcije jedne
varijable duž segmenta [a, b] ⊂ R . Elementarna je činjenica da je integral jedinične
- integral real-
funkcije duž proizvoljnog segmenta jednak duljini tog segmenta. Odredeni
ne funkcije jedne varijable ima i svoju fizikalnu interpretaciju. Naime, ukoliko funkcija
f (x) predstavlja silu koja djeluje na materijalnu točku duž x -osi u točki x ∈ [a, b] ,
onda je rad W sile f potreban da se tijelo pomakne od točke x = a do točke x = b
definiran integralom
Z b
W= f (x)dx.
a
U ovom poglavlju bavit ćemo se integriranjem skalarnih i vektorskih funkcija duž
zadanih krivulja. Izmedu - ostalog, pokazat ćemo kako se računa duljina luka neke
krivulje, a posebnu pažnju posvetit ćemo fizikalnoj interpretaciji krivuljnog integrala
vektorskog polja.
3.1. Krivuljni integral skalarnog polja
3.1.1. Duljina luka krivulje

Neka je Γ glatka krivulja u prostoru te neka su sa A i B označene njene rubne
točke. Zamislimo da krivulja opisuje položaj centralne linije tankog tijela u prostoru
kojemu je zadana i linijska gustoća po jediničnoj duljini centralne linije. Pretpostavimo
da je gustoća tijela odredena - skalarnom funkcijom f koja je definirana na svim točka-
ma krivulje Γ , te pokušajmo odrediti masu tijela. U tu svrhu podijelimo krivulju na n
dijelova diobenim točkama
A = T0 , T1 , T2 , . . . , Tn−1 , Tn = B,
kao što je prikazano na slici 3.1, te na svakom od dijelova Ti−1 Ti odaberimo točku
T̃i (x̃i , ỹi , z̃i ) , i = 1, . . . , n . Masa dijela tijela od točke Ti−1 do točke Ti približno je
jednaka
∆mi ≈ f (x̃i , ỹi , z̃i )d(Ti−1 , Ti ),
gdje je d(Ti−1 , Ti ) udaljenost od točke Ti−1 do točke Ti .
3.1. KRIVULJNI INTEGRAL SKALARNOG POLJA 61
Sl. 3.1. Podjela krivulje Γ na dijelove.
Odavdje slijedi da je ukupna masa Mn krivulje Γ približno jednaka

n
X n
X
Mn = ∆mi ≈ f (x̃i , ỹi , z̃i )d(Ti−1 , Ti ). (3.1)
i=1 i=1
Uočimo da veličina Mn dana izrazom (3.1) ovisi o načinu podjele krivulje Γ na manje
dijelove, kao i o izboru točaka Ti . Promotrimo nadalje sve finije podjele krivulje Γ ,
na sve veći broj dijelova, tako da za svaki i ∈ {1, . . . , n} vrijedi
max d(Ti−1 , Ti ) → 0.
Ukoliko pri tome Mn teži prema nekom broju M kada n → ∞ , odnosno vrijedi
n
X
M= lim
n→∞,
f (x̃i , ỹi , z̃i )d(Ti−1 , Ti ),
max d(Ti−1 ,Ti )→0 i=1
onda se granična vrijednost M definira kao ukupna masa krivulje Γ . Gornji limes
naziva se krivuljni integral skalarnog polja f po krivulji Γ i označava se
Z
f (x, y, z)ds.
Γ
Naravno, ukoliko je f ≡ 1 , onda krivuljni integral
Z
ds
Γ
predstavlja duljinu krivulje Γ .
3.1.2. Računanje krivuljnog integrala skalarnog polja
Izvedimo sada formulu za računanje krivuljnog integrala skalarnog polja f duž

glatke prostorne krivulje Γ zadane parametrizacijom
r(t) = x(t)i + y(t)j + z(t)k, t ∈ [a, b].
Podrazumijeva se da je u svakoj točki krivulje Γ funkcija f dobro definirana te da
postoji integral Z
f ds.
Γ
62 3. KRIVULJNI INTEGRALI
Razdiobi segmenta [a, b] ,

a = t0 < t1 < . . . < tn−1 < tn = b,
odgovaraju sljedeće točke na krivulji Γ :
A = T0 = (x(t0 ), y(t0 ), z(t0 )), T1 = (x(t1 ), y(t1 ), z(t1 )),
T2 = (x(t2 ), y(t2 ), z(t2 )), . . . , Tn = (x(tn ), y(tn ), z(tn )) = B.
Odaberimo proizvoljni ξi ∈ [ti−1 , ti ] , te neka je T̃i = (x(ξi ), y(ξi ), z(ξi )) . Tada je
X n Xn
Mn ≈ f (T̃i )d(Ti−1 , Ti ) = f (x(ξi), y(ξi ), z(ξi ))
i=1 i=1
q
(x(ti ) − x(ti−1 ))2 + (y(ti ) − y(ti−1 ))2 + (z(ti ) − z(ti−1 ))2 . (3.2)
Prema Lagrangeovom teoremu srednje vrijednosti (vidi [8]), postoje ρi , σi , τi ∈
[ti−1 , ti ] takvi da za svaki i = 1, 2, . . . , n vrijedi
x(ti ) − x(ti−1 ) = x′ (ρi )(ti − ti−1 ),
y(ti ) − y(ti−1 ) = y′ (σi )(ti − ti−1 ), (3.3)
z(ti ) − z(ti−1 ) = z′ (τi )(ti − ti−1 ).
Sada, iz izraza (3.2) i (3.3) dobivamo
X n q
Mn ≈ f (x(ξi ), y(ξi ), z(ξi)) (x′ (ρi ))2 + (y′ (σi ))2 + (z′ (τi ))2 |ti − ti−1 |.
i=1
Primijetimo, krivuljni integral skalarnog polja f po krivulji Γ definirali smo kao li-
mes 3 prethodnog izraza kada n → ∞ , pri čemu za svaki i ∈ {1, . . . , n} vrijedi
max d(Ti−1 , Ti ) → 0 . Time smo motivirali sljedeću definiciju.
Definicija 3.1. Neka je Γ glatka krivulja čija parametrizacija glasi
r(t) = x(t)i + y(t)j + z(t)k, t ∈ [a, b],
te neka je f skalarno polje definirano u svakoj točki zadane krivulje. Ako je funkcija
- integral
(f ◦ r)kr′ (t)k integrabilna na [a, b] , tada se odredeni
Z b
f (x(t), y(t), z(t))kr′ (t)kdt
a
Z b q
= f (x(t), y(t), z(t)) (x′ (t))2 + (y′ (t))2 + (z′ (t))2 dt (3.4)
a
naziva krivuljni integral skalarnog polja f , odnosno, krivuljni integral prve vrste po
glatkoj krivulji Γ . Taj integral označavamo sa
Z
f (x, y, z)ds,
Γ
pri čemu se izraz
q
ds = kr′ (t)kdt = (x′ (t))2 + (y′ (t))2 + (z′ (t))2 dt
naziva element duljine luka.
3
Preciznije, ako postoji M takav da je M = lim Mn .
n→∞
Ako je Γ ravninska krivulja koja predstavlja graf funkcije y(x), x ∈ [a, b] , onda
varijablu x možemo uzeti za parametar t . Tada je sa
r(t) = ti + y(t)j
dana jedna parametrizacija krivulje Γ i vrijedi
Z Z b q
f (x, y) ds = f (t, y(t)) 1 + (y′ (t))2 dt.
Γ a
Uočimo, za f ≡ 1 dobivamo poznatu formulu za duljinu luka ravninske krivulje (vidi

[8]).
Ako je ravninska krivulja Γ zadana u polarnom koordinatnom sustavu (vidi sliku
3.2) jednadžbom 4
ρ = ρ(ϕ ), ϕ ∈ [α , β ],
varijablu ϕ možemo shvatiti kao parametar.
Sl. 3.2. Polarni koordinatni sustav.
Tada je sa
r(ϕ ) = ρ(ϕ ) cos ϕ i + ρ(ϕ ) sin ϕ j, ϕ ∈ [a, b],
dana jedna parametrizacija zadane krivulje Γ . Kako je
x′ (ϕ ) = ρ′ (ϕ ) cos ϕ − ρ(ϕ ) sin ϕ , y′ (ϕ ) = ρ′ (ϕ ) sin ϕ + ρ(ϕ ) cos ϕ ,
uvrštavanjem u formulu (3.4) slijedi
Z Z β q
f (x, y) ds = f (ρ(ϕ ) cos ϕ , ρ(ϕ ) sin ϕ ) (ρ(ϕ ))2 + (ρ′ (ϕ ))2 dϕ .
Γ α
Opet, za f ≡ 1 dobivamo da je duljina luka krivulje zadane u polarnom koordinatnom

sustavu dana formulom
Z βq
(ρ(ϕ ))2 + (ρ′ (ϕ ))2 dϕ .
α
Pokažimo sada na primjerima kako se računa krivuljni integral skalarnog polja.

p
4
Standardnu oznaku r = x2 + y2 smo ovdje izbjegli radi kolizije sa oznakom r .
Primjer 3.1. Izračunajte duljinu luka krivulje zadane parametrizacijom r(t) =

3 cos t i + 5 sin t j + 4 cos t k , t ∈ [0, 2π ] .
⊲ Kako nam je već zadana parametrizacija

x(t) = 3 cos t, y(t) = 5 sin t, z(t) = 4 cos t, t ∈ [0, 2π ],
duljinu luka računamo direktno po formuli
Z Z 2π q
ds = (x′ (t))2 + (y′ (t))2 + (z′ (t))2 dt =
Γ 0
Z 2π q
= (−3 sin t)2 + (5 cos t)2 + (−4 sin t)2 dt =
0
Z 2π p Z 2π
= 2 2
25 sin t + 25 cos t dt = 5 dt = 10π . ⊳
0 0

Z
y ds,
Γ
√
gdje je Γ luk krivulje y2 = 4x od ishodišta do točke A(2, 2 2) .
⊲ Parametrizirajmo luk zadane parabole odabirom varijable y kao parametra t

(da bismo izbjegli korijene). Tada vrijedi
1
x = t2 , y = t,
4
√
pri čemu je t ∈ [0, 2 2] . Krivuljni integral se lako računa prema formuli (3.4), pri
čemu je f (x, y, z) = y . Slijedi
Z Z 2√2 q Z 2√2 q
1 2
y ds = 2
t ( 2 t) + 1 dt = t 14 t2 + 1 dt =
Γ 0 0
4 √
Z 3
√
1 2
t + 1 = u
= 41 =2 u du = (3 3 − 1). ⊳
2 tdt = du 3

1

Z
(1 − x2 )ds,
Γ
gdje je Γ luk krivulje x2 + y2 = 1 za koji je y ≥ 0 .
⊲ Primijetimo da jednadžba zadanog luka jedinične kružnice u polarnim koordi-

natama glasi r(ϕ ) = 1 , ϕ ∈ [0, π ] . Pritom za varijable x i y vrijedi
x(ϕ ) = cos ϕ , y(ϕ ) = sin ϕ , ϕ ∈ [0, π ].
Stoga je traženi integral jednak

Z Z π q
2
(1 − x ) ds = (1 − cos2 ϕ ) (r(ϕ ))2 + (r′ (ϕ ))2 dϕ
Γ 0
Z π
1 π π
p Z
2
= sin ϕ 1 + 0 dϕ =
2 2 (1 − cos 2ϕ ) dϕ = . ⊳
0 2 0 2
Primjer 3.4. Izračunajte Z

y ds,
Γ
gdje je Γ dio kardioide r = 1 + cos ϕ , koji se nalazi u prvom kvadrantu.
⊲ Kao i u prethodnom primjeru, za parametrizaciju zadane krivulje koristimo

polarne koordinate
x(ϕ ) = (1 + cos ϕ ) cos ϕ ,
y(ϕ ) = (1 + cos ϕ ) sin ϕ ,
pri čemu je ϕ ∈ [0, π /2] (prvi kvadrant). Integral računamo kao u prethodnom prim-
jeru:
Z Z π q
2
y ds = (1 + cos ϕ ) sin ϕ (1 + cos ϕ )2 + (− sin ϕ )2 dϕ
Γ 0
π π
Z
2 p √ Z 2 3
= (1 + cos ϕ ) sin ϕ 2 + 2 cos ϕ dϕ = 2 (1 + cos ϕ ) 2 sin ϕ dϕ
0 0
√
1 + cos ϕ = u √ √
Z 2
3 2 2
= = 2 u 2 du = (4 2 − 1). ⊳
− sin ϕ dϕ = du 1 5
Primjer 3.5. Izračunajte duljinu luka krivulje koja je zadana kao presječnica ploha
x2 = 3y i 2xy = 9z , izmedu točaka A(0, yA , zA ) i B(3, yB , zB ) .
⊲ Krenimo od parametrizacije zadane krivulje. Radi jednostavnijeg računa, vari-

jabla x je najbolji kandidat za parametar t , čime dobivamo parametrizaciju
x(t) = t, y(t) = 13 t2 , z(t) = 2 3
27 t , t ∈ [0, 3].
Nadalje, slijedi
Z Z 3 q Z 3 q
ds = 12 + ( 23 t)2 + ( 92 t2 )2 dt = 1 + 94 t2 + 4 4
81 t dt.
Γ 0 0
Budući da je izraz pod korijenom potpuni kvadrat, gornji integral jednak je
Z 3q Z 3
2 2 2
(1 + 9 t ) dt = (1 + 92 t2 )dt = 5. ⊳
0 0
Primjer 3.6. Izračunajte integral

Z
xy ds,
√Γ
gdje je krivulja Γ presjek ploha y = x2 + 1, y + z = 3, x ≥ 0, z ≥ 0 .
⊲ Krivulju možemo parametrizirati slično kao u prethodnom primjeru, odabirući
varijablu x za parametar,
p p
x(t) = t, y(t) = t2 + 1, z(t) = 3 − t2 + 1,
√ √
a iz uvjeta x ≥ 0 i z ≥ 0 dobivamo t ≥ 0 i t2 + 1 ≤ 3 , odnosno 0 ≤ t ≤ 2 2 .
Sada je
Z 2√2 p
s
2 2
−t
Z
t
xy ds = t t2 + 1 12 + √ + √ dt
Γ 0 t2 + 1 t2 + 1
Z 2√2 p r
2
Z 2√2 p
1 + 3t
= t t2 + 1 dt = t 1 + 3t2 dt
0 t2 + 1 0
1 + 3t2 = u 1 25 √
Z
124
= = u du = . ⊳
6tdt = du 6 1 9

Z
I= (x2 + y2 )ds,
Γ
gdje je Γ dio presječnice ploha x2 + 2y2 = 4 i z = y za koji je y ≥ 0 .
⊲ Projekcija zadane krivulje Γ na xy -ravninu je dio elipse x2 /4 + y2 /2 = 1 (vidi
sliku 3.3) te je stoga najprikladnija parametrizacija:
√ √
x(t) = 2 cos t, y(t) = 2 sin t, z(t) = 2 sin t, t ∈ [0, π ]
(radi uvjeta y ≥ 0 ). Traženi integral jednak je
Z π q √ √
2 2
I= (4 cos t + 2 sin t) (−2 sin t)2 + ( 2 cos t)2 + ( 2 cos t)2 dt
Z0 π Z π
2
= (2 + 2 cos t) · 2dt = 2 (3 + cos 2t) = 6π .
0 0
Sl. 3.3. Projekcija krivulje K iz primjera 3.7 na xy -ravninu.

⊳
⋆⋆⋆
Svojstva krivuljnog integrala skalarnog polja. Naglasimo najprije da krivuljni
integral skalarnog polja ne ovisi niti o parametrizaciji niti o orijentaciji zadane krivu-
lje. Nadalje, kako je krivuljni integral skalarnog polja definiran pomoću odredenog-
integrala, direktno slijedi da je krivuljni integral skalarnog polja linearan 5 , odnosno
vrijedi Z Z Z
(α f + β g)ds = α f ds + β gds, α , β ∈ R,
Γ Γ Γ
gdje su f i g proizvoljna skalarna polja definirana u svim točkama krivulje Γ .
Krivuljni integral skalarnog polja po dijelovima glatkoj krivulji Γ = Γ1 ∪Γ2 ∪. . . Γk
računa se kao zbroj krivuljnih integrala po svakom glatkom dijelu Γi , i = 1, . . . , k za-
dane krivulje, odnosno vrijedi
Z Z Z Z
f ds = f ds + f ds + . . . + f ds.
Γ Γ1 Γ2 Γk

Z
(x + y)ds
Γ
po rubu trokuta s vrhovima u točkama A(1, 0) , B(0, 1) i ishodištu.
⊲ Krivulju Γ čine stranice zadanog trokuta (vidi sliku 3.4), pa je
Z Z Z Z
(x + y)ds = (x + y)ds + (x + y)ds + (x + y)ds.
Γ OA AB BO
Sl. 3.4. Trokut s vrhovima O(0, 0) , A(1, 0) i B(0, 1) iz primjera 3.8.
Parametrizacije stranica trokuta su

OA . . . x = t, y = 0, ds = dt, t ∈ [0, 1]
√
AB . . . x = t, y = 1 − t, ds = 2dt, t ∈ [0, 1]
BO ... x = 0, y = t, ds = dt, t ∈ [0, 1].
Stoga je
Z Z 1 Z 1 √ Z 1 √
(x + y)ds = tdt + 2dt + tdt = 1 + 2. ⊳
Γ 0 0 0
5
Preciznije, linearni funkcional.

Z p
2y2 + z2 ds,
Γ
gdje je krivulja Γ presjek sfere x2 + y2 + z2 = a2 i ravnine y = x .
⊲ Označimo traženi integral s I . Primijetimo da je krivulja Γ presječnica sfere i
ravnine, dakle kružnica koja leži u ravnini y = x i projicira se na segment u xy -ravnini
(vidi sliku 3.5).
Sl. 3.5. Projekcija krivulje Γ iz primjera 3.9 na xy -ravninu.
Parametriziramo li krivulju Γ tako da kao parametar odaberemo varijablu x , morat

ćemo zadanu krivulju podijeliti na dva dijela:

p a a
Γ1 . . . x(t) = t, y(t) = t, z(t) = a − 2t , t ∈ − √ , √ ,
2 2
2 2
odnosno
p a a
Γ2 . . . x(t) = t, y(t) = t, z(t) = − a − 2t , t ∈ − √ , √ .
2 2
2 2
Dakle, Γ = Γ1 ∪ Γ2 , odnosno
Z p Z p Z p
I= 2y2 + z2 ds = 2y2 + z2 ds + 2y2 + z2 ds.
Γ Γ1 Γ2
Primijetimo da, bez obzira računamo li integral po krivulji Γ1 ili po krivulji Γ2 , uvijek
vrijedi r √
4t2 a 2dt
ds = 1 + 1 + 2 dt = √ ,
a − 2t2 a2 − 2t2
odakle slijedi da je traženi integral jednak
Z √a p √ Z √a
2 2 2 2
a 2dt 2 2 dt
I=2 2t + a − 2t √ = 4a q
a a2 − 2t2 a2
−√ 2
2 −t
0
2
√ √a
t 2 2
= 4a2 arc sin = 2a2 π .
a 0
Kružnice nije zgodno parametrizirati tako da neku Kartezijevu koordinatu odabe-

remo kao parametar. Puno elegantnije se ovaj zadatak može riješiti parametriziramo li
krivulju Γ na sljedeći način: pogledajmo prvo projekciju zadane krivulje na yz -ravninu.
Jednadžbu projekcije dobivamo eliminacijom varijable x iz jednadžbi zadanih ploha
(sfere i ravnine) te zaključujemo da se radi o elipsi 2y2 + z2 = a2 . Stoga se kao
parametrizacija krivulje Γ prirodno nameće
a a
x(t) = √ cos t, y(t) = √ cos t, z(t) = a sin t, t ∈ [0, 2π ].
2 2
Uvrštavanjem u formulu (3.4) lagano slijedi
Z 2π r 2 2
−a −a
I= a √
2
sin t + √
2
sin t + (a cos t)2 dt
0
Z 2π
= a2 dt = 2a2 π . ⊳
0
⋆⋆⋆
Radi potpunosti, spomenimo još nekoliko fizikalnih interpretacija krivuljnog inte-
grala skalarnog polja. Statički momenti krivulje Γ u odnosu na koordinatne ravnine
su:
Z
Myz = x f (x, y, z)ds,
ZΓ
Mxz = y f (x, y, z)ds,
ZΓ
Mxy = z f (x, y, z)ds.
Γ
Koordinate težista T(x, y, z) mase smještene na krivulji Γ su
Myz Mxz Mxy
x= , y= , z= ,
M M M
Z
pri čemu je M = f (x, y, z)ds .
Γ
Momenti inercije u odnosu na koordinatne osi jesu
Z
Ix = (y2 + z2 ) f (x, y, z)ds,
ZΓ
Iy = (x2 + z2 ) f (x, y, z)ds,
ZΓ
Iz = (x2 + y2 ) f (x, y, z)ds.
Γ
3.2. Krivuljni integral vektorskog polja
3.2.1. Rad vektorskog polja duž zadane krivulje
Neka je Γ glatka prostorna krivulja čije su rubne točke A i B . Neka je s r(t) ,

-
t ∈ [a, b] , odredena jedna parametrizacija krivulje Γ , te neka je r(a) = A , r(b) = B .
Uočimo da je zadana krivulja ovakvom parametrizacijom orijentirana od točke A pre-
ma točki B . Nadalje, neka se krivulja Γ nalazi u području Ω ⊆ R3 i neka je na tom
području zadano neprekidno vektorsko polje f . Želimo odrediti rad vektorskog polja f
duž krivulje Γ .
-
Još iz srednje škole znamo: ako je sila f konstantna, a put pravocrtan i odreden
vektorom s , onda je rad jednak produktu sile i duljine puta (vidi sliku 3.6), odnosno
vrijedi
W = f · s = kfkksk cos ϕ .
Sl. 3.6. Rad konstantne sile duž dijela pravca.
-
Da bismo prethodnu činjenicu mogli primijeniti i u slučaju kada je put sile odreden
proizvoljnom krivuljom Γ , potrebno je podijeliti krivulju na manje dijelove duž kojih
se sila znatno ne mijenja.
Sl. 3.7. Podjela krivulje Γ .
U tu svrhu napravimo podjelu intervala [a, b] na n dijelova pri čemu je r(ti ) = Ti ,

kao što je prikazano na slici 3.7. Time smo krivulju Γ podijelili na n dijelova diobenim
točkama
A = T0 , T1 , T2 , . . . , Tn−1 , Tn = B.
Nadalje, na svakom dijelu krivulje Γ , koji je odreden - točkama Ti−1 i Ti , odaberi-
mo točku T̃i , i = 1, . . . , n . Rad sile f na svakom pojedinom dijelu zadane krivulje
približno je jednak
−−→
f(T̃i ) · Ti−1 Ti ,
3.2. KRIVULJNI INTEGRAL VEKTORSKOG POLJA 71
−−→
pri čemu je Ti−1 Ti = r(ti ) − r(ti−1 ) . Nadalje, prema Lagrangeovom teoremu srednje
vrijednosti postoji ξi ∈ [ti−1 , ti ] takav da vrijedi
r(ti ) − r(ti−1 ) = r′ (ξi )(ti − ti−1 ).
Ukupni rad sile f po krivulji Γ jednak je sumi doprinosa rada sile na svakom pojedinom
dijelu krivulje Γ . Dakle, približna vrijednost rada duž cijele krivulje Γ iznosi
Xn
Wn ≈ f(T̃i ) · r′ (ti )∆ti ,
i=1
gdje je ∆ti = |ti − ti−1 | , i = 1, . . . , n . Konačno, rad W sile f duž krivulje Γ definira
se kao limes
Xn
W = n→∞, lim f(T̃i ) · r′ (ti )∆ti .
max ∆ti →0 i=1
Gornjim razmatranjem motivirali smo sljedeću definiciju integrala vektorskog polja f

duž krivulje Γ .
Definicija 3.2. Neka je f: Ω → R3 , Ω ⊆ R3 vektorsko polje, te neka je Γ ⊂ Ω

orijentirana glatka krivulja čija je parametrizacija r(t) = x(t)i+y(t)j+z(t)k , t ∈ [a, b] .
Ako je funkcija t 7→ f(x(t), y(t), z(t)) · r′ (t) integrabilna na [a, b] , tada se integral
Z b
f(x(t), y(t), z(t)) · r′ (t)dt (3.5)
a
naziva krivuljni integral vektorskog polja f po krivulji Γ , od točke A = r(a) do točke
B = r(b) .
Krivuljni integral dan izrazom (3.5) naziva se još i krivuljni integral druge vrste.
Često se upotrebljava oznaka Z
f · dr,
Γ
gdje je
dr = r′ (t)dt = kr′ (t)kr′0 (t)dt = r′0 (t)ds. (3.6)
Uočimo da je r′0 (t) upravo jedinični tangencijalni vektor na krivulju Γ , u nekoj njenoj
-
točki koja je odredena parametrom t . Dakle, vidimo da je krivuljni integral vektorskog
polja f duž krivulje Γ jednak krivuljnom integralu skalarnog polja f(r(t)) · r′0 (t) , što
je i prirodno, jer rad sile f po krivulji Γ čini upravo njena tangencijalna komponenta.
Primjer 3.10. Neka su zadani sila f i krivulja Γ s rubnim točkama A i B , te neka

je r(t) parametrizacija zadane krivulje. Promatramo materijalnu točku mase m koja se
giba po krivulji Γ pod djelovanjem sile f . Nadalje, neka je t vrijeme, a v(t) = dr(t)/dt
brzina materijalne točke, čiji iznos označavamo s v(t) . Pokažimo da je rad sile f duž
krivulje Γ jednak razlici kinetičke energije promatrane materijalne točke.
U tu svrhu kombinirat ćemo definiciju rada sile duž zadane krivulje s drugim
Newtonovim zakonom. Prisjetimo se, rad sile f duž krivulje Γ jednak je
Z Z b
W = f · dr = f(r(t)) · v(t)dt. (3.7)
Γ a
S druge strane, prema drugom Newtonovom zakonu imamo da je

f = mr′′ (t) = mv′ (t), (3.8)
pri čemu smo s m označili masu materijalne točke koja se pomiče po krivulji Γ uslijed
djelovanja sile f . Uvrštavanjem izraza (3.8) u (3.7) dobivamo
Z b Z b
′ md
W = mv · vdt = (v · v)dt
a a 2 dt
m t=b mv2 (b) mv2 (a)
= kvk2 = − , (3.9)

2 t=a 2 2
odnosno pokazali smo da je izvršeni rad jednak razlici kinetičke energije u točki A i
točki B .
Iz fizike nam je poznato da je ukupna mehanička energija tijekom gibanja kons-
tantna (zakon održanja mehaničke energije). Ovdje možemo vrlo jednostavno izvesti
taj važni fizikalni zakon. Iz izraza (3.7) i (3.9) slijedi
d h1 2 i
mv (t) = f(r(t)) · r′ (t). (3.10)
dt 2
Ukoliko je vektorsko polje f potencijalno, odnosno ako postoji skalarna funkcija U
takva da vrijedi
f = −∇U,
onda iz izraza (3.10) slijedi
d h1 i
mv2 (t) + U(x(t), y(t), z(t)) = 0,
dt 2
gdje smo iskoristili pravilo složene derivacije primijenjeno na kompoziciju funkcija
U ◦ r . Preciznije, vrijedi
d
U(r(t)) = ∇U(r(t)) · r′ (t) = −f(r(t)) · r′ (t).
dt
Zaključujemo dakle da je
1 2
mv (t) + U(x(t), y(t), z(t)) = const. (3.11)
2
Izraz (3.11) kaže da je ukupna mehanička energija (zbroj kinetičke i potencijalne
energije) tijekom gibanja materijalne točke mase m , pod djelovanjem potencijalne sile,
konstantna.
3.2.2. Računanje krivuljnog integrala vektorskog polja
Proučimo najprije dva jednostavna primjera računanja krivuljnog integrala vektor-

skog polja duž zadane ravninske, odnosno prostorne krivulje.
Primjer 3.11. Izračunajte krivuljni integral vektorskog polja f(x, y) = −yi − xyj ,
duž dijela jedinične kružnice koji se nalazi u prvom kvadrantu, od točke A(1, 0) do
točke B(0, 1) .
⊲ Označimo zadanu krivulju s Γ . Njena parametrizacija je r(t) = cos ti + sin tj ,

t ∈ [0, π /2] , te lako dobivamo r′ (t) = − sin ti + cos tj . Nadalje, imamo da je
f(r(t)) = −y(t)i − x(t)y(t)j = − sin ti − cos t sin tj,
pa prema (3.5) vrijedi
Z Z π /2 Z π /2
′
f(r(t)) · dr = f(r(t)) · r (t)dt = (sin2 t − cos2 t sin t)dt
Γ 0 0
π /2 1
π
Z Z
1 1
u2 du = −

= 1 − cos 2t dt − .
0 2 0 4 3
Za rješavanje drugog integrala gornjeg izraza uveli smo supstituciju u = cos t . ⊳
Primjer 3.12. Izračunajte rad sile f = xi + yj − zk duž krivulje Γ zadane parame-
tarski sa x(t) = t2 , y(t) = t, z(t) = 1/t , od točke A(1, 1, 1) do točke B(4, 2, 1/2) .
⊲ Prema izrazu (3.5), rad sile f duž zadane krivulje Γ jednak je
Z Z
W = f · dr = f(r(t)) · r′ (t)dt.
Γ Γ
Krivulja je zadana parametrizacijom r(t) = t2 i + tj + 1t k , iz čega slijedi
1
f(r(t)) = t2 i + tj − k,
t
te lako izračunamo
1
r′ (t) = 2ti + j − 2 k.
t
Granice za t dobijemo iz početne i krajnje točke:
1
t2 = 1, t = 1, = 1 ⇒ tA = 1
t
2 1 1
t = 4, t = 2, = ⇒ tB = 2.
t 2
Sada slijedi
Z 2 2
1 1 4 1 2 1 75
W= 2t3 + t + 3 dt = t + t − 2 = . ⊳
1 t 2 2 2t 18
⋆⋆⋆
Krivuljni integral vektorskog polja f(x, y, z) = f 1 (x, y, z)i+f 2 (x, y, z)j+f 3 (x, y, z)k
duž zadane krivulje Γ često se zapisuje u obliku
Z Z
f · dr = f 1 (x, y, z)dx + f 2 (x, y, z)dy + f 3 (x, y, z)dz. (3.12)
Γ Γ
Promotrimo kako iz definicije (3.5) dolazimo do spomenutog zapisa.
Neka je s r(t) = x(t)i + y(t)j + z(t)k dana parametrizacija zadane krivulje Γ . Iz
izraza (3.6) slijedi
dr = r′ (t)dt = (x′ (t)i + y′ (t)j + z′ (t)k)dt
= dxi + dyj + dzk, (3.13)
gdje smo iskoristili izraze

dx = x′ (t)dt, dy = y′ (t)dt, dz = z′ (t)dt.
Prema (3.5) vrijedi
Z Z b
f · dr = f(x(t), y(t), z(t)) · r′ (t)dt,
Γ a
odakle pomoću (3.13) slijedi zapis (3.12).

Z
x3 dx + 3zy2 dy − x2 ydz,
Γ
gdje je Γ dio pravca od točke A(1, 2, 3) do B(−1, 2, 1) .
⊲ Kanonska jednadžba pravca koji prolazi danim točkama A i B glasi

x−1 x−2 z−3
= = ,
−2 0 −2
odakle dobivamo parametarski oblik
x(t) = −2t + 1, y(t) = 2, z(t) = −2t + 3.
Uvrštavanjem u koordinate zadanih točaka slijedi da je t ∈ [0, 1] . Za računanje zadanog
integrala potrebne su nam još derivacije
dx = −2dt, dy = 0, dz = −2dt,
odakle je
Z Z 1
3 2 2
x dx + 3zy dy − x ydz = − 2(−2t + 1)3 + 0 + 4(−2t + 1)2 dt
Γ 0
Z 1
4
= (16t3 − 8t2 − 4t + 2)dt = .
0 3
Želimo li zadani integral interpretirati kao rad sile f duž zadane krivulje Γ , iz izraza
(3.12) lagano slijedi da se ovdje radi o vektorskom polju f(x, y, z) = x3 i + 3zy2 j − x2 yk ,
dok je krivulja Γ (u ovom slučaju pravac kroz točke A i B ) zadana parametrizacijom
r(t) = (−2t + 1)i + 2j + (−2t + 3)k . ⊳
Primjer 3.14. Izračunajte krivuljni integral

Z
(1 − y)dx,
Γ
gdje je Γ pozitivno orijentirani dio kružnice x2 + y2 = 2x + 2y koji se nalazi u prvom
kvadrantu.
⊲ Zapišimo najprije jednadžbu zadane kružnice u standardnom obliku

(x − 1)2 + (y − 1)2 = 2,
iz kojeg
√ možemo iščitati da se radi o kružnici sa središtem u točki S(1, 1) polumje-
ra 2 . Prilikom parametrizacije zadane kružnice koristit ćemo pomaknute polarne
koordinate √ √
x(t) = 2 cos t + 1, y(t) = 2 sin t + 1,
-
pri čemu granice parametra t odredujemo iz uvjeta za prvi kvadrant x ≥ 0, y ≥ 0 .
Kako mora biti
1 1
cos t ≥ − √ i sin t ≥ − √ ,
2 2
√
dobivamo da je t ∈ [−π /4, 3π /4] . Nadalje, vrijedi dx = − 2 sin tdt , pa je
Z Z 3π √ √
4
(1 − y)dx = (1 − 2 sin t − 1)(− 2 sin t)dt
π
Γ −4
Z 3π Z 3π
4 4
2
=2 sin tdt = (1 − cos 2t)dt = π . ⊳
π π
−4 −4

Z
a · dr,
Γ
gdje je a(x, y, z) = (x + y + z)i + j − 2ey k , a Γ je dio presječnice ploha x = 1 − y2 i

x = z od točke A(0, 1, 0) do točke B(1, 0, 1) .
⊲ Potrebno je izračunati integral

Z Z
I = a · dr = (x + y + z)dx + dy − 2ey dz.
Γ Γ
Jedna od mogućih parametrizacija krivulje Γ je
x(t) = 1 − t2 , y(t) = t, z(t) = 1 − t2 ,
pri čemu iz y koordinate zadanih točaka slijedi da se parametar t kreće od vrijednosti
tA = 1 do tB = 0 . Nadalje je
dx = −2tdt, dy = dt, dz = −2tdt
pa konačno imamo
Z 0
I= − 2t(2 + t − 2t2 ) + 1 + 4tet dt
1
Z 0
10
= (−4t − 2t2 + 4t3 + 1 + 4tet )dt = − . ⊳
1 3
⋆⋆⋆
Svojstva krivuljnog integrala vektorskog polja. Krivuljni integral vektorskog

polja ne ovisi o parametrizaciji krivulje. Dokaz ove tvrdnje može se naći na primjer u
[2]. S druge strane, očito je da on ovisi o orijentaciji zadane krivulje. Naime, vrijedi
Z Z
f · dr = − f · dr,
Γ Γ
-
gdje smo medusobno suprotne orijentacije krivulje Γ označili s Γ , odnosno Γ .
Krivuljni integral vektorskog polja po dijelovima glatkoj krivulji Γ računa se kao
zbroj krivuljnih integrala po svakom glatkom dijelu zadane krivulje, odnosno vrijedi
Z Z Z Z
f · dr = f · dr + f · dr + . . . + f · dr,
Γ Γ1 Γ2 Γk
pri čemu je Γ = Γ1 ∪ Γ2 ∪ . . . ∪ Γk Nadalje, krivulje Γi , i = 1, . . . , k moraju biti
suglasno orijentirane (vidi sliku 3.8).
Sl. 3.8. Suglasno orijentirane krivulje.
Konačno, krivuljni integral vektorskog polja je linearan 6 , odnosno vrijedi

Z Z Z
(α f + β g) · dr = α f · dr + β g · dr, α , β ∈ R,
Γ Γ Γ
pri čemu su f i g proizvoljna vektorska polja.
Cirkulacija vektorskog polja po zatvorenoj krivulji. Krivuljni integral vek-

torskog polja f po zatvorenoj, po dijelovima glatkoj krivulji Γ naziva se cirkulacija
vektorskog polja i označava se I
f · dr.
Γ
Primjer 3.16. Izračunajte cirkulaciju vektorskog polja f = zi + xj po krivulji Γ

koja se dobije kao presječnica ploha x2 +y2 = 4 i y+z = 3 , orijentiranoj u pozitivnom
smjeru gledano iz točke (0, 0, 4).
⊲ Neka je I I
I= f · dr = zdx + xdy.
Γ Γ
Projekcija krivulje Γ u xy -ravnini je kružnica polumjera 2, pa je njena parametrizacija

x(t) = 2 cos t, y(t) = 2 sin t, z(t) = 3 − 2 sin t, t ∈ [0, 2π ],
6
Preciznije, linearni funkcional.
iz čega lako dobijemo

dx = −2 sin tdt, dy = 2 cos tdt, dz = −2 cos tdt.
Sada je cirkulacija zadanog vektorskog polja f jednaka
Z 2π
I= (3 − 2 sin t)(−2 sin t) + (2 cos t)(2 cos t) dt
0
Z 2π
= (−6 sin t + 4)dt = 8π . ⊳
0
Primjer 3.17. Izračunajte krivuljni integral

xy(ydx − xdy)
I
Γ x2 + y2
ako je Γ pozitivno orijentirana desna latica lemniskate r2 = a2 cos(2ϕ ) .
⊲ Zadanu krivulju parametriziramo koristeći polarne koordinate

x(ϕ ) = r(ϕ ) cos ϕ , y(ϕ ) = r(ϕ ) sin ϕ , ϕ ∈ [−π /4, π /4],
√
pri čemu je r(ϕ ) = a cos 2ϕ . Lako se izračuna da je
dx = (r′ (ϕ ) cos ϕ − r(ϕ ) sin ϕ )dϕ
dy = (r′ (ϕ ) sin ϕ + r(ϕ ) cos ϕ )dϕ .
Zadani krivuljni integral je sada jednak
Z π 2
4 r (ϕ ) cos ϕ sin ϕ [−r 2 (ϕ )(sin2 ϕ + cos2 ϕ )]
I= dϕ
−4
π r 2 (ϕ )
Z π Z π
1 4 2 1 2 4
= sin 2ϕ (−a cos 2ϕ )dϕ = − a sin 4ϕ dϕ = 0. ⊳
2 −π 4 −
π
4 4
3.2.3. Krivuljni integrali potencijalnih polja
Neovisnost o putu integracije. ZNeka je Γ krivulja koja spaja proizvoljne točke

A i B . Kažemo da krivuljni integral f · dr ne ovisi o putu integracije ako je njegova
Γ
vrijednost jednaka, bez obzira na odabir krivulje Γ koja spaja točke A i B .
Sljedeći rezultat daje nam nužan i dovoljan uvjet neovisnosti krivuljnog integrala
o putu integracije.
Teorem 1. Neka je Ω ⊆ R3 otvoren i povezan skup 7 te neka je f zadano vektorsko

polje. Krivuljni integral vektorskog polja f ne ovisi o putu integracije
I ako i samo ako
za svaku zatvorenu krivulju Γ koja je sadržana u Ω vrijedi da je f · dr = 0 .
Γ
7
vidi primjedbu 2.2.
Dokaz. IPretpostavimo da za svaku zatvorenu krivulju Γ koja se nalazi u području Ω

vrijedi f · dr = 0 . Neka su T1 i T2 proizvoljno odabrane točke u Ω . Označimo
Γ
sa Γ1 i Γ2 proizvoljne krivulje koje spajaju zadane točke, a orijentirane su kako je
prikazano na slici 3.9.
Sl. 3.9. Neovisnost krivuljnog integrala o putu integracije.
Dobivamo zatvorenu krivulju Γ = Γ1 ∪ Γ2 H(uzeti u obzir orijentaciju!) koja se

nalazi u području Ω . Prema pretpostavci vrijedi Γ f · dr = 0 , pa je
I Z Z
0 = f · dr = f · dr − f · dr,
Γ Γ1 Γ2
odnosno Z Z
f · dr = f · dr.
Γ1 Γ2
Radi proizvoljnog odabira krivulja Γ1 i Γ2 zaključujemo da krivuljni integral vektor-
skog polja f ne ovisi o putu integracije, čime smo dokazali jedan smjer teorema.
S druge strane, pretpostavimo da krivuljni integral vektorskog polja f ne ovisi o
putu integracije. Neka je Γ proizvoljna zatvorena krivulja koja se nalazi u Ω . Oda-
berimo ponovno, kao na slici 3.9, krivulje Γ1 i Γ2 koje spajaju točke T1 i T2 . Radi
pretpostavke neovisnosti o putu integracije imamo da vrijedi
Z Z
f · dr = f · dr,
Γ1 Γ2
odnosno Z Z
0= f · dr − f · dr
Γ1 Γ2
Z Z
= f · dr + f · dr
IΓ1 −Γ 2
= f · dr,
Γ
pri čemu smo ovdje s −Γ2 označili suprotnu orijentaciju krivulje Γ2 s obzirom na
početnu prikazanu na slici 3.9.
Primijetimo da gornji teorem nije od velike praktične primjene, jer je nemoguće
izračunati svaki krivuljni integral s obzirom na svaku zatvorenu krivulju koja se nalazi u
zadanom području. Ovdje se prirodno nameće pitanje osigurava li možda neko svojstvo
vektorske funkcije f neovisnost o putu integracije. Pogledajmo u tom smislu sljedeći
teorem.
Teorem 2. Neka je Ω ⊆ R3 otvoren i povezan skup. 8 Krivuljni integral vektorskog

polja f: Ω → R3 ne ovisi o putu integracije ako i samo ako je polje f potencijalno.
Dokaz. Pokažimo samo lakši smjer gornjeg rezultata. Pretpostavimo da je polje f
potencijalno. Tada postoji skalarna funkcija p takva da vrijedi f = grad p . Ne-
ka je, nadalje, Γ proizvoljna krivulja koja povezuje točke A i B , te neka je s
r(t) = x(t)i + y(t)j + z(t)k , t ∈ [a, b] , dana neka njena parametrizacija, pri čemu
je r(a) = A i r(b) = B . Vrijedi
∂p ∂p ∂p
Z Z Z
f · dr = (grad p) · dr = dx + dy + dz
Γ Γ Γ ∂x ∂y ∂z
Z bh Z b
∂p ′ ∂p ′ ∂p ′ i d
= x (t) + y (t) + z (t) dt = p(x(t), y(t), z(t))dt
a ∂x ∂y ∂z a dt
= p(x(b), y(b), z(b)) − p(x(a), y(a), z(a)).
Konačno, dobili smo Z
f · dr = p(B) − p(A). (3.14)
Γ
Dakle, vrijednost zadanog integrala ovisi samo o početnoj i završnoj točki, a ne ovisi o
krivulji po kojoj smo integrirali!
Dokaz nužnosti gornje tvrdnje može se naći, na primjer, u [11].
Z
Zaključujemo, ukoliko je zadano polje f potencijalno, računanje integrala f · dr
Γ
-
svodi se na odredivanje potencijala p zadane vektorske funkcije f te na računanje raz-
like potencijala u završnoj i početnoj točki.
-
Odredivanje potencijala zadanog potencijalnog vektorskog polja. U točki 2.4
pokazali smo kako potencijal vektorskog polja možemo odrediti direktnim integrira-
-
njem. Ovdje ćemo odredivanje potencijala povezati s krivuljnim integralima. U tu
svrhu proučimo najprije jedan standardni primjer iz fizike.
Primjer 3.18. Prisjetimo se, gravitacijsko polje Zemlje (mase M ) dano je izrazom
r0
γ = −GM .
r2
Znamo da je gravitacijsko polje potencijalno (vidi kraj poglavlja 2.1). Napomenimo
da smo središte Zemlje uzeli kao ishodište koordinatnog sustava. Korištenjem izraza
(3.14) odredimo potencijal gravitacijskog polja. Neka je Γ proizvoljna krivulja u R3
orijentirana od točke T0 prema točki T1 , r(t) jedna njena parametrizacija te neka je
r(t0 ) = T0 i r(t1 ) = T1 . Krivuljni integral polja γ duž krivulje Γ jednak je
Z t1
r(t) · r′ (t)
Z Z
r
γ · dr = −GM 3
· dr = −GM dt
Γ Γ r t0 kr(t)k3
Z t1
d
= −GM kr(t)k−1 dt
t0 dt
1 1
= −GM − , (3.15)
r(t1) r(t0 )
8
vidi primjedbu 2.2
gdje smo označili ri (ti ) = kr(ti )k , i = 0, 1 . Iz izraza (3.15) slijedi da potencijal

gravitacijskog polja iznosi
GM
U= . (3.16)
r
Pomaknemo li formalno točku T1 prema beskonačnosti (vidi sliku 3.10), iz izraza
(3.15) zaključujemo da je rad potreban da se materijalno tijelo jedinične mase prem-
jesti iz točke T0 u beskonačnost jednak GMkr(t0 )k−1 .
Sl. 3.10. Slika uz primjer 3.18.
U prethodnom primjeru potencijal gravitacijskog polja smo odredili koristeći jed-

nostavan vektorski račun. Pokažimo sada kako se potencijal zadanog (potencijalnog)
vektorskog polja može odrediti pomoću jednostavne formule koju ćemo izvesti koristeći
račun s krivuljnim integralima.
Neka je zadano polje f = f 1 i + f 2 j + f 3 k potencijalno, te neka krivulja Γ spaja
točke T0Zi T koje se nalaze unutar otvorenog i povezanog skupa 9 Ω ⊆ R3 . Kako
integral f · dr ne ovisi o putu integracije, izračunajmo ga tako da integriramo po
Γ
izlomljenim crtama koje se sastoje od dužina paralelnih s koordinatnim osima.
-
Sl. 3.11. Odredivanje potencijala zadanog vektorskog polja.
Kako vidimo sa slike 3.11, put integracije smo podijelili na tri dijela. Promotrimo
najprije integriranje po dužini T0 T1 . Parametrizacija tog dijela pravca, koji je paralelan
s osi z , je
x = x0 , y = y0 , z = t, t ∈ [z0 , z],
9
vidi primjedbu 2.2.
odakle je dx = 0 , dy = 0 , dz = dt , pa je
Z Z z
f · dr = f 3 (x0 , y0 , t)dt.
T0 T1 z0
Slično, integriramo po dužini T1 T2 . Parametrizacija tog dijela pravca, koji je

paralelan sa osi y , glasi
x = x0 , y = t, z = z, t ∈ [y0 , y],
odakle je dx = 0, dy = dt, dz = 0 , pa je
Z Z y
f · dr = f 2 (x0 , t, z)dt.
T1 T2 y0
Konačno, integriranje po dužini T2 T daje

Z Z x
f · dr = f 1 (t, y, z)dt,
T2 T x0
pri čemu je parametrizacija tog dijela pravca, koji je paralelan s osi x , dana s
x = t, y = y, z = z, t ∈ [x0 , x],
te je dx = dt, dy = 0, dz = 0 . Gornja razmatranja nas vode do izraza
Z Z x Z y Z z
f · dr = f 1 (t, y, z)dt + f 2 (x0 , t, z)dt + f 3 (x0 , y0 , t)dt
Γ x0 y0 z0
= p(x, y, z) − p(x0 , y0 , z0 ),
odakle slijedi formula za računanje potencijala p vektorskog polja f :
Z x Z y Z z
p(x, y, z) = f 1 (t, y, z)dt + f 2 (x0 , t, z)dt + f 3 (x0 , y0 , t)dt + C. (3.17)
x0 y0 z0
Primjer 3.19. Koristeći formulu (3.17) izračunajte potencijal polja

f(x, y, z) = ey i + (xey + sin z)j + y cos zk.
⊲ U primjeru 2.24 smo se uvjerili da je zadano vektorsko polje potencijalno, a

njegov potencijal odredili smo direktnim integriranjem. Provjerimo dobiveni rezultat
koristeći navedenu formulu.
Koordinatne funkcije su definirane na čitavom R3 , pa odabir točke T0 (0, 0, 0)
znatno pojednostavljuje račun:
Z x Z y Z z
p(x, y, z) = f 1 (t, y, z)dt + f 2 (0, t, z)dt + f 3 (0, 0, t)dt + C
Z0 x Z y 0
Z z0
= ey dt + (0 · et + sin z)dt + 0 · sin tdt + C
0 0 0
Z x Z y
= ey dt + sin z dt + C = xey + y sin z + C, C ∈ R. ⊳
0 0
Primjer 3.20. Odredite potencijal vektorskog polja

x2

2x y
f(x, y) = + i + (ln x − )j.
y x y2
⊲ Lako se provjeri da je polje f doista potencijalno na svakom otvorenom, jed-

nostavno povezanom podskupu R2 koji je disjunktan s koordinatnin osima (uvjerite se
u to računanjem rot f ). Potencijal računamo po formuli (3.17) odabirući točku T0 (1, 1)
(koordinatne funkcije nisu definirane ni za x = 0 ni za y = 0 ):
Z x Z y
p(x, y, z) = f 1 (t, y)dt + f 2 (1, t)dt + C
1 1
Z x Z y
2t y 1
= + dt + (ln 1 − 2 )dt + C
1 y t t
2 x y1
t 1 x2
= + y ln t + + C = + y ln x + C. ⊳
y 1 t 1 y
⋆⋆⋆
Podsjetimo se, za krivuljni integral potencijalnog polja f vrijedi formula
Z
f · dr = p(B) − p(A),
Γ
odakle slijedi da je takav integral neovisan o putu integracije od točke A do točke B , a
-
njegovo računanje svodi se na odredivanje potencijala p polja f .
Primjer 3.21. Izračunajte krivuljni integral potencijalnog vektorskog polja

v(x, y, z) = exy+z (y2 i + (1 + xy)j + yk)
duž proizvoljno odabrane krivulje od točke A(0, 1, π2 ) do točke B(1, 0, 2π ) .
⊲ U primjeru 2.22 smo provjerili da je zadano polje v potencijalno. Odredimo

mu potencijal:
Z x Z y Z z
p(x, y, z) = y2 ety+z dt + (1 + 0)e0+z dt + 0e0+t dt + C
0 0 0
x y
= yety+z 0 + ez t0 + C = yexy+z + C.
Sada je
B
π
Z
f · dr = p(1, 0, 2π ) − p(0, 1, ) = −eπ /2 . ⊳
A 2

Z (4,0,3)
1
dx + z2 dy + 2yzdz.
(2,1,0) x3
⊲ Primijetimo da u ovom primjeru nije zadana krivulja po kojoj integriramo, nego

samo točke A(2, 1, 0) i B(4, 0, 3) . Zaključujemo da vjerojatno zadani integral ne ovisi
o putu integracije, odnosno da se radi o potencijalnom vektorskom polju. Doista, lako
se pokaže da je zadano vektorsko polje f = (1/x3 )i + z2 j + 2yzk potencijalno na sva-
kom otvorenom, jednostavno povezanom podskupu R3 , koji je disjunktan s ravninom
x = 0 , jer vrijedi rot f = 0 .
Kao i u prethodnim primjerima, izračunajmo potencijal zadanog polja f uz izbor
-
neke točke (x0 , y0 , z0 ) koja će nam dati što jednostavnije odredene integrale. U tom
smislu, odaberimo točku (1, 0, 0) (uočimo da zadano vektorsko polje nije definirano
za x = 0 ). Dobivamo:
Z x Z y Z z
1 2 1
p(x, y, z) = 3
dt + z dt + 0dt + C = − 2 + yz2 + C.
1 t 0 0 2x
Sada je zadani integral jednak
Z (4,0,3)
1 3
3
dx + z2 dy + 2yzdz = p(4, 0, 3) − p(2, 1, 0) = . ⊳
(2,1,0) x 32
⋆⋆⋆
Vratimo se još jednom na izraz (3.14) iz kojeg direktno slijedi da je integral
potencijalnog vektorskog polja f: R3 → R3 po zatvorenoj krivulji jednak nuli.
Gornji zaključak ima u fizici veliko značenje te kaže da je rad potencijalnog vek-
torskog polja duž proizvoljne zatvorene krivulje jednak nuli.
Prisjetimo se primjera 3.18 u kojem smo izračunali potencijal gravitacijskog polja
Zemlje. Iz (3.16) lagano slijedi da su ekvipotencijalne plohe gravitacijskog polja up-
ravo koncentrične sfere sa središtem u ishodištu. Rad utrošen na gibanje materijalnog
tijela (npr. satelita) po kružnicama koje leže na gore opisanim sferama (zanemarimo li
trenje), jednak je nuli.
U zadatcima u kojima nam se na prvi pogled čini da je integriranje mukotrpno (bi-

lo radi zadanog vektorskog polja ili radi ružne” krivulje po kojoj integriramo) uvijek
je dobro provjeriti nije li možda zadano ”vektorsko polje potencijalno. U tom smislu
proučimo sljedeći primjer.

I
2 2
e−(x +y )
cos(2xy)dx + sin(2xy)dy
K
pri čemu je K pozitivno orijentirana kružnica s centrom u ishodištu radijusa R .
⊲ Lako se provjeri da je polje

2 2 2 2
f(x, y) = e−(x +y ) cos(2xy)i + e−(x +y ) sin(2xy)j,
potencijalno. Stoga zadani integral ne ovisi o putu integracije, a jer je krivulja zatvorena,
odmah slijedi I
2 2

e−(x +y ) cos(2xy)dx + sin(2xy)dy = 0. ⊳
K
Ukoliko vektorsko polje f nije definirano na cijelom prostoru, nego samo na

nekom njegovom podskupu Ω , pokazuje se da Ω mora biti jednostavno povezano po-
dručje. Da bismo naglasili važnost uvjeta jednostavne povezanosti područja na kojem
je vektorsko polje definirano, proučimo sljedeći primjer.
Primjer 3.24. Zadano je vektorsko polje
−y x
f(x, y) = i+ 2 j, (3.18)
x2 +y 2 x + y2
definirano na Ω = R2 \ {(0, 0)} .
(i) Pokažite da je polje f potencijalno na R2 \ {(0, y): y ∈ R} , te da je njegov
- skalarnim poljem p(x, y) = arctg (y/x) . Je li p harmonijska
potencijal odreden
funkcija?
I
(ii) Uvjerite se da je f ·dr = 2π , gdje je K pozitivno orijentirana kružnica radijusa
K
R sa središtem u ishodištu. Objasnite dobiveni rezultat!
⊲ (i) Lako se vidi da na Ω vrijedi da je rot f = 0 , a direktnim računom pokaže

se da je f = −∇p . Uočimo da potencijal p nije definiran na y -osi, što je zapravo
posljedica singulariteta zadanog vektorskog polja f u ishodištu. Kako je div f = 0 ,
slijedi da je ∆p = 0 , pa je potencijal p harmonijska funkcija na R2 \ {(0, y) : y ∈ R} .
(ii) Za zadanu kružnicu K uzmemo standardnu parametrizaciju
r(t) = R cos ti + R sin tj, t ∈ [0, 2π ],
odakle slijedi da je r′ (t) = −R sin ti + R cos tj . Dobivamo,
I Z 2π Z 2π
f · dr = f(r(t)) · r′ (t)dt = (sin2 t + cos2 t)dt = 2π .
K 0 0
Primijetimo da rezultat ne ovisi o polumjeru kružnice po kojoj smo integrirali. Nagla-
simo da dobiveni rezultat nije u kontradikciji sa tvrdnjom da je integral potencijalnog
vektorskog polja po svakoj zatvorenoj krivulji jednak nula! Uočimo, naime, da pod-
ručje Ω = R2 \ {(0, 0)} nije jednostavno povezano, te da kružnica K po kojoj smo
integrirali obuhvaća dio ravnine koji u ishodištu ima, slikovito rečeno, rupu (vidi sliku
3.12).
Sl. 3.12. Područje R2 \ {(0, 0)} nije jednostavno povezano.
Na ovaj primjer vratit ćemo se u sljedećoj točki 3.2.4 gdje ćemo krivuljne integrale
ravninskih vektorskih polja računati pomoću Greenove formule. ⊳
3.2.4. Greenova formula
Krivulje po kojima u ovoj točki integriramo su po dijelovima glatke zatvorene

krivulje koje ne presijecaju same sebe (vidi sliku 3.13). Takve krivulje jednim imenom
nazivamo jednostavne zatvorene krivulje.
Sl. 3.13. Primjer ravninske krivulje koja nije jednostavna zatvorena krivulja.
Greenova formula kaže da se krivuljni integral ravninskog vektorskog polja po za-

-
tvorenoj krivulji Γ može svesti na dvostruki integrala po području Ω koje je omedeno
sa Γ .
Teorem 3. Greenov teorem.

Neka je Ω ⊆ R2 otvoren i povezan skup omeden - pozitivno orijentiranom jednos-
tavno zatvorenom krivuljom Γ , te neka je f(x, y) = f 1 (x, y)i+f 2 (x, y)j glatko vektorsko
polje. Tada vrijedi Greenova formula
∂f 2 (x, y) ∂f 1 (x, y) i
I ZZ h
f 1 (x, y)dx + f 2 (x, y)dy = − dxdy. (3.19)
Γ Ω ∂x ∂y
Skica dokaza Greenovog teorema. Dovoljno je pokazati da vrijede sljedeće jednakosti

∂f 1 ∂f 2
I ZZ I ZZ
f 1 dx = − dxdy i f 2 dy = dxdy.
Γ Ω ∂y Γ Ω ∂x
Radi jedostavnosti dokaza pretpostavit ćemo da zatvorenu krivulju Γ možemo prikazati
kao uniju dvije krivulje Γϕ i Γψ (vidi sliku 3.14) tako da vrijedi:
Γϕ ... y = ϕ (x), x ∈ [a, b]
Γψ ... y = ψ (x), x ∈ [a, b],
pri čemu je ψ (x) < ϕ (x) za x ∈ [a, b] . Prema definiciji dvostrukog integrala slijedi:
Z b Z ϕ (x) Z b
∂f 1 ∂f 1
ZZ
− dxdy = − dx dy = − [f 1 (x, ϕ (x)) − f 1 (x, ψ (x))] dx
Ω ∂y a ψ (x) ∂y a
Z b Z b Z Z I
= f 1 (x, ψ (x))dx − f 1 (x, ϕ (x))dx = f 1 dx + f 1 dx = f 1 dx.
a a Γψ Γϕ Γ
Analogno se dokazuje i druga jednakost.

Sl. 3.14. Skica uz dokaz Greenove formule.

Pokažimo na nekoliko primjera kako se Greenova formula koristi u računanju
krivuljnih integrala vektorskog polja.
I
x2 ydx + (y + xy2 )dy,
C
pri čemu je C pozitivno orijentirana krivulja koja je rub područja
D = {(x, y) ∈ R2 : y ≥ x2 , x ≥ y2 }.
⊲ Ovdje su očito zadovoljeni uvjeti pod kojima možemo koristiti Greenovu for-
mulu te stoga vrijedi
ZZ
∂ ∂ 2
I
2 2 2
x ydx + (y + xy )dy = (y + xy ) − (x y) dxdy
C D ∂x ∂y
ZZ Z 1 Z √x
= (y2 − x2 )dxdy = dx (y2 − x2 )dy
D 0 x2
Z 1 √ √
= ( 31 x x − x2 x − 31 x6 + x4 )dx = 0.
0
Primijetimo da se zadani integral može izračunati i direktno, odnosno podjelom krivulje
na dva dijela i prikladnim parametrizacijama. ⊳
Primjer 3.26. Pomoću Greenove formule izračunajte integral
I
(sin x + y)dx + (x2 + cos y)dy,
Γ
pri čemu je Γ pozitivno orijentirana jedinična kružnica sa središtem u točki A(0, 1) .
⊲ Primjenom Greenove formule dobivamo dvostruki integral po području Ω koje
-
je omedeno zadanom kružnicom x2 + (y − 1)2 = 1 . Dobiveni integral izračunat ćemo
prelaskom na polarne koordinate:
x = r cos ϕ
I ZZ
2
(sin x + y)dx + (x + cos y)dy = (2x − 1)dxdy = y − 1 = r sin ϕ

Γ Ω dxdy = rdrdϕ
Z 2π Z 1 Z 2π
2 1
= dϕ (2r cos ϕ − 1)rdr = cos ϕ − dϕ = −π . ⊳
0 0 0 3 2
Primjer 3.27. Primjenom Greenove formule izračunajte

Z
(y + sin x sin y)dx − cos x cos ydy,
Γ
π
gdje je Γ luk sinusoide y = sin x orijentiran od x = 0 do x = 6 .
⊲ Primijetimo da zadana krivulja Γ nije zatvorena pa ne možemo direktno upo-

trijebiti Greenovu formulu. Krivulju Γ , radi jednostavnijeg računa, zatvorimo s dva
pravca paralelna koordinatnim osima, čuvajući pritom pozitivnu orijentaciju (vidi sliku
3.15):
1
Γ1 ... y = , od ( π6 , 12 ) do (0, 21 )
2
Γ2 . . . x = 0, od (0, 21 ) do (0, 0).
Sl. 3.15. Zatvorena krivulja C iz primjera 3.27.
Na taj smo način dobili zatvorenu krivulju C = Γ ∪ Γ1 ∪ Γ2 . Kako je krivuljni

integral aditivan s obzirom na područje integracije, vrijedi
I Z Z Z
f · dr = f · dr + f · dr + f · dr,
C Γ Γ1 Γ2
pa je zadani integral jednak

Z I Z Z
f · dr = f · dr − f · dr − f · dr.
Γ C Γ1 Γ2
Krivulja C omeduje- područje Ω , pa primjenom Greenove formule slijedi

I ZZ
(y + sin x sin y)dx − cos x cos ydy = (sin x cos y − 1 − sin x cos y)dxdy
C Ω
π 1 √
π
ZZ Z Z
6 2 3
=− dxdy = − dx dy = − + 1 − .
Ω 0 sin x 12 2
Krivuljne integrale duž Γ1 i Γ2 rješavamo uobičajenim postupkom. Za krivulju

Γ1 vrijedi dy = 0 , odnosno dx = 0 za Γ2 . Stoga je
Z
(y + sin x sin y)dx − cos x cos ydy
Γ1
Z 0 √ !
1 1 π 1 3
= + sin x sin dx = − + sin 1−
π 2 2 12 2 2
6
Z
Γ2
Z 0
1
= cos 0 cos ydy = − sin .
1 2
2
Konačno, rješenje zadanog integrala je
Z
Γ
√ √ !!
π 3 π 1 3 1
=− +1− − − + sin 1− + sin
12 2 12 2 2 2
√
3 1
=1− 1 − sin . ⊳
2 2
⋆⋆⋆
Greenova formula može se primijeniti i u slučaju kada je područje integracije
kružni vijenac. U tu svrhu proučimo sljedeći primjer.
Primjer 3.28. Neka je vektorsko polje f zadano formulom (3.18), te neka su K1 i

K2 kružnice x2 + y2 = 1/4 i x2 + y2 = 1 , orijentirane kako je prikazano na slici 3.16.
Provjerite da se u ovom slučaju može primijeniti Greenova formula.
⊲ Označimo koordinatne funkcije zadanog vektorskog polja f sa

−y x
f 1 (x, y) = 2 , f 2 (x, y) = 2 ,
x + y2 x + y2
te neka je Ω kružni vijenac omeden - kružnicama K1 i K2 koje su orijentirane kao na
slici 3.16.
Direktan račun daje
∂f 2 ∂f 1
ZZ
− dxdy = 0.
Ω ∂x ∂y
I
Trebamo pokazati da je f · dr = 0 , gdje je K = K1 ∪ K2 . U tu svrhu, označimo
K
segmente [−1, −1/2] i [1/2, 1] sa Sl , odnosno Sd . Nadalje, neka su Kig , odnosno
Kid , i = 1, 2 pripadne gornje i donje polukružnice, kako je prikazano na slici 3.16.
Sl. 3.16. Kružni vijenac iz primjera 3.28.
Vrijedi
Z Z Z Z Z
f · dr = f · dr + f · dr + f · dr + f · dr
K K1g Sl K2g Sd
Z Z Z Z
− f · dr + f · dr − f · dr + f · dr
Sd K2d Sl K1d
Z Z
= f · dr + f · dr
K1 K2
Z 2π Z 2π
= dt − dt = 0,
0 0
pri čemu smo kružnice K1 i K2 parametrizirali standardno:
K1 . . . x(t) = cos t, y(t) = sin t, t se kreće od 0 do 2π ,
K2 . . . x(t) = 1/2 cos t, y(t) = 1/2 sin t, t se kreće od 2π do 0.
Pokazali smo da je
∂f 2 ∂f 1
I ZZ
f · dr = − dxdy,
K Ω ∂x ∂y
odnosno da vrijedi Greenova formula. ⊳
Prethodni primjer može se generalizirati na slučaj kada je područje integracije
-
omedeno proizvoljnim krivuljama koje su orijentirane tako da, gibajući se po danoj
- pokazuje se da
krivulji, područje integracije uvijek ostaje s lijeve strane. Takoder,
Greenova formula vrijedi i za područje prikazano na slici 3.17.
Sl. 3.17. Primjer područja “s rupama”.

Na kraju, proučimo primjer u kojem ne možemo primijeniti Greenovu formulu.

Neka je opet zadano vektorsko polje
−y x
f(x, y) = 2 2
i+ 2 j,
x +y x + y2
definirano na Ω = R2 \ {(0, 0)} . U primjeru 3.24 pokazali smo da je integral vek-
torskog polja f po pozitivno orijentiranoj jediničnoj kružnici K jednak 2π . S druge
strane, u primjeru 3.28 smo vidjeli da je
∂f 2 ∂f 1
ZZ
− dxdy = 0.
Ω ∂x ∂y
Na ovaj primjer ne možemo primijeniti Greenovu formulu, budući da je Ω dio ravnine
s “rupom” u ishodištu.
Zadatak 1. Izračunajte Z
(x2 + y2 + z2 )ds,
Γ
gdje je krivulja Γ :
(a) zadana parametrizacijom r(t) = cos ti+sin tj+5tk , od točke A(1, 0, 0) do točke
B(1, 0, 10π ) .
- točke A(1, 0, 0) i B(1, 0, 10π ) .
(b) dio pravca izmedu
Z
Zadatak 2. Izračunajte 2x ds , gdje je Γ luk krivulje y = x2 od točke (0, 0) do
Γ
točke (1, 1) .
Z
Zadatak 3. Izračunajte x2 y ds , gdje je AB dužina na pravcu y = x + 2 ,
AB
A(1, yA ) i B(xB , 5) .
Z
Zadatak 4. Izračunajte y cos x ds , gdje je Γ luk krivulje y = sin x, x ∈ [0, π2 ] .
Γ
Z
Zadatak 5. Izračunajte xyds , gdje je Γ zadana jednadžbom |x| + |y| = 1 .
Γ
Z
Zadatak 6. Izračunajte y2 ds , gdje je krivulja Γ prvi svod cikloide
Γ
x = a(t − sin t), y = a(1 − cos t), t ∈ [0, 2π ] .
Z
Zadatak 7. Izračunajte (x2 + y2 )2 ds , gdje je Γ luk logaritamske spirale
Γ
r = aemϕ , m > 0 , koja spaja točke A(a, 0) i O(0, 0) .
Z
Zadatak 8. Izračunajte (x + y)ds , gdje je krivulja Γ desna latica leminiskate
Γ
r2 = a2 cos 2ϕ .
Zadatak 9. Izračunajte Z
ds
,
Γ x2 + y2 + z2
gdje je Γ prvi zavoj zavojnice x = a cos t, y = a sin t, z = bt, t ∈ [0, 2π ] .
Zadatak 10. Izračunajte integral

Z
x
p
4 2
ds,
Γ x + y2
gdje je krivulja Γ kardioida r = 1 + cos ϕ , ϕ ∈ [0, 2π ] .
Zadatak 11. Izračunajte duljinu luka parabole y = x2 od x = 0 do x = 1 .
Zadatak 12. Izračunajte duljinu luka kardioide r = a(1 + cos ϕ ) .
Zadatak 13. Izračunajte duljinu onog dijela krivulje r = |2 sin ϕ | na kojem je

√
r≤ 3.
Zadatak 14. Izračunajte duljinu luka stožaste zavojnice x = aet cos t , y = aet sin t ,
z = aet , od točke O(0, 0, 0) do točke A(a, 0, a) .
Zadatak 15. Izračunajte duljinu luka krivulje koja je zadana kao presječnica ploha
y = 1 − x2 i z = y , za z ≥ 0 .
Z
Zadatak 16. Izračunajte x2 yzds , gdje je Γ presječnica ploha 5z = x2 + 5(y −
Γ
1)2 i 2y + z = 2 .
Z
Zadatak 17. Izračunajte (x2 + y2 )ds , gdje je krivulja Γ presječnica ploha
Γ
x2 + 2y2 = 4, z = y, y ≥ 1 .
Z
Zadatak 18. Izračunajte 2xydx − x2 dy po krivulji Γ koja je:
Γ
x
(a) dio pravca y = 2 od točke O(0, 0) do točke A(2, 1) .
x2
(b) dio parabole y = 4 od točke O(0, 0) do točke A(2, 1) .

Z
x
dx + ln xdy + zdz,
Γ y
gdje je Γ dio pravca koji sadrži točke A(1, 1, 1) i B(2, 3, 4) , usmjeren od točke A
prema B .
Z
Zadatak 20. Izračunajte a·dr , ako je a = yzi+4xk , a K rub trokuta s vrhovima
K
A(3, 2, 0) , B(0, 5, 0) i C(0, 5, 3) , negativno orijentiran gledano iz ishodišta.
Zadatak 21. Izračunajte integral

(x + y)dx − (x − y)dy
I
Γ x2 + y2
po kružnici x2 + y2 = a2 orijentiranoj u pozitivnom smjeru.
Z
Zadatak 22. Izračunajte y2 dx + x2 dy po gornjoj polovici elipse 9x2 + 4y2 = 36
Γ
u smjeru gibanja kazaljke na satu.
Z
Zadatak 23. Izračunajte 2xydx + x2 dy po krivuljama kao u zadatku 18. Što
Γ
primjećujete? Objasnite rezultat.
Zadatak 24. Odredite potencijale sljedećih potencijalnih vektorskih polja:
(a) v(x, y, z) = yz(2x + y + z)i + xz(x + 2y + z)j + xy(x + y + 2z)k

(b) v(x, y, z) = exyz (yzi + xzj + xyk)
xi + yj + zk
(c) v(x, y, z) =
(x2+ y2 + z2 )3/2

y y 1 x xy
(d) v(x, y, z) = + 2 i+ 1− + j − 2 k.
z x x z z
Zadatak 25. Izračunajte krivuljne integrale

(2,1)
ydx − xdy
Z
(a)
(1,2) y2
(2,3,4)
yzdx + zxdy + xydz
Z
(b)
(1,1,1) xyz
(3,9,5)
xdx + ydy + zdz
Z
(c) p
(0,0,0) x2 + y2 + z2
Z (4,4,2)
1 y
(d) (2xy + z)dx + x2 − dy + x + 2 dz .
(1,2,1) z z
I
Zadatak 26. Izračunajte fdr , gdje je f = (y − z)i + (z − x)j + (x − y)k , a
Γ
Γ presječnica ploha z = 4x2 + y2 i z = 2y , pozitivno orijentirana, gledano iz točke
T(0, 0, 5) .
Z
Zadatak 27. Izračunajte (y − z)dx + (z − x)dy + (x − y)dz , gdje je Γ pres-
Γ
ječnica ploha x2 + y2 = 1 , x + z = 1 , y ≥ 0 , orijentirana u smjeru porasta aplikate
( z -koordinate).
Z
Zadatak 28. Izračunajte x3 y3 dx , gdje je Γ luk pozitivno orijentirane elipse
Γ
x2 + 3y2 = 3 , za koji je x + y ≤ 0 .

Z
yzdx xzdy xydz
+ + ,
AB y2 + z2 x2 + z2 x2 + y2
pri čemu je AB usmjerena dužina od točke A(0, 1, 0) do točke B(1, 3, 1) .

x2
Z
2x y
+ dx + ln x − 2 dy,
Γ y x y
pri čemu je Γ luk krivulje x = et , y = t2 + t + 1 , od točke A s parametrom t = 0 , do
točke B s parametrom t = 1 .
I
Zadatak 31. Zadan je integral y2 dx + xdy , pri čemu je Γ jedinična kružnica
Γ
orijentirana u pozitivnom smjeru. Izračunajte integral izravno i primjenom Greenove
formule.
Zadatak 32. Primjenom Greenove formule izračunajte

I
2(x2 + y2 )dx + (x + y)2 dy,
Γ
gdje je Γ rub trokuta s vrhovima A(1, 1) , B(2, 2) , C(1, 3) , orijentiran u pozitivnom
- integral izravno.
smjeru. Izračunajte takoder
Zadatak 33. Primjenom Greenove formule izračunajte integral

Z
2 2
ey dx + 2xyey dy,
Γ
√
pri čemu je Γ dio krivulje y = x od točke A(4, 2) do B(0, 0) .
Zadatak 34. Pomoću Greenove formule izračunajte

Z
(ex sin y − y2 )dx + ex cos ydy,
Γ
π
gdje je Γ luk krivulje y = cos x od x = 0 do x = 3 .
Rješenja
√ 100π 2 100π 2
1. (a) 2 26π (1 + 3 ) (b) 10π (1 + 3 )
√
2. 16 (5 5 − 1)
√
112 2
3. 3
1
√
4. 3 (2 2 − 1)
5. 0 . Krivulja Γ je kvadrat, posebno se integrira po svakoj od četiri stranice kvadrata.

256 3
6. 15 a
a5
√
7. 5m 1 + m2 . U polarnim koordinata točki A odgovara r = a, ϕ = 0 , a u točki O je
r = 0, ϕ → −∞ .
√
8. a2 2 . Za desnu laticu leminiskate vrijedi ϕ ∈ [− π4 , π4 ] .
√ “ ”
a2 +b2 2bπ
9. ab arctg a
√
10. π 2
√
11. 41 (2 5 + arsh 2)
12. 8a
8π
13. 3
√
14. a 3 . Za točku O parametar t → −∞ , a za točku A je t = 0 .
√ √ √
15. 42 (6 2 + arsh 2 2)
√ √
16. − 5 2 5 π . Jedna moguća parametrizacija od Γ je x = 5 cos t, y = sin t, z = 2 − 2 sin t, t ∈
[0, 2π ] . Pokušajte riješiti sa parametrizacijom koja ne sadrži trigonometrijske funkcije.
√ √
17. 3π − 2 . Jedna moguća parametrizacija od Γ je x = 2 cos t, y = 2 sin t, z = 2 sin t, t ∈
[ π4 , 34π ] . Takoder
- pokušajte riješiti sa parametrizacijom koja ne sadrži trigonometrijske funk-
cije.
4
18. (a) 3 (b) 0
1
19. 4 ln 3 + 4 ln 2 + 6
20. 0
21. −2π
22. 24
23. Oba integrala su jednaka 4 , polje je potencijalno pa integral ne ovisi o putu integracije.
24. (a) p(x, y, z) = x2 yz + xy2 z + xyz2 + C (b) p(x, y, z) = exyz + C

(c) p(x, y, z) = − √ 2 1 2 2 + C, (d) p(x, y, z) = yx y
z − x +y+C
x +y +z
3
√
25. (a) 2 (b) ln 24 (c) 115 (d) 69
26. π
27. 2 − 2π . Dvije
√ moguće parametrizacije su x = cos t , y = sin t , z = 1 − cos t , t ∈ [0, π ] i
x = t , y = 1 − t2 , z = 1 − t , t ∈ [−1, 1] .
√
1053 3
28. 2240
9 3 8
29. 5 − 25 ln 10 − 25 (arctg 7 − arctg 2)
30. 2 + 13 e2 . Integral ne ovisi o putu integracije (provjeri potencijalnost polja).

31. π
32. − 43
33. −4e4 . Zatvori krivulju sa npr. y = 0 od (0, 0) do (4, 0) i x = 4 od (4, 0) do (4, 2) .

π
√
π π
34. e 3 sin 12 − sin 1 − 83 − 6 . Zatvori krivulju sa npr. x = 3 od ( π3 , 12 ) do ( π3 , 1) i y = 1
od ( π3 , 1) do (0, 1) .
4.
Plošni integrali
U ovom poglavlju naučit ćemo kako se računaju integrali skalarnih i vektorskih

polja po plohama. Takoder,- iskazat ćemo dva teorema, čija je primjena od neprocjenji-
-
ve važnosti u fizici. Teorem o divergenciji, uz vrlo općenite uvjete, daje vezu izmedu
plošnog integrala vektorskog polja i trostrukog integrala njegove divergencije. S druge
strane, Stokesov teorem tvrdi da se krivuljni integral vektorskog polja po zatvorenoj
krivulji može zapisati kao plošni integral po plohi čiji je rub zadana krivulja. Ovdje
navodimo samo skice dokaza spomenutih teorema. Potpuni dokazi mogu se naći, na
primjer, u [11].
4.1. Plošni integral skalarnog polja
Prisjetimo se, površina ravninskog lika računa se pomoću dvostrukog integrala.

Prirodno se postavlja pitanje kako računati površinu plohe koja se nalazi u R3 . U ovoj
točki vidjet ćemo da je površina plohe dana kao plošni integral skalarne funkcije f ≡ 1 ,
po zadanoj plohi. Nadalje, vidjet ćemo kako se računaju integrali skalarnih, odnosno
vektorskih polja po zadanim plohama.
4.1.1. Površina plohe
Neka je s
r(u, v) = x(u, v)i + y(u, v)j + z(u, v)k, (4.1)
2 3
za (u, v) iz nekog područja Ω ⊆ R , dana jedna parametrizacija plohe Σ ⊂ R (vidi
sliku 4.1).
Sl. 4.1. Parametrizacija plohe Σ u R3 .

4.1. PLO ŠNI INTEGRAL SKALARNOG POLJA 97
Parcijalne derivacije vektorske funkcije r(u, v) dane su izrazima

∂r ∂x ∂y ∂z
(u, v) = (u, v)i + (u, v)j + (u, v)k,
∂u ∂u ∂u ∂u
∂r ∂x ∂y ∂z
(u, v) = (u, v)i + (u, v)j + (u, v)k.
∂v ∂v ∂v ∂v
Podijelimo sada područje Ω na pravokutnike, čije se stranice, danom parametrizaci-
jom, preslikavaju u krivulje koje leže na plohi Σ . Uočimo da je duž vertikalnih linija
u Ω varijabla u konstantna, pa se pripadna vektorska funkcija r(u, v) ne mijenja s
obzirom na varijablu u . Dakle, tangencijalni vektor na ovako dobivene krivulje, koje
se nalaze na plohi Σ , u točki (u, v) jednak je ∂r/∂v . Slično, tangencijalni vektor na
pripadne krivulje u točki (u, v) , dobivene preslikavanjem vodoravnih linija iz područja
Ω , jednak je ∂r/∂u .
Uzmimo sada točku (u, v) ∈ Ω koja je ujedno donji lijevi vrh jednog od pravo-
kutnika na koje smo podijelili područje Ω . Pretpostavimo nadalje da su stranice ∆u i
∆v odabranog pravokutnika “dovoljno male”. Rubovi pravokutnika su točke
(u, v), (u + ∆u, v), (u + ∆u, v + ∆v), (u, v + ∆v),
a njegova površina iznosi ∆u∆v . Ovaj se pravokutnik parametrizacijom (4.1) preslika-
va na ograničeni dio plohe Σ površine P . Ako su ∆u i ∆v dovoljno mali, površina P
-
se može aproksimirati s površinom paralelograma čije su stranice odredene vektorima
r(u + ∆u, v) − r(u, v) i r(u, v + ∆v) − r(u, v).
Odatle slijedi da je površina P približno jednaka normi vektorskog produkta prethodnih
dvaju vektora:
k(r(u + ∆u, v) − r(u, v)) × (r(u, v + ∆v) − r(u, v))k. (4.2)
Nadalje, koristeći da je
∂r r(u + ∆u, v) − r(u, v) ∂r r(u, v + ∆v) − r(u, v)
≈ i ≈ ,
∂u ∆u ∂v ∆v
izraz (4.2) možemo aproksimirati izrazom

∆u ∂r × ∆v ∂r = ∂r × ∂r ∆u∆v.

(4.3)
∂u ∂v ∂u ∂v
Konačno, površina plohe Σ približno je jednaka sumi površina

∂r ∂r
∂u × ∂v ∆u∆v

svih pravokutnika u području Ω . Površinu plohe Σ definiramo kao limes gore spome-
nute sume, pri čemu najveća dijagonala pravokutnika u podjeli teži k nuli.
Prema tome, površina S plohe Σ dana je integralom
ZZ
∂r ∂r
S= ∂u × ∂v dudv.
(4.4)
Ω
Gornji izraz često se zapisuje u obliku
ZZ
S= dS,
Σ
98 4. PLO ŠNI INTEGRALI
gdje
∂r ∂r
dS = ×
∂u ∂v dudv,
(4.5)
simbolizira element površine plohe kao što dudv simbolizira površinu pravokutnika u
uv -ravnini.
Primjer 4.1. Izračunajte površinu torusa T3 koji nastaje rotacijom kružnice (y −

b) + z2 = a2 u yz -ravnini oko z -osi, kao što je prikazano na slici 4.2.
2
Sl. 4.2. Torus T3 i pripadna kružnica u yz -ravnini.
⊲ Označimo sa S(b, 0) središte kružnice (y − b)2 + z2 = a2 , te neka je A njena

proizvoljna točka. Neka je u kut kojeg spojnica SA zatvara sa pozitivnim dijelom osi
y (vidi sliku 4.2, lijevo). S druge strane, neka je v kut kojeg spojnica OS zatvara s
pozitivnim dijelom osi x . Uz spomenute oznake torus T3 može se parametrizirati na
sljedeći način:
x = (b + a cos u) cos v,
y = (b + a cos u) sin v,
z = a sin u, u ∈ [0, 2π ], v ∈ [0, 2π ],
odnosno u vektorskom obliku
r(u, v) = x(u, v)i + y(u, v)j + z(u, v)k
= (b + a cos u) cos vi + (b + a cos u) sin vj + a sin uk.
Sada je
∂r
= −a sin u cos vi − a sin u sin vj + a cos uk,
∂u
∂r
= −(b + a cos u) sin vi + (b + a cos u) cos vj + 0k,
∂v
odakle lako izračunamo vektorski produkt
∂r ∂r
× = −a(b+a cos u) cos v cos ui−a(b+a cos u) sin v cos uj−a(b+a cos u) sin uk,
∂u ∂v
odnosno njegovu normu

∂r ∂r
∂u × ∂v = a(b + a cos u).

Prema (4.4) površina torusa T3 jednaka je

ZZ
∂r ∂r
ZZ
dS = × dudv
Ω ∂u ∂v

Σ
Z 2π Z 2π
= dv a(b + a cos u)du
0 0
Z 2π
= 2π abdv = 4π 2 ab. ⊳
0
⋆⋆⋆
Izraz (4.4) možemo shvatiti kao integral funkcije f ≡ 1 po plohi Σ . Ukoliko
umjesto jedinične funkcije imamo proizvoljnu realnu funkciju f (x, y, z) , dolazimo do
sljedeće definicije.
Definicija 4.1. Neka je Σ ploha u R3 čija je parametrizacija

r(u, v) = x(u, v)i + y(u, v)j + z(u, v)k, (u, v) ∈ Ω ⊆ R2 ,
te neka je f (x, y, z) realna funkcija definirana na Σ . Plošni integral skalarnog polja f
po plohi Σ (plošni integral prve vrste) definira se izrazom

∂r ∂r
ZZ ZZ
f (x, y, z)dS = f (x(u, v), y(u, v), z(u, v))
× dudv. (4.6)
Σ Ω ∂u ∂v
Posebno, površina plohe Σ dana je izrazom
ZZ
S= dS.
Σ
Kako vektori ∂r/∂u i ∂r/∂v leže na tangencijalnoj ravnini na plohu Σ (u bilo

kojoj njenoj točki), njihov vektorski produkt
∂r ∂r
×
∂u ∂v
je okomit na plohu Σ u svakoj njenoj točki. Označimo s n(u, v) vektor normale na
plohu Σ u proizvoljnoj točki. Tada iz formule (4.6) dobivamo
ZZ ZZ
f (x, y, z)dS = f (x(u, v), y(u, v), z(u, v))kn(u, v)kdudv. (4.7)
Σ Ω
U zadatcima koje ćemo rješavati plohe će obično biti zadane u Kartezijevim ko-
ordinatama. Pogledajmo kako se tada računaju plošni integrali skalarnog polja. Neka
je ploha zadana eksplicitnom jednadžbom z = z(x, y) , gdje je z: Ω → R , Ω ⊂ R3
diferencijabilna funkcija. Parametrizaciju tako zadane plohe možemo zapisati u obliku
r(x, y) = xi + yj + z(x, y)k,
pri čemu je (x, y) ∈ Ω ⊂ R2 , a Ω je ortogonalna projekcija plohe Σ na ravninu z = 0 .
Iz relacija
∂r ∂z ∂r ∂z
= i + k, = j + k,
∂x ∂x ∂y ∂y
dobivamo

∂r ∂r ∂z ∂z
× = − i+ − j + k
∂x ∂y ∂x ∂y
s
2 2
∂z ∂z
= + + 1.
∂x ∂y
Sada formulu (4.6) možemo zapisati u obliku
s
2 2
∂z ∂z
ZZ ZZ
f (x, y, z)dS = f (x, y, z(x, y)) 1 + + dxdy. (4.8)
Σ Ω ∂x ∂y
Dakle, s
2 2
∂z ∂z
dS = 1+ + dxdy
∂x ∂y
je element površine plohe zadane jednadžbom z = z(x, y) .
Podrazumijeva se da smo formulu (4.8) mogli dobiti direktno iz relacije (4.7). Na-
ime, vektor normale 10 na plohu zadanu eksplicitnom jednadžbom z = z(x, y) jednak
je
∂z ∂z
n= i + j − k,
∂x ∂y
a njegova norma iznosi
s
2 2
∂z ∂z
knk = + + 1.
∂x ∂y
Primjer 4.2. Izračunajte površinu dijela plohe z = x2 + y2 za koju je z ≤ 1 .
⊲ Površina dijela paraboloida z = x2 + y2 , za koji je z ≤ 1 , jednaka je

s
2 2
∂z ∂z
ZZ ZZ ZZ q
dS = 1+ + dxdy = 1 + (2x)2 + (2y)2 dxdy,
Σ Ω ∂x ∂y Ω
gdje je Ω projekcija zadane plohe na xy -ravninu. Očito je Ω područje omedeno - kru-
2 2
žnicom x + y ≤ 1 . Dobiveni dvostruki integral računat ćemo prelaskom na polarne
koordinate x = r cos ϕ , y = r sin ϕ , r ∈ [0, 1] , ϕ ∈ [0, 2π i . Dobivamo:
Z 2π Z 1p
1 + 4r2 = t
S= dϕ 2
1 + 4r rdr =
0 0 8rdr = dt
1 2π π √
Z 5
√
Z
= dϕ tdt = (5 5 − 1). ⊳
8 0 1 6
10
U svakoj točki glatke plohe postoje dva moguća izbora vektora normale.
Primjer 4.3. Izračunajte plošni integral

ZZ
xydS,
Σ
gdje je Σ dio plohe z = 2 − 12 x2 za koji je z ≥ 0 i 0 ≤ y ≤ x .
⊲ Označimo s Ωxy projekciju zadane plohe na xy -ravninu. Iz uvjeta z ≥ 0 slijedi
- nejednakostima 0 ≤ x ≤ 2, 0 ≤ y ≤ x . Dakle,
|x| ≤ 2 , pa je Ωxy trokut odreden
traženi integral jednak je
ZZ ZZ q ZZ p
xydS = 2
xy 1 + (−x) + 0 dxdy = xy 1 + x2 dxdy
Σ Ωxy Ωxy
Z 2 p Z x Z 2
2
1 3
p
2
1 + x2 = t
= x 1 + x dx ydy = x 1 + x dx =
0 0 2 0 2xdx = dt
5
1 5 √ √
Z
1 2 5 2 3 1
= (t − 1) tdt = t − t
2 2 = (25 5 + 1). ⊳
4 1 4 5 3
1 15

ZZ
z2 dS,
Σ
p
gdje je Σ dio plohe z = x2 + y2 za koji je 1 ≤ z ≤ 3 i y ≥ 0 .
⊲ Označimo s Ωxy projekciju zadane plohe na xy -ravninu. Lagano se vidi da je
projekcija plohe Σ gornja polovica kružnog vijenca 1 ≤ x2 + y2 ≤ 9 . Plošni integral
je stoga jednak
v
ZZ ZZ u !2 !2
2 2 2 t
u x y
z dS = (x + y ) 1 + p + p dxdy
Σ Ωxy x2 + y2 x2 + y2
s
ZZ
2 2 2x2 + 2y2 √ ZZ
= (x + y ) dxdy = 2 (x2 + y2 )dxdy
Ωxy x2 + y2 Ωxy
x = r cos ϕ √ Z π
Z 3 √
= y = r sin ϕ = 2 dϕ r3 dr = 20 2π . ⊳

dxdy = rdrdϕ 0 1
⋆⋆⋆
U slučaju kada je ploha zadana jednadžbom x = x(y, z) ili y = y(x, z) , tada
analogno formuli (4.8) imamo:
s
2 2
∂x ∂x
ZZ ZZ
f (x, y, z)dS = f (x(y, z), y, z) 1 + + dydz,
Σ Ωyz ∂y ∂z
s 2 2
∂y ∂y
ZZ ZZ
f (x, y, z)dS = f (x, y(x, z), z) 1 + + dxdz,
Σ Ωxz ∂x ∂z
gdje su Ωyz i Ωxz projekcije plohe Σ na yz -ravninu, odnosno xz -ravninu.
Primjer 4.5. Izračunajte površinu dijela plohe zadane jednadžbom x = 2y2 + 2z2 ,
ako je x ∈ [0, 2], y ∈ [0, 1], z ∈ [0, 1] .
⊲ Kako je ploha zadana kao funkcija x = x(y, z) , radimo projekciju na yz -

ravninu. Za x = 2 dobivamo kružnicu y2 + z2 = 1 , odnosno korištenjem preostalih
uvjeta slijedi da je projekcija zadanog dijela plohe četvrtina kruga y2 + z2 ≤ 1 u prvom
kvadrantu. Površina zadanog dijela plohe x = 2y2 + 2z2 jednaka je
ZZ ZZ q ZZ p
dS = 1 + (4y)2 + (4z)2 dydz = 1 + 16y2 + 16z2 dydz
Σ Ωyz Ωyz
y = r cos ϕ Z π2
Z 1p
π √
= z = r sin ϕ = dϕ 1 + 16r2 rdr = (17 17 − 1). ⊳

dydz = rdrdϕ 0 0 96
ZZ
Primjer 4.6. Izračunajte integral xdS , gdje je Σ dio plohe y = x2 za koji je
Σ
y ≤ z, z ≤ 1 i x ≥ 0.
⊲ Kako je ovdje ploha zadana kao funkcija y = y(x, z) , tražimo projekciju plohe
na xz -ravninu uz uvjete x2 ≤ z ≤ 1 , x ≥ 0 . Očito je da je projekcija Ωxz zadane
-
plohe na xz -ravninu područje omedeno parabolom z = x2 i pravcem z = 1 . Traženi
integral jednak je
ZZ ZZ q ZZ p
xdS = 2
x 1 + (2x) + 0 dxdz = x 1 + 4x2 dxdz
Σ Ωxz Ωxz
Z 1 p Z 1 Z 1 p
= x1 + 4x2 dx dz = x(1 − x2 ) 1 + 4x2 dx
0 x2 0
Z 5
√ √

1 + 4x2 = t 1 1
= = (1 − 41 (t − 1)) t dt = (25 5 − 11). ⊳
8xdx = dt 8 1 120
⋆⋆⋆
U slučaju kada je ploha zadana implicitno, potrebno je plohu podijeliti na dijelove
koje možemo izraziti eksplicitnom jednadžbom. U tu svrhu proučimo sljedeće primjere.
ZZ
Primjer 4.7. Izračunajte (x2 + y2 )dS ako je Σ sfera x2 + y2 + z2 = a2 , a ∈ R ,
Σ
a > 0.
⊲ Odaberimo xy -ravninu kao onu na koju ćemo projicirati zadanu plohu. Primi-
da je sfera Σ zadana implicitnom jednadžbom x2 + y2 + z2 = a2 iz koje slijedi
jetimop
z = ± a2 − x2 − y2 . Dakle, potrebno je podijeliti plohu Σ na dva dijela:
p
S1 . . . z = a2 − x2 − y2
p
S2 . . . z = − a2 − x2 − y2
pri čemu je Σ = S1 ∪ S2 . Primijetimo da se obje plohe projiciraju na xy -ravninu na

područje x2 + y2 ≤ a2 . Nadalje, obje plohe imaju isti diferencijal površine. Stoga,
vrijedi
ZZ ZZ ZZ
2 2 2 2
(x + y )dS = (x + y )dS + (x2 + y2 )dS
Σ S1 S2
s
x2 y2
ZZ
2 2
=2 (x + y ) 1 + 2 2 2
+ 2 dxdy
Ωxy a −x −y a − x2 − y2
x = r cos ϕ

x2 + y2
ZZ
= 2a dxdy = y = r sin ϕ

p
Ωxy 2
a −x −y 2 2 dxdy = rdrdϕ
Z 2π Z a
r2

2 2
rdr = a − r = t

= 2a dϕ √
0 0 a2 − r2 −2rdr = dt
Z 2π Z 0 2 2
a −t 1 2 3 a 8
= −a dϕ √ dt = 2aπ 2a t − t 2 = a4 π . ⊳
2 2
0 a2 t 3 0 3
Primjer 4.8. Izračunajte površinu onog dijela valjkaste plohe x2 + z2 = 1 za koju

je 0 ≤ y ≤ z .
⊲ Primijetimo da zadanu implicitnu jednadžbu valjkaste plohe možemo ekspli-

citno izraziti na sljedeće načine: kao x = x(y, z) ili kao z = z(x, y) . Odlučimo se
najprije za jednadžbu oblika z = z(x, y) , te s Ωxy√označimo projekciju zadane plohe
na xy -ravninu. Iz uvjeta 0 ≤ z slijedi da je z = 1 − x2 . Projekcija zadanog dijela
valjkaste plohe na xy -ravninu je polukrug x2 + y2 ≤ 1, y ≥ 0 . Konačno, slijedi
ZZ r
x2
ZZ ZZ
dxdy
dS = 1+ 2
+ 0 dxdy = √
Σ Ωxy 1−x Ωxy 1 − x2
Z 1 √
Z 1−x2 Z 1
dx
= √ dy = dx = 2.
−1 1 − x2 0 −1
Navedeni integral možemo riješiti i preko polarnih koordinata, gdje je r ∈ [0, 1], ϕ ∈
[0, π ] .
Riješimo sada ovaj primjer
√ tako da jednadžbu plohe eksplicitno izrazimo u obliku
x = x(y, z) . Kako je x √ = ± 1 − z2 , plohu moramo√ podijeliti na dva dijela S1 i S2 ,
pri čemu je S1 . . . x = 1 − z i S2 . . . x = − 1 − z2 . Primijetimo da se projekcije
2
ploha S1 i S2 na yz -ravninu podudaraju. Radi se, naime, o trokutu u prvom kvadrantu
koji je omeden- pravcima y = 0 , y = z i z = 1 . Takoder, - pripadni diferencijal plohe
dS jednak je za obje plohe. Stoga slijedi
ZZ r
z2
ZZ ZZ ZZ
dS = dS + dS = 2 1+ + 0 dydz
Σ S1 S2 Ωyz 1 − z2
ZZ Z 1 Z z
dydz dz
=2 √ =2 √ dy = 2. ⊳
Ωyz 1 − z2 0 1 − z2 0
4.2. Plošni integral vektorskog polja
Orijentacija plohe. Neka je u prostoru R3 zadana glatka ploha Σ . U svakoj točki

takve plohe postoji tangencijalna ravnina, odnosno dva vektora normale. Za jednog
kažemo da predstavlja “vanjsku”, a za drugog “unutarnju” normalu. Kažemo da je
ploha orijentabilna ako je polje vektora normala neprekidno. Dakle, orijentirati plohu
znači odabrati jedan od dva prethodno navedena načina orijentacije.
Primjer 4.9. Promotrimo orijentaciju plohe na primjeru jedinične sfere. Na sli-
ci 4.3 su prikazani vanjski vektor normale koji je usmjeren od plohe prema “van” te
vektor suprotne orijentacije koji prirodno predstavlja unutarnji vektor normale.
Sl. 4.3. Vanjska i unutrašnja orijentacija jedinične sfere.
Napomenimo ovdje da postoje i neorijentabilne plohe. Primjer takve plohe je

Möbiusova vrpca, prikazana na slici 4.4. Krenemo li po Möbiusovoj vrpci iz neke
njene točke u kojoj smo odabrali vanjsku orijentaciju, vidimo da će vektor normale
promijeniti orijentaciju kada se vratimo u polaznu točku.
Sl. 4.4. Möbiusova vrpca.
Plohe kojima se u ovom poglavlju bavimo bit će uvijek glatke i orijentabilne.
4.2.1. Tok vektorskog polja kroz zadanu plohu
Definicija 4.2. Neka je u prostoru R3 zadana orijentabilna ploha Σ , te neka je

f(x, y, z) neprekidno vektorsko polje. Tok (fluks) vektorskog polja f po plohi Σ defi-
nira se kao integral normalne komponente vektorskog polja f po Σ , odnosno izrazom
ZZ
(f · n)dS, (4.9)
Σ
pri čemu je n jedinični vektor normale na plohu Σ .
4.2. PLO ŠNI INTEGRAL VEKTORSKOG POLJA 105
Sl. 4.5. Tok vektorskog polja kroz plohu.

Izrazom (4.3) dan je plošni integral vektorskog polja f po plohi Σ . Taj integral
često zapisujemo u obliku ZZ
f · dS, (4.10)
Σ
pri čemu je dS = ndS .
Na primjer, ako f predstavlja vektor brzine nekog fluida, tada je njegov tok kroz
plohu Σ količina fluida koja protekne kroz plohu u jedinici vremena. Kažemo da je tok
pozitivan ako se fluid giba u smjeru vanjske normale n na plohu, odnosno negativan,
ukoliko se gibanje odvija u smjeru normale −n (vidi sliku 4.5).
Pogledajmo na sljedećim primjerima kako se računa plošni integral vektorskog
polja.
Primjer 4.10. Odredite tok vektorskog polja f(x, y, z) = x2 i + xyj + xzk kroz dio
ravnine odreden - točkama A(1, 0, 0) , B(0, 2, 0) i C(0, 0, 3) , čiji vektor normale zatvara
šiljasti kut s pozitivnim smjerom osi z .
⊲ Potrebno je izračunati plošni integral
ZZ
f · ndS,
Σ
gdje je Σ zadani dio ravnine (trokut), a n jedinični vektor normale na Σ .
Jednadžbu ravnine kroz tri točke A , B i C možemo odrediti direktno (vidi [9]). Pri-
mijetimo da zadane točke leže na koordinatnim osima, pa je segmentni oblik jednadžbe
ravnine jednak x/1+y/2+z/3 = 1 , odnosno u kanonskom obliku 6x+3y+2z−6 = 0 .
Prisjetimo se, vektor normale u proizvoljnoj točki glatke plohe zadane implicitno
jednadžbom F(x, y, z) = 0 dan je izrazom
∂F ∂F ∂F
∇F = i+ j+ k.
∂x ∂y ∂z
Stoga je jedinični vektor normale na zadanu ravninu jednak
6i + 3j + 2k 1
n= √ = (6i + 3j + 2k),
2
6 +3 +2 2 2 7
pa je
1
f · n = (6x2 + 3xy + 2xz).
7
Primjetimo da n doista zatvara šiljasti kut s pozitivnim smjerom osi z , kao što je
zadano u zadatku. Diferencijal dS površine plohe z = 3 − 3x − 3/2y jednak je
s
2 2 r
∂z ∂z 9 7
dS = 1 + + dxdy = 1 + 9 + dxdy = dxdy.
∂x ∂x 4 2
- pravcima x = 0 , y = 0
Projekcija Ωxy zadane plohe na xy -ravninu je trokut odreden
i y = 2 − 2x . Konačno, imamo
ZZ ZZ
1 2 3 7
f · ndS = 6x + 3xy + 2x(3 − 3x − y) dxdy
Σ Ωxy 7 2 2
Z 1 Z 2−2x
= dx 3x dy = 1. ⊳
0 0
Primjer 4.11. Izračunajte tok vektorskog polja v(x, y, z) = x2 i + y2 j + z2 k kroz

-
vanjsku stranu polusfere odredene relacijama x2 + y2 + z2 = a2 , za a > 0 i z ≥ 0 .
⊲ Trebamo izračunati plošni integral

ZZ
v · ndS.
Σ
Jedinični vektor normale na zadanu plohu jednak je
2xi + 2yj + 2zk 2xi + 2yj + 2zk xi + yj + zk
n= p = √ = ,
2 2
4x + 4y + 4z 2 4a 2 a
te se uvjerite da je on doista usmjeren od plohe prema “van”. Nadalje, slijedi
ZZ 3
x + y3 + z3
ZZ
v · ndS = dS.
Σ Σ a
-
p
Zadana ploha je gornja polusfera odredena jednadžbom z = a2 − x2 − y2 . Lako se
dobiva element površine:
s
x2 y2 a
dS = 1 + 2 2 2
+ 2 2 2
dxdy = p dxdy.
a −x −y a −x −y a − x2 − y2
2
Projekcija polusfere na xy -ravninu je krug x2 + y2 ≤ a2 . Stoga je traženi integral

jednak
x = r cos ϕ
p
x3 + y3 + ( a2 − x2 − y2 )3
ZZ ZZ
v · ndS = dxdy = y = r sin ϕ

p
2 2
a −x −y 2
Σ Ωxy dxdy = rdrdϕ
Z 2π Z a 3 √
r (cos3 ϕ + sin3 ϕ ) + ( a2 − r2 )3
= dϕ √ rdr
0 0 a2 − r2
Z 2π Z a Z 2π Z a
r4 dr
= (cos3 ϕ + sin3 ϕ )dϕ √ + dϕ r(a2 − r2 )dr
2
a −r 2
0 0 0 0
Lako se dobije da je prvi integral u gornjem izrazu jednak
Z 2π Z 2π
2
(1 − sin ϕ ) cos ϕ dϕ + (1 − cos2 ϕ ) sin ϕ dϕ = 0,
0 0
pa je konačno rješenje:
a
a4 π
ZZ Z
v · ndS = 2π (a2 r − r3 )dr = . ⊳
Σ 0 2
⋆⋆⋆
Ponekad se plošni integral vektorskog polja
f(x, y, z) = f 1 (x, y, z)i + f 2 (x, y, z)j + f 3 (x, y, z)k (4.11)
formalno zapisuje u obliku
ZZ
f 1 (x, y, z)dydz + f 2 (x, y, z)dxdz + f 3 (x, y, z)dxdy. (4.12)
Σ
Pogledajmo kako od definicije (4.9) plošnog integrala vektorskog polja dolazimo do
skalarnog oblika (4.12).
Na kolegiju Matematika 2 [9] naučili smo da se svaki jedinični vektor može zapisati
u obliku
n = (cos α )i + (cos β )j + (cos γ )k,
gdje su α , β i γ kutovi koje dani vektor zatvara s pozitivnim dijelom koordinatnih
osi x , y i z . Dakle, vrijedi
ZZ ZZ
f · n dS = (f 1 cos α + f 2 cos β + f 3 cos γ ) dS.
Σ Σ
Izračunat ćemo posebno svaki od integrala
RR koji se nalaze na desnoj strani gornjeg izraza.
Krenimo najprije od integrala Σ f 3 cos γ dS . Pretpostavit ćemo da se zadana
ploha Σ može prikazati u obliku z = z(x, y) , (x, y) ∈ Ωxy , pri čemu je Ωxy njena
projekcija na xy -ravninu. Izraz cos γ trebamo izraziti preko varijabli x , y i z . Primi-
jetimo da će pripadni jedinični vektor normale ovisiti o tome je li kut γ šiljast ili tup.
Naime, ako je 0 < γ < π /2 , onda pripadni jedinični vektor normale glasi
∂z ∂z
− ∂x i − ∂y j+k
n= r 2 2 ,
∂z ∂z
1 + ∂x + ∂y
odnosno
∂z ∂z
+ ∂y
∂x i j−k
n= r 2 2 ,
∂z ∂z
1 + ∂x + ∂y
ukoliko je π /2 < γ < π . Time dobivamo da je

1
cos γ = ± r 2 2 .
∂z ∂z
1 + ∂x + ∂y
Predznak (+) uzima se ako je 0 < γ < π /2 , odnosno (−) ako je π /2 < γ < π .
Pripadni diferencijal površine dS jednak je
s
∂z 2 ∂z 2
dS = 1 + + dxdy,
∂x ∂y
što nam konačno daje
ZZ ZZ
f 3 (x, y, z) cos γ dS = ± f 3 (x, y, z(x, y))dxdy. (4.13)
Σ Ωxy
Integral (4.13) često se formalno zapisuje u obliku

ZZ
f 3 (x, y, z)dxdy,
Σ∗
∗
gdje smo sa Σ naglasili izbor orijentacije plohe Σ . Primijetimo da promjena smjera
normale na plohu mijenja predznak integrala!
Analogno, za preostala dva integralna izraza (4.12), dobiva se
ZZ ZZ ZZ
f 1 (x, y, z) cos α dS = ± f 1 (x(y, z), y, z)dydz = f 1 (x, y, z)dydz,
Σ Ωyz Σ∗
ZZ ZZ ZZ
f 2 (x, y, z) cos β dS = ± f 2 (x, y(x, z), z)dxdz = f 2 (x, y, z)dxdz,
Σ Ωxz Σ∗
pri čemu su Ωyz i Ωxz pripadne projekcije plohe na yz -ravninu, odnosno na xz -ravninu.
Gornja razmatranja dovode nas do formalnog zapisa plošnog integrala vektorskog
polja (4.11) po plohi Σ , koji je dan izrazom (4.12).
Izračunajmo sada plošni integral zadan u primjeru 4.11 tako da krenemo od njego-
vog formalnog oblika.

ZZ
x2 dydz + y2 dxdz + z2 dxdy
Σ
gdje je Σ vanjska strana polusfere x2 + y2 + z2 = a2 , z ≥ 0 .
ZZ
⊲ Krenimo od integrala I1 = z2 dxdy .
Σ
Jednadžba
p gornje polusfere eksplicitno izražena kao funkcija z = z(x, y) glasi
z = a − x − y2 . Njena projekcija Ωxy na xy -ravninu je krug x2 + y2 ≤ a2 .
2 2
Kako vektor normale zatvara šiljasti kut sa z -osi (zadano je da se radi o vanjskoj strani
polusfere), slijedi da je cos γ > 0 . Integral I1 zapisat ćemo kao dvostruki integral po-
dintegralne funkcije z(x, y)2 = a2 − x2 − y2 po projekciji Ωxy , tako da ispred integrala
uzmemo predznak (+) . Dobivamo:
x = r cos ϕ
ZZ ZZ
z2 dxdy = (+) (a2 − x2 − y2 )dxdy = y = r sin ϕ

Z 2π Z a
a4 π
= dϕ (a2 − r2 )rdr = .
0 0 2
ZZ
Izračunajmo sada integral I2 = x2 dydz .
Σp
U ovom slučaju imamo x = ± a2 − y2 − z2 pa moramo podijeliti plohu na dva
dijela: S{x≥0} za x ≥ 0 i S{x≤0} za x ≤ 0 . Dakle, imamo da je
ZZ ZZ
I2 = x2 dydz + x2 dydz.
S{x≥0} S{x≤0}
Primijetimo da za x ≥ 0 , vektor normale na plohu Σ zatvara s pozitivnim smjerom osi

x kut manji od π /2 , dok za x ≤ 0 pripadni vektor zatvara kut veći od π /2 . Stoga
pišemo ZZ ZZ
x2 dydz = (+) (a2 − y2 − z2 )dydz,
S{x≥0} Ωyz
odnosno ZZ ZZ
x2 dydz = (−) (a2 − y2 − z2 )dydz.
S{x≤0} Ωyz
Primijetimo da se projekcije ploha S{x≥0} i S{x≤0} na yz -ravninu podudaraju, odnosno

radi se o gornjem polukrugu Ωyz . . . y2 + z2 ≤ a2 , z ≥ 0 . Zbog toga, kada zbrojimo
navedene integrale, dobivamo da je I2 = 0Z. Z
Preostaje još izračunati integral I3 = y2 dxdz .
√ Σ
I u ovom slučaju je y = ± a2 − x2 − z2 , pa moramo podijeliti plohu na dva
dijela, za y ≥ 0 i y ≤ 0 . Takoder - je u oba slučaja projekcija na xz -ravninu jednaka
gornjem dijelu polukruga x2 + z2 ≤ a2 , z ≥ 0 . Kut kojeg vektor normale zatvara sa
pozitivnim dijelom y -osi ovisi o predznaku varijable y . Naime, za y ≥ 0 , spomenuti
kut je šiljast, dok je za y ≤ 0 tup. Slijedi
ZZ ZZ ZZ
2 2
y dxdz = y dxdz + y2 dxdz
Σ S{y≥0} S{y≤0}
ZZ ZZ
= (+) (a2 − x2 − z2 )dxdz + (−) (a2 − x2 − z2 )dxdz = 0.
Ωxz Ωxz
Prema tome, konačno rješenje je
a4 π a4 π
ZZ
x2 dydz + y2 dxdz + z2 dxdy = I1 + I2 + I3 = +0+0= ,
Σ 2 2
što se naravno slaže s rješenjem koje smo dobili vektorskim načinom. ⊳
⋆⋆⋆
Izračunajmo još nekoliko primjera plošnih integrala vektorskog polja. Zadatke
ćemo riješiti na oba načina (u vektorskom i skalarnom zapisu), a vi sami odaberite
način koji vam više odgovara.

ZZ
xdydz + ydxdz + xydxdy,
Σ
p
pri čemu je Σ dio plohe z = x2 + y2 za koji je z ≤ 2 . Ploha Σ je orijentirana tako
da vektor smjera njene jedinične normale zatvara tupi kut s pozitivnim dijelom osi z .
⊲ 1. način. Najprije riješimo ovaj primjer izravno, tj. koristeći oblik u kojem je
Z Z zadan. Ploha je već zadana eksplicitno kao funkcija z = z(x, y) , pa krećemo
integral
od xydxdy .
Σ
Projekcija na xy -ravninu je krug x2 + y2 ≤ 4 , a kako je kut γ > π /2 , uzimamo

predznak (−) . Slijedi
x = r cos ϕ
ZZ ZZ
xydxdy = (−) xydxdy = y = r sin ϕ

Z 2π Z 2
= dϕ r2 cos ϕ sin ϕ rdr = 0.
0 0
ZZ
Izračunajmo sada integral xdydz .
Σ p
Jednadžba plohe Σ izražena u obliku x = x(y, z) glasi x = ± z2 − y2 , pa ćemo
plohu podijeliti na dva dijela, za x ≥ 0 i x ≤ 0 . Projekcija na yz -ravninu je u oba
- pravcima z = 2 , z = y i z = −y . Primijetimo takoder
slučaja trokut omeden - da za
x ≥ 0 vektor normale na plohu zatvara šiljasti kut sa pozitivnim smjerom osi x , dok za
x ≤ 0 zatvara tupi kut. Stoga u prvom slučaju imamo predznak (+) , a u drugom (−) .
Prema tome, imamo
ZZ ZZ ZZ
xdydz = xdydz + xdydz
Σ S{x≥0} S{x≤0}
ZZ p ZZ p
= (+) 2 2
z − y dydz + (−) (− z2 − y2 )dydz
Ωyz Ωyz
ZZ p Z 2 Z z p
=2 2 2
z − y dydz = 2 dz z2 − y2 dy
Ωyz 0 −z
Z 2 Z π
y = z sin t 2
2 8π
= =2 z dz cos2 tdt = .
dy = z cos tdt
0 −2
π 3
ZZ
Slično rješavamo i treći integral ydxdz .
Σ √
Jednadžba plohe Σ izražena u obliku y = y(x, z) glasi y = ± z2 − x2 , pa opet
moramo podijeliti plohu na dva dijela, za y ≥ 0 i y ≤ 0 . U oba slučaja je projekcija
pripadne plohe na xz -ravninu jednaka trokutu omedenom - pravcima z = 2 , z = x i
z = −x . Nadalje, za y ≥ 0 vektor normale zatvara šiljasti kut s pozitivnim smjerom
osi y , odnosno za y ≤ 0 zatvara tupi kut. Imamo
ZZ ZZ ZZ
ydxdz = ydxdz + ydxdz
Σ S{y≥0} S{y≤0}
ZZ p ZZ p
= (+) 2 2
z − x dxdz + (−) (− z2 − x2 )dxdz
Ωxz Ωxz
2 z p
8π
ZZ p Z Z
=2 2 2
z − x dxdz = 2 dz z2 − x2 dx = .
Ωxz 0 −z 3
Stoga je konačna vrijednost zadanog integrala jednako
8π 8π 16π
ZZ
xdydz + ydxdz + xydxdy = + +0= .
Σ 3 3 3
2. način. Zapišimo zadani integral u vektorskom obliku. Iz (4.12) direktno slijedi

da jepzadano vektorsko polje f = xi + yj + xyk . Ploha Σ odredena - je jednadžbom
2 2
z = x + y . Iz uvjeta da jedinični vektor normale na Σ zatvara tupi kut s pozitivnim
dijelom osi z , slijedi da predznak uz varijablu z mora biti (−) . Izračunajmo stoga
vektor normale koristeći implicitni zapis plohe x2 + y2 − z2 = 0 :
p
2xi + 2yj − 2zk xi + yj − x2 + y2 k
n= p = p .
4x2 + 4y2 + 4z2 2x2 + 2y2
Dakle, vrijedi p
ZZ 2
x + y2 − xy x2 + y2
ZZ
f · ndS = p dS.
Σ Σ 2x2 + 2y2
Diferencijal površine dS jednak je
s
x2 y2 √
dS = 1 + 2 + dxdy = 2 dxdy,
x + y2 x2 + y2
a projekcija Ωxy zadane plohe na xy -ravninu je krug x2 + y2 ≤ 4 . Stoga slijedi
x = r cos ϕ
p
x2 + y2 − xy x2 + y2
ZZ ZZ
f · ndS = dxdy = y = r sin ϕ

p
2
x +y 2
Z 2π Z 2 2
r − r3 sin ϕ cos ϕ
= dϕ rdr
0 0 r
Z 2π
1 2π
Z 2 Z 2
16π
Z
2
= dϕ r dr − sin 2ϕ dϕ r3 dr = . ⊳
0 0 2 0 0 3

ZZ
f · dS,
Σ
gdje je f = −3j + zk , a Σ je dio plohe y = x2 za koji je z ≥ 0 i y + z ≤ 4 . Ploha je
orijentirana tako da njena normala zatvara s pozitivnim dijelom y -osi šiljasti kut.
⊲ 1. način. Zadani jedinični vektor normale na plohu y−x2 = 0 (zbog orijentacije

plohe predznak uz y je (+) ) glasi:
−2xi + 1j − 0k −2xi + j
n= √ =√ ,
2
4x + 1 + 0 4x2 + 1
odakle je
−3
ZZ ZZ ZZ
f · dS = f · ndS = √ dS.
Σ Σ Σ 4x2 + 1
Kako je ploha zadana u obliku y = y(x, z) , promatramo njenu projekciju na xz -ravninu
i računamo q p
dS = 1 + (2x)2 + 02 dxdz = 1 + 4x2 dxdz.
Iz jednadžbi y = x2 i y = 4 − z slijedi z = 4 − x2 , pa je promatrana projekcija Ωxz dio

xz -ravnine omeden - pravcem z = 0 i parabolom z = 4 − x2 . Sada je zadani integral
jednak
Z 2 Z 4−x2
−3
ZZ ZZ
√ dS = −3 dxdz = −3 dx dz = −32.
Σ 4x2 + 1 Ωxz −2 0
2. način. Izračunajmo integral tako da koristimo njegov formalni zapis
ZZ
zdxdy − 3dxdz.
Σ
Primijetimo da zadani vektor normale u svakoj točki plohe zatvara sa z -osi pravi kut.
Kako je cos(π /2) = 0 , slijedi da je i
ZZ
zdxdy = 0.
Σ
Uočite ovdje da je projekcija plohe Σ na xy -ravninu dio parabole (dakle krivulja a ne
podskup xy -ravnine!). RR
Odredimo integral Σ −3dxdz . Projekciju plohe Σ na xz -ravninu smo već od-
redili u prvom rješenju primjera. Potrebno je još pogledati kakav je kut kojeg zadani
vektor normale zatvara s pozitivnim dijelom y -osi. Iz zadane orijentacije plohe vidimo
da je pripadni kut šiljast, pa imamo
ZZ ZZ Z 2 Z 4−x2
−3dxdz = (+) −3dxdz = −3 dx dz = −32.
Σ Ωxz −2 0
Dakle, ZZ
f · dS = −32. ⊳
Σ
4.3. Teorem o divergenciji i primjene
Računanje plošnih integrala vektorskog polja može biti računski dosta zahtjevno.
U slučaju kada je ploha Σ zatvorena, pokazuje se da je plošni integral vektorskog polja
jednak trostrukom integralu divergencije zadanog polja s obzirom na tijelo omedeno -
zatvorenom plohom Σ . Naime, vrijedi sljedeći teorem.
Teorem 1. Teorem o divergenciji.
Neka je Σ zatvorena ploha koja omeduje - tijelo V , te neka je f(x, y, z) =
f 1 (x, y, z)i + f 2 (x, y, z)j + f 3 (x, y, z)k glatko vektorsko polje definirano na nekom pod-
skupu R3 koji sadrži plohu Σ . Tada je
ZZ ZZZ
f · dS = div fdV, (4.14)
Σ V
gdje je
∂f 1 ∂f 2 ∂f 3
div f = + +
∂x ∂y ∂z
divergencija vektorskog polja f .
4.3. TEOREM O DIVERGENCIJI I PRIMJENE 113
Skica dokaza teorema 1. Pretpostavimo da smo zadanu plohu Σ orijentirali “prema

van”, odnosno odabrali smo vanjsku orijentaciju. Označimo s Ωxy projekciju plohe Σ
na xy -ravninu. Možemo pisati
V = {(x, y, z) ∈ R3 : z1 (x, y) ≤ z ≤ z2 (x, y)},
pri čemu smo plohu Σ podijelili na dva dijela (vidi sliku 4.6):
Σ1 . . . z = z1 (x, y), (x, y) ∈ Ωxy ,
Σ2 . . . z = z2 (x, y), (x, y) ∈ Ωxy .
Sl. 4.6. Teorem o divergenciji: orijentacija plohe Σ .
Pripadni jedinični vektori normala na plohe Σ1 i Σ2 su redom jednaki

∂z1 ∂z1 ∂z2 ∂z2
∂x i +−k ∂y j ∂x i − ∂y j +k
n1 = r 2 2 i n2 = − r 2 2 .
1 + ∂z
∂x
1
+ ∂z
∂y
1
1+ ∂z2
∂x + ∂z
∂y
2
Primijetite da za normalu n1 vrijedi cos γ < 0 , jer ona zatvara tupi kut sa pozitivnim
dijelom z -osi, odnosno za n2 imamo cos γ > 0 , jer je kut γ šiljast.
Neka je f = f 1 i + f 2 j + f 3 k vektorsko polje definirano na nekom podskupu R3
koji sadrži V . Tada je
Z Z "Z z2 (x,y) #
∂f 3 ∂f 3
ZZZ
dxdydz = dz dxdy
V ∂z Ωxy z1 (x,y) ∂z
ZZ ZZ
= f 3 (x, y, z2 (x, y))dxdy − f 3 (x, y, z1 (x, y))dxdy.
Ωxy Ωxy
S druge strane, izračunajmo plošni integral vektorskog polja f 3 k :
ZZ ZZ ZZ
f 3 k · ndS = f 3 k · n1 dS + f 3 k · n2 dS
Σ Σ1 Σ2
ZZ ZZ
=− f 3 (x, y, z1 (x, y))dxdy + f 3 (x, y, z2 (x, y))dxdy.
Ωxy Ωxy
Prema tome, dobili smo sljedeću jednakost

∂f 3
ZZZ ZZ
dxdydz = f 3 k · ndS.
V ∂z Σ
Na isti način možemo volumen V prikazati kao
V = {(x, y, z) : x1 (y, z) ≤ x ≤ x2 (y, z)},
odnosno
V = {(x, y, z) : y1 (x, z) ≤ y ≤ y2 (x, z)},
pa se istim postupkom pokazuje da vrijede sljedeće formule:
∂f 1
ZZZ ZZ
dxdydz = f 1 i · ndS,
∂z
Z Z ZV Z ZΣ
∂f 2
dxdydz = f 2 j · ndS.
V ∂z Σ
Zbrajanjem dobivenih triju relacija imamo
ZZZ
∂f 1 ∂f 2 ∂f 3
ZZ
+ + dxdydz = (f 1 i + f 2 j + f 3 k) · ndS,
V ∂z ∂z ∂z Σ
odnosno, u vektorskom obliku,
ZZZ ZZ
div fdxdydz = f · ndS.
V Σ
Na primjerima koji slijede, proučit ćemo primjenu teorema o divergenciji na raču-

nanje plošnih integrala vektorskih polja.
Primjer 4.15. Izračunajte tok vektorskog polja f(x, y, z) = xi+yj+zk kroz vanjsku
stranu jedinične sfere s centrom u ishodištu.
⊲ Potrebno je, dakle, izračunati plošni integral

ZZ
f · dS,
Σ
gdje je Σ jedinična sfera sa središtem u ishodištu, orijentirana svojom vanjskom
normalom. Ploha Σ je zatvorena pa koristimo teorem o divergenciji. Kako je
div f = 1 + 1 + 1 = 3 , vrijedi
4π
ZZ ZZZ ZZZ
f · dS = div fdxdydz = 3 dxdydz = 3 · = 4π ,
Σ V V 3
pri čemu smo iskoristili da je volumen jedinične kugle jednak 4π /3 . ⊳
ZZ
Primjer 4.16. Izračunajte f ·dS , gdje je f(x, y, z) = x2 i+y2 j+zk , a Σ vanjski
Σ
dio zatvorene plohe koja je rub tijela
p
V = {(x, y, z) : z = 4 − x2 + y2 , z ≥ 0, x ≥ 0}.
⊲ Kako je div f = 2x + 2y + 1 , slijedi

ZZ ZZZ ZZZ
f · dS = div fdxdydz = (2x + 2y + 1)dxdydz.
Σ V V
Dobiveni trostruki integral možemo riješiti prelaskom na cilindrične koordinate. Pro-
jekcija tijela V na xy -ravninu je desni polukrug x2 + y2 ≤ 16, x ≥p0 . Nadalje, tijelo
V je omedeno- odozdo s ravninom z = 0 , a odozgo s z = 4 − x2 + y2 . Dakle,
dobivamo:
Z π Z 4 Z 4 −r
2 32
I= dϕ rdr (2r cos ϕ + 2r sin ϕ + 1)dz = (π + 8). ⊳
π 3
− 2 0 0
⋆⋆⋆
Ukoliko zadana ploha nije zatvorena, takoder - možemo koristiti teorem o diver-
genciji tako da plohu “zatvorimo” na što jednostavniji način. Riješimo stoga ponovno
primjer 4.11 primjenjujući teorem o divergenciji.

ZZ
x2 dydz + y2 dxdz + z2 dxdy,
Σ
gdje je Σ vanjska strana polusfere x2 + y2 + z2 = a2 , z ≥ 0 .
⊲ Zadan je plošni integral vektorskog polja f = x2 i + y2 j + z2 k , čija je divergen-

cija jednaka div f = 2x + 2y + 2z . Primijetimo da zadana ploha nije zatvorena (nije
-
omedena odozdo), pa ne možemo direktno iskoristiti teorem o divergenciji. Stoga je
prvo zatvorimo ravninom z = 0 , pazeći da je pritom sačuvana vanjska orijentacija.
U našem slučaju to znači da je vektor jedinične normale na ravninu z = 0 jednak
−k . Označimo sa Σ0 dio ravnine z = 0 koji odozdo zatvara zadanu polusferu. Zbog
aditivnosti plošnog integrala obzirom na područje integracije, vrijedi
ZZ ZZ ZZ ZZZ
f · dS + f · dS = f · dS = div fdxdydz,
Σ Σ0 Σ∪Σ0 V
odnosno, traženi integral jednak je
ZZ ZZZ ZZ
f · dS = (2x + 2y + 2z)dxdydz − f · dS.
Σ V Σ0
Trostruki integral možemo lako riješiti npr. prelaskom na sferne koordinate:
x = r cos ϕ sin ϑ , y = r sin ϕ sin ϑ
ZZZ
2 (x + y + z)dxdydz = z = r cos ϑ

2
V dxdydz = r sin ϑ drdϕ dϑ
Z 2π Z π2 Z a
=2 dϕ sin ϑ dϑ r(cos ϕ sin ϑ + sin ϕ sin ϑ + cos ϑ )r2 dr
0 0 0
π π
!
4 Z 2π Z Z 2π Z
a 2
2
2
= (cos ϕ + sin ϕ )dϕ sin ϑ dϑ + dϕ sin ϑ cos ϑ dϑ .
2 0 0 0 0
Prvi integral je očito jednak nuli ( sin ϕ i cos ϕ na intervalu [0, 2π ] ), a drugi se lako
izračuna i jednak je π . Stoga je konačna vrijednost trostrukog integrala jednaka a4 π /2 .
Izračunajmo sada integral
ZZ ZZ
f · dS = x2 dydz + y2 dydz + z2 dxdy.
Σ0 Σ0
Kako je jedinični vektor normale plohe Σ0 jednak −k , slijedi da u svakoj točki plohe
Z Z osi x i y . Slijedi da je cos α = 0
normala zatvara pravi kut s pozitivnim dijelovima
i cos β = 0 pa “preživi” samo treći integral z2 dxdy . No, kako je z = 0 , slijedi
Σ0
da je i taj integral jednak nuli, tj. cijeli plošni integral po Σ0 je jednak nuli. Stoga je
konačno rješenje zadatka jednako
a4 π a4 π
ZZ
f · dS = −0= .
Σ 2 2
RR
Naravno, integral Σ0 f · dS smo mogli izračunati i iz njegovog vektorskog oblika.
Naime, vrijedi
ZZ ZZ ZZ
f · dS = f · (−k)dS = − z2 dS = 0,
Σ Σ0 Σ0
jer za točke na plohi Σ0 vrijedi da je z = 0 . ⊳
Primjer 4.18. Primjenom teorema o divergenciji izračunajte tok vektorskog polja
f = xi + yk kroz dio plohe x = 2y2 + z2 omeden - ravninom x = 2 . Zadana ploha
nije zatvorena, a orijentirana je tako da vektor smjera njene normale zatvara tupi kut s
pozitivnim dijelom osi x .
⊲ Plohu po kojoj integriramo zatvorimo dijelom ravnine x = 2 . Označimo taj
dio sa Σ0 . Kako moramo čuvati zadanu orijentaciju, slijedi da je i jedinični vektor
normale na Σ0 . Zbog aditivnosti plošnog integrala obzirom na područje integracije
vrijedi ZZ ZZ ZZ ZZZ
f · dS + f · dS = f · dS = div fdxdydz,
Σ Σ0 Σ∪Σ0 V
pri čemu smo iskoristili teorem o divergenciji. Dobivamo da je zadani integral jednak
ZZ ZZZ ZZ
f · dS = div fdxdydz − f · dS.
Σ V Σ0
Trostruki integral se lako izračuna. Divergencija polja f jednaka je div f = 1 .
Neka je Ωyz projekcija tijela V na yz -ravninu. Dobivamo da je
Ωyz = {(y, z) ∈ R2 : y2 + z2 /2 ≤ 1},
dok se varijabla x kreće od plohe x = 2y2 + z2 do ravnine x = 2 . Trostruki integral
-
izračunamo uvodenjem cilindričnih koordinata:
√
y = r cos ϕ , z = 2r sin ϕ , x = x,
√
dxdydz = r 2drdϕ dx,
r ∈ [0, 1], ϕ ∈ [0, 2π ], z ∈ [2r2 , 2].
Konačno, slijedi
ZZZ ZZ Z 2 √ Z 2π Z 1 Z 2 √
dxdydz = dydz dx = 2 dϕ rdr dx = π 2.
V Ωyz 2y2 +z2 0 0 2r2
Izračunajmo sada integral polja f po plohi Σ0 . Pripadni jedinični vektor normale

Z Z Σ0 zatvara pravi kut sa pozitivnim dijelovima
jednak je i te stoga u svakoj točki plohe
koordinatnih osi y i z . Slijedi da je ydxdy = 0 , pa računamo samo integral
Σ0
ZZ ZZ √ Z 2π Z 1 √
xdydz = (+) 2dydz = 2 2 dϕ rdr = 2π 2.
Σ0 Ωyz 0 0
-
Projekcija plohe Σ0 na yz -ravninu je područje omedeno elipsom y2 + z2 /2 = 1 , pa
-
smo √ √ izračunali uvodenjem polarnih koordinata x = r cos ϕ ,
gornji dvostruki integral
y = 2r sin ϕ , dxdy = r 2drdϕ , gdje je r ∈ [0, 1] , ϕ ∈ [0, 2π ] .
Z Z integral polja f po plohi Σ0 mogli smo lako riješiti koristeći
Naravno, plošni
vektorski zapis f · ndS . Kako je pripadni jedinični vektor normale na plohu Σ0
Σ0
jednak i , odmah slijedi
ZZ ZZ ZZ √
f · ndS = xdS = 2 dydz = 2π 2.
Σ0 Σ0 Ωyz
Na kraju, rješenje zadanog integrala je

ZZ ZZ √ √ √
fdS = xdydz + ydxdy = π 2 − 2π 2 = −π 2. ⊳
Σ Σ
Radi potpunosti i vježbe, riješimo još jedan primjer, ali na sva tri načina koje smo
do sada naučili: izravno, vektorski i primjenom teorema o divergenciji.
Primjer 4.19. Izračunajte plošni integral

ZZ
xdydz + zdxdy
Σ
po vanjskoj strani plohe x2 + 4y2 = 1 , za 1 ≤ z ≤ 3 (ploha nije zatvorena).
⊲ 1. način. Zadani integral predstavlja tok vektorskog polja f = xi + zk kroz

vanjsku stranu eliptičkog valjka x2 + 4y2 = 1 , z ≥ 1 i z ≤ 3 . Pripadni jedinični
vektor normale zadane valjkaste plohe jednak je
2xi + 8yj + 0k xi + 4yj
n= p =p .
2
4x + 64y + 02 x2 + 16y2
Dobivamo,
x2
ZZ ZZ ZZ
I= fdS = f · ndS = p dS.
Σ Σ Σ x2 + 16y2
Ploha nije eksplicitno zadana pa možemo sami odabrati hoćemo li njenu jednadžbu
zapisatipu obliku x = x(y, z) ili kao y = y(x, z) . Iz implicitne jednadžbe plohe slijedi
x = ± 1 − 4y2 , pa stoga plohu podijelimo na dva dijela: jedan odreden - jednadžbom
p p
x = 1 − 4y2 , odnosno drugi zadan sa x = − 1 − 4y2 . Projekcije Ωyz obiju ploha
na yz -ravninu se podudaraju (pravokutnik omeden - pravcima y = ±1/2 , z = 1 i
z = 3 ), a pripadni diferencijali površine dS su jednaki. Imamo
v
u !2 s
u ±8y 1 + 12y2
dS = 1 +
t + 0 dydz = dydz.
1 − 4y2
p
2 1 − 4y2
Sada je
s
1 − 4y2
1 + 12y2
ZZ ZZ p
I=2 dydz = 2 1 − 4y2 dydz
1 − 4y2
p
Ωyz 1 + 12y2 Ωyz
Z 1 p Z 3 Z 1 p
2 2
=2 2
1 − 4y dy dz = 4 1 − 4y2 dy = π ,
1 1
−2 1 −2
-
pri čemu se zadnji odredeni integral rješava trigonometrijskom supstitucijom y =
1
2 sin t .
2. način. Izračunajmo sada integral direktno iz zadanog oblika

ZZ
xdydz + zdxdy.
Σ
Primijetimo da vektor normale u svakoj točki plohe zatvara pravi kut sa pozitivnim
dijelom z -osi, pa je cos γ = 0 , odnosno
ZZ
zdxdy = 0.
Σ
Nadalje, kut α kojeg normala zatvara s pozitivnim dijelom osi x je na dijelu plohe za
koji je x ≥ 0 šiljast, dok je na dijelu gdje je x ≤ 0 tup. Stoga ćemo zadanu valjkastu
plohu podijeliti na dva dijela kao u 1. načinu rješavanja: Σ{x≥0} i Σ{x≤0} . Podsjetimo
se da je projekcija Ωyz oba dijela plohe Σ na yz -ravninu pravokutnik odreden- pravcima
y = ±1/2 , z = 1 i z = 3 . Stoga, imamo
ZZ ZZ ZZ
xdydz = xdydz + xdydz
Σ Σ{x≥0} Σ{x≤0}
ZZ p ZZ p
= (+) 1 − 4y2 dydz + (−) (− 1 − 4y2 )dydz
Ωyz Ωyz
1
ZZ p Z
2 p Z 3
=2 1 − 4y2 dydz = 2 1 − 4y2 dy dz = π .
1
Ωyz −2 1
Primijetimo da smo u oba načina na kraju završili na trigonometrijskim supstituci-

jama, koje općenito mogu dovesti do vrlo neugodnih i zamornih integrala. Stoga ćemo
na kraju riješiti zadatak koristeći teorem o divergenciji i pokazati da njegova primjena
nekad može olakšati račun.
3. način. Da bismo mogli primijeniti teorem o divergenciji, zadanu plohu Σ tre-

bamo zatvoriti. Prirodno je zatvorimo dvjema ravninama, odozdo sa z = 1 i odozgo
sa z = 3 . Pritom moramo paziti da zadana orijentacija plohe ostane očuvana. Stoga

za jedinični vektor normale na ravninu z = 3 odabiremo k , odnosno −k za ravninu
z = 1 . Označimo sa Σ1 i Σ2 pripadne dijelove ravnina z = 1 i z = 3 kojima smo
zatvorili plohu Σ . Zbog aditivnosti plošnog integrala s obzirom na područje integracije
vrijedi
ZZ ZZ ZZ ZZ ZZZ
f · dS + f · dS + f · dS = f · dS = div fdxdydz,
Σ Σ1 Σ2 Σ∪Σ1 ∪Σ2 V
pri čemu smo u zadnjoj jednakosti iskoristili teorem o divergenciji. Dakle, zadani
integral jednak je
ZZ ZZZ ZZ ZZ
f · dS = div fdxdydz − f · dS − f · dS. (4.15)
Σ V Σ1 Σ2
Krenimo od trostrukog integrala. Divergencija polja f = xi + zk iznosi div f =
-
1 + 0 + 1 = 2 . Projekcija tijela V na xy -ravninu je omedena elipsom x2 + 4y2 = 1 ,
pa integral računamo prelaskom na poopćene cilindrične koordinate:
1
x = r cos ϕ , y = r sin ϕ , z = z
2
1
dxdydz = rdrdϕ dz,
2
ϕ ∈ [0, 2π ], r ∈ [0, 1], z ∈ [1, 3].
Sada je
ZZZ Z 2π Z 1 Z 3
2dxdydz = dϕ rdr dz = 2π .
V 0 0 1
Plošni integrali polja f po plohama Σ1 i Σ2 se lagano računaju. Poštujući zadanu

orijentaciju plohe uzimamo da je jedinični vektor normale na plohu Σ1 jednak −k ,
odnosno k za plohu Σ2 . Stoga je
ZZ ZZ ZZ
f · ndS = − zdS = − 1dxdy,
Σ1 Σ1 Ωxy
gdje smo s Ωxy označili projekciju plohe Σ1 na xy -ravninu. Kako se radi o području
-
koje je omedeno elipsom x2 + 4y2 = 1 , gornji dvostruki integral računamo preko
polarnih koordinata x = r cos ϕ , y = r/2 sin ϕ , pri čemu je r ∈ [0, 1] i ϕ ∈ [0, 2π ] .
Dobivamo da je integral vektorskog polja f po plohi Σ1 jednak
Z 2π Z 1
1 π
− dϕ rdr = − .
0 0 2 2
Slično se dobiva Z Z
3π
ZZ ZZ
f · ndS = zdS = 3dxdy = .
Σ2 Σ2 Ωxy 2
Konačno, uvrštavanjem dobivenih rezultata u (4.15) dobivamo rješenje:
π 3π
ZZ
f · dS = 2π − (− ) − = π. ⊳
Σ 2 2
⋆⋆⋆
Na kraju, naglasimo da kod primjene teorema o divergenciji treba voditi računa o

eventualnim singularitetima zadane vektorske funkcije. Uzmimo, na primjer, vektorsko
polje v = r0 /r2 . Kako vektorsko polje v ima singularitet u ishodištu, ne možemo
direktno primijeniti teorem o divergenciji. Uočite da vektorsko polje v (do na konstan-
tu) predstavlja električno polje točkastog naboja smještenog u ishodištu. Bilo bi jako
nezgodno kada teorem o divergenciji ne bismo mogli primijeniti na trostruki integral
divergencije električnog polja. Pogledajmo kako, uz pravilnu interpretaciju rezultata,
to ipak ovdje možemo napraviti.
Lako se vidi da je
div v = 0. (4.16)
Pokušajmo sada na vektorsko polje v primijeniti teorem o divergenciji, pri čemu smo
za plohu Σ odabrali sferu zadanu jednadžbom x2 + y2 + z2 = R2 . Sami se uvjerite da
je ZZ
v · dS = 4π . (4.17)
Σ
Uočimo da dobiveni rezultat ne ovisi o polumjeru sfere. S druge strane, iz (4.16)
direktno slijedi da je ZZZ
div vdxdydz = 0, (4.18)
V
pri čemu je V kugla sa središtem u ishodištu. Prema teoremu o divergenciji, rezultati
(4.17) i (4.18) bi trebali biti jednaki! Pokušajmo sada pravilno interpretirati dobivenu
-
neuskladenost koja se javila uslijed primjene teorema o divergenciji. Uočimo najprije
da zadano vektorsko polje v ima singularitet u ishodištu. Nadalje,
div v = 0 na R3 \ {(0, 0, 0)},
dok se kod računanja div v u točki (0, 0, 0) javlja dijeljenje s nulom (r = 0) . S druge
strane, kako rezultat (4.17) ne ovisi o polumjeru odabrane sfere, primjenom teorema o
Z Z Z da za svaku sferu Σ̃ , bez obzira koliko malog polumjera ona bila,
divergenciji slijedi
vrijedi da je div vdxdydz = 4π . Zaključujemo, dakle, da cijeli doprinos dolazi
Σ̃
iz ishodišta! Naime, skalarno polje div v iščezava svugdje osim u ishodištu (gdje v
ima singularitet), a njegov trostruki integral po bilo kojoj sferi sa središtem u ishodištu
jednak je 4π . Preciznije rečeno, div v je poopćena funkcija. 11 Na kolegiju Matema-
tika 3E ste se već susreli s ovakvim objektima, prisjetite se, na primjer, Diracove delta
funkcije (vidi [3]).
⋆⋆⋆
Neovisnost divergencije vektorskog polja o izboru koordinatnog sustava.

Divergenciju vektorskog polja f definirali smo u Kartezijevim koordinatama. Korište-
njem teorema o divergenciji može se pokazati da div f ne ovisi o izboru koordinatnog
sustava. U tu svrhu podsjetimo se da prema teoremu srednje vrijednosti za trostruki
integral (vidi [9]) postoji točka (x0 , y0 , z0 ) ∈ V takva da je
ZZZ
g(x, y, z)dV = g(x0 , y0 , z0 ) vol(V), (4.19)
V
11
U matematici se obično za takve objekte koristi pojam distribucija.
gdje smo s vol(V) označili volumen tijela V . Označimo g = div f te podijelimo

jednakost (4.19) sa vol(V) . Dobivamo
ZZZ
1
div f(x0 , y0 , z0 ) = div fdV.
vol(V) V
Konačno, iskoristimo li teorem o divergenciji imamo
ZZ
1
div f(x0 , y0 , z0 ) = f · dS, (4.20)
vol(V) Σ
gdje smo sa Σ označili plohu koja omeduje - tijelo V . Nadalje, odaberimo proizvoljnu
točku (x, y, z) ∈ V te zamislimo da se tijelo V “skuplja” u točku (x0 , y0 , z0 ) , odnosno
da vol(V) → 0 . Dobivamo da za svaku točku (x, y, z) ∈ R3 vrijedi
ZZ
1
div f(x, y, z) = lim f · dS, (4.21)
vol(V)→0 vol(V) Σ
pri čemu je V tijelo omedeno- plohom Σ , koje sadrži točku (x, y, z) . Pokazuje se da
je limes (4.21) neovisan o izboru plohe Σ . Primijetimo nadalje da je u tom izrazu
divergencija vektorskog polja u proizvoljnoj točki dana kao limes kvocijenta toka vek-
torskog polja f kroz plohu Σ i volumena tijela kojeg ta ploha omeduje. - Grubo rečeno,
ta vrijednost daje mjeru toka vektorskog polja koje “izlazi” iz točke (x, y, z) . Prisjetimo
se, vektorska polja čija je divergencija jednaka nuli nazivamo solenoidalna polja (vidi
točku 2.3).
Iz izraza (4.21) neposredno slijedi sljedeći rezultat.
Lema 2. Ako je tok glatkog vektorskog polja f kroz svaku zatvorenu plohu koja
sadrži točku (x, y, z) jednak nuli, onda je polje f solenoidalno.
Dokaz. Prema formuli (4.21), za svaku zatvorenu plohu Σ koja sadrži točku T(x, y, z)
- tijelo V , vrijedi
i omeduje
ZZ
1
div f(x, y, z) = lim f · dS = lim 0 = 0.
vol(V)→0 vol(V) Σ vol(V)→0
Primjedba 4.1. Kako je trag invarijanta linearnog operatora, neovisnost divergen-

cije o izboru koordinatnog sustava očito slijedi iz činjenice da je div f = tr(∇f) . Detalji
se mogu naći u [6].
⋆⋆⋆
Primjenom teorema o divergenciji pokazuje se da vrijedi sljedeći zanimljiv rezultat.
Lema 3. Tok rotacije glatkog vektorskog polja f kroz proizvoljnu zatvorenu plohu
jednak je nula.
- tijelo V . Tok polja rot f kroz Σ

Dokaz. Neka je Σ zatvorena ploha koja omeduje
jednak je ZZ ZZZ
rot f · dS = div(rot f)dxdydz.
Σ V
No, kako je div rot f = 0 , slijedi tvrdnja leme.
⋆⋆⋆
Da biste u sljedećem semestru lakše povezali usvojeno gradivo kolegija Mate-
matika 3E sa gradivom kolegija Elektromagnetska polja navedimo ovdje tri zanimljive
-
primjene teorema o divergenciji u elektrostatici, elektromagnetizmu i teoriji provodenja
topline.
Diferencijalni oblik Gaussovog zakona. Primjenom teorema o divergenciji Ga-
ussov zakon iz elektrostatike možemo zapisati u diferencijalnom obliku. Neka je ρ
-
gustoća naboja, E pripadno električno polje, te V proizvoljni volumen u R3 omeden
plohom Σ . Gaussov zakon u integralnom obliku (vidi npr. [14]) kaže da za svaki
volumen V vrijedi ZZ ZZZ
1
E · dS = ρ dV,
Σ ǫ0 V
pri čemu je ǫ0 konstanta permitivnosti (dielektričnosti) vakuuma. Primjenom teorema
o divergenciji na lijevu stranu prethodne jednakosti dobivamo
ZZZ ZZZ
1
div EdV = ρ dV.
V ǫ0 V
Kako prethodna jednakost vrijedi za svaki volumen V , slijedi
ρ
div E = , (4.22)
ǫ0
što predstavlja diferencijalni oblik Gaussovog zakona (vidi poglavlje 2.7).
Jednadžba kontinuiteta. Jednu od najvažnijih primjena teorem o divergenciji
nalazi prilikom izvoda jednadžbe kontinuiteta. Pretpostavimo da promatramo gibanje
naboja (ili gibanje fluida) gustoće ρ i brzine v(x, y, z, t) , pri čemu smo vremensku
varijablu označili s t . Označimo sa V proizvoljni kontrolni volumen u R3 , te neka
je Σ ploha koja ga omeduje.- Pretpostavimo nadalje da je količina naboja (odnosno
masa fluida) sačuvana, to jest da naboj (fluid) niti nastaje niti nestaje. Zakon sačuvanja
količine naboja (mase) kaže da za svaki kontrolni volumen V mora vrijediti:
brzina promjene količine naboja (mase fluida) u V
= (brzina ulaska količine naboja (mase fluida) u V ) - (brzina izlaska količine naboja
(mase fluida) iz V ).
U proizvoljnom trenutku t količina naboja unutar kontrolnog volumena V iznosi
ZZZ
ρ(x, y, z, t)dV,
V
pa je brzina promjene količine naboja (mase fluida) u V jednaka
∂ρ
ZZZ ZZZ
d
ρdV = dV, (4.23)
dt V V ∂t
pri čemu smo pretpostavili da je parcijalna derivacija ∂ ρ/∂t neprekidna.

Izrazimo sada brzinu ulaska i izlaska količine naboja (mase fluida) iz kontrolnog
volumena V . Neka je n jedinična vanjska normala na plohu Σ . Nadalje, plohu Σ
možemo podijeliti na dva dijela:
(i) Σ+ : “izlazni” dio granice, to jest onaj kroz koji količina naboja (fluid) napušta V
(ii) Σ− : “ulazni” dio granice, to jest onaj kroz koji količina naboja (fluid) ulazi u V
Dakle, vrijedi
Σ+ = {(x, y, z) ∈ Σ : v · n > 0, Σ− = {(x, y, z) ∈ Σ : v · n ≤ 0}.
S druge strane, promotrimo li komad ravne plohe orijentirane vektorom normale n i
površine S kroz koji prolazi neko vektorsko polje konstantne brzine v , vidimo da je
brzina kojom naboj (fluid) prolazi kroz plohu jednaka ρv · nS . Generalizacijom tog
zaključka na proizvoljnu plohu dobivamo:
ZZ
brzina ulaska količine naboja (fluida) u V = − ρv · ndS, (4.24)
Σ−
ZZ
brzina izlaska količine naboja (fluida) iz V = ρv · ndS, (4.25)
Σ+
- time što je n vanjska normala
pri čemu smo morali paziti na predznake koji su odredeni
na Σ te što obje navedene brzine moraju biti pozitivne. Dobivamo da vrijedi
brzina ulaska količine naboja (fluida) u V− brzina izlaska količine naboja (fluida) iz V
ZZ
=− ρv · ndS. (4.26)
Σ
Konačno, iz relacija (4.23) i (4.26) slijedi
ZZZ ZZ
d
ρdV + ρv · ndS = 0,
dt V Σ
odakle primjenom teorema o divergenciji dobivamo
∂ρ
ZZZ
+ div(ρv) dV = 0.
V ∂t
Prethodna jednakost mora vrijediti za svaki kontrolni volumen V , pa vrijedi
∂ρ
+ div(ρv) = 0. (4.27)
∂t
Parcijalna diferencijalna jednadžba (4.27) naziva se jednadžba kontinuiteta te predstav-
lja diferencijalni zapis zakona sačuvanja količine naboja (odnosno mase fluida).
Ukoliko gustoća fluida ne ovisi o vremenu, jednadžba (4.27) postaje
div(ρv) = 0. (4.28)
Nadalje, ukoliko je gustoća ρ konstantna u svakoj točki (x, y, z) ∈ V , to jest kada
je promatrani fluid nestlačiv (inkompresibilan), iz (4.28) slijedi
div v = 0. (4.29)
Prethodnu relaciju često nazivamo uvjetom nestlačivosti fluida. Naime, izraz (4.29)
(vidi izraz (4.20)) kaže da je razlika toka vektorskog polja v koji ulazi u V i onog koji
izlazi iz V , u svakom trenutku, jednaka nuli.
-
Jednadžba provodenja topline. Fizikalni eksperimenti pokazuju da toplina u ne-
kom tijelu prelazi sa područja više prema područjima niže temperature. U skladu s tom
činjenicom, zaključujemo da se toplinski protok q kroz neko tijelo može zapisati u
obliku
q = −κ grad T, (4.30)
gdje je T(x, y, z, t) temperatura tijela, t vrijeme, a κ koeficijent toplinske vodljivosti
tijela. Obično se uzima da je κ = const. Korištenjem formule (4.30) i teorema o
-
divergenciji izvest ćemo jednadžbu provodenja topline.
-
U tu svrhu, označimo sa V kontrolni volumen, neka je Σ ploha koja ga omeduje, te
neka je n jedinični vektor vanjske normale. Krećemo od činjenice da je brzina porasta
topline u kontrolnom volumenu jednaka brzini ulaska topline u tijelo.
Brzina topline koja izlazi iz volumena jednaka je
ZZ
q · ndS.
Σ
Primjena teorema o divergenciji daje
ZZ ZZZ
q · ndS = div qdV
Σ
ZVZ Z ZZZ
= −κ div(grad T)dV = −κ ∆TdV. (4.31)
V V
S druge strane, ukupna količina topline u promatranom volumenu jednaka je
ZZZ
H= σρTdV,
V
gdje je T temperatura, ρ gustoća tijela (masa po jedinici volumena), a σ specifična
toplina materijala. Brzina porasta topline u volumenu iznosi
∂H ∂T
ZZZ
= σρ dV
∂t V ∂t
te je, kao što smo već naglasili, jednaka brzini ulaska topline u tijelo. Dakle, vrijedi
∂H
ZZ
= v · ndS,
∂t Σ
odnosno iz gornjeg računa slijedi
∂T
ZZZ ZZZ
σρ dV = κ ∆TdV.
V ∂t V
Konačno, dobivamo
∂T
ZZZ
σρ − κ ∆T dV = 0.
V ∂t
Kako prethodna jednakost vrijedi za proizvoljan kontrolni volumen V , slijedi
∂T κ
− c2 ∆T = 0, c2 = . (4.32)
∂t σρ
-
Parcijalna diferencijalna jednadžba (4.32) naziva se jednadžba provodenja topline.
Primijetimo da, ukoliko temperatura ne ovisi o vremenu, jednadžba (4.32) postaje
Laplaceova jednadžba s kojom smo se već susreli u točki 2.5.
4.4. STOKESOV TEOREM I PRIMJENE 125
4.4. Stokesov teorem i primjene
Prisjetimo se Greenove formule (3.19) koja je davala vezu cirkulacije ravninskog

vektorskog polja f = f 1 i + f 2 j po nekoj krivulji Γ i dvostrukog integrala funkcije
(∂f 2/∂x − ∂f 1 /∂y) po području Ω u R2 koje je ograničeno krivuljom Γ . Zapišimo
Greenovu formulu pomoću rotacije vektorskog polja f . Očito, vrijedi

i j k
rot f = ∇ × f = ∂/∂x ∂/∂y ∂/∂z

f
1 f2 0
∂f ∂f 1
2
= − k. (4.33)
∂x ∂y
Dakle, Greenovu formulu (3.19) možemo zapisati u obliku
I ZZ
f · dr = (rot f) · k dxdy. (4.34)
Γ Ω
Pokazuje se da se Greenova formula (4.34) može poopćiti na R3 , odnosno da se
krivuljni integral vektorskog polja f = f 1 i + f 2 j + f 3 k po nekoj prostornoj krivulji Γ
može zapisati kao plošni integral normalne komponente rotacije polja f po plohi Σ čiji
je rub zadana krivulja Γ . Naime, vrijedi sljedeći rezultat.
Teorem 4. Stokesov teorem
Neka je Σ orijentabilna ploha u R3 čiji je rub odreden - jednostavnom zatvorenom
krivuljom Γ 12 , te neka je f = f 1 i + f 2 j + f 3 k glatko vektorsko polje definirano na
nekom podskupu R3 koji sadrži Σ . Tada vrijedi
I ZZ
f · dr = (rot f) · dS, (4.35)
Γ Σ
pri čemu je n jedinični vektor na plohu Σ koji je usmjeren tako da je, gledano sa vrha
vektora n , krivulja Γ orijentirana pozitivno, tj. suprotno od smjera kretanja kazaljke
na satu (vidi sliku 4.7).
-
Sl. 4.7. Stokesov teorem: uskladenost orijentacije plohe i njenog ruba.
Primjedba 4.2. Objasnimo najprije pojam ruba plohe Σ . U tu svrhu zamislimo

da smo od žice napravili zatvorenu krivulju Γ . Na žicu stavimo elastičnu membranu
prikazanu na slici 4.8.
12
Vidi točku 3.2
Sl. 4.8. Elastična membrana ruba Γ .

Smatramo da je krivulja Γ rub svake plohe koja nastaje rastezanjem membrane.
Na slici 4.9 prikazane su plohe čiji rub je kružnica K smještena u ravnini z = 0 .
Sl. 4.9. Neke plohe čiji je rub kružnica K .
-
Primjedba 4.3. Uvjet uskladenosti orijentacije plohe i njenog ruba preciznije se
može iskazati na sljedeći način. Neka je r(t) = x(t)i + y(t)j + z(t)k jedna parame-
trizacija krivulje Γ , n(t) vektor normale na plohu Σ čiji rub je upravo krivulja Γ ,
a t(t) = r′ (t)/kr′ (t)k je jedinični tangencijalni vektor na krivulju Γ . Kažemo da su
orijentacije plohe Σ i njenog ruba Γ uskladene - ako u svakoj točki krivulje Γ vektori
t , n i t × n čine desni sustav.
Skica dokaza Stokesovog teorema. Ne ulazeći u općenitost, provest ćemo do-

kaz samo za specijalni slučaj kada je Σ eksplicitno zadana kao glatka realna funkcija
z = z(x, y) za (x, y) ∈ Ωxy , gdje je Ωxy projekcija plohe na xy -ravninu. Neka je
rub plohe Σ zatvorena krivulja Γ , te neka je γ njena projekcija na xy -ravninu. Ta
projekcija je ujedno i rub područja Ωxy (vidi sliku 4.10).
Sl. 4.10. Ploha Σ , rub plohe Γ i njegova projekcija γ .
Neka je sa
x = x(t), y = y(t), t ∈ [a, b]
dana parametrizacija krivulje γ u Ωxy . Tada je

x = x(t), y = y(t), z = z(x(t), y(t)), t ∈ [a, b]
parametrizacija krivulje Γ u R3 . Prisjetimo se, derivacija (s obzirom na varijablu t )
funkcije z , čije su koordinate x i y takoder - funkcije varijable t , jednaka je
∂z ′ ∂z
z′ (t) = x (t) + y′ (t).
∂x ∂y
Nadalje, neka je zadano glatko vektorsko polje f = f 1 i + f 2 j + f 3 k . Prema formuli
(3.5) imamo
Z b
∂z ′ ∂z ′
I
f · dr = f1 + f3 x (t) + f 2 + f 3 y (t) dt
Γ ∂x ∂y
Ia
= P(x, y)dx + Q(x, y)dy, (4.36)
Γ
uz oznake
∂z(x, y)
P(x, y) = f 1 (x, y, z(x, y)) + f 3 (x, y, z(x, y)) ,
∂x
∂z(x, y)
Q(x, y) = f 2 (x, y, z(x, y)) + f 3 (x, y, z(x, y)) .
∂y
Primijenimo na posljednji integral u izrazu (4.36) Greenov teorem. Imamo
ZZ
∂Q ∂P
I
Pdx + Qdy = − dxdy.
Γ Ωxy ∂x ∂y
Izračunajmo pažljivo gornje parcijalne derivacije (vodeći računa o pravilu za ulan-
čano deriviranje):
∂2z

∂Q ∂f 2 ∂f 2 ∂z ∂f 3 ∂f 3 ∂z ∂z
= + + + + f3 ,
∂x ∂x ∂z ∂x ∂x ∂z ∂x ∂y ∂x∂y
∂ 2z

∂P ∂f 1 ∂f 1 ∂z ∂f 3 ∂f 3 ∂z ∂z
= + + + + f3 .
∂y ∂y ∂z ∂y ∂y ∂z ∂y ∂x ∂y∂x
Oduzmemo li gornja dva izraza i upotrijebimo Schwarzov teorem (vidi [9]), dobivamo
jednakost
Z Z
∂f 2 ∂f 3 ∂z ∂f 3 ∂f 1 ∂z ∂f 2 ∂f 1
I
f · dr = − + − + − dxdy.
Γ Ωxy ∂z ∂y ∂x ∂x ∂z ∂y ∂x ∂y
(4.37)
Pokazat ćemo da je dobiveni integral upravo jednak plošnom integralu rotacije
polja f po plohi Σ . Naime, jedinični vektor normale na plohu z = z(x, y) glasi
∂z ∂z
− ∂x i − ∂y j+k
n= r 2 2 ,
∂z ∂z
1 + ∂x + ∂y
odnosno,
s
2 2
∂z ∂z ∂z ∂z
ndS = n 1+ + dxdy = − i − j + k dxdy.
∂x ∂y ∂x ∂y
Stoga vrijedi
ZZ ZZ
rot f · dS = (rot f) · ndS (4.38)
Σ
Z Z Σ
∂f 3 ∂f 2 ∂f 3 ∂f 1 ∂f 2 ∂f 1
= − i− − j+ − k · ndS (4.39)
Ωxy ∂y ∂z ∂x ∂z ∂x ∂y
Z Z
∂f 2 ∂f 3 ∂z ∂f 3 ∂f 1 ∂z ∂f 2 ∂f 1
= − + − + − dxdy. (4.40)
Ωxy ∂z ∂y ∂x ∂x ∂z ∂y ∂x ∂y
Usporedimo li sada izraze (4.37) i (4.40), dobivamo da je
I ZZ
f · dr = (rot f) · dS.
Γ Σ
Već smo naglasili da, primjenom Stokesovog teorema, računanje krivuljnog inte-
grala vektorskog polja f po krivulji Γ svodimo na računanje plošnog integrala polja
rot f po plohi Σ čiji je rub upravo krivulja Γ . Kako takva ploha Σ nije jednoznač-
-
no odredena (vidi sliku 4.9), u primjenama obično odabiremo plohu po kojoj nam je
najjednostavnije integrirati.
I
Primjer 4.20. Primjenom Stokesovog teorema izračunajte f · dr ako je f =
Γ
4 2 2 2
√ + z k , a Γ je pozitivno orijentirana presječnica ploha 2x + 2y + z = 1
−3yi + 3xj
i z = 1/ 2 .
⊲ Zadana krivulja je jednostavna zatvorena, pa možemo primijeniti Stokesov

teorem. Rotacija polja f je
i j k

∂/∂x ∂/∂y ∂/∂z
rot f = = 0i − 0j + (3 + 3)k = 6k.
−3y 3x z4
√
Za plohu Σ čiji je rub krivulja Γ uzmimo dio ravnine z = 1/ 2 omeden - sferom
2 2 2
2x + 2y + z = 1 . Primijetimo da smo za Σ mogli odabrati i dio sfere (njenu gornju
ili donju “kapicu”), no plošni integral će biti puno jednostavnije računati po ravnini.
Preostaje nam orijentirati odabranu plohu Σ tako da njena orijentacija bude uskladena-
sa zadanom orijentacijom njenog ruba Γ . Zbog zadane pozitivne orijentacije krivu-
lje Γ , slijedi da je jedinični vektor normale na odabranu plohu Σ upravo jednak k .
Primjenom Stokesovog teorema dobivamo
I ZZ ZZ ZZ
I = f · dr = rot f · dS = 6k · kdS = 6 dS.
Γ Σ Σ Σ
ZZ
Prisjetimo se da integral dS predstavlja površinu plohe Σ . Odredimo projekciju
Σ
plohe Σ na xy -ravninu. Presjekom zadane ravnine i sfere dobivamo 2x2 +2y2 + 21 = 1 ,
√
projekcija Ωxy je krug x2 + y2 ≤ 1/4 . Diferencijal plohe z = 1/ 2 jednak
odnosno √
je dS = 1 + 0 + 0 dxdy , pa slijedi
3π
ZZ ZZ
I=6 dS = 6 dxdy = ,
Σ Ωxy 2
gdje smo iskoristili činjenicu da je površina kruga polumjera 1/2 jednaka π /4 .
Naravno, dobiveni integral može se riješiti i prelaskom na polarne koordinate:
Z 2π Z 1
3π
ZZ
2
I=6 dxdy = 6 dϕ rdr = .
Ωxy 0 0 2
Za vježbu riješite početni krivuljni integral bez primjene Stokesovog teorema

√ (upu-
ta: za parametrizaciju krivulje Γ uzmite x = (cos t)/2 , y = (sin t)/2 , z = 1/ 2 ). ⊳

I
x4 dx + 2ydy + xyzdz,
Γ
gdje je krivulja Γ zadana kao presjek ploha x2 + 2y2 = 4 i y = z , a orijentirana je

pozitivno, gledajući iz točke (0, 0, 10) .
⊲ Primijetimo da se zadani krivuljni integral može izračunati direktno, no dobili

bismo zamorne integrale s puno računa, pa ćemo radije iskoristiti Stokesov teorem. Za
plohu Σ čiji je rub krivulja Γ odabrat ćemo dio ravnine y = z omeden - valjkastom
plohom x2 + 2y2 = 4 . Zadana pozitivna orijentacija krivulje Γ povlači da vektor
normale na plohu Σ zatvara šiljasti kut sa pozitivnim dijelom osi z . Stoga, jedinični
vektor normale na plohu z − y = 0 glasi
0i − 1j + 1k −j + k
n= √ = √ ,
0+1+1 2
a diferencijal površine dS jednak je (ploha je zadana eksplicitno kao z = z(x, y) , gdje
je z(x, y) = y ):
s
2 2
∂z ∂z p √
dS = 1 + + dxdy = 1 + 02 + 12 dxdy = 2dxdy.
∂x ∂y
-
Primijetimo odmah da je projekcija Ωxy plohe Σ na xy -ravninu područje omedeno
2 2
elipsom x /4 + y /2 = 1 .
Nadalje, rotacija polja f = x4 i + 2yj + xyzk je
rot f = (xz − 0)i − (yz − 0)j + (0 − 0)k = xzi − yzj,
pa je
I ZZ ZZ
f · dr = (rot f) · dS = (xzi − yzj) · ndS.
Γ Σ Σ
Konačno, slijedi
I ZZ ZZ ZZ
1
f · dr = (xzi − yzj) · ndS = √ yzdS = y2 dxdy
Γ Σ 2 Σ Ωxy

x = 2r cos ϕ
√ √ Z 2π Z 1 √

= y = 2r

√ sin ϕ = 2 2
dϕ 2r2 sin2 ϕ rdr = π 2. ⊳
dxdy = 2 2rdrdϕ 0 0
⋆⋆⋆
Podrazumijeva se da Stokesov teorem takoder - možemo primijeniti ukoliko želimo
plošni integral rotacije polja f izračunati preko krivuljnog integrala polja f . Pogledaj-
mo u tu svrhu sljedeći primjer.
Primjer 4.22. Zadano je vektorsko polje a(x, y, z) = −yi + 2xj + zk . Pomoću

Stokesovog teorema izračunajte integral
ZZ
(rot a) · ndS,
Σ
gdje je Σ polusfera zadana sa x + y + z2 = 9 , z ≥ 0 , te n jedinični vektor normale

2 2
na Σ koji zatvara šiljasti kut s pozitivnim dijelom osi z .
⊲ Integral dakako možemo izračunati kao plošni integral vektorskog polja, no

pogledajmo koliko ćemo olakšati račun primjenom Stokesovog teorema. Dakle, ne
moramo računati rotaciju polja nego direktno primijenjujemo teorem:
ZZ I I
I= (rot a) · ndS = a · dr = −ydx + 2xdy + zdz,
Σ Γ Γ
gdje je krivulja Γ rub plohe Σ . Očito, Γ je kružnica x2 + y2 = 9 smještena u

-
ravnini z = 0 , pozitivno orijentirana zbog uskladenosti s orijentacijom plohe. Njena
parametrizacija je
x = 3 cos t, y = 3 sin t, z = 0, t ∈ [0, 2π ],
te je
dx = −3 sin tdt, dy = 3 cos tdt, dz = 0.
Sada je krivuljni integral jednak
Z 2π
I= (−3 sin t)(−3 sin t) + (6 cos t)(3 cos t) + 0 dt
0
Z 2π
=9 (1 + cos2 t)dt = 27π . ⊳
0
⋆⋆⋆
Neke primjene Stokesovog teorema. Stokesov teorem daje vezu izmedu - cirku-
lacije vektorskog polja f po krivulji Γ i toka vektorskog polja rot f kroz plohu čiji
je rub zadana krivulja. Prisjetimo se da je rotacija električnog polja E točkastog na-
boja jednaka nuli. Prema Stokesovom teoremu slijedi da je i njegova cirkulacija po
proizvoljnoj krivulji jednaka nuli.
Veza rotacije vektorskog polja s njegovom cirkulacijom po krivulji. Pojam
rotacije vektorskog polja u sklopu svog proučavanja elektromagnetizma uveo je u 19-
tom stoljeću škotski fizičar James Clerk Maxwell. Rotacija vektorskog polja može se
shvatiti i kao mjera gustoće njegove cirkulacije. Naime, pokazuje se da je definicija
rotacije vektorskog polja ekvivalentna sljedećoj relaciji:
I
1
(n · rot f)(x, y, z) = lim f · dr, (4.41)
|Σ|→0 |Σ| Γ
pri čemu je Σ proizvoljna ploha koja se na limesu steže u promatranu točku. Nadalje,
ploha Σ je orijentirana jediničnim vektorom n , a |Σ| je njena površina. Krivulja Γ je
rub plohe Σ , a njena orijentacija je uskladena - s orijentacijom plohe. Vidimo da je u iz-
razu (4.41) normalna komponenta rotacije vektorskog polja dana kao omjer cirkulacije
tog polja po nekoj krivulji oko promatrane točke i površine plohe čiji je rub odreden - s
Γ . Detaljno objašnjenje definicije (4.41) može se naći u [12].
Prisjetimo se, primjenom teorema o divergenciji izveli smo izraz (4.22) koji pred-
stavlja diferencijalni oblik Gaussovog zakona. Sada ćemo, pomoću Stokesovog teorema
izvesti diferencijalne oblike preostalih dviju Maxwellovih jednadžbi, koje uz gore spo-
menuti zakon te uz Gaussov zakon magnetizma ( ∇ · B = 0 ) čine sustav Maxwellovih
jednadžbi u diferencijalnom obliku.
Diferencijalni oblik Ampèreovog kružnog zakona protjecanja. Kao jedan od
primjera primjene Stokesovog teorema u elektromagnetizmu izvedimo diferencijalni
oblik Ampèreovog kružnog zakona protjecanja. Neka je oko beskonačnog ravnog vo-
diča kojim protječe struja jakosti I omotana proizvoljna zatvorena krivulja Γ , kao što
je prikazano na slici 4.11.
Sl. 4.11. Ampèreov zakon.
Neka je krivulja Γ orijentirana tako da zajedno sa smjerom gibanja struje I čini

pravilo desne ruke. Ampèreov kružni zakon protjecanja (vidi [14]) daje vezu krivuljnog
integrala magnetskog polja B i struje I koja protječe kroz vodič:
I
B · dr = µ0 I, (4.42)
Γ
pri čemu je µ0 konstanta permeabilnosti. Da bismo iz integralnog oblika (4.42)
Ampèreovog zakona dobili diferencijalni oblik potrebno je najprije uvesti gustoću stru-
je J . U tu svrhu uzmimo da struja protječe kroz vodič čija je površina presjeka na
odabranom mjestu jednaka |S| , a n je jedinična normala na presjek S , vidi sliku 4.12.
Sl. 4.12. Diferencijalni oblik Ampèreovog kružnog zakona protjecanja.
Tada je ukupna struja koja protiče kroz presjek S jednaka

∆I = J · n|S|.
Dakle, gustoća struje J je vektorsko polje čiji je iznos jednak iznosu struje po jedinici
površine, te čiji se smjer podudara sa smjerom struje kroz vodič. Ukupna struja I koja
protječe kroz vodič jednaka je ukupnom toku struje kroz proizvoljni presjek S . Dakle,
vrijedi ZZ
I= J · dS,
S
odakle slijedi da Ampèreov zakon (4.42) možemo zapisati u obliku

I ZZ
B · dr = µ0 J · dS. (4.43)
Γ S
Ako promatramo točke izvan vodiča, onda se krivulja Γ može uzeti tako da ne
siječe vodič, pa je rot B = 0 . S druge strane, za točke unutar vodiča, primjenom
Stokesove formule na krivuljni integral koji se nalazi na lijevoj strani jednakosti (4.43)
dobivamo ZZ ZZ
rot B · dS = µ0 J · dS, (4.44)
S S
odakle slijedi
rot B = µ0 J.
Usporedimo li dobivenu relaciju sa onom koju smo naveli u potpoglavlju 2.7, vidimo
da ovdje nedostaje član ε0 µ0 ∂E/∂t . Objašnjenje kako se došlo do tog dodatnog člana
potražite na primjer u [14].
Diferencijalni oblik Faradayevog zakona indukcije. Eksperimentalno je poka-
zano da promjena magnetskog polja proizvodi električno polje. Ta se činjenica izražava
Faradayevim zakonom u integralnom obliku: 13
∂
Z ZZ
E · dr = − B · dS, (4.45)
Γ ∂t Σ
-
gdje je Γ rub plohe Σ , a pripadne orijentacije su medusobno -
uskladene. Primjenom
Stokesovog teorema na lijevu stranu izraza (4.45) dobivamo
∂B
ZZ ZZ
rot E · dS = − · dS.
Σ Σ ∂t
13
Za detalje pogledati [4].
Kako prethodna jednakost vrijedi za proizvoljnu plohu Σ , slijedi

∂B
rot E = − . (4.46)
∂t
Relacija (4.46) predstavlja diferencijalni oblik Faradayevog zakona indukcije kojeg
smo naveli u točki 2.7.
-
Zadatak 1. Izračunajte površinu dijela plohe x2 + y2 = 1 koji se nalazi izmedu
ravnina z = 0 i 2y + z = 1 .
Zadatak 2. Izračunajte površinu dijela plohe z = 2x + 2 koji se nalazi unutar

elipsoida 4x2 + 8y2 + z2 = 4 .
ZZ
Zadatak 3. Izračunajte plošni integral dS , gdje je Σ dio plohe x2 + y2 = 1
Σ
za koji vrijedi 0 ≤ z ≤ y .
ZZ p
Zadatak 4. Izračunajte y2 dS , gdje je Σ dio stošca x = y2 + z2 , za koji je
Σ
x ≤ 2.
ZZ
Zadatak 5. Izračunajte xz3 dS , gdje je Σ dio plohe x2 + y2 = 1 , za koji je
Σ
0 ≤ z ≤ 3.
ZZ p
Zadatak 6. Izračunajte 1 + x2 + y2 dS , gdje je Σ dio plohe x + y + z = 0
Σ
koji se nalazi unutar plohe x2 + y2 = 1 .
ZZ
Zadatak 7. Izračunajte z dS , gdje je Σ dio sfere x2 + y2 + (z − 3)2 = 4 , za
Σ
koji je z ≤ 2 .
Zadatak 8. Izračunajte tok vektorskog polja f = x2 i + yj + zk kroz vanjsku stranu

dijela plohe x2 + y2 = 4 za koju je 1 ≤ z ≤ 4 .
Zadatak 9. Izračunajte tok vektorskog polja f = x3 i + y3 j + z3 k kroz vanjsku

stranu plohe x2 + y2 = z2 za 0 ≤ z ≤ 1 .
ZZ
Zadatak 10. Izračunajte x2 dydz + y2 dxdz + z2 dxdy , gdje je Σ vanjska strana
Σ
dijela plohe x2 + 4y2 + z2 = 4 za koju je 1 ≤ z .
ZZ
Zadatak 11. Izračunajte xdydz + zdxdy , gdje je Σ vanjska strana dijela plohe
Σ
x2 + 4y2 = 1 za koju je −1 ≤ z ≤ 1 .
ZZ
Zadatak 12. Izračunajte xdydz + ydxdz − 2zdxdy , gdje je Σ vanjska strana
Σ
dijela plohe z = x2 + y2 za koju je z ≤ y .
ZZ
Zadatak 13. Izračunajte f · dS , gdje je f = xyi + yzj + xzk , a Σ vanjska
Σ
strana tetraedra s vrhovima u točkama (0, 0, 0) , (1, 0, 0) , (0, 1, 0) i (0, 0, 1) .
ZZ
Zadatak 14. Izračunajte plošni integral f · dS , gdje je f = xi + yj + zk , a Σ
Σ
vanjska strana dijela plohe y = x2 za koju je 1 ≤ z ≤ 4 i y ≤ 4 .
ZZ
Zadatak 15. Izračunajte f · dS , gdje je f = x2 zi + yj + k , a Σ vanjska strana
Σ
elipsoida 4x2 + y2 + 4z2 = 4 , koja se nalazi u prvom oktantu.
ZZ
Zadatak 16. Koristeći teorem o divergenciji izračunajte integral f · dS , gdje
Σ
je f = xzi + z2 k , a Σ vanjska strana zatvorene plohe koja se sastoji od dijela plohe
z = 1 − x2 − y2 i dijela ravnine z = 0 .
Zadatak 17. Koristeći teorem o divergenciji izračunajte tok vektorskog polja

f = yj + yzk kroz vanjsku stranu zatvorene plohe sastavljene od dijelova plohe z = y2 ,
te ravnina 2x + z = 4 i x = 0 .
Zadatak 18. Riješite zadatke od 8. do 13. koristeći teorem o divergenciji.

Zadatak 19. Primjenjujući teorem o divergenciji, izračunajte tok vektorskog polja

f kroz jediničnu sferu x2 + y2 + z2 = 1 u smjeru vanjske normale, ako je
(a) f(x, y, z) = (1 − x)i + (2 − 2y)j + (3 − 3z)k
(b) f(x, y, z) = (1 − x2 )i − y2 j + zk .
Zadatak 20. Izračunajte tok vektorskog polja f kroz vanjsku stranu jedinične koc-
ke 0 ≤ x ≤ 1, 0 ≤ y ≤ 1, 0 ≤ z ≤ 1 , ako je
(a) f(x, y, z) = x2 i − xzj + z2 k
(b) f(x, y, z) = xi + xyj + xyzk .
Zadatak riješite direktno i koristeći teorem o divergenciji.
- tok vektorskog polja f izvan

Zadatak 21. Koristeći teorem o divergenciji, nadite
područja V ako je
(a) f(x, y, z) = xi + 2y2 j + 3z2 k, V = {(x, y, z) : x2 + y2 ≤ 9, 0 ≤ z ≤ 1}
(b) f(x, y, z) = xyi + yzj + xzk, V = {(x, y, z) : 0 ≤ x ≤ 1, 0 ≤ y ≤ 1 − x, 0 ≤ z ≤
1 − x − y}
(c) f(x, y, z) = 2xyi + y2 j + 3yzk, V = {(x, y, z) : x2 + y2 + z2 ≤ R2 } .
Zadatak 22. Neka je Σ zatvorena glatka

Z Z ploha sa neprekidnom vanjskom jedinič-
nom normalom n . Pokažite da je tada n · dS = 0 .
Σ
Zadatak 23. Neka je Σ gornja polovica

ZZ sfere x2 +y2 +z2 = 1 i n vanjska jedinična
normala na Σ . Izračunajte integral (rot f) · ndS
Σ
(i) izravnim računom kao plošni integral

(ii) primjenom Stokesovog teorema,
ako je
(a) f(x, y, z) = −yi + xj + zk
(b) f(x, y, z) = z2 i − 2xj − y3 k
(c) f(x, y, z) = 6xzi − x2 j − 3y2 k

ZZ
Zadatak 24. Koristeći Stokesov teorem izračunajte integral (rot f) · ndS , gdje
Σ
je f = yi + zj + x2 y2 k , a Σ vanjska strana plohe z = x2 + y2 za koju je 0 ≤ z ≤ 4 .
Zadatak riješite i izravno.
Zadatak 25. Neka je f = 2xi + 2yj + x2 y2 z2 k i neka je Σ donja polovica elipsoida

2 2 2
x
4 + y9 + 27z
= 1, z ≤ 0 . Izračunajte tok vektorskog polja rot f u smjeru gornje
jedinične normale na Σ . Zadatak riješite izravno i primijenjujući Stokesov teorem.
Zadatak 26. Primjenom Stokesove formule izračunajte

I
zdx + 2dy − xdz
Γ
duž presječnice ploha x2 + y2 = 9 i y + z = 5 . Krivulja Γ je orijentirana tako da je
njena ortogonalna projekcija u xy -ravnini pozitivno orijentirana.
Zadatak 27. Primjenom Stokesovog teorema izračunajte

I
ydx + zdy + xdz,
Γ
gdje je Γ presječnica ploha x2 + y2 + z2 = a2 , a > 0 i z = −y , orijentirana u

pozitivnom smjeru, gledano iz točke (0, a, 0) .
Zadatak 28. Koristeći Stokesov teorem izračunajte krivuljni integral

I
(y + z)dx + (z + x)dy + (x + y)dz,
Γ
gdje je Γ presječnica ploha x2 + y2 + z2 = 4 i x2 + y2 = 2x , z ≥ 0 . Obilazak po
krivulji je pozitivan gledajući iz točke (4, 0, 0) .
Zadatak 29. Koristeći Stokesov teorem izračunajte

I
xdx + (x + y)dy + (x + y + z)dz,
Γ
gdje je Γ presječnica ploha x2 + y2 = 1 i z = x + y , orijentirana u pozitivnom smjeru,

gledano iz točke (0, 0, 1) .
Rješenja
√
1. 2 3 + 43 π
√
π 5
2. 4
3. 2
√
4. 2 2π
5. 0
√ √
2 3π
6. 3 (2 2 − 1)
7. 6π
8. 12π
π
9. − 10
15π
10. 4
11. π
3π
12. 8
1
13. 8
14. 16
1
15. 30 (25π + 8)
16. 19
128
17. 15
18. Vidi prethodna rješenja.

4π
19. (a) −8π (b) 3
7
20. (a) 2 (b) 4
1
21. (a) 36π (b) 8 (c) 0
22. Rastavite integral na tri plošna integrala za svaku komponentu jediničnog vektora, te zatim na
svaki od njih primijenite teorem o divergenciji.
23. (a) 2π (b) −2π (c) 0
24. 4π
25. 0
26. 18π
√
27. −a2 π 2
28. 0
29. π
Koordinatni Kartezijev Cilindrični Sferni
sustav
Varijable (x, y, z) (r, ϕ , z) (r, ϕ , ϑ )
Jedinični i, j, k er , eϕ , ez er , eϕ , eϑ
vektori
i·i=j·j=k·k=1 er · er = eϕ · eϕ = ez · ez = 1 e· er = eϕ · eϕ = eϑ · eϑ = 1
Ortogonalni koordinatni sustavi
Svojstva i·j=i·k=j·k=0 e · e = er · ez = eϕ · ez = 0
r ϕ e · e = er · eϑ = eϕ · eϑ = 0
r ϕ
jediničnih i×j=k er × eϕ = ez er × eϕ = eϑ
vektora j×k=i eϕ × ez = er eϕ × eϑ = er
k×i=j ez × er = eϕ eϑ × er = eϕ
Infinitezimalna dx i + dy j + dz k dr er + rdϕ eϕ + dz ez dr er + r dϕ eϕ + r sin ϕ dϑ eϑ
duljina dl
dsx = dydz i dsr = r dϕ dz er dsr = r2 sin ϕ dϕ dϑ er
Infinitezimalna dsϕ = dr dz eϕ
površina dsy = dxdz j dsϕ = r sin ϕ dr dϑ eϕ
dsz = dxdy k dsz = r dr dϕ ez dsϑ = r dr dϕ eϑ
Infinitezimalni dx dy dz r dr dϕ dz r2 sin ϕ dr dϕ dϑ
volumen dV
Zapis ax i + ay j + az k ar er + aϕ eϕ + az ez ar er + aϕ eϕ + aϑ eϑ
vektora ~a

Vektorski i j k e e e e e e
produkt r ϕ z r ϕ ϑ
ax ay az ar aϕ az ar aϕ aϑ

~a × ~b b b b
x y z
b b b
r ϕ z
b b b
r ϕ ϑ
Transformacija Koordinate Vektorske komponente
p
r = x2 + y2 ,
 y
 arc tg x , x ≥ 0, y ≥ 0, ϕ ϕ
! ! !
 a r cos sin 0 a x
Kartezijeve u y a = − sin ϕ cos ϕ 0 a
cilindrične ϕ = arc tg x + π , x < 0, ϕ y
az 0 0 1 az
arc tg xy + 2π , x ≥ 0, y < 0,

- koordinatnih sustava

z=z
x = r cos ϕ , ax
!
cos ϕ − sin ϕ 0
!
ar
!
Cilindrične u y = r sin ϕ , ay = sin ϕ cos ϕ 0 aϕ
Kartezijeve
z=z az 0 0 1 az
p
r = x2 + y2 + z2 ,
 y
 arc tg x , x ≥ 0, y ≥ 0,
cos ϕ sin ϑ sin ϕ sin ϑ cos ϑ
! ! !

y a ax
Transformacije izmedu
r
Kartezijeve u ϕ = arc tg + π , x < 0,
x a = − sin ϕ cos ϕ 0 a
sferne ϕ y
arc tg xy + 2π , x ≥ 0, y < 0,

aϑ cos ϕ cos ϑ sin ϕ cos ϑ − sin ϑ az

z
ϑ = arc cos p .
x2 + y2 + z2
x = r cos ϕ sin ϑ , ax
!
cos ϕ sin ϑ − sin ϕ cos ϕ cos ϑ
!
ar
!
Sferne u y = r sin ϕ sin ϑ ay = sin ϕ sin ϑ cos ϕ sin ϕ cos ϑ aϕ
Kartezijeve
cos ϑ
z = rp az cos ϑ 0 − sin ϑ aϑ
r = r 2 + z2
sin ϕ 0 cos ϕ
! ! !
ar ar
Cilindrične u ϕ=ϕ a = 0 1 0 a
sferne ϕ ϕ
z aϑ cos ϕ 0 − sin ϕ az
ϑ = arc cos √
r 2 + z2
r = r sin ϑ ar
!
sin ϑ 0 cos ϑ
!
ar
!
Sferne u ϕ=ϕ aϕ = 0 1 0 aϕ
cilindrične
z = r cos ϑ az cos ϑ 0 − sin ϑ aϑ
Koordinatni Kartezijev Cilindrični Sferni
sustav
Gradijent ∂f ∂f ∂f ∂f 1 ∂f ∂f ∂f 1 ∂f 1 ∂f
Diferencijalni operatori u koordinatnim sustavima
skalarnog polja i+ j+ k er + eϕ + ez er + eϕ + eϑ
∇f ∂x ∂y ∂z ∂r r ∂ϕ ∂z ∂r r sin ϑ ∂ ϕ r sin ϑ ∂ ϑ

1 r2 f r 1 ∂fϕ
+
Divergencija ∂f ∂f ∂f 1 ∂ (rf ) 1 ∂f
r ϕ ∂fz r2 ∂r r sin ϑ ∂ ϕ
vektorskog polja + + + +
∇·f ∂x ∂y ∂z r ∂r r ∂ϕ ∂z 1 ∂ (fϑ sin ϑ )
+
r sin ϑ ∂ϑ

i j k

er reϑ r sin∂θ eϕ
e e e
1 ∂r ∂ϕ ∂z

∂ ∂ ∂ 1 ∂ ∂
∂x ∂y ∂z
fx fy fz r ∂r ∂ ϕ ∂z r2 sin ϑ ∂r ∂ ϑ ∂ϕ
fr rfϕ fz fr rfϑ r sin ϑ fϕ
Rotacija ∂fz ∂fy 1 ∂f
z ∂fϕ 1 ∂(sin ϑ fϕ ) ∂fϑ
= − i = − er = − er
vektorskog polja ∂y ∂z r ∂ϕ ∂z r sin ϑ ∂ϑ ∂ϕ
∇×f
∂fx ∂fz

∂f ∂f ∂(rfϕ )
1 1 ∂fr

r z
+ − j + − eϕ + − eϑ
∂z ∂x ∂z ∂r r sin ϑ ∂ ϕ ∂r
1 ∂(rfϕ ) ∂fr

∂fy ∂fx 1 ∂(rfϑ ) ∂fr
+ − k + − ez + − eϕ
∂x ∂y r ∂r ∂ϕ r ∂r ∂ϑ
2 ∂f
1 ∂ r ∂r 1 ∂2f
+ 2 2

∂f
Laplasijan ∂ 2f ∂ 2f ∂ 2f 1 ∂ r ∂r 1 ∂ 2f ∂ 2f r2 ∂r r sin ϑ ∂ ϕ 2
skalarnog polja + 2 + 2 + 2 + 2
∇2 f = ∇ · ∇f ∂x2 ∂y ∂z r ∂r r ∂ϕ2 ∂z
1 ∂ sin ϑ ∂∂fϑ
+
r2 sin ϑ ∂ϑ
Literatura
[1] S. BERBEROVIĆ, Teorijska elektrotehnika, Graphis, Zagreb, 1998.

[2] M. CORRAL , Vector Calculus, http://www.mecmath.net/
[3] N. ELEZOVIĆ, Fourierov red i Laplaceova transformacija, Element, Zagreb, 2009.
[4] D. J. GRIFFITS, An introduction to Electrodynamics, Prentice Hall, New Jersey, 1999.
[5] P. JAVOR, Matematička analiza 2, Element, Zagreb 2000.
[6] M. JURAK , Matematički modeli transporta kroz poroznu sredinu, Skripta, PMF-MO,
Zagreb, 2009.
[7] E. KREYSZIG , Advanced Engineering Mathematics, Wiley, 2005.
[8] Knjižice iz Matematike 1, FER, Element, Zagreb 2010.
[9] Knjižice iz Matematike 2, FER, Element, Zagreb 2010.
[10] L. PAPULA , Mathematik für Ingenieure und Naturwissenschaftler, Band 3, Viewegs
Fachbücher der Technik, Wiesbaden, 2001.
[11] M. H. PROTTER, Elements of real analysis, Springer-Verlag, New York, 1998.
[12] H. M. SCHEY , Div, Grad, Curl, and All That: An informal Text on Vector Calculus,
Norton & Co., New York, 1973.
[13] I. SLAPNIČAR, Matematika 3, Skripta, FESB, Split, 2006.
[14] Ž. ŠTIH , Z. HAZNADAR, Elektromagnetizam 1 i 2, Školska knjiga, Zagreb, 1997.
Kazalo
formula, područje,
— , Greenova, 85 — , jednostavno povezano, 40
— , povezano, 39
gradijent,
— , skalarnog polja, 19
— , vektorskog polja, 44 polje,
— , skalarno, 18
integral, — , solenoidalno, 42
— , krivuljni, 60 — , vektorsko, 18
— , plošni skalarnog polja, 97
— , plošni vektorskog polja, 104 skalarni produkt, 1
jednadžba,
— , kontinuiteta, 56, 122 teorem,
— , Maxwellove, 56 — , Greenov, 85
— , Poissonova, 43 — , Stokesov, 125
— , tangente na krivulju, 12 — , o divergenciji, 112
koordinatni sustav, vektorska funkcija (polje), 2
— , sferni, 7, 53 — , cirkulacija, 76
— , cilindrični, 52 — , derivacija, 10
norma, — , divergencija, 31
— , euklidska, 1 — , krivuljni integral, 70
— , limes, 9
orijentacija, — , potencijalno, 38, 72
— , krivulje, 9 — , rad, 70
— , plohe, 104 — , rotacija, 35
— , strujnice, 15
parametrizacija, — , tok, 104
— , krivulje, 1 — , usmjerena derivacija, 28
— , plohe, 96
Zagreb, rujan 2018.

Vektorska Novo Izdanje

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Vektorska Novo Izdanje

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM ZAGRABIENSIS

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu

Josipa Pina Milišić

Zavod za primijenjenu matematiku

1. Ravninske i prostorne krivulje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1

gdje je x = (x1 , x2 , . . . , xn ) i y = (y1 , y2 , . . . , yn ) . Time dobivamo euklidski prostor

1.1. Parametrizacija krivulje

Važan dio gradiva Matematike 3E čine krivuljni integrali skalarnih i vektorskih

Sl. 1.1. Parametrizacija ravninske krivulje.

Slično, parametrizacija prostorne krivulje Γ dana je sa

Primjer 1.1. Kosi hitac

Sl. 1.2. Parametrizacija parabole kosog hitca.

(b) Parametarska jednadžba kružnice x2 + y2 = R2 , R ∈ R , R > 0 glasi

dana je parametrizacija kružnice x2 + y2 = R2 u smjeru suprotnom od gibanja kazaljke

Sl. 1.3. Parametrizacije kružnice x2 + y2 = R2 .

Primjer 1.3. Pod djelovanjem homogenog magnetskog polja koje je usmjereno u

Sl. 1.4. Gibanje elektrona u homogenom magnetskom polju.

Primjer 1.5. Parametrizirajte krivulju zadanu kao presjek ploha x2 + 4y2 = 4 i

⊲ Jedna od mogućih parametrizacija je odabir varijable y kao parametra jer ostale

Sl. 1.5. Parametrizacija presječnice ploha x2 + 4y2 = 4 i y + z = 1 za x ≥ 0 .

Uvrštavajući x = 0 , dobivamo da su rubne točke krivulje A(0, −1, 2) (za t = −1 )

Potreba za parametrizacijom krivulja javlja se prilikom računanja krivuljnih inte-

Primjer 1.6. Parametrizirajte krivulju koja je zadana kao presjek paraboloida

⊲ Kao i u prošlom primjeru, spretnije će biti parametrizirati projekciju zadane

Sl. 1.6. Presjek ploha z = x2 + y2 i 2x + z = 0 te njegova ortogonalna projekcija na

⊲ Kako se krivulja nalazi na sferi polumjera R , pogodno je koristiti sferne koor-

Presjek sfere s valjkom daje z2 = R2 − Rx , odnosno u sfernim koordinatama

Sl. 1.7. Vivianijev prozor.

Odredimo još jednu parametrizaciju Vivijanijevog prozora. Iz jednadžbe valjka

Primjedba 1.1. Neka je Γ proizvoljna krivulja koja spaja točke A i B te neka je

1.2. Vektor smjera tangente na krivulju

Ovdje ćemo uvesti pojam tangencijalnog vektora na parametarski zadanu krivulju.

Definicija 1.1. Limes vektorske funkcije

Neka je zadana vektorska funkcija r: I → R3 , I ⊆ R . Za vektor a ∈ R3 za kojeg

kažemo da je limes vektorske funkcije r(t) kada t → t0 i pišemo lim r(t) = a .

Dokaz. Vrijedi sljedeći niz ekvivalencija:

⊲ Prema propoziciji 1.1 imamo

Definicija 1.2. Neprekidnost vektorske funkcije

Kažemo da je vektorska funkcija r(t) neprekidna u točki t0 ako je

Iz gornje definicije dobivamo sljedeću karakterizaciju neprekidnosti vektorske

Propozicija 1.2. Vektorska funkcija r(t) = x(t)i + y(t)j + z(t)k je neprekidna u

Dokaz propozicije 1.2 slijedi direktno iz definicije neprekidnosti vektorske funkcije

Definicija 1.3. Derivacija vektorske funkcije po parametru

Kažemo da je vektorska funkcija r(t) derivabilna u točki t0 ako postoji limes

Raspišemo li izraz (1.5) po koordinatnim funkcijama, lako se vidi da je deri-

t)i + (2 sin t)j − t2 k . Iz-

⊲ Prema (1.6) imamo

Derivacija funkcije r(t) po varijabli t daje vektor brzine

Primjer 1.11. Krivulja po kojoj se gibaju elektroni u homogenom magnetskom

odnosno vektorska funkcija

Primjer 1.13. Odredite jednadžbu tangente na krivulju parametarski zadanu s

⊲ Odredimo najprije jednu parametrizaciju zadane krivulje. Krivulja je presjek

Strujnice vektorskog polja. Neka je zadano glatko vektorsko polje

Sl. 1.9. Vektorsko polje v = −yi + xj i njegove strujnice.

1.3. Zadatci za vježbu

Zadatak 1. Parametrizirajte ravninske krivulje

Zadatak 2. Parametrizirajte prostorne krivulje

(a) dio pravca od točke A(1, 4, −2) do točke B(3, 9, 6)

Zadatak 3. Izračunajte lim r(t) ako je

Zadatak 4. Izračunajte derivacije vektorskih funkcija

(a) r(t) = (1 + 2t)i + (3 − t)j + (2 + 3t2 )k

(c) r(t) = sin 2ti + t cos tj + e−t k