Skripta 1

Matematička analiza 2
1. poglavlje – Vektorska funkcija i funkcije više

varijabli
Tomislav Burić, Lana Horvat Dmitrović, Domagoj Kovačević,

Mervan Pašić, Mate Puljiz, Tomislav Šikić, Igor Velčić, Ana Žgaljić Keko
Copyright ○
c 2020 ZPM
P UBLISHED BY U NI Z G -FER
WWW. FER . UNIZG . HR
Ova skripta se smije koristiti isključivo u osobne svrhe te se ne smije ni na koji način
mijenjati ili umnožavati, kao ni prikazivati, izvoditi ili distribuirati u javnosti i drugim
medijima, ili na bilo koji drugi način koristiti za bilo koju javnu ili komercijalnu svrhu.
Posljednje izmjene napravljene 6. ožujka 2020.

Sadržaj
1 Vektorska funkcija i funkcije više varijabli . . . . . . . . . . . . . . . 5

1.0 Podsjetnik: Euklidski prostor Rn 5
1.0.1 Struktura prostora Rn
............................................. 5
1.0.2 Otvoreni i zatvoreni skupovi u Rn . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.1 Vektorska funkcija. Prostorna krivulja 9
1.1.1 Vektorska funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
1.1.2 Veza vektorske funkcije i krivulje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
1.2 Derivacija vektorske funkcije. Tangenta na prostornu krivulju 14
1.2.1 Derivacija vektorske funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
1.2.2 Geometrijska i fizikalna interpretacija derivacije vektorske funkcije . . . . 17
1.3 Funkcije više varijabli 22
1.3.1 Funkcije više varijabli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
1.3.2 Područje definicije (domena) funkcija više varijabli . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
1.3.3 Polinomi u više varijabli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
1.4 Nivo-skupovi funkcija više varijabli 27
1.4.1 Nivo-krivulje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
1.4.2 Nivo-plohe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
1.5 Plohe drugog reda 32
1.5.1 Transformacije plohe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
1.5.2 Cilindrične (valjkaste) plohe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
1.5.3 Konusne (stožaste) plohe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
1.5.4 Rotacijske plohe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
1.5.5 Sedlasta ploha – hiperbolni paraboloid . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
4
1.6 Pitanja za ponavljanje gradiva 51

1.7 Zadaci za vježbu 53
Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
1. Vektorska funkcija i
funkcije više varijabli
U kolegiju Matematička analiza 1 bavili smo se realnim funkcijama realne varijable. I

domena i kodomena tih funkcija bile su podskupovi od R. U ovom kolegiju, promatrat
ćemo funkcije čija je domena i/ili kodomena podskup n-dimenzionalnog euklidskog
prostora Rn . Zato ćemo se na samom početku prisjetiti važnih činjenica o prostoru Rn koje
smo naučili u kolegiju Linearna algebra.
1.0 Podsjetnik: Euklidski prostor Rn

1.0.1 Struktura prostora Rn
Oznaka Rn označava skup svih ured̄enih n-torki realnih brojeva
Rn = {(x1 , x2 , . . . , xn ) : xi ∈ R}.
Skup Rn zamišljamo kao skup točaka u n-dimenzionalnom pravokutnom koordinatnom

sustavu. Elemente skupa Rn kraće ćemo označavati s~x = (x1 , x2 , . . . , xn ).
Geometrijski, svaki~x ∈ Rn možemo shvatiti dvojako: ili kao koordinate neke točke
n-dimenzionalnog prostora, u kojem slučaju točku označavamo s T (~x) = T (x1 , x2 , . . . , xn ),
−→
ili kao radijvektor OT te iste točke. Najčešće, ipak, nećemo raditi razliku izmed̄u ta dva
objekta i pisat ćemo jednostavno~x i za točku, i za pripadni radijvektor, i za same koordinate
te točke.
Gledamo li na Rn kao na skup radijvektora, nad njime su definirane uobičajene opera-
cije zbrajanja vektora i množenja vektora skalarom:
~x +~y = (x1 , x2 , . . . , xn ) + (y1 , y2 , . . . , yn ) = (x1 + y1 , x2 + y2 , . . . , xn + yn ),

λ~x = λ (x1 , x2 , . . . , xn ) = (λ x1 , λ x2 , . . . , λ xn ).
6 Poglavlje 1. Vektorska funkcija i funkcije više varijabli
Te operacije zadovoljavaju sljedeća svojstva:
(VP1) (∀~x,~y,~z ∈ Rn ) (~x +~y) +~z =~x + (~y +~z), (asocijativnost)
(VP2) (∃~0 ∈ Rn )(∀~x ∈ Rn ) ~x +~0 = ~0 +~x =~x, (postojanje nulvektora)
(VP3) (∀~x ∈ Rn )(∃(−~x) ∈ Rn ) ~x + (−~x) = (−~x) +~x = ~0, (postojanje supr. vektora)
(VP4) (∀~x,~y ∈ Rn ) ~x +~y =~y +~x, (komutativnost)
(VP5) (∀λ ∈ R)(∀~x,~y ∈ Rn ) λ (~x +~y) = λ~x + λ~y, (distrib. prema zbr. vektora)
(VP6) (∀λ , µ ∈ R)(∀~x ∈ Rn ) (λ + µ)~x = λ~x + µ~x, (distrib. prema zbr. skalara)
(VP7) (∀λ , µ ∈ R)(∀~x ∈ Rn ) (λ µ)~x = λ (µ~x), (kompatibilnost)
(VP8) (∀~x ∈ Rn ) 1 ·~x =~x. (normiranost)
Time je (Rn , +, · ) postao vektorskim prostorom. No, da bismo Rn mogli zvati

euklidskim prostorom potrebno je na njemu definirati euklidski skalarni umnožak i
pridruženu euklidsku metriku pomoću koje je moguće mjeriti udaljenost izmed̄u bilo
koje dvije točke~x,~y ∈ Rn .
Još u srednjoj školi, naučili smo da se operacija skalarnog umnoška dvaju vektora (u
R ili R3 ), koju označavamo kao ⟨~x|~y⟩ ili kraće~x ·~y, može geometrijski definirati kao
2
~x ·~y = ‖~x‖ ‖~y‖ cos(∠(~x,~y))
gdje ‖~x‖ označava duljinu radijvektora ~x, odnosno udaljenost točke ~x od ishodišta ~0 =
(0, 0, . . . , 0), a ∠(~x,~y) je (orijentirani) kut koji zatvaraju radijvektori točaka~x i~y.
Budući da ćemo mi definirati udaljenost preko skalarnog umnoška, onda bi ovakva
definicija bila cirkularna. Stoga se skalarni umnožak vektora ~x = (x1 , x2 , . . . , xn ) i ~y =
(y1 , y2 , . . . , yn ) definira formulom
~x ·~y = x1 y1 + x2 y2 + · · · + xn yn .
Ovakav skalarni umnožak zadovoljava sljedeća svojstva:
(S1) (∀~x ∈ Rn ) ~x ·~x > 0 te vrijedi ~x ·~x = 0 ⇐⇒ ~x = ~0, (pozitivnost)
(S2) (∀λ ∈ R)(∀~x,~y ∈ Rn ) λ (~x ·~y) = (λ~x) ·~y =~x · (λ~y), (homogenost)
(S3) (∀~x,~y ∈ Rn ) ~x ·~y =~y ·~x, (komutativnost)
(S4) (∀~x,~y,~z ∈ Rn ) (~x +~y) ·~z =~x ·~z +~y ·~z. (aditivnost)
Dodatkom skalarnog produkta Rn je postao unitaran prostor. Prethodna svojstva

omogućuju nam da definiramo duljinu (normu) vektora~x ∈ Rn kao
√ q
‖x‖ = ~x ·~x = x12 + x22 + · · · + xn2 .
1.0 Podsjetnik: Euklidski prostor Rn 7
Ova operacija nad vektorima zadovoljava sljedeća svojstva:
(N1) (∀~x ∈ Rn ) ‖~x‖ > 0 te vrijedi ‖~x‖ = 0 ⇐⇒ ~x = ~0, (pozitivnost)
(N2) (∀λ ∈ R)(∀~x ∈ Rn ) ‖λ~x‖ = |λ | ‖~x‖, (homogenost)
(N3) (∀~x,~y ∈ Rn ) ‖~x +~y‖ 6 ‖~x‖ + ‖~y‖. (nejednakost trokuta)
čime je Rn postao normirani vektorski prostor. Konačno, preostaje samo da definiramo

euklidsku udaljenost (metriku) na Rn formulom
q
d(~x,~y) = ‖~x −~y‖ = (x1 − y1 )2 + (x2 − y2 )2 + . . . (xn − yn )2 .
Ova metrika zadovoljava svojstva:
(M1) (∀~x,~y ∈ Rn ) d(~x,~y) > 0 te vrijedi d(~x,~y) = 0 ⇐⇒ ~x =~y, (pozitivnost)
(M2) (∀~x,~y ∈ Rn ) d(~x,~y) = d(~y,~x), (simetričnost)
(M3) (∀~x,~y,~z ∈ Rn ) d(~x,~y) 6 d(~x,~z) + d(~z,~y). (nejednakost trokuta)
Time je Rn postao metrički prostor. Kada kažemo n-dimenzionalan euklidski prostor,

mislimo na skup točaka Rn nad kojima je moguće izvoditi sve gore navedene operacije.
Još jedno korisno svojstvo koje zadovoljava skalarni produkt u svakom unitarnom
prostoru je Cauchy-Schwarzova nejednakost
|~x ·~y| 6 ‖~x‖ ‖~y‖.
Ova nejednakost je očigledna, ukoliko koristimo geometrijsku definiciju skalarnog

produkta budući da je kosinus kuta uvijek izmed̄u −1 i 1. No ukoliko aksiomatski gradimo
teoriju unitarnih prostora, onda je to teorem čiji ste dokaz vidjeli na kolegiju Linearna
algebra.
1.0.2 Otvoreni i zatvoreni skupovi u Rn

Na kolegiju Matematička analiza 1, kod proučavanja funkcija jedne varijable, skupovi
nad kojima je funkcija bila definirana ponekad su igrali nezanemarivu ulogu. Tako smo,
primjerice, naučili da neprekinuta funkcija na zatvorenom segmentu [a, b] uvijek poprima
minimalnu i maksimalnu vrijednost (i sve med̄uvrijednosti). Takod̄er smo diferencijabilnost
funkcije uvijek razmatrali na otvorenim intervalima ⟨a, b⟩.
Postavlja se pitanje: kakvi bi skupovi u Rn bili analogni zatvorenim segmentima, a
koji su generalizacija otvorenih intervala?
Ključna osobina otvorenih intervala je da se svakoj njihovoj točki možemo približiti i s
lijeve i s desne strane, zbog čega smo i o diferencijabilnosti (koja uključuje limese) uvijek
govorili na otvorenim intervalima. U Rn nemamo samo dvije strane s kojih se možemo
približavati nekoj točki, već čitav kontinuum smjerova i prirodno je zahtijevati da oko
svake točke otvorenog skupa možemo opisati kuglu koja će i dalje biti u tom otvorenom
skupu.
(a) Zatvoreni skupovi sadrže svoj rub. (b) U otvorenom skupu niti jedna točka nije na rubu.
(c) Postoje skupovi koji nisu ni otvoreni ni zatvoreni.
Slika 1.1: Otvoreni skupovi, zatvoreni skupovi i oni koji nisu niti jedno od toga.
Definicija 1.0.1 Otvorena kugla oko točke ~x radijusa r > 0 je skup točaka koje su
od~x udaljene za manje od r:
K~x,r = {~y ∈ Rn : d(~x,~y) < r}.
Za skup U ⊆ Rn kažemo da je otvoren skup ukoliko oko svake njegove točke

možemo opisati otvorenu kuglu nekog radijusa koja je čitava sadržana u U, formulom:
U ⊆ Rn je otvoren ⇐⇒ (∀~x ∈ U)(∃r > 0) K~x,r ⊆ U.
O otvorenim skupovima je dobro razmišljati kao o likovima (u R2 ) ili tijelima (u R3 i

više) bez ruba, kao što je prikazano na Slici 1.1.
O zatvorenom intervalu u R možemo razmišljati kao o intervalu kojem smo uključili i
rub. Tako i zatvorene skupove u Rn treba zamišljati kao likove, odnosno tijela kod kojih je
uključen i rub. Uobičajenije je ipak zatvorene skupove definirati kao one skupove čiji je
komplement otvoren skup.
Definicija 1.0.2 Za skup F ⊆ Rn kažemo da je zatvoren skup ukoliko mu je komple-

ment Rn ∖ F otvoren.
Primjer 1.1 Zatvorena kugla oko~x radijusa r > 0 je skup
K~x,r = {~y ∈ Rn : d(~x,~y) 6 r}.
Dodatak Provjerite da je zatvorena kugla K~x,r zatvoren skup tako što ćete se uvjeriti da joj je
komplement otvoren.
Kao što je vidljivo na Slici 1.1 postoje skupovi koji nisu ni otvoreni ni zatvoreni.
K tome, za prazan skup 0, / jednako kao i za čitav euklidski prostor Rn kažemo da su
istovremeno i otvoreni i zatvoreni skupovi.
Za kraj spomenimo i to da zatvoreni skupovi nisu pravi analogoni zatvorenog segmenta.

Važno svojstvo zatvorenog segmenta je i njegova omed̄enost. Podskupovi od Rn koji su i
zatvoreni i omed̄eni nazivaju se kompaktnim skupovima ili kompaktima i igrat će važnu
ulogu u poglavlju o globalnim ekstremima funkcija više varijabli.
1.1 Vektorska funkcija. Prostorna krivulja

1.1.1 Vektorska funkcija
Već smo rekli da će nas u ovom kolegiju zanimati funkcije čija su domena i/ili kodo-
mena podskupovi od Rn .
Napomena 1.1 Podsjetimo još jednom, Rn označava skup svih ured̄enih n-torki
realnih brojeva
Rn = {(x1 , x2 , . . . , xn ) : xi ∈ R}.
Elemente skupa Rn kraće ćemo označavati s~x = (x1 , x2 , . . . , xn ),~y = (y1 , y2 , . . . , yn ), . . .

Geometrijski, svaki~x ∈ Rn možemo shvatiti dvojako: ili kao koordinate neke točke n-
dimenzionalnog prostora, te u tom slučaju točku označavamo s T (~x) = T (x1 , x2 , . . . , xn ),
−→
ili kao radijvektor OT te iste točke. Najčešće, ipak, nećemo raditi razliku izmed̄u ta
dva objekta i pisat ćemo jednostavno~x i za točku, i za pripadni radijvektor, i za same
koordinate te točke.
Za početak promotrimo situaciju kada je domena funkcije R, a za kodomenu uzmimo
Rn .Takva funkcija svakom realnom broju pridružuje vektor iz Rn i stoga je zovemo
vektorskom funkcijom.
Definicija 1.1.1 Vektorska funkcija realne varijable je funkcija~f : R → Rn . Zapisu-

jemo je u obliku
~f(t) = (x1 (t), x2 (t), . . . , xn (t)),
pri čemu su x1 , x2 , . . . , xn : R → R realne funkcije realne varijable koje zovemo kompo-

nentama funkcije~f.
Kada je kodomena vektorske funkcije~f : R → R2 dvodimenzionalna, uobičajeno je

komponentne funkcije umjesto s x1 i x2 označavati slovima x i y pa pišemo:
~f(t) = (x(t), y(t)) = x(t)~i + y(t)~j, pri čemu su x, y : R → R dvije realne funkcije.
U slučaju trodimenzionalne vektorske funkcije ~f : R → R3 , komponentne funkcije

označavamo slovima x, y i z pa pišemo:
~f(t) = (x(t), y(t), z(t)) = x(t)~i + y(t)~j + z(t)~k, pri čemu su x, y, z : R → R.
Primjer 1.2 Funkcija~f : R → R3 , zadana je formulom~f(t) = (t 3 + 1, 3, et ).

Možemo pisati ~f(t) = (x(t), y(t), z(t)), pri čemu su realne funkcije x(t), y(t) i z(t)
zadane formulama x(t) = t 3 + 1, y(t) = 3 i z(t) = et .
Takod̄er možemo pisati

~f(t) = (t 3 + 1)~i + 3~j + et~k.
Funkcija svakom t ∈ R pridružuje točku (t 3 + 1, 3, et ) ∈ R3 . Primjerice za t = 1 imamo

~f(1) = (2, 3, e) = 2~i + 3~j + e~k ∈ R3
Kako odred̄ujemo prirodnu domenu vektorskih funkcija?

?
Da bismo mogli izračunati vrijednost vektorske funkcije ~f(t) = (x1 (t), x2 (t), . . . , xn (t))
u nekoj točki t, moramo moći izračunati sve njene komponentne funkcije u toj točki t.
Stoga je jasno da će prirodna domena vektorske funkcije~f biti presjek domena njenih
komponenti
D~f = Dx1 ∩ Dx2 ∩ · · · ∩ Dxn .
√

t
Primjer 1.3 Odredimo prirodnu domenu funkcije~f(t) = , 2 + arc cost, t .
4t 2 − 1
Rješenje. Tražimo sve t ∈ R za koje možemo računati svaku od komponentnih funkcija
t
funkcije~f. Da bismo mogli računati 2 , mora vrijediti 4t 2 − 1 ̸= 0, odnosno t ̸= ± 12 .
4t − 1 √
Funkcija 2 + arc cost je definirana samo za t ∈ [−1, 1], a t samo za t > 0. Presjek svih
ovih uvjeta nam daje domenu D~f = [0, 12 ⟩ ∪ ⟨ 12 , 1].

√
Vježba 1.1 Odredite domenu funkcije~f(t) = (ln(t), 5 − t).
Rješenje. D~f = ⟨0, 5].
1.1.2 Veza vektorske funkcije i krivulje

Prisjetimo se da se krivulja u ravnini C može zadati u parametarskom obliku.
(
x = x(t),
C ... za t ∈ R. (1.1)
y = y(t),
Ako parametar t interpretiramo kao vrijeme, onda parametarski zadanu krivulju možemo
zamišljati kao putanju (trajektoriju) materijalne točke koja se giba u ravnini R2 i koja se u
trenutku t nalazi na poziciji (x(t), y(t)). Pri tome x(t) daje x-koordinatu, a y(t) y-koordinatu
materijalne točke u trenutku t.
Uočite da smo time definirali vektorsku funkciju koja svakom trenutku t ∈ R pridružuje
radijvektor pozicije materijalne točke (x(t), y(t)) u tom trenutku. Nazovemo li tu funkciju
~r, možemo pisati
~r(t) = (x(t), y(t)) = x(t)~i + y(t)~j.
Ravninska krivulja C parametarski zadana izrazom (1.1) je tada slika vektorske funkcije~r:
Im(~r) = {(x(t), y(t)) : t ∈ R}.

Primjer 1.4 Odredite koja krivulja u R2 je parametrizirana vektorskom funkcijom~r1 (t) =

(cost, sint) = cost~i + sint~j, za t ∈ [0, 2π].
Rješenje. To je, još iz Matematičke analize 1, dobro nam znana parametrizacija jedi-
nične kružnice x2 + y2 = 1 sa središtem O(0, 0).
Uočite da istu krivulju možemo dobiti kao sliku mnogih različitih vektorskih funkcija:
∙ ~r2 (t) = (cos(−t), sin(−t)), za t ∈ [0, 2π];
∙ ~r3 (t) = (cos(2πt), sin(2πt)), za t ∈ [0, 1];

√
∙ ~r4 (t) = (2t 2 − 1, 2t 1 − t 2 ), za t ∈ [−1, 1];
∙ i mnoge druge...

Dodatak U Matematičkoj analizi 3 definirat ćete krivuljne integrale preko kojih se, primjerice u fizici,
definira rad sile po nekom putu. U tom slučaju će biti važno koju ste parametrizaciju krivulje
odabrali. Zapravo, pokazat će se da nije toliko bitna parametrizacija, koliko smjer u kojem
materijalna točka putuje po toj krivulji kako parametar t raste. Tako primjerice vektorske
funkcije~r1 (t) i~r3 (t) predstavljaju pozitivno orijentiranu parametrizaciju kružnice (kako
t raste, materijalna točka putuje u smjeru suprotnom od smjera kazaljke na satu) dok
~r2 (t) i~r4 (t) predstavljaju negativno orijentiranu parametrizaciju kružnice (kako t raste,
materijalna točka putuje u smjeru kazaljke na satu).
Slično, prostorna krivulja C u R3 zadana u parametarskom obliku:


x = x(t),

C . . . y = y(t), za t ∈ R. (1.2)

z = z(t),

zapravo je slika vektorske funkcije~r(t) = (x(t), y(t), z(t)):
Im(~r) = {(x(t), y(t), z(t)) : t ∈ R}.
Samu vektorsku funkciju~r(t) : R → R3 možemo shvatiti kao opis gibanja materijalne točke
kroz prostor R3 . Svakom trenutku t ∈ R pridružen je radijvektor~r(t) = (x(t), y(t), z(t)) =
x(t)~i + y(t)~j + y(t)~k pozicije materijalne točke u tom trenutku. Putanja (trajektorija) u R3
koju opisuje ta materijalna točka upravo je prostorna krivulja (1.2) kao na Slici 1.2.
Primjer 1.5 Skicirajte sliku svake od sljedećih vektorskih funkcija:
(a) ~r : R → R2 ,~r(t) = (2 + 3t,t),
(b) ~r : [−1, 1] → R2 ,~r(t) = (2 + 3t)~i + t~j,
(c) ~r : R → R2 ,~r(t) = (2 + t, −3t, 3 + 4t),
(d) ~r : R → R3 ,~r(t) = (5 cost, 5 sint, 4),
(e) ~r : R → R3 ,~r(t) = 5 cos(t)~i + 5 sin(t)~j + t~k.

Slika 1.2: Vektorska funkcija~r(t) : R → R3 opisuje gibanje materijalne točke u prostoru.

Slika vektorske funkcije je prostorna krivulja koja odgovara trajektoriji te materijalne
točke.
Rješenje. (a) Slika funkcije~r(t) = (2 + 3t,t) će biti parametarski zadana krivulja u
ravnini R2
(
x(t) = 2 + 3t,
za t ∈ R.
y(t) = t,
1 2
Eliminacijom parametra t dobivamo jednadžbu x = 2 + 3y, odnosno y = x − što
3 3
predstavlja jednadžbu pravca u ravnini.
U kolegiju Linearna Algebra ste naučili da se pravac kroz točku r~0 = (x0 , y0 ) s vektorom
smjera~s = (a, b) općenito može zapisati parametarski kao
(
x(t) = x0 + at,
za t ∈ R
y(t) = y0 + bt,
odnosno, kao slika vektorske funkcije~r(t) = (x0 + at, y0 + bt) = (x0 , y0 ) +t(a, b) = r~0 +t~s.
Uočite da je u našem primjeru~r(t) = (2, 0) + t(3, 1) što znači da je slika te funkcije
pravac kroz točku (2, 0) i vektorom smjera (3, 1) čiju jednadžbu možemo pisati kao
x−2 y−0
= što je, naravno, ekvivalentno gore dobivenoj jednadžbi. Pravac je prikazan
3 1
narančastom bojom na Slici 1.3a.
(b) Uočite da ovdje zapravo imamo istu funkciju kao i u (a) samo s restringiranom
domenom t ∈ [−1, 1]. Odmah je jasno da će slika te funkcije biti dužina koja povezuje
točke~r(−1) = (−1, −1) i~r(1) = (5, 1) (plava dužina na Slici 1.3a).
(c) Uočimo da funkciju možemo zapisati kao ~r(t) = (2, 0, 3) + t(1, −3, 4) iz čega
analogno kao u dijelu (a) zaključujemo da se radi o pravcu u prostoru kroz točku (2, 0, 3) s
vektorom smjera (1, −3, 4) (zeleni pravac na Slici 1.3b).
(d) Uočimo da je z(t) uvijek jednako 4 što znači da će slika funkcije čitava biti sadržana
u ravnini z = 4. Istovremeno vidimo da za x(t) i y(t) vrijedi (x(t))2 + (y(t))2 = 25 iz čega
zaključujemo da sve točke oblika (5 cost, 5 sint, 4) moraju ležati unutar kružnice radijusa
5 s centrom u točki (0, 0, 4) koja leži u ravnini z = 4, tj. “na visini” 4 (crvena kružnica na
Slici 1.3c).
y
2
x
-2 -1 0 1 2 3 4 5 6 7
(b)
(a) -1
-2
-3
(a) (b)
(c)
Slika 1.3: Slike vektorskih funkcija iz Primjera 1.5.
(e) Ovdje opet vidimo da za x(t) i y(t) vrijedi (x(t))2 + (y(t))2 = 25 iz čega zaključu-
jemo da sve točke oblika (cost, sint,t) moraju ležati na udaljenosti 5 od osi z. No ovaj put
z(t) nije konstanta, već je to funkcija z(t) = t. To znači da kako parametar t raste, to se
točka~r(t) giba kružno oko osi z na udaljenosti 5 i k tome “putuje prema gore”. Ono što se
dobije kao slika ove funkcije je (beskonačna) zavojnica (plava krivulja na Slici 1.3c).
Zapamtimo!
Pravac u n-dimenzionalnom prostoru Rn kroz točku r~0 i s vektorom smjera~s ̸= ~0 je
slika vektorske funkcije~r : R → Rn zadane s
~r(t) = r~0 + t~s.
Ako je r~0 = (x0 , y0 , z0 ), a~s = (a, b, c) ̸= (0, 0, 0) jednadžba tog pravca u kanonskom
obliku je
x − x0 y − y0 z − z0
= = .
a b c
Napomena 1.2 Zahtjev~s ̸= ~0 znači da nisu sve komponente vektora~s istovremeno

nula. Pripazite! Razlomke u gornjoj jednadžbi pravca shvaćamo formalno i dozvolja-
vamo nule u nazivniku, tako dugo dok nisu sve komponente vektora~s nula.
Primjer 1.6 — Parametrizacija dužine (segmenta) u prostoru. Zapišite dužinu AB

kao sliku neke funkcije~r(t), ako je A(0, 2, 3) =~a i B(−1, 2, 2) = ~b.
Rješenje. Zadatak nas zapravo traži da pronad̄emo neku parametrizaciju dužine AB.
Znamo da pravac AB možemo lako dobiti kao sliku funkcije
~r(t) =~a + t~s = (0, 2, 3) + t(−1, 0, −1) = (−t, 2, 3 − t) (1.3)
−
→
pri čemu smo za vektor smjera~s uzeli vektor AB = ~b −~a = (−1, 0, −1). Sada još odredimo
za koje t ∈ R dobivamo točno segment od A do B. Uočimo li da vrijedi~r(0) =~a i~r(1) = ~b
vidimo da je dužina AB slika funkcije~r : [0, 1] → R3 zadane s (1.3).
Zapamtimo!
Najkraća spojnica dviju točaka A =~a i B = ~b u n-dimenzionalnom prostoru Rn je
dužina (još kažemo i segment) AB koji se može dobiti kao slika vektorske funkcije
~r(t) =~a + t (~b −~a), za t ∈ [0, 1].
Vježba 1.2 Odredite domenu i skicirajte sliku svake od sljedećih vektorskih funkcija:
(a) ~r(t) = (−2 + t)~i + 3t~j + (5 − 4t)~k,
(b) ~r(t) = 2~i + 3~j −~k,
(c) ~r(t) = cos(t)~i + sin(t)~j,
(d) ~r(t) = (cos(t), sin(t), 2),
(e) ~r(t) = t~i + t 2~j + 4~k,

√
(f) ~r(t) = (t, t, 0).
Rješenje. Domena svih funkcija je R osim za funkciju u dijelu (f) gdje je domena [0, ∞⟩.
x+2 y z−5
(a) pravac = = , (b) točka (2, 3, −1), (c) jedinična kružnica u xOy ravnini
1 3 −4
sa središtem O, (d) jedinična kružnica u ravnini z = 2 sa središtem (0, 0, 2), (e) parabola
y = x2 ali “na visini 4”, tj. u ravnini z = 4, (f) polovica parabole x = y2 za y > 0 u xOy
ravnini.
1.2 Derivacija vektorske funkcije. Tangenta na prostornu krivulju

1.2.1 Derivacija vektorske funkcije
Sada bismo željeli definirati derivaciju vektorske funkcije analognom formulom kao i
u slučaju realne funkcije realne varijable. No, za to nam je prvo potrebno razumjeti pojam
limesa vektorske funkcije.
Definicija 1.2.1 — Limes vektorske funkcije. Za vektorsku funkciju~r : D~r ⊆ R → R3

limes u točki t0 ∈ R definiramo kao ured̄enu trojku limesa komponentnih funkcija
(ukoliko svaki od tri limesa po koordinatama postoji).
lim~r(t) = (lim x(t))~i + (lim y(t))~j + (lim z(t))~k

t→t0 t→t0 t→t0 t→t0
= (lim x(t), lim y(t), lim z(t)).
t→t0 t→t0 t→t0
Čim neki od gornja tri limesa ne postoji (ili je ±∞), ne može postojati ni limes
limt→t0~r(t).
Napomena 1.3 Do kraja ovog poglavlja ćemo, radi jednostavnije notacije, sve tvrdnje
iskazivati samo za slučaj n = 3. Sve tvrdnje vrijede i za slučaj n = 2 kao i za općeniti
n > 3.
Dodatak Motivacija za ovakvu definiciju limesa je sljedeća. Željeli bismo da limt→t0~r(t) bude točka
~l = (Lx , Ly , Lz ) kojoj teže točke~r(t) = (x(t), y(t), z(t)) kada t teži u t0 . To znači da želimo
da su~r(t) i~l sve bliže i bliže kada t → t0 . To onda znači da i njihove koordinate moraju biti
sve bliže i bliže pa mora vrijediti Lx = limt→t0 x(t), Ly = limt→t0 y(t) i Lz = limt→t0 z(t) što
upravo zahtijevamo u gornjoj definiciji.
Primjer 1.7 Izračunajte sljedeće limese ako postoje:
(a) lim~r(t) ako je~r(t) = (lnt,t 2 ),

t→e

2 + t −t
(b) lim~r(t) ako je~r(t) = sint, 2 , e ,
t→∞ t
1 √

(c) lim ~r(t) ako je~r(t) = ,t, t ,
t→0+ t

sint ln(1 + t) 3
(d) lim~r(t) ako je~r(t) = , ,t + 3t − 1 .
t→0 t t

Rješenje. (a) lim~r(t) = lim lnt, lim t 2 = (ln e, e2 ) = (1, e2 ).
t→e
t→e t→e
2+t −t
(b) lim~r(t) = lim sint, lim 2 , lim e . Iako limesi na drugoj i trećoj koordinati
t→∞ t→∞ t→∞ t t→∞
postoje, limes lim sint ne postoji pa ne postoji ni lim~r(t).
t→∞ t→∞
√

1
(c) lim ~r(t) = lim , lim t, lim t = (+∞, 0, 0), pa ni ovaj limes ne postoji.
t→0+ t→0 t t→0 t→0
+ + +

sint ln(1 + t) 3
(d) lim~r(t) = lim , lim , lim t + 3t − 1 = (1, 1, −1).
t→0 t→0 t t→0 t t→0
Derivaciju vektorske funkcije definiramo analognom formulom kao u slučaju realnih
funkcija.
Definicija 1.2.2 — Derivacija vektorske funkcije. Neka je~r : ⟨a, b⟩ → R3 vektorska

funkcija definirana na otvorenom intervalu. Derivaciju vektorske funkcije~r u točki
t0 ∈ ⟨a, b⟩ definiramo kao limes:
∆~r ~r(t0 + ∆t) −~r(t0 )

~r′ (t0 ) = lim = lim (1.4)
∆t→0 ∆t ∆t→0 ∆t
ukoliko gornji limes postoji. U tom slučaju kažemo da je~r diferencijabilna (ili deriva-
bilna) u točki t0 .
Napomena 1.4 Ukoliko je funkcija~r derivabilna u svakoj točki t0 ∈ ⟨a, b⟩, kažemo
da je~r derivabilna na ⟨a, b⟩ i definiramo novu vektorsku funkciju~r′ : ⟨a, b⟩ → R3 koja
svakoj točki t ∈ ⟨a, b⟩ pridružuje derivaciju funkcije~r u toj točki~r′ (t). Funkciju~r′ (t)
nazivamo derivacijom vektorske funkcije~r(t).
d~r
Umjesto ~r′ (t) koristit ćemo i oznaku (t), a u fizici se često derivacija po t
dt
˙
označava i točkicom ~r(t).
Primjer 1.8 Odredimo po definiciji derivaciju funkcije~r(t) = (t 2 ,t, 1) u točki t = 3 i

zatim za općeniti t ∈ R.
Rješenje. Računamo:
~r(3 + ∆t) −~r(3) ~r(t + ∆t) −~r(t)

~r′ (3) = lim ~r′ (t) = lim
∆t→0 ∆t ∆t→0 ∆t
(3 + ∆t)2 , 3 + ∆t, 1 − 32 , 3, 1 (t + ∆t)2 ,t + ∆t, 1 − t 2 ,t+, 1

= lim = lim
∆t→0 ∆t ∆t→0 ∆t
2 2 2

(3 + ∆t) − 9 ∆t 0 (t + ∆t) − t (t + ∆t) − t 1 − 1
= lim , , = lim , ,
∆t→0 ∆t ∆t ∆t ∆t→0 ∆t ∆t ∆t
2
2 2 2

6∆t + (∆t) t + 2t ∆t + (∆t) − t ∆t 0
= lim , 1, 0 = lim , ,
∆t→0 ∆t ∆t→0 ∆t ∆t ∆t
= lim (6 + ∆t, 1, 0) = lim (2t + ∆t, 1, 0)
∆t→0 ∆t→0
= (6, 1, 0) . = (2t, 1, 0) .
Uočite da bismo istu stvar dobili da smo jednostavno derivirali svaku komponentu
posebno kao realnu funkciju realne varijable. To nije slučajno i u teoremu koji slijedi
pokazujemo da ta činjenica vrijedi općenito.
Teorem 1.2.1 — Derivacija vektorske funkcije. Neka je~r(t) = x(t)~i + y(t)~j + z(t)~k
vektorska funkcija~r : ⟨a, b⟩ → R3 čije su komponentne funkcije x(t), y(t), z(t) diferenci-
jabilne funkcije jedne realne varijable. Tada je i vektorska funkcija~r(t) diferencijabilna
i vrijedi formula
~r′ (t) = x′ (t)~i + y′ (t)~j + z′ (t)~k = (x′ (t), y′ (t), z′ (t)).

Dokaz. Računamo po definiciji
~r(t + ∆t) −~r(t)

~r′ (t) = lim
∆t→0
∆t
x(t + ∆t)~i + y(t + ∆t)~j + z(t + ∆t)~k − x(t)~i + y(t)~j + z(t)~k
= lim
∆t→0 ∆t
(x(t + ∆t) − x(t)) i + (y(t + ∆t) − y(t))~j + (z(t + ∆t) − z(t))~k
~
= lim
∆t→0
∆t
x(t + ∆t) − x(t)~ y(t + ∆t) − y(t)~ z(t + ∆t) − z(t)~
= lim i+ j+ k = (Def. 1.2.1)
∆t→0 ∆t ∆t ∆t

x(t + ∆t) − x(t) ~ y(t + ∆t) − y(t) ~ z(t + ∆t) − z(t) ~
= lim i + lim j + lim k
∆t→0 ∆t ∆t→0 ∆t ∆t→0 ∆t
= x′ (t)~i + y′ (t)~j + z′ (t)~k.
1.2.2 Geometrijska i fizikalna interpretacija derivacije vektorske funkcije

Razmislimo o fizikalnoj interpretaciji jednadžbe (1.4). Rekli smo da ~r(t) možemo
shvatiti kao radijvektor pozicije materijalne točke u trenutku t. Derivacija funkcije~r u
~r(t0 + ∆t) −~r(t0 )
točki t0 je~r′ (t0 ) = lim . U brojniku je ∆~r =~r(t0 + ∆t) −~r(t0 ), odnosno
∆t→0 ∆t
razlika radijvektora pozicija u trenutcima t0 + ∆t i t0 , što predstavlja pomak materijalne
točke od trenutka t0 do trenutka t0 + ∆t. Taj pomak se potom dijeli s proteklim vremenom
∆t da bismo dobili prosječnu usmjerenu brzinu materijalne točke kroz period [t0 ,t0 + ∆t].
Puštanjem limesa ∆t → 0 dobivamo da je~r′ (t0 ) trenutna usmjerena brzina materijalne
točke u trenutku t0 , čije je gibanje opisano funkcijom~r(t).
Za brzinu ponekad koristimo oznaku ~v(t0 ) =~r′ (t0 ). Duljinu vektora brzine ~v(t0 )
zovemo iznosom brzine ‖~v(t0 )‖ = ‖~r′ (t0 )‖.
Slika 1.4: Vektorska funkcija~r(t) : R → R3 opisuje gibanje materijalne točke u prostoru.

Derivacija~r′ (t) predstavlja trenutnu usmjerenu brzinu materijalne točke u trenutku t i ta
brzina je u svakom trenutku tangencijalna na trajektoriju materijalne točke.
Geometrijski gledano, pomak ∆~r daje smjer pravca T0 T1 pri čemu točke T0 i T1 od-
∆~r
govaraju krajnjim točkama radijvektora~r(t0 ) i~r(t0 + ∆t) kao na Slici 1.4. Vektor je
∆t
kolinearan s vektorom ∆~r pa i taj kvocijent možemo uzeti za smjer pravca T0 T1 . Pravac
T0 T1 bismo mogli zvati sekantom krivulje opisane funkcijom~r(t). Konačno, uočimo da
prelaskom na limes kada ∆t → 0, vrijedi T1 → T0 pa sekanta T0 T1 prelazi u tangentu na
prostornu krivulju u točki T0 i koeficijent smjera te tangente je stoga kolinearan s vektorom
∆~r
lim∆t→0 =~r′ (t0 ).
∆t
Dakle, argumentirali smo da je ~r′ (t0 ) istovremeno usmjerena brzina u trenutku t0
čestice čije je gibanje opisano funkcijom~r(t) (pa se u trenutku t0 čestica nalazi na poziciji
~r(t0 ) = T0 ). Istovremeno smo vidjeli i da je~r′ (t0 ) smjer tangente na prostornu krivulju
opisanu funkcijom~r(t) u točki~r(t0 ) = T0 . Sakupimo li ta saznanja zajedno, opravdali smo
poznatu činjenicu iz mehanike da je usmjerena brzina materijalne točke u svakom trenutku
tangencijalna na krivulju po kojoj se giba ta materijalna točka.
Primjer 1.9 Odredimo jednadžbu tangente na prostornu krivulju ~r(t) = (t 2 ,t, 1) kroz
točku T (4, 2, 1).
Rješenje. Prvo uočimo da točka T (4, 2, 1) zbilja leži na krivulji ~r(t), budući da za
t0 = 2 vrijedi ~r(2) = (4, 2, 1). Vektor smjera tangente kroz točku T (4, 2, 1) po gornjoj
diskusiji mora biti ~r′ (2). U Primjeru 1.8 smo izračunali da je ~r′ (t) = (2t, 1, 0) iz čega
dobivamo~r′ (2) = (4, 1, 0). Tražena tangenta je stoga pravac kroz T (4, 2, 1) s vektorom
x−4 y−2 z−1
smjera~r′ (2) = (4, 1, 0). Jednadžba tog pravca je = = .
4 1 0
Zapamtimo!
Ako je prostorna krivulja C opisana vektorskom funkcijom~r(t) (C = Im(~r)), onda
je vektor smjera tangente na tu krivulju točkom T0 =~r(t0 ) kolinearan s derivacijom
~r′ (t0 ) u točki t0 .
Općenito, ako je prostorna krivulja C zadana parametarski

x = x(t),

C . . . y = y(t), za t ∈ ⟨a, b⟩, (1.5)

z = z(t),

i želimo pronaći tangentu na tu krivulju kroz točku T0 (x0 , y0 , z0 ) ∈ C , dovoljno nam

je pronaći vektor smjera te tangente u T0 . Već smo objasnili da će taj vektor smjera
biti kolinearan s derivacijom vektorske funkcije~r(t) = (x(t), y(t), z(t)) u trenutku t0 koji
odgovara poziciji točke T0 =~r(t0 ). Stoga je prvi korak pronaći t0 koji odgovara poziciji
točke T0 , odnosno t0 koji zadovoljava~r(t0 ) = (x(t0 ), y(t0 ), z(t0 )) = (x0 , y0 , z0 ). Nakon toga
se vektor smjera tangente dobije kao ~r′ (t0 ) = (x′ (t0 ), y′ (t0 ), z′ (t0 )), uz pretpostavku da
~r′ (t0 ) nije nulvektor ~0.
Zapamtimo!
Jednadžba tangente na prostornu krivulju C zadanu parametarski s (1.5), kroz
točku T0 (x0 , y0 , z0 ) na krivulji je
x − x0 y − y0 z − z0
= ′ = ′ , (1.6)
x′ (t0 ) y (t0 ) z (t0 )
pri čemu je t0 izabran tako da vrijedi (x(t0 ), y(t0 ), z(t0 )) = (x0 , y0 , z0 ).
Napomena 1.5 U slučaju ravninske krivulje koja je zadana parametrizacijom

x − x0 y − y0
~r(t) = (x(t), y(t)) gornja jednadžba tangente se reducira u oblik ′
= ′ od-
x (t0 ) y (t0 )
y′ (t0 )
nosno y − y0 = (x − x0 ). Sjetimo li se sada derivacije parametarski zadane funkcije
x′ (t0 )
y′ (t0 ) ẏ(t0 )
y′ (x0 ) = ′ = (u Matematičkoj analizi 1 smo derivaciju po t označavali točki-
x (t0 ) ẋ(t0 )
com), dobivamo poznatu jednadžbu tangente za ravninsku krivulju
y − y0 = y′ (x0 ) (x − x0 ).
Dodatak Slučaj~r′ (t0 ) =~0 odgovara (trenutnom) zaustavljanju materijalne točke. Tangenta na krivulju
po kojoj se giba naša materijalna točka, još uvijek može postojati iako njen smjer nećemo
moći dobiti iz vektora~r′ (t0 ) budući da vektor smjera pravca ne smije biti nulvektor.
Vježba 1.3 Promotrite što se dogad̄a u slučaju krivulje~r(t) = (t 3 ,t 3 ,t 3 ) za t = 0. Koja
je to krivulja? Ima li ta krivulja tangentu u točki (0, 0, 0)? Kako biste je pronašli?
Vježba 1.4 Što u slučaju krivulje~r(t) = (t 3 ,t 5 ,t 7 ). Ima li ova krivulja tangentu u točki
(0, 0, 0)? Kako biste je pronašli?
Primjer 1.10 Gibanje neke čestice opisano je jednadžbom~r(t) = (5 cost, 5 sint,t). Ski-
cirajte njenu putanju za t ∈ [0, 4π]. Odredite usmjerenu brzinu te čestice u trenutku kada
prolazi točkom A(−5, 0, π). Koji je iznos brzine čestice u toj točki?
Rješenje. Putanja ove čestice za t ∈ R je zavojnica sa Slike 1.3c. Za t ∈ [0, 4π] ćemo
dobiti prva dva puna navoja te zavojnice iznad xOy ravnine.
Tražimo t0 za koji vrijedi~r(t0 ) = A(−5, 0, π). To se svodi na rješavanje sustava

5 cost0 = −5,

5 sint0 = 0,

t = π,
0
čije je rješenje t0 = π. Brzina čestice u tom trenutku je
~r′ (π) = (−5 sint, 5 cost, 1)t=π = (0, −5, 1).

√
Iznos brzine u toj točki je ‖~r′ (π)‖ = ‖(0, −5, 1)‖ =
p
02 + (−5)2 + 12 = 26.
Uočite da derivacijom vektorske funkcije ~r : ⟨a, b⟩ → R3 dobivamo ponovno vek-

torsku funkciju ~r′ : ⟨a, b⟩ → R3 koju interpretiramo kao brzinu čestice i označavamo
~v(t) =~r′ (t). Funkciju ~r′ možemo ponovno derivirati čime dobivamo drugu derivaciju
vektorske funkcije~r. Druga derivacija~r′′ : ⟨a, b⟩ → R3 je opet vektorska funkcija koja
ima fizikalnu interpretaciju (trenutne, usmjerene) akceleracije~a(t) =~v′ (t) =~r′′ (t) pro-
d2~r
matrane čestice u trenutku t. Umjesto~r′′ (t) još pišemo i 2 (t), a u fizici se često druga
dt
~¨
derivacija po t označava s dvije točkice r(t).
Primjer 1.11 Koja je akceleracija čestice iz prethodnog primjera u trenutku prolaska
kroz točku A?
Rješenje. Akceleracija u toj točki je vektor~r′′ (π). Već smo izračunali da je~r′ (t) =
(−5 sint, 5 cost, 1), pa još jednim deriviranjem dobivamo ~r′′ (t) = (−5 cost, −5 sint, 0).
Akceleracija u trenutku prolaska kroz A =~r(π) je stoga~r′′ (π) = (5, 0, 0).
Primjer 1.12 Radijvektor točke u gibanju u trenutku t zadan je jednadžbom ~ r(t) =

~i − 4t 2~j + 3t 2~k. Odredite trajektoriju gibanja (krivulju po kojoj se giba), vektor brzine i
vektor akceleracije.
Rješenje. Trajektorija ovog gibanja je krivulja

x = 1,

y = −4t 2 ,

z = 3t 2 .

Uočimo da je x koordinata uvijek 1 što znači da se čitavo gibanje odvija u ravnini x = 1.

Eliminacijom parametra t iz posljednje dvije jednadžbe dobivamo jednakost y = − 43 z što
y z
znači da se gibanje odvija na pravcu = u ravnini x = 1. Kanonska jednadžba tog
−4 3
x−1 y z
pravca je stoga = = .
0 −4 3
Vektor brzine u točki ~r(t) će biti vektor ~v(t) =~r′ (t) = 0~i − 8t~j + 6t~k = −8t~j + 6t~k.
Uočimo da su svi vektori brzine kolinearni (ali ne i identični!) što i očekujemo za gibanje
po pravcu. Možemo izračunati i akceleraciju ovog gibanja,~a(t) =~r′′ (t) = −8~j + 6~k. Kako
je vektor akceleracije konstantan vektor (ne ovisi o t), zaključujemo kako se ovdje radi o
jednoliko ubrzanom gibanju po pravcu.
Dodatak Uočite da su u gornjem primjeru vektori akceleracije~a(t) i brzine~v(t) u svakom trenutku

kolinearni. Moguće je pokazati da svako gibanje za koje to vrijedi, mora biti gibanje po
pravcu.

x = t,

Vježba 1.5 Odredite jednadžbu tangente na prostornu krivulju C . . . y = t 20 + 1,

z = t 2 + (t 20 + 1)2 + 1,

u točki T (−1, 2, 6).
x+1 y−2 z−6
Rješenje. = = .
1 −20 −82
(
z = x2 + y2 ,
Primjer 1.13 Pronad̄ite jednadžbu tangente na krivulju C . . . u T (1, 1, 2).
x = y,
Rješenje. U ovom primjeru krivulja nije zadana parametarski, već kao presjek dviju
jednadžbi (odnosno dvije plohe). No nije teško pronaći neku parametrizaciju ove krivulje.
Stavimo li x = t, iz druge jednadžbe slijedi y = t, a iz prve z = 2t 2 . Dakle, ova krivulja se
može dobiti kao slika funkcije~r(t) = (t,t, 2t 2 ).
Nastavak je uobičajen, rješavanjem sustava~r(t0 ) = (t0 ,t0 , 2t02 ) = (1, 1, 2) pronad̄emo
t0 = 1 za koji se postiže dana točka T (1, 1, 2). Zatim računamo ~r′ (t0 ) = (1, 1, 4) što
nam daje vektor smjera tangente kroz točku T i konačno zapišemo jednadžbu tangente u
x−1 y−1 z−2
kanonskom obliku = = .
1 1 4

2
x = t ,

Primjer 1.14 Na krivulji C . . . y = 3t, za t ∈ R, pronad̄ite točku u kojoj je

z = 3t 3 + 2t,

x−1 y−1 z−1
tangenta paralelna s pravcem p . . . = = .
2 −3 −11
Rješenje. Stavimo~r(t) = (t 2 , 3t, 3t 3 +2t) pa je~r′ (t) = (2t, 3, 9t 2 +2). Tražimo t0 takav
da je tangenta kroz~r(t0 ) paralelna s pravcem p. Kako je smjer tangente kroz~r(t0 ) dan s
~r′ (t0 ) = (2t0 , 3, 9t02 + 2), a vektor smjera pravca p je~s = (2, −3, −11), tražimo t0 takav da
su vektori (2t0 , 3, 9t02 + 2) i (2, −3, 11) kolinearni, odnosno da vrijedi
(2t0 , 3, 9t02 + 2) = λ (2, −3, −11) za neki λ ̸= 0.

Iz gornje jednakosti slijedi da mora vrijediti 2t0 = 2λ , 3 = −3λ , 9t02 + 2 = −11λ , iz čega
dobijemo λ = −1 i t0 = −1 koji zadovoljavaju sve tri jednadžbe. Zaključujemo da je uvjet
zadatka ispunjen u točki~r(−1) = (1, −3, −5).
Dodatak Drugi Newtonov zakon ~F = m~a tvrdi da je sila ~F koja djeluje na česticu mase m koja se
giba po putanji opisanoj funkcijom~r(t) proporcionalna akceleraciji te čestice~a(t) =~r′′ (t).
Vježba 1.6 Pokažite da na tijelo mase m koje se giba jednoliko po kružnici radijusa a
djeluje sila konstantnog iznosa usmjerena uvijek prema centru kružnice. Pretpostavite da
je gibanje opisano jednadžbom~r(t) = (a cost, a sint, 0).
Dodatak U nekom adrenalinskom parku staza po kojoj vozi vlak smrti i samo gibanje vlakića je
opisano vektorskom funkcijom
! ! !
sin( 4π sin( 4π

2π 30 t) 2π 30 t) 4π 4π
~r(t) = 20 cos t+ , 20 sin t+ , 25 − 20 cos t + sin( 30 t) .
30 2 30 2 30
Odredite ukupnu silu ~F(t) = m~g + (−m~r′′ (t)) (težina + inercijalna sila) koju osjeća putnik
mase 70 kg na ovoj vožnji u svakom trenutku t. Koji je maksimalni iznos sile ‖~Fmax ‖, a
koji minimalni iznos sile ‖~Fmin ‖ koju osjeća putnik?
Ukoliko je primjerice ‖~Fmax ‖ 4 puta veći od težine putnika ‖m~g‖ = mg onda kažemo da
se na vlakiću postižu sile do 4 g. Jedna g sila odgovara gravitacijskoj akceleraciji koju
svakodnevno osjećamo kao svoju težinu, a 0 g odgovara bestežinskom stanju.
Slika 1.5: Putanja vlaka smrti i pripadni vektori brzine (v), akceleracije (a), gravitacijske
akceleracije (g) i ukupne akceleracije (auk ) koju osjeća putnik.
Koliko se g sila najviše, a koliko najmanje postiže u gornjem vlakiću?

Napomena: duljine su izražene u metrima, vrijeme t u sekundama, g = 9.81 ms−2 , a vektor
~g = (0, 0, −g) je usmjeren vertikalno prema dolje. Slika 1.5.
1.3 Funkcije više varijabli

1.3.1 Funkcije više varijabli
Upoznajmo se sada s funkcijama kojima je domena podskup višedimenzionalnog
euklidskog prostora Rn a kodomena R. Takve funkcije ćemo zvati (realnim) funkcijama
više (realnih) varijabli.
Realna funkcija n varijabli je preslikavanje f : Rn → R, f (x1 , x2 , . . . , xn ) = y koje
svakoj točki prostora Rn , dakle svakoj ured̄enoj n-torci brojeva, pridružuje neki realni broj
(x1 , x2 , . . . , xn ) ∈ Rn ↦−→ y ∈ R.
Ako uzmemo n = 2 onda f : R2 → R, f (x, y) = z svakoj točki ravnine (x, y) pridružuje

vrijednost f (x, y). Primjerice, ako je geografsku kartu Hrvatske shvatimo kao podskup
ravnine H ⊆ R2 , onda temperaturu izmjerenu jutros u 7 sati možemo prikazati kao funkciju
f : H ⊆ R2 → R koja svakoj točki (x, y) karte H pridružuje temperaturu f (x, y) na toj
lokaciji.
Postavlja se pitanje kako takvu funkciju prikazati grafički. Na Slici 1.6 su dana četiri
uobičajena prikaza jedne takve funkcije.Iako su u meteorologiji najčešće korišteni prikazi
1.6a, 1.6b i 1.6c, u ovom kolegiju ćemo realnu funkciju dvije varijable najčešće prikazivati
koristeći njen graf u R3 kao na Slici 1.6d.
(a) Eksplicitno ispišemo vrijednosti

funkcije f (x, y) u nekoliko odabranih
točkaka domene. (b) Svaku točku domene (x, y) obojimo u boju ovisno o
vrijednosti f (x, y). Obično veće funkcijske vrijednosti
prikazujemo toplijim ili intezivnijim bojama.
(d) Funkciju dvije varijable najčešće

ćemo prikazivati njenim grafom. Graf
(c) Iscrtamo konture koje povezuju točke ravnine na funkcije f (x, y) je ploha u R3 zadana
kojima funkcija f poprima iste vrijednosti. Općenito ih jednadžbom z = f (x, y).
nazivamo izolinijama. U ovom slučaju su to izoterme,
budući da povezuju mjesta s istom temperaturom.
Slika 1.6: Različiti prikazi iste realne funkcije dvije varijable f : H ⊆ R2 → R. Za koji
biste prikaz rekli da je najinformativniji?
Geometrijski prikaz funkcija dvije varijable

Kako smo gore rekli, funkcije dviju varijabli prikazivat ćemo najčešće preko njihovog
grafa u R3 . Prisjetimo se da smo realnu funkciju jedne realne varijable f : R → R
prikazivali kao krivulju u ravnini zadanu jednadžbom y = f (x). Tu krivulju smo nazivali
grafom funkcije f i označavali s Γ f = {(x, y) ∈ R2 : y = f (x)} (Slika 1.7a).
Analogno se definira graf funkcije dvije varijable.
Definicija 1.3.1 Graf realne funkcije dvije varijable f : R2 → R je skup točka pros-
tora (x, y, z) za koje vrijedi z = f (x, y). Pišemo:
Γ f = {(x, y, z) ∈ R3 : z = f (x, y)}.

Kako vidimo na Slici 1.7b, graf funkcije dvije varijable je ploha u R3 .
(a) Graf funkcije jedne varijable f : R → R je (b) Graf funkcije dviju varijabli f : R2 → R je ploha
krivulja Γ f = {(x, y) ∈ R2 : y = f (x)} ⊆ R2 . Γ f = {(x, y, z) ∈ R3 : z = f (x, y)} ⊆ R2 .
Slika 1.7
Komentirajmo nakratko i slučaj n = 3. Funkcija tri varijable f : R3 → R, svakoj točki

prostora (x, y, z) pridružuje realan broj f (x, y, z). Primjerice, ako svoje tijelo shvatite kao
podskup trodimenzionalnog euklidskog prostora T ⊆ R3 , onda svaki djelić vašeg tijela
na poziciji (x, y, z) ima neku temperaturu f (x, y, z). Grafički prikazi takve funkcije triju
varijabli su, dakako, još složeniji nego za funkcije dvije varijable. Primjerice, graf funkcije
tri varijable bi se zadao kao skup točaka (x, y, z, u) ⊆ R4 koje zadovoljavaju u = f (x, y, z).
Nažalost, rijetki se mogu pohvaliti mogućnošću vizualizacije objekata u četiri prostorne
dimenzije.
Razmislite kako bi izgledali analogoni prikaza iz Slike 1.6 za funkciju tri varijable.
?
1.3.2 Područje definicije (domena) funkcija više varijabli

Znamo da se općenito funkcija zadaje svojom domenom, kodomenom i pravilom
pridruživanja. Često ćemo, ipak, funkcije više varijabli zadavati samo pravilom pridru-
živanja, odnosno formulom f (x1 , x2 , . . . , xn ). Prirodnu domenu (područje definicije) u
tom slučaju sami odred̄ujemo kao najveći podskup od Rn za koji formula ima smisla.
Pogledajmo kako to izgleda na nekoliko primjera.
Primjer 1.15 Odredite i skicirajte prirodnu domenu sljedećih funkcija:

sp
y − x2 ln(x + y − 1)
(a) f (x, y) = , (b) f (x, y, z) = p .
x + y2 4 − x2 − y2 − z2
Rješenje. (a) Postavimo sve potrebnep uvjete da bismo mogli izvršiti sve operacije
y − x2
potrebne za izračun funkcije f (x, y): > 0, y − x2 > 0 i x + y2 ̸= 0. Budući da je
x + y2
korijen uvijek nenegativan, iz prvog uvjeta zaključujemo da mora vrijediti i x + y2 > 0. To
znači da su uvjeti ekvivalentni s dva zahtjeva x > −y2 i y > x2 . Domena D f = {(x, y) ∈
R2 : x > −y2 i y > x2 } je presjek područja izvan parabole x = −y2 i unutar parabole y = x2 ,
i prikazana je na Slici 1.8a.
(b) Postavljamo uvjete: x + y − 1 > 0 i 4 − x2 − y2 − z2 > 0. Stoga je domena
D f = {(x, y, z) ∈ R3 : x + y > 1 i x2 + y2 + z2 < 4}. Uvjet x + y > 1 predstavlja otvo-
2 2 2
p poluprostor odred̄en ravninom x + y = 1. Uvjet x + y + z < 4 je ekvivalentan uvjetu
reni
x2 + y2 + z2 < 2 i predstavlja sve točke čija je udaljenost od ishodišta O(0, 0, 0) manja
od 2. To je otvorena centrirana kugla radijusa 2. Domena D f , koja je presjek ova dva
skupa, je otvoreni kuglin odsječak prikazan na Slici 1.8b.
(a) (b)
Slika 1.8
Prisjetimo se!
Ravnina se u prostoru može zadati vektorom normale~n = (A, B,C) i jednom točkom
koja leži u toj ravnini T0 (x0 , y0 , z0 ). Jednadžba ravnine je u tom slučaju
A(x − x0 ) + B(y − y0 ) +C(z − z0 ) = 0.

Vježba 1.7 Odredite i skicirajte prirodnu domenu sljedećih funkcija:
√ √ ln(−x)
(a) f (x, y) = x + y, (b) f (x, y) = √ ,
−y
√
(c) f (x, y) = y − x − 1, (d) f (x, y) = ln(x − y),
r
y 1 1
(e) f (x, y) = x arc sin , (f) f (x, y) = − .
2 3 4 − x2 − y2
Rješenje. (a) x > 0 i y > 0 (I. kvadrant), (b) x < 0 i y < 0 (III. kvadrant bez osi),
(c) y > x + 1 (zatvorena poluravnina iznad pravca y = x + 1), (d) y < x (otvorena polu-
ravnina ispod pravca y = x), (e) |y| 6 2 (odnosno −2 6 y 6 2, otvorena pruga širine 4
simetrična oko y osi), (f) x2 + y2 6 1 ili x2 + y2 > 4 (unija zatvorene centrirane jedinične
kružnice i otvorenog područja izvan centrirane kružnice radijusa 2).
Vježba 1.8 Odredite područje definicije funkcija triju varijabli:
(a) f (x, y, z) = arc sin x + arc sin y + arc sin z,
(b) f (x, y, z) = ln(xyz),

p
(c) f (x, y, z) = 1 − x2 − y2 − z2 .
Rješenje. (a) zatvorena centrirana kocka duljine brida 2 [−1, 1] × [−1, 1] × [−1, 1],
(b) unija 4 nasuprotna otvorena oktanta x > 0, y > 0, z > 0 ili x < 0, y < 0, z > 0 ili
x < 0, y > 0, z < 0 ili x > 0, y < 0, z < 0, (c) centrirana jedinična kugla x2 + y2 + z2 6 1.
1.3.3 Polinomi u više varijabli

Najjednostavnije funkcije realne varijable koje poznajemo nedvojbeno su polinomi u
varijabli x. Prisjetimo se, funkciju oblika
f (x) = an xn + an−1 xn−1 + · · · + a2 x2 + a1 x + a0 , pri čemu je an ̸= 0
i a0 , a1 , . . . , an su neke realne konstante, smo zvali polinomom n-tog stupnja (u varijabli x).
Sada ćemo vidjeti da postoje i polinomi koji su funkcije više varijabli. Kao i gore, to
su najjednostavnije funkcije čija definicija uključuje samo operacije zbrajanja, oduzimanja
i množenja.
Definicija 1.3.2 Polinom u varijablama x i y je funkcija dvije varijable f (x, y) : R2 →

R koja je zadana kao konačna suma monoma oblika ai j xi y j
f (x, y) = ∑ ai j xi y j
i, j
pri čemu su i, j ∈ N0 , a ai j neke realne konstante.

Stupanj monoma ai j xi y j definiramo da je i + j, a stupanj polinoma f (x, y) defini-
ramo kao maksimalni stupanj monoma koji se javljaju kao sumandi tog polinoma.

Napomena 1.6 Monome koji imaju uz sebe koeficijent 0 ne pišemo i ne uzimamo u
obzir pri računanju stupnja nekog polinoma!
Primjer 1.16 Polinom f (x, y) = 7xy2 + y2 − 5 se sastoji od monoma 7xy2 koji je stupnja
1 + 2 = 3, monoma y2 koji je stupnja 2 i monoma −5 koji je stupnja 0. Stupanj ovog
polinoma je stoga 3.
Primjer 1.17 Polinom f (x, y) = 4xy se sastoji od samo jednog monoma koji je stupnja
1 + 1 = 2, pa je to polinom stupnja 2, ili još kažemo kvadratni polinom u dvije varijable.

Možemo definirati i polinome u tri varijable.
Definicija 1.3.3 Polinom u varijablama x, y i z je funkcija tri varijable f (x, y, z) : R3 →

R koja je zadana kao konačna suma monoma oblika ai jk xi y j zk
f (x, y, z) = ∑ ai jk xiy j zk
i, j,k
pri čemu su i, j, k ∈ N0 , a ai j neke realne konstante.

Stupanj monoma ai jk xi y j zk definiramo da je i + j + k, a stupanj polinoma f (x, y, z)
definiramo kao maksimalni stupanj monoma koji se javljaju kao sumandi tog polinoma.

Primjer 1.18 Polinom f (x, y, z) = x2 yz − 5z3 − xyz + xy + 4yz + 4y − 3 je polinom stupnja

4 (u tri varijable) jer se sastoji od monoma x2 yz, −5z3 , −xyz, xy, 4yz, 4y, −3 koji redom
imaju stupnjeve 2 + 1 + 1 = 4, 3, 1 + 1 + 1 = 3, 1 + 1 = 2, 1 + 1 = 2, 1 i 0.
Napomena 1.7 Analogno se definiraju i polinomi u više od tri varijable, no s takvim

funkcijama ćemo se ipak rjed̄e susretati u ovom kolegiju.
1.4 Nivo-skupovi funkcija više varijabli

1.4.1 Nivo-krivulje
Neka je f : D f ⊆ R2 → R realna funkcija dvije varijable. Rekli smo da je njen graf
Γ f = {(x, y, z) ∈ R3 : (x, y) ∈ D f , z = f (x, y)} ploha u R3 (Slika 1.9a). Takod̄er smo
vidjeli da se ista funkcija može grafički prikazati i tako da u njenoj domeni D f , koja
je podskup ravnine R2 , iscrtamo krivulje koje povezuju točke na kojima f poprima iste
vrijednosti (Slika 1.9b). Takve krivulje se ponekad nazivaju izolinijama ili konturama,
no u matematici je ustaljen naziv nivo-krivulja.
Definicija 1.4.1 Nivo-krivulja funkcije dvije varijable f : D f ⊆ R2 → R je skup točaka

domene (x, y) ∈ D f koje zadovoljavaju jednadžbu
f (x, y) = C
pri čemu je C ∈ Im( f ) neka konstanta iz slike funkcije f .
Primjer 1.19 Zadana je funkcija f (x, y) = x2 + y2 . Odredite Im( f ) te odredite nivo-

krivulje f (x, y) = 1 i f (x, y) = 4. Konačno, skicirajte i graf funkcije f .
2
1.5
5
0.5 0
-5
5
-5
0 5
-5 -5 0 5
(a) (b)
Slika 1.9: Funkciju f : R2 → R možemo prikazati kao plohu u prostoru ili možemo u
ravnini iscrtati konture na kojima je f konstantna. Te krivulje nazivamo nivo-krivuljama
funkcije f .
Rješenje. Prvo uočimo da je domena ove funkcije čitav skup R2 . Nadalje, x2 + y2

je √nenegativno za svaki par (x, y) ∈ R2 i štoviše, za svaki C ∈ [0, +∞⟩ vidimo da vrijedi
f ( C, 0) = C pa je Im( f ) = [0, +∞⟩.
Nivo-krivulju f (x, y) = 1, odnosno x2 + y2 = 1 prepoznajemo kao jediničnu kružnicu
u ravnini. Nivo-krivulja f (x, y) = 4, odnosno x2 + y2 = 4 je kružnica radijusa 2 s centrom
u ishodištu O. √
Općenito, za C ∈ [0, +∞⟩, nivo-krivulja f (x, y) = C će biti kružnica radijusa C sa
središtem u ishodištu O (Slika 1.10a).
200
150
0
100
50
-5
0 5
0
5
0 -5
-5 0 5 -5
(a) (b) (c)
Slika 1.10: Nivo-krivulje funkcije f (x, y) = x2 + y2 i paraboloid z = x2 + y2 .
Sada ćemo skicirati graf funkcije f odnosno plohu z = f (x, y). Kod skiciranja grafa
neke funkcije f , u našem slučaju plohe z = x2 + y2 , korisno je pogledati kako izgledaju
presjeci zadane plohe s koordinatnim ravninama.
Presjek s ravninom xOy koja ima jednadžbu z = 0 dobit ćemo uvrštavanjem z = 0
u gornju jednadžbu plohe. Dobijemo jednadžbu x2 + y2 = 0 koja ima jedno rješenje
(x, y) = (0, 0). To znači da naša ploha siječe xOy-ravninu samo u točki (0, 0, 0).
Na sličan način dobiva se presjek plohe s ravninom xOz koja ima jednadžbu y = 0,
krivulja s jednadžbom z = x2 , y = 0. To je parabola u ravnini xOz. Slično vidimo i da je
presjek plohe s ravninom yOz parabola s jednadžbom z = y2 , x = 0.

Sad već imamo dovoljno informacija da napravimo skicu plohe z = x2 + y2 u prostoru
(Slika 1.10c). Ta se ploha naziva paraboloidom.
Uočite da je presjek plohe s horizontalnom ravninom z = C upravo nivo-krivulja
f (x, y) = C na visini z = C. To znači da su presjeci naše plohe s horizontalnim ravninama,
kružnice (kao na Slici 1.10b).
Vježba 1.9 Odredite domenu, sliku i nivo-krivulje sljedećih funkcija dvije varijable, te
razmislite kako im izgleda graf:
x2 y2
(a) f (x, y) = −3x − 2y, (b) f (x, y) = + ,
4 9
y 2x
(c) f (x, y) = √ , (d) f (x, y) = .
x x2 + y2
Rješenje. (a) D f = R2 , Im( f ) = R, paralelni pravci oblika y = − 23 x +C, za C ∈ R,

graf je ravnina 3x + 2y + z = 0, (b) D f = R2 , Im( f ) = [0, +∞⟩, elipse (i točka ishodišta)
x2 y2
+ = 1, za C = a2 > 0, graf, (c) D f = {(x, y) : x > 0}, Im( f ) = R, polovice
4a2 9a2
parabola (i polupravac Ox) y2 = a2 x, za C = a2 > 0, graf, (d) D f = R2 ∖ {(0, 0)},
Im( f ) = R, kružnice (x − C1 )2 + y2 = C12 bez točke ishodišta, za C ̸= 0, i pravac x = 0
bez točke ishodišta, graf.
Slika 1.11
Vježba 1.10 Na Slici 1.11 su prikazane nivo-krivulje neke funkcije f : R2 → R i četiri

točke A(xA , yA ),B(xB , yB ), C(xC , yC ) i D(xD , yD ). Što možete reći o odnosu funkcijskih
vrijednosti f (xA , yA ), f (xB , yB ), f (xC , yC ) i f (xD , yD )? Koja je vrijednost najveća, koja
najmanja, a koje su jednake?
Ako funkcija f (x, y) predstavlja elevaciju neke planine na geografskoj duljini x i
geografskoj širini y, spojnica koje dvije točke prolazi najstrmijim dijelom planine?
Spojnica koje dvije točke prolazi najblažim dijelom planine? (Pretpostavite da tamnije
boje odgovaraju većim vrijednostima funkcije.)
Rješenje. B, C i D su na istoj nivo-krivulji pa vrijedi f (xB , yB ) = f (xC , yC ) =

f (xD , yD ). Vrijednost f (xA , yA ) je veća od svih preostalih vrijednosti. Stoga je A točka
maksimuma ove funkcije, vrh planine.
Nagib planine odgovara gustoći nivo krvulja. Najstrmiji je uspon DA, zatim CA, pa
BA. Spojnice BC i BD su gotovo potpuno horizontalne i nisu strme.
Ponovimo!
Krivulja u ravnini C ⊆ R2 se može zadati:
(
x = x(t),
∙ parametarski što odgovara slici vektorske funkcije C = Im(~r),
y = y(t),
∙ kao graf funkcije jedne varijable f : R → R,

C = Γ f = {(x, y) ∈ R2 : y = f (x)},
∙ kao nivo-krivulja funkcije dvije varijable F : R2 → R,

C = {(x, y) ∈ R2 : F(x, y) = C} za neki C ∈ Im(F).
1.4.2 Nivo-plohe
Neka je f : D f ⊆ R3 → R realna funkcija tri varijable. Slično kao za funkciju dvije
varijable za svaki C ∈ Im( f ) možemo definirati nivo-skup funkcije funkcije f kao skup
svih točaka na kojima f poprima vrijednost C. Nivo-skupove funkcije tri varijable zovemo
nivo-plohama.
Definicija 1.4.2 Nivo-ploha funkcije tri varijable f : D f ⊆ R3 → R je skup točaka

domene (x, y, z) ∈ D f koje zadovoljavaju jednadžbu
f (x, y, z) = C
pri čemu je C ∈ Im( f ) neka konstanta iz slike funkcije f .
Dodatak Općenito, za funkciju n-varijabli f : D f ⊆ Rn → R, nivo-skup ima dimenziju n − 1 i zadan

je jednadžbom
f (x1 , x2 , . . . , xn ) = C, za neki C ∈ Im( f ).
Primjer 1.20 Odredite nivo-plohe funkcije f (x, y, z) = x2 + y2 − z i pronad̄ite jednadžbu

nivo-plohe koja prolazi točkom T (1, 1, 2).
Rješenje. Prvo uočimo da je domena ove funkcije D f = R3 . Zatim uočimo da za svaki
C ∈ R možemo pronaći točku, primjerice (0, 0, −C) za koju vrijedi f (0, 0, −C) = C pa je
Im( f ) = R.
Sada za bilo koji C ∈ R promotrimo nivo-plohu f (x, y, z) = C, odnosno x2 + y2 − z = C.
Preuredimo li ovu jednadžbu, dobivamo z = x2 + y2 −C što je paraboloid iz Primjera 1.19
translatiran za −C po z osi. Dakle, nivo-plohe ove funkcije su paraboloidi, a onaj koji
prolazi točkom T (1, 1, 2) ima jednadžbu f (x, y, z) = f (1, 1, 2), odnosno x2 + y2 − z = 0
(vidi Sliku 1.12).
Slika 1.12: Nivo-plohe funkcije f (x, y, z) = x2 + y2 − z su paraboloidi.
Vježba 1.11 Odredite domenu, sliku i nivo-plohe sljedećih funkcija triju varijabli:
(a) f (x, y, z) = x2 + y2 + z2 , (b) f (x, y, z) = x2 − y + z2 ,
(c) f (x, y, z) = x2 + y − z.
Rješenje. (a) D f = R3 , Im( f ) = [0, +∞⟩, sfere sa središtem u ishodištu x2 +y2 +z2 =
C, za C > 0, (b) D f = R3 , Im( f ) = R, paraboloidi položeni duž y-osi y = x2 + z2 −C,
za C ∈ R, (c) D f = R3 , Im( f ) = R, kosi parabolični cilindri z = x2 + y −C, za C ∈ R.
Ponovimo!
Ploha u prostoru S ⊆ R3 se može zadati:
∙ kao graf funkcije dvije varijable f : R2 → R,

S = Γ f = {(x, y, z) ∈ R3 : z = f (x, y)},
∙ kao nivo-ploha funkcije tri varijable F : R3 → R,

S = {(x, y, z) ∈ R3 : F(x, y, z) = C} za neki C ∈ Im(F).
Napomena 1.8 Kada plohu zadajemo kao nivo-plohu funkcije tri varijable, bez sma-
njenja općenitosti možemo pisati F(x, y, z) = 0 budući da konstantu C uvijek možemo
prebaciti na lijevu stranu i uključiti u definiciju funkcije.
Primjerice, jedinična sfera je nivo-ploha F(x, y, z) = 1 funkcije F(x, y, z) = x2 +
y2 + z2 , ali istovremeno možemo pisati da je to nivo-ploha G(x, y, z) = 0 funkcije
G(x, y, z) = x2 + y2 + z2 − 1.
1.5 Plohe drugog reda

U ovoj lekciji upoznat ćemo se s osnovnim tipovima ploha drugog reda. No prvo se
prisjetimo jednadžbe ravnine u prostoru R3 .
Ravnina se u R3 može zadati vektorom normale ~n = (A, B,C) i jednom točkom koja
leži u toj ravnini T0 (x0 , y0 , z0 ). Jednadžba ravnine je u tom slučaju
A(x − x0 ) + B(y − y0 ) +C(z − z0 ) = 0,
odnosno
A x + B y +C z = D, gdje je D = Ax0 + By0 +Cz0 .
Uočite da jednadžbu ravnine možemo shvatiti kao nivo-plohu F(x, y, z) = D funkcije
F(x, y, z) = Ax + By +Cz. Uočite i da je F(x, y, z) linearna funkcija u varijablama x, y i z.
Napomena 1.9 U R2 imamo analognu situaciju. Uvjerite se da je jednadžbom
A(x − x0 ) + B(y − y0 ) = 0, odnosno Ax + By = C,
pri čemu je C = Ax0 + By0 , zadan pravac u ravnini R2 kroz točku (x0 , y0 ) čiji je vektor
smjera okomit na vektor ~n = (A, B).
Za kraj uočite da se taj pravac može shvatiti kao nivo-krivulja linearne funkcije
F(x, y) = Ax + By.
Krivulje drugog reda (kružnice, elipse, parabole, hiperbole) su opisane jednadž-

bama oblika F(x, y) = 0 gdje je F polinom 2. stupnja u varijablama x i y. One su nivo-
krivulje polinoma 2. stupnja u varijablama x i y. Na primjer:
∙ nivo-krivulja F(x, y) = 0 funkcije F(x, y) = x2 + y2 − 1 je kružnica,
∙ nivo-krivulja F(x, y) = 0 funkcije F(x, y) = xy − 3 je hiperbola,
∙ nivo-krivulja F(x, y) = 0 funkcije F(x, y) = y2 + 2y − x − 3 je parabola,
∙ nivo-krivulja F(x, y) = 0 funkcije F(x, y) = x2 + 2x + 4y2 − 3 je elipsa.
Vježba 1.12 Skicirajte sve gornje krivulje drugog reda i uvjerite se da su zbilja navede-
nog tipa.
Definicija 1.5.1 Plohe u prostoru čija je jednadžba F(x, y, z) = 0 gdje je F polinom

2. stupnja u varijablama x, y, z nazivamo plohama drugog reda. To su, dakle, plohe
koje se mogu dobiti kao nivo-plohe polinoma drugog stupnja u varijablama x, y i z.
Primjer 1.21 Odredimo plohu zadanu jednadžbom x2 + y2 + z2 = 1.

3
Rješenje. Sve točkep (x, y, z) ∈ R koje zadovoljavaju
p gornju jednadžbu su iste one
točke za koje vrijedi x + y + z = 1. Budući da x + y2 + z2 predstavlja udaljenost
2 2 2 2
točke (x, y, z) od ishodišta O(0, 0, 0), onda su gornjom jednadžbom predstavljene sve točke
udaljene za 1 od ishodišta. Ploha drugog reda s jednadžbom x2 + y2 + z2 = 1 je stoga
jedinična sfera sa središtem O.
Napomena 1.10 U Primjeru 1.19 smo vidjeli da je jednadžbom z = x2 + y2 zadan

paraboloid, koji je takod̄er ploha drugog reda.
Podsjetimo još jednom, plohu u prostoru R3 zadajemo kao:

∙ graf funkcije dvije varijable f : R2 → R eksplicitnom jednadžbom z = f (x, y),
∙ nivo-plohu funkcije tri varijable F : R3 → R implicitnom jednadžbom F(x, y, z) = 0.
Vježba 1.13 Koje od sljedećih ploha su plohe drugog reda:
√
(a) z = x2 + y2 , (b) x = z3 + z2 y + y2 , (c) y = x 2 + z2 ,
√ √
(d) y2 + z − x = 0, (e) y + z − x = 0.
Rješenje. (a), (c) i (e).
Napomena 1.11 Uočite da će presjeci ploha drugog reda s koordinatnim ravninama
redovito biti krivulje drugog ili, rjed̄e, prvog reda.
Na primjer sfera x2 + y2 + z2 = 1 i xOy ravnina s jednadžbom z = 0 se sijeku u
krivulji čiju jednadžbu dobijemo uvrštavajući z = 0 u jednadžbu plohe. Ostaje nam
x2 + y2 = 1 što je, jasno, opet polinom drugog stupnja, ali sada samo u dvije varijable
pa unutar xOy ravnine predstavlja krivulju drugog stupnja (kružnicu).
1.5.1 Transformacije plohe

Translacija
Pretpostavimo da je ploha u prostoru zadana implicitnom jednadžbom F(x, y, z) = 0.
Želimo li translatirati čitavu plohu u smjeru vektora~t = (x0 , y0 , z0 ), onda će translatirana
ploha imati jednadžbu F(x − x0 , y − y0 , z − z0 ) = 0.
Primjer 1.22 Odredite jednadžbu sfere radijusa 1 sa središtem u točki T (2, −1, −1).
Rješenje. Jedinična sfera sa središtem u ishodištu O(0, 0, 0) ima jednadžbu x2 + y2 +
z2 = 1. Ako tu sferu translatiramo u smjeru vektora~t = (2, −1, −1) dobit ćemo jediničnu
sferu sa središtem u T (2, −1, −1). Njenu jednadžbu dobijemo iz prve jednadžbe zamjenom
x ↦→ x − 2, y ↦→ y + 1, z ↦→ z + 1. Tražena jednadžba je stoga (x − 2)2 + (y + 1)2 + (z + 1)2 =
1.
Možda je na prvu zbunjujuće da ako želimo translatirati plohu za +2 po osi x, za -1 po osi y

? i za -1 po osi z, moramo napraviti supstituciju x ↦→ x − 2, y ↦→ y + 1, z ↦→ z + 1. No ono što
ova transformacija zapravo radi, jest da pomiče ishodište i čitav koordinatni sustav za -2 po
x, za +1 po y i za +1 po z pa stoga ishodište translatira O(0, 0, 0) ↦→ O′ (−2, 1, 1). Rezultat
je, naravno, taj da nam se (u novom sustavu) čini da se naša ploha pomaknula u smjeru
suprotnog vektora (2, −1, −1) (vidi Sliku 1.13).
Primjer 1.23 Skicirajte plohu zadanu jednadžbom (x − 3)2 + (y + 4)2 + (z + 1)2 = 4.

Rješenje. Jednadžba ove plohe dobivena je iz jednadžbe x2 + y2 + z2 = 4, što je cen-
tralna sfera radijusa 2, transformacijom x ↦→ x − 3, y ↦→ y + 4, z ↦→ z − 1. Stoga je ploha
zadana gornjom jednadžbom, sfera radijusa 2 translatirana za vektor (3, −4, 1), gdje joj je
novo središte.
(a) Sfera x2 + y2 + z2 = 1 (b) Sfera (x − 2)2 + (y + 1)2 + (z + 1)2 = 1
Slika 1.13: Translaciju plohe u smjeru vektora ~t = (x0 , y0 , z0 ) postižemo translacijom

čitavog koordinatnog sustava u smjeru vektora −~t = (−x0 , −y0 , −z0 ).
Vježba 1.14 Skicirajte plohu zadanu jednadžbom (x − 1)2 + (y − 1)2 + (z − 1)2 = 1.

Rješenje. To je sfera radijusa 1 sa središtem T (1, 1, 1).
Vježba 1.15 Odredite jednadžbu sfere radijusa 2 sa središtem u točki (2, −4, 3).
Rješenje. (x − 2)2 + (y + 4)2 + (z − 3)2 = 4.
Vježba 1.16 Ako je ploha zadana eksplicitno jednadžbom z = f (x, y), pokažite da
će onda ploha koja je translatirana u smjeru vektora ~t = (x0 , y0 , z0 ) imati eksplicitnu
jednadžbu z = f (x − x0 , y − y0 ) + z0 .
p
Primjer 1.24 Odredite jednadžbu plohe z = x2 + y2 translatirane za 2 jedinice u smjeru
pozitivne z-osi i 3 jedinice u smjeru negativne x-osi.
~
p u smjeru vektora t = (−3, 0, 2) i dobivamo
p Primjenjujemo translaciju
Rješenje.
2 2 2 2
z − 2 = (x + 3) + y odnosno z = (x + 3) + y + 2.
Zrcalna simetrija (refleksija)

Ako je ploha zadana jednadžbom F(x, y, z) = 0, onda njoj zrcalno simetrična ploha
s obzirom na xOy-ravninu ima jednadžbu F(x, y, −z) = 0.
Napomena 1.12 Analogne formule vrijede i za zrcaljenje preko drugih koordinatnih

ravnina.
Primjer 1.25 Kako izgleda jednadžba plohe dobivene zrcaljenjem plohe z2 − x = y + 3 s

obzirom na yOz-ravninu?
Rješenje. Zrcaljenje obzirom na yOz-ravninu čuva y i z koordinate točaka, a x koor-

dinatu preslikava u suprotnu −x. Stoga je jednadžba zrcaljene plohe z2 − (−x) = y + 3
odnosno z2 + x = y + 3.
Vježba 1.17 Kako izgleda jednadžba plohe dobivene zrcaljenjem plohe z2 + x3 = y s

obzirom na xOy-ravninu?
Rješenje. z2 + x3 = y. Ploha je simetrična s obzirom na xOy-ravninu.
Vježba 1.18 Kako izgleda eksplicitna jednadžba plohe dobivene zrcaljenjem plohe
z = f (x, y) s obzirom na xOy-ravninu, a kako s obzirom na xOz-ravninu?
Rješenje. z = − f (x, y) s obzirom na xOy, z = f (x, −y) s obzirom na xOz.
Skaliranje
Ako je ploha zadana jednadžbom F(x, y, z) = 0, onda ista ploha koja je skalirana s
faktorom a >0 duž x-osi, s faktorom b > 0 duž y-osi i s faktorom c > 0 duž z-osi ima
x y z
jednadžbu F , , = 0.
a b c
Napomena 1.13 Skaliranje s faktorom većim od 1 odgovara dilataciji duž pripadne

osi, a ako je faktor izmed̄u 0 i 1 onda dolazi do kontrakcije u smjeru odgovarajuće osi.
Primjer 1.26 Koja je jednadžba elipsoida sa središtem u ishodištu koordinatnog sustava

i čije su poluosi 2, 3, 5 duž osi x, y, z, tim redom.
Rješenje. Elipsoid je ploha koju dobijemo skaliranjem sfere. Sferu možemo smatrati
elipsoidom sa svim poluosima jednakim radijusu, stoga ćemo traženi elipsoid dobiti
rastezanjem jedinične sfere (x2 + y2 + z2 = 1) s faktorom 2 u smjeru x-osi, s faktorom 3 u
smjeru y-osi, i s faktorom 5 u smjeru z-osi. Transformacija koju primjenjujemo je x ↦→ 2x ,
x 2 y 2 z 2
y ↦→ 3y , z ↦→ 5z pa dobivamo jednadžbu + + = 1.
2 3 5
Slično kao i kod translacije, mogli bismo pomisliti da će transformacija x ↦→ 2x , y ↦→ 3y ,

? z ↦→ 5z imati efekt kontrakcije plohe u odgovarajućim smjerovima, no ono što se kontrahiralo
su zapravo koordinatne osi, pa nam se (u novom sustavu) čini da se naša ploha zapravo
rastegnula s faktorom 2, 3 i 5 u smjeru osi x, y i z , tim redom (vidi Sliku 1.14).
Slika 1.14
(x − 1)2
Primjer 1.27 Skicirajmo plohu zadanu jednadžbom + 4y2 + 9(z + 3)2 = 1.
25
Rješenje. Razmišljamo unatrag i pokušavamo skaliranjem i translacijom doći do plohe
zadane gornjom jednadžbom. Započet ćemo s jediničnom sferom centriranom u ishodištu
koja ima jednadžbu x2 + y2 + z2 = 1.
Sljedeće, uočimo da skaliranjem x ↦→ 5x , y ↦→ 2y, z ↦→ 3z dobivamo jednadžbu
x2
+ 4y2 + 9z2 = 1 koja predstavlja elipsoid s poluosima 5, 12 i 13 .
25
Konačno, transformacija x ↦→ (x − 1), y ↦→ y, z ↦→ (z + 3) vodi na traženu jednadžbu
(x − 1)2
+ 4y2 + 9(z + 3)2 = 1 koja predstavlja translatirani elipsoid s poluosima 5, 12 i 13 ,
25
i s centrom u točki (1, 0, −3).
Dodatak Poigrajte se u Geogebri s transformacijama ploha u R3 :
,→ Translacije
,→ Skaliranje
1.5.2 Cilindrične (valjkaste) plohe
Definicija 1.5.2 Cilindričnom (ili valjkastom) plohom nazivat ćemo svaku plohu
koja nastaje tako da kroz sve točke neke krivulje C u ravnini povučemo pravce (tzv.
izvodnice) okomito na tu ravninu. Krivulju C zovemo krivuljom baze.
(a) (b) (c)
Slika 1.15: Tri cilindrične plohe
Na Slici 1.15 su prikazane tri cilindrične plohe. Prva je klasični cilindar s kružnom
bazom u xOy ravnini s izvodnicama u smjeru z osi. Ovu plohu možemo zamišljati kao
plašt (obostrano) beskonačno visokog valjka. Druga cilindrična ploha ima izvodnice u
smjeru y osi a krivulja baze je četverolisni cvijet u xOz ravnini. Treća ima sinusoidu za
bazu u yOz ravnini a izvodnice se protežu u smjeru x osi.
Napomena 1.14 Pazi! Cilindrične plohe se protežu beskonačno na obje strane u
smjeru svojih izvodnica.
Razmislimo sada kako izgleda jednadžba cilindrične plohe u prostoru.

Izvod jednadžbe plohe. Za početak pretpostavimo da je krivulja baze C zadana u xOy

ravnini implicitnom jednadžbom F(x, y) = 0. Kada govorimo o jednadžbi krivulje u xOy
ravnini, trebali bismo zapravo još dodati zahtjev z = 0 pa možemo pisati
C = {(x, y, z) ∈ R3 : F(x, y) = 0 i z = 0}.
Ako sada maknemo zahtjev z = 0 dobit ćemo kolekciju točaka čije projekcije na xOy-
ravninu padaju točno na krivulju C (vidi Sliku 1.16). Uočite da su to točno točke sa
cilindra s krivuljom baze C i izvodnicama u smjeru z osi
S = {(x, y, z) ∈ R3 : F(x, y) = 0}.
Dakle, cilindrična ploha koja se proteže duž z osi ima jednadžbu oblika F(x, y) = 0, a
krivulja baze u xOy ravnini je zadana istom jednadžbom uz dodatan zahtjev z = 0. Stoga
je iz jednadžbe lako prepoznati da se radi o takvoj cilindričnoj plohi jer se varijabla z ne
javlja u njenoj jednadžbi.
(
F(x, y) = 0
(a) Krivulja baze C . . . (b) Pripadna cilindrična ploha S . . . F(x, y) = 0
z=0
Slika 1.16
Primjer 1.28 — Kružni cilindar. Odredimo jednadžbu kružnog cilindra sa Slike 1.15a.
Rješenje. Krivulja baze je jedinična kružnica u xOy ravnini koja ima jednadžbu x2 +
y2 = 1 i z = 0.
Kružni cilindar koji se proteže duž z osi će onda jednostavno imati jednadžbu
2 2
x + y = 1 (bez restrikcija na varijablu z).
2 y2
Primjer 1.29 — Eliptični cilindar. Skicirajte plohu zadanu jednadžbom x4 + 9 = 1.
Rješenje. Kako se u jednadžbi ne javlja varijabla z odmah zaključujemo da se radi
o cilindričnoj plohi s izvodnicama u smjeru z osi. Krivulja baze u xOy ravnini je elipsa
x2 y2
4 + 9 = 1 s poluosima 2 i 3. Skica je dana na Slici 1.17a.
2
x2 (b) Parabolični cilindar x = z2 − 3.
(a) Eliptični cilindar 4 + y9 = 1.
Slika 1.17
Zapamtimo!
Ploha zadana jednadžbom F(x, y) = 0 jest cilindrična ploha kojoj je krivulja baze
u ravnini xOy zadana tom istom jednadžbom, a izvodnice su pravci koje povlačimo kroz
krivulju baze paralelno sa z osi.
Napomena 1.15 Analogno se može vidjeti da je cilindrična ploha s bazom u xOz-

ravnini i izvodnicama duž y osi zadana jednadžbom F(x, z) = 0.
Takod̄er, cilindrična ploha s bazom u yOz-ravnini i izvodnicama duž x osi je zadana
jednadžbom F(y, z) = 0.
Primjer 1.30 — Parabolični cilindar. Skicirajte plohu zadanu jednadžbom x = z2 − 3.

Rješenje. Ovdje se u jednadžbi ne javlja varijabla y pa zaključujemo da se radi o
cilindričnoj plohi s izvodnicama u smjeru y osi. Krivulja baze će ovaj put biti u xOz ravnini
i to je parabola s jednadžbom x = z2 − 3. Skica je dana na Slici 1.17b.
Primjer 1.31 — Hiperbolni cilindar. Skicirajte plohu zadanu jednadžbom y2 − z2 = 1.

Rješenje. U ovoj se jednadžbi plohe ne javlja varijabla x pa zaključujemo da se radi o
cilindričnoj plohi s izvodnicama u smjeru x osi. Krivulja baze će ovaj put biti u yOz ravnini
i to je (jedinična) hiperbola s jednadžbom y2 − z2 = 1. Skica je dana na Slici 1.18.
Slika 1.18: Hiperbolni cilindar y2 − z2 = 1.

Vježba 1.19 Skicirajte plohu odred̄enu jednadžbom x2 + z = 2.

Rješenje. To je parabolični cilindar duž y-osi.
Vježba 1.20 Skicirajte sve gore navedene plohe u Geogebri.
1.5.3 Konusne (stožaste) plohe

Definicija 1.5.3 Konusnom (ili stožastom) plohom nazivat ćemo svaku plohu koja
nastaje tako da kroz sve točke neke prostorne krivulje C povučemo pravce (tzv. izvod-
nice) koji svi prolaze istom točkom V izvan te krivulje. Točku V zovemo vrhom stošca,
a krivulju C krivuljom baze.
(a) (b)
(c)
Slika 1.19: Tri konusne plohe

Na Slici 1.19 su prikazane tri konusne plohe. Uočite kako je svaka od njih nastala
povlačenjem pravaca kroz vrh V i neku prostornu krivulju.
Napomena 1.16 Pazi! I konusne plohe se protežu beskonačno na obje strane duž
svojih izvodnica.
Razmislimo sada kako izgleda jednadžba konusne plohe u prostoru.

Izvod jednadžbe plohe. Radi jednostavnosti, pretpostavit ćemo da je vrh konusne plohe
smješten u ishodištu V = O(0, 0, 0). Uz to, pretpostavimo da je krivulja baze C zadana
kao presjek cilindrične plohe F(x, y) = 0 i ravnine z = c za neki c ̸= 0. Možemo zamišljati
da je krivulja C zadana implicitno jednadžbom F(x, y) = 0 u ravnini paralelnoj s xOy
ravninom, ali na visini z = c (vidi Sliku 1.20). Dakle, krivulja je zadana kao skup
C = {(x, y, z) ∈ R3 : F(x, y) = 0 i z = c},
a vrh konusa je točka V = O(0, 0, 0).
(
F(x, y) = 0
(a) Krivulja C . . .
z=c (b) Pripadna konusna ploha S . . . F(c xz , c yz ) = 0
Slika 1.20
Točka T (xT , yT , zT ) će se nalaziti na konusu S ako i samo ako se nalazi na pravcu
koji spaja vrh V = O i neku točku krivulje baze C . Drugim riječima, točka T (x, y, z) leži
na konusu ako i samo ako pravac OT siječe ravninu z = c u nekoj točki T ′ krivulje C .
Pronad̄imo koordinate te točke T ′ .
Jednadžba pravca OT je xxT = yyT = zzT , a točka pravca OT koja leži u ravnini z = c se
dobije uvrštavanjem z = c u prethodnu jednadžbu pravca:
x y c xT yT
= = , odnosno x = c i y=c .
xT yT zT zT zT
Dakle točka T ′ (c xzTT , c yzTT , c) je probodište ravnine z = c i pravca OT . Točka T leži na

konusu S ako i samo ako T ′ leži na krivulji baze C , to jest ako i samo ako vrijedi

xT yT
F c ,c = 0.
zT zT
Budući da je ovo uvjet koji moraju ispunjavati sve točke T (xT , yT , zT ) plohe S , zamjenom
xT ↦→ x, yT ↦→ y, zT ↦→ z dobivamo jednadžbu

x y
F c ,c =0
z z
(
F(x, y) = 0,
što je jednadžba konusne plohe zadane vrhom V (0, 0, 0) i krivuljom baze C . . .
z = c.

Primjer 1.32 — Kružni konus. Odredimo jednadžbu kružnog konusa sa Slike 1.19a.
Rješenje. Vrh konusa je ishodište V = O(0, 0, 0) a krivulja baze je jedinična kružnica u
ravnini z = 1. Tu kružnicu možemo dobiti kao presjek kružnog cilindra x2 +y2 = 1 i ravnine
z = 1. Koristeći gore izvedenu formulu dobivamo da je jednadžba kružnog konusa sa
x y
slike dana kao F c z , c z = 0 pri čemu je c = 1 i F(x, y) = x2 + y2 − 1. Tražena jednadžba

2 2
konusa je, dakle, xz + yz − 1 = 0 odnosno, nakon preured̄ivanja, x2 + y2 = z2 .
x2 y2 z2
Primjer 1.33 — Eliptični konus. Skicirajte plohu zadanu jednadžbom 2 + 2 = 2 .
a b c
Rješenje. Iz jednadžbe plohe možda nije odmah jasno da je ovo konusna ploha. No
uočimo da je ova ploha dobivena iz plohe x2 + y2 = z2 skaliranjem osi x s faktorom a, osi
y s faktorom b i osi z s faktorom c. Već smo u prethodnom primjeru vidjeli da x2 + y2 = z2
predstavlja jednadžbu kružnog konusa, pa nakon skaliranja očekujemo da ćemo dobiti
eliptični konus. Skica je dana na Slici 1.21a.
Moguće je i direktno svesti gornju jednadžbu na poznati oblik konusne plohe. Dijelje-
z2
njem jednadžbe sa 2 dobivamo
c
2 2
c xz c yz
+ 2 =1
a2 b
x2 y2

x y
što možemo pisati kao F c , c = 0 ukoliko stavimo F(x, y) = 2 + 2 − 1. Iz ovog
z z a b
zapisa možemo direktno pročitati da je zadana ploha konusna ploha s vrhom V = O(0, 0, 0)
x2 y2
koja za krivulju baze ima elipsu 2 + 2 = 1 s poluosima a i b u ravnini z = c.
a b
(a) (b)
Slika 1.21
Zapamtimo!
Konusna ploha je odred̄ena vrhom V i krivuljom baze C . Sastoji se od skupa
izvodnica koje prolaze kroz V i C . (
F(x, y) = 0,
Ukoliko je V = O(0, 0, 0), a krivulja baze C . . . zadana kao presjek
z = c,
cilindra F(x, y) = 0 i ravnine z = c, onda je jednadžba konusne plohe (duž z osi)

x y
F c ,c = 0.
z z
Napomena 1.17 Analogno se može vidjeti da je konusna ploha (duž y osi) s krivuljom
baze = 0 zadanom u ravnini y = c i vrhom V = O(0, 0, 0) zadana jednadžbom
F(x, z)
x z
F c ,c = 0.
y y
Takod̄er, konusna ploha (duž x osi) s krivuljom baze F(y, z) zadanom u ravnini x = c
y z
i vrhom V = O(0, 0, 0) je zadana jednadžbom F c , c = 0.
x x
Vježba 1.21 Ponovite izvod jednadžbe konusne plohe za dva slučaja iz gornje napo-
mene.
Primjer 1.34 Skicirajte plohu zadanu jednadžbom 4y2 + 3z2 = 2x2 .
(y/x)2 (z/x)2
Rješenje. Dijeljenjem jednadžbe s 2x2 dobivamo oblik + = 1. Iz ovog
1/2 2/3
oblika odmah zaključujemo da se radi o konusnoj plohi s vrhom u ishodištu
r i krivuljom
y2 z2 1 2
baze + = 1 u ravnini x = 1 koja je elipsa s poluosima √ i . Skica je dana
1/2 2/3 2 3
na Slici 1.21b na kojoj je krivulja baze iscrtana narančastom bojom.
Kako znamo na koji oblik svodimo jednadžbu u gornjem primjeru? Je li to zapravo bitno?
?
(y/z)2 (x/z)2
Nije bitno! Mogli smo dijeliti jednadžbu i sa 3z2 i dobiti oblik +1 = odnosno
3/4 3/2
(x/z)2 (y/z)2
− = 1. Iz ovog oblika opet čitamo da je to konusna ploha s vrhom u ishodištu
3/2 3/4
x2 y2
i krivuljom baze u ravnini z = 1 koja je hiperbola − = 1. Ta hiperbola je na Slici
3/2 3/4
1.21b iscrtana ljubičastom bojom.
√
Primjer 1.35 — Jednostrani konus. Skicirajte plohu y = 5 − x 2 + z2 .
Rješenje. Iz jednadžbe ove plohe ne prepoznajemo odmah da se radi

√ o konusu, no ako
primijenimo transformaciju y ↦→ y − 5 dobit ćemo jednadžbu y = − x2 + z2 što izgleda
obećavajuće.
Nadalje, uočimo da se cijela ova ploha mora nalaziti u poluprostoru y 6 0. Kvadri-
ranjem jednadžbe dolazimo do oblika y2 = x2 + z2 koji je ekvivalentan s prethodnim uz
uvjet y 6 0. Nakon dijeljenja s y2 , 1 = (x/y)2 + (z/y)2 odmah prepoznajemo kao konus
s vrhom u ishodištu koji za krivulju baze ima kružnicu x2 + z2 = 1 u y = 1 ravnini. No
moramo pripaziti da zbog uvjeta y 6 0 dobivamo samo jednu stranu tog konusa, i to onu
uz negativnu y-os.
Nemojmo zaboraviti da za dobivanje zadane plohe još trebamo obaviti translaciju za +5
u smjeru y-osi. Konačna ploha je jednostrani kružni konus s vrhom V (0, 5, 0) (vidi Sliku
1.22).

Slika 1.22
Dodatak Krivulje drugog reda još se nazivaju i konikama. Razlog leži u činjenici da se sve one
(parabola, kružnica, elipsa, hiperbola) mogu dobiti kao presjek konusa i ravnine.
Vježba 1.23 U Geogebri nacrtajte presjek konusa z2 = x2 + y2 s ravninom z = a y + 1.
Uvjerite se da za a = 0 dobijemo kružnicu, za |a| < 1 elipsu, za |a| = 1 parabolu, a za
|a| > 1 hiperbolu. ,→ Rješenje.
Pokušajte i računski dobiti te presjeke.
1.5.4 Rotacijske plohe

Definicija 1.5.4 Rotacijskom plohom nazivat ćemo svaku plohu koja nastaje rotacijom
prostorne krivulje oko koordinatne osi.
(a) (b)
Slika 1.23: Dvije rotacijske plohe
Na Slici 1.23 su prikazane dvije rotacijske plohe. Uočite da kružni konus možemo
shvatiti i kao rotacijsku plohu nastalu rotacijom pravca.
Izvod jednadžbe plohe. Radi jednostavnosti, pretpostavit ćemo da je krivulja C zadana u

xOy ravnini implicitnom jednadžbom F(x, y) = 0, z = 0. Dakle, krivulja je zadana kao
skup
C = {(x, y, z) ∈ R3 : F(x, y) = 0 i z = 0},
i pretpostavljamo da ta krivulja rotira oko x osi i tako generira rotacijsku plohu S .

Pitamo se, koji uvjet mora zadovoljavati neka točka T (xT , yT , zT ) da bi se nalazila na
rotacijskoj plohi S . Vidimo da će T ležati na S ako i samo ako kružnica u ravnini x = xT ,
kroz točku T i sa središtem C na x osi, siječe xOy-ravninu u nekoj točki T ′ s krivulje C
(vidi Sliku 1.24a).
Uočite da gore spomenuta kružnica siječe ravninu xOy u dvije točke, na slici označene
s T+ i T−′ . Pronad̄imo sada koordinate točaka T±′ . Jasno je da mora vrijediti xT±′ = xT , te
′
da je zT±′ = 0. Da bismo odredili yT ′ , uočite da je udaljenost točaka T±′ od x osi jednaka

udaljenosti točke T od osi x budući da obje leže na istoj kružnici saqsredištem C na x osi.
Iz pravokutnog trokuta (vidi Sliku 1.24a) dobivamo da je yT±′ = ± y2T + z2T .
Konačno dobivamo daqT (xT , yT , zT ) leži na rotacijskoj plohi S ako i samo ako (barem)
jedna od točaka T±′ (xT , ± y2T + z2T , 0) leži na krivulji C , to jest ako i samo ako je ispunjeno
q
F(xT , ± y2T + z2T ) = 0.
Budući da je ovo uvjet koji moraju ispunjavati sve točke T (xT , yT , zT ) plohe S , zamjenom
xT ↦→ x, yT ↦→ y, zT ↦→ z dobivamo jednadžbu:
p
F(x, ± y2 + z2 ) = 0,
(
F(x, y) = 0,
što je jednadžba rotacijske plohe nastale rotacijom krivulje C . . . oko x
z = 0,
osi.
Primjer 1.36 — Sfera. Izvedite jednadžbu sfere radijusa r > 0 dobivene rotacijom
kružnice x2 + y2 = r2 u xOy ravnini oko x osi.
Rješenje. Stavimo li F(x, y) = x2 + y2 − r2 , jedinična kružnica u xOy ravnini ima
jednadžbu F(x, y) = 0. Prema gornjem izvodu, sfera dobivena rotacijom te kružnice oko x
p p 2
osi će imati jednadžbu F(x, ± y2 + z2 ) = 0, odnosno x2 + ± y2 + z2 − r2 = 0, što
se pojednostavni na poznatu jednadžbu sfere x2 + y2 + z2 = r2 .
Napomena 1.18 Uočite

p da se jednadžba rotacijske plohe dobije jednostavnom zamje-
nom varijable y s ± y2 + z2 u jednadžbi krivulje.
Primjer 1.37 Izvedite jednadžbu rotacijske plohe nastale rotacijom eksplicitno zadane
krivulje y = f (x) u xOy ravnini oko x osi.
pRješenje. Kako smo već uočili u gornjoj napomeni, jednadžba rotacijske plohe će biti
± y + z = f (x), što češće pišemo u ekvivalentnom obliku y + z2 = ( f (x))2 .
2 2 2

Primjer 1.38 Skicirajte plohu zadanu jednadžbom y2 + z2 = (sin x + 2)2 .

Rješenje. Iz oblika jednadžbe čitamo da je to rotacijska ploha nastala rotacijom sinuso-
ide y = sin x + 2 oko x osi. Skica je dana na Slici 1.23b.
(a) Izvod jednadžbe rotacijske plohe.
(b) Rotacijska ploha S nastala rotacijom oko x osi.
Slika 1.24
Zapamtimo!
Rotacijska ploha nastaje rotacijom krivulje C oko neke od koordinatnih osi.
Ukoliko krivulja C leži u ravnini xOy i zadana je implicitno jednadžbom F(x, y) = 0,
onda ploha nastala rotacijom te krivulje oko osi x ima jednadžbu
p
F(x, ± y2 + z2 ) = 0.
Napomena 1.19 Što ako krivulja ne rotira oko x već oko y osi? Što ako je zadana
u nekoj drugoj koordinatnoj ravnini? Posve analogno je moguće izvesti formule i u
ostalim situacijama.
√
∙ Krivulja F(x, y) = 0 u xOy ravnini rotira oko y osi . . . F(± x2 + z2 , y) = 0.
p
∙ Krivulja F(x, z) = 0 u xOz ravnini rotira oko z osi . . . F(± x2 + y2 , z) = 0.
Vježba 1.24 Izvedite formulu za rotacijsku plohu za jednu od konfiguracija iz gornje

napomene po izboru.
Primjer 1.39 — Kružni konus. Odredimo jednadžbu kružnog konusa sa Slike 1.23a
nastalog rotacijom pravca z = x u xOz ravnini oko z osi.
Rješenje. Pravac z = x je nivo krivulja F(x, z) = 0 funkcije F(x, z) = xp− z. Po prethod-
2 2
p rotacijom oko z-osi dobiva se ploha s jednadžbom F(± x + y , z) = 0,
noj napomeni,
odnosno ± x2 + y2 − z = 0, što je ekvivalentno jednadžbi, x2 + y2 = z2 .
Napomena 1.20 U gornjem primjeru smo kružni konus shvatili kao rotacijsku plohu,
dok smo u Primjeru 1.32 izveli jednadžbu ovog istog konusa shvaćajući ga kao konusnu
plohu. Konačna jednadžba je, dakako, ista, ma za koji izvod se odlučili.
Primjer 1.40 — Paraboloid. Skicirajte plohu zadanu jednadžbom z = x2 + y2 .
Rješenje. Već smo u Primjeru 1.19 vidjeli da je to paraboloid. Sada ćemo vidjeti kako
paraboloid nastaje kao rotacijska ploha.
Odmah uočavamo da možemo izolirati izraz x2 + y2 što nam govori da je to rotacijska
ploha nastala rotacijom krivulje u xOz ravnini oko osi z. Da bismo vidjeli koja je to
krivulja koja rotira, dovoljno je pronaći presjek plohe s xOz-ravninom uvrštavajući y = 0 u
jednadžbu plohe. Vidimo da se dobije parabola z = x2 koja rotacijom oko z-osi opisuje
zadani paraboloid (Slika 1.25a).
Primjer 1.41 Skicirajte plohu y2 − 2y + x + z2 − 4z + 3 = 0.
Rješenje. I ovdje uočavamo izraz y2 + z2 no to nisu jedini članovi u kojima se javljaju

varijable y i z. Stoga je prvi korak pronaći translaciju koordinata kojom ćemo se riješiti
linearnih članova. To radimo svod̄enjem na potpune kvadrate. Gornju jednadžbu prevodimo
u oblik (y − 1)2 − 1 + x + (z − 2)2 − 4 + 3 = 0 odnosno (y − 1)2 + (z − 2)2 = 2 − x.
Sada razmišljamo unatrag. Ako bismo znali skicirati plohu y2 + z2 = 2 − x onda bismo
traženu plohu dobili translacijom za +1 po y-osi i za +2 po z-osi. No, ploha y2 + z2 = 2 − x
je rotacijska ploha nastala rotacijom parabole y2 = 2 − x u xOy-ravnini oko x-osi. To je
zeleni paraboloid na Slici 1.25b s tjemenom T (2, 0, 0). Zadana ploha je stoga narančasti
(a) (b)
Slika 1.25
paraboloid s tjemenom u T (2, 1, 2) kojeg dobijemo translacijom zelenog u smjeru vektora

(0, 1, 2).
Vježba 1.25 Skicirajte plohu x2 − 14 y + z2 − 1 = 0.

Rješenje. To je paraboloid duž y-osi s tjemenom T (0, −4, 0).
Vježba 1.26 Odredite jednadžbu torusa sa Slike 1.26.

p
Rješenje. ( x2 + y2 − 2)2 + z2 = 1. Ovo je zapravo ploha četvrtog reda. Vidite li
zašto?
Slika 1.26: Torus
Primjer 1.42 — Jednoplošni i dvoplošni hiperboloid. Ovisno o parametru a ∈ R

odredite tip plohe opisane jednadžbom x2 + y2 − z2 = a.
Rješenje. Odmah uočavamo da možemo izolirati izraz x2 + y2 , što nam govori da će
ovo biti rotacijska ploha nastala rotacijom krivulje u xOz (ili yOz, svejedno) ravnini oko
osi z.pKonkretno, stavimo li F(x, z) = x2 − z2 − a onda je gornja jednadžba plohe upravo
F(± x2 + y2 , z) = 0.
Sada se pitamo, koja krivulja u xOz ravnini je opisana jednadžbom F(x, z) = 0, od-
x2 z2
nosno x2 − z2 = a? Odmah je jasno da se za a > 0 radi o hiperboli √ 2 + √ 2 = 1.
( a) ( a)
Rotacijom oko z osi dobivamo plohu prikazanu na Slici 1.27a koju zovemo jednoplošnim
hiperboloidom.
(a) Jednoplošni hiperboloid (b) Kružni konus (c) Dvoplošni hiperboloid

(a > 0) (a = 0) (a < 0)
Slika 1.27: Ploha opisana jednadžbom x2 + y2 − z2 = a
Što ako je a < 0? Stavimo li b = −a > 0 možemo pisati z2 − x2 = −a = b odnosno

z2 x2
√ + √ = 1 pa je to opet hiperbola no ovoj su direktrise paralelne s x osi. Stoga
( b)2 ( b)2
rotacijom oko z osi dobivamo nepovezanu plohu prikazanu na Slici 1.27c koju zovemo
dvoplošnim hiperboloidom.
Konačno, što ako je a = 0? U tom slučaju se radi o dobro nam poznatom kružnom
konusu s jednadžbom x2 + y2 = z2 (Slika 1.27b). Kako vidimo, on nastaje rotacijom
krivulje x2 − z2 = 0 oko z osi, što je zapravo unija dva pravca x = z i x = −z u xOz ravnini.

Vježba 1.27 Odredite tip i skicirajte plohu odred̄enu jednadžbom y2 − x2 − z2 = 3.

Rješenje. To je dvoplošni hiperboloid nastao rotacijom oko y-osi.
Dodatak Rashladni tornjevi nuklearnih elektrana obično se grade u obliku jednoplošnih hiperboloida.
Njihov oblik potpomaže dobru cirkulaciju zraka unutar tornja. Drugi, možda i važniji,
razlog jest dobra konstrukcijska izdržljivosti takve plohe bez potrebe za poprečnim gredama.
Jednoplošni hiperboloid je, naime, pravčasta ploha što znači da ga se može rastaviti na
uniju pravaca (što će znati svatko tko je ikad igrao Mikado). Ta činjenica omogućuje
izgradnju golemog tornja (do 200 m visine i 100 m u promjeru) iznimne izdržljivosti uz
minimalnu upotrebu materijala.
Photo by Daniel West from FreeImages Jumping Giant Mikado by Damian O’Sullivan
Eliptično-rotacijske plohe
Definicija 1.5.5 Ukoliko rotacijsku plohu još dodatno skaliramo po koordinatnim osima
x y z
x ↦→ , y ↦→ , z ↦→ (1.7)
a b c
(za neke a, b, c > 0), novonastala ploha pripada klasi ploha koje općenito nazivamo
eliptično-rotacijskim plohama.
Primjer 1.43 — Elipsoid. Jedinična sfera sa središtem u ishodištu ima jednadžbu x2 +

x2 y2 z2
y2 + z2 = 1. Skaliranjem (1.7) dobit ćemo jednadžbu 2 + 2 + 2 = 1, što je jednadžba
a b c
elipsoida s poluosima a, b i c (Slika 1.28a).
Primjer 1.44 — Eliptični paraboloid. U Primjeru 1.40 smo vidjeli da je jednadžbom

z = x2 + y2 zadan paraboloid čiji su presjeci s horizontalnim ravninama z = C kružnice (to
su nivo-krivulje funkcije f (x, y) = x2 + y2 , usporedi s Primjerom 1.19). Nakon skaliranja
z x2 y2
(1.7) dobivamo jednadžbu = 2 + 2 , a novonastalu plohu nazivamo eliptičnim para-
c a b
boloidom (Slika 1.28b). Uočite da će presjeci ove plohe s horizontalnim ravninama z = C
općenito biti elipse.
x 2 x 2
(a) Elipsoid + y2 + (2z)2 = 1. (b) Eliptični paraboloid z = + y2 .
2 2
Slika 1.28
Primjer 1.45 — Jednoplošni eliptični hiperboloid. U Primjeru 1.42 smo vidjeli da

je jednadžbom x2 + y2 − z2 = 1 zadan jednoplošni hiperboloid. Nakon skaliranja (1.7)
x2 y2 z2
dobivamo jednadžbu 2 + 2 − 2 = 1, a novonastalu plohu nazivamo jednoplošnim
a b c
eliptičnim hiperboloidom (Slika 1.29a). Uočite da će presjeci ove plohe s horizontalnim
ravninama z = C općenito biti elipse.
Primjer 1.46 — Dvoplošni eliptični hiperboloid. U Primjeru 1.42 smo vidjeli da je jed-
nadžbom x2 + y2 − z2 = −1 zadan dvoplošni hiperboloid. Nakon skaliranja (1.7) dobivamo
x2 y2 z2
jednadžbu − 2 − 2 + 2 = 1, a novonastalu plohu nazivamo dvoplošnim eliptičnim
a b c
(a) Jednoplošni eliptični hiperboloid (b) Dvoplošni eliptični hiperboloid

x 2 y 2 z 2
(3x)2 + y2 − (2z)2 = 1. − − + = 1.
3 2 2
Slika 1.29
hiperboloidom (Slika 1.29b). Uočite da će presjeci i ove plohe s horizontalnim ravninama
z = C općenito biti elipse.

,→ Verzija s klizačima.
1.5.5 Sedlasta ploha – hiperbolni paraboloid

Postoji još jedan tip plohe drugog reda, koja ne potpada ni pod koju drugu gornju
kategoriju.
Definicija 1.5.6 Sedlastom plohom nazivamo plohu koja je u jednom smjeru zakriv-
ljena prema dolje, a u drugom prema gore pa ima oblik sedla.
Glavni predstavnik sedlastih ploha je hiperbolni paraboloid zadan jednadžbom
z = x2 − y2 .
Primjer 1.47 — Hiperbolni paraboloid. Skicirajmo plohu zadanu jednadžbom

z = x2 − y2 .
Rješenje. Kao i uvijek, korisno je pogledati presjeke s koordinatnim ravninama. Od-

mah vidimo da je presjek plohe s xOz ravninom (y = 0) parabola z = x2 s otvorom prema
gore, dok je presjek s yOz ravninom (x = 0) parabola z = −y2 s otvorom prema dolje.
Zapravo, presjek ove plohe s ravninama oblika y = C općenito će biti parabola z = x2 −C
s otvorom prema gore, a presjek ove plohe s ravninama oblika x = C općenito će biti
parabola z = C − y2 s otvorom prema dolje. Sada nije teško vidjeti da ploha mora izgledati
kao na Slici 1.30.
Za kraj još spomenimo da hiperboloid u imenu dolazi od činjenice da su presjeci ove
plohe s ravninama oblika z = C općenito hiperbole x2 − y2 = C.
1.6 Pitanja za ponavljanje gradiva 51
Slika 1.30: Hiperbolni paraboloid z = x2 − y2 .
Vježba 1.30 Graf funkcije f (x, y) = xy je takod̄er sedlasta ploha. Odredite nivo-krivulje
te funkcije i skicirajte plohu z = xy. (Uputa: promotrite presjek plohe s ravninama y = x
i y = −x.)
Rješenje. Nivo-krivulje su hiperbole y = Cx zarotirane za π4 . Ploha z = xy je takod̄er
hiperbolni paraboloid, ali zarotiran za π4 oko z-osi.
1.6 Pitanja za ponavljanje gradiva

Pitanje 1.1 Iskažite definiciju skalarnog produkta i definiciju euklidskog prostora.
Pitanje 1.2 Iskažite Cauchy-Schwarzovu nejednakost za dva vektora~x = (x1 , x2 ) i~y =
(y1 , y2 ) u ravnini.
Pitanje 1.3 Definirajte vektorsku funkciju jedne realne varijable.
Pitanje 1.4 Objasnite povezanost vektorske funkcije jedne varijable i gibanja točke po
krivulji.
Pitanje 1.5 Izvedite formulu za računanje derivacije vektorske funkcije.
Pitanje 1.6 Objasnite povezanost vektora brzine gibanja točke po krivulji i tangente na tu
krivulju.
Pitanje 1.7 Definirajte graf funkcije dvije varijable.
Pitanje 1.8 Kako definiramo krivulje drugog reda? Nabrojite ih!
Pitanje 1.9 Navedite sve tipove ploha drugog reda.
Pitanje 1.10 Što od navedenog može biti presjek ploha drugog reda s koordinatnim
ravninama?
(a) točka, (b) pravci, (c) krivulje 2. reda, (d) sve navedeno.
Pitanje 1.11 Jesu li plohe z = x2 + y2 i z = −x2 − y2 simetrične s obzirom na ishodište,
os z ili ravninu z = 0?
Pitanje 1.12 S obzirom na koje od tri koordinatne ravnine je valjkasta ploha x2 + z2 = 4
simetrična?
Pitanje 1.13 Odredite ravnine simetrije valjka x − 4y2 = 0.
Pitanje 1.14 Što je presjek plohe x2 + z2 = 9 s ravninom x = 2, a što s ravninom y = 3?

Pitanje 1.15 Skup svih točaka koje su za 2 udaljene od z-osi je:
(a) pravac x = 2, y = 2, (b) sfera x2 + y2 + z2 = 4,
(c) valjak x2 + y2 = 2, (d) valjak x2 + y2 = 4.
Pitanje 1.16 Je li stožac (z − 1)2 = x2 + y2 jednostruk ili dvostruk? Odredite mu vrh.
p
Pitanje 1.17 Postoji li a ∈ R takav da se točka T (4, 3, −5) nalazi na stošcu z = a x2 + y2 .
Pitanje 1.18 Skup točaka koje su jednako udaljene od x-osi kao od yOz-ravnine je:
(a) sfera, (b) ravnina, (c) jednostruki stožac, (d) dvostruki stožac.
Pitanje 1.19 Rotacijom pravca koji leži u ravnini z = 0 oko x-osi dobijemo neki skup u
prostoru. Uparite sljedeće pravce s pripadnim skupom:
pravci: (a) y = 2x, (b) y = 1, (c) x = 2,
skupovi: (1) ravnina, (2) valjak, (3) stožac.
Pitanje 1.20 Jesu li sve stožaste plohe ujedno i rotacijske? Obrazložite.
Pitanje 1.21 Je li rotacijski paraboloid z = 1 − x2 − y2 simetričan s obzirom na ravninu
x = 0 ili z = 0 ?
Pitanje 1.22 Navedite primjer valjkaste plohe koja ne sadrži ishodište te primjer valjkaste
plohe koja ga sadrži.
Pitanje 1.23 Navedite sve mogućnosti tipova plohe z = Ax2 + By2 ako je:
(a) AB > 0, (b) AB = 0, (c) AB < 0.
Pitanje 1.24 Definirajte nivo-krivulju funkcije dvije varijable.

Pitanje 1.25 Ako su nivo-krivulje funkcije f : R2 → R paralelni pravci, mora li graf te
funkcije z = f (x, y) biti ravnina?
Pitanje 1.26 Mora li nivo-ploha funkcije tri varijable biti graf z = f (x, y) neke funkcije
dvije varijable?
Pitanje 1.27 Navedite dva primjera ploha (različitog tipa) čije nivo-krivulje su koncen-
trične kružnice sa središtem u ishodištu.
Pitanje 1.28 Postoji li funkcija dvije varijable koja pada u smjeru x-osi, a raste u smjeru
y-osi.
100m
Pitanje 1.29 Kvocijent inteligencije (IQ) mjerimo funkcijom I(m, a) = , gdje je a
a
godina starosti, a m je mentalna starost.
(a) Odredite I(12, 10) i I(15, 17).
(b) Skicirajte grafove nekoliko nivo-krivulja od I(m, a). Kako biste opisali te krivulje?
Pitanje 1.30 U nekom softverskom paketu (npr. Geogebra, Wolfram alpha, Octave,
Maxima, Gnuplot, Mathematica, Matlab) nacrtajte sljedeće plohe i njihove nivo-krivulje:
(a) z = x2 + y2 , (b) z = sin x cos y, (c) z = x2 − y2 ,
r
p x2 y2
(d) z = 2 − x2 + y2 , (e) z = 2 1 − − , (f) x2 − y + 1 = 0.
3 4
1.7 Zadaci za vježbu

Zadatak 1.1 Pronad̄ite jednadžbu tangente na krivulju:
t2
(a) x = t, y = −t, z = ; u točki u kojoj je t = 2,
2
(b) x = R cos2 t, y = R sint cost, z = R sint; u točki u kojoj je t = π4 .
Zadatak 1.2 Pronad̄ite jednadžbu tangente na krivulju C u točki T ako je:

(
z = x2 + y2 ,
(a) C . . . i T (1, 1, 2),
x = y,
(
x2 + y2 + z2 = 25, √
(b) C . . . i T (2, 2 3, 3).
x + z = 5,
(Naputak: parametrizirajte krivulju C .)
Zadatak 1.3 Jednadžbe gibanja materijalne točke glase x = t, y = t 2 , z = t 3 . Kojom
brzinom raste udaljenost te točke od ishodišta koordinatnog sustava?
Zadatak 1.4 Dva broda isplove istovremeno iz luke A, jedan na sjever, a drugi na sjeve-
roistok. Brzina brodova je 20 km/h i 40 km/h. Kojom brzinom raste njihova med̄usobna
udaljenost?
Zadatak 1.5 Pronad̄ite vektore brzine i akceleracije materijalne točke čije je gibanje
opisano vektorskom funkcijom~r(t):
(a) ~r(t) = t~i + t 2~j + t 3~k, u T (1, 1, 1),
(b) ~r(t) = (1 − cost)~i + sint~j + t~k, u T =~r( π2 ),
(c) ~r(t) = (1 + 3t + 2t 2 )~i + (2 − 2t + 5t 2 )~j + (1 − t 2 )~k, u T (1, 2, 1),
(d) ~r(t) = a cht~i + a sht~j + at~k, u T (a, 0, 0), za a > 0.
Zadatak 1.6 Odredite i skicirajte područje definicije funkcija dviju varijabli:

√ p p
(a) f (x, y) = xy + 1 − x2 − y2 + 3 x2 + y2 − 4,
r r
4 p
2 2
y
(b) f (x, y) = ln 2 2
+ x + y − 1, (c) f (x, y) = 2 − arc sin ,
x +y x
(d) f (x, y) = ln (ln (ln (y − x))), (e) f (x, y) = sin (ln (x arc cos y)).
Zadatak 1.7 Odredite i skicirate područje definicije funkcija dviju varijabli:

p y p
(a) f (x, y) = 2 − x2 − y2 + ln , (b) f (x, y) = ln(x − y2 ) + x2 + y2 − 3,
x
p
arc sin(x + y) x2 − 2y
(c) f (x, y) = p , (d) f (x, y) = ,
1 − x2 − y2 ln(x2 + y2 − 1)
s
1 − y2
p ln(x + y − 2)
(e) f (x, y) = arc sin , (f) f (x, y) = 25 − x2 − y2 − .
x x−y
Zadatak 1.8 Odredite i skicirate područje definicije funkcija triju varijabli:

x2 + y2
r
z
(a) f (x, y, z) = arc cos , (b) f (x, y, z) = − 1,
z2 x2 + y2
p
1 + z2 − x2 − y2 +ln y4 + y2 + 1 ,

(c) f (x, y, z) = arctg (ln (x + y + z − 1)), (d) f (x, y, z) =
p 1
(e) f (x, y, z) = −1 + z2 − x2 − y2 + 8 .
x + y4 + z2
Zadatak 1.9 Odredite i skicirate područje definicije funkcija triju varijabli:
(a) f (x, y, z) = arc cos(1 − z2 ) + ln(2x − x2 − y2 ),
p
(b) f (x, y, z) = y − x2 − z2 + ln(1 − y).
Zadatak 1.10 Odredite domenu, sliku i nivo-krivulje funkcija dviju varijabli:
2x
f (x, y) = arctg x2 + 2y2 .

(a) f (x, y) = e x2 +y2 , (b)
Zadatak 1.11 Odredite domenu, sliku i nivo-plohe funkcija triju varijabli:
(a) f (x, y, z) = x2 + y2 − z, (b) f (x, y, z) = x2 + y2 − 4z2 ,
p
(c) f (x, y, z) = x2 + y2 .
(
y = sin x,
Zadatak 1.12 Odredite jednadžbu konusne plohe kroz krivulju C . . . s
z = 1,
vrhom u ishodištu V (0, 0, 0).
Zadatak 1.13 Odredite jednadžbu rotacijske plohe koja nastaje rotacijom pravca y = x u
xOy-ravnini oko x-osi.
Zadatak 1.14 Skicirajte i imenujte plohe zadane jednadžbama:
p
(a) x2 + y2 + z2 − 2z = 0, (b) x = −1 − y2 + z2 ,
(c) x2 + y2 + 4z2 = 4, (d) x2 + y2 + 4 = 4z2 .
Zadatak 1.15 Imenujte i skicirajte sljedeće plohe:
(a) z = (x + 2)2 + (y − 3)2 − 9,
(b) 9x2 + y2 + 4z2 − 18x + 2y + 16z = 0,
(c) 4x2 + y2 − z2 = 16,
p
(d) z = 2 x2 + y2 .
Zadatak 1.16 Odredite jednadžbu rotacijske plohe dobivene:
(a) rotacijom grafa funkcije x = y2 oko osi y,
(b) rotacijom grafa funkcije z = y3 oko osi z.
Zadatak 1.17 Odredite jednadžbu
( plohe koja se dobije kao unija pravaca koji prolaze
x2 + y2 = 12 ,
kroz ishodište i krivulju C . . .
z = 2.
Rješenja zadataka za vježbu

√
x−2 y+2 z−2 x − R2 y − R2 z − 22 R
1.1 (a) = = , (b) = = √ .
1 −1 2 −R 0 2
R
√ 2
x−1 y−1 z−2 x−2 y−2 3 z−3
1.2 (a) = = , (b) = √ = .
1 1 4 1 3 −1
6 √
1.3 Udaljenost točke (x, y, z) = (t,t 2 ,t 3 ) od ishodišta je s(t) = t 2 + t 4 + t 6 ;
ds 2t + 4t 3 + 6t 5
= √ .
dt 2 t2 + t4 + t6 p √
1.4 x = 20t, y = 40t, ϕ = π4 , kosinusov poučak daje s(t) = 20 5 − 2 2 t,
p √
s′ (t) = 20 5 − 2 2.
1.5 (a) ~v = (1, 2, 3), ~a = (0, 2, 6), (b) ~v = (1, 0, 1), ~a = (0, −1, 0), (c) ~v = (3, −2, 0),
~a = (4, 10, −2), (d)~v = (0, a, a),~a = (a, 0, 0).
1.6 (a) područje unutar kružnice x2 + y2 = 1 koje se nalazi u prvom i trećem kvadrantu,
(b) kružni vijenac 1 6 x2 + y2 6 4, (c) |y| 6 |x| i x ̸= 0 (zatvoreno područje izmed̄u grafova
funkcija y = |x| i y = −|x| bez ishodišta), (d) poluravnina y > x + e, (e) x > 0 i y ∈ [−1, 1⟩.
1.7 Tražena područja su prikazana na donjim slikama:
(a) (b) (c)
(d) (e) (f)
1.8 (a) x2 + y2 6 z2 , z ̸= 0, tj. unutrašnjost stošca z2 = x2 + y2 s rubom, ali bez

ishodišta, (b) z > x2 + y2 i (x, y) ̸= (0, 0), tj. unutrašnjost paraboloida z = x2 + y2 bez z-osi,
(c) z > 1 − x − y, otvoreni poluprostor iznad ravnine z = 1 − x − y, (d) x2 + y2 − z2 < 1,
unutrašnjost jednoplošnog (rotacijskog) hiperboloida (položenog uz z-os), (e) −x2 − y2 +
z2 > 1, unutrašnjost dvoplošnog rotacijskog hiperboloida.
2 2
√
√ (a) Omed̄eno područje unutar valjka (x − 1) + y = 1 i izmed̄u ravnina z = − 2
1.9
i z = 2 pri čemu su baze uključene u domenu, a plašt valjka nije, (b) omed̄eno područje
odred̄eno paraboloidom y > x2 + z2 i ravninom y = 1 pri čemu je dio paraboloida uključen
u domenu, a krug u ravnini y = 1 nije.
1.10 (a) nivo krivulje su kružnice oblika (x − c)2 + x2 = c2 , c ̸= 0, i pravac x = 0,
2 2
(b) nivo krivulje su elipse xc2 + yc2 = 1, c ̸= 0 i točka (0, 0).
2
1.11 (a) z = x2 + y2 + C, C ∈ R, nivo plohe su rotacijski paraboloidi uzduž osi Oz,
2 2 2
(b) za C > 0, C = a2 dobivamo jednoplošne rotacijske hiperboloide ax2 + ay2 − za2 = 1; za
4
C = 0 dobivamo stožac z2 = 14 (x2 + y2 ); za C < 0, C = −b2 dobivamo dvoplošne rotacijske
2 2
z2
hiperboloide − bx2 − by2 + b2
= 1, (c) valjci x2 + y2 = C2 , C > 0 uzduž z-osi i za C = 0, z-os.
4
1.12 yz = sin xz .
1.13 y2 + z2 = x2 .
1.14 (a) pomaknuta jedinična sfera s centrom u točki T (0, 0, 1), (b) jednostrani kružni
stožac položen duž x osi s vrhom u točki V (−1, 0, 0), (c) elipsoid s poluosima 2, 2, 1,
(d) dvoplošni rotacijski hiperboloid.
1.15 (a) translatirani paraboloid √ položen duž
√
z-osi s tjemenom u točki T (−2, 3, −9),
26
√ 26
(b) translatirani elipsoid s poluosima 3 , 26, 2 i središtem u T (1, −1, −2), (c) jedno-
plošni eliptični hiperboloid skaliran s faktorom 2 po x-osi, i s faktorom 4 po y-osi i po z-osi,
(d) jednostrani stožac (z > 0) s vrhom V = O(0, 0, 0) kojemu je krivulja baze jedinična
kružnica u ravnini z = 2.
1.16 (a) x2 + z2 = y4 , (b) z2 = (x2 + y2 )3 .
1.17 z2 = 8(x2 + y2 ).
Literatura
[1] Andrea Aglić Aljinović i drugi. Funkcije više varijabla. Zagreb: Element, 2019.
[2] Boris Pavlovič Demidovič. Zadaci i riješeni primjeri iz Matematičke analize za
tehničke fakultete. Zagreb: Golden marketing - Tehnička knjiga, 2003.
[3] Petar Javor. Matematička analiza 2. Zagreb: Element, 2002.
[4] Serge Lang. Calculus of several variables. New York: Springer-Verlag, 1987.
[5] Mervan Pašić. Matematika 2. Sa zbirkom riješenih primjera i zadataka. Zagreb:
Merkur ABD, 2006.
[6] James Stewart. Calculus: early transcendentals. Sv. 6. Belmont, Cal.: Brooks/Cole,
Cengage Learning, 2012.

Skripta 1

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Skripta 1

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Matematička analiza 2

1. poglavlje – Vektorska funkcija i funkcije više

Tomislav Burić, Lana Horvat Dmitrović, Domagoj Kovačević,

WWW. FER . UNIZG . HR

Posljednje izmjene napravljene 6. ožujka 2020.

1 Vektorska funkcija i funkcije više varijabli . . . . . . . . . . . . . . . 5

1.6 Pitanja za ponavljanje gradiva 51

U kolegiju Matematička analiza 1 bavili smo se realnim funkcijama realne varijable. I

1.0 Podsjetnik: Euklidski prostor Rn

Skup Rn zamišljamo kao skup točaka u n-dimenzionalnom pravokutnom koordinatnom

~x +~y = (x1 , x2 , . . . , xn ) + (y1 , y2 , . . . , yn ) = (x1 + y1 , x2 + y2 , . . . , xn + yn ),

Te operacije zadovoljavaju sljedeća svojstva:

(VP1) (∀~x,~y,~z ∈ Rn ) (~x +~y) +~z =~x + (~y +~z), (asocijativnost)

(VP2) (∃~0 ∈ Rn )(∀~x ∈ Rn ) ~x +~0 = ~0 +~x =~x, (postojanje nulvektora)

(VP4) (∀~x,~y ∈ Rn ) ~x +~y =~y +~x, (komutativnost)

(VP7) (∀λ , µ ∈ R)(∀~x ∈ Rn ) (λ µ)~x = λ (µ~x), (kompatibilnost)

(VP8) (∀~x ∈ Rn ) 1 ·~x =~x. (normiranost)

Time je (Rn , +, · ) postao vektorskim prostorom. No, da bismo Rn mogli zvati

~x ·~y = ‖~x‖ ‖~y‖ cos(∠(~x,~y))

Ovakav skalarni umnožak zadovoljava sljedeća svojstva:

(S1) (∀~x ∈ Rn ) ~x ·~x > 0 te vrijedi ~x ·~x = 0 ⇐⇒ ~x = ~0, (pozitivnost)

(S3) (∀~x,~y ∈ Rn ) ~x ·~y =~y ·~x, (komutativnost)

Dodatkom skalarnog produkta Rn je postao unitaran prostor. Prethodna svojstva

Ova operacija nad vektorima zadovoljava sljedeća svojstva:

(N1) (∀~x ∈ Rn ) ‖~x‖ > 0 te vrijedi ‖~x‖ = 0 ⇐⇒ ~x = ~0, (pozitivnost)

(N2) (∀λ ∈ R)(∀~x ∈ Rn ) ‖λ~x‖ = |λ | ‖~x‖, (homogenost)

(N3) (∀~x,~y ∈ Rn ) ‖~x +~y‖ 6 ‖~x‖ + ‖~y‖. (nejednakost trokuta)

čime je Rn postao normirani vektorski prostor. Konačno, preostaje samo da definiramo

Ova metrika zadovoljava svojstva:

(M1) (∀~x,~y ∈ Rn ) d(~x,~y) > 0 te vrijedi d(~x,~y) = 0 ⇐⇒ ~x =~y, (pozitivnost)

(M2) (∀~x,~y ∈ Rn ) d(~x,~y) = d(~y,~x), (simetričnost)

(M3) (∀~x,~y,~z ∈ Rn ) d(~x,~y) 6 d(~x,~z) + d(~z,~y). (nejednakost trokuta)

Time je Rn postao metrički prostor. Kada kažemo n-dimenzionalan euklidski prostor,

|~x ·~y| 6 ‖~x‖ ‖~y‖.

Ova nejednakost je očigledna, ukoliko koristimo geometrijsku definiciju skalarnog

1.0.2 Otvoreni i zatvoreni skupovi u Rn

(c) Postoje skupovi koji nisu ni otvoreni ni zatvoreni.

K~x,r = {~y ∈ Rn : d(~x,~y) < r}.

Za skup U ⊆ Rn kažemo da je otvoren skup ukoliko oko svake njegove točke

U ⊆ Rn je otvoren ⇐⇒ (∀~x ∈ U)(∃r > 0) K~x,r ⊆ U.

O otvorenim skupovima je dobro razmišljati kao o likovima (u R2 ) ili tijelima (u R3 i

Definicija 1.0.2 Za skup F ⊆ Rn kažemo da je zatvoren skup ukoliko mu je komple-

Primjer 1.1 Zatvorena kugla oko~x radijusa r > 0 je skup

K~x,r = {~y ∈ Rn : d(~x,~y) 6 r}.

Za kraj spomenimo i to da zatvoreni skupovi nisu pravi analogoni zatvorenog segmenta.

1.1 Vektorska funkcija. Prostorna krivulja

Elemente skupa Rn kraće ćemo označavati s~x = (x1 , x2 , . . . , xn ),~y = (y1 , y2 , . . . , yn ), . . .

Definicija 1.1.1 Vektorska funkcija realne varijable je funkcija~f : R → Rn . Zapisu-

pri čemu su x1 , x2 , . . . , xn : R → R realne funkcije realne varijable koje zovemo kompo-

Kada je kodomena vektorske funkcije~f : R → R2 dvodimenzionalna, uobičajeno je

U slučaju trodimenzionalne vektorske funkcije ~f : R → R3 , komponentne funkcije

~f(t) = (x(t), y(t), z(t)) = x(t)~i + y(t)~j + z(t)~k, pri čemu su x, y, z : R → R.

Primjer 1.2 Funkcija~f : R → R3 , zadana je formulom~f(t) = (t 3 + 1, 3, et ).

Takod̄er možemo pisati

Funkcija svakom t ∈ R pridružuje točku (t 3 + 1, 3, et ) ∈ R3 . Primjerice za t = 1 imamo

Kako odred̄ujemo prirodnu domenu vektorskih funkcija?

D~f = Dx1 ∩ Dx2 ∩ · · · ∩ Dxn .

1.1.2 Veza vektorske funkcije i krivulje

~r(t) = (x(t), y(t)) = x(t)~i + y(t)~j.

Im(~r) = {(x(t), y(t)) : t ∈ R}.

Primjer 1.4 Odredite koja krivulja u R2 je parametrizirana vektorskom funkcijom~r1 (t) =

∙ ~r2 (t) = (cos(−t), sin(−t)), za t ∈ [0, 2π];

∙ ~r3 (t) = (cos(2πt), sin(2πt)), za t ∈ [0, 1];

~r′ (π) = (−5 sint, 5 cost, 1)t=π = (0, −5, 1).