20 priča koje bi trebao pročitati svaki fan SF-a

(i oni koji će to tek postati)

Želeći napraviti mali podsjetnik na bogatu žanrovsku baštinu, izdvojili smo 20 priča svjetskih
autora prevedenih kod nas koje zaslužuju pozornost!
06. srpnja 2014. u 15:00 1 komentara 4276 prikaza

Foto: Fiona Hanson/Press Association/PIXSELL

Autor Tomislav Hrastovčak/Poslovni.hr

Podijelite članak
Svemirska putovanja, izvanzemaljske civilizacije, vremenski paradoksi, roboti, distopijska
društva… svijet znanstvene fantastike je bogat, raznolik i maštovit, a mnogi ljubitelji žanra pritom
daju prednost upravo kraćoj formi, tj. pričama. Znanstvena fantastika je “žanr ideja”, a u
ograničenom prostoru koji nudi priča daleko je izazovnije razraditi ideje i uvjerljivo prikazati druge
svjetove nego što je to slučaj s romanom, gdje pisac može raspiriti svoju maštu na stotinama
stranica. U želji da napravimo mali podsjetnik na bogatu žanrovsku baštinu, izdvojili smo 20 priča
svjetskih autora prevedenih kod nas, za koje vjerujemo da su vrijedne pozornosti ljubitelja SF žanra
i onih koji će to tek postati.
Murray Leinster – Logičar Joe (A Logic named Joe, 1946.) – Sirius 46
U vrijeme kada je računalna tehnologija bila na samim počecima, pojavila se priča o nekom
budućem svijetu u kojem ljudi svakodnevno koriste umrežena računala te imaju brz pristup
informacijama i multimedijskom sadržaju. Zvuči kao internet, zar ne? Trebalo je proći otprilike pola
stoljeća prije nego što su ideje iz proročanske Leinsterove priče postale stvarnost.
Cordwainer Smith – Skeneri žive uzalud (Scanners Live in Vain, 1950.) – Sirius 125, Futura
117
Jedna od najznačajnijih SF priča svoga vremena detaljno opisuje daleku budućnost u kojoj
međuzvjezdanim letovima upravljaju “skeneri”, posebna vrsta ljudi obučena za prevladavanje
specifičnih psiholoških barijera koje se događaju za vrijeme svemirskih putovanja. Skeneri imaju
velik ugled, ali njihov život je težak, usamljen i poprilično nesretan. Zaplet nastane kada se pojavi
mogućnost da više neće biti potrebni društvu, što glavne protagoniste potakne na neočekivane
poteze.
Ray Bradbury – Savana (The Veldt, 1950.) – Sirius 70
Ideja kako tehnologija može postati izvor otuđenja i generacijskog jaza nije nastala u novije
vrijeme. Još sredinom prošloga stoljeća ugledni pisac Ray Bradbury objavio je uznemirujuću priču
o dvoje djece ovisne o virtualnoj stvarnosti, što na kraju rezultira tragičnim posljedicama za njihove
roditelje.
Michael Moorcock – Gle čovjeka (Behold the Man, 1966.) – Monolith 3
Glavni junak Moorcockova kontroverznog djela putuje u vrijeme Isusa Krista, u kojemu otkriva
malo drugačiju situaciju od one opisane u Novome zavjetu. Slijedi šokantan obrat, koji naravno
nećemo otkriti, ali možemo samo reći da bi ga mnogi sasvim sigurno okarakterizirali kao –
blasfemiju.
Harlan Ellison – “Pokaj se Harlekine”, reče Tik-tak čovjek (“Repent Harlequin”, said The
Ticktockman, 1965.) - Sirius 121/122
Iza neobičnog naslova krije se još neobičnija priča. Međutim, u slučaju dežurnog žanrovskog
ekscentrika Harlana Ellisona to je nešto što se i očekuje. Svojevrsna parodija distopijskih motiva
govori o društvu u kojem je vrijeme strogo regulirano i bilo kakvo kašnjenje smatra se zločinom.
Svatko tko ne napravi nešto u roku, život mu se “skraćuje” za onoliko minuta koliko iznosi njegovo
kašnjenje, a krajnja je kazna “isključivanje”. Priča se posebno pamti po svojoj nekronološkoj
strukturi i stilskom eksperimentiranju, a legenda kaže da ju je Ellison napisao u samo šest sati.
Arthur C. Clarke – Zvijezda (The Star, 1955.) – Sirius 5
Nestale svemirske civilizacije česta su preokupacija pisaca SF-a, a upravo je legendarni Arthur C.
Clarke napisao jednu od najpoznatijih priča na tu temu ubacivši u nju i brojne religijske konotacije,
što je u ono vrijeme bila poprilična novost. Ekspedicija sa Zemlje istražuje planet uništen
eksplozijom supernove te pronalazi ostatke napredne izvanzemaljske civilizacije koja nije uspjela
izbjeći sudbini. Ironičnim obratom ispostavlja se da je uništenje njihove zvijezde obilježilo važan
trenutak u ljudskoj povijesti.
Daniel Keyes – Cvijeće za Algernona (Flowers for Algernon, 1959.) – Futura 38
Charlie je čovjek s niskim IQ-om koji se podvrgne eksperimentalnom postupku povećanja
inteligencije. U početku sve ide po planu i glavni junak postupno se pretvara u osobu vrlo visoke
inteligencije i intelekta, ali usporedni pokus s mišem sugerira da sve to neće dugo trajati... Dirljiva
priča napisana u obliku dnevnika kasnije je pretočena i u roman, a zaživjela je i u nekoliko filmskih
izdanja, radiodrama te kazališnih predstava.
Roger Zelazny – Za dah koji čekam (For a Breath I Tarry, 1966.) – Futura 19
U dalekoj postapokaliptičnoj budućnosti više ne postoje ljudi, ali iza njih su ostali inteligentni
strojevi koji su sada jedini vladari svijeta. Međutim, ovdje nije riječ o nekoj zlogukoj viziji u maniri
Terminatora, već roboti pokušavaju shvatiti prirodu svojih davno izumrlih tvoraca i po mogućnosti
ih ponovno – oživjeti.
Norman Spinrad – Anđeli karcinoma (Carcinoma Angels, 1967.) – Futura 94
Spinradova priča jedna je od poznatijih iz tzv. novog vala, prevratničkog razdoblja u SF-u, kada je
skupina pisaca počela eksperimentirati sa stilom i temama odbacujući dotadašnje ustaljene obrasce
žanra. “Anđeli karcinoma” obiluju uistinu pomaknutim idejama, a u crnohumornom tonu govore o
čovjeku koji “ulazi” u vlastito tijelo kako bi se izliječio od raka. Bitku s bolešću dobiva, ali ne
očekujte sretan kraj. Priča je inače prvi put objavljena u povijesnoj antologiji “Opasne vizije”, koja
je najavila nove trendove u žanru, a uredio ju je Harlan Ellison.
Robert Silverberg – Putnici (Passengers, 1968.) – Sirius 146/147
Zamislite svijet u kojem vaše tijelo svakog trenutka može zaposjesti nezemaljsko biće i s njime
nekoliko dana činiti štogod ga volja! Upravo je to okosnica poznate Silverbergove priče koja
prikazuje svijet u kojem su nepoznati “tjelokradice” izmijenili društvene odnose i zavili ljude u
letargiju jer nitko nikad ne zna kada ponovno “neće biti svoj”.
Isaac Asimov – Dvjestogodišnjak (The Bicentennial Man, 1976.) – Sirius 128
Poznato je da se Asimov proslavio svojim pričama o robotima, a “Dvjestogodišnjak” svakako spada
među najbolje u njegovu bogatom opusu. Glavni je junak priče, naravno, robot, ali ne bilo kakav.
On, naime, želi postati – čovjekom, a kako bi mu to uspjelo, morat će proći kroz dugu bitku s
tehnološkim, ali i društveno-pravnim preprekama. Dvjestogodišnjak je dobio i svoju filmsku
ekranizaciju koja je uglavnom ocijenjena sladunjavom.
Ursula LeGuin – Oni što napuštaju Omelas (The Ones who walk away from Omelas, 1973.) –
Sirius 79
Stanovnici grada Omelasa žive u pravoj utopiji... svi osim jednog koji mora patiti, što je uvjet za
ugodan i sretan život ostalih. Građani su svjesni toga, ali većina ih živi pomireno s tom činjenicom.
Međutim, neki od njih ne mogu podnijeti istinu te tiho napuštaju “grad sreće”. Parabolična kratka
priča Ursule LeGuin vjerojatno će svakoga potaknuti na razmišljanje o tome je li moralno žrtvovati
pojedinca radi blagostanja mnogih.
Philip K. Dick – Vjera naših očeva (Faith of our Fathers, 1967.) – Futura 95
Philip K. Dick već je dulje inspiracija hollywoodskim producentima i na filmu smo dosad vidjeli
desetak ekranizacija njegovih djela. Hoćemo li ikad na velikim ekranima gledati “Vjeru naših
očeva”, jedno od ponajboljih Dickovih djela, teško je reći, ali svakako bi bilo zanimljivo vidjeti
kako bi na filmu izgledala priča o komunističkom društvu budućnosti čiji je veliki vođa svemoguće
nezemaljsko biće koje je toliko monstruozno da se ljude kontrolira halucinogenim drogama kako ne
bi bili svjesni njegove prave prirode. Još jedna priča iz “Opasnih vizija”.
Orson Scott Card – Kraljevski komadi (Kingsmeat, 1978.) – Futura 63
Motiv vanzemaljaca ljudoždera postoji još od ranih dana SF-a, ali vjerojatno nikad nije bio obrađen
na tako mučan i uznemirujuć način kao u slučaju Kraljevskih komada. Priča je svojedobno privukla
mnogo kontroverzi i kritika zbog eksplicitnih opisa ljudskog sakaćenja, dok je njen autor tvrdio
kako je riječ o svojevrsnoj alegoriji na židovska stradanja u koncentracijskim logorima.
George R. R. Martin – Kraljevi pijeska (Sandkings, 1979.) – Sirius 99
Prije nego što se proslavio fantasy sagom Igra prijestolja, George R. R. Martin je pisao i upečatljive
SF priče, koje su nerijetko imale primjese horora. Izuzetak nisu ni Kraljevi pijeska, koji pokazuju
što se može dogoditi ako ne postupate dobro sa svojim kućnim ‘ljubimcima’, pogotovo ako je riječ
o izvanzemaljskim kukcima koji ubrzano evoluiraju. Priča je kasnije ekranizirana u televizijskoj
produkciji, a čak je parodirana u Simpsonima i Futurami.
William Gibson – Podsjetnik Johnny (Johnny Mnemonic, 1981.) –Sirius 129, Futura 36
Na krilima razvoja kompjuterizacije, osamdesetih godina prošloga stoljeća na SF nebu pojavio se
novi podžanr – cyberpunk, a njegov najpoznatiji predstavnik je William Gibson, čije ime se
proširilo i izvan žanrovskih krugova. Njegova rana priča Johnny Mnemonic govori o plaćeniku koji
pomoću umjetnog usatka u glavi prenosi povjerljive podatke, što ga dovodi u niz nevolja. Priča je
svojevrsni uvod u kultni Gibsonov roman Neuromancer, a 1995. godine je doživjela i svoju filmsku
inačicu, premda ne baš uspjelu.
John Varley – Pritisni Enter (Press Enter, 1984.) – Sirius 118.
Ako ste paranoični zbog nedavne afere oko NSA i općenito gubitka privatnosti u digitalnom dobu,
ova pripovjetka je kao stvorena za vas. Varleyevo kultno djelo govori o neobjašnjivoj pojavi
umjetne inteligencije u NSA-inim sustavima, koja može utjecati na ljudsku psihu i potaknuti
pojedince na – samoubojstvo! To što se priča zapravo odvija u sadašnjosti čini je još više
uznemirujućom.
Octavia E. Butler – Dijete krvi (Bloodchild, 1985.) – Sirius 121/122
Kako bi izgledao suživot ljudi i vanzemaljaca? To otkriva ova nagrađivana priča koja je na trenutke
šokantnija i grotesknija od nekog filma iz serijala o Alienu, premda vanzemaljci ovdje nisu
prikazani u isključivo negativnom svjetlu.
Nancy Kress – Prosjaci u Španjolskoj (Beggars in Spain, 1991. ) –Futura 31
Zahvaljujući genetičkom inženjeringu, u bliskoj budućnosti pojavila se nova rasa ljudi – Besani.
Kao što im ime i govori, nije im potreban san, ali to nije jedina stvar po kojoj se ističu. Besani su
daleko inteligentniji i sposobniji od ‘normalnih’ ljudi, što za sobom povlači ogromne društvene
posljedice. Nagrađivano djelo je kasnije pretvoreno u uspješan roman, koji je izrodio još dva
nastavka.
Ted Chiang – Izdisanje (Exhalation, 2008. ) – SiriusB 2
U neobičnom svijetu, koji se možda nalazi u drugom svemiru ili dimenziji, živi rasa inteligentnih
mehaničkih bića, koja otkrivaju kako se njihovu postojanju bliži kraj. Pisana u epistolarnom obliku,
Chiangova priča je istovremeno i tužna i katarzična, a podsjeća nas kako ništa ne traje vječno,
premda to nužno ne znači da ništa nema smisla.
>> Kad strojevi nadvladaju ljudsku vrstu
>> Završen prvi krug za najbolju kratku SF priču u izboru iQ magazina