GODINE 1980. I 1984. SIRIUS JE PROGLAEN ZA NAJBOLJI EVROPSKI ASOPIS ZNANSTVENE FANTASTIKE. 1986.

DOBITNIK JE NAGRADE EVROPSKOG SF UDRUENJA A NOSILAC JE I POVELJE SFERA ZA UNAPREENJE DOMAEG SF STVARALATVA.

Recenzenti: Darije oki Leskovek Autor slike s naslovne

iga

stranice: Sandi Radovan

SADRAJ
Harry Harrison NI ZVUKA RATA Garry Kilworth NEVIDLJIVI NEPRIJATELJ Frederick Longboard VRIJEME NASILJA Radovan Devli ZATVOR NJEMAKA SF SCENA Herbert W. Franke NA RUBU MAGLENE STRUJE Dirk Josczok SJEANJE 3 24 40 61 93 100 109 110

VJESNIKOVA PRESS AGENCIJA

Glavni i odgovorni urednik MILIVOJ PAIEK
Izdava: NIPRO VJESNIK (Predsjednik Poslovodnog odbora Vladimir Slijepevi) OOUR Informativno-revijalna izdanja (direktor Boidar Radman). Predsjedavajui savjeta: dr. Ivan Krtali. Adresa redakcije, izdavaa i tiskare: 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4. Telefoni 041/526-099, 515-555 i 519-555 Telex 21 121 YU VSK Kolegij redakcije: Berislav Grabunik (grafiki urednik), Marija Jurela

(urednik), Pavle Lugari (zamjenik glavnog urednika), Milivoj Paiek, Biserka Pupavac (pomonik glavnog urednika), Tisak NIPRO Vjesnik, OOUR Novinska rotacija i OOUR TM. Broj 153 veljaa 1989. Urednik: Hrvoje Pri Grafiki urednik: eljko Brneti

Ranko Muniti FANTASTINO PUTEM FILMA Bruno Ogorelec SPORI VREMENSKI STROJ JACKA WILLIAMSONA

Dragi itaoci,
a naroito pisci zato ne volite zimu? Ba sam elio, kad ve nema snijega, da ja pronaem neku dobru esefovsku zimougoajnu priu domaeg autora i... i nita. Sve sam prekopao i nema. Sve se dogaa. ljeti, ili pod nekim kiurinama, ali u bjelini snijega

116

nita. Proakah i po bunkeru stranih pria i osim u segmentu jantasy pria, ne naoh niti jednu koja bi mi odgovarala u potpunosti. Zacijelo bi neki psiholog u tome otkrio bijeg od hladnog bezemotivnog djetinjstva, to je, dakako, smijeno, ali je doista

zanimljivo pitanje zato nema pria u zimskom ugoaju (ast rijetkim izuzecima). Ja, zasad, odgovor jo nisam naao. Moda vi imate neku ideju? Milica Kurubi iz Banja Luke me pita zato doputam polemiku oko SF-a u rocku umjesto da sam neto napiem, kao to ve vrlo dobro (tako Milica kae) uradih prije vie od pet godina ili sam moda isuvie ostario pa vie ne pratim rock. Ovo sa starenjem me je, priznajem, uzdrmalo, pa pun tatine odgovaram da jo uvijek sluam rock (ali i sve drugo, to sam inio i prije pet i vie godina), ali kako me neki itaoci napadoe zbog prie u S1RIUSU, neu vie (odnosno, koliko je to manje mogue) da privatiziram njegove stranice. A i, priznajem, volim polemike. Jo kad se razgranaju... Nakon oduevljenih pisama i pohvala za prikazivanje raznovrsnih scena SF-a, u ovom broju vam predstavljamo njemaki znan-fan, i to kroz priu Herberta Frankea i pjesmu Dirka Josczoka. Uz njih su tu krvoloni Harrison u istokrvnoj borbenoj avanturi, vrlo aktualni teroristikonasilni Longbeard. neobino istonjako ubojiti Kilivorth, te okrutni Devli, sa novom priom u svom proznostripovskom svijetu koji mu

Harry Harrison

je ve donio nekoliko nagrada. Ipak, kao to vidite, sve je to puno nasilja. Upravo sam gledao i Running Man sa Schwarzeneggerom krvi do koljena. Zar ne bi bolje bilo bijelog snijega do lakata? Pokuam li izvui ekstrapolacije u budunost uzimajui u obzir parametre koje odreuje SF (i oslalo) stvaralatvo, ini mi se da idemo putem paklene narane i to mi se uope ne dopada. Glasam za ljubavni SF! U teorijskom dijelu preporuam eseje Ranka Munitia koji svojim poznatim intelektualnim stilom govori openito o fantastici, njezinim pojavnim oblicima u jilmu; i Brune Ogorelca koji prepriava razmiljanja Jacka Williamsona o SF-u. Ipak, SF-dogaajem proglaavam zbirku pria domaih autora Tamni vilajet koju je izabrao, uredio i izdao Boban Kneevi. Vie o zbirci u Proitali smo za vas, ali moete i prije itanja te rubrike da nabavite knjigu. Neete pogrijeiti u investiciji. Vjerujem da vam je srce ve prestalo uzbueno lupati zbog straha uzrokovanog kanjenjem prolog broja. Cool! itajte SIRIUS! va urednik Hrvoje Pri

Ni zvuka rata

Or Battles Sound; 1970

BOJOVNIE Dome Priego, sad u te ubiti!
Te je rijei zaurlao narednik Toth dolazei s dna prolaza izmeu kreveta njihovog odjeljka kasarne. Dom, ispruen na svom leaju gdje je itao knjigu podie zapanjeni pogled upravo u trenu kad je narednikova ruka sunula nanie, hitnuvi prema Domu blistavi vojniki no. Njegovi izvjebani refleksi trgnue knjigu prema gore tako da se no s tupim zvukom zabio u nju, probivi joj sve stranice i zaustavivi se mravih nekoliko centimetara od Domovog lica. Ti glupavi maarski majmune! zaurla on. Zna li uope koliko me stoji ova knjiga? Zna li koliko je stara? A zna li ti da si jo iv? odgovori narednik dok je tek nagovjetaj jednog hladnog osmijeha namrekao kutove njegovih majih oiju. Pun sebe i kooperei se, on poput neke grabeljive ivotinje krene prolazom izmeu leajeva, i ispruivi ruku prema drci svog noa. E, ne, nee zarei Dom odmiui naglo knjigu. Ve si uinio dovoljno tete. On polegne knjigu ravno na krevet i paljivo oslobodi no iz probijenih stranica, a onda ga estokom kretnjom hitne prema narednikovu stopalu. Narednik Toth pomakne nogu taman toliko da ga sjajna otrica promai i zabije se bezopasno u plastikom pokriveni pod odjeljka kasarne. ivci, bojovnie ree podsmjeljivo. Nikad ne smije izgubiti ivce. Na taj nain poinje grijeiti i pogiba. On se sagne, izvue sjajnu otricu i njeno je prihvati prstima, uivajui u osjeaju njene ravnotee u ruci. Uspravljajui se, on zauje zvuk komeanja koji se prenese kasarnom kad su se ljudi oko njih promekoljili, spremni na akciju, oiju uprtih u njega. Toth se nasmije. Sada si spreman, pa bi ti bilo prelako. Zatim se sagne i vrati no u korice u sarama svoje izme. Ti si obian sadistiki nitkov ree Dom izravnavajui rez na koricama knjige. Ti stvarno uiva u plaenju drugih ljudi. Moda odgovori narednik Toth ne uzbuujui se nimalo i sjedne na leaj preko puta Doma. A moda je to ono to zovu pravim ovjekom

za pravi posao. Ali, ni u kom sluaju nije vano. Ja vas vjebam, odravam vas budnima i spremnima. A zbog toga ostajete ivi. U stvari, trebao bi mi biti zahvalan to sam tako dobar sadista. Ne moe mi prodati taj tos, narednie. Ti si ba onakav tip o kakvom je pisao ovaj ovjek, u ovoj knjizi koju si se tako junaki potrudio unititi... Ja ne. Ti si je gurnuo ispred noa. Ba kao to to vama utokljuncima neprestano i neprestano ponavljam. Spasite sebe. To je ono to se rauna. Upotrijebite bilo koji trik koji vam padne na pamet. Imate samo jedan ivot... i potrudite se da vam bude dugaak! Evo ovdje... Slike kakvih cura? Ne, narednie, rijei. Velike rijei ovjeka za koga ti nikada nisi ni uo. Zvao se Wilde. Jasno da sam uo za njega, Parni eki Wyld, ampion flote u tekoj kategoriji. Ne, nego Oscar Fingal O'Flahertie Wills Wilde. Bez veze s tvojim tekaem, nadam se. On pie: Tako dugo dok rat budu smatrali zlim, on e uvijek imati svojih privlanosti. Kad se na njega pone gledati kao na neto prostako, prestat e biti tako omiljen. Oi narednika Totha suzie se u naporu razmiljanja. Zvui jednostavno kako je to rekao. Ali stvari uope ne stoje tako. Drugi su razlozi za rat. Kao na primjer...? Toth otvori usta, ali se njegov odgovor na Domovo pitanje utopi u iznenadnom naletu vriska signala za uzbunu. Visoki, piskavi ton signala zatuli u svakom odjeljku svemirske letjelice i dobije odmah i svoj neposredni odgovor. Ljudi se posvuda pokrenue. Hitro. Posada broda pojuri na svoja borbena mjesta. Ljudi koji su jo samo tren prije spavali, sada su mirkanjem u trku pokuavali otjerati san iz oiju. Trali su i onda stali i, prije nego je veliki alarm prestao zavijati svemirski je brod bio u punoj borbenoj spremi. To, meutim, nije bio i sluaj s bojovnicima. Sve dok ne dobiju nareenja i borbeni raspored, oni nisu bili nita vie od obine robe u transportu. Tako su se sada postrojili u stavu mirno, sloivi dvostruki red srebrno-sivih uniformi, tu u sreditu brodskog odjeljka s kasarnama. Narednik Toth je stajao kraj zida, sa ljemom ukljuenim na telefonski izvod koji se je tamo nalazio, sluajui paljivo i povremeno klimajui jednom neujnom glasu. Sve su oi bile uprte u njega kad je najzad klimnuo u znak slaganja i iskljuio vezu. Polako se okrene licem prema svojim ljudima. Nekoliko sekundi je s uitkom upijao taj trenutak posvemanje tiine, a onda se nasmijei najirim osmjehom to su ga ikada vidjeli na njegovom obino bezizraajnom licu. To je to objavi narednik i gotovo si protrlja ruke od zadovoljstva. Sada vam mogu rei da smo oekivali invaziju Edinburana i da je cijela naa flota u pokretu. Izviai su ih otkrili kako provaljuju iz prostora preskoka. Oekujemo kontakt s njima za otprilike dva sata. I mi im dolazimo ususret. I to vam je, moje drage, utokljune borbene djevice, to. Zvuk, nalik tihom reanju, podie se od okupljenih ljudi i narednikov se osmijeh jo malo proiri. To je pravo raspoloenje. Pokaite ga i pred neprijateljem. Jednako nenadano kao to se bio pojavio, osmijeh i nestade s narednikova lica. Izraza hladna, kao i obino, narednik Toth naredi okupljenim bojovnicima stav mirno. Vodnik Steres je u bolnikom s visokom temperaturom, tako da nam nedostaje jedan NKO. Na prvi znak uzbune, preli smo na ratno stanje. To mi daje ovlatenje da vrim privremena terenska naimenovanja. Iskoristit u ga. Bojovnie Priego, jedan korak naprijed.

Dom se ukoi u stavu mirno i iskorai iz stroja. Od sada si nadlean za bombako odjeljenje. Dobro obavi posao, pa e ti komandni oficiri pretvoriti unapreenje u stalno. Vodnie Priego, korak natrag u stroj i ekaj tamo. Ostali, u sobu za stanje pripravnosti, dvostrukom brzinom naprijed mar! Narednik Toth se pomakne ustranu i njegovi bojovnici pojurie kraj njega izlazei iz odjeljka. Kad je i zadnji od njih nestao, on prstom otro upre u Doma. Samo jednu rije. Ti nisi nita gori od bilo kojeg drugog ovjeka ovdje. U stvari, bolji si od veine. Pametan si. Ali previe razmilja o stvarima koje nisu vane. Prestani razmiljati i poni se boriti ili se nikada nee vratiti na onaj fakultet. Useri stvar i ja u te srediti... ako to ne uine Edinburani prije mene. Ili se vrati kao vodnik ili se uope ne vraaj. Jasno? Jasno. Domovo lice bilo je jednako bezizraajno hladno kao i narednikovo. Nisam gori bojovnik od tebe, narednie. Obavit u svoj posao. Onda ga i obavi, i to trkom! Zbog ovog zadravanja. Dom je bio zadnji ovjek na redu za oblaenje. Svi ostali su ve uz pomo orunika vrili zadnje provjere pritiska u svojim odijelima, a on je tek hermetiki zatvarao svoju opremu. Nije, meutim, dozvolio da ga to uznemiri ili natjera da se pokua pouriti. S polakom odlunou, kako bi hermetiki zatvorio i zabravio mali dio svoje opreme, Dom bi ga skinuo s popisa procedure provjere i sistematski preao na idui. Kad su svi testovi pritiska pokazali zeleno svjetlo, Dom orunicima dade znak palcima prema gore da je sve u redu i ue u dekompresionu komoru. Dok su se vrata zatvarala za njim, a brave stale ispumpavati zrak. Dom hitro provjeri sve indikatore koji su se nalazili na njegovom ljemu. Kisik pun. Energetske rezerve puno optereenje. Radio jedan i jedan. Najzad i zadnji atom zraka bijae isisan iz komore. Unutarnja se vrata tada beumno otvorie prema vakuumu. Dom ue u oruarnicu. Svjetla ovdje bijahu priguenija a uskoro e se i potpuno ugasiti. Dom prie polici sa svojom opremom i stade si pripasivati manje predmete. Kao i kod svih drugih iz bombakog odjeljenja, i Domovo je odijelo bilo lako oklopljeno, a on je nosio samo najosnovnije i najnunije oruje. Na lijevi bok Dom si pripae drillnger, upravo ispod razine prstiju, a gropenera ugura u korice s vanjske strane svoje desne nogavice. To je bilo njegovo najdrae oruje. Izvjetaji tajnih slubi tvrdili su da neki od Edinburana jo koriste svemirska odijela od tkanine, tako da su bombai ovog puta dobili i bacae munja, koje su inae svi smatrali zastarjelim orujem. Dom svojega zabaci daleko otraga jer je mogunost da bi ga trebao upotrijebiti ionako bila vrlo mrava. Sve te smrtonosne naprave bile su ve mjesecima pohranjene u jednom ispranjenom i izoliranom odjeljku svemirskog broda, tako da se njihova temperatura ve pribliila apsolutnoj nuli. One, naravno, nisu trebale nikakvih maziva jer su bile smiljene upravo za djelovanje pri takvoj temperaturi. Jedan ljem kucne o Domov i ovaj zauje Wingov glas kojeg je prenijela vodljiva prozirna keramika kacige. Spreman sam za svoju bombu. Dome ree Wing. Hoe li mi je privrstiti? I estitam. Moram li te od sada zvati vodnikom? Priekaj dok se vratimo i dok to postane slubeno. Tothova rije meni ne znai apsolutno nita. Dom uzme prvu atomsku bombu s police, provjeri sve indikatore da vidi jesu li na zelenom i ugura je u leite na leima koje bijae ugraeno u Wingovo borbeno odijelo. Sve sreeno ree. Sada moemo privrstiti moju. Upravo bijahu zavrili kad im prie jedan veliki ovjek u nezgrapnom borbenom oklopnom odijelu. Dom bi ga bio prepoznao i po samoj njegovoj veliini ak i da nije proitao ono HELMUTZ, ablonom jasno otisnuto na

prsima njegova odijela. to je, Helme? upita kad im se ljemovi dotakoe. Narednik. Rekao mi je da se moram javiti tebi, da u na ovom zadatku dodavati bombe. U pozadini njegova glasa jasno se je osjeao ljutiti i razoarani prizvuk. Tono. Opremit emo te lenom ormom odgovori Dom. Ljudina nije izgledao ba presretno i Dom pomisli da zna i zato. Ne boj se da e propustiti ita od borbe doda. Bit e je dovoljno za sve. Ja sam bojovnik... Svi mi smo bojovnici. I svi radimo za jednu istu stvar: da im izruimo bombe u krilo. To je sada tvoj posao. Helmutz nije izgledao uvjeren pa je stajao nepomino, nehajno i ravnoduno, dok su mu na lea borbenog odijela privrivali ormu i bombu. Prije nego su stigli zavriti, njihove slualice zapucketae i mekoljenje se pronese etom ljudi pod ratnom opremom kad do njih dopre poruka na komandnoj frekvenciji. Jeste li obueni i naoruani? Jeste li spremni za promjenu osvjetljenja prema prilagodbi? Bojovnici obueni i naoruani. Bio je to glas narednika Totha. Bombako odjeljenje jo nije spremno ree Dom i oni se pourie sa zadnjim privrivanjima i provjerama, svjesni da svi ekaju jo samo njih. Bombako odjeljenje obueno i naoruano. Svjetla. II Na zvuk ove zapovijedi osvjetljenje se stade postupno smanjivati sve dok ne ostadoe jo samo mutne, crvene svjetiljke koje jedva da su naruavale tamu tamo visoko gore sa stropa. Prije nego su im se oi privikle na to stanje bilo je gotovo nemogue ita vidjeti. Dom pipajui doe do jedne od klupa, pipajui pronae cijev za dovod kisika i ukopa je u uvod s jedne strane svoje kacige. Na taj e nain za vrijeme ekanja tedjeti kisik u svom rezervoaru. Kroz njihove slualice sada je dopirala ivahna glazba, to je ustvari, imalo za cilj odravanje borbenog morala jedinice dok ekaju u stanju pripravnosti. Jer, ovako, gotovo u posvemanjem mraku, pod punom ratnom opremom, ekanje se za vrlo kratko vrijeme moe pretvoriti u neto to poinje izluivati ovjeka. Zato je komanda inila sve mogue da bi se smanjio taj pritisak. Tada glazba utihne i ponovo je zamijeni ljudski glas. Govori vam deurni oficir. Sad u vam pokuati doarati ono to se zbiva ovdje gore. Napad Edinburana ima razmjere napada flotom, a ubrzo nakon to smo ih otkrili, njihov nam je ambasador objavio ratno stanje. Zatraio je da se Zemlja smjesta bezuvjetno preda ili emo sami biti krivi za posljedice koje emo morati snositi. No, svima vam je jasno kakav je odgovor dobio na tu bezobratinu. Edinburani su ve napali i pokorili dvanaest nastanjenih planeta i pripojili ih svojoj Veoj Keltskoj Sferi Koprosperiteta. A sada im rastu zazubice pa kreu na veliki zalogaj na samu Zemlju, na planet s kojeg su se prije stotinu generacija otisnuli sami njihovi preci. A inei tako... Samo malo, dobivam ovdje borbeni izvjetaj... prvi susret s naim izviaima. Na trenutak oficir zauti, a zatim se njegov glas ponovo zauje kroz slualice. Tono, napad u snazi flote, ali ne vee nego to smo i oekivali. Tako emo ih ipak moi srediti. Meutim, u njihovoj sadanjoj borbenoj taktici otkrili smo jednu razliku prema prijanjima. Upravo sada je na borbeni kompjuter analizira. Ba su sami Edinburani izumili PM invazionu tehniku, to jest sputanje na planet odreenog broja teretnih

vozila natovarenih ekranima za prijenos materije. Kao to takoer znate, invazione snage napadaju kroz te ekrane dolazei direktno s njihovog invazionog planeta na onu koju treba osvojiti. No, sada su izgleda promijenili tu tehniku. Cijela njihova flota sada titi samo jedan jedini brod, izviaa-nosaa klase Kriger. To bi moglo znaiti da... ekajte, evo izvjetaja od borbenog kompjutera: Jedina mogunost... jedini brod podruje sputanja poveati probojnost PM ekrana , evo, tako kae. to znai da postoji dobra mogunost da ovaj brod nosi samo jedan jedini veliki PM-ekran, vei od iega to je ikada prije sagraeno. Ako je stvarno tako, i ako uspiju spustiti tu stvar na Zemlju tada nam kroz nju mogu poslati teke bombardere, mogu nas gaati unaprijed programiranim ICBM-ovima, poslati transporte jedinica, bilo to, to im padne na pamet. Ako se to dogodi, njihova e invazija uspjeti. Posvuda oko sebe, u crveno obojenoj tmini, Dom je bio svjestan drugih likova pod punom spremom koji su se neujno promekoljili zauvi te rijei. Ako se to dogodi. Rijei deurnog oficira sada zazvonie notom autoriteta. Edinburani su pronali jedini nain koji omoguava interplanetarnu invaziju. A mi smo nali nain da joj se uspjeno suprotstavimo. Vi, bojovnici, vi ste na odgovor. Sva svoja jaja oni su sada stavili u jednu koaru, a vi ete tu koaru raznijeti u paramparad. Vi se moete provui i probiti tamo kamo ne bi mogli ni nai ratni brodovi ni projektili. Sad im se pribliavamo vrlo brzo, pa e vas uskoro pozvati na vaa borbena mjesta. I stoga, izaite i dobro obavite svoj posao. Sudbina Zemlje u vaim je rukama. Melodramatine rijei, uini se Domu, a ipak, bile su istinite. Sve, brodovi, koncentracija oruanih snaga i bojovne moi, sve je ovisilo o njima. Misli mu tada presijee signal koji im je nareivao krajnji stupanj spremnosti za pokret. Dom se i nehotice trgne i otro pribere. Iskljuite dovod kisika. Istupite kad bude prozvano vae ime i produite u sobu za ispaljivanje po redu prozivanja. Toth... Imena su bila prozivana znatnom brzinom i bojovnici su izlazili jedan za drugim slijedei ih istim uurbanim tempom. Na ulazu u sobu za ispaljivanje jedan je ovjek u svemirskom odijelu sa svijetleom crvenom kuglom u ruci procjeravao imena na njihovim prsima i onda na svom popisu da vidi slau li se i nadolaze li bojovnici u ispravnom redoslijedu. Sve se je, meutim, odvijalo glatko, lako, ba poput kakve vjebe, a upravo ih je samo to beskrajno, uporno vjebanje pripremalo, i najzad i pripremilo za taj trenutak. Soba za ispaljivanje bila im je poznata, iako nikada prije nisu bili u njoj. Sve su njihove vjebaonice bile njene vjerne kopije. Bojovnik ispred Doma poe prema lijevoj strani broda, pa se tako uputi prema njegovom desnom boku. ovjek na redu ispred njega upravo se uspinjao u kapsulu. Stoga je Dom morao priekati da mu orunik pomogne da se uvue u nju i da mu podesi drae pod pazusima. Onda je konano i on sam doao na red. Dom sklizne u prozirnu plastinu ljuturu, dobro se smjesti u njenom sjedalu i vrsto zgrabi rukohvate. Orunik snano povue drae pod njegova pazuha, a Dom mu klimanjem glave dade znak kada su sjeli na pravo mjesto. Trenutak kasnije ovjeka je nestalo i Dom se nae potpuno sam u onom gustom polumraku s mutnim, crvenim svjetlom koje je tinjalo s gornjeg prstena kapsule upravo nad njegovom glavom. Najednom ga cijelog potrese iznenadni drhtaj i Dom vrsto zgrabi svoje rukohvate u trenu kad je i kapsula jurnula naprijed. Kreui se, kapsula se naginjala sve vie i vie prema natrag, sve dok se Dom nije naao potpuno polegnut na lea, gledajui prema gore kroz metalne prstenove koji su obavijali njegovu plastinu ljuturu kapsule. Kapsula se pomakne postrance, s trzajem zastade, a zatim ponovo krene naprijed. Sada je Dom ve mogao vidjeti i top za ispaljivanje, te kojih pola tuceta kapsula ispred sebe. On pomisli, s blagim uenjem, kao to bi to uvijek inio za vrijeme vjebi, kako je ovaj top nalik starinskim brzometnim topovima ovaj top koji je ispaljivao ljudska bia. Svake dvije sekunde mehanizam za punjenje uzimao bi kapsulu s jedne od

izmjeninih traka i gurnuo je u pozadinu topa, gdje bi ona u istom trenu nestala u njegovom leitu. I top bi odmah uzimao novu kapsulu, i novu i novu. Kapsula ispred Domove nestade i Dom se pripremi i cijeli mehanizam iznenada i bez ikakvog vidljivog razloga zastade. Dom osjeti neizbjean srh straha da se neto pokvarilo u tom sloenom mehanizmu, prije nego mu je do svijesti doprla injenica da su svi prvi bojovnici bili ispaljeni i da sada korhpjuter eka odreeni vremenski razmak u kojem e oni utrti put bombakom odjeljenju, ljudima koje e on voditi. ekanje mu je postalo tee od kretanja dok je leao tako zurei u crne ralje leita topa. U kompjuteru su sada otkucavale sekunde, a on je istovremeno pratio cilj pred njima i odravao brod usmjeren na pravoj putanji. Kad se jednom ue u top, magnetsko polje poinje djelovati na prstenove koji obuhvaaju kapsulu, a linearni akcelerator topa povlai kapsulu kroz ispranjenu cijev koja se protee cijelom duinom velikog broda, od njegova pramca sve do krme. Sve bre i bre bi magnetska polja privlaila kapsulu na tom putu, sve dok je najzad nebi mono izbacila kroz ralje velikog topa tono odreenom brzinom i tono odreenom putanjom... Njegova kapsula jurne u otrom luku i sune prema naprijed u tminu. ak i u trenu kad je zgrabio vrsto svoje rukohvate, ak i tada obloge za ublaavanje pritiska poskoie i nemilo ga udarie. Nije imao nikakvog pojma o proticanju vremena. Nije mogao ni otvoriti oi, ni dahnuti dok ga je ono neovjeno, okrutno ubrzanje pritiskalo sve jae. Jae od iega to je ikada iskusio, ak i na vjebama; ta jedna jedina misao bljesne mu glavom, a onda je ve izletio iz topa. U jednom jedinom trenu Dom iz stanja onog mahnitog ubrzavanja prijee u potpuno besteinsko stanje. Sada se morao drati vrsto kako ne bi otplutao od svoje kapsule. Oko sebe je vidio oblaie pare od eksplozija koje nije uo. Osjeao ih je, meutim, kroz stopala, a metalni prstenovi rasprsnuse se na pola. Gornji se dio kapsule rasprsne i odleti nekamo ustranu. Bio je sam, bez teine, prianjajui za drae koji su bili privreni za raketu ispod njegovih nogu. On se ogleda oko sebe traei bitku u svemiru za koju je znao da je sada u toku i osjeti malo razoaranje to se je tako malo toga uope moglo vidjeti. Neto je gorjelo tamo desno, daleko od njega, a blistave toke zvijezda lelujavo bi zatreperile u trenu kad bi ih prekrio koji mraan predmet i nestao urei dalje na svom putu kraj njih. Bila je to borba kompjutora i instrumenata na velike razdaljine. Malo je toga moglo vidjeti obino oko nepotpomognuto kakvom napravom. Svemirski brodovi bijahu crni i hitri i veinu vremena tisuama kilometara daleko. Pucali su programiranim raketama i teledirigiranim projektilima koji su takoer bili jednako tako hitri i nevidljivi. Dom je isto tako znao i da je svemir oko njega prepun buke signala za ometanje i generatora lanih signala, ali nita od toga nen bijae opipljivo ili vidljivo. Cak je i njegov cilj, vozilo prema kome je jurio, bilo nevidljivo. Bar koliko su mu to njegova ograniena obina ljudska osjetila mogla rei, Dom je bio potpuno sam u svemiru, prikovan na mjestu, zaboravljen. Neto zadrhti ispod tabana njegovih izama i jedan se mlaz pare uzdie i nestade iz raketnog elementa njegove kapsule. Ne, Dom nije bio ni nepokretan, ni zaboravljen. Borbeni je kompjuter i dalje pratio kretanje neprijateljskog broda i oito je u tom trenu otkrio neka mala odstupanja od njegove predviene putanje. Istovremeno je kompjuter pratio i napredovanje Domove putanje, pa je stoga odmah mogao izvriti i traenu, makar i neznatnu, korekciju na osnovu novih podataka. Jednake korekcije morale su se provoditi istovremeno i za sve ostale bojovnike u svemiru, za one ispred i za one iza Doma. Oni bijahu mali i nevidljivi dvostruko nevidljivi sada kad su odbacili i svoje metalne prstenove. Jer, porazbacano kroz svu onu plastiku i keramiku borbene opreme svemirskih bojovnika nije se nalazilo puno vie od pet dekagrama metala. Radari ih nikada ne bi mogli otkriti kroz sve ono ometanje i prirodne smetnje koje je ljudskoj opremi postavljao sam svemir. Uzevi sve to skupa u obzir, stvarno bi se

trebali probiti. Mlaznice planue ponovo i Dom primijeti da se zvijezde iznad njegove glave okreu. Uskoro kontakt. Maleni je radar u njegovom raketnom elementu ispred njih otkrio neku masu, pa je sada prema njoj usmjerio Doma. Kada doe u pravi poloaj, znao je Dom, borbeni e ga kompjuter osloboditi i prepustiti daljnje vodstvo malom kopjuteru za ostvarivanje kontakata koji je bio sastavni dio njegovog radara. Rakete ponovo planue, ovog puta snanije, utiskujui podupirae u njega, i Dom pogleda prema dolje. Ispod svojih stopala, jedan je rastui tamni oblik prekrivao i zamraivao sve vie i vie zvijezda. S urlikom, glasnim u onom posvemanjem muku, Domove slualice iznenada oivjee. Ode, ode gladni. Ode, ode gladni. Tiina se ponovo vrati, ali u njoj se Dom vie nije osjeao osamljenim. Kratka poruka rekla mu je mnogo. Prvo, bio je to glas narednika Totha. Nije bilo ni najmanje sumnje u to. Drugo, sama injenica da su prekinuli radio-utnju znailo je da su se sukobili s neprijateljem i da njihovo prisustvo vie nije bilo tajna. Lozinka je bila jednostavna i nerazumljiva ikome izvan njihove ete. Prevedena, ona je znaila da borbe jo traju, ali da jedinice prethodnice dre svoju liniju i osvojene poloaje. Uspjele su osvojiti sredinji dio brodskog trupa uvijek najpogodnije mjesto za okupljanje vlastitog ljudstva jer, u mraku je ionako nemogue raspoznati krmu od pramca pa su sada zadravale poloaj ekajui dolazak bombake jedinice. Retro-rakete zasjae snano i dugo, i raketni element Domove opreme najzad otro udari o crni trup svemirskog broda. Dom odskoi s njega i zakotrlja se. III Dok se zaustavijao, Dom ugleda jedan lik u svemirskom odijelu kako se nadnosi nada nj, ocrtavajui se jasno naspram sjajnog kruga jedne zvijezde koja se nala iza njega i usprkos svojeg crnog, svjetlosnoapsorpcionog oklopa. Vrh njegovog ljema bio je obao i gladak. Jo dok mu se sve to slagalo u svijesti, Dom je ve poeo izvlaiti svoj gropener iz korica. Pojavi se oblak pare i ovjeka nestade iz njega. Dom se iznenadi, ali ga to iznenaenje nije ni usporilo ni zaustavilo. Revolveri, ak i oni bez povratnog trzaja poput ovoga kojemu su plinovi od sagorjevanja naboja izlazili postrance, bili su pravo izazivanje vlastite sree u svemirskim bitkama kod nulte gravitacije. Ne samo da je njima bilo teko u neto tono naciljati, nego bi jo k tome, ako su imali povratni trzaj, ili odbacili svog vlasnika s njegovog poloaja, ili bi plinovi od eksplozije morali izlaziti postrance, i za onih nekoliko vitalnih trenutaka zaslijepiti onoga koji je pucao. A djeli sekunde bio je sve to je izvjebanom bojovniku trebalo. Kad se gropener oslobodio korica, Dom lagano palcem pritisne gumb mlaznica. Ovo oruje bijae oblikom slino kratkome mau, ali je na onoj strani gdje je trebala biti jedna britka otrica imalo jednu vibrirajuu nazubljenu pilu. Male mlaznice bijahu poredane nasuprot njoj, na mjestu vanjske strane otrice. Mlaznice su tjerale napravu naprijed, povlaei i Doma za njome. Kad je oruje dodirnulo nogu onog drugog ovjeka, Dom ukljui mlaznice punom snagom. Vibrirajua keramika otrica se ubrza, a snaga mlaznica je zarine u tanak oklop pod njom. Manje od sekundu bilo je potrebno pili da prereze oklop i da se zaree u meso noge koje je do tren prije bila zatiena. Istovremeno s mlazom pare koji je iknuo iz porezotine na nozi neprijatelja, smjesta se na apsolutnoj nuli pretvarajui u ledene estice, Dom pritisne suprotne mlaznice koje ga odgurnue natrake. Njegov se protivnik presavije, grabei se za stegno. Tada mlitavo klone. onovi Domovih izama tada dodirnue oplatu trupa broda i zalijepie se tamo. Dom shvati da se cijela ova mala drama odigrala u vremenu koje

mu je bilo potrebno da se zaustavi u svom kotrljanju i uspravi... Ne razmiljaj, djeluj. Vjeba. Istog trena kad su mu se stopala zalijepila za podlogu, Dom se spusti u uanj, okreui se oko sebe i ogledavajui. Teka energetska sjekira zvizne mu tik ponad glave, povlaei za sobom i svog vlasnika. Djeluj, ne razmiljaj. Njegov novi protivnik bio mu je s lijeve strane, predaleko od gropenera, i ve je stao okretati svoju sjekiru u novom pravcu. ovjek, meutim, ima dvije ruke. Drillger na njegovom lijevom boku! I prije nego se svjesno sjetio toga, oruje mu je ve bilo u rukama, s ukljuenim svrdlom i uarenom mlaznicom drke. Tridesetak centimetara dugo, poput dijamanta tvrdo svrdlo bijesno se okretalo i, dok je protutea u njegovoj drki ponitavala snagu njegove rotacije, krenulo je naprijed tjerano mlaznicom. Svrdlo se zabije u Edinbuaninov oit, jedva tek malo usporivi svoju bjesomunu vrtnju dok je razdiralo i zabijalo se sve dublje poda nj. Dok mu se protivnik stao svijati u pasu, Dom palcem pritisne suprotno djelovanje koje izgura drillger iz rupe koju je probio. Energetska sjekira, jo pod zamahom plamsaja svojih mlaznica, otrgne se od umirueg ovjeka i nestade u svemiru. Na vidiku vie nije bilo novih neprijatelja. Dom se nagne naprijed na jedan noni palac tako da se povrinski premaz na onu njegove izme prikopa s ljepljivog na neutralni i oprezno korakne naprijed. Za takav hod trebalo je dosta vjebanja, ali bar je toga Dom imao sasvim dovoljno. Pred njime je bila grupa tamnih likova ispruenih potrbuke na trupu broda, pa Dom opreza radi podie ruku i opipa rog na vrhu svojeg ljema kako bi bio siguran da nee doi do zabune. O ovome znaku raspoznavanja dogovorili su se prije svega nekoliko dana, kada su na vrhove svojih kaciga i zalijepili te plastinen iljke. Edinburani su, za razliku od toga, svi imali jednostavne, glatke ljemove. Dom zaroni naprijed meu razbacane likove i ostade leati licem prema dolje. Prije nego mu je tijelo moglo odskoiti odbivi se od brodske oplate, Dom aktivira svoju trbunu naljepnicu i premaz na njoj nastavi ga pridravati tako ispruenog ravno uz brodski trup. Siguran tako na trenutak meu svojim ljudima, Dom promijeni frekvencije na komandama sa strane svog ljema. Na veini frekvencija sada je vladala nerazumljiva zbrka od poruka i njihovih i neprijateljskih koje je ona druga strana ometala, i lanih poruka koje su odailjali elementi za snimanje kako bi sakrili pravi sadraj poruke i razmjenu podataka. Na frekvenciji bombakog odjeljenja, meutim, gotovo da i nije bilo emitiranja. Dom prieka isto mjesto. I njegovi su ljudi, naravno, uli Tathovu poruku tako da su svi znali gdje se treba okupiti. Sada ih je Dom trebao pozvati da se skupe oko njega. Kvazar, kvazar, kvazar pozove on i paljivo izbroji deset sekundi. Tada ustade i ukljui jednu plavu svjetiljku na svome ramenu. Dom je stajao putajui signalno svjetlo da gori samo jednu jedinu sekundu, a onda se baci potrbuke natrag na trup broda prije nego je mogao privui na sebe neprijateljsku vatru. Njegovi su ljudi oekivali to svjetlo, oko kojeg e se okupiti. Jedan po jedan stadoe se puzei pojavljivati iz tmine. Dom ih je tiho brojio, kako bi koji izronio iz mraka. Jedan bojovnik bez grbe od bombe na leima mu pritri, zaroni kraj njega i doklie se tako da mu se ljem dodirne s Domovim. Koliko, vodnie? upita Tothov glas. Jo jedan nedostaje, ali Nema ali. Kreemo smjesta. Podesite naboje i navalite im naete zaklon. Nestao je prije nego mu je Dom stigao odgovoriti. I bio je u pravu. Nisu si mogli priutiti da ekanjem jednog ovjeka dovedu u pitanje cijeli poduhvat i operaciju. Uskoro e se, osim ako vrlo brzo ne krenu u akciju, nai zarobljeni u stupici ovdje gore i svi izginuti. Pojedinane borbe jo su se vodile oko trupa svemirskog broda, ali nee trebati jo dugo da Edinburani shvate da su to samo akcije zadravanja terena i da se glavnina

napadake snage okupila na drugome mjestu. Hitro i vjeto, bombako se odjeljenje baci na posao polaui na oplatu trupa prsten naboja kumulativnog punjenja. Pozadinska straa je, izgleda, iznenada uletjela u okraj, bar sudei po nenadanoj tekoj paljbi sa svih strana. Bile su to 30-kalibarske. superbrzometne strojnice bez povratnog trzaja. Prije otvaranja vatre, mitraljesci su proli trupom broda ciljajui to su mogli blie samoj oplati. Kompjuteri u njihovim pukama memorirali su to i sada su automatski sami pucali po zapamenim putanjama. To je bilo neophodno stoga to su se posvuda oko njih, im je pucnjava poela, stvorili oblaci plina zamatajui sve to bi se nalo dovoljno blizu. Iz dima se, najednom, pojavi narednik Toth i prisloni svoj ljem na Domov. Jo niste probili? Sad emo, povuci se. Samo daj brzo. Tamo vani su svi ve ranjeni ih mrtvi. Ali uskoro e nam kroz sav ovaj dim baciti neto tekoga na glavu, sada kad znaju gdje smo. Bombako se odjeljenje povue i pripije trbusima o oplatu. Dom pritisne starter. Eksplozija plina i plamena podie se visoko, a cijela se oplata snano strese, udarivi muklo po ispruenim bombaima. Kroz dim sikne i stup vrstog zraka, koji se odmah, dodirnuvi vakuum, skupi u oblak majunih kristalia. Sad je brod bio ranjen, razderan i otvoren, a oni e se pobrinuti da tako i ostane, bombama i eksplozijama otvarajui sve nove i nove hermetiki zatvorene odjeljke i otvarajui trupinu na sve novim i novim mjestima, isputajui zrak iz broda u svemir. Dom i narednik Toth se zajedno uputie kroz dim dc ruba iroke, razjapljene rupe koja je sada zijala u boku broda. Papreni, papreni! zaurla narednik nestajui u otvoru. Dom se progura kroz navalu ljudi koji su jurnuli za narednikom i sazove svoje bombae. I dalje mu je nedostajao onaj jedan ovjek. Jedan se orunik sa svojom strojnicom na leima progura kraj njega i uskoi u rupu, s nosaima municije za petama. Dimni je oblak i dalje neprestano rastao jer su neki od mitraljezaca jo pucali uvajui zalee. Otvor u trupu jedva se jo raspoznavao. Kad je Dom procijenio da je oko pola ljudi ulo, on povede svoju jedinicu naprijed. Bombai se ugurae u mraan odjeljak, vjerojatno skladite neke vrste, i ugledae jednog bojovnika u rupi kojih stotinjak metara dalje. Drago mi je da vas vidim on ree kad se Domov ljem dodirne s njegovim. Pokuali smo prvo na desno, ali smo naili na prevelik otpor. Sve to moemo je da ih zadravamo tamo gdje su sada. Dom povede svoje ljude lebdeim trkom koje kod nulte gravitacije predstavlja najbri mogui nain kretanja. U tom trenu hodnik je bio prazan, mutno osvijetljen jedino svijetleim kuglama za sluaj nude. U pravilnim razmacima probijali su rupe u zidovima da probue otvore na hermetiki zatvorenim odjeljcima i ispuste iz njih atmosferu, kao i da unite mreu ahtova i raznih drugih provodnih cijevi u zidovima. Kad su prolazili kraj jednog od otvora s nazupanim, isprekidanim rubom, iz njega izleti grupa ljudi u svemirskim odijelima. Dom se sagne i izbjegne ubod drillgera, istovremeno poteui svoj grope. Njime dohvati napadaa posred trbuha upravo u trenu kad je ovaj podizao drugu ruku. Edinburanin se presavine umirui, a istovremeno otra bol lizne Domovom nogom. On pogleda dolje i spazi grickalicu koja se bila zarila u list njegove noge polako ga glodajui. Grickalica je bila ve zastarjelo oruje za upotrebu, protiv neoklopljenih odijela. Sada je, meutim, poela polako ubijati Doma. Njene su dvije svinute otrice obuhvatile Domovu nogu, a jedan ih je mali motor polako i neumoljivo stiskao. Jednom ukljueno, ovo se oruje vie nije dalo zaustaviti. Meutim, uvijek ga se moglo unititi. Jo onda dok mu je to tek dopiralo do svijesti, Dom je ve okrenuo svoj gropener prema dolje i

ugurao ga ispod drke grickalice. Taj je postupak naglo poveao pritisak postrance, a s njime i bol, te se Dom skoro onesvijesti. Krajnjim naporom on pokua ne obratiti panju na bol. Oblaii pare pojavie se oko svinutih otrica i Dom ukljui dekompresioni prsten na svom boku, ime je izolirao ranjenu nogu i probijeno odijelo od ostatka svoje svemirske opreme. Tada i gropener najzad uspije prorezati kuite grickalice. U pravom malom vatrometu iskrica primicanje se onih svinutih otrica najzad zaustavi. Kad je Dom konano ponovo uzgledao, kratka bitka bila je gotova, a napadai pobijeni. uvari zalea su ih bili dostigli i dograbili se s njima. Sam Helmutz se je vjerojatno pobrinuo za vie od jednog Edinburanina. Svoju je energetsku sjekiru drao visoko, dok su mu prsti jedva dodirivali komande u njenom drku tako da su mlaznice iznad otrica mono plamsale sad jedna, sad druga ljuljajui sjekiru naprijed, nazad. A obje njene otrice bile su krvave. IV Dom ukljui svoj radio. Na svim je kanalima naiao samo na tiinu. Interni komunikacioni krugovi samog svemirskog broda bili su uniteni, a njegovi metalni zidovi zaustavljali su sve radiosignale izvana. Izvjetaj naredi. Koliko smo ljudi izgubili? Ti si ranjen ree Wing naginjui se nad njega. Hoe da ti iupam tu stvar? Ne, ostavi je. Vrhovi otrica su se gotovo spojili. Iupao bi mi pola noge s njima. Sad su se ionako smrzle u krvi, pa se tako mogu kretati. Podigni me. Noga mu je stala trnuti i odrvenjavati onako s prekinutim dovodom krvi i s vakuumom umjesto zraka oko sebe. To je bilo upravo dobro. Dom na brzinu izvri prozivku. Izgubili smo dvoje ljudi, ali jo imamo vie nego dovoljno bombi da zavrimo zadatak. Hajde, idemo dalje. U iduem hodniku, na mjestu gdje je kroz pod palube na kojoj su se nalazili bila probijena jo jedna rupa ekao ih je osobno narednik Toth. On pogleda Domovu nogu, ali ne ree nita o njenom stanju. Kako napreduje? upita Dom. Prilino dobro. Pretrpjeli smo odreene gubitke. Vie smo im ih zadali. Strojar kae da se sada nalazimo iznad glavnog oklopa, tako da kreemo ravno dolje, istiskujui ljude sa svakog nivoa kojeg moramo zadrati. Krenite. A ti? Ja u dovesti dolje uvare zalea i povui ljude sa svakog nivoa s kojim zavrimo. Ti se pobrini da nam uspije otvoriti prolaz kad se svi stanemo sputati prema dolje tebi. Raunaj na to. Dom odlebdi do rupe u podu, a onda, kad se naao ravno nad njom, zdravom se nogom snano odgurne od stropa prema dolje. Glatko se spustio kroz rupu, a njegovo ga je odjeljenje slijedilo. Proli su tako jednu palubu, pa drugu, onda i treu. Otvori su bili lijepo poredani za ravni pad. Ispred sebe Dom ugleda bljesak plamena i eksploziju dima koji su oznaili da je otvorena jo jedna rupa. Helmutz, koji se odgurivao objema nogama, proe pored Doma sputajui se bre. Bio je ve cijelu jednu palubu naprijed kad je zaronio kroz idui otvor i kad ga je rafal jedne superbrzometne strojnice gotovo presjekao na dvoje. Helmutz se prepolovi u struku, u trenu mrtav, dok su ga udarci tanadi odgurivali ustranu i izvan vidnog polja onih s gornje palube. Dom pritiskom palca ukljui mlaznice svog gropenera, a taj ga manevar povue postrance prije nego je produio za poginulim bojovnikom. Bombako odjeljenje, raspri se naredi on. Jedinice nadolaze. Dom se prebaci na borbenu frekvenciju i uzgleda prema gore, prema

isprekidanoj koloni ljudi koji su padali prema njemu. Izgubili smo palubu ispod mene. Ja sam na zadnjoj okupiranoj palubi. Domahnuo je rukom nadolazeim ljudima kako bi im pokazao tko to govori u njihovim slualicama. Rijeka ljudi to je strujala kraj njega pone ukljuivati svoja oruja, nestajui dalje za svojim zadatkom. Ispod mene su. Meci su doli s one strane. Bojovnici, meutim, samo produie bez rijei. Metalni se pod zatrese kad su negdje iza Doma otvorili jo jedan novi prolaz. Neprekinuti niz ljudi i dalje je prolazio. Nekoliko trenutaka kasnije iz otvora pod njima se pojavi jedan lik sa ljemom na glavi, s rogatim ljemom, i domahne im znak da je sve isto. Pad se nastavi. Na najnioj su palubi ljudi bili nagruvani gotovo rame do ramena, a novi su pristizali cijelo vrijeme. Bombako odjeljenje ovdje, daj mi izvjetaj zatrai Dom preko radija. Jedan bojovnik s plastificiranim ablonama objeenim oko pojasa progura se iz guve. Stigli smo do njihovog glavnog spremita za teret... strahovito je veliko... ali nas neprestano potiskuju natrag. Jednostavno svojim brojem. Edinburani su oajni. alju ljude kroz PM ekran samo u lakim svemirskim odijelima. Neoklopljene, gotovo nenaoruane. Vrlo lako ih ubijamo, ali istisnuli su nas samom svojom masom, svojim tijelima Dolaze direktno s invazionog planeta. Pa ak i kad ih poubijamo, od njihovih tijela stvara se prepreka... Ti si ininjer? Jesam. Otprilike gdje se u spremitu nalazi PM ekran? Protee se cijelom duinom skladita, naslonjen uza dalji zid. Komande? S lijeve strane. Moe li nas provesti iznad ili oko skladita tako da provalimo u njega blizu ekrana? Ininjeru je dostajao i jedan brzi, kratki pogled na karte. Da, okolo. Kroz strojarnicu. Moemo provaliti blizu ekranskih komandi. Onda hajdemo. Dom se prebaci na borbenu frekvenciju i zamahne rukom iznad glave. Svi bojovnici koji me vide, za mnom. Izvrit emo boni zaobilazni napad. Uputili su se dugim hodnikom to su bre mogli, s time da su bojovnici krstarei prolazili ispred bombakog odjeljenja. U pravilnim razmacima nailazili su na hermetiki zatvorena vrata, ali njih su zaobilazili probijajui se kroz zidne oplate pokraj njih. Bilo je novog otpora i novih smrti koje su pratile njihovo napredovanje smrti na obje strane. Tada se tamo naprijed skupi jedna grupa ljudi i Dom dopluta do gadno desetkovanih bojovnika koji su su uspjeli probiti tako daleko. Vodnik meu njima dodirne svojim ljemom Domov, pokazujui mu istovremeno prema velikim hermetiki zatvorenim vratima u dnu hodnika. Tamo je strojarnica. Ovi su zidovi debeli. Svi se povucite na onu stranu. Ovdje moramo upotrijebiti osmerostruko punjenje. Hitro se svi razmaknue. Kad je naboj eksplodirao, zidna se oplata svine i iskrivi. Dom, koji je gledao prema hodniku, ugleda jednu plamenu plou koja je bljesnula kraj njih. Slijedio ju je stup zraka koji se smjesta pretvarao u blistava zrnca leda. Do tog je trena strojarnica, oito, jo bila pod pritiskom. Ni najmanji znak upozorenja nije prethodio napadu, tako da veina lanova posade nije imala hermetiki zatvorene ljemove. Oni su stoga pomrli naprasno i iznenada. Nekoliko njih koji su ipak preivjeli bilo je

poubijano brzo i bez puno razmiljanja kad su svojim improviziranim orujem pokuali pruiti otpor. Dom je to jedva zapazio vodei svoje bombae dalje za ininjerom. Ovih vratiju nema na mojoj karti uzvikne ininjer ljutito, kao da je za to kriv onaj agent koji je ukrao nacrt. Sigurno su ih dodali tek po zavretku konstrukcije broda. Kamo vode? upita Dom. U spremite PM ekrana, ne mogu nikamo drugdje. Dom je hitro razmiljao. Pokuat u doprijeti do PM ekrana bez borbe. Trebam jednog dobrovoljca da poe sa mnom. Ako uklonimo nae znakove raspoznavanja i uzmemo opremu Edinburana, morali bismo uspjeti. Idem ja s tobom ponudi se ininjer. Ne, tvoj je posao drugaiji. Ja trebam dobrog bojovnika. Mene javi se jedan mukarac probijajui se izmeu drugih ljudi. Pimenov, najbolji u svojoj jedinici. Pitaj koga hoe. Onda, pourimo. Preruavanje je bilo jednostavno. Sa skinutim identifikacionim iljcima sa ljemova i s neprijateljskom opremom povjeanom po sebi mogli su uspjeno izdrati svaki povrniji pogled. A po pregrt maziva svakom zamrljalo je takoer i imena na njihovim prsima. Ostanite nam za petama i dojurite kad onesposobim ekran naredi Dom ostatku svojih ljudi, a onda povede svog bojovnika kroz vrata. Izmeu velikih rezervoara i drugih vratiju na daljoj strani prostorije vodio je uzani prolaz. Bio je napravljen od lakog metala, ali zakren pritiskom ljudskih tjelesa, pritiskom ljudi u svemirskim odijelima koji su se komeali i borili, ali koji su jedva imali mjesta za ikakvo kretanje. Dvojica bojovnika uprijee jae kad, najednom iznenadni pokret gomile im sam olaka pritisak. Dom posrne naprijed, tresnuvi svojim ljemom o ljem najblieg ovjeka. Kud si k vragu naumio? zarei ovaj okreui glavu da vidi tko ga je to zviznuo. Ima ih jo tamo otraga odgovori Dom pokuavajui zakotrljati svoj r onako kako bi to uinio Edinburanin. Ti nisi nikoji od naih! usklikne ovjek i pokua podii svoje oruje na Doma. Dom se nije usudio upustiti u borbu ovdje a ipak je trebalo uutkati ovjeka. On je bio obuen samo u lako, tanko svemirsko odijelo. Dom je upravo mogao dosegnuti svoj baca munja koji mu je bio na dohvat ruke. Istrgne ga iz njegova leita i zabije u Edinburaninove slabine. Par poput igala otrih iljaka probije ovjekovo svemirsko odijelo i odjeu ispod njega i zabije se u meso. Kad je i drka oruja udarila o tijelo, krug se zatvori. Ruka bacaa munja bila je opremljena monim akumulatorima koji su u trenu zatvaranja kruga kroz igle oslobaali svoju nakupljenu i pohranjenu struju u jednom jedinom strahovitom udaru. Edinburanin se trne, ukoi i umre u trenu. Njegovim su se tijelom posluili da si prokre put kroz gomilu. U Domovoj ranjenoj nozi ostalo je jo taman toliko osjeta da dojavi Domu svaki put kad bi se uklijetena grickalica pomakla u mesu, oeavi se o kojeg od ljudi kraj kojih su se provlaili. Dom si, meutim, nije htio dozvoliti da razmilja o onome to je grickalica radila njegovoj nozi. V Jednom kad su edinburki vojnici postali svjesni otvorenih vrata, irom su ih razvalili i silom se probili kroz njih. A u strojarnici iza tih vratiju ekat e ih spremni Domovi bojovnici. Nenadani odljev na trenutak olaka pritisak zgusnutih tijela, pa se Dom, s Pimenovim za petama, stade gurati i probijati prema komandama PM ekrana.

Bilo je to kao da se pokuava kretati u snu. Mrana trupina PM ekrana bila je ne vie od desetak metara udaljena, a ipak nikako nisu mogli do nje. Vojnici su iskakali iz ekrana, gomilajui se i gurajui, njih sve vie i vie, potpuno onemoguavajui svako kretanje u tom pravcu. Tehniari su stajali kraj komandi, sa slualica iz ljemova utaknutim u kontrolnu plou pred njima. Bez gravitacije o koju bi se odgurnuli, stijenjeni u gomili koja je lebdjela na svim nivoima u estokoj zbrci ruku i nogu, kretanje je bilo gotovo nemogue. Pimenov dodirne svojim ljemom Domov. Idem naprijed probiti put. Ostani blizu uza me. Pimenov prekide kontakt prije nego mu je Dom stigao odgovoriti i ukljuiti svoju energetsku sjekiru koja ga povue naprijed u onu stisku. Stade vitlati njome naprijed natrag u kratkom, otrom luku, gotovo si, doslovce, izrezujui prolaz kroz zbijena tjelesa. Ljudi se stadoe okretati prema njemu, ali on nije zastajao, ibajui ih svojim gropenerom kad su se pokuali boriti. Dom ga je slijedio u stopu. Gotovo su se uspjeli primaknuti komandama PM ekrana prije nego je bojovnik nestao pod gomilom razbjenjelih Edinburana koji su divljaki psovali probadajui ga. Pimenov je obavio svoj posao i poginuo obavljajui ga. Dom ukljui svoj gropener i prepusti mu se da ga vue za sobom sve dok nije udario u debeli elini okvir PM ekrana neposredno iznad glava njegovih operatera. Dom povue oruje uzdu ekranskog okvira, provlaei se za njim s glavom prema naprijed kroz onu stisku tjelesa u svemirskim odijelima. Tu, u blizini komandi, bio je jedan relativno nezakren prostor. Dom dolebdi do njega i zabije svoj drillger u operaterova lea. ovjek se trne, ali njegovo umiranje bilo je kratko. Drugi se operater okrene prema Domu, ali samo zato da bi doekao oruje trbuhom. Njegovo je lice bilo tik pred Domovim kad su mu se oi raskolaile od uasa i kad je bezglasno vrisuo od boli i straha. A Dom nije nikako mogao izbjei mrtvom, uasnutom obliju dok se upirao da si sam izbaci atomsku bombu iz njenog nosaa. Umoreni je ovjek ostao cijelo vrijeme tijesno pripijen uz njega. Sada! Zagrlivi bombu na grudima, Dom u jednom neprekinutom, hitrom pokretu izvue sigurnosnu iglu, okrene upalja na pet sekundi i snano udari po starteru. Zatim isprui ruku i prebaci PM ekran s primiti na poslati. Posljednji vojnici grunue iz ekrana, a onda se za njima pojavi jedna rastua praznina. U taj prostor i kroz ekran Dom ubaci svoju bombu. Iza toga, nastavio je pritiskati prekida, pokuavajui ne razmiljati o tome to se dogaa s ljudima invazione armije koji su ekali pred PM ekranom na onom dalekom planetu. Zatim je morao zadrati poloaj do dolaska drugih bojovnika. Zaklonivi se iza operaterove leine, Dom je iskoristio njegov drillger protiv ono nekoliko Edinburana koji su bili dovoljno blizu da shvate da neto nije u redu. U stvari, bilo mu je to dosta lako uiniti jer, iako su i oni bili vojnici, pripadali su redovnoj invazionoj armiji i nisu znali nita o borbi pri nultoj gravitaciji. Vrlo brzo nakon toga nastade veliko komeanje i najblii vojnici bijahu odbaeni ustranu. Jedan se ljuti bojovnik probije izmeu njih i svojom energetskom sjekirom zamahne prema Domovom

vratu. Dom se sagne i izbjegne udarcu, istovremeno ukljuujui svoj radio na borbenoj frekvenciji. Prestani s time! Ja nisam vodnik Priego, bombako odjeljenje Stani ispred mene i pazi da tko drugi ne napravi istu greku. Bojovnik je bio jedan od onih koji su osvojili strojarnicu. Sada je prepoznao Doma, pa je klimnuo glavom, okrenuo mu lea i stisnuo se uza nj. I drugi bojovnici dotutnjie i stvorie elini tit oko komandi PM ekrana. Tada se konano i ininjer uspije progurati izmeu njih. Dom mu stade pomagati da ponovo podesi frekvencije na ekranu. Nako toga, borba se pretvori u krvoprolie i obino klanje i uskoro zavri. Odailjanje! objavi Dom preko radio-veze im su on i ininjer zavrili s programiranjem svih frekvencija. Zatim ukljui ekran na prenoenje. uo je kako se njegove rijei ponavljaju dok su bojovnici opetovali taj znak za povlaenje kako bi sa sigurnou stigao do svakog od njih. Sigurnost i spas leali su tek s druge strane ekrana, sad kad je njegovo djelovanje bilo usmjereno prema Kasarni Tycho na Mjesecu. Prvo su kroz ekran poslali Edinburane, ive, mrtve i ranjene. Nagurali su ih natrag uz same rubove ekrana kako bi mjesto u sredini ekrana ostalo slobodno za bojovnike koji su i dalje nadirali u spremite. Oni koji su bili uz rub ekrana naletjeli bi na tvrdu povrinu i odbili se natrag: prijemni ekran na Tychou bio je puno manji od ovog velikog invazionog ekrana. I nastavili su ih gurati u ekran sve dok, konano, nisu poeli prolaziti na drugu stranu. Bojovnici tada zauzee mjesta koja su oznaavala granice upotrebljivog podruja ekrana za prijenos materije. Dom postade svjestan neijeg prisustva pred sobom te mirkanjem pokua rastjerati crvenu maglu koja mu se uporno pokuavala zgusnuti pred oima. Wing ree, konano prepoznavi ovjeka pred sobom. Koliko se jo bombaa uspjelo provui? Nijedan da bih ja znao, Dome. Samo ja. Ne, ne razmiljaj o poginulima! Sada su vani samo ivi. U redu. Ostavi bombu ovdje i prolazi. Ustvari, ni ne trebamo vie nego jednog ovjeka. Dom oslobodi bombu, izvue je iz njenog leita na Wingovim leima i odgurne ga prema ekranu. Skoro je ve bio uspio privrstiti bombu na komandnu plou PM ekrana kada se narednik Toth stvori kraj njega. Skoro gotovo. Gotovo ispravi ga Dom namjetajui upalja i izvlaei sigurnosnu iglu. Onda se pokreni. Ja preuzimam odavde. Ne, ne preuzima. Moj posao. Dom je morao zatresti glavom da otjera onu upornu crvenkastu izmaglicu. Svejedno, ona je uporno ostajala u kutovima njegovih oiju. Toth je pomirljivo utio, ne suprotstavljajui mu se. Koje su vrijednosti? Pet i est. Pet sekundi nakon paljenja eksplodirat e kemijska bomba i unititi komandnu plou. Sekundu kasnije pali se atomska bomba. ini mi se da u ostati da vidim predstavu. Vrijeme se poelo udno ponaati za Doma, as se ubrzavajui, sad opet usporujui. urei, ljudi su prolazili pokraj njega, prvo navalivi u gomili, zatim sve manje i manje. Toth je neto govorio na borbenoj frekvenciji, ali Dom je iskljuio svoj radio-prijemnik jer ga je od njegovih zvukova boljela glava. U velikoj dvorani sada su ostali jo samo mrtvi i automatske strojnice koje su i dalje pucale na njenim ulazima. Jedna je od njih, preoptereena, eksplodirala u trenu kad je Toth ponovo ljemom

dodirnuo Domov. Svi su proli. Idemo. Dom nikako nije mogao otvoriti usta i odgovoriti mu. Zato samo klimne glavom i akom snano tresne po upaljau bombe koja je ekala kraj njega. Neki im se ljudi stadoe pribliavati, ali Tothove ruke ve su ga obujmile i mlaznice njegove energetske sjekire ve su ih pod punim optereenjem vukle uzdu povrine ekrana. Zatim i kroz nju. Kad je blistavo svjetlo kasarne Tycho nemilosrdno udarilo o njegove bolne zjenice, Dom zatvori oi. Ovoga puta crvena se magla uzdie nezaustavljivo i obavije ga cijeloga. Kako tvoja nova noga? upita narednik Toth. Ne ekajui poziv, on se lijeno zavali u stolicu kraj bolnikog kreveta. Nita ne osjeam. ivana vlakna ostaju blokirana sve dok noga dobro ne zaraste za patrljak. Dom odloi knjigu koju je bio itao i upita se to e Toth ovdje. Obilazim ranjenike ree narednik odgovarajui na njegovo nepostavljeno pitanje. Jo dvojicu, osim tebe. Rekao mi je kapetan. Kapetan je isti sadist kao i ti. Zar nam ve ionako nije dosta zlo? Dobra ala. Izraz njegova lica, meutim, nije se promijenio. Prenijet u kapetanu. Svidjet e mu se. Hoe li se sada otkupiti? Zato ne? Dom se upita zato ga je razljutilo to pitanje. Imao sam borbeni zadatak, odlikovanja i dobru ranu. Vie nego dovoljno da mi odobre otputanje. Ostani. Ti si dobar bojovnik kad prestane razmiljati o tome. Nema mnogo takvih. Napravi od toga karijeru. Kao to si ti uinio, narednie? Da ubijanje bude moj ivotni cilj? Hvala, ne bih. Namjeravam uiniti neto drugo, neto konstruktivnije. Za razliku od tebe, ja se ne oduevljavam cijelim tim prljavim poslom, svim tim ubijanjem, tim najobinijim gnusnim umorstvima. Ti to voli. Ta nenadana misao ga podbode te on naglo sjedne uspravno u svom bolesnikom krevetu. Moda je to razlog nastavi. Za ratove, borbe, za sve. Vie to nema veze s povredom neijeg podruja ili s agresijom ili mukou. Mislim da vi vodite ratove zbog uzbuenja koje vam pruaju, zbog ushita kojem nita drugo nije ravno. Vi zaista volite rat. Toth ustade, zadovoljno se protegne i okrene da ode. Na vratima on zastade, mrtei se zbog jedne misli. Moda ima pravo, vodnie. Ja previe ne razmiljam o tome. Moda zaista volim sve to. Njegove se usne uzvinue u hladnom, tvrdom osmijehu. Ali ne zaboravi jedno: I ti isto to voli! Dom se vrati svojoj knjizi, ljut zbog ove upadice i smetnje. Knjigu mu je poslao njegov profesor knjievnosti, zajedno s malim, laskavim pisamcem. Cuo je o Domu na vijestima i cijela je kola ponosna i tako dalje. Knjiga Miltonovih pjesama, stvarno dobre stvari. Ni pucnja, ni drugog zvuka rata Ne u se vie svijetom tada. Da, krasne stvari, ali to nije bila istina u Miltonovo vrijeme i nije bila istina jo ni sada. Zar ljudska rasa zaista voli rat? Mora ga voljeti, inae ne bi potrajalo tako dugo. Bila je to uasna, zloinaka misao. On takoer? Besmislica. On se borio dobro, ali za to se bio izvjebao. Ne bi mogla biti istina da mu se u stvari sve to svidjelo. Dom pokua nastaviti itanje, ali stranica pred njegovim oima uporno se nastavila zamagljivati.

Prevela Zvijezdana Vlahovi

Objavljeno posredstvom GPA, Mnchen

SCAN i OCR: Sekundica Ispravka i prelom: MasterYoda www.sftim.com

Garry Kilworth

Nevidljivi neprijatelj
Sunce i sjena u istoj se stapaju travi

ba kao sto slava i poraz postaju jedno u mojoj glavi Brahma, Ralph Waldo Emerson

ingapur, grad koji sam izabrao za svoje stalno boravite, polagano se budio obasjan prvim zrakama ranog jutarnjeg sunca. Bilo je vrijeme monsunskih kia i zrak je odisao vlagom; dan je osvanuo pun vodenastog sunca. Pojavili su se i prvi istai ulica, gurajui pred sobom svoja drvena runa kolica prema pojedinim gradskim etvrtima prekrivenim smeem i razbacanim otpacima koje je trebalo ukloniti nakon jo jedne lude, posjetiocima prenapuene singapurske noi. Koraajui Ulicom Boogey, mahnuo sam nekolicini transeksualaca i transvestita koji su jo uvijek sjedili za stolovima uz rub plonika. Kai Taievci: enski hormoni obdarili su mnoge od njih barunastim tenom i ljepotom zamamnijom od one kojom su se razmetale mnoge ene. Nerijetko se dogaalo da ih mornari, u potrazi za kratkotrajnim tjelesnim uicima, pogrekom zamijene za prostitutke. Unato svemu, to su bila stvorenja rijetke ljepote mjeavina nekoliko istonjakih kultura i civilizacija. Osjeao sam srodnost, a uz to i veliku naklonost prema Kat Taievcima, jer su oni ba kao i ja u sebi nosili istu tajnu: vanjski nam je izgled bio varav, vjeto potiskujui nae pravo ja. Svoje smo pravo lice krili ispod debelih naslaga neistine: Kai Taievci prerueni u ene, a ja... ja sam izigravao ljudsko bie. Jedan me od njih pozdravi dok sam prolazio pokraj njega. Dobro jutro, Mravi Chai rekao je. Dobro jutro, Lucy nasmijeio sam se. Glas mi je bio tih i prijazan. Ovi stanovnici noi nisu bili nikakvi grubijani niti razbijai. Radoznali stranci, bjelokoci su bili ti koji su galamili i pravili nered. Opijali su se, vikali ustiju punih kampi, povraali na sve strane i urlali smijui se tako agresivno da su ulice odjekivale neizdrivom bukom. I Jansen je bio Wai Lo: Zapadnjak. Moda sam zbog toga u ustima osjaao gorinu zmijskog otrova? Upravo sam iao na sastanak s njim, kao njegov potinjeni. I sama pomisao na to da e mi jedan Wai Lo, jedan bljedoliki, nareivati i izigravati mog gospodara, ispunjavala me je stidom. U blizini malih duana, kojih je ovdje bilo bezbroj, zaulo se snano brujanje japanskih motocikla. Jedan trgovac koji je drijemao na leaju od rafije ispred samog ulaza u svoj duan, prenuo se iz sna i poeao kroz prljavu potkoulju. Grad se poeo buditi. Bio sam tu prole noi, u drutvu djevojke iji je dah mirisao na narane. Sjedili smo u sjeni raskonih lampiona i promatrali nevjerojatno brzi proces promjene metamorfozu novca u duhovnu prljavtinu ulice. Pritom nisam osjeao zgraanje ve samo uzdrano zanimanje za grijeh. Promatrao sam i prouavao sve te poroke, ako ih tako uope moemo nazvati, to je Jansen pod svaku cijenu elio pretvoriti u pravu nauku. No, bez obzira o kojoj se kategoriji radilo, prouavanje i anliza slabosti mogu samo koristiti uljezu poput mene. To uvelike pomae da se porok preusmjeri i poslui kao smrtonosno oruje protiv vlastitog tvorca. Kad su noni posjetioci konano oteturali stazom pijanstva, Nancy Ho je pola za mnom u moj stan. U samotnoj sobi golih zidova, vrsto se privinula uz moje mravo tijelo. Kuni su guteri hitro mugnuli u pukotine na stropu. Tijelo joj je bilo mekano poput svile pod dodirom mojih ruku. U naborima papirnatih zavjesa ukali su mnogobrojni insekti. Iz ustiju su mi se oteli opori, jedva ujni uzdasi. Na tankoj drvenoj strehi pojavio se ohar, urei njenom hrapavom povrinom u neznano kuda. Kad smo zavrili, morao sam irom otvoriti prozorske kapke da istjeram topli, zaguljiv zadah sobe u tamu noi, a zatim sam je pomilovao po kosi prije spavanja. Kad sam stigao u luku, ulice su ve bile pretrpane vozilima, i ljudima. Ponosio sam se samim sobom to nijednom nisam bacio pogled prema breuljku Li Hoe i mojoj runoj tvorevini koja je stajala tamo na vrhu

poput nakrenute krune nekog tiranina. Premda su njeni bijeli, mramorni stupovi bili neizbrisivo urezani u zjenici mojih misli, ipak sam se mogao zavaravati da ove moje graevine nema, sve dok me vlastite oi ne bi uvjerile u protivno. Moda ju je ipak odnijela noanja jaka kia? Moda ju je progutao divovski zmaj pod posljednjim zrakama zalazeeg sunca protekle veeri? Ili je moda jednostavno iezla kao rtva prokletstva geomancera* ija je mrnja prema toj graevini nadjaala strah od smrti? Stajao je na doku, neprikladno odjeven u tamno evropsko odijelo. Samo se Jansen mogao ovako idiotski obui; njegova je dotjeranost zaista graniila s glupou. Jedini ustupak vruini bio je bijeli panama eir, potpuno neprimjeren njegovoj sitnoj, uskoj glavi, koji je hitro skinuo im me je ugledao. Zar je mogue da ita moje misli? Vjerojatnije ga je na to prisilio izraz mog lica. Ne mogu dugo potiskivati osjeaje, pa oni vrlo brzo postaju uoljivi na povrini. Chai? rekao je prilino nesigurnim glasom. Smravio si. Malo odvratio sam. Pruio mi je ruku. Prihvatio sam je i stisnuo, a on mi je odmah zatim dao svoj eir kao da je moja uloga potinjenog najnormalnija stvar na svijetu. Bio sam dakle njegov sluga: nosa eira. Sigurno e mi ubrzo pruiti i svoj sako. Prtljage nema? upitao sam ga zaueno. Odmahnuo je glavom. Ne treba mi. Veeras letim dalje za London. Zamolio sam posadu na brodu da svu moju prtljagu poalju direktno na aerodrom. Jansen je stigao ovamo brodom iz Australije. Posada je sigurno udovoljavala svakoj njegovoj elji, pa je on vjerojatno to isto oekivao i od mene. Prstima lijeve ruke protrljao je dlan i pritom se namrgodio. Odmah sam shvatio o emu se radi.
Izraz geomancija proricanje iz zemlje nije sasvim prikladan da oznai pravu tradicionalnu kozmoloku znanost: suvremeno prouavanje tajni vjetra i vode (kineski: ten; shui) tek su njezin preivjeli oblik. Ova simbolika nauka nasljee neolita, poznata je bila Keltima, u Rimu i Bizantu, a u Kini se prvobitno primjenjivala kao xing ta. vjetina oblika i situacija. Bilo je to odreivanje utjecaja koji ovjeku omoguuje da ivi u skladu sa svojom prirodnom osnovom, pa prema tome i s nebom. Geomancija slui za odreivanje plana gradova i utvrenja. Njome se odreuju smjetaj i orijentacija kua i Grobnica. Sretno usklaenje utjecaja, koje valja iskoristiti, sklad je vina i venga: on se. meutim, ne iskazuje toliko vodenim i zranim strujama koliko strujanjem ivotnih enereiia, koje se ispod zemlje otkrivaju pomou geomnciiskog kompasa. Estetika ureenog krajolika istodobno je, posljedica kozmikog sklada i valjanosti onoga koji je sposoban da ga shvati i protumai. U Kambodi se geomancija temelji na traenju poloaja naka, podzrmnog krokodila, a ima istu funkciju kao zmaj Choo, Grap Huav, I.iot. Porm. Iz Rjenika simbola J. Chevalier A Gheerbrant

Da, zrak je ovdje ljepljiv. To je zbog velike vlage. Bit e mokar do koe za tili as ako ne svue taj sako. Ne, nije to odvratio je s pritajenom ljutnjom u glasu. Smeta mi ovaj jaki zadah. Imam osjeaj da mi ulazi u svaku poru. Budui da nisam primjeivao ono to me je uporno pratilo cijeli ivot, trudio sam se da se to bolje prilagodim mirisima oko sebe. Riba? Kuhana ria? Lignje? Nita odvratno koliko se meni inilo. Slegnuvi ramenima, krenuli smo iz pristanita prema ulici koja je vodila u sredite grada. Svuda oko nas bilo je buno, ali u poslovnom smislu. Jansen je stao kao ukopan, zaprepateno promatrajui plimu ljudi koja je prolazila pokraj njega. Sva ta urba stvarala je atmosferu blage panike, kao da e se za koji asak na odreenim mjestima u gradu dogoditi neto presudno, pa ljudi tre to bre mogu s jedne strane na drugu. Zar nisi rekao da e sve biti ve obavljeno kad ja stignem? Glas

mu je sada zvuao ve vrlo ljutito. Zar si me doveo ovamo izdaleka samo da vidim sve ovo? Rekao si da.. Prekinuo sam ga. Rekao sam ti istinu. ekaj malo! Pokazat u ti. Gurnuo sam mu eir u ruke, a on me je pogledao iznenaeno. Stavi to na glavu. Trebat e ti. I, molim te skini taj sako i kravatu. Privlai pozornost na sebe. Zad idemo pjeice? kazao je zapanjeno kad sam polagana koraka krenuo ispred njega. Ovako emo stii mnogo bre dobacio sam mu preko ramena. Idemo pokrajnjim ulicama, a tamo je i rikama pretijesno. Kad me je sustigao, vidio sam da je samo u koulji, i da nosi kaput preko ruke. Nasmijeio sam se u sebi. Zar je mogue da smo nas dvojica zaeti na isti nain? Ova naduta, umiljena budala i ja? Gdje su se to u dalekoj prolosti nai putevi razili, i on otiao u Evropu, a ja na Daleki Istok? Sudei po razlici meu nama, to je moralo biti prije mnogo tisuljea a u stvari je bilo tek prije deset godina. Deset kratkih godina. Do tog vremena bili smo potpuno jednaki duhom kao jednojajani blizanci, moj brat anarhista i ja. Prije nego to su mi dozvolili da poprimim ljudski lik, moji su uitelji kulturne sabotae uporno zahtijevali od mene da upijem to vie znaajki kineske kulture i civizacije. Autentinost lika i osobnosti su od bitne vanosti, govorili su mi, ako elimo istisnuti ove skorojevie, ove otimae nae drevne Zemlje. Uio sam i prouavao stare legende i prie; poluistine, poluneistine, kakav sam i ja kasnije postao, ali nedjeljive, stopljene u jednu jedinstvenu cjelinu. Naiao sam tako i na jednu staru kinesku legendu koja u mnogoemu potsjea na na pad i propast. U drevnim vitekim danima, dva su se slavna ratnika sukobila u dvoboju u namjeri da omjere snagu. Umjesto da ukrste maeve, oni su stajali suelice, okamenjenih lica pomno promatrajui jedan drugoga ne bi li otkrili neku fiziku manu ili slabost duha. Psiholoki dvoboj. Puna su tri dana stajali nepomino usredotoeni jedan na drugoga. etvrtog dana ujutro, jednog je od dvojice ratnika nestalo. Na zemlji je ostao samo njegov ma, simbol sramotnog poraza. Bitka je dobivena i izgubljena bez ijednog jedinog udarca maem. Obojica su dobro prouili i odlino poznavali jedan drugoga, svaki je znao sve o svom protivniku: njegove sposobnosti, raspoloenja, ud, njegovo oruje, snagu, izdrljivost, taktiku sve one osobine koje ine ratnika. Poput ahista, svaki je prosudio potencijal onog drugog, predviajui kako e protivnik reagirati na svaki potez i protupotez: Ako ja napravim ovo, on e uzvratiti ovako, ili ovako, ili ovako... i na taj nain su analizirali svaki pokret, svaku emotivnu reakciju sve do konanog saznanja o pobjedi i porazu. Slian se dvoboj odigrao izmeu nas i ljudskih bia za prevlast na Zemlji. Mi smo izgubili duhovnu bitku na samom poetku postojanja, i morali smo se povui i nestati u zabitim skrovitima gustih uma, planina i bespui. Danas nas ima jo samo nekolicina, ali ponovo diemo glave. Traimo osvetu. Nai su preci stigli ovamo miroljubivo s jednog dalekog, umirueg planeta s one strane Orionova pojasa, u vrijeme kad se nae umijee smatralo magijom. Nazivali su nas vjeticama i arobnjacima, no premda mi posjedujemo sposobnost da mijenjamo svoj vanjski fiziki izgled, rije je o nauci, a ne smicalici. Krenuli smo preacom kroz park koji je bio prepun poslovnih ljudi u kouljama. Polaganim, usporenim pokretima vjebali su ratnu vjetinu zvanu Tai Chi Chuen na nevidljivim protivnicima. Ta je vjeba bila mentalno i fiziki korisna, a da uope nije izazivala umor. Jansen je promatrao njihove pokrete s bijesom u oima. Onda je promrmljao Prokleti pederi! i ljutito pogledao najblieg kao da oni predstavljaju opasnost njegovim buduim nakanama. Netko je neto rekao na kineskom dok smo prolazili, podrugljivo

gledajui Jansena. Uzvratio sam mrmljanjem. Tko je to? upitao je moj brat. Na blijedom licu pojavile su se bore zabrinutosti. Sestra mog prijatelja. Ne treba brinuti. to je rekla? Hodao je uurbano uz mene, pokuavajui se probiti kroz gomilu ljudi kao i ja, ali mu to ba nije polazilo za rukom. Rekla mi je Zdravo, Thin Chai kazao sam mu mirno. ega se boji? Valjda ne misli da e nas netko zaskoiti i optuiti da smo anarhisti? Mislio sam da ti je prezime Chai rekao je sumnjiavo. Kako to da te prijatelji zovu po prezimenu? Zbog toga to su Kinezi. Mi se uvijek sluimo prezimenima kad oslovljavamo jedan drugoga. Zato? Zato ne? To je ovdje obiaj. Ako je obitelj mnogobrojna, kao na primjer Wong ili Lee, uz prezime esto dodajemo kratki, karakteristini nadimak, kao Debeli Wong ili Visoki Wong. Taj nadimak onda postaje sastavni dio imena. Unutar obitelji zovemo se Prvi Brat ili Druga Sestra, ovisno o starosti. Zar oni nemaju krsnih imena? Neki ih imamo... naravno, ako smo krani. Ostali imaju samo prezimena i nadimke. elio sam ga zbuniti. Otkako sam stigao u Singapur smislio sam i razradio vrlo jednostavan, ali efikasan nain da se obranim od radoznalosti onih nezvanih nasilnika: Wai Loa, zapadnjaka. Naime, uvijek sam im govorio pravu istinu, ali bez onog potrebnog objanjenja. Uzmimo na primjer Lucy Lee mukarca Lo. On mi je vrlo dobar prijatelj, ali ja ga zovem Lucy jer je kranin. Lucy? Oznojeno lice mu je dobilo zaueni izraz, ali me vie nita nije pitao. Skinuo je eir i mahao njime ispred sebe, hladei se. Zato stalno govori mi i nas. prigovorio mi je. Zvui kao da si jedan od njih. Bolje bi bilo da mi pokae to si obavio. U glasu mu je titrala neprikrivena prijetnja, i ja sam velevano kimnuo glavom. Da, Prvi Brate glas mi je bio i vie nego milozvuan. Naravno, to i namjeravam. Uspjeli smo se probiti do uskih uliica sa sirotinjskim najamnim kuercima. Bambusovi tapovi prekriveni opranim rubljem strali su uvis iz gotovo svakog prozora. Svaki je dan u Singapuru dan bijelih zastava, dan predaje. Smee i otpaci polagano su se nakupljali uz rubove plonika ekajui poslijepodnevni monsunski pljusak koji e sve to oistiti. Ulice su bile prljave i masne, i Jansen se nekoliko puta okliznuo u svojim sandalama s konim potplatima. Pokraj nas je prola mlada ena, nosei na sebi Choeng Sam s razrezom do bokova. Nemoj tako buljiti upozorio sam ga kad mu je pogled skrenuo u stranu. Kinezi to ne vole, a osim toga su nagli i brzo se naljute. Umjesto odgovora zauo sam gunanje, i nita vie. Kakva galama. promrmljao je malo kasnije. Moram priznati da je stvarno bilo buno ak i za ovaj dio grada. Stolari, tesari, kovai i jo desetak drugih vrsta zanatlija naprosto su se natjecali tko e biti glasniji praeni plaem male djece i netom roene dojenadi. Nitko naime u ovim sirotinjskim uliicama ne zatvara prozore. Nitko se ne eli uguiti u vruini i smradu malih sobiaka. Evo jedne pokazao sam prstom prema jednoj praznoj nastambi. Malo dalje, ima ih jo nekoliko. Uhvatio me je za ruku dajui mi tako znak da stanem, i izvadio maramicu da obrie znoj s lica i vrata. Jedna? rekao je. Jedna? Doavola, pa to je to sad? Mislio sam da ve odavno dri sve konce u rukama. Nekolicina praznih nastambi

nije ono to sam od tebe oekivao. Odgovoriti mu pomirljivo. Mora znati da je ovdje vladala strana prenapuenost. Stotine ljudi spavalo je vani na ulicama, pod vedrim nebom. Pa, to onda? Veina tih beskunika je otila odavde, i ne samo to. Otilo je i mnogo onih koji su ovdje imali dom. U otmjenijim stambenim etvrtima ima mnogo vie praznog stambenog prostora, ali sam smatrao da e te ovaj dio vie zanimati. Ovi ljudi nemaju dovoljno sredstava da odu odavde, a ipak odlaze. Hmm. Moram biti potpuno siguran i osvjedoiti se o svemu. Ova se naa operacija mora detaljno pripremiti i izvesti. Mora se odigrati u pravo vrijeme tako da bi se tono poklopila s drugim dijelom naeg plana. Inae... Shvati jedno, Jansen odvratio sam. Singapur je jedno od najmanje vanih podruja. Zaista onda nije bitno... Svako je podruje i te kako vano prekinuo me je. Stvari mora gledati mnogo ire i dublje. Naa je elja da udarimo na svaki i najmanji dio njihove rase. Ako je Singapur samo mali prst na tom odvratnom tijelu zvanom ovjeanstvo, onda treba i njega smrviti. Primio sam na znanje njegovu zabrinutost, ali sam ga uspio uvjeriti da je sve pod kontrolom. ivei ve deset godina meu ovim ljudima dobro sam upoznao njihov nain razmiljanja i njihova shvaanja. Poznavao sam ih kao sebe samog. I bio potpuno siguran u svoje tempiranje vremena. Naravno, tu je bio prisutan i vrlo mali element nesigurnosti, meutim osjeao sam da je pametno statistiko planiranje svelo tu nesigurnost na minimum. Svaki kockar dobro zna da je vjerojatnost dobivanja broja 7 prilikom bacanja kocke est puta vea od pojave brojke 2. U svojim sam planovima uvijek stavljao sve na broj 7. Kamo e oni otii? upitao je. Svi ti ljudi? Neki e se preseliti van grada na selo koje im svima ne moe osigurati egzistenciju. Drugi e otii u ve ionako pretrpana podruja, kao to je na primjer Changi. Tamo e im ivot postati vrlo teak. Naravno, grad nee ostati potpuno prazan, ali e njegovo stanovnitvo biti praktiki raseljeno. Mora znati da cjelokupna njihova privreda, koja uzgred reeno nije na naroito visokom stupnju razvijenosti, ovisi o to brojnijoj masi ovog stanovnitva. Ako velik broj ljudi napusti svoj grad, to e oslabiti cijeli ovaj otok. Odlino. To je ono to mi treba. Bratski mi je stisnuo ruku. Zna, elim samo da ovaj na plan uspije, nita drugo. Mislim da u tebe mogu imati povjerenja, Chai... Pokuao se zatim naaliti, to je za njega predstavljalo izuzetan napor. ... jer ti si moj, recimo, sedamstoti brat. Prilino smo bliski obzirom na tako visoku brojku. Mislim da je ona i via odvratio sam no u svakom sluaju laska mi ovaj tvoj izljev ljubavi. Hoemo li sada krenuti dalje? Da pogledamo kasino? Gurnuo je maramicu u dep i stavio na glavu svoj smijeni slamnati eir. Ah, da, kasino kazao je. To me zanima. Da li je to ona zgrada? Tamo gore na breuljku? Sve to je bilo kinesko u meni porumenilo je od stida. Pogledao sam preko njegova ramena grupu djece koja su se igrala ispred oblinjeg kuerka. Jedno je dijete podiglo oi prema meni i osmjehnulo se. Da rekoh. Tamo na breuljku. Smjekaj se izdajici, dijete moje, jer on ustvari nije izdajica ve samo pripadnik jedne druge rase. Istina, on je bie koje ne pripada ovjeanstvu. Ali, JA NISAM ULJEZ NA OVOJ PLANETI ZEMLJI. ONA JE MOJA POSTOJBINA ba kao i tvoja. Smjekaj se, dijete, smjekaj saboteru. I izdajniku, jer ako se ja tako osjeam, onda znai da stvarno jesam izdajnik.

 Sto ti je odjednom? Da nisi bolestan? upitao je Jansen. Ne, samo iscrpljen. Idemo li u kasino ili ne? Zna li rekao sam mu kad smo konano krenuli da je prema kineskom kalendaru ovo tvoja godina? Usta su mu se rastegla u osmijeh. Sustigao me je. Zar zbilja? Hoe rei, ovo je moja stretna godina... astroloki gledano? Valjda ne vjeruje u te gluposti? Stvarno si ovdje meu tim ljudima ve predugo, Chai. Ne. Samo sam mislio da e te to moda zanimati. Bila je to godina majmuna. I, nije imala nikakve veze s astrologijom nego s mojom ironijom. Odvezli smo se taksijem do breuljka Li Hoe. Voza je toliko trubio da je izgledalo kao da ima neki tajni dogovor s prirodnim zakonima koji e mu omoguiti da svojim vozilom poleti preko svih onih pretrpanih ulica i uliica. Kako se zove ono tvoje orue kojim se neprestano koristi? Znam da si mi o tome pisao, u svom posljednjem izvjetaju, ali sam ga zaboravio. Toliko toga moram pamtiti. Fung Shui. I ne bih to zvao oruem ve skupom nazora i vjerovanja. Umijee smjetaja i orijentacije prebivalita ivih, i mrtvih, koje ljudima omoguava da ive u skladu s lokalnim strujanjem kozmike energije. Kimnuo je glavom, sjedei udobno zavaljen u sjeditu mercedesa. Ako sam te dobro razumio, kad ovjek eli sagraditi kuu, on najprije poziva u pomo strunjaka za Fung Shui i trai njegov savjet? Da. Taj se strunjak naziva geomancer. On e tada dati upute projektantu ili graditelju kako trebaju udariti temelje i kamo usmjeriti proelje kue da bi time osigurao sreu buduih stanara. Fung Shui utjee i na mnoge druge aspekte ivota i smrti... ak i na lokaciju groba. Razumijem. To meutim nije bio znak da on odobrava takvo gledanje, ve samo potvrda da o njemu vrijedi razmisliti. Jansen je, kao i svi drugi Evropljani, bio krajnje uzdran u davanju svog suda o istonjakoj magiji. Ja sam meutim, u svojoj ulozi Kineza, imao mnogo sluha i razumijevanja za ta vjerovanja, premda se nisam u potpunosti slagao s njima. Zna, nije to samo puki hokus-pokus ili neka jeftina obmana. Tu postoji vrsta, injenina osnova, naroito kad govorimo o poloaju u kojem e graevina imati najvie sunca u odnosu na neku vodenu povrinu. Fung Shui doslovno prevedeno znai na kineskom vjetar i voda... a, geomancer se u odreivanju magnetskog polja Zemlje slui kompasom. Geomancijski kompasi su instrumenti smjeteni u diskove peene gline na kojima su urezani koncentrini krugovi nastavio sam s objanjenjem nakon krae stanke. I, onda? Tko moe osporiti da ivot u kui koja je smjetena u glavnom toku magnetskog polja ne djeluje blagotvorno na njene stanare? Fiziki, psihiki i duevno. Oni moda zamiljaju da je to magnetsko polje neki nevidljivi, mitski zmaj, ali to vjerojatno ne umanjuje blagodati koje vlasnik osjea. Dobro, samo ja na tvom mjestu ne bih upotrebljavao rije vjerojatno. Naime, u tom sluaju, dragi Chai, morao bi se potruditi da mi prui sve postojee injenine dokaze koji idu u prilog ovog vjerovanja. Meutim rekao je moram priznati da je um vrlo mono orue koje je u stanju stvoriti posljedicu bez uzroka, naroito kad je rije o pojedincima. No, isto sumnjam da je vjerovanje u Fung Shui tako duboko ukorijenjeno u cijeloj ovoj rasi, kao to ti misli. Moda samo neki od njih na ovaj nain ele izbjei eventualni rizik, no kad bi se nali u situaciji da moraju odluiti da li ostati ovdje u gradu koji im prua kakvu-takvu egzistenciju, ili se

preseliti drugamo gdje bi njihov opstanak mogao doi u pitanje; eh, to bi ve bilo neto sasvim drugo. Sluaj, pokuat u ti objasniti o emu se tu radi. Ovdje ne pomae logika, barem ne logika na evropski nain. Fung Shui se bavi meusobnim odnosom i skladom objekata s njihovom prirodnom osnovom. Svaka nova graevina moe poremetiti postojei Fung Shui svog okolia. Vrt koji ima oblik maa proburazit e srce susjedne kue. Zla kob ovdje se uvijek pripisuje poremeenom Fung Shuiu... ak i onda kad razlozi za to nisu potpuno jasni i oigledni... Dakle, geomancer je neka vrst sveenika, zar ne? Moram priznati da su me njegove rijei iznenadile. Dakle, u toj njegovoj runoj lubanji ipak kuca vrlo istanan i otrouman mehanizam. Znao sam da eka daljnje objanjenje. Tada bi sigurno osporio sve, moje klimave argumente, odbacio ih i pokazao mi koliko sam lakouman. Taj uitak mu nisam elio priutiti. Ostavio sam ga da razmilja dok se na taksi penjao breuljkom, prolazei pokraj krmi ispred kojih su sjedili igrai Mah-Jongga. Vrapci. etiri strane svijeta. Zmajevi. Ljepota je bila prisutna svuedje oko nas u ovoj zemlji: ak je i kockanje bilo ovijeno dostojanstvenim rijeima. Moji prijatelji, pripadnici razliitih rasa Singapura, vjerojatno bi visoko cijenili moje umijee, ako ne ve i moje motive, kojim sam u zemlju donio zlu kob. Bio sam neljudski anarhist u ljudskom liku. Nevidljivi neprijatelj. Vrlo rafinirani petokolona. Doao sam ovamo da razorim njihovo drutvo, da ih unitim iznutra. Nas je tek nekolicina, a njih bezbroj... ali sve mi se to ipak gadi. Znao sam dobro to je natjeralo moje glavare da mi dodijele podreenu ulogu. Bio sam prerevan uenik, previe eljan i voljan da prihvatim ljudsko. Ne samo da sam upoznao svog neprijatelja nego sam i postao taj neprijatelj. Jansen se uope nije promijenio. A, ja... ja lako poputam novim dojmovima. U moju duu vrsto je utisnut peat Thin Chaia. Gdje prestaje put Thin Chaia? A gdje poinje onaj stari, drevni nain postojanja? Da li je ovo nae odredite? upitao je Jansen, kad smo preli i posljednji zavoj. Potapao sam taksi-vozaa po ramenu. Zaustavite ovdje rekao sam mu. Jansen i ja smo izali i nastavili pjeice do sjenke koju je bacala visoka palma. Zato si razgovarao s njim na engleskom? upitao me je brat kad smo odmakli toliko da nas taksista vie nije mogao uti. On je bio Kinez kao i ti. Ti si zaista... Moram biti na oprezu. Molim te odgovori na moje pitanje! Uzrujao sam se. Zaista nismo imali povjerenja jedan u drugoga. On ne zna moj dijalekt odgovorio sam mu. Potjee s Malajskog poluotoka, a tamo govore Hok Yen. Mene su nauili samo kineski... i to sad da radim? Da nauim sve jezike ove planete? To ne bi privuklo niiju panju, zar ne? Prestani biti sarkastian. Dobro, zaboravimo sad to. Zao mi je... oprosti. Znai, ovo je taj kasino? Da Jo sam se ljutio i to se osjealo u mom glasu. Izgleda mi vrlo lijepo kazao je Jansen, oito ne gledajui mojim oima rugobu koja se nalazila pred njim. Proelje je imitacija grke arhitekture rekoh. Da? Ovo je Daleki Istok. Graevina uope ne spada ovamo, bode oi kao neto... neto tue, vanzemaljsko, da oprosti na izrazu. Naravno, ali sve su zgrade ovdje takve naalio se Osim toga, graevina je skalupljena od svih moguih klasinih stilova. Ovi su stupovi mjeavina korintskog, dorskog i jonskog. Cijeli je kasino napravljen bez imalo ukusa, i da se posluim tvojim rjenikom,

pravi je ki. Uz to je jo i glomazan i bijel poput albino-kita, a budui da je na ovom breuljku ljudi ga mogu vidjeti iz svih dijelova grada. Sunce se odbija od ove grdosije i zasljepljuje sve one koji su prisiljeni gledati u njegove odbojne mramorne stupove. To nije sve to mi eli rei, zar ne? Postoji i... Fung Shui. Ah, da rekoh otuno, jedva se savladavajui da ne pokrijem rukama lice od silnog stida. Fung Shui. Geomancer je otkrio i odredio pravilni smjetaj i orijentaciju naeg grkog kasina, a onda si ti namjerno... Da, naredio sam da ga izgrade naopako. Poloaj mu je potpuno pogrean. To je znak zle kobi... neizbjean jer suvereno dominira gradom. Bio je to simbol nesklada koji je proimao ivote svih onih koji su stanovali i radili u vidokrugu ove vanzemaljske rugobe. Nou je tako jako osvjetljen reflektorima da ga moe vidjeti s brodova koji se nalaze u luci. Da sam to barem prije znao kazao je Jansen. Uputio bih se na palubu samo da to vidim. Zato je ograen tako visokom ogradom i zato tu stoje ljudi s pijucima? Zar ima neprilika s nekim tvojim kockarima koji nasilno ele povratiti svoj izgubljeni novac? Odmahnuo sam glavom. Zbog palea. Netko je ve dvaputa pokuao podmetnuti poar, ali to nema veze s kockanjem... Zli Fung Shui? Netko od stanovnika grada? To je dobar znak, Chai. Znai da toliko mrze ovu graevinu da su ak spremni ii u zatvor zbog nje. Znam. Okrenuo sam glavu prema taksiju. Voza je stajao leima okrenut prema nama i promatrao grad, koji je titrao od vruine, i more iza njega. Da li je to uinio podsvjesno? Moje su namjere bile da pokrenem esto ulo: podsvjesnu eroziju samopouzdanja i unoenje osjeaja nelagodnosti. Prema tome, on bi trebao u svakom breuljku kolikogod malen on bio, vidjeti zmaja, a graevine podignute na najosjetljivijim dijelovima nemani kao rugobu u odnosu na prirodni red stvari Kasino je podignut na repu adaje, unosei na taj nain nesklad u njegov okoli. Kad ustanemo protiv njih, oni e biti oslabljeni, kako psihiki tako i duhovno. I, kae da oni odlaze zbog toga? Poeli su. Veina njih vjerojatno nee priznati sami sebi niti drugima zato naputaju grad... ali oni svi slijede neki jaki nagon. Kad stvari krenu na gore, poinje traiti neki izgovor, neto na to e onda svaliti svu krivicu. Malo pomalo oni e se otisnuti odavde, najprije oni koji u sebi osjeaju najsnaniji poriv. A, drugi e poi za njima. Cak i oni koji se izruguju Fung Shuiu e napustiti grad, a naposljetku i svi oni koji ne vjeruju u sve to. Tko eli i dalje ivjeti u umiruem gradu? Pa, nadam se da e sve biti u najboljem redu. Moramo obaviti svoj dio posla... nae pripreme. Mislim da e to dosta stajati Zemlju... da li itko sumnja u tebe? Za mene i moj dio posla ne treba brinuti. Unajmio sam strane poduzetnike preko jednog posrednika u Evropi. Zna, ne bih elio da me moji prijatelji okrive za ovo! Mnoge sam uspio podmititi, ali sam bio siguran. Moje susrete sa slubenim licima i predstavnicima vlasti onemoguavali su neki ljudi kojih danas vie nema na otoku. Nisam ja zabrinut za tebe. Zanima me samo naa prisutnost ovdje. Naa prisutnost. Zadatak je bio da oslabimo sistem, a da pritom ne pobudimo niiju sumnju. Sluili smo se rafiniranim, neupadljivim metodama. Neuroze Zapada nije bilo teko rijeiti u nau korist, i Jansen, kao koordinator, imao je tamo mnogo uspjeha. Na Dalekom Istoku, gdje se nalazilo samo nekoliko privredno jakih drava, gdje vlade nisu bile postojane i esto su padale, na zadatak se inio jo lakim. Za Singapur

sam bio zaduen ja osobno. U trenutku kad osjetimo da su ljudski stvorovi dovoljno slabi irom Zemlje, tada e poeti revolucija. Mi emo se sastati na unaprijed odreenim mjestima i jurnuti na prorijeene redove ovjeanstva poput uarenih kosa, opkoljavajui ih. Zatim emo udariti po njima s lijeve i s desne, i poklati ih kao to su to oni uinili s nama. Takvi su bili nai planovi, ali, dakako, da bismo uspjeli trebala je i dobra organizacija. Suradnja i jedinstvo nam nisu bili jaka strana. Jansen, ili Ertois, kako mu je glasilo pravo ime, posjedovao je pravi dar za organizaciju. Pouzdali smo se u njega da nas sve udrui, stvori izvedivi plan koje e nam sigurno donijeti pobjedu bez obzira na brojanu premo ljudskih bia. Nae oruje, pomicanje zemlje, potresi, erupcije bili su jednako razorni kao i njihovi projektili. Ali nam je bio potreban Jansenov talent da sve to uskladi i organizira. Budui da je bio vrlo egocentrian, svoj je tajni plan nosio u glavi ne elei da mu itko oduzme slavu. On je bio na General, ili Koordinator, kako je elio da ga oslovljavamo. Prije deset godina otkrio nam je glavne toke svog plana i mi smo ih poeli izvravati. Demoralizirati neprijatelja, a onda navaliti. Dok smo stajali i gledali graevinu kasina, opazio sam jednog sitnog ovjeuljka koji se stisnuo uz ogradu. Pozorno nas je promatrao. Poznavao sam ga. Obojica smo nosili isto ime: Chai Chaievi su se razmnoili na sve strane mnogi su ve danas nosili to ime. Vidi, kako ime moe ovjeka dovesti u zabludu, pomislio sam. Hou da sve savreno uspije rekao mi je Jansen u uho Ne elim da bilo to zakae. Ne u ovoj fazi. Umalo da mu u tom trenutku nisam razotkrio duu i svoju tako paljivo uvanu tajnu. Naposljetku, on mi je ipak bio brat iz jednog drugog ivota. Ti zna kakav zadatak imamo, Chai. Zna vrlo dobro to nam je initi da bismo potkopali njihovo drutvo. Na Zapadu mnotvo psihologa i ekonomista pod mojim utjecajem koriste vlastito struno znanje i guraju ovjeanstvo nizbrdo, u samounitenje... ovdje, pak, treba iskoristiti njihovu vlastitu kulturu i okrenuti je protiv njih samih da bi ih slomio. Nastojao je nai neko suvislo opravdanje za nae akcije. Mi nismo eljeli ovaj rat kad smo stigli na Zemlju. iz Moctea. No, duga stoljea, muenja i proganjanja nametnula su njegovu potrebu. Kakva proganjanja? Pogledao me je s bijesom u oima Zar nismo prisiljeni ivotariti u ovim runim, odbojnim tijelima? Moramo prihvatiti njihov nain ivota, razmiljanja, njihov prokleti... lik i oblije. Mrzim ivljenje pod pritiskom, Chai. Neka se sad oni mue i skrivaju slijedeih nekoliko stoljea. A na nama je red da osjetimo to su vlast i mo. Ti govori o naim praoevima, ali tko smo mi, Jansene? to smo mi u odnosu na nau ljudsku egzistenciju? Nasmijao se. Ljudska egzistencija? Mi smo sve one aveti samotnih cesta, sve one legende o udesnim umama, movarama i peinama. Neobjanjive stope u planinskim snjegovima. udne religije mnogih plemena. Mi smo prie koje zavravaju pitanjem Tko je to?, bez odgovora. Mi smo sluaoci. Promatrai. Ja sam ve potpuno zaboravio tko sam i to sam rekoh. Mogli bismo sami sebe nazvati onim nevidljivim neprijateljem, premda to stvarno jesmo tek u svakom tisuitom sluaju. Zna, esto razmiljam o svemu tome oigledno je bio filozofski nastrojen u ovom trenutku. Ponekad se pitam: moramo li sve ovo poduzimati protiv njih? Moda bi nas ljudi i prihvatili da im se pokaemo u svom pravom liku? Moda bi nas ak i zavoljeli? Srce mi je uzbueno lupalo u prsima. I, kako glasi tvoj odgovor? Pogledao me je ravno u oi, a njegov je odgovor razorio sve one nade

kojima je dao maha as ranije. Nikad neu zaboraviti koliko ih mrzim. Neto poslije etiri sata poelo je lijevati kao iz kabla: pljusak tople kie sruio se na zemlju dozivljui na povrinu otvorene kiobrane od votanog papira, a neto kasnije i goleme abetine. Kasno poslije podne odveo sam Jansena u Ulicu Boogey; oblaci su se upravo poeli razilaziti. Volio je obilaziti dijelove grada s javnim kuama, i pun zanosa je priao o Lutu na Malti, o Reeperbahnu, Sohou i mnogim drugima za koje nikad nisam uo. Doli smo do rukom ispisanog natpisa na kojem je pisalo Pia po Loginim Cijenama doslovni prijevod s kineskog. Kakva je to uasna buka? upitao je kad smo uli u Jungle Club, mali lokal gdje sam se povremeno sastajao s prijateljima. Koja buka? Pa, to... pucketanje. Osluhnuo sam. Ah, to! avrljanje kunih gutera, misli. Pogledaj gore, ima ih po cijelom stropu. Podigao je glavu i stresao se. Zabe. Guteri. imii. Ovaj je grad .. Ponovo je zadrhtao cijelim tijelom. Sav sam se preznojio, a i cijeli grad zaudara na zagorjelu hranu i prejake miomirise. Kako ti uope moe ovdje ivjeti? Pa, zna i sam da... neke stvari ne smijem nikada zaboraviti. Sjea li se svojih rijei? Hmmm... Zauli su duboki, promukli glas: Zdravo... tko je ovaj fini gospodin s tobom, Mravi Chai? Okrenuli smo se zajedno. Za malim stolom u kutu krme sjedio/la je Lucy u haljini koja je otkrivala od silikona nabujale grudi. Osmjehnuo nam se i uputio kolut dima kroz naminkane usne. Upoznao sam ih i zatim se uputio do anka da donesem pie. Kad sam se vratio Jansenova je ruka leala na koljenu Lucy. Sasvim uobiajeni prizor. Premda smo mi samo poprimili ljudski lik i oblik, s njim su u nas uli mnogi osjeaji i elje. Bili smo jednako slabi, ili jaki, kao i nai budui neprijatelji. Naa sklonost prema pojedincima bila je snana i duboka kao i njihova ljubav: ista je stvar bila s naim odnosima i vjernou. U emu je onda bila bit izdaje? I u odnosu na koga? Jesam li ja stvarno Mravi Chai? Ili sam moda ipak netko drugi kojeg se tek nejasno sjeam? Sjeanja koja ne ele biti potisnuta natrag u prolost stariju od deset godina? Kakva bi razlika bila da danas naredim razaranje kasina ili da to isto uinim sutra? Znam da nikakve razlike ne bi bilo. Moji bi ovdanji prijatelji nastradali, a mene bi odstranili. Ostaje samo pitanje: tko bi bio izdajnik, a tko rtva? Ako su nekad davno u ovome tijelu i ivjele dvije due, danas sigurno vie nisam u stanju da luim jednu od druge. Moje je ljudsko oblije stvoreno... ja naprosto nisam bio presaen u njega. Nisam bio uljez niti nametnik. Bio sam istovremeno izdajnik i njegova rtva. Jansenu vjerojatno nee teko pasti unitenje Azije, ali kako se osjeao kad je u pitanju bio njegov dio svijeta? Zemlja koju je proteklih deset godina smatrao i nazivao svojim domom? Paradoks. Shizofrenija. Pravo bezumlje. ivio sam sa svim time itavo desetljee, s tim avetima koje su moju podaniku lojalnost usmjeravale u sasvim drugom pravcu. Moda smo Jansen i ja stvarno enuli umom, a ovaj svijet je jedino sigurno mjesto u beskonanosti svemira izuzev male grupice konspiratora-umobolnika koji spletkare i kuju urotu. Kamo si se zagledao? upitao je. Misli su mi se rasprile poput jutarnje maglice pred njegovim mrkim pogledom. U Jansenovoj se dui oito nije vodila nikakva unutranja borba. Njegove su dvije due predstavljale uzor sklada i kompatibilnosti: obje su bile vrsto spojene osjeajem dunosti.

 Svia ti se Lucy? upitao sam. Oigledno je ve zaboravio na razgovor koji smo maloas vodili, to je bio jasan, znak da pamti samo ono to smatra vanim. Zgodna je djevojka odvratio je Jansen, nevoljko podiui ruku s njena koljena kad sam sjeo do njih i pruio im pie. Naravno da je zgodna nasmijeio sam se gledajui Lucy. Mnogo zgodnija i simpatinija od svih Evropljanki. Lucy se namrtio/la, uvi moje laskave rijei. Ti zloesti momak, Mravi Chai. Nikad mi ne dovesti stalnog frajera Ovaj tu kae on morati kui za pola sata. Ako to ne uini, pomislio sam u sebi. Jansen e bez sumnje doivjeti najvee iznenaenje svog ivota. Njegova indoktrinacija prihvaala je same ono to se kretalo u granicama heteroseksualnosti. ivio Singapur rekao je iznenada Jansen, diui au. Kako ga vi ono zovete... Grad Lavova. Grad Lavova promrmljao sam. Lucy i ja smo se kucnuli s njim. Nona buka Ulice Boogey postajala je sve jaa, sve glasnija. Polagano sam pijuckao svoje pie. Dokuavaiui utopiti tugu u maloj aici. Grad je polako umirao, a sa njim i sve ono to sam u ivotu volio, i to mi je neto znailo. Jer i ja sam bio njegov mali, nevani djeli... Znao sam da neto moram poduzeti. Oprostite rekoh. Idem pozvati taksi, a ti, Jansen doi za nekoliko minuta... Jansen je kimnuo glavom, a onda se okrenuo Lucy. Dobar i pouzdan momak rekao je. Ostavio sam ih i izaao na ulicu. Zastao sam na trenutak, ogledavajui se. Vlasnici kioska pripremali su se za navalu radoznalih turista zapadnjaka, skidajui lignje i hobotnice s kuka i slaui paja jaja. Lampioni na njihovim tandovima njihali su se amo-tamo na nonom povjetarcu. Mrak je postajao sve gui. U proteklih nekoliko minuta donio sam konanu odluku, ali njen izvritelj nisam elio biti. Moje orue, izvritelj moje odluke stajao je na uglu mrane, sporedne uliice. Slijedio me je u stopu ve nekoliko tjedana, promatrajui i ekajui. Nizak ovjeuljak, geomancer po imenu Chai Leung. Graditelji kasina su odbili njegove savjete, njegovo proricanje. Bio je ovjek smrtno uvrijeen tom sramotom, a ja sam dobro znao da u osvetnikim njedrima skriva tanku otricu bodea. Preao sam na drugu stranu ulice i pribliio mu se na tamnom, sjenovitom mjestu. Izai e za koji as rekoh. ovjek koji je unajmio one graditelje. Lagao sam bez grinje savjesti. Pogledi su nam se sreli. Promatrao me je netremice nekoliko sekundi, a onda se ponovno zagledao u vrata gostionice na kojima se svakog trenutka trebao pojaviti Jansen. U slezenu tiho sam mu davao savjet. Oni... mi nismo besmrtni. Ranjivi smo na svim onim mjestima kao i ljudi ije smo oblije poprimili. Ja ga naravno nisam mogao ubiti. Bio mi je brat. Od svih mojih drevnih sunarodnjaka. Jansen je kao Koordinator jedini znao moje liudsko porijeklo. Umijee nevidljivosti lei u vjetini stapanja i spajanja s okolinom. Mrane, sporedne ulice su bilo mjesta erlje smo se stapali i pretvarali jedni u druge. Na raspolaganju su mi bila imena Chai, Cheung, Wong, Chan. Mogao sam zauvijek nestati i izgubiti se u mom novom imenu. No, najvanije od svega: vie nisam brinuo nizato. Moje su namjere iz temelja promijenile smjer i pravac. Jansen nee imati vremena ni vidjeti geomancera, jer Kinezima koji su ubojice iz zasjede nema premca. Mi... oni su pravi nevidljivi neprijatelj. Iz krme se uo glasan Jansenov smijeh nato sam se poeo brzo udaljavati, ne elei biti u vidokrugu prizora koji je trebao uslijediti. Upravo u tom trenutku, opazio sam kako geomancer daje nekome znak

lijevom rukom. Netko se munjevitom brzinom pomaknuo na prozoru iznad moje glave. Potcijenio sam i Chai Lunga i Fung Shui. Zlu kob esto okrivljuju za desetke najraznovrsnijih nesrea i zala. Premda su vlastita nesposobnost i neznanje najei uzroci financijske propasti, pitam vas koji bi sitni trgovac priznao da mu je trgovina propala zbog njegovih vlastitih greaka? Munjeviti, jedva primjetni znakovi rukom proirili su se neujno cijelom uliicom. Kad sam doao do ugla Ulice Boogev i okrenuo se, ugledao sam najmanje tridesetak spodoba koje sa zajedno s geomancerom ekale u sjeni mranih prolaza i kunih vea. Jadni Jansen, ipak e ih sve morati vidjeti kad se hrpimice bace na njega, vjerujui da e udarcima svojih tankih otrih bodea zbrisati i odbaciti od sebe zlu kob. Sto e se Jansen due zadrati u gostionici, to e broj napadaa iz mraka biti vei. A, sutra emo, onda, poeti s ruenjem.
Prevela onja Lovasi Objavljeno posredstvom GPA, Mnchen

SCAN i OCR: Sekundica Ispravka i prelom: MasterYoda www.sftim.com

Frederick Longbeard

Vrijeme nasilja

VI su drugi poginuli. Leei na tlu, ruku vezanih na leima i pokuavajui pogledom proniknuti kroz tamu, ne bih li negdje u daljini ipak ugledao traak svjetla, bio sam opsjednut jednom jedinom milju: oni su mrtvi, svi su izginuli, svi do jednog... Teranisti su se iznenada oborili na nas poput snanog naleta oluje. Novi zapovjednik Slube sigurnosti upravo se obraao novinarima, pokazujui im na ekranu sliku drugog po vanosti voe Teranista, kad je odjednom zavladao kaos. Zapovjednik i njegovi ljudi pali su pokoeni mecima im su vrata uslijed snane eksplozije izletjela iz vratnica; odmah nakon toga, pao je pogoen i reporter Dubord. Svi su ubijeni do jednog. Osjetio sam kako je zrak u ovoj mranoj prostoriji suh i opor. Podigao sam glavu s pranog poda i zakaljao. Velikom sam mukom uspio skupiti dovoljno pljuvake da ovlaim grlo, a zatim i ispucane usnice. Spustivi ponovno glavu na pod, zaustavio sam dah i oslukivao neu li moda uti mjeseeve transportere. Kau da ih ima posvuda po mjeseevoj povrini i da ih moete uti ako prislonite uho na kamenu podlogu. Pred vratima sam zauo glasove, nejasne i daleke. Svijajui se u struku, odgurnuo sam se desnim ramenom i koljenom od pranjavog poda i uspio se podii u sjedei poloaj. Gravitacija zvana Luna. Zauo sam mnogo novih glasova, tihih koraka uz pranjavo stijenje, ruku na zasunu. Sjedei tako u mraku, pred1 oima su mi iznenada bljesnuli prizori krvavog prepada teranistikih komandosa. Pobili su sve redom, bez razlike: mukarce, ene, policajce i civile. Cuo sam glasne, surove glasove s druge strane vratiju. Steglo me je u grlu od uasnog straha tako da sam jedva mogao disati. Metalna vrata irom su se otvorila, tresnuvi svom snagom o zid. Obasjana slabim svjetlom na vratima se pojavila ruka i otvor puane cijevi. Premda je svjetlo bilo slabo, prisililo me je ipak da zatvorim oi. Kad sam ih ponovo otvorio, vidio sam spodobu

u borbenoj opremi. Iza nje, komandosi su se kretali amo tamo, viui i nosei stvari. Ustaj, nakazo. Zaprijetio mi je pukom. Hajde, mii se. Nisi jo mrtav. Barem ne zasada! Okrenuo sam se i pogledao grubu povrinu zida iza sebe. Podupirui se nogama, uspio sam se leima osloniti na zid i sluei se rukama i ramenima, polagano sam se uspravljao. Jo uvijek oslonjen o zid, okrenuo sam se prema naoruanoj spodobi. Gdje se ja to nalazim? Izai. Mogu li barem dobiti malo vode? Spodoba se nije ni pomakla. Deko, jedina ansa da ostane na ivotu jo pola minute je da radi tono ono to ti ja naredim. Spodoba je natrake izala iz mrane prostorije i mahnula mi pukom. Idemo! Odgurnuo sam se od zida, doao do vratiju i zakoraio u hodnik. Okrenuvi glavu, osjetio sam slijepljenu krv na desnom obrazu. Bezimeni s pukom udario me je kundakom pod bubrege i ja sam posluno krenuo desno. Nemam nita protiv da udovoljavam osobi koja me dri na nianu svog oruja; naravno samo u sluaju kad mi ivot ovisi o toj poslunosti. Pa ipak, nisam mogao odoljeti iskuenju, pa sam se naglo okrenuo namjeravajui ga koljenom udariti u slabine, no doekao me udarac njegova kundaka u glavu. Naalost, nisam izgubio svijest. Kad mi je prestalo zvoniti u glavi od udarca, ispljunuo sam prainu s poda hodnika zajedno s nekoliko zubiju, i pogledao svog uvara. Na sebi je imao tradicionalno sivo lunarno odijelo s otvorenim ljemom, ali je to odijelo bilo u prilino loem stanju i preko grudnog koa imalo je iroku crvenu prugu. Mahao je svojom pukom gore dolje. Ustani glupane i kreni ravno hodnikom. Joi jedan ispad poput ovog i dobit e metak u glavu. Kleei, podigao sam oi. Neete me ubiti, zar ne? Imao je tamno, okruglo i okrutno lice. Osmjehnuo se, a onda se poeo divlje smijati tresui se cijelim tijelom. To, mome, ovisi o tvom ponaanju. Uto nam je pristupila jo jedna spodoba s crvenom prugom preko prsiju.nosei sanduk. Ahmise, treba li pomo? Odmahnuo je glavom. Ne. Gurnuo me nogom. Ustaj, glupane. Ponovo mi je zaprijetio pukom. Tekom sam se mukom osovio na noge, pljunuvi krv. Pogledao sam etiri blistava bijela zuba koja su leala u krvi i praini na podu hodnika, sjeajui se svog djetinjstva kad je najstranija stvar koja nam se mogla dogoditi bila da ti netko izbije zub. Pogledao sam u oi uvara. Ni traga saaljenju ili nekom drugom plemenitom osjeaju. Okreni se i stani kod prvih vratiju na lijevoj strani. Okrenuo sam se, osjeajui pritom neopisivu bol na licu i eljustima. Jo tri spodobe s crvenom prugom preko prsiju, dvije ene i jedan mukarac, projurili su kraj nas idui u suprotnom pravcu. Polagano, s noge na nogu, prelazio sam posljednjih nekoliko metara koliko je jo preostalo do vratiju. Ispred njih sam zastao i okrenuo se prema svom uvaru. Otvorio bih ova vrata zubima da ih nisam ostavio tamo na podu hodnika. uvar je kimnuo glavom. Strano si hrabar, mali. Moda e jedan od nas dvojice preivjeti da onima na Zemlji ispria sve o tvojoj hrabrosti. Ispruio je ruku i otvorio vrata, podigavi zasur a onda me gurnuo unutra. Ova je prostorija bila ista kao i ona iz koje sam upravo stigao, s tom

razlikom to je u njoj bilo svjetla i ljudi. Iza glomaznog metalnog stola sjedio je neki bradonja s uperkom smee kose usred elavog tjemena. Lice mu je bilo posve identino s izgledom Isusa Krista, jedino su mu oi bile nemirne i mrane. Pokazao je rukom na stolicu ispred stola. Sjedi. Ja sam Rudy Vegler. Mahnuo je glavom prema spodobi koja je sjedila u sjeni lampe. Raymonda si ve upoznao. Nagnuo sam se malo pokuavajui prepoznati lice drugog glavnog ovjeka iz redova Teranista. Vidio sam ga na konferenciji za novinare, ali nisam uspio upamtiti njegove crte lica. Moj je uvar, uperene puke, stajao iza mojih lea. Vegler i onaj drugi po imenu Raymond imali su na sebi lunarnu odjeu. Zato sam ja ovdje? Vegler je kimnuo glavom. Da, Mark Lambert, zato si ti ovdje? Ostao si na ivotu samo zato to nemamo odgovora na to pitnnje. Reci nam. Nasmijao sam se. Pomirio sam se s injenicom da e me ionako ubiti, pa gotovo vie uope nisam osjeao strah. A, kad budem mrtav, vie mi nita ne mogu. Ja nisam pobio dvadesetak ena i mukaraca niti sam silom dovukao sebe ovamo. Recite vi meni zato sam tu. Vegler je odmahnuo glavom. Ubili smo samo osamnaestoricu. Nagnuo se prema meni, tako da mu je crvena pruga na odijelu dodirivala rub stola. Lamberte, zna li to znai biti povriniran? Ne. Jednostavno te izbacimo na povrinu bez svemirskog odijela. Poeao se po nosu. Zna, nije ba lako umirati kad ti krv pone kljuati. Nasmijeio se, otkrivajui svoju krezubost. Naravno, oni koji su to iskusili vie ne mogu priati o tome. Zbog ega si ovdje? Slegnuo sam ramenima. Potenje i iskrenost me ne mogu spasiti. Zato bih vam, uostalom, rekao istinu, Vegler se naglo uozbiljio. Lambert, mi nemamo vremena za gubljenje, a nema ga ni ti. Zato si doao na Mjesec? Dakle, pitanje je postavljeno. Pogledao sam crvenu prugu na Veglerovim prsima. Zvuni sam snimatelj i radim za Televijesti Los Angelesa. Poslali su me ovamo zajedno s Harvy Dubordom da snimim... Vegler je podignuo ruku. Rekao sam da nemamo mnogo vremena. Spustio je ruku na stol. Priaj ti tu priu kome hoe, ali ipak reci pravu istinu. Oteenih usana, izbijenih zubi i ustiju punih krvi, osmjehnuo sam se to sam prezirnije mogao. Zato bih vam ispriao istinu? Ionako ete me ubiti, zar ne? Nismo jo donijeli nikakvu odluku. mrknuo sam, dok mi je krv polako tekla po bradi i radnom kombinezonu. Vidio sam kako vi, gadovi, ubijate nedune mukarce i ene bez trunke saaljenja. Mogu vam rei da ja osjeam vie samilosti kad bacam smee u kantu. U mranijem dijelu sobe, Teranist po imenu Raymond, sarkastino se nasmijao. Lamberte, mi vie suosjeamo s vaim otpadom nego s vama, imuncima. Nagnuo se, tako da sam mu sada vidio lice. Gusta, plava kosa bila mu je upava i slijepljena od krvi, a koa blijeda i sablasno zelena oko eljusti. Usko poloene modre oi imale su gotovo hipnotiku privlanost. Mi evakuiramo ovo podruje. Unitiemo sve kad odemo.

Ono to elimo saznati je ima li ikakvog smisla troiti svemirsku opremu, vodu i zrak da bismo vas ostavili na ivotu. Okrenuo sam se prema Vegleru. Ne vjerujem da e moja pria poboljati izglede za moj spas. Vegler je protrljao nos. Informacije koje smo o tebi dobili sa Zemlje kau da si izvjeta koji tajno radi za L. A. Televijesti. Tvoj zadatak je prilino nejasan, ali koliko znamo ima veze s istragom o lanim vijestima koje vam stiu s Mjeseca. Osjeao sam se kao da me je Ahmis, moj uvar, ponovno udario kundakom u glavu. Samo su petorica znali za moj tajni zadatak: ja, moj urednik, izdava, advokat koji mi je dao pravne upute i Margate, ef njujorkog predstavnitva. Margate je dodue rekao da e unoenje lanih podataka ID u MAC VI iziskivati odreeno nasilje. Nitko nije pretpostavljao da oni na Mjesecu, a naroito Teranisti, mogu biti lukaviji i udvostruiti ulog u toj igri. Ako sve znate, zato me onda ispitujete? Zato me jednostavno ne ubijete i svrite sa svim tim? Vegler je otkvaio metalni okovratnik na svom odijelu, povukao otvara do sredine prsiju, posegnuo unutra rukom i poeao se. Reci mi, Lambert, da li je informacija koju smo o tebi dobili istinita, ili samo izmiljotina koja bi nas trebala obmanuti? Zato me to pitate? Ako je sve istina, ostaje na ivotu; ako nije... Vegler je rukom pokazao prema povrini. Sto bih ja jo mogao biti? Tajni policijski agent. Osmjehnuo sam se, ali sam to odmah i poalio jer sam osjetio stranu bol na licu. A to onda ako je sve ovo policijska namjetaljka kojom elite iskuati moju izdrljivost? Vegler je povukao zatvara na odijelu. Ti precjenjuje vlastitu vanost. Vrlo je mala vjerojatnost da bi uvari zakona ubili svog komandanta samo zato da uu u trag jednom novinskom reporteru. Podigao je obrve. To bi ak bilo previe i za nas. Slegnuo sam ramenima. A to e biti ako jesam onaj za koga me smatrate? Novinarizvjeta. Vegler je pogledao Raymonda. Teranista broj dva potvrdno je kimnuo glavom i onda se ponovno povukao u sjenu.,Vegler se ponovno obratio meni. U tom sluaju moe nam biti od koristi. Ve dugo vremena pokuavamo Zemlji objasniti pravu istinu. Teranistiku istinu. Sto hoe time rei? Ja ne elim objavljivati priloge koji e biti propaganda u korist Teranistikog Saveza. Nemojte zaboraviti da sam vidio ubojice na djelu, a to sve samo potvruje ono to sam vidio ili uo o Teranistima. Neka ti bude, Lamberte, ali ti jo ipak mora dokazati svima nama da si reporter. Ne uspije li u tome, nema ti ivota. U tom sam trenutku prvi puta nakon ulaska u ovu prostoriju, osjetio da bih iz svega ovog mogao izvui ivu glavu. Sto hoete znati? Za poetak, reci nam zato tvog imena nema ni na jednom slubenom popisu novinskih izvjetaa? Mene nigdje ne vode kao reportera. To je moj novi posao, koji nije mogao biti uveden ni u kakav spisak zbog zadatka koji sam dobio. Vegler se poeo mrtiti. Jo prije nekoliko tjedana bio sam snimatelj zvuka. No, godinama sam elio postati reporter. Toliko sam gnjavio

urednika, da mi je konano predloio neka sam pronaem neku zanimljivu temu za izvjetavanje i ukoliko mu se ona svidi, razmotrit e moj zahtjev. Sto si smislio? Da doem ovamo u svojstvu snimatelja zvuka, i vrljajui okolo saznam to se zapravo dogaa ili moda krije u ovdanjoj upravi. Tu sam ideju dobio od kamermana koji je s naom ekipom snimao pad Tralcora. Ono to mi je ispriao o konferenciji za novinare nije imalo nikakve veze s onim to su nam izvjetai s Mjeseca poslali na trakama. Vegler je kimao glavom. I? Tada sam sluajno nakon nekoliko dana uo jednog naeg reportera. On je bio dobio zadatak da doe ovamo i napravi reportau, ali mu je Imigracioni odjel odbio dozvolu za ulaz zbog nalaza krvne slike. Umjesto njega Telednevnik je poslao ovamo Harvy Duborda, a reporter kojeg sam ja uo alio se zbog toga. Dubord je naime glas drave reporter u kojeg se drava moe pouzdati da nee napisati nita to bi njenu upravu dovelo u neugodan poloaj. Osjeao sam da e mi otpasti prsti na vezanim rukama. Moete li mi osloboditi ruke? Vidjet emo. Nastavi. Sjetio sam se jednog reportera kojem su takoer uskratili dozvolu za ulazak ovamo, pa sam onda provjerio jo neke pojedinosti. Iz Telednevnika su nakon one Epidemije, na Mjesec stizale samo dobre vijesti. Tu mislim na novinare kao i na... Vegler je podigao ruku. A ti si posumnjao da se drava slui krvnom slikom da bi izabrala novinare koji njoj odgovaraju? Da. Zbog ega? Slegnuo sam ramenima osjeajui pritom munjevitu bol koja je sijevala od runog zgloba du cijele ruke. Ne znam. Zbog toga sam i doao ovamo da bih to saznao. Vegler je pogledao Raymonda, a zatim se ponovno okrenuo prema meni. Jo jedno pitanje: Kako si namjeravao slati trake natrag na Zemlju? Mjeseevim transporterima. Telednevnik je iznajmio mali svemirski brodi koji je trebao pokupiti trake s industrijske putanje prije no to one stignu do kontrolne hvatake stanice. Grlo mi je bilo isueno tako da sam jedva govorio. Snimke su zatim trebale biti upuene u industrijsku stanicu New Eden u El Five i tamo emitirane. Razumijem. Vegler je potvrdno kimnuo glavom. Zar titraji transportera ne bi otetili ili ak moda izbrisali snimke? Poeo sam odmahivati glavom, ali sam se onda dosjetio neem boljem. Imao sam posebno zatienu kutiju. Bila je uz mene na onoj konferenciji za novinare... Vegler je glavom dao znak mom uvaru. Osjetio sam udarac puane cijevi u lea. Ustaj, mome. Ustao sam i zauo kako se otvaraju vrata iz mojih lea. Oi su mi nepomino bile uprte u Veglera. Dakle? Dakle, to? Ostajem li na ivotu ili gubim glavu? Vegler je mahnuo glavom. Kao to rekoh, jo nismo odluili. Ponovno je glavom dao znak uvaru i na ramenu sam osjetio teku ruku. uvar me je okrenuo i izgurao na hodnik. Iao je iza mene i zatvorio vrata, izvlaei veliki no koji mu je bio zadjenut za pojasom svemirskog odijela.

 Okreni se. Osjetio sam otricu noa meu vezanim akama i uo pad prerezanog ueta. Krv, bol i toplina poeli su strujati iz ruku u ake. Okrenuo sam se i pogledao svog uvara ravno u oi. Mislio sam da jo ne znate hoete li me ostaviti na ivotu. uvar se nasmijao. Budy nikad nije u to siguran. Pokazao mi je rukom da krenem hodnikom do sobe u koju su me prije bacili. Idemo. II Prije nego to je uvar zatvorio vrata, ostavljajui me ponovo u potpunom mraku, uspio sam krajikom oka pogledati prostoriju u koju su me bacili. Bila je to omanja etverouglasta udubina u kamenu. Ostavljen u mraku, pipao sam rukama po zidovima nailazei svuda samo na mjeseevu prainu. Sitna, siva, ljepljiva praina prekrivala je sve oko mene. Na Zemlji su se alili govorei da rudari na Mjesecu dobijaju siva plua. Tu su alu na Zemlju donijeli prvi rudari koji su radili u eksperimentalnim rudnicima na Mjesecu. No, to je bilo prije epidemije kuge i prije nego to su rudare zamijenile tisue zaraenih kugom koji su bili otpremljeni na Mjesec da bi se spasilo preostalo stanovnitvo Zemlje. Ispoetka, tampa je nazvala Mjesec novim Molokaiem, a onda jednostavno kolonijom gubavaca: stoetrdeset tisua zaraenih novostvorenim virusom koji je bio posljedica znanstvenih istraivanja kemijskih spojeva DNA, a kojeg su nazvali Megavirus. Njih je uvalo i brinulo se za njih, pet tisua imuniziranih ljudi, koje su naprosto prozvali imuncima. itave tri generacije, ta kolonija gubavaca kopala je rudu u planinama izmeu Imbriuma i Serenitatisa, punei sedam transportera koji su prebacivali sirovine industrijskoj stanici New Eden, a ova je zatim slala gotove proizvode na Zemlju. No, potomci zaraenih su se eljeli vratiti i tako je roen Teranizam. Naslonio sam se leima o zid i spuznuo u sjedei poloaj. Trljajui rune zglobove, razmiljao sam o susretu s Veglerom i Ravmondom. Kako to da sam jo uvijek na ivotu? Teranisti su na sebe preuzeli odgovornost za zrani napad na letjelicu tipa Suttle koja se kretala od Mjeseca prema El Five, kojom je prilikom poginulo i petnaestoro male djece. Zato bi ostavili mene na ivotu samo zato to sam neduan? Ponovo sam zauo glasove pred vratima. Kako mene namjeravaju iskoristiti? Ja nisam bio vladin novinar, ali nisam imao nikakvog nerazumijevanja za Teraniste. Netko je otkljuao vrata, a zatim ih otvorio. Bio je to moj uvar, Ahmis. Idemo, mome. Kamo? Podigao sam se. Treba te opskrbiti prikladnom odjeom i obuom. Kako sada stvari stoje, izgleda da e ostati s nama malo due vremena. III Nakon dugih sati, odjeven u sumorno lunarno odijelo s crvenom prugom preko prsiju, iao sam za lijenicom koja mi je prethodno zakrpala glavu, prostranim, niskim hodnikom osvjetljenim nizom slabih, zelenih svjetala. Iako vie nisam bio vezan, kretao sam se vrlo teko. Da bih se uope mogao micati u tom nezgrapnom odijelu, morao sam se nagnuti prema naprijed kao da se probijam kroz jaku buru. Kad sam elio stati, morao sam se nogama ukopati o tlo. Savladavajui tu tehniku kretanja, nekoliko sam se puta naao na podu hodnika. Fiziki napor da ponovno stanem na noge kao i prilino otar tempo hoda, ubrzo su izmijeali trpki miris mjeseeve praine u odijelu s mojim znojem i s mirisima koji su u odijelu ostali od prethodnog vlasnika. Budui da su mi oduzeli radio-ureaj, jedino to sam mogao uti bio je cirkulacioni motor i moje vlastito disanje. Ispred lijenice, grupa Teranista se probijala prema izlazu iz hodnika.

Tamo vani nalazila se tamna strana planine, no sunce koje je obasjavalo padinu nasuprot ulazu bolo me je u oi. Iza mojih lea, moj vjerni uvar Ahmis budno je pazio na svaki moj pokret. Smijuljio se kad mi je pokazivao kako u zakrpati rupe u plastinoj podstavi uz pomo plastine vrpce. Upitao sam ga to je povod tom smijehu, a on mi je vrlo podrobno opisao na koji nain je odijelo oduzeto bivem vlasniku. Dok mi je lijenica istila ranu i zamatala je, nije rekla ni rijei. Poskakivala je preda mnom i stala na ulazu u hodnik. Nagnuvi se natrag i ukopavi se nogama u pod, jedva sam uspio da ne udarim u nju. Ahmis se zaustavio iza mene i tada smo ugledali spodobu koja je stajala vani pred ulazom dajui signale rukom. Za nekoliko trenutaka, lijenica je krenula dalje, a Ahmis i ja za njom. Iza nas ilo je jo desetak Teranista. Kad smo izali iz hodnika, vidio sam da se nalazimo na jednom od starih prilaznih puteva. Svuda oko nas nalazile su se stare potporne grede na kojima je bila montirana traka za transport rude po emu sam zakljuio da se jo uvijek nalazimo na Kavkazu. Daleko ispred nas, kopa rude sa est kotaa skrenuo je desno s puta i kretao se dubokim jarkom Kad smo iz sjene, koju je bacala planina izali na svjetlo, ugledao sam rub Calippusa. To je bilo i razumljivo, jer je Calippus bio najvei krater u blizini rudnika, to je bio znak da se nalazimo sjeverno od Bee Towna. Nakon otprilike jednog sata, stigli smo do kraja gudure. Kad sam pogledao oko sebe, vidio sam trideset dvije spodobe u lunarnim odijelima. Jedan se od njih popeo na kopa rude i uao u zranu komoru. Nekoliko trenutaka kasnije, iz kopaa je siao drugi radnik, a stroj je ponovo skrenuo desno i nastavio kretanje preko manjih uzvisina u pravcu sjenovitog Kavkaza zapadno od Calippusa. Mi koji smo ili pjeice skrenuli smo lijevo i nastavili prema jugu. Premda su se ureaji u mom odijelu borili svom silom da odagnaju estoku vruinu, ja sam poeo osjeati vrtoglavicu. Nastojao sam drati tempo, ali prije nego sam postao svijestan to se to dogaa, pokraj mene se nala lijenica i utaknula crnu icu sa svog ljema u moj. Kako se osjeate, Lambert? Nasmijao sam se. Nakon to su mi izudarali glavu kundakom, ne mislite valjda da mi je sjajno? Imate li vrtoglavicu? I malu muninu? Da. Podigla je ruku i kraj nas se u tren oka stvorio Ahmis. Iz mog je zaveljaja izvukla cjevicu za dovod zraka i spojila je sa kupicom koju je izvadila iz vreice zadjenute za svoj pojas. Osjeao sam da nemam zraka, pa me je ve spopao panian strah. Ona je hitrim pokretom ponovno spojila cjevicu s mojim odijelom i odmah sam osjetio jedan novi miris, miris trulog lia pomijean s nekom kremom za njegu ruku. Vrtoglavice e nestati otprilike za jedan sat. Izvukla je icu iz mog ljema i smotala je, a zatim ju je stavila na svoj ljem Kad se okrenula i pola za ostalima, Ahmis me je potapao po ramenu i dao mi znak da krenem za njom. Iz tame svemira promatrao sam Zemlju kako u svoj svojoj veliini lebdi nad horizontom i pitao se kakvim ja to ciljevima sluim. Koraajui polagano, s noge na nogu, i podiui sitnu prainu pri svakom koraku, sivu prainu koja se ponovo slijegala na povrinu za tren oka. Kad sam stigao na blagu uzvisinu, primijetio sam u toj praini tragove kotaa koji su se gubili tamo daleko prema zlatno-utom horizontu. Slijedili smo te tragove cijeli jedan sat dok nismo doli do kraja jo jedne naputene prilazne ceste. Tamo je moja vrtoglavica potpuno prestala, ali su me strano boljele noge od napornog hoda. Ponovo su nam dali signal da stanemo, a ja sam se pritom okrenuo da vidim kakve smo tragove ostavili za sobom na mjeseevoj povrini, no iza nas vie nije bilo niega. Na kraju kolone dvojica su sa tapovima nalik hokejskim palicama zametali put. Lijenica se okrenula prema meni i spojila icom svoj ljem s mojim. Je li prola vrtoglavica? Da. Podigla je ruku da izvue utika. ekajte Dok ovako stojimo, zar ne bismo mogli malo porazgovarati?

 Zato? elio bih vam postaviti nekoliko pitanja. Ponovo joj je ruka krenula da prekine vezu. Sluajte. Ako vai ele da se sazna prava istina o tom pokretu, morat ete ipak malo popriati samnom. Oklijevala je trenutak, a onda spustila ruku. Sto vas zanima? Uzdahnuo sam, sretan to mogu s nekim razgovarati. Najprije, kako vam je ime, doktorice? Kit. Kit i kako jo? Mi obino nemamo prezimena, pa se koristimo samo imenom, i to nadimkom. lanovi naih porodica jo su uvijek u ja mama. Glas joj je zvuao hladno i oporo. Moete li mi rei togod o Rudy Vegleru? Straari su pobili cijelu njegovu obitelj dok je jo bio vrlo mlad. Neposredno nakon toga stupio je u redove Saveza Teranista A zato ste vi postali Teranist? Gorko se nasmijala. Zbog istog razloga kao i svi drugi, Lamberte: da se vratim na Zemlju. Podigla je ruku, izvukla spojnu icu i udaljila se. Dali su nam znak da je put slobodan i kolona je krenula dalje. Sputajui se cestom i poskakujui u prolazu pokraj tamnih, naputenih ulaza u rudarska okna, razmiljao sam o tenjama i ciljevima Teranista i inilo mi se da ih mogu razumjeti. Uzbuenja zbog boravka na jednom od Zemljinih satelita, nestalo je ve prije mnogo sati, a pogled na plavo-bijelu kuglu koja je lebdjela nisko nad sumornim, sivim, zrakopraznim planinskim vrhovima pobudio je u meni nezatomljivu enju za svjeim zrakom, drveem i vodom. Silno sam poelio da protegnem gole ruke na suncu, da se praakam u bistroj vodi jezera, ili barem da se poeem slobodno kad mi se to prohtije, to je u ovim uvjetima bilo potpuno neizvedivo. To vjerojatno izgleda jo primamnije onima koji nikad nisu bili na Zemlji, a ova gomila ubojica koje sam upoznao bili su u najmanju ruku trea, ako ne 1 etvrta generacija zaraenih prenosnika. No, oni su bili zaraeni i njima povratka na Zemlju vie nije bilo. Zemljani nisu gajili nikakve samilosti niti su suosjeali s Teranistima: dozvoliti im da se vrate na matini planet znailo bi sigurnu smrt za najmanje etiri petine ovjeanstva. Podigao sam pogled prema Velikim jezerima na zemaljskoj kugli i popio gutljaj tople, bljutave vode pomou cjevice na ljemu. Kad je kolona stigla do otrog zavoja na staroj prilaznoj cesti, ponovno smo primili signale, ali smo ovaj puta morali brzo pobjei sa ceste i sakriti se u sjeni oblinje gudure. Pogledao sam u nebo i vidio formaciju od etiri policijska lovca koji su letjeli prema Calippusu. Priekali smo jo nekoliko minuta, a onda smo dobili znak da moemo natrag na cestu. Ispred nas vozila s pet kotaa skretala su udesno s glavne ceste na stazu koja je vodila ravno u unutranjost planine. Kad smo prili malo blie, opazio sam da ta cesta ulazi tono u otvor jednog od bezbrojnih naputenih rudarskih okana kojih je bilo na stotine u podnoju planine. Uavi u rov, stigli smo do vrlo prostrane zrane komore i stupili u nju, dok su vozila ostala vani. Nakon nekoliko minuta osjetio sam da se pritisak u komori izjednaio s pritiskom u mom odijelu. Vegler, Ahmis i ostali skinuli su ljemove, dok sam ja neto due petljao sa zatitnim ventilom prije nego sam ga uspio otvoriti i skinuti svoj ljem. Vegler se okrenuo prema meni. Sad e donijeti svu opremu koju smo pokupili na konferenciji za novinare. Pronai svoju i ponesi je sa sobom. Ahmis e poi s tobom. Da li bi bio velik grijeh kad bih vas upitao zato? Upravo si na putu da napravi svoj prvi izvjetaj o koloniji gubavaca; zbog toga si i doao ovamo, zar ne? Zakrgutao sam preostalim zubima.

 Rekao sam vam da nisam ovdje zato da pravim propagandu za Pokret Teranista. Kako se uope usuujete pomisliti da u raditi za vas? Upamti dvije stvari: prvo, nije uope vano da li se ti slae s tim ili ne, ali injenica je da Teranisti postoje i da je to vijest dana. Nisi valjda ipak jedan od onih dravnih dupolizaca koje si spomenuo? Nisam. Morao sam se sloiti s njim jer je bio u pravu. A to je ono drugo? Vegler se nacerio. Mrtav i hladan nee biti ni od kakve koristi svojoj stanici, imuncima, niti nama. Kimnuo sam potvrdno glavom. Dobro sam razumio to mi eli rei. IV Natovareni opremom, Ahmis i ja smo krenuli za Veglerom i tri druga Teranista dugim rovovima sve dok nismo doli u revir rudnika koji je bio osvjetljen slabim, zelenkastim i treptavim svjetlima. Zauo sam otune, plaljive jauke. Onda sam tek shvatio da je to pjevanje. Na blagoj okuci ugledali smo u daljini spodobu s crvenom prugom preko prsiju kako nam mae. Bio je to straar i tamo gdje je on stajao rov se suavao u dva metra irok prolaz. Kad smo doli blie vidio sam da su stijene hodnika pune kamenitih blokova. Uao sam u prolaz iza Veglera i odmah opazio da je hodnik podijeljen u pojedinane prostorije gdje su se nalazili ljudi. Ve prvi koraci u rovovske nastambe otkrili su strahotu: dobro poznat miris mjeseeve praine nadjaao je smrad neopranih tijela, mokrae i paljevine. Jedna starica bez nogu sjedila je u prolazu i moleivo podigla ruke prema Vegleru kad je ovaj proao pokraj nje. Teranist je zastao, unuo i rukom dodirnuo upali stariin obraz. Ona ga je uhvatila za ruku i poljubila je. Vegler ju je gledao dok mu je ona zahvalno kimnula glavom, nasmijeila se i povukla u mrak oblinje sobe. Zurio je bez rijei u prani pod, zatim je ustao i pogledao me. Pokazao sam rukom prema sobi kamo je nestala. Sto ona predstavlja? Oboavateljicu Teranista? Vegler me je udario po licu rukavicom svog svemirskog odijela tako da sam odletio u Ahmisovo naruje, a onda se ispruio po podu koliko sam bio dugaak. Okrenuo se i ljutito odjurio dalje. Ahmis me je zgrabio za rame i podigao na noge. to mu je ova starica? Moda majka? Ahmis se sagnuo i pokupio s poda moju opremu, gurnuvi mi je u ruke. Ne. To je samo jedna vrlo stara ena. Sto joj se dogodilo s nogama? Nesrea u rudniku... vrlo se to esto dogaa starcima tu dolje. Osjeajui slabost u nogama, krenuo sam posrui za Veglerom. Proao sam pokraj mnogo tamnih ulaza i vidio mnogo starih lica. Sto smo dublje ulazili, to je smrad postajao nesnosniji. Tamo naprijed Vegler je uao u jednu od prostorija. Prije ulaska sam zastao i pogledao Ahmisa. Kakva je ovo prostorija? Ovamo te stavljaju kad si prestar da bi radio u rudniku. Zovemo ga naprosto-groblje. Uao sam. Mrana je soba izgledala i zaudarala kao i sve one druge. Jedino je umjesto kamenog zida hodnika imala prolaz u drugu prostoriju. Ahmed mi je glavom pokazao da krenem tamo i ja sam se uputio kroz prolaz u mrani, crni hodnik. Pipajui prstima po zidu i traei put doao sam do ugla i skrenuo. Pred sobom sam ugledao bijelo svjetlo. Jo nekoliko koraka i uao sam u bijelu, svjetlu prostoriju glatkih zidova niska stropa. Na suprotnom zidu nalazile su se police s orujem, a s obje strane polica bila su dvoja zatvorena vrata. Odmah ispred mene nalazilo se nekoliko metalnih stolica i stol. Vegler je stajao leima okrenut prema meni i razgovarao s Kit i slabanim starcem odjevenim u radni kombinezon. Nakon nekoliko sekundi, prepoznao sam to lice. Bio je to Charles Towne,

molekularni biolog upuen ovamo s kontingentom imunaca kojeg su Teranisti oteli prije etiri godine i za kojeg su svi mislili da je ubijen. Vegler je glavom pokazao prema meni. Towne, ovo je novinski reporter o kojem sam ti priao. Towneove vodenasto plave oi prostrijelile su me pogledom, a zatim se opet okrenule prema Vegleru. Ako pristanem na suradnju, onda ete me osloboditi? Vidjet emo. Vegler me je pogledao. Kucnuo je tvoj as; kako e to izvesti? Slegnuo sam ramenima i pogledao oko sebe po sobi. Razmjestit u svoju opremu, a onda emo jednostavno sjesti i razgovarati... Hoemo li posjetiti jo neko drugo mjesto? Moda. U tom sluaju trebat u nekoga da mi pomogne oko kamere. Vegler se poeao po bradi i uputio pogled prema Ahmisu koji je stajao pokraj mene. Teranistiki uvar imao je pune ruke moje opreme. Hoe li biti asistent snimatelja, Ahmis? uvar se nacerio. Hou, Rudy. Ahmis je spustio svu opremu na pod, skinuo rukavice i protrljao ruke. Kad emo poeti, mome? Pogledao sam Veglera i upitno podigao obrve. Nasmijeio se i sjeo u jednu od metalnih stolica. Kad eli, Lambert. V Nekoliko sati kasnije, sjedio sam u sobi i zurio u petcentimetarski ekran svog ureaja, pokuavajui se osloboditi pomisli da je u intervjuu reeno mnogo vie nego to sam ja uspio snimiti. Preskoio sam eksperimente koje je Ahmis izvodio s kamerom, namjestio i podesio svu aparaturu za poetak reprodukcije. Pritisnuo sam tipku Playback i promatrao minijaturnu sliku Charlesa Townea na ekranu. Protrljao je nos, a onda prekriio ruke. Mjeseev genetski centar osnovan je 1991. godine, neposredno nakon to je zaraeni dio stanovnitva odveden na Mjesec. Prvobitna svrha i zadaa ovog centra bila je da se pronae lijek za zaraene. Lambert: Rekli ste Prvobitna svrha i namjera. Ta se namjena, znai, promijenila? Towne se poeo vrpoljiti, skrenuo pogled u stranu, ponovo pogledao Lamberta i potvrdno kimnuo glavom: Da, bilo je to kad se poela graditi stanica New Eden u El Five mnogo prije nego to sam se rodio. Lambert: Oko 2005. godine. Towne: Da. Dakle, ovaj Centar je ispitivao stanje zaraenih i imuniziranih tu na Mjesecu. Pronaen je nukleotidni niz koji daje imunitet protiv takozvanih megavirusa. No, pritom je utvreno jo neto: specifian red E. Coli koji u sebi nosi rekombinirane plasmide, koji su patogeni,.. Lambert: Megavirus. Towne: Da. Njegova se uestalost nastajanja sve vie smanjivala kako je vrijeme prolazilo. Snimljeni uzorci pokazuju... Lombert. Hoete rei da je virus poeo nestajati? Towne: On je nestao. Potpuno nestao. Od 2008. vie uope nije naen. Lambert: Dakle, hoete rei da je od 2008. zaraeno stanovnitvo uope vie nije zarazno, drugim rijeima, da vie nisu kliconoe i da se mogu vratiti na Zemlju bez ikakvih ozbiljnih posljedica za njeno stanovnitvo. Towne je potvrdno kimnuo glavom. Tada je nastupio trenutak kad se promijenila namjena Centra. U tom asu, Mjesec je imao etiri transportna kompleksa, a industrijska svemirska

stanica New Eden poela je isporuivati svoje proizvode Zemlji. Ove transportere trebalo je puniti sirovinom i ruaom, pa je donesena odluka da istinu o megavirusu ne treba objelodanjivati sve dok u to ne budemo potpuno sigurni. Svi podaci o takozvanoj poasti upuivani su u Centar i tamo pohranjivani. Lambert: A, zatim? Toume: Danas, ezdeset godina kasnije situacija je ista. Nita, ba nita se nije promijenilo. Vegler: Osim to danas postoji sedam mjeseevih transportera koje treba napuniti sirovinom. Kamera se pomakla tako da je sada u sredini ekrana bila Veglerova glava. Lambert: Drugim rijeima, vi tvrdite, da zaraeno stanovnitvo, odnosno njihovi potomci rade ovdje kao... kao... Vegler: 'Robovi' je rije koju traite. Lambert: Ali, zbog ega? Vegler: Prvi rudari na Mjesecu bili su dobro plaeni, a njihove nastambe i pratei sadraji bili su uistinu vrlo skupi i raskoni. Vidjeli ste Bee Town? Lambert: Da. Vegler: To je bilo prvobitno naselje ovdje, a danas tu ive imunci. Oni nam plaaju u hrani i pruaju nam vrlo loe uvjete ivota. Oni doslovno upravljaju zrakom koji udiemo. Vidjeli ste i sami kako ivimo; za njih kao i za Zemlju, to je mnogo jeftinije. Zaustavio sam aparaturu i pogledao Veglerovo lice koje je ostalo titrati na ekranu. Ako je sve ovo istina, onda je jasno to Sjedinjene Drave Zemlje kriju na Mjesecu. Pitanje je samo da li se moe vjerovati svemu onome to je Towne ispriao? Towne i Kit su me odveli u drugu sobu, pretrpanu najrazliitijim dokaznim materijalom. Pokazali su mi dijapozitive, dokumente, snimke i jo mnogo toga to su Teranisti uspjeli odnijeti iz Centra kad su oteli Townea. No, usprkos svemu tome nisam mogao donijeti svoj sud. Svima nama bile su puane cijevi uperene u glavu. No, ve sama injenica da je Towne pronaen i da je iv, bila bi prava vijest dana, gotovo senzacija, da ne govorimo o materijalu koji smo snimili o uvjetima u kojima ivi zaraeno stanovnitvo. Ako je istina da je opasan virus izumro i nestao, to samo moe pomoi u cijeloj ovoj stvari. Bila bi to novinska vijest stoljea. Sama pomisao na sve one visoke funkcionere i razna ministarstva koja su bila umijeana u ovu zavjeru utnje, silno me je uzbuivala. iva je istina da nitko na Zemlji ne bi ni prstom maknuo da pomogne izgnanicima-kliconoama, ak i da su svi vrsto uvjereni da je virus nestao prije ezdesetak godina. Premotao sam brzo dio trake sve dok nisam ugledao snimku na kojoj Vegler upire prstom u zrak, pa sam na tom mjestu opet stisnuo tipku Playback. ... ba kao Indijanci u onim starim rezervatima. Oni ne pitaju zato su ih natjerali u rezervate; oni jedino misle na to kako im drava plaa trokove uzdravanja. Zato bi onda tim Indijancima itko vratio njihove prijanje posjede i zemlju? Tako oni misle i o nama. Planetoid pun socijalnih problema: skitnica i lopova; zato bismo im dozvolili da se vrate natrag na Zemlju? Ako im to dopustimo, vjerujte, oni e odmah traiti natrag svoje posjede. Lambert: Mislite li da e terorizam promijeniti njihove osjeaje na bolje? Vegler je odmahnuo glavom. Ne. Ali mi ni ne traimo milost i razumijevanje. Lambert: Nego to? Vegler: Akciju. Lambert: Vjerojatno vam je poznato da nekolicina teranistikih pristaa na Zemlji tvrdi da je sadanje izgnanstvo zaraenih zasnovano na

lanim informacijama. Smatra se da je to puka teranistika propaganda. Vegler: Sve one stare ili izmiljene slike u vaim kolskim udbenicima, ulice pune crnih, natrulih leeva ne mogu se pobiti pukim rijeima. Zato im pruamo nove slike strave i uasa da bismo uzvratili udarac. Ako ti prizori budu dovoljno stravini, postii emo ono to traimo-akciju... Zaustavio sam aparaturu. Ako rijei ne mogu pomoi u svemu ovome, zato se onda trude i ostavljaju me na ivotu da bih obavio ovaj intervju? To me je pitanje proganjalo. Snimljena i montirana traka ve je bila spremljena u zatitnoj kutiji, a kutija predata osobi koja e ju staviti u transportnu letjelicu. Mogli su jednostavno ieprkati tu kutiju s materijalom i baciti je. Istu bi stvar postigli da su me jednostavno ubili na ovoj konferenciji za novinare. Vratio sam snimku malo natrag i ponovno pritisnuo Play. ... nove slike strave i uasa da bismo uzvratili udarac. Ako ti prizori budu dovoljno stravini... Zaustavio sam traku, izvadio je i uzeo sa stola prvu traku, osjeajui muninu. Brzo sam je premotavao promatrajui minijaturne spodobe koje su se ubrzano gubile amo tamo po ekranu, sve dok nisam doao do onog mjesta gdje Kit sjedi nasuprot Lambertu. Zaustavi. Vrati. Play. Lambert: ... ini mi se da bi znanjem i opremom kojom vi i Towne vrite ispitivanje na zaraenima, mogli sami pristupiti rekombiniranju DNA. Kit: Kako to mislite? Lambert: Pa, na Zemlji ova vrst znanstvenih ispitivanja ima veliku primjenu u proizvodnji hrane, lijekove, sve ono to bi ovdje moglo poboljati uvjete ivota. Kit je pogledala Townea, pa onda opet Lamberta, i pritom joj se na usnama iskrao blagi smijeak. Radili smo malo na tome, da... Zaustavio sam traku i iskljuio monitor. Da, zaista su malo radili na tome. ... nove slike strave i uasa... Kutija sa snimkom e biti poslana u stanicu New Eden, tamo e je otvoriti i iz nje pustiti... to? U New Edenu nalazilo se dva i pol milijuna mukaraca, ena i djece. Osjetio sam kako mi tijelom prolaze hladni marci. Najeio sam se pri pomisli da putnike i teretne letjelice odlaze za Zemlju iz New Edena jedna za drugom. Zemlja... Kit je ula u sobu kroz vrata s desne strane police na kojoj se nalazilo oruje, pogledala me u oi i nasmijeila se. ini mi se da ti je konano sve sinulo. Podigla je puku i nanianila u mene. Bio sam tako preneraen da sam nepomino ostao sjediti otvorenih ustiju. Brzo sam bacio pogled na pod i na opremu koja se tamo nalazila. Signalni koder koji mi je trebao pomoi da saznam kad je kutija sa trakom podignuta u brod, je nestao. Da sam ga sad imao pri ruci javio bih transportnom brodu da obustavi let. Pogledao sam Kit. Kod Rudya je. Gdje je on? Vi me ne razumijete, ja ga moram zaustaviti. Nasmijala se. Sve ja vrlo dobro razumijem. Zaboga, ne znate to radite! Zaprijetila mi je uperenom puanom cijevi. Ne miite se ako vam je ivot mio, Lambert... Prije nego to je uspjela zavriti reenicu, uhvatio sam stol s donje strane i prevrnuo ga na nju. Rub stola naglo je okrenuo puanu cijev prema stropu. Opalila je, a sa stropa je po nama poela padati bijela praina i komadi kamenja. Pojurio sam preko prevrnutog stola i udario je nogom u glavu. Uzeo sam puku i ljem s najblie stolice. Trei prema vratima, stavio sam ljem na glavu, udei se kako se ventili lako zatvaraju. Rukavice sam skinuo kad sam radio s monitorom. Vratio sam se po njih, prikopao ih na rukave odijela i

pourio mranim hodnikom do pomonog zida. Bila je to kamena ploa debela desetak centimetara. Vidio sam kroz nju traak svjetla, ali zasun nisam mogao nai. Gurnuo sam plou, pokuavajui je pomaknuti, ali nije ilo. Skinuvi puku s ramena, nanianio sam u onu pukotinu i opalio. Ploa je pukla po sredini, otvarajui gornji prolaz. Vidio sam Ahmisa kako me zaprepateno gleda. Skoivi kroz otvor na vratima, udario sam ga donjim dijelom puke u lice i prekoraivi ga, dao se u bijeg hodnikom. Iz mranih ulaza provirivala su lica, gledajui to se to dogaa. Skrenuo sam ulijevo i, poskakujui zbog odijela, vraao sam se istim putem kojim su me doveli. Na mjestu gdje se rov proirivao, osvrnuo sam se oprezno, traei oima straara, no njega ovaj put nije bilo. Odjednom mi je iznad glave projurio mali puani projektil. Okrenuo sam se i ugledao Ahmisa, kako se okrvavljena nosa vue hodnikom. Podigao sam puku, no iza njega je bilo jo mnogo ljudi. Okrenuo sam se i potrao zaustavljajui se na as kad sam stigao do male okuke u rovu. Kad sam ga iza sebe opet ugledao, pucao sam na njega nekoliko puta, diui prainu u cijelom rovu. Znao sam da sam ga promaio. Pojurio sam dalje. Za nekoliko trenutaka, bio sam ve u prostranoj zranoj komori. Provjerio sam na brzinu da li mi je sve u redu s odijelom, spustio sam pokrov na licu i uao u komoru. Na suprotnom zidu, napipao sam ventil na vratima i otvorio ga do kraja. Za nekoliko trenutaka, odijelo se napelo od pritiska. Otkraunao sam vanjska vrata i otvorio ih. Vrata su bila optereena tako da se automatski zatvore kako bi slijedea osoba mogla odmah koristiti komoru. Budui da je ta slijedea osoba bila Ahmis, uzeo sam ovei kamen i gurnuo ga u vrata. Ostala su otvorena. Jedno od vozila, koja su stajala uz stijene rudarskog okna nije bilo na svom mjestu. Popeo sam se u slijedee i spustio se u cjevasto sjedite prouavajui na brzinu pojedine komande. Bilo je to jednostavno teretno poljsko vozilo s indikatorom naboja, ventilom za gas, konicom i upravljaem. Stavio sam ventil za gas u rikverc i vozilo je oivjelo, poskoivi i kreui se prema izlazu iz rova. Na samom ulazu cesta je bila iroka i okreui upravlja usmjerio sam ga prema nizbrdici i ubacio ventil u prednju poziciju. Vrlo sam brzo stigao do glavne prilazne ceste, gdje sam stao, razmiljajui kojim pravcem da krenem. Znao sam da cesta prestaje na lijevoj strani, no moda je Vegler sa svojim drutvom krenuo upravo u tom smjeru da bi izbjegao snage sigurnosti. No, bilo kuda da su krenuli, sigurno u ih nai kod transportera, a upravo tamo je vodila stara rudarska cesta. Okrenuo sam desno i poao punom brzinom tim smjerom. Cesta je vodila ravno sve do jednog veeg humka gdje su se spajala dva rudarska puta. Transportni su se kompleksi nalazili juno od Calippusa. Skrenuo sam desno velikom brzinom, tako da sam jedva savladao otru okuku, i onda tekom mukom zaustavio vozilo da bih u posljednji as izbjegao sudar s kopaem rude koji je upravo tu prelazio cestu. Iza njega, na metalnim potpornim stupovima koji su podignuti u razmacima od nekoliko metara poinjao je novi transportni sistem rudae. Iz planine koja se dizala desno od mene, manje transportne trake izlazile su iz rudarskih okana i istovarivale svoj teret na glavnu transportnu traku. Zaobiao sam stroj za kopanje rude i vozio dalje cestom, ulazei i izlazei iz ume potpornih stupova. Zaustavio sam vozilo i u udu promatrao pusto Serenitatisa koji se podizao u visinu s moje lijeve strane. Pokuao sam zamisliti kako su locirani mjeseevi transporteri u odnosu na sistem transportnih traka koje su dopremale rudau. Transporteri su se nalazili na rubu mora, juno od istonog Kavkaza, a to bi trebalo biti tu negdje u blizini. Tamo gdje je cesta skretala desno polagano se uspinjui prema planini, ja sam sprenuo s puta i nastavio vonjom prema jugu. Izgubio sam se za tren oka. S horizonta su nestali svi oni meai prema kojima bih se mogao orijentirati, tako da su mi jedino preostali tragovi koje je moje vozilo ostavljalo za sobom. Premda meni osobno nisu bili od velike

koristi, mogli su vrlo dobro doi Ahmisu ukoliko je krenuo u potjeru za mnom. elio sam poveati brzinu, ali sam zaboravio da je ruica gasa ve na najveoj moguoj brzini. Indikator naboja pokazivao je negativnu vrijednost, premda je sunce sjalo punom snagom. Zaustavio sam vozilo i popeo se na sjedite da provjerim kakvo je stanje sa sunanim elijama. Jasno, bile su prekrivene debelim slojem mjeseeve praine. Obrisao sam je rukavom to sam bolje mogao i okrenuo se u namjeri da ponovo sjednem za upravlja. U tom sam trenutku u daljini zamijetio srebrni bljesak, to je bio znak da sam u neposrednoj blizini kompleksa mjeseevih transportera. Brzo sam se okrenuo da vidim da li me netko prati, no iza mene nikome, pa ni Ahmisu, nije bilo ni traga ni glasa. Mora da je upalio onaj tos s vratima. Sjeo sam za upravlja, dao gas i pojurio prema mjestu odakle je dolazio onaj srebrni bljesak. Stigavi na vrh manje uzvisine, ugledao sam duge kilometre svjetlucavih ina i jureih vedrica koji su inili ovaj ogromni transportni kompleks. Vedra su grabila i izvlaila predviene koliine rudae iz velikog stovarita, zatim su djelovanjem sinhroniziranih magnetskih impulsa, vedra dobivala ubrzanje kreui se predvienim stazama, sve dok nisu postigla brzinu otkidanja od gravitacionog polja. Na najbrem dijelu transportne mree, vedra su se otvarala, izbacujui zgusnutu rudau u malu putanju gdje ju je hvatala specijalna magnetska stanica. Vedra su tada gubila ubrzanje i vraala se na poetni dio transportne mree na novo punjenje. Vedra koja sam promatrao usporavala su brzinu idui slijeva na desno, pa sam se uputio na desnu stranu prema poetnom dijelu. Moje se vozilo treslo i ljuljalo zaobilazei mali krater, veliine stambene zgrade, a onda se poelo penjati strminom. Kad sam stigao na vrh ugledao sam teretno vozilo kojim su bili doli Vegler i njegova grupa, a uz njega su stajala vozila sa znakom snaga sigurnosti. Iza njih se nalazio visok, stoast kontejner sabiralita koji su punile dvije goleme transportne trake. Pucanj iz policijskog vozila podigao je prainu tono ispred mojih nogu. Brzo sam potraio zaklon ispod transportnih ina. Ponovo bljesak iz policijskog oruja, tako da se oko mene digla praina poput pustinjske oluje. Kad se praina slegla, vidio sam da Veglerovo vozilo stoji. Dvije velike gume prekrivene ianom mreom na desnoj strani sliile su hrpi aluminijskih pageta. Dok sam se pribliavao zaklonu, praen policijskom paljbom, zauo sam pucnjeve koji su bih namijenjeni policijskim patrolnim kolima. Netko je pucao ispod ina. Spodoba s crvenom prugom na prsima uspravila se i mahnula mi. Kad sam bio na udaljenosti od pet metara, netko me je epao za potiljak, bacio u zaklon potpornih stupova ; ukopao u prainu. U glavi mi se vrtjelo, pred oima mi se mrailo kad sam osjetio da me netko otkopava. Osjeao sam se kao vrea puna razbijenog stakla. Prsti u rukavici obrisali su prainu s vidne ploice na licu; pred sobom sam ugledao Veglerovo lice. Izvukao je crnu icu iz svog ljema i spojio je s mojim ljemom. Lambert? Nemani jedna siktao sam. Gdje je kutija? Iza Veglerova ljema bljesnuo je laser, ali on kao da nita nije primijetio. Nema ga vie. Tko ti je sve ispriao? Ili da nisi moda sam doao do tog zakljuka? To uope nije vano. Lambert, policajci e nas uhvatiti za nekoliko trenutaka. Odgovori mi ili u ti spaliti mozak. Tipian odgovor Teranista; kad ne dobija odgovor, prosvira glavu laserom. Ne moe se vratiti na Zemlju pa zato treba zbrisati prokletu ljudsku rasu s njena lica... Zavei i sluaj. Ono to se nalazi u tvojoj kutiji toliko je opasno i zarazno da e mega-virus prema toj strahoti izgledati kao obian osip... To e sigurno privui panju kakvu eli, Vegler...

 U to moe biti posve siguran. Ali. uj i ovo. Virus koji su iskombinirali Kit i doktor Towne ubija za dva do etiri mjeseca, a na Zemlji mu nitko ne zna lijeka. ak i da znaju kako napraviti lijek, trebat e im dva do tri mjesea da ponu s proizvodnjom .. Zaboga, Vegleru... Sluaj sad dobro. Mi imamo lijek: organizam koji uspjeno unitava novi virus. Imamo tako velike zalihe skrivene dolje u naputenim rudnikim oknima da bismo mogli imunizirati sve stanovnike Zemlje. Kad se vratimo na Zemlju, ponijet emo ga sa sobom. Ucjena, znai! Da. Ima li bolji prijedlog? Zat j mi pria sve ovo? Lambert, treba nam vremena osam ili deset dana da se zaraza prciri. Ako saznaju to se deava, izolirat e je u stanici New Eden... Nasmijao sam se, ali sam brzo prestao jer sam osjetio stranu bol u rebrima. Sto je. Vegler? Hoe da utim i nikome nita ne kaem o tome, zar ne? Da. Zar ne bi bilo jednostavnije da me ti uutka? Izraz Veglerova lica bio je isti kao i onda kad je tamo dolje u mranom rudarskom rovu dodirnuo rukom obraz one starice. Ne elim te ubiti, Lambert. Jednom kad opet doe vrijeme reda i zakona, trebat e nam ljudi poput tebe koji osjeaju tako iskreno gnuanje prema nasilju. Kako u utjeti o svemu ovome? Boe, ako i pristanu na va povratak, zna i sam kako e to dugo trajati. Zna kako drava sve radi polagano. U tom sluaju zato bismo mi bili jedini koji trebaju ispatati zbog dravne inertnosti? Teko smo obojica disali. Netko je projurio mimo Veglera i potapao ga po ljemu. Vegler, kako u biti siguran da ima lijek?... Bili smo zasuti kamenjem koje je letjelo na sve strane. Policajci su dolazili sve blie. VI Otvorio sam oi, a miris trulog lia i kreme za ruke jo mi je bio u nosnicama. Bilo mi je zlo, a Kit je izvukla moju cjevicu za dovod zraka... Ali je li to dovoljan dokaz? Bijela maglica njihala se pred mojim oima, a onda se polako pretvorila u neije lice. Tko ste vi? apnuo sam. Lice se okrenulo. Kapetane, mislim da sad moe govoriti. Prvo je lice nestalo, a pojavilo se drugo. Lamberte, ja sam kapetan Manion. Zaista imate sreu da ste ostali na ivotu. Teranisti obino nisu tako obzirni. Manion? Jeste li vi policajac? Da. Strano mi je to vas u ovakvom trenutku moram ispitivati, ali nemam izbora. to su ovi radili kod magnetskog transportera? Oni dobro znaju da emo im obustaviti dovod zraka u nastambe pod zemljom, ako ponu oteivati transportere. Obustaviti dovod kisika? Da. Znam da to zvui okrutno, ali dunost nam je da transportere zatitimo po svaku cijenu. Zemlja i stanica New Eden ne mogu bez njih. Manion je vjerojatno vidio izraz mog lica. Ne bismo to napravili radnicima i proizvoaima, nego samo jednom dijelu onog starog groblja dolje u rudnicima. Oni su znate samo kliconoe i nita drugo. Udaljio se na tren, a kad se vratio drao je u ruci malu crvenu plastinu kutiju. Bio je to signalni koder; prihvatno svjetlo jo uvijek nije bilo upaljeno. Kutija se

jo uvijek nalazila negdje na industrijskoj putanji. Znate li to je ovo? Pogledao sam deset numeriranih tipki. Trebao sam samo pritisnuti etiri-etiri-tri i podizanje bi bilo obustavljeno. Nita drugo. Ne znam, kapetane. Izgleda kao depni kalkulator. Manion ie upitno podigao obrve i slegnuo ramenima, a onda se okrenuo. U redu, doktore. Sad ga opet preputam vama. Napustio je odjeljak koji se zaljuljao- Znai bili smo u policijskom automobilu. Predamnom se pojavilo lijenikovo lice. Zao mi je to vas odmah ne moemo vratiti na Zemlju, Lambert, ali morate se oporaviti. U prilino ste loem stanju. Ostat ete ovdje jo dva, tri tjedna. Zatvorio sam oi. Imat u onda dovoljno vremena. Dovoljno vremena za to? Otvorio sam oi i pogledao lijenika. Teranisti nekako u isto vrijeme pripremaju svoje saopenje. Je li? Lijenik je promatrao plastinu vreicu punu bistre tekuine koja je kapala u cjevicu ubodenu u moju nadlakticu. Zar e postaviti nove zahtjeve9 Ugrizao sam se za usnice i zatvorio oi da zaustavim suze. Bit e to iznenaenje. Vegler govori u intervjuu: Nitko nije neduan, Lambert. Ako se ne poduzme nita, zato to ti nisi sam nita poduzeo, kriv si. Postoji vrijeme kad je nasilje potrebno. Moda e jednom to razumjeti... Nasmijao sam se. Gdje je Rudy Vegler? Lijenik je glavom mahnuo prema drugom uglu. Poslagani u hrpu poput cjepanica, tijela petorice Teranista odjevenih u razderana, prljava i krvlju umrljana lunama odijela, ljuljali su se amo tamo kao i vozilo koje ih je nosilo povrinom Mjeseca. Na dnu u mojoj neposrednoj blizini, Rudy Vegler je zurio u mene praznim onim dupljama kroz razbijeno zatitno staklo. Koa mu je bila ljubiasta, skoro crna. Sve smo ih sredili. Pogledao sam lijenika. Ne ba sve. Jo ih je dosta ostalo. Doktor je slegnuo ramenima. Desetak ili petnaestak? To je isto. Kako se moe desetak fanatika uhvatiti u kotac s cijelim svijetom? Lijenik me je potapao po ruci, okrenuo se i izaao iz odjeljka. Kao to rekoh, doktore, iznenadit ete se. Glas mi je zazvuao udno, prazno u ogromnom bolnikom odjeljku policijskog vozila. Suze su mi poele tei same od sebe, pa sam okrenuo glavu prema hrpi mrtvih Teranista. Prokleti bili, prokleti bili, prokleti!
Prevela Sonja Lovasi

Radovan Devli

Objavljeno posredstvom GPA, Mnchen

Zatvor

o gdje bivam beskonano je dug trenutak najjednolinije bezlinosti, ako se moe tako rei. Ustajanje, obroci, lijeganje, spavanje bez snova, jer snovi su ili odraz izuzetnog trenutka realnosti ili izmatana pretpostavka mogue stvamostii, a kako sanjati kad sjeanja nema? Postoji samo ova sadanjost, koja je i budunost i prolost. Ploha bivanja bez sjaja, bez boje, bez tvrdoe, bez mekoe, beskrajna kao moj bitak. Zato se uzrujava, Drume? Sto znai: uzrujava? Uzrujava, to je nemir, a nemir je suprotno od mir. Osjea li nemir, Drume? Nisam siguran. Znam da nije mir, ali nije ni potpuna suprotnost. Mir je sklad, nemir je nesklad. Nesklad je nedovrenost ili naruena dovrenost. Dakle, ako u naem odnosu postoji nedovrenost, u tebi se budi opravdani nemir. Postoji, Drume, neka nedoreenost u naem odnosu? O naem odnosu sve je reeno. Trebao si rei, na je odnos usklaen, napokon, to je injenica. No ostavimo se forme, dakle, ako je na odnos dovren, tvoj nemir nije opravdan, a to znai da nije greka u sistemu naeg odnosa, nego u tebi. Mislim da sam ti, Drume, ovim dovoljno razjasnila na problem tvoje uzrujanosti. Slaem se. Dakle, razmisli o biti svoje uzrujanosti i objasni mi sljedei put. Slobodan si, Drume. Drum ustane. Poe prema vratima. Ondje, krzmajui, zastade. Vilfa je upravo iskljuila meuelijski komunikator 9. starije klase. Stala je premetati po kasetama naslaganim s lijeve strane u pregradi terminala, neugodno svjesna Drumove prisutnosti. Napokon pogleda vitkog devetnaestogodinjaka, nemirne kestenjaste kose, koja je uokviravala usko blijedo lice visoka ela, izvijenih svilastih obrva, pravog poduljeg nosa, uske tvrdoglave brade, te blago izvijenih irokih usana, to bi mu dalo pomalo podrugljivoprezriv izraz da nije bilo oiju, velikih sivih, proaranih zlatnim mrljama, punih sadraja koliko i nedokuivosti. Rekla sam, slobodan si. Drum pomalo plaljivo ustukne. Zatim lagano kimne glavom i pritisne taster kliznih vrata. Dok su se vrata zatvarala za njim, Vilfa odahnu. Zagladi svoju kratko podrezanu bujnu plavu kosu. Uvijek je to inila u

trenucima nesigurnosti. Kao ekspert sociokomunikacije starijih klasa, pri kadetskoj koli slube sigurnosti Ustrojstva, prilino se dobro snalazila u kontaktima s pitomcima kole. To joj je uprava posredno i priznala, sve manje kontrolirajui njezine satove. Za samo dvije godine, otkako je stupila na dunost, bio je to nesumnjivo lijep uspjeh. Tada je Drum bio 7. starija klasa i ni po emu nije iskakao iz opeg obrasca kadetapitomaca. Moda jedino lakoom shvaanja. Vjerojatno bi bio promaknut bre u vie klase da ga nije koila nemarnost, svojstvena osobama koje prelako spoznaju Vilfa izvue Drumovu karticu. Ovo je ve deseti direktni kontakt otkad je u 9. klasi. Prosjean pitomac nakupi devet direktnih kontakata u cijeloj klasnoj godini. Slabije pitomce apsolvira i sa manjim brojem kontakata, a jednako je i s boljim pitomcima. Vrati karticu u set 9. klase i uzdahne. Drum je nesumnjivo najbolji, zapravo, mogao bi biti najbolji da nije te njegove neodreenosti ili, bolje reeno, nezainteresiranosti za odreeni predmet, bilo teorije, bilo prakse. U svemu je bio podjednako dobar na svoj laki, povrni nain. Vilfa ponovna uzdahne. 10. direktni kontakt, a klasna je godina tek poela Oito nije mogla optuiti Druma ni za to odreeno u svim tam traenjima direktnog kontakta. Zvala ga je da mu konano odredi interes, to jest specijalnost, jer je veina nadarenih pitomaca svoje podobnosti za vanije segmente slube sigurnosti ve izrazila u 8. klasi, a neki ak i u 7. Te je kadete ekala Akademija kontrole sigurnosti, dok je ostatak pitomaca odmah nakon 10. klase bio upuivan na rad u administraciji slube sigurnosti ili na manje vana zapovjedna mjesta, uglavnom u gradskim kontrolama sigurnosti. Zato je zvala Druma. eljela ga je odrediti, eljela je pronai u njemu interes, no nije tiilo rezultata. On je sve podjednako dobro znao, u svemu se s lakoom snalazio i za sve je i dalje bio podjednako nezainteresiran. Postao je njen osobni problem, jer da tako dobar materijal nakon 10. klase zavri u sivom moru niih administrativaca i operativaca, bio bi to veliki propust i njen prvi negativni poen kao eksperta sociokomunikacije. Zato je traila i ovaj, 10. direktni kontakt. Optuila ga je za uzrujanost, a ne za nezainteresiranost, kao svaki put dosad. Ako se nije radilo o nemiru, potaknula je nemir. Nemir koji e pobuditi neto. Bar se nadala. Drum je polagano koraao dugim svijetlim hodnikom, bezbojnih zidova isprekidanih pravilnim nizom metalnih, kliznih vrata, elija 9. klase. Stigne do trinaestih vrata, pritisne taster. Ude. Vrata beumno kliznu iza njega. S unutranje strane nije bilo tastera za otvaranje. elija je bila funkcionalno prostorna. Cijelom irinom suprotnog zida protezao se terminal s videotekom. Lijevi zid elije pokrivao je zdepasti metalni ormar, sluei jednim dijelom kao garderoba, a drugi kao sanitarija. Uz desni zid bio je niski leaj. Sredinji dio elije bio je dovoljno prostran za prvu jutarnju tjelovjebu, prije druge, grupne, koja se odravala u dvoritu kole. Drum sjedne za terminal. Pogleda zadatak koji ga je ekao. Svijetlea slova i brojke titrali su na ekranu. Bio je to lak program. Kako sprijeiti bijeg iz zatvora. Potrai podatke o zatvoru i zatvoreniku. Kod pitanja zato je zatvorenik kanjen dobije stereotipan odgovor: preventiva. Ne uklapa se u okvir svoje dobno-strukovne dodjelbe. Mogui nosilac nemira. Nemira! Ta mu rije bljesne pred oima. Socioekspert Vilfa imputirala mu je uzrujanost, nemir. Neka, to je njena stvar, meutim, kako je on odgovorio? Nije mir, no nije ni potpuna suprotnost! Drum zabaci glavu, lagano spustivi ruke s komande terminala. Bitno je ono to je prvo rekao. Nije mir! Zato je to rekao? Izazvala ga je. Ta ga je ena izazvala. Izazivala? Zena ga je izazivala? ena? Trebao je samo posegnuti rukom pod iroki plavo-ljubiasti ogrta eksperta Vilfe i ona vie ne bi bila ekspert. Bila bi ena. Kako zna? Jao, kako da on ne zna, ija je elja toliko snana, a uobrazilja tako vjerna... Opusti se. Ud mu se trzajui smirivao. Eto, opet se zaboravio i opet e se oni kreteni iz praonice rublja zlurado cerekati. Digne ruku prema vlanom elu. Nije mir, zaista nije.

 Kontrolor Lizu nevoljko se promekolji na tvrdoj drvenoj klupi. Amfiteatralna dvorana bila je prepuna. Sive utegnute uniforme visokih utih i crnih ovratnika, koje su nosili kontrolori, mijeale su se sa crnim i zelenim ogrtaima savjetnika. Gdjegdje bi bljesnule kone pohodne uniforme operativnih kontrolora. Sivilo oblanog popodneva prodiralo je kroz visoke prozore i davalo vizualni ton priguenom agoru mnotva. Dremljivo, pospano. Lizu je namjerno odabrao mjesto u najviim klupama, izbjegavajui prazna naklapanja s viim kontrolorima i savjetnicima. Tu gore, zabljesnuvi svojim visokim inom obine zapovjednike gradskih ophodnji i nie administrativce, osigurao si je nepomueni mir za promatranje i razmiljanje. Otkako je prije deset godina poeo rat, tisuugodinji zakoni Ustrojstva postali su, tako rei, preko noi nezgrapni, neprovodivi, naprosto suvini. Zato? injenica je da su upravo ti zakoni od Ustrojstva uinili nepokretno, teko reagirajue tijelo, sposobno samo za represiju prema unutra. Otpadnika u vrijeme mira bilo je vrlo malo. Oni koji su uspjeli izmai kontroli Ustrojstva u divlja zagranija nisu dugo uavali u slobodi. Automatski su postajali robovi primitivnih plemena, koja su pak svu svoju borbenost traila na meusobne obraune. Operativni kontrolori vanjskih ophodnji podrugljivo su ih zvali toljagaima. Na samu pojavu ili ak zvuk dolaska elektrotransportera kontrole itave bi gomile toljagaa u paninu bijegu naputale svoje logore, ostavljajui nepokretne starce, vritave ene i djecu na milost i nemilost orunicima kontrole u crnim konim pohodnim uniformama. Naene robove likvidirali bi na licu mjesta, dok bi ostale zarobljenike, otupjele od uasa, katkad vodili kao ogledni primjer graanstvu Ustrojstva, dokazujui tako svojim jadnicima da im je ipak bolje nego jadnicima iz zagranija. Sve je tada bilo lako. Pokazujui tako zarobljenike, koji su stvarno djelovali vie kao tupe prljave ivotinje nego kao ljudi, lako se branio prvi zakon Ustrojstva, tj. zakon racionalizacije, koji je tvrdio da je ivot za svjesno ljudsko bie jedino mogu u granicama Ustrojstva, a da ostatkom svijeta jo suvereno vladaju posljedice velike katastrofe. Budui da se upravljai Ustrojstva moraju brinuti o ivotnim uvjetima svakog graanina ponaosob, te o jednakopravnoj raspodjeli ivotnih potreptina, a pri vrlo suenim zdravim prirodnim resursima, potrebna je potpuna kontrola nad svim segmentima ivota u granicama Ustrojstva. Tako je ozakonjena represija, a ljudi postadoe strogo kontrolirani zatvorenici, barem prividno, svojom voljom. Eto, sve se inilo tako vrsto sazdanim, tako monolitnim i vrstim, kao prirodni zakon, i to ne u zemaljskim, nego u kozmikim uvjetima. Vjerojatno je prvobitni zakon o racionalizaciji u uvjetima odmah nakon velike kataklizme bio opravdan i potreban, no posljedice katastrofe su prole, a prvi zakon se nije mijenjao. Graanstvo Ustrojstva jo je tavorilo u minimiziranim uvjetima, a kad bi moda bilo i drugaije, smatralo je to subverzijom. Proizvodni vikovi ili su se unitavali ili uskladitavali. Uskladiteni viak transportirao se u velika centralna skladita Ustrojstva, ija su se vrata otvarala samo da prime, a ne i da daju. Barem ona glavna vrata. Zato? Pri strogoj kontroli i nemijenjajuoj neimatini podanik Ustrojstva nije imao drugih snova doli snova o sutranjem danu i sljedeem sljedovanju. Lako je pogoditi ime raa tako usklaen sistem. Ustrojstvo se kroz tisuu godina nepromjenjivosti pretvorilo u ljudski surogat mravinjaka u kojem je sve usredotoeno na maticu i njeno postojanje kao ivotne reciklae mravinjaka. No tada je buknuo rat. I to kakav rat!? Rat s toljagaima! Lizu se umorno nasmijei i opet promekolji na tvrdoj klupi, otkopa ovratnik pohodne uniforme i duboko uzdahne. U tih deset godina duguljasto lice, povijenog grabeljivog nosa, tankih energinih usana, nita nije izgubilo od svoje hladne zatvorenosti, no kratka ria kosa bila mu je obilno osnijeena, a svijetlosive prodorne oi esto su djelovale umorno. Pogleda na veliki sat iznad ulaza u dvoranu. Eto, uvaeni vrhovni savjetnici kasne ve jedan sat. Jo da mu je znati zato su sazvali sve vie oficire

jugoistonog okruga. to se moe zakljuiti iz poziva na Savjetovanje o trenutanoj situaciji i uvjetima djelovanja slubi Ustrojstva jugoistoka? Napokon kliznu velika vrata. Uoe prvo orunici savjeta u zelenim uniformama, visokih crnih ovratnika sa crvenim krugom na lijevoj strani grudi. Postrojili su se oko katedre i savjetnikog stola, lica okrenutih prema klupama amfiteatra. Za njima stupi u dvoranu mlai savjetnik nieg ranga u dugom ljubiastom ogrtau uta ovratnika. Die ruku. Zamor se stia. Panja, Savjet! Mnotvo u dvorani uz kripu klupa ustade. Na vrata lagano ue sedam savjetnika u dugim crnim ogrtaima bez ikakvih ukrasa. Pristupie stolu, i kimnuvi okupljenom mnotvu, posjedaju. Mlai savjetnik stane uz rub dugakog stola. Mnotvo takoer posjeda. Trenutak je vladala tiina prekidana nervoznim kaljucanjem. Zatim se jedan od savjetnika digne i poe prema katedri. Vrhovni savjetnik Vrug! viknu mlai savjetnik. Lizu se trgne. Savjetnik Vrug? Zar onaj usplahireni Vrug? Savjetnik kojega je on, I.izu, u zadnji as izvukao iz ve zauzetog Parema, prvog grada koji je pao u ruke Ujedinjenih plemena zagranija. Kako se taj momak uzdigao u vrhovni savjet jugoistoka? U meuvremenu savjetnik Vrug digne svoje koato lice, dubokih onih duplji, tako da je izgledao kao slijepac. Oficiri kontrole, cijenjeni savjetnici, budite pozdravljeni. Ne elim vas dulje muiti nedoumicom, jer ni vrijeme u kojem ivimo ne trpi isprazne opirnosti. Kao to svi dobro znate, trpimo jedno smijeno stanje gotovo ve deset godina rata! Deset godina toljagakog rata, cijenjeni moji!! Ne, nisam ovdje da nekog optuujem, da traim neiju glavu. Krivci smo svi mi, jer smo vjerovali u nau neranjivost. Krivi smo zbog vjere da smo ostvarili savrenstvo i nismo vjerovali vanjskim ophodnjama kad su nam javljale o organiziranom skupljanju toljagaa, niti nas je uznemirio nestanak nekih patrola. Malo smo se uznemirili kad su poeli uspjeni prepadi na nae poljoprivredne farme, no to smo uinili? Pojaali smo posade bunker-kula, umnoili gradske patrole i u zagranija poeli slati elektrotransportere u grupama. Tada smo mislili da je to dovoljno, neki su se ak podsmjehivali novim mjerama. No to se desilo? Tri mjeseca nakon novih mjera pao je Parem! Zapamtite, Parem!! Prvi grad koji je pao u ruke neprijatelja u tisuugodinjoj povijesti Ustrojstva! Osobno sam se jedva izvukao iz ve gotovo zauzetog Parema. Dobro, Parem smo poslije vratili, gotovo bez rtava, ali samo zato jer toljagaima nije bilo stalo do dranja osvojenog uporita, pa smo umjesto njihovih koncentriranih snaga u Paremu nali samo neto to bih ja nazvao promatrakom jedinicom. Malo to smo uli u Parem, pao je Kardun. I njega su ubrzo napustili. Neu vas dalje zamarati injenicama i povijeu koja vam je svima dobro poznata. Samo bih se asak zaustavio pri ocjeni koja e nam objasniti razlog tako dugo voenog rata. Poznato je da se toljagai nikad nisu osobito trudili da zadre osvojena, uporita. Zato?! Zato jer su ionako vladali prostorom. Koliko god je velika njihova snaga, mislim njihova brojnost, toliko je vano to to su shvatili da vladati prostorom ne znai uaniti se ili graditi uporita, nego brzinom manevriranja postii osjeaj prisutnosti na svim tokama prostora kojim ele ovladati. Napokon, jo jedna sitnica ini ih superiornima. Poznaju prostore Ustrojstva ponekad bolje od nas samih, dok mi o prostorima, opet, kaem, svojom vlastitom krivnjom, nemamo pojma. Kako je to mogue? Njihove jedinice vode otpadnici, dakle ljudi koji su dugo ivjeli meu nama, koji su, iako je graanima Ustrojstva ogranieno kretanje, nadopunjujui se meusobno u znanjima geografije, mogli izraditi niz prilino tonih karata Ustrojstva. to iz toga proizlazi kao zakljuak? Kao to sam rekao u poetku, cijenjeni moji, ve deset godina trpimo jedno smijeno stanje. Ono to tih deset godina ini smijenim upravo smo mi. To ste, pretpostavljam, ve odavno shvatili, ne? Lizu se potpuno pribrao sluajui i promatrajui Vruga. Taj je momak otar, ak neuobiajeno otar. Govoriti ovako otvoreno o traljavu stanju

Ustrojstva moe samo netko jako udaren ili jako moan. uvi posljednju Vrugovu tvrdnju, dvorana se uzbudi. Bili su pogoeni, povrijeeni. Kontrolori, savjetnici, zapovjednici gradskog orunitva, sve je to stajalo na nogama, maui rukama, objanjavajui, prijetei, jadikujui. Bili su pogoeni u najosjetljivije mjesto. Premda su svi znali za stanje rata, vrsto su zatvarali oi pred nemilosrdnim injenicama. Lizu ih je na neki nain i shvaao. Ta osim njega i jo nekoliko operativaca, koji su se nastojali prilagoditi uvjetima ratovanja, svi ostali su se i dalje ponaali po zaostalim kliejima okotale trukture. Tupi, neinventivni inovnici u uniformi. Vrug umirujue mahne rukom: Molim vas, molim vas! Buka se stia. Vrug nakrivi glavu, milostivo oinski se nasmijei, pa rairi ruke kao da e zatitniki obgrliti cijeli auditorij: Shvaam vas, cijenjeni moji! Shvaam vas! U tisuljetnom bdjenju nad spokojem vrijednog graanstva Ustrojstva nismo nijednog trenutka zanemarili nae poslovanje! uvali smo mir duboko uvjereni da svako svjesno ljudsko bie tei istom, da su pojedini sluajevi otpadnitva samo iznimke koje potvruju pravilo, no bili smo zaskoeni! Zaskoeni smo od bolesti za koju smo opravdano vjerovali da je svladana i odbaena u svoj mrani praiskon. To je bolest koja je nekad bila osnova razaranja svakog pokuaja konstitucije iole sloenijeg drutva. Bolest koju su nekad smatrali ak najbitnijim dijelom motorike civilizacije. Priznajem, ta pojava bila je sudionikom velikih civilizacijskih pomaka, no samo kao element ubrzanja neega to je ve ilo svojim prirodnim tokom. Da vas ne zamaram nepotrebnim filozofiranjem, svest u sve na jedan vrlo jednostavan primjer. Da li izuzetno dobar uenik popravlja izglede slabog uenika? Ne! On, dodue, die prosjek uspjenosti svoje klase, no samo prividno, jer u daljnjem ivotu, nakon kolovanja, slabi i osrednji uenik nee imati apsolutno nikakve koristi od nadarenosti odlinog uenika. Ostaje im samo gorak okus vlastite manje vrijednosti. Zakljuak? Izuzetno nadarena osoba svojom je natprosjenou vie tetan nego koristan element zajednice. Kao to znate, Ustrojstvo je pravilno shvatilo taj pouak. Preferirajui u svakom trenutku i pred svim ostalim timsku rutinu, te na adekvatan nain nagraujui je, postigli smo da se ljudi samozatomljuju do prosjenosti. Vrug zastade. Oslune tiinu. Bila je to ona dobra tiina, puna napetog oslukivan ja. Digne pogled prema sumranom stropu i uzdahne: To je svakako bila dobra pretpostavka, koja se napokon i dokazala u svojoj tisuugodinjoj praksi, no kao to smo ve rekli da izuzetak potvruje pravilo, taj isti izuzetak moe dobro prodrmati pravilo. Eto, upravo nam se to sada dogaa. Ni tisuu godina nije moglo unititi instinkt individualne destrukcije, nego je samo zatomiti potisnuti. Stjecajem zbira okolnosti i jedne vrlo etane osobe zaeto je stanje u kojem se nalazimo. Ako sam rekao da snano eksponirani izuzetak moe dobro prodrmati pravilo, nisam mislio da je u stanju i ponititi pravilo. Svojim trenutano uspjenim djelovanjem pobunjenici nam samo ukazuju na manjkavosti ili neelastinost pravila prema kojem ustrojavamo nau zajednicu. Zato, vrijedni moji, inite to ste dosad inili, moda, ako je to mogue, jo pomnije, jo budnije. Djelujte potpuno usmjereni prema van, jer u vaem zaleu Ustrojstvo izgrauje neto to e biti vie nego porazan odgovor razularenom protivniku. I ne samo to! Bit e to modifikacija koja nee samo jamiti trajno stanje mira po zakonu Ustrojstva, nego e taj zakon uiniti prirodnim zakonom ivota. Vrug zamukne. Podboi se na katedru i trenutak se zagleda u sumrano sivilo visokih prozora. Vladala je apsolutna tiina. Tada se savjetnik lagano uspravi, rairi ruke i zabaci glavu. Onako visok i koat, u dugom crnom ogrtau, irokih rukava, ostavljao je snaan dojam monolitne, beutne moi. Za mir Ustrojstva! uzvikne iz dubine grudi. Trenutak je vladala tiina, a zatim proradi vulkan. Sva nagomilana napetost ulila se u gromoglasno klicanje i pljeskanje. Ljudi rastereeni

sumnje u vlastitu krivicu i nesposobnost, ohrabreni u isto vrijeme, iskazivali su oboavanje Ustrojstvu i njegovu predstavniku gotovo mahnitom frenezom. Lizu, pomalo ponesen opim ushitom, stajao je smijeei se. Osvojila ga je Vrugova sposobnost da otvoreno progovori o stanju i istovremeno podigne moral. Isto tako je shvatio da modifikacija o kojoj je govorio savjetnik znai novi pristup struktuiraniu vlasti Ustrojstva, te da e mnogi prisutni koji eto sada razdragano kliu biti odbaeni kao nepotreban balast jo prije kraja rata. Ponese ga ta misao i on se pridrui pljesku. Ljudi su se ulogorili oko ostataka jedne bunker-kule. Narednik Barstam oprezno se popeo uruenim stepenitem do najvie promatranice. Tu zastade, raskopa koni prsluk i otare znoj s debelog miiavog vrata. Skine uturicu s pojasa i isplahne usta mlakim ajem. Paljivo vrativi uturicu na remen, die napokon dalekozor. Na sve strane prualo se valovito more stepe, klonulo u vruini podnevnog sunca. Jedino tamo daleko na zapadu tamnila se traka ume. Premda se to u magliastoj jari nije moglo vidjeti, narednik je znao da se tamo iza diu umoviti obronci Barihe, planinskog lanca prije nekog vremena pretvorenog u istoni obrambeni zid Ustrojstva. Spustio je dalekozor. Sada je opet postojala samo stepa. Pogleda u podnoje bunker-kule. Njegov zamjenik Razam upravo je razmjetao strae po ostacima vanjskog zida kule. Ostali orunici sloili su oruje i posjedali u sjenu raskopavajui uniforme, olabavljujui nosee remenje. Stotinjak izbjeglica ratrkalo se nekadanjim dvoritem, eprkajui, traei, tek tako iz neznanja to bi i kuda sa samima sobom. Neuredno razbacane gomile njihove nikakve imovine naprosto su bole oi naredniku Barstamu. Zaguna i poe prema stepenitu. Uz put, mimoiavi se sa straom upuenom na krunite kule, procjenjivao je snagu biveg uporita. Oito su posadu inila dvije stotine orunika. to jest, kombinirani obrambeni turm, sudei po ostacima elektrotransportera nedaleko od utvrde. Svi znaci navodili su da je napad bio izveden nedugo prije dolaska njegove skupine. Isto tako napadai se nisu povukli nazad u stepu, nego su nastavili napredovanje prema zapadu. Narednik je bio jako zabrinut. Razame! drekne promuklo. Suhonjavi oniski zamjenik upravo je pio iz svoje uturice. Obrisavi usta, poe prema Barstamu objesivi uturicu o ramen. Zagledivi pramenje ute rijetke kose, stade mirno pred narednika. Na slubi, narednie. Razame, daj napravi malo reda. Kako je poelo, ove bi se prokletinje mogle ratrkati po toj prokletoj stepi kao... kao... Maslaak, narednice? Kao govna, idiote! Razumijem to vas mui, narednie, no sumnjam da bi se mogli tako udaljiti. Hou ih imati u vidokrugu. Mi smo u prokleto opasnu poloaju. Prokleti toljagai mogu banuti svakog asa iz neke prokletinje. Razumijem, narednie! Razam otro pozdravi i uputi se prema izbjeglicama. Mali mravi zajebani takor, pomisli Barstam, uz svu iscrpljenost to prokleto nedonoe ima jo volje za zezanje. Dobar je mali gad. Najednom vrisak. Orunici poskakae, maui se puaka. Barstam se ukoi. Straari sa zapadne strane neto su uzrujana doviknuli, dok su trojica, skoivi sa zida, protrali kroz Prolom u stepu. Odmah iza njih projuri mali Razam. Narednik se, psujui, pone probijati kroz uspanienu gomilu izbjeglica. Jedna debela ena histerino je vritala. Onako u prolazu Barstam joj opalu pljusku. Mir! prodere se. U tom trenutku u Prolomu se opet pojavi njegov zamjenik.

 Narednie, doite! vikne i nestade nazad u stepu. Barstam potra. Bijesno lomei pred sobom visoku suhu travu, pristigne Razama. Sto je, sunca mu!? Tamo! zadihano u trku prosopta zamjenik. Pedesetak metara zapadno od razorenog uporita naioe na njegove branioce. Vie od stotinu njih u pravilnim redovima leali su jedni do drugih. Goli i mrtvi. Nisu bili masakrirani. Leali su tu u sjenovitom naruju visoke trave kao spavai u vojnoj baraci. Strijeljani su tiho ree Razam. Vidim proguna narednik, zatim digne pogled. Izmeu tri zbunjena orunika prestraeno se skupila vitka tamnokosa djevojka. Ti si ih nala? upita Barstam meko. Djevojka samo kimne glavom, razrogaeno zurei u njega tamnim oima to da radimo, narednie? upita Razam U nekoliko zajednikih rupa, to bi drugo, prokletstvo?! obrecne se narednik Mislio sam, ljudi se nee odmoriti za veeranji pokret. Ne polazimo noas, to sam odluio jo prije ovog. Razumijem Narednik se okrene prema djevojci: Doi mahne rukom. Ona polagano prie. Barstam je odmjeri. Ni sedamnaest godina. Dronjava haljina, krpeni ovojci i neto nalik na pono. Crveni vuneni pono. Budui da ga je po ovoj paklenoj jari vukla za sobom, zacijelo joj je to jedina dragocjenost. Hajde, vrati se svojima. Pola je nekoliko koraka, a onda zastala. to je sada!? to si se ukipila!? Djevojka se tiho udalji. Barstam svrne pogled na leeve. U nastaloj tiini najednom postane svjestan nasrtljivog zujanja muha. Pogleda zamjenika. to misli? Dan. Najvie dan i pol. Barstam uzdahne. On je mislio isto. Moraju biti vrlo oprezni u daljnjem nastupanju na zapad, jer ispred njih se kretao vrlo snaan, discipliniran i oprezan protivnik, vjerojatno u namjeri da izvri prepad na kompleks utvrenja na Barihi. Oito se nije radilo o nekoj diverzantskoj grupi, a jo manje pljakakoj; za osvajanje ovakve bunker-kule potrebna je jedna mala vojska, dok je nain kako je sve izvedeno, bez ikakva popratnog ostavljanja znakova pobjede i ponienja, govorio o vrlo discipliniranoj jedinici, koja je bespogovorno sluala naredbe i djelovala po planu koji zacijelo nije bio rezultat improvizacije Morat emo isturiti izvidnice kaza vie za sebe. Okrene se orunicima. Jo su uvijek nijemo piljili u uredno sortirane leeve. Narednik prasne: Odledite se, curice! Nemojte mi popadati u nesvjest !!! Orunici se ukipe i zabulje u Barstama. Ovaj zgadeno mahnu. Razame, podijeli im dunosti, zatim dodi za mnom. Okrene se i polako poe prema razvalinama. Zau zamjenikov glas: Maknite te okamenjene proklete guzice i odredite prokleta mjesta za proklete rupe za ove proklete jadnike! Jeste li shvatih? A sada dosta zajebancije. Poslat u vam one izbjeglice za rad, a vi ih raspodijelite i nadzirite! U redu? Na posao! Taj lopov istovremeno zeza mene i die moral onim usranim prokletinjama, pomisli Barstam, zastavi. Razam se upravo vraao pognute glave. Podigne pogled i suoivi se s golemim narednikom, stane. Ovaj ga nedokuivim pogledom odmjeri od glave do pete.

 to bih ja bez tebe, kaza meko, bezbojno. Mnogo vie nego ja bez vas, narednie odgovori iskreno Razam. Danas je dogaaj. Promatraju me, mjere, razgovaraju. Razgovaraju sa mnom. Bez tekoe nalazim odreene rijei, upotpunjujui cjelinu pitanja s odgovorom. Pitanje je klju koji izvlai iz mene znanje odgovora. Zatim sve zavrava, moja znanja tonu nekamo duboko u mene i ja se vraam u bezvremensku sadanjost. Sve do sljedeeg dogaaja... Drume, jesi li rijeio zadatak? Rijeio sam. Objasni. Dakle, ovako; i najsloenije sigurnosne mjere ne spreavaju zatvorenika da sanja o bijegu. Znai li to da su sigurnosne mjere koje poznajemo nedovoljne? Ne, one su prije nepraktine. Usavravanjem funkcije zatvora dobivamo dodue trajno rjeenje za zatvorenika, no inventivne sposobnosti i materijalna sredstva utroeni u to ine instituciju koja svojim trokovima i svojom glomaznou prerasta bit svoje funkcije. Upozoravajui stalno zatvorenika da je u zatvoru, potiemo njegovu elju da bude izvan zatvora, to nas opet tjera na jo veu budnost i mjere sigurnosti. Znai, zatvor kakav znamo jest institucionalizirana dvosmjerna paranoja. Ovo ti je vrlo dobro, Drume. Meutim, to je zakljuak recentnog stanja. Ima li rjeenje za to? Rekao sam ve da je zatvorenik bit funkcije zatvora. Usporedimo ga s eksplozivnim tijelom. Do sada smo primjenjivali samo dvije mjere u sigurnosnom postupku. Ili graenje sloenog sistema zatite ili izazivanje eksplozije, to jest potpunu eliminaciju tijela. Slaem se. Ima li tree rjeenje? Naravno, potrebno je samo izvui detonator. Nije ni potrebno naglaavati koliko je to manje opasno s ovjekom nego s bombom. Meuelijski komunikator zanijemi. Drum se zadovoljno protegnu. Ovo je za njega bila igra, a donijet e mu hrpu poena, komunikator se opet javi. Vilfin je glas bio nekako udno izmijenjen kad je upitala: Drume, kako ponititi elju za bijegom? Treba li ovjeka potpuno obeeljeti? Nisam ekspert za to, eksperte Vilfa oprezno odgovori Drum. A za to si ti ekspert, Drume? Nisam se jo odredio odgovori suzbijajui plimu nervoze. Nema ba nikakvih elja, Drume? Vi ste ekspert sociokomunikacije, Vilfa. Zar me ne moete vi odrediti? Zato si nervozan, Drume? upita naglo Vilfa i, ne saekavi odgovor, iskljui jednosmjerni meuelijski komunikator. Toplo svjetlo vatre iz velikog kamina reflektiralo se iz utih kvadratia stakla visokih etvrtastih prozora, igrajui arobnu igru s bojama renesansnih tapiserija. Zatim bi bljesnulo u kristalu dignute ae i zlatu vina u njoj. Oko dugog izrezbarenog stola od tamne orahovine sjedilo je sedam vrhovnih savjetnika jugoistonog okruga i etvero kontrolora. Savjetnik Vrug odloi au i nasmije se: Zapravo, ovaj nam je rat doao u pravom trenutku. Ustrojstvo je upravo vapilo za izmjenama. Mali debeljukasti Milo, jedan od savjetnika, uzme kristalnu bocu i

toei si vino, dopuni: Tono, da smo ita pokuali mijenjati u doba mira, izazvali bismo administrativni ok koji bi posljedino paralizirao izvrni aparat. Ovako, zahvaljujui ratu, sve se promjene prihvaaju kao neminovnost rata. Jo da vas vidim meu nama kad zaprae gospoda toljagai, stvarno u povjerovati u promjene supijano se zacereka visoki sijedi kontrolor Bobin, bezobrazno kiljei u Miloa. Milo se zacrveni, a ostali se suzdrano nasmijae. Grijei, Bobine. Eto, cijenjeni Vrug se borio rame uz rame s nama u Paremu javi se tiho Lizu. Vrug ga sumnjiavo odmjeri. Lizu razrogai oi: Sto gledate? Pa zar vas nisam jedva utjerao u elektrotenk kad se trebalo povlaiti? Svi se okrenu prema Vrugu. Ovaj nakrivi glavu i iskosa pogleda Lizua: Koga ste nali zezati, Lizu? Jedva ste me utrpali u elektrotenk, jer sam bio paraliziran od straha. Na to svi prasnu u srdaan smijeh. Bobin digne au: Bravo, Vrug! Sad vam poinjem vjerovati! Sto se toga tie, Bobine, bitnije je da ja vama vjerujem. Bobin se malo ukoi. Lizu ga potapa po ramenu: Vjeruj mi, Bobine, cjenjeni Vrug ti vjeruje. A zato da tebi vjerujem? Zato jer cijenjeni Lizu vjeruje u sebe javi se Milo, blaeno se smjeei iz dubokog naslonjaa. Uivao je to se robustni Bobin naao u neprilici. Dobro, dosta je bilo ale, momci. Recite mi radije to ste zakljuili iz mog popodnevnog izlaganja? Drutvo se uozbilji. Vrug je odmjeravao svakog posebno. Kontrolor Limen, pupasta nosa i buljavih plavih oiju, koji je dotad uglavnom utio, sada se nakalja: Sto bi trebalo misliti, savjetnie? U osnovi, velikih promjena svakako nee biti, zar ne? Naravno, vanjska se forma strukture ne mijenja, prvi zakon o racionalizaciji, primjerice. Ljudi uope ne razmiljaju zato smo toliko dugo govorili o zagaenosti zagranija, suoivi se konkretnom opasnou iz tih podruja. S druge strane, dokazalo se da su mjere otre kontrole vrene nad stanovnitvom opravdane, opet iz istog razloga. Dobro, pa to se onda mijenja, savjetnike Vrug? proguna natmureno Bobin. Razmislite malo odvrati Vrug, hladno se nasmijei i otpije iz ae Lizu? Lizu se zagleda u stol. Znao je to se mijenja, ali ne i kako. Mijenjaju se ljudi odgovori napokon. Kako to mislite, Lizu? upita zainteresirano Vrug. Pa, nama oigledno trebaju borci. Tisuu godina naeg mira gotovo je u veini uguilo taj instikt. Oni koji su ostali borci veinom su, naalost, postali otpadnici i preli toljagaima, gdje ih sada primaju s velikim potovanjem, za razliku od prije. Nije mi jasno kako mislite obnoviti boraki element graanina Ustrojstva, no jasne mi je da je to prilino urgentan zahtjev, jer s ljudima smo sve tanji. Tako je! Treba ljude gurnuti u vatru! Ono to ostane bit e prekaljeni borci, kojima e se Ustrojstvo moi ponositi! vikne zaneseno Bobin. Njemu je sve opet postalo krasno. Svi su oni ratni drugovi. Opet e vijoriti zastave. Mislite kao Bobin, Lizu? tiho upita Vrug. Lizu se nasmije. Naravno da ne mislim. Ne misli ni stari Bobin, samo se malo naroljao pa se zanio. Rekavi to, uozbilji se. Zagleda se u kristalnu au: Ne, Bobinov prekaljeni borac, usprkos svoj disciplini, bio bi nakon rata opasan balast. Pa to onda da radimo, Lizu?

Vrug se smijeio blago sarkastino. Lizu ga hladno odmjeri. Siguran sam da vi vrlo dobro znate to treba da radite, Vrug. ak mislim da ve dugo radite to to radite, a nas uboge ljakere s granice naprosto testirate, da vidite koliko smo dorasli veliini vaeg projekta. Samo donekle imate pravo, Lizu. Naime, ne smatramo vas nikakvim ubogim ljakerima s granice, nego jedinim sposobnim ljudima koji e rukovoditi rezultatima naeg projekta. Rezultatima vaeg projekta? Vrug ustane. Vatra mu je osvjetljavala lice, tako da su se jasno, u dubini onih duplji, vidjele njegove sitne sive oi. Oi koje su sada. blijetale ponosom stvaraoca: Tako je. Diljem cijelog Ustrojstva ovih dana zavrava se golemi projekt. Ustrojstvo je stvorilo novog ovjeka; koji je osnovni princip Ustrojstva, Lizu? Princip svrsishodnosti odgovori kontrolor krzmajui. Dalje govorite, Lizu! Osjeam da ste shvatili! Vrug se nagnuo, unosei se preko stola u Lizuovo lice. Kontrolor osjeti muninu. Blijed, razrogaenih oiju, buljio je u Vruga. Stvorili ste svrsishodnog ovjeka procijedi napokon kroz stisnute zube. Pred veer su orunici pod vodstvom narednika dovukli do istonog proloma u vanjskom zidu olupinu elektrotransportera. Montirali su na kupolu laki laserski top, a na bone proreze postavili teke automate. Tako su u sistemu obrane dobili prilino djelotvoran bunker. Spustila se stepska zvjezdana no, kao svjei pokrov poslije dnevne vruine. Nakon kratkog dvoumljenja Barstam zabrani paljenje vatre. Stajao je na krunitu kule i dalekozorom zurio prema zapadu. Na nevidljivoj Barihi katkad bi bljesnula svjetla. To su bili reflektori s lanca utvrda istonog obrambenog zida. Reflektori! Narednik se pokraj zaprepatenih straara sjuri niz urueno stubite u podnoje kule. Razame! podvikne poluglasno. Iz tamne gomile izbjeglica izdvoji se sitna mrava prilika njegova zamjenika. Izvolite, narednie! to radi meu onim prokletim vucaralima? Podijelio sam im dio sljedovanja za veeru, narednie! to, prokletstvo!? Ja da hranim ta usrana vucarala!? Oni su na tanko s hranom, narednie. I ja sam na tanko sa strpljenjem, jebivjetre. Njihovi su mukarci sve dosad kopali rupe za one streljane, narednie. Da 1i ti to raspravlja sa mnom? tiho zarea narednik. Oprostite, odmah u im oduzeti hranu, narednie. Razam otro pozdravi i okrene se prema izbjeglicama. Ne zajebavaj! prosikta Barstam uhvativi ga za rame. Razam se opet okrene i ostane u stavu mirno. Narednik ofrkne i smiri se. uje, traio sam te zapravo radi reflektora. Ima li u ovoj ruini kakav reflektor? Naili smo ih etiri, narednie, no samo jedan je ispravan. Dovoljno. Agregat u elektrotransporteru je ispravan. Iz ovih stopa montirajte reflektor na kulu i aljite poruku Barihi. Kakvu poruku, narednie? Poruku uzbune prvog stupnja, budalo! Razumijem. Dopustite jedno pitanje, narednie. to opet kuha, prokletinjo?

 Jo nita, ali ako dopustite paljenje vatre, imat emo kuhanu veeru i toplog aja, narednie. Zbog ovog reflektora to je ionako svejedno Doputate narednie? Naui jednom, Razame, da ovdje ja razmiljam i donosim odluke. Jasno! Jasno. Dakle, tupane jedan prokleti, zato ve nisu upaljenje vatre? Pa sunca mu, zbog ovog reflektora ionako je svejedno. Razumijem, narednie. Mogu li primijetiti da vam je ono jedan od boljih toseva, narednie? Odjebi, sinko. Jutro. Lagani pisak probudi Druma. Jo je dvije minute leao, pospano buljei u monitor na kojem je sijevao program polusatne tjelovjebe. Oitavanje prestade. Opet pisak. Drum ustane i zakorai u sredinu elije. Pisak dva puta. Sklekovi. Spusti se na dlanove i ukoi tijelo. Sputanje, dizanje, pisak, sputanje, dizanje, pisak. Uivao je u tom naporu. Pokuao je raditi bre od ritma piska, no ovaj se automatski usklaivao s njegovim novim ritmom. Spusti se i ostade leati oekujui reakciju. Pisak se oglasi srditim zvidukom. Drum se nasmije. Nastavi vjebu, ponesen ritmom, nije opazio da su vrata kliznula. Tek, zastade u povratnom dizanju. Vidik mu je preplavio plavo-ljubiasti ogrta. Klekne i polako digne oi. Vilfino zbog kratke kose gotovo djeako lice, istonjaki bademaste oi sive boje. Usne lako, ocjenjivaki napuene. Gledala ga je odozgo neko vrijeme, jer nije zamijetio da je ula. Bio je nag. Ritmiko podrhtavanje miia pri sputanju i dizanju tog dugog skladnog mladog tijela je uzbudi. Polako se odvoji od vrata i prie mu. Opazi je. Ukoio se u pokretu. Polako je kleknuo. Htjela ga je zaskoiti, postiditi, zbuniti. Poslati ga, onako u neprilici, da obue neto u garderobi. Tada se njegovo lice die prema njoj. Bilo je to lice koje nije poznavala. Lice zategnutih crta, poluotvorenih usana to su udno grabile zrak, rairene podrhtavajue nosnice i oi, nimalo snene, nedokuive, ak ni sive, nego plamtee zlatne, u isto vrijeme moleive i grabeljive. Drum bilo je to jedino to je izustila kad su je njegove ruke povukle na koljena. On je djelovao kao u transu. Maglovito je bio svjestan njenog zaprepatenog lica, no ubrzo nestade i toga. Sklopio je oi, prelazei usnama preko njenog lica, upijajui njene usne, ne traei odgovora, urei dalje, opijen izvjesnou dogaaja. Drume! Vilfa se trgnula kad joj je rastrgao visoki ovratnik i poeo ljubiti grudi. utila je njegove ruke kako poseu pod ogrta estinom bez nervoze i toplim ivim dlanovima prodiru meu bedra. Kad je ekspert sociokomunikacije Vilfa konano shvatila zato ju je toliko optereivao problem zvan kadet Drum, bilo je kasno. Napad je doao iznenada, u praskozorje. Iz visoke trave odjednom su poletjeli glineni upovi, dok su zapanjeni straari, nita ne shvaajui, ukoeno stajali na svojim mjestima. U dvoritu, meu izbjeglicama, nasta kcmeanje i vriska. Iz razbijenih upova gmizale su hrpe isprepletenih zmija, grizui u panici svaku prepreku. Ljudi su ih udarali svim i svaim to im je dolo do ruku, ujeeni su vritali, neki su u divljem strahu gurali druge na zmijska klupka, a upovi su padali i dalje. Neki straari napustie svoja mjesta, pridruujui se ostalim orunicima u ubijanju zmija kundacima i hicima. Nitko nije obraao panju na narednika Barstama, koji je s krunita kule promuklo urlao pokazujui na istonu stranu uporita. Straari oko njega pucali su nekamo u stepu. Zagluujuu buku nadopuni bijesno lajanje stepskih pasa. Istovremeno na zid provalie, puui i kuljajui kroz

prolome, ratnici zagranija. Veina je bila naga, crno-bijelim prugama obojenih tijela, gdjekoji s koom oderanom s glave pustinjskog psa, kao kapuljaom. Vitlajui tekim toljagama, obarali su potpuno izgubljene izbjeglice i orunike, lajui i zavijajui pri tom, poput pasa. S dvije stotine metara udaljene blage uzviice ritmiki je odjekivao golemi bubanj. Barstam bijesno psujui, potri dolje. Razame! Razame! urlao je kroz opi kaos. Skiei i kevui, prema njemu se ustremi jedno divlje lice s crnim kolutovima oko luaki lazrogaenih oiju. Barstam ispali automat. Lica nestade, no neto teko mu se svali na lea, oborivi ga na koljena. Razam, koji je upravo hitao prema bunker-kuli, vidje kako je narednik pokleknuo od udarca s lea. Sada je kleao zbunjeno tresui glavom, dok je jedan ratnik u konom grudnom oklopu upravo dizao okovanu toljagu da ga dotue. Razam divlje zaurla, bijesno reetajui napadaa, koji se, zanosei se od udarca metka, trzajui se svali na Barstama. Narednik se upravo pridizao, no sad opet klone pod ratnikovim tijelom. Barstam se onako kleei naglo tre, istovremeno rukama povlaei napadaevo tijelo preko glave, im je ono tresnulo o zemlju, Barstam divljaki skoi s isukanim noem, no zastane dignete ruke shvativi da ima posla s leinom Zacijelo je okinuo od straha kad je otkrio tko ga je napao teko diui primijeti prispjeli Razam. Narednik samo okrzne pogledom zamjenikov jo dimei automat i izreetano napadaevo tijelo. tedi municiju kratko ree, a onda se trgne. Razame, slijedi me! ree i pojuri prema elektrotransporteru preplavljenom podivljalim toljagaima. Uz put im se prikljui desetak orunika. Prokriti tih etrdesetak metara do transportera inilo se gotovo nemoguim, jer su raspomamljeni napadai hrpimice ataktirali, lajui i zavijajui na tu organiziranu hrpicu. No isto tako i ostali orunici i izbjeglice, privueni Barstamovim likom i odlunim djelovanjqem orunika oko njega, poee nadirati u istom pravcu. Kad se narednikova grupa napokon probila do elektrotransportera, Barstam skoi na platformu, pa urlajui i maui automatom kao toljagom, poe istiti poprite. Za njim se uspuu ostali orunici i uskoro je platforma bila zauzeta divljim urlikom. Barstam nahrupi na kupolu s laserskim topom, naprosto odbacivi dva napadaa na platformu, gdje ih dotukoe orunici. Razam u podnoju transportera organizira krunu obranu, odbijajui nalete pobjenjelih napadaa. Zirne prema kupoli i zaprepasti se. Narednik nije okrenuo top prema gustim hrpama napadaa u dvoritu utvrde, nego je ciljao nekamo u istonu stepu. Zar je poludio? Barstam je grozniavo buljio kroz vizir na nianskoj spravi lasera. Tri konjanika u krznenim ogrtaima, s bronanim prsnim oklopima. Duboko izme na vezanje zatiene naprijed s tri bronana ovala, lica iarana crnobijelim prugama. Trei s iskeenom oderanom pseom njukom nad potpuno crno olienim licem, guste brade opletene crno-bijelim vrpcama, drao je u ruci malu toljagu, ukraenu bronanim zakovicama. Oito neka vrsta zapovjednike palice. S desne i lijeve strane konjanika stajale su u zemlju pobodene motke, jedna s bronanim diskom sunca, s dugim crvenim trakama, i druga s crno olienim konim titom na kojem se koio bijeli znak stepskog psa. Duge crno-bijele rese. Oko svake motke stajalo je po sedam ratnika. Ispred svih stajao je veliki bubanj, muklo odzvanjajui udarce golemog, crno olienog bubnjara. Barstam je bio neodluan. etao je nianskom spravom s voe na bubanj; voa, bubanj, voa, bubanj Bubanj! Pritisne oraz. Bubanj plane, tijelo bubnjara zgreno nestade u travi. Poglavice urlaju, ratnici zapanjeno, nijemo stoje pored znakova. Narednik se bijesno isceri. Pritisne jo jednom oroz. kratko pomaknuvi laser amo-tamo. Uzvisina bukne u plamenu suhe trave. Dobro je! Prokleto dobro!! Barstam stisnu pokreta i okrene laser prema dvoritu utvrde. A sad, prokleta ubradi... Ne dovri prijetnju. Prizor koji je

ugledao potpuno ga zapanji. Dotad djelotvorno divlji ratnici, zajedno su se poeli ponaati poput somnambulinih pijanaca. Neki su se jednostavno strovalili na zemlju, u fetusni poloaj, drugi su mlitavo odmahivali na smrtonosne nasrtaje branilaca, a trei su besciljno teturali dok ne bi pali pod udarcima. Razame, to je ovo!? dreknu Barstam. Razam se okrenu prema njemu, oiju punih uenja, i samo slegnu ramenima. Narednik sjedne na kupolu, zaprepateno zurei u zbivanje pred sobom, nekako intimno uvjeren da prisustvuje nekoj sasvim drugoj prii Prizori razularenog pokolja napokon mu potakoe alarm u glavi. Trgne se. Dosta! Prekini! dreknu promuklo, mono. Odmah zatim skoi na platformu, a zatim na zemlju. Ustremi se na jednog oruanika, koji je neumorno mrcvario zgreno tijelo pred sobom. Rekao sam, prekini! urliknu izmahujui akom. ovjek, pogoen u elo, zanese se, zatrepta oima, kao da se probudio, i otro salutira naredniku. Tiina. Nekoliko dugih trenutaka apsolutne tiine. Zmije! Taj vrisak propara okamenjenost stanja, ljudi se pokrenu. Bez panike! Pretraite sve i pobijte proklete gmizavce! vikne Barstam. Te zmije nisu otrovne. Barstam se otro okrene. Pred njim je stajala djevojka u crvenom ponu. Sklonila je pramen tamne kose s ela i uvjerljivo ponovila. Zaista nisu otrovne. Razam se osvrne na gomilu, potaknut gotovo opipljivim osjeajem olakanja. Vidio je izujedane kako mjeavinom nade i sumnje bulje u svoje rane od ugriza. Kako zna? zapita Barstam Ja poznajem ovu vrstu zmija. Osim toga, u ovom kraju nadaleko u krug nema otrovnih zmija objasni djevojka, kao neto samo po sebi razumljivo. A kako to zna? otro naglaavajui upita Barstam. Ona nije od naih javi se jedan proelavi suhonjavi izbjeglica. Kako to misli okrene se narednik ovjeku. Kad ste nas oslobaali, ona nam se jednostavno prikljuila odgovori ovaj zbunjeno, kao uhvaen u greci. Mislim, djevojka nam se prikljuila, oslobodivi pri tom nekoliko naih iz zatvorske zemunice. Pripada ovom plemenu? Barstam pokaza jednog mrtvog ratnika uporno zurei u djevojku. Ne, ja pripadam ujedinjenim plemenima odgovori ona s iskricom ponosa u glasu: Bila sam oteta od ovih pljakaa, nema dugo tome, no bez obzira na to, rijetko tko nije uo za krvavo pleme divljeg psa i njihove arolije. Kakve arolije? Sve vie udei se zapita Barstam. Kad god kreu u pohod, njihovi im amani prireuju arobni napitak. Tada, kako mi je jedan otpadnik objanjavao, padaju u ekstazu. Ona zastade. Napokon digne oi k naredniku i upita: to je to ekstaza? Prokleta stvar, nastavi. Dakle, padaju u tu prokletu stvar i ponaaju se kao automati. Djevojka opet zastade. Automat je... nestrpljivo poe Barstam. Znam to je automat. Imate jedan u rukama prekine ga uvrijeeno, pokazujui na njegovo oruje. Barstam bespomono pogleda u Razama i zaali. Ovaj je imao onaj posebno blesav izraz lica, koji je pokazivao da jedva suzdrava smijeh.

 Dobro, nastavi ree neutralnim glasom. I tako to. Ponaaju se kao automati. Ah, da, zaboravila sam bubanj. On je isto dio arolije. Ponaaju se kao automati, a neki jo i gore, osim kad uju zvuk svetog bubnja. Bez toga su mlitavi za sve, kao svi sada. Barstam ponesen tim uvjerljivim glasom, pogleda preivjele toljagae zbijene u bezlinu hrpu, uvane od dva nezainteresirana orunika. Stvarno su bili u stanju mlitavi za sve. Piju neku svinjariju, od koje padaju u trans, a uz bubanj popizde zakljui zamiljeno. to da radim s ovima? ree i pogleda Razma, pokazujui bradom zarobljenike. Ja bih prvo gasio stepu, narednie, inae smo nadrljali odgovori Razam motrei crni opominjui dim. Plamen se brzo irio. Sreom, puhao je vjetar sa zapada, s Barihe (blagoslovljena bila!), ne suvie jak, ali dovoljan da naas skrene irenje vatre sa zapadnog smjera. Nemamo ime gasiti javi se, zabrinut, jedan orunik. Kupi proklete prnje odlui narednik. Izbjeglice zamrmore. Njihovih je najvie izginulo. Prokletstvo, ao mi je, ali nemamo vremena! Ne iskoristimo li ono malo vjetra, bolje da nas nema! bijesno povie Barstam. Ekskadete Drume ponovite to ste upravo rekli! Upravitelj kole, jedan gradski savjetnik i tri profesora zabezeknuto su se izbuljila. Dru, odjeven u bezline vreaste hlae i sivu landravu bluzu, mirno ponovi: Ponavljam, potovani. Nisam niim bio izazvan na taj in. Upravitelj nervozno prijee prstima preko visokog ovratnika svog plavo-ljubiastog ogrtaa: Suoite ih! Drum se malo uspravi. Vilfu nije vidio otkad su u eliju upali straari. Sjeao se nagote njenih bedara, nervoznih ruku koje pokuavaju skopati ovratnik, kose, njene razbaruene kratke plave kose. Nije se sjeao pitanja, niti svojih odgovora. Samo zaprepatenost i zbunjenost nad grubo skrhanom ljepotom. Kliznu vrata. Ue Vilfa. Asketska kancelarija upravitelja kole. Sivi plastificirani stol, s pet komunikatora, etiri siva naslonjaa, koje su sada zauzeli gradski savjetnik i tri profesora. Na zidu tamni kvadrat ventilacije. Upravitelj je stajao iza Druma. Drum, vitko, mlado tijelo, izgubljeno u objeenim hlaama i preirokoj buzi. Jadni Drume. Ali lice, lice se ne mijenja u osnovnim crtama. Lice je isto. Isto, ali prazno. Prazno i sivo, bez kutrave kestenjaste kose. Gdje ti je kosa, Drume? Zato je oian? zapita nesvjesno. Ovdje ja postavljam pitanja, eksperte sociokomunikacije Vilfa hladno odgovori upravitelj. Oprostite promrmlja Vilfa. Tumaei ekskadetov nasrtaj na sebe, rekli ste, eksperte Vilfa, da je vjerojatno neim bio izazvan. Tono? Da. Ostajete li pri toj tvrdnji? Da. Ponavljam, potovani. Nisam niim bio izazvan na taj in. Drumove rijei, reproducirane s vrpce, sablasno odjeknue prostorijom. Kao glas ve mrtve osobe. Vilfa pogleda Druma. Dosad je zurio u nju, no sada je naglo spustio pogled. Sjetila ga se onako nagog, smijeno zgurenog, izmeu dva golema straara. Bio je tako bespomoan. Drume, zaista to tvrdi? Istina je. Odavno sam to elio uiniti. Va ulazak u moju eliju pruio mi je dugo ekanu priliku. Casak je pogleda pa opet spusti oi:

 Istina je, ja sam to dugo planirao. Vrebao sam vas Vilfa ga oajno pogleda. Jadna ponosna budala! Pa zar ga ozbiljno sluate, potovani?! Ja sam ga namjerno izazvala, da ga odredim, mislim, da isprovociram njegove sklonosti. Na alost, pretjerala sam. Oajno je zurila u Druma. On je ukoeno stajao i buljio u pod. Vilfa pobjesni: Budalo jedna, prestani glumiti! Ti planirao?! Ti vrebao?! Zasoptala se, uzme zraka: Jest, planirao si drkajui!! Vilfa nagle zastade. Zatomi jauk, ugrizavi usne. Opet je pretjerala. Izazvala ga je! Ukoeni pogledi profesora. Gradski savjetnik se nasmijao. Drum, potpuno crven, digne pogled. Svoj zlatni blijetei pogled. Istina je. Savjetnik se. jo jae nasmije, a profesori se ponu smijuckati. Upravitelj se opusti. Jedino je Vilfa znala da je to priznanje uvod u neto jo mnogo gore. Zlatni je pogled pulsirao, blijetao, ali glas je bio miran, odluan: Mislite li, sociokomunikatore, da je bilo teko isprovocirati bijednog kadeta; zatvorenog u eliji koja se otvara samo izvana? Sjeate li se, moj zadnji zadatak bio je problem sigurnosti zatvora nasmijao se bijesno. Sluaoci se opet ukoie: Mene zatvorenika pitali ste za problem sigurnosti zatvora! Pa jo poslije toga idiotsko pitanje: Zato si uzrujan, Drume? Imitirao je njen glas gotovo afektirajui vriskom. Vilfa je stajala nijema i oajna. Drum se okrene gradskom savjetniku: Recite mi, kakvo je to drutvo gdje mi budui uvari reda i mira uimo ivei izolirani jedan od drugog, zajedno samo za vrijeme dvorine tjelovjebe, i to da bismo mogli iskuavati borbene vjetine jedni na drugima, a ne da se upoznamo? Drum uzdahne. Opet pogleda Vilfu: Vidite, Vilfa, zato se nisam mogao odrediti? Nisam se odreivao iz straha od veliine zatvora, za ijeg ste me uvara spremali. Vi ste kao sociokomunikator odlino obavili svoj posao. Otkrili ste me plitkom provokacijom. Kome treba romantini drkadija kao zatvorski uvar? Nastane tiina. Vilfa se osjeala pretuenom, izmodenorrij tupom. Gradski savjetnik se pokrene, pritisne najblii komunikator: Straa! Dok su izvodili Druma, savjetnik blago potapa Vilfu: estitam vam, eksperte. Otkrili ste stvarno teak sluaj individualne destrukcije. Podrhtavajui, tropoui i zvekeui, sedam golemih elektrotenkova naglo izbi iz zapadne stepe. Prije no to je Barstam ita naredio, orunici i izbjeglice potekoe natrag u ostatke utvrenja to su ga netom napustili. Narednik i Razam takoer su dali petama vjetra. Kad su nahrupili u zatitu zidina utvrenja, Barstam pone zavoditi red, neto pucanjem u zrak, neto urlanjem, a ponajvie radom svojih ruetina i Razamovom smirenou uspije postii kakvu-takvu disciplinu. Ljudi su zauzeli poloaje po zidinama, a laserski top dignut je na krunite bunker kule. Barstam stane pokraj upravljaa. Stisnuo je zube u oekivanju. Moda su nai, mislio je, no nije ba bio uvjeren. Tenkovi su bili prilino stari, a lako primjetljive improvizacije i preinake na izubijanim trupovima suvie su jasno govorile o tomu da te grdosije odavno nisu vidjele dobro opremljene remont-hangare u unutranjim gradovima Ustrojstva. Ciljaj obrati se niandiji. Ovaj uhvati vizirom elni tenk i pritisne oroz. Sjaknu zrak, desna gusjenica nemono zaklopara i tenk se poe vrtjeti u mjestu. Sad smo nadrljali kad uzvrate vatru proguna niandija dok mu je narednik pomagao u premjetanju lasera. Barstam ne odgovori. Orunik je bio u pravu. Pitao se zato uope prua otpor. Sudei po svemu, bila je to

ona grupa koja je unitila ovu bunker-kulu u nastupanju prema Barihi. U meuvremenu posada onesposobljenog elektrotenka, njih desetoro, napustila je platformu i uskoro nestala u stepskoj travi. Jedan se kratko zaustavio, oito zapovjednik, potapao oklop vozila i gledajui prema uporitu, nekoliko se puta kucnuo prstom o elo. Ta oigledna poruka razgnjevi Barstama. Ma nemoj?! Mi blesavi? Osine jedan rafal za petama bezobraznika, koji je, ne suvie urno, nestajao u travi. Narednik ga zaboravi, odmah im se izgubio, i svrati pozornost na ostale napadae. Tenkovi su se u meuvremenu razdvojili u dvije grupe i nastavili svoj zveketavi tutanj, priguen uarenom stepom. Pa oni nas zaobilaze! uo se povik iz dvorita. Opkoljavaju nas, prokleti bili, a mi ne moemo nita, pomisli tuno Barstam. Vjerojatno e poslati novu jedinicu da nas zatvore sa zapadne strane. Ako im se ne uri. nee trebati ni napadati. Zalihe su nam vie nego mizerne. Sumorno je motrio metalne grdosije, velianstvene u svom beutnom nadiranju. Vjerojatno e se na istonoj strani prestrojiti u okretu i obru je gotov. A vatra?! Potpuno je zaboravio vatru. No sada je najednom shvatio smisao tenkovskog nadiranja. elini su kolosi upravo doli do granice poara, tu se lepezasto rairili, a zatim jurnuli ravno u oganj. Casak je vatrena stihija jo razjarenije buknula, no uskoro se poela pitei izvijati pred gustim pramenjem bijelog dima to su ga isputali tenkovi. Gase poar s notom zahvalnosti u glasu javio se orunik niandija. Misli da gase zbog nas? zajedljivo se obrecne narednik. Orunik se pokunji. Koliko je god bilo ljudi u uporitu, svi su istezali vratove prema gaenoj stepi. Ne svi. Narednik se osvrne. Netko ga je zvao. Ugleda Razama na ostacima zapadnog bedema. Narednie! ponovno je viknuo. Barstam prokune. Potpuno su zanemarili zapadnu stranu. Potra niz stube, viui upozorenja ljudima na poloajima. Idu li? prodahta, uspentravi se do zamjenika. Razam odmahne glavom i pokaza u stepu. Bedemu se pribliavao jedan konjanik, usmjeravajui konja koljenima, dok je ruke drao visoko u zraku. Bio je odjeven u konu jaknu orunika, ukaste kone hlae i visoke meke izme boje re. Stao je desetak metara od zida. Barstam je sa zanimanjem prouavao otpadniku pojavu, naroito lice, snano istaknutih jagodica, orlovskog nosa iznad tvrdih ulnih usana. Srebrom protkana crna brada i glatka crna kosa stegnuta u perin inili su to opaljeno lice jo tamnijim. Ispod snanih arkada, obraslih gustim crnim obrvama, smijale su se podrugljivo zafrkantske tamne oi. Mogu li spustiti ruke?! Narednik sumnjiavo stisne oi. Prokleto pristojan tip, s obzirom na to da je, prema svemu sudei, bio u poloaju onog koji postavlja uvjete. Prii! ovjek lagano obode konja, Barstam skoi u prolom i izie u stepu, nemirno se ogledajui, poprativi to spremnim automatom. Uz tihi zveket prikljui mu se Razam. Barstam die automat prema jahau. Sto hoete? zareza. elimo da nam predate zarobljenike. Narednik stisne zube. Tip je oito mislio na one luake iz horde prerijskog psa. Prokleti krvoloni luaci neodreeno proguna, uporno fiksirajui konjanika. Ovaj, onako gledajui odozgo, nehajno slegne ramenima. Silazi! Mukarac uzdahne i lagano sjae. Stajao je tako, umirujue tapui

konja po vratu. Ti si neki glavonja, ha? zapita, krzmajui, narednik ovjek ga upitno pogleda. Barstam bradom pokaza prema stepi na zapadu, gdje je pretpostavljao da su snage toljagaa. Konjanik kimne. Moglo bi se i tako rei. Sto to? Ili jesi, ili nisi glavonja? Ja i jesam i nisam mukarac se naceri. Zajebava? ovjek se uozbilji. Barstam se nakalja, zabulji se u izme. Zatim pogleda otpadnika. Prvi put razgovaram s toljagaem... Ne razgovarate s toljagaem, nego s pripadnikom snaga slobodne zajednice zagranija. Otpadnik se zabavljao. Oito je uivao u narednikovoj zbunjenosti. Barstam se asomice zagleda u utljivog Razama, kao da oekuje ne znam kakvu pomo. Duboko uzdahne pa opet pogleda mukarca. Dobro, vratit u vam vae ljude. Ne, bitange nisu nai ljudi. Klan divljeg psa je izvan zakona. Zakona? Da orunie, zakona, dobro si uo. Barstam kaljucnu. Nije mogao odoljeti znatielji. Teko da e imati jo priliku da razgovara s otpadnikom, i to oito nekim glavonjom. Premda je mukarac poeo pokazivati nestrpljenje, narednik odlui riskirati: Prvi put se sreem s nekim od vas... Toljagaa ubaci brzo otpadnik, bljesnuvi cerenjem. Mislio sam rei otpadnika odgovori smireno Barstam. Isto tako, mislio sam rei kako sliite na... na... normalne... mislim. Misli da sliimo na pravu vojsku! presijee mukarac. Da, i... Da, i prije nego nas pobijete, zamolio bih vas da ne maltretirate moje ljude. Nisam mislio tako rei... prokletstvo narogui se narednik. Ma, da otpadnik saalno odmahne rukom. Jo bi se malo boruckali, a onda bi preivjeli, klecajui i krvarei, no visoko dignutih ela, stali pred cijevi zadivljenog protivnika. Daj, ovjee, ne bulazni. Iz koje si ropotarnice pokupio te slinavosti? Barstam se osjeao potpuno potuenim. Bio je ve odluio poginuti upravo tako, i moe se rei da je bio prilino ganut svojim stavom, no eto, ovaj tu pranjavi opaljeni otpadnik kao da je svu plemenitost njegova ina provakao, pa onda s prezirom ispljunuo. Pa i borit emo se zarea u nemonu bijesu... Zar misli da bih zatraao razgovor da smo se mi htjeli boriti? zapita otpadnik. Nisu mi vani vai motivi. Ja i moji ljudi se ne predajemo, a izbjeglicama ostavljamo da se odlue hoe li se boriti ili poi u vae suanjstvo. to se tie izbjeglica, ini mi se da se uglavnom svi misle vratiti u granice Ustrojstva primijeti otpadnik. Ali ne i umrijeti. Prema tome, ukoliko ne ele umrijeti zajedno s nama koji smo se eljeli probiti do Barihe i Ustrojstva, slobodno im je poi u vae suanjstvo. Opet pria svoju priu, narednie ree otpadnik i okrene se Razamu: Ti mali, objasni ovom svom uspaljenom glavonji da mu slobodne snage zagranija doputaju prolaz do Barihe, sa svima koji ele ii s njim. Barstam i Razam stajali su ukoeno, bez rijei. Mukarac slegne ramenima i poe prema konju. Zajahavi, umiri konja i pogleda ih odozgo:

 Znajte da smo glasali o tomu. Prevagu je uinila jedna djevojka u crvenom ponu, zacijelo je znate. Prebjegla je kad su se pojavili nai tenkovi. Kakva prevaga? proapta narednik. Ti si izuzetak, narednie. Izuzetak svojim postupcima i brizi o ljudima izusti otpadnik i osloni se rukama o sedlo: Povijest Ustrojstva ne poznaje takvo ponaanje svojih orunika. Upravo suprotno, vlasti Ustrojstva odgajale su ljude u slubi sigurnosti Ustrojstva, da postupaju iskljuivo svrsishodno. Prema tome, ovo tvoje altruistiko petljanje sa spaavanjem izbjeglica, koje ni po emu nisu bitne za Ustrojstvo, u direktnoj je suprotnosti s osnovnim zakonom Ustrojstva zakonom svrsishodnosti. Zato sumnjam da smo smanjili tvoje probleme, pustivi te da proe prema Barihi. Tvoje brige, narednie, tek poinju, budi siguran u to. Konjanik je nestajao u visokoj travi, a Barstam i Razam jo su stajali, nijemi i sami pod estokim suncem. Danas je dogaanje. Ravna povrina moje jednolinosti uzbibala se potaknuta unutranjim kovitlacima meusobnih protivnosti. Raam se. Moj jednolino pasivni bitak nestaje poput slike nainjene maglom, stvarnost postaje bljetavo jasna, odreena i sadrajna. Neto poput uzviene sree puni moje bie svijeu o poslanju moje doreenosti. Svaki segment mog osobnog reagira posebno svijeu o zadatku. Ustrojstvo moga tijela proeto ie sveprisutnom kontroliranom punoom svrsishodnosti. Tri oklopna automobila napustila su u sumrak golemi betonski kompleks Uprave za napredak sigurnosti i rada Ustrojstva, odsjek Bioinenjering. Prvi straarski punkt. Kartice... Straari. sputenih tamnih vizira, koje nisu dizali ni pri pregledu kartica i unutranjosti kola, kao da su namjerno bili lieni bilo kakve vanjske refleksije ljudskosti. Naprosto, bili su tu, tu su i tu e biti. Dizanje ruke u crnoj konoj rukavici. Otpusno odmahivanje. Automobili pooe. Da li skida te rukavice kad ide piati? proguna kontrolor Bobin, zavaljen pored Lizua u stranjem dijelu drugih kola. Da li ga uope vadi? odvrati Lizu. Ima li ga uope? zakikota Bobin. Lizu se nasmije. Zatim pogleda Bobina. Stari kvrgavi orunik. Drug s velikim D u orunikom, argonu. Sam svoj atavizam. Da nije tako blesavo lojalan, ve bi davno postao otpadnik. Slijepa lojalnost, koje su gospoda savjetnici itekako svjesni, zbog koje mu oprataju njegove grube iskrenosti. Sposoban na ratitu, nezgrapan za stolom. ovjek za samo jednokratnu upotrebu, zakljui Lizu. Kad smo ve kod toga, ne bih se udio da su oni momci proizvod firme koju upravo naputamo prekine Bobin utnju svojim promuklim apatom. Stotinu mukaraca, oiane glave, u sivim platnenim majama i isto takvim vreastim hlaama, pretapalo se s betonskim sivilom velike trenane dvorane centra za inenjering. Lizu, Bobin i Vrug stoje u uzdignutoj ostakljenoj loi i sluaju objanjavanje jednog strunjaka centra. Strunjak u sivom ogrtau s crnim ovratnikom upravo pokazuje mali crni predajnik s crvenom tastaturom u svojoj ruci. Kad elim djelovanje odreenog objekta, otkucavam njegov broj, pa tek onda izdajem naredbu. Zapovijedam li cijeloj grupi, potrebno je izrei samo naredbu. A, naredbe. Postoji li neka posebna izriajnost naredbe? zapita Vrug blistavih oiju. Ne, naredbe su maksimalno pojednostavnjene. One su samo kod za

djelovanje, tj. primjenu nauenog. Primjerice, kad kaem -borba-, borac u djeliu sekunde primjenjuje borenje potpuno primjereno terenu i protivniku Lizu zamiri. Zato se svega toga sjea s nelagodom? Bobine, to misli o onom to smo upravo vidjeli? Paljivo je motrio kontrolora. Bobin nekako tuno zakima glavom: Hm, to mislim? Mislim da su ti... ti... objekti vraki djelotvorni. Bi li ih volio imati pod svojim zapovjednitvom? Ne znam, Lizu, stvarno ne znam... Razmisli, to ti smeta? Nemam tu to razmiljati. To ti je kao da nareuje... mrtvacima, ne? Mda. Nego, nisam paljivo sluao onog dripca. Kako su postigli to s tim... objektima? Lizu se promekolji. I on je bio vie zauzet, bolje reeno, fasciniran promatranjem, no to je sluao. Ne sjeam se tono, znam da su izloeni trajnom tretmanu s nekom sintetikom drogom. Da. Toga se i ja sjeam. Ali zato? ekaj, Vrug mi je dao opis, evo ga. Pri mutnom svjetlu sutona Lizu razmota uti letak to mu ga je dao Vrug. Da, evo ide ovako: Sredstvo je dio svakodnevnih obroka i slui pasivizaciji objekta. U potpuno pasivizirani objekt tada se unosi program sistemom uenja u snu. Za vrijeme ubiljeavanja programa objekt biva izvoen na ispitivanja. Kod dogaaj. Ispitivanje pokazuje koliko je program uspjeno ubiljeen i, istovremeno, koliko je objekt nesvjestan toga. Napokon, potpuno ispisanu objektu ugrauje se minijaturan tranzistor, obino u zubnu upljinu gornje vilice. Tranzistor alje u mozak prvo blai zvuk, koji oznaava pripremu. Potom se izdaje naredba koju slijedi otriji zvuk, koji znai djelovanje. Opaska: zbog trenutanog stanja (ratnog) cijeli eksperiment slui potrebama slube kontrole. Drugi straarski punkt. Procedura se ponavlja. Kako primitivno... Lizu razgorai oi. Bobinovo mrmljanje jedva se ulo kroz zvuk brujanja automobila. Nisam dobro razumio, na to misli? Mislim na taj postupak sa svrsishodnim objektima... Bobin nije gledao u Lizua. Gledao je prema gradu, tamnoj masi optoenoj palucavim bakljama predgraa i grozdovima mirkave elektrike u centru gdje su se nalazile upravne zgrade. Lizua naas zaokupi slika i jedno su vrijeme utke promatrali tu varljivu snenost sutona. Naprosto mislim da smo racionaliziranjem svega mogueg racionalizirali i naa znanja. Uvjeren sam, Lizu, da ovo to radimo vie slii parodiji naunog eksperimenta nego na nauni eksperiment. Pita se otkud mi takve ideje. Ima tome dosta vremena kako sam, tamo dolje na jugu, primio naredbu iz centrale jugoistoka da prerujem po svem zabranjenom znanstvenom materijalu, te da im poaljemo sve o psihomedicini, psihologiji. Sad pazi! Bilo mi je to blesavo, pa poaljem upit: zar nemate strunjaka koji bi obavili potrebno selektiranje? Sto misli, to su mi odgovorili? Bobin se okrene ka Lizuu. Lice mu je bilo jedna velika podrugljivost. Svaka bora, stisnute oi, namrten nos, izvinute usne, sve je to zrailo podrugljivou. Rekli su mi, zar ne znate i sami itati, kontrolore? Opet utnja. Lizu se sjea. U trenanu dvoranu uguravaju jednog mladia. Kratka kestenjava kosa, duguljasto lice, odsutan pogled sivih oiju. Nezgrapna kanjenika odjea.

 Ovaj je momak teko zabrljao u akademiji. Nepovratno. Predan je nama. Izuzetna boraka vjetina. Strunjak centra sjaji od sree. Izdaje naredbu straarima. Mladia guraju prema objektima. Mladi zauzima napadaki stav. Strunjak otkucava broj. Objekt naspram mladia lagano se pomakne. Priprema. Borba. Mladi upuuje udarac nogom. Laka blokada, skretanje, gubitak ravnotee, bljesak dlana, udarac izmeu ramena i vrata, mladi na koljenima, objekt zakree njegovom glavom. Stop! Oputanje. Objekt se vraa u red. Kao da spava, kao da opet spava. Mladia izvode, klecavih koljena. Vrug i strunjak blistaju od sree. Lizu otvori oi. Nekad u glazbenom studiju bilo je gorih prizora. Ljudi su tamo pod tretmanom droge i glazbe nerijetko poludjeli. Zato ga sjeanje na to ostavlja hladnim, a ovo ovdje budi nelagodu? Starim. Samo zato? Lizu strese glavom. Bobine, ne priaj kojetarije. Sjea li se kako su sredili onog momka. Sjeam se... No. i...? Pa. nita. Lizu se unese u Bobinovo nepomino lice. Bobin pogleda u Lizuovo napeto lice. Nasmijei se. Sto je tebi, kontrolore? Ja vjerujem. Samo mi je do savrenstva djelotvornosti... ti sumnja? Bobin se i dalje smijeio. Lizu se lagano osmjehne i zavali u svoj ugao kola. iane prepreke, bunkeri, reflektori, veliki elektrotenkovi iza rampi i bljesak baklji predgraa. Uoe kao sumnjiavi stranci u grad. Beton zidina kao da je izrastao iz ive stijene na kojoj su se koili tamni prorezi pukarnica i signalni reflektori po terasama. Snani laserski topovi na krunim postoljima. Put naglo ponire nekamo prema dolje, u mrak peine u stijeni. im su kroili u sjenu peinskog svodovlja, bljesnue svjetla. Prolaz kroz prirodni hodnik bio je dugaak oko stotinu metara, a zavravao se tekim elinim kliznim vratima. Barstam stane. Visoko nad vratima bljesne crveno svjetlo. Odbacite oruje! Odbacite oruje! Narednik bijesno pogleda Razama a zatim nevoljko odbaci automat i bode. Uzdu reda zau se neujednaen zveket baenog oruja. Orunici su stajali pokunjeno Crveno svjetlo utrnu. Zasja zeleno. Prekontrolirajte jedni druge! Oglasi se hladni metalni glas iz zvunika. asak su nijemo stajali, a onda se Barstam okrene izbjeglicama i svojim ljudima. Prekontrolirajte se, prokletstvo, inae nas ove usrane guzice nikad nee pustiti! Ljudi naglaujui pokrete ponu tapkati jedni po drugima Gdjegdje su uvrijeenost i ljutnja prerasle u alu i dobacivanja. Prosu se smijeh. U opem amoru veina ih niie zamijetila tiho klizanje elinih vrata. Prolazite! U blijeteem svjetlu unutranjih hodnika stajali su orunici sigurnosti. Sjajne uske crne uniforme, bijele duboke rukavice i bijeli ljemovi. Oruja uperena u doljake. etvorica dre detektore za otkrivanje skrivenog oruja. Barstam kroi kroz vrata Barihe emu su sluili glazbeni studiji? zapita Vilfa.

Lizu se tuno osmjehne. Ta djevojka kratke zlatne kose u ljubiastoplavom ogrtau, skoro istonjaki bademastih oiju, pita za neto to je svojevremeno bilo jedna od najupeatljivijih manifestacija vlasti Ustrojstva. Bilo je to samo priie deset godina, a ve je palo u zaborav. Prije rata svaki graanin Ustrojstva jednom u tri mjeseca slavio bi Dan lojalnosti. Taj mu je dan bio neradni, i dobivao bi dvostruko sliedovanie namirnica. Zgodno. Mda, no ima tu jedna sitnica. Taj bi dan oni na koje je doao red provodili u glazbenom studiju. to bi tamo radili? Gotovo nita. Sluali bi glazbu. Nisam znala da su vlasti nekada tako mnogo davale za rekreaciju graanstva. Nije bila samo glazba... Nego?! Ovako... Ljudi se prvo podvrgnu blagim dozama nekog narkotika, bilo biljnog, bilo sintetikog. U mom centru radili su s gljivinim narkotikom. U tom stanju izlagali bi ih elektrookovima, iji intenzitet odgovara jaini i temperamentu glazbe koju im reproduciramo, a ija su pojaala direktno bila povezana s elektrodama. U toku jednog dana neprekidno im putamo jednu te istu skladbu, zatim ih pustimo da odspavaju sat-dva i konano ih dovodimo drogirane do maksimuma u glazbeni studio. Putamo im reprodukciju najjaim intenzitetom, ali bez elektrookova, no mogu vam rei da je efekt bio isti, moda ak i jai. Ujutro bi ih putali kui. Vilfa je promatrala Lizua dok je opisivao rad glazbenog studija. Kontrolor je govorio odsjenom preciznou, bez ikakvih emocija. Lizu zauti. Hladno odmjeri Vilfu. Nije izdrala njegov pogled. Spusti pogled na plohu pisaeg stola. Uredno poslagane kasete. Komunikator precizno postavljen na desni ugao stola, zatim ploha, siva ploha stola, pa njegove ruke, jedna preko druge, uskih dlanova, dugih snanih prstiju. Mirne, mono mirne. Vi, kao ekspert sociokomunikacije, koji se, koliko ujem, vie nego uspjeno pokazao u svom zanimanju, vjerojatno nemate nekih suvinih pitanja. Da, zapravo znam da svaki postupak vlasti ima svoju tono odreenu svrhovitost, no nazivi postupaka ponekad prilino zbunjuju. Da Lizu se kratko nasmije. Tono, meutim, kao izuzetan primjerak vlastite struke, zacijelo znate da ljudi ne trpe prave nazive svrsishodnosti, a doputaju i najgore ukoliko se tome dade prikladna forma, naziv. Slaem se. No to bi po vama bio pravi naziv za svrhu djelovanja glazbenih studija? Lizu se zamisli. Jednom je to nazvao Danom poslunosti, no sada mu se to inilo netonim. Moe Dan moi, jer to je svakako bilo manifestiranje moi. Svaki potez vlasti, to je vie besmisleniji, to je vie manifestacija moi. Lizu se naceri i zadovoljno zavali u naslonja. Pametna maka! Dobro, onda je ovo spadalo u vrhunske manifestacije moi. Pomislite koliko je daleko od pomisli na bunt poslije jedne takve terapije, a na samu pomisao da bi mu tako moglo biti svaki dan, vrli bi graanin postao spreman da prijavi i vlastito dijete zbog nepoudnosti. Vilfa se opusti. Ovaj hladni ovjek dopustio joj je drskost i odmah joj zatim pristupio s jo veim povjerenjem. Shvaam. No takav i slini postupci gotovo su unitili svu prirodnu borbenost graanina Ustrojstva. Da...

 Pretpostavljam da je moje mjesto u tom programu, neto kao promatra? Da... Promatra objekata ili neeg drugog? Neeg drugog. Promatrat ete kako ljudi u borbenim jedinicama reagiraju na nae momke. Da? Da. Bitno je da nam signalizirate najvee nezadovoljnike. Lizu je pomno promatrao Vilfu. Prsti stisnuti u pesti, lice napeto, pogled usredotoen u zgrene ake. Zar niste svjesni da bi najvei nezadovoljnici istovremeno mogli biti i najborbeniji orunici? Najsvjesniji borci? Lizu se hladno cerio. Ova se mala jo trza, no s vremenom e se uklopiti. Bit e meu najboljima, najdjelotvornijima. Vilfa, koga vi obmanjujete? Ne razumijem, kontrolore Lizu. Mislim da je va postupak s onom mladom budalom Drumom bio primjer djelotvornosti bez skrupula. To isto tako znai da gledate, ili bolje reeno, da ste sagledali nau situaciju i drutvo bez ikakvih iluzija. Ako je tako, molim vas, bar mene potedite farizejstva. Da budem jasniji? Mislim da je i vama jasno, kao to je i meni odavno bilo, da nam ne trebaju svjesni borci, nego samo borci. Vilfa duboko uzdahne. Drum, zlatooki Drum. rtva njene poetnike zbunjenosti, Drume, toploruki Drume, istoo moja i ljago moja. Drume, ugaslih oiju... Znate, jo sam poetnik. Bojim se, preteak mi zadatak dajete. Lizu ju je s uenjem motrio. Gdje je pogrijeio? Taj bol na njenom licu, ta oita tuga. Jesmo li svi pogrijeili s ovom malom? Ni govora, sociokomunikatore. Spremite se, sutra polazimo u Barihu Moete ii? Barstam i Razam motali su se ve dva dana, bez ikakve dunosti, neispitani i nervozni. Dodue, dobili su nove uniforme i hranu, nitko ih nije uznemiravao. premda im je bilo ogranieno kretanje na ovaj dio kompleksa utvrenja. Bili su u pozadini lanca Barihe, u nekoj vrsti prihvatnog logora u borovoj umi. Nizovi baraka, slinih hangarima, opkoljenih icom i straarskim tornjevima. U samoj sredini dizalo se snano utvrenje visokih betonskih zidova, s upravnom zgradom, skladitima i velikom radionicom za popravak tekih vozila. Gledali su dolje prema barakama, stojei na istonom bedemu utvrde. Zato nas dre ovdje, u ovoj prokletoj vukojebini? Ispituju ostale orunike i izbjeglice D,. a ja dotle valjam svoja usrana muda po ovoj prokletoj betonskoj psetarnici i ne znam jesam li kanjenik, zarobljenik zloinac ili neka druga jebena stranka... Znate dobro, narednie, da smo im mi nesvakodnevni sluaj, a osim toga ovo je uobiajeni sistem predostronosti, svakako, zbog nae izuzetnosti, neto pomniji, stroi... Sunca ti, Razame, gdje si pokupio taj rjenik? To je moj uobiajeni rjemik, narednie, a vi ste zbog ovog prinudnog pasiviziranja neuobiajeno naprasni. Je li...? Da, i s oprotenjem, budui da nismo na dunosti, te da ne znam to nam vrijeme nosi, koristim se prilikom da vam reknem kako mi idete na muda. Barstam je stajao ukoeno, s rukama na leima, iskosa motrei Razama, koji je u neprilici zurio u logorsko dvorite. Barstamu je

zamjenikovo miljenje mnogo znailo i tono je znao kad ga ovaj zeza, a kad je ozbiljan. Sada je mali Razam bio smrtno ozbiljan, i to Barstama sasvim izbaci iz koloteine. Mogu li rei, Razame, da si se gadno uprostaio proguna napokon... Nii kontrolor Klormo preuzeo je ispitivanje narednika Barstama i njegova zamjenika. Bio je prilino nervozan, jer su upravo tog dana iz Borajne, administrativno-vojnog centra jugoistoka, doli jedan visoki kontrolor i jedna djevojka, ekspert sociokomunikacije. Nisu se ni u to direktno mijeali, no i bez pokazivanja naloga znao je da im duguje poslunost. Sada su mirno sjeli u pozadini njegova komandnog mini-terminala, za kojim je sjedio ispitujui ovu dvojicu luaka, ije je ponaanje bilo toliko bezobrazno da je nekoliko puta gubio kontrolu, povisivao glas i lupao rukom, a odmah bi se zatim okretao kontroloru i ekspertu i nadugo ispriavao. Vi, dakle, tvrdite da vas je napao taj klan. Ne, klan stepskog psa napao nas je tek poslije, ve na domaku Barihe, kad smo se sklonili u ruevine ve spomenute bunker-kule strpljivo odgovori Barstam. ekajte, to znai da ste vi prvi napali njih? Da! Iz odreenog razloga? Da, znate, oni su tjedan dana prije naeg napada napali jednu kolonu izbjeglica, koja se kretala s jugoistoka, povlaei se pred snagama ujedinjenih klanova i otpadnika. Aha, znai, to je pleme bilo neto kao istureni odred tih... tih ujedinjenih klanova i otpadnika? Ne, poslije smo saznali da taj klan ratuje sam, to jest klan stepskog psa nije se prikljuio pobuni zagranija, nego se koristi stanjem rata pljakajui i ubijajui za svoj raun na obje strane, no to smo saznali kasnije, kad smo se susreli sa predstavnikom ujedinjenih klanova. On... Poslije emo o tome. Recite, to je bio zadatak vaeg lakog pohodnog turma? Na je zadatak bio izviati pokrete veih skupina pobunjenika, ucrtati vjerojatite odrednice tih kretanja i zajedno s drugim izvidnikim turmovima vratiti se to bre prema Barihi s izvjetajima. I drugi su se izviaki turmovi vratili na vrijeme s izvjetajima, samo je deseti laki pohodni turm nastavio etati amo-tamo za svoj raun... Klormo je unio sav svoj sarkazam u tu opasku. Ba sam otrovan, pomisli zadovoljno. No, dobro. Kako ste se to izgubili? Mi se nismo izgubili. Nabasali smo na dvoje bjegunaca iz logora plemena stepskog psa. Ti su ljudi priali o svom zarobljavanju, o postupcima koji su, prema sudu naeg superiora, bili dovoljan razlog da pokrene na turm u spaavanje ostalih izbjeglica. I vi ste mirno poli za njime? Bez obzira na opepoznate naredbe? Naredbe prisutnog superiora i trenutana situacija zakoni su improvizacije, koji se moraju potovati. Ve smo dugo ratovali s istim superiorom i imali smo prilike uvjeriti se u opravdanost njegovih odluka. A gdje je sada taj va pametnjakovi? Superior Maret poginuo je pri oslobaanju izbjeglica iz logora plemena stepskog psa odgovori Barstam gorko zajedljivo. Ne doputam taj ton, narednie. Klormo bi nastavio sa svojom tiradom, no zaustavi ga zvuk koraka iz pozadine. Kontrolor Lizu ustao je s klupe u pozadini i priao njegovu terminalu. Dopustite, Klormo, ja u nastaviti ispitivanje. Ovo vam je ve peti

put da sluate istu priu, zacijelo ste umorni. Moete ii. Klormo ustane s mjeavinom olakanja i nezadovoljstva. Rado bi ostao i ubacivao svoje komentare na raun one prostaine narednika, no Lizuov mimi autoritet nije podnosio prigovora. Zato pozdravi to je mogao otrije i vrsto stupajui izie. Vojniina, ha? osmjehne se Lizu Barstamu, kimajui glavom za Klormom. Pisar... proguna Barstam. Dobro, Barstame, ispuite se, pa da popriamo kao ljudi. Sjednite. I vi, zamjenie Razame. Razam i Barstam posjedaju, motrei sumnjiavo Lizua. Dobro, momci. Recite mi otkad ste u orunicima. Ja sam dvadeset godina, a moj zamjenik sedamnaest. Osamnaest javi se tiho Razam. Da, osamnaest godina ponovi Barstam, ispriavajui se. Dobro. to ste sve proli? Ja sam cijelo vrijeme bio u operativnim jedinicama. A vi, zamjenie? Ja? Pa bio sam deset godina pri posadama bunker-kula. a onda je izbio rat. Pojaavali su operativne ophodnje, pa sam tako doao u deseti turm. I od onda ste neprestano zajedno? Da. Lijepo. A koliko ste dugo bili pod zapovjednitvom superiora Mareta? Isto toliko vremena. Znate li da je superior Maret po kazni doao u deseti turm? Neto se prialo. Istina. Bio je u rangu kontrolora. Operativni kontrolor. Neto je zabrljao, i tako . . Oprostite, kontrolore, moemo li znati to je zabrljao? brzo upita mali Razam. Lizu ga paljivo odmjeri. Uzimao je zarobljenika kad to nije bilo potrebno. Aha... No pustimo sad to. O mrtvima sve najbolje, koliko god bili nesvrsishodni. Recite, zato ste se muili s izbjeglicama poto ste ih oslobodili? Mogli su i sami nastaviti svoj put, a vi ste se mogli vratiti svom zadatku? S vaom dozvolom, kontrolore, primijetio bih da je upravo to nae petljanje s izbjeglicama bilo korisno. Naime, ispostavilo se da su svi pokreti pobunjenika u stepi bili poduzimani da bi se zavarale nae izvidne turme. Tek je naa signalizacija s razorene bunker-kule otkrila pravo nastupanje snaga neprijatelja. Zato jer ste bili spremni, morali su se povui jer su ponajvie raunali s iznenaenjem. Slaem se, i bit ete nagraeni za taj potez, no to je ipak bila sluajnost, ne? Usuujem se rei, kontrolore, da je ovaj rat sav velika sluajnost, barem za nas. Lizu odmjeri Barstama. Narednikova drskost nije bila drskost budale, to je sigurno. Vjerujem, narednie, da imate kompas za drskosti. Imam kompas za ljude, kontrolore. Znai, to mi je kompliment. Hvala. Lizu se hladno osmjehne. Da nastavimo; kakva je snaga otpadnike vojske koja je trebala udariti na Barihu? Prema vaoj slobodnoj procjeni? to da kaem? Prolazili smo dva sata kroz njihove postave. Na mnogim mjestima vidjeli smo desetke velikih elektrotenkova. Jo imaju veliko konjanitvo. Zatim velik broj elektrotransportera, sposobnih za

prijevoz velikog dijela pjeaka. Da, na transporterima, ne ba svima, ali veini, imaju montirane lake laserske topove. A disciplina? Primjerna. Bojali smo se izazivanja i bilo je pokuaja, no njihovi su zapovjednici brzo reagirali. Hm... kaete da je posada bunker-kule, nakon zarobljavanja vie od stotine njih, bilo likvidirano. Recite, zato su vas pustili da proete? Da, pretpostavljam da su posadu bunker-kule likvidirali iz dva razloga. Prvo, ovdje sam uo da je to bila stalna posada te kule, koja se proula po svojim pohodima i matovitim postupcima sa zarobljenicima. Dakle, likvidacija kao osveta ili kazna. Drugo, voditi zarobljenike sa sobom bilo je stalna opasnost, jer bi sluajan bjegunac mogao prije vremena otkriti njihovo nastupanje na Borihi. Dakle, drugi je razlog ist primjer likvidacije iz svrsishodnosti. Dobro, to sam mogao i ja zakljuiti, no zato su vas pustili da proete? Napokon, vi ste nam svojom signalizacijom otkrili njihovo nastupanje. Zato, primjerice, nisu likvidirali orunike, ili samo vas, narednic? Ovaj, ini mi se da smo im bili zabavni... Jako zgodno. Jasno vam je da se moe zabavljati samo onaj tko je siguran u sebe, zar ne? Ja to nisam rekao. Lizu uzdahne. Ta dva tipa gledala su ga napregnutom panjom, oito spremni da brane jedan drugog do krajnjih mogunosti. Zakopa ovratnik uniforme i ustade. Narednik i Razam hitro proslijede njegov primjer. Dobro, momci, slobodni ste. Sutra ete dobiti novi raspored. Napravi kratku stanku. ekali su zabrinutih lica. Odmahne rukom: Ne buljite tako oajno, neu vas rastaviti. Oputanje, odsjean pozdrav i brz izlazak. Bitange poprati Lizu njihov odlazak, vie govorei samom sebi. Zatim se okrene Vilfi: No, Vilfa, to mislite o ova dva frajera? Ona je sjedila zamiljeno, piljei nekamo iza Lizua u vrata, pa i dalje. Lagano proe prstima kroz kosu te pogleda kontrolora Mene je zaokupilo neto drugo. Razmiljala sam o plemenu stepskog psa. O njihovoj pripremi ratnika. Namee rune usporedbe. Za neke, ak zlonamjerne. Zato bih vam preporuio, Vilfa da prestanete razmiljati o sluajnoj podudarnosti izmeu naeg svrsishodnog objekta i onih drogiranih divljaka. Jasno? Oprostite mi... pitali ste me to mislim o naredniku i zamjeniku? Na alost, mislim da su oni potencijalni nezadovoljnici, meni je stvarno ao. Ne sekirajte se. Poslat u ih starom Bobinu na jug. To su momci po njegovom ukusu. Vilfa zaprepateno pogleda Lizua. Ovaj se malo zbunjeno osmjehne. Zatim slegne ramenima: to je? Zar nisam rekao da e biti nagraeni? Ne, to jest, da... ali. Lizu pristupi Vilfi. Obujmi joj lice dlanovima. Znate li to znai vlast? Svojom moi, najnesigurniji segment boanskog principa svrsishodnosti. Drum je iz dana u dan padao u sve dublju letargiju. Bio je svjestan da ga drogiraju, no nije se opirao. Taj zaborav u beutnoj tuposti primio je gotovo kao nagradu. Tada registrira prve poetke uenja. Misli su mu polako tekle, kao mutna, blatnjava rijeka, ali ipak je to bila njegova svijest. Jo uvijek. Tako su se i rijei uenja probile do onog to je jo bilo budno u njemu i on je napokon svjesno razumio monotono ponavljanje:

Svrsishodan objekt djeluje po zakonima Ustrojstva. Svrsishodan objekt izvrava naredbe nosiocu vlasti Ustrojstva, osim ako te naredbe nisu u suprotnosti sa zakonima Ustrojstva. Svrsishodan objekt titi svoj bitak, onoliko koliko je u skladu sa zakonom Ustrojstva. Eto, to se ponavljalo. Drum se napregne. Nakon beskonano duga vremena sjeti se. Zabranjena djela. Poe se smijati. As... as... asimoooov... po... pok... poookrali su vaaas. I opet se smijao, smijao i smijui kliznuo u svoj nestanak, a poeo se raati jo jedan sukus bitka...

Njemaka SF scena

Thomas Le Blanc

Katalog zapadnonjemake znanstvene fantastike

An Inventory of West German SF; 1982
Sve je zapoelo sa zelenom kometom... 1960. godine, na prijedlog njemakog izdavaa Wilhelma Goldmanna, Herbert W. Franke, ija su ranija djela bila znanstvene prirode, prvi put se okuao u knjievnosti sa zbirkom od 65 SFpria, koje uglavnom nisu bile due od par stranica. Autor je svoju knjigu nazvao Der grune Komet (Zelena kometa). U njoj, poput vinjeta, on opisuje brojne mogue dogaaje u dubokom svemiru i na nepoznatim planetama i ta knjiga je, ak i do danas, ostala nenadmaena u bogatstvu ideja. Datum njenog izdavanja obiljeava poetak dobro pisanog i inteligentnog njemakog SF-a, a u svojim je kasnijim romanima Franke savreno ispunio oekivanja koja je pobudio. Naravno. Franke nije bio prvi pisac SF anra u SR Njemakoj. Najznamenitiji je Hans Dominik, koji je umro 1945. Inenjer po profesiji i razmiljanju, pisao je avanturistike romane koji su isticali tehnoloke inovacije i dugo vremena je njegova tvrda, znanstveno orjentirana znanstvena fantastika dominirala na njemakoj SF sceni. Zatim, treba spomenuti i Kurda Lasswitza. On je pisao poetkom stoljea, a njegove prie posjeduju stanovitu dozu bajkovitosti. Sa znanstvenog stanovita, one danas izgledaju prilino naivno, ali se u obzir mora uzeti i tadanje poimanje prirode. Promatrana iz pravilnog ugla, njegova nagaanja se ispostavljaju uglavnom opravdana. Moglo bi se pronai jo pretea: Rudolf Heinrich Daumann, Friedrich-Wilhelm Mader, Otto Willi Gail, Thea von Harbou... A to je sa onim piscima iz podruja specifinog, njemako-austrijskog oblika fantazije: Ewes, Mevrinck pa ak moda i Kafka? Isto tako ne moemo zanemariti ni njemake pandane amerikim pulp asopisima (nap. prev.: pulp jeftin, senzacionalistiki asopis ili knjiga). Poetkom stoljea postojale su arolike matarije Roberta Krafta, koji je mnogo dugovao najslavnijem

piscu avanturistikih romana, Karlu Mayu, dok su tridesetih godina bile popularna serije romana Joka Mylera (tj. Paula Alfreda Mullera koji je nakon II svjetskog rata bio poznatiji pod novim pseudonimom kao Freder van Holk), uzor za mnoge beznaajne broure ezdesetih godina. Sve u svemu, duhovni zaetnici njemakog SF-a sainjavaju mnogostruku i djelomino nejasnu sliku i to bi mogao biti jedan od razloga zato su, nakon 1945. zapadnonjemaki pisci znanstvene fantastike uglavnom imitirali pisce iz SAD. i to na najniem nivou. Prvi romani su bili objavljivani kao Leichbucher (knjige za posudbu), jeftine knjige u tvrdom uvezu koje su se rijetko prodavale pravim itaocima i nisu bile namijenjene javnim bibliotekama, ve prodavaonicama asopisa, kojima su bile posuivane; danas, u vrijeme depnih izdanja, ova vrsta distribucije je pala u zaborav. Prva serija SF-broura (broura je po obliku slina amerikim pulp izdanjima) 1953. i u izdavakoj kui Pabel, uz suradnju Waltera Ernstinga. Sklonost ka amerikim tekstovima (koja jo uvijek postoji, duboko ukorijenjena u glavama zapadnonjemakih izdavaa) bila je tako jaka da je Ernsting morao vlastite romane prodavati kao prijevode ame rikih i to pod pseudonimom Clark Darlton. On je takoer pokrenuo i njemaki SFfandom, tu subkulturu poistovjeenu iskljuivo sa znanstvenom fantastikom. Nijedan drugi anr masovne literature, bila to detektivska pria, vestern pria ili romantina ljubavna pria, nema svoje fan klubove kao SF, niti izdaju svoje vlastite amaterske asopise, nudei svim zainteresiranim poklonicima mogunost da raspravljaju o novim SF izdanjima (i svim ostalim novostima u vezi njihove knjievnosti). SF-fandom se moe usporediti jo samo sa klubovima oboavatelja uspjenih pjevaa, te predstavlja sigurno i stalno trite za sve to je tampano

pod etiketom SF. Pa ipak, pokazalo se da je cijeli taj razvoj dogaaja tokom pedesetih bio tek uvod. 1961-ve, godinu dana nakon Frankeove Zelene komete ugledao je svjetlo dana serijal broura Perry Rhodan. Njegov pokreta je bio Kurt Bernhart, tadanji glavni urednik izdavake kue Moewing. On je ve prije, dok je radio sa kuom Pabel, bio pokazao da ima sluha za SF i voli kad ga se opisuje kao Oca njemakog SF-a. Na njegov nagovor, Walter Ernsting i KarlHerbert Scheer, pisac koji je ve bio stekao reputaciju sa prije spomenutim Leichbucher izdanjima, napisali su seriju spaceopera, koristei lik sa kojim se moglo poistovjetiti. Iako je koncepcija ovog serijala mamila samo akcijom i trivijalnom avanturom, ipak je itaocima nudila pogled u duboki svemir i snove o putovanjima u daleke svjetove i tako, zaudo, postigla nezaboravan uspjeh. Novi naslov izlazi svaki tjedan (autori iz ekipe naizmjenino piu nastavke) i slijedeih e godina pridobiti simpatije iroke i uglavnom mlae italake publike, pripremajui tako teren za uspjean zapadnonjemaki SF. U jesen 1980, serijal Pery Rhodan je dosegao broj od 1000 nastavaka, postavi tako svjetski bestseler, najvei u svom anru, sa 500.000 primjeraka po jednom svesku (na njemakom jeziku). Pa opet, proputovavi po vrhuncima i ponorima avanture i kroz oaravajue prostranstvo zvijezda, autori nisu uspjeli pronai noviju i bolju koncepciju. U komercijalnom smislu, Pery Rhodan je jo uvijek hit, nepokolebljivo izlazei u tri nova izdanja svakog tjedna, sa paralelnim serijalom u jo dva izdanja, serijom depnih knjiga povrno povezanih sa glavnom radnjom (tri izdanja) i redigiranim i saetim izdanjima u tvrdom uvezu. No. unato svemu tome, interes italaca je znatno oslabio, navikavi se na vie

standarde. Koliko god se zamjeralo njegovom uspjehu, svejedno se mora priznati da bez Peryja Rhodana ne bi dolo ni do boljeg zapadnonjemakog SF-a. Jer ovaj serijal je pokrenuo neophodne mase italaca koji su se, sazrijevajui i izotravajui svoje stavove, okrenuli depnim izdanjima zapadnonjemakih izdavaa kao Heyne, Goldmann. Bastei-Lubbe, Knaur, Suhrkamp, Vllstein, Pabel i (od jeseni 1980.) Moewing. Pery Rhodan je posluio da pobudi apetit, ali samo su depna izdanja mogla zadovoljiti glad. Bilo je brojnih pokuaja od strane suparnikih izdavaa da kopiraju uspjeh Peryja Rhodana; njihovi kratkovjeni junaci su se zvali Rex Corda, Ren Dhark, Mark Powers. Ali poput Peryja Rhodana, pa ak i Basteiov serijal Die Terranauiert (Teranauti), recentna serija broura sa poneto drugaijim pristupom, samo podstiu nadarene mlade pisce da piu prebrzo i previe loeg SF-a, umjesto ohrabrenja za bolji i smisleniji rad. Standardi izdavaa su na niskoj razini, akcija je vanija od stila, a piscima se daje premalo vremena za rad. I tako ih se ui da piu sladunjavo, gube vlastiti osjeaj za kvalitetu, te u nevjerojatno kratkom vremenu gube sposobnost da piu ita bolje. I nitko od onih koji su u toku nekoliko godina proli kroz ovaj pakao rutinskog pisanja serijala, nije se od toga uspio otrgnuti. Trei proboj se desio 1973. godine. Wolfgang Jeschke, koji se na SFsceni prvi put pojavio 1970. sa stilistiki briljantnom zbirkom pria Der Zeiter (Mjerilac vremena) i Herbert W. Franke su tada postali urednici Heyneovih SF-izdanja. Ovaj program je pokrenut 1960. (opet je tu Kurt Bernhardt), moe se pohvaliti sa vie vanih autora i imao je prilino uspjeha. Ali tada, dva nova urednika su taj umjereni uspjeh pretvorili u pravi bum. U prvom redu, oni su prekinuli sa objavljivanjem skraenih romana (u Bernhardtovo vrijeme, neki su tekstovi bili svoeni na sam

plan akcije). Tokom iduih godina, Heyneove publikacije su, shodno tome, postale najbolji SF-serijali u Evropi. Pored etabliranih angloamerikih autora, predstavljeni su bili mlai i progresivniji pisci, kao i prijevodi sa drugih jezika. Poevi od 1974. godine. Jeschke i Franke su ureivali Science Fiction StoryReader koji se pojavljuje dva puta godinje i objavljuje ne samo prijevode, ve i prie mladih njemakih autora po prvi put njemake kratke SF prie dospijevaju do ire publike, dok su raniji pokuaji imali iskljuivo fanovska obiljeja. Ne moe se tonije odrediti datum kad je zapoela etvrta faza zapadnonjemakog SF-a, jer se nekoliko dogaaja ukrstilo i sraslo u ogromni SF-bum, krajem 70-tih godina. Zvjezdani ratovi i Bliski susreti tree vrste su doveli do invazije SF filmova, nadmaujui jedni druge u specijalnim efektima 1 pobuujui interes mnogih novinskih urednika. Nekoliko je novina poelo tampati SF prie, kritika znanstvene fantastike je uspjela dobiti svoje rubrike i iznenada su ak i svesci drugih pisaca, a ne samo Lema i Bradburvja, postali popularni. ARD zapadno-njemaka TV mrea, na svom prvom kanalu je prikazala niz klasinih znanstveno-fantastinih filmova, kao i posebnih televizijskih SF-produkcija kao to su Plutonium, Operation Ganymed i triler Fleisch (Tijelo), autora i reisera Rainera Erlera, koji su imale uspjeha kod publike i dobro se prodaju irom svijeta. Izdavai meko ukorienih izdanja reagirali su na ovaj nagli porast interesa dosad nevienim irenjem svojih SF-programa, kako po kvantitetu, tako i po kvalitetu. Publika je spremna za vie standarde i voljna je kupovati vee koliine, tako da se SF trite i dalje iri Prije pet godina, svaka izdavaka kua koja bi do te mjere poveala svoju SF produkciju, riskirala bi bankrot dok je u jesen 1980. kua Moewing poela objavljivati etiri depna

izdanja mjeseno, ubrzo broj poveavi na pet, a da pri tom nije umanjila prodaju svojih suparnika ni za jednu knjigu. Moevring vjerovatno prodaje oko 2000 primjeraka po svesku. U Heyneu nisu ni dosegli ritam od osam svezaka na mjesec a trite jo uvijek nije zasieno. Cjelokupna SF publikacija u Zapadnoj Njemakoj iznosi skoro 24 razliita depna izdanja mjeseno, ne raunajui Fantasy i ponovljena izdanja. Mjeseni izdaci onih est ili osam tisua ovisnika koji kupuju sva nova depna SF izdanja su ve davno premaili sto njemakih maraka mjeseno (vie od etrdeset amerikih dolara). A opet prilino iznenaujue u ovom vremenu masovne produkcije standardna kvaliteta tih dvadesetak tisua redovitih italaca SF-a je dovoljno visoka da zadaje glavobolju onim izdavaima, poput Pabela i Ullsteina, koji im i dalje poturaju jeftinu robu. Neki su njemaki SF romani objavljeni u vrijeme kad su mogli profitirati od buma; meu znaajnijim autorima su Reinmar Cunis, Ulrich Harbecke, Borbara Meck i main-stream autor Carl Xmery, ali i David Chippers (pseudonim austrijske prevoditeljice Friedl Cap) i pisac broura Thomas R.P. Mielke koji svi objavljuju svoje romane u Heyneu. S druge strane postoji stalno rastui priliv dobro pisanih njemakih SF pria, djelomino od mladih i dosad nepoznatih autora, koje su objavljene u brojnim antologijama. Izdavake kue su neke od tih antologija posebno sastavile u obliku omladinskih knjiga, tako da i itaoci sutranjice mogu pronai drugaije pristupe u sferu znanstvene fantastike; drugaije od Perryja Rhodana. Na primjer, Nikolai von Michalewsky (koji pie pod pseudonimom Mark Brandis), Lother Streblow, Rolf Ulrici, Alpers /Hahn i glumica Johanna von Koczian, pisali su, za mlae itaoce, uspjene SF romane koji se dobro prodaju.

Takoer bi trebalo primjetiti da visoka kvaliteta njemakog SF-a moe puno zahvaliti i SF-radiodramama. esto je uoljiv nesklad izmeu interesa publike za takve drame i neznatne panje koju im poklanjaju novine i asopisi. Izgleda neophodno, ali i uzaludno, da se to uvijek iznova napominje. Sve novine tampaju kritike knjiga koje se, u najboljem sluaju, prodaju u nekoliko tisua primjeraka, dok je vrlo rijedak sluaj da se spomene radio-drama, iako ona dospijeva do deset ili sto puta ire publike. Ni posebni SF-prilozi nisu izuzetak; ak i u asopisima specijaliziranim za SF, uveliko se ne haje za radio-drame. Unato tome, u ovom anru postoje izvanredni autori da spomenemo samo neke od njih: Dieter Hasselblatt, Eva Maria Mudrich, Herbert W. Franke, Michail Krausnick, Heinz-Joachim Franck i pokojni Horst Zahlten. koji je umro 1978. godine. Drugi dio zapadnonjemake SF scene su naravno magazini. Bilo je nebrojenih fanzina, tih amaterskih publikacija koje su pisali, ureivali i objavljivali ianovi. U prolosti su dva od njih postigla poseban status: poluprofesionalni Science Fiction Times i Andromeda, slubeni organ Kluba znanstvene fantastike u SR Njemakoj. Svi vei i ambiciozniji asopisi koji su dospjeli do prodavaonica novina, prije ili kasnije su se morali obustaviti; primjeri su Utopia, Comet, Nora 2001 i Peru Rhodan Magazin, koji su trajali do ljeta 1981. Razlozi za to su mnogostruki esto postoji nedostatak angamana od strane urednika, diletantski prilozi iz kruga fanova se nekritiki tampaju, a ponekad izranjaju i teki problemi prilikom distribucije proizvoda. Najnoviji projekt je Heyne SFMagazin, koji je zapoeo u studenom 1981. i pojavljivat e se svaka tri mjeseca u depnom formatu. Nasuprot prijanjim pokuajima, ovo je, izgleda, poduhvat koji obeava. Svi ovi asopisi su pomogli da se

unaprijedi komunikacija meu SF itaocima, kao i izmeu italaca i pisaca, ali su jedva pridonijeli kvalitetnijoj znanstvenoj fantastici ili boljoj reputaciji za nju. Oba ova rezultata su postignuta brojnim antologijama. Ove zbirke pria predstavljaju najvea dostignua zapadnonjemakog SF-a. Osim pojedinih svezaka, koje su sastavili, npr, Alpers ili Weigand; predstavnici elite u zapadnonjemakom SF-u su uglavnom Science Fiction StoryReder, kojeg, za Heynea, u meuvremenu ureuje samo Wolfgang Jeschke i Goldmannova serija antologija Antares, Betelgeuze, Camopis, Daneb (u nastavcima), koje ureuje autor ovih redaka. Meu njima se izdvaja Gerd Maaimovic, a ostali koji zasluuju da budu spomenuti su: Werner Zilling, Peter Schattschneider, Thomas Ziegler (tj. Rainer Zubeil), ali i svi oni prije navedeni Franke, Weigand, Cunis, Harbecke, Mudrich, Erler, te novi pisci poput Berna Kreimera, koji mnogo obeava. U radovima ovih autora, uvrtenih u antologije, moe se najbolje prepoznati izvrsna kvaliteta zapadnonjemakog SF-a. to se moe rei o budunosti ? Njemaki SF jo uvijek nema meunarodnu reputaciju. Predstava o njemu se, u inozemstvu, jo uvijek zasniva na serijalu Perry Rhodan. Osim njega, nije bilo mnogo prijevoda na strane jezike: nekoliko romana Herberta W. Frankea, nekoliko desetaka pria izabranih za strane antologije i stanoviti broj omladinskih knjiga. U usporedbi sa amerikim SF-om koji se objavljuje u SR Njemakoj, izvoz njemakog u SAD je zanemariv. Treba priznati da nedostaje zanimljivih romana i to je problem na koji bi se, slijedeih godina, njemaki autori trebali usredotoiti. Moewing to zduno podrava, naruujui nove romane i velikoduno nudei vee honorare. Heyne je zainteresiran, no zasada ne i aktivan. Goldmann je stupio u kontakte sa mladim autorima. Put

kojim treba ii je jasan. Herbert W. Franke sada redovito pie romane i sveske pria za Suhrkamp, dok je Wolfgang Jesenke, u proljee 1981. godine, predstavio svoj prvi roman, objavljen u tvrdom uvezu, koji e, nadamo se, postii meunarodni uspjeh, kako svoj tako i uspjeh cijelog zapadnonjemakog SF-a. Preveli Ivan Bilosni i Melita Bai Vrsni esej Thomasa Le Blanca, iako vrlo temeljit, ipak trai neke dopune radi cjelovitijeg uvida u njemaki SF. Science Fiction Club Deutschland, osnovan ezdesetih godina, jedno vrijeme bio je meu najaktivnijima u Evropi pa je, tako, svjetska SF konvencija, worldcon, odrana 1974. godine u SR Njemakoj, to je jedini put da je ona odrana van anglosaksonskog podruja (slijedei put bit e to sluaj u Nizozemskoj za godinu dana). Danas je fanovska aktivnost znatno oslabila. Le Blanc je, uglavnom, obradio literarni opus njemakog SF-a, koji svoje korijene nalazi u radovima E. T. A. Hoffraanna i Goethea, a u kronologiji njemakih pisaca SF-a, moraju se jo spomenuti Erich Dolezal, P. A. Muller, Franz Werfel, Hellmuth Lange, Anni FranceHarrer, Walter Jens (inae predsjednik zapadnonjemakog PEN kluba), Jens Rehn, Arno Schmidt (dobitnik brojnih visokoliterarnih priznanja), Hans Kneifel, Winfried Bruckner, Carl Amery (svojevremeno predsjednik Drutva njemakih pisaca) i drugi. U Njemakoj Demokratskoj Republici, znanstvena fantastika se razvijala pod drugaijm uvjetima, vie bila okrenuta utopijskoj i futuristikoj tematici, a vrijedi spomenuti autore: Carlosa Rascha, Gunthera Krupku i Heinera Ranka. U Austriji se takoer, vrla slino zapadnonjemakoj, razvijala znanstvena fantastika, ali s mnogo manje popularnosti, iako korijene nalazimo jo u austrougarskoj

knjievnosti Meu najistaknutije austrijske pisce ubraja se Theodor Hertika sa svojim utopijskim djelom. Konano, na njemakom govornom podruju vrlo dobro je razvijena SF kritika. Tiskan je znatan broj teorijskih knjiga i radova koji su afirmaciju svojim autorima donijeli i u SAD. Istiu se na tom polju Martin Schwonke, Jorg Hienger, Michael Pehlke, Norbert Lingfeld, Manfred Nagi i naroito Franz Rottensteiner. Krajem prole godine, njemaki sustavni rad na teoriji iznjedrio je i veliku SF enciklopediju koja je trenutno najopsenija i najpotpunija svjetska enciklopedija znanstvene fantastike. U okviru filmskog stvaralatva, njemaka kinematografija od prvih dana sedme umjetnosti stvara SF

djela. Povijest svjetskog SF-filma je nezamisliva bez Langovih filmova Homunculus (1916), Metropolis (1926) i Die Frau im Mond (1929), koji su postavili temelje suvremenom filmu uope. SF glazba iz njemakog SF-a donosi izuzetno vrijedna djela u svim pojavnostima glazbe u klasici (recimo. Haydnova opera I1 Mondo della Luna); eksperimentalnoj glazbi (recimo, Stockhausen) i, naroito, rocku (Kraftwerk, Amon Duul II). U Jugoslaviji je SF s njemakog govornog podruja praktiki nepoznat. Osim nekoliko romania u roto izdanjima i isto toliko priica, par prijevoda na slovenski, i ne trudimo se da poblie upoznamo inae vrlo plodno njemako SF stvaralatvo.

SCAN i OCR: Sekundica Ispravka i prelom: MasterYoda www.sftim.com

Herbert W. Franke

Na rubu maglene struje

Am Rand des Nebelstrome; 1980

a poetku dogaaja koji danas elimo ispriati stoji straan nalaz kada okolnosti ne bi bile zajamene, morali bismo ga smjestiti u podruje horora ili ok-pria. Jedini ostatak genetiarke Airane Velders koji je ostao u stanici: njena koa, suha mumificirana ljuska, mlitavo rairena po podu, na njoj neoteeni, dugi plavi pramenovi kose, samo su nokti ruku i nogu na svojim priroenim mjestima od preostalog tijela ni traga. Bio je to prizor koji su, uavi u stanicu, zatekla trojica mukaraca. Poslani su sa Zemlje kad su radio-vijesti vremenom postale sve oskudnije i konano prekinute. Da se neto slino dogodilo na naoj zaviajnoj planeti, pomislili bismo na neko tajanstveno ubojstvo, na zabranjene sekte s okrutnim obredima. Ipak, ovdje u svemiru, nekoliko svjetlosnih tjedana daleko od Sunca! Sljedea pomisao bila je neka nepoznata bolest, ah za to nije bilo nikakvih znakova, iako su briljivo ispitane strane klice u itavoj stanici. Konano su se izaslanici vratili bez rezultata. Meunarodno svemirsko nadletvo, koje se brinulo za projekt Nebula, stavljeno je time u neugodan poloaj. Moe li preuzeti odgovornost da nastavak zadatka povjeri nekom drugom znanstveniku? S druge strane: za ovu istraivaku namjeru utroene su dugogodinje pripreme i spadala je u najskuplje pothvate na koje se do sada usudilo ljudsko znanje. Da li od svega toga, bez jasno shvatljivog razloga, jednostavno odustati? Da li zbog financijskih aspekata ili zbog astoljublja, u svakom sluaju, odlueno je po naem miljenju omalovaavajui ljudske interese da se projekt nastavi. To se ne da opravdati ni time to je odlazak ureen na dobrovoljnoj osnovi. Razumljivo je da se nije javio nitko od znanstvenika koji su prvotno bili predvieni za zamjenu gospoe dr. Velders. Danas se smije posumnjati u znanstvenu kvalificiranost onih koji su se ponudili, ne uzimajui u obzir nune psiholoke pripreme za jedan tako teak i optereujui zadatak. Izmeu malog broja dobrovoljaca izbor je konano pao na Vincenta Dreybrodta, znanstvenog asistenta, koji bi u normalnim okolnostima na tako odgovorno mjesto morao ekati jo jedno ili dva desetljea. Dana 17. listopada 2081. godine zapoeo je njegov samotni, sedmomjeseni let. Budui da se otkrie kozmikog tamnog oblaka, u narodu nazvanog

maglena struja, zbilo ve prije trideset godina, na ovom mjestu emo se samo kratko zadrati na dogaaju koji je prethodio projektu. Pojava, u znanstvenoj nomenklaturi registrirana kao S 326, otkrivena je analizom apsorpcije mikrovalova na podruju zvijea Pegasus sa zvjezdarnice Mount Geoffry u Zambiji. Paralaktiki prorauni su pokazali relativnu blizinu od sedam svjetlosnih tjedana, to je za najmodernije ionske pogonske ureaje upravo jo dostina udaljenost. Poticaj za podrobnije istraivanje uslijedio je nakon to je utvreno da, pored uobiajenih metalnih komponeti i silikata, mase praine sadre i razmjerno veliki postotak organskih molekula. Uslijedio je prvi, tada jo pet godina dugi, obavjetajni let Kima Bartletta i Josuae Cornvallsa koji je silno koristio pokusima i proirio teorijsku spoznaju. Neto kasnije profesor Thomas Moldrian propagirao je svoju tehniku transformacije koja je sada u tamnom oblaku imala na raspolaganju upotrebljiv objekt. Prema njegovu miljenju, organske katalizatorske supstancije trebale bi ubrzati agregacijske procese i na taj nain preparirati mrtvu materiju tako da bi ona inila osnovu za ispoljenje ivota. Praktine posljedice ove ideje oigledne su: ako se to moe ostvariti, onda ovjek nije vie ovisan o zalihama hrane koju je donio sa sobom ili na jo nedostatnu reciklau, nego moe u svemiru osnovati autonomnu stanicu. Dovoljan razlog da se u tu svrhu razrade znanstveni temelji, a upravo to je bio zadatak projekta Nebula. Strunjaci za izvanzemaljsku biologiju trebali bi razviti organske katalizatore koji bi u posebnom sluaju tamnog oblaka mogli biti djelotvorni. Primjereno spicifinim okolnostima misije, Vincent Dreybrodt nije imao ispuniti samo znastvene zadatke nego je morao i potivati posebne mjere opreza. U to je spadala i obaveza da sve dojmove, ma koliko se oni inili nevani i osobni, unese u protokol koji je voen na magnetofonskoj vrpci. Nakon to je i drugi pokuaj zaposjedanja stanice jednim ovjekom zavrio tragino ostali su nam dokumenti u kojima imamo ipak neto ire uporite za rjeenje zagonetke nego to je to bio sluaj nakon prvog nesretnog pokuaja. Druga je stvar, to ni ovi podaci nisu dovoljni za konano razjanjenje. Moda zbog toga to su u igri stvari previe sloene za ljudski mozak. Moda se pak radi o dogaajima koji se naelno ne daju znanstveno shvatiti. DIJELOVI PROTOKOLA VINCENTA DREYBRODTA. Smjestio sam se u stanici... Upravo nezamislivo milijune kilometara oko mene nijedno drugo misaono bie! Kad samo pomislim na to to se ovdje dogodilo... Do sada sam pokuavao potisnuti te misli. To je bila moja ansa i ja sam je zgrabio! Ali sada, u ovim metalnim prostorijama, na rubu tih lebdeih struja praine... Periferni prozor centrale prua mi dobar pogled. Na jednoj strani tamna mrlja kao duboka 'rupa. Na drugoj zvijezde, ukoeno postavljene unaokolo bez ljupkog svjetlucanja kao na Zemlji. Ovaj dojam je zapravo onakav kakav sam oekivao. Ali nitko mi nije nita rekao o tim kovitlajuim i raspadajuim dijelovima oblaka. Neprekidno sam okruen njima, minute sa slobodnim vidikom izmjenjuju se s vie ili manje dugim periodom kad se nalazim usred magle, zamotan kao u lijesu. Ali s vremena na vrijeme, a to je najrjee, meu tamne, uske maglene vrpce umijea se neto svijetlo, neto, to svijetli iz unutranjosti prema van. Kemijska luminiscencija, udarima potaknuti kvantni skokovi... tako bi moglo glasiti fizikalno objanjenje. Tu, meutim, spada i neto to je daleko izvan fizike osjeaj nelagode, konfrontacija s pojavama kojima je svojstven vlastiti poticaj... Zaboravljam unositi tehnike podatke. Trebao bih, dakako, zabiljeiti i osobna razmiljanja, ipak, pokuat u se koncentrirati na svoj zadatak. Pristajanje je, dakle, prolo bez problema. Svoju oskudnu imovinu zamijenio sam stanicom, sretan to sam se oslobodio tijesne ionske rakete. Ona jo visi vani kao privjesak. Zrak je unutra praan ali dobar za disanje. Svi su ureaji, koliko mogu vidjeti, u redu. Elektrini vodovi dovode struju, opskrba vodom funkcionira upravo sam se istuirao neopisiv luksuz

nakon viemjesenog puta! Pozicija kakvu sam oekivao, ipak, podatke u tonije ispitati. Svi mjerni instrumenti netaknuti. Kulture algi i bakterija u najboljem stanju automatika je funkcionirala. Nita ne upuuje na tajnovite dogaaje naprotiv ova nastamba ne bi mogla biti urednija. Ima dosta posla i nastojat u ga dobro obavljati. Bilo bi ipak smijeno kad pritom ne bi mogao otkriti nekoliko zanimljivih stvari! No, tako daleko jo nisam stigao biu sretan ako uskoro zavrim rutinske poslove. Ovdje prekidamo zabiljeke Vincenta Drejbrodta. Cini se da je u prvoj etvrtini godine bio potpuno koncentriran na svoje znanstvene zadatke, na vrpcama su takoer prije svega radni protokoli tek poneki osobni dojam. U sljedeem odlomku nagovjetava se izvjesna promjena stava, mada je neto od toga mogue odgonetnuti tek poslije, s aspekta sljedeih dogaaja. Kalendar pokazuje da sam ve tri mjeseca u stanici. Proveo sam ih, zapravo, jako dobro! Vjerojatno jer sam bio jako zaposlen. Malo sam potcijenio teinu svog posla, no, razumljivo, nisam bio ni pripremljen onako kako bih morao biti za jedan tako specifian zadatak. Malo vremena, koje mi je preostajalo nakon rada u laboratoriju, provodio sam u naknadnom studiranju osnova. Tako nisam imao vremena misliti no samou u kojoj se nalazim; pokuavao sam raditi tako kao da sam u svom laboratoriju na Zemlji s tuce kolega u susjednim prostorijama... Razlika i nije tako velika samo mali broj njih osobno poznajem, a to oni pojedinano rade, malo me je zanimalo. Samo nekoliko puta, moda zbog posebnog ugoaja, kao neoekivani ok spopala me je svijest o mojoj jedinstvenoj situaciji. Do sada sam se uvjeravao da me sve to uope ne dira, ali u stvarnosti je to ipak malo drugaije... Moda je bolje rei do sada mi je uspijevalo potisnuti sve ideje koje se nisu ticale mog posla. U vrijeme prije spavanja postoji najvea opasnost da ovjek zapadne u razmiljanje. Najee sam bio istinski umoran, pa mi ni neobine okolnosti nisu mogle odagnati san. Besteinsko stanje je ak sasvim udobno, poto sam se najprije morao priviknuti na remenje koje me spreavalo da se idueg dana probudim lebdei negdje u prostoru. Isprva sam mislio da je kretanje u besteinskom stanju lagano, ali se ispostavilo da je tapkanje s magnetnim potplatima sve drugo prije nego jednostavno, a i posebno vladanje tijelom, koje se postepeno ui, optereuje miie, tetive i zglobove. Osim toga strogo sam se drao propisanog nivoa psihikih vjebi. Naporno vjebanje na simulatoru bicikla, treniranje miia na ekspanderu sve to pomagalo mi je da zaspim bez ikakvog razmiljanja. Ipak nekoliko puta, budui da nije bilo tako... Najprije me zaudila nevjerojatna tiina, nedostatak predmetnog svijeta oko male stanine ahure... ula se postepeno izotravaju, iznenada se zauje, vrlo buno, kuckanje, pucketanje, struganje, a jedne noi, kad sam se bez odreenog razloga probudio, osjetio sam neko treperenje koje je proimalo stanicu, uo neki zvuk nalik pjevanju i izmeu toga jedan tihi um.. . Obuzet nekim udnim nemirom oslobodio sam se remenja i otiao u komandni centar. Spazih da se stanica nalazi u magli blijedosvijetlih estica... Bili su to sitni djelii koji su pri sudaru sa zidovima izazivali umove i vibracije. Umirujue objanjenje: mogao sam ponovo ii spavati. Ipak sam due vrijeme ostao budan osjeao sam kao da to previranje i ljuljanje dolazi sve blie i blie dok me samog nije obuhvatilo... i tada sam vjerojatno ponovo vrsto zaspao. Jo jednom sam provjerio danas je 118. dan mog boravka u stanici Ovaj datum zasluuje da bude zabiljeen, jer sam zavrio vanu fazu posla. Svi rutinski radovi su zavreni, novi eksperimenti, koje sam zapoeo, su u toku... Sada ne preostaje nita drugo do ekati. Kako sam se samo radovao ovom danu nema vie te dosadne urbe, neprestanog muenja uz punu koncentraciju. Ipak, sada iznenada osjeam veliku prazninu u sebi. Odluio sam nekoliko dana ljenariti, raditi sve ono to sam ve dugo elio izleavati se na viseem kauu, pogledati video-vrpce koje sam donio, sluati glazbu... Zato me sve to najednom vie ne privlai? Umjesto toga poinjem razmiljati... Da li je razlog tomu velika udaljenost od Zemlje? Mnogo toga to mi se prije nekoliko mjeseci inilo vrijedno napora, postaje

na neki nain nevano. Znanost, uspjeh u poslu... to zaista pomae ovjeanstvu oivljavanje hrpe pokrenute praine? I to to pomae meni? Pa i ako uspijem to mi to donosi? Nove zadatke, nove obaveze stvari koje me odvraaju od svega to je u naem ivotu zaista vrijedno. Nekoliko sati u kojima se raiava sa samim sobom. Osjetiti ljepotu, darovati i doivjeti ljubav. Razmisliti, odahnuti... Mislim da postajem sentimejitalan. Sigurno samo prolazna promjena raspoloenja, posljedica faze s neobinim stresom. ovjek ne bi trebao popustiti pred ovakvim doaptavanjima koja dolaze iz iracionalnog kuta due. Vrijeme ekanja! Preko etrdeset bakterijskih kultura iznijeto je van odvodnom cijevi. Strukture gena su sistematski promijenjene i sigurno e meu njima biti onih kojima e bolje odgovarati uvjeti vakuuma i hladnoe. Pronai u koji su genetiki faktori za to mjerodavni i pojaat u efekte u nekoj iduoj generaciji... Vrijeme ekanja! Stavio sam vrpcu s glazbom i nastojao sluati. Ipak, trenutno ne mogu pronai mir. Iskljuio sam. Moram misliti na vakuum i hladnou... Odvaja me od toga samo nekoliko centimetara metala i plastine materije. Prostor bez zvijezda, Sunce, nita drugo do hladni svijetlei ubod igle na crnom okruglom horizontu. Maglena para kao na veernjem nebu pred oluju. Zrak suh i topao. Iako bi ga klima ureaj trebao konstantno drati u ofcviru djelia stupnja, danas mi se ini toplije, sparnije... Do sada sam mislio da dobro izlazim nakraj sa samoom. Prijatelje skoro i nemam, ne trebam poznanstvo s drugim ljudima... Znanost je za mene bila sve. Moda treba dodati jo neke ploe, nekoliko knjiga lirskih pjesama... Ali moda su ipak potrebni ti drugi ljudi, pa i kad se ne odravaju prisniji kontakti. Moda se na neki nain ispada iz ravnotee, moda nedostaje neprimjetna, ali ipak stalno prisutna, kontrola kojom se postie normalno ponaanje, svladavanje... Moram misliti na Ariane Velders, moju prethodnicu, koja je umrla na tajnovit nain. Ona je jedina koja bi mi mogla odgovoriti... Ona je sve to ve doivjela. Do sada me je malo zanimala sam u svojstvu znanstvenice, biologa i genetiarke, iji sam posao elio nastaviti to je mogue bolje. Jednom sam vidio njenu sliku neupadljiva, mrava figura, duga, plava kosa... Bila je zapravo na neki suzdrljivi nain lijepa, ali ujedno i nepristupana... Vjerojatno mi je bila slina! Kako bi se inae mogla prijaviti za takav posao? Iznenada mi kroz glavu proe misao moe li netko, tko dobrovoljno pristane na dviji godine apsolutne izolacije, uope biti normalan? Sve vie me zanima njena sudbina. Ona je, kao i ja ivjela u ovim prostorijama, inila iste pokrete rukom, koristila iste pneumatske stolice, spavala u istoj kabini... Sto se s njom dogodilo? Iznenada nisam vie uope shvaao da sam do sada preko tog pitanja tako lako prelazio. Postojao je ovjek, a najednom je tu jo nekoliko bijednih ostataka i kao da nita nije bilo! To nije samo in bezosjeajnosti nego neka vrsta namjerne, djelomine sljepoe, moda drukije ne bi ni ilo, inae bi moj boravak ovdje bio nepodnoljiv. Ne bih se trebao preputati ovakvim udnim mislima... Ipak, s druge strane neto se zaista dogodilo. Neto neobjanjivo, nepojmljivo, neto je na isti nain moglo pogoditi mene... Nisam vie mogao shvatiti da sam do sada tako uspjeno mogao iz misli prognati Ariane. elio sam vie saznati o njoj i razmiljao sam gdje je mogla ostaviti tragove svoje djelatnosti. Tada sam otvorio ormar fonoteke i izabrao one vrpce na kojima je bio njen protokol. Ne postoje nikakvi dokazi o tome koje je vrpce Vincent Dreybrodt presluao i to ga se posebno dojmilo. Uostalom, u stanici su se nalazili jo samo tonski dokumenti objektivnog sadraja privatne vrpce, koje je dr. Ariane Velders strogo odijelila od slubenih, odnijete su na Zemlju. Nije preostalo nita drugo do samovoljno izabrati dva odlomka iz kojih se barem moe stei dojam o nainu razmiliania biologa. PRVI ISJEAK S MAGNETOFONSKE VRPCE DRA ARIANE

VELDERS: Kako je obilata kemijska paleta tamnih oblaka znali smo ve iz spektra apsorpcije. Pa ipak ne bih nikad pomislila... glikolna kiselina, mljena kiselina, propionska kiselina, jantarna kiselina i vei broj aminokiselina to nije bilo veliko iznenaenje. Ugljini monoksid i dioksid, cijanovodik i formaldehid su u svakom sluaju spomena vrijedni. Ali da su i najjednostavnije vrste eera i nukleinske kiseline zastupljene u ovoj kai! Vjerojatno se ovdje moe otkriti jo mnogo vie. Znatan broj slobodnih radikala... Izloila sam jednu organsku frakciju nekoj vrsti umjetno izazvane oluje ionsko i UV-zraenje. Meu sintetinim molekulama nalazili su se porfiri! Odavde vie nije daleko do klorofila ili hemoglobina... ili do bilo kojeg drugog sloenog organskog katalizatora! Moda mi uspije potaknuti prabioloku sintezu. Ve imam i predodbu o tomu to na taj nain nastaje! Vjerojatno niti klorofil niti hemoglobin, nego daljnji, dosad nepoznati, predstavnik ove vrste tvari, primjeren upravo specifinim uvjetima okoline. U sljedeim pokuajima pustit u da djeluju druge vrste zraenja, oblik energije koji je ovdje na raspolaganju. Moda u pokuati s infracrvenim, a moda i s vidljivim svjetlom jer neki pramenovi oblaka svijetle! To ttkazuje da se neke molekule nalaze u povienom kvantnom stanju A to znai da je mogua izmjena mergije, to je osnova ivota... NASTAVAK MAGNETOFONSKE DOKUMENTACIJE VINCENTA DREYBRODTA: to se samo sa mnom dogodilo? Mjesecima sam se ponaao kao da sam na Zemlji, navike, konvencije..... ovdje potpuno besmislene a vjerojatno i drugdje. Zato moram biti korektno odjeven? Zato se drati propisanog dnevnog rasporeda? I muni nain kretanja s magnetnim potplatima!... A daleko se bolje moe kretati slobodno lebdei u prostoru. Magnetne cipele su ispod mog kreveta. Nauio sam se odgurnuti od zida, sasvim lagano, i kretati se kao planktonski organizmi u kaplji vode, lagano i nesmetano... Tek se sada prilagoavam ovom posebnom mjestu, odbacujui teret konvencije... treniranje miia, regeneraeija kostiju... smijeno! Poslom mogu biti zadovoljan. Nekoliko novouzgojenih varijacija escherichia coli podnosi apsolutni vakuum isto kao i apsolutnu hladnou. I ve nekoliko stupnjeva iznad apsolutne nule poinju se dijeliti! Nastavio sam Arianine pokuaje sinteze. Pitam se da li oni uope neto donose. Moda ne zbog toga to ne nastaju nove tvari nego ih je mnogo... Ono to na automat ulovi svojom mreom ne moe se smatrati sirovinom! To je kao kad bi netko htio istraiti komad Zemlje da bi izveo zakljuke o ivim biima nastalim na tom plodnom tlu. Siguran sam da postoje daleko sloeniji agregati da li je to ivot u naem smislu, ne mogu rei. Moda vie... ini mi se da je i Ariane dola do toga da smo nau polaznu bazu prenisko postavili. Oito je da se ona bavila pitanjem vie razvijenih sistema togo sam se sjetio kad sam uzeo neku knjigu o genetikoj revoluciju. Zaudo insekti su bili ti koji su je posebno zanimali. U opirne genetske karte unosila je znakove. Nekoliko ih je zaokrueno crvenom, ostale plavom bojom. Prolo je neko vrijeme dok sam shvatio kojim se pitanjima bavila: crveni geni oznaavaju tip larve gusjenice, liinke, grice... plavi, naprotiv, tip najvieg stadija leptir, kukac... Bia koja se temeljito razlikuju od svog predstadija bia koja naputaju nizinu i diu se u zrak... Kad zamislim vrevu ljudi dolje na Zemlji, moram pomisliti na blijede, golokone larve... DRUGI ISJEAK IZ MAGNETOFONSKE DOKUMENTACIJE DRA ARIANE VELDERS: Morali smo uzeti vie oblike ivota ne primitivne jednostanine organizme! Sve vie sam uvjeren da naa istraivanja idu u potpuno

pogrenom smjeru. Satima leim pored prozora, lebdim u besteinskom stanju... Vani neprekidno strujanje i previranje. I onda kad se ini da se stanica nalazi izvan magle, ona je usred gustog roja molekula... To se opaa na prozirnim koprenama koje prolaze ispred zvijezda. Otkrila sam takoer da su pranjenje nevjerojatno raskonih boja! Dakako, nisu to kriavi tonovi nego neznatne nijanse, prelijevanja barunastih pastela kakvo jo nikad nisam doivjela. I taj tihi um i struganje, kao njeno dodirivanje osjetljivih udova... To je sigurno samo nevana akustika popratna pojava onog to se vani dogaa zvuk koji se iri u labavom tkivu molekula, u fino podijeljeno} materiji, daleko rjeoj od daka mirisa. Muzika fenomena! Moda u jednoga dana, ako se bolje koncentriram, i uti. Osjeam da mi to sve vie uspijeva... ZADNJI ISJEAK S MAGNETOFONSKE VRPCE VINCENTA DREYBRODTA: Ariane ima pravo! Bili smo na pogrenom putu! Ne samo s obzirom na nae znanstvene ambicije, nego itava polazna osnova... Stanica sa svojim tehnikim mjerama opreza koje nam trebaju osigurati ivot. Ekstrakcija vode, reciklaa hranjivih materija, disocijacija ugljinog dioksida... tehnike proteze koje nas veu za tlo! Ariane je sigurno bila prvi ovjek koji je to shvatio. Presluao sam sve njene vrpce. Najprije sam paljivo sluao njene rijei, a zatim sam pokuao razumjeti to je govorila, tragati za smislom koji se krije iza toga... Onda sam uo samo njen glas koji je, magnetski konzerviran, preostao za mene. Volim taj glas! Volim Ariane. Kad sam to shvatio, bio sam oajan i trebalo mi je neko vrijeme dok sam spoznao da prividna tragika situacije lei u konvencijama mog razmiljanja. Dokaz da je mrtva i ne postoji kako sam to mogao predvidjeti! Ona je za mene iva. Nedavno sam naao videovrpcu sama se snimala. Vidjelo se po natpisu. Ruke su mi drhtale kad sam stavio kasetu. Prve scene... Ariane je prekrasna! Vidio sam je kako lebdi, gola... nekoliko sekundi je oklijevala mislio sam na ljudske potrebe, na seksualnu igru... skoro sam zaustavio vrpcu jer sam se sramio zai u intimna podruja koja mi ne pripadaju. Ipak, tada sam shvatio da sam jo uvijek razmiljao na uobiajen, primitivan nain, da se moj impuls vraa na zastarjele, besmislene stavove. Pogledao sam itavu vrpcu, vidio Ariane kako se u besteinskom stanju okretala u prostoru, ruke ispruene u stranu, kosa kao blistava kruna oko glave... Tada je ve sigurno znala kamo je put vodi. Vjerojatno se htjela posljednji put vidjeti onakva kakva je provela svoj stari ivot... Moji su opiti jo uvijek u toku. Nisam vie na njima radio, ali nije bilo ni povoda da ih zaustavim. Jo uvijek vrijeme provodim s knjigama, iako su znanja u njima zastarjela... Obino radim za ekranom, putam da mi kompjuter ita tekstove... Ve mi je pomalo teko rukovati nespretnim knjigama. Osjeam kako poputa snaga mojih miia, kako se ponovo obrazuje skelet, kako moj organizam postaje sve laki i njeniji. Lijenici koji se brinu o svemirskim putnicima imali su pravo besteinsko stanje dovodi do atrofije kostiju... Ali su bili i u zabludi ne radi se o degeneraciji nego o prijelazu... besteinsko stanje samo je bioloki signal. Moda sam sve to ve ranije slutio ali nisam razmiljao u tom pravcu jer sve je izgledalo tako nevjerojatno i fantastino. Ja sam znanstvenik i shvaanje kod mene ide jo uvijek preko razuma. Ne postoje neobjanjive stvari, uda. Sve logiki vee jedno uz drugo, dosljedno se razvijajui. Kako se moglo ovjeka, kakav postoji u naoj predodbi, promatrati kao krajnji rezultat milijarde godina dugih procesa! Ispred mene, na ekranu, nalazi se karta ljudskog gena. Uzimam svjetlosnu olovku i zaokruujem neke odlomke... neke crveno... neke plavo... Uvjeren sam da sam doao dalje od Ariane. Ona je stala kod leptira! I time je zapravo postignuto sve to jedan znanstvenik moe postii, bit svih spoznaja koje je za nas uvala stanica na maglenoj struji. Laganim dodirom kontakta briem sliku s ekrana. Vie mi nije

potrebna. Lagani, jedva osjetljivi udarac i klizim na drugu stranu prema odvodnoj cijevi. Otvorit u je... Kako se moglo misliti da se u uvjetima niske temperature i nedostatka zraka ne moe ivjeti! Ponovo u vidjeti Ariane. Jedan je poznati fiziar jednom rekao da su predmet prirodnih znanosti samo one pojave koje se viestruko javljaju i mogu se po volji ponavljati. Nasuprot tome, jednokratne i neponovljive izmiu naem razumu i postaju, u svakom sluaju, motiv mate i umjetnosti. Projekt Nebula takoer je jednokratna pojava, a isto tako i ono to se dogodilo sa znanstvenicima, koji su radili na njemu. Nastojat e se ispitati znanstvena pozadina; miljenja o tome su razliita, na rezultate e se jo ekati. No, ljudska sudbina, isprepletena s tim projektom, ostat e vjerojatno zauvijek nejasna.
Prevela tefka Batini

Herbert W. Franke
Roen je 1927. godine u Austriji. Pisac i znanstvenik koji predaje kibernetiku na Minhenskom sveuilitu. Nakon nebeletristikih radova iz oblasti speleologije i kompjuterske grafike poeo je pisati znanstvenu fantastiku. Prvo su to bile spekulativne priice kasnije sabrane u zbirci Der grune Komet (1960). Prvi roman objavio je 1961. godine. Bio je to Das Gedenkennetz. Jedan je od naj

plodnijih i najpoznatijih njemakih pisaca. Objavio je vie kolekcija pria i romana, od kojih su mnogi prevedeni na vie jezika, pa i na engleski, gdje su bili vrlo zapaeni. Istakao se i kao urednik koji je promovirao njemake autore, ali i prezentirao najbolja svjetska djela SF-a, Inae, njegov stil, nerijetko pomalo suhoparan, ima svoju ljepotu, naroito u temama koje njega zanimaju metafizika, ovjekova kompleksnost, ekslrapolacije u budunost. Kod nas je preveden na slovenski njegov Zeleni planet i nekoliko pria.

Dirk Josczok

Sjeanje
Erinnerung; 1985
Sat mi je stao. Uope ga ne pokuavam ponovo pokrenuti. Nakon ovog to se dogodilo, to je sasvim besmisleno.

Postoji li za sve to neko objanjenje? Uzbueno trim ulicama. Bar one jo izgledaju iste, ali ni to nije sigurno nita vie nije sigurno! Umoran sam i to me udi, jer spavao sam vie no inae. Inae? Zato se nisam probudio? Zato su prekinute telefonske veze? Mora postojati neko objanjenje. Zima je, a drvee je u punom cvatu. Nije san. Bol, kojeg izazivam udarcem u herojima posveenu spomen-plou, stvaran je. Strah me je. Crne me slutnje tjeraju da trim dalje, u sredite grada, gdje ivot vri. ivot? Ulice su prazne. Nijednog ovjeka. U zraku je neki udan miris paljevine. Osim ostataka novina, noenih toplim vjetrom, nita se vie ne pokree. Boja neba mi je strana, kao to su mi strana i lica s naslovnih stranica novina koje se raspadaju kad ih hou podii. Vie nema smisla. Zastao sam. Traei neko uporite, kopam po depovima vjetrovke i nalazim neto sitnog novca. Preputam ga igri prstiju. Jedinstvo, pravda i sloboda, emu? Hou baciti novac u slivnik, ali uzmiem. Portret! To je... Prestraen sam. Ali nema sumnje! Na suprotnom zidu je natpis, ispisan arlah-crvenom bojom: Ja sam UBIK. Postojao sam i prije nastanka svemira. Nainio sam zvijea, stvorio svijet. Stvorio sam i ivot i prostor u kome on postoji. Upravljam njime i ovdje i tamo. Pokree se po mojoj elji, ini to ja kaem. Ovo je lozinka. Moje se ime nikad ne izgovara, moje ime nitko ne zna. Zovu me UBIK, ali to nije moje ime. Ja jesam. Ja u uvijek biti. Duboko udiem. On je to. Prevela tefka Batini

Ranko Muniti

Fantastino putem filma

mogunosti (modela) manifestiranja fantastinog unutar filmske (pa i umjetnike uope) cjeline, s napomenom da ovdje nemamo vremena razmatrati znatne razlike izmeu literarnog, likovnog, kinematografskog itd oblikovanja odnosno ucjelinjenja svakog, pa i fantastinog motiva. Prva mogunost manifestiranja fantastinog, nazovimo ju kozmetika, sastoji se u

raei za ovu priliku to jednostavniju, to jest (uz sva nuna uprotavanja ili ba zahvaljujui njima) to upotrebniju distinkciju fantastinog, opredijelio sam se namjerno za najstandardniju: takvu koja pod fantastinim podrazumijeva ono to postoji po imaginaciji, a pod stvarnosnim, nasuprot tome, ono to postoji uistinu. Izdvojio sam i tri osnovne

dopunjavanju stvarnosne ikonografije fantastinim elementima: stvarnosni registar (geomorfni prostornovremenski kontinuum, njegov antropomorfni i zoomorfni persona) dopanja se (ukraava) biima i pojavama kakvih u stvarnosti nema. To je ikonografska mogunost: ona zadire u pojavnost umjetnikog djela. A spadaju amo sve prie u kojima se nasuprot ljudskom rodu i prirodnom redu stvari pojavljuju nadljudska i natprirodna udovita ili sile, te sa tim rodom i redom zapodjevaju (uglavnom) izgubljenu bitku. Kao primjer uzimamo Vrijeme vampira iz 1971. Nikole Majdaka, ne zato to je crtani (mogli smo, recimo, koristiti sekvence sa Ba-Celikom iz igranog udotvornog maa Voje Nanovia) ve zato to se tu tipina tema udovita tretira s vie humora no to je uobiajeno. (Ovoj vrsti, recimo usput, izvjesni teoretiari osporavaju pravo ulaska u krug fantastike, s obrazloenjem da su ovdje fantastini samo pojedini likovi i mikro-motivi, dok ukupnost zbivanja i narativno-dramaturka cjelina ostaju realistine). Druga, gradivna mogunost, sastoji se u mijenjanju nekih stvarnosti fenomena i kauzaliteta unutar novog (fantastinog) modela, to znai da se geomorfne i antropomorfne kategorije mijenjaju u pravcu ne samo drugaijeg izgleda nego i razliitog funkcioniranja. To je strukturna mogunost koja ne zadire tek u ikonografiju (pojavnost) ve i u strukturu (grau) filmskog djela: pa se pomak od stvarnosnog prema fantastinom vri modifikacijom i sastavnih elemenata i oblika njihovog meusobnog djelovanja. Kao primjer koristimo Nije ptica sve to leti iz 1969. Borislava Sajtinca. opet ne zato to je crtani, ve stoga to nudi model ikonografski i strukturno pomaknutog realiteta koji asocijativno (KUO neki eho) ostaje povezan sa stvarnosnim, ali postoji i djeluje po vlastitim modalitetima. (Diskusije teoretiara oko ove vrste najzanimljivije su na planu njene obuhvatnosti, po pitanju to i zato ulazi u ovu vrstu fantastinog filma. Po jednima, to su samo djela kao

Kubrickova 2001: svemirska odiseja ili Dreverov Vampyr, po drugima jo i djela kao Prole godine u Marienbadu Resnaisa ili rtvovanje Tarkovskog, a to zato jer se itava struktura tih filmova na izvjestan nain pomie, nenametljivo i implicitno mijenja u odnosu na stvarnosnu strukturu). Trea, metagradivna ili fakultativna mogunost manifestiranja fantastinog u filmskom djelu ne sastoji se ni u kakvom ikonografskom dopunjavanju ili gradivnom mijenjanju bilo kog stvarnosnog elementa, ve u formalno nevidljivoj sondi koja kroz obuhvaene stvarnosne elemente odjednom otkriva neto drugo, neto sa druge strane. Neto to ostajui i pojavno i gradivno na nivou stvarnosnog, dakle realistinog najednom objelodanjuje znaajan viak vrijednosti i viak znaenja (ali ne onaj, metaforiki, poetski, ukratko umjetniki viak kojim u odnosu na stvarnosne elemente raspolae svako umjetniko djelo): ovaj viak znai nenametljivo no uoljivo otkrivanje fantastinog u stvarnosnom, te predstavlja problemski najzanimljiviji oblik umjetnikog manifestiranja fantastinog: zato to takav kvalitet nije ostvaren intervencijama (ikonografskim ili gradivnim) u stvarnosni materijal, ve izvjesnim duhovnim, poetskim, vizionarnim provianjem odnosilo proziranjem stvarnosnog materijala. Sto znai da se bez vanjskog manipuliranja tim materijalom, kroz njegove dimenzije, kroz dimenzije stvarnosnog, odjednom provia i prozire fantastino. To je metastrukturna mogunost: ona zadire u samu sutinu i stvarnosnog i fantastinog fenomena. Kao primjer navodimo Uljez iz 1965. Krste kanate, isti dokumentarni film u kojem ni jedan element ne nastoji biti ni znaiti vie od onog to mu je po stvarnosti dato. Sta vie, u sloju eljene poruke ili svjesne metaforicke nadgradnje nalazimo valjda najpotroeniju temu dokumentarca, takozvani sudar

starog (naturalnog, arkadijskog) i novog (tehnolokog, civilizacijskog), temu koja se (kao rudimentarna dokumentaristika poema o progresu) pojavljuje svugdje i svagda, najee kao prvorazredna banalnost. Ali kanatin film, selekcijom i kondenzacijom osnovnih motiva, i nadilazi tu osnovnu motivaciju i postaje iskaz o susretu stvarnog ovjeka i njemu nadstvarne pojave, u ovom sluaju maine, koja takvim tretmanom poprima dimenzije arhetipskog nadstvarnog fenomena, klasinog udovita iz horrora ili neoklasinog NLO iz science fictiona. Po tome, za mene je Uljez fantastini film par excellence: u dokaznom postupku za tu tvrdnju, mogli bismo detaljnom analizom pokazati bliskost ovog dometa sa, recimo, sekvencom ateriranja svemirskog broda u Spielbergovim Bliskim susretima treeg stupnja. U emu je osnovna razlika izmeu te tri mogunosti maniiestiranja fantastinog putem filma? Pa, uz ostalo, i u njihovom odnosu prema uvodnoj, najuobiajenijoj distinkciji fantastinog kao onog to postoji po imaginaciji, nasuprot stvarnosnom koje postoji uistinu. U prvom sluaju (primjer Vrijeme vampira) ta distinkcija u potpunosti biva uvaena, u tom smislu to imamo dvije razliite sfere, jednu (globalnu) stvarnosnu (ambijent, veina likova) i drugu (umetnutu) fantastinu (vampiri). Ove dvije sfere susreu se kao stranci, sudaraju se i potiru bez ostatka. U drugom sluaju (primjer Nije ptica sve to leti), polazna distinkcija uvaena je na drugaiji nain: stvarnosno i fantastino ne postoje tu odvojeno ve izmijeano, stopljeno u grau fantastine stvarnosti koja obe sfere tretira kao ravnopravne, proimajue konstituente. U treem sluaju (primjer Uljez), polazna distinkcija je ukinuta: nema fantastinog kao posebne sfere, postoji samo stvarnosno koje je (ukoliko ga

takvim elimo i moemo osjetiti) i fantastino. O emu govore te razlike? Najprije, o tri nazora na fantastino: na fantastino koje je odvojeno od stvarnosnog, na ono koje je sa stvarnosnim izmijeano i na fantastino koje je stvarnosnom imanentno. No govore ove razlike i o tri nazora na stvarnost: na stvarnost koja je samo ono to objektivno postoji (i emu se, da dobijemo fantastinu priu, fantastino dodaje kao strana, iz imaginacije gostujua kategorija), onda na stvarnosno koje se mijea sa fantastinim i tako stie atribute udesnog, na kraju stvarnosno koje provianjem odnosno proziranjem otkriva fantastino kao svoj prirodni sastojak. Sve ovo, razumije se, jest materijal za diskusiju: lako emo se sloiti po pitanju fantastinog (ili bar djelomino fantastinog) karaktera Vremena vampira i Nije ptica sve to leti, ali sigurno ima dosta spremnih da se s valjanim razlozima suprotstave poimanju i tumaenju Uljeza u bilo kom smislu koji nadilazi njegovu osnovnu realistinodokumentarnu sadrinu. U tome i jest posebnost metastrukturne mogunosti: u nehotinosti (ali ne i sluajnosti) objelodanjivanja fantastinog, onda u fakultativnosti (to jest neobligatornosti) njegovog prihvaanja. Za razliku od ranijeg, opipljivog ili prepoznatljivog, fantastino je tu nevidljivo, neopipljivo, imanentno, stoga uvijek i pro i contra obrazloivo. Ispitivanje ova tri osnovna modela fantastinog upozorava dakle da fantastino ne moemo definirati dok nismo, prije toga, definirali stvarnosno. Pitanju ta je za nas fantastika prethodi pitanje ta je za nas stvarnost? Sto je na nazor na svijet i na stvarnost ui (u smislu razdvajanja planova vanjskog i unutarnjeg, objektivnog i subjektivnog, realnog i imaginarnog), to su uloga, znaenje i opseg fantastinog vei, jer se fantastino (unutarnje, subjektivno,

imaginarno) pojavljuje kao glavni oponent (po principu kontrasta) stvarnosnom (vanjskom, objektivnom, realnom). A to je na nazor na svijet i na stvarnost iri (u smislu sveobuhvaanja i vanjskog i unutarnjeg, i objektivnog i subjektivnog, i realnog i imaginarnog kao inilaca stvarnosti), to se i fantastino kao posebna i izdvojena vrijednost smanjuje, ono postaje organski uklopljeno i obuhvaeno takvim integralnim pojmom stvarnosti, pa nema potrebe za njegovo naglaavanje i odvajanje. Pitanje je, dakle, kako se stvarnost odnosi prema fantastici? A iz razliitih odgovora na to pitanje proizlaze i razliite uloge fantastinog, tri opisana oblika ponaanja fantastinog prema stvarnosnom. Odvojeno od stvarnosnog i iz njega odstranjeno, svedeno na ulogu materijalizirane izmiljotine koja stvarnosti oponira, fantastino u prvom sluaju (prie o udovitima) vri unutar stvarnosnog otvorenu i agresivnu ikonografsku diverziju; prihvaeno kao prepoznatljivi i ravnopravni konstituent u gradnji stvarnosnofantastinog realiteta, fantastino u drugom sluaju vri gradivnu odnosno fenomenoloku reformu unutar stvarnosnog, koje time postaje udesno; u treem sluaju, uraslo u stvarnosno kao njegov organski dio, njegov drugi predznak i drugo lice, kao stvarnosno drugoja, fantastino pak vri totalnu ontoloku reviziju, ponitava stvarnosno na ranijem, doslovnom i objektivnodiskurzivnom planu, te ga istovremeno reafirmira kao sveobuhvatno, integralno stvarnosno. Ali ova vrsta totalne, ontoloke revizije nije vie samo stvar umjetnika, pa otud bitna inovacija u vezi umijeanih i krivaca za pojavu fantastinog. Kod prvog i drugog sluaja (ikonografska i gradivna mogunost) umjetnik je taj koji smilja i prezentira fantastino, on je njegov krivac a mi ga prihvaamo kao neto od drugog stvoreno i ponueno, za to lino nismo krivi. Kod treeg sluaja (metastrukturna mogunost) nema

vidljivog fantastinog, otuda ni vidljivog krivca; tonije, postoji zajednika krivica, jer smo svi krivi, i autor i gledalac i stvarnost sama. Fantastino, tako, stvaramo svi zajedno. Naravno, ovdje se ve radi o jednoj vrsti igre staklenih perli ije prihvaanje i ija pravila nikog apriori ne obavezuju. Ali izvan takvog sveobuhvatnog nazora na svijet, nazora koji fantastino ne izmilja niti privodi iz neke druge (imagnacijske) sfere, ve ga prirodno i spontano nalazi u stvarnosnom, ini mi se nemogue do kraja objasniti pojavu fantastinog i mogunost njegovog detektiranja u djelima poput Uljeza. A opet, takav nazor koji sve to postoji (u ovjeku i oko njega) ne dijeli niti suprotstavlja ve prima i tumai kao cjelinu, nije nepoznata kategorija: u pradavnini raspolagali su njime nai prethodnici, a i danas njime mnogi raspolau, od takozvanih primitivnih naroda i plemena, preko djece, do vizionara i umjetnika. Vjerojatno je takav nazor kao relavantna odrednica neodriv u brojnim sferama ivota i djelovanja: ali se u sferi umjetnosti, u sferi umjetnikog poimanja, tumaenja i oblikovanja svijeta, ne ini nimalo irelevantnom. Iz vie razloga. Najprije zato to uvjerljivo potire smisao tradicionalnog razdvajanja objektivnog i subjektivnog, vanjskog i unutarnjeg, stvarnosnog i fantastinog (u istom smislu u kom se na nekim drugim problemskim planovima negira smisao dijeljenja na sadraj i formu, duu i tijelo itd). Drugo, jer nas vraa (kao stvaraoce i kao receptore umjetnikog djela) bogatijem i sveobuhvatnijem nazoru kod kojeg sve prividne suprotnosti skladno koegzistiraju. Tree, jer pojmovima stvarnosti u ivotu i u umjetnosti vraa opseg i sadraj znatno iri od tradicionalnog modela, ime fantastino s pravom vraa tamo gdje je i poniklo. etvrto, jer otvara mogunosti bogatijeg razliitog interpretiranja umjetnikog djela, to se pokazalo ba primjerom Uljeza, filma kojeg zavisno od personalne pozicije moemo jednakovrijedno

tumaiti kao realistini ili kao fantastini domet. Daljnje mogunosti tako proirene interpretacije naznait emo spominjanjem Homerove Odiseje: s jedne strane, na ikonografskom i strukturnom nivou, moemo ju tumaiti kao kazivanje o morskom puteestviju na kojem junaci sreu nadstvarna stvorenja i pojave; s druge strane, na meta-strukturnom nivu, moemo ju tumaiti kao putovanje mikro-beskrajem koji materijalizira kozmiki makrobeskraj. Otud ona prirodna veza izmeu Homerove Odiseje i Kubrickove 2001, ali, takoer, i mogunost skoro identine metastrukturne analize jednog (naizgled) sasvim nefantastinrjg romana kao to je Starac i more. Kao filmski primjer za ovakvu ambivalentnost koristimo jo Dan vie iz 1972. Vlatka Gilia dielo znatno stiliziran:ie od Uljeza i sasvim neuklopivo u standardne filmske vrste (nije dokumentarni a nije ni kratki igrani film): jednakovriiedno. moemo Dan vie analizirati kao stvarnosni zapis o ljekovitoj banji, onda kao poetsku meditaciju o enji i volji za ivljenjem, onda i kao fantastini silazak do carstva smrti i ponovni izlazak (novo roenje) u svijet ivota. (Usporedba jednostavne crno-bijele i skoro reportereske fakture Uljeza te kompleksne i skoro dekadentno prelijepe kolorne teksture Dana vie otkriva poneto od mogunosti koje filmu stoje na raspolaganju u proziranju odnosno provianju stvarnosnog). Ovakvo poimanje fantastinog kao prirodno imanentnog stvarnosnog elementa ne da se obuhvatiti veinom poznatih i priznatih definicija fantastinog. Vie je to, na primjer, od onoga to podrazumijeva Roger Caillois kad fantastino odredi kao pojavljivanje poderotine, naglog i brutalnog prelama u univerzalnom skladu jer ovdje nema nikakvog preloma ni remeenja univerzalnog sklada); vie je i od onog to podrazumijeva Jean Semolue (istinski nadstvarno nalazi se na rubu stvarnosti a ne izvan nje, ono je

u isti mah blisko i posebno), jer se tu nadstvarno nalazi u samom epicentru, u jezgri stvarnosti: a jedva je neto blie odrednici Viktora Sklovskog o umjetnikom postupku kao postupku zaudnosti (oneobiavanja) stvari (jer ovdje nita nije oneobieno ostranjeno ve samo progledano u svojoj prividnoj obinosti). Ova mogunost smirenog spontanog i prirodnog progledavanja stvarnosti proizlazi, naravno, iz nazora na svijet i na stvarnost kao na neobine i ne-samo-diskurzivne fenomene. Takva mogunost upozorava i koliko je na standardni pojam stvarnosti (stvarnost kao diskurs) ui i siromaniji no to bi mogao biti (recimo, stvarnost kao bie), ba kao to su ponekad sueni ustaljeni pojmovi umjetnosti (kad pod umjetnou podrazumijevamo nadgradnju stvarnosti-diskursa a ne stvarnosti-bia). I to je, sve u svemu, veoma korisno upozorenje. Najprije zato to je ovjek valjda jedina iznimka od prirodnog reda koja u tom redu, u njegovoj objektivnoj konstelaciji, uvijek (po svome biu i oblicima doivljavanja odnosno spoznavanja okoline) uvijek vidi (vanjskim i unutarnjim pogledom) vie no to taj red jest u svojoj objektivnoj konstelaciji, dakle po sebi. Onda zato to ovjek (opet po svom biu i svojim mogunostima kontakta sa okolinom) itav taj objektivni svijet ne vidi onakvim kakav je po sebi, ve kakav je po njemu, po ovjeku, po njegovom psihofizikom aparatu i perceptivnom procesu. Pa i zato to je taj i takav ovjek stvorio umjetnost, ne samo kao otkrivanje neeg novog i stvarnosti stranog, ve i kao materijalizaciju, kao dokaz svega to stvarnost znai i sadri, to ta stvarnost i jest, (ali ne, opet, teorijska i apstraktna stvarnost po sebi nego praktina i konkretna stvarnost po ovjeku), U tom ekstremnom izvodu iz nae igre staklenih perli, ini se da filmovi poput Uljeza i Dana vie legaliziraju fantastino kao prirodni

dio onog to je ovjeku kao stvarnost dato da vidi: a to je uvijek vie od teorijske gole objekcije, od onog to bi (van oblika i uslovnosti naeg vienja stvari) bila ta nedohvatljiva stvarnost po sebi. Prirodno i spontano otkrivanje udesnog u prezentnom, to jest fantastinog u stvarnosnom nije samo bitna odlika koja ovjeka (i umjetnika i neumjetnika) odvaja od ostalih prirodnih vrsta: to je vjerojatno i njegova sudbina, jednako umjetnika i neumjetnika. Naa stvarnost, drugim rijeima, uvijek je od onog touistinu jest i

od onog to uistinu nije. Najbolji dokaz valjda je sam film, kolski primjer neeg ega ima i nema, zavisno od stanovita. Po stvarnosti, objektivno, postoji samo niz statinih sliica od kojih se svaka na ekranu pojavi u jednoj dvadesetetvrtinki sekunde: od toga, tek ljudsko oko pravi kontinuirani filmski pokret, cjeloviti filmski prizor, ukupnu filmsku stvarnost. to naravno ukida smisao itavog naeg izlaganja na temu fantastino putem filma i namee obuhvatnije razmiljanje na temu fantastino kao filmsko po sebi.

Bruno Ogorelec

Spori vremenski stroj Jacka Williamsona

knjige, davao preporuke, odgovarao na upite... Mislim da bez rezerve mogu rei da smo se sa starim gospodinom sprijateljili. Razumljivo je da sam ponovni susret s njim, nakon devet godina, oekivao s nestrpljenjem, ali istovremeno i s izvjesnom zabrinutou. Pri prvom naem susretu sve nas je bio iznenadio vitalnou i britkim razmiljanjem, no ipak je njegova poodmakla dob bila sasvim oita. A sada, s jo devet godina na njegovim nejakim pleima... Sreom, brinuo sam bez razloga. U osamdesetoj godini, preivjevi nedavno fiziki ok teke saobraajne nesree i jo vei emocionalni ok pogibije svoje supruge, na Jack vrlo hrabro i ilo putuje svijetom, prijateljuje s fanovima, pie svoj najnoviji roman... 1979. sreli smo ga na proputovanju iz Kine natrag u SAD, a sada na

olazak bilo kojeg stranog pisca znanstvene fantaslike u Zagreb uvijek mi se inio kao nekakav mali praznik, prilika za proslavu koju ne valja propustiti. Koliko znam, nikada je niti nismo propustili svaki na gost u najmanju je ruku s nama ispio zdravicu u ast tog posebnog kozmopolitizma svjetske znanstvenofantastike bratije. Kao to su nas primali rairenih ruku ma gdje da smo se u inozemstvu pojavili, tako smo i mi pruali gostoprimstvo bez zadrke. Jedan od prvih naih gostiju od kada u Zagrebu postoji organizirani fandom bio je JACK WILLIAMSON. Doekali smo ga vie nego srdano, a on nije propustio niti jednu priliku da nam se za to odui. U najpohvalnijem tonu pisao je o nama u LOCUSU, u biltenu SFWA (amerikog udruenja pisaca znanstvene fantastike) i na drugim mjestima, povremeno slao

kraju krunoj turi po Istonoj Evropi. Bio je umoran od puta i djelovao je sporo i iscrpljeno, no ivnuo je im smo zapodjeli razgovor, pokazavi . i opet zavidnu ivost duha, neoekivanu energiju i radoznalost. No nije sve zavrilo na razgovoru. Dva mjeseca kasnije potom nam stie neto nalik na fanzin. Kvalitetan papir, ofsset tehnika, Evropski dnevnik 1987 na 32 stranice, s interesantnom ilustracijom na ovitku reprodukcijom geografske karte Jugoslavije. Pie o Beogradu, Sarajevu, Zagrebu, Ljubljani, Splitu, Trogiru. Zanimljiv doivljaj Jugoslavije kroz vrlo strane, ali na neki nain i vrlo bliske oi. Uz svu njegovu zanimljivost, nema smisla citirati Jacka Williamsona kao putopisca, osim moda tri reenice koje e donijeti nove poene u dugotrajnoj, posve neslubenoj i nikada rijeenoj utakmici izmeu Zagreba i Beograda za primat u znanstvenoj fantastici i ZF-fandomu: JEDNA MALA INDIKACIJA KONTRASTA IZMEU MODERNOG BEOGRADA I MODERNOG ZAGREBA: IAKO JE BEOGRAD DVOSTRUKO VEI OD ZAGREBA NEMA NI JEDNOGA LANA MEUNARODNE ORGANIZACIJE WORLD SF KOJA OKUPLJA ZNANSTVENE FANTASTIARE. ZAGREB, DUHOM MNOGO BLII VISOKOTEHNICKOM ZAPADU, IMA IH ETRNAEST. NEKI OD NJIH BILI SU NAM IROKOGRUDNI DOMAINI KAD SAM S GORDONOM GRAVESOM PROVEO OVDJE PAR DANA 1979. I SVAKAKO SAM IH SE NADAO OVAJ PUT PONOVO SRESTI. Mnogo zanimljiviji bio je razgovor s njime u zagrebakoj Esplanadi. Usprkos kasnim satima i umoru, ugledan pisac, bivi predsjednik SFWA, doktor engleske knjievnosti, a prije svega entuzijast, spremno je razgovarao nekoliko sati o raznim temama, a najvie o dugome ivotu posveenom znanstvenoj fantastici. Mjesta ima samo za djeli onoga o

emu je priao, pa sam iz zapisa izbacio sve svoje komentare i pitanja. Tako je iz dugog razgovora nastao kratak monolog Jacka Williamsona: Pred veinom ljudi zainteresiranih za povijest modernog doba ja sam u prednosti zbog jedne stvari za koju nisam nimalo zasluan: roen sam, naime, jo 1908. godine. Osjeam se kao da sam vlasnik neke vrste sporog vremenskog stroja kojime putujem ve skoro osamdeset godina. Odvijanje dvadesetog stoljea ja pratim kao nekakav dug i interesantan film. Znate, veina ljudi plovi niz tok vremena kao riba niz rijeku, bez prave svijesti o toku i o promjeni, pa im je sudar s novim vremenom uvijek neugodan ok. Ja sam, nasuprot njima, ba kao gledalac u kinu. to novo uvijek nestrpljivo ekao i uvijek mi je bilo fascinantno. 1903. godina bila je ba pravi trenutak da ovjek ue u tu moju kino-dvoranu; to je vrijeme kad se radnja upravo bila poela odvijati uzbudljivijim tempom. Za moga ivota stvoreni su gotovo svi veliki izumi bez kojih nam je ivot danas nezamisliv. Devedeset posto svih znanstvenika koji su ikada ivjeli roeno je u toku moga ivota. ovjeku koji razmilja, u dvadesetom stoljeu nije moglo biti dosadno. Naravno, ja sam jednako akutno svjestan i tekoa s kojima se sukobljuje ovjek koji se rodi u jednome dobu, odrasta u nekom drugome i drukijem, a ostari u opet treem, jo novijem i neshvatljivijem. Ipak, imam dojam da sam ih prebroivao lake od veine ljudi oki mene. Moda je kljunu ulogu ovdje igralo obrazovanje i informiranost, a svakako i svijest o neminovnosti promjena. Sjeam se, na primjer, 6. augusta 1945, pred sam kraj rata dana kada je nad Hiroimom eksplodirala prva atomska bomba. Bio sam stacioniran kao meteorolog amerike armije na otocima Junog Pacifika. Ta vijest o bombi bila je stvarno okantna i veini ljudi gotovo neshvatljiva. Naprosto nije izgledalo mogue da jedna jedina bomba moe samljeti itav industrijski grad. Jedini koji su u tom trenutku shvaali to se, ustvari, desilo bili su znanstvenici

njih moda stotinjak strunjaka za nuklearnu fiziku i nas nekoliko tisua ljubitelja znanstvene fantasike. Mi smo bili informirani i spremni na takvu mogunost, a za ostale bio je to neoekivan ok. Slian se sluaj ranih sedamdesetih godina zbio s naftnom krizom. Dok se devedeset posto ljudi pitalo to je to uope kriza energije i kako je do nje moglo doi tako iznenada, iz vedra neba, ljubitelji znanstvene fantastike znali su za nju ve desetljeima. Ne samo za krizu nego i za mogua rjeenja problema. Ja sam i sam jedno od tih rjeenja opisao u svom romanu ok antimaterije, jo davne 1949. godine. Naravno, alim se kad to kaem. Moje rjeenje bilo je potpuno fantastino. Ipak, mislim da tu zapravo nije vana fantastinost ili fantastika. Vano je to da smo mi znali unaprijed, da smo bili spremni. Kamo sree da su jednako tako bili spremni i ljudi u ijim su se rukama nalazile uzde energetske politike! A ti isti ljudi rei e vam bez razmiljanja da je znanstvena fantastika biieg od neugodne stvarnosti: eskapizam. Meni se tada inilo a ni danas nije mnogo drukije da je bijeg od stvarnosti prizor koji se svakoga jutra odvijao na prilazima svim veim svjetskim gradovima kilometarske kolone sporo gmiuih automobila, tisue i tisue njih, a u svakome po jedan ovjek. Ti ljudi u svojim udobnim i beskorisnim automobilima mnogo su dalje od stvarne stvarnosti nego to sam ja bio 1949. sa svojom antimaterijom. Zato se obino nasmijem kada me pitaju, kako to da tako star ovjek jo uvijek nije prerastao djetinjastu literaturu. A zato bih je prerastao? Meni se znanstvena fantastika oduvijek inila ozbiljnom i odraslom. U prvom redu, ona mi se ini normalnim produetkom mojeg vlastitoga ivotnog iskustva. Roen sam u zaista ekstremnim uvjetima, otprilike na nivou mlaeg kamenog doba. Moji su roditelji tada ivjeli na usamljenom ranu usred pustare u Novom Meksiku. Zapravo je ran kriva rije. Posjed je, dodue, bio velik, ali je kua u kojoj smo

stanovali bila mala koliba od neobraenog kamena, s podom od utabane zemlje. I krov je bio prekriven zemljom i po njemu je rasla gusta trava. Ta naa nastamba na pola puta izmeu brloga i zemunice bila je udaljena itav dan jahanja od najblieg kolskog puta, a dva dana od najblieg naselja. 1910. godine preselili smo u Teksas bjeei pred meksikom revolucijom i taj je dogaaj trogodinjeg Jacka Williamsona prvi put doveo u kontakt s civilizacijom. Meni je ak i kota kola na kojima smo putovali predstavljao senzaciju do tada sam bio uvjeren da se ovjek moe pokretati samo svojim ili konjskim nogama. Tko je tada mogao slutiti da u karijeru napraviti piui prie o robotima i kolonizaciji asteroida! ak ni rije robot nije tada jo postojala; Karei apek nije je smislio prije 1921. Za asteroide sasvim sigurno nije znao nitko iz moje okoline, pa ni moji roditelji koji su za ono doba bili vrlo obrazovani. Tako sam ja, eto, iz kamenoga doba doputovao svojim sporim vremenskim strojem ovamo, na kraj osamdesetih godina, da bi se u meuvremenu uvjerio da su pisci znanstvene fantastike ve od poetka imali pravo svijet se ve u par desetljea moe fantastino promijeniti. Svaki moj dan donosio je nova uda. Meni se zato uvijek inilo da je piscu dunost da to uzme u obzir u svojim djelima. Danas je ve respektabilno pisati znanstvenu fantastiku, ak je moda to postala i literarna moda. Autor ZF moe danas normalno ivjeti od pisanja, a to znai da kvalitetni pisci vie ne moraju bjeati u druge anrove da bi se prehranili. Znanstvena fantastika je, znai, odrasla zajedno sa svojim piscima i itaocima. Niz odlinih autora pisali su poslije rata stvari koje se svakako mogu svrstati u prvi rang moderne beletristike. Oni su dostojni nastavljai autorske tradicije Wellsa, Twaina, Poea, Capeka, Hawthorna fantastike moje rane mladosti. Postalo je bespredmetno pitati nekoga nije li prerastao znanstvenu fantastiku. Taj na novi status vidljiv je i po tome to sve vie afirmiranih pisaca neanrovske beletristike

pokuava pisati u fantastikom idiomu. Veinom to, naravno, nije ba uspjeno jer oni ne razumiju znanstvenu fantastiku, ne shvaaju da ona ima svoja pravila i svoju unutarnju logiku koju je potrebno slijediti da se doe do nekakvog relevantnog rezultata. Mislim da bolje rezultate poluuju novi autori ponikli iz znanstvenofantastike tradicije, oni koji se trude da ne rtvuju literarnu kvalitetu zahtjevima nekritinog anrovskog trita. Rijetko koji od bih novih, literarno obrazovanih pisaca ima ikakvih stilistikih ili slinih problema, a istovremeno i te kako dobro poznaju anrovske kanone. Njihov najvei problem je u tome to ih ima tako mnogo. Konkurencija je strana, a trite se vie ne iri; moda se ak i smanjuje. Mogu se pohvaliti da imam i linih zasluga za ovako visok nivo kvalitete nove generacije ZF-pisaca. Vjerujem da je jedan od razloga za taj kvalitativni skok injenica da je znanstvena fantastika danas sastavni dio nastavnih programa mnogih amerikih i kanadskih koleda. Studenta koji naginje znanstvenoj fantastici sigurno e privui kolegij s takvom temom ako se nudi na njegovom sveuilitu, a on e mu dati vrlo solidnu osnovu literarne teorije i tehnike pisanja. Ja sam jedan od pionira na tom podruju; ini mi se da sam kronoloki drugi po redu profesor koji je institucionalno pokuao predavati znanstvenu fantastiku. Tada sam ve bio afirmirani autor, a predavao sam englesku knjievnost na Univerzitetu Novog Meksika. Bio sam ve i doktorirao, to je svakako pomoglo mogao sam mahati jo jednim dokazom strunosti teoretiara knjievnosti. Imao sam uvjerljiv dokaz da sam ozbiljan. Oboruan tim izvjesnim ugledom usudio sam se savjetu koleda predloiti da pokuam predavati englesku knjievnost i knjievnu teoriju na primjerima znanstvene fantastike. Ve taj prvi kolegij imao je ogroman uspjeh kod studenata. Tokom svih godina koje sam proveo predavajui znanstvenu fantastiku interes studenata bio js vrlo velik. Kad sam prestao raditi kao profesor i vratio se

pisanju, moj se nasljednik vratio klasinom pristupu predavanju knjievnosti. Broj studenata koji su upisivali englesku knjievnost na mojem univerzitetu naglo je opao jer to studenti oito nisu primali s jednakim entuzijazmom. Vrlo je vano shvatiti da studenti danas ne sluaju profesore sa strahopotovanjem. U njima oni vie ne gledaju neki vrhunski autoritet, nego ljude koje oni, odnosno njihovi roditelji, plaaju da bi im pruili neku uslugu u ovom sluaju informaciju i obrazovanje. Oni danas trae znanje koje im se ini primjereno njihovom realnom, svakodnevnom ivotu. Ne znam da li je dobro to je tako, ali svakako znam da jest tako. Ako danas, studente tjerate da odmah itaju, recimo Miltona, u njima ete stvoriti samo odbojnost i otpor jer s Miltonom imaju vrlo malo dodirnih toaka. Mnogo je lake probuditi interes za knjievnost preko znanstvene fantastike koja je blia njihovom nainu razmiljanja. A ako jednom osjete pravi interes za knjievnost, posegnut e i sami za klasicima i ti e im klasici tada biti blii i pristupaniji. Ako im klasici i ostanu strani, u najmanju e im ruku biti bliski moderni pisci koji pripadaju knjievnoj matici. Stilom i kompleksnou oni danas nimalo ne odskau od moderne znanstvene fantastike. Student danas vie nego ikad primjeuje da se svijet mijenja i htio bi shvatiti bit te promjene; elio bi znati to moe oekivati od sutranjice. Dananji adolescenti mnogo su manje skloni destrukciji i revoluciji nego njihovi prethodnici ezdesetih godina; ini mi se da vie tee k razumijevanju postojeeg, shvaanju trendova. Znanstvena fantastika moe im duh vremena predoiti bolje od bilo koje druge grane knjievnosti upravo zato to govori prije svega o stalnoj mijeni i previranju. Ja sam, naravno, malo pristran prema znanstvenoj fantastici i vjerujem da ona igra odreenu ulogu i u formiranju ope drutvene svijesti, naroito u odreivanju drutvenog stava prema znanosti. Ipak, ona nikada nije postala zaista

vaan element modernog folklora. Njezin utjecaj na opu svijest, ako je uope mjerljiv, oituje se vrlo sporo. U znanstvenoj fantastici je, na primjer, tridesetih godina ovoga stoljea vladalo apsolutno uvjerenje u svemo znanosti i tehnologije. U opu svijest se takvo uvjerenje uvuklo tek poslije rata, dvadesetak godina kasnije. U to je pak vrijeme meu piscima znanstvene fantastike, koji su u pravilu dobro znanstveno obrazovani, bio ve zavladao pesimizam prema primijenjenoj znanosti. Poele su sumnje u korisnost brzog bujanja tehnologije, javljali se glasovi koji su zagovarali izvjesnu humanizaciju znanosti i tehnologije i vru orijentaciju prema ljudskoj dobrobiti. Nekakvom kulturnom osmozom takvi su stavovi dospjeli u nau svakodnevnu svijest, pa smo danas, tridesetak godina kasnije, vie ili manje svi pomalo oprezni. ak mislim da je znanstvena fantastika bila malo pretjerala u tom antitehnolokom pesimizmu. Zavladalo je uvjerenje da su znanost i tehnologija nekakvi inherentno zlokobni i amoralni bauci. To je jednako krivi stav kao i apsolutno oduevljenje, a rekao bih da u sebi krije klice izvjesne paranoje kakva u tehnokratskom pozitivizmu ipak nije

prisutna. Znanost, naravno, nee i ne moe rijeiti ba sve nae probleme, no ona nam je ipak donijela veinu dobrobiti koje danas uivstno, od medicine pa do zavidno visokoga stupnja line slobode. A neke probleme kao to su, na primjer, zagaenje okoline, ili nestaica energije nikako drukije niti neemo rijeiti negc znanou i tehnologijom. Danas je informiranom ovjeku jasno da je istina negdje u sredini, da je potreban balansirani stav. I pisci znanstvene fantastike tragaju za nekakvim srednjim rjeenjem, ili pak za nekom novom alternativom. Razmiljamo o buduim svjetovima u kojima nee biti mogue povui ba nikakav potez bez energetskih reperkusija, o postindustrijskom ili neindustrijskom svijetu i drutvu, o politikoj anarhiji, o budunosti treeg svijeta. Najvie sam spominjao znanost jer je ona najvidljiviji specifian dio znanstvene fantastike, no mi piemo i o nepreglednom broju drugih faktora u ljudskom ivotu, o psihi, religiji, politici... Piemo o svemu osim o onome to je tu i to je sada, jer svjesni smo da ono to danas jest, sutra vie nee biti. Sutra e biti neto novo.

KUPUJEM

PRODAJEM

PROITALI SMO ZA VAS

Mijenjam za dobro ouvanu knjigu Vidovitost S. Kinga slijedee etiri knjige: Neuromancer W. Gibsona, Misterije svijeta, 2061: trea Odiseja A. C. Clarkea i Zona sumraka. RADE BEE, 54000 Osijek, Vijenac 6. SUK-a 34. Prodajem Galaksije, Kosmoplove, Najbolje svetske SF prie 1986, X-100-SF, kao i druge SF romane. MILAN MANDIC, 25000 Sombor, Jae Ignjatovia B/3 Prodajem sve dosad izale knjige na podruju hrvatsko-srpskog jezika, oko 200 naslova. RADOMIR VUINIC, 41000 Zagreb, Gundulieva l/II

Tamni vilajet
Doista nije jasno zato nai izdavai knjiga strahuju od izdavanja zbirki pria domaih autora. Ne odnosi se to samo na znanstvenu fantastiku, nego openito. Kod izdavaa, to znai i kod italaca, zbirke pria (tu mislimo prvenstveno na kolekcije koje sabiraju prie nekolicine autora u jednu knjigu) kao i da ne postoje. Romani i samo romani to je, izgleda, na izdavaki ukus. Napreem mozak da se sjetim zbirke pria u kojoj su samo prie domaih pisaca SF-a i na um mi pada samo ve drevna, antologija

YU-SIRIUS! Upravo tu prazninu je popunio, i zato po ve tko zna koji put zasluuie apsolutno priznanje, Boban Kneevi, samostalni, neinstituotnnnlizirani izdava iz Beograda. Zadnjih dana stare godine, kao najdivniji novogodinji poklon pojavila se zbirka pria domaih autora TAMNI VILAJET sa osam novih pria, koje resi podnaslov Izbor jjugoslovenskog SF-a! Unutra su, na 260 stranica, prie Dragana R. Filipovia, Vladimira Lazovia, Bobana Kneevia, Zorana Jakia, Zorana Nekovia, Slobodana Curia, Gorana Skrobonje i Lidije Beatovi, dakle, moe se rei, beogradskog kruga pisaca SF-a. Boban je cijelu zbirku priredio u amerikom stilu, sa kratkim i intimnim predgovorom kolekciji i jo kraim, ali tim privatnijim (meni zato i simpatinijim) objanjenjem uz svaku priu kako i zato je ona tu. Takav privatizirajui nain kod nas nije ba uobiajen, ali je vrlo prijateljski i zgodan. No, o ukusima se ne raspravlja, pa emo samo letimino pogledati to nam nudi ovaj isjeak iz beogradsko-jugoslavenskog SFa. Filipovieva pria jo uvijek zasluuje istu, u dlaku, ocjenu koju je dobila i u siriusovskim recenzentskim karama: odlina pria, ali politiki ne ba prihvatljive poruke. I u Tamnom vilajetu bi to bila najbolja pria ako nam ne bi smetala poruka da propast svijeta dolazi s Kosova, uz pripadajua objanjenja. Lazovieva pria je jedan od rijetkih zahvata naih pera u alternativnu povijest. No, taj vrsni logiar, u ovoj prii nije do kraja razradio sve elemente povijesti u kojoj Mika Alas, Mileva VasiEinstein i pukovnik Apis stvaraju atomsku bombu za Srbiju i prije prvog svjetskog rata. Naalost, bez logike, prenategnutog dijaloga, i bez pravog kraja. Darije bi rekao: uz doradu i proirenje, te temeljitu izmjenu nekih dijelova, bila bi to odlina pria. Priu Bobana Kneevia o madmaxovskom Novom Beogradu itao sam sa zadovoljstvom, ali nisam zadovoljan takvim djelcem autora crnjeg od olujne noi i Irwinga.

Previe je pitanja kako i zato na koje u prii nije odgovoreno, a logika povezanost je vrlo slaba. Pria Zorana Jakia, objavljena u izvornom obliku, zorno doarava Bobanovo objanjenje da su Zoranove prie dobre tek kad ih preradi po savjetu prijatelja. Kraj je totalno smuen, ali je to pria sa najvie potencijala u cijeloj zbirci i meni osobno najdraa, i vapim da je proitam s drugaijim, suvislijim krajem. Pria Zorana Nekovia o ljudskim problemima artificijelne due moda e mu biti jedina objavljena pria i samo kad bi dotjerao kraj, bila bi vrijedna te jedinstvenosti. uri je napisao novelu sasvim u stilu svojih romana objavljenih pod pseudonimom S. Tirklev: solidna znanstvena potka, malo akcije, malo sentia, malo sociopsihologije, sve vrlo ugodno za itanje, ali u okvirima osrednjosti. Pria o psi-kontaktu tree vrste bit e jo bolja, ustvari, bit e dobra kad se pretoi u roman, malo doradi i kraj promijeni i razradi. Skrobonijina pria je istokrvni horor o neemu to dolazi kao kia, umire na suncu, hrani se patnjom i bolima, zato die mrtvace i pomou njih ubija, na kraju gine, ali... ali sve je to vrlo naivno i slabo i ne zavreuje da je u ovoj zbirci. Lidija Beatovi, krna, mlada, naoita i upadljiva Primorka koja ivi u Beogradu, napisala je jedan vrlo dobri kiberpank, tvrd, soan, ist, i fali mu samo liz na kraju koji bi malo pojasnio sva zbivanja, da pria pobere vrhnje. Upada u oi da je velika veina pria mjestom zbivanja locirana u nae krajeve i da je kraj notorna boljka skoro svih autora. Da li je to karakteristika i jugoslavenskog SFa u recentnoj produkciji ili ne? Rijenikom filmskih kritiara iz dnevne tampe: ocjena je SVAKAKO PROITATI (KUPITI) OVU KNJIGU. To moda nije zbirka svejugoslavenskog SF-a, to moda nije vrhunska literatura, to moda nije vrhunski SF, ali to je najbolja zbirka domaeg SF-a koja se u ovom trenutku moe nai na naem tritu. Hrvoje Pri

Potovani drue Priu, Javljam se jer bih elio neto kazati o problemu objavljivanja pria koje nisu isti SF. Mislim da je sporedno prilikom biranja pria obraati panju na njenu pripadnost fantasy anru ili tvrdom ili cyberpunk SFu. Mnogo je vaniji kvalitet prie i zato se urednitvo Siriusa ne bi trebalo mnogo osvrtati na zahtjeve o anrovskoj istoi ovog asopisa. Takva miljenja bi Sirius dovela do objavljivanja dosadnih pria stereotepne radnje, slabe karakterizacije i pretpotopnih ideja. No, to ne znai da osnivanje fantasy asopisa nije dobra ideja. Inae, mislim da se kvaliteta Siriusa znatno poboljala od objavljivanja prvog antologijskog broja. Pozitivan pomak ostvaren je i u grafikom izgledu posebno naslovnih ilustracija. Moete li mi rei koliko kota 20. broj fanzina Meteor posveen stripu, te kako da ga nabavim? Da li edicija Zoroaster jo postoji i moe li se jo uvijek nabaviti njen Neuromancer? Jeste li zainteresiran: za eseje svojih italaca i kako i koliko biste ih honorirali? Pozdravlja vas STASA ELAN Luieva 17, Split *** Dragi na Staa, u principu se slaemo s vaim miljenjem o anrovskoj istoi Sinusa, ali trina ekonomija e nas usmjeriti ka volji veine. U dogledno vrijeme ne dolazi u obzir pokretanje fanlasy asopisa iz istih razloga. Meteor e ti, sigurni smo, im proitaju ovaj Sirius, odmah besplatno poslati marljivi subotiki fanovi koji su ga i tiskali. Zoroaster postoji, i ako vam se

sami ne jave, piite im na adresu objavljenu u jednom od prolih Siriusa. Eseje naih italaca, primjerne kvalitete i odgovarajue duine (neki bi rekli kratkoe) bismo objavili i odgovarajue honorirali na poslani nam iroraun. *** Potovana redakcijo, interesuje me da li su kod nas objavljeni Besterovi romani The Computer Connection i Golem i ako jesu, kako mogu doi do njih? SAVA PASER, Vrac Nije nam poznato da postoje prijevodi tih i takvih Besterovih romana, ali nikad se ne zna sto posto. *** Dragi drugovi, piem vam jer me pomalo naljutilo pismo mog sugraanina Teaka. Gnjevno pie o tome tko i kako radi ili ne radi u klubovima i kako oni zato umiru. Objavili ste i slovensku polemiku. Dugo sam boravio u SAD i upoznao se sa mnogo njihovih fanova i upoznao rad njihovih drutava. Nisu to nikakve organizacije kakve mi elimo osnovati, nikakve vojne ili hijerarhijske drube, nikakvi slubeniki i sizovski savezi. To su naprosto grupice prijatelja koji vole istu stvar, pomou nje se upoznaju, drue, okupljaju, razgovaraju, dobro zabavljaju, putuju, zezaju, sve neobavezno, usput, u slobodno vrijeme. Nema svae, borbe za vlast, birokracije, klasa. Svi rade, a oni koji nee ne moraju, nisu u druini, bivaju otueni i polako odlaze. Ili si na ili nisi, ili smo prijatelji ili nismo, ili volimo ili ne (ili nam je svjedeno. to je isto kao i da ne volimo). Imam nekoliko istomiljenika i nama je lijepo. Svi itamo Sirius, idemo skupa na Sljeme pa gore komentiramo prie, nalazimo se naveer, skupljamo knjige, aljemo prie na Siriusovu ocjenu i zajedno prouavamo odgovore. Mislim da smo dobar klub i bez svih tih oficijelnih gluposti. MILAN SRSEN, Zagreb *** Jako lijepo Milane, ali vi niste klub

nego nekoliko dobrih prijatelja. Osim toga, i ameriki klubovi, iako prilino neobavezni, imaju itekako mnogo administrativnih obaveza i organizacijsko-ljakerskih poslova. Konano, zato bismo mi bili poput njih i stalno ih kopirali? *** Potovani drue urednie, morala sam vam se javiti jer su me posljednja dva broja oduevila. Da li ste od jubilarne stopedesetice odluili ubaciti u petu, svemirsku brzinu? Prie su jedna bolja od druge iako su meni osobno najdrae Muza, Zelaznyjev Automat, Stogodinjica i Pobednik. Mislim da su one umjetnikije od drugih koje plijene dinaminou i zaudnou. Oduevilo me i sve ono to je u svoju priu uvrstio Flumiani. Svjetski! Nedostaje samo malo poveznog tkiva Skoncentrirana je to energija. Dobre su i obe naslovne stranice. Odmah sam ih uoila i znala da je to na Sirius. Ova druga bi mogla biti malo svjetlija, ne ini li vam se? Jako su dobre i ilustracije uz prie. Mislim da je divno to dajete ansu mladima i jo nedokazanim talentima. Jako mi se sviaju Zuljevieve slike. Zato tako rijetko imate ilustracicije Jana? On je super. Odlina vam je ideja to sa predstavljanjem pojedinih drava i njihovih SF ostvarenja? Koja je slijedea na redu? To me ini da se osjeam nekako ire, slobodnije, da se druim s prijateljima iz drugih zemalja koji su prema engleskom, podjednako hendikepirani kao i mi. Francuzi su me oduevili, mnogo sam nauila i iz eseja, a bilo bi idealno kad biste kao ilustracije mogli staviti radove umjetnika iz zemlje koju predstavljate. Jako vam je dobar i magazinski dio. Uzgred budi reeno, gdje mogu nabaviti Zlatnu knjigu koju ste predstavili? Zanima me kako u ja protumaiti ono to vi uvijeno govorite. Ne slaem se sa drugom Oliverom u njegovim ocjenama, njegovi omjeri uope nisu dobri i otkud mu uope ideja da brojano ocjenjuje. To se moe samo opisno i kritiki. Meni su najbolje domae prie bile Raosova, Meserkova i Prieva, a vrlo slabe sve ostale. Konano ste opet donijeli jedan

intervju. Odlino! Stalno vas hvalim i vrijeme je da prestanem. A kako vas kuditi ne mogu i neu, zavravam pismo i elim da ostanete ovakvi kakvi ste sada. BISERKA OLUJIC, Zagreb

Kao da nije dosta to je Asimov prodao svoje Robotske Zakone da po njima drugi piu knjige (6 knjiga u seriji Grad Robota), sad je i njegova supruga Janet Asimov (s kojom je ve objavio u kornpi seriju kratkih romana za mlae klince, o robotu Robbiju) napisala samostalan roman Mind Transfer u kojem se pojavljuju tako savreni roboti u koje se moe preseliti svijest ovjeka. Ovog mjeseca izaao je i trei dio sage o Alvinu Stvaraocu Orsona Scotta Carda pod naslovom Prentice Alvin. U posebnom izdanju (po 75$) izlazi i njegova nova knjiga Folk of the Fringe koja govori o preivjelima nakon III svjetskog rata. Ba sam radoznao to e Card napraviti iz ove otrcane teme. Ujedno je ponovo objavljen i Cardov mamut roman o mormonima na Divljem zapadu pod promijenjenim naslovom Sveci (Saints); prvotni naslov je bio A Woman of Deslinp (Zena sudbine). Nagradu za knjigu s najboljim naslovom u proloj godini trebao bi odnijeti David Langford, britanski SF pisac, za zbirku parodija Dragonhiker's Guide to Battlefield Covenant at Dune's Edge: Odys sey Two (Zmajostoperski vodi na bojno polje Covenant kod Duninog Ruba: Druga Odiseja). Savjet brinog Locusovog kritiara je: ne itajte je u krevetu ukoliko niste sami! Neven Antievi

SFandom
ZAGREB YU sekcija WorldSF organizacije organizira jednodnevnu mini-konvenciju u subotu. 11. 02. 1989, u zagrebakom OKC-u. Program starta u 17 sati otvaranjem izlobe Igora Kordeja, u 18 sali je predavanje Gianfranca Vivianija o SF-u u Italiji, i 19 sati Ernesto Veggeti govori o karakteristikama literature glavnog toka o literaturi fantastinog u njoj, u 20 sati Boris Marini pria o specijalnim efektima u kinematografiji, u 21 sat je koncert sa baladama iz trilogije Gospodar prstenova Tolkeina koje je uglazbio Donald Swann.

Paralelno e se odravati i video program, a planiran je i sastanak YU sekcije World SF organizacije, tokom popodneva. SPLIT Prolog mjeseca propustili smo objaviti vijesti iz drutva Branko Belan. Poslali su nam Misiju 3, a u njemu esejii Dragana Antulova, Gorana Tasovca o serijalima, pria Miodraga Kurtovia, Zdeslava Benzona o magiji i fantastici (vrlo dobar), vijesti i informacije, te pjesmuljak Dae Curin. Odlino! Inae, ujemo da belanovci imaju problema sa domainom, ali elimo im uspieh i nudimo pomo. BEOGRAD U nedostatku vijesti iz Komaria evo informacije o pokretanju jednog zanimljivog (?) asopisa. Ime mu je MISTERIJE, a prvi broj nosi oznaku sijeanj 89. Izdava je Centar za intelektualnu svojinu i marketing, urednik je Aleksandar Gaon. a cijena je 2500 dinara. asopis se bavi, to mu i naslov kae, misterijama, tajnama iz prolosti i sadanjosti, nagaanjima, mistifikacijama. znanstvenim spekulacijama. Za ljubitelja SF-a u njemu bi se moglo nai zanimliivoa tiva (to nemojte shvatiti kao preporuku da ga i kupite.

NAGRADNA IGRA

Netko ree da nema humoristikog SF-a, pa da to opovrgne Arthur C. Clarke sjede i napisa Prie iz Bijelog jelena o doivljajima Harryja Purvisa, velike prialice, uenjaka i laova. Zbirka je objavljena prvi put 1957. godine, krasila je i prvu dekadu SIRIUSA, to vam je sve bilo dobro znano i stiglo je mnogo tonih odgovora, ali knjigu Writing SF od Christophera Evansa, dobiva DARKO KAPOR, 21000 Novi Sad, M. Gorkog 6c. Vai glasovi ovog su puta podijeljeni. Prvo i drugo mjesto dijele Nolane i Hansen, a tree i etvrto Anvil i Kooritz, peti je Raos, a esti, zadnji, Klein. Pitanje je, ovoga puta, vezano uz nau temu, njemaki SF. Koja autorica (spominje se u Le Blancovu eseju) je napisala scenarij za legendarni film Fritza Langa Metropolis? Svoje odgovore aljite na dopisnicama, najkasnije do kraja veljae, na adresu: VPA-SIRIUS (za nagradno pitanje), 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4. Na dopisnicu morate zalijepiti lik Bocka s ove stranice i napisati koja vam se pria a ovom SIRIUSU najvie dopada. Nagrada je vrijedna SF knjiga, to vam je, uostalom, ve dobro znano.

 Cijena pojedinom primjerku 4.000 dinara. PRETPLATA (uz popust) za godinu dana 43.200 dinara, a za est mjeseci 21.600 dinara. Inozemna pretplata za est mjeseci 13 DM, 102 Asch, 11 Sf r, 14 Hfl, 54 Skr, 42 FF, 7 US $ (7,80 avionom). 9 C $ (10 avionom), 4,50 (5,20 avionom). Dinarska pretplata se uplauje opom uplatnicom u korist rauna 30101833-2052 (00027 SIRIUS) NlSPRO Vjesnik. Interna banka, Zagreb. Uplata na devizni raun 30101-620-16-15731-3252051 kod Udruene banke Hrvatske, Zagrebaka banka, Zagreb (za Sirius. izdanje OOUR-a IRI). Cijena oglasa: crno-bijela stranica 250.000 dinara, posljednja omotna stranica 400.000 dinara.