SADRAJ

.
uvodnik: gdje je zapelo?
Helena Bell:

ROBOT

Rickard Berghorn:

DOBAR IVOT

Philip K. Dick:

KRISTALNA KRIPTA

Miha Remec:

KUA

Aliette de Bodard:

URANJANJE

Nina Kiriki Hoffman:

TROFEJNE SUPRUGE

E. M. Forster:

STROJ SE ZAUSTAVLJA

Daniel F. Galouye:

IZLJEV

sirius books (7)

Izvadak iz romana Savez kapetana Vorpatrila
Ivan Lutz:

PRESAVRENI SVIJET
.

uvodnik: gdje je zapelo?

Trebalo mi je gotovo devetnaest godina da shvatim. Heureka,
otkrio sam toplu vodu! Raskrinkao sam alkemijsku tajnu kamena
mudraca, dokopao se svetog grala zanata i to u sada podijeliti s
vama (zvui kao spam i navlaenje, ali ne bojite se, ne traim nita}.
Evo to sam dokuio nakon gotovo dva desetljea. Jedini odgovor na
pitanje Kako pisati?, jest: Sjedne i pie. Znam da zvui otrcano, kao
bezvezna frazetina pronikla iz usta nekog od naih politiara, ali,
vjerujte mi, to je isti zen.
Papir ili tipkovnicu pred sebe i jednostavno odvrnite slavinu.
Potoci rijei e izbiti iz vas i uskoro se pretvoriti u pravu poplavu koju
ete teko obuzdati. Reenice i paragrafi e se pojavljivati, stranice
se mnoiti i bit e vam se teko zaustaviti.
Okej, postoji i mala kvaka, kako to obino biva s razotkrivanjem
'velikih' tajni. Kad sve svoje neobuzdane misli kao crnilo izlijete na
bijelo, bit e to kupus koji se jako teko moe provakati. Upravo tada
zavrava avantura potaknuta eljom za pisanjem (laki dio} i poinje
mukotrpan posao sreivanja teksta (puuuno tei dio}. Prijatelji i oni
koji dijele sline interese vam oko toga mogu pomoi, ali ne
zaboravite, autor mora sam sebi biti prvi urednik. Tek kada ono to
ste napisali sami proitate (po mogunosti naglas) i zvui vam dobro,
ne kripi, ne zapinje i ne spotiete se o kvrgave neloginosti, vaa
pria je dozrjela u slatki plod.
Upravo u tom zahtjevnom i ne ba jednostavnom poslu
sreivanja, oblikujete se u pisca. Zato vam to govorim? Pa, injenica
je da ba nije najblistavija situacija u domaoj sf prozi, ako ne
raunamo dva ili tri autora koji mazohistiki proizvode. to me udi.
Uvijek je u doba kriza proliferacija sf-a bila neto to se
podrazumijeva, a da se ima gdje ukoriiti priu, ima; nekoliko zbirki,
dva asopisa, fanzini... plus sveprisutni Internet. Pa zato su nam
onda zbirke ove godine prilino mrave? Gdje je zapelo? Ne znam,
ali piem ovo kao upozorenje za sve nas. elim debele, fino ugojene
knjige i asopise domae znanstvene fantastike.

Helena Bell: ROBOT

Kratka pria Robot Helene Bell u utrci je za ovogodinju Nebulu. U trenutku kada
budete ovo itali, mogue je da je i osvojila tu prestinu nagradu. Osim to pie sf,
Bell se okuava u poeziji i strastveni je putnik.
Robot (2012}

Ponedjeljkom moe prati aluminijsko kuite i ostaviti ga

na stranjem trijemu preko puta kante za reciklau; kuite
od titana moe prati petkom ako obea da e ga izglancati
do odlaska u crkvu; ne maltretiraj maku; nemoj izgubiti letke
koje je moj mu donio iz bolnice; predloili su da ti dam ime,
to kae na Fred?; nemoj jesti mrtvo meso s moje desne noge
dok ne zaspim tako da ne ujem zujanje tvojih sjekutia oko
kosti.
Ovo je slika svijeta sa kojeg si doao; ovo je kopija ugovora
izmeu nae i njihove vlade; ovo je popis atributa koje tvrde da
posjeduje, poslunost, odanost, niska do umjerena
inteligencija; znatielja koja ti je ugraena iskljuivo u svrhu
preivljavanja u nepoznatom; ovo je lista tvojih sastavnih
dijelova; ovo je raun; ovo je garancija, u sluaju da te poelim
vratiti; sa stranje strane tvog koljena na njihovom je pismu
upisan tvoj serijski broj; na lecima je pisalo da e ga moda
povremeno dodirivati, kao ploicu s imenom, ali ako ti
naredim, da e prestati.
Ovo je popis kuanskih poslova koji se od tebe oekuju dok
ne uklanja oboljelo tkivo; u ovom kutu sobe moe stajati dok
ne radi; nemoj me gledati dok mijenja posteljinu, dok me
pridrava na toaletu, dok zapisuje koliko lijekova sam uzela,
je li mi uredna stolica, kako mi desni krvare uz zubalo koje
stalno nosim.
Leci kau da si savren strvinar: potpuno samodovoljan,
bez probave, bez otpada; kau da te mogu prikljuiti na
utinicu i da e davati struju za cijelu kuu.
Ako ti je dosadno, moe polirati srebrninu; moe i
premjetati namjetaj, navijati satove, upati korov iz vrta;
moe itati bilo koju knjigu iz moje zbirke; moj mu tvrdi da
nema prave svijesti, nego samo napredan set sofisticiranih

programiranih reakcija, ali ja sam vidjela kako ti se oi

otvaraju po noi; vidjela sam kako zuri u daljinu kao da te
neto od tamo zove.
Sva jela kuhaj na maslacu, inae ih neu pojesti; ne
razgovaraj sa susjedima; ne razgovaraj s mojoj djecom, nisu
tvoja; pazi da te nitko ne vidi kad otvorim vrata da pokupim
potu; ne, tebi nita nee doi, tko uope zna da si tu?
Pomogni mi hodati po kui; pomogni mi obrisati mast sa
tave - nemoj misliti da te ne vidim kako je pokuava oprati
sapunom nakon mene.
Pomogni mi isplesti pulover za moju najdrau unuku,
tamo gdje ide biti e hladno; ako mi bude drao ruke da ne
drhte, dozvolit u ti da terorizira lanove mog brid kluba;
nauit u te pravila: honer pokrij honerom; preko jaih do
slabijih.
Pomogni mi izgovoriti rije arterioskleroza dok razgovaram
s lijenikom; sjeti se pitanja koja mu moram postaviti; kad te
pita, izrecitiraj mu listu mojih lijekova; ako eli, moemo rano
krenuti pa moe sjediti u ekaonici s drugima poput nas
dvoje.
Vidi li onog tamo?; tako e me nositi kad mi druga noga
nestane u crnoj pjeni tvojih usta.
Lai mi o djeci; reci da su me zvali vie puta; mislim da im
moda ne da do mene; mislim da se nada da u ih zaboraviti
i staviti tebe u oporuku tako da sve bude tvoje jednom kad
prodre cijelo moje tijelo.
Ovo su moje osobne stvari koje ne smije dirati; ovo su
asopisi koje smije itati; ovo su novine koje ne smije itati;
na lecima je pisalo da te ne zanima politika pa ti nisu potrebne;
voljela bih da me ne gleda dok mi guta tetive, listove, koljena;
Voljela bih da moe osjeati tako da zna to znai
usamljenost.
Na lecima je pisalo da tvome tijelu trebam davati
komplimente kako se mijenja: koa ti je poprimila votanu
teksturu to nimalo ne prilii zlom robotu, kakav znam da jesi;
tvoje zlaane oi svijetle poput krijesova koji se spremaju
progutati savanu; dah ti mirie na movarni plin.
Ne ispravljaj me pred prijateljima; moram se paljivo

izboriti za kraljicu; znam koliko aduta je vani; znam kako se

igra; ja sam razlog to si ovdje, zato si tako nezahvalan?
Evolucija je odlika ljudi i drugih visokih oblika ivota; ti
nisi stvaran, nisi iv, promjene na tebi moda su spore i
uporne, ali one su rezultat uzimanja mog mesa.
Leci tvrde da nisi niti ovjek niti izvanzemaljac i da ne
posjeduje volju i namjeru; nisi pokvaren; ne smilja plan
da me zamijeni, da obue moje haljine, zavede mog mua i
obezvlasti moju djecu; ne razmilja, ne planira, nisi opasan;
ovdje si radi moje ugode i trebam tvome svijetu zahvaliti to te
poslao.
Nema obitelji; ti si proizvod, robot; nisi se rodio; nee
umrijeti; ima samo onaj dom koji ti ja pruim i ono znanje
koje ti ja udijelim.
Ovo su igrake i pisma koje sam slala djeci iz inozemstva,
ovdje ih je moj mu savinuo kako bih mislila da su proitana.
Ovo je ormar za sve tvoje stvari; ovo mu je brava; ovo je
klju; nemoj ga izgubiti, jedini je.
Ovako ljudi posru; ovako se briu poruke od ljudi sa
kojima vie ne eli razgovarati; ovako se vraa u djetinjstvo
hvatajui se za ljutnju i povrijeenost; ovako vrijea susjede
a da zvui kao kompliment; ovako jede sladoled usred noi
jer si star i nitko te ne gleda; ovako ignorira mua kad te zove
sa trijema dok si ti u svom svijetu i ljulja se na ljuljaki, a
noge ti nisu pojedene do koljena - opet si u svom svemirskom
brodu, pronalazi nove planete, nove vrste, sklapa nove
sporazume i ivi ivot kakav si uvijek mislio ivjeti bez
posljedica i aljenja - nema greaka, nema kardiovaskularnih
poremeaja - nisi domain vanzemaljskom robotu koji te ima
namjeru prodrijeti.
Mislim da poinje liiti na mene; otimau; droljo;
prodrljivi polutanu; nezahvalnie; udovitu; siroe; pijunu;
dok ti to govorim osjeam tuu ruku kako mi pokree eljust.
Unuka mi je poslala poruku sa prikladnom dozom
zahvalnosti za pulover - topao je i gusto spleten i sjaji se poput
poliranog elika - tamo gdje ide hladno je za ljude i sada e joj
biti ugodno; pita se hoe li postati slavna istraivaica; pita se
da li sunce bljesne plavo prije nego nestane sa horizonta

dubokog svemira; ostavila sam poruku na ormariu u tvojoj

sobi.
Morat e preuzeti moju korespondenciju; morat e
umjesto mene otii u duan i kupiti avokado koji je tvrd pod
prstima; nauit e napraviti zaprku; mome e muu
dodirnuti rame kad vidi da e zaspati u crkvi; gledat e vijesti
i rei mi kad krenu sljedei brodovi; na lecima pie da si sretan
kada moe pomoi; jedina tvoja elja je da se asimilira u
nau kulturu; tvoj ti dom ne nedostaje.
Kau da e prestati jesti kad mi preostane samo zdravo i
dobro prokrvljeno meso; napravljen si za reciklau; meso koje
si mi oduzeo pretvara se u energiju koja pokree ne znam to;
ti si udo; ni za tisue godina nai znanstvenici nee shvatiti
znanost koju su tvoji stvoritelji svladali.
Sanjam da nee prestati; da u se smanjiti na veliinu
koarkake lopte i da e mi nositi glavu pod rukama;
predstavit e se ljudima mojim imenom; rei e ljudima da
je moj mu tvoj, moja djeca tvoja, moj dom da je tvoj dom;
jednog e me dana staviti na otvoreni prozor i ja u pasti i
otkoturati se u vrt, u polje i gledat u te iz daljine, plavim oima
koje e sjeti u mraku dok se pravi da me trai.
Ne vjeruj laima koje moja djeca priaju o meni; nemoj
misliti da nisam cijeli ivot naporno radila; nemoj misliti da ne
primjeujem tvoje saaljenje dok sa plahte strue moju krv,
kad mi da da se oslonim o tvoje noge dok obavljam nudu;
postoji tisue naina da tijelo umre, da ivi, da se rodi, da se
razvije; tisuu stvari koje znam da ne znam.
Jesam li ja za tebe samo meso? Majka, prijateljica,
tiranin?; spava li, sanja li; uiva li u tome da me svaki dan
ima sve manje i manje?
Prije mog odlaska u inozemstvo mu mi je ispriao priu
zbog koje sam se bojala da neemo nita nai, da e nam misija
biti neuspjena: vidjeti moemo samo ono to oekujemo; kad
je Pizarro preplovio Atlantik, njegovi su brodovi liili na velike
bijele ptice i tek kad je proetao plaom u oklopu sjajnom
poput polirane koljke, tek su tada Inke shvatile da je ovjek.

Rickard Berghorn:

DOBAR IVOT

Osim to je globalno poznata po krimiima, suvremena vedska knjievnost daleko

je kvalitetnija u anru strave i uasa, pogotovo to se kratkih pria tie. U Siriusu B
imali smo tako ve prilike itati Vlak Susanne Samuelsson, a vjerujemo da je veina
vampirskih fanova uivala u filmu Let the Right One in, snimljenom prema izvrsnom
romanu Pustite me unutra Johna Ajvidea Lindqvista (hrvatsko izdanje Sysprint,
2010.). Pomalo zanemaren u tom valu ostao je Rickard Berghorn (1972.), pisac,
izdava i prevoditelj te urednik ugaslog asopisa za stravu Minotauren,
prvenstveno zato to se kao pisac usredotoio upravo na formu pripovijetke i prie.
Slovei kao ponajbolji vedski pisac pria strave, Berghorn je osim u reenom
asopisu objavljivao i u Jules Verne Magasinetu te u nekoliko antologija, a zajedno
s Annikom Johansson napisao je i povijest knjievnosti strave pod naslovom
Morkrets mastare ^Majstori tame, 2006.). Pria koju donosimo objavljena je u
Minotaurenu te u antologiji pria strave Syner i natten 1 (None vizije 1) i pravi je
mali biser anra; bez zombija ili vampira, dobar stari psiholoki horor. A znate li
vedski, Rickardova promiljanja o anru, svijetu i inome moete itati na njegovom
blogu Nymodernism.
Ett gott liv (2002.)

Svakog poslijepodneva ja se tako fino zavalim na kau i

prstima gladim Myssino podatno krzno. Moe se slobodno rei
da sam makoljubac iz nekoliko razloga. Oboavam kako svoje
zadovoljstvo obznanjuju predenjem te i sam uivam ivei kao
ta lijepa ivotinja. Moda sam dakle u prolom ivotu bio
upravo maka?
ivot je u biti dobar. Nikada mi nita nije posebice
nedostajalo. Priaju ljudi da je svijet u ruevinama i da zli
Nijemci ivote kose kao to nai seljaci tuku slamu. Ali to se
zbiva daleko od mojeg kunog praga. U mojem svijetu to ne
znai ama ba nita.
Ja ne patim ak ni od slabovidnosti, ali koliko se sjeam,
od nje nikad nisam ni mogao patitivid mi ne moe biti slab
zato to uope ne vidim. Moj sin pomae mi kad god ustreba.
I dobro nam je. Nitko se od nas dvojice ne ali.
ivimo prilino prikladno. Kuu i novac sam naslijedio.
Moda gosti smatraju da su sobe namjetene hladno i bezlino
te da po kui vrluda previe takora i mieva. Ali mene to
uistinu ne smeta, a moj se sin, kao to rekoh, ne ali. On je
ionako ovjek koji ne govori mnogo. No otac i sin ni ne trebaju

esto razgovarati.
Uskoro e tri sata. Pitam se je li Johan zgotovio vafle. Kavu
je u svakom sluaju morao pristaviti. Dobar ivot jo je bolji uz
popodnevnu kavu.
***
Moj oslonac Johankako bih ja bez njega? taman je
navrio dvadeset godina. Svijet nije za njega, ali brine za
kuanstvo i radi koliko moe. Naravno da bih elio da zna vie,
da nije toliko bojaljiv i plaljiv pred drugima te da je dovoljno
samopouzdan da nae posao, da bude pravi mukarac. No u
mojoj razumnoj dobi ovjek se pomiri s injenicom da ne mogu
svi biti najbolji.
( gro.zeraWorC )
Majka mu je umrla prije deset godina u sanatoriju u
Hasslebyju. Laura se zvalapoznavao sam je itavog ivota jer
su nam roditelji bili prijatelji. Ne znam zato je izmeu tih
ostalih, potpunijih mladia odabrala mene, a povremeno bi i
ona rekla isto. Ponekad jo uvijek u prsima osjetim ubod
grinje savjesti. Trebao sam Johanu prepustiti brigu nad njom
kad je poela onako strano kaljati, ali kad je on bio tako
mlad.
U strpljivom iekivanju da joj kucne posljednji as,
stisnula me za ruku i rekla:
Molim te, Gustave, pobrini se da nae djevojku. Novaca
ima. A Johan je tek dijete."
Pomilovao sam je po obrazubio je uaren i pod prstima
mi je treperio.
Ali, Lauro, duo moja, nita ti ne brini. Prava obitelj uvijek
se snae. Bit e nama dobro. No najbolje bi dakako bilo da..."
Suza mi je kanula iz oka zbog neizreenih rijei.
Uspomena na Lauru sada je poput ugodnog kunog duha
to nam kuom i u mislima lebdi veerima. Ako s gornjeg kata
neto zauti, skloniji smo zvukove objasniti Laurom nego
kakvim miem ili takorom. Naravno da znamo da nije u
pitanju duh, ali pomisao nas smiruje. U svakom sluaju,
smiruje menene bih mogao rei misli li Johan isto.
I tako obiavamo sjediti u jesenskim veerima. Moj sin

napuni mi lulu i ita mi iz kakve bezopasne knjige, dok ja

gladim Missy. Volio bih da se malo vie uivi i unese u itanje,
ali ne moe se na ovom svijetu imati ba sve.
No mora se priznati da ivot nije uvijek mekani divan na
kojem se moe rasprostrti i uivati. Moram vam ispriati kako
je to bilo kada mi se ivot gotovo raspao na komadie. Jo se
malice pokunjim kad se svega sjetim.
Poelo je moda jednog jutra kada sam Johana poslao u
trgovinu. U biti mi je trebao napraviti postelju, oprati pod u
mojoj sobi, nacijepati drva, pripremiti ruak i zakrpati mi
arape, ali rekao sam mu da sve to moe napraviti i popodne
pomislio sam kako je mlad i kako ionako nema pametnijeg
posla. Vrata je za sobom zatvorio da su prozorska stakla
zazveala. Vjerojatno je tog dana vjetar bio nesnosan.
Pola sata kasnije vratio se kui, mumljajui neto o
racioniranju.
Novine piu o tome, rekao je. Nastupilo je vrijeme za
bonove i ogranienu potronju."
Nema kave?" pitao sam ga.
Samo stotinjak grama. Za itav mjesec."
Zabrinuto sam pipkao svoju lulu.
Za itav...? Ali kako, pobogu?"
Pitanje je bilo, kao to se kae, retoriko, tako da nisam
oekivao odgovor. No shvatio sam tada da ak ni gospodin
Andersson i njegov sin nee izbjei nedae ovoga svijeta.
A govori se o i o racionaliziranju ostale potronjemesa,
vrhnja, eera i maslaca" rekao je Johan maloduno. Moda je
ak i slegnuo ramenima.
Okrutna stvarnost nadola je poput amara. No pred
sinom nisam smio ispasti shrvan.
Pa dobro onda" rekao sam. Kava e pripasti meni. A to
se tie mesa, vrhnja, eera, maslaca i svega ostaloga, svjestan
sam da dobar sin svojem ocu nee uskratiti pun eludac. Ja
u uzeti dvije treine svega. Ti si mlad, Johane vama
omladini ne treba mnogo."
Tada mi je bilo drago to sam slijep, jer ga nisam morao
gledati u oi. Ponekad je bolno ustati za istinu i pravdu.
ekao sam.

Johane?" rekao sam nakon nekog vremena tiine.

Idem van cijepati drva", rekao je odsjeno.
Vrata su se potom otvorila i zatvorila. Ostadoh sam sa
svojim slijepim, skromnim ivotom.
***
I tako eto ivimo u doba racionalizirane potronje, u teko
doba za vedsku. Kave ne bude dovoljno ak ni uz dvostruke
bonove. To racionaliziranje osjetim; inae ne patim ni od
nestaice mesa niti kruha, taj je teret stavljen na prava plea.
Druge me stvari ove godine vie zabrinjavaju. Moj sin u selo
odlazi u bilo koje doba dana i noi, a da ne znam zato.
Poinjem sumnjati da se nalazi s kakvom enskom.
***
Laura je iznimka, ali ene su sposobne zapetljati inae
dobro posloen ivot. Mukarac misli i djeluje odluno i
neposredno, ali u enskom svijetu vrijede drugaija pravila i
zakoni. Ne znam tono koji, ali mislim da to ni one same ne
znaju. Bezopasna su one stvorenja, naravnojedino to ivot
postane toliko zakuast s njima u blizini.
Osjeao sam se udno, gotovo da mi je pozlilo, ve i pri
samoj pomisli da bi se moj sin mogao prodati kakvoj enski.
Nije mu bilo dobro ovako kako jest? Moda i jest bio sretan s
kakvom curom, ali ovo to dijelimo daleko je vrednije da bi se
samo tako moglo odbaciti. Johan je bio mlad i nepromiljen
i nesumnjivo da s vremena na vrijeme svatko mora kuati
zabranjenog voa ali nije bio imun na bolje misli. Jer to je
davalo razloga nadi.
Tko bi ona mogla biti? Moda kakva cura iz trgovine ili
blagajnica iz pote. Osobno nisam vrlo upoznat sa seljanima,
ali kladio bih se na trgovkinju. Zvuala je vrlo drago kad smo
bili tamo, to god to znailo. Bilo tko moe zvuati drago.
Johan se ve mjesec dana udno ponaa. Ponekad bih za
veerom primijetio kako se trudi neto mi rei.
Molim?" kazao bih.

Ma nita posebno", promumljao je on. Nadam se samo

da emo uskoro imati vie hrane. Prokleti Hitler."
Primirio sam ga i rekao mu da se ne treba aliti dok god je
najvaniji eludac u kuanstvu sit.
No sve sam se vie uznemiravao, hodajui iz jedne sobe u
drugu i brojei otkucaje kuhinjskog sata kad god bi Johan
otiao u selo. Nije li se ve trebao vratiti? I to u mu rei kad
se vrati? Missy se takoer uznemirila te je otrila pande na
okviru vrata, to inae nikada nije inila. ak su se i takori
uznemirili, pomislio sam.
Puta me da te ekam itavo poslijepodne", rekao sam
prijekorno kad je jedne veeri otvorio vrata.
Doveo sam prijateljicu", rekao je oprezno. Zove se Lena."
Lena?"
Netko mi je priao sigurnim korakom i primio mi ruku.
Lena Persson. Inae radim u trgovini."
Izvukao sam ruku iz njezine.
A da?" rekao sam kratko. Ako elite kave... ovoga, au
mlijeka i pecivo, zamolite Johana da vas poslui."
Okrenuo sam se elom nazad i sjeo pokraj gramofona u
dnevnom boravku. Mislili su da sam sluao ploe, ali glazba je
bila taman dovoljno slaba da sam ih uo o emu razgovaraju
u kuhinji. Johan je bio u smonici te je zatvorio vrata. Neko
vrijeme nije se ulo nita.
Lena se zasmijuljila: Daj, nemoj tako."
Johan je suspregnuo smijeh: Kako onda, ovako?"
Lena se pravila strogom i zloestom: Puhne li mi u uho,
poludjet u! to misli da nas tvoj otac ne uje?"
Neko vrijeme su utihnuli.
Moda je najbolje da odemo", apnuo je Johan. Nije mu
bilo drago kad smo doli."
Lena je sada bila istinski zla, a ja sam osjetio napadaj
bijesa kada mu je uzvratila aptom: "Nije li vrijeme da uini
neto sa svojim ivotom? Ja ne bih htjela biti zajedno s tatinim
siniem.
Ali kako e on brinuti za sebe?"
Pa postoje domovi i slino. Onda bi i ti i on vidjeli svijeta."
To je istina..."

Opet su utihnuli.
Lena je bila odluna: Ve smo o tome razgovarali, zna i
sam."
Johan joj nije odgovorio, on ne obiava odgovoriti kada mu
proturjei, ali shvatio sam kako je ena na njega ostavila
dojam.
Bio sam toliko uzrujan da sam morao ustati kako bih
mogao disati. A Johanpa on bi mi morao biti sin!
Duboko sam nekoliko puta udahnuo i naposljetku se
uspio sabrati. Ovo nije valjalomorao sam poduzeti neto.
Idueg trenutka iskljuio sam gramofon i uputio se put
kuhinje. Gotovo da sam osjetio kako su me ekali nakon to je
glazba prestala.
Johane, sine moj, i Leno", rekao sam smijeei se.
Oprostite ovome starkelji, ali malice sam se okirao. Ta
morao sam i sam uvidjeti kako se omladina prije ili kasnije
mora rijeiti obiteljskih veza. jer, ako sam dobro shvatio, vas
dvoje ste zaljubljeni?"
Zamislio sam kako je Johan na ovo potonje pocrvenio.
Lena je odgovorila za oboje:
Rado bismo se zaruiliuz vae odobrenje, dakako. Ali
kad si u ovo vrijeme nitko ne moe priutiti prstenje..."
Ushieno sam pucnuo prstima.
Prstenje...? Ali mi imamo prstenje! Moram samo razmisliti
gdje su, ali moj i Laurin zaruniki prsten moraju biti ovdje
negdje. to kaete na subotu?"
Na subotu?" pitao je Johan.
Da, u subotu naveer", nastavio sam oduevljeno.
Spremit emo slavlje, nas troje i vai roditelji. Lenoda
proslavimo zaruke. Nita posebno, tek skromna proslava
zaruka."
Lena se zarazila entuzijazmom te mi se priinilo da je
zagrlila Johana.
Pa to bi bilo prekrasno."
Zadovoljno sam se smijuckao u sebi.
Vidimo se dakle u subotu u est sati", rekao sam.
***

Neduni golupii sjedili su na kauu i avrljali dok smo

ekali. Povremeno bih plasirao kakav dobrohotan komentar,
ali uglavnom sam sjedio i utke razmiljao. Sat je ubrzo
otkucao est.
Ima li otac prstenje?" upitao me Johan. Bio je ivan, uo
sam mu po glasu.
,,Oh, nema razloga za brigu", rekao sam i s
razumijevanjem se nasmijao.
Zaulo se kucanje na vratima i oni ustanu poput vihora i
otvore plaljivim roditeljima. Lena ih je oduevljeno dovukla do
mene, ali tek nakon to im se moj sin pobrinuo za kapute.
Predstavljanje je proteklo uz stidljiv smijeh i bezazlene
ale: Ah, pa da probam kako je to biti svekar."
Lenini roditelji sa sobom su donijeli bonove, ali bio sam
velikoduan i gostima ponudio mjesenu porciju kave. Boljelo
me ipak kad sam ih uo kako za stolom pijuckaju, sru i
coku. No dobra namjera zahtijeva izvjesne rtve.
Razgovarali smo o openitim temama i upoznavali se.
Roditelji su joj bili srameljiva eljad, ljudi koje se ne zamijeti,
ali koji su dopadljivi jednom kad se s njima upozna. Govorili
su briljivo i gotovo bojaljivo uljudno. No oni ionako ne bi
trebali patiti.
Dakle", rekao sam sveano. Zato ne bismo preli u
dnevni boravak?"
Prihvatili su moj prijedlog te smo napustili stol i sveano
se okupili oko mene na kauu i na stolicama u susjednoj sobi.
Na neki sam nain ja umjesto golupia postao arite
drutvanca. Moda su osjeali kako imam neto vano za rei?
Da, kao otac loije polovice moda bih trebao izrei koju
prikladnu rije."
Netko se nasmijao, povjerovavi kako je moje miljenje
ala.
Dakle, veeg glupana od mojeg sina Johana neete
pronai. Mislite da je u koli bio dobar uenik? Kao razredna
budala barem je bio fenomen. Tukli su ga i veliki i malia
pritom se nije usuivao braniti. Sjeam se onog poslijepodneva
kad su ga ostali djeaci bacili na Ottossonovo gnojite... No o
tome bi bilo neukusno razgovarati. A mislite li da je neto

nauio? Malo sutra! Moda plete dobro poput kakve bakice,

niti se mogu poaliti na njegove slatke perece, a da tek vidite
kako lijepo veze, no ljetos se jedne veeri vratio kui mokar kao
pas. to se dogodilo, pitao sam ga. Naletio je eto na starog
kolskog drugadimnjaarevog sinai naglavce se bacio u
grabu da ga ovaj ne bi vidio. Eto to je moj sinnajobinija
enskica
Odjednom sam se osjetio neopisivo sam u sobizamalo
sam ih pitao jesu li jo tamo.
Ti... nevjerojatno koliko si pakostan" uo sam
naposljetku.
Odvratni, pakosni starac." No glas nije bio odluan toliko
koliko tvrdnja.
Draga moja Leno", rekao sam strpljivo. Johan doista nije
nikakva prilika. Gle ovo."
Svukao sam papue i podigao ih.
Johane, sine moj, hoe li uzeti papue i oprati ih?
Odavno ve nisu oprane."
Prola je minuta vremena. Svi su drali dah. Zatresao sam
ih kako bih ga pourio.
Pa?"
I tada kao da se u sobi zaulo kako se u mojem sinu neto
prelomilo. Nesigurno mi je priao i naposljetku mi iz ruku
istrgnuo papue.
Ba kao to sam i mislio", rekao sam zadovoljno.
Glas koji se zatim uo govorio je vrlo umorno:
Najbolje je... moda... da odemo..." rekao je Lenin otac.
Tiho poput naih podstanara mieva iskrali su se u
predsoblje i uzeli kapute. Sluao sam kako Lenino jecanje
jenjava dok su kriom odlazili niz put.
,,I ovo smo dakle rijeili", rekao sam, protrljavi ruke.
Papue mogu priekati do sutra. A da mi napuni lulu i
izvadi knjigu...?"
Ali nije to uinio. Umjesto toga povikao je neto to
osjetljiva dua ne bi smjela ponoviti, izjurio hodnikom uza
stube i vratima svoje sobe zalupio tako jako da su slike na
zidovima zaklepetale. Oarano sam sluao mete. Gore je neto
lupao te se potom bacio na posteljuuo sam kako su opruge

popustilenakon ega je sve utihnulo. Vjerojatno se prepustio

cmizdrenju, ba kao kakva enskica.
Ostao sam dakle sam. Besciljno sam tumarao, mazio
Missy i kopao po smonici. Presluao sam plou revijskog
komiara Fridolfa Rhudina. U deset sati uspeo sam se na kat,
svukao i legao na poinak.
Ne smijem nijekati da je nekoliko narednih dana bilo
donekle nelagodno. Johan nos nije promolio iz sobe, ali u
smonici sam sreom pronaao neto hrane, a vodu sam donio
s pumpe, kreui se vrlo oprezno. Posebnu sam panju
obraao na takore koji su miljeli smonicom sada kada je u
kui bilo tako mirno. Ali usprkos svemu sam se snaao.
Premda je Johan propustio toliko obroka da ga se ba ne bi
moglo nazvati ugojenim.
Bila je vjerojatno veer etvrtog dana kada sam sjedio u
kuhinji i puio lulu koju sam napunio sam, sluajui tapkanje
takora po podu. Tada sam zauo neto za to ve izgubio
nadu da u uti: otvorila su se vrata na gornjem katu. Ubrzo
su zakripali i koraci na stubama. A kada su stigli do vrata
kuhinje, neko vrijeme su oklijevali.
Johane?" zapitao sam se.
No on je tek utke nastavio u smonicu, uzeo neto s
polica, priao ognjitu, upalio vatru i izvadio kavenik.
Vrijeme je za zadnju kavu", rekao je on, moj sin.
Nakratko sam nabrao obrve. Ali potom sam se zadovoljno
naslonio.
Dobar si ti momak, usprkos svemu", konstatirao sam.
Svaka je rasprava sad zavrena. Ako si gladan, u smonici
ima suhog kruha."
ivot je uistinu dobar. Ne mogu se gotovo ni na to poaliti.
Johan brine za kuanstvo i svog uvaenog oca kao to i dolii.
elio bih samo da mogu vidjeti koliko je dom postao njegovan
i uredan. ak sam se i ja iznenadio koliko je djelotvoran moj
prijekor bio. U zadnje vrijeme doputam mu samo etvrtinu
obroka, tako da ja ni u emu ne oskudijevam.
Johan marljivo radi, to se ne moe porei. ak je uspio
zamalo istrijebiti takore i mieveu zadnje vrijeme rijetko ih
ujem. Svakog jutra po kui prazni miolovke koje je smjestio

u doslovno svaki mogui kutak. estit momak. Da sam Missy,

zavidio bih mu koliko je predan lovu na takore. Pitam se samo
to radi s krepanim ivinama.
A ne smijem se poaliti ni na njegovo kuhanje. ak je i u
tome napredovao. Zasigurno je negdje pronaao nove recepte
jer jela mi nisu poznata, a okus im je vrlo izvoran. Komadii
mesa su manji, ali zato ih je vie. I vrlo su ukusni. Mislim da
sam se ak i malice udebljao.
Johan je drag djeak. Nije svijet za njega, ali sada barem
zna to se od njega oekuje.
Hrane ima toliko da Missy dajemo ostatke. A ona se
oblizuje od zadovoljstva. Jedno vrijeme sam strahovao to i
kako s hranom za nju, ali sada prede kao nikada ranije.
Jednostavno osjeam njezinu ljubav spram svojeg
dobroinitelja kada mi se zavue u krilo i tamo drhti. to je
malice udno jer prije nije toliko voljela Johanovu kuhinju.
Zato bih se onda zabrinjavao zbog Hitlera, Staljina i za
mnoge neznance na kontinentu?
Vie me zanima gdje se Missy djenula. Nisam je primijetio
jo od jutros. Mislio sam zamoliti Johana da je potrai, ali on
je itavo jutro u drvarnici. No pojavit e se ona, ne moram
brinuti.
to Johan radi tamo vani? Ne cijepa drva, to je sigurno.
Vie nemam strpljenja ekati ga, ve je prilino kasno.
Danas mi je za veeru obeao pravu poslasticu.
A eludac mi kruli.

Philip K. Dick:

KRISTALNA KRIPTA

Teko da vam o Philipu K. Dicku moemo rei neto to ne znate, ali sigurno ne
znate da se prema prii Kristalna kripta trenutno producira kratki film
The Crystal Crypt (1954.)

"Panja, brodu Unutarnjih letova! Panja! Zapovjeeno

vam je da se spustite na Kontrolnu postaju na Deimosu X zbog
inspekcije. Panja! Morate se spustiti odmah!" Metalna kripa
zvunika odjekivala je hodnicima velikog broda. Putnici su se
nelagodno zgledali, mrmljajui i kiljei kroz prozorie u
mrvicu pod njima, tokicu koja je bila marsovski kontrolni
punkt, Deimos.
"to se dogaa?" upitao je jedan nervozni putnik jednog od
pilota, koji je uurbano iao brodom da provjeri izlaznu
komoru.
"Moramo se spustiti. Ostanite sjediti. Pilot je nastavio
dalje.
"Spustiti? Ali zato? Svi su se pogledali. Iznad krupnog
broda Unutarnjih letova bile su tri vitke marsovske goniteljske
letjelice, spremne za moguu akciju. Kad se brod Unutarnjih
letova krenuo sputati, letjelice su prile nie, paljivo se drei
na maloj razdaljini.
"Neto se dogaa, rekla je jedna putnica ivano.
"Gospode, mislila sam da smo najzad gotovi s tim Marsovcima.
to sad?
"Ja ih ne krivim to nas hoe jo jednom pregledati, rekao
je jedan zdepasti poslovni ovjek svojem pratitelju. "Na kraju
krajeva, mi smo zadnji brod koji odlazi s Marsa na Zemlju.
Imali smo sree to su nas uope pustili otii.
"Mislite li da e zbilja biti rata? rekao je jedan mladi curi
u susjednom sjedalu. "Nee se ti Marsovci usuditi zaratiti, ne
s naim orujima i proizvodnim mogunostima. Mi bismo
mogli Mars srediti za mjesec dana. Sve su ovo prazne prie.
Cura ga je pogledala. "Nemojte biti toliko sigurni. Mars je
oajan. Borit e se zubima i noktima. Ja sam bila na Marsu tri
godine." Zadrhtala je. "Hvala nebesima to odlazim. Da-"
"Pripremite se za slijetanje! zauo se glas pilota. Brod se

poeo polako sputati prema malenom sletitu za nudu na

slabo posjeenom mjesecu. Sve nie i nie. Zaulo se struganje
uz nagli trzaj. Uslijedila je tiina.
"Spustili smo se, rekao je krupni poslovnjak. "Bolje im je
da nita ne naprave! Zemlja e ih rastrgnuti ako prekre jedan
od Svemirskih sporazuma.
"Molim vas ostanite na mjestima," zauo se glas pilota.
"Nitko ne smije van broda, kau marsovske vlasti. Moramo
ostati ovdje.
Nelagoda je ispunila brod. Neki od putnika su poeli
nelagodno itati, drugi su zurili u pusto sletite, na rubu
ivaca, gledajui kako se tri marsovska broda sputaju i iz njih
izlaze naoruani ljudi.
Marsovski vojnici brzo su prelazili pistu, trkom se kreui
prema njima.
Taj brod Unutarnjih letova bio je zadnji putniki brod koji
je s Marsa krenuo prema Zemlji. Svi drugi brodovi su odavno
otili, vraajui se na sigurno prije izbijanja neprijateljstava.
Putnici su bili zadnji koji su otili, zadnji Zemljani koji
naputaju pusti crveni planet, poslovnjaci, iseljenici, turisti,
svi Zemljani koji nisu ve prije otili kui.
"to mislite da oni hoe? rekao je mladi curi. "Teko je
shvatiti
Marsovce, zar ne? Prvo odobre brodu odlazak, puste nas
da poletimo, a onda nam radiom narede da opet sletimo.
Usput, moje ime je Thacher, Bob Thacher. Kad emo se ve
zadrati ovdje-
Bona vrata su se otvorila. Razgovor je odjednom utihnuo
i svi su se okrenuli. Marsovski asnik u crnoj odori,
Provincijski Leiter, stajao je ocrtan bljetavim suncem,
gledajui po brodu. Iza njega je bila grupa marsovskih vojnika,
s orujem na gotovs.
"Ovo nee potrajati dugo," rekao je Leiter, ulazei u brod
praen vojnicima. "Uskoro ete dobiti doputenje da nastavite
s putovanjem.
Putnici su izdahnuli s olakanjem.
"Vidi ga," proaptala je cura Thacheru. "Kako mrzim te
crne odore!"

"To je samo Provincijski Leiter, rekao je Thacher. "ne

brinite. Laiter je zastao na trenutak, s rukama na bokovima,
bezizraajno ih gledajui. "Naredio sam da va brod sleti da bi
se mogla izvriti inspekcija svih osoba na njemu," rekao je. "Vi
Zemljani zadnji ste koji odlazite s nae planete. Veinom ste
obini i bezopasni - vi me ne zanimate. Zanima me da
pronaem troje sabotera, troje Zemljana, dva mukarca i
jednu enu, koji su poinili neopisivo djelo nasilja i unitenja.
Reeno je da su pobjegli ovim brodom.
amor iznenaenja i negodovanja zauo se sa svih strana.
Leiter je mahnuo vojnicima da ga prate du prolaza.
"Prije dva sata jedan marsovski grad je uniten. Nita nije
ostalo, samo rupa u pijesku gdje je grad stajao. Grad i svi ljudi
u njemu neobjanjivo su nestali. Cijeli jedan grad uniten u
sekundi! Mars nee stati dok saboteri ne budu uhvaeni. A
znamo da su na ovom brodu."
"Nemogue, rekao je zdepasti poslovnjak. "Ovdje nema
nikakvih sabotera.
"Poet emo od vas, rekao je Leiter, prilazei njegovom
sjedalu. Jedan od vojnika dodao mu je kockastu metalnu
kutiju. "Ovo e nam uskoro rei govorite li istinu. Diite se, na
noge.
ovjek je polako ustao, zajapuren. "ujte, vi..-
"jeste li imali veze s unitenjem grada? Odgovorite!
ovjek je ljutito progutao gvalju. "Ne znam nita o
unitenju nikakvog grada. I tovie-"
"Govori istinu" rekla je metalna kutija ravnim glasom.
"Sljedei." Leiter je krenuo niz prolaz.
Jedan mravi, elavi ovjek nervozno se podigao. "Ne,
gospodine, rekao je, "ne znam nita o tome.
"Govori istinu," potvrdila je kutija.
"Sljedei! Ustanite!"
Jedan po jedan, svi su ustajali, odgovarali, i s olakanjem
sjedali natrag. Konano je ostalo samo nekoliko ljudi koji nisu
ispitani. Leiter je zastao, napeto ih promatrajui.
"Samo je petoro preostalo. To troje mora biti meu vama.
Suzili smo izbor. Ruka mu je krenula do remena. Neto je
bljesnulo, ipka blijede vatre. Podignuo je ipku, mirno je

uperivi u petoro putnika. "Dobro, prvi od vas. to zna o tom

unitenju? Jesi li umijean u unitenje naeg grada?"
"Ne, nimalo," promrmljao je ovjek.
"Da, on govori istinu," potvrdila je kutija.
"Sljedei!"
"Nita - ne znam nita. Nisam s time imao veze."
"Istina," rekla je kutija.
Brod je utihnuo. Troje ljudi je preostalo, jedan sredovjeni
mukarac i njegova supruga i njihov sin, djeak od dvanaestak
godina. Stajali su u kutu, problijedjeli, zurei u Leitera, u
ipku u njegovim tamnim prstima.
"Sigurno ste vi," protisnuo je Leiter prilazei im. Marsovski
vojnici podigli su oruje. "Sigurno ste vi. Ti tamo, djeae. to
zna o unitenju naeg grada? Odgovori!"
Djeak je odmahnuo glavom. Nita, apnuo je.
Kutija je na trenutak zanijemila. "Govori istinu, konano
je oklijevajue izgovorila.
"Sljedei!
"Nita," promucala je ena. "Nita.
"Istina.
"Sljedei!
"Ja nisam imao nita s unitenjem vaeg grada, rekao je
mukarac. "Gubite vrijeme."
"To je istina," rekla je kutija.
Leiter je dugo stajao, poigravajui se sa svojom ipkom.
Konano ju je zagurao natrag za pojas i mahnuo vojnicima da
krenu prema izlaznoj komori.
"Moete nastaviti s putovanjem, rekao je. Krenuo je za
vojnicima. Kod komore je zastao, gledajui natrag u putnike,
smrknutog lica. "Moete ii - ali Mars nee dopustiti svojim
neprijateljima da pobjegnu. Troje sabotera bit e uhvaeno.
Kunem vam se. Zamiljeno je protrljao svoju tamnu vilicu. "To
je udno. Bio sam siguran da su na ovom brodu.
Ponovo je hladno pogledao Zemljane.
"Moda nisam bio u pravu. Dobro, nastavite! Ali zapamtite:
njih troje bit e uhvaeno, ma koliko godina trebalo za to. Mars
e ih uhvatiti i kazniti! Kunem vam se!
Dosta dugo nitko nije progovorio. Brod je opet putovao

svemirom, s mlaznicama koje su se palile ravnomjerno,

polako, pokreui putnike prema njihovoj planeti, prema kui.
Iza njih su Deimos i crvena kugla Marsa postajali svakog trena
sve manji i manji, nestajui u daljini.
Uzdah olakanja proirio se meu putnicima. "Koliko
prazne prie," progunao je netko.
"Barbari! rekla je jedna ena.
Nekoliko je putnika ustalo, kreui prolazom, prema
salonu i baru. Pored Thachera cura se digla na noge,
prebacujui jaknu preko svojih ramena.
"ispriavam se, rekla je i prola pored njega.
"Idete do bara? rekao je Thacher. "Bi li vam smetalo da
poem s vama?
"Ne bi.
Poli su za ostalima do salona, skupa hodajui prolazom.
"Znate, rekao je Thacher, "jo vam ni ime ne znam.
"Zovem se Mara Gordon.
"Mara? Lijepo ime. Odakle ste sa Zemlje? Sjeverna
Amerika? New York?
"Bila sam u New Yorku, rekla je Mara. "New York je veoma
lijep. Bila je vitka i lijepa, s oblakom crne kose koji joj se
slijevao niz vrat, uz konu jaknu.
Uli su u salon i neodluno stali.
"Sjednimo za neki stol, rekla je Mara, gledajui putnike u
baru, uglavnom mukarce. "Moda onaj tamo.
"Ali tamo ve sjedi netko, rekao je Thacher. Zdepasti
poslovnjak sjeo je za stol i naslonio svoj koveg s uzorcima na
pod. "elimo li mi sjediti s njim?"
"Ma, u redu je, rekla je Mara, priavi stolu. "Moemo tu
sjesti?" pitala je.
ovjek je podigao pogled, pridignuvi se. "Bilo bi mi
zadovoljstvo, promrmljao je. Napeto je promatrao Thachera.
"Meutim, uskoro e mi se pridruiti jedan prijatelj.
"Sigurna sam da e biti mjesta za sve," rekla je Mara. Sjela
je, a Thacher joj je pridrao stolac. I on je sjeo, bacivi pogled
na Maru i poslovnjaka. Njih dvoje gledali su se na tren kao da
imaju neto zajedniko. Poslovnjak je bio sredovjean, rumen
u luci, sivih oiju umornog izgleda. Ruke su mu bile istokane,

s izraenim venama. Trenutno je nervozno kuckao.

"Ja sam Thacher, rekao mu je pruajui ruku. "Bob
Thacher. Kad emo ve neko vrijeme biti skupa, ba se
moemo i upoznati.
ovjek ga je odmjerio pogledom. Polako je ispruio ruku.
"Zato da ne? ja sam Erickson. Ralf Erickson.
"Erickson? nasmijeio se Thacher. "Meni izgledate kao
komercijalist. Glavom je pokazao na koveg s uzorcima na
podu. "Jesam li pogodio?
Erickson je zaustio da odgovori, ali ga je prekinulo
komeanje. Mrav mukarac tridesetih godina priao je stolu,
srdano ih gledajui blistavim oima. "Pa, krenuli smo, rekao
je Ericksonu.
"Zdravo, Mara." Izvukao je stolac i brzo sjeo, sklopivi ruke
ispred sebe na stolu. Primijetio je Thachera i na tren se
osupnuo. "Ispriavam se, promrmljao je.
"Zovem se Bob Thacher," rekao je Bob. "Nadam se da ne
prekidam neto. Pogledao je njih troje, Maru koja se
ispitivaki zagledala u njega, zdepastog Ericksona s
neutralnim izrazom lica i novopridolicu. "ujte, vas troje se
znate? upitao je naglo.
Uslijedio je muk.
Robotski posluitelj je beumno doklizao, spreman primiti
narudbe. Erickson se pridignuo. "Da vidimo, promrmljao je.
"to emo popiti? Mara?
"Viski i vodu.
"Ti, Jane?"
Mravi se nasmijeio. "Isto."
"Thacheru?
"Din i tonik.
"Meni isto viski i vodu, rekao je Erickson. Robotski
posluitelj je otklizao. Odmah se vratio s piima i stavio ih na
stol. Svatko je uzeo svoje. "Pa," rekao je Erickson podiui
svoju au. "Za na zajedniki uspjeh.
Svi su otpili, Thacher i njih troje, zdepasti Erickson, Mara
nervoznih i budnih oiju i Jan, koji je tek doao. Opet su Mara
i Erickson razmijenili pogled, toliko brzo da on to ne bi
primijetio da nije gledao ba u nju.

"ime se vi bavite, g. Ericksone? pitao je Thacher.

Erickson je pogledao u njega, pa u koveg s uzorcima na
podu. Progunao je: "Pa, kao to vidite, ja sam trgovaki
putnik."
Thacher se nasmijeio. "Znao sam! Trgovca se uvijek moe
prepoznati po kovegu s uzorcima. Uvijek mora imati sa sobom
neto za pokazivanje. to prodajete, gospodine?
Erickson je zastao. Obliznuo je svoje debele usne, pogleda
pod debelim vjeama praznog poput abljeg. Konano je
dlanom protrljao usta i posegnuo dolje, podiui koveg s
uzorcima. Postavio ga je na stol ispred sebe.
"No? rekao je. "Moda bismo mogli g. Thacheru i
pokazati.
Svi su se zagledali u koveg za uzorke. Izgledao je kao
obini koni koveg, s metalnom drkom i kopom za
zatvaranje. "Postajem znatieljan, rekao je Thacher. "to je
unutra? Svi ste tako napeti. Dijamanti? Ukradeni dragulji?"
Jan se krto, neveselo nasmijao. Erick, spusti ga. jo
nismo dovoljno odmakli.
Glupost," progunao je Erick. "Izvukli smo se, Jane.
"Molim te," proaptala je Mara. "ekaj, Erick.
"Da ekam? Zato? emu? Toliko ste navikli na"
"Erick, rekla je Mara. Klimnula je glavom prema
Thacheru. "Ne poznajemo ga, Erick. Molim te!
"Pa Zemljanin je, zar ne?" rekao je Erickson. "Svi Zemljani
dre se skupa u ovakvim vremenima." Poeo je petljati s
kopom kovega. Da, g. Thacheru. Ja sam trgovac. Mi smo
trgovci, svi troje."
Znai, ipak se poznajete."
"Da." Erickson je klimnuo glavom. Njegovo dvoje prijatelja
sjedilo je ukoeno, oborenog pogleda. "Da, znamo se. Evo,
pokazat u vam ime se bavimo."
Otvorio je koveg. Izvadio je no za pisma, iljilo za olovke,
pritiskiva za papir u obliku staklene kugle, kutiju pribadaa,
klamericu, spajalice, plastinu pepeljaru i neke stvari koje
Thacher nije mogao prepoznati. Poredao je stvari pred sebe na
stol. Onda je zatvorio koveg.
"Vidim da se bavite uredskim materijalom, rekao je

Thacher. Prstom je dotaknuo no za pisma. "Fin kvalitetni

elik. Izgleda mi kao vedski elik.
Erickson je klimnuo glavom, gledajui Thacherovo lice. "Ne
ba impresivan posao, zar ne? Uredski materijal. Pepeljare,
spajalice." Nasmijeio se.
"Oh" Thacher je slegnuo ramenima. "Zato da ne? To su
potreptine modernog posla. Samo se pitam"
"to to?"
"Pa, pitam se kako uope nalazite dovoljno muterija na
Marsu da vam se to isplati." Zastao je, razgledajui stakleni
pritiskiva. Podignuo ga je, postavio prema svjetlu, zurei u
ono unutra dok mu ga Erickson nije uzeo iz ruke i vratio u
koveg. "I jo neto. Ako se vas troje poznajete, zato ste sjedili
odvojeno kad ste se ukrcali?"
Svi su se zagledali u njega.
I zato niste meusobno razgovarali dok nismo otili s
Deimosa? Nagnuo se prema Ericksonu, smijeei mu se. "Dva
mukarca i ena. Vas troje. Sjedite odvojeno u brodu. Ne
razgovarate, ne dok ne proemo kontrolnu toku. Razmiljam
o onome to je Marsovac rekao. Troje sabotera. ena i dva
mukarca."
(CroWarez.org )
Erickson je stavio stvari natrag u koveg. Smijeio se, ali
lice mu je bilo blijedo poput krede. Mara je zurila dolje,
poigravajui se s kapljicom vode na rubu svoje ae. Jan je
nervozno stiskao ruke, brzo trepui.
"Vi ste ono troje koje je Leiter ganjao, rekao je Thacher
tiho. "Vi ste saboteri koji su unitili grad. Ali njihov detektor
lai Zato vas nije uhvatio? Kako ste se tu provukli? A sad
ste na sigurnom, iza kontrolne toke." Nasmijeio se, gledajui
ih. "Vrag me odnio! A zbilja sam pomislio da ste trgovaki
putnik, Ericksone. Ba ste me zavarali."
Erickson se malo opustio. "Pa, g. Thacheru, sve je to u
dobru svrhu. Siguran sam da ni vi ba ne ljubite Mars, kao ni
jedan Zemljanim I vidim da i vi odlazite skupa s nama."
"Tono," rekao je Thacher. "Vas troje sigurno imate jako
zanimljivu priu." Pogledao je oko stola.
"Imamo jo koji sat putovanja. Ponekad je ba dosadno to
putovanje Mars-Zemlja. Nema se to vidjeti, nema se to raditi

nego sjediti i piti u baru." Polako je podignuo pogled. "Biste li

moda ispriali neto zanimljivo, da ostanemo budni?"
Jan i Mara pogledali su Ericksona. "Hajde, rekao je Jan.
"On zna tko smo. Ispriaj mu i ostatak.
"Ba bi i mogao, rekla je Mara.
Jan je odjednom ispustio uzdah olakanja. "Stavimo karte
na stol, skinimo sa sebe taj teret. Umoran sam od sakrivanja,
pretvaranja"
"Svakako," rekao je Erickson velikoduno. "Zato ne?
Zavalio se u sjedalicu, otkopavajui prsluk. "Svakako, g.
Thacheru. Rado u vam ispriati jednu priu. A siguran sam
da e biti dovoljno zanimljiva da vas odri budnim."
Trali su kroz umarke sasuenih stabala, skaui preko
suncem sprenog marsovskog tla, tiho se kreui skupa.
Uspeli su se malom uzvisinom, preko uskog grebena.
Odjednom je Erick stao, bacivi se niice na tlo. Ostali su
uinili isto, pruivi se na zemlju, pohlepno udiui zrak.
"Budite tiho, promrmljao je Erick. Malo se pridignuo. "Bez
buke. Bit e Leitera u blizini, od sad nadalje. Ne smijemo
riskirati."
Izmeu troje ljudi koji su leali u umarku mrtvih stabala
i Grada bila je gola, ravna jalova pustinja, par kilometara
sprenog pijeska. Ni stablo ni grm nisu remetili glatku,
isuenu ravnicu. Tek bi povremeni povjetarac, suhi vjetar koji
se vrtloio, uspuhao pijesak u male pijavice. Slab vonj je dopro
do njih, gorak miris vreline i pijeska, donesen na vjetru.
Erick je pokazao. "Gle. Grad Tamo je."
Zurili su, jo zadihani od tranja kroz stabla. Grad je bio
blizu, blie nego to su ga ikad prije vidjeli. Nikad mu se nisu
toliko pribliili. Zemljane nikad nisu putali blizu velikih
marsovskih gradova, centara marsovskog ivota. ak i u
obinim vremenima, kad nije prijetio nadolazei rat, Marsovci
su lukavo drali Zemljane podalje od svojih citadela, dijelom iz
straha, dijelom iz dubokog, uroenog osjeaja neprijateljstva
prema bjelokonim posjetiteljima ija komercijalna poduzea
su im donijela potovanje, ali i omrznutost, u cijelom sustavu.
"Kako se vama ini?" rekao je Erick.
Grad je bio ogroman, mnogo vei nego to su zamiljali po

crteima i maketama koje su tako paljivo prouavali u New

Yorku, u uredima Ministarstva rata. Ogroman je bio, ogroman
i ogoljen, crnih tornjeva koji su se dizali u nebo, nevjerojatno
tankih stupova drevnog metala, stupova koji su stoljeima
izdravali pod suncem i vjetrom. Oko Grada bio je zid od
kamena, crvenog kamena, ogromnih cigala koje su tamo
dovukli i ugradili robovi ranih marsovskih dinastija, pod
bievima prvih velikih Kraljeva Marsa.
Drevni, suncem sasueni Grad, Grad usred puste ravnice,
iza gajeva mrtvih stabala, Grad koji su rijetko vidjeli
Zemljaniali Grad koji je prouavan na mapama i kartama
svakog ratnog ureda na Zemlji. Grad koji je sadravao, uza sve
drevno kamenje i arhaine kule, grupu koja je upravljala
cijelim Marsom, Savjet Starijih Leitera, u crno odjevenih ljudi
koji su upravljali i vladali eljeznom rukom.
Stariji Leiteri, dvanaest fanatinih i posveenih ljudi, crni
sveenici, ali sveenici s blistavim ipkama vatre, detektorima
lai, raketnim brodovima, intersvemirskim topovima, i jo
mnogim stvarima o kojima je Senat Zemlje mogao samo
nagaati. Stariji Leiteri i njima podreeni Provincijalni
Leiteri Erick i dvoje iza njega zatomili su drhtaj.
"Moramo biti paljivi, ponovio je Erick. "Uskoro emo se
kretati meu njima. Ako pogode tko smo, ili zato smo doli
"
Otvorio je koveg koji je nosio, pogledavi na tren unutra.
Onda ga je opet zatvorio, vrsto stiui ruku. "Hajdemo,
rekao je. Polagano je ustao. "Vas dvoje stanite uz mene. Hou
se uvjeriti da izgledate kako bi trebalo.
Mara i Jan brzo su zakoraili naprijed. Erick ih je kritiki
prouavao dok su se njih troje polako sputali niz padinu, na
ravnicu, prema streim crnim tornjevima Grada.
"Jane, rekao je Erick. "Primi je za ruku! Zapamti, oenit
e se njom; ona je tvoja nevjesta. A marsovski seljaci jako
cijene svoje nevjeste.
Jan je bio odjeven u kratke hlae i kaputi marsovskih
poljodjelaca, s upletenim konopom vezanim oko struka, i
eirom na glavi da ga zatiti od sunca. Koa mu je bila tamna,
nanesenom bojom pretvorena u skoro bronanu.

"Odlino izgleda, rekao mu je Erick. Pogledao je Maru.

Njezina crna kosa bila je vezana u punu, provuena kroz
isuenu kost yukea. I njezino lice bilo je tamno, zatamnjeno i
iscrtano ceremonijalnim pigmentskim bojama, sa zelenim i
naranastim prugama preko obraza. Kroz ui su joj bile
provuene naunice. Na nogama su joj bile cipelice od koe
perruha, vrpcama vezane oko glenjeva, i nosila je duge
prozirne marsovske hlae s jarkim alom vezanim oko struka.
Meu njezinim malim dojkama visio je lanac kamenih kuglica,
talisman za sreu u predstojeem braku.
"U redu, rekao je Erick. On je na sebi imao iroku sivu
halju marsovskog sveenika, prljavu odjeu koja je trebala
ostati na njemu cijeli ivot, da bude pokopana oko njega kad
umre. "Mislim da emo proi strae. Trebalo bi na putu biti
dosta jutarnjeg prometa."
Nastavili su hodati po tvrdom pijesku koji im je kripio pod
nogama. Naspram obzora mogli su vidjeti tokice koje su se
kretale, druge osobe koje idu prema Gradu, poljodjelce i
seljake i trgovce, koji su nosili svoje usjeve i robu na trnicu.
"Eno kolica!" uskliknula je Mara.
Pribliavali su se uskom putu, dvije pruge koloteine
urezane u pijesak. Marsovska hufa vukla je kolica, velikih
bokova mokrih od znoja, jezika isplaenog. Na kolicima su bile
naslagane bale tkanine, grube seoske tkanine, rukom tkane.
Pogrbljeni seljak gonio je hufu.
"I eno. nasmijeeno je pokazala.
Grupa trgovaca koji su jahali na manjim ivotinjama ila
je iza kolica, Marsovci u dugim haljama, lica skrivenih iza
maski za pijesak. Na svakoj od ivotinja bio je zaveljaj, paljivo
privezan konopom. A iza trgovaca, polagano tupkajui, bila je
beskrajna povorka ratara i seljaka, nekih na kolima ili jaui,
ali veina je ila pjeice.
Mara i Jan i Erick prikljuili su se redu ljudi, uvukavi se
iza trgovaca. Nitko ih nije primijetio; nitko nije podigao pogled
ni dao nekog znaka od sebe. Mar se nastavio kao i prije. Ni
Jan ni Mara nisu rekli nita jedno drugom. Hodali su malo iza
Ericka, koji je koraao s odreenim dostojanstvom, odreenim
dranjem kakvo dolikuje njegovom poloaju.

Jednom je usporio, pokazujui gore u nebo. "Gle,

promrmljao je, na marsovskom branskom dijalektu. "Vidite
to?"
Dvije crne tokice lijeno su kruile. Marsovske patrolne
letjelice, vojska koja motri na svaki nagovjetaj neuobiajenih
aktivnosti. Rat sa Zemljom samo to nije izbio. Svaki dan,
skoro svakog trena.
"Stii emo taman na vrijeme, rekao je Erick. "Sutra e
biti prekasno. Zadnji brod otii e s Marsa."
"Nadam se da nas nita nee zaustaviti," rekla je Mara.
"Hou doi doma kad zavrimo."
Prolo je pola sata. Pribliili su se Gradu, iji je zid rastao
dok su hodali, uzdiui se sve vie i vie dok se nije inilo da
zasjenjuje i samo nebo. Golemi zid, zid od vjenog kamena koji
je stoljeima trpio vjetar i sunce. Grupa marsovskih vojnika
stajala je na ulazu, jedinoj kapiji usjeenoj u kamen, gdje se
ulazilo u Grad. Kako je koja osoba prolazila, vojnici su je
pregledali, pipajui odjeu, provjeravajui teret.
Erick se napeo. Red je usporio do stajanja. "Uskoro e na
nas doi red," promrmljao je. "Budite spremni.
"Nadajmo se da nee biti Leitera," rekao je Jan. "Vojnici
nisu toliko strani.
Mara je zurila u zid i kule iza njega. Pod nogama im je tlo
podrhtavalo, vibrirajui i tresui se. Mogla je vidjeti jezike
plamena kako se diu iz tornjeva, od dubokih podzemnih
tvornica i talionica Grada. Zrak je bio gust i pun ae. Mara je
obrisala usta, kaljui.
"Evo idu, rekao je Erick tiho.
Trgovci su pregledani i doputeno im je da prou do vrata,
ulaza kroz zid u Grad. Oni i njihove nijeme ivotinje ve su
nestali unutra. Voa grupe vojnika nestrpljivo je mahnuo
Ericku, pourujui ga.
"Hajde!" rekao je. "Bre to malo, stari.
Erick je polako krenuo naprijed, ruku stisnutih uz tijelo,
gledajui dolje.
"Tko si ti i kojim si poslom ovdje? pitao je vojnik, ruku na
bokovima, oruja labavo objeenog o pojas. Veina je vojnika
ljenarila, naslanjajui se na zid, neki su ak uali u hladu.

Muhe su plazile po licu jednog koji je zaspao, s orujem na tlu

pored sebe.
"Kojim poslom? promrmljao je Erick. "Ja sam seoski
sveenik."
"Zato hoe ui u Grad?
"Moram odvesti ovo dvoje pred matiara da ih vjena.
Pokazao je na Maru i Jana, koji su stajali iza njega. "Takav je
Zakon koji su Leiteri donijeli.
Vojnik se nasmijao. Obiao je oko Ericka. "to ti je u toj
torbi?
"Rublje. Prenoit emo ovdje.
"Iz kog si sela?
"Kranosa.
"Kranos? Vojnik je pogledao svog kolegu. "Jesi ikad uo
za taj Kranos?"
"Svinjac u zabiti. Vidio sam ga jednom kad sam bio u lovu.
Voa vojnika klimnuo je Janu i Mari. Njih dvoje krenuli su
naprijed, drei se za ruke, stojei blizu jedno drugom. Jedan
od vojnika stavio je ruku na Marino golo rame, okreui je.
"Lijepu e enicu dobiti," rekao je. "Dobra je, izgleda
vrsto. Namignuo je, pohotno se iskezivi.
Jan ga je smrknuto pogledao. Vojnici su prasnuli u smijeh.
"Dobro, rekao je voa Ericku. "Vas troje moete proi."
Erick je izvadio jednu malu kesu iz svoje halje i vojniku
dao novi. Tada je njih troje ulo u tamni tunel ulaza,
prolazei kroz kameni zid, i izlazei u sam Grad.
Bili su u Gradu!
"Sad, apnuo je Erick. "Pourite."
Oko njih je Grad tutnjio i ukao zvukom tisua ispuha i
strojeva od kojih su se tresle ploe pod njihovim nogama. Erick
je poveo Maru i Jana u kut, uz niz skladita od cigle. Posvuda
je bilo ljudi koji su urili tamo-amo, viui da nadjaaju buku,
trgovaca, prodavaa, vojnika, uliarki. Erick se sagnuo i
otvorio koveg koji je donio. Iz njega je brzo izvadio tri mala
namotaja od finog metala, komplicirane upletene ice i
kazaljke sastavljene u maleni stoac. Jan je uzeo jednog i Mara
je uzela jednog. Erick je preostali stoac stavio pod svoju halju
i opet zatvorio koveg.

"Zapamtite, zavojnice moraju biti zakopane tako da crta

prolazi sreditem Grada. Moramo u trokut uhvatiti sredite,
gdje je najvea koncentracija zgrada. Sjetite se karata! Paljivo
promatrajte ulice i zakutke. Ne razgovarajte ni s kim ako to
moete izbjei. Svatko od vas ima dovoljno marsovskog novca
da se mitom izvue iz nevolje. Posebno se pazite lopova, i tako
vam neba, nemojte se izgubiti.
Erick je prekinuo. Dvojica Leitera u crnom dolazili su du
unutarnje strane zida, eui s rukama iza lea. Primijetili su
trojku u kutu pored skladita i zastali.
"Idite, promrmljao je Erick. "I vratite se u sumrak. Mrko
se nasmijeio. "Ili se nemojte nikad vratiti.
Svatko je krenuo na svoju stranu, hodajui bez osvrtanja.
Leiteri su ih gledali kako odlaze. "Ba je zgodna bila ona mala
nevjesta, rekao je jedan Leiter. "Ti brani imaju plemenite
krvi, iz starih vremena."
"Sretan je onaj mladi seljak ija je, rekao je drugi.
Nastavili su dalje. Erick je gledao za njima, jo uvijek se
smijeei. Onda se prikljuio uskovitlanoj masi ljudi koja je
neprekidno tekla ulicama Grada.
U suton su se sreli izvan vrata. Sunce samo to nije zalo,
i zrak je postao rijedak i leden. Rezao je kroz odjeu poput
noa.
Mara se skupila uz Jana, drhtei i trljajui svoje gole ruke.
"Pa? rekao je Erick. "jeste li oboje uspjeli?
Oko njih su trgovci i seljaci izlazili iz ulaza, naputajui
grad da se vrate svojim farmama i selima, kreui na dug put
preko ravnice prema brdima. Nitko od njih nije primijetio
drhteu curu i mladia i starog sveenika koji su stajali pokraj
zida.
"Moja je gdje treba, rekao je Jan. "S druge strane Grada,
na samom rubu. Zakopana uz jedan bunar.
"Moja je u industrijskom dijelu, proaptala je Mara
cvokoui zubima. "Jane, daj mi neto da se ogrnem!
Smrzavam se.
"Dobro, rekao je Erick. "Onda bi se te tri zavojnice trebale
sresti tono u sreditu, ako su makete bile tone." Pogledao je
u sve tamnije nebo. Zvijezde su se ve vidjele. Dvije tokice,

veernja ophodnja, polako su se kretale prema obzoru.

"Pourimo. Samo to nije.
Prikljuili su se redu Marsovaca koji su ili putem, dalje
od Grada. Iza njih je Grad nestajao u tamnim nijansama noi,
i crni tornjevi su se gubili u tami.
Nijemo su hodali s ljudima sa sela dok se na obzoru nije
ukazao ravan red mrtvih stabala. Tad su sili s puta i skrenuli
prema stablima.
Skoro je vrijeme! rekao je Erick. Ubrzao je hod, nestrpljivo
se osvrui na Jana i Maru.
"Hajde!
urili su, kreui se kroz polumrak, sapleui se na
kamenje i opalo granje, uzbrdo na greben. Na vrhu je Erick
zastao, stojei s rukama na bokovima, gledajui natrag.
"Pogledajte," promrmljao je. Grad. Zadnji put da emo ga
ikad vidjeti ovako.
"Mogu li sjesti? pitala je Mara. "Noge me bole."
Jan je povukao Ericka za rukav. "Brzo, Erick! Nije ostalo
jo mnogo vremena. Nervozno se nasmijao. "Ako sve bude u
redu moi emo ga gledati koliko hoemozauvijek.
Ali ne ovako, promrmljao je Erick. unuo je, otvarajui
koveg. Iz njega je izvadio cijevi i ice i sastavio ih na tlu, na
samom vrhu grebena. Malena piramida od ice i plastike rasla
je, oblikovana njegovim vjetim rukama.
Konano je progunao, diui se. "Dobro je.
Je li uperena ravno na Grad? pitala je Mara nervozno,
gledajui piramidu.
Erick je klimnuo glavom. "Da, postavljena je u skladu s
Zastao je, najednom se ukoivi. "Natrag! Vrijeme je! Brzo!"
Jan je potrao niz drugu stranu grebena, dalje od Grada,
vukui Maru sa sobom. Erick je pourio za njima, jo se
okreui prema udaljenim tornjevima, skoro izgubljenim u
nonom nebu.
"Dolje.
Jan se prostro niice, s Marom uz sebe, drhtavog tijela
pritisnu tog uz njegovo. Erick je sjeo na pijesak i suhe
granice, jo uvijek provirujui. "Hou to vidjeti, protisnuo je.
"udo. elim vidjeti"

Bljesak, zasljepljujua navala ljubiastog svjetla, osvijetlio

je nebo. Erick je pokrio oi rukama. Bljesak je pobijelio,
poveavajui se, irei se. Odjednom se zaula tutnjava, i jak
vrui vjetar zapuhao je na njega, obarajui ga licem na pijesak.
Vrui suhi vjetar dirao ih je i prio, a granice su buknule u
plamen. Mara i Jan sklopili su oi, stisnuti jedno uz drugo.
"Boe promrmljao je Erick.
Oluja je prola. Polako su otvorili oi. Po nebu je jo plesala
vatra, lebdei oblak iskri koji se poeo rasipati na nonom
vjetru. Erick je nesigurno ustao, pomaui Janu i Mari da se
dignu. Njih troje je stajalo, nijemo zurei u mranu pusto,
crnu ravnicu, bez i rijei.
Grad je nestao.
Konano se Erick okrenuo. "Taj dio je gotov, rekao je. "A
sad ostatak! Pomozi mi, Jane. Ovdje e za koji minut biti
tisuu patrolnih brodova.
"Ve vidim jednog, rekla je Mara, pokazujui gore. Jedna
tokica treptala je na nebu, tokica koja se brzo kretala.
"Dolaze, Erick. Glas joj je drhtao od ledenog straha.
"Znam." Erick i Jan unuli su na tlo oko piramide od cijevi
i plastike, rastavljajui je. Piramida je bila stopljena, zapekla
poput rastaljenog stakla. Erick je drhtavim prstima otkidao
komade s nje. Iz ostataka piramide izvukao je neto, neto to
je podignuo visoko, pokuavajui ga razaznati u mraku. Jan i
Mara prili su da bolje vide, oboje napeto gledajui uvis, skoro
bez daha.
"Evo ga, rekao je Erick. "Tu je!
U njegovoj ruci bila je kugla, malena prozirna kugla od
stakla. Unutar stakla neto se mrdalo, neto maleno i krhko,
tornjeva skoro premalih da se vide, mikroskopsko,
komplicirana mrea koja je plivala u staklu. Mrea tornjeva.
Cijeli Grad.
Erick je stavio kuglu u koveg i zatvorio ga. "Hajdemo,
rekao je. Poeli su trati natrag kroz stabla, putem kojim su
prije proli.
"presvui emo se u autu," rekao je dok su trali. "Mislim
da bismo trebali ostaviti ovu odjeu na sebi dok ne budemo u
autu. Jo bismo mogli sresti nekoga."

"Bit e mi drago da opet navuem svoju odjeu," rekao je

Jan. udno se osjeam u ovim hlaicama.
A to misli, kako je meni? prodahtala je Mara. "Smrznut
u se u ovoj odjei, ono malo to je ima.
"Sve mlade nevjeste na Marsu tako su odjevene, rekao je
Erick. vrsto je stiskao koveg dok su trali. "Mislim da ti ba
dobro pristaje.
"Hvala," rekla je Mara, "ali zima mi je.
"to misli da e oni pomisliti?" pitao je Jan. Pretpostavit
e da je Grad uniten, zar ne? To sigurno.
"Da, rekao je Erick. "Bit e sigurni da je raznesen. Na to
moemo raunati. Ali bit e nam vraki bitno da oni to misle!"
Auto bi trebao biti ovdje, tu negdje, rekla je Mara
usporavajui.
"Ne. Malo dalje, rekao je Erick. "Iza onog brdaca tamo. U
jarku, kraj stabala. Teko je vidjeti gdje smo.
"Da upalim neto? pitao je Jan.
"Ne. Okolo moe biti patrola koje"
Naglo je stao. Jan i Mara zastali su uz njega. "to poela
je Mara.
Svjetlo je zablistalo. Neto se pomaklo u tami. Zauo se
zvuk.
Brzo!" zaitao je Erick. Bacio se niice, odbacujui koveg
dalje od sebe, u grmlje. Napeto je ustao.
Jedan lik pojavio se, kreui se u tamu, a iza njega dolazilo
je jo likova, ljudi, vojnici u odorama. Svjetlo je jarko bljesnulo,
zasljepljujui ih. Erick je zamirio. Svjetlo se pomaklo s njega,
palo na Maru i Jana, koji su utke stajali skupa, drei se za
ruke. Onda je zatreptalo na tlo i okolo u krug.
Jedan Leiter iskoraio je naprijed, visok lik u crnom, s
vojnicima iza sebe s orujem na gotovs. "Vas troje, rekao je
beiter. "Tko ste? Ne miite se. Ostanite gdje ste."
Priao je Ericku, zapiljivi se u njega, bez izraza na svojem
ta mnom marsovskom licu. Obiao je Ericka, razgledajui
njegovu halju, njegove rukave.
"Molim" poeo je Erick drhtavim glasom, ali ga je Leiter
prekinuo.
"Ja u govoriti. Tko ste vas troje? to radite ovdje? Da

ujem."
"Mivraali smo se u svoje selo," promucao je Erick
oborenog pogleda, skrueno sklopljenih ruku. "Bili smo u
Gradu, i sad idemo kui.
Jedan od vojnika neto je rekao u mikrofon. Iskljuio ga je
i odloio.
"Doite sa mnom, rekao je Leiter. "Privest emo vas.
Pourite.
"Privesti kamo? Natrag u Grad?
Jedan od vojnika se nasmijao. "Grada vie nema, rekao
je. "Ostalo je samo toliko da bi stalo na dlan.
"Ali to se dogodilo? pitala je Mara.
"Nitko ne zna. Hajde, bre to malo!
Neto se ulo. Jedan vojnik urno se pojavio iz tame.
"Stariji Leiter rekao je. "Dolazi ovamo. Opet je nestao.
"Stariji Leiter. Vojnici su ekali, stojei u stavu mirno.
Trenutak kasnije Stariji Leiter zakoraio je na svjetlo, starac
odjeven u crno, izboranog lica mravog i tvrdog, nalik ptici,
oiju blistavih i budnih. Pogledao je s Ericka na Jana.
"Tko su ovi? strogo je upitao.
"Seljaci koji se vraaju kui.
"Ne, nisu. Ne stoje poput seljaka. Seljaci ne stoje
uspravnonemaju snage, slabo se hrane. Ovi nisu sa sela. I
ja sam iz brda, pa znam.
Priao je blie Ericku, zapiljivi mu se u lice. "Tko si ti?
Pogledaj mu obrazetaj se nikad nije brijao naotrenim
kamenom! Neto ovdje nije u redu."
U rukama mu je zablistala ipka blijede vatre. "Grad je
nestao, i s njim barem pola Savjeta Leitera. Jako je to udno,
bio je bljesak, pa vrelina i onda vjetar. Ali nije bila fisija.
Zbunjen sam. Najednom je Grad nestao. Nije ostalo nita osim
udubine u pijesku.
"Privest emo ih, rekao je drugi Leiter. "Vojnici, okruite
ih. Pobrinite se dat"
"Bjei! povikao je Erick. Udario je, izbijajui Starijem
Leiteru ipku iz ruke. Svi su se rastrali, vojnici su vikali,
bljeskali svjetiljkama, sudarali se u mraku. Erick je pao na
koljena, oajniki pipajui po grmlju. Prsti su mu uhvatili

drku kovega i skoio je na noge. Na zemaljskom je doviknuo

Mari i Janu.
"Brzo! Do auta! Trite! Krenuo je nizbrdo, sapleui se u
tami. Mogao je uti vojnike iza sebe, vojnike koji tre i padaju.
Jedno tijelo naletjelo je na njega i udario ga je. Negdje iza njega
ulo se itanje, i dio padine buknuo je u plamen. Leiterova
ipka
"Erick, doviknula je Mara iz tame. Potrao je prema njoj.
Odjednom se poskliznuo, padajui na kamen. Zbrka i pucanje.
Uzbueni glasovi.
"Erick, jesi to ti?" Jan ga je dohvatio, pomogao mu ustati.
"Auto. Tamo je. Gdje je Mara?
"Ovdje sam, zauo se Marin glas. "Tu, pored auta.
Svjetlo je bljesnulo. Jedno stablo buknulo je u plamen, i
Erick je osjetio kako mu vrelina pri lice. On i Jan probili su
se do cure. Marina ruka dohvatila je njegovu u mraku.
"A sad auto, rekao je Erick. "Ako ga nisu nali." Kliznuo
je niz padinu u jarak, pipajui u mraku, poseui i grabei
ruku svojeg kovega. Poseui, poseui
Dotaknuo je neto hladno i glatko. Metal, metalna ruka
vrata. Olakanje ga je preplavilo. "Naao sam ih! Jane, ulazi.
Mara, doi. Gurnuo je Jana pored sebe, u auto. Mara se
uvukla za Janom, stisnuvi svoje malo gipko tijelo uz njegovo.
"Stoj! doviknuo je glas iznad njih. "Nema svrhe sakrivati
se u tom jarku. Uhvatit emo vas! Doite gore i"
Zvuk glasova bio je zaguen urlikom motora auta.
Trenutak kasnije jurnuli su u tamu, auto se digao u zrak.
Kronje stabala lomile su se i krile pod njima dok je Erick
okretao auto as na jednu as na drugu stranu, izbjegavajui
proganjajue stupove bijelog svjetla odozdo, zadnje bijesne
hice dvojice Leitera i njihovih vojnika.
A onda su bili daleko, iznad stabala, visoko u zraku, stalno
dobivajui na brzini, ostavljajui grupu Marsovaca daleko za
sobom.
"Prema Marsportu," rekao je Jan Ericku. Tono?"
Erick je klimnuo glavom. "Da. Spustit emo se izvan luke,
u brdima. Tamo se moemo presvui u svoju pravu odjeu,
trgovaku odjeu. K vragutrebat e nam sree da stignemo

tamo na vrijeme da uhvatimo brod.

"Posljednji brod, proaptala je Mara dok su joj se prsa
dizala i sputala. "to ako ne stignemo na vrijeme?
Erick je pogledao koni koveg u svojem krilu. "Moramo
stii tamo, promrmljao je. "Moramo!"
Dugo nitko nita nije rekao. Thacher je zurio u Ericksona.
Stariji ovjek bio je zavaljen u svoje sjedalo, lagano pijuckajui
svoje pie. Mara i Jan su utjeli.
"Znai niste unitili Grad, rekao je Thacher. "Uope ga
niste unitili. Smanjili ste ga i stavili u staklenu kuglu, u
pritiskiva za papir. I sad ste opet trgovci, s kovegom uzoraka
uredskog materijala!
Erickson se nasmijeio. Otvorio je koveg, posegnuo u
njega i izvadio staklenu kuglu, pritiskiva za papir. Podignuo
ju je, gledajui u nju. "Da, ukrali smo Grad od Marsovaca.
Tako smo proli detektor lai. Bila je istina da mi ne znamo
nita o unitenom Gradu.
"Ali zato? pitao je Thacher. "Zato ukrasti Grad? Zato
ga jednostavno ne bombardirati?"
"Otkupnina, rekla je Mara gorljivo, zurei u kuglu svojim
bljetavim tamnim oima. "Njihov najvei Grad, polovica
njihovog SavjetaEricku u ruci!
Mars e morati uiniti to Zemlja zatrai, rekao je
Erickson. "Sad e Zemlja moi zbilja pritisnuti sa svojim
trgovinskim zahtjevima. Moda ak i ne bude rata. Moda
Zemlja dobije to eli bez borbe. Jo uvijek se smijeei, stavio
je kuglu natrag u koveg i zakljuao ga.
"Kakva pria" rekao je Thacher. "Kakav udesni postupak,
smanjivanje veliine Cijeli Grad sveden na mikroskopske
razmjere, zapanjujue. Nije ni udo to ste uspjeli pobjei. S
takvom drskou, nitko vas ne bi mogao zaustaviti.
Pogledao je u koveg na podu. Pod njim su mlaznice umile
i ravnomjerno vibrirale, dok se brod kretao svemirom prema
udaljenoj Zemlji.
"Ostao nam je jo dobar komad puta, rekao je Jan. "uli
ste nau priu, Thacheru. Zato nam ne ispriate svoju? ime
se vi bavite? Kakav je va posao?
"Da," rekla je Mara. "to vi radite?

"to ja radim? rekao je Thacher. "Pa, ako elite, pokazat

u vam." Posegnuo je pod svoju jaknu i izvukao neto. Neto
to je blistalo i sjajilo se, neto tanko. ipku blijede vatre.
Njih troje zabuljilo se u nju. Polagano ih je obuzeo ok i
munina.
Thacher je labavo drao ipku, mirno, uperivi je prema
Ericksonu. "Znali smo da ste vas troje na ovom brodu, rekao
je. "U to nije bilo sumnje. Ali nismo znali to se dogodilo s
Gradom. Moja je teorija bila da Grad uope nije uniten, da
mu se dogodilo neto drugo. Instrumenti Savjeta izmjerili su
nagli gubitak mase u tom podruju, smanjenje jednako masi
Grada. Nekako je Grad bio ukraden, a ne uniten. Ali nisam
uspio uvjeriti ostale Savjetne Leitere u to. Morao sam vas sam
slijediti."
Thacher se okrenuo i klimnuo glavom ljudima koji su
sjedili za ankom. Oni su se odmah podigli i krenuli prema
stolu.
"To vam je vrlo zanimljiv postupak. Mars e od toga imati
velike koristi. Moda e to ak okrenuti razvoj dogaaja na
nau stranu. Kad se vratimo u Marsport elim odmah poeti
raditi na tome. A sad, ako biste mi, molim vas, dodali koveg

Miha Remec:

KUA

Miha Remec (Ptuj, 1928.) je autor veliko broja zbirki pria, romana i drame od ega
najvei dio spada u SF. Slovenski izuavatelj SF-a, Drago Bajt, stavlja Remca uz
bok Zamjatinu, tiuxieyju i Orweliu, kao pisca antiutopijskih romana. Remec je jedini
Slovenac koji je dva puta dobio nagradu SFera -1981. za svoj roman
Prepoznavanje i 1987. za kratku priu Spomenik za Euridiku.
Hia (1993.)

Kua stoji na strmini i to na visini do koje ne bi dosegla

povrina oceana i kad bi se otopio sav led na zemaljskim
polovima. Uz to Kua uope nije potopiva.
Tamonja tla nisu trusna, stoga tu ni najgori potres ne bi
mogao razoriti zdanja; izraena je kao samostojna oklopljena
koljka koja nije usaena u tlo niti temeljena, ali lei na
okruglim leitima, stalno zadravajui svoju teinu u
razmjeru s tlom.
U tom podruju je klima krasna, sunce sja skoro svaki dan
i spremnici na obodima Kue crpe sunevu snagu. Kua bi
sauvala svoje djelovanje i bez sunevih zraka. U njenom
sreditu neprestano tee geotermalno razlijevanje stanica i
tako ona dobiva pogon za sve svoje dijelove.
Program kojeg izvodi Kua je, naime, opsean.
U osvit jutra automatski otvori prozorske kapke i
posjetitelj bi kroz neprobojna stakla ugledao udesnu dolinu
pod Kuom, obraslu praumom. Vidio bi bujno raslinje i
cvijee u okolini; orijake paprati, crveni zeji trn i mesnate
listove uvarkue s cvjetnim izraslinama.
Poslije otvaranja prozora Kua ispita vanjskim ticalima
ozraje. Pri moguem zatrovanou zraka, kiselosti vlage i
povienog stupnja zraenja zatvori krug Kunoga ozraja.
Proiivai zadravaju svaku vrstu zatrovanosti izvana, zbog
protuzranih obloga, pa ne prodre u unutarnjost nikakvo
opasno zraenje. Zrakotvorne naprave su izraene tako da bi
odravale za ivot potrebno unutarnje ozraje samo onda kada
vani ne bi bilo dovoljno zraka.
Kua eka na posjetitelja.
Stalno ponovo pripravlja hladnu i toplu vodu, koju alje po

neobraenim kristalnim cijevima i kad bi posjetitelj odvrnuo

slavinu iz nje bi potekla bioloko i kemijski kvalitetna hladna
ili topla voda. U kupaonici je stalno pripravljena mirisna biljna
kupelj, Kua namjeta svjee otirae i ispire zahodsku koljku.
U ostavi Kua uva duboko zamrznutu hranu,
pripravljenu za brzo otapanje, koju bi ponudila posjetitelju za
upotrebu. ekaju ga tamo zamrznute staklenke s plemenitim
piima: od ampanjca iz 1928. godine do plemenite melasnice
pripravljene godine 3733., sve na volju posjetitelju.
Posjetitelja eka tamo postelja s vodenim jastukom, svjee
presvuena s najfinijim lanenim plahtama i jorganom
napunjenim pravim gujim perjem. U spavaonici mirie po
crvenom boru.
Kua ima sredinji dnevni boravak, u kojem treperi
nezaustavljivi kronometar koji odbrojava sekunde, minute,
sate, dane, godine, stoljea i tisuljea, sve s tonou do
tisuinke sekunde, sukladno atomskom satu na bazi cezija.
Tako Kua traje.
Cijelo vrijeme ona automatski lovi vanjskim i unutarnjim
prijamnikom zvune i slikovne valove. Stalno dolazi iz
zvunika udaljen prasak elektrinih smetnji u ozraju, a na
zaslonu trepere ravnomjerne crte koje se iskrivljavaju kada
vani divljaju oluje. Sve to Kua vjerno zapisuje na beskonane
magnetske svitke, iako za tisuljee nije ulovila nijednoga
svjesnoga znaka.
Ponekad Kua isproba unutarnje ozvuenje. Zauju se
razne skladbe, snimljene na neunitivim ploama: cijelo
glazbeno djelo ovjeanstva je zapisano na njima. Od takvih
prilika cijela Kua bui u zvucima Beethovenove simfonije ili
fonotonskih poskoica maestra Hun Fenga iz drugoga
tisuljea.
Na zidovima u Kui vise s kristalom presvuene, i tako za
sve vrijeme sauvane, slike maestra Leonarda da Vincija i
Hieronymusa Boscha, do velikoga holografa Sakma Jedesa.
Po programu djelovanja isprobava Kua dubinsku
projekciju. Tada se oko sjedala, namijenjenog posjetitelju,
prikazuju
trodimenzionalni
kruni
slikopisi
i
dvodimenzionalni filmovi iz starijih vremena. U dvorani za

projekciju bi lako posjetitelj upoznao naravi i navike ljudskog

roda kroz tisuljea.
Pored toga su u Kui rasporeena razna iznenaenja:
posvuda bi posjetitelj otkrivao predmete koje su ljudi u svojoj
povijesti upotrebljavali: kamenu sjekiru, brusilo, zlatni depni
sat koji vie ne pokazuje vrijeme, glazbenu kutiju iz
sedamnaestoga stoljea, drugoga tisuljea, primitivno
elektronsko raunalo iz dobe izuma ipa; otkrio bi ah, pil
igraih karata i maginu kuglu Sejmonova, naao bi ukrase i
nakite od prvih kamenih ogrlica do bisera i nakita iz kristala
koji se prelijeva u duginim bojama.
Jo bolje bi bio posjetitelj iznenaen u podrumskim
prostorima Kue, gdje je postavljena galerija znamenitih ena
i mukaraca potonjega doba, koji sjede na postoljima,
presvueni providnim slojem kristala, koji tijela uva od
raspadanja. Tu sjedi u sjaju svoje uniforme Gvidon Arba,
zapovjednik udruenih zemaljskih snaga, Arkadij Savski,
osniva ekoloke zajednice prije katastrofe, pa Avra Ornom,
svjetska ljepotica, pokazujui bujno nago tijelo i velike grudi,
koje su oito znamenje pripadnosti vrsti sisavaca. Tu su jo
drugi umjetnici, mudraci i velikani, koji svi sjede i nijemo
gledaju preda se, kao uzorci ljudskog roda.
Zapravo je sva Kua uzorak, neunitiva zaliha ljudskih
stvari i dosega u tisuljeima njihovog postojanja na Zemlji.
Kua je zatiena sa sedam zatitnih pregrada i svaka
pregrada ima svoj kodni zasun. Kua ima sredinju memoriju
i u njoj je utisnuta slika posjetitelja. Ta slika je klju: kada bi
posjetitelj stao pred vrata, ona bi mu se odmah otvorila.
***
Tako je Kua tisuljeima ekala na posjet. Na atomskom
satu je godite imalo ve petocifreni broj kad se je pred
vratima, naposljetku, pojavio posjetitelj.
Kua ga je obuhvatila svojim vanjskim kamerama i
prenijela njegovu sliku sredinjoj memoriji. Zatim je Kua
posluala svoju memoriju: zatvorila je kapke prozora i vrata te
provjerila sigurnost svih sedam zasuna.

ONO to se zaustavilo pred Kuom nije bio OVJEK.

Aliette de Bodard: URANJANJE

Aliette de Bodard je veinu svojih pria smjestila u alternativnu povijest svijeta u
kojem dominira Azteko carstvo ili predkomunistika Kina. Pria The Jaguar
House, in Shadow (2010.) je bila nominirana za Nebulu i Huga, a Shipbirth (2011.)
za Nebulu. Pria Uranjanje, to je prvo pojavljivanje Aliette na stranicama Siriusa
B takoer je nominirana za ovogodinju Nebulu.
Immersion (2012.)

Ujutro, vie nisi ba sigurna tko si.

Stoji pred zrcalom - pomie se i drhti, odraava samo ono
to eli vidjeti - oi koje ti se ine preirokima, koa koja ti se
ini suvie blijedom, neobian dalek miris to se iri
ambijentalnim sustavom odjeljka i koji nije ni tamjan ni
enjak ve neto drugo, neto neuhvatljivo to si neko znala.
Navukla si odjeu - ne preko svoje koe ve vani, gdje je
bitno, tvoj avatar nosi plavo i crno i zlatno, otmjenu odjeu
ene koja puno putuje i ima dobre veze. Na trenutak, dok se
okree od zrcala, staklo treperi i izlazi iz fokusa; i u tebe zuri
jedna druga ena, odjevena u bezlinu sivu haljinu, deblja i u
svakom pogledu umanjena - stranac, daleka uspomena koja je
prestala ita znaiti.
***
Quy Je bila na dokovima, promatrala nadolazee
svemirske brodove. Mogla je, naravno, biti igdje na Postaji
Dugovjenosti i zatraiti da se u njen ruter poalje prijenos s
mree - i gledati, preko vidnog polja, spori ples brodova dok
kliu u kapsulne jasle poput ptica promatranih unatrag. Ali
bilo je neeg u stajanju u velikom holu svemirske luke - osjeaj
bliskosti koji jednostavno nije mogla replicirati stajanjem u
Vrtovima Zlatnog arana ili Hramu Aurnog Zmaja. Jer ovdje
- ovdje, odvojena od jaslenih kapsula s par mjera metalnih
ploa osjeala je kako balansira na rubu vakuuma, uronjena
u hladnou i udiui neto to nije ni zrak ni kisik. Gotovo se
mogla zamisliti bez korijena, napokon vraena u izvor svega.
Veina je brodova ovih dana bila Galaktika - pomislili

biste da e bivi vlasnici Dugovjenosti biti nezadovoljni

nezavisnou postaje ali sad kad je rat bio gotov Dugovjenost
je pruala lijep izvor zarade. Brodovi su dolazili; izbacivali su
postojanu bujicu turista - oi previe okrugle i previe ravne;
eljusti etvrtaste; lica nezdrave nijanse ruiaste, poput
nedovoljno kuhanog mesa ostavljenog predugo na suncu.
Hodali su lakom samouvjerenou ljudi s uranjaima; zastali
bi se diviti predloenim atrakcijama na sekundu ili dvije prije
nego bi nastavili dalje prema transportnoj postaji, gdje su se
na udbenikom rongu cjenkali za prijevoz do preporuenih
hotela - gnjusno poznat balet koji je Quy promatrala veinu
svog ivota, mnotvo stranaca koji se sjate na postaju poput
najezde stonoga ili pijavica.
Ipak, Quy ih je promatrala. Podsjeali su ju na vrijeme koje
je provela na Prvoj, razvratni kolski dani provedeni u bunim
barovima i divljim vikendima, pripreme za ispite u posljednji
as, bezbrino vrijeme koje nikad vie nee iskusiti.
Istovremeno je eznula za tim danima i mrzila se zbog te
slabosti. Njeno obrazovanje na Prvoj, koje joj je trebalo biti put
k viim slojevima drutva na postaji, donijelo joj je samo
osjeaje odvojenosti od vlastite obitelji; rastuu samou,
nezadovoljstvo i besciljnost koju nije mogla izrei.
Moda se itav dan ne bi pomakla - da nije zatreperio jedan
znak, pojavio se preko njenog vidnog polja. Poruka od Drugog
Ujaka.
Dijete." Lice mu je bilo blijedo i izmoreno, oi podcrtane
crni krugovima, kao da se nije naspavao. Vjerojatno i nije zadnji put kad ga je Quy vidjela bio je zatvoren u sobi s njenom
sestrom Tam i pokuavao organizirati dostavu za vjenanje petsto zimskih dinja, esto bavi najfinijeg ribljeg umaka s
postaje Uspjeh. Vrati se u restoran."
Danas mi je dan odmora," rekla je Quy; zvualo je
djetinjastije i sitniavije nego je namjeravala.
Lice Drugog Ujaka iskrivilo se u neem to je mogao biti
osmijeh iako je imao vrlo malo smisla za humor. Oiljak koji je
dobio u Ratu za nezavisnost bijelio se spram zrnate pozadine micao naprijed i natrag, kao da ga jo uvijek boli. Znam, ali
treba mi. Imamo vanog klijenta."

Galaktiar," rekla je Quy. To je bio jedini razlog zbog kojeg

bi zvao nju a ne nekog od njene brae ili roaka. Jer obitelj je
zbog nekog razloga smatrala da joj je njeno obrazovanje na
Prvoj dalo uvid u nain na koji Galaktiari razmiljaju - barem
neto korisno ako ne ve uspjeh kojem su se nadali.
Da. Bitan ovjek, glava lokalne trgovake tvrtke." Drugi se
Ujak nije maknuo iz njena vidnog polja. Quyx je mogla vidjeti
kako mu brodovi prolaze kroz lice, polako se poravnavaju s
kapsulama, kako se rupa pred njima otvara poput orhideje. A
znala je sve to se moglo znati o Bakinom restoranu,
naposljetku, bila je Tamina sestra; i vidjela je raune, spori
pad broja gostiju kako su oni uglaeniji odlazili u bolje dijelove
postaje; poveanje broja tedljivih turista koji nemaju vremena
za skupa jela pripravljena od najboljih sastojaka.
,,U redu," rekla je. Doi u."
***
Za dorukom, zuri u hranu rasprostru na stolu: kruh i
dem i nekakva obojana tekuina - na trenutak se ne moe
sjetiti, a onda se uranjai upale i podsjete te da se radi o kavi,
posluenoj jakoj i crnoj, ba kako ju uvijek pije.
Da. Kava.
Primakne alicu usnama - uranja te njeno obavijesti,
podsjeti gdje da ju uhvati, kako da ju podigne, kako da
bude na sve mogue naine graciozna i elegantna, uvijek
besprijekoran uzor.
Malo je jaka," kae tvoj mu, ispriava se. Promatra te s
suprotne strane stola, izraz njegova lica ne moe protumaiti
- i nije li to neobino, jer ne bi li trebala znati sve to se moe
o izrazima lica - ne bi li uranja trebao imati sve o
galaktiarskoj kulturi u svojoj bazi podataka, ne bi li te trebao
obavijestiti? Ali neobino je tih i to te plai vie od iega.
Uranjai nikad ne zakau.
Hoemo li poi?" kae tvoj mu - i, na trenutak, ne moe
se sjetiti njegova imena a onda se sjeti - Galen, zove se Galen,
po nekom lijeniku s Stare Zemlje. Visok je, tamnokos i blijede
koe - avatar njegova uranjaa nije puno drugaiji od njegova

prava izgleda, avatari Galaktiara rijetko kad jesu. Ljudi poput

tebe su oni koji se moraju najvie potruditi da se prilagode jer
toliko toga privlai panju na tebe - izduene oi koje borama
podsjeaju na moljce, tamnija koa, manji, nabijeniji oblik
tijela koji vie podsjea na nangku nego vitku paprat. Ali nema
veze: moe postati savrenom; moe staviti uranja i postati
netko drugi, netko blijede puti i visok i prelijep.
Iako, zaista je prolo jako dugo otkad si skinula uranja,
nisi li? To je samo prijedlog - suspendirani trenutak koji je
ubrzo izbrisan uranjaevim tokom podataka, malim strelicama
koje ti svraaju panju na kruh i kuhinju, i polirani metal stola
- daju ti kontekst za sve, otvaraju svemir poput lotusova
cvijeta.
Da," kae. Poimo." Jezik ti se spotakne preko rijei ima struktura koju si trebala uporabiti, zamjenica koju si
trebala izrei umjesto saete galaktiarske reenice. Ali nita
ne dolazi i osjea se poput polja eerne trske nakon etve izgorena, samo otri rubovi bez ikakve slatkoe iznutra.
***
Naravno, Drugi je Ujak inzistirao da si Quy uzme uranja
za potrebe razgovora - za svaki sluaj, rekao je, umirujue i
diplomatski kao i uvijek. Problem je bio u tome to uranja nije
bio tamo gdje ga je Quy zadnji put ostavila. Nakon to je
poslala poruku ostatku obitelji najbolja informacija koju je
Quy dobila bila je od Roaka Khanha, kojem se inilo da je
vidio kako Tam prolazi kroz kabinu i skuplja svaki komad
galaktiarske tehnologije koji moe nai. Trea Teta, koja je
uhvatila Khanhovu poruku preko obiteljskog komunikacijskog
kanala zacoktala je neodobravajue. Tam. To je curi uvijek
glava u oblacima. Od snova nikad koristi."
Quy nije nita rekla. Njeni su se vlastiti snovi sasuili i
umrli nakon to se vratila s Prve i pala na ispitu iz
mandarinskog Dugovjenosti; ali bilo je dobro imati Tam uz
sebe - imati nekog tko je gledao dalje od restorana, dalje od
uskog kruga obiteljskih interesa. Osim toga, ako ona ne stane
uza svoju sestru, tko e?
Tam nije bila u zajednikim prostorijama na gornjim
katovima; Quy je bacila pogled na dizalo za Bakine zatvorene

sobe ali sumnjala je da bi Tam skupljala galaktiarsku

tehnologiju samo kako bi odala poast Baki. Umjesto toga
otila je izravno na donji kat, onaj koji su ona i Tam dijelile s
ostalom djecom svoje generacije.
Bio je odmah pored kuhinje i inilo se da su se mirisi
enjaka i ribljeg umaka zavukli posvuda - naravno, najmlaa
je generacija uvijek dobivala donji kat, onaj koji je smrdio i bio
ispunjen bukom legije konobarica koje odnose hranu u
blagovaonicu.
Tam je bila tamo, sjedila u malom odjeljku koji je sluio
kao zajednika prostorija tog kata. Rasprostrla je tehnologiju
po podu - dva uranjaa (Tam i Quy su bile moda i jedine
lanice obitelji koje su tako malo marile za uranjae da su ih
putale posvuda), daljinski set za zabavu koji je putao neku
emisiju o djeci koja tre po teraformiranim planetima i neto
to Quy ba nije mogla identificirati jer je to Tam rastavila na
male dijelove: lealo je na stolu poput ribe izvaene utrobe,
samo komadi metala i optike.
Ali u nekom je trenutku Tam oito dojadio itav postupak
jer je trenutno dovravala doruak, srkala patu iz posudice s
juhom. Morala ju je uzeti iz kuhinjskih ostataka, jer Quy je
poznavala taj miris, mogla je osjetiti estinu juhe na jeziku Majina kuhinja, dovoljno jak miris da joj zakruli u elucu iako
je dorukovala rolane riine kolaie.
Opet po starom, uzdahnula je Quy. Bi li mogla ne uzimati
moj uranja za svoje pokuse, molim te?"
Tam se nije inila iznenaenom. Ne ini mi se da ga ba
voli koristiti, starija sestro."
To ne znai da onda pripada tebi," rekla je Quy iako to
nije bio pravi razlog. Nije joj smetalo da Tam posuuje njene
stvari i ustvari bi joj bilo drago nikad vie ne staviti uranja mrzila je osjeaj koji joj prua, blagi dojam sustava koji ti kopa
po mozgu i trai najbolje tjelesne znakove koje ti moe dati. Ali
bilo je trenutaka kada se od nje oekivao da nosi uranja: svaki
put kad bi se bavila klijentom, bilo da konobari ili sudjeluje u
pripremnom sastanku za vea dogaanja.
Tam, naravno, nije konobarila - bila je tako dobra u
logistici i iem to se tie sustava postaje da je provodila veinu

vremena pred ekranom ili spojena na mreu.

Seko?" rekla je Quy.
Tam je odloila tapie pored posudice i napravila iroku
gestu rukama. ,,U redu. Evo ti ga. Uvijek se mogu svojim
posluiti."
Quy je zurila u ureaje rasprostrte po stolu i postavila
neizbjeno pitanje: Kako napreduje?"
Tam se bavila mrenim poveznicama i odravanjem mree
unutar restorana; hobi joj je bila tehnologija. Galaktiarska
tehnologija. Rastavljala bi stvari da vidi kako rade; zatim bih
ih ponovno sloila. Njeno je bavljenje jedinicama za zabavu
pomoglo restoranu u postavljanju ambijentalnih zvukova staromodne rongovske glazbe za klijente Galaktiare, recitali
najnovijih pjesama za lokalce.
Ali uranjae nije mogla svladati: te su spravice imale
opaku zatitu. Mogli ste ih raspoloviti kako biste zamijenili
bateriju ali nita vie od toga. Tam je zbog prethodnog
pokuaja skoro ostala bez sposobnosti koritenja ruku.
Prema Taminom licu vidjelo se da nije spremna opet
pokuati. Mora ii istom logikom."
Kao to?" pitala je Quy, ne mogavi si pomoi. Podigla je
vlastiti uranja s stola, nabrzaka provjerila da li zaista ima
njen serijski broj.
Tam je pokazala prema komponentama rasprostrtima po
stolu. Umjetni Pisac Knjievnosti. Spravica koja pie lagane i
zabavne romane."
To nije isto Quy se zaustavila i priekala Tamino
objanjenje.
Uzima postojee kulturne norme i kombinira ih u suvislu,
zadovoljavajuu priu. Poput ljudi koji si stvaraju vlastiti put
u ivotu i bore se protiv tuinaca za vlasnitvo nad planetom,
stvari koje nama na Dugovjenosti gotovo nita ne znae.
Mislim, nikad nismo ni vidjeli planet." Tam je otro izdahnula
- pogled joj je bio napola na Umjetnom Piscu Knjievnosti a
napola na neem razvuenom preko vidnog polja. Ba kao to
uranja uzima danu kulturu i dijeli ti ju u oblik s kojim se
moe povezati: jezik, geste, obiaji, sve. Moraju imati istu
arhitekturu."

jo uvijek nisam sigurna to eli s njima." Quy je stavila

svoj uranja i namjetala tanku metalnu mreu oko glave sve
dok nije sjela na mjesto. Stresla se kada se suelje
sinkroniziralo s njenim mozgom. Pomakla je ruke, namjestila
neke postavke nie od tvornikih - prokletinja se stalno vraala
na tvornike postavke i nije vjerovala da je to sluajno.
Okruila ju je treperava reetka: njen avatar, koji se polako
uobliavao oko nje. Jo uvijek je mogla vidjeti prostoriju reetka je bila blago providna - ali tako joj predaka, kako je
mrzila taj osjeaj, kao da nije ba sasvim tamo. Kako
izgledam?"
Uasno. Avatar ti izgleda kao da je umro ili tako neto."
Ha ha ha," rekla je Quy. Njene je avatar bio bljei od nje i
vii: izgledala je prelijepo, slagala se veina klijenata. U tim je
trenucima Quy bilo drago to ima avatar, kako ne bi mogli
vidjeti gnjev na njenom licu. Nisi mi odgovorila na pitanje."
Tamine su oi zasjale. Sjeti se to sve nismo mogle uiniti.
Ovo je najbolji komad tehnologije koji su nam Galaktiari ikad
donijeli."
to ba i nije bilo neto, ali Quy to nije trebala rei na glas.
Tam je tono znala to Quy misli o Galaktiarima i njihovim
praznim obeanjima.
To je i njihovo oruje." Tam je gurnula jedinicu za zabavu.
Ba kao i njihove knjige i njihovi holoi i njihove igre uivo.
Njima je to super - postave uranjae na turistiku postavku i
dobiju ba to im treba za navigiranje kroz strani okoli, od
kojeg god idiota koji je napisao scenarij na rongu. Ali mi - mi
ih oboavamo. Sve vrijeme nosimo uranjae na galakticarskoj
postavi. Pretvaramo se da smo Galaktiari, jer oni guraju a mi
smo dovoljno naivni da se damo gurnuti."
I misli da ti to moe popraviti?" Quy si nije mogla
pomoi. Nije da ju je trebalo uvjeriti: na Prvoj nikad nije vidjela
uranjae. Bili su stvar za turiste i ak i dok biste putovali
izmeu gradova graani bi pretpostavili da znate dovoljno da
se snaete. Ali postaje, njihove nekadanje kolonije bile su
preplavljene uranjaima.
Tamine su oi zasjale, divlje poput oiju pobunjenika u
povijesnim holoima. Ako ih uspijem rastaviti mogu ih

ponovno sastaviti i odspojiti logike krugove. Mogu nam dati

jezik i alate pomou kojih se moemo koristiti uranjaima bez
da nas progutaju."
Glava u oblacima, rekla je Trea Teta. Nitko nikad nije Tam
optuio da razmilja o malim stvarima. Ili da ne postigne ono
to je naumila, kad smo ve na temi. I svaka revolucija mora
negdje poeti - nije li Rat za nezavisnost Dugovjenosti zapoeo
zbog jedne pjesme i nepravednog zatvaranja pjesnika koji ju je
napisao?
Quy je zakimala glavom. Vjerovala je Tam ali nije znala
koliko. Ima pravo. Moram ii ili e me Drugi Ujak oderati.
Vidim se kasnije, seko."
***
Dok koraa ispod golema luka restorana s svojim muem,
baci pogled prema gore, prema kaligrafiji znaka. Uranja ti ju
prevodi u Kuhinja Sestre Hai" i pone ti davati detaljnu
pozadinsku priu restorana: menije i veinu preporuenih jela
- dok hoda pored raznih stolova oznaava ti jela za koja misli
da bi ti se mogla svidjeti, od rolanih riinih kolaia do prenih
kampa. Upozorava te na egzotinija jela, kao ukiseljene
svinjske ui, fermentirano meso (mora biti paljiva s tim jelom
jer mu se ime mijenja ovisno o tome na kojem ga dijalektu
postaje narui) ili smrdljivo durijsko voe koje domoroci toliko
oboavaju.
Osjea se...ne ba ispravno, pomisli, dok se trudi pratiti
Galena koji je ve daleko ispred tebe, koraa dugim koracima
istim samopouzdanjem kojim uvijek zrai. Ljudi se razmiu
pred njim; konobarica s mladim, lijepim avatarom mu se
nakloni iako Galen to ne primijeti. Zna da ga takvo ulizivanje
nervira; uvijek dri tirade o zastarjelim obiajima
Dugovjenosti, nejednakostima i nedostatku demokratske
vlade - misli da je samo pitanje vremena prije nego se postaja
promijeni, prilagodi se kako bi se uklopila u galaktiarsko
drutvo. Ti - mutno se prisjea svae s njim, davne svae, ali
sad se ne moe sjetiti rijei niti razloga - ima smisla, sve to
ima smisla. Galaktiari su se podigli protiv tiranije Stare

Zemlje i zbacili okove i osvojili si pravo odrediti si vlastitu

sudbinu; i svaka e postaja i planet to isto uiniti, prije ili
kasnije, ustati protiv diktature koja ih zadrava u napretku.
Ispravno je; uvijek je bilo ispravno.
Nepozvana, stane pored stola i promatra kako dvije
mlade ene tapiima prebiru po jelu od piletine - miris ribljeg
umaka i limunove trave iri se zrakom, snaan i nepodnoljiv
poput truleeg mesa - ne, ne, to nije to, vidi u mislima
tamnoputu enu koja do stola donosi jelo od rie kuhane na
pari, ruke su joj pune tog mirisa i slina ti curi od iekivanja...
Mlade te ene promatraju: obje nose standardne avatare,
najslabije kvalitete - odjea im je kiasta kombinacija crvene i
ute, neugodnog i jeftinog kroja; lica im trepere i daju ti kratke
poglede na tamniju kou pod crvenilom obraza. Jeftine i
kiaste i potpuno neprimjerene; i drago ti je to nisi jedna od
njih.
Mogu li ti pomoi, starija sestro?" pita te jedna od njih.
Starija sestro. Zamjenica koju si traila ranije; jedna od
onih stvari koje su naizgled isparile iz tvojeg uma. Bori se za
rijei; ah sve to ti uranja, ini se, predlae je neutralna i
neosobna zamjenica, jedna za koju instinktivno zna da je
kriva - ona koju stranci i tuini koriste u ovakim prilikama.
Starija sestro," ponovi naposljetku, jer ti nita drugo ne pada
na pamet.
Agnes!"
Galenov glas, doziva te iz daljine - na kratki trenutak se
ini da te uranja opet iznevjerio jer zna da ima puno imena,
da su ti ime Agnes nadjenuli u galaktiarskoj koli, ime koje
ni Galen ni njegovi prijatelji ne iskasape kad ga izgovaraju.
Sjeti se rongovskih imena koje ti je majka nadjenula na
Dugovjenosti, nadimaka od milja iz djetinjstva i tvog imena u
stilu odraslih.
Be-Nho, Be-Yeu. Thu - Jesen, poput sjeanja na crvene
listove javora na planetu koji nikad nisi poznavala.
Odmakne se od stola, prikriva drhtanje ruku.
***

Drugi ju Ujak ve eka kada Quy doe; a ekaju i klijenti.

Kasnis," poslao joj je Drugi Ujak preko privatnog kanala,
iako ne s previe ara, kao da je to i oekivao. Kao da nikad ni
nije mislio da moe imati povjerenja u nju - to je zaboljelo.
Dopustite da vam predstavim svoju neakinju Quy,"
rekao je Drugi Ujak na galaktiarskom mukarcu pored sebe.
,,Quy," rekao je mukarac i njegov je uranja savreno
izrazio nijanse njena imena na rongu. Bio je sve to je
oekivala; visok, s samo tankim slojem avatara, sitnim
promjenama suenja brade i oiju, blagim poveanjem torza.
Kozmetika poboljanja: bio je zgodan za Galaktiara, moralo
se priznati. Nastavio je, na galaktiarskom: Zovem se Galen
Santos. Drago mi je. Ovo je moja supruga, Agnes."
Agnes. Quy se okrenula i pogledala u suprugu po prvi put
- i stresla. Tu nije bilo nikoga: samo debeli sloj avatara, tako
debeo i sloen da da nije mogla ni pretpostaviti kakvo je tijelo
skriveno ispod.
Drago mi je." Voena slutnjom Quy se naklonila, prvo
najmlaem pa redom sve do najstarijeg, sklopljenih ruku - u
rongovskom a ne galaktiarskom stilu - i vidjela kako drhtaj
prolazi Agnesinim tijelom, jedva primjetan drhtaj; ali Quy je
dobro primjeivala stvari, uvijek je bila dobra u tome. Njen je
uranja vritao na nju, govorio joj da isprui obje ruke,
dlanovima prema gore, po galaktiarskom obiaju. Zanemarila
ga je: jo uvijek je bila u stadiju kada je mogla razluiti izmeu
vlastitih misli i misli uranjaa.
Drugi je Ujak opet priao - njegov je avatar bio svjetlija,
bljea verzija njega samog. ujem da traite mjesto za
odravanje banketa."
Da, traimo." Galen je privukao stolicu, utonuo u nju.
Ostali su uinili isto, iako ne jednako tenom, arogantnom
lakoom. Kad je Agnes sjela Quy je primijetila njen trzaj, kao
da se upravo sjetila neeg neugodnog. Slaviti emo nau petu
obljetnicu braka i oboje elimo tu prigodu obiljeiti neim
prikladnim."
Drugi je Ujak zakimao glavom. Shvaam," rekao je,
ekajui bradu. estitam vam."
Galen je kimnuo. Mislili smo zastao je i bacio pogled na

svoju suprugu, pogled koji Quy nije ba mogla protumaiti njen je uranja zakazao ali bilo je neeg neobino poznatog u
tom pogledu, neto to je trebala moi imenovati. Neto
rongovsko," rekla je naposljetku. Veliki banket za stotinu
ljudi, tradicionalna jela."
Quy je skoro pa mogla osjetiti zadovoljstvo Drugog Ujaka.
Banket te veliine bio bi logistiki uasan ali odrao bi restoran
na ivotu godinu dana ili vie, ako postave pravu cijenu. Ali
neto je bilo krivo - neto to ste imali na umu?" pitala je Quy, ne Galena ve
njegovu suprugu. Supruga - Agnes, to vjerojatno nije bilo ime
s kojim je roena - koja je nosila debeli avatar i nije se inilo
da odgovara ili da ikad ita kae. U Quyinom se umu poela
stvarati uasna slika. Agnes nije odgovorila. Predvidljivo.
Drugi je Ujak preuzeo voenje razgovora, preavi preko
trenutka neugode irokom gestom ruku. Cijela predstava,
da?" rekao je Drugi Ujak. Protrljao je ruke, neobina gesta koju
Quy nikad prije nije vidjela da izvodi - galaktiarski izraz
zadovoljstva. Kisela juha od dinje, plate Zmaj-Feniks, peeno
prase, ad pod Planinom..." Navodio je sva tradicionalna jela
za enidbeni banket - nesiguran koliko su toga stranci htjeli
uzeti. Izostavio je neobinija jela, poput peraje morskog psa i
slatke juhe od crvenog graha.
Da, to bismo htjeli. Nije li tako, draga?" Galenova se ena
nije niti pomakla niti progovorila. Galenova se glava okrenula
prema njoj i Quy je napokon uhvatila njegov izraz lica.
Pomislila je da e vidjeti prijezir ili mrnju; ali ne: patnja.
Zaista ju je volio i nije shvaao to se dogaa.
Galaktiari. Nije li mogao prepoznati ovisnika o uranjanju?
Ah opet, Galaktiari su rijetko kad imali taj problem - nisu
nosili uranjae due od po nekoliko dana i to na niim
postavkama, ako i to. Veina je bila u potpunosti uvjerena da
e s galaktiarskim dospjeti bilo kamo.
Drugi Ujak i Galen cjenkali su se, prepirali o cijenama i
ponuenom; Drugi je Ujak sve vie i vie zvuao poput
galaktiarskog turista, sve agresivniji i agresivniji i s sve
manjom i manjom prednosti. Quy vie nije stalo: promatrala je
Agnes. Promatrala je taj neprodorni avatar - crvenokosu enu

po najnovijoj modi
Prve, pjegave koe i s dakom zvjezdanog tena na licu. Ali
to nije bila ona, unutra; ono u to je uranja duboko kopao.
Nije to uope bila ona. Tam je bila u pravu; sve uranjae
bi trebalo rastaviti i je li bitno ako budu eksplodirali? Ve su
ionako dovoljno tete nanijeli.
Quy je htjela ustati, strgnuti vlastit uranja ali nije mogla,
ne usred pregovora. Umjesto toga je ustala i prila Agnes; dva
su ju mukarca samo na tren pogledala, prezaposleni
dogovaranjem cijene. Nisi sama," rekla je, na rongu, dovoljno
tiho da se nije ulo dalje od njih dvije.
Opet taj neobian bljesak. Mora ga skinuti," rekla je Quy
ali nije dobila odgovor. Kao voena impulsom, zgrabila je
eninu ruku; osjetila je kako joj ruke prolaze kroz uranjaev
avatar i dodiruju toplo, vrsto meso.
***
uje ih kako pregovaraju, negdje u pozadini - teko je jer
Rong je tvrdoglava i odbija popustiti pred Galenovom navalom.
Sve je to vrlo daleko od tebe, predmet intelektualne rasprave;
uranja te podsjea s vremena na vrijeme, interpretira ovu ili
onu gestu, gurka te tamo ili amo - mora sjediti uspravno i
tiho, mora pruati podrku suprugu - i stoga se smijei
ustima koja se ine slijepljenima.
Osjea, svo to vrijeme, pogled Rongice, pali poput ledene
vode, poput zmajeva pogleda. Ne eli se maknuti; i ruke su joj
na tebi, grabe ti ruku snagom koju nisi oekivala od njena
tijela. Njen je avatar samo tanki sloj i moe vidjeti kroz njega:
okruglo lice, poput mjeseca, koe boje cimeta - ne, ne zaina,
ne okolade ve jednostavno boje koji gleda itav ivot.
Mora ga skinuti," kae ona. Ne mie se; ali pita se o
emu pria.
Skinuti. Skinuti. Skinuti to?
Uranja.
Naglo se sjeti - veera s Galenovim prijateljima, kada su
se smijali alama izreenim prebrzo da bi ih razumjela. Dola
si kui borei se s suzama; i posegnula za uranjaem pored

kreveta, osjetila njegovu svjeinu i teinu u rukama. Mislila si

da e Galen biti zadovoljan to govori njegov jezik; da e se
manje sramiti koliko nekulturno zvui njegovim prijateljima.
A tada si saznala da je sve u redu, dokle god dri postavke na
maksimumu i ne skida uranja. A zatim...a zatim si hodala s
njim i spavala s njim i svijetu pokazivala samo avatar koji je
dizajnirao - vidjela si samo ono to ti je uranja oznaio.
Zatim...
Zatim je sve krenulo nizbrdo, nije li? Nisi vie mogla
programirati mreu, nisi mogla vidjeti utrobe strojeva; izgubila
si posao u tehnolokoj tvrtci i dola u Galenov odjeljak, lutala
soboom poput prazne ljuture, poput duha - kao da si ve
umrla, daleko od doma i svega to ti je znaio. Zatim - zatim
se uranja vie nije dao skinuti.
***
to vi to radite, mlada damo?"
Drugi je Ujak ustao, okrenuo se prema Quy - avatar mu je
bio crven od bijesa, blijeda koa iarana neuglednim
crvenilom. Mi odrasli smo usred pregovora o neem vrlo
vanom, ako smijemo." Quay bi se zbog toga inae
obeshrabrila ali njegov su glas i govor tijela bili u potpunosti
galaktiarski; i zvuao joj je kao stranac - kao ljuti stranac iju
narudbu nije razumjela - kojeg e kasnije ismijavati dok bude
sjedila s Tam u njenoj sobi i drala alicu aja u krilu, sluala
poznati ritam pria svoje sestre. Ispriavam se," rekla je Quy,
nimalo iskrena.
U redu je," rekao je Galen. Nisam mislio zastao je i
pogledao suprugu. Nisam ju trebao dovesti ovamo."
Trebali biste ju odvesti lijeniku," rekla je Quy,
iznenaena vlastitom hrabrou.
Mislite li da nisam pokuao?" Glas mu je bio pun gorine.
ak sam ju odveo u najbolje bolnice Prve. Pregledaju ju i kau
da ga ne mogu skinuti. Da e ju ok skidanja ubiti. A ak i ako
ne bi..." Rairio je ruke, pustio da izmeu njih zrak padne
poput zrnaca praine. Tko zna bi li se vratila?"
Quy je osjetila kako crveni. ao mi je." I ovog je puta bila

iskrena.
Galen je odmahnuo, nehajno ali mogla je vidjeti bol koju
se trudio sakriti. Galaktiari nisu suze smatrali muevnima,
prisjetila se. Znai sloili smo se?" Galen je pitao Drugog
Ujaka. Za milijun kredita?"
Quy je pomislila na banket; na hranu na stolovima, na
Galena koji misli da bi to Agnes podsjetilo na dom. O tome
kako e to, naposljetku, propasti jer e sve proi kroz filtar
uranjaa i Agnes e ostati samo egzotina gozba nepoznatih
okusa. ao mi je," rekla je, opet, ali nitko nije sluao; i
okrenula se od Agnes s bijesom u srcu - sve vie osjeajui
kako je sve to bilo uzalud.
ao mi je," kae djevojka - stoji, mie ruke s tebe i osjea
kako te neto trga iznutra, kao da se neto u tebi bori za
slobodu. Ne idi, eli rei. Molim te, ne idi. Molim te, ne
ostavljaj me ovdje.
Ali svi se rukuju; smijee se, zadovoljni postignutim
dogovorom - poput morskih pasa, pomisli, poput tigrova. ak
se i Rongica okrenula od tebe; odustala od tebe. Ona i njen
ujak odlaze, razliitim se putovima vraaju u unutranjost
restorana, natrag kui.
Molim te, ne idi.
Kao da neto drugo upravlja tvojim tijelom; snaga koje nisi
bila svjesna. Dok Galen hoda natrag u glavnu prostoriju
restorana, natrag u galamu i mamee mirise hrane - piletine s
limunovom travom i i riom kuhanom na pari, ba kakvu je
tvoja majka spravljala - okree se od supruga i prati
djevojku. Polako i s velike udaljenosti; a zatim tri kako te
nitko ne bi zaustavio. Brzo hoda - vidi ju kako trga uranja s
lica i s gnuanjem ga nabija u stoli. Vidi kako ulazi u
prostoriju; ulazi za njom.
Promatraju te, obje djevojke, ona koju si pratila i jo jedna,
mlaa, ustaje s stola za kojim je sjedila - obje su uasno strane
i istovremeno uasno poznate. Usta su im otvorena ali ne
proizvode zvuk.
U tom jednom trenutku - dok zurite jedni u druge,
zaustavljeni u vremenu - vidi na stolu rasprostrtu utrobu
galaktiarskog ureaja. Vidi hrpu alata; rastavljene ureaje;

uranja, polurastvoren pred njima, njegove dvije polovice

rastvorene poput razbijenog jajeta. I shvaa da su ga
pokuale otvoriti i izvesti obrnuti inenjering; i zna da im
nikad, nikad nee uspjeti. Ne zbog zatita, zbog galaktiarskih
enkripcija kojima se uva njihova slavna intelektualna
imovina; ve zbog neeg puno osnovnijeg.
To je galaktiarska igraka, plod galaktiarskog uma svaki njen sloj, svaka logika poveznica odie razmiljanjem
koje bi za pojmove ovih djevojaka moglo biti i tuinsko. Samo
Galaktiar moe povjerovati da se itava kultura moe svesti
na algoritme; da se jezik i obiaji mogu skratiti na jednostavan
niz pravila. Za ove djevojke stvari su toliko sloenije od ovog; i
nikad nee shvatiti kako uranja funkcionira, poto ne mogu
razmiljati kao Galaktiar, nikad nee razmiljati kao
Galaktiar. Ne moe razmiljati kao Galaktiar osim ako nisi
roen u toj kulturi.
Ili ako nisi, tijekom godina, utonuo u nju, obeznanjen i
opijen.
Podigne ruku - kao da se kree kroz med. Progovori bori se oblikovati rijei kroz sloj za slojem uranjaevih misli.
Znam za ovo," kae i glas ti je grub i rijei padaju jedna
za drugom laserskom preciznou i osjea da su ispravne,
ispravne kao to nita drugo nije bilo ispravno proteklih pet
godina. Dajte da vam pomognem, mlae sestre."
~~~
Posveeno Rochiti Loenen-Ruiz, zbog razgovora koji su
inspirirali ovu priu.

Nina Kiriki Hoffman:

TROFEJNE SUPRUGE

Nina Kiriki Hoffman je za svoje prie bila nominirana za gotovo sve anrovske
nagrade kojih se moete sjetiti. Veina njezinih djela je smjetena u junu
Kaliforniju ili pacifiki sjeverozapad Amerike s likovima koji posjeduju magine
moi, a prie su joj usporedili s onim Zenne Henderson i Raya Bradburyja. Za priu
Trofejne supruge, Nina je osvojila Nebulu 2008. godine.
Trophy Wives (2008.)

Alanna i ja smo bile zajedno veinu naih ivota. Ona je

prelijepa, a ja sam ljakerica; tako barem izgleda ljudima koji
nas sada vide. Ali nije tako poelo. Ja sam bila kraljevna u
dvorcu, a ona je bila slukinja koja je radila za mog oca,
brinula se za svu maineriju koja me drala zatoenom i
odravala na ivotu, i obuavala me za moju stravinu
sudbinu.
Sve se to promijenilo kad smo pronale i pojele voe
povezivanja.
Sada ispod povrine provodimo vie od polovice naih
ivota. Unutra, svi smo gomila razliitih ljudi, a vani, isprobali
smo brojne razliite uloge, ali takoer smo se stapale jedna s
drugom dok smo dijelile oi i misli i razgovore. Ipak, ja sam ta
kojoj ne smeta raditi i koju glazba izluuje, a ona je ta koja
planira i brine se za detalje.
Alanna se nasmijala i pomislila: "Reci im svoje ime, Ylva.
Uvijek zaboravi vane stvari!
"U redu. Zovem se Ylva Sif.
Gwelf Kinnowar, trenutno oenjen Alannom je etvrti
suprug kojeg dijelimo, i kad smo ga prvi put upoznale pomislile
smo da je najbolji. Nije se bunio kad mu je Alanna rekla kako
mora, ako ju oeni, i mene primiti u svoj dom. Imao je dosta
novca i dopustio nam je da ga troimo; i, iako smo ivjele s
njim u raznim rezidencijama na planetima gdje su se odrali
opresivni drutveni uvjeti, dao nam je slobodu od ustaljenih
obiaja u privatnosti svog doma, sve dok se Alanna u javnosti
ponaala kao savrena trofejna supruga.
Prvi put kad je Gwelf spavao s drugom enom nakon
vjenanja izgubile smo vjeru u njega. Ipak, nije nas izdao na

ni jedan drugi nain, pa smo ostale, iako je na svojim

putovanjima esto spavao s drugim enama. Pogodnosti braka
jo su uvijek bile vee od problema, pa smo prilagodile svoja
nadanja i ponaanje i nastavile sa svojim pravim poslom, a to
je bilo spaavanje ljudi, kao to smo mi bile spaene.
Alanna je bila na balkonskoj sobi koja je gledala Haladion,
planet gdje se nalazila glavna Gwelfova rezidencija. Alanna i ja
smo voljele balkonsku sobu. Kua je bila izgraena u litici,
meu gomilom drugih, a ispod litice nalazio se svijet: u
podnoju trgovaki grad Risen, a iza njega panjaci, sa
svemirskom lukom na zapadu, okruenom poslovima i
uslugama za posjetitelje ovog svijeta. U blizini svemirske luke
nalazio se tehno trgovaki centar za ljude koji su osobno voljeli
kupovati tvornike proizvode.
Iza panjaka se nalazila uma, s planinama Fang koje su
se uzdizale u daljini.
Alanna je pritisnula kontrole fokusirajueg prozora i
zagledala se u sredite trnice gdje su sluge iz rezidencije na
litici od farmera kupovale svjee proizvode. "Zreli sakal.
pomislila je.
Bila sam u kuhinji, razinu nie, provjeravala nae zalihe i
pravila spisak. Zastala sam i dodala akala na svoj spisak.
"Puno?
"Ide brzo, pomislila je. "Oh! Perbobice!, ostale su samo tri
mjerice! Na tandu SunGloa!
"Idem." Zatvorila sam spisak, zgrabila torbu i krenula
prema vratima. I sobi proienja gurnula sam ruke i jantarnu
mirisnu posudu i natrljala zglobove. Navukla sam vanjski
ogrta i zakopala veo preko donjeg dijela lica, onda kodirala
privatni portal i ula u javno dizalo. Trenutak kasnije moja se
kapsula otvorila u javnom atriju u podnoju litice. Ostali su
ulazili i izlazili iz raznih kapsula.
Vani su vruina, mirisi i buka bili odve intenzivni. Peenje
mesa, peenje kruha, slabaan zadah goriva za skutere, iako
nikakav mehanizirani transport nije bio dozvoljen u sreditu
grada osim lebdeih kolica kako bi kui dopremili kupljene
stvari. Glasovi su odzvanjali dok su ljudi razgovarali jedni s
drugima licem u lice ili na daljinu.

Krenula sam prema trnici. Na tandu SunGloa sve su

perbobice koje su imali bile prodane, ali prodavaica je vidjela
znamen na mojoj kapuljai i nasmijeila mi se. Kao farmerica
nije nosila veo ili pokrivalo za glavu; bila je daleko od ivota
koji se ivio u kuama i samo ju je drugi farmer mogao
promatrati kao suprugu. U svakom sluaju to je bilo
uobiajeno vjerovanje. ovjek uje prie.
"Znala sam da ete doi, Ser Sif, rekla je prodavaica,
Vigil, i posegnula pod tand i izvadila punu mjericu perbobica.
"Hvala, Vigil. Pritisnula sam palac na njezinu ploicu za
plaanje ak ni ne upitavi za cijenu. Ponekad se isplatilo
platiti vie.
"Oh, ne! I ja sam ih eljela, rekao je tihi glas s moje lijeve
strane. Okrenula sam se i ugledala nepoznatu enu ija
kapuljaa nije bila ukraena znamenom kue. Oi su joj bile
krupne, crne, vlane, ispod uskih crnih obrva i nosila je vrlo
obinu vanjsku odjeu, pranjavo svijetloplavu s jednom
bijelom crtom na avu. Veo joj je bio neproziran, i nije se moglo
vidjeti tko se krije iza njega. "Netko na tandu s glinom rekao
je da ih imate, rekla je Vigil, "pa sam se ponadala."
"Moda neto moemo dogovoriti. Otvorila sam pretinac
torbe za mekane lako kvarljive proizvode, ubacila mjericu i
aktivirala energetsko polje koje e moje bobice drati na
sigurnom.
"Pitaj ju za koga radi, pomislila-proaptala je Alanna; bila
je prisutna iza mojih oiju, kao to sam ja bila iza njezinih.
"S kojom ste kuom u vezi? pitala sam.
Strankinjin je pogled izgledao preplaeno. "Ne smijem
rei, proaptala je.
"Doite sa mnom na kavu i prodat u vam neto svojih
bobica. Jo jednom hvala, Vigil.
"Moram nastaviti s kupovinom, rekla je strankinja kad
sam ju za rukav povukla prema Kalenkijevoj ajani. Imali su
sobe u pozadini gdje su ene mogle skinuti velove.
"Pomoi u vam s time kad zavrimo na razgovor. Vidim
da ste strankinja. Mogu vam pokazati najbolju robu.
Podignula sam glas. "Kalenki!
"Ser Sif. Nasmijeio mi se suui svoje navotene brkove.

"Soba sandalovine?
"Da, molim te.
Odveo nas je prema stranjem dijelu i uveo strankinju u
moju omiljenu sobu, zidovi su joj bili prekriveni rezbarenim
drvom, mirisala je egzotino i zamamno. Imala je teku zavjesu
koja je gotovo u potpunosti priguivala vanjske zvukove, a oni
unutra su imali dovoljno privatnosti da bez straha razgovaraju
aptom. Izvadila sam detektor buba iz depa i pregledala sobu
u potrazi za skrivenim uima. Danas ih nije bilo.
Smjestila sam se na gomilu jastuka s bijelim i crvenim
satenskim prugama i ostavila plave i zelene jastuke za svoju
gou, s malim niskim drvenim stolom izmeu nas. Pogledala
me, a onda je pogledala jastuke i svoje noge u papuama.
"Ne zna kako sjesti! pomislila je Alanna. "Tko je ona?
"Sestro, lagano primi suknju i spusti se na stranjicu,
rekla sam.
Objema je rukama uhvatila je svoju vanjsku suknju i sjela,
drhtei. Onda se uspravila i uputila mi prodoran pogled.
"Ako si ovdje potajice, rekla sam, ili je Alarma rekla, to
namjerava? Kako si uope pronala odjeu bez znamena?
"Pobjegla sam s broda, proaptala je. "Prodana sam u
brak, i brod me vozio suprugu u svoj moguoj raskoi. Imala
sam knjinicu. Znala sam da je Haladion naa jedina postaja i
proitala sam sve o njemu to je bilo dostupno u memoriji.
Sama sam napravila odjeu. Uspravila se, bacila pogled po
sobi, zaustavila ga na meni, kao da je shvatila kako je bila
previe iskrena. "Nisi policija?
Kalenki je upravo tada zazvidao upozorenje i uao kako
bi naruile. Veliku zainjenu kavu, Ser, molim vas, rekla
sam, "sa svim nijansama boja. Takoer i malo ipkastih
biskvita.
"Kako elite, Ser", rekao je uz naklon i ponovno spustio
zavjesu.
Okrenula sam se prema strankinji.
"Ne, definitivno nisam policija, samo sam znatieljna. Neu
te izdati.
"Otkud to mogu znati? Jesam li ve previe rekla?
Dlanovima je pritisnula glavu i uzdahnula. "Kakva sam ja

glupaa.
Kalenki je ponovno zazvidao. Njegov je pomonik donio
pladanj proienja, s dvije posude tople vode, dva runika,
posudom sapuna u prahu i drugom posudom za ispiranje;
takoer i kadilo s njegovim dimom mirisa rue kroz koji
moemo provui ruke prije no to emo piti. Sam Kalenki je
donio pladanj s kavom i odloio ga na stol.
"Hvala vam. Izvrsno, rekla sam i pritisnula palac na
ploicu za plaanje koju je donio i dodala napojnicu na zaslonu
s opcijama.
"Va je posjet uvijek zadovoljstvo, Ser, rekao je i sa svojim
pomonikom izaao van.
Kad je otiao zavezala sam zavjese i onda se smjestila na
svoje jastuke. "Eto, otili su i sada moemo skinuti velove bez
straha od mukih oiju. Skinula sam svoj veo. Strankinja je
zurila u moje lice kao da se radi o spasonosnom napitku koji
moe popiti oima. Pitala sam se zato. Bila sam na previe
svjetova, i na veini sam bila smatrana prosjenom. "Ja sam
Ylva Sif, rekla sam.
Nije skinula veo ili rekla svoje ime. Neuljudno, ali moda
to nije znala.
Pokazala sam joj kako da opere ruke i onda objema nalila
kavu. "Jesi li ve probala nau kavu? pitala sam. Odmahnula
je glavom. Dala sam joj alicu s dosta mjesta za boje. "Evo lag.
Ovo je cimet. Ovo je papar, a ovo je nemasni maslac. Ovo je
sirup od karamele, ovdje se nalazi spokoj, ovdje nervoza. Ovo podignula sam malu liicu svijetlog praha - "je jasno-oko."
Usula sam ga u svoju kavu, dodala malo vrhnja i dvije kocke
smeeg eera i promijeala sa cimetovim tapiem. "Ovo su
okoladne mrvice. Ovo su sladila - eer, kini eer, nevidljivi
eer, eer u prahu, cvjetni slad. Mi kavu smatramo
umjetnou, i ovjeku treba dosta vremena da bi ju svladao.
Moe poeti s neim slatkim i bijelim." Gurnula sam pladanj
s dodacima prema njoj i zavalila se kako bih pila svoju
mjeavinu.
Alanna je bila sa mnom za prvi gutljaj. To nam je objema
bilo najbolje, i uvijek smo ga dijelile. Moja su usta rekla: "Aah.
Osjetila sam kako se i njezina usta takoer smijee.

Strankinja je u svoju kavu dodala lag i cvjetni slad,

podigla alicu do usta i suoila se s dilemom koju sam joj
spomenula. Kao strankinja, nije znala kako spustiti kapuljau
preko lica i piti ispod vela, kao to se inilo u prisustvu
nepoznatih mukaraca. Naposljetku je skinula veo i ugledale
smo njezino lice. Alanna i ja smo ga pomno pogledale. Bila je
mlada, lijepa i nervozna. Mali crveni cvijet visio je na njezinom
lijevom obrazu blizu usta, ali nisam mogla rei je li to made,
tetovaa ili trajniji oiljak.
Imala je pune usne i uski nos, znai definitivno nije bila s
Haladiona, ali to smo ve znale. Tamne pjege irile su se
njezinim nosom i gornjim dijelom obraza. Uzela je biskvit i
pruila nam prigodu da joj pogledamo zube; bili su uski i
iljati. Pojela je slatki, i onda uzela jo jedan, pa jo jedan.
"Ispriavam se", promrmljala je. "Jako sam gladna. Imala sam
malo novca kad sam napustila brod, a nisam se usudila
koristiti svoju kreditnu palicu. Namjeravala sam kupiti hranu
kad sam ula kako ovdje ima perbobica. One dolaze s mog
svijeta, i nisam ih jela od djetinjstva.
"Moji maniri", rekla sam. Otvorila sam torbu i izvukla
posudu bobica. Molim te, prihvati ih kao poklon."
Problijedjela je, oi su joj izgledale vee i tamnije nego
ikada. Pjege su izgledale poput zvijezda padalica noi iznad
blistavog mora. Kimnula je i posegnula prema bobicama, odve
eljna da bi bila uljudna. "Hvala vam, hvala vam, hvala vam",
proaptala je i gurnula obje ruke u malu kutiju, zagrabila
tamne bobice i pritisnula lice na njih.
Kad je podigla lice s bobica sitno sjemenje zalijepilo joj se
za lice. Mrlje koje su bobice ostavile bile su iste boje kao i cvijet
na njezinom obrazu. Uzela je jednu smrskanu bobicu i poloila
ju na jezik, onda se zatvorenih oiju nagnula unatrag. Usne su
joj se polagano razvukle u osmijeh.
"Oh, rekla je, "to je okus mlijenog vjetra na nonom nebu
tijelom ljeta na Challisu. Moja sestra i ja smo sakupljale ove
bobice pod svjetlou zvijezda. U tami blistaju grimizno kako
bi prizvale none ptice, i nas. Govorile smo kako ih sakupljamo
za nau majku. Ali pojele bi smo veinu onog to smo pronale.
Trnje nas je greblo, ali bobice su bile vrijedne boli. Pojela je

jo jednu bobicu, pa jo jednu. "Kako na ovom udaljenom

svijetu mogu okusiti planet svoga djetinjstva? Kako se okus
moe prenijeti na drugi svijet?"
"Svoj rodni planet nosi u glavi, rekla je Alanna mojim
ustima. "Okus priziva sjeanje; to nije pravo mjesto.
Strankinja je spustila ruke. Pogledala je prema zidu.
"Challisa vie nema, rekla je, "spaljen je u Fraktalnim
ratovima. Moja je sestra stradala u napadu.
"A ti si sada ovdje, na Haladionu, rekla sam, "bjei - od
ega?
"Posljednjih nekoliko godina ivjeli smo na izbjeglikom
satelitu. Imali smo pristup terminalima samo nekoliko sati
dnevno; ja sam vjebala glazbu, moj je brat uio za ispite.
Darovit je. Moja me majka prodala u brak kako bi mom bratu
omoguila odlazak na studij", rekla je. "Rekla mi je kako je moj
budui Paki princ koji e se prema meni odnositi kao prema
kraljici, ali vidjela sam brodski manifest. Moj suprug ak nije
ni ovjek. On je aba, na Linkanu, i eli me kako bi podigao
svoj status."
"Ah, rekla sam. Ja sam bila udana za linkansku abu moj prvi i jedini brak, u koji sam stupila pod ugovorom kako
bi Alanna mogla doi do posebne obuke u kozmetologiji. "Njih
je teko ubiti. Zna li njegovo ime?"
"Ne mogu ga izgovoriti, rekla je strankinja. Gurnula je
ruku pod ogrta i izvukla malu memoplou. Dodir i prikazala
je rije na linkanskom.
"Fimkim Ruggluff, rekla sam. "Gotovo da se sjeam
imena."
"Jedna od brodskih asnica dolazila je razgovarati sa
mnom. Rekla mi je kako Linkanci svoje supruge dre u
mjehurima i pozivaju druge Linkance da ih gledaju. Rekla je
kako sam ja teret koji e ivjeti u mjehuru."
"Da, rekla sam. "Stavljaju svoje supruge u mjehure kako
bi ih izloili i nadmjehurili jedni druge. Njihov status raste ako
imaju razliite supruge drugaijih vrsta. Takoer e te hraniti
onime to najvie voli. Oni vole krupne ene. Zdravstveni plan
je jako dobar. Elektroliziranje, vrhunsko kondicioniranje,
kljune hranjive tvari."

"to supruge rade po cijele dane?"

"Zure u udne abe koje njihovi supruzi dovode kako bi ih
promatrale. Postoji bonus ako uspije izgledati sretno i
uzbueno. Povremeni seks, koji je pomalo hladan i ljigav, ali
ne osobito bolan. Nije potrebno puno razgovora. Moe po
cijele dane sluati glazbu i prie. To nije teak ivot, i pustit e
te im dobije bore. Daju dobre darove za rastanak.
"Otkud ti toliko zna o tome?
"Neto su glasine, ali ja sam godinu dana bila ablja
supruga."
"Ne izgleda naborano."
Slegnula sam jednim ramenom. Moj suprug i ja si nismo
odgovarali. Ipak, na je rastanak bio poluprijateljski." Nakon
mog etvrtog ozbiljnog pokuaja da se rijeim supruga, on i ja
smo uistinu ozbiljno porazgovarali, i naposljetku me pustio.
Ponekad se jo uvijek ujemo. Alanna i ja smo mu se dvaput
vratile kako bi glumile njegove trofejne supruge; dobro nam je
platio. Sve u svemu, to je bio puno vie zadovoljavajui ishod
za sve troje.
"asnica mi je rekla kako s Linkancima nema anse za
razvod.
"Tko je ta asnica? Zvui neugodno.
"Ne znam njezin in, samo da je nosila odoru. je li u pravu?
Stvarno nema naina da se razvedem od svog abljeg
supruga?
"Bojim se da je u pravu u vezi toga. Izgube obraz kad ih
supruge napuste. Ja sam se dogovorila sa svojim bivim
suprugom da se vratim kad me uistinu mora pokazati; ostatak
vremena svojim rivalima govori kako sam predragocjena da bi
me esto pokazivao. Postoje naini za rjeavanje takvim
problema. Ali ti si ve duna tom Fimkimu, i nee te pustiti
odmah. Trebala bi ga barem upoznati.
"Ali onda u biti zarobljena!
"Zarobljena si kamo god otila, rekla sam, iako Alanna i
ja nismo eljele da to bude istina. Imale smo dvostruki pogled,
specijalnu obuku i talente, i dva put vie ruku i nogu od ostalih
ljudi, pa se nikad nismo osjeale bespomono poput ove
strankinje. Bile smo zarobljene, zajedno i odvojeno, ali uvijek

smo radile zajedno ili jedna prema drugoj, i uvijek smo

pobjegle.
Rekla sam: "Izabrala si biti zarobljena na Haladionu, osim
ako se ne eli vratiti na svoj brod. Zna li to eli uiniti
sljedee?
Odmahnula je glavom.
Pitaj ju kako se zove, pomislila je Alanna. Uvijek zaboravi
na vane stvari.
"Kako se zove? pitala sam.
"Neu ti rei, odgovorila je.
"To je toliko vano ime da bih ga prepoznala? Hmm, rekla
sam, "znam da si s Challisa. Tko bi mogla biti?" Alanna je, u
kui na litici, postavila upit kunom kompjutoru tko je
izgubljen na Challisu. Na nesreu, smrt planeta bila je
iznenadna, i brojni su nestali i smatrani su mrtvima. Spisak
preivjelih izbjeglica bio je puno krai. Alanna je pregledavala
fotografije preivjelih tolikom brzinom da nisam mogla
istovremeno gledati to radi i ono to je ispred mene.
"Moe me zvati Lennox rekla je strankinja. Alanna je to
ubacila u pretragu, iako smo znale kako to nije strankinjino
pravo ime.
"U redu, Lennox. to e raditi ako nisi supruga?"
Lennox je otpila kavu i nije odgovorila.
Alanna je pomislila: "Hej. Lennox je ime ulice u glavnom
gradu Ponderu. Imam neke fotografije planeta prije no to je
spaljen. Pregledavam. Bah. Lennox je vrlo duga ulica. Gledam
ju. Poslovna etvrt. Ne, ekaj, sada gledam kue. Mogla sam
vidjeti dok je Alanna gledala, ali bilo je zbunjujue; gledala je
ulicu dok su u isto vrijeme okirana lica preivjelih letjela
lijevim rubom ekrana. Usmjerila sam svoj prsten-kameru
prema Lennox, fotografirala ju i poslala fotografiju u kuni
kompjutor. Mogao ju je pronai puno bre od Alanne, iako je
Alanna bila bra od veine ljudi.
Niz fotografija ljudi roenih na planetu je usporio, vratio
se i zaustavio kad je kompjutor spojio Lennoxino lice s jednim
od preivjelih u datoteci. Alanna se umjesto toga usredotoila
na fotografije kua. Milla Lyan, pisalo je; neko iz South
Lennox Streeta 455, premjetena u orbitalni centar za

izbjeglice, a nakon toga trajno premjetena na Linkan, kod

Fimkima Ruggluffa; trenutno na putu.
Alanna je izgovorila adresu i kuni kompjutor je ponovno
vrtoglavom brzinom prikazao Lennox Street. Pogled se usporio,
zaustavio na maloj, tronoj crnoj kui s dva zamagljena
prednja prozora i okruglim vratima. Pribliile smo se, zavirile
kroz zavjese i ugledale lea djevojke koja je sjedila za konzolom
s nekoliko izboenih tipkovnica. Pomicala je ruke i glazba je
izlazila iz malih zvunika smjetenih u metalne cvjetove na
zidu. Zavalila sam se, zatvorila oi i sluala glazbu koja je bila
toliko lijepa da joj nisam mogla odoljeti. Jedna od mojih mana
ili vrlina je to sam podlona glazbi, osjetljiva na njezine
nijanse i efekte. To nam je ponekad spasilo ivote. To nas je
ponekad gotovo kotalo ivota.
U toj je glazbi bilo poruka. Imala je neobine tonove i
pulsirala kao da die. lako nije bilo rijei, u melodiji je bila
primamljiva informacija, obeanja. Samo sluaj, mrmljala je, i
nauit e stvari koje e ti poboljati ivot. Ovdje je tajna koja
e te spasiti od tugePrsti su me zgrabili za rame. "Ser? Jesi li dobro?
Poskoila sam i pogledala Lennoxino zabrinuto lice.
Alanna je zaustavila snimku, ubrzala ju kako glazba ne bi
bila toliko hipnotizirajua i pronala mjesto gdje se glazbenica
okrenula prema prozoru. Lennoxino je lice gledalo u nas.
"Ispriavam se", rekla sam i zagledala se u lice koje sam
takoer vidjela u mlaoj verziji kroz Alannine oi. "Jesi li
odluila tko e postati sada kada su tvoj svijet i tvoje mjesto
na njemu prestali postojati?"
Odmahnula je glavom.
"Glazbenica, rekla sam.
Ustuknula je. "Zbog ega si to rekla?" proaptala je.
"Objasnit u ti ako sa mnom poe kui."
Odmahivala je glavom prije no to sam dovrila poziv. "Ne."
"Kako hoe", rekla sam. "Bolje da zavrim s kupovinom
prije no to se suprug moje gospodarice vrati kui. Voli da ga
doeka veera." Popila sam ostatak kave; jo je uvijek bila
boanstvena, iako se ohladila. Onda sam se oprala u drugoj
posudi i provukla ruke kroz miriljavi dim, ona me kopirala.

"Molim te. Uivaj u bobicama. Nadam se da e pronai

sigurno mjesto. Uzela sam svoju torbu.
"Ser", rekla je. Ustala je, malo se pomuila kako bi se
izvukla iz zagrljaja jastuka. "ekaj."
Zastala sam u pozi ovjeka zarobljenog jednim obeanjem,
dobra poza da se ljudi otvore.
"Bila si uistinu ljubazna prema meni. Ipak, bojim se i ne
znam kome vjerovati."
"Shvaam. Nisi jedina koja je bjeala od opasnosti. Ima
pravo biti sumnjiava prema strancima."
Ako bi mi pomogla..." Sklopila je ruke i posegnula kako bi
stavila veo i sakrila cvijet na obrazu. Hoe li mi pomoi?
"To je jedno od mojih zvanja." Pomislila sam na tapiseriju
svoje i Alannine prolosti, isprepletenu brojnim ljudima koje
smo spasile. Tapiserija onog koji je spasio nas ispreplitala se s
naom ranijom povijesti. On je nastavio svojim putom, ostavio
nas je da pomaemo drugima, to je znailo da su niti njegovog
ivota povezane s naima dok smo nastavljale dalje. "Ako to
uinim kako treba, to e takoer postati tvoje zvanje. Hoe li
prihvatiti moju pomo?
Pogledala je prema zavjesi s velikim svijetom iza nje u
kojem je bila stranac. Pogledala me. Smireno sam ju gledala.
"Hou, rekla je. "Hvala ti.
Zatvorila sam oi kako bih dopustila Alanni da mi kae to
misli. Pomislila je: "Odlino."
"Prva stvar koju trebamo uiniti jest dati ti znamen, rekla
sam.
"Znamen na mojoj kapuljai?
"Pripadanje. Hoe li se pridruiti mojoj kui?
"Koje mi uvjete postavlja taj izbor?
Namrtila sam se. "U ovom trenutku to nije nita vie od
oznake na tvojoj odjei. Moe izabrati Kinnowar, prezime
klana supruga moje gospodarice, ili se moe pridruiti bez
kue - to je spiralni znak i znai da si bez pripadnosti. U tome
ima malo zatite, ali je priznat status. Ili moe ii bez vela,
otkrivena u javnosti i objaviti da je tvoj status zemljoradnica.
To nije ugodna egzistencija.
"Prihvatit u tvoj znamen, rekla je.

Uzela sam etiri bobice iz njezine koare i sokom ispisala

znak Gwelfove kue na njezinoj kapuljai. Oprat e ga ako
promijeni miljenje.
To je bila samo krinka, ali kad sam podignula ruku meu
nama sam osjetila traak povezanosti. Podignula je glavu i
zagledala se u moje oi, i iako joj je lice bilo ispod vela, znala
sam kako je i ona takoer osjetila da se neto promijenilo.
Gurnula je koaru s bobicama u rukav i krenula za mnom
iz ajane. Hodala je korak iza mene dok sam zavravala s
kupovinom za veeru i doruak. Onda je s naom kapsulom
zajedno sa mnom dola u nau kuu. Zastale smo u sobi za
proienje kako bi mirisni dim oistio smrad zagaenja koji
smo pokupile tijekom naeg susreta s vanjskim svijetom, i
onda smo ispod luka ule u kuu.
Alanna nas je ekala.
Milla ju je ugledala i sakrila se iza mene i zgrabila me za
skute. "Tko je to? proaptala je.
"Ovo je moja gospodarica, Alanna Brigid Kinnowar. Ona e
ti takoer pomoi.
"Kako zna?
"Mi smo dobre prijateljice, rekla sam.
"Ha, pomislila je Alanna. Srdano se nasmijeila i rairila
ruke. "Ser, kako ti mogu pomoi?"
Milla se sabrala i zakoraila naprijed. Naklonila se Alanni.
"Ser", rekla je tiho. "Hvala vam to ste me primili.
"Dobrodola si, Ser", rekla je Alanna.
"Hvala vam", ponovila je Milla.
"Doi u kuhinju", rekla sam. "Moram pripremiti jelo.
Krenula sam prva, Milla za mnom, i Alanna za nama.
"Stavila sam ime tvog supruga u trailicu, rekla je Alanna
dok su njih dvije sjedale za stol. Spremila sam sve to sam
kupila na trnici na prava mjesta, hladna, suha, vlana, topla,
to god je koja stvar trebala, i pripremila sastojke za veeru na
sredinjem stolu.
"Molim?"
"Ylva i ja imamo vezu, pa znam tvoju priu, Ser", rekla je
Alanna. "Ispriavam se radi naruavanje tvoje privatnosti." Na
stol je stavila projektor. "Uznemirilo me ono to sam otkrila.

Taj tvoj suprug je vana osoba na Linkanu. Ve ima dvjesto

pedeset i pet supruga, i ti e tvoriti savreni etiri puta etiri
puta etiri puta etiri, dvjesto pedeset i est. To je najvie
supruga to netko na planetu ima. Mislim da je on kralj.
Trebam jo dodatno provjeriti. Ve je pokrenuo veliku potragu
za tobom. Njegovi su plaenici sada na trnici i ljudi im govore
stvari." Dodirnula je projektor. Prikazivao je trnicu, ljude koji
su se kretali izmeu tandova, oni koji su traili Millu bili su
oznaeni crveno. Impresivna mobilizacija arolikih individua.
"Jeli tvoja majka dobila puno novca kad te prodala?
"Ja- Milla se uhvatila za glavu. "Nije rekla. Mislim da nije.
Dovoljno da brata poalje na studij i da majka ima to jesti dok
ne nae posao.
"Znai prodala te jeftino, rekla je Alanna. "to je kod tebe
posebno? Ah, glazba.
"Glazba? rekla je zbunjeno. "Kako to mislite?
"Ostavila si tragove na mrei, rekla je Alanna, "i pratile
smo ih do tvog doma na Challisu.
"Kako ste mogle? Challis je mrtav!
"Netko negdje biljei sve. Tvoj planet jo uvijek postoji u
mrenoj memoriji. Kao i tvoja kua. Mlaa ti, svira nekakve
klavijature na zidu. Meni se vie svia proizvedena glazba, ali
Ylva je uistinu bila dirnuta tvojom.
"Molim? proaptala je Milla.
Alanna je programirala projektor koji je stvorio 3-D prizor
tog pogleda kroz Millin mutni prozor sa zavjesama, Millu
okrenutu leima, njezine prste kako pleu po trostrukim
tipkama; crne metalne cvjetne zvunike koji stre sa
svijetlozlatnog zida. Stariju enu koja stoji naslonjena na zid,
promatra Millu, bezizraajnog lica.
Iz projektora se ula glazba. Shvatila sam kako je ovo
drugaiji pogled on onog koji smo Alanna i ja prije gledale.
Glazba nije bila o tajnama i obeanjima. Bila je o zatoenitvu
u kutiji.
Stajala sam kod svog stola, ruku skamenjenih uz tijelo, i
suze su mi potekle.
Alanna me pogledala. "Ticka!" opsovala je i pritisnula
pauzu na projektoru. "to se dogodilo, Ylva?

Zadrhtala sam i oslobodila se arolije glazbe. "To je druga

glazba, rekla sam. Milla je i sama posegnula prema prizoru,
irom otvorenih oiju. Dodirnula je dugme kako bi ponovno
pokrenula projekciju, a ja sam odjurila iz prostorije i prekinula
vezu s Alannom kako ne bih vie sluala tu glazbu.
"to je ovo? upitao je Gwelf s ulaza. "Ne mirii mi veera,
a ti mi izgleda nervozno. Izuo je cipele u sobi za
proiavanje, skinuo vanjsku odjeu i proao kroz dim
sandalovine na mukoj strani, uzeo novu odjeu s police u
blizini luka kojim se ulazilo u stan i navukao ju preko donjeg
rublja.
"Imamo gosta, rekla sam.
"Jo jedno spaavanje?"
"U tijeku. Alanna joj pokazuje vlastita sjeanja.
"I to te uznemirilo?
"Ispriavam se, Ser. Pretpostavljam da si gladan. Pripremit
u ti veeru.
Namrtio se, progunao i onda rekao: "Bit u u svojoj
radnoj sobi.
Vratila sam se u kuhinju. Projektor je bio iskljuen, a Milla
je jecala.
Narezala sam i ogulila povre koje sam nedavno kupila,
stavila tavu na tednjak, dodala ulje i na brzinu Gwelfu
pripremila jelo. Uvijek je volio svjee pripremljenu hranu. Bez
obzira koliko dobro programirala kuno kuhalo, uvijek je
osjetio razliku. Uostalom, voljela sam mu kuhati. Pruio mi je
dom.
"Gwelf? pitala je Alanna dok je vrue ulje cvralo i
pucketalo i omotavalo sve to sam mu ponudila.
"U svojoj radnoj sobi je. Dodala sam zaine i okuse koje
je, znala sam, Gwelf volio. Uivao je u stvarima koje su pekle
na jeziku, ali samo malo. "Pripremit u veeru za nas im
zavrim s ovime."
"Milla je rekla kako je melodija koja te skamenila dok si ju
sluala njezina melodija kutije, rekla je Alanna. Razrogaila
je oi na mene i ponovno sam joj otvorila vezu. Uvijek mi je
falila kad smo bile razdvojene, ali ponekad smo to ipak inile,
osobito kad je eljela biti na samo sa svojim suprugom.

Ponovno povezivanje s njom bilo je poput sjedanja u

omiljeni naslonja, neto to me dralo i prualo ugodu.
Nasmijeila sam joj se.
Jo sam jednom promijeala Gwelfovu veeru u kljualom
ulju, onda ju prebacila na tanjur, i i pored njega stavila pribor,
salvetu i posudu vrue vode s mirisom limuna. Takoer sam
mu napunila au ledenog aja.
"Moja pjesma kutije je pjesma koju sam skladala kad je
majka prvi put spomenula moju prodaju, rekla je Milla. "ak
i prije no to je planet umro, to joj je bio plan, i nije eljela uti
ne.
"Shvaam." Prije no to smo Alanna i ja podijelile voe veze
ja sam bila u kutiji, bez nade u budunost, malo ugode u
sadanjosti, i malo sjeanja na svjetlost u mojoj prolosti.
Alanna i na spasitelj otvorili su vrata moje kutije, i nakon toga
nita nije bilo loe, ak ni ivot u mjehuru i izloenost buljenju
aba.
(CroWarez.org )
Nisam eljela ponovno uti pjesmu kutije, nikada vie.
"Vratit u se." Odnijela sam jelo Gwelfu. Napravio je mjesta
na svom radnom stolu, pomaknuo alat u stranu i skulpture u
izradi. Alanna je ponekad znala rei kako mu je njegov hobi u
stvari prava ljubav. Izraivao je male, fantastine nastambe i
rezbario stvorenja koja bi mogla ivjeti u njima. I tu je takoer
prezirao koritenje direktne proizvodnje i vie je volio koristiti
vlastite ruke.
"Hvala, Sif, rekao je Gwelf.
"Nema na emu, Ser. Jo se jednom ispriavam zbog
kanjenja. "Nebitno. Spaavanje, zato te toliko mui?
Nikad nam nije postavljao pitanja o tim stvarima.
Obavljale smo ih bez da smo ga gnjavile detaljima; trebale smo
koristiti njegov novac za neke stvari, ali u tome je bio dareljiv
i nikad nam nije nita uskratio. Nisam bila sigurna to rei.
"Ne mui me njezino spaavanje, samo njezin talent. Ona je
glazbenica-"
"Oh, ne. Ne Ruggluffova mladenka?
"Ser?
"Uzbuna je na cijelom planetu. Trebao sam shvatiti.
"Zato aba za suprugu eli glazbenicu? Kako e svirati

unutar mjehura?
"On je inovator, i eli izokrenuti drevne obiaje Linkana.
Zbog toga je naruio dovoljno velik mjehur i za mladu i za
njezin instrument. Niija supruga ne izvodi za posjetitelje, ali
njemu je to palo na pamet nakon to je na mrei pogledao
brojne snimke naih kultura. To je trebao biti odvaan politiki
potez koji e mu zacementirati popularnost za idue izbore, ali
stvar propada ako mladenka pobjegne. Federacija potenih
trgovaca naklonjena je promjeni, jer e to moda dovesti do
vee slobode linkanskih nevjesta.
"Ali Ser, djevojka-
"Tko god pomogne Ruggluffovoj mladenki skupo e to
platiti. Odloio je tapie i uzeo do pola poliran komad drveta.
Namrtio se.
"Kolika je cijena, Ser?
Podigao je glavu i spustio obrve. "Takva bi mi stvar mogla
nakoditi politiki", rekao je. Po prvi sam puta vidjela mo
njegovog pravog zanimanja, poteni trgovac i bankar, na
njegovom licu, i shvatila kako je osoba koja je oduvijek bio
prema meni - pomalo nespretan, uljudan, nezahtjevan i esto
odsutan gospodar - najvjerojatnije gluma, ne njegov pravi
karakter.
"Moramo ju vratiti? pitala sam/Alanna je pitala. Nikad do
sada nije se mijeao u spaavanje; ali nikada do sada nismo
spaavale nekog politiki vanog.
"Znaju li da ju imate?" pitao je.
U kuhinji, Alanna je iznad stola opet prikazala trnicu s
oznaenim tragaima. Bili su vie raspreni, iako je veina
trgovina bila zatvorena. Crveno oznaeni tragai koncentrirali
su se oko Kalenkijeve ajane.
Alanna je zumirala pijunski okom i ukljuila zvuk. Sam
Kalenki je stajao na vratima i razgovarao sa estoricom ljudi.
Ponudio im je aj. "ena u odjei bez znamena?" rekao je.
Nitko takav nije otiao odavde. Pitajte kod Sooka, na drugoj
strani trga. On posluuje neuglednije goste. Pokazao je
rukom.
Sif? Gwelf me dodirnuo po ruci.
"Alanna trai, rekla sam. "Za sada ne znaju tko ju ima, ali

sve su blie.
U kuhinji, Alanna je ustala i mahnula Milli da ju prati u
dnevnu sobu.
"Ne mogu odluiti trebam li ju upoznati ili ignorirati",
promrmljao je Gwelf.
Iz dnevne se sobe zaula glazba. Alanna je otkljuala
klavijature koje su bile u kui kad smo ju kupili. Nitko od nas
nije svirao, pa smo ih obini krili u zidu. Milla je sada sjedila
za klavijaturama i njezini su prsti letjeli iznad tipki i proizvodili
odgovarajue zvukove.
Gwelf je uzdahnuo i ustao sa svoje radne klupe.
"Pretpostavljam kako ju trebam upoznati. Bacio je pogled na
svoju do pola pojedenu veeru. "Idui me put nazovite kad
primite jednu od takvih bjegunki i neu se pojavljivati sve dok
ne ode. Tako u sve moi uvjerljivo negirati.
"Alanna moe promijeniti kunu datoteku i srediti kao da
nikad nisi bio ovdje", rekla sam.
"Naravno da moe, rekao je i uzdahnuo. Izgovorio je kod
koji je priguio svjetlost u sobi i izaao, sa mnom za petama.
Otiao je u dnevnu sobu gdje se Gwelf dosta esto prireivao
prijmove s Alannom, dok sam ja posluivala pia.
Milla je sada svirala treu pjesmu, mjeavinu nada i
strahova. Zadrhtala sam, uplaena strahovima koje mi je
pjesma pokazivala, lancima i bievima, i nadama koje jedva da
su bile bolje, prizora probijanja kroz nebo do neeg to Milla
nije mogla zamisliti nego se samo nadala kako e biti bolje.
Vrpce usamljenosti leprale su kroz pjesmu.
"Doi, Sif, rekao je Gwelf; uao je u dnevnu sobu i zastao
kako bi me pogledao. Bila sam skamenjena, zarobljena u ivoj
ipki glazbe. Alannu, u mojoj glavi, je zanimalo kako ju ja
ujem, ali mogla je odoljeti njezinom pozivu.
Na zvuk Gwelfovog glasa Millini prsti su se zaustavili na
tipkama i okrenula, s panikom na licu. Podignula je ruku kako
bi popravila veo, ali se spetljala pa joj je visio na pola lica.
"Dijete, nosi moj znamen; za mene moe biti i bez vela,
barem dok ne raistimo pitanje tko si ti."
"Gwelfe, rekla je Alanna, "zato si ovdje?
Pogledao me. Alanna i ja nikad nismo saznale u kolikoj je

mjeri Gwelf bio svjestan nae veze; smatrale smo neuljudnim

pitati. Ali sada sam shvatila da je znao, da je najvjerojatnije
oduvijek znao.
Moda je to bio razlog zato je spavao s drugim enama.
Alanna ga je prva izdala, naom vezom, iako nije bila tjelesna.
Srce mi se smekalo prema njemu.
"uo sam glazbu", rekao je.
"Ser Gwelf kae kako Millu trae diljem planeta, rekla
sam. Diljem planeta nije znailo jako daleko; sva naselja na
Haladionu bila su nova, s Risenom kao najveim, kad ste
njegovoj populaciji dodali populaciju svemirske luke. Nastalo
je nekoliko manjih gradova, neki drugaijih drutvenih
struktura. Ovo je bio planet zreo za irenje neobinih kultova,
ali do sada ga jo nisu otkrili, unato injenici to je bio dobro
odmorite na est velikih trgovakih putova.
Alanna je rekla: "Bilo je puno aktivnosti u vezi njezinog
nestanka, ali ne odmah. Dolutala je do trnice bez da je
privukla panju.
"U kabini sam ostavila simulaciju sa svojim vitalnim
znakovima, rekla je Milla. "Ali onda sam bila toliko glupa od
gladi i nostalgije...
"Nije toliko stvar u tome koliko u odjei bez znamena,
rekla sam. "Svi su to primijetili. Nisu uvijek motivirani
strancima rei to znaju, ali zvui kao da tvoj budui suprug
ima dovoljno novca da potkupi bilo koga.
"Ako se sada vrati moda kazna nee biti stroga, rekao je
Gwelf. "Mogu to pripisati tvom mladenakom duhu."
Suze su joj potekle niz obraze dok je zurila u njega. Opet
sam ula pjesmu kutije, iako nije dodirnula klavijature. Ula
je u moju glavu, spremna me zarobiti kad god joj bude
odgovaralo. Alanna mi je prila i uzela me za ruku.
S pogledom na nae spojene ruke Gwelf je rekao: "Sif. Reci
mi to je toliko strano kod takve sudbine.
"Zatoit e ju s njezinim darom, rekla sam i shvatila kako
su i moji obrazi vlani. U mislima sam jo uvijek bila zatoena
u visoko tehnolokom zatvoru mog oca, svakog dana
maltretirana zvukovima koje je on birao - znao je da sam
osjetljiva na njih, ali nije shvaao to su mi inili. Vidio je samo

vanjske znakove - da sam postajala posluna i uinila bih sve

to je elio, ne da sam slomljenog duha, da sam svakog dana
gubila dio sebe. Nikad nije uo ono to sam ja ula u
gromoglasnoj vojnoj glazbi, korake vojnika koji stupaju po
srcima djece i smrt snova.
Svakog sam dana bila obuavana umjetnosti zvunog
udara, vokalnih vjetina koje su bile moje oruje; nisam nosila
nikakvo oruje osim svog glasa. Svakog me dana pokuavao
nauiti da ljude gledam kao mete. Svakog sam dana sluala
drugu glazbu u arhivama i sluala ivotne prie, od uspavanki
do kola, djejih pjesmica do pjesama svemirskih brodova.
Alanna je jednog dana, kad sam leala na krevetu i nisam
se eljela pomaknuti, nisam ak eljela ni jesti, donijela voe
veze. "Eksperimentalno je, iz laboratorija", proaptala je dok
mi je masirala ruke. "Sadri komponentu rezonancije.
ivotinje koje su jele iz iste serije voa veze u isto vrijeme
sinkroniziraju svoje aktivnosti. Znanstvenici ga jo nisu
isprobali na ljudima. Ja imam odgovarajui par. Ako svaka
istovremeno pojedemo jedno-" Gurnula je malo tvrdo voe u
moja usta, smjestila ga meu zube i poloila dlan pod moju
bradu kako bi ga zadrala na mjestu. Drugo je takoer stavila
meu svoje zube, zeleni plod oblika masline. "Moglo bi nas
ubiti", proaptala je. "Mogu te natjerati da ga zagrize tako da
ti pritisnem bradu, ali elim da to uini sama. Brojat u do
tri. Zagrizi na tri, i ja u. Moda upali, a moda ne.
Ne znam otkud joj snaga za to. Nisam odgovorila na nita
to je tog dana rekla; nisam se ak ni pomaknula dok mi je
toliko estoko masirala miie da me boljelo. A ipak je
vjerovala.
Odbrojila je. Zagrizle smo. Nakon toga obje smo bile
bolesne tjedan dana, ali kad se temperatura vratila u normalu
imale smo svoju vezu. Nau ivotnu poveznicu.
Uskoro nakon toga prekinuli su eksperiment s voem veze.
"to je toliko loe u tome da si zatoena sa svojim talentom?"
pitao je Gwelf. "Zar ti to ne daje vremena da ga usavri?"
"Neki vrste talenata su hladni ljubavnici, neugodni
suputnici ako ih se ne moe rijeiti. To bi ju moglo ubiti. Ja
sam izrezala talent koji mi je otac nametnuo. Jo sam uvijek

imala vidljive oiljke na grlu.

"Shvaam", rekao je. "Pa, pretpostavljam kako smo onda
prisiljeni uiniti neto drugo."
Alanna je pustila moju ruku i otila poljubiti Gwelfa.
"Imate li plan? pitao nas je Gwelf.
"Ne. Pitala sam se zato meni neprestano postavlja
pitanja. To mi je bilo udno. Alanna je planirala.
"Mi bi smo se mogli vjenati s njom i isplatiti Ruggluffa,
rekao je Gwelf.
"Oh, Ser, bojim se kako se sigurno radi o puno novca",
rekla je Milla.
"Novac nije problem, rekao je Gwelf. "Problem je u
uvanju obraza, i ohrabriti ga da istu stvar uini s drugom
suprugom tako da predloene drutvene reforme ne propadnu.
Pretpostavljam kako je tona neki nain izvedivo.
Okrenula sam se prema Milli. "Ve sam te nekoliko puta
pitala i nisam dobila odgovor. to eli biti, ako nisi
Ruggluffova mladenka?
"Ne elim biti glazbenica, rekla je. "To je oduvijek bila
majina ideja, jo od najranijeg djetinjstva. Natjerala me da
idem na satove i rekla mi da skladam glazbu, prijavljivala je
moje radove na natjeaje. Ako sam napisala pjesmu koja je
pobijedila nekoliko smo tjedana jeli dobru hranu. Nauila me
kako da se prodajem. To nije dio mene s kojim dalje elim
raditi. Ali nikad nisam imala vremena otkriti to mi se svia.
"Koliko su abe glazbeno potkovane? pitala me Alanna.
"Nikad nisam primijetila neki osobiti ukus, osim za njihovo
vlastito vokalno stiliziranje. Glazbene biblioteke drugih
kultura su mi bile dostupne u mjehuru, ali nisam ula nita
domae osim pjesama parenja, rekla sam.
"Pa - bilo koji glazbenik bi mogao posluiti? ena koja svira
kod Sooka, o ijem spaavanju razmiljamo mjesecima?
pitala je Alanna.
Nasmijeile smo se jedna drugoj. Cassie je kod Sooka
svirala za napojnice; Sook joj nije plaao, ali dopustio joj je da
koristi klavijature. Ljudi koji su naveer ili kod Sooka nisu
marili za glazbu, pa nije puno zaraivala. Pobjegla je s jo goreg
mjesta.

Haladion je bio dobro mjesto za bjegunce ako ste imali

profitabilan talent i znali ste kako ivjeti od zemlje, ali njezina
vjetina nije bila jako korisna, i nije imala zanat. Moda bi
eljela nestati na mjesto obilja koristei tue ime, a i pomalo
je sliila Milli.
Alanna kae kako uvijek zaboravljam vane stvari. Sjetila
sam se to je vano u ovom spaavanju. To je probudilo brojne
fantomske rane u meni. Kad smo uspjele osloboditi Millu od
okova njezine glazbe, i neke od mojih rana su zacijelile.
Oprala sam znamen s Milline kapuljae. Gwelf je odnio
plat u grad, pronaao Cassie u njezinom skrivenom domu na
krovu (Alanna je voljela promatrati grad kroz fokus-prozor i
znala je gdje veina beskunika ivi) i porazgovarao s njom.
Cassie je bila sretna to e imati stan, hranu i prigodu da
zabavlja nekritinu publiku. Nije joj se svialo spavati pod
vedrim nebom.
Milla me ovih dana prati po kui, pokuava sve to ja
radim, eka da ju novo zanimanje pozove, ili e ga sama
izabrati. Klavijature su zakljuane u zidu dnevne sobe, ali
sjeam se tri pjesme koje je Milla odsvirala, htjela to ili ne, i
ponekad ih moj fantomski glas, onaj koji moe ubiti, pjeva.
Samo Alanna uje, i ona ne doputa da je povrijede.

E. M. Forster:

STROJ SE ZAUSTAVLJA

Edward Morgan Forster poznati je knjievnik, esejist i libretist, a umro je 1970.

godine. Najpoznatija su mu djela romani Howards End, A Room with a View i A
Passage to India koji mu je donio svjetsku slavu. Dobro ste primijetili, to nema veze
sa anrom, no E. M. Forster se u prii iz davne 1909. godine, Stroj se zaustavlja
dotakao jedne mogue budunosti, a bit ete iznenaeni emu se sve autor
domislio.
The Machine Stops (1909.)

I
Zrani brod
Zamislite, ako moete, malu sobu oblika osmerokuta,
poput pelinjeg saa. Nije osvijetljena ni prozorom ni
svjetiljkom, a ipak je ispunjenja blagom svjetlou. Nema
ventilacijskih otvora, a zrak je ipak svje. Nema glazbenih
instrumenata, a ipak, u trenutku kad moja meditacija
zapoinje, ta soba pulsira melodinim zvukovima. U sreditu
se nalazi naslonja, pored njega je radni stol - to je sav
namjetaj. U naslonjau sjedi umotana hrpa mesa - ena,
visoka oko sto pedeset centimetara, s licem bijelim poput
gljivica. Soba pripada njoj.
Zazvonilo je elektrino zvono.
ena je dodirnula prekida i glazba se utiala.
"Pretpostavljam da trebam provjeriti tko je, pomislila je i
pokrenula naslonja. Naslonja, poput glazbe pokretan
strojevima, prevezao ju je na drugu stranu sobe gdje je zvono
jo uvijek nametljivo zvonilo.
"Tko je? rekla je. Glas joj je bio ljutit, jer su je esto
prekidali kad bi glazba zapoela. Znala je nekoliko tisua ljudi,
ljudska komunikacija u odreenim je stvarima nevjerojatno
napredovala.
Ali kad je naslonila uho na slualicu, njezino bijelo lice
ozarilo se osmijehom, i rekla je:
"U redu. Popriajmo, izolirat u se. Ne oekujem nita
vano u iduih pet minuta - jer mogu ti dati punih pet minuta,
Kuno. Onda moram zapoeti sa svojim predavanjem o Glazbi

tijekom australskog razdoblja'.

Okrenula je izolacijsku ruicu tako da nitko drugi nije
mogao razgovarati s njom. Dodirnula je ureaj za svjetlost i
mala je soba utonula u mrak.
"Budi brz! rekla je, ljutnja se vratila. "Budi brz, Kuno; evo
me u mraku gdje gubim vrijeme.
Ali prolo je punih petnaest sekundi prije no to je okrugla
ploa koju je drala u rukama poela svijetliti. Blijeda plava
svjetlost zatreperila je na njoj, zatamnila se u purpurnu i tada
je mogla vidjeti sliku svog sina koji je ivio na drugoj strani
zemlje, i on je mogao vidjeti nju.
"Kuno, kako si ti spor."
Sumorno se nasmijeio.
"Uistinu vjerujem kako uiva u dokoliarenju."
"Ve sam te zvao, majko, ali uvijek si bila zaposlena ili u
izolaciji. Trebam ti rei neto odreeno."
"A to to, najdrai djeae? Budi brz. Zato to ne poalje
pneumatskom potom?
"Jer takvu stvar volim rei osobno. elim-"
"to?
"elim da doe u posjet.
Vashti je gledala njegovo lice na plavoj ploi.
"Ali vidim te! izjavila je. "to jo eli?
"elim te vidjeti, ne kroz Stroj", rekao je Kuno. "elim s
tobom razgovarati, ali ne preko zamornog Stroja."
Oh uti! rekla je njegova majka, lagano okirana. Ne
smije nita govoriti protiv Stroja."
"Zato ne?"
"Ne smije se.
"Govori kao da je Bog izmislio Stroj, viknuo je Kuno.
"Uvjeren sam kako mu se moli kad si nesretna. Ljudi su
ga izradili, nemoj to zaboraviti. Veliki ljudi, ali ipak ljudi. Stroj
je puno, ali nije sve. Vidim neto poput tebe na ovoj ploi, ali
ne vidim te. ujem neto poput tebe kroz ovaj telefon, ali te ne
ujem. Zato elim da doe. Posjeti me, tako da se moemo
vidjeti oi u oi i razgovarati o nadama u mojoj glavi."
Odgovorila je kako jako teko moe izdvojiti vrijeme za
posjet. "Zranom brodu od tebe do mene trebaju jedva dva

dana leta. "Ne volim zrane brodove.

"Zato?
"Ne volim gledati stravinu smeu zemlju, more i zvijezde
kad je mrak. U zranom brodu nemam nikakvih ideja.
"Ja ih ne dobivam nigdje drugdje.
"Kakve ti ideje zrak moe dati?
Na trenutak je zastao.
"Zar ne zna etiri velike zvijezde koje tvore pravokutnik, i
tri zbijene zvijezde u sreditu pravokutnika, i tri zvijezde koje
vise s te tri?
"Ne, ne znam. Ne volim zvijezde. Ali one ti daju ideje?
Zanimljivo; priaj mi.
"Imao sam ideju da su one poput ovjeka.
"Ne razumijem.
"etiri velike zvijezde su ovjekova ramena i koljena. Tri
zvijezde u sredini su poput remena koje su ljudi neko nosili,
a tri zvijezde koje vise su poput maa.
"Maa?"
"Ljudi su nosili maeve kako bi ubijali ivotinje i druge
ljude.
"To mi ne zvui kao dobra ideja, ali je definitivno
originalna. Kad si prvi put doao do nje?
"U zranom brodu- Zastao je i pomislila je da izgleda
tuno. Nije mogla biti sigurna, jer Stroj nije prenosio osjeaje.
Samo je davao openit prikaz ljudi - prikaz koji nije bio dobar
za sve praktine svrhe, pomislila je Vashti. Neodredivo
rumenilo, koje je diskreditirana filozofija nazvala stvarnom
esencijom spolnog odnosa, bilo je s pravom ignorirano od
Stroja, kao to je neodredivo rumenilo groa bilo zanemareno
od strane proizvoaa umjetnog voa. Naa je rasa ve odavno
prihvatila neto "dovoljno dobro.
"Istina je, nastavio je, "da elim ponovno vidjeti te zvijezde.
To su neobine zvijezde. Ne elim ih vidjeti iz zranog broda,
nego sa zemljine povrine, poput naih predaka, tisuama
godina ranije. elim posjetiti povrinu zemlje.
Opet se okirala.
"Majko, mora doi, ako nita drugo onda barem da mi
objasni koji je problem u posjeti zemljine povrine."

"Nema problema, odgovorila je, kontrolirajui se. "Ali

nema ni koristi. Povrina zemlje je samo praina i blato, nema
koristi. Povrina zemlje je praina i blato, na njoj nema ivota,
i trebat e ti respirator, ili e te hladnoa vanjskog zraka ubiti.
Ljudi smjesta umiru na vanjskom zraku.
"Znam; naravno da u poduzeti sve zatitne mjere."
"Uostalom-"
"to?
Razmislila je i paljivo izabrala rijei. Njezin je sin imao
neobian temperament, i eljela ga je odgovoriti od ekspedicije.
"To je protivno duhu vremena, ustvrdila je.
"U stvari eli rei protivno je Stroju?
"Na neki nain, ali-
Njegova slika na plavoj ploi je izblijedjela.
"Kuno!"
Izolirao se.
Vashti se na trenutak osjeala usamljeno.
Onda je generirala svjetlost i prizor njezine sobe, ispunjene
svjetlou i naikane elektrinom dugmadi, ju je oivio.
Dugmad i prekidai bili su posvuda - dugmad za pozivanje
hrane, glazbe, odjee. Bilo je tu i dugme za toplu kupku, nakon
ijeg se pritiskanja kada od (umjetnog) mramora digla iz poda,
do vrha napunjena toplom mirisnom tekuinom. Imala je i
dugme za hladnu kupku. Tu je bilo i dugme koje je proizvodilo
literaturu, a tu su, naravno, bila i dugmad kojima je
komunicirala s prijateljima. Soba, iako nije nita sadravala,
bila je u kontaktu sa svime za to je na ovom svijetu marila.
Vashtin idui potez bilo je iskljuivanje izolacijskog
dugmeta, i sve akumulacije iz posljednje tri minute su ju
zasule. Soba je bila ispunjena zvonjavom zvona i govornih
cijevi. Kakva je nova hrana? Moe li ju preporuiti? je li u
posljednje vrijeme imala kakvih ideja? Moe li joj ovjek rei
vlastite ideje? Hoe li se uskoro obvezati posjetiti javna
rodilita ? - recimo tog dana mjeseca.
Na veinu tih pitanja odgovorila je nervozno - sve rairenija
osobina u ovom ubrzanom dobu. Rekla je da je nova hrana
uasna. Da ne moe posjetiti rodilita zbog pritiska obveza. Da
nema vlastitih ideja, ali da joj je nedavno reeno kako su etiri

zvijezde s tri u sredini nalik ovjeku: sumnjala je kako tu ima

neega. Onda je iskljuila svoje kontakte, jer bilo je vrijeme za
predavanje o australskoj glazbi.
Nespretni sustav javnih okupljanja odavno je naputen; ni
Vashti ni njezina publika nisu se pomaknuli iz svojih soba.
Sjedila je u naslonjau i govorila, dok su je oni u svojim
naslonjaima uli i vidjeli prilino dobro. Zapoela je s
anegdotom o glazbi u predmongolskom dobu, i nastavila
opisivati brzo irenje pjesme koja je uslijedila nakon kineskog
osvajanja. Koliko su god starinske i primitivne metode I-SanSoa i brisbaneske kole bile, imala je osjeaj (rekla je) kako
dananjim glazbenicima njihovo prouavanje moe biti
isplativo: imale su svjeinu; imale su, povrh svega, ideje.
Njezino predavanje, koje je trajalo deset minuta, bilo je dobro
primljeno, i nakon njegovog kraja ona i veliki dio njezine
publike sluali su predavanje o moru; bilo je ideja koje su se
mogle dobiti od mora; govornik je uzeo respirator i nedavno ga
posjetio. Onda je jela, razgovarala s brojnim prijateljima,
okupala se, ponovno razgovarala i pozvala svoj krevet.
Krevet joj se nije sviao. Bio je prevelik, a ona bi vie voljela
mali krevet. albe su bile uzaludne, jer su kreveti diljem svijeta
bili istih dimenzija, i imati drugu veliinu zahtijevalo bi velike
promjene u Stroju. Vashti se izolirala - to je bilo neophodno,
jer ni dan ni no nisu postojali pod zemljom - i prisjetila se
svega to se dogodilo otkad je posljednji put pozvala krevet.
Ideje? Gotovo nita. Dogaaji - je li Kunov poziv bio dogaaj?
Pored nje, na malom pisaem stolu, nalazila se starina iz
doba zagaenja - jedna knjiga. To je bila Knjiga o Stroju. U njoj
su se nalazile upute za svaki mogui problem. Ako joj je bilo
vrue ili hladno, ako je imala probavne smetnje ili nije mogla
govoriti, otvorila je knjigu i u knjizi je pisalo koje dugme da
pritisne. Objavio ju je Sredinji savjet. Po sve rairenijoj navici
bila je bogato ukraena.
Sjedila je u krevetu i pobono ju uzela u ruke. Pogledala je
osvijetljenu sobu kao da bi ju netko mogao promatrati. Onda,
napola posramljena, napola vesela, promrmljala je: "O, Stroju!"
i podignula knjigu do usana. Poljubila ju je tri puta, tri puta
pognula glavu, i tri je puta osjetila delirij preputanja. Kad je

izvela ritual, okrenula je stranicu 1367 na kojoj su pisala

vremena polazaka zranih brodova s otoka na junoj hemisferi,
pod ijim je tlom ivjela, do otoka na sjevernoj hemisferi, pod
kojim je ivio njezin sin.
Pomislila je: "Nemam vremena."
Zamraila je sobu i zaspala; probudila se i osvijetlila sobu;
jela je i razmijenila ideje s prijateljima, i sluala glazbu i
prisustvovala predavanjima; zamraila je sobu i spavala. Iznad
nje, ispod nje i oko nje, Stroj je neumorno umio; nije
primjeivala zvuk, jer je roena s njim u uima. Zemlja koja ju
je nosila umila je dok je jurila kroz tiinu, okretala ju je prema
sada nevidljivom suncu, sada nevidljivim zvijezdama.
Probudila se i osvijetlila sobu.
"Kuno!
"Neu razgovarati s tobom, odgovorio je, "sve dok ne
doe.
"Jesi li bio na povrini zemlje od naeg posljednjeg
razgovora?"
Njegova je slika izblijedjela.
Opet je zavirila u knjigu. Postala je jako nervozna i drhtei
se zavalila u svoj naslonja. Zamislite ju bez zuba ili kose. Sada
je okrenula stolac prema zidu i pritisnula nepoznato dugme.
Zid je polagano kliznuo u stranu. Kroz otvor je vidjela blagi
zavoj tunela, tako da njegov zavretak nije bio vidljiv.
Namjerava li otii i posjetiti sina, ovdje je bio poetak
putovanja.
Naravno da je znala sve o komunikacijskom sustavu. U
njemu nije bilo nieg tajanstvenog. Pozvat e kabinu i njome
e odletjeti niz tunel do dizala koje je komuniciralo s postajom
zranih brodova: sustav je bio u upotrebi ve puno, puno
godina, puno prije sveope uspostave Stroja. I naravno da je
prouavala civilizaciju koja je neposredno prethodila njezinoj civilizaciju koja je pogreno tumaila ulogu sustava i koristila
ga je za dovoenje ljudi do stvari, umjesto za dovoenje stvari
do ljudi. Ti smijeni stari dani, kad su ljudi izlazili na svjei
zrak, umjesto da su mijenjali zrak u svojim sobama! Ali ipak
se bojala tunela: nije ga vidjela od roenja njezinog posljednjeg
djeteta. Skretao je - ali ne ba onako kako se sjeala; bio je

blistav - ali ne toliko blistav koliko je predava opisao. Vashti

je bila preplavljena stravom izravnog iskustva. Skutrila se u
svojoj sobi i zid se ponovno zatvorio.
"Kuno", rekla je, "ne mogu ti doi u posjetu. Nije mi dobro.
Istog trena ogroman ureaj izletio je iz stropa, termometar
je automatski poloen na njezino srce. Bespomono je leala.
Hladni oblozi poivali su joj na elu. Kuno je telegrafirao
njezinom lijeniku.
Znai ljudski osjeaji i dalje su putovali Strojem. Vashti je
popila lijek koji joj je lijenik projicirao u usta i ureaj se onda
povukao u strop. ula je Kunov glas koji ju je pitao kako je.
"Bolje. A onda ljutito: "Ali zato ti radije ne bi doao k
meni? "Zato to ne mogu napustiti ovo mjesto.
"Zato?
"Zato to bi se, svakog trenutka, moglo dogoditi neto
stravino."
"Jesi li ve bio na povrini zemlje?
"Jo nisam.
"Pa to je onda?
"Neu ti rei kroz Stroj.
Nastavila je sa svojim ivotom.
Ali sjetila se Kuna kao djeteta, njegovog roenja, njegovog
premjetaja u javno rodilite, njezinih posjeta njemu dok je bio
tamo, njegovih posjeta njoj - posjeta koji su prestali kad mu je
Stroj dodijelio sobu na drugoj strani zemlje.
"Roditelji, dunosti, pisala je Knjiga Stroja, "prestaju u
trenutku roenja djeteta. P.422327483Istina, ali kod Kuna je
bilo neto posebno - u stvari kod sve njezine djece bilo je neto
posebno - i, nakon svega, mora se ohrabriti za putovanje ako
ga on eli. I "moglo bi se dogoditi neto stravino". to je to
znailo? Glupost mladia, nesumnjivo, ali mora otii. Opet je
pritisnula nepoznato dugme, zid je opet kliznuo u stranu i
ugledala je tunel koji je skretao. Zatvorila je Knjigu, ustala,
odteturala do platforme i pozvala kabinu. Njezina se soba
zatvorila iza nje: putovanje do june hemisfere je poelo.
Naravno, bilo je savreno lako. Kabina je prila i u njoj je
pronala naslonjae potpuno identine njezinima. Kad je
signalizirala zaustavila se i ona je odteturala u dizalo. Jo je

jedan putnik bio u dizalu, prvo ljudsko bie koje je vidjela oi

u oi nakon nekoliko mjeseci. Nekolicina je ovih dana putovala
jer je, zahvaljujui napretku znanosti, zemlja posvuda bila
identina. Brzo openje, u koje je prethodna civilizacija
polagala toliko nada, zavreno je tako to je porazilo samo
sebe. Kakva korist od odlaska u Peking ako je isto kao u
Shrewsburyju? Zato se vraati u Shrewsbury ako e biti isto
kao u Pekingu? Ljudi su rijetko pomicali svoja tijela; sav je
nemir bio koncentriran u dui.
Zrani brodovi bili su starina iz prethodnog doba. Usluga
je zadrana jer ju je bilo lake odrati nego zaustaviti ili
ograniiti, ali sada je uvelike nadmaivala potrebe populacije.
Brod za brodom polijetao bi iz luka u Ryeju ili Christchurchu
(koristim antikna imena), poletio bi prema prepunom nebu i
krenuo prema pristanitima na jugu - prazan. Sustav je bio
toliko lijepo podeen, toliko neovisan o meteorologiji, da je
nebo, bilo mirno ili oblano, podsjealo na beskrajan
kaleidoskop gdje su se isti uzorci periodino pojavljivali. Brod
na kojem je Vashti letjela kretao je ponekad u sumrak,
ponekad u zoru. Ali uvijek, dok bi prolazio iznad Rheasa
susreo bi se s brodom koji je letio izmeu Helsingforsa i
Brazila, i, svaki trei put kad je prelazio Alpe, flota Palerma
prela bi njegov trag. Noi i dani, vjetrovi i oluje, plime i
potrese, vie nisu ograniavali ovjeka. Ukrotio je Diva. Sva
stara literatura, sa svojim klanjanjem Prirodi i svojim strahom
od Prirode, sada je zvuala lano poput tepanja djeteta.
Ipak, dok je Vashti gledala ogroman bok broda, umrljan
izloenou vanjskom zraku, njezin strah od izravnog kontakta
se vratio. Ovo nije ba bilo poput zranog broda u kinofotu.
Kao prvo zaudarao je - ne jako ili neugodno, ali zaudarao je, i
sa zatvorenim bi oima znala kako joj je nova stvar blizu. Onda
je trebala hodati do njega od dizala, morala se izloiti
pogledima drugih putnika. ovjek ispred nje ispustio je svoju
Knjigu - nita strano, ali to ih je sve uznemirilo. U sobama,
ako je Knjiga isputena, pod se mehaniki podigao, ali staza
prema zranom brodu nije bila tako pripremljena i sveta je
Knjiga nepomino leala. Zaustavili su se - stvar je bila
nepredviena - i ovjek je, umjesto da podigne svoju imovinu,

opipao miie ruku da provjeri kako su ga to iznevjerili. Onda

je netko uistinu izgovorio: "Zakasnit emo - i nastavili su s
ukrcavanjem, Vashti je u prolazu nagazila na knjigu.
Unutra, njezina se nervoza poveala. Unutranjost je bila
starinska i neudobna. Tu je ak i bila stjuardesa kojoj je
tijekom putovanja trebala govoriti to eli. Naravno, okretna
platforma pruala se cijelom duinom broda, ali od nje je
trebala hodati do svoje kabine. Neke su kabine bile bolje od
ostalih, a ona nije dobila najbolju. Pomislila je kako stjuardesa
nije bila fer, i zadrhtala je od bijesa. Stakleni cilindri su se
zatvorili, nije se mogla vratiti. Vidjela je, na kraju predvorja,
dizalo kojim je dola kako se tiho sputa i podie, prazno.
Ispod tih hodnika od blistavih ploica nalazile su se sobe,
razina ispod razine, sezale su duboko pod zemlju, i u svakoj je
sobi sjedilo ljudsko bie, jelo, spavalo ili smiljalo ideje. I
zakopana duboko u konici bila je i njezina soba. Vashti je bila
prestravljena.
"O, Stroju!" promrmljala je, pogladila Knjigu i utjeila se.
Onda se inilo kako su se stranice predvorja stopile jedna
u drugu, kao hodnici koje vidimo u snovima, dizalo je nestalo,
Knjiga koja je isputena kliznula je lijevo i nestala, polirane
ploice jurnule su poput rijeke, uslijedio je kratki trzaj i zrani
brod je, izaavi iz svog tunela, poletio iznad voda tropskog
oceana.
Bila je no. Na trenutak je ugledala obalu Sumatre
omeenu fluorescencijom valova i naikanu svjetionicima
koji su jo uvijek slali svoje znakove upozorenja. To je takoer
nestalo i samo su ju zvijezde dekoncentrirale. Nisu bile
nepomine, nego su se iznad njezine glave ljuljale naprijed
natrag, navirale iz jedne nebeske svjetlosti u drugu, kao da se
svemir naginje, a ne zrani brod. I, kao to se esto dogaa u
vedrim noima, inilo se kako su as u perspektivi, as u
ravnini; as naslagane sloj iznad sloja na beskrajnom nebu,
as skrivene u vjenosti, krov koji zauvijek ograniava vizije
ljudi. U svakom su sluaju bile nepodnoljive. "Zar emo
putovati u mraku? pitali su putnici bijesno, i stjuardesa, koja
je bila nepaljiva, generirala je svjetlost i navukla zavjese od
savitljivog metala. Kad su zrani brodovi izgraeni, elja za

izravnim gledanjem u stvari jo je uvijek postojala na svijetu.

Zbog toga nevjerojatno velik broj vidikovaca i prozora, i
proporcionalna nelagoda onih koji su civilizirani i profinjeni.
ak je i u Vashtinoj kabini jedna zvijezda provirivala kroz
nesavrenost zavjese i nakon nekoliko sati nemirnog sna
probudila ju je nepoznata svjetlost koja je bila zora.
Koliko je brod brzo putovao na zapad, toliko se zemlja jo
bre okretala na istok i vodila Vashti i njezine suputnike prema
suncu. Znanost je mogla produiti no, ali samo malo, i one
velike nade u neutraliziranje zemljine rotacije oko svoje osi
brzo su iezle, zajedno s nadama koje su moda bile i vee.
"Zadrati korak sa suncem, ili ga ak prestii, bio je cilj
civilizacije koja je prethodila ovoj. Trkai zrakoplovi bili su
izgraeni u tu svrhu, sposobni za nevjerojatne brzine i
upravljani od strane najveih umova doba. Putovali su oko
globusa, okolo i okolo, na zapad, na zapad, okolo i okolo, kroz
aplauz ovjeanstva. Uzalud. Globus se jo bre okretao na
istok, dogodile su se stravine nesree i Savjet Stroja, koji se
u to vrijeme uzdigao u vanosti, proglasio je utrku
protuzakonitom, nemehanikom i kanjivom Beskunou.
Beskunosti e kasnije biti vie rijei.
Savjet je nesumnjivo bio u pravu. Ipak, pokuaj "pobjede
nad suncem" bio je posljednji zajedniki interes koji je naa
rasa pokazala prema nebeskim tijelima, ili kad smo ve kod
toga, prema bilo emu. To je bio posljednji put da su ljudi bili
sloni u razmiljanju u moima van ovog svijeta. Sunce je
pobijedilo, a ipak je to bio kraj njegove spiritualne vladavine.
Zora, podne, sumrak, zodijaki put, vie se nisu ticali ni
ljudskih ivota ni njihovih srca, i znanost se povukla pod
zemlju, kako bi se usredotoila na probleme koje je sa
sigurnou mogla rijeiti. kad je u Vashtinu kabinu uao uljez
u obliku ruiaste zrake svjetlosti bila je nervozna i pokuala
je podesiti kapak. Ali kad je kapak u potpunosti odletio kroz
veliki je prozor ugledala male ruiaste oblake kako se ljuljaju
na plavoj podlozi, i dok se sunce polagano uspinjalo izravno je
ulazilo u kabinu i treperilo na zidu poput zlatnog mora.
Podizalo se i sputalo s ljuljanjem zranog broda, kao to se
valovi podiu i sputaju, ali je neprestano napredovalo, poput

plime. Ako ne bude oprezna pogodit e ju u lice. Zadrhtala je

od strave i pozvonila stjuardesi. Stjuardesa je takoer bila
prestravljena, ali nije mogla nita uiniti; njezin posao nije bilo
odravanje kapka. Mogla je samo gospoi predloiti da
promijeni kabinu, koju e joj smjesta pripremiti.
Ljudi su na cijelom svijetu bili gotovo isti, ali stjuardesa
zranog broda je, moda zahvaljujui njezinim izuzetnim
dunostima, bila malo via no to je uobiajeno. esto se
trebala putnicima obraati izravnim govorom, i to joj je dalo
stanovitu grubost i originalnost manira. Kad je Vashti uz krik
zateturala od sunanih zraka reagirala je barbarski dodirnula ju je rukom kako ne bi pala.
"Kako se usuujete! viknula je putnica. "Zaboravljate se!
ena je bila zbunjena i ispriala se to ju nije pustila da
padne. Ljudi se nikad nisu dodirivali. Obiaj je zastario,
zahvaljujui Stroju.
"Gdje smo sada? pitala je Vashti ljutito.
"Sada smo iznad Azije, rekla je stjuardesa, sa eljom da
bude uljudna.
"Azija?
"Ispriavam se na svom obinom nainu govora. Imam
naviku mjesta iznad kojih prolazimo nazivati njihovim
nemehanikim imenima.
"Oh, sjeam se Azije. Mongoli su doli iz Azije."
"Ispod nas, na otvorenom zraku, nalazio se grad koji je
neko nazivan Simla.
"Jeste li ikad uli za Mongole i brisbanesku kolu?
"Nisam."
"Brisbane se takoer nalazio na otvorenom zraku.
"One planine desno - dopustite da vam ih pokaem.
Odgurnula je metalni kapak u stranu. Otkrio se glavni lanac
Himalaja.
"Te su planine neko bile nazivane Krov svijeta."
"Sigurno se sjeate toga, prije zore civilizacije, izgledale su
poput neprobojnog zida koji je dodirivao zvijezde.
Pretpostavljalo se kako iznad njihovih vrhova ne moe ivjeti
nitko osim bogova. Koliko smo napredovali, zahvaljujui
Stroju!"

"Koliko smo napredovali zahvaljujui Stroju! rekla je

Vashti.
"Koliko smo napredovali zahvaljujui Stroju! ponovio je
putnik koji je sino ispustio Knjigu i koji je stajao u prolazu.
"A ona bijela stvar u pukotinama? to je to?
"Zaboravila sam kako se zove.
"Zatvorite kapak, molim vas. Te planine mi ne daju
nikakve ideje."
Sjeverni dio Himalaja bio je u dubokoj sjeni: na indijskoj
strani sunce se upravo pojavilo. ume su bile unitene tijekom
literarnog doba u svrhu izrade papira, ali snijeg se budio u
jutarnjoj velianstvenosti i oblaci su jo uvijek visjeli na
grudima Kinchinjunge. U ravnici su se vidjele ruevine
gradova, s poluisuenim rijekama koje su se vukle pored
njihovih zidina, i pored njih su ponekad bili ostaci pristanita
koja su do dana dananjeg oznaavala gradove. Zrani brodovi
su jurili iznad krajolika, prelazili krianja s nevjerojatnom
sigurnou i bezbrino se uzdizali kad su eljeli izbjei
poremeaje u donjem dijelu atmosfere i putovati Krovom
svijeta.
"Uistinu smo napredovali zahvaljujui Stroju, ponovila je
stjuardesa i sakrila Himalaju iza metalnog kapka.
Dan se umorno vukao. Putnici su sjedili u svojim
kabinama, izbjegavali se s gotovo tjelesnom odbojnou i
enjom da opet budu ispod zemljine povrine. Bilo ih je osam
ili deset, veinom mladi mukarci, poslani iz javnih rodilita u
sobe onih koji su umrli na raznim dijelovima zemlje. ovjek
koji je ispustio svoju Knjigu vraao se kui. Bio je poslan na
Sumatru u svrhu irenja rase. Jedino je Vashti putovala radi
vlastite elje.
U podne je drugi put bacila pogled na zemlju. Zrani brod
je prelijetao novi planinski lanac, ali mogla je vidjeti malo,
zahvaljujui oblacima. Mase crnog kamena nalazile su se
ispod nje, i nejasno stapale u sivo. Oblici su im bili fantastini;
jedan je podsjeao na mukarca koji lei.
"Ovdje nema ideja, promrmljala je Vashti i sakrila Kavkaz
iza metalnog kapka.
Naveer je ponovno pogledala. Prelazili su zlatno more, u

kojem se nalazilo bezbroj malih otoka i jedan poluotok.

Ponovila je: "Ovdje nema ideja", i sakrila Grku iza metalnog
kapka.

II
Ureaj za odravanje
Kroz predvorje, dizalom, kroz tunel, preko platforme, kroz
klizna vrata - ponovivi obrnutim redoslijedom sve faze svog
putovanja Vashti je stigla u sobu svog sina koja je bila
identina njezinoj. Mogla je ak i izjaviti kako je posjeta
suvina. Dugmad, poluge, radni stol s Knjigom, temperatura,
atmosfera, svjetlost - sve je bilo identino. I to to je Kuno, krv
njezine krvi, napokon stajao u njezinoj blizini, kakva korist od
toga? Bila je odve dobro odgojena da bi se rukovala s njim.
Skrenula je pogled i izgovorila sljedee rijei:
"Evo me. Putovanje je bilo uasno i uvelike je unazadilo
razvoj moje due. Nema koristi, Kuno, nema koristi. Moje je
vrijeme predragocjeno. Sunce me zamalo dodirnulo, i srela
sam uistinu neuljudne ljude. Mogu ostati samo nekoliko
minuta. Reci to ima za rei i onda se moram vratiti."
"Zaprijetili su mi Beskunou", rekao je Kuno.
Sada ga je pogledala.
"Zaprijetili su mi Beskunou i takvu ti stvar nisam
mogao rei preko Stroja."
Beskunost je znaila smrt. rtva je izloena otvorenom
zraku koji ju ubija.
"Bio sam vani od naeg posljednjeg razgovora. Dogodila se
strana stvar i otkrili su me.
"Ali zato ne bi iao van? pitala je. "U potpunosti je
legalno, u potpunosti je mehaniko, posjetiti povrinu zemlje.
Ja sam nedavno bila na predavanju o moru; s time nema
problema; ovjek jednostavno pozove respirator i dobije
izlaznu dozvolu. To nije stvar koju produhovljeni ljudi ine, i
preklinjala sam te da to ne ini, ali u tome nema nieg
protuzakonitog.
"Nisam dobio dozvolu za izlazak.

"Pa kako si onda izaao?

"Pronaao sam vlastiti izlaz.
Fraza joj nije nita znaila i morao ju je ponoviti.
"Pronaao si vlastiti izlaz?" proaptala je. "Ali to je
pogreno."
"Zato?
Pitanje ju je nemjerljivo okiralo.
"Poinje oboavati Stroj, rekao je hladno.
"Smatra da je nereligiozno to sam pronaao vlastiti put.
Upravo je tako i Savjet mislio kad mi je zaprijetio
Beskunitvom.
Na to se razljutila. "Ja nita ne oboavam! viknula je. "Ja
sam najnaprednija. Ne smatram te nereligioznim, jer stvar
poput religije vie ne postoji. I sve strahove i praznovjerja koji
su neko postojali unitio je Stroj. Samo sam eljela rei kako
je pronai vlastiti put - Uostalom, nema novog izlaza.
"Tako se oduvijek mislilo.
"Osim kroz izlaze, za koje osoba treba dobiti dozvolu,
nemogue je izai. Tako pie u Knjizi.
"Pa, Knjiga je pogrena, jer sam ja bio vani, na svojim
vlastitim nogama.
Kuno je posjedovao stanovitu tjelesnu snagu.
Ali ovih je dana bilo negativno biti miiav. Svako je dijete
pregledano nakon roenja i svi kod kojih je otkrivena sklonost
nepotrebnoj snazi su uniteni. Humanitarci bi moda
protestirali, ali ostaviti atletu na ivotu uistinu ne bi bilo lijepo
prema njemu; nikad ne bi bio sretan u tom stanju ivota u koje
ga je Stroj pozvao; eznuo bi za drveem na koje bi se penjao,
za rijekama u kojima bi plivao, za livadama i brdima gdje bi
mogao odmjeravati snagu svog tijela. ovjek se treba
prilagoditi svojoj okolini, zar ne? U zoru svijeta nae slabe
treba izloiti na Mount Taygetusu, u njegovom sumraku nai
snani e biti eutanazirani, kako bi Stroj mogao napredovati,
kako bi Stroj mogao napredovati, kako bi Stroj mogao
napredovati vjeno.
"Zna da smo izgubili pojam o prostoru. Kaemo da je
prostor uniten, ali nismo unitili prostor, nego smisao za
njega. Izgubili smo dio sebe. Odluio sam ga povratiti, i poeo

sam hodati gore dolje po platformi pred mojom sobom. Gore

dolje, sve dok se nisam umorio, pa sam doao do znaenja
Blizu i 'Daleko'. Blizu je mjesto do kojeg mogu brzo doi
pjeice, ne mjesto na koje me vlak ili zrani brod mogu brzo
odvesti. Daleko je mjesto na koje pjeice ne mogu doi brzo;
izlaz je 'daleko', iako tamo mogu biti za trideset i osam sekundi
ako pozovem vlak. ovjek je mjerilo. To je bila moja prva
lekcija. ovjekovi koraci su mjera za udaljenost, njegove ruke
su mjera za posjedovanje, njegovo tijelo je mjera za sve to je
lijepo, poeljno i snano. Onda sam otiao dalje: tada sam te
po prvi put nazvao, i ti nisi eljela doi.
"Ovaj je grad, kao to zna, izgraen duboko ispod zemljine
povrine, i jedino su izlazi izboeni. Poto sam hodao po
platformi kod moje sobe, dizalom sam otiao na iduu
platformu i takoer etao po njoj, i tako je bilo sa svakom
iduom sve dok nisam doao do najgornje, iznad koje poinje
zemlja. Sve su platforme u potpunosti identine, i sve to sam
dobio posjeujui ih bilo je razvijanje mog osjeaja za prostor i
mojih miia. Mislim da sam se trebao zadovoljiti s time - ali
dok sam hodao i razmiljao, palo mi je na pamet da su nai
gradovi izgraeni u danima kad su ljudi jo uvijek udisali
vanjski zrak, i da su postojale ventilacijske cijevi za radnike.
Nisam mogao razmiljati o niemu osim tim ventilacijskim
cijevima. Jesu li unitene svim onim cijevima za hranu i
medicinskim cijevima i glazbenim cijevima koje je Stroj u
posljednje vrijeme razvio? Ili postoje neki njihovi ostaci? Jedna
je stvar bila sigurna. Ako igdje naiem na njih, to e biti
eljezniki tuneli najgornje razine. Posvuda drugdje, sav je
prostor bio iskoriten."
"Brzo priam svoju priu, ali ne mislim da nisam bio
kukavica ili da me tvoji odgovori nisu bacali u depresiju. To
nije ispravno, to nije mehaniko, nije uljudno hodati kroz tunel
vlaka. Nisam se bojao da bih mogao nagaziti na inu pod
naponom i poginuti. Bojao sam se neeg puno apstraktnijeg initi neto to Stroj nije razmatrao. Onda sam rekao samome
sebi: ovjek je mjerilo, i krenuo sam, i nakon brojnih posjeta
pronaao sam otvor.
Tuneli su, naravno, osvijetljeni. Sve je osvijetljeno

umjetnom svjetlou; tama je iznimka. I kad sam ugledao crnu

rupu u ploicama znao sam da je to iznimka i razveselio se.
Gurnuo sam ruku - u poetku nisam mogao gurnuti nita vie
- i mahao sam u ekstazi. Olabavio sam drugu ploicu, gurnuo
glavu i viknuo u tamu: 'Dolazim, uspjet u.', i moj je glas
odjekivao beskrajnim prolazima. inilo mi se kao da ujem
duhove onih mrtvih radnika koji su se svake veeri vraali pod
zvjezdano nebo i svojim suprugama, i sve generacije koje su
ivjele na otvorenom zraku su mi odgovorile: 'Uspjet e,
dolazi.
Zastao je i iako je zvuao apsurdno njegove posljednje
rijei su ju ganule.
Kuno je nedavno zatraio da bude otac i Savjet je odbio
njegov zahtjev. Nije bio tip kojem je Stroj elio dati tu
privilegiju.
"Onda je proao vlak. Oeao se o mene, ali gurnuo sam
glavu i ruke u rupu. Uinio sam dovoljno za jedan dan, pa sam
otpuzao natrag na platformu, vratio se do dizala i pozvao svoj
krevet. Ah, kakvi snovi! I opet sam te pozvao, a ti si opet
odbila.
Odmahnula je glavom i rekla:
"Nemoj. Nemoj govoriti o tim stravinim stvarima. ini me
jadnom. Odbacuje civilizaciju."
"Ali povratio sam osjeaj za prostor i ovjek onda ne moe
mirovati. Odluio sam se spustiti u rupu i popeti uz okno. I
zato sam vjebao ruke. Dan za danom ponavljao sam smijene
pokrete, sve dok me miii nisu zaboljeli, i mogao sam visjeti
na rukama i puno minuta ispruenim rukama drati jastuk s
kreveta. Onda sam pozvao respirator i krenuo."
"U poetku je bilo lako. Beton je nekako istrunuo, i uskoro
sam odmaknuo jo ploica i uao za njima u tamu i duhovi
mrtvih su me utjeili. Ne znam to mislim time. Samo kaem
to sam osjeao. Osjeao sam, po prvi put, da je uloen protest
protiv iskrivljenja, i da ak i dok su me mrtvi tjeili, ja sam
tjeio neroene. Imao sam osjeaj da ljudski rod postoji, i da
je postojao bez odjee. Kako bih to uope mogao objasniti? Bio
je gol, ljudski je rod bio gol, i sve ove cijevi i dugmad i strojevi
nisu s nama doli na svijet, niti e nas pratiti kad budemo

odlazili s njega, niti puno znae dok smo mi ovdje. Da sam bio
snaan rastrgao bih svu odjeu koju sam nosio i otiao
nesputan na vanjski zrak. Ali to nije za mene, niti moda za
moju generaciju. Penjao sam se sa svojim respiratorom i
higijenskom odjeom i dijetnim tabloidima! Bolje i tako nego
nikako."
"Tamo su bile ljestve, izraene od nekog primitivnog
metala. Svjetlost s pruge irila se do najniih preki i vidio sam
da su vodile ravno gore iz kra na dnu tunela. Moda su se
nai preci njima uspinjali i sputali desetine puta dnevno,
tijekom izgradnje. Dok sam se uspinjao otri rubovi su mi
prorezali rukavice tako da su mi ruke krvarile. Svjetlost mi je
malo pomogla, a onda je dola tama i, jo gore, tiina koja mi
je probijala ui poput maa. Stroj umi! Jesi li znala za to?
Njegov um nam prodire u krv, a moda ak i upravlja naim
mislima. Tko zna! Izlazio sam iz dometa njegove moi. Onda
sam pomislio: Ova tiina znai da grijeim.' Ali uo sam
glasove u tiini, i opet su mi dali snagu. Nasmijao se. "Trebam
ih. U iduem sam trenutku glavom udario u neto."
Uzdahnula je.
"Stigao sam do jednog od onih pneumatskih zatvaraa koji
nas tite od vanjskog zraka. Moda si ih primijetila na zranom
brou. Mrkli mrak, moje noge na prekama nevidljivih ljestava,
ruke izrezane; ne mogu objasniti kako sam preivio taj dio, ali
glasovi su me utjeili i napipao sam ventile. Zatvara je,
pretpostavljam, bio promjera dva i pol metra. Preao sam
rukom preko njega dokle sam mogao dosegnuti. Bio je
savreno gladak. Pipao sam ga gotovo do sredita. Ne ba do
sredita, jer mi je ruka bila prekratka. Onda je glas rekao:
'Skoi. Isplati se. U sreditu se moda nalazi ruka, moda se
uhvati za nju i doe nam vlastitim putom. A ako ne bude
ruke, moda padne i razbije se na komadie - ali e se ipak
isplatiti: ipak e nam doi vlastitim putom. I skoio sam.
Ruka je bila tamo i-
Zastao je. U oima njegove majke pojavile su se suze. Znala
je da mu je to sudbina. Ako ne umre danas, umrijet e sutra.
Za takvu osobu na svijetu nije bilo mjesta. A sa aljenjem se
mijeao prezir. Sramila se to je rodila takvog sina, ona koja je

oduvijek bila ugledna i toliko puna ideja. Je li on uistinu

djeak kojeg je uila kako se koriste poluge i dugmad, kojem
je odrala njegova prva predavanja iz Knjige? I same dlake koje
su mu nagrdile usnu dokazivale su da se pretvara u nekakvog
divljaka. Stroj nije imao milosti prema atavizmu.
"Tamo je bila ruka i uhvatio sam ju. U transu sam visio
iznad tame i uo um tog mehanizma kao posljednji apat
umirueg sna. Sve stvari za koje sam mario i svi ljudi s kojima
sam razgovarao preko cijevi izgledali su nevjerojatno siuno.
U meuvremenu ruka se okrenula. Moja je teina neto
pokrenula i polagano sam se okretao, i onda-
"Ne mogu to opisati. Leao s licem okrenutim prema
suncu. Iz nosa i uiju mi je tekla krv, i uo sam strahovitu
grmljavinu. Zatvara je, zajedno sa mnom na njemu,
jednostavno izletio iz zemlje i zrak koji proizvodimo ovdje dolje
poeo je izlaziti kroz tunel. Kuljao je poput fontane. Dopuzao
sam do njega - jer vanjski je zrak bolan - i, tako je ispalo, poeo
sam pohlepno udisati s ruba. Moj je respirator odletio bog zna
gdje, odjea mi je bila poderana. Samo sam leao s usnama u
blizini rupe i udisao sve dok krvarenje nije prestalo. Ne moe
zamisliti nita toliko neobino. Ta travnata dolina - za koji
trenutak u doi do toga - sunce koje je sijalo, ne jarko nego
kroz staklaste oblake - mir, bezbrinost, osjeaj prostora i,
gladei mi obraz, buna fontana naeg umjetnog zraka! Uskoro
sam ugledao svoj respirator kako poskakuje na zranoj struji
visoko iznad moje glave, a jo vie su bili brojni zrani brodovi.
Ali nitko nikada ne gleda iz zranih brodova, a ionako me ne
bi vidjeli. Bio sam tamo, nasukan. Sunce je obasjavalo tunel i
otkrilo najgornju preku ljestvi, ali bilo je uzaludno pokuati
doi do nje. Ili bih opet bio odbaen u zrak ili bio pao unutra i
poginuo. Mogao sam samo leati na travi, udisati i udisati, i s
vremena na vrijeme baciti pogled oko sebe.
Znao sam da sam u Wessexu, jer sam se pobrinuo otii na
predavanje prije no to sam krenuo. Wessex se nalazi iznad
sobe u kojoj sada razgovaramo. To je neko bila vana drava.
Njezin je kralj vladao cijelom junom obalom od Andredswalda
do Cornwalla, dok ih je Wansdyke titio na sjeveru, proteui
se preko gorja. Predava se samo bavio usponom Wessexa, pa

ne znam koliko je dugo ostao meunarodna sila, niti bi mi to

znanje bilo od pomoi. Iskreno reeno, nisam mogao uiniti
nita osim nasmijati se, tijekom tog dijela. I eto me tamo, s
pneumatskim zatvaraem pored sebe i respiratorom koji mi
poskakuje iznad glave, sve troje zatoeni u travom obrasloj
udolini koja je obrasla paprati."
Onda se opet smrknuo.
"Na moju sreu to je bila dolina. Jer je zrak poeo padati u
nju i puniti ju kao to voda puni posudu. Mogao sam puzati
uokolo. Uskoro sam ustao. Udahnuo sam mjeavinu u kojoj je
zrak koji boli dominirao kad god sam se pokuao popeti gore.
To nije bilo toliko loe. Nisam izgubio svoje tabloide i ostao sam
apsurdno veseo, a to se tie Stroja, u potpunosti sam
zaboravio na njega. Moj je jedini cilj bio da se popnem na vrh,
gdje je bila paprat i pogledam to se nalazi uokolo.
"Jurnuo sam uz strminu. Novi je zrak jo uvijek bio suvie
gorak i zakotrljao sam se natrag, nakon to sam na trenutak
ugledao neto sivo. Sunce je oslabilo, sjeam se da je bilo u
korpionu - takoer sam bio na predavanju o tome. Ako je
sunce u korpionu, i ako si u Wessexu, to znai da mora biti
jako brz, ili e postati premrano. (To je bila prva korisna
informacija koju sam dobio na predavanju, i pretpostavljam
kako e biti i posljednja.) Zbog toga sam mahnito pokuao
udisati novi zrak i maknuti se to je mogue dalje od svog
bazena. Dolina se punila polagano. Povremeno sam pomislio
kako je fontana tekla smanjenom snagom. Moj je respirator
plesao blie zemlji; grmljavina se smanjivala."
Zastao je.
"Mislim da te ovo ne zanima. Ostatak e te zanimati jo
manje. U njemu nema ideja, i sad elim da te nisam nagovarao
na dolazak. Suvie smo razliiti, majko."
Rekla mu je da nastavi.
"Bila je veer prije no to sam se popeo na vrh. Sunce je u
do tog vremena gotovo nestalo s neba, i nisam mogao dobro
vidjeti. Ti, koja si prela Krov svijeta, ne eli uti priu o
malim brdima koja sam vidio - malim bezbojnim brdima. Ali
za mene su bila iva i teren koji ih je prekrivao bila je koa
ispod koje su se napinjali miii i osjetio sam kako su ta brda

neopisivom silom u prolosti pozivala ljude, i da su ih ljudi

voljeli. Sada su usnula - moda zauvijek. Komuniciraju s
ljudima u snovima. Sretan e biti mukarac, sretna e biti
ena, koji e probuditi brda Wessexa. Jer iako spavaju, nikad
nee umrijeti."
Glas mu se podigao prepun osjeaja.
"Zar ne moe shvatiti, zar sva tvoja predavanja ne mogu
shvatiti, da smo mi oni koji umiru, da je ovdje dolje Stroj jedina
stvar koja uistinu ivi? Mi smo stvorili Stroj, da radi kako
elimo, ali sada ga ne moemo natjerati da radi kako elimo.
Oduzeo nam je osjeaj za prostor i osjet dodira, zamutio je
svaki ljudski odnos i srozao ljubav na spolni in, paralizirao
nam je tijela i volju, i sada nas prisiljava da ga oboavamo.
Stroj se razvija - ali ne na temelju naih lai. Stroj napreduje ali ne prema naem cilju. Mi postojimo samo kao krvava
tjeleca koja putuju njegovim arterijama, i kad bi mogao raditi
bez nas, dopustio bi nam da umremo. Oh, nemam lijeka - to
jest u stvari imam jedan - ponavljati ljudima da sam vidio brda
Wessexa kao to ih je /Elfrid vidio kad je pobijedio Dance.
"I sunce ja zalo. Zaboravio sam spomenuti kako je izmeu
mog brda i ostalih brda leala magla, i da je bila biserne boje.
Po drugi je put zastao.
"Nastavi", rekla je njegova majka umorno.
Zatresao je glavom.
Nastavi. Nita to kae vie me ne moe uznemiriti.
Ovrsnula sam."
"Namjeravao sam ti rei ostatak, ali ne mogu: znam da ne
mogu: zbogom."
Vashti je nepokolebljivo stajala. Svi su joj ivci treperili od
njegovih svetogra. Ali takoer je bila znatieljna.
"To nije poteno", poalila se. "Pozvao si me preko svijeta
kako bih ula tvoju priu, i ut u ju. Reci mi - to je mogue
krae, jer ovo je katastrofalan gubitak vremena - reci mi kako
si se vratio u civilizaciju.
Oh - to! rekao je i poeo. eli uti o civilizaciji. Naravno.
Jesam li doao do dijela kad mi je respirator pao dolje?
Ne - ali sada mi je sve jasno. Stavio si respirator i uspio
po povrini doi do ulaza gdje je tvoj prekraj prijavljen

Sredinjem savjetu.
"Nikako.
Preao je rukom preko ela, kao da mie neki snaan
dojam. Onda se, nastavivi svoju priu, ponovno zagrijao.
"Moj respirator je pao negdje u sumrak. Spomenuo sam
kako je fontana oslabila, zar ne?
"Da.
"Negdje u sumrak, dopustila je respiratoru da padne. Kao
to sam rekao, u potpunosti sam zaboravio na Stroj, i nisam
obraao previe panje na vrijeme, poto sam bio zaokupljen
drugim stvarima. Imao sam svoj bazen zraka u koji sam mogao
zaroniti kad mi vanjska ljutina postane nepodnoljiva, i u
kojem bih vjerojatno mogao ostati danima, uz uvjet da ne bude
vjetra koji e ga otpuhati. Tek kad je postalo prekasno shvatio
sam to je zaustavljanje zraka znailo. Zna - pukotina u
tunelu je bila popravljena; Ureaj za odravanje; Ureaj za
odravanje me elio srediti.
"Jo jedno upozorenje koje sam zanemario. Nebo je nou
bilo jasnije nego danju i mjesec, koji je bio oko pola neba iza
sunca, na trenutke je jarko osvjetljavao dolinu. Bio sam na
svom uobiajenom mjestu - na granici izmeu dvije atmosfere
- kad mi se uinilo kako sam vidio neto tamno kako se mie
u dnu doline i nestaje u tunelu. U svojoj sam gluposti potrao
dolje. Sagnuo sam se i osluhnuo i uinilo mi se da sam u
dubini uo lagano grebanje.
"U tom trenutku sam se - ali bilo je prekasno - uzbunio.
Odluio sam staviti respirator i odetati iz doline. Ali moj
respirator je nestao. Tono sam znao gdje je pao - izmeu
zatvaraa i otvora - i mogao sam ak i napipati trag koji je
napravio u tlu. Nestao je i shvatio sam kako je neto zlo na
djelu, i bolje da pobjegnem u drugi zrak i, ako trebam umrijeti,
umrijet u trei prema oblaku biserne boje. Nisam ni krenuo.
Iz tunela - prestrano. Crv, dugi bijeli crv ispuzao je iz tunela
i puzao mjeseinom obasjanom travom."
"Vrisnuo sam. Uinio sam sve to nisam trebao uiniti,
skoio sam na stvorenje umjesto da sam pobjegao od njega, i
smjesta mi se omotalo oko noge. Onda smo se borili. Crv me
pustio da trim po dolini, ali se uspinjao uz moju nogu dok

sam trao. U pomo! viknuo sam. (Ovaj je dio prestraan.

Spada u dio koji nikad nee saznati.) U pomo! viknuo sam.
(Zato ne moemo patiti u tiini?) U pomo! viknuo sam. Kad
su mi se noge zapetljale pao sam i odvuen sam od drage
paprati i ivih brda, pored sivog metalnog zatvaraa (ovaj ti dio
mogu ispriati), i pomislio sam kako bi me ponovno mogao
spasiti ako se uhvatim za ruku. Takoer je bila omotana,
takoer. Oh, cijela je dolina bila puna stvorenja. Tragala su u
svim smjerovima, ogoljevala je, i bijele rilice ostalih provirivale
su iz tunela, spremne ako bude potrebno. Donosili su sve to
se moglo nositi - grmlje, naramke paprati, sve, i zapetljani smo
se spustili dolje u pakao. Posljednja stvar koju sam vidio prije
no to se pokrov zatvorio nad nama bile su odreene zvijezde,
i imao sam osjeaj kako je ovjek moje vrste ivio na nebu. I
borio sam se, borio sam se do samog kraja, i samo me udarac
glave po preki ljestava uutkao. Probudio sam se u ovoj sobi.
Crvi su nestali. Bio sam okruen umjetnim zrakom, umjetnom
svjetlou, umjetnim mirom i moji prijatelji su me nazivali
preko govornih cijevi u elji da saznaju jesam li u posljednje
vrijeme doao do nekih novih ideja."
Njegova je pria tu zavrila. Razgovor o njoj je bio
nemogu, i Vashti se okrenula kako bi otila.
"Zavrit e u Beskunosti, rekla je tiho.
"Da bar", odgovorio je Kuno.
"Stroj je bio izuzetno milostiv.
"Ja vie volim milost Boju."
"Tom praznovjernom frazom eli rei da bi mogao ivjeti
na vanjskom zraku?
"Da."
"Jesi li ikada vidio, oko izlaza, kosti onih koji su iscijeeni
tijekom Velike pobune?"
Jesam."
"Ostavljeni su gdje su umrli za pouku. Nekolicina je
otpuzala, ali i oni su takoer umrli - tko moe sumnjati u to?
I tako je i s Beskunicima naih dana. Povrina zemlje vie nije
pogodna za ivot.
"Stvarno."
"Paprat i malo trave moe preivjeti, ali vii oblici ivota bi

stradali. Je li ih ijedan zrani brod primijetio?"

"Nije."
"Je li se ikoji predava bavio njima?"
"Nije."
"I emu onda taj prkos?"
"Jer sam ih vidio, eksplodirao je.
"to si vidio?
"Jer sam ih vidio u sumrak - jer mi je dola pomoi kad
sam zazivao - jer je ona takoer bila omotana crvima i bila je
sretnija od mene jer joj je jedan od njih probio grlo.
Poludio je. Vashti je otila i zbog nevolja koje su uslijedila
vie nikada nije vidjela njegovo lice.

III
Beskunik
Tijekom godina nakon Kunovog lakomislenog ina dvije
vane stvari dogodile su se u Stroju. Na povrini su bile
revolucionarne, ali u svakom sluaju ljudski su umovi bili
unaprijed spremni i iskazali su nagon koji je ve bio latentan.
Prva od tih stvari bio je prestanak koritenja respiratora.
Napredni mislioci poput Vashti posjeivanje zemljine
povrine oduvijek su smatrali ludou. Zrani brodovi moda
jesu neophodni, ali gdje je korist u izlasku iz puke znatielje i
prelasku kilometra ili dva na zemaljskom motoru? Navika je
bila vulgarna i moda polagano neuljudna: nije stvarala ideje,
nije imala poveznica s navikama koje su uistinu bile bitne. I
respiratori su izbaeni iz upotrebe, a s njima, naravno,
zemaljski motori, i osim nekolicine predavaa, koji su se
poalili kako im je onemoguen pristup njihovoj temi, razvoj je
prihvaen mirno. Oni koji su jo uvijek eljeli znati kako zemlja
izgleda trebali su samo posluati gramofon ili pogledati
nekoliko kinofota. A ak su se i predavai sloili kad su otkrili
da predavanje o moru nije u nikojoj mjeri manje stimulativno
kad se sastojalo od drugih predavanja koja su ve bila odrana
na tu temu. "uvajte se ideja iz prve ruke! izjavio je jedan od
najnaprednijih. "Ideje iz prve ruke u stvari ne postoje. One su

samo tjelesne impresije stvorene ivotom i strahom, i tko bi na

tim odvratnim temeljima mogao podii filozofiju? Neka vae
ideje budu iz druge ruke, a ako je mogue iz desete ruke, jer
e tada biti jako daleke od tog uznemirujueg elementa izravnog promatranja. Nemojte nita uiti o mojoj temi francuskoj revoluciji. Umjesto toga nauite to ja mislim da je
Enichamon mislio da je Urizen mislio da je Gutch mislio da je
Ho-Yung mislio da je Chi-Bo-Sing mislio da je Lafca dio Heam
mislio da je Carlyle mislio da je Mirabeau rekao o francuskoj
revoluciji. Kroz medij tih deset velikih umova krv koja je tekla
Parizom i prozori koji su razbijeni na Versaillesu bit e
formirani u ideju koju moete jako korisno upotrijebiti u vaim
svakodnevnim ivotima. Ali budite sigurni kako su posrednici
brojni i razliiti, jer u povijesti jedan autoritet postoji kako bi
bio suprotnost drugome. Urizen mora kontrirati skepticizmu
Ho-Yunga i Enichamona, ja moram kontrirati Gutchevoj
neobuzdanosti. Vi koji me sluate u boljem ste poloaju suditi
o francuskoj revoluciji nego ja. Vai e potomci biti ak u
boljem poloaju od vas, jer e oni nauiti to ste vi mislili da ja
mislim, i jo jedan posrednik bit e dodan u lanac. I s
vremenom" - glas mu se uzdigao - doi e generacija koja e
nadii injenice, nadii utiske, apsolutno bezbojna generacija,
generacija
Aneoski slobodna
Od zagaenja osobnosti,
Koja e francusku revoluciju vidjeti ne onako kako se
dogodila, niti onako kako bi eljeli da se dogodila, nego onako
kako bi se dogodila da se odigrala u doba Stroja."
Gromoglasan aplauz pozdravio je ovo predavanje koje je
izgovorilo latentnu misao ljudi - osjeaj da se zemaljske
injenice trebaju ignorirati i kako je ukidanje respiratora
pozitivna stvar. Predloeno je da i zrani brodovi takoer budu
ukinuti. To nije uinjeno jer su se zrani brodovi nekako
ugradili u sustav Stroja. Ali godinu za godinom koriteni su
sve manje, i mislioci su ih sve manje spominjali.
Drugi veliki razvoj bilo je ponovno uvoenje religije.
Ovo je takoer oglaeno u slavnom predavanju. Nitko nije
mogao ne uti poboan ton kojim je predavanje zavreno i

probudilo je odgovarajui odjek u svakom srcu. Oni koji su od

davnina tiho oboavali, sada su poeli govoriti. Opisivali su
neobian osjeaj mira koji ih je obuzimao dok su itali Knjigu
Stroja, zadovoljstvo koje su osjeali ponavljajui odreene
odlomke, koliko god malo znaenja ti odlomci imali, ekstazu
dodirivanja dugmeta, koliko god nevano bilo, ili zvonjavu
elektrinog zvona, kolikog do tiha bila.
"Stroj, govorili su, "nas hrani, odijeva i daje nam dom;
kroz njega razgovaramo s ostalima, kroz njega vidimo ostale, u
njemu je nae bie. Stroj je prijatelj ideja i neprijatelj
praznovjerja; Stroj je svemoan, vjean; neka Stroj bude
blagoslovljen." I uskoro je taj govor otisnut na prvoj stranici
Knjige, i u iduim izdanjima ritual je prerastao u komplicirani
sustav uzdizanja i molitve. Rije "religija" marljivo je
izbjegavana i u teoriji Stroj je jo uvijek bio kreacija i djelo
ovjeka, ali u praksi su ga svi, osim nekolicine zastarjelih,
oboavali poput boga. Nije oboavan skupno. Jedan vjernik bio
bi uglavnom impresioniran plavim optikim ploama kroz koje
je vidio druge vjernike; drugi Ureajem za odravanje kojeg je
greni Kuno usporedio s crvima; idui s dizalima, sljedei s
Knjigom. I svaki bi se molio ovome ili onome, i traio da u
njegovo ime intervenira kod Stroja kao cjeline. Progon - to je
takoer postojalo. Nije se proirio, iz razloga koji e uskoro biti
navedeni. Ali bio je latentan i svi koji nisu prihvatili minimum
poznat kao "nedenominacijski Mehanizam" ivjeli su u
opasnosti od Beskunosti koja je, kao to znamo, znaila smrt.
Pripisati te dvije velike stvari Sredinjem savjetu, znailo
je imati vrlo ogranien pogled na civilizaciju. Sredinji savjet
objavio je razvoje, istina, ali nisu bili vei povod za njih no to
su kraljevi imperijalistikog razdoblja bili povod za rat. Bolje je
rei da su popustili nekom nevidljivom pritisku za kojeg nitko
nije znao otkuda je doao i koji je, kad je zadovoljen,
zamijenjen novim pritiskom, jednako nevidljivim. Takvo je
stanje stvari prigodno nazvati napretkom. Nitko nije priznao
da je Stroj van kontrole. Godinu za godinom postajao je sve
uinkovitiji i smanjivao nam inteligenciju. Dobar je ovjek znao
svoje dunosti u vezi Stroja, i sve je manje razumio dunosti
svog susjeda, i na cijelom svijetu nije bilo nikoga tko je u

cijelosti shvaao monstruma. Ti veliki mozgovi su umrli.

Ostavili su potpune upute, istina, i njihovi nasljednici su svaki
svladali dio tih uputa. Ali Ljudski rod je, u svojoj elji za
ugodom, nadmaio samog sebe. Predaleko je istraio bogatstva
prirode. Tiho i mirno, tonuo je u dekadenciju, i razvoj je poeo
( gro.zeraWorC )
znaiti razvoj Stroja.
to se tie Vashti, njezin je ivot protjecao mirno sve do
konane katastrofe. Zamraila je sobu i spavala; probudila se
i osvijetlila sobu. Drala je predavanja i prisustvovala
predavanjima. Razmjenjivala je ideje sa svojim bezbrojnim
prijateljima i vjerovala kako postaje sve duhovnija. S vremena
na vrijeme prijatelju bi bila doputena Eutanazija, i njegova ili
njezina soba ostavljena je za beskunost koja je bila van
svakog ljudskog poimanja. Vashti nije previe marila. Nakon
neuspjenog predavanja i ona bi sama ponekad zatraila
Eutanaziju. Ali postotak smrtnosti nije smio biti vei od
postotka roenih, i Stroj joj zbog toga nije dao odobrenje.
Problemi su poeli tiho, dugo prije no to je postala svjesna
njihovog postojanja.
Jednog se dana zapanjila kad je dobila poruku od sina.
Nikad nisu komunicirali, jer nisu imali nita zajedniko i samo
je indirektno ula da je jo uvijek iv, i da je prebaen sa
sjeverne hemisfere, gdje se inatio, na junu - u stvari u sobu
nedaleko njezine.
"eli li da ga posjetim?" pomislila je. Nikad vie, nikad. A
i nemam vremena."
Ne, to je bilo drugaije ludilo.
Odbio je vizualizirati svoje lice na plavoj ploi i govorei iz
tame trezveno je rekao:
"Stroj se zaustavlja."
to si rekao?"
"Stroj se zaustavlja, znam ga, prepoznajem znakove.
Prasnula je u smijeh. uo je i naljutio se, i vie nisu
razgovarali.
"Moe li zamisliti neto apsurdnije? viknula je prijateljici.
"ovjek koji je moj sin uvjeren je kako se Stroj zaustavlja. Da
nije toliko ludo to bi bilo bezbono."
"Stroj se zaustavlja? odgovorila je njezina prijateljica. "to

to znai? Fraza mi nita ne znai.

"Ni meni.
"Pretpostavljam da ne misli na probleme koji se u
posljednje vrijeme pojavljuju s glazbom?
"Oh, ne, naravno da ne misli. Razgovarajmo o glazbi."
"Jesi li se poalila vlastima?"
"Jesam, i rekli su kako eli popravak, i preusmjerili su me
Savjetu ureaja za odravanje. Poalila sam se na one
neobine uzdahe koji upropatavaju simfonije brisbaneske
kole. Zvue kao da nekoga boli. Savjet ureaja za odravanje
kae kako e popravak uskoro biti dovren."
Lagano zabrinuta, nastavila je sa svojim ivotom. Kao prvo,
pogreka u glazbi ju je iritirala. Kao drugo, nije mogla
zaboraviti Kunove rijei. Ako je znao da je glazba na popravku
- nije to mogao znati, jer je prezirao glazbu - ako je znao da je
pokvarena, "Stroj se zaustavlja bila je upravo onakva otrovna
stvar koju bi izjavio. Naravno da je zvuala poput sluajnosti,
ali ta sluajnost ju je ivcirala i pomalo je razdraljivo
razgovarala sa Savjetom ureaja za odravanje.
Odgovorili su, kao i prije, da e pogreka uskoro biti
uklonjena.
"Uskoro! Smjesta! odgovorila je. "Zato bih trebala biti
zabrinuta nesavrenom glazbom? Stvari su uvijek smjesta bile
ispravljene. Ako ju smjesta ne popravite poalit u se
Sredinjem savjetu.
"Sredinji savjet ne prima osobne prigovore, odgovorio je
Savjet ureaja za odravanje.
"A kome onda da se poalim?
"Nama.
"Onda se alim."
Vaa e alba biti proslijeena kad doe na red.
Jesu li se drugi alili?
Pitanje je bilo nemehaniko i Savjet ureaja za odravanje
odbio je odgovoriti na njega.
Loe je! rekla je svojoj drugoj prijateljici.
Nikad nije postojala ena nesretna poput mene. Sada vie
nikad neu moi biti sigurna u svoju glazbu, svaki je put sve
gora kad ju pozovem.

to je?"
"Ne znam je li to u mojoj glavi ili u zidu.
"U svakom se sluaju ali.
"alila sam se i moja e alba kad doe na red biti
proslijeena Sredinjem savjetu."
Vrijeme je prolazilo i vie nisu zamjerali zbog kvarova.
Kvarovi nisu popravljeni, ali ljudsko je tkivo u tim kasnim
danima postalo toliko podlono da se spremno prilagodilo svim
muicama Stroja. Uzdasi u brisbaneskoj simfoniji vie nisu
iritirali Vashti; prihvatila ih je kao dio melodije. Njezina
prijateljica vie nije imala zamjerki na kripavi zvuk, bilo u
glavi bilo u zidu. A tako je bilo i s pljesnivim umjetnim voem,
vodom za kupanje koja je poela zaudarati, pogrenim rimama
koje je stroj za poeziju poeo recitirati. Sve je u poetku dobilo
ogorene primjedbe, a onda je sve prihvaeno i zaboravljeno.
Stvari su od loih postale gore bez ikakve reakcije.
Drugaije je bilo s ureajem za spavanje. To je bio ozbiljniji
kvar. Doao je dan kad se diljem svijeta - na Sumatri, u
Wessexu, u bezbrojnim gradovima Courlanda i Brazila kreveti, kad su ih njihovi umorni vlasnici pozvali, nisu pojavili.
To je moda apsurdna stvar, ali taj trenutak moemo smatrati
poetkom propasti ovjeanstva. Savjet odgovoran za kvar bio
je zatrpan albama koje su preusmjerili, kao i obino, Savjetu
ureaja za odravanje, koji ih je onda uvjerio da e njihove
albe biti preusmjerene Sredinjem savjetu. Ali nezadovoljstvo
je raslo, jer ljudski se rod jo uvijek nije dovoljno prilagodio da
funkcionira bez sna.
"Netko petlja po Stroju- poeli su.
"Netko se pokuava uiniti kraljem, kako bi ponovno uveo
osobnost.
"Kaznite tog ovjeka Beskunou.
U boj! Osvetimo Stroj! Osvetimo Stroj!
"Rat! Ubijmo ovjeka!
Ali Savjet ureaja za odravanje sada je istupio i smanjio
paniku dobro biranim rijeima. Priznao je kako sam Ureaj za
odravanje treba popravak.
Uinak ovog iskrenog priznanja bio je udesan.
Naravno, rekao je uveni predava - onaj od francuske

revolucije, koji je svaki novi kvar smatrao neim

velianstvenim - "naravno da se sada neemo aliti. Ureaj za
odravanje nas je u prolosti toliko dobro sluio da svi
suosjeamo s njime i strpljivo emo ekati njegovog oporavak.
Kroz neko e vrijeme nastaviti sa svojim dunostima. U
meuvremenu bit emo bez naih kreveta, naih tabloida,
naih sitnih potreba. to bi, siguran sam, bila elja Stroja.
Njegova je publika, udaljena tisuama kilometara,
zapljeskala. Stroj ih je i dalje povezivao. Ispod mora, ispod
podnoja planina, prolazile su ice kroz koje su vidjeli i uli,
ogromne oi i ui koje su bile njihovo naslijee, i um brojnih
ureaja odjenuo je njihove misli u odijelo poslunosti. Samo
su stari i bolesni ostali nezahvalni, jer su se irile glasine kako
je Eutanazija takoer u kvaru i kako se bol ponovno pojavila
meu ljudima.
Postalo je teko itati. U atmosferi su se pojavile lezije i
smanjile njezinu svjetlinu. Vashti je ponekad jedva mogla
vidjeti drugu stranu sobe. Zrak je takoer bio ugav. albe su
bile glasne, popravci neuspjeni, junaki tono predavaa dok
je vikao: "Hrabro! Hrabro! to je vano sve dok Stroj radi?
Njemu su tama i svjetlost jedno. I iako su se stvari nakon
nekog vremena poboljale, stara svjetlina nikad se nije vratila
i ljudski se rod nikad nije oporavio od svog ulaska u sumrak.
Pojavile su se histerine glasine o "mjerama, "privremenoj
diktaturi i od stanovnika Sumatre zatraeno je da se upoznaju
s funkcioniranjem sredinje centrale, a spomenuta centrala
nalazila se u Francuskoj. Ali u veini sluajeva panika je
vladala i ljudi su troili svoju snagu molei se svojim Knjigama,
opipljivim dokazima svemogunosti Stroja. Postojale su
gradacije strave - s vremenom su se pojavile glasine nade - novi
"ivani centri su se razvijali i oni e obavljati posao jo
udesnije nego prije. Ali doao je dan kad se, bez ikakvog
prethodnog upozorenja, bez ikakvog prethodnog nagovjetaja
slabosti, cijeli komunikacijski sustav sruio, diljem svijeta, i
svijet, onakav kakvim su ga shvaali, je nestao.
Vashti je u to vrijeme drala predavanje i njezine ranije
rijei bile su naglaene aplauzom. Dok je govorila publika je
zautjela i na kraju nije bilo zvuka. Pomalo nezadovoljna

nazvala je prijateljicu koja je bila strunjak za suut. Nema

zvuka: prijateljica je sigurno spavala. A tako je bilo i s iduom
prijateljicom koju je pokuala nazvati, a i sa sljedeom, sve dok
se nije sjetila Kunove zagonetne izjave: "Stroj se zaustavlja.
Fraza joj jo uvijek nije nita znaila. Ako se Vjenost
zaustavljala sigurno e se zaustaviti na brzinu.
Na primjer, jo je uvijek bilo malo svjetlosti i zraka atmosfera se popravila tijekom nekoliko prethodnih sati. Tu je
jo uvijek bila Knjiga, i dok je Knjiga postojala, postojala je i
sigurnost.
Onda se slomila, jer je s prestankom aktivnosti dola
neoekivana strava - tiina.
Nikad nije upoznala tiinu i njezin ju je dolazak zamalo
ubio - u trenu je ubio tisue ljudi. Sve od roenja bila je
okruena postojanim umom. Za njezine je ui bio ono to je
umjetni zrak bio za njezina plua, i stravini bolovi prostrujali
su njezinom glavom. I jedva svjesna onog to je uinila,
pritisnula je nepoznato dugme, ono koje je otvaralo vrata
njezine elije.
Vrata elije su funkcionirala na vlastiti pogon. Nisu bila
spojena na sredinju centralu koja se kvarila u dalekoj
Francuskoj.
Otvorila su se i probudila neumjesne nade u Vashti jer je
pomislila kako je Stroj popravljen. Otvorila su se i ugledala je
polumrani tunel koji je skretao prema udaljenoj slobodi.
Jedan pogled, i onda se vratila. Jer tunel je bio pun ljudi - bila
je gotovo posljednja osoba koja se uzbunila u tom gradu.
Ljudi su joj gotovo uvijek bili odbojni, i ovo su bile none
more iz njezinih najgorih snova. Ljudi su hodali, ljudi su
vritali, jecali, uzdisali, dodirivali se, nestajali u tami i
neprestano bili gurani s platforme na ine pod naponom. Neki
su petljali oko elektrinih zvona u pokuaju da pozovu vlak
kojeg se nije moglo pozvati. Drugi su traili Eutanaziju ili
respiratore ili bogohulili Stroj. Drugi su stajali na vratima
svojih elija bojei se, poput nje, ostati u njima ili ih napustiti.
A iza sve buke nalazila se tiina - tiina koja je bila glas zemlje
i generacija koje su iezle.
Ne - to je bilo gore od samoe. Ponovno je zatvorila vrata i

sjela ekati kraj. Raspad se nastavio, praen stravinim

krckanjem i grmljavinom. Ventili koji su drali medicinski
ureaj sigurno su popustili, jer je ispao i zastraujue visio iz
stropa. Pod se podigao i izbacio ju iz naslonjaa. Cijev je poput
zmije krenula prema njoj. I dok se posljednji stravini trenutak
pribliavao - svjetlost je poela slabiti i znala je kako dugi dan
civilizacije dolazi do svog kraja.
Okrenula se, molila se da bude spaena od ovog, na bilo
koji nain, ljubila je Knjigu, pritiskala dugme za dugmetom.
Buka izvana se pojaavala i ak je prodrla kroz zidove.
Polagano, svjetlost u njezinoj eliji je nestala. Odsjaji su iezli
s metalnih prekidaa. Sada nije mogla vidjeti radni stol, a niti
Knjigu, iako ju je drala u rukama. Svjetlost je pratila bijeg
zvuka, zrak je pratio svjetlost i poetna praznina vratila se u
peinu iz koje je toliko davno protjerana. Vashti se nastavila
vrtjeti, poput vjernika ranije religije, vritala je, molila se,
krvavim rukama udarala dugmad.
I tako je otvorila svoj zatvor i pobjegla - pobjegla u duhu:
tako mi se barem ini na kraju moje meditacije. Da je pobjegla
u tijelu - to ne mogu zamisliti. Udarila je, sluajno, dugme koje
je otvaralo vrata i ugavi zrak na njezinoj koi, glasni
pulsirajui apat u njezinim uima, rekli su joj da opet gleda
u tunel i onu ogromnu platformu na kojoj je vidjela ljude kako
se bore. Sada se nisu borili. Ostao je samo apat, i tiho jecanje
i uzdasi. Umirali su na stotine u tami.
Briznula je u pla.
Suze su joj odgovorile.
Plakali su za ljudskim rodom, to dvoje, ne radi sebe. Nisu
mogli podnijeti to je ovo kraj. Kad je tiina postala potpuna
njihova su se srca otvorila i znali su to je na zemlji bilo vano.
ovjek, cvijet od mesa, najasnije ivo bie, ovjek koji je neko
izmislio boga na svoju sliku i priliku, i reflektirao je svoju
snagu na sazvijea, prekrasan nagi ovjek je umirao,
zadavljen odjeom koju je sam izradio. Stoljee za stoljeem
naporno je radio, i ovo je njegova nagrada. Odjea je u poetku
uistinu izgledala boanski, isprepletena nitima kulture,
proivena nitima samonegacije. I bila je boanska toliko dugo
dok ju je ovjek mogao skinuti i ivjeti sa esencijom koja je bila

njegova dua, i esencijom, jednako boanskom, koja je bila

njegovo tijelo. Grijesi protiv tijela -uglavnom su plakali zbog
toga; stoljea grijehova protiv miia i ivaca, i onih pet portala
pomou kojih smo sve mogli pojmiti - objanjavajui ih
priama o evoluciji, sve dok tijelo nije postalo bijela pulpa, dom
bezbojnih ideja, posljednji ljapkavi trzaji duha koji je shvatio
zvijezde.
"Gdje si? jecala je.
Njegov je glas iz tame rekao: "Ovdje."
"Ima li ikakve nade, Kuno?"
"Za nas ne.
"Gdje si?"
Puzala je preko tijela mrtvih. Njegovo tijelo prelilo se preko
njezinih ruku.
"Brzo, uzdahnuo je, "umirem - ali dodirnimo se,
razgovarajmo, ne preko Stroja."
Poljubio ju je.
"Vratili smo se na svoje. Umiremo, ali smo pojmili ivot,
kao to je bilo u Wessexu kad je lfrid pobijedio Dance.
Znamo ono to znaju vani, oni koji ive u oblaku biserne boje.
"Ali, Kuno, je li to istina? Ima li jo uvijek ljudi na povrini
zemlje? Zar ovaj - tunel, ova otrovna tama - uistinu nije kraj?
Odgovorio je:
"Vidio sam ih, razgovarao sa s njima, volio sam ih. Skrivaju
se u magli i paprati sve dok naa civilizacije ne nestane. Oni
su danas Beskunici - sutra-
"Oh, sutra - neka budala e ponovno ukljuiti Stroj, sutra.
"Nikad, rekao je Kuno, "nikad. Ljudski rod je nauio svoju
lekciju."
Dok je govorio cijeli se grad polomio poput konice. Zrani
brod doletio je u uniteno pristanite. Sruio se, eksplodirao i
ruio galeriju za galerijom svojim elinim krilima. Na trenutak
su ugledali nacije mrtvih i, prije no to su im se pridruili,
djelie neokaljanog neba.

Daniel F. Galouye:

IZLJEV

U ovom broju Siriusa B predstavljamo vam jo jednog od

'zaboravljenih' sf autora, Daniela F. Galouyea. Poznati biolog i
autor znaajnih popularno-znanstvenih knjiga, Richard
Dawkins rekao je da mu je Gaiouye najomiljeniji pisac
znanstvene fantastike. Vie o Gaiouyeu proitajte u Zdesiavovoj
kolumni sirius books.
Spillthrough (1953.)

Brodovi koji se prebacuju iz hiper u normalni svemir

moraju to uiniti u mikrosekundi - ako posada eli preivjeti.
Ali Bradu e za to trebati samoubilake minute!
Poput itava, oteala daha umirueg udovita, izmueni
je brod cvilio svoj posmrtni pla dok je bauljao dubokim
hipersvemirom.
Klank-sss, klank-sss, ulo se izubijane sigurnosne ventile
rashladnog sustava.
BUM...bum...BUM...bum. Presjeeni i visei klip monotonim
se ritmom zabijao u palubnu gredu dok se ostatak pomone
tlane jedinice borio izvriti svoju funkciju.
Neutimani bas viole dodao je svoju depresivnu notu
simfoniji posljedica razaranja - trum-trum....trum-trum. Bilo je
to uporno irenje metalnih ploa koje reagiraju na vrelinu iz
probuene oplate cijevi.
Naprijed, u kontrolnom odjeljku teretnog broda, zvuci su
bili prigueni. Ali sve pregrade prije nje nisu uspjele umanjiti
njihov znaaj.
Brad Conally je preao rukom preko ekinja na svom
obrazu i nagnuo se naprijed u svojem bavastom sjedalu,
poloio glavu na kontrolni stup.
Negdje je brod zavijao i metal je strugao po metalu uz
uasan zvuk trganja.
Osjetio se trzaj i Brad je gurnut ustranu, nabio je glavu o
kontrole nagiba. Trbuna je mlaznica iznenada oivjela i
opalila jednom u neoekivanom protestu.
Ruka mu je instinktivno poletjela vratiti osloboenu,

pomaknutu polugu natrag u neutralni poloaj. Ali sila tog

jednog trzaja ve je dala rezultat i donji se dio njegove utrobe
zavezao u vor.
Centrifugalna ga je sila zavrtjela do ruba svjesnosti. Borio
se dosei trbuno-lenu aktivacijsku polugu, molio se da veze
nisu prekinute i da je mehanizam i dalje operativan. Ruka mu
je pronala polugu i trznula. Lena je mlaznica uz riku oivjela.
Potezao je kontrole naprijed i natrag s neutralnih poloaja.
Dvije su se mlaznice naizmjenino aktivirale. Muna je vrtnja
postala blaa.
Brod se opet stabilizirao i postao nepokretan. Ali iz
krmenog se dijela uo pucanj. Pratio ga je zvuk grebanja koji
je dosegao kreendo i kulminirao uasnim udarom.
Zapucketalo mu je u uima. Odjeknuo je klang, dokaz da je
dolo do automatskog peaenja zranih komora u jo jednom
probijenom brodskom odjeljku.
Zbacujui umor s svojeg tijela, podigao je pogled prema
ploi. Mjera mase pokazivao je smanjenje od est tona.
Objanjenje je bilo jednostavno, nasmijao se Brad suho; dobra
etvrtina njegova tereta - sanduci inter-kalk baza za
zadravanje zvuka - probila si je put kroz trup i otplutala u
svemir.
Bacio je pogled na skop. Dvadesetak sanduka, neki od
njih ulaze u orbitu oko broda, tokice na ekranu.
Pomiui selektor mjeraa mase proitao je brojeve.
Skladite Jedan pokazivalo je pun teret inter-kalk opreme.
Skladite Dva, s trideset spremnika hematita, bilo je
netaknuto. Trei teretni odjeljak, s jo sanduka inter-kalk
jedinica, bio je oteen. Mjera mase za to skladite potvrdio je
nedostajuu teinu.
***
Kako ide, Brad?" slabano je zakripao prijemnik. Trznuo
se zbog neoekivana zvuka.
Jo uvijek je u jednom komadu, Jime," viknuo je kako bi
kompenzirao gubitak snage koji e signal doivjeti prelazei
udaljenost do odbjegle kapsule za spaavanje. Jesi li ve

obavio svoj drugi hiperskok?"

Spremam se za trei. Nakon toga vie nee biti
komuniciranja...ne s ovom kratkodometnom opremom i tvojim
neispravnim prijenosnikom. Jesi naao problem?"
Brad je ignorirao pitanje. Koliko dugo, Jime?" U glasu mu
se ula elja. Koliko prije nego stigne do luke?"
Tri skoka u jednom danu. Jo sedam. Znai malo vie od
dva dana. Ide mi bre nego sam oekivao od ove kante. I onda
jo dva dana da se spori tegljai vrate... Jo uvijek misli da e
izdrati?"
Brad je utihnuo.
Brad," Jimov se glas spustio. Jo uvijek imam dovoljno
energije da se vratim po tebe. Na kraju krajeva, jedan brod i
teret...ne vrijedi umrijeti za to."
Brad je sluao zlokobne trzaje broda. Naredba ti je
produiti do Vege IV. Ne povlaim ju."
Ali kapetane! Dovraga! Uvijek postoji ansa da se procuri
u normalni svemir! To je uasna smrt!"
Bradove su usne grubo ogreble mikrofon na pregradi. ,,U
sluaju propadanja umirem samo ja, nije li tako?"
Iako je zvuk bio pretih, znao je da se s druge strane uo
uzdah. ,,U redu," proaptao je zvunik. Ako te ne mogu
uvjeriti..."
Brad se nagnuo na pregradu i zadrhtao. Morat e provjeriti
moe li dobiti vie topline iz termalnog pretvaraa - ako bude
mogao riskirati prolazak pored naprsnutog reaktora. Ili moda
nije drhtao zbog hladnoe? - ako bi uao u normalni svemir
sporije od minimalne brzine proboja... Nije dovrio neugodnu
mentalnu sliku.
Prisjetio se svoje jedine ispravne hiperpogonske cijevi. Njen
je mjera pokazivao nivo energije dovoljno visok za guranje
broda natrag u hipersvemir tek kada se brod bude poeo
povinovati uobiajenoj tendenciji ispadanja. Nije mogao
pretpostaviti koliko e se puta moi raunati da e cijev
ponoviti postupak. Moglo bi biti bolno ako dopusti da pad
razvije preveliku brzinu prije nego izvri ispravku - ljudska
bia nisu bila sposobna prijei barijeru u periodima duim od
mikrosekunde. Ali, odluio je, o tome e se brinuti kada doe

vrijeme.
Zato ne odustane, Brad?" zaskoio ga je ponovno glas
kroz reetku.
Brad je poskoio. Mislio je da je Jim prekinuo vezu.
Zna stanje stvari. Ako nam ovo uspije dobit emo sve
budue poslove West Cluster Supplies. Trebat e nam dodatni
brod - nekoliko njih. Ali s tim ugovorom moi emo posuditi
koliko god elimo."
Jim se nasmijao. Drago mi je da barem postoji racionalni,
plaeniki motiv. Na trenutak sam pomislio da izvodi itavu
kapetan-tone-s-brodom furku."
Bum...Bum...BUM. Labavi je klip mlatio sve ee.
Bacio se kroz otvor. Bar je tlana jedinica bila ispred
neispravnog reaktora. I, dok se bude bavio poslom kojeg su se
automatski regulatori manuli, nee morati voditi rauna o
vremenu provedenom izloenom tekoj radijaciji.
***
Zovem svemirski brod Fleury. Ponavljam: zovem
svemirski brod Fleury... Molim, odgovorite."
Brad je trznuo glavu s ruba ploe. Vrela se kava prelila
preko ruba spremnika kojeg je labavo drao u ruci i prolila po
palubi. Okrenuo je izmoreno, zbunjeno lice prema zvuniku na
pregradi.
Preplavio je odjeljak zvukom - ivim, ivahnim zvukom.
Signal je bio glasan i jasan. Ne slab. Ne kao onaj iz Jimove
kapsule za spaavanje, dva skoka udaljene.
Ovdje SB Fleury!" povikao je, teturajui eljno i grabei
vrat mikrofona. Prijem!"
,,Fleury, ovdje SB Cluster Queen... Odgovaramo na va
SOS."
Njegove su nade naglo nestale. Je li to Altman? to ti radi
na ovoj ruti?"
Da, Conally. Ovdje Altman. Prevozim teret do Vege... to
tebe mui? Ita ozbiljno?"
Altman je doao iskrcati teret u svemirskoj luci Arktur II
dok je Fleury bio u doku, prisjetio se Brad. Golemi je brod bio

privezan pored njegova.

Glavni pogonski omota je grunuo u pogonskom
odjeljku," rekao je Brad grubo. Desilo se na kraju osmog
skoka. Oko pola recke smo u hipersvemiru - jedva preko
granice."
To je loe." U tonu glasa bilo je malo utjehe. Ima li
putnika?"
Ne. Nijednog na ovom putovanju. Sad sam solo. Strojar je
otiao kapsulom."
Ne moe li zamijeniti omota i odepati van?"
Imam neispravnu zaptivku na zamjenskom. Ne da se
pokrpati."
,,U gadnom si problemu, Conally. ak i piloti lunarnih
trajekata imaju dovoljno pameti u glavi da provjere rezervne
dijelove prije polijetanja."
Provjerim ih nakon svakog slijetanja. Ne moe se ba
puno toga desiti kada je reaktor hladan... Altmane, moe li
me odvui?"
Ne mogu, Conally. Nisam..."
Ako bi me onda samo pogurao. Do kreste ovog
hiperskoka. Onda se ne moram vie brinuti oko isklizivanja."
Kao to sam krenuo rei," intonirao je Altman uporno,
jedna od kuka mi je razvaljena."
Ostale su ti jo dvije."
,,A-a. Ovaj mudrac nee riskirati da mu kabel pukne i
iupa komad trupa. Naroito ako ti se teret prosipa posvuda."
Brad je stegnuo ake. Progovorio je kroz stisnute zube.
Gledaj, Altmane. Pravila kau..."
...da ti moram pomoi," prekinuo ga je ovaj. Znam to,
frende. Zato sam i stao na ovom neprivlanom mjestu. I nudim
ti pomo... Ukrcaj se kad god poeli."
,,A da na Fleury postavim znak 'slobodno za spaavanje'?"
Altman nije odgovorio.
Steui vrat mikrofona Brad je duboko udahnuo i
izdahnuo u urbi. Ali nije rekao ono to mu je bilo na umu.
Umjesto toga je bacio pogled na ekran ploe.
Altmanov se brod vidio na njoj - velika, zelenkasto-uta
toka. Bilo je i manjih toaka na 'skopu. Dok je promatrao,

velika je toka prila jednoj od manjih. Dvije su postale jedna

na ekranu.
Skuplja moj teret!" povikao je Brad.
Ono to nije u orbiti oko Fleury vie nije tvoje, Conally,"
nasmijao se Altman. Podsjeti se malo zakona o spaavanju
tereta."
Prokleti leinaru!"
Hajde, hajde, Brad," rekao je ovaj drugi smireno. to bi
ti uinio u mojem poloaju? Bi li pustio da teret visokog
prioriteta isklizne u normalni i nestane s hiperrute? Ili bi ga
pokupio i dostavio za dodatnu cijenu?"
Ti ne trai bonus," zaurlao je Brad u mikrofon. Ti trai
ugovor... Altmane, platit u ti dvije tisue za deset minuta
tegljenja uz luk. To e mi skoro pa zbrisati profit na ovom
poslu."
Nema anse."
Brad je zgrabio mikrofon s obje ruke. Znai samo e
ekati i skupljati ostatke tereta!"
Pravila kau da moram ostati ovdje sve dok se ne ukrca
kod mene, sve dok ne krene dalje pod hiperpogonom, sve dok
ne vie ne bude broda ili posade... Komotno mogu pokupiti
teret; nemam to drugo za raditi."
,,A kad se prekrcam, vjerujem, htjet e i iskrcati teret s
Fleury."
Ne bi li ti?"
***
Pola ispalih sanduka je bilo u bliskoj orbiti oko SB Fleury.
Vidjelo se na 3D 'skopu. Brad je procijenio udaljenosti nekoliko
objekata dok je spajao kacigu s vratnim prstenom svog odijela
i sputao se do zrane komore pilotskog odjeljka.
U zranoj je komori skinuo runi propulzor iz utora u
pregradi i privrstio ga za ploicu zapea dok su se vanjska
vrata otvarala a zrak iz komore eksplodirao u prazninu
iskrianu jarkim viebojnim linijama. Pojedine pruge,
procijenio je, bile su oko deset stupnjeva duge. To je znailo
razumnu koliinu vremena prije nego se brod izlije u normalni

svemir - tada e se linije saeti u bezbroj normalnih tokica

koje predstavljaju zvijezde, neiskrivljene perspektivom
hipersvemira. Kada se pruge smanje na etiri ili pet stupnjeva,
podsjetio se, tada se treba poeti brinuti oko ispadanja kroz
dno korita.
ekao je dok jedan od orbitirajuih, etvrtastih,
kotrljajuih predmeta nije proletio pored njega i zaklonio
dijelove nefokusirane nebeske. Tempirajui, ekao je da kutija
izvri jo jedan obilazak. Tik prije nego je po trei put dola,
odgurnuo se.
Dok se pribliavao sanduku, znao je da mu je tempiranje
ispravno. Presreo ga je tono iznad okna i trapavo se uhvatio
za runi prsten dok ga je vea masa sanduka potegla u
izmijenjenu orbitu. Brzi bljesak propulzora eliminirao je
rotaciju koju je prenio predmetu i reorijentirao se prema
brodu. Primijetio je probijenu oplatu iz koje je teret ispao kroz
trup broda te je usmjerio svoj ulov prema toj rupi kratkim
mlazovima.
Savijena je oplata tvorila prirodnu rampu niz koju je
sanduk otklizao prema umjetnoj gravitaciji palube. Uao je
unutra, degravitirao komoru i odgurao kutiju na poziciju te ju
dvostruko privezao za palubu.
Ponovno se odgurujui od broda, provjerio je duljinu pruga
zvjezdane mree. Jo uvijek su bile oko deset stupnjeva duge.
inilo se kao da ima nade. Moda bude imao vremena skupiti
sav orbitirajui teret prije nego se opasno priblii izlijevanju.
Zatim e vidjeti moe li se brod pogurati uz luk sve dok se
mutne pruge ne rastegnu do etrdeset ili pedeset stupnjeva moda i devedeset, ako si bude mogao dopustiti luksuz
matanja. Bio bi na etvrt kreste i imao bi vremena odmoriti
se prije nego se mora poeti brinuti oko ponovnog padanja niz
luk, prema normalnom svemiru.
Dok je ubacivao etvrti sanduk u skladite divovska je
sjena iznenada zakrila dio zvjezdanih pruga s lijeve strane
broda. Bila je to Cluster Queen, u lovu na sanduk koji nije
kruio oko Fleury. Brad je slegnuo ramenima; ionako nee
moi pokupiti one koji su tako daleko od broda.
Ali iznenada je naglo podigao glavu u kacigi. Ako je Altman

ganjao slobodnu kutiju, shvatio je, Cluster Queen se nije

mogao pojaviti kao jasni obris promatrau oko Fleurya! Fleury,
koji je klizio niz hiperprostorni luk okruen sanducima, kretat
e se polako prema normalnom svemiru kao reakcija na
meudimenzijsku vunu silu usmjerenu na njegov ispravlja
toka ukrivljenja, skriven u nepristupanoj utrobi reaktora, kao
i na veini zastarjelih brodova. Ali slobodne kutije, u drugom
vremensko-prostornom sustavu s Cluster Queen; one e ostati
nepomine na luku i init e se sve mutnijima kako se
ravninsko izmicanje izmeu dva sustava bude poveavalo.
Istina je, shvatio je Brad, da se Cluster Queen pribliava
sve blie i prostorno i niz vor hiperprostornog luka! Altman
kri zakon; postavit e teret u orbitu. I moglo bi mu i proi,
poto bi ikakav spor bio rije jednog ovjeka s Fleurya protiv
rijei itave posade Queen.
***
Ostalo je jo est kutija u orbiti. Odgurnuo se prema
najblioj i uvidio da nije bio u krivu. Obris Queen bio je otar
poput britve; brod je bio dovoljno blizu da prekrije pedeset i
pet stupnjeva nebeske sfere.
Zadrao ga je u rubu vidnog bolja i krenuo natrag prema
brodu. Queen se polako kretao unatrag. Kada ga je prvi put
primijetio brod se kretao pod kutom, pramcem naprijed. Ali
sada mu je okrenuo bok i nastavio se okretati dok je polako
plutao prema Bradu i kutiji.
Altman!" viknuo je u mikrofon kacige. Na sudarnom si
kursu!"
Brad se odgurnuo od sanduka, prema Fleury.
Iz prijemnika se uo smijeh. Jesi li uo neto, Bronsone?"
Ne, kapetane," nasmijao se drugi glas. Na trenutak mise
uinilo da sam vidio malu tokicu pored tog sanduka. Ali
mislim da Conally nije toliko glup da obue odijelo i pokua
zauzdati vlastiti teret."
Brad je opet ukljuio propulzor i ubrzao svoje kretanje
prema otvoru Fleruy.
Ipak," promrmljao je Altman, ini mi se kao da sam uo

da netko spominje sudarni kurs."

Cluster Queen se prestao okretati, stabilizirao se i cijevi su
mu pokazivale u generalnom smjeru Fleury i njegova krueeg
tereta.
Znoj je oblio Bradovo elo kada je podigao pogled i vidio da
se drugi brod stabilizirao i postavio na prethodno ustanovljen,
cjepidlaki isplaniran kurs. Netko, sumorno je shvatio, je jako
dobar u ciljanju krmom.
Dobio je dodatnu brzinu od propulzora ali cijevi su se
polako okretale dok je on prevaljivao udaljenost do vrata
zrane komore. inilo se da ne moe pobjei iz poloaja u
kojem gleda izravno u otvor mlaznica.
Ne znam, efe," ponovno se oglasio zvunik pored njegova
uha. Moda zaista je vani."
Onda bolje da ne riskiramo," Altman nije skrivao teki
sarkazam svojih rijei. Pali!"
Brad se odgurnuo u stranu, ukoio ruku i aktivirao punu
snagu mlaznice na zapeu. Poletio je u stranu, kretanja
paralelnog s Fleury.
Zasljepljujui je mlaz sirove energije eksplodirao iza njega
- stoac vrele, treperave sile koja je projurila prostorom izmeu
njega i onesposobljena broda. Savreno su ciljali. Da se nije na
vrijeme pomaknuo, da je ostao na originalnom smjeru
kretanja, naao bi se u sreditu koplja paklenske sile.
Dok je drhtavo plutao kroz vrata zrane komore, Queen
nije bio ni tokica spram zvjezdanih pruga. Ali, dok je
promatrao, primijetio je minijaturno koplje plamena u
generalnom smjeru u kojem je Altmanov brod otiao desetcima milja daleko. Altman je manevrirao brod u
uobiajeno okretanje za ponovni prilazak, shvatio je Brad.
Ako bi opet upalio mlaznice prema trupu Fleury, to bi
izazvalo poprilian kaos ali barem bi slitine oplate izdrale
vrelinu - moda i potisak... ali ne predugo.
***
Vrela je kava potekla Bradovim tijelom i oivjela ga dok se
vezivao u pilotsko sjedalo i dopustio si luksuz cigarete.

Ali oi su mu bile prikovane za ekran. Cluster Queen se

pribliavao posljednjem sanduku u orbiti. Promatrao je kako
velika toka i tokica postaju jedno.
Iznenada se vidjelo kretanje kroz pramani prozor. Queen
i sanduk su uplutali u vidno polje. Prebacio je pogled s ekrana
i promatrao kako kuke grabe sanduk poput golemih eljusti i
poteu ga prema Queen.
Prsa i abdomen su ga boljeli i htio se izvui iz sjedala i
protegnuti, kretati se, raditi neto. Ali to bi moglo izazvati
katastrofu. Ako je Altman planirao jo koji trik s svojim
mlaznicama izvest e ga sada, kada je pokupio posljednju
kutiju. I Brad je shvatio da nee ba biti zdravo biti protresen
unutar odjeljka koji se nasumino okree.
To je zadnji, Altmane," rekao je bezizraajno u mikrofon.
uj!" U glasu mu je i dalje bilo ironije. Jesi li ti to bio vani
kada smo upalili mlaznice da izbjegnemo sudar?"
Brad nije nita rekao.
ao mi je ako smo ti ugrijali rep," nastavio je Altman. Ali
trebao si ostati unutra. Nai instrumenti pokazuju da si blizu
izlijevanja. Nee li nita napraviti po tom pitanju?"
Brad se trznuo. Tek je sad shvatio izvor bolova u trbuhu i
prsima - bockanje koje se irilo kroz njegovo tijelo. Bacio je
pogled na prozor. Altman je bio u pravu. Nebo vie nije bilo
mrea zvjezdanih pruga. Linije su se stisnule; njihova je
duljina sad bila jedva tri ili etiri stupnja, skop je pokazivao
da je Quenn jo uvijek tu prostorno ali mutnost njena obrisa
pokazivala je da je dobrano izvan opasnosti - visoko na
uzlaznom voritu luka.
to planira, Altmane?" pitao je Brad ogoreno. Da
pogodim... Ja iskliznem kroz barijeru. Kretanje pri niskoj
brzini od mog tijela napravi kau. Ti iskoi s Queen unutar
milisekunde... I ima zgodnu priu za ispriati: stigao si taman
kako sam iskliznuo. Nisi me mogao sprijeiti. Skoio si za
mnom. Poto je na brodu bio samo mrtav kapetan, brod i teret
su pripali onom tko ih je prvi pronaao. Uzeo si teret, poto je
bio visokog prioriteta. Ostavio si brod, poto je bio zastario,
izubijan, beskoristan i plutao je kroz meuzvjezdani prostor
gdje ga nitko nee nai. Uzeo si ono to je ostalo od kapetana,

poto je bilo dobar dokaz za potkrepljivanje tvoje prie."

,,E sad, Brad!" Altman je rastegao rijei u izrugujue
korenje. Zna da ja nikad ne bih napravio tako neto. Zna da
meni ugovor s West Cluster nije toliko bitan."
Nastupila je duga tiina. inilo se da ju Altman ne
namjerava prekinuti. Brad je pogledao 'skop. Queen se
povukao i prostorno i hiperprostorno.
Bol u njegovu tijelu naglo se pojaala i sloio je grimasu,
zagrizao usnu. No se zario u njegov abdomen, zakrenuo i
nabio se kroz njegova prsa u glavu. Zatim je negdje u njegovu
trbuhu eksplodirala zapaljiva bomba.
Posegnuo je prema kontrolama ispravne glavne
hipermlaznice. Zatim je, dok mu se lice krivilo od agonije,
udario po kontrolama.
Bol je naglo nestala. Brod se tresao i zveketao i cviljenjem
izraavao mrnju, nova je kakofonija protesta zaguila sve
stare klank-sss, bum i trum-trum. Siune su se mrlje na nebu
izduile - pet stupnjeva, deset, dvanaest, dvadeset, dvadeset i
pet, etrdeset... Obris Cluster Queen na 'skopu postao je otar
a zatim jo jednom zamuen kada ga je Flueruy preao u
hiperprostoru, kreui se uz uspinjui vor luka.
Pritisnuo je polugu normalnog mlaznog pogona i slabano
zapljuckao, ne stvarajui dovoljno kaotinih zvukova kako bi
zaguio bum, trum, klank-sss simfoniju. Tokica na 'skopu
koja je predstavljala Queen sada je izblijedjela do nebitnosti.
Pokretom ruke iskljuio je napajanje automatskog signala za
pomo.
Sad e Queen trebati neko vrijeme da ga pronae u
etverokoordinatnom sustavu. Bila je to poteda od nekoliko
sati - ak ga ni brodovi Flote ne bi mogli nai u kraem roku
bez signala kojim se mogu navoditi.
Nije imao pojma koji je slijedei potez kapetana Queen. Ali
u tom ga trenutku ni nije zanimalo. Otra je bol nestala. Ali
zato ju je zamijenila nekontrolirana reaktivna munina.
Otkopao je sigurnosno remenje i oteturao do kante za
izbacivanje, drei ruku preko usta. Stigao je taman na
vrijeme.
Zatim se, iscrpljen, sruio na leaj.

***
Poteda koju je dobio svojom taktikom morala je biti duga.
Kada se Brad probudio osjetio se svjeije nego ikad otkad je
dolo do erupcije pogonskog odjeljka. Nije imao naina za
saznati koliko je dugo spavao; sekundarni sustav pomou
kojeg je brodski sat funkcionirao nestao je u prvoj eksploziji,
kada se dio oplate iz probijena omotaa cijevi zabio u razvodnu
kutiju.
Iz zvunika su se uli ravnomjerno tempirani itavi
zvukovi. To ga je, shvatio je, probudilo. Netko je puhao u
mikrofon kako bi provjerio da li radi.
,,SB Fleury, SB Fleury, SB Fleury," zvuci su iznenada
zamijenjeni rijeima - Altmanovim.
Brad je spustio noge s leaja i ustao se, ljuljao dok se
rukom masirao bolno i bradato lice.
Izduena mrlja se opet pojavila na ekranu radara - jasna,
blizu.
,,Conally, odgovori," ulo se iz prijemnika.
Brad je odetao do ploe i bacio pogled na pramani
prozor. Spavao je due nego je isprva pretpostavio. Zvjezdane
su se pruge znatno skratile. Vratile su se na oko petnaest
stupnjeva duine.
Pravila o hitnom stanju, regula etiri-Nula-Osam-Dva,"
dosaivao je govornik, kae da ako se onesposobljeni brod ne
javi putem radija ili vizualnog odgovora unutar petnaest
minuta stalnog pozivanja, brod koji je pritekao u pomo treba
ukrcati posadu na oteeni brod i ima ga pravo odmah uzeti
kao vlasnitvo."
to eli, Altmane?" rekao je Brad rezignirano u mikrofon.
Altman je iritirano prosiktao. ,,Conally, nema smisla da se
igramo skrivaa kad ti je ostalo tako malo energije. Mii se s te
proklete krntije i doi na moj brod."
Idi dovraga."
Sluaj! Dosta mi je gubljenja vremena! Ako ne..."
Potpisat u odricanje prava i poslati ti ga. To je sve to ti
treba kako bi bio ist od obaveza spaavanja. Signal za pomo
e mi biti ugaen sve dok ne izae iz dometa."

,,A-a. Nije to tako jednostavno. elim tvoj teret. I dobit u

ga. Budimo razumni. Zna da nema nikakve anse."
Moda sam nauio par trikova."
Sugovornik
je
nestrpljivo
zareao.
Sluaj,
pametnjakoviu. Dosta vie zezancije. Sad e vidjeti kako
stvari zaista stoje.... Primjeuje li ita udno? Ikakve neobine
zvukove na Fleruy?"
***
Brad je nakrivio glavu prema krmi. Cvile i neusklaeno
udaranje zadrali su stalni ritam. uli su se i novi zvukovi.
Sluam kako postaje sve glasnije proteklih tri sata,"
dobacio je Altman.
Bradove su ui sad primijetile zvuk - nasumini, uzbueni
klik-klak-klik-klak. Zadahtao je.
Altman se nasmijao. Taj broja stvara ba krasnu
pjesmicu s ostalim zvukovima, zar ne? ini mi se da bi ti
reaktor mogao grunuti za par sati. Ali nadam se do tada ve
prekrcati tvoj teret. Moe i ti doi, ako eli."
Brad se brzo okrenuo i zateturao kroz prolaz prema krmi.
Volio bih da ti mogu pomoi s umetanjem kadmijskih
tapova," vikao je za njim nasmijani glas.
Broja na prednjoj strani zatitne pregrade pokazivao je
Nula-Nula-Toka-Nula-Dva-etiri. Primijenio je broj na
pridrueni graf i saznao da moe ostati u pogonskom odjeljku
minutu i etrnaest sekundi, uz sigurnosni faktor od deset
posto. U tom periodu, objasnio si je, trebao bi moi umetnuti
dovoljan broj kadmijskih kontrolnih tapova za dovoenje
reaktora u red.
Broja je ivcirajue klikao iznad njega dok je otvarao vrata
i bacao se u parom izmuen i jedak odjeljak.
Otvorio je prvi ormari i istrgnuo iz njega preostala tri
kadmijska tapa. Kaljui i razmahujui dim ispred lica,
otvorio je vrata prvog rezervnog odjeljka.
Prazan!
Drugi je rezervni odjeljak takoer bio prazan, kao i oba
odjeljka za hitne sluajeve. Samo tri kadmijska tapa a njemu

treba barem tri tuceta!

U brzom je trku oko reaktora umetnuo tapove u utore u
jednakim razmacima. Barem si je kupio nekoliko sati. Dok je
posljednji tap uklizavao u utor Brad se zakleo da ako ikad
bude zapovijedao nekim drugim brodom, nee napustiti dok
bez posade - naroito ne ako je Altman pristao igdje u istoj
(CroWarez.org )
luci.
Probijeni hipercijevni omota, iznenada je pomislio, ne
prekidajui odbrojavanje. Sad mu se inilo malo vjerojatnim
da je do proboja dolo zbog neispravnog materijala. Priao je
bandai koja je omotaa spajala s pregradom.
Cijevi, deaktivirana odmah po eksploziji, je bila hladna.
Pogle dao je kamo su ga sumnje usmjerile... Ventil za otvaranje
je bio pomaknut! Otklon od punih petnaest stupnjeva preko
optimalne snage! Lukava postavka - zarobila bi i koncentrirala
dovoljno zaostalih diiona pri normalnoj razini izlazne energije
da sve ode dovraga negdje izmeu petog i desetog skoka.
Takoer se sjetio i svojeg prijenosnika koji nije bio dovoljno
snaan da dosegne dalje od nekoliko skokova jo otkako je
napustio luku. Kada je, pitao se, Altmanov vezist imao priliku
pozabaviti se njime?
***
Nakon to je zalupio i zakraunao vrata, ostao je naslonjen
na debeli metal jo neko vrijeme. Klak-klak koji je dopirao
iznad njega smirivao ga je. Ali nee jo dugo. Zatomio je strah
koji je strujao njime i pokuao misliti.
Koliko dugo? Koliko je prolo otkad je Jim otiao? Prije
nekoliko sati bio je tri skoka daleko - ili je prolo vie vremena?
- i jo mu ih je ostalo sedam ili est? Je li to bilo prije nekoliko
sati ili dana? Malo je odspavao - dvaput, inilo mu se - od tada.
Ali koliko dugo je spavao? I ako se tegljai pojave na vrijeme,
hoe li imati rezervnih tapova?
Odustao je od beznadnog spekuliranja i krenuo natrag niz
hodnik, oputenih ramena.
Vrum!
Novi je zvuk odjeknuo napaenom letjelicom i pregrade

hodnika suosjeajno su se zatresle.

Paluba se divljaki zavrtjela pod njegovim nogama i desna
je greda - a za njom pregrada i ostatak broda - sunula u stranu
i ravno u njegovo rame.
Bol ga je probola diljem ruke dok je klizio niz nagnuti zid i
sletio pod pravim kutom izmeu palube i pregrade.
Masirajui potrgani ligament ruke, ustao je i oamueno
se zaljuljao u skladu s klaenjem broda. Zatim je ustao i
uspravio se - jedna noga pod kutom na palubi a druga na
lijevoj pregradi. Iznad njega se nalazio isti takav spoj, stropna
ploa i desna pregrada.
Munina je rasla dok se pokuavao prilagoditi novom,
iskrivljenom poloaju gore i dolje. Nije se morao pitati to se
desilo. Znao je da je desna gravitacijska zavojnica, koja je
prolazila ispod pregrijanog pretvaraa, napokon doivjela
kratki spoj. Lijeva je zavojnica jo uvijek radila. Razmiljao je
da ju iskljui ali shvatio je da je bolje teturati kroz nagnuti
brod nego se patiti zbog munine izazvane besteinskim
stanjem.
Raskreen izmeu palube i lijeve pregrade odgegao se
natrag do vrata, prebacio nogu preko ruba i podigao se u
kontrolni odjeljak, skliznuvi niz pod do lijeve strane. Dovukao
se do kontrolnog sjedala, namjestio njegov nagib i upuzao u
njega.
Zatim je otrgnuo traku iz svoje jakne i omotao ju oko
ramena to je vre mogao. Pritisak je izbrisao bol u njegovu
miiu.
Pokaziva zraka je pokazivao gotovo normalni pritisak od
Dva-Devet-Cijela-Tri-Dva,
dovoljnu
koliinu
kisika
i
zadovoljavajui omjer cirkulacije. eljno je iz jakne izvukao
cigaretu. Zasluio ju je, uvjerio se.
Dok je puio brojio je koliinu ispalog tereta ispisanu na
ekranu. Koliko je brzo brojao skoro se toliko brzo Cluster
Queen obruavao na teret i grabio ga u svoje skladite.
Otupljen, shvatio je da vie ne moe s ikakvim uzbuenim
zamjeranjem reagirati na to potpuno zanemarivanje njegovih
prava. Zatvorio je oi, indiferentan. Stresao se i stisnuo
cjevicu duhana meu svojim prstima, nesvjestan tog

postupka. Zapaljeni kraj se savio unatrag i oprio ga po

lanku.
Odbacio je cigaretu i iznenada shvatio da se bori uzalud.
Nije nikako mogao izdrati dok se Jim ne vrati ili se nadati da
e jo neki brod naii. Reaktor, ruka, izljev, Fleury koji se ini
spremnim raspasti se na dva dijela... pobrojao je sve faktore.
Ako se sada ukrca na Cluster Queen, Altman e ga barem
prevesti do luke. Bilo koja optuba koju Brad napravi nikad se
nee odrati bez dokaza. A Altman e se pobrinuti da nema
nita to mu moe posluiti kao dokaz. Jednako bi lako i
posadi Queen bilo dokazati da je Brad Conally izmislio itavu
priu o napadu i piratstvu kao sredstvo za povrat tereta s ijim
se gubitkom suoio.
Znao je da, bez obzira to se dogodilo, se moe pozdraviti s
Fleury. Altman mu jednostavno nikad nee dopustiti da stigne
do luke. Moglo bi biti dokaza na brodu - moda tako
jednostavnih kao to su otisci prstiju - koji bi dokazali da su
Altman ili netko iz njegove posade prkali po strojevima.
Brad je posegnuo izduiti vrat mikrofona prema sebi.
***
Ali mrea zvijezda viena kroz okno iznenada je nestala.
Prebacio je pogled na 'skop. Queen je bio iznad njega - skoro
pa u dometu hvataljki!
Krenuo je viknuti ali u istom je trenutku vani nastao jarki
pakao.
Trag pogona Cluster Queen zagrebao je preko gornjeg
dijela pramca Fleury, gurnuo mu sam vrh prema dolje a rep
prema gore u iskrivljujuu vrtnju.
Vrtnja se nastavila, nimalo ne gubei na vratolomnoj
estini, dok je Queen nastavljao dalje. Remenje se zateglo
preko Bradove bolne ruke i zapoelo novu, parajuu muku. Ali
njegova je zdrava ruka poletjela i pronala polugu trbune
pramane mlaznice.
S oito posljednjim slabanim ergom energije u
pretvarakim spremnicima normalnog pogona, mlaznica je
jedva reagirala. tedio je energiju, odluan ne tratiti ju na

pretjerano detaljno manevriranje. Naposljetku se Fleury

stabilizirao i vratio u nepominost.
Oprosti, Conally," ispriao se Altman s pretjeranom
brigom u glasu. Ali njena se visost uzjogunila. Ne mogu puno
toga s njom... Moda ako se ukrca k nama moemo zajedno
neto rijeiti. to kae?"
Brad je zagrizao usnu i stegnuo svoju zdravu aku sve dok
mu se nokti nisu poput noa arili u dlan. Ne, proklet bio!"
viknuo je najjae to su mu plua dopustila.
Skupio je sve svemirake epitete koje je bilo koji luki
radnik ili lan posade ikad uporabio, dodao im nekoliko za koje
je pretpostavio da nikad prije nisu smiljeni i priekao dok mu
Altman ne odgovori.
Ali iz zvunika nije dopro ikakav zvuk.
Razlog tome jasno se vidio na 'skopu. Pola tuceta masivnih
sanduka probilo si je put kroz trup - ovog puta iz Skladita
Broj Jedan, pokazivao je mjera mase - i Cluster Qeen je bila
na putu prema njima.
Ali vie ga je brinula jedna druga komplikacija. Crveni je
indikator energije ispravne hipercijevi bio u pokretu, kretao se
prema nuli. Krajikom je oka uhvatio titraj igle brojaa.
Provjerio je svoje sumnje pogledom na mrljice na 'skopu i
dobio potvrdu... obrisi Queen i sanduka bili su zamueni,
unato injenici da su jo uvijek bili prostorno blizu.
Zamuenost je jedino mogla biti posljedica Fleuryvog
odmicanja u hiperprostoru.
Sluajno je dotaknuo polugu hipermlaznice dok je
korigirao trodimenzionalnu vrtnju. U kojem ju je smjeru
gurnuo? Je li otiao dublje u hiperprostor? Ili je pao jo nie
niz sputajui vor, prema izlijevanju?
Prouavajui sve to osjea u svom tijelu, traei znakove
abnormalne boli, iznenada je skrenuo pogled na promatrako
okno. Bol je bila tu - u njegovim prsima. Zvjezdane su linije
bile kratke.
Opsovao je i namrtio se na vlastitu sreu.
Zatim je, dok je bol jaala, zgrabio polugu hipermlaznice i
gurnuo ju naprijed. Cijev je slabano zapljuckala, na trenutak
proradila punom snagom pa zatim zabrektala i utihnula.

Trzao je polugu naprijed i natrag i to ispred neutralnog

poloaja pa ju oajniki nabio naprijed, sve do kraja. Cijev je
zakaljala, jo jednom proradila svom silom te se zatim
ugasila. Gurnuo ju je jo etiri puta ali dobio samo dva potiska.
Zatim ju je zakrenuo u prvi poloaj za hitne sluajeve.
Zaitala je, radila na dvije sekunde i ugasila se.
Dok su mu se grake znoja formirale na elu, ignorirao je
bol u ruci i posegnuo za kontrolama ozlijeenom rukom.
Potegao je drugu sigurnosnu zaustavnu sklopku i nabio
polugu do kraja naprijed.
Cijev je proradila na jo sekundu ali to je bilo to. Iscrpio je
i posljednji erg.
Ali koliko si je vremena kupio koritenjem posljednjeg
sredstva povlaenja iz izljevnog korita? Provjerio je nebeske
kriie.... Ne previe...
***
Altman? Iznenada se zapitao. Gdje je bio Cluster Queen?
Nije se pojavljivao na 'skopu. A nisu ni sanduci. Je li ih
pokupio i otiao? Brad se poigrao kontrolama jaine 'skopa,
pitao se da li je neispravan i jednostavno ne registrira Queen.
Iznenadni udarac, istovremen s snanim trzajem diljem
broda i naglim pomakom pseudogravitacijskog polja skoro pa
natrag do normale, natjerali su ga da se uspravi u sjedalu.
Odmah je shvatio to se dogaa.
Nije mogao uhvatiti Queen na 'skopu jer je brod bio
preblizu da bi ga ureaj registrirao kao zasebnu mrlju,
odvojeno od sredinje sjajne toke ekrana koja je predstavljala
sam Fleury. Altman je manevrirao pored Fleury, poravnao
brtve zranih komora oba broda i aktivirao magnetske kuke.
Blizina njegovih grav zavojnica ustvari je Fleuryu povratila
neto unutarnje stabilnosti. Spremao se ukrcati na Fleury. Bit
e u brodu unutar deset minuta... Toliko e mu trebati da
izvede manje ispravke kako bi osigurao savreno poklapanje
povrina brtvi.
Brad se sumorno nasmijeio i otkopao remenje. Ako se
na vrijeme uspije uvui u odijelo, mogao bi vrlo jednostavno

otvoriti stranju zranu komoru i isprazniti sav zrak iz Fleury.

Zatim kad Altman otkrauna unutarnja vrata Fleuryeve zrane
komore, pritisak e ih naglo otvoriti i kapetan Cluster Queen
biti e odvuen u vakuum. Napraviti e kaos u zranoj komori
i kontrolnom odjeljku - ali to je prednost. Dokazat e barem da
je Altman preuzeo inicijativu pri ukrcavanju na Fleury bez da
prvo najavi svoje namjere najblioj luci, kako po zakonu treba
postupiti.
Brad je planirao da ako zatim zrana komora Queen bude
zakraunata, privremeno e zatvoriti unutarnja vrata
Fleuryeve komore i ispuniti prolaz izmeu brodova normalno
stlaenim zrakom kako bi mogao otvoriti zranu komoru
Queen, u kojem je pritisak standardnih trideset. Nakon toga,
skoit e natrag do Fleruyjevih unutarnjih vrata, maknuti
jedan kraun i pustiti da vakuum isisa sav zrak i iz drugog
broda. Zatim e odmah prijaviti obrambenu akciju Vegi IV,
posuditi kadmijske tapove za hitne sluajeve s Queen,
sprijeiti da se reaktor Fleruy rastali i zatim povui obogaljeni
brod i dokaze u pogonskom odjeljku do vorita luka kako bi
saekao istraitelje.
Kada je spojio kacigu s odijelom ostala mu je jo minuta te
se uvjerio kako je plan savren i kako ima razumne anse za
uspjeh. Takoer nije zahtijevao fiziki napor. Nije mogao raditi
ita naporno s istegnutom rukom.
***
Promatrao je kako se prvi od est krauna okree u
otvoreni poloaj. Pomaknuo se du desne pregrade, udaljio od
vrata. Morat e skinuti odijelo i bit e neuredno ako bude
stajao blizu Altmanu kad se vakuum bude obraunavao s
njim.
Posljednji se kraun okrenuo. Vrata su se uz tresak
otvorila i uinilo mu se da skoro pa uje itanje zraka.
Umjesto toga je uo podrugljiv glas preko radija.
Bio si u pravu, kapetane," smijao se glas.
Tko bi pomislio da e Conally pokuati tako neto?"
izazivao je Altman, ispruivi nogu u svemirskom odijelu preko

praga komore.
Ti bi pomislio i jesi... Sigurno je iza vrata komore, nalijevo,
efe."
Brad je skoio naprijed.
Ali Altman se naglo okrenuo prema njemu i uperio pitolj
u Bradov trbuh. To je zaustavilo napad. Brad se beznadno
pomaknuo unatrag.
,,U redu," rekao je Altman i trznuo glavom u kacigi, baci
se na posao."
lan posade Queen stupio je u kontrolu kabinu i otiao niz
hodnik prema krmi dok je Altman drao Brada u ciljniku.
Misli da si dovoljno brz?" pitao je Altman lana posade.
Zna, radijacija."
lan posade je preko Altmanova ramena gurnuo pitolj
iroke cijevi. Samo jedan hitac mi treba."
Nestao je niz prolaz.
Dovraga, kapetane," ulo se minutu kasnije. Mrtav je.
Sigurno je iskoristio svu rezervu u onom zadnjem kretanju."
Okej," nasmijeio se Altman - udan, iskrivljeni smijeak
kada ga se vidi kroz debelu, okruglu kacigu. Doi natrag."
Pogledao je Brada. Zna ne moe se vie izvui iz korita?
teta."
Brad je htio rei, Okej, Altman, idem s tobom na Queen.
Ali nije. Shvatio je da bi ta molba bila uzaludna dok je
promatrao kako se lan posade vraa i uo kako Altman kae:
Zamisli, Conally, mogao si k nama na brod. Pustio bih te da
se ukrca. Ali sad si mi oteao i deki su me uspjeli uvjeriti da
smo se moda negdje zeznuli i da e moda moi dokazati
svoju priu."
Par se povukao u zranu komoru. Brad je stajao
nepokretan, zurio, nije disao.
Reaktor e izdrati," objavio je lan posade, jo oko etiri
sata, moda."
,,U redu!" viknuo je Altman. Ova e kanta iskliznuti u
slijedeih sat vremena. To e nam dati jo tri sata, minimalno,
da prenesemo njegov le na Queen i prebacimo teret prije nego
reaktor grune. Onda moemo pokupiti sanduke koji..."
Ali zrana se komora zatvorila i odrezala ostatak njegovih

rijei.
***
Kad bi se barem mogao oistiti prije nego doe trenutak.
Kad bi si barem mogao priutiti kupanje u kadi, brijanje, istu
odjeu. Brad se nasmijao na zadnju elju, pitajui se kako je
odjea mogla biti ista ako se nalazi na nekom tko je izvrio
izljevni prijelaz krstareom brzinom.
Fleury se zatresao kada se Queen odvojio i pomaknuo
mlaznicama. Brad je promatrao kako raste igla tlakomjera i
istovremeno skidao kacigu. Brodsko jednostrano gravitacijsko
polje neoekivano ga je zgrabilo i sruio se na palubu,
zakotrljao u lijevu pregradu. Njegovo se ozlijeeno rame zabilo
u metal i nova je bol poput noa probila njegovo tijelo dok je
teka kaciga padala i udarala u njegovu glavu. Udarac ga je
skoro onesvijestio. Ali ostalo mu je dovoljno svijesti da poeli
da ga jest onesvijestio - za stalno.
Skop je pokazivao da se jo vie tereta prosulo tijekom tog
posljednjeg udarca. Queen je krenuo prema sanducima ali
prolebdio je pored njih, okrenuo se i vratio u poloaj prostorno
pored onesposobljena broda. Obris je drugog broda ve poeo
biti mutniji kako je Fleury od njega odmicao kroz hiperprostor
- niz luk.
Brad je preao palubom i pregradom natrag do kontrolnog
stupa i izvukao kutiju cigareta. Iznenada su mu stopala
napustila palubu. Lijeva je grav zavojnica prestala raditi,
sumorno je shvatio, napajanje je palo ispod minimalno
nunog. Na trenutak ga je zabrinulo besteinsko stanje. Zatim
je aktivirao petne magnetske hvatae svog odijela i s zveketom
se spustio na pod. Barem se nije morao suoiti s nasuminim
okretanjem broda. Otpuhnuo je oblak dima u zrak i napola se
usredotoio na skop. Jo su dva sanduka napustila Fleuryevo
skladite. Poto su brodska grav polja bila iskljuena sanduci
nisu orbitirali. Samo su otplutali, skoro neprimjetnom
brzinom. Ali Queen jo uvijek nije bio zainteresiran za njih.
Imat e vremena za to kasnije; sad se moraju drati prostorno
to blie Fleuryu, shvatio je Brad, kako bi instrumenti mogli

ukazati na trenutak izlivanja u normalni svemir, kako bi se

posada mogla baciti na posao.
Kao hipnotiziran nebitnim mislima, promatrao je kako
sanduci polako plutaju sve dalje. Gotovo nevjerojatno skup
teret. Teret koji Altman sasvim sigurno nee ostaviti. ak i kao
plijen, oprema u sanducima postii e punu cijenu. Ali Altman
e se pobrinuti da bude dostavljena. Ugovor s West Cluster
donijet e mu puno vie od jedne poiljke inter-kalk baza
podataka.
Brad se trznuo i lice mu je oivjelo kada ga je zaskoilo
iznenadno shvaanje. Odmah ga je slijedilo uznemirujue
razmatranje. Odbacio je polupopuenu cigaretu.
Nije prolo ni petnaest minuta, a on je stajao za
mikrofonom.
Altman," zazvao je. Tiina.
Altman," povikao je glasnije.
Javite mu se, kapetane. Da ujemo to ima za rei."
Ne moe se ukrcati, Conally," rekao je Altman
naposljetku.
Ako me ne pusti da se ukrcam, iskliznut u i poginuti."
Ba dirljivo!"
Hoe rei da me nee pokupiti?"
Ma pokupit u te - odnijet emo tvoje ostatke da
pokaemo kako si umro."
,,A tako znai? Ubit e me kako bi doao do tereta?"
Brzo ui."
Hoe li prikaiti Fleury i odvui ga u luku?"
Jesi lud? Inspektori bi vrlo lako mogli vidjeti da smo
akali po njemu prije nego je napustio luku... to je sentimentalno si vezan za tu krntiju?"
Gle, Altman..."
Idi dovraga, Conally."
Pozadinski je um u Fleuryevu prijamniku naglo zamro.
Brad je pozvao dvaput, ali nije bilo odgovora.
***
SB Fleury je drhtao pod konanim udarcima svojih

slabeih vitalnih dijelova. Klank-ss, klank-ss, itali su

sigurnosni ventili hlaenja. Bum...bum, udarao je labavi klip.
iree su metalne ploe dodale svoj trum-trum.
Broja u hodniku sve je glasnije putao svoj klik-klak.
Kabeli su pukli pod stalnim udarcima i trzajima i jo je vie
sanduka plutalo skladitem. Neki su naposljetku pronali put
kroz zjapee rupe u trupu i, primivi posljednji kratki udarac
nazubljena metala, lagano otplutali u svemiru.
Na 'skopu Cluster Queen Fleuryev je obris postao sve
mutniji.
Uz sve glasniju kripu, izmueni se brod divljaki za tresao
dok je klizio niz sputajui luk.
Zatim je iznenada proao - u normalni svemir u kojem su
zvijezde bile sjajne tokice i u kojem nebeska sfera vie nije
bila lijeno iskriana mrea zamuenih linija.
Cluster Queen je zapoeo iroki hiperprostorni okret,
ostajui prostorno pored Fleury. Brod je ubrzao kako se
okretao i izravnao i, dok su hipermlaznice radile punom
snagom, zaronio kroz barijeru u vremenu kraem od
milisekunde.
Naprijed, Fleury se odmah pojavio na 'skopu. Poput
jastreba, Queen se pribliavao drhtavom, tihom brodu.
***
Svemirska luka Vege IV bila je okupana jarkim, plavim
svjetlom velianstvena sunca.
Cluster Queen je pristao. Teglja se uspinjao rampom u
brod i van iz njega, nosei goleme sanduke koji su bili u
oigledno loijem stanju nego kada su napustili Arktur II.
Povremeni je fragment virio prema van, privren za sanduk
samo labavo zabijenim avlima.
Tri su mukarca stajali pored vrata skladita. Stajali su
oko izduena oblika koji je leao na betonskoj podlozi, pokriven
bijelim kvadratom platna. Ruka u svemirskom odijelu virila je
ispod jedne strane pokrova.
Odvest emo vas u ured," rekao je inspektor Graham.
Morat ete dati slubenu izjavu, znate. Nekoliko e je vaih

lanova posade morati potvrditi."

Drage volje," odgovorio je Altman. Kad god ste spremni."
im pokupe - Conallya," pogledao je inspektor na
obrazac.
Ne razumijem," promrmljao je Jim, trljajui palcem i
kaiprstom preko sputenih kapaka.
Moda imam verziju prie koju je lake razumjeti, Jime,"
oglasio se siloviti glas iz smjera vrata.
Inspektor Graham i Altman su se okrenuli.
Jim nije morao. Ve je bio okrenut prema vratima.
Altman je problijedio; uzmaknuo; stao i ukopao se.
Brad!" povikao je Jim u nevjerici i potrao zgrabiti ga za
ruku, dok je Fleuryev kapetan skakao s rampe. Bio je izmoren
ali smijeio se.
Tko je ovo?" pitao je inspektor.
Ovo je Conally, kapetan Flerurya," objasnio je veselo Jim.
Inspektor se trznuo, pogledao na oblik na tlu, pa natrag u
Brada pa onda u Altmana.
Varka!" povikao je Altman hrapavim glasom. Sad vidim,
kapetane! Prokleta vrata! Nasamarili su me!"
Dobro glumi, pomislio je Brad. Ali svejedno se drao svoje
prie. Dok je Brad prepriavao sabotau, prijetnje, napad,
odbijanje pomoi, krau tereta, planiranje umorstva i
zanemarivanje Regula Svemirskog Pravilnika, vidio je kako se
Altman sve vie sabire.
Shvatio sam to oko sat prije izlijeva," Brad se pribliavao
kraju svjedoanstva, da Fleury vie ne dri rasuti teret u orbiti
jer mu grav sustav vie ne radi. Svi sanduci koji su ispali iz
skladita takoer su napustili brodski sustav i nije ih se vie
povlailo niz sputajue vorite, prema izljevu. Ostali su
stacionarni na luku - tamo gdje ih je Altman mogao pokupiti.
Tvoje svemirsko odijelo, Jime, jako mi je dobro dolo. Bez
njega nita ne bih uspio napraviti. Napunio sam ga svim to
mi je dolo pod ruku - viak odjee, izolacija iz probijene cijevi,
nekoliko alata. Nije bilo bitno. lanovi posade koji se budu
bavili tijelom" vjerovat e da je rastrgano kao i bilo koje drugo
tijelo u svemirskom odijelu koje doivi izljev puevom brzinom.
Za dodatnu teinu otvorio sam kantu hematita i nalio oko

pedesetak kila u odijelo. Njeno sam promijeao; dodao jo

hematita - crvenkast je, znate - i dopola napunio kacigu.
Ostalo mi je dovoljno ulja za kontrolni stup kako bih ga dobro
namoio. Nova je mjeavina imala bogatu, tamnocrvenu boju,
ba kao to sam i oekivao. Promukao sam elatinu po kacigi
kako bi prekrila svu povrinu, uz komadie koji se nisu dali
raspoznati; zatim sam spojio kacigu na odijelo i zavezao ga u
pilotsko sjedalo.
Vratio sam vlastitu kacigu, otiao na krmu i upuzao u
polurazbijeni sanduk. Uz pomo runog propulzora izgurao
sam sanduk iz skladita kako bih bio siguran da e napustiti
Fleurjev sustav i nee se izliti s ostatkom broda. Nakon to
sam vidio da plutam, ugnijezdio sam se izmeu sanduka i
inter-kalk jedinice kako me se ne bi vidjelo kroz razbijene
dijelove kutije.
,,I eto - tri sata kasnije, pojavile se kuke," pokazao je
palcem u Altmanovu smjeru, Uspio sam se izvui iz odijela
oko sat i neto nakon toga. Ali bio sam stijenjen u tom
skladitu dva dana, imao sam samo hranu za hitne sluajeve."
Altman je ispustio sarkastini smijeh i okrenuo se
inspektoru. Pametan trik, inspektore!" povikao je. Uhvatili su
me u emu... kao to sam rekao, stigao sam kada je isklizavao.
Nisam ga nikako mogao zaustaviti. Naravno da nisam mogao
pustiti da teret propadne. Naravno da sam vratio natrag ono
to sam mislio da je njegovo tijelo - regule kau da moram.
Ali znao je nekoliko sati prije nego sam se pojavio da u
doi u odgovor na njegov SOS signal. Utvrdio sam poloaj
njegova isklizavanja i bio je siguran da u pratiti Fleury natrag
u normalni svemir, pokupiti njegovo tijelo i teret i vratiti se u
hiper po ostatak tereta. Imao se vremena pripremiti. I stoga se
dosjeti sakriti s teretom u hipersvemiru i kasnije ispriati svoju
priu. Vidite..."
Brad se nasmijao. Jezik ti je prebrz, Altmane. Kada sam
odabrao sanduk u kojem u se voziti, odabrao sam jedan vrlo
poseban. Upravo ga izvlae van." Pokazao je prema rampi. Dio
svemirskog odijela bio je vidljiv kroz razbijeni bok kutije.
Taj sanduk," nastavio je, ima vie dokaza nego sve
zakletve tvoje posade na hrpu Biblija naslaganih odavde do

Arktura.
Altman se zbunjeno namrtio.
Jim i inspektor izmijenili su poglede.
Unutra je jedna od West Clusterovih integratorskokalkulatorskih bazi za zadravanje audio podataka," objasnio
je Brad. Trebalo mi je samo deset minuta da poveem bazu
podataka s interkom razvodnom kutijom u skladitu i
prebacim ju na radio sustav. S takvom postavom sve to je
izreeno preko radija zavrilo je u bazi podataka. Jedini razlog
zbog kojeg sam vodio onaj zadnji razgovor s tobom je da te
navedem da ponovi to si napravio i to planira."
Brad se okrenuo prema Grahamu. to kaete, inspektore?
Mislite li da e se sud pobrinuti da dobijem kompenzaciju za
gubitak Fleury?"
Najmanje to ete dobiti," rekao je Graham, je Cluster
Queen."
Brad je bacio procjenjivaki pogled na masivni brod.
Trebala bi posluiti kao jamac za pozajmicu koja e pokriti
cijenu dva ili tri svemirska teretnjaka koji e ii uz nju. Ne
slae li se, Jime? - To e biti dobar zaetak flote!"

sirius books (7)

p: zdeslav benzon
Jedna od estih zabluda u znanstvenoj-fantastici jest da je
etrdesetih godina prolog stoljea Astounding bio jedini SF asopis
vrijedan itanja. Tu su zabludu podgrijavali i sami akteri zlatnog doba
SF- a, poput primjerice Isaaca Asimova koji je to i doslovce napisao
u predgovoru knjige SF Before The Golden Age koja je pokrivala SF
tridesetih godina, prije nego je Campbell postao urednik
Astoundinga.
U Astoundingu su, uglavnom, stvarno i izlazile najzanimljivije
prie toga razdoblja, antologiari SF-a, poput Groffa Conklina, koji je
poetkom pedesetih izdao nekoliko gigantskih SF antologija s
najboljim priama napisanim do tada ili Healyja i McComasa koji su
1946. izdali prvu takvu veliku antologiju Adventures in Time and
Space, u svoje su antologije preteno uvrtavali prie iz
Astoundinga, no kad shvatimo da, ako uzmemo samo prie
objavljene u Astoundingu, a sve ostalo zanemarimo, ostali bismo
bez kompletnog opusa Rayja Bradburyja i njegovih Marsovskih
kronika (te su prie izlazile mahom u Planetu i Thrilling Wonder
Stories), bez veine Clarkeovih ranih pria, poput Komorskog lava,
Against the Fali of the Night ili The Guardians koja je kasnije
proirena u Kraj djetinjstva, bez mnogih Tennovih ranih djela,
ranog Vancea, ali i zabavnih Kuttnerovih Science fantasyja iz
Startlinga i Thrilling Wonder Stories, Hamiltonovih i Brackettiinih
space opera, prvih djela Margaret St. Clair, Fredricka Browna, pa ak
i nekih djela Sturgeona, Van Vogta i Heinleina. Campbell je bio
zasluan i za prvi pravi i zadugo jedini kvalitetni fantasy asopis,
Unknown, koji je, naalost, izlazio samo od 1939.1943., no i drugi
su urednici, ponajprije Sam Mervin, koji je u drugoj polovici
etrdesetih ureivao Startling i Thrilling Wonder Stories, a i sam
je bio pisac, poeli objavljivati kvalitetne i drugaije prie i pisce, koji
u Campbellovom Astoundingu nisu mogli nai mjesta. Na alost,
dva asopisa koja su imala i najveu nakladu, Amazing Stories i
Fantastic Adventures, koje je ureivao Ray
Palmer, objavljivale su djetinjaste und priice i romane, te
serijalizirale R. Shavera, mediokriteta koji je pisao prie u stilu istinitih

ispovijesti i, navodno, i sam vjerovao u ono to pie.

Ovo piem jer esto povijest ispisuju pobjednici, a u zlatno doba
SF-a to je bio Campbell s Astoundingom. Poetkom pedesetih
pojavila su se dva asopisa koja su, ako ne sasvim oduzela, barem
podijelila primat, a bili su to F&SF i Galaxy, jakih urednikih linosti,
Anthonyja Bouchera i Horacea Golda. No, tih su se godina pojavili i
brojni manje poznati asopisi, njih preko trideset, bez kojih povijest
SF-a ne bi ni priblino bila ista, iako danas za njih znaju samo zadrti
kolekcionari. Bili su tu novi Palmerov asopis Other Worlds, koji je
u poetku objavio niz zanimljivih pria, ukljuujui i Van Vogta,
Bradburyja i E. F. Russella (kasnije je Palmer izdavao i druge
asopise, uglavnom pod pseudonimima, poput Universea i Science
Stories, jer je bjeao od vjerovnika). Fantasy Book, je bio neugledni
asopis u kojem je izala i prva pria Cordwainera Smitha, Scanners
Live in Vain, zatim Fantastic Universe, vrlo dobar asopis u kojem
su objavljivali i najpoznatiji pisci. Slino su dobri bili Infinity,
kratkoivui Orbit, Vanguard Jamesa Blisha, Worlds Beyond
Damona Knighta ili Cosmos, fantasy sudrug Galaxyja, zatim
Beyond Fantasy Fiction, potom nastavljai tradicije istoimenih
asopisa iz etrdesetih, Future Fiction i Original Science Fiction
Stories, etiri asopisa koja je ureivao Lester Del Rey, Space
Stories, Rocket Stories, Fantasy Fiction i Science Fiction
Adventures, te jo niz drugih, dobrih ili loih.
Negdje krajem 1950., ve spomenuti Raymond Palmer pokrenuo
je jo jedan SF asopis, zvan Imagination, iji se prvi broj niim nije
razlikovao od ve spomenutih Amazinga ili Other Worlds. No, ve
od treeg broja ureivanje je preuzeo Bili Hamling, neko Palmerov
pomonik u Amazingu i Fantastic Adventures, dovodei i
Sturgeona, Poula Andersona, Raya Bradburyja,
Roberta Blocha, E. R Russe- 11a i druge pisce iz prve lige.
Poetni zalet brzo je nestao i asopis je potonuo u drugu ligu, no bilo
je u njemu i dobrih pria i zanimljivih pisaca, poput Krissa Nevillea,
Johna Jakesa, povremeno i Richarda Mathesona, a prvih desetak
pria u njemu je objavio i junak dananjeg eseja, Daniel F.
Galouye.
Galouye je (to je vidljivo po prezimenu) roen i odrastao u New
Orleansu.
Prije i za vrijeme rata bavio se i novinarstvom, no od 1942. do

1946. bio je pilot u ratnoj mornarici, kada je i ranjen, a posljedice je

osjeao cijelog ivota, tako da je ve poetkom sedamdesetih
prestao pisati, a umro je relativno mlad, s 56 godina 1976. Zanimljivo
je kako ak i na svemoguem i sveznajuem internetu danas ne
moete pronai puno biografskih podataka o Galouyu, koji je bio
jedan od najplodnijih pisaca kratkih pria pedesetih, uz bok Robertu
F. Youngu i Krissu Nevilleu, jo dvojici vrlo dobrih i znaajnih, ali
danas potpuno zaborav ljenih pisaca (nadam se da u u jednoj od
buduih kolumni pisati i o njima). Prva pria, Rebirth, pojavila se
1952. u Imaginationu, i prola uglavnom nezapaeno, to i nije
udno kad uzmemo u obzir broj SF asopisa te godine. Do poetka
ezdesetih objavio je preko pedeset pria u raznim asopisima, koje
su esto bile hard SF, no sa zanimljivim likovima i esto psiholokim
zapletima. Koliko se sjeam, jedna je njegova pria bila objavljena i
u Sinusu, Homey Atmosphere, prevedena kao Psihomorf (nisam
morao gledati svoje stare Siriuse, dakle pria je ostavila dojam na
mene, da sam je uspio zapamtiti i nakon trideset godina od itanja),
u osnovi SF krimi s metamorfom, ako se dobro sjeam. Jo je
zanimljivija injenica da su se obje zbirke s Galouyevim priama
pojavile samo u Britaniji i nekim drugim prijevodima u Europi, a da
mu u Americi nije objavljena nijedna kolekcija pria. Galouye je esto
bio objavljivan i u Britaniji, uglavnom u Authenticu, s reprintima iz
amerikih izdanja. Nakon poetnih godina objavljivanja skoro
iskljuivo u Imaginati- onu, uskoro se Galouye poeo pojavljivati i na
stranicama najboljih asopisa tog vremena, Galaxyja i F&SF-a, kao
i nekih drugih, gore spomenutih. Stoga je udno da mu se prvi roman,
vjerojatno i najbolji i najpoznatiji, Dark Universe, pojavio tek 1961. i
odmah bio nominiran za Huga. Dark Universe s dananjeg
stanovita i nije toliko udna biljka, ali u ono vrijeme bio je vrlo
zanimljiv i inovativan. Rije je nekoliko plemena ljudi koji ive u
mranom podzemlju dugo vremena nakon kataklizme koja ih je
potjerala ispod zemlje. Svako pleme razvilo je odreene sposobnosti
koje im omoguavaju ivot u tami odravanje ravnotee meu
plemenima. I upravo tu je snaga Galouyeva romana. Ingeniozne
zamisli o tome kako bi morao izgledati ivot ljudi u potpunoj tami, bez
oslanjanja na ulo vida, razraene do najsitnijih pojedinosti, zanimljivi
likovi i zaplet vjerojatno su i razlog zbog kojega je prije nekoliko
godina Galouye dobio ve prije nekoliko mjeseci spominjanu nagradu

Cordwainer Smith Rediscovery, koje se dodjeljuju nepravedno

zaboravljenim piscima. Rasplet Mranog svemira i nije toliko dobar
poput ostatka knjige, no Galouye je ovim romanom ostvario jedno od
najboljih SF djela do pojave novog vala. Drugi njegov znaajni roman
bio je Simulacron 3 ili kako je u Britaniji nazvan, Counterfeit
World, moda je ak i poznatiji od Dark Universe. Prema toj knjizi
slavni je njemaki redatelj, Rainer Werner Fassbinder snimio izvrsnu
mini seriju Weltam Draht jedno od djela kojima bi se svaki ljubitelj
SF-a trebao ponositi, no koje je i danas jako teko nabavljivo. Kasnije
su Amerikanci snimili nelo film Trinaesti kat, u poplavi slinih djela
nakon pojave Dark Worlda i Matrixa. Zapravo je Simulacron
jedno od prvih djela u kojima ljudi ive u virtualnoj stvarnosti, kao
projekcija unutar velikog kompjutera i vrlo vjerojatno je i posluio kao
inspiracija i za Matrix. Imao je Galouye jo tri romana, od kojih je
moda najzanimljiviji njegov zadnji, Infinite Mari, jer je stilski
najzahtjevniji, premda na kraju Galouyje i nije uspio u potpunosti u
svojoj zamisli. Ako uspijete, nabavite i barem jednu od dvije zbirke
pria izdane u Britaniji, moda bolje Project Barrier u kojoj su i dvije
moda najbolje Galouyeve prie, Reign of the Telepuppets i Ruba Dub, a naim izdavaima upuujem poziv da objave barem Dark
Universe.
Nove knjige:
Superheroes nova je antologija pria urednika Richa Hortona,
najpoznatijeg po ureivanju jedne od etiri godinje zbirke najboljeg
SF-a. Kao to samo ime govori, prie u antologiji vezane su za danas
izuzetno popularnu temu superheroja, a ono to bi vas moralo privui
su imena zastupljenih autora, poput lana McDonalda, Kelly Link,
Jamesa Patricka Kellyja ili Carol Emshviller. Ono to bi vas moglo
odbiti jest injenica da je dio pria ve bio objavljen, npr.
McDonaldova u zbir ci sline tematike objavljenoj prije tri godine,
Masked, a vrlo slina je i antologija SuperStories of Heroes and
Villains Clauda Lalumierea u kojoj su ak i neke iste prie.
Druga vrlo dobra antologija koju sam, ini mi se ve spominjao u
najavi, jest Solaris Rising 2, urednika lana Whatesa, u izdanju
agilne SF kue Solaris, koja je prije nekoliko godina izdavala i
godinju SF antologiju Solaris New Book of SF i njenu/ontsy
inaicu. Ovogodinja zbirka puna je novih imena u SF-.u, dosta je
Britanaca, ali tu je i poneki veteran tipa Normana Spinrada, Nancy

Kress, K. K. Rusch ili Roberta Reeda. Moda najzanimljivija nova

imena su Vandana Singh, Indijka, dobitnica Nebule Eugie Foster,
Mercurio Rivera i Paul Cornell. Ako volite nove kratke SF prie, ovo
je definitivno dobra antologija, poneto slabija od Strahanove Edge
OfInfinity, koja je jedna od najboljih zbirki pria razliitih autora u
zadnjih nekoliko godina, no i dalje vrijedna nekih est euria koje
morate izbrojiti za nju.
Jedan od najpoznatijih SF pisaca, koji se pomalo izgubio iz
vidokruga zadnjih godina, nakon to je bio teko bolestan, jest i
vijetnamski veteran Joe Haldeman, kojemu je Subterranean Press,
mali ameriki izdava specijaliriran za ovakva lijepa, tvrdoukoriena
bestof izdanja i ograniene naklade, upravo izdao kompilaciju
najboljih pria. Haldeman ima impresivan niz nagrada, pet Huga i isto
toliko Nebula za romane i kratke prie, ali i tri Rhyslinga za najbolju
poeziju, te niz Locusa i drugih nagrada. Kad se sve popie, ispada
da je Joe jedan od najnagraivanijih pisaca u povijesti. Neke njegove
prie i romane mogli ste itati i kod nas, npr. vjerojatno najpoznatiji
roman Forever War, jedan od najboljih antiratnih romana ikad
napisanih, bez obzira na anr ili novelu Hemingway Hoax, izvrsno
napisanu, moda i njegovo najbolje djelo. Unato svim tim uspjesima,
Haldeman je ostao relativno manje poznat od nekih drugih velikana
modernog SF-a, vjerojatno zahvaljujui samozatajnosti i ne toliko
prtavom stilu. Ovu novu, definitivnu zbirku njegovih pria trebao bi
imati svaki ljubitelj SF-a, i kad vidite popis pria, shvatite koliko je
impresivan Haldemanov opus. Od ostalih Haldemanovih djela,
spomenuo bih i roman Mindbridge, neko objavljen u Alefu, All My
Sins Remembered izvrstan antiratni omnibus, zbirku None So
Blind i roman Camouflage za koji je 2004. dobio i pomalo
nezasluenu Nebulu.
Jedan od mojih omiljenih pisaca jest Lucius Shepard. Veinu
njegovih djela nemogue je anrovski svrstati, ima tu SF-a,
fantastike, horora, magijskog realizma, new weirda, no prava je
istina da je Shepard izvrstan pisac koji izbjegava anrovske kalupe i
svaka sljedea pria ili roman drugaijeg su profila. Shepard ima i
filmsku kolumnu u F&SF-u i nimalo ne tedi anrovske filmove.
Nedavno sam proitao njegovu izvrsnu zbirku Viator, ija naslovna
novela (zapravo pravi pravcati roman) spada meu najbolja djela
psiholoke egzistencijal ne horor/fantastike ikad (ako je itko taj anr

izmislio to je Shepard, s mnotvom svojih pria smjetenih u

Centralnu Ameriku ili neke druge zemlje, ponekad i izmiljene), a
Shepard ve ima novu izvrsnu zbirku, nazvanu Five
Autobiographies and a Fiction, ponovo u izdanju Subterranean
Pressa, te je ono to vas moe odbiti cijena knjige. No, ono to
dobijete za tu cijenu jest ak est izvrsnih kratkih romana, ukljuujui
i predivnu novelu Halloween Town, meni jednu od najzanimljivijih
stvari ikad proitanih, s toliko dojmljivim mjestom radnje koje vam niti
ne elim otkriti, jer priu morate proitati.
To je upravo jedna od onih Shepardovih novela koje ne moete
anrovski razvrstati, jer balansira na granici svih anrova, ukljuivi
SF, fantastiku, magijski realizam, mainstream, horror i sve ostalo.
Shepard jednostavno zauzima posebno mjesto u dananjoj
anrovskoj knjievnosti, da ga se ne moe zanemariti. Ukoliko
nabavite bilo koju od njegovih prethodnih zbirki. poevi od prve The
Jaguar Hunter ili Ends of the World, pa sve do ovih zadnjih,
neete ostati razoarani, jer Shepard je izvrstan pisac, vrhunski stilist,
ovjek ideja, no usto i zabavan.
Vjerojatno nikad niste uli ime Sjon. ovjek je inae vrlo poznati
islandski pisac, dobitnik vrlo vanih nagrada za nordijsku literaturu, a
pie poprilino kvalitetnu fantastiku u slobodno vrijeme kad ne pie
stihove za Bjork ili za Larsa von Triera. Pa, na engleskom moete
nabaviti nekoliko njegovih fantastinih anrovskih romana, poevi
od nagraenog romana, The Blue Fox, do The Whispering Muse
i From the Mouth of the Whale. Ukoliko se sjeate to sam pisao
zadnji put, molim vas da nabavite Sjona i proitate zato je fantastika
na drugim jezicima danas zanimljivija i bolja od angloamerike,
premda nije ni priblino zastupljena na tritu.
Lauren Beukes junoafrika je autorica koja je dio ivota provela
u Americi, to se ne vidi toliko iz njena dva prethodna izvrsna romana,
cyberpunkerskog Moxyland i jo boljeg Zoo City za kojeg je dobila
i Clarkeovu nagradu.
No, iz treeg romana koji je izaao ovih dana i o kojem ete imati
priliku itati u sljedeoj kolumni, zajedno s ekskluzivnim intervjuom
kojeg sam vodio za vijeme promocije romana u londonskom
Forbidden Planu, shvatit ete da je Lauren dobro upoznala Chicago
i da je vrlo pomno prouila dvadeseto stoljee u tom gradu. The
Shining Girls, njen trei roman, potpuno je razliit od dva prethodna,

rije je o SF trileru o putovanju kroz vrijeme i bijegu djevojke iz

naslova, koja plee obojena bojom dobivenom iz radioaktivnog
elementa radija od plaenog ubojice i smrti od trovanja kroz vrijeme.
Beukes je jo jedna od spisateljica s jakim i bitnim enskim likovima i
izvrsnim stilom, te je knjiga uitak za itanje.
Toliko za ovaj put, a sljedei izvjetaj iz Londona, nominacije za
Huga, A. C. Clarke nagrade i mnogo drugih iznenaenja.

Izvadak iz romana Savez kapetana Vorpatrila

Donosimo Vam prvo poglavlje iz romana Savez kapetana Vorpatrila (Captain
Vorpatril's Alliance, 2012.) autorice Lois McMaster Bujold koji uskoro izlazi u
izdanju Algoritma.

Prvo poglavlje
Zvono na Ivanovim vratima oglasilo se pred komarrsku
pono, upravo u trenutku kad se u dovoljnoj mjeri oporavio od
posljedica skonog putovanja, poremeenog bioritma i radnih
napora proteklog dana da pone razmiljati o odlasku na
spavanje. Zagunao si je u bradu i preko volje krenuo prema
vratima.
Znao je da ga instinkt nije prevario im je vidio tko stoji na
pragu.
"Oh, boe. Byerly Vorrutyer. Nestani.
"Zdravo, Ivane, hladnokrvno je odvratio Byerly, ne
obazirui se na izostanak dobrodolice. "Smijem li ui?"
Ivanu je trebala otprilike jedna sekunda da porazmisli o
komplikacijama, blago reeno, koje su Byerlyja obino pratile
u stopu, i zato je jednostavno rekao: "Ne. Ali predugo se
premiljao. Byerly se ve uvukao u stan. Ivan je uzdahnuo i
pustio da klizna vrata sjednu na svoje mjesto. Ovako daleko
od kue bilo bi lijepo vidjeti neko poznato lice - samo da nije
Byevo. Sljedei put prvo pogledaj sigurnosni ekran i pravi se da
te nema, u redu?
Byerly je hitro proao kroz omanji, ali luskuzni prostor
Ivanovog stana u centru Solsticija, zasad unajmljenog na
tjedan dana. Ivan ga je odabrao zbog potencijalne blizine
nonog ivota Solsticija, u kojem, naalost, jo nije imao prilike
uivati.
Zaustavivi se na irokim staklenim vratima balkona,
Byerly je zatamnio polarizaciju i primamljiv pogled na
treperava svjetla glavnog grada. Kupole, ispravio se Ivan u
sebi, poseui za tonim komarrskim terminom. itava
arkologija opstajala je zahvaljujui nepropusnim svodovima
koji su je titili od toksine atmosfere planeta i osiguravali joj

zrak za disanje. Byerly se opet okrenuo prema unutranjosti

sobe tek nakon to je navukao i zastore.
Ivan je znao da e zaaliti zbog svoje radoznalosti, ali ipak
je morao pitati: "Otkud ti na Komarru, By? Nije li ti ovo malo
izvan ruke?"
Byerly napravi grimasu. "Radim.
I doista, upueniji promatra, to je Ivan naalost i bio,
mogao je oko Byevih oiju jasno uoiti napetost, a uz to i
crvenilo od alkohola, moda i od rekreacijskih droga. Byerly je
njegovao svoj autentini izgled gradskog komedijaa plemike
krvi koji se prepustio razvratnom, neradnikom ivotu punom
poroka tako to je devedeset posto svog vremena tono tako i
ivio. Preostalih deset posto otpadalo je na douniki rad za
Carsku sigurnost, koji mu je osiguravao i glavninu njegovih
skrivenih prihoda. A devedeset posto tog rada opet se sastojao
od razvrata i poroka, samo s obaveznim izvjetajima na kraju.
Nuspojave su, morao je priznati Ivan, znale biti nezgodne.
Otkucava CarSigu prijatelje za novac, Ivan se jednom
prilikom narugao Byu, nato je By slegnuo ramenima i
odgovorio: Iza slavu Carstva. Nemoj to zaboraviti.
A koje li je od to dvoje veeras bilo u igri, pitao se Ivan.
Drilovi iz lijepog ponaanja koje je proao u mladosti uinili su
svoje i Ivan ree: "Jesi li za pie? Pivo, vino? Neto jae?"
Gledao je kako se By klonulo sputa na njegov kau u
dnevnoj sobi. "Kavu?
"Samo vodu. Molim te. Moram razbistriti misli, a onda
moram spavati."
Ivan je otiao u svoju urednu ajnu kuhinju i natoio mu
au vode. Dok ju je pruao nezvanom gostu, By je rekao: "A
otkud ti u Solsticiju, Ivane?"
"Radim."
Byev raireni dlan pozvao ga je da nastavi.
Ivan mu sjede suelice i ree: "Pratim svog efa, koji je
ovdje na konferenciji Operativnih poslova zajedno sa svojim
raznim kolegama i podreenima. Radi vee efikasnosti, to je
spojio s godinjim inspekcijama komarrske flote. Uzbudljivo je
poput inventure, osim to moramo nositi sveane odore." Ivan
je sa zakanjenjem shvatio da By sigurno sve to ve zna. Kako

bi inae naao Ivana? By obino nije ljudima iskrsavao na

vratima radi druenja.
"Jo radi za admirala Desplainsa?
"Aha. Autant, tajnik, osobni pomonik, katica za sve, to
god mu je potrebno. Cilj mi je postati nezamjenjiv."
"A promaknue i dalje izbjegava, je li, kapetane
Vorpatril?"
"Da. I to uspjeno, unato svim tvojim naporima."
By se podrugljivo nasmijei. "Kae se da u stoeru Carske
slube kapetani slue da donose kavu.
"Istina. I to mi savreno odgovara." Eh, da bar. Od
najnovijeg zatezanja odnosa s tradicionalno najveim
neprijateljem Barrayara, Cetagandanskim carstvom, proteklo
je ve vie od godinu dana, ali Ivanu se inilo da je proao tek
koji mjesec otkako je 26,7 sati dnevno, koliko je trajao
barrayarski dan, provodio u vojnom stoeru u razradi svih
najgorih scenarija. Smrt je zahtijevala pomno planiranje. Do
rata na kraju nije dolo, uglavnom zahvaljujui neortodoksnim
diplomatskim metodama najlukavijeg carskog revizora cara
Gregora, s time da je nemalu ulogu odigrala i revizorova
supruga.
Tom prilikom nije dolo do rata. Sljedeom prilikom, tko
zna?
Ivan je promotrio Byerlyja, koji je bio samo nekoliko godina
stariji od njega. Imali su iste smee oi, tamnu kosu i
maslinastu put tipinu za barrayarsku poneto incestuoznu
vojniku kastu, ili plemstvo, svejedno, a zapravo i za veinu
Barrayaraca. By je bio nieg rasta od Ivanovih metar
osamdeset est, a nije imao ni tako iroka ramena i miiavu
grau. Nije, dodue, za vratom imao ni Desplainsa, koji je
zahtijevao da asnici u Carskom stoeru odravaju standarde
s reklamnih postera za regrutaciju. Istina, kad nisu napola
mirile zbog posljedica razuzdanog ponaanja, Byeve oi imale
su zauujuu ljepotu kojom se isticao cijeli njegov glasoviti ili
zloglasni klan, povezan s Ivanovim obiteljskim stablom preko
nekoliko granica. I eto zato je vorski status bio takva
gnjavaa. Ni kriv ni duan bio si u srodstvu s ljudima s kojima
radije ne bi imao nikakvog posla. I svi su mislili da te imaju

pravo icati za usluge.

"to eli, Byerly?
"S neba pa u rebra! Nikad od tebe diplomat, Ivane.
"Jednom sam cijelu godinu radio kao pomoni vojni atae
u barrayarskom veleposlanstvu na Zemlji. Zasitio sam se
diplomacije. Prijei na stvar, By. elim ii u krevet. A sudei
po tvom izgledu, i ti.
By irom otvori oi. "Ivane! Je li to poziv? Oduevljen sam!"
"Jednog dana", zarei Ivan, "moda ti na tu izlizanu foru kaem
'da', samo zato da vidim kako dobiva srani udar.
By je poloio ruku na prsa i eznutljivo izjavio: "Nije
iskljueno. Ispio je vodu do kraja, prestao glumatati, a lice
koje je tako esto bilo namjeteno u neodreeno snishodljiv
izraz ovrsnulo je, najednom otkrivajui koncentraciju koja je
u Ivanu uvijek izazivala blagu nelagodu. "Zapravo, htio sam te
zamoliti da obavi jedan posli za mene.
"To sam i mislio.
"Ovaj je kao stvoren za tebe. Tko zna, moda ti ak inim
uslugu. Trebao bi smotati jednu curu.
Neu, odvrati Ivan, donekle i zato da vidi to e By
sljedee rei. Ma daj. Pa to stalno radi.
"Ne na tvoju preporuku. U emu je kvaka?
Byerly napravi grimasu. "Stvarno si sumnjiav, Ivane!
"Nda.
By slegne ramenima, prihvaajui argument. "Naalost, u
kvaku nisam sasvim siguran. A moje obaveze prema, kad to
ve moram rei, iznimno odbojnim ljudima u ijem se drutvu
trenutno kreem...
Koje uhodim, preveo je Ivan s lakoom. I koliko je on znao,
By se obino kretao u drutvu odbojnih ljudi. Iznimno odbojni
znailo je... to tono?
"... ba mi ostavljaju vremena da je osobno provjerim. Ali
oni pokazuju neobjanjivo zanimanje za nju. I ne bih rekao da
su im nakane prijateljske. Moram ti priznati, Ivane, da me to
brine. Nakon krae stanke, dodao je: "Vrlo je privlana, vjeruj
mi. Nema se ega bojati.
Ivan se namrti, uvrijeen. "Sad mi jo podmee da ne bih
htio pomoi neuglednoj curi?"

Byerly se opet udobnije smjestio i trznuo obrvama.

"Zapravo to ne mislim, to ti slui na ast. Ali pridonijet e
uvjerljivosti pred moguim promatraima. Iz jakne je izvadio
malu plastinu foliju i pruio mu je.
Nije mogao razabrati nejasnu pozadinu, ali slika je jasno
prikazivala mladu, vrlo atraktivnu enu koja hoda niz plonik.
inilo se da joj je izmeu dvadeset i trideset standardnih
godina, iako to nije bila nikakva garancija njezine prave dobi.
Bujna, duga crna kosa, svijetle oi, koa zanimljive cimetasto
smee boje koju je kremasta majica bez rukava jo vie
isticala. Konkretan nos, odluna brada; ako se s tim licem nije
rodila, onda je bilo djelo pravog umjetnika, jer nije imalo nita
od onog bezlinog kalupa sveprisutnog u oblikovanju tijela,
ije je neprestano ponavljanje sasvim oduzelo dra
nekadanjem biolokom idealu. Duge noge u svijetlosmeim
hlaama pripijenima na svim pravim mjestima. Krasno obla
figura. Krasno obla. Ako joj je lice prirodno, vrijedi li isto i za
druga upadljivija obiljeja? Osjeajui da njegov otpor polako
slabi, Ivan ree: "A tko je to?
"Navodno komarrska graanka zvana Nanja Brindis, koja
se nedavno doselila u Solsticij iz Kupole Olbia.
"Navodno?
"Postoje naznake da je rije o lanom imenu koje je u
uporabi tek odnedavno. Ali izgleda da se doista ovamo doselila
prije otprilike dva mjeseca.
"A tko je ona zapravo?
"Bilo bi stvarno divno da to uspije doznati."
"Ako ima dobar razlog za skrivanje identiteta, teko da e
mi ita rei." Ivan je zastao. "Ima li dobar razlog?"
"Imam osjeaj da je razlog i vie nego dobar. Takoer imam
osjeaj da joj takve igre nisu profesija."
"Sve je to jako neodreeno, Byerly. Samo da te podsjetim,
ja inae imam vii sigurnosni status od tebe.
"Vjerojatno." Byerly je trepnuo kao da sumnja u to. "Ali tu
je i ono nezgodno pravilo da ti smiju biti dostupne samo one
informacije koje su ti nune za normalan rad.
"Nemam se namjeru - opet - uvaljivati u neku tvoju
sumnjivu i opasnu kombinaciju dok ne budem znao sve to ti

zna. U najmanju ruku."

Byerly je digao svoje vrlo njegovane ruke u lanoj predaji.
"Ljudi s kojima se druim su, po svemu sudei, umijeani u
kompliciranu krijumarsku operaciju. Koja dosta nadilazi
njihove sposobnosti.
"Komarrski lokalni svemir je vaan trgovaki neksus.
Ovdje sve vrvi od vercera. I dokle god tranzitni putnici ne
pokuavaju svoju robu preprodati u carstvu ignoriramo ih, u
protivnom se s njima obraunava Carska carina. A komarrska
trgovaka flota se sama brine za sebe
"Nabrojio si dvije od ukupno tri organizacije." Ivan digne
glavu. "Ostaje jo jedino Carska flota."
"Tono tako.
"Sranje, Byerly, da Vojna sigurnost samo nanjui takvo
to, odmah bi se obruila na njih. estoko."
"Ali ak i Vojna sigurnost mora znati gdje i kad da se
obrui. Ja upravo provodim, nazovimo je tako, preliminarnu
istragu pred obruavanje. Ne samo zato to pogreke mogu biti
neugodne, osobito kad ukljuuju optube protiv vorske
mladunadi s bahatim i monim roacima, nego i zato to
upozore prave kriminalce, koji zatim smjesta nestanu iz mree
za koju se netko morao jako nagnjaviti da je postavi. Ni ne
sluti kolika to moe biti gnjavaa.
"Mm, ree Ivan. "A ako su u sve upleteni i vojnici koji su
sami sebe uvjerili da civilni zloin nije tako strana stvar, oni
postaju ranjivi na ucjene iji je potencijal za izdaju mnogo
vei."
By iskesi zube. "Stvarno mi je drago to dri korak. To ti
je jedna od najboljih osobina."
"Dugogodinja praksa. Ivan zabrinuto puhne. "Desplains
bi morao znati za ovo.
"Desplains e to i saznati, u pravom trenutku. U
meuvremenu, pokuaj upamtiti da ti ne smije znati. Byerly
je zastao. "Naravno, ta mjera opreza prestaje vrijediti ako u
sljedeih nekoliko dana pronau moje beivotno truplo u
lascivnom i kompromitirajuem poloaju u nekom jarku izvan
kupole."
"Misli da je to mogue?

"Ulog je vrlo visok. I to ne samo financijski.

"A na koji je tono nain umijeana ta cura?
Byerly uzdahne. "Ona nije dio mog drutva. A definitivno
nije s ne-Barrayarcima s kojima moje drutvo posluje, iako nije
nemogue da je moda prebjeg. I nije ono to se pretvara da
jest. Morat u tebi prepustiti da dozna to preostaje, jer.bi
bilo preopasno da opet dolazim k tebi, a u sljedeih nekoliko
dana neu imati vremena za sporedne probleme."
Ivan polako ree: "Misli da joj je ivot u opasnosti?" Bi li
se By u protivnom uope trudio da nekoga zadui za taj
sporedni problem, makar i sporednog prijatelja? By nije ivio
od dobrotvornog rada.
Ali jest ivio od neke udne vrste lojalnosti. A negdje ispod
slojeva podrugljivosti, prijetvornosti i ostalih osti krio se visoki
Vor najvieg...
"Recimo samo da bih ti bio zahvalan da bude na oprezu.
Ne bih volio da tvojoj cijenjenoj majci moram objanjavati to
te zadesilo."
Tu sasvim opravdanu bojazan Ivan je prihvatio ojaenim
kimanjem glave. "Dobro, gdje bih trebao nai tu takozvanu
curu? "Prilino sam siguran da je ona prava pravcata cura,
Ivane. "Misli? S tobom se nikad ne zna. Ironino je pogledao
Bya, koji je imao obraza pokazati odreenu nelagodu u znak
sjeanja na svog roaka Dona, koji se rodio kao nikad
prealjena Donna. Tonije, Donna je bila neprealjena, ali zato
je grof Dono Vorrutyer bio i vie nego ivopisan akter na
politikoj sceni Vorbarr Sultane.
By je izbjegao tu digresiju i takoreku vojniki nastavio
dalje, iako se Ivan stresao od same pomisli na Bya u ijednom
rodu vojske. "Radi na pakiranju poiljki u uredu koji se zove
"Brza otprema. Tu ti je i njena kuna adresa - usput, nema je
u imeniku, pa ako ne moe smisliti uvjerljiv razlog da joj se
pojavi na vratima, vjerojatno je bolje da naleti na nju prije ili
poslije zavretka njezine smjene. Nemam dojam da ide u none
provode. Sprijatelji se s njom, Ivane. Po mogunosti prije
sutranje veeri." Protrljao je lice, pritisnuo ruke na oi.
"Zapravo - obavezno prije sutranje veeri.
Ivan je adresu prihvatio sa znatnom zadrkom. By se

protegnuo, pomalo se nezgrapno uspravio na noge i krenuo

prema vratima. "Adieu, dragi prijatelju, adieu. Slatko snivaj i
neka te aneli uvaju dok poiva. Po mogunosti aneli s
oblakom tamnih kovra, bakrenastom koom i grudima nalik
na rajske jastuke."
"Ma daj uti.
By mu je dobacio osmijeh preko ramena, mahnuo bez
osvrtanja i nestao.
Ivan se vratio do kaua, teko sjeo i uzeo foliju, oprezno je
prouavajui. By se nije varao, bar ne u pogledu rajskih
jastuka. U emu se jo nije prevario? Ivan je imao neugodan
predosjeaj da e uskoro i to doznati.
***
Tej je klijenta zapazila im se pojavio na vratima, deset
minuta prije zatvaranja. Kad je ovdje tek poela raditi, mjesec
dana ranije i u nadi da e tako bar donekle odgoditi potpuno
presuivanje svojih i Rishinih zaliha, bila je hiperosjetljiva na
svakog klijenta koji je uao u ured. Gotovo je odmah shvatila
da radno mjesto na kojem je neposredno i stalno u kontaktu s
ljudima nije ba najsretnije rjeenje, ali s oskudnim lanim
preporuka ma koje je imala, samo je takav poetniki posao i
mogla dobiti. Spomenuli su joj mogunost promaknua u dio
ureda zatvoren za stranke i zato je grevito ustrajala. Ali zasad
od promaknua nije bilo nita i ona se sve ee pitala vue li
je ef zapravo za nos. U meuvremenu su se njezini
prenapregnuti ivci polako opustili. Sve dosad.
Bio je visok za mjetanina. I prilino naoit, ali bez
savrenstva po kojem se poznavala kirurka intervencija ili
genetski inenjering. Imao je komarrski svijetlu put, koju je
tamnoplava pletena majica dugih rukava jo vie isticala.
Preko majice je nosio sivi raskopani prsluk s mnotvom
depova i hlae neodreene plave boje. Cipele su mu bile
ulatene do visokog sjaja, ali ne nove. Konzervativni, muevni
stil obue bio joj je odnekud poznat i nerviralo ju je to se ne
moe sjetiti odakle. U ruci je drao veliku torbu i unato
kasnom satu, motao se uokolo razgledavajui izloenu robu.

Njezina kolegica Dotte preuzela je sljedeu stranku, Tej je

upravo otpravila svoju, a tip je podigao pogled i s osmijehom
priao pultu.
"Zdravo...", tekom je mukom otrgnuo pogled od njezinih
grudi da bi je pogledao u lice... "Nanja.
Pa, nije trebalo ba toliko vremena da se promotri ploica
s njezinim imenom. Sporo ita, ha? Da, stalno sreem takve.
Tej je uzvratila osmijeh s tono onoliko profesionalne
srdanosti koliko je dugovala kupcu koji zapravo jo nije
uinio nita zbilja antipatino.
Podigao je torbu na pult i iz nje izvadio veliku, asimetrinu
i nestvarno runu keramiku vazu. Pretpostavljala je da je
uzorak trebao biti apstraktan, ali vie je nalikovao gomili
kriavih tokica koje su se napile kao letve.
Molio bih da ovo zamotate i poaljete Milesu Vorkosiganu,
Kua Vorkosigan, Vorbarr Sultana.
Malo je nedostajalo da upita, Koja kupola?, ali na vrijeme
je primijetila nepoznati naglasak i izbjegla pogreku. Mukarac
uope nije bio Komarranin, nego Barrayarac. U ovo tiho,
skromno susjedstvo nije zalazilo mnogo Barrayaraca. Iako je
od osvajanja prola itava generacija, osvajai su se i dalje
zadravali u svojim enklavama ili u sredinjim dijelovima
kupola u kojima su bili smjeteni uredi planetarne vlade i
izvanplanetarnih poduzea, ili pak blizu civilnih ili vojnih
uzletita.
"Imate li kunu adresu? Laserski kod?"
"Ne, upiite samo laserski kod planeta i grada. Kad dospije
do te toke, ve e ga nai.
Pa tog e ovjeka sigurno mnogo vie stajati da otpremi
tu... stvar na planet udaljen pet crvotonih skokova nego to
je sam predmet vrijedio. Pitala se je li ga duna upozoriti na to.
"Redovna ili ekspresna dostava? Razlika u cijeni je velika, ali
moram vam rei, poiljka nee ekspresnom dostavom na cilj
stii mnogo bre." Ionako su sve zavravale na istom skonom
brodu.
"Je li vjerojatnije da e ekspresnom dostavom na cilj stii
u jednom komadu?
"Ne, gospodine, pakira se na isti nain. Postoje propisi za

sve to se alje skonim brodom.

"Pa dobro, redovna dostava.
"Dodatno osiguranje? rekla je skeptino. "Osnovno je ve
uraunato u uslugu." Rekla mu je iznos i on ga je prihvatio.
Istinu govorei, bio je znatno manji od trokova otpreme.
"Sami pakirate? Smijem li gledati?"
Bacila je pogled na digitalni sat iznad vrata. Pakiranje e
potrajati i nakon zavretka radnog vremena, ali klijenti su
zahtjevni kad su u pitanju lomljivi predmeti. Uzdahnula je i
okrenula se prema ureaju za pjenu. On se propeo na prste i
gledao preko pulta dok je oprezno postavljala vazu - letiminim
pogledom na dno vaze uoila je etiketu s prvobitnom i etiri
sniene cijene - zatvorila vrata i ukljuila ureaj. Kratkotrajno
itanje, trenutak u kojem je motrila hipnotiko treperenje
signalnih svjetala i vrata su se opet otvorila, otputajui
snaan smrad koji joj je omamio osjet njuha i prekrio sve ostale
mirise u lokalu. Sagnula se i izvadila uredni paket u savitljivoj
pjeni. S isto estetskog stanovita, sad je izgledao znatno bolje
nego prije.
Ivan Vorpatril, pisalo je na njegovoj kreditnoj ploici. I on
je imao adresu u Vorbarr Sultani. Znai, ne samo to je
Barrayarac, nego i
Vor, pripadnik one arogantne i povlatene klase osvajaa.
ak je i njen otac bio oprezan prema... naglo je presjekla taj
tijek misli.
"elite li priloiti i poruku?
"Ne, mislim da e mu i bez poruke sve biti jasno. Znate,
njegova supruga je vrtlarica. Vjeno traga za posudama u
kojima e drati otrovne biljke. Gledao je kako sprema vazu u
pjeni u vanjski spremnik i privruje naljepnicu. Trenutak
kasnije je dodao: U gradu sam tek odnedavno. A vi?
Tu sam ve neko vrijeme", odvratila je neutralnim tonom.
"Stvarno? Dobro mi bi doao lokalni vodi.
Dotte je ve ugasila skenere i svjetla, u jasnoj poruci
presporoj muteriji. I, blaena bila, priekala pokraj vrata da
bude sigurna da je Tej izala iz lokala i rijeila se tog tipa. Tej
mu je mahnula, putajui ga ispred sebe, a vrata iza njih su
se zakljuala.

Najstarije ljudsko naselje na povrini Komarra, Kupola

Solsticij, imalo je, za Tejine pojmove, neobian tlocrt. Stare,
prvobitne instalacije podsjeale su na svemirske postaje na
kojima je odrasla, s mnotvom hodnika nalik na labirinte.
Novoizgraene etvrti bile su podijeljene na odvojene, ulicama
povezane zgrade, i smjetene ispod golemih, visokih, prozirnih
svodova koji su imitirali otvoreno nebo, kakvom su se
stanovnici nadali jednog dana kad atmosfersko teraformiranje
bude zavreno. etvrti koje su zapele na pola puta izmeu te
dvije krajnosti imale su mnogo manje tehnoloki ambiciozne
svodove, kroz koje su se ipak mogla nazrijeti vanjska
prostranstva u koja nitko nije izlazio bez maske za disanje.
Prolaz na koji je gledala "Brza otprema bio je vie ulica nego
hodnik. U svakom je sluaju bio preirok da joj uporna stranka
tek tako preprijei put
( gro.zeraWorC )
"Radno vrijeme je zavrilo, ha? upitao je neduno, s
djeakim osmijehom. Bio je malo prestar za djeake
osmijehe.
"Da, idem kui. Tej je poeljela da moe otii kui, svojoj
pravoj kui. Ali, to je jo ostalo od njezina nekadanjeg doma,
sve da ju je neka arolija mogla tamo prenijeti u tren oka? Ne,
ne, nemoj na to misliti. Tenzijska glavobolja, a i bol u srcu, bile
su gotovo neizdrive.
"Kad bih bar ja mogao otii kui, rekao je mukarac,
Vorpatril, nehotice ponavljajui njezinu misao. "Ali zasad
moram ostati ovdje. ujte, smijem li vas pozvati na pie?"
"Ne, hvala."
"Na veeru?
"Ne.
Veselo je trznuo obrvama. "Na sladoled? U mom iskustvu,
sve ene vole sladoled.
"Ne!
"Otpratiti vas kui? Ili na etnju po parku. Ili negdje.
Mislim da se u onom parku s jezerom pokraj kojeg sam proao
mogu iznajmiti amci. To bi bilo ugodno mjesto za razgovor."
"Ne dolazi u obzir! Da izmisli supruga ili ljubavnika koji je
oekuje? Provukla je ruku kroz Dottinu i utipnula je u
nijemom upozorenju. "Dotte, hajdemo na postaju priekati

cjevovoz."
Dotte ju je iznenaeno pogledala, jer je savreno dobro
znala da Tej - koju je ona poznavala kao Nanju - uvijek pjeai
do svog oblinjeg stana. Ipak se posluno okrenula i pola
dalje. Vorpatril ih je slijedio, ne odustajui. Izbio je ispred njih,
opet se nestano nasmijeio i pokuao: "A biste li htjeli psia?"
Dotte je progutala smijeh, to nije pomoglo.
"Maia?
Dovoljno su se udaljile od "Brze otpreme" da prestanu
vrijediti pravila pristojnog ponaanja prema strankama,
zakljuila je Tej. Bijesno mu je rekla: "Odlazite. Ili u potraiti
pozornika."
Raskrilio je ruke kao da se predaje i alosno gledao kako
prolaze pokraj njega. "A poni...?" doviknuo im je, kao da mu je
to posljednja nada.
Dotte je pogledala preko ramena kad su ve bile nadomak
cjevovozne postaje. Tej je gledala ravno pred sebe.
"Mislim da si poludjela, Nanja, rekla je Dotte, klipsajui s
njom prema rampi za pjeake. "Ja bih prihvatila taj poziv na
pie dok si rekla keks. Ili bilo to od ponuenog, iako bih se
vjerojatno morala zahvaliti na poniju. Ne bi mi stao u stan.
"Mislila sam da si udana."
"Da, ali ne i slijepa."
"Dotte, stranke mi se upucavaju bar dvaput tjedno."
"Ali obino nisu strano zgodni. Ili vii od tebe.
"Kakve to veze ima? srdito upita Tej. "Moja je mama bila
za glavu via od tate, a ipak su bili sretni." Naglo je zatvorila
usta. Sad je sve bilo drugaije.
Rastala se s Dotte na peronu, ali ipak se ukrcala u
cjevovoz. Otila je u prvom raspoloivom smjeru, vozila se
desetak minuta, iskrcala i drugim vozilom vratila na postaju
na suprotnoj strani svoje etvrti, za sluaj da je tip jo tamo i
da je eka na polaznom peronu. ustro se udaljila.
Kad je ve bila nadomak kue poela se oputati, sve dok
nije podigla pogled i uoila Vorpatrila, koji je besposleno sjedio
na stubama to su vodile u njezinu zgradu.
Usporila je, vukui korake i pretvarajui se da ga jo nije
spazila. Podigla je runu kom-vezu do usana i izgovorila

lozinku. Rishin glas smjesta joj je odgovorio.

"Tej? Kasni. Ve sam se zabrinula.
"Dobro sam, tono pred vratima, ali netko me slijedi.
Glas je postao otriji. "Moe li napraviti krug da ga se
otrese? "Ve sam pokuala. Nekako me preduhitrio.
"Oh. To nije dobro.
"Osobito zato to mu nisam rekla gdje stanujem.
Kratka tiina. "To stvarno nije dobro. Moe li ga malo
zavlaiti i zatim namamiti u predvorje?
"Vjerojatno."
"Tamo u se ja pobrinuti za njega. Ne paniari, duo.
"Ne paniarim." Ostavila je kanal otvoren, ali samo za
odailjanje, da Rish moe sluati to se dogaa. Posljednjih
desetak metara prela je bez urbe, a zatim se sumnjiavo
zaustavila u dnu stepenica.
"Bok, Nanja! Vorpatril joj je prijateljski mahnuo. Nije
ustao, prijetei se nadvio ili bacio na nju.
"Kako ste nali ovu zgradu? upitala je, nimalo prijaznim
tonom.
"Biste li vjerovali, istom sreom?
"Ne bih."
"Ah. teta." Poeao je bradu kao da razmilja. "Moda
bismo mogli nekamo otii da porazgovaramo. Vi birajte kamo,
ako elite.
Odglumila je da razmilja o tome, istovremeno raunajui
kad bi se Rish mogla spustiti u prizemlje. Otprilike... sad.
"Dobro. Idemo unutra."
Podigao je obrve, ali onda se iroko nasmijeio. "Zvui
odlino. Moe!"
Ustao je i uljudno ekao dok je ona vadila daljinski iz depa
i ukucavala kod za otvaranje ulaznih vrata. Nepropusna vrata
otvorila su se uz itanje i on je uao za njom u malo predvorje
s dizalnim cijevima. Na klupi preko puta dizalnih cijevi sjedila
je enska prilika. Ruke je sakrila u prsluku kao da joj je
hladno, a njezinu pognutu glavu zakrivao je veliki al s
uzorkom.
Uska ruka u rukavici sunula je van iz prsluka, uperivi u
njih oamut efikasna izgleda.

"Pazite!" uzviknuo je Vorpatril i na Tejino uenje, bacio se

pred nju da je zatiti. to je bilo beskorisno, jer je time samo
olakao Rishin posao. Snop oamuta uredno mu je preao
preko koljena i on je pao, onako kako su Tej opisali padanje
stabala, iako to, dodue, nikad nije vidjela svojim oima.
Veina stabala koju je imala prilike vidjeti prije dolaska na
Komarr ivjela su u koritima i nisu se bavila tako energinim
aktivnostima. U svakom sluaju, Vorpatril se stropotao na
ploice uz neto mlataranja gornjim granama i glasan tresak
na mjestu gdje je glavom udario o pod. "Jaoooo..." alobno je
zajaukao.
Tiho zujanje oamuta nije napravilo veliku buku; ni taj
zvuk, ni tupi udar koji je tako uzbunio Tej nisu privukli nikoga
iz stanova u prizemlju.
"Pretrai ga", kratko joj je rekla Rish. ja u te pokrivati."
Stala je tono izvan dosega njegovih dugih, ali nedvojbeno
utrnulih ruku, uperivi mu oamut u glavu. On je
oamuenim pogledom mjerkao oruje.
Tej je kleknula i poela mu pretresati depove. Njegov
atletski izgled nije bio varka: tijelo ispod njezinih radoznalih
prstiju bilo je u odlinoj kondiciji.
"Aha..." promumljao je on koji trenutak kasnije. Vas dvije
st'skupa. Onda dobro...
Prvo to je Tejina ruka pronala u svom tapkanju bila je
mala folija, spremljena u dep na prsima. Na foliji je bila Tejina
slika. Proli su je trnci.
Uhvatila ga je za glatko izbrijanu bradu, zagledala mu se
u oi i napeto upitala: Jesi li plaeni ubojica?
Zjenice su mu jo bile udno proirene od oamutne
izmaglice, pa mu oi nisu gledale ba u istom smjeru. inilo
se da mora razmisliti o tom pitanju. Pa... na neki nain..."
Odustajui od ispitivanja u korist fizikih dokaza, Tej je
izvukla lisnicu koju je ranije pokazao, daljinski upravlja za
vrata slian njezinom te tanki oamut sakriven u unutarnjem
depu. Nije nosio nikakva smrtonosnija oruja.
Daj da to pogledam", ree Rish i Tej joj je posluno
predade oamut. "Tko je uope taj tip?"
Hej, to v'm ja m'gu re', promumljala je njihova rtva,

mudro uutjevi kad se oamut opet trznuo prema njemu.

Prvi predmet u lisnici bila je kreditna ploica. Ispod nje je
bila sigurnosna iskaznica zabrinjavajue slubenog izgleda, s
debelom kodiranom trakom na kojoj je pisalo: Kapetan Ivan X.
Vorpatrii, barrayarska Carska vojska, Operativni poslovi,
Vorbarr Sultana. Na drugoj je bila titula Autant admirala
Desplainsa, voditelja Operativnih poslova, s kompliciranom
adresom zgrade koja se sastojala od mnogo alfanumerikih
nizova. Nala je jo i udni mali snop malih pravokutnih listia
od debelog papira, na kojima je pisalo samo Lord Ivan Xav
Vorpatrii i nita vie. Prstima je znatieljno prela preko
tankih, crnih ispupenih crnih slova. Sve je to proslijedila Rish
da i ona pogleda.
Impulzivno mu je izula jednu ulatenu cipelu. On se
trgnuo, valjda zbog poremeenih refleksa. Pogledala je u nju.
Vojnike cipele, aha, zato im je kroj bio tako neobian. Broj 48
- stvarno nije znala zato bi to bilo vano, osim to je bilo u
skladu s njegovim ostalim proporcijama.
"Barrayarski vojni oamut, kodiran na vlasnikov stisak,
izvijestila je Rish. Namrtila se na pregrt osobnih isprava.
"Sve izgledaju dosta autentino.
"Uvjeravam vas da to i jesu, s poda se gorljivo javio njihov
zatoenik. "Kvragu. By nijednom rijeju nije spomenuo
smrtonosne dame plavog lica, takor jedan. Je li to... minka?"
Tej je nesigurno promrmljala. "Najbolji profesionalci bi
vjerojatno i izgledali autentino. Lijepo je znati da me shvaaju
dovoljno ozbiljno da ne alju jeftine plaenike."
"Profesionalac", soptao je Vorpatril - je li mu to uope bilo
pravo ime? "To je jacksonski argon, je l da? Za plaenog
ubojicu. Oekujete ga? Onda su neke stvari jasnije..."
"Rish", ree Tej, sa sve neugodnijim osjeajem u elucu, "a
to ako je on stvarno barrayarski asnik? Oh ne, to emo s
njim ako jest?"
Rish je s nelagodom pogledala prema ulaznim vratima. "Ne
moemo ovdje ostati. Svaki tren bi netko mogao naii. Odvest
emo ga gore."
Zatoenik nije vikao niti se pokuavao oteti dok su teglile
njegovo teko, klonulo tijelo u dizalnu cijev, pa tri kata vie i

na kraju niz hodnik do stana u kutu zgrade. Dok su ga vukle

unutra, izjavio je, nikome posebno: "Hej, prvi spoj i ve sam joj
u stanu! Smijei li se to srea sinu mame Vorpatril?"
"Ovo nije spoj, idiote jedan", obrecnula se Tej.
Njegov neobjanjivo iroki osmijeh jo ju je vie razdraio.
Uznemirena njegovim toplim pogledom, pustila ga je da tresne
na pod nasred dnevne sobe.
"Ali mogao bi biti" nastavio je on. "... Mukarcu s posebnim
sklonostima, da budem precizniji. Stvarno je teta to ja nisam
jedan od njih, ali hej, mogu se prilagoditi. Dodue, nikad
nisam bio siguran za mog bratia Milesa. Taj pada iskljuivo
na Amazonke... Uvijek sam mislio da je to totalna
kompenzacija..."
"Zar vi nikad ne odustajete?" upitala je Tej.
"Ne, dok ne vidim osmijeh, odgovorio je ozbiljnim tonom.
"Prvo pravilo udvaranja, znate; ako se nasmije, preivio si.
Trenutak kasnije je dodao, "Oprostite to sam tamo dolje
pritisnuo vae, uh, okidae. Nisam vas doao napasti.
"A bome ni nee, ree Rish, mrtei se. Bacila je al,
prsluk i rukavice na kau i opet izvadila oamut.
Vorpatril je razjapljenih usta zurio u nju.
Crna majica bez rukava i iroke hlae nisu mogle sakriti
plavu kou boje lapis lazulija proaranu metalnozlatnim
venama, platinasto plavu kosu nalik na krzno, iljaste plave
ui koje su uokvirivale lijepo oblikovanu glavu i vilicu - za Tej,
koja je svoju pratilju i neparnu sestru poznavala cijeli ivot, to
je jednostavno bila Rish, ali nije ona bez razloga ostajala u
stanu, skrivena od pogleda, sve otkako su doputovale na
Komarr.
"To nije minka! Je li to... tjelesna modifikacija ili genetski
konstrukt?" pitao je njihov zatoenik, kojemu su oi i dalje bile
iskolaene.
Tej se ukoila. Barrayarce je pratio glas da imaju rune
predrasude prema genetskoj raznolikosti, bez obzira na to je li
bila sluajna ili planirana. Moda ak u opasnoj mjeri.
"Jer ako si to sama sebi uinila, to je jedno, al' ako je to
netko drugi uinio tebi... to zbilja nije u redu."
"Zahvalna sam to postojim i zadovoljna svojim izgledom,

odbrusila mu je Rish i naglasila otrinu svog tona podbovi ga

oamutom. "Vae neuko miljenje je potpuno nevano.
"A i bezobrazno, dometnula je Tej, uvrijeena u Rishino
ime. Pa to je Rish, jedna od Dragulja same barunice!
Uspio je pokajniki mahnuti rukama - zar je djelovanje
oamuta ve poelo slabiti? "Ne, ne, prekrasni ste, gospoo,
ozbiljno. Samo sam se iznenadio, to je sve.
Djelovao je iskreno. Nije oekivao Rish. Zar ne bi
profesionalac, pa ak i samo unajmljeni razbija, imao tonije
informacije? To, njegov bizarni pokuaj da je zatiti u
predvorju i sve ostalo pojaavalo je njezinu munu bojazan da
je upravo poinila ozbiljnu pogreku, koja bi mogla imati
jednako smrtonosne posljedice kao i da je naila na pravog
profesionalca, samo na zaobilazniji nain.
Tej je kleknula da mu skine runu kom-vezu, glomaznu i
nimalo u skladu s modnim trendovima.
"Nek' vam bude, ali molim vas da ne prkate po njoj,
uzdahnuo je. Nije se toliko protivio, koliko je bio rezigniran.
"Sklona je samounitenju kad bilo tko osim mene pokua ui
u sustav. A kad mora zaduiti novu, izmaltretiraju te do
daske. Vjerojatno namjerno.
Rish je pregledala kom-vezu. "I ovo je vojno." Oprezno ju je
odloila na oblinji stoli, zajedno s ostalim njegovim stvarima.
Koliko detalja mora ukazivati na isto prije nego to
prihvati da je to na to ukazuju tono? To moda ovisi o cijeni
pogreke? "Imamo li jo brzopente? upita Tej Rish.
Plava ena odmahne glavom. Njezine zlatne naunice su
sijevnule. "Zadnju smo potroile na Postaji Pol."
"Mogla bih izai da pokuam nabaviti jo... Ovdje je serum
istine bio zabranjen za privatnu uporabu i rezerviran za vlasti.
Tej je bila prilino sigurna da to u praksi funkcionira otprilike
jednako kao i bilo gdje drugdje.
"Ne sama, u ovo doba", rekla je Rish, onim njenim tonom
koji nije doputao raspravu. Pogled kojim je gledala u
mukarca postao je zamiljen. "Uvijek moemo pribjei
dobrom starom muenju..."
"Hej! pobunio se Vorpatril, koji je jo pokuavao razgibati
eljust utrnulu od oamuta. "Uvijek moemo pribjei i dobrom

starom razgovoru, to kaete na to?

"To bi sigurno, obratila se Tej Rish, ukoeno ignorirajui
njegov prigovor, "podiglo preveliku buku. Osobito u ovo doba
noi. Zna kako uvijek ujemo Sera i Seru Palmi u stanu do
naeg kad se ponu ljubakati."
"Uliari bez Kue", promrmljala je Rish. to je bilo
nepristojno, ali s druge strane, i njoj su njihovi uspaljeni
susjedi remetili san. Osim toga, Tej nije bila ba sigurna da se
ona i Rish u ovom trenutku raunaju kao da imaju Kuu. A ni
od ulice ih nije puno dijelilo.
I jo je neto bilo udno. On uope nije zvao u pomo.
Pokuala je dokuiti bi li profesionalac, pa ak i profesionalac
koji se naao u ovakvom kripcu, imao hrabrosti izblefirati
gomilu okupljenih lokalnih policajaca i mimo njih se izvui van
iz stana. Nije se inilo da Vorpatrilu nedostaje hrabrosti. Ili,
unato svemu vienom, nije smatrao da ih se treba bojati.
Bizarno.
Bilo bi dobro da ga sveemo dok djelovanje oamuta nije
sasvim oslabilo ree Tej, uoivi da sve manje drhturi. "Ili ga
moramo opet oamutiti."
Nije se ni pokuao oduprijeti. Tej, pomalo zabrinuta za tu
svjetloputu kou, zabranila je otro plastino ue iz kuhinjskih
zaliha koje je Rish odnekud iskopala. Umjesto toga, izvukla je
svoje meke alove, bar za zapea. Ipak je dopustila Rish da ih
dobrano zategne.
Sve je to krasno za veeras, rekao je Vorpatril, pomno
motrei to njih dvije rade, "osobito ako izvuete perje - imate
li kakvo perje? Jer ono s kockicom leda ne volim - ali moram
vam rei, ujutro e poeti problemi. Vidite, da se doma nakon
nonog provoda ne pojavim na poslu na vrijeme, nitko ne bi
smjesta poeo paniariti. Ali ovo je Komarr. Prolo je ve
etrdeset godina i asimilacija u carstvo dosta dobro napreduje,
bar tako kau, ali ne moe se porei da smo poeli na krivoj
nozi. Ovdje jo ima ljudi koji nam nisu oprostili. Kad god
barrayarski vojnik nestane u kupolama, Vojna sigurnost to
ozbiljno shvaa, i brzo reagira. A to, uh... mislim da vam ne bi
bilo drago da ih moj trag dovede sve do vaih vrata."
To je bila neugodno pronicava primjedba. "Zna li itko da

gdje ste?
Rish je odgovorila umjesto njega. "Zna onaj koji mu je dao
tvoju sliku i adresu."
"Oh. Da." Tej se lecne. "A tko vam je dao moju sliku?
Mm, zajedniki poznanik? Dobro, moda ne ba zajedniki
- nije mnogo znao o vama. Ali definitivno je mislio da ste u
nekoj opasnosti. Vorpatril je s dosta ironije pogledao ue
kojim je bio privezan za kuhinjski stolac, dovuen specijalno
za tu svrhu u dnevnu sobu. "A vi se oito slaete s njim.
Tej je s nevjericom zurila u njega. "Hoete rei da je netko
vas poslao k meni da me uvate?"
inilo se da ga njen povieni ton vrijea. "Zato ne?
"Zanemarimo li injenicu da smo vas nas dvije savladale a da
se nismo ni zadihale? priupita Rish.
"Itekako ste se zadihale. Dok ste me ovamo teglile. I
uostalom, ja ne udaram cure. Openito govorei. Dobro, bio je
onaj jedan incident s Delijom Koudelkom, kad mi je bilo
dvanaest godina, ali prvo je ona udarila mene i zbilja je boljelo.
Njena i moja mama bi mi se smilovale, ali stric Aral - mogu
vam rei da se i dan danas trzam kad se toga sjetim."
Umuknite ve jednom, rekla je Rish, koja se i sama poela
trzati. "Ovo je sve potpuno besmisleno!"
"Osim ako govori istinu, ree Tej polako.
"ak i ako govori istinu, trabunja, ree Rish. "Veera nam
se hladi. Doi, idemo jesti, a onda emo smisliti to emo s
njim.
Tej je teka srca pustila da je Rish odvue u kuhinju.
Pogled koji mu je dobacila preko ramena na lice mu je izmamio
izraz nade, ali nada je nestala kad se nije opet uputila prema
njemu. ula je njegovo tiho mumljanje: "Kvragu, moda sam
trebao poeti od ponija...

Ivan Lutz:

PRESAVRENI SVIJET

Ivan je aktivni fan (prof. fizike) iz Slavonskog Broda, a objavio je prie u Marsonicu
1 i 2, te u Gongovoj zbirci SF pria. Uskoro mu izlazi prvi roman.

Oe, pa ti zapravo hoe rei da je naa percepcija

iskrivljena i da su nai gospodari zapravo usporeni prikaz
naeg ubrzanog metabolizma? Ja u to, ne da neu povjerovati,
nego me je prosto strah da uope moemo razgovarati o
takvome neemu.
Otac ga je gledao s tugom u oima i lagano naslonio ruku
na prozirnu stjenku njihova svijeta.
- Gledaj - ree Otac i kimne glavom u smjeru ogromne
siluete koja je kao zamrznuta mirovala iznad njih, ak stotinu
puta vea od njih samih - nekada smo i mi upravljali biima,
ali sada, nakon ovoliko vremena, doli smo u poziciju da smo
mi zapravo akvarijski izloci koji uljepavaju njihove domove.
Sin se demonstrativno okrenuo i ljutito puhnuo, no ipak
zastane te ree u poluglasu okrenut leima:
- Vjeruj to eli, ali nema niti jedan vidljivi dokaz!
Otac se osmjehne.
- Pogledaj tamo...
Velika ruka je nepomino stajala nad plavim nebom, a
sunce je dobrano grijalo zemlju ispod njih.
- Stoji tu ve deset godina. Uskoro e baciti one velike
spremnike hrane, a to se dogodilo samo jednom za mog ivota.
Zna, njihov jedan dan traje 75 naih godina...
- To ne dokazuje nita. Nae obitelji ve godinama ive
sretno. Svijet nam je uravnoteen, bez oluja, klima je idealna,
nema otrovnih zvijeri i nepodnoljivih kukaca, nema bolesti,
nema borbe za prevlast... - sin zastane i smrkne pogled. Tiina
potraje nekoliko minuta.
- Zaboga... pa ti si u pravu.
Copyright Ivan Lutz, 2013.240665559943000