broj 119

SAVJET REDAKCIJE: Josip Adakovi, Ljudevit Bauer, prof. dr. ADOLF DRAGIEVI (predsjedavajui), Vesna Gazdag, Igor Golik, Ana Hrastovi, Marija Jurela, elimir Koevi, Milivoj Paiek, Nada oljan, Ismet Voljevica. GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: MILIVOJ PAIEK. SIRIUS biblioteka znanstvene fantastike, izlazi svakog petog u mjesecu Izdava: RO Novinsko-izdavaka djelatnost SOUR-a Vjesnik n.sol.o. OOUR Informativno-revijalna izdanja n.sub.o. Redakcija Romani i stripovi, 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4 Struni savjet Siriusa: Klub prijatelja znanstvene fantastike i fantastike Sfera Zavoda za kulturu i obrazovanje, Zagreb, Ivanigradska 42a Adresa urednitva: Sirius, Redakcija Romani i stripovi, 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4, telefon: (041) 515-555 i 519-555 Tisak: RO tamparska djelat-nost Vjesnik n.sol.o. OOUR-i Novinska rotacija n.sub.o. i TM n.sub. o., 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4. UREDNIK: Milivoj Paiek. Realizacija broja: Igor Mandi, (inozemne prie), Ana Hrastovi (domae prie) Recenzenti: Darije oki, iga Leskovek (prie na slovenskom). Grafika oprema: Berislav Grabunik Lektor: uro najder Naslovna stranica: Stanko Beli

Svibanj 1986.

GODINE 1980. I 1984. SIRIUS JE PROGLAEN ZA NAJBOLJI EVROPSKI ASOPIS ZNANSTVENE FANTASTIKE

SADRAJ:
Jack Dann:

str.

SLIJEPA BAKARA..............................3
Ian Watson:

SPORE PTICE.................................26
R. A. Lafferty:

SVI LJUDI SVIJETA..........................53

Rick Gauger:

PIKNIK U VAKUUMU.......................63
Branko Piha:

MAJE OKO....................................79 -------------------Bruno Ogorelec Znate li to je to dobra znanstvena fantastika.................112 Mia u svemiru............................117 Vijesti .........................................119

Rije urednika
SIRIUS 1

Dragi itatelji! Dobili ste bitku, predajemo se, ak i ako uspijemo prijei na ofsettisak, a svim silama nastojimo, zadrat emo knjiki uvez i izgled SIRIUSA dok nam to doputa financijska situacija. Rekosmo da proireno urednitvo naega magazina ine svi itaoci, pa da onda iskreno popriamo. SIRIUS se ve neko vrijeme nalazi u velikoj financijskoj krizi. Zato zato to se tampa i uvezuje skupljom tehnikom, zato to mora davati devize za najeftinija inozemna autorska prava, zato to mora plaati autorske honorare domaim stvaraocima (na alost, ni oni vie nisu stimulativni za one najbolje), a tiraa od dvadesetak tisua, ak ni nakon neminovnog poskupljenja, ne osigurava zaradu. U eri ultimativne stabilizacijske dohodovnosti SIRIUS dolazi na kioske samo zahvaljujui altruizmu redakcije, koja pokriva njegove gubitke zaradom drugih izdanja. Hitno se neto mora poduzeti i poduzima se. Prvo, zna se da je na udaru cijena. Cijena tramvajske karte u Zagrebu je 150 dinara, dakle koliko i SIRIUSA. Osnovna logika upuuje na neminovno poskupljenje i ono e doi s iduim brojem. Idui broj i inae je prekretnica u desetgodinjem ivotu SIRIUSA. Bit e odreenih promjena u unutranjem grafikom izgledu, a i u koncepciji. Magazin ostaje biblioteka SF-a ali proiruje medijsko-teoretskj dio. Pojaat emo i propagandu, koje dosad ba nije bilo mnogo. Tu se oslanjamo i na itaoce. SIRIUS ne moe preivjeti samo na dosada-

njem broju vjernih, usuujem se rei fanovskih italaca nego se mora okrijepiti i tirano. Dakle priajte o SIRIUSU, priajte o znanstvenoj fantastici, jer mnogi jo i ne znaju to je ona, boje je se ili smatrajui je zbog nepoznavanja undom, odbijaju da je i ponu itati. Reklamnu kampanju pokrenut e ua redakcija ali moraju je podrati i svi itaoci. O. K.? Opet je stiglo i mnogo pisama onih koji nisu uspjeli nabaviti SIRIUS. Opetujem da je lijek pretplata, iako razumijem i protivnike takve kupnje. Ali to je sigurno, sigurno je. Evo i informacije koja nije u Vijestima. SIRIUS je tradicionalni pokrovitelj manifestacije Mjesec astronautike u Tehnikom muzeju u Zagrebu. Ovaj put, od 15. do 30. travnja, mogla se razgledati izloba i uti serija predavanja Halleyjev komet. Bilo je vrlo zanimljivo i teta ako to niste mogli vidjeti i uti. Za kraj dvije estitke. Prvu upuujemo novosadskom publicistu i naem suradniku Rastslavu Durmanu, koji je na natjeaju RadioBeograa dobio prvu nagradu za svoj SF-dramolet Steaj u sazveu Lava. Drugu estitku aljemo Sinii Lonaru iz Beograda, koji je dobitnik u naoj nagradnoj igri poklanianja naslovnih slika. U njegovoj sobi visit e Kordejeva slika Demona Iz 116. broja SIRIUSA. Jo jednom estitke ovoj dvojici i poziv ostalim itaocima da ne izgube nadu u dobitak MILIVOJ PAIEK

Jack Dann

Blind Shemmy

Slijepa
SIRIUS 2

bakara
Prevela Jasenka Planinc Poto je napisao izvjetaj o podmetanju vatre i pljaki u Via Roma u Napulju, poznati novinski izvjestitelj Carl Pfeiffer nije se mogao oduprijeti neodoljivoj kockarskoj strasti. Nazvao je Joan Otur, jednu od svojih prijateljica, i uporno zahtijevao da poe s njim u Pariz. U Francuskoj je kockanje u dijelove vlastita tijela bilo legalno. Sputali su se na zemlju u prozirnoj jajolikoj letjelici od plastelina. Ispod njih irio se Pariz, Pariz i bljetavi dijamant: casino Bellecour. Da nije bilo Kupole na desnoj obali, Joan ne bi mogla razlikovati Pariz od njegovih predgraa. Preko postojeeg grada izrastao je novi. U gradu punom zamrenih ulica, koji se neprestano irio, svjetlo je padalo na poseban nain i skrivalo savreno ravne Haussmannove bulevare, drevna uda arhitekture, pa ak i crnu Seinu to je imala kiselkast miris i dijelila stari dio grada na dva dijela u zakrivljenoj liniji koja je podsjeala na pjeani sat. Njihova se letjelica spustila na zemlju poput prljave snjene pahuljice i neujno se otvorila. Do njih je dopro hladan noni zrak s otrim mirisima muljevitog tla, ara i zaepljene kanalizacije. Joan i Pfeiffer urno su se uputili preko mosta prema visokim hrastovim vratima kasina. Svugdje oko njih prostirala se turobna ciglena i betonska pusto unitenih dijelova grada, smrdljiva zbijena naselja na rubu Kupole, u kojima su ivjeli osobenjaci oiani do koe i Vritavci, izvan strogo kontrolirane strukture ivota u centru grada. im je Pfeiffer dlanom dotakao senzor, vrata su se otvorila. Nali su se u samom kasinu. Opasni vanjski svijet ostao je iza njih. Neki mladi, koji je Joan podsjeao na uspravljenog (ako je to mogue) bedlingtonskog terijera, poveo ih je preko dvorita. Govorio je engleskim akcentom, gutajui slogove. Po cijeloj glavi, licu i tijelu imao je usaene uperke vunastih, plavkasto-bijelih dlaka. Samo mu ruke i genitalije nisu bile prekrivene dlakama. Mora da odrauje nekakav dug jetko je rekao Pfeiffer potiskujui u sebi seksualnu elju za mladiem. Pst! upozorila ga je Joan kad je mladi dobacio Pfeifferu kratak, preziran pogled. U parikoj kulturi plaala se usluga, a ne SIRIUS 3

smijeak. Mladi ih je odveo u jednostavno ali otmjeno namjeteno predvorje, koje je bilo puno ljudi no ipak udobno. Pod je bio od mramora. U paljivo rasporeenim niama bile su neupadljivo postavljene pornografske skulpture. Cijela je soba podsjeala Joan na kapelu s arkadama, kipovima i niama. Gore se nalazila kupola, iz koje se razlijevalo crvenkasto svjetlo, stvarajui dojam visine, a ne toliko irine prostora. No, to je uglavnom bila holografska varka. Mladi ih je zamolio da priekaju trenutak a onda ih odveo do blagajnika, debelog, proelavog mukarca, koji je sjedio za jednim stoliem. Bio je obuen u plavu koulju i kaftan iste boje, koji je bio zakopan preko irokih prsa i podvezan crvenim pojasom. Bilo je oito da je odjeven u boje kasina i da se u tome ne osjea ugodno. Dobar veer, monsieur Pfeiffer i mademoiselle Otur. Poaeni smo da imamo tako vanog gosta, ili goste. Blagajnik je gurnuo dvije kartice u mali pult. Osobne karte ete dobit na izlazu. Za trenutak je zastao. eli li gospodin Pfeiffer da i damu vodimo na njegovu raunu? Zatim je, oito osjeajui nelagodu, spustio pogled. Jednostavno reeno, Joan nije bila dovoljno financijski mona da bi joj dopustili da sudjeluju u sloenijim igrama. Da, naravno odsutno je odgovorio Pfeiffer. Muio ga je osjeaj krivnje i nelagode zbog elje za tim grotesknim mladiem. Dobro odgovorio je blagajnik sklapajui ruke na stolu pred sobom stojimo vam na raspolaganju koliko god dugo elite. Rukom je pokazao prema terijeru. Johnny e vam pokazati cijelu kuu. Pfeiffer je pristojno odbio njegovu ponudu. Johnny ih je odveo u sredinju sobu, koja je bila sve prije nego tiha, a onda se namignuvi Pfeifferu diskretno povukao. Soba je bila krcata kao i gradske ulice. Bila je puna odrpanaca, skitnica i uliara. Savrena kopija uline kockarnice, samo potpuno sigurna. Ovo je zaista bilo ulina kockarnica, bar za Pfeiffera, koji je uronio u galamu i guvu nestrpljivo se pripremajui za opasne uitke na najviem katu. Zastarjeli eljezni fliperi aptali su inka-inka obeavajui glavni zgoditak koji se odmah prebacivao na raun dobitnika. Pojaani piskavi glasovi kompjuteriziranih flipera, to su bili postavljeni uza zid, izvikivali su imena dobitnika u pokeru i ajncu. Simulirano probadanje noem nije privlailo veliku panju. Specijalne kabine bile su pune likova koji su prolazili svojim vlastitim Krinim putem. Pobjednici su kao nagradu dobivali elektrino izazvanu ekstazu. Gubitnici su se grili od bola i tjednima SIRIUS 4

nakon toga patili od izluujuih migrena. I, naravno, naokolo su hodali rasklimani roboti nosei, kao to je bilo uobiajeno, drogu, hranu i pie. Jedino to se nije uklapalo u tu sliku bila je savreno odjevena geja koja je brzo nestala kroz jedna arena vrata na udaljenom zidu. eli li igrati flipere? upitala je Joan, potiskujui u sebi sve jau klaustrofobiju i osjeajui jedino elju da pobjegne nekamo gdje je tiina, no bila je rijeena da ne dopusti Pfeifferu da ode gore. Ironija je bila u tome to su svi njezini osjeaji istovremeno bili jin i jang jer je takoer eljela da on prokocka svoje organe. Znala je da bi osjeala istovremeno uzbuenje i krivnju da Pfeiffer prokocka svoje srce. Zatim je povukla polugu flipera; fliper je oitao podatke o otiscima njezinih prstiju i mirisu da bi prebacio ili oduzeo odreeni iznos s Pfeifferova rauna. aruljice su se palile i gasile; izgubila je sto meunarodnih kreditnih dolara. Kako dolo, tako prolo. Ovo je bar siguran nain. Ali ti nisi doao ovamo da bi bio siguran, zar ne? podrugljivo ga je upitala. Ako eli, moe ostati ovdje rekao je Pfeiffer ogledajui se po sobi u potrazi za izlazom. Zapazio je da se na najbliem zidu lijevo od njega na svakih nekoliko metara nalaze onakva arena vrata. Mora da kasino zauzima cijeli blok pomislio je. Do avola, kako da iziem odavde? Prije no to je Joan mogla odgovoriti, pojavio se Johnny, kao da je pao s neba, i rekao: Gospodin Pfeiffer moe ii jednim od naih liftova ili, ako ga zanima pogled na nau palau, moe ii stepenitem do vrha. Nasmijeio se, otkrivi pravilne zube, i klecnuo u znak pozdrava Pfeifferu, koji je pocrveniio. Mali oito odmah prepoznaje ovakve, kiselo je pomislila Joan. Jesam li ljubomorna? zapitala se Joan. Bilo joj je stalo do Pfeiffera ali ga nije voljela bar je mislila da ga ne voli. Da poem s vama? upitao je Johnny Pfeiffera, kad da Joan ne postoji. Nije potrebno odgovori Pfeiffer. A sada nas, molim vas, ostavite same. Dakle, to si odluio? upita ga Joan. Lift bi bio najbri put, odveo bi te tono do sobe gdje se kocka za organe. Moemo ii stepenicama odgovori Pfeiffer, ije je lice jo bilo malo crveno. No, nije elio rei nita o dlakavom mladiu. Isuse, ini mi se da svaki put kad trepnem oima, nestaje stepenite. Ja u ti pokazati put ponudi se Joan primivi ga za ruku. Upravo ono to mi treba nasmijeio se Pfeiffer, uklonivi na taj nain jednu malu branu meu njima. SIRIUS 5

 Mislim da te je prola volja, zar ne? Ne vjerujem da zaista eli proigrati vlastitu utrobu. Doao sam ovamo da neto uinim, i sada idem do kraja! Stubite je bilo prazno i, kao neki predmet iz Alisine Zemlje udesa, inilo se da nestaje iza njih. Jeftini trikovi! razljutio se Pfeiffer. Zato si toliko zapeo za to? upitala ga je Joan. Ako izgubi, kao to vjerojatno hoe, nikada nee imati ni dana mira. Mogu zatraiti tvoje srce, jetru ili... Mogu ih iskupiti ako bi se to dogodilo. Pfeiffer je pocrvenio, ali to nije imalo nikakve veze s njegovim razgovorom s Joan, na koji uope nije bio koncentriran. Jo je mislio na dlakavog mladia. Da stvarno vjeruje da ih moe iskupiti, ne bi se kockao za njih. To je glupost! Onda u dobiti umjetne organe. Opet bi se izloio jo jednom riziku, s kvotama zahvaljujui tvojim konzervativnim prijateljima na vlasti. Pfeiffer se nije uhvatio na taj mamac. Priznajem poraz odgovorio je. Ponovo je mislio na golo spolovilo dlakavog mladia. Zajedno s tim javila mu se pomisao na smrt. Sljedei kat nije bio tako pun ljudi ni tako buan. Na podu je bilo nekoliko elektronskih igara. Proao je jedan mukarac obuen u bolniki bijelo, to je ukazivalo na to da se igraju igre sakaenja. Na svakom sljedeem katu ulozi su postajali sve vei; gubila su se cijela bogatstva, igrai su doivljavali sakaenje ili propast, ali za razliku od najvieg kata, na kojem je bilo i drugih opasnih igara osim igre za vlastite organe ovdje bar nitko nije umirao. U najgorem sluaju, kockarima je mogla zatrebati plastina operacija lica ili tijela poto su pretrpjeli previe sakaenja, a do plastinih se kirurga moglo lako doi, iako je trebalo imati vrlo solidan raun da bi se dobila dobra usluga. Na svakom sljedeem katu muke i enske prostitutke, zaposlene u kasinu, postajale su sve egzotinije, erotinije, grotesknije i raskonije. Bilo je tu mukaraca-ptica, s perjem pauna ili flaminga, djece kojoj je koa bila obojena i usaena upadljivo velika muka ili enska spolovila, aparata koji su aputali ljubavne rijei i na kojima su se mogli vidjeti meki, mesnati organi. Bilo je tu i mukaraca i ena amputiranih udova i bogalja, razliitih transvestita, prirodnih hermafrodita i mutanata, i zanimljiva, uzbudljiva zbirka imbecila stvorenih genetskim inenjeringom. No, nitko od njih nije na Pfeiffera ostavio takav dojam kao taj SIRIUS 6

smijeni dlakavi mladi. Pfeiffer se ak pitao da li ga mladi jo slijedi. Hajdemo, Joan! rekao je nestrpljivo. Zaista ne elim da ovdje dolje gubimo vrijeme. Ja sam uvijek mislila da je iskusnim kockarima najuzbudljivije iekivanje rekla je Joan. Meni nije odgovori Pfeiffer pravei se da ne zapaa njezinu podrugljivost. elim da se to svri. Rekavi to, izie iz sobe. Pa onda, zato da se upoe gnjavim? upitala se Joan ne shvaajui zato je pristala da s Pfeifferom doe ovamo. On mene ne treba. Neka ide k vragu! pomisli, ne obraajui panju na mravog sijedog mukarca i elavog, nakienog imbecila koji su pokraj nje vodili ljubav stojeki. Ula je u lift i uputila se na najvii kat. Da bude s Pfeifferom. Joan se osjeala kao da ulazi u predvorje lijepo ureene kue. Visoki zidovi bili su prevueni sadrom a na podu se nalazio furnirani parket. Mali dehajski sag bio je uredno poloen pokraj stola za kojim je sjedio mukarac star pedesetak godina, odjeven u iroku koulju i kaftan, ozarena lica. Imao je plosnato lice, velik, irok nos ali uske nosnice, usko usaene oi i upave smee obrve, a takva bi vjerojatno bila i boja njegove kose da nije bio elav. Zapravo, soba je bila prilino mala, zbog ega se sag inio veim i davao mukarcu dominantan poloaj. elite li gledati ili se kockati, gospodine Pfeiffer? upitao ga je. inilo se da se pri govoru podigao nekoliko centimetara sa stolice. elim se kockati odgovori Pfeiffer stojei na sagu kao da oekuje da ovaj poleti. A vaa prijateljica, da li ona eli gledati? upitao je Pfeiffera kad je Joan prela preko sobe i stala uz njega. Doputate li da gospoica Otur bude telepatski povezana s vama? Dok je postavljao to pitanje, uope nije podigao glas. Molim? elite li psiho-vezu, gospodine ? Sa psiho-vodiem? u njegovu se glasu osjetio prizvuk prezira. Znam to je to, ali ne elim obrecnuo se Pfeiffer i odmaknuo se od Joan. A cerebralni prikljuak je bio upravo ono emu se nadala Joan. Ma, daj! zamoli ga. Pusti me da se prikljuim! Misli li to ozbiljno? Pfeiffer se okrenuo prema njoj. Iznenaena ozbiljnou njegova pogleda, Joan je uspjela samo kimnuti. ao mi je, ali ja nisam tvoj prozor da bulji kroz mene. SIRIUS 7

To ju je zapeklo. Jesi li to ikada uinio sa svojom enom? odbrusila mu je. Istog je trenutka poalila te rijei. Mukarac za stolom nakaljao se obazrivo. Oprostite, gospodine, je li vam poznato da se u ovim sobama kocka samo za organe? Da, zato sam i doao u vau kuu. Onda moda ne znate da se na ovom katu sve igre igraju sa psiho-vodiima. Pfeiffer je bio zbunjen. Moda bi bilo bolje da mi objasnite. Naravno, naravno ozario se elavko kao da je tog asa dobio bitku ili bogatstvo. Postoje, razumljivo, razliiti naini kockanja i ja vam, ako elite, mogu dati adresu jedne vrlo lijepe kue tu u blizini, gdje moete igrati potenu, sigurnu igru bez psihoprikljuaka. elite li da vam tamo rezerviram mjesto? Za sada ne odgovorio je Pfeiffer oslanjajui se na stoli izraen u stilu Luja XVI. inilo se kao da mu je cvjetni uzorak saga progutao noge, i Joan je mislila da je to optika varka, ta slika Pfeiffera uhvaenog pred stolom efa kockarnice. Osjetila je elju da zgrabi Pfeiffera i odvue ga iz ove prostorije koja ju je guila. Umjesto toga, uputila se prema njemu. Moda e se ipak smekati i dopustiti joj da se ukljui u njegov mozak. Jo jedno od naih pravila nalae da vi i va protivnik, ili protivnici, morate fiziki biti u istoj sobi dodao je mukarac za stolom. Zato? upitala je Joan, osjeajui da se Pfeiffer mrti zbog njezine upadice. Pa odgovorio je mukarac dogodilo se, naravno ne kod nas, da je bilo prevara u nekim igrama na daljinu. Neki su kockari nezaslueno izgubili svoje organe. Zbog toga ne elimo nita riskirati. Ba nita. Dok je govorio, gledao je Pfeiffera, oito ga ocjenjujui i oekujui njegove reakcije. No, on se ve bio pribrao, i Joan je znala da je donio vrstu odluku. Zato moramo igrati sa psiho-vodiima? upitao je Takav je kod nas obiaj odgovorio je ef kockarnice. A zatim, nakon neugodne utnje, dodao: Mi imamo vlastite igre i vlastita pravila. A vjerujemo da su nae igre najinteresantnije. Osim toga, trudimo se da igra bude maksimalno sigurna za sve sudionike. Kako to mislite? Mi kua promatrat emo vas. Na voditelj igre bit e telepatski prikljuen, ali uvjeravam vas da uope neete osjetiti njegovu prisutnost. Ako bi se dogodilo neto nepred vieno, ili ako SIRIUS 8

nam se uini da bi stvari mogle krenuti naopako, interveniramo. Razumljivo je da vam nita ne obeavamo, i bilo je sluajeva gdje... Jedino to bi moglo izazvati neke probleme, jest taj cerebralni prikljuak. Moda ova igra nije za vas, gospodine. Mora da imate dovoljno tajnih informacija o svakome tko se ikada ovdje kockao da otvorite kladionicu rekao je Pfeiffer. Prikljuak uope ne radi na taj nain. Osim toga, ugovor nas obavezuje da titimo svoje klijente. I sebe. Svakako. ef kockarnice je djelovao nestrpljivo. Ako oba kockara mogu jedan drugom itati misli javio se Pfeiffer onda nema slijepih karata. Aha, tu smo! U tom je trenutku napetost izmeu njih dvojice popustila. Istina je nastavio je ef kockarnice da imamo izmijenjenu verziju chemin de fer, koju mi zovemo slijepa bakara. Igra se tako da su sve karte okrenute licem prema dolje. To je igra kontrole (i, naravno, sree), jer morate sprijeiti odreene misli da vam uu u mozak i istovremeno navesti protivnika da vam otkrije svoje karte. I zbog toga bi bilo dobro da dopustite svojoj prijateljici da vam se prikljui. Pfeiffer je pogledao Joan. Moete li mi to objasniti? Vrlo jednostavno, dok igrate, vaa vam prijateljica svojim mislima moe pomoi da sakrijete vlastite misli od protivnika. Istina, za to je potrebna praksa. Moda bi bilo najbolje da iskuate taj psihoprikljuak u nekoj drugoj sobi, gdje ulog nije tako visok. Zatim je spustio pogled, kao iz potovanja, a zapravo je gledao ekran terminala na svom stolu. Joan je vidjela kako se Pfeifferove nosnice malo ire. Jadni kukin sin, uhvatio se na lijepak, pomisli. Hajde, Carl, idemo odavde! Moda biste trebali posluati gospoicu Otur rekao je ef kasina, ali mora da je znao da ima Pfeiffera. elim igrati slijepu bakaru Pfeiffer se ljutito okrenuo prema Joan. Ona je zaustavila dah. Znala je, ako on izgubi, zacijelo e se pobrinuti za to da i ona neto izgubi. Jedna igra devetorice je upravo u toku rekao je ef kockarnice. Devetoro igra a devetoro drugih je prikljueno. Morat ete priekati dok ne bude mjesta. Koliko u dugo ekati? ef kockarnice slegnuo je ramenima. Jedan gospodin ve eka. Doao je prije vas. On bi bio SIRIUS 9

spreman igrati u parovima. Preporuio bih vam da se kockate s njim umjesto da ekate. On je amater kao i vi, ali njegova ena, koja e biti spojena s njim, nije. Naravno, ako elite ekati neki drugi... Pfeiffer je pristao, i dok su on i Joan stavljali otiske na razliite formulare, ef kockarnice im je objasnio da ugovor koji potpiu sve strane ne podlijee nikakvim ogranienjima i da e ga priznati ak i one drave koje inae ne doputaju ovakvu vrst kockanja. U tom se trenutku poput prikaze pojavio dlakavi mladi i odveo ih u sobu gdje e imati vremena za uvjebavanje i upoznavanje. Mladiev je penis bio malo ukruen i Pfeiffer se prestraio. Iznenada se sjetio svoje majke i obaveznog ukljuivanja u njezine misli na njezinu pogrebu. Najeio se pri pomisli na majine posljednje prljave misli. Dlakavi je mladi odveo Joan i Pfeiffera u kockarnicu koja je mirisala na nauljeno drvo, zaine, tradicionalni duhan i parfem. Na zidovima nije bilo nikakvih holografskih slika ni dekoracija. Sve, izuzev pustene presvlake na kartakom stolu, karata, debelog saga, kompjuterskih terminala i kapuljaa bilo je izraeno od skupocjenog drveta: hrastovine, brijesta, cedrovine, tikovine, orahovine, mahagonija, sekvoje i ebanovine. Dugoljast, poluovalni kartaki stol, prislonjen na pregradni zid, bio je izraen od atlasnog drveta, kao i dvije elegantne ali neudobne stolice visokih naslona, postavljene jedna uz drugu. Na stolu ispred svake stolice nalazila se kapuljaa s psiho-vodiem, svaka zatiena laganom srebrnkastom maskom. Zovemo ih pokerako lice mladi se obratio Pfeifferu, stavljajui kapuljau Joan na glavu. Objasnio im je kako radi mehanizam psiho-vodia i zatim upitao Pfeiffera da li eli da ostane s njima. Ne, zato? upitao ga je Pfeiffer, ali je bilo oito da meu njima postoji seksualna napetost. Vjet sam u igrama na sreu. Mogu promijeniti tok vaih misli bez psiho-vodia. Pogledao je Joan i nasmijeio se. Stavite mi taj mehanizam na glavu, a onda nas, molim vas, ostavite same odvrati Pfeiffer. elite li da se vratim kad zavrite? Kako god hoete suzdrano odgovori Pfeiffer, i Joan je vidjela da se osjea nelagodno. Znala je da je bez rijei odnijela jednu malu pobjedu. Mladi je Pfeifferu stavio kapuljau na glavu, namjetao je nekoliko puta, iako je to bilo potpuno nepotrebno, i nevoljko otiao. Uope nisam siguran da ovo elim promrmljao je Pfeiffer. Pa onda rekla je Joan moemo odustati. Ovaj je prikljuak ionako samo za uvjebavanje. SIRIUS 10

 Nisam mislio na igru. Mislim na psiho-prikljuak. Joan je utjela. Do avola, ree u sebi, trebala sam odvratiti pogled kad mu se umiljavao njegov dlakavi ljubimac. Bio sam lud to sam uope pristao na tako neto. eli li da odem? upitala je Joan. Ne zaboravi da si insistirao da poem s tobom. Ustala je, ali kako nije dobro ocjenila duljinu kabela koji je povezivao kapuljau s pultom, kabel je zategao kapuljau, pri emu se srebrna maska svinula. Mislim da si ti isto toliko nervozna kao ja pomirljivo ree Pfeiffer. Ukljui se odmah! Ili idemo odavde! Joan je iznenada osjetila nemoan bijes. Uini to, mislila je, i prvi put nije bila pasivna. Sigurno nije bila pasivna. K vragu i on i njegov dlakavi deko! Pritisnula je drveni prekida ukljuivi oba psiho-vodia, i nala se usred svjetla, od kojeg joj se zavrtjelo u glavi. Svjetlo ju je okruivalo tako da joj se inilo da istovremeno vidi na sve strane. No, ona je jednostavno gledala kroz Pfeifferove oi. I vidjela je sebe njegovim oima. Bila je mala. Poslije prvog iznenaenja shvatila je da svjetlo nije jako. Naprotiv, bilo je prigueno. No, ovo nije bila nikakva povezanost: Pfeiffer je pokuavao zatvoriti svoj mozak pred njom. Bio je pred njom kao glatka, savrena, golema kugla. Polako se okretao, mraan siv planet, zatvoren za nju, zauvijek zatvoren... Jest li sada sretna? upitao je Pfeiffer, kao odnekud iz dubine kugle. Kugla je bila glatka, bez pukotina. On me zaista ne treba, mislila je i inilo joj se da lebdi iznad povrine Pfeifferova zatvorenog mozga kao neko letee bie koje trai bilo kakvu pukotinu u njegovoj obrani. Eto, vidi govorio je Pfeiffer likujui u zamiljenoj pobjedi ne trebam te. Te su rijei dole kao slika oluje koja bijesni nad planetom. Iznenada obuzeta panikom, letjela je oko njegovih misli kao insekt oko izvora svjetlosti. Traila je bilo kakav mjehuri ili napuklinu, bilo kakvu neravninu u ravnoj povrini. Znala je da e bez nje prokockati svoje tijelo ako joj ne uspije probiti njegovu obranu i dokazati mu koliko je zapravo ranjiv. Dakle, nisi se mogao oduprijeti onom dlakavom deku, zar ne? upitala ga je Joan, i njezine su misli bile kao glatki morski psi koji plivaju kroz ledenu vodu. Da li te on podsjea na tebe samog. Ili te ja podsjeam na tvoju majku? Njegov bijes i otvoreni stid bili su kao eksplozije na povrini Sunca. Na njihovu je mjestu ostala udubina na glatkoj povrini Pfeifferove zatitne povrine. Pukotina u cerebralnom jajetu. SIRIUS 11

Joan je zaronila prema toj pukotini i onda se nala u Pfeifferu ne s vanjske strane njegovih osjetila, gdje je on mogao verbalizirati misao, vidjeti lice, nego u tamnim, prethistorijskim mjestima gdje je sanjao, stvarao pojmove, gdje je plutao u sjeanju i izvan njega, gdje su ivjele slijepe spodobe njegove due. Bilo je to klizanje, klizanje unutra, kao da se netko okrenuo u sebi samom; i Joan se klizala, posrtala na ledu. Nala se u mranom svijetu grotesknih i geometrijskih likova, u arktikom svijetu golemih ledenjaka koji su plivali po moru bez dna. Za trenutak je osjetila Pfeifferov uasan strah od svijeta. Siluje mi mozak! zaurlao je Pfeiffer, zamiljajui tu rije u stotinu odurnih, gnusnih slika. A zatim joj je probio obranu i jurnuo u duboke zakutke njezina mozga. Naao joj je slabe toke i zauzeo to je mogao. I sve se to dogodilo prije no to je psiho-veza prekinuta. Prije no to je poela prava igra. Kao da se nita nije dogodilo. Nasuprot Joan i Pfeifferu sjedili su mukarac i ena, na glavi su imali jednake kapuljae s maskama. Pregradni je zid bio otvoren, otkrivajui ovalni oblik kartakog stola i udvostruujui veliinu sobe oblaene drvenim ploama. Djelitelj i voditelj igre sjedili su svaki s jedne strane dugog stola izmeu protivnika. Djelitelj karata bio je mladi napeta okrugla lica i ravne crne kose to mu je sezala do ramena. Najvjerojatnije je uio za voditelja igre. Lice voditelja skrivala je crna kapuljaa. On e biti ukljuen u igru. Objasnio im je pravila, ukljuio psiho-vodie i igra je poela. Joan i Pfeiffer bili su ponovo spojeni, ali za sada jo nije bilo nikakva kontakta s mukarcem i enom s druge strane stola. Pfeiffer je proistio mozak, kao da se nalazi pred laserom ili kao da daje intervju. Znao je kako da skriva misli jer je zbog neega oduvijek osjeao da bi netko mogao vidjeti te njegove misli. Osobito oni koji su ga eljeli unititi politiki ili u poslu. Bijela misao, tako je on zvao te neutralne misli. Osjeao je kako Joan krui oko njega kao vjetar. Iako nije mogao prikriti sve, mogao se sakriti od nje. Iskoristiti je kao to je ona mogla iskoristiti... kao to je iskoristila njega. Postigli su sporazum uz pomo uzajamnog ucjenjivanja. Za onog uvjebavanja Joan je nekako nasilno ula u njegov mozak. Prestravljen, on ju je napao. Sada su se bolje poznavali. Izgradili su jednostavnu simbolinu strukturu: on je bio svijet, savrena kugla bez pukotine, napravljen bojim rukama. Bio je to svijet snaan i boanski kao misao, a Joan je bila njegova atmosfera. SIRIUS 12

Ona je sadravala sve one elemente koji nisu mogli postojati na njegovoj jednolikoj povrini. Ona je bila zatitni omota njegova svijeta. Izmislili su jednostavnu strukturu u koju su se mogli sakriti, ali su ipak ostali meusobno ranjivi. Pfeiffer je pretpostavljao da e Joan ostati pasivna na koncu konca, ona je oduvijek bila pasivna. Osim toga, imala je dobro razvijenu savjest mistinog liberala i bila zaljubljena u njega. To je vidio ili je mislio da vidi. Ona ga nee izloiti opasnosti. Pfeiffer je sam sebi estitao to je tako miran, to je samo jo povealo njegovu mirnou. Moda je to bilo zbog Joanine prisutnosti. Moda zbog utoita u koje se mogao sakriti. Ali, moda i ne. On je imao snanu volju, ovo je bila samo jo jedna kunja. Uspio je nadivjeti sve ostale, govorio-je sebi. Joan je padala na njega kao kia, otkrivajui svoju prisutnost. Uvjebavali su razgovor pomou geometrijskih oblika kao zatitnog sredstva. Kad je voditelj igre ukljuio sve psiho-vodie, Joan i Pfeiffer su bili spremni. Ali nisu bili spremni na dvije kopije sebe samih koje su ih gledale s druge strane stola. Kopije, naravno, nisu imale kapuljae. Prije svega, dame i gospodo, da odluimo tko zove rekao je djelitelj karata, koji nije bio spojen s njima psiho-vodiem. Misli voditelja igre bile su neutralne. Za svaki uloeni organ igrat e se tri kruga, od kojih se svaki sastoji od tri partije nastavio je djelitelj. Ako jedan igra pobijedi dvaput za redom, nee se igrati trei krug ili trea partija. Glas mu je bio kao strano tijelo; otar i hladan i dolazio je iz vanjskog svijeta, gdje je sve bilo teko i nesavladivo. Kako znaju kako izgledamo? upita Pfeiffer, potresen halucionacijom koju su izazvali njegovi protivnici. No, prije no to je Joan mogla odgovoriti, sam je odgovorio na svoje pitanje. Mora da uzimaju informacije iz podruja ispod praga svijesti. To je nain na koji mi vidimo sami sebe rekla je Joan. Dvojnici su postali teki i runi, kao da ih je nagrizlo vrijeme. A Joanina je dvojnica postajala manja, nevana. Ako se ne budemo mogli prikriti, nemamo nikakvih izgleda. Ne moe sakriti sve, ali ne mogu ni oni rekla je Joan. Isto vrijedi za nas i za njih. Opazila je pukotinu u inae savrenoj kugli ispod sebe i pretvorila se u crnu maglu, zatitni omota. Pfeiffer je bio prestraen i ranjiv, ali mu je morala odati priznanje da SIRIUS 13

se bar ne trudi da to sakrije od nje. To je bio poetak. Jesi li dobila kakvu informaciju o njima, neku sliku, bilo to ? upitao je Pfeiffer. Bili smo previe zaokupljeni sobom. Samo emo ekati i biti spremni kad im se neto omakne. Kao to zacijelo i hoe odgovori Pfeiffer, kome se vratilo samopouzdanje. Duboko iz svog unutranjeg, simbolinog svijeta, Joan i Pfeiffer mogli su promatrati vanjski svijet djelitelja, pustom prekriven stol, karte, zidove prekrivenih drvenim ploama i maskirane prilike. Ova je soba jednostavno postala pozornica za igru misli i slika. Pfeifferu je bio dobro poznat ovaj osjeaj promatranja dvaju svjetova, dviju razina: unutranjeg i vanjskog svijeta. Cesto se znao trzati iza sna probuen nonom morom, i naao bi se u dnevnoj sobi ili knjinici. Znao je da je potpuno budan, pa ipak jo bi vidio svoj san kako se odmata pred njim, promatrao prikaze iz none more kako hodaju po sobi zvijeri iz svoje nutrine koje je pustio s lanca u poznatom, sigurnom prostoru svijeta svoje jave. To su uvijek bili trenuci strave, zato to je tada uvijek bio blizu ruba ponora... i to je mogao pasti. Djelitelj je spojio dva snopa igraih karata i stavio ih u kutiju iz koje su se mogle izvlaiti jedna po jedna. Izbacio je tri karte, to je bilo uobiajeno. Zatim je dao jednu kartu Pfeifferu i jednu njegovu protivniku. Obje su karte bile licem okrenute prema gore. Herc-kraljica za Pfeiffera. Herc-devetka za protivnike. Tako je Pfeifer izgubio pravo da zove. Isto kao to se u ajncu moraju izvui karte koje zajedno ine dvadeset i jedan ili su to blie tome broju, u slijepoj bakari izvlae se karte koje zajedno ine devet. Pune karte, osim asova i desetki, vrijedile su nulu. A asovi, koji su inae vrijedili jedanaest, u toj igri vrijedili su jedan. Sve druge karte imale su svoju uobiajenu vrijednost, osim desetki, koje su se, kao i asovi, raunale kao jedan. Gospodin Broj Dva pobjeuje, devet prema nula rekao je djelitelj gledajui Pfeifferova protivnika. Pfeiffer je bio Gospodin Broj Jedan, a njegov protivnik Gospodin Broj Dva samo zato to su tako sjedili za stolom. Prokleto lo poetak! uzrujao se Pfeiffer. Pokrij se! rekla je Joan pretvarajui se u maglu, zatim u crnu kiu, isti sunev sjaj i dugu koja je trebala sakriti Pfeifera od njegovih protivnika. Pazi, bit e ranjiviji kad progovori. Ja u te pokrivati. SIRIUS 14

 Pazi sada rekla je Joan. Budui da smo obojica dobili herc, moda bismo mogli poeti tom bojom rekao je Pfeifferov protivnik, obraajui se zapravo djelitelju. Pfeiffer je osjetio njegove rijei kao komade stakla. Srca su sjedite naih osjeaja, zato je bolje da ih se to prije rijeimo. Pfeiffer je osjetio da se njegov protivnik smije. Slaete li se? Vi zovete bezizraajno je odgovorio Pfeiffer. Nemoj nita odati upozoravala ga je Joan. Pfeiffer nije mogao saznati nita o svom protivniku i eni pored njega; oboje su bili prazni dvojnici Joan i njega samog. Pravi se da te nita ne dira rekla je Joan. Ako eli vidjeti njegove karte i u njemu otkriti slabosti, mora biti hladnokrvan. Ima pravo, mislio je Pfeiffer. Pokuao se opustiti. Mislio je na opasne bijele misli i pravio se da ne osjea vor tjeskobe koji mu se zatezao u trbuhu. Karte rekao je djelitelj dajui svakom po jednu kartu. Ovaj put karte su bile okrenute licem prema dolje. Jo dvije karte, a onda je zavladala opipljiva tiina; inilo se da zrakom ne prolaze ak ni misli. Bilo je to neprirodno iekivanje... Pfeiffer je imao devetku (kraljicu i karo-devetku), ali kad je podigao pogled spremajui se da pokae karte, ugledao je s druge strane dlakavog mladia. Kog vraga... Reci koje karte ima rekla je Joan osjetivi da su mu proradile lijezde, topao slap straha. No, prije no to je uspio progovoriti, protivnik je rekao: Moj prijatelj s druge strane stola ima devet: karo-kraljicu i karo-devetku. Budui da sam ga pozvao da pokae karte, a nadam se da imam pravo, znai... Djelitelj je okrenuo Pfeifferove karte. Gospodin Broj Dva ima pravo, i dobiva. Da Pfeifferov protivnik nije pogodio karte koje je Pfeiffer imao u ruci, Pfeiffer bi automatski pobijedio, ak i da je protivnik imao bolje karte. Djelitelj je onda izvadio jo dvije karte. Ti bi mi trebala prikrivati misli rekao je Pfeiffer, ali bio je pribran, glavom su mu opet prolazile bijele misli. Pokuavam odgovorila je Joan. Ali ti mi ne vjeruje: pokuava se sakriti od mene isto kao i od svog protivnika. Koga vraga da onda uinim? Oprosti pomislio je Pfeiffer. Zar se stvarno toliko boji da u vidjeti tvoje prave osjeaje? SIRIUS 15

 Ovo nije ni vrijeme ni mjesto za takve razgovore. Ritam njegovih bijelih misli bio je prekinut. Joan je postala snjena oluja, pomagala mu, uljuljkivala ga natrag u bijelu sljepou. Mislim da sam nervozan zbog voditelja igre, jer znam da je ukljuen, da ima pristup do svih naih misli. Zaboravi voditelja... i, za ime Boje, prestani se brinuti o tome to u ja vidjeti! Ja sam na tvojoj strani. Gospodine Broj Jedan, molim vas da dalje traite karte rekao je djelitelj. Voditelj igre kimnuo je Pfeifferu mislei svoje neutralne, papirnate misli. Pfeiffer je pogledao svoje karte. Imao je karo-deka, koji je vrijedio nulu i pik-dvojku. Trebat e mu jo jedna karta. Nemoj misliti o svojim kartama! viknula je Joan. Dobiva li kakve informacije s druge strane stola? Pfeiffer je osluhnuo, kao da oslukuje vlastite misli. Nije podigao glavu da bi pogledao protivnika, jer je pogled na vlastito lice ili lice dlakavog mladia kako bulji u njega s druge strane stola bilo neto istovremeno zbunjujue i udesno. U glavi mu se stvorila slika prazne, uplje ene bez organa. Zamislio ju je kao vreu nekako oblikovanu u ljudski lik. Zadri tu sliku rekla je Joan. Moda e nam koristiti. Ali ne vidim njegove karte. Priekaj. Smiri se. eli li gospodin jo jednu kartu? upitao je djelitelj. Pfeiffer je uzeo jo jednu kartu, a isto tako i protivnik. Pfeiffer nije imao pojma kakve karte ima protivnik. Po svemu sudei, bit e to igra naslijepo. Kad su pokazali karte, djelitelj je glasno rekao: Gospodin Broj Dva dobiva, est prema pet. Pfeiffer je ponovo izgubio. Igram naslijepo nervozno je rekao Joan. Ni on nije vidio tvoje karte odgovorila je Joan. No, to mu je bila slaba utjeha jer je izgubivi dvije partije, izgubio prvi krug. A ako izgubi sljedei krug, izgubit e srce, koje je osjeao kako mu lupa u grlu. Pokuaj se smiriti rekla je Joan ili e sve odati. Ako mi bude vjerovao i ako se prestane skrivati od mene, moda u ti moi pomoi. Ali, mora me pustiti unutra. Na ovaj nain samo daje prednost naim protivnicima. Predlaem da uemo u savez... brak . Ali Pfeiffer nije bio raspoloen za ironiju. Njegov je strah sporo ali neprestano rastao. Moe odustati rekla je Joan. To je alternativa. I izgubiti organe za koje se jo nisam kockao ! Na glatkoj povrini Pfeifferove kugle pojavila se pukotina i Joan je uronila u SIRIUS 16

nju. Povrina kugle se promijenila, pojavili su se planinski lanci, bujna vegetacija, cvijee, pustinje, sve mjeavina raspoloenja Pfeiffera i Joan. Pfeiffer vie nije bio izoliran. Bio je zatien ali opasno eksponiran. U njemu, u ljudskoj, vlanoj tami Joan je obeavala da ga nee iskoristiti. Uhvatila je njegovu prolaznu misao na majku, koja je bila debela ena krupnih kostiju i plosnata lica. Takoer je vidjela da je Pfeiffer mrzio svoju majku i da je mrzi i sada kad je mrtva. U sljedeoj partiji, prvoj partiji sljedeeg kruga, Pfeiffer je dobio tref-peticu pik-dvojku, ukupno sedam. Odluio je da ne trai jo jednu kartu ako ne bude vidio karte svog protivnika. No, kad je podigao pogled, ugledao je dlakavog mladia koji mu je dobacivao poljubac. Opet si se otkrio upozorila ga je Joan, a onda su se mislima sakrili u svoj svijet, u sigurnu tamu oko sebe, izuzevi onaj siuni otvor kroz koji su promatrali nutrinu svojih protivnika. Koncentriraj se na tu sliku prazne ene rekla mu je Joan. Mora da je to njegova ena. Ja ne vidim tu sliku tako jasno kao ti . No, Pfeiffer je pokuao smiriti svoje osjeaje i mranog, opasnog demona koji je bio njegovo pamenje. Slika dlakavog mladia razbudila je u njemu uspomene, strahovanja i osjeaj krivnje. Sjetio se svoga oca koji je bio lijenik. Uvijek je bilo dovoljno novaca, ali je otac za svaki dolar koji bi mu dao zahtijevao protuvrijednost u osjeajima. Zbog toga je mladi Pfeiffer neprestano patio od nonih mora u kojima je vidio sebe u oralnom seksualnom kontaktu sa svojim ocem. Te su se more ponovo pojavile nakon majine smrti. Ona je vidjela ta homoseksualna matanja kad se Pfeiffer ukljuio u majin mozak na njezinoj samrtnoj postelji. Pfeiffer je jo patio od tih nonih mora. I sada je vidio sebe u istom tom poloaju, samo s dlakavim mladiem, i ta je slika u njemu izazvala osjeaj krivnje i gaenja. U tom su trenutku dlakavi mladi i njegov otac bili jedna te ista osoba. Otkriva se rekla je Joan, i njezine su misli bile ledena oluja. Sada je vidjela kako moe ui u Pfeiffera, u te sobe zatrpanih sjeanja. Zapravo ne toliko sobe, koliko podzemne peine. Sve je u njima bilo netaknuto, savreno, skriveno od tetnog svjetla i atmosfere svijesti. Sada ga je razumjela. Pfeiffer se pribrao i zavirio u mozak svog protivnika. Bacio je prema njemu sliku ene bez organa. Bilo je to kao da razara paukovu mreu. Osjetio je protivnikovu bol, kao pero koje dodiruje kou. ena bez organa bila je supruga Gospodina Broj Dva. Pfeiffer je uspio prodrijeti u njegove misli; osjeao je protivnikovo ime, neto kao Gayah, Gahai, Gayet, da, tako je. A njegova je ena bila potroena. SIRIUS 17

Gayet je u tami svoje podsvijesti vidio- svoju enu kao praznu vreu. Ona je bila fanatini kockar i proigrala je svoje organe. Gayet je mrzio kockanje ali je bio u njezinoj vlasti. Mrzio ju je i volio, i upravo je poeo kliziti nizbrdicom samounitenja. Sada je ona iskoritavala njega. Igrala je za njegove organe Ono je potroena Pfeiffer je bacio tu misao na Gayeta. No, vidio je samo Gayetove misli. Misli njegove ene bile su mu nedostupne. Osim toga, ona uope nije bila bespomona. Dobacila je Pfeifferu sliku dlakavog mladia. Pfeiffer je osjetio kako mu je glava klonula u mladievo krilo. No, odjednom to vie nije bio dlakavi mladi, nego Pfeifferov otac. Vie nije bio distanciran. Bio je uhvaen, siuan i ranjiv. Gayet i njegova ena su ga gutali, zajedno s mislima. Spasila ga je Joan. Otrgla ga je od njih i on je ponovo postao planet pokriven snijegom, u bijelom. Ponovo je bio na sigurnom, kao u Joaninoj hladnoj maternici: A sada me sluaj rekla je Joan trenutak kasnije. I kao u nekom otkrovenju, Pfeiffer je ugledao Gayetove karte, vidio ih je Gayetovim oima zajedno sa slikom njegove ostarjele ene. U tom je trenutku Pfeiffer vidio u Gayetovu nutrinu i zaboravio na sebe. Gayetova se ena zvala Grace, i bila je potpuno osakaena nakon mnogobrojnih kirurkih zahvata nakon igara sakaenja. Ona je bila njegov Plavi aneo (da, on je gledao taj stari film), a Gayet je bio budala. Ta je budala imala herc-asa i karo-peticu. Sada je Pfeiffer osjetio da je srea na njegovoj strani. Kockarima je dobro poznat taj osjeaj, osjeaj sklada, osjeaj da su sami prirodan produetak karata. Nema ljutnje, nema straha, nema mrnje, samo pobjeda. Pfeiffer je zatraio da Gayet pokae karte, i na taj ga nain sprijeio da uzme jo jednu kartu, jer bi tako, na primjer, mogao dobiti trojku, to znai da bi ukupno imao devet. Pfeiffer je dobio tu partiju i zahvalio Joan. Mislio je misli ljubavi, ali je njegov repertoar ljubavnih slika bio ogranien. Joan je sada bila dio njegova ritma i sklada, stalna prisutnost. Sanjarila je o pobjednikim makama koje graciozno koraaju kroz bujnu vegetaciju Pfeifferove kugle. O makama koje osjeaju ljubavnu udnju a onda prodiru jedna drugu. Pfeiffer je dobio i sljedeu partiju, a time i drugi krug igre. Sada je rezultat bio izjednaen. Sljedei e krug odluiti o pobjedniku. Pfeiffer je osjeao hladnu, beutnu sigurnost da e dobiti Gayetovo SIRIUS 18

srce. Neodoljiva elja da razotkrije i uniti protivnika postala mu je sada vanija nego dobitak ili gubitak organa. Ta je elja bila sjajna i brza, osvjeavajua kao voda. Pfeiffer se sada nalazio u boljem svijetu, na cjelovitijoj i ugodnijoj razini stvarnosti. Svi kockari sanjaju o tome: o igri na sve ili nita, o tome da budu u igri. ak je i Joan bila ponesena igrom. I ona je eljela rastrgati par s druge strane stola, naruiti njihovu intimu, poniziti ih. Oni su bili Pfeifferovi protivnici... a njegovi su protivnici bili i njezini. Sada su svi bili eksponirani, umorni od borbe, psihiki i fiziki iscrpljeni, pa ipak zaneseni igrom, izgubljeni u savreno koncentriranom vremenu. Pfeiffer je vidio Gayetovo lice, onako kako ga vidi sam Gayet i kako ga vidi Grace. irok nos, tamna put, nisko elo, velike ui, pa ipak, bilo je to snano lice i lijepo na neki divlji, gotovo zastraujui nain ili je bar tako mislio Grace. Gayet je vidio sebe kao slabia; meso na njegovu licu bilo je suvie mlohavo. Gayet je bio neuspjean ovjek iako je na burzi napravio karijeru i stekao bogatstvo. elio je biti matematiar, ali je bio suvie lijen i izgubio kliker za matematiku do dvadeset i pete godine. Gayet bi bio odlian matematiar, i to je znao. Grace je bila drolja, koja je iskoritavala samu sebe i sve druge. Bila je to ena velikih religioznih ambicija. Htjela je pristupiti nekom crkvenom redu ali su je odbili zbog njezine strasti za kartama i psihovodiima. Pfeiffer je mogao samo malo zaviriti u njezinu nutrinu. Ona je bila hladnokrvna gadura i, vie nego itko od njih, imala je zalihe snage. Ova posljednja igra bit e psiholoka kirurgija. Rezanje skalpelom. Pfeiffer je dobio prvu partiju. U tome je bio ar; toliko organa koji se mogu dobiti ili izgubiti u tako malo vremena. Sljedeu je partiju izgubio. Gayet je razotkrio Joan, koja je otkrila Pfeifferove karte, a da uope nije bila svjesna toga. Gayet ju je otkrio, raskrinkao svoju njezinu efikasnost i sreenost i izvukao na vidjelo bijes, poudu i neobuzdano saaljenje. Joanini su se osjeaji grili i puzali preko nje kao ljegave zmije krasnih boja. Pfeiffer je bio previe zauzet da bi je zatitio. Joanina prva nekontrolirana misao bila je ta da se osveti Pfeifferu, da ga otkrije. No, on joj se otvorio, prekrio je bijelim mislima, koje su bile hladne i paralizirajue kao led, ispriao se bez rijei, uz pomo nekih, okruglih, utjenih misli, koje su za njega bile jednake ljubavi. Joan nije mogla imati povjerenje u njega, ali ga nije mogla ni razotkriti. U svom ga je trenutku mogla jedino prihvatiti. Djelitelj je dao Pfeifferu karo-trojku i tref-asa. To je znailo da SIRIUS 19

ima samo etiri poena i da e morati traiti jo jednu kartu. Skrivao je svoje misli od Joan, jer ga je ona pokrivala. Ona je mogla napadati Gayeta i njegovu drolju i otkrivati njihove karte. Gayetovo srce nije bilo jednostavno njegov organ ne sada, ne za Pfeiffera. Ono je bilo njegov cijeli ivot, sam ivot. Otrgnuti mu srce znailo bi pobijediti ivot, pa makar za trenutak. Srce je bilo potvrda ivota, ono je bilo ivot sam. Pfeiffer se iznenada sjetio svog oca. Zatvori se upozorila ga je Joan. Krvari. Nije pokuavala prodrijeti u njegove misli, jer bi ga to jo vie razotkrilo. Pomozi mi zamolio ju je Pfeiffer. U ovom e se krugu odluiti da li e dobiti ili izgubiti igru... i svoje srce. Joan je ponovo postala njegov plat, njegova atmosfera, i uplela hladne niti svojih bijelih misli u njegove. Ovo je ljubav, pomislila je. Pfeiffer nije vidio Gayetove karte i nervozno je zamolio Joan da neto uini. Gayet je igrao mirno. Grace ga je dobro titila tako to ga je jednostavno sakrivala. Joan je ispraznila mozak, postala neutralna. Pa ipak, bila je igla hladne, sabrane misli. Ubadala je, ispitivala i dodirivala misli svojih protivnika. Bilo je to kao da pliva kroz svijet tokica i linija, koji se neprestano mijenja, opipljiv kao eljezo i tekui kao voda. inilo se kao da su Gayetove i Graceine misli sjajne toke na fluorescentnom ekranu. Usprkos tome, nisu je opazili. Gayet je kao Pfeiffer, mislila je Joan. Na izgled miran, pribran, no sve je to samo privid, a zapravo je slabi. On je bio mnogo slabiji od Grace, koja ga je podupirala i pokrivala. Ali Grace je koncentrirala svu energiju na Gayeta. Bila je u groznici, kao da ponovo igra za svoje organe. Nije bilo nikakve sumnje da Grace oekuje da Joan i Pfeiffer izravno napadnu Gayeta, koji je vidio karte. Zato je Joan krenula na Grace, koja je bila obuzeta kartakom groznicom. Joan je kliznula pored njezinih misli i uvukla joj se u mozak, kroz mrane labirinte i kanale njezina pamenja, u opasne predjele podsvjesnog. Nevidljiva poput zraka, oslukivala je Grace, opaala, otkrivala: seksualno oskvrnue. Kao dijete Grace je bila okrutno silovana. Nakon nemira u Manosqueu. Silovana u zahodu, za ime Boje! Mukarac ju je rairio puanom cijevi i onda silovao. Uzimao ju je, dio po dio, onako kako je ona uzimala Gayeta. Isto kako su drugi uzimali nju u ovakvim sobama, u ovom kasinu, u ovoj sobi. I Gayet, sada ga je Joan mogla vidjeti kroz Grace, staloeni Gayet, koji je imao tako mnogo novaca a tako malo ivota, koji se toliko plaio prolosti svoje ene, njezinih ljubavnika i slobode koje je nazivao perverzijama. Ali, njemu je sve bilo perverzno. SIRIUS 20

Kako ga je samo mrzila ispod onog to je nazivala ljubavlju! Izgledao je isto kao mukarac koji ju je silovao kad je bila djevojica. Nije se mogla sjetiti njegova lica uspjela ga je izbrisati iz sjeanja ali je bila omamljena kad je prvi put vidjela Gayeta. Osjeala je da je on privlai i odbija. Bila je zaljubljena. Kroz Joan ugledao je Pfeiffer Gayetove karte: tref-dvojku i esticu. Mogao je zatraiti da pokae karte, ali nije bio siguran za tu dvojku. Izgledala je kao herc, ali je isto tako mogla biti karo. Ako pogrijei, izgubit e ovaj krug, a to znai i srce. Nisam siguran rekao je Joan, oekujui od nje pomo. Ali Joan je bila u neprilici. Grace ju je otkrila. A ona je bila snanija nego to bi Joan ikada mislila. Joan je bila uhvaena u zamku u njezinu mozgu. A Grace, koja se nije mogla suoiti s onim to je u njoj otkrila Joan, poricala je istinu. I napadala. U tom trenutku Joan je osjetila da je ona Grace. Osjetila je svu njezinu bol i zaguljivu teinu sjeanja, dok su se uarene due i linost mijeale. No, prije no to su se Joan i Grace uspjele bespovratno sjediniti, Joan je ustuknula shvativi da se bori za ivot. Vrisnula je traei od voditelja da prekine igru. No, njezini su se vrisci izgubili jer se Grace odmah uvukla u voditeljev mozak i uhvatila i njega. Grace je imala psihotiku snagu oajnika i Joan je shvatila da bi Grace prije ubila sve njih nego pogledala u oi istini o sebi i Gayetu. Razbjesnjela Grace krenula je u napad na Pfeiffera. Da ga ubije. Okrivljavala ga je za prisutnost Joan, i Joan je osjetila stranu bol, kao da je ivu pokapaju u blatu Graceina mozga. Pokuala se iupati iz njezinih misli, da se ne bi ispreplele s vlastitim mislima i postale njezine. Osjetila je njezuiu krvoednost, njezinu potrebu da ubije Pfeiffera. Grace je dohvatila Pfeiffera svojim mislima, obavila ga tamnim nitima koje se nisu mogle odagnati bijelim mislima ni bilo im drugim. Poput pauka obavila je svoj plijen tamom, traei u njemu fizioloku slabost, pukotinu, moda napuklu krvnu ilu u njegovoj glavi... Joan se pokuala otrgnuti od bola, od betonske teine koja ju je mrvila. U jednom se trenutku zapitala da li misli imaju teinu. Glupo je misliti na tako neto pri umiranju, rekla je sama sebi, a onda se odjednom sjetila prie to joj je ispriao otac, prie o umiruem rabinu koga su nervirali oni koji su oko njega molili zato to je SIRIUS 21

pokuavao uti dvije praIje koje su vani brbljale. Mnogo godina kasnije njezin je otac priznao da to uope nije bila idovska pria nego budistika. Joan se koncentrirala na tu misao, mislei na to kako se njezin otac smijao nakon tog priznanja. Dok je slijedila svoje misli, bol je poela poputati.... Ako misli imaju teinu. Uz pomo tih misli poela se oslobaati, izmiui Grace nalaenjem odgovarajueg kuta kao da su misli, osjeaji i bol neto matematiko. U tome je zaas uspjela. Ali, ako je eljela spasiti ivot Pfeifferu, morala je smjesta neto uiniti. Pokazala je Grace njezinu prolost. Pokazala joj je da se udala za Gayeta zato to je imao lice ovjeka koji ju je silovao kad je bila djevojica. Kad je Gayet ugledao tu sliku, vrisnuo je. Kako je samo mrzio Grace, ali ni izbliza onako kako je ona mrzila sebe. Pokuao je zaustaviti Grace, ali je bio suvie slab. I on je bio uhvaen. Kao da je satjerana u kut, kao da se ponovo nala u istoj prostoriji sa svojim silovateljem, Grace je napala Gayeta. Samo to je sada ona imala oruje. Zamiljala ga je mrtvog, prisilila ga da vriti i, kao da mu je netko stisnuo utrobu, Gayetu se povisao krvni tlak. Pronala je oslabljeni krvni sud u njegovoj glavi i on je prsnuo. Taj je napor iscrpio Grace i nakon nekoliko sekundi,voditelj igre, koji se ponovo pribrao, prekinuo je igru. Gayet je odmah spojen na aparat za odravanje rada srca. Ali, bio je mrtav. Slijedile su neke prilino neugodne pravne komplikacije, ali samim tim to je preivio, Pfeiffer je dobio igru, pobijedio Grace i dobio sve Gayetove organe. Dok je zurio kroz prozirne stijenke letjelice koja je njega i Joan odnosila iz Pariza, daleko od njegovih opasnosti i gorkih uitaka, Pfeiffer je osjetio neku novu njenost prema Joan. Bila je to novootkrivena prisutnost i zahvalnost... i ljubav. Meutim, Joan su u glavi jo odzvanjale Graceine misli, kao da je dio nje postao nepovratno spojen s Grace. I ona je osjeala neto novo prema Pfeifferu. Moda je to bila obnovljena, razvijena ljubav. Bili su zaljubljeni jedno u drugo... pa ipak, ak i sad, Joan je osjeala neodoljivu potrebu da se ponovo kocka.
Objavljeno prema dogovoru s P & R

SIRIUS 22

SCAN i OCR: Sekundica Ispravka: Elite Prelom: MasterYoda www.sftim.com

Ian Watson

Slow Birds

Spore ptice
Prevela Jasenka Planinc Bio je prvi dan svibnja i u Tuckertonu se te godine odravao SIRIUS 23

festival jedrenja na staklu. U kasnim jutarnjim satima, poto su suci izili na travnjak da izvjese crvene zastavice oko staze, na do tada plavom nebu poeli su se skupljati gusti oblaci koji su obeavali izvrsne uvjete za sportsko natjecanje toga poslijepodneva. Nije bilo kie, tako da staklo nee biti ni centimetra pod vodom, kao to je bilo prole godine u Athertonu. Nije bilo ni uarenog sunca, kakvo je prije dvije godine bljetalo u oi gledaocima u Buckbyju. Puhao je lagan povjetarac: upravo onakav kakav treba biti da ubrza jedra a da ne prevre natjecatelje, kao prije etiri godine u Adgewoodu, kad su neki natjecatelji slomili noni lanak ili zadobili brojne masnice. Nakon natjecanja pei e se odojci; bolje reeno: odojci su se ve nekoliko sati pekli na ranju. A bit e i dosta baava piva, Old Codgera. No upravo u ovom trenutku Jason Babbidge bio je zaokupljen provjeravanjem svojih klizaljki i jedra u boji uta afrana. Jedro je bilo visoko kao visok mukarac, napravljeno od najbolje stare svile, tek mjestimino pokrpano, a potporanj od gipka jasenova drveta bio je svezan za pramac jedra debelim uzetom od konoplje. Jason je zamiljeno natezao konopac kao svira harfe koji provjerava napetost ica. Na staklu je ve bilo prilino mnogo natjecatelja koji su izvodili svoje bravure, dok je publika pljeskala. Gledaoci su uglavnom bili stanovnici Tuckertona koji su se drali kao da je ovdanje staklo njihovo vlasnitvo i kao da ga oni poznaju bolje nego bilo koji doljak iako to staklo nije bilo nimalo drukije od stakla u Athertonu. Jasonov mlai brat Daniel zadivljeno je zazvidao kad je jedan od natjecatelja iz Tuskertona, koji je imao ljubiasto jedro, izveo nekoliko savrenih krugova u punoj brzini. Pogledaj ga, Jay! Koga, Boba Marchanta? Prole je godine ljosnuo na dupe! Nema smisla znojiti se dok ne zapue vjetar. Sada je na staklu bilo nekoliko sestara iz Buckbyja, koje su imale crna jedra, i izvodile osmice mimoilazei se za dlaku. Hajde, Jay! Daniel je postao nestrpljiv. Pokai im! Natjecatelji iz drugih sela nagrnuli su na staklo, no Jason je opazio da Max Tarnover stoji u blizini i da samo promatra to ludovanje na staklu s mudrim smijekom na licu. Majstor Tarnover iz Tuckertona, prologodinji pobjednik iz Athertona unato kii... Pouen njegovim primjerom i nastojei ispasti jo pametniji, Jason je odvratio pogled od natjecatelja i obratio panju na gledaoce. Opazio je strica Johna Babbidgea kako pria s nekim ovjekom iz Edgewooda pokraj postolja za muziku; budui da to ba nije bilo SIRIUS 24

najtie mjesto na svijetu, Jason je zakljuio da razgovaraju o poslu. Istovremeno su djeca iz svih pet sela trala amo-tamo od posuda s mekinjama do vedara punih jabuka. A oni odrasli koje nije zanimala glazba, ni zagrijavanje natjecatelja ni neto drugo, kao na primjer ogovaranje, gurali su se oko prodajnih tezgi. Na festivalu je sigurno bilo oko tisuu ljudi, tako da se oblinje selo doimalo naputeno. Uz rub stakla bili su poredani sagovi, klupe i prepiljene bave za starije ljude iz Tuckertona. Kad su svirai odsvirali Cvjetni ples i za trenutak utihnuli, meu mnotvom zauli su se glasovi uzbuenja. Neki je seljak upravo uskoio u mali obor za ovce, gdje se janje pokuavalo zavui pod ovcu da bi sisalo. Seljak se nasmijao, izvukao janje i podigao ga za vrat i stranje noge da bi mu ocijenio teinu, i moda osvojio nagradu. Sada se kroz gomilu poela probijati Jasonova majka, zvaui ostatke pite od mesa. Sretno, sine! iscerila se. Ali, mama razljutio se Jason ve sam ti rekao: ako mi poeli sreu, to donosi nesreu. Daj ne gnjavi! to je uope srea? Pritisnula je jabuicu na vratu pokazujui, da oko vrata nema nikakvu amajliju. Mislim da je vrijeme da krenem. Jason je zbacio s nogu sandale i sjeo da zavee klizaljke. Oslanjajui se na Daniela, ustao je i skupio koljena. Dok mu je djeak podizao jedro na ramena, klizaljke su mu se urezivale u travu. Jason je rukama dohvatio konate vrpce jedra. Dobro. Zamahnuo je jedrom lijevo i desno. Hajdemo. Nee me odnijeti vjetar. No upravo u trenutku kad se uputio prema staklu, na udaljenosti manjoj od sto metara pojavila se na staklu spora ptica. Pojavila se tono ispred jedne od sestara iz Buckbyja. Budui da se nije mogla maknuti u stranu, djevojka nije imala izbora nego da se baci natrag. Zavikala je moda se i ozlijedila pri padu i kliznula ispod spore ptice na svom zguvanom i pokidanom jedru... Spore su ptice dobile to ime zato to su letjele brzinom od oko svega jedan metar u minuti. I izgledale su kao ptice, no samo djelomino. Njihova su cjevasta metalna tijela bila zaokruena oko glave, suavala se prema repu a na sredini su imale dva kratka krila. No, ta krila zacijelo im nisu odravala teko tijelo u zraku; a to tijelo bilo je debelo kao tijelo konja i dugako kao dva ispruena ovjeka. Moda su im ta krila sluila kao orijentacija u letu. SIRIUS 25

Bile su srebrnastosive boje, iako je to bila samo boja njihove vanjske koe, napravljene od meka metala nalik na olovo. Pola centimetra ispod povrine ptice su bile crne i tvrde poput elika. Sve su ptice na kljunu imale bar nekoliko ogrebotina, nastalih u toku godina pri njihovim susretima s preprekama; spore su ptice uvijek letjele na istoj visini od tla tako da im je donji rub trbuha bio u visini ramena odrasla mukarca. Naginjale bi se samo kad je trebalo izbjei velike zgrade ili drvee, ali bi jednostavno prolazile kroz slabije prepreke. Zbog toga su ogrebotine bile razliite. Meutim, mnogo ih je lake bilo razlikovati na temelju oznaka urezanih u njihova tijela: bili su to inicijali upisani u srcima, datumi, imena mjesta, dijelovi poruka. To je najbolje dokazivalo koliko mnogo ima sporih ptica, u to ljudi inae ne bi vjerovali. Jer nitko nije mogao pratiti jednu pticu. Poto bi se neka pojavila iznad brda, u nizini, usred livade ili seoske ulice nastavila bi polako letjeti odreeno vrijeme, od jednog sata do jednog dana, i pri tom prela udaljenost od nekoliko desetaka metara do jednog i pol kilometra. I tada bi ponovo nestala. A onda bi se nepredvieno pojavila opet, negdje daleko ili blizu, moda nakon mnogo, a moda nakon malo vremena. Obino bi ptica nestala, a zatim se pojavila ponovo. Ali ne uvijek. Ove je godine na teritoriju ove otone zemlje nekoliko sporih ptica dolo na kraj svoga putovanja. Pri tom bi ptica unitila sebe, a okolnu zemlju u promjeru od nekoliko kilometara pretvorila u staklo. U ravnu, krunu staklenu povrinu. U polarizirano, ogranieno podruje unitenja. Nekoliko metara izvan ruba te povrine ovjek je mogao ostati iv, no neko bi vrijeme bio zagluen i zaslijepljen. Dosad se jo nije dogodilo da bi neka spora ptica eksplodirala na ve postojeoj staklenoj povrini. Zbog toga su se mnogi gradovi i sela drali uz granice ve unitenog podruja, pa im bi se ulo za neku novu staklenu ravan, ondje bi se odmah pojavila seoska imanja i naselja. Unato tome veina se ljudi fatalistiki drala starih historijskih gradova. Pretpostavljali su da spora ptica nee eksplodirati usred grada za njihova ivota. A kad bi se to i dogodilo, oni to ne bi ni znali, osim ako bi staklena povrina razdvojila grad na dva dijela a tada bi, poto bi oplakali poginule, ostali graani mogli ivjeti u miru. Istina je da e se nekon duljeg vremena cijela zemlja, od jedne obale do druge, od sjevera do juga, pretvoriti u tvrdu staklenu povrinu. A moda e se pretvoriti u neto nalik na ahovsku plou, na kojoj jedan stakleni krug dodiruje drugi: u stakleni mozaik. A to e biti izmeu njih? Komadii pustinje, postane li klima suha zbog odbijanja sunca od stakla. Ili movare. No, to je bila daleka budunost: to se nee dogoditi jo sljedeih stotinu, dvjesta, trista SIRIUS 26

godina. Zato se ljudi nisu previe zabrinjavali. Bili su potpuno naviknuti na to, kao i njihovi roditelji prije njih. Moda e jednoga dana spore ptice prestati dolaziti. I odlaziti. I eksplodirati. Kao to su se jednom iznenada pojavile. Zacijelo ni drugdje na svijetu stanje nije drukije. Samo na moru nije bilo sporih ptica. to znai da e ljudi moda morati poeti ivjeti na splavima. No od ega bi se tada gradile splavi? Zasad su se ljudi nekako snalazili. I veina se prestala pitati zato, jer odgovora nije ni bilo. Sestra je pomogla djevojci da ustane. inilo se da nije nita slomila. Samo mala povreda tatine i oteeno jedro. Svi su ostali klizai zastali i mrzovoljno buljili u pticu. Na trbuhu i bokovima ptice nije bilo urezano gotovo nita. Kad su to ugledali, mnogi su mladii pourili na staklo nosei sa sobom depne noie, zarale avle i slino, no sudac im je ljutito dao znak da se vrate. Natrag! Bjeite! inilo se da mu je pogled na Jasonu, i Jason je za trenutak pomislio da e sudac pozvati njega. No sudac je zavikao, Majstore Tarnover! i Max Tarnover je kliznuo na staklo da se posavjetuje sa sucem. Uskoro je sudac povikao: Odgaamo poetak za pola sata. Treba biti fer. Moramo mladoj dami dati priliku da popravi jedro jer nije oteeno njezinom krivnjom. Jason je spazio smijeak na Tarnoverovu licu; ta je odluka znaila da ostali natjecatelji moraju nastaviti zagrijavanje na staklu koje ih je samo umaralo, ili otii sa stakla i odmoriti se, to je bilo dosta loe u psiholokom smislu. Gotovo svi su se odluili za odmor i malo okrepe. Ba ima sree! zafrktala je gospoa Babbidge kad se Max Tarnover uputio prema njima. Tarnover se zaustavio pokraj Jasona. Iskreno govorei, mislim da joj je jedro potpuno uniteno rekao mu je povjerljivim glasom. No, to da se radi? Da nismo donijeli takvu odluku, cure iz Buckbyja napravile bi strku. Mogla je pobijediti. Samo da je imala deset minuta da popravi jedro. Ta prokleta eljezna ptiurina! Tarnover je s visoka preletio pogledom Jasonovo jedro. Onda, kako ide, majstore? Daniel Babbidge promatrao je Tarnovera s mjeavinom divljenja i neprijateljstva, videi u njemu takmaca svom bratu. Jason je samo kimnuo. Dobro. Nije bio siguran da li se Tarnover vlada velikoduno ili oholo i pokroviteljski. Ili je to znailo da je Tarnover SIRIUS 27

u Jasonu zaista vidio dostojnog protivnika u utrci za srebrnu posudu za pun? Bilo je oito da mali Daniel dri da je Jason trebao nastaviti razgovor. Sto vi mislite, majstore Tarnover zapitao je kamo odlaze ptice kad nisu ovdje? Dobro pitanje, na koje nema odgovora, no Max Tarnover e se vjerojatno osjeati obaveznim da odgovori. Ako ni zbog ega drugog, a onda zato da sauva svoju pozu velikog mudraca. Hajde ne gnjavi majstora Tarnovera javi se Jason. On nije nikada razmiljao o tome. A jesam, jesam! usprotivio se Tarnover. Pa? Daniel je bio uporan. Pa... moda uope ne idu nikamo. Gospoa Babbidge poela se smijuljiti a Tarnover je pocrvenio. Hou rei, moda jednostavno nestanu s jednog mjesta i iznenada se pojave na drugom. Kad bismo samo mi mogli tako klizati! nasmijao se Jason. Istina, malo je sporo... Svatko bi nas prestigao u posljednjem trenutku. Mora da idu nekamo tvrdoglavo je nastavio mali Dan: Moda idu nekamo, na neko drugo mjesto, gdje ive drugi ljudi. Moda oni izrauju te ptice. Sluaj, pjegavko, te ptice ne dolaze ni iz Sovjetskog Saveza ni iz SAD, ni od bilo gdje drugdje. Gdje bi onda bilo to drugo mjesto? Moda ba ovdje, samo to ga mi ne vidimo. A moda prasci imaju krila. Tarnover se okrenuo i uputio prema tezgama s jabukovaom i krukovaom, ali mu se isprijeila gospoa Babbidge. A to se toga tie, sigurna sam da naa krmaa Betsey ne bi mogla letjeti, s krilima ili bez njih. Tako je teka da bi samo visjela u zraku. Zar ste izvagali pticu? Pa, izgledaju teke, majstore Tarnover. Tarnover nije mogao proi kraj gospoe Babbidge jer mu je smetalo jedro. Zato se zadovoljio time da zuri nekud pokraj nje i mrmlja. Ako ne moemo o pticama rei nita pametno, onda je bolje da prestanemo priati o njima. A ne, nije usprotivio se Daniel. One unitavaju svijet. Komadi po komadi. Kao da ratuju protiv nas. Jasonu je pala na pamet smijena misao. SIRIUS 28

 Moda je to istina. Moda su ti Danovi drugi ljudi s nama u ratu, samo to nas nisu o tome obavijestili. A kad sve prekriju staklom, doi e ovamo na odmor. I zauvijek se tu klizati. Ako je to istina, onda je to prokleto dug rat promumlja Tarnover. Traje ve vie od sto godina. Moda ptice ba zato lete tako sporo javi se ponovo Daniel. to ako je nama jedna godina to je njima jedan sat? Zbog toga ptice ne padaju. Jer nemaju vremena da padnu. Na Tarnoverovu licu pojavio se gotovo divljaki izraz. A to ako ptice dolaze samo zato da nas kazne za nae grijehe? to ako su one jednostavno udesni dokaz... da se Gospodin brine za nas? I da e nam jednog dana oprostiti? skoila je Babbidgeova O, boe, pa niste valjda i vi jedan od onih? Tako pametan ovjek kao vi. to se mene tie, ja ak vie ne stavljam svijee na prozor niti veem vorove na plahtama da bih otjerala te ptice. Pogladila je svog mlaeg sina po kosi. Svi umiru prije ili poslije, Dan. Kad odraste, priviknut e se na to. Kad doe vrijeme da se umre, onda je vrijeme da se umre. Tarnover je bio bijesan to ga je uutkala. Ali se inilo da je i mali Daniel pogoen tim objanjenjem. A kad je ovjek edan, onda je vrijeme za pie! Shvativi da mu se sada pruila prilika da se izvue, Tarnover je brzo zaobiao gospou Babbidge i udaljio se. Ona se smijuljila dok ga je promatrala kako odlazi. To e mu zauzlati jedro! Osim Jasona i Tarnover , na startu se pojavio jo etrdeset i jedan natjecatelj, no nije bilo one djevojke to je pala. Unato svim nastojanjima, morala je odustati od utrke. Sada je mrzovoljno sjedila meu gledaocima. Uskoro je sudac iz Tuckertona dao znak zvidaljkom i natjecatelji su krenuli. Staza je imala oblik dugakog hljeba. Najprije je oko jedan kilometar blago zavijala uz rub stakla, zatim otro skretala u polukrugu prelazila ravni dio staze koji je vodio natrag prema Tuckertonu. Na kraju ravnog dijela staze nalazio se jo jedan otar polukrug kojim se staza vraala do startne linije koja je istovremeno bila i cilj. Natjecatelji su morali prijei tri kruga. Osim toga, praenje natjecanja bilo je dodatno oteano zbog mijeanja onih koji su bili u vodstvu i onih koji su zaostali. Na prvom zavoju Jason je bio ispred ostalih, i sada mu se vraalo ono to je uloio u trening nakon prologodinjeg natjecanja. Klizaljke su mu jurile po staklu. Pomagao mu je i vjetar. Kad je zaokrenuo oko kraja hljeba, stavljajui jedro u drugi poloaj, opazio je da je Max Tarnover na etvrtom mjestu. Jason je odluio da SIRIUS 29

povea vodstvo i nagnuo se tako blizu zastavice na mjestu gdje je staza postajala ravna, da ju je skoro prevrnuo. Vraajui ravnoteu, izgubio je nekoliko metara dok se vraao na ravni dio staze. Kad je Jason prvi put proao kroz cilj, uz klicanje stanovnika Athertona, Tarnover je bio na treem mjestu, iako se nije naroito trudio da prestigne druge. Jason je shvatio da ga Tarnover puta da vue ostale. Ali utrka u jedrenju na staklu nije bila isto to i tranje, gdje onaj koji vue ostale igrae, naposljetku se nae na zaelju. Jason je i dalje bio u vodstvu. No, kad je drugi put proao kroz cilj, Tarnover je bio deset metara iza njega, klizei bez napora, kao da su on, njegovo jedro, vjetar i staklo jedno. Spazivi Jasonov pogled, Tarnover se nacerio i malo poveao brzinu da bi prisilio Jasona da i on ubrza. Kad je utrka ula u posljednji krug, Jason je opazio kretanje spore ptice koja je bila lijevo od njega, na pol puta izmeu zavojitog i ravnog dijela staze, a letjela je prema Edgewoodu. Izraunao je da e i oni najsporiji uspjeti prijei ravni dio staze prije no to se ptica pojavi iznad nje. Ta kratka odsutnost duha bila je greka: sada mu je Tarnover bio jo blie, a jedro mu je stajalo pod takvim kutem da je Jason bio siguran da mu zglobovi pucaju od bola. Tarnover je ve skretao nastojei pretei Jasona. U tom je trenutku Jason shvatio kako moe pobijediti: tako da navede Tarnovera da pomisli da prisiljava Jasona da se napree iznad svojim mogunosti pa e se tako sam Tarnover prerano iscrpsti. Ne moe me stii! povikao je Jason u vjetar, pretpostavljajui da e Tarnover shvatiti te rijei kao hvalisanje i zakljuiti da Jason ne razmilja o tome to e se dogoditi poslije. Istovremeno je Jason malo usporio, nadajui se da njegov takmac to nee uoiti jer se to nije poklapalo s njegovim hvalisavim rijeima. Pretvarajui se da je uspanien, Jason je pustio da ga Tarnover pretekne i vidio Tarnovera kako i dalje vrsto stie jedro, iako se sada u stvari kretao sporije nego prije. Tarnover nije bio svjestan da dri jedro pod krivim kutem i da nepotrebno napree zglobove. Tarnover je sada preao u vodstvo. U istom trenutku Jason se potpuno oslobodio psiholokog optereenja. Drao se nekoliko koraka iza Tarnovera, koristei se tunelom koji je Tarnover napravio svojim tijelo mu zraku. Na toj je razdaljini ostao sve do polovice ravnog dijela staze, osjeajui se kao kobac koji lebdi u zraku spremajui se na strmoglavljivanje. ekao je, ekao, a onda je iznenada promijenio nagib jedra i naao se opet u vodstvu. Bila je to greka. Sve je ovo bilo pogreno. Jer kad je Jason kliznuo pored njega, Tarnover se nasmijao. Namjestivi svoje smeeSIRIUS 30

naranasto jedro pod drugim, boljim kutem, Tarnover je poeo raditi nogama kao demon. Ve je ponovo bio ispred Jasona. Pet metara. Deset. I tako je uao u posljednji zavoj. Dok ga je pokuavao dostii u kratkom vremenu koje mu je preostalo. Jason je znao da ga je Tarnover prevario iako mu je to postalo jasno suvie kasno. Tarnover je tako lukavo skrenuo Jasonu panju na poloaj jedra, drei jedro namjerno tako da ono stvara Jasonu tunel u zraku, pa je Jason potpuno zanemario rad nogu, uzimajui ga zdravo za gotovo, zaboravljajui da ga s vremena na vrijeme treba kontrolirati. Trebalo mu je svega nekoliko trenutaka da se snae i pone snano raditi nogama, ali je tih nekoliko trenutaka bilo presudno. Jason je proao kroz cilj jedan metar iza prologodinjeg pobjednika koji je postao pobjednik i ove godine. Dok se polako zaustavljao, osjeajui gorinu zavisti, Jason je znao da se kao poraeni mora vladati dostojanstveno i da ne smije dopustiti da ga Tarnover i u tome nadmai. Zavikao je glasno da ga svi uju: Sjajno, Max! Izvrsno klizanje! Stvarno ste me uhvatili na spavanju! Tarnover se nasmijeio zbog publike. Kako su ovi Babbidgeovi glasni rekao je tiho i otiao da ponovo primi nagradu srebrnu posudu za pun. Kasnije tog poslijepodneva, poto se najeo peene prasetine i napio Old Codgera, Jason je razgovarao s Bobom Marchantom usred bune gomile maui praznom kriglom piva. S Bobom koji je prole godine onako glupo pao. Moda je zato danas klizao tako oprezno i bio meu posljednjima. Nebo je bilo oblano, pribliavao se mrak. Uskoro e trebati krenuti kui. Kroz mnotvo se probio jedan od Jasonovih prijatelja iz Athertona, Sam Partridge. Jay! Onaj tvoj mali brat je vani, na staklu. Popeo se na pticu. Jae na njoj. Sto? Jason se odmah otrijeznio i s Bobom Marchantom krenuo za Patridgeom. I zaista, nekoliko stotina metara dalje Daniel je jahao na sporoj ptici. Jasno se vidjela njegova crvena kosa. Do tog ga je trenutka ve opazilo mnogo ljudi koji su upirali prstom u djeaka. Neki su pijano klicali, a neki ljutito protestirali. Jason je zgrabio Partridgea za ruku. Netko mu je morao pomoi da se popne. Tko? Nemam pojma. Maloga treba dobro ispraiti. SIRIUS 31

 Daniel Babbidge! zauo se povik gospoe Babbidge. I ona ga je opazila. Oprezno je kroila na staklo, bojei se da e izgubiti ravnoteu. Ubrzo su se Jason i njegovi prijatelji nali uz nju. Smiri se, mama rekao je Jason. Idem ja po tog malog... nestaka. Bob Marchant je ljubazno ponudio gospoi Babbidge da se pridri za njegovu ruku i otpratio je natrag na vrsto tlo. Jason i Partridge su se bez klizaljki uputili preko staklene povrine praeni nekolicinom znatieljnih promatraa. Je li netko vidio tko mu je pomogao da se popne? upita ih Jason. Svi su utjeli. Kad je grupa dola na dvadesetak metara od ptice, stali su svi osim Jasona. Jason je nastavio hodati sam i onda povikao priguenim glasom, tako da ga uje samo djeak: Silazi! strogo mu je naredio. Dobit e ti svoje! Napravio si budalu od majke i mene. Ne proaptao je Daniel. vrsto se pripio uz pticu, priljubivi koljena uz njene bokove kao dokej. Hou vidjeti kamo odlazi. Kamo odlazi? Do avola, neu s tobom raspravljati. Silazi! Jason je zgrabio djeaka za noni zglob i povukao ga, ali time je samo sebe privukao blie ptici. Pored Danova stopala bilo je urezano srce s inicijalima ZB i EF. Jason se okrenuo prema ostalima. Dajte pomozite! Neka netko doe da me podigne! Nitko se nije maknuo, pa ak ni Partridge. Nee vas ugristi! Moete je slobodno dodirnuti. Pa to zna svako dijete! Ljutito se uputio prema njima. Do avola, Sam! Sada se Partridge oprezno uputio prema ptici, a za njim jo nekoliko mukaraca. Ali odjednom, su stali i zinuli. Jason je bio zbunjen kad im je ugledao izraz lica sve dok mu Sam Partridge nije dao znak da se okrene. Zrak iza njega bio je prazan. Spora je ptica iznenada nestala. I odnijela svog jahaa sa sobom. Pola sata kasnije u Tuckertonu su bili samo gosti iz Athertona i njihovi domaini. Stanovnici Buckbyja. Edgewooda i Hoppertona otili su kui. Stric John je jo tjeio uplakanu gospou Babbidge. U gomili to ih je okruivala veina je lica izraavala suosjeaje, iako se na nekima moglo vidjeti i da su nezadovoljni. Neki su stanovnici Tuckertona smatrali da je djeakova neslana ala bacila tamnu sjenu na njihov svibanjski festival. SIRIUS 32

Jason je divljim pogledom zurio u promatrae. Zar nitko nije vidio tko je pomogao mom bratu da se popne? vikao je. Nije se mogao popeti sam, zar ne? Gdje je Max Tarnover? Da sluajno ne optuujete majstora Tarnovera? zareza jedan debeli farmer s velikom bradavicom na obrazu. Kiselo groe, majstore Babbidge! To me podsjea na kiselo groe, a mi u Tuckertonu ne volimo taj okus. Do avola, gdje je Tarnover? Stric John je primio Jasona za ruku. Jasone, mome, smiri se. To nee pomoi tvojoj majci. U tom se trenutku gomila razdvojila i Jasonu se pribliio Max Tarnover, drei u ruci srebrnu posudu za pun koju je osvojio. Dakle, majstore Babbidge? upitao je. ujem da elite razgovarati sa mnom. Jeste li vi vidjeli tko je pomogao mom bratu da se popne na pticu? Onda, jeste li vidjeli? Nisam hladno je odgovorio Tarnover. Jason je odmah shvatio da je postavio pogreno pitanje. Ako je Tarnover pomogao Danu da se popne, onda nije mogao promatrati sebe kako to radi. A jeste li... Dosta! usprotivio se isti onaj farmer. Pitali ste ga i dobili ste odgovor. A ja mislim da je i va brat dobio odgovor na svoje pitanje rekao je Tarnover. Nadam se da je zadovoljan tim odgovorom. Naravno, moja suut gospoi Babbidge. Ako djeaku uope neto dogodilo. Ne moemo biti potpuno sigurni u to, zar ne? Naravno da ne moemo. Jason je postao napet, i stric John ga je jo vre drao za ruku. Ne, mome. Nema koristi. Te su veeri ostala tri lana obitelji Babbidge tuno ila svojoj kui, iako je dosta pripitih stanovnika Athertona koji su hodali iza njih veselo pjevalo. Jason bi se ponekad okrenuo traei pogledom Sama Partridgea, ali se inilo da ga Sam Partridge uspjeno izbjegava. Sljedeeg dana, 2. svibnja, gospoa Babbidge je izjavila da je dan za sreivanje; to je znailo da mora skupiti Danielove stvari: odjeu, knjige i stare igrake prije no to ih spremi negdje gdje se nee vidjeti. Jasona je poslala na posao u pilanu, izgrdivi ga to se mota oko nje kao pretueno pseto. I dok je toga dana Jason tesao daske, po glavi su mu se SIRIUS 33

neprestano rojile iste ljutite misli. Po mom miljenju, on je ubojica... Djetetu se ne daje no da se s njime igra. Poslije toga bio je potpuno hladnokrvan. Uope nije bio iznenaen. Hulja... No to da se radi? Ptica je mogla ostati u zraku jo nekoliko sati. Samo to nije. Da se uputi u potragu za Danielom? Ali kako? I gdje? Ptice su se pojavljivale na razliitim mjestima. Ovdje i ondje, svugdje. U tome nije bilo nikakva pravila. Bila bi to uzaludna potraga. Potraga da se dokae da je Dan iv, a ako je iv, onda ga Tarnover nije ubio. Po mom miljenju, on je ubojica... Jasonu se neprestano vrtjela u glavi ista nemona misao. Bilo je to kao da se klie zavezanih nogu. Tri dana poslije viena je spora ptica nedaleko od Edgewooda. Jim Mitchum, krovopokriva iz Edgewooda, potraio je Jasona u pilani da mu saopi tu vijest. Ionako je morao u pilanu poslom. Iako je bilo jasno da je krovopokriva doao iz puke ljubaznosti, taj je posjet ispunio Jasona osjeajem krivnje i istovremeno ga ohrabrio. Sada je bio prisiljen da ode i uvjeri se sam jer je bilo oito da nita ne moe otkriti. Prekinuo je posao i pourio kui po klizaljke i jedro, te se preko stakla uputio u Edgewood. Ptica je jo bila ondje, ali bila je to druga ptica. Na njoj nije bilo urezanog srca s inicijalima ZB i EF. etiri dana nakon toga dola je vijest iz Buckbyja da je ptica viena nekoliko kilometara zapadno od sela, na glavnoj cesti za Harborough. Ovaj je put Jason posudio konja i odjahao onamo. No, vijest je stigla prekasno; ptica je odletjela dan prije. Unato tome, Jason je pregledao podruje oko mjesta gdje je viena ptica u potrazi za isputenim djeakovim tijelom ili nekim drugim znakom. Tjedan dana poslije jedna se ptica pojavila samo kilometar od Athertona, no ta je nestala prije no to je Jason stigao do nje... A onda je jedne noi Jason otiao u pivnicu Wheatsheaf. Zapravo, bilo je prolo nekoliko tjedana otkako je posljednji put bio ondje. I sada, stojei za ankom Jason se spremao napiti. Sluaj, Jay, kakve koristi od toga da svaki put juri ondje gdje se pojavi neka spora ptica? Ako tako nastavi, ispast e prava budala. A to ako se ptica pojavi u Tuckertonu? A to se mora dogoditi prije ili poslije. Zar e odjuriti i ondje isplaena jezika, a? Osim toga, svaki put odlazi s posla dodao je Frank Yardley. Na koncu e izgubiti posao. Ja ti savjetujem da nastavi ivjeti. SIRIUS 34

 Nisam siguran neoekivano se javio Sarr Partridge. Meni se ini da ovjek sve mora vratiti istom mjerom. Pretpostavimo da je Tarnover napravio tu podvalu. to tu uope treba pretpostavljati? razljutio se Jason. Polako, Jay! Htio sam rei da je obitelj Babbidge iz Athertona. A to znai da je podvalio svima nama, zar ne? Zbog toga jer su neki bili prespori kad je trebalo pomoi. Sam je pocrvenio. Nemoj sada napadati sve lijevo i desno. Nitko nije savren. Samo se sjeti tko su ti pravi prijatelji. To je sve. O, sjetit u se ja, bez brige. Frank je nagnuo praznu au. Tako je. Tko plaa sljedeu rundu? I tako, malo-pomalo, i Jason se drugog jutra probudio potpuno mamuran. Naveer je Ned pokucao na vrata Babbidgevih. Ptica na staklu, poruuje ti Sam. Hoe li je vidjeti? ini mi se da si sino rekao da gubim vrijeme. Pa da, trei svuda naokolo. Ali ova je blizu. Osim toga, lijepa je veer. Uostalom, ako ti se ne da... Onda svi moemo na koju kriglu u Wheatsheaf. Mora da je posljednjih nekoliko tjedana zaista nedostajao momcima. Jason je brzo uzeo klizaljke i jedro. A to je s veerom? zapitala ga je majka. Juha od janjee glave. Pa, to stoji, zar ne? Osim toga, mogu pojesti koju pitu od mesa u Wheatsheafu. Bolje je da ide van i zabavlja se sloila se majka. Meni je pravo. Ionako jo moram neto zakrpati. Dvadeset minuta poslije Jason, Sam i Ned klizali su preko stakla. Nebo je bilo tamnocrveno, vidjele su se dvije obale od oblaka i zlatna rijeka kako tee niz obzorje: loe vrijeme sutra, no prekrasna slika veeras. Staklena je povrina gorjela od crvenih i zlatnih odraza: jezero krvi, vatre i rastopljena metala. Nisu odmah opazili jednog usamljenog klizaa, niti je on opazio njih, sve dok nisu bili sasvim blizu spore ptice. Prvi ga je opazio Sam. Tko je to? Drugo je jedro bilo smee-naranasto. Jason ga je lako prepoznao. Tarnover! SIRIUS 35

 E, sada ima priliku da sazna rekao je Ned. Ozbiljno to misli? Zato ne? nacerio se Ned. Moglo bi biti zabavno, epajmo ga! Trojica su se klizaa razdvojila da bi opkolila Tarnovera koji ih je opazio i poeo se okretati. Ali preotro. A moda je naiao na lokvicu vode na staklu. Na Jasonovo zadovoljstvo, Tarnover, prvak pet sela, okliznuo se. Uhvatili su ga. A nakon toga nije trebalo biti snaan kao vol da bi se sprijeilo klizaa da pobjegne, pa ma kako se opirao i udarao nogama. Jason je udario Tarnovera akom u vilicu i ovaj se onesvijestio. Do avola, zato si to uinio? upitao ga je Sam ublaujui Tarnoverov pad na staklo. A kako emo ga inae dignuti na pticu? Sam je zurio u Jasona, a onda polako kimnuo glavom. Pokazalo se da uope nije lako, stojei na klizavoj povrini, podignuti mlitavo i teko tijelo na predmet koji se polako kree. Ali im su skinuli klizaljke, uspjeli su. Ubrzo je depnim noiem brzo odrezao konopac s Tarnoverova jedra i zavezao mu none lanke zajedno, a onda vrsto zavezao konopac ispod ptice. Tarnover se uskoro osvijestio i uspravio. Zastenjao je, nagnuo se na stranu, povratio ravnoteu. Babbidge... Partridge, Ned Darrow...? Koga vraga namjeravate? Jason se podboio. O, samo se malo igramo, isto onako kako si se ti poigrao s mojim bratom Danom. Koji je nestao moda zauvijek. Ja nikada... Priznaj, onda emo te moda od vezati. A moda i neemo rekao je Ned. Sve dok se Wheatsheaf ne zatvori. Ali budi optimist: moda hoemo. Tarnoverove su se noge trzale dok je provjeravao koliko je vrsto zavezan. Lecnuo se. Zaista nisam htio uiniti tvome bratu nita naao. Pa ni mi ne elimo tebi uiniti nita naao iskesio se Sam. Nismo mi krivi ako ptica u meuvremenu odlui odletjeti. Ovdje je tek jedan sat. Mogla bi lako ostati cijelu no, zar ne, momci? Tako je sloio se Ned. edan sam. Hoemo li se utrkivati? Plaa onaj tko stigne posljednji! SIRIUS 36

 Priznao je da je on to uinio ree Jason. uli ste ga. Sluaj, zaista mi je ao ako... Zavei! prekinuo ga je Sam. Moe se malo oznojiti, da vidi kako je bilo Babbidgeima. Moe razmiljati o tome koliko ti je zapravo ao. Partridge je podigao jedro. Jason nije svoju osvetu zamiljao ba tako. Ovo je ak bilo razoaranje. Ali inilo se da je Tarnoveru i ovo dovoljno ozbiljno. Prvak se ve pomalo oznojio... Jason takoer podigao jedro. Uskoro su svi krenuli preko stakla... a onda su se svi, kao po dogovoru, zaustavili nekoliko stotina metara dalje. Zurili su u Tarnoverovu siluetu na njegovu metalnom konju. Da sam ja na njegovu mjestu javio se Sam ja bih klizao naprijed po ptici sve dok ne bi pao na led... To bi malo boljelo, ali tako se to radi. Uope se ne moramo vraati sloio se Ned. Hej, to on to pokuava? Silueta se nagnula. Moda se Tarnover uspaniio i nije tono znao to radi, ali izgledalo je kao da se pokuava nagnuti naprijed dovoljno daleko da razvee vor ispod ptice i oslobodi jednu nogu. Odjednom se udaljeni lik okrenuo. Poletio je oko tijela ptice i naao se u viseem poloaju ispod nje, mlatarajui rukama. A moda se Tarnover nadao da e konopac pui pod njegovom teinom, ali konopac nije pukao. A kad se ve naao u tom poloaju, vie se nikako nije mogao vratiti u uspravan poloaj niti se dovui do prednjeg dijela ptice. Ned je zazvidao. Sad se dobro uvalio! Praktiki se razapeo na kri. Jason je oklijevao neko vrijeme. Moda bismo se morali vratiti? Hou rei, moe umrijeti ako bude predugo ovako visio... Zar ne? Odjednom mu se cijela ta stvar uinila prljavom, neprihvatljivom. Vratiti se? gotovo je zareao Sam Partridge. A to si sino onoliko blebetao. A tko je predloio da ga zaveemo uz pticu? Ti si mu htio dati lekciju, i sada je dobiva. Samo smo ti htjeli uiniti uslugu, Jay. Da, ja sam vam zahvalan. Dovoljno si praine podigao oko toga. Nee uvenuti kao kita cvijea dok mi popijemo nekoliko krigla. I tako su se na klizaljkama uputili natrag u Wheatsheaf u Athertonu. U deset i trideset, neto iscrpljeniji nego prije, izali su iz pivnice SIRIUS 37

na Sheaf Streetu. Mjesec je nestajao as za jednim, as za drugim oblakom, bacajui slabo svjetlo. Ja sam za krevet rekao je Sam. Neka se ona hulja sama izvue. Uostalom, nema veze ako se ne izvue sloio se Ned. Tako bar nitko nee znati. Tko eli imati doivotnog neprijatelja? eli li ti, Jay? Ovako e moi raditi to hoe. Moe se dogoditi da Tarnover dovede natrag tvoga brata. Ned je podigao jedro na rame i uputio se niz Sheaf Street maui klizaljkama. Ali zaustio je Jason. Osjeao se kao da je zabasao u gnojite. Bilo je neeg prljavog u onom to se dogodilo. Zabrinjavala ga je pomisao na to kako Tarnover naglavce visi na sporoj ptici. Ali, to? upitao ga je Sam. Nita. Vidimo se. I uputio se kui. No im se Sam izgubio iz vida. krenuo je sam kroz Butcher's Row prema staklu. Na staklu je bilo mrano; nije bilo zvijezda i tek bi se tu i tamo pokazao mjesec. Povjetarac je puhao ravnomjerno i nije bilo niega preko ega bi Jason mogao posrnuti. Ptica nije mogla prijei vie od sto metara. Jason je ubrzao. Ptica je jo bila tamo, ali Tarnovera nije bilo; na tijelu ptice nije bilo nikoga. A kad se Jason zaustavio da pogleda pticu izbliza, iz mraka su se pojavile prilike koje su do tada leale ispruene na staklu i pokrivene jedrima. est njih. Osam. Devet. Svi su vrebali na udaljenosti od dvjesta ili trista metara od ptice, iako ne preblizu niti u pravcu Athertona. Ostavili su otvoren irok prolaz koji su sada zatvorili. Dok su mu se stanovnici Tuckertona pribliavali, Jason je stajao potpuno mirno, znajui da nema nikakvih izgleda. Pojavio se Max Tarnover, praen istim onim debelim farmerom s bradavicom. Doao sam po tebe poeo je Jason. Na to se javio farmer, ali nije se obraao Jasonu. Jeste li ga uli? Lijepo od njega. Nije trebao gubiti vrijeme, jer se Tim Earnshaw naao u blizini zato to majstora Tarnovera dugo nije bilo. Dakle, to da uinimo s njim, a? Milo za drago zauo se drugi glas. Neka ode potraiti svoga brata predloio je trei. Umjesto da alje druge ljude da obavljaju njegove poslove. Taj stvarno ima ivce. Tarnover je utio; samo je nijemo stajao u noi. Ubrzo nakon toga Jasona su podigli na lea ptice i zavezali mu SIRIUS 38

noge ispod nje Vezali su mu zajedno i rune zglobove, a konopac su mu za svaki sluaj piovukli kroz remen. Za nekoliko minuta svi su se klizai uputili prema Tuckertonu. Jason je sjedio. Sjetivi se Samovih rijei, pokuao se povui naprijed po ptici, ali nije ilo jer su mu obje ruke bile privezane za struk. Osim toga, bojao se da ne izgubi ravnoteu onako kao Tarnover. Sjedio je i mislio na majku. Moda e se zabrinuti kad vidi da se nije vratio kui. Moda e otii i probuditi ujaka Jima... A moda je ve otila spavati. No, moda e se probuditi po noi, zaviriti u njegovu sobu i poslati pomo. Jason se jako koncentrirao, nastojei prenijeti svoje misli majci koja je bila dva kilometra daleko. Proao je jedan sat, pa dva; tako je bar pretpostavljao gledajui kretanje mjeseeva srpa. Prieljkivao je da moe lei i zaspati. To bi bilo najbolje; tada bar ne bi nita znao. Jo je bio dovoljno pijan da zaspi, ak i kad bi naslonio lice na metal. No u snu je lako mogao kliznuti na jednu ili drugu stranu. Kako e majka preivjeti dvostruki gubitak? inilo se kao da je neko prokletstvo palo na obitelj Babbidge. Naravno, to je prokletstvo imalo ljudsko ime, a to je ime bilo Max Tarnover. Jason ga je neko vrijeme proklinjao i zamiljao osvetu svih stanovnika Athertona. Krvnu osvetu. Spaljene kue. Moda silovanja. ak ubojstva. Nikada vie nee biti svibanjske proslave. No hoe li Sam i Ned progovoriti? I hoe li stanovnici Athertona biti dovoljno razbjesnjeni, spremni da unite skladni ivot pet sela u svijetu gdje su druge stvari tako neizvjesne? Pogotovo zato to e neki koji nisu tako naklonjeni, rei da su Jason, Sam i Ned sami zapoeli cijelu stvar. Jason je bio toliko zaokupljen zamiljanjem budue osvete izmeu Athertona i Tuckertona da je gotovo zaboravio da jae na sporoj ptici. Nije imao osjeaj da se kree, da nekamo ide. Kad se sjetio gdje se zapravo nalazi, trgnuo se od iznenaenja. Jahao je na ptici. Kako dugo e to trajati? Ptica je ve bila tu, koliko? est sati. Svaka je ptica mogla ostati cijeli jedan dan. Tada bi imao jo osamnaest sati prije no to ga spase. A ako ptica bude ostala samo pola dana, onda e biti tu jo do jutra. Tono do zore. Poeo se pitati to se nalazi ispod metalne ptije koe. Svakako neto to je moglo pretvoriti pet kilometara zemlje u staklenu povrinu. Ali i druge stvari. Neto zbog ega je ptica mogla prkositi SIRIUS 39

sili tei. Neto to joj je omoguavalo da se iznenada pojavi i nestane. Moda ak neka vrst mozga? uje li me, ptico? upitao ju je. Moda se nikada nitko nije obratio sporoj ptici? Spora je ptica utjela. Moda ne moe govoriti ali ga moda uje. Moda se pokorava zapovijedima? Nemoj nestati dok sam ti na leima rekao je Jason. Ostani ovdje. Samo nastavi letjeti. No kako je ptica ionako ve letjela, Jason nije imao pojma da li ga ptica slua ili ne. Sleti, ptico. Sleti na staklo. Stani. Ptica ga nije sluala. Jason se osjeao glupo. Uope nije znao nita o ptici. Ptice su bile neto iracionalno, neto iz nekog drugog svijeta, neto to njihove rtve nisu mogle razumjeti, isto kao to kolonija mrava ne razumije vrtlarevu izmu koja njihova bijela jajaca predaje na milost i nemilost suncu i vrapcima. Moda je u prolom stoljeu neto dospjelo u more, neto to ne voli stanovnike kopna. Nikoga od njih. Ni ljude, ni ovce, ni ptice, ni crve ni bilje.. To nije bilo vjerojatno. elik bi zarao od slane vode, ali bilo je to prvi put da Jason tako pomno razmilja o tome. Ptico, to si? Zato si ovdje? Zato je, pitao se, bilo tko ovdje? Zato postoji svijet i nebo i zvijezde? Zato ne postoji uvijek samo nita? Moda je to zapravo smrt: vjeito nita. A ljudski je ivot poput spore ptice. Pojavljuje se i nestaje, a prije i poslije njega nema niega. Nakon beskonano mnogo vremena poelo je svitati, i boja neba je iz crne prela u sivu. Sivilo mu se polako irilo iznad glave dok su gusti oblaci proputali svjetlo izlazeeg ali jo skrivenog sunca. Uskoro je bilo dovoljno svjetla da Jason vidi oko sebe. Mora da je bilo pet sati. Ili est. No, sivo je staklo i dalje bilo prazno. Tko sam?, pitao se Jason, miran i tih. Zato sam svjestan svijeta? Zato ljudi imaju mozak i zato misle? Prvi put u ivotu Jason je osjetio da stvarno razmilja, no to razmiljanje ostalo je bez ikakva zakljuka. Nije vodilo nikamo. Jason je shvatio da se sprema umrijeti. Isto kao to e umrijeti cijela zemlja, dio po dio, pretvoriti se u staklo. Onda vie nitko nee razmiljati, tako da nee biti vano to je neki Jason Babbidge prestao misliti jednog svibanjskog dana u pet i trideset ujutro. Na koncu konca, isto se dogaa svake veeri kad ovjek ide spavati. Tada prestaje misliti. Moda e poslije sve postati istije i jasnije. Urednije, mirnije: ista staklena kugla. Zapravo, potpuno mirno, ak SIRIUS 40

i kad bi se sudarile sve zyijezde na nebu, ak i kad bi Sunce progutalo Zemlju. Vjena tiina: jednom kad vie ne bude nikoga da slua. Moda je to bila poruka spornih ptica. A ljudi su u njih samo urezivali svoje inicijale. I srce. I imena mjesta, koja su se u sekundi pretvorila u staklo. Ili e se tek pretvoriti. Postajem filozof, udio se Jason. Mora da je doao u stanje polusvijesti: u glavi mu je bilo savreno bistro, iako nije bio svjestan svoje neposredne okoline. Jer nije bio svjestan da mu je stigla pomo sve dok mu nisu prerezali konopac oko nogu i dok mu nisu gurnuli desnu nogu naglo prema gore, tako da je pao s druge strane ptice u rairene ruke. Sam Partridge, Ned Dorrow, Frank Yardley, stric John i Brian Sefton iz pilane, koji se supstio ispod ptice i noem prerezao konopac kojim su mu bile svezane ruke. Svi su se naglo udaljili od ptice, vukui Jasona sa sobom. Jason se slabo otimao. Ispruio je ruku prema ptici. Smiri se, mome umirivao ga je stric John. Ne, elim ii usprotivio se Jason, Molim? U tom je trenutku spora ptica, koja je bila tu ve dosta dugo nestala; Jason je bez rijei zurio u mjesto gdje se do tada nalazila. Na koncu su ga prijatelji i stric odveli s tog mjesta na staklu kao da je slabouman. No Jason nije dugo utio. Uskoro je poeo nauavati. Ili propovijedati. Ili jedno ili drugo. A ljudi su sluali, najprije u Athertonu, a onda i u drugim mjestima. Ljudi su govorili da je od spore ptice nauio mudrost. Da je te noi dok je bdio na ledu razgovarao s pticom. Njegov se nauk o nitavilu i tiini rairio, pustivi korijenje na plodnom tlu, gdje je jo bila zemlja umjesto stakla a na veini je mjesta ipak jo bila zemlja. Moda je bilo paradoksalno ba to to je govorio tako rjeito o tiini! Ali dok je govorio, inilo se da tiina staklenih jezera pjeva; i ljudi su sluali novim uima. Jason je putovao po cijelom otoku. A to je bilo jo jedan paradoks, jer je on nauavao neku vrst pasivnosti, smireno oekivanje smrti, koja nije samo smrt pojedinca, ve i smrt Sunca, zvijezda i svega postojeeg, kozmika smrt koja se pretvara u smrtnost pojedinca. Ponekad bi se ak popeo na neku sporu pticu koja bi se zadesila u blizini i obraao se gomili kao da izaziva ili moli pticu da ga odnese. Ali nikada ne bi sjedio due od jednog sata. SIRIUS 41

Kad bi siao s ptice, drhtao je, ali i zraio zadovoljstvom. Bio je poznat kao utljivi prorok i kao ovjek koji jae spore ptice. U cjelini gledano, moe se rei da je u psiholokom smislu uinio veliko dobro preivjelima; a njegove su se rijei proirile ak preko mora. Majka mu je umrla ponosei se njime tako je bar on mislio iako je u njezinu dranju uvijek bilo neke suzdranosti... Mnogo godina poslije, kad se Jason Babbidge bliio dobi od ezdeset godina a jo ga nije odnijela nijedna spora ptica, vratio se svojoj staroj kui u Athertonu, u koji su dolazili utljivi hodoasnici, donosei procvat selu, a osobito pivnici Wheatsheaf, koju je sada vodila ki biveg gazde. Svakog 1. svibnja i dalje se odravao Festival klizanja na staklu, ali uvijek na staklu u Athertonu. Meutim, to sada vie nije bila utrka ili natjecanje, zato to se, u krajnjoj liniji, ivotna utrka nije mogla dobiti. Umjesto toga, utrka se pretvorila u sveanu povorku, balet na staklu, predstavljanje davnih dogaaja u predstavu koju su izvodila etiri preostala sela. Tuckerton i njegovi stanovnici pretvoreni su u staklo prije deset godina kad je jedna spora ptica eksplodirala tako da je stakleni krug tono prekrio povrinu gdje je nekada stajao Tuckerton. Jednog jutra, dan prije festivala, Jason je zauo kucanje na vratima. Njegova domaica Martha Prestidge bila je u kupovini u selu, tako da je Jason sam otvorio vrata. Na vratima je stajao neki djeak. Crvene kose i pjegava lica. Jason ga nije odmah prepoznao, a zatim je shvatio da je to Daniel. Daniel, potpuno isti. Moda malo stariji. Moda godinu dana stariji. Dan...? Djeak je zbunjeno gledao Jasona: njegovu elavu glavu, oputen trbuh, tanke noge i teki tap sa stiliziranom ptijom glavom, na koji se naslanjao drei ga u ruci punoj starakih pjega. Jay rekao je djeak nakon nekog vremena. Vratio sam se. Vratio? Ali... Sada znam to su ptice! One su oruje. Rakete. Ima na desetke i stotine tisua. Vodi se rat. No taj je rat istovremeno kao igra: igra na ploi, koju vode strojevi. Strojevi koji misle. Taj rat traje tek nekoliko dana po njihovu vremenu. Rakete lete amo-tamo kroz vrijeme da bi stigle na cilj. Ali ne mogu letjeti u vremenu tog svijeta zbog uzroka i posljedice. I zato lete ovdje. U naem svijetu. U svijetu druge mogunosti. Glupost! Neu to sluati! SIRIUS 42

 Ali mora, Jay! Moemo ga zaustaviti prije no to bude prekasno za nas. A ja znam kako. Svaka strana moe presresti raketu druge strane i unititi je izvan vidokruga to znai ovdje ako je pronae dovoljno brzo. No rat je tamo potpuno izvan kontrole. Postoji nain kako da se rat dobije, ali to je jo vano samo strojevima, koji su zakopani duboko ispod zemlje. Oni izrauju mnotvo ptica od materijala iz Zemljine kore i automatski ih lansiraju u drugo vrijeme. Prestani, Dan! Tamo sam pao s ptice, ali pao sam u jezero i zato nisam poginuo ve sam se samo ozlijedio. Jo postoje neka podruja prekrivena zemljom, oko baza. Tamonji su me ljudi izlijeili. Njima je doao kraj, preostalo im je svega jo nekoliko sati njihova vremena, no za nas je to jo nekoliko desetaka godina. Donio sam im veliku nadu, jer to znai da nije uniten sav ivot. Samo njihov. ivot se moe nastaviti. Mi samo moramo napraviti stroj koji e onemoguiti njihovim strojevima da ovdje kod nas pronalaze spore ptice. Stroj koji e izazivati smetnje u zraku. To su valovi. Poput svjetlosnih valova, samo to se ne vide. Bulazni. A onda e ptice i dalje letjeti ovuda ali e biti ne-opasne. Ne nas pretvarati u staklo. A za stotinu ili nekoliko stotina godina ptice e potpuno prestati dolaziti ovamo, zato to e se do tada otkriti kako se moe dobiti rat. Jedan od ratnih strojeva predat e se zato to e izgubiti igru. O, ja znam da bi se stroj mogao predati i sada! Ali u mozgove tih Strojeva programiran je i jedan element iracionalnog, tako da ne odustaju tako brzo. A prije no to odustanu, svi e na Zemlji ve odavno biti mrtvi, a neki preivjeli ljudi misle da e ratni strojevi poeti pretvarati u staklo i dno oceana kao posljednji strateki potez prije predaje. No mi moemo napraviti odailja zranih valova. Zakljuali su to znanje u moj mozak. Trebat e nam nekoliko godina da iskopamo prave metale i napravimo dobar izvor energije.., Mali Daniel je za trenutak ostao bez daha. Poeo je soptati. Oni su imali prototip spore ptice. Posjeli su me na nju i ponovo me poslali u drugo vrijeme. Uspjeli su je dobro usmjeriti, tako da se ptica pojavila oko deset kilometara odavde. Ovamo sam doao pjeice. Prototip? Zrani valovi? Izvor energije? to je to? Objasnit u ti. To su samo rijei. Brbljarije. O da se bar stia to brbljanje svijeta! Samo mi daj vremena i ja u... Vremena? Ti hoe vremena? Mahnito kuckanje ljudskih SIRIUS 43

mozgova umjesto velike, iste praznine vjene tiine? Ti se ne eli pomiriti? eli da zauvijek besciljno zujimo naokolo, zagluujui sami sebe svojim glasnim brbljanjem? Sluaj... Pretpostavljam da je iza tebe dug i teak ivot, Jay. Moda nisam smio doi najprije ovamo. O, ne, naprotiv, mala moja usijana glavo! A ja mislim da moj ivot nije potroen uludo. Daniel se kucnuo po elu. Sve je ovdje. No bolje bi bilo da zapiem. Da napravim kopije i razdijelim ih za svaki sluaj. Jer Atherton takoer moe biti pretvoren u staklo. Onda e netko drugi znati kako da napravi odailja signala. I ivot se moe nastaviti. Oni ondje misle da je ljudska vrsta moda jedini ivot u cijelom svemiru. To znai da nam je dunost da nastavimo ivjeti. Samo, drugi su se unitili raspravljajui o tome kako da ive. No mi imamo jo dovoljno vremena. Moemo. napraviti svemirske brodove koji e putovati kroz svemir do zvijezda. Znam neto i o tome. Velim ti, moj ih je posjet zaista obradovao u posljednjim satima njihova ivota, kad su shvatili da je sve to ipak mogue. O, Dan! zastenjao je Jason. Poput patrijarha, podigao je tap i udario Daniela po glavi. Jason je zamiljao da moda nee opaziti krv u Danielovoj crvenoj kosi, ali ju je ipak vidio. Djeakovo je mlohavo tijelo klonulo na pod. Jason ga je s naporom uvukao unutra, a onda ga uz jo vei napor odvukao uz hrastove stepenice do tavana, gdje je Martha Prestidge rijetko zalazila. Mrtvac bi nakon nekog vremena poeo zaudarati ali ga moe zamotati u stare plahte i slino. No Jasonovu je panju privukla domaica koja se vratila kui. Ostavivi tijelo na podu, urno je iziao, zakljuao tavanska vrata i stavio klju u dep. Postao je obiaj da se izabrani gosti nakon svibanjske proslave pozovu u kuu Jasona Babbidgea, pa e Martha Prestidge cijeli dan imati posla sa ienjem, kuhanjem i spremanjem kue. Poput svih domaica, stavila je Jasonu do znanja da bi joj on u kui samo smetao, pa je Jason odetao do stakla i neko vrijeme stajao na njemu i meditirao. Stanovnici Athertona i gosti koji su opazili usamljenu priliku na staklu, zadovoljno su klimali glavom. Njihov je prorok bio miran i bdio nad njihovim ivotima. I smru. Sveanost klizanja na staklu odvijala se isto onako vedro i dostojanstveno kao i uvijek. Bio je ve 8. svibnja kad se Jason odluio ponovo otii na tavan, SIRIUS 44

nosei sa sobom vreu i konopce. Otkljuao je vrata. Na podu nije bilo nieg osim tamne mrlje isuene krvi. Okolo, uza zidove, stajale su, kao i obino, stare stvari. U sobi nije bilo mrtvaca, a prozor je bio otvoren. Znai da ipak nije ubio Daniela. Djeak se oporavio od udarca. U Jasonu su se probudili divlji osjeaji koji su potpuno poremetili uobiajenu mirnou. Zurio je kroz prozor kao da e moda otkriti djeaka dolje na kaldrmi. Ali Danielu nije bilo ni traga. Traio ga je oko Athertona, kao netko opsjednut avolom, ne pitajui nikoga nita i zavirujui u svaki kutak. Kako mu nije naao ni traga, naredio je da mu se dovedu konj i kola i da ga odvezu u Edgewood. Odande je putovao svuda naokolo po staklu, kroz Buckbv i Hopperton. Gdje god bi doao, pitao bi: Jeste li vidjeli jednog crvenokosog djeaka? Seljani su priali da se Jasonu Babbidgeu opet neto prikazalo. A to je donekle bila i istina jer je za godinu dana izdaleka doprla vijest o novom uitelju koji je nosio novu poruku. Taj je novi uitelj bio tek djeak, koji je takoer jedanput jahao na sporoj ptici mnogo dalje nego utljivi prorok, Meutim, inilo se da taj mladi uitelj nije ba sasvim priseban jer se nije mogao sjetiti svih pojedinosti poruke koju je trebao prenijeti ljudima. Ponekad bi se oajniki udarao akama po glavi sve dok se nije inilo da e mu potei krv. Pa ipak, taj se teatralni nastup ak sviao onima koji su ga sluali, jer je u njima jo postojao neki nemir i zabrinutost. Vjerovali su mu jer su vidjeli njegovu tjeskobu koja je odraavala njihove vlastite potisnute bojazni. Jason Babbidge je tako gorljivo govorio protiv buntovnih novih shvaanja da se potpuno iscrpljivao. inilo se da sva filozofska ljepota koju je donio u umirui svijet stoji na vagi; iako protiv svoje volje, pozvao je u kriarski rat protiv novog uitelja, da bi obranio vlastiti san o pasivnosti. Dvije godine poslije Jason se mogao kajati to je ikada izgovorio te rijei, jer su sada zbog tih rijei ljudi stupali po zemlji meu zonama unitenja naoruani vilama i kukama, mesarskim noevima i srpovima. Neka su sela bila spaljena, stotine ljudi ubijeno ,a bilo je i silovanja a sve je to podsjealo Jasona na jednu njegovu moru i doba prije otkrovenja. U treoj godini te naizgled beskonane borbe izme pasivnih i borbenih, Jason je umro, osjeajui pod svojim platom mirnoe gorinu. Umjesto pogreba, privezali su mu tijelo za jednu sporu pticu. Oaloeni Jasonovi sljedbenici pratili su pticu u nijemoj povorci sve dok nije posiije nekoliko sati nestala. Uskoro, iznenada, nakon bitke kod Ashtona, sve je okonano. Pobijedili su borbeni pod vodstvom mladog crvenokosog proroka, koji je, kako su to svi SIRIUS 45

opazili, bio upadljivo slian starom Jasonu Babbidgeu, tako da se gotovo inilo da se u svijetu bore dva osnovna naela postojanja: dva vida jedne te iste stvari, dva lica jednog te istog ovjeka. Pedeset godina poslije, kad je ve jedna treina zemlje bila pretvorena u staklo a klima se sve vie pogoravala Institut za preivljavanje u Ashtonu napokon je konstruirao obeani stroj. Otada su se spore ptice pojavljivale, letjele i nestajale kao i prije, ali nijedna nije eksplodirala. A nakon stotinu godina sve su spore ptice nestale sa Zemlje. Negdje daleko rat je napokon prestao. No tada e sa Zemlje, na kojoj je etiri petine povrine pretvoreno u pustinju ili movaru, izmeu ogrlica od pustog sjajnog stakla krenuti prvi svemirski brod u orbitu. Zvat e se Spora ptica. Jer e polako letjeti do zvijezda. Polako po ljudskim mjerilima, Trebat e mu dvije generacije ljudi da stigne. No to je bilo relativno brzo. Nakon njega doi e drugi svemirski brod, Daniel. Ali nakon tih velikih i iscrpljujuih napora vie se nee slati svemirski brodovi. Preostali e ljudi poeti obravati ostatak svog vrta izmeu dina, poplava i hektara stakla. Da li e koji od svemirskih brodova nai novi dom u kojem bi se moglo ivjeti bar tako kao na ovoj Zemlji, djelomino pretvorenoj u staklo, to je pitanje vjere. U Ashton Collegeu leao je Daniel koji nikada nije otkrio svoje prezime i kojem je sada bilo osamdeset godina na samrti. Soba je bila gotovo nepristojno pretrpana, iako je bila prozrana od vjetra koji je puhao preko ashtonskog stakla i osvijetljena svjetlom to se odbijalo od staklene povrine. Umirui starac na krevetu, pokriven jednom jedinom svilenom plahtom, sada je i sam izgledao kao ptica: bio je potpuno skvren, tankih kostiju, kukasta nosa, izbuljenih oiju i s krestom crvene kose na glavi. Podigao je slabu ruku kao da poziva one koji su mu stajali najblie da mu se jo vie priblie. A zapravo je htio dodirnuti staru ranu na glavi koja ga je u posljednje vrijeme strano boljela, kao da e se otvoriti ili uruiti i otkljuati vrata pamenja iako sada vie nitko nije trebao klju koji je tamo bio skriven, jer su ga njegovi znanstvenici otkrili sami uz pomo znanja kojeg se on uspio sjetiti. Nad njim su se naginjala lica puna povjerenja i odanosti. Znai, vie ne eksplodiraju? upitao je. O, ne, ne, ve godinama! uvjeravali su ga. A zvijezde? SIRIUS 46

 Napravit emo brodove. Otkrit emo kako. Ruka mu je ponovo pala na plahtu. Dajte jednom od njih ime... Da? Daniel. Hoete li? Obeali su mu da hoe. Tako e... moj duh... Da? ... letjeti... Da? ... u tiinu svemira. Ove su rijeci pomalo zbunile one koji su ih uli. Oni nisu mogli znati da je Danielova posljednja misao bila ta da e dan lansiranja prvog svemirskog broda moda biti i dan konanog pomirenja izmeu njega i njegova brata Jasona.
Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen

SIRIUS 47

R. A. Lafferty

All The People

Svi ljudi svijeta

Preveo Ozren Podnar Anthony Trotz prvo je otiao politiaru Mikeu Deladu. Koliko ljudi poznajete, gospodine. Delado? Zato pitate? Zanima me koliko detalja moe pohraniti ljudski um. Poznajem ih prilino mnogo. Deset tisua dobro, trideset tisua po imenu, a stotinjak tisua poznajem po licu, tek toliko da se rukujem s njima. A gdje je tome granica? Moda sam ba ja granica politiar se ledeno nasmijei. Jedini ograniavajui faktor je vrijeme, brzina spoznaje i trajnost zadravanja podataka. Kau da to zadravanje slabi s godinama. Meni je sedamdeseta, a to mi se nije desilo. Koga upoznam, ne zaboravim. A bi li vas tko mogao nadmaiti uz poseban trening? Sumnjam da bi itko mogao bar ne bitno. Moj je trening prilino osebujan. Nitko nije proveo toliko vremena s ljudima kao ja. Svojevremeno sam polazio pet teajeva za memoriju, ali ve prije otkrio sam sve te tosove. vrsto vjerujem da su svi ljudi meusobno slini, i da imaju priblino iste priroene sposobnosti. Ipak, ima ljudi, recimo svaki pedeseti, koji nadmauju ostale svojom svijeu, vitalnou i irinom vidokruga. Ja sam taj jedan od pedeset, a moja je SIRIUS 48

specijalnost upoznavanje ljudi. Da li bi netko uz jo uu specijalizaciju iskljuivi sve ostalo mogao dobro poznavati sto tisua ljudi? Mogue je. No, brkao bi ih. A etvrt milijuna? Ne vjerujem. Mogao bi zapamtiti toliko lica i imena, ali ne bi ih zapravo poznavao. Anthony je nakon toga otiao filozofu Gabrielu Mindelu. Gospodine Mindel, koliko ljudi poznajete? Kako to mislite poznajem? PER SE? A SE? Ili IN SE? PER SUAM ESSENTIAM? Ili moda AB ALIO? Ili pak HOC ALIQUID? Postoji tu fina razlika. Moda mislite na poznavanje IN SUBSTANTIA PRIMA, ili u smislu opsenih NOUMENA? Neto izmeu posljednjih dvaju. Koliko osoba poznajete po imenu, licu i s odreenom dozom prisnosti? Tokom godina sam siguran sa eninim imenom, i rijetko se bunim u imenima svoje djece, i to samo na trenutak. No, moda ste doli krivoj osobi ako ste htjeli... to ste ve htjeli. Ope je poznato da sam jezivo lo s imenima, licima i osobama. ak su me nazvali VOX FEUCIBUS HAESIT rastresenim. Jest, bije vas taj glas. Ali moda i nisam doao krivoj osobi ako sam htio uti teorijsko objanjenje. to ograniava mo shvaanja ljudskom umu? to um moe pohraniti? Gdje su ogranienja? U tijelu. Kako to? Mislim na mozak, na materijalnu sponu. Um je ogranien mozgom. Ogranien je lubanjom. Ne moe akumulirati vie nego to iznosi kapacitet lubanje, iako se obino koristi manje od jedne jedanaestine. Bestjelesni mozak u ezoterinoj teoriji bio bi neogranien. A u praktinoj teoriji? Ako je praktian, dakle pragma, onda je stvar, a ne teorija. Znai da ne moemo stei nikakva iskustva o bestjelesnom mozgu, niti o mogunosti njegova postojanja. Nismo jo otkrili nikakva dodirna podruja, ali moemo ih prihvatiti kao mogunost. Nema tu nikakva paradoksa. ovjek moe racionalno razmiljati o iracionalnome. Nakon toga, Anthony je otiao sveeniku. Koliko ljudi poznajete? pitao ga je. Poznajem ih sve. Teko je u to povjerovati ree Anthony nakon male stanke. Radio sam u dvadeset crkava. Kad ovjek uje pet tisua ispovijedi godinje u toku etrdeset godina, ne moe, naravno, znati SIRIUS 49

sve o ljudima, ali ipak ih upozna sve. Nisam mislio na tipove ljudi. Mislio sam na osobe. Pa, poznajem ih dobro desetak, ili tako neto. Znam ih jo nekoliko tisua, ali ne tako dobro. Je li mogue poznavati sto tisua ljudi, ili pola milijuna? Toliko bi ih moda mogao poznavati mentalist. Ja ne znam gdje su granice, ali pomraen je ovjek ogranien u svemu. Bi li ovjek koji je na neki nain emancipiran mogao poznavati vie ljudi? Samo tjelesno mrtav ovjek je emancipiran ovjek. Mrtav ovjek, ako mu se ukae blaena vizija, upozna sve ljude koji su postojali od pamtivijeka. Sve te milijarde? Sve. S istim mozgom? Ne, nego s istim umom. Ali tada bi svaki vjernik morao priznati da je na um samo simbolian. Ne bi li tada veze naeg uma s takvim sveobuhvatnim umom bile vrlo tanane? Zar bi to uope bila ista osoba, nakon takve promjene? To je kao kad bismo rekli da ocean moe stati u vedro, samo ako bi bilo potpuno ispunjeno. Kako to moe biti isti um? Ne znam. Zatim je Anthony otiao psihologu. Koliko ljudi poznajete, doktore Shirm? Mogao bih vam zlovoljno rei da ih poznajem koliko god elim, ali to ne bi bila istina. Meni se ljudi prilino sviaju, to je neobino za moju profesiju. to zapravo elite znati? Koliko ljudi moe ovjek poznavati? To i nije tako vano. Ljudi obino precjenjuju broj svojih poznanstava. to me to zapravo elite pitati? Moe li pojedinac poznavati sve ljude? Pod normalnim okolnostima, ne. Ali pod nenormalnim, moglo bi se tako priniti. Rije je o zabludi popraenoj euforijom, a zove se... Ne zanima me kako se zove. Zato specijalisti upotrebljavaju latinski i grki? Dijelom radi efekta, no veinom iz potrebe. Bez njih nomenklatura ne bi bila potpuna. Nazivati pojmove jednako je teko kao i davanje imena djeci. Moramo se domiljati i dovijati kao majke. Ne moe nazvati dva djeteta ili dva pojma istim imenom. Hvala. No, sumnjam da je to zabluda, i siguran sam da nije popraena euforijom. SIRIUS 50

Anthony je imao razloga da ispituje ova etiri ovjeka, jer bila je to novost u njegovu ivotu on je poznavao sve ljude na svijetu. Znao je svakoga u Salt Lake Cityju, gdje nikada nije bio. Znao je svakoga u Jebel Shahu, gradu u obliku malog amfiteatra oko luke, iu Batangasu i Weihai. Poznavao je besposliare koji se vrzmaju oko Galata mosta u Istanbulu, i nosae iz Kuala Lumpura. Znao je trgovce duhanom iz Plovdiva i rezae pluta iz Portugala. Poznavao je luke radnike iz iboutija i rukaviare iz Praga. Znao je uzgajivae povra iz okolice El Centra, i lovce na krzna iz Barrataria Baya. Poznavao je sve tri milijarde Zemljinih stanovnika po imenu, izgledu i s prilinom dozom prisnosti. Pa ipak, ja nisam osobito inteligentan ovjek. Zvali su me eprtljom. Tri puta morali su me prebaciti na novo radno mjesto u Centru za filtar kontrolu. Od svih tih milijardi ljudi vidio sam ih svega nekoliko tisua, i nevjerojatno je da ih poznajem sve. Moda to i jest zabluda, kako kae doktor Shirm, ali ta je zabluda bogata detaljima i nije popraena euforijom. Pozelenim od jada pri samoj pomisli na to. Poznavao je trgovce stokom iz Letterkenny Donegala; znao je berae trske iz Orientea i drvosjee iz Milne Baya. Znao je tko svake minute umire i tko se raa. Ova je situacija bezizlazna. Poznajem sve ljude na svijetu. Nemogue, ali ipak istinito. I koja korist od toga? Mogu nabrojiti na prste one koji bi mi posudili koji dolar kad bih ih zamolio, i nemam nijednog pravog prijatelja. Ne znam je li mi to dolo iznenada, ali iznenada sam toga postao svjestan. Moj je otac bio staretinar u Wichiti, a obrazovanje mi nije besprijekorno. Neprilagoen sam, povuen u sebe, nesposoban i nesretan, a osim toga imam problema s bubrezima. Zato bi ovjek poput mene stekao ovakvu mo? Djeca na ulici su ga zadirkivala. Anthony je oduvijek iz dna due mrzio djecu i pse, te srodne muitelje nesretnih i neprilagoenih. I jedni i drugi udruuju se u opore, i jedni i drugi napadaju kukaviki. Jao si ga onome kome pronau manu toga ne putaju na miru. To to je Anthonyjev otac bio staretinar nije bio razlog da ga se zadirkuje. I kako su to djeca uope saznala? Imaju li i ona djeli moi koju je nedavno stekao? No, predugo je hodao gradom. Ve je trebao biti na svom radnom mjestu u Centru za filtar kontrolu. esto bi se naljutili na njega kad bi odlunjao s posla, i sada kad je uao ekao ga je pukovnik Peter Cooper. Gdje si bio, Anthony? Razgovarao sam sa etvoricom ljudi. Nisam spomenuo nita u vezi sa Centrom za kontrolu. Sve je u vezi sa Centrom za kontrolu. Dobro zna da je na SIRIUS 51

posao strogo povjerljiv. Znam, ali ne vidim kakvo je znaenje mog posla. Pa ne mogu odavati podatke ako ih ni sam ne znam. Mnogi tako misle, ali krivo misle. Netko drugi mogao bi otkriti vanost tvog posla i rekonstruirati ga na osnovi onoga to im kae. Kako se osjea? Loe, nervozno, jezik mi je natekao, a bubrezi... Ah, da, doi e netko poslijepodne da se pobrine za tvoje bubrege. Nisam zaboravio na to. Ima li mi to rei? Nemam! Kad bi pukovnik Cooper postavio to pitanje svojim radnicima, zvualo bi to kao kad majka pita dijete hoe li ii u kupaonicu. Bilo je neeg neugodnog u njegovoj intonaciji. Zapravo, elio mu je neto rei, ali nije znao kako da to formulira. Htio je rei pukovniku da je nedavno stekao mo da poznaje sve ljude na svijetu, i da ga brine kako moe toliko stvari stati u glavu koja nije ba zapaena po svojim mogunostima. No, bojao se podsmijeha vie nego iega drugog, i proimao ga je strah. Ipak, pomisli da bi mogao malo pokuati sa svojim kolegama. Znam ovjeka po imenu Walter Walloroy u Galvestonu ree on Adrianu. Pije pivo u Gizmo baru i penzioner je. Koji je superlativ od PA TA ONDA? Ali ja nikada nisam bio ondje ree Anthony. A ja nisam nikada bio u Kalamazoou. Znam jednu djevojku iz Kalamazooa. Zove se Greta Harandash. Danas je ostala kod kue zbog prehlade. Sklona je prehladama. Ali, Adrian je bio nezainteresirana i nezanimljiva osoba. Teko je povjeravati se nezainteresiranom ovjeku. Dobro, ivjet u jo neko vrijeme s tim teretom pomisli Anthony ili da odem doktoru da vidim moe li mi dati neto da istjera sve te ljude iz moje glave. No, ako nu se moja pria uini udnom, mogao bi me prijaviti na poslu, pa bi me opet prekvalificirali. Ve mi ide na ivce to prekvalificiranje! I tako, ivio je jo neko vrijeme s tim na pameti, ostatak dana i cijelu no. Ve bi trebalo da se osjea bolje. Tog je popodneva doao ovjek i sredio mu bubrege. Ali, tko da mu sredi nervozu i tjeskobu? Sutradan ujutro dok je iao na posao opet su ga zadirkivala djeca, i postao je jo razdraljivi-ji. Taj prokleti nadimak! Ma kako su mogli saznati da mu je otac bio trgovac starim eljezom! I to u gradu tako daleko odavde!? Morao se nekome povjeriti. Ree Wellingtonu, koji je radio s njim u sobi: Znam jednu djevojku u Bejrutu, upravo ide na spavanje. Sada je ondje veer, zna. SIRIUS 52

 Stvarno? Zato se ne prebace na normalno vrijeme? Sino sam sreo curu slatku kao kocka eera, graena je super. Ne zna da radim u Centru i da sam ograniena osoba. Neu joj ni rei, neka otkrije sama. Nije vrijedilo priati Wellingtonu; on jednostavno nije sluao. A onda je Anthony dobio poziv od pukovnika Coopera, to ga je uvijek uzrujalo. Anthony, ree mu pukovnik elim da mi kae opaa li ita neobino. To je u stvari tvoj posao, da izvjetava o svemu neobinome to opazi. Ono drugo, petljanje s papirima, to je tek toliko da si zaposli ruke. A sad mi reci jasno i glasno jesi li opazio ita neobino. Jesam, pukovnie. I onda mu je izletjelo. Poznajem svakoga. Poznajem sve ljude na svijetu. Poznajem sve te milijarde, svakog pojedinca. To me dozlaboga mui. Da, da, Anthony. No, reci mi, jesi li opazio neto UDNO? Tvoja je dunost da mi kae ako jesi. Ali, rekoh vam ve! Ne znam kako, ali poznajem sve ljude na svijetu. Znam ljude iz Transvaala, znam ljude iz Guatemale, znam ih SVE. Da, Anthony, shvaamo to. Trebat e vremena da se navikne. No, ne mislim na to. Jesi li, osim ovoga to ti se ini pomalo nesvakidanjim, zapazio neto neobino, neto to nije na svom mjestu, neto pogreno? Ne, osim toga i vae reakcije, nita vie. Ali, pitam se, to je za vas onda udno? No, osim toga, nita vie. Dobro je, Anthony, zapamti sad ovo: osjeti li bilo to udno u bilo emu, doi i reci mi, ma koliko nevanim se inilo. Ako osjeti da neto nije kako treba, izvijesti me o tome. Razumije? Razumijem, pukovnie. Ali, nije mogao a da se ne pita to bi se to moglo pukovniku uiniti udnim. Napustio je Centar i odetao. Nije to trebao uiniti; znao je da se naljute na njega kad odlunja s posla. Moram razmisliti. Svi su ljudi svijeta u mojoj glavi, a ja ipak nisam sposoban misliti. Ovu je mo trebao stei netko tko bi je znao upotrijebiti. Uao je u bar Prebijena para, ali deurni konobar znao je da je Anthony ograniena osoba iz Centra za filtar kontrolu, i nije ga htio posluiti. Neutjeno je lutao gradom. Znam ljude iz Omska i one iz Omahe. Kakva udna imena imaju gradovi na Zemlji! Poznajem sve ljude na Zemlji. Znam kad se tko rodi i kad umre. I to pukovniku Cooperu nije udno. A ja bih sad trebao paziti na neobine stvari. Namee se pitanje kako da prepoznam udnu stvar naiem li na SIRIUS 53

nju? A onda se dogodilo neto malo udno, neto neobino, sitnica. Pukovnik Cooper mu je rekao da izvijesti o svemu to ga se dojmi pomalo udnim, koliko god beznaajnim se inilo. Radilo se o tome da je meu svim tim ljudima u njegovoj glavi, uz ta raanja i umiranja, bila jedna manja skupina koja se nije uklapala. Svake je minute smrt odnosila stotine, a nove su se stotine raale. A sada, bila je tu manja skupina od sedam osoba; doli su na svijet, ali nisu se rodili. I tako je Anthony otiao pukovniku Cooperu da mu kae da se dogodilo neto malo udno. Ali, vrag odnio ona dvonona i etveronona stvorenja, eto opet na ulici djeurlije i pasa. Pocikuju, dovikuju, rugajui mu se: Limeni Toni, Limeni Toni. Ma, kako su saznali da mu je otac trgovac starim eljezom!? Pukovnik Cpoper ga je ekao. Ti se nisi ba urio, Anthony. Smjesta mi reci to je to, i gdje se nalazi. Zabiljeili smo reakciju, ali trebalo bi nam nekoliko sati da ustanovimo tono njen izvor bez tvoje pomoi. Hajde sada, objasni nam to mirnije moe, to si osjetio ili doivio. Ili, bolje reeno, gdje su? A ne. Prvo ete mi odgovoriti na neka pitanja. Nemam vremena za gubijenje, Anthony, smjesta mi recite o emu se radi, i gdje je. Ne, nemate izbora. Morate se nagoditi sa mnom. Ne moe se pogaati s ogranienom osobom. Dobro, pogaat u se sve dok ne saznam to znai da sam ograniena osoba. Ti to stvarno ne zna. Dobro, sada nemamo vremena da uklonimo tu tvoju tvrdoglavost. Brzo, to to eli znati? elim znati to je to ograniena osoba. elim znati zato mi djeca dovikuju Limeni Toni. Kako su mogli saznati da mi je otac prodavao staro eljezo? Ti uope nisi imao oca. Svakome od vas dajemo skup osnovnih pojmova i odgovarajui vokabular; ugradimo vam dovoljan fond sjeanja na prolost i na ivot u nekom udaljenom gradu. Tebe je zapalo ovo, ali to nema nikakve veze s djecom. Djeca te zovu Limeni Toni jer oni, kao i ostala okrutna stvorenja, imaju instinkt za bolnu istinu. I nikad je ne zaborave. Znai, ja sam limeni ovjek? Zapravo ne. U stvari, samo si 17 posto metal i 0,3 posto lim. Ti si sagraen od ivotinjskih, biljnih i mineralnih tvari, i mnogo je napora uloeno da te se proizvede i programira. No, djeje zadirkivanje u biti nije bez osnove. Kako onda, ako sam LIMENI TONI, mogu poznavati svojim SIRIUS 54

umom sve ljude na svijetu? Ti nema um. Onda svojim mozgom. Kako sve to moe stati u jedan mali mozak? Moe, jer tvoj mozak nije u tvojoj glavi, i nije mali. Moda bi zaobilazni put u ovom sluaju bio i najbri. to se mene tie, zato da ti ga ne pokaem? Ve sam ti dosta rekao, pa nee smetati da ti kaem i malo vie. Nema ih mnogo koji su bili na samostalnom obilasku svog mozga. Trebao bi biti zahvalan. Malo je kasno za zahvalnost. Uli su u ograen prostor, u unutranjost glavne zgrade Centra. Tamo su razgledali mozak Anthonyja Trotza, ograniene osobe u posebnom smislu te rijei. Najvei je na svijetu ree pukovnik Cooper. Koliko je velik? Neto vie od 1200 prostornih metara. Kakav mozak! I on je moj? Dijeli ga s drugima. Ali, da, tvoj je. Ima pristup njegovim podacima. Prikljuen si za njega, radi za njega, njegov si dodatak, ako uope jesi neto. Pukovnie Cooper, koliko sam dugo na ivotu? Uope nisi na ivotu. Koliko sam dugo ovikav kakav jesam? Ima tri dana otkako si posljednji put prekvalificiran, otkao si odreen za ovaj posao. Tada smo ti ugradili nervozu i strepnju. Element strepnje pomae da se opaze detalji koji odudaraju od normale. A emu sam namijenjen? Vraali su se prema kancelarijama. Anthonyja je obuzimala tuga to ostavlja svoj mozak. Ovo je Centar za filtar kontrolu ree pukovnik a ti si neka vrst kontrolnog filtra. Svaki pojedinac ima oko sebe neku vrst aure. Ona je karakteristina samo za njega, i dio je njegove osobe i namjene. Ona moe biti otkrivena elektrinom strujom, magnetski, ak i vizualno, pod posebnim okolnostima. Akumulator koji smo razgledavali tvoj mozak namijenjen je odravanju kontakata sa svim aurama na svijetu i pruanju najnovijih i cjelovitih podataka o svima njima. U njemu se nalazi splet elektrinih krugova za svakoga od tri i neto milijarde ljudi. Ipak, kao pomo njegovu radu, bilo je potrebno prikljuiti mu nekoliko umjetnih svijesti. Ti si jedna od njih. Anthony je gledao kroz prozor dok mu je pukovnik tumaio. Psi i djeurlija nali su novu rtvu dolje na ulici, i Anthony je suosjeao s njom. SIRIUS 55

 Tvoja je namjena da uoi i najmanju neobinost u aurama i osobama koje one predstavljaju, sve to je neobino u njihovim odlascima i dolascima na svijet. Bilo to nalik na ovo o emu si me doao obavijestiti. Kao sedmoro ljudi koje je nedavno dolo na svijet, ali ne roenjem? Da. Ve mjesecima oekujemo prve strane doljake. Moramo odmah saznati gdje su. Sad mi reci. A to ako oni uope nisu stranci? to ako su samo ograniene osobe, kao ja? Ograniene osobe nemaju aure; one uope nisu osobe, nisu ive. Ti od njih ne bi primio nikakve informacije. A kako onda prepoznajem druge ograniene osobe, kao Adriana i Wellingtona, i njima sline? Njih poznaje preko izvornog kontakta. Ne poznaje ih preko stroja. Sada mi brzo reci na kojem se podruju nalaze. Ovaj Centar mogao bi biti njihova prva meta. Stroju bi bili potrebni sati da to otkrije. Tvoja je namjena da nam poslui kao intuitivna preica. Ali, Limeni Toni ne odgovori. Samo je razmiljao svojim umom tonije reeno, svojim mozgom udaljenim sto metara od njega. Mislio je svojom umjetnom svijeu. PA ONI SU SASVIM BLIZU NA OVOM PODRUJU. DA PUKOVNIK NIJE OPTEREEN UMOM, MOGAO BI JASNIJE MISLITI. ZNAO BI DA OKRUTNA DJECA I PSI VOLE MUITI ONO STO NIJE LJUDSKO, I TO OBJANJAVA NJIHOVE POSTUPKE SA SVIM OGRANIENIM OSOBAMA IZ OVOG KRAJA. ZNAO BI DA ONI UPRAVO ZADIRKUJU JEDNOG OD STRANIH DOLJAKA DOLJE NA ULICI, I TO JE PRAVO PODRUJE ZA MOJ DUEVNI MIR. ZANIMA ME HOE LI ONI BITI BOLJI GOSPODARI. ONAJ TAMO IMA IMPOZANTNU FIGURU, I MOGAO BI PROCl KAO OVJEK. PUKOVNIK IMA PRAVO, CENTAR JE PRVI CILJ. BOE! NISAM NI SANJAO DA JE MOGUE UBITI DIJETE SAMO AKO UPERI PRST U NJEGA. KAKVE SAM PRILIKE PROPUSTIO! NEPRIJATELJU MOGA NEPRIJATELJA, MOJ SI PRIJATELJ! I onda naglas ree pukovniku: Neu ti rei. Onda emo te rastaviti i izvui to iz tebe vrlo brzo. Kako brzo? Za desetak minuta. Sasvim dosta! ree Toni. Jer sada ih je jasno vidio kako dolaze na svijet poput snjenih pahuljica. Dolazili su na svijet u stotinama, ali se nisu raali. SIRIUS 56

SCAN i OCR: Sekundica Ispravka: Elite Prelom: MasterYoda www.sftim.com

Rick Gauger

The Vacuum-packed Picnic

Piknik u vakuumu
Prevela Mirjana Dimitrijevi Dok je kroz prepunu pilotsku prostoriju prilazila mom stolu sa alicom aja u ruci, osjetio sam kako me podilaze trnci. Instinktivno sam je poelio ugristi u glatki vrat, bijel poput slonovae to je virio ispod tekog aluminijskog ovratnika na usko pripijenom pilotskom vakuumskom odijelu, skrojenom po savrenoj mjeri. Moda me uzbudio nain njezina hoda, zveket, depova, cjevica, ploica i elektronskih terminala dok se probijala kroz gomilu. Bila je tipini umiljeni svemirski pilot ali ena. Moda su me ipak najvie privukle neodoljive velike smee oi i vedri osmijeh na usnama kad je sjela ispred mene. Vi ste kapetan Suarez? Jesam. Prijatelji me zovu... SIRIUS 57

 Pancho. Da. Bit e da ste moj prijatelj im to znate rekoh nekontrolirano. Nikad nisam osjetio tako opasne vibracije. Zapazio sam da ni ona nije ravnoduna. Prouavala me sa zanimanjem dok se u alici aj polako hladio. Siguran sam da se prije nismo sreli dodah. Istina, pomalo sam rastresen, ali ipak bih... O vama mi je priao Arunis Pittman, va prijatelj. Sreli smo se na polarnoj svemirskoj stanici. Rekao je da vas potraim ako se naem na West Limbu i da mi s vama nee biti dosadno. Doista vas je najtoplije preporuio. Dobri stari Arunis! Kako mu ide? Izvrsno. Kazao mi je da vas upitam drite li jo uvijek CO2 u sigurnosnom dijelu letjelice umjesto da po propisu izvodite zrane vjebe. Do vraga! Kako on to zna? Kladim se da me pokuava upozoriti da agencija ponovo prati sistem moje ivotne zatite. Cijenim to. Hvala, kapetane... Cramblitt. Radije me zovite Stacy. Trenutak kasnije ona upita: Dakle? Ne, neu se vie koristiti tim prokletim CO2. Ne elim novu zabranu leta. Vjebat u poput uzornog momka. Nisam to mislila odvrati ona. Htjela sam vas pitati hoete li me zabavljati. Prvi put sam na Mjesecu. Slobodna sam sve do sutra naveer, do polaska shuttlea. Ostalo mi je dovoljno vremena da poduzmem neto na brzinu, neto to e zaokupiti njezinu matu. Skupila je pramen teke crne kose i smotala ga na zatiljku, ekajui. Mozak mi je munjevito radio. Piknik. Jeste li zainteresirani za piknik? Sa mnom izletjela mi je prva glupost to mi je pala na pamet. Ako elite, odvest u vas na jedno mjesto, meni najdrae. Nije daleko. To je kratka etnja od baze. Reagirala je bolje nego to sarn oekivao. Usne su joj se jedva vidljivo nasmijeile. Bit e da se alite. Piknik na otvorenom? Zato ne! lagao sam. To je novi nain rekreacije na Mjesecu. Tako se odmaramo od dosadne gomile. Uivamo u velianstvenom pogledu, u breuljcima i prekrasnim bojama stijena. Sada je za to savreno vrijeme. Gorio sam od uzbuenja. Ali zato sve to inim, pitao sam se. Pretjerujem nastavio sam. Moda vam se nikamo ne ide. Ako ste umorni, onda to nema smisla. Prasnula je u smijeh i zatreptala. Oh, ne! Ni za to na svijetu ne bih propustila tu priliku! uskliknula je. Piknik na Mjesecu! Pa to je fantastino! Arunis te dobro opisao, Pancho. SIRIUS 58

 Ah zbunjeno sam protisnuo i ustao, dobacivi joj djeaki osmijeh. Onda sve prepusti meni. ekaj me kod Hatch SevenCharlieja. Svatko e ti rei gdje je to mjesto. Dakle sutra u deset. Obuci vakuum-odijelo i ponesi kompletno opremljenu naprtnjau. Za ostalo u se ja pobrinuti. Dakle vidjet emo se. Sada urim. Pratila me osmijehom dok sam kroz pilotsku prostoriju odlazio prema teretnom doku. Mahnuo sam joj u znak pozdrava i skrenuo u koridor. Muki lanovi baze, oni koji su se sluajno zatekli u pilotskoj prostoriji, sa zaviu su nas promatrali. Ali nisu mogli vidjeti osmijeh na mom licu kad sam im nestao iz vidokruga. Ovaj put sam, bez sumnje, dobro nagazio. Sve to to sam predloio u vezi s piknikom i nije bila ista glupost. Mitko prije mene nije proveo piknik na Mjesecu, ali intelektualna elita West Limba (moji prijatelji i ja) ve due vrijeme o tome razmilja. Shvatili smo taj projekt kao uzvieni pothvat pionira, kao ekspanziju ljudskih sposobnosti u svemirske okvire, a prije svega kao nain da uspostavimo intimni kontakt sa svojim kolegicama. Baza u West Limbu tada nije bila luksuzno predgrae kao to je danas. U to vrijeme izgledala je poput velike svlaionice na Mjesecu, bila je splet tunela i svodova, a vonjala je po starim arapama i svjeoj boji. ivjeli smo tu poput horde suludih sveenika i opatica. ivot nije bio lak na toj visokoj granici, prijatelju! Na alost planovi o tim izlascima jo su bili daleko od ostvarenja. Jedan moj prijatelj analizirao je problem izbora mjesta za piknik. Ukrao je mnogo kompjuterskog vremena i odredio podruja Mjeseeve povrine oko West Limba koja bi mogao naseliti ovjek i ena u toku umjerenog vremenskog razdoblja u standardnom vakuumskom atoru. Razumije se, preduvjet je bila zamisao da se postigne ugodno obitavanje u koulji ili bez nje. Znate kakvi su to atori. To je ono to vidite u boksovima za spaavanje u sluaju opasnosti, a ima ih posvuda na Mjesecu. U bagijima je jedan po svakom putniku, kao i u raketnom tegljau. Budite sigurni da je nekoliko manjih skriveno i pod krevetom u hotelskoj sobi. Osamljeni lovci na zlato i drugi tragai na otvorenom redovito se njima koriste kad nemaju boljeg sklonita. Uu u ator, hermetiki zatvore ulaz i pune ga rezervnim zrakom. Tako atori postaju transparentne plastine kupole. Kad su pod odgovarajuim tlakom, moete svui vakuumsko odijelo i odmoriti se. Veterani tvrde da su izvrsni za stvaranje ili otkrivanje tajni. No to je samo ala. Najvaniji parametar u analizi mojih prijatelja bila je unutranja temperatura atora. Sunane zrake su sve. Kad biste se izloili onima to se izravno probijaju kroz plastiku, ubrzo biste bili crveni kao na rotilju. A ista lunama no znaila bi ledeno i turobno iskustvo to je najmanje to se moe rei. Ali to nas ovog trenutka ne zanima. SIRIUS 59

Pred nama je vetar, sunan i radostan piknik s lijepim okoliem, u neposrednoj blizini, ali ne u vidokrugu baze ili neke druge vane prometnice. Ravno osjeneno mjesto na blagoj padini u suncem obasjanu pejzau, s ogromnim zaobljenim kamenom koji bi reflektirao toplinu prema izletnicima to bi bilo idealno. Kompjuter u sobi moga prijatelja, valjano (i ilegalno) postavljen, izbacio je mnogo pozicija na karti, po jednu za svaki standardni dan u lunarnom mjesecu, pokazujui gdje se mogu pronai takva mjesta u zoni oko West Limba. Bio je to briljantan primjerak primijenjene astronomije. Toga popodneva moj raketni teglja bio je programiran da povue teret mamurnih inenjera natrag do Polarnog Solara s njihova pijanevanja u Grimaldiju, a morali smo obaviti i vei broj lokalnih putovanja. Dopustio sam svom kopilotu da upravlja letom, a ja sam za to vrijeme prouavao jednu od mapa. Svaki put kad bismo se odlijepili od uzletita u West Limbu, mapu sam usporeivao s teritorijem (tj. lunitorijem). Do svretka letova izabrao sam jedno kamenito polje koje je mnogo obeavalo, smjeteno sjeverno od baze, na pristojnoj udaljenosti. Sve se inilo sigurno i jednostavno. Te noi zbrojio sam sve usluge koje sam pruio kolegama iz baze. Sutradan sam dobio slobodan dan i besplatno punjenje naprtnjae svog vakuum-odijela. Posudio sam dva atora za po jednu osobu za vakuumski opstanak. Pobrinuo sam se za hermetiki zatvorenu kutiju s hladnom piletinom, sa salatom od krumpira i od ribanog kupusa s majonezom, s neto povra i svjeeg francuskog kruha s pravim maslacem, s limunadom i s dvije boce tekog, opojnog vina iz glasovitog Boordyjevih vinograda. Moda je u to vrijeme West Limb bio poput pravog svinjca, ali u njemu su svinje dobro jele i pile. ef kafeterije je uo govorkanja. Povukao me u kut kuhinje i paljivo se ogledao oko sebe. Suareze ree mi povjerljivo to smjera? Iskreno te to pitam. Porkneru odgovorih dentlmen od povjerenja ne.. Mislim ozbiljno. Bez zezanja. To je... Pogodio si. To je stvar tehnike prirode. Neto novo - rekoh znaajno. Uspio sam pobjei dok se on grohotom smijao. Nije pametno suprotstavljati se efu kafeterije niti mu ita povjeravati. Te veeri rano sam otiao u krevet. Na sreu, bio je moj red za tuiranje. Staey Cramblitt me ekala u deset na dogovorenome mjestu. Cijela urota koju sam stvorio inila mi se prljavom, ali Stacy, koja je ondje stajala, svjea i privlana, u fluorescentno-ruiastom SIRIUS 60

pilotskom vakuumskom odijelu skrojenom po mjeri, odagnala je moju grinju, savjesti. Sve je spremno? upitala je. Jo nije odgovorio sam, odloivi atore, gunjeve i kutiju s hranom u hermetiku pregradu. U jednom trenutku koridor uz otvor bio je potpuno prazan. Uhvatio sam je za ruke i privukao k sebi. Podeavam tvoj radio na odijelu na svoj kanal rekoh. Pogledala me dok sam prebacivao dugme na njezinu prsnom modulu. Osjetio sam delikatan miris s njezina ovratnika. Ima lijepe oi kazala mi je. Sad si se zacrvenio. Glupost. Uli smo u hermetiku pregradu i proli kroz kontrolu odijela. Vrata iza nas su koljocnula i nali smo se vani. Sunce je blistalo na zapadu. Oblici razbacani na povrini bacali su izduene tamne sjene po rupiastom terenu. Dok smo koraali, Stacyn ljem se zavrtio. Pogledom je obuhvatila neravno tlo. udne oblike antenskih tornjeva i isprepletenih ica, rune i iskrivljene zgrade. Nije ba lijepo rekao sam. Ljudska vrsta ostavlja za sobom nered gdje god se pojavi odvratila je. Bolje ovdje nego na Zemlji. Osim toga, neka mjesta su drukija. Ovo je samo sitnica. Kratka etnja dijeli nas od pravog Mjeseca na koji nije kroila ljudska noga. Dajmo mu mogunost da se pokae u punoj ljepoti. Uhvatio sam je za ruku u rukavici. Dobro odgovori, gledajui me. Nisam joj mogao vidjeti lice kroz titnik od sunca, ali osjetio sam stisak njezine ruke. Bit e da smo udno izgledali prelazei preko prve hridine sjeverno od baze. Ne sumnjam da su nas kroz prozore na zgradama baze pogledom pratile stotine ljudi. Vukao sam smotane atore i kutiju s hranom. Stacy je preko ramena nosila gunjeve. Jedan je bio jarke boje a drugi bijel sa zelenim i naranastim prugama i na njemu je pisalo FUERZAS ARMANDAS DE MEXICO. Sat kasnije prelazili smo prostrane stjenovite padine kratera Heveliusa to se dizao nad ravnim Oceanusom, s desne strane. Jo se dobro vidjelo, pa smo mogli nastaviti put. Zakljuio sam da je prilino pouzdana karta koju sam dobio od svog prijatelja, kompjuterskog operatora. Nije sve sivo, crno i bijelo ree Stacy. Vidim mnogo suptilnih boja. Pogledaj onaj zelenkasti trag na stijeni! Vidi li ga? Jasno da vidim. Zaista ima dobro oko. Veina ljudi razlikuje te nijanse tek nakon nekoliko godina boravka na Mjesecu. A neki nisu sposobni da ih ikada zapaze. Ovdje je sve puno ljepote. I ne SIRIUS 61

podsjea ni na to na Zemlji. Ove slike nisu stvorene za obine smrtnike. Treba imati talenta i osjeajnosti. Moda sam pretjerao, ali nisam rekao glupost. Stacy se dobro zabavljala u niskoj gravitaciji. Skakutala je oko mene dok sam se probijao naprijed. Zamahnula je nogom u veliki oblak praine ispred nas. Pogledaj kazala je praina je tako brzo pala da sam umalo vidjela kako se slae na tlo. Provela sam mnogo sati u svemiru, no sada prvi put zaista koraam drugim svijetom. Navikne li se ikad na udne stvari? Nikad potpuno odgovorio sam. Uvijek pronalazim nove stvari. Iznenada sam zastao pogledavi u tlo. Vidi ovo! Kad se sagnula, pokazao sam joj kruni oblik u praini. U sredini kruga bilo je zrno svjetlucavog stakla. Linije tanke poput vlasi i koncentrini lukovi isijavali su iz sredita. Linije su bile kao da ih je netko iglom ucrtao u prainu. Promjer nije bio vei od novia. to je to? upita Stacy. Zovemo ih cvjetnom prainom odgovorih. Ne diraj ih, jer e se raspasti. Jedan moj prijatelj misli da su to mikrometeoritski krateri. U sredini, ondje gdje je staklo, udarili su mikrometeoriti, a krugovi uokolo stvoreni su udarnim valovima u praini. Taj isti moj prijatelj tvrdi da mogu nastati samo na ovako finoj vrsti prane podloge. O tome upravo pie nauni rad. to misli, to je to? Mislim da je to doista cvjetna praina. Jo emo je nai ako paljivije pogledamo oko sebe. Ne bih htjela nagaziti na neto to ovdje stoji vie od milijun godina. Stoga paljivo gledajmo! Nastavili smo dalje, prolazei izmeu ratrkanog kamenja i zaobilazei manje kratere. Stacy ree: udno je to na ovakvom tlu ima toliko fine praine. Mislila sam da Mjeseevo tlo nije toliko erozirano, jer tu nema ni vjetra ni vode da ga razbije u estice razliite veliine i oblika. Tono. I meni je to udno. Koraali smo u tiini. Traio sam pogledom mjesto pogodno za postavljanje atora. Nakon nekog vremena doslovno smo izronili iz ume stijenja i nali se na istini. Slika je bila izuzetna. Poput Stonehengea, s krugom grubih stupova to su okruivali neku vrstu terase u planinskom masivu. Krug je bio otvoren prema istoku i pred nama se pruao irok pogled. Iza otrog horizonta mogli smo vidjeti cijelu Zemlju. Gotovo sam oekivao jedrilice na iaranom prostranstvu poput oceana i serfanje na plai ispod nas. Stacy je bila zapanjena. SIRIUS 62

 Velianstveno! rekla je. Velianstveno! Zaista. Ovdje nikada nikoga nije bilo? upitala me. Nema tragova stopa. uvao sam ovo mjesto za nekoga izuzetnog. Oslobodimo se ovih odijela i pojedimo neto predloili. Umirem od gladi. Odvezao sam smotane atore i postavio ih na tlo tako da su ulazi bili okrenuti jedan prema drugom. Bili su okrugli, obrubljeni sloenim, savitljivim zaptivaem. Mogli su se zasebno hermetiki zatvoriti ili spojiti pritiskom jednog zaptivaa na drugi, a ovi su se spajali kad su se oba atora napunila zrakom. Podigao sam otvor jednog atora i pustio Stacy da se uvue zajedno s kutijom za hranu i gunjevima. Potom sam se i ja uvukao. Kleei paljivo sam spojio oba atora. ini se da je to sada hermetika zatvoreno kazao sam. Da vidimo to e se dogoditi kad pustim zrak iz jedne od rezervnih boca. Ako se ne odri, sve emo otkazati i vratiti se u bazu. To bi bilo bijedno ree Stacy, udarivi me akom u lea. Otvorio sam ventil na boci sa zrakom. atori su se pokrenuli poput ivih bia, poprimivi oblik dvostruke kupole. To je kao da si u vodenom jastuku nasmijeila se Stacy. Ili u poljupcu dviju meduza odgovorio sam, gledajui drugi ator kroz prozirni plastini zid. Stacy je poela prostirati gunjeve. Zato smo donijeli dva atora? upitala je. Zbog stvari. Kad svuemo odijela, izgledat e da su ovdje jo dvije osobe. Dobro je to nee traiti ruak. Jesi li vidio to se dogodilo s gunjevima? upitala je, podigavi rasporeni komad. ini se da im teti vakuum sa sunevom svjetlou. Ionako su bili stari. Kako ide napuhavanje? Zasad dobro odgovorio sam. atori su na otvorima bili spojeni. Temperatura zraka podigla se na 25 stupnjeva Celzija a tlak zraka bio je na konstanti od 230 milibara. Moemo li sada svui odijela? Ja u prvi rekao sam. Paljivo sam odvrnuo prsten za blokiranje ovratnika na odijelu. Nita se nije dogodilo. Tako sam skinuo ljem. Zrak u atoru bio je idealan. Na obrazima sam osjeao ugodnu toplinu s oblinjeg kamenja. Velianstveno! nasmijeih se, otkopavajui naprtnjau. Ubrzo smo se oboje oslobodili vakuumskih odijela. U dugom SIRIUS 63

rublju Stacy je izgledala prekrasno. Skinua je donje rukavice i arape i sjela maui nogom i smijeei mi se. Sloio sam naa odijela, ljemove i izme i kroz sada vrst ulaz gurnuo ih u drugi ator. Tako smo imali dovoljno prostora da prostremo gunjeve. Ostavio sam svoju naprtnjau, a Stacynu gurnuo u drugi ator zajedno s ostalom opremom. Izvrsno! kazao sam, otvarajui kutiju s hranom. Ruak se servira u podne pod zvijezdama. Imamo hladnu piletinu i topli kruh. Imamo ribani kupus, rajice i chily. Uzmi au ovog izvrsnog rosea, moj dragi kapetane Cramblitt. Natoio sam nam vino. Zatim sam sloio tanjure pune hrane. Udobno smo se smjestili na gunjevima, naslonjeni na moju naprtnjau. Pancho, ovo je izvrsno promrmlja Stacy, usta punih Porknerova toplog kruha. Da. Svaka ast kuharu i drago mi je to sada nije s nama naalio sam se. Nakon dva sata osjeao sam ugodnu teinu u trbuhu. Stacy je natoila ae vinom iz druge boce. Atmosfera u atoru bila je tropska. Svjetlucavo tlo, plamtei kobalt, tirkizno i bijelo obasjavalo nas je. Leali smo dodirujui se bokovima, a Stacvna glava bila je na mom ramenu. Podigao sam au za majku Zemlju: Nazdravljam svima onima koji nas upravo promatraju! Ovo je za njih jezik mi se pomalo zapletao. Ne mogu nas vidjeti apne Stacy ispivi vino. Upravo smo sada u fazi mladog mjeseca. Okrenuo sam se prema njoj. Onda za tebe! rekoh. Poljubio sam je, a ona mi je uzvratila poljubac, milujui mi vrat. Pogodi to imamo za desert apne mi u uho, klizei mi prstima niz lea. Kad ljubim, ne govorim, ali sada moram rei da smo Stacy i ja buljili jedno u drugo ispod ono malo odjee to je ostala na nama. Gurnuo sam kutiju s hranom i rublje u drugi ator. Infracrveno zraenje od tla i okolnog stijenja grijalo je naa gola tijela, ali to nije bilo nita u usporedbi sa zraenjem koje je ve postojalo u atoru. Tamnoruiastih, nabubrelih bradavica, Stacy je leala na gunjevima, pruajui mi ruku. Neete povjerovati, ali trenutak sam oklijevao. Naposljetku, kao starog svemirskog vuka, muila su me vrata to su vodila u drugi ator. Nije uistinu bilo razloga da sa zbog toga brinem, zbog toga poluotvora, ali znao sam da neu imati mira dok ga ne zatvorim. U svemiru smo svi mi isti. SIRIUS 64

 Ostani ovdje rekoh, diui se na koljena. Dovukao sam se do smotanih vrata atora, diska od fleksibilne i transparentne plastike. Odmotao sam to i namjestio brtvilo po obodu otvora izmeu dva atora. Sada ti mogu pruiti panju koja ti dolikuje kazao sam, zagrlivi je. Stacy se gnijezdila u mom zagrljaju, podarivi me vlanim poljupcem. Ruke su mi uistinu bile pune. Dok me je kakljala iza uha, prekinula nas je neobina buka. Neto poput nenadanog pitanja pare. Potpuna popodnevna tiina Mjeseeva planinskog ugoaja, presjeena tim iznenadnim zvukom, odbacila nas je od poda. Trenutak smo panino lomatali rukama i nogama, razdvajajui se. uao sam poput preplaenog ulinog maka, zagledan u nepomini pejza izvan atora. Nita nisam vidio. A onda sam opazio kako Stacy gleda prema ulazu u na ator. Zaboga! jeknuo sam. Od atora u kojem smo bili odvojio se onaj s naim stvarima. Odvojila su se brtvila, a drugi ator, bez zraka, pao je preko odijela, ljemova, izama, donjeg rublja, kutije s hranom, Stacyne naprtnjae i prljavog sua. Sada je sve to bilo u istom, svjeem vakuumu. Ostali smo goli u atoru, samo s gunjevima i mojom naprtnjaom. Stacy nekoliko sekunda nije smogla ni rijei. Dobro ree napokon barem neemo prati sue. Samo zbog jednog razloga nismo podlegli eksplozivnoj dekompresiji: zabrtvio sam vrata naeg atora poto sam u drugi ubacio preostale odjevne predmete. Na manje od metar udaljenosti, kroz transparentnu plastiku atora, vidio sam svoje vakuumsko odijelo i svoj ljem. Prouavao sam Stacynu naprtnjau. Crvena ploica virila je iznad zranog regulatora. Zbog nekog razloga odletio je sigurnosni ventil boce sa zrakom, tako da je sadraj slobodno ispunjavao zabrtvljeni ator. Zbog prejakog tlaka atori su se razdvojili, a onaj s prtljagom ostao je na tlu zahvaljujui tim stvarima, inae bi poput balona odletio. U naem atoru tlak je bio kako treba, premda su se plastina vrata malo izvijala prema vanjskoj strani. Povukao sam naprtnjau i zagledao se u rezerve u sluaju epasnosti. Najvie etiri sata zraka. Vakuum nadohvat ruke to nas je dijelio od radio-aparata u ljemovima sada je znaio milijune kilometara. Bili smo u grdnom kripcu, a to se moralo vidjeti na mom licu kad sam podigao pogled s naprtnjae. Stacy rukama poklopi moje. Mirna i lijepa poput anela, ree: Ne boj se, Pancho. Osjeaj krivice zamijenio je uas u mojoj ispaenoj dui. Ne... ne. Jo smo ivi, je li? A isto tako moemo zanemariti sluajnost da e nas netko pronai ree ona odluno. SIRIUS 65

Znao sam to, a sve se dogodilo zbog moje glupe greke. Nisam smjela pourivati da doemo ovamo kazala je. Ne govori tako, Stacy. Uvijek mislim da znam to radim. Zar je uistinu tako, pomislih istovremeno. Ona me vrsto stiskala. Bio sam na svojoj najnioj toki, a ona me pokuavala utjeiti. Nebo nad nama bilo je crno. Zvijezde su ekale to u poduzeti. to god odluimo, to mora biti odmah rekao sam. Ima li prijedlog? Samo dva. Prvi je, neka sve ide do vraga, nadajmo se spasu i usput se dobro provedimo, barem nakratko. Ne slaem se. Onda zaboravi. Drugi prijedlog je da otvorimo ulaz u ator i domognemo se jednog od ljemova prije nego to nas ubije dekompresija. S tim se apsolutno ne slaem. Pa nije to tako opasno. Uzmi ljem i ponovo hermetiki zatvori vrata. Ja u ispustiti sav zrak iz rezervne boce na naprtnjai i regulirati tlak u atoru. Jedan, dva, tri i gotovo. Onda emo radiom pozvati pomo. Ne bih uspio dovoljno brzo privrstiti vrata. Mogli bismo se omotati komadima gunjeva, i to vrsto, i zatititi se od embolije. Duo, to je hrabar put za samoubojstvo. Ako ne smislimo neto bolje, i to emo pokuati. Dobro odvrati ona pokunjeno. Kao to zna, gunjevi se raspadaju rekoh podigavi jedan. Bili su toliko isueni i tanki da su od njih ostajale krpe dok smo se kretali po atoru. Nastupila je muna tiina. Sjedili smo zgureni, zagrljeni poput majmuna u olujnoj noi. Stacy se trudila da me ohrabri. Njezin prijedlog za isputanje zraka iz naeg atora i hvatanje ljema bio je opasan, ali u osnovi praktian. Vrijedilo je pokuati. No s tim se toga trenutka nisam mogao suoiti. Ona je, ini se, bila mnogo hrabrija od mene. Ipak, na trenutak je klonula. vre sam je zagrlio i odmah je ivnula. Prokletstvo! Predoio sam sebi put kojim smo krenuli iz West Limba. Bila bi to samo kratka etnja da nismo zastajali zbog glupog pejzaa. Izmeu stijena tlo je bilo neuobiajeno meko za povrinu Mjeseca, poput plae od pepela umjesto pijeska. Mogli smo ii bosonogi. Neto mi je sinulo. Stacy... Ona odgovori jecajem. Onda ree: ao mi je. Mislila sam da sam hrabra. Trebalo bi me ubiti to sam te u sve ovo uvukao kazao sam. Kad se vratimo u bazu, prijavi me za disciplinski postupak. SIRIUS 66

 Bez sumnje u to uiniti. Iskoristio si moje povjerenje. U tom trenutku i moje se lice oblilo suzama. Sluaj me, Stacy. Nije sve propalo. Moemo pokuati da se vratimo u bazu. Okrenut emo ator i kotrljati ga iznutra. Ostavit emo sve stvari. U rezervi imamo dovoljno zraka ako odmah krenemo. Trenutak je razmiljala. Zato ne?! odgovori. ak i ako ator pukne a mi ostanemo bez tlaka, nee nam biti gore nego to je sada. Otprilike. Onda krenimo ree. Uzeo sam naprtnjau i stavio je na lea, a Stacy mi je pomogla da na golom tijelu namjestim opremu. Zgureni, zajedno smo gurnuli stranu atora, pokuavi ga prevrnuti. Na rukama sam osjetio ledenu plastiku. Pokuaj se poduprijeti nogama kazao sam joj. ator je polako padao na stranu, a komadi gunjeva su klizili dolje kako se podizalo podnoje atora. atorski rub spustio se na tlo. inilo se da smo u ogromnoj praznoj gumi. Sada je podnoje atora postalo zid s moje desne strane. Kako vie nije leao na tlu, ator se s lijeve strane izboio poput krova kupole. Pod je bio od iste prozirne plastike kao i kupola. Tapkao sam i udarao pokuavajui otresti prainu naslaganu s vanjske strane. Uspio sam otresti samo tanak sloj da bismo mogli vidjeti. Dobro rekao sam. Na sreu, pred putom smo kojim elimo natrag. Stacy, dri me se. Plan je takav da paljivo koraamo i da se ator okree poput kotaa. Nadam se da neemo morati initi nagle kretnje odvratila je. Bio je to prvi pokuaj. Kako sam prebacio teinu na plastiku to se savila preda mnom, ona se ispruala sve dok nisam dotaknuo tlo. Iznenada su se kupola i pod pretvorili u panian nabor. ator se opasno nagnuo naprijed. Stacy je pala na mene. Oboje smo zateturali, ali uspjeli smo zadrati ator. to se dogodilo? upitao sam je preko ramena. Kad sam zakoraila, ator se zanjihao i pala sam ti na lea odgovori. elimo li da se ator polako kotrlja, ja moram podizati lijevu nogu dok ti desnom staje na ator. Moramo ii ukorak. Drat u se za tvoju naprtnjau. Idemo naprijed rekoh. Slijedi me. Lijeva, desna, lijeva, desna... Tako smo nastavili. ator se kotrljao poput ogromnog kotaa, naginjui se na obje strane, ali ipak se nije prevrnuo. Kad bismo doli do velikog kamena, pomaknuli bismo se u stranu, usmjeravajui SIRIUS 67

putanju atora u tom pravcu. Ponekad smo zastajali i ispravljali putanju. Pratio sam tragove stopa kojima smo krenuli na piknik, a kad smo se nali na otvorenom, skretao sam poprenim putom. Paljivo sam izbjegavao rubove kratera. Sve se odvijalo bolje nego to sam pretpostavljao. Uporno smo odmicali niz padinu, a ja sam ritmiki odbrojavao sve dok Stacy nije povikala da prestanem. Uporno smo se kotrljali atorom, stopala su mi uranjala u male kratere i udarala u otro kamenje. Kad smo iza pranog tla naili na grubi teren, uplaio sam se da ne probuimo ator. Stacy je ispod glasa psovala dok je s mukom koraala iza mene. Od gunjeva su ostale krpice to su klizile uz najnii dio atora. Pokuao sam po njima hodati, ali smo zbog toga oboje izgubili korak. ak i da imamo izme rekao sam, ne bi nam pomogle. Otetile bi ator gore od neravnog tla s vanjske strane. Da odvrati Stacy. Pokuajmo dalje. Nisam imao sat, ali bit e da smo u tom kotrljanju proveli vie od tri sata. Iza nas je ostalo ogromno kamenje, a zrak je u atoru bio sve hladniji. Da tlo nije bilo toplo, imali bismo vrakih nevolja s ozeblinama. Okruivala su nas hrapava Mjeseeva polja. inilo se da se sputamo niz beskrajnu gomilu pepela. Koa mi je jeila pod otrim sjajem zvijezda. Razmiljao sam hoemo li moi zaustaviti ator ako budemo morali. Pokuao sam sreu okreui ga na nepoznato tlo, poprenim putem prema West Limbu, to je bio mnogo krai od onog kojim smo krenuli na piknik. Kad smo se pribliili bazi padina Heveliusa sve vie se naginjala prema sjeveru. Sunce se probijalo izmeu valovitih breuljaka na horizontu. Kad smo stigli na mjesto na kojem je sunani snop izravno obasjavao tlo, uinilo mi se da smo zakoraili na uarenu eljeznu plou. Jao! Brzo natrag! viknuh. Jesi li opekao noge? upita Stacy. Na sreu, nisam. Hoe li plastika na atoru izdrati toplinu? Nema sumnje. Predviena je za povrine toplije od ove. Ali moramo nekako zatititi noge. Pustili smo da se ator prevrne. Sjeli smo i predahnuli. Koliko je jo puta pred nama? upitala je Stacy dok smo noge pune modrica umatali u komade gunjeva. Manje od kilometra. Baza je tono iza one litice. Iskoristio sam taj predah da pregledam ator. Plastika je bila hladna i izgrebena. Oigledno se poela troiti. SIRIUS 68

Umotavi noge, uspravili smo ator i nastavili se kotrljati. Preostali put prevaljivali smo sporije nego to smo oekivali. Morali smo se boriti za svaki djeli hladovine. Paklen je bio prolazak kroz snop sunane svjetlosti. Osjeao sam se kao na ranju. Kad bismo zastali, razmiljao sam kako prijei naredni suncem obasjani prostor i izbjei kamenje. atorska plastika poela je pucketati, sinhrono s naim koracima. Osjeao sam bol u stopalima, ali jo vie me muila pomisao da se Stacy osjea gore od mene. Na kraju sam uhvatio pogledom zgrade baze. Nikada nisam mogao zamisliti da e me jednoga dana slika tih zgradurina toliko obradovati. Stacy! poviknuo sam. Pogledaj! Gotovo smo stigli! Nisam joj vidio lice, ali osjeao sam kako se naslanja na moja lea. Ljubavi, nemoj sada sustati. Stiemo rekao sam. Pred nama vie nije bilo sunanih snopova. Morao sam rijeiti problem kako ui u zgradu. Najbre bi bilo kroz teretni ulaz, jedinu hermetiku komoru koja je dovoljno velika da se ukotrljamo sa atorom. Objasnio sam to Stacy dok smo se pribliavali zgradama. Na sreu, lako emo nai nekoga da ukljui komoru kazao sam joj. Put do teretnog ulaza vodi tono ispod velikog prozora bara i drutvenih prostorija. Instinkt mi govori da su sada svi na okupu. Bar je prepun. Nee biti teko privui njihovu panju... Stacy iznenada stane, povukavi me za naprtnjau da sam umalo pao. to si rekao? upita muklim glasom. Molim? Oekuje li da u gola golcata stati pred taj prozor, u petak naveer, kad su svi na okupu. Stacy rekoh okrenuvi se prema njoj. Moramo biti sretni to smo ivi i... Ona brine u pla. Ne mogu. Neu! Dovela me u takvo iskuenje da se i sada najeim i pri samoj pomisli na to. Bili smo spaljeni suncem, ruiasti poput lososa. Stopala su nam krvarila. Stojei na mjestu, nalazili smo se u smrtnoj opasnosti. Ona mi je dotad podizala moral i odvlaila me od oaja. Ovo je bio prvi znak slabosti u njezinoj hrabrosti i smislu za humor koji me bodrio i podizao u toku te proklete avanture. Netko drugi na mome mjestu izgubio bi ivce i povisio glas, ali ja nisam. vrsto sam je stisnuo. Ruka mi je kliznula niz njezina lea, pomilovala grudi i zaustavila se na trbuhu. Gotovo nisam bio svjestan to radim. Stacy, ljubavi aptao sam. Zna da e biti najljepe stvorenje koje su ikad vidjeli. SIRIUS 69

Tada sam osjetio prasak u lijevom uhu. Ono mi je uvijek bilo osjetljivo. Tlak zraka u atoru je padao. Probuili smo ator! Stacy je osjetila to isto. Uhvatila se za moju naprtnjau i povukla me unatrag. Krenimo, Pancho! povikala je. Teretni ulaz! Suzdrao sam se da ne eksplodiram. Pourimo! zareao sam. Lijevo-desno-lijevo-desno! Opet smo imali sree. Iako se u atoru ve skupljala magla, jasno sam vidio irom otvorena vrata teretnog ulaza. To se kosilo sa sigurnosnim mjerama baze, ali bit u beskrajno zahvalan onom tko je prekrio tu mjeru opreza. Potrali smo preko istine ispred prozora. Uhvatio sam u trku, na trenutak, irom otvorene oi, razjapljena usta i ruke sa aama zaustavljene u zraku. Te je noi Porkner vodio bar. Poslije mi je rekao da je tada prvi put na tome bunom mjestu zavladala mrtva tiina. Stacy i ja smo tako brzo utrali u hermetiku komoru da sam umalo udario glavom o unutranja vrata. U uima mi je zvonilo a srce mi je neobuzdano udaralo. Kroz atorsku plastiku udario sam o kontrolnu plou komore. Uspio sam pritisnuti dugme za sluaj opasnosti. Vanjska vrata su se zalupila. ator se sloio oko nas, a u komori je zatreperio svje zrak. Zateturao sam prema vratima borei se sa atorom. Stacy se sruila na pod. Oboje smo se borili za zrak. Umalo da sam rekao kako smo uspjeli, ali u tom trenutku uo sam glasove i korake iza unutranjih vrata. Nadolazio je stampedo. Stacy je rasporila plastina vrata atora i izala. Stisnutih zubi, rekla je: Ubit u prvo kopile koje... Hej! Suareze! Jesi li dobro? bio je to Porknerov glas iz zvunika hermetike komore. Skoio sam i rukom prekrio oko TVkamere. Suareze, treba li pomo? zauje se drugi glas. Muffled se glasno smijao. Stacy je buljila u vrata. Dobro smo rekao sam u prijemnik. Treba nam.., odjea. Ve smo se za to pobrinuli zauo se Porknerov glas. Imamo crveni signal na panelu hermetike komore. Morat emo runo otvoriti vrata. Pripremite se. Stacy i ja smo stali na jednu stranu. Poslije dueg prepiranja, glasova i zveketa, vrata su se odkrinula i pojavila se Porknerova ruka s dva bijela stolnjaka. Blagoslovljeno neka je Porknerovo ime, nikad vie neu pljuvati po njegovim pagetima. Stacy i ja smo se diskretno pojavili u togama, doekani aplauzom gomile. Ona je krenula, uz pratnju za sobom, prema svom tabu, a ja sam morao odgovarati na mnoga pitanja. Bilo je nekih SIRIUS 70

primjedbi na moje, hm, fiziko stanje, koje nije moglo ostati nezapaeno dok smo jurili pokraj velikog prozora. Uvijek ponavljam da je na nama pionirima da pokaemo pravi put, to i inimo. A to se tie mojih odnosa s kapetanom Stacy Cramblitt, poljubac na uzletinoj pisti sljedeeg dana mnogo je obeavao. Idui put kad smo se sreli pitala me hoemo li na skijanje. Bili smo tada na sjevernoj polarnoj kapi Marsa, ali to ve pripada drugoj prii.
Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen

Branko Piha
SIRIUS 71

Maje oko

Kad bi se pravila lista najobjavljivanijih domaih autora u SIRIUSU, visoko, ako ne i elno, mjesto zauzeo bi Branko Piha, mladi zagrebaki autor znanstvenofantastinih pria Roen je u Zagrebu 1956. godine, gdje je i studirao na ETF-u diplomiravi na radio-komunikacijama. Pie od 1978- godine, a prvu priu u SIRIUSU objavio je u broju 23. Bila je to Toka divergencije i dosad ju je slijedilo devetnaest pria. Uglavnom je dosad objavljivao prie u jedinom domaem SFmagazinu, ali pojavljivao se i u nekim drugim izdanjima. Pomalo je paradoksalno da je ak vie objavljivao u inozemstvu nego kod nas. Vrlo plodnu suradnju ostvaruje sa zapadnonjemakim izdavaima, ali najveu s poljskim, gdje mu je tampana zbirka pria Perpetuum mobile, a u pripremi je i druga knjiga pria. Iako je veina njegovih pria romaneskne naravi, jo se nije okuao u stvaranju toga literarnog oblika.

Branko Piha izraziti je predstavnik pisaca hard SF-a, potovanja znanstvenih, loginih zakonitosti, naglaavanja S-komponente u znanstvenoj fantastici. Otud vjerojatno dojam i sumnja nekih italaca da su njegove prie ve itali, jer znanstvene pretpostavke ipak su univerzalne i esto koritene u SF-u. Razlika je u pristupu, a Pihaev je uvijek originalan. Uz ve spomenuti tehnicizam i znanstvenu podlogu, on njeguje i strogi, logiki literarni milje u kojem se radnja razvija i odvija po odreenim pravilima, s postupnim uvodom, razradom i zavrnicom koja donosi poantu. Nerijetko u svojim priama Piha zastrani u istu fantastiku, kao na primjer u prii ovjek iz Vujeg Dola (RS Magazin, zima 1982.). i jo ee su mu u priama natruhe krimia No sve je to ipak osvjeenje openito u anru SF-a ipak, kao u najboljim SF-djelima, i Piha je najbolji kad znanstvenu potku koristi za nadgradnju psiholokog karaktera u kojoj analizira, esto ironino, ljudske odnose, slabosti. karaktere. Najvie mu ipak odgovaraju pomalo avanturistike radnje s dosta dijaloga. Ogleda se to i u vrsnim radio-adaptacijama njegovih pria. No uoljiva je i njegova sklonost prema iznoenju filozofskih postavki, zasnovanim na klasinoj njemakoj filozofiji, i to vrlo kompliciranih ak i za natprosjenog itaoca. Ali kad nae pravi omjer izmeu tvrdog logikog tehnicizma, klasine strukture prie, avanture, fantastike, jaeg profiliranja likova (to mu je i najvea boljka) i onog to je pisac htio rei, Piha stvara odline

SIRIUS 72

prie i zaslueno je u vrhu domaih autora SF-a. Maje oko pria je tipina za njegov opus, pisana po svim Pihaevim zakonima. Tema izgubljene civilizacije i unitenja ovjeanstva jedna je od najstarijih, ali Piha je izvrsno obrauje inei ak i uobiajeni, trivijalni uvod vrlo zanimljivim. Paralelna radnja uvodi pak itaoca u osnovu filozofskog pita-

nja geneze, postanka, toka ivota u svemiru, beznaajnosti ali i besmrtnosti ovjeka u kaosu univerzuma i njegova stapanja sa svevremenom i svesvijeu. Sve je to zaodjeveno u zanimljivu, pomalo avanturistiku priu s preciznim znanstvenim pretpostavkama i objanjenjima. Recimo jo jednom Maje oko je pria koja e potpuno prezentirati Branka Pihaa kao SF-pisca. (HP)

Smrt je to zagrglja polurazgovjetno Nicholson, dotetura do dra Wangera i unese mu se u lice. Smrt ti je ovo oko nas... hik... i u nama. Opet si pio ree mirno dr Wanger. Gledaj, ja te razumijem, svi mi ovdje suosjeamo s tobom zbog onog to te je snalo, ali nemam pravo poputati ni tebi ni bilo kome. Pravila su jasna i ti ih kri. Ne moemo dopustiti da itko bude izuzetak. Pa i nee biti nikakvih izuzetaka. . hik... Svi emo otii lijepo jedan za drugim, kao u djejem vrtiu. Evo i Dufoisa! Pozabijao je sve one svoje trokutaste krpice! Jeste li ve odluili kako e se zvati koja ulica? Ne smijemo zaboraviti ostaviti dvije za Grabowskog i... Kao to sam i oekivao pone Dufois prilazei stoliu i posegne za vrem s bijelom kavom. Topologija grada je klasina, ali im je dosta toga bilo sagraeno pod zemljom. Oznaio sam neka mjesta gdje bismo mogli poeti kopati. Moram vam priznati da sam dolje naiao na jednu malu neobinost. Kad se ide ovom ulicom i tu Dufois pokae na ulicu iz koje je doao i skrene udesno, brzo se izbija na jedan trg koji je gotovo potpuno ogoljen. Nema nikakvog raslinja. Ni ovih travurina, ni puzavica, ni gljiva, ni paprati, ukratko niega. Kao da ga netko uzorno isti i redovno odrava. Ondje su i ruevine nekakve zgrade i prilino se dobro dre. To je svakako zanimljivo pridrui se raspravi biolog Linne. Moda su divljaci izabrali neku od ruevina za svoje svetite. Morat emo biti i te kako budni jer svaki pristup takvom mjestu oni kanjavaju. Ako i jest tako, onda to zacijelo nisu oni iz sela ree dr Wanger Oni se suvie boje ovog mjesta da bi se usudili bilo to uiniti. To i jest ono to mi se najmanje dopada doda Linn, Ako nisu oni, tada bi mogao biti samo netko jo opasniji. Vidjet emo kako stoje stvari odlui dr Wanger. Ne SIRIUS 73

vrijedi se optereivati unaprijed, a osim toga, jo smo pod dojmom onoga to se dogodilo. Izgubili smo dva lana ekipe a i domoroci znaju kako da ustrae neim to ne postoji. Pogledao je prema terasi na kojoj su podigli logor. Tlo je bilo nabijeno i vrsto. Odavde se otvarao vidik koji je omoguivao da se dobro kontrolira okolni prostor. Pored oblinjeg zida Lidia je raspremala posljednje pakete, a Matteoli je i dalje nepomino sjedio na isturenom zidiu s pukom prebaenom preko koljena. Sve je bilo mirno. Nakon nekog vremena Nicholson se udaljio uz nerazumljivo mrmljanje, sklupao se uz sanduk s pomonim priborom te se umirio buljei odsutno niz ulicu poploenu kamenim kockama, koja je nestajala u plaviastom sumraku. Neka sutra montira antenu ree dr Wanger. Ako se ve ne moemo nikome javiti, da bar budemo obavijeteni o dogaajima u civilizaciji. To e podii moral ljudi. Raditi poinjemo odmah izjutra. Ispitat emo i taj tajanstveni trg. Dufois, ti e smijeniti Matteolija, a ja u straariti pred jutro. Bude li neprilika, straarit emo po dvojica. I budi na oprezu! Ako osjeti da ti se spava, sjeti se domorodakih pria! Razgovor se zavrio brzo. Ostavivi skice na stolu, Dufois se pourio iskoristiti dva slobodna sata prije straarenja, a umor je brzo svladao i ostale. Uz Matteolija budan je ostao jo samo dr Wanger. NALAZITE JE NA 820 M NADMORSKE VISINE, zapisao je toga dana u svoj izvjetaj. GRAD JE SMJETEN NA JEDNOM OD VRHOVA IZDUENOG PLANINSKOG NABORA OKRUENOG DUBOKIM POTOPLJENIM KOTLINAMA: ISPOD NAS VIJUGA IROKA PRITOKA XINGUE, A NA DALEKOM JUGU OCRTAVAJU SE MUTNI OBRISI GORTA SERRA DO RONCADOR. SITUACIJA U EKIPI JE MIRNA, JEDINO NICHOLSON PRAVI PROBLEME. JOS NISMO STIGLI NI PRAVO ODLOITI STVARI, A REVNI NAS DUFOIS OBAVJETAVA O PRVIM NEOBINOSTIMA KOJE UPUUJU NA TO DA NETKO ILI NETO OBILAZI RUEVINE ILI, AK TO VIE DA MEU NJIMA PREBIVA. NALOIO SAM POJAAN OPREZ: BUDUI DA SMO NAPOKON NA SUHOM, DOPUSTIT U SI JO NEKOLIKO REDAKA DA BIH UKAZAO NA NEKA PONAANJA OVDANJIH DOMORODACA, TO E SVAKAKO BITI ZANIMLJIVO ANTROPOLOZIMA KOJI E POSLIJE NAS ISTRAIVATI OVE KRAJEVE. SUPROTNO OBIAJIMA SVUGDJE GDJEGOD SMO PROLAZILI, OVDJE SE VRIJEME TA NEUMITNA ODREDNICA KOJA I NAMA SIMBOLIZIRA STARENJE I SMRT SMATRA SIMBOLOM IVOTA, A NJIHOVO JE GLAVNO BOANSTVO BOG VREMENA. NAIN IVOTA DUBOKO IM JE PROET SIRIUS 74

NEIM TO BI SE MOGLO NAZVATI STRAHOM OD SAVRENSTVA. U TOME SU NEOBINO DOSLJEDNI, TAKO DA U SAGOVE, KOJE UPRAVO MAJSTORSKI IZRAUJU, UVIJEK UMEU PO NEKOLIKO NEPRAVILNIH ARA KAKO IM ORNAMENT NE BI BIO SAVREN, MOKASINKE REDOVITO ZAREZUJU, A AKO IM KOJI GLINENI VRC ISPADNE SUVIE PRAVILAN ODMAH GA RAZBIJAJU. I ZBOG SVEGA TOGA IMAMO RAZLOGA VJEROVATI U TO DA SMO NA TRAGU VRLO OSEBUJNE CIVILIZACIJE IJI OSTACI JO I DANAS, MILENIJIMA NAKON NJEZINE PROPASTI SNANO UTJEU NA KULTURE U OVOM DIJELU SVIJETA. A AKO JE TAKO, TADA NAS OEKUJU VELIANSTVENI TRENUCI PUNI UZBUENJA I POSVEENOSTI KOJIMA SE NADA I KOJE PRIELJKUJE SVAKI ARHEOLOG ALI KOJE DOIVI SAMO MALO NJIH. o No je protekla mirno i bez iznenaenja, a s prvim zracima sunca grad je zablistao u udesnoj ponoi. Prauma to ga je okruivala pred jutro je zamukla, a pred njima se ukazao prizor koji je djelovao tako da su brzo zaboravili ste tekoe to su ih pratile na putu do otkria tog mjesta. Kroz okna u zidovima bauljale su ilave povijue velikih mesnatih listova i otvarajui se na suncu koje se brzo uspinjalo njihovi raskoni zelenkasti cvjetovi okitili su stare zidine blistavim dekorom. Dr Wanger je nainio kratak plan prvog obilaska grada, na osnovi kojeg je trebalo donijeti planove slubenog istraivanja. Ubrzo zatim krenuli su da ga i realiziraju. S Matteolijem i Dufoisom dr Wanger se uputio prema mjestu za koje su pretpostavljali da je gradska jezgra dok su Wilkow i Linne odmah krenuli prema oblinjoj uzvisini kako bi s nje sagledali cjelokupno nalazite i to mu tonije odredili tlocrt. U logoru su ostali samo Lidia kojoj je bilo naloeno da porazmjeta stvari i uredi logor po svom nahoenju, te Nicholson da montira televizijsku antenu za prijem preko satelita i postavi sistem zrcala za laserski alarmni ureaj koji bi ih ubudue trebao potedjeti napornih nonih bdjenja. Prva istraivanja pokazla su da je grad bio razmjerno velik i sagraen na nekoliko vodoravnih i oito umjetno pripremljenih terasa. Izmeu tih terasa irila se razgranata mrea kolnih putova i kanala to su se mogli prepoznati kao ostaci drevnog vodovoda. Na mnogo mjesta terase su bile probijene, pa su se prepoznavali razvaljeni popreni zidovi i zapueni otvori to su upuivali na SIRIUS 75

sloene spletove podzemnih prostora koje je tek valjalo ispitati. Isto tako jo nisu mogli mnogo rei ni o arhitekturi. Po ostacima svodova moe se zakljuiti da su se esto koristili lukom, a sudei po mnogim klinasto obraenim kamenovima naenim na putovima luni nosai esto su povezivali i terase ili gornje etae susjednih zgrada. Vratili su se u logor za ranog poslijepodneva, najprije dr Wanger sa svojom ekipom, a potom Wilkow i Linne. ekalo ih je ugodno iznenaenje: prvi nalaz ve je bio na stolu i Matteoli je zavravao njegovo ienje. Niste nam se pridruili ree dr Wanger. Ve smo se bili uplaili da vam se to dogodilo. Ona uzvisina nije bila najpogodnija, pa smo izabrali drugu. Isplatilo nam se, dobili smo izvrstan pregled nalazita. Vidim da ni vi niste gubili vrijeme odvrati Linne i pokae na stoli na kojemu se nalazio predmet prilino atraktivnog izgleda, namjena kojeg je bila posve zagonetna. Njegov tek oieni dio presijavao se na suncu i imao ukastu boju potamnjele bjelokosti, a ovalna povrina bila je izvedena kao dubok reljef i ispresijecana brojnim kanalima i vijugavim linijama. Znali smo da ste neto nali im ste se onoliko dugo zadrali pored one jame. Najprije smo se pobrinuli za fotografije, a kad smo to zavrili, vi ste ve otili. Morali smo se vratiti u logor. Matteoli je toliko inzistirao na tome da ponesemo tu kuglu da mu nismo mogli odbiti. Siromah, namuio se dok ju je doteglio iz onog podzemlja. Znai, dolje ima neto, ha? upita Wilkow. Tako se bar ini ree dr Wanger. Nego, radije nam reci to ste vi vidjeli odozgo! Linne mu prui snop polaroid-fotografija i dr Wanger ih stade urno pregledavati. Na jednoj je prepoznao sebe i Dufoisa pored razvaline kod koje su proveli najvei dio vremena, a vidio se i ulaz u jamu u koju se bio spustio Matteoli. Jama se nalazila na rubu velike ceste to je vodila prema trgu, koji je, osim to na njemu nije bilo ni travke, od okoline odudarao i po izrazitoj bjelini razvalina. Posred platoa nalazile su se ruevine goleme zgrade to je bez sumnje nekad dominirala svojim dijelom grada. Nekim udom prizemlje je ostalo prilino ouvano i iza dva reda polusruenih stupova crnio se golemi otvor sredinjeg ulaza u zgradu. Iz ostalih se slika dalo zakljuiti da je grad imao razvijenu periferiju koja je sezala i na obronke nagiba i do 30 stupnjeva. Na nekoliko fotografija vidjeli su se predjeli izvan podruja nalazita i SIRIUS 76

na njima su se uoavali tereni na kojima je prauma bila znatno rjea. Nekoliko ih je bilo snimljeno teleobjektivom. Razabiralo se da se radi o odvojenim proplancima, na kojima se moralo nalaziti neto to je spreavalo da ih, kao ostala mjesta, prekrije sloj mahnitog bilja. Na jednoj se dr Wanger posebno zadrao: sloj bilja koje je vodilo do istine stvorio je svojevrstan usjek i kroz njega su se ocrtavale konture nekog zdanja to se nalazilo u sredini. Bila je to piramidalna tvorevina okruena stupovima, i na snimci se vidio samo njezin otri vrh i neki vodoravan trijem na etvrtastim nosaima. Moemo li posjetiti to mjesto? upita dr Wanger nakon kraeg razmiljanja. Moemo, ali nee biti ugodno. Teren ne samo da je neprohodan nego je i dosta strm. Moda bismo i uspjeli prokriti put, ali izlet ne bi mogao biti krai od dva dana. Potrudit emo se da bude dovoljan i jedan ree dr Wanger. Linne htjede neto dodati, ali ih graja iza njihovih lea natjera da prekinu razgovor i da se okrenu. Svi osim Matteolija okupili su se oko sanduka gdje se nalazio veliki plosnati TV-ekran. Nicholson je bio spojio sve ice i vrtio neki potenciometar, a na ekranu su se iskriavo izmjenjivali programi. Dufois pouri da namjesti zaslon protiv sunca. ini se da nam je danas sretan dan ree Linne. Sve nam polazi za rukom. I treba tako doda dr Wanger. Kroz dosta smo nevolja proli da bismo stigli ovdje. Programi nisu bili osobito zanimljivi. Bile su to vijesti o uobiajenim napetostima u svijetu, najnovije zabavne emisije i pokoja nestandardna zanimljivost ili reportaa. Izmeu ostalih, na nekoliko kanala javljeno je da su zavreni radovi na najveem misaonom sustavu negdje u Kaliforniji o kojem se dosta pisalo jo dok su se oni spremali za ekspediciju u divljine Mato Grossa. Kako ga sve to nije naroito zanimalo, dr Wanger se zaputio Matteoliju koji je revno istio naeni kuglasti predmet. Bila je to zapravo obina skulptura od kamena, sasvim mrtva stvar, no na neki demonski i nedokuiv nain doimala se ivom, kao da je imala unutarnju snagu kojom se odupirala propadanju i kao da nije pripadala ovom svijetu ili kao da je pripadala njemu i nijednom drugom. Ima ih dolje koliko hoe spremno ree Matteoli. Ali su na tekim ploama, pa ih nisam mogao ponijeti. Stoga sam se odluio za ovo. Dobro si uradio ree dr Wanger. Poslije nam se SIRIUS 77

pridrui, donijet emo planove za sutra, a ti ve ima iskustva s podzemljem. Ostatak dana proao je u mirnoj radnoj atmosferi i pripremama za pohode na dva mjesta koja su se isticala od okoline: na palau na velikom trgu i na jednu od najbliih zgrada u praumi. PRVI DAN ISTRAIVANJA, zapisao je te veeri dr Wanger u svoj dnevnik. SVAKA SUMNJA U TO DA SMO OTKRILI PRIJESTOLNICU DREVNIH ALHELIJANACA SVE MI SE VIE INI KAO BUENJE STARE ZABLUDE. DANANJI DAN PRIPADA MATTEOLIJU. NA JEDNOM MJESTU GDJE SE BIO URUIO GORNJI SVOD PODZEMNE PROSTORIJE ON SE OSMJELIO I UAO U PODZEMLJE, ODAKLE JE NAKON JEDNOSATNOG LUTANJA IZNIO PRED NAS NEOBIAN PREDMET KOJI SAM PRIZNAO KAO PRVI SLUBENI NALAZ EKSPEDICIJE. NEMAMO SREE S OPREMOM: POTO SMO OSTALI BEZ OBJE RADIO-STANICE, KVARE NAM SE I KOMUNIKATORI. MATTEOLI SE ALIO DA JE NEPRESTANO GUBIO STANICU, A U UVJETIMA U KOJIMA SE NALAZIO TO NIJE BILO NIMALO UGODNO. DAO SAM IH NICHOLSONU NA PREGLED PA E VALJDA NETO UINITI. TO SE TIE WILKOWOVIH SNIMAKA KOJE PRILAZEM, VJERUJEM DA E ONE POTVRDITI NAA PREDVIANJA DA SU NA NJIMA ZGRADE O KOJIMA SU GOVORILI DOMOROCI. ONI NE LAU. POUZDAJEM SE U NJIHOVO NEZNANJE VIE NEGO U BILO ClJU MUDROST. o Niske, poloene sjene jo su se pruale po ruevinama kada su se Wilkow i Linne urno zaputili niz glavnu ulicu da to prije napuste gradsko podruje i stignu do tajnovitog zdanja koje se jedva naziralo u dubokom, zagasitom gustiu na poetku susjednog obronka koji je jo skrivala tama. Nakon kratkotrajnog ispitivanja logor su napustili i dr Wanger, Nicholson i Dufois u namjeri da istrae neobinu zgradu na velikom trgu. U logoru su ostali Lidia i Matteoli koji je uporno tvrdio da se ne osjea sposobnim za rad izvan logora, usprkos izriitim nastojanjima dra Wangera i ostalih lanova ekipe da on, zbog svojeg sluajno steenog iskustva, vodi istraivanja u podzemlju. Ubrzo su stigli do mjesta na kojem se Matteoli bio spustio u podzemlje, a potom i na glavni trg. Ono to se nalazilo na njemu bljesnulo je neoekivanim, bljetavim sjajem koji ih je natjerao da zastanu. Zgrada je bila mnogo vea nego to im se to uinilo prolog dana. ukasto bijeli zidovi sjajili su se na izlazeem suncu kao da su SIRIUS 78

i sami u toku vjekova upili dio njegova sjaja, dok je druga strana mirovala u sjeni proaranoj prugama svjetlosti koja je prodirala kroz velike otvore u brojnim zidovima to su jo stajali uspravno. Uputili su se prema zgradi. Nekoliko sruenih kapitela s ornamentima usnopljenog lia lealo je na tlu. I oni su uglavnom bili slomljeni i razmrskani, ali povrina svakog dijela, pa i najmanjeg, bila je neobino sauvana. Nigdje nije bilo ni traga mahovini, gljivicama i svakovrsnoj trulei to je donosi sparina, vlaga i vrijeme. Ubrzo su zali meu prve stupove i nali se u polumraku. utke su proli kroz djelomino uruen glavni hodnik i zali u prostrano polukruno predvorje. Unutranjost ih je doekala hladna, nepokretna i dostojanstvena. Propale grede, srueni pregradni zidovi, prepolovljene konzole sve to ne samo da nije umanjivalo dostojanstvo te unutranjosti nego joj je davalo peat nedodirljive uzvienosti koja kao da je zraila iz svakog jo uspravnog zida i iz svakog sruenog kamena. Kroz probijenu glavnu kupolu prodiralo je svjetlo, i prva stvar koju su opazili bio je apstraktan reljef ispod kojeg su bili urezani neobini znakovi to su nalikovali na perzijsko klinasto pismo. Dr Wanger odlui da na tom mjestu ponu raditi i, slijedei njegove upute, Nicholson s nekoliko bljeskova snimi prikaz na zidnoj stijeni. Nastavili su jednim hodnikom, preskaui ili obilazei velike kamene gromade sruenih katova, dok je Nicholson trkarao okolo i snimao sve to se razlikovalo od glatkog zida. Nakon nekog vremena ustanovili su da su svi prolazi u donje etae, koje su im se inile najzanimljivijima, zakreni, i kao jedino mjesto na kojem su mogli sii bilo je ono gdje su srueni kameni blokovi probili pod i nainili pukotinu dovoljno iroku da se kroz nju provue ovjek. Preostalo im je samo da odrede tko e to biti. Javio se Dufois. Moda je red da poem ja rekao je. Napokon, ja sam i najvie elio da vidim to je s tim trgom. Naravno, ako se svi slaete. Dr Wanger kimnu glavom u zrak pristanka, a Nicholson otkopa kameru. Brzo su uvrstili ljestve od ueta i Dufois se paljivo spusti u procijep. Kada je u njemu bio do pojasa, dr Wanger mu doda primopredajnik i svjetiljku i Dufois se u nekoliko koraka spusti na dno. ini se da nema opasnosti ree Dufois gledajui ih odozdo. Postoje dva puta, mogu krenuti gore ili dolje. Kreni prema sreditu ree dr Wanger, naginjui se preko ruba da to bolje odredi kamo vode tamni otvori u kutovima podzemne prostorije. I dri taj pravac dokle god bude mogao. Jasno ree odozdo Duiois, te izvue antenu primoSIRIUS 79

predajnika. Je li u redu? U redu odgovori dr Wanger kontrolirajui prijem. Moe krenuti. Kratko domahnuvi rukom, Dufois im dade do znanja da je razumio i zaputi se prema jednom od otvora. Odatle se jo neko vrijeme vidjelo titravo svjetlo koje je brzo nestalo, a iz primopredajnika se zauo krav glas. Zaao sam iza ugla. Ovdje je kao u labirintu. Hodnik se polagano sputa, a sa strane su nekakvi prolazi. Idem ravno... Markice se dobro lijepe. Nastala je kratkotrajna tiina koju je prekidalo samo njihovo uzbueno disanje. Ponovo se javio Dufois. inilo se da govori neto sporije i da mu je glas neto dublji. Jo sam u onom istom hodniku izvijesti ih. Zaao sam na neko udno mjesto. Hodnik je prostran i ima nekih udubina u stijenama. Na policama su nekakvi komadii... To je... staklo, ini se obino staklo, ali jako krhko, odmah se lomi. Na tlu su mjestimino naslage skrutnutog blata... kao da je tu neto bilo pa se pretvorilo u prah. Ima i natpisa iznad hodnika i pojedinih udubina u zidovima. Pokuat u ih uhvatiti tako da ih to vie stane u kadar... Dufois je nastavljao spominjui udne prostore, ornamentalne vaze sline onima koje je vidio Matteoli, kamene podije, zidne nie koje su nalikovale na podzemne pei ili, moda zabravljena skladita. I mnotvo razbijenih staklenih posuda najrazliitijih oblika, to su podsjeale na neke kemijske naprave. Nalazim se na na raskru rekao je odjednom. Postoji vie tunela, kao da ulazim u neku sabirnicu. Za ime svijeta... to su... pa to su pragovi! I tranice! Neka me odnesu svi avoli ako ovo nisu ostaci eljeznike pruge. eljezo je posve razjedeno. Da li me ujete? ujemo odgovori dr Wanger brzo, podeavajui frekvenciju. Naiao si na neto to te podsjea na eljeznike tranice. Naiao sam na ostatke eljeznikih tranica ree Dufois. Boe moj, ovo je kao ulaz u Had! Tu su i nekakva vrata, visoka su i masivna, izvrsno se dre. Ali ne usudim ih se pomaknuti, da se sve ne srui. Nisu sasvim zatvorena. Ne diraj nita ree kratko dr Wanger, uznemiren najnovijim Dufoisovim otkriima. Zalijepi markicu i, ako ima jo papira, snimi. Je li zrak u redu? Dobar je, osjea se nekakvo strujanje... Prinijet u svjetiljku da vidim to je unutra... Evo ga... To je nekakva dvorana. Dufois je bio uzbuen i govorio je zadihano: Postoji i nekakav podij. Ne SIRIUS 80

vidim ba dobro, ekajte da podesim reflektor... Iznenadni krik prenuo ih je iz rutinskog praenja i dr Vanger zavikne u slualicu. Dufois se odmah javio. Sve je u redu, ciest tres bien. Unutra je nekakvo zrcalo, pa me je zaslijepilo kad sam u njega usmjerio reflektor. Dobro je ree dr Wanger. Glavno je da je s tobom sve u redu. to si rekao da je dolje? Nekakvo zrcalo? Pa i nije ba. To je kao kugla i jako blista kad u nju usmjerim svjetlo... Kao veliko maje oko. Posve nespojivo s ovim ruevinama. Bit e da je netko ve bio ovdje i upotrijebio ove katakombe za svoje avolje poslove. Ne vidim to je oko toga jer me zasljepljuje, a i okolni prostor jako raspruje svjetlo. Bit e mi teko odrediti ekspoziciju, ali mogao bih ui. Morao bih samo malo vie odkrinuti vrata... Ne idi odlui dr Wanger. Vidjet emo to emo uiniti s tim vratima. Snimi tu stvar s nekoliko ekspozicija i vrati se! Bilo je ve skoro podne kada su se vratili u logor, gdje ih je ekala neugodna vijest. Matteoliju je bilo jako zlo. Kako ti je? upita ga dr Wanger. Nisam... Nisam mogao poi s vama promuca polako Matteoli. Stvarno nisam. A htio sam, dolje ima tako udnih stvari... Ii e sutra ree dr Wanger. Moramo priekati da se vrate Wilkow i Linne. Lidia kae da ti je sad bolje nego jutros. A tko to zna odgovori izgubljeno Matteoli. udno se osjeam. Nikada se nisam osjeao kao sada. Sve me pritie, kao da se ne prepoznajem, i nemam volje nizato. Ne vjerujem da e mi sutra biti bolje... Bit e, bit e ohrabri ga dr Vanger. Linne e znati to da ti dade, a Lidia e ti se uvijek nai pri ruci. Lidia, stvarno to imamo u apoteci. Lidia nabroji nekoliko stvari, a dr Wanger slegne ramenima. Stavi mu zasad samo hladan oblog ree. Matteoli! No, Matteoli nije odgovarao. Ponovo se umirio. Lagano je disao i dr Wanger odlui da ga ostave na miru. Vratili su se do stolia i dr Wanger stade razgledati snimljene fotografije. Pregledavao ih je dugo i pomno, a Dufois ih je upozoravao na detalje i opisivao im ono to se nije dobro vidjelo. Kad je izdvojio fotografije s natpisima. Nicholson je poeo kodiranje za grafologiki analizator. U popodnevnim satima malo su predahnuli uz prijem TVprograma sa satelita. Birajui kanale, ponovo su naletjeli na dugu reportau o najrazvijenijem misaonom sustavu svih vremena, ali se SIRIUS 81

ovaj put ona poneto razlikovala od one prolog dana. inilo se da je u naunom svijetu dolo do nekog raskola. U reportai je iznijet cio niz miljenja strunjaka koji su se energino protivili putanju u rad sistema ije je ponaanje ako je zaista onakav, isticali su, kakvim ga opisuju bilo nepredvidivo, a procesi u njemu nepoznati i nedokuivi. Pozvani iz najrazliitijih naunih i nenaunih slojeva govorili su o groznoj nedolinosti, o temeljnoj ugroenosti ljudskog poimanja strukture svijeta, o ponavljanju prvotnog grijeha koje e svijet pretvoriti u pakao, a bilo je i onih koji su drali da je sve to samo reklama da se namaknu vei porezi ili da se nae opravdanje za neuspjele projekte. U kasnim popodnevnim satima naumio je dr Wanger ponoviti jutarnji obilazak, ali ga je u tome sprijeilo eljno oekivanje prvog prijevoza iz analizatora te pogoranje stanja Matteolija koji je zapadao u sve veu krizu. Poeo je buncati, tresao se poput ibe na vjetru i cvokotao zubima. Na trenutak potpuno je gubio kontakt s okolinom. Jest govorio je dr Wanger potvrujui vlastite misli suvie je dobro poelo da bi se tako i nastavilo. Sumnje u to da je nalazite ve otkriveno dovodile su u pitanje ne samo uspjeh nego i sam smisao ekspedicije, a to je bilo najgore to ih je nakon svega moglo snai. Izdvojio je tri najkritinije fotografije: prva je prikazivala hodnik s pragovima du kojih su se uoavali jadni ostaci eljeznikih tranica, na drugoj su bila velika i razmjerno dobro ouvana vrata, a na treoj sjajna kugla obrubljena difuznom svjetlou koja je stvarala viestruki i nestvarni aureol. Oko te kugle nazirali su se obrisi predmeta poredanih u liniju. Nita, meutim, nije bilo prepoznatljivo, a ni s drugih strana nisu stizale informacije koje je trebao. o Jutro nije donijelo nikakvo olakanje. Bilo je oblano i vjetrovito, a movarne maglutine proirile su se na cio juni dio nalazita, zastirui pogled na sjeverne padine susjednog gorja. Jutra... Bila su to divna jutra buncao je Matteoli i spominjao buenje uma, uborenje potoka, kukurijekanje pijetlova i sunev sjaj. Come in Italia... A Catanzaro... Nije mu nita bolje ree Lidia izmjerivi mu temperaturu. To mi se najmanje svia ree dr Vanger. Ni ako bolest ne napreduje, ne moe biti nita dobro jer se organizam iscrpljuje. Gdje li su samo ona dvojica? Wilkow i Linne javili su se tek oko podneva im su stigli nadohvat radio-stanice. Bilo je prolo 13 sati kad su umorni i iscrpljeni stigli u logor gdje su odmah postali sredite panje. SIRIUS 82

Nicholson je poeo da obrauje nov materijal, a Linne je nakon kratkog odmora pregledao Matteolija. Ne mogu nita uiniti rekao je. Ovo nije obina groznica, vjerojatno je neto endemino, kao ona njihova rimska groznica. Ne ini li vam se da je nateen? Zaista, Matteoli je djelovao krupnije, ali to je moglo biti i od leanja. Ako je zbog bubrega, moemo pokuati antibioticima. Do sutra bi mu trebalo biti mnogo bolje zakljuio je i odredio mu pojaanu dozu. Moemo mu dati i neto za snienje temperature, ali bolje da se dobro iznoji. Kad se situacija malo smirila, dr Wanger je ponovo stao prouavati materijale. Situacija se nije mnogo izmijenila i za njega najvanije pitanje ono o smislu ekspedicije i dalje je ostajalo bez odgovora. Jedna izrazito blijeda fotografija privukla mu je panju i on je dozvao Wilkowa. Ovo nisam ja snimio ree Wilkow poto je kratko pogledao fotografiju. Mora da je to snimio Linne, valjda kad je bio na strai. Fotografija je prikazivala nalazite gledano s vrha jednog od sauvanih zidova tajanstvene zgrade u praumi. Usprkos bljedoi, mogle su se raspoznati koso poloene ruevine, a vidjela se i movara koja je bila mnogo vea nego to se to moglo zaruiti s njezine sjeverne strane. Na jednom dijelu slike, pri sredini, nalazila se udna svijetla mrlja koja se difuzno irila prema periferiji, a na jasno zamjetljivom dijelu pokrivala povrinu irine prosjene ulice. Stigao je i Linne. Potvrdio je da je on snimio tu fotografiju, kao da priznaje poinjeni zloin. Htio sam snimiti nalazite po noi objasnio je. Uzeo sam slobodnu ekspoziciju, ali mi je pobjegla. No ova mrlja nije od pogreke ekspozicije. Vjerojatno je bila greka na filmu. Nisi to trebao raditi ree dr Wanger. Za snimanje je zaduen Wilkov i on treba snimati kadgod se za to ukae potreba. Ova nam fotografija ne otkriva nita novo. ao mi je ree Linne. Nisam mislio da e biti tako loe. Koliko znam, nismo nikad snimali po noi. Razgovor je prekinulo iznenadno javljanje grafologikog analizatora koji je signalizirao spremnost ureaja za ispis prve serije prijevoda. Na trenutak, u logoru je nastao tajac, a onda su svi pohrlili k ureaju. Svi osim dr Wangera. Pred njim su na stolu jo od sino leale tri fotografije koje su SIRIUS 83

prijetile da na najbezobzirniji nain ometu ekspediciju. ... te e me tranice odvesti u ludnicu... ili na robiju proe mu ubrzano mislima i, duboko uzdahnuvi, on polako ustane i krene k ostalima. Stigao je do analizatora u trenutku kad su ostali ve uzbueno komentirali prve prijevode natampane na vrpci to je polako izlazila iz jednog proreza na konzoli. Ovo je aavo ree Nicholson. Moda, ali nema greke. Svi su iste vrste ree dr Wanger. Paljivo je pregledavao jednog za drugim, osjeajui kao da se ponovo raa. Sve oko njega nanovo je poelo dobivati ve poljuljani smisao. Pokuajte klasificirati i ispisivati samo ono to nam moe pomoi u istraivanju. Moramo tedjeti vrpcu ree ostalima i pouri do svog stola, nosei u ruci poput najvee dragocjenosti komadi istrgnute vrpce na kojoj je prevedeno s alkelijanskog jezika stajalo napisano: Oprez! Etana eljeznica! TREI DAN ISTRAIVANJA, napisao je toga dana dr Wanger u dnevnik. NEKI DOGAAJI JUERANJEG I DANANJEG DANA TIJESNO SU POVEZANI, WILKOW I LINNE, KOJI SU SE JO JUER UPUTILI DA ISTRAE JEDNU OD OKOLNIH ZGRADA, VRATILI SU SE S OBILJEM MATERIJALA, PA SAM ZATRAIO DA NAPIU POSEBAN IZVJETAJ KOJI U PRILOITI OVOM DNEVNIKU. SNIMCI KOJE SU DONIJELI IMALI SU ODLUUJUU ULOGU PRI DEIFRIRANJU ALHELIJANSKIH ZAPISA, TAKO DA SMO PRIJEVOD DOBILI VE DANAS POSLIJE PODNE OKO 17.30 SATI. TAJ GLASI: OTKRIO SAM DA SE DUINA PUTA KOJI OPISUJE JEDNA TOKA KADA SE U RAVNINI KREE NA KONSTANTNOJ UDALJENOSTI OKO DRUGE NE MOE TONO ZAPISATI NI U JEDNOM BROJNOM SUSTAVU. OVO NEVJEROJATNO OTKRIE DOVELO ME NA RUB OAJA. TVRDIM DA POSTOJI BESKONANO MNOGO SVJETOVA KOJI SE OBRU OKO JEDNOG JEDINOG NEDOSTINOG BOANSTVA. JEDAN PRIJEVOD POSVE JE OTKLONIO MOJE SUMNJE U PRIORITET NAIH ISTRAIVANJA, A KOJE SU BILE POTAKNUTE NEOEKIVANIM NALAZIMA U OUVANIM PODZEMNIM DIJELOVIMA NALAZITA ALI JE ZATO POKRENUO MNOGA PITANJA O PRIRODI OVE NOVOOTKRIVENE CIVILIZACIJE. JO SMO PRILINO IZNENAENI: OEKIVALI SMO JEDNOSTAVNU, PRIMITIVNU KULTURU, PRIMJERENU RANIJE OTKRIVENIMA U DRUGIM DIJELOVIMA KONTINENTA, A NAILI SMO NA NEOBINU DREVSIRIUS 84

NU CIVILIZACIJU KOJA JE PO SVEMU SUDEI TEHNIKI BILA PRILINO RAZVIJENA, PA MI SE SAMO PO SEBI NAMEE PITANJE O UZROCIMA NJENE PROPASTI ZA KOJE NE NALAZIM ODGOVARAJUI ODGOVOR. ISTRAIVANJA SU NAM INAE NETO USPORENA ZBOG MATTEOLIJEVE BOLESTI. LINNE PRETPOSTAVLJA DA JE NAVUKAO ENDEMSKU GROZNICU. DAO MU JE ANTIBIOTIKE IROKOG SPEKTRA DJELOVANJA, TE OEKUJEMO DA E MU SE STANJE BRZO POPRAVITI. o Te noi pred jutro Matteoli je umro. Smrt je konstatirao Linne i u slubeni izvjetaj unio mjesto i vrijeme. Tjelesne otekline bile su jasno uoljive i zajedno s ostalim karakteristikama bolesti inile skup simptoma koji se nije moglo dijagnosticirati. Uzrok smrti ostao je nepoznat. To je pogodilo cijelu ekipu, jer nitko nije ozbiljno vjerovao da bi Matteoli mogao umrijeti. Istraivanja su bila prekinuta i jedino je grafologiki analizator i dalje revnosno prevodio zapis za zapisom i otkrivao simbol po simbol. Mateolijeva smrt podsjetila je Nicholsona i na njegovu osobnu tragediju i on je nastavio nezainteresirano pregledavati prijevode to su leali na hrpi i ekali obradu i klasifikaciju. Brzo je uvidio da su zgrade to su bile ratrkane izmeu gradova staroalhelijanske civilizacije bile svojevrsni matematiki hramovi. Tih hramova je bilo vie i svaki je pripadao odreenom podruju matematike analize. Tako su uz Hram sinusa postojali i Hram infinitezimalnog prijelaza, Hram integrala. Hram imaginarne jedinice, Hram vektorskih polja i Hramovi-blizanci, Hram nule i Hram beskonanosti. Vratio se na prijevode iz sredinje zgrade. Izmeu njih isticao se onaj iz predvorja, ispod asptraktnog reljefa: Ljudsko je bie, bie u kojem se sijeku dva gledita suprotnog porijekla: jednog koje ide uz nule prema beskonanosti i drugog, koje ide iz beskonanosti prema nuli. Drim da je biti jae od htjeti i jae od znati i da se istina ne moe spoznati, nego samo samospoznati. Uz jo nekoliko takvih zapisa bilo je i mnogo prozainijih: oznaavali su funkciju pojedinih dijelova zgrade i davali posve drukiju sliku o alhelijanskoj civilizaciji. Bili su to zapisi poput: Panja! Visoki napon!, Kristalizacija IV, Tlana komora. Termika obrada II, Etano skladite i slini, a prijevod natpisa s proelja zgrade dao je odgovor na pitanje o njezinoj namjeni: bio je to Hram spoznaje. o Do podneva situacija u logoru malo se smirila i dr Wanger SIRIUS 85

odlui da tog istog popodneva ispitaju mogunosti istraivanja nalazita s june strane i pogodnosti movare za vonju gumenim amcem. Njegov poziv prekinuo je Nicholsona radu i on ljutito ustane i poe prema ekipi. S druge strane dolazili su Wilko i Lidia. Kad je ugledao Nicholsona, dr Wanger mu dovikne da potrai Dufoisa. Nicholson se okrene i zae meu zidine. Kako ga nije odmah naao, zaao je jo dublje. Uskoro je naiao na Dufoisa nedaleko od Matteolijeva groba. Sjedio je na rubu jednog otvora u sruenom zidu, i nalaken na oblinju izboinu nepomino gledao u jednu fotografiju, im je ugledao Nicholsona, vratio ju je u lisnicu, ali nije ustajao. Zlo mi je izgovorio je jedva ujno. Razumije, meni je zaista zlo! Vijest o Dufoisovu stanju brzo se pronijela logorom i djelovala kao udar groma. U zraku se osjetio miris smrti, a zaleena, zajednika slutnja ukotvila im se u svijest i prikovala im svaku misao i svaki pokret. Dufoisova iznenadna slabost dala je pun zamah pojedinanim strahovanjima. Istraivanje movare bilo je privremeno odgoeno. U razgovoru s drom Wangerom, Linne jo uvijek nije iskljuivao mogunost endemske zaraze, no dra Wangera zanimalo je neto drugo. Vidio si onu pusto na sredinjem trgu rekao je Linneu. Ona nije bez razloga. Razmiljao sam o tome im sam to opazio ree Linne. Mislim da je to podruje zaraeno anabiozom. Poznato je da neke plijesni izluuju tvari od kojih ugibaju bakterije i gljivice, pa se te tvari i zovu antibiotici. Pretpostavljam da je to mjesto zaraeno jednom takvom kulturom plijesni koja onemoguuje ivot drugim vrstama flore. Ne moemo zaobii injenicu da su i Dufois i Matteoli boravili u podzemlju. Mislim da je i Dufoisu to palo na pamet. Moe misliti kako se osjea. Znam ree Linne. Moda u podzemlju djeluju jai ili neki drugi toksini. Mrak, vlaga, stalna temperatura, i to je sasvim mogue. Ne moemo sjediti skrtenih ruku ree dr Wanger. Da ga odvedemo u selo? Ili da mu netko od nas pokua odande neto donijeti. A to to? usprotivi se urno Linne. One njihove arolije? Ne budi neozbiljan! Ne preostaje nam nita drugo nego da vidimo kako e mu biti. I da se nadamo da je Matteoli umro jer nije dobio lijek na vrijeme. I da, moda, razmislimo o naputanju SIRIUS 86

nalazita. Netko je upalio TV-prijemnik i opet su ubrzo naletjeli na emisiju o onome to je, po svemu sudei, predstavljalo temu mjeseca. Ovaj se put izvjetavalo o putanju u rad elektroneuronskog misaonog sustava kojeg su misaone moi toliko premaivale ljudski mozak, da je u usporedbi s njim taj mozak samo neto vie od obine bioloke igrake. Kamera se zaustavila u krunoj dvorani u kojoj su smjeteni u koncentrinim redovima oko sredinjeg podija ljudi ozbiljnih lica pomno pratili kretanja na bezbrojnim monitorima i obavljali posljednje pripreme tiho i gotovo bez pokreta. A na podiju usred dvorane sjajila se divovska sedefasta kugla povezana s mnogo cijevi i elektrinih vodova, od kojih su neki zavravali u podiju, a neki u konkavnoj prihvatnoj kupoli to se sputala sa stropa. Glas s ekrana uzbueno je komentirao pojedine detalje kontrolne dvorane i nabrajao razlike izmeu elektronskog i ljudskog mozga. ... jer, govorio je, dok su veze izmeu neurona sinaptike, dakle u osnovi mehanike, veze izmeu elektroneurona su valne prirode i djeluju trenutno. Uslijed toga, uenje koje kod ovjeka traje godinama, zbiva se u elekronskom mozgu tako rei trenutno, u svega nekoliko minuta. Vie od 90 posto svjetskog znanja bit e unijeto u taj sistem za manje od etiri sata. A dalje dalje nas oekuju tisue i tisue briljantnih zakljuaka o prirodi naeg svijeta i odgovori na bezbrojna pitanja to e nam pribliiti budunost za stotine godina i otvoriti putove u neslueni planetarni razvoj. I nije daleko od istine ako kaemo da nas eka budunost koju danas ne moemo ni zamisliti... Trebalo je da priekamo tri mjeseca ree sarkastino Nicholson. Tada vie ne bismo trebali poduzimati ovakve ekspedicije. Njihov Jupiter odgovorio bi nam na sva pitanja o Alhelijancima. Dufoisovo stanje podsjetilo ih je na stvarnost. Pogoravalo se, Dufois je poeo gubiti ravnoteu i na koncu je morao prilei, a u zraku je ponovo porasla napetost. Dr Wanger se osjetio umornim: razmiljanja su mu se vrtjela u krugu, rojevi zbrkanih misli traili su meusobno usklaivanje, ali nije dolazilo ni do kakvog suvislog zakljuka. ETVRTI JE DAN NAEG BORAVKA NA NALAZITU, zapisao je te veeri u izvjetaj. DANAS SMO IMALI DUG DAN. DUFOIROVO STANJE SVE VIE NALIKUJE MATTCOLIJEVU. LINNE SUMNJA NA NEKU VRST TROVANJA BIOLOKIM ISPARENJIMA. IZNENAENJA NAS SALIJEU I S DRUGE STRANE. TAKO JE NICHOLSON PRONAAO IZUZETNO ZANIMLJIVE ZAPISE IZ KOJIH SE DADE ZAKLJUITI NE SAMO NEPREDSIRIUS 87

VIDIVA NEGO I NEVJEROJATNA VELIINA ALHELIJANSKOG DRUTVA. PA SASVIM SIGURNO VE MOEMO GOVORITI I O SVOJEVRSNOJ DRAVNOJ TVOREVINI. OZBILJNA TVRENJA DA SE ONA PROTEZALA CIJELIM SJEVERNIM, ODNOSNO SJEVEROZAPADNIM DIJELOM KONTINENTA IPAK MI SE INE NEOSNOVANIMA, JER POSTAVLJAJU PRED NAS MNOGA PITANJA NA KOJA NISMO U STANJU ODGOVORITI, A TAKOER I PRIJETE DA IZ TEMELJA PROMIJENE NAA SHVAANJA O POVIJESTI OVOG GEOGRAFSKOG PODRUJA. ISTRAIVANJA PREDVIENA ZA DANAS OBAVIT EMO SUTRA. Kad je zavrio dnevni izvjetaj, dr Wanger se osjetio umornim. Buran ga je dan iscrpio, ali mu uzbuenja koja je doivio nisu dala da zaspi i on pouri Linneu Ovaj se zabrinut vraao od Dufoisa. Kako mu je? upita dr Wanger. Trenutno neto bolje, ali se bojim da mu ne moemo mnogo pomoi. Reci mi je li mogue da Nicholson onaj na TV-prijemnik prepravi u odailja? Da alje makar samo SOS. Ve sam s njim razgovarao o tome. Kae da je stvar u izlaznoj snazi, nema odgovarajue cijevi. Kad bi to bio stari tip televizora, ilo bi bez problema, ovako ne ide. to misli, hoe li se izvui? Ne znam... Mislim da je krenulo loe. Shvaa li? Shvaam odgovori mrano r Wanger. Shvatio sam im sam vidio tvoje lice. o Kad se probudio, sunce je ve bilo visoko odskoilo. Graja u logoru odmah ga je razbudila. Brzo se spremio i priao ostalima. Dufois je... pokua objasniti Linne i proguta slinu. ini se da nam je Dufois na samrti. Dr Wanger poe do Dufoisova leaja. Nagnuo se i uhvatio ga za ruku. Pierre! Piere! tiho je zazvao, lagano ga prodrmavi. Reci neto! To sam ja, Klaus! Reci mi neto! Dufois jedva zamjetljivo pomjeri glavu prema dru Wangeru. Zato? apnuo je. emu rijei? to kae? upita Wilkow. Pita emu rijei ree dr Wanger, a zatim nastavi: Potpuno je pri svijesti. Samo je izgubio kontakt s okolinom. Jesi li mu davao neto za smanjivanje bolova? SIRIUS 88

 Nema nikakvih bolova ree Linne. Ako neki i postoje, ne osjea ih... ili ih vie ne osjea. Dufois je bio miran i tih, a da mu je stanje teko i ozbiljno vidjelo se jedino po oteenom tijelu. Ne mogavi uiniti vie nita, dr Wanger se vrati ekipi. Nicholson je jo drao svoj polupijani monolog. Netko je upalio televizor i s ekrana ih jo prije nego to su se snali, obasue senzacionalne vijesti. Nicholson umukne i zablene se u ekran kao da ga vidi prvi put, a program brzo privue i panju ostalih. Ve iz prvih rijei vidjeli su da se u svijetu zbiva neto osobito, neto to je nadilazilo ak i neuobiajena uzbuenja proteklih dana. Ubrzo im je bio jasan i razlog: misaoni sustav koji je tek prolog dana bio puten u rad ne samo da je radio tono i prema utvrenim planovima nego je umnogome nadmaio i najsmjelija oekivanja. Jupiter je ve uveliko davao prve ozbiljne odgovore na postavljena pitanja iz medicine i savjete za ouvanje svjetskog mira. Prvotno uzbuenje rasplamsalo se u ovacije i preraslo u svenacionalno slavlje. Osjealo se da poinje neto veliko i novo, a govorilo se i o novoj eri ovjeanstva i pravoj povijesti ljudskog roda koja je na pomolu. Moda im taj njihov sveznajui Jupiter kae neto i o naem poloaju, pa da saznamo i tko je na redu poslije Dufoisa propenta Nicholson. Na ovom kanalu nee, ali moda e na drugom... dovri i priblii se prijemniku u namjeri da promijeni kanal. No, supijan kakav je bio, izgubi ravnoteu, spotakne se i padne na ureaj koji se s treskom srui na pod. Uh, do avola opsuje mrzovoljno, ne shvaajui to je uradio te se sporo pridigne. Priskoio je dr Wanger i pomogao mu da se osovi na noge. Samo mirno pokua smiriti situaciju. Nije se dogodilo nita strano. Nije, ali je gotovo s gledanjem umijea se Wilkow kad je podignuo prijemnik i vidio u kakvom je stanju. Slomio se kristal ekrana. Vidi li to si uinio? Nicholsonovo kajanje nije moglo izmijeniti situaciju. Ona je na neki nain bila gora nego ikad: nenadano saznanje o zbivanjima u svijetu, prema kojima je svijet upadao u neku vrst velikog prazninog delirija jo su vie isticala svu surovost njihovog poloaja, a unitenje prijemnika oduzelo im je mogunost da ih prate, i tako pa makar kako beznaajno na svoj nain u njima i sudjeluju. Isti dan u 13 sati i 50 minuta svim nesreama koje su pratile ekspediciju pridruila se jo jedna: umro je Dufois. UKLETA GALIJA PONOVO JE UZELA JEDNOG OD NAS, zapisao je kasnog poslijepodneva tog dana dr Wanger. SIRIUS 89

NAPUSTIO NAS JE IZVRSTAN GEOLOG KOJI NAM SE PRIDRUIO U PARIZU, JEAN-PIERRE DUFOIS, UMRO JE OD ISTE BOLESTI KAO I MATTEOLI. SAD NAM JE JASNO ZATO SE DOMOROCI TOLIKO BOJE OVIH RUEVINA, IAKO PRAVI UZROK JO NE ZNAMO: DUFOISOVU SMRT LJUDI SU PRIMILI MIRNO I BEZ PANIKE. POVUKLI SU SE U SEBE KAO DA OSLUKUJU JESU LI JO ZDRAVI. SVE SAM VIE UVJEREN U TO DA JE SMRT MATTEOLIJA I DUFOISA UZROKOVANA BORAVKOM U PODZEMNIM PROSTORIMA NALAZITA, PA EMO ISTRAIVANJA PRIVREMENO OBUSTAVITI DOK, MODA, NE UTVRDIMO PRAVI UZROK SMRTI. VJERUJEM DA... Prekinuo je pisanje jer su mu se pribliavali Wilkow, a za njim Lidia i Linne. Dr Wanger osjeti da je posrijedi neto ozbiljno. Linne i ja mislimo da je najbolje da to prije odemo odavde iznio je Wilkow kratko zakljuak ekipe. Rijei nisu iznenadile dra Wangera. Znao je da e prije ili poslije netko postaviti pitanje prijevremenog povratka. Obratio se Linneu oekujui njegov komentar. Malo ste me zatekli ree dr Wanger. Namjeravao sam vas o tome izvijestiti neto kasnije, ali vidim da u to morati uiniti sada. Linne i ja smo, naime, jo juer zakljuili da su se Matteoli i Dufois morali zaraziti u podzemlju. Znam sve o tome ree Wilkow. Linne nam je ispriao svoj razgovor s tobom. Ne znamo to bi rekao doktor Mayer. Od devet, ostalo nas je pet, i ekipa nam je prepolovljena. Uz to, ako do sada nismo otkrili neto znaajno, onda i neemo. Samo pokuavam uzeti u obzir sve injenice odvrati dr Wanger vrsto. Dolazak na ovo mjesto skupo nas je stajao i ne moemo si dopustiti da ga naputamo bez vrih dokaza da je zaista opasno. Osim toga, ne moemo oekivati da emo dobiti novac za jo jednu ovakvu ekspediciju ako ne donesemo materijale koji e opravdati taj novac. Nicholsonovi su zakljuci o veliini alhelijanske drave fascinantni, i kada bismo to uspjeli dokazati, dobili bismo praktiki neograniene subvencije za dalja istraivanja. U nekoliko narednih dana te bismo dokaze mogli pribaviti. Govorimo razliitim jezicima ukljui se u raspravu Linne. Mislim, meutim, da Heinz ima pravo. Moe nam se lako dogoditi da ih i otkrijemo, ali da vie ne bude nikoga da ih odnese u civilizaciju. Glasajmo! ree Wilkow. Tko je za neodgodivi odlazak neka digne ruku. Podigao je ruku a za njim to uinie Lidia i Linne. SIRIUS 90

 Dobro ree dr Wanger. Smatrajte da sam se ja suzdrao. Zautio je, gledajui prema jednom zidu iza njih. Ondje je ispuenom rukom oslonjen o rub zida nepomino stajao Nicholson. Koulja mu je bila razderana, izme blatnjave, a u ruci je mlohavo drao neuredan snop ica i razbijenu svjetiljku. Dr Wanger i Linne mu pou u susret, prihvate ga i pomognu mu da doe do klupice na kojoj je stajao televizor. Nicholson je disao teko, kratkim i snanim udisajima, a puls mu je bio ubrzan. Nije bio ozlijeen, no njegovo sveukupno stanje nedvojbeno je ukazivalo na to da je proivio neto to ga je jako potreslo. Nije bio u stanju odgovarati na brojna pitanja kojima su ga salijetali i najprije ih je zamolio da mu dopuste da se malo odmori. Poto je popio alicu tople kave, guva oko njega se stiala. Razgovor o odlasku nije se nastavljao, ali dr Wanger je znao da je zatije samo privremeno. Vratio se Nicholsonu, no njegov mali odmor pretvorio se u dubok i vrst san. Neka ree dr Wanger sam sebi. Neka spava. Odgovor e ve dati vrijeme. I bilo je to tono. to vie, bilo je to mnogo tonije nego to je to dr Wanger mogao u tim trenucima zamisliti. o U ranim jutarnjim satima probudila ga je tutnjava eskadrile vojnih mlanjaka koji su jurili nekamo prema sjeveru. Ta ga je neuobiajenost malo razvedrila, podsjetivi ga na to da civilizacija i nije tako daleko, a onda ga ponovo zaokupe jueranji dogaaji. Pourio je k Nicholsonu. Iznad istonog gorja probile su se prve zrake izlazeeg sunca, a s dalekog zapada odgovorilo im je nekoliko bljetavih tokica koje su beumno plovile prema sjeveru. Nicholson ga je doekao s vidljivim nestrpljenjem. Pa gdje si, zaboga? bile su mu prve rijei. Sino sam bio zaspao. Niste me smjeli pustiti da spavam. Zato me niste probudili? A tko bi te bio budio? ree dr Wanger. Kad sam te ugledao pored onog zida, podsjetio si me na prvu scenu iz Wellsova romana Vremeplov. Samo to nam nisi donio udesan cvijet iz zemlje Eloja i Morloka, nego razbijenu svjetiljku. Donio sam vam prokletstvo iz zemlje drevnih Alhelijanaca ree mrano Nicholson. Sluaj me, nema mnogo vremena za gubljenje. Morate odmah otii odavde. ekaj ree dr Wanger. O emu ti to govori? Kako to SIRIUS 91

misli; moramo odmah otii odavde?! I tko to mi. Znam od ega su umrli Matteoli i Dufois ree Nicholson. To nije bila zaraza kao to je priao Linne nastavi Nicholson. To je neka vrst zraenja. Zraenja? Nemogue usplahiri se dr Wanger. Pa ti si kontrolirao Geiger-Mllerove indikatore! O emu je ve bilo rijei. To nije zraenje u klasinom smislu. Znam da e ti zvuati nevjerojatno, ali injenice su nepobitne. Ondje na sredinjem trgu gdje je ona velika zgrada djeluje neko udno energetsko polje. Nikada nisam uo za neto slino, i ne bih ni sam vjerovao da ga nisam izmjerio. To je neto kao vremensko polje. Vremensko polje? upita dr Wanger. Da. Stvari su fenomenoloki vrlo jednostavne, ali mislim da objanjenje nadilazi domete moderne fizike. To se polje manifestira tako da vrijeme ne tee jednako u razliitim tokama prostora. Izmjerio sam razlike u vremenskim tokovima na desetak mjesta na onom platou i doao do zanimljivog dijagrama ree Nicholson i prui dru Wangeru grubu skicu rezultata mjerenja. Kako si to izmjerio? upita dr Wanger. ini se dosta pravilno. Pomou dvije precizne digitalne toperice. Postavio sam ih na odreena mjesta i ekao odreeno vrijeme. Kada sam ponovo stavio jednu do druge, pokazivale su razliito. Poslije sam lako te razlike preraunao u jakost vremenskog polja. Polje eksponencijalno opada prema periferiji, ali postoje interferentne zone koje ukazuju na njegovu valnu prirodu. Koliko se sjeam, nema nita na ovom mjestu na trgu ree dr Wanger, upirui prstom na toku koju je Nicholson oznaio kriiem. I nema ree on. Ovo je mjerenje bilo plono, a polje se rasprostire i ispod zemlje. Prirodno, kad sam zapazio ovo to si ti sad, zakljuio sam da je izvor toga polja negdje ispod povrine. Nisam se prevario. Pokazalo se da su polja dolje mnogo jaa nego na povrini. Iao sam prema Dufoisovim markicama. Izmjerio sam relativnu razliku ak od pet posto, a onda mi se razbila svjetiljka. Ipak, saznao sam dovoljno da utvrdim da vrijeme u blizini one kalote tee usporeno. Nemogue je preslaba rije za sve to ree dr Wanger. To zaprepatava! Otkud ti ideja da mjeri protok vremena? Sjea li se koliko smo problema imali s primopredajnicima kad smo istraivali taj plato? Stalno smo ih morali podeavati, a i Dufoisov glas nam se inio neto dublji. Mislili smo da je to zbog SIRIUS 92

jeke, ali pravo je objanjenje mogue dati tek sada. I tu je ono jednostavno: u usporenom vremenu svako titranje postie manji broj oscilacija. A kad se manji broj perioda rastegne na vie vremena, to daje manje frekvencije. A ako me pita za neposredni povod, to su bile Linneove fotografije. Kakve fotografije? upita dr Wanger. Neki vrlo loi snimci koje je uzeo s june strane nalazita. Bilo mu je krivo to je potroio papir, pa me zamolio da mu ih kompjuterski proistim. Sjeam se jedne takve fotografije ree dr Wanger. Bila je malo zamrljana. A ti tvrdi da ih je bilo vie? Ukupno pet. I kladim se da znam to ti je to bilo zamrljano. Da si vidio ostale, odmah bi ti postalo jasno da mrlja nije sluajna, jer su te nejasne dijelove imale sve fotografije to su prikazivale sredinji dio nalazita. Maje oko? upita dr Wanger nakon nekog vremena. Najvjerojatnije sloio se Nicholson. Vidim ree dr Wanger. Ali to bi to moglo biti? Nemam pojma odgovori Nicholson. Ali mi postaje jasno da to nikad neemo saznati. Otkuda ti to? zapita dr Wanger. Zato to bi takvo podruje zaustavljenog vremena bilo i potpuno nedostupno. Razlog je jednostavan: put koji prijee toka koja se giba odreenom brzinom jednak je umnoku brzine i vremena, pa ako se smanjuje vrijeme, smanjuje se i prijeeni put. U neposrednoj ili infinitezimalnoj blizini podruja s nultim vremenom i pri golemim brzinama estice njezin prijeeni put postaje neznatan, a sa svakim pribliavanjem sve manji i manji. Podsjea me na alhelijanski napis o nedodirljivosti savrenstva ree dr Wanger. Jesi li mjerio u blizini logora? Ne, ali nemogue je izmjeriti neto ve na rubu onog trga. Logor je, sasvim pouzdano, na sigurnom. Nastala je tiina. Zajednika misao poela je polako izbijati na povrinu. Zato si to uinio, Matthesy? upita dr Wanger. Znao si da boravak ondje donosi smrt. Poao si od te pretpostavke. Ne znam odgovori Nicholson. Zbog osjeaja krivice prema Dufoisu. Ja sam bio taj koji je trebao ii dolje, a ne on. On ima obitelj, a ja... Zbog ekspedicije, zbog buduih ekspedicija... Zbog Dorothy i Davida... Ne mogu zamisliti da se vratim u civilizaciju i u onu praznu kuu bez njih... SIRIUS 93

 Neemo te ostaviti ree dr Wanger. Ne elim ometati va povratak ree Nicholson. I neu nikakvu patetiku. Kao to si i sam rekao, znao sam u to se uputam. Jedino bih, moda, imao dvije molbe. Da? upita dr Wanger. Neka Lidija spremi dobar doruak. Spremit e ga obea dr Wanger. Pa makar nam nestalo namirnica na pol puta do prvog naselja. A... druga? Uzmi od Linnea tablete za spavanje. Uzmi ih mnogo, razumije li? Meni ih ne bi dao, zna koliko krtari s lijekovima. Razumijem ree dr Wanger. Imat e ih... dovoljno. I jo neto ree Nicholson. Ne elim izigravati heroja. Ostalima reci o meni tek kad sve bude... tek neposredno prije odlaska. Uinit u tako ree dr Wanger, a zatim doda: Znam da ti to ne moe mnogo pomoi, ali elim da zna da emo uiniti sve da ti se jednog dana dostojno oduimo. Nicholson se jedva vidno osmjehnu. Za doruak dr Wanger je objavio odluku o odlasku, koju su svi prihvatili oduevljeno. Dok su pakirali stvari i spremali se za put. Nicholson je neprimjetno nestao. Dr Winger vie nije imao to ekati: sazvao je ostale i ispriao im o vremenskom polju i Nicholsonovoj odluci da sve prekine na najbezbolniji nain. Nastala je ledena, optuujua tiina u kojoj Linne uputi dru Wangeru prijekor. Nisi imao pravo na to da nam uskrati informacije da je meu nama posljednji put. Bio nam je svima dobar prijatelj. Nije rije a mojem pravu odgovori dr Wanger nego o Nicholsonovu pravu da to prije zavri ono to je i tako neizbjeno. Naa je dunost da to prihvatimo... i da mu budemo zahvalni na tome. Svi emo pomrijeti! zajeca Lidia i privije se uz Wilkowa. Nesrea nas prati od samog poetka. Sve je ovo ukleto. Kad bi nas bar netko mogao pokupiti odavde! Nee, Lidia, zna da je to nemogue poeo je tjeiti Wilkow. Nakon dva sata sve je bilo spremno za pokret. Sunce je ve bilo odskoilo iznad prijevoja. Movarne maglutine su se rasplinule i juni dio nalazita osvanuo je blistajui u bistrini jutra, kao da ih poziva na nova odgonetavanja svojih tajni. No, njihov put vodio je u suprotnom smjeru. SIRIUS 94

Dr Wanger navijesti polazak. Krenuli su mirno i bez rijei, s osjeajem postienosti ovjeka koji je na svoje neopravdano traenje dobio ne samo vie nego to je oekivao ve i vie od onoga to je sposoban ponijeti. Iznenada, Lidia zastane i umiri se. Neto je oslukivala. to je ovo? ree i pokae prema sjeveru. Tamo! Zar vi nita ne ujete? Oslunuli su. Iz daljine dopirao je potmuo huk koji se brzo pojaavao i napokon prerastao u jasno ritmiko brujanje. Stajali su u napetom iekivanju sve dok se to brujanje nije pretvorilo u snanu tutnjavu. Na rubu praume pojavilo se nekoliko tekih vojnih helikoptera. Gledali su u njih kao u utvare, a onda se Wilkow naglo tre i odbaci opremu. Maimo im! Doda nas opaze! poviknuo je i maii rukama potrao prema oblinjoj istini izmeu zidina. Isto je uinio Linne, a potom i ostali. Nekoliko prvih helikoptera protutnjilo je iznad njih na mijenjajui kurs a onda se jedan poeo odvajati od formacije i kruiti iznad ekipe. Vidjeli su nas! povie Wilkow. Trae mjesto za slijetanje. Bilo je to tono. Helikopter je nainio jo jedan krug a onda se poeo sputati na oblinju uzvisinu. Huk motora prestade, a na vratima se pojavi krupna figura u uniformi. Dr Wanger prepozna in generala. Doviknuo im je neto na brazilskom, a onda brzo na loem njemakom Tko ste vi? to radite ovdje? Istupio je dr Wanger i u nekoliko mu rijei objasnio da su lanovi meunarodne naune ekspedicije. Ah, tako, jedna evropska ekspedicija? Vrlo zanimljivo. A vi ste voa ekipe? Dr Wanger potvrdi, a general nastavi. Mahali ste nam ree oekujui objanjenje. Naputamo nalazite ree dr Wanger. Pred nama je dug put do Pouso Alegrea, a ekipa nam je oslabljena. Imali smo nekoliko smrtnih sluajeva. Mnogo biste uinili za nas ako biste nam prevezli do prvog naseljenog mjesta. To sam i mislio ree general. Koliko vas je? etvero ree dr Wanger, a general se okrene prema unutranjosti helikoptera i postavi kratko pitanje. SIRIUS 95

 Moemo vas prevesti do Aragarcasa ree poto je dobio odgovor. To je, istina, prema jugu, ali ete se lako snai. Postoji pruga do Brazilije, a ondje ete ve nai nekakav smjetaj do daljega. Opremu ostavite ovdje. Smjetaj do daljega? zapita dr Wanger. Generalov uvjet bio mu je razumljiv, ali ne i njegova primjedba o smjetaju. Ne, letimo odmah u Evropu rekao je. General zauti. Opet je neto rekao na brazilskom, a pored vrata pojavila se druga uniformirana osoba. Napokon se obratio ekipi. Jasno, vi to niste mogli saznati. Trebao sam to pretpostaviti. Izbio je rat, i sve su junoamerike zemlje u stanju pripravnosti. Rat? upita dr Wanger i prevede ekipi generalove rijei. Da, da, rat nastavi general. Amerikanci su poludjeli. Neto im je buknulo, vjerojatno od onih njihovih pokusa. Htjeli su biti najpametniji. Po Kaliforniji im se iri nekakvo udno bljetavo polje koje ubija sve pred sobom, a nitko ne zna to je unutra. Kad smo odlazili iz baze, barijera je bila upravo pred San Diegom. No, ne duljimo, sve ete ionako saznati. Za takve vijesti nikad nije kasno. Ulazite, odmah se diemo. Dr Wanger doda Linneu dokumente. Ovo su slubeni izvjetaji o toku ekspedicije. Molim vas da to ponesete zamoli generala. Pao mu je na pamet udan zapis o bezvremenosti Savrenstva i isto tako neobian Nicholsonov zakljuak o nedostupnosti podruja sa zaustavljenim vremenom, a onda je pred njim bljesnulo pitanje: moe li uope postojati neto savrenije od misli od misli koja je toliko usavrena da nadmauje ak i ljudsku? Donio je konanu odluku. Ja ostajem ree vrsto. General iznenaeno zastane, ali se brzo pribere. Iz helikoptera smo vidjeli da ste krenuli s ostalima. Ne bih elio biti neuljudan, ali... nije li vaa odluka malo prerana? Ne, mislim da je prilagoena okolnostima... irim okolnostima. Razumijem ree general, a onda sie i prui dru Wangeru ruku. General Armando Carlos de Iglesias. Osobno u se pobrinuti da po vas i ostatak vae opreme doe specijalna jedinica... ako komanda drukije ne naredi. Sve bi se ovo trebalo smiriti za nekoliko dana. U nekoliko rijei dr Wanger je svoju odluku saopio ostalim lanovima ekipe. Lidia je ponovo bila dovedena na rub plaa, a Wilkow je s prijekorom govorio o nepotrebnom herojstvu. Jedino se Linne suzdrao. Pomisao na skori dolazak u civilizaciju dala je SIRIUS 96

svemu peat nestvarnosti, a generalovo obeanje osjeaj privremenosti i brz oprotaj izgubio se u tutnjavi turbomlaznog motora. Promatrao je kako se helikopter sve vie udaljuje sve dok , njegov huk nije posve ieznuo, a on sam se pretvorio u malu sjajnu tokicu, koja se uskoro stopila s plavetnilom u daljini. Dr Wanger je znao da vie nee biti nikakva povratka. o Vratio se na mjesto gdje je bio podignut logor. Sve je bilo tiho i mirno. Parabolina mreasta antena zjapila je u prazno, prijemnik s razbijenim ekranom bio je naslonjen o zid, a malo dalje leala je ostavljena oprema. Nastavio je misli prekinute odlaskom helikoptera. Nije mu trebalo mnogo vremena da raspakira grafologiki analizator i osposobi ga za rad. Ljudska je spoznaja samo formalna istovjetnost strukture svijesti sa strukturom onoga to hoemo pojmiti, glasio je jedan zapis iz zgrade na sredinjem trgu. Ali, ljudski je mozak konaan, a univerzum beskonaan. Sagradili smo ovaj Hram da u njemu otkrijemo naine spoznavanja ije bi nam spoznajne moi otkrile tajne nedostupne naim svijestima, a za kojima tragamo tisue godina. Dovrili smo ovaj Hram u zoru, 14. dana IX mjeseca 6748. godine po Osnivanju. Bio je sunan dan. Sve vie i vie postajao je dr Wanger svjestan velike istine za kojom su tragali drevni Alhelijanci: istine o postanku svijeta. A s njom, dolazio je i odgovor o sudbini njihova svijeta... Oko podneva poeo je puhati jak vjetar i osjetno je zahladilo. Temperatura se spustila kao nikad prije, a iz praume stali su se javljati neoubiajeni urlici i skvianja. Mnoge spoznaje do kojih je doao na razliite naine zdruile su se u njegovoj svijesti i slile u jedinstvenu spoznaju koja ga je ispunjavala gordou i strahopotovanjem i pred kojom je blijedjelo sve to mu se tog trenutka dogaalo. Za Nicholsona je to to je otkrio bilo samo fizikalni fenomen, cijepanje prostorno-vremenskog kontinuuma, za davnog dostojanstvenika Hrama sinusa bilo bi to samo jo jedno pribliavanje vremena Savrenstvu. Za doktora Wangera to je mogao biti i samo odgovor na pitanje o propasti novootkrivene drevne civilizacije. Ali to je bilo gledite koje je ve izgubilo smisao. Umjesto njega dola je ta opa spoznaja pred kojom je postalo nitavno ak i pitanje o sudbini postojee civilizacije. Hipotezu da je Maje oko drevni misaoni sustav koji je postigao Savrenstvo prihvatio je gotovo bez oklijevanja. SIRIUS 97

Samo... to je unutra?, jo se pitao nesigurno predmnijevajui velianstven odgovor. Ne postoji niti moe postojati nain da vidimo to se nalazi u podruju koje je od vanjskog svijeta odvojeno zonom zaustavljenog vremena. Ali postoji zato samo jedna stvar koja je takvog odvajanja dostojna i kojoj ono jedino pristoji. I kao raanje sunca, nastajala je i jaala u njemu spoznaja da se unutar tajanstvene kugle u podzemlju nalazio cio jedan drugi minijaturni Univerzum to vie, da ta kugla nije nita drugo nego taj mikrouniverzum sam, Savreni misaoni sustav po postojanju izjednaen sa svim svojim mislima koje su, pak, po postojanju izjednaene sa svojim predmetima. Nije nalazio razloga da se taj mikrouniverzum, gledano iznutra, po bilo emu razlikuje od vanjskog svijeta u kojem je nastao i ta sama po sebi oita injenica ukazala mu je i na prirodu vlastita svijeta: na njegovu konanost, nedostiivost vanjskih granica i na postojanje jednog drugog, veeg Univerzuma u kojem je nastao. I koliko je samo minijaturnih svjetova iznjedrila iz sebe ova stara Zemlja?, pitao se. Koliko ih jo miruje duboko ispod njezine kore i da li i biblijska pria potjee iz jedne na taj nain izgubljene epohe? Je li ivot na jednom dijelu svijeta, velika cijena za nastanak jednog novog Univerzuma?, pitao se dalje i naao da nije. A onda je odjednom shvatio i to da udarni vremenski val nije samo sekundarna posljedica, nego nunost, oprez da tajna geneze nikad ne bude otkrivena kako time mogunost nove geneze nikad ne bi bila ugroena. Posljednje pitanje proteglo mu se stoga na cijelu Zemlju ali odgovor je ostajao isti. Jer jedan planet, pa ak i cio Sunev sistem, koji e jo mnogo puta biti sposoban da iz sebe iznjedri ivot, bio je vie nego beznaajan u usporedbi sa milijardama sunaca, planeta i nebrojenim mnotvima razumnih dua sa svim njihovim osobitostima i tenjama ka Savrenstvu u jednom apsolutnom Univerzumu a kojem veliina nema nikakvo znaenje... Pa ipak, u neemu smo i uspjeli. Nee nas pobiti neutronska bomba nego neuronska, a gotovo cjelokupna povijest Zemlje ostat e sauvana u nekom skraenom i kodiranom obliku kao poetni uvjeti jednog cijelog univerzuma i svih onih sub-mikronskih svjetova koji e tek nastati u njemu. A ako smo zaista tek karika u lancu kozmikog stvaranja i ako postoji kozmika dunost po kojoj smo stvoreni, mi smo je tada i ispunili. Trgnuo ga je um koji je dolazio s prilaza logoru. Okrenuo se: bio je to Nicholson. Ostao si? oslovio ga je. Vidio sam da se spustio SIRIUS 98

helikopter. Da ree kratko dr Wanger. Nicholson je djelovao normalno, moda malo umorno, ali neto se promijenilo u dru Wangeru, mnogo stvari dobilo je za njega drugi smisao i Nicholsonova pojava djelovala mu je na neki nain nestvarno i strano, kao isjeak iz nekog drugog svijeta. Mogao si dotrati odgovorio mu je. Uzeo bi te, bilo je jo mjesta. Zna da ne bi imalo smisla odgovori Nicholson. Jesu li ti moda rekli otkuda ova pometnja u zraku? Ratno je stanje ree dr Wanger. Sjea li se glavne teme iz vijesti posljednjih dana? Oko onog njihova Jupitera stvorilo se neko smrtonosno polje koje se iri. Bljetavo je... kao ono koje si ti mjerio ispod sredinje zgrade. Sto mu... opsuje Nicholson. Pa to je onda... Hoe rei da bi ono unutra mogao biti. Ba to ree dr Wanger. Bio je to alhelijanski Jupiter. I znamo to je zbrisalo njihovu civilizaciju. Znao sam ree Nicholson. Sad vidim da sam znao. Sve je vrijeme visjelo u zraku. Moda ree dr Wanger. Zato si se vratio u logor? to? Ah, da... prene se Nicholson i nastavi malo zbunjeno. Treba mi malo vode. Moda je neto ostalo u kanistru. Ne mogu uzeti tablete bez vode. Razumijem ree dr Wanger. Ostalo je neto, nismo ga ispraznili. Nicholson kimnu glavom, a zatim se zaputi prema jednom kutu logora, odakle se brzo vratio s plastinom aicom. Bilo je jo malo ree. Nego, ba mi je palo na pamet, sve je to kao u onoj Jacobsonovoj prii u kojoj je ovjek koji je udio za 100 dolara doekao samo to da dobije 100 dolara kao utjehu za smrt svog sina. to je plaeno, plaeno je... unaprijed. Vie nee biti nikakvih plaanja odgovori dr Wanger. Nije vie bilo mnogo rijei. Nedavni sveani oprotaj dva ovjeka i pomirenost sa svojom sudbinom postavili su izmeu njih barijeru koju ponovni i neoekivani susret nije mogaa probiti. Bio je to kao susret u vakuumu, susret poslije posljednjeg, koji dru Wangeru nije dopirao do pune svijesti. Pojava Nicholsona djelovala je na njega kao neka vrst sjeanja. Htio bih jo stii vidjeti zalaz sunca reklo je sjeanje na Nicholsona. Posve je drukije kad nikog nema. A ti... ide li, moda, dolje? SIRIUS 99

 Moda ree dr Wanger. Znao sam da si zato ostao ree Nicholson. Pa onda... Zbogom! Zbogom ree dr Wanger, a kratki stisak ruku potvrdi vrijednost prethodnog oprotaja. Nicholson se brzo zaputio niz ulicu kojom je i doao. Nakon nekoliko trenutaka bat njegovih koraka potpuno je utihnuo. Samo, pitao se dr Wanger dalje, to nam je ak i uz tako visoku cijenu zaista dano spoznati? Sa svakom daljom milju postajalo mu je jasnije da mu niti ono to je tek spoznao nije moglo dati konaan odgovor na pitanja o poetku i kraju: spoznaja jedne karike u lancu svjetova nije mogla dati odgovor na pitanje o krajevima tog lanca, pa su beskonanosti i dalje ostale lucidni izraz nemoi da se spozna konano. Oblaci su zastrli sunce i malo se smrailo. Uznemirenost praume nije jenjavala, a dr Wanger se spremao zavriti svoju posljednju misiju. Polako je krenuo do sredinje zgrade. Na ulazu se jo jednom okrenuo: davni grad bio je beivotan i pust. zaleeno odsutan u svojem zamrlom vremenu. Unutranjost zgrade bila je udljiva i hladna, samo se ispod glavne kupole uo fijuk zarobljenog vjetra. Neki pokret podsjetio ga je na davni doivljaj. Ubrzo je stigao do raspukline i spustio se u jamu. Zaputio se u hodnik, sljedei Dufoisove markice. Poeo je nailaziti na stvari na koje je svojevremeno nailazio i Dufois, ali one su za njega poele dobivati drugi smisao. Svijest dra Wangera polako se oslobaala okolnih datosti, vraala samoj sebi i traila odgovor u vlastitoj usklaenoj sveukupnosti, jedinom mjerilu svojeg postojanja. Doivljaj koji mu se javio u svijesti prikupljao je nove pojedinosti i prerastao u snani arhetip. Nastavio je hodati hodnikom kao ulicom. Svjetlo koje je nosio osvjetljavalo je tajnovite udubine u okolnim zidovima iz kojih su svjetlucali sjajni predmeti kao roba u izlozima. ukasta praina postajala je snijeg, ukast od svjetla lanterni koje su se polako stale paliti u njegovu duhu. Svijetlee markice promicale su pored njega kao svjetla automobila u veernjoj vonji kroz snjenu zavjesu. Izbio je na pusto raskre na kojem nije bilo ljudi ni tramvaja. Oslunuo je zvukove za koje mu se inilo da ih uje iz daljine. Netko je svirao harmoniku, uo se amor i kripa koraka u snijegu. Pourio je da to prije stigne. Iznad njega klizila su sve jaa svjetla visokih zgrada u plavetnoj noi u kojoj se inilo da se lanterne oko kojih su padale snjene pahulje diu u nebo, a odnekle se zauo daleki zvonki zbor. Stigao je i do kunih vrata. Otvorio ih je i uao.. Za njim je pjesma zamrla, a ispred bljesnuo je sjaj prepun iskrica, SIRIUS 100

zvjezdica i lelujavih ara, poput velike boine jelke. Pribliavao joj se oaran njezinom ljepotom: bila je vea i ljepa nego ikada prije. Ozaren iznenadnom radou i voen novoprobuenom eljom da sazna to ga to ovaj put eka ispod nje, dr Klaus Wanger zakoraio je u vjenost. o A predveer, velianstveniji i od izlaska sunca u Straussovoj poemi Tako govorae Zaratustra, pojavio se na sjevernom obzorju golem sjajan krug. U njegovu sreditu pulsirala je neviena energija i cijepala subatomske estice silama usklaenja u spoznaji to se ubrzavala do nesluenih razmjera, do razine pri kojoj je znati znailo i biti. Reaktantna polja unutar valne fronte unitavala su ivot, pripremajui ga istovremeno na novo veliko buenje dok se u neposrednoj blizini Jupitera poela formirati zatitna zona vremenskog polja. U novom, raajuem Univerzumu stvorila se prva velika maglina. ... suprotnost izmeu ljudskog i vieg svijeta nije apsolutna; ta su dva svijeta samo relativno nesravnjiva jer most izmeu njih ipak postoji. To je veliki posrednik, broj, i njegova realnost kao arhetipa u njegovoj najdubljoj biti vrijedi u oba svijeta.

Bruno Ogorelec

ZNATE LI TO JE TO DOBRA ZNANSTVENA FANTASTIKA?

SIRIUS 101

Ima, eto, ve petnaestak godina otkako znanstvena fantastika kod nas doivljava svoje drugo buenje. Entuzijasti se okupljaju u vie ili manje formalna udruenja (SFera nam upravo slavi desetu godinjicu!), izdavai pokuavaju izdati poneku knjigu, izlazi stalni asopis, niu ak i poneki fanzini, organiziraju se konvencije (u Zagrebu dosad jedanaest), kina su nam puna fantastike... Ponuda ve gotovo premauje potranju. Reklo bi se, divota! Pa ipak, zaudo, rijetko ete uti da je netko zadovoljan. Ocjena je veine da se na tritu, dodue, nudi mnogo, ali preteno slabe robe, s povremenim asnim iznimkama. Je li ta slaba ocjena ponude opravdana? Ako jest, to je to onda to ne valja i zato ne valja? E, na to ete ve mnogo tee uti odgovor. Osjeaj nezadovoljstva ljudi teko uoblie u definiciju. Nije ni udo! Na alost, injenica je da nae ljubitelje SF-a nitko nije ozbiljnije upuivao na vrijednosne kriterije u znanstveno) fantastici. Nala se povremeno poneka dobra kritika pojedinog djela, ali o sudovima koji bi vaili za cijeli anr uglavnom nije bilo rijei. Tko se uope kod nas bavio tim kriterijima? Darko Suvin, vrlo davno, Zoran ivkovi, vrlo nejasno, a Aleksandar B. Nedeljkovi vrlo povrno. (Onima slabije upuenim Nedeljkovievi e tekstovi svakako biti vrlo korisni, ali najprije moraju Acu shvatiti ozbiljno, to zbog njegova neuobiajenog stila, na alost, malo tko ini) Nekako kao da se podrazumijeva da ljudi znaju koji su kriteriji bitni. Kakve li zablude! Ne znaju to dobrim dijelom ni profesionalci koji se kod nas bave SF-anrom, a kamoli laici. Moete li se sjetiti kada ste posljednji put s nekim vodili plodonosan i argumentiran razgo-

vor o SF-u, razgovor koji je doveo do nekog novog zakljuka, neke sinteze? Gotovo svaka debata o znanstvenoj fantastici svede se na kraju na prepirku u kojoj veina sudionika zapravo ne razmjenjuje argumentirane sudove, nego vodi sukob meu razliitim ukusima. Dakako, konsenzus u takvoj situaciji nije mogu, mogue je samo beskrajno naklapanje, a zanimljivo je da svi kao da to i oekuju. Vie od toga bi ih iznenadilo. ak se i javne rasprave vode na tom nivou i iscrpu se na dubokim pitanjima: u kojoj mjeri neka pria pristaje anru na kakav smo navikli, jesu li ideje nove ili logine, ili moda ak oboje odjednom, je li zaplet filma naivan ili nije. Ako, meutim, na znanstvenu fantastiku ne elimo gledati samo kao na ugodan nain troenja slobodnog vremena, onda nam to ne bi smjelo biti dovoljno. Morali bismo odlunije razluivati, morali bismo znati to je to. A kako? Na ljubitelj SF-a ako ne ita na stranim jezicima prikraen je za mogunost usporedbe unutar anra. Pristupaan mu je premalen broj naslova a da bi o anru mogao formirati specifine kvalitativne sudove. S tako malenim poredbenim uzorkom svaki pojedini naslov izgleda kao sluaj za sebe i vrlo je teko rei po kojim bi se to konkretnim kriterijima unutar anra moglo odvojiti ito od kukolja. Takoer, slaba je mogunost retrospektivnog uvida u anr. Kod nas je koliko-toliko prisutna znanstvena fantastika stvarana unutar posljednjih desetak godina, no to je s dva desetljea ranije? Od pedesetih godina do danas SF se nije razvijao linearno, od nie kvalitete prema vioj, ve je stihijski bujao u svim idejnim smjerovima, kao i svaki drugi vitalni oblik umjetnosti.

SIRIUS 102

Ograniiti se samo na najnovije znai biti odsjeen ne samo od korijena ve i od stabla i od ostalih grana, znai uati na svojoj tankoj granici i misliti za nju da je itav svijet. I od tako suena izbora nai ljubitelji SF-a dobivaju jo ui jer ne samo da se biraju jedino najnoviji naslovi nego (uz rijetke iznimke) i jedino oni od njih za koje su urednici i izdavai uli da su provjereni hitovi. Ljubitelji SF-literature stoga ive na neuravnoteenoj dijeti itaju mnogo novih tekstova u kojima nalaze malo novih ideja, a nekakvog znaaja, umjetnosti i spisateljske vjetine dobivaju samo u tragovima. Takav im se izbor zatim tumai kao dobar SF- Istina je, dodue, da se i prije pod krinkom znanstvene fantastike proizvodila uglavnom drugorazredna konfekcija to je osobitost sve anrovske literature u svim vremenskim razdobljima ali se ljudima nisu, kao danas, zamazivale oi. und se nije nametao uz gromoglasnu reklamu niti se pokuavao prikazati znaajnim. Nekakav Doc Smith ili E. R. Burroughs itao se ispod klupe, pomalo posramljeno, sa svijeu da je to samo zabavno i fascinantno, ali ipak smee, a kad bi ovjek odrastao, prelazio bi na kompleksniju znanstvenu fantastiku. Ili je pak SF potpuno naputao. Danas se, meutim, nitko ne srami itati sedamnaeste nastavke sage o maevaocima u tridesetom stoljeu ljudi su uvjereni da je to znanstvena fantastika. Dakako da im se onda nakon nekog vremena ini da tu neto nedostaje, da to nije ono to bi trebalo biti. U tako iskrivljenoj situaciji to vie je potrebno imati svoje vrste kriterije, ako nam je, dakako, stalo do umjetnosti, do kvalitete Ako traimo da nam SF prui

intelektualnu stimulaciju, a ne samo razbibrigu, onda ponajprije od njega moramo traiti raison d'tre. Je li za priu koju itate nuno da bude znanstvena fantastika ili bi ona uz manje prepravke sasvim lijepo pristajala u neki drugi anr? Ako nije nuno da ona bude SF, malo je vjerojatno da e biti dobra. Analizirajte to to itate; moda vam je mesar umjesto bubrega podvalio kojeta drugo. Unutar anra (kad je, znai, pisac ve posegnuo za od realnosti tako odmaknutom formom kao to je SF) nau panju zasluuje samo ono djelo koje mora biti SF da bi moglo rei ono to govori. Jedino nunost moe opravdati bijeg od zbilje, a sve drugo sa stanovita umjetnosti mora biti sumnjivo. Sve drugo samo su ovce kojima je autor navukao vuje krzno, jer su, eto, vukovi sada u modi. Jo 1973. u asopisu Umjetnost rijei Darko Suvin upozorava: ... Dakako, veoma je esta mogunost da nauna fantastika ne iskoristi od tih svojih horizonata nita do konvencionalnog rekvizitarija drugaijeg lokaliteta i neke mutne supernauke u svrhu senzacionalizma i povrnih efekata... U obranu naune fantastike moe se ovdje rei da je takav protuspoznajni eskapizam... ovdje ipak jasno inferioran po mjerilima samog anra, a ne samo po mjerilima 'velike' knjievnosti... Osobito su teki grenici na tom polju, kako bi socioloki bilo i oekivati, film i televizija, iji je nivo... prosjeno znatno nii od knjievne naune fantastike... Ne kaem, dakako, da takav SF nije i ne moe biti zabavan, zato ne, ali drim da je specifinost znanstvene fantastike upravo u tome to (usprkos potovanju anrovske formule) transcendira anrovski nivo zabave. A ako to ne ini, emu joj onda posveivati

SIRIUS 103

panju? Ona tada zapravo, predstavlja, samo pornografiju, dakle robu koja smiljeno apelira jedino na nagone, potiskujui privremeno intelekt u pozadinu. Zaista, ima u u djelu koje itate ili u filmu koji gledate ikakve intelektualne stimulacije? Navodi li vas (makar na neugodan nain) na razmiljanje? Osjea li se napor za saznanjem? Rve li se autor sa ovjeku vanim problemima, osobito onima na koje vi inae ne biste pomislili? Je li taj autor smislio kakav svoj odgovor na bitna pitanja? Ili jo bolje je li smislio kakvo svoje bitno pitanje? Funkcionira li, dakle, njegovo djelo spoznajno? Ako ne, prodajte ga antikvarijatu, poklonile nemilom znancu. Ono moda nosi etiketu na kojoj pie SF, ali ne dajte se zavarati ta etiketa nije moralno zasluena. Pisalo je i na ogradi, kao to Cigo ree, pa nije bilo istina. Govori li pria, roman, film o neemu vama stranom i nepoznatom? Je li to neto strano i nepoznato zaista strano i nepoznato ili je rije samo o pokladnoj maski? Beduin u pustinji, da navedem samo jedan notorni primjer, ostaje i dalje Beduin u pustinji, a tako se i ponaa, makar ga neinventivni autor prebacio i na udaljeni planet i kakvu hiljadu godina u budunost. Babe vraare udruene u skautsku organizaciju jesu, dakako, neobina pojava, ali u kontekstu znanstvene fantastike ne predstavljaju neki osobit novum. Ne, ja vas pitam za nove stvari, zaista strane i nepoznate, a ipak logine i prihvatljive kad se suite s njima i dobro razmislite. Gdje nema tog i takvog novuma, malo je vjerojatno da e biti i dobre i efektne znanstvene fantastike. Nita, dakle, bez paljiva izbora onoga to itamo. Nevolja je, meutim, u tome to prije naeg

izbora dolazi izbor urednika i izdavaa, pa smo preputeni na milost i nemilost njihovim ukusima. Moda ete pitati zato bi izdavatvo imalo osobite veze s linim ukusom; nisu li tu drugi faktori mnogo vaniji. Pitanje je, dakako, retoriko; i vi znate i ja znam da je u praksi lini ukus presudan, a da esto u nedostatku pametnijeg rjeenja ulogu urednika igra i stihija (sjetimo se samo one neslavne, zlatotiskom ukraene serije romana nekakvih anonimnih francuskih piskarala, prije nekoliko godina), no valjda smo svjesni da tako ne bi trebalo biti. Da su potrebni i kriteriji i znanje. vrsti kriteriji impliciraju nekakvo znanje na ijem su temelju izrasli. Jednako bi tako znanje trebalo implicirati sposobnost razluivanja, dakle kriterije, ali na alost, u praksi nije tako. Lako je vidjeti da mnogi poznavaoci znanstvene fantastike, osobe koje su proitale veliku koliinu SF-literature, a svakako i prije svega kljuna djela anra, usprkos naitanosti i znanju jednostavno nemaju izgraene kriterije o kojima govorimo niti za njih mare. I to sad? Tja, za poetak im barem moemo svui mantiju znania i proglasiti ih pukim potroaima koji ne razmiljaju o onome to troe. Bude li takva osoba jo i urednik, moi e zadovoljiti, dakako, samo potrebe istih takvih buchfressera. Rezoniranje na nivou ovo je dobro zato to mi se svia moda ne treba potpuno osuditi ono svakako vodi nekakvom italakom zadovoljstvu ali, molim vas, nemojte ga smatrati nekim intelektualnim dometom. Onaj koga ne zagolica injenica da je SF oito znaajno drukiji od ostalih anrova, a jednako tako i od knjievne matice, tko se ne pita zato je SF upravo takav kakav jest, tako u

SIRIUS 104

hamletovskom smislu iaen, otkvaen, taj nije zasluio drugo nego taj thrill, to e rei uzbuenje. Ne treba njemu misao, ve napetost neizvjesne ili lascivne radnje. Puko faktografsko nakupljanje proitanih tekstova ak ni intelektualno angairanu itaocu nee biti od pomoi, koliko god za poetak bilo potrebno. O proitanom valja i razmisliti, i to disciplinirano razmisliti. Pri tome je korisno svoje znanje obogatiti onim to su drugi razmiljali na istu temu, dakle pratiti i kritiku i teorijsku literaturu. (Ako vam je cilj javno djelovanje na polju znanstvene fantastike, onda vam je to i obaveza.) Ovaj je anr jedini koji je razvio vlastitu, autohtonu kritiku i analitiku publicistiku (i to izuzetno bogatu), to je vrst pokazatelj da su mu namjere i djelatnost kompleksniji od jednostavnog trgovanja razbi-

brigom. teta je ne iskoristiti postojanje takvih radova dublje zainteresiranom ljubitelju SF-a oni e u najmanju ruku pruiti priliku da svoje znanje i kriterije suprotstavi drugima, da ih iskua, izbrusi i obogati. Dakako, takve literature na naem jeziku ima vrlo malo. Stanovita promjena u tekstovnoj strukturi Siriusa daje, eto, nade da e u skoroj budunosti biti toga i na ovim stranicama vie nego dosad, no inae ovjeku ne preostaje drugo nego da ita na stranim jezicima. Kome se ini da je sve to prekomplicirano i da zahtijeva truda i vremena, ima pravo, uistinu je tako. No onome tko misli da se taj trud ne isplati jedino to mogu rei jest: itajte pornografiju i krimie. Oni e vam postavljati mnogo manje intelektualne zahtjeve.

SIRIUS 105

Skica za povijest jugoslavenskog SFstripa

Mia u svemiru
Braa Walter i Norbert Neugebauer su kudikamo najplodniji jugoslavenski stvaraoci stripa Djelujui od sredine tridesetih do sredine ezdesetih godina Walter Neugebauer (1921) nacrtao je sto dvadesetak kompletnih stripova, a njegov etiri godine stariii brat Norbert u istom je tom razdoblju napisao predloke i dijaloge za sto pedesetak stripova, koje su, o-sim Waltera, crtali io Mauro-vi, Dela, Dovnikovi, Radilo-vi i drugi autori Meu najirom publikom braa Neugebauer su ponajprije nozrati po nizu kominih stripova (Cik i Cak Patuljak Nosko. Tarzanovim stopama. Zim-Zum itd.) koji se odlikuju preciznim i dopadljivim crteem vedrinom, bezazlenou i duhovitou, ime su oduevljavali i nasmijavali vie generaciia italaca Manje je meutim, poznato da jedan i to ne zanemariv dio Neugebauerovih stripova anrovski pripa-

SIRIUS 106

da znanstvenoj fantastici ili samo fantastici. O njegovim SF-stripovima; crtanim u realistikoj maniri (Prvi ljudi na Mjesecu Neznanac iz svemira Satelit Zemlje XXVIII i dr.) govorit emo u sljedeem broju, a dananji nastavak posveujemo Neueebauerovu stripu Mia u svemiru koji smatramo kolskim primjerom znanstvenofantastinog stripa crtanog karikaturalnim stilom. Istina braa Neugebauer su se i u drugim svojim karikaturalnim stripovima (Patuljak Nosko Gladni kralj Mali Muk Grad na oblacima. Zaarana tapeta i jo nekima) koristili elementima fictiona. no tu je bila rije ili o bajkama (u koljma su takvi elementi neminovni) ili su ti elementi stavljeni u drugi plan. Mia u svemiru je sviesno autorovo isprepletanje anra djeijeg stripa sa znanstveno fantastinim sadrajem i ikonografijom. Ali time se zanimljivost toga Neugebauerova stripa ne iscrpljuje. jer on isto tako zorno svjedoi da ; verbovizuelna umjetnost moe biti najdirektnija referenca duha i senzibiliteta vremena u kojem nastaje. Naime, strip Mia u svemiru, slino stripu Svemirko Vladimira

Delaa. objavljivanom ezdesetih godina u Plavom vjesniku. oito je bio inspiriran lansiranjem Sputnjika 1957. godine, dogaajem kojim je otvorena nova era u razvoju ovjeanstva. Mia u svemiru kreiran je za potrebe njemakog nakladnika Rolfa Kauku a u naoj zemlji premijerno je objavljivan. i to s kraim prekidima u Strip reviki od broja 1. od 28. kolovoza 1962. do broja 49 od 30. srpnja 1963. godine. Strip ukupno ima sto dvadesetak tabla. Radnja stripa Mia u svemiru smjetena je u blisku budunost odnosno kako se u uvodu napominie: Od lansiranja sputniika pro-lo je nekoliko desetljea. Naa civilizaciia je dosegla zavidan nivo tehnolokog i duhovnog napretka a na susjednim planetarna Marsu i Veneri ve postoje raketodromi. Priklanjajui se fabuli koja e se ponajorije svidjeti djeci Walter i Norbert Neugebauer razvijaju prilino pojednostavljenu priu o avanturama profesora Turbina njegove unuice Koni. njegova mehaniara djeaka Mie i robota Robija. Profesor Turbino na molbu vlade pokuava pronai pogonsko sredstvo s pomou kojega bi se

SIRIUS 107

ovjek mogao otisnuti na ostala nebeska tijela. To mu naposljetku i uspijeva ali da sve ne ide pravocrtno, u radnju se ukljuuju gangsteri koji se ele domoi profesorova pronalaska, a zatim pljakaju i zlatni transport. I kako je to obino u bajkama zahvaljujui odvanosti i spretnosti glavnog junaka Mie. gangsteri bivaju sprijeeni u svojoj namjeri i na kraju se nau pred licem pravde. Od same fabule zanimljivije su Neugebauerove crtake vizije budunosti, posebno onaj dio stripa to se odvija na Marsu i Veneri. Mars je prikazan kao nepregledna crvena pustinja, i na Veneri nalazimo drugaiju vege-

Vijesti

Philip Jose Farmer objavio je novi roman, zasnovan na pripovijeci Svijet samo utorkom (Sirius br. 5), a zove se Dayworld. Gibsonu je izala kolekcija od deset pria s naslovom Kako smo popalili Kromu (Sirius 114), a njegov roman Neuromancer trebao bi takoer izdati jedan od naih privatnih izdavaa. Nove zbirke pria upravo su objavili i John Varley (vidi proli

taciiu nego na Zemlji. Tamonja klima stvorila je ori-jake ivotinje i biljke meso-derke. Sami junaci stripa najee su odjeveni u uniforme astronauta, slue se mikroprislukivaima i telekamerama. voze se raketama roboti su im desna ruka itd. Mia u svemiru nastao je u Posljednjoj fazi Neugebauerova bavljenja stripom, u kojoj je on sve vie stilizirao svoj crte, ali uprkos tome u njemu su prisutne neke od karakteristika koje su ga proslavile: obli-kovanje ljudskih humoristikih figura, autohtonost stripovne naracije specifian grafiki pristup itd. VELJKO KRULI Sirius), Ro-bert Silverberg, Gregory Benford i Kim Stanlev Robinson. Nakon sedam romana o udesnom svijetu Pernu i arobnim zmajevima Anne McCaffrey se vratila s kraim romanom Nerilkina pria (Nerilka's Story). Zmajevi s Perna ve su joj donijeli Huga 1967. i Nebulu 1968, za prie koje su poslije postale dio romana. Anne McCaffrey uloila je puno truda da stvori simpatine zmajeve koji surauju s ljudima da bi zatitili Pern

SIRIUS 108

od najezde unitavajuih biljaka to svake etiri stotine godina padaju s neba (to jest s planeta blizanca koji se u ciklusima pribliava Pernu). Zmajevi imaju svakakve sposobnosti: mogu se teleportirati, komuniciraju s ljudima telepatijom, a mogu i putovati kroz vrijeme (bave se kronomocijom, rekao bi dr Zoran ivkovi). Pern krije mnoge tajne i Anne McCaffrey ih s vremena na vrijeme polako otkriva zmajoljupcima. Zbog toga je meu oboavateljima stekla nadimak Dragon lady, tj. Adaja. Objavljena je i konana lista kandidata za Nebulu 1985 Podugaka je i ima ukupno dvadeset i sedam djela. Od romana to su: Blood music, (Greg Bear) Dinner at Deviants Palace (Tim Powers) Ender's Game (Orson Scott Card), Helliconia Winter (Brian Aldiss), The Postman (David Brin), The Remaking of Sigimund Freud (Barry Malzberg) i Sehismatrix (Bruce Sterling). U kategoriji pria favoriti su novela Tiptreejeve The only thing to do, pria Swanwicka i Gibsona Dogfight te kratka pria Nancy Kress Out of all them bright stars. ini se da je Cardov roman najblii nagradi, iako je Aldissov opus Helliconia mnogo snaniji kad se gleda u cjelini kao trilogija. Meutim, Nebula se dodjeljuje samo za jedan roman, a ne za trilogiju, te je teko prosuditi da li e to djelovati na lanove Amerikog udruenja SFpisaca kada budu davali svoje glasove David Brin, koji se itaocima pretprolog broja Siriusa predstavio svojom nagraenom priom Kristalne kugle, odluio je da na koju godinu sunanu Kaliforniju zamijeni londonskom maglom. Nakon tek zavrenog romana Srce kometa, u kolaboraciji s Benfordom, Brin nastoji dovriti davno zapoeti i nedovreni trei dio trilogije Uzdizanja. Drugi dio i Zvjezdana plima raste ponovo je na listi bestselera, ali ovaj put kao tvrdo ukoriena knjiga, to je neuobiajeno i za amerike prilike. Brin

je ovaj roman malo prepravio za ovo izdanje, i to je vjerojatan uzrok njegova ponovnog uspona. Inae ovaj je roman u izdavakom planu Kentaura za ovu godinu. Stanje se na listama bestselera nije znatnije promijenilo od posljednjeg mjeseca. Lovci mamuta ne daju da Kontakt kontaktira s prvim mjestom, a King je spao na samo tri naslova u raznim listama. U specijaliziranim knjiarama Heinlein se i dalje najbolje prodaje u tvrdo ukorienim izdanjima, a u depnim knjigama prvo mjesto iznenada je zauzeo mladi pisac Steven Brust, sa svojim drugim romanom Brokedown Palace, drugi je Card s ve spomenutom Enderovom igrom, dok je na treem mjestu nova zvijezda fantastike Barbara Hambly s jo jednim romanom o zmajevima, Dragonsbane. Jo jedan fantasy-roman na etvrtom je mjestu: arobnjak Raymonda Feista, koji trenutno moete kupiti u knjiari Mladosti u Gundulievoj ulici u Zagrebu (ako ne bude rasprodan dok ovo budete itali). Nastavak Lopovskog svijeta (osmi) na petom je mjestu, a na estom je trei dio Chanur tetralogije C. J. Cherrvh, Kifovi uzvraaju udarac. Kifovi iz naslova jedni su od najnesimpatinijih aliena to su ikada kruili svemirom, a Cherryhova je jo jednom pokazala da je majstor kad je posrijedi psihologija izvanzemljana. (N. A.) Nakon smrti Franka Herberta jo dvije njegove knjige pojavit e se ove godine; jedna je Herbertova kolaboracija s njegovim sinom Brlanom Herbertom, s naslovom Man of Two Worlds. a druga nastavak romana Jesus Incident, koji je radio s Billom Ransomom. Taj e roman Ransom sam dovriti. Planirana sedma knjiga u seriji Dune na alost niie napisana. Druga povijest nastavka Asimovljeva romana Fantastino putovanje, prema kojem je snimljen istoimeni film. dobila je neoekivani obrat. Nakon to je Double-

SIRIUS 109

day, Asimovljev izdava, zabranio da se roman objavi izvan ekskluzivnog ugovora (izdavaka kua NAL naruila je nastavak), Philip Jose Farmer napisao je dva romana prema prii Jeroma Bixbyja. ali su oba bila odbijena. Sada se Doubleday predomislio i na kraju Asimov ipak pie nastavak prema Farmerovu predloku. Nakon to je potroio godinu dana piui za NAL, Farmer je, razoaran, izjavio: Da postoji knjievni terorizam, stavio bih bombu pod NAL i Doubleday. Istovremeno Asimov i Doubleday slave stotu zajedniku knjigu; bit e to Zadubina i Zemlja, planirana za rujan ove godine. Nakon toga Asimov e raditi na Preludiju za Zadubinu. Barry Longyear prema ijem je nagraenom djelu Enemy Mine upravo snimljen film (koji je ve u prvim izvjetajima proglaen SFfilmom godine), zavrio je novi roman s naslovom Sea of Glass. Karl Edward Wagner, zvanjem psihijatar, ve ie davno napustio svoju privatnu ordinaciju i bavi se iskljuivo pisanjem i ureivanjem. Nedavno je predao u tampu estu knjigu o svom junaku Kaneu; to je trea kolekcija u seriji, a naslov joj je Silver Dagger. Wagnerov Kane jedan je od najupeatljiviji junaka moderne herojske fantastike i premda je na neki nain kopija Konana on je kao lik toliko razliit od uobiajenog stereotipa miiavog junaka. Karl je izuzetno obrazovan, poznavalac starih tekstova i pomalo samouk arobnjak. Njegovi su motivi vrlo sebini, u njemu nema samilosti za slabije, i Wagner ga redovno stavlja u slubu zlih sila, a zloesti na kraju uvijek pokuaju prevariti i Kanea. Tako on silom prilika mora, spaavajui vlastitu kou, potui svoje zle saveznike i zauzeti mjesto junaka. Od romana u seriji svakako treba izdvojiti Darkness Weaves. a od kraih djela dvije prie iz kolekcije Nightwinds. Raven's Evrie i Sing a Last Song of Valdese. Prava je teta to je u nas fantasy tako zapostavljen pa se ova djela

naprosto nemaju gdje pojaviti. Frederik Pohl se ima gdje pojaviti, ali na alost pie tako puno da bi nam trebala posebna edicija koja bi objavljivala samo njegove romane. Tek to je u depnom izdanju izaao njegov roman Black Star Rising. pojavio se njegov najnoviji rad s naslovom The Corning of the Quantum Cats. Roman na karakteristian lagani Pohlov nain govori o svemiru, s mnotvom paralelnih varijanata povijesti. Glavni je junak fiziar ije se etiri varijante neprestano vrte po romanu zabavljajui itaoca. Nasuprot Pohlu iz kasnih sedamdesetih i ranih osamdesetih godina, ovaj Pohl zrai optimizmom, to je vjerojatno posljedica i njegova nedavnog vjenanja s Mary Anne Huli. Pohl je svoju sadanju suprugu zaprosio na svoj neuobiajeni nain: objavio je oglas u Locusu. gdje je na pola strane jednostavno napisao Mary Anne. udaj se za mene. Fred. Pohl, koji ima 67 godina, upravo je predao svoj novi jo neimenovani roman. Uz navedene romane u nas od njegovih posljednjih radova nisu objavljeni Jem. Syzygy. The Cool War. Starburst, nekoliko kolaboracija i pola tuceta kolekcija. Novi Clarkeov roman Songs of Distint Earth govori o susretu kolonista s planete Thalassa koji ve sedam stoljea ive odvojeno od ostale ljudske civilizacije (koja je nakon eksplozije Sunca ratrkana po raznim planetima to krue oko oblinjih zvijezda), s novim naseljenicima koji putuju prema nekom jo udaljenijem svijetu. Prema prvim recenzijama, ovaj roman, koji ovog mjeseca treba da izae u Americi, a vjerojatno nedugo zatim i u nas, tako je statian u usporedbi s ostalim Clarkeovim romanima da e se usprkos svojim ostalim kvalitetama teko svidjeti i najvatre-nijim Clarkeovim pristaama. S asnim izuzecima, dakako, Gregory Benford potpisao je novi ugovor s izdavakom kuom Bantam za svoja tri slijedea

SIRIUS 110

romana, za okruglo 300.000 dolara. Sva tri romana, iako nee nuno biti direktni nastavci, zaokruit e ivotopis Nigela Walmslevja junaka dvaju ve objavljenih Benfordovih romana (In the Ocean of the Night i Across the Sea of Suns). Ako je suditi prema onome to je dosad vieno, serija e biti izuzetno kvalitetna. Nigelove avanture u prve dvije knjige pravi su tvrdi SF u izvornom obliku. Benford vrlo dobro zna o emu govori kad je rije o znanosti, njegove ekstrapolacije i hipotetske konstrukcije vrhunac su disciplinirane gimnastike uma, njegova karakterizacija uvijek je na vrstim temeljima, a pri odraavanju tempa radnje nema nikakvih problema. Benfordov glavni junak Nigel izaziva instant simpatije sa svojitm anti-estabilshment stavom, bez obzira na to da li istrauje nepoznate asteroide. pronalazi olupine tajanstvenih svemirskih brodova na Mjesecu ili slijedi udne signale koji dolaze s oblinje zvijezde na engleskom! Benford

je u sinopsisu za idui roman, kau, posvetio vie teksta fizikim zakonima koji vladaju u srcu galaksije nego radnji u romanu. Tim Powers, o kojem smo pisali u jednom od prolih brojeva, takoer uvelike pie. Upravo je zavrio roman On Stranger Tides, a sada radi na nastavku The Stress of Her Regard. Powers je oba romana prodao Ace-u za 70.000 dolara, ali je prethodno povukao avanse od Del Reya, koji mu je romane odbio. Kao to je Del Rey uostalom uinio i za Powersov poslije nagraeni roman Anubis Gates. PS: Sluajui izvrsnu glazbu Radio-Austrije III, uli smo vijest da je slavni poljski SF-pisac koji ivi u toj nama susjednoj dravi dobio godinju austrijsku dravnu nagradu za knjievnost (uz koju ide i ek na 200.000 ilinga). estitamo i pitamo se kada e i kod nas SFpisci dobivati tolike nagrade. NEVEN ANT1EVI

SIRIUS 111

Za Sirius...

Nae pretpostavke iz prologa broja, da e ljepe proljetno vrijeme donijeti uspjenije radove, pokazale su se tonim. Ovaj put izdvajamo ak devet dobrih pria. Evo njihovih naslova: SEKSOKRATIJA (veoma uspjela SFsatira), GREKA (odlina hard-SFpria), DAN KADA DVIJE ZORE OSVANUE (uspjena u preraenoj verziji), LJUBAVNA PRIA II (simpatino, samo su dvije posljednje reenice nepotrebne). BICIKLISTA i HRIM ILI PRIA O LJUBAVI (obje dobre). DOBRICA (bila bi jo bolja kad bi se dio s kvizom skratio za desetak redaka). O EMU JE PISAO RATNIK (prihvatljiva) i POKLON S NEBA (takoer prihvatljiva, premda joj je zavrni odlomak suvian).

...nije za Sirius

SELENA i GARANCIJA ZA OPSTANAK odlikuju se dobrim stilom i obradom ali teme su im previe poznate da bi bile zanimljive (pronaite originalniju temu).

BURLESKA O VREMENU pretanka je za SIRIUS, inae nije loa i vjerojatno bi nala mjesto u nekom kolskom listu. U POSLJEDNJEM KORAKU autor je prilino uspjeno dao atmosferu postkatastrofinog doba, ali ostalo je nejasno to je priom elio rei. RATUS bi moda bio i dobar da radnja nije zasnovana na besmislenoj ideji (da bi prenoenje takora na novi planet izazvalo njegovu propast). Ideja KOCKE nije nepoznata, a sam tekst prije spada u neki bilten SF-a nego u SIRIUS. ODLAZAK I POVRATAK ERGISTA bio bi dobra pria da nema tako bezvezan kraj, kao i SJEANJE NA PROLOST koja ima dobar tos, ali je na granici SF-a, dok se AMAZONKE odlikuju dobrim stilom, samo to ih poznata ideja ini neprihvatljivima. SPASONOSNO RJEENJE je prastari tos, a i sama pria je tanka, dok je KOMARAC vie fantastika s primjesom horrora nego SF. Slino je i s LEGOKOCKASTTM OVJEULJKOM, a IZA OGLEDALA... je drama koja je i poprilino nerazumljiva.

SIRIUS 112

S PRIMJESOM SF zanimljiva serija aforizama, ali budui da SIRIUS nema takve rubrike, nee biti u njemu objavljeni. JA SAM OD JUER nema samo poznatu ideju, nego je pria marginalna i kao SF PROKLETA MJESTA tanka su i priom i tosom, a osim toga nije li pretjerana postavka da opasnost od nuklearnih otpadaka traje deset hiljada godina? BEZBOLNO ima dobar stil ali tos je osrednji i pria je prilino nejasna. (Da se malo vie potrudite, zacijelo biste bili uspjeniji!) KRIK i TV nadrealistike su prie i nemaju veze s SF-om. ZAMKA je tanak vic, dok je POVRATAK nerazumljiv, a i nije SF. OKEAN je pak jako prepoznatljiv, kao i RATNIK i DUGO EKANJE, koje je osim toga i tanko ispriano. PESANA PLANETA. VJEITI PUTNIK i DRAMA TEK POINJE prie su bez mnogo smisla i logike. REVOLUCIJA NA SF-NAlN nema veze s Asimovljevim zakonima robotike (ako ve piete o robotima, prouite malo osnovne zakone). I. R. iz Koevlja: Poslali ste priu bez naslova, koja je zbog nedovoljnog poznavanja astrofizike i astronomije puna besmislica i neuvjerljivosti. OPIS BORAVITA odlian je vic, ali suvie mirie na plagijat, bolje reeno na prijevod s engleskog na to upuuju neke injenice a i neke rijei su krivo upotrebljene (slaete se!?) LJUBAVNA PRIA ima dobru temu ali stereotipnu radnju i nelogian kraj, a PROJEKT SVEMIRSKA STRAA bio bi dobar kad bi se kratio. U POETKU BEE TAMA lijepa je alegorijska pria, ali na alost ne spada u SIRIUS ve u neki ahovski list. dok su GAS i

PIRAMIDA dobri aforizmi, ali marginalan SF. Jo su neke prie marginalne kao SF a k tome imaiu i druge nedostatke. To su KlE KOJE SU PROLE (iako dobro pisana) ONA (poznata tema). ZLOIN I KAZNA HOMO SAPIENSA (s besmislenom temom) i TV. TVRDOGLAVO MAGARE potpisano s budui Clarke- morat e jo dosta rasti, a autor uiti da napie objavljivu priu. Kad bi pria POSLJEDNJI imala originalniju temu, mogla bi proi, s obzirom na prihvatljiv stil i naraciju. BOJI RAT je pria o ovjeku koji se pretvara u majmuna i ve ie ispriana, ali vie kao ala dok je kao zbilja besmislica. U kolski list moda bi mogle ui: RIJELA KUGLA, SAT EGOZOBIOLOGIJE, PROPALA, EKSPEDICIJA i USE I U SVOJE KLJUSE. JA BOG ima staru, poznatu temu: va stil zasluuje originalniju. Isto savjetujemo i autorici prie ROBOTE UBIJAJU ZAR NE? s besmislenom temom. POGREAN ZAKLJUAK bio bi dobar vic kad bi se duhovito ispriao na jednoj kartici. LANAK IZ MAGAZINA AP KOSMOS sadri neprihvatljivo filozofiranje, RAT I MIR ratuje sa smislom, dok u CRKVI nije ba jasno to se eljelo rei. INDRA stereotipna radnja s poetkom, a bez kraja: NEKA BUDE TO BITI MORA bezvezno moraliziranje, kao to je bezvezna i tema prie NIKAD NEE OTll. A H.

Kupujem- prodajem
Prodajem SIRIUSE 1116, cijena prema dogovoru. DAMIR

SIRIUS 113

BOGADI. Koneta b.b. Rovinj Kupujem SIRIUS broj 1 za 500 d. MIROSLAV JORDAN, P. Mikine 4/2. 55000 Slavonski Brod Prodajem SIRIUSE 54-65. 73-100 (100 d kom), zatim Djeca Arakisa 1,2 od Herber-ta (1600 d.) i Galaksiju 1982, (nepotpunu). 1983. 1984 BORUT SPANOVIC. Preernova 12 62380 Slovenj Gradec Kupuiem SIRIUSE 119 21 50 5254 57 58 60 66 68. 69 72 85 86 88. 89 93. 106. Komad plaam 100 d. IVAN STANIMIROVIC B. Velikovi 2 14000 Valjevo. Kupuiem SIRIUSE 1. 2. 3. 5, 16 19 19 21 cijena od 150 do 200 d primjerak ili po dogovoru. DAMIR MATESI. Januevaka 7 4100 Zagreb Prodajem komplet SIRIUSA 1 117 za 15.000 d. zatim oko 40 SFknjiga (na zahtjev aljem specifikaciju i cijene za knjige). DAMIR VIDOVI. Medulieva 10. 41000 Zagreb.

Kupujem SIRIUSE 15, 62, 63, 65, 66, 67. te 6F-knjige. MIHAJLO BOJAT. Trg mornarice 10. 52000 Pula. Kupujem SIRIUSE 2. 4. 5. 19, 35, 36. 75, 82. po 200 komad. SAVO OBRADOVl. 27. marta, 81000 Titograd. Mijenjam komplet SIRIUSA 1 118. ANDROMEDU 1, 2, 3, MONOLIT 1. djela F. Herberta i sve naslove iz biblioteke Kentaur. kao i mnoge druge SF-knjige, sve za SPECTRUM 48 s pripadajuom opremom. Mogunost dogovora. BRANKO IVl, M. Hui 13/3. Sremska Mitrovica. Za Andromedu 3 nudim Andromedu 1 plus 1000 d. ARKO KOHUCZ. Brijunska l/I, 41000 Zagreb. Za Monolit 2 ili Andromedu 3 dajem Galaksije 161167 i prodajem knjige: Smrt Megalopolisa (350 d). Gola na urvini (350). etvrto meuledeno doba (350), ili ih mijenjam za SIRIUSE 16. ARKO TRAJANOSKI, Prvomajska 4/16. 91000 Skoplje.

SIRIUS 114

Adresa urednitva: Zoran ivkovi Senjaka 32 11000 Beograd tel: 011/652-304 DVA NOVA SENZACIONALNA DJELA U BIBLIOTECI

POLARIS
Najdinaminija jugoslavenska SF-edicija ponovo se pobrinula da domaim ljubiteljima znanstvene fantastike osigura dva velika svjetska literarna hita: Artur Klark

NAPEVI DALEKE ZEMLJE

i Isak Asimov

ZADUBINA I ZEMLJA
Evo jedinstvene prilike da ve sada naruite ova dva izuzetna romana u povoljnijoj objedinjenoj pretplati- Sve to treba da uinite jest da obinom potanskom uputnicom uplatite ukupno 3980 dinara na adresu: Biblioteka Polaris. Zoran ivkovi. Senjaka 32, 11000 Beograd. Za tu svotu eka vas, osim dva navedena djela, jo i specijalni Informator biblioteke Polaris, koji na 24 stranice donosi najaktualnije SF-zanimljivosti iz zemlje i svijeta. Pretplata ostaje otvorena do 15. lipnja 1986. a izlaenje knjiga planiramo za kraj lipnja. NE propustite priliku da se s Polarisom vinete na sam VRH SF-Olimpa!

SIRIUS 115

Nove knjige u SF-ediciji

ZNAK SAGITE
Romani, novele, prie, najbolji svjetski SF-autori; knjige su tampane latinicom na finom ofsetnom papiru, format 13 X 20 cm, povez broiran, isporuka odmah, plaanje pouzeem. 1. Samuel R. Delany VAVILON 17 2. Samuel R. Delany AJNSTAJNOVSKI PRESEK. 900 dinara 700 dinara

Ovo su dva najznaajnija Delanyjeva romana, za oba su mu pripale nagrade Nebula, i to 1966. i 1967. godine. Prvi opisuje traganje u svemiru za tajnom jezika nazvanog Vavilon 17, koji je ujedno 1 jezik, i ifra, 1 nain miljenja, i izvor odreene moi. Drugi predstavlja futuristiku verziju mita o Orfeju u ambijentu Zemlje naseljene mutantima ljudskih potomaka. Oba su pisana izvanrednim stilom, koji je Delanyja uvrstio u red literarno najjaih SF-pisaca. 3. Robert Silverberg UMIRANJE IZNUTRA 1100 dinara U Silverbergovu opusu, koji broji vie od osamdeset SF-romana, izdvaja se nekoliko izuzetno zapaenih, gotovo podjednake vrijednosti. Za ovaj put odabrali smo Umiranje iznutra, u kojem je opisan ivot jednog telepata u vremenu kad on poinje gubiti svoju mo. Istinsko remek-djelo. 4. Antologija savremene francuske fantastike 1300 dinara Francuski SF biljei posljednjih godina zapaen uspjeh. Antologija koju smo pripremili obuhvaa dvanaest novela i pria najznaajnijih francuskih autora (Curval, Jeury, Anderevon, Mondoloni, Re^ nar...). Izbor i prijevod: Ksenija Jovanovi.

Boban Kneevi. 11070 NOVI BEOGRAD, Potanski fah 19

POKLANJAMO UMJETNIKU SLIKU ORIGINAL NASLOVNE STRANICE SIRIUSA

SIRIUS 116

-----------------------------------------------------NATJEAJ Redakcija Romani i stripovi (Sirius br. 118) 41000 ZAGREB Avenija bratstva i jedinstva 4 --------------------------------------------------------elite li na dar sliku originalnu naslovnu stranicu Siriusa izreite ovaj kupon, nalijepite ga na dopisnicu i poaljite redakciji najkasnije do 20. V 1986. Istovremeno, eljeli sliku ili ne, napiite koja vam se pria najvie svia u ovom broju Siriusa. To e nam pomoi u izboru prie po vaem

ukusu u iduim brojevima. U ovom SIRIUSU najvie mi se svia pria .. ...

Cijena

pojedinom primjerku 150 dinars. PRETPLATA (uz popust) za godinu dana 1.620 dinara, za est mjeseci 810 dinara. Pretplata se uplauje opom uplatnicom u korist rauna 30101833-1216 SOUR Vjesnik Interna banka s oznakom za SIRIUS. Uplata na devizni raun 30101-620-16-25731-3252051 kod Udruene banke Hrvatske, Zagrebaka banka, Zagreb (za SIRIUS), izdanje OOUR-a IRI. CIJENA OGLASA crno-bijela stranica 40.000 dinara posljednja omotna stranica 55.000 dinara.

SIRIUS 117