Oh my God! Its full of stars!

MONOLITH
ALMANAH
ZNANSTVENO-FANTASTINE KNJIEVNOSTI

ZAGREBAKA NAKLADA
ZAGREB, 2005.

AUTORSKA PRAVA:
Kinsman 1987. by Ben Bova
Millenium 1987. by Ben Bova
McGuffin Link 2005. by Milena Benini
Immersion 1996. by Gregory Benford
Fast Times at Fairmont High 2001. by Vernor Vinge
Wedding Album 1999. by Dell Magazines
Lobsters 2001. by Dell Magazines
Snow in the Desert 2002. by Neal Asher
Wangs Carpets 1995. by Greg Egan
The Misguided Halo 1939. by Street & Smith, Inc. 1975. By Catherine
Moore Kuttner for Estate of Henry Kuttner
Lost Sorceress of the Silent Citadel 2002. by Michael & Linda Moorcock

Ben Bova
KINSMAN

Naslov originala: Kinsman

Prevoditelj: Mario Jovi

Autorov predgovor:
Stvarnost i simboli
Vratio sam se na poetak, vratio sam se Chetu Kinsmanu, liku koji me
proganjao otkad sam poeo ozbiljno pisati. Ako ste proitali izdanje Tor
Books As on a Darkling Plain, znate nastanak ove knjige: Da sam napisao
njenu vrlo ranu verziju 1949-50, verziju koja je prethodila svemirskoj utrci
ezdesetih koja je kulminirala amerikim sputanjem na Mjesec. Da je
roman posvuda odbijan, djelomino zbog straha nakladnika da e izazvati
bijes antikomunistikih progonitelja poput senatora Josepha McCarthyja.
Kako me Arthur C. Clarke ohrabrio da nastavim pisati, i da sam mu
naposljetku uspio dati prvu kopiju romana Milenij.
Kad je Milenij prvi puta objavljen, 1976., ideja o postavljanju satelita
opremljenih laserima za ruenje nuklearnih balistikih projektila bila je
smatrana fantazijom, osim nas nekolicine koji smo znali vie. Danas je taj
koncept poznat pod imenom Strateka obrambena inicijativa (Strategic
Defensive Initiative), ili Star Wars (Zvjezdani ratovi). Potroene su milijarde
dolara. Usijani argumenti odvagivani su od strane znanstvenika, politiara,
obinih ljudi, ak i pisaca znanstvene fantastike. Ali poetkom
sedamdesetih godina jedino mjesto gdje se takva ideja mogla sa
sigurnou obraivati u tisku, izvan klasinih tehnikih publikacija, bio je
medij zvan znanstvena fantastika.
Velika veina publike znanstvenu je fantastiku smatrala literaturom koja
se bavi fantastinim, literaturom koja je najudaljenija od stvarnosti. Ustvari
znanstvena fantastika prouava stvarnost, i istrauje na nain na koji ju ni
jedna druga vrsta literature ne moe istraivati. Ipak, moram priznati da
sada govorim o svojoj vrsti znanstvene fantastike, vrsti koju ja piem i koju
sam ja objavljivao kad sam bio urednik. Ima puno pria koje se reklamiraju
kao "znanstvena fantastika". One se mogu baviti jednorozima ili video
igrama, barbarskim ratnicima ili robotima ubojicama. Po takvim vrstama
pria snimaju se filmovi i TV serije, i one uvjeravaju veinu publike kako
znanstvena fantastika nema veze sa stvarnou.
Moja vrst znanstvene fantastike prouava budunost kako bi se shvatila
sadanjost. To je nova vrsta socijalne kritike, varijacija literature koja se
razvila i osnaila u ovome stoljeu zahvaljujui aici pisaca u Sjedinjenim
Amerikim Dravama i Europi koji su upoznati s tehnolokim znanostima,

njihovim rezultantnim tehnologijama, i uinkom tih tehnologija na drutvo.

Oni koji se bave ovom umjetnou slau se kako je moderna tehnologija
glavni imbenik dananjih drutvenih promjena - i dugo e jo biti.
ini se da su tehnoloki izumi, od nuklearnih bombi do tableta za
kontracepciju, pokretaka snaga nae civilizacije. Promjene poinju sa
znanstvenicima i inenjerima. Onda dolaze industrijalci, crkveni ljudi,
politiari i svi ostali. U naoj literaturi pokuavamo prouiti kakve promjene
donose znanost i tehnologija. Ne pokuavamo predvidjeti budunost
opisivanjem moguih razvoja dogaaja. Nismo proroci koji najavljuju
propast ili opisuju utopije. Mi smo izviai koji donose izvjea s mjesta
koja se nalaze ispred nas, kako bi ostatak ljudske rase mogao mirnije i
sigurnije putovati u budunost.
U romanu Milenij koncept koritenja lasera smjetenih na satelite u
orbiti, za zatitu zemaljskih nacija od napada nuklearnim projektilima
istodobno je i simbol i realistina ekstrapolacija tehnologije. U znanstvenoj
fantastici takav se znanstveni koncept moe koristiti i kao simbol i kao dio
autentine tehnologije za priu. Godine 1965. znao sam da je svemirska
obrana protiv balistikih raketa neizbjena. Tada sam radio u istraivakom
laboratoriju Avco Everett, Massachusetts, gdje je izumljen prvi pravi
visokoenergetski laser. Zvali smo ga Gasdynamic laser. Prvi radni model bio
je izgraen i koriten pod budnim okom fiziara s kojim sam dijelio ured. U
prvih deset sekundi rada taj laboratorijski "kr" proizveo je vie snage nego
svi laseri na svijetu proizvedeni od vremena kada je prvi aktiviran, pet
godina ranije.
U sijenju 1966. pomagao sam u sazivanju tajnog sastanka u
Pentagonu kako bih izvijestio Ministarstvo obrane da laseri vie nisu samo
laboratorijske igrake. Bilo je jasno, ak i tada, da ureaj koji moe
proizvesti zraku koncentrirane svjetlosti snage koja se mjerila u
megawatima, moe biti srce obrane protiv takozvanog "konanog oruja",
balistikih raketa koje su nosile hidrogenske bombe.
Sastanak koji je dogovoren za Pentagon otkazan je zbog najsnanijih
oluja koje su zahvatile Washington. Ako ikada elite preuzeti vlast,
priekajte pola metra snijega. Moete zauzeti Washington sa aicom
vojnika - ako imaju skije.
U veljai 1966. napokon smo se sastali s glavnim znanstvenicima
Ministarstva obrane i zapanjili ih vijestima o Gasdynamic laseru.
Sedamnaest godina kasnije ameriki je predsjednik odobrio program kojeg
su mediji pogreno nazvali Star Wars. Opisao sam povijest i budunost

Strateke obrambene inicijative u knjizi Star Piece: Assured Survival koju je

objavio Tor Books 1986.
Puno prije, upotrijebio sam zaista stvarne injenice o laserima
naoruanim satelitima u romanu Milenij.
Nikad nisam odustao od Cheta Kinsmana. Bio je previe dio mene,
previe urezan u moju podsvijest. Gledao sam kako moj prvi, neobjavljeni
roman postaje povijest dok je Sovjetski Savez uistinu lansirao prve satelite,
a onda i prve ljude u orbitu, a Sjedinjene Amerike Drave su se potrudile
prestii Ruse i poslati prve ljude na Mjesec. Ali ja sam napisao da prvi korak
na Mjesec nije napravio Neil Armstrong; bio je to Chester Arthur Kinsman.
Kinsman nije naputao moju matu. Pisao sam kratke prie o njemu. On
je bio odvani mladi astronaut koji je osnovao Klub nulte gravitacije, prvi
ovjek koji je vodio ljubav u besteinskom stanju. Borio se u orbiti i ubio
ruskog kozmonauta, stravino iskustvo koje mu je promijenilo cijeli ivot.
Naposljetku je doao na Mjesec, i spasio kolegu astronauta koji se ozlijedio
tijekom istraivake misije. Borio se protiv birokracije u Washingtonu, kao
to moderni pionir i treba, u naporima da se Sjedinjene Drave vrate na
Mjesec.
Dok su se ove prie oblikovale u mojoj glavi, dok sam ih pisao i vidio
objavljene u znanstveno-fantastinim asopisima, rodio se i kristalizirao
izgled romana Milenij.
Kad je Milenij objavljen itatelji su izvrsno reagirali, osobito na
zavretak. Bio sam ohrabren, pa sam sakupio prie koje su se bavile
Kinsmanovom mladou i od njih sastavio drugi roman, Kinsman, prvi dio
romana Milenij, iako je napisan nekoliko godina kasnije.
U meuvremenu, naravno, znanstvenici i inenjeri postojano su
napredovali na poljima svemirske tehnologije, lasera i kompjutora.
Napredak je bio toliko velik da je 1983. predsjednik Reagan odobrio
poetak Strateke obrambene inicijative. Opet sam gledao kako se moja
mata pretvara u povijest. Dogaaji tijekom nekoliko proteklih godina nisu
ponitili nita u originalnim romanima Milenij i Kinsman. Ali sada su brojni
detalji koje sam morao minimalizirati bili prikazani u puno jasnijoj
perspektivi.
Sada, u ovoj jednoj knjizi, cijela je pria ispriana od poetka do kraja.
Od novopeenog porunika koji juri mlaznim lovakim avionom do ovjeka
koji doslovno na svojim ramenima nosi teret dva svijeta. Od odvanog
mladia koji seks smatra samo zabavom do mukarca koji toliko mari za
enu koju voli da se boji veze koja e ju povrijediti.

Postoje brojne razlike izmeu originalnog para romana i nove verzije

Kinsman sage. Kao prvo, ljudska, emotivna pria o Kinsmanu i eni koju je
cijeloga ivota volio prvi je put ispriana kako treba. Budui da su dva
romana napisana onako kako su napisana, brojni detalji - i neki vei aspekti
- prie nisu glatko povezali knjigu s knjigom. Sada su pregledane,
provjerene i ispravljene. Svi likovi i teme sada su povezani kako treba, i
moete od poetka do kraja itati priu o Kinsmanovu ivotu kao jedan
roman.
Socijalne i politike implikacije izgradnje obrane protiv nuklearnog
napada ipak ostaju gotovo iste kakvima sam ih opisao. To je zato to se
nisu primijenile. Konani rezultat svemirske obrane protiv nuklearnog
napada bit e ujedinjena svjetska vlada. Ja u to nimalo ne sumnjam. Tko
e voditi tu vladu, kakva e ona biti, kakvu e ulogu imati Sjedinjene
Amerike Drave i kakvu e ulogu imati ostale drave - sve su to pitanja
bez odgovora. Njihovi odgovori bit e politika povijest dvadeset i prvoga
stoljea.
U prii o Kinsmanu postoje brojni simboli. Ovo uglavnom spominjem
zbog toga jer je veina kritiara bila slijepa za njih. Ili su moda mislili o
simbolizmu samo u njegovu psiholokom smislu, gdje se rakete smatraju
falusnim simbolima, a svemirske stanice oblika kotaa vaginalnim
simbolima. To nije simbolizam o kojem govorim.
Sam Kinsman je simbol. Mladi Amerikanac, pun snova o pustolovnom
letenju, koji u mirno kraljevstvo vanjskoga svemira donosi i ljubav i smrt. U
romanu Millennium on postaje lik Krista, a njegov najbolji prijatelj, Frank
Colt, preuzima ulogu Jude. Colt simbolizira dilemu crnog ovjeka u
modernoj Americi.
Kranski simbolizam najoitiji je u dijelu romana Kinsman gdje spaava
ozlijeenog astronauta na povrini Mjeseca. U toj prii, nazvanoj "Petnaest
milja" kad se pojavila u znanstveno-fantastinom asopisu u svom
originalnom obliku, povrina Mjeseca postaje test, mjesto muke i kazne.
Sredinje pitanje je iskupljenje: Moe li Kinsman spasiti duu, ili je zauvijek
proklet? Ovo postaje pitanje ostatka njegova ivota i tvori njegovu
motivaciju u romanu Millennium.
Tehnoloke naprave prie takoer slue kao simboli. Izjednaavanje
vodene tvornice mjeseeve baze sa srcem i krvlju ljudskoga bia dovoljno
je oito. Moda i svjetlosne zrake koja unitava smrtonosne strojeve u
obliku balistikih projektila. Ali ideja da ljudski napredak u svemir prisiljava

na promjene u ljudskome ponaanju na Zemlji, koja proima priu

Kinsmanova ivota, nije primijeena od veine kritiara.
U prii postoje dva aspekta navedenog. Jedan su laserima naoruani
sateliti, Star Wars sustav, smjeten u orbitu kako bi titio od nuklearnog
napada. Drugi je kontrola vremena, koritenje tehnologije za kroenje
jedne od osnovnih sila na Zemlji. Gurni i povuci. Negativno i pozitivno. Yin i
Yang. Vana je stvar kako e ljudska rasa jednoga dana poeti iriti svoju
ekoloku svijest izvan granica planete Zemlje, svi nai stari naini
razmiljanja bit e osueni na propast. Veina ljudi ovo jo uvijek ne
shvaa. Veina nije svjesna kako nacionalne granice brzo gube svoje
znaenje u svijetu komunikacijskih satelita, hidrogenskih bombi,
interkontinentalnih raketa i irenja ljudskoga ivota u svemir.
injenice su ovdje, vidljive su, ali veina ljudi nije emocionalno spremna
za njih. Kroz simbolizam u fikciji pripremamo nae umove za te nove
koncepte. Chet Kinsman postoji, doslovno, i njegova poruka nade, mira i
ljubavi konana je stvarnost.
Ben Bova
West Hartford, Connecticut
Oujak 1987.

KNJIGA 1
KINSMAN
Marku Chartrandu, unato njegovim poalicama
Bojati se smrti? - osjetiti maglu u grlu
Rosu na licu,
Kad pone snijeiti, i grmljavina najavi
Kako se pribliavam,
Mo noi, sila oluje,
Poloaj neprijatelja,
Gdje eka, Drevni Strah u vidljivom obliku.
Ipak odvaan ovjek mora nastaviti...
- Robert Browning

21. godina
Sa stranjeg sjedita aviona TF-15 planine Utaha izgledale su poput
izguvanog starog sivosmeeg prekrivaa nemarno baenog na pod.
"Kako ti se svia ovdje gore?"
Chet Kinsman uo je pilotov glas kao bestjelesno pucketanje u
slualicama svoje kacige. Urlanje turbina, zvidanje rijetkog zraka s druge
strane transparentnog pokrova, nije bilo nita vie od pozadinske glazbe,
priguene, nevane.
"Mrak!" odgovorio je bijelog kacigi na sjeditu ispred sebe.
Kokpit je bio uzak, tijesan. Kisik kojega je udisao kroz gumenu masku
imao je hladan, metalan okus. Kinsman se jedva mogao pomicati u sjedalu.
Pilot ga je upozorio: "Dobro stegni remenje; ne eli li da neto lepra ako
mora iskoiti." Sada mu se sigurnosno remenje urezivalo u ramena.
Ipak se osjeao slobodan.
"Koliko visoko moemo ii?" pitao je u mikrofon ugraen u masku s
kisikom.

Pauza. "Oh, moemo napustiti kontrolirani zrani prostor. Vie od

esnaest kilometara." Pilot je imao lagani junjaki naglasak. Alabama,
moda, pomislio je Kinsman. Ili Georgia. "Ipak, deset za sada dovoljno."
Kinsman se nacerio sam sebi. "Puno bolje od letenja zmajem."
"Hej, ja volim letjeti zmajem", rekao je pilot.
"Ali to nije usporedivo s ovim... Ovo je mo."
"Tako je."
Mo. I sloboda. Deset kilometara iznad umorne, izborane stare Zemlje.
Deset kilometara od svega i svih. Nije moglo potrajati dovoljno dugo za
njegov ukus.
Ispred se nalazio San Francisco i sahrana njegove majke. Ispred je
leala smrt i nesmiljeni bijes njegova oca.
ivot u Zrakoplovnoj akademiji je bio krut, hladan. Kadet prve godine
trebao je izvravati svaije zapovijedi, ne stvarati prijateljstva. Nema veze
to si stariji od ostalih ljudi na prvoj godini. Bogati deko, ha? Proveo si
dvije godine u otmjenoj privatnoj koli, ha? Ajde, bre, mome! Da vidim
etiri zgiba, bogatuniu! etiri!
Ipak, to je bilo bolje od odlaska kui.
Njegov se otac odbio zaustaviti u Coloradu kad je svoju bolesnu enu
vodio s njihova imanja u Pennsylvaniji u dom njene sestre u San Franciscu.
A Kinsman je odgaao uzimanje odsustva kako bi tamo posjetio majku.
Kasnije e biti dovoljno vremena za to, kad se njegov otac vrati na Istok
voditi svoje banke.
Onda je, iznenada, nepovratno, umrla. A njegov je otac jo uvijek bio
tamo. Umjesto da ode komercijalnim letom Kinsman je uicao let na zapad
s kapetanom Zrakoplovstva.
Ako e to uiniti, rekao je sam sebi, bolje da to uini brzo. Sada je letio.
Slobodan i sretan.
Nos aviona odjednom se spustio i Kinsman je osjetio kako odijelo
poinje istiskati zrak iz njega. Ruke su mu postale preteke za podizanje.
Imao je osjeaj kao da e mu glava potonuti u trbuh. Mogao je uti
pilotovo disanje preko otvorenog mikrofona, hripavo, teko disanje, poput
ovjeka koji radi sklekove, i Kinsman je shvatio kako i sam teko die.
Ponirali su prema pustinji koja je sada izgledala glatka, vrsta i siva poput
elika. Odijelo je jo jae stiskalo. Kinsman nije mogao govoriti.
"Pokuaj poniranje", procijedio je pilot kroz uzdisaje. "Dobit e pravi...
osjeaj brzine."

Kaciga na Kinsmanovoj glavi teila je milijun kilograma. Progunao je

neto to je navodno trebalo biti smireno "U redu".
A onda su letjeli iznad prazne pustinje, motori su urlali, kamenje i grmlje
nije bilo nita vie od arenih mrlja. Kinsman je uzbueno uzdahnuo. Avion
se zatresao i propeo kao da se eli vratiti u rjei, istiji zrak za koji je
programiran.
Pomislio je kako je ugledao nekakve graevine u mrljama brda s lijeve
strane, ali prije no to je uspio progovoriti u svoj radio mikrofon pilot je
viknuo:
"Uuups! Autoput!"
Kontrolna palica izmeu Kinsmanovih koljena pomaknula se unatrag
prema njegovim preponama. Avion je stajao na repu, motori su urlali, i
krajikom je oka primijetio mrlju ogromnog teretnjaka koji je projurio ispod
njih. Odijelo ga je opet pritisnulo i osjetio je kako ga teina nakovnja
priljubljuje za anatomsko sjedalo.
Naposljetku su se ispravili i Kinsman je pohlepno udahnuo zrak.
"Prokleti bljesak od sunca to ponekad uini", govorio je pilot, zvuao je
kao da mu je napola neugodno, kao da se napola ispriava. "Vraja
pustinja izgleda ista, ali tamo je kamion, skriven u odsjaju."
Kinsman je doao do glasa. "To je bila vraka vonja."
Pilot se nacerio. "Kladim se da se dolje nalazi vraki potresen
kamiondija. Najvjerojatnije preko radio stanice javlja o napadu leteih
tanjura."
Opet su krenuli prema zapadu, prema zalazeem suncu. Pilot je, dok su
se uspinjali kako bi preli nadolazee Sierre, na neko vrijeme Kinsmanu
prepustio kontrole. Nazubljeni vrhovi planina jo su uvijek bili prekriveni
snijegom, plaviasti i hladni, poput zida Stjenjaka koji su se nadnosili nad
Akademiju, pomislio je Kinsman.
"Ima dobru, mirnu ruku, mali. Bit e dobar pilot."
"Hvala. Znao sam letjeti oevom Cessnom. Jednom ak i Learjetom."
"Ima dozvolu?"
"Jo ne. Kvalificirat u se na Akademiji."
Pilot nije nita rekao.
"Idem na obuku za astronauta im diplomiram", nastavio je Kinsman.
"Astronaut, ha? Pa, ja bih radije letio pravim avionom. Vraji su
astronauti poput robota. Za te raketne dokeje sve se radi daljinskim
upravljaem."
"Ne sve", protestirao je Kinsman.

Mogao je osjetiti kako pilot unutar svoje kacige odmahuje glavom.

"Kvragu, kladim se da imaju ak i strojeve koji jebu umjesto njih."
Bila je to stara kua na vrhu Russian Hilla. Viktorijanska kua,
nepretenciozna ali ipak dovoljno velika da primi hokejako igralite.
Panorama Zaljeva bila je spektakularna. Ljudi koji su ivjeli u ovome dijelu
San Francisca posjedovali su tihu mo poto im nijedan od novih uredskih
tornjeva i visokih hotela nije spreavao vidik.
Neil McGrath otvorio je Kinsmanu vrata. Njegovo uobiajeno mrtenje
pretvorilo se u pomalo ogoren osmijeh.
"Bog, Chete."
"Neale. Nisam te oekivao ovdje."
"Trebao mu je netko tko e se pobrinuti za stvari umjesto njega. Ovo ga
je teko pogodilo."
McGrath je Kinsmana podsjeao na Vikinga: visok, krupan, crvenokosi
ratnik koji stoji pored svog imperatora kako bi ga zatitio od ubojica.
Njegove ledenoplave oi izgledale su puno starije od njegovih godina. Bio
je jedva dvadeset mjeseci stariji od Kinsmana, ali njegovo sumnjiavo lice, i
tihi, promukli glas davali su mu privid unutarnjeg iskustva, opreznosti, koja
je iznenaujue poticala ljude da mu vjeruju i oslanjaju se na njega.
Kinsman ga je poznavao od vremena kad je McGrath bio desetogodinjak
koji je njihovom vrtlaru pomagao kositi travu. McGrath je sada bio osobni
tajnik njegova oca, i bio je pripreman zajedno od obiteljskih mjesta u
Zastupnikom domu. Svi su se slagali da e jednoga dana postati senator.
Kinsman je s kasnoposlijepodnevnog sunca uao u mraeno predvorje
stare viktorijanske kue i pitao: "Gdje mi je majka?"
"Unutra", McGrath je pokazao prema dvokrilnim vratima koja su se
uzdizala do stropa.
Kinsman je ispustio torbu na pod. "Je li moj otac..."
"Gore je, drijema. Lijenik se trudi smiriti ga koliko je god mogue."
McGrath se sagnuo kako bi podigao Kinsmanovu torbu. "Pripremljena ti je
soba na katu. Koliko ostaje?"
"Odlazim sutra, odmah nakon sahrane."
"Dosta rodbine dolazi s istoka. Oekuju da e te poslije vidjeti."
Kinsman je odmahnuo glavom. "Ne mogu ostati."
"Ako je u pitanju sreivanje stvari s Akademijom mogu nazvati..."
"Ne. Molim te, Neale."

McGrath je slegnuo ramenima i krenuo prema irokim, masivnim

drvenim stubama, njegovi su koraci odjekivali mramornim podom.
Kinsman je krenuo prema visokim dvokrilnim vratima. Starinsko
ukraeno ogledalo visjelo je na zidu tik uz vrata i ugledao se u njemu.
Majka ga ne bi prepoznala. Plava odora inila ga je mravijim no ikada, i
viim, unato injenici to nikada nije dosegao visinu od sto osamdeset
centimetara koju je toliko oajniki prieljkivao kao tinejder. Lice mu je
bilo mravije, tamna kosa podiana krae no ikada, plave oi umorne od
nespavanja. Njegova brada bila je obrasla kratkim dlaicama; majka bi
nastojala da ode gore i obrije se.
Lagano je razmaknuo vrata i gotovo pokajniki kliznuo u sobu. To je
neko bila knjinica, ili radna soba, soba u kojoj su ene ranije generacije
odravale ajanke. Sada je bilo premrano da bi jasno vidio zidove. Ispred
visokih prozora nalazile su se tamne zavjese. Jedina svjetlost u velikoj sobi
bila je svjetiljka koja je osvjetljavala lijes. Kinsmanova je majka leala na
bijelom satenu, oi su joj bile spokojno zatvorene, ruke prekriene na
nebeskoplavoj haljini.
Isprva ju nije prepoznao. Rak joj je unitio toliko tkiva da je samo tanki
koni pokrov prekrivao kosti njezina lica. Sva punoa njezinih usana i obrva
je nestala. Bila je sablastan kostur majke koju je poznavao.
Koa joj je izgledala votano, nestvarno. Kinsman je dugo zurio u nju
razmiljajui, kako je mrava. Nikad nisam shvatio koliko je mrava.
Kleknuo je na preku od mahagonija ispred kovega, ali je shvatio da
nema to rei. Unutra se osjeao u potpunosti otupjelo; bez tuge, bez
alosti, nita. Praznina. Ali u glavi je uo njen glas iz mladosti.
Chestere, silazi s tog stabla prije no to se ozlijedi!
Da, mama.
Mogao bi imati izvrsnu karijeru koncertnog pijanista, Chestere, kad bi
samo vjebao umjesto to se bavi tom glupom manijom letenja.
Daj, mama.
eljela bih da vie potuje oca, Chestere. On je ponosan na ono to je
postigao i eli da sudjeluje u tome.
Pokuat u, majko. Ali...
Ako ti dam pristanak, Chestere, ako ti dopustim da pristupi
Zrakoplovstvu slomit u srce tvom sirotom ocu.
Trebam otii od njega, majko. To je jedini nain. Upisat u obuku za
astronauta. Neu nikoga ubiti. Sve e biti u redu, vidjet e. Jednog e
dana biti ponosna na mene.

"Znai napokon si stigao."

Kinsman se okrenuo i ugledao visoku, strogu oevu figuru na vratima.
Hitro je ustao. "Doao sam im sam prije mogao."
"Nedovoljno brzo", rekao je njegov otac i za sobom zatvorio vrata.
Kinsman je duboko udahnuo. Puno su se puta svaali pred majkom. Bio
je lud ako je mislio kako e danas biti drugaije.
"Ona... ona je otila tako brzo", rekao je.
Otac mu je polagano prilazio, odmjerenim korakom, poput udovita u
djejoj prii strave i uasa. "Da, na kraju je bilo brzo. Lijenici su rekli kako
je to milost Boja. Ali patila je mjesecima. Mogao si joj ublaiti bolove."
Kinsman je iznenada shvatio kako je njegov otac star. I najvjerojatnije i
sam pati. ovjekova je kosa sada bila potpuno bijela, nije bilo ni traga
prijanje boje. Oi su izgubile vatru.
"Razgovarao sam s njom telefonski", rekao je, znajui kako to zvui
slabano, nikako. "Gotovo svake veeri..."
"Trebao si biti ovdje, gdje pripada!"
"Zrakoplovstvo je mislilo drugaije."
"Zrakoplovstvo! Taj konglomerat maloumnih profesionalnih ubojica."
"To nije istina i zna to."
"Mogao sam rei bilo kojem od desetak senatora neka te izvue s tvoje
dragocjene Akademije. Ali ne, ti si bio prezaposlen doi i olakati majci
posljednje dane na Zemlji."
"Nitko nije znao da je tako blizu kraja."
"Patila je!" Starev se glas uzdigao, ispunio je gotovo praznu sobu
svojom odrjeitom, ljutitom jekom.
"Nisam mogao doi", ustrajao je Kinsman.
"Zato?"
"Jer nisam elio vidjeti tebe!" izlanuo je.
Ako je to iznenadilo njegova oca, starac to nije pokazao. Samo je
kimnuo. "Misli, nisi se mogao suoiti sa mnom."
"Zovi to kako god hoe."
"ulja mi se iza lea. Natjerao si bolesnu majku da ti da pristanak kako
bi stupio u Zrakoplovstvo. Jedini sin najprominentnije kvekerske obitelji u
Pennsylvaniji - stupa u Zrakoplovstvo! Ui kako postati ubojica!"
"Neu nikoga ubiti", odgovorio je Kinsman. "Postat u astronaut."
"Uinit e sve to ti zapovjede. Prodao si duu kad si odjenuo tu odoru.
Ako ti zapovjede da ubija, ubijat e. Bombardirat e gradove i ubijati
bespomone ene i djecu. Bacat e napalm na dojenad kad ti zapovjede."

"Neu biti umijean u nita takvo!"

"Moje jedino dijete, ratnik. Ubojica. Nije ni udo to ti je majka umrla. Ti
si je ubio."
Kinsman je osjetio vatru. Stisnuo je zube i rekao: "To je podlo..."
"To je istina. Ubio si je. Da nije tebe jo bi uvijek bila iva."
Bol koja ga je obuzela bila je presnana. Kinsman je stisnuo ake,
projurio pored oca i izaao iz sobe, iz kue, na jarko uareno sunce i isto
plavo nebo koje nije ni osjeao ni vidio.
U vrijeme kad je shvatio da je sunce zalo naao se u Berkeleyju,
besciljno tumarajui irokom alejom noen gomilom studenata i ostalih
pjeaka koji su prolazili pored trgovina i restorana. Glazba je tretala iz
prolazeih automobila. Kriave svjetlee reklame blistale su u izlozima
trgovina.
Uao je u bar. Natpis na prozoru govorio je kako je to kavana, ali jedina
kava koju su posluivali u sebi je imala irskog viskija. Kinsman je naruio
pivo i pognuo se nad zamagljenu au tupo zurei u pjenu. uo je slatkast
enski glas kako pjeva, pogledao ogledalo iza anka i ugledao djevojku
kako sjedi ispred mikrofona, svira gitaru i pjeva.

"Deko karo, dama pik,

Prsti drhte i sjeanja blijede,
A budalast ovjek pokuava prevariti djelitelja... "
Ljudi koji su sjedili za ankom nosili su otrcane traperice ili izblijedjele
maskirne hlae. Nekoliko odijela i sportskih jakni. Kinsman se osjeao
neugodno u svojoj nebeskoplavoj odori.
Dok je tako gledao no se poela sputati a rasvjeta Bay Bridgea poela
je treperiti na vodi, i shvatio je kako je veinu ivota proveo sam. Nije imao
doma. Akademija je bila hladna i neprijateljska. Nije postojalo ni jedno
mjesto na Zemlji koje je mogao nazvati svojim. A duboko unutra znao je
kako je i njegova dua surova i kruta poput oeve. Jednoga u dana biti
poput njega, pomislio je Kinsman. Ako dovoljno dugo poivim.

"Ne moe pobijediti,

Ne moe izjednaiti,
A ne moe ni odustati..."

Imala je uistinu sladak glas, pomislio je. Poput srebrnog zvonca. Poput
vode u pustinji.
Bio je to proganjajui glas. A njeno lijepo lice s crnim oima, omeeno
dugom, poput noi, crnom kosom, imalo je asketski izgled. Sjedila je na
visokom stolcu, osvijetljena jednim jedinim reflektorom, noge u plavim
trapericama bile su prekriene, a gitara je poivala na jednom bedru.
utke je sjedio za ankom i tiho se ohrabrivao da joj prie i upoznaje,
ponudi joj pie, kae joj koliko je uivao u njenom pjevanju. Ali dok je
skupljao hrabrost desetak klinaca njegovih godina ulo je unutra. Pjevaica
je upravo zavrila s pjesmom, nasmijeila im se i mahnula. Skupili su se
oko nje.
Kinsman se usredotoio na pivo koje se zagrijavalo. Kad ga je dovrio
studenti su spojili nekoliko stolova i buno naruivali sve od Sacred Cowsa
do Seven-Upa. Pjevaica je nestala. Vani je ve pala no.
"Sam si?"
Zbunjeno je podigao pogled. Bila je to ona.
"Uh... aha." Nespretno je odgurnuo stolac i ustao.
"Zato nam se ne pridrui?" Pokazala je prema gomili studenata.
"Naravno. Mrak. Super."
Bila je dovoljno visoka da joj oi budu u ravnini s Kinsmanovima, i vitka
i krhka poput mlade vrbe. Nosila je crni pulover dugih rukava i izblijedjele
traperice.
"Ej, kvadro, ovo je..." Okrenula se prema njemu i nasmijeila. Svi su
zautjeli i pogledali ga.
"Kinsman", rekao je. "Chet Kinsman."
Iz gomile su se pojavila dva stolca i Kinsman je sjeo izmeu pjevaice i
punane plavue koja je odluno, iako nesigurno, motala joint.
Kinsman se osjeao izgubljeno. Svi su bez rijei zurili u njega, osim
debeljukaste plavue. Kriva odora, rekao je sam sebi. Isto je tako mogao
nositi i znaku na kojoj je pisalo NARKOTICI.
"Ja sam Diane", rekla mu je pjevaica dok je jedina konobarica bara
ispred njega stavljala novo pivo. "Ovo je Shirl, John, Carl, Eddie, Dolores..."
Mahnula je rukom oko stola i Kinsman je zaboravio njihova imena istog
trena kad ih je uo. Osim Dianeinog.
Jo su ga uvijek sumnjiavo pogledavali.
"Ti si u Nacionalnoj Gardi?"
"Ne", odgovorio je Kinsman. "Zrakoplovnoj Akademiji."
"Bit e letei deko?"

"Letea svinja", promumljala je plavua s njegove lijeve strane.

Kinsman ju je pogledao. "Idem na obuku za astronauta."
"Orbitirajua svinja", promrmljala je. "To je glupo."
"Nabrijana je", rekla mu je Diane. "Svi smo pomalo nabrijani."
"Zato?"
"Prosvjed je otkazan", rekao je jedan od tipova. "Jebeni gradonaelnik
nas je sjebao."
"Kakav prosvjed?" pitao je Kinsman.
"Ne zna?" Bila je to optuba.
"Trebao bih?"
"Hoe rei kako uistinu ne zna koji je sutra dan?" pitao je mladi s
druge strane stola.
"Sutra?" Kinsman je osjeao laganu zbunjenost.
"Kent State."
"Godinjica."
"Ubili su dvanaest studenata."
"Jebena Nacionalna Garda."
"Ubili su ih!"
"Ali to je bilo davno", rekao je Kinsman. "U Ohiju."
Svi su ga mrko pogledali kao da njega krive za to.
"Pokazat emo tim kukinim sinovima", rekao je namrteni mravko
nekoliko stolaca dalje od Kinsmana. Pokuao se sjetiti njegova imena.
Eddie? Tip je izgledao krhko, ali lice mu je bilo izoblieno od bijesa, usne
vrsto stisnute. Zbog velikih naoala koje je nosio njegove su oi izgledale
ogromno i bijesno.
"Tako je", rekao je jedini crni lan skupine. "Ne mogu zabraniti nau
paradu."
"Ne nakon to su nam dali rije kako je to u redu."
"Sutra emo unititi jebeni kampus!"
"Kako e to pomoi?" uo je Kinsman vlastito pitanje.
"Kako e to pomoi?"
"Mislim", nastavio je Kinsman, elei im vratiti malo vlastitog
neprijateljstva, "to pokuavate postii? Sruit e te kampus, jaka stvar.
Koja je korist od toga - osim to ete sve druge uvjeriti kako ste gomila
luaka."
"Nema smisla u tvojoj prii", prasnuo je Eddie.
"U tvojoj takoer."

"Ali ti ne shvaa", rekla je Diane. "Neto moramo uiniti. Ne moemo

im dopustiti da povuku dozvolu za nau paradu bez ikakva odgovora."
"Ja u razgovarati s guvernerom. Ili s jednim od svojih senatora. Idem
na vii poloaj."
Svi su se nasmijali na to. Svi osim Eddieja, koji je i dalje izgledao
bijesno.
"Ti uope ne shvaa kako politika funkcionira, zar ne?" zareao je
Eddie.
Kinsman se nasmijeio. Sad te imam! Namjerno je odgovorio smirenim
glasom: "Pa... moj ujak je senator. Moj djed bio je guverner Komonvelta
Pennsylvanije. Jo je nekoliko lanova obitelji u dravnoj slubi. Bio sam
ukljuen u politike kampanje od kad sam bio dovoljno star da drim
plakat."
Tiina. Kao da je leprozan ovjek doao meu njih.
"Isuse Kriste", naposljetku je prodahtao jedan od klinaca. "On je uistinu
ovjek s vezama."
Diane je rekla: "Tvoja vrsta politike nam ne koristi. Tvoji nas ljudi ne
ele sluati."
"Moramo se boriti za svoja prava!"
"Prosvjedovati!"
"Vatrom se boriti protiv vatre!"
"Akcija!"
"Sranje", prasnuo je Kinsman. "Jedino ete muriji dati povod da vam
razbije glave - ili neto gore. Nasilje je uvijek kontraproduktivno."
No i prepirka su tekli dalje. Psovali su jedni druge, pili, puili,
razgovarali, vikali sve dok nisu promukli. Kinsman je zakljuio kako uistinu
uiva. Diane je svakih sat vremena morala pjevati za goste, i tijekom
njenog nastupa bilo je primirje. Svaki put kad bi zavrila vratila bi se i sjela
pored njega.
I bitka bi se nastavila. Bar se konano zatvorio i Kinsman je polagano
ustao na noge koje su postale gumene. Ali otiao je s njima do mrane i
naputene ulice Berkley, do neijeg stana, popeo se na etvrti kat
kripavim stubama, cijelim se putom prepirao, svaao sa svima, jedan
protiv deset. A Diane je ostala iza njega.
Naposljetku su poeli odlaziti, naputati stan. Kinsman je sjedio na
golom drvenom podu na pola puta izmeu prljavog sudopera i novog
vodenog kreveta i govorio im:

"Sluajte, ni meni se to ne svia kao ni vama. Ali nasilje je njihova igra.

Na taj nain ne moete pobijediti. Sruite cijeli vraji kampus i oni e sruiti
cijeli prokleti grad samo kako bi vam se osvetili."
"Aha", priznala je jedna od djevojaka. "Pogledajte to su uinili u
Philadelphiji. Takoer s crnim gradonaelnikom."
"Kako onda glasi odgovor?" pitala je Diane.
Kinsman je zamiljeno slegnuo ramenima. "Pa... mogli biste postupiti
poput Kvekera. Posramite ih. Samo izaite u skupini i stojte na
najprometnijem mjestu kampusa. Svi vi... svi koji su namjeravali
sudjelovati u paradi. Samo utke stojte nekoliko sati."
"To je glupo", rekao je Eddie.
"To je pametno", odgovorio je Kinsman. "Nenasilno. Nagoni na
razmiljanje. Poput Ghandija. Uvijek privlai novinare. Stari kvekerski trik."
"Ja bih mogla nazvati novinare", rekla je Diane uz osmijeh.
Klinac irokih ramena velikog mesnatog lica i malih, treptavih oiju
unuo je ispred Kinsmana.
"To je sranje."
"Ali djeluje."
"Zna koji je tvoj problem, letei deko? Ti si govno."
Kinsman mu se nacerio i pogledao oko sebe u potrazi za konzervom
piva koju je otvorio. "Jesi li me uo? Samo pria. Ali boji se boriti za svoja
prava."
Kinsman je podigao pogled i vidio kako su Diane, plavua s jointom i jo
dva tipa jedini koji su ostali u stanu. Plus miiavi tip ispred njega.
"Borit u se za svoja prava", rekao je vrlo oprezno jer mu jezik ba i nije
sluao mozak. "A takoer u se boriti i za tvoja. Ali ne na nekakav glup
nain."
"Naziva me budalom?" Tip je ustao.
Diza utega, pomislio je Kinsman. Svaki dan die utege i sada svoje
miie eli isprobati na meni.
"Ne poznajem te dovoljno dobro da bih te ikako nazivao."
"Pa, ja tebe nazivam kukavicom. Kukavijim kurvinim sinom."
Kinsman je polagano ustao. Pomoglo je to se mogao nasloniti na zid.
"Ako se ne varam, gospodine, to je uvreda moje asti", rekao je trudei se
zvuati pijano. Nije mu bilo teko.
"Kvragu, naravno da je uvreda. Ti si sigurno neka prokleta svinja - tajna
policija ili neto slino."
"Zato nosim ovu neupadljivu odoru."

"Kako bi nas zavarao."

"Nemoj biti budala."
"Razbit u ti glavu, pametnjakoviu."
Kinsman je podigao drhtavu ruku. "ekaj malo. Ti si izazvao mene,
tono? Znai ja biram oruje. Tako to funkcionira u starom code duellu."
"Izbor oruja?" Krupni je tip izgledao zbunjeno.
"Izazvao si me na dvoboj, zar ne? I uvrijedio si moju ast. Imam pravo
izabrati oruje."
Tip je stisnuo aku veliine nogometne lopte. "Ovo je jedino oruje koje
trebam."
"Ah, ali to nije oruje koje sam izabrao", usprotivio se Kinsman. "Mislim
kako u izabrati sablje. Na Istoku sam osvojio nekoliko medalja u borbi
sabljom. Ali gdje u ovo gluho doba noi moemo pronai dvije sablje...?"
Tip je zgrabio Kinsmana za koulju. "Skinut u ti taj smijeak s face."
"Najvjerojatnije hoe. Ali ne prije no to ti polomim oba koljena. Nikad
vie nee vidjeti unutranjost teretane, miiavko."
"Dosta je, obojica", prasnula je Diane. Stala je izmeu njih. Krupni je tip
pustio Kinsmana.
"Bolje da ode kui, Ray", rekla je mirnim, odrjeitim glasom. "Nee
porazbijati moj stan i biti razlog da me izbace na ulicu."
Ray je debelim, krupnim prstom pokazao na Kinsmana. "On je Federalni
agent. Ili neto. Nemoj mu vjerovati."
"Idi kui, Ray. Kasno je."
"Sredit u te, plava kouljo", rekao je Ray. "Sredit u te."
Kinsman je odgovorio: "Javi mi kad pronae sablje."
"Zaepi!" zareala je Diane na njega. Ali se usput i cerila.
Izgurala je ogromnog Raya kroz vrata. Ostali su otili za njim. Kinsman
je odjednom ostao sam s Diane u maloj otrcanoj sobici.
"Pretpostavljam da bih i ja takoer trebao otii", rekao je Kinsman, u
elucu mu se vrtjelo sada kada je opasnost prola. Ili je to bilo zbog pomisli
na odlazak kui?
"Kamo?" pitala je Diane.
"Natrag u grad... Russian Hill?"
"Boe, ti jesi ovjek s vezama!"
"Roen sam sa srebrnom licom u uhu. Roen otmjeno. Bogat ili
siromaan, isplati se imati novca. Neka jedu kolae. Ili kokain?"
"Ti si jako pijan."
"Otkud zna?"

"Kao prvo, noge ti se ne miu, ali ostatak se ljulja poput stabla na

orkanu."
"Pijan sam od tvoje ljepote... i tone i pol piva."
Diane se nasmijala. "U drugo mogu vjerovati."
"Toalet je tamo, zar ne?"
"Hoe rei kako nisi...?"
Kinsman je oprezno proao pored nje. "Nitko ne posjeduje pivo, zna.
Samo ga posuuje."
Bila je to uska prostorija sa staromodnom kadom koja je stajala na etiri
hrave noge; toalet je bio jednako drevan. Nije bilo ohara. Ni umivaonika.
Sagnuo se nad kadu i hladnom vodom poprskao lice, a onda ga obrisao
runikom koji je visio na vratima.
Izaao je i ugledao Diane kako jo uvijek stoji u sreditu sobe; i sa
zanimanjem ga promatra.
"Kako ovamo poziva taksi?" pitao je.
"Ne poziva. Barem ne u ovo doba. Takoer nema ni vlakova ni
buseva."
"Zaglavio sam ovdje?"
Diane je kimnula.
"Sudbina gora od smrti", promrmljao je.
Namjetaj u sobi sastojao se od police za knjige prepune nota i nekoliko
depnjaka, vodenog kreveta, stola s dva poluraspadnuta drvena stolca koji
nisu bili par, vodenog kreveta, gomile knjiga u kutu pored prozora, nekoliko
arenih jastuka razbacanih po podu, vodenog kreveta, dvije gitare,
sudopera i malog tednjaka s nekoliko ormaria na zidu iznad njega, i
vodenog kreveta.
"Moemo podijeliti krevet", rekla je Diane.
Osjetio je kako se zacrvenio. "Jesu li tvoje namjere asne?"
Nacerila mu se. "U kakvom si stanju, oboje emo biti savreno sigurni."
"Nemoj biti tako samouvjerena."
Ali zaspao je im je potonuo u meku toplinu kreveta. Njegova posljednja
misao bio je veseli osmijeh to no ne mora provesti pod istim krovom s
ocem.
Tijekom maglovite, sanjive svjetlosti rane zore napola se probudio i
osjetio njezino tijelo priljubljeno uz svoje. Napola spavajui, pribliili su se
jedno drugom, polagano, njeno, bez urbe u sivoj maglici, dodirivali su se
bez potrebe za rijeima, mazili, vodili ljubav.

Kinsman je leao na leima, spokojno se osmjehivao napuknutom

stropu. Diane ga je gladila po trbuhu i pospano rekla: "Nastavi spavati.
Odmori se, a onda moemo ponoviti."
Kinsman se nekoliko sati kasnije istuirao u napuknutoj kadi i ponovno
odjenuo svoju izguvanu, znojnu odoru. Pogledao se u jo uvijek
zamagljeno ogledalo u kupaonici i zapitao to uiniti s bradom, kad ga je
Diane pozvala kroz napola otvorena vrata.
"aj ili kava?"
"Kava."
Kinsman je izaao iz male kupaonice i vidio kako je Diane odjenula
tanku kunu haljinu. Na stol pored prozora stavila je tost i teglicu Smuckers
dema od groa. ajnik se nalazio na tednjaku, par okrhnutih alica i
posuda s instant kavom.
Sjedili su jedno nasuprot drugog i ispirali hrskavi tost vruom, gorkom
kavom. Diane je promatrala ljude na ulici. Kinsman je zurio u vedro plavo
nebo.
"Koliko moe ostati?" pitala je.
"Moram na sahranu... za nekih sat vremena. Onda veeras odlazim."
"Oh."
"Sutra ujutro se moram javiti na Akademiju."
"Mora?"
Kimnuo je.
"Ali poslijepodne si slobodan?"
"Nakon sahrane. Da."
"Doi u kampus sa mnom", rekla je Diane veselo. "Isprobat u tvoj
prijedlog... neka to je poput Kvekera. Moe nam pomoi."
"Ja?"
"Naravno! To je tvoja ideja, zar ne?"
"Aha, ali..."
Posegnula je preko stola i objema rukama uzela njegovu. "Chete...
molim te. Ne za mene. Uini to za sebe. Ne elim misliti kako si poslan
negdje u Srednju Ameriku ili negdje slino da bi se borio i ubijao ljude. Ili
da sam bude ubijen. Nemoj im dopustiti da te pretvore u ubojicu."
"Ali ja idem na obuku za astronauta."
"Uistinu misli kako e ti dati ono to eli, zar ne? Upotrijebit e te gdje
god oni poele - Libanonu ili Nikaragvi ili tko zna gdje? Smjestit e te u
avion i rei da bombardira neko neduno selo."
Odmahnuo je glavom. "Ne shvaa..."

"Ne, ti ne shvaa", rekla je gorljivo. Kinsman je vidio vatru u njenim

oima, predanost. Je li uistinu toliko zabrinuta zbog mene? zapitao se. Zar
uistinu toliko mari? A onda ga je pogodila uistinu zapanjujua pomisao. Moj
otac! Je li on zabrinut za mene? Mari li on za mene?
"Doi s nama, Chete", molila je Diane. "Ustani s nama protiv strukture
moi. Samo jedan sat."
"U mojoj odori? Tvoji bi me prijatelji zgazili."
"Ne, ne bi. Tvoja bi odora bila savrena! Bio bi straan uinak da se s
nama pojavi netko u odori! Pokuavali smo nagovoriti vijetnamske veterane
neka dou u odorama."
"Ne mogu", rekao je Kinsman. "Moram na sahranu, a onda moram
uhvatiti prijevoz na Akademiju."
"To je vanije od slobode? Vanije od pravde?"
Nije imao odgovora.
"Chete... molim te. Za mene. Ako ne eli to uiniti za sebe, ili za ljude,
onda to uini za mene. Molim te."
Okrenuo se od nje i pogledao otrcanu, neurednu sobu. Zamrljan
sudoper. Izblijedjele tapete. Vodeni krevet i plahtu koja se vukla po podu.
Pomislio je na Akademiju. Hladne sive planine i nizove odora koje
mehaniki mariraju smrznutim paradnim poljem. ture funkcionalne
uionice, oskudnu uinkovitu arhitekturu lienu bilo kakvog osobnog
izraaja.
A pomislio je i na svog oca; hladnog, nesmiljenog - jesu li ga pokretali
ponos i bijes, ili strah?
Onda se okrenuo, pogledao pored gorljive mlade ene s druge strane
stola i opet ugledao nebo. Blijedi mu se Mjesec smijeio.
"Ne mogu ii s tobom", rekao je naposljetku tiho. "Netko se mora
pobrinuti da je nacija zatiena dok ti prosvjeduje zbog svojih prava."
Diane je neko vrijeme utjela. Onda: "Pokuava zbijati alu s neim to
je smrtno ozbiljno."
"Ozbiljan sam", rekao je. "Ima dovoljno prosvjednika. Netko mora
obratiti pozornost na tvoju sigurnost dok ispoljava svoje slobode."
"Nama treba zatita od vlastite vlade."
"Shvatila si. Mora samo ispoljavati slobode malo opreznije. Ja bih radije
letio. Tamo gore nas nema toliko puno."
Diane je odmahnula glavom. "Nepopravljiv si."
Slegnuo je ramenima.

"Namjeravala sam ti dopustiti da ostane ovdje... ako eli napustiti

Zrakoplovstvo?"
"Napustiti?"
"Ako treba skrovite... ili ako samo eli ostati ovdje, sa mnom."
Poeo je odgovarati, ali usta su mu se naglo osuila. Progutao je
knedlu, a onda glasom koji je gotovo pukao: "Sluaj, Diane. Nisam bio ak
ni tinejder kad su prvi ljudi stupili na Mjesec. Tamo elim biti otkad sam
vidio taj trenutak. Postoje novi svjetovi za vidjeti, a ja ih elim vidjeti."
"Ali to znai okretanje lea ovome svijetu!"
"Pa to?" Odgurnuo se od stola i ustao. "Oprosti to sam te razoarao,
Diane. I, pa, hvala... na svemu."
Diane je ustala, hitro prila Kinsmanu i lagano mu poljubila usne.
"Bilo mi je zadovoljstvo, generale."
Nasmijao se. "Pakao, jo uvijek nisam ak ni porunik."
"Jednog e dana biti general."
"Mislim da neu."
"Danas si mogao biti junak."
"Nisam ba junaki nastrojen."
"O, jesi, jesi." Diane mu se nasmijeila. "Samo to toga jo uvijek nisi
svjestan."
Neobrijan, u izguvanoj odori, Kinsman je stajao pored oca tijekom
sahrane, utke se vozio do groblja u limuzini, gledao kako gomila stranaca
defilira pored lijesa, jedan po jedan, i stavljaju na njega crvenu ruu.
Njegova je majka cijelog ivota mrzila crvene rue.
Dok su se u ogromnoj, otmjenoj limuzini vozili natrag prema Russian
Hillu Kinsman se okrenuo prema svom turobno utljivom ocu.
"Znam da sam te razoarao", rekao je tiho i brzo bojei se da ne bude
prekinut prije no to dovri, "i takoer shvaam kako ne bi bio toliko ljut na
mene da me ne voli i da nisi zabrinut za mene."
Njegov je otac nepomino zurio ispred sebe.
"Pa... ja tebe takoer volim, tata."
Starac je trepnuo. Rubovi usana su mu se naborali. Ne pomakavi se ni
milimetra prema sinu proaptao je: "Ti si sramota. Ostao si cijelu no vani,
a onda se pojavio izgledajui poput neke pijandure s dokova. to prije ode
tim bolje!"
Kinsman se naslonio. Hvala, tata, rekao je u sebi. Uvijek si mi olakavao
stvari.

Neal McGrath odvezao ga je po 101, prema mornarikom aerodromu

Moffet Field, jurei svojim novim Chrysler kabrioletom kroz guvu i
izbjegavajui ogromne dizel traktore.
"Siguran si da moe pronai let za Boulder?" viknuo je McGrath kroz
hujanje vjetra.
"Naravno!" viknuo je Kinsman. "Tip s kojim sam doao rekao mi je kako
se vraa danas kasno poslijepodne."
McGrath je odmahnuo glavom dok je paljivo ukljuivao migavac i
zaustavio se iza karavana punog djece. Vjetar je divljaki puhao kroz
njegovu dugu crvenu kosu. "Obitelj e biti jako razoarana jer nisi ostao na
veeri."
"Ne i otac. Izbacio me."
McGrath je frknuo. "Zna da nije tako mislio."
"Naravno."
"Uostalom, gdje si dovraga bio cijelu no? Izgleda kao da si spavao u
grabi."
"Tako nekako." Kinsman mu je ispriao o Diane i njezinim aktivistima na
kampusu dok je kabriolet jurio autoputom.
"Zvue poput gomile komunjara", zareao je McGrath.
Kinsman se nasmijao. "U krevetu nismo razgovarali o politici."
"Laka eva. Definitivno te pokuala pridobiti, garant."
Skretanje za Moffet Field se pribliavalo. McGrath je skrenuo u traku za
skretanje. "Neale... Ne znam ak ni njeno prezime!"
"Pa to?"
"Potrai ju za mene, moe? Moda joj obitelj moe malo pomoi... u
pjevakoj karijeri."
"Komunjari?"
"Za ime Boje, ona nije komunjara."
"Znai jo gore. Liberal." Ali McGrath se cerio.
"Vidi moe li joj pomoi."
"Ja sam oenjen ovjek, mali", rekao je McGrath.
Kinsman se namrtio na njega. "Ne traim da se spetlja s njom. Ali ima
fenomenalan glas, Neale. Moda joj netko od obitelji moe pomoi,
organizirati nastupe..."
"Promijenit e ju, ha? Uinit e ju bogatom i pretvoriti u kapitalista."
"Aha. Zato ne?" Kinsman je prouavao McGrathovo lice. Cerio se. Ti
jednostavno ne shvaa, Neale.

Kasnije tog poslijepodneva, deset tisua metara iznad Sacramento

Valleyja sa suncem za leima, Kinsman je osjetio kako brige i strahovi sa
Zemlje polagano naputaju njegovo umorno tijelo.
"Kako ti se svidio Frisco?" pitao je pilot.
"Nisam puno razgledao", rekao je Kinsman u mikrofon.
"Nisi ostao jako dugo."
"Ti takoer."
Pilotov glas u njegovim slualicama pretvorio se u zadovoljno cerekanje.
"Dovoljno dugo, kompa. No je sasvim dovoljna ako zna to ini."
Kinsman je kimnuo.
Popeli su se vie. Kinsman je gledao zalazee sunce koje je bacalo duge
sjene na nazubljene vrhove Sierre.
"Gospodine?" pitao je, nakon duge tiine ispunjene razmiljanjem. "Zar
uistinu mislite da obuka za astronauta ovjeka pretvara u robota?"
Mogao je vidjeti bezlinu bijelu krivulju pilotove kacige iznad naslona
sjedala. U njoj nije bilo niega ljudskog.
"Sluaj, sinko, sve vrste vojne obuke trude se pretvoriti te u robota. To
je to. Misli da bi normalno ljudsko bie jurilo prema tipovima koji pucaju
na njega?"
"Ali..."
"Samo im nemoj dopustiti da ti se uvuku u glavu", rekao je pilot. Njegov
smireni glas dobio je na estini, postao je gotovo gorljiv. "uvaj se! Glavno
je doi ovamo gore, daleko od njih. Leti. Ovdje te ne mogu ni dodirnuti.
Ovdje si slobodan."
"Na Akademiji su prilino strogi", rekao je Kinsman. "Vole stvari
obavljati na njihov nain."
"Priaj mi o tome. Ja sam zavrio West Point. Ali ti deko jo uvijek
moe zadrati svoju duu. Izvana mora initi stvari na njihov nain, ali
unutra e biti svoj ovjek. Nije lako, ali je mogue."
Kinsman je kimnuo sam sebi i pogledao kroz kupolu aviona. Ugledao je
Mjesec kako visi iznad nazubljenog obzora. Na tamnom je nebu izgledao
blistav i blizu. Ja to mogu, rekao je sam sebi. Ja to mogu.

25. godina

Opet je letio na zapad, sa suncem za leima. Dvije godine

"mirotvorstva" na nemirnom Bliskom Istoku su prole. Letio je borbenim
zrakoplovom bez da je ispalio metak, sretan to nije poslan u pravu borbu
koja je neprestano bjesnila u Srednjoj Americi. Prole su jo gotovo dvije
godine prije no to je poslan na obuku za astronauta.
Dvije godine zranih patrola u Zaljevu, potraga za krijumarskim
avionima koji dolaze iz Latinske Amerike. Dvije godine promatranja kako
ekonomija Sjedinjenih Amerikih Drava katastrofalno propada dok cijena
uvozne nafte opet bjesomuno raste. ak je i Houston pogoen novom
recesijom; revitalizirani OPEC, potpomognut sovjetskim orujem, brzo je
istjerao sve amerike tvrtke iz nacionaliziranih naftnih industrija Bliskoga
Istoka, Indonezije i June Amerike.
Diane Lawrence bila je na putu prema zvijezdama. Njen prekrasni glas
pjevao je o jednostavnijim, sretnijim vremenima i Amerikancima suoenim
s nesigurnom budunou nezaposlenja i socijalne pomoi. Kinsman je pet,
est puta izaao s njom, letio je u gradove u kojima je nastupala.
Putovao je komercijalnim letovima. Nove vladine stroge odredbe branile
su mu pilotiranje vojnim zrakoplovima, osim na slubenoj dunosti. Bio je
okiran cijenom zrakoplovnih karata; cijena energije predstavljala je vie od
novca, bila je to sloboda kretanja.
Ali Kinsman je sada bio oputen i sretan dok je drao kontrolu mlaznog
aviona. Mjeseci obuke u kompliciranim modelima space shuttlea bili su iza
njega. Orijentacijski letovi na "kometi za povraanje", ogromnom
transportnom avionu koji je beskonano letio u parabolinim lukovima kako
bi astronautima dao osjeaj besteinskog stanja proli su glatko. Sada je
slijedila prava stvar; svemirski let. Brige i problemi svijeta onih na Zemlji
bili su daleko ispod njega, barem za sada.
Kinsman je sjedio u desnom sjedalu uskog kokpita aviona. Navodni
pilot, bojnik Joseph Tenny, napola je spavao u pilotskom sjedalu.
Daleko ispod njih protezala se prazna smea pustinja Novog Meksika. U
zoru su napustili NASA-in Johnson Space Center u blizini Houstona. U
zrakoplovnu bazu Vanderberg u junoj Kaliforniji stii e taman na doruak.
Avion je bio prekrasan i podatan poput ene. Podatniji od mnogih,
pomislio je Kinsman. I najmanji dodir na srpastu upravljaku palicu tjerao
je avion na skretanje ili uspinjanje s takvom gracioznou i lakoom od koje
je Kinsman drhtao.
"Slatka stvarica?" promrmljao je Tenny.

Kinsman je zbunjeno pogledao bojnika. Uope nije spavao. Bucmast,

kratkih udova, irokih prsa, Tenny je izgledao totalno neprikladno u
zakopanom letakom odijelu i kacigi s tamnim vizirom. Njegovo tamnooko
crnomanjasto lice provirivalo je iz kacige poput nekog majmuna koji se
pogrekom naao u njemu.
Ali zgrabio je kontrole svojim rukama debelih prstiju i rekao: "ekaj...
daj da ti neto pokaem, mali."
Kinsman je nevoljko pustio kontrole i gledao kako Tenny otro gura
palicu prema naprijed. Nos aviona naglo se spustio i Kinsman je iznenada
ugledao sivosmeu pustinju kako mu se pribliava.
"Zar nam ne treba odobrenje kontrolnog tornja prije..."
"Tenny ga je mrko pogledao. "Dok ti klaunovi odlue", zareao je i
uzdahnuo, "mogli bismo piti Mai Taije na Waikikiju."
A onda su jurnuli gore. Kinsmanov se pojas lagano stegnuo kad je
njegovo hermetiko odijelo zaitalo i pojaalo stisak na trbuhu i nogama
kako bi sprijeilo odlazak krvi iz glave, da bi ga odralo na ivotu i budnog
dok se avion uzdizao ravno poput strijele i gotovo poput rakete jurio gore,
prema praznom plavom nebu iznad pustinje.
Kinsman je elio vrisnuti divlje poput kauboja, ali zbog teine na prsima
jedva je disao. Tenny nije nita rekao, ali blistanje njegovih demonski
tamnih oiju reklo je Kinsmanu kako to nije sve. Motori su urlali dok se
avion uspinjao sve vie i rezao rijetki zrak.
Kinsman se u sebi nacerio kad je shvatio to e Tenny uiniti. Naravno,
bojnik je opet obruio avion i Kinsmanu su ruke odjednom odletjele iz krila.
Trbuh mu je padao. Padao je, padao - a ipak je bio vezan u svom sjedalu.
Besteinsko stanje. Kinsman je gutao jednu knedlu, drugu. Unato
svemu to su mu unutarnje uho i eludac govorili znao je kako ne pada.
Lebdio je, slobodan! Poput ptice, poput anela. Osloboen gravitacije.
Tenny je izravnao avion i osjeaj normalne teine se vratio. Bojnik je
ispod oka pogledao Kinsmana.
"Poput komete za povraanje", rekao je Kinsman i nacerio se.
"Uistinu voli besteinsko stanje, zar ne?"
"Mrak."
Tenny je odmahnuo glavom, Kinsman je primijetio zibanje ogromne
kacige. "Ti si jedini tip u cijeloj skupini koji ni jednom nije povratio. ak je i
Colt nekoliko puta rigao. Ali ti ne. Prema izvjeima."
"Izvjea nisu lana", rekao je Kinsman.

Tenny je zagunao. "Nisam to ni mislio. Ali morao sam se uvjeriti."

Vratio je Kinsmanu kontrole aviona i nastavili su let prema Vanderbergu.
"Gospodine?" pitao je Kinsman. "Kakav je pukovnik Murdock?"
"Nikad nisam sluio pod njegovim zapovjednitvom. Koliko ujem
uredski tip."
"Nije mi jasno zato vi ne zapovijedate. Vi uskoro trebate biti
unaprijeeni u in potpukovnika, zar ne?"
Tenny je sloio facu koja je mogla biti i osmijeh i mrtenje. "Oekivati
unapreenje i biti unaprijeen dvije su razliite stvari. Uostalom, jo su dva
bojnika vodila programe obuke, poput mene. Zato imamo smuenog
pukovnika koji se nalazi na vrhu svega. To je nain Zrakoplovstva; inovi,
sve do vrha."
Kinsman se nasmijao.
Ali Tenny je postao.ozbiljniji. "elio sam s tobom razgovarati o neemu
drugom. Colt. Nitko mu se od vas nije pribliio..."
"Crni Napoleon? Nije mu se lako pribliiti."
"Moda treba prijatelja", rekao je Tenny.
Kinsman je pomislio na Franka Colta, na no tijekom obuke kad se crnac
pridruio ostalim dekima iz voda na biljaru. Napetost na Coltovu licu kad
je prijateljsku igru pretvorio u duel. Kako je Colt kod svih traio slabosti;
kako je svakoga od njih obmanuo, razljutio, razbjesnio ili nasmijao i doveo
do poraza.
"On je usamljenik", rekao je Kinsman. "Ne trai prijatelja."
"On je crni usamljenik u bijeloj odori."
"To nema nikakve veze."
"Vraga nema."
Kinsman je poeo odgovarati oklijevajui. Bilo je desetak argumenata
koje je mogao navesti, tridesetak primjera da je Colt namjerno odbio
pokuaje zbliavanja. Ali jedan je prizor u Kinsmanovu umu zadrao njegov
jezik za zubima; sjetio se jedinog crnca u vodu kako jede sam, dan za
danom, veer za veeri. Nikad se nije pokuao pridruiti ostalima u
blagovaonici, i nikada nitko nije sjeo za njegov stol.
"Da nije najbolji u vodu", rekao je Tenny, "imao bi puno prijatelja. Ali
bolji je leta od sviju vas. Postigao je najbolje rezultate na trening
testovima. Takoer bolje od svih u ostalim vodovima."
"Preagresivan je", dodao je Kinsman. "Mislim kako ne eli da mu itko od
nas bude prijatelj."

Tenny se opako namrtio. Onda je rekao: "Aha, moe biti. Ali povraao
je. Barem je time pokazao ljudskost."
Kinsman nije nita rekao.
Kinsman se gotovo grohotom nasmijao kad je prvi put ugledao
pukovnika Murdocka.
Dvadeset etiri budua astronauta, svi porunici, dvadeset mukaraca,
etiri ene, svi bijeli osim jednog, nervozno su sjedili u praznoj prostoriji u
zrakoplovnoj bazi Vanderberg. Klima ureaj nije dobro radio i soba je bila
vlana od znoja iekivanja. Nalikovala je uionici s izblijedjelim vladazeleno zidovima i zamrljanim akustinim stropom. Stolci u kojima su
porunici sjedili imali su drvene ploe za pisanje. Ispred se nalazio podij s
mikrofonom, obrisana ploa i zarolano platno za projekcije.
"Po-zor!"
Dvadeset etiri kadeta skoila su na noge kad je pukovnik Robert
Murdock uao u prostoriju u pratnji trojice bojnika.
Izgledao je poput prasca Porkyja, rekao je Kinsman sam sebi.
Murdock je bio nizak, okrugao, elav, ruiast u licu, i mekih, debelih
ruku. U stvari bio je malo vii od bojnika Tennyja koji je stajao kod ploe,
iza pukovnika. Ali dok je Tenny izgledao poput linebackera u amerikom
nogometu, ili moda ak i malog mafijaa, Murdock je Kinsmana podsjeao
na profesora matematike kod kojeg je trpio jednu godinu na fakultetu
William Penn, u Philadelphiji.
Pukovnik Murdock pogledao je dvadeset etiri kadeta pokuavajui
izgledati dojmljivo i autoritativno. Ali njegova elava glava ve je blistala od
znoja, a nervozan mu je glas bio oktavu previsok da bi bio inspirirajui dok
je govorio: "Sjedite, gospodo. I dame."
Kinsman je pomislio na profesora matematike. ovjek je prvih nekoliko
tjedana semestra prestravio cijeli razred upozorivi koliko je opak i koliko
e im biti teko poloiti njegov predmet. Meutim, studenti su otkrili kako
iza ovjekovih prijetnji i zahtjeva nema niega: bio je prazna koljka. Mogli
su ga lako smuljati. Pravi je problem leao u tome to je bio nemilosrdan
ako bi otkrio da ga je student smuljao.
Kinsman se trudio ostati budan tijekom pukovnikovog govora
dobrodolice. Sva uobiajena laprdanja. Timski rad, orijentacija, izazov,
ast Zrakoplovstva, ponos, dunost, prva crta obrane nacije... pospano su
mu prolazila kroz ui.

"Posljednje dvije stvari", rekao je pukovnik Murdock. Porunici su se

promekoljili u stolcima na obeanje odmora.
"Prvo - radimo s malim proraunom i ogranienim resursima. NASA
dobiva puno novca i puno publiciteta. Mi dobivamo vrlo malo. Gotovo sve
to inimo taji se od amerike javnosti, a Kongres nam neprestano
smanjuje fondove za operacije. Nalazimo se u vjeitoj bitki dokazivanja
Kongresu, ljudima ove nacije, i - da - ak i neprijateljima u samome
Pentagonu, da Zrakoplovstvo ima valjanu i vanu ulogu u ovjekovom letu
u svemir."
"Na vama je da dokaete kako se ovjekov let u svemir ne smije
prepustiti civilima NASA-e. Kada Kongres jednog dana odobri promjenu
naeg imena od Zrakoplovstvo u Svemiroplovstvo - kako bi se i trebali zvati
- to e biti vae djelo i va e ih uspjeh nagnati na to."
Kinsman je potisnuo smijeh. Nikad nije uio retoriku, to je sigurno.
Sintaksu takoer.
"Drugo", nastavio je Murdock, "sve to ete od sada initi bit e na
sustavu partnera. Letjet ete u atlu u dvolanim ekipama. Trenirat ete
kao dvolana ekipa. Jest ete, spavati i misliti kao dvolane ekipe."
Kinsman je bacio pogled na Jill Meyers, jedinu enu u njegovu
osmolanom vodu. Izraz njenog pjegavog lica tupasta nosa bio je
velianstven: samokontrola asnika Zrakoplovstva bori se protiv
feministike elje da baci tortu u pukovnikovo lice.
"... i bit emo nemilosrdni prema vama", govorio je Murdock. "Bit ete
ocjenjivani kao timovi, ne kao pojedinci. Ako tim zaje-uh... zezne stvar,
onda je vani! Toka. Bit ete rasporeeni u druge jedinice. Nema veze tko
je zeznuo, koji je pojedinac kriv. Oba lana tima bit e naglavake
izbaena. Je li jasno?"
ulo se mrmljanje iz dvadeset etiri grla.
"Gospodine?" Jill Meyers je stajala. "Mogu li neto pitati?"
"Samo naprijed, porunice." Murdock joj je uputio krezubi osmijeh, kao
da je prvi put shvatio da pod njegovim zapovjednitvom ima i ena.
"Kako e se ti timovi odrediti, gospodine? Hoemo li imati izbora u tome
ili e to biti obavljeno od strane Kadrovskog ureda?"
Murdock je zatreptao kao da nikada do sad nije razmiljao o tom
problemu. "Pa... ja ne mislim... to jest..." Zastao je i na trenutak napuio
usne, a onda se okrenuo od podija kako bi se posavjetovao s trojicom
bojnika koja su stajala iza njega. Debelom je rukom instinktivno pokrio
mikrofon. Jill, onako siuna enica u odori Zrakoplovstva, ostala je stajati.

Pukovnik se naposljetku vratio do mikrofona. "Ne vidim razloga zato

sami ne biste odabrali partnera, dok emo ih mi onda provjeriti u
kompjutoru Kadrovske kako bi se osigurali da su parovi zadovoljavajui."
"Hvala vam, gospodine." Porunica Meyers je sjela.
"Ustvari", nastavio je pukovnik Murdock, "ne vidim razloga zato sada
ne biste izvrili preliminarni odabir partnera. Svatko neka napie imena tri
asnika s kojima bi elio biti tim."
Tenny i ostala dvojica bojnika izgledali su iznenaeno. Prostorija se
odjednom ispunila amorom, mrmljanjem, pretraivanjem depova u
potrazi za papirom i olovkom.
Kinsman je izvadio olovku iz depa koulje i posudio arak papira od
ovjeka koji je sjedio pored njega. Onda je poeo zuriti u prazan papir na
ploi svojeg stolca.
Dovraga, tko da mi bude par?
ini se da je brojnost izbora sve istodobno pogodila. Prostorijom je
zavladala grobna tiina.
Kinsman je bacio pogled na visoku crvenokosu koja je sjedila u prvome
redu. Jo ju nije upoznao, ali imala je opako dobre noge i draestan
osmijeh. to ako pukne u nultoj gravitaciji ili je ugav pilot ili neto drugo
pode po zlu? Onda sam na ledu.
Jill Meyers je bila prilino sposoban pilot, Kinsman je to znao iz tjedana
obuke u Texasu. Ali i Smitty takoer, i D'Angelo... i Colt.
Frank Colt. Bio je najbolji ovjek u njihovu osmerolanom vodu. Ako su
Tennyjeve rijei istinite on je najbolji od svih dvadeset etvero. Ideja da
mu crvenokosa bude par imala je svojih drai, ali...
Bacio je pogled prema Franku Coltu koji je sjedio uspravno poput motke
i zurio ravno ispred sebe kao da pokuava propaliti rupu u ploi laserskim
intenzitetom svojih oiju.
Kinsman je bacio pogled na prazan papir i napisao tri imena:
Franklin Colt
Franklin Colt
Franklin Colt
Te je veeri bojnik Tenny organizirao tulum.
U stvari nije to ba elio, ali nakon veere u blagovaonici veina
njegovog voda skupila se u Tennyjevu jednosobnom stanu u prizemlju
novih odaja asnika neenja. Kinsman je navratio u asniki klub; uo je da
tamo imaju klavir, a proli su mjeseci otkad je posljednji put dodirnuo

tipke, i ve je bio opkoljenom desetoricom nespretnih amatera. Onda je

otiao za svojim kolegama iz voda do Tennyjeva stana. Bilo je opepoznato
da je bojnik rijetko kad bez boce bourbona u blizini. A stranji dio njegove
sobe izlazio je na bazen.
Kad su ostali vidjeli Tennyjeve ljude kako izlaze kroz klizna staklena
vrata i sjedaju pored bazena, naoruani plastinim aama i bocom
sumnjiva izgleda, brzo su se pridruili zabavi. Neki su donijeli konzerve piva
iz kantine, drugi bezalkoholna pia. Dugonoga crvenokosa koju je Kinsman
jutros primijetio pojavila se u uskim trapericama i majici nosei kanistar
crvenog vina iz doline Napa.
Bilo je vrijeme za nova poznanstva.
Kad je sunce zalo i kad se nekoliko malih palmi oko bazena poelo
ljuljati na nonom povjetarcu svi su bili prijatelji.
"Znai iskljuili su vraji kompjutor profila leta, obruili simulator za
etrdeset stupnjeva i rekli mi da ga za dvadeset sekundi moram ispraviti ili."
"Aha? Zna to su meni izveli? Totalni strujni kolaps. Rekao sam im
kako bi na panel trebali objesiti krunice."
"Zna, ove su sobe prilino dobre. Mislim, bio sam u gorim motelima."
"Ovo je bio motel do prije nekoliko mjeseci. Propali su i Zrakoplovstvo
ga je jeftino kupilo."
Kinsman je sjedio na nedavno posijanoj travi u novim maskirnim
hlaama. Pored njega se nalazio kanistar vina, a s njegove druge strane
crvenokosa. Na majicu je privrstila plastinu ploicu s imenom. Pisalo je
O'HARA.
"Ima ime", rekao joj je Kinsman.
"Da, naravno." Glas joj je bio hladan, kontroliran alt.
"Moram pogaati?"
"To je igra koju igram. Pogodi moje ime i ja u pogoditi tvoje."
Zato su sve ene lude? pitao se Kinsman. Zato jednostavno ne mogu
biti izravne i iskrene?
"Pa, da vidimo." Popio je gutljaj vina. "S tim prezimenom i tvojom
crvenom kosom kladim se da su te puno zezali u vezi Scarlet O'Hare. Jesi li
zato osjetljiva na svoje ime?"
Nasmijeila mu se i kimnula. Bio je to lijep osmijeh od kojeg su joj oi
zablistale. "A postojala je i filmska zvijezda", rekla je, "davno, po imenu
Maureen O'Hara. I tako su me takoer zezali."
"Ali to takoer nije tvoje ime. To je neto puno zemaljskije."

"Obino, koliko to ime moe biti."

Kinsman se nasmijao. "Pa, onda, ili je George M. Cohan ili Mary."
"Nije George M."
Kinsman je tiho zapjevao: "Ali je Mary, Ma-ary..." Podigao je svoju
plastinu au. "Drago mi je to sam te upoznao, Mary O'Hara."
"Drago mi je to sam te upoznala, Chestere A. Kinsmane."
Da sada vidimo koliko e ti trebati da skui kako sam dobio ime po
jednoj od najveih politikih sramota Velike Stare Stranke.
Ali ljutiti je povik nadjaao sve razgovore.
"Boli me kurac s kim e me spariti! Ja sam papir ostavio prazan."
Frank Colt. Kinsman ga je vidio kako stoji pored ruba bazena, ocrtan na
mjeseinom obasjanom nebu. Poput veine ostalih, Colt je nosio maskirnu
odoru za slobodno vrijeme. Ali na njemu je izgledala poput sveane odore,
savreno je pristajala, izglaana na rubove otre poput ileta.
Svi su drugi razgovori utihnuli. Colt je mrko gledao jednog pripadnika iz
drugog voda, stranca za Kinsmana, vitkog, koatog klinca svijetle kose,
koata lica, krupnih aka.
"Ve smo uli za tebe", govorio je klinac mirnim glasom s naglaskom
Srednjeg zapada. "Najbolje ocjene u simulatoru. Najbolji u skupini. Misli
da si pravi frajer, zar ne?"
"Radim svoj posao, ovjee. Radim najbolje to mogu. Nisam ovdje radi
zajebancije, poput nekih od vas. Mi se ne igramo. Ovo je ivot i smrt."
"Ah, daj ne budi toliki seronja! Jednostavno misli kako si bolji od svih
ostalih."
"Moda mislim. Moda jesam."
Kinsman je bacio pogled na bojnika Tennyja koji je nekoliko metara
dalje sjedio u stolcu za plau. Tenny je promatrao svau, poput svih
ostalih. Mrtio se, ah se nije pokrenuo kako bi je prekinuo.
"Aha?" odgovorio je drugi porunik. "Zna to ja mislim? Mislim da ti
daju najbolje ocjene jer si crn i nitko ne eli gomilu odvjetnika koja e do'
srat' i plakat o pravima manjina jer smo izbacili naeg..."
Coltova je ruka sijevnula i zgrabila klinca za facu i izobliila je u
grotesknu imitaciju ribe: razjapljena usta, razrogaene oi.
"Ne govori tako, ovjee." Coltov je glas bio smrtno kontroliran. "Zovi
me crncem, zovi me glupanom, zovi me kako god eli. Ali, kae li mi
'crnuga' zgazit u te k'o crva."
Tenny se digao sa stolca. Ali prekasno. Colt je pustio klinevu facu.
Porunik je kratko zakoraio naprijed i zamahnuo na Colta koji se

jednostavno izmaknuo nekontroliranom udarcu i hitro ga gurnuo. Porunik

je uz pljusak sletio u bazen.
Kinsman je ustao i krenuo prema Coltu dok su ostali pomagali klincu u
bazenu. Colt se udaljio i krenuo prema svojoj sobi. Kinsman ga je pratio i
nakon nekoliko sekundi sustigao.
"Ej, Frank."
Colt je lagano okrenuo glavu, ali nije usporio.
Kinsman je hodao pored njega. "Ide, koji seronja! Dobio je to je
zasluio."
"Barem je rekao ono to misli", odgovorio je Colt. "Puno ostalih misli
slino."
"To nije istina."
"Nije? Pretpostavimo da sam se ja poeo upucavati crvenokosoj poput
tebe? Koliko bi seljaina onda izilo iz ume?"
"Mislio sam da si oenjen."
"Bio sam. Vie nisam."
"Oh. ao mi je."
"Nema veze. Na svijetu ima puno komada. Zato se ograniiti na samo
jednu?"
Zvui ogoreno, pomislio je Kinsman.
Stigli su do vrata u dijelu odaja asnika neenja gdje su Colt i Kinsman
imali sobe. Colt je otvorio vrata i krenuli su stubama na drugi kat. Dok su
ili hodnikom prema sobama Kinsman je rekao:
"Nadam se da nisi preteak. Jutros sam te odabrao za partnera."
"Molim?" Colt se ukopao u mjestu.
Kinsman je promatrao lice crnog porunika. Bilo je gotovo u potpunosti
lieno svih emocija, osim sumnjiavog, opreznog pogleda. Probadao ga je
pogledom, traio varku, prevaru, fijuk bia.
"Jutros", rekao je. "Sustav parova pukovnika Murdocka... napisao sam
tvoje ime."
"Zato si, do vraga, to uinio?" Colt je opet krenuo hodnikom ne
ekajui odgovor.
Kinsman je drao korak s njim. "Jer si najbolji pilot u skupini, a ja ne
elim biti izbaen jer je moj partner sjebao stvar."
"To je to, ha?"
"Aha."
"To nije bilo tvoje dnevno dobro djelo? Tvoj doprinos programu
afirmacije u Zrakoplovstvu?"

Kinsman se nasmijao. "Otkuda ja potjeem, tamo piemo ekove kao

dobro djelo. Mi neemo uiniti nita, osobito ako to znai kontaktiranje s
tipovima malih primanja."
Colt nije vidio nimalo humora. Posegnuo je prema vratima, otkljuao ih i
otvorio. "Ja nisam napisao nijedno ime. Ostavio sam prazan papir."
Kinsman se naslonio na dovratak. "Svi smo uli."
"Nisam mislio kako e netko eljeti zaglaviti sa mnom."
"Zato to si crn."
"Jer me ele srediti, ovjee! ele me zgaziti, prikucati moja jaja na svoj
totem. A ako srede mene, onda e takoer srediti i tebe, kompa."
"Nitko te ne namjerava srediti, Frank. Nije to Ku Klux Klan."
"Naravno. Naravno. Samo ekaj. eli biti moj kompa, ovjee? Onda e
i tebe takoer eljeti srediti."
"Sluaj", kae Kinsman. "Ne vole te jer se ponaa poput paranoidnog
kurvinog sina."
Colt se hladno nasmijeio. "Moda si u pravu. Moda bih se trebao
ponaati puno poniznije... Jasno, Massa Kinsman, uh. Jako je dobro to ste
primijetili sirotog, jadnog crnju poput mene."
Kinsman se nacerio i rekao: "Idi k vragu, Frank."
Colt je istog trena odgovorio: "Pa, ovo je pakao, i ja sam u njemu."
Odmahnuo je glavom: "Sve to mogu rei, kompa, je kako definitivno
zna zajebati tulum. A ba sam poeo napredovati s Mary O'Hara."
"Tako se zove, ha?" Colt je zagonetno slegnuo ramenima, kao da
nastavlja razgovor u sebi. Onda je rekao: "Pretpostavljam da sam ti duan
to sam sjebao veer. Ui, u torbi imam bocu tequile."
"Nema beda!"
U vrijeme kad je bojnik Tenny pokucao na Coltova vrata, on i Kinsman
su sjedili na podu i jedan drugome izuzetno paljivo dodavali napola praznu
bocu. Colt je polagano ustao i nesigurno priao vratima. Bojnikovo iroko
tijelo ispunjavalo je vrata.
"Dobra predstava. Siroto se kopile gotovo udavilo."
"teta to nije", rekao je Colt.
Tenny je uao i primijetio Kinsmana kako sjedi na podu, leima oslonjen
na krevet. "to, kvragu, vas dvojica smiljate?"
Kinsman mu je mahnuo bocom tequile. "Kulturni odnosi, efe.
Prouavamo uinak konzumiranja tequile na cjelokupnu meksiku
nacionalnu proizvodnju."
"Nai dobri susjedi na jugu", dodao je Colt.

"Tequila?" Tenny je hitro priao Kinsmanu, sagnuo se i istrgnuo mu

bocu iz ruke. Pomirisao ju je, a onda i kuao. "Kvragu sve, ovo je tequila!"
"to ste oekivali?" pitao je Kinsman. "Vodu?"
Tenny je odmahnuo glavom i namrtio se. "Ne mogu vam dopustiti da
popijete cijelu bocu tequile. Sutra ujutro neete biti sposobni za dunost."
"Imam ideju!" rekao je veselo Colt. "Zato nam ne pomognete da ju
dovrimo? Moda nam spasite ivote."
"I nae besmrtne due", promrmljao je Kinsman.
"Da ne govorimo o naim bezmoralnim karijerama", dodao je Colt.
"Besmrtnim, ne bezmoralnim."
"Ti ima svoju karijeru, a ja u imati svoju."
Tenny se namrtio na obojicu. "Ako misli da moe zatvoriti vrata dat
u sve od sebe kako bih vam pomogao."
Tenny je za nekoliko trenutaka sjedio na golom drvenom podu izmeu
dvojice porunika, leima se naslanjao na krevet.
"Jeste li znali", pitao ga je Kinsman, "da smo stari Frank i ja roeni i
odrasli udaljeni nekoliko kilometara? U Philadelphiji. Obojica."
"Samo to moj kvart nije bio otmjen poput njegovog", rekao je Colt.
"Tamo gdje sam ja odrastao nije bilo puno Kvekera. Kinsman je Kveker,
jeste li znali..."
"Bio sam. Kad sam bio dijete. Vie nisam. Sada sam asnik i gospodin.
Vie nisam Kveker. Nema vie obiteljskih veza."
Tenny ih je pustio neka jo malo lupetaju, ali je naposljetku rekao:
"Frank, izbacit ete odavde ako se ne bude mogao slagati s ostalima."
"Ako se ja ne budem..."
"Murdock je povraao u ko za smee kad je uo to se veeras
dogodilo kraj bazena. Ima vrlo slab eludac i njegova je prva pomisao bila
da te prebaci na Grenland. Moda negdje jo dalje."
"Kurvin sin."
Bojnik Tenny se okrenuo prema Kinsmanu i pitao: "Uistinu eli biti
njegov partner?"
Kinsman je kimnuo. Polagano. Glava ga je ve boljela.
"U redu", rekao je Tenny. "Frank, ima kompu. Nisi sam. Ima i mene.
mislim da si najbolji vraji pilot kojeg sam ikada vidio. Samo neka ti
temperament bude pod kontrolom i usta zatvorena i bit e dobro. Jasno?"
"Naravno", rekao je Colt, odjednom potpuno trijezan. "Jackie Robinson.
elite da uinim jo neto, efe? Hodam po vodi? Izglancam cipele?"

Tenny ga je zgrabio za koulju. "Ti glupi kurvin sine! eli li biti

astronaut ili ne?"
"elim."
"Onda nemoj sjebati sam sebe. Postoji samo jedan ovjek koji ti moe
upropastiti stvar, a to si ti. Naui se malo samokontroli."
Colt nije nita rekao sve dok ga je Tenny drao za koulju. Samo su se
mrko gledali, jedan prema drugome. Kad ga je bojnik lagano pustio Colt je
tiho rekao: "Pokuat u."
"I prestani hodati okolo kao da si primio Boga za muda."
"Pokuat u", ponovio je Colt.
Tenny se okrenuo prema Kinsmanu. "A ti... ti mu pomogni koliko god
moe. On je predobar ovjek da bi ga izgubili."
"Kako to da ti sjedi pored prozora?" promrmljao je Colt.
Leao je pored Kinsmana u metalnoj kukuljici space shuttlea. Odjeven u
nebeskoplavu odoru Kinsman je leao na leima u spuvom podstavljenom
sjeditu pored zida - i jedinog prozora.
"Srea, pretpostavljam", procijedio je Coltu. Glas mu je zamalo pukao.
Grlo mu je bilo suho i hrapavo, dlanovi mokri od nervoze.
est kadeta nalazilo se u sredinjem dijelu, ekali su u napetoj tiini dok
je atl prolazio kroz nekoliko posljednjih minuta odbrojavanja. Nisu imali
slualice i samo su mogli uti priguene, nejasne glasove posade u kokpitu
iznad njih.
Kinsman je u glavi brojio preke na ljestvama koje su nestajale u otvoru
i vodile do kokpita. Kad deset puta prebrojim preke uzletjet emo, rekao
je sam sebi. Brojio je polako.
Gore u kokpitu, na drugom kraju ljestava, etverolana posada atla
prolazila je kroz zavrne stadije odbrojavanja, znao je Kinsman. Promatrali
su instrumente na kontrolnom panelu koji je oivio, sluali zapovijedi koje
su dolazile preko elektronike komunikacijske mree rairene preko cijele
Zemlje. Mogli su vidjeti kako se broja pribliava nuli.
U sredinjem dijelu, vezani u svojim sjedalima, kadeti su samo mogli
ekati i preznojavati se.
Kinsman je odustao od brojenja i okrenuo glavu kako bi pogledao kroz
mali, okrugli prozor u trupu. Sve to je mogao vidjeti bile su isprepletene
ipke lansirne rampe, zastraujue blizu. Moe li brod proi pored tih
metalnih greda pri uzlijetanju? Kinsman je znao da jest, stotinama puta.
Ipak, rampa je izgledala dovoljno blizu da ju dodirne.

Usmjerio je pogled prema udaljenoj obali, gdje se Tihi ocean izvijao i

susretao sa smeim kalifornijskim breuljcima. Ali blizina lansirne rampe jo
je uvijek bila u njegovoj podsvijesti.
Vraki nain za polazak, rekao je sam sebi. Lei na leima s uzdignutim
nogama poput uspaljene ene.
"Pet sekundi!" odjeknuo je glas iz kokpita.
Vrijeme se rastegnulo u beskonanost. Onda, vibracije, zagluujua
grmljavina, zastraujui udar - Isuse! Neto je polo po zlu! inilo se kao
da se odjednom cijeli svijet zatresao kad je grmljavina est milijuna
demona protresla cijelo njegovo tijelo. Kinsman je krajikom oka ugledao
lansirnu rampu kako nestaje iz njegova vidokruga, a onda su kliznuli smei
breuljci dok je bio pritisnut u sjedalo. Sila koja ga je tlaila nije bila puno
jaa od sila koje je iskusio u borbenim zrakoplovima, ali vibracije su bile
gore, stravina trenja, inilo se kao da e mu od nje poispadati svi zubi.
S naporom se okrenuo da bi pogledao Colta i vidio kako su oi njegovog
partnera zatvorene, usta razjapljena. Kinsman je pokuao pogledati ostalo
etvoro kadeta, ali njihova su sjedala bila ispred njegovog i nije mogao
vidjeti njihova lica.
Pritisak je postao jai i osjetio je trzaj kad su odbaene dvije pomone
rakete.
Prelazimo pedeset kilometara, znao je Kinsman. Maksimalan pritisak
trebao bi biti prolost.
Teina na njegovim prsima poela se smanjivati. Zagluujua grmljavina
motora je odjednom nestala.
Padao je.
Nulta gravitacija, rekao je sam sebi. U orbiti smo. Ruke su mu slobodno
odleprale s naslona sjedala. Kinsman je trepnuo oima i sredio
perspektivu. Vie nije leao na leima; uspravno je sjedio. Svi su uspravno
sjedili.
U elucu mu je titralo. Opustio je napete miie. Lebdi, rekao je sam
sebi. Kao na moru, kad si bio klinac. Iza plutaa. Lebdi na valovima.
Okrenuo se i nacerio Coltu. "Kako ti se svia?"
Colt se nacerio s laganom nelagodom. "Naviknut u se kroz nekoliko
minuta."
Bojnik Piree dolebdio je ljestvama iz kokpita. Lagano se prizemljio
svojim izmama i odbio od metalnog poda palube. Na Zemlji je bio
bezizraajan mali ovjek u etrdesetima, patricijski iljata nosa i nemirnih

zmijskih oiju. Ovdje je, dovraga, mogao biti i baletan, pomislio je

Kinsman.
"U redu, cvjetii moji", rekao je bojnik reeim, grlenim tenorom. "Treba
li netko povraati?"
Ostalo etvoro kadeta okrenulo je sjedala kako bi mogli vidjeti Piercea
koji se nalazio u podnoju ljestava. Kinsman je zurio u bojnikove izme,
fasciniran jer nisu dodirivale palubu.
"Dobro", rekao je bojnik Pierce kad nitko nije odgovorio na njegovo
pitanje. "Odveite se i pokuajte ustati. Po pravilima. Ali kreite se
polagano. Budite osobito oprezni s naglim pokretima glave. U tom smjeru
lei vrtoglavica." Pokazao je Jill Meyers. "Meyersice, ti ima ast biti prva."
Jill je ustala, izraz lica promijenio se iz mrke koncentracije u
zabezeknuto iznenaenje kad se nastavila uzdizati, lebdjeti, sve dok njena
sivosmea kosa nije njeno dodirnula metalni strop. Dok su se ostali smijali
Jill se bacakala i pronala uporite uhvativi se za ruku jedne od
elektronskih konzola koje su prekrivale prednji dio.
"Bez obzira na to koliko trenirali na Zemlji, jo uvijek ne shvaate
Newtonov prvi zakon", rekao je Pierce glasom punim gaenja i dosade.
"Tijelo u kretanju nastavit e se kretati sve dok ga neka vanjska sila ne
zaustavi. U ovom sluaju", podigao je palac, "strop."
Nitko se nije nasmijao.
Jillin partner, mrav, poput ibe tanki porunik Smith ustao je sljedei.
Smitty je bio dovoljno visok da podigne vitku ruku do stropa i sprijei
lebdenje. "To je varanje, gospodine Smith", rekao je bojnik.
"Da, gospodine. Ali pali."
Kinsman se nasmijao Stanlio Olio izgledu tima Meyers-Smith. Jill je bila
najnia od svih; Smitty je jedva ulazio u limit visine za pilote u
Zrakoplovstvu.
Mary O'Hara i Art Douglas bili su sljedei. Onda je Colt oprezno ustao, i
naposljetku Kinsman. Bilo je to kao da do vrata stojite u moru, s valovima
koji vas pokuavaju odnijeti.
"Pa, barem nitko nije povratio", mrknuo je Pierce na estoro kadeta
koji su nesigurno lebdjeli.
"Onda dobro", nastavio je bojnik. "Pred nama je trodnevna misija. Kad
opet sletimo na Vanderberg svi ete poznavati svaki kvadratni centimetar
ove letjelice intimnije no majino" - zastao je i lagano se osmjehnuo - "lice.
I svatko e dobiti mogunost ii van s natporunikom Howardom, glavnim

strunjakom, i izvriti stvarni zadatak. U meuvremenu, maknite se posadi

s puta i nemojte raditi pizdarije."
"Gospodine, hoemo li dobiti priliku upravljati letjelicom?" pitao je
Douglas. Bio je za dlaku nii od Kinsmana, prerano je elavio, sanjarskog
izraza lica, ali otrouman i vrlo inteligentan: odvjetnik skupine.
Pierce je na trenutak zatvorio oi, kao da trai snagu iz nekog
unutarnjeg izvora. "Ne, porunie, neete ni dirnuti kontrole. Znate profil
misije dobro kao i ja, ili bi barem trebali. Neemo riskirati vrlo skupu
svemirsku opremu na vaem prvom letu u orbitu."
"Znam plan, gospodine", pokorno je odgovorio Douglas, "ali sam mislio
kako bi nam zapovjednik moda dopustio da izvedemo mali manevar.
Naravno, unutar profila misije."
"Bojnici Podolski i Jakes su zapovjednik i pilot ove misije. Oni e
izvravati sve manevre. Ako budete dobar mali porunik, gospodine
Douglas, moda vam bojnik Podolski dopusti da se popnete u kokpit i
nekoliko ga trenutaka promatrate."
"Oh, mrak!" odgovorio je porunik Douglas.
Bilo je to poput ivota u podmornici. Vani se, Kinsman je znao, nalazila
beskrajna praznina: planeti, mjeseci, komete, zvijezde, galaktike koje se u
beskonanost ire kroz svemir. Ali unutar atla Zrakoplovstva, serijskog
broja AFASO-002, est mladih astronauta i etiri sredovjena asnika
preskakivali su jedni preko drugih, jedni drugima gurali laktove u pladnjeve
s hranom, i smetali jedni drugima. Kinsman je poeo shvaati kako pun
kavez majmuna nije toliko zanimljiv za majmune.
"Da nismo u besteinskom stanju", rekao je Kinsman Coltu, "bio bih
spreman nekoga ubiti."
"Ja imam svoj mali spisak", rekao je Colt.
Bili su na donjoj palubi, zaglavljeni izmeu kanistara litij hidroksida i
zelenih tankova s kisikom. Metalni je trup bio hladan na dodir, i Kinsman je
shvatio kako se vakuum svemira nalazi s druge strane metalnih ploa iznad
kojih je lebdio.
"Pierce je bio iskren kad je govorio kako emo gurnuti ruke u svaki
djeli ove kante", progunao je Colt. Lebdio je iznad Kinsmana,
naglavake, noge su mu se nalazile iznad poda sredinjeg dijela.
Ostatak kadeta nalazio se u tovarnom prostoru s asnicima, vjebali su
izvanbrodske aktivnosti u svemirskim odijelima. Colt i Kinsman bili su

zadueni za provjeru opreme za recikliranje zraka i vode sustava za

odravanje ivota. Ve su provjerili besteinski toalet, s njegovim
hvataljkama za noge i pojasom, te umivaonik i stalak za runike. Sada su
pratili cijevi za vodu i filtere koji su proiavali neistoe iz zraka koji su
udisali.
Kinsman je na svjetlosti baterije koja mu je lebdjela pored uha pogledao
spisak privren za zglob. "U redu, to je tank litij hidroksida i u jednom je
komadu."
"Zapisano", rekao je Colt i stavio kvaicu na spisak koji je nosio.
"Jo mi uvijek nije jasno", poalio se Kinsman dok su radili. "Zato mi
dobivamo sve usrane poslove? Jill, Smitty i ostali se vani zabavljaju dok mi
moramo provjeravati zahod."
Nije mogao vidjeti Coltovo lice s mjesta gdje se nalazio, ali izraz je
doao, jasno i glasno. "Mi smo specijalci, ovjee. Ti i ja imamo najvie
ocjene, pa e nas malo prizemljiti. Nee nam dati da se umislimo."
"Misli da je to to?"
Colt je zareao: "Naravno. To to sam crn nema nikakve veze s tim. Niti
to to si me odabrao za partnera. Ama ba nita."
"Dobro je to nisi preosjetljiv zbog toga", naalio se Kinsman i odgurnuo
se od ledeno hladnih zelenih tankova.
"Ili ogoren."
"Pa... sutra nas moraju pustiti van. Nema teorije da nam ne dozvole
izlazak."
Colt nije odgovarao nekoliko dugih trenutaka. Onda je jednostavno
rekao: "Hoe se kladiti?"
Prostorije na sredinjoj palubi bile su dovoljno skuene kad se svih est
kadeta nalazilo u metalnoj kutiji za cipele, ali kad je nekoliko asnika silo iz
kokpita napetost je postala gotovo nepodnoljiva.
Na kraju drugog dana kadeti su lebdjeli po prostoriji koja je Kinsmanu
nalikovala na velianstveni stroj za Colu. Pritiskali su dugmad, izvlaili
pladnjeve s toplom hranom, klizili do slobodnog kuta skuenog prostora u
kojem su jeli svoja gotova jela.
Kinsman se naslonio na neiju kukuljicu za spavanje, noge su mu
lebdjele u zraku, i jeo. Pladanj je ve pokazivao tragove este upotrebe;
bio je lagano svinut, vie nije blistao poput novih. Hrana, kombinacija
unaprijed izrezanih komada imitacije proteina i raznih namaza koji su sliili
plijesni bila je ukusna poput piljevine.

Jill Meyers kliznula je pored njega, praznih ruku.

"Ve si gotova?" pitao ju je Kinsman.
"Ovo je smee bilo gotovo prije no to je poelo", rekla je.
"Jako je hranjivo."
"ohari takoer."
Bojnik Jakes kliznuo je niz ljestve i krenuo prema blagovaonici. Porunici
su mu se automatski sklonili s puta. Kad ga je Kinsman prvi puta vidio, u
Vanderbergu, bio je debeo, trom, kratko oian, kiseo, sijed ovjek. U
nultoj gravitaciji njegov se tjelesni izgled promijenio: izgledao je vitkije,
vie, vedrije. A i cerio se.
Jakes je donio posluavnik do kuta u kojem je Kinsman sjedio,
doslovno, na zraku. Bojnik je vesela pjevuio. Nakon to je prekriio noge i
smjestio se pored Kinsmana, priljubio lea uz drugi kraj kukuljice od
mreastog najlona Jakes je pojeo nekoliko zalogaja hrane, a onda pitao:
"Kako ide, porunie?"
"U redu, gospodine, pretpostavljam", odgovorio je Kinsman. Nikad se ne
ali asnicima, znao je iz obuke na Akademiji. Osobito kad se pokuavaju
sprijateljiti s tobom.
"Ne vidim Franka Colta."
"Franka?" Kinsman je shvatio kako Colta nema. "Moda je na pianju."
Jakes se lagano nacerio. "Takoer nedostaje tvoja crvenokosa
prijateljica."
Kinsman je otpio gutljaj mlake kave iz balona na posluavniku dok je
grozniavo razmiljao. "Moda su u zranoj komori. Ovdje moete poludjeti
pokuavajui pronai malo mjesta za laktove."
Jakes je kimnuo u znak slaganja. "Aha, pretpostavljam da je tako. Poput
osmatranice na starom jedrenjaku, ha?"
Zato ja? zapitao se Kinsman. Zato se pokuava sprijateljiti sa mnom?
"Ti si iz Pennsylvanije, zar ne?"
"Da, gospodine. Philadelphia..."
"Main Line, znam. Moji ljudi tamo imaju rodbinu. Ja sam sa sjeverne
obale - Boston. Znai, kolijevka slobode."
"Gdje Caboti razgovaraju samo s Lodgevima."
"Tono." Jakes je grickao komadi tankog odreska od soje. "A nitko od
njih ne razgovara s mojim starcima. Mi smo neka vrst crnih ovaca klana.
Moj im je stari mogao graditi jahte, naravno, ali nam nikada nisu dopustili
jedriti na njima."

"Crna ovca", promrmljao je Kinsman. Dobrodoao u klub, kompa.

Pokuaj zamisliti kolika bi crna ovca postao kad bi napustio Kvekersku
obitelj, i stupio u Zrakoplovstvo. Pokuaj zamisliti.
"Jesi li stvarno izabrao Colta za partnera?"
"Da", rekao je Kinsman oprezno.
"ujem da je problematian."
"On je vraki dobar ovjek."
"Moda. ujem da si ti takoer dobar pilot. Colt ima reputaciju, pa..."
Kinsman je osjetio gr u leima. "Gospodine", rekao je, "da sam u
opasnosti nema nikoga koga bih vie elio uz sebe od Franka Colta.
Ukljuujui i sadanje drutvo."
Jakes mu se nacerio. "Pomalo si drzak, ha? Ha, tako sam i uo. Pa, ti i
Colt ste poseban soj, definitivno. Puni ste otrova i bijesa. Pretpostavljam da
je to na neki nain dobro. Ovo nije igra za bombone."
Brzo su zavrili s veerom i ostavili posluavnike u ureaju za ienje
koji je, Kinsman je znao iz svoje jutronje inspekcije, savreno funkcionirao
- nakon to je stegnuo jednu cijev koja je proputala vodu. Jakes je
odlebdio u kokpit, "zemlju asnika", a Kinsman se namjeravao pridruiti Jill
i Artu Douglasu u raspravi o zdravstvenoj zatiti astronauta u
Zrakoplovstvu.
Ali bojnik Pierce i natporunik Howard sili su niz ljestve i na sredinjoj
je palubi opet nastala napetost.
"Kontrola nam je upravo poslala promjenu rasporeda", rekao je Pierce.
"Meyers i Smith, imate petnaest minuta za provjeru Tovara broj 2 prije
lansiranja. Rijeite se posluavnika i odjenite odijela. Natporunik Howard
e vas izvijestiti, sada."
Howard je bio mrk, mali ovjeuljak. Kinsman nije znao da kratka kosa
moe biti neuredna, ali Howardova je bila. Bio je sijed, star za
potporunika. Kvragu, star je i za bojnika ili generala, pomislio je Kinsman.
Ali on je sigurno strunjak.
Pod Howardovim budnim okom O'Hara-Douglas ekipa upravljala je
rukom manipulatora koja je bacila prvi tovar - mali, laserskom refleksijom
upravljani satelit - iz tovarnog prostora u orbitu. A natporunik Howard dva
je puta iao van u dva dana leta, jednom kako bi provjerio neispravni
nadzorni satelit koji je postavljen godinama ranije, i jednom da bi provjerio
novi ruski satelit.
Sada e Stanlio i Olio opet ii van dok Frank i ja sjedimo i vrtimo
paleve, progunao je Kinsman sam sebi. Ve su jednom bili vani!

Howard ih je odveo u kokpit kako bi ih upoznao s misijom, da bi

odjenuli svemirska odijela i sve ostalo. Pierce je iao odmah iza njih.
Odjednom sredinja se paluba ispraznila, nije bilo nikoga osim Douglasa i
Kinsmana.
"Gdje su do vraga Colt i Mary?" pitao je Art.
Kinsman je zavirio kroz debelo staklo zrane komore, ali nisu bili unutra.
"Moda su otili van u etnju", rekao je.
Douglas je izgledao bijesno. "Kladim se kako je taj kurvin sin s njom u
tovarnom prostoru."
"Ako je tako, jedina stvar koju tamo mogu initi jest drati se za ruke, i
kad smo ve kod toga, u rukavicama."
"Aha? A to e se dogoditi kad Pierce ili Howard pogledaju van i vide ih
tamo? Neodobrena izvanbrodska aktivnost? Izbacit e ih, a i nas takoer!"
Kinsman je pogledao odijela. Nedostajala su dva, tono. Odgurnuo se
do ulaza u zranu komoru.
"to radi?" zahtijevao je Douglas.
"Moda su samo pred komorom, nie niz trup gdje ih ne mogu vidjeti
kroz prozore kokpita."
Douglasovo okruglo lice bilo je izoblieno od brige kad je Kinsman
kliznuo u hladnu metalnu kukuljicu zrane komore. Iznad ogromnih vrata
koja su se otvarala prema svemiru nalazio se prozor.
Kinsman je pokucao na metalni zid komore svojim prstenom Akademije.
Tri brza udarca, tri sporija, a onda opet tri brza. SOS. Ponovio ga je. Bez
odgovora. Osjeajui se pomalo zabrinuto otiao je na drugu stranu i opet
pokuao.
Udarac. Poput ruke u rukavici koja udara po vanjskom dijelu trupa.
Kinsman se vratio u sredinji dio i zatvorio unutarnja vrata komore.
Douglas je kliznuo i provirio kroz prozor. Pumpa je zaitala.
"Isuse", promrmljao je Douglas, "nadam se da nitko odozgora ne gleda
indikatore na kontrolama."
Uskoro emo saznati, rekao je Kinsman sam sebi. Nakon dugih minuta
zadravanja daha Colt i Mary O'Hara uli su kroz unutarnja vrata komore.
"Idemo vas izvui iz ovih odijela, pod hitno", pourivao je Kinsman.
"emu urba?" pitao je Colt.
"Howard e za koju minutu sii dolje. Smitty i Jill idu s njim. Promjena
rasporeda."
Mary je ve otkopavala rukavice, lice joj je bilo blijedo od zabrinutosti.

Colt se poalio: "Sranje! Tamo vani u tovarnom prostoru je jedino

mjesto gdje se moe odmoriti."
"Odmorit e nas sve na zemaljska zaduenja", prasnuo je Douglas.
"U Junoj Dakoti", dodao je Kinsman. "Idemo, Frank. Bre!"
Colt je cijelo vrijeme gunao i dopustio Kinsmanu da mu pomogne izai
iz odijela. Kinsman je krajikom oka vidio kako Douglas pomae Mary. Art
se ovdje vie zabavlja od mene, pomislio je.
Gotovo su zavrili kad su se natporunik Howard, bojnik Pierce, Jill
Meyers i Smitty spustili ljestvama iz kokpita.
"to se ovdje dogaa?" zahtijevao je Pierce, glas mu je bio prodoran i
ljutit.
Prije no to su Colt ili netko drugi uspjeli odgovoriti Kinsman se uo
kako govori: "Morao sam izai u tovarni prostor na nekoliko trenutaka,
gospodine. Dobio sam lagani napad klaustrofobije."
Pierce ga je prostrijelio pogledom.
"Porunik Colt je izaao sa mnom - u pravilniku za budue astronaute
kae se kako nitko ne smije sam izlaziti van. Porunica O'Hara se smjestila
u zranu komoru ako zatrebamo pomo."
Bojnik Pierce pogledom je preao preko Kinsmana, Colta, O'Hare i vratio
ga natrag na Kinsmana. Oi su mu blistale od zlobe. "Ovo je najgluplja
pria koju sam ikada uo od gutera, porunie!"
"Tako se dogodilo, gospodine."
"Klaustrofobija?"
"Samo prolazan napad, gospodine. Upozoreni smo na to na obuci, ako
se sjeate. Poto na brodu nema kvalificiranog lijenika -"
"Dosta!" prasnuo je Pierce. Na trenutak je zatvorio oi. "U redu, neka ti
bude. Ali ovo neu zaboraviti, Kinsmane. Promatrat u te - tebe i tvoju
klaustrofobiju. A vi ostali! Neka nitko ne mrda iz ovog odjeljka bez mog
osobnog odobrenja. Je li jasno?"
"Da, gospodine!" iz estora grla doao je glas olakanja.
"Svi znate kako niste - ponavljam, niste - ovlateni za izlazak bez mog
doputenja."
"Osim u sluaju zdravstvenih ili slinih problema", rekao je Kinsman.
Pierce se namrtio i prosiktao: "Trebao bih vas sve prijaviti zbog ovoga."
Pierce je mrko pogledao Colta koji mu je uzvratio pogled. Onda je mrko
pogledao O'Haru; ona je bacila pogled na Kinsmana.
Bojnik je odmahnuo glavom i promrmljao: "Na tankom si ledu,
Kinsmane. Vrlo tankom."

"Da, gospodine", odgovorio je Kinsman.

Pierce se vratio u kokpit i napetost je popustila. Howard je poveo
Meyersicu i Smittyja do zrane komore. Kinsman je ispustio dug uzdah
olakanja. Imao je osjeaj kao da na vrcima prstiju visi na vrlo visokoj
litici.
"Zato si to uinio?" pitao ga je Colt.
"Instinkt, pretpostavljam. Pretpostavio sam kako bi ti kod Piercea
proao vraki gore od mene."
Colt se namrtio i rekao: "Kakve to ima veze? U istom smo timu; izbacio
bi me isto kao to bi izbacio i tebe."
Kinsman je kimnuo. "Frank, na pamet si nauio knjigu pravila, ali jo
uvijek nisi u stanju procijeniti ljude. Nee nas izbaciti zbog neega to sam
ja uinio. Ne, osim ako ne bude ozbiljnije od ovoga."
Colt je umjesto odgovora prezrivo frknuo.
"Trebao bi mu zahvaliti", predloila je Mary Coltu. "Pokuavao je spasiti
nae guzice."
"I moju", dodao je Douglas.
"I vlastitu", rekao je Colt. "Ako ja izletim, i on e."
Kinsman se nasmijao. "Nema na emu, kompa."
"Ma nita", odgovorio je Colt.
Kinsman je pogledao Mary O'Haru. Znao je kako bi i ona takoer bila u
puno veoj nevolji da je Pierce pomislio da je bila vani s Coltom. Ali ona
nije rekla ni rije o tome. La belle dame sans merci. Prelijepa dama koja
nikada ne govori hvala.
Jill i Smitty izvana su se vratili nakon sat vremena. Howard, koji je
izgledao sitnije i starije nego ikada, uperio je prljavi prst u Kinsmana.
"Ti i tvoj kompi trebali biste se dobro naspavati. Sutra je veliki dan za
vas."
Ali Kinsman je, zamotan u svoju najlonsku kukuljicu nakon poveerja,
lebdio s rukama preko oiju i nije mogao spavati. Mogao je osjetiti toplinu
Coltova tijela u vrei za spavanje nekoliko centimetara iznad njega,
namirisati Maryn parfem s leaja ispod njega. Ipak, ni njen miris ni Coltovo
nemirno gunanje i okretanje nisu Kinsmana drali budnim. ak ni
iekivanje sutranjeg izlaska, prvog.
"K vragu i Jakes", promrmljao je sam sebi. "I Pierce. Svi... svi do
jednog..."
U mislima je vidio kristalno plavo nebo Mediterana dok je letio starim F15 na misiji "ouvanja mira". Kad je Sovjetski Savez napokon priznao da su

njegove rezerve fosilnog goriva nedostatne za njegove potrebe i poeo

podizati cijenu nafte na Bliskom Istoku politike posljedice uinile su naftne
okove sedamdesetih trivijalnima.
Crvena armija progutala je Iran u desetodnevnom blitzkriegu dok je
ostatak svijeta gledao, zapanjen i neodluan. Rusi su preuzeli iranska
naftna polja, ili ono to je ostalo od njih nakon to su fanatini Iranci
odustali od obrane i digli u zrak sve to su mogli. Arapski se svijet raspao,
neki su otvoreno pomagali Irancima, neki su pokuavali doi do nekog
dogovora s pobjednikim ruskim medvjedom. Industrijski svijet se zatresao
kad su cijene nafte skoile i ostale tamo.
Arape je ujedinio karizmatini voa, a njegov je cilj bio oit: unitenje
Izraela. Muslimanski je svijet s veseljem zaboravio na svoje razlike i po
posljednji put napao idovsku domovinu. Ni jedan saveznik nije pomogao
Izraelu, ne sa sovjetskom prijetnjom nuklearnog rata preko vrue linije u
Washingtonu. Amerika vlada, na elu s ponovno roenim bivim
srednjokolskim profesorom, upozorila je Izrael u vezi koritenja
nuklearnog oruja protiv napadaa. Pobjedniki Arapi, svaka im ast, nisu
napravili krvoprolie. Izrael je jednostavno prestao postojati, iako su
njegovi stanovnici nastavili ivjeti u novostvorenoj dravi Palestini. Jedino
su voe izraelske vlade i oko treina Knesseta smaknuti. U Americi, vlada
koja nije uspjela pomoi svom savezniku opet je pobijedila na izborima
zahvaljujui to je izbjegla nuklearni holokaust.
Nestaica i uzajamno optuivanje bile su dnevne pojave u svakoj
zapadnoj prijestolnici. Ogranienja putovanja i restrikcije elektrine energije
postali su uobiajeni, koristile su ih vlade kako bi drale ljude pod
kontrolom i stvarale nesuglasice, ako ne nemogue, onda barem puno tee
nego u prvim danima brzog putovanja i slobode govora.
Grci su traili potpuni raspad NATO-a. Turci su oito eljeli zauzeti Cipar.
Nova serija sukoba potresla je Libanon, Sirija je potpomagala ijite koji su
masakrirali tisue krana, a sama Sirija - davni sovjetski prijatelj - dobila
je novu mo od ruske pobjede u Iranu i unitenja Izraela, ali je izgubila
ogroman presti meu muslimanskim zemljama, pa atentat na sirijskog
predsjednika nije predstavljao nikakvo iznenaenje.
Letei s Cipra, nekoliko lovaca Zrakoplovstva bili su slabana gesta, prije
trik za javnost nego vojna strategija. Amerika je taktiki priznavala kako su
sovjetsko osvajanje Irana i kraj Izraela faits accomplis. Letei iz Damaska
eskadrila ruskih MIG-ova-31 simbolizirala je rusku odlunost da Americi i

svijetu pokae kako je Bliski Istok sada pod njihovim utjecajem, a ne vie
pod utjecajem Zapada.
Kinsman se drijemajui prisjetio finti i lanih borbi kroz koje je prolazio.
Samo bi jedan pritisak prsta bio dovoljan za unitenje jednog od ruskih
lovaca. Vie no jednom netko je ispalio rafal u prazno. Vie no jednom
"dogodilo" se da je raketa zazvidala s nosaa ispod krila i za sobom
ostavila dimni trag smrti dok je prolazila blizu jednog od aviona.
Svaki put kad bi Kinsman uletio Rusu u rep i nanianio okretni MIG uo
bi prijekoran glas svoga oca: "Kad jednom odjene njihovu odoru uinit e
onako kako ti zapovjede. Ako kau ubij, ubijat e."
Ne, rekao je Kinsman sam sebi. Postoje granice. Mogu izdrati i ne
prijei ih.
Nisu mu zapovjedili da ubije. Zapovijed eskadrili bila je braniti se u
sluaju napada, ak i onda, samo nakon to dobiju zeleno svjetlo iz baze.
Kinsman nikad nije pritisnuo dugme za paljbu na svojim kontrolama, bez
obzira na to koliko je puta nanianio MIG.
Bio je presretan kad je njegova molba za astronauta napokon odobrena.
Osjeao se kao da je etiri godine zadravao dah.
ak mu je i stara sumorna Philadelphia dobro izgledala, nakon mjeseci
na Cipru. Veerao je s Nealom McGrathom i njegovom suprugom, MaryEllen, u indijskom restoranu na Chestnut Streetu, u blizini Palae
nezavisnosti i starog napuknutog Zvona slobode. Neal, sada kongresnik,
izvijestio ga je kako je Diane Lawrence prodala prvi album u milijun
primjeraka i kako brzo postaje jedna od najomiljenijih rock pjevaica u
zemlji.
A Kinsmanov otac - bolestan, star, njegov dom na Main Lineu pretvoren
je u privatnu bolnicu-ured - odbio ga je primiti sve dok nosi odoru
Zrakoplovstva.
Kad se napokon iskobeljao iz najlonske mree za spavanje osjeao se
preuzbueno da bi bio umoran, unato neprospavanoj noi. Colt je takoer
izgledao napet poput opruge dok su navlaili svemirska odijela.
"Znai Zlatni deki napokon dobivaju ansu za etnju po kvartu", naalio
se Smitty dok je pomagao Kinsmanu sa zatvaraima i kopama.
"Ja sam mislio kako emo morati due ostati u koli", rekao je Colt, "jer
smo sino bili zloesti."

"Pierce e pronai nain da vam vrati", rekla je Jill. "Takav je po

prirodi."
"Demokracija na djelu", rekao je Kinsman. "Spustite svakoga na istu
nisku razinu."
"Ej!" prasnuo je Art Douglas s druge strane odjeljka gdje je pomagao
Coltu. "Vae ocjene nisu toliko bolje od naih, zna."
"Sluajte", rekao je Colt. "Neka nekolicina ofarba face u crno, pa da
vidimo kako e se ponaati prema vama."
Nasmijali su se, ali u smijehu se osjeala nervoza.
Kinsman je podigao kacigu iznad glave i namjestio ju. "Jo uvijek mi
odgovara", rekao je kroz otvoren vizir. "Pretpostavljam kako mi glava i nije
neto naroito narasla."
Natporunik Howard kliznuo je niz ljestve, ve odjeven, podignutog
vizira kacige. Podonjaci su mu bili tamniji no inae; lice mu je imalo
sivkastu, mrtvaku boju. Sa est kadeta astronauta na brodu asnici su
spavali u svojim sjedalima u kokpitu, injenica koja nije poveavala ljubav
asnika prema astronautima.
"Obojica ste izvrili provjeru?" pitao je Howard nezainteresiranim,
ravnodunim glasom.
Gospodin Osobnost, pomislio je Kinsman.
Howard nije bio zadovoljan njihovom provjerom odijela. Sam ih je
provjerio. Naposljetku je kiselo kimnuo, mahnuo Coltu prema komori i
krenuo za njim. Vrata su se otvorila.
Kinsman je spustio vizir, okrenuo se kako bi veselo mahnuo ostalima
"do vienja", a onda odlebdio prema komori i odgurnuo se kroz vrata.
Masivna su se vrata zatvorila i mogao je uti, prigueno kroz debelu kacigu,
zveckanje pumpe koja je isisavala zrak iz male prostorije. Crveno se svjetlo
upalilo, signal vakuuma. Otvorio je vanjska vrata i izaao u tovarni prostor.
Orbiter je bio okrenut od Zemlje, pa je Kinsman, kad je napustio
komoru, vidio samo beskrajno crnilo svemira. Zamirio je dok su mu se oi
privikavale na tamu i ugledao male svijetle toke kako zure u njega;
blistave, udaljene zvijezde, nimalo poput dragulja na crnom barunu, kao
to je oekivao, nisu bile poput niega to je ikada vidio.
"Slava Bogu na najvioj..." Kinsman je uo samoga sebe kako apue
rijei dok se uzdizao, zaboravio je na posao, lebdio je prema beskrajno
prekrasnim zvijezdama.
Kad pomislim na nebo, njegovo djelo, mjesecu i zvijezdama, koje je
stvorio...

Howardov stisak na ramenu odjednom ga je vratio ovdje-i-sada.

Natporunik je prikopao konop na Kinsmanov remen, a onda pokazao na
vlastito zapee. Kinsman je pogledao tipkovnicu na zapeu svog odijela i
ukljuio radio.
Howardov je glas odmah stigao u slualice, puno kvalitetniji no to je
Kinsman oekivao:
"Koristimo kanal etiri za komunikaciju. Brodska frekvencija je na
treem; nemojte je koristiti osim ako ne morate razgovarati s kokpitom."
"Da, gospodine", rekao je Kinsman.
"U redu. Idemo na posao."
Kinsman je opet bacio pogled na zvijezde, a onda krenuo za Howardom
i Coltom do gomile izolacija koja je prekrivala posljednji satelit u tovarnom
prostoru. Bio je to debeli bubanj, vii od ovjeka i tako irok da je Kinsman
znao kako ga on i Colt ne bi uspjeli obuhvatiti rukama.
"Paneli u kokpitu pokazuju kvar u bateriji koja se koristi za izvlaenje i
uvlaenje antene", grmio je Howardov glas u njegovim slualicama.
Pod budnim natporunikovim okom skinuli su zatitni pokrov sa satelita.
Bio je to aluminijski cilindar s mrtvim crnim panelima solarnih elija koji su
prelazili njegovom sredinom i etiri zatvorene antene oblika tanjura na
vrhu.
"Kinsmane, ti doi ovamo i runo otvori antene", zapovjedio je Howard.
"Colte, provjeri bateriju."
Kinsman je odletio na vrh satelita u natporunikovoj pratnji i pitao:
"Kakav je ovo satelit? Izgleda poput komunikacijskog, ali ide u polarnu
orbitu, zar ne?"
"Nagib od sedamdeset stupnjeva", uljudno je odgovorio Howard. "To
dobro zna, kao i ja, ili bi barem trebao."
Kinsman je znao. Takoer je znao kako je orbita eliptina, tako da e se
satelit vei dio vremena nalaziti iznad Euroazije, nego na drugoj strani
globusa.
"Poni s onom." Howard je rukom u rukavici pokazao prema najveoj
anteni, u sreditu bubnja. "Najprije otvori sigurnosnu kopu."
Kinsman je naglavake visio iznad satelita i pod svjetlou svjetiljke na
kacigi proitao uputstva, onda otvorio sigurnosnu kopu i rastegnuo dra
antene. Prsti su mu u debelim rukavicama bili nespretni, ali zadatak je bio
prilino jednostavan. Sjetio se von Clausewitzevog teorema s predavanja
na Akademiji:

"U ratu je sve vrlo jednostavno, ali ak je i najjednostavnija stvar

teka."
To je bio dobar opis rada u besteinskom stanju, pomislio je Kinsman
dok je polagano rastezao dra antene i paljivo otvorio tanjur. Nije bilo
nikakvih zvukova, osim njegovog tekog disanja i blagog, pitavog zujanja
ventilatora za cirkulaciju zraka u odijelu. U uionici su mu rekli da e biti
tako, ali nije u to povjerovao, sve do sada.
Prvi ovjek koji je izaao u svemir, Alexsei Leonov, rekao je svojim
kolegama kozmonautima: "Deset puta razmislite prije no to pokrenete
prst, a dvadeset prije no to pokrenete ruku."
Mi moemo biti bolji od toga, rekao je Kinsman sam sebi. Ipak, u
besteinskom je stanju sve trajalo due no to ste oekivali.
"Sada valni prijamnik." Howardov ravnoduni glas iznenadio je
Kinsmana. Malo je odlebdio od satelita. Konop prikaen na kopu njegova
remena gotovo je bio napet.
Vratio se poslu i znatieljno rekao u mikrofon kacige. "Na ovoj ptici
nema prozora kamere ili senzorskih portova. Barem ih ja ne mogu vidjeti."
"Koncentriraj se na posao", rekao je Howard.
"Ali emu slui?" izlanuo je Kinsman.
S umornim uzdahom koji je u Kinsmanovim slualicama zvuao poput
orkana Howard je odgovorio: "Svemirsko zapovjednitvo mi nije reklo, mali.
Zato ne znam. Osim da je to tajna i nikako nije naa vraja briga."
"Ohh... tvor."
"Molim?"
"Tvor", rekao je Kinsman. "Uili smo o njima na Akademiji. Skuplja
elektronske podatke sa sovjetskih satelita. Ta ptica ide u visoku orbitu,
tono?"
Mogao je osjetiti kako je Howard kiselo kimnuo u svojoj kacigi.
"Letjet e iznad Sovjetskog Saveza", nastavio je Kinsman, "i hvatati
irok raspon frekvencija koje Rusi koriste. Moda i neke kineske i europske
frekvencije. Onda e, kad proe iznad zapovjedne postaje u Americi, primiti
signal i poslati sve to je snimio u prijanjem prolazu. Svi e podaci biti
kompresirani tako da e kroz nekoliko frekvencija moi primiti sve
informacije."
"Stvarno." Howardov je glas bio ravnoduan i hladan poput leda.
"Da, gospodine. Rusi su sruili nekoliko naih, rekli su nam na
Akademiji. S njihovim PSO - protusatelitskim orujem."
Howardov je odgovor bio nerazgovijetan.

"Gospodine?" pitao je Kinsman.

"Rekao sam", prasnuo je natporunik, "kako nikada nisam iao na
Akademiju, ali jo uvijek znam to je PSO. Iao sam teim putom,
Kinsmane. Ja nisam jedan od vas bistrih frajera."
Uvredljiv! pomislio je Kinsman.
"Colte, koji je vraji status baterije?"
"Mrtva da mrtvija ne moe biti, gospodine", doao je Coltov glas kroz
slualice. "Samo sam sluao va razgovor."
"U redu. Dovuci dupe ovamo i pomogni otvoriti antene."
Colt je dolebdio do Kinsmana i zajedno su otvorili antene satelita.
Izgledao je poput vrta metalnih gljiva. Dok su radili Kinsman je primijetio
rastuu svjetlost, svjetlost koja je bila jaa od slabane svjetlosti na
njegovoj kacigi, kao to izlazee sunce nadjaava none zvijezde.
Naposljetku se okrenuo i ugledao kako otvor tovarnog prostora gleda na
ogromnu Zemlju. Velika i blistava, nevjerojatno bogata beskrajnim plavim
oceanima i najistijim bijelim oblacima, Zemlja je bila spektakl kojeg se nije
moglo opisati rijeima. Zapanjen, oaran, Kinsman je zaboravio to radi i
odlebdio poput bespomona djeteta i zurio u svijet na kojem je roen.
"Fantastino!" Kinsman je lagano, nevoljko, okrenuo glavu i vidio Colta
pored sebe.
"Dovucite guzice ovamo!" Howardov bijesni uzvik bio je poput iljka u
njegovu uhu. "Obojica!"
Kinsman je shvatio kako su mu usta razjapljena. Ali nije mario. U kacigi,
s njenim zatamnjenim vizirom, u krajnjoj privatnosti svog svemirskog
odijela, zurio je na Zemlju, i napokon ju prvi puta uistinu vidio. Prepoznao
je Baju u Kaliforniji i smei, smeurani Meksiko izmeu plavetnila Pacifika i
zelenijeg plavetnila Zaljeva.
"Kinsmane! Colte!"
"Nikad nisam pomislio..." uo je Coltov zadivljeni apat.
"U redu. U redu." Howardov je glas iznenada postao blai, smireniji.
"Ponekad zaboravim kako te to prvi puta pogodi. Imate pet minuta za
uivanje u predstavi, a onda se moramo vratiti na posao ili emo propustiti
vrijeme lansiranja." Potporunik je dolebdio do njih.
Zemlja je bila ogromna, ispunjavala je nebo, irila se dokle je god
Kinsman mogao vidjeti: plavi i blistavo bijeli, topli, ivi, svjetlucavi,
treperavi, prekrasni svijet, drevna majka ljudskog roda. S ove je daljine
izgledala spokojno. Nikakve divizije nisu prljale njeno lice, ni traga

mahnitom radu njezine djece koji je unitio vjenu ljepotu planeta.

Kinsmanu je bila potrebna ogromna snaga volje da se okrene od nje.
"U redu", Howardov je glas stigao do njega. "Vrijeme je za povratak na
posao. Dobit ete prilino ansi da ju ponovno vidite, i to vrlo skoro."
Kinsman se nevoljko okrenuo od blistave Zemlje i vratio krutom metalu
tovarnog prostora. Satelit mu je sada izgledao poput igrake. Ali neto je
smekalo Howarda. I on je kao i mi takoer ushien ovim velianstvenim
prizorom, shvatio je Kinsman. Iako to ne eli pokazati.
Zavrili su provjeru satelita, i Howard ih je poveo natrag u zranu
komoru. Ali umjesto da se vrati unutra, natporunik im je rekao neka
priekaju tamo dok e bojnik Jakes upravljati rukom manipulatora s
kontrolne postaje u kokpitu. Ruka je hitro, tiho, podigla satelit, zamahnula i
izbacila ga iz atla. Lebdio je u svemiru.
Howard im je rekao neka prebace radije na frekvenciju kokpita, i uli su
krckavi, profesionalni razgovor Jakesa i bojnika Podolskog dok su odmicali
atl od satelita. Kinsman je vidio orbitalne motore kako rigaju vatru
jednom, dvaput - vatra je oba puta bila toliko kratka da je nestala gotovo
prije no to su je njegove oi mogle registrirati. Kad je opet pogledao
prema satelitu nestao mu je iz vidokruga.
Ali Jakes je govorio: "... tri, dva, jedan, paljenje." Kinsman je ugledao
paljenje male zvijezde u tami: pogonski motor koji e satelit postaviti u
planiranu orbitu.
"Svi sustavi provjereni. Putanja tovara nominalna." Jakesov je glas
mogao biti kompjutorska simulacija. A onda je dodao: "Odlian posao,
deki. Sve antene savreno rade."
Kinsman je oekivao kako e sada napokon otii unutra, ali Howard je
pokazao da eli razgovarati na frekvenciji njihovih odijela.
"Imamo jo jednu stvar za obaviti", rekao je natporunik. "To je velika
stvar, i ostavio sam ju za vas, deki."
Kinsman je pokuao pogledati Colta, ali njegov je partner bio malo iza
njega, i kad je okrenuo glavu vidio je samo unutranjost svoje kacige.
"Jo nismo odvojili dodatni tank za gorivo", objasnio je Howard. "Jo je
uvijek privren za trup orbitera."
"Ne moemo s tim na trupu ui u atmosferu", rekao je Colt.
"Nemamo ni namjeru. Sada idemo do toke gdje su posljednjih est
misija otkaile svoje dodatne tankove i ostavile ih u orbiti. Jednog od ovih
dana, kad Zrakoplovstvo bude imalo dovoljno astronauta i dovoljno novca,
pretvorit emo te prazne ljuture u svemirsku postaju."

"Neka sam proklet", nacerio se Kinsman sam sebi.

"Poput postaje koju gradi NASA", rekao je Colt.
"Nita tako otmjeno", odgovorio je Howard. "A sada, va je zadatak
runo odvojiti tank od orbitera, a onda ga prebaciti do ostalih tankova koji
su ve tamo."
"Jednostavno", rekao je Colt. "Vjebali smo takve stvari u bazenu u
Huntsvilleu."
"Zvui lagano", rekao je Howard. "Ali ja neu biti tamo kako bih vam
pomogao. S ovime ste preputeni sami sebi."
"Moemo mi to", rekao je Kinsman.
Howard dugo nije nita rekao. Kinsman je gledao kako lebdi ispred njih,
njegov zatamnjeni vizir izgledao je poput mrtvog, praznog oka patuljastog
kiklopa.
"U redu", napokon je rekao natporunik. "Ali sluajte me. Ako se tamo
vani neto dogodi, nemojte paniariti. Jeste li me uli? Nemojte paniariti."
"Mi nismo paniari", rekao je Colt.
Zbog ega je zabrinut? zapitao se Kinsman. Ali zanemario je misao dok
im je Howard pomagao iz skladita uzeti dvije osobne manevarske jedinice.
OMJ su bili motori, graeni poput sjedala s naslonima za ruke na kojima su
se nalazile kontrole. Bez sjedita, bez nogu. Privrivali su se na lea,
preko tankova s kisikom.
Colt i Kinsman proveli su iduih pola sata uvjeravajui Howarda kako
mogu letjeti OMJ-ima. Letjeli su praznim tovarnim prostorom, radili piruete,
letjeli gore dolje, lijevo desno, ak i u formaciji i gotovo si dodirivali prste
ispruenih ruku.
"Tamo nee biti sigurnosne spone ili neeg slinog", upozorio je
Howard. "Radit ete neovisno. Sami. Shvaate?"
"Naravno", rekao je Kinsman. "Stotine smo puta vjebali s ovim u
simulatoru."
"Nema zajebancije kad izaete van. Nema razgledavanja. Neete imati
vremena za promatranje zvijezda."
"Tono", rekao je Colt.
"Sada napunite tankove s kisikom i gorivom."
"Da, gospodine."
Howard je razgovarao s kokpitom dok su Kinsman i Colt odletjeli do
dopuniti tankove.
"Prilino je nervozan", rekao je Kinsman dok je uzimao crijevo za gorivo
i spajao s Coltovom OMJ.

"Samo nas zeza, ovjee."

"Ne znam. Rekao je kako je ovo najtei zadatak cijele misije."
"Zato su ga uvali za nas, huh?"
"Moda."
Mogao je osjetiti kako Colt odmahuje glavom i mrti se. "Nemoj ovo
sranje uzimati za ozbiljno. Imaju drugih poslova - poput provjere onog
ruskog satelita. To je puno tee od onog to emo mi raditi."
"To je zadatak za jednog ovjeka", rekao je Kinsman. "Ne treba dva
gutera koji e mu smetati. Osim toga, Sovjeti najvjerojatnije imaju razne
alarme i zatitne sustave na svojim pticama."
"Aha, moda..."
"On je udan mali ovjek."
Colt je rekao: "ovjek bi pomislio da bi do sada ve postao bojnik."
"Ili general. Star je poput Murdocka."
"Aha, ali nema krila. Izbaen je s pilotske obuke kad je bio klinac."
"Stvarno?"
"Art mi je tako rekao. Howard nije nita vie od obinog tehniara.
Nema Akademije, nema krila. Sretan je to je stigao do natporunika."
"Nije ni udo to je veinu vremena ivan."
"Veinu vremena?"
Kinsman je rekao: "Imam osjeaj kako je uivao u promatranju Zemlje
kao i mi."
"Hmm. Aha. Zaboravio sam na to."
Dok je skidao crijevo s gorivom s Coltove OMJ Kinsman je opet bacio
pogled na Zemlju. "Pitam se, navikne li se ovjek ikada na ovo."
"To je definitivno mrak prizor", sloio se Colt.
"Poelim jednostavno odlebdjeti i nikad se ne vratiti", promrmljao je
Kinsman. "Samo lebdjeti, vjeno."
"Trebao bi ti vraki velik tank s kisikom."
"Nije to lo nain za umiranje, ako ve mora umrijeti. Lebdjeti sam,
tiho, zaspati meu zvijezdama..."
"To je moda u redu za tebe. Ali ja prieljkujem da me ustrijeli
ljubomorni suprug kad budem imao devedeset devet godina", rekao je Colt
odluno. "Tako elim otii: gole guzice tijekom jebanja."
"Bijelo ili crno?"
"Suprug ili supruga? Oboje bijelci, ovjee. Jebanje bijelaca najljepa je
stvar u ivotu."
Kinsman je mogao uti Coltovo veselo cerekanje.

"Frank", pitao je, "jesi li ikad pomislio kako vie nee biti rasnih
problema kad bude imao devedeset devet?"
Colt se grohotom nasmijao. "Naravno. Kao to vie nee biti ratova i sva
djeca Boja imat e cipele."
"U redu, tu je", rekao im je natporunik Howard.
Tri ovjeka u svemirskim odijelima lebdjeli su iznad vrata tovarnog
prostora i gledali neto to je Kinsmanu nalikovalo na gomilu divovskih
boca piva. Samo ove su bile plastine, ne staklene.
est praznih tankova, svaki gotovo dva puta vei od orbitera, visjelo je
u praznini u dva reda. Iz ovoga kuta nisu mogli vidjeti ipke koje su ih
povezivale.
"Imate tri sata", rekao im je Howard. "ipke koje ih dre za orbiter se
otvaraju kako bi mogle primiti nove tankove..."
"Znamo, znamo", rekao je Colt nestrpljivo.
Kinsman je razmiljao. Ovo ne bi trebalo potrajati vie od sat vremena.
Najvie dva. Zato nam je dao tri?
"Ispriavam se", rekao je Howard otrovnim glasom. "Nisam smio
zaboraviti kako vi deki ve sve znate." Zgrabio je konopac i poeo se
povlaiti prema tovarnom prostoru. "U redu, preputeni ste sami sebi.
Samo nemojte paniariti ako neto poe po zlu. Panika ubija. Ne
zaboravite."
Gotovo sat vremena kasnije, dok su privrivali prazan tank uz ostalih
est Colt je pitao:
"Koliko smo ovo puta vjebali na obuci?"
"Ba ovo?"
"Ma ne... rastavljanje dijelova i njihovo ponovno sastavljanje."
Kinsman je podigao pogled s matice koju je zatezao. Colt je lebdio nekih
etrdesetak metara dalje, pored nosa debelog tanka za gorivo. Izgledao je
siuan u usporedbi s gomilom ogromnih jaja, svako veliko poput
deseterosobne kue. Sunce se reflektiralo od njih, a ispod je klizila Zemlja,
tiha i mirna.
Najtei dio posla bio je zavren: manevriranje velikim tankovima do
mjesta gdje e biti povezani s ostalima. Iako nisu imali teinu, tankovi su i
dalje imali masu, a u vakuumu svemira gdje nema trenja kad se tijelo
jednom pone kretati nastavit e kretanje sve dok ga neto ili netko ne
zaustavi. Tri pogonska motora na njihovim OMJ bili su definitivno

nedovoljni za posao. Tankovi su imali vlastite potisnike na nosu i repu,

specifino ugraene za ovaj posao.
"Pa", odgovorio je Kinsman na Coltovo pitanje, "radili smo toliko ovih
majmunarija u Huntsvilleu i Houstonu da sam pomislio kako nas obuavaju
za rad u garai."
"Aha. I ja sam to pomislio. Zato je onda Howard toliko nervozan to
radimo ovo? Ima nekakvih problema?"
Kinsman je slegnuo ramenima, i zbog pokreta je malo odlebdio od
mjesta na kojem je radio. Pruio je ruku i uhvatio se kako bi se zaustavio.
"Zavrtio sam se nekoliko puta", priznao je. "Ali alat dobro funkcionira,
kad se navikne na njega."
Coltov je odgovor bilo tiho gunanje.
"Odijelo se zagrijava", nastavio je Kinsman. "Morao sam prestati s
radom i nekoliko ga puta ohladiti."
"Pokuaj biti u sjeni", odgovorio je Colt. "Skloni se s direktnog sunca.
Vidjet e razliku."
"Moda je Howard zabrinut jer smo ovako daleko od orbitera bez
konopaca."
"Moda." Ali Colt nije zvuao uvjereno.
"Kako ti ide? Ja sam skoro gotov."
"Imam moda jo dvadeset minuta posla, pa sam gotov. Tri sata! Za
ovaj vraji posao ne treba tri... Jebote!"
Kinsmanovo je cijelo tijelo zadrhtalo zbog uzbuenosti u Coltovu glasu.
"to? to je?"
"Podajgle orbiter!"
Kinsman se okrenuo tako naglo da je gornjim dijelom svoje OMJ udario
u tank, pogledao je brod, nekih dvjestotinjak metara od njih.
"Zatvorili su vrata tovarnog prostora. Zato bi k vragu to uinili?" Colt je
doletio uz tank i zaustavio se poput hokejaa u Kinsmanovoj blizini.
"Koji kurac rade?" zapitao se Kinsman.
Colt je rekao: "to god radili ne svia mi se."
Odjednom se iz orbiterovog nosa pojavio oblai bijelog dima. Svemirski
se brod poeo udaljavati od njih. Jo jedan oblai dima pojavio se iz
repnih potisnika.
"Koji kurac rade?" viknuo je Colt.
Orbiter se udaljavao od njih, polagano, sve dalje i dalje od gomile
tankova kod kojih su se nalazili.
"Imaju problem! Neto je polo po zlu..."

Kinsman je pritisnuo dugme na zapeu kako bi se prebacio na

frekvenciju kokpita.
"Kinsman kokpitu. to nije u redu? Zato se kreete?"
Bez odgovora. Orbiter se postojano udaljavao od njih.
"Isuse Kriste!" viknuo je Colt. "Ostavit e nas ovdje!"
"Natporunie Howard!" rekao je Kinsman u mikrofon u kacigi
pokuavajui potisnuti drhtanje u glasu. "Bojnie Podolski! Bojnie Pierce!
Bilo tko! Javite se. Ovdje Kinsman. Colt i ja smo jo uvijek vani!
Odgovorite, molim!"
Nita osim krckanja.
"Oni kurvini sinovi nas ostavljaju ovdje!"
Kinsman je gledao kako orbiter postaje sve manji i manji. Izgledalo mu
je kao da se luakom brzinom udaljava od njih, iako mu je racionalni dio
njegova mozga govorio kako svemirski brod sada samo lebdi. Aktivirao je
samo potisnike, ne i raketne motore koji bi ga pokrenuli u potpuno
drugaijem smjeru. Ali razlika u relativnim brzinama izmeu farme tankova
i orbitera bila je dovoljna da se udalje.
Colt se kretao. Kinsman je vidio kako se priprema jurnuti prema
klizeem orbiteru. Kinsman je zgrabio Colta za rame kako bi ga zaustavio i
prasnuo: "NE!" Onda je shvatio kako je njegov radio jo uvijek na
frekvenciji kokpita. Rukom je udario dugme i rekao: "Ne paniari. Sjea
se? Howard nas je upozorio na to."
"Moramo se vratiti do orbitera! Ne moemo ostati ovdje!"
"Nikad nee stii do orbitera s OMJ", rekao je Kinsman. "Prebrzo se
udaljavaju od nas."
"Ali neto je polo po zlu ..."
Kinsman je pogledao prema siunoj toki koja je bila orbiter. Sada ga
je bilo teko vidjeti, na blistavoj bijeloj povrini Zemlje. Prolazili su nad
oblacima prekrivenog Antarktika. Kinsman je zadrhtao i osjetio kako se
hladnoa uvlai u njega.
"Sluaj", zapovjedio je. "Moda nije nita krenulo po zlu. Moda je to
njihovo poimanje ale."
"ale?"
"To nam je Howard pokuavao rei." Kinsman je u sebi dodao, Moda.
"To je ludost!"
"Stvarno? Smjetali su nam tijekom cijele misije, zar ne? Pierce je podlo
govno; ovo mi slii na neto to je mogao smisliti. Nita mu se vie ne bi

svidjelo od gledanja kako nas dvojica jurimo za vrajim orbiterom sve dok
nam u OMJ-ima ne ponestane goriva, pa bi se morali vratiti i spasiti nas."
"Ne ali se s ljudskim ivotima, ovjee!"
"Dovoljno smo sigurni; imamo kisika za etiri sata. Sve dok ne ponemo
paniariti bit emo dobro. To nam je Howard pokuavao rei." Poelo je
zvuati uvjerljivo, ak i njemu samome.
"Ali zato bi, do vraga, uinili neto takvo?" Coltov je glas zvuao
staloenije, kao da pokuava povjerovati Kinsmanu.
Tvoja te paranoja napustila onda kad si ju najvie trebao, pomislio je
Kinsman. Odgovorio je: "Koliko su nas puta nazvali usijanim glavama,
Zlatnim dekima? Dva smo najbolja ovjeka. Samo nam malo ele nosove
natrljati prainom, napraviti nas smijenima... poput starijih na Akademiji."
"Misli?"
Ili je to ili smo mrtvi. Kinsman je bacio pogled na digitalni sat smjeten
na tipkovnicu na zapeu. "Dali su nam tri sata za posao. Vratit e se prije
no to to vrijeme istekne. Za manje od dva sata."
"A ako se ne vrate?"
"Onda moemo paniariti."
"To e onda biti od velike koristi."
"Ni sada nam takoer nee biti od velike koristi. Zaglavili smo ovdje sve
dok ne dou po nas."
"Kurvini sinovi." Colt je sada bio uvjeren.
Kinsman se iznenada nacerio i rekao: "Aha, ali moda mi moemo
zajebati njih."
"Kako?"
"Prati me, ovjee."
Bez upotrebe potisnika svog OMJ Kinsman je kliznuo uz njihov tank s
gorivom, a onda polagano odlebdio u pukotinu koju su stvorili ostali
ogromni tankovi. Poput para ronilaca u ogromnom jatu kitova Colt i
Kinsman lebdjeli su u ogromnom bespuu, okrueni divovskim, praznim
tankovima.
"Sada kad se vrate nee nas uspjeti vidjeti na radaru", objasnio je
Kinsman. "A tankovi bi trebali blokirati nau frekvenciju, pa nas takoer
nee ni uti. Mi emo prestraiti njih."
"Pomislit e kako smo se uspaniarili i odletjeli."
"Tono."
"Moda to i ele."

Kinsman se nasmijao. Coltova se paranoja vratila. "Ne", rekao je. "ele

nas prestraiti, ne ubiti. To bi zahtijevalo previe objanjenja na
Vanderbergu. Gubitak dvojice kadeta upropastio bi Pierceu i ostalima cijelo
poslijepodne. Ne bi dobro izgledalo u njihovim dosjeima."
Colt je uzvratio osmijeh. "Gotovo je vrijedno umiranja."
"Dat emo im do znanja da smo ovdje", rekao je Kinsman, "kad se
dobro oznoje. Ne elim umrijeti za niiju alu - ak ni za svoju."
ekali su dok je divovska panorama Zemlje klizila ispod njih, a udaljene
zvijezde su ih u tiini promatrale. ekali su i razgovarali.
"Mislio sam da je otila jer smo bili u Houstonu i Huntsvilleu i nije to
vie mogla podnositi", govorio je Colt. "Bijela ena s crnim suprugom pritisak je na nju bio vei nego na mene."
"Nisam mislio da je Houston pun predrasuda", rekao je Kinsman. "A
Huntsville je prilino kozmopolitski."
"Aha, naravno. Pokuaj s mojom bojom koe, ovjee. Cijelo e
vrijeme biti u bazi, ili e izai u grad s ostalom kvadrom. Pokuaj kupiti
bijele flastere i vidjet e koliko je ova drava kozmopolitska."
"Pretpostavljam da uistinu ne znam puno o tome", priznao je Kinsman.
"Ali kad sada razmislim o tome, takoer smo imali problema i u Ohiu.
Nisam lak ovjek za podnoenje."
"Tko dovraga jest?"
Colt se nacerio. "Ti, ovjee. Ti si super smiren. Nikad nisam vidio
nekoga tko je toliko smiren. Poput kante ledeno hladne vode."
Ledeno hladna voda? Ja? "Zamijenio si spore reflekse sa
samokontrolom."
"Aha, moe si misliti. Je li istina da si Kveker?"
"Bio sam", odgovorio je automatski, pokuavajui potisnuti oev lik.
"Kad sam bio klinac." Promijeni temu! "Bio sam kad se onaj vraji orbiter
poeo udaljavati od nas. Pravi Kveker."
Colt se nasmijao i pitao: "Kako to da nisi oenjen? Zgodan, bogat..."
"Prezaposlen sam zabavljanjem. Letenjem, obukom za ovo... Nemam
vremena za brak. Osim toga, previe volim ene da bih se oenio jednom."
"eli jebati, ali ne eli biti jeben."
"Neto takvo. Citiram Barda, na svijetu ima puno komada."
"Aha. Ne moe se istodobno koncentrirati na karijeru i brak. Barem ja
ne mogu."

"Ne ako uistinu eli biti dobar u jednome", sloio se Kinsman. Oh, tako
smo mudri. A ne gledamo na sat. Mirno, ovjee. Super mirno. Ali iza
ogromnih tankova osim zvijezda na nebu nije bilo niega.
"Ne elim biti samo dobar", govorio je Colt. "Moram biti najbolji. Moram
pokazati ovim bjelcima da je crnac bolji od njih."
"Na taj nain nee stei puno prijatelja."
"Ne seri. Jednog u dana biti general. Onda emo vidjeti koliko u
prijatelja imati."
Kinsman se nasmijao i zatresao glavom. "General. Ide, definitivno ima
dugorone planove u glavi."
"Kvragu, tako je! Moj brat, on je vatreno zapeo da bude revolucionar.
Ide po svijetu i trai ratove kako bi se borio protiv ugnjetavanja i nepravde.
Pravi Usamljeni jaha. elio je da mu se pridruim u podzemlju ovdje u
Americi i borim se protiv nepravde protiv ovjeka."
"Podzemlje? U Americi?"
"Aha. Jebeni FBI ga je prije godinu ili tu negdje skoro uhvatio."
"Zato?"
"Opljakao je banku kako bi doao do novca za Oslobodilaku vojsku
naroda."
"On je jedan od tih?"
"Vie nije. Vie nema OVN. Veina je mrtva. Ostatak se ratrkao. Gledao
sam brata kako se igra murjaka i lopova... nije mi ba izgledalo zabavno.
Zato sam odluio da se neu boriti protiv ovjeka. Ja u biti ovjek."
"Ako ih ne moe pobijediti..."
"Izgleda kao da im se pridruujem, aha", rekao je Colt s iskrenom
gorljivou u glasu. "Sada samo napredujem stepenicama prema vrhu, a
onda u poeti zapovijedati. Postoje takoer i drugi poput mene. Ovih dana
imat emo crnog predsjednika, zna."
"A ti e mu biti savjetnik."
"Mogao bih."
"Gdje to ostavlja nas..."
Tiho, prodorno zvidanje zaulo se u Kinsmanovim slualicama. Signal
za uzbunu! Colt i on su automatski prebacili na frekvenciju orbiterovog
kokpita.
"Kinsmane! Colte! ujete li me? Ovdje bojnik Jakes. ujete li me?"
Bojnikov je glas zvuao dalek, izoblien statikom, i vrlo zabrinut.

Kinsman je podigao ruku kako bi uutkao Colta. Primali su signal

orbitera kroz gomilu tankova. Nema smisla Jakesu i ostalima dopustiti da ih
uju, iako odailjai u njihovim odijelima nisu bili jaki poput onog u kokpitu.
"Colte! Kinsmane! ujete li me? Ovdje bojnik Jakes!"
Colt se nagnuo naprijed i svojim vizirom dodirnuo Kinsmanov. Njegov je
prigueni glas doao do Kinsmana: "Neka jedu govna nekoliko minuta,
huh?"
Kinsman je kimnuo, a onda shvatio kako Colt ne moe vidjeti kroz
zatamnjeni vizir. Podigao je palac.
Orbiter se pojavio u vidokrugu, inilo se da lebdi stotinjak metara iznad
tankova. Frekvencija kokpita bila je otvorena i dva su ih porunika ula:
"Pierce, dovraga, ako su ona dva klinca izgubljena optuit u vas za
umorstvo."
"Ti si takoer umijean u to, Harry!"
Zauo se Howardov promukli glas. "U odijelu sam. Ulazim u zranu
komoru."
"Da poaljemo nekoliko kadeta kako bi pomogli u potrazi?" Pierceov
piskutav glas.
"Dvojicu si ve izgubio", zareao je Jakes. "Nije li to dovoljno? Kako bi
bilo da ti odvue dupe van i pomogne?"
"Ja? Ali ja sam..."
"To bi bila dobra ideja", rekao je novi glas, s takvim autoritetom da je
Kinsman odmah znao kako je to zapovjednik misije, bojnik Podolski. Od
trojice bojnika on je bio najdue u Zrakoplovstvu i zbog toga je bio glavni
poput Boga.
"Eh, da, gospodine", brzo je odgovorio Pierce.
"Ti takoer, Jakes. Ti si takoer umijean, a nije ispalo osobito
smijeno."
Colt i Kinsman, koji su visjeli na jednoj od metalnih greda koje su
povezivale prazne tankove, jedva su se mogli suzdrati od smijeha dok su
gledali kako se orbiterova vrata tovarnog prostora polagano otvaraju i tri
figure u svemirskim odijelima poput nestanih kolaraca izlaze van.
"Moda bi se trebali praviti mrtvi", rekao je Colt priljubivi kacigu uz
Kinsmanovu kako ne bi trebali koristiti radio.
"Ne. Dovoljno je. Idemo van pozdraviti nau spasilaku ekipu."
Odmaknuli su se od tankova i izali na otvoreno.
"Eno ih!" Glas je u Kinsmanovim slualicama zvuao toliko veselo da nije
mogao rei kome pripada.

"Jeste li dobro?"
"Je li sve..."
"Odlino smo, gospodine", mirno je rekao Kinsman. "Ali poeli smo se
pitati je li objavljen rat ili je dolo do nekog drugog problema."
Mrtva tiina potrajala je nekoliko trenutaka.
"Uh, ne..." rekao je Jakes dok se pribliavao Coltu i Kinsmanu. "Mi
smo... uh, pa, ono znate, malo se naalili s vama deki."
"To je neto to uvijek radimo na prvim letovima", dodao je Pierce.
"Nita osobno."
Naravno, pomislio je Kinsman. Takoer nema nita osobno kad vas
ugrize zmija.
Sada kad su letjeli natrag prema orbiteru bili su veliki kompii. Kinsman
je bio miran, vrlo formalan i utiv. Colt je pratio Kinsmanovu igru.
Da su bili par histerinih, brbljavih, preplaenih kadeta riknuli bi od
smijeha zbog toga. Ali sada se situacija preokrenula.
Kad su dva porunika prola kroz zranu komoru i ula na srednju
palubu zgrabila su ih preostala etvorica kadeta. Brbljajui, smijui se s
mjeavinom krivnje i olakanja, pomogli su Coltu i Kinsmanu skinuti kacige
i odijela. Pierce, Jakes i Howard skinuli su ih bez pomoi.
Kad je ostao u svojoj plavoj odori Kinsman se okrenuo prema bojniku
Pierceu i mrko rekao: "Gospodine, moram izvriti prijavak zapovjedniku."
"Podolski zna sve o..."
Gledajui Piercea ravno u njegove blistave oi Kinsman je rekao: "Ne
mislim na bojnika Podolskog, gospodine. Mislim na pukovnika Murdocka.
Ili, ako bude potrebno, mislim o pravnoj slubi."
Krv je iezla iz Pierceova lica. Sve je na prepunoj sredinjoj palubi
stalo. Jill Meyers, koja je imala Kinsmanovu kacigu, ispustila ju je iz ruku.
Lebdjela je u zraku dok je gledala, razrogaenih oiju i razjapljenih usta.
Jedini zvuk stvarala je elektronika oprema.
"Molim... pravnoj slubi?" Pierce je bio bijel poput plahte.
"Da, gospodine. Ili mogu nazvati svog ujaka, senatora iz Pennsylvanije,
kad se vratimo u bazu."
Sada su ak i kadeti izgledali prestravljeno.
"ekaj malo, Kinsmane..." poeo je Jakes.
Kinsman se okrenuo prema bojniku, bio mu je dovoljno blizu kako bi
mogao namirisati njegov strah, i tiho rekao: "Ovo je vama moda izgledalo
kao ala, gospodine, ali imalo je izgled rasne diskriminacije. A to je vrlo
opasna stvar. I razbacivanje novca poreznih obveznika."

"Ne moe..." Pierce je nekako izgubio glas kad se Kinsman opet

okrenuo prema njemu. Kinsman je preko bojnikova ramena vidio kako mu
se Art Douglas ceri.
"Prva stvar koju moram uiniti je vidjeti bojnika Podolskog", odluno je
rekao Kinsman. "On je takoer umijean u ovo."
Jakes je poraeno slegnuo ramenima i pokazao prema ljestvama.
Kinsman je pogledao Colta i njih su dvojica kliznuli prema ljestvama i
podigli se u kokpit ostavivi iza sebe grobnu tiinu.
Bojnik Podolski bio je krupan ovjek veselog lica i zlatnih brkova u
starinskom RAF stilu. Njegovo je tijelo jedva stalo u sjedalo. Bio je napola
okrenut u njemu, jedna krupna ruka bila je prebaena preko naslona, kad
je Kinsman uao unutra.
"Sluao sam to ste dolje govorili, porunie, i ako mislite..."
Kinsman je stavio prst na usta. Podolski se namrtio.
Kinsman je sjeo na sjedalo iza zapovjednika i nacerio se.
"Gospodine", rekao je gotovo aptom tako da mu se Podolski morao
pribliiti kako bi ga uo, "mislio sam kako jedna dobra ala zasluuje drugu.
Moj je ujak prije dosta godina izgubio mjesto u senatu."
Lice Podolskog prekrile su brojne emocije. Naposljetku je pobijedio
znatieljni osmijeh. "Kuim", proaptao je. "elite da se nekoliko minuta
peku na vlastitoj vatri, ha?"
Kinsman je pogledao Colta i odgovorio: "Ne ba, gospodine. elim
odtetu."
"Odte- o emu vi priate, gospodine?"
"Ovo je prvi put to je meni i Franku doputeno doi u kokpit."
"I?"
"I elimo sjediti ovdje dok se vraamo kui."
Podolski je izgledao kao da je progutao cijeli limun. "Oh, stvarno? A
moda takoer elite i upravljati?"
Colt je gorljivo kimnuo glavom. "Da, gospodine!"
"Nemojte me nasmijavati."
"Gospodine... kad sam spomenuo pravnu slubu nisam se alio. A imam
drugog ujaka -"
"Zaboravi!" prasnuo je Podolski. "Moete sjediti ovdje tijekom povratka.
I to je sve! Moete sjediti, gledati, biti tiho i zaboraviti ovaj cijeli glupi
incident."
"To je sve to elimo, gospodine", rekao je Kinsman. Okrenuo se prema
Coltu koji je blistao od sree.

"Vi ete, deki, daleko dogurati u Zrakoplovstvu", progunao je

Podolski. "Par pametnjakovia s mudima provalnika. Upravo ono to ova
kureva postrojba i treba." Ali rubovi njegovih brkova odavali su traak
osmijeha.
"Drago mi je to tako mislite, gospodine", rekao je Kinsman.
"U redu... ulazimo u atmosferu za dva sata. Deki, moete ostati
tijekom cijelog puta i vidjeti kako se to radi."
"Hvala vam, gospodine."
Bojnikovo se lice uozbiljilo. "Samo... tko e Pierceu i Howardu rei kako
trebaju sjediti dolje s kadetima?"
"Oh, ja u", rekao je Colt s ogromnim osmijehom. "Bit e mi
zadovoljstvo!"

27. godina
U hladnim sjenama bara motela Astro bojnik Joseph Tenny uistinu je
izgledao poput malo prestarog linebackera Pittsburg Steelersa. Tamnoput,
krupan, sa zadimljenom cigarom u zubima, Tenny u svojoj civilnoj odjei,
sportskoj majici i hlaama, uope nije odavao izgled najrjee od svih ptica:
dobrog inenjera koji je istodobno dobar asnik.
"Dobar dan, bojnie."
Tenny se okrenuo i ugledao Cyja Caldera, efa novinara koji su pokrivali
zrakoplovne baze Vanderberg i Edwards gdje su obuavani astronauti.
"Bog!" rekao je Tenny. "to cuga?"
"Radim", odgovorio je otmjeno Calder. Ali posjeo je svoje visoko, vitko
tijelo na susjedni stolac. Podsjeao je Tennyja na drevne borove u pustinji:
tako stare da nitko nije znao njihovu pravu dob, grbave i iskrivljene, a ipak
jo uvijek vitalne i ivotne.
"Dupli scotch", rekao je Tenny barmenu. "Bez leda. I daj meni jo
jedan."
"asnik i dentlmen", promrmljao je Calder. Glas mu je bio suh i
kripav, poput eljeznih vrata sa zahralim arkama, lice mu je odisalo
starou.
Dok im je barmen davao pia Tenny je rekao: "eli znati tko je dobio
zadatak."
"Rekao sam ti da radim."

Tenny se nacerio. "Dri usta zatvorena do sutra? Murdock e slubeno

objaviti na svojoj tjednoj tiskovnoj konferenciji."
"Ako me moe potedjeti muka sluanja bucmastog pukovnika koji e
jo jednom izrecitirati kako mirotvorci Zrakoplovstva ne zauzimaju svemir
prije no to nam da jednu jedinu informaciju koju elimo uti, plaam iduu
rundu, glancam ti cipele mjesec dana i jo u srediti da pokoji put izgubim
na pokeru od tebe."
"Hoe vraga!"
Calder je slegnuo ramenima. Tenny je otpio velik gutljaj piva.
"Nema curenja informacija prije vremena? Obeava?"
Calder je popio gutljaj svog pia, a onda rekao: "Dajem rije biveg
asnika, biveg gospodina i bjegunca od socijalnog osiguranja."
"U redu. Ali uti do Murdockove objave. Bit e to Kinsman."
Calder je polagano spustio au na ank. "Chester A. Kinsman, ponos
Zrakoplovstva? U to je teko povjerovati."
"Murdock je odobrio."
"Znam da je ova misija samo radi publiciteta", rekao je Calder, "ali
Kinsman? Tri dana u orbiti s najljepom enom magazina Celebrity! eli li
Murdock publicitet ili tubu zbog oinstva?"
"Ma daj, Kinsman je u redu."
"Stvarno? Po priama koje sam uo proao je Los Angeles uzdu i
poprijeko i krenuo prema Bayu."
Tenny se pobunio: "On je mlad i zgodan. Djevojke nisu imale puno
slobodnih astronauta za igru. NASA-ina je kvadra skupina starih prdonja u
usporedbi s naim klincima. A Kinsman je jedan od najboljih, ozbiljno."
"Zar nije hodao s onom pjevaicom... kako se ono zove? Diane
Lawrence, zar ne?"
"Aha, dok je bila ovdje. Ali daj da ti ispriam to je napravio u
Edwardsu. On i Frank Colt izgradili su dvokrilac, pravu repliku lovca Spad.
Od kotaa, pa na dalje. On je dobar ovjek."
"A ujem kako se s njime igrao Crvenog baruna. Je li istina da se
obruio na helikopter pukovnika Murdocka?"
Prekinuli su ih iznenadna buka i smijeh. est mladih, vitkih mukaraca u
plavim odorama Zrakoplovstva - na ramenima blistave dvostruke
natporunike linije - silo je tepihom prekrivenim stubama koje su vodile u
bar.
"Tu su", rekao je Tenny. "Moe i sam pitati Kinsmana o tome."

Kinsman se trenutno sretno cerio dok su on i petorica ostalih astronauta

zgrabili stolce i postavili ih oko jednog od malih stolova u kutu dok su
barmenu izvikivali narudbu. Calder je uzeo pie i u pratnji bojnika Tennyja
krenuo prema stolu.
"Oprez", upozorio je ostale astronaute Frank Colt. "Stiu mediji."
"Jezik za zube."
"Ej, deki", Calder je pokuao da njegov turobni glas zvui uvrijeeno,
"zar mi ne vjerujete?"
Tenny je gurnuo stolac prema starom reporteru i uzeo jednog za sebe.
Bojnik ga je okrenuo na suprotnu stranu i sjeo tako da su njegove masivne
ruke poivale na naslonu, i rekao svojim mladim natporunicima: "U redu.
Ja sam mu rekao."
"Koliko vam je platio, efe?"
"To je izmeu mene i njega."
Kad je barmen donio posluavnik pia Calder je rekao: "Neka etvrta
sila plati ovu rundu, gospodo. elim iz vas izmusti neto informacija."
"Za to vam moe zatrebati puno rundi."
Calder je Kinsmanu rekao: "estitke, mladiu. Pukovnik Murdock oito
ima visoko miljenje o vama."
Svi su prasnuli u smijeh.
"Murdock?" rekao je Kinsman. "Trebali ste mu vidjeti lice kad mi je
rekao da sam to ja!"
"Izgledao je kao da jede limun."
Tenny je objasnio. "Izbor za misiju raen je kompjutorom. Murdock je
elio biti apsolutno nepristran, pa je iao samo po ocjenama u kompjutoru
- i pojavilo se Kinsmanovo ime."
"Namjetaljka", rekao je Colt radi reda.
"Da Murdock nije stvarao toliko buke koliko e prokleto biti nepristran",
nastavio je Tenny, "mogao je podesiti program i pokuati ponovno. Ali ja
sam bio tamo kad je asnik iz kadrovske doao s imenom, pa nije mogao
odustati."
"Mi smo prevareni", rekao je Smitty.
Calderovo drevno, izborano lice razvuklo se u smijeak. "Pa, barem
kompjutor ima visoko miljenje o vama, natporunie Kinsman, ak i ako
pukovnik Murdock nema. Pretpostavljam da je to jo uvijek neka vrsta
asti."
"Vie privilegija. Snimao sam taj komad iz Celebrityja tijekom njene
obuke. Zrela."

"U orbiti e izgledati jo bolje."

"Kad skine svemirsko odijelo... i tako dalje."
"Ej, zna da to nitko nije napravio u orbiti."
"Aha... besteinsko stanje, nulta gravitacija."
Kinsman je izgledao zamiljeno. "Dodaje novu dimenziju problemu, zar
ne?"
"Treu?" Tenny je izvadio cigaru iz usta i nasmijao se.
Calder je polagano ustao i rairio ruke kako bi uutkao ostale. Uputio je
Kinsmanu blagi pogled i rekao:
"Moj djeae - prije vie godina no to elim pomisliti, postao sam prvi
lan Mile High kluba. Bilo je to 1915. tijekom vrhunca Velikog rata, kad
sam, na visini od tono 1760 metara - koliko mi je moj visinomjer
pokazivao - dok sam kruio iznad katedrale Sv. Petra uspjeno prodro u
medicinsku sestru. To je bio otvoren kokpit, ne zaboravi. Uspio sam unato
zamagljenim naoalama, skuenom radnom prostoru i opakom propuhu."
"Tisuu devetsto petnaeste?"
"Do vraga, koliko si star, Cy?"
"Sigurni ste kako ne govorite o svom ocu?"
"Ili djedu?"
Calder ih je ignorirao i nastavio: "Od tog je trenutka bilo vrlo malo
razloga za veselje. Naravno, ronioci su postavili novu granicu, ali ustvari su
nazadovali. Bilo koji smijeni dupin moe to raditi u vodi."
S ponosom je pogledao Kinsmana. "Ali ti ima neto novo: besteinsko
stanje. Lebdenje na nultoj gravitaciji, seks u tri dimenzije. To budi matu!"
ak je i Tenny izgledao impresionirano.
"Natporunie Kinsman, predajem vam stijeg. U ime osnivaa Kluba
nulte gravitacije!"
Kao jedan svi su ustali i nazdravili Kinsmanu.
Kad su opet sjeli Tenny je probuio njihov balon. "Vi deki mislite kako
Murdock uope nema mozga. Svi mislite kako e pustiti Kinsmana da sam
ode gore s tim komadom, zar ne? Manta nije velika poput atla, ali ipak
ima mjesta za troje ljudi."
Kinsmanovo se lice smrailo, dok su se lica drugih ozarila.
"Bit e to trolana misija!"
"Dva frajera i plavua."
Tenny je upozorio: "Nemojte sliniti. Murdock eli pratnju, ne redaljku."
Kinsman je prvi shvatio. Snudio se, spustio bradu na prsa i
promrmljao: "Dovraga i bestraga, poslat e Jill."

Kolektivni uzdah.
"Murdock je odluio prije sat vremena", rekao je Tenny. "Zaglavio je s
tobom, Chete, pa je doao na ideju pratnje. Takoer e ti dati i prave
zadatke. Zaposlit e te. Na primjer parenje energetskog modula."
"Jill Meyers", rekao je Art Douglas s iskrenim razoaranjem na licu.
"Barem je mogao izabrati Mary O'Haru. Ona je zabavna."
"Jill je kvalificirana poput vas, deki, i ona je obuavala komada iz
Celebrityja. Kladim se kako o ovoj misiji zna vie od bilo koga od vas."
"Tako je."
"U stvari", dodao je Tenny uz zlobni smijeak, "ona je stariji natporunik
medu vama raketnim dokejima. Zato pokaite malo potovanja."
Kinsman je imao samo jedan komentar. "Sranje!"
Klju uloge astronauta Zrakoplovstva u svemiru saet je u dvije rijei:
brza reakcija. Masivni space atl kojeg je NASA razvila bio je idealan za
misije koje su mogle biti planirane mjesecima unaprijed, ali Zrakoplovstvo
je trebalo letjelicu koja je mogla biti poslana na misiju bez takvih priprema.
Manja, deltoidna Manta bila je odgovor. Lansirana raketama koje se
odbacuju, s posadom od najvie tri astronauta, Manta je mogla osoblje
Zrakoplovstva poslati u orbitu nekoliko sati nakon odluke o pokretu.
Zagluujua grmljavina i vibracije polijetanja iznenada su nestale. Vezan
u sjedalu, Kinsman je promatrao gomile kontrola i ureaja nekoliko
centimetara od svojih oiju i osjetio kako pritisak i napetost padaju na nulu.
Vie nije bio pritisnut za sjedalo, lagano ga je dodirivao, gotovo je lebdio,
jedino ga je u tome spreavao sigurnosni pojas.
Prestao je brojiti koliko je puta osjetio besteinsko stanje nakon svoje
desete orbitalne misije. Ipak, nasmijeio se.
Bez razmiljanja dodirnuo je kontrolno dugme na naslonu sjedala.
Manevarski potisnik na trenutak je rignuo plamen i ogromna, prekrasna
Zemlja pojavila se u uskom prozoru ispred njega. Bila je divovska i
velianstvena, blistavo plava, proarana plavim oblacima, prelijepa, mirna,
svjetlucava.
Kinsman ju je mogao vjeno gledati, ali u slualicama kacige uo je
zvukove kretanja. Dvije ene iza njega su se mekoljile. atl je u odnosu na
Mantinu kabinu bio poput prvorazrednog hotela: njihova tri sjedita bila su
nagurana izmeu nizova instrumenata i opreme. I doletjeli su u orbitu u

svemirskim odijelima i kacigama zahvaljujui nekom dunosniku

Zrakoplovstva koji je napisao pravilnik.
Jill je slubeno bila drugi pilot i biomedicinska asnica na ovoj misiji.
Fotografkinja, Linda Symmes, jednostavno je bila putnik, projekt odnosa s
javnou, zauzimala je tree sjedalo, pored Jill.
Kinsmanove slualice zakrckale su prije no to se Zemlja povezala. "AF9, u potvrenoj ste orbiti. Putanja nominalna. Svi sustavi zeleno."
"U redu, Zemljo", rekao je Kinsman u mikrofon kacige.
Glas koji se ve poeo gubiti prebacio se na neformalan govor. "Izgleda
kako je sve u redu, Chete. Dobit emo parametre sastanka i poslat e ti ih
kad proe iznad Woomere. Sastanak je planiran za tvoju drugu orbitu."
"U redu, veliki V. Ovdje je sve zeleno."
"U redu. Vanderberg zavrava." Tiho. "I hej... sretno, Osnivau."
Kinsman se nacerio na to. Podigao je vizir, otkopao sigurnosni pojas i
okrenuo se. "U redu, dame, u orbiti smo."
Jill je podigla vizir.
"Treba pomo?" pitao je Kinsman Lindu Symmes.
"Ja u se pobrinuti za nju", odrjeito je rekla Jill. "Ti se bavi
kontrolama."
Znai tako e biti, pomislio je Kinsman.
Jillino je lice bilo okruglo i obino poput nove kovanice. Tupast nos
prepun pjegica, iroka usta i kratka smea kosa. Kinsman je znao kako se
pod njenim svemirskim odijelom nalazi tijelo koje bi se u najboljem sluaju
moglo opisati kao obino.
Linda Symmes bila je neto sasvim drugo. Podigla je vizir i promatrala
ga velikim plavim oima koje su kombinirale ensku znatielju s trakom
bespomonosti. Bila je visoka, blizu Kinsmanovih sto sedamdeset osam,
guste zlatne kose i tijela iju je svaku oblinu ve zapamtio.
Svojim slatkim, piskutavim glasom je rekla: "Mislim da u povraati."
"Oh, za ime..."
Jill je posegnula izmeu njihova dva sjedala. "Ja u se pobrinuti za ovo",
rekla je Kinsmanu dok je otvarala bijelu najlon vreicu i stavljala je preko
Lindina lica.
Kinsman je zadrhtao kad je shvatio to bi se moglo dogoditi u nultoj
gravitaciji i okrenuo se prema kontrolnom panelu. Zatvorio je vizir i ukljuio
ventilator odijela pokuavajui priguiti odvratne zvukove Lindinog
povraanja.

"Za ime Boje", viknuo je Jill, "daj iskljuite vae mikrofone! elite da ja
takoer povratim?"
"AF-9, ovdje Woomera."
Pokuavajui zaboraviti to se iza njega dogaa Kinsman je pritisnuo
prekida na komunikacijskom panelu. "Sluam, Woomera."
Kinsman je zahvalio bogovima to je iduih sat vremena imao dosta
posla. Poravnao je orbitu Mante s orbitom svemirske postaje
Zrakoplovstva, koja je bila tu ve gotovo godinu dana, ija se posada
povremeno sastojala od dvolane ili trolane ekipe astronauta.
Kinsman je smatrao kako e Zrakoplovstvo iskoristiti prazne tankove
goriva koji su ostavljeni u orbiti i sakupljeni na "farmi tankova" gdje su on i
Colt prije nekoliko godina bili umijeani u orbitalnu zajebanciju. Ali tankovi
su ostali neiskoriteni, Zrakoplovstvo je poslalo novi mali svemirski brod
kojeg su preureivali u stalnu postaju u orbiti.
Bio je to debeli cilindar, ocrtan na blistavobijeloj, oblacima prekrivenoj
Zemlji. Kad se Mantom pribliio dovoljno blizu za vizualnu inspekciju
Kinsman je ugledao antene, zranu komoru i ostale neobine dijelove koji
su se sakupljali na postaji. Svaki put sve vie slii orbitalnoj gomili smea,
pomislio je. Iza nje se, nepovezan, nalazio stoac nove energetske jedinice.
Kinsman je jednom obiao praznu postaju koristei potisnike. Pritisnuo
je signalni gumb i radar postaje je oivio, to mu je pokazala zelena
lampica na njegovu kontrolnom panelu.
"Svi sustavi zeleni", rekao je zemaljskoj kontroli. "Sve izgleda u redu."
"U redu, devetka. Moe se spojiti."
Ovo je bilo kompliciranije. Pomoglo bi kad bi Jill mogla oitavati...
"Udaljenost osamdeset osam metara", zauo je Jillin glas u svojim
slualicama. "Brzina prilaenja..."
Kinsman je instinktivno okrenuo glavu, ali kaciga je onemoguila bilo
kakav pogled iza. "Ej, kako je tvoja pacijentica?"
"Prazna. Dala sam joj sedativ. Spava."
"U redu", rekao je Kinsman. "Idemo se spojiti."
Doletio je do doka na jednom dijelu postaje, spojio se i primijetio kako
su svjetla na panelu potvrdila da je spajanje dobro.
"Bolje da zakopa Uspavanu ljepoticu", rekao je Jill.
"Trebala bih provjeriti komoru", rekla je Jill.
"Ostani gdje jesi. Ja u." Kinsman je otkopao pojas i bez napora ustao
iz sjedita da bi kacigom lagano udario u strop. "Obje ste dobro vezane?"
"Da."

"Pazi na mjera zraka." Otvorio je komoru, samo djeli centimetra.

"Tlak je stabilan. Nema crvenog svjetla."
Kinsman je kimnuo i do kraja otvorio vrata. Provukao se kroz otvor.
Polako, bez urbe, podsjetio se. Bez jakih zamaha. Bez naglih pokreta.
Kliznuo je kroz vrata postaje, zarotirao se poput ronioca koji se lijeno
okree pod vodom, i provjerio svaki milimetar spoja pod svjetlou lampe
na kacigi. Zadovoljan to je sve u redu, uao je u postaju. Paljivo je
spustio izme na reetkasti pod i uspravio se. Ruke su mu eljele
odlebdjeti, ali udarile su u ormarie s opremom na oba kraja uskog
sredinjeg prolaza. Kinsman je upalio svjetla postaje, provjerio zalihe
kisika, tlak i temperaturu, vratio se do komore i izaao.
U Mantu je uao naglavake, pa je morao napraviti salto oko pilotskog
sjedala kako bi opet bio u "normalnom" poloaju.
"Postaja je u redu", rekao je naposljetku. "A kako emo, dovraga, s
njom kroz komoru?"
Jill je ve odvezala Lindu. "Ti vuci, ja u gurati. Lako e se svinuti oko
uglova."
I jest.
Unutranjost postaje bila je otprilike veliine i oblika kabine manjeg
transportnog zrakoplova. Jednu su stranu u cijelosti zauzimali paneli s
instrumentima, kontrolna oprema i elektronika koja je gotovo neujno
zujala iza laganih plastinih panela. S druge strane uske pregrade nalazila
su se mjesta za posadu: kontrolni stol, dva opservacijska porta,
laboratorijske klupe. Na drugom kraju, iza zavjese, nalazio se toalet i vree
za spavanje.
Kinsman je stajao za kontrolnim stolom, sada u plavoj odori, njegove
cipele s kukama zakaile su se za pukotine u mreastom podu i spreavale
da odlebdi. Stol mu je bio visok gotovo do ramena, odgovarajua visina na
nultoj gravitaciji. Njegovo svemirsko odijelo bilo je spremljeno u ormari
ispod podnih panela. Detaljno je provjeravao sustav za odravanje ivota u
postaji: zrak, vodu, grijanje, struju. Svi su bili u doputenim granicama,
iako e trebati nadopuniti zalihe vode ako se nastavi troiti ovim ritmom.
Recikliranje nikad nije bilo sto posto uinkovito. Paljivo je zakoraio lijevo
do komunikacijske konzole; sve je funkcioniralo normalno. Radarski je
ekran prikazivao samo jednu stvar u blizini: energetska jedinica.
Podigao je pogled kad je Jill prola kroz zavjesu iz spavaonice. Jo je
uvijek bila u svemirskom odijelu, skinula je samo kacigu.
"Kako joj je?"

Jill je umorno odgovorila: "Dobro. Jo uvijek spava. Mislim da e biti u

redu kad se probudi."
"I bolje joj je. Ovdje ne moemo imati uvenuli cvjetak. Prekinut u
misiju."
"Daj joj ansu, Chete. Jednostavno je povratila kad se nala u nultoj
gravitaciji. Nikakav trening ne moe te pripremiti za tih nekoliko prvih
minuta."
Kinsman je odmahnuo glavom. Ali zabavno je! pomislio je. Poput
skijanja. Ili ronjenja na dah. Samo bolje.
Jill je krenula prema njemu drei se za rukohvate postavljene na
ormarie s opremom i stolove. Kinsman je oslobodio noge i doekao ju na
pola puta.
"Ej, daj da ti pomognem skinuti odijelo."
"Mogu sama."
"Naravno. Bit e lake ako ti pomognem."
Nakon nekoliko minuta Jill se oslobodila nezgrapnog odijela i stajala je
ispred minijaturnog biomedicinskog laboratorija. Kinsman se lagano sagnuo
zbog zaobljenog stropa i kliznuo do kuhinje. Bila je iroka kao pola
telefonske govornice, ali ni duboka ni visoka poput nje."Kava, aj ili
mlijeko?"
Jill mu se nacerila. "Sok od narane."
Posegnuo je za vreicom koncentrata. "Ti si ena koju je teko
zadovoljiti."
"Ne, nisam. Sa mnom je lako. Ja sam jedna od kvadre."
To je fora, shvatio je Kinsman. Ali kome je namijenjena? I zato?
Nekoliko iduih sati detaljno su provjeravali opremu postaje. Kinsman
je, nakon ienja, sastavljao jednu od kamera visoke rezolucije, dijelovi su
lebdjeli u zraku oko njega dok je radio. Jill je zalijevala bujni filodendron
koji je provercan prije nekoliko mjeseci i sada je strio s biomedicinske
klupe prema svjetlosnim panelima na stropu.
"Kako je zeleno udovite?" pitao je Kinsman.
"Preivjelo je bez nas", rekla je Jill, "ali jedva. Moda bi mogli malo
podii temperaturu izmeu misija kad energetska jedinica proradi."
Linda je odmaknula zavjesu spavaonice i teturajui ula u glavni
odjeljak.
Jill ju je prva primijetila. "Bog. Kako se osjea?"
Kinsman je podigao pogled. Bila je u uskoj odori, koraljnocrvenoj. Naglo
se okrenuo i posvuda ratrkao dijelove kamere.

"Jesi li dobro?" pitao je.

Pokajniki se nasmijala. "Mislim da jesam. Malo mi je neugodno..." Glas
joj je bio zvonak i blag.
"Oh, u redu je", rekao je gorljivo Kinsman. "To se dogaa praktiki
svima. I ja sam povraao kad sam prvi put doao u orbitu."
"To je", rekla je Jill i izmaknula se lei koja se lagano odbila od stropa,
"mala bezazlena la zbog koje bi se trebala osjeati ugodnije."
Kinsman se prisilio da se ne namrti.
Jill je dodala. "Chete, bolje pokupi dijelove kamere prije no to se
ratrkaju tako da ih nee uspjeti pronai."
elio je zareati odgovor, predomislio se, i samo odgovorio: "Tako je."
Kad je zavrio s kamerom paljivo je pogledao Lindu. Lice joj je
ponovno dobilo boju. Izgledala je smireno, bistro, ne prestraeno ili
uznemireno. Moda e nakon svega biti dobro. Jill joj je napravila aj kojeg
je pila iz plastine alice.
Kinsman je otiao do kontrolnog stola i na ekranu pozvao raspored
misije.
"Jill, vrijeme je za tvoje spavanje."
"Ne spava mi se", rekla je.
"Aha, znam. Ali imala si naporan dan, djevojko, a sutra e biti jo
napornije. Sada odspavaj svoja etiri sata, a onda u ja. Mora biti
spremna za parenje."
"Parenje?" pitala je Linda s drugog kraja kabine, dobrih pet koraka od
Kinsmana. Onda se sjetila. "Oh... misli spajanje energetskog modula s
postajom."
Kinsman je potisnuo desetak moguih odgovora i trezveno rekao:
"Izvanbrodske aktivnosti."
Jill je nevoljko kliznula prema spavaonici. "U redu, idem na spavanje.
Umorna sam, pretpostavljam, ali ovdje mi se nikad uistinu ne spava."
Pitam se kakve joj je upute Murdock dao? Definitivno se ponaa poput
vraje pratilje.
Jill je kliznula u sjene spavaonice i navukla zavjesu. Nakon nekoliko
minuta tiine Kinsman se okrenuo Lindi.
"Napokon sami."
Nasmijeila mu se.
"Uh... ba stoji na mjestu gdje moram postaviti ovu kameru." Gurnuo
je sastavljenu kameru tako da je lagano kliznula prema njoj.

Polagano se odmaknula, paljivo, s obje ruke drei se za najblii

rukohvat kao da se boji pada. Kinsman je kliznuo do opservacijskog porta i
ispruenom rukom zaustavio spori let kamere. Poeo je postavljati kameru
na stalak opservacijske konzole.
"Stvarno si dobro?"
"Da, stvarno."
"Misli da e sutra biti sposobna za izlazak van?"
"Nadam se", rekla je Linda. "elim izai van s tobom."
Ja bih s tobom radije uao unutra, rekao je Kinsman sam sebi dok je
radio.
Sat kasnije lebdjeli su jedno pored drugog kod opservacijskog porta i
promatrali Zemlju, plavo-bijelim oblacima istokani Tihi ocean. Kinsman se
pokuavao sjetiti misijinog plana leta, usporeujui vremena kad e Jill
spavati s dugim razdobljima dok e se postaja nalaziti izmeu zemaljskih
baza s nemogunou smetnji.
"Je li to Zemlja?" pitala je Linda i pokazala debeli sloj oblaka na obzoru.
Kinsman je bacio pogled na kompjutorski prikaz njihove orbite na
kontrolnom stolu i odgovorio: "ileanska obala, Juna Amerika."
"Tamo dolje se nalazi jo jedna kontrolna postaja, zar ne?"
"NASA-ina, nije dio nae mree. Mi koristimo samo postaje
Zrakoplovstva."
"Zato?"
"Ovo je striktno vojna operacija. Moramo biti sposobni djelovati u
potpunosti odvojene od civilne agencije."
"Zar to ne kota vie?"
Kinsman je pomislio na Murdocka i razlog zato se Pentagon sloio
dopustiti Celebrity magazinu da poalje fotografa u svemirsku postaju
Zrakoplovstva. "Moda. Ali to civilima doputa obavljanje poslova bez
uplitanja vojske. I obrnuto. Poput razdvajanja crkve i drave."
"Znai sve to ovdje radi", rekla je Linda, "ima veze s vojskom."
Nacerio se na to. "Aha. Ali nema to veze s ratom. Nemamo nikakvo
oruje. Ne bi mogli povrijediti ni muhu."
"Mislila sam kako ovdje testirate veliko lasersko oruje. Zna, za
program Zvjezdani ratovi."
"Ne", odgovorio je i odmahnuo glavom. "Nema zraka smrti. Nema
smrtonosnih satelita. Vani imamo reflektivne monitore koji testiraju
laserske zrake koje su na nas ispaljene sa Zemlje. Ali pretpostavljam kako
emo jednog dana testirati protubalistike lasere i ostale stvari Strateke

obrambene inicijative. Ali za sada, samo promatramo Zemlju i

provjeravamo ureaje koji bi trebali raditi na nultoj gravitaciji. I ljude",
dodao je. "Ovdje provjeravamo ljude. Jillina je specijalnost biomedicina.
Ona prouava koliko ljudi dobro funkcioniraju na nultoj gravitaciji."
Linda je ponovila: "Ali ova e postaja postati testni poligon za oruje
Zvjezdanih ratova."
"Kad se i ako Pentagon i Kongres sloe oko toga", priznao je Kinsman.
"Onda e to biti puno tajnije, puno vie onih stroga tajna sranja."
Nasmijeila se. "To ti se ne svia?"
"Ima jedna stvar koju je Zrakoplovstvo u posljednje vrijeme napravilo s
kojom se u potpunosti slaem."
"A to je?"
"Tvoje dovoenje ovamo."
Osmijeh je ostao na njezinu licu, ali oi su se pomaknule s njega. "Sada
zvui poput tipa koji se upucava."
"Ne kao asnik i gospodin?"
Opet ga je pogledala. "Promijenimo temu."
Ve je promijenjena, pomislio je. Skrenuli smo s teme oruja u svemiru,
i neemo se vraati na nju. "Naravno. U redu", rekao je glasno. "Ovdje si
zbog prie. Murdock eli vie publiciteta od NASA-e. a Pentagon eli svijetu
pokazati kako u orbiti ne testiramo zrake smrti. Jesmo vojska, ali smo
miroljubiva vojska."
"A ti?" pitala je ozbiljno Linda. "to ti eli? Kako je natporunik
Zrakoplovstva postao svemirski kadet?"
"Snagom osobne vrijednosti. Mislio sam da e biti zabavno - sve do
prvog leta u orbitu. Sada je to nain ivota."
"Stvarno? To ti se toliko svia? Zato?"
Iskreno se nasmijao i odgovorio: "ekaj dok ne izae van. Onda e
vidjeti."
Jill se vratila u kabinu tono na vrijeme, i bio je Kinsmanov red za
spavanje. Na Zemlji je esto imao problema sa snom, u orbiti nikada. Ali
pitao se o Lindinoj reakciji na izlazak dok se zakopavao u svoju mreastu
vreu za spavanje i podeavao traku preko ela koja je spreavala ljuljanje
glave od pritiska krvi u karotidnoj arteriji.
Grijao je ruke u najlonskoj mrei, ugodno i sigurno smjeten, zatvorio je
oi i utonuo u san. Njegova posljednja svjesna misao bila je proganjajua
briga da e Linda biti prestravljena izlaskom.

Kad se probudio, a Linda je otila na spavanje, porazgovarao je o tome

s Jill.
"Mislim da e biti u redu, Chete. Nemoj joj zamjeriti na onih nekoliko
prvih minuta."
"Ne znam. Ovdje postoje samo dvije vrste ljudi: ili ti se svia ili si zasran
od straha. A to ne moe simulirati. Ako vani prolupa..."
"Nee", rekla je Jill. "U svakom sluaju ti e biti tamo i pomoi joj.
Nee izai van sve dok ne zavri sa spajanjem. eljela te fotografirati dok
radi, ali rekla sam joj kako e se morati zadovoljiti s fotografijama nakon
zavretka posla."
Kinsman je kimnuo. Ali zabrinutost je ostala. Pitam se je li se
medicinska sestra Cyja Caldera bojala letenja?
Kinsman je navlaio izme, slobodnu je nogu zaglavio za policu s
opremom kako ne bi odlebdio dok se Linda vratila sa spavanja.
"Sprema za etnju po kvartu?" pitao ju je.
Nasmijeila se i kimnula bez imalo oklijevanja. "Veselim se tome. Mogu
li snimiti nekoliko fotografija kako se odijeva?"
Moda e biti dobro, ponadao se.
Naposljetku je odjenuo svemirsko odijelo. Linda i Jill su se povukle dok
je Kinsman lebdio prema zranoj komori. Bila je postavljena na podu, tono
ispod komore s kojom je Manta bila povezana. Kinsman je otvorio masivna
vrata, kliznuo u komoru i zatvorio vrata. U nezgrapnom svemirskom odijelu
uvijek se osjeao poput mjehura. Metalna zrana komora bila je velika
poput lijesa; morao je provui ruku gore kako bi dosegnuo kontrolni panel.
Naslonio se na dugme i uo zavijanje i zveckanje pumpe koja je izvlaila
zrak iz skuene komore.
Upalila se crvena lampica, indikator vakuuma. Pritisnuo je dugme koje
je otvaralo vanjska vrata. Bilo je pod njegovim nogama, Kinsmanova
besteinska orijentacija se poremetila i odjednom je pomislio kako stoji na
glavi.
"Izlazim", rekao je u mikrofon kacige.
"U redu", odgovorio je Jillin profesionalni glas.
Paljivo se poeo provlaiti kroz otvor i uhvatio se rukom u rukavici za
jedan rub kad je cijeli izaao, poput plivaa koji se dri za rub bazena prije
skoka u duboku vodu. Vani. Lagano je okrenuo tijelo i ugledao zapanjujuu
ljepotu Zemlje, velianstveno blistavu ak i kroz njegov zatamnjeni vizir.
Iza njene okrugle siluete nalazila se beskrajna tama prepuna treperavih
zvijezda.

Sada je sam. Pomou rukohvata je otiao do mjesta gdje su OVN bile

spremljene, uvukao se u najbliu, a onda privrstio pojas preko prsa.
Odgurnuo se od postaje, pogled mu je jo uvijek poivao na beskrajnoj
panorami Zemlje. U njegovom malom, skuenom svemiru. Neovisan o
svemu i svaemu. Kako bi bilo lako odletjeti od postaje i vjeno lebdjeti. I
umrijeti za est sati. Ah, tu je kvaka.
Umjesto toga upotrijebio je potisnike kako bi se pribliio energetskoj
jedinici. Beumno je klizila za postajom, plosnati valjak, jedan je dio
reflektirao blistavu sunevu svjetlost, ostatak se kupao u blaoj svjetlosti
reflektiranoj od Zemlje.
Kinsmanov je zadatak bio provjeriti energetsku jedinicu, provjeriti status
sustava, a onda je povezati s elektrinim sustavom postaje. Bio je to
nuklearni generator, sposoban dati struju megawatnom laseru. Sve
neophodno za povezivanje s postajom - instrumenti za provjeru, kablovi,
alat - ugraeni su u energetsku jedinicu i ekali su astronauta da ih
upotrijebi.
To bi na Zemlji bio jednostavan posao. Na nultoj gravitaciji bio je
kompliciran. Najmanji pokret bilo kojeg dijela vaega tijela odnio bi vas od
postaje. Morali ste se boriti protiv svih ivotnih instinkta; morao se cijelo
vrijeme truditi ostati na istom mjestu. Bilo se lako iscrpiti na nultoj
gravitaciji, osobito kad vam se odijelo poelo pregrijavati.
Kinsman je sve ovo prihvatio bez svjesne pomisli na to. Radio je
polagano, temeljito, poput mjeseara, koristio je to je mogue manje
pokreta, doputao si je lagano lebdenje sve dok ga manje-vie prirodno
kretanje nije zaustavilo i povuklo u suprotnom smjeru. Jai na valovima,
rekao je sam sebi, polako i smireno. U njegovu je poslu bilo ritma,
prirodnog sanjivog ritma besteinskog stanja.
Slualice su mu bile tihe. Nije nita rekao. Sve to je uo bilo je
predenje ventilatora odijela i svoje postojano disanje. Sve to je vidio bio je
njegov posao.
Naposljetku je spojio posljednji kabel s utinicom na postaji.
Proglaavam vas postajom i energetskom jedinicom, rekao je u sebi.
Provjerio je signalne lampice uz konektore, vidio da su svi zeleni.
Proizvedite puno kilowata.
"U redu, gotovo je", objavio je i lagano se odgurnuo od postaje. "Kako
je Linda?"
Jill je smjesta odgovorila:"Spremna je."
"Poalji ju van."

Izala je iz komore polagano, nesigurno, nemirne noge izale su prve.

To je Kinsmana podsjetilo na dokumentarac koji je prikazivao raanje
kitova.
"Dobrodola u pravi svijet", rekao je kad joj je glava izala iz komore.
Okrenula se kako bi mu odgovorila, uo je njen uzdah i znao kako mu
se sada svia.
"To je... to je..."
"arobno", predloio je Kinsman. "I vidi - bez ruku."
Lebdjela je slobodno u svemirskom odijelu nakrcanom snimateljskom
opremom, sigurnosni konop vukao se iza nje. Kinsman joj kroz zatamnjeni
vizir nije mogao vidjeti lice, ali mogao je uti divljenje u njenom glasu, ak i
njeno disanje.
"Nikad nisam vidjela neto tako apsolutno zadivljujue..."
A onda je odjednom postala poslovna, posegnula je za kamerom i
snimila Zemlju, postaju, ak i udaljeni Mjesec, u tren oka. Prebrzo se
pomaknula i poela rotirati. Kinsman je doletio do nje, uhvatio je za
ramena i zaustavio.
"Ej, polako. Oni nikuda ne idu. Ima dovoljno vremena."
"elim snimiti tebe, i postaju. Moe li otii do energetske jedinice i
praviti se da radi?"
Kinsman joj je pozirao, odgovarao na njena pitanja, spasio kameru kad
joj je ispala iz ruku u rukavicama, i kad ju nije uspjela uhvatiti.
"Procjenjivanje udaljenosti je ovdje pomalo neobino", rekla je dok joj
je dodavao kameru.
Jill ih je dvaput pozvala i zapovjedila da uu. "Chete, ve si premaio
limit za petnaest minuta!"
"U rasporedu ima dovoljno praznog hoda; moemo ostati jo malo."
"Iscrpit e ju."
"Ja sam stvarno dobro", rekla je Linda veselo.
"Koliko jo filma ima?" pitao ju je Kinsman.
Bez gledanja u kameru odgovorila je: "est snimaka."
"U redu. Idemo unutra kad potroimo film, Jill."
"Kroz iduih pet minuta bit ete u mraku."
Okrenuo se prema Lindi koja je naglavake lebdjela ispred oblacima
prekrivene Zemlje i rekao: "uvaj film za suton, a onda snimaj koliko eli."
"Suton? to u snimati?"
"Znat e kad se dogodi. Samo gledaj."

Doao je brzo, ali bila je spremna. Kad se postaja u svojoj orbiti

okrenula prema nonoj strani Zemlje Sunce je zalo za obzor i odaslalo
nekoliko spektakularnih trenutaka crvene, naranaste, a zatim i plave.
Kinsman je gledao u tiini i uo kako Lindino disanje postaje sve bre dok
je okidala kameru.
Bili su u tami. Kinsman je ukljuio svjetiljku na kacigi. Linda je samo
lebdjela s kamerom u ruci.
"To je... nemogue opisati." Glas joj je zvuao uplje, iscijeeno. "Da
nisam vidjela... da nisam snimila, ne znam bih li se mogla uvjeriti da nisam
sanjala."
Jillin je glas zakripao u njegovim slualicama. "Chete, ulazi unutra! To
to je vani u mraku predstavlja krenje svih sigurnosnih propisa."
Pogledao je prema postaji. Njezina su svjetla bila vidljiva na svim
stranama. Ali jedva je mogao vidjeti njezinu siluetu, iako je bila udaljena
samo nekoliko metara.
"U redu, u redu. Upali svjetla na komori da bismo mogli vidjeti vrata."
Linda je jo uvijek trabunjala o pogledu dugo nakon to su skinuli
odijela i pojeli sendvie i kekse.
"Jesi li ti ikad bila tamo vani?" pitala je Jill.
Jill je, sjedei na rubu biomedicinskog stola, u blizini mije kolonije,
uljudno kimnula. "Osam puta."
"Nije li velianstveno? Nadam se da e fotografije uspjeti; neke od
ekspozicija..."
"Bit e odline", rekla je Jill. "A ako ne budu imamo fotografije koje
moe upotrijebiti."
"Oh, ali to ne bi bile Chetove fotografije kako radi na energetskoj
jedinici."
Jill je slegnula ramenima. "Zar nee ovdje snimiti jo fotografija? Ako
eli fotografije pravih svemirskih veterana trebala bi snimiti ove mieve.
Oni su ovdje ve est mjeseci, ive i podiu obitelji. A takoer ne diu
galamu zbog toga."
"Pa, neki od nas ine uzbudljive stvari", rekao je Kinsman veselo, "a
neki se brinu za mieve."
Jill ga je mrko pogledala.
Kinsman je bacio pogled na sat i rekao: "Dame, vrijeme je za moje
spavanje. Dan je bio vrlo naporan: popravci, razgledavanje, fotomodel.
Rad, rad, rad."

Kliznuo je pored Linde i nasmijeio se, zadrao ga je i za Jill dok je

prolazio pored nje. Ona ga je jo uvijek mrko gledala.
Probudivi se, vratio se u glavnu kabinu Jill je veselo razgovarala s
Lindom dok su obje bile pognute nad mikroskopom i policom za uzorke u
biomedicinskom laboratoriju.
Linda ga je prva ugledala. "Oh, bog. Jill mi pokazuje spore koje
prouava. A ja sam fotografirala mieve. Moda oni zavre na naslovnici
umjesto tebe."
Kinsman se nacerio. "Trovala ti je um protiv mene." Ali u sebi se
zapitao: to joj je do vraga Jill govorila?
Jill je kliznula do kontrolnog stola i provjerila dnevnik misije na
kompjutoru. "Zemaljska kontrola kae kako energetska jedinica savreno
funkcionira", rekla je. "Obavio si dobar posao."
"Hvala." Na trenutak je oklijevao. A onda: "iji je sada red za
spavanje?"
"Moj", odgovorila je Jill.
"U redu. Neto posebno?"
"Ne. Sve je po rasporedu. Idui prijenos podataka je za dvanaest
minuta. Postaja Kodiak."
Kinsman je kimnuo. "Ugodan san."
Kad je Jill zatvorila zavjesu spavaonice Kinsman je otiao do kontrolnog
stola i provjerio raspored misije. Linda je ostala kod bioloke klupe,
udaljena tri koraka.
Nakon to je bacio pogled na kontrolni panel kako bi provjerio
indikatore statusa sustava Kinsman se okrenuo prema Lindi.
"Pa, zna li sada to sam mislio kad sam rekao da je ovo nain ivota?"
"Mislim da znam. Tako je drugaije..."
"To je prava stvar. Totalna sloboda. Vrli novi svijet. Nakon deset minuta
van broda sve je obina zubna pasta."
"Definitivno je bilo uzbudljivo."
"Vie od toga. To je ivot. Dolje na Zemlji je dosadno. Sada je ak i
letenje avionom bez veze. Ovdje je zabava... ovdje se moe osjeati iv.
Bolje od cuge. Bolje od droge. To je najbolji fiks koji postoji, najblie raju
to ovjek moe doi."
"Stvarno si ozbiljan?"
"Kvragu, naravno da jesam. Razmiljao sam pitati Murdocka neka me
prebaci u NASA-u. Zrakoplovne misije ne ukljuuju Mjesec, a ja elim
hodati novim svijetom, pogledati ga."

Nasmijeila mu se. "Bojim se da nisam toliko ushiena. A pored toga,

ak ni NASA nije godinama bila na Mjesecu."
"Bit e", odgovorio je. "Prije ili kasnije.
"Misli?"
"Naravno. Ali ono to je stvarno vano jest da si ovdje slobodan, uistinu
slobodan. Svi zakoni, pravila i predrasude kojima nas cijelog ivota zasipaju
- sve je to dolje. Ovdje je novi poetak. Moe biti ono to jesi i initi ono
to eli, i nitko ti ne moe zbog toga prigovarati."
"Sve dok zrane brtve ne popuste."
"To je tjelesni kraj, naravno. Mi ivimo u mikrokozmosu, zahvaljujui
svemirskoj industriji i znanstvenicima. Ali nas nita ne ograniava. inovi
nas ne mogu natjerati da postupamo po njihovim pravilima. Mi sami
piemo pravila. Prvi puta od 1776. piemo nova drutvena pravila."
Linda je izgledala zamiljeno. Kinsman nije mogao procijeniti je li uistinu
impresionirana njegovim govorom ili uope zna kamo ju on to pokuava
odvesti. Opet se okrenuo prema kontrolnom stolu i zaposlio se planom leta
misije.
Paljivo je razmislio o svim mogunostima i sveo ih na dvije. Obje sutra,
iznad Indijskog oceana. etrdeset pet minuta izmeu zemaljskih postaja, a
Jill oba puta spava.
"AF-9, ovdje Kodiak."
Posegnuo je prema prekidau. "AF-9, Kodiae. Samo naprijed."
"Jasno i glasno primamo vae podatke."
"U redu, Kodiae. Ovdje je sve normalno. Profil misije nepromijenjen."
"U redu, Devetko. Nemamo nita novo za vas. Oh, ekaj... Chete, Lew
Regneson je ovdje i kae kako je na tvoje dupe stavio dvadeset dolara da
e obraniti ast Zrakoplovstva. Neka lete."
Kinsman je pokuavao biti to je mogue ozbiljniji i odgovorio je: "U
redu, Kodiae. Profil misije nepromijenjen."
"Sretno!"
Lindin se zamiljen izraz produbio. "O emu se tu radilo?"
Pogledao je ravno u te hladne plave oi i lagao: "Neka me vrag odnese
ako znam. Regneson je jedan od astronauta. Na Kodiaku je proveo
posljednjih est tjedana. Sigurno je prolupao od zime. Pomislio sam kako
mu je najbolje udovoljiti."
"Shvaam." Ali nije izgledala uvjereno.
"Jesi li ve provjerila fotografije u procesoru?"

Linda je odmahnula glavom i rekla: "Nisam. Ne elim ih riskirati na

opremi Zrakoplovstva. Obradit u ih kad se vratimo u New York."
"Vraki dobra oprema", rekao je Kinsman, "ak i ako ju je proizveo
najjeftiniji ponua."
"Neuredna sam."
Slegnuo je ramenima i ostavio se toga. Barem je tema razgovora
promijenjena.
"Chete?"
"Molim?"
"Energetska kapsula... emu slui? Pukovnik Murdock se poeo
stravino izvrdavati kad sam ga pitala."
"Tajna", rekao je. "Ni ja ne znam."
"To je nuklearni reaktor, zar ne?"
"Mali."
"Nije li opasan?"
Nasmijao se. "Dobiva vie kozmikog zraenja kroz svoje lijepo tijelo
sada nego od radijacije koja bi mogla doi iz reaktora."
"Kosmike zrake?" Izgledala je uznemireno.
"Nema razloga za brigu."
"Nisu opasne?"
"Ne kao ivot na Manhattanu."
Linda je na trenutak razmislila o tome. Onda: "Reaktor e proizvoditi
energiju za stvari iz Zvjezdanih ratova, zar ne?"
"Mi to nazivamo SOI: Strateka obrambena inicijativa."
"Ali tome e sluiti, zar ne?"
Slijeganje ramenima podiglo bi ga s poda da kuke cipela nisu bile
zakaene u pukotine mreastog poda. "Moda."
"Znai tvoj vrli novi svijet umijean je u ratovanje."
"Obrambeni sustavi popit SOI-ja nee nikoga ubiti", rekao je. "Njihova
je svrha spreavanje nuklearnog rata."
"Ali ovo je vojna postaja."
"Nenaoruana. Taj vrli novi svijet jo nije imao dvije stvari: smrt i
ljubav."
"Ljudi su umirali u svemiru."
"Nikad u orbiti. Tri ruska kozmonauta stradala su tijekom ulaska u
atmosferu. Ljudi su bili ubijani na tlu ili u zrakoplovnim nesreama. Ali nitko
nije stradao ovdje. A takoer nitko nije vodio ljubav."

Unato svemu, inilo se Kinsmanu, ona se nasmijeila. "Je li bilo ikakvih

ansi za to?"
"Ne meu NASA-inim astronautima, ne u atlu. A Rusi su imali nekoliko
ena kozmonauta, ali zna kakvi su oni puritanci."
Linda je na sekundu razmislila o tome. "Ovo ba i nije apartman za
mladence u Waldorfu. Vidjela sam bolje motelske sobe na Jersey
Turnpikeu."
"Pionirima je uvijek bilo gadno."
"Ja sam fotografkinja, Chete, ne pionir."
Kinsman je bespomono rairio ruke. "Trei promaaj; izbaen sam."
"Vie sree idui put."
"Hvala." Usredotoio se na plan leta misije. Idui e put biti za tono
esnaest sati, ljepotice.
Kad je Jill dola iz kreveta bio je Lindin red za spavanje. Kinsman je
otiao do monitora spojenog na kameru i pijuckao mlaku kavu. Prelazili su
preko Plesetska, ruske vojne lansirne baze. Oblaci su prekrivali podruje,
pa je prebacio sliku na radarski prikaz. Space shuttle nalazio se na jednom
kraju tri kilometarske piste. I, kao i obino, barem je est od desetina
lansirnih rampi bilo puno.
Odatle lansiraju svoje protusatelitske stvari, pomislio je. Ima li jedna od
onih rampi na sebi protusatelitski projektil koji e nas skinuti, ili ne?
Ne, rekao je sam sebi. To bi znailo rat. Nuklearni rat. Glasine kako su
automatski pijunski sateliti uniteni protusatelitskim projektilima bile su
uobiajene prie vojnih glaveina kojima su se meusobno straili.
Odvojio je pogled od ekrana i pogledao Jill. Uzimala je uzorak krvi
jednom od mieva.
"Kako im je?"
Odgovorila je bez skretanja pogleda: "Odlino. Savreno su se prilagodili
besteinskom stanju. Razine kalcija su ujednaene, tonus miia je dobar.
ak i ive due no to bi ivjeli na Zemlji."
"Znai onda postoji nada i za nas dvonone tipove?"
Jill je vratila mia na ulaz kolonije i zatvorila plastini poklopac. Odjurio
je pridruiti se svom klanu u prozirnom labirintu tunela.
"Ne vidim nikakav tjelesni razlog zato ljudi ne bi stalno mogli ivjeti u
orbiti", odgovorila je. "To bi ak moglo biti dobro."
"Misli ivjet emo due?"
Jill je kimnula. "Moda. Meni bi ovdje definitivno bilo bolje. Nema
alergija."

"Tako je", rekao je. "Nema polena ili praine."

"Ovdje nikad ne kiem. Nikad nemam glavobolje." Jill se nasmijeila,
pomalo vragolasto. "ivot ovdje eliminira brojne tjelesne probleme."
Kinsman je primijetio mali, ali definitivan naglasak na rijei tjelesne.
"Misli kako bi dugorono moglo doi do emocionalnih problema?"
"Chete, ja mogu vidjeti emocionalne probleme na trodnevnoj misiji." Jill
je ubacila uzorak krvi u zatvorenu epruvetu.
"Kako to misli?"
"Ma daj", rekla je, na licu joj se vidjelo razoaranje i gaenje. "Oito je
to pokuava uiniti. Mae repom poput psia kad god se ona pojavi."
"Nisi puno spavala, zar ne?"
"Nisam prislukivala, ako na to misli. Jednostavno sam te gledala kako
je gleda. A neke od onih poruka sa Zemlje... cijelo Zrakoplovstvo zna za
ovo? Koliko je novca uloeno?"
"Ja nisam ukljuen u nikakvo klaenje. Ja sam samo..."
"Ti samo riskira sjebati misiju i moda smrt nas troje samo kako bi
dokazao da si ti Tarzan a ona Jane."
"K vragu, Jill, sada zvui poput Murdocka."
Kiseli izraz na njenom licu se produbio. "Stvarno? U redu, ti si veliki
deko. Ako se eli igrati Tarzana dok si na dunosti to je tvoj problem.
Neu te spreavati. Popit u tabletu za spavanje i ostati u krevetu."
"Hoe?"
"Tako je. Moe imati svoju plavokosu Barbiku, i sretno. Ali rei u ti
ovo... ona je lana. Dovoljno sam dugo razgovarala s njom kako bih to bez
problema shvatila. Ti ju pokuava iskoristiti, ali ona takoer pokuava
iskoristiti nas. Ispituje me o energetskoj kapsuli dok ti spava. Ona je ovdje
iz vlastitih razloga, Chete, i ako se igra s tobom to uope nije zbog
romance i pustolovine."
Svemogui Boe, pomislio je Kinsman. Jill je ljubomorna!
Bilo je napeto i tiho kad se Linda vratila iz spavaonice. Njih su troje
radili zasebno: Jill je prtljala po koloniji algi na polici iznad biomedicinskog
stola; Kinsman je metodino vadio film iz nadzornih kamera za povratak na
Zemlju i umetao novi; Linda je neprestano snimala oboje.
Zemaljska je kontrola nazvala i pitala kako ide. I Jill i Linda su mrko
pogledale Kinsmana.
On je jednostavno odgovorio: "Pratimo profil misije. Svi su sustavi
zeleni."

Ruali su kuhanu piletinu bez kostiju i povre, jo uvijek uglavnom u

tiini, a onda je opet doao red na Kinsmanovo spavanje. Ali ne prije no to
je provjerio plan leta. Jill ide sljedea, i imat emo etiri sata nasamo,
ukljuujui vrijeme iznad Indijskog oceana.
Dok se zakopavao u svoju vreu za spavanje zvidao je romantinu
temu iz filma eherezada.
Kad je Jill otila na spavanje Kinsman je smjesta pozvao Lindu do
radara kako bi joj navodno pokazao sovjetski satelit.
"Sada se pribliavamo." Bili su jedno pored drugog ispred naranastog
radarskog ekrana, dovoljno blizu da bi Kinsman osjetio njen profinjeni, ali
ipak enstveni parfem. "Samo nekoliko stotina kilometara."
"Trebamo li im posvijetliti ili tako neto?"
"Bez posade je."
"Oh."
"Ovo ovdje je dosta slino letenju u Prvom svjetskom ratu", shvatio je
Kinsman i uspravio se. "Samo to to smo ovdje vanije je od nacionalnosti."
"Zar i Rusi takoer tako misle?"
Kimnuo je. "Mislim da da."
Linda je stajala ispred njega, toliko blizu da su se gotovo dodirivali.
"Zna", rekao je Kinsman, "kad sam te prvi put ugledao u bazi pomislio
sam da si fotomodel, ne fotograf."
Kliznula je malo od njega i odgovorila: "Poela sam kao model..." Glas
joj je zamro.
"Nemoj stati. to si eljela rei?"
Neto se promijenilo u vezi nje, shvatio je Kinsman. Jo je uvijek bila
hladno prijateljska, ali sada je bila uznemirena, oprezna poput jelena u
sezoni lova i... tuna?
Uzdahnula je. "Posao fotomodela je slijepa ulica. Naposljetku sam
shvatila kako me bolja budunost eka s druge strane kamere."
"Ima previe mozga da bi bila fotomodel."
"Nemoj mi laskati."
"Zemlje mi, zato bih ti laskao?"
"Nismo na Zemlji."
"Touch."
Odlebdjela je, sanjivo, izgubljeno, prema kuhinji. Kinsman ju je pratio.
"Koliko si dugo s druge strane kamere?" pitao je.
Opet se okrenula prema njemu: "Ja bih trebala dobiti priu o tvom
ivotu, a ne obrnuto."

"U redu... postavi mi neka pitanja."

"Koliko ljudi zna kako me ovdje treba povaliti?"
Kinsman je osjetio kako se smijei, automatska taktika odugovlaenja.
Ma kvragu, pomislio je. Na glas je odgovorio: "Ne znam. Sve je poelo kao
ala meu nekolicinom kompia... stvar se oito proula."
"Koliko e novca dobiti ili izgubiti?" Nije se smijeila.
"Novca?" Kinsman je bio iskreno iznenaen. "Novac nema veze s time."
"Oh, nema?"
"Ne. Ne sa mnom."
Napetost njenog tijela lagano je popustila. "Onda zato... mislim... o
emu se tu radi?"
Kinsman je rukom pogladio bradu. Bila je narasla. "Radi se o voenju
ljubavi. To je sve. Hou rei, vraki si lijepa, nitko od nas nije vezan, nitko
to nije pokuao u nultoj gravitaciji... zato, do vraga, ne?"
"Ali zato bi?"
"To je kljuno pitanje. To je ono to od toga ini pustolovinu."
Zamiljeno ga je pogledala i naslonila se na zid. "Pustolovina. U tvom
umu nema niega vie osim toga?"
"Ovisi", odgovorio je Kinsman. "Teko je unaprijed rei."
"Ti ivi u vrlo jednostavnom svijetu, Chete."
"Pokuavam. Ti ne?"
Odmahnula je glavom. "Ne, moj je svijet vrlo kompliciran."
"Ali ukljuuje seks."
Sada se nasmijeila, ali u tome nije bilo zadovoljstva. "Ukljuuje li?"
"Misli nikada?" Kinsmanov je glas zvuao zapanjeno, ak i njemu
samome.
Nije odgovorila.
"Ama ba nikada? Ne mogu vjerovati..."
"Ne", rekla je gotovo aptom. "Ne ama ba nikada. Ali nikada radi... radi
pustolovine. Za sigurnost posla, da. Za dobivanje dobre prie. Za obuku
kako koristiti kameru. Ali nikada iz zabave... barem dugo, dugo vremena
nije bilo iz zabave."
Kinsman je pogledao u te hladne plave oi i vidio da su kompletno suhe
i usmjerene prema njemu. U elucu je imao udan osjeaj. Pruio je ruku
prema njoj, a ona se nije ni pomaknula.
"To je... to je vraki samotan nain ivota", rekao je.
"Da, jest." Njen je glas bio elini iljak za led, bez imalo traga
samosaaljenja.

"Ali kako se to dogodilo? Zato...?"

Naslonila je glavu na zid, oi su joj gledale u daljinu, u prolost. "Imala
sam dijete. Nije ga elio. Morala sam ga dati na usvajanje - ili pobaciti.
Klinka bi sada trebala imati pet godina. Nemam pojma gdje je." Uspravila
se i pogledala Kinsmana. "Ali nauila sam kako seks slui pravljenju djece ili
stvaranju karijere. Ne za zabavu."
Kinsman je lebdio, osjeao se kao da je udaren ispod pojasa. Jedini
zvuk u kabini stvarao je um elektronike i ventilatora.
Linda se gorko nasmijala. "Kad bi si barem mogao vidjeti lice: Tarzan
ovjek majmun, pokuava shvatiti nuklearni reaktor."
"Jedini problem s nultom gravitacijom", progunao je, "u tome je to se
ne moe objesiti."
Jill je osjetila da neto nije u redu, inilo se Kinsmanu. im je izala iz
spavaonice poela je njukati i znatieljno gledati. Kad je Linda otila na
svoje posljednje spavanje prije ulaska u atmosferu Jill ga je pitala:
"Kako se vas dvoje slaete?"
"Dobro."
"Stvarno?"
"Stvarno. Otvorit emo disko. Jesi za ples?"
Namrtila se. "Tebi nema pomoi."
Vie od sata bavili su se svojim zadacima. Kinsman se koncentrirao na
kalibriranje radara kad mu je Jill dala kuglu vrue kave.
Okrenuo se prema njoj. ak i kad je lebdjela nekoliko centimetara od
poda Jill je bila nia od njega.
"Hvala."
Njezino okruglo lice bilo je ozbiljno. "Neto te mui, Chete. to ti je
uinila?"
"Nita."
"Stvarno?"
"Za ime Boje, nemoj opet poinjati! Nita, apsolutno nita se nije
dogodilo. Moda je to ono to me mui."
Zatresla je glavom. "Ne, zabrinut si zbog neega, a to nema veze s
tobom."
"Nemoj biti tako prokleto melodramatina, Jill."

Poloila je ruku na njegovo rame. "Chete... znam da je ovo sve za tebe

igra, ali ljudi u takvoj igri mogu biti povrijeeni i... pa... nita u ivotu nije
tako dobro kao to oekuje."
Kinsman je pogledao njene prodorne smee oi i osjetio kako njegova
ljutnja nestaje. "U redu, sestrice. Hvala na filozofiji. Ipak, ja sam veliki
deko i znam o emu se radi."
"Samo misli da zna."
Slegnuo je ramenima. "Dobro, mislim da znam. Moda nita nije dobro
kao to bi trebalo biti, ali ovjek je nevin dok se krivnja ne dokae, i sve
novo je dobro poput zlata sve dok mu ne pronae neku manu. To je moja
filozofija."
"U redu, frajeru." Jill se sjetno nasmijeila. "Budi ovjek majmun. Sam
se nosi s time. Ja samo ne elim da te ona povrijedi."
"Nee me povrijediti."
"Nada se. U redu, ako postoji neto u emu ..."
"Aha, postoji."
"to?"
"Kad opet legne pobrini se da Linda vidi kako uzima tabletu za
spavanje, moe?"
Jillino je lice postalo bezizraajno. "Naravno", odgovorila je ravnoduno.
"Sve za kolegu asnika. I gospodina."
Napravila je veliku predstavu, nekoliko sati kasnije, od uzimanja tablete
za spavanje kako bi se mogla dobro odmoriti pri posljednjem spavanju prije
ulaska u atmosferu. Kinsmanu se inilo kako je Jill namjerno dramatizirala.
"Uvijek uzima tablete za spavanje za posljednji odmor?" pitala je Linda
Kinsmana nakon to je Jill otila u spavaonicu i navukla zavjesu.
"Trebam biti potpuno odmoran i budan pri ulasku u atmosferu", rekao
je Kinsman. "To je nakritiniji dio misije."
"Shvaam."
"Ipak, nema se zbog ega brinuti."
Otiao je do kontrolnog stola i zaposlio se stvarima koje je misija
zahtijevala. Linda je lebdjela pored njega, na dohvat ruke. Kinsman je na
kratko popriao s postajom Kodiak, po rasporedu i zapisao u dnevnik.
Jo tri zemaljske postaje i iznad Indijskog oceana smo, s dovoljno
vremena.
Nije podigao pogled s kontrolnog panela. Provjerio je svaki sustav
postaje, prsti su mu letjeli tipkovnicom, a oi fokusirane na ispise s ekrana
koji su mu govorili o radu svakog sustava.

"Chete?"
"Da?" Nije podigao pogled.
"Jesi li ljut na mene?"
Jo ju uvijek nije gledao. "Ne. Zato bih bio ljut na tebe?"
"Pa, moda nisi ba ljut, nego..."
"Razoaran?"
"Da. Povrijeen. Neto tako."
Pritisnuo je posljednje komande na kompjutoru, a onda se okrenuo
prema njoj. "Linda, nisam imao vremena otkriti to osjeam. Ti si
komplicirana ena, moda i prekomplicirana za mene. ivot ima dovoljno
preokreta."
Lagano je razjapila usta.
"S druge strane", nacerio se, "mi bijeli anglosaksonski protestanti
trebamo se drati zajedno. Nije nas puno ostalo."
To je izmamilo lagani osmijeh. "Ali ja nisam anglosaksonska
protestantica. Moje pravo prezime je Szymanski. Promijenila sam ga kad
sam poela pozirati."
"Jo jedna komplikacija."
Namjeravala je odgovoriti kad je zvunik zakrckao: "AF-9, ovdje
Cheyenne. Cheyenne zove AF-9."
Kinsman se nagnuo naprijed i pritisnuo prekida odailjaa. "AF-9
Cheyenneu. ujem vas slabo, ali isto."
"U redu, Devetka. Primamo vau telemetriju. Odavde svi sustavi
izgledaju dobro."
"Brodski su sustavi takoer zeleni", rekao je Kinsman. "Profil misije
nominalan. Nema odstupanja. Zadaci izvreni oko devedeset pet posto."
"U redu. Vanderberg predlae da u iduoj orbiti ponete provjeravati
brod. Trebate se spustiti kroz deset sati."
"U redu. Hoemo."
"U redu, Chete. Odavde sve izgleda u redu. Ima li jo neto za javiti,
stari Osnivau?"
"Brini se za svoje poslove." Iskljuio je odailja.
Linda mu se cerila.
"to je tako smijeno?"
"Ti. Postaje vrlo osjetljiv u vezi cijele ove stvari."
"Ostat u osjetljiv jo jako dugo. Ti e me tipovi godinama progoniti
zbog toga."
"Uvijek moe lagati."

"O tebi? Ne, mislim da to ne bih mogao uiniti. Da je djevojka

anonimna, druga stvar. Ali tebe svi znaju, gdje radi..."
"Ti si galantan asnik. Pretpostavljam kako bi takva pria stigla do New
Yorka."
Nacerio se. "Bila bi na naslovnici Penthousea, poput one Miss Amerike."
Na to se nasmijala. "Teko bi pronali moje goliave fotografije."
"Paljivo." Kinsman je podigao prst upozorenja. "Nemoj uzburkavati
moju matu vie no to ve jest. Pod ovim je okolnostima teko biti
galantan."
Ostali su udaljeni, tihi, Kinsman je stajao uz kontrolni stol, Linda je
lagano odlebdjela prema kuhinji i gotovo dodirnula zavjesu koja je odvajala
spavaonicu.
Zrakoplovna baza Patrick je nazvala i Kinsman je predao oskudno
izvjee. Kad je opet pogledao Lindu lebdjela je pored prozora u prolazu
preko puta kuhinje. Pogledala ga je, lice joj je bilo zabrinuto, oi - nije bio
siguran to je vidio u njezinim oima. Izgledale su drugaije: vie nisu bile
ledeno hladne, vie nisu bile proraunate. Izgledale su oprezno, zabrinuto,
gotovo prestraeno.
Kinsman je i dalje utio. Dva je puta provjerio kontrolni panel i
apsolutno se uvjerio kako svaki ventil i tranzistor na postaji savreno
funkcioniraju. Bacio je pogled na digitalni sat ispod glavnog ekrana. Jo pet
minuta prije poziva Ascensiona. Opet je poeo provjeravati konzolu.
Ascension je nazvala tono na vrijeme. Kinsman je, osjetivi grenje u
elucu, dao standardno izvjee na namjerno smiren i nezainteresiran
nain.
Kinsman je bacio jo jedan pogled na kontrole i odgurnuo se od stola i
odlebdio, ruke su mu lagano dodirnule rukohvate u prolazu, prema Lindi.
"Bila si stravino tiha", rekao je i stao pored nje.
"Razmiljala sam o onome to si rekao."
to joj je to u oima? Iekivanje? Strah?
"To je... to je vraki samotan ivot, Chete."
Uhvatio ju je za ruku i povukao prema sebi. Poljubio ju je.
"Ali..."
"U redu je", proaptao je. "Nitko nam nee smetati. Nitko nee znati."
Odmahnula je glavom. "Nije tako lako, Chete. Nije tako jednostavno."
"Zato ne? Ovdje smo, zajedno... to je tako komplicirano?"
"Ali ivot je kompliciran, Chete. A ljubav - ima vie stvari u ivotu od
zabave."

"Naravno. Ali u njemu takoer treba uivati. to je loe u riskiranju kad

se ukae prilika? to je tako vraki komplicirano ili vano? Mi smo iznad
briga i problema Zemlje. Moda jo samo nekoliko sati, ali ovdje i sada. Mi.
Sami. Ne mogu nas dodirnuti, ne mogu nas na nita natjerati ili nam
zabraniti da uinimo ono to elimo. Shvaa? U cijelosti ovisimo o sebi."
Kimnula je, oi su joj jo uvijek bile razrogaene kao kod prestravljene
golubice. Ali njene su ruke kliznule oko njega i zajedno su odlebdjeli prema
kontrolnom stolu. Kinsman je bez rijei iskljuio svjetla tako da su samo
vidjeli blistanje kontrolne konzole i treperenje kompjutora dok je mrmljao
sam sa sobom. Sada su bili u svom svijetu, njihovom privatnom
univerzumu, lebdjeli su slobodno i polagano kroz tamu. Dodirivali se,
mazili, traili nova mora i kontinente, istraivali svoj svijet.
Jill je ostala u svom leaju sve dok Linda nije ula u spavaonicu, tiho, da
vidi je li budna. Kinsman je otiao do kontrolnog stola osjeajui, ne umor,
nego udnu otupjelost.
Ostatak leta bio je rutina. Jill i Kinsman su obavljali svoje poslove,
razgovarali samo kad su morali. Linda je malo odspavala, a onda se vratila
snimiti nekoliko fotografija. Naposljetku su otili u Mantu, odvojili se od
postaje i poeli dug let na Zemlju.
Kinsman je po posljednji put pogledao velianstvenu ljepotu planeta,
mirnog i jedinstvenog meu zvijezdama. Onda su osjetili pogon retroraketa
i ulazak u atmosferu. Zrak zagrijan do usijanja blistao je oko njih i omotao
brod u vatreni zagrljaj tako da je izgledao poput kometa. Kinsman je bio
vezan u sjedalu, radio je bio neupotrebljiv dok ih je omotavao plamen,
pustio je automatskim kontrolama neka prolete kroz vruinu i stravinu
turbulenciju, do visine gdje se letjelica imievih krila ispravila i poela
ponaati poput aviona. Uzeo je kontrole i preletio Pacifik, provjeravajui
kompjutorski programirani plan leta u odnosu na trenutani poloaj. Tono,
bez pogreke. Kalifornijska obala uzdigla se pred njima, smea, i siva, i
bijela gdje su plae susretale beskrajno more. Sada su letjeli poput ptice,
Kinsman je skrenuo Mantu prema isuenom jezeru zrakoplovne baze
Edwards, natrag prema svijetu ljudi, vremena, gradova, hijerarhija i
slubenih propisa. Uinio je ovo sam, utke, bez Jilline pomoi. Letio je
perolakim dodirom na kontrolama u svom svemirskom odijelu, mrtio se na
panele instrumenata kroz vizir kacige. Ali ak i u debelim rukavicama
ovjek i stroj djelovali su poput jednog stvorenja.
Glasovi zemaljske kontrole odjeknuli su u njegovim slualicama. Vidio je
dugi betonski oiljak piste na kamenoj pustoi pustinje Mojave. Glasovi su

pucketali s informacijama o smjeru vjetra, provjeri visine, procjenama

brzine. Znao je, bez gledanja, kako se iza njih nalaze dva lovca, naoruana
kamerama umjesto topovima. U sluaju nesree, znao je.
Proli su kroz tanak sloj oblaka. Kinsmanove su oi pogledale radar na
desnoj strani. Manta se lagano zatresla kad ju je poravnao s dugom sivom
crtom piste. Lagano je povukao kontrole prema sebi, ruke, noge i um
postupali su instinktivno, projurio je iznad sasuenog grmlja i suhog,
ispucalog jezera i stigao na pistu. Kotai su ju dodirnuli jednom, istog trena
odskoili, a onda opet dodirnuli uz prodornu kripu. Proli su gotovo
kilometar i pol prije no to su se zaustavili.
Zavalio se u sjedalu i duboko uzdahnuo. Bez obzira na broj letova jo se
uvijek znojio nakon ateriranja.
"Dobro slijetanje", rekla je Jill.
"Hvala."
Iskljuio je sve sustave letjelice, ruke su se automatski kretale
uvjetovane dugom obukom. Onda je podigao vizir, posegnuo iznad sebe i
otvorio vrata.
"Kraj vonje", rekao je, odjednom osjetivi iscrpljenost. "Svi van."
Izaao je kroz otvor, vlastita mu je teina predstavljala veliki teret, a
onda pomogao Lindi i na kraju Jill da izau iz Mantinog skuenog kokpita.
Skoile su na betonsku pistu. Dva kombija, dvoja kola hitne pomoi i dvoja
vatrogasna vozila jurila su prema njima s kraja piste, gotovo kilometar od
njih.
Kinsman je promatrao kako njihove crne siluete trepere na vruini.
Polagano je skinuo kacigu dok je sjeo na rub otvora. Iznad njega grmio je
helikopter i nagrivao vedro plavo nebo, ali kad je Kinsman pogledao gore
jarko pustinjsko sunce mu je zasmetalo, natjeralo ga da zakilji i izazvalo
laganu glavobolju.
Jill se poela udaljavati od Mante, prema vozilima koja su prilazila.
Kinsman je siao na beton i priao Lindi. Skinula je kacigu, njena suncem
okupana kosa vijorila je na povjetarcu. Nosila je najlon vreicu s filmovima.
"Razmiljao sam", rekao joj je Kinsman. "Onaj posao s usamljenikim
ivotom... Nisi jedina. I ne mora biti tako. Mogu doi na istonu obalu ili..."
Razrogaila je oi od iznenaenja. "Ej, tko sada ozbiljno shvaa stvari?"
Opet je izgledala smireno, hladno, unato estokoj vruini.
"Ali mislio sam..."
"Ma daj, Chete. Zabavili smo se. Sada moe kompiima priati o tome,
a ja mogu rei frendicama. Oboje emo profitirati time, zar ne?"

"Nikad nisam nikome namjeravao rei..."

Ali ve se udaljavala od njega, ila je prema ljudima koji su izlazili iz
kombija. Jedan od njih, civil, imao je fotoaparat. Spustio se na jedno
koljeno i snimio desetak Lindinih fotografija dok mu je prilazila u jednoj ruci
drei vreicu punu filmova i smijeei se poput ribara koji je upravo
uhvatio kapitalca.
Kinsman je samo stajao razjapljenih usta.
Jill se vratila do njega. "Pa? Jesi li dobio to si traio?"
"Ne", rekao je polagano. "Pretpostavljam da nisam."
Poela je pruati ruku prema njemu. "Nikad ne dobijemo, zar ne?"

30. godina
Kinsman se probudio kad je telefon zazvonio. Prije no to je mogao po
drugi put zazvoniti podigao je slualicu.
"Natporunik Kinsman?" Noni recepcioner motela.
"Da", proaptao je i pogledao fluorescentne brojke svog digitalnog sata.
Dva dvadeset i tri.
"Iskreno mi je ao to vas uznemiravam, natporunie, ali zvao je
pukovnik Murdock osobno..."
"Kako je dovraga znao da sam ovdje?"
"Nije. Rekao je kako zove sve motele u blizini baze. Nisam mu rekao da
ste ovdje. Rekao je da mu se smjesta morate osobno javiti kad vas
pronae. To su bile njegove rijei, natporunie: osobno, smjesta. Neto u
vezi generala Hatcha."
Kinsman se namrtio u tami. "U redu. Hvala to ste se pravili blesavi."
"Nema problema, natporunie. Nadam se da nije nekakva frka."
"Aha." Kinsman je poklopio. Pola je minute sjedio na rubu velikog
kreveta. Murdock naziva motele u dva sata, Hatch dolazi u bazu, a
recepcioner se nada da nije nekakva frka. Smijeno.
Ustao je i bacio pogled na plavuu zamotanu u plahte. Kinsman je
eznutljivo zatresao glavom i otiao u kupaonicu.
Tiho je zatvorio vrata, upalio svjetlo i zamirio. Ukljuio je aparat za
kavu koji se nalazio iznad prekidaa. ugava je, ali je ipak kava. Skoro. Kad
je stroj poeo grgljati potraio je brijai aparat. Lice koje ga je promatralo
iz ogledala bilo je mravo, iznureno i samo lagano neispavano. Kosa mu je

imala duinu koja je Murdocka inila nervoznim: malo duu nego to je

pravilnik doputao, nedovoljno dugu za kaznu.
Kroz nekoliko je minuta bio obrijan, istuiran i odjeven u odoru
Zrakoplovstva. Ostavio je poruku na nonom ormariu, jo jednom
pogledao plavuu, poelio da joj se moe sjetiti imena, i otiao do auta.
Nove odredbe o gorivu zaustavile su brzu vonju. Sintetska su goriva
bila preskupa za bacanje, a kad ste pokuavali voziti brzo unitavala su
motor auta. Bilo je ak i onih koji su ustrajali u tvrdnji kako su sintetska
goriva izmiljena da bi unitila unutranjost motora na brzinama veima od
osamdeset kilometara na sat: Washingtonov nain tednje energije.
Njegov runo izraeni kabriolet bio je spreman za pogon na
hidrogensko gorivo, kada ga i ako vlada stavi na trite. Za sada je morao
koristiti natporuniko mjeseno sljedovanje sintetskog goriva. Bilo je
dovoljno za kretanje - paljivo - kroz tamu nadolazee zore.
Neki ga je instinkt nagnao da upali radio. Dianein prekrasan glas ispunio
je zvjezdanu no:

"... i u njezinoj desnoj ruci

Nalazi se srebrni bode,
Koji ti kae nikad neu biti tvoja mladenka."
Kinsman je sluao u mranoj pustinji dok je noni vjetar zvidao oko
njega. Diane Lawrence postala je velika zvijezda, s malo vremena za
natporunika Zrakoplovstva koji je polovicu ivota provodio u svemiru.
Koliko je prolo otkad ju je vidio? pitao je sam sebe. Je li prolo vie od
godine dana?
Limuzina i slubeni auto Zrakoplovstva s generalskom zastavicom koja
je vijorila s antene projurili su pored njega brzinom od barem sto dvadeset
na sat, u smjeru baze. Za njih nema ogranienja goriva. Njihovi su motori
zaurlali i nestali u daljini poput vritavih duhova. U ovo doba nije bilo
drugog prometa. Kinsman je vozio po ogranienju cijelim putom do ulaza u
bazu, ali mogao je osjetiti rast uzbuenja.
est vojnih policajaca nalazilo se na vratima, ustrih i budnih, umjesto
uobiajenog pospanog para.
"U emu je frka, naredni
e?" pitao je Kinsman kad se zaustavio na ulazu.
Straar je baterijskom svjetiljkom osvijetlio Kinsmanovu identifikaciju
koju je drao u ruci.

"Nemam pojma, gospodine. Rekli su nam da izgledamo ustro."

Osvijetlio je Kinsmanovo lice, provjerio sliku na identifikaciji. Bolno
ustar, progunao je Kinsman sam sebi.
Straar ga je propustio.
U zraku se osjeao onaj posebni naboj dok se Kinsman vozio prema
administracijskoj zgradi. Naboj koji dolazi samo prije skorog lansiranja. Kao
odgovor na njegovo neizgovoreno pitanje svjetla Kompleksa 204 su oivjela
i osvijetlila visoke srebrne rakete zagrljene tamnom mreom lansirnog
tornja.
Ljudi su jurili u i iz administratorske zgrade. Neki su bili pospani i
neuredni, ali noge su ima radile dvostrukom brzinom. Tajnica pukovnika
Murdocka dola je hodnikom kad se Kinsman potpisao za prijamnim
stolom.
"to se dogaa, Annie?"
"I ja sam tek stigla", rekla je. U njenim pjeanoutim kovrama jo su
se uvijek nalazili vikleri. "ef je rekao da te dovedem im stigne."
ak i s druge strane pukovnikova ogromnog ureda Kinsman je mogao
primijetiti kako je Murdock okrugli mali ajnik na rubu ivaca. Stajao je
pored prozora iza svog stola, i gledao aktivnosti na rampi 204, a iza lea
stiskao i oputa ake. Njegova elava glava blistala je od znoja unato jakoj
klimatizaciji ureda. Kinsman se s tajnicom zaustavio na vratima.
"Pukovnie?" rekla je tiho.
Murdock se okrenuo. "Kinsmane. Znai stigao si."
"to se dogaa? Mislio sam kako je idue lansiranje posade tek za..."
Pukovnik je mahnuo debelom rukom. "Idue lansiranje posade je im ga
dovraga budemo mogli pripremiti." Obiao je stol i pogledao Kinsmana.
"Isuse, uasno izgleda."
"Tri su sata!"
"Nema isprika. Idi do lijenika na pregled prije leta. Oekuju te."
"Jo bih uvijek elio znati -"
"Reci im neka ti provjere postotak alkohola u krvi", progunao je
Murdock.
"Proslavljao sam svoje osloboenje. Ne trebam biti na dunosti, sjeate
se? Moj godinji poinje u devet sati."
"Tvoj je godinji ukinut. General Hatch upravo je doletio iz Nortona i eli
tebe."
"Hatch?"
"Tako je. eli najiskusnijeg raspoloivog ovjeka."

"Dvadeset astronauta u bazi i vi mene morate uiniti raspoloivim."

Murdock se zapjenio. "Sluaj, dovraga. Ovo je vojna operacija. Moda
ne inzistiram na velikoj disciplini kod vas glamuroznih frajera, ali jo si
uvijek u Zrakoplovstvu i izvravat e zapovijedi. Hatch je rekao kako eli
najboljeg ovjeka kojeg imamo. Osobno, ja bih prije odabrao Colta, ali on
je na istoku, na sahrani ili neem slinom. To znai da si to ti. Svialo se to
tebi ili ne."
Kinsman se nacerio i rekao: "Da ste samo vidjeli to sam morao ostaviti
kako bih se javio na dunost predloili bi me za Medalju asti."
Murdock se nervozno namrtio. Anne je neuspjeno pokuala priguiti
smijeh.
"U redu, ljubavnie. Odvuci guzicu do lijenika, smjesta. Anne, ti idi s
njima i dovedi ga u sobu za pripremu im bude gotov. General Hatch je ve
tamo."
Kinsman je nepokretno stajao na vratima. "Hoete li mi barem rei o
emu se radi?"
"Pitaj generala", zareao je Murdock i vratio se za stol. "Sve to znam
jest kako Hatch eli najboljeg ovjeka kojeg imamo, i eli ga pod hitno."
"Hitna lansiranja su misije za dobrovoljce", istaknuo je Kinsman.
"I?"
"Ja sam na godinjem. Ovdje ima jo osamnaest astronauta koji -"
"Do vraga, Kinsmane, ako ti -" Murdockovo je lice pocrvenilo.
"Opustite se, pukovnie, opustite se. Neu vas iznevjeriti. Ne kad postoji
ansa da izmeu sebe i svih inova na Zemlji stavim nekoliko stotina
kilometara."
Murdock je stajao i pjenio se dok je Kinsman odlazio s Anne. Hitro su
otili do njegovog auta i odjurili do lijenika.
"Ne bi ga trebao toliko ivcirati", rekla je Anne kroz nalet nonog vjetra.
"Osjea puno vei pritisak od tebe."
"On je nesiguran", odgovorio je nacereni Kinsman. "U bazi postoji samo
dvadeset ljudi kvalificiranih za orbitalne misije, a on nije jedan od njih."
"A ti jesi."
"K vragu, da, eeru. To je jedina stvar na svijetu koju vrijedi raditi.
eli pokuati."
Stavila je ruku na svoju vjetrom razbaruenu kosu. "Ja? Letjeti u orbitu?
Ne volim ak ni avione!"

"Gore je neokaljan svijet, Annie. Svaki je put nov. Tvoj je ivot u

potpunosti tvoj. Kad to jednom uini na Zemlji vie nema niega osim
ekanja idueg puta."
"Moj Boe, zvui kao da to stvarno misli."
"Ozbiljan sam", ustrajao je. "Zato ne poe na jednu od iduih misija
atla? Obino imaju mjesta za jo jednu osobu."
"I biti zatvorena s tobom u space shuttleu?"
Kinsman je slegnuo ramenima. "Ima i gorih stvari."
"Neki drugi put, natporunie. ula sam za vas deke i va Klub nulte
gravitacije. Sada se moram pobrinuti za tvoj lijeniki, a onda te odvesti
generalu."
***
General Lesmore D. ("Hatchet") Hatch sjedio je u kiseloj tiini u maloj
sobi za pripremu. Okrugli konferencijski stol bio je prepun pukovnika, a s
njima se nalazio i jedan civil. Svi su izgledali tako vraki ozbiljno, pomislio
je Kinsman dok je sjedao na jedini slobodan stolac u podnoju stola.
General je, naravno, sjedio na elu.
"Natporunik Kinsman." Bila je to jednostavna tvrdnja.
"Dobro jutro, gospodine."
Hatch se okrenuo prema svom pospanom pomoniku. "Borgesone, ne
gubimo vrijeme."
Kinsman je samo napola sluao brzo predstavljanje. Ve je sada osjeao
nelagodu, a uzrok je tome samo djelomino bila zaguljivost prepune
prostorije. Kroz jedini je prozor mogao vidjeti prvu, blijedu svjetlost zore.
"A sada", rekao je Borgeson kad je dovrio predstavljanje. "Vrlo kratko,
vaa e misija ukljuiti let i spajanje s neidentificiranim satelitom."
"Neindetificiranim?"
Borgeson je nastavio. "Lansiranje iz Plesetska u Sovjetskom Savezu. To
je novi tip, neto to do sada nismo vidjeli. Ne znamo to sadri ili koja mu
je misija. Ne znamo ak ima li ili nema posadu."
"A velik je", zagrmio je Hatch.
"Obavjetajna", pukovnik Borgeson kimnuo je prema pukovniku s
Kinsmanove lijeve strane, "nije nita ula o lansiranju. Moramo
pretpostaviti kako satelit slui za potencijalne agresivne svrhe. Pukovnik
McKeever e vam dati podatke o orbiti."

Nastavili su oko stola, svaki je pukovnik dodao djeli informacije.

Kinsman je u glavi poeo graditi sliku.
Satelit je lansiran prije devet sati. Bio je u niskoj orbiti koja mu je
omoguavala pokrivanje svakog etvornog kilometra teritorija izmeu
Arktika i Antarktika. Otkad je lansiran nije otkrivena ni jedna zemaljska
poruka prema njemu, ili s njega prema Zemlji. A velik je, dva puta vei od
Soyuza koje su Sovjeti koristili za slanje ljudi u svemir.
"Tako velik satelit", rekao je pukovnik iz Centra za specijalno oruje,
"vrlo lako moe nositi energetsko oruje... neku vrstu lasera ili zraka koji e
unitavati projektile ili satelite."
"Ako je tako", rekao je Borgeson, "to je prijetnja svakom satelitu kojeg
imamo u orbiti; ak i komunikacijskim satelitima u geosinkronoj orbiti."
"Ili to moe biti prvi korak uinkovite protuprojektilne obrane", dodao je
tip iz Specijanih oruja. "Znate, njihova verzija Zvjezdanih ratova."
"Ili bi to moglo biti", rekao je general Hatch, "dvadeset megatonsko
nuklearno oruje." Lice mu je bilo ispresijecano dubokim borama
zabrinutosti. Ili mrnje? pitao je Kinsman samoga sebe. "Bomba koja bi
eksplodirala na toj visini stvorila bi elektromagnetski impuls koji bi unitio
svaki kompjutor, svaki telefon, svaki automobil, svaku elektranu u
Sjevernoj Americi."
Borgeson je kimnuo. "Faktor kaosa. Moda je to prethodnik pravog
nuklearnog napada."
"A za manje od dva sata", nastavio je Hatch, ozbiljan poput smrti, "taj
e satelit prolaziti preko Srednjeg zapada, srca Amerike."
"Zato ga ne sruimo, gospodine?" pitao je Kinsman. "Moemo ga
pogoditi protusatelitskim orujem, zar ne?"
"Moemo pokuati", odgovorio je general. "Ali pretpostavimo da vraja
stvar jednostavno uniti projektil? to onda? Moete li zamisliti paniku u
Washingtonu? Sputnik bi izgledao poput djeje igre. A pretpostavimo kako
to jest nuklearna bomba. Mogla bi eksplodirati i cijela bi se Zemlja nala u
mraku. Rusi bi nas ak i mogli optuiti za poetak neprijateljstava jer smo
napali njihov prokleti satelit."
Kinsman je gledao kako general mrko odmahuje glavom. Duboko je
uzdahnuo. "Pored toga, sam ef kabineta nam je zapovjedio da provjerimo
satelit i procijenimo je li njegova svrha agresivna ili nije."
"Za dva sata?" izlanuo je Kinsman.

"Moda ja mogu objasniti", rekao je civil. Bio je predstavljen kao ovjek

iz State Departmenta. Kinsman je ve zaboravio njegovo ime. Izgledao je
krhko, plaho.
"Mi smo slubeno u poziciji suradnje, vis-a-vis Sovjeti, u naem
vanjskom svemirskom programu. Nai civili iz NASA-e i civili iz Sovjetskog
svemirskog programa surauju na istraivanju Mjeseca i alju sonde na
Mars. Slubeno, dijelimo informacije na naim programima strateke
obrane, kao to se trai sporazumom SALT III."
Kinsmanu se inilo kako ovjek iz State Departmenta izgleda nije bio
nesvjestan neprijateljstva koje su drugi asnici za stolom osjeali prema
njemu. Nastavio je svojim tihim, otmjenim glasom: "Znai ako jednostavno
pokuamo unititi novi satelit bilo bi to krenje sporazuma sa sovjetskom
vladom i korak unazad u programu suradnje - moda i njegov kraj."
"S druge strane", ubacio se Hatch, glas mu je zvuao poput zahrale
pile, "ako ne uinimo nita Rusi e znati kako se mogu izvui
iskrivljavanjem sporazuma kad god poele."
"Ali..."
Hatch je mrkim pogledom utiao tipa iz State Departmenta. Onda se
okrenuo Kinsmanu. "Ovo je test, natporunie. Rusi testiraju nau
sposobnost odgovora. Testiraju nau volju za odgovorom. Moramo im
pokazati kako moemo otkriti, provjeriti i potvrditi prirodu i misiju satelita."
"Trebali bi ga sruiti", prasnuo je jedan od pukovnika.
"A ako je to miroljubiva istraivaka postaja?" pitao je civil s malo
estine u glasu. "Ako su gore kozmonauti? to ako ubijemo ruske
dravljane?"
"Tako im i treba", promrmljao je netko.
"A onda e Sovjeti smatrati opravdanim lansiranje nuklearnom napada."
Civil je zatresao glavom. "Ne. Slaem se s generalom Hatchom. Ovo je test
nae sposobnosti i volje. Moramo Sovjetima dokazati kako moemo
provjeriti njihove satelite i sami se uvjeriti skrivaju li ili ne neko oruje."
Pukovnik Borgeson smireno je rekao: "Ako su se potrudili lansirati toliko
velik satelit, onda vojna logika nalae kako je to nosa oruja. Nema smisla
u orbitu lansirati lanjak, samo kako bi nas zabrinuli."
"Bez obzira na to je li to oruje ili ne, satelit bi mogao biti miniran kako
bi nas sprijeili u pregledu."
Puno hvala, rekao je Kinsman sam sebi.
Hatch je svoje sive oi usmjerio na Kinsmana. "Natporunie, elim da
ne zaboravite jednu jedinu stvar. Zrakoplovstvo je radilo vie od deset

godina kako bi dolo do mogunosti trenutanog slanja asnika u svemir,

unato protivljenju NASA-e i drugih dijelova vlade."
Nije ak ni skrenuo pogled prema civilu kad je nastavio: "Ovaj incident
dokazuje apsolutnu neophodnost takve mogunosti. Va e let biti prva
praktina demonstracija onoga to smo se u proteklom desetljeu trudili
postii. Iz toga, znai, moete shvatiti vanost vae misije."
"Da, gospodine."
"Ovo je striktno dobrovoljna misija. Osobito zato to je vana za
budunost Zrakoplovstva i ne elim da idete ako niste apsolutno sigurni."
"Shvaam, gospodine. Ja sam va ovjek."
Hatchovo se izborano lice razvuklo u mrki osmijeh. "Prave rijei,
natporunie. Sretno."
General je ustao i svi su skoili na noge, ak i civil. Dok su ostali izlazili
Murdock je Kinsmana pozvao u stranu.
"Imao si ansu za odustajanje."
"A general bi oko mojeg imena nacrtao veliki crveni krug. Moji bi dani u
Zrakoplovstvu bili odbrojani."
"To nije nain na koji je on -"
"Opustite se, pukovnie", rekao je Kinsman. "Ne bih to propustio za sva
blaga svijeta. ansa za igranje murjaka i lopova u orbiti."
"Nismo tu radi zajebancije! Ovo je vraki vano. Ako je to gore uistinu
oruje, nuklearna bomba..."
"Ja u prvi saznati, zar ne?"
Odbrojavanje do lansiranja proteklo je glatko, brzo, dok je Kinsman sam
sjedio u manti na raketinom nosu. Uvijek je postojala ansa kako e ovjek
ili stroj u kljunom trenutku zakazati i pretvoriti ogromnu, sloenu raketu u
vrlo veliku i snanu bombu.
Kinsman je napeto sjedio u sjedalu i sluao otkucavanje sekundi. Mrzio
je odbrojavanja, mrzio je biti bespomoan, u potpunosti ovisan o bezlinim
glasovima koji su krkali u njegovim slualicama, ekati poput djeteta u
metalnoj utrobi, ne u potpunosti iv, zgren i skuen bezosjeajnim
strojevima koji su mu automatski davali toplinu, zrak i ivot.
ekanje.
Mogao je osjetiti slabe vibracije u kraljenici koje su mu govorile kako
se brod budi. Zelena svjetla procvjetala su na kontrolnom panelu i rekla mu
kako je sve u redu i spremno. Dosadni su glasovi jo uvijek monotono
krali u njegovim slualicama:

"... tri... dva... jedan..."

Oivjela je. Akceleracija je prilijepila Kinsmana za sjedalo. Vibracije su
mu protresle oi. Vrijeme se pretvorilo u stravian urlik. Gromoglasan,
zagluujui, moan urlik raketnih motora odjekivao mu je glavom ak i
kada je utihnuo.
Kroz nekoliko je minuta bio u orbiti, duga, tanka raketa nalazila se iza
njega, padala je zajedno sa svim osjeajima teine. Kinsman je sjedio sam
u plosnatom svemirskom brodu imi krila: besteinsko stanje, sloboda od
Zemlje.
Jo je uvijek bio bespomoan. Kompjutori sa Zemlje slali su koordinate
Mantinom upravljakom sustavu. Mali potisnici su se aktivirali, mikroskopski
plameni precizno su doveli brod u orbitu za susret sa sovjetskim satelitom.
to ako me uniti kad mu se pribliim? zapitao se Kinsman.
Obletio je oko cijelog svijeta, juno iznad Pacifika, a onda iznad
izguvane, oblacima prekrivene mase Euroazije. Sigurno su me ulovili na
radarima, pomislio je. Sigurno znaju kako progonim njihovu pticu. Dok je
letio preko Aljaske glasovi zemaljske kontrole opet su poeli razgovarati s
njim. Odgovorio im je automatski, poput stroja, itao brojeve na
kontrolnom panelu dokazujui im kako je jo uvijek iv, kako jo uvijek
dobro funkcionira.
Onda se zauo Smittyjev glas. On je bio komunikator na Vanderbergu.
"Jo jedno lansiranje, prije petnaest minuta, iz kozmonautske baze u
Tyuratamu. Lansiranje velike energije. ini se kako e dobiti drutvo."
Kinsman je potvrdio informaciju, ali je jo uvijek nepokretno sjedio.
Naposljetku ga je ugledao kako juri prema njemu. Oivio je. kako bi se
spojio sa satelitom i ukrcao na njega, morao je uskladiti svoju brzinu i
orbitu s njime. Radar i kompjutorski podaci blistali su na ekranima
Kinsmanovog kontrolnog panela. Oi i prsti su mu neprekidno bili u
pokretu, sjajan pijanist izvodi novu, sloenu sonatu. Aktivirao je potisnike i
naposljetku postavio Mantu u orbitu sastanka, nekoliko desetina metara od
ruskog satelita.
inilo se kao da divovski satelit nepomino visi u svemiru, tik ispred
njega, velika inertna gomila metala, zasljepljujue blistava na mjestu gdje
je sunce obasjalo njen trup, totalno nevidljiva u sjeni. Izgledala je poput
smijenog polumjeseca izraenog od varenog aluminija. Mali je polumjesec
zbunio Kinsmana sve dok nije shvatio kako je to rep rakete koji visi sa
stranje strane satelita.

"Parkiran sam nekih pedeset metara iza njegove krme", rekao je u

mikrofon kacige. "Izgleda poput kompletne napredne verzije potisnika klase
proton. Idem van."
"Bolje se pouri." Smittyjev je glas bio napet, nervozan. "Drugi svemirski
brod pribliava se jako brzo."
"Kad stie?"
Pauza dok se iz pozadine ulo mrmljanje. Onda: "Oko dvadeset
minuta... moda manje."
"Odlino."
"Pukovnik Murdock kae kako moe odustati od misije ako bude
morao."
I ti isto, kompa. Na glas je odgovorio: "Idem ga izbliza pogledati. Ui
unutra ako u moi. ujemo se za petnaest minuta, maksimalno."
Bez odgovora. Kinsman se nasmijeio kad je shvatio kako pukovnik
Murdock nije smatrao za shodno da ga obavijesti da bi ruski satelit mogao
biti miniran. Stara Majka Murdock rijetko je zaboravljao takve stvari.
Jednostavno je odluio ne napraviti izbor odustajanja od misije previe
privlanim.
Miniran ili ne, satelit je sada bio preblizu za povratak. Kinsman je hitro
provjerio svemirsko odijelo, zrakom iz kokpita napunio tankove, i otvorio
vrata na stropu. Van iz utrobe, na svijet.
Izvukao se van i zastao na rubu otvora i povukao pupanu vrpcu vezanu
za odijelo. Murdock i ostali odluili su se za koritenje pupkovine umjesto
tekog OMJ jer je bio sam u orbiti, bez potpore, i zato to su eljeli da
Kinsman moe ui kroz ulaz ruskog satelita i pregledati njegovu
unutranjost. Bili su uvjereni kako e Kinsman dovesti Mantu dovoljno blizu
ruskog satelita kako bi ga pupkovina mogla opskrbljivati kisikom i
elektrinom energijom, i omoguiti mu siguran put do vlastitog kokpita.
Kinsman se odgurnuo od vrata i poletio poput ronioca prema ruskom
satelitu. Bacio je pogled na nonu stranu Zemlje. Svjetla gradova treperila
su kroz oblake; mogao je prepoznati siluetu Velikih jezera i udaljeno
svjetlucanje koje je sigurno koridor Boston - Washington.
U pravu su, rekao je. Ovdje postavljena bomba cijelu bi Zemlju ogrnula
tamom.
Kad se pribliio satelitu Sunce se podiglo iznad zaobljenja njegovog
trupa i gotovo ga zaslijepilo, unato automatskom zatamnjenju vizira.
Odbacio se prema dolje i sakrio u sjeni satelita. Jo uvijek napola

zaslijepljen blistanjem sudario se njegovim masivnim trupom i lagano

odbio. S naporom je posegnuo i zgrabio jedan od rukohvata na povrini.
Zauzimam ovu zemlju u ime Isabelle panjolske. Dovraga, gdje je
zrana komora?
Bila je na sunanoj strani, otkrio ju je nakon to je u potrazi proveo
nekoliko dragocjenih minuta, nije bilo teko shvatiti kako se otvara, iako su
upute bile na irilici. Kinsman je naglavake lebdio i okrenuo mehanizam.
Osjetio je kako je kljocnuo.
Na trenutak je oklijevao. Moda je minirano, uo je pukovnikovo
upozorenje.
Kvragu s tim.
Kinsman je otvorio vrata. Nije bilo eksplozije, niti ikakvog zvuka.
Priguena je svjetlost dolazila iz satelita. Onda je poeo cijeniti ono to vidi.
Satelit je bio prepun opreme. Veinu nije mogao dobro vidjeti, ali njemu je
nalikovala monoj znanstvenoj opremi. Otvorio je nekoliko panela i vidio
kompjutore, velika magnetna polja, uredno sloene rezervne dijelove.
Ubrziva estica? zapitao se. To nije bio laser, u to je bio siguran.
Gore su bile prostorije za posadu, dovoljno mjesta za tri kozmonauta,
moda etiri. Ormarii su sadravali konzerve hrane. Mikrovalna penica.
Hladnjak s jo hrane. Fotoaparati i kamere.
"Jako ugodno."
Vratio se u glavni odjeljak, gdje se nalazila zagonetna znanstvena
oprema. Odnesi kui nekoliko suvenira, pomislio je, otvarao je ormare i
njukao. Nema dokumenata, nema knjiga uputa ili bilo kakve papirologije.
Pronaao je malu vreicu odvijaa i skinuo ih s njihovog mjesta.
Bacio je pogled na sat i vidio kako ima jo pet do deset minuta do
predvienog dolaska sovjetskog svemirskog broda. S odvijaima u jednoj
ruci Kinsman je opet otiao naprijed i ponovno pregledao prostorije za
posadu u potrazi za nekom papirologijom koju bi mogao ponijeti generalu
Hatchu i njegovim obavjetajcima. Nita. Prazan kompjutorski ekran s
tipkovnicom na irilici i arapskim brojevima.
Made in CCCP. Ostavio je odvijae da lebde i uzeo mali fotoaparat iz
depa na nozi. Snimao je poput manijakalnog turista i snimio cijelu
unutranjost satelita.
Kad je vratio fotoaparat u dep i posegnuo za odvijaima neto je
zablistalo a rubu vidnog polja. Okrenuo se prema opservacijskom portu i
pogledao. Nita osim zvijezda: prekrasnih, hladnih.

Onda opet blistanje. Ovoga puta ga je oko uhvatilo i ugledalo vitku

figuru svemirskog broda kako klizi prema njemu. Veina je broda bila u
sjeni. Nikad ga ne bi otkrio bez izdajnikog plamena potisnika.
Vraki je blizu!
Kinsman je zgrabio svoju malu hordu ukradenih odvijaa i krenuo prema
komori. U urbi je nogom zapeo za pupkovinu i gotovo pao. Izgubio je
nekoliko sekundi na uspravljanje, a onda stigao do zrane komore satelita i
izaao van.
Vidio je kako ruski svemirski brod izvodi posljednje manevre prilaska.
Vatra iz potisnika i inilo se kao da se zaustavio pored satelita.
Kinsman se priljubio uz trup satelita i drei se za rukohvate otiao u
sjenu na mranoj strani. ekao je tamo i pokuavao smisliti to dalje,
zamotao je pupkovinu kako bi bila manje vidljiva novopridolici.
Novi je svemirski brod bio puno manji od satelita, izgraen poput
Kinsmanove Mante. Zrana se komora iznenada otvorila. Pojavila se figura
u svemirskom odijelu i na trenutak zbunjeno lebdjela. Kinsman je vidio
kako kozmonaut nema pupkovinu. Umjesto toga na leima je nosio
ogromnu kutiju: sustav za odravanje ivota i jedinice za upravljanje.
Koliko ih je ovdje? zapitao se.
Dimni oblak pojavio se iz kozmonautove kutije na leima dok je letio
prema zranoj komori satelita.
Dok je Rus prilazio Kinsman se nesvjesno povukao dublje u sjene. Samo
jedan; vie se nitko nije pojavio iz svemirskog broda. Novopridolica je
stigao do jo uvijek otvorene zrane komore satelita. Nekoliko se trenutaka
nije micao. Kinsman je isprobao svaku frekvenciju svog radija,
bezuspjeno. Rusi su koristili druge frekvencije; nisu mogli meusobno
razgovarati, nisu mogli prislukivati tue razgovore.
Kozmonaut se udaljio od satelita, i lebdei u mjestu okrenuo se prema
Kinsmanovoj Manti koja se jo uvijek nalazila udaljena nekih pedesetak
metara.
Kinsman je osjetio kako se poinje znojiti, ak i u hladnoj tmini.
Kozmonaut je odletio od satelita, prema Manti.
Kvragu sve! Kinsman je bjesnio sam na sebe. Prvo pravilo ratovanja, ti
glupi seronjo: dri liniju uzmaka otvorenom!
Odgurnuo se od satelita i poeo lebdjeti prema Manti. Bilo je to poput
none more, lebdio je svemirom zastraujuom sporou dok je kozmonaut
jurio. Kozmonaut je primijetio Kinsmana kad je izaao iz sjene satelita i
pojavio se na suncu.

Na trenutak su jednostavno zurili jedan u drugog, razdvojeni s etrdeset

metara niega.
"Mii se od tog svemirskog broda!" viknuo je Kinsman, znajui kako
njihovi radiji nisu na istoj frekvenciji.
Kao da eli opovrgnuti njegove rijei kozmonaut je stavio ruku na rub
Mantine zrane komore i zavirio unutra. Kinsman je zamahnuo rukama i
nogama u pokuaju da dobije na brzini. Jo se uvijek kretao vraki sporo.
Onda se sjetio odvijaa koje je nosio.
Gotovo bez razmiljanja bacio je cijelu gomilu na kozmonauta. Zamah
ga je izbacio iz ravnotee. Zemlja mu je nestala iz vidokruga, onda su
zvijezde vrtoglavo projurile, a onda ruski satelit. Krajikom je oka ugledao
kozmonauta dok su odvijai letjeli oko njega. Veina je promaila i
beumno se odbila od Mantina trupa. Ali jedan je dovoljno snano pogodio
uljezovu kacigu, a onda se odbio u nepoznato.
Kinsman je, kad se okrenuo, izgubio Mantu iz vidokruga. Trudio se
ispraviti, koristio je ruke i noge kao balans. Zvijezde su se naposljetku
prestale rotirati. Okrenuo se i opet pogledao prema Manti, ali bila je
naopako. Nije bilo vano.
Uljez se jo uvijek rukom drao za komoru. Slobodnom je rukom trljao
mjesto gdje je odvija pogodio njegovu kacigu. Izgledao je poput
smijenog djeaka koji trlja kvrgu na glavi.
"To znai odbij, strance", promrmljao je Kinsman. "Uljezima zabranjeno.
Vlasnitvo Sjedinjenih Amerikih Drava. uvaj se orla. Idui u ti put
raspoloviti kacigu."
Kozmonaut se lagano okrenuo i posegnuo prema jednom od depova s
opremom na remenu. U ruci mu se pojavila neobina alatka. Kinsman je
bespomono lebdio i gledao kako kozmonaut uzima dio njegove pupkovine.
Onda je na nju priljubio alatku. Pojavile su se iskre.
Elektronski plamenik! Pokuava presjei moju pupkovinu! Ubit e me!
Kinsman se poeo mahnito kretati uz pupkovinu. Sve to je mogao
vidjeti, sve o emu je mogao razmiljati, bio je to plamenik koji je izjedao
njegovu liniju ivota.
Oajniki je objema rukama zgrabio pupkovinu i snano povukao. Opet
se divljaki zavrtio, ali vidio je kako val kojeg je stvorio klizi niz pupkovinu.
Dio koji je kozmonaut drao u ruci odjednom mu je izletio iz ruke. Varilica
je odletjela i ugasila se.
Obojica su se istodobno pokrenula.

Kozmonaut je poletio s Mante, krenuo je prema plameniku. Kinsman je

jurnuo pravo prema komori. Objema je rukama zgrabio njen rub, teko je
disao, vizir se lagano zamaglio od vruine njegovog napora i straha.
Uleti unutra, zatvori vrata i izgubi se dovraga odavde.
Ali nije se pokrenuo. Umjesto toga promatrao je kozmonauta, sada
neobinu, suncem obasjanu figuru koja je lebdjela nekih dvadesetak
metara dalje i tiho procjenjivala situaciju.
Taj me kurvin sin pokuao ubiti.
Kinsman se zgrio na rubu komore poput make i skoio na svog
neprijatelja. Kozmonaut je posegnuo za kontrolama na remenu, ali
Kinsman se sudario s njim i obojica su odletjela kroz svemir, zamahujui i
udarajui jedan drugoga. Bila je to izvanzemaljska borba, ljudski bijes u
beskrajnoj mirnoi zvijezdama istokane tame. Bez zvuka osim vaeg
vlastitog tekog disanja i gromovitog udara sudarenih tijela.
Odlebdjeli su izvan sjene svemirskog broda, na jarku sunevu svjetlost.
Velianstvena ljepota Zemlje prostirala se ispod njih. U hladnom bijesu
Kinsman je zgrabio cijev za zrak koja je povezivala kozmonautov tank s
kisikom i njegovu kacigu. Oklijevao je trenutak i pogledao okruglu plastinu
kacigu. Mogao je vidjeti samo pozadinu kozmonautove glave, prekrivenu
crnom, za kou priljubljenom pilotskom kapuljaom. Snanim trzajem
Kinsman je iupao crijevo iz leita. Bijeli je plin zaitao iz tanka na
leima. Kozmonaut je zadrhtao dvaput, u gru, a zatim se umirio.
Kinsman je sa svjesnim naporom razdvojio zube. eljust ga je boljela.
Drhtao je i bio obliven hladnim znojem.
Ugledao je lice svog oca. Napravit e ubojicu od tebe! Vojska postoji
kako bi ubijala.
Pustio je svog neprijatelja. Dva ljudska tijela lagano su se udaljila. Mrtvi
se kozmonaut lagano okrenuo dok je Kinsman lebdio pored njega. Sunce je
jarko obasjavalo bijelo svemirsko odijelo i beivotno, prestravljeno lice.
Kinsman je promatrao to lice beskrajno dugi trenutak i osjetio kako
ivot istjee iz njega. Odvukao se do Mante, zatvorio vrata komore i otvorio
zrane tankove automatskim, instinktivnim potezom. Upalio je radio i
zanemario gomilu znatieljnih glasova koji su dolazili sa Zemlje.
"Spustite me. Programirajte kompjutor da me spusti, automatski. Samo
me spustite."
Prolo je est tjedana prije no to je Kinsman opet vidio pukovnika
Murdocka. Napeto je sjedio za irokim stolom od mahagonija dok su

Murdockove oi veselo blistale, gotovo poput jarkog sunca izvan

pukovnikovog ureda.
"U civilki izgleda mravije", rekao je pukovnik.
"Smravio sam."
Murdock je nehajno odmahnuo rukom. "ao mi je to te nisam prije
uspio vidjeti. Obavjetajci i ljudi iz State Departmenta muvali su se ovuda
prolih nekoliko tjedana, i sva papirologija tvoje pohvale i tvoje bolovanje...
Nisam imao prilike, eh, estitati ti na misiji. Bio je to dobar posao."
Kinsman nije nita rekao.
"General Hatch je bio jako zadovoljan. Sam te predloio za Srebrnu
zvijezdu."
"Znam."
"Ti si junak, Kinsmane." U pukovnikovom enskastom glasu bilo je
uenja. "Pravi junak, kunem se Bogom."
Kinsman opet nije nita rekao.
Murdock je potisnuo mrtenje. "Rusi nee stvarati probleme, tako su mi
rekli deki iz State Departmenta. Cijela se stvar dri u tajnosti. Dogovorili
smo se s njima. Neemo se aliti to u orbiti isprobavaju oruje sa
zrakama, a oni se nee aliti to su izgubili kozmonauta."
"Oboje smo izgubili", rekao je Kinsman.
"Ali dokazao si kako Zrakoplovstvo ima vanu misiju u svemiru, Boga
mu! Jedini nain na koji smo mogli rei kako oni izigravaju sporazum bio je
zaviriti u njihov prokleti satelit. Kladim se kako e Kongres sada promijeniti
nae ime u Svemiroplovstvo!"
"Poinio sam umorstvo."
Murdock je nekoliko dugih trenutaka utio. Prstima je bubnjao po stolu.
"To je jedna od onih stvari", rekao je naposljetku. "Morao si to uiniti."
"Ne, nisam", tiho se usprotivio Kinsman. "Mogao sam se vratiti u Mantu
i odletjeti."
"Ubio si neprijateljskog vojnika. Zatitio si granicu svoje nacije.
Naravno, sada se osjea trulo, ali preivjet e ti to."
"Niste vidjeli lice u kacigi koje sam ja vidio."
Murdock je premjetao papire na stolu. "Pa... u redu, bilo je gadno.
Dobio si bolovanje, a s tobom je u stvari sve u redu. Za ime Boje, to jo
eli?"
"Ne znam. Trebam vremena kako bih razmislio o tome."
"Molim?" Murdock je zurio u njega. "O emu pria?"
"Proitajte izvjee", umorno je rekao Kinsman.

"Ono... eh, nije dolo do moje razine. Preosjetljivo. Ali ne shvaam to

te toliko prestravilo. Ubio si neprijateljskog vojnika. Trebao bi biti
ponosan..."
"Neprijatelja", sumorno je ponovio Kinsman. "Nije mogla biti starija od
dvadeset godina."
Murdock se zapanjio. "Ona?"
"Tako je", rekao je Kinsman. "Ona. Va junak u kojeg se kunete Bogom
ubio je prestravljenu djevojku. To je neto na to treba biti ponosan, zar
ne?"

31. godina
Potpukovnica Marian Campbell lagano je prstima bubnjala po stolu.
Psiholoki profil natporunika Kinsmana leao je otvoren ispred nje. S
druge je strane stola sjedio natporunik. Uputila mu je profesionalan
pogled. Kinsman je bio vitak, preplanuo, prilino privlaan na neki sanjiv
nain. Njegove sivoplave oi bile su mirne. Ruke su mu mirno poivale u
krilu; dugi, vitki prsti pijanista. Bez tikova, bez trzanja. Izgledao je gotovo
neosjetljiv na svoj okoli. Povuen, zakljuila je potpukovnica Campbell.
"Znate li zato ste ovdje?" pitala ga je.
"Mislim da znam", odgovorio je bez oklijevanja.
Marian se naslonila. Bila je ena krupnih kostiju koja se neprestano
morala podsjeati da govori tie. Imala je prirodnu tendenciju razgovora s
ljudima paradnim zapovjednim tonom. Loa osobina za psihijatra.
"Recite mi", rekla je, "to vi mislite zato ste ovdje."
Kad je pokuala tie govoriti zvuala je mrko, grubo. Glas joj je imao
snagu za opernu pozornicu ili drevni amfiteatar, unato injenici to je
njegova vlasnica bila nemuzikalna.
Kinsman je duboko udahnuo, poput sportaa spremnog za krajnji napor.
Ili poput ovjeka kojem je dosadno.
"Ve sam pet mjeseci na psihijatrijskom promatranju. Suspendiran sam
s aktivne dunosti. Vi ljudi pokuavate otkriti kakav je uinak ubojstvo one
ruske djevojke imalo na mene."
Potpukovnica Campbell je kimnula. "Nastavite."
"Vi ste efica psihijatrijskog odjela. Pretpostavljam kako je moj sluaj u
vaim rukama zbog konane procjene."

"To je istina", rekla je. "Na meni je odluka hoete li se vratiti na aktivnu
dunost ili ne."
Kinsman ju je na trenutak smireno pogledao, a onda se usredotoio na
prozor. Rolete su bile sputene do pola zbog jakog poslijepodnevnog
sunca. Na trenutak je izgledao poput djeaka u prepunoj uionici koji udi
za zvonom koje e ga osloboditi da se ode van igrati.
"Pukovnik Murdock vas trajno eli skinuti s dunosti. Svidjelo bi mu se
kad bi bili asno otputeni iz Zrakoplovstva, samo to bi to u Washingtonu
loe odjeknulo."
"Nisam iznenaen", rekao je Kinsman.
"Zato ne?"
Napravio je mali pokret ramenima koji je mogao biti slijeganje.
"Murdock bi bio jako sretan da me se rijei. Nisam njegov tip marionete."
Na trenutak je razmislio o tome, a onda dodao: "To nije paranoja. Moete
provjeriti kod bilo kojeg drugog astronauta."
Marian se nacerila. "Ve jesmo. Niste paranoidni."
"Nisam ni mislio."
"Ali ini se kako imate nekih problema. Ja moram odluiti jesu li vai
problemi preveliki da bi vam se opet dozvolilo letjeti."
"Tako sam i mislio."
Nije odgovorila, a on nije nita dodao. Sjedili su i nekoliko trenutaka
gledali jedno drugo preko prepunog stola. Ured potpukovnice Campbell
pokazivao je privilegije njenog ina i poloaja. Bio je to samo jo jedan od
oskudno funkcionalnih ureda bolnice Zrakoplovstva, ali potpukovnica koja
je glavni psihijatar imala je vie slobode od ostalih pri dekoraciji vlastitog
ureda. Mala soba bila je prepuna zelenih biljaka. Mlado stablo raslo je u
kutu pored prozora. Umjesto kreveta unutra se nalazila duga metalna klupa
s egzotinim tropskim cvijeem.
Pokuava me zastraiti pogledom, pomislila je Marian Campbell.
"Pa", rekla je naposljetku, "kako se osjeate u vezi ovoga? to vi elite
uiniti?"
Odgovor je ovoga puta doao sporo. "Iskreno reeno, ne znam.
Ponekad pomislim kako bih trebao izai iz Zrakoplovstva, prihvatiti otpust iz
zdravstvenih razloga. Ali to bi me izbacilo iz svemirskog programa, a to je
sve to uistinu elim."
"Ne biti u svemirskom programu."
"Ne!" prasnuo je. "Biti u njemu. NASA opet alje astronaute na Mjesec.
elim biti dio toga."

"elite ii na Mjesec?"
"Da."
"Kako bi pobjegli odavde?"
"to dalje mogu", odgovorio je gorljivo.
Zatresla je glavom. "Ne moete pobjei od problema."
Kinsman joj je uputio superioran pogled saaljenja. "Nikad niste bili u
orbiti, zar ne?"
"Ne, naravno da nisam."
"Onda ne znate. Te fore o ne bjeanju od problema - to je slogan. Kao
kad ljudima kaete kako novac ne moe kupiti sreu. Dignite noge s poda,
izaite iz ovog ureda i uite u avion gdje moete biti preputeni sami sebi vrlo ete lako pobjei od svojih problema."
"Ja sam odradila svoje letenje", odgovorila je. "Ali vi koji put trebate
doi dolje. Morate se vratiti i suoiti sa stvarima."
"Pretpostavljam da je tako." Pogledao je prema prozoru i vruem
teksakom poslijepodnevu s druge strane roleta. "Znate, ponekad se pitam
jesu li neke avionske nesree... neke od neobjanjenih... jesu li uzrokovane
pilotovom eljom da zauvijek pobjegne od svojih problema."
"Samoubojstvo?" Potisnula je poriv stavljanja biljeke u dosje. Uini to
nakon to ode; nemoj uiniti nita to e mu prekinuti misli.
"Ne ba samoubojstvo. Ne elju za umiranjem. Ali... pa, svako malo
uistinu dobar pilot uniti svoj avion bez nekog oitog razloga. Moda
jednostavno ne eli staviti noge na tlo."
"to mislite kako ete se vi osjeati ako vam se opet dopusti letenje?"
Smjesta se nacerio. "Mrak!"
"Ne bi pokuali... pobjei vaim problemima?"
"Ne." Nasmijeio se. "Imam bolji nain za rjeavanje svojih problema.
Tome slui Mjesec."
Potpukovnica Campbell je pomislila, zemlja Nedoija.
"To je jedina stvar koju elim", rekao je Kinsman. "Jedina stvar koju
trebam. Povratak u aktivan status astronauta. Ui u lunarni program."
"Ali to nije program Zrakoplovstva", rekla je potpukovnica Campbell. "To
je civilni program - NASA i Rusi, zar ne? To je program suradnje."
Kimnuo je i odgovorio: "Ali trae iskusne astronaute. Zrakoplovstvo
doputa nekim naim ljudima da rade za NASA-u. Neki od mojih prijatelja
ve su bili na Mjesecu."
Sada je bio spreman za teka pitanja.

"to mislite, koji je va pravi problem?" pitala je potpukovnica Campbell

dopustivi glasu normalnu gromoglasnu intonaciju.
Kinsman je na trenutak bio iznenaen. "Ubio sam onu rusku djevojku..."
Iznenaenje je na licu zamijenila bol.
"Pokuala vas je ubiti, zar ne?"
"Da."
"Vi ste vojni asnik. Bili ste na vojnoj misiji. Satelit kojeg ste
pregledavali mogao je nositi oruje koje je moglo ubiti milijune ljudi."
"Znam."
"Zato ste onda postali..." Uzela je naoale sa stola i stavila ih na vrh
nosa. itala je iz dosjea: "... maloduni, povueni, neprijateljski nastrojeni
prema kolegama asnicima." Pogledala ga je. "Takoer kae kako ste
smravili i alili se na nesanicu."
Kinsman se nagnuo naprijed i spleo svoje duge prste. Pogledao ju je i
upitao: "Jeste li ikad nekoga ubili?"
Marian Campbell pomaknula je glavu samo centimetar kako bi
odgovorila ne.
"Puno asnika Zrakoplovstva je ubijalo", rekao je Kinsman. "Ali s
udaljenosti. Pritisnete dugme i stroj padne iz zraka ili zgrada na tlu
eksplodira. Ubio sam ju u borbi golim rukama. Vidio sam joj lice."
"Izvravali ste svoju dunost..."
"Mogao sam izvriti svoju dunost i ne ubiti ju!"
"To znate sada kad je sve gotovo."
Proao je rukom kroz kosu. "Jeste li ikad uli za Richarda Bonga?"
"Koga?"
"U proteklim sam mjesecima imao puno prilike itati povijest
Zrakoplovstva", rekao je Kinsman. "Dick Bong bio je pilot lovca u Drugom
svjetskom ratu. Na Pacifiku. Na vrhunski as. Sruio je etrdeset japanskih
aviona u prvih nekoliko godina rata. Sve u zranoj borbi, ovjek na ovjeka,
nije unitavao avione na zemlji."
Potpukovnica Campbell poalila je to nije ukljuila snimanje na
kazetofonu u donjoj ladici njenog stola. Sada je kasno, prekorila je samu
sebe.
"Njegov zapovjednik, general, doao je na otok gdje se nalazio kako bi
mu predao odlikovanje. Japanci su napali bazu usred ceremonije. Bong i
general uskoili su u isti rov. Jedan japanski avion pogoen je iz
protuavionskog topa i poeo je gorjeti. Japanski pilot nije imao padobran.
Ili se moda jednostavno nije otvorio. U svakom sluaju iskoio je iz svog

gorueg aviona i poput kamena pao na pistu. Pao je na tlo samo nekoliko
metara od Bonga i generala."
"Ali kakve -"
"Bong do kraja rata vie nije sruio ni jedan avion. Letio je na borbenim
misijama, ali nije nita mogao pogoditi topovima."
"Vidim", tiho je rekla potpukovnica. "Shvaam."
"Razlika je", rekao je Kinsman. "Jedno je ubiti daljinskim upravljaem. U
potpunosti je drugo kad vidite koga ste ubili, licem u lice."
"A vi mislite kako je to ono to vas mui?"
Kinsman je kimnuo.
"Ali sada se moete nositi s time?"
"Sve dok nisam na borbenim misijama", odgovorio je.
"A injenica to je osoba koju ste ubili ena nema nikakve veze s time?"
Kinsman je razjapio usta i odjednom ju je mrko promatrao. "Otkud,
dovraga, da ja to znam?" viknuo je. "Koliko je visoko gore?"
"Ne znam, natporunie. Vi recite meni."
Ljutito se okrenuo od nje. elo mu se orosilo znojem, primijetila je
potpukovnica Campbell.
"Ovo je za danas dosta, natporunie. Moete ii."
Gledala ga je kako polagano ustaje, izgledao je pomalo zbunjeno. Priao
je vratima, oklijevajui zastao, onda ih otvorio i bez osvrtanja napustio
ured.
Potpukovnica Campbell otvorila je donju ladicu stola i izvadila mali
kazetofon. Ukljuila ga je i poela govoriti u ugraeni mikrofon. Nakon vie
od petnaest minuta zakljuila je:
"Definitivno trai pomo to je dobro. Ali jo uvijek nismo ni blizu
njegovom problemu. Samo smo zagrebli povrinu. Izgradio je oklop oko
sebe i sada ne samo da ga nitko ne moe razbiti kako bi dopro do njega, ni
on ga ne moe razbiti kako bi izaao. Moda se radi o neemu iz
djetinjstva; morat emo provjeriti obitelj."
Pritisnula je STOP dugme snimaa i okrenula se kako bi pogledala kroz
prozor. Vrue teksako nebo sa zalaskom se sunca pretvorilo u bakar.
Helikopter je negdje gore zujao poput lijenog vretenca. Mlazni avion je
prozujao.
Opet je ukljuila snimanje. "Jedna je stvar sigurna", rekla je. "Umorstvo
kozmonautice samo je iniciralo traumu. Ima vie, ispod povrine. Ako je
preduboko zakopano, i ako brzo ne doemo do toga gotov je kao asnik
Zrakoplovstva. I kao astronaut."

Vjetar koji je ibao pistu inio je malo u razbijanju vruine. inio se kao
dah iz usijane penice. Sunce je nemilosrdno prilo i iscjeivalo sve sokove
iz vas.
Marian Campbell polagano je hodala oko aviona, provjeravala kontrole,
propeler, znojila se u svom zakopanom kombinezonu i ekala Kinsmana.
Bio je to jednomotorni avion sa irokim krilima i visokom kabinom zbog
koje je nalikovao jednookom insektu. Bio je obojan u jarkocrvenu i utu,
osim pokrova motora, gdje su crne mrlje od ulja upropatavale dekor.
Vidjela je visoku figuru kako se pribliava kroz treperavu vruinu. Sunce
je zagrijalo beton, pa joj se inilo kao da stoji na rotilju. Doi, rekla je
sama sebi, prije no to se otopim i od mene ostane samo mrlja. Onda se
veselo nacerila. Bila bi to poprilina mrlja, znala je.
Kinsman je bio u civilnoj odjei, raskopanoj koulji kratkih rukava i
svijetloplavim hlaama. Kad je priao avionu izgledao je umorno.
"Nema potrebe za salutiranjem", rekla mu je Marian. "Nismo na
dunosti, u redu?"
Kimnuo je i pruio ruku kako bi dotaknu krilo aviona. Metal je sigurno
bio usijan ali Kinsman je lagano povukao rukom po metalu i zamalo se
nasmijeio.
"Piper Cherokee. Stara ptica, ali jo uvijek dobro izgleda", rekao je.
"Priate o avionu ili o meni?" pitala je Marian.
Izgledao je vie smeten, nego nasmijan. "Avionu, naravno,
potpukovnice."
"Moje je ime Marian ... kao u Robinu Hoodu. I da, znam alu: 'Tko je
lady Marian? Netko!"
Kinsman se jo uvijek nije nasmijeio.
Marian je u sebi uzdahnula i pitala: "Da li da vas zovem Chet, Chester ili
kako?"
"Chet."
"U redu, Chete. Idemo gore gdje je zrak hladniji."
Teko se popela na krilo i uvukla u kabinu. Kinsman ju je pratio i sjeo
na kopilotsko sjedite, s desne strane. Ostavio je nogu vani kako bi vrata
bila otvorena dok je palila motor.
utke je, gledao, dok je otila prema samome kraju tri kilometra duge
piste. Bila je izgraena za teke bombardere. Ovaj skakavac mogao je
poletjeti i sletjeti na pistu sedam puta manju, a i to bi mu bilo previe.

Dobili su odobrenje tornja, Kinsman je zatvorio vrata i mali je motor

zabrujao dok su rulali pistom i podigli se u zrak.
Marian je skrenula desno po zapovjedi kontrolnog tornja. Udaljavali su
se od zrakoplovne baze preko teksake pustinje.
"eli vidjeti Alamo?" pitala je.
"Naravno", rekao je Kinsman.
Pitala je kontrolu za koordinate prema San Antoniju.
"iji je ovo avion?" pitao je Kinsman kad su se popeli na visinu leta.
"Moj", rekla je Marian.
"Tvoj? Ti ima avion?"
"Naravno. Misli kako samo vi astronautski frajeri volite letjeti? to
misli zato sam uope stupila u Zrakoplovstvo?"
Nacerio joj se. "Voli letjeti."
"Zar netko ne voli?"
Mogla je vidjeti kako se opustio. Bili su jedva kilometar i pol iznad tla, ali
ve se osjeao sigurno i izolirano od pritisaka na zemlji.
"eli li malo upravljati?" pitala je.
"Naravno."
Predala je kontrole Kinsmanu koji je uzeo upravlja u ruke.
"Nema akrobacija bez prethodnog upozorenja", predloila je.
"Nisam akrobatski pilot."
"Dobro je to si mrav", rekla je Marian. "S veinom je mukaraca ovdje
prilino tijesno. Ja zauzmem poprilino mjesta."
Nije skinuo pogled s obzora, ali je pitao: "Treba li ovo biti neka vrst
terapije? Mislim, zato si me pozvala?"
"Jer znam kako voli letjeti, mislila sam kako bi ti oputanje dobro
dolo. Mi nismo samo rovai po mozgu, zna. Mi smo lijenici. Zabrinuti
smo za vae cjelokupno zdravlje."
Kinsman je ispustio tihi zvuk koji je mogao biti uzdah. "Jedan od vaih
lijenika volio je razgovarati sa mnom kad god sam pokuao svirati pijano u
asnikom klubu. Svaki put kad bih sjeo svirati pojavio se i poeo me
ispitivati. Onda je rekao kako sam neprijateljski raspoloen i sumnjiav."
Marian se nasmijala. "To je Jeffers. On je idiot u mojoj ekipi."
Letjeli su neko vrijeme i lagodno askali, ali nikad se nisu pribliili
njegovim emocionalnim problemima. Marian je naposljetku morala dovui
temu na svjetlost dana.
"Morali smo provjeriti tvoju obitelj", rekla je.
"Znam. Nazvao me prijatelj."

"Senator McGrath?"
"Da. elio je znati je li u redu ako razgovara s tobom. Rekao sam mu da
jest."
"Lijepo smo porazgovarali preko telefona."
"to si saznala o meni?"
Marian je na trenutak napuila usne i razmiljala o tome to e uiniti
ako odjednom odlui obruiti avion na zemlju.
"Ispriao mi je o tvojim roditeljima. Sukobu s ocem. Umro je dok si bio
u Kaliforniji, zar ne?"
Kinsman je kimnuo. "U stvari, dok sam bio u orbiti. Otiao sam ga
posjetiti dok je bio u bolnici, kao zabrinuti sin. Nije me prepoznao. To jest,
nije priznao da me prepoznao."
"To je alosno", rekla je Marian.
Kinsman je vrlo hladno odgovorio. "Nismo jedan drugog vidjeli jasno ni
kad je bio iv i zdrav, zna."
Govorio je smireno, oito nije nita skrivao. Ali bio je poput zida. Sve to
je elio bilo je biti vraen na dunost astronauta za lunarne misije. ini se
kako mu nita vie nije bilo vano. A ipak, neto ga je sputavalo. Neto u
glavi to je podiglo zid oko njega, nevidljivu barijeru koja mu je
onemoguila bilo kakav ljudski kontakt.
"ekao sam kontru", rekao je, nakon gotovo sat vremena razgovora.
Marian je ruke drala u krilu. "Kontru? to je to?"
Pogledao ju je. "Zar me nee pitati jesam li impotentan? Jeffers i svi
ostali tvoji psihii jesu."
Trai li pomo? "Proitala sam tvoj dosje", odgovorila je Marian. "Rekao
si im da nisi."
"Rekao sam im kako mislim da nisam."
"Objasni?"
"U posljednjih sam pet mjeseci bio vie ili manje ogranien na bazu.
Nisam imao puno anse za otkrivanje."
"Nastavi..."
"Mogu vrlo lako dobiti erekciju", nastavio je Kinsman, kliniki hladno kao
da ita knjigu. "Budio sam se iz nonih mora s erekcijom."
"None ejakulacije?" pitala je Marian.
"Mokri snovi? Aha, nekoliko puta."
"Onda funkcionira."

"Oprema radi", rekao je, jo uvijek udaljen poput obzora. "Mui me to

to mi se nije dalo pokuavati. Mislim, prolo je pet mjeseci, a ja nisam bio
ak ni uspaljen. Nisam se ak upucavao nijednoj medicinskoj sestri."
Znamo, rekla je potpukovnica Campbell sama sebi.
"Blie si mi no to je ijedna ena bila od... od..."
Ruke su mu se odjednom poele tresti. Avion, raen za amaterske
pilote, postojano je letio naprijed poput konja za vuu pluga.
Marian je preuzela kontrole dok se Kinsman naslonio.
"Otkad?" bila je uporna.
"Zna."
"Reci mi."
"Otkad sam ubio onu djevojku u orbiti. Otkad sam ju ubio. Otkinuo sam
crijevo za zrak s njene kacige i ubio ju. Namjerno. Mogao sam otii. Mogao
sam se vratiti u svoj brod i otii. Ali ubio sam ju. Ubio sam ju."
"Dobro", rekla je Marian.
"Dobro?" mrko ju je pogledao oima punima boli.
"Dobro je to pokazuje emocije. Predugo si ih drao smrznute ispod
povrine. Posljednjih pet mjeseci vie si se ponaao kao robot, nego kao
ljudsko bie."
Kinsman je pogledao ruke. Jo su uvijek drhtale.
"U redu je, Chete. Sve je gotovo, sve je iza tebe. Nema niega to
moe uiniti kako bi ju vratio. Sada mora odluiti... kamo eli ii?"
Rukama je stegnuo koljena. "to je rekao Richard Trei? 'Idemo ljudi,
idemo. Ako ne u raj, onda ruku pod ruku u pakao.'"
Marian je nimalo damski frknula. "Nijedno", rekla je i pokazala lijevo.
"To je samo san Antonio."
Alamo je srce San Antonija, ali na etiri kuta grada nalaze se vojne
baze. Potpukovnica Campbell sletjela je u zrakoplovnoj bazi Kelly i iz autoparka su uzeli sivi sedan na sintetsko gorivo kako bi otili u grad.
GOSPODA E SKINUTI EIRE, glasio je natpis na ulazu u Alamo.
Marian je vidjela kako su veina ljudi koja se natiskala pred ovaj stari
spomenik u ovo sparno poslijepodne ili Meksikanci ili Latinoamerikanci.
Prizori na displejima govorili su o velikom amerikom trijumfu kojim je
Texas izvojevao nezavisnost. Ali bio je to samo privremeni trijumf, vidjela
je Marian. Pravi gubitnici meksiko-amerikog rata dobivali su dugoroni

rat, bilo ih je vie nego gringosa i zauzimali su teritorij koji su privremeno

izgubili.
Vani, u sjeni velikog drvea iza poruenih zidova stare misije Kinsman je
iznenada pitao: "Mogu li te izvesti na veeru?"
Marian je osjeala zadovoljstvo. "Prolo je ve puno vremena otkad me
mladi pozvao na veeru."
Nacerio joj se. "Moda mi moe pomoi s mojim problemom."
Zacrvenila se i proklela se to je ispala takav idiot. ali se s tobom, rekla
je sama sebi prijekorno. Dovoljno si stara da mu bude... pa, u svakom
sluaju starija sestra.
"Kvalificirana si za noni let?" pitao je Kinsman, odjednom je opet
postao ozbiljan. "Nema problema ako ostanemo nakon zalaska sunca."
Marian je kimnula. "Ipak, bila bih puno sigurnija kad bi sletio pomou
instrumenata. Ne volim nono ateriranje."
"U redu", rekao je. "Idemo pronai nekakav restoran. Ja astim."
Pronali su restoran u jednom od hotela u blizini parka. Plesna je
dvorana bila ispunjena malim stolovima tako gusto naguranima da su se
nasloni stolaca dodirivali kad god je netko poelio ustati. Marian se
namrtila. Ovo je bilo previe slino New Yorku ili Chicagu. Gdje je stari
Divlji zapad, gdje su veliki stoari veerali u otmjenim restoranima s
visokim stropovima i kristalnim lusterima?
Mala pozornica postavljena na jednoj strani plesne dvorane bila je
namijenjena za izvoenje pjesama koje je napisao pariki pjesnik Jacques
Brel. Samo dva mukarca i dvije ene, u obinoj odjei. Uprava nije previe
troila na zabavu, pomislila je Marian. Ali pjevai su bili izvrsni, a pjesme
osjeajne, emocionalne, teatralne, prekrasne.
Marian je u zamraenoj plesnoj dvorani poela promatrati Kinsmana kad
su pjevai opet poeli izvoditi antiratne pjesme. Mirno je sjedio, nasmijao
se na pravim mjestima, pljeskao sa svima ostalima. Sve do pjesme pod
naslovom "Idua".
Uspravio se kad je tema pjesme postala oita: mladi europski vojnik s
prijateljima odlazi u pokretnu vojnu javnu kuu, "dar vojske, besplatan
naravno". Marian je osjetila kako joj oi blistaju jae od svjetala pozornice
dok je gledala kako se Kinsmanovo lice skamenilo u neemu vrlo bliskom
stravi.
Njegova je ruka polagano posegnula prema njezinoj i vrsto ju je
zgrabila. Drao ju je dok je vodei mukarac pjevao:

"Svi goli i mrtvi

Trebali bi se drati za ruke
Dok me gledaju kako vritim u noi
U snu koji nitko ne razumije. "
Pjesma je zavrila i Kinsman joj je pustio ruku. Kad je toka napokon
zavrila i svjetla se ponovno upalila izbjegao je direktno gledati u Marian.
inilo se da mu je neugodno, i to vie nego malo.
U tiini su se vratili Kelly kroz sparnu, vlanu no. Marian je bila
spremna ekati sve dok se ponovno ne nau u zraku kako bi ga opet
pokuala otvoriti. Bolje je razgovarao u zraku; tamo se inio oputeniji.
Vratili su auto natrag u auto-park i dopustili sanjivom desetniku da ih
jeepom odveze do piste.
Kinsman je skoio na Cherokeejevo krilo, otvorio vrata, uao unutra i
smjestio se na pilotsko sjedalo. Onda je pomogao Marian da smjesti svoju
masu na desno sjedalo. Provjerio je mjerae na kontrolnom panelu, dobio
odobrenje kontrolnog tornja i izaao na pistu. Rubna su svjetla blistala
poput bisera, naizgled u beskraj.
Dok je ekao posljednje odobrenje turirao je motor. Cijeli se avion
zatresao i napeo poput terijera na uzici. Marian se inilo kako motor
glasnije bruji u tami. A onda su jurili pistom i poletjeli. Kinsman je glatko
upravljao avionom, ruke su mu bile sigurne i mirne. Kad su se popeli na
visinu leta Marian je iznad njih ugledala nebo prepuno zvijezda, i jo
brojnija svjetla San Antonija ispod njih.
"Dolje je jedan od najboljih meksikih restorana s ove strane Rio
Grandea", rekla je kroz brujanje motora.
"Stvarno?" odgovorio je Kinsman.
Marian je gorljivo kimnula. "teta to nismo navratili."
"Aha. Hrana koju smo jeli nije bila osobito dobra, zar ne?"
"Ali uivala sam u predstavi."
Kinsman je u tami moda kimnuo. Nije mogla biti sigurna.
"Kako se tebi svidjela?" pitala je.
"Predstava?"
"Da."
Odjednom se poeo smijati, blagi, veseli smijeh zadovoljstva.
Marian je zbunjeno pitala: "to je smijeno?"
"Ti."
"Ja sam smijena?" Nije znala treba li joj biti drago ili treba li biti ljuta.

"Ne, ne ti", ispravio je Kinsman. "Smijena je situacija. Na odnos."

Skrenuo je prema njihovom polazitu, promijenio frekvenciju radija, a
onda se okrenuo prema njoj.
"Gledaj", rekao je, "vraki dobro zna kako je tijekom predstave neto
kliknulo u mojoj glavi, kad sam te zgrabio za ruku. I ja znam da ti zna. Ali
pokuava do teme doi na profinjen nain, vidjeti moe li me nagnati da
priam o tome."
"to je kliknulo?" Marian je osjeala ushit, poput lovca u blizini plijena.
"Tijekom te pjesme napokon sam shvatio to mi se dovraga dogodilo."
"Da."
"Sredili su me", rekao je mirno.
Marian je podigla obrve. "Sredili su te? Tko...?"
Kinsman je rekao: "Sve ove godine govorio sam samome sebi kako sam
svoj ovjek. Stupio sam u Zrakoplovstvo kako bih otiao u svemir, kako bih
pobjegao od runoe Zemlje. Ali nisam pobjegao. Nisam mogao."
"Donio si runou sa sobom."
"Aha." Neko je vrijeme utio. "Ubio sam onu kozmonauticu. Moda se
ne bih tako osjeao da je na njenom mjestu bio mukarac. Ali stvar je sredili su me."
"Tko?" zahtijevala je Marian.
"Zrakoplovstvo", rekao je. "Obuka. Vojni umovi."
"Ne shvaam."
Kinsman je jednom rukom pokazao skuenu kabinu i rekao: "Gledaj,
kad sam stupio u Zrakoplovstvo to je bilo samo kako bih bio astronaut.
Naravno, poslali su me kroz istu obuku koju svi prolaze, ak sam
sudjelovao u borbenim letovima na Cipru. Ali nikad nisam pucao iz topa ili
ispalio projektil. Nikad."
"I?"
"I kad sam uao u program za astronaute mislio sam kako sam uspio.
Dobio sam to sam elio. Zrakoplovstvo me nije sredilo. Njihova me obuka
nije pretvorila u vojni stroj. Bio sam svoj ovjek."
Marian je poela osjeati unutarnje treperenje koje je uvijek osjeala
kad je saznala rjeenje zagonetke.
"Ali nisam bio u pravu", nastavio je Kinsman. Glas mu je sada bio
ozbiljan, ali ne i trezven. Ni turoban ni drven. "Kad sam doao u borbenu
situaciju - borbu golim rukama - sva ona vojna obuka isplivala je na
povrinu. Vie nisam bio astronaut. Bio sam stroj za borbu. Uvjebani

ubojica. Vojni robot. Ubio sam ju ba kao to pjeadinac ima obiaj zabiti
bajunetu u trbuh drugog ljudskog bia."
"I misli kako te to muilo?" pitala je Marian, najtie to je mogla.
"Posljednjih sam pet mjeseci pokuavao shvatiti. Kako sam to mogao
uiniti? Kako sam dovraga namjerno mogao iupati dovod zraka drugog
ljudskog bia? Kako sam svjesno nekoga ubio?"
"A sada ima odgovor."
"Da." Bio je to nesumnjivo odrjeit odgovor. "Nisam pametan koliko sam
mislio. Vojna me obuka sredila. Bog zna, stavi me u istu situaciju i moda
opet ponovim istu stvar."
"Chete, vrlo me paljivo sluaj", rekla je Marian polagano. "Ti misli
kako ima odgovor i osjea se prilino dobro zbog toga..."
"Vraki dobro!"
"Ali ono to ima samo je poetak odgovora. Ima jo puno toga,
zakopano je duboko u tebi. Puno toga to jo uvijek nisi donio na svjetlost
dana."
Odmahnuo je glavom. "Ja ne mislim tako."
"Sluaj me!" viknula je Marian. "Cijelog si ivota oko sebe drao oklop.
Tvoje Kvekersko podrijetlo. Tvoj sukob s ocem. Tvoje dunosti u
Zrakoplovstvu. Jedini put kad si se opustio, jedini put kad si emocijama
dozvolio pobjedu nad samokontrolom ubio si osobu. enu. Djevojku. Sada
si opet zatvoren u tu samokontrolu i tvoj je oklop deblji no ikada. Izolirao si
se i od najmanjeg ljudskog kontakta..."
Kinsman je, kao da ni jedna njezina rije nije prodrla do njegove
svijesti, rekao: "Ako me bude drala izvan dunosti, na promatranju, jo
malo, Murdock e me izbaciti. To zna."
"Mogu te zatititi."
"Ne moe me dovoljno zatititi. Moe me izbaciti iz astronauta zauvijek."
"Da", priznala je. "To je istina."
"Sada se moram vratiti na aktivnu dunost. Ali ne u Zrakoplovstvo.
elim ui u NASA-in lunarni program."
"eli pobjei na Mjesec?"
"To nije bjeanje. Sada znam vie. Poznajem se bolje."
"Dovoljno da riskira svoj ivot, i ivote ostalih?"
Nacerio joj se. Mogla je vidjeti njegove zube u blagoj svjetlosti
kontrolnog panela. "Ti si mi povjerila svoj ivot, zar ne?"
Priznala je gotovo nevoljko: "Pretpostavljam da jesam."

"Samo to reci Murdocku."

Idueg jutra potpukovnica Marian Campbell bila je u odori, u svom
uredu, sjedila je za svojim stolom. Okrugla, elava glava pukovnika
Murdocka nije izgledala sretno ak ni na malom displeju telefona.
"to mi tono pokuavate rei, potpukovnice Campbell?"
Duboko je udahnula i odgovorila: "Po mom miljenju, pukovnie,
natporunik Kinsman sposoban je vratiti se na dunost."
"Vratiti se...? Ali mislio sam kako je psiholoki, eh, pa... nestabilan."
"Bio je muen onime to mu se dogodilo tijekom posljednje misije,
naravno. Svatko bi bio. Ali po mom miljenju, svladao je te probleme i
spreman je za povratak na aktivnu dunost."
Murdockovo se lice zamrailo od sumnje. "Ne kuim. Vi psihii pet ste
ga mjeseci bezuspjeno obraivali. A sada odjednom kaete kako je
dobro?"
Gotovo osjeajui kako bi mogla prekriiti prste Marian Campbell je
odgovorila: "To se ponekad tako dogaa. Stekao je uvid koji mu je bio
potreban za razumijevanje onoga to mu se dogodilo. Prilagodio se tome.
Sposoban je za dunost."
"Ne pod mojim zapovjednitvom", rekao je bijesno Murdock. "Prebacit
u ga odavde im ue kroz moja vrata."
"To ne moete uiniti!"
Murdock je izgledao iznenaeno. Njen je glas zagrmio.
"Hou rei", rekla je Marian pokuavajui se smiriti, "kako bih
preporuila da mu se dopusti nastavak astronautskog programa. Za to je
obuen i to uiva raditi."
"To ne znai -"
Prekinula ga je. "Shvaam kako postoji nedostatak obuenog osoblja
njegovih kvalifikacija. Bilo bi protivno regulativama Zrakoplovstva izgubiti
ovjeka njegovog iskustva na nekom drugom mjestu."
"Ako je psiholoki spreman za takvu dunost", odvratio je Murdock.
"Jest", rekla je Marian.
Pukovnik ju je prodorno pogledao. inilo se ludo, njegovo je lice bilo
tako malo na ekranu telefona. Ali Marian je ipak zadrhtala od tog pogleda.
"Garantirate kako je mentalno sposoban?" pitao je Murdock.
Marian Campbell se ukoila. "U medicinskoj profesiji nema garancija,
pukovnie. Ali osobno u sastaviti izvjee o natporuniku Kinsmanu i
predloiti povratak na aktivne dunosti za koje je obuavan."

"To mi vezuje ruke ako ga elim prebaciti."

"Osim ako ga ne prebacite u NASA-in program", izlanula je Marian.
Murdock se podlo nasmijeio. "Znai tako je rijeio svoj emocionalni
problem. Smotao vas je oko malog prsta, zar ne?"
Samo kako bi mu skinula taj osmijeh s lica Marian se nasmijeila i rekla:
"Nije bilo oko malog prsta, pukovnie."
Murdockovo se lice zarumenilo. Prasnuo je: "Pa, onda napiite vae
izvjee i preporuku! Ja u svoje probleme rijeiti na vlastiti nain."
Prekinuo je vezu i telefonski se ekran zacrnio.
Marian se opustila. Pa, stara curo, sada ima reputaciju jebanja s
pacijentima. Gotovo je poeljela da je to istina.
Izvukla je kazetofon iz ladice i poela diktirati konano izvjee o
Kinsmanu. Ali u pozadini uma je razmiljala: to si drugo mogla uiniti?
Zadrati ga ovdje? To bi ga definitivno ubilo kao da mu se zaustavi dovod
kisika. Morala si ga pustiti.
Kroz blagi um klima-ureaja uinilo joj se da uje pianino. Iz asnikog
kluba. Veseli, poletan Mozart. Sluala je nekoliko minuta. Nitko nije
prekidao pijanista.
Znai sada moe na Mjesec. Moda e tamo pronai ono to treba. Ali
nee. Zatvoren je u sebe. Ako ga pusti nikad se nee osloboditi. Zna to.
Zna to i puta ga. Ubit e se, na jedan ili drugi nain. Sebe, a moda i
ostale. A ti ga puta da to uini jer si preslaba da bi ga zadrala ovdje i
gledala kako dan za danom umire.
Ukljuila je snimanje i pogledala kako se kazeta lagano okree dok se
borila protiv poriva za plakanjem.

32. godina
"Je li se ve javio?"
"Huh? Ne, nije."
Kinsman je u sebi opsovao dok je stajao na otvorenoj platformi malog
lunarnog skakaa. Bilo je to njegovo drugo putovanje na Mjesec i nije ilo
dobro.
"Reci, gdje si sada?" Bokov je glas krkao statikom u Kinsmanovim
slualicama.
"Gore na rubu. Sigurno je uao u vraji krater."
"Rubu? Kako si doao -"

"Pronaao sam ravninu za skakaa. Ne misli valjda da sam hodao tako

daleko, zar ne? Nisam lud poput sveenika."
"Ali trebao si ostati ovdje dolje, u ravnici! Krater je zabranjen."
"Reci to naem svetom ovjeku. On je taj koji je odmarirao ovamo. Ja
samo pratim seizmike prstene koje postavlja svaka tri, etiri kilometra."
Mogao je osjetiti kako Bok odmahuje glavom. "Kinsmane, da postoji
dvadeset slubeno odobrenih naina za obavljanje posla, kunem se kako bi
ti izabrao dvadeset drugi."
"Ako je dvadeset prvi ugav."
"Kontrola misije bit e vraki bijesna na tebe. Ovog se puta nee izvui
samo s ukorom."
"Pretpostavljam kako bi kontrola misije eljela da sveenika samo
ostavimo izgubljenog."
"Ne ide u taj krater, zar ne?" Bokov se glas povisio za pola oktave.
"Preriskantno je."
Kinsman se gotovo nasmijao. "Misli kako je sjedenje u aluminijskom
mrtvakom sanduku u kojem se ti nalazi sigumo!"
Slualice su ostale tihe. Kinsman je uzdahnuo i po deseti put toga sata
poelio poeati svoju dvanaest dana staru bradu. Zakopa se u odijelo i
pone svrab. Nije mu trebalo ogledalo kako bi znao da mu je lice ispijeno,
umorno, pospano, a njegova crna brada opaka.
Siao je sa skakaa - raketnog motora s reetkastom platformom i neto
opreme, nita vie - i spustio izme na kamen ruba kratera. Trznuo je
ramenima kako bi rasporedio teinu velikog ruksaka otiao je do gomile
seizmike opreme i fluorescentnog markera koje je sveenik ostavio tamo.
"Doao je na vrh i sada je na cesti od utih cigala, igra se istraivaa
Mjeseca. Glupi kurvin sin."
Jesi li doista mislio kako e ljudsku glupost ostaviti iza sebe? pitao je
glas u njegovoj glavi. Ili ljudsku krivnju?
Nevoljko je pogledao u krater. Brutalno kratki obzor sjekao je polovicu
njegovog poda, ali sredinji je vrh gurnuo svoju glavu meu blistave
zvijezde. Iza njega nije bilo niega osim vrtoglave tame, naglog kraja
vrstog svijeta i poetka beskonanosti.
Kvragu i sveenik! Boji dar teologiji. A ja moram izigravati njegovog
anela uvara.
Kinsman se okrenuo i pogledao prema rubu kratera. Mogao je vidjeti
osvijetljenu antenu radija i plosnatu raketu, daleko na zaravni. ak se i
uvjerio kako je vidio gomilu kamenja koja je oznaavala njihov bazni kamp,

gdje je Bok leao u svom krevetu, skutren na sigurnom. Ruska je baza bila
daleko na obzoru, gotovo na drugoj strani Mare Nubiuma. Mogao je
razgovarati s Rusima slanjem signala preko komunikacijskih satelita u orbiti
Mjeseca. Ali kakva je korist od toga? Bili su puno dalje od odlutalog
sveenika nego on.
"Vidi li ga?" pitao je Bokov glas.
"Naravno", odgovorio je Kinsman. "Ostavio mi je veliku kartu s X koja
oznaava gdje je blago."
"Nemoj se pjeniti na mene!"
"Zato ne? Ti si unutra. Ja moram pronai naeg neustraivog geologa."
"Pravila nalau da jedan ovjek uvijek mora ostati u bazi."
Ali ne isti ovjek, u sebi je odgovorio Kinsman.
"U svakom sluaju", nastavio je Bok, "ima kisika za jo nekoliko sati.
Neka jo neko vrijeme baulja oko kratera. Sam e se vratiti."
"Ne prije no to ostane bez zraka. Osim toga, slubeno je nestao.
Propustio je posljednja dva poziva. Houston je to do sada ve saznao. Moj
je zadatak da pronaem njegov posljednji poznati poloaj. Jo jedno od
onih slatkih pravila."
Opet tiina. Bok nije volio biti sam u Bazi, znao je Kinsman.
"Zato ne doe natrag unutra", rekao je naposljetku astronomov glas,
"sve dok se ne javi. Onda opet moe izai i dovesti ga skakaem. I sam
e ostati bez zraka prije no to ga pronae u krateru."
"Moram pokuati."
"Ne moe smiljati pravila kako ti pae, Kinsmane! Ovo nije
Zrakoplovstvo; vie nisi frajerski pilot. NASA ima pravila, odredbe.
Suspendirat e te ako ne bude pratio njihov scenarij igre."
"Moda."
"ak ni ne voli sveenika!" Bok je sada gotovo vikao, glas mu je od
strahom potaknutog bijesa bio vritav, ruan. "Neprestano si se trudio biti
to dalje od njega kad ste obojica bili u bazi."
Kinsman je stisnuo zube. Znai vidjelo se. Ako ne bude paljiv obojica
e saznati.
Na glas je odgovorio. "Idemo pogledati okolo. Daj mi sat vremena.
Nazovi Houston i daj im kompletno izvjee; sve to za sada imaju je
praznina u automatskom snimanju gdje bi dva posljednja sveenikova
javljanja trebala biti. I ostani unutra dok se ne vratim." Ili dok ne doe
smjena, dodao je u sebi.
"Gubi vrijeme. I bespotrebno riskira. Sigurno e te suspendirati."

"Poeli mi sreu", rekao je Kinsman.

Pauza. Onda: "Sretno. Ja u biti ovdje."
Unato sebi, Kinsman se nacerio. Vraki dobro znam kako e sjediti
tamo. Straan istraivaki tim. Jedan ode preko brda, a drugi cijela dva
tjedna lei u krevetu.
Bacio je pogled na pusto iznad koje se nadnosila zvjezdana praznina.
Neega se prisjetio.
"Ne mogu me prestraiti njihovim prazninama", promrmljao si je u
bradu. Bilo je jo neto u toj tvrdnji, ali se nije mogao sjetiti to.
"Ne mogu me prestraiti", tiho je ponovio i krenuo prema unutarnjem
rubu kratera. Hodao je odrjeito, poput umornog starca i pokuavao kroz
svoju ogromnu kacigu vidjeti kamo stavlja noge.
Gole litice sputale su se u lagano nakoenim stubama sve dok se, puno
kilometara nie, nisu slile u ispucalo i neravno dno kratera. Izgleda lako...
prelako. Poput stuba za pakao. Uz slijeganje ramena koje je oteano
ruksakom lunarnog odijela Kinsman se poeo sputati u krater.
Odabrao je put preko opasnih terasa i puzao, nogama naprijed, kroz
pukotine meu njima. Goli je kamen bio klizav, ponekad i otar. Kinsman je
iao polako, paljivo korak po korak, kako ne bi pocijepao metalno tkanje
svoga odijela. Njegov je svijet sada nestao, bio je okruen tamnim
kamenjem. U ogromnom krateru bio je odsjeen od radio veze s Bokom; u
sjenama ovih visokih zidova nije mogao kontaktirati ak ni komunikacijske
satelite koji su orbitirali iznad Mjeseevog ekvatora. Jedini zvukovi bili su
kripa zglobova odijela, elektrini um pumpe koja je cirkulirala vodu kroz
unutarnji sloj i lagano zujanje ventilatora u kacigi. I njegovo teko disanje.
Sam, posve sam. Usamljeni mikrokozmos. Jedino ivo bie u svemiru.
Ne mogu me prestraiti praznim mjestima.
Izmeu zvijezda - na zvijezdama gdje nema ljudske rase. Jo je bilo
neto: poanta koje se nije mogao sjetiti.
Naposljetku je morao stati. Odijelo se od njegovog napora previe
zagrijavalo. Izvadio je marker iz ruksaka i postavio ga na ispucalo tlo.
Mjeseevo sivo kamenje, mrvljeno eonima padajuih mikrometeora i ibano
hladnim vjetrovima, imalo je izgled nedovrenosti, kao da je netko
asfaltirao, ali je prestao prije zavrne obrade.
Iz depa na remenu Kinsman je izvadio mali kolut ice. Gurnuo je jedan
kraj u radio u kacigi, podigao kolut i otpustio ruicu. Nije mogao vidjeti u
polumraku, ali je osjetio kako je kolut ispalio antene visoko i daleko u
krater.

"Oe Lemoyne", rekao je dok je antena polagano padala na Mjeseevoj

blagoj gravitaciji. "Oe Lemoyne, ujete li me?"
Nema odgovora.
Jo jedne stube dolje, rekao je Kinsman sam sebi.
Nakon dva zaustavljanja i gotovo sat vremena napornog spusta
Kinsman je dobio odgovor.
"Ovdje..." odgovorio je slabaan glas. "Ovdje sam..."
"Gdje?" prasnuo je Kinsman, svaki mu je osjet bio pripravan, sav umor
zaboravljen. "Uinite neto. Upalite bateriju."
"... ne mogu..." Glas je zamro.
Kinsman je namotao antenu i opet ju ispalio. "Gdje ste, dovraga?"
Kaalj, bolni. "Nisam to trebao uiniti. Nisam posluao. I nema vode,
niega..."
Odlino! bjesnio je Kinsman. Ilije histerian ili u deliriju. Ili oboje.
Nakon to je po trei put ispalio antenu Kinsman je upalio svjetiljku na
kacigi i pogledao kazaljku tragaa radio signala na ruci. Sveenik je imao
otvorenu vezu i signal je dolazio iako vie nije govorio. Kazaljke pored
tragaa podsjetile su Kinsmana kako je potroio negdje polovicu svog
kisika. Prolo je vie od sat vremena otkad je posljednji put razgovarao s
Bokom.
"Pokuavam vas pronai", rekao je Kinsman. "Jeste li povrijeeni?
Moete li -"
"Nemoj, nemoj, nemoj. Nisam sluao i sada zbog toga moram platiti.
Nemoj se takoer dovesti u klopku..." Umorni, promukli glas pretvorio se u
mrmljanje koje Kinsman nije razumio.
U klopci. Kinsman je mogao zamisliti. Sveenik je koristio kanistar
odijelo, hodajuu kabinu za jednu osobu, veliku, vrstu metalnu mreu
presvuenu pleksiglasom s pominim rukama i nogama koje su strile iz
nje. ovjek je u njoj mogao ivjeti danima, ali bila je previe nespretna za
penjanje. to je bio razlog zato je krater zabranjen.
Sigurno je pao i zaglavio se, poput vraje kornjae okrenute na lea.
"Grijeh ponosa", uo je sveenikovo trabunjanje. "Neka nam Bog oprosti
na ponosu. elio sam pronai vodu; najvee ovjekovo otkrie na
Mjesecu... Ponos, nita drugo osim ponosa..."
Kinsman je hodao polako, pogledavao je traga, pa neravni teren kojim
je hodao. Preskoio je dvometarski procijep izmeu terasa. Igla tragaa
dola je na nulu.
"Radio vam je jo uvijek ukljuen?"

"Nema svrhe ... vrati se ..."

Igla je ostala mirovati. Ili sam ga pokvario, ili sam tono iznad njega.
Okrenuo se za tristo ezdeset stupnjeva i polagano pregledavao
neravan teren koliko mu je pogled dosizao. Ni traga kanistru. Kinsman je
stao na rub terase. Paljivo je kleknuo, tako da ga ruksak ne izbaci iz
ravnotee i ne srui na otro kamenje, i pogledao preko.
U neravnom procijepu, nekoliko metara ispod njega, nalazio se
sveenik, divovski oklopljeni insekt koji je blistao na svjetlosti lampe i
umorno mahao jednom slobodnom rukom.
"Moete li ustati?" Kinsman je vidio kako je cijela teina nezgrapnog
odijela poivala na priklijetenoj ruci. Takoer mu je demolirala i ruksak.
"Pokuavam otkriti tajne Bojeg stvaranja... aljemo rakete na nebo...
Kaemo kako traimo znanje, a u stvari smo u potrazi za vlastitom
slavom..."
Kinsman se namrtio. Nije mogao vidjeti starevo lice iza tamnog vizira
kanistra. Kao to godinama prije nije mogao vidjeti lice kozmonautice.
"Moram ovamo doi sa skakaem."
Sveenik je i dalje trabunjao i kaljao. Kinsman je ustao.
"Ponos vodi u smrt", uo je u slualicama. "Ti to zna, Kinsmane. Ponos
nas ini ubojicama, ubojicama"
Kinsmanu su koljena zaklecala od oka. Okrenuo se, drhtao je. "to...
ste rekli?"
"Poznajem te, Kinsmane. Bijes i ponos. Ne uniti duu moju ljudima
krvi... ije su desne ruke... ruke..."
Kinsman je potrao. Jurio je prema rubu kratera, slijepo preskakivao
terase, uspinjao se skokovima od etiri metra. Dva je puta morao ukljuiti
ventilaciju kacige kako bi uklonio maglicu znoja s vizira. Nije se usuivao
zaustaviti. Jurio je, plua su ga pekla, srce mu je toliko lupalo da nije
mogao uti nita drugo.
Naposljetku je stigao do vrha. Sruio se na palubu skakaa, prisilio se
opet normalno disati, prisilio se zvuati normalno kad je nazvao Boka.
Astronom je posluao i tiho rekao: "Zvui kao da umire."
"Mislim kako mu je oteen generator. Zrak mu je prilino neist."
"Nema smisla vraati se po njega."
Kinsman je oklijevao. "Moda mu skakaem mogu prii dovoljno blizu."
Ali njegov je um vritao: Sveenik je saznao za mene!
"Nikad ga nee vratiti na vrijeme", govorio je Bok. "I ne bi se trebao
skakaem pribliavati krateru, a kamoli ii unutra. Preriskantno je."

"eli da ga samo ostavim da umre?" Histerian je. Ako brblja o meni

gdje Bok ne moe uti... Isuse, automatski e me vratiti natrag u Houston!
"Sluaj", rekao je astronom, glas mu se opet podigao. "Ne moe me
ovdje ostaviti samoga! Znam pravila, Kinsmane. Nije ti doputeno riskirati
sebe ili treeg ovjeka tima u pokuaju da pomogne ovjeku u nevolji. To
su pravila!"
"Znam. Znam." Ve si ubio jedno ljudsko bie. Hoe li zbog toga
dopustiti da drugo umre? Gdje je kraj, Kinsmane? Gdje je kraj?
"Nema dovoljno kisika u odijelu kako bi se spustio dolje i vratio
natrag", ustrajao je Bok. "Raunao sam -"
"Mogu se prikljuiti na tank skakaa."
"Ali to je ludost! Zaglavit e!"
"Moda." Ako NASA sazna bacit e me natrag u Zrakoplovstvo. Natrag
Murdocku.
"Ubit e se zbog tog sveenika! A ubit e takoer i mene!"
"Najvjerojatnije je mrtav", rekao je Kinsman, i sebi kao i Boku. "Samo
u postaviti marker kako bi ga druga ekipa mogla pokupiti kad za to doe
vrijeme. Neu dugo."
"Zovem Houston", rekao je astronom. "Ne moe ni prstom mrdnuti dok
kontrola misije ne odobri."
"Do tada e sigurno biti mrtav."
"Ali pravila..."
"Su napisana na Zemlji", prasnuo je Kinsman. "inovi nikad ne planiraju
neto ovakvo. Moram se vratiti, samo kako bih se uvjerio."
"Kinsmane, ako ode..."
"Otiao sam", rekao je. Onda je iskljuio radio u odijelu.
Odletio je sa skakaem do ruba kratera i poeo se sputati nagnuvi se
preko platforme kako bi vidio svoje markere. Sluao je pitanje radija. Za
nekoliko je minuta zaustavio platformu na zadnjoj terasi prije bespomonog
sveenika i podigao mali oblak praine potisnicima.
"Oe Lemoyne."
Kinsman je siao sa skakaa i u dva koraka stigao do ruba procijepa.
Bijela je ljutura bila nepomina, slobodna ruka nepokretna.
"Oe Lemoyne!"
Kinsman je zaustavio dah i sluao. Nita... ekaj... slabano, slabano
disanje. Vie kao dahtanje. Brzo, kratko, oajniko.
"Mrtvi ste", uo je Kinsman sebe kako mrmlja. "Predajte se. Gotovi ste.
ak i ako izaete odavde bit ete mrtvi prije no to vas vratim u bazu."

Nije mogao vidjeti kroz sveenikov vizir. Vidio je samo reflektiranu toke
svjetlosti s lampe na svojoj kacigi. Ali um je ispunila slika okiranog lica
koje je vidio u onom drugom viziru, prestravljeni izraz kad je shvatila da je
mrtva.
Kinsman je pogledao u stranu, prema prebliskom obzoru i
beskompromisnim zvijezdama iza njega. Onda se sjetio ostatka.
Ne mogu me prestraiti njihovim pustim mjestima
Meu zvijezdama - na zvijezdama na kojima nema ljudske rase.
To imam u sebi, toliko blie domu, Mogu se i sam prestraiti vlastitim
pustim mjestima.
Poput robota se okrenuo prema skakau. Um mu je sada bio prazan.
Bez razmiljanja, ak i bez osjeaja, spojio je sajlu na malu koloturu
skakaa. Onda je rastavio ogradu platforme i spojio tri dijela iznad palog
ovjeka kako bi formirali neku vrstu dizalice. Prebacio je sajlu preko
metalne ruke i pokrenuo koloturu.
Spustio se u procijep kad je kolotura lagano napela sajlu i smjestio se
to je stabilnije mogao na glatki kamen. Zgrabio je sveenikova oklopljena
ramena i poeo navoditi ogromni kanistar iz procijepa dok je vitlo
postojano namotavalo sajlu.
Ruka od ograde popustila je kad je sveenik bio tek na pola puta i
Kinsman je osjetio punu teinu udovinog odijela. Spustio se na koljena i
stisnuo zube da ne vrisne.
Onda je vitlo nastavilo podizati. Kinsman je gunao, prtljao, gurao i
verao se kamenim procijepom s rukama napola ovijenima oko sredine
velikog kanistra. Pustio je neka ih vitlo obojicu dovue do skakaa, onda
posegnuo i ugasio motor.
Sa samo pola daha pauze Kinsman je skinuo pomone noge odijela
kako bi sveenik mogao uspravno stajati, iako je bio onesvijeten. Onda se
uzverao na skakaa i skinuo crijevo s kisikom s raketnog tanka. Kleknuo je
pored ramena ogromnog odijela i spojio crijevo s pomonim zranim
tankom.
Starac je kaljucnuo. To je bilo sve.
Kinsman se oslonio na pete. Vizir mu je opet bio zamagljen, ili mu je
umor zamutio pogled? Vidio je kako je regenerator nepopravljivo razbijen.
Stara je ptica sigurno udisala vlastiti smrad. Kad se pomoni tank napunio
skinuo je crijevo i spojio ga s posebnim ventilom ispod regeneratora.

"Ako ste ve mrtvi, ovo e najvjerojatnije i mene takoer ubiti", rekao je

Kinsman. Proistio je cijelo odijelo, izbacio je kontaminirane pare i
zamijenio ih kisikom kojeg je skakaev raketni motor trebao da bi ih vratio
u bazu.
Sada je bio dovoljno blizu da bi vidio kroz zatamnjeni vizir kanistra.
Sveenikovo je lice bilo sivo, oi zatvorene. Njegov uobiajeni luaki
osmijeh je nestao; usta su mu bila lagano otvorena.
Kinsman ga je podigao na platformu bez ograde i vezao za pod. Vidio je
sebe, u jednom apsurdnom trenutku, kao Frankensteinovog pomonika koji
vee divovsko udovite za operacijski stol. Onda je ukljuio kontrolni podij
i polagano dao gas kako bi ih samo malo podigao od tla. Polako i gore,
rekao je sam sebi. Sada ne moemo koristiti punu snagu.
Skaka je zamalo stigao do ruba kratera prije no to mu je raketni
motor crkao i njeno ih spustio na jednu od terasa. Imali su jedan mali
pomoni tank kisika koji ih je mogao odvesti malo dalje, ali Kinsman je
znao kako e ga on i sveenik trebati za disanje.
"Pitam se koliko je Jezuita doneseno kui na njihovim titovima?" pitao
je samoga sebe dok je skidao pod za koji je sveenik bio vezan. Provukao
je sajlu kroz rupe za vijke i napravio improvizirane saonice koje je paljivo
spustio na tlo. Onda je uzeo pomoni tank kisika i takoer ga vezao za pod.
Kinsman je omotao sajlu oko ruku, prebacio ju preko ramena i krenuo.
ak i na niskoj Mjeseevoj gravitaciji imao je osjeaj kao da pokuava
povui kamion.
"Pali smo na manje od jedne konjske snage", prostenjao je i krenuo
naprijed.
Napokon je bio zahvalan to je smrvljeno kamenje izglaeno
mikrometeorima. Popeo bi se nekoliko koraka, naao najbolje uporite koje
je mogao i povukao saonice do sebe. Trebalo mu je dugih i bolnih pola sata
kako bi stigao do vrha kratera.
Opet je mogao vidjeti bazu, malu i udaljenu poput sna. "Odavde je sve
nizbrdo", promrmljao je.
Pomislio je kako je uo stenjanje.
"Tako je", rekao je gurajui saonice preko ruba, niz blagu padinu. "Tako
je. dri se. Nemoj mi umrijeti. Nemoj da sve ovo proem nizato!"
"Kinsmane!" Bokov glas. "Jesi li dobro?"
Saonice su kliznule niz metar visoku stijenu. Kinsman je pojurio za njima
i odgovorio: "Dovodim ga. Samo zaepi i ostavi nas na miru. Mislim da je
iv."

"Houston kae ne", odgovorio je Bok, glas mu je bio iznenaujue

miran. "Proraunali su kako mu se zrak pokvario. Nije mogue da je iv.
Zapovjeeno ti je da ga ostavi i vrati se u bazu. Zapovjeeno,
Kinsmane."
"Reci Houstonu kako nisu u pravu. Jo je uvijek iv. Sada mi prestani
dosaivati."
Povuci saonice. Gurni ih da se opet ponu sputati nizbrdo. vrsto ih
dri. Ne daj da ti pobjegnu. Odvuci ih od jebenog kratera. Pazi kud hoda
nemoj pasti.
"Previe jebene uzbrdice... na ovoj nizbrdici."
Jednom je pao i kacigom udario rub saonica. Sigurno se na trenutak
onesvijestio. Umorno se dovukao do tanka s kisikom i napunio svoje
odijelo. Onda je provjerio sveenikovo odijelo i napunio njegov tank.
"Ne smijem to ponoviti", rekao je utljivom sveeniku. "Ne znam
hoemo li uspjeti. Moda hoemo. Ako nitko od nas ne procuri. Moda..."
Vrijeme mu je postalo nepoznat pojam. Prolost i budunost nestali su u
beskrajnoj sadanjosti, vjenoj boli i borbi, s vruinom koja je uzimala svoj
danak potocima znoja u odijelu.
"Zato neto ne kae?" prodahtao je Kinsman sveeniku. "Ne smije
umrijeti. Shvaa li me? Ne smije umrijeti! Moram ti objasniti. Nisam ju
namjeravao ubiti. Nisam ak ni znao da je djevojka. Ne moe znati, ne
moe vidjeti lice dok se skroz ne priblii. Sigurno je bila prestraena
poput mene. Pokuala me ubiti. Otkud sam znao kako je njihov kozmonaut
prestravljeno dijete? Kad sam joj vidio lice bilo je prekasno. Ali nisam znao.
Nisam znao..."
Stigli su do podnoja ruba i Kinsman je posrnuo na koljena. "Jo
nekoliko kilometara. Samo jo nekoliko... kilometara."
Vid mu se zamaglio, neto mu je poelo bijesno zujati u glavi. S mukom
je ustao, prebacio sajlu preko ramena i krenuo dalje. Mogao je vidjeti
osvijetljeni vrh radio antene baze.
"Ostavi ga, Kinsmane!" molio je Bokov glas odnekuda. "Nee uspjeti
osim ako ga ne ostavi!"
"Zaepi... gubicu."
Korak za korakom. Nemoj razmiljati, nemoj brojiti. Isprazni um. Budi
praznoglavi teglei konj. Tegli. Korak po korak. Idi prema radio anteni.
Samo jo... nekoliko... kilometara.
"Nemoj mi umrijeti, sveenie! Nemoj mi... umrijeti! Ti si moja pokora,
sveenie. Moja povratna karta. Nemoj mi umrijeti... nemoj umrijeti..."

Sve se zamrailo. Najprije tokasto, a onda u cijelosti. Kinsman je

krajikom oka vidio kako se pusti krajolik udno naginje, onda je ugledao
blistave zvijezde, onda je nastupila tama.
"Pokuao sam", uo je sam sebe kako govori dalekim, jako dalekim
glasom. "Pokuao sam."
Trenutak ili dva osjeao je kako pada, tone u tamu. Onda je ak i taj
osjeaj nestao i vie nije osjeao apsolutno nita.
Probudila ga je lagana vibracija.
Tama se poela razbijati, posivjela je na rubovima. Kinsman je otvorio
oi i ugledao niski zaobljeni strop podzemne baze. um je bio elektrini
generator koji je osvjetljavao, zagrijavao i donosio svjei zrak u njihovo
malo sklonite.
"Dobro si?" Bok se nagnuo prema njemu. Njegovo bucmasto lice bilo je
namrteno od brige.
Kinsman je iscrpljeno kimnuo.
"Otac Lemoyne e se izvui", rekao je Bok i izaao iz skuenog prostora
izmeu dva leaja. Sveenik je bio budan, ali nepomian, pogleda tupo
usmjerenog prema stropu. Njegovo kanistar odijelo bilo je skinuto i jedna
je ruka bila u plastinom oblogu.
Bok je objasnio: "Dobio sam upute od lijenika u Houstonu. Kontaktirali
su Ruse. Lijenik dolazi iz njihove baze. Trebao bi stii za sat vremena.
Lemoyne je u oku i desna mu je ruka slomljena, ali sve je ostalo poprilino
dobro. Iscrpljen je, ali nema nekih trajnijih ozljeda."
Kinsman je sjeo i naslonio se na zaobljeni zid. Njegova kaciga i izme
bili su skinuti, ali jo je uvijek nosio ostatak svog lunarnog odijela.
"Izaao si van po nas", shvatio je.
Bok je kimnuo. "Bili ste udaljeni manje od kilometra. Mogao sam preko
radija uti kako trabunjate. Onda si zautio. Morao sam izai van."
"Spasio mi ivot."
"A ti si spasio sveenikov."
Kinsman je na trenutak zastao i sjetio se. "Puno sam trabunjao tamo
vani, zar ne?"
Bok je s nelagodom slegnuo ramenima. "Tako nekako. To je, uh... pa,
barem Rusi nisu pokupili nita od toga."
"Ali Houston jest."

"Automatski je preneseno. Procedura za hitne sluajeve. Zna... to su

pravila."
To je to, rekao je Kinsman samome sebi. Sada znaju.
"Oni, uh..." Bok je skrenuo pogled. "alju ekipu koja e nas vratiti na
Zemlju."
"Ne vjeruju mi da mogu upravljati raketom."
"Nakon onoga to si proao?"
To je kraj. NASA u svojim redovima ne eli neurotine ubojice iz
Zrakoplovstva. To bi unitilo njihov program suradnje s Rusima.
"Ipak, nisi uo najbolje", rekao je Bok, gorljiv da promijeni temu. Otiao
je do police u podnoju sveenikova kreveta i uzeo malu plastinu bocu.
"Pogledaj ovo."
Kinsman je uzeo zaepljenu bocu. Unutra je mali komadi leda plutao
na vodi.
"Bilo mu je zaglavljeno u onu izama."
"Oca Lemoynea?"
"Tako je. To je uistinu voda! Testirao sam ju, a ak sam i probao. To je
prava voda, definitivno."
"Sigurno je nakon svega bila dolje u onom procijepu", rekao je
Kinsman. "Pronaao ju je, a da nije ni znao. Sada e ui u povijesne
knjige." I jo e vie morati paziti na svoj ponos.
Bok je sjeo na jedini stolac u sklonitu. "Chete... o onome to si priao,
priao tamo vani..."
Kinsman je oekivao napetost, ali umjesto toga osjeao se otupjelo.
"Znam. uli su u Houstonu."
"Siguran sam kako e to pokuati zatakati."
Kinsman je uo samoga sebe kako smireno odgovara: "Ne mogu
zatakati neto tako veliko. Netko e se izlajati. U najboljem sluaju to
znai kako sam gotov u NASA-i."
"Svi smo uli glasine o astronautu Zrakoplovstva koji je ubio Rusa
tijekom vojne misije. Ali nikad nisam mislio... hou rei..."
"Sveenik je shvatio. Ili je naslutio."
"Sigurno ti je bilo opako", rekao je Bok.
Kinsman je slegnuo ramenima. "Ne toliko opako kao ono to se dogodilo
njoj."
"Ja... ao mi je." Bokov je glas bespomono zamro.
"Nije vano."

Kinsman je s iznenaenjem shvatio kako to i misli. Uspravio se. "Vie

nije vano. Mogu uiniti to god ele. Mogu podnijeti. ak i ako mi ne daju
letjeti i bace me medijskim vukovima, mislim kako to mogu podnijeti.
Uinio sam to i gotovo je, mogu podnijeti sve to trebam podnijeti."
Zdrava ruka oca Lemoynea lagano se pomaknula. "U redu je", hripavo
je proaptao. "U redu je."
Sveenik se okrenuo prema Kinsmanu. Pogled mu je otiao s
astronautovih oiju na plastinu boicu u Kinsmanovim rukama. "U redu
je", ponovio je i slabano se nasmijeio. "Nismo u paklu. Ovo je istilite.
Proi emo. Proi emo bez problema."
Onda je zatvorio oi, opustio se i zaspao. Ali njegov se osmijeh zadrao,
neobino blag na tom bradatom, ispijenom licu; spreman za susret sa
svijetom ili vjenou.

33. godina
Kinsmanu je izgledao poput savreno normalnog bara. Ne, ispravio se.
Savreno normalnog puba.
Separei u stranjem dijelu bili su prazni. Nekoliko sredovjenih
mukaraca tiho je razgovaralo dok su stajali na baru s pintama australskog
piva u rukama. Barmen je bio mesnati, rumeni Australac. Samo je strop od
obinog kamena razbijao iluziju da se nalaze na povrini u normalnom
australskom gradu.
Kinsman je naruio scotch i polagano otiao do posljednjeg separea,
gdje e se leima nasloniti na kameni zid i vidjeti cijeli pub. Umorno se
zapitao kad e Britanski Commonwealth otkriti korist kockica leda. Pola
aice dobrog viskija i samo dva minijaturna komadia leda koji su se istog
trena otopili i napravili scotch mlakim.
Poput zle vjetice zapada, pomislio je. Topi se, topi se. Poput mene.
Kinsman je bacio pogled na sat. Ceremonije e uskoro zavriti. Pub e
se onda poeti puniti. Bolje popij pie i pronai neko mjesto gdje e se
sakriti prije nego to navale ovamo.
Popio je viski, i kad je stavio au na goli drveni stol Fred Durban uao
je u pub. Durban je izgledao vraki dobro za sedamdesetogodinjaka. Visok
i vitak poput jednog od raketnih potisnika koje je izmislio, davno u danima
kad ste stisnuli dugme i sakrili se iza vrea s pijeskom jer niste imali pojma
to e vraja raketa odluiti uiniti.

Kinsman se osjeao u kripcu. Nije mogao ustati i otii jer bi morao

proi pored Durbana, a starac bi ga prepoznao. Ako ostane, Durban e ga
primijetiti.
Starac je polagano hodao prema baru, izgledao je poput Britanca u
sakou od tvida i lulom koju je gotovo uvijek imao u ustima. Pogledao je niz
bar, a onda prema separeima. Lice mu se ozarilo kad je ugledao Kinsmana.
Hitro je doao do separea i sjeo na klupu sa suprotne strane uskog stola.
"Nisi mogao podnijeti sve one govore, ha?"
Kinsman je kimnuo i poelio da je negdje drugdje.
"Ne zamjeram ti. U ovoj sam igri ve tisuu godina i jedini dio koji mi se
ne svia je kad si one tirkane koulje ponu meusobno estitati za stvari
koje smo ti i ja uinili."
"Uh, gospodine, upravo sam na odlasku..."
"Ma, daj! Nee me valjda ostaviti da samo pijem, zar ne?"
Prije no to je Kinsman mogao odgovoriti ili se izvui iz separea Durban
se okrenuo prema barmenu i rekao: "Mogu dobiti kriglu piva, molim vas, i
jo jednom isto za mog prijatelja?"
Barmen je kimnuo. "Odma' kompa."
"A sada, pobrinuli smo se za logistiku." Durban je svoju nezapaljenu lulu
stavio u okrhnutu pepeljaru, onda poeo kopati po depovima, izvukao
vreicu aromatiziranog duhana, upalja i svu kirurku opremu koju puai
lule nose.
"Stvarno bih trebao poi", rekao je Kinsman poevi osjeati oaj.
"Kamo?"
"Pa..."
"Nita se ne dogaa osim one proklete ceremonije. Svi su tamo osim
tebe i mene. I osim rudara." Poeo je prazniti lulu i bacati crnu au u
pepeljaru. Barmen je donio pia i stavio ih na stol.
"Koliko?" pitao je Durban.
"Otvorit u raun. Imam jebeni kompjutor da pazi na vas, deki.
Isprinta vam raun kad ste spremni za odlazak. ak zna i koliko leda ima!"
Nasmijao se i vratio za ank.
"Jo uvijek nisam vidio puno od rudnika", rekao je Kinsman jo uvijek
pokuavajui otii.
"Nema puno za vidjeti", promrmljao je Durban i sastavio lulu. "Pogledaj
sutra ujutro. Samo neki tuneli s automatiziranim strojevima koji kopaju
kroz kamen. Pravi posao obavlja est inenjera u kontrolnom centru.
Izgleda poput kontrole misije na Kennedyju ili Vandenbergu."

"Nisam ak vidio ni povrinu. Sletjeli smo sino..."

"Pustinja. Nee te pustiti samoga. Pedeset stupnjeva Celzijusa. Zato
rudari ive ovdje."
"Znam." Sunce e vas spriti za nekoliko minuta. I tamo nema niega.
isto i prazno. Nikoga tko bi vas vidio. Nikoga tko bi vas nadgledao.
Danima ne bi pronali vae tijelo.
Durban je otpio veliki gutljaj piva. "Pedeset stupnjeva", promrmljao je.
"Zvui toplije kad kae sto dvadeset Fahrenheita."
"Poput Mjeseca."
Durban je kimnuo. "Zato ovdje otvaramo centar za obuku. Ljudi e na
Mjesecu morati ivjeti pod zemljom, pa ih obuava ovdje u Coober
Pedyju."
"To je bila tvoja ideja, zar ne?"
Opet je kimnuo. "Ne ba sto posto moja. Nekoliko je drugih ljudi
takoer pomislilo na to. Prije dosta godina. Ali kad dovoljno dugo ivi da bi
u ovoj igri postao stari prdonja poput mene, odaju ti priznanje na velikoj
mudrosti." Nasmijao se i uzeo pivo.
Kinsman je utke sjedio i pitao se kako da pobjegne, dok je Durban
naizmjence pio pivo i punio lulu. Starac je u svojoj sijedoj kosi imao crvenih
pramenova. Lice mu je bilo usko, lagane, gotovo delikatne kotane
strukture koja se pokazivala kroz kou slinu drevnom pergamentu. Ali
kobaltnoplave oi bile su ivahne, znatieljne, prodorne, s crvenkastim
obrvama. Durban je vidio sve, od sporih poetaka raketne industrije kad su
se ljudi mrtili na ideju istraivanja svemira do multinacionalne industrije
koja je bila na korak do kolonizacije Mjeseca.
"Izgleda vraki nemirno, sinko. to je?"
Kinsman je poskoio. "Nita", lagao je.
Bujne obrve su se podigle. "Smetam ti? Jesam li rekao neto to nisam
trebao? Zadravam te od odlaska na spoj ili neto?"
"Ne, gospodine. Nita od navedenog. Ja sam samo... pa, pretpostavljam
kako se ovdje ne osjeam ugodno."
Durban ga je pogledao. "Bio si u avionu sa mnom, sinonji let od L. A.
do Sydneyja, zar ne?"
"Da, gospodine."
"I mislio sam si kako sam te prepoznao. Vidio sam tvoje fotografije u
novinama ili neemu prije nekoliko godina. Onda si bio u odori."
Ne moe znati, rekao je Kinsman sam sebi. Nema teorije da bi mogao
znati.

"Jo sam uvijek u Zrakoplovstvu", rekao je Durbanu. "Ja sam... na

neaktivnoj dunosti."
"Astronaut?"
"Bio sam."
Durban je rekao: "Moram li ti platiti jo jedno pie kako bi mi rekao
svoje ime?"
"Kinsman", izlanuo je. "Chet Kinsman." Zgrabio je viski i popio dobar
gutljaj.
"Chester A. Kinsman", promrmljao je Durban. "A sada, gdje sam... ma,
ma naravno!" Veselo se nacerio. "Klub Nulte gravitacije! Sad se sjeam.
Stari Cy Calder priao mi je o tebi."
Kinsman je drhtavom rukom spustio pie. "Klub Nulte gravitacije.
Zaboravio sam na to."
"Zaboravio?"
Durban je izgledao impresionirano.
"Misli kako si postigao jo neto vee?"
"Ne." Kinsman je odmahnuo glavom. "Drugaije. Ali ne vee."
"Calder je umro prije nekoliko godina", rekao je Durban. "U devedeset
treoj."
"Nisam znao."
Spustio je glas. "Gotovo svi moji prijatelji su mrtvi. To je prokletstvo
dugog ivota. Osjea se poput posljednjeg Mohikanca."
"Misli da je bolje umrijeti mlad?"
Umjesto odgovora Durban je uzeo upalja i poeo paliti lulu. Oblaii
plaviastog dima poeli su se polagano uzdizati, lebdjeti mu oko glave, a
onda su povueni prema stropu i ventilacijskim otvorima u kamenu.
"Rekao si", pitao je izmeu dimova, "kako si na... neaktivnoj dunosti...
Zbog ega?"
"Nesrea", automatski je rekao Kinsman i osjetio grenje u elucu.
"Gdje? U orbiti?" "Da."
"Povrijeen si? Smijeno, nisam uo nita -"
"Dogodilo se davno", rekao je Kinsman i ugledao lice kozmonautice
kako vriti dok je umirala. "To je samo... jedna je stvar dovela do druge.
Zna kako je."
Durban je otpuhnuo jo jedan oblak dima. "Ipak, imam prilino dobru
pijunsku mreu u svim dijelovima ovog posla. udno kako nikad nisam
uo za to."

Prestani me ispitivati, u sebi je zareao Kinsman. "Moda nije bilo

dovoljno vano da se o tome pone priati", lagao je. "Osim meni."
Durban je izgledao skeptino. "Sposoban astronaut sjedi na guzici?
Koliko dugo?"
"Neko vrijeme."
"Hm. A to radi ovdje?"
Kinsman je slegnuo ramenima. "Traim posao, pretpostavljam."
"Posao?"
"Mogu dobiti astan otpust iz Zrakoplovstva. Mislio sam nai civilni
posao."
Durban je podigao svoje upave obrve. "Zrakoplovstvo e pustiti
iskusnog astronauta? Tko ti je ef na Vandenbergu?"
"Pukovnik Murdock."
"Bob Murdock?" Durban se nacerio. "Znam Bobbyja otkad smo
ispunjavali zahtjeve za opremu preko njegova krivotvorenog potpisa.
Nemoj mi rei da je jo uvijek pukovnik s liem?"
"Ne, dobio je orlove."
"I voljan ti je dopustiti odlazak iz Zrakoplovstva? Zato?"
Kinsman je odmahnuo glavom. Jer mu stvaram nelagodu. Jer ne
potujem njegova pravila. Jer sam nervozna olupina i ubojica. Ili je
obrnuto?
"Osobno, ha?"
"Jako."
"Mogu te upoznati s nekim ljudima u NASA-i koji..."
"Odradio sam turu dunosti u NASA-i. Vratili su me u Zrakoplovstvo.
Velike aerosvemirske kompanije su mjesto gdje su sada poslovi. Barem su
mi tako rekli."
"I zato si ovdje. Kako bi razgovarao s ljudima iz kompanija. Je li bilo
sree?"
"Samo negativne. Ne ele me dodirnuti bez pogleda u moj vojni dosje, a
moj dosje ima veliku rupu kad je bilo najvanije."
Durban je zurio u njega." to se dovraga dogodilo?"
Kinsman nije odgovorio.
"U redu, u redu... vrlo je osobno. Ipak, ja sam samo znatieljan. Zna, u
ovoj se igri ne dogaa puno, a da ja ne znam za to."
Kinsman je razmiljajui opet uzeo pie. uo si za ovo. uo si glasine.
Samo me nisi povezao s priom. Iskapio je au i spustio ju na stol.

"Nadam se da neete kopati po ovome, gospodine Durban. Vrlo je

osjetljivo... za mene osobno, kao i za Zrakoplovstvo."
"To vidim", rekao je Durban.
"Ne bih spomenuo nita o tome", nastavio je Kinsman, "samo to mi
vi... pa, izgledate mi kao netko kome mogu vjerovati."
"Ali samo do sada."
"Vjerujte mi, rekao sam vam vie nego ikome drugom. Ali molim vas
nemojte dalje hukati... mislim, njukati."
"U redu."
"elio bih da mi date rije."
Obrve su se opet podigle. "Dam rije? Hoe rei kako na ovom svijetu
postoji gospodin koji e vjerovati ovjekovoj rijei i stisku ruke u stvari
veoj od oklade za pet dolara?"
Kinsman se nasmijao unato svemu i odgovorio: "Ne trebam ak ni
rukovanje. Vaa mi je rije dovoljna."
"Pa, neka sam..." Durban se malo okrenuo i pogledao prema prednjem
dijelu puba i ugledao Franka Colta, u besprijekornoj plavoj odori
Zrakoplovstva, kako izgleda pomalo nelagodno pored vitkog, plavokosog
Rusa u smeoj i crvenoj odori sovjetskih kozmonauta.
Durban je izvirio iz separea i viknuo: "Piotr... ovamo."
"Ahah! Sastanak podzemlja", zagrmio je Rus glasom tri puta veeg
ovjeka od njega.
Dvojica mukaraca su prila i sjela u separe: Rus pored Durbana, a Colt
pored Kinsmana.
Durban je rekao: "Chete, mogu li ti predstaviti bojnika Piotra Leonova,
kozmonauta prve klase. I dobrog basa, ako ikad poeli osnovati operni
kvartet."
"Ve smo se upoznali", rekao je Rus i rukovao se s Kinsmanom
prijateljskim, ali ne i presnanim stiskom ruke.
"Jesmo?"
"U vaoj bazi u blizini Aristarchusa. Pilotirao sam letjelicom koja je
donijela lijekove vaem odbjeglom Jezuitu."
Kinsman se poeo prisjeati.
"U to si vrijeme prilino vrsto spavao", nastavio je Leonov na
engleskom s blagim britanskim naglaskom. "Oito si se poprilino iscrpio
spaavajui sveenika."
Kinsman je kimnuo. "Pa, lijepo te je upoznati s otvorenim oima."
Leonov se nasmijao.

"Ovo je natporunik Frank Colt", rekao je Kinsman Durbanu. "Najbolji

leta u ekipi iz Vandenberga. Ne znam koliko dobro pjeva, ali je vraki
dobar ovjek za partnera u orbiti."
"Imam uroeni osjeaj za ritam", rekao je Colt ozbiljno testirajui
Durbana.
"uo sam za tebe", rekao je Durban. "Nisi li ti onaj koji je spasio onaj
pokvareni KK satelit kad se njegov posljednji stadij raspao i izgledalo je kao
da e cijela vraja stvar pasti u Pacifik?"
Kimnuo je: "Aha, dobio sam dodatni potisnik na pticu."
"I vraki skoro spalio vlastito dupe", dodao je Kinsman.
"Trebali ste nas traiti za pomo", rekao je Leonov i nacerio se. "Drage
bi vam volje pomogli spasiti va komandno-kontrolni satelit."
"Naravno da bi", prasnuo je Colt. "Odvukli bi ga sa sobom u Moskvu."
Leonov je profinjeno slegnuo ramenima. "A vi ne bi jednog od naih?"
Za njihovim se stolom pojavila konobarica: vrlo mlada, mini suknja
pokazivala je prekrasne duge noge, bluza dubokog izreza pokazivala je
poprilian dio poprsja, duga plava kosa i lijepo lice s mirnim kravljim oima.
"Usluga se poboljava", rekao je Durban.
"Ceremonija zavrava", rekao mu je Colt. "Ovo e mjesto za nekoliko
minuta biti prepuno."
Konobarica je uzela njihovu narudbu i otila do bara.
"U Kozmogradu nema niega takvog, ha, Piotr?" pitao je Durban Rusa.
"Moj dragi Frederick", odgovorio je Leonov sa zagonetnim osmijehom
na svom koatom licu, "samo zato to ne vidi previe lijepih ena naega
grada ne znai da ne postoje. To su dobre sovjetske ene, i naravno, kriju
se od znatieljnih oiju kapitalistikih pijuna."
"Kriju se? Ili ih kriju?"
Leonov je slegnuo ramenima. "Kakva je razlika? Vana je injenica da ja
znam gdje su, a ti ne zna."
Kad se djevojka vratila s piima Colt je tiho pitao Kinsmana: "Kako ide?"
Kinsman je okrenuo palac prema podu. "ugavo."
"I dalje ti nudim svoju pomo. Mogu otii iznad Murdocka. Ostali
astronauti e -"
"Ne eli se mijeati u ovo, Frank. Nee biti nikakve koristi."
Colt je sloio zgaenu facu.
"Zdravica!" rekao je Leonov i podigao au. Izgledala je poput ae
vode. Kinsman je pretpostavio kako unutra ima barem dva deci iste
vodke. "Za meunarodnu suradnju u svemiru. I kraju svih vojnih tajni. Miru

i totalnom razoruanju. Bratstvu diljem kozmosa. Prijateljstvu meu

svim..."
"Je li ovo zdravica ili govor?" progunao je Colt.
"Nazdrovia!" Leonov je nagnuo au i iskapio pola pia u jednom
gutljaju.
"Ja imam zdravicu", rekao je Durban. "Neka posao koji se ovdje obavlja,
pod zemljom, rezultira ponovnim sastankom nas etvorice pod zemljom...
na Mjesecu."
Opet su pili. I opet. Konobarica je donijela novu rundu. Kinsman je
cijelo vrijeme elio pobjei. Viski ga nije lupio u glavu. Nije mogao. Nije mu
doputao.
"Frank, prijatelju", rekao je Leonov preko ae, "zato se mrti? Nije
zloin piti s Rusom."
Colt se nalaktio na stol i nagnuo naprijed. "Pete, dovoljno sam pijan da
bih ti rekao da ide dovraga. Zna da ne vjerujem ni rije ovog mira i
prijateljstva, sranja."
"A ja sam dovoljno pijan kako bih prepoznao kapitalistiko ispiranje
mozga kad ga vidim."
"Ej, deki", rekao je Durban palei lulu po nti put. "Nemojmo ui u
politike razgovore."
"Lako je vama", zareao je Colt. "Gospodin Meunarodna astronautska
udruga. Moete putovati svijetom, biti prijatelj, organizirati programe u
kojima moramo suraivati sa Crvenima. Ali mi -" Coltova je gesta ukljuila
Kinsmana "- mi moramo smisliti kako suraivati s njima i ne dopustiti da
ukradu sve jebene stvari! Moramo braniti naciju od njih i istodobno
suraivati s njima. Kako to uiniti?"
"Uklanjanjem svog oruja iz svemira", odgovorio je Leonov. "Zaustavite
onaj svoj Star Wars program i maknite vae antisatelitsko oruje i mi emo
uiniti isto."
"Uh-huh. I dopustit ete mi da doem i provjerim vae letjelice i satelite
kako bih se uvjerio da ne varate?"
"Dopustiti ti pijuniranje naih svemirskih baza? Nikad!"
Kinsman se zavalio u separeu, potpuno trijezan, zurio u svoju praznu
au i poelio nestati s lica Zemlje. Coltov superpatriotizam oduvijek ga je
iznenaivao i stvarao mu neugodnosti. Djeje predrasude, znao je. Crni su
bili protiv vlasti kad si bio klinac i oekuje da takvi budu vjeno.

Ali Amerika je sada uistinu bila vierasna. Bilo je crnih generala,

hispanskih predsjednika banaka, orijentalnih predsjednika odbora.
Govorkalo se kako nee proi dugo do prvog crnog predsjednika.
Kako e onda zvati Bijelu kuu? zapitao se Kinsman. Hoe li ju prebojiti?
Vjerojatnije e prebojati novog predsjednika.
Leonov se cerekao. "Frank, prijatelju moj usijane glave, odbijam se
sloiti s tobom. Mi smo slini! eli letjeti svemirom; ja takoer. Tvoja vlada
zapovjedila ti je sakupljanje informacija tijekom trajanja ove meunarodne
konferencije i otkrivanje to je mogue vie naih tajni. Moja vlada
zapovjedila mi je sakupljanje informacija tijekom ove konferencije i
otkrivanje to je mogue vie vaih tajni. to misli kako mogu lutati ovom
podzemnom zejom jazbinom bez KGB 'vodia' pod rukom?"
Obavjetajac? Kinsman je pogledao Leonova u oi. Rus mu je uzvratio
pogled, ljubazno se osmijehivao, pomalo pijano. Tamo nije bilo mrnje, ak
ni sumnjiavosti. Ne zna za mene. Ipak, Kinsman je osjetio naglu slabost u
koljenima.
"Vi ve znate nae proklete tajne", zareao je Colt.
"Kao to vi znate nae", kontrirao je Leonov.
"Onda promijenimo temu", predloio je Durban, glas mu je bio pomalo
nervozan, "i razgovarajmo o neemu pametnijem."
"Primjerice?"
Durban je nekoliko trenutaka puckao lulu. Opet se ugasila. Izvadio ju je
iz usta i pokazao na Kinsmana.
"Chet trai posao. to moemo uiniti za njega?"
Isuse Kriste, izlajat e se! Kinsman je uo vlastito mucanje: "Ne,
stvarno... nema potrebe ... ja bih radije ..."
"Prebjegni!" veselo je predloio Leonov. "Lijepo emo se ponaati prema
tebi u Sovjetskom Savezu."
Colt se namrtio. "Aha. U podrumu psihijatrijske bolnice."
Rus se pravio kako nije uo.
"Ozbiljan sam", ustrajao je Durban. "Ima premalo iskusnih astronauta i kozmonauta - kako bi se jednome dopustio odlazak."
Za ime Boje, ostavi me na miru! u sebi je vritao Kinsman. Ali nije im
nita mogao rei. Bio je skamenjen, srastao sa separeom. U stupici.
"Vie ne ele iskustvo", rekao je Colt. "ele mladost. Murdock je ak i
mene stavio da obuavam malu kopilad umjesto da i sam letim."
"Privatne korporacije..." poeo je Durban.

"Samo priaju i nita vie", rekao je Colt. "Chet i ja smo izvrna graa,
to se njih tie. Ali ne zapoljavaju letae. Radije doputaju Ujaku Samu
neka riskira dok oni sjede i ekaju dok im se sve ne ponudi na pladnju na
troak poreznih obveznika. Oni se tek onda ukljuuju i zarauju."
"Iskreno reeno", rekao je Durban, "vojni svemirski program postao je
toliko velik da je prestigao civilni. Korporacije mogu doi do sigurnog
profita radom za Zrakoplovstvo. Zbog toga im je jako teko opravdati rizik
privatnih operacija u orbiti."
Odjednom ozbiljan, Leonov je rekao: "Znam kako se osjea. Da sam
pomislio kako u ostatak ivota provesti za stolom, ili obuavajui druge za
ono to ja najvie elim, poludio bih."
"Trebamo novi program", rekao je Durban. "Prioritetni program koji
mora poeti sada, prije no to stignu obuiti novu generaciju klinaca."
"Primjerice?" pitao je Colt.
"Ne vojni program", rekao je Leonov. "Obje nae nacije postavljaju
vojne stvari u orbitu. Previe."
"Slaem se", rekao je Durban. "To treba biti meunarodni program ...
neto u emu svi moemo sudjelovati."
"Neto to zahtijeva gomile iskusnih astronauta", uo je Kinsman svoj
glas. "Neto to e nas odvesti negdje gdje emo ostati. Ostati zauvijek."
"Neko vrijeme ve razmiljam o tome", rekao je Durban. "Moda je i
dolo vrijeme."
"Za to?"
"Bolnica."
"Huh?"
"Na Mjesecu. Lunarna bolnica, za stare prdee poput mene, s
problematinim srcima. Za ljude s miinim bolestima koji su ovdje na ovoj
gravitaciji invalidi, ali bi na Mjesecu mogli normalno ivjeti, na jednoj estini
zemaljske gravitacije."
Leonov se s odobravanjem nasmijeio.
"Nitko nee financirati dom za stare vojnike na Mjesecu", rekao je Colt.
"Hoe se kladiti?" Kinsman je odjednom bio pun nade. "Koliki je
prosjek starosti amerikog Senata? Ili predsjednitva SSSR-a?"
"Moj otac..." sjetio se Leonov. "Vezan je za krevet zbog slabog srca. Ali
na nultoj gravitaciji, ili ak i na Mjesecu..."
"I Jill Meyers", dodao je Kinsman, "sa svim onim njezinim vrajim
alergijama." Mogu ostati u Zrakoplovstvu! Ako otvore medicinsku bazu na

Mjesecu mogu ostati i raditi tamo. Mogu ostati na Mjesecu, daleko od

svega!
Pili su i planirali. Kinsmanu se poelo vrtjeti u glavi. Pub se napunio
dostojanstvenicima s konferencije koja je slubeno otvorila podzemni
objekt za obuku. etvorica mukaraca ostala su u svom separeu piti i
razgovarati, i zanemarivati sve ostale. Meunarodni poslovni ljudi i vladini
slubenici nakon nekog su vremena otili i pub se poeo puniti
uobiajenom klijentelom - opakim, snanim rudarima koji su mogli dobro
popiti. Kopali su opal i bakar, i ivjeli pod zemljom da bi izbjegli
nepodnoljivu vruinu s povrine, i bili istjerani iz polovice svojih nastambi
kako bi napravili mjesta poligonu za svemirsku obuku.
Koliina buke porasla je kvantnim skokovima. Nasmijani, krupni ljudi.
Zagluujua glazba. Piskutaviji smijeh ekstra ankerica i konobarica koje su
dole raditi kad su stalni zavrili sa smjenom.
Durban se nadvikivao s gomilom: "Zato ne nastavimo u mojoj sobi?
Tamo je tie i u prtljazi imam nekoliko boca pia."
"Najprije moram na pi pauzu", rekao je Colt i kimnuo prema vratima s
natpisom GOSPODA u blizini njihovog separea.
"Ja isto", rekao je Kinsman.
Buka je u toaletu bila manja. Colt i Kinsman stajali su jedan pored
drugog na jedina dva pisoara.
"Zna, stvarno mislim da stari ima dobru ideju", rekao je Colt sretno.
"Mogli bi staviti ovaj projekt bolnice ispred svega to Zrakoplovstvo ini... i
s Durbanovom pomoi, s njegovim vezama..."
"Ja u i dalje ostati na Zemlji", iznenada je shvatio Kinsman.
"Hah? Moe si misliti. Murdock ne moe..."
Kinsman je odmahnuo glavom. "Nema veze, Frank. Moj psiholoki profil
e me prizemljiti. Nee me opet pustiti u svemir."
Colt se zakopao i krenuo prema jedinom umivaoniku, i rekao: "to se
dogodilo, dogodilo se, gotovo je, svreno je. Mora se prestati ponaati...
pa, zna."
Kinsman je pogledao u ogledalo iznad umivaonika, u umorne oi koje su
oduvijek zurile u njega. "Ponaam se bolesno? Mentalno neuravnoteeno?
Nenormalno?"
"Ponaa se kao jebeni kreten", progunao je Colt.
Kinsman je obrisao ruke runikom koji je visio sa stakla i rekao: "Frank,
tamo sam se na trenutak razveselio. Pomislio sam kako je Durban moda u
pravu i taj bolniki projekt otvorio bi dovoljno novih mjesta za astronaute,

pa bih i ja dobio ansu. Ali obojica znamo kako stvari stoje. Nee mi vie
nikad dopustiti letenje. Tebi, definitivno hoe. Ali ne meni. Ja sam
prizemljen."
Colt je otiao do umivaonika kad su dvojica rudara ula i krenula prema
pisoarima. Gromoglasna galama i smijeh odjekivali su toaletom dok su se
vrata zatvarala.
"Sluaj, ovjee, nauio sam jednu stvar o Zrakoplovstvu - i svemu
ostalom", rekao je Colt perui ruke. "Ako uzme samo ono to ti ele dati
svaki e put dobiti govno. Mora se boriti za ono to eli."
Kinsman je odmahnuo glavom. "Moji su Kvekeri, sjea se?"
Colt se pomaknuo prema runiku kad ga je jedan od rudara gurnuo.
"Moe, kompa?"
Colt mu se bez rijei maknuo, okrenuo mu lea i poeo brisati ruke.
"Jebeni stranci posvuda, zar ne?" rekao je rudarev kompi.
Kinsman ih je prvi put pogledao. Nisu bili nimalo vii od njega ili Colta,
ali bili su krupni, velikih aka i polupijani.
Colt je sada ruke namjerno brisao polako i pogledao Kinsmana i dalje
leima okrenut rudarima.
"Dovoljna je bedara to su opili pol rupa kak' bi smjestili svoje jebene
svemirske kadete", rekao je onaj kod umivaonika, "ali sada e zasmrdit'
jebeni pub."
"I bulje u komade."
"Trebali bi dovest' par impanzi da im donose cugu."
"Stranci", rekao je drugi rudar glasno, iako je toalet bio dovoljno malen
da se uje i apat. "Sjea se to smo napravili onim Kosookima u
Melbourneu, Berte?"
"Nisu to bili Kosooki; to su bili jebeni Maari."
"Digii, abari, nema veze. Dobro smo ih sjebali, ha?"
"Dali im ono to su zasluili."
Kinsman je bio izmeu vrata i Colta. elio je rei prijatelju da bi trebali
otii, ignorirati pijane Australce i izai. Ali nije mogao.
Colt je polagano, metodino, brisao svoje crne ruke u bijeli runik. Prvi
rudar pomaknuo se od umivaonika i stao nekoliko centimetara od njega.
"Prije barem nismo imali posla s jebenim domorodcima s Fijia."
Colt nije nita rekao. Prepustio je runik. Rudar mu se nacerio i pokazao
pokvarene zube.
"Ili Yankeeje crnugama", dodao je.

Colt se nacerio. Njegova aka putovala je petnaest centimetara i zabila

se u ovjekov solarni pleksus. Rudar je uzdahnuo i sruio se, noge su
popustile kao od stakla dok je padao na pod. Drugi je rudar samo gledao,
ali nije nita rekao.
Kinsman je otvorio vrata i Colt je za njim izaao u buni, prepuni pub.
Ugledali su Durbana i Leonova koji su ve stajali za ankom pored vrata
koja su vodila u hodnik.
"Shvaa na to mislim?" rekao je Colt dok su se proguravali kroz
guvu. "Mora se boriti za potovanje, svakim centimetrom puta."
Vani na hodniku, Leonov je rekao: "Upravo sam namjeravao nazvati
vau ambasadu i rei neka za vama organiziraju potragu."
"Upali smo u malu diskusiju s dvojicom prijateljskih domorodaca",
odgovorio je Colt.
"Hej, mladii, ako bi mogli malo usporiti", molio je Durban, "pokazat u
vam gdje je moja soba."
"I cuga!" nasmijao se Leonov i smjesta usporio kako bi hodao pored
starog Durbana.
Uspinjali su se hodnikom. To je neko bio tunel iskopan u golom
kamenu. Samo je pod izravnat i prekriven plastinim ploama. Zidovi i
strop i dalje su bili goli sivosmei neobraeni kamen. Neonke su visjele
svakih deset metara, povezane debelim icama.
Ostali su bili zaposleni priom o novom bolnikom projektu. Kinsman je
utio i razmiljao. Mogu li nagovoriti Murdocka? Hoe li mi opet dopustiti
letenje? Moram neto smisliti kako bi za stalno bio dodijeljen bolnikom
projektu. Nikad mi to ne bi dopustili. Mogli bi me premjestiti kad god...
"EJ, VI TAMO! AMERI!"
Kinsman se okrenuo i ugledao desetak rudara kako hodnikom idu prema
njima. Na elu su bila dvojica iz toaleta. Svi su izgledali pijani. I divljaki
bijesni.
"To je crni kurvin sin koji me pretukao!" viknuo je rudar. "On i onaj
njegov kompa."
Colt je stao pored Kinsmana. Odjednom i Leonov se naao pored njih.
Rudari su stali nekoliko koraka od njih. eljeli su tunjavu. eljeli su krv.
Kinsman je stajao kao ukopan, um mu je bio usijan od sjeanja na trenutak
kad je osjetio glad za krvlju. Opet se znojio, dahtao od napora, posezao za
krhkim dovodom zraka ...
Ne opet, rekao je sam sebi, pokuavajui kontrolirati drhtanje kako ga
ostali ne bi primijetili. Ne opet!

"to je ovo?" zahtijevao je Leonov. "Zato nas je rulja opkolila?"

"Mii se, komunjara", rekao je jedan od rudara. "Ovo nije tvoja borba."
"Ovo su moji prijatelji", rekao je Leonov. "to se tie njih, tie se i
mene."
"Pretukao me", rekao je rudar kojeg je Colt udario.
"I ovaj drugi." Njegov kompi pokazao je na Kinsmana. "Pomogao je
crnom gadu."
"Pretukao te?" blago je pitao Leonov. "Gdje su oiljci? Gdje je krv? Ne
vidim masnice. Jesi li siguran da se nisi samo onesvijestio?"
Rudar je pocrvenio dok su se ljudi oko njega cerili.
"Bio sam tamo njim", rekao je drugi rudar. "Skoili su na Berta i poeli
ga mlatiti sve dok nije pao. U srednjem dijelu."
"Dok si ti gledao?" pitao je Leonov.
"Ne'mo to podnosit' od nekih strejndera!"
Rulja je krenula naprijed.
"Sada je dosta!"
Frederick Durban stao je izmeu Kinsmana i Leonova kako bi se suoio
s bijesnim rudarima. "Mi smo gosti australske vlade", rekao je odrjeito, "i
ako nam se neto dogodi svi ete zavriti u zatvoru."
"to je njim?" viknuo je jedan od rudara. "Ne mogu i' okolo, mlatiti
nae deke i onda se izvu' s tim!"
"Nitko nije nikoga pretukao", viknuo je Colt. "Tip me nazvao crnugom,
a ja sam ga udario u trbuh. Pao je kao pokoen. Od jednog udarca."
"To je jebena la! Drugi me drao, a crni kurvin sin me tukao!"
Durban je vrlo smireno izvadio lulu iz usta i rekao: "U redu, idemo to
srediti, sada i ovdje. Ali ne po zakonu lina."
"Nego kako?"
"Postoji stari obiaj otkuda ja potjeem ... rudarska zemlja, u Coloradu."
Okrenuo se prema Kinsmanu i namignuo. "Kad se dvojica ljudi razilaze u
miljenjima oni to srede na poten nain izmeu sebe. elite li se vas
dvojica boriti ovdje... po pravilima markiza od Queensberryja?"
Colt je slegnuo ramenima, a onda kimnuo.
"Oh, ne, nee!" vrisnuo je rudar. "On je jebeni uvjebani ubojica.
Vojnik. Najvjerojatnije karate strunjak... lomi cigle golim rukama i sve to."
Durban se namrtio ispod svojih upavih obrva. "Onda dobro.
Pretpostavimo da ja predstavljam ameriku stranu sukoba. Bi li se bojao
potui sa mnom?"
"S tobom? Ti si starac!"

"Moda imam skoro sedamdeset", rekao je Durban i spremio lulu u

dep, "ali jo uvijek mogu srediti takve poput tebe."
Rudar je izgledao zapanjeno. "Ja... ti ne moe ..."
"Ajde", rekao je Durban vrlo ozbiljno. Podigao je svoje krhke ake.
Jedan od ostalih rudara poloio je ruku na rame prvoga. "Zaboravi,
Berte. Lud je."
Bert je zadrhtao od nesigurnosti. Durban je bio uspravan poput motke,
izgledao je tanko poput bambusova tapa pored uspuhanog poludjelog
bika. Kinsman je gledao, nesposoban se pomaknuti. Tip e jednim udarcem
ubiti Durbana. to onda mi moemo uiniti? to ja mogu uiniti?
Rudar je naposljetku ustuknuo, mrmljao je i tresao glavom. Svi su se
okrenuli i poelo lagano hodati niz tunel, prema pubu.
Durban je spustio ruke. Colt je s olakanjem odahnuo. "Hvala, ovjee."
"Vrlo hrabro od tebe", rekao je Leonov zamiljeno.
Ali Kinsman nije rekao nita. to bih ja uinio da je dolo do tunjave?
to bih ja uinio?
etvorica mukaraca polako su otila do Durbanove sobe, dvije razine
blie povrini.
"Viski je u smeoj torbi", rekao je Durban kad su uli u sobu bez
prozora. "Posluite se." Otiao je ravno do kreveta i izvalio se.
Colt i Leonov otili su po viski. Kinsman je poblie pogledao starca. Lice
mu je bilo pepeljasto, njegova mala, slabana prsa ubrzano su se dizala i
sputala.
"Jesi li dobro?"
"Imam tablete..." Proeprkao je po depu kaputa. Lula je ispala, pala na
pod i na jeftini tepih ispustila crnu
au.
"Donijet u ti au vode."
Kinsman je otiao do sudopera nasuprot kreveta i uzeo plastinu au iz
ormaria iznad njega. Durban se nalaktio na jednu ruku kako bi popio
tabletu, onda opet legao i zurio u strop.
Leonov je zauzeo jedini stolac u maloj sobi. Colt je sjedio na ormariu
pored otvorene boce viskija. Obojica su u rukama imala plastine ae.
"Ej, treba doktora'" pitao je Colt.
"Ne..." Durban je zatvorio oi i duboko udahnuo. "Samo malo previe
uzbuenja za moje srce. To, i uspon."
Leonov je rekao: "Imamo specijalista za srce u sovjetskoj delegaciji."

Durban je sjeo i Rusu mahnuo rukom. "Ne, u redu je. Bit u dobro za
minutu."
Kinsman je sjeo na rub kreveta i pomogao starcu skinuti jaknu, a onda
mu izuo cipele.
"Vidite", rekao je Durban kad je opet spustio glavu na jastuke. "Uistinu
mi treba dom na niskoj gravitaciji. Vraje srce vie nije sposobno ivjeti na
Zemlji. eli biti na Mjesecu."
"Odvest emo te tamo", rekao je Colt.
"Da", sloio se Leonov i podigao au kako bi nazdravio prijedlogu.
Kinsman je odmahnuo glavom. "Da te onaj rudar udario, najvjerojatnije
bi te ubio. Uzeo si ivot u svoje ruke."
Durban mu se nasmijeio. "Oh, znao sam da me nee udariti. Nije
mogao."
"Doao je vraki blizu."
"Ma nema teorije. Ja sam oito slabaan starac. Da me udario unitio bi
si imid. Znao je da bih pao od jednog udarca. Mogao sam mu to vidjeti u
oima. Kakav je to macho frajer koji tue starca?"
"Zato onda..."
"Stao sam ispred vas, deki, da bi bio prisiljen mene udariti prije no to
bi itko zapoeo tunjavu. To je bio najbolji nain spreavanja tunjave."
"Ipak, mogao si biti povrijeen. Ubijen."
Durbanove upave obrve malo su se podigle. "Pa, ponekad se mora
izloiti riziku. Vi deki to znate, svi ste to uinili, u nekom odreenom
trenutku."
"Vie nego jednom", promrmljao je Leonov.
"Mogli smo ih sve srediti", rekao je Colt. "To su temeri, a ne obueni
borci."
Leonov je popio gutljaj viskija i rekao: "Ja sam, pod broj jedan, sretan
to nije dolo do tunjave. Moja obuka nije ukljuivala borbu golim
rukama."
Mora se izloiti riziku, ponavljao je Kinsman samome sebi.
"Moda si ih sve i sam mogao srediti, Frank", rekao je Durban. "Ali
sumnjam. Pored toga, postoje bolji naini od udaranja ljudi kako bi dobio
ono to eli. Puno bolji naini."
"Jezik je moniji od ake?" zadirkivao je Colt.
"Mozak je moniji od bicepsa", odgovorio je Durban.
Kinsman je ustao. "Moram nazvati pukovnika Murdocka."
"Bobbyja? Zato?"

"Da bih mu rekao da ne odlazim iz Zrakoplovstva. Neu prihvatiti astan

otpust ili bilo kakav otpust. Neu odustati."
Colt se veselo nacerio. "Mrak! I reci mu to ja mislim o svom voenju
obuke."
Leonov je rekao: "Shvaa, naravno, kako e moja vlada postati vrlo
sumnjiava prema tebi ako zapone program visokog prioriteta za
izgradnju bolnice na Mjesecu."
"To je u redu, Piotr", rekao je Durban. "Iznijet u prijedlog pred
Meunarodnom astronautskom udrugom i uvjeriti ih kako bi to trebao biti
meunarodni projekt suradnje. Onda e se i ti takoer moi ukljuiti u
njega."
"Svi emo se sresti na Mjesecu", rekao je Leonov.
"to prije to bolje", sloio se Durban.
"Za Mjesec." Colt je podigao svoju au.
"Bit u tamo", rekao je Kinsman.

35. godina
im je proao kroz akustina vrata na ulazu u kuu buka je pogodila
Kinsmana poput pravog udarca. Stajao je tamo na trenutak i promatrao
plemenske rituale washingtonskog koktela.
Moje bojno polje, pomislio je.
Prostorija je bila puna gostiju i inilo se da svi govore istodobno. Bila je
to kua u georgetownskom stilu, velika, visokog stropa koji se pomalo
uleknuo i cijelom je duinom imao tanku napuklinu. Ulice vani bile su tihe i
naputene, osim policajaca u pancirkama koji su motrili svako raskrije.
Izgledali su poput jadne parodije astronauta u svemirskim odijelima.
Ali ovdje je bio ivot, razgovor, smijeh. Ljudi koji su pokretali
Washington, ljudi koji su upravljali nacijom, pili su, razgovarali i ignorirali
nametnuti mir vani. Amerika je bila na putu rata, gotovo. Naftni ok od
prije deset godina nepovratno je gurnuo Sjedinjene Drave prema vojnim
mjerama. Star Wars strateki obrambeni sateliti koji su naciju mogli zatititi
od sovjetskih projektila bili su lansirani u orbitu, unato sporazumima,
unato protivljenju kod kue, unato - ili zbog - sovjetskog lansiranja
gotovo identinog sustava. Protiv nezaposlenosti borilo se novaenjem u
javne slube koje je milijune osamnaestogodinjaka zapoljavalo u policiji,
bolnicama, sektoru javnih radova i vojsci. Disidenti su kontrolirani strahom:

strahom od opasnosti, stvarnih i zamiljenih, strahom od vladine odmazde,

strahom od katastrofalnog zaposlenja i ekonomskog kolapsa, i krajnjim
strahom od nuklearnog rata koji se nazirao na obzoru i ekao trenutak
Armagedona.
U sreditu ovih sve veih tenzija Kinsman je posvetio svaki atom
energije u stvaranje stalne medicinske ustanove na Mjesecu.
Dok je stajao na vratima i promatrao gomilu prepoznao je jednog od
deset gostiju. Onda je ugledao svog domaina, Neala McGratha, sada
senatora iz Pennsylvanije. Neal je stajao na drugom kraju prostorije pored
praznog kamina, s piem u ruci, i blago sagnute glave kako bi uo to mu
jedan stariji gost govori. Noanja meta. McGrath je bio presudni glas u
senatskom odboru.
"Chete, ipak si doao!"
Okrenuo se i ugledao Mary-Ellen McGrath kako mu prilazi rairenih ruku.
"Jedva sam te prepoznala bez odore", rekla je.
Nasmijeio joj se. "Pomislio sam kako bi plava boja Svemiroplovstva
ovdje mogla biti pomalo upadljiva."
"Glupost. eljela sam vidjeti tvoje novo hrastovo lie. Sada si bojnik."
Unaprijeen zbog prihvaanja opasne dunosti: lobiranja na Capitol
Hillu."
"Doi, Chete. Pokazat u ti gdje je bar." Uzela ga je za ruku i povela
kroz gomilu. Mary-Ellen bila je mala, vitka, gotovo krhka. Ali imala je snagu
tigrice i otvoreno, poteno lice ene koja je mogla stajati uz supruga i
suoiti se sa svime od washingtonskih zabava do estokih prepirki o
pennsylvanijskoj politici.
Barmen je mumljao sam sebi dok je Kinsmanu dao scotch s vodom.
Kinsman je otpio dobar gutljaj.
"Zabrinula sam se da nee doi", rekla je Mary-Ellen. "Bio si pustinjak
otkad si doao u Washington."
"Pentagon me prilino zaposlio."
"I bez djevojke? Nema enu sa sobom? To nije Chet Kinsman kojeg
sam neko poznavala."
"Pripremam se za zareenje."
"Skoro da ti vjerujem", rekla je s ozbiljnim izrazom na licu. "Promijenio
si se od starih dana. Tii si... krotkiji."
Prizemljili su me. Na glas je rekao: "Dolazi zrelost. Ja sam ju dosegao
kasnije."

Ali ona je bila ozbiljna i tvrdoglava poput njezinog supruga. "Nemoj se

pokuavati aliti. Promijenio si se. Vie se ne igra odvanog mladog
astronauta."
"Tko se do vraga igra?"
Krupan, elavi ovjek gurnuo je Kinsmana s lea i prolio mu pola pia.
"Uups, nisam vas vidio, jesam li... oj, bok, gospoo McGrath. ini se
kako zalijevam va sag."
"Nema veze", rekla je Mary Ellen. "Vas dvojica se poznajete? Tug
Wynne..."
"Vidio sam bojnika na Hillu."
Kinsman je rekao: "Vi ste sa Satelitskih vijesti, zar ne?"
Wynne je kimnuo i odgovorio: "Iznenaen sam to vas vidim ovdje,
bojnie, nakon jutronje sjednice odbora."
Kinsman se usiljeno nasmijeio. "Ja sam stari obiteljski prijatelj.
Poznajem senatora otkad smo bili djeca."
"Mislite kako e glasati protiv Moonbase programa?"
"Nadam se da nee", rekao je Kinsman.
Mary-Ellen je utjela.
"Definitivno je jutros izribao vaeg pukovnika Murdocka." Nacerio se
Wynne. "Gospoo McGrath, trebali ste vidjeti supruga u akciji."
Kinsman je promijenio temu. "Recite, poznajete li starog Cya Caldera?
Neko je kao novinar radio na zapadnoj obali."
"Samo po legendi", odgovorio je Wynne. "Umro je prije etiri, pet
godina, koliko sam uo."
"Da, znam."
"Sigurno je preao osamdesetu. Va prijatelj?"
"Na neki nain. I preao je devedesetu."
"Devedesetu!"
"Poznavao sam ga... ide, bilo je to prije gotovo deset godina. Kad smo
poinjali sa svemirskim misijama. Vraki ovjek."
Mary-Ellen je rekla: "Bolje da malo panje obratim i na ostale goste.
Ovdje je jo nekoliko tvojih prijatelja, Chete. Proe
i, pronai e ih."
Wynne se opet nacerio i rekao: "Pretpostavljam kako bi mogli nekome
drugome dati ansu da doe do bara."
Kinsman se poeo udaljavati, ali Wynne ga je pratio.
"Murdock vas je poslao da biste obradili McGratha?"

Kinsman se proguravao izmeu brbljavih, razmahanih puaa i namrtio

se. "Pozvan sam na zabavu tjednima prije. Rekao sam vam, senator i ja
smo stari prijatelji."
"A kakav ste prijatelj s gospoom McGrath?"
"to bi to trebalo znaiti?"
Wynne se nacerio. "Zgodan astronaut, privlana ena, zaposleni
senator..."
"To je prilino prljavo, ak i za novinara."
"Samo radim svoj posao", rekao je Wynne s osmijehom. "Nita osobno.
Pored toga, vi se nemate to buniti kad se radi o novinarima. uju se
glasine kako ste vi astronaut koji je prije nekoliko godina ubio onu rusku
kozmonauticu."
Bio je to stoti put otkad je Kinsman doao u Washington da ga je
novinar optuio. Ljudi iz odnosa s javnou Svemiroplovstva ustrajno su se
trudili kako bi pria ostala "neslubena", izvlaei se na suradnju koja je jo
uvijek postojala izmeu sovjetskih i amerikih civilnih svemirskih programa.
Mediji su se povukli, prestraeni vie novim vladinim pootrenim kriterijima
za dozvole emitiranja programa ili objavljivanje novina i asopisa. Ali
novinari slobodnjaci jo su uvijek dosaivali Kismanu s priom i pokuavali
od njega izvui priznanje.
Kinsman je smrznuo emocije i jednostavno odgovorio: "I ja sam uo te
glasine."
"Kaete da to nije istina?"
"Ja nisam u slubi za odnose s javnou. Ja ne idem okolo i negiram
glasine. Ili ih potvrujem."
"Gledajte", ustrajao je Wynne, "Zrakoplovstvo ne moe vjeno kriti
priu."
"Svemiroplovstvo", rekao je Kinsman. "Ime je promijenjeno u
Svemiroplovstvo."
Wynne je slegnuo ramenima i podigao au u podrugljivom
nazdravljanju. "Priznajem pogreku, bojnie."
Kinsman se okrenuo i poeo hodati prema drugoj strani sobe. Starinski
sat otkucavao je u kutu, jedva ujan od buke ljudskih glasova i zveckanja
leda u aama. Osamnaest nula nula. Royce i Smitty trebali bi sada biti na
pola puta prema Copernicusu.
A onda ju je uo. Nije morao gledati da bi znao kako je to Diane. Isti
isti, zvonki sopran; glas ravno iz bajke:
"Neko sam imala ljubav, sada ju nemam

Neko sam imala ljubav, sada ju nemam

Otiao je i ostavio me, otiao je i ostavio me,
Otiao je i ostavio me da tugujem i plaem."
Njezin je glas probudio njegova sjeanja, osjetio je staro veselje, staru
bol, dok se proguravao kroz gomilu.
Naposljetku ju je ugledao, sjedila je prekrienih nogu na trosjedu, s
gitarom na jednom koljenu. Ista stara gitara, bez pojaala, bez zvunika.
Kosa joj je jo uvijek bila ravna, duga i crna poput svemira. Oi su joj bile
ak i tamnije i prodornije. Ljudi su se okupili oko nje, stajali, sjedili na
podu. Prepustili su joj cijeli trosjed, oltar koji je mogla koristiti. Gledali su je
i sluali, zaarani njezinim glasom. Ali ona je bila negdje drugdje, ivjela je
u pjesmi, sve dok nije odsvirala posljednji akord.
Onda je podignula glavu i pogledala ravno u Kinsmana. Bez
iznenaenja. ak i bez osmijeha. Samo pogled koji ih je povezao kao da su
sve godine od njihovog kratkog zajednikog vremena postale jedno
poslijepodne. Prije no to je ijedno moglo neto rei ostali su poeli
pljeskati. Diane se nasmijeila i rekla: "Hvala vam."
"Jo, jo!"
"Ajde, jo jednu."
"Greensleeves."
Diane je oprezno spustila gitaru pored sebe, protegnula se i ustala.
"Kasnije, u redu?"
Kinsman se nacerio. Znao je kako e to biti kasnije ili nita.
Gomila se nevoljko sloila i krug oko nje se raspao. Kinsman je preao
nekoliko posljednjih koraka i stao pred Diane.
"Lijepo te je opet vidjeti." Odjednom se osjeao udno, nije znao to
uiniti. Objema je rukama drao pie.
"Bok, Chete." Nije se ba smijeila.
"Iznenaen sam to se sjea. Prolo je toliko dugo..."
Sada se nasmijeila. "Kako bih te ikad mogla zaboraviti? I svako sam
malo tvoje ime vidjela u novinama."
"Ja sam sluao tvoje pjesme gdje god sam bio", rekao je.
"ak i na Mjesecu?" Pogled joj je bio stidljiv, gotovo podrugljiv.
"Naravno", lagao je. "ak i na Mjesecu."
"Izvoli, Diane, donio sam ti malo puna." Kinsman se okrenuo i ugledao
mladia mesnatoga lica, dugih brkova i raupane smee kose kako nosi

dvije plastine ae puna. Nosio je bijelo odijelo, prsluk i iroki al s

cvjetnim uzorkom.
"Hvala, Larry. Ovo je Chet Kinsman. Chet, ovo je Larry Davis."
"Kinsman?"
Diane je objasnila: "Upoznala sam Cheta u San Franciscu prije tisuu
godina, kad sam poinjala. Chet je astronaut."
"Oh, stvarno?"
ovjek je na neki nain Kinsmanu iao na ivce. "Potvrdno", prasnuo je
u najboljoj vojnikoj maniri.
"Bio je na Mjesecu", nastavila je Diane.
"Tu sam i uo ime", rekao je Davis. "Ti si jedan od onih ljudi iz
Zrakoplovstva koji gore ele izgraditi stalnu bazu. Nisi li bio umijean u
nekakvo spaavanje prije nekoliko godina? Jedan od ljudi se izgubio ili
neto ..."
"Da", prekinuo ga je Kinsman. "Mediji su sve preuveliali."
Stajali su tako nekoliko trenutaka, nitko nije mogao smisliti to rei, dok
je zabava oko njih pulsirala.
Diane je naposljetku rekla: "Mary-Ellen mi je rekla kako bi veeras
mogao biti ovdje. Ti i Neal radite na neemu u vezi svemirskog programa?"
"Tako neto", rekao je Kinsman. "Jesi li organizirala jo prosvjeda?"
Usiljeno se nasmijeila. "Nema se vie zbog ega prosvjedovati. Sve je
tako dobro organizirano u Zemlji slobodnih da vie nitko ne moe podii
gomilu. Zakoni o zatiti graana i sve ostalo."
"ini se tie. Nitko se ne ali."
"Ne mogu", rekla je Diane. "Trebao bi vidjeti kroz to sve prolazimo
prije koncerata. ele provjeriti tekst svake pjesme. ak i bisove.
Spontanost nije dozvoljena nikome."
"Uspjela si objaviti neke prilino opake tekstove", rekao je Kinsman.
"Sluao sam te."
"Cenzori nisu uvijek jako bistri."
"Ili nepotkupljivi", dodao je Davis i nacerio se.
"Znai svi su sretni", rekao je Kinsman. "Ti moe pjevati svoje pjesme
o slobodi i ljubavi. Ljudi se malo razvesele. A vladini ljudi dobiju plau. Svi
dobivaju to ele."
Diane ga je zbunjeno pogledala. "Ima li ti ono to eli, Chete?"
"Ja?" Iznenaen. "Kvragu, ne."
"Onda svi nisu zadovoljni."
"Jesi li ti?"

"K vragu, ne", oponaala ga je.

"Ali sve izgleda fino, krasno i divno", rekao je Davis s otrovom u glasu.
"Vlada nam neprestano govori kako je nezaposlenost nia, proizvodnja
vea. A na nam predsjednik obeava kako nee poslati vojsku u Brazil. Ne,
sve dok izbori ne prou, kladim se."
Diane je kimnula. A onda, veselije: "Larry, jesam li ti ikada priala kako
smo jednom pokuavali nagovoriti Cheta da nam se pridrui u jednom
prosvjedu? U odori?"
"Znatieljan sam."
Okrenula se Kinsmanu. "Sjea se to si mi rekao, Chete?"
"Ne..." Bio je to savren dan za letenje, za bijeg od sahrana, obitelji i
veza sa Zemljom. Letjeti tako visoko iznad oblaka da su ak i nazubljene
Sierre izgledale poput nabora. Onda iznad pustinje Mahom 2, jedini zvukovi
u tvojim slualicama tvoje vlastito disanje i udaljeno pucketanje ljudi na tlu
koji zapovijedaju drugim ljudima na tlu.
"Rekao si mi" - Diane se ozarila kad se sjetila - "da bi radije letio i
branio nas da nas nitko ne bi mogao bombardirati dok mi prosvjedujemo za
mir!"
Sada je bilo smijeno; onda nije.
"Aha, zvui poput neega to sam mogao rei."
"Jako zabavno", frknuo je Davis. "A od ega nas sada titi? Brazilaca?
Ili Marsovaca?"
Ti napuhani seronjo, ne bi stao ak ni u kokpit. Ali Kinsman je samo
odgovorio. "Od politiara. Moj je posao posrednik u Kongresu."
"eli rei kako senatorima uvre ruke", zauo se promukli glas Neala
McGratha iza njih.
Kinsman se okrenuo.
"Zdravo, Chete, Diane... ah, Larry Davis, zar ne?"
"Imate dobro pamenje to se tie imena!"
"To ide s poslom."
Kinsman je pogledao McGratha. Bio je to prvi put kako su bili tjelesno
blizu, nakon brojnih godina. Nealova je kosa jo uvijek bila crvenkasta; vie
nije bilo krnog izgleda lica. Nalikovao je obinom farmeru; Kinsman je
znao da je bio stipendist na Rhodesu. McGrathov je glas bio blai, grleniji
nego prije. Ipak, prirodni izraz njegovog lica jo je uvijek ostao namrten.
Ali sada se smijeio.
Njegov osmijeh za zabavu, pomislio je Kinsman. Onda je shvatio, Neal
dobiva sijede. Poput mene.

"Tug Wynne rekao mi je kako sam jutros bio prilino otar s tvojim
efom, Chete." Osmijeh na McGrathovom licu samo je malo postao
samozadovoljan.
"Pukovnik Murdock izgubio je nekoliko kilograma, a to nije bilo od TV
reflektora", odgovorio je Kinsman.
"Samo sam pokuao iz njega izvui dobar razlog za troenje novca na
stalnu lunarnu bazu."
Kinsman je rekao: "Kongres je odobrio financiranje. Zadovoljni su s
razlozima koje smo im dali."
"Nedovoljno dobro", odrjeito je rekao McGrath. "Ne kad moramo
smisliti novac za svaki vei grad u zemlji, plus istraivanje novih energija, i
kontrolu zloina, i -"
"I zadrati Pentagon prije no to odu u Brazil", dodala je Diane.
"Hvala, kompa", rekao joj je Kinsman. Okrenuo se prema McGrathu.
"Gledaj, Neale, neu se svaati s tobom. injenice su vraki jasne. U
svemiru ima energije, puno. I sirovina. Kako bi ih iskoristili trebamo stalnu
bazu na Mjesecu."
"Neka ju onda korporacije izgrade. One ele lansirati solarne satelite.
ele rudariti na Mjesecu. Zato bi porezni obveznici plaali veliku, skupu
bazu na Mjesecu?"
"Jer bi srce baze bila bolnica na niskoj gravitaciji koja bi -"
"Ma daj, Chete! Zna kako bi bilo lake i jeftinije izgraditi tvoju bolnicu u
orbiti. Zato ii na Mjesec kad ju moe izgraditi dvjestotinjak kilometara
iznad Zemlje? I zato bi to radilo Zrakoplovstvo? To je NASA-in posao."
Kinsman je mogao vidjeti kako se McGrath zabavlja. Oboavao je
diskusije. Ne bori se za svoj ivot.
Bacivi pogled na Diane, a onda opet na McGratha Kinsman je
odgovorio: "NASA je zaposlena izgradnjom svemirskih postaja i pomaganju
korporacijama u zapoinjanju industrijskih operacija u orbiti. Pored toga,
Zrakoplovstvo ima tim astronauta koji praktiki nemaju to raditi."
"Pa onda izgradite svoju bolnicu u orbiti. Ili suraujte s NASA-om, za
promjenu, i stavite vau bolnicu u jednu od njihovih svemirskih postaja."
"A voenje bolnice kotat e dvadeset puta vie nego voenje lunarne
baze", rekao je Kinsman. "Svaki put kad poeli zavoj morat e ga poslati
sa Zemlje, Neale. I nema novca. Stalna baza na Mjesecu moe biti u
potpunosti samostalna."
"Za sto godina", rekao je McGrath.

"Deset. Moda pet."

"Ma daj, Chete. Vi ve troite milijarde na strateki obrambeni sustav.
Ne moete takoer dobiti i Mjesec. Ostavi se toga i prestani poguravati taj
pusti san Freda Durbana."
"Lunarna baza ima smisla, dovraga, samo na temelju trokova i
uinkovitosti. Vidio si brojeve, Neale. Baza e se isplatiti za deset godina.
Dugorono e poreznim obveznicima utedjeti milijarde dolara."
Gomila se skupila oko njih. McGrath je automatski malo podigao glas.
"To je kao kad mi Mary-Ellen tedi novac na rasprodajama. Ne mogu si
priutiti utedjeti toliki novac. Ne ove godine. Ili idue. Trokovi
prijestolnice su preveliki. Da ne govorimo o prekoraenjima."
"ekaj malo..."
"Nikad nije bilo vojnog programa koji se drao svog budeta. Ne, Chete.
Moonbase e morati priekati."
"ekamo ve dvadeset godina."
Ostatak zabave je stao. Svi su promatrali diskusiju.
"Na prvi prioritet", rekao je McGrath, vie gomili nego Kinsmanu,
"trebaju biti nai gradovi. Postali su dungle, nepodobne za ivot ljudi.
Moramo ih vratiti i spasiti ljude koji su zarobljeni u njima prije no to se svi
ne pretvore u divljake."
"Ali to je s energijom?" zahtijevao je Kinsman. "to je s radnim
mjestima? to je s prirodnim resursima? Bez njih ne moe spasiti gradove,
a svemirske operacije mogu nam dati te stvari."
"Neka korporacije razvijaju te programe. Neka one riskiraju i profitiraju.
Dajemo dovoljno novca u svemir i previe u Pentagon - ukljuujui i
planove za antisatelitsku letjelicu s posadom o kojoj tvoji nadreeni nama
jadnim senatorima ne ele rei niti rije."
Svemirski brod, shvatio je Kinsman. Neal pizdi jer mu nitko nije rekao o
novom projektu svemirskog presretaa.
Na glas se jo uvijek protivio: "Korporacije nee nita razviti, Neale,
osim ako im vlada ne da potporu. Zna kako one rade: neka Ujak Sam
riskira, a kad postane sigurno doi e i uzeti profit."
McGrath je kimnuo. "Naravno. Super. Ali NASA je agencija koja se bavi
tom stvari. Svemiroplovstvo nema pravo pruati svoje pozlaene pipke sve
do Mjeseca."
ini se kao da je u predizbornoj kampanji, rekao je Kinsman samome
sebi. Onda je shvatio. Pa jest! Uvijek su u predizbornim kampanjama.

"Naravno, Neale, igraj se utni Pentagon", rekao je. "To je jako zgodno
za izbjegavanje problema."
Sa samouvjerenim osmijehom lovca koji je konano stjerao plijen u
kripac McGrath je pitao: "Znai eli izgraditi stalnu bazu na Mjesecu
unato injenici to smo s Rusima potpisali sporazume kako e Mjesec biti
demilitariziran..."
"Ta baza nee biti utvrda, za ime Boje. To zna. To je bolnica.
Koristimo samo vojne astronaute kako bi obavili posao jer imamo obuene
ljude koji se ne koriste. Rusi ele s nama suraivati na tome."
"U redu, u redu." Mahnuo je McGrath rukom, i dalje naceren. "Ipak.
Izgradit e tu Durbanovu bolnicu, taj supergerijatrijski odjel na Mjesecu za
milijarde dolara. Kako e to pomoi dobrobiti ljudi u gradovima? Kako e to
ponovno izgraditi New York ili Detroit?"
"Ili Washington", promrmljao je netko.
Kinsman je rekao: "To e otvoriti radna mjesta..."
"Za bijele inenjere koji ive u predgrau."
"Spaavat e ivote, za ime Boje!"
"Bogatim ljudima koji si mogu priutiti ivot na Mjesecu."
"Dat e ljudima nadu u budunost."
"Ljudima iz geta? Ne budi smijean."
"Neale", rekao je Kinsman s oajanjem u glasu, "moda svemirske
operacije nee rijeiti ni jedan od tih problema. Ali nee ni nita drugo to ti
radi. Bez snane svemirske industrije nee biti energije, sirovina, novog
bogatstva potrebnog za izgradnju gradova. Svemir nam daje ansu, nadu svemirske tvornice i svemirski energetski sateliti stvorit e nove poslove
ovdje na Zemlji, poveati bruto drutveni proizvod, donijeti novo bogatstvo
u ekonomiju. Nita to ti obeava ne moe omoguiti navedeno, i nita
osim toga ne moe rijeiti probleme zbog kojih si tako vraki uznemiren."
McGrath se malo namrtio, ali je i dalje s osmijehom odgovorio: "Moda.
Ali tvoj Moonbase nee to uiniti. Industrijske operacije u orbiti mogle bi to
uiniti. Korporacije bi trebale to uiniti, ako ele riskirati."
"Ali korporacije nisu dovoljno brze. ekaju da im mi poravnamo put."
"Zato NASA gradi svemirske postaje", rekao je McGrath. "Kako bi
ohrabrila korporacije na vee ulaganje u industrijske operacije u orbiti."
"Ali to nije dovoljno! Najekonominiji nain opskrbe tih svemirskih
postaja i orbitalnih tvornica sa sirovinama jest s Mjeseca."
Diane ga je dodirnula po ruci, sa znatieljnim blistanjem u oima.
"Chete, zato toliko eli Moonbase?"

"Zato? Zato... pa upravo vam govorim..."

Odmahnula je glavom. "Ne, ne mislim na slubene razloge. Zato si ti
zapeo za projekt? Zato te to pali?"
"Trebamo ju. Cijela ljudska rasa ju treba."
"Ne", strpljivo je ponovila. "Ti. Zato si ti za to? to to tebi znai?"
"Kako to misli?"
"to te pokree, ovjee? to te pali? Je li to Moonbase? Mo? Slava?
to te pokree, Chete?"
Svi su ga gledali, cijela gomila, njihova lica znatieljna, podrugljiva ili
puna iekivanja. Kinsman je pogledao pored njih, kroz njih i sjetio se.
Lebdenja u besteinskom stanju, stajanja na niemu, sam, slobodan,
daleko od svih njih. Zuri u opinjavajuu ljepotu Zemlje, bogatu, blistavu,
punu i svjetlucavu na crnoj praznini. Zna kako se ljudi dolje ubijaju, ubijaju
jedni druge, ubijaju svoj svijet i ue djecu kako ubijati. Zna kako je i on
takoer dio toga. Oi ti se pune suzama zbog ljepote i strave. Udaljiti se od
toga, daleko, gdje ne mogu do tebe, gdje moe poeti ispoetka, svjee,
isto, novo. Kako bi to mogli vidjeti? Kako da itko od njih shvati?
"to te pokree, Chete?" opet je pitala Diane.
Nacerio se. "Pa, pod broj jedan, otkad su u Pentagonu poeli koristiti
sintetiku kavu..."
Nekoliko se ljudi nervozno nasmijalo. Ali Diana ga nije htjela pustiti s
udice. "Uozbilji se, Chete. Ovo je vano. to te pali?"
Ne ele znati pravu istinu, rekao je sam sebi. Nikad ne bi shvatili. Kako i
bi?
"Misli osim oitih stvari kao to su ene?"
Diane je mrko kimnula.
"Nikad nisam ba neto razmiljao o tome. Teko je rei. Letenje,
pretpostavljam. Izai van i biti odgovoran samome sebi, daleko od odbora i
zapovjednog lanca."
"Sigurno postoji neto vie od toga", ustrajala je Diane.
"Pa... jesi li ikad bila u pustinji, na izraelskoj granici, i cijelu no plesala
pored vatre znajui da e te u zoru napasti i ne eli protratiti ni sekundu
ivota?"
Nastala je grobna tiina. Onda je jedna ena gotovo aptom pitala: "Kad
ste vi...?"
Kinsman je rekao: "Oh, nisam nikad bio tamo. Ali nije li to romantian
prizor?"

Svi su se nasmijali. To je probuilo oblak, znao je Kinsman. Gomila se

poela razilaziti, stvarala je manje skupine. Deseci razgovora poeli su
razbijati tiinu koja ih je na kratko okruivala.
"Varao si", rekla je namrteno Diane.
"Moda jesam."
"Zar u ilama nema niega osim ledene vode?"
Slegnuo je ramenima. "Ako nas ubode, mi ne krvarimo?"
"Nemoj priati prljavo."
Uzeo ju je za ruku i poveo prema velikim staklenim vratima na drugom
kraju sobe. "Doi, moramo o puno toga porazgovarati."
Otvorio je vrata i izali su na balkon. Bio je prekriven neprobojnom
plastikom koja ih je titila od vlane, maglovite washingtonske veeri - i
pokojeg snajpera koji bi mogao biti na krovovima na drugoj strani ulice.
"Biti senator ima svojih privilegija", rekao je Kinsman. "Moj apartman na
Alexandriji je velik poput ovog balkona. I nije doputen klima ureaj."
Diane nije sluala. Protegnula se poput make i naslonila na plastiku.
Kinsmanu je izgledala poput vitke crne pantere: profinjena, fascinantna,
opasna.
"Suton", rekla je i pogledala prema komadiu crvenog neba vidljivog
nie u ulici. "Najljepe doba dana."
"Takoer i najusamljenije."
Okrenula se prema njemu, u oima je imala iskreno iznenaen izraz.
"Usamljen? Ti? Tebe nikad nisam smatrala usamljenim. Uvijek sam te
zamiljala okruenog prijateljima."
"Ili neprijateljima", uo je Kinsman samog sebe.
"Nikad se nisi enio, zar ne?"
"Ti jesi."
"To je bilo davno. Zavrilo je prije puno vremena."
"Orbitirao sam iznad tvojeg vjenanja", rekao je. "Mahao sam, ali ti
meni nisi."
Podigla je obrve. "Ti si mene napustio, sjea se? Vie no jednom. Nije
bila moja ideja da odlazi. Ti si sam odluio da ti je jebeni avion vaniji od
mene."
"Bio sam mlad i lud."
"I danas bi isto odabrao, i oboje to znamo. Samo ti sada eli ii na
Mjesec."
Kinsman je pogledao njezine duboke, tamne oi. Nije bila bijesna na
njega. Znatieljna, moda. Zbunjena. Povrijeena?

Rekao je: "To ne znai da mi se sviaju ti izbori, Diane. Svi mi imamo

probleme, zna."
"Ti? Ti ima probleme? Slabosti?"
"Imam ih nekoliko, zametnutih tu i tamo."
"Zato ih skriva?"
"Jer sve ostale boli kurac za njih." Prije no to je Diane mogla odgovoriti
rekao je: "Zvuim jadno, zar ne?"
"Pa..."
"Tko je onaj lik Larry?"
"On je jako dobar tip", rekla je odrjeito. "Dobar agent i dobar poslovni
menader. Ne odlazi zujati na divlje plavo nebo... ili, svemir je crn, nije li?"
"Crn poput vrajeg srca", odgovorio je Kinsman. "Vie takoer ni ne
zujim. Prizemljili su me.
Zatreptala je. "Prizemljili? to to znai?"
"Skresali su mi krila", rekao je. "Skinuli me s neba. Vie nisam
kvalificiran za letenje. Nema orbitalnih misija. Nema lunarnih misija. Vie mi
ne doputaju ak ni letenje avionom. Imam nekakvog tipa koji me vozika.
Radim za stolom."
"Ali... zato?"
"To je duga, prljava pria. Slubeno, predragocjen sam za riskiranje.
Neko takvo sranje."
"Chete, ao mi je. Letenje ti tako puno znai, znam." Pribliila mu se.
"Idemo odavde, Diane. Idemo negdje na sigurno i gledat emo kako
Mjesec izlazi, a ja u ti ispriati sve legende o tvojoj imenjakinji."
uo je kako joj je dah zastao. "To je... to je dobar ulet."
elio je posegnuti i zagrliti je. Umjesto toga mlitavo je rekao: "Aha,
pretpostavljam da jest."
Nije prila blie. "Ne mogu napustiti zabavu, Chete. Oekuju da u
pjevati."
"Tko ih jebe."
"Sve po redu?"
"Nemoj prljavo priati."
Nasmijala se, ali je odmahnula glavom. "Stvarno, Chete, ne mogu otii."
"Daj da te onda poslije odvezem kui."
"Noas ostajem ovdje."
Bilo je stvari koje joj je elio rei, ali se zaustavio.
"Chete, molim te... prolo je jako dugo."
"Aha. Da, jest."

Zabava je zavrila u pono kad su sirene oznaile upozorenje policijskog

sata. Kroz petnaest minuta Kinsman i svi ostali su napustili georgetownsku
kuu od crvenih cigala, nazvali taksije, limuzine ili otili autobusom. Tono
u pola jedan elektrina energija u svakoj ulici Districta of Columbija bila je
iskljuena.
Kinsman je u tami prtljao po uskim stepenicama do svog jednosobnog
apartmana. Jo se nije upoznao s okolinom pa se ak i nogom udario u
stol. Dugi, profinjeno detaljni niz psovki koje je promrmljao poeo i zavrio
s njegovom glupou.
Za manje od sat vremena zurenja u tamu zaspao je. Ako je neto i
sanjao idueg se jutra nije mogao niega sjetiti. Na emu je bio zahvalan.
Pentagon je na kii izgledao sivo i otrcano. Nadnosio se iznad zelenila
Virginije poput drevne tvrave. Stara parkiralita, pretvorena u atletske
staze za osoblje Ministarstva obrane bile su prazne i naputene osim lokvi
od kie. U magli, poput zaaranih dvoraca u oblacima, stakleni uredski
tornjevi Crystal Cityja davali su mali kontrast starom betonskom licu
Pantagona.
Kinsman se u sebi osjeao hladno i tmurno, poput vremena vani i
promatrao kroz prozor jutarnjeg autobusa kako se Pentagon pribliava. Kao
i uvijek, autobus je bio krcat uredskim osobljem, veina u odorama. Bili su
tihi, potiteni, zaokupljeni vlastitim skrivenim mislima u sedam etrdeset i
osam.
Hodnici Pentagona neko su bili u veselim pastelnim bojama, a sada su
bili izblijedjeli i sumorni. Kinsman je otiao u svoj sumorni zelenkasti ured,
primijetio jedan zadatak kako treperi na ekranu kompjutora i smjesta
otiao u ured pukovnika Murdocka.
Frank Colt ve je bio tamo, zavaljen u fotelji od lane koe u predvorju
pukovnikovog ureda. Podruje je inae bilo prazno. ak je i stol tajnice bio
prazan. Frank je uvijek dolazio prije svih, odora ista i izglaana, pomislio
je Kinsman. Pitam se kako mu to uspijeva?
"Jutro", rekao je Colt i jedva pogledao Kinsmana.
"Drago mi je to nisi rekao dobro jutro", odgovorio je Kinsman.
"Sranje, pa ni nije takvo."
Kinsman je kimnuo. "Murdock jo nije stigao?"
Colt ga je kiselo pogledao. "Ej, ovjee, tek je osam sati. Rekao nam je
da ovdje budemo tono u osam, zar ne? To znai da se nee uetati ovamo
jo pola sata. Zna to."

Pukovnik je imao vlastiti auto, nije morao loviti vozni red autobusa.
"Kako je sino bilo na zabavi?" pitao je Colt.
"ugavo. Neal svake godine postaje sve tvrdoglaviji."
"Morat emo smisliti neto podlo."
"To moda nee biti tako lako."
"Znam, ali to nam preostaje?"
"Kad bi ga netko izvijestio o svemirskom presretau... popizdio je to
nije ukljuen u to."
"Murdock nema muda predloiti to gore."
"Znam."
Tajnice su poele stizati i brbljati uz alice sintetske kave. Sada je
nabava prave kave bila luksuz, vercala se kroz embargo nametnut od
meksike granice prema jugu.
Colt je pomirisao aromu i rekao: "Kako mogu napraviti da mirii tako
dobro, i ima tako ugav okus?"
Kinsman je odmahnuo glavom.
"Vraje komunjare nee prezati pred niim"' poalio se Colt svijetu.
"Najprije su nam uskratili naftu, a sada i kavu."
Pukovnikova privatna tajnica, sijeda ena orlovskog mrkog lica stigla je
posljednja - kao to prilii njezinom statusu.
"Pukovnik Murdock je gore", izvijestila je Kinsmana i Colta. Budui da je
znala ovo bila je zagonetka u koju nisu zabadali nos. "Podnosi generalu
izvjee o jueranjem svjedoenju."
Jueranjem fijasku, pomislio je Kinsman.
Dva bojnika sjedila su ispred tajniina stola. Kinsman se osjeao poput
trgovakog putnika koji eka da mu se dopusti pokuaj kod potencijalnog
kupca.
"Jesi li sino gledao vijesti?" pitao je Colt.
Kinsman je odmahnuo glavom.
"Trebao si vidjeti naeg voljenog vou", rekao je trezveno Colt.
Tajnica ga je mrko pogledala, ali se ubrzo usredotoila na jutarnju potu
na stolu.
"Murdock je sino bio na vijestima?"
"Naravno. Veliki debeli rupi i sve ostalo."
"Mrak."
"Prikazali su dio gdje se zbunio s miljama i kilometrima i rekao kako je
Mjesec vei od Zemlje."
Obojica su se nasmijali. Tajnica ih je mrko pogledala.

Pukovnik Murdock uletio je u prostoriju, njegovo uobiajeno zabrinuto

lice gotovo panino, odora raskopana, kravata olabavljena.
Tajnica je ustala s gomilom papira.
"Ne sada!" Murdockov je glas bio piskutav i prodoran.
Isuse, pomislio je Kinsman, ve je etiri sata nervozan, a nije jo ni pola
devet!
"Ulazite, obojica!" prasnuo je pukovnik kad je otvorio vrata ureda.
Po pentagonskim standardima Murdockov je ured bio gotovo raskoan:
pravi drveni stol, nekoliko udobnih fotelja, ak i krevet od umjetne koe na
drugoj strani, ispod karte Mjeseca Nacionalne svemirske udruge. Pukovnik
je imao standardni kompjutor, ali ni vie ni manje nego etiri televizora
nagurana na zid s druge strane stola. Najimpresivniji od svega bio je pravi
prozor koji je gledao na sivu rijeku i maglom obavijeni aerodrom.
To je jedina stvar u kojoj je uistinu dobar, rekao je Kinsman samome
sebi: sreivanju vlastitog gnijezda. Ne vjeruje u Moonbase kao ni McGrath,
ali iskoristit e ju kako bi se popeo koju preku vie na ljestvama.
"Imamo probleme", rekao je pukovnik. Sjeo je za stol dovoljno teko da
zazvecka zubima.
Colt i Kinsman sjeli su u stolce najblie stolu.
"Kakve probleme, gospodine?" Colt se pukovniku uvijek obraao na
formalan i korektan nain. Ali Kinsmanu je uvijek izgledao kao da e se
svakog trenutka nasmijati. Neto u vezi Murdocka nasmijavalo je Colta;
najvjerojatnije ista smotana nesposobnost koja je izluivala Kinsmana.
"General je popizdio zbog sasluanja. Pritiu ga doministar kojeg
pritie ministar. to znai da Bijela kua vri pritisak. Bijela kua!"
Kinsman se nasmijao u sebi. Newton je bio u pravu. Za svaku silu
postoji reakcija. Da se Senat nije protivio Moonbaseu, Bijela kua ne bi ak
ni znala da je u zahtjevu za financiranje.
Colt je rekao: "Gospodine, ako je Bijela kua zainteresirana zato
direktno ne pritisnu odbor? Ako bi primjerice pritisnuli senatora
McGratha..."
"Ne mogu, ne mogu, ne mogu!" prodahtao je Murdock. "McGrath idui
put cilja na manjinskog predstavnika. Iskoristio bi pritisak Bijele kue kako
bi ljudima pokazao koliko je dobar - bori se protiv Pentagona, ak i protiv
amerikog predsjednika da bi utedio dragocjene dolare poreznih
obveznika."
"Politika", rekao je s gaenjem Colt.

"Moramo neto smisliti, i to brzo", rekao je Murdock, njegove male

debele ruke leprale su iznad stola. "General eli da s njim poemo u ured
doministra danas u petnaest sati."
Nije ni udo to je prestravljen, shvatio je Kinsman. Vrijeme je za
giljotinu.
Colt je izgledao apsolutno neimpresionirano. "ini mi se, gospodine, da
postoji samo jedna stvar koju moemo uiniti."
Murdock je stisnuo ruke u djeje ake. "Koju? Koju stvar?"
"Pa, gospodine, naravno, ja nisam upoznat s detaljnom slikom gornjeg
ealona..."
Namjerno mu crta. Kinsman je potisnuo cerenje dok je gledao Murdocka
koji je razjapio usta i razrogaio oi u iekivanju.
"... ali meni se ini, gospodine, kako bi senator McGrath imao puno vie
obzira za cijeli program Svemiroplovstva kad bi u potpunosti bio upoznat s
programom svemirskog presretaa."
Kurvin sin! Kinsman se gotovo na glas nasmijao. Ukrao si to iz mog
depa, Frank.
"Ne!" vrisnuo je Murdock. "To ne mogu uiniti! Odjurio bi medijima! Ne
moemo im dopustiti da saznaju kako razvijamo presretaa za unitavanje
ruskih satelita! McGrath bi volio proiriti tu priu!"
"Ali senatski odbor ve zna za program", rekao je Colt. "Gospodine."
"Samo predsjednik", prasnuo je Murdock. "Nitko vie nije upoznat.
Nitko!"
"Ali svi znaju kako program postoji", istaknuo je Kinsman. "McGrath zna
za njega, a pizdi zato to nije slubeno upoznat s njime. On jest vrhovni
manjinski lan odbora."
Murdock je odmahnuo glavom. "Nema veze izmeu Moonbasea i naeg
programa presretaa."
"Moglo bi biti", odgovorio je Colt. "I bit e, prije ili kasnije."
"Mjesec nije vojno podruje", rekao je Kinsman.
"Za koji kurac onda tamo pokuavamo izgraditi bazu?" Coltove psovke,
kao i njegova mirnoa, bile su paljivo planirane i koritene u pravom
trenutku, znao je Kinsman. Ali Murdockova je reakcija bilo zapanjeno
uzdisanje.
"Mi smo vojnici", nastavio je Colt. "Moemo priati o bolnicama i
mirovnim upotrebama svemirske tehnologije, ak tu i tamo suraivati s
Rusima, ali u ovome smo iz vojnih razloga. Sve ostalo je sranje."

"Ogranieni smo Svemirskim sporazumom iz 1967.", rekao je Kinsman

mirnim, tihim glasom. "Oruje se ne smije stavljati na Mjesec."
"Misli da Sovjeti nee tamo staviti oruje?"
"Ne, nee, jer emo na Mjesecu biti odmah pored njih. Pazit emo jedni
na druge."
Colt se nagnuo naprijed. "Sluaj, ovjee. Obje strane poinju lansirati
svoje Star Wars stvari, tono? Mi razvijamo svemirski brod kojim bi mogli
ruiti njihove PBR satelite istom brzinom kojom ih oni lansiraju u orbitu,
tono? Oni e isto raditi nama, moe se kladiti u to. U orbiti e biti rata,
ovjee. Moda e samo strojevi biti stradalnici, ali to e bez obzira na sve
biti rat."
"Ne moemo ljudima poput McGratha rei da emo se boriti u svemiru!"
cvilio je Murdock. "U sekundi bi to prenio medijima. Propali bi."
Kinsman je bacio pogled na sat. "Gospodine... ja moram na Capitol.
Sasluanje odbora nastavlja se u deset sati."
Napustio je pukovnikov ured poput poslovnog ovjeka iz predgraa koji
juri u centar u porno duan i nada se kako ga tamo nitko nee vidjeti. Kad
je doao u svoj ured uvukao se za svoj metalni stol i nazvao.
Mary-Ellenino je lice ispunilo mali ekran na njegovom stolu. "Bog,
Chete! Kako se danas osjea?"
"U redu, pretpostavljam. Bila je to dobra zabava. Aspirin pomae."
Vragolasto se nasmijala. "Moram ovom mjestu dati neki privid reda za
veeru."
"Uh, Mary - moram juriti odavde i ii na sasluanje. Je li Diane tu?"
Lice joj je na trenutak prekrio oblak. "Mislim da jo uvijek nije budna."
Dovraga i bestraga! "Gledaj... kad se probudi, hoe li je zamoliti neka
se sastane sa mnom u podne na sasluanju? Moram razgovarati s njom.
Vano je."
Mary-Ellen je kimnula kao da shvaa. "Naravno, Chete. Ne znam hoe li
biti slobodna, ali rei u joj."
"Hvala."
Metro je povezivao Pentagon s Capitolom, pa Kinsman nije opet morao
izlaziti na sumorno jutro. Metro je bio dovoljno sumoran: krcat, buan,
iaran grafitima i smrdljiv. U prepunom vlaku bilo je zaguljivo i vrue.
Smrad ljudskog znoja, stotina razliitih doruaka, cigareta i posebno teak
zadah kiom natopljene odjee.
Jutarnje sasluanje odravalo se pred antivojnim lobijem koji se
sastojao, inilo se Kinsmanu, od kuanica, sveenika i papana iz odnosa s

javnou. Stara rokoko dvorana odzvanjala je svjedocima i njihovim

prijateljima, fotografima, novinarima, senatorima i njihovim uurbanim
pomonicima.
TV kamere bile su nagurane ujedan kut prostorije, njihovi jarki, vrui
reflektori kupali su zeleni stol za kojim su sjedili lanovi odbora i manji
namijenjen svjedocima.
Tko potpisuje dozvole za elektrinu energiju TV postaja? Kinsman se
onako usput zapitao dok je sredovjena ena s previe minke itala
pripremljenu izjavu prodornim glasom koji je odavao newyorko podrijetlo:
"Mi nismo protiv razvoja korisnih programa koji e posluiti amerikom
poreznom obvezniku. Podravamo i ohrabrujemo napore amerike
industrije u pokuaju razvoja solarnih satelita koji e na taj nain naoj
naciji dati novu energiju. Ali ne moemo podravati, niti ohrabrivati,
troenje milijardi dolara poreznih obveznika na vojne programe u svemiru.
Svemir bi trebao biti podruje mira, a ne mjesto gdje e se utrka u
naoruanju nastaviti."
Kinsman je sjedio u stranjem dijelu prostorije i gledao TV monitore jer
je tako bolje vidio svjedokinju. Poelio je da se ne slae s njom.
ena je podigla pogled s pripremljenog teksta i rekla: "Ne zaboravimo
rijei koje smo ostavili na Mjesecu, ugravirane u Apolla II: 'Doli smo u
miru u ime svih ljudi.'"
Gomila koju je dovela sa sobom zapljeskala, kao i nekoliko senatora.
Kinsman je frknuo na pogrean citat1. Feministika verzija. Vidio je kako se
McGrath smije eni dok je ustajala, ali joj nije pljeskao.
Pomonik je doao do McGratha, magino se pojavio iza senatorova
stolca visokog naslona i poeo aptati u McGrathovo uho. Podigao je
pogled, stavio ruku pred oi kako mu ne bi smetali TV reflektori i pogledao
po prostoriji. Onda je pomoniku, koji je nestao magino kao to se i
pojavio, rekao neto kratko.
Idui je svjedok bio sveenik i bivi vojni kapelan koji je sada vodio
crkvu u Louisiani. Dok su ga predstavljali McGrathov se pomonik iznenada
materijalizirao pored Kinsmana. "Bojnie Kinsman?"
Kinsman je poskoio kao da ga je murjak iznenada pljesnuo po ramenu.
"Da", proaptao je.

U originalu mankind dok je feministika verzija humankind iako obje rijei imaju isto znaenje,
ljudi, ljudski rod rije mankind moe se u nekim sluajevima odnositi samo na muki rod, dok je humankind
openit naziv za cijeli ljudski rod, prim. prev.
1

Mladi mu je bez rijei dao poruku koja je glasila: Vidimo se u hodniku

kad sasluanje zavri. Diane.
Bilo je uredno natipkano, ak i potpis. Sigurno je nazvala Nealov ured,
zakljuio je Kinsman. U vrijeme kad je podigao pogled sa utog papira
pomonik je nestao.
Kinsman je sjedio i sluao jo dva svjedoka, oba sveuilini profesori.
Prvi je, kad se nije poigravao sa svojim brkovima, bio ekonomist koji je
pokazivao grafikone koji su prema njegovim tvrdnjama dokazivali kako bi
privatne investicije u svemirsku industriju u velikoj mjeri pomogle naciji, ali
vladine investicije u svemir poveale bi stopu inflacije. Drugi, stari,
stravino debeli biofiziar, ustrajao je u tvrdnji da je bilo kakav oblik
svemirskog razvitka ekoloki nesiguran.
"Kotat e vie u energiji i propadanju okolia", rekao je dubokim,
drhtavim, zlokobnim glasom, "smjestiti veliki broj radnika u svemir nego to
bi ti radnici ikada uspjeli ljudima na Zemlji vratiti u obliku energije i korisnih
resursa. Svemir je dobar samo za jako bogate, a siromani ljudi na Zemlji
platit e cijenu zbog privilegiranih."
im je Kinsman primijetio da predsjednik komisije namjerava proglasiti
pauzu kliznuo je kroz velika hrastova vrata na tihi, mramorni hodnik. Diane
mu se pribliavala.
"Savren tajming", rekao je Kinsman i uzeo je za ruku.
Bilo je lijepo vidjeti njezin osmijeh. "Ne mogu se dugo zadrati na ruku,
Chete", upozorila je. "Moram se nai s Larryjem i odletjeti do New Yorka na
pregovore o ugovoru."
"Oh."
"I nee me biti samo jedan dan. Tamo imam koncert u petak, a onda je
cijeli vikend ispunjen pripremama i lijenikim pregledima..."
"ime?"
Odjeci njihovih nogu na mramornom podu izgubili su se kad je ostatak
gomile napustio dvoranu za sasluanja i izaao na hodnik.
Diane je podigla glas i rekla: "Pozvana sam na otvaranje svemirske
postaje Alfa. Zar ti Neal nije rekao?"
"Ne, nije."
"Mislila sam da jest. Idemo specijalnim VIP atlom u ponedjeljak. Samo
na jedan dan."
Kinsman je bio zapanjen.
Diane mu se cerila. "Mislila sam da e biti zabavno vidjeti kako je gore.
Moda otkrijem to te to toliko fascinira."

Odsutno je kimnuo i poveo Diane prema dizalu koje je vodilo do

restorana u podrumu. "Pozvana si na Alfu", promrmljao je. "To je vie no
to je itko uinio za mene."
Diane nije nita rekla.
Dizalo je stiglo, uli su unutra i Kinsman je pritisnuo dugme za
zatvaranje vrata prije no to je itko od gomile s hodnika mogao stii do
njih.
"Nee te biti cijeloga vikenda?" pitao je Kinsman.
"Tako su mi rekli."
"Mislio sam da se moemo nai na veeri ili tako neto."
"Diane je lagano odmahnula glavom. "Nee ii, Chete. ao mi je."
Vrata dizala su se otvorila i suoili su se s novom gomilom, inovnicima i
tajnicama koji su ili na ruak. Tiho, tupo, Kinsman je stao u red iza Diane.
Uzeli su posluavnike i odabrali hranu: Diane vonu salatu, Kinsman grah.
Oboje su proli pored parnih stolova sa svojim patetinim "specijalitetima".
Oboje su uzeli voni sok.
Kinsman je kroz guvu poveo Diane prema najudaljenijem kutu
prepunog, bunog restorana i pronaao dovoljno velik stol za oboje.
"Ovo nije najotmjeniji restoran u gradu", rekao je kad su sjeli. "Ali je
najtei za postavljanje buba."
"to si rekao?" Diane je razrogaila oi.
Mahnuo je prema prepunom restoranu. "Nitko ne zna tko e gdje
sjediti. A buka je dovoljno snana da bi mikrofoni bili nefunkcionalni."
"Ozbiljan si?"
Kinsman je kimnuo. "Sjea li se sino, kad si me pitala zato toliko
elim Moonbase?"
Kimnula je.
"To nije samo lunama baza, Diane." Oklijevao je i zapitao se koliko joj
moe rei, koliko joj moe vjerovati. "To je novi svijet. elim izgraditi novi
svijet."
"Na Mjesecu." "To je najbolje mjesto."
"Ozbiljan si, zar ne?"
"Dovraga, naravno da jesam."
Pokuala se nasmijati; zvualo je poput nesigurnog cerekanja. "Ali
Mjesec... tako je pust, tako sumoran..."
"Jesi li ikada bila tamo?" pitao je.. "Jesi li gledala kako Zemlja izlazi? Ili
zakoraila gdje ljudsko bie do tada nije hodalo? Jesi li ikada u cijelom

svom ivotu bila negdje gdje si uistinu bila preputena samoj sebi? Gdje si
imala vremena, mjesta i mira za razmiljanje?"
"To eli?"
"Biti ovdje je kao u zatvoru. To je ludnica. Zatvoren sam u Pentagonu,
razina tri, prsten D, hodnik F, soba broj -"
"Ali svi smo u istom zatvoru, Chete. Na jedan ili drugi nain, svi smo
zatvoreni u istu ludnicu."
"Ne mora biti tako." Posegnuo je prema njezinoj ruci. "Moemo izgraditi
novi svijet, novo drutvo, sve one stvari koje spominje u svojim pjesmama
- ljubav, sloboda, nada. Moemo ih imati."
"Moemo ih imati", rekla je Diane. "to je s milijardama drugih koji ne
mogu u tvoj novi svijet, bez obzira na sve?"
"Negdje moramo poeti. A moramo poeti sada, sada, prije no to tako
duboko ne potonemo u blato da neemo imati ni energije ni materijala ni
ljudi kako bi se izvukli. Civilizacija se raspada, Diane."
"A ti eli pobjei od katastrofe."
"Ne! elim je sprijeiti." Shvativi istinu dok je izgovarao rijei Kinsman
je sluao samoga sebe i poput Diane bio iznenaen vlastitim rijeima.
"Moemo izgraditi novo drutvo na Mjesecu. Moemo posluiti kao primjer,
onako kako su nove amerike kolonije bile primjer starom svijetu Europe.
Moemo slati energiju na Zemlju, sirovine - ali najvie od svega, moemo
poslati nadu."
"To nije tvoj pravi razlog", rekla je. "Nitko nikad nije nita uinio zbog
filozofije. To nije ono to te uistinu pokree."
"To je dio. Veliki dio."
Diane mu je prouavala lice. "Ali samo dio. to je ostatak, Chete? Zato
ti je to toliko vano?"
"To je sloboda, Diane. Tamo gore nema pravila. Nema zapovjednih
lanaca. Moe raditi s ljudima na temelju njihovih sposobnosti, ne njihovu
inu ili vezama. To je - to je toliko drugaije da ne znam mogu li ti to
opisati. Na Zemlji nema niega takvoga."
"Sloboda", ponovila je Diane.
"U svemiru. Na Mjesecu. Novo drutvo. Novi svijet. Svijet iji dio i ti
moe biti, Diane."
Odmahnula je glavom. "Ne ja. Vidim koliko je to tebi vano, Chete, ali to
nije za mene." Izvukla je ruku iz njegove. "Ako u pomoi u izgradnji novog
svijeta, to e biti ovdje na terra firma. Tu ga trebamo."
Naslonio se. "Pjevajui country."

"Moje pjesme ljudima takoer daju nadu, zna."

Kinsman je stisnuo aku. "Nikad nee stvoriti novo drutvo na Zemlji,
mala. Previe raznih interesa. Previe povijesti za zaboravljanje. Drutvo je
ovdje zaglavilo u mjestu. Jedini nain njegovog pokretanja je stvaranje
uzora..."
"Utopija?" Nacerila se kad je pomislila na to.
"To nee biti utopija. Ali bit e bolje od bilo ega na Zemlji."
Opet je poela odmahivati glavom, ali Kinsman se uporno nagnuo
naprijed. "Sluaj me", rekao je ustro. "Nije vano slae li se sa mnom ili
ne. Ali mora rei Nealu da to se due protivi Moonbaseu dovodi nas blie
velikom svemirskom sukobu, sukobu s Rusima koji moe zavriti samo
nuklearnim ratom."
Diane je zurila u njega. "Trebam rei Nealu... zato misli da ja -"
"Mora!" ustrajao je Kinsman. "Ja ne mogu s njim otvoreno razgovarati.
ak ni preko Mary-Ellen. Znat e kako ja to inim: nadreeni, ljudi koji nas
guraju prema ratu. Ali ti ga moe upozoriti. Tebe e posluati."
Njezino je lice bilo mjeavina mahnitog straha i nevjerice. "Ali neu ga
vidjeti do -"
"Vidi se s njim! Reci mu! Vano je. Vitalno."
"Ali zato ti ne -"
"Od mene bi traio pojedinosti koje mu ne mogu dati. I svaki je na
razgovor najvjerojatnije prislukivan."
"Kako si -"
"Razgovaraj s njim", nastavio je Kinsman ignorirajui njezine prigovore.
"Reci mu kako je ili mirnodopski Moonbase ili svemirski presreta. Shvatit
e."
Kinsman je ispratio Diane do ulaza u Capitol i niz duge granitne
stepenice koje su zgradi davale njezin impresivan izgled. Larry Davis ekao
ju je u pravoj limuzini, dugoj i luksuznoj, srebrnoj, s crnim vozaem u
odori.
"Idemo!" viknuo je kroz prozor. "Prepustit emo avion, a nema drugog
do osamnaest sati!"
Kinsman je na trenutak namjerno zadrao Diane i poljubio ju. Izgledala
je iznenaeno.
"Nazovi me kad se vrati u grad", rekao je.
"U redu", odgovorila je zbunjeno.
"I razgovaraj s Nealom."
"Da... da." Pretrala je nekoliko posljednjih stuba i ula u limuzinu.

Auto se udaljio uz kripu guma na mokrom asfaltu, rijedak zvuk u

tedljivom Washingtonu. Kinsman je gledao kako se limuzina probija kroz
rijetki promet. Nije lo nain putovanja, pomislio je, za nekoga tko pjeva o
gladnim siromasima.
Vrijeme se dovoljno raistilo kako bi se Kinsman autobusom mogao
vratiti u Pentagon. Dok je ekao bus nebo je jo uvijek bilo sivo, ali kia je
prestala. Postaja je bila prepuna smea, njezine plastine stjenke pune
grafita. Zaudarala je po urinu. Parni bus se napokon pojavio na vidiku. Kad
su se Kinsmanu otvorila vrata jo je jedan ovjek dojurio plonikom viui
vozau da ga prieka.
Kinsman je vidio kako to Tug Wynne dae za autobusom i u sebi
poelio da voza zatvori vrata i pouri. Ali Hispancu kiselog lica nije se
urilo. Strpljivo je ekao debelog novinara.
Kinsman je sjeo odostraga, u gotovo praznom busu. Naravno, Wynne je
doao do njega.
"Mogu li sjesti pored vas?"
"Naravno", lagao je Kinsman. "Samo naprijed."
Wynne je sjeo i stisnuo Kinsmana uz prozor. Po njegovu zadahu, Wynne
je uglavnom ruao bourbon.
"Na jutronjem sasluanju nije bilo ba puno vatrometa, ha?"
"Da", sloio se Kinsman. Bus je skrenuo i dimei se jurnuo Avenijom
Delaware.
"Jeste li vidjeli izraz na predsjednikovu licu kad je onaj profesor poeo
priati o opasnostima odailjanja mikrovalova kroz atmosferu?"
"Tada je najavio stanku, zar ne?"
"Definitivno. Ne eli dati priliku eko-luaku da plai ljude s priama o
energetskim satelitima. Ne s General Electricom u njegovoj dravi!" Wynne
se nacerio sam sebi.
"Ionako je bilo vrijeme za ruak", rekao je Kinsman.
"Aha. Recite, nije li s vama u restoranu bila Diane Lawrence?"
"Da. Pjevala je sino na zabavi. Niste ju uli?"
Wynne je izgledao impresionirano. "A sada rua s vama. Brzo radi. Ili je
ona takoer stara obiteljska prijateljica?"
"Diane poznajem ve godinama", rekao je Kinsman zurei kroz prozor u
zgrade. Ovaj dio Washingotna bio je sumoran i ugav. Izmeu Capitola i
Pentagona nije bilo puno novca. Samo stanovi. Djeca koja se igraju na
plonicima. Odrasti e kako bi stajala u redu na burzama za zapoljavanje.

Wynne ga je probudio iz sanjarenja. "Nisam vas vidio s ni jednom

enom otkad ste doli u Washington."
"Moj privatni ivot", rekao je Kinsman, jo uvijek zurei kroz prozor, "je
moj privatni ivot."
"Naravno. Znam. Pretpostavljam da je sigurno nastala neka mentalna
blokada... kad ste ubili onu djevojku."
Kinsman se okrenuo prema njemu. "Dovraga, prestani loviti u mutnom!
Nemam nita za rei o tome."
"Naravno. Shvaam. Ali znate, novinari uju stvari... glasine. Kao, ja
sam uo kako ste tamo gadno ozlijeeni." Podigao je kaiprst prema nebu.
"Sranje", prasnuo je Kinsman.
"Znam kako morate nijekati i sve to. Ali uo sam da ste ozlijeeni...
radijacija, kau. A sada ste impotentni. Ili sterilni."
Kinsman se sjetio tisua noi koje je proveo sam otkad se vratio iz te
misije i agonija kad je nekoliko puta pokuao voditi ljubav sa enom i
ogoreno se nasmijao.
"To kau, ha?" pitao je Wynnea.
Starac je kimnuo, s bezosjeajnim izrazom lica.
"Pa, moete im rei da su za mene svi ludi."
Wynne je mrko kimnuo. "Drago mi je to to ujem. Ali kako to da vas
nitko nije vidio sa enom? Cijelo vrijeme otkad ste u Washingtonu..."
Kurvin sin misli da sam peder! "Sluaj. Heteroseksualac sam, i nisam
sterilan. Nikad nisam bio umijean u nikakve nesree u svemiru ili negdje
drugdje koje bi mogle utjecati na moju sposobnost da ena zatrudni sa
mnom. Je li to jasno?"
"Bojnie, znate se dobro izraavati."
"Odlino." A to takoer nije ni la. Ne u potpunosti. Nisam impotentan osim kad sam sa enom.
U usporedbi s uredom doministra teko steeni luksuz pukovnika
Murdocka bio je jadan i bijedan. Ured je bio ogroman, u kutu zgrade
Pentagona, pa je imao dva prozora. Debela lamperija prekrivala je zidove.
Debeli sag. Udobne fotelje. Zastave s obje strane velikog, poliranog stola
od mahagonija.
General Sherwood bio je idealan asnik Svemiroplovstva; privlane,
vrste crte lica, srebrnosiva kosa, prodorne orlovske oi. Sjedio je za
stolom doministra i izgledao savreno oputeno u svojoj plavoj odori, a ipak
toliko budno i inteligentno da je ovjek pomislio kako bi smjesta mogao
preuzeti upravljanje avionom, svemirskim brodom ili itavim ratom.

Na ramenima je nosio te dvije zvijezde, pomislio je Kinsman, s puno

mjesta za dodatne.
Doministar, Ellery Marcot, bio je smotani civil. Visok, glavat, debeo u
struku, tanak u prsima, sumnjiavo je zurio na svijet kroz debele
staromodne naoale. Nosio je sivo odijelo, njegova kosa i brkovi bili su jo
siviji, koa blijeda poput starog fascikla. Kinsman ga nikada nije vidio bez
cigarete. Njegov je stol bilo kaotino more papira istokano otocima
pepeljara prepunih opuaka.
"Gospodo", rekao je nakon uljudnog rukovanja i etvorica asnika u
odorama sjela su pred njegov stol po inu, "stigli smo do kritine toke
odluivanja."
General Sherwood kratko je kimnuo, ali nije nita rekao. Bilo bi lako
pretpostaviti kako njegova akademski savrena vanjtina nije nita drugo
osim prazne koljke. Njegove su oi bile pre nebeskoplave, kosa upravo
odgovarajua nijansa iskusne, a ipak ivotne srebrne. Ali Kinsman je znao
bolje. Dobit e one dvije zvijezde. I to uskoro.
Marcot je treptao prema njima. "Tijekom protekle etiri godine
Svemiroplovstvo se trudilo odrati privid svrhovitosti svemirskog programa.
Morali smo se boriti protiv NASA-e, Kongresa i Bijele kue."
"I naeg vlastitog Ureda strateke obrambene inicijative", dodao je Colt.
Murdock se naglo okrenuo prema njemu. Ali onda je vidio kako se
general Sherwood smije i kima glavom.
"Da, Strateka obrana", sloio se Marcot, "i njihove ideje kako se sve
treba raditi pomou robota."
"Ali postigli smo znaajan napredak", rekao je general.
"Na krivom putu", prasnuo je Marcot.
"U to je vrijeme samo taj put bio dostupan", odgovorio je general
Sherwood, glasom malo vrim nego nekoliko trenutaka ranije. "Nemamo
naina saznati da li e nas Ured SOI pokuati sprijeiti u ovom programu
presretaa."
Kinsman je rekao: "Gospodine, da nije naeg Moonbase programa, i
zajednikog sovjetskog programa koji je povezan s njim, Svemiroplovstvo
bi prije nekoliko godina sve projekte predalo NASA-i."
"To mi je jasno, bojnie", rekao je Marcot. "Ali odbor nije
impresioniran."
"Njihovo je stajalite katastrofalno", sloio se general Sherwood. "Da je
po njihovu, skinuli bi Moonbase i svemirski brod. Ostavili bi nas bez obrane

u svemiru. Kakva je korist od PBR satelita ako ih ne moemo zatititi od

sovjetskih presretaa?"
Marcot je zapalio novu cigaretu, a onda poeo kopati po svojim
neurednim papirima. "State Department se ne slae. Poslali su dopis... tu je
negdje."
"State Department", promrmljao je Sherwood s iskrenim gaenjem u
glasu.
Colt je rekao: "To je poput naeg vojnog prisustva na Antarktiku.
Moramo Sovjetima pokazati da smo spremni i voljni braniti nae interese,
gdje god oni bili."
"Rusi napreduju s njihovim dijelom lunarne baze", rekao je pukovnik
Murdock gotovo beznadnim glasom.
"Jo vei razlog da budemo gore pored njih", rekao je Sherwood. "Ne
smijemo im dopustiti da Mjesec uzmu za sebe."
Osjeajui se poput hodaa na ici Kinsman je rekao: "Uz sve duno
potovanje, gospodine, odbor nee biti impresioniran tim argumentom.
Senatori poput McGratha su vrsto protiv bilo ega to nalikuje na
svemirsku utrku ezdesetih."
Marcot ga je pogledao kroz oblak dima. "McGrath", promrmljao je.
"Zato smo smislili bolniki program", nastavio je Kinsman. "Staro
Zrakoplovstvo bilo je pionir zrane medicine, a izgradnja bolnice na
Mjesecu bila bi nastavak tradicija i misija Zrakoplovstva. Time bi bili prisutni
na Mjesecu plus ulogu koja je uistinu vana."
"A ija je ideja bila", pitao je Marcot, "da baza bude zajedniki
sovjetsko-ameriki projekt? Durbanova, zar ne? On i njegovi meunarodni
pusti snovi!"
"To je uinjeno zbog financiranja", rekao je Kinsman. "Bilo je lake
zapoeti program dokazivanjem da e Rusi dijeliti trokove."
"Pa, financije e uskoro nestati", progunao je Marcot. "Na velikoduni
Kongres odustaje od programa sada kada su preliminarna istraivanja
zavrena i vrijeme je za prava ulaganja u trajnu bazu."
"A ne moemo oekivati da e deki iz SOI-ja prebaciti novac iz svog
programa", rekao je general Sherwood.
"Moda bi trebali zaboraviti Mjesec i koncentrirati se na protuprojektilnu
obranu. Ako uspijemo sprijeiti Sovjete u postavljanju njihove verzije Star
Warsa..." Marcot je prekinuo.
"Ostaviti Mjesec Rusima?" general Sherwood zvuao je gotovo
zapanjeno.

"Kakva je korist od Mjeseca?" pitao je Marcot. "Nema stvarnu vojnu

vanost."
Colt je istaknuo: "Imat e kad gorivom i potronim materijalima poput
kisika pone opskrbljivati SOI satelite. I tvornicama koje e se, tvrde
korporacije, graditi."
"To je udaljeno deset godina", rekao je Marcot. "Dvadeset."
Kinsman nije nita rekao, ali je u sebi pomislio: Znai Rusi e ipak nakon
svega kontrolirati Mjesec, unato svemu to smo ovih godina napravili.
Slegnuo je ramenima. Moda ga i zasluuju. Ljudi poput Leonova bolje e s
njim postupati nego mi.
"Ja i dalje ne elim Crvene same na Mjesecu", rekao je general
Sherwood. "Dovoljno je loe to ga moramo dijeliti s njima. Deset,
dvadeset, ak i pedeset godina od sada - ako i kada Mjesec bude imao
vojnu vanost, ne smijemo dozvoliti Sovjetima da ga imaju samo za sebe.
Osobito ne na ovakav nain!"
Marcot se zavalio u stolac, na trenutak pokunjen pred generalovom
vatrom. "U redu, onda", rekao je naposljetku i povukao dugi dim cigarete,
"kako emo zaobii tog McGratha - bez kompromitiranja programa
presretaa?"
"Mogli bismo ga izvijestiti o presretau", uo je Kinsman samoga sebe,
"u zamjenu za pismenu prisegu utnje. Mislim da velik dio njegovog otpora
projektu Moonbase potjee iz injenice to ne zna nita o presretau."
Marcot je odmahnuo glavom i odgovorio: "Bijela kua zabranila nam je
da ita o tome spomenemo McGrathu. On je galamdija - prisega utnje
nee mu nita znaiti."
"Ne slaem se, gospodine", rekao je Kinsman. "Poznajem Neala od
djetinjstva. Ima vrlo snaan osjeaj odgovornosti. Ako potpie prisegu
utnje odrat e svoju rije."
Ali Marcot je i dalje negativno odmahivao glavom. "A petlja se oko posla
predstavnika manjina. Odatle moe ciljati prema Bijeloj kui. Ne moemo
mu dati nita to bi mu pomoglo na tom putu."
"Ali -"
"Ne", nastavio je Marcot i otresao pepeo s cigarete, "ne vidim nikakav
zaobilazni put. Ili uvjerite McGratha u neophodnost Moonbasea ili moramo
zaboraviti na Mjesec i koncentrirati nae resurse na presreta i strateku
obranu."
General Sherwood okrenuo se prema Kinsmanu. "To je znai na vama,
bojnie. Mislite li da to moete srediti?"

"Ako on ne moe, gospodine, ne moe nitko", rekao je Colt prije no to

je Kinsman uspio zaustiti odgovor.
Izraz lica pukovnika Murdocka mogao je lag pretvoriti u razreiva, ali
nastavio je utjeti.
"Prva stvar koju trebam", uo je Kinsman samoga sebe, "je mjesto na
onom VIP letu na Alfu u ponedjeljak. McGrath ide na ceremoniju otvaranja.
Moda je to dobra ansa za obraivanje."
"Ili izbacivanje iz zrane komore", promrmljao je Marcot.
Sherwood je pogledao pukovnika Murdocka. "Pobrinite se za to, u
redu?"
"Da, gospodine. Ali morat emo izbaciti -"
"Onda izbacite", prasnuo je general. "Bilo koga."
Marcot je otpuhnuo veliki oblak dima olakanja prema stropu. "To je to,
znai. Idemo dalje s programom presretaa, a problemom Moonbasea
bavimo se odvojeno."
"I neka McGrath odlui hoemo li graditi Moonbase ili ne", promrmljao
je general Sherwood. Nije bio zadovoljan.
"Ionako e to odluiti", rekao je Marcot. "Moemo se onda i suoiti s
neizbjenim."
Kinsman nije nita rekao.
Vrativi se u svoj ured Kinsman je sjeo za stol i zurio u staru fotografiju
lunarnog krajolika koju je prilijepio na zid. Fotografija je prikazivala
astronauta - njega - kako klei u lunarnom odijelu i prtlja po nekakvom
komadu znanstvene opreme. Zaboravio je koji je to komad opreme bio, to
je trebao raditi. Fotografija je izblijedila, rubovi su pocrnili i poeli se uvijati.
Stari, rekao je sam sebi. I postaje beskoristan.
Iza ureaja i ovjeka na fotografiji prualo se lunarno more, sve do
obzora gdje je provirivala umorna planina zaobljena vrha. Iznad, na crnom
nebu, nalazila se polovica Zemlje. Godinama ranije, kad je fotografija bila
nova, Zemlja je bila blistava, plava i bijela. Sada je izgledala blijedo i sivo,
kao i sve ostalo u uredu.
Kinsman je iznenada ustao, izaao na hodnik i krenuo prema uredu
pukovnika Murdocka.
to e mu rei? pitao je samog sebe.
Odgovor je bilo slijeganje ramenima. Odustati. Murdock bi bio sretan
ako ode. Glas u njegovoj glavi postao je sarkastian. I to e raditi?
ekati da doe u Durbanove godine, pa da te na Mjesec odnesu na
nosilima? Ima vie u ivotu od odlaska na Mjesec.

Smjesta je odgovorio: Ne, nema. Za mene nema. Tamo elim biti,

daleko od svog ovog sranja. Donijet e sve ovo sranje sa sobom! Zna to.
Umorno je odmahnuo glavom. Nee, ako se mene pita.
ekaonica pred pukovnikovim uredom opet je bila prazna. Nije bilo ak
ni tajnice. Kinsman je otiao ravno do vrata i otro pokucao.
"to? Tko je to?"
Kinsman se nasmijeio na pomisao da je pukovnik sigurno poskoio na
neoekivano kucanje. Pokuao je otvoriti vrata, ali bila su zakljuana.
"Kinsman je", rekao je. A onda je, pomislivi kako bi u uredu s
Murdockom zakljuan mogao biti neki nadreeni asnik dodao:
"Gospodine."
Koraci. Prigueni glasovi. Vrata su se onda otvorila. Murdock je bio
zajapuren.
"to je?" zahtijevao je pukovnik i otvorio vrata samo nekoliko
centimetara.
Kinsman je uo kako se druga vrata, ona koja su se otvarala direktno na
vanjski hodnik, tiho zatvaraju. Tko god bio s Murdockom u uredu otiao je.
"Moram razgovarati s vama", rekao je Kinsman, "o ovom poslu s
McGrathom."
Pukovnik Murdock bio je jedan od nekolicine ljudi koje je Kinsman
poznavao koji su istodobno mogli izgledati i bijesno i prestravljeno. Sada je
takoer izgledao poput ovice, s djejim uhvaen-na-djelu izrazom na svom
debelom licu.
irom je otvorio vrata. "U redu, ui."
"Ako neto prekidam..."
Murdock ga je mrko pogledao. "Samo ovjek iz Bijele kue, predstavnik
Agencije za dravnu sigurnost koja svakog jutra predsjedniku podnosi
izvjee. To je sve!"
"Prestraio sam ga?" naalio se Kinsman.
Murdock je zanemario alu. Obiao je stol i zavalio se u stolac. "Budi
brz, Kinsmane. Imam dogovor za golf koji si ne mogu dopustiti propustiti."
Kinsman je sjeo nasuprot pukovnika i nije znao otkuda poeti.
"Ja... radi se o McGrathu", rekao je. "Nalazim se u kripcu. Ako ne
uspijem preobratiti Neala, Moonbase je gotov."
Murdock je kimnuo. "Tako je."
"To mi se ne svia."
"To ti se ne svia? to ti se ne svia?"

"Cijela igra", rekao je Kinsman. "Cijeli Moonbase program ovisi o mojoj

sposobnosti da pritisnem McGratha."
"Moe ga pritisnuti koliko god eli. Mi smo uz tebe."
Kinsman je odmahnuo glavom i odgovorio: "To mi se ne svia."
"Pa to?" prasnuo je Murdock. "I dalje mora izvravati zapovijedi, ba
kao i svi mi."
"Ali Neal je moj prijatelj od -"
"to je razlog zato si odabran za ovaj posao. Ti bi trebao pronai
nekoliko stvari o njemu koje bi mogle pomoi u uvjeravanju. Svi u ormaru
imaju kosti."
"Aha", promrmljao je Kinsman. "Svi."
"Ili uspjeh s McGrathom", istaknuo je pukovnik bespotrebno, "ili cijeli
Moonbase program ide u smee."
"I Rusi dobivaju Mjesec za sebe."
"I svi mi - ukljuujui i tebe, Kinsmane - prebaeni smo u Ured strateke
obrambene inicijative. Poto si prizemljen, nee se ak ni moi igrati sa
svemirskim brodom. Sjedit e za stolom u Pentagonu do kraja ivota."
Murdock je podlo nasmijao.
"Nije u redu."
"Odlueno je. uo si doministra. Tvoj je posao uvjeriti McGratha. Inae
zaboravi na Moonbase."
"Ne bi trebali odbacivati Mjesec", ustrajao je Kinsman.
"Onda sredi da McGrath glasa u korist baze. Neka promijeni manjinu
glasova u odboru. Neka ga Durban obradi. Uini to god eli."
"Durban je u bolnici."
Murdock je slegnuo ramenima.
"Dovraga i bestraga!" eksplodirao je Kinsman. "Ne elim ovo! Ne elim
sudjelovati u tome. elim letjeti, a ne puziti ovim prokletim hodnicima
poput ohara!"
"Sluaj me, usijana glavo", prasnuo je Murdock crvena lica. "Prizemljen
si. Jasno? Nikad vie nee letjeti ni jednim avionom ili svemirskim brodom
Zrakoplovstva. Nikad! Nismo te ni trebali vratiti natrag na dunost nakon
to si ubio onu Ruskinju."
Kinsman nije mogao odgovoriti. Glas mu je zastao u grlu.
"Tako prokleto eli Mjesec", Murdock je sada vikao, "pa ti je sada bolje
da tvoj prijatelj McGrath glasa kako treba! Jer jedini nain da e ikada otii
s tla, gospodine, je kao putnik!"

Kinsmanu je puls tutnjao u uima kao nekad davno, kad je pustio

temperamentu na volju i poinio ubojstvo.
Ali Murdock mu se sada trijumfalno osmjehivao. "Poznajem te,
Kinsmane. Znam to te pokree. eli otii na Mjesec i ostaviti sve nas
ovdje. Odlino! Ja se slaem. Ali bolje ti je da se pobrine da ta baza bude
gore kako bi mogao otii; inae e do kraja ivota letjeti za stolom."
"McGrath", procijedio je Kinsman, "nikad nee pristati. Nikad."
"Znojio sam krv zbog tebe", nastavio je Murdock ignorirajui
Kinsmanove rijei. "Oduvijek si se smatrao tako vraki superiornim.
Frajerski pilot. Ti i Colt, dva pametnjakovia. Pa, bolje ti je da napravi
posao koji ti je dodijeljen ili e prebacivati papire po stolu dok ne crkne!"
Kinsman nekoliko trenutaka nije nita rekao. Bila mu je potrebna sva
snaga volje kako ne bi ustao i zviznuo nacereno lice koje se naslaivalo.
Naposljetku je rekao: "Mogu odustati. Mogu napustiti Svemiroplovstvo."
"I to e raditi?" mudro je pitao Murdock. "Zaposlit e se u NASA-i? Ili
nekoj od svemirskih korporacija?"
"Mislite da bih mogao?"
Pukovnikove debele ruke trljale su se jedna o drugu kao svojom voljom.
"Ne znam tko bi zaposlio ovjeka s mentalnim problemima poput tvojih,
Kinsmane. Nakon svega, ako nas zatrae tvoj dosje, moramo im rei
koliko... neuravnoteen moe biti."
Kinsman je bio na nogama i zgrabio pukovnika za ovratnik prije no to
je shvatio to ini. Murdock je problijedio, napola je bio izvan stolca, u
Kinsmanovim rukama.
Kinsman je zatvorio oi i pustio pukovnika.
"U redu", rekao je i poeo normalno disati. "Pobijedili ste. Obradit u
McGratha."
Murdock se stropotao natrag u stolac. Poravnao je koulju i bijesno
pogledao Kinsmana. Ali u njegovim je oima jo uvijek bilo straha.
"Bolje ti je da obradi McGratha", rekao je pukovnik drhtavim glasom.
"A idui put -"
"Ne!" Kinsman je uperio prst u njega. "Idui put kad mi time pokuate
zaprijetiti, idui put kad spomenete bilo to o tome, meni ili nekome
drugome, bit e jo jedno ubojstvo."
"Ti... ti samo sredi McGratha."
"Naravno. Sredit u ga." Kinsman je krenuo prema vratima i pomislio:
"Sredit u ga ba kao to je Lee zauzeo Washington."

Zurio je u strop, ekao san koji je svake noi dolazio tee, kad se
oglasilo zvono. U tami je pritisnuo prekida iznad kreveta. "Da?"
"Chete, ja sam. Diane."
Bez rijei je pritisnuo dugme koje je otvaralo ulazna vrata zgrade. Tek
kad ga je pustio sjetio se pitati je li sama.
Otkotrljao se s kreveta i upalio baterijsku lampu na stoliu. Struja je bila
iskljuena preko noi, naravno. Samo ureaji na baterije, poput sigurnosnih
brava zgrade, mogli su se koristiti nakon pola jedan. Kinsman se esto
pitao je li njegov hladnjak uistinu dovoljno dobro izoliran da bi preko noi
sve ostalo svjee. Nikad nije u njemu drao dovoljno hrane da bi brinuo.
U vrijeme kad je Diane pokucala na vrata njegova stana bio je umotan
u bezlini sivi ogrta i upalio je nekoliko svijea. Na satu je pokazivalo
jedan i dvadeset tri.
Otvorio je vrata. Diane je stajala sama, nosila je laganu bluzu bez
rukava i crne uske hlae.
"Mislio sam da si u New Yorku", rekao je Kinsman.
"Vratila sam se busom nakon veere", odgovorila je Diane i ula unutra.
Stan je ak i pod svjetlou svijea izgledao otrcano. Krevet je bio zbrka
znojnih plahti. Stol je bio zatrpan papirologijom. Jedini stolac u sobi
izgledao je ugavo i neudobno.
"Dan je bio naporan", rekla je Diane. "Ona kopilad iz Ureda javne
sigurnosti gotovo su otkazala koncert u petak. Rekli su kako su moje
pjesme previe zapaljive. Bogu hvala na Larryju."
"Hoe pie?" pitao je Kinsman dok je zakljuavao vrata. "Imam
scotcha, a negdje ima i boca vodke."
"Ima piva?"
"Moda nije ba jako hladno."
Diane je skinula teku konu torbu s ramena i pustila ju da padne na
pod. Sjela je na rub kreveta, skinula izme i umorno se izvalila. "Pivo
pae... ak i toplo pivo."
"Zato si se dovraga noas vratila? I kako si u ovo doba noi dola s
autobusnog terminala?"
"Nazvala sam taksi i ekala na terminalu dok me nije pokupio."
Kinsman je u etiri koraka stigao do kuhinje i sagnuo se kako bi otvorio
hladnjak. Boce piva bile su prilino hladne na dodir.
"Taj terminal nije zgodno mjesto za zadravanje", rekao je i zurio u
mrane police iznad sudopera u potrazi za aom. "Osobito nou."

"Bilo je nekoliko murjaka. Razgovarala sam s njima dok sam ekala.

Prepoznali su me iz spotova. ak su i ohrabrili taksi kompaniju da mi
pronae taksi."
Kinsman joj je dao bocu i au i rekao: "Isplati se biti lijep."
"I slavan", dodala je odmah.
"Ali... zato?" pitao je i sjeo na pod pored kreveta. "to je bilo toliko
vano da si se vratila ovamo?"
Otpila je pivo iz boce. "Ono danas poslijepodne bila je poprilino gadna
poruka."
"Da, pretpostavljam da jest. Jesi li imala prilike vidjeti Neala?"
"Jo ne."
"Kada?"
"Sutra. Mislim, danas, kasnije - nakon sasluanja odbora."
"Odlino."
"Ali moram neto znati, Chete. Zato sam ovdje."
"Ne mogu ulaziti u detalje, Diane. Oni su povjerljivi. Ali vraki je vano
da Neal shvati to je na kocki."
"to je dovraga na kocki?" pitala je.
"Ne mogu ti rei sve..."
"Je li soba ozvuena?"
Odmahnuo je glavom u sjenama. "Ne, svakih nekoliko dana temeljito ju
pregledavam. A imam i nekoliko prijatelja u Pentagonu koji prate tko koga
slua. Moji razgovori s Nealom se snimaju, ali nisam dovoljno vaan za
ozvuenje stana."
Nije joj dobro mogao vidjeti lice na treperavoj svjetlosti svijea, ali
Dianein je glas bio ispunjen brigom. "Neala uvijek prate. Ako je njegov
ured ozvuen, ili..."
"Ured sigurno. I njegova kua tijekom zabave. Prislukuju njegove
telefone, siguran sam. To je standardna procedura za senatora. On zna za
to; svi znaju. I znaju kako se zatititi od toga. Ali to znai da mu ne mogu
rei sve to bi trebao znati."
"A to bi to trebao znati?"
Umjesto odgovora Kinsman je ustao i otiao u kuhinju po scotch.
Gotovo sat vremena kasnije, nakon jo dva piva za Diane, i nekoliko
dobrih gutljaja scotcha za sebe, govorio je: "... i to je politika svega. Ne
mogu ti rei to je drugi program, ali Marcot i Bijela kua e zgaziti Neala
ako dobiju ansu. Osim, naravno, ako se ne sloi s programom
Moonbasea."

Diane je pitala: "Ali to je s tobom, Chete? Gdje si ti u svemu ovome?"

"Tono u sredini. elim Moonbase jer elim biti tamo. elim ivjeti na
Mjesecu. elim stvoriti novi svijet o kojem sam ti priao."
"Ali ako je to vojna baza..."
"Aha, znam. ak i ako ju zaponemo kao bolnicu, ak i ako radimo
zajedno s Rusima, uvijek postoji ansa da e ju nadreeni pretvoriti u
opskrbni centar za prave vojne svrhe."
"Mogu to uiniti?"
"Naravno. Iskopavati lunarne rude i od njih izgraivati vojne satelite, a
onda ih postavljati u orbitu oko Zemlje. Kao to korporacije ele graditi
svoje solarne satelite."
"Ali i Rusi e takoer biti tamo, zar ne?"
Kinsman je kimnuo. "I oni e uiniti istu stvar, kad vide to mi inimo."
"A ti si u sreditu svega toga."
"Aha, opkolili su me." Naslonio je glavu na zid i uo vlastiti glas kako
nastavlja: "Ali to nije vano. Tamo moram biti ako elim otii."
"Otii?"
"Na Mjesec."
"Zvui poput opsesije", rekla je Diane.
Nasmijeio joj se. "Leonardo da Vinci."
"Molim?"
"Izraivao je zmajeve i sam ih isprobavao. Nikad nisu predobro radili, ali
dovoljno da bi napisao: 'Kad ste jednom iskusili letenje, Zemljom ete
hodati pogleda uperenog prema nebu. Jer tamo ste bili, i udite se vratiti.'"
Diane mu se nasmijeila. "Shvaam..."
"Stvarno?" pitao je Kinsman. "Zna li kako je to kad te svi zovu
luakom? Ti si bila uljudna, nazvala si to opsesijom. U Pentagonu nas zovu
Lunikima."
"Nas?"
"Aha, ima nas nekoliko, tu i tamo. Takoer i nekoliko u NASA-i. Tipovi
poput mene. Tipovi voljni boriti se sa svime to imaju kako bi se izgubili s
ove ugave hrpe govana i otili na novi svijet. Kvragu, kladim se da bi
mogao izgraditi planinu od pentagonske papirologije koja bi dosegla do
Mjeseca. Mogli bi pjeice do tamo!"
Diane se nasmijala.
"Murdock, Sherwood i Marcot misle da smo ludi. Moda i jesmo. Ali
koriste nas. Koriste nas kako bi dobili ono to ele."
"A ti?"

"Naravno, takoer ih koristim kako bih dobio ono to elim. Ali igra sada
postaje gruba i mislim da svi ne mogu ostati sretni. Veliki deki koriste silu,
a mi Luniki nemamo dovoljno sile za uzvratiti."
"I to e sada uiniti?"
"Zna, jednom sam rekao kako bih prodao duu za ansu da se vratim
na Mjesec. Sada u moda tako morati i uiniti."
"Treba Nealovu pomo, zar ne?"
"Mora glasati za program Moonbasea. Ako nee, nitko nee ostati u
svemiru osim ratnih ptica."
"Chete... znaju li za nas? Mogu li iskoristiti nau vezu da bi nakodili
Nealu? Zaprijetiti mu?"
Odjednom zbunjen, Kinsman je pitao: "Nas? Kakvu vezu?"
"Neal i ja..."
Kinsman je imao osjeaj kao da se nalazi u slobodnom padu, sve se
ruilo.
Diane se uspravila na krevetu. "Nisi znao za nas?"
"Mary-Ellen", uo je Kinsman svoje mrmljanje.
"Ona zna", rekla je Diane. "Pokuavali smo to drati to je mogue tie,
naravno. Nitko u Washingtonu ne bi previe mario, ali iskoristili bi to protiv
Neala u Pennsylvaniji. Razvod i afera s pop pjevaicom - kod kue bi ga
prikucali na kri."
"Ti i Neal", rekao je Kinsman, jo uvijek zapanjen. "A Mary-Ellen zna."
"Volimo se, Chete. Nijedno nije eljelo da se to dogodi, ali dogodilo se."
"Onda kad si ostala kod njih nakon zabave... Isuse Kriste, ja sam ga
nagovorio neka ode i pronae te u San Franciscu!"
"Da, tada smo se upoznali. Ali nije poelo sve do predsjednike
kampanje, kad sam odravala dobrotvorne koncerte za Novu udrugu
mladih..."
"Hmm, i Mary-Ellen samo sjedi i doputa vam da se zabavljate. Ili ona
takoer ima ljubavnika?"
"Bila je strano dobra u vezi toga. Kae kako ne eli natetiti Nealovoj
karijeri. Zbog toga se osjeam posrano."
Ali unato tome spava s njim, zareao je Kinsman u sebi. U njenom
domu. Na glas je pitao: "Hoe li se razvesti?"
Diane je automatskim pokretom maknula kosu s lica. "Ne znam. Vidjet
emo to e se dogoditi nakon izbora idue godine."

Kinsman je zamislio Nealovu kampanju diljem drave, pravog

obiteljskog ovjeka sa suprugom i dvoje djece pored sebe, i Diane koja ga
eka u motelskim sobama.
"Mislim da sam trudna", rekla je tihim, gotovo prestravljenim glasom.
"Isuse Kriste."
"Nitko ne smije znati da je to Nealovo dijete. Ni on jo uvijek ne zna."
"to e uiniti?"
Zatresla je glavom. "Ne znam. Pobaciti, pretpostavljam."
"A on te pozvao na svemirsku postaju. To nisu samo odnosi s javnou."
Malo je naglasio rije javnou. "To je prigoda da bude s tobom."
"Tvoji ljudi u Pentagonu ne znaju za ovo, zar ne?" pitala je Diane.
"Mislim, kad bi znali mogli bi to upotrijebiti da bi pritisnuli Neala da glasa
onako kako ele..."
Pogledao ju je. "Diane - ja sam jedan od pentagonskih ljudi."
"Ali ti si njegov prijatelj. Ti ne bi..."
"Ja sam takoer Mary-Ellenin prijatelj."
"Ona ga ne eli povrijediti."
"Aha."
Diane je sila s kreveta i sjela na pod pored Kinsmana. "Chete... ti si
takoer moj prijatelj. Ne bi povrijedio nas troje, zar ne?"
"A to je sa mnom? to ja dobivam?"
Diane je pruila ruku i poloila mu na rame.
elio se nasmijati. "Kad si pokucala na moja vrata, imao sam ludu
pomisao kako si iz New Yorka dola vidjeti mene, biti sa mnom."
"To je dio toga", rekla je.
"elio sam te, Diane. Uistinu. Trebao sam te."
"Ovdje sam."
Maknuo joj je ruku. "Ne. Ne kao mito. Ne zato to je Neal kod kue sa
suprugom, a ti si usamljena. Ne kako bih pomislio da postoji ansa da e
ga ostaviti zbog mene."
"Chete... to mogu uiniti? to mogu rei?"
"Nita. Dovraga, ba nita."
Ustala je. "Onda je bolje da odem."
"Kamo? U ovo doba noi nema taksija. Autobusi poinju voziti tek u
est. Ne smije hodati ulicama nakon policijskog sata."
"Ali ovdje nema mjesta."
Kinsman je stao pored nje. "Isprui se na krevetu. Odspavaj malo.
Samo se nemoj skidati."

Otiao je na drugu stranu kreveta, pogasio svijee i legao u tami.

Mogao je osjetiti toplinu njezina tijela, njeno ravnomjerno disanje kad je
zaspala.
Na trenutak je pomislio kako ga je Tug Wynne ispitivao. Kad bi me sada
mogao vidjeti! Kinsman se nasmijao na ironiju. Spavam pored trudne ene.
Nije trebao posegnuti meu noge kako bi saznao to se dogaa. Nisam
impotentan. Glup, moda. Ali ne stvarno impotentan.
Nekoliko je puta zatvorio oi i utonuo u san. Ali svaki je put ugledao
kozmonauticu kako lebdi tihim svemirom, rairenim rukama ide prema
njemu.
McGrath je odveo Mary-Ellen i njihovo dvoje djece u Pennsylvaniju, gdje
e ostati dok e on otii na Floridu i novim space shuttleom odletjeti s
ostalim VIP-ovima na ceremoniju otvaranja svemirske postaje Alfa.
Kinsman je vikend proveo obavljajui Murdocokov posao za pukovnika.
Povukao je gomilu pentagonskih veza i postao VIP, na razoaranje
generala s jednom zvjezdicom u svemiroplovnoj bazi Wright-Patterson, koji
je dobio iznenadni telefonski poziv kojim su ga izvijestili da je otpao s liste
putnika na Alfu.
Prije leta u svemirski centar Kennedy Kinsman je posjetio bolnicu Walter
Reed, gdje je Fred Durban leao. Starac je sada bio trajni invalid, na
kardiolokom odjelu. Kinsman je sjedio pored njegovog kreveta, zadah
antiseptika i tiha smrt posvuda; ist, uinkovit, hladno beutan osjeaj
bolnice iao mu je na ivce. Durbanova je soba bila arena od cvijea.
Prozor je gledao na zeleno drvee i ljupko, blistavo, plavo nebo. Ali u
krevetu pokraj njega nalazio se umirovljeni admiral okruen opremom za
odravanje ivota, i cjevicama i icama koje su virile iz svakog djelia
njegovog tijela. Bio je vie stroj nego ovjek.
Ipak, to nije smetalo Durbana. "Znam da izgleda odvratno", rekao je
veselo, "ali to je upravo ono to elim da uine za mene kad ponem tonuti
ispod crvene crte. Nije ta dostojanstvena smrt za mene! Namjeravam se
boriti svake minute koju dobijem."
Bio je bolesno mrav. Njegova neko crvenkasta kosa sada je bila samo
uperak bijele. Ruke su mu bile tanke poput kostiju, koa svjetlucava.
Spada u trgovinu kineskim porculanom, ne u bolnicu, pomislio je Kinsman.
Ali te upave obrve i dalje su bile velianstvene, a Durbanov je glas bio
nesumnjivo optimistian.

"Samo pokuavam preivjeti dovoljno dugo da vi mladi izgradite moju

lunarnu bolnicu. Gore e biti puno bolje. Upozorio sam osoblje kako im je
bolje da me odravaju na ivotu dok me ne prebace u Moonbase."
Kinsman je kimnuo i pokuao se nasmijeiti. "Radimo na tome.
estoko."
"Kvragu, tako i treba. Ipak, volio bih da su imali mjesta postaviti bolnicu
u novoj svemirskoj postaji. Sada bih se zadovoljio i time."
"Ja sutra idem tamo."
"Na Alfu? Odlino! Ispriat e mi kad se vrati."
"Hou."
"Ali kako ide na Moonbase program?"
Kinsman je slegnuo ramenima. "Uobiajena zavlaenja u Kongresu.
Odbori... zna."
Durban je zatvorio oi. "Proveo sam cijeli svoj vraji ivot svaajui se s
tim kratkovidnim kurvinim sinovima. Ne misle na nita osim na idue izbore
- zaboravi, barem to se njih tie."
"Nemaju puno imaginacije, to je istina."
Durban je nekoliko trenutaka utke leao. Razgovor je zastao. Onda je
pitao: "Ali preliminarni radovi... odabir mjesta i planiranje... to je sve
obavljeno, zar ne?"
"Da, gospodine. Mogu vam donijeti izvjea, ako elite. Kad dobijemo
proraun za iduu fiskalnu godinu moi emo poeti s gradnjom."
"Odlino." Durban se nasmijao. "Za nekoliko godina bit u na Mjesecu,
opet u ivjeti."
Kinsman nije nita rekao.
Starac se jo uvijek smijeio i podigao ruku. "Znam to misli. Za
nekoliko godina bit u est stopa ispod zemlje."
"Ne..."
"Nemoj me zajebavati, sinko. itam te kao otvorenu knjigu. Von Braun
nikada nije bio u svemiru. Niti Clarke i Sagan. Ja sam barem bio u orbiti."
"Ne brinite, odvest emo vas na Mjesec."
"Uope se ne brinem. Znam da mi nikada nee dopustiti vonju atlom
u stanju u kakvom sam sada. Ako vratim snagu, dobro. Ako ne, umrijet u
ovdje... najvjerojatnije u ovoj sobi."
Kinsman nije imao to za rei.
Durban je nastavio. "Ali ipak u biti s vama na Mjesecu. Ostavio sam
upute u oporuci kako elim biti sahranjen tamo. U Moonbaseu. I takoer
imam dovoljno uteevine kako bih to platio, dovraga!"

"Vi ste tvrdoglavi Lunik." Kinsman se nasmijeio.

"Kvragu, normalno da jesam, sinko. Nauio sam jednu stvar na poetku
igre. To ti treba vie od talenta, to ti treba vie od pameti, ak i vie od
veza. Treba ti tvrdoglavost. Pogledaj Von Brauna. Nije najbriljantniji
svjetski inenjer, ali uporan ovjek koji je znao to eli i krenuo po to, bez
obzira na sve. Boga mi, Drugi svjetski rat bio je prigoda, barem to se
njega tie! Hladni rat, svemirska trka, sve ih je okrenuo u svoju korist.
Drugi su ljudi reali na njega, zvali ga nacistom, oportunistom, nemoralnim
udovitem. Ali nikad nije odustao od svog cilja. elio je Mjesec i uzeo ga
je. Svi ga imamo, zahvaljujui njemu."
Ne svi, u sebi je odgovorio Kinsman.
"Ti zaponi gradnju Moonbasea", rekao je Durban. "Ne daj im da te
ometu."
"Pokuavamo."
"Ide u novu svemirsku postaju, ha? Ide se druiti s politiarima i
njihovim dupeliscima. Odlino. Ali ne daj im da tamo stanu. Nastavi prema
Mjesecu."
"Da, gospodine."
Durban je lagano podigao glavu s jastuka. "Gledat u ceremoniju na
televiziji. Barem ga mogu ugasiti kad postane dosadno."
Kinsman se nasmijao. Starac je i dalje bio vatren kao i uvijek.
"U redu, sinko, sad pouri. Nije zabavno promatrati starca koji pokuava
ostati iv." Durban mu je namignuo. "Osim toga, trebam na kupanje...
imam zgodnu mladu sestru koja misli kako sam previe nepokretan da bih
neto poduzeo."
Kinsman je ustao i rekao: "Doi u kad se vratim s ceremonije."
"Odlino. ekat u te ovdje. Nikuda ne idem."
ak i u najranije jutro floridsko je sunce bilo estoko. Merritt Island bio
je ravan i obrastao grmljem, nimalo nalik na brdovitu kalifornijsku obalu
kod Vandenberga.
Kinsman je u zrakoplovnu bazu Patrick doletio sino vladinim arterom
punim kongresnika i njihovih obitelji. Spavao je u bazi, u dijelu za asnike
neenje. Sada, nakon zore, odvezao se do svemirskog centra kako bi ga
pogledao prije dolaska novinara i turista.
U starim danima Apolla i prvih lansiranja space atla ceste i plae
ispunilo bi pola milijuna promatraa, poput mrava na eeru. Slubeni gosti

morali bi ustati u dva sata kako bi mogli ui na VIP tribine prije no to se

ceste totalno blokiraju automobilima turista i kamperima. Ali sada, s
vladinim ogranienjima na putovanje i astronomsku cijenu sintetskog
goriva, ceste koje su vodile prema svemirskom centru Kennedy bile su
gotovo prazne. Ljudi su lansiranja gledali na televiziji, ako su ih uope
gledali.
Veina starih zgrada jo je uvijek bila tu, ukljuujui i mamutsku zgradu
za sastavljanje letjelica, najveu zatvorenu graevinu na Zemlji, koju su jo
uvijek koristili NASA-ini ljudi. Drevni lansirni tornjevi, visoke eline
paukove mree koje su se uzdizale prema plavetnilu neba, sada su
uglavnom bili turistika atrakcija. Tu je stvarana povijest, u divovskim
plamenim stupovima i oblacima dima dok su Saturni, Delte i atlovi lansirali
ljude i sonde u svemir. Sada su bili prazni i tihi, u njih je zurila aica
posjetitelja iz svih dijelova svijeta, uvari nacionalnog parka priali su im o
njima okrueni veselom, znatieljnom djecom iji su se roditelji znojili, prili
na suncu i pomalo dosaivali.
Prava je akcija sada bila na pisti, otkuda su novi atlovi polijetali i
slijetali. Za razliku od starijih letjelica na kojima je Kinsman letio, novi su
dizajni svemirskih letjelica uistinu bili izvrsni jer su polijetali i slijetali poput
aviona.
atl je dvokatna letjelica, dvije letjelice jedna na drugoj, spojeni poput
tehnolokih sijamskih blizanaca. Donji je bio Podiza s raketnim motorima.
Sastojao se samo od goriva i motora, s malim kokpitom smjetenim na
vrhu njegovog tupog nosa. Letio je do vrha atmosfere, vie od trideset
tisua kilometara, a onda oslobaao svog partnera s lea. Orbiter, manji od
dvije letjelice, nosio je putnike i teret u svemir pogonjen svojim raketnim
motorima. Obje letjelice aterirale su na pistu, svaka za sebe, kako bi opet
bile spojene za novi let.
Kinsman je stajao na rubu piste i zurio u neskladan par, jedan na
drugome. Nikad nee poletjeti, Orville. Daj mi dobri stari raketni potisnik i
letjelicu poput dobre stare Mante, kako je Bog i zamislio da ljudi odlaze u
svemir. Ali znao je kako je novi atl operacije u orbiti inio praktinima.
Vojnici su mogli odletjeti u orbitu na vrhu potisnika, ali poslovni ljudi i
njihova prtljaga letjeli su u novom atlu i tedjeli novac. Bilo je jeftinije,
efikasnije, a sile tee na putnike bile su zanemarive.
Fred Durban mogao bi u orbitu u toj ptici, znao je Kinsman, da je
dovoljno zdrav za izlazak iz kreveta.

atl e na ovom putovanju imati pedeset putnika. NASA e obaviti tri

leta s istom pticom do zavrene svemirske postaje, sve u ovom jednom
danu. Cijeli e svijet gledati sveano otvaranje postaje preko satelitske
televizije.
"Ej, ti! Kojeg vraga..."
Kinsman se okrenuo i ugledao vojnog policajca koji je vikao na njega iz
dipa parkiranog desetak metara dalje. Policajac je bio u besprijekornoj
odori, s blistavom kacigom i crnim pitoljem na boku. Kinsman je bio u
ljetnoj plavoj odori. Polagano je krenuo prema dipu.
"Oh, oprostite, bojnie. Nisam mogao vidjeti va in dok ste mi bili
okrenuti leima." Klinac je iskoio iz dipa i salutirao. Kinsman je u odnosu
na njega bio patuljak.
"Oekujete nevolje, narednie?" pitao je Kinsman i uzvratio pozdrav.
"Teko je rei, gospodine. Reeno nam je kako bi neke luake skupine
mogle organizirati prosvjed protiv vlade. Ili moda neto gore od strane
terorista, poput bombe."
"Pa, ja sam na vaoj strani. Samo sam elio vidjeti pticu prije no to
ostali dou."
"Ispriavam se to sam vikao, gospodine."
"U redu. Moe li me odvesti natrag do parkiralita administrativne
zgrade?"
"Da, gospodine, naravno." ekao je da Kinsman sjedne u dip, onda
otrao okolo i uskoio za volan. Dok je palio gotovo neujni elektrini motor
veliki je narednik u nevjerici pitao: "Pjeaili ste ovamo od administrativne
zgrade, gospodine?"
Kinsman je kimnuo dok mu je slani povjetarac udarao u lice. Cijelim
putom do administrativne zgrade razmiljao jeo zdravom razumu osobe
koja bi ak i pomislila dii u zrak neto ovako lijepo poput ovog atla.
Ostatak jutra Kinsmanu je izgledao poput odvratne mrlje. Sada znam
kako je biti napadnut i pokoren. Gomile stranaca. Usluni mladi vojni
policajci - mukarci i ene - upuuju vas u pravom smjeru. Nasmijeeni
ljudi odjela za odnose s javnou iz NASA-e i velikih korporacija, puni lane
susretljivosti, uzimaju vas za ruku i govore vam koliko su ponosni i sretni
to moete biti ovdje i svjedoiti uspjehu ovog dana.
Nitko od njih nije poznavao Kinsmana. Nitko nije prepoznao njegovo
ime. Nitko nije komentirao oznaku astronauta na njegovoj koulji. Za njih
je bio hrpa mesa od sto osamdeset centimetara, statistika. Radio sam u
orbiti dok ste vi jo bili u srednjoj koli, pjenio se na njih u sebi. Ali oni su

se samo smijeili, pokazivali i vodili ga okolo: anonimni posjetitelj, VIP,

neosoba.
Kinsman je bio zatoen u skupini od etrdeset devet stranaca i proao
sve ceremonije prije polijetanja. Kratak lijeniki pregled, neto malo vie
od mjerenja tlaka, otkucaja srca i ritma disanja. Lijenik koji je mjerio tlak
promrmljao je kako su svi uzbueni zbog leta u orbitu da su svi tlakovi bili
povieni. Kinsman je odmahnuo glavom. Oprema nije kalibrirana. Nisam
dovoljno uzbuen da bi mi tlak narastao.
Sigurnosni napuci smiljeni su kako bi smirili ivce nervoznih civila koji
nikad prije nisu ili u orbitu. Onda je uslijedio pet minutni film o tome kako
se nositi s kratkim razdobljem besteinskog stanja sve dok se atl ne spoji
sa svemirskom postajom - uglavnom kako koristiti vreicu za povraanje na
nultoj gravitaciji. I svaka minuta rituala prije polijetanja bila je zabiljeena
kamerama novinara.
Kinsmanu se sve to gadilo: te novopridolice, ti stranci, ti lovatori koji su
se borili protiv svakog programa u svemiru sve dok njihovi nadzorni odbori
napokon nisu postali svjesni injenice da Tamo Gore ima profita.
Njegovih etrdeset devet "suputnika" ukljuivalo je esnaest novinara
(osam ena), tri pisca slobodnjaka (jedan scenarist iz Hollywooda),
jedanaest lanova odbora trinaest povezanih korporacija (ni jedan mlai od
pedeset godina), devet ljudi iz NASA-e koji nikad prije nisu izali iz
Washingtona, i deset mukaraca i ena (po pet svakih) koji su izabrani na
dravnoj lutriji kako bi zastupali "obine porezne obveznike".
Svi su izgledali uzbueno, i nervozno su avrljali dok su odvoeni iz
sobe za pripreme, pored dvoreda televizijskih kamera, i van na blijedo
jutarnje sunce. Nekoliko lanova odbora izgledali su kao da se
predomiljaju poletjeti letjelicom koju je u cijelosti izradio najnii ponua,
a nekoliko NASA-inih inovnika lagano je pozelenjelo. Moda ih je film o
povraanju u svemiru sredio, pomislio je Kinsman.
"Mislio sam da e biti i zvijezda s estrade", rekla je jedna od ena
poreznih obveznica.
"Oni su na drugom letu", odgovorio je netko.
ovjek iz odnosa s javnou koji se motao u njihovoj blizini je rekao:
"Dvadeset etiri zvijezde iz razliitih grana zabavne industrije bit e na
drugom letu, zajedno s istim brojem senatora i kongresnika. Gore e
takoer doi religijske voe svih znaajnijih vjera."
Kinsman se osjeao totalno neprikladno i neprirodno, poput arhitekta
koji mora biti klaun, popeo se u veliki autobus sa staklenim krovom i

klimom koji e ih odvesti do atla koji je ekao na pisti. Sjeo je na sjedalo

koje mu je mlada ena smrznutog osmijeha iz odnosa s javnou pokazala.
"Uivajte u letu, pukovnie", rekla je.
"Hvala na unapreenju", odgovorio je Kinsman njezinim leima koja su
se udaljavala.
Bus je krenuo i zvunici ugraeni u svako sjedalo oivjeli su s vijestima
o ovom velianstvenom danu:
"I odlazi prvi autobus posjetitelja svemirske postaje Alfa. Odlaze!"
lupetao je glas koji je veinu ivota proveo izgovarajui tekstove reklama.
"Ovo oznaava poetak nove ere u svemiru! Pedeset obinih ljudi, kao vi ili
ja, vozit e se do svemirske postaje lako i udobno kao to se vi ili ja busom
vozimo do naih kua, ureda, trgovina. Obini ljudi, odlaze u orbitu, na
otok na nebu kojeg je ovjek izgradio..."
Obini ljudi, pomislio je Kinsman. Jesam li ja obian? Je li itko?
Jedna od "obinih poreznih obveznica" sjedila je pored njega, do
prolaza. Nekoliko je minuta zurila u njega dok je bus polako dimio prema
pisti, a glas iz radija i dalje laprdao.
"Nisu nam rekli da e na letu biti vojnika", rekla je naposljetku.
Kinsman se okrenuo do prozora i pogledao ju. Mlada kuanica: lagano
kovrava svijetlo-smea kosa, ovalno lice. Odjevena u novi kombinezon s
cvjetiima.
"Ja nisam vojnik", odgovorio je gotovo aptom. "Ja sam iz
Svemiroplovstva."
"Pa, zato su vama dopustili da idete gore? Ovo nije vojni satelit."
Izgledala je gotovo mrzovoljno.
Obrazovana porezna obveznica. Kinsman je bacio pogled uokolo i
aptom odgovorio: "U povjerenju, ja... pa, ja sam bio astronaut. Dopustili
su mi da vidim kakve su ove nove stvari. Neto poput povratka kui."
Njezino se mrtenje malo smanjilo. "Oh, shvaam. Poput pozivanja
starih maturanata na proslavu godinjice."
Kimnuo je. "Manje vie."
"Pitala sam se zato izgledate tako smireno i oputeno. Ve ste prolazili
kroz ovo."
"Pa, ne ba na ovakav nain."
"Ide... nikad do sada nisam upoznala astronauta. Ja sam Jinny Woods.
Ja sam iz New Paltza, New York."

"Chet Kinsman." Lagano se rukovao s njom. "I ako nemate nita protiv,
rado bih ostao u pozadini. Ja sam samo gost. Vi ste zvijezde dananje
predstave."
Zadovoljno se nacerila na njegovo laskanje. "Hoete rei kako nikome
ne bih trebala rei da ste astronaut?"
"Da, radije nemojte. Ne elim buru zbog toga."
"U redu... bit e to naa tajna."
Kinsman joj se nasmijeio dok se sjetio reenice koju je jedan njegov
prijatelj neko rekao: Vraga jest, preko tjedna odsjedam u Grossingeru i
majka svake djevojke u mjestu zna kako sam neoenjeni student medicine.
Vonja autobusom bila je milostivo kratka, ali Kinsman je na sjedalu u
atlu zavrio pored iste ene. Unutranjost orbitera bila je prilino slina
unutranjosti standardnog komercijalnog aviona, samo to su sjedala bila
meka, dekor oskudniji, i nije bilo prozora. Svako je sjedite imalo mali
televizor ugraen u naslon. Sama su sjedita bila velika, prostrana, udobna
i opremljena s dva sigurnosna pojasa koji su se kriali preko ramena i prsa.
Jinny Woods prtljala je sa svojim pojasom sve dok se Kinsman nije
nagnuo i pomogao joj. Ispriala mu je o svoje dvoje djece i suprugu, koji je
bio trgovac, u New Paltzu. Kimnuo je i divio se njezinom nainu disanja.
A onda su ekali.
"to se dogaa? Zato se ne kreemo?" proaptala je Jinny Kinsmanu.
Izgledala je kao da se boji stvarati paniku, a istodobno je bila prestravljena.
"Potrajat e nekoliko minuta", odgovorio je Kinsman. U glavi je zamislio
to se dogaa u kokpitu orbitera i masivnom podizau ispod njih.
Sigurnosna udaljenost?
Provjereno.
Tlak goriva glavnih rezervoara?
Zeleno.
Sustavi za odravanje ivota?
Sve zeleno.
Puna interna energija.
Ukljueno.
atl jedan, moe na pistu.
Razumio, tornju. Jedan polijee.
Jedna etvrtina snage. I ne vozi po grbama na pisti. Nemojmo straiti
putnike.
Priguena grmljavina podizaevih hidrogenskih turbina vibrirala je kroz
debelu akustinu izolaciju. Kinsman je osjetio kako je atl jurnuo. Kinsman

je sjedio u udobnom sjedalu, nije imao to za raditi osim zuriti u zaobljene

sive zidove kabine ili crni ekran televizora ispred njega, pa se zamislio u
pilotskom sjedalu, s palicama u rukama i kontrolama ispred njega.
Ogromni, nezgrapni dupli-avion izaao je s prilazne trake i skrenuo na pet
kilometara dugu pistu: iroku crnu cestu koja se protezala do obzora i
neba.
atl jedan, ekaj konano doputenje.
Jedan eka.
Mjerenje udaljenosti Zeleno.
Sigurnosna udaljenost Zeleno.
Meteorologija Zeleno.
Kontrola misije Zeleno.
Svi sustavi zeleni.
atl jedan, moe poletjeti.
U redu.
Vozi oprezno, Jeffe.
Jedini nain za letenje!
Zakrilca za polijetanje. Puni gas.
Kreemo.
Kinsman je osjetio kako ga akceleracija lagano pritie na sjedalo. Ali
bila je blaga, blaga, nikako poput rakete. Jedva da je bilo ikakve vibracije.
Dvjesto.
Rotacija.
Nos se podigao. Kinsman je stavio ruke u krilo, palac je pritiskao
zamiljeni upravlja, a onda se divovski raketoplan podigao sa zemlje.
Okrenuo se prema eni pored sebe. "Uzletjeli smo."
Zurila je u televizijski ekran ispred sebe, i dalje je izgledala prestraeno.
Kinsman je pogledao svoj ekran. Prikazivao je pogled kamere na nosu
orbitera koji se nalazio na leima podizaa. Mogao je vidjeti tupasti nos i
kokpit podizaa ispod njih, i oblake kroz koje su ve proli.
"Kad su ukljuili ekrane?" zapitao se.
"Kad smo krenuli pistom. Niste primijetili?"
"Ne."
Kroz petnaest minuta bili su visoko nad Atlantikom, oblacima istokana
povrina sivog metala daleko ispod njih.
Zvunici interkoma su se oglasili. "Govori vam natporunik Burke. Ja
sam pilot vaeg orbitera. Na veliki brat ispod nas pustit e nas za oko pet
minuta, on e se vratiti na Cape dok emo mi upaliti raketne motore,

krenuti u orbitu i spojiti se sa svemirskom postajom Alfa. ut ete buku i

osjetiti nekoliko skokova pri odvajanju. Nemojte se uzbuivati."
Odvajanje je bilo jedva primjetno. Kinsman je osjetio lagano potonue
kad je televizijski ekran prikazao podiza kako se odvaja i nestaje. Onda je
tupa grmljavina prostrujala kabinom, vie se osjeala u kostima nego ula.
Kabina je malo zavibrirala kad se orbiter podigao.
"Pogledaj!" rekla je Jinny Woods. "Mogu vidjeti Zemlju!"
Znam. Bio sam ovdje. Ali Kinsman je opet osjetio uzbuenje. Njihova je
teina brzo nestala i nali su se u nultoj gravitaciji i slobodno visjeli na
sigurnosnim pojasevima.
Jinny je nekoliko puta progutala knedlu, ali je uspjela ostati sabrana.
Kinsman ju je paljivo pogledao.
"ini se kao padanje, u poetku", rekao je. "Ali kad se navikne vie je
kao lebdenje. Samo nemoj naglo pomicati glavu."
Slabano mu se nasmijeila.
Opustio se i uivao u slobodi nulte gravitacije. Koliko puta? Zaboravio
sam. Nekad davno prestao sam brojiti. Zapitao se to bi se dogodilo kad bi
otkopao pojaseve, ustao i odlebdio prolazom izmeu sjedala. Vodii iz
odnosa s javnou bi poeli histerizirati. Zamislio se kako lebdi prema
kokpitu, ulazi unutra i pridruuje se posadi i njihovoj savreno
funkcionalnoj opremi. Nasmijao se sam sebi na pomisao upravljanja
letjelicom, prolaska pored svemirske postaje i nastavka puta na Mjesec.
Prva svemirska otmica, pomislio je. Oh, za ime Boje!
Let je uskoro zavrio kad se orbiter povezao sa zranom komorom
Alfinih koncentrinih prstenova. Ovo je bilo pilotiranje koje Kinsman nikad
nije uinio, gledao je televizijski ekran, fascinirano, dok je brod prilazio
svemirskoj postaji poput pikada koje trai centar. Alfa je izgledala poput
skupine kotaa za bicikle razliitih veliina, umetnutih jedan u drugi.
Kinsman je znao da se najvei, vanjski kota, okree brzinom koja je
stvarala punu zemaljsku gravitaciju za ljude koji su ivjeli i radili u njemu.
Manji kotai - veina jo uvijek u fazi izgradnje - imali su manje gravitacije.
Skladini prostor u sreditu postaje stalno je bio na nultoj gravitaciji.
Pristajanje i spajanje bili su besprijekorni, i Kinsman i ostali putnici
uskoro su silazili, jo uvijek u besteinskom stanju, uskim ljestvama koje su
vodile u postajino skladite.
Skladite je bilo jo napuenije nego soba prije polijetanja. Unutra se
nalazio NASA-in ili korporacijski predstavnik za svakog od pedeset

posjetilaca kako bi osobno vodili svakog pojedinca prema stepenicama koje

su vodile "dolje", u glavni habitat postaje na vanjskom prstenu.
Kinsmanu je laknulo to je odvojen od Jinny Woods, iako ga je njegov
vodi - ivahni, inteligentni mladi industrijski inenjer - tretirao poput
krhkog djedice.
"Ovuda, gospodine. Sada u stvari ne trebate stepenice, ovdje u
podruju niske gravitacije, ali preporuam vam da ih ipak koristite."
"Ve sam bio na nultoj gravitaciji", rekao je Kinsman.
Uljudno ga ignoriravi, mladi je nastavio: "Idemo dolje - to jest van
prema razini jedan - gdje je gravitacija ista kao i na Zemlji. init e vam se
kao da vam se teina poveava kad se budemo sputali."
Poveo je Kinsmana prema krunim vratima postavljenima u "pod"
skladita. Spiralne metalne stepenice vodile su na druge razine postaje.
"Sada samo polako!" rekao je veselo i uhvatio Kinsmana za ruku kad su
poeli silaziti stepenicama.
Kinsman se elio istrgnuti iz njegove ruke i kliznuti kroz cijev sve dok
gravitacija ne naraste kako bi mogao normalno hodati. Umjesto toga
gunao je u sebi i strpljivo dopustio mladom inenjeru da ga vodi.
"Na niskoj je gravitaciji lako izgubiti orijentaciju", rekao je klinac.
Kinsman se osjeao poput invalida, ali je dopustio mladiu da ga vodi
niz stepenice. Metalna je cijev bila jedna od "bica" koje su povezivale
sredite postaje s razliitim razinama u obliku kotaa. Tunel je bio lagano
osvijetljen fluorescentnim bojama koje su blago svjetlucale du okruglih
zidova. Nema troenja energije, zakljuio je Kinsman.
Kad su sili na razinu jedan prvih pedeset pridolica povedeno je u
obilazak. Kinsman ga je otrpio, zajedno s punom teinom zemaljske
gravitacije koja ga je drala poput zatvorskih okova.
Prva razina postaje sadravala je nekoliko laboratorija, sobe prema
kojima su one na podmornicama bile prostrane, kuhinju i blagovaonicu.
Sve je izgledalo uinkovito i kompaktno, iako je dekor bio depresivno
poznat svima koji su radili u vladinom uredu: goli pastelni zidovi i spuvasti
plastini pod. Ali pod se uzdizao bez obzira na to u kojem pravcu pogledali,
a kroz poneki bi prozor ugledali blistave spirale zvijezda na beskrajnoj
crnini.
Obilazak je poeo na jednom kraju blagovaonice, a zavrio na
suprotnom, gdje je bio postavljen bar. Kinsman je uzeo plastinu au
puna iz automata upravo kad se pojavila druga skupina gostiju, tono na
mjestu gdje je njegov obilazak poeo.

Kinsman je pogledao preko stolova privrenih za pod, zaljuljanih

stolaca na zakrivljenom podu i ugledao visoki, namrteni lik Neala
McGratha meu novopridolicama. McGrath je gledao ravno u Kinsmana i
namrtio se. Kinsman je podigao au prema senatoru i zapitao se: Je li to
normalan izraz lica ili je ljut na mene?
Diane je bila u McGrathovoj skupini, okruena osobljem postaje i
tipovima iz odnosa s javnou. Svi su eljeli biti na estradi, pomislio je
Kinsman. Nije prepoznao nikoga od ostalih.
Blagovaonica se postupno ispunila gostima. Kinsman je tiho avrljao s
nekoliko ljudi i pokuao izbjei razgovor s nekoliko drugih - ukljuujui
Jinny Woods koja je u oima imala ono blistanje "imam tajnu" kad god je
pogledala Kinsmana.
Neki od ljudi s postaje podigli su Diane na jedan od stolova. Kad je
poela utimavati gitaru glasovi su nestali u tiini iekivanja.
"Nikad do sada nisam bila u orbiti", rekla je. "Barem ne na ovaj nain."
Svi su se nasmijali. "Zato elim otpjevati pjesmu koja je posveena ljudima
koji su ovo omoguili, ljudima s vizijom koji su prvi doli ovamo. Zove se
'Zeleni breuljci Zemlje'."
Kinsman je zanemario rijei pjesme i uivao u magiji Dianeinog glasa.
Svi su bili tiho, okrenuti prema njoj kao to se cvijee okree suncu, sluali
i gledali njezino tuno, ozbiljno lice dok je pjevala.
Osjetio je Neala McGratha pored sebe. Kinsman se lagano okrenuo, a
McGrath je grlenim aptom rekao: "Moramo razgovarati."
Kinsman je kimnuo.
McGrath mu je poloio ruku na rame. "Doi."
"Pst. ekaj malo."
"Odmah!"
Bijes je prokljuao u Kinsmanu, odgurnuo je McGrathovu ruku s
ramena. Ali onda se ohladio i proaptao: "U redu... gdje?"
McGrath ga je poveo hodnikom koji je vodio kroz razinu jedan, prema
sobama. Pronaao je praznu sobu bez imena na vratima i pozvao Kinsmana
unutra.
Njih su dvojica ispunili malu sobu. U njoj nije bilo osobito puno stvari:
samo krevet ugraen u zakrivljeni zid, mali stol sa stolcem privrenim za
pod, i ormarii uz suprotni zid. Kinsman je iskuao krevet. Bio je dobar,
udoban, ali uzak. Znao je kako bi jedva bio dovoljno dugaak kad bi se
ispruio na njemu.
"Teko bi spavao na ovome", rekao je McGrathu.

"to bi to trebalo znaiti?" zareao je McGrath. Neal je sjeo na stolac.

Izgledao je smijeno malen za njega. Kinsman je pomislio na neishranjenog
magarca koji nosi preuhranjenog amerikog turista.
Slegnuo je ramenima i odgovorio: "Dovraga, ba nita, Neale, osim
injenice kako su ovo vraki mali kreveti."
McGrath se i dalje mrtio. "Diane ti je rekla za nas."
"Tako je."
"Kome si ti rekao?"
"Nikome."
"Jo nikome", rekao je McGrath i naglasio prvu rije.
"Aha", sloio se Kinsman. "Jo nikome."
"Mary-Ellen zna sve o tome."
"Diane mi je rekla."
McGrath se nagnuo naprijed i rairio ruke u gesti koja bi kod manjeg
ovjeka znaila beznadnost i pitao: "to e uiniti s informacijom, Chete?"
"Ne znam."
Mogao je vidjeti bol na McGrathovom licu. Njemu nije bilo lako
preklinjati. "Veina ljudi oko mene zna za to."
"Ali tvoji glasai na farmi ne znaju."
"Mi... planirao sam se razvesti nakon to me ponovno izaberu."
"Nakon to postane manjinski predstavnik."
McGrath je kimnuo.
"Mary-Ellen e pomoi u kampanji, ti e voditi djecu diljem drave, a
nakon to te glasai opet poalju u Washington na est godina razvest e
se. Totalni mrak."
"to drugo mogu uiniti?" pitao je McGrath s iskrenim jadom u glasu.
"Nije toliko razvod koliko tajming. Trebam li odbaciti prigodu za manjinskog
predstavnika zbog nekoliko mjeseci?"
"Oni farmeri i rudari i vjernici ne bi voljeli znati da hoda s pjevaicom,
estradnom zvijezdom, bivom radikalnom ljeviarkom iz zabavne industrije.
Mislili bi kako si poprilino ugav jer vara suprugu. Zar ne?"
"Da", priznao je. "Tako je."
"Bili bi u pravu."
McGrath ga je mrko pogledao. "Nemoj biti previe pravedniki
raspoloen, Chete. Nikad ju ne bih upoznao da nije bilo tebe."
"Znam." Kinsman je osjetio kako bijes u njemu raste. "A ona nikad ne bi
dobila priliku postati zvijezda da nije mene. A ti ne bi bio u senatu da nije
novca i veza moje obitelji."

McGrath je ovo primio poput pravog udarca, ostao je bez daha. Ali
samo je na trenutak pognuo glavu prije no to je nastavio: "Odmah sam se
zaljubio u nju, na prvi pogled. Jednostavno nisam uinio nita u vezi toga...
sve do..."
"Hoe li se Diane udati za tebe nakon razvoda?"
"Ne znam. Razgovarali smo o tome. Dijete komplicira stvari. elim je
oeniti, ali ona nije sigurna."
"Bila bi ugava senatorova ena."
McGrath je eksplodirao iz krhkog stolca i divljaki podigao ruke. Udarile
su u niski strop sobe. "Svemogui Boe! nisam elio nita od toga! Nisam to
traio. Nikad nisam namjeravao razoriti svoj brak. Vie nije tako dobro,
izmeu Mary-Ellen i mene, ali... Chete, kad sam s Diane opet se osjeam
poput djeteta! Samo kad sam u istoj prostoriji s njom! A kad mi je rekla
kako prema meni osjea isto..."
Kinsman se izvalio na krevetu i gledao starog prijatelja kako hoda po
sobi. Kriza srednjih godina, rekao je samome sebi. Neal je sazrio prije
vremena. Otkrio je kako zavidi na injenici da se McGrath moe tako
potpuno osloboditi.
McGrath je stao pred Kinsmana. Nadnio se nad njega i pitao: "I, to e
uiniti?"
"Rekao sam ti, Neale. Nisam odluio to u uiniti. Najvjerojatnije nita."
"Ako to misli iskoristiti da bi me prisilio na Moonbase program,
zaboravi! Neu se slomiti."
Kinsman ga je pogledao. Je li Neal dovoljno tvrdoglav da odbaci karijeru
u vatru?
"Problem je", rekao je Kinsman mirno, "ja sam otkrio, samo je pitanje
vremena kad e tipovi poput Marcota i ostalih saznati..."
"Nee. Kongres se brine za svoje."
"Neale, neki seronja poput Tuga Wynnea e to od nekoga saznati, prije
ili kasnije."
"Wynneov ef je moj prijatelj. Zaepit e mu usta ili e izgubiti vraki
dobar unutarnji izvor. Vie od jednog. Ostali e senatori zautjeti ako
prekri utnju. I njihovi pomonici."
Kinsman je odmahnuo glavom i odgovorio: "Gledaj, Neale, nisam u
Washingtonu toliko dugo poput tebe, ali znam jedno: Bijela kua te
namjerava srediti. Netko u administraciji vidi te kao prijetnju. A oni imaju
vlastite kanale do medija, zna. Sada igra u velikoj ligi."
McGrath je polagano sjeo na krevet pored Kinsmana.

"Zar i na jednu sekundu misli", nastavio je Kinsman, "kako e Wynne ili

njegov ef zanemariti priu ako doe iz Pentagona? Ili Bijele kue? Za ime
Boje, netko poput Marcota mogao bi ju dojaviti National Enquireru ili
poslati glasine u bilo koju od ezdeset dnevnih kolumni. Dali bi to
hollywoodskim traerima. Diane je video osoba, zna."
"Znam."
"A kad Pentagon sazna za tebe", rekao je Kinsman, "pomislit e da
sam im ja rekao."
"Hoe kazati kako bi onda mogao i sam rei i pokupiti zasluge jer e i
onako prije ili kasnije saznati za to."
Kinsman je prasnuo: "Ne, to ne elim rei! Dovraga i bestraga, Neale,
upozoravam te kako e se na ovaj ili onaj nain morati suoiti s tim
pritiskom."
"A ako glasam za tvoj Moonbase program pritisak e nestati."
"Tako je."
"Na neko vrijeme. Sve dok ne poele neto drugo."
"Ja neu biti umijean u nita drugo", rekao je Kinsman. "Ja samo elim
Moonbase."
"Vojnu bazu na Mjesecu."
"To nije vojna baza, Neale. Ne u smislu kako e imati neto s orujem."
McGrath dugo vremena nije nita rekao. Onda: "Onaj svemirski brod...
gradi se za ruenje sovjetskih satelita, zar ne?"
"O tome nemam pravo davati komentare."
"Ali ne nijee?"
"Ne", rekao je Kinsman. "Ne nijeem."
"To nije dobro uvana tajna. Ve su potroili gotovo milijardu dolara na
fazu dizajna."
"I?"
"Jo sam uvijek protiv tvog Moonbasea", tiho je rekao McGrath, ali s
hladnoom gleera.
"Bez obzira na to to ti govorio, Chete, pretvorit e ga u naoruanu
vojnu bazu."
"Ne. Ne mogu."
"Naravno da mogu. Ve su utrku u naoruanju premjestili u orbitu.
Najprije protuprojektilni sateliti s laserima i zrakama. Sada svemirski brod
za ruenje satelita. Nakon toga presretai e pucati jedni po drugima.
Tamo e poeti rat, i tvoj Moonbase postat e njegov dio htio to ti ili ne."
Kinsman je umorno ustao s kreveta. "Moda si u pravu. Moda."

"Ali ti bez obzira na sve eli na Mjesec."

Okrenuo se prema njemu: "Da, dovraga, da."
"Po bilo koju cijenu."
"Po gotovo bilo koju cijenu."
"I to da ja uinim?" promrmljao je McGrath vie za sebe nego za
Kinsmana.
"Da barem znam", rekao je Kinsman, osjeao se kao u klopci,
bespomono. "Dovraga, da barem znam."
Kad su se vratili do bara u blagovaonici Diane nije bilo nigdje na vidiku.
McGrath ju je otiao potraiti. Kinsman je uzeo jo jednu au puna. Bio je
slab, ali usta su mu bila suha, dua jalova.
Ljudi su hodali blagovaonicom s piem u rukama i razgovarali u malim
skupinama. Kinsman je otiao do jednog od manjih ovalnih prozora i
zagledao se u zvijezde. Veina tipova iz odnosa s javnou je nestala, i
ostavila posjetitelje same, za sada.
"Pa, bojnie, to mislite?"
Kinsman se okrenuo i ugledao vrlo veselog ovjeka, starog nekih
pedesetak godina, s po dvije boce piva u svakoj ruci.
"Jako uinkovito." Kinsman mu se nacerio.
"Oh, pivo! Bolje je tako nego svakih pet minuta ii do bara. Ali ja sam
mislio na postaju." Tutnuo je dvije boce pod ruku i ispruio desnicu. "Ja
sam T. D. Dreyer. Moja je jedinica radila glavnu konstrukciju ove letee
krafne."
"Vaa jedinica?"
"General Technologies, Inc."
"General Tech. Vi ste onaj Dreyer!"
T. D. Dreyer nacerio se poput djeteta, sretan to je prepoznat. Bio je
malo nii od Kinsmana, irok u prsima i krupan. Njegovo plavosivo odijelo
bilo je iskrojeno tako da ga prikae to je mogue mravijim, ali lice ga je
izdavalo: krupan, veseli bivi igra amerikog nogometa koji se konstantno
borio s vikom kilograma. Bio je preplanuo. Ili je u uredu imao solarnu
lampu, zakljuio je Kinsman, ili je veinu vremena provodio na terenu.
"A ja znam tko ste vi", rekao je Dreyer. "Vi ste bojnik Chester Arthur
Kinsman, bivi astronaut, sada dio Moonbaseova tima iz Svemiroplovstva."
Lagana panika prostrujala je Kinsmnom. "Imate dobre obavjetajce."
Dreyerove su oi zablistale. "Izbacili ste generala iz Wright-Pattersona
koji gnjavi jednu od mojih ekipa koja radi za njega. Namjeravao sam
pokuati s malo prijateljskog uvjeravanja kad obojica budemo ovdje, a ne u

naim uredima. Kad sam uo da je moj golub ispao potrudio sam se saznati
tko ga je izbacio - a takoer u posljednji trenutak. Za to treba dobra tela."
"K vragu, da sam znao..."
"Ma nemojte brinuti zbog toga. Uhvatit u ga idui tjedan." Dreyer se za
pola koraka pribliio Kinsmanu i tiho rekao: "Iskreno, mislim kako se tip
boji letjeti. Na neki sam se nain veselio to e se usrati u gae dok u ga
tegliti do prozora."
Zajedno su se nasmijali.
"Ve ste bili ovdje", rekao je Kinsman.
"Naravno. Veliki posao poput ovoga, dolazio sam u provjeru to sam se
ee mogao maknuti iz onog vrajeg ureda u Dallasu. Ljudi iz mog
osiguranja ize zbog toga, ali meni se ovdje svia. Olakanje je biti daleko
od onih knjigovoa i inovniia."
"Popijmo u to ime!" Kinsman je podigao au.
Nakon poveeg gutljaja piva Dreyer je rekao: "Znate, problem
predsjedavanja upravnim odborom je u tome to morate biti otmjeni i
konzervativni. Moji lanovi odbora mi ne vjeruju kad im kaem kako bi
svaki dolar trebali ulagati u svemirske operacije."
"Misle kako je prerizino?"
"Nije to glavni razlog, nego je lake dobiti ugovor s vladom. Profit je
mali, ali garantiran. Uope nema rizika, sve dok je va posao donekle dobro
obavljen."
"to je s glasinama kako e privatne kompanije ovdje graditi vlastita
postrojenja? Tvornice, laboratorije i solarne satelite?"
Dreyer je sloio kiselu facu. "Aha, moda. Ali nitko tko mora zadovoljiti
upravni odbor. Ne sve dok e postojati ugovori s vladom."
"Dreyeru! Mislio sam da si to ti." Visoki, vitki ovjek ispijena lica male
iljate bradice im se pridruio. Kinsmanu se inilo kako je u tridesetima.
Nosio je bijeli jednodijelni kombinezon. Lice mu je bilo mravo i koato,
asketsko; njegova crvenkastosmea kosa bila je obrijana tako blizu glave
da je izgledao gotovo elavo. Ruke su mu bile prazne.
"Pa", pitala je novopridolica mahnuvi prema svemiru, "to mislite?"
"Jako lijepo", odgovorio je Dreyer. "Mislim kako ima budunosti u
tome."
"Izruguje se sa mnom."
"Ne, samo sam uljudan. Bojnie Kinsman, dopustite mi da vam
predstavim profesora Howarda Alexandera sa sveuilita Redlands.
Howarde, ovo je Chet Kinsman."

Alexanderove su ruke ostale na njegovim bokovima. "Nisam znao da su

ljudi iz Zrakoplovstva dobili pozivnice. Vi ste s NASA-om, ako se ne varam."
"Ne", rekao je Kinsman.
"Chet je bivi astronaut. Sada je u timu Moonbasea."
"Oh, to." Temperatura razgovora spustila se za dvadesetak stupnjeva.
Dreyeru je to, ini se, bilo zabavno. "Profesor Alexander je apostol
Prave vjere. eli vojsku maknuti iz svemira kako bi mogao graditi kolonije i
pretvarati ih u nebeske rajeve."
"A ti ih eli graditi i zaraivati na tome", bahato je ispalio odgovor
Alexander.
"Naravno, zato ne?"
"Jer bi svemir trebao biti slobodan za cijeli ljudski rod, eto zato. Jer ne
bi trebalo donositi nae sebine, sitniave pohlepe u ovaj prekrasni novi
svijet."
"Tako je", rekao je Kinsman.
Alexander se okrenuo prema njemu. "Niti bi trebali pokuavati izraivati
oruje i baze u svemiru. Ovo je mjesto za miran ivot, ne za rat."
"Definitivno se slaem s vama."
Profesor ga je zbunjeno pogledao.
Kinsman je rekao: "Ja mislim da bi bilo sjajno kad bi mogli ostaviti svu
pohlepu i bijes i sumnju u druge ljude na Zemlji, doi ovamo i poeti
iznova, poput novoroeneta."
"Imam vijesti za vas, deki", rekao je Dreyer i vragolasto se nacerio. "To
se nee dogoditi na taj nain."
"Bojim se da nee", sloio se Kinsman.
Alexander je odmahnuo glavom, kao da eli potisnuti tako neugodne
pomisli iz glave. "Dogodit e se na taj nain, ako budemo radili kako bi se
dogodilo na taj nain."
"Kako u ja to uiniti?" pitao je Dreyer, odjednom vrlo ozbiljan. "Misli
kako e moj upravni odbor riskirati kapital kompanije na snovima? Oni ele
profit i ele ga sada."
"Dobit e svoj profit, iz solarnih satelita."
"Naravno. Kroz dvadeset godina. Do tada moemo propasti. Ne
moemo vezati milijarde dolara za dugoroan dvadesetogodinji projekt.
Nitko ne moe. I gdje e dobiti kapital za izgradnju tih tvojih jebenih
kolonija? Plus lunarne rudnike, postrojenja za preradu, tvornice..."
"Kotalo bi samo pet ili est milijardi."
"Godinje!"

"Velike korporacije definitivno mogu investirati toliko u vlastitu

budunost", rekao je Alexander. "I budunost ljudskog roda."
Dreyer je odmahnuo glavom. "Kao to sam rekao, mi nismo investitori.
Mi radimo za profit. Ove godine. Nitko pri zdravoj pameti nee riskirati
novac koji je potreban za tvoje svemirske kolonije."
Alexander se usprotivio: "Razmisli o profitu koji e dobivati kad
napokon pone Zemlji prodavati energiju kad izgradi nekoliko solarnih
satelita."
"Znam", rekao je Dreyer i mahnuo rukom u kojoj je drao pivo. "Ali ne
trebaju nam tvoje superkolosalne kolonije kako bi izgradili solarne satelite.
Sve to trebamo je radna ekipa na Mjesecu, gdje su sirovine, i druga u
orbiti, gdje e se obavljati konstrukcija."
"Ali tu ima vie osim gradnje satelita", ustrajao je Alexander. "Svemirske
e kolonije takoer biti ukljuene u izgradnju novih kolonija, novih
samostalnih otoka u svemiru."
"Zato?" pitao je Kinsman.
"Kako bi jo vie ljudi moglo napustiti Zemlju i ivjeti u svemiru!"
Alexanderov gorljivi glas podsjetio ga je na uitelja vjeronauka pod kojim
su on i Neal neko patili.
Ali kako znamo voli li nas Bog?
Jer nam Biblija tako kae!
Ali kako znamo da je Biblija u pravu?
Jer je inspirirana Bogom!
Ali kako znamo da je inspirirana Bogom?
Jer tako pie, u Bibliji!
Kinsman je potisnuo mrki osmijeh i rekao sam sebi: Kvekeri barem
nikad nisu popuili te dogmatske fore. Kladim se da je Alexander iao u
jezuitsku kolu.
"A tko e platiti te dodatne kolonije?" pitao je Dreyer.
"Platit e ih profit solarnih satelita!" Alexander je postajao nervozan.
"Sjednimo", predloio je Kinsman i pokazao prazan stol. Veina gostiju
jo je uvijek bila okupljena oko bara.
"Idem po novu rundu", rekao je Dreyer i mahnuo praznim bocama.
Sva su se trojica probila do bara. Dreyer je uzeo novi par piva, Kinsman
jo jednu au slabog puna. Alexander je apstinirao. Sjeli su za jedan dugi
stol blagovaonice, Dreyer na elo, Alexander i Kinsman na strane.
Kinsman je popio gutljaj puna. Bio je hladan i ljepljivo sladak.

"Gledaj sada", rekao je Dreyer profesoru, "nemoj me krivo shvatiti.

Svia mi se ideja s kolonijama. Svia mi se otkad ju je O'Neill prvi put
predloio, tamo u sedamdesetima. I slaem se kako bi solarni sateliti
donosili veliki profit - s vremenom. Ako ih vlada ne nacionalizira, kad se
izgrade. Ali kako sakupiti poetni kapital? Govori o sto milijardi dolara, ili
vie."
"Kroz deset godina", rekao je Alexander.
Dreyer je slegnuo ramenima. "To je jo uvijek deset milijardi godinje,
minimalno. To je jako puno love. I jako dugo bez profita, a moda ak ni
onda. Tko e do vraga popuiti to? Moj upravni odbor bi me bacio u ludnicu
kad bih im to pokuao predloiti."
"Kad bi sve korporacije radile zajedno i ujedinile resurse ..."
"Nee. Ne mogu! Antitrustovci bi nam bili za vratom u roku od deset
minuta."
Kinsman je rekao: "Mislio sam da je NASA ukljuena u ovo."
"Samo transportni dio", rekao je Dreyer. "NASA nee graditi nikakve
kolonije. Kongres nee odobriti toliki novac."
"Ni za solarne satelite?" zapitao se Kinsman.
Dreyer je objasnio: "Gledaj, solarni sateliti i kolonije dvije su razliite
stvari. Solarni sateliti e se izgraditi, najvjerojatnije od strane vlade, barem
oni prvi. Ali nitko nee uloiti novac u koloniju da bi deset tisua
sveuilinih profesora smjestili u predgrae na nebu."
Alexander se namrtio.
Razgovarali su o istoj temi, Alexander je bio poetian i patetian, kako
kada, Dreyer je odmahivao svojom krupnom glavom i inzistirao na
ekonomskim aspektima ivota. Kinsman je preko ramena pogledao
zvijezdama ispunjen prozor i vidio njihove odraze na staklu: Alexandera u
profilu, gorljivog i asketskog poput sveca; Dreyera masivnog i opipljivog
poput stvarnosti; sebe, mravo, preplanulo lice prekriveno dosadom zbog
njihove diskusije koja se neprestano vrtjela u krug poput zvijezda vani. Ali
neto je kopkalo po Kinsmanovu umu, neto to su druga dvojica
previdjela. to?
Kinsman je napokon shvatio. Ubacio se u njihovu raspravu. "Kako ete
braniti tu koloniju?"
"Huh?"
Alexander je izgledao osupnuto. "Braniti ju? Od ega? Marsovaca?"
"Od drugih Zemljana", rekao je Kinsman. "Moda Sovjeti nee eljeti
kapitalistike kolonije u svemiru. Ili teroristi. Vaa kolonija moe biti laka

meta napadu malom nuklearnom bombom. Pogledajte to su uinili u Cape

Townu."
"To je apsurdno", prasnuo je Alexander. "Zato bi Rusi napali svemirsku
koloniju? A teroristi nikad ne bi mogli do svemirske kolonije. Ne bi doputali
nikakvo oruje na njoj."
"Ne boji se Rusa?" pitao je Dreyer.
"Ne. Zato bih? Surauju s nama u naem civilnom svemirskom
programu, zar ne?"
"I natjeu se s nama kako bi postavili svoj Star Wars sustav u orbitu."
Alexander je ignorirao ideju zamahom ruke. "Svemirske kolonije bit e
daleko od militarista i njihovog oruja."
"Nadam se da ste u pravu", rekao je Kinsman.
Alexander se okrenuo prema Dreyeru i pitao: "elim znati koliko je
novca tvoja korporacije spremna uloiti u projekt svemirske kolonije."
"Nita."
"Nita?"
"Nulu."
Profesor je razjapio usta, ali samo na trenutak. "Ama ba nita? Ozbiljan
si?"
"Ama ba nita", rekao je Dreyer i veselo se nacerio. "Nita za koloniju.
Lunarni rudnici... e, vidi, to je druga pria. Mislim kako bi mogli uloiti u
to. Ali ne kao dio projekta kolonije. Pronai drugog goluba za svoj letei
Rajski vrt."
"To ekstremno kratkovidno!"
"Aha, moda. Ali da sam vizionar poput tebe ve bih odavno propao."
Alexander je iznenada odgurnuo stolac koliko je dalje mogao po maloj
ini zavarenoj na pod. Stajao je i gledao Kinsmana i Dreyera.
"Jednog emo dana imati nae svemirske kolonije i zapoet emo novu
eru ljudskog roda - bez vojnika i kapitalista!"
"Sretno", rekao je Kinsman.
Dreyer se nacerio i potegnuo pivo.
Alexander je otiao.
Dreyer ga je gledao. "Zato se ne boji Rusa. I on je sam jebeni
socijalist." Odmahnuo je glavom i ogoreno se nasmijao. "Kad pronae
mjesto na kojem nema vojske ili kapitalista bit e u raju."
"Pretpostavljam kako e gnjaviti svetog Jurja", rekao je Kinsman, "osim
ako Jura ne odloi oklop i ma."

"Aha. A ima i nekoliko kapitalistikih svetaca s kojima se takoer nee

sloiti."
Kinsman se nacerio.
"Podsjea me", nastavio je Dreyer, "na ono to je klinac u uredu rekao
za efa tehnoloke procjene: 'On nije prorok; on je gubitak.'"
Zajedno su se nasmijali, ustali i otili do bara po novo pie. Dok su se
polagano vraali prema prozoru koji je gledao na zvijezde Kinsman je
rekao: "Razmiljao sam... da vam postavim hipotetsko pitanje."
"Pucaj."
Kinsman je pruio slobodnu ruku i dodirnuo stakloplastiku. Bila je
hladna. Svemirski hladna. Mrtvaki hladna. Mogao je osjetiti kako izvlai
toplinu iz njega; izvlai njegovu duu u svemir.
Maknuo je ruku i rekao Dreyeru. "Recimo da je vlada voljna uloiti
nekoliko milijardi dolara u otvaranje rudnika na Mjesecu. Bi li va upravni
odbor zanimalo uloiti neto vlastitog novca u operaciju?"
"Naravno!" smjesta je odgovorio Dreyer. "Ako Ujak eerko preuzima
vei dio rizika, zato ne?"
"Tako sam i mislio", rekao je Kinsman.
"Sada govorite o svemirskoj koloniji ili neemu drugom?"
"Ne o koloniji. Samo u lunarnim rudnicima. I tvornicama, ili na Mjesecu
ili u orbiti."
"Za izgradnju solarnih satelita?"
"Ne, neega drugog."
Dreyer neko vrijeme nije nita rekao. Onda: "A to tono imate na
umu?"
Kinsman je odmahnuo glavom.
Dreyer se nacerio i rekao: "Govorkalo se o gradnji Star Wars satelita u
svemiru, iz lunarnih sirovina."
Kinsman je odgovorio: "uo sam."
Dreyer se jo jae nacerio. "Bili biste sretni raditi na takvom projektu. S
vladom koja e uloiti investicijski kapital, i sa Svemiroplovstvom, to bi
mogao biti projekt o kojem bi mogli ovisiti. Mi bi takoer bili voljni uloiti
pakleno puno naih slobodnih fondova u to."
"Mislite li da bi i ostale korporacije mislile isto?"
"Zato dovraga ne bi?" rekao je Dreyer. Onda se opet poeo smijati.
"elio bih vidjeti izraz na Alexanderovu licu kad sazna kako je njegova
dragocjena ideja o gradnji kolonija u svemiru odbaena zbog tvornica za
proizvodnju vojne opreme!"

Kinsman je kimnuo i pokuao uzvratiti osmijeh, ali nije mogao.

Pri povratku na Floridu Kinsman je opet sjedio pored Jinny Woods, ali
njegov je um bio udaljen tristo pedeset tisua kilometara.
"Gotovo vas uope nisam vidjela", rekla je ena, "kad smo stigli gore.
Uvijek ste bili u jako mranim razgovorima s nekim. Uostalom tko su bili ti
ljudi? Nije li jedan od njih bio senator McGrath? Vidjela sam ga na televiziji,
u jednoj od onih kasno nonih televizijskih emisija. Tako je zgodan!"
Kinsman je promumljao neto dok mu je um grozniavo radio:
Je li ovo nain na koji se stvara povijest? Netko eli osnovati utoite, a
mi od njega napravimo lunarnu bazu? Netko eli zaraditi, otvoriti novu
trgovinsku rutu, skinuti si porezne obveznike s lea. To pokree svijet?
"... a kako je samo pjevala! Kladim se da niste ni uli, zar ne? Traila
sam vas, ali nije vas bilo nigdje na vidiku. Takoer ste propustili plesae.
Odveli su nas do dijela s niom gravitacijom..."
Najprije moram izvijestiti Murdocka. Ne, najprije u rei Franku. Ako
slika ima nedostataka on e ih primijetiti. Pronai e slabe toke i popraviti
ih. Onda Murdock. Onda emo smisliti prezentaciju za generala Sherwooda.
Takoer i za Marcota, najvjerojatnije. Sve se tako lijepo posloilo. Zato to
ostali nisu vidjeli?
"Niste uli ni rije od onoga to sam govorila", poalila se Jinny Woods.
"Ispriavam se", rekao je Kinsman. "Razmiljao sam o nekim
problemima koje imam pred sobom, u uredu."
"Zvuite poput mog supruga. Pretpostavljam da previe priam. On mi
je to rekao."
"Ne... ja sam kriv."
Maknula je uperak kose iz oiju. "Tako sam uzbuena svime ovime!
Sve su to stare stvari, znate. Ali nita ovakvo nije mi se do sada dogodilo.
Sve je tako novo... tako uzbuujue!"
Zgodna je, primijetio je Kinsman. Lijepe oi. Sretna poput djeteta.
"Meni je takoer uzbudljivo", rekao joj je. "Ne dajte se zbuniti ovom
mirnom vanjtinom. Bez obzira na to koliko puta ili u orbitu, to je uvijek
prekrasno."
Izgledala je zadovoljno. "Stvarno? Nije samo meni? Pretpostavljam da
nikad nisam dobro nauila kontrolirati osjeaje. Postanem stravino
ushiena, zar ne? Mislite li da emo opet otii gore?"
Mislim li na ita drugo?

Nastavila je: "Kau kako e nas idui tjedan dovesti u Washington na

tiskovnu konferenciju. Vi ivite u Washingtonu, zar ne? Nikad nisam bila
tamo, a Ralph kae da ne moe uzeti slobodne dane kako bi doao sa
mnom. Bit u sama u gradu."
"Gdje ete odsjesti?"
"U nekom vladinom hotelu, pretpostavljam. Nisu nam rekli gdje."
Kinsman je kimnuo. "Pa, otkrit u i nazvati vas kad budete u gradu."
"Oh, to bi bilo prekrasno! Imate li posjetnicu ili neto kako bih ja mogla
nazvati vas? To bi bilo lake..."
"Bojim se da vam ne mogu dati svoj broj", rekao je Kinsman i preuzeo
ulogu tajanstvenog ovjeka.
Popuila je. "Stvarno? Zato?"
Stavio je prst na usta. "Otkrit u gdje ete odsjesti i nazvati vas kad
doete u grad. Vjerujte mi."
Polagano je kimnula, oi su joj bile prepune neega slinog divljenju.
I to je bio posljednji put to je pomislio na nju.
im se vratio u svoj jednosobni stan Kinsman je nazvao Freda Durbana.
Ali starac je pao u komu i bolnica je doputala posjete samo obitelji.
Onda je nazvao Colta i pozvao se u Frankov stan na pie. Coltova je
gajba u odnosu na Kinsmanovu spartansku malu eliju bila raskona:
dnevna soba s debelim sagom i balkonom koji je gledao na groblje
Arlington; velika spavaa soba s lanom koom zebre prebaenom preko
vodenog kreveta.
Sa scotchom u ruci Kinsman je objasnio Coltu svoju ideju. Crni je asnik
utke sluao zavaljen u fotelju od umjetne koe.
"... i to je to", zavrio je Kinsman. "Iskopavat emo rude na Mjesecu,
tamo ih preraivati, prevoziti do orbitalnih tvornica, gdje e se proizvoditi
protuprojektilni sateliti. Umjesto da radimo protiv Ureda SOI, Moonbase e
postati njihov partner."
Colt dugo vremena nije nita rekao. Onda: "Ljudi su govorili o izgradnji
satelita u orbiti kad je SOI prvi put predloena."
"Znam. Ali to je sada izvedivo. Svi su djelii na svom mjestu - skoro."
"Povezao si sve djelie", rekao je Colt. "Jedan veliki program u kojem
ima poneto za svakoga. Moonbase postaje vaan rudarski centar umjesto
gerijatrijske bolnice. Ujak Sam korporacijama financira tvornice u orbiti. A
tipovi iz Star Wars programa dobivaju svoje PBR satelite za upola manju
cijenu nego to je izgradnja i lansiranje sa Zemlje."

"Ne ba upola jeftinije", rekao je Kinsman. "Mislim da nee biti tako

jeftino. eljet e nastaviti graditi satelite prve generacije tu dolje. Stvari
proizvedene u svemiru bit e druga generacija, sateliti s jaim laserima."
Colt se uspravio i skoio na noge. "Sra-anje, ovjee, uspio si! Spojio si
dva projekta u jedan veliki krasni program koji ima smisla! Nitko nee
glasati protiv njega! Bit e to poput pljuvanja na jebenu zastavu!" Colt se
nasmijao i pruio ruku Kinsmanu, dlanom prema gore. "ovjee, to je
najbolje strateko razmiljanje otkad je Mojsije odveo djecu Izraela iz
Egipta!"
Kinsman ga je pljesnuo po ruci, a onda ju zgrabio. "Stvarno tako
misli?"
"Da, do vraga! Nadreenima e se svidjeti. A ti e iz svega toga dobiti
svoj jebeni Moonbase. Lukavo, ovjee. Lukavo."
Kinsman je ispustio uzdah olakanja. "U redu, odlino. Najprije moramo
Murdocku rei za to."
"Sutra ujutro emo ga stjerati u kripac."
"Moe li mi uiniti uslugu, Frank? " pitao je Kinsman. "Ti mu reci. Mene
izostavi. im mu pokuam neto rei prekine me. Ako mu ja iznesem ovaj
plan pronai e milijun razloga kako bi ga odbacio bez da obavijesti ikog od
svojih nadreenih. Umrijet e u njegovom uredu."
Colt je pogledao prijatelja. "Aha, moda. Ali ti si tip koji zna sva sranja o
tome. Ja ne znam. Ne bih ga mogao predloiti Murdocku tako dobro poput
tebe."
Kinsman je bacio pogled na purpurno nebo i tamnu sjenu Pentagona na
obzoru i polagano rekao: "Pa... imamo cijelu no za uvjebavanje. Osim
ako nema drugog posla."
Colt se namrtio. "Daj da nazovem. Ovo e slomiti srce tajnici najljepe
guze koja je ikad radila za ministra poljoprivrede."
"Ah, pakao, Frank, nisam mislio..."
Colt je namignuo i rekao: "Zaboravi, kompa. ekat e. I u pravilu,
Murdock jest impresioniran mojim profinjenim vojnikim dranjem."
Kinsman bi se etao svojim uredom da je bio dovoljno velik. Umjesto
toga sjedio je za stolom, stolac naslonio na izblijedjeli pastelni zid i mogao
samo razmiljati.
Prodaje se, zna to. Dajem im to ele: vojnu bazu na Mjesecu. Neal je
u pravu; iri utrku u naoruanju na Mjesec. Voljan si tamo zapoeti rat.

Ali drugi dio njegovog uma je odgovorio: Ionako postavljaju PBR

satelite. A onda dolazi presreta. Na ovaj emo nain iz toga barem izvui
Moonbase. A i ja u biti gore, daleko od ovog ludila.
A to e uiniti, pitao je sebe samoga, kad bude na Mjesecu i
zapovjede ti da se bori? to e uiniti kad ponu razarati gradove na
Zemlji? Na to nije imao odgovora.
Colt je uletio u njegov mali ured, veselo se cerio. "Popuio je! zvao je
Sherwooda prije no to sam zavrio. ovjee, al' je popuio! Bum!" Colt je
udario akom u otvoreni dlan.
Kinsman se odjednom osjeao preslabo da bi ustao. "A general
Sherwood?"
"eli nas vidjeti danas poslijepodne."
"Nas?"
"Aha. Rekao sam mu kako je sve tvoja ideja. Nakon to je zavrio
razgovor sa Sherwoodom. Trebao si mu vidjeti facu! Kao da se usrao u
gae!" Colt je urlao od smijeha.
General Sherwood pokuao je sakriti entuzijazam, ali dok je sjedio za
svojim velikim, aerodinamino istim stolom i sluao Kinsmana poeo je
kimati glavom. Ispoetka je lagano micao glavom, nesvjesno, dok je
Kinsman objanjavao logiku svog plana. U trenutku kad je Kinsman
dovravao general je estoko kimao i veselo se cerio.
Pukovnik Murdock sjedio je na rubu stolca, malo je napeto gledao
generala, a malo sumnjiavo Kinsmana traei pogreku i neloginost.
Ipak, uskoro se i njegova elava glava pomicala u ritmu s generalovom.
Colt je sjedio malo dalje od stola, dovoljno daleko da ga Kinsman ne bi
mogao vidjeti.
Kinsman je stajao pred generalovim stolom, bio je previe zauzet
iznoenjem ideja da bi osjeao nervozu, zanemario je Murdocka, zanemario
je Colta, zanemario sumnje koje su ga izjedale. Ovo je jedini nain,
neprestano si je ponavljao. Nikad neemo otii na Mjesec na neki drugi
nain. Ili ovo ili nita.
Napokon je zavrio. Kinsman je stajao ispred generalovog stola, ruke je
drao na bokovima, znoj mu se slijevao niz rebra. Odora mi je mokra,
pomislio je.
General Sherwood prestao je kimati, ali se nastavio smijeiti.
"Fascinantno", rekao je, glasom toliko tihim da je mogao govoriti samome

sebi. "Moemo program Moonbasea u potpunosti povezati s programom

strateke obrane, i s nama dovesti svemirsku industriju."
Pukovnik Murdock tiho se usprotivio: "Ali ideja gradnje satelita u orbiti iz
lunarnih materijala - to nije nita novo."
"Istina", rekao je general. "Ali mislim da je to ideja ije je vrijeme
dolo."
"Oh, pa, naravno..."
Sherwood je opet pogledao Kinsmana. "Dobar posao, bojnie. Jako
dobar posao. Skupite prezentacijsku ekipu i analitiare trokova. Smjesta.
elim detaljnu prezentaciju ovog plana prije kraja tjedna."
Sav njegov umor je iezao. "Da, gospodine", veselo je rekao Kinsman.
Ostatak tjedna bio je ludnica sastanaka, proba, diskusija, svaa.
Kinsman je jurio hodnicima Pentagona od analitiara trokova do tehniara
i njihovih dijagrama, od dugih kodiranih telefonskih razgovora s
industrijskim voama poput Dreyera do dugih sastanaka u etiri oka s
njihovim lokalnim marketinkim predstavnicima i inenjerima. Dani i noi
stopili su se ujedno. Obroci su bili sendvii prodirani za stolom, mrvice
prosipavane po ispisima brojeva, mrlje od kave na skicama lunarnih
instalacija. San je bio neto to se lovio u djeliima, na krevetima, u stolcu;
Kinsman je jednom zaspao pod tuem u asnikoj teretani.
Cijela prezentacija potrajala je dva sata. Doministar Marcot cijelo je
vrijeme puio. Kinsman je stajao na elu zamraene konferencijske sobe,
kiljio pod svjetlou jednog jedinog reflektora iz projektora, napola
hipnotiziran plaviastim dimom koji je klizio kroz svjetlosnu zraku dok je
objanjavao sliku za slikom, graf nakon grafa, spisak nakon spiska. Nije
mogao vidjeti svoju publiku, ali po njihovoj utnji mogao je zakljuiti kako
ih zanima ono to govori, i nakon to su se svjetla ponovno upalila, iz
njihovih ustrih pitanja.
"Koji je temelj za procjenu cijene lasera?"
"Posljednje industrijske informacije, gospodine."
"A usporedba izmeu cijene lunarnih sirovina i sirovina na Zemlji?"
"Usporedba je, gospodine, izmeu gotovih proizvoda proizvedenih u
svemiru iz lunarnih materijala i gotovih proizvoda proizvedenih na Zemlji i
lansiranih u orbitu. Proizvodi proizvedeni u svemiru u prosjeku su pet do
osam puta jeftiniji, ukljuujui i glavni troak lunarnog postrojenja."
"To se temelji na emu, bojnie?"

Kinsman se nacerio. "Uglavnom, gospodine, na injenici to je Mjesec

bezzrani planet s prirodnim resursima koji ima samo estinu zemljine
gravitacije. Dvadeset je puta jeftinije lansirati kilu tovara s Mjeseca u
Zemljinu orbitu nego lansirati kilu sa Zemljine povrine."
Marcot je sarkastino rekao: "A te se brojke temelje na Isaacu
Newtonu, ne nekom industrijalcu koji eli uskoiti u program. Newtonu
moete vjerovati. On je mrtav."
Svi su se nasmijali.
Ispitivali su Kinsmana jo sat vremena nakon to je prikazan posljednji
slajd i nakon to su upaljena svjetla. Colt je odgovorio na neka pitanja, kao
i ostali mukarci i ene koji su radili na prezentaciji. Ali Kinsman je ostao na
elu sobe i sam odgovarao na veinu pitanja.
Marcot je naposljetku ustao. Mahnuo je svojom neizbjenom cigaretom
prema Kinsmanu i rekao: "U redu. Samite ovo na pola sata i budite
spremni pokazati ga ministru odmah na poetku tjedna."
U uredu Colt je zgrabio Kinsmana za ramena. "Idemo, ovjee! Ministar
obrane! Sam veliki ef. Marcot je popuio!"
Kinsman je bio previe umoran i otupio da bi osjeao uzbuenje.
"Idemo, astim cugom."
"elim samo spavati, Frank. Bez obzira na to, hvala."
Colt je slegnuo ramenima. "Aha. Imamo cijeli vikend da bi skuili kako
sve ove velianstvene stvari saeti u pola sata."
Kinsman je rekao: "Daj da zakljuam velianstvenu stvar u sef." Gomila
grafova bila je razbacana na Coltovu stolu, svaki je na rubu crvenim
slovima imao ispisano: STROGO POVJERLJIVO.
Obojica su prenijela slajdove do Kinsmanova ureda. Dok je umorno
utipkavao kombinaciju u elektroniku bravu svog ormaria Colt mu se
veselo cerio.
"ovjee, bio si vatrena lopta tamo unutra. Mogao si prodavati dionice
General Motorsa u Kremlju. Stvarno si se promijenio, ovjee. Stvarno si
izaao iz svoje koljke."
Kinsman je preko ramena rekao: "elim ii na Mjesec, Frank. ak i ako
sa sobom trebamo povesti cijelo jebeno Svemiroplovstvo."
Colt se nacerio. "Skuio si, ha? Nosi ovjekovu odoru, mora obaviti
ovjekov posao. To je zakon ivota, moj prijatelju. Ali lijepo je vidjeti kako
razmilja poput asnika Svemiroplovstva. Oduvijek sam smatrao kako na
ramenima ima pametnu glavu. Nema vie onog mirnodopskog sranja s
bolnicom."

Kinsman je ubacio slajdove u ladicu, onda ju zatvorio i zakljuao bravu.

Uzeo je karticu s vrha ormaria i okrenuo ju s bijele strane OTVORENO, NA
CRVENU zatvoreno.
"Frank", rekao je i opet se okrenuo prema Coltu, "nemoj me krivo
shvatiti. Mjesec je jo uvijek slubeno zabranjen za oruje. Rudarenje, u
redu. to ine s rudama kad napuste Mjesec briga je nekoga drugoga. Ali
Moonbase nikad nee biti koriten kao mjesto za rat. Shvati to. Nikada."
Colt se prestao ceriti. "A kako e uvjeriti Ruse da se sloe s time? Bit e
gore s tobom, sjea se? Pone li rudariti, oni e poeti rudariti."
"Nekako emo se dogovoriti."
"Bez borbe."
"Tako je."
"Dovraga! Glup si kao to si oduvijek bio."
U ponedjeljak, kasno poslijepodne, Kinsman je bio na elu dugog
poliranog stola od mahagonija u privatnoj konferencijskoj sobi ministra
obrane. Ovdje nije bilo potrebe za gaenjem svjetla; njegovi su slajdovi
prikazivani na velikom ogromnom ekranu. Kinsman se obraao direktno
ministru obrane, unato injenici to su za stolom bili i Marcot i dva
podministra Svemiroplovstva, etiri generala, ukljuujui Sherwooda, i est
ministrovih civilnih savjetnika. Colt je bio u susjednoj sobi, stavljao je
slajdove u projektor.
Svaki ovjek za stolom koncentrirano je promatrao Kinsmana. Iste su
misli svima prolazile kroz glavu, znao je: Kako ovo utjee na moje
programe, moju organizaciju, moj poloaj u Ministarstvu obrane?
"Za kraj", rekao je Kinsman ministru, "moemo smanjiti trokove
strateke obrane za pet puta ili vie, ako emo proizvoditi PBR satelite u
orbitalnim postrojenjima, koristei sirovine s Mjeseca. Veliki industrijski
koncerni jedva ekaju zapoeti s orbitalnim operacijama, ali oklijevaju
riskirati resurse potrebne za operaciju. Ovaj e program zbog toga imati
veliku vanost za civilnu ekonomiju. A to je jo znaajnije: konani uinak
za civilnu ekonomiju bit e vei od ulaganja u ovaj program. Hvala vam,
gospodo."
Ljudi oko stola su se promekoljili, pogledali jedni druge, a onda svi
poglede usmjerili prema ministru. On je sjedio na drugom kraju stola,
izgledao je oputeno i zamiljeno. Bio je odjeven u sivo odijelo od tvida. U
zubima je drao nezapaljenu lulu.

"Lansirat emo PBR satelite pod bilo kakvim okolnostima", rekao je

general Sherwood i prekinuo tiinu. "Ovaj nam plan doputa jeftiniju
proizvodnju - i laku zamjenu u sluaju unitenja."
Ministar obrane je kimnuo i poeo paliti lulu.
"A proizvodnjom satelita u orbiti", dodao je Kinsman koji je jo sada
stajao ispred crnog ekrana, "iz lunarnih resursa neemo samo dobiti SOI
mreu, nego emo dobiti snaan industrijski kapacitet u svemiru i stalnu
bazu na Mjesecu."
"Bazu", istaknuo je general Sherwood, "koja e biti pod
administrativnom kontrolom Ministarstva obrane."
Ministar je lagano izvadio lulu iz usta. "Misli kako ete vi plavokouljai
dobiti svoj Moonbase, ha, Jime?"
General Sherwood se nacerio poput djeteta. "Da, gospodine, upravo to
mislim."
Ministar mu je uzvratio osmijeh i rekao: "Pa, ini mi se kako je ovdje
najvanija stvar to je amerika industrija dovedena u svemir na smislen
nain. Predsjedniku e se to svidjeti. Vrijeme je da se ta industrija dovede
u svemir."
Popuio je! Kinsmanovo je srce poskoilo. Popuio je!
"Mislim kako ste savreno u pravu", rekao je Ellery Marcot. "Savreno u
pravu."
"elio bih znati", rekao je ministar i kimnuo prema jednom od civila,
"zato nai geniji i sveuilini savjetnici koje plaamo nikad nisu doli do
ove ideja poput bojnika."
Pomonik se zacrvenio. "Pa, jedna je stvar biti na terenu..."
"Opusti se, George", rekao je ministar i mahnuo slobodnom rukom.
"Opusti se. Samo te zezam."
Ustao je iz konog naslonjaa. "Jako dobra prezentacija, bojnie. Dobro
razmiljanje. Razgovarat u s predsjednikom o tome sutra ujutro."
Kinsman je samo mogao rei: "Hvala vam, gospodine." Bilo je to tako
tiho da se zapitao je li ga ministar uo.
Ministar se okrenuo prema generau Sherwoodu i pitao: "Jime, pobrini se
da moji ljudi dobiju kopije slajdova i sve materijale, hoe li?"
Sherwoood je ponosno ustao: "Naravno, gospodine ministre. Drage u
volje to uiniti."
Svi su izali iz konferencijske sobe i tamo ostavili Kinsmana, ukopanog u
mjestu. Uspjeli smo, rekao je sam sebi. Onda se ispravio. Ne, ti si uspio.
Nemoj kriviti nikoga drugoga.

Polagano je izaao iz konferencijske sobe. Ostali su se ve poeli vraati

u svoje urede. Svi osim Marcota, koji je stajao pored prozora i razgovarao s
Murdockom. Pukovnik je ekao vani tijekom cijele Kinsmanove
prezentacije. Sigurno je izlizao onove cipela eui gore dolje, pomislio je
Kinsman. Murdock je izgledao oajno, iscrpljeno; ruke je drao na leima,
izraz na licu na pola izmeu nestrpljivog iekivanja i totalne strave dok je
razgovarao s Marcotom.
Frank Colt izaao je na hodnik, pod rukom je drao tanki sveanj
slajdova. Nacerio se Kinsmanu i podigao palac.
Marcot je priao Kinsmanu, s pukovnikom Murdockom koji se vukao iza
njega. Doministar napokon nije imao cigaretu u ustima.
"Bojnie, obavili ste impresivan posao. Prvi put otkad sam ovdje
osjeam kako imamo logian, trokovno uinkovit program koji ne samo da
odgovara obrambenim potrebama nacije, nego e takoer i unaprijediti
civilnu ekonomiju."
"Hvala, gospodine."
"Sve ste spojili u smislenu cjelinu. To je upravo ono to smo trebali."
Marcot je ugurao obje ruke u depove sakoa.
Kinsman se osjeao udno i pomalo glupavo, i mogao je samo
odgovoriti: "Hvala, gospodine."
Marcot je izvukao cigaretu i zapalio. "Ali jo uvijek nismo izali iz
gabule." Otpuhnuo je oblak dima prema stropu. "Nismo ni blizu."
"Kako to mislite?" pitao je Colt.
"Tu je jo uvijek Kongres. Morat e odobriti jo vei zahtjev
Svemiroplovstva nego onaj prvotni, kako bi ovaj vei program krenuo. Jo
se uvijek moramo suoiti s McGrathom i njegovom klikom."
Sve se i dalje svodi na to, rekao je Kinsman samome sebi. Ve si je
dopustio zaboraviti Neala u prolom kaotinom tjednu.
Murdock je potapao Kinsmana po ramenu i rekao: "Sreuje tu
situaciju, zar ne, Chete? Sreuje McGratha."
"Pokuavao sam ..."
Colt je rekao: "Ali ovaj novi program, kako se sve uklapa jedno u drugo
i povezuje Moonbase s ostatkom svemirskih programa Ministarstva obrane,
ak ni McGrath i mirotvorci u Kongresu ne mogu glasati protiv njega."
"Ne mogu?" Marcotovo dugo, umorno lice imalo je na sebi godine
gorkog iskustva. "Mogu zamisliti McGratha kako ustaje u Senatu i dri vrlo
rjeit govor o paranoidnim idejama Svemiroplovstva za proirenje utrke na
Mjesec. Mogu zamisliti kako njegove kohorte glasaima kod kue govore o

stotinama milijardi dolara koje Ministarstvo obrane namjerava baciti u

svemir umjesto da ga potroi ovdje na pomo i obnovu."
"Sranje!" frknuo je Colt.
"Ali djeluje", odgovorio je Marcot. "Privlai glasove."
"Znai moramo zaustaviti McGratha", rekao je Colt. "On je voa te
frakcije. Mora glasati za nas, moramo mu poupati pande, uiniti neto..."
Murdock je kimnuo glavom. "To je na tebi, Chete. To je tvoj posao."
Kinsman je pogledao pukovnika. Hvala. Hvala vam svima. Marcotu je
rekao: "U redu. Sredit u McGratha. Ali elim neto za uzvrat?"
Murdock je izgledao okirano. asnici se ne pogaaju; oni izvravaju
zapovijedi. Ali Marcot se nacerio poput vuka, onako kako se politiar smije
kad razmjenjuje uslugu i oekuje kako e bolji proi.
"elite neto?" pitao je Kinsmana.
"Da, gospodine. Prava motivacija ovog programa bila je osigurati
nastavak Moonbase programa. Ta e baza trebati zapovjednika. Ja elim
biti taj ovjek."
"Ali to je pukovniko mjesto!" izlanuo je Murdock.
"Onda u uz to trebati unapreenje u pukovnika", smireno je odgovorio
Kinsman.
Marcot je pogledao Murdocka, a onda rekao: "Najprije emo srediti da
Kongres odobri fondove. Onda emo, kad budemo sigurni u gradnju
Moonbasea, naravno za zapovijedanje bazom trebati nekoga tko je u
potpunosti upoznat s programom i njegovim implikacijama."
Colt je kimnuo. Murdock je i dalje izgledao zapanjeno.
Bez osmijeha, ne usuujui se ak ni samome sebi priznati da se ovo
dogaa, da je on uzrok toga to se dogaa, Kinsman je rekao: "Hvala vam.
Cijenim to."
Marcot je podigao prst ut od cigareta i naglasio: "Ali Kongres najprije
mora odobriti fondove."
"Znam", rekao je Kinsman.
"Jako dobro. Razumijemo se." Marcot je bacio pogled na sat. "Zakasnit
u na prijem. Japanska ambasada. Njihov me atae ispitivao o PBR
satelitima."
Krenuli su hodnikom. Marcot prema svom uredu; pukovnik Murdock,
Colt i Kinsman krenuli su sttepenicama koje su vodile prema donjim
uredima.
Dok su silazili Colt je rekao: "Uspio si, ovjee! Napokon si uspio!
Mrakaa!"

"Svi smo radili na ovome", rekao je Kinsman.

"Ne, ne mislim to. Nisi se dao i rekao si im to eli. Zapovjednik
Moonbasea. I popuio je! ovjee, sada ima mo."
Spustili su se dolje, proli kroz metalna vrata i uli u hodnik kad je
Kinsman rekao: "Samo sam mu elio dati do znanja kako elim biti na
Mjesecu, ne ovdje dolje."
"Sredio si jedno brzo promaknue", prasnuo je Murdock.
"Ali, pukovnie", rekao je Colt hitro, "zar ne shvaate? Ako Cheta
promaknu u pukovnika vama moraju dati generalsku zvijezdu."
Murdock je zatreptao i gotovo se nasmijeio. "Nema garancije..."
"I dalje ete zapovijedati cijelim lunarnim programom", uljudno se
usprotivio Colt. "A program e biti puno vei no to je itko mislio. Vodit ete
cijelu operaciju s Vandenberga dok smo mi gore u Moonbaseu. Morat e
vam dati zvijezdu."
Murdock se zadovoljno nasmijeio i rekao: "Zna, moda si u pravu. To
je vea odgovornost, vei budet, vie osoblja. Ne mogu me opet
preskoiti."
Dva su bojnika ostavila nasmijanog pukovnika pred njegovim uredom, a
onda nastavila hodnikom prema njihovim uredima. Hodnici su bili prazni;
Pentagon je imao samo aicu osoblja nakon esnaest i trideset. Njihovi su
koraci odjekivali na izlizanom podu i otrcanim zidovima.
"Napokon si uspio", rekao je Colt. "Nisam to oekivao."
"Zvui poput religijskog preobraenja", progunao je Kinsman.
"Ma suprotno, ovjee. Suprotno. Napokon si utuvio u glavu kako, ako
neto eli, mora neto i dati. eli biti zapovjednik Moonbasea, mora im
dati ono to ele. Nema drugog naina."
"Neemo postaviti oruje na Mjesec."
Colt ga je pogledao. "Aha, znam. Ali ti rudnici i preraivai rude... sve
dok ih budemo koristili za transport sirovina u orbitalne tvornice koje e
izraivati laserske satelite bit e dio oruanog sustava."
Kinsman nije usporio, ali eludac mu se zgrio.
"Bit e zapovjednik vojne baze, pukovnie Kinsman. Moonbase e biti
klju najvee vojne operacije koju je svijet ikada vidio."
A to je cijena moje due, pomislio je Kinsman. Ostavio je Colta i uao u
svoj skueni ured. Klima ureaji iskljueni su na kraju slubenog radnog
vremena. Mali odjeljak ve je bio sparan i zaguljiv.

To moe biti vojna baza, rekao je Kinsman samome sebi, i moe biti
tamo za opskrbu sirovinama za oruane sustave, ali na Mjesecu nee biti
borbe. Ne dok sam ja tamo.
Onda se Marcotovo usko, cinino lice pojavilo u njegovim mislima. "Ali
Kongres najprije mora odobriti fondove", uo je rijei doministra.
"Maarski recept za kajganu", promrmljao je Kinsman. "Prvo, ukradi
nekoliko jaja."
Uzdahnuo je, sjeo i nazvao Neala McGratha. Odgovorila je telefonska
tajnica. Kinsman se nije trudio ostaviti ime i broj. Onda je, isto rutinski,
utipkao vlastitu ifru za poruke. Kompjutor je zelenim slovima na ekranu
ispisao: MOLIM TE NAZOVI GICA WOODS: 291-7000 KUNI 7949.
Kinsman je dugo vremena zurio u poruku. Uporna ena, pomislio je.
Dok je birao broj koji je ostavila nacerio se na njezino koritenje "gica".
Pomae joj zaboraviti kako je udana, pretpostavljam.
Jinnyno je lice, kad se pojavilo na ekranu, izgledalo normalnije, obinije
nego to ga se sjeao.
"Oh... bojnie Kinsman! Dobili ste moju poruku. Bila sam pod tuem.
Cijeli su nas dan vodili po Washingtonu..."
Nema minke, shvatio sam. To je to.
"Rekli ste kako ete me nazvati kad doem u grad", gugutala je, "ali mi
smo cijeli dan bili vani, i nikad ne vjerujem hotelskim centralama kako e
dobro prenijeti poruke, a nitko na recepciji ne govori engleski pa sam
nazvala Pentagon. Sjetila sam se kako ste rekli da radite za Pentagon i
zamolila ih neka vas potrae. Samo se sjeam kako ste bili u Zrakoplovstvu
i kako ste bili astronaut. ak sam zaboravila i va in, ali ipak su mi pronali
va broj!"
"Drago mi je to jesu, Jinny", rekao je. Stara preha. Automatika, zar
ne?
Sreli su se u japanskom restoranu na Aveniji Connecticut. Marcot nije
jedini koji e veeras jesti sui. Nisu imali problema s pronalaenjem tatami
sobe, gdje su se izuli i sjeli na pod. Restoran je bio gotovo prazan. ak i u
najboljim dijelovima grada posao je nestao sa zalaskom sunca.
"Ispriavam se to te nisam uspio nazvati ranije", rekao je Kinsman dok
su pili sake. "Imao sam ludi tjedan."
"Ja takoer", rekla je Jinny i pogledala ga preko ruba svoje male
porculanske alice. Imala je prekrasnu frizuru, savrenu minku. Nosila je
bluzu bez rukava s izrezom dovoljno dubokim, izazovnim, ali ipak u
granicama normale.

Nudi li se ili ne? Kinsman je pitao samoga sebe. Kao da je to vano.

Kad su napustili restoran Jinny je zagrlila Kinsmana i rekla: "Tako sam
umorna... cijeli smo dan bili u pokretu. Ima li to protiv da odemo do moje
hotelske sobe i tamo popijemo pie?"
Poput kobre i mungosa. Ali tko je tko? zapitao se Kinsman.
Hotel je bio malo iznad vladinih standarda. Krevet je bio brani,
namjetaj gotovo nov i u relativno dobrom stanju. Soba je bila ista, nije
zaudarala na dezinfekcijska sredstva. Kinsman je stavio novac u automatski
bar i sebi uzeo scotch, a vodku tonik za Jinny. Natoio je pia u plastine
ae, i otkrio kako je posuda za led od stiropora ve do pola napunjena
otopljenim kockicama leda.
"Moram skinuti ovu haljinu", rekla je Jinny, uzela ruiasti neseser i
krenula prema kupaonici. "Odmah se vraam."
Kinsman je sjeo ujedini stolac u sobi i odmahnuo glavom. Ova je igra
prilino smijena, zna. Glas u njegovoj glavi odgovorio je: Ne boj se;
odlino ti ide.
Nagonski je krenuo prema telefonu, sjeo na rub kreveta i nazvao
bolnicu Walter Reed. Bolniki displej s informacijama treperio je na ekranu:
MOEMO LI VAM POMOI?
"Da", rekao je Kinsman. Govorio je kompjutoru to je razgovjetnije
mogao i pitao: "Stanje gospodina Franka Durbana?"
SLOVKAJTE PREZIME.
"D-u-r-b-a-n. Frederick."
JESTE LI VI LAN OBITELJI?
"Njegov sin", lagao je.
DURBAN, FREDERICK. PREMINUO DANAS U 1623 SATI. SAHRANU
ORGANIZIRA...
Kinsman je akom iskljuio telefon. Znam sve o sahrani, rekao je
samome sebi. Pogledao je kroz prozor na mrani grad i pomislio: Danas u
esnaest i trideset. Tono na polovici moje jebene prezentacije. Tono na
jebenoj polovici jebene prezentacije!
"to je, Chete? Izgleda oajno!"
Okrenuo se i ugledao Jinny kako stoji na vratima kupaonice, imala je
rasputenu kosu, nosila je pripijenu ruiastu spavaicu.
"Prijatelj je... umro. Upravo sam nazvao bolnicu i saznao."
Prila mu je i poloila ruke na ramena. "Jako mi je ao."
"Bio je star ovjek. Oekivao sam to. Ali ipak..."

"Znam. To je ok." Sjela je na krevet pored njega, prebacila mu ruke

oko vrata i zagrlila ga. Uzvratio joj je poljubac i osjetio kako mu se njezina
usta otvaraju.
Odmaknula se i izvalila na krevet. Potapala je krevet i rekla: "Doi i
legni pored mene."
Ostao je sjediti. "Jinny... ne mogu."
Pogledala ga je i nasmijeila se. "Ako se brine zbog mog supruga,
zaboravi. Imamo dogovor o ovakvim..."
Ali on je odmahnuo glavom. U mislima mu se opet formirao prizor.
Mogao ju je vidjeti kako bespomono lebdi, rairenih ruku, posee prema
njemu, neujno vriti, oi razrogaene i prazne.
"Ne", rekao je vie sebi nego njoj.
Sada je zurila u njega, izgledala je nesigurno, gotovo prestraeno.
"Moram ii." Ustao je.
Jinny je sjela. "Zbog ovjeka koji je umro?"
"Da."
"On ti je bio netko blizak? Roak?"
"Stvarno ne eli to znati", rekao je i osjetio ljepljivi znoj na dlanovima.
Gotovo moleivo: "Molim te, nemoj me vie ispitivati o tome."
"Jesi li ti... pijun, ili tako neto?"
Prvi se puta usredotoio na nju otkad je iskljuio telefon. Imala je
razrogaene oi, rastavljene usne, bradavice nabrekle od uzbuenja.
"Ne mogu ti nita rei", rekao je pokuavajui zvuati tajnovito. "Moram
ii. ao mi je."
"Hou li te vidjeti ponovno?"
"Moda. Ali najvjerojatnije ne. Kamo ja odlazim - najvjerojatnije ne."
Otiao je do vrata. Pojurila je za njim i poljubila ga po posljednji put,
strastveno, oajniki. Ostavio ju je na vratima kako glumi naputenu
femme fatale.
Kinsman je projurio pored telefona u hotelskom predvorju i uhvatio
posljednji taksi koji je stajao ispred. Kad je zazujao i ukljuio se u rijetki
noni promet dao je crnom vozau McGrathovu adresu u Georgetownu.
Mery-Ellen pustila ga je u kuu, sa zbunjenim izrazom na licu. "Chete,
izgleda kao da si spreman suprotstaviti se svim Siouxima. to je?"
"Gdje je Neal?"
Odvela ga je u dio gdje je bila zabava. Tamo sada nije bilo nikoga osim
njih dvoje. Velika je soba bila ispunjena naslonjaima foteljama, praznim
kaminom, ogledalima, slikama, svjetiljkama policama s knjigama, stoliima,

veliki kruni mjedeni perzijski ukras visio je izmeu dvokrilnih vrata

balkona, stotine ukrasa sakupljenih tijekom godina njihovog braka.
"Neal je vani", rekla je Mary-Ellen. "Nee ga biti nekoliko dana."
Kinsman ju je pogledao. "Sasluanja odbora jo uvijek traju."
"Nije napustio grad", rekla je umornim glasom. "Samo... nije ovdje."
"S Diane je."
Kimnula je.
"A ti mu to doputa?"
"Zna li neki nain na koji bih ga sprijeila u tome?"
"Mislim kako bi ti to bilo prilino lako, ako ga eli sprijeiti."
Sjela je u naslonja najblii mrtvom, mranom kaminu. "Chete, nita
nije lako."
"Voli li ga?" pitao je i sjeo pored nje.
"Diem li?"
"Ej, ja sam onaj koji vrluda s odgovorima kako bi sakrio osjeaje."
Mary-Ellen nemono je mahnula rukama. "to oekuje da kaem?
Volim li ga? Kakvo pitanje! U braku smo gotovo esnaest godina. Imamo
troje djece."
"Voli li ga?"
"Voljela sam ga. Mislim kako ga jo uvijek volim... ali vie nije tako lako
rei."
"Rekao je kako si se sloila s razvodom kad ga ponovno izaberu."
"Da."
"Ali zato?" pitao je Kinsman. "Zato mu doputa da ti to ini? Zato to
podnosi na ovaj nain?"
"to drugo mogu uiniti? Unititi mu karijeru? Bi li mi ga to vratilo?
Zaprijetiti mu? Natjerati ga da ostane sa mnom? Misli kako to elim?"
"to dovraga eli?"
"Ne znam!"
"Lae", rekao je Kinsman. "Lae samu sebe."
Oi su joj se ispunile suzama. "Chete, ostavi me na miru. Samo otii i
ostavi me na miru. Ne elim..." Nije mogla vie nita rei; slomila se.
Kinsman ju je njeno zagrlio. "To je bolje. To je bolje. Znam kako je
drati neto u sebi. Bolje to pusti van. Pusti sve van."
"Ne mogu..." Glas joj je bio priguen, ali bolje bila oita. "Ne bih te
trebala zamarati..."

"Glupost. Ramena i slue tome. K vragu, znamo se ve dugo, dugo

vremena. U redu. Moe na mom ramenu plakati kad god poeli. Da sam
ja mogao plakati na tvome kad sam trebao..."
Malo se udaljila, ali ne dovoljno kako ju vie ne bi mogao grliti.
"Dugo se poznajemo, zar ne?"
"Jo iz Philadelphije", rekao je.
"Poznajem te koliko poznajem i Neala."
"Bio sam vraki ljubomoran na njega", sjetio se Kinsman.
"On... on je rekao kako sam... rekao je kako ne mogu voljeti. Da sam
nesposobna za ljubav."
Kinsman se namrtio. "Ja nisam godinama nekome uspio dati ljubav."
Pogledala ga je. "To ti se dogodilo? Sve one glasine..."
Privukao ju je blie i poljubio. Sjedokosa Ateno, boice mudrosti i rata,
uvijek u te izabrati prije prevrtljive Afrodite. Ruke su im klizile tijelima,
pretraivale, dodirivale, skidale odjeu.
Jo uvijek napola obuen polegao ju je na trosjed i naao se na njoj, u
njoj, prije no to se slika mrtve kozmonautice mogla pojaviti u njegovoj
glavi. uo ju je kako uzdie, osjetio je kako ga grli, snano, furiozno, ivo,
strastveno i spaljuje sve rune uspomene u njegovoj glavi. Sve se stopilo u
jedno. Sjedio je na krevetu pored nje, zurio u te snane, mudre sive oi.
Bez rijei je ustala i odvela ga u spavau sobu. Zalupila je vrata. U tiini su
dovrili razodijevanje i otili u krevet. Vodili su ljubav i drijemali, jedno
nakon drugog, sve dok se kroz zastore nije probilo sunce.
"Boe", promrmljao je, mogao je osjetiti njezin dah na obrazu, "poput
tinejderice si."
"Bilo je davno", rekla je. "Morala sam nadoknaditi."
Sam se istuirao, a kad se vratio u spavau sobu nije je bilo. Pronaao
ju je u kuhinji, odjevenu u bezlinu be kunu haljinu kako jede komad
tosta na anku koji je prostoriju dijelio na dva dijela. Netaknuta aa
naranina soka stajala je na anku ispred nje.
"Gladan?" pitala je i obrisala mrvice s usta.
"Pojest u neto u restoranu u Pentagonu", rekao je.
"Popij barem malo soka." Gurnula je au prema njemu.
"Hvala", rekao je.
"Hvala tebi."
Odjednom je oboma bilo neugodno. Kinsman se osjeao poput djeteta.
Mary-Ellen zurila je u tost na tanjuru.
Nije znao to rei. "Ja... uh, pretpostavljam kako bih trebao poi."

"Jako je rano. Mislim kako busevi ne voze ovako rano."

Slegnuo je ramenima. "Malo u proetati."
"Nisi umoran?"
Oboje su pukli. Kinsman je zabacio glavu i grohotom se nasmijao. MaryEllen smijala se s njim.
"Umoran? eno Boja, mrtav sam!"
"Tako i treba", rekla je. "Ve sam se uplaila."
Obila je ank i zagrlila ga oko struka. Uzeo ju je za ramena i zajedno su
proli kroz dnevnu sobu prema ulaznim vratima kue.
"Hvala ti, Chete", rekla je Mary-Ellen. "Pomogao si mi da pogledam sebe
- sve - u novom svjetlu."
"Bilo mi je zadovoljstvo."
"Ne samo tvoje."
"Ipak, osjeam se udno zbog toga", priznao je. "Boe, skoro je poput
incesta!"
Nasmijeila mu se. "Znam."
"Bila je to stvar za jedan put. Hou rei, mislim kako nijedno od nas...
pa, nije planiralo neto takvo."
Sada su bili na vratima. Njeno se odmaknula od njega. "Ne, bilo je to
iznenaenje. Jednom u ivotu, prekrasno iznenaenje. Ako ga pokuamo
ponoviti, nee upaliti."
Kimnuo je. "Ne, pretpostavljam kako ne bi."
"Ali bilo je dobro."
"Vraki dobro. Hvala, Mary-Ellen. Otjerala si vraga koji me dugo
opsjedao."
"Onda mi je drago."
Poljubili su se, kratko, gotovo srameljivo, i on je otiao.
Vrata su se s treskom otvorila i Neal McGrath se pojavio na njima.
Kinsman je podigao pogled sa stola. Sat je pokazivao dvadeset dva
sata. Proveo je dan u Pentagonu ignorirajui sasluanja McGrathovog
odbora, radio je s osobljem ministra obrane na prezentaciji za Bijelu kuu.
"Ti kurvin sine!" zareao je McGrath.
Zalupio je vratima i uletio u ugavi sobiak. Njegovo visoko, krupno
tijelo zrailo je bijesom. "Ti kurvin sine!" McGrath je stisnuo ake, zglobovi
su mu pobijelili. "Jebao si mi enu."
"Dok si ti jebao svoju curu."
McGrath je napravio novi korak prema njemu i podigao ake.

Kinsman ga je zaustavio ispruenim prstom. "Stani, Neale. Krupniji si, ali

ja sam bolje obuen. Samo e se ozlijediti."
"Ubit u te, ti kurvin sine." Ali stao je i spustio ruke.
"Ne krivim te", rekao je Kinsman blago. "Ono to se sino dogodilo...
bilo je totalno neoekivano. Kvragu, Neale, doao sam u tvoju kuu traei
tebe. Ni jedno od nas nije to planiralo. Jednostavno se dogodilo. Takve bi ti
stvari trebale biti poznate."
"Nemoj mi bacati te prehe!"
"Znam, znam", rekao je Kinsman tiho. "Sada kada razgovaramo o tvojoj
eni stvar je drugaija. U redu. Ali moda sada barem donekle shvaa kroz
to je prolazila."
McGrath nije nita rekao. Stajao je na sredini male sobe i dahtao poput
bika u areni kojeg su zbunili buka i svjetlost.
"To se vie nee ponoviti", dodao je Kinsman. "Oboje smo se sloili s
time."
"Mislio sam da si mi prijatelj", rekao je McGrath, glas mu je pucao od
jada.
"Aha, ja sam takoer tako mislio." Kinsman se okrenuo i privukao
stolac. "Doi, sjedi. Donijet u ti pivo. Imamo puno toga za razgovarati."
McGrath je tupo sjeo. Kinsman je otiao do hladnjaka i izvukao dvije
hladne boce Bass piva. Prtljao je po ladici u potrazi za otvaraem i zapitao
se: Hoe li Englezi ikad ui u dvadeseto stoljee i staviti epove na
odvrtanje na svoja piva? Pronaao je otvara, skinuo epove, vratio se
natrag i dao jednu bocu McGrathu.
"Nadam se kako ne treba au. Obje su prljave."
McGrath je progundao i gotovo se nasmijeio. "Zato pijemo?" pitao je
ne gledajui u Kinsmana.
"Za razumijevanje", rekao je Kinsman i ispruio se na trosjedu.
"Razumijevanju ega?"
Stvarnog svijeta, ovjee. Stvarnog svijeta. "Razumijevanju zato sam
sino doao kod tebe i pokuao te nai. Razumijevanju to se dogaa u
Pentagonu i Bijeloj kui, i to e pogoditi Kongres u nekoliko iduih dana."
McGrath se uspravio. "O emu dovraga pria?"
"Nije mi doputeno rei, Neale, ali ipak u ti rei, i ako netko prislukuje
ovaj razgovor mogu snimke odnijeti kome god ele."
McGrathove su oi nevoljko pogledale po sobi u potrazi za mikrofonima.
"Svemiroplovstvo ve neko vrijeme radi", rekao je Kinsman, "na razvoju
presretaa koji e biti koriten za unitavanje ruskih PBR satelita."

"To znam. Nitko me iz Pentagona nije obavijestio, ali ja imam vlastite

izvore."
"U redu. Znai zna da ovo znai kako emo aktivno spreavati Ruse u
postavljanju Star Wars mree u orbiti."
"Aha, a oni e nas spreavati u postavljanju nae", rekao je McGrath.
"Protiv toga se borim otkad sam uao u Senat."
"Pia u vjetar, Neale. To e se dogoditi, bez obzira na to svialo se to
tebi i meni ili ne."
McGrath je promrmljao neto nerazumljivo.
"A poet emo izraivati i vlastite PBR satelite", nastavio je Kinsman, "u
orbitalnim tvornicama, iz materijala iskopanih u rudnicima na Mjesecu."
"Hoete vraga."
"Vraga neemo! Cijelo Ministarstvo obrane stoji iza ovoga, Neale. To
vie nije samo mala bolnica na Mjesecu. To nismo vie samo mi Luniki. U
igri je sada cijela vojna industrija. Kao i Bijela kua."
McGrathove su oi zablistale kad je shvatio. "Zato Dreyerovi ljudi stalno
apuu s predsjednikom odbora. A velike kompanije odravaju zabave..."
"Sakupljaju glasove."
McGrath je tvrdoglavo odmahnuo glavom i rekao: "Kad ponemo
rudariti na Mjesecu Rusi e uiniti istu stvar. Ili goru: kad vide kako
koristite lunarne resurse za gradnju Star Wars sustava pokuat e vas
zaustaviti. Trei svjetski rat mogao bi poeti na Mjesecu i proiriti se na
Zemlju."
"Ne, nee, Neale. Na Mjesecu nee biti nikakve borbe. To ti obeavam."
"Kako moe -"
"Ja u biti zapovjednik Moonbasea."
"eli potroiti sto milijardi dolara povrh svega to troimo i dovesti
svijet na rub nuklearnog rata, samo kako bi se na Mjesecu mogao igrati
vojnika."
"Poznaje me bolje, Neale. Mjesec e biti demilitariziran. Na Mjesecu
nee biti oruja. Samo rudnici. I bolnica." I groblje, dodao je u sebi.
McGrath se promekoljio, drvene noge stolca su zakripale. "Uinit u
sve kako bih zaustavio ovu glupost. Ja sam vrsto protiv toga."
"Pentagon e te zgaziti poput muhe, Neale. Ovo vie nije mali program
Svemiroplovstva, onaj koji moe skinuti s liste i onda otii kui kako bi
glasaima pokazivao koliko si im novca utedio. Ovo je velika igra.
Korporacije poput General Techa i ostalih velikih svemirskih korporacija

ulaze u ovo. To znai posao za one poluprazne trgovine i tvornice diljem

Pennsylvanije."
"To e znaiti inflaciju... i rat."
"Ne, dovraga i bestraga!" Kinsman je podigao glas. "PBR sateliti e nas
tititi od raketnog napada. to ih jeftinije proizvodimo lake e biti
zamijeniti unitene ili oteene, bit e sigurnije. Upravo sada, u ovom
trenutku, netko u Rusiji ili Kini ili sedamnaest drugih nacija moe pritisnuti
dugme i kroz pola sata cijela e ova zemlja biti samo jedna velika usijana
gljiva. Nema naina za zaustavljanje raketnog napada! Ne, sve dok se ne
lansiraju PBR sateliti."
"Lansirat emo ih; dobit ete va Star Wars sustav."
"Izgradnja iz lunarnih resursa init e ih jeftinijim i lakim za lansiranje.
Moi emo tititi vie ljudi, vie dijelova svijeta, uskoro."
"Osim ako ne isprovocirate Sovjete na preventivni udar jer se boje kako
emo ih napasti kad lansiramo sve satelite."
"Ali i oni e lansirati svoje satelite. Sam si to rekao."
"A vi gradite vraji presreta kojim ete ih unitavati. to e se dogoditi
kad se ponete boriti u orbiti? Isto bi tako mogli zapoeti nuklearni rat
ovdje na povrini."
Kinsman je popio gutljaj piva. "Ako se to treba dogoditi, dogodit e se
bez obzira na to imali li mi Moonbase ili ne. Nitko nema kontrolu nad tim."
"Ali ja u glasati kako bih ti pomogao da im olaka zapoinjanje rata",
ustrajao je McGrath.
"Ali rat nije jedina opcija, Neale. Pogledaj dobre strane."
"Primjerice?"
"vrsta industrijska baza u orbiti. Transport lunarnih ruda do orbitalnih
tvornica moe biti poetak gradnje solarnih satelita i ostalih mirnodopskih
industrija u svemiru koje e pomoi ljudima na Zemlji. Otvaranje vrata svim
sirovinama i energiji iz svemira. Novi poslovi. Nove tehnologije. Nove
industrije. Svemir je naa prilika za bijeg, Neale. Ako ga mudro
upotrijebimo moemo sprijeiti uzroke svih ratova na Zemlji. Moemo izai
iz ovog mrtvakog sanduka kojeg smo si sami napravili ovdje dolje."
"Sve smo to ve proli. Trebat e dvadeset, trideset godina prije no to
e svemirske industrije ak i poeti pomagati siromanima i potlaenima
ovdje na Zemlji."
"Ipak", rekao je Kinsman, "koji drugi program ima koji im moe
pomoi? Sve se ostalo uzima od Petra kako bi platili Pavlu. To je uzrok
ratova, Neale: pokuaj uzimanja veeg komada kolaa. Svi ti dobrotvorni

programi koje pogurava samo produuju jad. Svemirske operacije mogu

otvoriti nove izvore bogatstva, stvoriti vei kola."
"Za bogate. Za korporacije."
"Za sve! Ako to uini kako treba."
"Ne vjerujem, Chete. I ne mogu glasati za to. Nemogue je."
"Onda je bolje da se pozdravi s mjestom manjinskog predstavnika",
rekao je Kinsman. "A moda takoer i s mjestom u senatu."
Dugo je utke zurio u Kinsmana. "Znai svodi se na to, zar ne?"
"Znao si da e tako biti."
"Sav ovaj uzvieni razgovor o budunosti i prednostima za ljudski rod...
sve se svodi na injenicu kako si me voljan ucjenjivati samo kako bi svoje
dupe preselio na Mjesec."
"Tako je."
"Ti jesi kurvin sin. I kad smo ve kod toga, hladnokrvan."
Kinsman se nacerio bijesnom, zapjenjenom senatoru koji je bio njegov
prijatelj. "Neale, fanatik koji je voljan riskirati vlastiti ivot za svoj cilj
savreno je voljan rtvovati tvoj ivot za svoj cilj."
"Kako bi mogao otii na Mjesec. Unitit e moju karijeru, moj ivot,
unitit e cijeli svijet samo kako bi dobio ono to eli."
"Preivjet e. A svijet se zna brinuti za sebe. Vjeruj mi, vama oboma e
biti bolje ako sam na Mjesecu. Ja i nekoliko tisua ostalih Lunika."
McGrath je popio pivo do kraja, i onda pogledao bocu u svojoj ogromnoj
ruci. "Ne mogu glasati za to. ak i da elim, ne mogu promijeniti stajalite
o tome. Moja vlastita stranka bi me raspela."
"Da, moe. I kladim se kako e ti veliki, zli industrijalci iz Pennsylvanije
ak i financirati tvoju kampanju ako to uini."
"Ne", odrjeito je rekao McGrath.
"Samoubojstvo je glasati protiv programa nacionalne obrane, Neale."
"Oduvijek sam glasao protiv rasipanja novca."
"Ali ovo nije rasipanje! To e otvoriti radna mjesta, za ime Boje,
pogledaj program zapoljavanja."
"To e nas odvesti u rat."
"To e te jednog dana odvesti u Bijelu kuu. Naravno, neki od tvojih
pobornika mogu se obeshrabriti i okrenuti se protiv tebe - na neko vrijeme.
Ali dobit e vie potpore nego izgubiti. Zavrit e s puno irom bazom
pobornika."
"Idui protiv svega u to vjerujem."

Kinsman je, odjednom bijesan, prasnuo. "U kod vraga vjeruje, Neale?
Tvoja miljenja o svemiru su glupa! Jednostavno si slijepo ignorantan
poput mog oca. Svi oni programi kojima daje potporu, za pomo
siromanima i bijednima - potroili su vie novca na birokratska sranja od
bilo ega to je prolo kroz Kongres. I ne funkcioniraju! Sada ima vie
nezaposlenih, sada ima vie socijalnih sluajeva u vlastitoj dravi nego kad
si doao u Kongres. Pogledaj, ja sam provjerio brojeve."
"To nije pogreka programa."
"Ali ti programi ne pomau! eli biti predstavnik manjine, ima ambicije
za vou stranke, ali odbija ponudu koja e ti garantirano donijeti vie
potpore nego ikada, samo zbog tvrdoglavih ideala koji su u stvari idiotski
pogreni. to dovraga eli?"
"elim biti sposoban ivjeti sam sa sobom."
"I s kim jo? Diane? Mary-Ellen? Obje? eli biti sposoban ivjeti s onim
nezaposlenim radnicima kod kue? I sam biti nezaposleni radnik? Izaberi."
McGrath je ustao. Kinsman je nekoliko trenutaka mislio kako e praznu
bocu baciti u zid. Ali ispustio ju je iz ruke. Odskoila je od tankog tepiha i
zakotrljala se prema trosjedu.
Kinsman je takoer ustao.
"Dovoljno sam uo", rekao je McGrath. "Odlazim. Ako te ikad vie vidim
blizu Mary-Ellen..."
"Nee", rekao je Kinsman. Onda se nacerio i dodao: "Naravno, jedini
nain da bude siguran u to jest da se pobrine da me poalju tristo
pedeset tisua kilometara daleko."
McGrath ga je mrko pogledao.
"Moe biti manjinski predstavnik, Neale. Ja samo elim Mjesec."
Sasluanja odbora trebala su trajati jo tjedan dana, a nakon toga
uslijedit e glasanje senatora. Kinsman je vrijeme provodio izvjeujui
osoblje Bijele kue i kljune kongresnike, ukljuujui senatora McGratha.
State Department podigao je glavu i zacvilio o naruavanju delikatne
ravnotee ofenzivnog i defenzivnog oruja koja je tako naporno
dogovorena u Genevi tijekom prolog desetljea. Ali CIA je odsjekla noge
State Departmenta u koljenima dokazima kako Sovjeti razvijaju svemirski
brod koji je izgledao isto kao i ameriki presreta iji su planovi, sumnjali
su, bili ukradeni.
Onda je dolo kljuno glasanje senatskog odbora o obrambenom
budetu. Budet je ukljuivao malu dodatnu stvar za Moonbase:

financiranje prve godine, "piljivih pedeset milijuna", kako ih je Marcot

nazvao, "devin nos". Svi su znali, zahvaljujui Kinsmanovim izvjeima,
kako e cijela deva kotati dvadeset milijardi ili vie.
Prvi je test proao gotovo neprimijeeno, osim od Kinsmana i ostalih
Lunika: ni jedan senator nije predloio amandman budetu koji e
eliminirati Moonbase program.
Drugi test bilo je glasanje odbora. Kinsman je sjedio u stranjem dijelu
dekorirane dvorane, zaustavio je dah kad su glasovi stigli do dugog zelenog
stola. Samo su tri senatora glasala protiv. Dva su bila suzdrana. McGrath
iz Pennsylvanije bio je jedan od suzdranih.
Moonbase je proao, rekao je samome sebi. Sada treba samo brinuti je
li to bila prava stvar koju si elio.
Odmah je odgovorio samome sebi: Ne! sve to treba uiniti jest
napraviti pravu stvar.
"Znai Neal e tako igrati", priao je Kinsman Franku Coltu te veeri dok
su slavili u baru u Crystal Cityju. "Nee glasati za, ali nee biti ni protiv."
Bar je bio prepun. inilo se kako tamo pije pola Pentagona. Glazba je
tretala iz zvunika postavljenih u crvene zidove. Svjetla su treperila i
reflektirala se od ogledala na stropu. Colt i Kinsman stajali su za ankom, u
mahnitoj gomili.
Colt je podigao obrve. "Politiari! Imaju vie trikova od
etrdesetogodinje kurve."
Kinsman je zgrabio pie sa anka prije no to ga je tip pored njega
uspio sruiti i rekao: "Koga briga! Idemo na Mjesec, kompa!"
Tip pored njega udno je pogledao Kinsmana.
Colt se nasmijao, a onda okrenuo i pogledao preko prepune, zadimljene
prostorije. Kinsman je uinio isto i nalaktio se na ank. Svi su stolovi bili
zauzeti, ljudi su milili plesnim podijem, urlali jedni drugima na uho, smijali
se, pili, puili. Nije bilo ni centimetra slobodnog prostora.
Kinsman je gledajui preko bune gomile shvatio kako e ovakve stvari
ostaviti za sobom. Nije neki veliki gubitak, rekao je samome sebi. Uope
nije neki veliki gubitak.
Onda je primijetio zamamnu Azijatkinju koja je sjedila za jednim od
malih stolova s gotovo jednako privlanom plavuom. Azijatkinja je imala
delikatne crte Vijetnamke.
Colt ih je takoer primijetio. Bubnuo je Kinsmana u rebra. "Ah, ono
izgleda kao Orijent vrijedan istraivanja."

"Izgledaju usamljeno", rekao je Kinsman.

Colt je kimnuo. "I gladno. Najvjerojatnije ekaju dva gospodina koji e
im ponuditi estit obrok."
"Ili iskvareni."
Poeli su se probijati kroz gomilu prema enama za stolom.
"ini mi se", viknuo je Colt Kinsmanu kroz zagluujuu muziku, "kako je
prolo vraki puno vremena otkad smo zajedno probali izvesti ovaj
manevar."
Kinsman je kimnuo. "Vraki dugo."
Colt se veselo cerio.
Washington se preznojavao na kolovokoj sparini. Zrak je bio teak i siv.
Sunce se nalazilo na nebu poput sumornog nadutog neprijatelja, bolesno
naranaste boje. Svaki drugi grad na svijetu bio bi prazan i tih u subotu
poput ove, pomislio je Kinsman. Ali Washington je bio prepun turista.
Unato vruini i vlagi bilo ih je svakakvih, s fotoaparatima koji vise sa
znojnih vratova, nervoznih, u kouljama mokrima od znoja, onih koji su
vukli umornu djecu za sobom. ekali su u redu kako bi uli u Bijelu kuu,
gurali se na stepenicama Lincoln Memoriala, skupljali za ture po Capitolu,
muzeju Smithsonian, tiskari zelembaa Ministarstva financija.
Kinsman je ekao u tihoj hladnoi Nacionalne umjetnike galerije pored
ugodnog pljuskanja fontane odmah pored glavnog ulaza. Merkur s krilima
na nogama epirio se na njoj. Kinsman se nasmijao pozi statue. Izgleda
kao da nam pokazuje srednji prst.
Diane je zakasnila nekoliko minuta, izgledala je hladno i lijepo u cvjetnoj
suknji i obinoj bluzi. Kinsman joj je priao i poljubili su se, poput starih
prijatelja, poput roaka.
"Otkud ti moj broj telefona?" pitala je. "U gradu sam tek nekoliko
dana..."
"Nealov ured."
"Ali on je u Pennsylvaniji."
"Da, ali njegov ured jo uvijek funkcionira."
Uzeo ju je za ruku i poveo prema glavnom ulazu muzeja.
"Kamo idemo?" pitala je Diane.
"elim te odvesti na veeru. Ovo je moj posljednji dan ovdje. Sutra
idem u Vandenberg."
"Znam. Neal mi je rekao."

Izali su van na bljetavilo i vlanu vruinu. "Gore je na svjeim

povjetarcima Alleghenyja, priprema kampanju za manjinskog zastupnika, i
izigrava obiteljskog ovjeka za Mary-Ellen i djecu i glasae kod kue."
"Prilino je ljut na tebe", rekla je Diane dok su stepenicama silazili
prema busu.
"Aha. Pretpostavljam da ima i pravo biti."
"Rekao je kako e se boriti protiv tvojih obrambenih programa kad
postane manjinski zastupnik."
Kinsman ju je pogledao. "To je njegov nain spaavanja savjesti, Diane.
Iza sve retorike, dopustit e nam da krenemo i uinimo sve to treba. Sada
mu je u mislima Bijela kua."
"Iskoristio si ga. I mene."
"Tako je. I Mary-Ellen, i Svemiroplovstvo, Pentagon, Bijelu kuu - cijeli
ljudski rod."
Nije mu odgovorila.
Razgovor tijekom veere u poetku je bio trivijalan, neosoban, gotovo
poput stranaca koji nemaju nita zajedniko. Izbjegni svau tijekom
veere, Chestere, Kinsman je mogao uti majin glas. Ako ne moe rei
neto ugodno, onda nemoj nita niti govoriti.
Ali naposljetku je morao pitati: "Kako su proli testovi?"
"Testovi?" Diane je izgledala uistinu zbunjeno, a onda je shvatila na to
je mislio. Lagano se osmijehnula i rekla: "Oh, trudna sam, definitivno. Bit
e djevojica."
"Rodit e?"
Kimnula je.
"A Neal?" pitao je Kinsman.
"Ne znam." Dianein je osmijeh postao malo runiji. "On ne zna to eli sada."
Kad su napustili restoran vani je jo uvijek bilo vrue i blistavo, ali
washingtonske su se ulice polako praznile. Turisti su urili u svoje
klimatizirane hotele i restorane, iscrpljeni i znojni nakon cjelodnevne etnje
gradom. eljeli su se ohladiti i odmoriti prije no to se struja iskljui do
jutra.
"Ej, imam ideju", rekao je Kinsman. "Doi."
Zaustavio je kr od taksija i pomogao Diane ui. Izgledala je zbunjeno.
"Washington Monument", rekao je vozau.
Gomile turista koja se inae motala oko spomenika nije bilo kad su
doli.

"Je li jo uvijek otvoren?" pitala je Diane.

"Naravno. Nikad nisam bio na vrhu. A ti?"
"Ne."
"Znai sada je vrijeme!" Kinsman je vrsto zgrabio Diane za ruku i
poveo ju travnatom padinom prema ogromnom obelisku koji se nadnosio
nad njih. Srebrni solarni paneli s obje strane staze i oko spomenika, koji su
proizvodili elektrinu energiju za nono osvjetljavanje spomenika, izgledali
su poput minijaturnih dvoraca iz bajke. Kad su se pribliili ogromnom
stupu, sa suncem koje je iza njega gorjelo crveno i naranasto, njegove
mramorne plohe izgledale su sivo i otrcano.
"Najvei falusni simbol na svijetu", rekao je Kinsman. "Posveen ocu
nae domovine."
Diane se kiselo nacerila. "Ti bi tako na to gledao, zar ne?"
Unutra je bilo samo pet, est ljudi, razgovarali su na njemakom i jeziku
koji Kinsman nije uspio prepoznati. ekali su nekoliko minuta, a onda se
dizalo spustilo, otvorilo vrata i pustilo nekih dvadesetak mokrih turista.
Dok je dizalo kripalo i cvililo na putu prema vrhu spomenika Diane je
proaptala: "Je li ova stvar sigurna?"
Kinsman je slegnuo ramenima. "Puno bih se bolje osjeao da ima krila."
Dizalo se napokon zaustavilo i vrata su se otvorila. Izali su van i prili
malom zatvorenom prozoru. Cijeli se grad nalazio ispod njih, prekriven
vlanom, prljavom vruinom. Sunce je sada dodirivalo obzor, svjetla su se
poela paliti u zgradama koje su se pruale dokle god je pogled dosezao.
"Ako budem imao sree", rekao je Kinsman, "ovo je posljednji put to
gledam Washington."
Diane je pitala: "Zato si me zvao, Chete? to oekuje od mene?"
Iznenaeno je odgovorio: "Nita! Dovraga, ba nita. Samo sam se
elio... pa, na neki nain ispriati. Tebi, Nealu. On ak ne eli sa mnom
razgovarati preko telefona, pa sam, ono zna, pomislio kako u rei tebi."
"Ispriati se?"
"Jer... jer sam vas oboje iskoristio, kao to si i rekla. Mislim kako bi se
to ionako dogodilo, prije ili kasnije. Netko bi drugi zgrabio Neala za muda
kao to sam ja uinio. Ali ja sam bio njegov prijatelj, a sada sam ga
pretvorio u neprijatelja."
"Definitivno", rekla je.
"A tebe?"
Pogledala je grad, tamo daleko dolje. "Njegovi su neprijatelji moji
neprijatelji. Ne bi li tako trebalo biti?"

"Tako sam uo."

Stajao je pored nje i promatrao zgrade, uurbane buseve i automobile,
sve one ljude tamo dolje, sve gradove i nacije i ljude cijeloga planeta.
Odjednom, napokon, shvatio je veliinu toga. Kinsman je zgrabio reetke
postavljene u kameni okvir prozora i osjetio kako pada, gubi se u nitavilu.
Dobri Boe, pomislio je. Svi ti ljudi! Bio sam protiv njih. Natjerao sam ih da
uine ono to elim, bez razmiljanja o njihovom stajalitu. to ako sam u
krivu? to ako vrijeme nije pogodno?
Gotovo je luaki potraio Mjesec na tamnom nebu, ali nije ga bilo
nigdje na vidiku.
"Neal kae kako e zapoeti rat u svemiru", rekla je Diane tihim, ali
poput britve otrim glasom. "Kae kako e tvoj Moonbase dovesti do
Treeg svjetskog rata. Sve e nas pobiti."
"Ne." Rije je izala iz njegovih usta prije no to je shvatio kako ju je
izgovorio. "Neal i vi ostali, vi jednostavno ne razumijete. Najvanija stvar
koju emo ikad uiniti je izgradnja stalnih habitata u svemiru. Vrijeme je da
ljudska rasa proiri svoju tehnoloku niu, vrijeme je da se prestanemo
ograniavati samo na jedan planet. Na spas lei tamo, Diane, moda
jedina nada za spas koju emo ikada imati."
Okrenula se prema njemu. "To je samo racionalizacija i to zna. Kae
kako je vano jer to ti eli uiniti."
"Moda. Ali to ne mijenja na stvari. Moda je povijest rezultat ogromnih
masivnih sila koje pomiu ljude poput pijuna. Moda je to rezultat
prestraenih, usamljenih pojedinaca koji ele cijeli vraji ljudski rod povui
za sobom. Ne znam i nije me briga. Ja idem na Mjesec. Vi ostali moete
sreivati stvari kako najbolje znate i umijete."
"I ostavlja sve ovo?"
Pogledao je grad. "to imam za ostaviti? Cijeli se ovaj planet pretvorio u
prenapueni svinjac. Ako doe do Treeg svjetskog rata to nee biti zbog
nekoliko tisua ljudi koji ive u svemiru. Bit e to zbog est ili sedam
milijardi koji su zaglavili ovdje dolje."
"Ali ti su ljudi vrijedni borbe!" rekla je Diane. "Moramo se boriti za
socijalnu pravdu i slobodu ovdje, na ovom svijetu. Ne moemo pobjei!"
"Ja ne bjeim, Diane. Pomaem vam. Ja sam na vaoj strani, kunem se.
Slat u vam svu energiju i prirodne resurse koje trebate za vau borbu.
Pomagat u onim siromanim ljudima da se obogate. A takoer u vam
poslati i neke nove ideje kako ivjeti u slobodi."
Odmahnula je glavom. "Beznadan si."

"Znam. To smo nekad davno oboje zakljuili."

"Uistinu ide na Mjesec. Unato svemu."
"Zbog svega. eli se pridruiti?"
"Ja?" Izgledala je preneraeno.
"Naravno. Zato ne? Moe biti prva ena koja e roditi na drugom
svijetu."
"Ne, hvala! Ostat u ovdje."
"Onda se vie nikada neemo vidjeti", rekao je Kinsman. Tuga,
neizbjenost toga, ostavile su ga upljeg, praznog.
Diane ga je pogledala i rekla: "Oh, vratit e se, Chete. Ne budi
dramatian. Nee vjeno ostati gore. Nitko ne bi mogao. Vratit e se."
Ali njegove su oi gledale iza nje, kroz prozor iza njezinih leda. Kroz mali
otvor mogao je vidjeti pun Mjesec kako se uspinje na treperavi obzor i
veselo mu se osmjehuje.
"Nemoj se kladiti u to", rekao je.

Ben Bova
MILENIJ

Naslov originala: Millenium

Prevoditelj: Mario Jovi

KNJIGA 2
MILENIJ
Za Barbaru, uz svu moju ljubav
Nije smrt ono ega se ovjek mora bojati,
trebao bi se bojati da nikad ne pone ivjeti.
- Marko Aurelije

Srijeda 1. prosinac 1999: 0900 sati UV

Digitalni sat na Kinsmanovu stolu pokazivao je devet. Nije da je vrijeme
imalo neku veliku vanost u podzemnoj komuni. Gore na povrini Mjeseca
bio je suton, poetak noi koja e trajati tristo ezdeset est sati. Ali ovdje,
ispod zemlje, na sigurnom, ovjekov je dan upravo poinjao u komuni po
imenu Selene.
Kao Amerikanac s najviim inom na Mjesecu pukovnik Kinsman imao je
svoj ured. Bio je mali i funkcionalan. U jednom se kutu nalazio stol, ali
rijetko je sjedio tamo. Vie se volio izleavati na krevetu od pjenaste
plastike postavljenim uz jedan zid. To je bio jedan od prvih proizvoda
reciklanog postrojenja u Seleneu. Plastika je inae potjecala od kontejnera
dovezenih sa Zemlje. Pjena je bila iz protupoarnih aparata koji su
nadivjeli svoj rok upotrebe i zamijenjeni su novima. Belgijski kemiar, gost
u Seleneu prije nekoliko godina, otkrio je metodu pretvaranja pjene u
udobne presvlake za namjetaj.
U uredu nije bilo ormara. Ni jednog jedinog papira. Ne samo da je papir
bio rijetka i skupa rasko osamsto tisua kilometara od najblie ume,
Kinsman je mrzio "prebacivanje papira". Vie je volio probleme rijeiti licem
u lice. Na stolu se nalazio kompjutorski terminal povezan sa Seleneinom
datotekom. Njegov je ekran takoer sluio kao ekran telefona. Drugi
telefonski terminal nalazio se pored Kinsmanovog lakta, na polici pored
kreveta. Dva stolca upotpunjavala su namjetaj ureda. Pod je bio prekriven
otpornom, nisko podianom travom, vie iz praktinih nego iz estetskih
razloga: zelene biljke proizvodile su vitalni kisik za ovo podzemnu komunu
na svijetu bez zraka.

Tri kamena zida ureda bili su prekriveni velikim ekranima. Jedan je

prikazivao Zemlju kako se mogla vidjeti iz glavne Seleneine kupole, gore na
povrini. Druga su dva trenutno bili crni.
Kinsman se izvalio na pjenastom krevetu, jednu je ruku lijeno prebacio
preko jastuka. Vie nije bio vitak kao na Zemlji; poeo je dobivati trbuh.
Njegova tamna kosa bila je proarana sjedinama, i jo ju je uvijek nosio
malo duu no to su propisi Svemiroplovstva doputali. Na njegovoj plavoj
odori nije bilo inova; nije bilo potrebe za to: svi su ga u podzemnoj
komuni poznavali - ak i Rusi.
Lice mu je bilo duguljasto, pomalo konjsko, s blizu postavljenim
sivoplavim oima, nosom koji mu se nikada nije sviao i osmijehom kojeg
je nauio koristiti prije dosta godina.
Nasuprot njega, sjedei na prednja etiri centimetra stolca, nalazio se
jedan od stalnih stanovnika Selenea, Ernie Waterman, civilni inenjer.
Visok, krupan, tmuran. Izgledao je poput Ichaboda Cranea, pomislio je
Kinsman. Nasmijeio se i rekao: "Ernie, ne elim te gnjaviti, ali Selene ne
moe biti samostalan sve dok tvornica vode ne proradi punim
kapacitetom."
Watermanov je glas bio otar, spreman za diskusiju: "Znai ja sam kriv?
Da smo donijeli vie opreme sa Zemlje..."
"Da bar jesmo." Kinsman je bacio pogled na plavi polumjesec koji je
blistao na zidu iza inenjera. "Dragi stari general Murdock i njegovi prijatelji
u Washingtonu rekli su ne. Preteko i preskupo. Preputeni smo sami sebi.
Ali nema razloga zato sami ne bismo mogli izraditi opremu, ovdje u
radionicama, zar ne?"
Waterman je Kinsmanu uputio plah osmijeh koji je zamalo bio grimasa.
"Jo si uvijek optimistian. U redu, gledaj, imamo nekih sirovina i obuenih
ljudi. Ali gdje je ostalih est milijuna stvari koje nam trebaju? Nemamo
alate. Nemamo zalihe. Treba nam etiri puta vie da neto napravimo jer
uvijek poinjemo ispoetka. Ne mogu podignuti slualicu i naruiti
nehrdajui elik koji mi treba. Ili ice. Ili bakar ili tungsten. Moramo se
snai s onime to moemo iskopati iz ovog kamenja."
"Znam", rekao je Kinsman.
"A za to treba vremena."
"Ali time se bavi ve dvije godine."
Waterman je lagano podigao glas. "Nemoj sada mene kriviti zbog
svega! Ovdje sam samo godinu dana, a na ovom sam poslu est mjeseci.
Trebao bih biti u mirovini..."

"Ide, ide, daj se skuliraj", umirio ga je Kinsman. "Nisam mislio ti

osobno. I zna kako nisi presretan to si u mirovini, Ernie. Ti nisi ovjek
koji ljenari." Nasmijei ga. Nema sukoba s onime tko dobrovoljno nudi
pomo.
Inenjerovo se dugo lice razvuklo u lagani osmijeh. "Aha, pa moda me
malo ubilo u pojam. Ali najvie me mue tvoji letei deki u plavim
odorama koji se pokuavaju igrati inenjera. One idiotske solarne penice
..."
"U redu, u redu, pobijedio si." Kinsman je podigao ruke u znak predaje.
"Ti si na pravom putu, znam. Ne bih te trebao pourivati. Ali tvornica vode
je klju naeg preivljavanja. Trebamo viak kapaciteta. Ako doe do
nesree i izgubimo ono to sada imamo - dug je put do Zemlje. Dugo
ekanje na pie."
"Misli kako to ne znam? Radim to bre mogu, Chete. Ipak, definitivno
bi bilo od pomoi kad bi sa Zemlje mogli dobiti jo opreme."
"To ne dolazi u obzir."
Waterman je slegnuo ramenima i rekao. "U redu, znai nastavljamo
raditi na tei nain." Oklijevao je, a onda dodao: "Ali ne vidim emu tolika
urba. Tvornica ve proizvodi vie vode no to koristimo. Moe svakog
mjeseca ak i napuniti svjeom vodom onaj tvoj dragocjeni bazen, a ne
reciklirati ju."
Kinsman se nacerio. "Taj je bazen jedini luksuz Selenea. A tvornica je
namjerno vea kako bi se osigurali da ovdje moemo primiti jo ljudi - kao
primjerice umirovljene inenjere."
"Invalide. Aha, znam." Waterman je na trenutak zautio. Onda: "Ali
znaju li dolje na Zemlji kako proiruje tvornicu?"
Strujni je udar proletio Kinsmanom. Ipak, smireno je odgovorio: "Oh,
naravno. Naravno da znaju."
"Mislim, to to joj eli udvostruiti kapacitet?"
Kinsman je nekoliko trenutaka utio, a onda je trezvenim glasom
odgovorio: "Neovisnost je oduvijek bio na cilj, Ernie. Voda je klju
opstanka. Bez vode ne bismo uspijevali na ivotu odravati ak ni travu pod
naim nogama."
"Aha, ali..."
"Ali to?"
Waterman je rairio ruke. "Ve ima dovoljno velik kapacitet za vie ljudi
no to ih na amerikoj strani Selenea ima. Udvostruavanje znai kako
emo takoer moi proizvoditi vodu i za Ruse."

"Zar je to tako strano?" pitao je Kinsman.

Waterman nije nita rekao, ali se smrknuo.
"Ja nisam dizajnirao ovo mjesto", rekao je Kinsman. "Selene je izgraen
zajedno, kad su Rusi suraivali s nama na svemirskom programu. Moramo
ivjeti s njima kao susjedima. U redu, do sada smo se dobro slagali, puno
bolje nego na Zemlji. Ali ako cipela pone uljati ne misli li kako bi bilo
bolje da mi imamo kontrolu nad zalihama vode koja je dostatna za obje
strane? Onda e nas, ako se neto dogodi s njihovim zalihama vode, morati
lijepo zamoliti, zar ne?"
Oblak na inenjerovu licu je nestao. Nasmijao se. "Kuim. U redu, eli
dvostruki kapacitet za tvornicu, dobit e ga. Samo mi prestani svaki dan
disati za vrat, moe?"
Kinsman je s olakanjem rekao: "to kae na svaki drugi dan?"
Zajedno su se nasmijali, a onda se inenjer oslonio na take i ustao.
Kinsman je stao pored njega. "Zna, Ernie, kad sam otkrio da si inenjer
i da te zanima tvornica vode gotovo sam postao religiozan. Waterman:
pretkazanje koje nam je trebalo za tvornicu."
"Religija", rekao je inenjer, glas mu je odjednom postao tih i ozbiljan.
"To otkrije kad sazna kako opet moe hodati, kad moe ustati iz
invalidskih kolica, initi neto korisno i opet biti ovjek." takom je kucnuo
po metalnim kopama ispod nogavica hlaa.
"Niska gravitacija jedna je od naih najveih prednosti. Prava turistika
atrakcija", rekao je Kinsman dok je polagano pratio Watermana do vrata.
Inenjer je mahnuo jednom takom. "Nije samo gravitacija. Cijela
ovdanja atmosfera. Nain na koji ljudi ovdje rade. Nema birokracije i
govnarija kao na Zemlji. Nema ekanja u redovima ili provoenja dana u
ispunjavanju formulara. Ljudi ovdje imaju vjeru jedni u druge."
A vjera ih je uinila cjelovitima, ponovio je Kinsman u sebi. Odgovorio je
Watermanu: "Slobodni su, Ernie. Imamo dovoljno mjesta za slobodu."
Waterman je opet slegnuo ramenima. "to god bilo, poput uda je."
"Zemlja ti uope ne nedostaje?" pitao je Kinsman i zastao na vratima.
"Da mi Bronx nedostaje? K vragu, ne! Moje dvije keri, da. One mi
nedostaju. Ali ostatak - to je samo odvratno mjesto, od zagaenog oceana
do zagaenog oceana. Odlazi u pakao tako brzo da nema naina za
zaustavljanje."
Kinsman se prisjetio svojih posljednjih dana na Zemlji, prije vie od pet
godina. Njegova iznenadna enja da po posljednji put vidi Diane. Ludnica
sa zrakoplovnom kompanijom kako bi dobio mjesto na letu za San

Francisco. ok kako se grad koji je volio promijenio u beskrajnu betonsku

dunglu: neko blistavi tornjevi trunuli su od starosti, njihova dizala
neupotrebljiva bez elektrine energije; mostovi hraju od zanemarenosti;
Bay istokan ploveim kuama i crn od prljavtine. A Diane se nije pojavila;
njen je koncert otkazan.
"A to je s tobom?" pitao je Waterman, "nedostaje li tebi? Ovdje si due
od gotovo svakoga."
Kinsman je izbjegao pitanje. "Mogu se vratiti kad to uistinu poelim.
Nisam tjelesno ogranien."
"Mislio sam kako ima problema sa srcem. uo sam..."
Odmahnuo je glavom: "Ne vjeruj svim glasinama koje uje, Ernie.
Selene je poput malog grada: deset dijelova glasine na jedan dio injenica.
Malo povien krvni tlak glasinama se moe pretvoriti u otvorenu operaciju
srca."
Telefon je zazujao.
"Dunost zove", rekao je Kinsman.
Inenjer je napustio ured i za sobom zatvorio vrata, dok se Kinsman
vratio na krevet. Legao je i pritisnuo ON dugme na telefonu. Upalio se
jedan od zidnih ekrana, ali se nikakva slika nije pojavila na njemu. Umjesto
toga kompjutorski je medeni enski glas rekao: "Pukovnie Kinsman, traili
ste da vas se podsjeti kako atl koji dovozi novopridolice pristaje u devet i
trideset. Prometna kontrola potvrdila je kako atl dolazi po redu vonje."
"U redu", rekao je i ugasio telefon.
Napustio je ured i krenuo hodnikom prema ljestvama. Pitam se to bi
Ernie uinio kad bih mu rekao da emo nau vodu dijeliti s Rusima u
sluaju nezgode? Bi li dao otkaz? Bi li javio Washingtonu?
Slubeno, Ameriki je naselje na Mjesecu nazvano Moonbase. Rusi su
svoj zvali Lunagrad. Slubeno, dvije su baze bile odvojene i neovisne jedna
o drugoj. Vojni planeri u Washingtonu i Moskvi mrtili su se svaki put kad
bi se sjetili kratkog razdoblja meunarodne suradnje koji je doveo do
gradnje dvije baze jedne pored druge.
Tehniki, Moonbase i Lunagrad bili su neovisni, svaki je mogao
preivjeti bez pomoi onog drugog. U stvarnosti, Amerikanci i Rusi koji su
ivjeli kao susjedi nazivali su se Luniki, a komunu Selene.
Kinsman je sada hodao kroz veliku peinu koja je povezivala dva dijela
Selenea. Bila je to ogromna podzemna prostorija visokog poput krede
bijelog stropa i grubih sivih zidova. Rusi i Amerikanci pretvorili su ju u
otvoreni trg sa zelenim travnjacima i stazama oko kojih je bilo posaeno

drvee. Male trgovine i kafii, otvorene od strane poduzetnika nekolicine

zapadnih zemalja nadmetale su se s vladinim trgovinama koje su nudile
bijednu ponudu stvari sa Zemlje. Trg je uvijek bio prepun ljudi koji nisu bili
na dunosti: podsjeao je Kinsmana na livadu u centru sela New Englanda,
samo to je ova ovdje bila na manjoj gravitaciji, ograniena, tiha, u visoko
funkcionalnom mjeseevom stilu.
Kinsman se kimao i smijeio se gotovo svakome dok je prolazio trgom.
Poimence je znao sve stalne stanovnike - bilo ih je samo oko tisuu.
Ali dok se pokretnim ljestvarna uspinjao prema glavnoj kupoli na
povrini njegove su se misli vratile Watermanu. Koliko naih ljudi jo uvijek
razmilja kao da su na Zemlji? zapitao se. Kad je siao s ljestava na kameni
pod velike kupole mrtio se.
Prati put od utih cigala.
Kupola je bila u mraku; fluorescentne strelice nalazile su se na podu i
pokazivale put prema raznim odreditima. Kinsman je pratio ute strelice
koje su vodile prema glavnoj zranoj komori.
Kupola je bila velika poput moderne katedrale, i isto tako prazna. Bila je
to najvea graevina na Mjesecu, simbol vjenog duha zajednitva i
suradnje stanovnika Sjedinjenih Amerikih Drava i Sovjetskog Saveza. Taj
je duh umro neto malo prije kraja izgradnje kupole, otrovan u svijetu
uguenom prevelikom populacijom i premalo resursa.
Mrana, nadsvoena kupola progutala je odjeke Kinsmanovih koraka na
kamenom podu. Mogla je osjetiti hladnou nove lunarne noi kako se uvlai
kroz kamen, treperi u zraku. Svod kupole takoer je izgraen od mjeseeva
kamena, a potpornji od aluminija od odbaenih dijelova raketa. Glavni
zidovi kupole bili su od providnog pleksiglasa, donesenog sa Zemlje,
kilogram po dragocjeni kilogram.
Nizovi traktora, bagera i ostale teke opreme tiho su i nepomino stajali
na svojim parkirnim mjestima. Gledajui otvor glavne zrane komore, desni
dio kupole bio je za ameriku opremu, lijevi za rusku.
To je politika uljudnost, rekao je Kinsman sam sebi.
Hodajui kupolom, Kinsman se nije samo kretao naprijed, vrebao je.
Godine na Mjesecu dovele su do nesvjesnog kompromisa njegovih
miiavih zemaljskih nogu i niske lunarne gravitacije. Rezultat je bio klizei,
gotovo lebdei polagani korak koji je najvie podsjeao na tiho prikradanje
make. U sjenama koje su stvarala slaba, udaljena svjetla sa stropa,
njegovo je koato i tamno lice samo dodavalo izgledu make u lovu.

Doao je do metalne konstrukcije glavne zrane komore i obiao njene

neko blistave zidove do opservatorija. Unato slabom osvjetljenju mogao
je vidjeti svoj slabani odraz u zidu od pleksiglasa. Deblja se, pomislio je.
Previe uredskog posla i premalo kretanja. Prokletstvo sredovjenog
inovnika. Pogledao je iza svog odraza i ugledao pustu mjeseevu povrinu.
More oblaka.
Bila je to grbava, neravna ravnica od golog kamenja, eonima udarana
neprestanim meteorima i u novije vrijeme spaljena - u blizini kupole raketama svemirskih brodova. Bilo je to smrznuto kameno more, golo i
beivotno, s gromadama razasutima uokolo poput napola zavrene gradnje
od koje se odustalo, na svjetlosti Zemlje izgledalo je sivo i sablasno.
Da je to uistinu more, ili ak i oblaci, ne bi nam trebala vraja tvornica
vode. Kinsman se jo jae namrtio dok je razmiljao o tome. Mrzio je
svau s ljudima, unato potrebi da ih pouruje i pritie. Moda nee
trebati viak vode. Ali voda je ivot i ne elim ju nikome uskratiti,
ukljuujui Ruse. Bacio je pogled na blistavu, prekrasno plavu i bijelu
Zemlju. Osobito Rusima, dodao je u sebi.
Polagano se okrenuo i preko kupole pogledao providni zid s druge
strane. Tamo su se nalazili umorni, zaobljeni vrhovi planina, uvari
mjeseevog prstena Alphonsusa, kratera dovoljno velikog da primi bilo koji
grad sa Zemlje, zajedno s predgraima. Gadila mu se pomisao na
uzburkani, prljavi, truli grad ovdje na Mjesecu.
Okrenuo se prema Moru oblaka i pogledao gore ne bi li ugledao
nadolazei atl. Nema plamena raketa. Nema refleksije Zemljine svjetlosti
na glatkom metalu. Vidio je samo obzor, dovoljno blizu da bi ga gotovo
mogao dodirnuti. A iza njega, tama beskonanosti. Bez obzira koliko ga
puta vidio prizor ga je uvijek ganuo. Kroz debeli plastini prozor kupole
mogao je vidjeti nekoliko blistavih zvijezda. Boje oi, rekao je Kinsman
sam sebi. A onda dodao: Praznovjerni idiote!
Traktori s kupolama poeli su izlaziti iz velike zrane komore za vozila i
parkirati se pored piste. Svjetla su treperila, znai atl aterira. Naravno,
Kinsman je ugledao traak plamene boje koji je za sekundu nestao. Onda
drugi, i pojavila se velika plosnata silueta atla, padala je poput kamena u
nonoj mori, polako i nezaustavljivo, padala, padala - jo jedan bljesak iz
potisnika, a onda jo jedan...
Goli kamen piste nestao je u minijaturnoj pjeanoj oluji tamo gdje se
inilo kako nita zemaljsko poput praine ne moe postojati. atl se spustio
poput debele dame koja sjeda u omiljeni stolac: polagano, oprezno, a onda

top! Potpornji su dodirnuli tlo i savinuli se pod teinom letjelice. Raketni

motori su ugaeni i pjeana je oluja prola.
Traktori su se okupili oko jo uvijek vrue rakete, vjerne mehanike
lutke pozdravljaju gospodarev povratak. Savitljivi prilazni hodnik izmigoljio
je iz zrane komore i spojio se s brodom.
Kinsman je kimnuo sam sebi, zadovoljan slijetanjem. Nova skupina
devedeset danaa, gotovo svi u prvoj turi dunosti na Mjesecu. Doi e
nazivajui ovo mjesto Moonbase, slubeno ime koje su dali nadreeni
pukovnika Kinsmana na Zemlji. Kao to su i novi Rusi svoju bazu nazvali
Lunagrad. Ali oni koji su ostajali na Mjesecu, oni koji su podigli domove u
podzemnoj komuni - bez obzira koliko nevoljko u poetku - zvat e ovo
mjesto Selene. Kinsman je ime smislio prije nekoliko godina i zadralo se,
ak i meu Rusima. Devedeset danai koji e vidjeti razliku izmeu
Moonbasea i Selenea vratit e se na jo tura lunarne dunosti; Kinsman e
se pobrinuti za to. Ostali se vie nikad nee vratiti, takoer e se pobrinuti i
za to.
Kinsman se okrenuo prema zranoj komori i promatrao lica
novopridolica. Bile su ene, njih osam, i sve su istovremeno govorile. etiri
utljiva mukarca. U stvari djeaka. Svi osim onog na elu nespretno su
odskoili kad su pokuali hodati na slaboj lunarnog gravitaciji, siguran znak
prepoznavanja novopridolice. ene su razrogaile oi, uzbueno brbljale.
Njihov prvi put.
Kinsman je prepoznao klinca na elu. Na ovratniku jakne nosio je in
natporunika. Perry, Christopher S., sjetio se. Mladi je primijetio Kinsmana
i salutirao. Kinsman je lijeno uzvratio pozdrav dok je natporunik vodio
novopridolice prema ljestvama koje su vodile do Selenea.
ene su ga ignorirale, jo su brbljale i zurile u goli lunarni krajolik. On je
bio samo anonimni lik u obinom odijelu koji je stajao u sjeni kupole. Ne
moe ih kriviti, rekao je Kinsman sam sebi. Krajolik jest vraki zanimljiviji
prizor, osobito kad ga prvi put ugledate.
Skupina je prola pored njega i krenula prema ljestvama. Jedna od njih
uhvatila je njegov pogled dok je prolazila.
Diane? Gotovo ju je pozvao po imenu. Ali to ne moe biti. Diane ne bi
bila u skupini vladinih zaposlenika poslana u Moonbase na
devedesetodnevnu dunost. Ne moe biti. Ali jednostavno je podsjeala na
Diane: visoka, vitka, tamnokosa. Udaljenost i sjene onemoguile su mu
dobar pogled na njezino lice. I njena je kosa bila kraa no to ju je Diane
ikad nosila, jedva je dosezala do ramena.

Kinsman je odmahnuo glavom. Ne, to ne moe biti Diane Lawrence.

Vidi stvari koje nisu tamo. Diane ne bi dola na Mjesec, bez obzira koliko ti
to elio.
Vie od est sati kasnije, tono u jedanaest po istonom vremenu,
predsjednik je polagano, gotovo nevoljko uao u sobu kabineta. lanovi
Savjeta za nacionalnu sigurnost, koji su ve bili na svojim mjestima oko
poliranog stola, su ustali.
"Sjednite... sjednite." Predsjednik im je uputio usiljeni osmijeh i mahnuo
rukom. Sjeo je na elo stola dok su ostali mrmljali desetak verzija "dobro
jutro".
Ministar obrane nije se smijeio dok je sjedao. "Gospodine predsjednie,
moram spomenuti stvar koju sam tek jutros saznao i zbog toga nije na
dnevnom redu."
Predsjednik je bio crnac. Ne ba jako crn. I njegova koa i struktura
kostiju pokazivali su utjecaj bijelih gena, injenica koja ga je kotala
glasova. Njegova kratko oiana kosa bila je proarana sjedinama, tijelo
mu je bilo vitko, ali ne i snano od rekreativnog igranja tenisa. Imao je
topao osmijeh i dar da uini da se ljudi osjeaju kako je na njihovoj strani.
Neki su govorili kako je to njegov jedini dar, ali ti su obino bili zatvoreni bez obzira na njihovu boju.
Ministar obrane bio je hladan i sitan, s tijelom vitkim poput sablje. Imao
je otre crte lica, s prodornim sivoplavim oima. Iza lea su ga zvali
"Jastreb", to je u istoj mjeri odgovaralo njegovu profilu kao i ponaanju.
Ime mu je priinjavalo zadovoljstvo.
Predsjednik ga je pogledao. "Nije na dnevnom redu? Zato nije?"
"Informacija je stara jedva pola sata. Nije bilo vremena..."
Predsjednik je pogledao ostale oko stola i pokazao komad papira ispred
sebe. "Pola bi sata trebalo biti dovoljno za promjenu dnevnog reda. Nakon
svega, dnevni red tome i slui."
Ministar obrane uljudno je kimnuo i rekao: "Da, to mi je jasno. Ali nije
bilo vremena. Sovjeti su danas onesposobili tri naa PBR satelita - to jest
od ponoi po univerzalnom vremenu, to znai od devetnaest sati, sino po
istonom stan-"
"Nemojte nas sve zbuniti vremenskim zonama." Predsjednik je podigao
svoj grleni bariton. "Kakav je rezultat u prolom tjednu?"

"Tijekom proteklih sedam dana", rekao je Ministar obrane premeui

papire ispred sebe, "Crveni su sruili - da, evo ga... onesposobili su sedam
naih PBR satelita, a mi smo pogodili samo etiri njihova."
Predsjednik je slegnuo ramenima. "To nije loe. Je li itko ozlijeen?"
"Ne, nije bilo mrtvih ili ozlijeenih od natporunikovog sudara s jednim
od njihovih satelita. A to je oito bila obina nesrea."
General s etiri zvjezdice u plavoj odori Svemiroplovstva je kimnuo. "To
smo temeljito istraili. U tom sluaju nije postojala mogunost za
neprijateljsku akciju. Osim ako satelit nije na neki novi nain bio miniran."
"Ne elim da itko bude ozlijeen", rekao je predsjednik.
Ministar obrane se namrtio. "Gospodine predsjednie, ovdje igramo za
uloge najvie vrste. Bit e potrebno poduzeti stanovite rizike."
"Ne elim da itko bude ozlrijeen."
Ministar obrane bacio je pogled na generala i ostale oko stola i rekao:
"Tijekom posljednje dvije godine pokuavali smo dovriti lansiranje nae
mree za strateku obranu. Sovjeti su unitavali nae satelite kako bi nas
onemoguili u dovravanju sustava. Ako pogledate ove grafikone" - gurnuo
je tri lista papira prema predsjedniku - "vidjet ete kako sada rue nae
satelite gotovo istom brzinom kojom ih mi lansiramo."
"A to je s njihovim satelitima?" pitao je predsjednik bez gledanja
grafikona.
General je strogo odgovorio: "Ogranieni smo brojem antisatelitskih
misija koje moemo izvesti. Nema puno uvjebanih astronauta, i jako malo
novca. U meuvremenu neprijatelj poveava frekvenciju lansiranja i
postavlja sve vie i vie PBR satelita. A njegovi najnoviji su skriveni i jai tei za pronalaenje i unitenje."
Predsjednik vlade proistio je grlo. "Stalno ih zovete neprijateljima.
Nismo u ratu." Bio je elav, nosio naoale i govorio s laganim virginijskim
naglaskom.
"To ba i nije istina", progunao je glavati, krupni mukarac s drugog
kraja stola. Njegov je glas bio muni, hropavi apat; lice mu je konstantno
bilo crveno od bijesa. "Uz sve duno potovanje, mi jesmo u ratu, u ratu
smo dvije posljednje godine. Sve otkad smo mi i Sovjeti poeli lansirati PBR
satelite, napadali smo jedni druge. Svaka strana zna da ona koja prva
zavri sa svojom PBR mreom prva ima znaajnu prednost: sateliti mogu
unititi cijelu strateku silu druge strane. Nuklearna izjednaenost e
nestati."

Na trenutak je zastao i s mukom duboko udahnuo. Nitko nije

progovorio. Nalaktio se na stol, oi su mu plamtjele od boli ili bijesa, ih
oboje, nastavio je svojim hroptavim aptom. "Kad jedna strana dovri PBR
mreu moe bez ikakvih problema drugoj diktirati uvjete. Ne usuujemo se
dopustiti Sovjetima pobjedu u ovoj utrci. Ne usuujemo se!"
Predsjednik se nelagodno promekoljio u stolcu i skrenuo pogled s
krupnog, ljutitog govornika.
Ministar obrane otro je rekao: "U potpunosti tono. Ako Sovjeti dovre
svoju PBR mreu prije nas moi e sruiti nae projektile im ih lansiramo.
Vie neemo imati nuklearnu mogunost odmazde. Bit emo preputeni
njihovoj milosti."
"To jest rat", potvrdio je general Hofstader. "Samo zato to na Zemlji
nema pucanja i do sada nije bilo rtava, nemojte biti ludi i misliti kako je
ovo samo igra."
"A bit e i rtava, prije ili kasnije", rekao je ministar obrane.
"Molim? Kako to mislite?" Predsjednik je po prvi puta izgledao
zapanjeno.
"Ako pogledate grafikone koje sam vam dao", rekao je ministar obrane
s umornim strpljenjem, "vidjet ete da neemo jo dugo izdrati u
sadanjem ritmu. Trebamo minimalno sto pedeset satelita u niskoj orbiti
kako bi adekvatno pokrili cijeli svijet protiv sovjetskog i/ili kineskog
nuklearnog napada."
"Kinezi nas ne ele napasti", promrmljao je predsjednik, pogleda
uperenog u grafikone koje je rairio na stolu.
"Ali mogu napasti Ruse, koji nam se na slijepo mogu osvetiti", doao je
hroptavi apat s druge strane stola. "Mogli bi zakuhati stvari, a kad pone,
tko zna kako e zavriti?"
Ministar obrane je nastavio: "Trebamo sto pedeset satelita u orbiti,
funkcionalnih. Imamo ih oko osamdeset. Tijekom nekoliko proteklih tjedana
Rusi su ih onesposobljavali istom brzinom kojom smo mi lansirali nove."
"Zato ne popravimo oteene?"
"Ekonomija, gospodine", odgovorio je general Hofstader. "Jeftinije je
lansirati masovno proizveden satelit bez ljudske posade nego slati ljude da
popravljaju oteenog."
Predsjednik je zbunjeno zatreptao. "Ali mislio sam kako su ti laseri toliko
skupi..."
General se nacerio. "Da, gospodine, jesu. Ali slanje ljudi u orbitu jo je
skuplje. Dovoljno je skupo u orbiti drati samo nae zapovjedne centre, a

oni se nalaze u svemirskim postajama koje su ve bile u orbiti kad smo

zapoeli s ovim programom."
"Shvaam." Ali predsjednik je odmahnuo glavom kao da u stvari ne
shvaa, ili ne vjeruje u ono to mu se govori.
"U meuvremenu", nastavio je ministar obrane neumorno, "broj
sovjetskih lansiranja se poveava. To je grafikon u sredini, tamo. Danas
imaju trideset devet funkcionalnih satelita u orbiti. Prije etiri tjedna imali
su samo trideset, iako smo pronali i unitili jedanaest njihovih satelita
tijekom tog vremenskog razdoblja. Osim ako ne uinimo neto u vezi toga
Sovjeti e zavriti svoju mreu za godinu dana - osamnaest mjeseci najvie.
A mi emo i dalje biti daleko od dovrenja nae."
"Pobijedit e", rekao je general Hofstader.
"Bit e ovdje kako bi vam izdiktirali uvjete", proaptao je krupni ovjek s
drugog kraja stola.
Predsjednik je protrljao vrh nosa. "I, to predlaete?"
Ministar obrane zamalo se nasmijao. Lagano se uspravio u svom stolcu,
nagnuo naprijed i poeo nabrajati na prste. "Prvo, moramo poveati broj
lansiranja naih satelita za barem pedeset posto. Udvostruenje sadanjeg
broja lansiranja bilo bi zadovoljavajue."
"Drugo, moramo poveati uinkovitost unitavanja sovjetskih satelita,
inae e nas za nekoliko mjeseci prestii."
"Tree, moramo se pripremiti za mogunost napada na njihove orbitalne
zapovjedne centre. Jedan uspjean udar na zapovjedni centar tjednima bi
onemoguio njihovu cijelu mreu."
"Tako je!" prasnuo je general.
Predsjedniku je trebalo nekoliko trenutaka kako bi shvatio to je
predloeno. Razjapio je usta. "Mislite napasti njihove postaje s posadom?
To... to bi bilo ubijanje ljudi!"
"To bi znailo rat!" procijedio je predsjednik vlade.
"Ne mora biti", rekao je ministar obrane smireno. "ak i ako strada
nekoliko ruskih tehniara i kozmonauta, najvjerojatnije se ne bi zaratili
zbog toga. Naa kompjutorska predvianja pokazuju omjer manji od
etrdeset posto. Ne zaboravite, ni jedna strana nije javno priznala kako se
u orbiti odvijaju vojne operacije. A definitivno nee napasti kad mi imamo
vie operativnih PBR satelita u orbiti od njih."
"Ali to je tono kad bi napali", inzistirao je predsjednik vlade, njegov je
inae mirni glas postao vritav. "Napast e kad im postane jasno kako mi
moemo zavriti svoju PBR mreu prije njih. Napast e prije no to ju

dovrimo i postanemo definitivno jai. To je ono to bi mi uinili. To je ono

to vi ljudi iz Pentagona nazivate prvi udar, zar ne?"
General Hofstader zatresao je glavom. Ministar obrane namrtio se na
predsjednika vlade.
Predsjednik je rekao: "Ne elim riskirati poetak nuklearnog rata, ne
elim da itko bude ozlijeen... nepotrebno."
"Gospodine, nisam vam olako dao ove savjete", rekao je ministar
obrane. "ivot nae nacije je na kocki, i -"
"To mi je jasno", rekao je predsjednik. "Ali ja jo uvijek ne elim krv na
svojim rukama. Moete poveati broj lansiranja i ruiti vie njihovih - vae
prve dvije preporuke. Ali nema napada na ljude."
"Moda budemo prisiljeni, prije ili kasnije", promrmljao je ministar
obrane.
General je pitao: "to emo uiniti ako oni napadnu nae postaje s
posadom?"
Predsjednik vlade naslonio se i zurio u strop.
Predsjednik je pomalo drhtavim glasom ponovio: "Nema napada na
ljude. Barem ne za sada."
Ministar obrane je kimnuo. "U redu, gospodine predsjednie. A sada,
prva stvar na dnevnom redu, ovi neredi zbog hrane u Detroitu i
Clevelandu..."
U Seleneu je bilo kasno poslijepodne. Sat na Kinsmanovu stolu
pokazivao je 1650.
Upravo se vratio u ured nakon to je veinu dana proveo u etnji
podzemnom komunom, posjeujui ljude dok su radili, sluao je o
potekoama i nesuglasicama dok nisu prerasle u ozbiljne probleme, na taj
se nain pobrinuo da svi znaju kako sa zapovjednikom postoji direktna
veza, nema potrebe ii slubenim kanalima kako bi se neto obavilo.
Njegov je telefon zvonio kad je otvorio vrata i uao u ured. Izvalio se na
krevet i pritisnuo On dugme. Jedan od ekrana na zidu je oivio i prikazao
mladu komunikacijsku tehniarku. Jedna od novih djevojaka. Zgodna mlada
plavua.
"Stie nam poruka visokog prioriteta s Vanderberga, gospodine", rekla
je impresionirana ozbiljnou njezinog novog posla. "Natporunik Maddern
je mislio kako ju elite vidjeti im ju kompjutor deifrira."
"Tako je", rekao je Kinsman. "Stiem."

Prioritetne poruke uvijek su dostavljane, striktno pravilo. Sa Rusima kao

susjedima bilo je doslovno nemogue sprijeiti prislukivanje radio poruka i
telefonskih razgovora. Kinsmanu je trebalo nekih pet minuta da stigne do
komunikacijskog centra. Hodnik je bio uzak niskog stropa, i ne previe
ravan, jedan od najranijih tunela iskopanih u mjeseevom kamenu. Grubi
zidovi bili su presvueni plastikom kako ne bi proputali zrak. Katakombe,
pomislio je Kinsman. Moram ove zidove prekriti neim atraktivnijim. Svjetla
su bile duge fluorescentne cijevi, slabe to se tie vidljivosti, ali bogate
infracrvenom svjetlou za travu koja je rasla na podu.
Komunikacijski centar bio je konica stolova i elektronskih konzola i
ekrana koji su Selene povezivali s tri velike svemirske postaje u Zemljinoj
orbiti. Preko svemirskih postaja lunama je baza mogla komunicirati s bilo
kojim mjestom na Zemlji. Rusi su imali vlastite svemirske postaje u orbiti, i
vlastiti komunikacijski sustav.
iroki balkon nadnosio se nad uurbanu "rupu" komunikacijskog centra.
Kinsman je otiao do ograde i bacio pogled na uurbanu, zaposlenu gomilu
ljudi i strojeva ispod sebe. Pomislio je Danteov Pakao... ili moda
Marconijev.
Balkon je takoer bio pretrpan stolovima i zaposlenim ljudima, ali ne
kao dolje. Kinsman je otiao na drugu stranu, jednom se rukom drao za
ogradu dok je drugom pozdravljao stalne koje je prepoznao. Stigao je do
tanke providne pregrade koja je odvajala kriptografski dio od ostatka
centra, otvorio vrata i uao unutra.
Tu je bilo puno tie. Unutra su se nalazila etiri velika stola postavljena
oko kompjutora, metar i dvadeset visokog sivog stroja koji je sluio samo
za kriptografske zadatke. Samo su dva stola bila zauzeta. Za jednim od njih
sjedila je Diane Lawrence.
Podigla je pogled i prepoznala ga u trenutku kad ga je ok to ju je vidio
pogodio u eludac.
"To si ti!" izlanuo je.
Diane mu se nasmijeila, osmijeh koji je bio mjeavina tuge i bijesa, i
jo puno, puno vie.
"Da, Chete, to sam ja. Iznenaen? "
Sjeo je na prazan stolac za susjednim stolom. "Pakao, jesam! to radi
ovdje? Nikad nisam mislio ..."
Bila je ljupka kao i prije pet godina kad ju je posljednji put vidio. Moda
i ljepa. Njezine visoke jagodice i tamne oi oduvijek su joj davale asketski,
gotovo nezemaljski izgled. Ali sada je na njenom licu bila snaga, svjesnost

koja dolazi samo kroz iskustvo i bol. Umjesto crnih pulovera i uskih
traperica koji su bili njen imid jo otkad ju je prije dvadeset godina po prvi
put vidio u kafiu u Berkeleyju, nosila je standardnu plavu odoru s
oznakom komunikacijskog strunjaka na ramenu.
"Tvoja kosa", shvatio je.
Diane je slegnula ramenima. "Svaki ju je dan trebalo previe odravati
kad je bila onako dugaka."
Bila joj je do struka, crna poput noi, bujna. Dianeina je kosa sada bila
jedva dugaka do ramena, i bila je maknuta s lica.
"Ne kuim", rekao je Kinsman. "Zato mi nisi rekla da dolazi? to se
dogodilo?"
Osmijeh joj je izblijedio. "Ovih ti dana treba dozvola kako bi bio
zabavlja. Antisubverzivni zakoni, zna."
Kinsman je zatresao glavom. "Ovdje sam pet godina..."
"Pa, u svakom sluaju, ukinuli su mi dozvolu. Zbog koncerta u Detroitu,
gdje su bili neredi".
Tisue se pitanja rojilo u Kinsmanovoj glavi.
"Morala sam nai nekakav posao." Diane se stidljivo i nervozno
nasmijeila. "Vjeruje li da sam bankrotirala? U vrijeme kad je porezna
zavrila sa mnom nije mi ostalo ama ba nimalo vrajeg novca. Pa sam
odluila nai posao. Kad sam vidjela slobodno mjesto za dunost na
Mjesecu javila sam se. Dodatna plaa, zna."
"Trebala si mi rei..."
Malo je skrenula pogled u stranu. "Nisam znala bi li me elio ovdje."
"Bi li te e...?"
"Nisam bila u pravu, Chete", tiho je rekla Diane. "U puno stvari."
"Pa si dola ovamo."
Malo se razvedrila i ponovila: "Pa sam dola ovamo. Da vidim kakav je
tvoj vrli novi svijet. Kako bih te vidjela, pretpostavljam."
"A Neal?" pitao je Kinsman. "On je jo uvijek u senatu, zar ne?"
"Oh, naravno. Opet je s Mary-Ellen. On i ja smo prekinuli ubrzo nakon
to si ti napustio Washington. On moda bude izabran kao stranaki
kandidat za potpredsjednika."
Kinsman je promrmljao: "rtveno janje."
"Dolje nije dobro, Chete", rekla je Diane uz lagani drhtaj. "Ne znam to
e im se dogoditi, ali bio si u pravu to si otiao."

Odjednom je elio promijeniti temu, krenuti na neto veselije. Pokazao

je tipkovnicu ispred Diane i rekao: "Nisu gubili vrijeme kad su te smjesta
stavili na posao."
"Ne, nisu. Tvoji su ljudi jako uinkoviti."
Kinsman se zamislio: "Vlada ti je ukinula zabavljaku dozvolu, ali ovdje
si u najosjetljivijem dijelu baze."
"Tip koji je ovdje glavni moj je stari oboavatelj."
"Harry Pierce?"
"Pitao me mogu li rukovati minijem, ja sam rekla da."
elio se nasmijati. "Toliko o provjeri dosjea i sigurnosti."
Opet se uozbiljila. "Uistinu nisam bila sigurna jesi li jo uvijek ovdje,
Chete. Prolo je jako dugo ..."
"Ovdje sam. I ostat u ovdje."
"To si mi rekao kad smo se posljednji put vidjeli."
"Ti takoer moe ostati, Diane."
Opet je skrenula pogled. "Ne znam ba, Chete. To je... nakon svega, tek
sam stigla. Daj mi ansu da doem do daha."
"U redu. Naravno." Pogledao je ekran na njezinom stolu. "Je li to poruka
iz Vanderberga za zapovjednika baze?"
"Da. Stroga tajna."
"Znam."
"Osobno se mora uruiti zapovjedniku."
"To sam ja." Kinsman je poeo prtljati po depu na prsima i izvukao je
izlizanu plastinu identifikaciju. "Moja sveta slika."
Diane ju je pogledala. "Sveta slika?"
"Ljudi ju pogledaju i kau: 'Isuse Boe, jesi li to ti?'"
Diane se nasmijala, i Kinsman se na trenutak osjeao dobro.
"Dobrodola u Selene, Diane", rekao je.
"Hvala."
"Kad si slobodna?"
"Smjena zavrava u est - osamnaest nula nula sati."
Nacerio joj se. "Postaje vrlo vojna."
"Moram."
Pustio je neka to proe. "Sluaj. Bi li eljela ii na roendansku zabavu
iznenaenja u kupoli za rekreaciju?"
Nije oklijevala. "Zvui divno."
"Odlino. Pokupit u te u dvadeset nula nula. To je ..."
"Osam sati. Znam."

"U redu."
"iji je roendan?"
"Moj."
"Tvo... tvoj? Roendanska zabava iznenaenja i ti ve zna za nju?"
"Bio bi jadan zapovjednik baze da ne znam, zar ne? Jesi li dobra u
glumljenju iznenaenja?"
"Ne znam!" rekla je uz osmijeh.
"Pa, morat emo pokuati izgledati iznenaeno. A sad, to je s kopijom
moje poruke?"
"Papirnom kopijom? Prva stvar koju mi je Harry rekao je kako ne
trebamo raditi papirne kopije osim ako je to posebno odobreno. Ovdje
vlada oskudica papira."
"Nije valjda? Vlastitim sam rukama posadio etiri stabla, zna." Kinsman
je oklijevao jedan trenutak, ali kad Diane nije odgovorila rekao je: "U kutiji
pored kompjutora nalazila se reciklirajua plastika."
Diane je promrmljala: "Oh, da", nagnula se preko stola i izvukla tanki
komad plastike s pladnja. Na trenutak zbunjena, savinula ga je, a onda
ubacila u pisa pored monitora. Okrenula se prema tipkovnici i pritisnula niz
tipki, vrlo paljivo, prst po prst. Nokti su joj bili kratki, ali ne vie zbog
sviranja gitare.
"Moram biti paljiva", rekla je. "Rad na tipkovnici na ovoj gravitaciji je
jako udan." Pogledala je Kinsmana ispod oka. "A ionako nikad nisam
dobro tipkala."
Pisa je odjednom eksplodirao furioznim zujanjem, neljudskom je
brzinom na tankom plastinom arku ispisivao red po red. Onda se
zaustavio. Diane je izvukla plastiku iz pisaa i dodala ju Kinsmanu.
"Mora potpisati", rekla je.
Kinsman je kimnuo, nakrabao svoj potpis na ekranu s elektronskom
olovkom koju mu je dala, a onda ustao.
"Diane ..." Shvatio je kako je gotovo ostao bez teksta. "Ne mogu ti rei
koliko je lijepo to si ovdje."
Nije rekla nita, samo ga je gledala onim tamnim, prodornim oima.
"Pokupit u te u dvadeset nula nula", rekao je.
"Ne zna gdje je moja soba."
"Pronai u te", rekao je. "Prela si osamsto tisua kilometara, ja mogu
prijei posljednjih nekoliko stotina metara."

Osjeao je veselje dok je hodao kroz buku komunikacijskog centra i van

u tihe sjene hodnika. Onda je na slabom svjetlu neonki proitao svoju
deifriranu poruku:
ZA: PUK C. A. KINSMAN/ZAP, MNBS; 1 PROS 99
PRIORITET: JEDAN-JEDAN-NULA; REF: RMM 99-2074
KLASIFIKACIJA SIGURNOSTI: POVEANJE BROJA TAJNIH ORBITALNIH
OPERACIJA ZAHTIJEVA LOGISTIKU I OSOBLJE MOONBASEA. HITNO
TRAIMO VAU POSLJEDNJU PROCJENU O MOGUNOSTIMA MOONBASEA
DA SMJESTA OMOGUI LOGISTIKU POTPORU DESET (10) ORBITALNIH
TRAI I UNITI MISIJA DNEVNO, PLUS LJUDSKU POTPORU ZA MISIJE
I/ILI POMONO OSOBLJE ZA POSTAJE ALFA, BETA, GAMA. PRIORITET
OVIH ZAHTJEVA JE JEDAN-JEDAN-NULA. MOGUNOST STATUSA UTE
PRIPRAVNOSTI NEIZBJENA: CRVENA PRIPRAVNOST MOGUA. TRAIMO
DETALJAN ODGOVOR ZA DVADESET ETIRI (24) SATA.
G/B R. M. MURDOCK
ZAPOVJEDNIK
SADS LUNARNE OPERACIJE
Kinsman je stajao sam u praznome hodniku, zurio je u tanku plastiku u
ruci. Odjednom je zadrhtao, cijelo mu se tijelo poelo tresti kad je to opet
vidio u mislima: besteinsku, bezvunu, usporenu borbu; kozmonautkino
tijelo u svemirskom odijelu koje se lagano, lagano okree ispred blistavih
zvijezda; lice u kacigi smrznuto u stravi iznenadne smrti.
Uinit e to, vritao je Kinsmanov um. Natjerat e me da opet ubijam.

Srijeda 1. prosinac 1999: 2120 sati UV

Sve svemirske operacije obavljale su se po univerzalnom vremenu. Ne
samo one u lunarnoj komuni, nego takoer i sve svemirske aktivnosti u
orbiti u blizini Zemlje. Pukovnik Frank Colt bacio je pogled na kazaljku
pokazivaa goriva u kokpitu svog malog svemirskog broda jednosjeda.
"Alfa Marku jedan", rekao je glas u slualicama njegove kacige,
iskrivljen od statike. "Ponavljam: Imamo oitanje kako su tvoje rezerve
goriva u blizini crvenog podruja."
Colt je bio vezan u mekom sjeditu i odjeven u svemirsko odijelo.
Svemirski je brod gotovo izgledao poput lovca, samo su mu krila bila

premala, a repne povrine bile su nepostojee. Bio je dug i tanak poput

igle, blistao je srebrnim odsjajem u tami svemira.
Colt je bio pukovnik, najvie rangirani crnac u astronautima
Svemiroplovstva. Proveo je nekoliko posljednjih sati u orbiti u lovu na
"neidentificirane" satelite. Tono dvije stotine devedeset i est kilometara s
njegove lijeve strane nalazila se prekrasna plava i bijela Zemlja, pahuljasti
su oblaci prekrivali juni Atlantik, obala Afrike bila je tanka siva linija na
obzoru i brzo se pribliavala.
Ali Colt nije obraao panju na to. Unutar svog hermetikog odijela sve
ga je svrbjelo, bio je znojan, i nakon to je vie od sat vremena bio bez
teine noge su mu opet poele trnuti. Bio je to uasan osjeaj.
Mahnito je zgrio prste, namrtio se na radar koji se nalazio na
njegovom instrument panelu. Njegov je radar do sada pronaao etiri
"neidentificirana" satelita u ovom kvadrantu i svi su bili mamci: nita osim
metaliziranih balona. Bez oznaka, ali svi su znali da ako nisu izraeni u SAD
dolaze iz Sovjetske Rusije.
"Ajde, Frank, odustani", rekao je bestjelesni glas u njegovim
slualicama. "Mora krenuti natrag ili e kontrola misije biti prisiljena od
zapovjednitva traiti spasilaku letjelicu."
"Zajebi", prasnuo je Colt u mikrofon kacige. "Gdje imaju mamce imaju i
neto pravo. Koji je poloaj posljednjeg signala koji si imao?" Njegov mali
okrugli
radarski
ekran
nije
pokazivao
nita
osim sporadinih iskrica.
Komunikatorov glas u njegovim slualicama je uzdahnuo. "ovjee, vei
si problem ti sam nego ova cijela jedinica zajedno."
"Jebete me jer sam crnac", rekao je Colt s namjernim prizvukom
Motowna u glasu. "Gdje je taj drugi signal?"
"Izvan dosega ti je. Ne moe do njega."
"Daj mi koordinate."
Vidio je kako lampice prijenosa podataka na njegovom kompjutorskom
panelu svijetle kao blesave, onda se na ekranu pojavio grafikon i niz
brojeva. Colt je jednom rukom pritisnuo nekoliko tipki na tipkovnici.
"Ne moe izvesti taj manevar s gorivom koje ti je preostalo!" rekao je
komunikator.
"Hoe uloiti neku lovu na tu tvrdnju?" nasmijao se Colt. "Gledaj ovo."
Colt je sklopio ruku oko male palice upravljaa i palcem pritiskao dugme
potisnika. Svemirski je brod posluno skrenuo prema Zemlji, dok mu je
pozadinsko brbljanje glasova u njegovim slualicama reklo kako se

komunikator i kontrolor misije u Vanderbergu svaaju trebaju li odaslati

zapovijed za prekid misije ili ne. Ako poalju, a Colt se oglui na nju, to
god se poslije dogodi bit e u Coltovom dosjeu, ne njihovom.
Nos zrakoplova se vidljivo zagrijavao, pocrvenio je. Colt je mislio kako
moe uti zvidanje zraka oko kokpita, ak i kroz izolaciju kacige, ali znao
je kako je to samo njegova mata.
"Ovime vam se zapovijeda da prekinete va manevar promjene orbite",
rekao je kontrolorov glas, odrjeit, sluben, "i postavite letjelicu u poloaj
za povratak u atmosferu i povratak u bazu."
"Razumijem", rekao je Colt. "Prekinuti i postaviti se u poloaj za
povratak."
Ali letjelica je jo dublje ula u atmosferu dok se Colt veselo nacerio
sam sebi. Pritiscima na upravlja njenima poput dodira ljubavnice spustio
je letjelicu i okrenuo ju, osjeao je teinu akceleracije dok se srebrni avion
zabijao u rijedak zrak visoko u atmosferi. Polagano je povukao palicu
prema sebi i avionov se nos podigao. Colt je osjetio kako je odgurnut
natrag u sjedalo. Pogledom je preao preko kontrolnog panela.
Kompjutorski je ekran prikazivao blistavu bijelu toku koja je pulsirala
uzdu zakrivljene linije.
"Tu si", promrmljao je Colt samome sebi.
Avion je sada mijenjao kinetiku energiju za visinu. Colt je skinuo ruku s
upravljake palice i osjetio kako mu ruka bez teine visi u zraku.
"To je vraki ulaz u atmosferu, Colte!" prasnuo je glas kontrolora misije.
"Samo tedim gorivo, Mary", odgovorio je veselo.
Radarski je ekran prikazivao veliki signal koji je klizio s ruba prema
sredini. Colt je pritisnuo drugo dugme i ekran je prikazao teleskopski optiki
pogled na satelit, s podacima o udaljenosti i kvadratiem za nianjenje.
"Eno ga", rekao je Colt smireno u mikrofon. "Ovoga je puta pravi. A
takoer je i velik."
U slualicama je uo prigueno gunanje: "Kurvin sin zna letjeti, to mu
moram priznati."
Satelit je bio crn, ali naikan staklastim protuberancama koje je Colt
smatrao laserom x-zraka. Bacio je pogled na snima podataka i vidio kako
snima sve to su njegovi senzori pokupili. Laseri x-zraka za pogon su
koristili malo nuklearno oruje. Nuklearno oruje u orbiti bilo je zabranjeno,
nedoputeno po Svemirskom sporazumu iz 1967. Snimke bi trebale
diplomatima dati streljivo za borbu u Genevi, pomislio je Colt.

Imao je premalo goriva za stvarni susret sa sovjetskim satelitom. Imat

e samo jednu ansu da puca na njega, i to e biti sve.
Ima li na njemu nuklearka, ili je miniran? Colt je na kratko pomislio bi li
bilo bolje biti raznesen nuklearnom vatrenom kuglom ili spren x-zrakama.
Mrko se nasmijeio i ukljuio sustav naoruanja na kontrolnom panelu
projektila. Na njemu se upalila krvavocrvena lampica.
Dok ga je kurs njegova aviona nosio prema orbiti sovjetskog satelita
Colt je na kontrolnom panelu naoruanja pritisnuo dugme za automatsku
paljbu. Osjetio je potres u kokpitu kad je projektil lansiran. Na ekranu je
vidio mali bljesak na jednoj strani satelita. Nema eksplozije. Nema x-zraka.
Izdahnuo je zrak koji je nesvjesno drao u pluima. Pritisnuo je
uveanje satelita na kojem je vidio kako je nekoliko lea razbijeno i veliku
rupu gdje je projektil udario. "Pogodak broj jedan", zapjevao je.
"Biljeimo prekid rada satelita", rekao je komunikatorov glas,
bezosjeajan i profesionalan.
"U redu", rekao je Colt, "podeavam parametre ulaska. Molim auriranje
navigacijskog programa."
Odgovorio je kontrolorov glas: "Stavi kompjutorsku frekvenciju na 0415
za auriranje optimalnog kursa."
Colt je pritisnuo dugmad sa svoje desne strane. "Nakaza 0415,
provjera... Ej, kakav je dananji rezultat?"
"Ti si za sada sredio jednog -"
Progunao je.
"- a oni su sredili tri naa."
Kupola za rekreaciju u Seleneu bila je puno manja od glavne kupole,
gdje su se sputali atlovi. Bila je postavljen na malo veoj visini, tako da je
netko tko je stajao na rubu bazena mogao vidjeti glavnu kupolu, More
oblaka i pogrbljena ramena planina Alphonsusa. Glavna atrakcija je,
naravno, bila Zemlja, plava i bijela i blistava na mrtvaki crnom nebu.
Planet je bio debeli polumjesec, gotovo do pola pun, njegova je svjetlost
bila dovoljno jaka da osvijetli lunarnu no jae no to je pun Mjesec
osvjetljavao Zemlju.
Kinsman i Diane zajedno su sili s pokretnih ljestava. Ona je nosila
crvene hlae i sivu pripijenu vestu. Nosila je malu najlon vreicu.
"Nitko mi nije rekao kako se ovdje moe plivati", rekla je. "Morala sam
posuditi badi od jedne od ena. Nadam se da mi nije premali."
Kinsman se nacerio. "Ne postoji neto takvo kao premali badi."

Sloila je kiselu facu. "Nemoj mi rei kako si ovdje na rubu postao

muka svinja."
"Aha, moda jesam." Instinktivno je posegnuo za njenom rukom.
"Kriste, drago mi je to si dola! To je najbolje iznenaenje mog ivota."
Diane mu je stisnula ruku. "Drago mi je to si jo uvijek ovdje, Chete."
Stajali su i cerili se jedno drugome jedan budalast, sretan trenutak.
Onda je Kinsman rekao: "Ne zaboravi izgledati iznenaeno."
"U redu, efe." Sili su s ljestava i hodali vlanom, toplom atmosferom
prema nizu ormaria koji su se nalazili uz jedan zid kupole. Ormarii su u
poetku sluili kao privremeni moduli za odravanje ivota kad su podizane
prve postaje na Mjesecu. Kinsman i ostali lunarni istraivai od milja su ih
nazivali "telefonske govornice" kad su u njima bez prestanka morali ivjeti
po dva tjedna.
"udno - ne osjeam klor", rekla je Diane.
"Ne koristimo ga", objasnio je Kinsman. "Ima puno kisika iz kamenja, i
puno solarne energije, pa proizvodimo ozon i time bazen odravamo istim.
Raspada se na kisik. Nema vie peckanja oiju."
Poveo ju je do ormaria i pomogao joj ui u jednog, a onda uao u
susjednog. Kinsman je jednostavno raskopao svoj kombinezon. Ve je
nosio kupae gae. Nije se trudio ponijeti runik. S obiljem elektrinih
grijaih lampi u Seleneu gotovo je izgubio naviku brisanja runikom.
Izaao je iz ormaria i pogledao bazen. kvadra je ve bila tamo,
ispunjavali su kupolu glasnim smijehom i pljuskanjem. Nekoliko je obitelji
dolo s djecom. Tinejder i tinejderica simultano su skakali s tri metarske
daske i polagano ulazili u vodu u savrenoj sinkronizaciji. Nemogue na
Zemlji, ali samo velianstveno problematino na jednoj estini njezine
gravitacije.
Rekreacijska kupola predstavljala je nekoliko godina raspravljanja i
prepiranja s generalom Murdockom, koji je tvrdoglavo odbijao uvidjeti
potrebu za takvim luksuzom u Moonbaseu. Kupola je izgraena tek kad je
Kinsman nabavio godinju zalihu scotcha za tri psihijatra u bazi, oni su
poeli slati izvjea o neophodnosti rekreacije na ovom udaljenom habitatu
ljudske civilizacije. Slubeno, Murdock nije znao da su si Luniki izgradili
bazen.
Pat Kelly primijetio je Kinsmana i krenuo prema njemu oajniki
pokuavajui izgledati nonalantno.
"Uh, bog, Chete. O onoj zapovjedi to je dola danas poslijepodne ..."
Kelly je bio mali ovjek, vrckav, s ugodnim, iskrenim licem nagrenim

prevelikim zubima i premalim mirkavim oima zbog ega je pomalo sliio

zecu. Njegov brz, nervozan nain govora i kretanja samo je pojaavao
slinost.
Pjeano plava kosa, prodorne plave oi. Bio je vrlo bistar, mlad, i
postajao je snaan. Ve je odradio dvije ture na Mjesecu i ovo mu je bila
trea. Upravo je postao bojnik i Kinsman ga je odabrao za zamjenika.
"Murdockova zapovijed?" Kinsman je osjetio kamen u elucu.
"Problemi?"
"Ne, ne. Samo sam se pitao o emu se radi. Zato moramo poslati
detaljno izvjee o ljudstvu i logistici sutra do podneva?"
"Murdock eli znati koliko moemo pomoi postajama s posadom",
odgovorio je Kinsman nezainteresirano.
"Aha, to je oito. Ali zato? to se dogaa? to je s tom utom
pripravnou?"
Slijeganje ramenima. "Ne znam, Pate. Ali zna Murdocka. On je oduvijek
bio paniar."
Kelly je jo uvijek izgledao zabrinuto. "Sluaj, Chete, hoe li uistinu biti
problema? Dolje imam enu i klinca. Ako e biti prave frke elim biti s
njima."
"Ve sam ti davno rekao da ih dovede ovamo. ak i ako na Zemlji
nastane sranje ovdje ga moemo preivjeti."
"to je s ruskom polovicom?" Pat je od nevjerice razrogaio oi.
"Ako se ovdje budemo morali boriti, to e barem biti s obinim orujem,
ne nuklearnim."
"Ali isto tako moe poginuti."
Kinsman je zgrabio mladia za ramena. "Pate, kad bih ti mogao
zapovjediti da dovede obitelj ovamo, uinio bih to."
"Toliko si siguran u to?"
"Ovdje bi im bilo bolje."
Lice mu se zgrilo, poput zejeg. "Nisu u tako loem stanju, zna. Dobar
dravni smjetaj. Imaju dvije sobe za sebe, u blizini baze. Prilino dobar
poloaj - nema provala, ak ni restrikcije elektrine energije, osim ljeti."
"Dovedi ih ovamo", ponovio je Kinsman.
"Misli kako bih trebao?"
"Ja u srediti dozvole za putovanje. Uinit to sutra."
Kelly je jo uvijek izgledao neodluno. "Moda si u pravu ..."
Odlian nain za poetak zabave, pomislio je Kinsman. Pokuava
odluiti hoe li tvoja ena i djeca biti razneseni ovaj mjesec ili idui.

Diane je stala pored njega. "Pogled je nevjerojatan!"

Kinsman je pogledao njen zeleni i uti bikini i sloio se: "Definitivno."
Nacerila mu se. "Znala sam da e to rei!"
"Ti si poela."
"Samo provjeravam", rekla je veselo. "Poput Pavlova i njegovih pasa."
Kinsman je jednom kimnuo. "Pozvonila si na zvonce i ja slinim."
"Nepopravljiv sluaj muke svinje", promrmljala je Diane.
Kinsman je namjeravao odgovoriti kad je Kelly glavom mahnuo prema
ulazu za ljestve. "Ide doktor Faraffa."
"Sada e vidjeti to je prava muka svinja", proaptao je Kinsman
Diane.
Doktor Faraffa bio je samo malo stariji od Kellyja. Imao je iroko,
glatko, preplanulo lice bez orlovskih crta esto pripisivanih Arapima. Doao
je direktno do Kinsman, kratko je kimnuo Kellyju, a Diane u potpunosti
ignorirao. Nosio je izguvane hlae i svijetlu jaknu, jedina osoba u kupoli
koja nije bila u kupaima.
"Pukovnie Kinsman", rekao je glasom mekim i zlatnim poput turskog
duhana, "moje kolege s Alfe obavijestile su me kako se govorka o novoj
krizi."
Vijest se brzo iri, pomislio je Kinsman. "Vjerujem kako su sve glasine u
vezi toga", paljivo je odgovorio, "jako preuveliane."
Faraffa se pribliio tako da je Kinsman mogao osjetiti njegov dah na
licu. Nosio je aromu neeg slatkog, gotovo pokvarenog.
"Jako preuveliane? Moda. Poput okupacije naftnih polja od strane
vaih marinaca? To je jednom bila jako preuveliana glasina."
Kinsman je slegnuo ramenima. "Ja nisam diplomar. Marinci i okupacija
su stvarni. Nova kriza nije."
"Jo ne."
"Jo ne", ponovio je Kinsman.
"Ako dode do takve krize, oekujem kako e svi stranci ovdje na
Mjesecu biti vraeni njihovim domovima", rekao je ukoeno Faraffa.
Samo ako su budale, odgovorio je u sebi Kinsman. Na glas je rekao:
"Uvijek se trudimo udovoljiti naim stranim gostima."
"Naravno."
"U razumnim okvirima", dodao je Kinsman.
Faraffa je podigao obrve. Onda je uz lagani smijeak dodao: "Koliko
znam veeranje je okupljanje proslava vaeg roendana. Moje iskrene
estitke, gospodine."

"Hvala vam." Kinsman je iz izraza Dianeinog lica mogao vidjeti to misli

o Egipaninovu pokuaju upropatavanja iznenaenja.
"Vrlo je zanimljivo", nastavio je Faraffa. "Vi ste najvieniji ovjek u
Seleneu. Svi vas poznaju i dive vam se. ak i Rusi."
Kinsman se lagano naklonio i rekao: "Moj je ivot otvorena knjiga."
"Ne ba." Faraffin je glas postao gotovo apat, prodorniji, otriji, tanki
bode od zvuka. "Pokuao sam saznati vie o vaem ivotu. Jako me
zanimate, pukovnie Kinsman. Ipak, iako su kompjutorski dosjei potpuno
otvoreni seu samo nekoliko godina u prolost. Prije toga, va je osobni
dosje prazan. Potpuno prazan. Vi ste ovjek bez prolosti, pukovnie
Kinsman."
Kinsman je vrlo smireno odgovorio: "Osobni dosje ide do toke kad sam
preuzeo zapovjednitvo nad Moonbaseom."
"Ali ne dalje."
"Ne dalje."
"Zato? Svi drugi dosjei seu barem do kolovanja osobe."
Kinsman je mirnim i staloenim glasom, paljivo birajui rijei, rekao:
"Diplomirao sam na Zrakoplovnoj akademiji."
"Tako je."
"Nema potrebe za vie detalja."
"ovjek bez prolosti", ponovio je Faraffa. "ovjek se zapita to krijete
od nas."
"Skromnost", rekao je Kinsman i usiljeno nasmijeio. "Imam jako
razvijen osjeaj skromnosti."
"Ili tajnosti?"
"Zovite to privatnost. Ako uistinu neto elite saznati, pitajte me."
"Ne", rekao je Faraffa. "Pitat u svoju vladu. Moda oni uspiju saznati
vie od mene."
"emu ovaj interes u moju mladost?" pitao je Kinsman trudei se
zvuati nezainteresirano.
Faraffa je profinjeno slegnuo ramenima. "Ahh... zovite to radoznalost,
pukovnie. Nakon svega, ja sam znanstvenik. Znanstvenici su izuzetno
znatieljni. Osobito kad naiu na zagonetku."
"Nema zagonetke", lagao je Kinsman nagaajui na to Egipanin misli.
"Pitajte me to elite znati i ja u vam odgovoriti. Ukljuujui mjesece kad
sam letio na Cipru."
Faraffa je glavu nagnuo unatrag. "Znai bili ste dio takozvane mirovne
misije."

"Da, jesam."
"Tako sam i mislio." Egipanin je kimnuo i nasmijeio se, vie sebi nego
onima oko sebe.
"Samo ste trebali pitati", rekao je Kinsman osjetivi kako mu se niz
rebra slijeva znoj.
"Da, naravno." Faraffa se ukoeno naklonio, vie glavom nego tijelom i
bez rijei otiao.
Diane je gledala kako odlazi, a onda se okrenula prema Kinsmanu.
"Ovdje imate puno stranih posjetitelja?"
"etrdesetak - uglavnom iz zapadne Europe i Japana. Nekoliko iz
zemalja treeg svijeta. I Faraffa."
"Nema izraelskih izbjeglica?"
"est. Ali oni su ovdje za stalno, s obiteljima."
Vie od pedeset ljudi ve je bilo kod bazena, svi u kupaima, a svakog
su trenutka pristizali novi. Prevladavala je bijela boja koe, s nekoliko
smeih i samo dvije crne. Nekoliko je ljudi plivalo, a uobiajena aica
miiavih egzibicionista maknuli su tinejdere sa skakaonice i pokuavali
izvesti spektakularne - ali loe koordinirane - skokove. Skakali su u
sanjivom usporenom ritmu. Voda je isto tako lijeno pljuskala oko njih.
Veina ljudi oko bazena ih je ignorirala, bili su zaposleni piima koja su
drali u rukama.
U gomili je bilo samo nekoliko Rusa, primijetio je Kinsman. Nije bilo
Leonova. Kakve li je zapovijedi on danas dobio?
"Ah, tu si!"
Kinsman se okrenuo i ugledao Hugha Harrimana kako se probija kroz
gomilu s piem u obje ruke i pribliava mu se poput projektila na toplinsko
navoenje. Harriman je bio nizak, bucmast, elav, bradat, buljook, lajav,
svojeglav, prljavih misli, samoproglaeni kukavica, i najvjerojatnije
najbistrije ljudsko bie u krugu od otprilike 384405 kilometara.
"Na uzvieni voa!" zagrmio je Harriman. "Popij neto!"
Kinsman je uzeo ponuenu plastinu au, dok se gomila okrenula kako
bi gledala, i ponudio ju Diane.
"Oh, sranje!" prasnuo je Harriman. "Mogao sam si misliti kako e se
pojaviti s prekrasnom enom. Trebao sam donijeti jo jedno pie. Dao bih ti
ovo, ali ve sam se popiao u njega."
"Nema veze." Kinsman mu je uzeo au. "Alkohol sve proiava."
"Kurvin sine!" viknuo je Harriman.

"Diane", rekao je Kinsman, "ovo je Hugh Harriman. On je pola Irac, pola

idov, pola panjolac..."
"Portugalac, do vraga! Pazi jezik, Kinsmane."
"Ovo je Diane Lawrence", dovrio je Kinsman.
Harrimanov ljutiti izraz lica odjednom se pretvorio u izraz djeje
nevinosti, kolutavih oiju i oaravajueg osmijeha. "Oaran sam,
definitivno." Uzeo je Dianeinu slobodnu ruku i poljubio ju.
"Drago mi je to sam vas upoznala", odgovorila je Diane.
Harrimanovim je licem preletio zamiljeni izraz. "Ali niste li vi uvena
pjevaica?"
"Biva uvena pjevaica", tuno je rekla Diane. "Vladi je dosadilo sluati
me."
Svi su se skamenili. Nitko nije rekao ni rije, ak ni promrmljao neto.
Nitko nije znao to treba rei.
"Diane poinje novi ivot ovdje na Mjesecu", rekao je odrjeito Kinsman.
Okrenuo se prema njoj i dodao: "I garantiram ti kako ovdje nikome nee
dosaditi da te slua."
Mrmljanje odobravanja proirilo se gomilom. Ali bilo je to samo
mrmljanje. Veina se ljudi namjeravala vratiti u Ameriku kako bi tamo
proveli ostatak ivota.
"Recite mi", rekla je Diane Harrimanu, "to vi radite ovdje u
Moonbaseu?"
"Seleneu, draga moja", odgovorio je, "Seleneu. To je ime koje smo dali
ovom izbjeglikom raju." Harriman je zastao kako bi doao do daha, na
trenutak mrko pogledao Kinsmana dok je pio njegovo pie, a onda se opet
nasmijeio Diane. "Ja sam politiki bjegunac, draga moja. Nesretna rtva
paklenskih sila. elite li uti priu mog ivota?"
"On je tajni agent", rekao je Kinsman, "ali nismo uspjeli odgonetnuti za
koju stranu radi - ili protiv koje."
"Nije vano", rekao je Harriman.
Kinsman je pitao: "Tko je postavio ank? to se veeras ovdje dogaa?"
Harriman ga je opet mrko pogledao. "Odjebi, Kinsmane! Vraki dobro
zna kako je ovo tvoja zabava iznenaenja. Ali ti ne zna to je pravo
iznenaenje."
Kinsman je namjeravao odgovoriti kad se iz pravca ljestava zauo amor
i duboki je glas rekao: "Pozdravi i dobre elje ljudima mira iz Saveza
Sovjetskih Socijalistikih Republika od za novcem pohlepnih imperijalistikih
lakeja s Wall Streeta."

Kinsman se odjednom osjeao bolje. "Leonov." Zgrabio je Diane za ruku

i poveo ju kroz gomilu prema ljestvama. "To je Piotr Leonov, zapovjednik
ruskog dijela Selenea."
Leonov je doao u pratnji dvije nasmijane Ruskinje u odijelima. Vraki
dobra tijela, automatski je primijetio Kinsman. Rus je bio u odori, s inom
pukovnika na ramenima. Bio je malo nii od Kinsmana, i neto tei. Licem
su mu dominirale bistre ledenoplave oi, vrlo izraajne, i pune usne. Kosa
mu je ve bila potpuno sijeda, ali je razigrano padala preko ela;
neprestano ju je micao rukom."Chete! Napuhani reakcionarni plutokratu!
Sretan roendan!"
Zgrabio je Kinsmana oko rebara i podigao ga s tla.
"Hej, Pete, ide!" nasmijao se Kinsman.
S bosim nogama opet na travi Kinsman je rekao: "Uplaio sam se kako
se nee pojaviti."
"Molim? Propustiti roendan kolege Lunika? Mog prijatelja?"
Kinsman je kimnuo prema dvjema enama i rekao: "Vidim da si doveo
prijateljice."
"Hah! Tajna policija. Dole su te pijunirati i paziti na mene."
ene su se nasmijeile i pokuale prikriti nelagodu.
Pitam se koliko ima istine u Peteovim rijeima? pitao je Kinsman
samoga sebe. Pokuava li me na neto upozoriti?
Vrijeme je na Antarktiku bilo gotovo beznaajno. Bio je dan. Bilo je tako
jo od rujna i nastavit e sve do oujka.
Najhladniji zrak na Zemlji skuplja se na kilometar i pol visokoj zaravni
koja granii s Junim polom. Gust, hladan, ovaj zrak sputa se zidovima
zaravni poput nevidljiva slapa. Nevidljiv, ali opipljiv, materijalan. Urla
gleerima i snjenim ravnicama nevjerojatnom snagom, stvara meave
gdje je god prisutna vlaga.
Nebo je danas bilo vedro, zrak potpuno suh. Ipak, natporunik Richards
drhtao je u svojoj elektrino grijanoj parki. Vjetar je bez obzira na sve
nemilosrdno prolazio kroz odijelo.
Richards je stajao ispred velikog gusjeniara i u sebi brojio dane do
trenutka kad e biti smijenjen s dunosti i putovati natrag prema civilizaciji.
Poput veine ljudi koji su sluili pod njim - znanstvenici i mornarica - i
njemu je tijekom mjeseci na Antarktiku narasla duga brada. Sada je bila
istokana ledom, kondenziranom i smrznutom vlagom njegovog vlastitog
umornog disanja.

Jedan od vojnika oprezno mu je priao, tako zamotan u svoju parku i

kapuljau da Richards nije mogao znati tko je sve dok mu nije priao na
nekoliko koraka. ak su mu i onda naoale skrivale veinu lica.
"Gospodine, znanstvenici kau kako smo tono na vrhu velikog
nalazita. Signal je vrlo jak i pojaava se kako idemo na sjeverozapad."
Richards je kimnuo. "Odlino. Moemo li pratiti signale iz gusjeniara, ili
ele nastaviti pjeice?"
"ini se kako ele nastaviti pjeice, gospodine. Prevru kamenje i
meusobno trabunjaju."
Richards se namrtio. "Prokletstvo. Idem unutra obaviti redovno
javljanje."
Richards je promatrao kako se mornar vraa do skupine geologa koji su
se nalazili oko velike kamene izboine i saginjali se ili kleali poput u krzno
odjevenih hodoasnika koji su napokon stigli do svog svetita.
Dolina je bila potpuno mrtva, jedna od onih udnih antarktikih pustinja.
Ni snijega, ni nikakve vrste vegetacije, ak ni zemlje. Nita osim kamenja i
ljunka i jo kamenja. Neki su znanstvenici rekli kako krajolik podsjea na
Mars i predloili kako bi astronauti koji odlaze na taj udaljeni planet mogli
ovdje imati obuku. Snijegom prekrivene planine blistale su posvuda oko
njih na snanom vjetru i zabijale svoje svjetlucave vrhove u bolno blistavo
nebo. Nikakvog ivota. Osim dunou natjeranih Amerikanaca koji trae
naslage ugljena kako bi nahranili prodrljive gradove u domovini.
Richard je polagano, ukoen od hladnoe, otiao do vozila. Njegove su
izme krkale na ljunku. Metal ljestvi vraki je hladio ak i kroz njegove
debele rukavice. Popeo se i provukao kroz otvor u stranji dio mamutskog
vozila.
Toplina. Fenomenalna, ugodna toplina. Skinuo je rukavice i kapuljau i
uivao. Richardsu je bilo potrebno pola sata i nekoliko alica vrue kave da
se opet pone osjeati ljudski. Sjedio je sam u kabini, skinuo je parku,
izme stavio direktno ispred grijalice. Obavio je radio javljanje McMurdocku
i zavalio se u udobno vozako sjedalo. Od tuda je mogao promatrati
geologe.
Svi su se odjednom skupili. Richard se uspravio u pogledao kroz
vjetrobran vozila. Pokazivali su neto i ivahno govorili o tome. ustro.
Ruke su mahale i pokazivale. Jedan od njih pokazao je prema vozilu, a
onda prema nazubljenom obzoru. Poeo je juriti prema gusjeniaru.
Richard je zbunjeno ustao, provukao se kroz otvor stranjeg dijela gdje
su se nalazili kreveti, blagovaonica i radni stolovi. Otvorio je vanjska vrata i

pustio hladan zrak unutra. ovjek je bio isti mornar koje je prije razgovarao
s Richardsom. Podigao je naoale i pokazao zakrvavljene razrogaene oi i
uzbueno rekao: "Gospodine, pronali su marker! Metalni. S natpisom na
ruskom."
"Ruskom?"
"Da, gospodine. Doktor Carlati kae kako izgleda da su Rusi ve bili
ovdje i poloili prava na ovu dolinu."
Richard se namrtio. "Prestani priati kao u kaubojskom filmu, Bates.
Ovo je meunarodni teritorij. Nikome nije doputeno polagati prava na bilo
kakvu vraju dolinu."
Mornar je slegnuo ramenima. Richards je posegnuo za parkom i
navukao ju. Zakopao ju je i promrmljao: "Doi, idemo pogledati. Zna li
netko od znanstvenika ruski?"
"Doktor Carlati, gospodine."
Dok je silazio iz gusjeniara i opet sputao noge na kamenito tlo
Richards je uo mornara. "Hej, pogledajte, gospodine! Jo jedan gusjeniar
dolazi dolinom."
Richards ga je ugledao. Tamna mrlja koja se kree sivim kamenjem.
Pogledao je mornara koji je jo uvijek stajao kod otvora. "Uzmi jedan
karabin i napuni ga. Ponesi ga sa sobom."
"Da javim McMurdocku, gospodine?"
Na trenutak uhvaen izmeu dva prioriteta Richards je odmahnuo
glavom. "Ne. Donesi karabin. Javit emo McMurdocku nakon to popriamo
s Crvenima."
U vrijeme kad su Richards i mornar stigli do skupine znanstvenika
sovjetsko se vozilo dovoljno pribliilo da bi se na njemu mogla jasno vidjeti
crvena zvijezda.
"Najbogatije leite ugljena koje sam ikada vidio", rekao je jedan od
geologa. "Ovako su sigurno izgledala leita u Montani prije ezdesetih."
"Da", rekao je jo jedan ovjek u parki. "Ali oni su oito doli prvi."
"Ovdje ima dovoljno za sve."
Naivna budalo, pomislio je Richards.
Sovjetsko je vozilo napredovalo prema njima, postajalo je sve vee i
opakije sa svakim zveketom gusjenica. Richards je stajao i promatrao ga,
vie nije bio svjestan hladnoe ili vjetra. Znanstvenici su takoer izgledali
napeto.
Jedan je rekao: "Mislite li kako je Podgorny s njima?"
"Ove je godine ovdje?"

"Tako sam uo."

"Nisam ga vidio od konferencije u Beu."
Richard se ubacio u njihov razgovor. "Mislim kako bi bilo bolje da vi civili
odete do gusjeniara. Vojni
e Jefferson, donesi jo dva karabina."
Jefferson je odjurio do amerikog gusjeniara, dok je Bates podigao
karabin i pribliio se natporuniku. Znanstvenici su nervozno pocupkivali.
Doktor Carlati je rekao: "Richardse, niste li malo melodramatini? to bi
moglo prouzrokovati probleme koji bi zahtijevali oruje?"
"Stvarno mislim kako biste se trebali vratiti do gusjeniara", odgovorio
je Richards. "Poto sam ja odgovoran za vau sigurnost moram inzistirati."
"Ali to je glupost!"
"Molim vas..."
Redov Jefferson pojavio se na vratima gusjeniara, u rukama je drao
dva karabina i poeo se sputati ljestvama. Poskliznuo se ijedna od puaka
ispala mu je iz ruke. Pala je na kameno tlo i opalila uz prodornu grmljavinu.
Istog trena bang-bang-bang odgovora doao je s ruskog gusjeniara.
Komadii kamena letjeli su oko Amerikanaca. Richards je ugledao ovjeka
kako sjedi na vrhu sovjetskog vozila s automatskom pukom uperenom u
njih.
"Dolje!" viknuo je znanstvenicima. Richards je istrgnuo zapanjenom
Batesu, koji je jo uvijek stajao pored njega, karabin iz ruku i okrenuo se
prema nadolazeem gusjeniaru. Sada je bio ogroman i siv, poput tenka.
Richards je napeo karabin i u tom trenutku uo jo jedan bang.
Nevjerojatna sila pogodila ga je u prsa i sruila ga na tlo. Nikad nije
osjetio udar u tlo, ali odjednom je zurio u nebo. Ugledao je zamaskirana
lica. Bila su mutna. Bol! Tijelo mu je bilo u plamenu.
"Moj Boe, pogodili su ga!" Bio je to dalek glas, nestajao je, nestajao.
"Mislim da je mrtav."
Kinsman se udaljio od gomile pored bazena. Nosio je tree pie (Ili mi je
etvrto?) stajao je sam u blizini zida transparentne kupole. Okrenuo se i
pogledao Alphonsusov umorni masiv, milijardu godina star uvar niega.
Diane je pjevala:
"Oh, sjea li se slatke Betsy iz Pikea,
Koja je prela beskonanu preriju s ljubavnikom Ikeom... "
Pjevala je gotovo sat vremena. Naravno, netko je izvukao gitaru i
zamolio ju da zapjeva. Gomila ju je odvukla od Kinsmana, zatoenika

njezinog prekrasnog glasa kao i vlastitih stravinih sjeanja. Sada je, dok je
gledao sumornu ljepotu Mora oblaka, zavrila s pjevanjem i Kinsman je iz
gomile mogao uti dijelove razgovora:
"... Takamara kae kako u sjevernom Pacifiku cijele godine nije bilo
nijednog dupina. ini se da su zavrili kao kitovi."
"... vratiti se na vrijeme za boinu kupovinu. Djeca e biti tako
vesela..."
"... samo su skupili cijeli odjel i odveli ih u logor. Tvrdili su kako
namjerno usporavaju novi plan za smirivanje masa."
"Cijeli vraji odjel?"
"Osamnaest mukaraca i ena. Takoer su odveli i njihove obitelji. Svi
su negdje u Nebraski, rade u vojnoj bazi. One koji su odbili tretiraju
elektrookovima i drogama."
"Bez suenja? Bez ikakvog procesa?"
"Hah!"
"To ne mogu uiniti! To je protuustavno!"
"Naravno da jest. Ali nemoj to preglasno izgovarati. I ti takoer moe
dobiti plaeni odmor u Nebraski, zna."
Hugh Harriman doao je do Kinsmana. Ali sada je mali okrugli
ovjeuljak bio ozbiljan. Harriman je podigao obrve i pitao: "to to ujem o
utoj pripravnosti?"
"Isuse", promrmljao je Kinsman. "Zar u ovom gradu vie nema tajni?"
"Znam kako civili ne bi trebali znati", rekao je Harriman, "ali koliko je
ozbiljno? Hoete li ti i Leonov obarati ruke, ili je ovo stvarno?"
"Kad bih barem znao."
Harriman je popio gutljaj pia. "Toliko je loe?"
"Neemo obarati ruke."
"Proklete budale."
Kinsmanu je neto palo na pamet i zamalo se nasmijao. "Ej, ako nam
zapovjede da zatvorimo nau polovicu baze za sve strane dravljane to
emo do vraga s tobom? Brazilci ti jo uvijek nisu sredili papire, zar ne?"
"Naravno da nisu, kurvini sinovi. Prolo je ve dvije godine. Ja sam
slubeno osoba bez domovine. Jo nekoliko mjeseci i neu moi uspravno
stajati na Zemlji. Dre me za jaja - pozovu me ovamo s njihovim
sociolokim timom, a onda mi ukinu dravljanstvo."
"Razvedri se. Sokrat je dobio kukutu."
"Teak je ivot nas filozofa", rekao je Harriman uz uzdah.
"Misli obada."

"Svejedno. Zna koga su u Sao Paulu postavili na moje mjesto? Glupog

pukovnika. Pukovnik jebene vojske je predsjednik filozofskog odjela na
najveem brazilskom sveuilitu! Pukovnik!"
"Neto emu se trebam veseliti kad odem u mirovinu."
"Najprije treba toliko poivjeti."
"To nije smijeno, Hugh. Ne veeras."
Harriman je na trenutak zurio u njega, otvorenih usta spremnih za novi
odgovor. Ali kad je shvatio to je Kinsman mislio rekao je: "Aha. Zatvaraju
sve kole. Luksuz, zna."
Otiao je. Kinsman se okrenuo i opet pogledao van, osjeao je
otupljujuu hladnou beskonanosti kako se uvlai u njega unato grijanom
zidu, gledao je opinjavajuu ljepotu Zemlje, izvan njegovog dosega.
Sedam milijardi ljudi spremni unititi jedni druge.
Ruka na njegovom ramenu. Diane.
"Trebao bi se zabavljati, svialo se to tebi ili ne."
"Oh, da. Zaboravio sam."
"Mislim kako se sprema neto veliko." Pokazala je prema bazenu.
Kinsman je kod bazena vidio ogromni paket prekriven plavom
plastinom ceradom. Bio je udnog oblika. Kinsman nije mogao procijeniti
to je unutra.
"Poslali su me po tebe", rekla je Diane.
Opet je odjenula hlae i vestu. Kinsman je primijetio kako nehajno trlja
prste lijeve ruke i zakljuio kako ve dugo nije svirala gitaru.
"Mogu smisliti bolja mjesta za otii", rekao je Kinsman.
Diane se nasmijeila, ali nije nita rekla. Zajedno su proli kroz gomilu
koja se gurala oko tajanstvenog paketa. Bio je visok gotovo poput ovjeka,
i puno iri no to je mogao rairiti ruke. Mrmljanje i razgovor su se
pretvorili u tiinu iekivanja kad su Kinsman i Diane prili.
Piotr Leonov stajao je pored paketa i veselo se cerio. Sada su svi bili
tiho.
"Ah", rekao je Leonov, "stie poasni gost. Stigao je arobni trenutak."
Kinsman je pokuavao izgledati oputeno, ali je u stvari izgarao od elje
da sazna to se nalazi ispod cerade.
"Prije no to otkrijem tvoj roendanski poklon", rekao je Leonov,
"moram odrati govor..."
Svi su uzdahnuli.
"ekajte, ekajte!" Leonov je podigao ruku. "To nije politiki govor.
Samo dvije reenice."

"Brojimo!" doao je glas iz gomile.

"U redu. Prva: Pomno smo istraili tvoju prolost kako bismo odabrali
ovaj poklon, Chete."
Lice mrtve kozmonautice koja bespomono lebdi. Kinsman je otjerao
prizor iz misli.
"I druga: Svaki stalni stanovnik Selenea dao je dva mjeseca vlastitog
tovarnog doputenja kako bi ovu - stvar - dopremili ovamo. Doktor
Nakamura je pomogao i iskoristio obiteljske veze kako bi doao do - ah predmeta. I svaki djelatnik Lunagrada dao je doprinos u vidu neophodne
tehnoloke pomoi kako bi stvar ispravno radila."
"To su etiri reenice, Leonove!"
Rus je slegnuo ramenima. "Ja sam unutar dvije od moje poetne
procjene. To je prilino dobro, u usporedbi s onime to vi znanstvenici
radite."
Svi su se nasmijali.
Leonov se opet okrenuo prema Kinsmanu i nastavio: "U redu, onda! Od
svih nas Lunika, Chete - Lunagrada, Moonbasea, Selenea - sretan
roendan!"
Povukao je plastinu ceradu i nita se nije dogodilo. Svi su se grohotom
nasmijali. Leonov je naglo porumenio i povukao ponovno, jae, i cerada je
kliznula na pod. Otkrila je blistavi pianino od slonovae.
Kinsman je razjapio usta. "Isuse Boe i Majko Boja."
Nekoliko je trenutaka samo stajao tamo, previe zapanjen da uini ita
drugo osim zurenja razjapljenih usta. Onda su svi poeli pljeskati. Netko je
poeo pjevati "Sretan roendan". Diane mu je prila, zagrlila ga i glasno
poljubila. Jo pljeskanja.
"Vjerujem kako zna svirati?" pitao je Leonov.
Kinsman je jednom rukom zagrlio Diane i odgovorio: "Nisam godinama
dodirnuo tipku. Bio sam prilino dobar."
Pat Kelly je doao do njih. "Otkrili smo kako si bio udo od djeteta."
"Sranje", prasnuo je Kinsman. "Imao sam nastup kad sam imao
petnaest ili tu negdje - roditelji su me natjerali na to." A ja sam oduvijek
vie volio upravljati avionima nego svirati pianino.
"Sviraj!" inzistirao je Leonov. "Morao sam ovu stvar tjednima skrivati u
Lunagradu. Morao sam nai nekoga da ju ugodi, poto takvog talenta
nema u vaoj jazbini kapitalista. A sada odsviraj neto - barem
ajkovskog."

Kinsman je zatresao glavom i rekao: "Bit e sretan ako se sjetim

'Zvonia'." Sjeo je i pogledao tipke. Crne i bijele. Poput murala. Ruke su
mu drhtale. Zato? Trema ili uzbuenje ili oboje?
Dodirnuo je tipke, odsvirao nekoliko eksperimentalnih nota, proao
nekoliko skala. Ruke se sjeaju. U tom je trenutku shvatio koju bi prvu
glazbu na pianinu trebalo odsvirati ovdje na Mjesecu.
Zatvorio je oi. Nesvjesno. Bio je iznenaen kad je shvatio, i otvorio ih.
Do tada su njegove ruke ve poele svirati "Pononu sonatu".
Gomila je bila apsolutno tiha. Njene, odmjerene note irile su se
kupolom, gotovo tri stotine godina i gotovo osamsto tisua kilometara od
mjesta roenja.
Kinsman je doao gotovo do polovice prvog stavka, a onda stao.
Odsvirao je nekoliko nota djeje vjebe i ustao. Svi su zapljeskali.
Leonov mu je priao. "estitam! Ali mora maknuti instrument iz ove
kupole. Previe vlage. Ovdje nikad nee ostati ugoen."
Kelly je rekao: "Moemo ga staviti u tvoju sobu, Chete. Provjerili smo.
Ima dovoljno mjesta."
"Ne", rekao je Kinsman. "Svi bi ga trebali koristiti. Postavite ga dolje u
dvoranu za sastanke."
"Unitit e ga za mjesec dana. A djeca ..."
"Ne, nee. A posudit emo Peteova ugaaa kad nam zatreba."
"Dogovoreno", rekao je Leonov. "Uz dva uvjeta."
Kinsman ga je pogledao ispod oka.
"Prvo, da dopustite mojim frustriranim glazbenicima da tu i tamo koriste
instrument."
"Naravno."
"I drugo", Leonov je podigao dva prsta, "da ga dri ovdje na vaoj
strani Selenea kako ih ja ne bih morao sluati!"
"Naravno", rekao je Kinsman. "I tvoja tajna policija moe u njega
takoer postaviti bube."
"Mrak. Bit e jako sretni zbog toga."
Harriman je stajao pored Diane. "Pravi si renesansni ovjek, zar ne,
Kinsmane? Glazbenik, vojnik, astronaut..."
"Takoer sam bio i maevalac. Na Akademiji sam bio u momadi za
borbu sabljom."
"Hump. Meu nama imamo vrajeg Cyrana de Bergeraca!"
"Moj nos nije tako lo", rekao je Kinsman.
"Svia mi se tvoj nos", rekla je Diane.

Harriman se pokuao namrtiti i zamalo je uspio. "derem se od

ljubomore", progunao je. "Ti sve zna raditi, Kinsmane. Ja ne znam
odsvirati ni jednu jedinu notu. ak mi ni linija ne radi kako treba."
Kinsman je kroz smijeh odgovorio: "Sviranje na pianinu je poput
politike, Hugh. Tajna je ne dopustiti lijevoj ruci da zna to radi desna."
Nekolicina ostalih iskuala se na pianinu. Kupola je odjekivala rockom,
Chopinom, soulom, Straussom. Jedan od novih devedeset danaa odsvirao
je neto u neo-orijentalnom stilu koji je stjecao sve veu popularnost u
Americi.
"Bah! Seljaci i degenerici", progunao je Leonov naposljetku i sjeo za
pijano. Odsvirao je Mussorgskog, a onda se prepustio melankolinim
ruskim narodnim pjesmama.
"Ej, znam ovu", rekla je Diane. Sjela je pored Leonova i zapjevala na
ruskom.
"to znae rijei?" pitala je kad su zavrili.
Leonov joj se nasmijeio. "Kakve to veze ima, ljepotice? U usporedbi s
ovakvim glasom rijei gube vanost."
Leonov je nevoljko uzdahnuo, ustao i poeo se pozdravljati sa svima.
"Moram se vratiti u radniki raj", rekao je Kinsmanu.
"Hvala na iznenaenju, Pete. Slobodno doi i sviraj kad god poeli.
Pripada svim ljudima Selenea: i Moonbasea i Lunagrada."
Leonov je na kratko zatvorio oi. To je bila gesta koju je koristio
umjesto kimanja. "Shvaam." Oklijevao je i paljivo izbjegavao pogledati
preko ramena. "Prijatelju moj, moramo se nai kako bi provjerili stazu za
trku buggyja. Samo nas dvojica. Slae se?"
"Van pogleda itaa s usana?" Kinsman se mrko nasmijao.
"Tono."
"U redu. Sutra?"
Leonov je opet lagano trepnuo. "Nazvat u te."
"Odlino."
"Sretan roendan, drue. Neka ih ima jo puno."
"Neka ih svi jo imaju puno."
"Tako je."
Zabava je zavravala. Leonov i njegove dvije pratiteljice su otili,
praeni zadivljenim pogledima.
"To su tajne agentice", uvjeravao je Harriman mladu plavuu s kojom je
dijelo joint.

Kinsman se naposljetku naao kako polagano hoda glatkim hodnikom s

Diane, s rukom oko njenog vitkog struka, i njenom glavom sanjivo
naslonjenom na njegovo rame.
"Bila je to odlina zabava", rekla je tiho. "Lijepo to si ju organizirao za
moj prvi dan."
Nasmijao se. Imao je dovoljno alkohola u sebi da bude oputen, ali ne
dovoljno da bude pijan.
"To su odlini ljudi", rekao je Kinsman. "Sol Zemlje."
"Misli Mjeseca."
"Tako je. to su dobri ljudi. Ovo je samo mali grad, zna. Grad na
granici. Svi poznaju svakoga. Meusobno si pomaemo. Moramo. Ovdje bi
inae bilo preopasno."
"Nikad nisam vidjela nekoga toliko iznenaenog", rekla je Diane kroz
smijeh.
"Stvarno su me iznenadili tim pianinom", priznao je Kinsman. "Nikad to
ne bih oekivao."
Zaustavili su se pred vratima njezine sobe. Privukao ju je blie i
poljubio. Ostala je bez daha i na trenutak bila u njegovu zagrljaju. Ali onda
ga je njeno odgurnula.
"Chete... ja..." Dianeine su oi bile ispunjene strahom koji nije shvaao.
"Idemo polako, moe?"
"Naravno", rekao je i pustio ju.
"Trebam se prilagoditi brojnim stvarima", rekla je. "Daleko sam od
kue."
"I Neala."
"To je gotovo", rekla je brzo. "To je odavno gotovo."
"U redu. Vidimo se sutra, pretpostavljam. Laku no."
"Laku no, Chete. I hvala."
Slegnuo je i nacerio se. Ali dok je hodao hodnikom misli su mu ispunili
stari prizori mrtve kozmonautice, i nova sjeanja poruke generala
Murdocka.
Kinsman je proao pored svoje sobe, etao je hodnicima, nije mu se
spavalo, bio je bijesan na samoga sebe, a nije znao zato. Bez svjesnog
odabira smjera zavrio je u kupoli za rekreaciju. Sada je bila prazna. Smee
od zabave bilo je nagomilano na podu. Stropna su svjetla bila ugaena, ali
ona iz bazena lagano su blistala. Zemlja je iznad njega bila svjetlucava i
nepomina.

Kinsman je sjeo za pianino i poeo svirati. Odsvirao je prva dva stavka

"Ponone sonate", odustao od riskiranja s treim i zastao. Pokuao je malo
Bacha. Bilo je jadno, poput njega.
Onda je osjetio njenu ruku na ramenu. Znao je kako je to Diane, nije
morao gledati. Sjela je pored njega.
"Ne elim biti sama", rekla je.
Bilo je to kao kad je prvi put letio u orbiti. Zadivljujua sloboda
besteinskog stanja. Slobodan pad. Sve veze Zemlje su nestale. U svemiru
nema niega osim njega i ove prekrasne tople ene. Kinsman je zaboravio
ak i na Zemlju prepunu briga, problema i zvijezde-oi Boga koji ih je
promatrao.

etvrtak 2. prosinac 1999: 1550 sati UV

Svemirska postaja Alfa bila je skupina koncentrinih prstenova spojenih
cjevastim tunelima. Svemirski se brod spojio sa sredinjim prstenom. Iz
daljine je prilino sliila skupu kotaa za bicikle razliitih veliina smjetenih
jedni u druge. Iz blizine ste mogli vidjeti kako stvari nisu nimalo tako
uredne: antene, sonde s opremom i neobine strukture strile su iz kotaa
svakih nekoliko metara. Poput ljudskih gradova, Alfa je patila od urbanog
bujanja.
Kad je izgraena Alfa je trebala biti sredite komercijalne industrije, ak
i turizma. Ali kad su Sjedinjene Amerike Drave poele razvijati svoje
satelite za sustav strateke obrane, naoruane laserima sposobnima unititi
balistike projektile na daljinama od nekoliko tisua kilometara, vojska je
preuzimala sve vie i vie Alfinog prostora, a i onaj druge dvije velike
svemirske postaje, Bete i Game. U Alfi se sada uglavnom nalazilo osoblje
Svemiroplovstva, Alfa je postala sredite proizvodnje satelita za strateku
obranu iz lunarnih sirovina, njihovo lansiranje u Zemljinu orbitu, i
zapovjedni i kontrolni centar laserima naoruanih satelita.
Alfa je takoer postala i baza za presretae sovjetskih satelita strateke
obrane. Frank Colt nadgledao je remont svog svemirskog broda. Tanki
presreta jednosjed poivao je u metalnom tunelu koji je imao normalnu
Zemaljsku atmosferu kako bi tehniari mogli raditi bez nezgrapnih
svemirskih odijela. Mukarci, ene i oprema lagano su lebdjeli na nultoj
gravitaciji oko vitkog svemirskog broda. Prije samo nekoliko tjedana bio je
blistavo, polirano srebro. Sada je izgledao iskoriteno, metal je bio siv i

zagasit od izloenosti bombardiranju solarnim esticama i brzih poniranja u

atmosferu gdje je zrak gorio od strahovitog trenja.
Poput tehniara, i Colt je bio odjeven u flekavi, iznoeni kombinezon.
Lebdio je u blizini repa raketnog motora, gdje su raketne mlaznice
pokazivale svoje crne otvore. Colt je optuujuom rukom pokazao jedan od
manjih potisnika smjetenih na nosa i promrmljao: "To je taj." Pogledao je
tehniara koji je naglavake lebdio iznad njega i kroz buku strojeva koja je
odjekivala hangarom viknuo: "Taj mi se smrzao."
Tehniar je bio bijelac, mlad, crvenokos i pjegav. Novi na Alfi. Usidrio se
jednom rukom na avionu i zavirio u mali potisnik. "Meni izgleda u redu",
rekao je, a onda dodao: "gospodine."
Colt se unio tehniaru u lice. "Sluajte, narednie, boli me kurac kako
vam izgleda. Smrzao mi se. Dolazite ovamo i provjerite to nije u redu."
"Da rastavim cijeli nosa raketnog motora?"
"Obavite i operaciju srca ako elite. Otkrijte to nije u redu i popravite
to."
"Ali moja smjena zavrava u deset -"
"Naredni
e, vaa e smjena biti gotova kad ja budem zadovoljan kako ovaj
potisnik radi. Jasno? A saznat u tako to u vas povesti na probni let. A
sada moete mrdnuti guzicom ili odjebati odavde. Birajte."
Lice klinca postalo je crveno poput njegove kose. Ali prije no to je ita
mogao rei razglas je objavio: "Pukovnik Colt, prioritetna poruka sa Zemlje.
Smjesta se javite."
Colt je preko ramena mrko pogledao zvunik postavljen u oblinji zid.
Onda se okrenuo prema tehniaru. "Vratit u se, narednie. Nijedan od nas
dvojice nee spavati dok taj potisnik ne bude radio kako treba."
Nakon to se Colt odgurnuo i odletio prema najblioj zranoj komori
tehniar je promrmljao: "Crni kurvin sin." Ali zapoeo je naporan posao
skidanja motora.
asnike odaje na Alfi bile su izraene po uzoru na podmornike.
Skuene. Funkcionalne. Oguljena koljena i bolni laktovi sve dok niste nauili
kako otmjeno ivjeti u namjetenoj telefonskoj govornici.
Colt se izvalio na svoj krevet i automatski se sagnuo kako bi izbjegao
ormarie postavljene iznad njega. Pritisnuo je ON dugme na panelu
interkoma pored jastuka. Ekran se osvijetlio.
Prikazivao je jednog od komunikacijskih tehniara, zgodnu mladu
plavuu s kojom je Colt povremeno izlazio kad su bili u Vanderbergu.

Mnogim je ljudima smetalo to se Colt hvalio kako izlazi s njom. Sada se

ponaala profesionalno i rekla: "Imamo poruku za vas, gospodine, od
generala Murdocka. Osobna je i kodirana."
Colt se poeao po obrazu. "U redu, pustite je... I mogla bi mi se barem
nasmijeiti, eeru."
Nasmijeila se.
"To je ve bolje."
Ekran se ispunio kaosom boja dok se Colt nagnuo prema ormariu i
uzeo runi dekripter s pisaeg stola. "Jebeno sranje", promrmljao je dok je
prikljuivao ureaj u interkom.
Slika je ostala kodirana, ali je uo muki glas koji je rekao: "Molim
predstavite se za glasovnu identifikaciju."
Takoer je kodirano i na Zemlji? Colt je bio impresioniran. Ovo je ak i
za Murdocka bilo previe. "Franklin D. R. Colt, 051779, pukovnik,
Svemiroplovstvo."
Uslijedila je kratka pauza, a onda. "Hvala vam, pukovnie Colt.
Nastavite, molim."
Slika se iistila i prikazala generala Murdocka za njegovim stolom.
"Tu si", rekao je general.
"Da, gospodine."
Murdock je bio okrugao, elav i nervozan. Colt tog ovjeka nikad nije
vidio sretnog ili zadovoljnog. General je imao male sijede brkove, jo uvijek
oprezne, nemirne oi i oito neiscrpnu zalihu tikova. Ruke mu nikad nisu
bile mirne. "Prebacujem te u Moonbase, Colte. Papirologija je ve na putu
prema Alfi. elim da ode iduim atlom."
Colt je smjesta pomislio na tehniara koji je radio na potisniku. "Mogu li
pitati zato, gospodine?"
"Pa..." Murdock je bojaljivo pogledao oko sebe, iako je bio sam u svom
vrlo sigurnom uredu. "To je dio novog plana koji se poinje provoditi kako
bi zatitili nau mreu i sprijeili Sovjete da dovre svoju."
"Zato me onda aljete u Moonbase? Trebao bih letjeti dvostruke
smjene, sruiti to vie njihovih satelita. Trebate svakog kvalificiranog
astronauta -"
"Dolazi gomila zamjena. Godinji su ukinuti, novi se ljudi alju prije
vremena. Bit e sasvim dovoljno ljudi za orbitalne misije."
Colt je odmahnuo glavom i usprotivio se: "Ali gledajte, gospodine, zvui
pretenciozno, ali, dovraga, imam najbolje rezultate od svih ovdanjih
astronauta. Ako elite -"

"Ne elim svau, do vraga!" Generalov normalni tenor povisio se, lice
mu se zacrvenilo. "Vi letai svaku zapovijed pretvarate u diskusiju. elim te
u Moonbaseu."
"Ali nije mi jasno zato, gospodine."
"Zna zato. Ne trebam ti crtati."
Colt je zakolutao oima. "Gospodine, ovo e vas moda iznenaditi, ali ne
mogu proitati vae misli."
"Do vraga, Colte!" Murdock je svojim debelim rukama lagano udario po
stolu, poput bijesnog djeaka. "Zar ti moram crtati? Zna da je Kinsman
zapovjednik Moonbasea. Odbio je rotaciju prole godine, zdravstveni
razlozi, a one budale u kadrovskoj su popuile."
Sada je postalo jasno. Colt se gotovo nasmijao. "elite da gledam preko
Chetovog ramena tijekom operacije."
"Tako je."
"Jer mu ne vjerujete."
Murdock ga je mrko pogledao. "Morao sam se baviti Kinsmanom vie od
petnaest godina. Preemocionalan je. Nepouzdan."
Nije bilo uljudno draiti generala, ali Colt nije mogao odoljeti. "Zato ga
onda ne smijenite? Rotirajte ga iz Moonbasea. Uostalom nitko ne bi trebao
na Mjesecu sluiti due od godinu dana. Koliko je on tamo - tri, etiri
godine?"
"Prije pet", odgovorio je Murdock, njegova elava glava blistala je od
znoja. "Ali nije to tako jednostavno. Svi su mu gore fanatino odani. I bilo
bi teko pronai kvalificiranog ovjeka visokog ina koji bi dragovoljno
ostao na tom komadu kamena cijelu godinu dana. Bi li ti uzeo taj posao?
Dragovoljno?"
"K vragu, ne!"
"Shvaa? A pored toga Kinsman u dosjeu ima navedene zdravstvene
probleme - srce ili neto takvo. Najvjerojatnije lane, ali ako je otputen s
dunosti mogao bi ostati na Mjesecu kao medicinski sluaj. Tko bi elio
preuzeti zapovjednitvo da mu on gleda preko ramena?"
Colt se elio nasmijati, ali umjesto toga nastavio je ispitivati. "Aha, ali
Chet obavlja posao, zar ne? Moonbase dobro napreduje, po onome to
ujem: sve je dovreno po planu ili ak i prije."
Murdock nije progutao mamac. Umjesto toga nagnuo se naprijed i
proaptao: "Sluaj, Frank. Poznajem Kinsmana. Znam o njemu puno vie
od tebe. Stvari koje nitko ne zna. Ne elim ga gore potpuno neovisnog ako

doe do krize. Sprijateljio se s Rusima. Jednostavno je premekan. elim te

gore kako bi mogao preuzeti zapovjednitvo, ako i kada doe do frke."
Colt se uo kako govori: "Chet i ja smo kompii. Puno smo toga zajedno
proli."
"Znam. Ali preskoio te kako bi za sebe uzeo zapovjednitvo
Moonbasea. I pukovnike orlove", rekao je Murdock. "Ali ja znam kako e
se ti, kad ulozi budu na stolu, ponaati kao pravi Amerikanac i asnik - ne
poput slaboumnog neurotiara."
Neurotiar? Colt je na spomen te rijei osjetio greve u elucu.
"U izvanrednoj situaciji", nastavio je Murdock mrkog, znojnog lica,
"znam kako e staviti svoje zapovijedi i dobrobit nacije ispred osobnih
osjeaja."
Colt je razrogaio oi kad je shvatio to Murdock govori. "Mislite kako e
Chet postati izdajnik?"
"Nikoga za nita ne optuujem", rekao je Murdock oito radei suprotno.
"Samo sam oprezan."
Dok je spremao svoju spartansku prtljagu Colt je poeo shvaati to
Murdock ini. Kurvin me sin iskoritava! Jer sam Chetov prijatelj i on mi
vjeruje. Izgledat e sjajno. Poput Bratovog noa. Ljutito je zakopao torbu i
uzeo ju jednom rukom. A Murdock zna kako u to takoer i uiniti. Doao
sam predaleko i borio se protiv previe ovih bijelih kurvinih sinova da bih
sada odustao. Nikad ne izbjegavaj teak posao. Nikad ne odbijaj prigodu za
unapreenje. Ne daj im prigodu da te preskoe. A ako moram prekoraiti
preko Chetovog tijela kako bih se popeo korak vie - sranje, ako to ne
uinim ja uinit e netko dragi.
Kad je stigao do vrata svoje sobe Colt se sjetio tehniara koji je radio na
njegovom svemirskom brodu. Neka si jebe mater. Neka izmui svoje bijelo
dupe od ljakanja. Izaao je na hodnik i krenuo prema atlu za Mjesec.
"Kad si rekao kako ide u etnju nisam mislila ovamo", rekla je Diane.
Ona i Kinsman bili su u lunarnim odijelima, hodali su polagano i paljivo
preko Mare Nubiuma koji je prekrivao Selene i pruao se do obronaka
Alphonsusa.
Kinsman je mrzio odijela. Imao je osjeaj kao da se nalazi u neijoj koi.
Ljigavo, teko za kretanje ak i na malog lunarnoj gravitaciji. Uvijek su
zaudarala na plastiku, ulje i neiji znoj. Bio je ljut na samoga sebe to nije
imao muda naruiti posebno odijelo po mjeri izraeno za njega.

Zapovjednik ima pravo na njega, osobito ako e ovdje provesti ostatak

ivota. Ali boji se kako nee biti jednak ostalima. Kinsman prava faca, to
je ono to eli da misle o tebi.
"Svi bi trebali vidjeti povrinu", rekao je Diane. "Previe devedeset
danaa dolazi ovamo i ostaje dolje cijelo vrijeme ture. Isto bi tako mogli biti
u Pentagonu ili newyorkoj podzemnoj."
"to je ono?" Diane je pokazala prema okrugloj plastinoj kupoli,
udaljenoj vie od kilometra. Nije joj mogao vidjeti lice kroz zatamnjeni vizir
kacige. U njegovim slualicama njezin je glas zvuao elektroniki.
"To je kupola originalnog Lunagrada," objasnio je Kinsman. "Leonovi
ljudi jo uvijek tamo slijeu sa atlovima." A zato je Pete danas traio
sastanak? to se dogaa s njim?
Diane mu se pribliila nezgrapnim hodom. "Kako to da su obje baze
izgraene jedna pored druge?"
"To je bilo onda kad je glavna rije bila suradnja. Trebali smo dijeliti
veinu stvari: elektrinu energiju, tvornicu vode, farme... jeftinije za obje
strane."
"Nije dugo trajalo, zar ne?"
"Zemaljska politika", rekao je Kinsman. "Nestaica hrane, restrikcija
energije - poeli smo dobivati zapovjedi da Moonbase uinimo neovisnom.
Da o niemu ne ovisimo o Rusima. Oni su dobili iste zapovjedi. Ali ve smo
nekoliko godina ivjeli zajedno. Teko je prestati vjerovati ljudima s kojima
ivi."
Diane nije nita rekla.
Kinsman je rairio ruke, polagano se okrenuo i pitao: "Pa... to misli?"
Moda je pokuala slegnuti ramenima, bilo je nemogue rei. "Izgleda
tako pusto... ogoljeno. I tako je prazno ."
"Imamo puno prostora", sloio se Kinsman. "I energije - besplatne,
uglavnom, od sunca. Ali nemamo vode. Moramo ju proizvoditi iz kamenja.
Smijeno: ovdje je energija jeftina, a voda skupa. Na Zemlji je obrnuto."
"Voda na Zemlji vie nije jeftina", rekla je Diane. "Ne voda za pie."
Kinsman je zatresao glavom iako Diane to nije mogla vidjeti. "ovjek
pomisli kako e to biti posljednja stvar koju e sjebati na planetu prepunom
stvari."
Uzeo ju je za ruku i poveo blagim usponom prema rubu kratera. Tlo je
bilo prepuno krateria samo nekoliko centimetara promjera. Ventilator
Kinsmanovog odijela radio je punom snagom; ipak, u odijelu mu je i dalje
bilo vrue.

"Obzorje tako blizu", rekla je Diane. "Rub svijeta. Skoro pomisli kako bi
mogla pasti."
"Mislila sam kako emo moi bolje vidjeti zvijezde."
"Tvoj je vizir prilino zatamnjen."
"Tako je sumorno! Nikad nisam vidjela takvu pusto."
to si oekivala? rekao je sam sebi. Na glas je rekao: "Diane, zato si
dola ovamo?"
Nespretno se okrenula kako bi ga pogledala. "Rekla sam ti. Bio je to
dobar posao. Dodatna plaa."
"I to je sve?"
Oklijevala je. "Shvatila sam kako si bio u pravu, Chete. Cijelo vrijeme,
bio si u pravu, a ja sam bila u krivu. Isprobala sam Nealov nain. Pokuala
sam raditi za siromane i ugnjetavane. Ali dogodilo se samo to to su
postali jo siromaniji, a vlada jo otrija. Trebalo mi je puno godina, ali
naposljetku sam shvatila kako si bio u pravu. Trebamo granicu - ak i ako
je to sumorna pusto negdje daleko u svemiru."
Ali u njenom je glasu bilo neega to je dalo naslutiti dublje razloge,
skrivene motive.
"Je li na Zemlji toliko loe?" pitao je.
"Da", rekla je Diane ustro. "Vlada vie ne daje podatke o
nezaposlenosti, toliko je teko. A super-moral fanatici jo ti vie oteavaju
stvari kad mora odgajati dijete bez oca."
"Ima dijete."
"Ima gotovo pet godina."
"Nealovo dijete."
"Nisam se odluila za pobaaj." utjela je nekoliko dugih trenutaka, a
onda: "Pretpostavljam kako sam pomislila da e zbog nje ostaviti MaryEllen i oeniti se sa mnom." Ogoreno se nasmijala.
"Gdje je dijete?" pitao je Kinsman.
"S mojom tetkom, za sada. U Arizoni."
"Dok si ti ovdje u zemlji novih mogunosti."
"Uim novi posao na novom svijetu. Devedeset dana."
"Mogla bi ostati i due. Mogu produiti tvoju turu."
"Imam ker za koju se treba brinuti."
Kinsman je predloio. "I nju takoer moemo dovesti ovamo."
"Moe to uiniti?"
Slegnuo je ramenima i odgovorio: "in ima svojih privilegija."

Nekoliko dugih trenutaka utke su stajali jedno pored drugog u pustom

vakuumu ogoljene lunarne zaravni. Kinsman je u svojim slualicama mogao
uti Dianeino disanje.
"Dopustio bi mi da ostanem za stalno?"
"Ako eli."
"S mojom kerkom?"
Nealovom kerkom, pomislio je. "Da, naravno. Zato ne?"
"Ja..." Diane je gotovo zaplakala. "Chete, to je uistinu... ne mogu...
jednostavno ne znam to bih rekla."
"Ne mora nita rei."
"Ali to je takva obveza. Ne znam mogu li -"
Prekinuo ju je. "Nema obveza, Diane. Mogu produiti tvoju turu na
neodreeno vrijeme. Moe dovesti ker. Ovdje e biti vraki sigurnija nego
u Arizoni, sa svim onim zranim busevima i hidroelektrinim branama. Ali
nitko te nee prisiljavati na ostanak u Seleneu. Ako stvari ne budu
funkcionirale onako kako ti eli, uvijek e se moi vratiti na Zemlju." Ako
bude Zemlje na koju e se moi vratiti, dodao je u sebi.
"Nema obveza", ponovila je. Glas joj je zvuao sumnjiavo, oprezno.
"Doi, trebali bi se vratiti", rekao joj je. Sebi je rekao: "Nema obveza.
Za nijedno od nas. Ne sada. Moda jednog dana, ali ne sada.
Hodala je pored njega kad su stigli na neravan teren. Nakon nekoliko
minuta tiine Diane je rekla: "Ovdje te jako cijene, zna."
"Stvarno?"
"Koliko ujem, ti si vrlo odvaan i romantian lik."
"Naravno da jesam."
"Jesi", ustrajala je Diane. "ene priaju. Moe odabrati koju god
poeli, a to esto i ini."
"Pa..."
"Ali bez trajnih veza. Nita trajno. Nita ak ni dugorono."
"K vragu, Diane, ovo postaje smijeno."
"Stvarno?" Glas joj je zvuao vrlo ozbiljno. "Mislim kako je vano.
Pokuavam te shvatiti, Chete. I sebe. Nikad te nisam mogla shvatiti, od
prvog puta kad smo se sreli, u Berkeleyju."
Nasmijao se. "A ja vraki definitivno nisam nikada uspio shvatiti tebe."
Onda je vrlo ozbiljno rekao: "Ali takoer te nisam uspio izbaciti iz glave. Ne
od onog prvog puta u Berkeleyju."
Jo su nekoliko trenutaka hodali u tiini.
"to kae na veeru?" pitao je Kinsman.

Oklijevala je dovoljno dugo kako bi on shvatio da vrlo pomno razmilja o

tome. "Bojim se kako ve imam dogovoreno s Harryjem Pierceom. Jutros
me pitao."
"Tvoj ef odjela? Veerat e sa svojim efom?"
"To te okira?" zadirkivala je.
"Ne zaboravi, mala, Selene je vrlo mali grad."
"Oh, ali veera sa zapovjednikom baze je druga stvar, zar ne?"
Kinsman se uspravio u punoj visini to je u unutranjosti nezgrapnog
odijela bilo neprimjetno. "Zapovjednik baze je", odgovorio je, "odvaan i
romantian lik - tako se barem pria."
Nasmijali su se i nastavili prema glavnoj kupoli drei se za ruke.
"Chete", rekla je Diane, "takoer se ne elim ni na koji nain obvezati.
Ne mogu. Jo ne."
"Naravno", rekao je. "Shvaam. U svakom sluaju ni ja ne bih trebao
gubiti vrijeme na romantinim veerama. Imam previe posla."
I moram otkriti zato se Leonov nije pojavio.
Jill Meyers upravo je zavravala vizite u bolnici Selenea. Poput veine
podzemne komune, bolnica je bila izgraena u dva povezana dijela, jedan
ameriki, jedan ruski. Gotovo su sve stvari duplicirane.
Jill je izgledala gotovo mladoliko kao kad je bila na astronautskoj obuci,
prije petnaest godina. Njezino veselo lice blistavih oiju i plosnata nosa,
uokvireno kratkom smeom kosom, izgledat e mladoliko i u njezinim
zlatnim godinama. Ali u njenom sitnom tijelu nalazila se snaga, vjetina i
kvaliteta rijetka kod lijenika: empatija.
Bolnica je bila velika i imala previe osoblja za Selene. Bilo je to poetno
opravdanje za stalnu lunarnu bazu, a sada je veina stalnih stanovnika
Mjeseca - Rusi i Amerikanci - na Mjesecu bila iz zdravstvenih razloga:
bolesti srca, plua, miia. I sama Jill je dobila nekoliko vrsta alergija koje
su joj onemoguile povratak na Zemlju. Ovdje u kontroliranom okoliu
lunarne komune osjeala se doslovno savreno.
Jill je sada izgledala umorno, napustila je posljednjeg pacijenta i krenula
prema bolnikim administrativnim uredima i kontrolnim punktovima. Stigla
je do prvog, niza stolova u obliku potkove prekrivenih nizom monitora koji
su kontrolirali senzore koji su pratili otkucaje srca, disanje, alfa ritam i
ostale parametre desetine pacijenata. Sestra koja je sjedila u potkovi
pozvala ju je: "Doktorice Meyers, telefon."

Jill je stala i uzela slualicu od mlade ene. Umorno se naslonila na stol i

gledala kako slika na ekranu telefona krcka statikom; onda se proistila i
prikazala bradatog, tamnookog ovjeka kojeg je Jill odmah prepoznala kao
jednog od ruskih lijenika. Izgledao je vrlo sumorno.
"Alexsei, to je?" izlanula je Jill dok je slobodnom rukom nesvjesno
popravila kosu.
"Imam problematinu situaciju", rekao je izvrsnim amerikim engleskim.
"Srani udar. Naa oprema za hitne sluajeve trenutno nije dostupna;
jedna kolica se koriste, druga su se juer pokvarila. Ako nam ne moe
posuditi pumpu morat u odluiti kome pomoi, a koga pustiti da umre. To
je odluka koju ne elim donositi."
"Naravno. Moe li pacijenta prebaciti ovamo?"
"Ne s pumpom u njemu."
"Stiem za deset minuta", rekla je Jill. "Ne, pet."
"Odlino."
Okrenula se prema sestri i rekla: "Spoji me sa zapovjednikom baze, i
dok razgovaram s njim poalji ekipu za hitne sluajeve preko kod doktora
Landaua, s kolicima sa sranom pumpom."
Lice Pata Kellyja pojavilo se na ekranu. "Kinsman je nekamo otiao.
Rekao je da ga se ne uznemirava osim u sluaju kataklizme." Nacerio se
kako bi pokazao to misli o zapovjednikovu odsustvu.
Jill je saela problem u dvije reenice. Onda: "Vodim ekipu za hitne
sluajeve u Lunagrad."
Kelly je podigao obrve. "Pravila to ne doputaju, zna."
"Onda ili pronai Cheta u idue tri minute ili ovamo poalji naoruanog
straara kako bi me zaustavio! ivot je na kocki."
"Ne jedan od naih."
"Oh, ti nisi pripadnik ljudske rase? Sjetit u se toga kad idui put doe
ovamo. to e uiniti sa svojim pravilima tvoj je problem, ali ja mogu
napraviti medicinski prijedlog..."
"U redu, u redu!" Kelly je podigao ruke u znak predaje. "Napisat u
zapovijed i dati je Chetu na potpis kad se vrati u ured."
"U redu", rekla je Jill. "Hvala."
"Nemoj mi zahvaljivati. Ovo radim samo zato to bi Kinsman to uinio
da je ovdje. Da ovisi o meni..."
Ali Jill je ve spustila slualicu i jurila hodnikom prema ruskom dijelu
bolnice.

etiri sata kasnije izvalila se u udobnoj fotelji i pijuckala vrui aj.

Alexsei Landau sjedio je pored nje. Bio je visok, irokih ramena i snanih,
sigurnih ruku kirurga. Nosio je bradu i smijeio se.
"Ima jedna stara ruska izreka koju sam upravo izmislio: ako ima pet
raspoloivih jedinica za srane udare, dobit e est sranih udara."
Jill mu se nasmijeila. "Barem smo ga spasili."
"Hmm, da. Ali trebat e preleati dosta dana. Vjerojatnije tjedana."
"Moemo ga odvesti na nau stranu. Ima dovoljno mjesta."
Landau je odmahnuo glavom. "Pravila nam zabranjuju slati nae
pacijente na vau stranu bolnice."
"Pravila!" prasnula je Jill. "Da smo igrali po pravilima tvoj bi pacijent ve
odavno bio mrtav."
Rus je sumorno kimnuo glavom.
"Rei u Kinsmanu neka popria s Leonovom. Oni e to srediti."
"Sumnjam. Leonov bi ionako uskoro trebao otii. Ne znamo tko e doi
na njegovo mjesto."
"Chet Kinsman e smisliti nain kako to srediti", rekla je Jill odrjeito i
rijeila problem. "Tko je pacijent? Izgledao mi je pomalo poznato."
"I trebao bi. Zove se Nikholai Baliagorev."
"Baletan?"
"Da."
"Nisam znala da je ovdje!"
"Upravo je stigao. Poslali su ga kako bi odmorio srce, ali let raketom
zamalo je bio previe za njega."
"Oh, Alex, moramo ga spasiti! Ne moemo dopustiti da ovjek umre
zbog birokracije."
Landau je umorno odmahnuo glavom. "Birokracija je ubila vie ljudi od
metaka, draga djevojko. Puno vie."

Petak 3. prosinac 1999: 1120 sati UV

Na Moru oblaka jo je uvijek bila no, no koja e jo trajati tjedan
dana. Ali bijeli srp Zemlje, koji je sada bio gotovo do pola pun, bacao je
blagu svjetlost na lunarni krajolik. Kinsman je stajao na blagoj uzvisini koja
je bacala pogled na ravnicu i sluao zvukove vlastitog disanja i ventilatora u
odijelu. Par buggyja pribliavao se preko zaravni. Nedaleko od mjesta gdje

je Kinsman stajao skupina Amerikanaca i Rusa u lunarnim odijelima bila je

zaokupljena razgovorom.
Pored njega je stajao pukovnik Leonov, u jarkocrvenom odijelu gotovo
identinom Kinsmanovu, osim malih razlika na kacigi i ruksaku.
"Trka e biti dobra", rekao je Leonov. Kinsman je u kacigi uo glas.
"Da", odgovorio je. "I ove bi godine mi trebali pobijediti, za promjenu."
"Hah! ekaj kad vidi kakav smo specijalni buggy sastavili."
"Nije valjda opet s raketnim motorima?"
"Vidjet e."
Dok su razgovarali Kinsman je uzeo ploicu s remena. Nespretno, s
rukavicama, napisao je: "Je li ti odijelo ozvueno?" Stavio je poruku pred
Leonovljev vizir.
"Osobno sam provjerio odijelo prije no to sam ga navukao", odgovorio
je Leonov. "Definitivno je sigurno."
"Trebali bi pogledati ovaj krater", rekao je Kinsman i priao rupi
promjera trideset metara. "Dovoljno je blizu staze da bi ga trebali oznaiti,
slae li se?"
"Ovisi koliko je unutranjost strma." Leonov je krenuo za njim.
Polagano su hodali strminom, birali put izmeu stijenja i kamenja pod
svjetlima kaciga, sve dok nisu nestali s vidika trkake komisije i gusjeniara
i buggyja. Izvan pogleda znailo je bez radio kontakta. Sada su mogli
razgovarati bez da ih netko uje.
"to se juer dogodilo?" pitao je Kinsman i nesvjesno spustio glas.
"Tvoja poruka nije bila ba jasna."
"Previe posla. Nisam mogao doi. Ne bi dobro izgledalo kad bih ostavio
vane poslove zbog trkake komisije."
Kinsman je kimnuo i promijenio temu. "Dobio sam poziv jedne od naih
lijenica. eli prebaciti vaeg sranog bolesnika u na dio bolnice."
"Da, znam. Baliagoreva, biveg baletana."
"Kae kako vaa pravila nee dopustiti da ga prebacite kod nas."
Leonov je odgovorio: "Naravno. A vaa pravila ne doputaju da ga
uzmete bez odobrenja nadreenih sa Zemlje."
"Kvragu, Pete, jednostavno u to uiniti i natjerati ih da odobre gotovu
stvar. Radi se o ljudskom ivotu."
"Ah, ali tvoje je nadreene puno lake obraditi od mojih. Moji bi
apsolutno zabranili prebacivanje sovjetskog dravljanina u va dio bolnice.
Apsolutno."
"Znai umrijet e?"

"Ne, na putu je prema vaem dijelu bolnice. Dao sam zapovijed jutros
prije no to sam doao ovamo."
Kinsman se ukopao u mjestu i poslao nekoliko sitnijih kamenia koji su
se beumno otkotrljali niz padinu prema mranom dnu kratera. "Ti... Pete,
ponekad me zapanjuje."
"Misli kako je dobrom komunistu nemogue biti fleksibilan?
Suprotstaviti se autoritetima? Misli kako samo vi Amerikanci imate
osjeaje?"
"Oh, k vragu."
Leonov je poloio ruku na Kinsmanovo rame. "Stari prijatelju, skidaju
me s dunosti. alju me natrag u Majku Rusiju, eni i djeci. Nikad se vie
neemo vidjeti."
"Skidaju te? Kada?"
"Za dva tjedna. Moda manje. Nisam siguran tko e mi biti zamjena, ali
indikacije pokazuju kako e to biti tvrdolinija. Dobar marksist i dobar
vojnik. Nije mekan tip poput mene. Nije kolaboracionist koji odlazi na
kapitalistike zabave i troi vrijeme i novac na gluposti."
"U nevolji si?"
"Uvijek sam u nevolji", rekao je Leonov pokuavajui zvuati veselo.
"Zato sam u poetku i dobio zapovjednitvo Lunagrada. Ovo je jo bolje od
Sibira - progon koji izgleda kao promaknue. Veina ljudi u Lunagradu su
prognani."
"Ako su imalo poput ljudi u naoj polovini Selenea", rekao je Kinsman,
"nee se eljeti vratiti na Zemlju. Dolje je prevelika guva, Pete. Poput
takora, tako ive."
"Znam. Ali nai nadreeni to ne shvaaju. Jo uvijek ive u prolosti. Jo
uvijek misle kako je Lunagrad neka vrsta progona za problematine
asnike."
"Ipak te zovu natrag."
"Da. Igra postaje ozbiljna. Napokon su shvatili kako mi dajemo veinu
kisika, hrane i goriva za svemirske postaje. Lunagrad - oprosti, Selene - je
vitalan logistiki centar za orbitirajue platforme. A ljudi na tim postajama
zadueni su za proturaketne satelite. Znai mi ovdje na Mjesecu drimo
klju svih vojnih operacija koje se odvijaju u orbiti oko Zemlje. Zato me
mijenjaju. Ovdje ele pouzdanog vojnika."
Kinsman je okrenuo glavu unutar kacige. Namrtio se na miris ulja i
straha. Rub kratera blokirao je pogled na njih visokim kamenim zidom. On i
Leonov nisu mogli vidjeti ostale mukarce i ene, gusjeniare i buggyje,

lunarnu zaravan, ili uvijek prisutnu Zemlju. Nita nije mogao vidjeti osim
kamene padine, zvijezda iznad njih i drugog ljudskog bia ispred njega.
Kinsmanove su oi vidjele samo vanjtinu nezgrapnog, neljudskog lunarnog
odijela; ak je i vizir bio crn. Ali mogao je osjetiti ovjeka u njegovoj
unutranjosti, duu koja je pokretala plastiku i metal.
"Pete, ne bih ti trebao rei ovo", rekao je Kinsman, "ali neto se kuha.
Ne mislim samo na petljanje s PBR satelitima. To se dogaa ve dugo.
Mislim kako se pripremaju za idui korak."
Mogao je osjetiti kako Leonov polagano kima. "Da. Zato ele maknuti
nepouzdanog asnika iz Lunagrada."
"Moji takoer alju 'dobrog vojnika' koji e biti moj zamjenik", rekao je
Kinsman. "Pat Kelly se vraa na Zemlju, a Frank Colt dolazi motriti na
mene."
"Colt? Crnac. Da... sjeam ga se."
"K vragu i sve!" Kinsman je stisnuo ake. "Imat e svoj rat. Poet e
ubijati ljude u orbiti i zavrit e tako to e sve unititi."
"Povijest je nemilosrdna."
"Prestani govoriti poput prokletog robota!" prasnuo je Kinsman. "Ovo
nije apstrakcija. To smo ti i ja, Pete! Pokuat e nas natjerati da ubijemo
jedan drugoga. Ti govnari nee se zadovoljiti unitenjem Zemlje; poslat e
zapovjedi da i ovdje pone rat."
"Ja neu biti ovdje", tiho je rekao Leonov. "Bit u kod kue u Kijevu sa
suprugom i djecom, i ekati da vai projektili padnu na nas."
"I samo e im dopustiti da ti to uine? Nee pokuati nita uiniti?"
"to moemo uiniti?" zareao je Leonov. "Puno smo puta priali o
ovome, Chete. Ali kakva je korist od rijei? Kad trenutak doe - to mogu
uiniti? to ti moe uiniti?"
"Mogu odbiti boriti se", uo je Kinsman svoje rijei. "A moe i ti, sve
dok si ovdje zapovjednik. Moemo ih sprijeiti da ovdje na Mjesecu ne
zaponu rat."
"Bravo. A to je sa sedam milijardi ljudskih bia na Zemlji?"
Kinsman je zurio u svog prijatelja. Nije imao odgovora.
U Washingtonu je no gotovo potpuno pala. Ulice i izlozi bili su
osvijetljeni jer je teta i opasnost mranih gradskih ulica bila puno gora,
iskustvo je dokazalo, nego utroak energije potreban za osvjetljenje. Ljudi
su urili prema busevima, osiguravanima od strane policije, koji e ih

odvesti do relativne sigurnosti njihovih enklava u predgrau, a grad

ostavljali siromanima, crnima i bijesnima.
Predsjednik je stajao na prozoru ureda i preko parka Lafayette gledao
nacionalno boi
no drvce. Uzdizalo se gotovo trinaest i pol metara, trijumf plastine
tehnologije i kemijske fluorescencije. Poasni straar, marinac, hodao je
oko njega sa strojnicom.
"Nitko vie ne dolazi vidjeti drvce", promrmljao je predsjednik. "Kad sam
bio dijete svake sam godine na televiziji gledao kako pale drvce. Kad sam
prvi put doao u Washington vidio sam boino drvce. Sada ama ba nitko
ne dolazi. Nitko mu ne poklanja panju ..."
Ministar obrane uljudno se nakaljao. "Zapovjedi planova u sluaju
izvanrednih okolnosti, gospodine - morate ih potpisati."
Nevoljko, gotovo drsko, predsjednik se okrenuo od prozora. "Trebamo
neto uiniti. Sigurno postoje milijuni djece koja ele vidjeti drvce."
"Vide ga, na televiziji", rekao je ministar obrane. "Teko je doi u grad."
Stajao je ispred predsjednikova masivnog stola od trenje i nesvjesno
lupkao po debeloj gomili papira koja je stajala na stolu.
"Uh, pa, pretpostavljam." Predsjednik je odmahnuo glavom i spustio
svoje bucmasto tijelo u fotelju iza stola. Izgledao je premalen za fotelju, a i
za sam masivni stol. "to bih to ja trebao potpisati?"
"Ovo su zapovjedi za planove u sluaju izvanrednih okolnosti, dio
rjeavanja problema PBR satelitima."
"Oh." Predsjednik je posegnuo za svojom zlatnom olovkom, a onda opet
pogledao ministra obrane. "A po emu su ovi posebni kad trebaju moj
potpis?"
Lice ministra obrane na trenutak se smrklo. "Planovi za izvanredne
sluajeve pokriva mogunost sovjetskog napada na nae svemirske postaje
s posadom. Oni daju ljudstvo i logistiku kako bi se takvi napadi sprijeili."
"Pojaavamo obranu postaja?"
"Tono."
"Koliko e to kotati? Jeste li sigurni kako nam to treba?"
"Gospodine, oito je kako Rusi spremaju neto veliko. Incident na
Antarktiku - u kojem je ubijen jedan od naih mornarikih asnika, znate."
"Molim?"
Ministar obrane je podigao umirujuu ruku. "Dobili smo samo kodirana
izvjea s postaje McMurdo. Istrauju incident. Nai su sateliti takoer
uhvatili slina izvjea iz ruske baze u Mirnyyju. Sve to sa sigurnou

znamo jest kako su ruski i ameriki tim pucali jedni na druge. Jedan
ameriki asnik je mrtav."
Predsjednikove su ruke drhtale. "Ubili su jednog od naih ljudi?"
"Izgleda. Uskoro emo znati vie."
"elim kompletno izvjee im informacije postanu dostupne."
"Naravno."
"Bez obzira na to koje je doba dana ili noi. Jeste li me uli? Kompletno
izvjee."
"Da, gospodine. Naravno."
Predsjednikov je glas bio upalj od oka, ali je nastavio: "A sada, kakve
ovo veze ima sa svemirskim postajama?"
Ministar obrane je rekao: "To je dio uzorka. Oni igraju grubo na
Antarktiku. Poveavaju broj svojih trupa u Siriji. Obavjetajni izvori kau
kako namjeravaju zamijeniti sadanjeg zapovjednika Lunagrada, u redu
tipa, s vrstim generalom iz Kremlja. Spremaju neto veliko."
Predsjednik je bez rijei potpisao prvu stranicu gomile papira.
"Hvala vam, gospodine predsjednie." Ministar obrane zgrabio je papire
sa stola i hitro izaao iz ureda.
U hodniku ispred, krupni bijesni mukarac etao je poput lava u kavezu.
Malo je epao, kao da mu noge nisu trebale biti u cipelama koje je bio
prisiljen nositi.
Mrko je pogledao ministra obrane. "Je li potpisao?"
Grubi, promukli apat protjerao je trnce tijelom ministra obrane. "Da",
odgovorio je. "Naravno."
"Shvaa kako plan ukljuuje pripreme napada na sovjetske svemirske
postaje?"
Ministar obrane odmahnuo je glavom. "To nije iskrslo u naem
razgovoru."
Ljutiti se zamalo nasmijao. "Neka bude. Moemo mu i kasnije objasniti
vrijednost prvog udara. Postupno. Ako vrijeme dopusti."
Sastanak sovjetskog komiteta za dravnu sigurnost bio je dug, sumoran
i ponekad glasan. Kremlj je esto odzvanjao povicima bijesnih ljudi, i puno
je puta takva buka dovela do nasilja. Generalni sekretar Bereznik bio je
odluan uspostaviti harmoniju.
"Drugovi!"otro je viknuo i debelom rukom udario po stolu ispred sebe.
Svi su poskoili i pogledali ga, i na trenutak prekinuli svoje estoke svae.

"Drugovi, trebali bi energiju usmjeriti na rjeavanje ovog problema.

Svaa nee donijeti nikakve pozitivne rezultate."
"Pucanje na nau znanstvenu ekspediciju neoprostiva je provokacija!"
viknuo je maral Prokoff.
"Ali mi smo ubili jednog njihovog ovjeka", rekao je ministar vanjskih
poslova, njegovo bucmasto lice crveno od nedavne prepirke. "Bilo je
pucnjave s obje strane."
"Poveavaju broj svojih orbitalnih misija", ponovio je ministar
obavjetajnih slubi. "Vie satelita i vie napada na nae satelite."
Generalni sekretar mrko je gledao u bespomonoj frustraciji. Ponekad je
elio da je posjedovao Kruovljevu odvanost: lukavi stari Nikita esto je
nosio pitolj na ovakve sastanke.
"Moj otac dao je ivot za Sovjetski Savez kod Staljingrada", gorljivo je
govorio Prokoff, "i ja neu dopustiti bilo kojem stranom kapitalistu da uniti
ono za to se borio."
"Ali to s Kinezima?" Pitao je netko, glas mu je podrhtavao od buke oko
stola. "to e oni uiniti?"
Na drugom kraju stola Bezimeni je ustao. Sve su prepirke utihnule. On
uistinu nije bio bezimen, naravno, ali ustrajao je na koritenju svog
neizgovorivog tadikistanskog plemenskog imena, pa su ga Rusi u ali zvali
Bezimeni. to je mislio o ali, nitko nije znao; nije se ni smijao ni alio.
Ah, pomislio je generalni sekretar, sada e malo razboritijeg razmiljanja
ui u diskusiju. Pitao sam se koliko e dugo utjeti. Ali gotovo je zadrhtao
kad je kimnuo Bezimenom. ovjek je bio nevjerojatan, zastraujui na
nain na koji zmija strai: stvarao je strah koji je iao puno dublje od
racionalnog razumijevanja. Nikome od ljudi oko stola sila nasilja nije bila
strana. Ali kako bi Azijac stigao do uskog kruga savjeta Majke Rusije bila
mu je potrebna osobita vrsta hladne, nemilosrdne ambicije.
"Jasno je", rekao je svojim ledenim, tihim, grlenim glasom, "kako se
suoavamo s krizom volje." Bezimeni nije bio ni visok ni impresivan to se
tie tjelesnog izgleda. Lice mu je bilo usko, s orijentalnim crtama blistavih,
hipnotikih oiju. Ui su mu bile lagano zailjene, ruke duge, tanke i
graciozne.
"Ljudi Sovjetskog Saveza hitno trebaju ugljen koji su nai znanstvenici
otkrili na Antarktiku - osobito ako nastavimo s prodajom zemaljskog plina
Zapadu za gotovi novac. Amerikancima taj ugljen takoer treba, za vlastite
potrebe i trite. Naoj stratekoj sili suprotstavljeni su njihovi projektili.

Naa protuprojektilna mrea nije dovrena, kao ni njihova. Nalazimo se u

pat poziciji, osim ako..."
Pustio je neka rije visi u zraku dok su se ministri i vojni asnici
mekoljili u svojim stolcima.
"Osim", nastavio je, "ako nismo spremni krenuti na idui korak."
Maral Prokoff odrjeito je kimnuo. "Staviti bombe u orbitu."
"Tono", sloio se Bezimeni.
"To bi bilo krenje sporazuma kojeg smo..."
Ali generalni je sekretar udario po stolu. "Taj je sporazum potpisan prije
vie od tri desetljea. Svijet je danas puno drugaiji."
"Da, ali -"
"Nemamo izbora", rekao je Bezimeni, nevjerojatno mirno. "Ako nismo
spremni sprijeiti Amerikance da nas napadnu izgubit emo sve. Bombe u
orbiti bit e velika prijetnja koju Amerikanci - i Kinezi takoer - ne mogu
zanemariti."
Diskusija se nastavila u no. Ali barem je, s olakanjem je pomislio
generalni sekretar, to bila diskusija, a ne svaa.
Bezimeni je uglavnom govorio.
U Seleneu je bila gotovo pono kad je Kinsman doao u bolnicu.
Posjetio je Baliagoreva na odjelu intenzivne njege. Jill Meyers je bila tamo i
zavrili su na kavi u maloj automatskoj bolnikoj kantini.
Mjesto je bilo naputeno. Uzeli su alice iz aparata i sjeli za najblii stol.
Klimao se na nesigurnim nogama.
"Vraje mjesto uvijek zaudara na antiseptike", progunao je Kinsman.
"Svi svjetlosni paneli su prejaki - bljete."
Jill se umorno nasmijala. "Aha, efe, to s tim? Puno bih bolje izgledala
pod svjetlosti svijea."
"Izgleda dobro, mala. Umorno, ali sretno." Bila je to istina. Imala je
debele podonjake, ali Jill je bila nasmijana.
Zavalila se u plastinom stolcu. "Dan je bio dug, ali dobar. Mislim kako
e se Baliagorev izvui."
"A Landau orbitira oko tebe."
"Alex? Oh, on je stari prijatelj. Upoznali smo se prije dosta godina..."
Kinsman je polagano pijuckao vruu kavu i rekao: "Gledao sam vas u
odjelu intenzivne njege. Zna li da si stvarno oijukala s njime?"
Jill je pocrvenila. "To nije istina!"
"Oh, nije? Pitao je da prenoi ovdje."

"eli biti sa svojim pacijentom."

"A svinje imaju krila. eli biti s tobom, mala."
Nacerila se, ali inilo se kako joj ruke rade same od sebe. Prtljale su po
alici kave, a onda po licu. "ali se. Stvarno to misli?"
"Menije prilino oito. Ne bih se udio da je starca odvezao preko
Oceana oluja samo kako bi se razbolio."
"Uasan si!"
Kinsman joj se nasmijeio. "Aha, pretpostavljam da jesam. Ali nisam
jedini koji je primijetio kako se vas dvoje pogledavate. Pola bolnikog
osoblja romantino uzdie zbog vas dvoje. enska polovica."
Jill se pokuala namrtiti, ali njezino pjegavo lice nije bilo za to. "to je s
tobom i onom novom djevojkom u komunikacijama?"
Kinsman je poeao bradu. "Diane? Znam ju godinama. Bila je prilino
poznata pjevaica prije nekoliko godina. Diane Lawrence."
"To je Diane Lawrence?" Jill je izgledala impresionirano.
Kinsman je kimnuo i rekao: "Uletjela je u probleme s vladom i to je bio
kraj njezine pjevake karijere."
"Ali prvi amandman..."
"Je u nevolji", rekao je Kinsman. "Poput ostatka zemlje."
Jill je poloila bradu na malu aku. "Bila je dobra. Kupovala sam njezine
CD-e."
Kinsman se ozario i rekao: "Nema razloga zato ovdje ne bi mogla
pjevati. Treba nam malo zabave u ovoj rupi."
"Tako je."
"Jo e uvijek morati odraditi svoju smjenu, barem za sada. Ali moe
mjeseariti nakon smjene..."
"To je strana ala!"
Iznenaeno je pitao: "to?"
"Mjesearenje."
"Oh - na Mjesecu. Kuim." Kinsman se nacerio. "Nije bilo namjerno."
"I meu vama nema nita ozbiljno."
"Ne ba."
"Odjednom si poeo izgledati jako sretno."
Slegnuo je ramenima.
"Vrijeme je da se uozbilji oko nekoga, zar ne?" pitala je Jill i prstom
kruila po rubu svoje alice s kavom. "Postaje pomalo star za playboyja."
"Aha. Moda si u pravu. Premlad sam da budem bear."
Jill se nasmijala i pitala: "I to e poduzeti u vezi toga?"

to mogu uiniti? elio je viknuti. Umjesto toga samo je promrmljao:

"Ovo je ugavo vrijeme za kompliciranje privatnog ivota."
"Zato?" pitala je Jill. "to je to toliko loe s ovim trenutkom?"
Oklijevao je. "Stvari se... zakuhavaju. Dolaze nevolje. Velike nevolje."
Posegnuo je preko stola i zgrabio Jill za ruku. "Sluaj, mala. Ti i tvoj ruski
prijatelj bolje zgrabite svaku prigodu koju imate, i zgrabite ju brzo. Jer i
iduih tjedan ili dva poklopac bi mogao odletjeti. Nastat e pakao. I to
uskoro." Onda je uo sebe kako govori: "Osim ako ga mi ne sprijeimo."

Subota 5. prosinac 1999: 1830 sati UV

Kinsman je stajao pored zrane komore u glavnoj kupoli i ekao njezino
otvaranje. Vani, atlova je raketa sjedila, plosnata i runa, spojena s
komorom prilaznim hodnikom.
Komora se uz itanje otvorila i vrata su glatko kliznula do kraja.
Kinsman je osjetio propuh kad se tlak zraka u kupoli izjednaio.
Frank Colt proao je kroz komoru i uao u kupolu. Nosio je malu putnu
torbu i uobiajenu plavu odoru Svemiroplovstva poput asnika na Zemlji, s
odlikovanjima na prsima, umjesto obinog lunarnog kombinezona.
Kinsman je oduvijek bio iznenaen Coltovim nedostatkom visine. Crni je
astronaut imao divovsku osobnost, ali tjelesno je bio malen. Crni Alexander
Hamilton, pomislio je Kinsman. vrst, sitan. Onda se sjetio kako je
Hamiltona u dvoboju ubio ovjek kojeg su kasnije u Sjedinjenim Dravama
nazivali izdajnikom.
Kad je ugledao Kinsmana Colt je mirno stao i ukoeno salutirao.
Kinsman se nacerio, lijeno uzvratio pozdrav, a onda pruio ruku. "Frank,
frajeru - lijepo te je vidjeti! Dobro doao."
Colt se veselo nacerio. "Kako si, kompa? Puta kosu, ha?"
Kinsman je bacio pogled na Coltovu kratko podianu kosu i uzvratio:
"Ljubomoran?"
"Sranje, ovjee, da ja pustim svoju nikad ne bih uspio staviti kacigu."
Nasmijali su se i krenuli prema pokretnim ljestvama.
"Moe ostaviti stvari u sobi i veerati s nama", rekao je Kinsman
putem.
"Naravno, naravno. Ali ne bih li ti trebao dati svoje zapovjedi i slubeno
se javiti?"

"To moemo srediti sutra. Sigurno si gladan. A kladim se kako se hrana

na Alfi nije nimalo poboljala."
Colt se nasmijao. "Kvragu, nije."
Spustili su se etiri razine nie dok je elektrini motor ljestvi blago
umio. Kad su izali Colt je rekao: "Moda bih mogao priekati nekoliko
dana i slubeno preuzeti svoju novu dunost na dan Pearl Harboura. To bi
stvari dalo lijepu povijesnu notu."
"Pearl to?" pitao je Kinsman.
"Pearl Harbour. Sedmi prosinac. Drugi svjetski rat. Bilo je u svim
novinama."
Kinsman ga je vodio hodnikom. "Ima udan smisao za humor, Frank."
"Povijest, ovjee. Povijest. To je moj veliki interes."
Pola sata kasnije bili su u kantini. Bila je mala, sa samo nekoliko
desetina stolova. Veina je bila zauzeta, ali akustina izolacija smanjivala je
pozadinsku buku do glasnoe mrmljanja.
Colt je bio namrten kad su sjeli. "Nisu li ono tamo Rusi?" Mahnuo je
glavom prema stolu za kojim je sjedila Jill Meyers, s Landauom i dva ruska
medicinska tehniara.
Kinsman je kimnuo. "Imamo jednog njihovog na odjelu intenzivne
njege. Srce."
"Chete, ovo bi trebala biti vojna baza. Dovoljno je loe sjediti u
neprijateljevom susjedstvu..."
"Ej, opusti se", rekao je Kinsman. "Ovi ljudi nisu nai neprijatelji."
Colt je umorno odmahnuo glavom.
Kinsman je nastavio: "Ovdje nema dovoljno vojne aktivnosti da bi se
vrijedilo brinuti. To ti je poznato, Frank."
"Pretpostavimo da prestane hranom i kisikom opskrbljivati svemirske
postaje? to onda?"
"Ma daj."
"Ne, ozbiljan sam ovjee." Colt je zabio vilicu u svoj svinjski odrezak,
prvo pravo meso koje je kuao u mjesecima. "Pretpostavimo da unite
Moonbase, ili ju preuzmu. Kako e nai deki na svemirskim postajama
dobivati zalihe?"
"Sa Zemlje, naravno."
"Aha? Zna li koliko treba za pripremu toga? A troak ako unite
Moonbase osakatili su svemirske postaje i cijeli sustav PBR satelita.
Pobijedit e. ovjee. Sve to je vie od sto kilometara iznad Zemlje bit e
njihovo. to znai da e i Zemlja biti njihova."

"To se nee dogoditi, Frank."

"Moglo bi." Colt je ustro navalio na odrezak. "Zato sam premjeten
ovdje. Murdock se brine upravo zbog toga."
Kinsman odjednom vie nije bio gladan. "Pretpostavljam kako sam
nakon svega trebao pogledati tvoje zapovijedi."
"Ne bi ti previe koristilo. Nisu napisana crno na bijelom. Ali Murdock
me nazvao, kodirano na oba kraja. Misli da si mekan i eli da se ja
pobrinem kako se ovom mjestu ne bi nita dogodilo. Zato sam ovdje."
"Mrak", rekao je Kinsman. Odgurnuo je posluavnik od sebe. "A idui e
korak biti priprema za preuzimanje Lunagrada."
"Moda."
"To je glupo", prasnuo je Kinsman.
"Je li?"
ekaj, rekao je Kinsman sam sebi. Nemoj im dopustiti da zaponu
svau meu nama dvojicom! S mukom se smirio.
"Frank, sjea li se Cya Caldera?"
"Koga?"
"Starog Cya Caldera. Jo na poetku, kad smo bili na obuci. Cy je bio
novinar..."
Colt se sa smijekom sjetio. "Oh, aha, stari. Bio je prava faca."
"Jednom mi je ispriao priu", rekao je Kinsman, "kako je u Prvom
svjetskom ratu letio na bombarderu."
"Aha, i Mile High klub."
"Ne, ovo je druga pria. Letio je bombarderom u prvim mjesecima rata.
Otvoreni kokpit, al na vjetru i slino."
"Sere."
Kinsman se s osmijehom sjetio Calderove prie. "Letio je u dvosjedu
bombarderu. Letio je na maksimalnoj visini iznad rovova - oko tisuu
sedamsto metara. Svi vojnici u rovovima pucali su na avione. Nije bilo bitno
iji je avion bio. Mrzili su letae."
Colt se nasmijao.
"Cy je uglavnom letio na nonim misijama. Nikad nije ugledao drugi
avion na nebu. Onda su jedne noi, kad su se vraali iz bombardiranja
neke farme, proli pored velikog njemakog Gotha bombardera koji se
vraao iz bombardiranja saveznikih poloaja."
"Aha?"
"Cy je mahnuo njemakom pilotu, tip je mahnuo njemu. Obojica su bili
uzbueni jer su gore sreli nekoga."

"To su bili dani", promrmljao je Colt.

"Pa, nekoliko minuta nakon to su proli jedan pored drugoga Cyev se
mitraljezac okrenuo prema njemu i poeo vikati kako bi ga uo kroz buku
motora: 'Ono je bio Nijemac! Koji si mu kurac mahao? Okreni se, idemo
sruiti kurvinog sina!"'
Colt je kimnuo.
"Cy je odgurnuo mitraljesca i rekao mu: 'Glupi kurvin sine, ovdje je
dovoljno opasno i bez pucanja na ljude!'"
Colt se poeo smijati, ali to nikad nije postalo neto vie od smijeha. "U
redu, kuim. Dovoljno je opasno biti ovdje na Mjesecu i bez pucanja na
ljude. Ali ja imam zapovjedi, Chete. A Rusi moda nikada nisu uli priu."
Kinsman je polagano odgovorio: "Svatko tko je proveo malo vremena
na Mjesecu zna tu priu. Oni su spasili nae deke tisuama puta i mi smo
spaavali njihove. Veina ljudi govori engleski, a puno naih zna ruski. Mi
ivimo zajedno, Frank. U miru."
"Sra-anje", Colt je namjerno naglasio rije, "jo e mi rei kako e
poeti pjevati gospel. ivite u miru, ha? Koliko jo, kompa? Koliko? to e
se dogoditi kad sa Zemlje dobiju zapovjedi da to uine..." Colt je lagano
pritisnuo palac na stol, kao da eli smrskati bubu. Ili pritisnuti dugme za
paljbu.
Kinsman nije nita rekao. Colt je nastavio: "Doi e do velike frke,
ovjee. Sve ovo petljanje sa satelitima. A neki tip iz mornarice ustrijeljen
je na Junom polu ..."
"Molim?" Kinsman je u elucu osjetio munjeviti bljesak straha.
Colt je kimnuo. "Aha. Prije nekoliko dana. Stvari se zagrijavaju."
"Na Antarktiku? Pucaju jedni na druge u meunarodnom podruju?"
"Zato ne? Tamo je najvee svjetsko leite ugljena. Borit e se za
njega - ili neto drugo. Moda opet Bliski istok; tamo jo uvijek ima puno
nafte. Dolazi, ovjee, puno gladnih ljudi, nedovoljno resursa kako bi svi
preivjeli. Borit e se, prije ili kasnije. Nita ne moemo uiniti kako bi to
sprijeili. Moramo biti spremni na pobjedu."
Kinsman je poeo odgovarati, ali nije bilo niega to bi mogao rei.
Sjedio je, poraen. Onda je ugledao Pata Kellyja s pladnjem u ruci.
"Mogu li vam se pridruiti?" pitao je Kelly. Nije ekao odgovor, nego je
stavio posluavnik pored Coltovog i sjeo.
"Frank, zna Pata, zar ne?" pitao je Kinsman.
Colt je kimnuo dok je Kelly sjedao. "Upravo si postao bojnik, zar ne?"

"Aha", odgovorio je Kelly. "Uskoro u imati vii in od tebe, Flash."

Njegovo uobiajeno zeje lice izgledalo je drugaije: napeto, gotovo
bijesno, prepuno iekivanja.
Colt ga je hladno pogledao. "Ne planiram tako skoro u mirovinu. A
kakvo je to 'Flash' sranje?"
Kelly je slegnuo ramenima i rekao: "Ti si frajerski pilot, to svi znaju."
"Ja ne znam", rekao je Colt. "Ispriaj mi."
Kinsman je sjedio i gledao kako se dogaa. Osjeao se bespomono i
istovremeno fascinirano. Kelly je bio dobar ovjek, bistar i odan. Frank Colt
bio je isto tako bistar, moda i vie. I to god da je gorjelo u Franku Coltu
bilo je puno usijanije od Kellyjeva plamena, znao je Kinsman iz dugog
iskustva. Ipak, u Coltu je bilo neto to je prizivalo grmljavinu. Ljudi su ga
ili voljeli poput brata ili mrzili. Nije bilo neutralnog terena.
Kelly je stisnuo zube. "Pogledaj se, nosi tu odoru kao da si na paradi u
Akademiji. Prokleto dobro zna kako to ovdje ne inimo. Ali ti mora biti
super junak. Pravi frajer."
"A ti svoju odoru dri u ormaru kako bi svi mislili da si dobar deko,
ha? Jesu li na tebe ikada pucali?"
"To nema nikakve -"
"Nema vraga! Zna li zato si ovdje, dobri deko? Zna li zato moe
plesati po Mjesecu, sakupljati kamenje i svake tri godine dobiti
promaknue?"
"Ej, ekaj ..."
Colt ga je uutkao dugim kaiprstom uperenim u njegovo lice. "Ovdje
ste na Mjesecu, bojnie Kelly, jer je nae svemirske postaje i orbitalne
tvornice jeftinije opskrbljivati lunarnim resursima nego sa Zemlje. To je to.
Boli me kurac koliko ovdje znanstvenika imate ili koliko ste invalida spasili.
Jedini razlog zbog kojeg porezni obveznici Sjedinjenih Drava financiraju
ovo bajkovito mjesto je zato to je jeftinije nego slati zalihe i sirovine u
orbitu sa Zemlje. Jasno?"
Kelly je poblijedio. "To sam i oekivao od tebe. Jesi li sa sobom donio i
nekoliko bombi?"
Colt se naslonio i nasmijao. "Sranje, mali, zna da je nuklearno oruje u
svemiru zabranjeno. Potpisali smo sporazum s Rusima prije trideset godina.
Nema oruja masovnog unitenja. Kladim se kako ne bi, kad bi ovog trena
poslao trai-i-uniti ekipu u Lunagrad, pronaao vie od tri, etiri nuklearke.

Kinsman se umijeao. "Obojica bi trebali biti asnici i gospoda. Kako bi

bilo da se tako i ponaate? Priredili ste vraku predstavu."
Kelly je bacio pogled preko ramena. Veina je ljudi zurila u njih.
Ukljuujui i Ruse. Colt se samo zavalio i poigravao vilicom.
Kelly je Kinsmanu vrlo tiho rekao: "Chete, gotovo si me uvjerio da
dovedem obitelj. Ali vidim da je uzaludno. Potrebno je samo nekoliko
Neandertalaca da sve upropaste, bilo na Zemlji ili Mjesecu."
Ustao je i ukoeno izaao iz kantine, ostavivi na stolu nedirnutu hranu.
Colt je napuio usne i pogledao Kinsmana. "Premekan je za asnika."
"On je dobar ovjek, Frank."
"Aha, ali dobar ovjek zavrava posljednji. A u utrci dvojice ljudi,
preivljava samo pobjednik."
Dovrili su veeru u tiini s Kellyjevom hranom koja se hladila pored
njih, tihi podsjetnik na njihovu razliitost.
Kinsman je nakon veere odveo Colta u svoj stan. "Imam bocu
domaeg", rekao je dok se Colt izvalio na trosjed u dnevnoj sobi. "Da vidim
to misli o njemu."
Kinsman je uao u kuhinju i posegnuo u ormari ugraen iznad
mikrovalke. Izvukao je bocu bezbojne tekuine. "To je neka vrsta
mjeavine vodke i tequile. Napravili su ju deki iz kemijskog laboratorija."
Colt je bio udobno zavaljen na trosjedu. "Zna", rekao je dok je uzimao
plastinu au od Kinsmana, "zaboravio sam u kakvom luksuzu vi make
ivite. Dnevna soba, spavaa, kuhinja, struje koliko poeli, sve mogue
vrste ekrana i spravica - fantastino!"
Kinsman je privukao jednu fotelju koja je bila iupana iz unitenog
buggyja. "Pretpostavljam kako jest prilino mekano u usporedbi s
orbitalnim postajama."
"U usporedbi sa Zemljom, ovjee!" otro je rekao Colt. "U usporedbi s
Washingtonom ili Vanderbergom ili bilo kojim drugim mjestom. Trebao bi
biti proklet da ima ovako dobar stan."
"Pa", Kinsman je napunio Coltovu i svoju au, "dobro doao u Selene,
Frank."
Podigao je au, Colt takoer. Kinsman je pijucnuo pie, dopustivi
vatrenoj tekuini da mu lagano klizne niz jezik. Colt je popio veliki gutljaj.
"Aargghhh!" Colt je zatvorio oi i divljaki mahnuo glavom. "Ide! Ima
dobar kemijski laboratorij, ovjee!"
"Obavljaju dobar posao", priznao je nacereni Kinsman.

"U slobodno vrijeme, naravno. Novac poreznih obveznika ne troi se na

gluposti."
"U slobodno vrijeme", rekao je Kinsman. "I pod pomnim nadzorom
rukovodstva. Ne elim da netko ovdje otvori pecaru."
Colt je popit jo jedan gutljaj. Podigao je au i zadivljeno ju pogledao.
"Pravo raketno gorivo, definitivno." Popio je ostatak.
Kinsman je spustio au na telefonski terminal pored trosjeda. Colt
takoer.
"Frank, stvarno ne bi na onakav nain trebao maltretirati klince poput
Kellyja."
"Ej, iznenadio me!"
"Znam. Prestraen je. Ima suprugu i dijete koji ive u blizini baze."
"I to eli da uinim, okrenem drugi obraz?"
Nacerio se: "To e biti dan."
Colt je rairio ruke. "Gledaj, Chete, pokuat u lagano s tim
mirotvorcima koje ima ovdje. Ali imam posao koji treba obaviti i ja u ga
obaviti. Ako je potrebno razbijati glave ili vrijeati njene duice, tu si ne
mogu pomoi. Ova baza se mora pripremiti za napad."
"Znam", priznao je Kinsman. "Ali samo nemoj bez razloga maltretirati
ljude. Veina ih nije u tvojoj ligi. Nije ih fer tako ikanirati."
"Da, massa", naalio se Colt. Ili se moda samo napola alio. Ustao je,
krenuo prema vratima i naklonio se. "Mi obojeni znamo gdje nam je
mjesto, massa. Ne elim stvarati probleme, nikako."
"Idi k vragu", rekao je Kinsman kroz smijeh.
"Vidimo se", rekao je Colt s vrata.
"Moe nai put do svog stana, zar ne?"
"Vezanih oiju."
"Laku no, Frank."
im je Colt za sobom zatvorio vrata Kinsman se sagnuo i pritisnuo ON
dugme telefonskog terminala. Ekran se upalio, ali nije bilo slike. "Pata
Kellyja, molim."
Telefon je nekoliko trenutaka umio, a onda je kompjutorizirani glas
rekao: "Nije u svom stanu."
"Pronaite ga."
Prolo je nekoliko minuta prije no to se Kellyjevo lice pojavilo na
ekranu. Jo je uvijek izgledao ljutito, napeto. Iza njega Kinsman je vidio
natpis koji je oznaavao njegovu lokaciju kao Hodnik C, podruje dvadeset.
"ee?" pitao je Kinsman.

Kelly je odgovorio: "Pokuavao sam se ohladiti i malo razmisliti."

"Sluaj me, Pate. elim da neto utuvi u tu svoju glavurdu. Colt e biti
zamjenik zapovjednika Moonbasea. Tu ne mogu nita uiniti. Ali mogu
izmisliti mjesto zapovjednikovog pomonika. elim da uzme taj posao. Ne
mora ii na Zemlju. Moe ovamo dovesti obitelj."
Kellyjev je glas bio ravnoduan. "Ne dok je on ovdje. Kakva korist?"
"Sve moe funkcionirati", ustrajao je Kinsman. "Poznajem Franka od
obuke za astronauta. Nema puno stvari u kojima se slaemo, ali smo
prijatelji. Braa, gotovo. Jednom mi je spasio ivot. Ja sam njemu pomogao
u nekim tekim vremenima."
Kelly nije nita rekao.
"Ali koliko god bili bliski", nastavio je Kinsman, "nikad neu znati kako je
biti crnac. A nee ni ti. estoko se trudio doi tu gdje je sada. Morao je
prelaziti zapreke koje mi ne moemo ak ni zamisliti."
"Ma daj, Chete", rekao je Kelly. "Taj jadni ugnjetavani deko iz geta cijeli ivot sluam te prehe. To je jebena brijaina."
"Ljudi jo uvijek spaljuju sinagoge, Pate. I jo uvijek utiraju crnuge.
Pogorava se, a ne poboljava. Frank ima oiljke kao dokaz."
"A ja bih trebao -"
"Trebao bi se ponaati kao odrastao ovjek", prasnuo je Kinsman.
"Obavi posao koji treba obaviti i dovedi svoju obitelj ovamo gdje e biti
sigurna."
"ak i s njim?"
"ak i s njim", rekao je Kinsman.
Kelly je izgledao sumnjiavo. Ali neto je bijesa nestalo s njegova lica.
"Sutra poni s papirologijom", rekao je Kinsman. "To je zapovijed. Ti si
moj novi pomonik. A tvoja obitelj dolazi iduim atlom."
"Pa..."
"A kad smo ve kod toga, pogledaj osobne dosjee i provjeri koliko
stalnih stanovnika ima obitelj na Zemlji."
"Moj Boe, otvara spasilaku agenciju?"
"Zovi imigracijsku", odgovorio je Kinsman. Iskljuio je telefon i Kellyjevo
je lice nestalo s ekrana.
Onda je pritisnuo drugo dugme i okrenuo se prema velikom zidnom
ekranu preko puta. Prikazivao je Zemlju.
"Vraki dobro zna kako ih ne moe sve dovesti", proaptao je sam
sebi. "Ne mogu ih sve spasiti. Boe, ima ih sedam milijardi!"

Kinsman te noi nije mogao spavati. Legao je u krevet, ugasio svjetla i

sve ekrane, ali je ostao potpuno budan.
Sedam milijardi.
I ut e o ratovima i glasine o ratovima... Jer nacija e ustati protiv
nacije, kraljevstvo protiv kraljevstva: i nastat e glad, bolest, potresi... I jao
onima koje su trudne i onima koje e u te dane dojiti!
Ali moli se da tvoj bijeg ne doe u zimu, niti na sabat:
Jer tada e nastati velika patnja, patnja kakve nije bilo od poetka
svijeta pa do danas, ne, niti e je ikad biti.
"Apokalipsa", proaptao je sam sebi.
Sjedio je u mokrom, neurednom krevetu i prtljao po tipkovnici na
nonom ormariu, a onda opet pogledao Zemlju koja je lebdjela u tami
njegove sobe.
"... glad, bolest, potresi... nacija e ustati protiv nacije..."
Zatvorio je oi i opet ugledao mrtvu kozmonauticu. Lebdi svemirom.
Dovodi kisika iupani.
"Mojom rukom."
Kinsman je u tami sobe pruio ruke. Znai ti e preivjeti dok svi ostali
umiru. Tvoja je krivnja vea od njihove. Ti si ubio. Nisi pritisnuo nikakvo
dugme; uinio si to na staromodan nain. Vlastitim rukama.
"A ako te desna ruka uvrijedi, odsjeci je." Iznenadio ga je zvuk vlastitog
glasa u tami. Znao je kako je to pogrean citat, ali je odgovarao.
Odgovarao je.
Nedjeljni sastanci. U nedjelju su otkrili kako je vjeverica ula u dvoranu
za sastanke i pojela pola konih presvlaka na klupama.
"Tako nam i treba", rekao je njegov otac. "Presvuene su klupe
prenemaganje."
Rijei najbogatijeg Kvekera Pennsylvanije. Bio je neobina zbirka
kontrasta. Da sam ga barem bolje poznavao.
kolska djeca su ga zadirkivala jer je Kveker. Nazivali su ga William
Perm. Opaki, krupniji, sakupljali su se oko njega. "Da vidimo kako skae,
Kvekeru." Kako da ti razbiju nos. Kako nauiti razgovorom se izvui od
batina.
Ali nema teorije da se iz ovoga izvue razgovorom.
Nikad vie nee letjeti avionom! Ako unite jedni druge vie nee biti
aviona. Nee biti aerodroma.

"Koga pokuava zavarati?" pitao je sam sebe. "Sada ne bi mogao ni

letjeti. Ne nakon godina ivota na manjoj gravitaciji. Mekan si poput
spuve. Refleksi su nestali. Stie etrdeseta."
Zato moraju ratovati? Zar u pola stoljea Hladnog rata nisu nita
nauili? Zato sve moraju unititi?
Znao je zato. Iz istog razloga iz kojeg je on ubio kozmonauticu. Ama
ba istog razloga. To nije bilo potrebno. Nije. Ali razbjesni se i ne moe
stati. Ne dok ne postane prekasno.
Oglasio se alarm. Svjetla spavae sobe lagano su se upalila. Vrijeme je
za ustajanje.
Kvragu i sve i svi, rekao je sam sebi. Takvo je kakvo je i tako u i
odigrati.
Stvari na danjoj svjetlosti uvijek izgledaju drugaije, razmiljao je, ak i
kada je svjetlost umjetna. Ne lake. Ne bolje. Ali racionalnije. Moe se
logino baviti stvarima po danu. U mraku stravini oblici hodaju sjenama.
Kinsman je nazvao Leonova, istuirao se i odjenuo dok je ekao.
Telefon je naposljetku zazujao i kompjutor mu je rekao kako je ruski
zapovjednik na vezi.
Ekran je posivio, ali nije se pojavila nikakva slika. Leonovljev je glas
doao, jasan i razgovijetan. "Nisam znao da se kapitalisti diu ovako rano."
Kinsman je ispalio odgovor: "Tako ostajemo u prednosti nad vama
centraliziranim birokratima."
"Hah! Neistinita provokacija."
Kinsman se uozbiljio i pitao: "uo si za stvar na Antarktiku?"
"Da."
ekao je Leonova da kae neto vie. Kad nita nije dolo pitao je: "Ima
li kakvih novosti o tvojoj zamjeni?"
"Ne, jo nita."
Leonovljev je glas zvuao napeto. Prislukuju mu liniju, shvatio je
Kinsman. A najvjerojatnije i moju takoer.
"Moramo se nai, Pete, i raspraviti o stvarima. Utrci buggyja i svemu..."
"Ne mogu", smjesta je odgovorio Leonov. "Danas ne. Imam previe
drugih problema kojima se moram pozabaviti. Najvjerojatnije za dan ili
dva."
Kinsman je kimnuo i rekao: "Aha. U redu. Nazovi me."
Ugasio je telefon i stajao tamo nekoliko nesigurnih trenutaka, a onda je
opet pritisnuo dugme telefona.

"Pripremite mi avion", rekao je treperavom sivom ekranu. "Dugi let. Dat

u plan leta operacijskom uredu. Stiem za pola sata."

Nedjelja 5. prosinac 1999: 0945 sati UV

Kinsman je letio sam iznad praznog krajolika. Avion je dobio na visini i
tiho klizio kroz dugu lunarnu no. Tlo ispod njega bilo je osvijetljeno
blagom svjetlou sa Zemlje, ispremetana panorama sivog kamenja i
kratera.
Sjedio je u pilotskom sjedalu malog raketnog aviona i letio preko
planina istono od Aristarchusa. More tiine bilo je tamna mrlja na obzoru
ispred njega.
Letio je sam. Avion je imao atmosferu, pa je mogao podii vizir. Odijelo
je bilo nezgrapno i neudobno, ali ga je ipak zadrao. Ako se avionu neto
dogodi odijelo bi mu moglo spasiti ivot. To se ve dogodilo.
Proao je planine, daleko dolje, uplje i naborane, izglaene pijeskom i
eonima meteorskih kia. Jedini zvukovi u kokpitu aviona bili su tiho zujanje
strujnog napajanja i jo tie zujanje ventilatora.
Ovo je smijeno, Kinsman je sumnjao u sebe. Prokleto glupo gubljenje
vremena. Ali avion je letio svojim kursom nepobitnim zakonima balistike.
Hodoae, jednom zapoeto, treba dovesti do krajnjeg odredita.
Izvinuo se u pilotskom sjeditu i nagnuo naprijed koliko su mu
sigurnosni pojasevi doputali i ugledao Zemlju. Opet se naslonio i provjerio
instrumente na panelu ispred sebe. Ali ovo je zaokupilo samo dio njegove
panje. Neprestano je gledao Jillino lice, i Dianeino i Kellyjevo, i
Leonovljevo i ljudi koje je poznavao u Washingtonu, Kaliforniji, kod kue u
Pennsylavniji. Najgore od svega, vidio je djecu: igraju se, tre, u koli,
spavaju, sva spaljena velikom vatrenom kuglom.
Nastavi razmiljati suznim kanalima, bjesnio je na samog sebe. To je
genijalan nain za rjeavanje problema!
Slualice kacige su zazujale. Prebacio je prekida na kontrolnom panelu
i rekao: "Kinsman ovdje."
"Komunikacijski centar, gospodine. Primamo vijesti sa Zemlje. Dnevni
deurni pomislio je kako bi ih eljeli uti."
"U redu, poaljite ih."
uo se tihi klik i kratak um. Onda: "... natporunika Ernesta Richardsa.
Glasnogovornik Bijele kue naglasio je kako se pucnjava odigrala na

meunarodnom teritoriju, iako su prole godine Sovjetski Savez i nekoliko

zemalja Latinske Amerike i Azije objavile kako namjeravaju koristiti
mineralne resurse na Antarktiku."
Profesionalni novinarski glas je nastavio: "Ujedinjeni narodi raspravljali
su o eksploataciji do otvorenja sezone ove jeseni, i Ujedinjeni narodi
zauzeli su suprotno stajalite od onog Sovjetskog Saveza."
"Senator Russel Montguard iz Sjeverne Karoline nazvao je smrt
mornarikog asnika Richardsa, citiram: 'inom meunarodnog umorstva;
da, ratnim inom.' Kraj citata. Druge svjetske reakcije ukljuuju..."
Kinsman je ugasio radio. Sada je to meunarodni incident. Ratni in.
Upravo izgovor kakav su traili.
Svjetla kontrolnog panela zatreperila su, uto. Kompjutorski je ekran
izbacio brojeve i pogled na njegovo sletite. Brojevi na radarskom altimetru
poeli padati prema nuli.
Raketni motor smanjio je snagu bez Kinsmanove pomoi, programiran
kompjutorom. Nekoliko se trenutaka osjeao nevjerojatno teak. Onda su
se motori ugasili i gotovo je istovremeno osjetio udar avionskih potporanja
na tlo Mora tiine.
Sustav za navoenje provjerio je lokalne orijentire i pogledao raspored
zvijezda kroz avionov stereo teleskop. Onda je objavio, glasnim tuljenjem i
velikom zelenom tokom na ekranu kompjutora, kako su se uistinu spustili
tono na ono mjesto koje je bilo programirano u kompjutoru. Sva su svjetla
na kontrolnom panelu bila zelena.
"Ponosan si na sebe?" pitao je Kinsman kompjutor.
Zatvorio je vizir kacige, odvezao pojas dok su pumpe uz zveket isisavale
zrak iz kokpita i spremale ga u tankove. Kinsman je otvorio kokpit i niz
ljestve siao do pjeskovitog mjeseevog tla. Zurio je u neravni teren i
ostavio tragove koji e tu ostati eonima.
Popeo se na malu uzvisinu i tamo su bili: seizmometri, laserski reflektor,
ponosna zastava i zlatni donji dio modula za sputanje. Upravo onako kako
su ih ostavili prije trideset godina. Jedina je promjena bila providna plastika
koja je oprezno poloena na tlo kako bi zatitila originalne otiske nogu
Armstronga i Aldrina.
"Baza tiine", promrmljao je Kinsman.
Kinsman je proao izmeu stvari koje su astronauti ostavili i priao
modulu za sputanje i natpisu. Nehrajui je elik jo uvijek bio gladak i
blistav, ak i na slaboj svjetlosti sa Zemlje:
OVDJE JE OVJEK SA PLANETA ZEMLJE

PRVI PUTA ZAKORAIO NA MJESEC

SRPANJ 1969, A. D.
DOLI SMO U MIRU U IME LJUDSKOG RODA
Kinsman je dugo zurio u njega, osobito u posljednji red. Onda je
podigao pogled prema prekrasnoj Zemlji i promrmljao: "'Nacija nee podii
ma na drugu naciju; niti e vie ikada ratovati.' ... Barem ne ovdje."
Pokret mu je privukao pogled. Udaljio se od Apolla i pogledao iznad
sebe koliko mu je kaciga dozvoljavala. Svjetlosni bljesak - raketni potisnik.
Mali odsjaj jo jedne lunarne letjelice pretvorio se u letjelicu, motori su u
tiini rigali plamen, potpornji su bili izbaeni. Ruski avion.
Spustio se dovoljno blizu Kinsmana koji je promatrao njegovo beumno
ateriranje. Kokpit se otvorio i lik u crvenom odijelu je ustao i polagano se
spustio ljestvama.
Kinsman je priao novopridolici. "Pete?" rekao je u mikrofon kacige.
"Da", odgovorio je Leonovljev duboki glas.
Kinsman se oraspoloio. "Kako si do vraga znao da u biti ovdje?"
Leonov mu je priao i poloio ruku u rukavici na Kinsmanovo rame.
"Moji te pijuni vrlo paljivo prate", rekao je smireno. "Kao i moj radar. Bilo
je prilino jednostavno otkriti tvoje odredite. Zar ne?"
"I doao si za mnom."
"Slubeno, raspravljam o pojaanoj sigurnosti s naim radio
astronomima u postaji Farside. to se tie mojih obavjetajaca u
Lunagradu, zastao sam kako bih provjerio to radi."
"Na hodoau sam u pustinji", rekao je Kinsman. "Kad sam vidio tvoj
brod nadao sam se da i ti radi isto."
"Oltaru posveenom amerikom uspjehu? Teko."
"Tamo su i Gagarinova i Komarovljeva odlikovanja." Kinsman je palcem
pokazao prema lunarnom modulu.
"Da, znam." Leonov je oklijevao jedan trenutak, a onda: "to te uistinu
dovelo ovamo?"
Kinsman je rekao: "Nisam mogao spavati."
"Ja takoer."
"to emo poduzeti u vezi toga."
"Chet, drue moj, nemojmo se opet poinjati muiti."
"Sigurno postoji neto to moemo uiniti!"
"Han! Ja u za deset dana biti zamijenjen, a ti ima crnog superpatriota
koji ti rei za leima."
"Znai to god uinili moramo to uiniti u iduih deset dana."

Leonov nije nita rekao. Kinsman je mogao osjetiti njegovo neslaganje.

"Daj, Pete!" prasnuo je.
"Ima li plan akcije?" pitao je Rus tiho.
"Da bar imam." Kinsman je nogom udario po tlu i podigao oblak
praine. Noga ga je svrbjela, a bilo ju je nemogue poeati u nezgrapnom
odijelu.
"I", rekao je Leonov. "Pria, brine ne moe spavati - ali nema pojma
to se moe uiniti."
"A ti?"
Leonov je podigao obje ruke iznad kacige. "Potedi me ovog
beskonanog samokanjavanja!"
"Ej, nemoj se uzbuivati", rekao je Kinsman.
"Prije no to ponemo planirati moramo se sloiti koliko smo daleko
spremni ii."
"U kojem pravcu?"
"Pa..." Kinsman je iznenada shvatio kako je cijelo vrijeme znao prvi
korak. "Za poetak, pretpostavimo da se ti odbije vratiti na Zemlju.
Pretpostavimo da zahtijeva ostanak u Lunagradu. to onda?"
Ramena Leonovljevog crvenog odijela lagano su se pomaknula, kao da
unutra slijee ramenima. "Imam nekoliko tjedana godinjeg. Mogao bih
traiti da ih provedem u Lunagradu, a ne kod kue. Ali to bi bio vrlo
sumnjiv potez."
"Pretpostavimo da odbije predati zapovjednitvo Lunagrada?"
"Mmm..." Rusov se glas uozbiljio. "To bi bilo direktno neizvravanje
zapovjedi. Veleizdaja. Jako ozbiljno."
"to je s tvojom suprugom i djecom?"
"Sumnjam kako bi ih tajna policija uznemiravala. Nita takvo nije
uinjeno tijekom proteklih dvadeset godina, unato priama strave i uasa
koje su izmislili vai zapadni novinari. Ali iskreno, brinem se zbog djece."
"A supruga?"
Gotovo se nasmijao. "Moja draga supruga bila bi prilino sretna da me
ustrijele. To bi ju u potpunosti oslobodilo."
"Oh, nisam znao ..."
"To nije neto ime se ovjek hvali."
Neugodna se tiina spustila na njih. Leonov je naposljetku upitao: "Pa,
neto si oito smislio. to?"
Kinsman je bez razmiljanja odgovorio: "Proglasiti neovisnost."
Leonov nije nita rekao.

"Selene proglasiti dravom, proglasiti neovisnost i od Sjedinjenih Drava

i Sovjetskog Saveza i traiti lanstvo u Ujedinjenim narodima."
Leonovu je trebalo dosta vremena za odgovor. "To sam si i mislio. Bojao
sam se kako e to biti tvoja briljantna ideja."
"Gledaj ju dio po dio", rekao je Kinsman osjetivi malo zanosa. "Prvo,
neemo se morati boriti ovdje na Mjesecu. Ako se ujedinimo neemo se
boriti. Jedini nain na koji se moemo ujediniti jest da i jedni i drugi
prestanemo izvravati zapovjedi sa Zemlje. Jedini nain na koji moemo
prestati izvravati zapovjedi jest proglaenje neovisnosti..."
"Skapavali bi od gladi za nekoliko tjedana."
"Nije tako!" prasnuo je Kinsman. "Vodeni kapacitet Moonbasea moe se
pobrinuti za sve nae potrebe. Ako ga kombiniramo s vaim moemo
navodnjavati jo vie farmi i uzgojiti dovoljno uroda i stoke da budemo u
potpunosti neovisni."
"Ako budemo imali dovoljno vode."
"Imat emo. Za nekoliko mjeseci imat emo dovoljno za sve to elimo
uiniti, a takoer i rezerve za sluaj nude."
Prije no to je Leonov mogao neto rei Kinsman je nastavio: "Jedini
nain da naa neovisnost bude valjana je da nas UN priznaju. Mislim kako
u glavnom vijeu ima dovoljno drava kojima je Zapada i Istoka preko
glave da bi glasale za nas."
"To debatno drutvo!" Leonov se nekoliko koraka udaljio od Kinsmana.
"Chete, moj lunarni brate, oekivao sam neto bolje od tebe. Ova ideja o
neovisnosti je glupost, idiotizam. Ne moe upaliti. I sam sam tisuama puta
razmiljao o tome. Ali ne moe upaliti!"
"Ali ako UN prizna neovisni Selene..."
"Hah! Pa to? Kakva korist od toga? Prije no to se pitanje nae
velianstvene neovisnosti i stavi na dnevni red vijea i Moonbase i
Lunagrad bili bi ivi zakopani pod trupama sa Zemlje. Nai vojni sudovi bili
bi zavreni i naa bi tijela gnojila svinjske farme prije no to bi birokrati UNa podigli prst."
"Ali -"
"Priznaj!" Leonov je gotovo viknuo. "Nemamo vojsku. Ne moe ak ni
biti siguran hoe li tvoji vlastiti ljudi iz Moonbasea pristati na tvoju suludu
ideju. Sve to bi uinio bilo bi izazivanje graanskog rata u vlastitoj
komuni."
Kinsman je odmahnuo glavom. "Ne. U toliko sam siguran. Zaboravlja,
ja sam birao stalne stanovnike Moonbasea u posljednjih pet godina. Znam

tko su i to e uiniti. Devedeset danai - da, imali bi problema s nekima od

njih. Ali nita to ne bi mogli srediti."
Leonov je frknuo. "Pa, ja znam to bi se dogodilo u Lunagradu. Pola bi
stanovnika ubilo drugu polovicu, a ja nemam pojma tko bi ostao iv kad se
dim razie. Moda nitko."
Kinsman se unato svemu nacerio. "Mislim da si rekao kako je Lunagrad
ispunjen izgnanicima."
"Da - sli oni su sovjetski izgnanici. Ne graani neke nove nacije po
imenu Selene."
"I nisu dovoljno inteligentni kako bi uvidjeli da je slobodni Selene korist
za sve, ukljuujui Majku Rusiju?"
Leonovljev je glas od prijekornog postao znatieljan. "Kako to misli?"
"Ako proglasimo neovisnost to e zapanjiti i Ameriku i Rusiju. Ako
prestanemo kisikom i vodom opskrbljivati svemirske postaje to e
poprilino uzdrmati njihove orbitalne operacije..."
"Mjesec ili dva, moda. Ne due."
"U redu." Kinsman je bacio pogled na Apollo koji je stajao u blizini. Nije
mogao vidjeti natpis s mjesta na kojem je stajao. "Ali prouzroili bi
dovoljno zbrke, dovoljno problema u planovima, i bili bi primorani odgoditi
ovo planiranje rata. Onaj incident na Antarktiku bio bi zaboravljen.
Skretanjem panje na nas mogli bi ih sprijeiti u meusobnom ratovanju."
Leonov je duboko uzdahnuo. "Kad bi barem bilo tako jednostavno, moj
prijatelju. Ali nije. Nita ih nee sprijeiti u njihovom ratu. Poklonit e se
samo superiornijoj sili, a takve sile nema nigdje na Zemlji ili na Mjesecu.
Povijest je nemilosrdna, ba kao to je Marx rekao."
"Ne, ne mora..."
"Chete, naivan si! Pretpostavimo da se ostvare najbolji mogui ishodi:
Postanemo neovisni i UN nas prizna. Tvoja i moja nacija se ne mijeaju, i
doputeno nam je ostati neovisnima. Njihov je rat izbjegnut. Koliko dugo?
est mjeseci? Godinu dana? Jesmo li omoguili vie hrane Zemlji? Vie
energije? Prije ili kasnije bit e tamo gdje smo sada: ovdje bespomono
stojimo i gledamo kako se pripremaju za rat. Nema naina za njegovo
izbjegavanje! Zemlja je prenapuena, resursi preoskudni. to misli, zato
pucaju jedni na druge na Antarktiku? I jedni i drugi trebaju taj ugljen!"
Kinsman se nevoljko sloio. "Nafta nestaje i nema dovoljno za sve."
"ak i s uspjehom fuzijskih eksperimenata", rekao je Leonov, "nee biti
u mogunosti proizvesti dovoljno energije jo deset ili dvadeset godina
kako bi to neto znailo."

"Kad bi na toliko dugo mogli odgoditi rat..."

"Ne bi ga mogao odgoditi ni na deset mjeseci", rekao je Leonov.
"U pravu si", priznao je Kinsman.
"Pa, moj idealistiki prijatelju, proglaavanje neovisnosti Selenea nee
niemu pridonijeti. Nee nita promijeniti."
Kinsman je rekao: "Pridonijet e tome da e vie od tisuu ljudi
preivjeti rat, bez da e kasnije biti ubijeni boleu ili glau."
Leonov je nastavio utjeti. Okrenuo se i krenuo prema modulu, a onda
se zastavio kad je iza njega ugledao ameriku zastavu.
"Uistinu vjeruje", pitao je polako bez da se okrenuo prema Kinsmanu,
"kako bi itko od nas mogao gledati unitenje svoje nacije i ne poludjeti?
Iskreno vjeruje kako njihov rat takoer ne bi unitio i nas?"
Kinsman se pribliio kako bi stao pored svog prijatelja i, trudei se da
mu glas ostane miran, odgovorio: "Mogli bismo proi kroz to bez borbe.
Ako pokuamo."
Rusov je glas bio beskrajno tuan. "Ne, stari prijatelju. Mogu ti
vjerovati, i ti moe vjerovati meni, ali oekivati kako e tisuu Rusa i
Amerikanaca vjerovati jedni drugima dok gledaju kako im ubijaju obitelji nikad."
Kinsman je poelio vritati. Umjesto toga uo je svoj apat: "Ali, Pete,
to moemo uiniti?"
"Nita. Svijet e nestati. Dolazi milenij. Prije dvije tisue godina veina je
krana vjerovala kako e svijet zavriti na kraju milenija. Pogrijeili su za
tisuu godina. Zavrit e sada. I tu nita ne moemo uiniti."
Povratak do Selenea inio se dui i samotniji nego do Baze tiine.
Kinsman je pokuao sve zaboraviti, o niemu ne razmiljati. Nemogue.
Svijet e nestati. I tu ne moemo nita uiniti.
Netono! Sigurno je netono. Sigurno postoji neto to se moe uiniti.
Neto!
Dok je promatrao plavu Zemlju iznad obzora njezina ga je veliina
zapanjila. Bio se spreman pobuniti protiv Sjedinjenih Amerikih Drava,
protiv najmonije nacije koju je svijet ikada vidio, protiv tristo milijuna ljudi
koje je prisegnuo braniti i tititi. Leonov je ipak u pravu. To je ludost.
Kinsmanov se um ispunio sjeanjima: veere za Dan zahvalnosti,
sjedenje u koli i gledanje filmova o Deklaraciji neovisnosti, luake
svakojutarnje vonje autobusom od Cristal Cityja do Pentagona, prvog
posjeta Grand Canyonu, prisega zastavi kad je bio dijete, a onda pozdrav

istoj toj zastavi prvog dana kad je dobio svoje zlatne porunike trake, let
F-16 ispod Golden Gate Bridge, "Ne predajte brod", "Poaljite nam jo
utih", "Dajte mi slobodu ili smrt", "Vlada ljudi, za ljude..."
Mi smo ljudi! rekao je sam sebi. Nemaju nas prava tjerati da se borimo
u njihovom prokletom ratu.
Sva ta povijest, sva ta obuka, tristo milijuna programiranih ljudi... Kako
da se Selene odupre tome? Svaki mukarac, ena i dijete u Moonbaseu
obuavani i indoktrinirani od roenja. "Moja nacija, ovo je..."
A onda se sjetio neega s predavanja fizike, pranjavog malog profesora
zgrenog lica i istog sivog odijela koji je svaki dan semestra ponavljao:
"Dajte mi dovoljno dugu polugu i oslonac i pomaknut u Zemlju."
Je ii osamsto tisua kilometara dovoljno dugo? zapitao se Kinsman.
Svakome tko je primjeivao takve stvari Jill Meyers i Alexsei Landau
inili su neskladan par: visoki, mrki, bradati Rus, i mala, ivahna, sanjiva
Amerikanka.
U ovom trenutku nitko nije primjeivao. Jill i Landau stajali su u skupini
ljudi koja je gledala vijesti sa Zemlje. Bili su na sredinjem trgu Selenea,
irokoj nadsvoenoj arkadi koja je poela kao prirodna peina, bila
pretvorena u skladite, a zatim u kompleks privatnih trgovina koje su, ini
se, organski izrasle pored vladinih objekata.
Sada je bilo malo prodaje i kupovine. Gomila je stajala u napetoj tiini u
sredini arkade i gledala veliki TV postavljen na zid. Zemaljski je novinar
mrko itao dnevne dogaaje dok su se na ekranu prikazivale scene
amerike baze u McMurdo Soundu, gdje je zastavom prekriven lijes s
tijelom natporunika Richardsa bio ukrcavan u vojni transportni avion.
Scena se prebacila na Washington, stari Pentagon, siv i zastraujui.
"Dok nijedna izjava nije stigla iz Bijele kue", govorio je novinar,
"informirani pentagonski djelatnici natuknuli su kako su amerike vojne
jedinice diljem svijeta u stanju pripravnosti za moguu akciju. Sateliti su
zabiljeili kretanja ruskih snaga iz Vladivostoka prema Antarktiku, a
istonoeuropske trupe nastavljaju s manevrima u Poljskoj i ekoslovakoj,
pod izgovorom zimskih vjebi..."
Jill je pogledala Landaua. Morala je nakriviti vrat kako bi razgovarala s
njim, ali nelagoda joj nikad nije pala na pamet. "Alex, misli kako e to
ovog puta uiniti?"
Odmahnuo je glavom. "Luaci, svi po redu. Ludost. Dolazi od
tekometalnih polutanata u zraku - uzrokuju oteenja mozga."

"Budi ozbiljan", inzistirala je Jill. Ljudi oko njih poeli su ih mrko gledati i
uutkivati.
Landau ju je uzeo za ruku i poeo se gurati kroz gomilu. "Ozbiljan sam.
Poinje izgledati kao da dolazi kraj svijeta."
Jillino je cijelo tijelo zadrhtalo. Dopustila je Landauu da ju odvede iz
guve, a onda prema ljestvama koje su vodile dolje, do stanova. Zagrlio ju
je i privukao blie.
"Ako nam je ostalo samo nekoliko dana, mala moja, mudro ih
iskoristimo."
U vrijeme kad se vratio u ured Kinsman je shvatio kako ne moe biti
sam. Nazvao je Diane i pozvao ju na veeru. Na maloj slici telefona
izgledala je iskreno sretna to se javio. "Veera bi bila krasna. Zato ne
doe kod mene?"
Oklijevao je. "Najvjerojatnije si previe zaposlena..."
Uz osmijeh je rekla: "Ne budi lud. Volim kuhati."
A kuhala je prilino dobro, zakljuio je Kinsman. Lunarna se hrana
uglavnom sastojala od uzgojenog povra, i dragocjenih porcija piletine,
svinjetine, zeetine i pokoje luksuzne namirnice poput ribe ili zaina sa
Zemlje. Dianeina se veera uglavnom sastojala od soje pripremljene na
razne naine, plus desert barbarske velianstvenosti: pite s trenjama.
Kinsman je donio jednu od svojih rijetkih bogova Burgunca, i uivali su
u njegovim posljednjim kapima kad mu je Diane rekla novosti.
"Harry Pierce se idui tjedan atlom vraa kui."
Kinsman je podigao obrve. "On ti je to rekao?"
Kimnula je.
"Jo uvijek nije poslao zahtjev."
"Poslat e ga. eli se vratiti obitelji. Sve ove prie o pripravnosti i ratu
su ga prestraile."
"Pametnije bi mu bilo da obitelj dovede ovamo."
"On to ne vidi na taj nain", rekla je Diane. "eli kui, i mene e
predloiti da preuzmem njegovo mjesto."
Kinsman se okirao. "Tebe?"
"Mene."
"Ali ti si tek dola ovamo."
Smireno ga je pogledala. "Predloit e me. Ali prijedlog treba odobrenje
zapovjednika baze. Hoe li ju odbiti?"

Kinsman se pokuao ne namrtiti i uo je vlastiti glas kako je rekao:

"Zato si me pozvala ovamo? Kako bi zacementirala dogovor?"
Umjesto da pobjesni Diane se nasmijeila. "Jo si uvijek prava muka
svinja, zar ne? Misli kako sam Pierceovu preporuku dobila u krevetu."
"Jesi li?"
"Do vraga, to te se uope ne tie", odgovorila je Diane, jo uvijek
nasmijeena. "Ali Harry je bio moj oboavatelj, zna, na Zemlji. Sakupljao
je moje CD-e."
"Oboavatelj umjetnosti."
"A moda bi te moglo zanimati", nastavila je Diane bahato, "da imam
najbolje rezultate u komunikacijama - to jest od svih koji ostaju ovdje",
dovrila je trezvenije.
Kimnuo je. "Puno e ih se poeljeti vratiti kui. Proklete budale."
"Ne moe ih kriviti, Chete."
"Ovdje bi bili puno sigurniji", rekao je.
Diane je odmahnula glavom. "To je samo logika. Ima posla s
emocijama."
"Panika."
"Vrlo blizu toga", sloila se.
"to je s tobom?" pitao je. "to je s tvojom keri?"
"Ne znam to uiniti", rekla je Diane. "Mogu li dobiti nekoliko slobodnih
dana kako bih otila u Arizonu i dovela ker ovamo?"
"Moe pitati zapovjednika baze za izvanredni godinji", rekao je
Kinsman. Ali prije no to je uspjela progovoriti nastavio je: "Ali ga nee
dobiti. Ostat e ovdje, Diane. Neka ti poalju ker ovamo; dat u
odobrenje."
"Ali premlada je kako bi sama putovala."
"Mogu srediti da ju dovede asnik Svemiroplovstva. Ali ti ne ide na
Zemlju", rekao je Kinsman. "Preopasno je, balon bi svakog trenutka mogao
eksplodirati. Ostaje ovdje."
"Htjela ja to ili ne?" Pogledala ga je u oi.
Kimnuo je. "Tako je. Htjela ti to ili ne. Sada kad si ovdje nemam te
namjeru pustiti."

Ponedjeljak 6. prosinac 1999: 0345 sati UV

Kinsman je sjeo u krevetu. Zurio je u tamu Dianeine spavae sobe i

jezikom preao preko donjih zuba. Bili su prljavi.
Okrenula se. "Ne spava?"
"Ne."
"to je?" Glas joj je zvuao uplje, kao da je zijevala.
"Ne mogu spavati", rekao je jednostavno.
Sjela je pored njega. Mogao je osjetiti snaan miris njihovog voenja
ljubavi. "Uistinu si zabrinut zbog ove pripravnosti za rat?"
"Ne bih trebao biti?"
"I prije su imali krize. Prestat e."
"Ovaj put nee."
Poloila mu je ruku na leda. "Ne misli valjda kako su uistinu dovoljno
ludi da ponu bacati nuklearne bombe, zar ne?"
"Ovoga je puta za stvarno." Okrenuo se prema njoj, jedva joj je mogao
vidjeti lice u sjenama. Jedina svjetlost u sobi dolazila je od digitalnog sata
ugraenog u zid pored kreveta. "Pokuat u nagovoriti Piercea da ne ode.
Rei u mu neka umjesto toga ovamo dovede obitelj."
"Stvarno misli kako je toliko ozbiljno?"
"Proglasit emo svoju neovisnost od Zemlje. Leonov i ja. elim da to
vie obitelji bude ovdje kad pone sranje. Ima li na Zemlji netko tko ti ker
moe dovesti do Cape Canaverala?"
"Ne znam." Dianein je glas bio prestraeni apat.
"Nadam se kako e proglaenje nae neovisnosti - i prekid opskrbe
svemirskih postaja - uistinu poremetiti njihove pripreme za rat."
"Hoe li Rusi suraivati...?"
"Pete kae ne, ali misli da. Sredit emo to."
"A ako ne sredite?"
Slegnuo je ramenima. "Barem emo ovamo dovesti to je mogue vie
obitelji. Preivjet emo ovdje."
"Je li to razlog zbog kojeg se nikad nisi vratio na Zemlju kad si doao
ovdje? Brinuo si se zbog ovog trenutka?"
Kinsman je pogledao u tamu. "Nikad nisam razmiljao o tome. U
svakom sluaju ne svjesno. Moda si u pravu. Moda sam se pripremao za
ovo."
"Znai tvoj je zdravstveni karton laan?"
Okrenuo se prema njoj. "Otkud ti zna za moj zdravstveni karton?"
Glas joj je zvuao pomalo veselo. "Imam pristup dosjeima."
"Hmm."

"U tvom dosjeu nema nieg tajnog, zar ne?"

"Ne ..." Opet je osjetio povratak starih strahova.
"Dosje je prazan, ba kao to je doktor Faraffa rekao. To te ini vrlo
zagonetnim."
Nije odgovorio.
"A postoji lijenika biljeka o bolesti srca."
"Slubena", polagano je objasnio Kinsman, "trebao bih imati bolest srca
zbog koje mi je puna gravitacija Zemlje opasna. To je samo malo povien
tlak, ali Jill Meyers napisala mi je u karton kako bih mogao za stalno ostati
ovdje u Seleneu."
"Slubeno", promrmljala je Diane.
"Neslubeno", nastavio je, "zato to ne elim Murdocku ili bilo kojem
inu sa Zemlje dati ansu da me pozove dolje i ostavi tamo. Davno sam
odluio kako je ovo mjesto na kojem elim biti. Ovo je moj dom."
Mogao je osjetiti kako Diane kima glavom. "Znai to su slubeni i
neslubeni razlozi. A koji su pravi razlozi?"
Strah je jo uvijek bio u njemu, ali bio je nekako udno priguen,
udaljen, nestajao je.
"Chete", rekla je Diane i prstom mu prela po nozi, "nisi mi rekao nita
to ne bi rekao Patu Kellyju ili nekom od svojih kompia. Dugo se
poznajemo. Ne marim za tvoje politiko opredjeljenje ili in Zrakoplovstva.
elim znati to ti se dogaa u glavi."
"Zato?"
"Nikad te nisam mogla shvatiti", priznala je. "A sada elim. Moram.
Trebam znati sve o tebi. Sve."
Slika Samsona i Dalile proletjela mu je glavom. "eli znati zato se pet
godina nisam vraao na Zemlju."
Njezin je odgovor bio toliko brz da ga je zapanjio. "elim znati ega se
boji."
"Prekrasna je", rekao je. "I preruna. Prevelika i uzbudljiva, premala i
napuena. To je..."
"Dom", rekla je umjesto njega.
Kimnuo je. "Tono. Svi to ovdje znaju. Svi stalni Luniki. Osjeamo se
poput izgnanika, bez obzira na to koliko jedni drugima priali kako je
Selene bolji od New Yorka ili Moskve, ili Londona ili Tokyja. Ovdje jest
bolje! To je pakao toga. Imamo vie slobode, vie hrane i energije, ak i
vie ivotnog prostora po osobi nego veina zemaljskih gradova. Bolje,
inteligentnije drutvo..."

"Ali Zemlja je dom."

"Groblje slonova", rekao je Kinsman. "Da provedem nekoliko dana na
Zemlji - osobito ako izaem u ono to je ostalo od prirode, vidim plavo
nebo s oblacima, ili brdo prekriveno travom, drvee..."
"Uglavnom su prekrivena kuama."
"Ne, nisu. Nikako. Vidim ih odavde, kroz teleskop. Montana, kanadske
Rockiese, mongolske ravnice - onuda jo uvijek jure stada divljih konja! A
oceani! Da stojim na plai i gledam valove kako dolaze..."
Zastao je. Podigao je glas. Gubio je kontrolu.
Mirnije je rekao: "Ne mora se brinuti zbog Pierceovog ostanka.
Poznajem ga. Ui e u prokleti atl i vratiti se obitelji bez obzira to mu ja,
do vraga, rekao. Definitivno odlazi umrijeti na groblje slonova."
"A mi emo ostati ovdje."
"Tono."
"Preivjet emo."
"Da."
Diane je uzdahnula. "Mi smo snani, zar ne?"
"Kad bih barem znao", rekao je.
"Hoemo li zajedno ivjeti, Chete?"
Skrenuo je pogled u stranu i opet promrmljao. "Kad bih barem znao."
"U emu je tajna, Chete?"
Nemoj biti iznenaen; znao si da e kopati tako duboko, rekao je sam
sebi. utio je nekoliko dugih trenutaka i pokuavao identificirati emocije
koje su se vrtloile u njemu: bijes? strah? bol?
"to god bilo", rekla je Diane tiho, "nee toliko boljeti kad to podijeli s
nekim."
Otkud znam da joj mogu vjerovati? pitao je samoga sebe. Poznaje ju
cijelog ivota, a ipak ne dovoljno.
Ali uo je samoga sebe kako govori: "Bilo je to na orbitalnoj misiji, prije
puno godina. Prije no to smo poeli suraivati s Rusima, prije no to smo
se vratili na Mjesec. Pregledavao sam jedan od njihovih satelita..."
Um mu je bio odvojen od tijela. Promatrao je samog sebe kako tupo
pria taj drevni doivljaj, sjedi na krevetu pored ove prekrasne ene i
otvara joj se kako se nije otvorio nikome u ivotu.
"Bio je to ogroman satelit, upravo lansiran. Nai obavjetajci bojali su se
kako bi to mogla biti orbitalna bomba. Kozmonaut je doao svemirskim
brodom dok sam bio zaposlen pregledavanjem satelita. Borili smo se -

poput dva morska slona koji navaljuju jedan na drugog. Nismo imali pravog
oruja. Jednostavno smo grebli jedno drugo."
Opet je lebdio. U besteinskom stanju.
"Mogao sam se povui i vratiti u svoj svemirski brod, ali ostao sam i
borio se. Vrlo patriotski. Prepun opravdanog bijesa. Borio sam se. elio
sam se boriti. Iupao sam joj dovod kisika. Ubio sam je."
"Nju?"
Kimnuo je i ugledao njezino lice u kuglastoj kacigi iza zatamnjenog
vizira kako neujno vriti, koi se u smrtnog gru.
"Nisam znao da je djevojka." Glas mu je bio mrtav poput nje. "Ne dok
joj nisam do kraja iupao dovod kisika. Tada sam se dovoljno pribliio
kako bih joj pogledao u kacigu."
Zastao je.
"I od tada nosi taj teret krivnje." Diane je objema rukama uzela jednu
njegovu.
"Zakleo sam se sam sebi kako vie nikada neu nikoga ubiti... Neu im
dopustiti da me natjeraju da opet nekoga ubijem..."
"Chete, nisi ti kriv."
"Naravno da jesam. Ja sam se borio s njom. Ja sam elio ubiti. elio
sam iupati dovod kisika kurvinom sinu. Nisam morao. Ali elio sam."
"I nisi znao da je ena."
"Ne. Otkud bih znao?"
Diane je krenula neto rei, ali on je nastavio. "Sada moram uvjeriti
Leonova da nam moe vjerovati, da moe vjerovati meni. S ovom stvari na
dui. A on najvjerojatnije zna za to; imaju obavjetajne dosjee o tome.
Kako mi mogao vjerovati? Kako bi mogao vjerovati ikome od nas?"
"Ali ti vjeruje njemu, zar ne?"
"On nikad nije ubio jednog od nas."
Diane je pitala: "Jesi li ubijao druge ljude, prije, kad si lovcem letio na
borbenim misijama?"
"Nikad. Nikad nisam ak ni dodirnuo tipku za pucanje."
"A da je to bio kozmonaut", nastavila je, "ne bi osjeao toliku krivnju?"
Zurio je u nju. "Ne, pretpostavljam da ne bih."
"Zato ne?"
"Ne znam", rekao je neodreeno. "Od mukaraca se oekuje da se
bore, pretpostavljam. Drugaije je..."
"Koliko ti ova stvar visi za vratom?"
Slegnuo je ramenima. "Deset godina, tu negdje."

"To je dovoljno dugo", odrjeito je rekla Diane. "Gotovo je. Zavreno je.
Ne moe je vratiti. I nisi ti kriv, kad smo ve -"
"Iao sam psihijatru", prasnuo je. "Ja sam kriv. Nitko drugi."
"Znai ima ugraeni izgovor za podignuti zid oko sebe i kako ne bi
riskirao da opet bude povrijeen."
"Ja povrijeen?"
"Da, ti! Nisi zabrinut zbog neke Ruskinje koju nisi poznavao. Zabrinut si
zbog Chestera Arthura Kinsmana, zabrinut kako te ljudi nee voljeti ako
saznaju da si nekog ubio. Zabrinut kako ti Leonov vie nee biti kompi. To
te prodire. Ne ona. Ona je mrtva deset godina."
"Nemoj mi govoriti to me dere!"
"Chete", rekla je Diane puno tie i naslonila glavu na njegova gola prsa,
"izgubio si kontrolu, zar ne? Prvi si put u ivotu dopustio emocijama da
preuzmu kontrolu."
"I poinio ubojstvo."
"Znai od tada si se zatvorio u sebe, drao emocije pod kljuem."
utke je kimnuo. Diane je bila u pravu, znao je.
"Zato se toliko boji opet osloboditi emocije, zar ne?"
Kinsman je u oima osjetio suze. "Ne mogu, Diane. ak i kad pokuam,
ak i u krevetu - ne mogu se osloboditi."
"Ti si jako dobar ljubavnik", rekla je.
"Dobar sam mehaniar, moda, ali tamo nema emocija", proaptao je,
priznajui vie sebi nego njoj. "Samo idem kroz pokrete, svjestan svakog
pokreta kojeg uinim."
"Mogao bi me zavarati." Diane se nacerila.
Nasmijao se u tami. "Aha, ali ne mogu zavarati sebe."
Diane se podigla i njeno mu poljubila usne. "Moj siroti Chet. ak i kad
sam te prvi put vidjela, bio si najzatvoreniji tip kojeg sam upoznala. Sve
ove godine nisam te mogla shvatiti."
"Ali sada zna."
"Poinjem te shvaati." Diane je zvuala zadovoljno. "Poinjem misliti
kako moda mogu proi kroz zid koji si izgradio oko sebe. Ako mi dopusti."
"A to e se onda dogoditi?" uo je sebe kako pita.
"Moda ti mogu pomoi da bude sretan, Chete. Moda ti takoer
moe u tome pomoi meni."
"To bi bilo dobro", rekao je. Onda je shvatio: "Oh, Isuse!"
"to je?" Diane je zvuala usplahireno. "to je?"
"Pete. I njemu u takoer morati priznati cijelu stvar."

"Pete?"
"Leonov."
"Leonov." Dianein je glas postao tii, mirniji, odmjereniji. "Da, mora
rei Leonovu."
Osjeao se uplje. Vie nije bio bijesan. ak ni prestraen. Prazan. Nije
bilo niega osim tupe, daleke boli.
"Ne znam mogu li", rekao je.
"Moe."
"Nije tako lako. Priznanje tebi - ak ni priznanje Peteu - nee istjerati
demona."
Diane mu je poloila ruku na obraz. Bila je hladna i mekana. "To e
uvijek biti s tobom, Chete", rekla je. "Nikad se toga u cijelosti nee rijeiti.
Ali ne moe dozvoliti da ti stoji na putu. Pred tobom je vaan posao, i ne
moe dopustiti da te ovo sprijei u njegovu obavljanju."
Znao je kako je u pravu. Ipak, to ga je prestravljivalo.
Pierceov zahtjev za premjetajem nalazio se na Kinsmanovu stolu kad je
tog jutra doao u ured. Nazvao je efa komunikacija i na kratko ga, ustro,
pokuao odgovoriti od toga. Pierce je bio uljudno nepokolebljiv. I
preporuio je Diane Lawrence za svoj poloaj.
Namrteni Kinsman se sloio. Pierce se nasmijeio i zahvalio mu se.
Kinsman se zavalio u stolac, pritisnuo tipku na tipkovnici i vijesti sa
Zemlje ispunile su glavni ekran na zidu. Prizor je prikazivao govornicu u
Vijeu sigurnosti UN-a u New Yorku. Sovjetski se delegat pjenio, mrko je
gledao Amerikance koji su sjedili u prvom redu, i bijesno gestikulirao
rukama. Prevoditeljica je bila mlada djevojka britanskog naglaska i mirnog i
bezosjeajnog glasa poput seleneovog kompjutora:
"... kapitalistiki imperijalisti oito su krivi za upad na teritorij kojeg su
predstavnici SSSR-a jasno oznaili, i zbog toga namjerno izazvali incident.
Ta je agresija s punim pravom odbijena, kao to se amerika agresija
diljem globusa odbija od strane ljudi koji vole slobodu."
Nastalo je komeanje i TV kamere su se okrenule prema Amerikancima,
gdje je glavni delegat ustao i zagrmio: "Gospodine predsjednie, koliko
emo jo morati sluati ove lai i obmane? Nema inteligentnog razloga ..."
Rus je akama udario po podiju i viknuo neto nerazumljivo. Cijela
amerika delegacija viui je skoila na noge.
Kinsman je gledao, zapanjen, dok su kamere kruile ogromnom
prostorijom. inilo se kao da e doi do tunjave. Vika, vritanje, mahanje

rukama. Jedina osoba koja je ostala sjediti bio je predsjednik, za svojim

stolom iznad podija. Vitki Latinoamerikanac krupnih, tunih oiju, samo je
sjedio i odmahivao glavom.
Posljednja, najbolja nada ljudskog roda, pomislio je Kinsman. Ugasio je
vijesti i nekoliko trenutaka sjedio zurei u prazan ekran. Onda je ustao.
Bolje da odem u obilazak, rekao je sam sebi. Odluio je poeti s
tvornicom vode.
Tamo je proveo polovicu jutra sluajui Ernieja Watermana kako se kroz
buku graditelja ali koliko je sve komplicirano. Ipak, znaajno su
napredovali, vidio je Kinsman. Mrki inenjer bio je oprezan, gotovo
mrzovoljan, ali Kinsman je znao kako e Selene imati dovoljno vode za sve
svoje potrebe, ak i ako se te potrebe iznenada udvostrue.
Tvornica vode u stvari je bila od dva dijela, jedna polovica postrojenje
za preradu rude, a druga polovica postrojenje za proiavanje vode.
Divovske drobilice primale su nove tovare rude iz rudarskih gusjeniara koji
su dolazili izdaleka, sa sjevera iz Ravnog Zida i s juga iz Fra maura.
Kinsman se popeo preko velikih drobilica osjeajui vibracije tekih strojeva
u kostima. Ovo je bila najskuplja oprema u Seleneu, dopremljena je sa
Zemlje tijekom tri godine. Seleneovi tehniari mogli su ju odravati i
popravljati, ali proi e godine prije no to e moi pokuati izgraditi
vlastitu.
Kinsman je hodao uz beskonane trake koje su nosile drobljeni kamen i
doao do elektrinih lukova koji su postojano umjeli unutar svojih kouljica
od nehrajueg elika. Odavde pa nadalje postrojenje je bilo labirint cijevi:
cijevi na stropu, cijevi na podu, prolazile su kilometrima tunela i rosile se
kapima dragocjene ledeno hladne vode bez obzira na to koliko izolacije
inenjeri stavili na njih. Kinsman je prekoraivao, saginjao se, provlaio
izmeu cijevi kojima je putovala krv ivota Selenea.
Waterman je iao iza njega, pomagao se takama i nezadovoljno
katalogizirao svoje stvarne i zamiljene probleme cijelim putom kroz
postrojenje. Naposljetku, dok su hodali relativno tihim hodnicima uredskog
i kontrolnog dijela postrojenja, Waterman je rekao:
"Jo mi uvijek nije jasno emu urba. Volio bih doputenje da usporim;
neki momci radili su dvostruke smjene. Dovoljno su umorni da izazovu
nesreu."
Kinsman je stao ispred prozora koji je gledao na kompjutorski kontrolni
odjel. Gledao je kako gotovo nenadgledana svjetla stroja trepere u nekom
unutarnje smislenom uzorku i odgovorio: "Ernie, proglaena je uta

pripravnost. Moramo biti spremni za pravo izvanredno stanje. Zemlji e

moda iznenada zatrebati dvostruka, trostruka koliina raketnog goriva u
odnosu na ovu koju im sada aljemo."
"Onda bi trebali poveati kapacitet postrojenja za elektrolite, a ne za
vodu."
"Sve u svoje vrijeme", rekao je Kinsman. "Goriva na bazi vodika i kisika
dolaze iz vode. Ako ele vie goriva moramo poveati osnovnu opskrbu
vode."
"Aha, nakon nekog vremena, ali u izvanrednom stanju..."
"Sve u svoje vrijeme", ponovio je Kinsman. Tautoloki udbenik,
pomislio je. Kad sumnjaju, vrati se sloganima.
"Ali to je s vezama s Lunagradom?" pitao je Waterman. "Zato do
vraga cijela ekipa radi na njihovom povezivanju s naim cijevima za
poveanu opskrbu kad emo ih ionako zatvoriti kad borba pone?"
"Nee biti nikakve borbe", rekao je Kinsman. "Ovdje nee."
Waterman je na trenutak razjapio usta. Onda je pitao: "Kak' to misli?"
"Onako kako sam rekao, Ernie."
"Ne kuim."
"Skuit e", rekao je Kinsman. "Skuit e."
Ostavio je Watermana, koji se nesretno ekao po glavi, u hodniku.
Kinsman se vratio kroz podzemne farme, radionice, laboratorije,
sredinji kompjutorski odjel i komunikacijski centar. inio je to gotovo
svakoga dana, ali ne po nikakvom programu. Pozdravi, potrai probleme,
posluaj albe ili prijedloge. Budi vidljiv, budi prisutan. Svi su ga poznavali.
to je jo vanije, on je poznavao svakoga u Moonbaseu, ak i devedeset
danae.
Bolniki je dio uvijek bio najtii, najoputeniji, i najbolji dio obilazaka.
im je proao kroz velika dvokrilna vrata bolnikog predvorja Kinsman je
osjetio kako se smiruje. Svijetlosivi zidovi, prigueni glasovi - ak su i
interkomi i razglas bili utiani. Ugodno mjesto, pomislio je, sve dok im ne
dopusti da te se doepaju.
Ali danas je bilo drugaije. Sestre su jurile pored njega gurajui male
konzole na kotaima. Izgledale su zabrinuto, i prole su toliko brzo da
Kinsman nije primijetio kakvu su opremu gurale. Nestale niz hodnik koji je
vodio iz predvorja. Umorni mladi lijenik dojurio je za njima.
Razglas je oivio. Muki glas, prodoran i neuobiajeno glasan hitao je
pozvao: "Doktorica Meyers. Doktorica Meyers. Smjesta na odjel
intenzivne!"

Intenzivna, pomislio je Kinsman. Moj Boe, Baliagorev! Jurnuo je istim

hodnikom kojim su sestre i lijenik nestali. Samo nam to treba, da nam
rikne. Idemo priati o meunarodnim incidentima.
Projurio je pored kontrolne postaje odjela intenzivne gdje je muki
bolniar podigao glavu s ekrana i viknuo: "Ej, ne moete..." Onda je,
prepoznavi Kinsmana, tiho rekao: "Gospodine?"
Kinsman je ispred sebe vidio gomilu bijelih kuta. Zaustavio se, a onda
progurao izmeu sestara.
"Neu priati s nijednim od vas ugavih vampira! Hou doktoricu
Meyers!"
Bio je to Baliagorev. Sjena od ovjeka, krhki poput pera. Ali glas mu je
bio poput eljeza. Bio je blijed, lice izborano od starosti. Desetak cjevica i
ica bile su spojene na razne dijelove njegova tijela. Netko je podigao
njegov krevet u sjedei poloaj.
Jedna od konzola koje su sestre dogurale bio je videorekorder, vidio je
Kinsmana. Rus je posegnuo prema njemu.
"Nemojte! Ispast e vam infuzija!"
"Onda ju maknite!" zagrmio je Baliagorev. "Kad budem elio zabavu s
glupih videokazeta rei u vam. Gdje je doktorica Meyers? Gdje je?"
Kinsman se progurao pored ostalih sestara i mladog lijenika i rekao:
"Uskoro e doi, gospodine. Ja sam Chet Kinsman, zapovjednik. Drago mi
je to ste toliko snani."
"Bah! Osjeam se jadno", prasnuo je Baliagorev na savrenom
engleskom. "Kako biste se vi osjeali, na icama poput lutke?"
"Pa, ja..."
Rus je odmahnuo glavom. "Ja sam jednostavan ovjek. Ne mogu
prihvatiti injenicu da me moji sunarodnjaci smatraju revizionistikom
budalom. Mogu prihvatiti injenicu da me izdalo vlastito srce. Mogu ak i
prihvatiti injenicu da sam okruen Yankeejima koji imaju kulturu latvijskog
vercera. Samo elim vidjeti doktoricu Meyers. Zato se ovaj jednostavni
zahtjev..."
"Evo me, maestro."
Kinsman se okrenuo i vidio kako su ostali napravili prolaz za Jill. Iza nje
je iao ruski lijenik, Landau. Oboje su imali neobine izraze lica: sretne, ali
- smetene?
"Ahhh, Jilyuka, moj anele. Gdje si bila?" Baliagorevljev se glas u
potpunosti promijenio. U treptaju oka od zanovijetala je postao simpatini
stari.

"

Jill mu se nacerila. "Znate, maestro, u ovoj bolnici ima jo pacijenata, i -

"Glupost! Bila si u nekom zakutku i ljubila ovu bradatu konjinu."

Landau je pocrvenio poput paprike. Jill se nacerila. Kinsman se okrenuo
prema ostalim sestrama i tiho rekao: "Mislim kako je uzbuna zavrila."
Poele su izlaziti iz sobe i meusobno aputati.
"Nemojte ii", rekao je Baliagorev Kinsmanu. "Moram vas neto
zamoliti."
Kinsman je stao na otvorenim vratima i pogledao Rusa.
"Radije bih elio ostati ovdje, u amerikom sektoru, nego se vratiti u
Lunagrad. Barem jo neko vrijeme."
Kinsman nije znao bi li se smijao ili mrtio. "Mislio sam kako mi Yankeeji
imamo kulturu latvijskog vercera."
U potpunosti nesmeten Baliagorev je odgovorio: "Kad vi provedete
toliko vremena kao ja u tiranskim pandama sestara i lijenika, zakljuit
ete kako postoji samo jedan nain ponaanja prema njima - prezir. Ipak",
glas mu je postao tii, "iskreno elim ostati ovdje."
"Pa..." Bilo je neto lukavo u vezi ovog starca, shvatio je Kinsman.
"Mogu li pitati zato?"
Baliagorev je na trenutak pogledao Landaua, a onda opet Kinsmana. Oi
su mu bile ledeno-plave. "Recimo da je to staraki hir. ene su ovdje puno
ljepe. Sestre u Lunagradu su stravine - ogromne zvijeri, rune, ljigave."
"To nije istina", promrmljao je Landau.
"Bah! Zato bih to krio? elim politiki azil. Traio sam azil u Francuskoj
kad su me moji sunarodnjaci uhitili i prebacili u bolnicu u Sibiru.
Psihijatrijsku bolnicu! Tamo mi je riknulo srce."
Isu-use! Samo nam je to trebalo. Kinsman je pogledao Landaua dok je
odgovarao: "Ovo je vrlo nezgodno vrijeme za traenje azila, znate."
Baliagorev je napuio svoje tanke, plaviaste usne.
Jill se ubacila: "Nema nikakvih razgovora o politici sve dok je moj
pacijent na intenzivnoj njezi." Strogo se okrenula prema Baliagorevu i
zaprijetila prstom. "Nismo vas vratili iz klinike smrti samo zato da biste ste
se ubili uzbuenjem zbog politike!"
Landau se poeo smijati. "U pravu je, Nikholaju Ivanoviu. Ovo nije
vrijeme za razgovore o politici."
Starac je podigao svoje upave obrve. "U redu. Izveli ste svoje udo, i
ne elite da va Lazar opet ne kolabira, ha? Ali ti e razgovarati o politici s
naim zemljacima, Alexseju Alexandroviu?"

Ruski je lijenik mrko odmahnuo glavom. "Ne. Obeavam ti."

"Moete vjerovati Alexseju", rekla je Jill.
"Siguran sam kako mu vi moete vjerovati", promrmljao je Baliagorev.
Onda se veselo nacerio: "Priznaj, Jilyuka, negdje si se hvatala s ovim
bradatim probisvijetom, ha?"
"U stvari, da jesam", veselo je priznala Jill. "A ako me ne prestane zezati
ovdje u s vama staviti samo muke sestre."
Rus je oklijevao samo trenutak. "H'mm... ako su mladi i njeni..."
"Nemogui ste!"
Kinsman je uspio rei: "U redu. Sluajte, Jill, Alexsei: va pacijent mora
jo nekoliko dana ostati ovdje, zar ne?"
"Barem tjedan dana", odgovorio je Landau.
"Mogu srediti kolaps", rekao je Baliagorev.
Kinsman je podigao ruku. "Pustimo stvari na miru tjedan dana." Prije no
to su se mogli usprotiviti ili prigovoriti mugnuo je kroz vrata i krenuo
hodnikom.
Ali uo je baletanov glas koji je tiho rekao: "A sada, Jilyuka, nema
razloga zato ti ovdje na Mjesecu ne bi mogla postati prvoklasna plesaica.
S ovom niskom gravitacijom i sa mnom kao uiteljem, mogla bi raditi
uda."
Kinsman je odmahnuo glavom i poelio da se osjea dovoljno dobro
kako bi se nasmijao.
Svjetla hodnika upravo su se prebacila na veernji intenzitet kad je
Kinsman izaao iz ureda i krenuo prema svome stanu. Moram opet
razgovarati s Leonovom, govorio je sam sebi. Moda moe srediti da ga
djeca posjete ovdje prije "Chete! Chete, ekaj, molim te?" Jill Meyers jurila je za njim. Na licu je
imala veseli djeji osmijeh.
Nasmijeio joj se kad je dojurila i bez daha rekla: "Zaprosio me!"
"Onaj prljavi starac?"
"Ne, ne Baliagorev", odgovorila je veselo Jill. "Alexsei! Vjenat emo
se!"
U Kinsmanu se neto smrzlo.
"Pozvan si na tulum", govorila je Jill. "Ve je poeo, u mom stanu."
"Tulum", ponovio je.
"Da! 'Stie mlada' i sve ostalo. Mrak, ha?"
"Zato?"

Smijeak joj se smrzao. "Zato to?"

"Zato se eli oeniti s tobom?"
Stavila je ruke na bokove. "Pretpostavljam zato to ne moe ivjeti bez
mene, i eli provesti ostatak svog ivota sa mnom. ivotna obveza - ali ti to
ne moe shvatiti, zar ne?" Njezine su oi slale munje na njega.
"Dovraga, Jill, zna na to mislim. Vas dvoje moete ivjeti zajedno bez
ikakvog slubenog papira. emu pria o braku? to je iza nje?"
"Aahh! Chete Kinsmane, ti glupi, bezosjeajni..."
Pruio je ruku i stavio joj dva prsta preko usana. "Jill, ti i ja se
poznajemo predugo da bi se vrijeali. Voli te, u redu. To mogu povjerovati.
Ti voli njega. Odlino. Ali gdje se tu uklapa brak? Planira li on postati
dravljanin Amerike?"
Jill mu je odgurnula ruku, ali njen je glas bio tii, manje bijesan. "Ja...
nismo razgovarali o tome. Namjeravala sam se preseliti u Lunagrad s njim."
"Uh-huh. A pretpostavimo kako on zakljui da poput Baliagoreva eli
azil... ili se boji kako e ga rusko osiguranje srediti zbog starog prebjega?"
"Chete, to je usrana stvar za rei!"
"Znam. Ja sam kopile. Ali bolje da ti povrijedim osjeaje nego da te on
slomi na pola - on, ili netko drugi."
"Volim ga, Chete. elim biti s njim kamo god iao."
ivotna obveza, ak i ako njihovi ivoti budu trajali samo jo tjedan
dana, pomislio je Kinsman. "Jill, ne moe biti s njim. Kvragu, ivjeli ste
zajedno nekoliko proteklih dana, zar ne?"
"Nekoliko dana?" ponovila je i razrogaila oi. "Mi govorimo o dva
ivota."
"Moete ivjeti zajedno koliko god elite", rekao je Kinsman. "Ali kad je
spomenuo brak to je stvorilo pravne i politike probleme."
"Chete, govori poput starijeg brata. Dovoljno sam stara za
poduzimanje vlastitih rizika."
Odmahnuo je glavom. "Nemoj pourivati stvari, Jill. Moglo bi biti -"
"Ne moe nas sprijeiti", prasnula je.
"Da, mogu. Ili Leonov. Zna to."
Jill je stisnula svoje male ake i jedva kontroliranim aptom rekla:
"Chete, samo zato to ti ne moe srediti vlastitu glavu kako bi imao trajnu
vezu s neim ili nekim ne znai da sam ja preplaena i sjebana kao ti. Volim
Alexseja i udat u se za njega."
"Na temelju nekoliko dana zajednikog ivota."

"Poznajemo se tri godine, manje-vie. to misli zato je doao u

Lunagrad?"
Kinsman je na ovu vijest ustuknuo. Jill je dola za njim, mahniti mali
vrabac progoni zbunjenu maku. "Sigurno me smatra nekim glupavim
djetetom koje mora tititi i paziti. Pa, ako itko od nas treba uvara,
pukovnie Kinsman, to si ti! Nema mozga da shvati kako te netko voli. Ali
ja imam! I uivat u u njegovoj ljubavi koliko god budem mogla. Shvati to,
stariji brate!"
Kinsman se iznenada nasmijao. "U redu, u redu", rekao je i podigao
ruku kao da se brani od nje. "Znai ja sam sumnjiavi kurvin sin."
"Ti si idiot."
"To takoer."
"I, i..."
"Pokuavam te zatititi", predloio je.
"titit u se sama, hvala. A ako je istina to to misli, radije bih se
suoila s time nego provela i minutu manje s Alexsejem nego to moram."
"U redu", rekao je Kinsman. "Poruka primljena i shvaena."
"Dobro."
"Uh... jo sam uvijek pozvan na tulum?"
"Bit e uljudan?" Opet se poela ceriti.
"Bit u ideal uljudnosti."
"Nema politike?"
"Samo u sjediti u kutu i neu otvarati usta - osim kako bih popio malo
medicinskog konjaka."
"Onda moe doi."
"Hvala, gospoice." Naklonio se. "Idem samo skoknuti do stana i
odjenuti svoj najbolji kombinezon."
Frknula je na njega, a onda ga iznenada zagrlila oko vrata i snano
stisnula. Morala je stajati na prstima kako bi joj to uspjelo.
"Oh, Chete, tako sam prokleto sretna! Nemoj mi to upropastiti."
"Neu", rekao je. Ali ve se pitao. Hoe li Pete Leonov biti na tulumu?
Nije bio. Nekoliko je ruskih lijenika bilo tamo, pomijeani u gomili koja
je ispunila Jillin dvosobni stan. Ali Leonov i ostalo rusko osoblje bili su
sumnjivo odsutni.
Stan je bio nevjerojatno prepun. Zabava se, kad je Kinsman stigao
tamo, ve odavno proirila na hodnik. Sa sobom je donio bocu zemaljskog
scotcha. Svi su donosili vlastite boce na ovakve tulume. Kad je Kinsman

uzeo scotch iz kuhinjskog ormaria vidio je kako je zadnji i rekao sam sebi.
Moram rei dekima neka mi idui put s tovarom namirnica donesu
pojaanje. Onda je shvatio kako moda nee biti nove opskrbne misije;
atlovi sa zemlje moda svakog trenutka prestanu dolaziti. Ne, rekao je
sam sebi, pokuavajui smiriti strah koji je gorio u njemu. Trebat e im
nekoliko tjedana da stvari dovedu do toke vrenja. Deset dana, najmanje.
Kinsman se gurao kroz gomilu drei svoju bocu iznad glave. Zakljuio
je kako u ovoj gomili nikad nee ugledati Jill. Poeo je traiti Landaua.
Pronaao ga je u spavaoj sobi, stajao je na jednom kraju malo manje
skupine ljudi koja je stajala, sjedila na krevetu, naslanjala se na razne
druge dijelove namjetaja, i sjedila na podu.
Jill je bila pored Landaua, vidio je Kinsman dok se probijao kroz bune
razgovore i smijeh. Bila je leima okrenuta prema vratima, pa ga nije
mogla vidjeti. Zagrlio ju je slobodnom rukom, privukao blie i glasno
poljubio.
"estitam", rekao je naposljetku. "Nisam to uspio rei prije." Pustio ju je
i pruio ruku Landauu. "estitam i vama. Dobili ste najbolju djevojku koja
postoji."
"Znam", rekao je ozbiljno Rus. "Hvala vam."
Kinsman je za nekoliko minuta sjedio na podu, u ruci je drao plastinu
au punu scotcha, leima je bio naslonjen na neija koljena i sluao
diskusiju koja je postojano postajala sve pijanija i nerazgovjetnija. Diane
nije bilo nigdje na vidiku. Pitao se je li pozvana na tulum. Moda je na
dunosti u komunikacijskom centru?
Onda se Frank Colt progurao u sobu. Nekoliko je trenutaka stajao na
vratima, izgledao je nesigurno. Barem je nosio kombinezon, pomislio je
Kinsman. Landau mu je poeo pruati ruku. Jill je posegnula i stavila ruku
na Coltovo rame.
"Poljubi me, ja sam mlada."
Colt ju je cmoknuo, a onda se rukovao s Landauom. Ipak, prije no to
je uspio sjesti tamnoputi vitki mukarac s druge strane kreveta glasno je
rekao: "Evo super lajavca."
Kinsman je krenuo neto rei, ali Colt ga je preduhitrio. "Ej, tulum je ostavi gluposti za kasnije."
Tip je bio napuen. Kinsman ga je znao iz vienja, civilni inenjer, jedan
od ljudi Ernieja Watermana. Zvao se... Kinsman je pretraivao memoriju, a
onda se sjetio. Jerry Perotti.

"Bio si prilino lajav cijeloga dana, Colte", rekao je Perotti. "Zato se

sada srami? Daj da svi ujemo bisere iz tvojih uenih vojnih usta."
"Zajebi", prasnuo je Colt.
Svi ostali u sobi naglo su zautjeli. Kinsmanov je mozak radio usporeno.
Gledao je po sobi, promatrao lica ljudi: iznenaena, nasmijana, nervozna.
Perotti je izgledao bijesno. Bog zna to mu je Frank danas uinio. I sam je
Colt izgledao napeto, ali kontrolirano, gotovo se smijao. Najbri revolver
zapada, suoio se s novim budalastim izazivaem. Trebao bih ovo smjesta
zaustaviti...
"Ne, neu zajebati", govorio je Perotti. "Ti i tvoje jebene zlatne epolete.
to misli, koji si ti kurac?"
Colt se naglo okrenuo i u tri koraka doao do kupaonice. Prije no to je
itko uspio neto rei ili uiniti izaao je van i bacio rolu dragocjenog
toaletnog papira na Perottija koji ga je jednom rukom automatski zgrabio i
privio na prsa.
"Evo, to je ono to treba seronjama", rekao je Colt.
Nastala je sekunda napete tiine, a onda je prestala. Svi su se grohotom
nasmijali. Svi osim Perottija. Podigao se na noge usred nasmijanih ljudi, na
lice mu je padao mrak. Bacio je rolu toaletnog papira na krevet i odjurio iz
sobe. Colt se maknuo s vrata i pustio ga da proe.
"Jo jedna recka na estopucu", promrmljao je Kinsman i odjednom
shvatio kako ga je kombinacija manjka sna i scotcha ve opila.
Colt ga je primijetio i sjeo na pod pored njega.
"to je to to ljude tjera da te odmah zamrze?" na glas se zapitao
Kinsman.
"Koa, ovjee", rekao je Colt.
"Oh, pakao, Frank. U Seleneu ima na desetine crnaca. Prole smo
godine primili cijelu adsku delegaciju. Nitko ih nije gaao noevima."
"Da, gospodine, ali oni su dobri ljudi", rekao je Colt svojim junjakim
naglaskom. "Ja, ja sam kurvin sin. Ako si bijel i kurvin sin, ljudi jedva
primjeuju. Ali ako si crn, to se istie."
Tulum se nastavio. Kinsman je polako pio, neprekidno, odravao je
blago blistanje koje je maglilo rubove stvarnosti u dovoljnoj mjeri kako bi
sve bilo ugodno.
U dnevnu sobu stana neprekidne struje ljudi donijele su u isti kut Pata
Kellyja i Ernieja Watermana. Bili su neobian par: visoki, sumorni inenjer, i
mali bojnik zejeg lica.
"Koliko je ozbiljna ova uta pripravnost?" pitao je Waterman.

Kelly je protrljao nos rukom ohlaenom od dranja hladnog pia.

"Ozbiljna koliko to moe biti. Cijelog sam dana radio na programiranju
logistike."
"Mislim, trebamo li biti vraki oprezni zbog ovih Rusa? U krilu su nam,
za ime Boje."
"Znam", rekao je Kelly. "Upozorio sam Cheta na to. A sada ih dri u
naoj bolnici i doputa vjenanja s naim ljudima."
Waterman je u nevjerici odmahnuo glavom. "Zna to mi je rekao?
Rekao je kako se ovdje neemo boriti. Kao da to garantira."
"Aha? To ti je rekao?"
"To su njegove rijei. A sad, kako ovdje moe sprijeiti borbu? Ako
zapovjedi dou morat e ih izvriti, zar ne?"
"Definitivno", rekao je Kelly, "ili e ih izvriti netko drugi. Zato su ovamo
doveli Colta. Potrebna je samo jedna poruka kako bi Colt smijenio Cheta na
mjestu zapovjednika."
"To moda i ne bi bilo tako loe", razmiljao je Waterman. "Chet mi se
svia, ali..."
"Ne bih se brinuo zbog toga", rekao je Kelly izgledajui zabrinuto. "Chet
je oputen tip, dobar kad radi za njega, svia mu se kad je sve prijateljski
i oputeno. Ali kad zapovjedi dou izvrit e ih. Nemoj misliti drugaije. Kad
doe do frke, Amerikanci e se ponaati kao Amerikanci, a Rusi e se
ponaati kao Rusi. Prijateljstvo zavrava kad se lansiraju projektili."
"Misli?"
"Ti ne?"
Waterman je slegnuo ramenima. "ini mi se tako vraki odluan
postaviti cijevi tvornice vode tamo gdje ih Rusi mogu koristiti. Misli da im
planira dopustiti da dou ovamo i preuzmu?"
"Molim?" Kelly je izgledao zapanjeno.
"Pa, kae kako ovdje nee biti nikakve borbe. Jedini nain na koji to
moe garantirati jest ako Crvenima dopusti da preuzmu bez ispaljenog
metka. Tono?"
"To je ludost!"
"Moda, ali jesi li vidio kako planira preuzimanje Lunagrada?"
"Imamo planove za izvanredne situacije..."
"Kad ih je on posljednji put pogledao?" pitao je Waterman.
Kelly je oklijevao, a onda: "Ne! Chet to ne bi uinio. On je oputen, ali
nije izdajnik."

"Moda on to ne vidi kao izdaju." Inenjer je mahnuo rukom na gomilu

oko njih. "Moda misli kako e bilo kakva borba ovdje ubiti sve, pa se nee
boriti, bez obzira na sve."
"Poput mirotvoraca kod kue, prije no to su svi uhieni?"
"Uh-huh."
"Isuse Boe", promrmljao je Kelly. "Definitivno se nadam kako mu to
nije na umu."
Waterman je izgledao kao da e zaplakati. "Moda. Moda nas je
spreman prodati, samo kako bi izbjegao borbu."
"Pakao! Zna to to znai, zar ne?" Kelly je sada izgledao izuzetno
uznemireno.
"to?"
"Moram otii Franku Coltu i uvjeriti ga da pregleda sve planove za
izvanredno stanje - iza Chetovih lea."
"Ako tako treba biti..."
Kelly se nacerio. "Mrsko mi je Chetu raditi iza lea. On je dobar tip i sve
to." Namrtio se. "I vraki mi je mrsko to moram raditi s Coltom."
"Ako mora, onda mora", rekao je Waterman.
Kelly je nesretno kimnuo. "Moram."
Jo je ljudi dolo na tulum. Drugi su otili. Kinsman dugo vremena nije
mogao vidjeti ni Jill ni Landaua u glasnoj, polupijanoj gomili. Primijetio je
Kellyja i Watermana kako ozbiljno razgovaraju u kutu, i sa svakom rijei
izgledaju sumornije. Onda su se Jill i Rus pojavili. Stan se malo ispraznio.
Ljudi su odlazili na spavanje.
Kinsman se oprezno iz dnevne sobe vratio u spavau, divei se kako
moe dobro i stabilno hodati. Colt se izvalio na krevet sa sisatom
crvenokosom. Nosila je kratku crvenu veernju haljinu, dubokog izreza.
Jedna od novopridolica, zakljuio je Kinsman.
Jill i Landau doli su u sobu, Rus je zatitniki stajao pored nje.
Colt im je uputio dug pogled. "Nee vam biti lako, znate", rekao je. Pie
mu je opasno balansiralo na trbuhu, ruke je drao pod glavom. Samo netko
tko ga je poznavao dobro poput Kinsmana znao je koliko je pijan.
"Jednom sam bio oenjen djevojkom koja je izgledala nekako lagano.
Nije bila bjelkinja, ali pokuajte to rei nekim floridskim seljainama."
Coltov je glas bio apsolutno ravnoduan, lien svih emocija. Poput patologa
koji ita detalje obdukcije.
"Mi smo inteligentni ljudi", rekao je Landau. "Jill i ja bez problema
moemo ivjeti u Lunagradu."

"Hoe rei kako e ju tvoja sluba sigurnosti pustiti unutra? Bez brige,
da mi je moda pijun? Jednostavno ne vjerujem u to."
Jill je rekla: "Moemo ivjeti ovdje."
"Onda ja moram pokuati otkriti pijunira li on nas", ispalio je Colt.
"Daj, Frank", rekao je Kinsman znajui kako pomalo petlja jezikom.
"Nemoj piati na svadbenu tortu."
Colt je pogledao Kinsmana. "Ej, ovjee, jo si tu?"
"Pa, puno je lake ako se naslonim na zid ili neto."
Landau je rekao: "ekaj, ovo je ozbiljno. Pretpostavimo da moja vlada
onemogui Jill da ivi u Lunagradu? Mogu li ja ivjeti ovdje u Moonbaseu?"
"Mo', to se mene tie", rekao je Kinsman, "ali mislim kako ti vlastiti
ljudi nee dopustiti. Leonov je morao prekriti est stotina pravila kako bi
Baliagorev doao ovamo kako bi spasili njegov vraji ivot."
"Ali -"
"Nema ali", rekao je Colt. "Ovo je vrlo ozbiljno. Vi ste do sada moda bili
prijatelji, ali stvari se jako brzo mijenjaju."
"Frank, stari prijatelju", rekao je Kinsman pokuavajui stajati to je
uspravnije mogao, "ne volim potezati in, ali ne elim da se ova blesava
govnarija nastavi." Okrenuo se prema Landauu. "Alex, budui suprugu ene
koja mi je poput sestre, ako eli ivjeti ovdje dobrodoao si. Neu
dopustiti da ovaj seronja sa Zemlje ovdje sjebe stvari. Nema teorije. Ne
sada. Nikada. Ne dok sam ja ovdje zapovjednik."
Colt se lijeno nacerio. "To je izvrstan nain da ja postanem zapovjednik
Moonbasea, kompa."
***
Kinsman je hodnikom teturao prema svom stanu bez imalo pojma koliko
je sati ili kako se dobro graena crvenokosa prilijepila za njega.
Tako se estoko koncentrirao da ga je zaboljela glava. Mogao se sjetiti
razgovora s Coltom, Jill i Landauom. Napete tiine koja je zavrila. Povratka
do bara u dnevnoj sobi, otkria kako je sav scotch nestao. Djevojke koja
sjeda pored njega ...
S naporom ju je pogledao svojim zakrvavljenim oima. ak i na
svjetlosti slabih neonki u prohladnom hodniku izgledala je dobro. Mlada,
meka, krupnih oiju i punih usana. Velikih sisa.

Haljina joj je kliznula s jednog ramena, bila je raupana. Mirisala je na

izgubljene i zabranjene uspomene: cvjetne vrtove i blage ljetne veeri.
Nasmijeila mu se. "Postao si strano tih."
"Dovoljno sam star da ti budem otac", rekao je osjeajui se glupo. "Tu
negdje."
"Oh, nemoj biti smijean", rekla je. "Zgodan si."
Zgodan? Jebeno sranje. Zgodan! Namrtio se na nju, ali ona se samo
jo vie nasmijala. Diane se nije pojavila na tulumu, a ja sa sobom kui
vodim tinejdericu.
"Zgodan", promrmljao je.
Znao je zato. Nije mu se svialo, ali znao je. Nikad se nemoj postaviti u
poloaj u kojem ti ivot ovisi o jednom pojedincu. Nemoj postati previe
ranjiv na Diane ili bilo koga drugog. Oklop. Navuci oklop. Inae je jebeno
lako biti sruen.
"Zgodan", opet je progunao.
Nasmijala se, zagrlila ga oko struka i privila se uz njega dok su hodali.
Ma kvragu, pomislio je. Moda se dobro jebe.

Utorak 7. prosinac 1999: 1025 sati UV

"Dobro jutro, veseli izviai! I kako je danas na veliki voa?"
Kinsman je kroz maglu stravine glavobolje pogledao Hugha Harrimana.
Mali bucmasti ovjek veselo se cerio i neto drao iza lea.
"Odlazi", promrmljao je Kinsman.
"Hej, hej, ne budi angrizav." Harriman je stajao na vratima
Kinsmanovog ureda. Uao je unutra i lagano se sagnuo kako bi pogledao
Kinsmana u oi.
"Lijepo su okrvavljene", izjavio je. "Tulum je ziher bio dobar."
Kinsman je sjeo i poloio bolnu glavu na hladni kameni zid. "Bio je jako
dobar tulum, to priznajem." Onda se sjetio. "Zato nisi doao? Gdje si do
vraga sino bio?"
"Mislio sam kako nikada nee pitati." Harriman je sjeo pored Kinsmana
i pokazao to je drao: termosicu. "Ali prvo", rekao je i otvorio ju, "probaj
malo savrenog lijeka protiv glavobolje starog Doca Harrimana. Nikad nije
omanuo."
Kinsman je zbunjeno gledao dok je Harriman toio crvenkastu tekuinu
u au koja je bila na vrhu termosice. Uzeo je au i pitao: "Ti nee?"

Harriman je nevino zakolutao oima. "Jutros si sumnjiav, ha? Pa, ako

insistira." Podigao je termosicu do usana.
Kinsman je popio gutljaj. To je u originalu bila Bloody Mary, u to je bio
siguran. Ali Harriman joj je dodao stvari. Bila je gotovo slatka, vrlo pitka,
vrlo umirujua.
"Nije ..." - glas mu je bio grgljavi apat - "loe."
"Odlino! Malo LSD-a nije nikome nakodilo." Harriman je izgledao
uistinu zadovoljno. Rukom je skinuo malo crvene pjene s brkova i nastavio.
"A sada, odgovor na tvoje prvo pitanje..."
"Moje pitanje?"
"Jutros definitivno sporo ubrzava! Pitao si me zato sino nisam bio na
tulumu."
"Oh, aha." Kinsman je mogao osjetiti kako mu cijeli ivani sustav titra
poput struna harfe koja je smjetena u nadzvuni tunel."
"Juer sam obavio malo zadae, i bio sam toliko zaokupljen njome da
sam cijelu no ostao budan. Jo uvijek nisam spavao."
Kinsman je impresionirano rekao. "Izgleda vraki poletno za tipa koji
cijelu no nije spavao."
"To je zato to sam svoj mozak stimulirao kreativnim razmiljanjem, a
ne utapao u alkoholu."
"Touch."
"Ah! Lingvist. Nisam imao pojma. Pa..." Harrimanovo se lice odjednom u
potpunosti uozbiljilo. Osmijeh je nestao, pogled postao koncentriran.
"Shvaa, naravno, kako svi u Selenu znaju kako si laprdao o odbijanju
izvravanja zapovjedi i proglaavanja neovisnosti od Zemlje."
"Ovdje nema tajni", priznao je Kinsman.
"Ne kako ih ti uva! U svakom sluaju, proveo sam nekoliko posljednjih
dana u rekreativnom razgovoru s puno ljudi - Amerikancima, Rusima,
stranim posjetiteljima, stalnim Lunikima, devedeset danaima. Takoer
sam pregledao osobne dosjee veine ljudi, uglavnom njihove psiholoke
profile..."
"Kako si dovraga dobio pristup...?"
Harriman je podigao debelu ruku. "Misli kako si ovdje ti jedini koji zna
sa enama? Nakon svega, mene neke slaboumnije ene smatraju
romantinim i odvanim likom. Osim toga, klincima koji su zadueni za
kompjutorske dosjee rekao sam kako traim ljude koji bi mogli biti
zainteresirani za otvaranje sveuilita. Pali su na foru."
Kinsman je samo rekao: "H'mm."

"Sam si kriv za to, Chete. Ovdje je sve lagodno. Nije ni udo to su

poslali Colta kako bi sredio sigurnost."
"Nemoj mi priati o mojim problemima."
"U redu. Koliko ja mogu proraunati, oko osamdeset posto stalnih
Lunika podralo bi osamostaljenje. A iznenaujua je stvar to su
devedeset danai podijeljeni pola pola. Moe uspjeti, prijatelju, ako eli."
Kinsman je odmahnuo glavom i istog trena poalio. Poela je boljeti jo
jae. "Razmislio sam o tome, Hugh. Proglaavanje neovisnosti nee
promijeniti stvari na Zemlji. Zapoet e svoj rat; mi emo ga samo moi
odgoditi."
Harriman ga je u udu pogledao. "Hoe rei kako jo nisi skuio? ali
se! Briljantan vojni um poput tvoga? ak ni Leonov nije skuio?"
"Skuio to?"
"Kako da Selene dobije neovisnost i kako zaustaviti jebeni rat prije no
to pone!"
Kinsman je zaboravio glavobolju. Uspravio se. "O emu do vraga
pria?"
Harriman se nasmijao. "Moj Boe! Jesu li filozofi uistinu jedini ljudi koji
mogu razmiljati?"
"Hugh ..."
Harriman je preao rukom preko elave glave i rekao. "Mislio sam kako
si ve i sam doao do toga."
"Doao do ega?"
"Preuzimanja satelita."
"Molim?"
Harriman je zakolutao oima objasnivi: "Gledaj, ni Sjedinjene Drave ni
Rusi nemaju dovoljno PBR satelita u orbiti koji bi pruili uinkovitu zatita
od raketnog napada druge strane. Tono?"
"Jo nemaju."
"Koliko satelita treba biti u orbiti kako bi orbitalna PBR mrea bila
funkcionalna?"
"To je povjerljiva informacija, Hugh."
"Kao i moje dlakavo dupe! Isuse Boe, svatko s olovkom i papirom
moe to izraunati! eli se osigurati kako bi iznad svakog mogueg
lansirnog postrojenja imao nekoliko satelita - ukljuujui i sve oceane svake minute dana. Ako su sateliti u niskoj orbiti, to jesu, kako bi se
tedjelo na energiji lasera, onda treba izmeu sto i sto pedeset. Tono?"
Kinsman se nacerio i rekao: "Ti izbacuje brojke, ne ja."

"U redu, koliko operativnih satelita Sjedinjene Drave sada imaju u

orbiti?"
"Povjerljivo."
Harriman ga je mrko pogledao. "Koliko ih Rusi imaju?"
"Pitaj Leonova."
"Koliko ih je zajedno?"
Kinsman je poeo odgovarati, a onda je shvatio.
"Ah-hah!" zakretao je Harriman. "Dolazi zora u ta tmurnu glavu. U
orbiti ve ima vie od sto funkcionalnih satelita. Tono? A kad bi ti i Leonov
zgrabili sve, Selene bi imao PBR mreu koja bi sprijeila svakoga u
lansiranju bilo ega! Tono?"
Kinsman se uo kako govori: "Ukljuujui atlove s trupama koji bi
trebali ponovno zauzeti Selene."
"Upravo tako!" rekao je Harriman. "Dobio si 5, sjedi u prvu klupu."
Kinsman je odjednom ostao bez daha, bio je zadihan kao da je pretrao
maraton. Nije mogao osjetiti kucanje srca meu rebrima. "Hugh, ako to
uspijemo uiniti..."
"To bi garantiralo neovisnost Selenea, nau sigurnost od napada, i
sprijeilo ih u zapoinjanju njihovog rata - barem ne bi mogli lansirati
projektile jedni na druge."
"Ali..." Kinsman je jo uvijek pokuavao doi do daha. "Ali preuzeti
kontrolu PBR mrea znai da moramo zauzeti svemirske postaje."
"Tono. to je najvjerojatniji razlog zato tebi ovo nije palo na pamet."
"Zato?"
"Jednostavna psihologija, prijatelju", rekao je Harriman. "Unato tvom
visokom vojnom rangu, ti nisi nasilan ovjek. Ne eli nikoga povrijediti.
Moe proglasiti neovisnost Selenea jer smatra kako nee biti borbe. Ali
zauzimanje svemirskih postaja druga je stvar. Tipovi na postajama nisu
Luniki. Borit e se protiv tebe."
Kinsman je kimnuo.
"Bit e pokolj", rekao je Harriman mrko. "U cijeloj povijesti nije bilo
politikog pokreta koji nije prolio krv. Prokletstvo."
Pat Kelly proveo je veinu jutra u potrazi za Frankom Coltom. Nakon
nekoliko neuspjenih sati u kojima ga je kompjutorski telefonski sustav
pokuao pronai Kelly je naposljetku napustio svoj ured i posao koji je
trebao obavljati i sam krenuo u potragu za crnim pukovnikom.

Bilo je gotovo podne kad ga je pronaao, vani kod katapulta, na kraju

najdueg tunela u Seleneu. Postrojenje je uglavnom bilo pod zemljom, iako
je deset kilometara dugi katapult bio na povrini, njegova aluminijska
ljutura izgledala je krhko i lomljivo u odnosu na glomazne konstrukcije na
Zemlji. Ipak izgledao je nevjerojatno odvano i blistavo iznad umornih
drevnih brda i neravne povrine Mora oblaka.
Kontrolni se centar nalazio u maloj povrinskoj kupoli. Prilino je sliila
kontrolnom tornju nekog manjeg aerodroma na Zemlji, uglavnom jer je
sluila u priblino istu svrhu. Ipak, umjesto navoenja aviona na pisti i s
nje, ovaj se kontrolni centar brinuo samo za odlazni promet: pakete sa
zalihama koji su lansirani svemirskim postajama u orbiti oko Zemlje.
Kad je Kelly siao sa ljestava na plastini pod kupole ugledao je Colta
kako stoji u sreditu nagomilanih stolova i elektronskih konzola koje su se
nalazile uz prozore. Kupola je bila slabo osvijetljena. U sjenama su deseci
mukaraca i ena napeto sjedili iznad svojih kontrolnih panela, gledali
kompjutorske prikaze, sluali zapovjedi i auriranje podataka kroz male
slualice koje su nosili.
Kelly je kroz prozor mogao vidjeti ogromni cilindar bez krila na jednom
kraju dugih ina katapulta. Colt je stajao na drugoj strani kupole, utljiv i
nepomian, dok je lansirno osoblje smireno i uinkovito provodilo
posljednje stadije operacije.
"T minus trideset sekundi i odbrojavanje."
"Postaja Beta prima."
"Saonice aktivirane."
"Svi trani releji zeleni."
"Petnaest sekundi..."
Na gomili kontrolnih panela mala su se svjetla promijenila iz utog u
zeleno, kao na boinom drvcu. Na desnom kraju zakrivljenog niza konzola
dugmad SPREMNO i PALJBA na lansirnom kontroleru jo su uvijek svijetlila
crveno. Sama operaterka bila je leima okrenuta Kellyju, oi su joj bile
prikovane za svjetla na panelu.
"Unutarnje napajanje ukljueno."
"Navoenje i kontrola zeleni."
"Potisnici zeleni."
"Deset sekundi..."
Lansirna je operaterka desnom rukom podigla poklopce s oba
prekidaa, i dva su crvena svjetla postala uta.
"Automatsko lansiranje spremno."

"Energija u cijeli tunel."

"Beta alje vrijeme i kut prijema."
"Svi sustavi zeleni."
"Tri... dva... jedan... lansiranje!"
Ogromni je cilindar postao bljesak i nestao za manje od djelia sekunde.
Cijela je posada gledala sada praznu inu.
"Radar?" pitala je lansirna operaterka, hladno i profesionalno.
S druge strana reda konzola doao je glas druge ene: "Sve je
savreno."
Lansirna operaterka skinula je slualicu i ustala. "U redu, dobar posao.
Ali nitko se ne mie dok ga postaja Beta ne ulovi i potvrdi putanju."
Svi su se opustili. Nekoliko je izvadilo cigarete i zapalilo.
arolija je prekinuta i Kelly je smrknuto priao Coltu. "Frank, mogu li
razgovarati o..."
Colt se okrenuo na zvuk svog imena. Izgledao je iznenaeno, onda
zbunjeno, onda opet iznenaeno kad se Kelly dovoljno pribliio kako bi ga
prepoznao na priguenoj svjetlosti. "Pate? to radi ovdje?"
"Traim tebe."
"Aha?" Colt se sumnjiavo namrtio. "Zato?"
Kelly je osjetio hladnou Coltova nepovjerenja. elio se okrenuti i
pobjei, ali znao je da ne moe. "Moram razgovarati s tobom. Negdje gdje
je tiho."
Colt ga je pogledao. "Provjeravam mogunost obrane lansirnog centra.
Crveni bi lako unitili ovo mjesto - treba im samo nekoliko bazuka."
Kelly je potisnuo navalu bijesa. Crnac je bio u pravu, znao je to. "Ali
trebali bi ii povrinom kako bi dolo ovamo", istaknuo je. "Tunel se moe
prilino lako braniti."
"Ej, ovjee", nacerio se Colt, "zvui poput vojnika!"
"A svatko tko dolazi povrinom vraki je ranjiv", zavrio je Kelly
ignorirajui zadirkivanje.
"Ranjivi su ako zna da dolaze i predvidi njihove poteze", rekao je Colt.
"Mogli bi postaviti alarme u perimetru - lasere, slabe, ultravioletne, kako
bi bili nevidljivi."
Colt je podigao obrve. "Aha, to bi upalilo, zar ne?"
Kvragu, naravno da bi upalilo, super junae, rekao je Kelly sam sebi. Na
glas je ponovio: "Moram razgovarati s tobom. Nasamo."

Colt je bacio pogled na oputenu lansirnu posadu i rekao: "U redu,

idemo natrag u tunel. U svakom sluaju elim provjeriti koliko su sigurni
toplinski i strujni kablovi."
Kad su zakoraili na ljestve uli su jednu lanicu lansirne posade kako
veselo cvrkue: "Beta je uhvatila nau pticu na radaru - na putanji, vrijeme
i kut savreni."
Dolje, u hladnom tunelu, na svjetlosti neonki Coltova je koa izgledala
plaviasto. Nezemaljski. "U redu, o emu se radi?" opet je pitao Kellyja.
Pat je odjednom poelio biti negdje drugdje. Promijeniti temu.
Zaboraviti cijelu stvar. Ali uo je sebe kako govori: "Radi se o Chetu.
Prilino je glasno govorio kako se nee boriti ako i kada doe vrijeme."
Colt se smrknuo. "Aha, aha. I to je jo novo?"
"Frank, mislim kako je ozbiljan. Uistinu e odbiti izvriti zapovijedi moda e nas predati Rusima!"
Colt je podigao ruke kao da eli zgrabiti Kellyja za vrat. "Sluaj",
prasnuo je. "Chet je moda dobroinitelj i lakovjerna budala, ali nije
izdajnik. Je li to jasno? Nee nas prodati. Moda e ga trebati malo
pogurnuti kad doe vrijeme. Zato sam ja ovdje."
Nekoliko su trenutaka hodali u tiini i sluali odjek vlastitih koraka na
grubom kamenom podu tunela.
Kelly je naposljetku rekao. "Ti i Kinsman dugo ste prijatelji. Ali ja sam
mu gledao preko ramena tijekom nekoliko posljednjih mjeseci. Znam to je
govorio i to misli. Spreman je uiniti bilo to prije nego se boriti. Skompao
se s Leonovim i pustio ruske dravljane u nau stranu bolnice. Bliskiji je
njima nego naim ljudima na Zemlji."
Colt nije nita rekao.
"Ako... ne uspije izvriti zapovijedi", nastavio je Kelly, "nee to smatrati
izdajom. Mislit e kako ini pravu stvar. Ali unitit e anse Amerike za
dobivanje rata."
"Dovodi ovamo suprugu i djecu, zar ne?" odjednom je pitao Colt.
Kelly je zastao. "Kakve to veze ima?"
Colt je slegnuo ramenima i odgovorio: "Mislio sam kako e u ovome
biti na Chetovoj strani. udi da ovdje ne doe do rata kad ti je obitelj na
putu?"
"Bit e sigurniji ovdje nego na Zemlji", rekao je Kelly. "Ali radije bih da
su u sred bitke ovdje nego da ih predam Sovjetima. Mi smo Amerikanci.
Spremni smo se boriti za slobodu ako bude trebalo."
"Spreman si i umrijeti za nju?"

Kelly je kimnuo.
Colt se nasmijao. "Spreman boriti se i umrijeti... Spreman boriti se i
umrijeti."
"to je smijeno?" Kelly je mogao osjetiti crvenilo na licu.
"Moj brat, ovjee. Zvui poput mog brata." Coltov je glas udnovato
odzvanjao tunelom, odbijao se od metalnih cijevi grijanja i elektrinih
vodova, odbijao se od hladnog kamena koji ih je okruivao.
"Razbio me kao mladog majmuna kad sam stupio u Zrakoplovstvo",
rekao je Colt. "Rekao mi je kako sam izdao svoje ljude. Ja sam mu
odgovorio da ne elim umrijeti za svoje ljude, samo elim dobro ivjeti.
Rekao sam mu kako je vrijeme da dosta naih ljudi doe na vrh kako bi to
bila naa Vojska i naa Mornarica i nae Zrakoplovstvo."
"Ne shvaam..."
"U to su se vrijeme borbe odvijale u Americi. Crnog je ovjeka bolio
kurac za komunistiku prijetnju. Nismo znali kako prokleti Rusi samo sjede i
ekaju da obavimo posao za njih, razbijemo Sjedinjene Drave iznutra. Moj
je brat pokuao. estoko se trudio. Borio se za svoja uvjerenja: crna mo.
Zavrio je u usranoj kolibi u Dahomeyu, Afrika, skrivao se od FBI-ja i CIA-e
i Bog zna koga jo. Zna kako je umro? Neki jebeni komunistiki gerilci
zasipali su usrani mali aerodrom strojnicama i granatama. On se naao
tamo, ekao je avion. Ubili su ga."
Kelly je bio zbunjen. Colt nije imao smisla.
"Sluaj", rekao je crnac. "Rano sam nauio jednu stvar, i to dobro.
Nemoj se boriti protiv gradske skuptine. Ui u gradsku skuptinu i preuzmi
ju - ali uini to polako i neprimjetno, bez ikakve buke. Previe ljudi naziva
se revolucionarima, a sve to ele je brz publicitet i lake pike. Pravi
revolucionari paljivo tite sustav - jer ga ele za sebe."
"Ti nema ..."
Colt ga je zgrabio za rame i grubo protresao. "Sluaj, irski katolie
bogobojazni amerikane. Crna mo je goli kurac ako nema Amerike, ako
sva nestane u gljivi atomske eksplozije. Zato moram tititi Ameriku, kui?
A istovremeno, ne bih imao nita protiv postati zapovjednik Moonbasea.
Zato daj Chetu dosta konopa da se objesi. Daj mu dosta konopa."
"Kurvin sine", rekao je Kelly okiranim aptom. "Kae da ti je
prijatelj..."
"Ja jesam njegov prijatelj! Ali ako postane izdajnik onda nije moj
prijatelj, niti iiji prijatelj. A ti mi kae kako e postati izdajnik."
Kelly je zautio.

"I?" zahtijevao je Colt gromoglasno. "Nije li to ono to govori?"

Bilo mu je teko progovoriti. "D... da", uspio je Kelly. "Pretpostavljam
kako je to ono to govorim."
"Aha. Pretpostavlja i voljan si suprugu i djecu dovesti u sred pucnjave
kako bi branio i titio Ameriku. Jebeno plemenito, bjelugo. Jebeno
plemenito."
"Sluaj, Colte..."
"Imao sam suprugu i obitelj. Vidio sam ih kako umiru. Pitam se kako bi
se ti osjeao."
Kelly je elio pobjei, pobjei od ovog ovjeka to je mogue dalje. Bilo
kamo...
Ali Colt ga je jo uvijek snano drao za rame. "Sluaj me, Kelly. elim
znati sve to Chet radi, sve to misli, ak i ono to nou sanja. elim znati
to e uiniti prije no to on sam to sazna. Jer, ako si u pravu, onda u ga
morati ubiti."
"Ubiti!"
"Tako je, beba. Ubiti. Chet moe izgledati oputeno, ali u unutranjosti
je tvrdoglav poput kranskog patnika. I ovdje je vraki popularan.
Pretvorio je Moonbase u ludaru za sve kretene koji misle kako mogu ivjeti
s Rusima. Kad se dugme pritisne Cheta e biti vrlo teko zaustaviti. Vrlo
teko. Pria to nee uiniti."
"Ali... ubiti ga..." Kelly je odjednom bio prestravljen.
"Znam. Puiona. Kao i sve ostalo. Moda neemo morati pribjei tome.
Ali moramo biti spremni na to."
Kelly je rukom proao kroz svoju rijetku kosu. "Ne znam..."
"Ali ja znam. To je razlika izmeu nas, beba. I jo jedna stvar", rekao je
Colt prijeteim glasom. "Sve to sam ti rekao temelji se na pretpostavci
kako si u pravu i Chet e ovu bazu predati Rusima. Ako otkrijem kako si u
krivu cijeli ovaj planet nee ti biti dovoljan za skrivanje. Osobno u te
rastrgati na komade, mali prijatelju. Raunaj na to."
Akademik V. I. Mogilev bio je lud od bijesa. Ljutito je mahao rukama u
maloj sobi svemirske postaje dok se unosio u lice zapovjednika postaje.
"Ali to je ludost! To je suludo! Birokratsko uplitanje u znanstveno
istraivanje koje je dobilo najvie odobrenje vrhunskog sovjeta..."
Zapovjednik postaje sluao je s orijentalnim strpljenjem. Sin
uzbekistanskog pastira ne postaje kapetan u sovjetskim stratekim

raketnim snagama bez da se naui strpljivosti. Na njega su vritali pravi

strunjaci; ovaj malo profesor bio je obian amater.
Nakon nekog vremena akademik se ugasio. "Moete shvatiti kakav je to
idiotizam, zar ne?" Glas mu je sada bio gotovo moleiv. "Nalazimo se u
delikatnom stadiju. Svi su instrumenti napokon podeeni i savreno rade.
Kvazarski vrhunac radijacije bit e postignut u iduih etrnaest sati, ako su
Calinikovi prorauni toni, i... i..."
"Moj dragi profesore", rekao je kapetan najuljudnije to je mogao, ali
jo uvijek dovoljno hladno kako ne bi bilo sumnje tko je glavni, "cijenim
izuzetnu vanost vaeg rada. Ali morate shvatiti kako zapovjedi iz Kremlja
ne ostavljaju mogunosti za diskusiju. Ne mogu odbiti izvrenje svojih
zapovijedi. elite da me strijeljaju?"
"Ne, ne, naravno da ne." inilo se kako u akademikovu glasu ima malo
sumnje, unato njegovim rijeima.
Kapetan je profinjeno slegnuo ramenima. "to onda mogu uiniti? Imam
svoje zapovijedi. Vi i vai suradnici morate biti spremni za odlazak u
idua..." - bacio je pogled na sat - "... idua tri sata."
"Ali na posao... ureaji..."
"Mi emo se pobrinuti za ureaje", rekao je kapetan. "Nitko ih nee
dirati, uvjeravam vas."
Astrofiziar je nastavio mrmljati dok je kapetan ustajao, obiao oko svog
malog stola i ispratio malog ovjeka do vrata koja su vodila u glavni hodnik
svemirske postaje.
"Dopustit ete instrumentima da biljee aktivnosti kvazara?"
"Naravno. Definitivno."
Znanstvenik je polagano krenuo hodnikom, odmahivao je glavom i
mrmljao sam sa sobom. Kapetan nije sjeo kako treba kad se mladi asnik
pojavio na vratima. Bio je kran i plavokos, pravi Rus. Napredovat e bre
od mene, pomislio je kapetan dok je mrko promatrao mladia.
"Gospodine", rekao je mladi asnik.
"Sjedite, poruni
e. Vaa je letjelica sprema prebaciti znanstvenike kui?"
"Da, gospodine, iako izgledaju prilino nesretni zbog toga."
Kapetan se lagano nasmijeio. "Oni su civili. Ne moete oekivati da
razumiju vojne stvari."
Porunik je kimnuo.
"Naravno, vi shvaate takve stvari, zar ne?" Kapetan se okrenuo i
posegnuo za malom termosicom na polici iza stola.

"Vjerujem kako shvaam vojne stvari, da", rekao je porunik njegovim

leima, a onda dodao: "gospodine."
"H'mm..." Kapetan je izvadio dvije ae iz ladice stola i pitao: "Pie?"
"Ne, hvala, gospodine. Pilotirat u atlom."
"I? aj vam smeta?"
"Oh!" porunik je bio iznenaen, injenica koja je razveselila kapetana.
"Pa, da, u tom sluaju. Hvala."
Dok je lijevao vrui napitak kapetan je pitao: "Znai shvaate vojne
stvari, ha?"
"Mislim da shvaam. Gospodine."
"Recite mi onda" - tako je snano spustio termosicu na stol da su obje
ae poskoile - "kako onda oni stolni piloti sa Zemlje oekuju da obranim
svemirsku postaju koja je neobranjiva? Ha?"
"Ja ... gospodine ..."
"Pogledajte ovo mjesto!" Kapetan je mahnuo rukom. "Napravljeno je od
slame. Jedna laserska zraka Amerikanaca prola bi kroz nas kao kroz kozji
sir. Kako da se obranimo od napada?"
"Nisam shvatio da je napad neizbjean", odgovorio je porunik, ruke je
mirno drao u krilu i nije posezao za ajem.
"Zapovjednik mora uvijek pretpostavljati kako je napad neminovan!
Nauite to! Utuvite si to u glavu i krv! Nikad se nemojte oputati!"
"Da, gospodine."
Kapetan ga je nekoliko trenutaka mrko gledao, a onda je prema njemu
gurnuo jednu au. Porunik ju je hitro zgrabio.
"to mislite, zato su svim civilima zapovjedili naputanje naeg malog
otoka na nebu? Ha? U stanju pripravnosti smo. U svakom trenutku
moemo dobiti vijest kako je rat poeo. Imate li obitelj? Suprugu? Djecu?"
Porunik je zatreptao. "Moja majka... u Moskvi."
"Mmm. Moja e djeca biti dovoljno sigurna od bombi", rekao je kapetan.
"Ali radioaktivna praina... radioaktivna praina, to je ono to e ih ubiti.
Spora smrt."
"Moda ne doe do toga", rekao je porunik vrlo tiho.
Kapetan ga je pogledao. "Znate li to je bio va tovar? to ste dovezli
ovamo kako bi sjedili sa mnom, umjesto znanstvenika?"
"Ne, gospodine. Bilo je zapeaeno, a moje zapovijedi nisu navodile
sadraj kontejnera."
"Ali neto tako veliko sigurno vam je probudilo znatielju, ha? Jedan
kontejner, zapeaen i osiguran. Ha?"

"Pa..." porunik se zamalo nasmijeio. "U Tyuratamu sam uo glasine..."

"Glasine? Primjerice?"
"Pa, taj kontejner dio je novog oruja, sustava koji e tititi postaju od
amerikog napada."
"Hah! Da je barem tako."
"Znai nije?"
"Ne, porunie, nije. To je oruje, istina. Ali nee nam pomoi u obrani.
Ako nita drugo uinit e nas jo vanijom metom za Amerikance."
"to je to onda?"
Kapetan mu je uputio svoj najuljudniji osmijeh. "Ma dajte, porunie.
Sigurno ste shvatili kako vam ne mogu rei. Podatak je stroga tajna."
Porunik je popio aj u mrtvakoj tiini i otiao. Nakon nekog vremena
kapetan je ustao i otiao do utovarnog doka. Gledao je atl, sada pun
dosadnih znanstvenika, gledao je kako njegovi raketni motori rigaju male
plamene oblake, kako se okree prema Zemlji i nestaje u njenom sjaju.
Onda je jo jedna iskra privukla njegovu panju. Tovar koji je atl
ostavio u orbiti nekoliko stotina metara od glavne zrane komore.
Bomba. atl e se sutra vratiti s jo jednom. I prekosutra, s jo jednom.
Moram se uti s Lunagradom kako bih se pobrinuo da im najvii prioritet
bude slanje lunarnog tla, rekao je kapetan samome sebi. Moda ga
moemo dopremiti dovoljno kako bi zatitili bombe, kao i postaju.
Onda je dobio inspiraciju. Okrenuo se od malog prozora pored kojeg je
stajao i najbliem tehniaru rekao: "Rastavite sve ono znanstveno smee i
postavite ga na vanjsku oplatu postaje. Moda pomogne u odbijanju
laserskih zraka ako budemo napadnuti."
Bez rijei protesta tehniar se bacio na posao.

Petak 10. prosinac 1999: 1250 sati UV

Sastanak je bio tmuran.
Astronomski opservatorij Farside nakratko je bio ivahno sredite
uzbudljivog istraivanja. inilo se kako gomila pokretnih dvadeset
metarskih tanjurastih radio antena ispunjava More Moskve - barem onaj
dio koji je bio vidljiv iz glavne kupole Farsidea. Na vrhu ruba kratera
nalazila se mreasta konstrukcija tisuu centimetarskog optikog teleskopa,
njegovih elektronskih pojaala i satelitskih teleskopa. Detektori UV,
infracrvenih, x i gama zraka. Konstantna guva mladih ornih mukaraca i

ena, balansirana starijim, strpljivijim, ali ne manje ornim stalnim osobljem.

Kompjutorske veze. Ushit istraivanja svemira u potrazi za znanjem,
ivotom, inteligencijom.
Farside je sada bio poput grada duhova.
Kinsman se zavalio u stolac i dopustio mislima neka se udalje od
dosadnih glasova mukaraca i ena oko stola. Zurio je kroz prozor
konferencijske dvorane na blistavi teleskop. Najvei optiki teleskop ikad
izgraen, nalazio se na bezzranoj lunarnoj zaravni, neodravan i
beskoristan.
Nebo je bilo tamno i prazno bez Zemlje koja bi ga osvijetlila. Astronomi
su to oboavali; to je Farside inilo savrenim mjestom za njihovo
istraivanje. Ali Kinsman je osjeao nelagodu, bio je prestravljen u dubini
due. Zemlja nikad nije bila na nebu, ovdje na daljoj strani Mjeseca. to
ako je vie ne bude kad se vrati na bliu stranu?
"Jedina preostala toka diskusije", govorio je doktor Misnima tihim i
odmjerenim glasom, trudei se da ne pokae gorinu koju je osjeao, "je
zatitna kupola za tusuu centimetraa."
"Pregledao sam trokovnik", rekao je jedan od ruskih administratora.
"Kupola je preskupa za na sadanji proraun."
Doktor Mishima duboko je udahnuo. "Ako se opservatorij zatvara
oprema se ili mora vratiti u Selene ili zatititi od meteorske erozije, kako bi
se opet mogla koristiti - kad vremena budu povoljnija i bogovi prorauna
budu naklonjeniji astronomiji."
Koji je vrag s Diane? pitao je Kinsman sam sebe, zurei u prazno nebo.
Pet dana nije odgovorila na moje pozive. Otkad je dobila Pierceov posao.
Je li to sve to je eljela od mene?
Jedan od Amerikanaca je govorio: "Nije da elimo napustiti Farside.
Jednostavno nam ne daju novac kako bi ostao otvoren."
"Shvaam kako alite zbog ovog nesretnog spleta okolnosti vie no to
se rijeima moe izraziti", rekao je doktor Mishima profinjenom uljudnou.
"Ipak, imperativ je razmiljati o budunosti. Ne mogu vjerovati kako e
astronomska istraivanja biti prekinuta i u potpunosti obustavljena..."
"Ostavite ga otvorenog", uo je Kinsman samoga sebe.
Svi su se iznenaeno okrenuli prema njemu: Mishima, na elu stola,
Amerikanci i Rusi (na suprotnim stranama stola, sumorno je primijetio
Kinsman), tri mukarca i etiri ene koji su predstavljali ostale nacije koje
su imale osoblje ili opremu na Farsideu, i Piotr Leonov.

Leonov je bio taj, sjedio je nasuprot Kinsmana, koji je pitao: "to si

rekao?" Bilo je teko proitati izraz njegova lica: gotovo osmijeh, oi
znatieljne, kao da se slae s Kinsmanom ali nije siguran je li ga dobro uo.
"Kaem kako Farside treba ostati otvoren. Bila bi tragedija zatvoriti ga."
"Slaem se", rekao je Leonov. "Ali sredstva su ukinuta. To je jedina
stvar o kojoj su se nae dvije vlade uspjele sloiti, cijele ove godine."
Jebem ih ja obje, rekao je Kinsman u sebi. Na glas: "Doktore Mishima,
koliko vam treba da biste ostali raditi? Imate veliku opremu, kompjutore,
sustav za odravanje ivota, istae. to vam jo treba?"
Japanski je astronom izgledao zapanjeno. "Eh... na glavni troak
tijekom posljednje dvije godine bilo je odravanje, ienje, osnovne zalihe,
takve stvari. I, naravno, najvei je troak dovoenje privremenih ljudi sa
Zemlje i njihovo vraanje kui."
"Pete, zato Farside ne moe ostati otvoren? Ne trebamo zamjene sa
Zemlje svakih devedeset dana. Ima dovoljno osoblja medu stalnim
Lunikima kako bi se istraivanje nastavilo."
Leonov se napokon nasmijeio. Tuno. "Imam zapovijed za zatvaranje
centra."
"Ako su tvoje zapovijedi poput mojih", usprotivio se Kinsman, "samo te
izvjeuju kako se za Farside vie nee izdvajati zemaljski fondovi, i kako
treba poduzeti odgovarajue mjere. Jo uvijek imamo vlastite resurse."
Polovica ljudi oko stola poela je istovremeno priati, a utljivi su se ili
cerili ili mrko gledali Kinsmana. Cerili su se astronomi. Mrtili su se
administratori iz Selenea, uglavnom devedeset danai.
Leonov je ustao i zamolio za tiinu. "ekajte! ekajte. Ovo je neto to
pukovnik Kinsman i ja moramo na samo raspraviti prije no to nastavimo."
"Tono", sloio se Kinsman. Ustao je i krenuo oko stola. "Zato ne
napravimo pauzu za ruak? Pukovnik Leonov i ja moemo razgovarati ovdje
i vidjeti moemo li neto smisliti."
Ostali su - neki zbunjeni, neki uznemireni - napustili prostoriju u
brbljavoj, razgovorljivoj skupini. Kad su se za njima vrata zatvorila Leonov
se okrenuo prema Kinsmanu i cinino nasmijao.
"U redu. Protekla tri dana si me pokuavao dobiti nasamo. to je?"
Kinsman je priao prozoru. "Pitao sam se zato ne odgovara na moje
pozive."
"Dobro me paze. Tebe takoer."
Kimnuo je. "Misli kako je ova prostorija ozvuena?"

"Sumnjam." Leonov je doao do prozora i pogledao nepokretni teleskop.

"ak i ako jest", rekao je i iz depa izvukao mali plosnati plastini kvadar,
"ovo e sprijeiti bube da nas grizu."
Kinsman je podigao obrve. "Dekoder?"
"Ne, novi tip odailjaa koji emitira na frekvencijama veine prislunih
ureaja. Programirao sam ga dekadentnim amerikim rockom; ljudi iz moje
sigurnosti pomislit e kako nosi zatitu."
Kinsman se nasmijao. "Zanima me to e pomisliti ljudi iz moje
sigurnosti?"
"To je tvoj problem, stari prijatelju."
Kinsman je spustio glas i rekao: "Mislim kako imam rjeenje naih
problema."
"Ne opet tvoja ideja o neovisnosti!"
"Da, ali..."
Leonov je zatvorio oi. "Dobio sam zapovijedi. Nakon svega neu biti
poslan kui. Bit u u Tyuratam lansirnom kompleksu tijekom pripravnosti.
Svi za svemir kvalificirani asnici stavljeni su u stanje maksimalne
pripravnosti. Nema godinjih."
"Crvena pripravnost?"
Leonov je kimnuo. "Samo za osoblje kvalificirano za svemir. Sve ostale
jedinice su u obinom stanju pripravnosti."
"Kad odlazi?"
"Moja zamjena stie za pet dana."
"Prokletstvo!"
Leonov se okrenuo i pogledao kroz prozor. "Pa, moj idealistiki drue,
to kae na to?"
"To nije pitanje", rekao je Kinsman. "Pravo je pitanje, to si ti spreman
uiniti, Pete?"
Okrenuo se i pogledao Kinsmana, mirnog izraza lica, umornih i opreznih
oiju. "Sve", rekao je gotovo aptom. "Sve to e moju djecu spasiti od
smrti."
"Uistinu e to napraviti? Lansirati projektile?"
"Naravno da hoe!" eksplodirao je Rus. "Ne mogu doi ovako blizu bez
pritiskanja dugmeta. Oh, razgovarat e i prepirati se, prijetiti jedni drugima
jo nekoliko dana - tjedan ili dva moda. Svima e nategnuti ivce do
pucanja prije no to se uvjere kako moraju napasti. Ali uinit e to, a kad
uine, bit e to gotovo poput olakanja. Jedan od njih pritisnut e dugme -

u slavu domovine, ili kako bi spasili svijet demokracije. Ostatak e se onda

dogaati automatski."
"Na nama je da ih zaustavimo."
Leonov se s gorinom nasmijao. "Kako? Proglaavanjem neovisnosti?
Maui im komadom papira pred licem? Rekao sam kako u uiniti sve, ali
to mora biti neto to e upaliti! Neu ovdje sjediti na sigurnom i gledati
svoju naciju... svoje ljude... svoju djecu..."
"U redu, u redu." Kinsman mu je poloio obje ruke na ramena. "Polako.
Ohladi se."
"Ne, neu se ohladiti!" viknuo je Leonov. "Nisam robot. Nisam stvorenje
od ledene vode poput tebe. Ja u ilama imam krv! Rusku krv! Svijet e
eksplodirati, a ti oekuje da ovdje mirno stojim i s tobom raspravljam o
politici. Kako moe..."
"Prestani!" prasnuo je Kinsman. "Nee im trebati bube kako bi nas uli."
Leonovljevo je lice blistalo od znoja. Bio je zadihan.
"elim znati samo jednu stvar", rekao je Kinsman. "Jesi li voljan odbiti
izvriti zapovijedi i ostati ovdje?"
"Ostati u Lunagradu umjesto..." Leonovljev je glas na trenutak zamro.
Onda je odluno stisnuo ake: "Da. Neu djeci biti od nikakve koristi
pritiui dugmad u Tyuratamu."
"U redu." Kinsman je liznuo usne. Bile su slane. Moda nakon svega
nisam ledena voda. "Trebamo uiniti sljedee: Obje PBR satelitske mree
su nedovrene, obje zajedno mogu uinkovito pokriti cijelu Zemlju i sruiti
sve projektile koje bilo koja strana lansira. Ili netko drugi, kad smo ve kod
toga."
"Zajedno?" ponovio je Leonov.
"Tono. Preuzet emo svemirske postaje u isto vrijeme kad proglasimo
neovisnost Selenea. Ako uspijemo preuzeti zapovjednitvo i kontrolne
centre satelita moemo zaustaviti rat prije no to pone. I osigurati nau
neovisnost."
"Ali poslat e vojsku."
Kinsman je mogao osjetiti kako mu se niz rebra slijeva znoj. "Mogu
pokuati. Ali morat e ih poslati u atlovima. Ako sateliti mogu sruiti
balistike projektile mogu takoer sruiti i atlove."
"Ti bi... to mogao uiniti?"
"Najprije bi ih upozorio. Ali najvjerojatnije ne bi sluali."
"Tvoji bi ljudi pucali na Amerikance?"

"Morali bi. Ne bih elio da tvoji ljudi to rade; to bi moglo dovesti do zle
krvi meu nama."
Leonov se naslonio na prozor.
"To je jedini nain", uvjeravao je Kinsman. "Ni jedna strana ne moe
zaustaviti rat, ne kako se stvari razvijaju. Jedna se mora povui, a ni jedna
to ne eli uiniti. Samo ih vanjska sila moe zaustaviti. Mi moramo biti ta
vanjska sila."
"aica ljudi... Koliko nas je? tisuu?"
"Ali mi smo u specijalnom poloaju. Moemo im iupati pande.
Moemo ih sprijeiti u ratu."
"Nazvat e nas izdajnicima. Pobit e nas."
Kinsman je pokuao. "Pokuat e. Tvoja e vlada najvjerojatnije uzeti
tvoju djecu."
"Da."
"Moemo zadrati neke asnike s tvojih svemirskih postaja kao taoce."
"To bi moglo upaliti." Leonov je izgledao opinjeno; lice mu je bilo
bezizraajno, glas dalek i bezosjeajan.
"Hoe li... ubiti djecu?"
Leonov je lagano kimnuo glavom i odgovorio: "Ne. Sumnjam. Kakvu bi
korist imali od toga?"
"Ionako bi stradala, ako rat..."
Rusove su se oi napunile suzama. "Znai moj je izbor ili da ih
bombardiraju Amerikanci ili da ih ubije tajna policija?"
"Ja..."
"Ne, ne, to nee upaliti. Nema teorije. Ludost je ak i razmiljati o
tome." Leonov se udaljio od prozora.
Kinsman je stajao i nita nije rekao. Gledao je Rusova lea, napetost u
zgrenim miiima njegovog vrata. "Moglo bi upaliti, Peter", rekao je.
"Moglo bi upaliti."
Leonov se okrenuo prema njemu. "to eli da uinim? Izdam Rusiju i
oduzmem joj jedinu obranu od amerikog napada? Ostavim svoju
domovinu, svoju djecu, cijeli svoj ivot kako bi postao izgnanik na ovom
kamenu? Povjerovati gomili stranaca? Luaka? Amerikanaca? Otkud znam
mogu li vjerovati tvojim ljudima? Otkud znam mogu li vjerovati tebi!"
"Boji se -"
"Naravno da se bojim!"
Kinsman je osjetio kako se hladnoa onog praznog neba uvlai u njega.
"... jer sam ubio jednu vau kozmonauticu."

Leonov je ustuknuo pola koraka. "Znai istina je."

Glas mu je bio upalj. "Istina je."
"Nisam vjerovao izvjeima obavjetajaca. Ponekad sadre pretjerivanja
- lai, propagandu."
"Ubio sam je", rekao je Kinsman.
Rus se pribliio Kinsmanu. U oima su mu blistale suze. "Nikad te nisam
namjeravao natjerati na priznanje."
Kinsman je osjeao slabost, vrtoglavicu. Imao je osjeaj kao da se budi
iz anestezije. "To je bilo neto to sam ti morao rei; moralo je biti
uklonjeno izmeu nas."
Leonov je zatvorio oi.
"Vie nikoga ne mogu ubiti", rekao je Kinsman. "ak ni ako samo sjedim
iza i ostalima preputam pritiskanje dugmadi. Moram ih pokuati zaustaviti.
Moram, Peter."
"I to ne moe uiniti bez pomoi Lunagrada."
"Bez tvoje pomoi."
"Oprosti mi, stari prijatelju. Nikad ti ne bih mogao vjerovati da mi nisi
rekao. Smijeno, ali ne bih ti mogao vjerovati."
Stajali su jedan pored drugog i kroz prozor gledali sumorni krajolik i
prazno nebo.
"Previe nas je stradalo", rekao mu je Kinsman. "Vrijeme je da ubijanje
prestane."
Leonov je zurio u golo kamenje, drevne umorne planine, ljudske
artefakte i tiho pitao: "Misli li da u Seleneu ima dovoljno ljudi da bismo
uspjeli? Moemo li uspjeti ili emo samo zapoeti rat ovdje, na Mjesecu?
Nemam elju za velianstvenim neuspjehom. Samo pobjednici piu
povijest."
"Prokletstvo, Pete, ako ne pokuamo nee biti nikakve povijesti."
"Spasitelj svijeta", rekao je Leonov. U njegovim rijeima nije bilo
sarkazma. Mahnuo je prema prozoru i nekoritenom teleskopu. "eli da
slijepi progledaju. Ve si mrtvaca vratio u ivot. A sada eli svijet spasiti
od vatre pakla." Duboko je uzdahnuo, "raspet e nas, zna."
Kinsman je slegnuo ramenima.
Onda je, uz osmijeh koji je najvie od svega bio tuga, Leonov polagano
ispruio ruku prema Kinsmanu. Kinsman ju je vrsto stisnuo.
"Nije li jedan od vaih revolucionara rekao: 'Svi se moramo drati
zajedno, ili e nas sigurno objesiti jednog po jednog.'?"
Kinsman se nasmijao. "Franklin."

"Moramo brzo djelovati", rekao je Leonov. "I moramo poeti sada."

Sada, ponovio je Kinsman sam sebi dok je tonuo u pjenu sjedala rakete.
Uzlijetanje sa Zemlje vie ste osjeali nego uli. Tlak vas pritie u sjedalo.
Udaljena grmljavina koja je vie vibracija u vaim kostima nego ujan zvuk!
Potisak raketnih motora se smanjio i Kinsman je osjetio kako se tlak
smanjuje prema nuli. Slobodan pad. Lebdenje. Ruka mu se podigla s
naslona. Jo je uvijek sjedio, nije mogao vidjeti desetak drugih putnika
smjetenih u vlastitim sjeditima, s vlastitim mislima.
Kinsman je podigao sjedalo u uspravan poloaj i pritisnuo dugmad za
komunikaciju na desnom rukohvatu. Ekran postavljen u naslon sjedita
ispred njega je oivio i za nekoliko je trenutaka gledao zabrinuto, sumorno
lice Pata Kellyja.
"to si uo od supruge i djece, Pate?" pitao je Kinsman.
Kelly je izgledao zbunjen to ef zove sa atla prema Zemlji i postavlja
osobno pitanje. "Juer su bili na Kennedyju. Nisam jo provjerio s Alfom, ali
danas poslijepodne trebali bi se ukrcati u lunarni atl. Tako kau."
"Odlino. Sluaj, Pate. Nazovi Alfu i saznaj koji je atl poletio i tko je u
njemu. elim spisak posade i putnika na svom stolu kad se vratim u
Selene."
"U redu, gospodine."
"Ima jo", rekao je Kinsman. Izvukao je mali mikrofon iz rukohvata i
aptom progovorio u njega. "elim da aktivira stanje crvene
pripravnosti..."
Kelly je razjapio usta.
"Ne, to nije prava crvena pripravnost. Ali elim da cijela baza bude
spremna kao da jest. Najbolji ljudi koje imamo na svim kljunim mjestima:
komunikacije, energija, tvornica vode, lansirni centar. Samo stalni Luniki,
bez devedeset danaa. Program je u zapovjednom kompjutoru, samo
treba izvriti zapovijedi."
Kelly se poeao po svojoj rijetkoj kosi. "Pa, jesmo li u crvenoj
pripravnosti ili nismo? to da kaem -"
"Samo uini kako sam ti rekao, i to smjesta! elim da baza bude
spremna prije ponoi."
Kelly je zapanjeno slegnuo ramenima i rekao: "Ljudi e postavljati
brojna pitanja."

"Izvedi to to tie moe. Nema guve, bez alarma koji zvone

hodnicima. Nemoj prestraiti civile. Samo postavi prave ljude na prava
mjesta. Smjesta!"
Kelly je izgledao osobito nesretno kad je Kinsman uletio u svoj ured,
vie od sat vremena kasnije.
"Izvjea?" pitao je Kinsman i priao stolu.
Kelly je u ruci drao debeli sveanj plastinih izvjea. "Sjebali smo puno
smjena, ali baza se priprema. Postavlja se puno pitanja, puno se guna."
Kinsman je sjeo za stol i rekao: "Rekao sam ti da to obavi u tiini."
"Ne moe u tiini prebaciti pola populacije baze!" poalio se Kelly.
Kinsman ga je pogledao. "U redu, Pate. U redu. Sjedi." Pokazao je
krevet. "Priaj."
Kad je Kelly zavrio Kinsman je bio zadovoljan to je sve prolo glatko,
prema njegovim oekivanjima.
"to je sa atlom?" pitao je.
"Napustio je Alfu po redu vonje."
"Spisak putnika?"
"U kompjutoru."
Zavalio se u stolac: "U redu, odlino. Nazovi atl. Reci im neka poveaju
brzinu i ovamo dodu u najkraem moguem vremenu. Ispraznite im lansirni
centar. Porazgovaraj sa suprugom dok je veza otvorena."
Kelly je odmahnuo glavom kao da ju pokuava razbistriti. "Maksimalna
brzina? Chete, kojeg vraga radi?"
Kinsman mu se nacerio. "Tvoja supruga i djeca su u njemu. Zar ih ne
eli vidjeti to je mogue prije?"
"Aha, ali..."
"Koliko djece ima?"
"Uh... estoro."
"Ne zvui previe uvjereno."
Sada je bio red na Kellyjevo cerenje. "Pa, nisam ju vidio nekoliko
mjeseci. Moda zna neto to ja ne znam."
"Vraji seksualni manijak."
"Ja?"
"Mrdaj se. elim tono znati kad e atl sletjeti. A u pono u pregledati
bazu. Neka ti Bog pomogne ako ne budem zadovoljan s osiguranjem."
Kelly je nerazumljivo mrmljajui ustao i otiao.

Kinsman se smjesta okrenuo prema kompjutoru i poeo pregledavati

dosjee vojnog osoblja Moonbasea, osobito devedeset danaa. Poznavao je
veinu, izabrao ih je s prijanjih tura. Pitam se koliko sam ih tijekom godina
odbio? Marionete koje ne razmiljaju. Nespretnjakovii koji bi se ovdje ubili.
Glupani koji bi ubili druge svojim pogrekama. Idiote koji ne mogu ivjeti u
blizini ljudi druge rase, druge nacionalnosti. Mekani koji nikad ne bi imali
muda za... za...
"Poiniti izdaju", rekao je na glas. "Suoi se s tim. Izdaja. Poput
Washingtona i Jeffersona. Poput Benedicta Arnolda. Ovisi tko pobijedi; to je
razlika izmeu izdaje i patriotizma."
Izmeu sto dvadeset dva pripadnika vojnog osoblja meu devedeset
danaima Kinsman je odabrao etrdeset za koje je znao kako e biti
pouzdani. etrdeset mukaraca i ena koji e biti voljni pratiti ga, koji e
vidjeti slobodni Selene ne kao prijetnju Americi, nego kao jedini izlaz iz
smrtonosne igre.
Najvie rangirani asnik na spisku, pored Pata Kellyja, bio je
natporunik. "Christopher Perry", promrmljao je Kinsman i pogledao
natporunikov dosje. Slika je prikazivala plavokosog mladia blistavih oiju i
njenog lica. Prijazan izgled; gotovo nevin. Kinsman se sjetio dugog
razgovora na njegovoj prijanjoj turi lunarne slube: kako mu je bilo dosta
letenja helikopterom pri suzbijanju nereda u Washingtonu. "Aha. On je
jedan od nas."
Oglasilo se zvono na vratima. Kinsman je podigao pogled s ekrana i
rekao: "Naprijed."
Vrata su kliznula u stranu i Frank Colt je uao u ured.
"Ba sam mislio na tebe, Frank."
Lice crnog ovjeka bilo je bezizraajno. "to se ovdje dogaa?"
"Sjedi, kompa. Opusti se."
Colt je ignorirao krevet i privukao stolac. "Kelly kae kako smo u stanju
lane pripravnosti. Odjednom si poeo paziti na sigurnost?"
"Aha. Tako je. Pazim na sigurnost."
Colt uope nije izgledao uvjereno. "Zato su devedeset danai
iskljueni?"
"Jer Murdock eli dovoljno ljudi kako bi mogli pomoi postajama", glatko
je odgovorio Kinsman. "Ne mogu slati stalne Lunike, zar ne?"
"Moe, bez problema. Samo je jedan dio postaje na zemaljskoj
gravitaciji."

"Aha, ali devedeset danai bi bili bolji za orbitalnu dunost. Ne mi

mekani, onemoali medicinski sluajevi."
Colt se namrtio.
"to je, Frank? Mislio sam kako e biti oaran to Murdockovu histeriju
shvaam tako ozbiljno."
"Kako to da ja nisam obavijeten? Ja sam zamjenik zapovjednika i -"
"Program za stanje pripravnosti nije auriran otkad si doao,
pretpostavljam. Ionako si to otkrio, zar ne?"
"Jer sam na jebenom hodniku naletio na Pata Kellyja, i izgledao je usran
od straha!"
"Znai nisi saznao slubenim kanalima", rekao je Kinsman. "Ali si
saznao."
"to izvodi, Chete?"
"Kad neto izvedem", odgovorio je Kinsman, "prvi e saznati. ak u i
ii slubenim kanalima."
Colt je skoio na noge. Jo nenaviknut na lunarnu gravitaciju prevrnuo
je stolac. "Do vraga, Chete, najebat e! Znam da smilja neto ludo, i
znam kako to nisu Murdockove zapovijedi. A sada posluaj prijateljski
savjet, ovjee, i -"
"Frank!" prekinuo ga je Kinsman. "Ne elim savjet. Znam to moram
uiniti."
"Onda uini, Chete! Izazivam te. Uini, kakvu god ludu igru smiljao.
Natjerat e me da te ubijem."
"Nee biti nikakvog ubijanja, Frank."
"Ne znam to ti se do vraga mota po glavi", Coltov je glas podrhtavao,
gotovo je pukao, "ali nemoj me izazivati. Ne elim birati izmeu tvog i svog
ivota."
"Nee morati birati", rekao je Kinsman pokuavajui govoriti smireno
unato pritisku u grudima.
"Ako ovu bazu pokua predati Rusima..."
"Ne budi lud!"
"Ili uini bilo to protiv Sjedinjenih Drava... Chete, morat u te
zaustaviti. Morat u!"
"Morat e pokuati, pretpostavljam. Ako i kada vrijeme doe."
"Chete! Prokletstvo!"
Kinsman je polagano ustao i rekao: "Frank, kad doe vrijeme, svi emo
uiniti ono to smatramo najboljim. Ako me bude morao ubiti... Pa, svatko
umire, prije ili kasnije."

"Isuse Kriste na jebenom kriu!" Colt je mahnuo rukama i izaao iz

ureda.
Kinsman je dugo stajao, naslonio se na stol i ekao da mu se napetost u
prsima smanji.

Subota 11. prosinac 1999: 0112 sati UV

U Washingtonu je bila no, mrana i kiovita.
General Murdock je zadrhtao dok je svoje preteko tijelo namjetao u
sjedalu limuzine. Nije drhtao ni od kie ni od hladnoe, iako je i sam Bog
znao kako je trulo vrijeme uzrokovalo da mokro bljetavilo i kiasti ukrasi
izloga u centru izgledaju ugavije i sumornije nego inae. Nitko - apsolutno
nitko - nije se nalazio na ulici. Blatnosmei vojni borbeni patrolni automobil
stajao je na svakom krianju, blistao na slaboj ulinoj rasvjeti i upornoj kii,
kupole su bile zatvorene, a cijevi uperene prema plonicima.
ak je i general Hofstader izgledao sumorno. Odora mu je bila ista,
njegova odlikovanja blistala su u tami limuzine. Ali lice mu je bilo sivo,
naborano, prerano je starjelo od napora kojima je bio izloen.
Glas starijeg ovjeka uzrok je Murdockova drhtanja. Taj opori, muni
apat, poput demona koji izlazi iz pakla.
"Neprijatelji i iznutra i izvana", procijedio je i krupnom rukom pokazao
praznu ulicu. "Sa Sovjetima koji se spremaju na napad, svaki ludi pacifist i
komunistiki simpatizer sprema nam se zabiti no u lea."
"Nisam shvatio..." poeo je Murdock, a onda istog trena poelio da nije.
General Hofstader smrzao ga je pogledom.
"Nisi shvatio", rekao je drugi ovjek, bijes mu je jo vie deformirao lice.
"Koliko Amerikanaca shvaa ozbiljnost krize. Malo. Jako malo. Dragocjeno
malo."
Na trenutak je zautio. Nijedan se general nije usuivao progovoriti.
Limuzina je jurila kroz kiu, njezin motor je grmio. Nije bilo prometa koji bi
im smetao. Jedini drugi zvuk bio je frt, frt, frt brisaa na stranjem prozoru.
Prednji dio limuzine bio je zvuno izoliran od stranjeg.
"Mi, dragocjena manjina." ovjek je hroptao. Bilo je to najblie smijehu
to je ikad doao. "Preivjet emo holokaust i onda izgraditi novi svijet poeti ispoetka, na pravi nain, nain koji je ovu zemlju uinio velikom."
General Hofstader proistio je grlo. "Trebao bih biti na Cheyenne
Mountainu ako je napad neizbjean..."

"Vano je skupiti efove stoera na ovom sastanku. Osobno. Strogo

povjerljivo." Okrenuo je svoje vatrene oi prema Murdocku. "A ti. elim uti
posljednje vijesti od tvojih uhoda na Mjesecu."
Murdock je progutao knedlu. "ini se kako sada puno ozbiljnije shvaaju
krizu. Oito su preli u status maksimalne sigurnosti..."
"'Oito'?"
"Prema... prema... posljednjim izvjeima. Danas poslijepodne."
"A Sovjeti?"
"Ne znam." Murdock se osjeao bespomono. "Nemam pristup tim
informacijama."
"Pretpostavljam kako takoer ne zna da Sovjeti postavljaju nuklearno
oruje u orbitu."
"Oh moj Boe."
"Tako je. A sada mi reci kakvo je tvoje osobno miljenje o zapovjedniku
Moonbasea?"
Murdock je izlanuo: "Kinsmanu?"
"Tako se zove, zar ne? Koliko sam shvatio on je sumnjivi faktor."
"Pa, on je..."
"Da?"
Njegove su oi probadale Murdocka. Hofstader ga je takoer promatrao.
Murdock je pokunjeno odgovorio: "Bio je dobar administrator, ali nisam
siguran kako je najbolji ovjek za izvanredne situacije."
"Onda ga se rijei."
Murdock se okrenuo prema Hofstaderu.
"Makni ga", rekao je general s etiri zvjezdice. "Ima li gore pouzdanog
zamjenika?"
"Oh, da, gospodine. Izuzetno pouzdanog!"
"Promakni ga u zapovjednika. Poalji onog kako-li-se-ve-zove ovamo
dolje."
"Ne moe. Medicinski razlozi."
Drugi se ovjek nagnuo naprijed i stavio teku ruku na Murdockovo
koljeno. "Makni ga odande. Ako ga mora uhititi i do smrti drati u kapsuli
za odravanje ivota - makni ga odande!"
"Da, gospodine. Odmah, gospodine", zacvilio je Murdock.
Bilo je blizu 0200 sati kad je Kinsman zavrio svoj obilazak Moonbasea.

Sve je bilo spremno. atl je dolje i nee se pokrenuti dok ja ne kaem.

Baza je sigurna koliko to moe biti. Pouzdani su ljudi na dunosti. Leonov
ne zove u pomo.
Kinsman je iao hodnikom stambenog dijela baze. Veina je ljudi
spavala, kao da je ova no ista poput ostalih. Skrenuo je na raskriju i
krenuo prema Dianeinom stanu.
"Ne moe cijelo vrijeme raditi", promrmljao je u bradu.
Ostavio je sve sumnje iza sebe dok je urio hodnikom, prolazio ispod
sablasne plaviaste svjetlosti neonki, ulazi u sjene izmeu njih i opet izlazi
na svjetlost. Na ovoj je razni bilo toplo, ali Kinsman je jo osjeao ljepljivi
hladni znoj zbog kojeg mu se kombinezon lijepio za prsa, ruke i leda.
Pokucao je na Dianeina vrata. Bez odgovora. Opet je pokucao, glasnije,
a onda poloio uho na plastiku vrata. uo je hodanje. Mrmljanje. Vrata su
se odkrinula.
"Oh, bok." Dianein je glas bio pospan, kosa razbaruena, oi snene.
"Mogu li ui na minutu?"
Dovoljno je otvorila vrata kako bi Kinsman mogao ui. Diane je nosila
spavaicu do koljena. Neko je bila ruiasta, ali je dosta izblijedjela. Nije
imala ipku. Samo visoki kineski ovratnik.
"Neto nije u redu?" promrmljala je. "Smijenjena sam s dunosti u pola
smjene..."
Stajao je na travom prekrivenom podu i gledao po sobi. Vrata spavae
sobe bila su zatvorena.
"Neto nije u redu", rekao je. "to?"
"Nisi odgovarala na moje pozive. Izbjegavala si me. "
"Ne sada, Chete. Ne mogu..."
"Sada", rekao je. "Moram znati zato."
Protrljala je oi.
"Zato?" Kinsman ju je uhvatio za ruku. "Zato si me izbjegavala?"
"Jer me plai", rekla je Diane.
"Plaim te?"
Glas joj je podrhtavao, oi izbjegavale njegove, a rekla je: "Nisam
shvatila... ozbiljan si! Uistinu e pokuati!"
"Naravno da jesam. Rekao sam ti."
Istrgnula se od njega. "Ne elim sudjelovati u tome. To je ludost! Sve
to e postii je to to e stradati. Poinit e samoubojstvo zbog neke
ene koja je mrtva ve deset godina."
"To je apsurdno."

"Jest apsurdno. I zastraujue." Diane se odmaknula od njega. "A onda

mi kae kako mi nee dopustiti povratak na Zemlju. Ja ne elim ostati
ovdje, Chete! Ne elim biti ovdje kad e te ubiti!"
"Nitko me nee ubiti."
"Da, hoe. Provocirat e ih sve dok nee preostati nikakav izbor osim
da te ubiju."
"Svi umiru", promrmljao je.
Diane je maknula pramen kose s lica. "Naravno. Budi junak. Spasi
svijet. Ne mogu te zaustaviti. Neu ak ni pokuati. Ali imam ker na koju
moram misliti, koju moram zatititi. Ne elim umrijeti i ne elim da ona
umre. Ne elim da ti umre!"
"Pa to onda eli?" pitao je.
"elim pronai neko sigurno mjesto."
"Gdje?" Zamalo se nasmijao. "Nema vie sigurnih mjesta, Diane. Ovdje
e biti ubijanja, Diane. Moda puno. Frank Colt mi nee dopustiti da bez
borbe Americi uzmem Moonbase. Leonov e se izboriti za svoju neovisnost.
Onda moramo zauzeti svemirske postaje - jo ubijanja. To je neizbjeno.
Moramo ubijati kako bi sprijeili ubijanje. To je kozmika ala."
"Nije nimalo smijena."
"Znam."
"Ne mogu s tobom sudjelovati u ovome, Chete. Morat e bez mene."
"Znam." Znao je to cijelo vrijeme.
Pat Kelly izgledao je prestraeno. Nema druge rijei za to, zakljuio je
Kinsman. Pat je prestraen.
Dva su asnika vei dio jutra provela u pregledavanju svih planova za
odbijanje napada i osiguranje Moonbasea. On i Kelly su provjerili, koristei
telefone, svaki vitalni dio baze. Nazivali su, jednu po jednu, svaku kljunu
osobu, vojnika i civila: efa osiguranja, efa odravanja, direktora bolnice,
deurnog asnika - svakog ovjeka i enu zaduene za odjel ili vanu
skupinu ljudi ili vitalni dio opreme.
Svakome od njih Kinsman je rekao isto: "Nalazimo se u stanju
maksimalne pripravnosti. Rat je neizbjean. Namjeravam proglasiti nau
neovisnost i pokuati sprijeiti poetak rata. Radit emo zajedno s ljudima
iz Lunagrada. Selene e postati neovisna nacija. I Sjedinjene Drave i
Sovjetska Rusija pokuat e nas zaustaviti, moda doe do krvoprolia.
Pokuat emo ga izbjei, ali moramo biti spremni suoiti se s tom
mogunou."

Noni su strahovi napustili njegov um, ili su barem bili zakopani

dovoljno duboko kako bi ih mogao ignorirati. Kinsman je osjeao neobian
spokoj, bio je u miru sa samim sobom prvi puta u desetljeu.
Ljudi kojima se obratio bili su okirani, iznenaeni. Neki su se s naglim
olakanjem nasmijeili. Neki su bili bijesni i to su pokazali. Od onih koji su
se sloili s njim, Kinsman je samo traio da objasne situaciju svojim
podreenima. Onima koji su se namrtili ponudio je povratak atlom na
Zemlju. A onda je nazvao njihove zamjenike.
Dok se dugi dan vukao, cijela je apsurdna ideja postala gotovo prirodna,
neizbjena. Pravimo se frajeri dvjema najmonijim nacijama svijeta. Zato?
Oh, zato to sam jednom ubio Ruskinju. I, onako usput, pokuavamo
spasiti svijet. I to ima novog kod tebe? Kinsman je poeo osjeati
vrtoglavicu.
Diane je bila posljednja koja je dola u njegov ured.
"Zna to se dogaa", rekao joj je Kinsman dok je Kelly nervozno
gledao s kreveta. "Moemo li se osloniti na tvoju suradnju, ili te trebamo
smijeniti s dunosti u komunikacijskom centru?"
Diane se unato sebi nasmijeila. "Upravo sam dobila posao; bilo bi mi
mrsko kad bih tako brzo dala otkaz."
Kinsman je osjetio neku nadu. "Znai radit e s nama?"
"Pretpostavljam kako sam prisiljena."
"Mislio sam kako uope ne eli sudjelovati u ovome", rekao je Kinsman
sjetivi se njihovog jutronjeg razgovora.
Bez trunke oklijevanja Diane je odgovorila: "Ne elim. To jest, nisam.
Bila sam prestraena. Probudio si me u gluho doba noi. Ali sada je dan. Ti
provodi plan, iako je sulud."
Kinsman je kimnuo.
"U redu", nastavila je Diane. "Ako e to uiniti, onda moram biti uz
tebe."
"Iako ..."
"Iako sam prestravljena, da", rekla je Diane. "Ne mogu sjediti sa strane,
moram biti dio ovoga, svialo mi se ili ne. Dugo vremena pokuavala sam
upozoriti ljude na ovu vladu, zna. Neki su od nas uvidjeli kamo nas vode.
Neki su od nas prije dosta godina vidjeli ovaj rat. to misli, zato su mi
zabranili pjevati? to misli zato su me protjerali ovamo?"
"Znai na naoj si strani."
"Ono to radi je ispravno, Chete", rekla je. "Mislim kako nee uspjeti.
Mislim kako emo svi poginuti. Ali u pravu si; moramo pokuati."

"Uspjet emo", rekao je mrko. "Uspjet emo."

"eli osiguran komunikacijski centar." Diane se uspravila u svojoj punoj
visini. Donijela je odluku i postala poslovna, profesionalna. "Sve poruke sa
Zemlje upuuju se direktno tebi?"
"Tono. I nita ne ide prema Zemlji bez mog osobnog odobrenja."
"Ama ba nita?" pitala je Diane. "Nee li posumnjati?"
Slegnuo je ramenima. "Ne mogu riskirati da netko proverca poruku."
"Mogu nadgledati izlazne poruke."
Mrko ju je pogledao. "eli li?"
"Da."
"Prihvatit e tu odgovornost? Nisam mislio kako eli biti umijeana..."
"Moemo putati rutinske poruke", rekla je Diane ignorirajui njegovo
pitanje. "I kompjutorske podatke, naravno. Mogu nadgledati sve osobne
poruke i pobrinuti se da ne sadre nita tetno. Mogu ih ak i pustiti kroz
kriptografski kompjutor, kako bih bila sigurna da nitko ne alje ifrirane
poruke."
Kinsman se na trenutak zapitao moe li joj uistinu vjerovati. Ali rekao je:
"U redu. Odlino. I hvala."
Diane je napustila ured. Kinsman se okrenuo zabrinutom Kellyju. "Tko je
ostao?"
"To su svi." Kellyjev je glas bio drhtav.
"to je s Erniejem Watermanom?"
Kelly se stresao kao oamaren. "Ernie nije ef odjela."
"Znam. Ali on je kljuni ovjek. elim njegovu reakciju. Nisam li ti ranije
rekao da ga nazove?"
Kelly je poeo odmahivati glavom.
"A Frank Colt. Gdje je on? Reci nekome neka ga pronae."
"U redu."
Kinsman je gledao kako Kelly prtlja po telefonu. Tip je na smrt
prestravljen! "Pate."
Kelly je odskoio od telefona. "Aha? Molim?"
"Smiri se", blago je rekao Kinsman. "Bit e u redu. Sve ide bolje no to
sam se nadao. Nee biti nikakve pucnjave."
Ugrizao se za usnu: "Aha. Moda."
"Idem pokuati dobiti Leonova na telefon. U meuvremenu ti reci Chrisu
Perryju neka dode ovamo."
"Perry? Zato?"

Kinsman je ve utipkavao Leonovljev broj u telefon na svom stolu.

"Chris e voditi nau misiju na svemirske postaje. Njegova e skupina
zauzeti Betu. Ja idem na Alfu. I moramo pronai pouzdanog tipa za..."
Kellyjevo se lice zgrilo. Pobijelio je, razjapio je usta, ruka mu se smrzla
iznad telefona. "Pate? Jesi li dobro?"
Kelly je s naporom procijedio: "Nisam znao kako e napasti postaje.
Nikad mi nisi rekao..."
"Neemo ih napasti. Preuzet emo ih. Brzo i munjevito, bez guve. A
Leonov e isto uiniti na svojoj strani."
"Ostavit e Sjedinjene Drave bez obrane."
"Ne", odgovorio je Kinsman. "Mi emo preuzeti obranu. Onda emo se
pobrinuti da nitko ne moe nikoga napasti."
Kelly je polagano ustao s kreveta. Vidljivo je drhtao. "Chete, ja... Mora
me pustiti iz ovoga. Nikad nisam pomislio..."
"ekaj, Pate. Nitko nee biti ozlijeen ako se mene pita."
"Ne moe..." Kelly je mahnito gledao oko sebe, traio je izlaz. "Nikad
mi nisi rekao kako e preuzeti PBR mreu. Ja nisam... ja ne..."
Kinsman je zurio u njega. "U redu, Pate", rekao je naposljetku. "Ne
elim da ini nita to ne eli."
Ali Kinsman je u sebi bio zapanjen. Pat nije na naoj strani! Bio sam
tako siguran u njega. Ali ne moe prijei. Kod koliko sam drugih pogrijeio?
Kelly je odjurio iz ureda. Kinsman je gledao kako se vrata za njim
zatvaraju. Nekoliko dugih trenutaka nije nita uinio.
Naposljetku se opet usredotoio na telefon i otipkao Leonovljev broj.
Ekran je ostao crn, a muki je glas rekao: "Gospodine, komunikacije s
Lunagradom su prekinute."
"Linije su unitene?"
"Ne, gospodine. Nema tete. Jednostavno su zatvorili svoj
komunikacijski centar. Nai monitori ne pokazuju nikakvu komunikaciju ni
sa Zemljom."
Bore se, shvatio je Kinsman. Tamo je sigurno pravi graanski rat. A ne
moemo uiniti nikakvu vraju stvar kako bi pomogli Peteu. To bi bilo sve
to mu treba - gomila naoruanih Amerikanaca ulazi u Lunagrad.
Ali vie nije mogao ostati u svom uredu. Kinsman je nazvao
komunikacijski centar i rekao tehniaru: "Nazovite natporunika Perryja i
recite mu neka se nae sa mnom kod zrane komore glavnog tunela
Lunagrada."

Bilo je desetak mjesta gdje su se Lunagrad i Moonbase dodirivali: glavni

trg, bolnica, rekreacijska kupola. Glavni je tunel bio najstarija i strateki
najvanija toka kontakta. Ovdje su dvije odvojene baze bile ujedinjene. I
u predstavi vjenog povjerenja i prijateljstva, veina je cijevi sustava za
odravanje ivota i strujnih kablova prolazila kroz ovaj tunel.
Kinsman nije stigao do njega.
Dok je jurio hodnikom koji je vodio do glavnog tunela zvunici razglasa
ugraenog u grubi kameni strop odjednom su zagrmjeli:
"KINSMANE... CHETE KINSMANE!"
Zaustavio se ispod jednog zvunika. Dok je zurio u njega, izmeu
neonki i cijevi, prepoznao je glas Franka Colta.
"Chete, sluaj me. Zauzeli smo tvornicu vode. Ernie Waterman je ovdje,
Pat Kelly takoer i puno ostalih odanih asnika. Ako nam se za tono jedan
sat ne preda prekinut emo Moonbaseovu opskrbu vodom. Ako nas
pokua napasti dignut emo cijelu jebenu tvornicu vode u zrak."

Subota 11. prosinac 1999: 1520 sati UV

Jedan je sat skoro istekao.
Kinsman je stajao kod ograde balkona komunikacijskog centra. Sve je
izgledalo tako vraki normalno, pomislio je.
Dolje, u sreditu centra, tehniari su bili sagnuti nad konzolama i
ekranima. Cijeli je Moonbase izgledao mirno i sigurno. Osim tvornice vode.
A s Lunagradom nije bilo kontakta due od est sati.
Chris Perry doao je do Kinsmana. Bio je vii i iri u ramenima od
Kinsmana, irokog, veselog nordijskog lica: oi bolje ljetnog neba. "Tri smo
puta provjerili svaku osobu u bazi", rekao je mladenakim tenorom.
"Nedostaje samo trideset dvoje, uglavnom devedeset danai iz
Svemiroplovstva. To su sigurno oni u tvornici vode."
"Trideset dvoje?" ponovio je Kinsman. "Znai samo je toliko pravih
disidenata." Ali vie nego dovoljno kako bi nas zaustavili.
Diane je sjedila za stolom nedaleko mjesta na kojem je stajao. Ona je
takoer neprekidno radila. Ali sada je ustala i polagano prila Kinsmanu, u
ruci je drala plastini arak s porokom.
"Prioritetna poroka generala Murdcoka", rekla je i pogledala ga u oi.
"Upravo smo dovrili njezino dekodiranje. Smijenjen si. Frank Colt je novi

zapovjednik Moonbasea. Zapovjeeno ti je da se smjesta javi u

Washington."
Kinsman je pruio ruku i uzeo plastini arak iz njezine ruke. Bio je
upotrijebljen toliko puta da su elektrostatski stvorena slova izgledala mutno
i zamrljano. Ili me izdaje vid? Stranja strana Kinsmanovog vrata bila je
bolno ukoena. Prsa su ga boljela.
"Ovo je dolo samo onako?" pitao je Diane.
Kimnula je. "Ne znaju kao se ovdje dogaa neto neuobiajeno. Jo ne.
Promjena zapovjednika nema veze s tvojom revolucijom."
Kinsman se okrenuo Perryju i rekao: "Veliki Bijeli Otac me smijenio. to
misli, to e rei Indijanci?"
Mladi natporunik slegnuo je svojim irokim ramenima. "Mi vie ne
izvravamo zapovijedi iz Washingtona. Izvravamo tvoje zapovijedi."
Kinsman je otro pogledao mladia. "Siguran si kako ti je jasno to
govori? Izbjei e puno problema. Ako ne uspijemo..."
"Uspjet emo", rekao je Perry i nasmijeio se.
I bolje nam je! Kinsman je na glas rekao: "U redu, Chrise... elim da
uini sljedee..."
Bilo je pet minuta do isteka Coltovog ultimatuma kad je Kinsman stigao
na ulaz tvornice vode.
Kad je siao s ljestava vidio je kako su ulaz - otvoren prostor koji je
neko bio prirodna peina - sada uvala dva nenaoruana ovjeka. Oruje
je u Seleneu bilo na sigurnom, pod kljuem. Samo je neto bilo dostupno, a
Kinsman je imao kontrolu nad veinom.
Prepoznao je jednog od ljudi: sredovjenog knjigovou koji je radio u
odjelu opskrbe. Bio je astmatiar, i ovo uzbuenje nije dobro djelovalo na
njega. Drugi je bio mladi, novopridolica, jedan od devedeset danaa.
Kinsman ga je viao i prije, ali se nije mogao sjetiti njegova imena. Nosio
je uobiajeni sivi kombinezon bez oznake ina ili koda u boji.
Bez rijei ga je proveo kroz prostoriju. Neonke na stropu su svjetlile,
kameni zidovi bili su hladni. Kinsman se nasmijeio i promrmljao im:
"Opustite se. Nitko nee biti ozlijeen."
Nisu odgovorile. Na kraju prostorije, ispred vrata koja su vodila u
uredski dio tvornice, stajala je nervozna crvenokosa s Jillinog tuluma.
Izgledala je bijesno.
"Nisam te ovdje oekivao", rekao je Kinsman.

Sada nije nosila veernju haljinu; samo zeleni kombinezon s oznakama

servisne ekipe sustava za odravanje ivota. Ali nije mogao sakriti njenu
bujnu figuru.
"Prati me", rekla je.
Otvorila je vrata i utke ga povela kroz zakrivljeni hodnik. Kinsman nije
mogao ne primijetiti kako joj se guza ljuljala unutar kombinezona. Proli su
kompjutorski dio, otro se zagledao kroz duge prozore. Kompjutorska su
svjetla bila upaljena, kao i obino, iako nitko nije sjedio za stolovima. Nisu
nita iskljuili, zakljuio je Kinsman. Onda je dodao, jo uvijek.
"Nikad nisam uspio dobro uti tvoje ime na tulumu", rekao je
crvenokosoj.
"Nije vano."
Poeo je hodati pored nje. "Ma daj. Politika je jedna stvar, ali ne mora
biti neovjena u vezi toga."
Hladnim, odrjeitim glasom je rekla: "Ono to se dogodilo na zabavi bio
je samo posao."
"Posao?" ak i dok je to izgovarao, Kinsman je shvatio, Isuuse!
Unutarnja sluba sigurnosti! Nije ni udo to je bijesna. Potrudila se sa
mnom zavriti u krevetu, a nije nita saznala. To e najvjerojatnije loe
izgledati u njezinom dosjeu.
Uskoro su izali iz hodnika i nali se u samoj tvornici. Vodila je Kinsmana
kroz labirint cijevi, na skele koje su vodile kroz elektrine instalacije i
glavne pumpe. Mogao je uti zujanje strojeva koje je odjekivalo poput
nekog divovskog mehanikog srca, od ega je metalna skela vibrirala. U
daljini se ula priguena grmljavina drobilica kamenja.
Pat Kelly stajao je na platformi sljedee razine iznad skele. Pod slabom
svjetlou Kinsman je mogao vidjeti kako se Kelly nervozno mekolji,
njegovo zeje lice bilo je olienje nervoze. U futroli na boku nosio je pitolj.
Crvenokosa se zaustavila u podnoju ljestava koje su vodile na
platformu. "Bojnik Kelly e preuzeti", rekla je.
"Reci mi jednu stvar", rekao je Kinsman.
Oprezno ga je pogledala.
"Jo uvijek misli da sam zgodan?"
Pocrvenila je od bijesa i tako se brzo okrenula od njega da joj je njezina
duga kosa na trenutak pokrila lice. Kinsman ju je nekoliko sekundi gledao
kako se udaljava skelom i divio se njezinoj figuri, a onda se okrenuo prema
ljestvama i poeo uspinjati.
Kelly je uistinu bio prestravljen. Nije mogao pogledati Kinsmana u oi.

"Idemo", rekao je i mahnuo prema jo jednoj skeli. "Nemamo previe

vremena."
"Nisam oekivao kako e biti s njima", rekao je Kinsman i poeo hodati
iza mlaeg asnika.
"Nisam oekivao kako e predati Moonbase Rusima", odgovorio je Kelly
gledajui ravno ispred sebe. "Ili im dati nae obrambene satelite."
"Nisi u pravu u vezi toga, Pate. Ovdje stvaramo novu naciju."
Kelly je zatresao glavom.
"Zna, ako dignete tvornicu vode u zrak ubit ete sve koji su ovdje."
"Mogu nam poslati vodu sa Zemlje."
"Kada? Za dva, tri dana? Tjedan? Mjesec? I koliko? Dovoljno za tisuu
ljudi, svaki dan? Ne budi budala, Pate. I nemoj misliti kako e oni ita
uiniti - osobito ako pone pucnjava."
Kelly nije odgovorio.
"Tvoja supruga i djeca, Pate. Njih e takoer ubiti."
"Ti si tip koji me nagovorio da ih dovedem ovamo! To je tvoj plan,
upotrijebiti ih kao taoce?"
"Pokuavam im spasiti ivote."
Kelly se prvi put okrenuo prema Kinsmanu. "Predajui ih Rusima? Kako
bi ih oni ubili?" akom je udario po ogradi skele koja je uplje odjeknula.
"Ako idemo u rat ionako su mrtvi. Neu ti dopustiti da pomogne Rusima
kako bi porazili Ameriku."
"Zato mi onda ne pomogne u spreavanju rata?" Kinsman je govorio
dovoljno glasno kako bi njegov glas odjekivao od divovske metalne
mainerije ispod njih.
"Iz ovoga se ne moe izvui razgovorom", rekao je Kelly i nastavio
hodati. "Ne moe izbjei rat dajui neprijatelju sve to eli."
"Leonov i njegovi ljudi nisu neprijatelji."
"Oni su Rusi! To su neprijatelji! Prisegnuo sam tititi i braniti Sjedinjene
Amerike Drave!" vikao je Kelly hrapavim glasom. "Ti takoer. Tebi to
moda nita ne znai, ali to je najvanija stvar u mom ivotu."
"Nee upaliti, Pate."
"Znam koja je moja dunost!"
"A tvoja obitelj?"
"Znam koja je moja dunost!" Kelly je skoro vritao.
Vrlo tiho, ignorirajui rastuu bol u prsima Kinsman je rekao: "Joseph
Goebbels."
Kelly ga je pogledao. "Tko?"

"Goebbels. Ministar nacistike propagande, pod Hitlerom. Tijekom

posljednjih dana Drugog svjetskog rata, kad su Rusi unitavali Berlin, dao
je cijanid svojoj supruzi i djeci. estoro ili sedmoro, mislim. Onda ga je i
sam uzeo."
Kelly je s gaenjem frknuo i ubrzao korak. Gotovo je trao.
"Nikad nisam mogao shvatiti kako to ovjek moe uiniti", nastavio je
Kinsman lako drei korak s niim ovjekom. "Ne otkad sam prvi puta to
proitao, u srednjoj koli. Sada znam."
Kelly je pocrvenio.
"Stoj gdje jesi!" Bio je to glas Franka Colta, dolazio je odnekuda ispod
njih. Kinsman je provirio preko ograde skele. Bio je tamo, dolje na podu
tvornice vode, tri razine nie. Crni pukovnik nosio je svoju uobiajenu
odoru, plavu boju Svemiroplovstva, sa srebrnim hrastovim liem na
ovratniku i tekim automatskim pitoljem na boku.
"Pretrai ga", zapovjedio je Colt.
Kinsman je iz depa na prsima kombinezona izvadio mali radio. "To je
sve to nosim." Plus traga u mojoj lijevoj cipeli.
Kelly ga je bez obzira na to pretraio i propustio siuni signalni ureaj
dok je pregledavao Kinsmanove ruke, tijelo i noge. Dugim su ljestvama sili
do Colta. Kinsman je iao polako; otkrio je kako je zadihan, bez zraka. Kelly
ga je pratio.
Kinsman je stao na kameni pod tvornice i Coltu rekao: "estitam, Frank.
Murdock te postavio za zapovjednika Moonbasea."
Colt je podigao obrve. "Aha? To je dobro. Sada je sve legalno i
slubeno."
"Osim injenice kako Moonbase vie ne postoji", rekao je Kinsman i
nacerio se. "Murdock to jo ne zna, ali uvijek je kasnio." Ozbiljnije. "Ovo je
sada nacija Selene, Frank. Zapovijedi iz Washingtona ovdje vie nemaju
autoriteta. Niti iz Moskve." Nadam se! dodao je u sebi.
Colt je bacio pogled na sat. "Jo minuta i pol i ovdje vie nee biti
tvornice vode, kompa. Osim ako ne zaustavi ovo sranje."
"Frank, ve smo dugo prijatelji."
"Ovo vie nije prijateljstvo, Chete. To je izdaja."
Kinsman je pogledao metalne oblike iznad njih i pitao: "Gdje je
Waterman?"
"Zaposlen je." Colt je neodreeno mahnuo rukom.
"Postavlja eksploziv."
"Tako je."

"Frank, ako to uini nee ubiti samo sve u Seleneu, nego e ubiti i
sve na Zemlji."
"Zajebi. Nitko nee umrijeti ako kae svojim ljudima da zaborave ovo
sranje s neovisnou. ak u se i pobrinuti da se cijela stvar zataka. Nitko
nee biti uhien, nee biti nikakve guve. Ti se moe vratiti na Zemlju..."
"Kako bi na mene bacili nuklearku."
Colt je stisnuo zube. Opet je pogledao na sat. "Eksplozivi e biti
aktivirani za manje od minute. Bolje ti je da povue svoj potez."
Unato grmljavini u uima, unato estokoj boli u prsima, Kinsman se
prisilio smireno rei: "Kad se tvoji eksplozivi aktiviraju, Frank, ubit e cijelu
ljudsku rasu."
"Ti prokleta budalo!" Coltov je glas bio usijani elik. "Leonovljev golube.
Smjestili su ti, ovjee! Zar to ne moe vidjeti? Smjestili su ti! Mir, ljubav,
prijateljstvo - a ti im predaje cijeli PBR sustav. Jebe to!"
"Nisi u pravu, Frank. Moemo vjerovati Leonovu. On je jedan od nas."
Colt se okrenuo prema Kellyju i prasnuo: "Daj mi taj radio koji je donio."
Uzeo je malu plastinu kutiju i bacio ju Kinsmanu. "Opozovi stvar, Chete.
Reci im da prestanu. Ima petnaest sekundi."
Kinsman je nepomino stajao, s rukama na bokovima.
"Za ime Boje!" vritao je Kelly. "Uini to! Nemoj nas prisiljavati -"
Svjetla su se ugasila. Grmljavina strojeva je utihnula. Prije no to je itko
mogao neto rei upalile su se male svjetiljke i slabom svjetlou obasjale
ogromne strojeve.
Kinsman je prvi progovorio. Mirno. Hladno. "Tvoji su eksplozivi spojeni
na struju?"
"Kurvin sine!" ak i na slaboj svjetlosti Kinsman je mogao vidjeti kako
Coltova ruka nervozno trlja futrolu na boku.
"Uskoro e se ovdje pojaviti ljudi", rekao im je Kinsman. "Bit e
naoruani snajperima i plinskim granatama. Sjea se, Frank? Stvari koje
su ovdje zbog tvog inzistiranja, tijekom tvog posljednjeg posjeta, kako
bismo se mogli boriti s Rusima i ne unitavati dragocjenu opremu."
"Nisi pobijedio, Chete." Colt je izvukao pitolj iz futrole. "Jo nisi."
Mahnuo je pitoljem i poveo Kinsmana i Kellyja putom koji je vodio
izmeu velikih metalnih kupola strojeva. Bilo je opasno hodati u polumraku,
ali za nekoliko su minuta pronali Ernieja Watermana.
"Iskljuili su jebenu struju!" viknuo je Waterman. "Kako bih, dovraga,
trebao..." Onda je prepoznao Kinsmana i zautio.

Colt je mahnuo pitoljem. "Smisli neto. Moe upotrijebiti baterije, zar

ne?"
"Aha, aha. Po to sam iao - baterije."
"Pa, donesi ih!" Coltov je glas bio ispunjen urbom.
Kinsman je pitao: "Ernie, bi li stvarno mogao ovo dignuti u zrak, nakon
to si se toliko muio kako bi ju izgradio?"
Potmula grmljavina zatresla je pod. "Evo vam odgovora", odgovorio je
inenjer. "Jedan od ostalih timova pronaao je baterije. To su samo
strojevi, pukovnie. Mogu se ponovno izgraditi. Strojevi ine ono za to su
namijenjeni. Nisu poput ljudi. Ljudi vas mogu iznevjeriti."
"A ljudi se mogu ponaati poput strojeva", prasnuo je Kinsman odgovor,
"pratei zastarjeli program."
"Patriotizam nije zastario."
"Je, kad vodi u unitenje nacije kojoj si odan."
"Ne seri", rekao je Colt, "i idi pronai jebene baterije."
Waterman je pourio prolazom, take su zveckale kamenim podom.
Kinsman se zapitao: to su digli u zrak? Koliku su tetu napravili? Osjeao
je kako mu prsa trnu, iznutra.
Jo jedna eksplozija. Blie. Svi su poskoili. Kelly je rukama prekrio ui.
"Svi pronalaze baterije." Colt se mrko nasmijeio.
Doli su do niza elektrinih lukova, niza kouljica od nehrajueg elika
koje su izgledale poput topovskih granata velikih poput ovjeka, koji su
stajali na izoliranim podnojima. Pokretne trake nosile su drobljeni kamen u
svaku kouljicu; labirint cijevi u podnoju odvodio je vodu i odnosio
minerale. Lukovi su Kinsmana podsjetili na projektile koji ekaju pritiskanje
crvenog dugmeta.
Pokretne su trake sada mirovale. Lukovi tihi i iskljueni. Odnekuda iz
tame Kinsman je mogao uti pljok, pljok mulja koji je kapao kroz av
pokretne trake. Poput kapanja krvi iz rane. Onda je njegov pogled uhvatio
runu skupinu crvenih paketa uglavljenu ispod jednog luka: eksplozivi,
elektrini detonator, kolut ice.
Colt je spremio pitolj i naslonio se na jednu kouljicu od nehrdajueg
elika. Kinsman je stao pred njega.
"Ubija sve koji su ovdje", rekao je mirno.
"Ne", odgovorio je Colt. "Ti ih ubija."
"I sve na Zemlji." Gdje je Perry s konjicom? Ako raznesu lukove gotovi
smo. Nikad ih neemo uspjeti ponovno izgraditi bez pomoi sa Zemlje.

Colt je umorno rekao: "Chete, moe si priutiti visoko letjeti. Riskira, i

samo e nastradati tvoja bijela guzica ako bude uhien. Ali to e se
dogoditi svakom crnom ovjeku u odori ako ja postanem izdajnik? Koliko e
njihovi ivoti vrijediti ako Washington pomisli kako ti pomaem?"
to mi pokuava rei? Kinsman je odugovlaei polagano upitao: "Koliko
njihovi ivoti vrijede sada, Frank? to e im se dogoditi kad se projektili
lansiraju? Veina crnaca u Sjedinjenim Dravama ivi u urbanim sredinama,
zar ne? Tono na primarnim ciljevima."
"Ali ti si taj koji e Rusima dopustiti lansiranje projektila!"
"Ne, Frank."
"Da! Prokletstvo, ovjee, otvori oi! Ako dopusti Rusima da preuzmu
PBR satelite zasut e Ameriku nuklearkama i zaustaviti bilo kakav pokuaj
protuudara."
"Nitko nee koristiti te satelite osim nas", rekao je Kinsman glasnije.
"Ljudi Selenea. I upotrijebit emo ih protiv svih projektila - ruskih ili
amerikih. Ili kineskih ili francuskih ili junoafrikih!"
"Sere!" prasnuo je Colt. "Prevaren si, ovjee! Kad Rusi dou do naih
satelita zna kako nee suraivati s tobom. Sjebali su te i ti si popuio."
"Moemo vjerovati Leonovu."
"Moemo vraga! Ne mogu vjerovati Crvenima. Nijednom."
Kinsman se osjeao kao da je pretrao tisuu metara - ne, tisuu
kilometara. "Frank, boji se ikome vjerovati. Boji se riskirati. Kaem ti, ako
ne budemo vjerovali Leonovu i njegovim ljudima, ako ne ponemo
vjerovati jedni drugima, svijet e zavriti u plamenu."
Colt je tvrdoglavo odmahnuo glavom.
"Ti si kukavica, Frank. Boji se pokuati neto novo. Zato se izvlai na
pravila. Kad sumnja, slijedi pravila. Tono?"
"Tono!"
"Igraj po Murdockovom. Slijepo izvravaj sve zapovijedi. Uini ono to ti
kau. Donesi onu vreu, podigni onu balu..."
Colt ga je udario. Kratka opaka desnica sijevnula je s boka i pogodila
Kinsmana u usta. Kinsman je osjetio kako leti, smijeno mlatara rukama na
niskoj lunarnoj gravitaciji i pada - dupe, kima, ramena, glava - na kameni
pod. Noge su posljednje dodirnule tlo.
Pat Kelly je zurio u njega, smrznut od iznenaenja.
Kinsman je trenutak leao dolje i okusio krv u ustima. "To je nain,
Frank. Ubij ili budi ubijen."
Mjeavina emocija preletjela je Coltovim licem. Nije nita rekao.

"Frank", rekao je Kinsman s poda i podigao se na jednu ruku, "crni ljudi

Amerike, Afrike, bilo gdje, e umrijeti. Prije kraja mjeseca. Moda i prije
kraja idueg tjedna. To je ono to eli?"
"A ti e ih spasiti tako to e ih predati Crvenima?"
"Spasit u ih tako to u ih osloboditi."
"Ahhh..." Colt se namrtio. "Zvui poput jebeno glupog revolucionara.
Putovao sam tim putom. Puiona."
"Zato se Ernie ne vraa?" zabrinuo se Kelly na glas. Nervozno je
zavirivao u mrani prolaz.
Moda su ga Perryjevi ljudi presreli, ponadao se Kinsman. Zaula se jo
jedna slaba eksplozija. Daleko. Plinska granata? Vjerojatnije da je jo jedan
dio tvornice uniten.
Kinsman je polagano ustao. "Frank, Pate - je li itko od vas pomislio to
branite? Sjedinjene Amerike Drave. Je li to stvarno nacija kakvu elite?
Funkcionira li onako kako ste eljeli?"
"Nemoj poinjati s time", promrmljao je Kelly.
"Razmislite", rekao je Kinsman. "Pogledajte to se dolje dogaa.
Nestaica goriva. Nestaica hrane. Neredi. Vie je ljudi u zatvoru nego na
ulicama. Vojne patrole u svakom gradu. Policijski sat. Nadzor. Kakva je to
vraja nacija?"
"Znai eli da ju Rusi raznesu?"
"Ne! elim ju promijeniti. Ali oni ne idu prema promjeni. Oni idu prema
ratu."
"Sjedinjene Drave nikad nee zapoeti rat", rekao je Kelly.
"Kakve veze ima tko ga je zapoeo?" prasnuo je Kinsman. "Tko e ga
sprijeiti? Mi smo jedini koji su to u stanju."
"Sjedinjene Drave..."
"Pate, prestani recitirati pjesmice iz osnovne kole! Dolje postoje ljudi
koji ele rat! Misle kako e ga preivjeti dok se ostali pre."
"To je komunistika propaganda!"
Kinsman je zatresao glavom. "Vas dvojica - otvorite oi. Ta prekrasna
zemlja slobodnih i dom odvanih - nestala je." Kinsman je sa zebnjom oko
srca shvatio kako je to znao ve godinama, ali ignorirao, zakopao, sakrio od
svijesti. "Ta prekrasna nacija umrla je 1963, dok smo mi jo uvijek bili
djeca. Moda e jednog dana opet biti prekrasna i slobodna, ali ne na nain
na koji se sada vodi. Ne ako e biti cilj nuklearnog napada."
Trojica su mukaraca dugo vremena stajala i gledala jedan drugoga,
nerijeeni trokut utnje.

Odjednom, grmljavina ih je iznenadila. Okrenuli su se i ugledali

Watermana kako epa prolazom, i s bolnim izrazom na licu vue sanduk
pun velikih, tekih predmeta.
Gdje je Perry? vrisnuo je Kinsman u sebi.
"Imam baterije, konektore, upaljae - sve to trebamo", umorno je
rekao Waterman. "Ipak, morao sam ii okolo. Vojnici su posvuda, na
skelama, posvuda. Skidaju eksplozive gdje ih god uspiju pronai."
Samo je pitanje vremena, rekao je Kinsman samome sebi. Moda
tvornica nije previe oteena. Moda jo uvijek moemo uspjeti.
Bez rijei je gledao kako Waterman i Colt grozniavo rade kako bi spojili
baterije s eksplozivom. Ali ako raznesu lukove gotovi smo, znao je
Kinsman.
"Pitanje vremena", rekao je na glas.
Waterman je prestao s poslom i pogledao Kinsmana.
"Idemo", pourio je Colt inenjera. "Moramo ih srediti prije no to se
pojave." Pogledao je Pata Kellyja. "Idi prolazom do kraja ovog reda lukova.
Javi mi kad ih ugleda."
Dok se Kelly kretao mranim prolazom Kinsman je napravio dva brza
koraka, proao pored kleknutog Colta i zgrabio Watermana za ovratnik.
Odvukao je inenjera od eksploziva i gurnuo ga natrag. Colt je skoio na
noge i izvukao pitolj iz futrole u trenutku kad se Waterman s bolnim tump
prizemljio na stranjicu.
Jedan se trenutak nitko nije micao. Kelly je stajao nekoliko koraka u
prolazu. Waterman je sjedio na podu. Colt je uperio pitolj u Kinsmana.
"Nee to uiniti", rekao je Kinsman. "ak i ako sam smrtno pogrijeio,
ovo je jedina ansa koju imamo za spreavanje rata." Sagnuo se i zgrabio
sveanj ica.
Coltov je glas bio ledeno hladan. "Nee samo smrtno pogrijeiti, Chete.
Bit e mrtav."
"Jebeni pakao", zastenjao je Waterman. "Savinuo si mi jebenu taku. Ej,
ostavi te ice na miru! Ako tom crvenom dodirne baterijski terminal..."
Kinsmanovi su se prsti stegnuli oko ica.
"Chete!" Colt je podigao pitolj i potpuno ispruio ruku. Cijev je bila
deset centimetara od Kinsmanova lica, crni tunel prema vjenosti.
"To je jedini nain na koji e me zaustaviti, Frank." Kinsman je uo
vlastiti glas kao da dolazi iz daleka: neobino ravnoduan i smiren, kao da
ita tekst napisan prije bezbroj eona.
"Chete, ubit u te!"

"Onda ubij. Ako bude po tvome, svi e ionako umrijeti."

Kelly je pronaao vlastiti glas. "Ubij ga! to eka?"
"Chete", opet je rekao Colt, "makni ruke sa ica i odmakni se. Ako ne
uini tako, bit u prisiljen pucati."
"Nema teorije, Frank."
Colt je odmaknuo pitolj, a onda lijevom rukom povukao otponac i
ubacio metak u cijev s glasnim metalnim klik klakom. "Ozbiljan sam,
Chete."
"Znam. Sve se svodi na nas dvojicu, zar ne? Ti i ja, Frank. ivot ili
smrt."
"Ako nisi u pravu", rekao je Colt, lice mu je blistalo od znoja. "Ako nisi u
pravu..."
"Leonov je s nama. On u Lunagradu ini isto to mi inimo ovdje."
"On samo eli da tako misli."
"To je istina."
"Ne..."
"Da! Jedini nain za spreavanje kraja svijeta je vjerovati mu. A ako ne
moe vjerovati njemu, Frank, onda vjeruj meni. To je jedini nain, Frank.
Jedini nain."
Pitolj je je zadrhtao samo djeli sekunde.
"Ne sluaj ga!" vritao je Kelly. "Ubij ga! Ubij!"
Colt je spustio ruku. Okrenuo se prema Kellyju. "Ti ga ubij, junaino. Ti
dovri posao."
Kelly je desetak puta trepnuo: "Ja?"
"Govno kukaviko", rekao je Colt. "U redu je da crni deko obavi va
prljav posao, ali vi nemate eluca da ga obavite sami."
Waterman, koji je jo uvijek leao na podu je rekao: "Poludjeli ste. Sva
trojica - poludjeli ste!"
"Nitko nikoga nee ubiti", rekao je Kinsman. Povukao je ice i iupao ih
iz eksploziva. Onda je ustao dok je Colt spremao pitolj.
Kinsman je u daljini mogao uti ljude kako tre. Priguene glasove.
Svjetlosne zrake kako araju po tihim strojevima i bacaju sablasne titrave
sjene.
Waterman je poeo jecati. "Dopustit ete im da unite Sjedinjene
Drave. Dopustit ete im da ubiju moje djevojice, vi jebeni kurvini sinovi."
"Ne", odrjeito je rekao Kinsman. "Sprijeit emo ih da ne unite sami
sebe. Ako je ove tvornice ostalo dovoljno da nas odri na ivotu."
"Nada se", rekao je Colt.

"To je jedina nada koja nam je preostala", odgovorio je Kinsman.

"Bolje ti je da si u pravu", rekao je Waterman drhtavim glasom. "Bolje ti
je da si u pravu. Ako ubiju moje djevojice, ja u ubiti tebe. Kunem ti se
grobom svoje supruge. Ubit u te golim rukama, Kinsmane."
Kinsman je u sebi odgovorio: Stani u red, Ernie. Ispred tebe ima dosta
drugih.
Njegov je ured bio pun ljudi.
To je iznenadilo Kinsmana. Bio je mrtav umoran, natopljen strahom,
znojem i iscrpljen dok je prelazio posljednjih nekoliko metara hodnika do
vrata njegovog ureda. Osjeao se u potpunosti usamljeno, obuzet brigama.
to se dogaa u Lunagradu? Zato Pete nije nazvao?
Onda je otvorio vrata ureda i ugledao vie od deset ljudi u maloj
prostoriji. Svi su ekrani bili upaljeni. Diane je sjedila za njegovim stolom,
jednom je rukom drala slualicu na uhu, dok je drugom poklopila drugo
uho kako bi od amora ljudi mogla uti. Gotovo sva svjetla ne telefonu bila
su upaljena. Hugh Harriman sjedio je za drugim telefonom na krevetu,
vikao i mahao rukama.
Kinsman je otiao ravno do stola. Diane ga je pogledala. Istodobno su
upitali: "Jesi li dobro? Kakva je teta u tvornici?"
Diane se lagano osmijehnula. Prela je rukom preko ela. "Ne izgleda
dobro."
"Pie bi mi dobro sjelo. Kakva su izvjea o teti? Koliko je loe? Nisam
ostao provjeravati."
"Hugh dobiva izvjea od ekipe za odravanje."
Chriss Perry progurao se do Kinsmana. "Uspjeli smo, gospodine! Sve je
osigurano. Cijela je baza naa. Jedini pravi otpor bio je u tvornici vode, ali
sada je i to gotovo."
"Odlino. to je sa tetom?"
Ljudi su se skupljali oko Kinsmana, cerili se, uivali u pobjedi. Ali
Harriman je jo uvijek galamio i brzo govorio u telefon kod kreveta.
Kinsman je otiao do kreveta; ljudi su mu napravili prolaz. "Hugh, koliko
je gadno?"
Harriman je mahnuo debelom rukom. "Pokuavam otkriti, dovraga! Daj
mi minutu ili dvije!"
Perry je pitao: "Gospodine, to sa, uh, zatvorenicima iz tvornice vode?"

"Vratite ih u njihove stanove. Stavite naoruanog straara na kraj

svakog hodnika. Samo se pobrinite kako vie ne bi stvarali probleme."
Kinsmanu je zujalo u glavi. "Ima li vijesti od Leonova?"
Diane je odgovorila: "Primili smo poziv iz Lunagrada prije nekih pola
sata. Ne od pukovnika Leonova, nego jednog od znanstvenika. Bio je to
privatni poziv za doktora Landaua."
"Landaua? Vie se nisu javljali?"
"Ne."
Kinsman se zbunjeno okrenuo prema stolu. Na ekranima je mogao
vidjeti kako su dijelovi Selenea koje su sada prikazivali izgledali tiho i
sigurno, u potpunosti normalno, samo to je glavni trg bio ispunjen ljudima
u prazninom raspoloenju. Hodali su, izgledali sretno, uzbueno. Ali onda
se jedan ekran promijenio i prikazao tvornicu vode: eksplozija je raznijela
pet, est cijevi i dragocjena, sveta voda je istjecala i potopila podruje do
koljena dok je servisni tim gacao po vodi pokuavajui zaustaviti istjecanje.
Kinsman je imao osjeaj kako je jedna njegova arterija eksplodirala:
njegova krv ivota uludo se troila.
Sjeo je u stolac pored stola i posegnuo za dodatnom slualicom
telefona. Diana mu ju je dodala bez da je s uha skinula svoju slualicu.
Pogledi su im se na kratko susreli; nijedno se nije nasmijeilo.
Kinsman je uzeo slualicu i pritisnuo dugme otvorene linije. "Lunagrad",
rekao je. "Pukovnika Leonova."
Glas komunikacijskog tehniara je odgovorio: "ao mi je, gospodine,
veze s Lunagradom jako su nestabilne. Trenutano ne dobivamo nikakav
odgovor."
Isuse Kriste, to se tamo dogaa? Kinsman se trudio zadrati mirnou u
glasu. "Upotrijebite laserski komunikacijski sustav. Prebacite ga sa
svemirske postaje na jedno od prijamnih ogledala Lunagrada."
"Gospodine, trebam odobrenje za -"
"Kinsman je. Stavit u natporunika Perryja na liniju, i u vrijeme kad
tamo stigne bolje vam je da taj laser bude usmjeren prema ogledalu
Lunagrada. elim uspostavljenu vezu i elim je smjesta!"
"Da, gospodine."
Kinsman je pozvao Perryja i objasnio mu to eli. Otiao je do kreveta
gdje je Harriman jo uvijek bio zadubljen u ustri, buni razgovor.
to svi ovi ljudi rade ovdje? upitao se. Pogledao je po prepunoj sobi i
ugledao efa inenjerskog odjela, dva vrhunska znanstvenika, nekoliko
mladih djelatnika Svemiroplovstva koji su inae radili na katapultu, nekoliko

ostalih iz raznih administrativnih odjela i nekoliko koje nije mogao smjestiti.

I Diane. Ustala je i prila mu.
"Kako ide?" pitala je.
Odmahnuo je glavom. "Jo ne znam. Tvornica vode je oteena. A
nema ni glasa od Leonova."
"Jesi li dobro?"
"Aha. Odlino. A ti?"
"elim pomoi. to mogu uiniti?"
Slegnuo je ramenima. "Sjedi i znoji se s nama ostalima." A onda je
shvatio zato su ostali ovdje. Zato su se ljudi skupili na glavnome trgu.
ekaju. ekaju kako bi vidjeli hoe li uspjeti. ekaju kako bi saznali hoe li
ivjeti ili umrijeti. Na moju odgovornost, pomislio je Kinsman.
Harriman je frknuo i slobodnom se rukom pljesnuo po nozi. "U redu, u
redu!" viknuo je u telefon. "Nastavite slati podatke u kompjutor kako bi
mogli aurirati procjenu."
Kinsman je stajao ispred njega kad je s treskom poklopio slualicu.
"I?" zahtijevao je Kinsman.
Harriman je zakolutao oima i zalepetao jednom rukom. "Nije predobro,
nije preloe. Rekao sam svim timovima da preliminarnu procjenu tete
ubace u kompjutor, pa se onda glupi stroj time bavio nekoliko minuta."
"I?"
"Preliminarna analiza: proizvodnja vode je manja za otprilike etrdeset
posto. Minerali i rude neto bolje, moda dvadeset pet, trideset posto.
Raznijeli su dosta cijevi, ali veliki strojevi - drobilice - jednostavno nisu imali
dovoljno eksploziva kako bi uistinu otetili ta udovita."
"etrdeset posto", promrmljao je Kinsman. "Koliko dugo?"
Harriman je rekao: "Dva tjedna. Ali to je vraki prerano za proraun.
Recimo mjesec dana, najmanje."
Kinsman je u glavi na brzinu izraunao. "Moemo ivjeti s time. Bit e
oskudica vode, mjesec dana, tu negdje, ali moemo uspjeti."
Harriman je skoio na noge. "Znai pit emo istu cugu, ha?"
I odjednom svi su se smijali, gotovo klicali od sree i olakanja. Perryjev
grleni tenor probio se kroz buku. "Dobio sam Lunagrad! Dovode Leonova
do telefona!"
U uredu je zavladala apsolutna tiina. Sve ovisi o Peteu, znao je
Kinsman.

Otiao je do stola. Perry je ustao i dao slualicu Kinsmanu. Odjednom se

osjeao umorno i siuno pored mladia. Sjeo je i pogledao Diane koja je
okrenula ekran telefona kako bi ga mogao vidjeti.
Ekran je bio mrlja statike u duginim bojama. Onda se iznenada raistio
i pojavilo se lice Piotra Leonova. Izgledao je ozbiljno, njegova metalnosiva
kosa bila je razbaruena.
"Moje isprike, stari prijatelju", rekao je Leonov. Glas mu je zvuao
pomalo promuklo.
Kinsmanovo se srce zaustavilo.
"Trebao sam se ranije sjetiti laserske veze", nastavio je Rus.
"Tvrdolinijai su pokuali zauzeti glavne komunikacije i energetske centre."
"Pokuali?"
"Da. Bilo je pucnjave. Bojim se kako smo morali ubiti nekolicinu. Ali
sada je gotovo. Kontrola je vrsto u naim rukama."
Kolektivni uzdah olakanja od svih u uredu.
"Odlino, Pete, odlino", rekao je smireno Kinsman. "Mi ovaj dio Selenea
takoer imamo pod kontrolom."
Leonov se po prvi puta nasmijeio. "estitam, onda. Moramo nazdraviti
roenju Selenea, najnovije nacije ljudskog roda!"
"Jo ne", rekao je Kinsman. "Ne dok ne preuzmemo kontrolu nad
svemirskim postajama. Bez njih je sve to smo do sada uinili beznaajno."
Leonov je lagano zatresao glavom. "To se ne moe obaviti preko noi,
shvaa. Ali ja ve biram pouzdane ljude za zadatak. Posada svih postaja
sastavljena je od razliitih ljudi - Ukrajinaca, Uzbekistanaca, ak i nekoliko
Poljaka i eha."
"Stvarno?" Kinsman je mogao osjetiti kako napetost ljudi oko njega
nestaje. "Kako se to dogodilo?"
Leonov se opet nasmijeio i odgovorio: "Prije nekoliko godina odsluio
sam turu dunosti kao ef kadrovske slube za orbitalne operacije. Uspio
sam postaviti teite na obuku, obrazovanje i tehnike vjetine, a ne na
partijsko opredjeljenje i nacionalnost. Entuzijazam i Lenjinovi ideali - iako
su u osnovi toni, shvaa! - nisu zamjena za tehnike sposobnosti kad se
nalazi na svemirskoj postaji."
"Slaem se." Kinsman je osjetio kako se i on takoer malo opustio.
"Jedna nesretna stvar." Leonovljevo je lice opet postalo ozbiljno. "One
dvije djevojke koje sam doveo na tvoj roendan. Bile su agentice tajne
slube! Jedna od njih me ustrijelila."
"Vraji pakao. Gdje? Je li ozbiljno?"

Rus se nacerio. "Odostraga - nisko odostraga. Mislim kako me pokuala

poniziti. U svakom sluaju, lijenici mi kau kako u preivjeti i uivati u
ivotu - ali nekoliko dana neu moi sjediti."
Svi su se grohotom nasmijali. Ali ak i dok se smijao Kinsmana je vlastiti
um upozoravao: Svemirske postaje. Moramo ih brzo zauzeti. Ili smo
propali.

Utorak 14. prosinac 1999: 1200 sati UV

Pukovnik Stahl stajao je ispred glavnih ekrana skuenog
komunikacijskog centra svemirske postaje Alfa. "Vidim kako se blagdanski
promet poveava."
Bojnik Cahill lagano se nasmijeio na alu svog efa.
Komunikacijski centar bila je kutija za cipele od metala i plastike sa est
ekrana smjetenih tako blizu da bi, ako je jedan od tehniara pokuao
protegnuti ruku, sruio slualice s osobe pored njega. Kad su razgovarali s
letjelicom koja je dolazila ili odlazila s postaje, bilo je to tihim, priguenim,
ekonominim argonom kontrolora leta.
Bojnik Cahill sjedio je za prepunim stolom ugraenim u metalnu oplatu s
jedne strane odjeljka. Cijela prednja oplata bila je radarska konzola, ekrani
i kaleidoskop koji je prikazivao promet oko postaje Alfa.
Stahl se ovdje uvijek osjeao klaustrofobino. Pazusi su mu se znojili.
Prostorija je bila premala, prenapuena umeom elektronskom opremom i
brbljavim ljudskim biima. Uvijek je zaudarala na znoj, napetost. Pokazao
je jedan ekran koji je prikazivao gotovo prazno vidno polje. Jedino je jedna
toka bila vidljiva na zvjezdanoj pozadini.
"Je li to atl s Moonbasea?" Cahill je kimnuo i pritisnuo prekida na
stolu. Alfanumeriki simboli pojavili su se na ekranu pored lunarnog atla,
navodei njegov poloaj, vrijeme dolaska, teret i posadu.
Bojnik Cahill bio je vitak i ogromnih usta. Tijekom slube na Alfi pustio
je ukaste brkove; sada su bili dovoljno dugi da ih usue na rubovima.
Namjeravao ih je obrijati prije povratka kui za blagdane. Ako e svijet
trajati toliko dugo. Cahillov je posao ukljuivao praenje i amerikih i ruskih
PBR satelita. Znao je kako bi laseri na tim satelitima mogli izrezati Alfu na
vrlo male komadie. A nije bilo niega to je on ili netko drugi mogao
uiniti protiv toga, osim zaprijetiti kako e i ruske svemirske postaje biti
operirane na isti nain.

Pukovnik Stahl - zdepast, vrst, kockastog lica obiljeenog godinama i

atmosferilijama, nos svinut od loma u odavno zaboravljenoj utakmici na
Akademiji - bio je zapovjednik postaje. Ako je brinuo zbog njihove
ranjivosti, nije to pokazivao.
"Prilazi nam jo jedna ptica", rekao je Cahill zapovjedniku. "Pomone
snage dolaze s Vanderberga kako bi pojaali posadu. Stii e u isto vrijeme
kad i atl."
"Trupe imaju prednost", zvonko je rekao Stahl.
Cahill je kimnuo u znak slaganja, ali je rekao: "Znate, efe, nismo ve
dva dana dobili zalihe iz Moonbasea. Njihov je katapult crkao."
"Da, znam."
"Tono. Pa, ako pogledate tovar koji atl nosi..."
Stahl se lagano nagnuo naprijed i zakiljio na simbole oko lunarnog
atla. "LKS HRN znai 'luksuzna hrana', Harry. Piletina, svjee povre,
moda i neto voa. Moda je dobra ideja spremiti ju na sigurno prije no
to ulete oni zeleni vojnici."
Stahl je napuio usne. "H'mm. Zeleni vojnici, kae."
"Nitko do sada nije bio na orbitalnoj dunosti. Bit e puno povraanja,
puno baene hrane. A ako vide istovar dobrih stvari neemo ga uspjeti
zadrati samo za nas, iskusnije. Njihovi e asnici htjeti svoj poteni dio."
"Tko zapovijeda trupama?"
"Neki Murdockov bojnik. Imat e direktnu vezu s generalom."
Stahl se povukao za uho, a onda nacerio. "U redu. Parkiraj jedinice u
orbitu dok ne iskrcamo robu i spremimo ju na sigurno. Onda moemo
Murdockovim njukalima dopustiti ukrcavanje."
Cahill se razdragano nacerio. "Tako je, efe."
Vezan u sjedalu Kinsman je osjetio lagani udar kad se atl spojio s
Alfom. Prisilio se smiriti, ostati u sjedalu, dok su mu manji udarci i vibracije
govore kako osoblje postaje povezuje tunel s glavnom zranom komorom
atla.
Kinsman je bio na prednjem sjeditu atlovog putnikog odjeljka.
Letjelica nije nosila nikakav teret unato informaciji poslanoj Alfi. Na brodu
je bilo dvadeset est ljudi, maksimum koji je atl mogao nositi. Tovarni je
prostor bio prazan. Ljudi su bili naoruani.
Bilo je to dugih trideset est sati u slobodnom padu, izmeu Selenea i
postaje Alfa. Kinsman je oduvijek volio osjeaj besteinskog stanja, osjeaj
slobode koji je donosio. Ali ovaj se put osjeao skueno, tijesno,

zarobljeno. Bio je u konstantnom kontaktu sa Seleneom preko laserske

veze koju je sa svemirskih postaja ili Zemlje bilo nemogue presresti. Sve
je bilo pod kontrolom. Navodno. Zemlja nita nije sumnjala. Navodno.
Mogao bi stupiti usred opakog odbora za doek, rekao je sam sebi.
Moda su prokuili tvoju foru s neispravnim katapultom. ak i ako nisu
ima samo dvadeset est ljudi za zauzimanje Alfe. Kinsman je znao kako se
na postaji nalazi nekoliko stotina ljudi. Ali veina su bili tehniari,
znanstvenici i civili zaposleni u Svemiroplovstvu. Samo su njih oko
etrdesetak bili pravi vojnici sposobni za organizirani otpor. Ne vie od
etrdeset. Ako ih uspijemo iznenaditi, ako budemo dovoljno brzi...
I je li u Seleneu uistinu sve pod kontrolom? Kinsman se zamislio zbog
odluke da vjeruje Franku Coltu. I Diane.
Dogodilo se u nedjelju, nakon noi proslave tijekom koje su se
Amerikanci i Rusi slobodno druili - svi osim mrtvih i zatoenika. Tog jutra,
dok je Kinsman pregledavao spisak raspoloivog osoblja i pokuavao u
glavi smisliti koliko e mu ljudi trebati za zauzimanje sve tri svemirske
postaje i odravanje vrste kontrole u Seleneu, shvatio je kako nema
dovoljno ljudi. Pozvao je Colta, Diane i Hugha Harrimana u svoj ured.
Harriman je izgledao umorno, ali sretao. Proveo je sate pijui i tiho
slavei prole noi, govorei svima kako napokon moe postati dravljanin
nacije i prestati biti osoba bez domovine.
Diane je bila smirena i hladna. Prehladna, pomislio je Kinsman. Kao da
je morala odravati odreeno rastojanje od njega. Projiciranje, rekao je
Kinsman samome sebi. Krivi ju jer za tebe osjea isto to ti osjea za nju.
Ali ne mogu joj se previe pribliiti, znao je. Ne jo. Ne sada.
Colt je izgledao vrlo oprezno i... neto drugo. Kinsman nije mogao rei
to. Nesigurno. Neodluno.
Sjeli su. Colt je u stolcu izgledao oputeno poput pume okruene
lovcima. Harriman se izvalio na krevet i mrmljao o votki iz domae radinosti
i pragovima boli. Diane je sjedila pored njega, utke, oi su joj traile
Kinsmanove.
Kinsman je ostao za svojim stolom. El Presidente, rekao je sam sebi.
Uspjean revolucionar koji sada mora brinuti zbog kontrarevolucije.
"Kako je sve u kom centru?" pitao je Diane.
"Odlino", odgovorila je. "Ni traka sumnje sa Zemlje. Sav je promet
savreno normalan."

Kinsman je liznuo usne. "Dobro. A sada, idui je korak zauzimanje

svemirskih postaja. Ako je Diane u pravu nemaju pojma to se juer ovdje
dogodilo."
"Jo uvijek", promrmljao je Colt.
"Ni nee", odgovorio je Kinsman, "sve dok u kom centru imamo odanu
posadu." Pogledao je Diane kad je to rekao. Uzvratila mu je pogled. "Uz
izuzetak uvanja kom centra i lansirnih postrojenja pod straom", nastavio
je, "ne vidim razloga zato sve ostalo u Seleneu ne bi bilo normalno."
"Barikade izmeu Moonbasea i Lunagrada su sruene", sloio se
Harriman.
"To su bile samo papirnate barikade. Svi smo dio iste nacije, isti ljudi.
Bili smo to, godinama. Izmeu nas nema nikakvih zidova."
Colt je proizveo zvuk koji je mogao biti napola priguen podrugljiv
osmijeh.
"Trebam svakog raspoloivog vojnika za zauzimanje svemirskih postaja,
plus nekoliko za uvanje kom centra i lansirnog postrojenja. Katapult je
iskljuen."
"A Rusi?" pitao je Colt.
"Leonov radi isto to i mi. Njegovi atlovi ve idu prema svemirskim
postajama. Nema drugih letova ni u, ni izvan Lunagrada."
Harriman je rekao: "To je jedna od onih aljivih ironija kako Ameri i
Crveni ne vjeruju jedni drugima, pa jedni drugima ni ne govore to se
dogaa u njihovim bazama. Ali samo je pitanje vremena prije no to shvate
kako nita ne odlazi iz obje baze, i Moonbasea i Lunagrada. Tada e postati
sumnjiavi."
"Zato moramo biti brzi." Kinsman je ustao i obiao oko stola. "Hugh,
namjeravao sam te zamoliti da izigrava efa dok me nema."
"Boe ne!"
Kinsman je podigao ruku kako bi ga smirio. "Znam, znam. Ti nisi prava
osoba za posao. Filozofi nisu voe ljudi."
"Sranje! Ima dobar nain za sjebavanje ljudi u zdrav mozak."
Okrenuo se Colta: "Ali vojni asnici jesu, obukom i ponaanjem, vode
ljudi."
Crnac je izgledao zapanjeno. "to eli rei?"
"Pitam se, Frank. Pitam se mogu li ti povjeriti upravljanje naom
polovicom Selenea dok se ne vratim sa svemirskih postaja."
Colt se s gorinom nasmijao. "Ti si lud, ovjee."
"Trebam te, Frank. Trebam obavljen posao, i to dobro. Ti to moe."

"Ja nisam na tvojoj strani! Jo uvijek nisi skuio tu injenicu?"

Kinsman se naslonio na rub stola. "Frank, mogao si me zaustaviti tamo
u tvornici vode. Ali traio sam da mi vjeruje i uinio si to. Mislim kako
moe vidjeti da Leonov potuje svoju rije..."
"Jo ti uvijek u bilo kojem trenutku mogu izmaknuti tepih ispod nogu,
kompa. Ama ba u bilo kojem."
"Moda. Moda Leonov blefira, iako mislim kako ne bi dopustio da ga
ustrijele u dupe samo kako bi..."
"Ustrijeljen gdje?"
Harriman se nacerio: "Trebali ste ga vidjeti sino! Imao je jebenu guzicu
u gipsu! Stvarno!"
Colt je zapanjeno zatresao glavom.
"Frank." Kinsman je bio ozbiljan. "Pitam te hoe li nekoliko dana
upravljati Seleneom - barem naom polovicom. Zaponi popravke na
tvornici vode. Pobrini se kako bi sve glatko funkcioniralo. Ono to e raditi
nee imati nikakve veze kojoj strani pripada. Brinut e se za nekoliko
stotina mukaraca, ena i djece, brinuti se kako bi sve glatko funkcioniralo.
Pobijedio ja ili izgubio u potpunosti je nebitna stvar.
Colt je poeo odmahivati glavom.
"Sve to traim od tebe jest obeanje kako nee pokuati kontaktirati
svemirske postaje ili Zemlju. Samo se pobrini za posao koji ovdje treba
obaviti. Mogu li ti vjerovati?"
"Neka Pat Kelly to obavi", rekao je Colt.
Kinsman je mogao osjetiti kako stie zube. "Ne mogu vjerovati Patu.
Pored toga, nije emocionalno sposoban za nita. Ako preivimo ovo i rat
bude sprijeen, njega i njegovu obitelj prebacit emo kui."
Colt je ponovio: "Ja nisam na tvojoj strani."
"Briga me na kojoj si strani", rekao je Kinsman. "Moe li nekoliko dana
upravljati naom polovicom Selenea - kao privremeni neutralac?"
"Time bih pomagao tebi, ovjee!"
"Ja u", rekla je Diane.
Kinsman ju je pogledao. Harriman je promumljao neto nerazumljivo.
Diane im se nasmijala. "Nemojte biti toliko okirani. Mogu voditi ljude,
kao to si rekao, Chete."
Harriman je podigao obrve i Kinsmanu uputio upitan pogled.
"Nemoj misliti kako voenje turneja svih onih godina nije zahtijevalo
osobine voe", rekla je Diane. "Imala sam posla s drogiranim glazbenicima

i efovima sindikata koji su htjeli lovu. Ljudi koji su ovdje su u usporedbi s

njima makice. Mogu upravljati bazom nekoliko dana."
Kinsmanu je trebalo nekoliko sekundi kako bi rekao: "eli... preuzetu tu
odgovornost?"
Diane je kimnula i odgovorila: "Netko mora. A ja sam uistinu na tvojoj
strani, zna. Mogu voditi bazu."
Kinsman je priznao: "Nikad te nisam zamiljao kao zapovjednicu baze."
Ali Diane se ve okrenula prema Coltu. "Oekujem kako nee stvarati
nikakve probleme do Chetovog povratka."
Kinsman se opet usredotoio na crnog bojnika. "to kae, Frank?
Privremeno primirje. Hoe li obeati kako nee pokuati zauzeti kom
centar ili lansirno postrojenje?"
Colt se namrtio i vidljivo borio sam sa sobom. Naposljetku. "Ah, sranje.
U redu. Neu stvarati valove. Ali elim biti na prvom prokletom atlu prema
Zemlji! Ne elim biti dio tvoje lude revolucije."
Harriman je izgledao sumnjiavo, ali prvi je put utio. Kinsman je
osjeao nelagodu koja je sigurno bila vidljiva.
"to je, Chete?" pitala je Diane uz mali smijeak. "Boji se ostaviti enu
kao glavnu? ak i na nekoliko dana?"
Slegnuo je ramenima, nacerio se i graciozno predao. Nakon svega,
rekao je samome sebi, kakav izbor imam?
Zeleno je svjetlo zatreperilo i prekinulo Kinsmanovo zabrinuto
razmiljanje.
"Moete ustati", zauo se glas pilota atla preko interkoma.
Kinsman je odvezao sigurnosni pojas i ustao - odlebdio, bez teine.
Trideset est satno putovanje do Alfe inilo se dugako. Sada je bilo
prekratko, prebrzo zavreno. Ponovili su svoj "borbeni plan" pedeset puta.
Sada je poelio da su ga ponovili pedeset puta vie.
"U redu, ljudi." Djeaci. "Samo izvravajte zadane zadatke i nee biti
svjesni to ih je pogodilo. Budite brzi. Ne pucajte ako ne morate. Sretno."
Njihova mlada, ozbiljna, prestraena lica su ga gledala. Nekolicina je
kimnula. Nekolicina ostalih provjerila je oruje. Svi su nosili pitolje, nita
vee. Pitolje na strelice, dizajnirane za zaustavljanje ovjeka kombinacijom
udarnog oka i sedativa. Nedovoljno snani za probijanje tanke metalne
oplate svemirskog broda ili postaje. Ili ruenje protivnika koji juria na vas.
Kinsman je odlebdio pored njih do zrane komore. Osjetio je i uo
lupanje posade postaje koja je s druge strane otvarala komoru. Kinsman je

uzeo pitolj i pritisnuo dugme na oplati pored komore koje je otvaralo

vrata.
Komora se otvorila i otkrila krupnog narednika i dva vojnika u radnim
kombinezonima. "to...? Oekivali smo..." Narednik je onda ugledao
Kinsmanov pitolj.
"Samo se maknite i nemojte nam stvarati probleme", rekao je Kinsman.
"Koji je ovo vrag?"
Odveli su trojicu ljudi iz skuene zrane komore u puno vei skladini
prostor. Iz ovog sredita postaje s nultom gravitacijom lunarne su se snage
razmiljele trima glavnim hodnicima, "bicama" koje su vodile iz sredita
kroz svaki kota i do vanjskog prstena. Njihovi su ciljevi bili komunikacijski
centar, elektrini generator i asnike odaje. Pet je ljudi ostavljeno u
skladitu. Tri ekipe po sedam ljudi jurnule su prema svoja tri cilja.
Kinsman se sjetio kad je prvi puta doao na Alfu, dana njezinog
slubenog otvaranja. Diane je pjevala gostima. Neal McGrath bio je medu
njima, jo nije bio neprijatelj. Postaja je trebala biti sredite privatne
industrije, za znanstvene eksperimente i istraivanje svemira. Ubrzo je
postala samo vojna baza, kontrolni centar mree protabalistikih satelita i
njihovog monog laserskog oruja.
Ipak, veina mukaraca i ena na Alfi bili su civilni zaposlenici. Zanemari
ih, znao je Kinsman. Zauzmi povieno mjesto i ostatak pada bez problema.
Kontroliraj njihovu energiju i kontrolirat e postaju. Prekini njihove
komunikacije sa Zemljom. Sakupi asnike prije no to uspiju organizirati
uinkovitu obranu.
Kinsman je vodio skupinu prema asnikim odajama. Sputali su se
dugim, gotovo beskrajnim spiralnim ljestvama koje su se uvijale oko
unutarnjeg zida cijevi, najprije su padali u slobodnom padu, a onda zgrabili
rukohvate ljestava i pola hodali pola skakali s pojavom lagane gravitacije.
asnike odaje na razini etiri, koja se vrti na lunarnoj gravitaciji, Kinsman
je znao, sretan to se nee morati nositi s punom zemaljskom gravitacijom
- u svakom sluaju, ne jo.
Proli su pored dva zapanjena civila koji su se uspinjali kroz cijev.
Nijedan nije rekao ni rije kad su naoruani ljudi projurili pored njih. Neka
idu. Kad shvate to smo naumili kontrolirat e postaju. Nastavili su, koraci
su sada metalno odjekivali u uskoj, slabo osvijetljenoj cijevi.
Napokon su stigli na etvrta razinu i pojurili sredinjim hodnikom prema
asnikim odajama. Kinsmanovo je srce tuklo u grudima dok je
pregledavao imena na vratima pored kojih su prolazili. Evo ga! PUK H. J.

STAHL. Otvorio je vrata. Prazno. Krevet, stol, fotografije supruge i djece,

kazete, ali ovjeka nije bilo.
Kinsmanovi su namrteni pomagai izvukli dva asnika iz njihovih soba.
Jedan od njih bio je Art Douglas; zajedno su bili na obuci za astronaute. Bio
je elav i okruglog lica kao to ga se Kinsman sjeao od posljednjeg
susreta, ali je dodao brkove "dunosti na postaji".
"Chete! to radi ovdje? to se dovraga dogaa?" Opkoljeni naoruanim
mladiima Douglas i njegov kompi izgledali su iznenaeno i vie no malo
ozlojeeno.
"Preuzimamo postaju, Arte. Gdje je Harry Stahl?"
"Preuzimate? Kako to misli?"
"Onako kako sam rekao", odgovorio je Kinsman prilazei im hodnikom.
"Gdje je Stahl? Ovo nije vrijeme za igru."
Douglas je sada izgledao bijesno. Njegov kompa zurio je u pitolje koje
su mladii nosili. "Ovo te moda iznenauje, Chete, ali pukovnik mi uvijek
ne povjerava kamo ide. Moda je u glavi. Otkud da dovraga znam?"
Kinsman se nacerio. "U redu. Idemo - u blagovaonicu." Svojim je
ljudima rekao: "Oistite svaku sobu u hodniku. Sve ih dovedite u
blagovaonicu."
Douglas i drugi asnik hodali su ispred Kinsmana. Nisu podigli ruke, a
Kinsman je spremio pitolj. Ali svi su znali to se dogaa.
"Ovo je ludo, Chete. Nee uspjeti."
"Samo hodaj, Arte."
Hodnik se uspinjao gore u oba smjera; izgledalo je kao da uvijek hodate
uzbrdo, iako vam se inilo kako je savreno ravan i niste imali nikakav
osjeaj uspinjanja.
Blagovaonica nije bila nita vie od proirenog dijela hodnika s
udubinama s obje strane u kojima su ljudi mogli sjediti i gledati van. Imala
je dovoljno stolova za pedeset ljudi. Oba su kraja bili otvoreni hodnici koji
su prolazili etvrtom razinom poput zranice u gumi staromodnog bicikla.
Na drugom kraju blagovaonice hodnik je prolazio kroz kuhinju i niz
spremita. Kinsman je dva asnika posjeo za jedan od stolova, otiao do
kuhinje i zapovjedio zapanjenom kuharu i njegovim pomonicima da sjednu
pored Douglasa i njegovog zapjenjenog prijatelja.
Zemlja je kliznula pored prozora kraj njihovog stola dok su mlade
lunarne snage poele dovoditi ostale asnike, mukarce i ene u
blagovaonicu. Izgledali su okirano, bijesno zapanjeno. Iako su dio vojnog

osoblja bile ene, samo su tri bile asnice; najvie rangirana bila je
natporunica. Pukovnik Stahl nije bio meu zatoenicima.
"Pukovnie Kinsman", zatulio je zvunik sa stropa. Mlaahni glas.
"Pukovnie Kinsman, molim javite se kom centru."
Kinsman je otiao do zidnog telefona u kuhinji i gledao stolove koji su
se neprestano popunjavali. Mukarci i ene sada su dolazili s obje strane u
pratnji naoruanih mladia.
"Kinsman", rekao je u telefon. "Spoji me s kom centrom."
Kompjutor postaje na kratko je zazujao, a onda je mladi glas rekao:
"Komunikacije."
"Kinsman."
"Da, gospodine. Ovdje porunik Riley, gospodine. Imamo pukovnika
Stahla. Bio je u kom centru kad smo stigli ovamo."
Kinsman je nesvjesno odahnuo s olakanjem. "Odlino. Dovedite ga u
blagovaonicu. Osigurali ste centar?"
"Oh, da, gospodine. Bez ikakvih problema."
"Odlino. Nazovi me kad se javi tim iz elektro centrale."
"Hou."
Blagovaonica se popunjavala gunavim, prestraenim mukarcima i
enama kad je jedan od Kinsmanovih mladia doveo pukovnika Stahla.
"Kinsmane! to misli kojeg to vraga radi ovdje?"
"Proglaavam neovisnost."
"Molim?" Stahl je ponosno stajao na sredini blagovaonice, malo
rairenih nogu, stisnutih aka. inilo se kao da se sprema skoiti na
Kinsmana.
"Preuzimamo sve tri postaje", rekao je Kinsman polagano i priao mu na
pola metra, "kao dio stvaranja neovisne drave Selene. Smijeno ime,
pretpostavljam, ali najbolje koje imamo. Rusi ine isto sa svojim
svemirskim postajama."
Stahlovo je lice pobijelilo. "Ti... ti i... Rusi?" Izgledao je opijeno.
"Moonbase i Lunagrad zajedno, tako je."
"Ne moete -"
"Jesmo."
Dva su mukarca stajala jedan nasuprot drugome, ni jedan se nije
micao, ni jedan nije govorio. Zvunik je prekinuo njihovo nadmetanje:
"Pukovnie Kinsman, molim nazovite elektro centralu."
Klinci u centrali su slavili. Bez rtava na obje strane, sve je pod
kontrolom. Kinsman im je estitao i rekao im neka ekaju nove zapovijedi.

Pogledao je ljude koji su bili s njim i kimnuo po izgledu najstarijem.

"Odvedite ove ljude u njihove sobe, onda zatvorite vrata za nudu na oba
kraja asnikih odaja i postavite strau na oba kraja." To e ih zadrati u
njihovim sobama, gdje ne mogu stvarati probleme, pomislio je Kinsman.
"Ja idem u kom centar."
Komunikacijski je centar bio u iduem kotau, razina tri, koji se okretao
bre kako bi stvarao gotovo polovicu zemaljske gravitacije. Prvi puta u
gotovo pet godina Kinsman je osjetio silu teu puno jau od mjeseeve
blage gravitacije. Imao je osjeaj kao da hoda kroz do struka duboku vodu.
Sa zahvalnou se zavalio u stolac u kojem je do maloprije sjedio bojnik
Cahill i pogledao ekrane koji su sada uglavnom prikazivali unutarnje
dijelove velike svemirske postaje. Osjeao je pritisak u prsima; dahtao je
poput predebelog trkaa.
ienje je potrajalo nekoliko sati. Na postaji je bilo gotovo sto civila,
gotovo svi u vanjskom kotau, razina jedan, na punoj zemaljskoj gravitaciji.
Kinsman ih je za sada ostavio na miru. Koncentrirao je svoje oskudne
snage na vojna podruja i nadao se kako ima dovoljno ljudi za posao. A
poinjalo je izgledati kao da je njegov rizik uspio. Bilo je jo samo nekoliko
asnika koji nisu bili u svojim sobama ili kom centru, skladitu, ili elektro
centrali. Na postaji je bilo puno vie civila i tehniara, ali Kinsmanovi Luniki
su ih brzo i uinkovito sakupili.
Kinsman je sve promatrao iz komunikacijskog centra, zavaljen u sjedalo,
obliven znojem od napora podizanja prsiju pri disanju. Stigla su izvjea s
postaja Beta i Gama: sve osigurano. Te su postaje bile puno manje, sa
samo jednim ili dva voda. Neki lanovi posade na Gami oporavili su se od
poetnog iznenaenja i pokuali golim rukama napasti Lunike. Svi su nakon
kratke borbe ustrijeljeni.
"Ne mogu vjerovati da ide ovako dobro", rekao je jedan od mlaih
asnika nakon to je natporunik Perry izvijestio o uspjehu na Beti. "Nisu li
ove postaje bile u utoj pripravnosti poput Moonbasea?"
Kinsman je kimnuo. ak je i to bio napor. Polagano je rekao. "Da, ali
uta pripravnost znai spremni za unitavanje neprijateljskih letjelica - ne
spremni za odbijanje ukrcavanja prijateljima. Dobra stara pravila slube.
Uvijek te sjebu."
Malac se nasmijao.
Civili su poeli nazivati kom centar, svjesni kako se negdje na postaji
dogodilo neto neobino. Neki su se pokuali popeti u svoj kota do

unutarnjih razina, ali Kinsmanovi su ih straari, smjeteni na poveznim

voritima, vratili natrag.
"Poinju lagano paniariti", rekao je jedan od ljudi za komunikacijskom
konzolom. "Ne znaju to se dogaa, i to ih poinje izjedati."
Kinsman je rekao: "Spoji me na razglas."
Mali je pogledao niz dugmadi na konzoli ispred sebe, namrtio se, a
onda paljivo, jedan za drugim, pritisnuo dva. Opet se okrenuo prema
Kinsmanu i rekao: "Ukljueno je, gospodine - mislim."
Kinsman je gledao ekran koji je prikazivao glavni hodnik razine jedan i
mirno rekao: "Panja, molim. Molim za malo vae panje."
Na ekranima je vidio kako razgovori prestaju, ljude koji hodaju
hodnikom i naglo se zaustavljaju, glave koje se okreu prema zvunicima
na stropu.
"Moje ime je Chester Kinsman." Odjednom nije znao to bi rekao.
"Hmm ... danas je skupina nas sa Selenea - Moonbasea, kako ga vi zovete
- preuzela zapovjednitvo na ovom svemirskom postajom, kao i postajama
Beta i Gama. Nai ruski susjedi iz Lunagrada uinili su isto sa svojim
svemirskim postajama. Stvorili smo novu naciju koju zovemo Selene,
neovisnu o Sjedinjenim Dravama i Sovjetskoj Rusiji. Neovisnu o svim
dravama na Zemlji."
Gledao je njihova lica. ok, nevjerica, ravnodunost, bijes.
"Zauzeli smo svemirske postaje u svrhu samoobrane. Namjeravamo sve
koji se ele vratiti na Zemlju to je prije mogue prebaciti tamo. U
meuvremenu nastavite raditi kao i obino. Nitko vas nee ozlijediti niti
vam smetati. Ali za sada vas moram zamoliti da ostanete u vaim
dijelovima postaje. Molim vas ostanite na razinama jedan i dva, i nemojte
se pokuavati popeti vie od toga dok ne objavimo kako je to u redu. I, oh,
da - neko vrijeme nee biti komunikacija sa Zemljom, pa nemojte
pokuavati slati poruke preko komunikacijskog centra. Hvala vam."
Prouavao je njihova lica na ekranima. Izgledali su omamljeno,
veinom. Veina je izgledala prestraena i bijesna. Nekolicina je izgledala
iznenaeno, ali ne osobito prestraeno. Europljani, zakljuio je Kinsman. Ili
Amerikanci koji vide dalje od nosa. Jedno ili dva lica su se ak i nasmijala.
Ali samo jedno ili dva. Kroz pola minute formirale su se skupine brbljavih,
razmahanih ljudi koje su ispunjavale sve ekrane.
Kinsman je postavio privremeni stoer u rekreacijskom dijelu, gore na
razini est, gdje je efektivna gravitacija bila manja od lunarne. Zidovi, pod i

strop velike dvorane bili su presvueni spuvom. Prigodno, pomislio je.

Izmeu maina za veslanje, ogromnih utega i magnetnog stola za biljar
Kinsman i njegovi ljudi dogurali su nekoliko klupa i stol za ping-pong do
jedinog zidnog telefona u prostoriji.
Ljudi su neprestano ulazili i izlazili, Kinsmanu su donosili izvjea i
probleme. Telefon je neprekidno zvonio, papiri su se gomilali na stolu.
Samo su rasli, pomislio je Kinsman na papire, poput gljiva.
Natporuniku trupa koje su ekale iskrcavanje reeno je da se okrene i
vrati na Zemlju. Ljutito je laprdao o trupama koje povraaju sve dok mu
nisu rekli kako se na postaji pojavilo nekoliko nepoznatih sluajeva virusne
infekcije. Onda je drage volje otiao. Kinsman je rekao kom centru neka
nazove Zemlju sa zahtjevom hitne medicinske evakuacijske misije kako bi
odveli vie od sto nezaraenih ljudi s postaje.
To je prouzroilo navalu poziva sa Zemlje, ukljuujui jednog od
generala Murdocka. Kinsmanovi su ih asnici rjeavali iz kom centra, drali
su se prie, tvrdili kako imaju manjak osoblja zbog zaraze.
Do 1800 sati Kinsman se mogao dovoljno opustiti kako bi na brzinu
veerao. Upravo je dovravao ne osobito ukusan komad odreska od soje
kad je telefon za zidu, odmah iza njegovog uha, zazvonio. "Kinsman",
rekao je u slualicu.
"Gospodine", glas je zvuao zabrinuto, "jedan od civilnih znanstvenika
dolje na razini jedan opako prigovara. Tvrdi kako traje kljuan eksperiment
modifikacije vremena i mora doi u opservacijski dio do 1900 sati ili e
nekoliko godina istraivanja biti uludo potroeno."
"Opservatorij je na nultoj gravitaciji, pored skladita i doka", razmiljao
je Kinsman na glas. "Koje je nacionalnosti taj ovjek?"
"Amerikanac, gospodine. Ali tvrdi kako radi za Ujedinjene narode UNESCO, ako moete povjerovati u to."
"Vremenska straa." Kinsman je na trenutak razmiljao. "Poalji ga
ovamo. elim razgovarati s njim."
"Da, gospodine."
Kinsman je dovrio svoju malu veeru i zapitao se kako ide Leonovu.
Prerano je oekivati neke vijesti od njega. Ne bih trebao oekivati kako e
njemu sve ii glatko kao nama.
Kroz nekoliko minuta asnik Lunik i civil uli su u rekreacijsku dvoranu i
doli do Kinsmanovog sklepanog zapovjednog mjesta. Civil nije izgledao
kao znanstvenik. Bio je dosta vii od sto osamdeset centimetara, irokih
ramena, atletskog tijela. Glatko je klizio podom; niska gravitacija nije mu

smetala. Imao je orlovski nos i mrku facu spremnu za frku. vakao je

komad ugaene cigare. Bio je totalno elav, osim pokoje bijele dlake na
glavi. Kinsmana je najvie od svega podsjeao na turskog hrvaa - i to vrlo
bijesnog, kad smo ve kod toga.
Kinsman je ustao iza ping-pong stola dok se tri asnika koji su radili
pored njega razmaknuto kako bi pridolicama napravio mjesta.
"Ted Marrett", rekao je civil, drei svoje snane ruke uz tijelo. Bio je
vii od svih njih.
"Chet Kinsman."
"A sad sluajte. Nemam vremena biti uljudan ili ponavljati to imam za
rei, zato dobro sluajte. Trenutano traje eksperiment poveanja oborina radim na njemu est jebenih godina. Pomiem uzorke kie po gornjem
dijelu doline Nigera, pokuavam zaustaviti irenje Sarahe na jug. Ako ne
budem upravljao katalizatorskim eksperimentom koji poinje u 1900, est
godina posla e propasti, nekoliko milijuna ljudi e gladovati, i ljudi na
Zemlji e znati kako se neto udno dogaa na ovoj svemirskoj postaji."
Kinsman je sjeo na klupu. "Odavde upravljate eksperimentom?"
"Dovraga, otkuda drugdje?" zagrmio je Marrett jo uvijek stojei.
"Odavde mogu vidjeti to se dogaa. Klju cijele jebene stvari su vjetrovi i
trenutni uzorci izmeu afrike obale i Kanarskih otoka. to mislite..."
"Ide, usporite." Kinsman je podigao ruke u gotovo obrambenoj gesti.
Nacerio se i pitao: "Shvaate li vi to se danas ovdje dogodilo?"
Marrett mu je uputio jo kiseliji pogled. "Neki od vas Lunatika zauzeli su
postaju. Va velianstveni voa eli proglasiti neovisnost Mjeseca. Boli me
kurac. Ja imam posla, kompa."
"Shvaam", rekao je Kinsman. Pogledao je u Marrettove elinosive oi.
"Ja sam velianstveni voa."
Sada je bio Marrettov red da se naceri. "Trebao sam pretpostaviti. Jezik
mi je uvijek bri od pameti. Ali, dajte, gubimo vrijeme. Trebam se javiti
svojim ljudima na Zemlji. Vano je."
Kinsman je shvatio kako bi odvijanje eksperimenta prema planu i
programu moglo eliminirati eventualnu sumnju na Zemlji. "Neete
spominjati nita o onome to ovdje radimo?"
"Kvragu, ja nisam politiar. Samo da mogu obaviti svoj posao."
"Dopustit u vam to", rekao je Kinsman polagano i razmiljao dok je
govorio, "ali rei u poruniku neka ostane s vama i pobrine se da
razgovarate samo o vaem poslu."

"U redu, to se mene tie", smjesta je odgovorio Marrett. "Samo, taj bi

posao mogao potrajati deset, dvanaest sati."
"Poslat emo smjenu ako budemo morali."
Marrett je slegnuo svojim ogromnim ramenima i okrenuo se prema
mladom asniku. "Idemo, sinko", rekao je.
Sve dok nisu otili Kinsman se nije zapitao: Kako u dovraga znati radi li
svoj posao ili alje nekakvo sranje zbog kojeg e na Zemlji poeti sumnjati?
Jedna je stvar vjerovati Franku Coltu; Frank je s nama, shvaao to on ili
ne. Ali ovaj tip, Marrett, je totalna nepoznanica. Jedini kome uistinu
vjerujem je onaj mali porunik, a ne mogu mu se ak ni imena sjetiti.
Telefon je opet zazujao. Prestraeni, piskutavi glas rekao je iz zvunika
na zidu: "Gospodine, nekoliko lanova posade probilo se kroz osiguranje
ovdje na razini etiri. Ustrijelili su dva naa ovjeka, gospodine. Jedan je
mrtav. Drugi - u tekom je stanju, gospodine."

Utorak 14. prosinac 1999: 1810 UV

Kinsman je sjeo na klupu, osjetio ramena kako tonu u podstavljeni zid
dvorane. Mladi asnici oko njega su se skamenili: jedan je drao sveanj
papira; drugi, koji je sjedio nasuprot Kinsmana, uzimao je alicu s kavom;
trei je jednostavno stajao razjapljenih usta i zurio u telefon na zidu.
Neobino, Kinsman nije osjeao iznenaenje, ok. Cijelo si vrijeme znao
kako nee proi bez borbe. Nikad se nee ovako lako predati. Krv mora
potei.
Glas mu je bio sumoran poput due dok je govorio u telefonsku
slualicu: "Zatvorite sva vrata koja vode na razinu etiri. Nitko ne ide ni
unutra ni van."
"Ali, gospodine", pobunio se klinac na drugom kraju linije, "nekoliko je
naih ljudi jo uvijek unutra."
"Zatvorite razinu etiri", ponovio je Kinsman, s vie otrine u glasu. "U
potpunosti. Neka nekoliko ljudi smjesta izae van i takoer zatvori vanjske
komore. elim da s te razine ne izae ni jedna jedina molekula. Jasno?"
Kratka pauza. "Jasno, gospodine."
Prekinuo je vezu. Okrenuo se asniku s papirima u ruci. "Koliko ljudi
Stahl ima dolje?"

Mladi je listao papire. "Raspored deurstava, osobna zaduenja... evo

ga!" Izvukao je arak iz gomile. "Prema spisku dolje se nalazi trideset pet
ljudi - ne, trideset tri. Dva su u bolnici."
"Koliko je ena?" pitao je klinac sa alicom kave.
"ini se deset."
"One se nee boriti", rekao je klinac mudro.
"Vraga nee!" prasnuo je Kinsman. "Daj im pitolje i ubit e te poput
bilo kojeg mukarca." Borit e se, znao je Kinsman. Takoer e i umrijeti.
ini se da je asnik koji je stajao doao k sebi. "Oruje je uskladiteno
na razni etiri. Imat e strojnice."
Poeli su izgledati prestraeno. Poeli su shvaati ozbiljnost situacije.
"Ako Stahl dri razinu etiri, onda smo odsjeeni od kom centra i..."
"A oni su odsjeeni od nas i skladita."
Kinsman je kimnuo. "to znai da polovica naih ljudi ne moe proi
putom za bijeg prema Seleneu."
"Isuse!"
Kinsman se okrenuo i pritisnuo dugme telefona. "Kom centar", rekao je.
Na brzinu je opisao situaciju ljudima u kom centru.
"Da, gospodine, moemo ih vidjeti na ekranima", odgovorio je glavni
asnik. "Imaju oruje, definitivno. I poinju pripremati odijela za izlazak."
"Tako sam i mislio", rekao je Kinsman. "Prekinite im dovod zraka."
"Gospodine?"
"Recite naim dekima u elektro centrali neka ispumpaju zrak s razine
etiri. Za petnaest e minuta svi biti onesvijeteni."
"Ne ako su u odijelima."
Kinsman je rekao: "Ima samo nekoliko odijela. Nedovoljno za trideset
troje."
"Ali mi takoer tamo imamo tri ovjeka. Jedan je u prilino loem
stanju. Trebamo ga pokuati prebaciti u bolnicu."
Kinsman je oklijevao. "Pusti me na razglas, samo za razinu etiri.
Njihove odgovore spoji na telefon."
"Da, gospodine."
Vrata dvorane su se otvorila i mladi je asnik projurio kroz njih. Njegov
je kombinezon bio mokar od znoja dok je luaki teturao prema Kinsmanu,
pokuavajui trati na niskoj gravitaciji. "Gospodine... doao sam... to sam
bre mogao."
Kinsman je prepoznao glas; oi su takoer bile ispunjene strahom. "U
redu, u redu. Polako. Smiri se. to se dogodilo na razini etiri?"

"Ja... Teko je rei. Sve se dogodilo jako brzo. Stajali smo na strai pred
vratima izmeu blagovaonice i asnikih odaja. Jednostavno su se probili
kroz vrata. Iznenadili su nas. Nismo imali nimalo anse... Ustrijelili su
Polanskog dok je leao - u prsa!"
"Kako si se ti izvukao?"
Jedan od mladih asnika dao je malom alicu vrue kave. Drugi je
kopao po torbi za prvu pomo koju je otvorio na stolu.
"Eksplozija vrata me odbacila iza stola." Objema je rukama uhvatio
alicu; ipak kava se prolijevala od njegovog drhtanja. "Nisu me vidjeli prvih
nekoliko sekundi. Ustao sam i ispraznio pitolj u njih. Zbunio sam ih. Padali
su jedni preko drugih i bacali se na pod. Odjurio sam iz kuhinje i popeo se
na razinu pet. zatvorio sam vrata za sobom."
"U redu, dobro. Dobro si postupio", rekao je Kinsman tiho.
Mali je otpio kave. "Vidio sam Polanskog kako umire. Jednostavno su ga
ustrijelili... nisu mu dali nikakvu ansu." Lice mu je bilo zajapureno. asnik
je iz kutije za prvu pomo izvadio injekciju.
"U redu je. Sve je pod kontrolom", lagao je Kinsman. asniku koji je
sjedio pored njega zapovjedio je: "Pronai drugi telefon, brzo. Neka nai
ljudi deaktiviraju eksplozive na vratima."
"Da, gospodine!" Mladi je krenuo prije no to je Kinsman dovrio
reenicu.
Klinac je popio kavu dok mu je drugi asnik davao injekciju.
"Umirujue sredstvo", rekao je. "Opustit e te."
"Ubio ga je", mrmljao je klinac. "Pukovnik Stahl. Samo je uperio pitolj u
Polanskog i ubio ga dok je leao na podu."
Ratnik tjedna, u sebi je bjesnio Kinsman. Stahl e dobiti medalju zbog
junatva, ubijanja klinaca. Onda je pomislio: A ako mi pobijedimo Polanski
e biti na prvi muenik junak. Najvjerojatnije emo mu podii spomenik.
Jaka utjeha.
Telefon je zazvonio. "Gospodine, pumpe razine etiri takoer
opskrbljuju dijelove razine tri, ukljuujui kom centar u kojem se mi
nalazimo."
Sranje! "Bolje vam je da pod hitno navuete odijela", rekao je Kinsman.
Glas je zvuao prilino nezadovoljno. "Da, gospodine."
"A to je s onim razglasom na razini etiri?"
"Sve je spremno, gospodine, kad god poelite."
"Jesu li poeli ispumpavati zrak?"
Kratka pozadinska buka. "Da, gospodine, upravo su poeli."

"U redu", rekao je Kinsman. "Spojite me na razglas."

"Spojeni ste... sada."
Kinsman je oklijevao jedan trenutak. Onda: "Stahle, Kinsman ovdje.
Bolje ti je da smjesta prestane, prije no to netko nastrada."
Nekoliko trenutaka iz telefona se nije ulo nita osim iskriave statike.
Onda se jasno i glasno zauo Stahlov glas: "Kinsmane, igra je gotova! Ima
pet minuta da se preda ili emo zauzeti postaju, razinu po razinu. Imam
ljude i oruje za to!"
Zvui sretno, shvatio je Kinsman. Ushieno. Kurvin sin uiva u ovome.
To ga pali!
"Stahle, sluaj me. Ne moe izai s razine etiri. Sva su vrata
zatvorena."
"To ti kae."
"Deaktivirali smo eksplozive."
"Imamo primacord i termit iz inenjerskog odjela. Izai emo kroz vrata.
Ajde, Kinsmane, poraen si. Predaj se."
Uvijek se svodi na ovo, rekao je Kinsman samome sebi. Zna da je tako.
Nema stvari poput revolucije bez prolivene krvi. Sada izaberi: pusti ih neka
pobijede ili ih budi spreman ubiti. Nema ispraznih prijetnji. Iz ovoga se ne
moe izvui razgovorom. Sada mora biti spreman ubiti. Sve. To je sve to
shvaaju.
"Ajde, Kinsmane!" prasnuo je nestrpljivo Stahl. "Ovdje imamo tri tvoja
ovjeka. Jedan e iskrvariti. Bolje se brzo predaj da ga na vrijeme
prenesemo u bolnicu kako bi mu stigli spasiti ivot."
Bijes je odjednom prokljuao i probio se kroz Kinsmanovu
samokontrolu. "Prokleti licemjerni gade. Ti si ustrijelio klinca, a sad ga
koristi kao taoca!"
"Kvragu, tako je! teta to to nisi bio ti izdajnie!"
I iznenada, s tom rijei, Kinsmanov je bijes postao hladan poput leda.
Strah i bijes jo su bili tamo, vei no ikada. Ali umjesto kljuanja u
njegovom elucu bili su smrznuti u elinu odlunost. Bez ikakvog drhtanja.
Bez ikakve sumnje. Stahl vie nije bio prijetnja, ovjek kojeg se treba
bojati.
Bio je prepreka koju treba preskoiti, zatvorena vrata koja treba razbiti.
Nehajno je bacio pogled na lica ljudi oko sebe: sumorna, nervozna,
prestraena.
Sjedim u sobi presvuenih zidova s gomilom klinaca i diem pobunu
protiv Sjedinjenih Amerikih Drava. U ime ljudskog roda. U ime mira ubit

u tridesetak mukaraca i ena. Za poetak. I Bog zna koliko jo. U ime

mira.
"Ako je ovo izdaja", rekao je polagano u telefon, "onda ju dobro
iskoristi. Prije deset minuta poeli smo ispumpavati zrak s vae razine."
La; prije tri ili najvie etiri minute. "Ima oko pet minuta prije no to ti
ljudi ponu padati u nesvijest."
"Blefira!"
"Znai eli biti junak, Stahle? Odlino. Ve si ubio jednog ovjeka, i
doputa da jedan iskrvari. Koliko odijela ima dolje? Dvanaest? Znai
odlui tko e meu vama ivjeti, a tko umrijeti. To je savren zadatak za
junaka, Stahle: odaberi ljude koje e ubiti."
Kinsman je iskljuio telefon. Odmah je ponovno nazvao kom centar.
"to se dogaa na razni etiri? Koliko odijela imaju?"
"Provjeravamo ekrane, gospodine. I sami navlaimo odijela. Nije lako treba vremena."
"to radi Stahl?" - zahtijevao je Kinsman otrijim glasom.
"Pukovnik Stahl mae rukama i vie svima da ute. Svi viu, svaaju se.
Izvadili su oko desetak odijela, ali nitko nije ni blizu da ga je navukao."
"U redu. Neka nai ljudi na oba kraja hodnika na razini etiri navuku
odijela. Ja takoer idem po odijelo i dolazim dolje."
"Uh, gospodine, ako im dovoljno dugo uskratimo zrak ubit emo ih, ili
otetiti mozak. A nai ljudi -"
"Samo uini kako sam ti rekao", prasnuo je Kinsman. Onda je dodao:
"Nita drugo ne moemo uiniti, sinko. Nikakvu vraju stvar."
Do vremena kad je Kinsman navukao odijelo i otiao do vrata razine
etiri kom centar dojavio je kako je veina Stahlovih ljudi u nesvijesti.
Samo ih je pet uspjeno navuklo odijela, pukovnik meu njima. Kinsman im
je zapovjedio da prestanu ispumpavati zrak s razine etiri; stvaranje
vakuuma ne bi vie niemu koristilo.
Kinsman je rekao ljudima neka istovremeno otvore sva vrata i uli su na
razinu etiri - deset ljudi u svemirskim odijelima naoruani pitoljima.
Kinsman se spustio ljestvama koje su vodile do vrata kuhinje. Mladi,
neprepoznatljiv u nezgrapnom svemirskom odijelu, progurao se pored
njega. Nikoga na vidiku. Jedini zvuk u Kinsmanovim uima bilo je njegovo
vlastito disanje i itanje pumpe za zrak njegovog odijela.
Proli su kroz kuhinju, uli u blagovaonicu i naili na tijela. Nepomina,
plava u licu, ali jo uvijek iva. "Stavite tim ljudima maske s kisikom na
lica", zapovjedio je Kinsman.

est tijela. Dvije ene. Proao je pored njih i krenuo hodnikom prema
asnikim odajama.
"Ovdje imam dvojicu!" zapucketalo je u njegovim slualicama. "Predaju
se."
"Dvojica u odijelima?" pitao je Kinsman.
"Da, gospodine. Bez borbe. Predaju se."
To ostavlja jo trojicu. Sreo je dvojicu svojih ljudi u hodniku, ili su
prema njemu, pa je skoro pucao na njih. Ali brzo je vidio kako su njihova
odijela naranasta i crvena - boje koje se lako mogu primijetiti na pustoj
lunarnoj povrini - prije nego bijela posada na postajama.
Zajedno su provjeravali svaku sobu u hodniku. Prazno. Izvjea su
stizala preko radija u odijelima. Mukarci i ene pronaeni u drugim
dijelovima razine etiri. Veina je bila iva. Osam mrtvih, ukljuujui
ranjenog ovjeka iz Kinsmanove skupine.
Kinsman je otvorio vrata sobe i ivci su mu prokljuali. Lik u svemirskom
odijelu sjedio je na krevetu, sa strojnicom u krilu. Pitolj u Kinsmanovoj
ruci bio je spreman i uperen dok mu je u mozgu odjekivalo: Je li to
mukarac ili ena? Napada li te?
"Spusti puku na pod!" viknuo je Kinsman.
Lik na krevetu polagano je uhvatio puku za cijev i spustio ju na pod.
"Ustani."
"Molim vas, nemojte me ubiti." Kinsman je kroz slualice uo muki
glas, vritav, prestravljen. "Ja sam samo djelatnik pravne slube. Nisam
ovdje kako bih se borio!"
Odvjetnik. Kinsman se gotovo nasmijao od olakanja. Jebeni odvjetnik!
Kako je uao u odijelo dok su se drugi guili?
Ostao je jo jedan ovjek u odijelu. I pukovnik Stahl.
Stahlova je soba u ovom pravcu, rekao je Kinsman samome sebi dok su
on i dva Lunika iza njega napredovali hodnikom. Ne bi bilo udno da
izazove pucnjavu. Pomisao na njihove pitolje sa strelicama protiv strojnice
nije veselila Kinsmana, osobito u uskom hodniku i malim sobama.
Pucnjevi! Od naprijed su se uli prigueni hitci. Kinsman je pojurio i
ostavio dva mladia u odijelima iza sebe. Naravno, Stahlova vrata.
Zatvorena. Najvjerojatnije zakljuana. A pucnji? Kinsman je udario vrata.
Otvorila su se. Stahl je sjedio za svojim malim stolom, leima okrenut
Kinsmanu. Bio je u odijelu. Strojnica je bila na podu, iz cijevi se jo uvijek
dimilo.

S neizbjenou grke drame Kinsman je znao to e pronai. Nije se

ak ni potrudio pozvati pukovnika. U mislima je vidio cijeli dogaaj: Stahl
poraen sjedi za svojim stolom. Moda je poeo pisati poruku supruzi ili
zapovjedniku. Shvatio je kako je izgubio postaju od ljudi koje je smatrao
izdajnicima. Ne moe pisati u rukavicama odijela. Zna kako je samo pitanje
vremena kad e ga zarobiti. Razmilja o tradiciji, stoljea vojne povijesti
prolaze mu kroz glavu, sva galantnost, ast i hrabrost.
Vjerovao je u sva ta sranja, pomislio je Kinsman dok je hodao tri koraka
dugom sobom.
Stahl se suoio s porazom, osramoen u vlastitim oima. Zuri u puku.
Zadrava dah, podie vizir, postavlja cijev pod vratni prsten, prebacuje na
automatsku paljbu i pritie... Njegova posljednja misao: Nemojte da
umrem uzalud. Ne zaboravite svemirsku postaju Alfa. Kinsman je ovo znao
kao da mu je Stahl telepatski usadio rijei u mozak.
Poloio je ruku na rame Stahlovog svemirskog odijela i okrenuo
pukovnika prema sebi. Stolac se lagano zaljuljao. Nigdje nije bilo ni kapi
krvi, osim u kacigi. Prvi puta u ivotu Kinsman je povraao u odijelu.
VAFB/SCM ZA SACHQ/SJL KOMUNIKACIJE S POSTAJAMA ALFA, BETA
GAMA I DELTA PREKINUTE. MOLIM SAVJET.
SACHQ/SJL ZA VAFB/SCM ODOBRENA UPOTREBA POMONOG
SUSTAVA. AKO JE POTREBNO UPOTRIJEBITI LASERSKU VEZU.
VAFB/SCM ZA SACHQ/SJL NEMA ODGOVORA
FREKVENCIJI, UKLJUUJUI LASERSKU VEZU.
SACHQ/SJL ZA VAFB/SCM
ORBITALNIM POSTAJAMA?

KOLIKO

DUGO

NA

NEMA

NI

JEDNOJ

KONTAKTA

VAFB/SCM ZA SACHQ/SJL POSLJEDNJA RUTINSKA AUTOMATSKA

PROVJERA U 1700 SATI UV NEMA ODGOVORA OSOBNIM POZIVIMA,
RUTINSKOG PROMETA, ITD OD 1745 SATI UV.
SACHQ/SJL ZA VAFB/SCM JESTE LI PROVJERILI SOLARNU AKTIVNOST?
OMETANJE? DRUGE MOGUE SMETNJE?
VAFB/SCM ZA SACHQ/SJL CIJELI TIM KOM STRUNJAKA PROVJERAVA
PROTEKLA TRI SATA. NEMA INTERFERENCIJE. SAMO NE ODGOVARAJU.

POSLJEDNJA PORUKA JE POZIV ZA EVAKUACIJU. TVRDE KAKO SE ZARAZA

IRI ALFOM. MOGUA ZARAZA OSOBLJA KOM CENTRA I NE MOGU
OBAVLJATI DUNOSTI?
SACHQ/SJL ZA VAFB/SCM TEKO DA JE ISTI UZROK NEJAVLJANJA
BETE I GAME. PROVJERIT U GORE. PRIPREMITE SE ZA MOGUU
CRVENU PRIPRAVNOST.
VAFB/SCM ZA SACHQ/SJL TO JE S MISIJOM EVAKUACIJE? VE JE
KRENULA PREMA ALFI.
SACHQ/SJL ZA VAFB/SCM NASTAVITE MISIJU EVAKUACIJE. JE LI KOM
VEZA S NJIMA U REDU?
VAFB/SCM ZA SACHQ/SJL UJEM IH JASNO I GLASNO. NASTAVLJAM
MISIJU I SPREMAN ZA CRVENU PRIPRAVNOST.
SACHQ/SJL ZA AFHQ/SJL, ADC/SCM KOMUNIKACIJE S ORBITALNIM
POSTAJAMA ALFA, BETA I GAMA PREKINUTE. POEO PRIPREME ZA
CRVENU PRIPRAVNOST. EKAM DALJNJE ZAPOVIJEDI.
JSC/SJL SVIM JDINICAMA CRVENA PRIPRAVNOST. PONAVLJA, CRVENA
PRIPRAVNOST. PRIPREMITE SVE PROJEKTILE ZA ZAPOVIJED O
LANSIRANJU. PUNA PRIPRAVNOST SVIM BAZAMA I PODMORNICAMA. SVI
GODINJI UKINUTI. OVO NIJE VJEBA. PONAVLJAM, OVO NIJE VJEBA.
AKTIVIRAJTE PODPROGRAM 98-00622.
PITANJE. PITANJE. PITANJE. MREA ZAHTIJEVA ODOBRENJE ZA
AKTIVACIJU PODPROGRAMA 98-00622.
AUTORIZACIJSKI KOD JSC/AAA 1181317544514
AUTRIZACIJSKI KOD PRIHVAEN.
PODPROGRAM 98-00622 AKTIVIRAN. POTVRENO.
PODPROGRAM 98-00622 POINJE:
EF STOERA SVIM ZAPOVJEDNICIMA BAZA I FBMS

LJUDI, NA RUBU SMO NAJVEEG ISPITA NAE NACIJE. SVIJET OVISI O

NAEM OTPORU AGRESORU KOJI PRIJETE CIVILIZACIJI. ZNAM KAKO
ETE SVI ISPUNITI SVOJU DUNOST, I BUDUE GENERACIJE
AMERIKANACA BIT E PONOSNE NA VAE JUNATVO I ODANOST.
SRETNO. NEKA BOG BLAGOSLOVI AMERIKU.
Do 2000 sati Alfa je bila vrsto u rukama Lunika. Svi su Stahlovi ljudi bili
u svojim sobama, prestraeni i razoruani. Nekoliko ih je bilo u bolnici, s
maskama s kisikom i infuzijama dok su se lijenike ekipe trudile njihove
ozljede od manjka kisika odrati na minimumu. Mrtvi su bili spremni za
transport na Zemlju.
Kinsman je svoje ljude podijelio u tri skupine i odredio redoslijed
spavanja. Postavio je porunika za deurnog, onda se spustio do razine tri i
kom centra. Tamo mu je dodatna teina bila izuzetno bolna. Drao se za
vrata dok je primao izvjea. Dodatni mukarci i ene stizali su sa Selenea.
Brod s vojskom uao je u atmosferu Zemlje i spustio se u Svemiroplovnu
bazu Patrick, na Floridi. Evakuacijska misija stii e do postaje za manje od
sat vremena.
"Sa Zemlje stiu svakakve poruke i pitanja", rekao je mladi koji je
vodio kom centar. "Da nastavimo radio utnju?"
Kinsman je polagano kimnuo, imao je osjeaj kao da mu je glava
betonski blok. "Moramo. Ne moemo im dopustiti da saznaju to se dogaa
sve dok ovdje ne budemo imali dovoljno ljudi za upravljanje PBR
satelitima."
Mladi je asnik slegnuo ramenima. Gravitacija vea od lunarne nije mu
smetala na ni jedan vidljivi nain.
Kinsman se brzo vratio u stoer u sportskoj dvorani, sretan zbog
smanjenja teine dok se uspinjao metalnim ljestvama koje su vijugale kroz
cijev i povezivale brojne razine postaje.
Proglasit e crvenu pripravnost, znao je. Ali onda e saznati kako Rusi
takoer nemaju vezu sa svojim postajama. Poeljet e razjasniti stvar.
ekat e. Nee lansirati projektile. Obje e strane ekati. Ali plamen u
njegovim prsima suprotstavljao se logici koju je njegov um pokuavao
ustvrditi.
etiri civila su ga ekala, sjedili su na klupi za njegovim stolom, dok je
Kinsman prilazio. Proveo je s njima vei dio sata i strpljivo ih uvjeravao

kako mogu ostati na postaji ili otii na Zemlju im bude mogue organizirati
prijevoz. Jedan od njih bio je siuni japanski astronom, krhak i star.
"Mi smo znanstvenici, ne politiari", rekao je tihim, smirenim glasom.
"Ne elimo napustiti na posao. Nekoliko nas je uhvaeno u
eksperimentima ili opservacijama koje se ne smiju prekidati. Ipak, nemamo
elje biti uhvaeni u unakrsnoj vatri naoruanih vojski."
"Moje su elje takoer iste", rekao je Kinsman, nesvjesno pokupivi
malo formalnog japanskog naina govora. "Iskreno sam uvjeren da se nitko
nee mijeati u va posao. Bio bih jako sretan kad biste nastavili s vaim
poslom kao da se nita nije dogodilo."
"Pa, ja nisam znanstvenik", rekao je bijesno jedan od ljudi. Bio je mlai
od ostalih, krupan i pomalo debeo. Mladenaki su se miii prerano
pretvorili u sredovjeno salo.
"Ja sam civil iz Denvera, Amerikanac", nastavio je. "Vlada me angairala
za rad na kompjutorskom sustavi koji su postavili ovdje, a sada to..."
Kinsman ga je uutkao ispruenim prstom. "Za sat vremena idete kui.
Bolje vam je da se spakirate."
"Molim? Ali ja nisam... ne mogu..."
Kinsman je rekao: "Nema vremena za diskusiju. Pakirajte se!" Okrenuo
se prema ostaloj trojici. "To vai za sve vas. Tko god se eli vratiti na
Zemlju moe. atl stie za manje od sat vremena."
Kompjutora je skoio na noge. "Strancima doputate ostanak, ali
Amerikanac koji plaa porez mora otii?"
"Znanstvenici mogu ostati ako ele", mirno je odgovorio Kirisman.
"Ostatku e bolje biti poi kui. Ova postaja vie nije ameriki teritorij. To
je sad dio neovisne nacije Selenea."
Kompjutora je zbunjeno zamirkao. Japanski je astronom duboko
uzdahnuo.
"Ne kuim", rekao je kompjutora.
"Hoete, kad doete na Zemlju", rekao mu je Kinsman. "A sada
poutite; nemate vremena za gubljenje."
Jedan od mladih znanstvenika privukao je Kinsmanovu panju. "Ne
smijemo komunicirati. Vai nam ljudi ne doputaju da se javimo kolegama
ili obiteljima kod kue."
"Jo samo malo."
"A to ste uinili s doktorom Marrettom? Nestao je s jednim od vaih
mlaih asnika nakon to je digao galamu, i nismo ga vidjeli od tada."
"U opservacijskom je dijelu, provodi svoj eksperiment."

"Hoete rei kako mu je doputen radio kontakt sa Zemljom?"

Kinsman je kimnuo i odgovorio: "Samo s njegovim suradnicima, i samo
u vezi eksperimenta. asnik je gore s njim kako bi se pobrinuo da ne
uini... neto politiko."
"Ovo je ludost", pobunio se mladi znanstvenik. Njegov je naglasak
definitivno bio britanski. "Polovica vojske Sjedinjenih Drava bit e ovdje
im shvate to se dogodilo. Bit emo poput glinenih golubova na streljani."
"Moda", rekao je Kinsman mirno.
"Ima jedna ozbiljnija posljedica", rekao je japanski astronom, "a to je
mogunost kako e Amerika lansirati svoje nuklearne projektile iz straha
kako je Sovjetski Savez kriv za ovu situaciju."
Kad su shvatili to je starac rekao ostali su pogledali Kinsmana. Ali nije
imao odgovora za njih.
Kapetan Ryan glasno je zatvorio svoju kodnu knjiicu. Ostali asnici u
kabini su ga gledali. Nitko se od osmorice nije smijao. Kapetanova osobna
kodna knjiica koristila se samo za poruke najvieg prioriteta, oznaene sa
SAMO ZA VAE OI. Sve poruke nieg prioriteta dekodirao je kompjutor
podmornice.
"Crveni balon, definitivno", rekao je Ryan. Napetost na njihovim licima
malo je popustila. S poznatim se strahom uvijek bilo lake suoiti, nego s
nepoznatim. "Osobna poruka efa stoera. Oekuje da izvrimo svoju
dunost kako bi se naa djeca ponosila nama."
Garcijini su klinci ivjeli juno od San Diega, znao je kapetan Ryan. Nee
biti iva due od deset minuta nakon pritiskanja dugmeta. Pogledao je lica
ostalih asnika. Isto je i s Mattinglyjevom i Rizzoovom. Isto je i s mojom - i
mojim novim unukom!
"Pa", rekao je i nalaktio se na stol, "ini se kako je konano dolo do
sranja. A mi imamo posao."
Nisu pokazali nimalo entuzijazma.
"Sluajte me", rekao je bezvoljno. "Kad projektili polete ubit e puno
Amerikanaca. Na je posao traiti i unitavati neprijateljske podmornice.
Dvije su u naem podruju, prema jutronjem satelitskom izvjeu, i ne bi
patrolirale ovuda da kurvini sinovi ne namjeravaju lansirati".
Meusobno su se pogledali, jo uvijek nije bilo vatre. Kapetanova je
dunost bila podizanje morala meu posadom, a osobito meu asnicima.
asnici moraju biti primjer ostalim ljudima, a kapetan mora biti primjer
svojim asnicima.

"A sada, jedna od tih podmornica ima barem jedan projektil iji je cilj
San Diego", nastavio je. To ih je prenulo. Promekoljili su se. Uspravnije su
sjeli.
"Moramo sprijeiti lansiranje tog projektila."
"Gospodine", rekao je Garcia, " nije mi jasno kako emo to uiniti.
Mislim, crvena pripravnost ne znai da je objavljen rat."
"Nee biti objave rata, Mike", rekao je Mattingly svojim vrajim grlenim
princetownskim naglaskom. "Dugme je pritisnuto i projektili su lansirani.
Nema papirologije. Nema diplomatskih pregovora."
"Kako emo onda sprijeiti lansiranje?"
Kapetan Ryan je rekao: "Idemo sada traiti te podmornice. Ne nakon
to lansiraju projektile. Ne nakon to dobijemo kod iz stoera flote. Sada!"
"Ali -"
"eli ekati da izbriu San Diego s karte?"
"Ne, ali ne moemo nikuda bez zapovijedi."
"Crvena pripravnost kapetanu podmornice daje slobodu samostalnog
djelovanja u sluaju kvara komunikacijskog sustava."
"Ali nemam kvar komunikacijskog sustava", rekao je Rizzo pomalo
upljim glasom.
"Sada imamo", odgovorio je kapetan Ryan.
Nitko se nije usprotivio.
Rekreacijska dvorana sada je puno vie izgledala kao pravo zapovjedno
mjesto. Ljudi su neprestano ulazili i izlazili. Doneseno je nekoliko manjih
stolova i stolaca. Kompjutorski je terminal umio na jednom stolu,
komunikacijska konzola s etiri mala ekrana zauzimala je drugi.
Kinsman je prodirao veliki sendvi. 2100 sati ve je dobrano prolo.
Evakuacijski atl je odvezao veinu civila s postaje. Vijesti o onome to se
dogodilo vritale su zapovjednim lancem prema Washingtonu.
"Gospodine, pukovnik Leonov je na ekranu etiri", rekla je jedna od
tehniarki, ena koja je dobrovoljno ostala na postaji s Lunikima.
Kinsman je velikim gutljajem kave isprao neidentificirani proizvod od
soje i krenuo prema kom konzoli.
Leonov je na malom ekranu izgledao trijumfalno. "Sve tri nae orbitalne
postaje vrsto su u naim rukama!" izvijestio je. "Bilo je iznenaujue malo
pucnjave. Iznenaenje i u dobrom dijelu slaganje s naim ciljevima
pridobilo je gotovo sve. Bio sam vrlo rjeit." Podigao je obrve izazivajui
Kinsmana na komentar.

"Dobar posao, Peter", bilo je sve to je Kinsman mogao smisliti. "Mi smo
ovdje imali nekoliko gadnih trenutaka, ali sada je sve pod kontrolom. Beta i
Gama su osigurane, nai ljudi provjeravaju kontrolne PBR sustave na sve
tri postaje."
"Premostili su kontrole zemaljskih baza?"
"Tono. Pretpostavljam kako tvoji ljudi rade isto."
"Ve je gotovo. Naa mrea satelita sada se moe kontrolirati samo sa
svemirskih postaja. Veza sa zemaljskom kontrolom je trajno prekinuta."
"Dobar posao", rekao je Kinsman.
"Poslao si zatoenike natrag u Ameriku?" pitao je Leonov.
"Veinu. Na jednom evakuacijskom atlu nije bilo mjesta za sve, pa ih je
nekoliko jo uvijek ovdje, a dolaze jo s Bete i Game. Drat emo ih ovdje
dok ne poalju novi brod sa Zemlje."
"Da sam na tvom mjestu, drue, ja bih zadrao preostale zatvorenike.
Moda budu dragocjeni taoci. Mi smo ovdje uinili tako."
Kinsman je kimnuo. "Moda si u pravu."
"A sada", Leonov se poeo smijati, "kako bi bilo da objavimo nae
namjere bivim vlasnicima ovih svemirskih postaja, ha?"
"Evakuirani atlom sada sigurno vrite u radije kao pomahnitali", rekao
je Kinsman. "Washington bi jako brzo trebao saznati to se dogodilo."
"Da, ali shvaa li kako su oni dolje u stanju pune pripravnosti? Mogli bi
poslati projektile prije no to ih budemo spremni zaustaviti. Moramo
zajedniki neto objaviti tako da se meusobno ne izbombardiraju."
"Znam, Pete, ali bojim se kako e, ako objavimo neto prije no to
budemo mogli kontrolirati satelite, ili pucati na nas ili poslati vojsku. Radije
bih priekao pojaanja sa Selenea da bismo imali dovoljno ljudi za PBR
kontrolne centre."
Leonov je polagao trepnuo. "Shvaam. Ali puno je bre lansirati projektil
ili vojsku sa Zemlje, nego poslati dodatne tehniare sa Selenea. ak i da
nai brodovi idu maksimalnom brzinom..."
Zastao je. Neto to nije bilo na ekranu privuklo mu je panju. Leonov
je ustro rekao nekoliko rijei na ruskom, i uzbueni je glas brbljao njemu.
Leonov je problijedio.
"Chete, prekasno je! Jedna od naih... ruska je podmornica torpedirana
i potopljena u blizini kalifornijske obale. Rat je poeo!"

Utorak 14. prosinac 1999: 2148 sati UV

"Lansirali su projektile?" Kinsmanov je glas bio okiran, piskutavi djeji

vrisak straha. Unutranjost eluca mu se smrzla, blok lunarnog leda. Ali um
mu je ustro radio.
Moram im smjesta rei kako smo mi preuzeli. Moram! Moram skenirati
lansirne rampe - Idaho, Montana, Texas, Sibir, Kina. Isuse Kriste! Oceani.
Podmornice. Trebat e nam svaki senzor svakog satelita. Moram biti u
kontaktu s Perryjem i ostalima, moram se uvjeriti moemo li pucati
laserima, ukljuiti traenje radarima, sve senzore - neka pucaju na sve to
se mie. Brzo!
"Ne", odgovorio je Leonov. "Jo nita nije lansirano. Ali zapovijedi su
otile. Sada je samo pitanje sati. Moda minuta."
Ne mogu odavde, shvatio je Kinsman dok je gledao Rusovo sumorno
lice na malom ekranu. Moram otii dolje u kom centar.
Zveket mu je skrenuo panju od ekrana. Jednom od mlaih asnika
ispao je plastini pladanj s hranom. Drhtao je dok je skupljao nered. Ostali
su promatrali Kinsman: stojei, sjedei - jedan se naslonio na kompjutorski
terminal, lice mu je bilo mrtvaka maska, blijedo, ukoeno, beivotno - svi
su zurili u Kinsmana, ekali njegovu reakciju, ekali da im kae to da ine.
"Pete, upotrijebi sve mogue frekvencije i reci svojim ljudima na Zemlji
to smo uinili. Ja idem u kom centar uiniti isto. Moemo ih zaustaviti ako
budemo dovoljno glasno vikali." Mo' si mislit'! "Ali moramo im smjesta
rei!"
"Da, da, naravno. Ali misli li -"
"Reci im kako smo spremni sruiti svaki projektil lansiran bilo gdje na
Zemlji. Uvjeri ih!"
"Ali moemo li stvarno to uiniti?"
"Ti reci meni!"
Leonov je rukom protrljao elo. "Ne znam! Timovi tehniara rade, ali
kako moemo biti sigurni da e svi sateliti funkcionirati kako treba?"
Kinsman se nacerio i odgovorio: "Stroj ne mari kakvo je tvoje politiko
opredjeljenje, Pete. Ako su svjetla zelena, onda je sve u redu."
"isti materijalizam."
"Aha. A ti si mislio kako sam romantian. Mii se. Nema vremena za
gubljenje."
"Da... Sretno, tovari."
"Sretno, prijatelju." Kinsman je ustao i krenuo prema otvoru koji je
vodio prema spiralnim ljestvama. "Nazovite kom centar", zapovjedio je

mladiima oko sebe. "Objasnite im to se dogaa. Recite im da stiem dolje

i bilo bi dobro kad bi tehniari mogli koristiti svaki jebeni laser na svakom
jebenom satelitu kojeg imamo!"
"Da, gospodine?" viknuo je jedan od asnika kad je Kinsman otvorio
vrata.
Razina tri bila je poput hodanja u do koljena dubokom blatu. Polovica
zemaljske gravitacije, i Kinsman je ubrzo ostao bez daha. U vrijeme kad su
mu u kom centru oslobodili stolac noge su ga boljele i srce mu je luaki
tuklo. ak je i zrak bio gust, vlaan i teak, naporan za disanje.
Kom centar podsjetio je Kinsmana na gudaki kvartet koji izvodi
Mozartov alegro: nasumino kontrolirana aktivnost, odmjerena mahnita
akcija. Komunikacijski tehniari izgovarali su zapovijedi u mikrofone;
divovski ekrani - red iznad reda - prikazivali su neobino neskladne prizore.
Blistavi, prekrasni Pacifik, ogromna ploha plave vode ukraena sloenim
uzorcima oaravajuih bijelih oblaka, vrtlozi velikih oluja, nizovi oblaka koji
postojano mariraju u odgovor na Sunce i zemljinu rotaciju. Koliko je
podmornica skriveno u toj ljepoti? Koliko nuklearnih projektila nose u sebi?
Napeto, znojem obliveno lice tehniara koji je brzo govorio u slualicu
kom tehniara koji je sjedio ba ispred tog ekrana i kimao.
Natporunik Perry stajao je ispred velikog vatrogasnog panela na
svemirskoj postaji Beta i s nekime razgovarao ugodnim, profesionalnim
glasom prepunim samokontrole. Kinsman nije mogao uti to govori,
naravno, osim kad bi zvuk iz tog kruga bio spojen na slualice koje su mu
poivale u krilu. Idiotska svjetla na vatrogasnom kontrolnom panelu gotovo
su sva bila zelena. PBR sateliti bili su u operativnom stanju.
Ekrani su prikazivali ljupki zemaljski krajolik, gdje su ga raketni silosi
nagrivali. Pola tuceta veih gradova. Ruski kom tehniar se mrtio dok je
sluao amerikog kolegu. Ne, ispravio se Kinsman. Vie nisu Amerikanci i
Rusi. Luniki. Seleni. Kinsman je sve ovo obuhvatio jednim pogledom dok je
s mukom sjedao u stolac pored vrata kom centra.
"Izvjea su dobra", rekao je asnik koji je sjedio pored njega. "A
imamo i nekih desetak dobrovoljaca iz posade postaje koji nam pomau.
Odluili su ostati s nama.
Kinsman je kimnuo, i ak je i to bio napor. Prvi je puta registrirao kako
su tri tehniara koji su radili na konzolama ene.
"Hitno trebam vezu s prioritetnom mreom", rekao je umorno. "Bijela
kua, Pentagon, SAC stoer, zapovjednici atlantskih i pacifikih udarnih
skupina - sve."

"Glavonje. Da, gospodine, nema problema", rekao je nacereni mladi.

Poeo je tipkati po glavnoj tipkovnici.
Bio bi dobar pijanist. Kinsman je shvatio kako on sam ne bi dobro svirao
na ovoj gravitaciji. Ili uope, na punoj zemaljskoj gravitaciji. Sve je
potisnuo u pozadinu misli. Zatvorio je oi, nagnuo glavu unatrag i na
trenutak ljut to stolac nije imao naslon za glavu.
Ni jedan projektil jo uvijek nije bio lansiran. Izvjea sa svemirskih
postaja i PBR satelita bila su dobra. Sada je morao uvjeriti Washington u
stanje novonastale situacije. Uvjeriti ih kako moe sruiti sve to lansiraju.
Protrljao je stranji dio vrata, napet i bolan. Nije fer, prokletstvo!
Jefferson je imao tjedne za pisanje Deklaracije. Ja imam samo minute.
Ekrani koji su ispunjavali zid skuenog centra poeli su prikazivati vojna
lica sa Zemlje. Najprije komunikacijske tehniare, ali svakog je ubrzo
zamijenio asnik: pukovnici i generali, i nekoliko admirala mrtili su se,
strijeljali pogledom ili nervozno oblizivali usne, ekajui poruku sa
svemirske postaje Alfa. Nisu navikli na ekanje.
"to je s Bijelom kuom?" pitao je Kinsman.
Mladi je podigao pogled s tipkovnice, jednom je rukom pridravao
slualicu. "Pokuavaju se dobiti nekoga odozgora. Kau kako e general
Hofstader razgovarati s vama. Je li to u redu?"
Kinsman je bolno kimnuo. "Bit e dobar."
"Moraju ga pronai i povezati. Dolje je jo uvijek no."
"Velika teta. Sumnjam kako je itko od njih spavao."
Sredinji se ekran pomaknuo s pukovnice i prikazao srebrnokosog
generala Hofstadera. Njegov je ured vie nalikovao na pentagonski,
pomislio je Kinsman, nego na Bijelu kuu. Zastava je stajala iza njega, a on
je promatrao ostale ljude u uredu koji nisu bili na ekranu.
"Generale ..."
"to je ovo, pukovnie?" Hofstaderov je glas bio grlen, dubok, savren
model zapovjednikog odrjeitog glasa. "Zato nema komunikacija sa
svemirskim postajama? Jeste li napadnuti?"
"Ne, gospodine. Preuzeli smo kontrolu nad postajama i PBR mreom."
"'Kontrolu?' 'Mi?' O emu vi priate?"
Sva lica na manjim ekranima oko generala izgledala su uznemireno,
iznenaeno, zabrinuto, bijesno. Kinsman se skoro nasmijao. Bilo je to
poput promatranja Rorschachovog testa u ivo.

"Stanovnici Mjeseca", rekao je Kinsman polako i oprezno, "odluili su

osnovati nezavisnu naciju Selene. Preuzeli smo kontrolu nad svemirskim
postajama, i amerikim i ruskim."
Na trenutak je pomislio kako rijei nisu prole. Samo su sjedili, bez
reakcije. Onda je uslijedila erupcija. Ljutnja, ok, bijes. Svi su pokuali
istovremeno priati. Oi generala Hofstadera postale su potpuno okrugle,
razjapio je usta, inilo se kao da se topi unutar svoje odore. Kinsman im je
nekoliko trenutaka dopustio brbljanje. Hofstader se naposljetku probio kroz
zbrku.
"To je nemogue", prasnuo je. "Ne moete..."
"Jesmo. I namjeravamo vam nametnuti apsolutnu zabranu svih raketnih
lansiranja. Bilo to, lansirano iz bilo koje nacije, s bilo kojeg mjesta na
Zemlji, istog e trena biti uniteno."
"To je izdaja!"
Civil se progurao pred kameru, odgurnuo generala i prisilio ga da se
odmakne. Kinsman je prepoznao sokolski izgled ministra obrane. "Jeste li
svjesni kako Rusi odbrojavaju za totalni nuklearni napad?" zagrmio je u
kameru. "Jeste li ludi, ovjee? Unitavate vau naciju, vau domovinu!"
"Nijedan projektil nije lansiran", mirno je odgovorio Kinsman. "A ako se
lansira unitit emo ga puno prije no to doe do svog cilja."
General Hofstader progurao se pored ministra obrane i zareao: "Dajem
vam pet minuta da se predate! Inae ete vidjeti punu snagu -"
"Serete, generale!"
Hofstader je klonuo. Ministar obrane uhvatio ga je za ruku kako bi
sprijeio njegov pad iz stolca.
"Sad sluajte, svi vi", rekao je Kinsman brojnim licima na ekranima.
"Ovo nije ala, ni isprazna prijetnja. Sprijeit emo svako raketno
lansiranje. Bez obzira gdje na svijetu. Neemo dopustiti unitenje
Amerikanaca, ili Rusa, ili bilo koga drugoga. Nee biti rata. Je li to jasno?
Nee biti rata!"
Kinsman je osjeao kako mu srce divljaki lupa, zujalo mu je u uima.
Udahnuo je duboko, bolno, i nastavio: "Nema teorije da vas ozlijedimo.
Nae je naoruanje dizajnirano za zatitu od raketnog napada. Nacija
Selene nije prijetnja ni jednoj naciji na Zemlji. Ali neemo dopustiti
lansiranje projektila! A ako pokuate poslati vojsku na svemirske postaje
kako bi ih zauzeli, bit emo prisiljeni unititi vae atlove s vojskom.
Provjerite s vaim tehnikim osobljem, gospodo. Moemo to uiniti. I uinit
emo. A sada, laku no. Ovdje je bio dug i naporan dan."

Okrenuo se i kimnuo jednom asniku pored sebe. Svi su se ekrani

ugasili.
"Ostanite u kontaktu s njima", zapovjedio je. "Odgovorite na njihova
pitanja. Recite im kako imamo samo jedan zahtjev: ne smiju lansirati
nijednu raketu. Recite im kako emo sruiti sve to e se kretati iznad
atmosfere."
"Da, gospodine."
Kinsman je polagano ustao. Poput devedesetogodinjaka, pomislio je
dok se vraao prema rekreacijskoj dvorani, prema blagoslovljenom
olakanju niske gravitacije.
Pono je dobrano prola kad je otiao u krevet. Njegovi su ga ljudi
smjestili u VIP odaje na razini pet. To se u ali nazivalo apartman za
mladence. Niska gravitacija, manja ak i od lunarne, smatrana je boljom od
vodenog kreveta. Kinsman se nasmijeio kad su mu pokazali mali dvosobni
apartman. Prisjetio se starog kluba Nulte gravitacije prolih dana, prije
toliko godina da mu je izgledalo kao u prolom stoljeu. Vraki je i blizu da
bude u prolom stoljeu, shvatio je kad se s olakanjem izvalio na krevetu.
Milenij uskoro stie.
Znao je kako bi trebao nazvati Selene. Znao je kako bi trebao provjeriti
Diane i Colta, porazgovarati s Harrimanom. Znao je kako bi im trebao javiti
da je dobro, i kako je sve ispalo bolje no to su i mogli oekivati. Ali bio je
preumoran. Preumoran za razgovor, rekao je sam sebi, okreui se u
krevetu. Prenervozan...
Probudio se sa usijanim strahom u elucu. Telefon je zvonio. Jedina
svjetlost u apartmanu dolazila je od utih 0351 brojki na digitalnom satu i
pulsirajueg crvenog oka telefona. Pruio je ruku, potpuno budan, i ukljuio
telefon.
"Aha?"
Tehniarka je rekla: "Postaja Gama izvjeuje o raketnom lansiranju iz
Kine."
Sjeo je zaboravivi golotinju i injenicu kako ju je tama sobe prikrivala.
"Kada?"
ena je pogledala u stranu. "T plus sto etrdeset sekundi."
"Da vidim."
Mali ekran telefona je zatreperio, a onda prikazao teleskopski pogled
smee, oblakom prekrivene planine zapadne Kine. Jedan blistavi trag
raketnog ispuha.

Javio se muki glas. "Procjena putanje da je cilj u sreditu Pacifika. Ne

izgleda dovoljno teka za projektil. Profil ispuha najvie od svega odgovara
eksperimentalnoj zvunoj raketi."
"Sruite ju", prasnuo je Kinsman.
"Ve ju pratimo i programirali smo unitenje im se udalji od kopna",
odgovorio je muki glas, gotovo nehajno. "Nianimo ju s tri razliita
satelita. Ako prvi promai..."
"Odlian posao", rekao je Kinsman. Vrlo praktini ljudi, Kinezi. Jedini s
dovoljno soli u glavi da upotrijebe jeftinu eksperimentalnu raketu kako bi
vidjeli jesmo li ozbiljni.
Raketa je bila premala da bi ju vidio golim okom, ak i s najveim
poveanjem teleskopa. Umjesto toga razni satelitski senzori davali su
optiki pogled Zemlje i kombinirani infracrveni prikaz rakete - koja je na
ekranu izgledala poput crvenkaste toke, malo due od njezine irine.
Odjednom je nestala u bijelom bljesku. Sredili smo je! Vatrena kugla bila je
premala za nuklearnu eksploziju, ali dovoljno velika da se vidi kroz
teleskop. Brzo je nestala.
"Odlian posao", progundao je Kinsman. "Sada me pustite spavati.
Nazovite me ako se dogodi neto kritino."
Komunikacijska tehniarka pojavila se na ekranu. "Gospodine", pitala je
zabrinuto, "tko odluuje to je kritino?"
"Deurni asnik, duo. On je glavna faca."
Ali Kinsman vie nije mogao spavati. inilo mu se kao da se tjedan dana
prevrtao po krevetu, ustao je i hodao mranom sobom, sudario se s
ormarom koji je bio ugraen u oplatu pored kreveta. Naposljetku, kad su
blistave brojke na satu pokazale 0700 nazvao je Diane. Telefonski je ekran
ostao crn dok ju je kompjutor na Seleneu traio. Nije bila u svom stanu, ili
komunikacijskom centru. Njezino se lice naposljetku pojavilo na malom
ekranu. Kinsman je smjesta prepoznao pozadinu; bila je u njegovom uredu.
"Rano si ustala", rekao je.
"Ti takoer. Je li sve u redu?"
"Ja sam to tebe namjeravao pitati."
Potpuno ozbiljno je rekla: "Ovdje sve ide glatko. Nema problema s
Coltom ili ostalim disidentima."
"Odlino."
Diane se lagano namrtila kad je rekla: "Dobili smo vijesti kako je sve
ilo glatko, ispoetka. Onda smo dobili izvjea o borbi. Neko vrijeme nitko

nije znao to se dogaa. Naposljetku je dola vijest kako si zauzeo sve tri
postaje, i da je Leonov zauzeo ruske. Nastala je prava proslava, Rusi i mi."
"teta to sam ju propustio."
"Kad se vraa?"
"Nadam se kako u danas krenuti. Vraam se, hm, u neko doba
etvrtka. Kasnije emo razraditi vrijeme dolaska."
"U redu."
Kriste! pomislio je, kao da priamo o vremenu! Kako samo moe...
"Vidjeli smo presretanje kineske rakete", rekla je Diane. "Dogodilo se
usred tuluma. Svi su bili na glavnom trgu. A kad su Orkini projektili
ispaljeni..."
"Orka?"
Maknula je pramen tamne kose s oiju. Kinsman je poeo shvaati kako
najvjerojatnije nije cijelu no spavala. "Da. Gledali smo cijelu stvar na
velikim ekranima na trgu. Svi su klicali kad su srueni."
"Aha, mogu si mislit'", rekao je tiho.
Zagledala se u kameru. "Jesi li dobro?" "Samo trebam malo odmora."
"Najgore je sada iza nas", rekla je Diane. Onda je dodala: "Nije li?"
"Da. Najgore je iza nas", odgovorio je sa eljom da povjeruje kako je to
istina.
im je Diane prekinula vezu Kinsman je nazvao kom centar i traio
deurnog asnika.
"Zato nisam obavijeten o Orkinim projektilima?" zahtijevao je.
Mladi je nosio in porunika i svijetlosmede brkove. "Gospodine,
zapovjedili ste da vas se ne uznemirava osim ako se ne dogodi neto
kritino. Podmornica je lansirala est projektila s Pacifika. Pretpostavljamo
kako je to bila amerika podmornica jer su projektili ili prema ciljevima u
Sibiru. Ekipa s Game locirala ih je, prebacila PBR sustav u automatski mod i
sruila ih etiri minute nakon lansiranja. Bez problema. Gospodine."
Kinsman je sjeo na krevet i nacerio se. "Shvaam."
"Imamo snimke, gospodine, ako elite pogledati akciju." Porunik je bio
vrlo samouvjeren, kao to samo mladi asnici mogu biti kad su pravila na
njihovoj strani, i toga su svjesni.
"Ne, pogledat u kasnije. Ima li poruka iz Washingtona?"
"Oh, da, gospodine. itava gomila!"

Kinsman je dva sata kasnije shvatio kako je gladan. Otiao je dolje na

razinu etiri, gdje je bila kuhinja. Uzeo je posluavnik pun tople hrane i sjeo
za dugi stol prepun mladih asnika i posade, i nekoliko civila. Bolji,
automatizirani restoran na razini jedan zatvorila je posada kad je otila, pa
su ostali civili bili prisiljeni jesti s asnicima.
Nitko nije znao kako e ovo zavriti, shvatio je Kinsman, gledajui ih
kako jedu i razgovaraju. Ali svi su eljeli izbjei pariju.
Uao je Ted Marrett. Oi su mu bile umorne. Ukoeno je pomicao svoje
krupno tijelo, kao da je predugo bio zgren u jednom poloaju. Kinsman je
pogledom pratio krupnog meteorologa dok je Marrett uzimao dvije alice
kave iz aparata i oprezno ih nosio u blagovaonicu. Jedan od znanstvenika
za Kinsmanovim stolom, vitki, preplanuli Marokanac, pozvao ga je: "Tede,
ovamo. Pridrui nam se."
Marrett im je priao i sjeo pored Marokanca, dva stolca od Kinsmana.
"Kako je proao test?"
"Prilino dobro." Marrett je otpio gutljaj vrue kave, slegnuo ramenima,
a onda popio jo jedan. "Propustio sam dva korelacijska faktora koje
traimo, ali ini se kako su glavni imbenici provjereni. Znat emo vie za
mjesec dana, a jo vie kad proe zima."
"Kad bi uspio usporiti irenje Sahare..." razmiljao je Marokanac.
Marrett se namrtio. "Mogao bih i vie od toga kad bi imali doputenje
rada na Mediteranu. Tamo je klju svih jebenih problema. Ali ne daju nam
doputenje. Boje se kako emo sjebati njihovo jebeno vrijeme."
Marokanac je slegnuo ramenima. "Ne smijemo se nadati vie no to se
moe postii. Kao to sam ti ranije rekao, ako ak i deset postotno
poveanje -"
"Deset postotno! Kvragu, mogli bismo zaustaviti vraju Saharu kad bi
nam samo dopustili da radimo kako treba!" Ispraznio je plastinu alicu,
udario njom po stolu i zgrabio dragu. Onda je prepoznao Kinsmana.
Podigavi alicu u znak pozdrava, Marrett je pitao: "Kako ide vaa
revolucija?"
Kinsman je podigao obrve u gesti "postoji nada". "Za sada je dobro.
Sino smo imali stanovitih problema, ali sada se sve ini u redu."
"Aha, uo sam. Moji kolege sa Zemlje postavili su mi brojna zanimljiva
pitanja. Dobio sam ak i nekoliko prioritetnih poziva iz Washingtona i
Pariza."
"Pariza?"

Marrett je posegnuo u dep koulje. "Prokletstvo! Nemam vie cigara.

Aha. Pariza. Oni su bili predloeni za stoer NATO-a u Brusselsu, mislim. A
UNESCO takoer zanima to radite."
"H'mm." Kinsman je na trenutak razmislio. "Leonov i ja trebali bismo se
obratiti cijelome svijetu."
"Moda pomogne u smirivanju ljudi."
Kinsman je zamiljeno kimnuo, onda se usredotoio na svoj ohlaeni
doruak. Marrett je nastavio non stop priati s Marokancem i nekoliko
mlaih ljudi koji su im se pridruili. Nedugo nakon toga Kinsman je shvatio
kako ne razgovaraju o meteorologiji, nego o letenju: ultra lakim avionima,
mlanjacima, jedrilicama, ak i raketnim zmajevima. Kinsman se ukljuio u
razgovor rijeima: "Ja nikad nisam imao prilike probati raketnu jedrilicu;
pojavile su se nakon to sam postao stalni Lunik."
Jedan od mladia nacerio se i rekao: "Ide, ne postoji nita slino!"
Koristio je ruke kako bi pokazao. "Odjuri na sedamnaest tisua, ravno
gore, onda odbaci potisnike i..."
I postali su braa. Letai, svi do jednog. Bez nacionalnosti, rase ili bilo
koje vjere osim ushita letenja.
"Moete zadrati raketne stvari", rekao je Marrett i mahnuo krupnom
rukom. "Ja letim jedrilicama; to je prava zabava. elim voditi ljubav s onim
bucmastim, simpatinim kumulusima. elim ui u te termalne struje. elim
osjetiti vraji oblak. Osjetiti."
Kinsman je zakljuio kako mu se ovjek dopada. Vjeruje mu. Na temelju
njegove tvrdnje kako voli letjeti? Da, shvatio je Kinsman. Samo na temelju
toga. Dovoljno je. Ipak, nevoljko je ustao i krenuo iz blagovaonice. Ima
vie posla od gaanja sranja - prokletstvo.
Dok je iao hodnikom prema cijevi koja je vodila prema njegovom
zapovjednom centru iza sebe je uo Marrettov glas.
"Imate li trenutak, pukovnie?"
Okrenuo se. "Radije me zovite Chet. Mislim kako moj in u
Svemiroplovstvu od jutros ba i ne vrijedi puno."
Marrett se nasmijao: glasan, razdragan, veseo zvuk. Bio je prevelik za
ovaj uski hodnik; trebao je puno vei prostor. "U redu, Chete. Gledajte,
imam pitanje. Moda je glupo, ali smatram kako glupa pitanja ne postoje,
samo glupi odgovori."
Kinsman mu se nacerio. "Koje je vae pitanje?"
"to dovraga pokuavate postii ovom vaom revolucijom?"
"elite odgovor u dvadeset pet rijei ili manje?"

"Manje."
Stajali su jedan nasuprot drugog, krupni meteorolog s rukama na
bokovima, Kinsman pogleda podignutog prema njemu, ostatak hodnika bio
je prazan i sterilan, niz plastinih vrata postavljenih u aluminijske dovratke.
"Pa, doktore Marrett..."
"Ted."
"U redu, Tede. Pokuavamo postii mir. Nema rata. Nema nuklearnih
udara. Nema rata izmeu Rusa i Amerikanaca na Zemlji, barem nema
nuklearnog rata. Znai nee biti potrebe za ratom na Mjesecu."
"Tako sam i mislio." Marrett je mahnuo prema cijevi. "Idete gore?"
"Da. Razina tri."
"Odlino. Ja idem natrag do opservatorija." Poeo je hodati prema
vratima. Kinsman ga je pratio. Dok su hodali metalnim stubama i kruili uz
tanki metalni zid koji je vakuum zadravao vani Marrett je rekao: "Imam
jo jedno pitanje za vas."
Na slaboj svjetlosti cijevi Kinsman nije mogao dobro vidjeti Marrettovo
lice. Ali glas mu je bio tih, ozbiljan, dok je odjekivao metalnim cilindrom.
"Koje?" pitao je Kinsman.
"Vaa nova nacija trait e lanstvo u UN-u?"
"Pretpostavljam. Zato?"
"Sluajte. Radim za UN ve vie od deset godina, nadgledam kako
najbolji program za modifikaciju vremena odlazi u kurac jer ga jedna ili
druga nacija blokiraju."
"Ne izgledate tako stari."
Marrett ga je mrko pogledao. "to mislite kako sam oelavio? Tretman x
zrakama?"
"U redu", rekao je Kinsman dok su nastavljali uspon. "Znai va su
posao onemoguavale pojedine nacije."
"I blokovi. Zapadnoeuropski, pan-arapski - samo nabrajajte. Svi o sebi
razmiljaju kao o jednom i jedinom savezu na planetu. Nitko drugi nije
vaan. A UNESCO, cijeli smotani UN, je bespomoan sve dok i jedna nacija
odbije postupiti po naim idejama."
"I?"
Marrett je zastao. Dvije stube iznad Kinsmana, nadnosio se na njega u
polutami poput monstruma iz gotikog romana strave. "Vi ste tu", rekao je
tiho, razumno, "provodite vau revoluciju. Sprijeili ste Sjedinjene Drave i
Rusiju da upotrijebe svoje projektile, ali jo uvijek imaju drugih naina

ratovanja. Bioloko ratovanje, ili kemijsko ili neki stari bombarder koji e
baciti nuklearku."
"Moemo ih zaustaviti", rekao je Kinsman. "I krstaree rakete takoer,
ako bude trebalo."
"Moete li zaustaviti tenkove? Artiljeriju? Genetiki stvorene viruse
prokrijumarene u zemlju u neijoj prtljazi?"
"Ne", priznao je Kinsman.
"U redu! U meuvremenu elite biti priznati kao neovisna nacija uostalom kako ete se dovraga zvati?"
"Selene."
"Uhh. U redu, Selene, ako tako elite. Mislite kako e SAD i Rusija
priznati neovisnu Selene?"
"Isprva ne."
"Vraki tono da nee! A zbog ega mislite da e ostale nacije riskirati
bijes velikih deki, samo zato da biste se vi osjeali dobro?" Marrett se
nagnuo prema Kinsmanu i prstom mu dodirnuo prsa. "Nee. Osim ako u
tome nema neto za njih."
"Moemo djelovati poput meunarodnog policajca", rekao je Kinsman,
"sve dok kontroliramo PBR satelite."
Prije no to je Marrett mogao odgovoriti dodao je: "I moemo sruiti
bilo koji satelit koji poelimo. Mogli bismo unititi komunikacijske satelite,
primjerice. Vojne i civilne komunikacije bile bi u raspadu diljem svijeta.
Sama ekonomska prijetnja -"
"Negativne prednosti", prasnuo je Marrett.
"Huh?"
"To su negativne prednosti. Sprijeili ste nuklearni rat, radioaktivnu
prainu i ostala sranja. To nee staviti riu na stol u Burmi. A nee ni
unitenje komunikacijskih satelita."
"Ne kuim vas." Kinsman je imao osjeaj kako je Marrett namjerno
neodreen.
Marrett je uzdahnuo, sagnuo se i sjeo na stubu. Njegove duge noge
prelazile su etiri stube. Kinsman se naslonio na zaobljenu oplatu. Metal je
bio hladan.
"Gledajte", rekao je Marrett vrlo strpljivo. "Pretpostavimo da odete
manjim svjetskim nacijama, osobito u junoj hemisferi - iako bi, kad malo
razmislim o tome, i Europljani takoer bili zainteresirani - pa, u svakom
sluaju, pretpostavimo da odete njima i obeate ne samo policajca u orbiti
nego i kontrolu vremena."

"Kontrolu vremena?"
"Tono. Ne modifikaciju. Kontrolu. Moemo kontrolirati vraje vrijeme
na cijeloj planeti. Optimizirati urode, poboljati zdravlje, stvoriti bogatstva
odmaralitima, skrenuti oluje, poveati populaciju riba, moda ak i spasiti
dupine prije no to zavre poput kitova - cijela gomila stvari. Ali trebamo
dvije stvari: ove svemirske postaje kao baze operacije i politiku silu kako
bi nadglasali samostalne nacije i velike blokove."
"Oni su protiv kontrole vremena?"
Marrett se namrtio. "To je duga i krvava pria. Politika moi. U osnovi,
velike nacije ne ele dopustiti UN-u nikakvu stvarnu mo. Jedini nain na
koji kontrola vremena moe funkcionirati je na svjetskoj razini. Ne moete
odsjei komad atmosfere i odvojiti ga od ostatka svijeta. Ni jedna nacija ne
moe sama kontrolirati vrijeme. A velike sile takoer ne doputaju UN-u da
pokua."
"Orbitalna policija i kontrola vremena." Kinsmanov je um grozniavo
radio.
"To bi UN-u dalo prilino opaku mo", rekao je Marrett. "Ako se neka
nacija razbahati, iskljuit emo joj vodu."
"Moete to uiniti?"
"Vie-manje."
"Ali to bi znailo stravian potres u samom UN-u. Nisu spremni za neto
takvo. Morali biste promijeniti cjelokupnu strukturu."
"Vraki tono." Marret se sada veselo cerio.
U tim polusjenama, s vijugavim metalnim stubama koje su nestajale u
tami iznad i ispod njih Kinsman se osjeao razapet izmeu - ega? Uspjeha
i neuspjeha? ivota i smrti? Raja i pakla?
"Ima li u UN-u ljudi koji bi razmislili o ovome?"
"Poznajem jednog", rekao je Marrett.
"Koga?"
"Emanuela De Paola."
"Glavnog tajnika?"
"Upravo tako."

Srijeda 15. prosinac 1999: 1700 sati UV

U Washingtonu je bilo tono podne, iako se kroz prozore Ovalnog ureda
nije moglo vidjeti nita osim vjetrom noenog snijega prve zimske meave.

"Velike vlane pahulje", rekao je predsjednik sanjivo zurei kroz prozor

zavaljen u naslonja. Oi su mu bile podbuhle od manjka sna, kosa
razbaruena. "Teko ga je lopatati. Sjeam se, u Roxburyju, kad sam bio
dijete, mi bi..."
Ministar obrane bio je blijed, iscijeen. "Gospodine predsjednie, nema
vremena za uspomene iz djetinjstva."
"Oh, nema?" pitao je predsjednik kroz zube. "to drugo moemo raditi?
Taj, uh, pukovnik - kako se zove?"
"Kinsman", procijedio je general Hofstader.
"Da. Kinsman. Stjerao nas je u kripac, zar ne? Ne moemo lansirati
projektil. Ne moemo napasti, i ne moemo biti napadnuti. Znai ne
moemo initi nita osim onog to smo tijekom meave inili kad sam bio
dijete: sjesti i uivati."
"Zato ste tako sigurni kako nas ne mogu napasti?" zauo se umorni
apat krupnog ovjeka.
Predsjednik je zbunjeno zatreptao i refleksu straha. "Zato? Zar
mislite...?"
U Moskvi je bilo dvadeset sati, ali ista su pitanja postavljana.
"Jesmo li tako sigurni", pitao je Bezimeni svojim otrim, prodornim
glasom, "kako ovo nije neki lukav ameriki trik? Kakvu garanciju imamo
kako e lunarni pobunjenici zaustaviti ameriki napad na nas?"
Generalni sekretar se s nelagodom promekoljio. Dugi je stol bio gotovo
prazan. Samo su maral Prokoff, ministar domovinske sigurnosti, Bezimeni
bili tu.
"Nisu li unitili est amerikih projektila?" zahtijevao je generalni
sekretar.
"to je est projektila?" usprotivio se Bezimeni. "Varka, trik, kako bi se
opustili. Sutra, ili idueg tjedna ili idueg mjeseca mogli bi udariti dok je
naa obrana uljuljana u lanu sigurnost."
"Tako je", rekao je general Hofstader. "Ovo bi mogao biti vraji trik
kako bi nas uhvatili sa sputenim hlaama."
"I sprijeili od konstantne pripravnosti za lansiranje protuudara", dodao
je ministar obrane.
"Ili prvog udara", rekao je Hofstader.
Krupni je ovjek hrapavo proaptao: "Vie od toga. Dok je naa panja
usredotoena na dramu u svemiru, suoeni smo s vrlo stvarnom krizom

ovdje na Zemlji. Antarktike naslage ugljena, prololjetni sukobi naih

ribarskih flota..."
"... i potopili su jednu nau podmornicu", ustrajao je maral Prokoff i
mahao prstom po zraku. "Nemojte dopustiti da nas ova varka sa satelitima
zaslijepi za probleme na Zemlji!"
Generalni se sekretar umorno pobunio: "Ali ova je nova situacija u
mnogome promijenila odnos snaga. to predlaete kao novi plan akcije?
Oito ne moemo lansirati nuklearni napad na Zapad - i zbog te nesretne
okolnosti, mislim, trebamo uistinu biti zahvalni."
"Moda", rekao je Bezimeni. Onda je s malim smijekom dodao: "Ali bit
e potrebno poslati trupe kako bi zauzeli orbitalne postaje."
"Moe li se to izvesti?"
"Pronai emo nain."
"Ne zaboravite, u svemirskim postajama imaju orbitalne bombe", rekao
je maral Prokoff. "Ne moemo im dopustiti da nam to oruje dre nad
glavama."
Generalni sekretar mrko ga je pogledao. "Bombe su na vae inzistiranje
postavljene u orbitu."
Ministar sigurnosti proistio je grlo. "Trebali bi uhititi obitelj pukovnika
Leonova i svih ostalih koji su dio te lunarne pobune."
"Kakva korist od toga?" progunao je generalni sekretar.
"Mogu postati korisni taoci."
"Idiote! Razmisli o taocima koje oni imaju u svojoj milosti!"
"Taoce?"
Generalni je sekretar svaku rije naglasio udarcem ake po stolu dok je
nabrajao: "Moskva, Lenjingrad, Smolensk, Volgograd, Kijev..."
"Znai slaemo se", rekao je ministar obrane, "kako je zauzimanje
svemirskih postaja prva stvar dnevnog reda."
"Da", proaptao je krupni ovjek.
General Hofstader je kimnuo.
"Nisam ba siguran", rekao je predsjednik. "Kako emo gore poslati
vojsku ako e sruiti svaku nau raketu?"
"Smislit emo plan", rekao je Hofstader.
"Ima puno stvari koje moramo smisliti", sloio se ministar obrane.
"Da", doao je bijesni apat. "Puno stvari."

Bila je gotovo pono kad je general Murdock po posljednji put proitao

TWX. Jo je uvijek bio u svom uredu, za svojim stolom. Svjetla
Svemiroplovne baze Vanderberg jo su bila zamraena; crvena pripravnost
jo je uvijek bila na snazi.
Supruga ga je tri puta nazvala, i svaki joj je put rekao kako e doi kui
za sat vremena. Nije joj spomenuo TWX. Zurio je u krhki komad papira.
"Na otvorenom", promrmljao je. "ak ni privatnom komunikacijom. Svi u
bazi sigurno znaju. Znali su za to prije mene."
Prestao je plakati. Plakao je sat vremena nakon dolaska TWX-a.
Njegova je tajnica probala kavom, bourbonom, enskim rjeenjem koje je
ilo od majinskog tetoenja do ponude seksa. Kapelan baze doao je s
njime nakratko porazgovarati. "To je istraga - to je sve to vojni sud znai.
Ne mogu te osuditi zbog izdaje ili zanemarivanja dunosti." Murdock mu je
drhtei zapovjedio da ode iz njegova ureda.
Psiholog, partner s golf terena navratio je nakon veere. "Ali to misli
zato e te okriviti, Bobe? Ti nema nita s tim."
Murdock je zacvilio: "Ja sam taj do koga mogu. Ja sam zapovjednik ljudi
koji su se pobunili. To je moja odgovornost. Nisi li prouavao vojnu
povijest? Zar ne zna to se dogodilo generalu Shortu, nakon Pearl
Harboura? to misli, to e uiniti meni?" Zadnje je rijei vrisnuo.
Molitva nije pomogla. Niti sredstva za smirenje. Murdock je znao to e
mu uiniti. Znao je to jako dobro. "Ubija me, Kinsmane", promrmljao je
dok je sjedio za stolom, glave oslonjene na dlanove, odora mu je bila
mokra od znoja unato klima ureaju koji je utao papirima na njegovom
stolu. Ali ne i TWX. On je bio magnetski privren za stol. Nita ga nije
moglo otpuhati.
Vojni sud. Istraga. Suenje.
General Robert G. Murdock ustao je i teturavo otiao do kupaonice na
jednoj strani njegovog lijepog ureda. Nehajno je pomislio koliko bi bilo
lake da ima pitolj. Ali nije pucao godinama i nikad ga nije upotrijebio u
afektu.
"Nikad nisam nikoga pokuao ozlijediti", rekao je sam sebi. Gotovo je
cvilio. "ak ni Kinsmana. Sve mi se ove godine smijao, pravio budalu od
mene. A sada me ubio." Pustio je toplu vodu, a onda posegnuo prema
ormariu i iz njega izvukao britvu.

etvrtak 16. prosinac 1999: 2250 UV

"Retrorakete za pet minuta. Molim pripremite se za slijetanje."

Pilotov glas koji je dolazio iz malog zvunika u naslonu sjedala ispred
njega probudio mje Kinsmana. Na trenutak nije znao gdje je;
dezorijentiran, osjetio je paniku kako struji kroz njega. Onda je sve dolo
na svoje mjesto: lunarni atl, mladi asnici oko njega, sigurnosni pojas
preko prsa i nogu, metalna cijev bez prozora putnikog dijela atla.
"Sigurno sam zadrijemao", promrmljao je.
Klinac koji je sjedio pored njega se nacerio. "Prije neka etiri sata,
gospodine."
Kinsman je zagunao i protrljao oi. Bio je to dug let, minimalnom
brzinom, ali pun posla. Bez odmora je proveo vie od dvadeset sati u
hitnim komunikacijama sa Seleneom, svemirskim postajama - gdje je
ostavio Chrisa Perryja kao zapovjednika - i s Tedom Marrettom, koji mu je
sve detaljnije i detaljnije objanjavao politiku globalne kontrole vremena.
Stizala je i gomila poruka sa Zemlje: hitne, bijesne, znatieljne,
zadivljene. Kinsman je zaposlio Perryja i Harrimana da odgovaraju na
veinu. Odbio je razgovarati s bilo kim nie od predsjednika Sjedinjenih
Drava ili generalnim sekretarom komunistike partije SSSR-a. Nacerio se i
priznao sam sebi kako je takva bahatost garantirala kako nee morati
odgovarati na nikakve pozive. Glaveine drava nee razgovarati s njim, to
bi bilo preveliko priznanje s njihove strane. To se jednostavno nije radilo u
protokolarnom svijetu moderne diplomacije.
Kratko je razgovarao s Diane u Seleneu koristei ekran ispred sebe. Sve
je bilo mirno. Obje su strane oito bile u crvenoj pripravnosti, ali nije bilo
vie ratnih incidenata, nije bilo vie raketnih lansiranja, nije bilo vie
prijetnji i bahatosti iz Washingtona ili Moskve.
Igrali su tko-eka-doeka, znao je Kinsman. Razmiljali su o novoj
situaciji, provjeravali u kompjutorima i kod analitiara, pokuavali odluiti
to dalje. Zatije prije bure.
"Retrorakete za trideset sekundi."
Moramo Marretta vratiti u New York, shvatio je Kinsman. Mora
razgovarati s De Paolom. Trebat e nam kontrola vremena, ak i ako je to
samo prijetnja ili obeanje, kako bi imali neku prednost nad velikim silama.
Naravno, ako e trebati moi emo im unititi komunikacijske i ostale
satelite. A imamo i ruske orbitalne bombe ...

Odmahnuo je glavom. Demontiraj bombe. Rastavi ih kako ih nitko ne bi

mogao upotrijebiti. Ovo smo zapoeli kako bi sprijeili nuklearni rat, a ne
zapoeli.
Raketne konice su aktivirane i Kinsman je osjetio postojan, ali njean
pritisak na prsima. Nije bilo buke retroraketa, samo blage vibracije.
Pilot je preko interkoma objavio: "Posljednja postaja: slobodna i
neovisna nacija Selene. Populacija, tisuu i jo neto dva. Svi van iz busa!"
Kinsman se nacerio. Dome slatki dome. Shvatio je kako je uistinu kod
kue. Diane je bila ovdje, i Harriman i Frank Colt i svi ostali ljudi i stvari
koje su inile ovaj kut svemira njegovim domom.
Sjedio je u prednjem dijelu putnikog odjeljka. Veina ostalih mukaraca
i ena sjedila je izmeu njega i zrane komore, ali svi su se bez rijei
sklonili i automatski mu napravili prolaz kako bi on izaao prvi.
Kinsman ih je pogledao na trenutak. Svi su ga promatrali. "to je ovo,
parada?" naalio se. "Samo naprijed, izlazite. Ja ne moram biti prvi."
Pratio ih je kroz cijev koja je povezivala komoru atla s komorom glavne
kupole Selenea. inilo mu se kao duga etnja. Iza njega je bilo uzbuenje,
strah, mahnitost akcije: brzi, munjeviti klimaks toliko godina
samonepovjerenja, toliko tjedana neodlunosti i rastue napetosti. Sada je
gotovo i ljudi su umrli zbog toga. Zbog mene, znao je Kinsman. Ali udno,
nije osjeao krivnju. Samo umor, i nadolazei strah.
Kinsman je shvatio kako je ova revolucija, ako je to bila, jedva poela.
Borba je gotova, ali prava bitka tek poinje. Sada se moramo odrati.
Stvoriti naciju s neto malo vie od tisuu ljudi koja e ostati neovisna o
sedam milijardi na Zemlji. Imamo dugu polugu i oslonac - ali je li to
dovoljno?
Vrata komore bila su zatvorena kad je Kinsman uao u metalnu
prostoriju. "Neto nije u redu?" pitao je mladia ispred sebe.
asnik je slegnuo ramenima. "Nemam pojma. Maloprije su bila otvorena
i ljudi su izlazili, onda je netko izvana viknuo 'Pozor', i zatvorili su mi vraja
vrata u facu."
Prije no to je Kinsman uspio otii do zidnog telefona vrata su se opet
otvorila. Mladi je asnik izaao, Kinsman ga je pratio i uao u glavnu
kupolu.
Bila je ispunjena ljudima. S njegove desne strane arena skupina
glazbenika svirala je jedva prepoznatljivu verziju "Pozdrav voi", svirali su
na oteenom trombonu, desetak ili vie blokflauta i zujavaca, nekoliko
instrumenata kune izrade, barem jednoj violini, nekoliko bubnjeva

izraenih od kanti za ulje i cimbalu. Svi su vikali i klicali. Kinsman je bio

toliko iznenaen da nije imao snage ak ni zateturati. Stajao je ukopan na
mjestu. Trombonist se smijao dok je svirao.
Gomila je jo uvijek klicala kad se bend zaustavio. Kupola se tresla od
njihovih glasova. Hugh Harriman nekako se pojavio pored Kinsmana i
pljesnuo ga po leima. Leonov je takoer bio tamo, cerio se i ljubio sve po
redu, i mukarce i ene.
"estitam, Chete!" vikao mu je Harriman u uho. "Danas popodne odrali
smo izbore i ti si izgubio! Ti si glavni administrator ove lude nacije."
"A ja sam zamjenik", ponosno je rekao Leonov. "Zaduen za imigraciju.
Razgovarat u sa svim djevojkama koje poele ovamo doi ivjeti."
Bio je to ludi, nekontrolirani vrtlog. Diane je dola iz guve i uzela
Kinsmana za ruku dok je cijela populacija kretala prema njemu, smijala se,
klicala, rukovala se s njime, govorila njemu i meusobno kako su spremni
braniti svoju novu naciju i prihvatiti njegovo vodstvo.
Kinsman je izgubio pojam o vremenu. Diane se popela na branik
traktora, s gitarom u ruci, suzama u oima, glas joj je zamalo pukao dok je
posegnula za stihovima koje toliko godina nije smjela pjevati:
"To je stijeg pravde
To je zvono slobode,
To je pjesma o ljubavi meu
mojom braom i sestrama,
Diljem svijeta."
Hrana se pojavila kao magijom, i pie: sve vrste pia, od dragocjenih
boca ampanjca do lokalno proizvedenog raketnog goriva koje je ini se jo
uvijek fermentiralo. Nakon, inilo im se, sati zagluujue buke, guve,
muzike i narodnih plesova koji su se proirili cijelom kupolom i u hodnike
pod zemljom, mala je skupina zavrila u Dianeinom stanu: Harriman,
Leonov, Jill i Alexsei Landau i sama Diane.
"Imigracija?" pitao je Kinsman. U glavi mu se jo uvijek vrtjelo, a u ruci
je drao veliku au pia. Diane je sjedila na krevetu, pored njega.
Leonov je veselo kimnuo. U jednoj je ruci imao bocu vodke, u drugoj
malu au. Stajao je, izme su mu bile u postojanom kontaktu s travnatim
podom, ali njegovo se tijelo lagano zibalo lijevo desno, poput trave u
akvariju. Kinsman nije mogao odluiti je li njegov vid ili Rusov sustav
ravnotee kaput.

Leonov je veselo zagrmio: "Zna li koliko smo u posljednja dvadeset

etiri sata dobili zahtjeva za imigracijskim vizama? Tisue! Iz gotovo svake
nacije svijeta."
"Nekoliko nas je nacija ve slubeno priznalo", rekla je Diane. "Poevi
sa ri Lankom."
"I izraelska vlada u egzilu, pazi, pazi", rekao je Harriman glancajui
nokte na kombinezonu. "Nisam bez utjecaja kod stanovitih civiliziranijih
ljudi na Zemlji, tako da zna. Pored toga", dodao je, "Selene je jedina
nacija iz koje idovi nisu bili izbaeni."
"Moda im ovdje gore moemo ponuditi obeanu zemlju", rekla je
Diane. "Oni su ljudi pustinje; Mjesec im je definitivno dovoljno pust."
"Previe", promrmljao je Kinsman. "Svega je previe."
"U potpunosti si u pravu", rekla je Jill Meyers i pogledala Kinsman
profesionalnim oima lijenice. "Izgleda kao da si bio u drobilici. elim te
vidjeti u svojoj ordinaciji sutra ujutro u nula nula devet sati."
"Misli danas ujutro", rekao je Alexsei tiho. "Ve je prolo tri."
"U krevet, svi", zapovjedila je Jill. "Glavni administrator se ne moe
prvog dana posla sruiti od umora."
Harriman je napuio usne. "Ima nekoliko raskalaenih komentara koje
bih mogao rei, ali uzevi u obzir va uzvieni poloaj, gospodine glavni
administratore, kulturno u i uljudno nastaviti utjeti."
"Samo se grebe za dobar politiki posao", rekao je Kinsman.
"Kako si u pravu! Kako bi bilo da ja postanem ministar obrazovanja?"
"Ne. elim da bude ministar vanjskih poslova."
Harriman je bio zapanjen. "Ja? Diplomat? Jedan od onih ugavih
pederia?"
"Uvest e novi trend u meunarodne odnose, Hugh. Ve si utjecao na
jednu vladu, po tvom vlastitom priznanju."
"Neu nositi prugaste hlae!"
"Hugh, uope ne mora nositi hlae, ako ne eli. Ja trebam -"
"Sutra!" odrjeito je rekla Jill. Ustala je, Alexsei je ustao za njom i
nadnio se nad njeno sitno tijelo. Diane je takoer ustala i svi su krenuli
prema vratima. Ali Kinsman je ostao dok su drugi otili.
Harrimanov je glas jo uvijek odjekivao hodnikom dok je Kinsman rekao
Diane: "Pa, uspio sam. Nisu me ubili."
"Pokuali su", rekla je.
Posegnuo je kako bi zatvorio vrata, ali ih ona nije putala. "Obavila si
dobar posao dok me nije bilo, brinula si se za sve."

"Hvala."
Nije elio uljudno askati. Nije elio askati o niemu, nije elio ak ni
razmiljati. Ne o politici ili ratu ili smrti.
"Diane - vodimo ljubav."
"Umjesto rata?" Lagano se osmjehnula dok je zatvarala vrata.
Kinsman joj je prebacio ruku preko ramena dok su ili prema spavaoj
sobi.
Jill Meyers provela je prvih nekoliko sati idueg dana s Kinsmanom, u
temeljitom lijenikom pregledu, pucketala je jezikom, mrtila se i tresla
glavom kako su ispisi izlazili iz medicinskih senzora i kompjutora.
"Misli kako je ovaj tvoj um na srcu samo pria kako bi smuljario
asnike na Zemlji", prekorila ga je. "Pa, pogledaj ovaj EKG." Preko stola mu
je dodala plastinu traku.
Kinsman je pogledao nazubljenu liniju. "Loe?"
"Nepravilnosti. Jesi li osjeao bolove u prsima? Otro presijecanje u
lijevoj ruci ili boku?"
S uroenim nepovjerenjem prema lijenicima koje dijele svi piloti
Kinsman je samo odgovorio: "Malo neugodnosti kad sam bio u dijelu
postaje s viom gravitacijom, to je sve."
"To je sve." Mrko ga je pogledala, izgovorila recept za tablete u
mikrofon kompjutora, a onda ga izbacila iz male ordinacije. Stigao je do
vrata, jedan korak.
"Nisi besmrtan", otro je rekla Jill. "Svi ovisimo o tebi, Chete. Mrtav nam
nisi od koristi. Uspori."
"Naravno." Usiljeno joj se nacerio. "Najgore je prolo. Sada je sve
nizbrdica." Tek kad je bio u hodniku, na polovici puta prema tvornici vode
shvatio je koliko razliitih znaenja "nizbrdica" moe imati.
Ernieju Watermanu bilo je neugodno to ga vidi. Namrteni je inenjer
pocrvenio kad je Kinsman stigao do drobilica gdje je eksplozija unitila
dvije od est pokretnih traka koje su prenosile drobljeni kamen od
divovskih strojeva do lukova.
"Ja... pretpostavio sam, kad sam ve ovdje..." Waterman je mucao kroz
viku tehniara, i um lasera za varenje. etiri ispravne drobilice takoer su
davale svoj bas doprinos opoj buci. "Pa... pretpostavio sam kako bih
mogao pomoi. Bolje nego sjediti i nita ne raditi, zar ne?"

"To je u redu, Ernie", rekao je Kinsman kroz buku servisne ekipe.

"Cijenim tvoju pomo."
"Za koliko moram otii?"
"Otii?"
Kompresor je zaitao i Waterman je svoj piskutavi glas morao podii za
jo jednu oktavu i nagnuti se na takama prema Kinsmaovom uhu. Njihove
su se kacige doslovno sudarile. "Kad e me vratiti natrag na Zemlju?"
"Nitko ne ide na Zemlju!" viknuo je Kinsman. "I nita sa Zemlje ne
dolazi ovamo - ne dok ne sredimo neke politike stvari. A hoe li napustiti
Selene ili ne, to je tvoja odluka, Ernie. Ne mogu te poslati natrag u
invalidska kolica. Ako moe progutati to to ovdje radimo - ili jo bolje,
poeti razmiljati poput nas - moe slobodno ostati koliko god eli."
Watermanova su se usta otvarala, ali Kinsman nije mogao uti to
govori.
"Mislim to, Ernie", viknuo je. "Sve dok ne pone raditi protiv nas ovdje
si dobrodoao."
"Ti... vjeruje mi?"
"Zato ne? Nisi li ti poten ovjek?"
Waterman je samo u udu zatresao glavom.
Kinsman je veinu poslijepodneva proveo u pregledavanju spiskova
osoblja i kombiniranju amerikih dosjea s Leonovljevima. Njih su dvojica
radila u ruskom uredu, sami osim lunagradskog kompjutorskog terminala
koji se nalazio na stolu u sredini velike sobe. Kompjutor Moonbasea jo nije
bio potpuno povezan s ruskim.
Leonov je morao prevoditi irilicu. Kinsman je amerike dosjee
elektronski prebacio u rusku bazu podataka. Namrtio se kad se na ekranu
pojavio dosje Pata Kellyja. Kelly je jo uvijek bio zatvoren u svojoj sobi, pod
psihijatrijskom prismotrom. Traio je hitno prebacivanje na Zemlju, za sebe
i svoju obitelj.
Nisam uspio s njim, rekao je Kinsman sam sebi. Radio je pored mene,
vidio sve to sam ja vidio, sve to sam radio. A ipak nije mogao skoiti, nije
mogao u dovoljnoj mjeri promijeniti svoj nain razmiljanja kako bi shvatio
to se mora uiniti. Radije bi Ameriku vidio unitenu nego promijenjenu.
Kad se vratio u svoj stan, neto prije veere, pronaao je nervoznog
Franka Colta na krevetu u dnevnoj sobi. Samog.
"Pitao sam se kad e se pojaviti", rekao je Kinsman dok je zatvarao
vrata.

"Aha. Sino sam izbjegao tulumarenje. Pretpostavio sam kako si

zasluio proslavu koju ti neu sjebati."
"Traio sam te u gomili. elio sam ti zahvaliti to nisi stvarao probleme
dok me nije bilo." Kinsman je preao sobu i sjeo u naslonja pored Colta.
"Trebalo ti je hrabrosti da mi povjeruje", rekao je Colt i oprezno
pogledao Kinsmana.
"Trebalo ti je hrabrosti prihvatiti odgovornost, zbog tvog naina
razmiljanja."
Colt se nacerio. "Sluaj, kompa. Ona tvoja cura u mikrosekundi bi me
ustrijelila kao psa da sam skrenuo samo milimetar u krivom pravcu. Lijepa
je i slatka - i opaka."
Kinsman je podigao obrve. Nikad Diane nije smatrao opakom, ipak
dokazi su cijelo vrijeme bili tu. Nitko nije izgradio uspjenu pjevaku
karijeru bez unutarnje snage i eline odlunosti. I ak nakon to ju je
zabila u tlo, ustala je i zavrila na Mjesecu.
"Jo uvijek misli isto?" pitao je Colta. "Da je ono to radimo krivo?"
Colt nije odmah odgovorio. Ali kad je odgovorio bilo je to tiho kimanje
glavom.
"Iako moe vidjeti kako su ljudi Lunagrada s nama, i kako jedni i drugi
zajedno radimo na spaavanju Sjedinjenih Drava i Rusije?"
Colt se nagnuo naprijed, stisnuo ake, poloio ih na koljena i odgovorio:
"U redu, u redu, vi ste gomila dobroinitelja, i imate najbolje namjere za
ljudski rod. Jo uvijek to ne mogu popuiti. Oprosti, Chete, ali tako je.
elim van. elim natrag na Zemlju."
"Ali, Frank, zar ne vidi -"
"Vidim cijelu jebenu stvar! I znam na ijoj sam strani. Na tvojoj nisam.
ao mi je, ovjee. Moda sam ja u krivu, a ti u pravu. Ali tako stoje
stvari."
Kinsman je pogledao lice svog prijatelja. Bila je to mjeavina boli i
tvrdoglavosti. "Nita ne moemo uiniti?"
"Nikakvu jebenu stvar. Samo me poalji na Zemlju to je mogue prije."
"Dolje bi mogao imati problema. Moda ti ne povjeruju kako si bio protiv
nas."
"Riskirat u."
Kinsman je zatresao glavom i rekao: "Frank, vraki mi je mrsko -"
"Uini to!" prasnuo je Colt. "Prestani misliti kako svakoga moe dobiti
logikom i slatkim osmijehom. Ja sam to to jesam, i to ne moe
promijeniti."

"A ti se ne eli promijeniti."

Colt je na trenutak izgledao kao da e udariti Kinsmana. Ali vatra u
njegovim oima se ugasila i samo je odgovorio: "Tako je. Ne elim se
promijeniti."
Neto iz pozadine Kinsmanovog uma isplivalo je na povrinu i rekao je:
"U redu, Frank. Bit e na sljedeem atlu za Alfu. Odande u organizirati
specijalni let na Zemlju. Ima nekoliko civilnih znanstvenika koji se ele
vratiti. Moe ii s njima."
Jedan od tih znanstvenika bit e Marrett, znao je Kinsman.
"Odlino", rekao je Colt.
Kinsman se razmiljajui zavalio u naslonja. Koristi svog najboljeg
prijatelja, doputa mu da bude izgovor za Marrettov odlazak u UN. "Ima li
jo neto, Frank?"
Colt je stisnuo zube prije no to je odgovorio. "Aha, jo jedna stvar."
Zvuao je zgaeno, posramljeno.
"to?"
"Murdock..."
"Oh, sranje. to sad papak hoe?"
Colt je izbjegavao Kinsmanov pogled. "Diane me zamolila da ti kaem.
Nije znala kako ti rei. Murdock je mrtav. Prije dva dana poinio je
samoubojstvo."
"Samoubojstvo?"
"Prerezao si je ile."
Murdock? Taj mali bucmasti ajnik od ovjeka? Tip kojeg smo zezali sve
dok nije znao popizditi? Klaunovi si ne reu ile. To ne moe biti istina!
"Ali zato?" pitao je Kinsman.
Coltov je glas bio jedva ujan. "Pretpostavljam kako su traili rtveno
janje. Namjeravali su provesti istragu, strpati ga na vojni sud."
"Oh, za ime Boje!" Kurvini sinovi. Napadaju najslabijeg. Trebao sam
znati. Trebao sam znati. "Je li ostavio poruku ili neto?"
"Snimljenu poruku. Naslovljena je na tebe. Komunikacije su je jutros
primile - bili su zatrpani, a to nije imalo nikakav prioritet."
"Naslovljenu na mene?" Kinsman je osjetio rupu u elucu.
"Spalio sam je", rekao je Colt. "Ne eli ju uti."
"to je rekao?"
"Usrana je."
"to je rekao?"

Colt je uzdahnuo. "Rekao je: 'Hvala na svemu, Kinsmane. Ovo mi je

nagrada to sam zatakao tvoje umorstvo one Ruskinje. Trebao sam te
raspeti kad sam imao priliku.'"

etvrtak 23. prosinac 1999: 1400 sati UV

U New Yorku je bilo 9 sati. Ted Marrett nestrpljivo je hodao ispred
velikih prozora ureda visoko u zgradi UN-a. Solika je padala po prozorima;
s druge strane nabujalog, uljastog East Rivera, Brooklyn i Queens bili su
samo siva mrlja.
"Izlizat e ti se izme", rekao je Beleg Jamsuren. On je mirno sjedio u
konoj fotelji, njegovo okruglo, plosnato mongolsko lice bilo je primjer
spokoja. On je bio mladi koji je s lakoom nosio svoje velianstveno ime,
samouvjereno kao da je drevni ratnik na malenom gobijskom poniju u
oklopu i elinoj kacigi, s kratkim lukom prebaenim preko ramena.
Umjesto toga bio je bistri mladi znanstvenik u smeem poslovnom odijelu.
"Bolje njih nego stranjicu hlaa", zareao je Marrett. Bio je u
trapericama i sportskoj jakni od tvida, u zubima je vakao cigaru.
Jamsuren je tiho zahvalio bogovima na ventilaciji koja je usisavala
veinu smrdljivog dima cigare. "Rekao je kako e te primiti odmah nakon
devet."
"To je sada." Marrett je kucnuo po satu na ruci. "Odmah nakon devet.
Gdje je?"
"Ima nekoliko drugih odgovornosti."
"Nita vano poput ovoga! Sveti paklu, pokuavamo ga vidjeti etiri
puna dana."
"Glavni tajnik esto nema vremena primiti dva jadna UNESCO-va
znanstvenika. Njegov je raspored pripremljen..."
Marrett se okrenuo prema Mongolu. "Nemoj mi provaljivati ta ponizna
orijentalna sranja! Dobro te poznajem. I ti si uzbuen zbog ovoga kao i ja."
Jamsuren se osmijehnuo. "Moda sam iskoristio srodstvo s mongolskim
ambasadorom kako bih nam poveao anse."
"Normalno da jesi."
"Ali to nee biti od koristi ako bude nerazumljiva olupina kad..."
Vrata su se otvorila. Marrett se okrenuo i izvadio cigaru iz usta.
Jamsuren je ustao.

Emanuel De Paolo bio je vitak, krhki ovjek. Koa mu je bila tamna,

kosa siva poput vulkanskog pepela. Oi totalno crne, ali ive, mladenake i
budne na starakom licu. Odijelo mu je bilo vrlo staromodno, hlae sa
suvracima na nogavicama, sako na dvoredno kopanje, i meka vunena
vesta. Odijelo je bilo plave boje neba iznad Anda; vesta zlata Inka.
"Gospodo", rekao je tihim, gotovo muzikalnim glasom. "Molim vas,
nemojte biti formalni. Sjedite, sjedite."
Marrett je svoje krupno tijelo polagano smjestio u stolac kojeg je
Jamsuren koristio i pri tome nije skidao pogled s glavnog tajnika. Mongolski
se znanstvenik bez rijei pomaknuo u stranu i uzeo drugi stolac. De Paolo
se opustio u pletenom stolcu od skandinavskog drveta i konopa.
"Mogu li vas zamoliti da budete kratki", rekao je uljudno glavni tajnik.
"Danas popodne je sjednica Vijea sigurnosti kako bi prodiskutirali nedavne
dogaaje na Mjesecu, a prije sjednice imam zakazano nekoliko sastanaka."
Marrett je bacio pogled na svog prijatelja. Jamsuren je rekao: "Nisam
siguran koliko vam je mongolski ambasador rekao, gospodine."
"Vrlo malo", rekao je glavni tajnik. "Moram priznati kako je uivao to je
ovo uinio vrlo tajnovitim."
"Nije tajnovito", rekao je Marrett i ugasio cigaru u pepeljari pored svog
stolca. "Nije tajnovitije od kie koja vani pada."
Sat vremena kasnije pomonik je diskretno pokucao na vrata kako bi
glavnog tajnika podsjetio na sastanak u deset i petnaest. De Paolo mu je
rekao neka ga otkae. Telefon je zazvonio jednom i De Paolo je otro
progovorio na portugalskom. Nisu vie bili prekidani, osim kad je glavni
tajnik predloio da im donesu ruak.
Sjednica vijea sigurnosti poela je bez njega. Sredinom poslijepodneva
De Paolo je pitao: "Je li to uistinu izvedivo?"
Marrett je vakao vlani kraj svoje posljednje cigare. Ugasio je satima
ranije. "Ako mislite tehniki, odgovor je da. Naravno, proi e neko vrijeme
prije no to emo moi upravljati lokalnim vremenom na manjem prostoru,
ali sada znamo dovoljno da moemo unititi urod neke nacije kad god
poelimo. I ve godinama moemo upravljati velikim olujama - kad su nam
to dopustili."
"Bez ogranienja", dodao je Jamsuren.
Glavni tajnik skinuo je sako. Nervozno se poeao po elu. "Ali to je
fantastino. Shvaate li o kakvoj vi moi govorite? Imate li ikakvu
predodbu o tome to nudite?"
"I jest fantastino", tiho se sloio Jamsuren.

De Paolo je ustao i priao prozoru. Vie nije kiilo, ali nebo je jo uvijek
bilo sivo. "Da vas barem nisam obeao sasluati", rekao je i promatrao
tmurno nebo. "Da barem nikada nisam ovo uo. Iskuenje..."
Marrett je pogledao na sat. "Za tono pet minuta vidjet ete plavo nebo.
Sunce e se pokazati."
Glavni tajnik preko ramena je pogledao krupnog ovjeka. "Sigurni ste?"
Marrett je kimnuo i odgovorio: "Siguran kao to sam siguran kako UN ili netko - mora zgrabiti ovu mo. Neemo ju moi jo dugo tajiti. Ima puno
meteorologa i fiziara koji su svjesni potencijala. Kad steknu dovoljno
hrabrosti da priznaju samima sebi kako se vrijeme na cijelome svijetu moe
kontrolirati nastat e nova velika meunarodna kriza."
"A taj Kinsman?" pitao je De Paolo. "On je astan ovjek? Moe mu se
vjerovati?"
"Mislim da moe. eli lanstvo svoje nove nacije u UN i priznanje
njezine neovisnosti. Nudi nain osiguranja svjetskog mira."
Glavni tajnik zatresao je glavom. "Zastraujue. Preveliko iskuenje."
"Mislite potencijalna mo?" pitao je Jamsuren.
"To", odgovorio je starac, "i odgovornost. Svi smo se godinama,
desetljeima ivcirali zbog politike impotencije Ujedinjenih naroda. Ali ovo
mijenja sve. Sve!"
"To je koritenje tehnoloke moi za stjecanje politike moi", rekao je
Marrett.
"Nisam siguran da je to ispravno. Uope nisam siguran jesam li spreman
za to. To je upotreba sile - drugaija vrst sile, moda - ali ipak..."
"Sila je jedini nain za pomicanje predmeta", rekao je Marrett.
"Newtonova fizika", odgovorio je glavni tajnik. Sjetno se nasmijeio.
"Vidite? Nisam totalni ignoramus to se tie znanosti."
Opet se okrenuo prema prozoru. Suneva se zraka probila kroz oblake.
Komadi plavog neba provirio je izmeu oblaka. "Vaa je procjena bila
previe konzervativna", rekao je De Paolo Marrettu. "Pet minuta jo nije
isteklo."
Marrett je slegnuo ramenima. "Ja sam uvijek konzervativan."
"Jeste?" Glavni je tajnik slegnuo ramenima, poput ovjeka koji je
napokon odluio prihvatiti teret, bez obzira na njegovu teinu. "Dobro.
Moram se sastati s tim Kinsmanom. Mislite li da e biti voljan doi u New
York?"

Kalifornijsko sunce bilo je jako i blistavo, dolazilo je s neba toliko plavog

da mu je trebao pokoji bijeli oblai kao kontrast.
Frank Colt je zakiljio iza svojih polarizinih naoala. Odbljesak koji je
dolazio s betonskih pista i letjelica bio je snaan. Ali mogu ga podnijeti,
rekao je Colt sebi. To i sve drugo to su mi namijenili.
Dva zrana policajca u korak su hodali nekoliko metara iza njega,
obojica su bila via od sto osamdeset centimetara, graeni poput igraa
amerikog nogometa, s velikim automatskim pitoljima u futrolama. Pratili
su Colta kamo god je iao. Tehniki, bio je u kunom pritvoru i ogranien
na ovu pustinjsku bazu sve dok glaveine u Washingtonu ne odlue hoe li
biti optuen zbog odgovornosti u lunarnoj pobuni.
Colt se prezirno nasmijeio. Nije svaki tip imao vlastite tjelesne uvare
koji su ga posvuda pratili. Statusni simbol.
Iznad, srebrna se mrlja poela pretvarati u mlazni helikopter, i Colt je
mogao uti vu-vu-vu njegovog velikog rotora kroz urlanje turbina. Colt i
njegova dva uvara zaustavili su se, potpuno nesvjesno, na rubu utog
kruga koji je oznaavao sletite helikoptera. Servisni kamion jurio je
betonom u daljini, dovozio je struju helikopterovim komunikacijama,
svjetlima i klima ureaju.
Mlazni heli spustio se na beton u oblaku praine i kamenia. Stao je
na svoje potpornje, rotori su usporili, Colt je podigao pogled i vidio kako
nema nikakvih oznaka osim standardne amerike zvijezde i identifikacijskog
broja H003. "Trojka" u broju odmah je impresionirala Colta. Broj jedan je
za predsjednika, broj dva potpredsjednika, znao je. Bio je impresioniran
ovjekom unutra, ovjekom koji ga je doao vidjeti.
Vrata helia kliznula su gore, porunik u besprijekornoj odori stajao je
na vratima dok su metalne stepenice klizile dolje i dodirnule beton.
Pogledao je Colta i salutirao, ukastog lica, umornih oiju, ali vrlo
ukoenog i profesionalnog dranja. Colt je uzvratio pozdrav i popeo se
stepenicama u helikopter. Njegova dva straara ostala su vani na jakom
suncu. U tjedan dana koliko su Colta posvuda pratili nisu mu rekli ni rije.
Dobro pocrnite deki, tiho im je poelio Colt.
Unutra u helikopteru bilo je hladno. Porunik je bio dovoljno visok da se
morao sagnuti dok su prolazili kroz manja vrata sivog odjeljka. Colt je uao
u neku vrstu sobe za sastanke - u stvari odjeljak; prostran za helikopter,
moda, ali skuen zbog trojice ljudi koji su sjedili za uskim stolom.
Colt se ukoio i salutirao. Umorni general s dvije zvjezdice koji je sjedio
s druge strane stola odzdravio je. Na njegovim su stranama sjedili bucmasti

pukovnik i civil, ovjek u tamnom odijelu, pognut prema naprijed, njegova

iroka ramena na udan su nain napinjala sako, lice mu je bilo crveno od
konstantne boli.
Jedan plastini stolac bio je slobodan. General je mahnuo prema njemu;
Colt je sjeo. Porunik je ostao na vratima, iza Coltovih lea. Primijetio je
kako je porunik nosio traku zrane policije, ali ne i pitolj. Ipak, stajao je
iza njega, i mogao bi ubiti Colta golim rukama ako mu zapovjede.
"Ja sam general Cianelli", rekao je general. "Ovo je moj pomonik,
pukovnik Sullivan."
Colt je kimnuo. Ali generali s dvije zvjezdice ne dobivaju helikopter broj
tri, znao je. Ova ptica sigurno pripada civilu. S iekivanjem se okrenuo
prema ovjeku crvena lica koji je sjedio s njegove lijeve strane.
"Moje ime nije vano", proaptao je, promuklo i s naporom.
U odjeljku je nastupila tiina. Colt je mogao uti udaljeno, prigueno
zujanje dizel generatora servisnog kamiona, nita vie.
General Cianelli je izgledao bolesno. "Ovdje smo kako bi razmotrili va
sluaj; to jest izjave koje ste ranije ovog tjedna dali istranoj komisiji."
"Da, gospodine", rekao je Colt profesionalno. "Bit u sretan raistiti sve
nepoznanice."
"Rekli ste kako ste vodili skupinu proturevolucionara", rekao je pukovnik
Sullivan iznenaujue zvonkim tenorom, "i pokuali unititi Moonbaseovo
postrojenje za proizvodnju vode."
"Da, gospodine. Ipak, bili smo samo djelomino uspjeni. Bili smo
brojano svladani prije no to smo uspjeli napraviti vie od povrne tete."
"Samo povrne tete?" doao je muni apat s njegove lijeve strane.
"uo sam, dok sam poslije bio uhien, kako su nae akcije smanjile
proizvodnju vode Moonbasea za oko jednu treinu..."
"Ah?"
"... ali teta se moe popraviti u nekoliko tjedana."
"Bez potrebe za dijelovima ili opskrbom sa Zemlje?" pitao je general
Cianelli.
"Tako je, gospodine. U bazi imaju sve potrebno za popravke."
"Nekoliko tjedana", razmiljao je Sullivan. "To znai kako pobunjenici
imaju manjak pitke vode?"
"Ne ba, gospodine", odgovorio je Colt. "Tvornica vode moe proizvesti
dovoljno za pie, kuanstva i navodnjavanje i za Moonbase i Lunagrad.
Ipak, moda imaju nedostatak raketnog goriva poto se vodik i kisik
dobivaju elektrolizom vode koju tvornica proizvodi."

General Cianelli se namrtio. "Kakav je ovjek taj pukovnik Kinsman?"

Paljivo, ovjee! upozorio je Colt samoga sebe. Svi znaju za vas
dvojicu. "Bio mi je bliski prijatelj, gospodine. Oduvijek sam ga smatrao
dobronamjernim, potenim, ali politiki mekanim."
Nastavilo se satima. Colt je vjeto izbjegavao injenicu kako je mogao
ustrijeliti Kinsmana ili moda pokuati preuzeti vlast dok su pobunjenici
osvajali svemirske postaje. Kockao se s injenicom kako nitko tko se vratio
sa Selenea nije tono znao to se dogodilo i kakvu je on ulogu odigrao.
Samo mu je Pat Kelly mogao proturjeiti, ali kad bi to uinio Kelly bi
inkriminirao sebe. Coltu je postupno postalo jasno kako vie ne testiraju
njegovu odanost ili sumnjaju u njegove postupke tijekom pobune. Traili su
informacije o samim pobunjenicima, osobito Kinsmanu, i obranama
svemirskih postaja i lunarne baze.
"Gospodine", pitao je generala, "hou li na vojni sud?"
General Cianelli pogledao je civila zajapurenog lica. "Stvar koju tek
treba odluiti..."
Krupni ovjek uutkao ga je malim pokretom jedne ruke. Coltu je rekao:
"Nema potrebe za vojnim sudom. Upravo suprotno. Traimo iskusnog
asnika koji e preuzeti zapovjednitvo pokojnog generala Murdocka.
ovjeka koji dovoljno dobro poznaje svemirske postaje kako bi nam
pokazao kako ih preuzeti."
Colt je na trenutak zatvorio oi i ugledao generalske zvijezde. "Preuzeti
svemirske postaje", ponovio je i pogledao civila ravno u oi prepune boli.
"Ja vam mogu pokazati kako."
Cianelli je izgledao iznenaeno. Sullivan se smijeio. Ali ljutiti ovjek bio
je taj koji je odgovorio: "Kako? Pobunjenici imaju kontrolu nad laserima
naoruanim satelitima. Unitit e svaku raketu koja poleti sa Zemlje."
Colt ga je pogledao. "Morate ih uvjeriti da dopuste dolazak jednog leta
na Alfu. To je sve to trebate: samo jedan let."
ovjek je zurio u Colta, lice mu je bilo crveno i namrteno. Ni jedan od
dva asnika Svemiroplovstva nije se usudio progovoriti. Krupnije ovjek
naposljetku rekao: "Pokaite mi."
Colt je pitao: "Imate li ovdje kompjutorsku vezu?"
Civil je pogledao porunika koji je jo uvijek stajao iza Colta. "Donesi."
Trebalo je malo prtljanja po terminalu, malom prijenosniku, dok ga Colt
nije povezao s dosjeima na Vanderbergu. Ekran je naposljetku prikazao
svemirsku postaju Alfa, zajedno sa zahtjevima za posadu.

"ak i ako pretpostavimo kako je Kinsman na Alfi ostavio vika ljudi

kako bi titili postaju", rekao je Colt, "nije mogao ostaviti vie od sto."
"atl nosi maksimalno pedeset putnika", usprotivio se general Cianelli.
"To je pedeset civila", rekao je Colt. "Mogli bismo staviti vie vojnika,
osobito ako upotrijebimo tovarni prostor na donjoj palubi."
General se uspravio. "Trebalo bi modificirati atl, ubaciti sustav za
odravanje ivota u tovarni prostor - ali to je izvedivo."
"Naravno", sloio se pukovnik Sullivan.
Colt je nastavio objanjavati kako se postaja moe brzo i uinkovito
zauzeti sa stotinu dobro naoruanih, dobro uvjebanih vojnika.
"Takoer bi trebali imati dobrog vodu", dodao je Colt.
"A vi ete biti njihov voa?" pitao je krupni ovjek.
"Ne", rekao je Colt. "Ne ja. Ja nisam pjeadinac."
Cianelli je to zanemario i pitao: "Zauzmemo Alfu. Kakva korist od toga?"
Colt se nasmijeio sam sebi i shvatio kako ih je upecao. "U redu.
Pogledajte." Opet je dodirnuo tipkovnicu. Pogled je prikazivao Zemlju sa
stotinama satelita koji se okreu oko nje. Pritiskom prsta Colt je izbrisao
sve satelite osim tri amerike svemirske postaje. "Sada pogledajte podruje
koje svaka postaja 'vidi' dok orbitira oko Zemlje."
Ekran je prikazao svijetloplave ovale koji su prelazili preko Zemlje:
vidljivo podruje svakog satelita.
"Postoje trenuci", objasnio je Colt, "kad je Alfa i samo Alfa vidljiva iz
podruja Vanderberga. Ili Cape Canaverala, kad smo ve kod toga. Kad
zauzmemo Alfu moemo poslati dodatne snage u tim trenucima. A
proraunat emo vrijeme zauzimanja Alfe kako bi za nekoliko sati mogli
lansirati ljude koji e zauzeti Betu, Gamu i ruske postaje takoer."
Ugasio je kompjutor i pogledao ih. "Ako budemo dovoljno brzi i sve
uinimo kako treba moemo preuzeti cijelu PBR mreu - i rusku kao i
nau."
"Crveni e gledati u nae cijevi!" izvalio je Sullivan.
"A Moonbase moemo zauzeti kad god poelimo", rekao je Cianelli. "Bit
e bez obrane. Past e poput zrele kruke."
"Lunagrad takoer", rekao je Colt.
Trei ovjek nije nita rekao. Svi su se okrenuli prema njemu. Teko je i
hroptavo disao. Onda: "Smatrajte se pukovnikom, gospodine Colt. General
e smjesta pripremiti vae zapovjedi. Vi ete provesti plan koji ste upravo
objasnili. Ako uspije postat ete brigadni general."
Cianellijeve su usne postala beskrvna crta. Sullivan je gledao u stranu.

Colt je rekao: "Jo jedna stvar."

ini se da se ovjekovo bijesno lice napuhnulo i postalo jo crvenije.
"elim", rekao je Colt, "upoznati predsjednika Sjedinjenih Drava. To je
isto osobna stvar. elim upoznati ovjeka na vrhu, makar samo na
minutu. elim se rukovati s njim."
Bijes je popustio, malo. Gotovo se nasmijeio. "Naravno. To se moe
srediti."
"Kad napadamo?" odjednom je pitao Cianelli. "Cijela ova strategija ovisi
o tome hoe li nam pobunjenici dopustiti slanje atla na Alfu."
Bijesni je ovjek razmiljao: "Izvjea obavjetajaca govore kako su
brojne nacije lunarnim pobunjenicima poslale imigracijske zahtjeve. Bilo je
ak i Amerikanaca koji su traili vizu."
"Amerikanaca?" Sullivan je bio okiran.
"Oduvijek smo meu sobom imali budale i izdajnike", rekao je krupni
ovjek. "Ovo je dobar nain za njihovu identifikaciju. Onda emo ih
preodgojiti."
"Badnjak", rekao je Colt.
"Molim?"
"Ili Boi. Nagovorite Kinsmana da prvi let imigranata na Mjesec bude
na Boi."
"Nemogue!" Cianelli je odmahnuo glavom. "Ne moemo odabrati ljude
i pripremiti ih za ovu misiju i preurediti atl do sutra ili prekosutra."
Colt se namrtio. "Kinsman je sentimentalan, romantiar. Popuio bi
stvar s Boiem."
"to je s Novom godinom?" pitao je Sullivan.
Sva su trojica pogledala Colta iekujui njegovu reakciju. " Stara
godina", rekao je. "Na taj nain mogu zapoeti prvi dan novog stoljea,
novog milenija, na svemirskoj postaji, u svojoj novoj domovini."
"Nisam li negdje proitao kako novi milenij u stvari poinje tek idue
godine - 2001? Je li to tono?" zapitao se Sullivan.
"Nije vano", usprotivio se Colt. "Kinsman e popuiti Novu godinu. I svi
promjenu s 1999. u 2000. smatraju novim milenijem. Nitko ne jebe
istunce." Colt je namjerno upotrijebio psovku. Nitko uope nije reagirao.
Ima ih, beba! rekao je sam sebi.
"Znai bit e to Stara godina", rekao je krupni ovjek.
Prije zalaska sunca Coltovi su straari nestali. Odveli su ga u otmjeni
stan s velikim uredom gdje je na svom novom blistavom stolu pronaao par
srebrnih pukovnikih orlova, zajedno s papirologijom svog promaknua.

"Brzi su", promrmljao si je u bradu. Uzeo je orlove u ruku: "Samo dva

komada srebra. Juda je dobio trideset."
Pogledao je kroz prozor svog novog ureda, mogao je vidjeti blijedu
siluetu Mjeseca kako se podie iznad brda i pojavljuje na jo uvijek
blistavom nebu.
"Ipak, ja se neu objesiti." Glas je zvuao ogoreno, ak i njemu
samome.

Subota 25. prosinac 1999: 1612 UV

"Bio je naporan dan", rekao je Kinsman.
"Nisu li svi?" odgovorila je Diane.
Sjedili su u njegovoj dnevnoj sobi na trosjedu i gledali poetak utrke
buggyja na velikom ekranu.
"Kad smo ve kod toga pretpostavljam kako jesu", priznao je Kinsman.
Nije vidio Diane od noi svog povratka s Alfe, osim slubeno u svom uredu.
Imenovao ju je zamjenicom efa kadrovske slube, pod bivim ruskim
psihologom.
Prvi neovisni Boi Selenea proslavljen je velikom veerom na
sredinjem trgu, svi su donijeli vlastitu hranu i jo neto posebno za veliki
vedski stol. Vie od tisuu ljudi sjedilo je na travi i jelo u stilu piknik te
zajedno slavilo blagdan bez obzira na nacionalnost, religiju, ili politiku.
Nakon tri sata gozbe poela je trka buggyja. Kinsman i Leonov nadgledali
su odbrojavanje iz glavne kupole. Onda je Kinsman pozvao Diane na pie.
Sada su gledali rune lunarne buggyje kako se tresu preko neravnog
terena brzinama od maksimalno trideset kilometara na sat u pravcu kratera
Opelt. Trebat e im vie od jednog dana kako bi zavrili devetsto
kilometara dugu utrku.
Trkai buggyji poeli su svoj ivot kao standardna lunama povrinska
vozila, ali sada su jedva bili prepoznatljivi kao takvi. Svi su imali kupole na
prednjem dijelu gdje se nalazila posada: okrugli kokpiti koji su podsjeali
na oi insekta i imenu "buggy 2" davale dvostruko znaenje. Slinosti su tu
zavravale i inventivnost pojedinca dolazila je do izraaja. Neki od buggyja
imali su kotae, neki gusjenice. Jedan je ukoeno hodao na zakrivljenim
nogama bogomoljke koje su zavravale spuvastim postoljima. Neki su
imali udna arena krila koja su izbijala iz njih: solarni paneli dizajnirani za
2

buggy 1) terensko vozilo; 2) poput bube, nalik na bubu; prim. prev.

apsorpciju raznih valnih duina suneve svjetlosti i njezino pretvaranje u

elektricitet koji je pogonio motor. Neki su po cijeloj duini imali gomile
elija s gorivom, a jedan je imao parni pogon i solarno ogledalo, tik iza
kokpita. Sve su boje bile ive, i ne samo iz estetskih razloga. Svaka je
posada eljela biti dobro vidljiva spasiocima ako se njihov buggy pokvari u
pustoi Mjeseca.
Kinsman je sjedio na trosjedu s piem u ruci, Diane pored njega, i
gledao usporenu utrku. Buggyji su napredovali prema oblinjem obzoru, s
mukom se uspinjali preko brda na neravnom terenu i klizili po plitkim
rupama poput kornjae u potrazi za morem. Sjetio se vatrenih kugli iz
motora F-18 trideset metara iznad pustinje Mojave, gas do daske, motori
urlaju, grmlje, kamenje i pijesak spajaju se u jednu neprekidnu jedva
vidljivu sivosmeu mrlju dok je njegov pogled usmjeren na brda koja se
uzdiu pred njim. Onda mali trzaj palicom i stoji na repu i juri prema nebu
dok odijelo pue i iti oko njega, a zatim rotacija oko vlastite osi iz iste
obijesti.
Nikad vie. Odmahnuo je glavom.
"Chete?" Diane je prekinula njegovo sanjarenje.
"Huh? to je?"
"Upravo sam shvatila... Nisi mi nita kupio za Boi, zar ne?"
Smjesta je pomislio: Trebam li joj rei? Onda je uo samog sebe kako
odgovara: "Pa... ne ba."
"Nisam se sjetila neto ti kupiti", rekla je Diane s prilino ozbiljnim
izrazom lica.
"U redu je. Ionako ono to ti pokuavam nabaviti jo neko vrijeme nee
biti ovdje."
Diane se uspravila. "Pokuava mi neto nabaviti?"
"Ne neto" odgovorio je Kinsman. "Nekoga. Tvoju ker."
Uzdahnula je od iznenaenja.
"Zamolio sam Hugha da vidi moe li srediti da ju poalju ovamo."
Diane mu se bacila oko vrata i poljubila ga.
vrsto ju je zagrlio i poljubac se usijao od poude. Onda je zazujao
telefon. Polagano su se odmaknuli, Kinsman je uzdahnuo i pritisnuo ON
dugme. Na ekranu se pojavilo lice Hugha Harrimana. Imao je svoj
uobiajeni nevini izraz lica.
"Prekidam neto?" nacerio se.
"Da. Sadimo imelu. to eli, Hugh?"

"Dok ste vas dvoje cijeli dan igrali vae djeje igrice", odgovorio je
Harriman, "ja sam bio zaokupljen bezbrojnim satima iskrene i plodne
diskusije s kolegama diplomatima na Zemlji."
Kinsman se malo uspravio. "Na Boi?"
"Zvui poput Boba Cratchita, za ime Boje! Da, na Boi. Nije bilo lako
sastaviti sve dijelove, poto nitko ne eli slubeno. Radije na blagdan
razgovaraju u svojim domovima, nego u uredima tijekom radnog dana. Sve
ispod stola, neslubeno i sve to."
"Za ime Boje, Hugh, svakoga dana sve vie zvui kao muljatorski
birokrat! O emu dovraga pria?"
"Pa!" Harriman je sloio povrijeenu facu, ali je odmah nestala. "U redu,
ovo je pria. Jedan: Marrett je zvao jutros i rekao mi kako moe oekivati
osobni poziv glavnog tajnika Ujedinjenih naroda kako bi se obratio na
posebnoj sjednici. Kao privatna osoba, zna, ne kao voa drave. Ali pozvat
e te slubeno samo ako unaprijed bude znao kako e prihvatiti. Ne moe
si priutiti gubitak asti i sva ostala sranja."
Kinsman je poeo ubrzano disati. "Kada?"
"Prije kraja tjedna."
Diane se pribliila Kinsmanu. "Hoe li amerika vlada dopustiti nekome
iz Selenea da doe tamo?"
"Moje drago dijete, to misli to sam cijelog dana pokuavao srediti?
Zar si mislio kako u propustiti gozbu i zeku s komadima u ovom sveanom
trenutku samo zbog nedostatka timskog duha?"
"Ne seri, Hugh. to si postigao?"
"Puno, ako se mene pita." Oklijevao je samo trenutak. "Objasnio sam
Marrettu kako je na odnos s Yankee Federalesima vrlo delikatan. Shvatio
je i rekao kako su UN ve traili garanciju sigurnosti za tebe i tvoju
pratnju."
"I?"
"I dok sam se ja pitao trebam li pokuati nazvati ameriki State
Department - znajui kako nitko s autoritetom nee biti dostupan na Boi primio sam poziv od tvog starog kompia: pukovnika Franklina Delana
Roosevelta Colta."
"Pukovnik?"
"ini se kako se Frank doekao na noge, na Zemlji. Nosio je pukovnike
ptice."
"U Vanderbergu je?"
"Tono. Oito su mu predali zapovjednitvo generala Murdocka."

"Kurvin sin."
"I", nastavio je Harriman, "ovaj zahtjev UN-a za osiguranjem posjetitelja
sa Selenea ve je stigao do njega. Odobreno je ni manje ni vie nego od
strane samog predsjednika Sjedinjenih Amerikih Drava."
"Misli sve je sreeno?"
Harriman se poeao po bradi. "Ne samo da su bili bri od ikoga u
Washingtonu od nereda devedeset druge, nego se ini kako se strano
trude udovoljiti nam."
"Kako to misli?"
"Trae dozvolu da poalju ljude iz cijeloga svijeta koji ele emigrirati iz
svojih domovina u Selene. Leonovljeva su djeca moda meu njima. Moda
uspijem ukljuiti i tvoju ker, Diane."
Nije nita rekla, ali Kinsman je osjetio kako mu stee ruku.
Naslonio se i na glas zapitao: "Ne kuim. Zato su odjednom tako
susretljivi?"
"I sam sam se isto zapitao", odgovorio je Harriman. "Ima nekoliko
moguih odgovora."
"Primjerice?"
"Pa, kao prvo, Colt najvjerojatnije ima nekog utjecaja. Sigurno im je
rekao kako nemamo namjeru uiniti nita loe Sjedinjenim Dravama, i da
je neovisni Selene bolji prijatelj Sjedinjenih Drava, nego Selene koji je
neprijatelj Sjedinjenih Drava."
Kinsman je kimnuo.
"Onda, takoer, analitiari su sigurno zakljuili kako bi vrlo lako mogli
postati saveznici Sovjetskog Saveza, to bi za Sjedinjene Drave bila
katastrofa. Jo jedan razlog za susretljivost."
"Nastavi."
Harriman je slegnuo ramenima. "A tu je i svjetsko miljenje: velike, zle
Sjedinjene Drave teroriziraju bespomonu malu naciju. To ne znai puno,
mislim, ali moda objanjava zato kao zalog dobre volje alju gomilu
imigranata."
Trojanski konj? Misao je proletjela Kinsmanovom glavom. "elim tono
znati iji su imigranti. Kompletne podatke o svima."
"U redu."
"Dan je bio naporan, Hugh."
Harriman se nacerio. "Da, ali isplatilo se. Nakratko sam razgovarao ak i
s ruskim ambasadorom u Ujedinjenim narodima. Marrett mi je rekao gdje
da ga pronaem; otkazao je blagdansko putovanje kui. ini se kako Rusi

nee izbjegavati priznanje nae neovisnosti - sve dok mogu pregledavati

svemirske postaje i PBR satelite i uvjeriti se kako smo uistinu neovisni."
"Za to se porazgovori s Leonovim. I saznaj jesu ili nisu njegova djeca na
tom atlu imigranata."
"U redu."
"Misli kako uistinu moe poslati moju ker?" pitala je Diane.
"Pokuat u. eljezo se kuje dok je vrue, i sve to."
"Sve zvui sjajno, Hugh. Gotovo predobro da bi bilo istinito."
"Da, ini se kako se guze kako bi bili dobri s nama. Moda je to boini
duh."
"Nadam se kako je neto dublje i trajnije."
"Amen."
"Jo neto?" pitao je Kinsman.
"Dvije stvari. O pozivu za obraanje na sjednici. Kvaka je to te ele 'to
je mogue prije'. Ali ne kasnije od idueg etvrtka."
"etvrtka?" ponovila je Diane. "To je tako skoro!"
"Ne smijemo dopustiti da se praina slegne", rekao je Harriman ozbiljno.
"Stvari nam idu na ruku, moramo iskoristiti ovu povoljnu plimu prije no to
se dogodi neto zbog ega e promijeniti miljenje."
"U redu", rekao je Kinsman. "etvrtak. Koja je druga stvar?"
"Druga?" oh!" Harrimanove su oi zablistale. "Proveo sam sat vremena svoju pauzu za ruak, po mom miljenju - u potrazi za akalom koji se
naziva maksimalni voa moje domovine. Napokon sam ga dobio na ekran."
"Da bi mu rekao da dolazi na Zemlju pod okriljem UN-a?"
"Ne." Harriman se nasmijao poput anela. "Samo sam jo jednom elio
vidjeti njegovo pritavo lice i gledati izraz na njemu kad mu uruim svoju
osobnu boinu estitku."
"Nazvao si ga kako bi mu estitao Boi?"
"Ne ba. Rekao sam mu da si jebe mater."

Nedjelja 26. prosinac 1999: 1015 sati UV

"Nema teorije", odrjeito je rekla Jill Meyers, "da ide na Zemlju, u
etvrtak ili bilo koji drugi dan. To medicinski ne dolazi u obzir!"
Bili su u Kinsmanovom uredu: Jill, Leonov, Harriman, Diane i sam
Kinsman.
"Daj, Jill", rekao je Kinsman. "Ovo nije vrijeme za predavanja."

Bila je na nogama i smrknuto gledala Kinsmana. "Chete, ne drim

predavanje. Govorim ti jednostavne injenice. Ne moe preivjeti na
Zemlji."
"Samo na nekoliko dana..."
"itaj mi s usana", prasnula je Jill. Onda je polagano, oklijevajui
izmeu svake rijei rekla: "Ne moe ivjeti na Zemlji."
Diane se iznenadila. "Nikada?"
"Moda nakon est mjeseci specijalnog treninga i vjebanja", odgovorila
je Jill, "ali ak i onda njegovo srce..."
"Jill, nemojmo poinjati puiti nau propagandu", prekinuo ju je
Kinsman. "Prokleto dobro zna kako smo izmislili taj um na srcu kako bi
zaobili pravila slube u vezi rotacija na dunosti."
Jill je stala ispred njega, mala, siuna lutkica s voljom od kromiranog
elika. "Tvoj srani problem je stvaran", rekla je polagano kako bi dobro
uo svaku rije. "To je prije pet godina bio mali problem, i s pravilnom
koliinom odmora i vjebe trebao je biti eliminiran. Jo uvijek moe biti
eliminiran, samo treba vremena. Ali prolih pet godina ivio si na jednoj
estini zemljine gravitacije. Tvoje se srce naviklo na jednu estinu rada s
kojim e se suoiti na Zemlji. Tonus miia, radni kapacitet, nema ih.
Jednostavno ne moe preivjeti zemaljsku gravitaciju! Ubit e se!"
Nekoliko dugih trenutaka inilo se kao da je u uredu stalo vrijeme. Nitko
se nije micao, nitko nije govorio. Kinsman je zurio u ekran nasuprot
kreveta: Zemlja je bila tamo, blizu, lijepa, dragulj kozmosa. Dovoljno blizu
za posegnuti, za dan ili dva.
"Jill", rekao je napokon, "ne traim da mi kae to ne mogu uiniti.
Mora mi pomoi uiniti ono to se mora. Moram ii na Zemlju. Shvaa?"
Leonov je proistio grlo. "Daj da ja idem umjesto tebe. Ja sam u dobroj
kondiciji zahvaljujui ruskom ponosu u muku snagu, za razliku od
dekadentne zapadnjake lijenosti."
"Cijenim ponudu, Pete", rekao je Kinsman, i tiho dodao, pokuaju da
nas nasmije. "Ali jednostavna je injenica kako je stvar dogovorena za
mene. Amerikanci bi postali vrlo nervozni kad bi se ti pojavio na mome
mjestu. ak bi se i Rusi poeli pitati to se dogaa."
"Treba li to biti osobni posjet?" pitala je Diane. "Ne moe se obaviti
telefonom? Mislim, mogli bismo ga pustiti preko najveeg zidnog ekrana i
sve."
Harriman je odmahnuo glavom. "Ne, draga ljupka djevojko. Klju cijele
ove stvari je ansa da Chet i Marrett budu licem u lice s kljunim

nacionalnim voama. Privatno, bez buba ili sluaa. Govor i javni sastanci
nisu nita drugo doli kamuflaa. Vana stvar, vitalna stvar, za Cheta i
Marretta je ponuditi manjim nacijama njihov dvostruki program PBR zatite
i kontrole vremena."
"I profinjeno zaprijetiti postojeim komunikacijskim satelitima i ostalim
svemirskim stvarima velikih sila", dodao je Leonov.
"Profinjeno", sloio se Harriman.
"Kako je tvoje zdravlje, Hugh?" pitao ga je Kinsman. "Hoe li ti moi
putovati?"
Harriman je stavio aku na elo i napeo biceps. Nikakav pokret nije bio
vidljiv u rukavu njegova kombinezona. "Otkad sam doao ovamo svakoga
sam tjedna u centrifugi vjebao barem est sati. Uvijek sam se nadao
povratku kui, sjea se?"
"Provjerila sam njegov posljednji sistematski pregled", rekla je Jill. "U
dobrom je stanju."
"Moe se kladit u svoju slatku guzu da jesam!" dodao je Harriman.
"U redu", rekao je Kinsman. "Moje slabo srce je problem. Bit u na
Zemlji samo nekoliko dana..."
Jill ga je prijekorno pogledala. "Kako si se osjeao kad si bio na
svemirskoj postaji prije dva tjedna?"
"Huh? Dobro! Bez problema." Sve dok sam ostajao u dijelovima s
niskom gravitacijom, sjetio se. Ali to nije bilo moje srce. Samo sam osjeao
umor, teinu, i neke male probleme s disanjem...
"Nisi osjeao pritisak u prsima?" pitala je Jill. "Nisi nigdje osjeao bolove
ili probadanja?"
"Nita strano."
"Koliko si vremena proveo na razini jedan, gdje je puna zemaljska
gravitacija?"
"Uh, pa, uope nisam iao dolje. Ali bio sam puno na razini tri - to je
negdje polovica zemaljske gravitacije, puno vie nego ovdje."
"I kako si se osjeao?"
"Onako umorno - potrgano. Ali srce mi je bilo u redu."
Jill je zatresla glavom. "Kad si se vratio EKG ti je izgledao poput osmice
po Richteru. Ima li ikakvo poimanje koliko su tvoje srane funkcije
zakrljale u odnosu na normalne zemaljske? I miini tonus cijeloga tijela?
Nee moi stajati na normalnoj zemaljskoj gravitaciji vie od nekoliko
minuta! Ti e -"
"Zaepi!" prasnuo je Kinsman.

Jill je izgledala okirano. Ali je zautjela.

"Sada ti sluaj mene", rekao je puno blae. "ivimo u dobu medicinskih
uda i visoko razvijene tehnologije. Nema razloga zato dolje ne bih mogao
nositi odijelo. Egzoskelet e me drati uspravnim, a servomotori e mojim
zakrljalim miiima pomagati pomicati noge i ruke."
"Ali tvoje srce -"
"Uini neto! Ima tlane narukvice i pumpe, i Bog zna to sve dovraga
nema. Nafilaj me adrenalinom ili ime ve treba."
Harriman je furiozno odmahnuo glavom. "Bez lijekova, dovraga! Ne
moe biti drogiran ili omamljen tijekom tih sastanaka, za ime Boje."
Kinsman je ve osjeao umor. Preao je rukom preko oiju. "Aha, u
pravu si." Opet se okrenuo prema Jill. "U redu, morat e me opskrbiti sa
svim moguim mehanikim pomagalima koje ima na raspolaganju.
Pretpostavljam kako u onda sa sobom trebati i lijenika."
"Ali ja ne mogu natrag", rekla je Jill pokunjeno.
I zato si toliko protiv mog povratka, shvatio je Kinsman. S novim je
razumijevanjem pogledao Jill, i ostatak ljutite frustracije ieznuo je iz
njega. Posegnuo je kako bi joj dodirnuo ruku i rekao: "Znam, Jill. Ne
oekujem da..." Riskira svoj ivot, pomislio je, onako kako ja riskiram svoj.
Ali na glas je dovrio. "... se vrati sa mnom. Nitko to od tebe ne oekuje."
"Alex e ii s tobom", rekla je Jill. "Nema medicinskog razloga zbog
kojeg je on prisiljen ostati ovdje."
"Ali on vozi jedan od buggyja u utrci", rekao je Kinsman.
"Onda ga pozovi natrag."
"Ali..."
Leonov je podigao ruku. "U pravu je. Trka nije toliko vana kao tvoje
zdravlje."
"Bila bi dobra politika imati Rusa u naoj delegaciji", istaknuo je
Harriman.
"U redu", rekao je Kinsman. "Onda e to biti Alex, ti -" kimnuo je
Harrimanu - "i ja. Rus, irsko-brazilski idov i Amerikanac. Bit emo brojniji
od njih."
Kinsman i Diane zajedno su ili prema stambenom dijelu, utjeli su dok
su hodali dugim, zakrivljenim hodnikom. Bilo je kasno poslijepodne; gotovo
je cijeli dan utroen za planiranje puta na Zemlju.
"eli li veerati kod mene?" pitao je.
Nije ga eljela pogledati. "Mislim da ne, Chete."

Obitelj je prola pored njih, roditelji i dvoje djece, jedno taman dovoljno
veliko kako bi se igralo samo sa sobom. Nakon to su proli Kinsman je
pitao: "to nije u redu, Diane?"
Zastala je i okrenula se prema njemu. "Zna ti to nije u redu. Nastavit
e s ovime dok te ne ubije."
"Oh ..." Spustio je ramena. "Moram. Nema druge."
"Znam", rekla je. "To i jest problem. Znam kako je ono to ini
ispravno, i dobro, i u cijelom ljudskom rodu nema nikoga drugoga tko bi to
mogao uiniti."
"Bit u dobro."
Odmahnula je glavom. "Ubit e te."
"Ne budi toliko melodramatina."
Diane se okrenula i nastavila hodati travnatim hodnikom. Kinsman ju je
dostigao i zgrabio za ruku. "Diane, sluaj me. To je samo putovanje na
Zemlju. Nakon toga, stvari e se smiriti." Lagano se nacerio. "Dovest emo
tvoju ker. Moda emo biti u stanju voditi donekle normalan ivot."
Uzvratila je smijeak. "Da je to barem istina."
"Bit e istina", ustrajao je. "Kad se vratim s ovog putovanja na Zemlju
sve e biti gotovo sreeno."
"Ne vjeruje u to, Chete, ja takoer."
"Mogue je."
"Kada?"
"Kad se zavri ovaj posao sa Zemljom. Kladim se kako se vraam na
Staru godinu. Zajedno emo doekati novo stoljee."
Dianeino se lice ozarilo. "Novi milenij."
"I donijet u novogodinju rezoluciju", naalio se, "kako vie nikada
neu napustiti Mjesec. to kae na to?"
"Bilo bi divno", rekla je Diane. "Osobito kad bi je potivao."
Frank Colt nosio je plavu odoru i bio zavaljen u putnikom odjeljku
mlaznog helia. Sjedala su bila postavljena po dva u redu, okrenuta jedna
prema drugima. Pored Colta je sjedio bojnik, deset godina stariji od njega,
koji mu je sada bio pomonik. Nasuprot njih bila su dva civila, jedan iz
State Departmenta, i drugi iz ISA-e 3.
"Odobrili smo vize za sve strane posjetitelje i amerike graane koji ele
emigrirati u Moonbase", rekao je ovjek iz State Departmenta. Bio je
profesionalni birokrat, poslovan, inteligentan. "Poet e stizati u New York
3

ISA Internal Security Agency Unutarnja sluba sigurnosti

u etvrtak ujutro. Lunarna delegacija upoznat e se s veinom na prijemu

te veeri."
Agent iz ISA-e bio je mali, bucmast, proelav. Kimnuo je, imao je
pokeraku facu. "To bi trebalo otkloniti sve sumnje koje bi Luniki mogli
imati. Onda emo strance smjestiti u svemirsku luku Kennedy, rei im kako
je dolo do tehnikih problema i drati ih u mraku."
"Dok vojska ide umjesto njih i preuzima svemirsku postaju", dovrio je
bojnik. "Jako lijepo."
"Tajming je kljuan", rekao je Colt. "Nema mjesta za zajeb."
"Sve je razraeno do u sekundu", zadovoljno je odgovorio bojnik.
"Onda razradite do u milisekundu", prasnuo je Colt. "Veeras se
sastajem s predsjednikom i pokuat u ga uvjeriti kako e one postaje biti
u naim rukama prvog dana nove godine."
Bojnik je kimnuo, stisnuo je usne i zacrvenio se.
ovjek iz State Departmenta manikiranom je rukom pratio av svojih
hlaa sve do koljena. "Ima jedna dodatna stavka."
"Koja?" pitao je Colt.
"Nai su analitiari jo jednom cijeli plan provjerili u kompjutoru kako bi
vidjeli ima li kakvih rupa za krpanje."
"I?"
"I doli su do elegantnog prijedloga. Misle kako bi vi, pukovnie, trebali
biti u New Yorku s tim tipom Kinsmanom kad atl s vojnicima poleti."
Colt je kontrolirao svoje iznenaenje refleksnim potiskivanjem emocija.
Glas mu je bio bezosjeajan: "Zato?"
"Ako Kinsman imalo sumnja u situaciju Trojanskog konja vaa
nazonost u New Yorku umanjila bi njegove strahove."
"Ili ga uinilo opreznijim."
"Ne." ovjek iz State Departmenta se nasmijao. "Prilino smo temeljito
analizirali Kinsmanov profil osobnosti. Prilino lako vjeruje ljudima, osobito
ljudima koje je neko vrijeme poznavao. Vi ste s njim bili prijatelj dugi niz
godina. Nesumnjivo jo uvijek osjea duboke prijateljske veze prema vama.
Vau e nazonost u UN-u vidjeti kao gestu pomirenja, i to e jako dobro
smanjiti njegove strahove."
Stvarno previe olako vjeruje ljudima, priznao je Colt samome sebi.
Agent ISA-e je frknuo. "Prekrasno. Vas dvojica moete zajedno na
televiziji gledati polijetanje."

"Posljednjih nekoliko sati prije polijetanja bit e automatski", dodao je

bojnik. "Nema stvarne potrebe da budete nazoni u lansirnom centru
Kennedy, ili ak i Patrick."
Colt je rekao: "To mi se ne svia. Radije bih bio gdje je akcija, u
lansirnom centru."
"Ali kompjutori", rekao je ovjek iz State Departmenta, "pokazuju kako
se postotak uspjenosti plana s osamdeset pet posto poveava na
devedeset tri posto, ako ste u New Yorku s Kinsmanom."
Hoete da ga takoer poljubim u obraz? Colt se tiho pjenio. Ali sakrio je
svoj bijes, sakrio svoj strah, i pogledao tri bijela lica, jedno za drugim.
"U redu", rekao je naposljetku. "Uinit u to."

Srijeda 29. prosinac 1999: 0525 sati UV

Kinsman se naglo probudio. Na trenutak se nije mogao sjetiti gdje je.
Onda mu je sinulo. VIP apartman svemirske postaje Alfa, u dijelu s niskom
gravitacijom. Ustao je polagano. U butini mu se nalazila plastina cijev,
brino zamotana i zatiena zavojima. Bacio je pogled na sat u oplati. Za
nekih sat, sat i pol ta e cijev biti spojena s pacemakerom i
elektromotorom. Unutar njegove noge, cijev se protezala kroz njegovu
femoralnu arteriju do torza i aorte gdje je poivala plastina balon pumpa.
Sada je bila nepokretna. Kad se pacemaker i energetska jedinica spoje
balon e djelovati kao pomono srce, pomagat e u pumpanju krvi za koje
je njegovo prirodno srce preslabo na zemljinoj gravitaciji.
Jill se mrtila tijekom cijele operacije. "Pumpa ne moe preuzeti vie od
pedeset posto napora tvog srca", rekla je. "Jo e uvijek biti u nevolji kad
stigne na Zemlju."
Kinsman se istuirao pod soninim tuem gdje su vibracije istile i
masirale njegovu kou. Smijeno, rekao je sam sebi, znajui kako si je
mogao dopustiti luksuz vodenog tua. Ali navike pobjeuju. A i ne bih smio
smoiti zavoj, pretpostavljam. Nije elio priznati kako bi vodeni tu previe
smrdio na posljednji-put-u-ivotu ritual.
Paljivo se obrijao i poeo odijevati. Na kratko je pomislio nazvati Diane,
u Seleneu. Ali odmahnuo je glavom i odustao. Bolje neka bude ovako. Ako
se vratim - kad se vratim - moda emo moi poeti zajedno ivjeti. Ali ne
sada.

Navukao je majicu, hlae i arape. Nita vie. Zavoj je bio vidljiv ispod
kratkih hlaa i smetao na unutarnjoj strani butine. Imao je osjeaj kao da
nosi dodatni par muda.
Kinsman je oklijevao na vratima svoje sobe. Duboko je udahnuo kako bi
se smirio, onda otvorio vrata i krenuo se sastati s Jill i njezinom
medicinskom ekipom.
Dva sata kasnije sjedio je u raketoplanu, u specijalnom sjedalu od
pjenaste gume, dok je ulazio u zemljinu atmosferu. Kinsman se nalazio u
mehanikom egzoskeletu: kostur od metalnih cijevi koji se pruao niz
njegove noge, tijelo, ruke i vrat. Srebrne metalne cijevi bile su spojene na
mjestima gdje je ljudsko tijelo imalo zglobove, iako iroke metalne ploe na
Kinsmanovim leima nikako nisu mogle biti gipke poput ljudske kraljenice.
Mali elektromotori pomicali su kostur u odgovor na Kinsmanove pokrete.
Raketoplan je uao dublje u zemljinu atmosferu, tresao se i vibrirao dok
je plameni zrak usijao vanjsku oplatu. Kinsman je osjetio poveanje
gravitacije i odluio zapoeti testiranje svog novog skeleta. Podigao je
desnu ruku s naslona sjedala. Jedva ujan um elektromotora i ruka se
podigla, glatko, lako. Ipak, kad je Kinsman pokuao savinuti prste koji nisu
imali pomo imao je osjeaj kao da pokuava stisnuti gumenu loptu, a ne
samo obian zrak.
Egzoskelet dopustit e normalnom ovjeku koji radi na zemljinoj
gravitaciji podizanje pola tone tereta jednom rukom. Kinsman se nadao
kako e mu odijelo omoguiti normalno stajanje i hodanje. Stranji dio
odijela imao je kruti okvir, poput planinarskog okvira za ruksak, na koji e
se smjestiti elektrino napajanje odijela i srane pumpe, kontrole
pacemakera i motora, i mali zeleni tank s jednosatnom zalihom kisika. Na
sjeditu pored Kinsmana nalazila se maska za kisik. Jill je nastojala da
maska bude dio opreme koju je nosio.
Bilo mu je teko okrenuti glavu jer su vratni dijelovi egzoskeleta bili
poprilino kruti. I, poput ovjeka s ozljedom vrata, Kinsman je polagano
pomaknuo cijelo tijelo u stranu, onemoguen sigurnosnim pojasom koji mu
je prelazio preko ramena i nogu.
Pogledao je Landaua i Harrimana koji su sjedili na dvostrukom sjedalu
nasuprot njega. Oni su bili vezani samo sigurnosnim pojasevima i
zadubljeni u ustri razgovor. Ostatak raketoplana bio je prazan, osim
posade u kokpitu i tri stjuardese koje su morale pokazati certifikat

profesionalne medicinske sestre ili lijenice, prije no to se Jill sloila

dopustiti im slubu na ovom kratkom letu.
Kinsman se zavalio u sjedalu i sluao minijaturni orkestar elektrinih
umova. Zatvorio je oi - savreno je dobro znao to se sada dogaa u
kokpitu - ili barem to se obiavalo dogaati kad su letjeli takvom
letjelicom, desetljeima davno. Sada su bili pod kontrolom s tla; sve je bilo
automatsko, kompjutor aerodroma davao je zapovijedi brodskom
kompjutoru. Posada je ovdje bila samo za sluaj opasnosti.
Ali u mislima je osjeao nemirnu palicu dok se brod probijao kroz
maksimalni aerodinamiki potisak. Vidio je vatreni trag ulaska dok je brod
jurio kroz atmosferu poput meteora i palio zrak oko sebe. Sjetio se jednog
leta s Frankom Coltom...
"Slijetanje za tri minute", objavila je reetka zvunika. ak je i glas
zvuao mehaniki, automatski. Bez trunke emocija.
Unato sebi, Kinsman se nacerio. Samo se stari prdonja sjea dobrih
starih dana.
Raketoplan nije imao prozore, ali mali ekran postavljen u naslon sjedala
ispred njega prikazivao je pilotov pogled prilaska svemirodromu JFK. Sunce
je blistalo na elino sivoj vodi, nebrojene strukture dobile su oblik na
ekranu: nizovi kua, tvornice, skladita, garae, tornjevi, crkve, robne kue,
mostovi, ceste, ulice - sve je bilo na otvorenom, pod neobino blijedim i
razvodnjenim suncem.
Kinsman je napeto zurio u mali ekran, ali jo uvijek nije mogao vidjeti
ljude, ak ni automobile na ulicama. Samo pokoji sivi bus ili
maslinastozeleni kamion koji je puno vie sliio vojnom vozilu nego
civilnom. Dugi, mrani hodnik piste jurio je prema njima. Snaan udarac,
onda jo jedan, pa priguena grmljavina koionih motora rekla je Kinsmanu
kako su sletjeli. Nasmijeio se sam sebi. Mi se moemo spustiti puno bolje
od toga, pomislio je. Kompjutor se ne ponosi svojim slijetanjima.
Onda je shvatio da su na tlu. Na Zemlji. Nije se pomaknuo sve dok se
letjelica nije zaustavila kod zgrade terminala. Jedna od stjuardesa pomogla
mu je otkopati sigurnosni pojas. Tada se udaljila s udnim izrazom lica
dok je on pokuavao ustati.
Sigurno izgleda prilino udno, pomislio je Kinsman dok se odijelo
razmotavalo - razmotavalo njega - i stao je na noge.
Landau je otiao iza njega i aktivirao sranu pumpu. Kinsman je
oekivao kako e osjetiti pulsiranje u grudima, ali osjetio je samo toplinu

koja je brzo prola. Rus je nekoliko minuta podeavao opremu na

Kinsmanovom ruksaku dok je Harriman namrteno gledao.
"Kako se osjea?" pitao je naposljetku, glas mu je bio dubok, smrknut i
pomalo nervozan.
"Odlino", prasnuo je Kinsman. "Isto kao i na razini jedan u Alfi kad sam
ga testirao. Izazvat u te na koarku prije no to odemo kui."
Harriman je frknuo: "Ve se hvalimo! Idemo. Ako si tako dobro mii
dupe iz ove konzerve i dopusti ljudima da nam se dive."
Ali nije bilo ljudi.
Barem ne gomile. Kinsman i njegova dva pratitelja izali su iz broda i
uli u tunel koji je vodio do zgrade terminala. Mala skupina dunosnika i
lijenika bila je tamo, ukljuujui predstavnika iz amerikog State
Departmenta i nekoliko djelatnika UN-a. Jedna od njih, odmah je primijetio
Kinsman, bila je visoka, zamamna plavua. veanka, kladim se.
Nema novinara. Nema televizijskih kamera. Nema znatieljnih
prolaznika. Sva su vrata ovog krila zgrade terminala bila zatvorena. Cijelo
je podruje bilo oieno od ljudi. Kinsman je vidio kako u dugom hodniku
nema nikoga osim straara u odorama, svakih dvadesetak metara, s
kacigama i zatitnim maskama na remenima pored pitolja i suzavca. ak
su i novinski kiosci i trgovine s poklonima zatvoreni.
Visoki, krupni lik Teda Marretta s cigarom u zubima probio se kroz
dunosnike? "Dobro doli u Fun City!", zagrmio je, svi su ostali problijedili i
ustuknuli.
Kinsman je pruio ruku u metalu i Marrett ju je srdano zgrabio. "Ovdje
sam kao neslubeni odbor za doek i osobni predstavnik glavnog tajnika.
Vani imamo gomilu auta koji ekaju kako bi vas prevezli u stoer UN-a. Vas
trojica bit ete gosti glavnog tajnika."
Ali nije bilo tako lako. Dunosnici su smjesta formirali liniju za doek i tri
lunarna posjetitelja trebala su biti predstavljena svima. Kinsman se onako
usput pitao kako su se dogovorili o redoslijedu, budui da su, dolazili iz
desetak razliitih nacija i dvadesetak razliitih vrsta vladinih agencija, od
amerikog Dravnih instituta zdravlja do tanzanijskog Ministarstva razvoja
nacionalnih resursa. Tri fotografa motala su se u daljini i diskretno snimali
bez bljeskalica. Kinsman je primijetio male izboine na zidovima i
stropovima gdje su ostale kamere takoer moda biljeile njihov dolazak.
Kinsman se rukovao sa svim dunosnicima, ukljuujui i plavuu, koja je
bila iz Kansas Cityja, predstavljala je Ameriki urbani savjet. Dobra krinka

za tajnog agenta, pretpostavio je Kinsman. Bacio je pogled na njezinu usko

pripijenu vestu i zakljuio kako je imala dobru krinku za sve.
Naposljetku su bili spremni krenuti hodnikom prema glavnoj dijelu
zgrade terminala. Jedan od amerikih lijenika ponudio je: "Moemo vam
donijeti kolica, gospodine Kinsman."
"Ne hvala. Mogu hodati."
Landau mu je priao. "Bolje bi ti bilo da uva snagu."
"Osjeam se dobro."
"Ima povienu razinu vlastitog adrenalina", savjetovao je Landau.
"Invalidska su kolica preporuljiva."
Odvezli su zapjenjenog Kinsmana kroz praznu zgradu terminala.
Osiguranje je jae nego na mafijakoj konferenciji, shvatio je Kinsman kad
je vidio kako je cijeli terminal jednog od najveih svemirodroma na svijetu
u potpunosti zatvoren. Sve su blagajne bile prazne. Svi monitori koji su
prikazivali dolaske i odlaske bili su ugaeni. tandovi brze hrane, restorani i
kafii bili su zatvoreni.
Namrteni, do zuba naoruani straari bili su posvuda. Jedini znak ivota
uz pogrebnu povorku koja se kretala naputenom zgradom bila su tri
fotografa koji su skakutali naprijed natrag upornou vrana iz Oza i
neumorno fotografirali.
Kinsman i Landau smjeteni su u prostranu limuzinu, zajedno s
Marrettom i predstavnikom amerikog State Departmenta: preplanuo
mladi uglate brade, s borama oko oiju koje su popratna pojava
provoenja vremena na otvorenom, a ne u uredu.
Ako on nije ISA pojest u presvlake, rekao je Kinsman sam sebi dok se
smjetao na stranje sjedalo limuzine. Kope egzoskeleta neugodno su ga
bockale. Landau je sjedio pored njega, dok su Marrett i tip iz State
Departmenta sjeli nasuprot njih.
"Dobro si?" pitao je Marrett. Morao se sagnuti kako svojom elavom
glavom ne bi udario u krov limuzine.
"Dobro koliko se moe oekivati", odgovorio je Kinsman. Ugledao je
Harrimana kako ulazi u limuzinu ispred njihove, s plavuom iz Kansas Cityja
pored njega.
"Kakav je osjeaj ta elija za jednog ovjeka?" pitao je Marrett dok je
voza palio auto i udaljavao se od terminala.
"Nije ba tako loe. Puno bolje nego bez nje, pretpostavljam."
Tip iz State Departmenta, ije ime Kinsman nije zapamtio pitao je:
"Kakav je osjeaj ponovno biti kod kue?"

Kinsman ga je otro pogledao. "Moj je dom udaljen gotovo osamsto

tisua kilometara."
"Oh. Da, shvaam... mislio sam..."
Ali Kinsman se okrenuo kako bi pogledao kroz prozor na beskrajno
prazna parkiralita oko JFK. "Stvarno su zatvorili cijeli vraji aerodrom?
Zbog nas? ega se bojite?"
"U dananje vrijeme bilo to moe prouzroiti nerede", odgovorio je tip
iz State Departmenta. "A vi niste jako popularni kod plebejaca, znate."
"Takoer", brzo je dodao Marrett, "lake je kontrolirati vijesti o tebi ako
je vlada jedini izvor informacija. Tono, Nickersone?"
Nickerson je pocrvenio poput raka. "Mediji mogu biti vrlo neodgovorni,
senzacionalistiki."
Marrett se nasmijao, razdragan zvuk koji je ispunio unutranjost
limuzine. "Naravno. Nema smisla dopustiti im da budu senzacionalni u vezi
ovjeka koji je vodio uspjenu pobunu protiv vlasti i doao s Mjeseca u
posjetu kao gost Ujedinjenih naroda."
Nickerson nije uzvratio smijeak. "Gospodine Marrett", rekao je hladno,
"vi ste ameriki graanin, iako se ini kako ste odaniji UN-u nego vlastitoj
naciji. Savjetujem vam da budete oprezniji sa svojim izjavama."
"Zajebi, sinko!" Marrett je izvukao novu cigaru iz depa koulje. Unato
zimskoj hladnoi krupni je meteorolog iznad koulje nosio samo konu
jaknu.
Landau je podigao ruku u znak protesta. "Molim vas. Bez puenja."
"Huh? Oh." Marrett je pogledao Kinsmana, a onda vratio cigaru u dep.
Cijeli autoput koji je vodio na Manhattan bio je ispranjen od svih
ostalih vozila, osim pokojeg policijskog automobila ili vojnog oklopnog
vozila. ak su i nadvonjaci bili ispranjeni od prometa i ljudi. Dok su se
mala parada limuzina i njihova pratnja pribliavali Manhattanu jeziv osjeaj
poeo se uspinjati Kinsmanovom kimom. Ve je bio ovdje. Sve izgleda
poznato, a ipak nekako drugaije. Prazno. Uklonili su sve ljude. Na ulicama
nema nikoga, nema automobila, nema buseva. Ipak, bilo je jo neto.
Neto je nedostajalo u golim kanjonima betona i cigle. Nema zelenila!
shvatio je Kinsman. Nigdje drveta. Sruili su sva stabla. Za gorivo?
Skrenuli su na most Queensboro i Kinsman je ugledao vrhove visokih
sivih tornjeva kojih se sjeao, napola izgubljenih u hladnoj smeoj magli
smoga. Uzvodno od mosta, nekoliko se osobnih automobila i kolone
autobusa na parni pogon nalazilo na East River Driveu. Ali nizvodno od

mosta, gdje je cesta vodila prema kompleksu zgrada UN-a, nije bilo ni
jednog vozila, osim policijskih i vojnih.
Rijeka ispod njih izgledala je uljasto i nabujalo dok je lijeno tekla. I
Kinsmana je onda pogodilo. Voda! Kilometri i kilometri vode, valovi se
njeno valjaju, voda koja pada s neba i stvara male bune potoie kao u
Coloradu, sputa se padinama planina kako bi stvorila rijeke koje se
ulijevaju u oceane. Rijeke. Jezera. Oceani. Cijela planeta puna vode.
Zurio je u sivu rijeku. Sva ta voda, i pogledaj to su joj uinili. Zgadili su
vlastito gnijezdo.
Skrenuo je pogled s prljave rijeke. "Jednostavno ne razumijem zato ste
smatrali shodnim raistiti cijeli put", rekao je.
Nickerson je pogledao Marretta koji je sjedio pored njega. "Gospodine
Kinsman", rekao je, "moda ete biti okirani, ali veina Amerikanaca
smatra vas izdajnikom. Mislili smo kako bi zbog vae sigurnosti bilo najbolje
upotrijebiti mjere maksimalnog osiguranja."
"I minimum anse da ljudima direktno ispriam priu o Seleneu."
Nickerson je frknuo, ali bio je to jedini pokazatelj njegovih emocija.
Hladno je rekao: "Ne elimo riskirati poetak nereda ili da vi ili netko iz
vae pratnje bude ozlijeen ili ubijen."
Marrett je izgledao zgaeno, ali nije nita rekao.
Kinsman se okrenuo kako bi opet gledao rijeku. Toliko vode! Besplatno!
Ovaj je svijet toliko bogat - a oni su ga temeljito sjebali.
Kad su sili s East River Drivea skrenuli su u kratku ulicu koja je vodila
do garaa UN, iznenada su naili na ljude. Tisue. Desetke tisua. Rairili
su se cijelom ulicom, sve do raskrija s etrdeset osmom. Kordon
policajaca na konjima - Jo uvijek koriste konje! zadivio se Kinsman sprjeavao je gomilu da ne izae na ulicu i blokira limuzini ulaz u garau.
Kinsman se sjetio Trga UN kao prekrasno ureenog parka, zelenog od
drvea i grmlja. Ono to je sada ugledao kad su limuzine usporile bilo je
golo i beivotno. I prepuno ljudi s amerikim zastavama i transparentima:
NE PREGOVARAJTE S IZDAJNICIMA!
MJESEC PRIPADA SJEDINJENIM DRAVAMA
BRUT, BENEDICT ARNOLD I KINSMAN
JO JEDNA IZDAJA AMERIKE OD STRANE UN.
I ostali koji su bili gori. Veina ih je bila profesionalno otisnuta, dok je
netko podijelio brojne kopije. Vlada? Oni pisani rukom bili su opsceni.

Kroz neprobojna stakla limuzine Kinsman je mogao uti gunanje

gomile, reanje i vikanje. enski prodorni krik: "Kinsmane, kvekerski kurvin
sine, nadam se da e te ubiti kao psa!"
Nickerson se hladno nasmijao. "Vidite na to sam mislio?"
"Dobar posao organiziranja predstave", promrmljao je Marrett.
Automobili su proli pored raskrija s etrdeset osmom ulicom i ispod
nadvonjaka, pored divlje kakofonije krikova i psovki.
Kinsman se s velikim naporom okrenuo kako bi pogledao kroz stranji
prozor. Gomila se odjednom probila kroz policijski kordon i jurnula na
cestu. Gotovo magino, pojavilo se jo policajaca koji su nevoljko pokuali
maknuti gomilu s ulaza garae. Kinsman je u pozadini mogao vidjeti kako
murjaci na konjima navlae zatitne maske dok su drugi stavljali maske
njihovim konjima.
"Zaustavi auto", zapovjedio je Kinsman.
Bio je dovoljno glasan kako bi ga se ulo kroz pregradu koja je dijelila
putniki dio od vozaa.
"Stani!" viknuo je.
Voza je stao.
"to vi..." Nickerson je posegnuo prema Kinsmanovoj metalnoj ruci.
Ali on je ve otvorio vrata i izlazio, servomotori su umili dok se
provlaio kroz vrata i ispravljao.
Nered je poeo pred ulazom u garau. Policija je naguravala gomilu,
gomila je naguravala policiju. Pendreci i elektrine palice ve su bile u
rukama. Urlik bijesa odjekivao je betonskim tunelom.
Zrak je bio smrdljiv. Zaudarao je po stvarima koje je Kinsman u
potpunosti zaboravio: benzinu, gumi, spaljenom smeu i urinu. Oi su ga
pekle. Ali umjesto da posegne za svojom maskom s kisikom krenuo je
prema poludjeloj, razjarenoj, divljoj gomili.
Kroz maglu je bio svjestan kako Landau tri iza njega. I Marrett. I
Nickerson koji je vjerojatno imao pitolj. Njima je nagib ceste bio neznatan.
Ali Kinsman se osjeao kao da se uspinje na Annapurnu. Korak po muni
korak: klik, zum, , tump; klik, zum, , tup. Frankensteinovo udovite
napada Manhattan.
I odjednom su bitka i vika ispred njega prestali. Ne odjednom, ali u roku
od pola minute od nereda je nastala tiina, val oka proao je gomilom i
otupio ju. Jedan promukli glas je viknuo: "Ej, koji je vrag ono!" Onda
totalna tiina vie od deset tisua ljudi.

Osim zvukova Kinsmanovog egzoskeleta. Polagano, s mukom, popeo se

gore. Disanje je predstavljalo vjebu koncentracije. Prsa su mu iznutra bila
hrapava, preteka za podizanje.
Jedan od policajaca krenuo je prema njemu, imao je sputen vizir, u
jednoj je ruci drao suzavac, megafon u drugoj.
"Me... megafon", prodahtao je Kinsman. Svemogui Boe! Dvadeset
koraka i napola si mrtav.
Policajac je oklijevao, a onda mu pruio megafon. Kinsman ga je uzeo
uz zveket i um servomotora. Stavio je megafon na usta.
"Ja..." Glas mu je pukao, grlo mu je gorjelo.
Landau ga je prihvatio. Marrett i Nickerson doli su s druge strane.
"Ja sam Chet Kinsman", rekao je i uo svoj pojaani glas kako se uplje
odbija od zidova tunela.
Gomila je ustuknula korak ili dva. Poput egrtue koja razmilja o
napadu, pomislio je Kinsman.
"Ja sam ovjek koji je optuen za izdaju." Kinsman je s mukom duboko
udahnuo. "Mogu vam samo rei... kako smo proglasili neovisnost...
Mjeseca... u istom duhu u kojem su nai preci... proglasili neovisnost...
Sjedinjenih Drava."
Ne mogu dovesti zrak u plua!
"Ljudi Selenea... ele ivjeti u miru... sa cijelim svijetom... Nema razloga
za strah... od neovisnog Selenea... kao to se ni Englezi nisu trebali bojati...
neovisnih Sjedinjenih Drava."
Gomila je mrmljala, oklijevala. Kinsman je pustio neka mu ruka padne.
Netko mu je iz prstiju uzeo megafon. Znao je da im ima jo toliko toga za
rei. Ali ne mogu. Ne mogu. Jebeno sam umoran.

etvrtak 30. prosinac 1999: 1332 sati UV

Lebdio je. Lebdio je u besteinskom stanju, povezan stvarnou samo
pupkovinom koja je davala ivot iz svemirskog broda. Kinsman je uivao u
slobodi. Polagano se okretao u svemiru i salutirao svakoj zvijezdi: Rigelu,
Betelgezu, Siriusu, Procyonu, Blizancima, Raku, korpionu s Antaresom koji
se crvenio u njegovoj sredini. Antares, rival Marsa. Neprijatelj Marsa.
Neprijatelj rata.
A onda se pojavila ona. Mrtva. Ruku jo uvijek ispruenih u stravinoj
molitvi, cijevi s kisikom iupane njegovim rukama. Okretala se polako,

jako polako, najprije mu je pokazala lea, ali se polako, polako okretala pa

je sada mogao vidjeti njezinu kacigu gdje je desna slualica bila ugraena,
sada traak njezinog crnog vizira i prva slova natpisa CCCP na vrhu njezine
kacige.
Ne! elim se probuditi!
Ali pribliila mu se, jo se uvijek okretala prema njemu, ruke su joj sada
bile ispruene u hladnom zagrljaju smrti. elio je skrenuti pogled, ali
umjesto toga zagledao se kroz tamu duboko u vizir i ugledao njezino lice.
Dianeino lice. Mrtva.
"Neeee!" vrisnuo je.
Kinsman je pokuao ustati, razrogaio je oi, soba je jo uvijek
odjekivala njegovim vriskom. Svjetla su se upalila, naglo, bolno. Doktor
Landau i dvije sestre uletjeli su u sobu.
Vidio je kako lei na vodenom krevetu, osjetio je pljuskanje od svog
mekoljenja. Lagana plastina mrea bila je uvrena iznad njega i
onemoguavala mu ustajanje. U uima je uo osobito dvostruko kucanje
svog prirodnog i umjetnog srca, kucala su sinkrono.
"Chete, Chete! Nemoj pokuavati ustati!" Prvi put kako me Alex nazvao
po imenu, shvatio je Kinsman jednim dijelom uma.
"Dobro sam", rekao je, opustio se i opet potonuo u mekou vodenog
kreveta. "Samo san... ruan san."
Jedna od sestara, visoka Afrikanka dugih nogu, u ruci je drala injekciju.
Landau joj je mahnuo rukom da se udalji.
Kad su odvezali plastinu mreu Kinsman je leao i pustio neka ga voda
nosi. Soba je bila velika, ogromna po lunarnim standardima, i otmjeno
namjetena. Strop je bio pokriven lamperijom, na podu debeli sag; velike
udobne fotelje i kreveti bili su ukusno razmjeteni.
Druga je sestra pritisnula dugme na zidu i zavjese su se razmaknule i
propustile sunevu svjetlost kroz velike prozore. Pored prozora se nalazio
prostrani stol s raznim elektronskim spravama uredno sloenima na
njegovom vrhu i specijalan konturni stolac iza njega.
Za nakazu, shvatio je Kinsman kad je ugledao svoj egzoskelet uredno
sloen pored stolca, poput nekog divovskog insekta koji eka kako bi ga
pojeo.
Veina elektronike bila je medicinska oprema. Landau ju je upotrijebio
kako bi provjerio Kinsmanove vitalne funkcije, odmahivao glavom i
nesretno se mrtio tijekom kratke procedure. Dok su mu sestre pomagale

pri odijevanju, a onda i sa sponama Kinsman je pitao ruskog lijenika: "I,

Alex, kako mi je?"
Landau je sjedio u obinom stolcu pored stola, ugrizao se za usnu dok
je gledao ispis na ekranu.
"Stravino, ako eli istinu", odgovorio je. "Srana pumpa ne moe
izdrati nikakav tjelesni napor."
Crna sestra podigla je Kinsmanovu desnu nogu i stavila sponu dok je
druga - Kinsmanu je izgledala poput Armenke, ili moda Grkinje - isto
uinila s lijevom.
"Znai neu se naprezati", rekao je veselo. "Tko bi i trebao, sa tako
strunom pomoi pri ruci?" Potapao bi ih po glavama, ali ruke su mu bile
preteke i bojao se kako ih nee moi koordinirati kako treba.
"Ovo nije stvar za zbijanje ala", sumorno je odgovorio Landau.
Kinsman nije mogao bez bolova ak ni slegnuti ramenima. "U redu,
Alex. Sjedit u i neu raditi nita napornije od razgovora."
"Tvoje srce takoer reagira na emocionalni stres, zna."
Sestre su ga nagnule naprijed kako bi zakopale lenu sponu.
"Ummph. Ali, Alex, osjeam se puno bolje nego juer. to se dogodilo?
Jesam li se onesvijestio ili to?"
"Sruio si se", rekao je Landau. Ogoreno je nastavio. "I iz razloga koji
sam trebao predvidjeti, ali sam bio preglup pa nisam. Zrak koji si udisao.
Bio je jako zagaen, pun ugljinog monoksida i smoga i ostale prljavtine.
Tvoja su plua bila optereena, to je prouzroilo dodatni napor za tvoje
srce. Bio si suoen s ozbiljnim nedostatkom kisika i sruio si se. Egzoskelet
nije ti dao da padne, pa si visio unutra, onesvijeten."
"Imao sam srani udar?"
Landau je odmahnuo glavom. "Ne, ne to bi laik nazvao sranim
udarom. Samo nedostatak kisika u krvi koja je dolazila u mozak."
"Poput nesvjestice pri manevru na visokim gravitacijama."
Landau se na trenutak namrtio od koncentracije. "Pretpostavljam."
"Ali sada se osjeam dobro."
"Dobio si sedative i odmara se u najudobnijoj sobi koju su nam
Ujedinjeni narodi mogli dati. Zrak u ovoj sobi pomijean je sa zrakom iz
boca; uope ne udie gradski zrak, ak ni filtrirani gradski zrak."
Kinsman se nasmijao kad su mu sestre podigle ruke i uvrstile spone.
"Sjeam se kako su se Newyorani hvalili kako ne vjeruju zraku koji ne
mogu vidjeti."
Landauu to uope nije bilo smijeno.

Kinsman je ustao, sada kad je egzoskelet bio u potpunosti privren na

njega i napravio nekoliko eksperimentalnih koraka po prostranoj sobi.
Poput Tina Woodmana. Nadam se kako se netko sjetio ponijeti kanticu s
uljem.
Landau je mahnuo sestrama neka izau iz sobe. Kroz nekoliko trenutaka
par konobara donio je doruak. A odmah za njima doao je Hugh
Harriman.
"Pa!" prasnuo je aljivo. "Uspavana ljepotica napokon se probudila i
spremna je za posao, ha?"
"Mislim kako u izdrati do poslijepodnevnog spavanja", rekao je
Kinsman.
"Odlino." Harriman je ekao da konobari postave stol i hranu iz toplog i
hladnog dijela ispod bijelim stolnjakom prekrivenih kolica. Stol je
naposljetku bio uredno postavljen, gomila jela nalazila se na njemu, a
konobari su otili tiho kako su i doli.
Harriman je privukao stolac. "Do vraga i bestraga! Ovo je doista nisko.
Napunili su ovaj stol hranom do koje na Seleneu ne moemo doi."
Kinsman je otkrio kako njegov stolac ima niz prekidaa ugraenih u
desni rukohvat. Prvi koje je pritisnuo podeavao je naslon. Drugi je stolac
pomicao naprijed. Poput palice u avionu, pomislio je. Spretno je dovezao
stolac do stola.
Landau je privukao stolac, pogledao hranu i promrmljao: "Kavijar."
"Ne brini", rekao je Kinsman. "Kroz nekoliko mjeseci dobivat emo
ovakve stvari u trgovinskoj razmjeni."
"A to emo mi mijenjati?" progunao je Harriman. "Kisik?"
Kinsman je nesvjesno kimnuo i zujanje servomotora ga je iznenadilo.
"Kisik je ve vana izvozna sirovina za tvornice u blioj Zemljinoj orbiti,
Hugh. Ako stvari krenu na nau stranu, te e tvornice poeti proizvoditi u
mirnodopske svrhe. Trebat e im lunarni aluminij, silikon, i ostali sirovi
materijali. Takoer imamo turistike potencijale i istraivaka postrojenja.
Imamo puno stvari za zamjenu."
"Jo uvijek mislim kako je vraki usrano to su ovo stavili pred nas",
promrmljao je Harriman.
Landau je posegnuo za ajem. "Najvjerojatnije pokuavaju biti jako
uljudni s nama."
"Ili jebene amerike i ruske tajne slube potplauju UN kako bi kod nas
izazvali enju za Zemljom."
"U redu", rekao je Kinsman. "Na posao. to sam juer propustio?"

"Nita osobito", odgovorio je Harriman. "Gomila novinara i fotografa

probila se kroz policijski kordon kod garae, ali otjerani su prije no to smo
im ita mogli rei. Onda smo poslijepodne upoznali gomilu ljudi iz UN-a.
Naveer su nam predstavili gomilu imigranata. Svi su te eljeli upoznati,
naravno, ali morali su se zadovoljiti s mojom armantnom osobnou."
"Ljudi koji dolaze ivjeti na Selene?" pitao je Landau.
Harriman je kimnuo dok je punim ustima vakao pecivo, sir, lososa iz
Nove kotske i luk. "Uh-hmm." Progutao je. "Fascinantna skupina ljudi, svi
su prilino zapanjeni to im njihove vlade doputaju odlazak. Sutra polijeu
s Kennedyja; sada su na putu prema tamo."
"Na putu prema kamo?" pitao je Kinsman.
"Svemirskom centru Kennedy."
"Na Floridi? Ne sa svemirodroma JFK?"
Harriman je zatreptao. "Ne, rekli su mi kako ih amerika vlada vodi na
Floridu."
"Zato ne polete odavde?" zapitao se Kinsman.
"Neka me vrag odnese ako znam. Najvjerojatnije nekakvo birokratsko
sranje. U svakom sluaju to nije vana stvar. Glavni tajnik ima sastanak s
tobom, danas u deset - za manje od sat vremena. Jesi li sposoban za to?"
Kinsman je poeo kimati, ali se predomislio. Poinjem mrziti zvuk
elektromotora, pomislio je. "Dobro sam. Gdje e se sastanak odrati?"
"Ovdje. Muhamed dolazi brdu."
Kinsman je podigao obrve. Barem to mogu uiniti bez pomoi.
Nekoliko minuta prije deset Ted Marrett nenajavljen je uletio u sobu s
Belegom Jamsurenom za petama. "Najbolji meteorolog kojeg je Mongolija
dala", rekao je za upoznavanje.
"Za tvoju informaciju", rekao je Jamsuren tiho dok se rukovao s
Kinsmanom koji je sjedio, "Mongolija daje vrlo malo meteorologa. I u
stvari, ja sam studirao dinamiku fluida."
"Pa, najbolji u Aziji", dodao je Marrett. "Vidio si jutronje vijesti? Tvoja
predstava u garai uistinu je dobro uzdrmala stvari."
Bez pitanja je u nekoliko dugih koraka preao preko sobe i dodirnuo
mali zidni panel. Holografska reprodukcija Chagala istog je trena nestala sa
zida, zamijenila ju je trodimenzionalna slika ene koju u kolicima guraju
kroz bolniki hodnik. "Jebene sapunice", progunao je Marrett i opet
dodirnuo panel.

Kinsman je sjedio u svom specijalnom stolcu i odjednom ugledao

hologramsku sliku sebe kako u bolovima hoda prema gomili pred garaom
UN-a. Kamera je bila negdje u gomili, glave i transparenti neprestano su
smetali dok se udni lik u egzoskeletu uspinjao prema gomili.
Spikerov je glas spominjao stvari o "nezemaljskoj pojavi... stravinom
tjelesnom naporu zbog normalne gravitacije... poruci prijateljstva i mira..."
Dobri Boe! rekao je Kinsman sam sebi dok je gledao. Stvarno sam
podigao ruke poput onog drevnog indijanskog vodia.
Marrett je iznenada ugasio sliku. "Vlada je popizdila", rekao je i veselo
se nacerio. "Mislili su kako je sve pod kontrolom i sreeno. Bez novinara na
aerodromu, nikome nije doputeno pribliiti vam se."
"Ali u gomili je bilo kamermana."
"Naravno! Polovica su vladini ljudi, trebali su zabiljeiti nerede."
"Trebalo je doi do nereda?" pitao je Harriman.
"To je stara taktika", rekao je Landau. "Vlada u gomilu postavi
agitatore; pravi voe koriste priliku za ispuhivanje; poinju neredi, prave
voe su se predstavili. Policija ih moe uhititi tijekom nereda ili, ako je to
nezgodno, barem e biti snimljeni. Mogu ih uhititi kasnije."
"A istodobno", dodao je Marrett, "imaju video snimku kako bi amerikoj
javnosti pokazali kako su ljudi protiv tebe. To se zove 'formiranje
uvrijeenog miljenja'. Stalno se dogaa."
"Stari trik", sloio se Jamsuren.
"Pitam se od koga su ga nauili?" promrmljao je Harriman.
Glavni tajnik stigao je tono u deset. Doao je sam, bez pompe, bez
fanfara. Jednostavno je jednom pokucao na vrata i otvorio ih. Kad je uao
sva su petorica nazonih mukaraca ustala. Kinsman je ignorirao cviljenje
njegovih servomotora.
"Molim vas - sjedite", rekao je glavni tajnik. "Inzistiram."
Kad su sjeli dodao je: "A poto je ovo neslubeni sastanak, molim vas,
nemojmo koristiti titule. Moje ime je Emanuel De Paolo. Znam vaa imena:
gospodin Kinsman, gospodin Harriman, doktor Landau. Opustimo se i
porazgovarajmo. Uvjeravam vas kako je ova soba temeljito pretraena prije
sat vremena kako bi se uvjerili da nitko ne prislukuje."
Kinsmanu se ovaj vitki, tamnoput ovjek tamnih tunih oiju odmah
svidio. De Paolo je uzeo stolac i pribliio se Kinsmanu. Marrett je maknuo
stol za doruak s puta. Jutarnje sunce probijalo se kroz tmurnu maglu
grada i grijalo i osvjetljavalo sobu.

"A sada, gospodine Kinsman", rekao je De Paolo, "pokazali ste veliku

koliinu odvanosti i lukavstva. Jutros ste postali junak amerike javnosti.
Ipak, upitno je koliko takva popularnost moe potrajati. Brojni Amerikanci,
moda veina, iskreno vas smatraju izdajnikom."
"Siguran sam kako je veina Engleza Georgea Washingtona smatrala
izdajnikom", odgovorio je Kinsman.
De Paolo je slegnuo ramenima. "Da, naravno... Eh, doli ste ovamo
traiti priznanje vae nove nacije, tono?"
"Da, elimo stvoriti politiko okruenje u kojem se Selene ne mora bojati
napada Sjedinjenih Drava ili Sovjetskog Saveza. Za uzvrat moemo svim
nacijama svijeta ponuditi zatitu od raketnog napada - od nuklearnog rata."
De Paolo je napuio usne. "Nudite nam puno vie od toga."
Kinsman je pogledao Marretta i rekao: "Mislite na kontrolu vremena."
"Mislim puno vie od toga. Puno, puno vie."
Kinsman se nagnuo naprijed. Naslonja stolca se pokrenuo za njim. "Ne
razumijem."
S osmijehom koji je bio vie nego zadovoljan De Paolo je rekao:
"Pokuat u objasniti." Zastao je. Onda: "to uzrokuje rat? Moete rei
politike razlike, sukob oko teritorija, ili ak trka za prirodnim resursima. Ni
jedno nije u potpunosti istinito. Ratove uzrokuju nacije. Vlade odluuju
silom doi do neega to ne mogu dobiti na nijedan drugi nain. Kad
odlue upotrijebiti silu, nema naina za zaustavljanje sukoba."
"Nastavite", rekao je Kinsman.
"Na svijet - ova Zemlja - suoen je s gomilom velikih problema. Rat je
samo jedan od njih. Glad, u mojoj domovini, i veini june hemisfere, ak i
u dijelovima bogatijih nacija. Borba za prirodnim resursima. Prevelika
populacija, manjak energije, i zagaenje na globalnoj razini. To su svjetski
problemi."
Harrimanovo se lice ozarilo. "Ahhh ..."
"Poinjete shvaati." De Paolo mu se nasmijeio. "Nacije svijeta ne
mogu - ili ne ele - rijeiti ove globalne probleme. To je zato to je
najosnovniji problem od svih nacionalizam."
Glas mu je odjednom postao vrst poput elika. "Svaka se nacija smatra
neovisnom, zakonom sama za sebe, bez ikakve vie sile koja bi joj
ograniila djelovanje. Sve nacije, ak i najmlae u Africi i Aziji, zahtijevaju
potpuni autoritet da unutar svojih granica ine onako kako ele. Postiu
glupost! Populacijske krize, glad, rasni masakri. I naposljetku, neizbjeno dolazi rat."

"Mi smo takoer nova nacija", rekao je Kinsman. "I takoer elimo nau
neovisnost."
"Da, naravno. Ali zato ste doli ovamo? Zato, mislim, to shvaate kako
ni jedna nacija nije u potpunosti neovisna, de facto. Uvijek postoje
ogranienja djelovanja, politike realnosti koje se ne mogu ignorirati,
potreba za suradnjom kad ne moete prisiliti. Ironija svega je to vi - koji
ivite na Mjesecu! - shvaate kako morate suraivati s ostalim nacijama na
Zemlji ako elite preivjeti. Da su barem nacije na Zemlji tako inteligentne!"
Kinsman je kimnuo, a od zujanja servomotora poinjala ga je boljeti
glava.
"Va Alexander Hamilton znao je problem. Napisao je: 'Nemojte
oekivati kako e nacije poduzeti inicijativu nametanja ogranienja same
sebi.' Ne. Nacije svijeta nee rijeiti problem nacionalizma. Ne mogu",
rekao je De Paolo, vrlo odluno. "Vie od dva stoljea pokuavaju pronai
lijek za izljeenje bolesti nacionalizma, i svake je godine sve gore, sve
zaraznije, blie toki smrtonosnosti."
Starac je ustao. "Svake godine..." promrmljao je hodajui prema
prozoru. Kinsman je u glavi osjetio zbunjenost. De Paolo je izgledao krhko,
a ipak snano; staro, a ipak vitalno.
De Paolo je stao ispred prozora, okrenuo se i pogledao Kinsmana.
"Dvadeset dvije godine gledam kako igraju svoje glupe igre. Ponosne
nacije! Svaka je tako vrsto uvjerena u svoje boansko pravo da bude
podla, glupa, brutalna kad poeli. Dvadeset dvije godine gledam kako ljudi
skapavaju, bombardirana sela, cijele nacije opljakane, dok diplomati
uljudno stoje u ovoj zgradi i izruguju se pojmovima poput zakona, pravde i
mira. Nisu nimalo bolji od barbarskih poglavica koje su zamijenili stoljeima
prije!"
Gledao je kroz Kinsmana i ostale u sobi, oito zgaen onime to je vidio
u mislima. "Znam kakve igre igraju. Dao sam najbolje godine svoga ivota
kako bih od Ujedinjenih naroda stvorio silu reda i zdravog razuma u svijetu
luaka. Ali oni odbijaju red i zdrav razum. Pretvorili su nae politike
napore u perverzije. Glasno objavljuju potrebu za meunarodnim zakonom,
ali onda koriste mo novca i oruja kako bi uzeli ono to ele, poput
razbojnika i kukavica kakvi i jesu."
Pogledao je Kinsmana ravno u oi. "Vie od dva desetljea pokuavao
sam iskoristiti nepolitike dijelove UN-a - UNESCO, Svjetsku zdravstvenu
organizaciju, Meunarodni savjet za raspodjelu hrane, da, ak i Savjet za
miroljubivo koritenje svemira - ali ak su nas i tu ponosne nacije koile.

Njihovo odbijanje dozvole za kontroliranje vremena samo je posljednji

primjer njihove gluposti."
"Znai predlaete..."
Vitki se starac ukoeno vratio do stolca. "Predlaem da upotrijebimo
vjetinu i hrabrost koju imamo i radimo prema uinkovitoj svjetskoj vladi. S
proturaketnim satelitima koje vi kontrolirate, manjim nacijama treega
svijeta moemo ponuditi sigurnost od nuklearnog holokausta."
"I zaprijetiti komunikacijskim satelitima veih nacija", izlanuo je
Harriman. "Ako ne posluaju moemo im prekinuti njihove vraje
telefonske veze! To e im preko noi osakatiti ekonomiju. Da ne govorim o
prekidu emitiranja televizijskog programa!"
"Nismo ovdje kako bi prijetili", rekao je Kinsman.
Harriman je podigao obrve. "U redu, mon capitaine, govori blae ako
eli. Ali nee biti zgorega upozoriti ih kako ima veliku ibu."
"Imamo ogromnu ibu", rekao je De Paolo. "Mogunost manipuliranja
vremenom doktora Marretta. S time, moemo proizvodnju hrane dovesti do
maksimuma, izbjei katastrofalne oluje - i u isto vrijeme svakoj naciji na
Zemlji zaprijetiti nemoguim vremenskim uvjetima ako odbije suraivati s
nama."
Marrett je mrko kimnuo.
Kinsman nekoliko trenutaka nije znao to bi rekao. "To je... to je veliki
pothvat."
"Naravno", rekao je De Paolo. "I ne moemo se ak ni nadati zapoeti s
time ako nam se ne pridruite. Vai su sateliti klju svega."
"Ali ..."
"Znam", rekao je starac. "Bojite se da nisam megaloman koji eli
gospodariti svijetom."
"Pa..."
"Ali jesam!" Opet se nasmijao, i ovoga je puta tuga bila manja. "elim
vidjeti svijet kojim e gospodariti zakon. Pravda. Suradnja medu ljudima.
Ne sila i strah, kao to je sada."
De Paolo je rairio ruke. "Znamo kako stvoriti uinkovitu svjetsku vladu,
vladu u kojoj e svaka nacija sudjelovati, i ni jedna nacija nee biti pijun ili
rob. Moemo sadanje pravilo sile i naoruanja promijeniti pravilom
zdravog razuma i zakona."
"Nacije svijeta ne mogu rijeiti problem nacionalizma", razmiljao je
Kinsman. "Potrebna im je vanjska sila..."

"A zajedno moemo biti ta vanjska sila", odgovorio je De Paolo. "Znam

da zvui opasno. Znam koliko je iskuenje ne postati svjetski diktator i
prisiliti neodlune nacije da rade ono to elimo. Takoer bi vaem
Georgeu Washingtonu bilo lako proglasiti se kraljem."
"Ali nije."
"A neemo ni mi."
Kinsman je zatvorio oi. "To je puno za provariti na jednom sastanku."
"Znam. Ali namjeravam vam dati jo materijala za vakanje. Danas
poslijepodne trebate se obratiti savjetu. Ipak, amerika je delegacija
zatraila da se vae obraanje odgodi do ponedjeljka, nakon vikenda i
praznika."
"Ne mogu!" prasnuo je Kinsman. "Ne mogu tako dugo ostati ovdje."
De Paolo je kimnuo. "Da, naravno. Ovo je ameriki potez kojim vas
pokuavaju sprijeiti da poaljete svoju poruku ljudima svijeta. Na nesreu,
Rusi se u ovome slau s Amerikancima, i izmeu njih i njihovih blokova
imaju dovoljno glasova kako bi nametnuli odgodu nae izvanredne
sjednice. U stvari, veina delegata ovaj tjedan nije ovdje, i odgoda im
savreno odgovara."
"Ali..."
"Ne bojte se", rekao je De Paolo i podigao ruku. "Moete se obratiti
savjetu idui tjedan s Mjeseca ili jedne od vaih satelitskih postaja. Vae
javno obraanje nije razlog zbog kojeg sam vas elio ovdje. Ima nekoliko
desetaka kljunih ljudi koje morate upoznati, i iskoristit emo svaki
trenutak vaeg vremena ovdje kako bi ih doveli ovamo. Oni su dunosnici
iz raznih nacija-drava. Veina je iz malih i slabih nacija, ali neke bi vas
mogle iznenaditi."
"Ako budu smatrali da si u redu", ubacio se Marrett, "uvjerit e svoje
vlade da se sloe s nama - da promijene UN i krenu prema stvarnoj
svjetskoj vladi."
"ekajte malo", rekao je Kinsman. "Nisam siguran elim li ja ii tako
daleko!"
De Paolo se nasmijeio, i na njegovom su lice opet bile generacije
ljudske patnje. "U tom sluaju razgovori s tim mukarcima i enama
pomoi e vam u donoenju odluke. Oito, nitko ne moe nikuda dok se svi
ne sloimo."
"Poteno", rekao je Kinsman.

De Paolo je ustao. "Moram se vratiti svojim ostalim dunostima. S

vremena na vrijeme moda zaujete bubnjanje po stropu i zidovima. Ne
uzbuujte se; to je samo nae osiguranje koje trai elektronske bube."
Otiao je do vrata, sam. Zastao je i opet pogledao Kinsmana. "Vjerujete
kako ste radili kako bi spasili svoj svijet - va Selene - od unitenja
odlukama donesenima ovdje na Zemlji. Onda ste otkrili kako moda moete
spasiti ljude na Zemlji da sami sebe ne unite. Sada vam nudim neto puno
vee, u puno tee za postizanje: ansu da Zemlju oistite od prokletstva
nacionalizma. ansu da ljudsko drutvo povedete u novi stadij evolucije.
Svjetska je vlada jedina ansa koju imamo za izbjegavanje globalne
katastrofe."
Dolazili su tijekom cijelog dugog dana, i dobro zagazili u no. Jedan po
jedan, vrlo rijetko po dvoje, a jednom su trojica istodobno posjetila
Kinsmana. Diplomati, predstavnici raznih nacija. Neki su imali dovoljno
tehnolokog znanja kako bi otvoreno govorili o putanjama projektila i
logistici orbitalnih operacija. Nekoliko ih je na kratko bilo na Mjesecu, iako
se Kinsman sjeao samo jedne: privlane, tamnopute, tamnokose
talijanske geologice. Sada je bila dio UNESCO ekipe koja je prouavala
globalne resurse i oito izvjea slala direktno talijanskom ministru
financija.
"Otac na visokom poloaju", promrmljala je s trakom akcenta u
njezinom britanskom engleskom. Nasmijeila se kao da smatra kako je njen
posao pomagao poloaju njezinog oca, a ne obrnuto.
Marrett je ostao s Harrimanom i Kinsmanom sve dok i posljednji
posjetitelj nije otiao. Razgovarao je s posjetiteljima o kontroli vremena,
optimizaciji njihove klime, mogunosti planiranja etve godinama unaprijed,
i onda gledati kako se prognoze ostvaruju. Kinsman je govorio o
meunarodnoj stabilnosti, o miru temeljenom na zatiti orbitalnom PBR
mreom, o razoruanju i prilici za male nacije koje e ovisiti o svjetskom
zakonu, a ne troiti polovicu dravnog prorauna na vojske koje se esto
okrenu protiv vlastitih vlada i zbace ih u krvavim vojnim udarima.
Posjetitelji udobne, tihe sobe sa specijalnom zalihom zraka dolazili su iz
Afrike, Azije, s ratrkanih otoka u Pacifiku, prenapuenih zemalja Latinske
Amerike. Kinsman je bio iznenaen kad je primio trolanu delegaciju iz
Japana, prepuni osmijeha, uljudnih naklona i iskrenih elja za dobru sreu,
koja je znala uznemirujuu koliinu podataka o laserima PBR satelita i bili
poprilino upoznati s Marrettovim radom na modifikaciji vremena.

Beleg Jamsureng doveo je svog ujaka, mongolskog ambasadora u

Ujedinjenim narodima. Talijanka nije bila jedina Europljanka: Skandinavske
zemlje, Maarska, ekoslovaka, Jugoslavija, Nizozemska i Danska poslale
su predstavnike.
Sve vrlo neslubeno. isto druenje. Nikakvi sporazumi nisu dogovoreni,
niti spominjani. Nikakve obveze. Ali dobili su informacije po koje su doli i
otili s novom svjetlou u oima.
Kinsman je u dvadeset dva sata bio iscrpljen. Spustio je naslon stolca
do kraja dok je Landau obavljao medicinske pretrage. Marrett i Harriman
prodirali su sendvie i cugali pivo.
"Onaj vodeni krevet izgleda prilino dobro", umorno je rekao Kinsman
dok je Landau iskljuivao posljednju sondu s kompjutora.
"I treba", rekao je Rus. "Krvni tlak ti je jako nizak." Minijaturni
analizator proizveo je tihi ting svojim malim zvonom i automatski prikazao
analizu Kinsmanove krvi na ekranu.
"Ahh-hmm", promrmljao je Landau gledajui neravne linije grafikona.
"eer u krvi takoer ti je nizak, kao to sam i sumnjao. Treba hranu i
odmor."
Kinsman je zatvorio oi. "Preumoran sam kako bih jeo. Boe, sigurno
smo istu prii ispriali etrdeset puta."
"esnaest puta", ispravio ga je Harriman. "Sutra dolazi jo desetak."
Landau se poee po bradi. "Dobro. Idemo te smjestiti u krevet, a onda
ti moemo dati infuziju."
"E, nee." Kinsmanova averzija prema zabadanju igala u njegovo tijelo
prevladala je nad umorom. "Pojest u malo prave hrane. "Podigao je
naslon stolca i dovezao se do stola. "Ako je nakon ove dvojice prodrljivaca
ita ostalo", dodao je i pogledao gotovo prazan stol.
"esnaest puta", ponovio je Harriman zamiljeno objema rukama drei
sendvi.
"Nakon sluanja tvoje prehe cijeli dan i no mogao bih u snu izvesti
tvoju plesno-pjevnu rutinu."
"Uinio bih to esnaest tisua puta", rekao je Kinsman, "ako bi bilo od
koristi."
"Bilo je", rekao je odrjeito Marrett. U jednoj ogromnoj ruci imao je
bocu piva; nije koristio au. "Svaki od ljudi koji su danas doli ovamo
povezan je s centrima moi u svojim vladama. Meu njima nije bilo ni
jednog muljatora ili papana. Moda svi nemaju visok poloaj, ali kvragu,
veina diplomatskih faca ionako nisu nita drugo do upci."

"Ej, pazi se!" prasnuo je Harriman i namrtio se.

Marrett je podigao bocu. "Trenutano drutvo iskljueno."
Harriman je ostao ozbiljan. "Imam puno opakih komentara o
inenjerima."
"Ja sam meteorolog."
Harriman je pogledao prema nebu. "Bog mi ga je dao u ruke!"
Landau je privukao stolac i posegnuo za jednim od nekolicine preostalih
sendvia.
"Misli da smo im prenijeli nau poruku?" pitao je Kinsman Marretta.
"Aha. Znali su priu prije no to su doli ovamo. De Paolo se pobrinuo
za to. Samo su se morali sastati s tobom, procijeniti te, i usporediti tvoju
procjenu s njihovim procjenama onoga to e dobiti ili izgubiti pristajanjem
na De Paolov plan."
Kinsman je jednom zatresao glavom i osjetio svjeu iskru boli od
servomotora koji su zujali tik iza njegovih uiju. "Razmiljam o De Paolovu
planu", rekao je. "Tvrdi kako ne namjerava postati svjetski diktator..."
"eli znati moe li mu vjerovati?" pitao je Marrett. "Poten je. Misli
ono to govori."
"Ali to je s ljudima oko njega?" zapitao se Kinsman. "I ljudima nakon
njega?"
Marrett je slegnuo ramenima, ali Harriman je rekao: "to si dovraga
oekivao, Chete?"
"Kako to misli?"
Harriman je odmahnuo glavom i objasnio: "Zar ne shvaa kako su De
Paolovi planovi logian produetak tvojih? Prate se kao no i dan. On gradi
trajnu strukturu tamo gdje si ti podizao atore. De Paolo vidi dalje od tebe,
deko moj. On eli vrsto zdanje?"
"Misli zatvor?"
Harriman je sloio kiselu facu. "Ne budi toliki blesan! Jedini nain
spreavanja nuklearnog rata je stvaranje sile koja je jaa od nacija. Sam
Selene nije dovoljno snaan. Ali De Paolo se kree prema pravoj svjetskoj
vladi - snanoj. To je ono to nam treba. Pakao, Woodrow Wilson je to
shvatio! Ali sve do sada ni jedna meunarodna organizacija nije imala
snage natjerati nacije na poslunost. Pa, mi sada imamo. Ili emo imati."
"Kvragu, tako je", sloio se Marrett. "Iz svega ovoga izgradit emo novu
stvar. Pravu svjetsku vladu. Doba nacionalizma je gotovo, zavrilo je. Jo
od Sputnika. Mi samo pokuavamo na njegovom mjestu izgraditi neto
uinkovito to e svijet drati na okupu."

Marrett se zamislio i otpio dug gutljaj piva. Spustio je bocu i rekao:

"Sluajte. Svjetska vlada nee preko noi rijeiti sve svjetske probleme. A
uvijek postoji opasnost diktature na globalnoj razini. Ali u usporedbi s
onime to danas imamo, svjetska mi vlada zvui vraki dobro."
Harriman je dodao: "Chete, to je pitanje quid pro quo. Ako elimo da
ove nacije priznaju Selene, ako elimo biti primljeni u Ujedinjene narode,
ako elimo s lea skinuti Sjedinjene Drave i Sovjetski Savez onda moramo
igrati s De Paolom. Nema izbora. To je pitanje politike realnosti. Pomogni
De Paolu da dobije to eli, i on e nama pomoi da dobijemo to elimo.
Quid pro quo."
"Dok je cijeli jebeni ljudski rod u opasnosti", dodao je Marrett.
Kinsman je dodao: "Ovi ljudi s kojima smo danas razgovarali - oni e se
obratiti svojim vladama?"
"Sada su ve u avionima", rekao je Marrett. "De Paolo e sada nositi
loptu. Sve to sada trebamo je tvoja rije kako emo ispuniti svoj dio
pogodbe."
"I to e nam donijeti priznanje dovoljno velikih blokova nacija kako bi
dobili lanstvo u UN-u?"
"Ako nitko od lanova Vijea sigurnosti ne stavi veto na na zahtjev",
rekao je Harriman.
"To znai Rusija i Amerika."
"Tono."
"Zato bi bili dobri prema nama?" pitao je Kinsman.
"Jer", rekao je Marrett, "De Paolo e im rei kako je kontrola vremena
na putu. Ne mogu si priutiti ostati na hladnom, i olujama, suama,
poplavama."
Kinsman je zurio u njega. "Stvarno to moe uiniti?"
"Prije ili kasnije. Puno ranije no to oni misle." Marrett je svoje divovske
ruke poloio na debeli bijeli stolnjak. "Radio sam to na sitno godinama.
Koriteno je u ratu, uglavnom kako bi pojaao kiu i prouzroio poplave. Ili
unitio usjeve. U stvari lake je raditi na veliko - ima puno vie faktora na
svojoj strani."
Harriman se ubacio: "A kad smo ve kod toga imamo mogunost skinuti
njihove komunikacijske satelite i stale svemirske stvari. Da vidim kako e
dopremiti namirnice iz Kalifornije u Konektikat bez telefona ili navigacijskih
satelita!"
Kinsman se namrtio.

"Ali funkcionira, Chete!" ustrajao je Harriman. "Znaju s im se nose. to

misli zato Sjedinjene Drave i Rusija pokuavaju biti dobri i doputaju
imigrantima odlazak - ukljuujui Leonovljevu djecu i Dianeinu ker?"
"Da, moda..." Kinsman je elio kimnuti, ali umjesto toga poeo je
treptati, poput Petea. "Ali traili su odgodu mog obraanja na sjednici."
"U tome se slaem s njima", rekao je Landau. "Mora izbjegavati dodatne
napore i vratiti se na Selene to je mogue prije."
Ignorirajui ga: "Ali zato su traili odgodu?" Kinsman je ponovio.
Marrett je slegnuo ramenima. "Tko dovraga mari? Samo daju De Paolu
jo nekoliko dana da okupi sve. Vrijeme je na naoj strani."
"Stvarno?" zapitao se Kinsman. "Uistinu?"

Petak 31. prosinac 1999: 1700 sati UV

Na Pacifiku i u veini Azije ve je bila Nova godina. Ljudi su slavili na
ulicama Melbournea i Sydneya. U Tokyu, gdje su se mrtili na zapadnjake
stilove proslave ulice su bile tihe. Blijedi mladi Mjesec promatrao je Kinu,
beskrajnu ledenu i kamenu pusto Himalaja, i sparnu Indiju. Ako se novi
milenij slavio ovdje, bilo je to tiho u kuama ili vladinim palaama. Ili u
hramovima.
Na Floridi je bilo podne. Pedeset mukaraca, ena i djece koji su iz
cijeloga svijeta doputovali u svemirski centar Kennedy odvedeni su od
blistavog srebrnog atla u koji su se trebali ukrcati.
Izgledali su umorno i vie nego malo zapanjeni dok su hodali pod
usijanim floridskim suncem, preko cementa koji je treperio od vruine, pod
budnim pogledima straara sa sunanim naoalama. Bili su bolje odjeveni
od veine izbjeglikih skupina, ali tehniarima i straarima jo su uvijek
davali utisak oaja.
Na desetak razliitih jezika pitali su jedni druge: "Zato? to je uzrok
ovom kanjenju? Kad e nam biti doputeno krenuti prema Mjesecu i naim
novim ivotima?"
Kratko oiani bojnik u civilu rekao im je s junjakim naglaskom:
"Imamo tehnikih problema sa atlom koji vas je trebao prebaciti na
svemirsku postaju Alfa. Saznat ete vie kad doemo do novih
informacija."
Izbjeglice su odvedene u vrlo udobne prostorije s klima ureajima,
zasebnim spavaim sobama, kolor televizorima i otvorenim restoranom.

"Gosti ste vlade Sjedinjenih Amerikih Drava", veselo im je rekao

bojnik.
Sto rendera amerike vojske koji su provjeravali svoje automatske
pitolje, suzavac i elektrine palice bili su smjeteni samo pola kilometra
dalje, u zgradi od sivog betona koja nije imala nita osim aparata za Colu
koji je primao srebrne dolare i besprijekoran toalet s bijelim ploicama.

Sunce je jurilo na drugu stranu svijeta i linija ponoi krenula je na

zapad, nosei sa sobom novu godinu i novi milenij.
U New York Cityju do sedamnaest sati ve je bio mrak. Hladan je vjetar
cijeloga dana ibao grad, a sada kad je Kinsman stajao pokraj prozora
svoje sobe u glavnoj zgradi UN-a mogao je vidjeti jednu jedinu zvijezdu na
nebu. Jupiter? Saturn? Ili je to moda svemirska postaja Alfa?
"Trebao bi sjesti." Prodoran glas Alexseija Landaua doao je s druge
strane sobe.
Kinsman se polagano okrenuo uz kripavu simfoniju servomotora. "Alex
moram se kretati. Ne mogu cijelo vrijeme biti u onom prokletom stolcu." Ali
teko je stajati, priznao je sam sebi. Probada me u leima, glava boli.
Raspadam se poput gerijatriara.
"Ovo je bio posljednji posjetitelj", sumorno je rekao Harriman sa stola.
On je takoer umoran, shvatio je Kinsman. I osjea napetost jer je
ogranien na ovu sobu.
"Tede", pozvao je, "kako bi bilo da nas povede u razgledavanje
zgrade?"
"Huh?" meteorolog je izgledao zapanjeno.
"Apsolutno nemogue", rekao je Landau. "Zabranjujem ti."
"Alex, poludjet emo ovdje!"
Landau je odmahnuo glavom. "Zrak je pun virusa i bakterija, praine,
prljavtine, polutanata. Ne, nemogue."
Kinsman se namrtio i rekao: "Nosit u masku s kisikom, za ime Boje!"
"I moe ostati u stolcu", dodao je Harriman.
Marrett se sloio. "Moemo ga odvesti do podrumske razine i prijei u
dvoranu za zasjedanja. Impresivna je. Tamo nee biti nikoga."
Landau se namrtio, ali i kapitulirao. "Dajte mi nekoliko minuta da
uzmem stvari. Ako se neto dogodi moram biti spreman."

"Mrak!" Kinsman je pljesnuo rukama. Ili pokuao. Servomotori bili su

taman dovoljno nesinkronizirani da bi se njegovi dlanovi susreli malo pored
sredita i proizveli tupi udarac, umjesto otrog praska.
Sjeo je i rekao: "A kad ve mislimo o tome, provjeri na atl. Je li jo
uvijek polijee u dvadeset i dva sata?"
Harriman je rekao: "Prije petnaest minuta nazvao sam JFK. Bit e
spremni za nas u dvadeset i dva sata."
"Propustit e proslavu Nove godine", rekao je Marrett.
"Ovdje? Gledanje proslave na televiziji nije moj pojam zabave, ak i ako
je to trodimenzionalni ekran", odgovorio je Kinsman. "Radije bih bio na
putu kui."
"Doi emo na Alfu sat ili tu negdje iza imigranata", rekao je Harriman.
"Bit e dosta slavlja."
inili su neobian kvartet: Marrett je vodio, visok, atletski graen,
otrog pogleda, s nezapaljenom cigarom u zubima; Harriman hoda pored
Kinsmanovog stolca, bucmast i okrugao, sredovjeni ljepotan; Kinsman u
nezemaljskom skeletu metala i strojeva, lica skrivenog zelenom maskom za
kisik; Landau, visok i utljiv, sumorni bradati lik koji trezveno hoda iza
stolca oekujui tragediju.
Na Manhattanu godinama nije bilo zastoja u prometu. Veina ljudi
dolazila je na otok vladinim busevima i vlakovima; privatni su automobili u
potpunosti nestali. Ali ove veeri ljudi su nagrnuli na Manhattan. Napunili
su buseve, prepunih vlakove. Vozili su ekstravagantne benzince. Dolazili
biciklima, vozili se u taksijima, limuzinama i koijama. Preplavili su mostove
i tunele gdje su naplatne rampe ostavljene otvorene i neobino dareljiva
vlada nije naplaivala mostarinu. Ispunjavali su grad koji je nakon zalaska
sunca inae bio prazan i tih. Times Square ve je bio ispunjen ljudima, i
prvi puta u desetljeu manhattanski se prometni kompjutor sruio. Vjetar je
stao i oblaci su putovali preko lica Mjeseca. Noas e biti hladno, ali malo
e novogodinjih tragaa za zabavom to primijetiti.
Dvorana za zasjedanje bila je prazna, ba kako je Marrett pretpostavio.
Gotovo. Mala skupina kolaraca stajala je okupljena oko govornice,
razrogaenim oima promatrali su blistavo drvo, otmjene presvlake, slike i
skulpture koje su Ujedinjeni narodi nabavili tijekom godina. Radovi
najboljih svjetskih umjetnika krasili su prostoriju.
Uzaludno, pomislio je Kinsman dok je sjedio na drugom kraju prostorije,
u blizini posljednjeg reda sjedala za posjetitelje. U ustima je okusio kisik,
osjetio laganu hladnou plina i blagi okus metala, dok je promatrao drugu

stranu velianstvene i jalove prostorije. Toliko je svjetskih nada doneseno

ovdje - i pokopano. Pokopano razgovorom. Primijetio je iroki, veliki mural
podvodnog prizora, vrlo apstraktan, ali i vrlo prepoznatljiv. Velika riba jede
malu.
kolarci su ili prema izlazu. Njihova je profesorica nekako zapodjenula
razgovor s Marrettom. Bila je sjedokosa debeljukasta ena ljubaznog
osmijeha i nemirnih ruku.
Marrett je priao Kinsmanu. "Chete, ovi su klinci djeca djelatnika UN-a,
uglavnom lokalni ljudi. Roditelji rade kao portiri, domari i slino. Neka bi
djeca eljela razgovarati s tobom."
Kinsman nije mogao razgovarati s maskom. Podigao je ruku,
servomotori su zaumili, i pokazao gore.
"Gore", preveo je Marrett. "Razgovarat e s njima u svojoj sobi?"
Kinsman je podigao palac. Barem to mogu bez servomotora, rekao je
sam sebi.
Landau je rekao: "Mogu ostati najdue nekoliko minuta."
"U redu", rekao je Marrett. "Odvedi ga gore, ja u zabaviti klince brzim
obilaskom meteorolokog centra. Vidimo se za petnaest, dvadeset minuta,
u redu?"
Kinsman je kimnuo i Landau se sloio.

Novi milenij ve je stigao u Moskvu, Teheran, Tel Aviv, Berlin i Be. Svi
ostali europski gradovi pripremali su se za njega. Novinski naslovi javljali su
PRIJETNJA RATA NESTALA na etrdeset razliitih jezika. Veseli, razdragani
ljudi etali su Londonom. U New Yorku klubovi i restorani koji su se inae
zatvarali nakon sutona su se punili. Ulice su bile ispunjene ljudima. Depari
i prostitutke imali su vie posla no to su mogli obaviti.
Na Floridi, u sedamnaest i trideset, istono standardno vrijeme, renderi
su se poeli ukrcavati u atl. Cijeli je svemirski centar Kennedy bio oien
od znatieljnih oiju. Novinari su bili zatvoreni u isti otmjeni zatvor s
izbjeglicama.
U Washingtonu, krupan ovjek okrvavljenih oiju s bolom se
promekoljio u fotelji dok je na televizoru promatrao kako se vojnici
ukrcavaju.
"Polijeu u osamnaest sati?" pitao je po stoti put.
"Zastoj zbog pozicije", odgovorio je pukovnik. "Trebali bi osigurati Alfu
neto iza ponoi. Kinsman i njegova skupina stii e tek nakon jedan sat."

ovjek je kimnuo.
"Mogu li pitati, gospodine", dodao j&pukovnik, "zato uope doputamo
Kinsmanu da ode? Zato ga ne zadrimo ovdje, pod rukom?"
"Mrtav muenik gori je neprijatelj od ivog izdajnika."
"Oh, shvaam. Uh, pukovnik Colt bi sada ve trebao biti u New Yorku."
ovjek se gotovo nasmijao. "Da, znam."
***
Colt je bio tamo kad se Kinsman vratio u svoju sobu.
Harriman je drao vrata dok je Kinsman ulazio, s Landauom odmah iza
njega. Colt je stajao pored prozora, promatrao no i neobinu rasko uline
rasvjete.
Kad je uao u sobu i skinuo masku s kisikom Kinsman je rekao: "Frank!
Ovo je ugodno iznenaenje. to te dovodi ovamo? Mislio sam kako si u
Vanderbergu."
Colt je slegnuo ramenima i odgovorio: "Nisam mogao dopustiti da bude
ovako blizu, a da ti ne skoim poeljeti sretnu Novu godinu."
Harriman je promrmljao: "Dobri stari sentimentalni Frank."
"Aha", rekao je Colt i pogledao ga. "Sentimentalan. To sam ja,
definitivno."
"Drago mi je to te vidim", rekao je Kinsman. "Ptiji pukovnik, ha?"
Colt nije nita rekao. Kinsman je mahnuo prema stolcu i pribliio se
prozoru. "Ne mogu vidjeti Mjesec. Previe oblaka."
Landau je poeo vaditi instrumente na stol.
"Mislio sam kako e biti zaposlen odbrojavanjem u Kennedyju", rekao
je Kinsman Coltu.
"Sve ide glatko. Ne trebam im disati za vrat. Ako bude kakvih problema
mogu me dobiti ovdje."
Kinsman se nacerio. "To ne zvui poput starog opakog Franka Colta
kojeg sam poznavao i volio."
Colt se lagano okrenuo od njega. "Sada sam faca, ptiji pukovnik.
Moram pokazati malo otmjenosti. Osim toga, radije bih bio ovdje s tobom."
"Kako to da prvi imigranti kreu s Floride?" elio je znati Harriman.
"Zato ne odavde, iz civilne luke?"
Colt nije odgovorio. Liznuo je donje zube i namrtio se.
Boe, kako je utogljen! shvatio je Kinsman.
"Sluaj", rekao je Colt napokon. "Ja..."

Zvono na vratima sve je iznenadilo. Kinsman je okrenuo stolac dok je

Harriman odjurio do vrata i otvorio ih. Ula su etiri kolarca, tri djeaka i
djevojica. Najstariji sigurno nije imao vie od deset. Djevojica i jedan od
djeaka bili su latino-preplanuli. Protorikanci, pretpostavio je Kinsman.
Jedan je djeak bio crn; etvrti crvenokos, pjegav, pravi Huckleberry Finn.
I njihova uiteljica. "Oh, tako je lijepo od vas to ste nam dopustili da
vas posjetimo! Jasno mi je koliko ste zaposleni." Laprdala je dok je uvodila
klince u sobu poput kvoke koja vodi pilie.
Klinci su bili tihi, zurili su, ali profesorica nije prestajala priati. Kinsman
je odmah shvatio kako razgovara s Harrimanom samo kako bi smanjila
nervozu, koristei u potpunosti isti ton glasa i izraze koje je koristila u
uionici.
"Oh, vi ste sigurno gospodin Kinsman - Chester Arthur Kinsman. Jeste li
ime dobili po predsjedniku Arthuru? I vi ivite na Mjesecu! Nije li to
zanimljivo, djeco? elite li vi jednog dana otii na Mjesec?"
Djevojica je pruila stidljivo ruku prema Kinsmanovu egzoskeletu.
"Zato to nosite?"
Kinsman joj se nasmijeio. Stari lunarni arm. "Trebam ga kako bi mi
pomagao u kretanju. Vidi?" Podigao je jednu ruku, sva etiri klinca
odskoila su unatrag na zvuk servomotora. "Moji miii su se prilagodili na
gravitaciju Mjeseca, koja je est puta manja od ove ovdje. Ja sam preslab
kako bih se ovdje sam kretao. Vi ste puno snaniji od mene."
To ih je ohrabrilo. "Moj tata kae da ste izdajnik. Bili ste zloesti prema
Sjedinjenim Dravama", rekao je crni desetogodinjak.
"ao mi je to tako misli", odgovorio je Kinsman. "Ljudi s Mjeseca
eljeli su biti slobodni. Ne elimo povrijediti Sjedinjene Drave niti ikoga
drugoga. Samo elimo biti slobodni."
"Kad odrastem", rekao je Portorikanac, "hou li moi doi na Mjesec?"
"Naravno. Moe ivjeti tamo, ako eli, ili samo doi u posjet."
"Hou li ja trebati nositi jednu od ovih stvari?" Pokazao je spone.
"Ne." Kinsman se nasmijao. "To je samo za slabe stare ljude poput
mene. Na Mjesecu ih ak ni ja ne trebam."
Postavili su jo nekoliko pitanja, a onda ih je uiteljica uputila prema
vratima.
"Mogu li i curice takoer ii na Mjesec?" pitala je djevojica.
"Da, naravno."
"Idemo, djeco, gospodin Kinsman je jako umoran. ovjeku s Mjeseca
jako je teko biti ovdje na Zemlji. Pomiriite zrak? ak je i zrak drugaiji!"

"Ja nita ne osjeam."

"Na to sam i mislila!"
Do tada su ve bili na hodniku i vrata su se zatvarala kad je jedan klinac
povikao: "Jebeni izdajnie! Sredit emo mi tebe!"
"George!" prekorila je uiteljica "Takav jezik! I galama na hodniku!"
Vii s krova, mali, pomislio je Kinsman. Budi pravi patriot.
Harriman je nogom zatvorio vrata. "George e sigurno postati
gradonaelnik."
Landau je ustao i otiao do stola. "Moram te pregledati."
"Jo krvi? Hugh, narui neku veeru, moe? Frank, ostani i veeraj s
nama."
"Trebao bih krenuti", promrmljao je Colt.
"Ajde", nagovarao je Kinsman. "Pustit emo te ranije. Moramo biti na
JFK-u za polijetanje u dvadeset i dva sata. Moe gledati polijetanje
imigranata na televiziji."
Colt je nevoljko ustao i upalio televizor. Kinsman se isto tako nevoljko
okrenuo prema Landauu koji je u ruci drao iglu.
Sav promet na Times Squareu je zaustavljen. Policajci na konjima, u
oklopnim automobilima, u helikopterima, svi nose kacige, plastine vizire,
zatitne maske, naoruanje. Tisue ljudi dolazi na trg i jo se vie skupova
formira diljem Manhattana. Na strateki postavljenim oruarnicama na
otoku vojska okuplja ljude, oklopne transportere i lagane tenkove.
Washington Square, Columbus Circle, cijela Amsterdam Mall avenija gomila je sve vea. Boce, pljuge i tablete slobodno se dijele unato
policijskim patrolama na rubovima gomile i helikopteri s reflektorima. Ali
ljudi su sretni, smiju se, slave. Veliki TV ekrani postavljeni su na ulicama
kako bi prikazali lansiranje iz svemirskog centra Kennedy.
Frank Colt nervozno je puio dok je sjedio na krevetu i gledao
posljednje trenutke odbrojavanja. atl se nalazio na kraju piste, okupan
svjetlou desetak velikih reflektora. Sva su servisna vozila udaljena od
njega. Samo je tanki traak dima iz motora govorio kako u letjelici ima
nekoga i kako je spremna za polazak.
TV komentator je laprdao: U jednom od najveih meunarodnih inova
dobre volje u ovom desetljeu Sjedinjene Drave dozvoljavaju da pedeset
ljudi iz drugih nacija krene na povijesno putovanje na Mjesec - unato
injenici da je lunarna kolonija pravno jo uvijek ameriki teritorij."
Landau se namrtio dok je spremao svoju medicinsku opremu. Harriman
je bio na telefonu, opet je provjeravao spremnost njihovog atla na JFK-u.

Kinsman je umorno sjedio u svom specijalnom stolcu. Pregledi ga nisu

samo bacali u depresiju, inili su ga jo slabijim no inae. Negdje u
pozadini uma pipac nelagode upozoravajue se trzao. Skrenuo je pogled s
televizora i pogledao Colta koji je uvlaio dim cigarete. Frank nikad nije
puio, rekao je Kinsman sam sebi. Mogu li pritisci zapovjednitva biti toliki
da su ga natjerali na puenje?
Oglasilo se zvono na vratima. Stigla je veera.
"Ne opet!"
General Maksutov sluao je dobre etiri minute, po digitalnom satu na
njegovom metalnom stolu, lice mu je istodobno postajalo sve zapanjenije i
sve sumornije. Napokon je spustio slualicu, ali ne prije no to je rekao:
"Da, gospodine. Odmah!"
"Dimitri", rekao je svom pomoniku koji je sjedio na drugoj strani stola s
aom ampanjca u ruci, "to je bila Moskva. Moramo smjesta pripremiti tri
lansiranja."
Dimitri je ispustio au ampanjca na debeli orijentalni sag.
"Obavjetajci tvrde kako su Amerikanci krenuli zauzeti svoje svemirske
postaje", objasnio je general. "Ako ne uzmemo svoje od
kontrarevolucionara uzet e ih Amerikanci. Za nekoliko sati!"
"Ali tri atla? Sada?"
General Maksutov ogoreno je kimnuo. "Probudi ljude - sve posade i
rezerve. Nazvat u Andreija i javiti mu radosne vijesti. Treba javiti ekipama
na tlu. Pobrini se za to."
Pomonik je tupo kimnuo i ustao. Nehajno je primijetio kako se aa
nije razbila. Podigao ju je i pomalo drhtavom rukom stavio na stol.
"Reci bolnici neka da tablete za buenje. I ti popij jednu."
"Da, gospodine."
"Sretna Nova godina, drue", rekao je general s gorinom. "I sretan
novi milenij."
Dimitri je odmahnuo glavom. "Ovo je previe slino prolom mileniju."
"Da, zar ne? Samo to u dvadesetom stoljeu ti i ja nismo bili duni
ubijati nae zemljake."

Lansiranje je prikazano na divovskim TV ekranima postavljenima na

Times Squareu i ostalim mjestima gdje su se ljudi skupljali. Ljudi gledaju,
more brbljave ljudskosti, kako otkucavaju posljednje sekunde

odbrojavanja, atl je okupan reflektorima na sparnoj floridskoj noi, eka,

eka...
"Tri... dva... jedan...Polijetanje!"
Na trenutak nita se nije dogodilo. Onda je atl jurnuo pistom,
zagluujua grmljavina pratila ga je dok je ubrzavao i projurio pored
kamere i podigao se prema mranom nebu, iza su se vidjeli naranasti
plamenovi koji su izbijali iz raketnih motora.
Gomila je uzdahnula.
atl je graciozno skrenuo lijevo, plamen njegovih motora reflektirao se
od niske magle oblinjeg mora. Kamera ga je pratila sve dok se nije
pretvorio u toku koju nije bilo mogue razlikovati od zvijezda razasutih po
nonom nebu.
Tv komentator nije nita propustio. "Lansiranje je dobro, dobro... sada
se uspinje svojim programiranim kursom, nosi prvu turu meuplanetarnih
imigranata u povijesti ljudskoga roda..."
Veera je bila tiha, napeta. Kinsman i ostala tri mukarca jeli su brzo,
sjedili oko malog stola bez previe prie i gledali TV. Slika se mijenjala od
snimki atlovog odbrojavanja i lansiranja do snimki ljudi na Manhattanu i
dugih jednolinih segmenata zabave.
"Pa, Frank", rekao je Kinsman kad se na ekranu prikazao teleskopski
pogled na atl u letu, "sada se moe opustiti. Ptica je poletjela bez tebe."
"Aha", rekao je Colt.
Bio je toliko napet da e puknuti, pomislio je Kinsman. to ga dovraga
prodire? Neto definitivno nije bilo u redu, znao je Kinsman, ali tijelo ga je
previe boljelo da bi razmiljao. Znam kako se Atlas osjeao, kad je drao
svijet.
"Chete", rekao je Landau, "moramo se pripremiti za vonju do
aerodroma. Morat e nositi masku s kisikom."
Kinsman je elio kimnuti, ali nije ak ni pokuao.
"De Paolo je poslao dva auta po nas", rekao je Harriman. "Plus pratnju.
Nema ni lokalnih ni saveznih murjaka. Tiho emo se iskrasti."
Kinsman je odjednom okrenuo stolac prema Coltu. "Frank", izlanuo je,
"doi s nama!"
"Na aerodrom?"
"Ne, u Selene! Hajde. Zna kako ovdje vie ne pripada. Zna to
pokuavamo uiniti. Pridrui nam se!"
Colt je odgurnuo stolac od stola. "Ja? ozbiljan si? eli da ja...?"

"Zato ne?"
"Nakon onog to sam uinio?"
"To je prolost. Mi gradimo za budunost. Moe nam pomoi! Bio bi
vraki sretniji na Seleneu nego ovdje gdje mora podnositi govnarije kojima
te natovare."
Colt je skoio na noge. "Ti si lud! Ne mogu -"
"Naravno da moe", nagovarao je Kinsman.
Colt je bacio ubrus na stol i viknuo: "Ti prokleta budalo! U vrijeme kad
se vrati na postaju vie nee biti nikakvog Selenea!"
"Ne kuim -" Ali muan izraz na Coltovu licu zaustavio je Kinsmana.
"Kako to misli, Frank?"
"Sranje, ovjee! Jesi li uistinu mislio kako emo ti dopustiti da se
izvue? Jesi li uistinu to mislio?"
Kinsman je mogao osjetiti vatru u ivcima. "Frank, to to govori?"
Coltovo je lice bilo slika boli. "Chete, ti blesavi kurvin sine - onaj atl nije
pun tvojih vrajih izbjeglica. U njemu je sto naoruanih vojnika! U idua
dva sata imat emo Alfu. Za dvadeset etiri sata imat emo sve svemirske
postaje, ruske takoer. Onda emo zauzeti Selene"
Kinsman je zatvorio oi.
"Ti kurvin sine!" bjesnio je Harriman. "Tako si dobio te orlove.!"
"Aha." Coltov je glas zvuao slabano, jadno.
Landau je promrmljao jednu rije: "Jill..."
Kinsman je pogledao svu trojicu. Harriman i Landau jo su uvijek sjedili
za stolom, hrana i vino bili su nedovreni. Colt je stajao, blago rairenih
nogu, na prstima, kao da oekuje njihov fiziki napad.
"Telefon", rekao je Kinsman vie sebi nego ostalima. Odvezao se do
stola. "Telefonska veza... JFK ima vezu s Alfom."
Colt je odmahnuo glavom. "Nee te spojiti. Zrakoplovstvo je sat
vremena prije no to sam doao ovdje preuzelo veze na JFK-u."
Kinsman je zaustavio stolac. Okrenuo se prema Coltu i rekao: "Onda e
im rei da uspostave vezu."
"Moram?"
"Ti si jedini koji moe, Frank."
Colt je sada razrogaio oi. "Ti si lud, ovjee. To je ludost."
Prizor na zidu prikazivao je Times Square i jo uvijek rastuu gomilu.
Harriman je otiao do kontrola i smanjio zvuk.
"Frank", rekao je Kinsman, "Ti si na naoj strani. Oduvijek si bio na
naoj strani. Ti si jedini koji to nije shvatio."

Colt je ukoeno, drhtavo krenuo prema njemu i odgovorio: "Ja sam na

svojoj strani, Chete. To je jedina strana koja postoji. Broj jedan."
"Sere. Ne moe ivjeti s tim, i obojica to znamo. Unaprijedit e te u
generala. Svijet i dalje umire, Frank. Umire! Osim ako ne uinimo neto
kako bi ga promijenili."
"Prodajom Sjedinjenih Drava."
"Uzdizanjem iznad njih!" viknuo je Kinsman, a prsa su mu gorjela od
boli.
Colt je sada stajao ispred njegovog stolca i nadnosio se nad njega.
"Znamo to ti i De Paolo radite - svi oni posjetioci koje si imao u proteklih
nekoliko dana. Nee uspjeti, Chete. Nee ti dopustiti da uspije."
Kinsman je duboko udahnuo i otjerao bol. "Nije me briga za to. Ne
marim za nita osim neovisnosti Selenea. Jer bez nae neovisnosti bit e
dio nuklearnog udara koji e ubiti sve ljude Sjedinjenih Drava. Od toga
nema bijega, Frank. Ili emo mi kontrolirati satelite ili e biti nuklearni rat.
Koje eli?"
"Ne elim nijedno, prokletstvo!"
Glasom vrstim poput spona koje je nosio Kinsman se proderao: "Mora
biti ili jedno ili drugo, Frank. A ti mora izabrati koje. Izbor je tvoj. Biraj."
Colt ga je mrko gledao.
"Biraj!"
Colt je trenutak oklijevao, onda se okrenuo prema stolu i divljaki
pritisnuo brojeve na telefonu. "Centralu JFK-a", rekao je u slualicu.
Mali telefonski ekran je zasvijetlio, ali nikakva se slika nije pojavila.
Muki glas je lijeno, ravnoduno rekao: "Svemirodrom JFK."
"Ovdje pukovnik Colt. Daj mi bojnika Stodta u komunikacijama."
Glas je odmah postao budniji. "Gospodine? Hoete li ponoviti zapovijed
kako bi na audio verifikator mogao provjeriti va glas?"
Colt je ponovio, ekran je zatreperio i pojavio se pritavi ovjek visoka
ela. Njegova plava tunika imala je zlatno hrastovo lie bojnika
Zrakoplovstva.
"Stodt ovdje."
Colt je poprijeko pogledao Kinsmana. Onda: "Smjesta elim lasersku
vezu s Alfom. Puno kodiranje i bez snimanja. Smjesta. Spojite ju na ovu
telefonsku liniju."
Bojnikovo usko lice jo se vie suzilo. "Gospodine, to nije u naem planu
operacije."
"Jesam li te pitao?" prasnuo je Colt. "Uini to!"

"Ali... ali, gospodine, nema teorije da nadziremo lasersku vezu sve dok
ne budemo imali vremena za -"
"Stodte, imate deset minuta za uspostavljanje te jebene veze. U
jedanaestoj mi moete poeti pisati izvjee zato je upak od
komunikacijskog tehniara unaprijeen iznad njegovih talenata. Idemo,
pokret, natporunie. Ili elite postati porunik?"
Bojnik je vidljivo zadrhtao. "Odmah, gospodine", promrmljao je. Ekran
se zacrnio.
Colt se okrenuo prema Kinsmanu. "Ne znam koliko e im dugo trebati
da shvate to ini i prekinu vezu. Bolje brzo priaj - ako uope dobije
ansu za prianje."
Bol je bila tupa, uporna, poput ugljena: izvana crna, ali crvena i usijana
u sredini. Kinsman je samo rekao: "Hvala, Frank."
Colt je odmahnuo glavom ali nije nita rekao. Otiao je natrag do
kreveta pored tihog zidnog ekrana i sjeo. Ekran je prikazivao Gaya
Lombarda kako se istodobno smije i mae tapiem u savrenom tri-etiri
tajmingu ispred orkestra robota. Pravi su ljudi plesali na plesnom podiju
Starlight Roofa.
"Trebali bi krenuti prema JFK-u", rekao je Landau.
Harriman je zagunao. "Ti kurvini sinovi nee nas pustiti. Ovdje nas
dre za muda."
"Ne", rekao je Colt. "Rekao sam im kako e biti u redu da se vratite na
Alfu, a potom Selene. Imali bi Alfu pod kontrolom u vrijeme kad biste vi
stigli tamo, takav je bio na plan."
Kinsman je sluao samo s polovicom uma. Ostatak je jurio
mogunostima. Ne smijemo im dopustiti pristajanje na Alfu. Ali
najvjerojatnije e probati sletjeti na silu. Ili moda imaju dovoljno odijela
da iskoe i uu kroz komore za sluaj nude. Boe, mogu unititi postaju.
Diane...
Telefonski je ekran zablistao duginim bojama. Glas - ne bojnika Stodta rekao je: "Diretktna veza s Alfom stie, gospodine."
Ekran se oistio i komunikacijska tehniarka blago izgubljenog pogleda
je rekla: "Recite, JFK."
"Ovdje Kinsman", rekao je i smjestio se ispred telefona. "Tko je glavni?"
Djevojka je jednom trepnula. "Gospodin Perry."
"Gdje je Leonov?"
"Juer se vratio na Selene, gospodine. Mogu vas spojiti s njim -"
"Ne. Pronai Perryja. Smjesta."

"U redu."
Proteklo je nekoliko minuta. Ostala tri mukarca okupila su se oko
Kinsmana. Mladenako lice Crhisa Perryja napokon se pojavilo na ekranu.
Tipian zgodan junak, pomislio je Kinsman. Nadam se da je dorastao
ovome. Perry se veselo cerio, ali iza njega je jo bilo ljudi i uo se njihov
amor.
"Mislili smo kako ete ve biti na putu ovamo", rekao je sretno. "Imali
smo vraku zabavu u pono - po naem vremenu, to jest. Ali svi su ostali
budni kako bi doekali imigrante, a Diane Lawrence eli -"
"Nema vremena!" prasnuo je Kinsman. "Let s Floride pun je vojnika, ne
imigranata."
"Molim?"
"To je trik. Trojanski konj. Mi smo jo uvijek u stoeru UN-a. Taj atl ne
smije pristati. Shvaa li? Ni pod kakvim okolnostima."
"Da, gospodine." Perry je bio u potpunosti trijezan. Smijeh i amor iz
pozadine zamijenila je apsolutna tiina.
"Uspostavite radio kontakt s njima", rekao je Kinsman. "Zapovjedite im
da se smjesta vrate na Zemlju."
"U redu. A to ako ne posluaju? Mogli bi pokuati pristati na silu. Ako
imaju ikakvo tee naoruanje -"
"Znam." Kinsman je rukama snano stisnuo spone na butinama. "Zato
ih je neophodno vratiti natrag. Ako ne posluaju -" Oklijevao je, zatvorio
oi na trenutak, a onda zapovjedio: "Ako ne posluaju upotrijebi PBR
satelite. Najprije ih upozori, ali upotrijebi lasere ako se ne okrenu."
Perry je kimnuo stisnutih zuba.
"Nemojte im dopustiti da se dovoljno priblie postaji jer bi ju mogli
otetiti", rekao je Kinsman. "Moda nose rakete, i mogli bi ih pokuati
upotrijebiti ako se uspiju iskrcati."
"Hoe", rekao je Colt preko Kinsmanovog ramena.
Perry je izgledao odluno. "Da, gospodine. Idem ih odmah kontaktirati."
U trenu se okrenuo od ekrana.
"Hoe li uiniti to?" proaptao je Landau.
Kinsman se okrenuo i pogledao Rusa. Spone su od toga napravile bolno
iskustvo. "Misli hoe li ubiti Amerikance? Dovraga, vrlo skoro emo
saznati." Ti si ovo poeo sa eljom da zaustavi rat, bjesnio je sam na
sebe, a pretvara se u graanski rat.
"Bolje mu je da to uini", rekao je Colt.

Perry se vratio do ekrana. "Moram dolje u kom centar. Imaju atl na

standardnoj frekvenciji, ali ne mogu svim dijelovima ove zabave upravljati
odavde."
"U redu. Neka ova linija bude otvorena", rekao je Kinsman.
Ali ekran je eksplodirao arenilom boja. Jedini zvuk iz zvunika bilo je
bijesno siktanje.
"Skuili su", rekao je Colt. "Prekini vezu."
Kinsman je okrenuo stolac. "Hugh, pronai negdje telefon i reci naem
atlu neka eka. Ne znam kad emo stii tamo - ako ikada stignemo. Onda
provjeri kojeg visokog dunosnika UN-a moe nai..."
"Isuse! Na Novu godinu?"
"Ne moe se pomoi! Moramo imati nekakvu silu oko atla. On je naa
veza s domom, i..." Jauknuo je od otre boli.
"Chete!"
Landau je stigao do njega.
Kinsman je odgurnuo Rusa. "Ne... dobro sam." Pokuao je doi do
daha. "Hugh, za ime Boje - trebamo De Paola. Pronai ga. Pronai neke
strane diplomate. Marretta, novinare, bilo koga. Moramo dati izjavu o
ovome. Nemoj -" Bol je opet navalila, poslala plamen preko njegovih rebara
i niz obje ruke. "Neu dopustiti da se za ovo ne sazna."
Harriman se ugrizao za donju usnicu. Ali kimnuo je i jurnuo prema
vratima.
Landau je Kinsmanov stolac postavio u leei poloaj. Strop se vrtio.
Kinsman je uo kako iz telefona dolaze udni zvukovi, a onda je piskutavi
glas pozvao: "Pukovnie Colt! Pukovnie Frankline Colte!"
Landau je bio iznad njega. Bio je mutan, ali vrlo ozbiljan. Koncentriran.
Tako vraki sumoran. Pitam se je li takav u krevetu s Jill. Sigurno se
ponekad smijei.
"Ovdje Colt."
"Samo trenutak, pukovnie. Prioritetni poziv iz Washingtona."
"Mrak. Samo mi je jo to trebalo."
Kinsman je lagano okrenuo glavu kako bi vidio zidni ekran. Plesni je
podij bio ispunjen sretnim ljudima. Uglavnom starim ljudima. Prizor se
promijenio. Amsterdam Mali takoer je bio ispunjen rasplesanim parovima.
Ali ovi su bili mladi, crnci, Portorikanci, ostali latinoamerikanci. I njihovo
plesanje nije bilo otmjeno ili odmjereno. Njihovu glazbu nije izvodila
simulacija davno mrtvog orkestra. Kinsman je mogao vidjeti eline
bubnjeve, gitare i dovoljno pojaala pa se sanjivo upita: Otkud im struja?

Prisilio se probuditi. "Prestani u mene zabadati igle, prokletstvo!"

Landau mu je poloio teku ruku na rame. "Budi miran. Tiho."
"Pukovnie Colt." Kinsman nije mogao vidjeti stol, ali glas se dobro uo
kroz zvunik telefona.
"Ovdje sam." Coltov je glas bio miran. Odluio je, znao je Kinsman.
"estitam, pukovnie. Upravo ste zaradili streljaki vod."
"Pogodi ponovno, beba. Ja sam na teritoriju UN-a i traio sam azil u
Seleneu."
"Ti si izdajnik", proaptao je promukli glas. "Izdajnik. Gori ak i od
samog Kinsmana. Znao si to inimo. Pomogao si nam planirati. A onda si
promijenio stranu. Nee biti milosti za tebe, crni ovjee. Nee biti mjesta
na kojem e se moi sakriti. Ti si mrtav ovjek."
"Svi umiru", zareao je Colt. "Ukljuujui tebe."
"Istina. Ali ti e umrijeti prije mnogih. Nae se trupe nee prestraiti.
Zauzet e postaju Alfa ili ju unititi."
"Bolje da im promijeni zapovijedi. Sprit e ih ako se ne okrenu."
"Nee se okrenuti. A ako tvoji novi prijatelji ubiju amerike vojnike ak
ni zgrada UN-a nee biti sigurna za tebe."
"Da sam na tvom mjestu", uo je Kinsman Colta, "jurio bih prema
atomskom sklonitu, a ne prijetio ljudima preko telefona." Onda je uo tihi
prekid komunikacija.
"Alex", rekao je Kinsman. "Nemoj me uspavljivati. Moram ostati
budan... moram..."
"EKG ti je zastraujui", rekao je Landau. "Ostat e leati i odmarati
se."
"Nee", odrjeito je rekao Colt.
Kinsman je prtljao rukom traei kontrole stolca i okrenuo ga prema
Coltu. Nemoj pokuavati ustati, upozorio je sam sebe. Ne budi toliko
hrabar. Bol je sada ublaena, ali znao je kako je tome uzrok ono to mu je
Landau dao u injekciji. Lijek je samo privremeno smanjio intenzitet.
"Neka bude budan i svjestan", rekao je Colt Landauu. "Trebat e nam.
On je jedini koga e posluati - ljudi tamo gore i ljudi ovdje dolje. Ako ode,
nee sluati ni tebe ili mene."
"Harriman je tu", rekao je Landau jedva otvarajui usta.
"Neka bude budan", ponovio je Colt.
"Ubit e ga."
Prije no to je Colt mogao odgovoriti Kinsman je rekao: "Svi ljudi
umiru." Dva biva astronauta nacerila su se jedan drugome.

"Frank", rekao je Kinsman, "vidi moe li opet uspostaviti kontakt s

Alfom. Perry nije budala. Najvjerojatnije u ovom trenutku pokuava
uspostaviti kontakt s ovom zgradom pomou mikrovalnih odailjaa."
"Aha, u redu." Colt se vratio do telefona.
Kinsman je disao vrlo polagano kako ne bi uznemirio zvijer koja je
drijemala u njemu, i rekao Landauu: "Uinite sve to morate uiniti, Alex,
ali nemojte me uspavati. Frank je u pravu. Moram biti budan do kraja
ovoga. Ja sam jedini koga e sluati. Moda kad se Hugh vrati..."Ako se
vrati, pomislio je Kinsman. Ako je morao izai iz zgrade moda su ga
zgrabili.
"Mogao bih pokuati elektrino blokiranje boli", promrmljao je Landau i
otiao do svoje medicinske opreme.
Colt je gunao i psovao u telefon. "Zar nitko od tih kuraca na centrali ne
govori engleski? Jebeno sranje!"
Kinsman se nasmijeio sam sebi. Frank je odluio. Preao je na njihovu
stranu.
Ekran na zidu prikazivao je veliki sat na jednom od tornjeva Times
Squarea. Pokazivao je dvadeset jedan etrdeset osam. Gomila je sada bila
poput jednog ovjeka, ljuljala se, naricala, samohipnotizirala.
"Aha... tko je to? Perry! Ovdje Colt."
Kinsman je okrenuo glavu. Prebrzo. Bol je prostrujala. Isuse, ne mogu
se ni pomaknuti!
Colt je dojurio do njega. "Perry je na liniji. Nema vizualnog, samo glas."
Odvezao je Kinsmana do stola.
"Chrise, ovdje Kinsman." Moe li me uti? Glas mi zvui tako prokleto
slabano.
"Da, gospodine. Pokuavali smo vas dobiti."
"to se... dogodilo?"
"atl se odbio vratiti. ak su ispalili i projektil na nas."
Projektil! "Gdje? Kolika je teta?"
"Nema tete. Presreli smo projektil laserskom zrakom, a onda smo
drugom sredili i atl."
"Sredili ste atl?"
Duga pauza. "Da, gospodine. Radar je potvrdio pogodak. Raspao se.
Nita osim komadia. Nema preivjelih."
Stotinu ljudi. Nita osim komadia. U orbiti... lebde poput nje.
"Gospodine?"
"Da, ovdje sam." Glas mu je bio slab. Jecaj.

"Nismo mogli uiniti nita drugo. Odbili su se vratiti."

"Shvaam. Dobro si postupio. Odgovornost je moja. Ja sam izdao
zapovijed."
"Da, gospodine." Linija se prekinula.
"Sada mora spavati", rekao je Landau. "Nema..."
Ali Colt je rekao: "Pogledajte ovo." Pojaao je ton zidnog televizora.
Sumorno, mrko reporterovo lice ispunjavalo je ekran. Govorio je: "...
unitili pobunjenici. Vlada nije objavila zato je vojska bila u atlu, ili to se
dogodilo sa skupinom meunarodnih imigranata koji su trebali stii na
postaju oko dvadeset i dva sata po istonom vremenu."
Reporter je na kratko bacio pogled u stranu, a onda nastavio:
"Ponavljam: Bijela kua prije nekoliko minuta objavila je kako je atl sa sto
amerikih vojnika uniten kad je priao svemirskoj postaji Alfa. Sto
Amerikanaca - plus posada atla, koji su takoer bili Amerikanci - su
ubijeni. atl su namjerno unitili pobunjenici koji privremeno zapovijedaju
svemirskom postajom. Izvori iz Bijele kue javljaju kako e uskoro objaviti
nove informacije."
Slika se prebacila na gomilu na Times Squareu. Bili su skamenjeni,
zapanjeni, nepokretni. Svi veliki TV ekrani na trgu prikazivali su istu objavu.
Sada je jedan od njih - javni obrazovni program - poeo prikazivati
animirani prilazak atla svemirskoj postaji. Nestao je u zasljepljujuem
bljesku svjetlosti.
"To su brzo smislili, kurvini sinovi", promrmljao je Colt.
"Sigurno su to imali u pripremi kao dio sigurnosnog plana", rekao je
Kinsman jedva ujnim glasom.
Scena se promijenila na krupni plan reportera dolje na ulici, ugodno
zamotan u strujom grijano odijelo, i tri naoruana privatna policajca oko
njega.
"Ljudi ovdje na Times Squareu su zapanjeni, okirani, jednostavno
nesposobni povjerovati u ove iznenadne i tragine vijesti", rekao je u
mikrofon.
Iza njega je dola gomila tijela. Kamera je prikazivala pogled s jednog
od tornjeva na trgu. Ali reporter je i dalje laprdao:
"Gomila oivljava. Ne znam moete li uti to viu. Prilino je opsceno,
veina, ali openito miljenje jest - lunarni disidenti ubili su stotinu
Amerikanaca. Ovdje ima ljutnje, pravog bijesa.
Kinsman je prilino razgovijetno uo enin urlik: "Kurvini sinovi su u
zgradi UN-a!"

Reporter je govorio brzo, kao da prenosi neki sportski dogaaj. "Gomila

se kree, poput neke velike nesigurne zvijeri koja pokuava odluiti u kom
pravcu ii."
"Doi e ovamo", rekao je Kinsman.
Colt je kimnuo. "Ve su poeli izlaziti s trga. A murjaci im doputaju."
Policija nije inila nita dok se gomila poela iriti s Times Squarea. TV
slika prikazivala je sline priloge diljem Manhattana.
Kinsman je pokuao sjesti. "Frank, moramo do naeg atla. Odmah."
Bol je kljuala u njemu. Osjeao je kao da su mu na prsa, ruke i u cijelo
tijelo postavljene usijane ine. Ne! vrisnuo je sam sebi. Ne sada! Ali nije
mogao nita vidjeti. Sve se zacrnilo.
U daljini je uo Landauov okirani'glas: "Previe je... previe..."

Petak 31. prosinac 1999: 2358 sati UV

Neto ga je treslo. Glasno, prodorno zavijanje uzdrmalo je sve
Kinsmanove kosti. Nije se mogao micati. Imao je osjeaj kao da mu je
tijelo zalijepljeno.
Glas. Marrettov? Vie kako bi ga uli kroz buku "Rekao sam mu kako
emo im dati najveu koju je ovaj kontinent ikada doivio. A to takoer
moemo i uiniti. De Paolo razgovara s predsjednikom."
Kinsman je prisilio oi da se otvore. Trebala mu je velika snaga volje.
Glava mu je bila okrenuta prema malom prozoru. Sve je dolazilo polagano
u njegov zamagljeni mozak. Odvezli su nas helikopterom s krova zgrade.
"I tako su me pronali", govorio je Marrett. "Hugh je uletio na tulum s
cijelim vodom osiguranja UN-a. Polovica ljudi na tulumu pomislila je kako
se radi o raciji zbog droge!"
Kinsman se pokuao usredotoiti na prizor vani. Jo je uvijek bila no.
Ispod njih su prolazila svjetla grada. U daljini je bila rijeka, silueta
Manhattana... oh, Boe!
Vatra. Plamen je lizao prema gore, reflektiran na vodi i staklenim
zidovima zgrade UN-a. Gorjele su. Zapalili su zgrade UN-a.
"Vatra se iri", rekao je netko. Marrettov je glas odgovorio: "Naravno.
Vraja vatrogasna vozila ne mogu do njih zbog gomile."
'"Kakve su budale ovi smrtnici.'" Harrimanov glas, zvuao je vrlo
umorno, vrlo potiteno.
"Ej, pono je."

"Mrak."
"Sretna jebena Nova godina."
Glasovi su nastavili zujati, ali Kinsman nije obraao pozornost. Gledao je
kako vatra guta zgrade UN-a.
Bol je dola, otila i opet se vratila. Osjeao je kako se provlai kroz
njegovo tijelo. Pipci od usijanog eljeza prolaze njegovim arterijama i
venama, skreu, istrauju, trae. Dolje kroz finu mreu kapilara bol se iri.
Osjea bol, zna da je tu, iako njegov mozak nastoji pod lijekovima drati je
pod kontrolom. Da, ali ja ju mogu osjetiti poput pobjednike vojske koja
zauzima osvojeni teritorij.
Harrimanov je glas doao iz potpune tame. "De Paolo je. Sutra e se
sastati. Predsjednik dolazi u New York pogledati tetu. De Paolo poruuje
da kaemo Chetu kako se zgrade mogu ponovno izgraditi. Kao i institucije.
Snanije no to su bile."
Ali moramo biti jako paljivi, tiho je ponovio Kinsman. Bilo bi vrlo lako
postati diktator. Moramo sauvati ljudsku slobodu - ni jedan drugi nain
nee upaliti.
Pomicali su ga. Osjetio je kako ga podiu, sputaju. Paljivo. Njeno.
Poput krhkog bogatstva. Pomislio je: Poput fosila.
Tlak i priguena grmljavina raketnih motora. Bol posvuda, probudila ga
je.

Frank Colt sjedi pored njegovih nosila i drijema. Kinsman ga je zgrabio

za ruku.
"Toliko je puno posla, Frank." Glas mu je zvuao poput umirueg starca.
"Ej, Chete. Polako, ovjee." Ali Frankov je glas takoer udno zvuao.
"Moram... sluaj, Frank. Moramo uiniti sve to je u naoj moi. Moramo
ljudskome rodu otvoriti vrata."
"Aha, naravno, beba. Nemoj se uzbuivati."
Ostali su sada doli. Sjene.
"Frank, moemo razviti sirovine s Mjeseca. I ii na asteroide. Moemo
razviti... cijeli sunev sustav prirodnih resursa... nitko ne treba biti gladan ili
siromaan. Moemo to uiniti! Moemo to uiniti!"
"Aha, dobro."
"Shvaa, Frank? Zna na to mislim? Mogu ti to prepustiti, zar ne?"

Colt je njeno kimnuo dok je netko drugi maknuo Kinsmanovu ruku.

"Znam", rekao je Colt. "I sam sam o tome razmiljao. Pobrinut u se da
se ostvari. Ne brini. Samo se odmaraj."
"Odlino", rekao je Kinsman. "Odlino. Znat e kako to uiniti. Rudnici
na Mjesecu. Svijet resursa. I asteroidi. Puno moi... sve to nam treba... za
svakoga..."
Netko - Landau, pomislio je - pritisnuo je iglu na njegovu ruku.
Lebdio je. Lebdio je. Glasovi su treperili oko njega. Opet su ga micali, ali
sada je imao osjeaj kao da lebdi u moru.
Ne idi predaleko, Chestere. Plima je.
Da, mama. Do vraga, stvarno je plima.
"Sada je u redu, Chete. Siguran si. Kod kue si."
Dianein glas. Njezin miris.
Pokuao je otvoriti oi. Pokuao je govoriti. Sa svom snagom volje
pokuao je podii ruku i dodirnuti ju.
Nita.
Osjetio je njezinu kosu na licu. "Bit e dobro, Chete. Nee umrijeti.
Molim te. Ne moe umrijeti."
Liznuo je usne. Imao je osjeaj da su mu oi otvorene, ali nije mogao
nita vidjeti. Moda mrlju, svijetlosivo u beskrajnoj tami. Hladno. Hladno i
mrano poput samog svemira.
"Chete, ja sam, Diane. Molim te, nemoj umrijeti. Imamo toliko razloga
za ivot. Volim te, Chete. Voljela sam te cijelog svog ivota..."
I ja sam mogao voljeti tebe. Mogao sam. Mogao. Pitao se je li ga mogla
uti.
Ali onda se siva mrlja tame pretvorila u lik i ugledao ju je kako ga eka,
lebdi u besteinskom stanju, ruke ispruene da bi ga napokon zagrlila.
Kinsmanova posljednja misao izletjela je iz njega poput uzdaha olakanja.
Dug je plaen, na jedini mogui nain. Pridruio joj se, totalno i konano.

Milena Benini
McGUFFIN LINK

Dakle, ovo je pria o tome koliko je obitelj vana... i kako neke druge
stvari mogu biti vanije, ali na kraju ipak nisu. Ukljuuje ak tri Alfreda i
mnogo tota drugo, ali poinje... pa, poinje s poetkom.

I
Ja mrzim poetke. Ne toliko same po sebi, shvaate, ve zbog onoga
emu neumitno vode, a to su krajevi. Krajeve zbilja mrzim. (Mrzim ih toliko
da sam tipku "kraj" na konzoli svoga kunog Heca prekrio naljepnicom
pingvina koju sam dobio od svoje susjede Nike.) Zato sam pomalo ve bio
na rubu ivaca kad mi se u infoboksu po stoti put u zadnjih mjesec dana
zavrtjela reklama s tekstom McGuffin link novi poetak za sve, praena
uobiajeno imbecilnom pjesmicom i preestetiziranim slikama bez sadraja
tipinim za komunikacijsku industriju.
"Gotovo!" rekao sam naglas, ugasio prozor s infoboksom i okrenuo se
prema drugoj konzoli. "Dosta mi je sponzoriranih infoblogova. Alek, kako se
zove ono slobodnjako udo na koje si ti pretplaen?"
"Koje?" upitao je Alek, ne skreui pogled sa svog ekrana. "Lins, Jedna
mrea ili Ratboy?"
"Ratboy?"
Alek je odmahnuo repom, jer su mu ostali ekstremiteti bili zauzeti na
tastaturi. On je jedina osoba koju znam koja tipka etveroruno, slijepo.
(No dobro, dvoruno i dvonono, ali to je to.) "Nije ono to misli", rekao
je. "Jedan stari strip, netko ga skenira i objavljuje u nastavcima na frinetu."
Veina drugih ni ne zna da su stripovi nekad izlazili i izvan mrea, na
papiru, isto kao knjige. Ali Alek zna, kao to zna i hrpu drugih
prednetovskih stvari koje drugi ne znaju. Za nekog iji je oekivani ivotni
vijek etiri godine, od ega je dosad proivio samo jednu, ima upravo
nevjerojatno zanimanje za povijest.
Evo, recimo, dvodii. Dvodie danas gledaju jo samo studenti fuleksnih
akawebija, intelektualni snobovi i povjesniari. I Alek. Nekoliko mi je puta
pokuao objasniti zato su mu dvodii toliko privlaniji od fuleksa, ali nije
uspio. Ali od onih kojima je istekao kopirajt pravi javno dostupne fulekse
koji su nevjerojatno dobri. Na mreama - pogotovo na frinetu - ve je
stekao pravo malo kultno sljedbenitvo. Postoji nekoliko doktorskih
disertacija o njegovim djelima.
A ja ih uvijek vidim prije svih. Drugo dvoje takora, Dipi i Biserka, nisu
pretjerano zainteresirani za ono to Alek radi, bilo s dvodiima bilo s

fuleksima. Ali onda, i njihov oekivani ivotni vijek je etiri godine, od kojih
su jednu ve proivjeli.
Moj nije.
I tako, im je Alek preao na podlogu za mia (znam, znam...) i
zadovoljnim pokretom sjeo na lijevi gumb da klikne spremi, upitao sam:
"Mogu vidjeti?"
Alek si je protrljao brkove. "Naravno da moe." Poistio si je i vrh repa,
siguran znak da je silno ponosan na ono to je napravio. "Mislim da nije
lo", doda.
"Siguran sam da nije", odvratio sam, otvarajui svoj virsimski prikljuak.
"Idemo?"
A bio je, kao i obino, izvrstan. Atmosfera postapokaliptinog velegrada
renderirala se savreno, od sveproimajueg mirisa propale kanalizacije
(Alek je ipak takor) pa sve do plaviasto-crvenih tonova sumraka s
neorganiziranom javnom rasvjetom. Sebi je Alek dodijelio ulogu miiavog,
jednookog tipa u konoj odjei, a ja sam, iz nekog samo njemu znanog
razloga, postao voza taksija. Uz nenametljivu pratnju neke PD sintetizirane
glazbe (originalni soundtrack, objasnio mi je Alek s ponosom, demontiran
pa ukodiran tako da registrira postupke likova i sam sebe remiksa prema
situaciji) jurili smo po razruenom gradu u mome utom taksiju. Taman
sam se poeo ufuravati u cijelu stvar, kad se ravno pred nama pojavila
neka ena.
Bila je... recimo to ovako: u fuleksu ovog tipa (ono to se zove akcijska
drama), postoje samo dvije vrste ena: da-se-smrzne komadi oito
produljenih nogu i oversajzanih oblina, i luakinje u krpama koje bauljaju
po pustoj cesti i mrmljaju nepovezane gluposti koje e iskusni interak
odmah prepoznati kao vitalna uputstva za rjeenje zagonetke pred sam
kraj fuleksa. A premda sam ovoj eni vidio samo obris - pojavila se
doslovno nasred ceste, ocrtana, vrlo dramatino, udaljenim vatrama oko
kojih su se grijali beskunici - smjesta sam shvatio da ne spada ni u jednu
od standardnih skupina. Bila je krhka, sitna, odjevena u starinski Chanel
i, koliko sam mogao vidjeti, sjedokosa.
Zaueno sam pogledao Aleka.
"Krenuo si u avangardu?"
Alek je mahnuo glavom i prebacio cigaretu koju je vakao nezapaljenu
iz jednog kutka usana u drugi.
"To nije moje."

Svaki softver za generiranje fuleksa ima neku vrstu ajia koji popunjava
dosadne rupe i generira statiste. Ali ne atipine statiste: ajiji su notorno
neoriginalni. A mi se jo nismo uploadali. Netko nam je upao u fuleks.
Alek i ja izmijenili smo rutinirani pogled - ve smo puno puta naletjeli na
tipove koji si umiljaju da su hakeri samo zato to se znaju provui ispod
naih standardnih zidova, a malo nas je ponijela i temerska atmosfera
Alekovog fuleksa - i izali iz taksija. Alek je spustio ruku do oruja koje je
nosio na bedru, a ja sam iz pretinca za rukavice izvukao Berettu.
Sjedokosa gospoa u kostimu mahnula je mravom rukom i stvorila
niski stoli sa ajem u porculanskim alicama, tri stolca i upaljenu podnu
svjetiljku sa sjenilom od murano stakla.
"Ispriavam se na ovakvom upadu", rekla je sjedajui, "ali bilo mi je
potrebno neko neupadljivo i sigurno mjesto za razgovor. Ako biste bili tako
ljubazni...?" - rukom je pokazala na cvjetaste tapecirane stolce.
E, sad. Jedno je upasti u neiji fuleks prije nego to je uploadan na bilo
koju javnu mreu. Sasvim je drugo upasti u privatnu mreu s vlastitim
osom i resursima. Gospoa je bila jako dobro opremljena. Ali to nije bio
razlog zato se meni presjekao dah u pluima.
Prije nego to sam uspio smisliti neku pametnu reakciju, Alek se
nasmijeio, pokretom jedva vidljivim iza brade i provakane cigarete.
"Svaka ast, gospoo", rekao je sputajui se na stolac. "Lijepo ste nas
rasturili."
Sjedokosa dama kimne uz samozatajan osmijeh. "Hvala."
Nemajui druge, i ja sam sjeo. Dobio sam alicu Simaja (donijela je
ak i vlastite pluginove, dakle Alek nije pretjerivao kad je rekao da nas je
rasturila), otpio malo, i rekao: "Bok, nonna Sofia."
Stara dama je kimnula s odobravajuim smijekom, kao neija
dobrodrea baka koja uiva u inteligenciji svog omiljenog unuka.
"Kako si, Krvosljednie", rekla je svojim ugodnim, dobro odgojenim
glasom, a ja sam znao da smo peeni.
Nisam podigao svoju Berettu iz nekoliko razloga: kao prvo, koliko god
fuleksi bili napredni, jo uvijek nikoga ne moete zbilja ubiti pucajui u
njega prividom pitolja. Kao drugo, da ba i moete, ovu staru damu bilo bi
jako glupo pokuati ubiti, pa makar i simbolino. Kao tree, Sofia SikatoRaffia nita ne radi sluajno. Da je htjela uhvatiti samo mene, tako bi i
uinila. A sa mnom je bio i Alek.
Bacio sam pogled na njega da se uvjerim kako nee uiniti nita glupo.
On nas je samo promatrao, i dalje vaui svoju cigaretu, s rukom nehajno

poloenom na bedro, dovoljno daleko od okidaa da ne ispadne nasilan,

dovoljno blizu da ga ipak moe dohvatiti ako se za to ukae potreba. (Da,
veina dvodia koje je Alek gledao i prebacivao u fulekse bili su akcijske
drame. U virsimu, Alek je i te kako dobar i brz strijelac. Ali, kao i ja, i on je
znao da time ne moe nita postii ako stara dama ne igra po naim
pravilima.)
Sofia Sikato-Raffia ne igra ni po ijim pravilima.
"to hoe, nonna?" upitao sam. Znam da nije originalno, ali kad vam u
domau mreu provali jedna od efica euroazijske grane organiziranog
poslovanja, koja eljeznom rukom u ipkastoj rukavici vlada najjaom
obitelji izvan Ruskog carstva, originalnost dijaloga nije vam visoko na listi
prioriteta.
Sofia se nasmijeila i otpila malo Simaja, s delikatno ispruenim
malim prstom. Onda je spustila krhku alicu, dohvatila etui za cigarete od
kornjaevine, izvukla jedan uti SimSobranie, zapalila ga zlatnim
Cartierovim upaljaem, i prekriila noge. Kostim joj je zavravao malo iznad
koljena; usprkos godinama, jo uvijek je imala dobre noge, kako u virsimu
tako i u S-u. Kolale su prie da nisu u pitanju flasteri i nanogeni, ve
kupanje u krvi djevica i mlijeko rekonstruiranih sicilijanskih magarica.
Mislite o tome to god elite. Ja osobno nastojim uope ne misliti o Sofiji, ni
o bilo kome od Sikato-Raffia. Nije dobro za zdravije.
"Trebam uslugu, Krvosljednie", ree Sofia. Smeurano lice otmjenih
kostiju bilo je vrlo izraajno, facijalni softver vrhunski. Zato sam znao da je
potpuno odsustvo izraza posljedica kontrole. Neobino.
"Ne dugujem ti vie nita i ti to zna", rekoh oprezno.
"Istina", prizna Sofia. "Ali bih ja rado tebi neto dugovala." Okrenula se
Aleku. "A i vama."
Alek je trznuo glavom i premjestio cigaretu u drugi kut usana.
"Johnny?"
Slegnuo sam ramenima. Radije ne bih uvlaio Aleka u cijelu priu, ali
Sofia mi nije ostavila izbora. "Nekad sam... radio za nonnu", rekao sam kao
neku vrst poluobjanjenja. Po trzaju poveza na Alekovom oku shvatio sam
da je podigao obrvu, no nije nita pitao. Alek ima puno iskustva u
preivljavanju.
"Znam", promrmljao je.
"Ako mogu birati," rekoh ja oprezno, "ja bih radije da nitko nikome nije
nita duan."

"Stvarno mi treba ta usluga, Krvosljednie", ree Sofia. "A ti si najbolji

ovjek za nju."
I ja sam stresao glavom, poalio to nemam cigaretu koju bih mogao
frajerski prebaciti u drugi kut usana, i nasmijao se kroz nos, sluajno u
ritmu utiane glazbene podloge.
"Rekao sam ti, nonna: nikad vie."
"Kad te susjeda zamolila za uslugu, nisi oklijevao."
Aha. Naravno da je znala za cijelu priu. Sofia je uvijek sve znala.
Jedino nije znala koliko me ta usluga Nikinoj majci kotala... ali to je bilo
zato to je nije bilo ni briga. Postojali su jako dobri razlozi zato sam taj dio
svog ivota, kao i nadimak "Krvosljednik", pokuao ostaviti za sobom. Kad
je Nika nestala u Regparku Lika, morao sam pregristi i ponovno se vratiti u
stare dane. Ali Nika je tada imala dvanaest godina, i nije imala nikog
drugog da joj pomogne. To je bilo pitanje ivota ili smrti.
Sa Sofijom je obino isto tako bilo pitanje ivota ili smrti. Nikad njenih.
"To je bilo drugo", rekao sam.
"I ovo je drugo", ree Sofia. Ugasila je SimSobranie u tekoj mjedenoj
pepeljari i protrljala si oi rukom. Rekao sam da joj je facijalni softver
vrhunski: u oima su joj blistale suspregnute suze. "Radi se o malom
Alfredu."
Mali Alfredo bio je Sofijin jedini pravi unuk, i znan kao slaba toka
obitelji. Dok je njegov otac Pietro bio nematovit ali posluan, Alfredo je
silom htio postati poznat po vlastitim uspjesima. No, iako je od bake
naslijedio ambiciju i bezobzirnost, inteligenciju nije, tako da su mu projekti
uglavnom neslavno propadali. Zadnje to sam ja bio uo bilo je da su ga
poslali na jednu od obiteljskih farmi za uzgoj algi, negdje kod obale Brazila.
To je bio skoro potpuno legalan posao, valjda su smatrali da tu nema to
zasrati.
Ali ako Sofia hoe ba mene, ta se pretpostavka vjerojatno pokazala
pogrenom.
Ako bilo tko hoe ba mene, za to moe postojati samo jedan razlog:
moja nabrijana osjetila.
Uzdahnuo sam.
"ao mi je, nonna Sofia," rekao sam, "ali u Japan se ne vraam."
Ona odmahne glavom. "Ni ne mora. Alfredo je nestao negdje ovdje, u
Eskroaciji. to misli, zato si ba ti odabran?"
Neto mi je u toj zadnjoj reenici zazvualo udno, ali nisam bio siguran
to. Da dobijem na vremenu, upitao sam:

"to je radio?"
Prije odgovora, Sofia je prekriila noge na drugu stranu. Sad kad sam se
paljivije zagledao, i pokreti su joj djelovali malo neobino, nezgrapno.
Sofia Sikato-Raffia drala se uvijek savreno uspravno i kretala s
odmjerenom, usaenom otmjenou koja se stjee samo u najboljim
vicarskim internatima l'ancienne. Sad, ramena su joj djelovala napeto,
kao da joj je uspravno dranje napor, a kretnje su bile usporene, ne
odmjerene. Istini za volju, ena je imala preko sto godina, ali nisam
vjerovao da bi se tako promijenila... ili, u najmanju ruku, da bi si dopustila
da se tako pojavi u virsimu.
I kad sam ve spomenuo sto godina - Sofia je, koliko sam znao, jo
uvijek za sve vane stvari preferirala izravni kontakt. Nije bilo nikakvog
razloga da se mui s provaljivanjem u fuleks da doe do mene.
Osim ako to nije Sofia.
"Alfredo je radio na MGL-u", rekla je stara dama. "Zna to je to?"
Mozak mi se prebacio u multitasking. Nakaljao sam se da privuem
Alekovu panju, promekoljio u svome tapeciranom stolcu, i ukljuio Postit funkciju na naivenom depu svojih hlaa. Sva srea da ih Alek uvijek
ugrauje, tako da na prvom prolazu moemo biljeiti primjedbe.
krj joj konfig, napisao sam, usput odmahujui glavom da obznanim
svoju neinformiranost.
"McGuffin Link," rekla je Sofia, "je sljedei veliki korak u komunikacijskoj
industriji. Sigurno si vidio bar reklame."
Da vidio...
"Zna da mene tehnika ne zanima, nonna." Pokuao sam se priblesavo
nasmijeiti, i usput polaaako promijenio poloaj, da mogu skoiti na lanu
Sofiju im dobijem Alekov rezultat.
Jedna od prednosti takora u humanom avataru jest i to to uvijek ima
na raspolaganju jedan neregistrirani ekstremitet: rep. Tako Alek, za razliku
od mene, nije morao pribjegavati diskretno skraenom tipkanju po bedru.
Dok je njegov avatar mirno sjedio i vakao svoju neupaljenu cigaretu, u
SZ-u mu je rep uurbano vrljao po konzoli, provjeravajui koliko se
konfiguracija avatara koji smo vidjeli pred sobom poklapa s izvorom. To
nije posve jednostavno (osim u ekstremnim sluajevima, kao to je
Alekov), ali se moe. Pogotovo to je Alek mogao repom dozvati i Dipija i
Biserku u pomo. A ono to njih troje nisu mogli izvui s mrea nije ni
vrijedno izvlaenja.

"Ni ja nisam strunjak," nastavila je (sad sam ve bio skoro siguran u

to) lana nonna Sofia, "ali znam to mi kau moji ljudi koji su zadueni za
to. Po svemu sudei, McGuffin Link e biti sljedea Velika Stvar; navodno bi
se, uz njegovu pomo, uskoro moglo dosei i sveti gral komunikacijske
tehnologije."
"A to bi bilo?"
Lana nonna se nasmijala. "To ak i ti zna, Johnny, nemoj tvrditi da ne
zna. Trenutani pristup podacima."
U tom trenutku, glazbena podloga se iz sintesajzerskog pulsiranja
pretopila u neto drugo. To se esto dogaa u loijim fuleksima, ali ne i u
Alekovim. Ui su mi se nauljile: melodija mi je bila poznata, ali nisam je
mogao smjestiti.
"To je nemogue", rekao sam, nastojei da ne zakiljim od napora
prisjeanja. "Ne postoji tehnologija koja bi to omoguavala."
"Grafovi razvoja za MGL tvrde da e uskoro postojati."
Na refrenu, prepoznao sam pjesmu: The Lady is a Tramp. Jedna od
Alekovih omiljenih. Krajikom oka, bacio sam pogled na Aleka. On je polako
ispruio ruku i uzeo sa stola zlatni upalja.
Kad mu se aka stisnula oko upaljaa, obojica smo skoili istodobno. Ja
sam morao odgurnuti stol, a Alek ga je, sa svojim miiavim avatarom,
preskoio bez imalo napora i bacio se na staru damu, pribivi joj ramena o
tlo. Pritrao sam im s druge strane i pritisnuo svoju Berettu staroj dami o
sljepoonicu.
Kao to sam ve rekao, nikog ne moete stvarno ubiti tako da pucate u
njega virtualnim metkom. Ali moete mu priutiti gadan udarac i izbaciti ga
iz odreenog fuleksa. to, pretpostavljao sam, lanoj Sofiji ne bi bilo u
interesu.
"Okay, stari", rekao je Alek, vadei svoje vlastito oruje iz futrole na
bedru. "Sluamo te."
Premda sam znao da to nije prava Sofia, moram priznati da sam se
osjeao vrlo nelagodno drei joj pitolj uz glavu. Nema ba puno ljudi koji
bi mogli imati pristup njenom obliju i ostalim resursima potrebnim za
ovakav trik... i koji znaju dovoljno i o njoj i o meni da ga makar i pokuaju
izvesti.
Iznenada, Sofijin glas se promijenio. S iskljunim vokodiranjem, zvuala
je kao Bocelli na lo dan. (Ne, nije Alek ljubitelj opere. Ja sam.) "Hej, samo
polako", rekla je.

"Pietro?" pokuao sam. Naravno, on bi se jedini usudio uzeti mamin

avatar. Ali zato?
Lana Sofia kimne.
"Ti... n-n-nee rei mami?"
Pa poslije kau da se zloin isplati.
"Ovisi", odvratio sam, jo uvijek ne sputajui oruje. "Zato? I zato
uope cijela maskerada?"
"Nisam htio biti povezan s ovim..." Trebalo je biti smijeno, sluati taj
tenor kako izlazi iz Sofijinog krhkog tijela. Ali, nekako, osjeaj koji je mene
hvatao bila je vie jeza nego smijeh.
"S Alfredovim nestankom? Ako je uope o tome rije..."
Pietro se zakoprcao pod Alekom. "M-Moemo razgovarati kao ljudi?"
Oklijevao sam samo naas. Ve i sama injenica da je Pietro bez
dozvole upotrijebio Sofijin avatar bila je dovoljna da nam da prednost.
Pietro je moda nematovit, ali nije glup.
Kimnuo sam glavom i odmakao se od njega. Alek je uinio isto, premda
polake i oito nevoljko, skoro neprirodnim pokretima.
"Sluam", rekao sam okrenuvi stolac opet na pravu stranu i sjedajui.
Alek je ostao stajati.
"Kao prvo..." Pietro se uspentrao na svoje mjesto, popravljajui si
suknju koja mu se bila digla do nepristojne visine, "... ispriavam se to
sam te pokuao prevariti. Mogao sam misliti da e me prokljuviti. Ali..."
Stresao je glavom i duboko udahnuo. "Ako mama makar i pomisli da imam
veze s Alfredovim nestankom, gotov sam."
"Zato bi to pomislila?"
Pietro me pogledao ispod obrva. "ali se? Ti zbilja nema pojma o
MGL-u?"
"Oito ne dovoljno", odgovorio sam. "Priaj."
"Ukratko, to je ogromna investicija, a trebala bi se isplatiti stostruko.
Samo u prvom tjednu nakon lansiranja regeuropskog rutera oekuje se da
e pretplate i promet isplatiti pola novca. Tehniki dio nije toliko vaan;
vana je lova."
"Obino je tako", dobacio sam, i pogledao Aleka. Jo uvijek je stajao
potpuno ukoeno, slika i prilika vrstog, tihog tipa.
Pietro je nastavio: "Zna da je moj neak Andrea dosad uglavnom bio
odgajan za maminog nasljednika." Jedva je priekao da kimnem. "E, a sad
nam je Alfredo omoguio da budemo u osnivakoj skupini ulagaa u MGL.
Ako se predvianja ostvare..."

"... Andrea e u najboljem sluaju moi raunati na poloaj Alfredovog

pomonika. Zar ne bi nonna onda prvo osumnjiila ba njega?"
Stresao je glavom. "Andrea je zlatni deko, i prepametan je za tako
neto. Ali ve sad se ire prie da sam ljut na Alfreda, da ne mogu podnijeti
pomisao da moj jebivetar od sina dobije poloaj koji bi po roenju trebao
pripadati meni. Mama im jo ne vjeruje... ali ako se Alfredo ne pojavi do
otvaranja MGL-a, ili ako neto nedajboe krene krivo kod pokretanja
rutera, ja u joj biti najblii, i morat e me osumnjiiti."
"I zato hoe da ga ja naem."
"Da. Do otvaranja."
Zastao sam. "Sofia zna da je Alfredo nestao?"
"Nije se javio kad je trebao. Zasad, vjerojatno misli da je naprosto
zaboravio. Nitko s njegovom prolou ne postaje pouzdan preko noi."
"Ali ti zna da je stvarno nestao?"
"Provjerio sam. To mi je posao. Nije u svom hotelu, nije u firmi, i nitko
ga nije vidio ve dva dana."
A to to mu je sin nije spomenuo. No, dobro, svaka obitelj nesretna je
na svoj nain i te stvari. Jedino to Sikato-Raffie, kad su nesretni, imaju
obiaj i puno drugih ljudi uiniti nesretnima. Trajno.
"Ne", rekao sam. "ao mi je, Pietro, ali ne. Neu ii Sofiji iza lea."
Poeao sam se po uhu i napipao tamo zataknutu cigaretu koju prije nisam
bio ni primijetio. Dakle, i ja mogu frajerski vakati pljugu. "Zato naprosto
ne kae mami to se dogodilo?"
"Nema pojma koliko je love ovdje u pitanju."
"Dovoljno da uini neto tako glupo kao to si uinio pretvarajui se da
si svoja mama."
"I vie, Johnny. I vie. Molim te da dobro razmisli."
Stavio sam cigaretu u usta. Pietro/Sofia mi prui svoj upalja. Naas
sam oklijevao, a onda sam zapalio. Ima ljudi kojima fuleksi i slue samo za
puenje.
"Ne", ponovih kroz prvi dim. "Prerizino, preteko. Neu traiti Alfreda
bez Sofijinog znanja. Kvragu, ne bih ga traio ni da me stvarno ona zamoli.
To je prolost, Pietro. Nai nekog drugog."
Pietro/Sofia uzeo je bebi-plavo SimSobranie i ispruio ruku traei svoj
upalja. Dok sam ga vraao, u dnu ulice zaulo se nekakvo udno
zveckanje.
"A nadao sam se da emo ovo izbjei, Krvosljednie", rekao je.

Na ulici iza njega pojavio se antikni benzinski Cadillac okien kristalnim

lusterima. Iz njega je izaao krupan elavi crnac s metaliziranim
naoalama, praen mravim crnokosim tipom, takoer skrivenih oiju.
Obojica su mi bili poznati iz Alekovih dvodia, ali nisam se mogao sjetiti
imena.
Dok sam se ja zgledavao, onaj crnokosi koraknuo je u stranu, niotkud
izvukao dva krupna komada oruja i uperio ih u nas. Izgledali su otprilike
kao udovita iz komara kakav bi mogao sanjati neki pokvareni kuhinjski
aji, ali nisu zbog toga djelovali nita manje prijetee.
"Stvarno mi je ao", ree Pietro. "Ali nisi mi ostavio izbora."
Na njegov znak glavom, crnac je iz unutranjosti svog dugog konjaka
izvukao dvocijevku i uperio je u Aleka.
Nasmijao sam se. "Ma daj, Pietro. Svi znamo da to nema nikakve veze
ni sa im." Pietro u liku Sofije se samo nasmijeio. "Nije ba sasvim tako."
Pogledao je crnca. Ja sam pogledao Aleka, koji je i dalje stajao potpuno
nepomino. Crnac je opalio. Alek se sruio.
"Da je tvoj prijatelj pri sebi," nastavio je Pietro, "mogao bi ti objasniti da
se radi o sasvim obinoj subrutini koja na odreeno vrijeme neutralizira
njegov avatar. to, u tome se svi slaemo, nije nimalo opasno. Ali..."
Ugasio je cigaretu i ustao. "... vidi, ovog asa, u S-u, moji ljudi su uli u
tvoj dom i odveli ga." Popravio si je suknju i istim pokretom zaustavio
crnokosog s kuhinjskim komarima, onda odmakne cijev moje Berette sa
svoga poprsja. "Zna da ti ne bi niemu koristilo. Momci bi zapucali, i tvoj
avatar bi bio neutraliziran, i samo bi ti trebalo vie vremena da doe k
sebi i pone traiti Alfreda. A vrijeme je bitno." Vratio je cigarete i upalja
u torbicu i pogledom zaokruio po stolu, oito pazei da nita ne zaboravi.
"Naime, MGL se otvara za dva dana. Ako dotad ne bude Alfreda, nee biti
ni Aleka."
I s tim rijeima, nestao je, zajedno sa svojim namjetajem, priborom za
aj, lusterima okienom limuzinom i tipovima u dugakim kaputima.
Alekov avatar i dalje je leao na tlu kraj mene. Besmisleno, priao sam
mu, sagnuo se, okrenuo ga na lea. Ono jedno oko koje nije bilo
prekriveno povezom bilo je otvoreno i staklasto. Kao i na svakom praznom
avataru.
Nisam htio ni razmiljati o onoj drugoj mogunosti.

II

Dobro", rekao sam, nastojei prestati lupkati prstima po stolu. "Ima li

jo netko neku pametnu ideju?"
Dipi i Biserka izmijenili su pogled i odmahnuli glavama. Sjedili su svaki s
jedne strane mog privekrana, Dipi mirno, Biserka nervozno cupkajui vrh
vlastitog repa.
"Ja Freda ne poznam dobro," rekao sam, oajniki pokuavajui izvui iz
sjeanja neku noviju sliku. Jedino to mi je padalo na pamet bila je
proslava roendana nonne Sofie dok sam jo radio za nju. Debeljukasti,
nezgrapni mali Alfredo tada se naao stjeran u kut pred neijim nervoznim
pudlom, a ja sam ga spasio podigavi ga na ruke i prenijevi za stol.
Zahvalio mi je pristojno, kao i sva djeca iz obitelji Sikato-Raffia, i navalio na
tortu usput na djejem prikljuku vrtei neki crno-bijeli rekonstrukt dvodia,
ali to nam sad nije nimalo pomagalo. Osim ukoliko jo uvijek nije takav da
se ne zna sam izvui iz nevolje... to, s obzirom na sve, i nije bilo
nemogue.
"Konglomerat Zagreb je blizu", rekla je Biserka. "Jo uvijek mislim da je
to najpametnije mjesto za poetak. Tamo je zadnje vien."
"Mene samo jedno mui", ubaci se Dipi, "i u tome problem ui. MGL je
prazna slika, nigdje nema pravog lika. Kol'ko god da traim, kopam, nigdje
neto da iskopam, niti shemu, niti kod hardver, softver, nita od."
Dipiju inae ne lei nashovski stil; to je bio najbolji znak da je i on
uzrujan. "Pa, to nije ba pretjerano udno", primijetio sam. "Ako su stvarno
na to utukli gomilu para, teko da e tri dana prije velikog otvorenja staviti
kompletnu dokumentaciju na frinet."
"To ti je k'o brod na buri, uvijek negdje neto curi. Kojiput puno, kojiput
malo, i kad nikom nije stalo, neto negdje uvijek ima, zato mi to sad ne
tima."
Dipija nije uvijek lako pratiti. "Hoe rei da je MGL ljudima vaan?"
"Vaan rei nije dosta," odvrati Dipi, "glavna fora on ve posta, a jo ni
otvoren nije, kapital se slatko smije. Mree samo o tom bruje, nita drugo
se ne uje, nema traa niti mode koji tako oi bode. Ali svak se isto pita:
gdje je kod to link ga ita? Ruter novi njemu treba, o tom bruji se do
neba, ali ice sve su stare, tako da, za male pare, svatko se prikljuit moe,
pretplatnici ve se mnoe."
"Pa onda, u emu je tos?" upitao sam. "Zato se svi ele pretplatiti na
taj novi link?"

"Navodno je bri, jai, ali na to ih ne kvai, takvi esto se pojave pa

nam guvu ne naprave. MGL meutim, ima, tako bar govore svima, to
nijedan drugi nema, pristup svemu istog trena.."
Kimnuo sam. "Aha. Sveti gral komteha." Zabuljio sam se u podatke koji
su prekrivali privekran u Dipijevoj verziji suvislog reda. Nisu mi nita
govorili.
"To ne bi trebalo biti mogue," promrmljah.
"Mogue to zbilja nije," odvrati Dipi. "Bar se meni odgovor ne smije."
Odsutno sam brljao po tastaturi, i odjednom se naao pred popisom
Alekovih fuleksa.
etrdeset osam sati je prokleto malo vremena. A ja nisam detektiv. Kao
i svaki krvosljednik, najbolji sam kad imam konkretan trag, miris, neto
stvarno.
"Dobro", rekoh ustajui. "Zaboravimo zasad na to. Idemo u Zagreb."
Dipi je oklijevao. "Moda zato Fredo nesta; MGL je prava feta. Novca
ovdje hrpe lee, moda nekom ivci bjee. "
"Novac je trag koji ja ne znam slijediti, Dipi." Nisam se esto u ivotu
osjeao ovako bespomono. Nije mi se svialo.
"Ako samo to te mui," odvrati Dipi i ponovno ukljui svoju konzolu,
"odgovor pred tobom ui. Vi na teren izaite, tragove pronaite, ja u
doma ostati, jedno s mreom postati, to mi ide ponajbolje, zna i sam za
moje polje, zna li gdje se novac kree, moda bude vie sree."
Pitao sam se da li da ga pokuam zaustaviti. Ali ne; ve to to ive sa
mnom bilo je dovoljno da ih dovede u opasnost, kao to se vidjelo iz
Alekovog poloaja. Jo petljanja nee nita promijeniti.
Bar sam se nadao da nee. Usprkos svemu, ovo ni meni nije bila
uobiajena situacija. Dok sam se bavio pronalaenjem ljudi, obino sam
imao vie volje za to, ili vie pomoi. (Priznajem, rijetko oboje.) I uvijek
sam imao vie vremena.
A jedini drugi put kad sam imao ovako dobar motiv bio je ujedno i jedini
put kad u potrazi nisam uspio. Nisam od onih koji bolje rade pod pritiskom.
Morao sam uiniti svjestan napor da prestanem razmiljati o Aleku, ili o
svojoj prethodnoj obitelji.
"Dobro", rekao sam. "Idemo u Zagreb."
Doli smo do grada bez ikakvih problema. Elektron smo ostavili u velikoj
garai za posjetitelje na ulazu u konglomerat, i produili pjeice. U praksi,

to znai da sam ja hodao, a Biserka je jahala na mom lijevom ramenu. To

je bilo njeno uobiajeno mjesto, koje je najee dijelila s Dipijem. Desno
rame, gdje je obino sjedio Alek, skoro me svrbilo od praznine.
Doli smo do tramvajske stanice i priekali broj 19, koji e nas odvesti
do Trga. Tamo je bio smjeten glavni ured MGL-a. Biserka nas je najavila
kao potencijalne ulagae, a Dipi je uspio lairati na ulagaki potencijal do
dovoljne mjere da dobijemo sastanak na najvioj razini. Izvrni direktor
projekta bio je Alfredo Sikato-Raffia.
To je bilo tipino za Alfreda: Sofia nikad ne bi svoje ime izravno
povezala s bilo im, iz iste predostronosti. to se javnosti ticalo, ona je
bila vlasnica mrene antikvarnice, i imala je udjele u nekoliko galerija, to je
bilo to. Ali Alfredo je vjeito trao grlom u jagode, ostavljao tragove.
Mogao sam se samo nadati da e ovog puta to olakati potragu.
Naravno, kad smo stigli, korporacijska asistentica nas je obavijestila da
gospodin direktor trenutno nije tu, i dodala da e nas, umjesto njega,
primiti Beta Agojan, takoer CEO. Proli smo kroz nekoliko kilometara
korporativno obloenih hodnika, i doli do ureda na zadnjem katu, s
balkonom i pogledom na pola grada.
Bilo je kasno popodne, i sunce je kroz ogromne prozore curilo u
kiastim tonovima, naas me zaslijepivi. Za stolom veliine teniskog
igralita sjedio je obris. Jedino to sam uspio razaznati bio je poslovni sako
i dugi prsti s besprijekornom francuskom manikurom. Beta Agojan. "Silno
sposobna ki Mladena Agojana", ako je bilo vjerovati kratkom potpisu pod
mutnom sliicom koju smo jedinu uspjeli nai pripremajui se. Obitelj
Agojan bila je poznata po svojoj suzdranosti prema javnosti.
Obris je ustao, usput pokretom ruke zamraujui prozore i palei
rasprenu rasvjetu. Vid mi se vratio.
I to kako.
Visoka kao i ja, Beta Agojan bila je prekrasna. Ne u onom uobiajenom
smislu, redovno-uzimam-svoje-flastere, kao veina drugih ena; ak niti u
smislu moj-tata-moe-kupiti-sve-nanogene-u-Keniji, premda je njen otac
doista bio jedan od najbogatijih prehrambenih baruna Kraljevine Slavonije.
Ne. Beta Agojan bila je nevjerojatno, umro-sam-i-dospio-u-raj prekrasna.
Noge duge kao izrasli desetgodinjak, struk koji bih, inilo se, mogao
obuhvatiti jednom akom, grudi pune i vrste kao uvozne dalmatinske
papaje, bakrenocrvena kosa s teksturom sinsatena, oi boje obnovljene
Lenucijeve potkove. I sve ostalo u tom stilu. ak ni korporativna moda -

konzolni okviri na nosu, kostim koji kao da je krojila slijepa opatica s

Jupitera - nije mogla prikriti nita od tako prodorne ljepote.
"Iaio si vilicu", komentirala je Biserka suho kroz internu vezu na mom
Instafonu. "Da ti je vratim?"
S naporom sam zatvorio usta i ispruio ruku. Beta Agojan se iroko
nasmijeila - jedan prednji zub stajao joj je samo malice ukoso, i ta ju je
nesavrenost inila jo savrenijom, naravno, dokazujui prirodnost - i
vrsto, odluno mi stisnula ruku.
"Vi ste Beta Agojan?" upitao sam stupidno.
"Da", rekla je, dubokim, promuklim glasom kakvim je govorila jedna od
Alekovih omiljenih glumica iz dvodia. Nisam joj se mogao sjetiti imena,
samo nadimka Slim. Mozak mi je oito vrludao. "Drago mi je", nastavi Beta.
"Stiete u zadnji as..."
"Da..." promrmljao sam, potpuno zaboravivi priu koju smo
pripremili.Tek mi je otar ubod Biserkinih noktiju pomogao da se probudim
iz transa. "Jako me zanima... Ali htio bih prvo vidjeti to tono nudite."
Nadali smo se da bismo iz toga mogli izvui neki zakljuak.
"Naravno", rekla je Beta. "Pretpostavljam da ste ve prije prouili
ulagake prospekte."
"Moji ljudi su ih prouili." to je gotovo bilo i tono: i Dipi i Biserka su
proveli nekoliko sati prolazei kroz sve podatke koje smo mogli nai. I jo
uvijek nismo bili nita pametniji. Za mene je to bilo normalno, kad je
komteh u pitanju, ali za njih dvoje nije.
"Pa, pitajte to vas jo zanima."
Spustila se natrag za svoj stol, pokretom plesaice sa zmijama. Na
sreu, Biserka je ovdje bila pravi um, a ja samo prijenosnik.
"Pitaj je za tehnologiju rutera. Sve to pie u prospektima su odavno
poznate stvari."
"Ovaj," rekao sam posluno, "zanima me tehnologija vaeg rutera. Sve
to pie u prospektima su odavno poznate stvari."
"To vam se samo ini," odvratila je Beta glatko, "zato to je on zapravo
tek embrij pravog MGL-a."
"Embrij?"
"Da. Koristimo bioteh."
"Svi ve stoljeima koriste bioteh", reagirala je u mome uhu Biserka s
prezirom. "Bioteh se ne razvija kao biorganizmi."
Prenio sam njene rijei to sam vjernije mogao, zajedno s prezirom.
Betin smijeak nije ni zatitrao.

"Na se razvija."
"A ime?" pitali smo Biserka i ja istodobno. "Nigdje, ni u hardveru ni u
softveru, nema traga neem revolucionarnom."
"To je povjerljiva informacija, gospodine Gobac", odgovori Beta. "Mogu
vas zvati Johnny?"
"Naravno", odvratio sam, ne samo zato to je bila tako nevjerojatno
lijepa. I trebao sam ostaviti dojam nekog kome e moi prodati veliki udio
u tajnovitoj novoj vezi.
"Ali, zna to, Johnny?" nastavila je Beta naginjui se prema naprijed.
Ona opatica s Jupitera oito je zaboravila da se gumbi na sakoima mogu i
otkopavati: dobio sam pogled u poprsje koje je djelovalo poput reklame
za Mugacchino: kao stvoreno za vae dlanove. A po njenom pogledu
inilo se da bih to moda mogao provjeriti i u praksi. "Ve je kasno. Zato
ne bismo otili na pie i porazgovarali o svemu... manje formalno?"
Ovo je ve bilo sumnjivo. Komadi zbog kojih bi virsimske pornozvijezde
poele razmiljati o mirovini obino se ne lijepe na tipove kao to sam ja
samo zato to sam neodoljiv. Nisam. Ali je Beta Agojan mislila da sam
neodoljivo bogat.
To je mogla biti i isto stvar standardne poslovne politike, svaki ulaga
je vaan. Ali moglo je biti i neto drugo. togod bilo, isplati se provjeriti.
"Vrlo rado", rekao sam, ne obazirui se na Biserkino tipanje po uhu.
"Ali... zato ne bismo otili do centra za ruter? Tako bismo spojili ugodno s
korisnim... a ja bih se mogao bre odluiti."
Mogao bih, osim toga, i onjuiti gradilite. Jer po cijelom putu dovde,
nigdje nisam osjetio Alfredov miris, iji mi je primjerak Pietro dostavio. To
je znailo da je Alfredo zadnji put bio ovdje prije dosta vremena... ili nikad.
"Do centra?" Reklama za Muggacchinoa se povukla, a smijeak je
zakasnio samo djeli sekunde. "Malo neobian zahtjev, ali ako hoe..."
"A onda pie", dodao sam da ublaim dojam.
Smijeak joj je ostao nesiguran. Gotovo da sam uo kako si u glavi
ponavlja: pun je love, pun je love, pun je love...
"Pa onda pie."
Ruterski centar gradio se na Gornjem gradu; MGL d.o.o. je uspio dobiti
dozvolu za koritenje jedne od starih gradskih palaa (ve po tome je
svatko pametan mogao zakljuiti odakle dolazi veina novca), uz obeanje
da e izvana ostati nepromijenjena. I ostala je, ako se ne rauna gomila

nanobotova koji su poput ambrozije zujali svim pristupnim putevima, i

ovea skupina upadljivo sposobnih tipova u odijelima krojenim s unutarnjim
depom za miniWessone.
Beta nas je bez problema provela kroz osiguranje; ak i tipovima s
miniWesson-depovima bi se pogled vidljivo zamaglio kad bi ona prola
kraj njih. Sad kad smo dospjeli na svje zrak, jedan dio njene privlanosti
postao je upadljiviji, ali istodobno i jasniji: koristila je debelo feromonski
parfem. Dakle, nije samo znala da je neodoljiva, nego se i briljivo trudila
da bude takva. Opatiki kostim i naoale su samo maska, shvatio sam,
neto ime je kontrolirala svoju privlanost kako bi je mogla paliti i gasiti
prema potrebi. Vjerojatno si je i onaj jedan zub dala umjetno iskriviti.
Premda mi zbog svega toga tijelo nije prestalo vikati Ovo bi trebala biti
majka tvoje djece!, mozak mi vie nije bio zaarmiran. Osim toga, ja sam
ve imao majku svoje djece, i dijete. I izgubio ih obje. S tim u primozgu,
svata se moe lako zanemariti.
Osim, naravno, injenice da bih sad mogao izgubiti drugu obitelj u svom
ivotu, ili bar jedan njen dio. Dok smo se uspinjali na prvi kat palae, preko
depne konzole sam upitao Biserku: Klko jo?
"etrdeset sati i etrnaest minuta", odgovorila je internom vezom u
mom uhu. Prokleto malo vremena.
"Evo", objavila je Beta na vrhu stubita, stavi u stranu i jednom rukom
pokazujui na balkon s pogledom na unutarnje dvorite. "Odavde se
najbolje vidi."
Priao sam balkonu, usput njuei zrak. Bilo bi mi lake da sam mogao
spustiti nos do poda, ali inilo mi se da je meu mnotvom mirisa koje sam
osjetio na prvom katu palae bio i jedan koji bi mogao biti Alfredov.
Balkonska vrata bila su zatvorena. Pribliio sam se sve dok mi nos nije
dotakao staklo, a osjetila su mi vikala. Alfredo je definitivno proao ovuda.
"Zanimljivo", promrmljao sam, tek da se ne primijeti da me sama rupa u
dvoritu, iz koje je virila hrpetina ica, zapravo uope ne zanima. "Bih li
mogao vidjeti iz bliega?" to se dulje budemo vucarali ovuda, vie u
anse imati da nanjuim neto konkretnije.
"Misli, sii u dvorite?" Upravo u tom trenutku, po svim unutarnjim
prozorima palae poeli su se paliti reflektori upereni na dvorite. Ali,
zanimljivo, iako su se oito spremali raditi cijelu no, nigdje nisam vidio ni
jednog radnika, samo jo frajera s miniWesson-dzepovima. "Nisam
sigurna..." Vidjevi moj duboko razoarani pogled slegnula je ramenima.
"ekaj malo."

Otvorila je svoj Instafon i kontaktirala nekoga. Dok sam ekao,

nehajno sam etkao galerijom, pokuavajui odrediti u kom se smjeru
Alfredo kretao. Nisam imao ba puno sree: mirisi se najbolje osjeaju blizu
tla, gdje je kontakt najjai. Sve mi se vie inilo da sam ga na prozoru
nanjuio onako jako samo zato to je i on, kao i ja, u nekom relativno
nedavnom trenutku bio stajao ovdje, nosa isto tako zalijepljenog za staklo.
On teko da je neto njuio, pa sam mogao samo pretpostaviti da se divio
svome edu.
To je bila jo jedna stvar koja mi nije bila jasna: na mrei smo pronali
da se glavni inenjer koji stoji iza svega zove Pascal McGuffin ali, osim
ture biografije koju su potvrdila navedena sveulita, nigdje nismo
pronali nita pametno ni o njemu. Glavni u cijelome projektu bili su, po
brouri, Alfredo i Beta. to je bilo vie nego udno, jer, koliko sam ja znao,
Fredo nije imao pojma o komtehu - a u njegovom dosjeu nije bilo nieg to
bi govorilo suprotno.
"Pa, reci mi," upitao sam Beru, "kako si ti dola u ovaj projekt? Jesi li ti
strunjak za komteh?" Nije bila, to sam znao, ali bogati tupi tip koji njui
njen feromonski parfem to ne bi znao.
Ona je dovrila svoju konverzaciju i iskljuila Instafon(tm).
"Ne," odvratila je sa smijekom, "mi samo vodimo marketinku i
ulagaku stranu. Glavni um iza svega je gospodin McGuffin."
"Ah." Pretvarao sam se da mi ime neto znai. "Tajvanski ak, kako
ujem. Moda bih ga mogao upoznati?"
Beta strese glavom. "Gospodin McGuffin je vrlo povuen. On ne
razgovara ni sa kim od ulagaa."
"ak ni jako velikih ulagaa?"
Nasmijeila se, ali vidio sam da tuda neu proi. "Zna to, Johnny?
Moda najbolje da o tome porazgovaramo uz pie." Nehajno je mahnula
prema prizoru u dvoritu. "Naalost, neemo se moi spustiti. Oni dolje e
uskoro poeti hermetizaciju prostora."
"Moe misliti", komentirala je Biserka u mome uhu. "Zato ga i grade na
otvorenom."
Ali ja sam samo kimnuo glavom i krenuo za Betom, na taman dovoljnoj
udaljenosti da mi prui dobar pogled.
U Tkalievoj, sve je bilo prepuno starinskih kafia koje je podupirala
gradska turistika zajednica. Premda je konglomerat Zagreb imao i drugih
prihoda, izvorni turizam je, kao svima u ovom dijelu svijeta, bio jedan od

vanijih, pa su nas posluili pravi ivi konobari s pravim platnenim

pregaama. Moj viski dodue nije bio pravi, ali bio je dovoljno kvalitetan da
se ne osjeti slankasti okus algi, a Betina votka moda je ak i bila prava
stvar - konano, Eskroacija je bila blizu Male Rusije (nekadanja Velika
Mlaka), uvoz ne bi bio skup.
Taman smo se smjestili i naruili, i smijekali smo se jedno drugome s
onim priblesavim osmijehom ljudi koji ekaju da utihne odjek konjskih
kopita i kotaa tramvaja prije nego to zaponu razgovor, kad je bonsaiplatana iza nas naprasno postala upola kraa.

III
Ne razmiljajui, bacio sam se na Beru i povukao je iz slamnatog
naslonjaa na tapisonom pokriveno tlo. Imao sam vremena zapitati se je li
me to pogurala automatika ili su opet radili hormoni: ovako pritisnutog uz
nju, feromonski parfem me zapahnuo punom snagom, a osjeaj vrstog a
ipak mekog tijela pod mojim rukama nije nimalo pomogao situaciji. Osjetio
sam da mi je Biserka strala preko rukava na pod - neto to ona rijetko
radi, bijelo krzno se lako prlja - i prvo ispustio uzdah olakanja. Nije bilo
rtava.
Nije to bilo prvi put da je netko pucao na mene. Ali bilo je prvi put u
dugo vremena da netko puca u mene iz zasjede, i to tako otvoreno,
oajniki, usred popodneva. Trebao mi je trenutak da smirim ivce.
Tek tada sam se sjetio i da smo na javnom mjestu, i da nas ljudi
vjerojatno udno gledaju. Prisilio sam se da se odvojim od Bete i ogledam
oko sebe. Nigdje nikog, naravno, ali to nije bilo teko. Mjesto koje smo
odabrali za pie gledalo je na park iznad kojeg se uzdizao gradski zid pun
rekonstruiranih palaa sa stotinjak prozora. S bilo kojeg od njih padao je
savren pogled na nas. Samo to bi to znailo da nas je netko ekao u
zasjedi, odnosno da je unaprijed znao gdje emo sjesti. A mjesto sam
predloio ja i, usprkos parfemu i svemu ostalom, bio sam prilino siguran
da nisam bio rtva nikakvog psiholokog manevriranja - naprosto, to je bio
zadnji kafi u nizu, i imao je slobodan stol, to veina drugih nije.
Dakle, ako se nije radilo o nasuminom ubojici, netko nas je morao
pratiti. A to je teko mogao uiniti prolazei kroz palae. Nanobotovi bi to
mogli bez problema, naravno, ali nanobotovi ne smiju biti naoruani ak ni

u Novoj Junoj Konfederaciji. Osim toga, nanobotski hitac ne bi mogao

prepoloviti platanu, ak ni tako malu.
A naa platanica bila je doista dekaptirana, i to prilino neuredno.
Onako od oka, rekao bih Magnumom 41. Primitivno, glasno i upadljivo: tko
god je pucao, morao je smjesta dati petama vjetra. I to, ako ima imalo
pameti, bez oruja.
Udahnuvi, podigao sam se, prvo na koljena, onda na noge, i pruio
Beti ruku. Nije bilo daljnjih pucnjeva.
Beta je bila pomalo blijeda, ali djelovala je prilino pribrano, a ostali
gosti u kafiu promatrali su nas ispod oka, s nesigurnim izrazima lica
tipinim za turiste koji su se cijeli dan lomatali po katakombama u pratnji
ljudi u kostimima, i sad nisu sigurnije li to jo jedna opeturistika
predstava ili je to samo za neku odreenu grupu.
Na konobar je proao kraj upokojene platane s izvornokonobarskim
nehajem, spustio nam pia na stol, okrenuo se, ugledao biljnu katastrofu,
promrmljao "oprostite", i viknuo neto nerazumljivo nekome u kafiu.
Beta je zaustila da neto kae, odustala, dohvatila svoju votku, iskapila
je, i mahnula konobaru za jo jednu rundu.
"to je to bilo?" promrmljala je meni kad je konobar nestao u
unutranjosti a turisti odustali od ekanja nastavka.
"Netko je pucao na nas", odvratio sam jednako tiho. "Ali mislim da to
nee ponoviti. Izabrali su priglupo oruje i priglupu situaciju." Pomakao
sam svoj stolac da bolje vidim park preko puta nas. Naravno, nisam vidio
nikoga - tkogod da je povukao obara, sigurno je zbrisao dok smo mi jo
plazili po podu - ali moda, ako imamo sree...
"Samo trenutak", rekao sam Beti i, ne dajui joj priliku da me zaustavi,
ustao i krenuo prijeko.
Dvojica konobara sad su prouavala bonsai-platanu i raspravljala,
vjerojatno o tome ija je nadlenost skloniti teku teglu i moda pronai
novu, ali njihovi pokreti ruku davali su mi prilino dobru orijentaciju za
mjesto s kojeg je doao hitac. Provrljao sam po grmlju i ubrzo naao ono
to sam traio. Kao to sam i mislio, Magnum, samo opremljen
neoekivano kvalitetnim, ganc-novim Leica-Zeiss ciljnim sustavom koji mu
je stajao kao poslovinoj kravi sedlo, a tako je bio i privren, dvostrano
ljepljivim Stickit vrpcama koje su sad jo pobrale i hrpu lia, trave i
drugog otpada koji radije ne bih identificirao.
Ako su s tim promaili, ili ljepljive vrpce nisu drale kako su trebale, ili je
tipu ruka drhtala kao kod zeznutog nabrijavanja. Ni u jednom sluaju nije

mi djelovalo kao profesionalan posao, to je bilo utjeno. Ali s

neprofesionalcima ima drugih problema: nikad ne zna tko e i kako
nastradati.
Strpao sam oruje u dep i vratio se za stol. Beta je ve dokusurila i
drugu votku, i vidljivo se tresla.
"Sve je u redu", rekao sam onako, reda radi. "Sigurno nee ponoviti
tako glup pokuaj. Potpuno smo sigurni.
Ali ona je podigla ruke do lica i zajecala.
E, sad. Ja ba nisam dobar s tuim suzama. ak ni kad su natopljene
feromonskim parfemom i kad od njih podrhtavaju uvozne dalmatinske
papaje. Da joj pruim priliku da se sredi, sagnuo sam se i pokupio Biserku s
poda.
"Bilo je i vrijeme da me se sjeti", komentirala je suho kroz internu
vezu, napadno si istei krzno od nepostojee prljavtine s besprijekorno
usisanog tapisona. Da joj pritedim novo ienje, spustio sam ruku u
dep, kraj jo prljavog pitolja, i okinuo par mranih sliica svojim runim
Unikomom, pa prestrimao podatke do nje.
plji info Dipiju. Nka prne kupca - napisao sam joj. takor koji se
vrpolji uvijek privlai znatno manje pozornosti nego ovjek koji petlja po
svojoj komopremi.
Nakon toga sam se sjetio to se radi u takvim situacijama i iz depa si
izvukao palomu.
"Beta..." pokuao sam priblesavo.
Ona je odmahnula rukom, iz rukava svog jovijanskog kostima izvukla
pravi platneni rupi, i obrisala si oi, onako enski, po rubovima, pazei na
minku, i delikatno mrcnula.
"Oprosti", rekla je rupiu. "ovjek bi pomislio da u se do sada ve
navii. Ali jo nikad..."
"Hej, hej, ekaj," prekinuo sam je, "kako to misli, do sada? Hoe rei
da su ve i prije pucali na tebe?"
A ja sam ovinistiki poao od pretpostavke da su mene htjeli maknuti.
Beta je jo jednom mrcnula u maramicu, napravila nekoliko
neshvatljivih pokreta rukom, i podigla pogled ponovno savrenog lica.
Nanotatominka. Koja je oito reagirala na raspoloenje: kapci i ru bili su
joj dovoljno tamniji da ak i ja to primijetim.
Duboko je udahnula, i rekla: "Nisu ba pucali na mene izravno. Ali MGL
se od samog poetka suoava s... problemima. Prvo smo mislili da se radi o
normalnim problemima kod posve nove tehnologije, ali ubrzo je postalo

jasno da... ne moe biti tako jednostavno. Previe stvari je polo krivo..."
Pruila je ruku preko stola i uhvatila moju, usprkos Biserkinom pokuaju da
joj se nae na putu. "Johnny, netko jako ne eli da MGL proradi."
Nanjuivi dobre muterije, konobar je ponovno prokrstario kraj naeg
stola, i uiario jo jednu rundu, vie da ga se rijeim nego zato to nam je
stvarno trebala.
"Jesi li sigurna u to?"
Ruka joj je stisnula moju, i maknula se tek kad ju je Biserka "sluajno"
ogrebla eui si uho.
"Sigurna sam, Johnny. Ne misli da bismo samo tako postavili onoliko
osiguranje na lokaciju?"
Zapravo sam bio sklon ba tako misliti: u simbolinim ekonomijama,
intelektualno vlasnitvo je jo uvijek predstavljalo najveu vrijednost, i
paranoja je bila normalna stvar, pogotovo ako se radi o neem tako
velikom kao to bi MGL trebao biti. I pogotovo ako je Sofia Sikato-Raffia
uloila novac u to. A nekako mi se inilo da bi i jedna "silno sposobna"
barunska ker morala biti upoznata s tim. Dobro, moda su ipak bili i
dodatno paranoini.
A i Fredov nestanak je stvar inio dodatno uvjerljivom.
Klko jo? upitao sam Biserku preko depa.
"Trideset i sedam sati i dvadeset est minuta."
Prokleto malo vremena. Premalo vremena.
Premalo, u svakom sluaju, da ga tratim trusei jo jedan posve
nepotreban viski. Mahnuo sam konobaru, pruio mu ruku da platim, i
pokretom pozvao Betu. Prihvatila me pod ruku kao da su joj korporativne
pete odjednom nesigurne, i krenula priljubljena uz mene.
"Moda bi bilo najbolje da te prebacim k sebi", rekao sam dok smo
silazili prema Trgu. "Ako nita drugo, bit e sigurnija."
Njoj se u lice vratila boja, a smijeak joj je dosegao i oi. "Hvala ti,
Johnny," rekla je tik kraj moga uha, "ali stvarno mislim da nije neophodno.
U hotelu imaju kamere i osiguranje. Bit u na sigurnom i tamo. Vano mi je
zbog posla. Nema vie puno vremena do otvorenja. Ne bih htjela da se sad
neto dogodi."
"Ali ni tebi se ne bi smjelo nita dogoditi."
Iako su mi se Biserkini nokti zabili u vrat, nisam mogao to ne rei.
Uostalom, nisam time ni mislio nita vie od onog to sam rekao.
"Zato e me otpratiti do hotela", ree Beta. Ruka na mojoj nadlaktici
bila joj je potpuno mirna, ali nisam bio siguran je li to zbog vrstog stiska ili

zato to se vratila u svoju korporativnu ulogu. Prije nego to sam postao

Krvosljednik, bio sam agroinenjer: znao sam da svijet u kojem se ona
rodila nije bitno pitomiji od onog kojim je vladala Sofia Sikato-Raffia. Samo
su mu pravila moda bila malice drugaija, malice sklonija legalnome.
Ne puno.
A, uostalom, tko danas moe procjenjivati to je legalno a to nije? S
toliko razliitih sustava, sa simbolinim, postsimbolinim i predsimbolinim
ekonomijama, nema gotovo nieg to se moe uiniti a da nije ilegalno
negdje u ljudskom svijetu... i da negdje nije legalno.
Stigli smo do vrata njenog hotela. U najmanju ruku, govorila je istinu o
svojoj sigurnosti. Jedan od najstarijih hotela u gradu, P.N. Hilton
Dubrovaka republika imala je, kao i svi lanovi lanca i usprkos ouvanom
dojmu kroma i stakla starih vremena, nanopreraene grede povezane s
lokalnom podrunicom Pinkertona - daleko efikasnije od oslanjanja samo
na ono to u odreenom dijelu svijeta prolazi pod snage za ouvanje reda i
mira.
Na samom ulazu, kao dodatno osiguranje i ivi svjedok turistike
orijentacije Konglomerata Zagreb, stajao je i pravi ivi vratar u admiralskoj
uniformi. Dovoljno krupan da zaustavi nekog tko bi pokuao na silu proi
kraj njega bez pomoi nabrijane gorile, ali i dovoljno iskusan da diskretno
skrene pogled prema punom Mjesecu (Eskroacija se ponosi svojim niskim
svjetlosnim zagaenjem, tako da se Mjesec vidi ak i u Konglomeratu) kad
se Beta privila jo blie k meni - isto da ne povjeruje koliko blizu - i
poljubila me u obraz.
Dobro, ne ba u obraz.
Nisu mi trebali Biserkini nokti da se sjetim kako ljudi na koje se
maloprije pucalo nisu nuno posve pri sebi. Ali hormoni su hormoni.
"Hvala ti, Johnny", apnula je Beta, usana jo uvijek skoro pritisnutih
meni o ne-ba-obraz, zagrlila me jo jednom, i nestala kroz vrata hotela,
lelujava pojava omotana feromonskim oblakom.
Kad je nestala, nevoljko sam ispustio posljednji njome obiljeen dah.
"Ti si idiot", rekla je Biserka.
Najradije bih joj odgovorio u stilu Genea Kelleya - druenje s Alekom
ima takve posljedice, ovjek pone razmiljati u udnim slikama - ali nisam.
Prvo zato to je pjevanje na kii znatno manje elegantno kad kia ne pada.
Drugo zato to sam, im se Betin parfem malo izvjetrio, bio ponovno u
stanju razmiljati i o onim dijelovima tijela koji su za to predvieni, i znao
sam da je u pravu. A tree zato to je pred nas stao krupan, bradati tip,

irok kao bivi pliva, u kariranoj koulji, trapericama i vjetroviti, ljutitog

izraza lica.

IV
E, sad. Prva pomisao kad vam u relativno civiliziranom svijetu ovako na
put stane netko opasnog izgleda a bez oruja, jest da se radi o slobodnjaku
u nevolji. Postsimbolike ekonomije, u kojima je novac zabranjen a
dobrovoljno dijeljenje osnova funkcioniranja - neto pomalo slino onome
to su u svome predkonzumeristikom razdoblju navodno pokuavali
ostvariti komunisti - znaju imati problema u komunikaciji s vanjskim
svijetom. Da, njihovi turisti obino znaju da mi jo koristimo simbolika
sredstva plaanja, i obino se putem prijatelja koje imaju u simbolikim
ekonomijama dobro opreme za takva iskustva; konano, postsimbolike
ekonomije istodobno su i medu najjaim proizvoaima onog to se u
drugim dijelovima svijeta naziva intelektualnim vlasnitvom, i zapravo su
potencijalno strano bogate, samo kad bi se htjeli ukljuiti u nau
simboliku. Ali tu i tamo se dogodi da netko od njih zaluta, zaboravi da mu
treba kreditna kartica, ili mu se naprosto zgadi na nain razmiljanja, i
odjednom se naete pred bijesnim tipom koji oekuje da mu pomognete
da se vrati u Kingussie ili na Otok Rotterdam samo zato to je on, eto, tu, a
i vi ste.
"Johnnny Gobac?" rekao je tip prijetee, i time bar razrijeio jedan
problem. Ljutiti slobodnjaci, ne moram ni spominjati, rijetko kad znaju kako
se zovete.
Biserka se lagano nakostrijeila na mome ramenu, a ja sam se pitao to
sad. Ako su ga poslali isti oni tipovi koji su unitavali bilje po Gornjem
Gradu, ovaj je pokuaj bio jo patetiniji, i mogao sam zakljuiti da su
alosno nesposobni, ali bih ba zato trebao iskoristiti situaciju. A ako ga je
poslao netko drugi - recimo, Pietro - onda bi nijekanje identiteta ionako bilo
beskorisno. Pa sam rekao: "Da, ja sam", i ekao.
"Moe vas biti sram", rekao je tip. Govorio je s izrazitim naglaskom,
premda u prvi as nisam bio siguran kakvim; euranglo je ve sam po sebi
zapravo gomila vie-manje nasumino prikupljenih naglasaka i pogreaka,
slino kao to se bilo dogodilo s amerikenom u ona davna vremena dok su
ameriki kontinenti bili kolonije. Nije zvuao kao da mu je materinji jezik
eurofran, i nije vukao na azijske naglaske, toliko sam bio siguran.

"Nisam znao da ste vi od onih koji umjesto ravno na izvor idu okolnim
putevima", nastavio je. "Ako me gospoa Sikato-Raffia htjela provjeriti,
mogla me naprosto pitati."
Blip. To je sad ve bilo zanimljivo.
"Gospoa Sikato-Raffia?" ponovio sam, u najboljoj maniri aktivnog
sluanja.
"Pa, da. Vi radite za nju, zar ne? To je opepoznato."
Zapravo i nije. A nije ni tono - nekada davno radio sam za Sofiju, iz
kompliciranih razloga, ali ve sam se odavno povukao iz toga. Ali, nakon
to me vidio s Betom, vjerojatno mu nije bilo teko pronai taj dio moje
biografije. Nisam se posebno trudio da ga sakrijem - samo sam se nadao
da nitko nee Krvosljednika povezati s Johnnyjem Gobcem, neupadljivim
stanovnikom ruralno-turistike Eskroacije, u zadnje vrijeme najpoznatijim
po tome to ima obitelj od tri ekstremno nabrijana takora. Naprosto,
koliina podataka koji slobodno plutaju po mreama je takva da je gotovo
nemogue razluiti pogrene hitove od pravih, ak i botovima, tako da sam
se uvijek mogao izvui na sluajnu podudarnost.
Dobro, skoro uvijek.
A u ovom sluaju bi mi pogrena identifikacija mogla i dobro doi.
"Moglo bi se i tako rei", odvratio sam, ignorirajui Biserkin teatralan
uzdah u svome uhu i smijeei se. Ako je tip ikako povezan s cijelom ovom
priom, bilo bi dobro doznati zato je tako ljut na mene - i to zna. "A vi
ste...?"
"Mario Girotti", odvratio je tip natmureno. "Kao da to ne znate."
Time sam bar uspio smjestiti naglasak: talijanski. Tip je morao biti
porijeklom iz Serenissime Ressurecte, ili iz Milanskog megalopolisa. Ali ime
mi samo po sebi jo uvijek nije govorilo ama ba nita.
"Znate to, Mario?" rekao sam s jo irim osmijehom. "Kako bi bilo da
negdje sjednemo i popriamo?"
"Ti nisi normalan!" povikala je Biserka u mome uhu. "Zato gubimo
vrijeme s tim manijakom umjesto da se vratimo kui i ponemo ozbiljno
raditi na tome da pomognemo Aleku?"
Hu ga isppati, odgovorio sam joj preko depa. Br sd zn da nsu hrmni
u ptnju.
Mario je trenutak oklijevao, pogledom skaui s mene na Biserku i
natrag, onda nevoljko kimne. "Dobro", promrmljao je. "Gdje?"

Pokazao sam rukom na kafeterije i slastiarne koje su se pruala po

Bogovievoj. "Vi birajte." Mogao sam prepoznati paranoju u zaetku, i
nisam mu htio dati dodatne razloge da se razbjesni.
"Jako pametno", komentirala je Biserka, "prvi put su nas promaili,
dajmo im drugu priliku." Ne pnviti na jvnom mjstu, odgovorio sam joj, i
krenuo za Marijem prema jednom slobodnom stolu. BTW, prvjri ga.
"Ve radim na tome", odvratila je.
Kad smo se smjestili i naruili - kave za nas dvojicu, lag za Biserku iako
je tvrdila da nee - nalaktio sam se na stol i zagledao se u Marija. Njegova
agresivnost kao da se malo povukla. Sjedio je s rukama u krilu, kao
kolarac pred ravnateljem (i to ne u vitellini-reutschmertzelskoj koli) i
povremeno si upkao bradu.
"Onda, Mario," rekao sam to sam mogao prijateljskije, "sad mi
ispriajte sve od poetka."
Dok se on mekoljio i nakaljavao, Biserka mi je izrecitirala u uho: "ID u
redu. Nema puno. kolovanje prilino standardno, nakon faksa prvi posao
na Primorevom institutu, krae vrijeme u EKT-u, onda se odvaja i otvara
vlastiti servis kuanskih ajija. Povremeno sudjeluje u frinetovskim akcijama,
ali nije slobodnjak kao takav." U glasu joj se osjealo oklijevanje, kao i u
pokretima kojima je, naizgled nehajno, poela ipak jesti svoj lag. Nala je
jo neto.
t j? napisao sam joj. Mario je zurio u nju, tu i tamo bacajui ispod oka
pogled na mene.
"To je... jedan od vaih takora?" upita konano.
Kimnuo sam. "Biserka. Biserka, ovo je Mario."
Uz samo traak nesigurnosti, pruio joj je ruku, dlanom prema dolje.
Biserka ga je pogledala preko ramena, obrisala si viak laga s brkova, i
ovla ga onjuila.
"Nedavno je patentirao neto to se zove o-mapiranje", dodala je meni.
"Pitaj ga to je to."
Kafi u kojem smo sjedili imao je javnu virsim vezu, naravno. Da je
htjela, Biserka je mogla razgovarati izravno s Marijem. Ali izgleda da nije
htjela.
"Onda, Mario?" ponovio sam poticajno. "O emu ste htjeli razgovarati sa
mnom? O svom o-mapiranju?"
"Pa, da..." Djelovao je kao da mu je neugodno. "Mislim, zbog toga ste
tu, ne?"

"Ja nisam bitan", odgovorio sam neutralno. "Ali volio bih da mi ispriate
sve od poetka. to je tono o-mapiranje?"
Mario je jo uvijek buljio vie u Biserku nego u mene. Izgledao je kao
da bi je najradije uzeo u ruke, kao plianu igraku (ili moda kao jednu od
onih elektronikih maaka), i bio mu je potreban oit napor volje da se
usredotoi na mene.
"O-mapiranje. Da. Gledajte, znate to je mapiranje? Obino mapiranje?"
Jesam bio tehnoloki tudum, ali ne toliki. "Naravno da znam.
Prikupljanje podataka koji se odraavaju u virsimu."
I Mario i Biserka vidljivo su se lecnuli na moje laiko objanjenje, ali
Mario je duboko udahnuo i slegnuo ramenima. "Dobro, posluit e svrsi.
Sad ono to se obino mapira, to su uglavnom fiziki podaci. A kod omapiranja... kod o-mapiranja, mapira se vaa neuronska slika. Neuron po
neuron, stanje po stanje. Nakon toga, gotova mapa prebacuje se u
aprastatinu mreu, u kojoj se klasteri stanja usporeuju i usklauju, da bi
se zatim remapirali u protosliku..."
Govorio je on i dalje, samo sam ga ja prestao sluati. Osjeao sam se
otprilike kao prosjeno nadareni power-user toljage kojem je netko krenuo
tumaiti finu mehaniku u Mauzeru C96. Ali odjednom je moj Instafon
zakrao prebacujui se na javni mod i Biserka je upitala:
"A kako ste rijeili problem odgoene reakcije kod retro-klasiranja
klastera stanja?"
"Oh," otpuhne Mario, "to je bar lako. Ve kod remapiranja se napravi
MacLoudova mrea, tako da se akcesiraju toke u mrei, a ne klaster sam
po sebi." Bar mislim da je tako rekao. "Hoete da vam pokaem? Mogu
napraviti prikaz u virsimu. Evo vam edresa."
"Vrlo rado", odvrati Biserka. I, prije nego to sam se snaao, potegnuli
su javnu vezu i sve troje smo se nali u Marijevom javno-privatnom
virsimskom prostoru, okrueni shematskim 3D prikazima koji su meni
osobno izgledali kao Escherove skice napravljene prema Picassu na lo
dan.
Ono to me najvie iznenadilo bila je injenica da Biserka nije bila u
svom uobiajenom avataru, niskog, sitnog azijatskog tipa koji djeluje kao
da ni muhu ne bi svladao u hrvanju (ali bi). Umjesto toga, bila je vitka,
dugonoga, po grai opasno slina Beti Agojan, premda se odluila za opciju
kratke plave kose i krupnih plavih oiju. inilo mi se da prepoznajem model
iz Alekove galerije PD likova iz dvodia, ali nisam ga mogao smjestiti. No
nije bilo ni bitno: Mario (koji se sluio avatarom po sebi, samo to je iz

nekog razloga na glavi imao fes) je oito bio odgovarajue impresioniran,

koliko Biserkinim avatarom, toliko i reakcijama koje je od nje dobivao.
Sljedeih nekoliko minuta, osjeao sam se kao slijepac koji je zabunom
zalutao na konferenciju o emotivnom naboju kolorita na Seuratovim
slikama. Jedino to sam iz Biserkina i Marijevog razgovora uspio shvatiti
bilo je da njegova tehnologija mapiranja omoguuje snimanje kompletne
osobnosti i njeno prebacivanje u c-prostor. Ne, dakle, u virsim, koji se
stvara kao korisniko suelje i imitira S okruenje (vidite kako sam
pokupio terminologiju?), ve u pravi c-prostor, onaj u kojem se odvija
samo, bazino raunanje. Drugim rijeima, Mario je nudio tehnologiju koja
bi bila sveti gral komteha da je itko ozbiljno vjerovao u tu mogunost. Ali
nije, sve dosad jer su prethodni pokuaji stvaranja elektronske slike uma
svi odreda zavravali jadno, s rezultatima koji su se prostirali od obinih
neuspjeha - hrpe apstraktnih funkcija koje se nisu povezivale u cjelinu - sve
do ozbiljno poremeenih elektrojastva koja nisu bila u stanju percipirati
vlastitu realnost kao odvojenu od vrtloga podataka u kojima su roena, pa
su izbrisana kao in milosra. Ali, po Biserkinom nevoljko zadivljenom
izrazu lica, shvatio sam da je ono o emu je Mario govorio imalo ozbiljnu
ansu da stvarno proradi... pod uvjetom da dobije dovoljno brzine i
propusnosti da funkcionira bez tucanja koja su mu se sad dogaala i koja
je, zasad, morao kompenzirati programski (togod to znailo).
Nisam se ni usuivao pomisliti kakve bi to implikacije moglo imati na
budunost svijeta, ovjeanstva i svega ostalog. Ali ono to mi je toga asa
ionako bilo znatno bitnije bilo je jedno sasvim drugo pitanje: kakve to veze
ima s nama, sa Sikato-Raffiama, i s cijelom tom priom oko Alfredovog
nestanka? Zato sam naglas upitao: "Tko sve zna za to?"
"Pa, efovi MGL-a, naravno", odgovorio mi je Mario premda je bilo jasno
da bi puno radije nastavio s Biserkom raspravljati o programskoj
kompenzaciji u petamatrinim konstruktima. "Pretpostavljam, i vaa
efica."
"Iskreno," odgovorio sam, i to je zaudo bila istina, "sumnjam da Sofia
Sikato-Raffia ima pojma o ovome." Ili bilo tko drugi: nigdje u investitorskim
materijalima nije se ni jednom rijeju spominjalo nikakvo mapiranje. to je
bilo prilino blesavo, jer bi im takva tehnologija ve sama po sebi zasigurno
bila udvostruila interes. "A zato MGL?"
Mislio sam, zapravo, zato bi efovi MGL-a morali znati za njegovu
tehnologiju, ali Mario me shvatio drugaije.

"Tko bi bio bolji? Kad sam poeo eksperimentirati, postojei kapaciteti

su mi bili glavni ograniavajui faktor. ak i s kompenzacijom, morao sam
se ograniiti na jednostavnije vrste. Poeo sam s muhama i glavonocima,
a onda sam preao na takore, jer sam njihovo ponaanje mogao lako
pratiti i usporeivati s ponaanjem konstrukata."
Biserka se namrtila uvi kako se takore trpa u "jednostavnije vrste",
ali nije komentirala naglas. Konano je upitala: "I, kakvi su bili rezultati?"
"Gotovo savreno identini. IQ, brzina reakcije, ak i emotivni odnosi
unutar lanova skupine - sve se razlikovalo samo onoliko koliko bi bilo
razumno oekivati kod multiplih instanci iste jedinke."
Pogledao je prema meni, djelujui manje uvjeren u moju ulogu. "Kad
sam vas vidio s Betom, i kad je moj bot otkrio tko ste, pomislio sam da mi
MGL jo uvijek ne vjeruje, i da su zato vas poslali. Ali vi niste strunjak za
komteh, jel' tako?"
"On nije," ubacila se Biserka, "ali ja jesam."
"To vidim", odgovorio je Mario, uz pogled koji je jasno govorio da vidi i
tota drugo. Prije nego to su se stigli opet zadubiti u svoje
junoinformatiko narjeje, mahnuo sam rukom.
"Samo as. Hoete rei da ste vi ponudili svoje mapiranje MGL-u?"
Pogledao me kao da sam pao s nekog jeftinog irskog satelita. "Nisam ga
ponudio. Ja sam im ga ve prodao."

V
Trenutak-dva pokuavao sam u glavi preokrenuti kockice tako da ta
nova informacija ima smisla. Ali koliko god se trudio, nisam mogao. Ono o
emu je Mario govorio mogla bi biti najvea revolucija komteha jo od onog
dana kad je netko otkrio da se informacije mogu prenositi i preko ice, a ne
samo golubovima-pismonoama. I najvea revolucija za ljudsku rasu jo od
onog tipa koji je uspio uhvatiti goruu granu bez da se opee. A
revolucionarne tehnologije, ak i u postsimbolinim ekonomijama, svojim
autorima donose strano puno. Svojim autorima, i onima koji se uspiju na
vrijeme zakaiti uz njih, na ovaj ili onaj nain. Koliko god Alfredo bio blesav
- opet sam se sjetio klinca koji nije znao kako pobjei nervoznom pudlu morao bi biti aktivno imbecilan da ne uoi potencijal Marijeve tehnologije,
pogotovo u kombinaciji s MGL-om. Jer, koliko sam uspio shvatiti, o-

mapiranju je upravo to falilo: dovoljno brzine i propusnosti da sve ide

glatko.
A sad mi je Mario tvrdio da je ve prodao svoju tehnologiju MGL-u. Koji
je, po svemu sudei, samo sjedio na njoj, kao to su mnogi sjedili na
ekonomski isplativim elektromobilima sve dok Zemlja nije ostala bez nafte.
to bih opet mogao shvatiti, kad bih samo mogao smisliti koje su to
iscrpljivanje nafte Fredo i Beta ekali.
"Prodao?" ponovio sam oprezno. "S ugovorom i sve?" Serenissima
Ressurecta, iako je bila dio ZTR-a, iskazivala je otvorene simpatije prema
postsimbolikim ekonomijama, a Milanski megalopolis je i sam bio
postsimboliki. Ljudi takvog porijekla znali su zaboravljati na formalnosti
naeg, simbolikog tipa.
"Da, naravno", odvratio je Mario, napola uvrijeenog izraza lica. "Ja sam
ozbiljan poslovni ovjek, znate, bar kad je moj posao u pitanju."
"A zato ste im se uope obratili?"
"Pa, kao to sam rekao, tko bi bio bolji? Ja sam nisam imao vie resursa
da nastavim, morao pronai nekoga tko e mi pruiti uvjete. A oni su ve
imali svoj novi link." Lice mu se smrklo. "Premda mi jo uvijek nisu dali
pristup, ak ni eksperimentalnim mreama."
"Ali pristali su otkupiti o-mapiranje?"
Umjesto odgovora, Mario je mahnuo rukom i pred nama se naao
legalno komplicirani viedimenzionalni konstrukt koji je definirao ugovorne
odnose izmeu MariGi, obrta za informatiku i postinformatiku
tehnologiju, servisiranje i razvoj kao prve stranke, i MGL-a d.o.o. kao druge
stranke, u suradnji oko postupka o-mapiranja. Slijedile su dimenzije i
dimenzije tehnikih specifikacija i infoblebetanja koje meni nisu nita
znaile, ali matrica je oito bila posve legalna i uredna, a kad sam je malo
bolje prouio, shvatio sam da je, pojednostavljeno reeno, davala MGL-u
vie-manje sva prava na ikakvo koritenje Marijeve tehnologije, njen daljnji
razvoj, pa ak i obavjetavanje javnosti o njenom postojanju. Mario je
prodao duu vragu... ali vrag, iz nekog meni nedokuivog razloga, jo nije
unovio svoj ek.
Sad mi se ve inilo posve nemoguim da to ne bude povezano s
Fredovim nestankom. Zapravo, kad bolje razmislim, inilo mi se openito
prilino nemoguim: do prije mjesec dana, da mi je itko rekao da e
mapiranje cijele osobe ili trenutaan pristup podacima postati dostupni u
mome ivotnom vijeku, rekao bih mu da previe prati futuristike blogove.

A sad sam sjedio s autorom jednog, i traio jednog od glavnih upravljaa

za drugo.
Jo sam pokuavao svoj mozak natjerati da zauzme pozu objeenog
labuda i obuhvati sve te informacije u koliko-toliko suvislu cjelinu, kad mi je
Instafon proradio i Dipijev glas mi je zaromorio u uhu: "Oruje ono to
poslao si, puno je posla zadalo mi, al' tajnu sam sada rijeio cijelu,
anarhomrea tu je na djelu, frinetski skup to podatke dila, ime im Aneli
Mievillea. Slobodna informacija njihova je formacija, napadi uglavnom na
sjedita nacija, hakaju, blogaju, klogaju, ripaju, na frinet bace sve to
ispipaju, nasilja dosad tu bilo nije, slobodan pristup krv rijetko lije, al'
greke nema, slae se sve, oni su kupili ono oruje."
"Aneli Mievillea?" Zvualo mi je poznato. "A Mieville je...?"
"U ovom smislu, frinetski vor, sjedite njihovo, mjesto za zbor. Ima tu
referenci jo, ako te zanima, i prepun ko."
Odmahnuo sam glavom. "Ne... ovo je dovoljno." Sjetio sam se odakle
su mi Aneli bili poznati: stajali su u impresumu Alekovog omiljenog
infobloga, Jedna mrea.
Netko je tu neto gadno mutio. Ostavio sam Dipija uz uputu da mi
poalje edresu za Mieville, i vratio se u Marijev virsim.
Mario i Biserka bili su jedva vidljivi od fluorescentnih virtucijevi od kojih
su se sastojali njegovi algoritmi. Bilo mi je posve jasno da prekidam
romansu u nastajanju, ali dogaaji nisu ostavljali mjesta za romantiku.
"Drutvo", pozvao sam ih, pa, kad se nisu odazvali, bipnuo Biserku
preko Instafona.
Kad su se oboje okrenuli prema meni i pustili algoritam da se rastoi u
nitavilo, objasnio sam: "Nove informacije. Mislim da moram pod hitno
razgovarati s nekim frineterima. Brzo, Mario: jesi li ikad uo za Anele
Mievillea?"
"Kako da ne," odvrati Mario zaueno. "Oni izdaju Jednu mreu. Velika
skupina mrenih anarhista, jedna od starijih. Zato?"
"Postoji li ikakva mogunost da oni znaju za tvoj projekt?" Htio sam
skupiti to vie podataka prije nego to se otputim u sebi nepoznato
podruje.
Marijeve oi se raire. "Misli, da ga hoe diseminirati?" Zatreptao je par
puta; ispod fesa, prizor bi bio neodoljivo smijean, da smo samo imali
vremena za smijanje. "Prebaciti o-mapiranje u open source...?" Oito da
mu je to sad prvi put palo na pamet. Vjerojatno je tako dugo radio sam i
neshvaen - vidjelo se to i po nainu kako se oduevio samom injenicom

to ga Biserka razumije - da mu nije ni na pamet palo da bi drugdje po

mreama mogao nai jo sebi slinih koji bi mu bili voljni pomoi.
Biserkin dugonogi avatar se primakao Mariju i uzeo ga pod ruku. "To
moda i ne bi bila loa zamisao, zna..."
"Ali vie to ne smijem..."
Iz historyja sam pozvao prikaz Marijevog ugovora. "Osim ukoliko se ne
radi o neispunjenom ugovoru." Nervozno sam prekopavao po matrici
traei uvjete eksploatacije. U tehnologiju se nisam razumio, ali previe
sam puta u ivotu i sam imao posla s korporativnim legalnim konstruktima.
(U onom prijanjem ivotu, prije nego to sam se upetljao s organiziranim
poslovanjem.) Znao sam prepoznati nerazumljive konstrukcije koje inae
imaju znaenje samo uz krosreferentne rjenike svih svjetskih prava i izvui
iz njih smisao, naprosto zato to su mi ga toliko puta ve tumaili oni
kojma je to posao i svoje kodekse obnavljaju triput dnevno.
Ali nisam uspijevao pronai neki bitni prekraj: svi elementi matrice koji
su se odnosili na eksploataciju tehnologije za o-mapiranje bili su izravno
vezani na "uhodano funkcioniranje" MGL-a, to je pak bio vrlo
nelegalistiki, neodreen termin, no definitivno se nije mogao smatrati
ispunjenim prije nego to je MGL uope lansiran u javnost. Do kojeg
trenutka je jo preostalo...
Trideset i est sati i etrdeset i sedam minuta, rekao mi je Biserkin
tajmer.
No, dobro. S obzirom na hrpu novih informacija, bilo mi se inilo da je
prolo puno vie. Ali to svejedno nije znailo da imamo vika vremena.
"Biserka," rekao sam, spremajui si kopiju Marijevog ugovora za kasnije
prouavanje, "moramo se pokrenuti. Brzo. Moe li odvesti Marija do kue i
ispriati mu cijelu situaciju?"
"Cijelu?"
"Cijelu." Ako je itko u ovoj prii oko nemoguih novih tehnologija bio
ist, onda je to bio Mario. Bit e pametnije da ga imamo na svojoj strani. A
osim toga, tako e i on biti sigurniji. Morao sam se uputiti meu mrene
anarhiste, i zatim vratiti do Bete i vidjeti to e mi ona rei na cijelu ovu
priu s Marijem. A imao sam i jo jedan dodatni plan koji nisam ovog asa
htio podijeliti ni sa kime.
Iskljuio sam se iz virsima, mahnuo konobaru da platimo, i usput
pogledao Marija. "Oprosti, moram obaviti jo neke hitne stvari. Ali Biserka
e ti sve objasniti." Zanimljivo, izraz u njegovim oima nije se promijenio ni
sad kad ju je gledao u stvarnom obliju. "Moe?" upitao sam.

Mario je kimnuo, oito odsutno, ni ne skrenuvi pogled s Biserke.

"laga?" upita Biserka.

VI
Ostavio sam ih da podijele njen lag i, ako sve bude u redu, vrate se
kui, gdje e ipak, vjerovao sam, biti sigurniji, a sam sam otiao do javne
utinice i, utekavi se, unio edresu koju mi je Dipi ostavio. U prvi as sam
mislio da govornica ne radi, jer mi se inilo da se nita nije dogodilo. A
onda je zrak predamnom zatitrao, i naao sam se u Mievilleu. Bar sam se
nadao tome.
Grad oko mene izgledao je kao to bi mogao izgledati grad recimo,
poetkom 19. stoljea, ali pod uvjetom da je glavni arhitekt bio Mervyn
Peake, i to nakon to je Isaac Newton uspio pronai kamen mudraca.
Neobine strukture i nedogledni tornjevi uzdizali su se u slabo osvijetljena
nebesa proarana, tu i tamo, obrisima krupnih imia, balona i neeg to
je nalikovalo na cepeline ali je u letu isputalo gust organski dim. Stisnute
neobarokne zgrade ostavljale su nelagodno klaustrofobian dojam, a
ulicama izmeu njih, osvijetljenim plinskim svjetiljkama, vijugali su parni (i
neparni) velocipedi, rike koje su vukli stvorovi samo udaljeno
humanoidnog oblija, pa ak i jedna koija u koju je bio upregnut buan,
mehaniki konj. Dvojica mukaraca u konim pregaama s oblinjeg je
prozora preko kolotura sputalo kozu, dok je trei, na ploniku, neto
mjerio i dovikivao im rezultate. Sa suprotne strane promatralo ih je troje
klinaca s irokezicama, praeno mehanikim psom koji je lajao iz svega svog
plehnatog grla.
Jo se nisam dokraja ni snaao u svemu tome kad je jedan dubok glas
iza mene rekao: "Johnny Gobac?"
Okrenuo sam se bez potvrde. Iza mene je stajao onizak, postariji tip,
irok skoro isto toliko koliko i visok, kukastog nosa, debelih usnica i sijede,
rijetke kose zaeljane unatrag. Profil mi je bio silno poznat, ali nisam ga
mogao smjestiti. Da sam bio na iole svom terenu, pokuao bih mu ekirati
konfiguraciju, vidjeti o kome se zapravo radi. Ali ovdje nisam imao pristup
ni do kakvih sistemskih operacija, i mogao sam se pouzdati samo u svoje
instinkte. A oni su mi govorili da tip nije stvarno opasan.
A nije se, istini za volju, ni trudio da djeluje opasno. Njegov totalno
uncool avatar bio je odjeven u dugaak crni krombi koji je ak i u

Mievilleskom okruenju djelovao staromodno i, iz nekog meni nedokuivog

razloga, imao je sa sobom kutiju za kontrabas.
"Tko pita?" uzvratio sam.
"Mislim da mene traite", rekao je umjesto odgovora. "Ovuda."
Poveo me uskim uliicama, prema dijelu koji je bio jae osvijetljen nego
drugi. Ispostavilo se da je to kavana (ne kafi: stolii od kovanog eljeza,
jastuii na stolcima i dekorirani porculan). Bila je prilino puna ljudi ali,
im smo sjeli, ovjek je iskljuio javnost i oko nas se stvorio palucavi,
poluprozirni svjetlosni zid koji nas je odvajao od ostatka gostiju.
"Hoete neto popiti? Topla okolada im je jako dobra."
"Prvo bih htio doznati to mi moete rei o stanovitom Magnumu 41",
odvratio sam. "Navodno je nabavljen preko jednog ovdanjeg accounta."
ovjek uzdahne i kimne. "Konkretno, mog," odgovorio je, "i moram vam
se odmah ispriati to ste zamalo postali usputna i nenamjerna rtva. Ali
MGL se mora zaustaviti, bez obzira na cijenu."
Kroz svjetlosni zid oko nas doplahutala je ruka sa dva srebrna pladnja
na kojima su se puile porculanske alice s toplom okoladom. Mirisala je
savreno: togod drugo mislio o Anelima Mievillea, imali su vrhunsku
tehniku.
Iskreno, nisam oekivao da e mi tako lako priznati da je on nabavio
oruje. Iako nitko nije stradao, pucanje na javnom mjestu se u Eskroaciji
tretiralo kao silno ozbiljna stvar: zakoni su im potjecali jo od razdoblja
Ratova zloinakih organizacija, i bili su jako osjetljivi na bilo kakvo
neregulirano pucanje. A ak ni najbolji odvjetnik ne bi mogao dokazati da
je pucanj u kafi pun gostiju bio dio tradicionalnog slavlja, svadbe ili
pobjede u ekipnom sportu.
"Zato?" upitao sam, nedovoljno informiran da budem ita precizniji.
"Zar MGL vama koji praktiki ivite u virsimu nije ba dobra stvar?"
ovjek strese glavom i otpije gutljaj svoje okolade. Dobili smo i
platnene ubruse, i delikatno je obrisao usta prije nego to je odgovorio:
"Svako poveanje propusnosti je dobra stvar... ako nije regulirano. Ali MGL
nije samo tehnologija za poveanje kapaciteta. Oni misle stvoriti praktiki
paralelnu mreu. Krearati monopol." Nagnuo se naprijed i pogledao me.
"To bi bilo kao... M-m-mikrosoft!"
Nisam imao pojma o emu govori. "Kako to mislite?"
"Monopol. Situacija u kojoj su svi korisnici ovisni o jednom resursu."
"Pa zar 'jedna mrea' nije i va cilj?"

Prezrivo je otpuhnuo i iz unutarnjeg depa svoga krombija izvukao

debelu cigaru. "Ne shvaate", rekao je, iz drugog depa vadei reza za
cigare. '"Jedna mrea' u naem kontekstu podrazumijeva spajanje svih
mrea, poveanje dostupnosti. Ono protiv ega se mi borimo su
ekskluzivne mree, koje zatvaraju pristup s ovog ili onog dijela drugih
mrea, ili koje filtriraju pristup svojih korisnika drugim mreama. Ali
doslovno stvaranje samo jedne mree znailo bi propast frineta.
Zarobljavanje informacije. Vraanje na one koji imaju i one koji nemaju."
Duboko sam uzdahnuo. Alek bi ovo razumio, vjerojatno i Dipi i Biserka.
Ali ja nisam.
"A zato Beta Agojan?"
"Ona nam je bila dostupna. to mislite, zato se sam McGuffin toliko
skriva?"
"Zar biste i njega ubili? Nisam znao da su Aneli Mievillea nasilni."
Zapalio je cigaru i slegnuo ramenima. "I nismo. Da smo doista htjeli
ubiti Betu Agojan, ve bi bila mrtva. Ali mislili smo... iskreno, ja sam m-mmislio da u je tako zastraiti. N-n-n-nadao sam se tome."
Nije mi zvualo posve uvjerljivo. Da ja elim nekoga natjerati da se
povue iz tako velikog projekta, krenuo bih od lomljenja kostiju, ne od
pucanja po bonsai drveu uz nezgodne svjedoke. Ali moja je prolost
vjerojatno bila drugaija od njegove.
"Vi stojite i iza sabotaa u MGL centru?"
"Ako to potvrdim, to ete uiniti?"
Probao sam okoladu. Stvarno je bila izvrsna. "Ve ste mi priznali da ste
pribavili oruje iz kojeg se pucalo na javnom mjestu. Zato mislite da neu
to prijaviti lokalnim vlastima?"
"Da ste to mislili uiniti, ne biste uzeli pitolj i ponijeli ga sa sobom,
unitavajui veinu forenzikog materijala. Osim toga," nasmijeio se, "ne
oekujem od Krvosljednika da prijateljuje s policijom."
A ja sam, kreten, mislio da me u ovom zabaenom kraju RegEurope
nitko ne pozna. No, dobro, bar da iskoristim to to izgleda svi znaju... "Ali
vjerojatno znate s kim doista suraujem."
ovjek je otpuhnuo nekoliko dugih, zamiljenih dimova. Ja sam za to
vrijeme pokuavao iskopati njegov ID, ali izgleda da je Mieville imao bolje
zatitne sustave od veine drugih mjesta. Dobro, to nije bilo ba osobito
udno, no nadao sam se da u moi izvui bar neto. Ali nita: kao da smo
visjeli usred niega, nekakvog privatnog mjehuria koji se nije htio ak ni
povezati s mojim resursima. A poslije priaju o jednoj mrei...

"Znam," ree debeljko konano, prekidajui mi misli i pokuaje da si

diskretno kopam po depnom linku, "ali n-ne vjerujem da ete nas prijaviti
n-n-gospoi Sikato-Raffia. Znate kako bi to moglo zavriti, a to je neto za
to ne elite biti odgovorni."
I, to je najgore, imao je pravo. Da svaki trei idiot kojeg sretnem zna
tko sam, to sam jo nekako i mogao podnijeti. Ali da me je tako lako
proitati, tome se zbilja nisam nadao.
Osim ukoliko tip nije imao neke insajderske informacije. Koje je mogao
dobiti, a ja sam znao i od koga.
"Sluajte," rekao sam, "meni osobno puca prsluk za MGL i pitanja
monopola. Postoji samo jedan razlog zato sam ja tu, a to je Alek."
Cigara je zastala na pola puta do njegovih debelih usnica. Oklijevao je
trenutak-dva, i inilo se da razmilja.
"Znam", ree konano. "I kad bih vam mogao pomoi da ga oslobodite,
vjerujte mi, to bih i uinio." Ugasio je cigaru u pepeljari i ustao. "Ali vrijeme
mi je da idem. Rekao sam vam sve to sam mogao." Iskoraio je kroz
svjetlosni zid usput ga rasprivi pokretom ruke. Ja sam ustao, ali debeljko
je naprosto nestao, rasprio se u zraku, kao da se istog asa odtekao.
to sam i ja uinio: na nepoznatom terenu, bez pristupa vlastitim
resursima, nije bilo nieg drugog to sam mogao uiniti.
Naavi se opet u S-u, krenuo sam ravno prema Betinom hotelu. Bez
obzira na udan susret s debelim anelom koji mi nije donio gotovo nita,
imao sam sasvim dovoljno novih informacija da se ponovno suoim s
Betom. No, prije toga, htio sam provjeriti kako to je stvari na domaoj
bojinici. Otvorio sam Instafon i bipnuo prvo Biserku.
Pojavila se slika iz lokalnog vlaka, Biserkin pogled na mrtvi papir ispisan
grafovima i simbolima koje nisam ni pokuao razaznati.
"Kako stoje stvari?" upitao sam. "Gdje ste?"
"Stanicu od kue," smjesta je stigao odgovor. "Sve je u redu." Zvuala
je neobino sretno, s obzirom na situaciju, a u pozadini slike vidio se Mario
koji je jo uvijek uzbueno rkao po papiru.
"uvajte se," rekao sam, "i nemojte nita od tih papira zaboraviti u
vlaku."
"Neemo, ne brini."
"Dipi?"
"Ovdje nema nita nova, ja tu ubim sam k'o sova. MGL podatke traim,
bazu svakim retkom snaim."
"I, ima li neto pametno?"

"Zasad bojim se, jo nita, zvat u ako naem ita."

"OK."
I to je bilo to. Nisam vie mogao odgaati.
Da sam imao vremena, pronaao bih neku ljekarnu i kupio si filtere za
nos. Ali imao samo jo samo trideset i pet sati i dvanaest minuta. I morao
sam se suoiti s Betom.
To je ono nezgodno kod nabrijavanja: za razliku od bio-pluginova i
nanododataka, osobine steene nabrijavanjem ne mogu zakazati, ali ne
mogu se ni samo iskljuiti po elji. S mojim pojaanim njuhom, ve i sama
pomisao na njen feromonski parfem bila je dovoljna da mi miii
malaksaju... svi osim jednog. Najgore od svega, bio sam svjestan da su to
samo hormoni (no dobro, skoro samo hormoni) i da bih, kad bih je
temeljito istuirao, mogao stvari sagledati na posve drugaiji nain. Ali
nisam je mogao istuirati, i morao sam raunati s tim da e joj soba plivati
u parfemu. Snaga volje e morati biti dovoljna.
Vratio sam se do Dubrovake republike i proao kraj gorile u odijelu uz
bonvivanski osmijeh, osjeajui se pomalo kao da sam ispao iz nekog od
onih smijenih pijunskih fuleksa u kojima neustraivi agenti jedne
ekonomije (koje, naravno, ovisi o tome tko je proizvoa) krstare
luksuznim jahtama i hotelima i razotkrivaju mrane tajne neke druge
ekonomije, usput s nogu obarajui svako ensko stvorenje na koje naiu i
ni ne trepnuvi trusei rafinirane estice. Ono to je u svemu najzanimljivije
jest injenica da se taj tip fuleksa pojavljuje u svim ekonomijama, i da su
odreeni elementi - luksuzni turizam, oversajzani komadi, egzotina pia uvijek prisutni, bez obzira na to je li u pitanju simbolini agent koji
razotkriva mrane tajne skrivene u piljama kotskih otoia, ili
postsimbolini agent koji u posljednji as spreava zavjere iznjedrene u
podzemnim prolazima Megalopolisa Teksas - ili ak predsimbolini agent
koji spaava Carsku Rusiju od ostatka svijeta, premda u njihovim verzijama
obino ima samo jednu, nesretnu ljubavnu priu s preobraenom
neprijateljskom pijunkom koju ne moe realizirati jer ona, naravno, nije
otmjenog roda.
Bilo kako bilo, duboko sam udahnuo, ponovio samom sebi trideset i pet
sati i etiri minute, i pokucao.

VII

Vrata su se otvorila i prije nego to sam do kraja spustio ruku, a iza njih
je stajala Beta, omotana svojim parfemom i jo neim crnim i svilenkastim.
Svilenkasta tkanina inila je ono u emu su svilenkaste tkanine najbolje:
ljupko se pripijala uz njene obline, istodobno dajui naslutiti da joj je jedina
svrha da otmjeno lako sklizne s tih istih oblina. Trideset i pet sati i tri
minute, pomislio sam, i nastojao ne disati na nos.
"Mogu li ui?" upitao sam ne proistivi grlo.
Ona je naas oklijevala, a onda se nasmijei i korakne unatrag. Tkanina
njenog ogrtaa zautala je zvukom koji bi u nekim zemljama bio ilegalan,
siguran sam.
"Hoe pie?" upitala je, okreui mi lea i putajui ogrta da joj
sklizne s jednog ramena.
"Ne." Ogledao sam se oko sebe i pokuavao odabrati taktiki pametan
poloaj. Ostanem li kraj vrata, osjeat u se kao da elim pobjei: loe.
Duboki, iroki naslonjai sa zelenim i zlatnim prugama prizivali su rasko
stare Dubrovake republike. Ako se spustim u jednog od njih, moi u
razmiljati samo o tome kako bi Betine vitke noge taman stale kraj mojih,
svaka s jedne strane.
Spasonosno rjeenje zurilo mi je facu. Priao sam prozoru. Za ivo udo,
dalo ga se otvoriti.
"Beta," rekoh ne okreui se, "to ti znai o-mapiranje?" Duboko sam
udahnuo i osvrnuo se.
Beta je stajala kraj sobnog bara s aom u ruci. Ogrta joj se razdvojio
pedalj iznad koljena, putajui da izviri jedna savreno oblikovana noga.
"to?" ponovila je, koraknuvi blie i jedva se trudei da zadri ogrta
na onom drugom ramenu. Ispod nije imala nita, ne moram ni precizirati.
Ali predveernji zrak meni je davao snage da ponovim, vrsto kao da sam
toga asa ispao iz nekog od Alekovih fuleksa-po-dvodiima: "O-mapiranje.
Ne trudi se izigravati nevinace. Vidio sam tvoj potpis na ugovoru s
Marijem Girottijem."
Beta je otpila gutljaj svoga pia i sloila se u naslonja, podvijajui noge
pod sebe i putajui svilenkastu tkaninu da radi svoj posao.
"Ako si vidio ugovor, onda zna i da je MGL kupio njegovu tehnologiju."
Trudila se djelovati neuzrujano, ali vidio sam da joj se disanje ubrzalo.
vrsto ukotvljen kraj prozora, znao sam to pripisati pravom uzroku, a ne
svome nepostojeem armu.

"Znam", odvratio sam. "Ali ba zato me i zanima zato se to nigdje ne

spominje. U svim vaim materijalima, o-mapiranje kao da ne postoji." Htio
sam joj prii, i te kako, ali zdrav razum je prevladao.
"San kibergikovskih snova, misli?" Nasmijeila se u svoje pie. "Ha."
"Ha? Ne vjeruje da stvar radi?"
Beta odmahne glavom. Njena kosa na crnoj pozadini djelovala je poput
starog zlata pretoenog u svilu. Udahnuo sam jo jednom, naas okreui
glavu prema prozoru. "Nego?" potakoh je.
"Upravo zato i sjedimo na njoj, Johnny. I, kad smo ve pri tome, zato
ne sjedne?"
"Dobro mi je ovdje. O-mapiranje."
Duboko je uzdahnula, iskapila svoje pie, ponovno ustala, natoila si
drugo. "O-mapiranje. to misli, to bi se dogodilo kad bi jedna kompanija
ponudila svijetu ne jedan nego dva sveta grala komteha odjednom?"
"Kako to misli?"
"Ve i sada, MGL je meta frineterskih terorista. To si i sam vidio. to
misli, to bi se dogodilo kad bismo MGL i o-mapiranje ponudili odjednom?"
"Vjerojatno ista stvar koja vam se dogaa i sada?"
Pogledala me preko ramena, sa smijekom tete u vrtiu koja ne eli
izravno kritizirati najloiji rad. "Razmisli malo. Jedna kompanija nudi
tehnologiju koja moe promijeniti ljudske ivote, i istovremeno je jedina
koja ima tehniku podlogu kojom se ta tehnologija moe u potpunosti
iskoristiti. Ne zvui ti poznato?" Kad nisam reagirao, mahnula je rukom,
oito odustajui od svih pokuaja pedagogije. "Zaboga, Johnny, nali bismo
se u brauzeraju do grla! Tube lijevo i desno! Sjeti se, ima zemalja u
kojima je poslovanje kakvim se mi bavimo ve samo po sebi ilegalno! Kad
bismo jo izali i s ovim, ispali bismo kao... tajaznam, kao bliskoistoni
gusari, kao Mano de Andes, kao... kao Microsoft!"
Ve sam uo to ime, ali ga jo uvijek nisam znao smjestiti. Odavde sam
barem imao pristup svojim uobiajenim resursima, pa sam ga zabiljeio da
kasnije pitam Biserku i Dipija.
"Kako ti nije jasno, Johnny!" Odloila je au i prila mi krupnim
koracima. "Postsimboline ekonomije predstavljaju neka od najvanijih
komteh trita: Nova kotska Republika, Franko-panjolska Asocijacija,
nizozemski i skandinavski arhipelazi... Skoro svi su okrueni vodom i ovisni
su o komtehu, ne mogu si dopustiti da zaostanu. Tu lei pravi profit. Ako
MGL budemo prodavali samo simbolinim ekonomijama, tko nam

preostaje? Dio RegEurope, Neonippon, malo Afrike, Zajednica Turistikih

Republika, i to je sve."
"Pa zar to nije dosta?"
"S tehnologijom kakva je MGL? Bilo bi smijeno da ostanemo na tome.
Ali ako se probijemo na postsimbolina trita... o, Johnny." Obim rukama
uhvatila je revere moje jakne. Sad mi vie ni prozor nije mogao pomoi;
uhvatio sam joj ruke i odmakao ih od sebe, trudei se da ne udahnem
previe.
"to onda?" upitao sam prilazei ormariu s piem.
"Onda je svijet na!" Nije mi dopustila da pobjegnem. Ruke su joj se
spustile na moja ramena. "Pomisli samo. Prvo s MGL-om postignemo
pogodbe posvuda... Novac emo ionako izvui sa simbolinih trita. Ali ne
moe ni zamisliti to bi nam upad u postsimbolina trita mogao znaiti.
Razmjena, njihovi kodovi. Ta su trita tako strano brza. Ako treba, pustit
emo MGL i u open source, postoje naini. A onda, nakon toga, napravimo
novu kompaniju i preko nje ponudimo o-mapiranje. Svi sretni, svi
zadovoljni... i nitko nee moi rei da je MGL d.o.o. uinio neto pogreno."
Nasmijao sam se. "Beta. Ne trebam ak ni odvjetnikog pripravnika da ti
pokaem do koje mjere je to pogreno." S njom pripijenom uz svoja lea,
morao sam osloniti grli boce o au dok sam toio. Kao i ona na poetku,
iskapio sam prvo pie i natoio si drugo, nastojei pronai nain da se
odlijepim od nje.
"I na to smo mislili. Zato i trebamo toliko sufinancijera za MGL, da
moemo povui svoj kapital kad doe vrijeme." Uzela mi je au iz ruke,
otpila gutljaj i vratila. "Tako e O-map postati potpuno nova kompanija,
bez ikakve veze s MGL-om."
"Ali...?" Natjerao sam se da odloim au i kliznuo prema vratima. Onaj
psei dio u meni mogao je razmiljati samo o njenim nogama. Onaj ljudski
je razmiljao o nekim drugim dijelovima tijela.
"Ali..." Beta se, za ivo udo, malo odmakla od mene i tajnovito se
nasmijeila. "Recimo samo da imamo naina da zadrimo kontrolu nad obje
kompanije."
Proistio sam grlo. "A kako?" Nisam oekivao da e mi njeno tumaenje
biti jasno, samo sam ga htio uti, da ga zabiljeim za kasnije. Ali Beta je
odmahnula glavom.
"Jo je prerano da ti kaem. Ali ako bude zainteresiran za ulaganje kad
doe vrijeme..."

"Zapravo bih vas trebao prijaviti komisiji za poslovnu ispravnost. Siguran

sam da je ak i ovdje imaju."
Ispruila je ruku i dotakla mi vrh nosa. "Ne bi to uinio. Uostalom" ruka joj je skliznula preko moga obraza, kraj usnica, do vrata - "bila bi
tvoja rije protiv moje. Jo nita nije uinjeno." Povukla mi je prstom po
prsima. "A i mogao bi zaaliti zbog svih mogunosti koje gubi." Ustuknula
je jo za korak i pustila ogrta da joj sklizne i s drugog ramena,
pridravajui ga na stratekoj visini obim rukama. Nije mi trebalo veliko
glumako umijee da joj samo pogledom dam do znanja koliko mi je tu
mogunost ao propustiti.
"Morat u razmisliti", prevalio sam preko suhih usnica. "Sad moram ii."
Prila mi je u koraku i uhvatila se za mene. "Nisi mi rekao odakle ti
uope ta informacija."
Nisam joj htio rei: premda je moja uloga potencijalnog financijera sad
ve bila opako ugroena, nije bilo nikakvog razloga da joj se povjerim. A
osim toga, znao sam da joj, im izaem na svje zrak, vie neu ni
vjerovati.
"Nije vano", odvratih. Iza sebe sam napipao vrata. "Neu te vie
zadravati."
Jo je uvijek skoro visjela na meni. Dlan mi je konano pronaao
otvaraku plou; pritisnuo sam je, namignuo joj i izaao na hodnik.
Spustio sam se stubitem, da nam oboma pritedim nelagodu ekanja
lifta, ne obazirui se na njeno napola zavodniki, napola prigovaraki
razvueno Johnny! koje me ispratilo.
Kad sam se naao na cesti, prvo sam se otputio do cjelononog kioska i
u njemu kupio paket vlanih maramica. Nisu do kraja sprale njen miris s
mene, ali posluile su svrsi. Onda sam se spustio niz Bogovievu.
Nadsvoena i naikana turistikim klopkama, bila je puna ljudi u svako
doba dana i noi. A meni je ba to i odgovaralo. Jer drugi dio moga plana i glavni razlog zato sam Biserku poslao kui - odnosio se na ono to sam
oekivao od Bete.
Nije me iznevjerila.
Kao to sam i oekivao, niti desetak minuta nakon to sam izaao iz
hotela, na njegovim vratima pojavila se Beta. Nije vie bila odjevena nimalo
zavodniki, a niti korporativno: vreaste hlae i bezoblian, prevelik pulover
ak su i njeno tijelo pretvarali u samo jo jedan enski obris, a kosa joj je

bila skrivena ispod beretke kakvu nose klinci koji po uglovima pleu na
italihop. Starinski konzolni okviri na nosu i fotografske izme - da nije bilo
moga njuha, moda je ne bih ni prepoznao. A i tu je bilo promjena: oito
se na brzinu istuirala od naeg posljednjeg susreta (iako feromonski
parfemi na mene djeluju jae, na svakog djeluju bar malo) no moj je nos
jo uvijek mogao uhvatiti trag.
Vratar joj je neto ponudio, vjerojatno prijevoz ili pratnju, ali Beta je
odluno odmahnula glavom, dva-tri puta se osvrnula oko sebe, i krenula,
dugakim, odlunim koracima, u smjeru trga. Priekao sam da malo
odmakne, pa pooh za njom.
Jedan od razloga zato sam se vratio do nje bio je da je pokuam
uznemiriti. Kao i svi lanovi Sofijine obitelji, i Fredo je imao ugraeni GPS
ip. A nije ga se moglo nai nigdje, ni na jednoj mrei: da jest, Biserka i
Dipi bi ga ve odavno locirali. Usred RegEurope takvo gluho mjesto nije
postojalo. To je znailo da ga netko dri u jako dobroj izolaciji - ali da taj
netko i sam mora biti isto tako potpuno izoliran. Nadao sam se da Beta zna
tko i gdje i, ako je dovoljno uplaim svojom priom, da e htjeti kontaktirati
s njima, a to e moi uiniti samo izravno, licem u lice.
Po svemu sudei, upalilo je.
Konano sam radio neto to znam raditi. Od samog poetka cijele ove
prie, stalno sam se osjeao kao nenabrijana riba izvan vode: ni putevi
novca ni putevi tehnologije nisu mi bili bliski, i nisam mogao shvatiti zato
je Pietro uope htio mene a ne nekog tko bi se lake snalazio u urbanim
problemima. Ali ovo sam mogao. ak i priguen, miris Betinog parfema
nepogreivo me vodio za njom kroz gomilu, tako da sam je mogao slijediti
na sigurnoj udaljenosti.
Osim toga, vrlo brzo postalo mi je jasno kamo ide. Kao to sam i
pretpostavljao, uputila se prema Gornjem Gradu, i ruterskom centru. To je
bilo jedino mjesto gdje sam osjetio Fredov miris... jutros. inilo se tako
davno.
Trideset etiri sata i etrdeset i jedna minuta.
Beta je, naravno, bez problema prola kraj onog miniWesson-drutva
koje je i dalje briljivo uvalo ruterski centar. Meni je trebalo malo vie
vremena i opreznosti ali, kao to rekoh, to su bile stvari koje sam znao:
brojanje koraka (jer svi uvari hodaju u odreenom tempu koliko god se
trudili), provlaenje kroz grmlje (koje je na sreu bilo gusto i obilno, zbog

ouvanja izvornog vanjskog izgleda zgrade), penjanje preko nekoliko

prozora (da, imali su i nanobote, ali njih je silno lako zavarati, samo ako
zna tos) i - naao sam se u unutarnjem dvoritu palae, pred rupom iz
koje su virili kablovi.
Jasno, dosad mi je Beta ve potpuno nestala iz vida, ali vid mi nije bio
ni bitan. Slijedei svoj njuh, priao sam rubu rupe, podigao nekoliko
kablova, i ugledao zaklopac od bioplastike. Bio je vrst poput metala, i
otvarao se na ifru.
Nezgodno.
Imao sam dvije opcije. Jedna je bila da ekam da Beta izae: to mi se
nije pretjerano svialo, jer bi znailo da se jo neodreeno dugo moram
igrati skrivaa s uvarima i nanobotovima. Zato sam se odluio za drugu, i
ukljuio svoj Instafon.
"Reci, Johnny, to ti zvoni?" odazvao se Dipi.
Dipijevo stihoklepstvo je kompulzivno, posljedica pretjeranog
nabrijavanja koje su on, Biserka i Alek proli u rukama Zloeste
Megakorporacije. Neuroloka reakcija ne ukljuuje i stvaranje dobrih
stihova.
Moe mi na brzinu razbiti jednu ifru? Tekstao sam mu pitanje da
budem tii.
"Ako se utekat moe, ostat e bez gole koe."
Prinio sam Instafon bravici i pronaao poveznicu. Naas mi je u uhu
zazujalo Dipijevo pjevuenje dok radi (ne, to nije kompulzivno, naprosto je
navika), a onda su se brojanici na bravi okrenuli i posluno rekli klik.
"tima, hvala."
"Nema frke, ja ba volim zbrke!" odvrati Dipi. "Hoe mi rei o emu se
radi, il' se slika bolje kad sve svri gradi?"
Ksnj, odtekstao sam, i na brzinu vratio kablove na mjesto: vraao se
uvar koji je pazio na unutarnje dvorite. Kad je proao, izvukao sam se iz
svoga grma i ponovno odmakao kablove. Bravica se nije ponovno zatvorila.
Dobro.
Okrenuo sam teku kvaku, podigao zaklopac i spuznuo u podzemni
prolaz.
Koji je, iznenaujue, bio ba to: samo prolaz, nabijena zemlja
osigurana aluminijskim gredama, s kablovima provedenim po stropu.
Nakon one prie o hermetizaciji prostora i silnog osiguranja, oekivao sam
da e dolje biti bar nekakvi megapjuteri, metalne kutije, svjetalca koja se

gale i pase. Komtehovski neupuen, nisam ba tono znao to bih trebao

oekivati, ali znao sam da bi moralo postajati neto. Ovdje dolje nije bilo
nita.
Mentalno sam pospremio taj podatak za kasniju upotrebu i krenuo
prolazom, jo uvijek pratei Betin miris. Nakon nekog vremena, prolaz je
dobio kamene zidove i miris vlage. Koliko sam se mogao orijentirati, sad
sam se nalazio u zidini, pa sam zakljuio da se vjerojatno radi o dijelu onih
katakombi iji se posjet tako masno naplaivao turistima. Sve udnije i
udnije.
Kameni zidovi i Betin miris krenuli su prema dolje - dobro, bar to je bilo
logino, od katakombi se to nekako oekuje - vodei me izlizanim kamenim
stubama. Tu i tamo poneka je bila napukla ili odvaljena, ali dalo se proi.
Sputao sam se sve nie i nie, tako da sam sad ve sigurno doao do
razine... Tkalieve, shvatio sam. Zapravo, inilo mi se da tono znam gdje
sam. Sklopio sam oi i pokuavao svojim nabrijanim ulima dopustiti da
provjere moju procjenu, kad sam sa svoje lijeve strane zauo tiho zujanje.
Ponovno sam otvorio oi. Zvuk je bio tako tih da ga prije nisam bio ni
primijetio. Paljivo sam priao zidu pokuavajui odrediti odakle dopire.
Moje malo svjetlo dosizalo je sve do niskog stropa katakombe, i vidio sam
da se u lijevom zidu gube i kablovi koji su me bili pratili jo od ruterskog
centra. Netko je obavio pomalo traljav posao, samo probivi staru zidinu i
proguravi kablove kroz rupu. Pitao sam se to je s druge strane zida, a
onda sam, malo dalje u sad ve ponovno ravnom prolazu, ugledao vrata.
Bila su drvena, i djelovala su kao da su tu isto toliko dugo koliko i sam
prolaz.
Priao sam im i osluhnuo. Iza njih su se uli uzbueni, tihi glasovi. Osim
toga, kroz zastarjelo drvena vrata prolazili su i mirisi. Odjednom je mnogo
tota bilo jasnije.
Prilika je bila predobra da je propustim. to sam tie mogao, pritisnuo
sam starinsku kvaku, naglo otvorio vrata, i rekao: "Fredo, Fredo, ba si nas
namuio."

VIII
Kao to sam i predvidio, u prostoriji iza vrata bilo je samo dvoje ljudi. A
nije bilo ba ni bogznato drugo: starinski drveni krevet, noni ormari,
psiha i ormar, samo jedna otrcana prostirka na podu. Prepoznao sam to

kao jedan od onih autentinih apartmana koji se iznajmljuju naivnim

turistima eljnim doivljaja prohujalih stoljea. Prije Drugog amerikog
graanskog rata to je bio strano unosan oblik turizma, i izdravao je
drave ZTR-a koje nisu obilovale prirodnim bogatstvima. Danas su takve
stvari traili uglavnom samo Neoniponci, pa ih se moglo unajmiti i po
relativno pristupanim cijenama. A na gorespomenutom krevetu sjedili su
Beta i Fredo.
Moj ulazak uhvatio ih je usred uzrujanog razgovora. Kakav god bio
njihov odnos, slab nije bio: drali su se za ruke i, kad sam ja uao, iako su
oboje poskoili, stisak im nije popustio.
Fredo je izgledao iznenaeno, i bio je mraviji nego to sam oekivao,
ali to je bilo sve. Nije bilo nikakve sumnje da se skriva dobrovoljno.
"Johnny," rekao je polako.
Uao sam u sobu i kimnuo. "Da, ja sam. Dugo se nismo vidjeli."
Beta je zatreptala. "Vi se poznajete?"
Stresao sam glavom. Nakon maramica i njenog tua, vie se nisam dao
zbuniti. "Ne pretjeraj, Beta. Koliko vidim, Fredo i ti niste ba samo sluajni
poznanici. Ne vjerujem da on ne bi prepoznao moje ime."
Fredo se osmjehnuo, istim smijekom kakvim mi je prije puno godina
zahvalio kad sam ga spasio od opakog pudla. "Istina je," rekao je ustajui i
prilazei psihi. "Mislim da ti dugujem objanjenje. Jesi za pie, Johnny?"
Nakon ona dva viskija kod Bete, nije mi trebao i trei, ali htio sam
ostaviti prijateljski dojam. "Moe."
Beta je rukom potapala krevet. "Naalost, ovdje nemamo ba puno
komfora..."
"Nema veze, stajat u." Svejedno joj nisam htio biti preblizu. "Trai te
tvoj tata," rekao sam prihvaajui pie od Freda.
"Ah." Fredo je svojom aom kucnuo o moju i otpio gutljaj. "Mislio sam
da te moda baka poslala."
"Ovaj put ne."
"To je dobro", ree Fredo otpijajui jo jednom. "To je dobro."
"Zato? I zato si uope nestao?"
Priao je Beti i opet je uzeo za ruku. "Upoznao si Betu", ree. "Mi se
namjeravamo vjenati."
"estitam", rekao sam i podigao au, ali nisam otpio. "A sad mi objasni
to se tu uope dogaa."

"Uf. To ba nee biti jednostavno..." Oboje su opet sjeli na krevet. "Gle

ovako," pone Fredo, "upoznali smo se dok smo pregovarali za posao s
algama. Zna da sam radio na platformi za uzgoj?"
Kimnuo sam. "I?"
"I, Beta je bila predstavnik obitelji Agojan u... jednom poslu. Ali kad
smo se ugledali, to je bila ljubav na prvi pogled."
"Fino." Nisam bio nimalo impresioniran, i pobrinuo sam se da mi se to
uje u glasu.
"Ne shvaa", ubaci se Beta. "Nae obitelji povremeno posluju zajedno,
ali su zapravo u vrlo neprijateljskim odnosima."
"Nikad nam ne bi dopustili da se vjenamo", doda Fredo. "Ali kad se
pojavio MGL..."
"... shvatili smo da nam je to idealna prilika. Ako obje obitelji zarade
jako puno novca zahvaljujui nama..."
"... m-m-morat e nam progledati kroz prste i dopustiti nam da se
vjenamo."
Po nainu kako su jedno drugom dopunjavali reenice morali su ili biti
doista stvoreni jedno za drugo, ili dugo vjebati priu. U svakom sluaju,
jo nije bila kompletna.
"OK. Ali zato si ti nestao?"
"On." Fredo je dovrio svoje pie. "To. To je... neto sasvim drugo."
"Da?"
"Da. Zna, ja... imam jo neke sitne probleme."
"Kakve?"
"N-n-neki... deki iz moje prolosti. Kad su uli da sam na elu MGL-a,
htjeli su me natjerati da im osiguram povlaten poloaj u ulaganju. Pa sam
zakljuio da e najbolje biti da nestanem do otvaranja."
"Koji deki, Fredo?"
"Ekipa iz Male Rusije."
Prevrnuo sam oima. Rusko-zagorska mafija, bivi pjerestrogardejci koji
su izbjegli iz Nove Carske Rusije i udruili se s Tihom vodom, ljupko
folkloriziranom verzijom Cose nostre. Kod stvaranja RegEurope, izborili su
se za status samostalne jedinice, i pretvorili Veliku Mlaku i njenu okolicu u
jednu od samo tri sindikalizirane drave na kontinentu. Bili su opasni kao
tasmanijske ninde, i bespotedniji ak i od avinjonskih crnomantijaa. S
njima su se petljali samo oni koji nisu imali izbora, ili potpuni idioti.
Dodue, i Sofia je povremeno radila s njima, ali ona je iza sebe imala
maineriju dovoljno veliku da je zatiti.

"Pa zato se nisi obratio baki?" upitao sam. "Sofia sigurno moe rijeiti
taj problem."
Fredo je odloio svoju au na rub nonog ormaria; nije gledao, i aa
se prevrnula i razbila. Tipino za njega. "Ma daaj, Johnny," odvratio je
odsutno nogom prikupljajui komadie stakla. "Zna to baka oduvijek misli
o meni."
Pogledao sam krhotine na podu. "Da nisi ba najspretniji."
Beta je ustala. "Ja u to srediti, ne brini", ree i krene prema ormaru.
Fredo je kimnuo i ne gledajui je.
"Shvati me, Johnny," rekao je usrdno, zurei u mene istim onim
pogledom kakvim je zurio i prikljeten pred opakim pudlom. "MGL je prva
stvar u ivotu koja mi je uspjela. Ako se sad obratim baki za pomo,
pomislit e da sam opet neto zasrao."
to vjerojatno i jest: ekipa iz Male Rusije nije ba bila poznata po lakom
odustajanju. Uzdahnuo sam. Usprkos svemu, bilo mi ga je ao. Nije lako
odrastati u organiziranoj obitelji. Ali.
Trideset tri sata i pedeset i sedam minuta.
"Dobro," rekoh konano, "ovako emo. Tvoj tata dri jednog mog
prijatelja, i bit e jako ljut ako se ne pojavi na vrijeme za otvaranje MGL-a.
Ali ako mu se sam javi, i uvjeri ga da si dobro, vjerojatno e mu to biti
dovoljno. Ako hoe, ja u ga zamoliti da nita ne govori tvojoj baki. A kad
MGL jednom krene, za tvoje bive kolege e ionako biti prekasno."
"Johnny..." rekao je Fredo moleivo.
A onda je sve prekrio mrak.

IX
Kad sam doao k sebi, sunce mi je lupalo u sputene kapke. Iz toga
sam zakljuio da je jutro, i da sam na otvorenom. Mudrica mala. Nekako mi
ni jedno ni drugo nije odgovaralo oekivanom stanju, pa sam pokuao
otkriti zato. To je bilo malo tee, jer me glava boljela kao da sam no
proveo lupajui njome o zidove katakombi, i... tu sam se sjetio.
Jo uvijek ne otvarajui oi, popipao sam oko sebe i pod rukom osjetio
drvo. Pronaao sam oslonac, podupro se i uspravio u sjedei poloaj. Sad
mi je sunce manje bljetalo, pa sam se usudio otvoriti oi.

Sjedio sam - dakle, prije sam vjerojatno leao - na klupi u parku ispred
zgrade MGL-ovog ruterskog centra. I bio je dan, odnosno rano jutro. Prvi
sljedei potez bio je da si provjerim tajmer.
Dvadeset i dva sata i etrdeset i dvije minute.
Sranje. Prespavao sam jedanaest sati, izgubio sam Freda i Beru, a i nos
mi je - to sam sad primijetio - bio pun mirisa anisa. Drugim rijeima, nije
bilo anse da ih uspijem slijediti.
Ve sam pomislio da stvari ne mogu postati nita gore kad su preko
mene pale dvije sjene. Bila su to dva tipa u tihim poslovnim odijelima,
opremljena sunanim naoalama i vrlo, vrlo diskretnim ispupenjima pod
mikom.
"Gospodin Gobac?" rekao je jedan od njih. U takvim situacijama nema
svrhe praviti se blesav, a i tip nije imao ruski naglasak.
"Da, ja sam", rekoh.
"Netko vas eli vidjeti."
Nevoljko sam ustao. "Smije li se znati tko je taj netko?"
"Gospoa koju poznajete." Drugi tip nije nita rekao, samo je podigao
ruku i isto tako diskretan elektropter spustio se u park preko puta moje
klupe.
"Kako ste me nali?" upitao sam dok smo ili prema kopteru. Sofijini
deki trebali bi biti ljubazni prema meni, ovo s odijelima i ispupenjima je
kod njih bila samo standardna procedura.
"Po signalu vaeg Instafona", ree glasnogovornik. "Prvo smo vas
traili kod kue, a kad smo uli da vas nema, to je bio najjednostavniji
nain."
Mozak mi je pokuavao sloiti nekakve kockice, ali nije uspijevao. Onaj
utljivi je sjeo kraj pilota, a glasnogovornik i ja zavalili smo se u stranje
sjedalo, i kopter je uzletio. Nakon jedanaest sati na klupi, moram priznati
da mi je prijalo sjediti u luksuzu: prava imitacija koe, zvuna i termika
izolacija kabine, ormari s piima. Jo uvijek mi je neto zujalo po umu, ali
bio sam previe mamuran da bih mogao uhvatiti to. Vjerojatno su mi,
nakon to su me klepili po glavi, jo i dali neto to me izbacilo iz stroja na
dulje vrijeme.
"Ima li kave?" upitao sam.
"Naravno."
Grijui si jo malo utrnule prste na plastinoj alici koju sam dobio as
kasnije, pokuavao sam shvatiti zato. Dobro, mogao sam shvatiti svakog
tko se boji Male Rusije, ali svejedno mi se Fredova reakcija inila

pretjeranom. A bilo je tu i jo neto, to me poelo muiti dok sam

razgovarao s Fredom, ali nikako nisam mogao odrediti to.
A onda smo ve bili nad obalom.
Iz predostronosti, nonna Sofia ivi na ploveem otoku: isto kao
Neonippon ili Serenissima Ressurecta, samo puno manje. Na taj nain
potpada praktiki samo pod komunalne zakone, premda La Traviata nema
pun status samostalne jedinice. Registrirana je u Novom angaju, koji je i
sam dvojne prirode (dijelom orijentiran na kineski konzumokomunizam,
dijelom dio Azijske Asocijacije Neootonih Zemalja) tako da ima jako puno
prostora za manevriranje. Obino se zadrava u toplijim vodama - uspkros
redovnim flasteriranjima i nanotretmanima, nonna Sofia nije vie ba
najvreg zdravlja - ali sad je bila usidrena pred obalom Kraljevine
Dalmacije. Logino: i Dubrovaka republika i TR Istra bile su lanovi ZTR-a,
pod zatitom svoga konglomerata i s izravnom podrkom Serenissime
Ressurecte. Sikato-Raffie nisu ba bili u najboljim odnosima s njima, i ovo
je bilo jedino mjesto gdje su se mogli usidriti a da ne djeluje kao da
pokuavaju prijetiti.
Kad smo sletjeli, dali su mi da zadrim svoju jo nedokrajenu alicu
kave - savrene kave, moram dodati, kakvu se ne moe dobiti bilo gdje - i
odveli me u jednu od rubnih zgrada, na samoj obali. Prostran zimski vrt
prozirnih biostaklenih zidova i krova bio je prepun palmi i arenih papagaja.
S nonninim novcem, ovjek moe svoju klimu voditi sa sobom.
"Kako si, Johnny?" rekla je Sofia prijazno kad me ugledala. Sjedila je u
ogromnom naslonjau od ratana obloenom praumski zelenim jastuiima,
s tri kotska terijera pod nogama. Iza naslonjaa, tih i savreno uredan kao
i uvijek, stajao je njen drugi unuk, Andrea, sin Pietrove sestre Sadako.
Za razliku od veine Sikato-Raffia, Andrea je izrazito povukao na
starojapansku stranu obitelji: imao je gustu crnu kosu, izduene oi i visoke
jagodice. Samo su prilino taman ten i krupna graa govorili o mijeanom
podrijetlu. Sjedei ispod njega u besprijekornom kimonu, Sofia je djelovala
jo krhkije i sitnije nego to sam se sjeao. Ili mi je to moja podsvijest
pokuavala neto rei?
Kimnuo sam Andrei, priao Sofiji i poljubio joj ruku prije nego to sam
sjeo. Neke stvari naprosto nije pametno zanemariti.
"Drago mi je to te vidim, nonna Sofia", rekao sam. "Kako si? Kako je
familija?"
Sofia je pogledala alicu stisnutu u mojoj ruci i nasmijeila se. "Ponudit
u ti sljedeu alicu kad ovu dovri", ree. "I dobro sam, hvala."

"A ostali?" Nadao sam se da u doznati koliko zna. "Dugo se nismo

vidjeli"
Sofia se osmjehne. "Zna kako to ide... posao, guve... Sadako se
nedavno rastala."
"Opet?" Nonna Sofia nije odobravala rastave, ali njena mlada ki ih je
pretvorila u hobi. "A Pietro?"
"Oh, on je u Addis Abebi, radi na postavljanju novih platformi."
Platforme za uzgoj algi bile su, slubeno, glavni izvor prihoda za obitelj.
Za Freda se nisam usudio pitati. Umjesto toga, otpio sam jo malo svoje
bolivijanke, i upitao: "A emu dugujem ovo zadovoljstvo?" Razgovor sa
Sofijom je uvijek morao biti neka vrst igre. Vrlo opasne igre.
"MGL, Johnny", ree Sofia. "to se tamo dogaa?"
"Zato misli da ja to znam?"
"Zato to se od juer pretvara da si potencijalni investitor i baulja po
njihovom terenu. Zna da ja imam svoje izvore."
Znao sam, a neke od njih sam mogao i identificirati. Vratar u
Dubrovakoj republici, na primjer; nonna Sofia jako je voljela kao
obavjetajce koristiti tipove koji djeluju kao da im je IQ negdje na
temperaturi nekadanjeg New Yorka. U minusu.
"Dobro", rekoh. "to te zanima?"
"Sve. MGL je velika investicija, ak i za nas, a ini mi se da stvari ne idu
glatko. to se dogaa?" Mahnula je rukom, i Andrea joj je u krilo spustio
privekran. Ukljuila ga je i povukla prstom po rubu dok nije nala ono to je
traila. "etiri pokuaja sabotae od poetka izgradnje centra", itala je.
"Negativan publicitet po frinetu. Glavni dizajner nedostupan bilo kome. CEO
koji je po svemu sudei nestao s lica zemlje etiri dana prije velikog
otvaranja..." Podigla je pogled. "I sad ti."
Odloio sam alicu na stol. U Sofijinom glasu nije bilo optube, ali ona je
bila prepristojna za tako neto. Ako zakljui da sam zbog neeg kriv,
naprosto u nestati.
"Misli da bih ja iao protiv tebe?" uzvratio sam, jo uvijek nastojei
dobiti na vremenu.
Sofia odmahne glavom, vraajui privekran Andrei. "Ne. Ali nisi se u to
upetljao samo iz hobija, i nisi tip koji bi investirao u nesigurne nove
tehnologije. Svi tvoji prihodi dolaze iz konzervativnih izvora."
To je bilo tono. Duboko sam udahnuo. Vrijeme za istinu. Ne nuno
cijelu i samo, ali bar dio.
"Istina", rekoh. "Zna da ivim s tri takora?"

Sofia se osmjehne. "Svi to znaju, Johnny."

"Netko je oteo jednog od njih."
Sofia se mogla dobro pretvarati kad je htjela. Ali, u ovom sluaju, nisam
vjerovao da bi htjela; nije imala zato. Izraz njenog lica bio je iskreno
zauen. "Oteo?!"
Kimnuo sam. Iskustvo me odavno nauilo da je uvijek najpametnije
kombinirati najmanju moguu koliinu lai s najveom moguom koliinom
istine ako eli imati i najmanju ansu da se provue. Pogotovo kad se
radi o nekome kao to je Sofia Sikato-Raffia. Temelj istine smo sloili, sad
je doao red na sloj lai.
"Ne znam tko." Pa opet sloj istine. "Ali zaprijetili su da e ga ubiti
ukoliko ne pronaem Freda prije pokretanja MGL-a."
Sofijine obrve su se zaueno podigle. "Stvarno? I nema pojma tko je
u pitanju?"
Ako joj kaem da je u pitanju Pietro, moda e mi i povjerovati, ali to bi
moglo ugroziti Aleka... a i mene. "Nisam se ni trudio saznati. Alekov ivot
mi je previe vaan da bih ga riskirao tako glupo."
Promatrala me stisnutih oiju. eznuo sam da potraim utoite u svojoj
kavi, ali znao sam da bi to izgledalo sumnjivo, pa sam stisnuo zube i
izdrao njen pogled.
"Zato mi nisi to odmah javio?" upitala je konano. Vjerojatno joj je bilo
jasno da neto skrivam, i mogao sam se samo nadati da e pretpostaviti
kako je to ono to me mui.
Sad sam smio posegnuti za kavom. "Iskreno?" Otpio sam. "Bojao sam
se da... ne reagira malo prejako."
"Misli, da poaljem konjicu a tvoj takor strada kao usputna rtva?"
"Tako neto." Odloio sam praznu alicu. "Usput, otkud ti zna da je
Fredo nestao?"
Nasmijeila se. "Johnny." To je vjerojatno znailo neto tipa Zna da se
takve stvari ne pitaju, ili tako neto. Vidjevi da mi je alica prazna,
mahnula je rukom a odnekud iz dubine zimskog vrta stvorio se posluitelj s
pladnjem i svjeom alicom. Ova je odgovarala Sofijinoj, savrena tanka
keramika oslikana apstraktnim motivima mondrijanovskog stila. Po obliku
sam vidio da se radi o kasnom Starcku: Sofija voli starine, i smatra ih
ulaganjem za budunost. I u pravu je. Samo jedna alica s tanjuriem
vjerojatno bi kupila pristojan elektron, cijelim setom mogao bih otplatiti
svoju kuu.

"Zna, Johnny," rekla je Sofija kad smo opet ostali samo nas troje,
"Fredo je oduvijek bio beba u obitelji. Andrea je, naravno, imao prednost
zato to je stariji, a, moram rei, i pametniji." Okrenula se Andrei i stisnula
mu ruku na naslonu svoga sjedala. "To nita ne moe promijeniti."
Andrea se na ovo samo blago nasmijeio. Za njega je i to bilo puno.
Recimo samo da on nije tip s kojim je pametno sjesti za pokeraki stol.
"Ali jako sam ponosna na Freda to nam je uspio osigurati ulagako
mjesto u MGL-u, zna." Jo jednom je stisnula Andreinu ruku i opet se
okrenula k meni. "I ne samo to: privukao je i druge velike investitore. Ve
samo to to je dovukao Agojane je velika stvar."
To mi je zazvualo udno. "Agojani? Zar vi niste u svai?"
Sofia odmahne glavom. "Zaboga, ne. Mara Agojan ila je sa mnom u
kolu." Vidjevi moj zbunjen izraz lica, objasnila je: "Ona je prateta
Mladena Agojana. Mi esto suraujemo. A to se tie MGL-a..." Slegnula je
ramenima. "MGL je dovoljno velik za sve." Odjednom, nagnula se naprijed i
spustila mi ruku na koljeno. "Tu je u pitanju strano puno novca, Johnny.
Sve prepreke na putu MGL-u moraju se ukloniti, na ovaj ili onaj nain. Ti
zna da ja oduvijek vie volim sprijeiti nego lijeiti."
Progutao sam. Na odreeni nain, mislim da je Sofiji bilo stalo do mene.
Moda zato to sam bio potpuno drugaiji od ljudi koji su je inae okruivali
- a, u vrijeme kad smo se upoznali, i posve nezainteresiran za ouvanje
vlastitog ivota, tako da sam joj se usuivao i proturijeiti i govoriti stvari
koje nije eljela uti. A, da budem sasvim iskren, i meni je ona bila, na neki
sasvim neobjanjiv i apsolutno nerazuman nain... pa, draga. A sad mi je
govorila da samo toj udnoj, nikad definiranoj naklonosti izmeu nas mogu
zahvaliti to sam jo uope iv. I da, koliko god razumijevanja moda imala
za moju neortodoksnu obitelj, nee oklijevati da je rtvuje ako to bude
potrebno.
"No, sad kad smo raistili sve nesporazume," rekla je, opet se
naslanjajui, "neu te vie zadravati. Samo oekujem da ja prva doznam
gdje je Fredo, kad ga nae."
Uzdahnuo sam. "Ako ga naem."
Sofia me pogledala ispod oka. "Imam puno povjerenje u tebe, Johnny."
To je pak mogla biti prijetnja ili obeanje. Nisam imao snage ni volje da
pokuam doznati to.
"Hvala ti, nonna", rekao sam i ustao. "I hvala na kavi."

"U svako doba, Johnny", odvratila je Sofia. "Ang i Donnie e te odvesti

kamo god hoe." Moja dva pratitelja u tamnim odijelima ponovno su se
pojavila na vratima. Izaao sam bez pozdrava.

X
Zatraio sam da me odvezu natrag u Zagreb. Putem sam pokuavao
pobrojati sve to znam u ovoj sve kompliciranijoj prii i vidjeti kako se
djelii slagalice uklapaju... odnosno, mogu li se uope uklopiti.
Za poetak, izgledalo je da svi povezani s MGL-om lau: Fredo i Beta
nedvojbeno, Pietro vrlo vjerojatno (ako je to uope bio Pietro), Sofia posve
sigurno, samo nisam znao u emu. Mario mi se nije inio problematinim,
ali sam bio prilino siguran da mi i ne moe bogzna koliko pomoi. U
svakom sluaju, on je bio na sigurnom, to sam provjerio Instafonom, kao
i Biserka i Dipi. Sve troje su se jo uvijek trudili iskopati neki konkretan
podatak o MGL-u, i zasad nisu uspijevali. Po svemu sudei, McGuffinov link
doista je bio u sreditu svega - ali ak se ni McGuffina nije nigdje moglo
nai, a meni zbilja nije trebala jo jedna nestala osoba.
Imao sam jo i neodreene tragove koji su vodili prema Anelima
Mievillea, i problem rusko-zagorske mafije koja moda jest a moda i nije
progonila Alfreda. Kamo god pogledao, sve mi se inilo zbunjujuim i
nejasnim; jedino u to sam bio potpuno siguran bilo je da mi preostaje jo
samo dvadeset sati i dvadeset pet minuta da pronaem Aleka. I zato sam
odluio vratiti se onome to mi najbolje ide.
Ruterski centar ne bi mi koristio - ako su se sjetili natrpati anis meni u
nos, gotovo je sigurno da nisu zaboravili isto napraviti i s podzemnim
sklonitem. Ali bio sam prilino siguran da u, naem li Betu, pronai i
Freda. A nisam vjerovao da se ona usudila vratiti u hotel.
im sam stigao u Zagreb, otputio sam se u Dubrovaku republiku. Na
vratima je sad bio drugi vratar, ali istog tipa. Kad sam mu priao i kroz
kaalj rekao "alje me Sofia" ovjek me samo pogledao i uzvratio: "Kako
vam mogu pomoi?"
Suradnja sa Sofijom ima i svojih prednosti. "Beta Agojan. Je li se
odjavila?"
Vratar je pogledao na svoj runi ekran i odmahnuo glavom. "Soba je
rezervirana do sutra, klju je posljednji put upotrijebljen prije petnaest
minuta."

Petnaest minuta? To se nije nimalo slagalo s mojim pretpostavkama, ali

prilika je bila predobra da je propustim. Projurio sam kraj vratara ni ne
zahvalivi mu i pourio do Betine sobe.
Ve pred vratima me zapahnuo miris parfema - ali ne Betinog. Zar je
mogue da su mislili i na to? Uao sam bez kucanja.
I naao se pred Betom. Samo miris nije timao. Na trenutak sam zastao
u vratima, zbunjen.
"Da?" rekla je ena, otro me promatrajui. Na drugi pogled bila je nia
i neto sitnije grae nego Beta, ali proporcije su joj bile jednako savrene.
"Vi ste?" Glas joj je takoer bio malo vii.
"Gobac", rekao sam. "Johnny Gobac."
Njeno se lice omekalo. "Ah. ula sam za vas od nonne Sofije." Prila je
i pruila mi ruku. "Ja sam Alfa Agojan."
"Betina sestra?" Znao sam da Mladen Agojan ima dvoje djece, ali prije
se nisam trudio nai preciznije podatke o drugoj keri. Sad sam nehajno
zavukao ruku u dep i Dipiju poslao poruku: AlfaAgjn. krj.
"Tako je." Mahnula je rukom prema sobi. "Nadala sam se da u ovdje
pronai neki trag o tome gdje je. Vi ne znate, pretpostavljam?"
"Ne. Zato sam i ovdje." Premda je bilo uzalud: ispod Alfinog parfema,
mogao sam osjetiti samo miris anisa. Dakle, ipak jesu mislili i na to.
Odjednom, Alfa je bijesno puhnula. "Tako me ljuti! Tako me ljuti! Svaki
put isto!" Prila je ormariu s piima i natoila si nervoznim pokretima. "Od
malih nogu, s Betom samo imamo problema!" To se nije slagalo s onim
"silno sposobna ki". Stvari su postajale sve udnije i udnije.
Jo k tome, bilo je nestvarno promatrati Alfu kako gotovo na las
ponavlja Betine jueranje kretnje. "Znate kakav je bio proli Betin solo
izlet? Krijumarenje ita iz Sibira!"
Oito mi je Sofia osigurala status ovjeka od povjerenja. I sasvim oito
Sikato-Raffie i Agojani nisu bili u svai. Alfa je nastavila: "Ne krijumari
ito! To se radi sa stvarima koje se isplate: algino sjeme, proteinske
matrice, stvari koje su male i vrijedne."
"Kao glava Alfreda Garcije."
Alfa je odloila svoje pie i iznenaeno me pogledala. "Znate za to?"
Glava Alfreda Garcije bilo je modificirano sjeme za prehrambene alge,
koje je moglo rasti i u slatkoj vodi. Razvili su ga u Brazilu, i, budui da su
oni jedna od najjaih predsimbolinih ekonomija, ljubomorno su uvali
njihovu tajnu. Mogao sam zamisliti koliko bi Agojanima, koji su uglavnom
bili ogranieni na kopneni uzgoj, znailo takvo sjeme.

Kimnuo sam glavom. "Nekad sam bio agroininjer."

Iako se vie nisam bavio svojim poslom, jo sam pratio situaciju u
prehrambenoj industriji. I znao sam da je, prije otprilike est mjeseci, netko
pokuao ukrasti glavu Alfreda Garcije. A nedugo nakon toga uhvaen je
konvoj krijumarenog ita iz Sibira.
Stvari su mi odjednom sjele na mjesto: i Alfredo je, neposredno prije
prie s MGL-om, bio radio na platformi za uzgoj algi blizu Brazila. A, po
svemu sudei, Beta i Fredo u jednom su bili isti: imali su velike - i loe planove. Sve do MGL-a.
"Onda vam ne moram tumaiti." Stresla je glavom. "S njim uvijek isto.
Nije dovoljno to ima problema s..." Oklijevala je, a meni su u glavi
zazvonila sva zvona. Onda je zazvonila i Dipijeva linija.
Znm, odtekstao sam mu. Nje sstr ng brt.
"S odreivanjem spolnog identiteta?" pokuao sam pomoi Alfi.
Sad je ve puno toga imalo vie smisla. Sofia jedva da je tolerirala
brojne razvode svoje keri; teko da bi ikad prihvatila istospolnu vezu,
kamoli brak, koliko god legalan bio u veini svijeta. I to je bio dovoljan
razlog da i meni slau. Vjerojatno se nisu nikome usuivali povjeriti.
Samo to nam to nije pomagalo da ih pronaemo, a nije objanjavalo ni
druge udne stvari koje su se dogaale oko MGL-a.
Odjednom, shvatio sam da po prvi put imam pred sobom nekog tko bi
mi mogao pruiti bar dio objanjenja. "Alfa," rekao sam, "koliko vi znate o
MGL-u?"
Nemono je slegnula ramenima. "Skoro nita. Ja tati pomaem u poslu,
i obino nemam ba puno veze s komtehnom."
"Ali dali ste nekome da pregleda dokumentaciju? Imate nekakvu
dokumentaciju?"
Kimnula je. "Imam pristup do nje. Mislite da je Betin nestanak povezan
s MGL-om?"
Nisam htio trati pred rudo vie nego to sam morao. Ali budui da je
moj primitivni plan propao, vie nisam imao drugog izbora.
"Vrlo vjerojatno."
"Dobro." Alfa je iz svoje torbice izvadila Unikom i utipkala neto u
njega. "Poslala sam vam edresu i lozinku. Slobodno pogledajte to god
elite."
Dok sam ja prenosio podatke Dipiju i Biserki, Alfa je uzdahnula i krenula
prema vratima. "Ja u se vratiti do Sofije," rekla je. "Imate li kakvu poruku
za nju?"

Odmahnuo sam glavom. "Jo ne." A ni ovdje vie nisam imao to raditi.
"Idete zrakom?"
"Naravno."
"Moete me onda odbaciti do kue?"
"Bez problema."
Dok smo se vozili, imao sam priliku provjeriti kako bi Betina pojava
djelovala na mene da nije bilo feromonskog parfema. Odgovor je bio znatno slabije. Premda je doista bila opako blizu savrenstvu, Alfa Agojan
bila je samo jako lijepa ena: nita od one psee enje koju sam bio
osjeao prema Beti nije se pojavilo. Gotovo kao da je Beta namjerno
iskoristila - odnosno iskoristio - moju najveu prednost, tako da je pretvori
u nedostatak.
Ali to bi znailo da je otpoetka znala tko sam i zato sam doao. Jo
uvijek je bilo previe dijelova koji se nisu uklapali u moju slagalicu. Mogao
sam se samo nadati da e nam Alfini podaci pomoi da ih nekako uklopimo.
Ali nisu. Mario, Biserka i Dipi proli su kroz njih uzdu i poprijeko, no
nisu mogli pronai nita to bi im makar dalo naslutiti po emu se, zapravo,
McGuffin Link razlikuje od postojeih naina povezivanja. Vrijeme koje su
oni proveli tragajui za tehnikim kljuem MGL-a, ja sam proveo traei
ljudski klju, s podjednako malo uspjeha. Pascal McGuffin nije imao svoga
sajta, nije ga bilo u imeniku ni za Instafon ni za Unikom, nije bio lan ni
jedne registrirane mrene skupine, a s njegove edrese javljala se
automatska sekretarica. Sve to se moglo nai o njemu bila su govorkanja i
teorije, jedna lua od druge - ukljuujui tu i moda najluu, koju sam
pronaao na jednom Alekovom omiljenom mjestu gdje su se okupljali
ljubitelji dvodia. Teorija je glasila da McGuffin uope ni ne postoji. Sig koji
ju je prvi iznio pravdao je to nekakvim dvodikim obiajem koji meni nije
nita znaio (iako sam bio uvjeren da bi Alek znao tko je Alfred Hitchcock),
ali zamalo da sam se bio sklon sloiti s njim.
Na pamet su mi padale samo jo dvije opcije.
"Vratit u se do rutera", objavio sam. "Ako su i tamo sve zasipali
anisom, mogu jo samo otii Sofiji i sve joj priznati." to, nakon one lai o
Pietru, nee biti ba jako ugodno, ali ako mi pomogne da izvuem Aleka,
vrijedit e svake cijene.
"Nije da se s tim ne slaem," ubacio se Dipi, "ali daj da neto kaem.
Kad u ivo vidim ruter, proi u k'o no kroz puter, tamo u sigurno nai
klju, shvaanja jasnog upaliti lu."
"Hoe sa mnom?" S Dipijem konverzacija nije uvijek ba jednostavna.

"To nije blesavo", ubacila se Biserka u razgovor. "Tako bi mogao

iskoristiti i svoj prikljuak."
"Upravo zato ja to i hou,", odvrati Dipi, "nije mi samo do izlaska nou."
"Dobro", rekao sam. esnaest sati i trideset devet minuta. "Idemo."
"A to emo mi?" upita Mario.
"Zasad nita. Kad Dipi vidi ruter, moda emo trebati pomo, ali on se
odasvud moe povezati s naim kunim sustavom. Ti i Biserka ete biti
najkorisniji ovdje."
Izgledao je kao da mu nije posebno krivo. Hjah. Nedokuivi su putevi
Kupidonovi. Ili tako neto.
I tako smo se vratili u Zagreb.
Kad smo doli do rutera, mrak jo nije do kraja pao, ali imali smo sree i
uletjeli neposredno prije smjene: dnevni miniWessonai ve su bili
premoreni, noni jo nisu stigli. Probili smo se do unutarnjeg dvorita bez
ikakvih problema, ja sam priekao u grmu dok Dipi nije obio promijenjenu
ifru na ulazu u podzemni prolaz, pa smo se zajedno spustili u njega im je
straar obavio zadnji, povrni krug.
Kao i kad sam ja prvi put siao, i Dipi se zapanjio to ruter nije odmah
ispod zemlje. Slijedili smo kablove, putem kojim sam ja ve proao, a Dipi
bi se svako malo uspeo do njih i gricnuo ih.
"Obine su ovo ice," objavio je prvi put, "podacima selilice. Hardver
kau ide stari, istina se tu ne kvari."
"Ali, je li to mogue? Ubrzati protonost sa starim hardverom?"
"Jedan je poznat odavno dio, ali on nikome nije ba mio, kompresija
velika, gubi se svata, tko zna kakva je kompjuterska mata. Probleme
sline i Mario ima, kada osobnosti u mreu snima, dio je rijeio, dio jo ne,
pomoi nada se od tehnike ove."
"Znai, ti misli da je ono to MGL obeava zapravo la?"
"Jo prije dan-dva rek'o bih tako, ali sad nisam siguran vie, Marijev
maping otpisao bi svatko, pa ipak radi sve kako pie. Svata se moe, to
ide sve bre, ali iz ove koe" - pokazao je glavom na kablove iznad nas "samo lai se tre."
"Dakle stvar je u tom famoznom ruteru."
"Ono to trebamo softver je nov, ako je strpan pod ovaj krov."
"Ako nije, stari moj, vie stvarno ne znam to bismo poduzeli."
I tako smo nastavili u tiini.

Sobica u kojoj se skrivao Fredo zjapila je prazna i mirisala na anis. Ali

kablovi su skretali u zid neto prije nje. Podigao sam se na prste i prebacio
Dipija do rupe u zidu.
"Vrati se brzo", rekao sam mu. "Ne svia mi se pomisao da dugo
ostanemo ovdje."
"Nita ne brini, ja radim u tiini." Okrenuo se i namignuo mi. "I brzini." I
nestao je meu kablovima.
Ja nisam imao to raditi nego ekati ga i buljiti u tajmer. etrnaest sati i
pedeset i osam minuta.
I razmiljati. Po mojoj procjeni, koju proli put nisam stigao provjeriti,
bili smo na razini Tkalieve... skoro tono preko puta kafia u kojem smo
Beta i ja sjedili kad je netko pucao na nas. Ako je to bilo tono, onda je
Fredo mogao stajati iza pucnja. Sigurno je bio u vezi s Betom, moda je
imao i ifru njenog GPS-a, i nije mu bio problem naas iskoiti iz svoga
skrovita, opaliti jedan pucanj u naem smjeru, i zatim nestati.
Ali zato? Betu sasvim sigurno nije htio ubiti, a nekako sam sumnjao i
da sam mu ja bio stvarna meta. Pa zato onda opaliti u bilo koga? Zato
naputati skrovite i izlagati se riziku? Samo da bi mene prestraio? Premda
je Fredo morao znati da se mene ne da tako lako prestraiti.
Jo uvijek sam imao previe djelia, premalo predodbe o tome kako bi
se i u to trebali uklapati. I do te sam nimalo korisne toke u svom
razmiljanju doao kad sam u podzemnom prolazu zauo korake.

XI
Morao sam brzo misliti. Ako se radilo o uvarima, nagrabusit emo u
svakom sluaju. No puno je vjerojatnije bilo da je jo netko pronaao
Fredovo skrovite - i, tkogod bio, vjerojatno nee biti raspoloen za
prijateljsko avrljanje. Alfredov autentini sobiak nije nudio ba puno
prostora za sakrivanje, a vrata na njegovoj drugoj strani, koja su po mojoj
pretpostavci vodila van, bila su zakljuana. "Dipi," pozvao sam kroz
Instafon, "netko dolazi. Kako ti ide?"
"Softver je sav udan, lud uzalud mi dosad trud. Sve su ifre, bar to
mislim, inae ih lake slistim, al' za ovo, sve se bojim, sekunde jo ni ne
brojim. Ali mogu drugo neto, ako se prespojim vjeto."
Koraci su se pribliavali. Moda jo stignem provaliti vrata koja vode na
ulicu - ako smjesta krenemo.

"Dipi!" zavapio sam. "Nemamo vremena!"

"Samo jo sekundu, dvije, cijeli download nee prije."
"Cijeli download?" Koraci samo to nisu zali za posljednji ugao. "to to
radi?"
"Ako ga u sebi nosim, lake ifru koda kosim, moda ti to nije jasno, al'
ak' priam bit e kasno."
"Skida cijeli njihov softver u sebe?"
Ali Dipi se ve provukao kroz rupu i ogledavao se za mnom. Pruio sam
mu ruku i pojurio prema bivem Alfredovom skrovitu dok se on jo
smijetao na moje rame. Prekasno.
Iza nas, jedan dubok, poznati glas je rekao: "Gospodine Gobac, kamo
urite?"
Odahnuo sam. Sofijini ljudi.
"Sad vie nikamo", odgovorio sam. "Nisam znao da ste to vi."
Ang i Donnie stajali su iza mene s izrazito neutralnim izrazima lica. To
mi se nije svialo. Ali jo uvijek sam bio "gospodin Gobac". Moda su se
samo ljutili to su me opet morali traiti.
"Idemo," ree onaj govorljivi, jo uvijek nisam znao da li Ang ili Donnie,
"gospoa nas eka."
Ovog puta, skup u Sofijinom stakleniku bio je proiren, i ukljuivao je,
uz Andreu, i Alfu Agojan - i Pietra. Nonna se presvukla: sad je bila
odjevena u savreno jednostavnu crnu haljinu, sa samo jednim redom
bisera oko vrata. Ali jo uvijek je sjedila u istom naslonjau od ratana, i
inilo mi se da ima pred sobom istu onu alicu s kojom sam je ostavio.
Ang i Donnie uveli su nas bez previe ceremonije, pa sam se i ja tako
drao.
"Nonna Sofia," rekao sam. "Mislio sam da e mi dati priliku da ti se
sam javim." Trudio sam se u svoje dranje ubaciti povrijeenost ovjeka
koji je uvjeren da je u pravu. "Jo nisam naao malog Alfreda, ali pronaao
sam njegovo skrovite."
"Znam, Johnny," ree Sofia. Nije me ni pozdravila, ni ponudila da
sjednem. To nije mirisalo ba dobro. "Naao si ga jo sino."
Onaj ne-ba-dobar miris upravo je dobio aromu ribe koja je pokojna ve
koji tjedan. Nisam jo ni smislio to bih rekao, a Sofia je nastavila: "Zna,
mogu shvatiti da mi to nisi htio spominjati. Moda nisi bio siguran, moda
me nisi htio optereivati dok ne bude imao konkretnijeg rezultata..." Otpila
je. "Sjedni, molim te," ree, "zaboljet e me vrat."

Nisam ekao da me dvaput ponudi. Otvorio sam usta da se pokuam

ukljuiti u razgovor, ali nisam dobio priliku.
"Samo," nastavila je Sofia, "ovo veeras je ve malo previe, moram ti
rei. Ii meni iza lea nije isto to i ne spomenuti neki novi trag."
Spustio sam glavu kao pokunjeni unuk.
"A ja sam sigurna da si ti imao neki novi trag, inae se ne bi vraao
tamo u ruter. Zar ne, Johnny?"
Proistio sam grlo. "Nee me ponuditi kavom?" pokuao sam. Trebalo
mi je vremena da smislim to bih rekao. Ako bude neophodno, morat u
ocinkati Pietra. Pogledao sam ga, ali on kao da nije brinuo ni za to. To je
dodue bio njegov uobiajeni izraz lica, ali ja bih se bar malo brinuo da
moja zavjera tako stoji pred otkriem.
Osim ako iza zavjere uope ne stoji Pietro. Tko god je lairao Sofijinu
pojavu, mogao je isto tako lairati i Pietrovu: njegovu konfiguraciju nismo
provjeravali.
Samo, ako iza Alekove otmice ne stoji Pietro, nisam mogao smisliti tko
bi to bio. A vremena je bilo sve manje.
Trinaest sati i dvadeset devet minuta.
Sofia je mahnula rukom, ali izraz lica joj nije bio pretjerano oduevljen.
U tom trenutku, u uhu mi se javio Dipi: "Vijesti, Johnny, veliko udo,
nismo trali pred rudo, u tom kodu nema nita, ifra jedva skriva ita, open
source sa prvog ugla, UI zapetljan k'o kugla, ali sve unutra isto, nita novo
niti isto."
Stvari su se sad do kraja posloile. Pa naravno: zato se Fredo nije htio
obratiti baki! Kad bi joj priznao da oko MGL-a ima problema, i Sofia bi
mogla postati sumnjiava i otkriti da je McGuffin link samo velika la.
Jsi sgrn? odtekstao sam Dipiju preko depa. Posluitelj je pred mene
stavio kavu.
"Negativ dokazat' nikad nije lako, ali rep mi slomi ako nije tako!"
Ako to preutim, Sofia mi nikad nee oprostiti. Nisam imao izbora. A i
nisam je htio pustiti da usrlja u neto tako velianstveno glupo. Tipian
Alfredo.
"Johnny?"
"Sofia," rekao sam, ne obazirui se na miomirisnu kavu, "ovo nije lako
rei, ali... MGL je la. MGL ne postoji."
"Kako to misli, Johnny?"

Nisam mogao smisliti drugi, jednostavniji nain da to kaem. Ali,

naravno, ako je obitelj u to utukla toliko novca, nije bilo lako povjerovati da
su ga uloili u praznu priu. Morao sam je uvjeriti.
"Nema nieg u MGL-u to bi opravdalo obeanja koja daju u kampanji.
To je samo stari, obini kod kakav se moe nabaviti bilo gdje, zamotan u
malo promijenjeno korisniko suelje. Ni hardver ni softver nisu nita
novo."
Sofia me zamiljeno promatrala. Alfa Agojan nagnula se prema meni pa da, i Agojani su uloili puno novca u MGL - i upitala: "Moete li to
dokazati?"
"Naravno. Sve je tu." Potapao sam Dipija. "U njegovom hardveru."
Sofia je pruila ruku i uzela Dipija s moga ramena. Bila je vrlo paljiva znala je sa ivotinjama - i gledala ga je izrazito zainteresiranim pogledom.
"Ah, slavni takor s biosklopnim prikljukom", rekla je. "Znai, sve je
tu?"
"Sve." Jo dok sam izgovarao tu rije, shvatio sam da je to pogreka.
Sofia ne bi uloila novac u neto bez provjere, pa makar joj to predloio
lan obitelji - a pogotovo ako joj to predloi Alfredo. Sudei po Alfinoj
reakciji u hotelu, vjerojatno je isti stav imala i obitelj Agojan prema Betinim
planovima. Naravno da je znala od poetka - samo je mislila da bi plan
mogao uspjeti.
"Sve je tu," ponovio sam, trudei se da mi glas ostane vrst, "ali moe
se i izbrisati."
Dobro, nisam ponosan na sebe. Ali volim svoju obitelj. To je sve to
mogu rei.
Sve su oi bile uprte u Sofiju. Ona je gladila takora, s jo uvijek
zamiljenim izrazom lica.
"To je lijepo, Johnny," ree konano, "ali... to nas ostavlja s tobom."
Potapala je Dipijevo bijelo krzno. "Moemo li izbrisati i ono to je u tvojoj
glavi?"
Brisanje pamenja je skupa i opasna procedura. Znam to jako dobro;
ve bih se odavno dao resetirati da nije tako. Ali Sofia nije nuno imala na
umu nita tako komplicirano kao bioteh.
Ja volim i sebe. Tuite me. "Zna mene, Sofia", rekao sam. "Ja strano
lako zaboravljam." Do odreene mjere, to je i istina: samo o Sofijinim
poslovima pozaboravljao sam toliko toga da bih mogao ne napisati jedno
pet-est knjiga.

Sofia polako kimne. "Istina, Johnny", rekla je. "Ali... ovo je veliko, zna.
Jako je veliko. Moram zatiti svoju..." - pogledala je prema Alfi - "ili, bolje
reeno, nau investiciju. Koja je, to je najbolje, potpuno legalna - pravni
uvjeti koja dolaze u kutiji s naim softverom su tako sloeni. A samo
otvaranje kutije predstavlja prihvaanje uvjeta." Nasmijala se, i polako je
prela prstom po Dipiju, od repa do vrha njuke. "To je Fredo smislio.
Naao je to negdje kod povijesnih frikova na mrei."
Nisam se usuivao pomai ruku da ita odtekstam Dipiju, ali on se meni
mogao javiti bez problema. "Jako mi je ao, Johnny, ali meni zvono zvoni,"
rekao je preko interne veze, "to to hoe stara dama prevara je, mrak i
tama; ja to mrei moram javit', ili savjest si pozdravit'." I s tim rijeima,
ugrizao je Sofiju za prst i skoio joj s krila.
Sofijini terijeri jedva su doekali svoju priliku, ali Dipi je bio bri. Andrea
je skoio za njim i sudario se s Alfom, Sofia je dovikivala upute Pietru i
Andrei, psi su lajali. U opoj guvi, nitko u prvi as nije ni primijetio da sam
ustao i pojurio za Dipijem.
"Tamo! Desno!" dovikivao sam mu otvoreno, pokazujui prema
biostaklenom zidu koji je gledao prema moru. Tamo su stajali amci, naa
jedina ansa za bijeg.
Ali Dipi kao da me nije ni uo: odjurio je ravno do zida, do mjesta gdje
je biostaklo zamijenila metalna ploa. Tamo je stajao kineski ormari od
lakiranog drveta, i Dipi je oajniki apama eprkao po njemu, trudei se
da ga otvori.
Nisam shvaao zato, ali odgurnuo sam Andreu i otvorio Dipiju vrata
ormaria. Unutra je stajala konzola oito povezana na ostatak kune
mree... a time i na frinet. Dipi se uzverao u ormari i utekao se u
konzolu.
Andrea me pokuao odgurnuti, zahrvali smo se, a krajikom oka vidio
sam Pietra kako bespomono stoji sa svojom Berettom u ruci i eka da mu
se meta umiri - ili bar da mu neak vie ne bude na putu za pucanj.
Sofia je sa svoga mjesta doviknula: "Pucajte u ormar! U takora!"
Posluan kao i uvijek, Pietro je smjesta krenuo u stranu, da moe
neometano opaliti. Ja sam uspio Andreu odgurnuti ravno u njega; obojica
su zateturali i pali na pod. Na trenutak sam ostao sam pred konzolom.
U sljedeem trenutku, kakofoniju Sofijinih dovikivanih uputstava i
uzbuenog lajanja triju terijera koji su nanjuili takora nadjaao je pucanj.
Alfa je mirno spustila svoj miniSauer, a ja sam se okrenuo. Dipi je leao
pred konzolom, jo uvijek utekan, i krvario.

U mene su bila uperena bar tri oruja.

"Samo jedna mrea vrijedna," uo sam na internoj vezi, sasvim slabo, "i
slobodna nije bij..."
I onda mi je pao mrak na oi.
Mislite to god hoete: i ja sam prije mislio da je to samo klie, samo
glupi izraz kojim se kao smokvinim listom prikrivaju trenuci koje bi ljudi
radije zaboravili. Ali nije. Nekoliko trenutaka stvarno nisam znao to radim,
a nisam, mislim, ni mario. Kad sam opet stekao kakvu-takvu kontrolu nad
sobom, Dipi je bio u depu moje jakne, u jednoj ruci sam drao ostatak
konzolnog ormaria, Pietro i Andrea leali su na podu, a Alfa je drala ruke
u zraku i vrlo, vrlo zabrinuto zurila u cijev Berette u mojoj drugoj ruci.
"Tamo", rekao sam joj, glavom pokazujui prema zidu koji je gledao na
obalu. "Kreni!"
Kad smo prili zidu, razbio sam ga ostatkom ormaria i uhvatio Alfu oko
pasa, prislanjajui cijev pitolja o njena rebra.
Pogledao sam preko ramena. Iza mene je ostajao razoreni zimski vrt
Sofije Sikato-Raffia i dvojica njenih nokautiranih roaka.
Ti bokca, nisam znao da sam toliko suicidalan.
"Oprosti zbog nereda, nonna", rekao sam, ni sam ne znajui mislim li
ozbiljno ili sam jo suicidalniji.
Sofia je odmahnula glavom kao da to nije vano, a onda sam gurnuo
Alfu kroz razbijen prozor i poao za njom.

XII
Kao to sam i pretpostavljao, vani je nekoliko amaca bilo privezano uz
mali moli. Odvukao sam Alfu do jednog od njih, ugurao ga u njega i
nimalo dentlmenski je zveknuo kundakom pod bradu, tako da ne moram
jo i o njoj brinuti dok vozim. im sam se odvojio od otoka, okrenuo sam
se i opalio po jedan metak u preostale amce. To e ih malo usporiti.
Vozei gliser jednom rukom, pitolj sam odloio na upravljaku plou a
drugom rukom aktivirao svoj Instafon.
Trebao mi je, kao prvo, zbog ugraenog GPS-a: jurio sam punom
brzinom, po mraku, a nisam imao pojma ak ni gdje se tono nalazim.
Kao drugo, htio sam uti ono Dvanaest sati i etrdeset i osam minuta.
Trebalo mi je. Tanuni, umjetni glas bio je jedina nit koja me povezivala sa
stvarnou. Koji sam ja idiot, pomislio bih im bih si to dopustio; jurim

nepoznatim vodama, bez Aleka, s otetom kerkom prehrambenog baruna,

dvoje nestalih mafijakih klinaca, i mrtvim Dipijem. I s bijesnom Sofijom
Sikato-Raffia iza sebe. Koji idiot!
Naas kao da sam se vratio u trenutak kad sam prvi put uo za
Japotres, kad je najvei dio starog Japana nestao pod vodom ili stradao u
tsunamiju koji je uslijedio. Ja nisam bio tamo jer sam imao posla, ali moja
ena i ker jesu. Mary je odvela Randy sa sobom na arheoloki lokalitet na
kojem je radila toga ljeta, a ja sam im se trebao pridruiti nekoliko dana
kasnije, kad zavrim sa svojim poslom. Spajanje ugodnog s korisnim,
Maryn rad na doktoratu i obiteljski praznici. Obitelj, koju sam izgubio i
nikad vie nisam pronaao, premda sam se samo zato pretvorio u
Krvosljednika, premda sam bio spreman i duu prodati vragu ili
organiziranom poslovanju da bih ih mogao traiti.
I obitelj koju sam stekao puno, puno kasnije, kad joj se vie nisam
nadao, obitelj od tri nabrijana takora, mala, udna, ne ba prava stvar,
moda, ali jedina koju sam imao.
Nisam je htio izgubiti... i ve sam ponovno poeo s gubljenjem.
Dvanaest sati i etrdeset i sedam minuta.
Pronai u Aleka, moram ga pronai, samo ako budem dovoljno
svjestan da smislim kako.
Automatski sam cik-cakao gliserom, trudei se da ostanem priseban.
GPS mi je rekao gdje se nalazimo: bili smo blie TR Istri nego to sam se
bio nadao, i ta injenica dala mi je zaetak plana. Samo moram preivjeti
da doem do njihovih voda i bit u siguran. Toliko o tome.
Ali Alek, ali Alek. Morao sam zanemariti sve ostalo, ne nadati se
pogaanju, zaboraviti Alfreda i skoncentrirati se samo na to da pronaem
Aleka, ivog i zdravog.
Samo, tko ga dri? Pietro sigurno ne, kao ni Sofia, ni Alfa Agojan. To mi
je ostavljalo zagorsko-rusku mafiju koja proganja Freda (ako!), ili mrene
anarhiste koji pokuavaju sabotirati MGL. Tko god bio, razmiljao sam
dalje, dao si je puno truda da ba mene uvue u priu. Za to je morao
imati neki razlog. A moja glavna i najpoznatija osobina, jedino to me
odvajalo od ostalih, bila je nabrijana sposobnost njuha i praenja.
Koja mi u ovom sluaju uope nije koristila. Dakle, morao sam imati
neto drugo to nitko drugi nije imao. Ali to?
A onda sam shvatio. Odgovor mi je bio u depu.
Glupo sam se brinuo zbog svoje stare slave, i bio sam potpuno u krivu.
Nisam vie bio toliko poznat kao Krvosljednik - konano, do one prie u

Regparku Lika godinama jedva da me itko povezivao s njim - koliko kao

ovjek Sa takorskom Obitelji. A ona je ukljuivala i Dipija, s njegovim
biosklopom, dovoljno brzog i dovoljno malenog da se provue do MGLovog rutera i skine iz njega podatke potrebne da se dokae kako je MGL
la. Nabrijani takori su rijetkost, a nabrijani takori s biosklopovima jo
vea rijetkost. Zapravo, Dipi je vjerojatno bio jedini. Tko god stajao iza
svega, htio je mene samo zato to je htio Dipija.
A to me, neizbjeno, vodilo natrag do mrenih anarhista. Morao sam
pronai Anele Mievillea.
Ali prvo sam morao stii do kopna.
Mrak je ve do kraja pao. To je bilo dobro, jer me gliseri koje sam uo
daleko iza sebe nisu mogli vidjeti. Vozio sam samo po GPS-u, i u sebi
brojao minute dok ne stignem do obalnih voda TR Istre.
Vodu ispred mene osvijetlio je mlaz iz zraka: elektropter. Naravno.
Skrenuo sam sasvim malo, tek toliko da izbjegnem izravno svjetlo, i
iskljuio GPS. Samo sam se morao drati obale: ve sam vidio svjetla
Podhuma i Trsatskih platformi. Nastavim li ravno, zaas u dospjeti do
Pazina.
Iza mojih lea, Alfa se pomakla i promrmljala neto nerazumljivo. Znao
sam da nee pucati na nas ako budemo blizu, pa sam je opet privukao k
sebi i odbrojavao sekunde.
A onda se u nas uperilo neko svjetlo s razine mora, a na radio sustav
je progovorio: "Dobro doli u teritorijalne vode Turistike Republike Istre.
elimo vam ugodan boravak kod nas. Istovremeno, moramo vas upozoriti
da krite odredbe o brzini plovidbe u ovom podruju i zamoliti vas da
usporite. Identificirajte se i predoite svoju kreditnu sposobnost ako
dolazite iz simboline ekonomije, svoju robu ako ste iz predsimboline
ekonomije, odnosno svoja pisma povjerenja ako ste iz postsimboline
ekonomije. Unaprijed hvala, pozdravlja vas turistika uprava TR Istre."
Ispustio sam dah koji nisam ni znao da sam drao.
"Dobra veer," rekao sam, "ja sam Johnny Gobac, ID slijedi." Spustio
sam ruku do upravljake ploe i pustio je da prepozna moj otisak. "Na putu
sam za Pazin, i silno bih cijenio kad biste mogli onaj elektropter upozoriti
da povreuje va zrani prostor."
"Dobro doli u Istru, gospodine Gobac", odgovorio je glas. "A za na
zrani prostor ne brinite, sve je pod kontrolom."
I doista, dok sam ja jo usporavao gliser, elektropter je naas zastao u
zraku, a onda se posluno okrenuo.

Daleko, na samom rubu obzora, moglo se naslutiti vie nego vidjeti

isijavanje ogromne polukugle arenog svjetla, poput jo jednog sunca.
Serenissima Ressurecta, najsnanija drava ZTR-a, sklop ploveih platformi
koji je usprkos svojoj posveenosti turizmu u arsenalu imao i letee lavove,
divovske hobotnice i gerilske sirene. ak ni Sofia nije se htjela uputati u
sukob s nekim koga titi nova Venecija.
Bili smo na sigurnom.
Jo i prije nego to smo stigli u Pazin, javio sam se svome starom
prijatelju Orlandu, tako da nas je doekao na molu. Gurnuo sam mu jo
polumamurnu Alfu u ruke s uputom da je dobro uva, a sam sam se uputio
prema najblioj javnoj virsim utinici. Ako moja rasprava s Anelima
Mievillea krene krivo - a ivci su mi ve bili dovoljno tanki da to bude
sasvim realna mogunost - nisam htio Orlandu na lea navui jo i mrene
anarhiste.
Prije nego to sam krenuo u Mieville, samo sam se kratko javio Mariju i
Biserki.
"Pripremite se za polazak," rekao sam umjesto pozdrava, "jo ne znam
kamo ali javit u vam im doznam."
"Johnny!" uzvratila je Biserka. "to se dogodilo? Cijela mrea bruji...
Dipi je poeo objavljivati podatke... i..."
"Dipi je kod mene u depu." Spustio sam ruku i opipao sitno, ve
pomalo hladno krzneno tijelo. U elucu mi se stislo. Ne, sad nije vrijeme za
to. Jedanaest sati i trideset i est minuta. Biserka mi je poela jo neto
govoriti, ali nisam imao vremena za to. "Javit u se kasnije", rekao sam i
prekinuo vezu. A onda sam se utekao i unio edresu Mievillea.

XIII
Naao sam se na istoj onoj ulici kao i prvi puta, samo to su tipovi s
prozora ovaj put sputali barometar na konopcu, a promatralo ih je dvoje
tipova koji kao da su ispali iz biografije Marilyna Mansona, sve sama crna
koa, blijeda put i razliite oi. Oni su mi bili najblii, pa sam se upravo k
njima i uputio.
"Dobar dan", rekao sam. "Oprostite to smetam, ali traim nekog."
Jedno od njih dvoje, stvorenje duge crne kose i teko odredivog spola,
pogledalo me zaueno. "Otkud ti?" upita me.
Namrtio sam se. "Otkud ja?"

Stvorenje kimne. "Ti si Johnny Gobac, zar ne? Dipijev prijatelj." Potvrdio
sam. "Nisam znao da znate za mene."
Oboje su se nasmijali. Ono drugo, isto tako androgino stvorenje,
doviknulo je drutvu s barometrom: "Enoch! Niels! Doite vidjeti tko je tu!"
Enoch i Niels pustili su svoj barometar da se rastoi u nitavilo i
preletjeli do nas. Tek sad sam primijetio da i oni, kao i dvoje kvaziMansona
predamnom, na leima imaju siuna, barokna aneoska krila.
Pa naravno: aneli Mievillea.
Ali tip s kojim sam prvi put razgovarao nije ih imao.
Dok su se etvero anela iuavali mojoj pojavi, upitao sam: "Moete li
mi pomoi da nekog pronaem? Rekao mi je da je jedan od vas... ali sad
vie nisam siguran."
"Svakako", odvrati onaj dugokosi. "Inae, ja sam Ziggy. Ovo je Dogma,
Enoch, Niels. A koga trai?"
"Najjednostavnije e biti da vam ga pokaem." Posegnuo sam u svoj
history. "Ja sam ve prije bio ovdje..." Samo to moj history to nije znao.
Ono prolo logiranje u Mieville nije bilo nigdje zabiljeeno.
Sranje.
"Ovaj..." rekao sam, "moda je stvar u privatnosti razgovora. Ali bio
sam ve ovdje. Stvarno."
"Nema problema," ree Dogma, pokretom ruke dozivajui pred sebe
prozranu konzolu, "onda emo to izvui iz lokloga."
"Mieville biljei sve posjete izvana", objasni Ziggy. "Lako emo te
pronai."
"Kad je to bilo?" upita me Dogma.
"Prije..." morao sam raunati. "Juer, negdje otprilike u ovo vrijeme,
moda malo ranije."
Dogma je skrolala (skrolao? Jo uvijek nisam bio siguran.) po nekakvim
podacima, onda odmahne glavom. "Ne," ree, "nema te nigdje. Koliko
Mieville zna, ovo je prvi put da si tu."
"Ulogirao sam se iz javne govornice u Zagrebu. Moda...?"
Jo malo skrolanja, i jo jedno odmahivanje glavom. "Ne. Ima jedan
javni login otprilike u to doba, ali ima anonimni ID, i nije uao u prostor
Mievillea, samo na desktop."
Nisam ba sasvim shvaao. "Kako to misli?"
Enoch mahne rukom. "Mnogim ljudima se Mieville svia u teoriji, ali se
pomalo pribojavaju prakse. Zato imamo opciju u kojoj mogu koristiti

Mieville kao svoju pozadinu, ali zapravo ne ulaze unutra. Nema prave
interakcije."
"Anonimac je donio svoju toplu okoladu", promrmlja Dogma.
"Simaclea, komercijalna verzija, i popio ju je. Ali to je sve."
Ziggy se namrtio. "Netko je ovamo donio komercijalnu okoladu?" Lice
mu je bilo puno gaenja, kao da je ve i sama ideja komercijalnog softvera
bila odvratna.
Dogma slegne ramenima. "Zna kakvi su ljudi. Mieville im izgleda cool,
ali boje se open sourcea za konzumaciju."
Topla okolada. "To je vjerojatno ovjek s kojim sam razgovarao",
rekoh. "Moete li mi nai njegov avatar?"
Dogma trzne rukom, a pred nama se stvorio tip u krombiju s kutijom za
kontrabas.
"On nije jedan od vas?" upitao sam, unaprijed siguran u odgovor.
Ziggy palcem pokae na svoja lea. "Svi aneli imaju krila, zna."
Svo etvero su se nasmijali kao da su rekli neto strano smijeno.
"Sam oblik avatara inae jest u naim galerijama," nastavi Dogma, "ali je
zapravo PD. Nekakav Alfred Hitchcock, iz razdoblja dvodia."
Meni su kockice padale na mjesto.
Netko je lairao moj susret s Anelima Mievillea. Netko tko me htio
zavesti na krivi trag, navesti me da povjerujem da oni to je iza sabotaa
MGL-a i iza onog pucnja na Gornjem Gradu.
Netko tko je mucao kad se uzbudi.
Kao to je mucao i lani Pietro koji je oteo Aleka.
Alfred.
Alfredo.
Skoro sam zateturao od naglog prosvjetljenja. Alfredo je oteo Aleka da
bi mene - odnosno Dipija - uvukao u priu. Alfredo je pucao, ne zato da bi
me prestraio, ve zato da dobije priliku optuiti Anele Mievillea. Alfredo
koji se pretvarao da je otet, koji se skrivao, navodno od veliko-mlake
mafije, no nije bilo nikakvog traga koji bi ukazivao da ga oni doista trae.
Alfredo koji je, zajedno s Betom, smislio MGL - samo da bi ga, po svemu
sudei, razotkrio kao veliku la i unitio. Alfredo.
Jo uvijek mi nije bilo sasvim jasno zato je Fredo sve to radio, ali imalo
je sva obiljeja Alfredovih planova: beskrajno komplicirano, megalomanski,
i vjerojatno osueno na propast. I, sad sam u to ve bio posve uvjeren,
ako naem Alfreda, nai u i Aleka.
"Moete locirati odakle se ulogirao taj anonimac?"

Dogma dotakne jednu tipku na svojoj kvazikonzoli. "Naravno. Javni

teker u Zagrebu, Gornji Grad 27a, account plaen karticom registriranom
u Regparku Lika."
"Regpark Lika..." promrmljao sam nezadovoljno. Naravno, zbog njihove
politike "iste prirode", nisu imali kamera ni komstupova. Tamo se ovjek
zbilja mogao dobro izgubiti... a bilo je samo sat vremena udaljeno od
Zagreba.
I bilo je mjesto koje poznajem. Sad sam konano mogao neto uiniti.
"Gdje tono?" upitao sam.
etvero anela se zgledalo. "A zato?" upita Ziggy odjednom.
Naas sam se zbunio. Dosad sam mislio da je moja veza s Dipijem bila
jedini razlog to su me tako toplo primili. Glupan. Mogao sam znati da
svatko uvijek neto eli.
"Zato da pronaem Aleka. Mislim da je on najvjerojatnije tamo."
"A Sofia Sikato-Raffia?"
O, ne. Prolost me morala sustii ba sad.
Ako sam bio u pravu, Aneli su stvarno i bili na strani anela, i nisam im
morao nita skrivati. "Briga me za Sofiju," odgovorio sam, "a, uostalom,
ona me vjerojatno trenutno trai da me ubije dugim i bolnim procesom.
Shvatite: jedino to mene zanima jest da pronaem i oslobodim Aleka."
"Ah."
"Onda nema problema."
"Nama ostavi Dipija, a mi emo ti ak i osigurati prijevoz."
Namrtio sam se. "Dipija?"
Dogma slegne ramenima. "Za njega vie nita ne moe uiniti. Ali prije
nego to su ga upucali, poeo je uploadati na mreu podatke koji dokazuju
da je MGL samo velika la, kao to smo mi tvrdili od samog poetka. Ako
nam ga ostavi, moi emo iz njegovog biokonektora izvui i ostatak
podataka, i rasturiti cijeli MGL."
"To je ono to je i Dipi htio", doda Enoch.
I to je bila istina. U prvi as sam se htio sloiti. Dok nisam shvatio da bi
mi Dipijevi podaci mogli jo posluiti.
Sofia je sigurno ovog asa bila jako, jaaako ljuta na mene. Ali, koliko
god ljuta bila, ako MGL jo nije do kraja rasturen, bit e spremna
pregovarati za mogunost da joj se investicija ouva. Ako ita, nonna Sofia
je oduvijek bila spremna emocije zanemariti na raun dobrog poslovanja.
to je znailo da bih mogao zadnji dio svog plana moda i promijeniti i,
umjesto da samo spasim Aleka, imati ansu da i preivim cijelu ovu priu.

Zanimljivo: do tog trenutka nisam ni bio svjestan da mi je plan zapravo

bio da na kraju junaki poginem.
Junake pogibije su mi se oduvijek inile blesavim kad ih se moe
izbjei.
"Nisam siguran", rekao sam Anelima polako. "Kako bi bilo da vi meni
prvo date adresu? Aleku vrijeme istie, znate."
"Ali i nama", odvrati Dogma. "Ako pustimo lansiranje MGL-a da proe
bez pravog demantija, tko zna koliko e naivaca popuiti njihove lai prije
nego to ih uspijemo zaustaviti?"
"A mi smo tu zato da se brinemo za naivce", doda Enoch. "Aneli
uvari."
Uzdahnuo sam. "Onda smo u nezgodnoj situaciji."
"Nimalo", ree Dogma vedro. "Jedni drugima moemo pomoi jako
jednostavno."
"Samo ako elimo", doda Ziggy.
"Tako to funkcionira", ree Niels.
"Ja sam mislio da se postsimbolike ekonomije zasnivaju na
povjerenju", rekao sam, samo da dobijem na vremenu. Iz ovog pravog
Mievilla imao sam pristup do svojih resursa. I, premda sam bio siguran da
me aneli mogu pratiti, nadao sam se da u stii poslati samo jednu
poruku.
Acc za JG GG27a jr nvr, tekstnuo sam Biserki. Lkcj, RPLka.
"Nema frke", uo sam u internoj vezi.
"Znate to?" rekao sam kad sam vidio da se Niels mrti i okree Dogmi.
"Mislim da emo se jo vidjeti, ali ne sad."
I, prije nego to su me mogli zaustaviti, odtekao sam se.
"Jeste nali?" upitao sam preko Instafona im sam se opet naao u
Pazinskoj javnoj govornici. Biserkin glas je potvrdio.
"Adresa ti stie. O emu se radi?"
"Mislim da je Alek tamo", odvratio sam. "Reci Mariju da uzme elektron,
vidimo se tamo." Jedanaest sati i jedanaest minuta. Po prvi put su mi
brojke zvuale utjeno.
"Johnny," ree Biserka, "gdje je Dipi?" Ugrizao sam se za usnicu. "Jo je
kod mene."
"Moe ga negdje utekati?"
Nisam imao vremena razmiljati o tome. Aneli Mievillea bi ga mogli
nai. "Ne ovog asa."
"Molim te, Johnny. Povei ga ravno s kuom."

"Zato?"
"Samo to napravi!"
Nikad jo nisam uo Biserku da podigne glas. Od sve troje takora, ona
je bila najsmirenija i najpromiljenija.
"Ali nemoj predati podatke Anelima Mievillea", rekao sam, napola se
grizui. Dipi je umro da bi uinio ba to... ali ja sam htio preivjeti, htio sam
da bar nas troje - etvero, ako raunamo i Marija - imamo priliku preivjeti.
"Aneli nemaju veze s ovim", odgovori Biserka. "Samo ga utekaj
negdje, molim te."
Duboko sam uzdahnuo. Ako njoj ne vjerujem, onda nita vie nema
smisla. "Dobro."
"Vidimo se u Regparku Lika."
im sam stigao Orlandu, utekao sam Dipija u vezu i nazvao doma, a
onda sam pobrao ruksak opreme - Orlando je inae turistiki vodi,
prolosti sumnjive skoro koliko je i moja - bacio pogled na Alfu koja je
spavala, ovaj put od sedativa koje joj je Orlando dalekovidno dao.
"Ako se ne vratim za jedanaest sati, pusti je i nestani prije nego to se
probudi." Alfa ga nije ni vidjela, i teko da e gubiti vrijeme traei ga.
Orlando je kimnuo, a ja sam se otputio u Regpark Lika.

XIV
Deset sati i etrdeset dvije minute.
Slijedei koordinate koje mi je Biserka dostavila, lako sam pronaao
izvor Fredove kreditne kartice. Bila je to jo jedna turistika kua, kakvih se
iznajmljuje na desetke, usred like poume. To se nazivalo robinzonskim
odmorom: odete na tjedan-dva na mjesto gdje nema komteha, nema
nadzora, nema nieg osim svjeeg zraka i pjeva ptica. Bar je tako pisalo u
turistikim prospektima. Oni koji su se odluivali na Regpark morali su
potpisati pristanak na sve rizike koje takav smjetaj nosi, kao i obvezu da
e uvati prirodu. U praksi, nekolicina uvara zapravo je obilazila sve
turistike kue kako bi provjerili je li sve u redu, ali kraj je stvarno bio
dovoljno zabaen da se u njemu lako izgubiti. Osim nekome s mojim
nosom.
Fredo je oito imao sklonost prema turistikim mamcima. im sam
ugledao kuu, osjetio sam i njegov miris, kao i tragove Betinog parfema,
natruhu anisa... i Aleka. Naao sam ga.

Ali zasad sam jo bio sam, a nisam znao imaju li Fredo i Beta jo
pomagaa. Nije se inilo posve vjerojatnim, ali nije bilo zgorega pobrinuti
se za pojaanje. Malo sam se udaljio od kue, i ispustio dugaak, tih
zviduk.
Neko vrijeme nije se dogodilo nita, a onda se meu stablima pojavio
jedan turistiki vuk.
Kad sam se prvi put susreo s likim turistikim vukovima, nisam bio u
stanju komunicirati s njima nita bolje nego to je prosjean ovjek u
stanju komunicirati s prosjenim psom. U meuvremenu, Alek mi je
objasnio neke od principa njihove komunikacije, tako da sam sad mogao
voditi okljatren turistiki razgovor. Pokretima tijela i kratkim kevtanjem,
rekao sam neto za to sam se nadao da znai Traim Brazgo, voa spilja
opor.
Vuk je zaueno nakrenuo glavu. Kvragu, valjda nisam rekao neto tipa
Tvoja ena je debela svinja. Vuja komunikacija moe biti iznenaujue
suptilna, a ja nisam imao na raspolaganju sve to i oni (i to ne samo rep).
Pokuao sam ponovno: Ja prijatelj Brazgo. Trebam pomo. Kua-ljudi meni
prijatelj prijetnja. (Za ivo udo, vukovi nisu imali rije za "neprijatelja".)
Vuk se malo promekoljio, podigao rep i ispustio dva kratka kevtanja.
Preveo sam si to kao Spilja opor ne-blizu, i uzdahnuo. Brazgu i njegov
opor sam dobro poznavao. Ostale vukove ba i ne.
S druge strane, znao sam to vole. Polaganim pokretima, skinuo sam
svoj ruksak s lea i iz njega izvukao nekoliko ploica Vokogrica. Spustio
sam ih na zemlju i uzmakao za korak, usput sputajui ramena i trudei se
da izrazom lica nadoknadim manjak pokretnih, ekspresivnih uiju. Ti opor
pomo ja? nadao sam se da sam rekao. Za puno slatko?
Vuk je priao vonim ploicama i onjuio ih, onda me pogleda. Za slatko
ne, rekao je trznuvi njukom. Za slino-Brazgo.
Naas ga nisam razumio. Slino-Brazgo mi nije imalo smisla. A onda
sam shvatio: vukovi inae nisu imali imena.
Promotrio sam vuka pred sobom. Bio je krupan, prilino mlad i imao je
gustu vratnu grivu tipinu za jesen. Neto kraljevsko u dranju. iroka
plea. Mladi divljak, zakljuio sam, ali ambiciozan - nisam jo uo da neki
vuk osim Brazge eli ime. Rjeenje se samo nametnulo.
Dobro, rekao sam. Tebi slino-Brazgo... Oklijevao sam. Vukovi nisu imali
ni rije "lav", bar ne koliko sam ja znao... ali mogli su je imati, jer su nekad
nastanjivali ista podruja. Alek e to sigurno znati.

Tebi slino-Brazgo sada jest Staragrivaivotinja, rekao sam. Meni

prijatelj poslije rei pravo. Ja nemam rije.
Amra me sumnjiavo pogledao, ali inilo se da je spreman prihvatiti
takav kompromis. Zajedno smo se vratili do kue.
Ostavivi Amru da uva strau, privukao sam se jednom prozoru i virnuo
kroz njega.
Kao i veina robinzonsko-turistikih kuica, i ova se sastojala od samo
jedne prostorije, koja je sluila i kao kuhinja, i kao dnevna soba, i kao
spavaonica. Za velikim kuhinjskim stolom od punog drva sjedili su Beta i
Fredo, a u kavezu nasred stola sjedio je i Alek. Nije bio povrijeen.
Tek tada sam shvatio da mi je neki mii dosad bio stalno stegnut u
napetosti.
U prvi as sam htio naprosto upasti unutra, ispljuskati ono dvoje
neodgovornih balavaca i odvesti Aleka, ali razum je prevladao. Beta i Fredo
bili su zadubljeni u razgovor, a to mi je bila prilika da doznam zato. Zato
ja, zato MGL, zato bilo to od ove smijene i komplicirane i tragine
predstave.
"M-m-moda da ipak odemo odvojeno?" rekao je Fredo nesigurno.
"Bojim se da..."
"Fredo," ree Beta hvatajui ga za ruku s izrazom odgojiteljice koja po
stoti put ponavlja isto objanjenje, "nema se ega bojati. Kao prvo,
Johnnyjev takor je dosad ve sigurno otkrio cijelu priu i objavio je na
mrei. Kao drugo, ako je i nije objavio, sigurno ju je u najmanju ruku
prenio Anelima Mievillea, a oni e je sigurno objaviti. Kao tree, svi
tragovi e voditi prema mrenim anarhistima - i Johnny e to potvrditi. Kao
etvrto, kad se pojavimo jo i mi i dodamo i svoju priu o otmici, svi e
kriviti njih. Nikome nee ni pasti na pamet da provjeri kamo su investicije
zapravo otile."
Fredo je kimnuo s neuvjerenim izrazom lica. "Znam, Beta... ali bojim se.
Sjeti se kako su stvari savreno sjedile za glavu Alfreda Garcije, a kako smo
zavrili."
"Ono su bile okolnosti koje nismo mogli predvidjeti. Sad nema takvih
okolnosti. Kad ostanu bez toliko para, i tvoja i moja obitelj e imati puno
preeg posla nego da se jo zamajavaju i s nama." Nasmijeila se
(nasmijeio - jo uvijek to nisam mogao automatski pomisliti). "A mi emo
biti bogati, i daleko, i zajedno."

Dakle i propast MGL-a je bila njihova zamisao, pokuaj da opljakaju

vlastite obitelji. Ideja je mogla potei samo iz njihovih razmaenih i ne
pretjerano sposobnih mozgova, ali sad su bar sve kockice bile na svom
mjestu. Mene su trebali zato da ima tko predoiti dokaze o lanosti MGL-a,
a Anele Mievillea zato da imaju na koga baciti krivnju. Na svoj sumanut
nain briljantno, osim to, oito, nijedno ni drugo nisu u obzir uzeli
mogunost da se Sikato-Raffie i Agojani jako, jaaako razljute i krenu u
opu potragu za pravim krivcima. Ili krivim... ali ne, bilo je jasno da ni
Fredo ni Beta nee plakati ako svi Aneli Mievillea odjednom poginu u
tajanstvenim okolnostima, tako dugo dok njih dvoje ostanu itavi.
Sad sam ih zbilja htio ispljuskati. Nisam imao volje ekati Marija i
Biserku. Nisu mi ni trebali: imao sam Amru, i svoj bijes. Protiv Freda i Bete,
to e biti vie nego dovoljno.
Pokazavi Amri da me slijedi, tiho sam zaobiao kuu, doao do vrata i
opalio u bravu. Iznutra se uo uzvik, ali ja sam ve proao kroz barijeru i
dograbio Alekov kavez. Alfreda sam udario nogom dok je jo ustajao od
stola, a u Betu sam uperio pitolj.
Pomislio sam na Dipijevo mrtvo tijelo utekano kod Orlanda.
Zato to njih dvoje nisu imali petlje suoiti se sa svojim obiteljima ili - ne
daj boe - pokuati zaraditi za ivot.
Osjetio sam kako mi se oi suavaju. Ruka mi se sasvim malo pomakla,
traei najiru, najbolju metu. Trebao sam samo stisnuti prst.
Samo stisnuti prst.
Samo.
Stisnuti.
Prst.

XV
"Johnny!" Biserkin glas u mome uhu zvuao je glasnije od pucnja.
Trebalo mi je nekoliko sekundi da shvatim kako je to zato to ni nisam
opalio.
"Johnny, ne!" uo sam sad izvana, Marijev glas.
Na podu, Alfredo se pomaknuo i zajeao, ali Amra je stajao nad njim i
reao, dovoljno uvjerljivo da ga natjera da odustane.
"Ovdje smo!" doviknuo sam ne skreui pogled s Bete. Iza mene, Mario
je zastao na vratima i ispustio zapanjen fiuk.

"Imamo dobru vijest", rekao je, bacajui jo uvijek nelagodan pogled

prema pitolju u mojoj ruci. "O Dipiju, zna."
"O Dipiju?" Nisam mogao zamisliti kakva bi to dobra vijest mogla biti.
"Da. Kad si ga prikljuio, iskoristili smo upload koji je zapoeo i njegov
bio prikljuak... i mislim da ga moda moemo skupiti natrag."
"Skupiti?" Opet mi se inilo da se vraam u svijet sklizak poput zimskog
leda. "Mario, o emu ti to pria?"
"O-mapiranje. Zbog svog biosklopa, nije prenio samo podatke o MGL-u,
nego i puno vie. Samo to se dobar dio toga rasuo po mrei... jo ga
skupljamo. No s onim to smo jo izvukli iz njegovog biosklopa, mislim da
emo ga moi rekonstruirati."
"Oivjeti", dodala je Biserka, provirujui iz njegovog depa. "Bar na
odreeni nain."
"Samo nam treba moj protosoftver koji je u vlasnitvu MGL-a."
Stresao sam glavom. Prst mi je jo uvijek bio priljubljen uz obara.
"Nikoga se ne moe oivjeti nakon onakvog pogotka", odvratio sam
neuvjereno. "ak i kad biste... rekonstruirali podatke, to bi bili samo
podaci. Ne bi bio Dipi."
"Dipi je imao biosklop", ree Biserka tiho. "Kroz njega su prolazili svi
Dipijevi osjeaji, misli, zakljuci. Ako bismo mogli rekonstruirati taj dio..."
"To bi bio samo konstrukt. La koja bi zavarala samo nas. A on e i
dalje biti mrtav." Mahnuo sam glavom prema Beti, i Fredu koji je jo uvijek
leao pod Amrinom paskom. "Zbog njih."
Osjetio sam da mi se kaiprst pomakao. Bilo bi ga tako lako stisnuti do
kraja.
"To ne zna, Johnny", ree Biserka. "Tko zna to ini nekoga? Ali mislim
da bismo morali bar pokuati."
"A za to nam trebaju njih dvoje", doda Mario. "Jer je protosoftver kod
njih. ak i da zanemarimo pravna pitanja, ja naprosto nemam ni jednu
kopiju tog dijela svoga softvera. A kad bih ga pokuavao obnoviti iz biljeki,
to bi potrajalo..."
Odjednom, u kavezu se zaulo ukanje. Bez svoga koma, Alek mi se
nije mogao obratiti izravno, ali bilo je vie nego oito da pokuava privui
moju pozornost.
"Mario," rekao sam, pruajui kavez prema njemu, "otvori Aleku vrata."
Mario me posluao. Krajikom oka, vidio sam da Biserka neto petlja i
apue Mariju, ali jo uvijek nisam htio skrenuti pogled s Bete.
U mom uhu se zauo glas. "Dugo ti je trebalo", rekao je.

Nasmijao sam se i treptajem pozvao tajmer. "Trideset i sedam sati i

pedeset i etiri minute", odvratih.
"Fino", ree Alek kroz Biserkin kom. "A sad spusti tu runu Berettu, i daj
da vidimo to moemo uiniti da nas preivi to vie."
Jo uvijek bi bilo jako lako samo stisnuti kaiprst. Ali nekako vie za to
nisam imao volje. "Dobro", rekao sam. I spustio pitolj.

XVI
I na kraju smo smislili plan. uvi ga, Fredo i Beta su pristali vratiti
Mariju sva prava na o-mapiranje, i predati ID-ove i lozinke za sav softver.
Dok su Mario, Biserka i Alek skupljali Dipijeve podatke po mrei, ja sam
nazvao Sofiju. "Nije ti drago to me vidi, nonna," poeo sam im se njeno
lice pojavilo na ekranu, "ali prvo me sasluaj, a onda bjesni."
Sofia se nasmijala. "To je jedan od razloga to si mi tako simpatian,
Johnny: s tobom nikad ne znam emu se nadati. Premda," dodala je, "jako
sam ljuta na tebe, da zna."
"Znam," rekao sam, "ali moda bude malo manje ljuta kad sve uje."
"Sluam." Kao to sam i rekao, Sofia nikad nije doputala osjeajima da
joj zasmetaju u poslu.
"Prodaja MGL-a bi trebala poeti za osam sati i est minuta."
"Tono. Ali rezultati e uvelike ovisiti o tome hoe li biti potvrde za
govorkanja koja se ve ire po mreama."
"Znam. A znam i da jo nisi povukla sav kapital iz igre."
"Kako bih mogla? Ako ponem prodavati svoj udio u MGL-u, to e biti
kao da potvrujem propast o kojoj govore frineteri."
"Jednostavno", odgovorio sam. Taj dio je smislio Alek, koji se najbolje
razumio u ekonomska pitanja, ali bio sam siguran da je sasvim toan.
"Onaj dio uloga koji je ve potroen e otpisati kao istraivanje i razvoj.
Ostatak e prebaciti kamo ti kaem."
"U to?"
"Postsimboliku tvrtku-ker MGL-a. Vjeruj mi, Sofia: ako ti i Agojani
hoete izvui svoj novac, morat ete se odluiti na tu opciju."
"Ali mi se bavimo poslovanjem. Mi nismo postsimbolini."
"Budunost je postsimbolina, Sofia, i ti to zna. Zato ti je i bilo toliko
stalo do MGL-a: vidjela si ga kao mogunost da se na silu probijete u
postsimboline ekonomije, i da to uinite legalno."

"Alli u postsimbolinim ekonomijama nema mogunosti za... kreativno

poslovanje."
Nasmijeio sam se. "Siguran sam da e ih ti pronai, nonna." Kad je
oklijevala, dodao sam: "To je najbolje to ti mogu ponuditi. Ako odbije,
imat u dovoljno vremena da pustim sve informacije koje imam na frinet, a
onda e sve biti gotovo u trenu."
Sofia je pruila ruku izvan kadra. Kad se vratila, imala je meu prstima
upaljen zeleni Sobranie.
"Mislio sam da si prestala puiti", primijetio sam.
"I ja sam mislila", odvrati ona. "Hjah, etvrta plua, peta plua, tko
broji." Povukla je nekoliko dugih dimova, zamiljeno buljei u mene.
"Zauzvrat hoe da ti skinem potjeru s glave, jel' tako?"
E, sad je dolazio nezgodan dio. "Ovaj... i jo neto."
"Jo neto?" Premda je to pokuala sakriti cigaretom, Sofia se opet
nasmijeila. Mora biti da ju je zabavljala moja ista drskost.
"Jo neto, ali to je puno sitnije. Samo doputenje Fredu da se oeni i
odseli u Ognjenu Zemlju."
"Alfredo se hoe oeniti?! Pa to je dobra vijest. Ili nije?"
"Betom Agojan."
Sad se nije ni trudila sakriti mrtenje. "Misli, Alfom."
"Ne. Mislim Betom."
Sofia duboko uzdahne i ugasi cigaretu. "Jako puno trai, Johnny."
"I spaavam ti jako puno novca." Bar sam se nadao tome. Sofia nee
prekriti dogovor ako ga postignemo. Samo smo ga prvo morali postii.
Nakon jako dugo vremena, ispustila je dah. "Ali odselit e u Ognjenu
Zemlju, i ivjet e tamo pod drugim imenom, i nee se vie nikad javljati
obitelji."
Alfredo je to i oekivao. "Dogovoreno."
"Dobro", ree Sofia. "Recimo da pristanem. Ali ne mogu te zatiti od
Agojana, Johnny."
To sam pak ja i oekivao. "Ne brini, to u ja srediti."
Sofia je podigla obrve. "Javi se povremeno, Johnny," rekla je, "bez
obaveze. ivot bez tebe je jako dosadan."
I tako smo zakljuili posao.
Sljedei korak bila je pogodba s Agojanima. Kad se Alfa probudila, nije
bila pretjerano sretna, ali joj se raspoloenje znatno popravilo kad je ula
to sam joj mogao ponuditi.

Jer ja sam ve odavno imao glavu Alfreda Garcije. To je i bio posao koji
me zadrao da ne poginem u japotresu.
I to je bilo to. Tono u est ujutro, dva sata prije nego to je MGL
slubeno postao dostupan tritu i pola sata nakon to je kapital Agojana i
Sikato-Raffia prebaen u O-map o.s., Aneli Mievillea primili su zadnji paket
Dipijevih podataka o MGL-u. Posebno izdanje Jedne mree dospjelo je na
naslovnice skoro svih hitnijih infoblogova, i MGL je propao velianstveno
kao rijetko koji poslovni pothvat u zabiljeenoj povijesti. Novinari su se jo
natjecali tko e nai bolju metaforu kad su Beta i Fredo otili na medeni
mjesec na otoku Uganda.
Alek, Biserka, Mario i ja sve smo to pratili s terase Orlandove kue u
Pazinu, u ikovievoj 6, pijuckajui medicu i gledajui prekrasan izlazak
sunca.
Alek se usput dopisivao s nekim svojim prijateljima koji su bili strunjaci
za postsimbolinu legislativu, raspravljajui o pravnim reperkusijama omapiranja. Ja jo uvijek nisam bio siguran da e nam to trebati, i nisam
pretjerano vjerovao u Dipijevu rekonstrukciju. Tijelo smo mu predali moru,
i inilo mi se da e to ostati to.
A onda, mjesec dana kasnije, na mom privekranu pojavila se poruka:
"Nitko ne zna to je raj, ali jedno sad se zna, tijelu smrt jo nije kraj, to ti
kaem vrsto ja."
Umirete od znatielje da doznate to sam odgovorio, jel' da?

###
KRAJ

Gregory Benford
URANJANJE

Naslov originala: Immersion

Prevoditeljica: Rebeka Toth

Gregory Benford napisao je esej "Stare legende" (Old Legends),

objavljen u antologiji "Nove legende" (New Legends), o odnosu znanstvene
fantastike i znanosti, a preko znanosti i politike u stvarnom svijetu od 1940ih. U njemu pie o svom dodiplomskom obrazovanju; o tome kako je
poznavao Freemana Dysona, radio s Edwardom Tellerom - "tijekom cijelog
tog razdoblja, politika nije predstavljala nita. Ja sam bio registrirani
Demokrat, ostali su bili Republikanci, ali naa stajalita nisu se razvijala na
osnovi nae politike orijentacije." Govorei o vezi izmeu politike i pisaca
znanstvene fantastike, Benford spominje da je Teller ukljuivao svoje SF
saveznike u politike bitke. Potom opirno opisuje "Savjetodavno vijee
graana o nacionalnoj svemirskoj politici" (Citizen 's Advisory Council on
National Space Policy) Jerryja Pournellea.
Benford je, kao to smo ve ranije spomenuli, uivao biti politiki
aktivan, kao i u dobrim prepirkama.
U "Uranjanju" matematiar i njegova djevojka odlaze na odmor tijekom
kojega uranjaju u umove impanzi. Meutim, ovjeka koji predvodi zabavu
unajmili su neprijatelji naeg junaka kako bi ga ubio.
Ovo je krajnje uvjerljivo djelo o politiki nekorektnoj sociobiologiji
ispunjavanja elja koje prikazuje dubinska istraivanja i meditira o
stajalitima impanzi.

URANJANJE
Afrika ih je doekala zrakom punim mirisa. U suhoj, razdraujuoj
vruini naziralo se obeanje primitivnoga, drevnih tema daleko od
spoznaje.
Kelly je oprezno promotrila prostranstvo koje se prostiralo iza
impresivnih zidina. "Sigurni smo od ivotinja?"
"Vjerujem da jesmo. Ove zidine su visoke, a tu su i psi uvari. Vrlo
opasni, vjerujem."
"Dobro." Nasmijeila se na nain za kojega je on znao da implicira skoro
otkrivanje neke tajne. "Zapravo sam te nagovarala da doe ovamo kako
bih te odvela to dalje od Helsinkija."
"A ne kako bismo prouavali impanze?"
"Ah, i to bi moglo biti korisno - ili jo bolje, zabavno", rekla je
enstvenom nonalancijom. "Moja glavna briga bila je da bi mogao umrijeti
da si ostao u Helsinkiju."

Prestao je promatrati dojmljivi krajobraz. Bila je ozbiljna. "Misli da bi

me...?"
"Mogli su, to je mnogo aktivnije od pokuaja nagaanja mogunosti."
"Shvaam." Nije shvaao, ali nauio je vjerovati njezinoj prosudbi.
"Misli da bi Imperial Industrie...?"
"Ubili te zato to si ih potkopavao? Naravno. Ali bili bi paljivi."
"Ali taj sluaj je zavren. Rijeen."
Bio je autor uspjenih sociometrijskih predvianja politikih i
gospodarskih trendova u Srednjoj Europi. Njegov ugled bio je dovoljno
moan da uzrokuje potrese na tritima odreenih proizvoda. Gospodarstvo
je sve vie nalikovalo modi: cijena robe bila je sve manja, upravo poput
haljina.
Imperial Industrie je izgubila mnogo novca - pravo bogatstvo, ak i za
takvu korporaciju svjetskih razmjera. Optuili su ga za manipulaciju
tritem, ali on je u krajnjem potenju samo pokuao testirati svoj novi
model sociohistorije. Njegov ugled u ekonometrijskim krugovima bio je
dovoljan da bi mu se predvianja shvatila ozbiljno. Imperial Industrie,
mislio je, jednostavno je djetinjasta. Uskoro e ondje prevladati razum.
"Planira izraivati jo predvianja, zar ne?" upitala je.
"Pa, jednom kad prikupim dovoljno parametara -"
"Eto. I onda bi oni mogli ponovno izgubiti. Imperial ne voli gubiti."
"Pretjeruje." Prekinuo je tu temu odmahnuvi rukom.
A opet, pomislio je, moda mu je bio potreban odmor. Biti u grubom,
prirodnom svijetu - zaboravio je tijekom godina koje je proveo zakopan u
Helsinkiju kako divljina moe biti ivopisna. Zelena i uta boja skakale su
mu pred oima, nakon desetljea provedenih u sjaju elika.
Ovdje je nebo bilo nevjerojatno duboko, neobiljeeno grafitima ili
letjelicama, potpuno predano mnotvu ptica koje su leprale uokolo. Litice i
grebeni izgledali su kao da su u urbi oblikovani patulom. Iza zidova
postaje ugledao je samotno stablo kojim je vitlao razbjenjeli vjetar.
Njegovu je kronju konano otpuhao snani nalet vjetra, pa je zaleprala
preko sumorne ravni poput raspadajue ptice. Udaljene, erodirane
stjenovite visoravni bile su proarane utim prugama koje su na mjestima
gdje su se susretale sa umom poprimale nijansu spaljene naranaste boje,
podsjeajui na hru. S druge strane doline, gdje su se kretale impanze,
kronje su bile mrane, skrivene niskim sivim oblacima i ibane vjetrovima.
Leon se upitao kakav je osjeaj uati u tolikoj vlazi na hladnoj kiici koja je
ondje sipila, bez nade da ete se uskoro nekamo skloniti ili ugrijati. Moda

je posvemanja predvidivost Helsinkija bila bolja, no svejedno se to upitao,

udiui zrak proet mirisima.
Pokazao je prema udaljenoj umi. "Onamo idemo?" Svialo mu se ovo
svjee mjesto, iako se dungla doimala zlokobnom. Prolo je mnogo
vremena otkako je neto radio rukama, rame uz rame s ocem, na njihovoj
farmi.
"Nemoj odmah suditi."
"Samo nagaam."
Nasmijeila se. "Ti uvijek nae dulju rije, bez obzira na to to ja
rekla."
"Ove staze mi izgledaju pomalo, pa - turistiki."
"Naravno. Pa, mi i jesmo turisti."
Tlo se ovdje uzdizalo i tvorilo vrhove otre poput nazubljenog lima. U
gustoj umi iza njih, izmaglica se ovijala oko sivih, glatkih stijena. Ovdje,
visoko na padini golemog grebena, nalazila se Izletnika postaja okruena
stablima debele kore koja su izvirala iz dubokih naslaga trulog, tamnog
lia. Njihova natrula debla bila su napola ukopana u mokri sloj, a od zraka
koji je odisao njihovim mirisom uinilo im se da udiu vlani opijum.
Kelly je ustala, popivi svoje pie. "Idemo unutra, druiti se."
Posluno ju je slijedio, istoga trenutka shvativi da je to bila pogreka.
Veina ljudi na zabavi bila je odjevena u izdrljivu safari odjeu. Bili su to
zdravi ljudi, lica rumenih od uzbuenja ili moda samo od sredstava za
poboljanje raspoloenja. Leon je odmahnuo rukom konobaru koji je nosio
au s mjehuriima; nije mu se svialo kako su mu oni pomuivali razum.
Ipak, nasmijeio se i pokuao proavrljati s ljudima.
Ispostavilo se da niti oni nisu bili raspoloeni za razgovor. "Odakle ste
vi? A, iz Helsinkija - kako je tamo? Mi smo iz (popuniti naziv grada) - jeste
li ikada uli za taj grad?" Naravno, nije.
Veina njih bili su Primitivisti, privueni jedinstvenim iskustvom kojega
su mogli ovdje doivjeti. inilo mu se da je svaka trea rije u njihovou
razgovoru bila prirodno ili vitalno, a izgovarali su ih poput mantri.
"Kakvo olakanje, biti daleko od ravnih linija", rekao je neki mravi
ovjek.
"Hm, kako to mislite?" pitao je Leon, pokuavajui djelovati
zainteresirano.
"Pa, naravno, ravne linije ne postoje u prirodi. Njih onamo moraju
postaviti ljudi." Uzdahnuo je. "Volim biti to dalje od ravnih stvari!"

Leon se istog trenutka sjetio borovih iglica; slojeva metamorfnih stijena,

unutranjeg brida polumjeseca; svilenih niti u paukovoj mrei; linije du
vrha oceanskog vala koji se lomi; kristala; bijelih kvarcnih linija u granitnim
ploama; udaljenog horizonta iznad irokog, mirnog jezera; ptijih nogu;
bodlji kaktusa; debala mladih stabala koja brzo rastu; niti visokih, vjetrom
gonjenih oblaka; pukotina u ledu, dvaju krakova slova V koje tvore ptice
tijekom seobe; ledenih siga.
"Nije tono", rekao je, ali nita vie od toga.
Njegova navika lakonskih odgovora uvukla ga je u razgovor bez kraja,
naravno; sredstva za poboljanje raspoloenja su poinjala djelovati. Svi su
brbljali, uzbueni mogunou uranjanja u ivote stvorenja koja su lutala
dolinama ispod njih. Sluao je, ne komentirajui nita, zainteresiran. Neki
od njih htjeli su dijeliti pogled na svijet sa ivotinjama koje ive u
krdima,drugi s grabeljivcima, trei s pticama. Govorili su kao da kane
sudjelovati u nekakvom sportskom nadmetanju, a on na to nije ni priblino
tako gledao. Svejedno, nije nita rekao.
Naposljetku je uspio pobjei s Kelly u parki pokraj Izletnike postaje,
koji je bio namijenjen tome da se gosti upoznaju s lokalnim uvjetima prije
svojih etnji ili uranjanja. Ondje su se nalazili itavi obori domaih ivotinja.
Jedinstveni resursi - genetiki izmijenjene i poboljane ivotinje nisu bile
nigdje u blizini, naravno.
Zastao je pogledavi obore i ponovno pomislio na sociohistoriju. Misli su
mu se poele baviti njome iz razliitih perspektiva. Nauio je drati se po
strani i pustiti misli da mu naviru.
ivotinje. U emu je bila kvaka? Usprkos milenijima provedenima u
pokuajima, ljudi su pripitomili samo nekoliko ivotinja. Da bi ih se moglo
pripitomiti, divlje su ivotinje morale posjedovati itav niz osobina. Veina
njih morala je ivjeti u stadima i u sebi imati usaene instinkte pokornosti,
koje su ljudi mogli kooptirati. Morale su biti blage; krda koja pojure pri
svakom neobinom zvuku i ne mogu podnijeti uljeze je jako teko uzgajati.
Naposljetku, morale su biti voljne razmnaati se u zatoenitvu. Veina ljudi
nije se htjela udvarati niti kopulirati pod budnim okom drugih, pa tako niti
veina ivotinja.
I tako su tu bile i ovce, i koze, i krave, do odreene granice adaptirane
pomou biotehnologije, ali osim toga posve obine. Osim impanzi. One su
bile jedinstveni primjerci ouvanja duboko u grubom laboratoriju sredinje
Afrike. Neki pas doao je do njih, njukajui, istraujui ih, promrmljavi

neku nerazumljivu ispriku. "Zanimljivo je", rekao je Kelly: "to to Primitivisti

jo uvijek ele da ih pripitomljeni tite od divljih."
"Pa, naravno. Ovaj momak je krupan."
"Nisi sentimentalna za prirodnim stanjem stvari? I mi smo jednom bili
samo jo jedan u nizu velikih sisavaca."
"Prirodno stanje moda bi bilo zgodno posjetiti, ali..."
"Tono, ne bi bilo lijepo ivjeti ondje. Ipak, elio bih iskuati impanze."
"to? Uranjanje?" Podigla je obrve, blago uzbunjena.
"Pa kad smo ve ovdje, zato ne?"
"Ne ... pa, razmislit u o tome."
"Moe odustati u bilo kojem trenutku, tako barem kau."
Kimnula je glavom, napuila usne. "M-hm."
"Osjeat emo se kao kod kue - upravo onako kako se osjeaju
impanze."
"Vjeruje svemu to proita u brourama?"
"Pomalo sam istraivao. To je dobro razvijena tehnologija."
Usne su joj bile skeptino nakrivljene. "Hm."
Sada je ve dobro znao da je ne treba pourivati. Treba prepustiti
vremenu da odradi posao umjesto njega.
Pas, poprilino krupan i na oprezu, ponjuio mu je ruku i nejasno
izgovorio: "Doooobra veeeeer, gospodine." Pogladio ga je. U njegovim
oima ugledao je srodstvo, trenutno prepoznavanje o kojem se nije trebao
truditi dalje razmiljati. Za nekoga tko je toliko razmiljao o svemu, ovo je
bila dobrodola stvarnost o kojoj nije trebalo razmiljati.
Znaajni dokazi, pomislio je. Neraskidivo smo povezani jo od davnina.
Moda je to bio razlog zbog kojeg je htio uroniti u impanzu. Kako bi se
vratio daleko u prolost i provirio dublje od te iritirajue egzistencije u
obliku ljudskog bia.
"Posve sigurno smo blisko povezani, da", rekao je Specijalist Ruben. Bio
je krupan ovjek, potamnio od sunca, miiav i pun leernog
samopouzdanja. Bio je i safari vodi i strunjak za uranjanje, s formalnom
naobrazbom iz biologije. Istraivao je koritenjem tehnika uranjanja ali
vodio je Postaju provodei veinu vremena pijan, kako nam je rekao.
"Boravak u impanzama je najbolji mogui nain uranjanja."
Leon je djelovao skeptino. Pan troglodytes imale su dlanove s
palevima, jednak broj zubi kao i ljudi, nisu imale repa, ali nikada nije

mogao ba previe suosjeati s njima kad bi ih vidio iza reetaka u

zoolokom vrtu.
Ruben je mahnuo svojom krupnom rukom prema krajoliku ispod
Postaje. "Nadamo se da emo ih moi bolje iskoristiti. Nismo ih pokuali
ba previe dresirati, nita vie osim u svrhu istraivanja. Upamtite, trebale
bi ostati divlje. To je jedan od uvjeta iz originalne stipendije UN-a."
"Priajte mi o svojim istraivanjima", rekao je Leon. Po njegovu
iskustvu, niti jedan znanstvenik nikada ne bi propustio priliku da pria o
svojim istraivanjima. Bio je u pravu.
Uzeli su ljudsku DNK i DNK impanze - priao je Ruben pun entuzijazma
- a potom razdvojili dvostruke zavojnice obje molekule. Povezivanjem
jednog ljudskog lanca s lancem DNK impanze nastao je hibrid.
Na mjestima gdje su lanci bili komplementarni, vrsto su se vezali u
djelominu novu dvostruku zavojnicu. Na mjestima gdje su se razlikovali,
vezivanje lanaca je bilo slabo, isprekidano, a cijeli su odjeljci slobodno
stajali.
Potom su vodenu otopinu zavrtjeli u centrifugi, tako da su se slabi
dijelovi razdvojili. Postotak snano vezane DNK iznosio je 98,2 posto od
ukupne DNK. impanze su bile zapanjujue sline ljudima. Manje od 2
posto razliitosti - a ipak su ivjele u umama i nisu nita izumile.
Uobiajena razlika izmeu DNK pojedinih ljudi iznosila je jednu desetinu
postotka, rekao je Ruben. Grubo reeno, impanze su bile dvadeset puta
razliitije od ljudi no to su se ljudi razlikovali meusobno - u genetikom
smislu. Ali geni su poput sitnog uporita na kojemu stoji ogromna teina.
"Ali mi ne potjeemo od njih. Rastali smo se, genetiki, prije est
milijuna godina."
"Razmiljaju li oni poput nas?" upitao je Leon.
"Najbolji nain na koji to moete saznati jest uranjanje", rekao je
Ruben. "Doista najbolji nain."
Nasmijeio se pozivajui ga, a Leon se upitao ima li Ruben dozvolu za
provoenje uranjanja. Njegov nain prodaje bio je suptilan, oblikovan da bi
zainteresirao akademski obrazovanu osobu - ali svejedno je to bila prodaja.
Ruben je ve ranije uinio ogromnu koliinu podataka o kretanjima
impanzi, dinamici njihove populacije i ponaanjima koja su zanimala Leona
njemu dostupnima. Bio je to bogat izvor podataka i uz neto matematikog
modeliranja mogao bi biti plodno tlo za jednostavne opise, koritenjem
krnje verzije sociohistorije.

"Matematiki opis povijesti odreene vrste je jedno", rekla je Kelly. "Ali

ivot na njihov nain..."
"Daj, hajde", rekao je Leon. Iako je znao da je pola Postaje
zainteresirano prodati gostima safarije i uranjanja, bio je zaintrigiran.
"'Potrebna mi je promjena', rekla si i sama. 'Otii malo iz tog starog
Helsinkija', rekla si."
Ruben je prijateljskim glasom rekao: "To je posve sigurno."
Kelly se tolerantno nasmijeila Leonu. "No, dobro."
Jutro je proveo prouavajui baze podataka o impanzama. Matematiar
u njemu pitao se kako predstaviti njihovu dinamiku pojednostavljenom
sociohistorijom. Kota sudbine koji se spustio niz neravnu padinu. Toliko
razliitih puteva, toliko varijabli...
Tijekom poslijepodneva odlazili su u etnje. Praina i vruina nisu se
svidjele Kelly, a vidjeli su samo nekoliko ivotinja. "Koja bi si zvijer s imalo
samopotovanja dopustila da bude viena s ovim previe odjevenim
Primitivistima?" rekla je. Ostali nikako nisu mogli prestati priati; zbog toga
su se i ivotinje drale podalje.
Sviala mu se atmosfera i on se pomalo oputao iako mu je um i dalje
radio. Razmiljao je o tome dok je stajao na verandi s koje se pruao
pogled, pijui voni sok reskoga okusa i promatrajui zalazak sunca. Kelly
je utke stajala pokraj njega. Divlja Afrika potvrivala je injenicu da se na
Zemlju slijeva energija, mislio je. Na dnu gravitacijskoga bunara, Zemlja je
za koritenje hvatala jedva desetinu suneve svjetlosti koja je na nju
padala. Priroda je organske molekule izgradila pomou energije zvijezda. S
druge strane, biljke su sluile kao hrana ivotinjama, koje su mogle pojesti
otprilike desetinu energije pohranjene u biljkama. Biljojedi su bili plijen
mesojeda, koji su mogli iskoristiti otprilike jednu desetinu energije
pohranjene u mesu biljojeda. I tako je, prema njegovoj procjeni, samo
jedna stotisuinka energije zvijezda zavravala u grabeljivcima.
Kakvo rasipanje! A ipak moniji stroj nije nigdje drugdje evoluirao.
Zato nije? Grabeljivci su bez sumnje bili inteligentniji od svog plijena, a
sjedili su na vrhu piramide vrlo strmih strana. Svejedi su bili u slinoj
situaciji. Iz tog je nesigurnog okruja potekao ljudski rod.
Ta je injenica morala imati velik znaaj u bilo kojoj sociohistoriji.
impanze su, stoga, bile nune u pronalaenju drevnog kljua ljudske
psihe.
Kelly je rekla: "Nadam se da uranjanje nije, hm, tako vrue i ljepljivo."

"Sjeti se, vidjet e svijet potpuno drugim oima."

Prezirno je otpuhnula. "Samo ako se mogu vratiti natrag kad god elim i
uivati u ugodnoj toploj kupki."
***
"Odjeljci?" Kelly je ustuknula. "Vie mi nalikuju lijesovima."
"Moraju biti udobni, gospoo."
Specijalist Ruben prijateljski se nasmijeio - to je, osjetio je Leon,
vjerojatno znailo da prema njima nije osjeao nikakvo prijateljstvo. Njihov
razgovor je bio prijateljski, osoblje je bilo puno potovanja prema
uvaenom dr. Matticku, ali u osnovi, on i Kelly bili su samo jo jedan par
turista, koji su plaali za sudjelovanje u primitivnoj zabavi, pod paravanom
znanstvenih istraivanja, ali - ipak turisti.
"Bit ete privreni i svi e vam tjelesni sustavi raditi usporeno, ali
normalno", rekao je specijalist, iznenada se pojavivi kako bi ih provjerio.
Proao je kroz kontrole, procedure u hitnim sluajevima, mjere
predostronosti.
"Izgleda mi dovoljno udobno", primijetila je Kelly nevoljko.
"Hajde", navaljivao je Leon. "Obeala si mi da hoe."
"Cijelo ete vrijeme biti prikljueni na nae sustave", rekao je Ruben.
"ak i vau knjinicu s podacima?" upitao je Leon.
"Naravno."
Rubenova ekipa ugurala ih je u odjeljke za stazu spretno i efikasno.
Ploice, ice, magnetski sabirai podataka bili su postavljeni na njegovu
lubanju kako bi izravno prikupljali misli. Najnovija tehnologija.
"Spremni? Jeste dobro?" upitao je Ruben s profesionalnim smijekom na
usnama.
Leon se nije osjeao ba najbolje (za razliku od osjeanja dobro), a
shvaao je da je djelomian razlog toga ovaj specijalist. Nikada nije
vjerovao laskavim, samouvjerenim ljudima. Neto mu je smetalo u vezi
ovog ovjeka, ali nije mogao rei to. No dobro; Kelly je vjerojatno bila u
pravu. Bio mu je potreban odmor. A koji drugi nain je bio tako dobar da
pobjegne od sebe?
"Dobro, da. Spreman, da."
Tehnologija za suspenziju obuzdavala je ivano-miine odgovore.
Klijent bi mirno leao, a samo bi se njegov um povezao s impanzom.

Magnetske mree bile su rairene nad njegovim velikim mozgom. Putem

elektromagnetske indukcije bile su utkane u slojeve mozga. Odailjale su
signale uskim putevima, potiskujui mnoge funkcije mozga i blokirajui
fizioloke procese. Sve to samo da bi sklopovi u velikom mozgu mogli biti
iskljueni, misao po misao. Potom bi bili prebaeni u ipove ugraene u
impanzama. Uranjanje.
Ta se tehnologija razgranala svijetom i postala omiljena. Mogunost
upravljanja umovima na daljinu imala je bezbroj moguih primjena. I
suspenzijska je tehnologija, meutim, pronala svoju vlastitu udnu
primjenu.
U odreenim drutvenim slojevima u Europi mukarci bi se oenili
enama, a potom ih suspendirali i koristili samo nekoliko sati dnevno.
Njihovi bi ih bogati supruzi budili iz "smrznutog" stanja samo u drutvene i
seksualne svrhe. Vie od pola stoljea, ene su doivljavale vrtloge mjesta,
prijatelja, zabava, odmora, strastvenih trenutaka - ali ukupno budno
vrijeme koje su akumulirale iznosilo je samo nekoliko godina. Njihovi bi
supruzi umrli u vrlo kratkom vremenu prema njihovim standardima. A one
bi ostajale bogate udovice u dobi od tridesetak godina. Takve su ene bile
jako traene, i to ne samo zbog svoga novca. Bile su jedinstveno
sofisticirane, zainjene dugim "brakovima". esto bi te udovice uzvraale
istom mjerom, enei se smrznutim mukarcima koje bi budile u sline
svrhe.
Sve to je Leon podnio sa sofisticiranom uglaenou koju je razvio u
Helsinkiju. Stoga je mislio da e i njegovo uranjanje biti ugodno, zanimljivo,
mogu predmet razgovora na stimulacijskim zabavama.
Mislio je da e na neki nain posjetiti drugi, jednostavniji, um.
Nije oekivao da e biti cijeli progutan.
***
Dobar je dan. Mnogo liinki za pojesti u ovoj velikoj vlanoj kladi.
Iskopat u ih van noktima, svjee, ukusne i hrskave.
Najvei, gura me u stranu. Grabi mnogo debelih liinki. Frke. Poprijeko
me gleda.
Kri mi u elucu. Odmiem se unatrag i promatram Najveeg. Lice mu je
ljutito, pa znam da se ne smijem zafrkavati s njim.
Odmiem se jo dalje. uim. enka mi trijebi buhe. Pronalazi ih
nekoliko, drobi ih zubima.

Najvei vrti kladu kako bi skinuo jo nekoliko liinki, zavrava. Jak je.
enke ga gledaju. Pokraj stabala skupina enki hihoe, pokazuju zube.
Svima se spava sada u rano poslijepodne, leimo u hladovini. Najvei,
meutim, domahuje meni i Debelom i mi odlazimo.
U patrolu. epurimo se, ponosno koraamo. Svia mi se to. Bolje je od
pogrbljenog kretanja.
Dolje pokraj potoka i du njega do mjesta odakle se osjeti miris
kopitara. Tamo je najplia toka. Prelazimo ga i ulazimo u umu njuei i tu
su dva Stranca.
Jo nas ne vide. Kreemo se glatko, tiho. Najvei uzima granu, pa to
inimo i mi. Debeli njui kako bi odredio tko su Stranci i pokazuje prema
brdu. Kao to sam i mislio, to su Brani. Najgori. Grozno smrde.
Brani dolaze na na travnjak. Trae probleme. Malo se povlaimo.
Rairili smo se. Najvei rei i oni ga uju. Ja ve kreem, podignute
grane. Mogu trati poprilino daleko, a da se ne kreem na sve etiri.
Stranci urliu, rairenih oiju. Brzo se kreemo i onda smo na njima.
Oni nemaju grane. Udaramo ih i utamo i oni nas napadaju. Visoki su i
brzi. Najvei obara jednog od njih na tlo. Udaram toga, tako da Najvei zna
da sam na njegovoj strani. Udaram ga kao ekiem. Onda brzo odlazim
pomoi Debelom.
Njegov Stranac je uzeo njegovu granu. Udaram Stranca. On pada.
Udaram ga jako, a Debeli skae na njega i prekrasno je.
Stranac pokuava ustati i ja ga udaram. Debeli ponovo uzima svoju
granu i udara ga bez prestanka, a ja mu pomaem.
Najvei, njegov Stranac ustaje i poinje bjeati. Najvei se udara po
guzici granom, urlajui i smijui se.
Ja imam svoju vjetinu. Posebnu. Uzimam kamenje. Najbolji sam baca,
bolji ak i od Najveeg.
Kamenje je za Strance. Moji prijatelji, s njima u se potui, ali nikada
neu koristiti kamenje. Stranci, pak, oni zasluuju da dobiju kamenje u lice.
Volim udariti Stranca na taj nain.
Bacam jedan kamen i pogaam Stranca u nogu. On posre i ja ga
pogaam otro nazubljenim kamenom u lea. On tada brzo tri i ja vidim
da krvari. Strancu u prainu padaju kapljice krvi.
Najvei se smije i prijateljski me udara da mi pokae da smo u dobrim
odnosima.
Debeli udara svoga Stranca. Najvei uzima moju granu i pridruuje mu
se. Krv posvuda po Strancu, prica mi topla po nosu i ja skaem gore-dolje

po njemu. Nastavljamo to raditi dugo vremena. Nismo zabrinuti da e se

ostali Stranci vratiti. Stranci su ponekad hrabri, ali znaju kad su poraeni.
Stranac se prestaje pomicati. Jo ga jednom utam.
Nema reakcije. Moda je mrtav.
Urlamo i pleemo i kretimo od sree.
Leon je odmahnuo glavom kako bi razbistrio um. To mu je malo
pomoglo.
"Ti si bio onaj veliki?" upitala je Kelly. "Ja sam bila jedna od enki, onih
koje su stajale pokraj stabala."
"Oprosti, nisam to primijetio."
"Bilo je ... drugaije, zar ne?"
Nezadovoljno se nasmijeio. "Pa ubojstvo obino jest."
"Kada si otiao s hm, pa, voom -"
"Moj impanza o njemu razmilja kao o 'Najveem'. Ubili smo drugog
impanzu."
Nalazili su se u urednoj ekaonici ustanove koja je obavljala uranjanje.
Leon je ustao i osjetio da se svijet pomalo nakrivio, a potom se ispravio.
"Mislim da u se neko vrijeme drati istraivanja povijesti."
Kelly se smeteno nasmijeila. "Meni... meni se poprilino svidjelo."
Razmislio je na trenutak, trepnuo. "I meni", rekao je, iznenadivi sam sebe.
"Ne ubojstvo -"
"Ne, naravno da ne. Ali... osjeaj."
Iscerila se. "To ne moe dobiti u Helsinkiju, profesore."
Dva je dana proveo prouavajui gomile podataka u pozamanoj
knjinici postaje. Bila je dobro opremljena i omoguavala je povezivanje s
nekoliko osjetila. Prolazio je hladnim, digitalnim labirintima.
U vektorskom prostoru prikazanom na velikim ekranima, podaci o
istraivanjima bili su prekriveni opsenim protokolima i hrpama mjera
predostronosti. Naravno, sve ih je bilo lako prekriti ili zaobii, ali krnji
saeci, izvjea, izvaci i grubo obraene statistike opirali su se jednostavnoj
interpretaciji. Povremeno bi neki aspekti ponaanja impanzi bili pomno
skriveni u dodacima i fusnotama, kao da su ih se biolozi na ovom
usamljenom poloaju sramili. Neega od toga su se i trebali sramiti:
posebice ponaanja pri parenju. Kako je on to mogao iskoristiti?
Prolazio je trodimenzionalnim labirintom i sastavljao svoje ideje. Je li
mogao ii strategijom analogije?

impanze su dijelile gotovo sve gene s ljudima, tako da bi dinamika

populacije impanzi trebala biti pojednostavljena verzija ljudske dinamike.
Je li on stoga mogao analizirati interakcije u skupinama impanzi kao
reducirani sluaj sociohistorije?
U sumrak sljedeeg dana sjedio je s Kelly i promatrao krvavocrvene
procijepe u naranastim oblacima. Afrika je bila neukusno dreava i njemu
se to svialo. I hrana je bila pikantna. U elucu mu je kralo dok su
iekivali veeru.
Rekao je Kelly: "Vrlo je primamljivo pokuati iskoristiti impanze kako bi
se napravio svojevrstan pokusni model sociohistorije."
"Ali sumnja."
"Oni su poput nas u... samo to imaju, pa, hm..."
"Sirove, animalistike naine ponaanja?" Usiljeno se nasmijeila, a
potom ga poljubila. "Moj licemjerni Leone."
"I mi imamo svoja ivotinjska ponaanja, znam to. Ali mi smo mnogo
pametniji."
Kapci su joj se spustili na nain koji je, sada je to ve znao, odavao
traak sumnje. "One ive intenzivno, to im mora priznati."
"Moda smo i mi pametniji no to bismo trebali biti."
"Kako?" Ovo ju je iznenadilo.
"itao sam poneto o evoluciji. Jednostavno reeno, ljudski mozak je
bio pretjeran doseg evolucije - daleko sposobniji no to je bilo potrebno
jednom lovcu-sakupljau. Da bi postao bolji od ivotinja, bilo bi mu
dovoljno da ovlada vatrom i jednostavnim kamenim oruima. I takve bi
sposobnosti uinile ljude vrhuncem stvaranja, inei nepotrebnim daljnje
promjene pod utjecajem prirodnog odabira. Umjesto toga, svi dokazi iz
samoga mozga govorili su da se proces promjena ubrzao. Korteks ljudskog
mozga poveao je masu, dobivi nove slojeve. Ta se masa proirila preko
slabijih podruja poput nove debele koe."
"S obzirom na stanje u kakvom je svijet, rekla bih da nam je potreban
svaki dio mozga kojega moemo iskoristiti", rekla je skeptino.
"Iz tog su se sloja razvili glazbenici i inenjeri, sveci i znanstvenici",
dovrio je u velikom stilu. Jedna od najboljih Kellynih osobina bila je
njezina voljnost da mirno sjedi dok bi on u profesorskom stilu nadugako
neto objanjavao, ak i na godinjem odmoru. "A sva se ta selekcija
evolucije odvila u samo nekoliko milijuna godina."
Kelly je frknula. "Pogledaj to sa enskog stajalita. To se dogodilo
usprkos tome to su majke dovedene u veliku opasnost tijekom poroda."

"Hm, kako to?"

"Zbog tih ogromnih djejih glava. Teko im je izii van. Mi ene jo
uvijek plaamo cijenu zbog vaih velikih mozgova - i svojih."
Zahihotao je. Uvijek bi mu rekla neto novo o temi o kojoj bi priali,
tako da bi on istu stvar sagledao iz posve drugaije perspektive. "Pa zato
je onda bio odabran postupkom prirodne selekcije?"
Kelly se zagonetno nasmijala. "Moda mukarci i ene smatraju da je
inteligencija onih drugih seksi."
"Doista?"
Lukavo se nasmijeila. "A to je s nama?"
"Jesi li ikada promatrala toliko mnotvo 3D zvijezda? One nemaju
mozak, draga moja."
"Sjea li se ivotinja koje smo vidjeli u madridskom Senzornom
zoolokom vrtu? One izlobe s parenjem? To je moglo biti tako i kod ranih
ljudi, mozak je bio poput paunovog repa ili sobovih rogova - neto ime su
se epurili kako bi privukli enke. Spolna selekcija koja je izmakla kontroli."
"Razumijem, pretjerani potez u relativno dobroj partiji." Nasmijao se.
"Dakle, dobra pamet je samo blistavi ukras."
"Kod mene pali", rekla je namignuvi mu.
Promatrao je kako se sunce na zalasku pretvara u mraan, zlokobni
grimiz, udnovato veseo. "Hmmmm...", promrmljala je Kelly.
"Da?"
"Moda je ovo pravi nain da iskoristimo istraivanja specijalista. Da
shvatimo tko smo bili - a time i tko jesmo."
"U intelektualnom pogledu, tu je pravi skok. U drutvenom pogledu,
pak, jaz bi mogao biti manji."
Kelly se doimala skeptinom. "Misli da su impanze samo malo
zaostalije u drutvenom pogledu?"
"M-hmmm. Pitam se bismo li se mogli u logaritamskom vremenu uspeti
od impanzi do nas, sada?"
"To je velik skok. Da bi ita uinio, trebat e ti vie iskustva s njima."
Promatrala ga je. "Svia ti se uranjanje, zar ne?"
"Pa, da. Samo..."
"to?"
"Taj Ruben, neprestano ustraje na uranjanjima -"
"To mu je posao."
"- i znao je tko sam ja."
"Pa?" Ispruila je ruke i slegnula ramenima.

"Ti si obino sumnjiava. Zato bi jedan Specijalist poznavao nekog

opskurnog matematiara?"
"Potraio te u bazi podataka. Podaci o gostima koji dolaze su neto
posve uobiajeno. A u nekim krugovima, ti ba i nisi opskuran. Mnogo ljudi
u Helsinkiju stoji u redovima da bi te vidjelo."
"A neki bi me voljeli vidjeti mrtvog. Reci, ti si inae uvijek na oprezu."
Nasmijeio se. "Ne bi li trebala podupirati moju opreznost?"
"Paranoja nije oprez. Vrijeme potroeno na lane prijetnje oduzima na
budnosti."
Do vremena kad su uli na veeru, nagovorila ga je na jo uranjanja.
Vru dan na suncu. Praina me primorava na dahtanje.
Taj Najvei, prolazi pokraj nas, odmah mu iskazuju potovanje. enke i
mujaci podjednako, pruaju ruke prema njemu.
Najvei ih dotie, provodei odreeno vrijeme sa svakim, daje im na
znanje da je ovdje. Svijet je u redu.
I ja mu pruam ruku. Dobro se osjeam zbog toga. elim biti poput
Najveega, biti krupan, biti krupan kao on, biti on.
enke mu ne stvaraju nikakve probleme. Koju eli, poe s njim. Odmah
je zaskoi. On je Najvei.
Veina mujaka ne doivljava takvo potovanje. enke ne ele s njima
raditi ono to rade s Najveim. Oni maleni mujaci, oni grubo otpuhuju i
razbacuju pijesak oko sebe i sve to, ali svi znaju da od njih nikada nee biti
neto previe. Nema anse da e ikada biti poput Najveega. Njima se to
ne svia, ali ne mogu nita protiv toga.
Ja, ja sam poprilino krupan. Potuju me. Barem neke.
Svi mujaci vole da ih se mazi. Gladi. Timari. enke im to rade i oni im
uzvraaju. Mujaci dobivaju jo vie. Nakon toga, nisu vie toliko zlovoljni.
Ja sjedim i bivam timaren i posve iznenada njuim neto. Ne svia mi se
to. Skaem, urliem. Najvei me primjeuje. I on je isto nanjuio.
Stranci. Svi se poinju grliti. Jak vonj, u velikim koliinama. Mnogo
Stranaca. Vjetar nam govori da su blizu, da nam se pribliavaju.
Jure prema nama s grebena. Pogledima trae enke, trae neprilike.
Trim prema svom kamenju. Uvijek ga imam pri ruci. Bacam jedan
kamen prema njima, promaujem. A onda su meu nama. Teko ih je
pogoditi, tako se brzo kreu.
etiri Stranca, grabe dvije enke. Odvlae ih.
Svi zavijaju, urliu. Praina posvuda.

Bacam kamenje. Najvei predvodi mujake protiv Stranaca.

Okreu se i bjee. Samo tako. No, uhvatili su dvije enke, a to je loe.
Najvei je bijesan. Odguruje nekoliko mujaka, radi buku. Sada ne
izgleda tako dobro, pustio je Strance da dou.
Oni Stranci zli. Svi mi uimo, trijebimo jedni druge, gladimo se,
stvaramo lijepe zvukove.
Najvei prolazi, pljesne nekoliko enki. Zaskoi ih nekoliko. Neka svi
znaju da je on i dalje Najvei.
Mene ne udara. Nije tako glup da bi se to usudio uiniti. Reim prema
njemu kada mi se priblii, a on se pretvara da me ne uje.
Moda vie i nije tako Velik, razmiljam.
Ovaj puta je ustrajao. Nakon prve krize, kada su dotrali Stranci, sjeo je
i dopustio da ga trijebe dulje vrijeme. To ga je uistinu smirilo. Njega? Tko
je zapravo bio on?
Ovoga puta mogao je u potpunosti osjetiti um impanze. Ne ispod sebe
- to je bila samo evolucijska metafora - nego oko sebe. Juree gomile
osjeta, misli, fragmenata poput lia koje je vjetar otpuhivao pokraj njega.
A vjetar su bile emocije. Huee oluje, koje su fijukale i ibale ga
naletima vjetra, a misli su kiile poput blagih udaraca ekiem.
Ove impanze su slabo razmiljale, u smislu da je od njih dobivao samo
fragmente, poput ljudskih razmiljanja koja je osakatio nervozni urednik.
Ali impanze su intenzivno osjeale.
Naravno, mislio je - i on je mogao misliti, ugnijeen u vrstoj jezgri
sebe, omotan umom impanze. Emocije im govore to da rade, bez
razmiljanja. Potreba za brzim reakcijama zahtijeva to od njih. Jaki osjeaji
pojaavaju suptilne natruhe u snane imperative. Izravne zapovijedi Majke
Evolucije.
Sada je shvaao da je vjerovanje da su mentalna iskustva viega reda
poput emocija svojstvena samo ljudima zapravo... samo tatina. Ove
impanze dijelile su velik dio ljudskog pogleda na svijet. Teorija
sociohistorije impanzi mogla bi neto vrijediti.
Polako se odvojio od ogranienog, napornog uma impanze. Pitao se
zna li impanza da je on prisutan. Da, svjestan je toga - maglovito. Ali to
nekako nije ba previe smetalo impanzu. Integrirao je to u svoj
zamagljeni, zamueni svijet. Leon je bio neto poput emocije, samo jedne

od mnogih koje su prolebdjele pokraj njega i zadrale se ondje neko

vrijeme, a potom izblijedjele.
Je li on mogao biti vie od toga? Pokuao je primorati impanzu da
podigne desnu ruku - a ruka mu je bila teka poput olova. Borio se s time
neko vrijeme bez imalo uspjeha. Potom je shvatio u emu grijei. Nije
mogao snagom uma nadjaati impanzu, ne kao ljutura u mnogo
prostranijem umu.
Razmiljao je o tome dok je impanza trijebio neku enku, paljivo
prebirui po njezinoj gruboj dlaci. Dlaka joj je ugodno mirisala, zrak je bio
sladak, sunce ga je milovalo svojom velikodunom toplinom...
Emocije. impanze nisu slijedile upute jer je to jednostavno bilo
sloenije od njih. One nisu mogle shvatiti smjerove u ljudskom smislu.
Emocije - njih su poznavali. Morao se pretvoriti u emociju, a ne biti general
koji izdaje zapovijedi.
Sjedio je neko vrijeme jednostavno bivajui tim impanzom. Uio je - ili
tonije, osjeao. Skupina se meusobno trijebila ili traila hranu, mujaci
neprestano budno promatrajui okolicu, enke drei se u blizini
mladunadi. Obuzela ga je lijena smirenost, vodei ga bez napora kroz
tople dnevne trenutke. Jo otkada je bio djeak nije osjetio neto poput
toga. Polagano, dostojanstveno odmaranje, kao da vrijeme uope nije
postojalo, samo odsjeci vjenosti.
U tom se raspoloenju mogao usredotoiti na jednostavne pokrete podizanje ruke, eanje i stvoriti elju da to uini. Njegov je impanza
odgovorio. Kako bi se neto uistinu i dogodilo, morao je osjetiti svoj put
prema tom cilju. Jedriti noen vjetrom emocija.
Nanjuivi nekakav slatkast miris u zraku, Leon je razmiljao na kakvu bi
on hranu mogao ukazivati. Njegov se impanza pomaknuo uz vjetar,
ponjuio, odbacio trag kao nezanimljiv. Leon je sada mogao nanjuiti i
zato: voe, stablo, slatko, da - ali nejestivo za impanze.
Dobro. Uio je. I integrirao se sve vie u dubine uma ovog impanze.
Promatrajui skupinu, odluio je dodijeliti imena najznaajnijim
impanzama, kako bi ih lake razlikovao: Spretni za onog brzoga, Ljepotica
za onu seksi enku, Debeli za onoga neprestano gladnoga... Ali koje je bilo
njegovo ime? Sebe je nazvao Ipan. Nije bilo ba originalno, ali to je bila
njegova glavna karakteristika, ja kao Pan troglodytes.
Debeli je pronaao nekakve voke u obliku arulje, a ostali su krenuli
prema njemu kako bi se i oni posluili. Tvrde su voke mirisale kao da nisu
jo dovoljno zrele (kako je on to znao?), ali neki su ih svejedno jeli.

A koja je od ovih enki Kelly? Zahtijevali su da budu uronjeni u istu

skupinu, te je stoga jedna od ovih - prisilio se da ih prebroji, iako mu se ta
aktivnost uinila ravnom pomicanju tekih utega u mislima - ovih dvadeset i
dvije zasigurno ona. Kako je to mogao saznati? Odetao je do nekoliko
enki koje su koristile kamenje otrih rubova kako bi odsjekle lie s grana.
Vezale su ih kako bi mogle nositi hranu.
Leon je zavirio u njihova lica. Blago zanimanje, nekoliko ruku ispruenih
kako bi ga pogladile, jedan poziv na trijebljenje. Niti traka prepoznavanja
u njihovim oima.
Promatrao je krupnu enku, Ljepoticu, kako paljivo pere pijeskom
prekrivenu voku u potoku. Ostali su slijedili njezin primjer; Ljepotica je bila
svojevrsna predvodnica, enska porunica Najveega.
Jela je uivajui, osvrui se oko sebe. U blizini su rasle nekakve
itarice, ve sazorile, zrelih deset zrna ve je bilo razbacano po pjeanom
tlu. Usredotoivi se, Leon je mogao primijetiti iz njihova slabana mirisa da
predstavljaju pravu poslasticu. Nekoliko impanzi je unulo i poelo
sakupljati zrnje iz pijeska, to je bio dugotrajan posao. Ljepotica je uinila
isto, potom prestala, a pogled joj je odlutao prema potoku. Vrijeme je
prolazilo, insekti su zujali. Nakon nekog vremena, zagrabila je rukom aku
pijeska i zrnja i otila do ruba potoka. Ubacila ih je u potok. Pijesak je
potonuo, a zrnje je plutalo. Pokupila ih je i progutala, iroko se iscerivi.
Impresivan trik. Ostale impanze nisu shvatile njezinu metodu
proiavanja zrnja. Ispiranje voa kao koncept bilo je jednostavnije,
pretpostavio je, budui da su impanze mogle drati voe u ruci cijelo
vrijeme. ienje zrnja zahtijevalo je odbacivanje hrane, a potom njezino
spaavanje - to je mentalno bio mnogo vei skok.
Razmiljao je o njoj, a kao odgovor, Ipan je krenuo u njezinom smjeru.
Pogledao je u Ljepotiine oi - i ona mu je namignula. Kelly! Ovio je svoje
dlakave ruke oko nje u naletu znojne ljubavi.
"ista ivotinjska ljubav", rekla je ona za veerom. "Osvjeavajue."
Leon je potvrdno kimnuo. "Svia mi se biti ondje i ivjeti na taj nain."
"Toliko toga mogu nanjuiti."
"Voe ima potpuno drugaiji okus kada ga oni zagrizu." Podigao je
ljubiastu voku u obliku arulje, zasjekao je noem i viljukom stavio
komad u usta. "Meni je ovo gotovo nepodnoljivo slatko. Ipanu je ukusna,
pomalo paprena. Pretpostavljam da je evolucija podrala razvoj impanzi
jer su takvi sladokusci. Tako na brzinu unesu mnogo kalorija."

"Ne pada mi na pamet nikakav drugi odmor na kojem bih se temeljitije

odmorila. Ovo je odlazak ne samo od kue, nego udaljavanje od vlastite
vrste."
Promatrao je voku. "A oni su tako, tako..."
"Napaljeni?"
"Nezasitni."
"Ne izgleda mi kao da ti je to smetalo."
"Mom impanzi, Ipanu? Povuem se kada on upadne u jedno od onih
svojih zaskoi-ih-sve raspoloenja."
Promatrala ga je. "Doista?"
"Zar se ti ne povue?"
"Da, ali ne oekujem da e se mukarci ponijeti jednako kao ene."
"Ah?" ukoeno je rekao.
"itala sara neto u knjinici Postaje, dok si se ti igrao drutvenim
pokretima impanzi. ene mnogo toga ulau u svoju djecu. Mukarcima su
na raspolaganju dvije strategije - roditeljsko ulaganje, plus 'poanji ono to
si sijao'." Podigla je obrvu. "Obje je zasigurno odabrala evolucija, jer su
obje uobiajene."
"Ne kod mene."
Na njegovo iznenaenje, nasmijala se. "Govorim openito. Ono to
elim rei jest: impanze su mnogo promiskuitetnije od nas. Mujaci sve
odreuju. Pomau enkama koje nose njihovu mladunad koliko shvaam,
ali svejedno cijelo vrijeme araju uokolo."
Leon je zauzeo svoj profesionalni stav; bilo mu je to mnogo ugodnije
kad su takve stvari bile u pitanju. "Kao to kau strunjaci, oni slijede
mijeanu strategiju razmnoavanja."
"Kako pristojno."
"Pristojno, ali i precizno."
Naravno, nije mogao biti doista siguran da se Kelly povlai iz Ljepotice
kada naie kakav mujak na "jedan s nogu". (Oni su doista uvijek i bili brzi
- tridesetak sekundi ili jo krae). Je li ona mogla izii iz impanzina uma
tako brzo? Njemu je trebalo nekoliko trenutaka da se oslobodi. Naravno,
ako bi vidjela mujaka da prilazi, pogodila kakve su mu namjere...
Bio je iznenaen samim sobom. Kakvu je ulogu imala ljubomora kada su
nastanjivali tua tijela? Je li uobiajeni moral imao ikakva smisla? Ipak
razgovor s njom o tome bio je... neugodan.
Bio je jo uvijek momak sa sela, svialo se to njemu ili ne.

Skrueno se usredotoio na svoj obrok lokalne "divljai", za koju se

ispostavilo da je tamni komad mesa u umaku od pikantnog povra. Jeo je s
tekom i kao odgovor na Kellynu oito zadovoljnu utihnulost rekao je: "Htio
bih istaknuti da impanze razumiju i trgovinu. Hrana za seks, izdaja vode
za seks, potedi moje mladune za seks, trijebljenje za seks, bilo to za
seks."
"ini se da im je to drutveno prihvaena valuta. Kratko i svakako ne
ba slatko. Samo kratki skokovi, snani osjeti, a potom bum - i sve je
gotovo."
Kimnuo je glavom. "Mujaci ga trebaju, enke ga koriste."
"Hm, vidim da si radio biljeke."
"Ako namjeravam izraditi model impanzi kao pojednostavljenog
ljudskog drutva, onda moram."
"Model impanzi?" zauo se samouvjeren Rubenov glas. "One nisu ba
uzorni graani, ako ste na to mislili." Veselo im se nasmijeio, a Leon je
pretpostavio da je tu skriveno neto vie od obveznog prijateljskog
raspoloenja koje je ovdje vladalo.
Leon se mehaniki nasmijeio. "Pokuavam otkriti varijable koje bi
mogle opisati ponaanje impanzi."
"Trebali biste provesti mnogo vremena s njima", rekao je Ruben,
sjedajui za stol i podignuvi prst prema konobaru kako bi naruio pie.
"One su vrlo suptilna stvorenja."
"Slaem se", rekla je Kelly. "Boravite li puno s njima?"
"Pomalo, ali veina naih istraivanja sada se obavlja na drugi nain."
Rubenove usne su se tuno izvile. "Statistikim modelima i slinim
stvarima. Ovu ideju s turnejama sam pokrenuo koristei tehniku uranjanja
koju smo jo ranije razvili, kako bih namaknuo sredstva za projekt. Inae
bismo morali prekinuti istraivanja."
"Drago mi je to mogu dati svoj doprinos", rekao je Leon.
"Priznaj - svia ti se", rekla je Kelly veselo.
"Pa, da. Jednostavno je... drugaije."
"A za ustajalog profesora Matticka jako je dobro to je iziao iz svoje
ljuture", rekla je.
Ruben je sijao od zadovoljstva. "Pazite da se ne naete u opasnosti dok
ste ondje. Neki od naih klijenata misle da su superimpanze ili tko zna
to."
Kellyne su oi bljesnule. "A u kakvoj bismo se opasnosti mogli nai?
Naa tijela su u usporenoj funkciji, ovdje na sigurnom."

Ruben je rekao: "Ali ste snano povezani. Velik ok za impanzu moe

uzrokovati povratni ok u vaem neurolokom sustavu."
"Kakva vrsta oka?" upitao je Leon.
"Smrt, ozbiljne ozljede."
"U tom sluaju", rekla je Kelly Leonu: "mislim da ti ne bi trebao
uranjati."
Leon se razljutio. "Daj, molim te! Na odmoru sam, a ne u zatvoru."
"Bilo kakva prijetnja tebi -"
"A prije svega nekoliko trenutaka si nadugako i nairoko priala koliko
je to dobro za mene."
"Previe si vaan da bi -"
"Opasnost je zapravo vrlo malena", tiho se umijeao Ruben. "impanze
obino ne umiru iznenada."
"A mogu se i izvui kad shvatim da sam u opasnosti", dodao je Leon.
"Ali hoe li? Mislim da ti se poinju sviati avanture."
Bila je u pravu, ali nije se namjeravao sloiti s time. Ako je htio malo
pobjei iz svoje rutine ivota matematiara, tim bolje. "Volim biti daleko od
onih beskrajnih hodnika u Helsinkiju."
Ruben je uputio Kelly uvjeravajui smijeak. "A do sada nismo izgubili
niti jednog turista."
"A to je s istraivakim osobljem?" odvratila je.
"Pa, to je bilo vrlo neobino -"
"to se dogodilo?"
"impanza je pala s litice. Ljudski operator nije se stigao izvui na
vrijeme i na kraju je ostala paralizirana. ok doivljavanja smrti tijekom
uranjanja dokazano izaziva smrt. Ali mi imamo sustave koji izazivaju kratki
spoj -"
"I to jo?" bila je uporna.
"Pa, bila je tu jo jedna teka epizoda. U ranim danima, kada smo imali
samo jednostavne iane ograde." Ruben se nelagodno promekoljio.
"Upali su neki grabeljivci."
"Kakvi grabeljivci?"
"Lovac na primate, Carnopapio grandis. Nazivamo ih ravijanima, a
nastali su eksperimentalnim putem prije dva desetljea. Uzeli su DNK
pavijana -"
"Kako su oni uli?" upitala je Kelly.

"Oni su neto poput divljih svinja, s kopitima koja im slue za kopanje.

No, mesojedi su. Nanjuili su plijen - nae ivotinje u oborima. Prokopali su
ispod ograda."
Kelly je promatrala visoke, vrste zidove. "Jesu li ovi dostatni?"
"Naravno. Oni su jo iz jednog genetikog eksperimenta. Netko je
pokuao napraviti grabeljivca podignuvi ve postojee pavijane na dvije
noge."
Kelly je kratko rekla: "Kockanje evolucijom."
Ruben nije primijetio prijekor u njezinu glasu. "Kao i u veine dvononih
grabeljivaca, prednji udovi su im skraeni a glava nagnuta naprijed te im
za odravanje ravnotee i slanje signala slui masivni rep. Hrane se
najveim ivotinjama koje ive u krdima, gigantilopama - jo jedan
eksperiment - a jedu samo najbolje meso."
"Pa zato su onda napali ljude?" upitala je.
"Napadaju i kad im se ukae prilika, takoer. ak i impanze. Kada su
upali u rezervat, napali su odrasle ljude, a ne djecu - vrlo selektivna
strategija."
Kelly je zadrhtala. "Promatrate to vrlo... objektivno."
"Ja sam biolog."
"Nije mi nikada padalo na pamet da bi to moglo biti tako zanimljivo",
rekao je Leon kako bi razvodnio njezin strah.
Ruben je blistao. "Nije tako sveobuhvatno kao via matematika, siguran
sam."
Kellyne usne izobliile su se u skepsi. "Smeta li vam da gosti nose oruje
unutar rezervata?"
Bljesnula mu je jedna zamisao o impanzama, nain na koji bi mogao
iskoristiti njihova ponaanja pri stvaranju jednostavnog modela
sociohistorije. Moda bi mogao iskoristiti statistike o kretanjima skupina
impanzi, uspone i padove njihovih nestalnih sudbina.
Razgovarao je o tome s Kelly i ona je kimnula glavom, ali ispod toga
doimala se zabrinutom. Nakon razgovora s Rubenom neprestano je
dosaivala govorei o sigurnosti. Podsjetio ju je da ga je ranije nagovarala
da ee uranja. "Ovo je odmor, sjea se?" rekao je vie no jednom.
Njezini pogledi u stranu rekli su mu da ona takoer nije povjerovala u
njegove prie o modeliranju. Mislila je da se njemu jednostavno svia
tumarati umom. "Pravi seoski momak u srcu", rekla je kroz smijeh.

I tako je sljedeeg jutra propustio planirani izlet na kojem je trebao

vidjeti velika stada gigantilopa. Umjesto toga, otiao je do centra za
uranjanje i prepustio se. Kako bi obavio vaan posao, rekao je sam sebi.
impanze su spavale na stablima i provodile mnogo vremena trijebei
se meusobno. Sretnom nalazniku krpelj ili u bili bi prava poslastica. Ako
bi ih pronali dovoljno, mogli su doi pod utjecaj nekog alkaloida ljutkastog
okusa. Sumnjao je da je Kelly pomno gladila i proeljavala njegovu dlaku
jer je to poboljavalo higijenu. Ono je smirivalo i Ipana.
A potom mu je sinulo: impanze su se trijebile radije no komunicirale
glasovima. Samo u kriznim situacijama i kada su bili uzrujani bi se dozivali i
glasali se, to je uglavnom bilo povezano s razmnoavanjem, hranjenjem ili
samoobranom. Bili su poput ljudi koji se nisu mogli opustiti razgovorom.
A oputanje im je bilo potrebno. Jezgra njihova drutvenog ivota
nalikovala je ljudskim drutvima pod stresom - u tiranijama, u zatvorima, u
gradskim bandama. Po prirodi individualisti, a ipak zapanjujue nalik
uznemirenim ljudima.
Ali ovdje je bilo i "civiliziranih" ponaanja. Prijateljstava, tuge, dijeljenja,
prijatelja po oruju, koji su lovili i uvali svoj teritorij zajedno. Njihovi starci
bi se naborali, oelavjeli i postali krezubi, ali svejedno su se ostali brinuli za
njih.
Njihovo instinktivno znanje bilo je golemo. Znali su si napraviti krevete
od lia u sumrak, visoko gore na stablima. Penjali su se uz stabla pomou
stopala. Osjeali su, plakali, tugovali - ali nisu mogli to zapakirati u uredna
gramatika pravila, tako da bi se s tim emocijama mogli nositi i potisnuti ih.
Umjesto toga, emocije su vladale njima.
Glad je bila najjaa. Pronalazili su i jeli lie, voe, kukce, ak i relativno
velike ivotinje. Oboavali su gusjenice.
Svaki trenutak, svaka najsitnija spoznaja, povezivala ga je vre s
Ipanom. Poeo je osjeati suptilne kutke impanzina uma. Polagano,
uspostavljao je sve bolju suradnju.
Toga jutra neka je enka pronala veliko stablo i poela ga udarati.
uplje deblo odjekivalo je poput bubnja i cijela je skupina koja je sakupljala
hranu pojurila naprijed kako bi ga i oni udarali, divljaki se cerei na buku.
Ipan im se pridruio, a Leon je osjetio navalu zadovoljstva, utonuo je u nju.
Kasnije, otiavi do vodopada nakon obilnoga pljuska, zgrabili su
povijue i njihali se izmeu stabala - iznad vode koja se pjenila, vritei od
zadovoljstva dok su izvodili salta i skokove s jedne povijue na drugu.

Poput djece na novom igralitu. Leon je naveo Ipana da izvodi nemogue

pokrete, divlje okrete i skokove, tjerajui ga naprijed zanosom - na
zaprepatenje ostalih impanzi.
Bili su siloviti u svojim iznenadnim trenucima razdraljivosti - u grubom
zavoenju dostupnih enki, u provoenju njihove neprestane hijerarhije, a
posebice tijekom lova. Uspjean lov sa sobom je donosio ogromno
uzbuenje - grljenje, ljubljenje, tapanje po leima. Dok se skupina
sputala sa stabala kako bi pronala neto za jelo, uma je odzvanjala
tuljenjem, hihotatijem, vriscima i uzdasima. Leon se pridruio neredima,
pjevajui, pleui s Ljepoticom/Kelly.
U nekim je sluajevima morao suspregnuti svoje osjeaje. takore su
jeli od glave. Vei plijen bi ubili udarajui njime o stijene. Prvo bi prodirali
mozgove, koji su predstavljali pravu poslasticu.
Leon je zapanjeno zastao, metaforiki, ali je Ipan odrazio taj impuls - i
promatrao, razmiljajui o svojoj neodlunosti. Naposljetku, Ipan je ipak
morao jesti.
im su nanjuili grabeljivce, osjetio je kako se Ipan najeio. Zbog
jednog drugog osebujnog mirisa, Ipanu je krenula slina na usta. Nije imao
milosti za hranu, ak niti ako je ona jo uvijek hodala. Evolucija na djelu;
one impanze koje su u prolosti pokazale milost jele su manje i za sobom
su ostavile manje potomaka. One ovdje vie nisu bile zastupljene.
Unato svim ispadima, ponaanje impanzi bilo mu je zastraujue
poznato. Mujaci su se esto okupljali kako bi se borili, nabacivali
kamenjem, tukli, uspostavljali hijerarhiju. enke su se povezivale i stvarale
saveze. Bilo je tu razmjenjivanja usluga za odanost, saveza, rodbinskih
veza, ratova za teritorij, prijetnji i razmetanja, reketarenja, gladi za
"potovanjem", podreenih koji su spletkarili, osvete - pravi svijet koji je
inae karakterizirao ljude koje je povijest ocijenila "velikima". Poput pravih
kraljevskih dvora, zapravo. Jesu li ljudi eznuli da se rijee svoje odjee i
svojih konvencija, pa da budu samo impanze?
Leon je osjetio navalu gaenja, tako snanu da se Ipan protresao i
uznemirio. Ljudska sudbina morala je biti drugaija, a ne ovaj primitivni
uas.
Ovo je mogao iskoristiti, naravno, kao testni poligon za svoju teoriju.
Nauiti neto od naih genetiki najbliih roaka. Potom e ljudski rod
doista upoznati sebe, ovladati sobom. On e u svoj model ugraditi
imperative impanzi, ali otii e i mnogo dalje od toga - u istinsku, duboku
sociohistoriju.

"Ne vidim to", rekla je Kelly za veerom.

"Ali oni su nam toliko slini!" Odloio je svoju licu. "Mi smo impanze s
mozgom - to je vrijedna spoznaja. Vjerojatno ih moemo nauiti da rade za
nas, da nam obavljaju kuanske poslove."
"Ja im ne bih dopustila da vrljaju po mojoj kui."
Odrasli ljudi teili su neto vie od impanzi, ali bili su mnogo slabiji.
impanze su mogle podignuti pet puta veu teinu nego mukarac u dobroj
fizikoj spremi. Ljudski mozak bio je tri ili etiri puta masivniji od
impanzinog. Ljudska beba stara samo nekoliko mjeseci ve je imala mozak
vei od mozga odraslog impanze. Osim toga, ljudi su imali i drugaiji
ustroj mozga.
No, je li to bilo sve? Kad bi impanze imale vee mozgove i sposobnost
govora, neto manje testosterona, kad bi bile optereene s neto vie
zapreka, obrijane i oiane i kad bi mogle sigurno stajati na stranjima
udovima - bio bi to de luxe model impanze koji bi izgledao i ponaao se
poprilino slino ovjeku. Mogli bi se skriti u gomili, a da ne privuku
pozornost na sebe.
Leon je kratko rekao: "Sluaj, ono to sam htio rei jest da su dovoljno
bliski nama da bi model sociohistorije upalio."
"Da bi ti itko povjerovao u to, morat e pokazati da su dovoljno
inteligentni da bi imali sloene meuodnose."
"A to je s njihovim traenjem hrane, njihovim lovom?" ustrajao je.
"Ruben kae da ih se ne bi moglo dresirati niti da obavljaju uobiajene
poslove u ovoj Izletnikoj postaji."
"Pokazat u ti to mislim. Idemo zajedno ovladati njihovom metodom."
"Kojom metodom?"
"Onom osnovnom. Znati si pronai dovoljno toga za jelo."
Zagrizla je odrezak mesnate lokalne domae ivotinje, prigodno obraen
i "s kojega je bila odstranjena masnoa zbog izbirljivog urbanog nepca",
kako je stajalo u brouri. vaui neuobiajeno energino, promatrala ga
je. "Moe. to god impanza moe uiniti, ja mogu uiniti bolje."
Kelly mu je mahnula iz Ljepotice. Neka igre otponu.
Skupina je bila u potrazi za hranom. Pustio je Ipana da se slobodno
kree i nije pokuavao obuzdati valove emocija koji su prolazili impanzinim
umom. Postao je bolji u tome, ali iznenadni miris ili zvuk znali su ga
iznenaditi. A voenje nerazvijena impanzina uma kroz bilo kakav sloeni

trenutak bilo je poput pokretanja marionete s gumenim koncima.

Ljepotica/Kelly mahnula je i dala mu znak. Ovim putem.
Razvili su znakovni rjenik od nekoliko stotina rijei, koristei prste i
izraze lica, i inilo se da su se njihove impanze dobro snalazile s time.
impanze su imale nerazvijeni jezik, mijeale su gunanje, pokrete tijela i
prstiju. Ti su pokreti nosili neposredna znaenja, ali ne u uobiajenom
smislu reenica. Veinom su samo sluili za pobuivanje asocijacija.
Stablo, voe, ii, poslala mu je znakove Kelly. Usmjerili su svoje
impanze do skupine stabala bogatih plodovima, ali kora im je bila previe
skliska da bi se mogli popeti na njih.
Ostatak skupine nije se zamarao njima. Oni su ovladali spoznajama o
umi koje nama nedostaju, pomislio je Leon potiteno.
to tamo? pokazao je znakovima Ljepotici/Kelly.
impanze su se polako odetale do humaka, kratko ih pogledale i
rukama skinule neto blata s njihovih strana, otkrivi uzani tunel. Termiti,
pokazala mu je Kelly.
Leon je analizirao situaciju kako su se impanze poele okupljati. inilo
se kako se nikome ba previe ne uri. Ljepotica mu je namignula i
odgegala se do udaljenog humka.
Termiti su oigledno radili vani nou, a u zoru bi zatvorili ulaze u
termitnjak. Leon je pustio svog impanzu da ode do velikog
ukastosmeeg humka, ali sada ga je ve tako dobro kontrolirao da su
impanzini odgovori bili slabi. Leon/Ipan je traio pukotine, izboine,
malena udubljenja - ali ipak kada je skinuo neto blata, nije pronaao nita.
Ostale impanze lako su otkrivale tunele. Jesu li upamtili poloaje stotinu ili
vie tunela u svakom humku?
Naposljetku je i on otkrio jednoga. Ipan mu nije mogao pomoi. Leon
ga je mogao kontrolirati, ali to je blokiralo izvore impanzina duboko
usaena znanja.
impanze su vjeto otkidale granice ili deblje travke u blizini svojih
humaka. Leon je paljivo oponaao njihovo ponaanje. Njegove granice i
travke nisu djelovale. Prve su bile previe elastine i kad ih je pokuao
ugurati u krivudavi tunel, one su se savile i slomile. Prebacio se na krue,
ali one su zadirale u stjenke tunela ili pucale. Ipan mu nije pomagao. Leon
je malo previe ovladao njime.
Postajalo mu je neugodno. ak niti mladunad impanzi nije imala
problema pri odabiru pravih stabljika ili granica. Leon je ugledao kako je
jedan od impanzi u njegovoj blizini ispustio granicu koja je bila dobra.

Kad je impanza otiao dalje, on ju je podigao. Osjetio je kako iz Ipana

navire tjeskoba pomijeana s frustracijom i gladi. Mogao je okusiti slasne,
sone termite.
Bacio se na posao, izvlaei emocije od Ipana. Tako mu je posao iao
jo slabije. Nejasne misli dopirale su od Ipana, ali Leon je sada kontrolirao
miie, a to je bilo loe.
Brzo je otkrio da granicu treba ugurati desetak centimetara, okrenuvi
zapee kako bi se njome moglo upravljati zavijenim kanalom. Potom je
morao njeno vibrirati granicom. Kroz Ipana je osjetio da je to privlailo
termite da zagrizu granicu.
Prvi puta je to radio predugo i kada je izvukao granicu, pola nje vie
nije bilo. Termiti su je jednostavno pojeli. I tako je morao potraiti novu
granicu, a od toga je Ipanu zakrilo u trbuhu.
Ostale impanze su ve naveliko jele termite dok je Leon jo uvijek
petljao oko prvog kusanja. Sitne nijanse najvie su ga ljutile. Izvukao je
granicu prebrzo, ne okrenuvi je dovoljno kako bi je lako izvukao iz
krivudavog tunela. Neprestano je izvlaio granicu, nakon ega bi ugledao
da je skinuo s nje slasne termite struui njome o stjenke tunela. Njihovi
ugrizi buili su granicu, sve dok ne bi postala tako raskomadana da je
morao pronai novu. Termiti su objedovali bolje od njega.
Naposljetku je nauio polako i meko okretati zapee, elegantno
izvlaei termite koji su se u hrpama drali za granicu. Ipan ih je eljno
gutao. Leonu su se sviali ti zalogaji, filtrirani kroz okusne pupoljke
impanzi.
No, nije dugo uivao. Ostali iz skupine promatrali su njegovu oskudnu
etvu, znatieljno nagnutih glava i on se osjetio ponienim.
Dovraga sve, pomislio je.
Primorao je Ipana da se okrene i ode u umu. Ipan mu se opirao,
vukui noge. Leon je pronaao debelu granu, otkinuo je komad koji je
mogao nositi i vratio se do humka.
Dosta je bilo te gnjavae s granicama. Snano je udario humak. Jo
pet puta i probio je veliku rupu. akama je grabio termite koji su bjeali na
sve strane.
Toliko o suptilnosti! htio je povikati. Pokuao joj je napisati poruku u
praini, ali bilo je to teko, natjerati njegove iznenada nespretne ruke da
piu. impanze su znale rukovati granicama da bi si priskrbile hranu, ali
oznaavanje povrine jo nije bilo za njih. Odustao je.

Ljepotica/Kelly se pojavila, ponosno nosei granicu krcatu termitima

bijelih trbuha. Ti su bili najbolji, prava poslastica impanzama. Ja bolja,
pokazala je.
On je slegnuo Ipanovim ramenima i pokazao, Ja uhvatio vie.
Dakle, bilo je neodlueno.
Kasnije mu je Kelly rekla da je u skupini od toga trenutka bio poznat
pod imenom Veliki tap. To mu se ime neizmjerno svidjelo.
Za veerom se osjeao uzvieno, iscrpljeno i nije bio ba raspoloen za
razgovor. inilo se da postojanje kao impanza slabi njegove centre za
govor. Uz odreeni napor upitao je Rubena o tehnologiji uranjanja. Obino
je bez pogovora prihvaao rutinska tehnoloka uda, ali razumijevanje
impanzi podrazumijevalo je shvaanje pomou ega ih osjea.
"Oprema za uranjanje stavlja vas usred impanzina stranjeg cingulate
gyrusa", rekao je Ruben za desertom. "Jednostavnije, samo gyrusa. To je
centar u njihovom mozgu koji posreduje u izraavanju emocija pokretima."
"Njihovu mozgu?" upitala je Kelly. "A to je s naim?"
Ruben je slegnuo ramenima. "Generalno su isti. Mozak impanze je
manji i nema veliki mozak."
Leon se nagnuo naprijed ne primijetivi svoju alicu vrue kave. "Taj
gyrus, pomou njega se ne moe ostvariti izravna kontrola pokreta?"
"Ne, pokuali smo to. To toliko dezorijentira impanzu, da nakon to
odemo, ne moe se vie pribrati."
"Dakle, mi smo suptilniji", rekla je Kelly.
"Moramo biti. Kod mujaka impanze, kontrolna aruljica je uvijek
ukljuena na neuronima koji kontroliraju djelovanje i agresiju -"
"I stoga su vie skloni nasilju?" upitala je.
"Mislimo da je tako. To je paralelno s odreenim strukturama u naim
mozgovima."
"Doista? S ljudskim neuronima?" Kelly je izgledala sumnjiavo.
"Mukarci imaju vie razine aktivnosti u svojim temporalnim limbikim
sustavima, dublje u unutranjosti mozga - u evolucijski starijim
strukturama."
"Pa zato me onda ne stavite u te strukture?" upitao je Leon.
"ipove za uranjanje stavljamo u podruje gyrusa jer ga kirurkim
putem moemo dosegnuti odozgo. Limbiki sustav je duboko u
unutranjosti, i u njega je nemogue ugraditi ip i mreu."
Kelly se namrtila. "Dakle mujake impanze -"

"Je tee kontrolirati. Profesor Mattick upravlja svojim impanzom sa

stranjeg sjedita, da se tako izrazim."
"Dok Kelly upravlja svojim iz kontrolnog centra koji je, kod enki
impanze, vie centralan?"
Leon se zagledao u daljinu. "Bio sam hendikepiran!"
Kelly se nasmijeila. "Mora igrati kartama koje su ti podijeljene."
"To nije poteno."
"Veliki tapu, biologija nam odreuje sudbinu."
Skupina je naila na trulo voe. Uzdrmalo ih je grozniavo uzbuenje.
Miris je bio odbojan i privlaan u isto vrijeme i on u poetku nije
shvaao zato. impanze su pojurile prema prezrelim plavim i nezdravo
zelenim vokama, otvarajui ih i siui sok.
Nesigurno i Leon je probao jednu voku. Odmah je shvatio. Topao
osjeaj ugode stvorio se u njemu. Naravno - esteri iz voa pretvorili su se u
- alkohol! impanze su se posve namjerno krenule napiti.
"Pustio" je svog impanzu da ini isto to i oni. Nije imao mnogo izbora.
Ipan je reao i ljutito mlatio rukama svaki puta kad bi Leon pokuao
okrenuti ga od voa. A nakon nekog vremena, niti Leon se nije htio
okrenuti. Opustio se i dobro se i poprilino napio. U zadnje vrijeme imao je
mnogo briga, i bio razdraljiv u svom impanzi, a... ovo je bilo posve
prirodno, zar ne?
Potom se pojavio opor ravijana, i on je izgubio kontrolu nad Ipanom.
Dolaze brzo. Trei na dvije noge, bez ikakvog glasanja. Trzaju
repovima, komunicirajui meusobno.
Pet ih skree lijevo. Odsjekli su Esu.
Najvei rie na njih. Debeli tri do najbliega i on ga ubada svojom
prednjom kandom.
Bacam kamenje. Pogaam jednoga. Krikne i uzmie. Ali drugi zauzimaju
njegovo mjesto. Bacam ponovno i oni nailaze i praina i krici su glasni, a
ostali njihovi su zgrabili Esu. Sijeku je svojim kandama. utaju je otrim
kopitima.
Trojica je odnose.
Nae enke bjee u strahu. Mi ratnici ostajemo.
Borimo se s njima. Urlanje, bacanje kamenja, grizemo kada se priblie.
Ali ne moemo doi do Ese.

Onda odlaze. Brzo, trei na dvije noge s kopitima. Mlate pobjedonosno

repovima. Izazivaju nas.
Osjeamo se loe. Esa je bila stara i voljeli smo je.
enke se vraaju, nervozne. Trijebimo jedni druge i znamo da dvonoci
negdje jedu Esu.
Najvei mi prilazi, pokuava me potapati po leima. Ja reim.
On najvei! Ovo je on trebao zaustaviti.
Oi mu se ire i udara me. Ja udaram njega. On se zalijee u mene.
Kotrljamo se u praini. Grizui, zijevajui. Najvei jak, jak i udara mojom
glavom o tlo.
Drugi ratnici nas promatraju, nee se prikljuiti.
On me tue. Mene boli. Odlazim.
Najvei poinje smirivati ratnike. enke dolaze i odaju svoje potovanje
Najveem. Dotiu ga, trijebe ga, dodiruju ga na nain koji mu se svia. On
se pari s tri enke doista brzo. Osjea se Najveim, to je sigurno.
Ja si liem rane. Ljepotica me dolazi trijebiti. Nakon nekog vremena
osjeam se bolje. Ve sam zaboravio Esu.
Ne zaboravljam da me Najvei dobro istukao. Pred svima. Sada sam
povrijeen, a Najveega trijebe.
Pustio ih je da dou i odvedu Esu. On Najvei, on ih je trebao zaustaviti.
Jednoga u dana biti iznad njega. Na njegovim leima. Jednog dana bit u
Vei.
"Kada si se izvukao?" upitala je Kelly.
"Nakon to je Najvei prestao skakati po meni... hm, ovaj, Ipanu."
Oputali su se na suncu pokraj bazena. Mirisi ume budili su u Leonu
elju da ponovno bude ondje, u dolinama praine i krvi. Zadrhtao je i
duboko udahnuo. Borba je bila tako angairana, da nije htio otii, usprkos
boli. Uranjanje je bilo poput hipnoze.
"Znam kako se osjea", rekla je. "Lako je u potpunosti se poistovjetiti s
njima. Izila sam iz Ljepotice kada su naili oni ravijani. Bilo je
zastraujue."
"Zato bi ih itko htio napraviti?"
"Zbog planova da se ravijani upotrijebe kao divlja, kako bi ih se moglo
loviti, rekao je Ruben. Neto novo to bi predstavljalo izazov."
"Loviti? Zbog posla ljudi e iskoritavati bilo kakve nazadne primitivnosti
kako -" Upravo se kanio upustiti u predavanje o tome koliko daleko je
dospio ljudski rod kad je shvatio da niti on sam vie ne vjeruje u to. "Hm."

"Uvijek si ljude smatrao biima voenima razumom. Niti jedna

sociohistorija ne bi mogla uspjeno opisati stanje kada ne bi uzela u obzir
nae ivotinjske strane."
"Nai najgori grijesi su samo nai, bojim se." Nije oekivao da e ga
iskustva koja je doivio ovdje toliko potresti. To ga je otrijeznilo.
"Nimalo." Kelly ga je oholo pogledala. "itala sam neke podatke o
Postaji na naem sobnom raunalu. Genocid se jednako javlja kod vukova
kao i kod impanzi. Ubojstva su rairena. Patke i orangutani siluju. ak i
mravi imaju organizirano ratovanje i pohode po roblje. impanze imaju
barem jednako izgleda da e biti ubijeni kao i ljudi, kae Ruben. Od svih
znaajki kojima smo se divili - govor, umjetnost, tehnologija i ostale - ona
koja je oigledno potekla od naih ivotinjskih predaka jest genocid."
"Uila si od Rubena."
"Bio je to dobar nain da drim oko na njemu."
"Bolje biti sumnjiav nego poaliti?"
"Naravno", rekla je izravno. "Ne moemo dozvoliti da nam mozgovi
otupe u Africi."
"Pa, na sreu, ak i ako jesmo superhnpanze, u ljudskom drutvu
komunikacija skriva razlike izmeu Nas i Njih."
"Pa?"
"To slabi duboko usaeni nagon za genocidom."
Ponovno se nasmijala, ovaj puta razljutivi ga. "Nisi shvatio povijest ba
najbolje. Manje skupine i dalje istrebljuju jedne druge s velikim uivanjem.
U Bosni, tijekom vladavine Omara Ubojice -"
"Slaem se, tragedija manjih razmjera ima napretek. Ali u razmjerima u
kojima bi sociohistorija mogla biti primjenjiva, na milijunskim populacijama
-"
"Zbog ega si tako siguran da su brojevi ikakva zatita?" upitala je
otvoreno.
"Pa - bez daljnjeg rada, nemam nita za rei."
Nasmijeila se. "To nije karakteristino za tebe."
"Sve dok ne budem imao pravu, smislenu teoriju."
"Teoriju koja moe opravdati sveopi genocid?"
Tada je shvatio to ona eli rei. "Kae da mi doista treba ovaj
'ivotinjski' dio ljudske prirode."
"Bojim se da je tako. 'Civiliziran ovjek' je kontradiktoran naziv. Kovanje
planova i urota, Ljepotica grabi vie mesa za svoje mladune, Ipan eli

pobijediti Najveega - te se stvari dogaaju i u modernim urbanim

nacijama. Samo su bolje prikrivene."
"Ne pratim te."
"Ljudi koriste svoju inteligenciju kako bi prikrili motive. Razmisli malo o
Rubenu. Neku veer je neto komentirao o 'teoriji historije' na kojoj ti
radi."
"Pa?"
"A tko mu je rekao da radi na neemu takvome?"
"Mislim da ja nisam - ah, misli da nas provjerava?"
"On ve sve zna."
"Mi smo ovdje samo turisti."
Poastila ga je tajnovitim osmijehom. "Doista volim tvoj naivan pogled
na svijet."
Kasnije, nakon toga, nije mogao odluiti je li to izrekla kao kompliment.
Ruben ga je pozvao da se okua u borilakom sportu koji se nudio u
Postaji i Leon je prihvatio. Bilo je to poboljano maevanje pri kojem se
koristila levitacija pomou elektrostatskih podizaa. Leon je bio spor i
nespretan. Dok je koristio svoje tijelo kako bi se othrvao Rubenovim brzim
pokretima, poalio je to nema Ipanovu sigurnost i eleganciju pokreta.
Ruben je borbu uvijek otvarao tradicionalnim stavom: jedna noga
naprijed inei vrkom maa krugove u zraku. Leon bi se nekada uspio
probiti kroz Rubenovu obranu, ali obino je troio svu svoju energiju na
izbjegavanje Rubenovih napada. Nije u tome uivao niti upola kao Ruben.
inilo mu se da i suhi afriki zrak iz njega izvlai energiju, zrak u kojemu je
Ipan uivao.
Nauio je poneto o impanzama od Rubena i izvlaei podatke iz
opsene knjinice Postaje. inilo se da Ruben nije bio ba oduevljen kada
je Leon istraivao podatke koje je on prikupio, kao da ih je Ruben na neki
nain posjedovao i kao da je svatko tko ih je itao bio lopov. Barem je Leon
to smatrao uzrokom njegove nelagode.
Nikada nije ba mnogo razmiljao o ivotinjama, iako je odrastao meu
njima na farmi. Ipak je nekako osjetio da je i njih potrebno razumjeti.
Kad ugleda svoj odraz u zrcalu, pas vidi sliku drugog psa. Isto tako
make, ribe i ptice. Nakon nekog vremena priviknu se na tog neznanca koji
im nee uiniti nita naao, koji se ne glasa i nema nikakva mirisa, ali ne
shvaaju da su to oni.

Ljudska djeca moraju biti stara oko dvije godine da bi na takvim

testovima prola neto bolje.
impanzama je trebalo nekoliko dana da shvate da gledaju svoj odraz.
Potom bi bez srama paradirale ispred zrcala, promatrale svoja lea, i
pokuale vidjeti sebe razliite, ak stavljajui lie na lea poput eira i
smijui se rezultatu.
Dakle, impanze su mogle neto to druge ivotinje nisu - izii iz samih
sebe i pogledati u prolost.
impanze su ivjele u svijetu prepunom odjeka i sjeanja. Njihova
hijerarhija skupine predstavljala je smrznutu sliku prolih sukoba. Sjeale
su se termitnjaka, pojedinih stabala, korisnih mjesta gdje je padalo veliko
sono lie ili dozrijevale itarice.
Sve se to uklapalo u model kojega je poeo stvarati u svojim biljekama
- sociohistoriju impanza. Koristio je njihove pokrete, rivalstva, hijerarhije,
naine hranjenja, parenja i umiranja. Teritorij, resurse i borbu skupina za
njih. Pronaao je nain kako u svoje jednadbe uklopiti bioloko
optereenje mranih ponaanja. ak i onih najgorih, poput uivanja u
muenju i istrebljivanju drugih vrsta za nekakvu kratkoronu korist. Sve je
to bilo prisutno kod impanzi. Ba kao u dnevnim novinama.
Na plesu te veeri promatrao je gomilu drugim oima.
Flertovanje je bilo pokusno parenje. Mogao je to vidjeti u odsjajima
oiju, ritmu plesa. Topao povjetarac koji je puhao iz doline donosio je miris
praine, truljenja, ivota. Neki ivotinjski nemir uao je u prostoriju.
Volio je plesati, a Kelly je veeras bila prekrasna druica. No ipak nije
mogao prestati paljivo odvagivati, analizirati, rastavljati svijet na njegove
osnovne mehanizme.
Neverbalni model kojega su ljudi koristili kako bi privukli/pribliili se
nekome oito je potekao iz zajednikog naslijea sisavaca, istaknula je
Kelly. Razmiljao je o tome, promatrajui ljude za ankom.
Neka je ena prola prostorijom, njiui bokovima, kratko pogledavi
svoga odabranika, a potom lukavo pogledavi u stranu im je primijetila da
je on promatra. Standardno otvaranje: Primijeti me.
Za tim slijedi: Ne mislim zlo. Ruka dlana okrenutoga prema gore na
stolu ili koljenu. Slijeganje ramenima, izvedeno iz drevnog refleksa
kraljenjaka, koji oznaava bespomonost. Pridodajmo tome nagnutu
glavu, koja ukazuje na ranjivost vrata. Ovi se znakovi obino javljaju kad

dvoje ljudi koji se meusobno privlae prvi puta razgovaraju - sve

poprilino nesvjesno.
Takvi pokreti i geste nisu porijeklom iz kore mozga, javljaju se duboko
dolje u movari praiskonskih sklopova... koji su preivjeli do sada zato to
su imali svoju svrhu.
Jesu li takve sile imale vie utjecaja na oblikovanje povijesti od
trgovinskih ugovora, saveza, sporazuma? Promotrio je vlastitu vrstu i
pokuao je vidjeti oima impanze.
Iako su ljudske enke sazrijevale ranije, one nisu imale grubu dlaku po
cijelome tijelu, koate one lukove, duboke glasove, niti grubu kou.
Mujaci jesu. A enski rod je posvuda teio izgledati mladoliko. Proizvoai
kozmetikih proizvoda otvoreno su priznavali svoju glavnu ulogu: Mi ne
prodajemo proizvode, mi prodajemo nadu.
Natjecanje za partnere nije prestajalo. Mujaci impanzi ponekad bi se
izmjenjivali na enkama koje su se tjerale. Imali su krupne testise, koji su
ukazivali na to da se reproduktivna nadmo javljala kod onih mujaka koji
su stvarali dovoljno sjemena da bi nadmaili svoje suparnike. Ljudski
mujaci imali su proporcionalno manje testise.
Ali ljudi su se osvetili na onom podruju koje je bilo doista vano. Od
svih primata, mukarci su imali najvee penise.
Svi primati odvojili su se kao vrsta prije mnogo milijuna godina. U
vremenskim razmjerima mjerljivima u razmjerima DNK, impanze i ljude
odvajalo je est milijuna godina. Spomenuo je Kelly da samo etiri posto
sisavaca stvara trajne, monogamne veze. Primati su po tome bili neto
bolji, ali ne previe. Ptice su u tome bile mnogo bolje.
mrcnula je. "Nemoj da ti sva ta biologija udari u glavu."
"Ne, neu dopustiti da to ode tako daleko."
"Hoe rei da je ona vanija za neto nie dijelove tijela?"
"Gospoice, o tome ete morati sami prosuditi."
"Ah, ti i tvoj priprosti humor."
Kasnije iste veeri, s njom, imao je priliku razmiljati o istinitosti toga da
je, iako nije uvijek bilo ba sjajno biti ovjekom, bilo strano zabavno biti
sisavcem.
Svoj su posljednji dan odmora proveli uronjeni u svoje impanze,
sunajui se pokraj nabujala potoka. Zrakoplov e ih pokupiti sutra rano
ujutro; ekao ih je Helsinki. Spakirali su se i uli u odjeljke za uranjanje i

bacili se u posljednju pustolovinu. Sunce, slatkasti zrak, polaganost

primitivnoga...
Sve dok Najvei nije poeo skakati na Ljepoticu.
Leon/Ipan se uspravio u sjedei poloaj, nejasnih misli. Ljepotica je
kretala na Najveega. Udarila ga je.
Najvei se i ranije pario s Ljepoticom. Kelly bi se tada povlaila, a njezin
um se vraao u njezino tijelo u odjeljku.
Ovaj put je neto bilo drugaije. Ipan je pourio do njih i dao znak
Ljepotici, koja je bacala oblutke na Najveega. to?
Pomicala je brzo ruke, dajui znak, Ne ii.
Nije se mogla povui. Neto nije bilo u redu u odjeljku za uranjanje.
Mogao se vratiti on sam, rei im da neto nije u redu.
Leon je uinio mentalni trzaj kojim e se povui. Nita se nije dogodilo.
Pokuao je ponovno. Ljepotica je bacala prainu i kamenie, odmiui
se od Najveega. Nita.
Nije bilo vremena za razmiljanje. Stao je izmeu Ljepotice i Najveega.
Krupni se impanza namrtio. Ovdje je stajao Ipan, prijatelj Ipan, stajao
mu je na putu. Spreavao ga da prie enki. Najvei je izgleda zaboravio
onaj izazov i tunjavu prethodnoga dana.
Prvo je pokuao urlati, oiju irom otvorenih i bijelih. Potom je Najvei
zaprijetio rukama, stisnutih pesnica.
Leon je primorao svog impanzu da stoji mirno. Za to mu je bio
potreban svaki impuls kojega je mogao proizvesti.
Najvei je zamahnuo rukom kao palicom.
Ipan se sagnuo. Najvei je promaio.
Leon je imao problema pri kontroliranju Ipana, koji je htio pobjei.
Valovi straha projurili su impanzinim umom, poput usijanih utih munja u
tamnoplavim daljinama.
Najvei je pojurio prema naprijed udarivi Ipana. Leon je osjetio udarac,
probadajuu bol u prsima. Zateturao je prema natrag. Jako ga je udario.
Najvei je na sav glas uivao u svom trijumfu. Mahao je rukama prema
nebu.
Najvei e skoiti na njega, vidio je. Ponovno ga istui.
Iznenada je osjetio duboku, sirovu mrnju.
Zbog tog bijesa osjetio je kako ima sve jau kontrolu nad Ipanom. Bio
je i s impanzom i u njemu, osjeajui njegov iskonski strah, prevladavajui

ga elinim bijesom. Ipanova vlastita srdba vraala se u Leona. Njih su

dvojica bila slona, a ljutnja je u njima rasla kao da se odbija od zidova.
Moda i nisu pripadali istoj vrsti primata, ali poznavao je Ipana. Niti
jedan od njih vie si nee dopustiti da bude pretuen. A Najvei nee imati
Ljepoticu/Kelly.
Otkotrljao se u stranu. Najvei je udario o tlo na mjestu na kojem se on
donedavno nalazio.
Ipan je skoio i udario Najveega. Jako, u rebra. Jednom, dvaput. A
potom u glavu.
Deranje, urlici, praina, kamenii - Ljepotica ih je jo uvijek obojicu
bombardirala. Ipan je zadrhtao od siline energije koja se nakupljala u
njemu i odmaknuo se.
Najvei je odmahnuo svojom pranjavom glavom. Potom se skupio i s
lakoom osovio na noge, miiav i dostojanstven, lica poput maske. Oi
impanze su se rairile, pokazujui bjeloonice proarane crvenim ilicama.
Ipan je htio pobjei. Jedino ga je Leonov bijes zadrao na mjestu.
Ali bila je to statina ravnotea snaga. Ipan je treptao dok je Najvei
polako koraao naprijed to je bio oprez i iskazivanje poasti velikoga
impanze zbog tete koju mu je Ipan nanio.
Potrebna mi je nekakva prednost, pomislio je Leon, osvrui se oko
sebe. Mogao je pozvati svoje saveznike. Debeli je nervozno koraao u
blizini.
Neto je reklo Leonu da bi to bila gubitnika strategija. Debeli je jo
uvijek bio porunik Najveega. Ljepotica je bila premalena da bi znaila
nekakvu odlunu razliku. Pogledao je ostale impanze, koje su sve napeto
iekivale - i odluio. Podigao je kamen.
Najvei je zagundao u iznenaenju. impanze nisu koristile kamenje u
borbi jedne protiv drugih. Kamenje je sluilo samo za tjeranje uljeza. Krio
je drutvena pravila.
Najvei je urlikao, mahao ostalima, lupao po tlu, ljutito otpuhivao.
Potom je napao.
Leon je snano bacio kamen. Pogodio je Najveega u prsa, oborio ga na
tlo.
Najvei je brzo doao sebi, bjenji no ranije. Ipan se kratkim koracima
povlaio natrag, oajniki elei pobjei. Leon je osjeao kako gubi kontrolu
nad njim - i ugledao jo jedan kamen. Prikladne veliine, dva koraka iza
njega. Pustio je Ipana da se okrene kako bi pobjegao, a potom stao i
pogledao kamen. Ipan ga nije htio uzeti u ruku. Obuzela ga je panika.

Leon je prelio svoj bijes u impanzu, prisilio duge ruke da se spuste.

Ruke su zgrabile kamen, opipavale, vrsto ga uhvatile. isti bijes natjerao
je Ipana da se okrene prema Najveem, koji je urlikao za njim. Leonu se
inilo da se Ipanova ruka podie kao na usporenom filmu. Svu je snagu
usmjerio u zamah. Kamenje pogodio Najveega u lice.
Najvei je zateturao. Krv mu je potekla u oi. Ipan je osjetio njezin miris
po eljezu, jo uvijek razdraljiv i bijesan.
Leon je potaknuo drhtavog Ipana da se sagne. U blizini je bilo nekakvo
oblikovano kamenje, koje su napravile enke kako bi njime skidale lie s
grana. Uzeo je jednoga nazubljene otrice.
Najvei je odmahnuo glavom, oamuen.
Ipan je kratko pogledao ozbiljna, mirna lica svoje skupine. Nitko jo nije
upotrijebio kamen protiv pripadnika skupine, a kamoli Najveega. Kamenje
je bilo za Strance.
Duga, okirana tiina je potrajala neko vrijeme. impanze su stajale kao
ukopane, Najvei je gunao i u nevjerici zurio u krv koja je popricala
njegov prema gore okrenut dlan.
Ipan je zakoraio naprijed i podigao nazubljeni kamen, otrice okrenute
prema van. Grubo izraene, ali ubojite otrice.
Najvei je rairio nosnice i napao Ipana. Ipan je zamahnuo kamenom
kroz zrak, zamalo promaivi eljust Najveega.
Najvei je irom otvorio oi. Otpuhivao je i uzdisao, bacao prainu,
zavijao. Ipan je samo stajao s kamenom i nije ustuknuo. Najvei je
nastavio pokazivati ljutnju dugo vremena, ali nije napao.
Skupina je sve to promatrala s intenzivnim zanimanjem. Ljepotica je
dola i stala pokraj Ipana. Uplitanje enki u rituale mujaka vezane uz
dominaciju bilo je protiv protokola.
Njezin je pokret dao znak da je sukob gotov. Ali Debeli to nije htio
prihvatiti. Naglo je zaurlikao, udario rukama po tlu i stao pokraj Ipana.
Leon je bio iznenaen. Uz pomo Debeloga moda bi uspio oduprijeti se
Najveem. Nije bio glup da bi pomislio kako e ovaj jedan poraz smiriti
Najveega. Bit e tu jo izazova i on e se morati boriti. Debeli e biti
koristan saveznik.
Shvatio je da razmilja sporom, prikrivenom Ipanovom logikom.
Pretpostavio je da je borba za statusne simbole impanzi bila zadan, veliki
cilj njegova ivota.
To ga je otkrie zaprepastilo. Znao je da se stapa s Ipanovim umom,
preuzimajui kontrolu nad odreenim funkcijama od niih prema viima,

prolazei kroz duboko ukopan gyrus veliine ljenjaka. Nije mu palo na

pamet da bi impanza mogao uroniti u njega. Jesu li sada njih dvojica bili
vjenani jedan za drugoga u neraskidivoj mrei koja je rasipala um i osjeaj
samoga sebe?
Debeli je stajao pokraj njega, oima sijevajui prema ostalim
impanzama, uzbibanih prsa. Ipan se jednako osjeao, bijesom prikovan za
taj trenutak. Leon je shvatio da e morati neto uiniti, prekinuti taj krug
dominacije i podreenosti koji je vladao Ipanom na dubokoj, neurolokoj
razini.
Okrenuo se prema Ljepotici. Izlazi? upitao ju je znakom.
Ne. Ne. Lice njezine impanze se naboralo od straha.
Otii. Mahnuo je prema stablima, pokazavi prema njoj, a potom prema
sebi.
Rairila je ruke u gesti bespomonosti.
Bio je bijesan. Imao joj je toliko toga za rei i sada je sve to morao
pokazati pomou nekoliko stotina znakova. Glasao se visokim glasom,
uzalud pokuavajui prisiliti usne i nepce impanze da oblikuju rijei.
Nije bilo nikakve koristi od toga. Pokuavao je i ranije, polako, ali sada
je to previe htio i nita od opreme nije radilo. Nije niti moglo. Evolucija je
oblikovala mozak i glasnice paralelno. impanze su se trijebile, ljudi su
govorili.
Okrenuo se natrag i shvatio da je posve zaboravio na uspostavljanje
statusa. Najvei ga je mrko gledao. Debeli je uvao strau, zbunjen time
to je njegov novi voda iznenada izgubio interes za sukob - i to se
pokuava obratiti obinoj enki.
Leon se uspravio kako bi se uinio to viim i zamahnuo kamenom. Ovo
je rezultiralo eljenim uinkom. Najvei se povukao nekoliko centimetara, a
ostatak skupine se pribliio. Leon je primorao Ipana da hrabro zakorai
naprijed. Tada mu za to vie nije bilo potrebno uloiti veliki trud jer Ipan je
uivao u tome to se dogaalo.
Najvei se povukao. enke su se udaljavale od Najveega i pribliavale
Ipanu.
Kada bih ga samo mogao napustiti i prepustiti uicima sa enkama,
pomislio je Leon.
Ponovno se pokuao povui. Nita. Mehanizam u Postaji nije radio. A
neto mu je govorilo da nee biti tako skoro popravljen.
Dao je nazubljeni kamen Debelom. impanza je izgledao iznenaeno, ali
uzeo ga je. Leon se nadao da e simbolizam te geste doprijeti do njega na

neki nain jer nije imao vremena za troenje na politiku impanzi. Debeli je
podigao kamen i pogledao Ipana. Potom je dugo zaurlikao svojim snanim
glasom, tonovima ispunjenima veseljem i trijumfom.
Leon je bio sretan to je Debeli odvukao pozornost skupine. Zgrabio je
Ljepoticu za ruku i odveo je izmeu stabala. Nitko ih nije slijedio.
Osjetio je olakanje. Da je neki drugi impanza krenuo za njima, to bi
potvrdilo njegove sumnje. Moda ih Ruben prati.
Ipak, podsjetio je sam sebe, odsutnost dokaza nije dokaz odsutnosti.
Ljudi su doli brzo, tropoui i lupajui.
On i Ljepotica neko su vrijeme bili u stablima. Na Leonovo nastojanje
udaljili su se nekoliko kilometara od skupine. Ipan i Ljepotica pokazivali su
sve veu tjeskobu to su odvojeni od skupine. Zubi su im cvokotali, a oi se
sumnjiavo trzale na svaki sumnjivi pokret. To je bilo posve prirodno, jer su
izolirane impanze bile daleko ranjivije.
Ovo sputanje ljudi nije im ba pomoglo.
Opasnost, pokazao je Leon, prinijevi dlan uhu kako bi ukazao na zvuk
letjelica koje su prizemljivale u blizini.
Ljepotica je pokazala, Kamo ii?
Dalje.
ustro je odmahnula glavom. Ostati ovdje. Oni doi po nas.
I hoe, doista, ali ne u smislu u kojem je ona mislila. Leon ju je
prekinuo, odmahnuvi glavom. Opasnost. Nikada im nije bila namjera
prenositi sloene ideje znakovima, pa se sada osjeao sputanim,
nesposobnim izraziti svoje sumnje.
Leon je gestom povukao noem preko svog vrata. Ljepotica se
namrtila.
Sagnuo se i primorao Ipana da uzme u ruku tapi. U mekoj praini
napisao je:
INDUSTRIJSKI AGENTI. ELE NAS MRTVE.
Ljepotica je izgledala zabezeknuto. Kelly je vjerojatno obitavala u njoj
pod pretpostavkom da je nemogunost naeg povlaenja iz njih samo
privremena pogreka. No trajalo je predugo da bi se radilo samo o tome.
Ovo slijetanje ljudi na tako buan i invazivan nain samo je potvrdilo
njegov predosjeaj. Niti jedna od uobiajenih izletnikih skupina ne bi toliko
uznemiravala ivotinje. I nitko ih ne bi izravno slijedio. Popravili bi
postrojenje za uranjanje, gdje je bilo izvorite problema.
ZADRAT E NAS OVDJE, UBITI NAS, OKRIVITI IVOTINJE.

Imao je argumente kojima je mogao potkrijepiti svoj stav, polagano su

se akumulirali iz pojedinosti u Rubenovu ponaanju. Imao je argumente, a
pretpostavka da e ih pustiti da poginu "nesretnim sluajem" za vrijeme
dok su uronjeni u impanze bila je dovoljno uvjerljiva da bi se izbjegla
naknadna istraga.
Ljudi su nastavili dalje svojim poslom, buei. Bilo ih je dovoljno da bi
on bio siguran da je u pravu. Ljepotiine su se oi skupile, a visoko elo
namrtilo. Kamo? pokazala je.
Nije znao kojim bi joj znakom predstavio takvu apstraktnu zamisao, pa
je navrljao tapiem, DALJE. Uistinu, nije imao nikakav plan.
PROVJERIT U, napisala je u praini. Krenula je prema zvukovima ljudi
spustivi se na tlo. impanzama je buka predstavljala stravino iritantnu
smetnju. Leon je nije namjeravao izgubiti iz vidokruga. Slijedio ju je.
Mahnula mu je da ne ide za njom, ali on je odmahnuo glavom i ostao iza
nje. Odustala je i dopustila mu da je slijedi.
Zadrali su se u grmlju sve dok nisu ugledali ljude koji su se spustili.
Formirali su liniju nekoliko stotina metara dalje. Okruili su podruje u
kojem se nalazila njihova skupina impanzi. Leon je zakiljio. impanze
nisu dobro vidjele na daljinu. Ljudi su nekada davno bili lovci, a to se
moglo rei i na osnovu njihova vida.
Razmiljao je apstraktno o injenici da su gotovo svakom ovjeku
potrebna pomagala za vid kada napuni etrdesetak godina. Ili civilizacija
nije bila dobra za oi, ili moda prapovijesni ljudi nisu ivjeli dovoljno dugo
da bi ih problemi s vidom liili plijena. Oba ta zakljuka predstavljala su
nove uvide.
Dvije su impanze promatrale ljude kako se meusobno dozivaju, a
meu njima Leon je ugledao Rubena. To je bila potvrda. To, i injenica da
je svaki ovjek sa sobom imao oruje. Ispod svoga straha osjetio je neto
snano, mrano.
Ipan je zadrhtao, promatrajui ljude, a udno se strahopotovanje
raalo u njegovom umu. Ljudi su se inili nemogue visokima u daljini i
kretali se dostojanstvenom, njiuom elegancijom.
Leon se nalazio iznad navale emocija, branei se od njihova monog
utjecaja. Potovanje prema onim udaljenim, visokim likovima izviralo je iz
tamne prolosti impanze.
To ga je iznenaivalo sve dok nije bolje razmislio. Naposljetku, ivotinje
su podizali i poduavali odrasli, mnogo pametniji i jai. Veina vrsta bila je

poput impanzi, evolucijski oblikovana kako bi ivjela u hijerarhijskom

ustroju. Strahopotovanje je bilo adaptivno.
Kad su susreli velianstvene ljude s njihovom moi, koji su mogli dijeliti
kazne i nagrade - doslovno ivot i smrt - neto poput religijskog ara
stvorilo se u njima. Nejasno, mutno, ali snano.
Povrh te tople, tropski vrue emocije uzdizao se osjeaj zadovoljstva
zbog jednostavnog postojanja. Njegov impanza bio je sretan to je
impanza, ak i pri pogledu na takvo bie oigledno nadmono snagom i
umom.
Ironino, pomislio je Leon. Njegov impanza je upravo opovrgnuo jo
jednu navodno ljudsku karakteristiku: njihovu razliku na kojoj su si sami
estitali to su jedine ivotinje koje si same estitaju na neemu.
Trgnuo se i napustio svoja apstraktna razmiljanja. Kako ljudski,
razmiljati o takvim stvarima ak i u smrtnoj opasnosti.
NE MOGU NAS PRONAI ELEKTRONIKI, navrljao je u pijesku.
MODA IM JE KRATAK DOMET, napisala je.
RUBEN JE SABOTIRAO VEZU, napisao je on. Ugrizla se za usnu i
kimnula glavom.
Ii. Mi ii, pokazao je.
Ljepotica je kimnula glavom i brzo su otpuzali dalje. Ipan je oklijevao
napustiti blizinu oboavanih ljudi, pa je vukao noge.
Koristili su se impanzama svojstvenim nainima patroliranja. On i Kelly
pustili su svojim impanzama da preuzmu, strunjacima u tihom kretanju,
koji su pazili na svaku granicu. Kada su se udaljili od ljudi, impanze su
postale jo opreznije. impanze su imale malo neprijatelja, ali i najblai
miris grabeljivca mogao je promijeniti dojam o svakom trenutku u divljini.
Ipan se uspinjao na visoka stabla i sjedio na njima satima, promatrajui
otvoreno podruje pred njima prije no to bi se usudili krenuti dalje.
Razmatrao je poruke koje su prenosili smrdljivi izmet, slabani otisci,
svijene granice.
Sputali su se dugom padinom prema dolini i ostali u umi. Leon je
samo jednom bio pogledao veliku, bojama oznaenu mapu podruja koju
su dobili svi gosti i teko se prisjeao pojedinosti s nje. Kada je prepoznao
jedan od udaljenih vrhova u obliku kljuna, uspio se orijentirati. Kelly je
uoila potok koji se vijugavo sputao prema glavnoj rijeci i to im je dodatno
pomoglo, ali svejedno nisu znali u kojem se smjeru nalazi Izletnika
postaja. Niti koliko je daleko.

Onamo? pokazao je Leon prema udaljenom grebenu.

Ne. Onamo, ustrajala je Kelly.
Daleko, nije.
Zato?
Najgore od svega je bilo to nisu mogli razgovarati. Nije joj mogao rei
da tehnologija uranjanja najbolje radi na relativno kratkom dometu,
manjem od stotinu kilometara, recimo. A imalo je smisla i drati impanze
na takvoj udaljenosti da ih se moglo dosei lakim letjelicama. Zasigurno su
Ruben i ostali brzo stigli do skupine.
Jest. Ustrajao je.
Nije. Pokazala je prema dnu doline. Moda ondje.
Mogao se samo nadati da je Kelly shvatila to je htio rei. Znakovi su im
bili turi i poeo je osjeati snanu, sve jau ljutitost. impanze su snano
osjeale, ali bile su tako ograniene.
Ipan je to izraavao ritajui se i bacajui kamenje, udarajui po deblima.
Nije mu ba pomoglo. Potreba da govori bila je poput pritiska kojega se
nije mogao rijeiti, a i Kelly je to osjeala.
Ljepotica je frustrirano gunala.
U dubini svog uma osjeao je Ipanovo prisustvo koje ga je guilo.
Nikada prije nisu bili toliko dugo zajedno i nesuglasje je raslo izmeu
njihova dva suprotna sustava misli. Njihova prisilna veza pokazivala je sve
vee napetosti.
Sjedi. Tiho. Sjela je. Prislonio je dlan na uho.
Loe dolazi?
Ne. Sluaj - U frustraciji, Leon je pokazao prstom prema samoj Ljepotici.
Posvemanje nerazumijevanje pojavilo se na licu impanze. Napisao je u
praini, UI OD IMPANZI. Ljepotiina usta su se otvorila i ona je kimnula
glavom.
uali su u zaklonu bodljikavog grmlja i oslukivali zvukove ume.
Komeanje i gunanje snano su se osjetili im je Leon popustio svoju
kontrolu nad impanzom. Zrnca praine lijeno su padala pod svjetlosti koja
je kroz vegetaciju dopirala u raskono utim tracima kao u katedrali. Mirisi
su se uzdizali iz umskog tla, bili su to kemijski prijenosnici poruka koji su
Ipanu govorili o tome gdje ima hrane, gdje bi se moglo odmoriti, gdje je
bilo kore koju se moglo vakati. Leon je polako podigao Ipanovu glavu
kako bi pogledao preko doline prema vrhovima... razmiljajui... i osjetio
slabano podrhtavanje jeke.

Ipanu je dolina bila prepuna znaenja koja se nisu mogla opisati

rijeima. Njegova skupina proela ju je tupim emocijama, vezanima uz
rasjed gdje je jedan prijatelj pao i poginuo, gdje je skupina pronala hrpu
sonog voa, gdje su susreli i borili se protiv dvije velike make. Bio je to
zamreni krajolik proet emocijama, mehanizmom koji je impanzama
sluio pri pamenju.
Leon je slabano primoravao Ipana da razmilja dalje od obzorja, a kao
odgovor na to osjetio je tjeskobu. Okomio se na tu trunicu - i slika se
pojavila u Ipanovu umu, obrubljena strahom. Pravokutni obris oblikovao se
na nebu. Izletnika postaja.
Tamo. Pokazao je Kelly.
Ipan je imao jednostavna, snana, tjeskobna sjeanja na to mjesto.
Njegova skupina bila je odvedena onamo, opremljena implantatima koji su
omoguavali da se u njih uranja, a potom vraena natrag na svoj teritorij.
Daleko, pokazala je Kelly.
Mi idemo?
Teko. Polako.
Ne ostati ovdje. Oni uhvatiti.
Kelly je izgledala onoliko skeptino koliko impanza ve moe skeptino
izgledati. Boriti se?
Je li mislila boriti se protiv Rubena ovdje? Ili boriti se protiv njega kad
dodu u Izletniku postaju? Ne ovdje. Ondje.
Kelly se namrtila, ali je to prihvatila. Nije imao pravog plana, samo
spoznaju da je Ruben spreman boriti se s impanzama ovdje i da moda
nee biti tako spreman u Postaji. Ondje e on i Kelly moda imati na svojoj
strani element iznenaenja. Kako, nije imao pojma.
Prouavali su jedno drugo, svatko od njih pokuavajui opaziti naznaku
onog drugoga na nepoznatom licu. Pogladila ga je po uhu, to je bila
Kellyna omiljena gesta kojom ga je obino smirivala. Posve sigurno,
zadrhtao je od toga. Ali mogao je rei tako malo toga... Taj mu je trenutak
uinio jasnim beznadnost njihove situacije.
Ruben je oigledno pokuavao ubiti Leona i Kelly kroz Ipana i Ljepoticu.
to e se dogoditi s njihovim pravim tijelima? Bilo je poznato da se ok
doivljavanja smrti tijekom uranjanja pokazao smrtonosnim. Njihova e
tijela umrijeti zbog neurolokog oka, niti ne doavi k svijesti.
Vidio je kako suza tee Ljepotiinim licem. I ona je znala koliko je sve
beznadno. Uzeo ju je u naruje i, gledajui prema udaljenim planinama,
iznenadio se to je i u svojim oima pronaao suze.

Nije raunao da e naii na rijeku. Ljudi, ivotinje - te je probleme uzeo

u obzir. Spustili su se do nabujale vode na mjestu gdje je uma dopirala do
nje i titila ih, a tok se proirivao, postajao plii i inio najbolje mjesto za
pregaziti rijeku.
Ali u snanoj rijeci koja je klokotala i pjenila se dolinom nije se moglo
plivati.
Tonije, Ipan nije mogao plivati u njoj. Leon je pokuavao navesti svog
impanzu naprijed paljivo zastajkujui kad bi mu se miii zatresli ili kada
bi se pomokrio zbog tjeskobe. Kelly je imala slinih problema i to ih je
usporavalo. No provedena visoko gore u kronjama smirila je obje
impanze, ali sredinom jutra svi su se simptomi stresa vratili, im je Ipan
umoio jednu nogu u rijeku. Hladna, brza struja.
Ipan je skoio natrag na usku plau, prestravljeno jauknuvi.
Ii? pokazala je Kelly/Ljepotica.
Leon je smirio svog impanzu i pokuali su ga natjerati da pokua
plivati. Ljepotica je pokazivala tek neznatnu tjeskobu. Leon je doao do dna
movarnih dubina Ipanovog pamenja i ondje otkrio oblak nemira, obavijen
oko blijedog sjeanja na skoro utapanje dok je bio malen. Kad mu je
Ljepotica pomogla, bio je nervozan, a potom ponovno odjurio dalje od
vode.
Ii! Ljepotica je mahala svojim dugim rukama prema rijeci i ljutito
odmahivala glavom.
Leon je pretpostavio da ona na rijeku, koju se nije moglo prijei
jednostavnije nego ovdje, ima relativno uobiajena sjeanja za jednog
impanzu. Slegnuo je ramenima i podigao ruke s dlanovima okrenutima
prema gore.
Veliko krdo gigantilopa paslo je u blizini, a nekoliko njih prelazilo je
rijeku u potrazi za boljom ispaom s druge strane. Zabacile su svoje velike
glave, kao da se rugaju impanzama. Rijeka nije bila duboka, ali Ipanu je
predstavljala nesavladivu prepreku. Leon, uhvaen u klopku Ipanova
straha, bjesnio je, ali nije mogao nita uiniti.
Ljepotica je koraala du obale. Frustrirano je frktala i pogledavala
prema nebu, kiljei. Iznenaeno je trgnula glavu. Leon je pratio njezin
pogled. Letjelica se pribliavala dolinom, kreui se prema njima.
Ipan je stigao prije Ljepotice u zaklon stabala, ali ne puno prije. Na
sreu, krdo gigantilopa skrenulo je pozornost ljudi iz letjelice. uali su u
grmlju dok je stroj zujio iznad njihovih glava pretraujui podruje u

krugovima. Leon je morao smirivati rastuu Ipanovu nervozu, zamiljajui

prizore ispunjene mirom i tiinom i hranom, dok su on i Ljepotica trijebili
jedno drugo.
Naposljetku, letjelica je otila. Morat e svoje kretanje po otvorenim
podrujima svesti na minimum.
Bili su u potrazi za hranom. Um mu je beskorisno radio i zahvatila ga je
depresija. Bio je uhvaen u zamku, pijun u politici veih igraa. to je jo
gore, i Kelly je patila zbog toga. On nije bio ovjek od akcije. Niti impanza
od akcije, takoer, pomislio je mrko.
Kada je donio nekoliko prezrelih grozdova voa natrag u njihov grm s
pogledom na rijeku, zauo je lomljavu. Pognuo se i krenuo uzbrdo
pokuavi obii mjesto s kojega je dopirao zvuk. Ljepotica je trgala grane
sa stabala. Kad joj se pribliio nestrpljivo mu je domahnula, to je bila
uobiajena gesta impanzi nevjerojatno nalik ljudskoj.
Na tlo je poslagala dvanaest debelih grana. Otila je do najblieg tankog
stabla i gulila koru s njega u dugim trakama. Ipan se nelagodno osjeao
zbog zvuka koji je pri tome nastajao. Grabeljivce bi taj neobian zvuk
mogao zanimati. Pogledom je pretraivao umu u potrazi za znakovima
opasnosti.
Ljepotica mu je prila i oamarila ga. Napisala je tapiem SPLAV.
Leon se osjetio iznimno glupim kada je konano shvatio. Naravno. Je li
ga to uranjanje u impanzu uinilo glupljim? Je li se uinak toga
pogoravao s vremenom? ak i ako se izvue odavde, hoe li ikada biti isti?
Mnogo pitanja, niti jedan odgovor. Zaboravio je na sve to i poeo raditi.
Povezivali su grane korom, grubo, ali funkcionalno. Pronali su dva
malena poruena stabla i upotrijebili ih kako bi napravili rub splavi. Ja,
pokazala je Ljepotica, i demonstrirala povlaenje splavi.
Prvo, zagrijavanje. Ipan je volio sjediti na splavi u grmlju. Oito
impanza jo uvijek nije mogao shvatiti svrhu splavi. Ipan se opruio na
palubi od mladica i promatrao stabla ije su se grane njihale na toplom
vjetru.
Odnijeli su nezgrapnu splav od grana do rijeke nakon jo jedne seanse
meusobnog trijebljenja. Nebo je bilo puno ptica, ali letjelica nije bilo.
urili su. Ipan je bio skeptian prema stajanju na splavi dok je ona bila
napola u vodi, ali Leon je dozvao sjeanja ispunjena toplim osjeajima, a to
je smirilo brz ritam srca kojega je osjeao u impanzinim grudima.
Ipan je mirno sjedio na granama. Ljepotica ih je odgurnula.

Odguravala ih je snano, ali rijeka ih je brzo nosila nizvodno. Ipan je

osjetio paniku.
Leon je primorao Ipana da zatvori oi. To je usporilo disanje, ali
tjeskoba se irila umom impanze brzinom munje. Ljuljanje splavi zapravo
je pomoglo, jer se Ipan usredotoio na svoj nemirni eludac. Jednom je
irom otvorio oi kad se nekakva klada koja je plutala po vodi zabila u
splav, ali pogled na vodu koja je vrtloila posvuda oko njega natjerao ga je
da smjesta ponovno vrsto zamiri.
Leon joj je htio pomoi, ali iz snanog lupanja Ipanova srca znao je da
je panika u blizini. ak nije mogao niti pogledati kako joj ide. Morao je
sjediti kao slijep i osjeati kako ona odguruje splav.
Disala je glasno, borei se da zadri splav usmjerenu u smjeru bujice.
Poprskala ga je voda. Ipan se trgnuo, kriknuo, zatoptao nervozno nogama,
kao da e pobjei.
Iznenada su se zaljuljali. Gunanje Ljepotice bilo je prekinuto krkljanjem
i on je osjetio da se splav vrti na sve jaoj struji. Od te vrtnje mu se
smuilo...
Ipan se isprekidanim pokretima osovio na noge. irom je otvorio oi.
Uzburkana voda, nestabilna splav. Spustio je pogled a grane od kojih je
bila nainjena splav su se razdvajale. Obuzela ga je panika. Leon se
pokuao usredotoiti na utjene prizore, ali odnijeli su ih vjetrovi straha.
Ljepotica je plivala za splavi, ali splav je ubrzavala. Leon je prisilio Ipana
da gleda prema suprotnoj obali, ali to je bilo jedino to je uspio uiniti prije
no to je impanza poeo zapomagati i teturati po splavi, pokuavajui
pronai stabilno mjesto.
Nije bilo koristi od toga. Grane su se oslobodile svojih vezova i hladna
voda pomela je palubu. Ipan je zavritao. Skoio je, pao, zakotrljao se,
ponovno skoio.
Leon je odustao od bilo kakvog pokuaja kontrole. Jedinu nadu polagao
je u to da e zgrabiti pravi trenutak. Splav se raspolovila po sredini i
njegova polovica snano se zanijela ulijevo. Ipan se poeo odmicati od
ruba, a Leon je to podravao, natjeravi impanzu da zakorai dalje. U dva
skoka bacio je impanzu s palube u vodu - prema suprotnoj obali.
U tom se trenutku Ipan predao slijepoj panici. Leon je dopustio da mlati
rukama i nogama - ali svaki je pokret usmjerio u pravom trenutku. On je
znao plivati, a Ipan nije.
To besciljno mlataranje ipak je dralo Ipanovu glavu iznad vode veinu
vremena. ak je postigao i nekakav napredak. Leon je ostao usredotoen

na zgrene pokrete, ignorirajui hladnu vodu - a potom se Ljepotica nala

pokraj njega, irom otvorenih eljusti.
Zgrabila ga je za stranji dio vrata i gurnula prema obali. Ipan se
pokuao hrvati s njom, popeti se na nju. Ljepotica ga je udarila po gubici.
Ostao je bez zraka. Povukla ga je prema obali.
Ipan je bio omamljen. To je Leonu pruilo priliku da prisili noge da se
kreu odgurujuim pokretima. Radio je svom snagom na tome, potpuno
usredotoen usred strke i krkljanja, a grudi su mu se nadimale... i nakon
vremena koje mu se inilo kao cijela vjenost, osjetio je kamenie pod
stopalima. Ipan se samostalno popeo na stjenovitu plau.
Pustio je impanzu da se ispljeska po tijelu i plee kako bi se ugrijao.
Ljepotica se pojavila, mokra i zablaena i Ipan ju je uzeo u svoje zahvalno
naruje.
Hodanje je bilo rad a Ipan je odluio da nee nita raditi.
Leon je pokuavao primorati impanzu da hoda, ali sada su se morali
tekom mukom penjati vododerinom obraslom mahovinom i teko
prohodnom. Posrtali su, lutali, penjali se, a ponekad jednostavno puzali uz
strmu planinu. impanze su pronale staze kojima su se koristile ivotinje,
to im je donekle pomoglo.
Ipan je esto zastajkivao zbog hrane ili samo kako bi tupo zurio u
daljinu. Nejasne misli leprale su poput leptira njegovim maglovitim umom,
u velikim koliinama na tekuim tokovima emocija koji su se vrtloili po
vlastitoj volji.
impanze nisu bile stvorene za dugotrajne projekte. Sporo su
napredovali. Pala je no i morali su se popeti na stabla, grabei voe
putem.
Ipan je spavao, ali Leon nije. Nije mogao.
Njihovi ivoti bili su ovdje jednako u opasnosti kao i ivoti impanzi, ali
pospani umovi koje su on i Kelly nastanjivali uvijek su ivjeli na ovakav
nain. impanzama je no u umi sipila kao tiha kia informacija koje su
obraivali u snu. Njihovi su umovi povezivali nepovezane zvukove s
poznatim bezopasnim pojmovima, ostavljajui drijeme neprekinutim.
Leon nije poznavao suptilne znakove opasnosti i stoga je svako utanje
i podrhtavanje granica zamijenio za opasnost koja se pribliavala tihim
korakom. Usnuo je protiv svoje volje.

U sam cik zore Leon se probudio sa zmijom pokraj sebe. Smotala se

poput zelenog ueta oko grane koja se sputala, postavivi se tako u
poloaj za napad. Promatrala ga je, a Leon je postao napet.
Ipan se probudio iz svog dubokog sna. Vidio je zmiju, ali nije reagirao
uplaenim trzajem, kao to se Leon plaio da bi mogao.
Dugi je trenutak proao, a Ipan je trepnuo samo jednom. Zmija je
postala potpuno nepomina, i Ipanov se puls ubrzao, ali on se nije
pomaknuo. Potom se zmija opustila i otklizala dalje i nijema je
komunikacija bila dovrena. Ipan nije bio plijen za zmiju, ova zelena zmija
nije imala dobar okus, a impanze su bile dovoljno pametne da se posvete
nekom drugom poslu.
Kada se Ljepotica probudila, spustili su se do oblinjeg uboreeg
potoka kako bi neto popili, putem jedui lie i nekoliko hrskavih kukaca.
Obje su impanze ravnoduno sa sebe skinule debele crne kopnene pijavice
koje su im se privrstile tijekom noi. Ti su se debeli, prederani crvi gadili
Leonu, ali Ipan ih je skidao jednakom leernou kojom bi Leon ponovno
zavezao odvezane vezice na cipelama.
Ipan je pio, a Leon razmiljao kako impanza ne osjea potrebu da se
oisti. U normalnim prilikama, Leon se tuirao dva puta dnevno, prije
doruka i prije veere i osjeao se nelagodno ako bi se uznojio, ali ovdje je
ovo neuredno tijelo nosio posve udobno. Jesu li njegova esta tuiranja bila
zdravstvenom mjerom, poput trijebljenja kod impanzi? Ili ublaena,
civilizirana navika? Kroz maglu se sjeao da je kao djeak mogao danima
biti prljav i sretan, i da je mrzio tuiranje i kupke. Na neki nain, Ipan ga je
vratio do jednostavnijeg pojma o sebi, do oputenosti u prljavom svijetu.
Njegova nelagoda nije bila dugotrajna. Spazili su ravijane na vrhu brda.
Ipan ih je nanjuio, ali Leon nije imao pristupa tom dijelu mozga
impanze koji je mirise povezivao sa slikama. Samo je znao da je neto
zasmetalo Ipana, koji je podignuo svoj iroki nos. Ono to je ugledao ga je
probolo.
Snane zadnje noge, kojima su otro koraali. Kratki prednji udovi koji
su zavravali otrim kandama. Njihove ogromne glave doimale su se kao
da su samo zubi, otri i bijeli ispod skupljenih, opreznih oiju. Prekrivalo ih
je gusto smee krzno, koje se kovralo oko tekog repa kojim su se koristili
za postizanje ravnotee.
Nekoliko dana prije, visoko iz sigurnosti kronje visoka stabla, Ipan je
promatrao nekoliko njih kako trgaju i prodiru meka tkiva gigantilope na
panjaku. Ovi su doli njukajui, hodajui nizbrdo u liniji, njih petoro.

Ljepotica i Ipan drhturili su pri samom pogledu na njih. Nalazili su se niz

vjetar od ravijana, pa su se stoga odluili pritajiti.
Ovdje nije bilo visokih stabala, samo grmlje i mladice. Leon i Ljepotica
krenuli su nizbrdo i preli odreenu udaljenost, a potom su ispred sebe
ugledali istinu. Ipan je nanjuio slabaan miris drugih impanzi, koji je
dopirao s druge strane istine.
Mahnuo joj je: Ii. U istom trenutku, zaula se iza njih buka. Ravijani su
ih nanjuili.
Njihovo zavijajue glasanje odjekivalo je gustim grmljem. Na donjem
dijelu padine bilo je jo manje mjesta za skloniti se, ali vea stabla nalazila
su se na drugoj strani istine. Na njih bi se mogli popeti.
Ipan i Ljepotica pourili su preko iroke ravnice na sve etiri, ali nisu bili
brzi. Ravijani koji su zavijali utrali su u travu iza njih. Leon je pojurio
prema stablima - tono usred skupine impanzi.
Bilo ih je nekoliko desetaka, bili su zapanjeni i treptali kapcima. Povikao
je nesuvislo, pitajui se kako e im Ipan dati znak.
Najblii krupni mujak se okrenuo, pokazao mu zube i ljutito zaurlikao.
Cijela skupina povikala je zajedno s njim, glasajui se i grabei tapove i
kamenje, bacajui ih - prema Ipanu. Kameni ga je pogodio u bradu,
granica u bedro. Pobjegao je, a Ljepotica nekoliko koraka ispred njega.
Ravijani su jurili preko istine. U kandama su drali maleno, otro
kamenje. Izgledali su krupni i vrsti, ali usporili su pred baraom kretanja i
urlika koja je stizala sa stabala.
Ipan i Ljepotica izbili su na istinu, a impanze su pojurile za njima.
Ravijani su se zaustavili.
impanze su vidjele ravijane, ali nisu stale, ak niti usporile. Jo uvijek
su se kretale za Ipanom i Ljepoticom s ubojitim sjajem u oima.
Ravijani su stajali kao smrznuti, a kande su im se nervozno svijale i
oputale.
Leon je shvatio to se dogaa i podigao granu u trku, grubo doviknuvi
Ljepotici. Ona je pogledala prema njemu i oponaala ono to je on radio.
Potrao je prema ravijanima, vitlajui granom. Bio je to udan, izvijen
komad drveta, beskoristan, ali izgledao je krupno. Leon je htio ostaviti
dojam prethodnice neeg strano opasnog.
U oblaku praine koji se podizao i sveopem kaosu, ravijani su ugledali
veliku skupinu bijesnih impanzi koje su se pojavile iz ume. Pojurili su.
Skiei, potrali su svom snagom prema udaljenim stablima.

Ipan i Ljepotica su ih slijedili, trei posljednjim atomima snage. Do

trenutka kada je Ipan stigao do prvih stabala, osvrnuo se i impanze su se
zaustavile na pola puta, jo uvijek kricima iskazujui svoju nasilnost.
Pokazao je Ljepotici Ii, pa su presjekli istinu najkraim putem,
krenuvi uzbrdo.
Ipanu je bila potrebna hrana i odmor kako bi se smirio i prestao se trzati
na svaki zvuk. Ljepotica i Ipan zagrlili su jedno drugo, visoko gore na
stablu, tiho se glasajui i gladei jedno drugo.
Leonu je bilo potrebno neko vrijeme da razmisli. Tko je odravao
njihova tijela na ivotu u Postaji? Bilo bi pametno ostaviti ih ovdje, u
opasnosti, i rei ostalom osoblju da je dvoje neobinih turista eljelo doista
dugo uranjanje.
Njegovo je razmiljanje izazvalo nervozu kod Ipana, pa je odustao od
tih misli. Bolje je bilo razmiljati apstraktno. A ovdje je bilo mnogo toga to
je trebalo razumjeti.
Biotehnolozi koji su ovamo naselili impanze i gigantilope i ostale
ivotinje poigrali su se ravijanima. U divljim danima eksplozivne
biotehnologije, u prvim godinama novog stoljea, bilo je doputeno gotovo
sve. Ubrzo nakon toga, u dvadesetima, mogunosti su dopustile
biotehnolozima da vide mogu li pretvoriti neto daljeg roaka primata,
pavijana, u neto slinije ljudima. Perverzan cilj, inilo se Leonu, ali
vjerojatan. Znanstvenici su voljeli izigravati majmune.
Rad na njima dospio je do pojave ponaanja koje je ukljuivalo lov u
oporu. Ali ravijani nisu imali drugih alatki osim grubo nazubljenog
kamenja, koje bi povremeno koristili pri rezanju mesa jednom nakon to bi
neto ulovili.
Za nekoliko milijuna godina, pod snanim djelovanjem evolucije, mogli
bi postati jednako pametni kao impanze. Tko e tada izumrijeti?
U tom mu trenutku nije bilo ba previe stalo do toga. Osjetio je pravi
bijes kada su se impanze - njegova vlastita vrsta! - okrenule protiv njih,
ak i kada su se pojavili ravijani. Zato?
Bio je zabrinut zbog toga, sigurno je u tome postojalo neto to je
morao shvatiti. Sociohistorija se morala baviti takvim osnovnim,
fundamentalnim impulsima. Reakcija impanzi bila je neugodno slina nizu
incidenata u ljudskoj povijesti. Mrziti Strance.
Morao je dokuiti tu mranu istinu.

impanze su se kretale u malenim skupinama, nisu voljele pridolice,

razmnoavale su se uglavnom unutar svog skromnog kruga od nekoliko
desetaka jedinki. To je znailo da se bilo koja genetika osobina koja se
pojavila mogla brzo proiriti na sve pripadnike skupine, zbog meusobnog
razmnoavanja. Ako bi ona pomogla skupini da preivi, tada bi ta
sluajnost odluivala o preivljavanju te skupine. Poteno.
Ali ta je osobina morala biti nerazblaena. Skupina iznimno dobrih
bacaa kamenja bila bi progutana kad bi se oni pridruili skupini s nekoliko
stotina jedinki. Kontakt bi doveo do razmnoavanja s jedinkama koje nisu
pripadnici njihova malenog klana. Razmnoavanje izvan skupine: njihovo
genetsko naslijee brzo bi se razvodnilo.
Postizanje ravnotee izmeu genetikih nezgoda do kojih dolazi u
malenim skupinama i stabilnosti veih skupina - u tome je bio trik. Neka
sretna skupina mogla bi imati dobre gene, koji prenose osobine koje su
odgovor na sljedei izazov neprestano mijenjajueg svijeta. Oni bi se dobro
snali. Ali ako se ti geni nikada ne bi prenijeli na mnogo impanzi, emu
onda sve to?
Uz odreenu malenu stopu razmnoavanja izvan skupine, ta bi se
osobina proirila u ostale skupine. Tijekom vremena, i ostali bi razvili tu
osobinu. Ona bi se proirila.
To je znailo da je bilo doista korisno razviti prikriveni animozitet prema
strancima, osjeaj njihova neodgovaranja. Nemoj se pariti s njima.
I tako su se malene skupine vrsto drale svojih ekscentrinih osobina, i
neke od njih su napredovale. Te su nastavljale ivjeti; veina bi ih nestala.
Evolucijski skokovi dogaali su se bre u malenim, napola izoliranim
skupinama, iji su se pripadnici tek neznatno razmnoavali izvan skupine.
Oni su svoj genetski potencijal uvali u jednoj malenoj koari - skupini. Tek
povremeno bi se parili s pripadnicima drugih skupina - esto putem
silovanja.
Cijena toga bila je visoka: snano preferiranje pripadnika svoje vlastite
malene skupine.
Mrzili su gomile, neznance, buku. Skupine s manje od deset pripadnika
bile su previe ranjive pred bolestima ili grabeljivcima; nekoliko gubitaka i
to bi bio kraj skupine. Ako su imale previe pripadnika, izgubile bi
koncentriranost parenja u malenoj skupini. Bili su snano odani svojim
skupinama, lako su identificirali jedni druge u mraku po mirisu, ak i na
relativno velikim udaljenostima. Budui da su imali mnogo zajednikih
gena, altruistiko djelovanje je bilo uobiajeno.

ak su potovali junatvo - jer ak i kada bi junak umro, njegovi geni

koje je podijelio parenjem prenosili bi se njegovim potomcima.
ak i kad bi stranci mogli proi na testovima razlika u pojavi, ponaanju,
mirisu, trijebljenju - ak i tada, kultura bi mogla pojaati uinke. Pridolice
s razliitim jezikom ili navikama i stavom doimali bi se odbojnima. Sve to
bi posluilo za razlikovanje skupine pomoglo bi da mrnja ostane snana.
Svaka malena genetika skupina tada bi bila voena prirodnom
selekcijom da naglasi nenaslijeene razlike - ak i one proizvoljne, slabo
povezane sa sposobnou za opstanak... i tako bi mogli razviti i kulturu.
Kao to su je razvili ljudi.
Raznolikost u njihovim plemenskim zamrenostima izbjegavala je
genetiko razvodnjavanje. Oni su za ozbiljno uzimali drevni zov rezervirane,
oprezne plemenske pripadnosti.
Leon/Ipan s nelagodom se promekoljio. Usred razmiljanja, rije oni u
njegovu je umu poela oznaavati i ljude i impanze. Opis je odgovarao i
jednima i drugima.
To je bio klju svega. Ljudi su se uklapali u civilizaciju usprkos svojoj
uroenoj plemenskoj pripadnosti, svom naslijeu slinom naslijeu
impanzi. Bilo je to udo!
Ali ak i uda je bilo potrebno objasniti. Kako je civilizacija mogla ostati
stabilnom, koristei pri tome tako nedotjerana stvorenja kakvi su bili ljudi?
Leon nikada prije nije to pitanje vidio u tako upadljivom, ali i tako
poniavajuem svjetlu.
I nije imao odgovora na njega.
Nastavili su dalje usprkos iskrenoj, dubokoj nelagodi njihovih impanzi.
Ipan je nanjuio neto zbog ega je poeo strijeljati pogledom lijevodesno. Uz pomo cijelog asortimana utjenih misli i suptilnih trikova koje je
nauio, Leon ga je uspio natjerati da nastavi dalje.
Ljepotica je imala vie problema. enski impanza nije se volio penjati
dugim, strmim vododerinama koje su vodile do vrha grebena. Kvrgavo
grmlje blokiralo im je put i bilo im je potrebno mnogo vremena da ga
obiu. Na ovim visinama bilo im je tee pronai voe.
Ipana su neprestano boljele ruke i ramena. impanze su se kretale na
sve etiri jer su njihove iznimno snane ruke morale nositi dodatnu teinu.
Kretati se i po stablima i po tlu znailo je da se ne moe usavriti ni jedno
niti drugo. Ljepotica i Ipan stenjali su i kukali zbog bolova koji nikada nisu
naputali njihova stopala, noge, zapea i ruke. impanze nikada nee biti
istraivai udaljenih predjela.

Putali su svoje impanze da se odmore dovoljno esto kako bi savijali

listove i sisali vodu iz udubina na stablima, to je bila rutinska uporaba
jednostavnog alata. Neprestano su njuili zrak sa strahom.
Miris koji je uznemirivao obje impanze postajao je sve jai, tamniji.
Ljepotica je hodala prva i prva je prela vrh grebena. Daleko ispod njih
u dolini mogli su razabrati kvadratnu krutost Izletnike postaje. Letjelica se
uzdigla s njezinog krova i tiho se spustila du doline, ne predstavljajui
nikakvu opasnost za njih.
Prisjetio se davnih dana, kad je sjedio na verandi Postaje s piem u ruci,
a Kelly je govorila, da si ostao u Helsinkiju, moda bi bio mrtav. A isto bi se
moglo dogoditi i da nisi ostao u Helsinkiju...
Poeli su se sputati strmom padinom. Oi njihovih impanzi trzale bi se
pri svakom neoekivanom kretanju. Hladni povjetarac pomicao je grane
rijetkih niskih grmova i grbavih stabala. Neka su izgledala golo, spaljena
kada su ih pogodile munje. Zrane mase koje su se podizale iz dolina
sukobljavale su se ovdje, snanim sudarom pritisaka. Ovaj stjenoviti greben
bio je daleko od ugodnog podruja u kojem su ivjele impanze. Pourili su.
Ispred njega, Ljepotica se zaustavila.
Bez ikakva zvuka pet ravijana ustalo je iz svoga skrovita, formirajui
uredan polukrug oko njih dvoje.
Leon nije mogao raspoznati radi li se o istom oporu kao i prije. Ako je
tako, bio je to poprilino vrijedan opor lovaca, koji su bili u stanju smatrati
pamenje i svrhu vanijima od vremena. ekali su ispred njih, gdje nije bilo
nikakvih stabala na koja bi se mogli popeti.
Ravijani su bili sablasno tihi dok su polako koraali prema naprijed tiho
skupljajui i otvarajui kande.
Doviknuo je Ljepotici i proizvodio nekakve krajnje lane prijetee zvuke
dok se kretao, ruku visoko podignutih u zrak, stisnutih pesnica, pokazujui
svoj krupni profil. Pustio je Ipana da preuzme kontrolu dok je on
razmiljao.
opor ravijana zacijelo je mogao svladati dva usamljena impanze. Da
preive ovo, morat e iznenaditi ravijane, uplaiti ih.
Osvrnuo se oko sebe. Bacanje kamenja ovdje nee biti od pomoi. Tek
slabano nasluujui to radi, krenuo je ulijevo, prema stablu koje je
raskolio grom.
Ljepotica je opazila njegov pokret i prva prila stablu, energino
koraajui. Ipan je podigao dva kamena i bacio ih prema najbliem
ravijanu. Jedan ga je pogodio u bok, ali nije mu uinio nita naao.

Ravijani su poeli koraati, kruei. Dozivali su se meusobno svojim

hripavim glasovima. Ljepotica je skoila na sasueni komad stabla. Puknuo
je. Zgrabila je komad i Leon je shvatio na to cilja. Bio je velik kao ona i
ona ga je drala u rukama.
Najkrupniji ravijan je zagunao i svi su se meusobno pogledali.
Ravijani su napali.
Najblii je napao Ljepoticu. Ona ga je udarila po ramenu tupim vrhom
drveta i on je zaciao.
Leon je zgrabio komad raskidanog debla. Nije ga mogao posve otrgnuti.
Jo jednom se zaulo cianje iza njega, a Ljepotica se uzbueno glasala
visokim, preplaenim glasom.
Bilo je najbolje ostaviti impanze da se urlanjem i cikom rijee svoje
napetosti, ali mogao je osjetiti strah i oaj u njezinu glasu, a znao da je da
oni dolaze i od Kelly.
Pomno je odabrao manji komad drveta. Objema rukama ga je
oslobodio, koristei svoju teinu i krupne ramene miie, odlomivi ga tako
da mu je jedan kraj ostao iljast.
Koplja. To je bio jedini nain obrane pri kojem su mogli ostati podalje
od kandi ravijana. impanze nikada nisu koristile tako napredno oruje.
Evolucija jo nije stigla do te lekcije.
Ravijani su ih tada ve potpuno okruili. On i Ljepotica stajali su jedno
drugome okrenuti leima. Jedva se uspio namjestiti za borbu, kada je
morao pretrpjeti napad krupnog, crnomanjastog ravijana.
Oni jo uvijek nisu shvatili princip djelovanja koplja. Zarilo se na pravo
mjesto, povukao ga je natrag. Stravian urlik. Ipan se pomokrio od straha,
ali neto u Leonu natjeralo ga je da ostane na mjestu.
Ravijan se povukao, stenjui. Okrenuo se da bi poeo bjeati. Zastao je
usred koraka. Jedan dug, neizvjestan trenutak ravijan je oklijevao - a
potom se ponovno okrenuo prema Leonu.
Zakoraio je naprijed s novim samopouzdanjem. Ostali ravijani su
promatrali. Otiao je do istog stabla kao i Leon i jednim potezom odlomio
dug, tanak drveni iljak. Potom je krenuo prema Leonu, zastao i jednom
kandom ispruio iljak prema naprijed. Nagnuvi svoju veliku glavu u
stranu, pogledao ga je i napola se okrenuo, isturivi jednu nogu naprijed.
Leon je sa zaprepatenjem prepoznao maevalaki stav. Ruben je bio u
njemu. Ruben je bio uronjen u ovoga ravijana.
Sve se savreno uklapalo. Na taj e nain smrti impanzi biti potpuno
prirodne. Ruben je mogao rei da razvija uranjanje u ravijane kao novu

komercijalnu aplikaciju istog hardvera koji se koristio za uranjanje u

impanze.
Ruben je u tom trenutku paljivo zakoraio naprijed drei dugo koplje
objema kandama. Napravio je kruni pokret. Pokret je bio isprekidan;
kande su mu bile neprecizne u usporedbi sa akama impanzi. Ali ravijan
je bio jai.
Napao ga je brzim, lukavim pokretom, a potom snano. Leon se jedva
uspio izmaknuti u stranu, odgurnuvi koplje svojim iljkom. Ruben se brzo
vratio i napao Leona s lijeve strane. Napad finta, napad finta. Leon je sve
to doekivao maui svojim iljkom.
Njihovi drveni maevi udarali su jedan o drugoga, a Leon se nadao kako
njegov nee puknuti. Ruben je dobro ovladao ovim ravijanom. Nije
pokuavao pobjei kao ranije.
Leon je imao mnogo posla odvraajui Rubenove napade. Morao je
pronai nekakvu novu prednost ili e nadmona snaga ravijana na kraju
ipak prevladati. Leon je kruio, odvlaei Rubena to dalje od Ljepotice.
Ostali ravijani su je okruili, ali nisu je napadali. Sva je pozornost bila
usmjerena na dva lika koji su se maevali.
Leon je odvukao Rubena prema isturenom dijelu litice. Ravijan je imao
problema s odravanjem koplja u ravnom poloaju i morao je neprestano
pogledavati prema svojim kandama kako bi ga ravno drao. To je znailo
da je obraao manje pozornosti na to gdje staje svojim kopitima. Leon je
mahao i napadao, neprestano se kreui, primoravi ravijana da koraa u
stranu. Spustio je svoje veliko kopito izmeu nekoliko kamenova,
zateturao, a potom se uspravio.
Leon se pomaknuo ulijevo. Ravijan je ponovno zakoraio i kopito mu se
okrenulo, pa je posrnuo. Leon se u trenutku naao na njemu. Napao ga je
kada je ravijan spustio pogled nogama traei uporite. Leon je zahvatio
ravijana svojim iljkom.
Snano ga je zario. Ostali ravijani su tuno zavijali.
Bijesno frkui, ravijan se pokuao povui sa iljka. Leon je primorao
Ipana da zakorai naprijed i jo jae zarije vrh u ravijana. Ovaj je promuklo
zavijao. Ipan je ponovno zario koplje u njega. Krv je iknula iz rane,
poprskavi prainu. Koljena su mu klecnula i sruio se na tlo.
Leon je pogledao preko ramena. Ostali su krenuli u akciju. Ljepotica je
zadravala trojicu, kretei prema njima tako glasno da je to ilo na ivce

ak i njemu. Jednoga je ve uspjela ozlijediti. Krv mu je tekla niz smee

krzno.
Ali ostali nisu napadali. Kruili su i reali i toptali nogama, ali nisu se
pribliavali. Bili su zbunjeni. I uili su. Mogao je vidjeti brze, bistre oi kako
prouavaju situaciju, novi potez u neprestanom ratu.
Ljepotica je iskoraila i ubola najblieg ravijana. Bacio se na nju u
napadu bijesa i ona ga je ponovno ubola, dublje. Kriknuo je, okrenuo se - i
pobjegao.
To je bilo dovoljno i za ostale. Svi su otkaskali dalje, ostavivi ranjenog
ravijana mekeui na tlu. Zamuenim je pogledom promatrao kako krvari.
Zatreptao je i Ruben je nestao. ivotinja je izdahnula.
Oklijevajui, Leon je podigao kamen i razbio njegovu lubanju. Bio je to
prljav posao, pa se primirio u Ipanu i prepustio mranom, raspaljenom
bijesu impanze da izie na vidjelo.
Nagnuo se i prouio ravijanov mozak. Filigranska srebrna mreica
prekrivala je gumenastu, svijenu loptu. Sklopovi za uranjanje.
Okrenuo se od tog prizora i tek tada primijetio da je Ljepotica
ozlijeena.
Postaja se nalazila na vrhu brda. Strme vododerine brdu su davale
izgled umornog, izboranog lica. Nii dijelovi bili su prekriveni grmljem.
Ipan se uspuhao dok se probijao grubim krajolikom kojega je izbrazdala
erozija. Gledano kroz oi impanzi, no je bila sablasna, drhturavi prizor
blijedozelene boje s plavkastim sjenama. Brdo je predstavljala nijansa na
pozadini planine, ali impanze nisu mogle razabrati udaljene pojedinosti.
impanze su ivjele u bliskom, neposrednom svijetu.
Ispred sebe je mogao jasno vidjeti osvijetljen zid koji je okruivao
Postaju. Masivan, visok pet metara. I, kao to se sjetio iz svog turistikog
obilaska tog mjesta, posut razbijenim staklom.
Iza njega ulo se uzdisanje dok se Ljepotica s mukom uspinjala
obronkom. Rana na njezinom boku uinila je njezin stav ukoenim, a lice
natmurenim. Odbila je skriti se dolje. Oboje su bili gotovo u potpunosti
iscrpljeni, a njihove su impanze bile svojeglave, usprkos dvije pauze za
prehranu voem i liinkama i odmoru.
Pomou ogranienog vokabulara, izraaja lica i pisanja u praini:
"razmotrili" su svoje mogunosti. Dvije impanze ovdje su bile ranjive. Nisu
mogli oekivati da e imati sree kao s ravijanima, ne ovako izmoreni i na
nepoznatom teritoriju.

Najbolje vrijeme za prii Postaji bila je no. A tkogod je ovo sve

inscenirao, nee ekati zauvijek. Posljednjeg dana jo su se dva puta morali
skrivati od letjelica. Odmaranje tijekom cijelog sljedeeg dana doimalo se
primamljivim, ali Leon je osjetio da ga nekakav predosjeaj tjera da ide
dalje.
Uspinjao se breuljkom, uvajui se elektrificiranih ica. O takvim
skrivenim tehnikim stvarima nije znao nita. Morat e se uvati onih
vidljivih i nadati se da Postaja nije okruena takvom signalizacijom. Vid
impanzi bio je otar i jasan i u priguenom svjetlu kad je bila rije o
objektima u blizini, ali nije nita vidio.
Odabrao je mjesto pokraj zida u sjeni stabala. Ljepotica je brzo i plitko
disala dok se pribliavala. Kad je podigao pogled zid mu se uinio
ogromnim. Nemoguim za savladati...
Polako je istraivao okoli. Nije bilo znaka nikakvog kretanja. Ovo je
mjesto Ipanu imalo nekakav poseban miris, nekako pogrean. Moda su se
ivotinje drale podalje od tog stranog mjesta. Dobro; zbog toga e straari
unutra biti manje na oprezu.
Zid je bio od betona. Debeli rub bio je na njegovom vrhu, to je uspon
preko zida inilo jo teim.
Ljepotica je pokazala prema mjestu gdje su stabla rasla blizu zida.
Okljatrena stabla blia zidu ukazivala su na injenicu da su graditelji mislili
na ivotinje koje bi mogle preskoiti zid sa stabala. No, neka od njih bila su
dovoljno visoka i imala su grane koje su dosezale gotovo do vrha.
Bi li impanza mogla preskoiti tu udaljenost? Ne ba vjerojatno,
posebice ovako umorna. Ljepotica je pokazala prema njemu, a potom
ponovno prema sebi, a zatim ispruila ruke i zanjihala ih. Bi li se mogli
zaljuljati preko te udaljenosti?
Prouavao je njezino lice. Projektant nije predvidio da e dvije impanze
suraivati na takav nain. Zakiljio je prema vrhu. Previsoko za popeti se,
ak i kada bi Ljepotica stala na njegova ramena.
Da, pokazao joj je.
Nekoliko trenutaka kasnije, njezine su ruke vrsto drale njegova
stopala, namjeravajui ispustiti granu iz ruke, ipak se pomalo dvoumio.
Ipan nije imao nita protiv ovakve tjelovjebe, zapravo je bio sretan to
je ponovno bio na stablu. Ali Leonovo ljudsko prosuivanje ipak ga je na
sav glas upozoravalo da to nikako nee moi izvesti. Prirodan talent
impanzi sukobio se s ljudskim oprezom.

Na sreu, nije imao dovoljno vremena da bi se prepustio sumnjama.

Ljepotica ga je povukla s grane. Pao je, a drale su ga samo njezine ruke.
Omotala je stopala vrsto oko debele grane, i sada ga je poela ljuljati
poput utega na uzici. Ljuljala ga je naprijed-natrag, poveavajui
amplitudu. Natrag, naprijed gore, dolje, centrifugalni pritisak stvarao mu se
u glavi. Ipanu je to bilo jedva primjetno. Leonu je to bio krivudavi svijet
zastraujueg ljuljanja.
Granice su ga greble i brinuo se ne stvaraju li previe buke, a potom je
zaboravio na sve to, jer mu je glava doprla do vrha zida.
Betonski rub bio je zakrivljen s unutranje strane, tako da nikakva kuka
ne bi mogla pronai uporite.
Zaljuljao se ponovno dolje, glavom pojurivi prema tlu. Potom gore do
donjih grana, a granice su ga ibale po licu.
Pri sljedeem zamahu naao se vie. Po cijelom gornjem dijelu zida
presijavao se debeli sloj razbijenog stakla. Vrlo profesionalno.
Jedva je imao vremena razmisliti o svemu tome kada ga je ispustila.
Poletio je uvis, ispruenih ruku - i jedva se uhvatio za rub. Da nije bio
isturen prema van zbog zatite, promaio bi ga.
Tijelom je udario o zid. Nogama je potraio uporite na glatkom zidu.
Nekoliko prstiju ga je pronalo. Odgurnuo se prema gore, napevi miie - i
prebacio se preko. Nikada prije nije znao cijeniti koliko impanza moe biti
jak. Niti jedan ovjek ne bi uspio prijei ovo.
Popeo se gore, posjekavi dlan i bedro na staklo. Bio je to naporan
posao, osoviti se na noge i pronai mjesto na koje e stati.
Trijumfirao je. Mahnuo je Ljepotici, nevidljivoj na stablu.
Otada nadalje sve je ovisilo o njemu. Iznenada je shvatio da su mogli
napraviti nekakvo ue, povezati nekoliko lijana. Tada bi je mogao povui
gore. Dobra ideja, ali prekasno.
Nije imalo smisla odugovlaiti. Kompleks je bio djelomino vidljiv kroz
stabla, nekoliko je svjetala bilo ukljueno. Posvemanja tiina. ekali su
dok no nije gotovo napola prola, nije imao nita osim Ipanovih
predosjeaja da mu kau kada je pravi trenutak.
Pogledao je dolje. Izmeu njegovih nonih prstiju presijavala se britvica,
ugraena u beton. Paljivo je zakoraio izmeu sjajnih objekata. Izmeu
otrih staklenih zuba bilo je mjesta za stati. Stablo mu je zaklanjalo pogled
i mogao je vidjeti samo neto malo ispod sebe u slabanom svjetlu koje je
dopiralo iz Postaje. To je barem znailo da niti oni ne mogu vidjeti njega.

Da skoi? Previsoko. Stablo koje ga je skrivalo je bilo blizu, ali njega se

nije moglo vidjeti.
Stajao je i razmiljao, ali nita mu nije padalo na pamet. U
meuvremenu, Ljepotica je ostala iza njega, sama, dok se on ljutio to ju
je morao ostaviti meu opasnostima koje nije niti mogao predvidjeti.
Razmiljao je poput ovjeka i zaboravljao da ima sposobnosti impanze.
Kreni. Skoio je. Granice su pucketale i on se snano bacio u sjenu. Grane
su ga bockale u lice. Ugledao je tamni obris sa svoje desne strane i svinuo
noge, okrenuo se rukama ispruenima prema van - i zagrabio granu. Ruke
su mu se s lakoom ovile oko nje i shvatio je da je pretanka, pretanka Puknula je. Zvuk mu se uinio glasnim poput grmljavine. Pao je, pustivi
granu. Leima je udario o neto tvrdo i otkotrljao se, pokuavajui se za
neto uhvatiti. Prsti su mu se ovili oko debele grane i on se zaljuljao na
njoj. Naposljetku je uzdahnuo.
Lie je utalo, grane se svijale. Nita vie.
Nalazio se oko polovine stabla. Zglobovi su ga boljeli, poput galaksije
odvojenih bolova.
Leon se opustio i prepustio Ipanu da savlada silazak. Podigao je
preveliku buku padajui kroz stablo, ali nije bilo nikakvih naznaka kretanja
irokom livadom izmeu njega i velike osvijetljene Postaje.
Razmiljao je o Ljepotici i poelio da postoji neki nain kojim bi joj
mogao javiti da je unutra. Razmiljajui o njoj, pogledom je odmjerio
udaljenosti od najbliih stabala, pamtei prizor kako bi mogao pronai put
natrag i u mrtvom trku ako to bude potrebno.
A to sada? Nije imao nikakav plan. Osim toga, bio je sumnjiav.
Leon je njeno pourivao Ipana - koji je bio nervozan i umoran, jedva
ga se moglo kontrolirati - da ue u trokutasto zasaeno grmlje. Ipanov um
bio je poput olujnog neba ispresijecanog munjama. Ne ba tono mislima;
vie svojevrsnim vorovima emocija, koje su se formirale i bljeskale oko
jezgri tjeskobe. Leon je strpljivo dozvao utjene prizore, usporio Ipanovo
disanje, i gotovo preuo tihi zvuk, noktiju koji su grebli po kamenom
puteljku. Neto je brzo tralo.
Doli su oko vrha trokutastog nasada grmlja. Napetih miia, glatke
koe, nabijenim nogama pokrivajui preostalu udaljenost. Svi su bili
izvjebani da trae i ubiju bez zvuka, bez upozorenja.
Ipanu su ta udovita bila strana, zastraujua. Ipan je ustuknuo natrag
u panici prije no to su naila dva metka od miia i kostiju. Crne eljusti
izdigle su se od bijelih zuba, ogoljene ispod bijesnih oiju.

Onda je Leon osjetio da se neto promijenilo u Ipanu. Iskonski,

instinktivni odgovori zaustavili su njegovo povlaenje, napeli tijelo. Nije bilo
vremena za pobjei, dakle morat e se boriti.
Ipan je zauzeo poloaj, uspravio se. Ta bi dvojica mogla napasti
njegove ruke, pa ih je stavio iza sebe, pognuvi se kako bi spustio lice
izvan domaaja.
Ipan se ve prije sukobljavao s etverononim lovcima u oporu, negdje
daleko u sjeanjima svojih predaka, i bilo mu je uroeno znanje da oni
napadaju isprueni ud rtve ili pokuavaju zgrabiti rtvu za vrat. Psi su ga
htjeli oboriti na tlo, rasjei mu vratnu ilu kucavicu, rastrgati ga u kljunim
sekundama iznenaenja.
Pribliili su se jedan drugome, hrpe brze hrskavice, trei gotovo rame
uz rame, velikih glava podignutih uvis - i skoili.
U zraku su bili usredotoeni, znao je Ipan. I ranjivi.
Ipan je podigao obje ruke kako bi zgrabio prednje udove pasa.
Bacio se prema natrag, vrsto drei noge, a ruke su mu se nalazile
jedva neto ispod njihovih eljusti. Sam zamah pasa odnio ih je preko
njegove glave dok se kotrljao unatrag.
Ipan se okrenuo na lea, snano povlaei. Zbog toga to ih je iznenada
zgrabio, psi su pali naprijed. Nisu mogli okrenuti glave i spustiti ih kako bi
ga uhvatili za ruke.
Skok, hvatanje, brzi okreti i zamah, bacanje - sve to spojeno u
centrifugalni vrtlog koji je bacio pse preko Ipana dok se on bacio na tlo i
kotrljao. Osjetio je da noge pasa pucaju, pa ih je pustio. Poletjeli su preko
njega bolno stenjui.
Ipan se sasvim okrenuo, pognute glave, i skokom se osovio na noge.
Zauo je tupi udarac, cvokot kad su se eljusti zatvorile. Jo jedan udarac
kad su psi pali na travu, ne mogavi ublaiti pad svojim polomljenim
nogama.
Pojurio je za njima, teko diui. Pokuavali su ustati, okreui se na
polomljenim nogama kako bi se suoili sa svojim plijenom. Jo uvijek nisu
lajali, samo tiho stenjali od boli, potmulo reali. Jedan je protisnuo vrlo
prostu psovku. Drugi je pjevuio: "Gaaaaaade... gaaaaaade..."
ivotinje su se povlaile u prostranoj, tunoj noi.
Skoio je visoko i okomio se na obojicu. Nogama je pritisnuo njihove
vratove prema tlu i osjetio kako kosti poputaju. Prije no to je zakoraio
natrag kako bi ih pogledao, znao je da su mrtvi.

Ipanu je navrla krv od veselja. Leon nikada nije osjetio takvo

uzbuenje, ak niti tijekom svog prvog uranjanja, kada je Ipan ubio
Stranca. Pobjeda nad ovim udnim biima sa zubima i kandama koja su
ga napala iz noi izazvala je duboko, razgaljeno zadovoljstvo.
Leon nije uinio nita. Pobjeda je cijela pripadala samo Ipanu.
Dugi trenutak Leon je uivao u njoj na hladnom nonom zraku,
osjeajui drhtaje ekstaze.
Polako, razum mu se vratio. Bilo je tu i drugih pasa. Ipan je uspio
uhvatiti ove. Takvu sreu nee imati dva puta.
Pse se moglo lako vidjeti ovdje na livadi. Mogli bi privui neiju
pozornost.
Ipan nije volio doticati pse. Crijeva su im se ispraznila i rezak je vonj
ispunio zrak. Ostavili su mrlje na travi dok ih je odvlaio u grmlje.
Vrijeme, vrijeme. Netko e shvatiti da pasa jo nema i doi e ih
potraiti.
Ipan je jo uvijek bio pun sebe zbog svoje pobjede. Leon je to iskoristio
kako bi ga natjerao da koraa preko iroke livade, prikrivajui se u
sjenama. Energija je kolala Ipanovim ilama. Leon je znao da je to samo
trenutano veselje proizalo iz lijezda, koje je prikrilo duboki umor. Kada
izblijedi, Ipan e postati omamljen i bit e teko upravljati njime.
Svaki puta kada bi zastao, osvrnuo bi se i memorirao krajolik. Moda e
se morati trkom vratiti ovim putem.
Bilo je kasno i najvei dio Postaje bio je u mraku. U tehnikom odjelu,
meutim, niz prozora presijavalo se svjetlom koje je Ipan doivljavao kao
nemogue bogato, udno, previe toplo.
Skoio je do prozora i stisnuo se uza zid. Pomoglo je to je Ipan bio
fasciniran ovom udnom citadelom koju su stvorili boanski ljudi. Iz vlastite
znatielje, provirio je kroz prozor. Pod bljetavim svjetlom prostirala se
velika prostorija koju je Leon prepoznao. Ondje, stoljeima prije, okupljao
se, zajedno s ostalim areno odjevenim turistima kako bi krenuli na izlet.
Leon je pustio da ga znatielja impanze odvede do strane za koju je
znao da ima vrata koja vode u dugi hodnik. Vrata su se otvorila bez
potekoa, na Leonovo iznenaenje. Ipan je koraao klizavim ploicama
hodnika, zbunjeno prouavajui fosforescentnom bojom ukraene stropove
i zidove, koji su odailjali smirujui sjaj boje slonove kosti.
Vrata ureda bila su otvorena. Leon je natjerao Ipana da une i proviri
iza njih. U uredu nije bilo nikoga. Bila je to raskono ureena prostorija s

policama do stropa. Leon se sjetio da je sjedio u tom uredu i razgovarao o

procesu uranjanja. To je znailo da su prostorije za uranjanje samo
nekoliko vrata dalje niz
kripa potplata na ploicama natjerala ga je da se okrene.
Ruben se nalazio iza njega, drei u ruci oruje. U hladnom svjetlu, lice
mu je izgledalo udno u Ipanovim oima, udnovato koato.
Leon je osjetio napad tovanja u Ipanu i pustio je da ponese impanzu
naprijed tiho se glasajui. Ipan je osjeao divljenje, a ne strah.
Leon se pitao zato Ruben nita ne govori, i tek tada shvatio da on ne bi
mogao nita odgovoriti.
Ruben se napeo, maui svojim runim orujem. Metalni klik. Ipan je
podigao ruke na ritualni pozdrav impanzi, a Ruben ga je pogodio metkom.
Ipan se pogoen metkom zavrtio. Pao je dolje, opruivi se po podu.
Rubenove su se usne podrugljivo razvukle. "Pametnjakovi, ha? Nisi
primijetio alarm na vratima, ha?"
Bol u Ipanovu boku bila je otra, paralizirajua. Leon je osjeao bol i
rastuu ljutnju u Ipanu, pomaui joj da ojaa. Ipan je opipao bok i ruka
mu je postala ljepljiva, a miris na njoj bio je poput toplog eljeza u
impanzinim nosnicama.
Ruben je kruio oko njega, maui orujem. "Ti si me ubio, ti slabana
nitarijo. Upropastio si i dobru eksperimentalnu ivotinju. Sada moram
smisliti to u s tobom."
Leon je dodao svoju ljutnju Ipanovu bijesu. Osjetio je kako se snani
miii u ramenima napinju. Bol u boku iznenada ga je probola. Ipan je
zastenjao i skotrljao se na pod pritiui ranu jednom rukom.
Leon je drao glavu dolje, tako da Ipan ne moe vidjeti krv koja mu je
tekla preko nogu. Energija je nestajala iz tijela impanze. Slabost mu je
obuzela noge.
Naulio je ui kada je zauo zvuk Rubenovih stopala. Jo jedan okret u
agoniji, ovoga puta privinuo je noge prsima.
"Pretpostavljam da postoji samo jedno rjeenje -"
Leon je zauo metalni klik.
Sada, da. Pustio je svoju ljutnju da se izlije.
Ipan se osovio na ruke i pomaknuo noge ispod sebe. Nije imao vremena
potpuno ustajati. Ipan je skoio prema Rubenu, drei se nisko.
Hitac je odjeknuo pokraj njegove glave. Tada je udario Rubena o bok i
lupio njime o zid. Njegov miris je bio kiseo, slankast.

Leon je izgubio kontrolu. Ipan je odbio Rubena od zida i istoga trenutka

napao ga rukama svom snagom.
Ruben je pokuao odbiti udarac. Ipan je odgurnuo slabane ovjekove
ruke u stranu. Rubenovi patetini pokuaji obrane bili su poput pauine na
povjetarcu.
Udarao je Rubena i zabijao svoja snana ramena u njegove grudi.
Oruje je uz tropot palo na ploice.
Ipan se neprestano zabijao u ovjekovo tijelo.
Snaga, mo, veselje.
Kosti su pucale. Rubenova se glava trgnula unatrag, udarila o zid i on je
ostao nepokretan.
Ipan je zakoraio natrag, a Ruben potonuo na ploice. Veselje.
Plavo-bijele muice zujale su mu u rubu vidnog polja.
Moram se kretati. To je bilo jedino to je Leon uspio progurati kroz
zavjesu emocija koja je obavijala impanzin um.
Hodnik se ljuljao. Leon je natjerao Ipana da hoda postrance.
Niz hodnik, bolnim koracima. Dvoja vrata, troja. Ovdje? Zakljuano.
Sljedea vrata. Svijet se nekako sporije kretao.
Vrata su se odkrinula. ekaonica koja mu je bila poznata. Ipan je
naletio na stolac i gotovo pao. Leon je tjerao plua da rade. Duboki udisaji
razbistrili su mu vid i uklonili tamne rubove koji su se pojavili, ali plavobijele muice jo su uvijek bile ondje, nestrpljivo zujei oko njega, a bilo ih
je sve vie.
Pokuao je sa suprotnim vratima. Zakljuana. Leon je prikupio svu
snagu od Ipana koju je mogao. Snaga, mo, veselje. Ipan je udario
ramenom u masivna vrata. Izdrala su. Ponovno. I ponovno, otri bolovi - i
vrata su se otvorila.
Da, to je bilo to. Prostorija za uranjanje. Ipan je uteturao izmeu
aparature. Prolazak izmeu redova, izmeu kontrolnih ploa, trajao je cijelu
vjenost. Leon se usredotoio na svaki korak, stavljajui nogu ispred noge.
Ipanovo vidno polje se smanjivalo dok mu se inilo da mu glava tone na
mekim ramenima.
Ovdje. Njegov odjeljak.
Prtljao je oko zasuna. Otvorio ih.
Ondje je leao Leon Mattick, miran, zatvorenih oiju.
Kontrole u hitnim sluajevima, da. Upamtio je to tijekom kratke poduke.

Pretraivao je ulatenu elinu povrinu i pronaao kontrolnu plou sa

strane. Ipan je kroz izmaglicu zurio u nerazumljiva slova, a i sam Leon
imao je potekoa s itanjem. Slova su poskakivala i mijeala se.
Pronaao je nekoliko prekidaa i kontrola servo ureaja. Ipanove ruke
bile su neprecizne. Bila su mu potrebna tri pokuaja da bi aktivirao
program za oivljavanje. Svjetla su se pretvarala iz zelenih u uta.
Ipan je naglo sjeo na hladni pod. Plavo-bijele muice zujale su mu oko
glave i htjele ga ujesti. Udisao je hladan suhi zrak, ali u njemu nije bilo
kisika, nije bilo pomoi...
Tada, bez ikakva pokreta, gledao je u strop. Bio je na leima. Svjetla na
stropu postajala su tamnija, bljedila su. A potom su se posve ugasila.
Leonove su se oi otvorile.
Program za oivljavanje jo uvijek je odailjao impulse elektrostimulacije
kroz njegove miie. Pustio ih je da se trzaju, poskakuju i bole dok je
razmiljao. Osjeao se dobro. Nije ak bio niti gladan, kao to je obino bio
sluaj nakon uranjanja. Koliko je dugo bio u divljini? Najmanje pet dana.
Sjeo je. Nije bilo nikoga osim njega u prostoriji. Oito je Ruben shvatio
da se nekakav alarm ukljuio, ali nije uzbunio nikog drugog. To je, opet,
ukazivalo na nekakvu urotu.
Drhturei, iziao je iz odjeljka. Kako bi se oslobodio, morao je otkaiti
nekoliko hranilica i senzora, ali inili su se dovoljno jednostavnima.
Ipan. Krupno je tijelo ispunjavalo prolaz. Kleknuo je i opipao mu puls.
Bio je nemiran.
Ali prvo, Kelly. Njezin odjeljak nalazio se pokraj njegovog i on je
zapoeo proces oivljavanja. Izgledala je dobro.
Ruben je zasigurno postavio nekakvu blokadu odailjanja podataka s
ovog sustava, tako da nitko od osoblja nije mogao vidjeti, gledajui
kontrolnu plou, da neto nije u redu. Jednostavna pria, par koji je htio
doista dugo uranjanje. Ruben ih je upozorio, ali ne, oni su ba to htjeli...
Savreno uvjerljiva pria.
Kellyni kapci su zatreptali. Poljubio ju je. Duboko je udahnula.
Pokazao joj je znakom impanzi, tiho, i vratio se Ipanu.
Krv mu je jo uvijek istjecala. Leon je bio iznenaen kad je otkrio da ne
moe osjetiti bogate, opojne elemente u krvi samo njuhom. Ljudi su
proputali toliko toga!

Skinuo je koulju i napravio grubi zavoj. Barem je Ipanovo disanje bilo

pravilno. Kelly je bila spremna na izlazak iz odjeljka i pomogao joj je da
skine aparaturu sa sebe.
"Skrivala sam se na stablu i onda - puf!" rekla je. "Kakvo olakanje.
Kako si -"
"Idemo", rekao je.
Dok su izlazili iz prostorije, rekla je: "Kome moemo vjerovati? Tkogod
ovo uinio -" Zastala je kada je ugledala Rubena. "Ah."
Njezin izraz lica zbog neega ga je primorao na smijeh. Rijetko ju je
uspijevao iznenaditi.
"Ti si ovo uinio?"
"Ipan."
"Nikada ne bih povjerovala da bi impanza mogao, mogao..."
"Sumnjam da je itko bio uronjen ovoliko dugo vremena. Barem ne pod
tolikom stresom. Sve je to, pa, sve se to jednostavno, ispoljilo."
Podigao je Rubenovo oruje i prouio mehanizam. Standardni pitolj s
priguivaem. Ruben nije htio probuditi ostatak Postaje. To je bilo
obeavajue. Ovdje je dakle bilo ljudi koji bi im priskoili u pomo. Krenuo
je prema zgradi u kojoj je ivjelo osoblje Postaje.
"ekaj, a to emo s Rubenom?"
"Idem probuditi lijenika."
I jesu - ali ga je Leon prvo odveo do prostorije s odjeljcima, kako bi
pomogao Ipanu. Nekoliko avova i injekcija i lijenik je rekao da e Ipanu
biti dobro. Tek tada mu je pokazao Rubenovo tijelo.
Lijenik se razljutio zbog toga, ali Leon je imao pitolj. Sve to je trebao
uiniti bilo je uperiti ga. Nije nita rekao, samo je pokazao pitoljem. Nije
mu se dalo govoriti i pitao se hoe li mu se ikada vie dati. Kada ne moe
govoriti, ovjek se bolje usredotouje, dublje ulazi u odreene stvari.
Uranja.
U svakom sluaju, Ruben je ionako bio mrtav ve neko vrijeme.
Ipan je dobro obavio posao. Lijenik je odmahnuo glavom pred tekim
ozljedama.
Kelly ga je cijelo vrijeme udno pogledavala. Nije razumio zato, sve
dok nije shvatio da mu uope nije palo na pamet da bi prvo trebalo pomoi
Rubenu. Ipan je bio on, na nain kojega nije mogao objasniti.
No odmah je shvatio kada je Kelly htjela otii do zida Postaje i pozvati
Ljepoticu. Doveli su i nju unutra iz mrane divljine.

Godinu dana kasnije, kada je industrijska urota konano bila

razotkrivena i deseci ljudi optueni, vratili su se u Izletniku postaju.
Leon je eznuo za odmaranjem na suncu, nakon cijele godine
provedene pred kamerama novinara i odvjetnicima. Kelly je bila jednako
iscrpljena od svih tih dogaaja.
Ali oboje su odmah rezervirali vrijeme u odjeljcima za uranjanje i proveli
ondje dugo vremena. inilo im se da su Ipan i Ljepotica doekali njihov
povratak s neim bliskim veselju.
Svake godine bi se vraali i ivjeli u njihovim umovima. Svake godine
odlazili bi mirniji, nekako ispunjeniji.
Leonova analiza sociohistorije pojavila se u obliku niza vanih
znanstvenih radova, modelirajui cjelokupnu civilizaciju kao "sloen
adaptivan sustav". Fundamentalni u intrigantno postavljenim jednadbama
bili su termini koji su objanjavali iskonsku motivaciju, ponaanje skupine u
sukobu s individualnim eljama, duboku motivaciju rasplamsalu u
junoafrikoj kamenitoj stepi prije stotina tisua godina. Bili su precizni,
sloeni i originalni; njegovi su radovi odjeknuli drutvenim znanostima, koje
su konano postale kvantitativne.
Petnaest godina kasnije, njegov je rad zasluio Nobelovu nagradu, koja
je tada vrijedila 2,3 milijuna Novih dolara. Leon i Kelly potroili su dobar dio
toga novca na putovanja, posebice po Africi.
Kada je davao intervjue, nikada nije priao o dugom izletu na kojem su
bili on i Kelly. Ipak, u svojim strunim radovima i na javnim forumima,
prikazivao je impanze kao primjer sloenog, adaptivnog ponaanja. Dok je
govorio, dugo bi se i polako osmjehivao, zagonetan mu se sjaj nazirao u
oima, ali nije htio dalje raspravljati o tome.

Vernor Vinge
BRZ IVOT U
FAIRMONTU

Naslov originala:Fast Times at Fairmont H i g h

Prevoditeljica: Rebeka Toth

BRZ IVOT U FAIRMONTU

Juan je malene plave pilule drao u zabitom kutku svoje spavae sobe.
Uistinu su bile malene, proizvod izraen po mjeri u laboratoriju, kojemu
nisu bili potrebni inertni sastojci ili privlana ambalaa. A Juan je bio
poprilino siguran da su plave, osim to se namjerno trudio da ne gleda u
njih, ak i dok nije bio na mrei. Samo jedna pilula tjedno davala mu je
otrinu koja mu je bila potrebna...
Posljednji tjedan nastave, tjedan ispita, uvijek je bio kaotian u nioj
srednjoj koli4 u Fairmontu. Moto kole bio je "Dajem sve od sebe da ne
postanem suvian" - a djeca su shvaala da se to ponajvie odnosilo na
kolsko osoblje. Ovoga su semestra preivjeli prvi jutarnji ispit - iz
matematike kod profesorice Wilson - bez problema, ali ve tijekom
poslijepodneva profesori su poeli izmiljati: ravnatelj Alcalde je zakazao
fiziki skup tijekom vremena koje su uenici trebali iskoristiti za uenje.
Gotovo svi uenici osmog razreda bili su nagurani u kripavoj drvenoj
dvorani za sastanke. Nekada su se u njoj odravale izlobe konja. Juan je
pomislio da to jo uvijek moe nanjuiti. S malenih prozora pogled se
pruao na brda koja su okruivala kolski kompleks. Suneve zrake
probijale su se kroz otvore za ventilaciju i krovne prozore. Na neki nain,
taj je prostor bio udan i bez poboljanja.
Ravnatelj Alcalde uao je u prostoriju, izgledajui natmureno i opsesivno
kao i uvijek. Rukom je dao znak svojoj publici, zahtijevajui vizualnu
potvrdu. U Juanovim oima, rasvjeta prostorije postala je blaa, a najdublje
sjenke su nestale.
"Kladim se da e Alcalde opozvati ispit golotinje." Bertie Todd cerio se
kao i uvijek kad bi se netko drugi naao pred problemom. "ujem da ima
roditelja koji se jako protive tome."
"I ja mislim", rekao je Juan. "Zna to gospodin Alcalde misli o
golotinji."
"Hm. Istina." Bertijeva slika spustila se na stolac pokraj Juana.
Ravnatelj Alcalde otpoeo je dugi govor o svijetu koji se ubrzano
mijenja i o potrebi Fairmonta da iz semestra u semestar prati te promjene.
U isto vrijeme, ne smiju zaboraviti sredinju ulogu modernog obrazovanja,
4

Junior high school nia srednja kola u SAD-u, razredi 7. do 9.

koje se zasniva na tome da je djecu potrebno nauiti kako uiti, kako

postavljati pitanja, kako biti prilagodljiv - ali da pri tome ne izgube moralne
kompase.
Sve su to bile stare prie. Juan je sluao podijeljenom pozornou; vei
dio njegove pozornosti bio je usmjeren na promatranje ostatka publike.
Ovo je bio fiziki skup, pa su gotovo svi osim Bertija Todda doista i bili
ovdje. Bertie je bio uenik na daljinu, iz Chicaga, jedan od nekolicine
uenika koji su iz daleka. Njegovi roditelji platili su mnogo vie za virtualni
upis, ali kole Fairmonta imale su dobar ugled. Od onih koji su uistinu bili
prisutni - pa, svjea lica trinaestogodinjaka bila su veinom stvarna.
Pravila gospodina Alcaldea nisu doputala kozmetike proizvode niti lanu
odjeu. A ipak... takva pravila nisu se mogla u potpunosti provoditi. Juan je
promijenio parametre svog vida, omoguivi ulazak odstupanjima i
nagrivanjima lica. Toga nije smjelo biti previe ili bi se Alcalde razbjesnio,
ali prostorijom su plutali duhovi i grafiti. Oni plaljiviji bljeskali bi u djeliima
sekunde, ili se pojavljivali u obliku supersuptilnih perverzija. Ali neki od njih
- dvoglavi fantom koji je plesao iza govornice za kojom je stajao ravnatelj trajao je nekoliko zluradih sekundi. Gospodin Alcalde vjerojatno je vidio
poneto od tih psina, ali izgleda da se pridravao svog pravila da ignorira te
iskaze nepotovanja sve dok se i uenici pretvaraju da ih niti oni ne vide.
Nakon to je zavrio s trivijalnostima, gospodin Alcalde preao je na
stvar: "Danas ujutro pisali ste ispit iz matematike. Veina vas ve je dobila
svoje ocjene. Gospoa Wilson kae mi da je zadovoljna vaim radom;
rezultati e uzrokovati samo sitnije promjene u ostatku ovotjednog
rasporeda. Sutra ujutro imat ete ispit zanimanja."
Ah, da. Budi spreman nauiti neto dosadno, ali nauiti to vrlo, vrlo
brzo. Veina djece mrzila je to, ali uz malene plave pilule, Juan je znao da
e uspjeti. "Uskoro ete otpoeti s dva paralelna ispita. Imat ete vremena
do kraja ovog ispitnog tjedna da poradite na njima. Detalje u vam rei
kasnije tijekom ovog skupa. U glavnim crtama: ispit e biti bez ikakvih
ogranienja, pri emu ete se moi koristiti bilo kojim legalnim resursima -"
"Super!" tiho se zauo Bertijev glas u Juanovu uhu. Cijelim prostorom
zaulo se izraavanje slinih osjeaja, svojevrstan zajedniki uzdah
olakanja.
Natmureno lice ravnatelja Alcaldea razvuklo se u osmijeh, to je bilo
rijetko. "To samo znai da oekujemo neto izvanredno od vas." Kako bi
proao ispit, tim je morao koli priskrbiti tri puta veu svotu novca od
kolarine plaene za svakog lana tima. Zbog toga, iako su mogli koristiti

bilo kakvu pomo koje se mogu domoi, veina uenika nije imala dovoljno
novaca da si kupi prolaznu ocjenu.
"Dva ispita koja e se odravati paralelno, preklapat e se s uobiajenim
testiranjem vizualnih komunikacija, jezika i samostalnih vjetina. Roditelji
nekih od vas traili su jo vie istodobnog testiranja, dok profesori smatraju
kako je za trinaestogodinjake bolje da se usredotoe na dobro izvravanje
samo nekoliko zadataka. Imat ete dovoljno vremena za gomilanje znanja
u budunosti. Va drugi ispit koji e se odravati u isto vrijeme je gospoice Washington?"
Patsy Washington je ustala i Julian je shvatio da je i ona - poput Bertija
- prisutna samo u vidu projekcije. Patsy je bila iz San Diega, pa nije bilo
razloga da se na fizikom skupu pojavljuje u virtualnom obliku. Hmm.
"Sluajte", rekla je. "Prije no to nastavite o tim paralelnim ispitima, elim
vas neto pitati o testu golih vjetina."
Bertie se nasmijeio Juanu. "Ovo bi trebalo biti zanimljivo."
Alcaldeov pogled bio je nestrpljiv. "O 'testu samostalnih vjetina',
gospoice Washington. U vezi s njim nita nije golo."
"Ali moglo bi biti, gospodine." Patsy je sada govorila engleskim jezikom i
bez pomalo podrugljivog tona koji ju je uinio svojevrsnom kraljicom svoje
skupine. Bila je to Patsyna slika i glas, ali rijei i govor tijela bili su vrlo
nesvojstveni njoj. Juan je provjerio promet na vanjskoj mrei. Bio je gust,
ali veinom se sastojao od jednostavnih pitanja i odgovora, kao to se
moglo i oekivati. Nekoliko tragova trajalo je desetke sekundi; Bertijev
udaljeni bio je jedan od dvaju najdugotrajnijih. Drugi je pripadao Patsy
Washington - barem je nosio njezin osobni certifikat. Otimanje identiteta
bilo je strogo zabranjeno u Fairmontu, ali ako je iza toga stajao roditelj,
kola nije mogla mnogo uiniti. A Juan je upoznao Patsyna oca. Moda je
bilo dobro to Alcalde nije morao razgovarati s njim oi u oi. Patsyna slika
nespretno je "sjedila" ispred stolca. "Zapravo", nastavila je, "jo je loije
nego golo. itavih svojih ivota, oni - mi smo imali civilizaciju oko sebe. I
vraki se dobro koristimo tom civilizacijom. A sada vi teoretski-orijentirani
intelektualci mislite kako bi bilo zgodno otrgnuti nas od nje i ugroziti nas."
"Neemo nikoga ugroziti... gospoice Washington." Gospodin Alcalde
jo je uvijek govorio panjolski. Zapravo, panjolski je bio jedini jezik kojim
je njihovog ravnatelja bilo mogue uti da govori; Alcalde je bio pomalo
bizaran tip. "Mi u Fairmontu smatramo da su samostalne vjetine najbolji
mogui oblik samozatite. Mi nismo Amii, ali vjerujemo da bi svako ljudsko

bie trebalo biti sposobno preivjeti u razumnim uvjetima u okoliu - bez

mrea, ak i bez kompjutera."
"Jo malo pa ete poeti poduavati izradu alatki od kamena!" rekla je
Patsy.
Alcalde je zanemario ovaj prekid. "Nai uenici koji zavre kolu moraju
biti u stanju snai se na izletima, pa ak i u katastrofama. Ako to ne mogu,
nismo ih dovoljno dobro obrazovali!" Zautio je i promotrio sve prisutne.
"Ali ovo nije kola preivljavanja. Neemo vas ispustiti u dunglu. Va test
samostalnih vjetina odrat e se na nekoj odabranoj sigurnoj lokaciji u
naem kompleksu - moda u amikom gradu, moda u nekom predgrau
koje se vie ne koristi. U svakom sluaju, bit e vam dobro, bit ete u
sigurnom okruenju. Moda ete biti iznenaeni spoznajama do kojih ete
doi u takvoj posvemanjoj, staromodnoj jednostavnosti."
Patsy je prekriila ruke na prsima i zurila u Alcaldea. "To su gluposti, ali
u redu. Tu se postavlja jo jedno pitanje. Vaa kola u svojim se brourama
hvali modernim vjetinama, a ti istovremeni ispiti trebali bi dokazati da ste
vi dobro obavili svoj dio posla. Kako moete nazivati ispite istovremenima,
ako su dio vremena vai uenici lieni sve tehnologije? Ha?"
Gospodin Alcalde zurio je neko vrijeme u Patsy, prstima lupkajui po
govornici. Juan je imao osjeaj da se izmeu njih odvija nekakva intenzivna
diskusija. Patsyn otac - uz pretpostavku da je to doista bio on - znatno je
preao granice prihvatljivog ponaanja. Naposljetku, ravnatelj je odmahnuo
glavom. "Vi ste pogreno razumjeli u kojem smislu mi koristimo rije
'istovremen'. Mi pod tim izrazom ne smatramo da svi lanovi tima rade
istodobno cijelo vrijeme, nego jednostavno da se njihovi ispiti dogaaju
usred njihovih drugih aktivnosti - ba kao to se u dananje vrijeme
dogaa i na radnim mjestima odraslih ljudi." Slegnuo je ramenima. "U
svakom sluaju, slobodni ste preskoiti zavrne ispite i prenijeti svoje
dokumente na neko drugo mjesto."
Patsyna slika kimnula je glavom i naglo sjela, doimajui se vrlo
posramljeno; oito je njezin otac vratio kontrolu natrag njoj - nakon to je
iskoristio njezinu sliku i napravio je budalom. Strano.
Bertie je izgledao pomalo ljutito, iako je Juan sumnjao da to ima ikakve
veze s njegovom simpatijom prema Patsy.
Nakon nekoliko trenutaka, gospodin Alcalde je nastavio: "Moda je sada
pravo vrijeme da spomenem temu piercinga i droga." Pozorno je promotrio
svakoga od nazonih. Juanu se uinilo da je njega promatrao neto due.
Sranje, posumnjao je da koristim pilule! "Kao to ve znate, svi oblici

piercinga zabranjeni su u kolama Fairmont. Kad odrastete, moi ete

donijeti vlastitu odluku o tome - ali dok ste ovdje, nikakav piercing, ak niti
naunice u uima ili obrvama, nije dozvoljen. A unutarnji piercing osnova je
za izbacivanje iz kole po kratkom postupku. ak i ako se jako plaite testa
samostalnih vjetina, nemojte nas pokuavati zavarati usadcima ili
drogama."
Nitko nije postavio pitanje u vezi toga, ali Juan je ugledao treptaje
komunikacijskih lasera koji su osvjetljavali prainu u zraku, priguene
razgovore i razmjenu privatnih slika. Alcalde je sve to ignorirao. "Dopustite
da vam opiem drugi od istovremenih ispita, a tada moete otii. Ovaj ispit
nazivamo 'lokalnim' projektom: smijete koristiti svoje kompjuterske resurse,
pa ak i lokalnu mreu. Meutim, lanovi vaeg tima moraju fiziki raditi
zajedno. Prisustvo s udaljenosti nije dozvoljeno. Vanjska podrka - kontakti
s globalnom mreom - nisu doputeni."
"Dovraga", rekao je Bertie, posve razbjenjen. "Od svih izvjetaenih,
nesposobnih, idiotskih -"
"Dakle, mi neemo moi suraivati, Bertie."
"To emo jo vidjeti!" Bertie je skoio na noge i mahnuo kako bi bio
primijeen.
"Da, gospodine Todd?"
"Da, gospodine." Bertijev glas u javnosti bio je blag i ljubazan. "Kao to
znate, ja sam uenik na daljinu. Ovdje imam mnogo prijatelja, ljude koje
poznajem jako dobro. Ali naravno, gotovo nita od mog druenja s njima
ne odvija se licem u lice, jer ja ivim u Chicagu. Kako moemo rijeiti moju
situaciju? Doista ne bih htio biti iskljuen iz ovog vanog dijela zavrnih
ispita samo zato to nisam fiziki ovdje u San Diegu. Rado bih prihvatio
ogranienu vezu i dao bih sve od sebe ak i uz taj hendikep."
Gospodin Alcalde kimnuo je glavom. "Nee biti potrebe za tim,
gospodine Todd. Vi ste u loijem poloaju i to emo uzeti u obzir.
Dogovorili smo suradnju s Akademijom Andersen u Saint Charlesu. Njima
e -"
Akademijom Andersen u Saint Charlesu! Ah, u Illinoisu, udaljenom od
Bertija samo kratku vonju automobilom. Ljudi u Andersenu imali su dugo
iskustvo s timskim projektima... jo u davnoj prolosti zapravo, u
dvadesetom stoljeu. U biti, bili su nadmoni u odnosu na Fairmont, ali
njihova akademija vie je nalikovala vioj srednjoj koli. Njihovi uenici
imali su sedamnaest ili osamnaest godina. Jadni Bertie.

Juan je nastavio govoriti umjesto gospodina Alcaldea: "- Njima e biti

drago da te ugoste." Traak smijeka. "Zapravo, mislim da njih jako zanima
da saznaju to sve nai bolji uenici znaju."
Na Bertijevu se licu pojavio napeti smijeak, a njegova se slika spustila
na stolac pokraj Juana. Nije vie nita komentirao, ak niti privatno Juanu...
Ostatak skupa bio je uglavnom posveen promjenama u sadraju ispita,
koje su preteno bile uzrokovane trenutanim stanjem vanjskih resursa strunjaka i tehnologija - koje je kola koristila za neistovremene ispite. Sve
je to moglo biti uinjeno i bez ovog skupa; Alcalde je jednostavno
preferirao sastanke licem u lice. Juan je pohranio sve objave i promjene, i
usredotoio se na neveselu mogunost koja bi mu mogla obiljeiti cijeli
tjedan: Bertie Todd bio je njegov najbolji prijatelj ve gotovo dva semestra.
Uglavnom je bio strano zabavan i izvrstan partner u timu. Ali ponekad bi
znao bijesno utjeti, esto zbog stvari nad kojima Juan nije imao nikakva
utjecaja. Kao i sada. Ako je to bila jedna od Bertiejevih Velikih utnji,
moda nee uope razgovarati s Juanom - i to danima.
Uenici osmih razreda izili su sa skupa neto prije etiri sata
poslijepodne, mnogo kasnije od vremena kada je obino zavravao
nastavni dan. Djeca su se vukla travnjakom ispred dvorane za sastanke.
Kraj semestra bio je tako blizu. Suneve zrake bile su tople. Do ljeta i nove
filmske sezone ostalo je samo jo nekoliko dana. Ali sranje, jo je trebalo
proi zavrne ispite i svi su to znali. I tako su, dok su se alili i brbljali i
zezali se, itali najavljene promjene u ispitima i mukotrpno planirali.
Juan se vukao za slikom Bertija Todda dok se ovaj probijao kroz gomilu.
Bertie je svima spominjao projekt nad projektima kojega je planirao.
Komunikacijska veza od Bertieja do Juana bila je ispunjena hladnom
tiinom, ali bio je srce i dua prema kolegama koji mu nikada nisu pomogli
niti desetinu onoga koliko mu je pomogao Juan Orozco. Juan je mogao uti
dio onoga to se dogaalo; drugi djeaci nisu prekidali komunikacije s njim.
Mislili su da je i Juan dio toga svega. A veina njih bila je vie no
zadovoljna Bertiejevim zanimanjem. Kod suradnje bez ikakvih ogranienja,
Bertram Todd bio je neto najbolje u nioj srednjoj koli u Fairmontu.
Bertie je tvrdio da ima kontakte na visokim poloajima, moda s Intelovom
farmom ideja, moda s proizvoaima softvera u Kini. Imao je poneto za
svakoga, kao i aluzije da bi mogli postii mnogo vie od dobre ocjene.

Neki od njih ak su traili pojedinosti od Juana. Pretpostavili su da je on

ve dio Bertiejeva plana za taj projekt. Juan se slabano nasmijeio, i
pokuao izgledati upueno i tajanstveno.
Bertie je stao na rubu travnjaka, gdje je nia srednja kola graniila s
cestom i osnovnom kolom. Uenici osmih razreda paljivo su se drali
podalje od teritorija osnovne kole; s petim razredima nije bilo ale.
Du ceste, automobili su se zaustavljali kako bi pokupili uenike. Pokraj
prostora za bicikle, drugi su odlazili na biciklima i uniciklima. Svi su se
smijali, razgovarali i planirali.
Na rubu travnjaka, Juan i Bertie su na trenutak ostali posve sami.
Zapravo, Juan je ostao posve sam. Na trenutak je razmiljao o iskljuivanju
dogovornih postavki koje su Bertieja inile tako vidljivim na tom mjestu.
Dovraga, zato ne bih iskljuio sve: eto ga. Sunce je jo uvijek bilo jako i
toplo, dan je jo uvijek bio prepun proljea. Bertieja vie nije bilo, ali bilo je
tu jo uvijek druge djece, veinom dolje pokraj prostora za bicikle.
Naravno, sada su velianstveni tornjevi kole Fairmont bili samo obine
drvene zgrade stare konjunice i plastobeton nove kole, sme i siv u
usporedbi s tamnim i zelenim bojama brda koja su ga okruivala.
No, nije se potrudio da presjee i audio vezu, pa se, kao niotkuda,
zauo Bertiejev glas, konano priznajui Juanovo postojanje. "I, jesi li
odluio s kim e raditi u timu na lokalnom projektu?"
To je pitanje toliko okiralo Juana da je ponovno ukljuio punu sliku.
Bertie se okrenuo prema njemu i veselo se smijekao - smijekom koji je
mogao zavarati bilo koga tko ga nije dobro poznavao. "Sluaj, Bertie,
doista mi je ao to ne moe biti u ovdanjem lokalnom timu. Gospodin
Alcalde je glup to te stavio s onima u Andersenu. Ali -" Doao mu je
trenutak inspiracije. "Moe doi ovamo na ispit! Zna, mogao bi boraviti
kod mene. Sredili bismo taj ispit bez problema!" Iznenada se veliki problem
pretvorio u sjajnu priliku. Kada bih samo mogao nagovoriti mamu na ovo.
Ali Bertie je odmahnuo rukom, ne pristajui na tu ideju. "Hej, nemoj se
brinuti zbog toga. Mogu se ja nositi s onim tipovima iz Andersena. A u
meuvremenu, kladim se da ti mogu pomoi s lokalnim ispitom." Lice mu
je poprimilo lukav izgled. "Zna to sam dobio iz ispita iz matematike kod
Wilsonove."
"D-da, dobio si 5. To je sjajno. Rijeio si svih deset pitanja."
Deset pitanja, veina kojih je bila tea od pitanja starog Putnama. A na
ispitima kod gospoe Wilson nije se smjelo suraivati, niti pretraivati bilo
to izvan uionice. Juan je dobio minus 3, rijeivi etiri pitanja. Malene

plave pilule nisu mnogo pomagale kod iste matematike, ali bilo je na neki
nain zgodno kako se sva pria gospoe Wilson o heuristici i softveru za
simbole konano isplatila. Takvi zadaci unitili bi i najpametnije uenike u
dvadesetom stoljeu, ali uz odreene vjebe i dobar softver ak je i obian
djeak poput Juana Orozca imao dobre izglede da ih rijei. Samo dvoje
uenika u Fairmontu rijeilo je svih deset zadataka.
Bertiejev je smijeak razvukao lice u cerek poput likova iz crtanih
filmova. Juan je znao da je Bertie Todd muak kada je u pitanju bilo
rjeavanje apstraktnih problema. Prava zvijezda bio je pri saznavanju
tonih odgovora od drugih. "... Ah. Pobjegao si iz izolacije." To ne bi bilo
teko uiniti, s obzirom na to da je Bertie dolazio izvana.
"Nikada to ne bih rekao, Juan. Ali ako bih to uinio, a da me pri tome ne
uhvate... zar to ne bi dokazalo da su sve te prie o 'izoliranim vjetinama'
samo akademska sranja?"
"Pa, pretpostavljam da bi", rekao je Juan. Na neki nain Bertie je imao
neobian smisao za dobro i loe. "Ali bilo bi zabavnije kad bi jednostavno
mogao doi ovamo u San Diego."
Bertiejev smijeak je na trenutak nestao; Velika utnja mogla je
ponovno poeti u svakom trenutku.
Juan je slegnuo ramenima i pokuao se pretvarati da ga nikada niti nije
pozvao k sebi. "U redu, ali mogu li ja ipak biti u tvom timu za neogranieni
projekt?"
"Ah, vidjet emo kako e se to rijeiti. Imamo najmanje dvanaest sati
prije no to se moraju donijeti konane odluke o odabiru timova, tono?
Mislim da je mnogo vanije da... dobro pone lokalni timski zadatak."
Juan je trebao znati da e do toga doi. Bertie je bio jedan od onih
"ruka ruku mije" tipova, samo to je ponekad bilo potrebno neko vrijeme
da bi se shvatilo to on trai. "Pa to ti misli, s kim bih trebao biti u timu?"
Nadao se da e to biti netko dovoljno glup da ne primijeti Juanova posebna
pomagala. "Rackhamovi su dobri, a imamo i komplementarne vjetine."
Bertie je izgledao promiljeno. "Don i Brad su OK, ali proitao si
specifikacije ocjena. Dio ukupnog rezultata na lokalnom testu ovisi o
suradnji licem u lice s nekim potpuno drugaijim." Izgledao je kao da gleda
preko travnjaka.
Juan se okrenuo kako bi pratio njegov pogled. Jedna od varijanti
nogometa igrala se iza dvorane za sastanke - uenici iz vie srednje kole,
kojima ispiti ne poinju jo dva tjedna. Ondje je bilo jo nekoliko skupina
uenika nie srednje kole, koji su vjerojatno razraivali planove za lokalne

ispite. Nikoga od njih Juan nije dobro poznavao. "Pogledaj pokraj glavnog
ulaza", rekao je Bertie. "Mislim da bi trebao prestati tako usko razmiljati.
Mislim da bi trebao pitati Miriam Gu."
Doista! "Gu?" Gospoicu Uobraeno Savrenstvo.
"Daj, hajde. Vidi, ve te primijetila."
"Ali -" Zapravo, Gu i njezine prijateljice gledale su u njihovom smjeru.
"Sluaj, Juan, suraivao sam s razliitim tipovima - od Intelovih inenjera u
starakim domovima do punopravnih lanova Pratchettovih krugova
vjernika. Ako ja mogu to, onda ti -"
"Ali to je sve virtualno. Ne mogu raditi licem u lice s -"
Bertie ga je ve gurao preko travnjaka. "Gledaj na to kao test pripada li
u moj tim za neogranieni projekt. Miri Gu nema tvoju, pa, brzinu sa
sueljima", pogledao je znakovito prema Juanu. "Ali promatrao sam je.
Postigla je maksimalan rezultat na ispitu gospoe Wilson, a mislim da nije
varala kako bi to postigla. Ona je pravi arobnjak za jezike. Da, osim toga
je i upravo onoliki snob koliko misli. Ha, ak je i njezine prijateljice ne vole
uistinu. Ali ona nema nikakvog posebnog razloga da bude neprijateljski
raspoloena prema tebi, Juane. Naposljetku, ti nisi glupan.
Ti si 'dobro socijaliziran uenik, usmjeren prema karijeri', ba kakvi su
oni za koje ona zna da bi ih trebala voljeti. I gle, krenula je prema nama."
Istina, iako su Gu i njezine prijateljice hodale jo sporije od Juana. "Da,
niti ona nije ba pretjerano sretna zbog toga. to se dogaa?"
"Hm. Vidi onu malenu zaljubljenicu u video igrice iza nje? Ona je
izazvala Miri Gu da te pita."
Juan je sada pretpostavio, "A ti si je nagovorio na to, zar ne?"
"Naravno. Ali Annette - zaljubljenica u igrice - ne zna da sam to bio ja.
Ona i ja mnogo suraujemo, ali ona misli da sam ja neka stara gospoa iz
Armonka... Annette voli mnogo traati o nama ostalima, a moja 'starica'
samo prati njezine migove." Bertiejev glas postao je visok i drhtav: "Ah, taj
slatki momak Orozco, mislim da bi se tvojoj prijateljici Miriam jako svidio."
Isuse, Bertiel
Hodali su jedno prema drugome, korak po korak, sve dok se nisu mogli
gotovo dotaknuti rukama. Juan je na trenutak iskljuio sva poboljanja. Bez
svih tih fantazija, bili su posve obina djeca: Annette je bila niska i pritava
lica, s kosom koja ovog mjeseca jo nije bila poeljana. Miriam Gu bila je
oko deset centimetara via od Juana. Previsoka. Koa joj je bila tamna kao
Juanova, ali s nekakvom zlatnom podlogom. Kratko oiana crna kosa
obrubljivala je njezino iroko lice vrlo simetrinih crta. Na sebi je imala

skupu bluzu. Vrhunski laserski portovi bili su savreno skriveni u vez kojim
je bila ukraena. Bogata djeca imala su takvu odjeu, obino sa irokim
trakama. Ova bluza nije imala takve trake, bila je lagana i jednostavna, i
vjerojatno je imala veu kompjutersku mo no sva odjea koju je Juan
posjedovao. Da bi se takvu bluzu nosilo na pravi nain, bilo je nuno biti
inteligentan.
U tom trenutku, Miri je izgledala kao da je upravo okusila neto to joj
nije prijalo. Ni tebi se ne svia ono to vidi, ha! Ali Miri je prva
progovorila: "Juan Orozco. Pria se da si pametan, brz sa sueljima."
Zautjela je i jedva primjerno slegnula ramenima. "Pa, eli li suraivati sa
mnom na lokalnom ispitu?"
Bertie joj se runo iscerio, a Juan je shvatio da tu sliku Bertie alje samo
njemu. "U redu," rekao je Bertie, "samo budi pristojan, Juane. Reci kako si
razmiljao da bi ona i ti bili tim koji bi dobivao izvrsne ocjene od samog
poetka."
Rijei su zastale u Juanovu grlu. Miriam Gu je za njega jednostavno bila
previe. "Moda", odgovorio joj je. "Ovisi o tome to ti moe osigurati.
Talent? Ideje?"
Oi su joj se skupile. "Imam oboje. Tonije, moj koncept projekta je
straan. Doista bi mogao kole Fairmont pretvoriti u 'ruu Sjevernog
okruga'." To je bila fraza koju je izrekao kolski odbor. Alcalde i odbor htjeli
su da ti lokalni projekti pokau kako je Fairmont dobar susjed a ne kao
neke od kola u Centralnom dijelu i El Cajonu.
Juan je slegnuo ramenima. "Pa, hm, to je dobro. Mi bismo bili onakav
kontrastan tim kakvog Alcalde eli." Doista ne elim ovo raditi. "Mogli
bismo porazgovarati vie o tome jednom prilikom."
Annette se umijeala: "To nee biti dovoljno! Morate odmah oformiti
tim!" Listajui je prikazivala niz slika iz pop-kulture dok je govorila,
naposljetku se zaustavivi na uenici junakinji iz djela Spielberg/Rowling.
Istodobno je promijenila i pozadinu, pa se kola Fairmont pretvorila u
dvorac iz bajke. Bila je to ista scena koju su upotrijebili prole godine za
No vjetica. Veina roditelja bila je oarana, iako, to se djece ticalo, kole
Fairmont nisu prolazile na testu fantazije iz jednog vanog razloga: Ovdje,
u stvarnom ivotu u junoj Kaliforniji, predstavu su vodili ljudi bez smisla za
magino.
Miriam se okrenula kako bi pogledala svoju prijateljicu, sada sitnu
smeokosu englesku vjeticu. "Hoe li uutjeti, Annette!" A potom se
ponovno obratila Juanu: "Ali ona je u pravu, Orozco. Moramo odluiti jo

veeras. to kae na ovo: Doi kod mene u est poslijepodne, pa emo

razgovarati."
Bertie se smjekao zadovoljno i samodopadno.
"Pa, da", rekao je Juan. "Ali... osobno?"
"Naravno. Ovo jest projekt na kojem je potrebno suraivati licem u
lice."
"Dobro, onda u redu. Doi u." Zasigurno se mogu nekako izvui iz
ovoga. to li je to Bertie naumio?
Iskoraila je naprijed i ispruila ruku. "Rukujmo se."
Ispruio je ruku i rukovao se s njom. Maleni elektrini ok kojega je
osjetio zasigurno je bio plod njegove mate, ali iznenadna navala
informacija nije: dvije reenice suosjeanja pojavile su se u njegovu
vidnom polju.
Miriam Gu i njezine prijateljice su se okrenule i krenule natrag prilaznom
cestom. Zauo se zvuk priguenog hihotanja. Promatrao ih je nekoliko
trenutaka. Zaljubljenica u video igre bila je u punom zamahu, slike i
zvukovi iz milijun starih filmova i vijesti. Annette je mogla dozivati i slagati
video arhive s takvom lakoom da su joj slike navirale jednako prirodno
kao i rijei. Annette je bila svojevrstan genij. Ili moda u tim malenim
plavim pilulama ima jo neega.
Glupane. Juan se okrenuo od njih i krenuo prema prostoru za bicikle.
"I to ti je rekla Miri Gu", dok ste se rukovali. Bertiejev ton bio je
leeran.
Kako je mogao odgovoriti na to pitanje, a da ponovno ne razljuti
Bertieja? "udno. Rekla je da ako ona i ja budemo tim, ne eli da bilo tko
od nas sudjeluje u njemu s daljine."
"Naravno, to i jest svrha lokalnog ispita. Samo mi pokai poruku."
"To i jest udno u svemu tome. Pretpostavila je da si ti jo uvijek u
blizini. Rekla je, naglasivi da e, ako ti ja pokaem poruku ili ti dopustim
da sudjeluje u timu, ona to saznati i odustati od ispita, ak i ako to bude
znailo da e dobiti 1." Zapravo, to je bio jedini sadraj poruke. U sebi je
imao nekakav traak nepopustljivosti kojoj je Juan zavidio.
Preli su u tiini ostatak puta do Juanova bicikla. Bertiejevo lice bilo je
natmureno i na njemu se jasno vidjelo neodobravanje. To nije bio dobar
znak. Juan je skoio na bicikl i poeo voziti prema New Pali, preko grebena
i dugom nizbrdicom prema kui. Bertiejeva slika pojavila se u obliku leteeg
ilima i nastavila se vui poput duha pokraj njega. Bila je zgodno
izvedena, jer ga je sjena savreno pratila preko poljunanog ruba ceste.

Naravno, Bertiejev prikaz blokirao je dobar dio Juanova vidnog polja,

ukljuujui i najprirodniji put prema dijelu kojim se odvijao stvarni promet.
Zato nije mogao lebdjeti uz Juanovo drugo rame, ili biti samo glas? Juan
je prilagodio kontrole za slike tako da one postanu gotovo nevidljive,
nadajui se da Bertie nee primijetiti tu promjenu.
"Daj, Bertie. Uinio sam ono to si traio od mene. Idemo porazgovarati
o neogranienom ispitu. Siguran sam da kod toga mogu biti od nekakve
pomoi." Samo kada bi me ti ukljuio u tim.
Bertie je utio jo neko vrijeme, razmiljajui. Potom je kimnuo glavom i
nasmijeio se. "Naravno, Juan. Moemo te upotrijebiti u timu za
neogranieni ispit. Bit e nam od velike pomoi."
Iznenada je poslijepodne postalo posve ugodno.
Spustili su se strmom cestom. Vjetar koji je puhao kroz Juanovu kosu i
po njegovim rukama bio je neto to je bilo nemogue proizvesti na
umjetan nain, barem ne bez dodatnih poboljanja. Cijela se dolina
prostirala pred njim, a zrak je treperio zbog vruine. Do sljedeeg uspona
bilo je vie od tri kilometra, do uspona prema Fallbrooku. A on je bio u
Bertiejevu timu za neogranieni ispit. "Dakle, Bertie, o emu e biti na
projekt za ispit bez ogranienja?"
"Heh. Kako ti se svia moj letei ilim, Juan?" Obletio je jednom polako
oko Juana. "to je ono to ga doista ini moguim?"
Juan je zakiljio prema njemu. "Moje kontaktne lee? Pametna odjea?"
Displeji u leama posve sigurno bi bili neupotrebljivi bez siunog
kompjutera kojeg bi imao na sebi, a koji bi proizvodio grafiku.
"To je samo krajnji izlazni ureaj. Ali, kako moje slike dopiru do tebe ma
gdje god se ti nalazio?" Pogledao je Juana s iekivanjem.
Daj, Bertie! Ali na glas, Juan je rekao: "U redu, to je svjetska mrea."
"Da, u biti si u pravu, iako su te mree ovdje oduvijek. Ono to nam
omoguuje fleksibilnost su mreni vorovi koji su razbacani po cijelome
okoliu. Gle, pogledaj oko sebe!" Bertie je zasigurno poslao signal prema
mjestima najbliima Juanu: iznenada se pojavilo na desetke virtualnih
bljeskova, na stijenama pokraj ceste, na automobilima koji su prolazili
pokraj njega, na Juanovoj vlastitoj odjei.
Bertie je ponovno dao znak, i brda su oivjela tisuama odbljesaka,
vorovima koji su bili udaljeni dva ili tri virtualna skoka dalje. "Dobro,
Bertie! Da, lokalne mree su vane."
Ali Bertie je bio u punom zamahu. "Vraki je sigurno da jesu. Naprave
veliine prsta, s vrlo slabom energijom, ali dovoljnom da bi se ustanovila

njihova lokacija - a potom su tu laseri kratkog dometa, s jo slabijom

energijom, usmjereni tono na ciljane prijamnike. U dananje vrijeme, sve
je to tako spretno skriveno da ako ne pogleda pomno - ili ako nema
pretraiva mree - gotovo i ne moe ustanoviti da se to dogaa. to
misli, koliko samostojeih vorova ima u poboljanom dijelu grada, Juan?"
To je pitanje imalo konkretan odgovor. "Pa, upravo sada, prednji
travnjak nae kole ima... 247 samostojeih vorova."
"Tono", rekao je Bertie. "A to je najskuplje u vezi njih?"
Juan se nasmijao. "ienje mrenog otpada, naravno!" Ureaji bi se
kvarili, ili bi dotrajali, ili nisu dobivali dovoljno svjetlosti da bi njihove
baterije radile. Bili su jeftini, postavljanje novih bilo je jednostavno. Ali ako
je to bio jedini posao koji se radio u vezi njih, nakon nekoliko mjeseci
metalnog bi otpada - krutog, runog i openito toksinog - bilo posvuda.
Juan se naglo prestao smijati. "Opa, Bertie. To je projekt? Biorazgradivi
mreni vorovi? To je fantastino!"
"Da! Bilo kakav napredak prema organskim vorovima bio bi vrijedan
iste petice. A mogli bismo imati sree! Ukljuen sam u sve prave skupine.
Kistler s MIT-a, on to ne zna, ali jedan od njegovih studenata je zapravo u
odboru - a i ja sam u odboru." Kistlerovi ljudi su u samom vrhu istraivanja
zamjene organskim tvarima, ali upravo sada su zapeli. Osim toga, vana su
trita ideja u Indiji, i neki momci iz Sibira koji gotovo ni sa kime ne
razgovaraju.
Juan je razmiljao nekoliko trenutaka. "Hej, Bertie, kladim se da bi nam
onaj presjek literature kojeg sam napravio za tebe proli mjesec doista
mogao pomoi u ovome!" Bertie nije izgledao kao da shvaa o emu Juan
govori. "Sjea se, sve one analize o transferu elektrona tijekom organskog
raspada." Bio je to jednostavan zadatak kojega mu je Bertie predloio, ali
Juanu je pruio nain na koji e bez mnogo stresa iskuati svoje nove
sposobnosti.
"Da!" rekao je Bertie, pljesnuvi se rukom po elu. "Naravno! To nije
izravno povezano, ali moglo bi ostalim momcima dati nekakve ideje."
Razgovarajui o pojedinostima proli su dolinom, pokraj novijih naselja,
a potom cestom koja je vodila do starih kockarnica. Bertie i njegov letei
ilim zatreperili su na sekundu, a potom je slike nestalo kada je njegov
prijatelj izgubio bitku s pronalaenjem veze.
"Stvarno ne znam zato mora ivjeti u nepoboljanom dijelu grada",
zagunao mu je Bertie u uho.

Juan je slegnuo ramenima. "Ovaj kvart ima fiksirane lasere i beinu

vezu." Zapravo, godilo mu je to vie nije bilo leteeg ilima. Pustio je da
ga bicikl pogura uz brdace, a potom prema Las Mesitasu. "Pa kako emo
onda uspostaviti zajedniki rad na ispitu bez ogranienja?"
"Lako. Razgovarat u sa Sibircima za nekoliko sati - a potom to prenijeti
svojim ostalim skupinama. Ne znam koliko brzo e se stvari saznati; moda
emo iz Fairmonta sudjelovati samo ti i ja. Sinkroniziraj se sa mnom nakon
to veeras zavri s Miri Gu, pa emo vidjeti to se da iskoristiti iz tvog
'arobnog pamenja'."
Juan se namrtio i nastavio brzo vrtjeti pedale pokraj bijelih plonika i
zgrada s poetka stoljea. Njegov dio grada bio je dovoljno star da je
izgledao jeftino i bez virtualnih poboljanja.
Bertie je primijetio izostanak njegova odgovora. "Dakle, postoji li
nekakav problem?"
Da! Nije volio Bertiejevo nesuptilno aludiranje na uinak kojega su
malene plave pilule imale na njega. Ali to je jednostavno bilo Bertiejevo
uobiajeno ponaanje. Zapravo, danas je sve bilo kako je Bertie htio, i ono
dobro, i ono loe. "Samo sam malo zabrinut za lokalni ispit. Znam da Miri
dobiva dobre ocjene, i ti kae da je pametna, ali ima li ona uistinu imalo
smisla za vodstvo?" Ono to je uistinu htio pitati bilo je zato ga je Bertie
uvalio u to, ali znao je da bi bilo koje izravno pitanje u tom smislu moglo
izazvati Veliku utnju.
"Ne brini, Juane. Ona bi dobro odradila svoj posao u bilo kojem timu.
Promatrao sam je."
Ovo posljednje bila je novost za Juana. Glasno je rekao, "Znam da ima
glupog brata u vioj srednjoj koli."
"Ha! Williama Budalaa? On jest glupan, ali nije joj on pravi brat. Ne,
Miri Gu je pametna i vrsta. Jesi li znao da je odrasla u Asilomaru?"
"U zatvorenikom logoru?"
"Da. No, ona je bila jo dijete. Ali njezini roditelji znali su previe toga."
To se dogodilo mnogim kineskim Amerikancima tijekom rata, onima koji
su znali najvie o vojnim tehnologijama. Ali to je bila davna prolost. Bertie
je vie ciljao na okantnost nego na davanje korisnih informacija.
"No, dobro." Nema svrhe ustrajati. Barem mi je dopustio da budem u
njegovom timu za neogranieni ispit.
Gotovo je stigao kui. Juan se spustio kratkom ulicom i odvezao se
prilazom prema svojoj kui, sagnuvi glavu kako bi se mogao provui ispod
kripavih garanih vrata koja su se upravo otvarala da bi on mogao proi.

"Veeras u otii do Miri i pokrenuti sve za ispit s lokalnim timom dok si ti u

Istonoj Aziji."
"Dobro, dobro", rekao je Bertie.
Juan je naslonio bicikl na hrpu kunog otpada i otiao do stranjeg
dijela garae. Zaustavio se kod vrata koja su vodila u kuhinju. Bertie je
dobio svaku sitnicu koju je traio. Moda i nije. Kladim se da jo uvijek
planira umijeati se u moj lokalni ispit. "Ali samo jo jedna stvar. Mirin
stisak ruke - ona je bila doista odreena, Bertie. Ne eli da ti sudjeluje u
tome, pa ak niti pasivno. U redu?"
"Naravno. U redu. Ve kreem u Aziju. Bok!" Bertiejev glas nestao je s
prenaglaenim klikom.
Juanov otac bio je kod kue, naravno. Luis Orozco radio je neto u
kuhinji. Poluzainteresirano je mahnuo sinu kad je ovaj uao u prostoriju.
Kua je bila opremljena dobrom unutarnjom mreom, koju je podravala
fiksna postaja na krovu. Juan je ignorirao slike iz mate gotovo automatski.
Nije ga posebno zanimalo to njegov otac vidi, ili to misli gdje se nalazi.
Juan je izmigoljio pokraj oca u dnevni boravak. Stari je bio dobar. Otac
Luisa Orozca bio je ilegalni useljenik tijekom 1980-ih. Djed je ivio u
Sjevernom okrugu, ali u kartonskim kutijama i pranjavim tunelima izmeu
kanjona u kojima se skrivao tih dana. Djed i baka Orozco mukotrpno su
radili za svog jedinog sina, a Luis Orozco naporno je uio kako bi postao
softverski inenjer. Ponekad dok bi se spustio na zemlju, otac bi se smijao i
govorio kako je jedan od najveih svjetskih strunjaka za Regnu 5. A na
godinu ili dvije, to je moda i bilo zanimanje koje se moglo unoviti. I tako
su tri godine obrazovanja bile uloene za nekoliko godina primanja. Takva
se stvar dogodila mnogim ljudima; otac je bio jedan od onih koji su zbog
toga jednostavno digli ruke od svega.
"Mama, moe li razgovarati?" Dio zida i strop postali su prozirni. Isabel
Orozco bila je na poslu, na gornjem katu. Znatieljno ga je pogledala.
"Hej, Juane! Mislila sam da e danas zbog ispita biti do kasna u koli."
Juan je potrao stepenicama, priajui cijelo vrijeme. "Da. Imam puno
posla."
"Ah, znai, radit e odavde."
Juan je uao u njezinu radnu sobu i kratko je zagrlio. "Ne, samo sam
htio veerati, a onda posjetiti kolegicu s kojom u raditi na lokalnom
projektu."

Sada je gledala izravno u njega, i primijetio je da ima njezinu

nepodijeljenu pozornost. "Upravo sam se dogovorio za lokalni tim, ini mi
se to kao dobra ideja." Mama je mislila da je jako vano pozabaviti se
stvarnim problemima. Dok je Juan bio mlai, uvijek bi ga vodila sa sobom
kada je odlazila na terenske zadatke po cijeloj zemlji.
"O, da", rekao je Juan. "Mnogo toga emo nauiti."
Pogled joj je postao otriji. "A Bertram nije dio tima, tono?"
"Ah, nije, mama." Nije bilo potrebe da spominje neogranieni ispit.
"Nije sada ovdje u kui, ha?"
"Mama! Naravno da nije." Juan je branio svaki pristup svojim
prijateljima kada je bio u kui. Majka je to znala. "Kada je ovdje, ti ga
moe vidjeti, ba kao i moje ostale prijatelje kad mi dou u posjet."
"U redu." Izgledala je pomalo posramljeno, ali barem nije ponovno
iznijela svoje miljenje da je "maleni Bertie previe ljigav". Pozornost joj je
odlutala na trenutak, a prstima je brzo otkucala sliicu na povrini stola.
Mogao je vidjeti da je u Borrego Springsu, da ondje vodi neke ljude iz
filmske industrije iz Los Angelesa.
"No, pitao sam se mogu li uzeti auto veeras. Moja kolegica iz tima ivi
gore na Fallbrooku."
"Samo trenutak." Dovrila je posao na kojem je radila. "U redu, a tko je
tvoja kolegica?"
"Doista je dobra uenica." Pokazao joj je.
Majka se nesigurno nasmijeila, pomalo iznenaena. "Dobro za tebe...
Da, ona je odlina uenica, jaka u onim stvarima gdje si ti slab - i obrnuto,
naravno." Zastala je, provjeravajui obitelj Gu. "Oni su vrlo zatvorena
obitelj, ali to je u redu."
"I to je siguran dio grada."
Zahihotala je. "Da, vrlo siguran." Potovala je kolska pravila i nije
postavljala nikakva pitanja o njihovom projektu. To mu je i odgovaralo, jer
Juan jo uvijek nije imao pojma to je Miri Gu planirala. "Ali dri se podalje
od kampa Pendleton, uje?"
"Da, gospoo."
"U redu, smije krenuti im veera. Upravo imam neke klijente koji mi
donose mnogo novca, pa ne mogu sada prekinuti. Sii dolje i pripremi
svom ocu i sebi neto za pojesti. I naui neto iz tog lokalnog projekta,
moe? Mnogo je karijera u kojima se moe snai i bez poznavanja
razliitih gluposti."

"Da, gospoo." Nasmijeio se i potapao je po ramenu. A potom se

sjurio niz stepenice. Nakon to je oeva karijera programera zavrila, majka
je radila sve vie i vie na informacijskim uslugama na broju 411. Do sada,
ve je poznavala okrug San Diego i podatke o njemu bolje od bilo koga na
svijetu. Veina njezinih poslova trajala je svega nekoliko sekundi ili nekoliko
minuta; upuivala je ljude, odgovarala na teka pitanja. Neki poslovi poput povijesnih podataka o migracijama - trajali su neprekidno. Majka je
uvijek tvrdila da je njezin posao zapravo sastavljen od niza malenih
karijera, i da gotovo niti jedna od njih ne ovisi o novotarijama visoke
tehnologije. Juan je mogao zavriti i mnogo loije, to je bila njezina poruka,
i izreena i neizreena.
Promatrajui oca s druge strane kuhinjskog stola, Juan je shvaao
alternativu koju je na umu imala njegova majka; Juan je to shvaao otkad
mu je bilo est godina. Luis Orozco jeo je odsutan umom, poput ovjeka
koji uistinu teko radi, ali slike koje su lebdjele prostorijom bile su samo
pasivni oblaii. Kasnije tijekom veeri moda e potroiti neto novca na
aktivni kinematograf, ali ak niti to ne bi ga posve zainteresiralo. Otac je
uvijek bio u prolosti ili u nekom drugom svijetu. Stoga se majka bojala da
bi Juan mogao zavriti na isti nain. Ali neu. togod bilo najbolje, ja u to
nauiti, i nauit u to za nekoliko dana, a ne za nekoliko godina. A kada to
to je najbolje iznenada postane zastarjelo, nauit u neto novo, to ve
bude trebalo.
Majka je mnogo radila i bila je divna osoba, ali njezin posao na liniji 411
bio je... takva zamka. Moda je Bog bio milostiv prema njoj, pa ona to
nikada nije shvatila. Naravno, Juan joj nikada ne bi mogao slomiti srce
rekavi joj neto takvoga. Ali lokalni je svijet bio sranje. Okrug San Diego,
usprkos svojoj povijesti, industriji i sveuilitima, bio je samo mikroskopsko
zrnce praine u usporedbi sa svijetom ljudi i ideja koje su se vrtjele oko
njih u svakom trenutku. Jednom davno, Juanov otac htio je biti dijelom tog
ireg svijeta, ali nije bio dovoljno brz ili dovoljno prilagodljiv. Sa mnom e
biti drugaije. Malene plave pilule bit e ta razlika. Cijena toga mogla bi biti
visoka; ponekad je Juanov um postajao tako prazan da se nije mogao
sjetiti niti vlastitog imena. Bili bi to nekakvi napadaji, ali za trenutak ili dva
bi proli. Uvijek. Do sada. S ulinim drogama nikada nije mogao biti posve
siguran u takve stvari.
Juan je u jedno bio posve siguran: Bit u prilagodljiv. Nee biti
neuspjean poput svog oca.

Juana je automobil ostavio nekoliko blokova dalje od kue obitelji Gu.

Rekao je sam sebi kako je to uinio sa ciljem da bolje osjeti taj kvart;
naposljetku, nije to bilo mjesto s velikim publicitetom. Ali to nije bio pravi
razlog. Zapravo, vonja je bila prebrza. Nije bio spreman suoiti se sa
svojom kolegicom iz tima.
Zapadni Fallbrook nije bio ekstremno bogat kraj, ali bio je bogatiji i
moderniji od Las Mesitasa. Veina novca priljevala se onamo zbog injenice
da se nalazio neposredno pokraj istonog ulaza u kamp Pendleton. Juan je
proetao u kasnom poslijepodnevnom svjetlu, gledajui u svim smjerovima
oko sebe. Vani nije bilo mnogo ljudi - jedan doger, djeca koja su na ulici
igrala neku igru koju nije mogao shvatiti.
Uz iskljuena sva poboljanja, kue su bile niske i kamene, dosta
udaljene od ulice. Neka od dvorita bila su prekrasno ureena, kaktusi i
patuljasti borovi bili su ureeni poput velikih bonsai stabala. Druga su bila
svakidanje lijepa, sa stablima koja su bacala hladovinu i travnjacima koji
su bili obrubljeni ljunkom ili kratko pokoeni.
Juan je ukljuio dogovorne postavke slike. Nije se iznenadio, ulica je bila
poprilino maskirana. Poboljani krajolik je bio lijep, blago reeno:
poslijepodnevno sunce blistalo je na fontanama i bogatim zelenim
travnjacima. Sada su niske, kamene kue bile opremljene velikim prozorima
i prozranim verandama, neke smjetene na jakom suncu, a druge skrivene
u polusjeni. Ali nije bilo javnih senzora. Nije bilo oglaavanja i nije bilo
grafita. Susjedstvo je bilo tako savreno dosljedno, poput jednog velikog
umjetnikog djela. Juan je osjetio blagu drhtavicu. U veini dijelova San
Diega moglo se pronai vlasnike kua koji se ne bi odluili za podravanje
jedinstvene slike lokalne zajednice - ili bi traili da budu ukljueni u to, ali
uz nekakvu grotesknu kontradikciju svojim susjedima. Zapadni Fallbrook
imao je jau kontrolu od veine takvih zajednica s obiteljskim kuama.
Imali ste osjeaj da nekakav jedinstveni interes bdije nad svime ovdje,
spreman odmah djelovati protiv uljeza. Zapravo, taj jedinstveni interes
imao je inicijale USMC 5.
Iznad njega, strelica koja ga je vodila postala je vidljivija. Sada je
skrenula u sporednu ulicu i krenula prema treoj kui s desne strane.
Ludilo. Htio je usporiti, moda obii cijeli blok. Nisam ak niti smislio kako
u razgovarati s njezinim roditeljima. Kinesko-ameriki odrasli ljudi bili su
udna skupina, posebice oni koji su neko vrijeme bili u pritvoru. Kada su
5

United States Marine Corps ameriki marinci (nap. prev.)

bili puteni, neki od njih napustili su SAD, otiavi u Meksiko, Kanadu ili
Europu. Veina ostalih vratila se svojim ivotima - ak i na poslove u
dravnom sektoru - ali s razliitim stupnjevima ogorenosti. Neki od njih
pomogli su dovriti rat, pri tome postigavi da vlada izgleda poprilino
budalasto.
Preao je prilaz Guovih, u isto vrijeme istraivi po posljednji put
podatke o Mirinoj obitelji... Dakle, ako William Budala nije zapravo Mirin
brat, tko je onda on? William nikada nije privlaio previe pozornosti; o
njemu nije bilo nikakvih glasina. A osiguranje Fairmonta, kada su u pitanju
bili dosjei uenika, bilo je poprilino strogo. Juan je kopkao koliko je
mogao, pronaavi neke dobre javne podatke. Za nekoliko minuta posve bi
shvatio Williama
No sada je stajao pred ulaznim vratima kue obitelji Gu.
Miriam Gu bila je na vratima. Na trenutak Juan je pomislio da e ga
prekoriti to je zakasnio, ali samo mu je mahnula da ue unutra.
Uao je, a slike s ulice iznenada su nestale. Stajali su u uskom hodniku
koji je na oba kraja zavravao zatvorenim vratima. Miri je zastala na
unutranjim vratima, promatrajui ga.
Zauli su se tihi zvukovi i Juan je osjetio kako ga neto pecka po
glenju. "Hej, nemoj mi spriti opremu!" Imao je i drugu odjeu, ali obitelj
Orozco nije bila dovoljno bogata da bi se razbacivala novcem.
Miri je zurila u njega. "Nisi znao?"
"Znao to?"
"Ono to sam unitila nije tvoja oprema; bila sam vrlo paljiva. Nosio si
autostopere." Otvorila je unutarnja vrata i geste su joj iznenada postale
pristojne i graciozne. Zasigurno su ih promatrali odrasli.
Dok ju je slijedio hodnikom, Juan je ponovno ukljuio svoju opremu.
Zidovi su postali ljepi, prekriveni tapiserijama. Primijetio je da ima
posjetiteljske povlastice u kunom sustavu Guovih, ali nije mogao pronai
bilo koji drugi komunikacijski put iz kue. Sva njegova oprema dobro je
radila, ukljuujui i sitne dodatke poput perifernog vida od 360 stupnjeva i
dobrog sluha. No to je bilo s onim tihim zvukom i vruinom? To je bila
tua oprema. Juan je hodao uokolo kao budala sa znakom UDARI ME na
leima. Zapravo, bilo je jo gore od toga. Sjetio se kako je uvjeravao svoju
majku da bi ona vidjela prijatelje koje bi on doveo kui. Netko je od toga
uinio la. U Fairmontu je bilo nekoliko ljudi koji su zbijali neslane ale, ali
ovo je bilo neto vee od toga. Tko bi uinio takvo to... da, ba se pitam.

Juan je zakoraio iz hodnika u dnevnu sobu visokoga stropa. Pokraj

pravog kamina stajao je debeljukasti Azijac kratko oiane kose. Juan je
prepoznao njegovo lice s jedne od nekoliko slika tog ovjeka koje je
posjedovao. To je bio William Gu, otac Miriam Gu, a ne Budala. Oito su
njih dvojica imali isto ime.
Miriam je plesala ispred njega. Sada se smijeila. "Bill, upoznaj Juana
Orozca. Juan i ja emo raditi lokalni projekt zajedno. Juan, ovo je moj
otac."
Bill? Juan nije mogao zamisliti da se vlastitom ocu obraa poimence. Ovi
ljudi su bili doista udni.
"Drago mi je to smo se upoznali, Juan." Guov stisak ruke bio je vrst, a
izraz lica blag i nemogu za odgonetnuti. "Uiva li u dosadanjem tijeku
zavrnih ispita?"
Uivam? "Da, gospodine."
Miri se ve okrenula na drugu stranu. "Alice? Ima minutu vremena?
Voljela bih da upozna -"
enski glas: "Da, duo. Samo trenutak." Nije prolo vie od dvije
sekunde, a gospoa prijaznog, okruglog lica pojavila se u sobi. Juan je
prepoznao i nju... osim odjee. Veeras je Alice Gu na sebi imala uniformu
bojnika u amerikim marincima. Dok ih je Miri upoznavala, Juan je
primijetio da gospodin Gu udara prstima po svom pojasu.
"Ups, ao mi je!" Uniforma marinaca na Alice Gu istoga je trenutka bila
zamijenjena poslovnim odijelom. "O, Boe." Zatim se poslovno odijelo
pretvorilo u majinsku haljinu koje se Juan sjeao s fotografija. Kad se
rukovala s njim, izgledala je posve nevino i majinski. "ujem da ti i Miriam
imate jako zanimljiv lokalni projekt."
"Nadam se da je tako." Openito, nadam se da e se Miriam konano
smisliti rei mi o emu se radi. Ali vie nije sumnjao da Miriam Gu ima
smisao za vodstvo.
"Doista bismo htjeli doznati neto vie o tome."
Miri je napravila grimasu. "Bill! Zna da ne smijete s nama razgovarati o
tome. Osim toga, ako sve poe kako treba, veeras emo biti gotovi sa
svime."
Molim?
Ali gospodin Gu promatrao je Juana. "Znam kolska pravila. Ne bi mi niti
palo na pamet prekriti ih." Gotovo se nasmijeio. "Ali mislim da kao
roditelji imamo pravo znati barem gdje planirate fiziki biti. Ako sam dobro
shvatio bit lokalnog ispita, ne moete taj zadatak izvriti na daljinu."

"Da, gospodine", rekao je Juan. "To je istina. Mi -"

Miriam je glatko nastavila na mjestu gdje je Juan ostao bez teksta. "Mi
emo samo otii do parka Torrey Pines."
Bojnica Gu potapala se po pojasu i utjela neko vrijeme. "Pa, to mi se
ini sigurnim." Gospodin Gu kimnuo je glavom. "Ali lokalni projekt trebao bi
se izraditi bez vanjskog povezivanja -"
"Osim u sluaju nude."
Gospodin Gu zamiljeno je lupkao prstima. Juan je iskljuio sve dodatne
kune prizore, i zumirao na Miriaminog oca. ovjek je bio leerno odjeven,
ali s boljim smislom za boje no to ga je imala veina odraslih. Uz kuna
poboljanja, izgledao je meko i na neki nain teko. Pod obinim pogledom,
izgledao je jednostavno vrsto i snano. Kad malo bolje razmisli, rub
njegova dlana bio je uljevit, ba kao u filmovima.
Bojnica Gu pogledala je kratko svog supruga i dala mu jedva primjetan
znak glavom. Ponovno se okrenula prema Juanu i Miri. "Mislim da e to biti
u redu", rekla je. "Ali zahtijevamo od vas nekoliko stvari."
"Nita to bi bilo u suprotnosti s ispitnim pravilima", rekla je Miri.
"Mislim da nee biti. Kao prvo, budui da u parku ne postoji
infrastruktura i da posjetitelji ne smiju instalirati kamperske mree, molim
te, ponesite neto od one stare samostojee opreme koju imamo u
podrumu."
"Hej, to je sjajno, Alice! Ba sam te htjela pitati smijemo li je koristiti."
Juan je zauo kako se netko iza njega spustio niz stepenice. Pogledao je
ne okrenuvi se, ali jo nije mogao nikoga vidjeti, njegove posjetiteljske
povlastice nisu mu doputale da gleda kroza zidove.
"A kao drugo", nastavila je bojnica Gu, "mislimo da bi William trebao ii
s vama."
Mirin otac! Ne... Budala. Uh.
Ovoga puta, Miri Gu nije se opirala. Kimnula je glavom i tiho rekla.
"Pa... ako vi mislite da je tako najbolje."
Juan je progovorio ne razmiljajui, "Ali..." a potom neto plahije: "Ali
ne bismo li time prekrili ispitna pravila?"
Glas se zauo iza njega. "Ne. itaj pravila, Orozco." Bio je to William.
Juan se okrenuo kako bi ga pogledao. "Hoe rei, ti nee biti dio
tima?"
"Ne, samo u biti vaa pratnja." Budala je imao isto iroko lice, istu
boju koe kao i ostatak obitelji. Bio je gotovo jednako visok kao Bili Gu, ali
mraviji. Lice mu se presijavalo zbog znoja kao moda - Oh. Juan je

iznenada shvatio da, iako su Bill i William bili otac i sin, to nije bilo na nain
na koji je on mislio.
"Ti bi trebao odluiti, tata", rekao je gospodin Gu.
William je kimnuo glavom. "Nemam nita protiv." Nasmijeio se.
"Malena mi je priala kako su udne neke stvari u nioj srednjoj koli. Sada
u iz prve ruke saznati to je imala na umu."
Smijeak Miri Gu bio je pomalo neuvjerljiv. "Pa, bit e nam drago da
poe s nama. Juan i ja eljeli bismo pogledati Aliceinu opremu, ali trebali
bismo biti spremni za otprilike pola sata."
"Bit u tu u blizini." William je mahnuo i iziao iz sobe.
"Alice i ja sada emo vas ostaviti da sve isplanirate", rekao je gospodin
Gu. Kimnuo je glavom prema Juanu. "Drago mi je to smo se upoznali,
Juan."
Juan je promrmljao nekoliko izraza pristojnosti gospodinu i bojnici Gu,
te dopustio Miri da ga izvede iz sobe i dalje niz strmo stubite.
"Uh", rekao je, virei preko njezina ramena, "imate doista ogroman
podrum." Nije to bilo ono to je Juan uistinu htio rei; do toga e stii za
nekoliko trenutaka.
"Ah, da. Sve novije kue u zapadnom Fallbrooku imaju takav."
Juan je primijetio da se ta injenica nije pojavljivala u graevinskim
dozvolama za taj okrug.
Na dnu stepenica nalazila se jarko osvijetljena prostorija. Pogled uz
poboljanja otkrivao je tople drvene zidne obloge s nemogue visokim
stropom. Bez poboljanja, zidovi i strop imali su sivu plastinu oplatu. No, u
oba sluaja, prostor je bio pretrpan kartonskim kutijama prepunima starih
djejih igraaka, sportskom opremom i raznim otpadom kojega nije bilo
mogue identificirati. To je mogao biti jedan od nekoliko podruma u junoj
Kaliforniji, ali je bilo oito da ga se koristi na nain na koji Juanova obitelj
koristi garau.
"Sjajno je to moemo ponijeti i viak senzorske opreme. Jedini problem
bit e stari -" Miri je ve prekapala po kutijama.
Juan je ostao stajati u dovratku. Stajao je prekrienih ruku i zurio u
djevojku.
Pogledala ga je i dio je veselja nestao s njezina lica.
"to?"
"Ja u ti rei 'to'!" Te su mu rijei izletjele, sarkastine i glasne.
Zatomio je svoju ljutnju i objasnio joj to je htio rei. "Rei u ti to. Doao

sam ovamo veeras zato to si ti htjela predloiti ideju za lokalni timski

projekt."
Miri je slegnula ramenima. "Naravno." Odgovorila je na glas, govorei
normalnim glasom. "Ali ako pourimo, moemo cijeli projekt dovriti
veeras! Bit e to samo jedan zadatak manje-"
Jo uvijek tiho govorei, izravno joj je rekao: "Hej! Ovo bi trebao biti
timski projekt! Samo me navlai uokolo."
Sada se Miri namrtila. Ispruila je prst prema njemu i nastavila glasno
govoriti. "Sluaj. Imam sjajnu ideju za lokalni ispit. Ti si idealan za podrku
u tom projektu. Ti i ja smo toliko razliiti porijeklom i izgledom kao i bilo
tko drugi u osmim razredima. Oni to vole kod timova. Ali to je jedino zbog
ega si mi potreban, samo kako bi bio druga osoba u timu. Nee morati
raditi nita drugo osim biti uz mene."
Juan joj nije odgovorio neko vrijeme. "Nisam ja tvoj otira za noge."
"Zato ne? Pa ti si otira Bertieja Todda."
"Odlazim." Juan se okrenuo prema stepenicama. Ali stubite je sada bilo
mrano. Posrnuo je na prvoj stepenici, no u tom trenutku ga je dostigla
Miri Gu i svjetla su se upalila. "Samo trenutak. Nisam to trebala rei. Ali bilo
kako bilo, oboje moramo ovaj tjedan poloiti zavrne ispite."
Da. A u ovim trenucima, veina lokalnih timova vjerojatno je ve
formirana. tovie, vjerojatno ve planiraju projekte. Ako mu ovo ne uspije,
Juan bi se mogao u potpunosti pozdraviti s lokalnim ispitom. Otira! "U
redu", rekao je Juan, vrativi se u podrumsku prostoriju. "Ali elim znati sve
o tvom 'predloenom projektu' i elim i ja biti ukljuen u donoenje
odluka."
"Da. Naravno." Duboko je udahnula, a on se pripremio za jo nasumine
buke. "Sjednimo... U redu. Ti ve zna da elim otii u park Torrey Pines."
"Da." Zapravo, iitavao je podatke o parku jo otkada ga je spomenula
svojim roditeljima. "Takoer sam primijetio da nema nikakvih recentnih
glasina o tom mjestu... Ako zna da se neto ondje dogaa, rekao bih da si
u prednosti."
Nasmijeila se na nain koji je vie odavao zadovoljstvo no
samodopadnost. "Tako i ja mislim. Usput budi reeno, u redu je govoriti na
glas, Juan, ak i prepirati se. Sve dok ne viemo, Bill i Alice nas nee uti.
To je stvar odreene obiteljske asti." Vidjela je njegov skeptian pogled,
pa joj je glas postao poneto otriji. "Hej, da su htjeli njukati, tvoj
komunikacijski sustav ne bi predstavljao nikakvu zatitu. Nikada nisu to

rekli, ali kladim se da u unutranjosti kue moji roditelji mogu prislukivati i

stisak ruke."
"U redu", Juan je nastavio govoriti na glas. "Samo elim nekoliko
izravnih odgovora. to si to primijetila u Torrey Pinesu?"
"Sitnice, ali sve se poklapa. Ovo su dani kada su renderi drali park
zatvorenim ovog proljea. Ovo su vremenske prilike u istom razdoblju.
Nemaju nikakvo uvjerljivo objanjenje za to zatvaranje parka. A vidi kako
su za vrijeme dok je park bio zatvoren u sijenju, svejedno primali
odreene turiste iz Cold Spring Harbora."
Juan je promatrao statistike i slike koje su poigravale u prostoru izmeu
njih. "Da, da... da. Ali turisti su bili uglavnom bogata klijentela, sudionici
simpozija o psihikim poremeajima na Sveuilitu u San Diegu."
"Ali sam simpozij je bio zakazan manje od osamnaest sati ranije."
"Pa? Znanstvenici moraju biti prilagodljivi u ovim modernim
vremenima."
"Ne na ovaj nain. Proitala sam program simpozija. Bio je poprilino
bijedan. Zapravo, zbog toga sam se i zainteresirala za sve ovo." Nagnula se
naprijed. "Kopajui uokolo, otkrila sam da je simpozij bio samo kulisa platili su ga Foxwarner i gameHappenings."
Juan je pogledao saetke. Bilo bi uistinu zgodno porazgovarati s
Bertiejem o ovome; on je uvijek imao neko miljenje ili je znao kome se
treba obratiti. Juan je morao potiskivati potrebu da ga nazove. "Pa,
pretpostavljam. Hm, mislio sam da su ljudi sa Sveuilita profesionalniji od
ovoga. Misli da je sve to dio nekakve urote?"
"Da. I to upravo za vrijeme ljetne filmske sezone. Sjeti se kako su glavni
filmski studiji bili tihi ovog proljea. Bez ikakvih misterija. Bez skandala.
Nita oigledno nije poelo 1. travnja. Potpuno su zavarali drugorazredne
studije, ali takoer su izludili sitne igrae, jer mi znamo da Foxwarner,
Spielberg/Rowling, Sony - svi glavni igrai - moraju biti jedni drugima za
petama jo jae no prole godine. Prije otprilike tjedan dana, shvatila sam
da Foxwarner ima ugovore o partnerstvu kinematografa s Marcom
Ferettijem i Charlesom Vossom." S kim? Ah. Biotehnolozi svjetskoga glasa
u Cold Spring Harboru. Obojica su bili na simpoziju u San Diegu. "Pratim ih
jo otada. Jednom kada zna to treba traiti, teko je skriti nekakvu
tajnu."
A skrivene filmske najave predstavljale su tajne koje su morale biti
otkrivene.

"Bilo kako bilo", nastavila je Miri, "mislim da Foxwarner pokuava svoju

ljetnu sezonu zasnovati na nekakvoj prirodno znanstvenoj fantaziji. A
prole godine, gameHappenings okrenuli su gotovo cijeli Brazil iznutra
prema van."
"Da, sve ono o Dinosauriji." Gotovo dva mjeseca, cijeli je svijet opsjedao
brazilske gradove i web stranice o Brazilu, prikupljajui dokaze za "Invaziju
iz doba krede." Odjeci toga jo uvijek su lebdjeli uokolo, poput sekundarne
stvarnosti koja je zaokupila kreativnu pozornost milijuna ljudi. Tijekom
posljednjih dvadeset godina, svjetska se mrea pretvorila u gomilu
bezvrijednih stranica i ponavljajuih prijevara. Sve dok autorska prava ne bi
istekla, a esto i godinama poslije, prisutnost nekog filma na mrei
postajala bi sve vea i vea, postajui detaljnijom i dosljednijom od
ozbiljnih baza podataka. Razlikovanje istine od mate esto je bilo najtea
stvar vezana uz koritenje mree. Uobiajena ala govorila je da bi
"udovita iz svemira", ako bi ikada posjetila Zemlju, morala samo
pogledati none more dokumentirane na mrei, a to bi im bilo dovoljno da
vritei pobjegnu natrag na svoj planet.
Juan je promotrio Mirine dokaze i slijedio neke od glavnih linkova.
"Dobro si rekla da e ovo ljeto biti zanimljivo, ali ljudi iz filmske industrije
imaju na raspolaganju cijeli svemir. Zbog ega misli da e se Ljetni Film
pojaviti u okrugu San Diego, a pogotovo u parku Torrey Pines?"
"Ve su zapoeli s poetnom sekvencom. Zna, onom koja e privui
zagriene rane interesente. Posljednjih nekoliko tjedana dolo je do
nekoliko promjena to se tie ureenja parka, te neobinog kretanja
ivotinja."
Dokazi su bili vrlo slabani. Park Torrey Pines nije bio nadograeno
podruje. U njemu nije bilo lokalne mree. Ali moda je upravo u tome i
bila stvar. Miri si je unajmila vrijeme na turistikim vidikovcima u Del Mar
Heightsu, a potom je izradila mnoge analize. Stoga je moda imala onu
najnevjerojatniju i dragocjenu vrijednost, rano upozorenje. Ili je moda
samo puhala na prazno. "U redu, neto se dogaa u Torrey Pinesu, a ti
ima nekakve spoznaje o tome. Ali veza s ljudima iz filmske industrije je
svejedno vrlo slabana."
"Ima ta jo neto. Sino je moja teorija prela iz sfere "neuvjerljivo" u
"uvjerljivo", moda ak i "oaravajue". Saznala sam da je Foxwarner
doveo prethodnicu u San Diego."
"Ali to je skroz vani u Borrego Springsu, u pustinji."
"Kako si to saznao? Morala sam se vraki namuiti da to saznam."

"Moja majka, ona obavlja neki posao za njih." Oops. Kada malo bolje
razmislim, onaj dio majinog posla kojega je vidio danas poslijepodne
vjerojatno je bio povjerljive prirode.
Miri ga je promatrala s iskrenim zanimanjem. "Ona radi s njima? To je
sjajno! Poznavanje povezanosti stavlja nas u povoljan poloaj. Kada bi
mogao pitati svoju majku...?"
"Ne znam." Juan se naslonio i pogledao raspored kojega je njegova
majka ostavila kod kue. Sav njezin rad u pustinji bio je pod
desetodnevnim embargom. ak niti ta informacija nije bila vidljiva nekome
izvana. Provjerio je certifikat povlastica. Juan je poprilino dobro poznavao
svoju majku. Mogao je vjerojatno pogoditi na koji je nain maskirala
pojedinosti. I moda dobiti nekakvu vrstu potvrdu. Doista je htio proi
ovaj ispit, ali... Juan se nagnuo jo malo naprijed. "ao mi je. Podaci su
zapeaeni."
"Ah." Miri ga je upitno promatrala. Kada bi prvi otkrili Foxwarnerove
scene za film, Ljetni Film, Fairmont bi znao povjerljive podatke o prii. Bila
bi to sigurna petica na ispitu; veliina takve pobjede ne bi bila jasna sve
dok se filmska sezona ne bi dobro zahuktala, ali ostvarivali bi nekakav
prihod barem pet godina dok bi trajala autorska prava filma.
Da je do takvog zaokreta u prii dolo s Bertiejem Toddom, sada bi
trajalo intenzivno moljakanje da razmisli o svojoj budunosti i timu i uini
ono to bi njegova majka zasigurno htjela da on uini kad bi samo znala o
emu je rije, tonije da provali u prostor s njezinim podacima. Ali nakon
nekoliko trenutaka, djevojka je samo kimnula glavom. "To je u redu,
Juane. Dobro je imati potovanja."
Vratila se kutijama i poela ponovno prekapati po njima. "Poimo od
onog to ve imam, tonije, da Foxwarner vodi nekakve operacije u San
Diegu i da se neki od njihovih ljudi zaduenih za kina motaju po parku
Torrey Pines." Izvukla je kutiju... ti predmeti izgledali su poput kartonskih
kutija za mlijeko, i postavila ih na vrh druge kutije. "Osjebi", tajnovito je
objasnila. Posegnula je rukom dublje u otvorenu kutiju i izvukla masivne
plastine naoale. Na trenutak je pomislio da su one dio opreme za
ronjenje, ali nisu prekrivale nos niti usta. Nisu odgovarale niti na njegove
info probe; pretraivao je prema njihovom fizikom izgledu.
"U svakom sluaju", nastavila je, dok je iz kutije izvlaila jo dvoje
naoale, "pozadinska istraivanja e se uklopiti u rad mog tima za
neogranieni projekt. Pokuavamo saznati velike tajne filmske sezone. Za
sada se nismo usredotoili na San Diego, ali Annette je dola do nekih istih

zakljuaka o Foxwarneru kao i ja. eli li i ti biti u mom neogranienom

timu? Ako ovo veeras uspije, moemo kombinirati rezultate."
Ah. To je bila doista velikoduna ponuda. Juan joj nije odmah
odgovorio. Pretvarao se da mu je pozornost posve zaokupljena svom tom
udnom opremom. Zapravo, sada je prepoznao tu napravu; bila je
prikazana u Janeinim senzorima 2005. Ali nije mogao pronai uputstvo za
uporabu. Podigao je jedne naoale i okretao ih na sve strane. Povrina
plastike bila je premazana pasivnim optikim lakom, poput stranje strane
jeftine folije za omatanje namirnica; umjesto da je reflektirala jarke dugine
boje, boje su tekle dok ih je okretao, uvijek se stapajui s pravom bojom
sivih plastinih zidova u pozadini. Svodile su se na grubu kamuflanu boju,
koja je bila poprilino neupotrebljiva u ovakvom okoliu. Naposljetku je
odgovorio, kao usputno, "Ne mogu biti u tvom timu za neogranieni ispit.
Ve sam dio Bertiejeva tima. Moda to nije vano. Zna da Annette
surauje s Bertiejem sa strane."
"Ah, doista?" Pogled joj je bio prikovan za njega nekoliko trenutaka.
Potom je rekla, "Trebala sam to shvatiti; Annette sama po sebi ne bi bila
tako pametna. Dakle, Bertie nas sve lijepo zafrkava."
Da. Juan je slegnuo ramenima i spustio glavu. "No, kako te naoale
uope rade?"
inilo se da se Miri jo nekoliko sekundi ljutila na Annette. Potom je i
ona slegnula ramenima. "Upamti, ova oprema je stara. " Podigla je jedne od
naoala i pokazala mu nekakve kontrole u traci kojom su se privrivale
oko glave. "ak postoji i fiziko dugme za njihovo ukljuivanje, evo ovdje."
"U redu." Juan je navukao naoale na glavu i uvrstio ih trakom. Cijela
je aparatura teila desetak dekagrama. Bio je to vrlo nezgrapan komad u
usporedbi s kontaktnim leama. Promatrajui sebe izvana, izgledao si je
posve bizarno. Cijeli gornji dio njegova lica pretvorio se u nabujali, sivosmei tumor. Mogao je primijetiti da se Miriam oajniki trudi kako mu se
ne bi smijala. "U redu, da vidimo to ovo udo sve moe." Pritisnuo je
dugme za ukljuivanje.
Nita. Njegov poboljani vid bio je jednak kao i prije. Ali kada je
proistio svoje kontaktne lee i pogledao prostim okom - "Unutra je mrkli
mrak, nita se ne vidi."
"Ah!" Miri je zvuala pomalo posramljeno. "Oprosti. Skini naoale na
trenutak. Potreban nam je osjeb." Podigla je jednu od naizgled tekih
"kutija za mlijeko".
"to znai?"

"OSJ/B" Govorila mu je slovo po slovo.

"Ah." Obrok Spreman za Jelo, s Baterijom.
"Da, jedna od sitnih pogodnosti vojnikog ivota." Zakrenula ju je u
sredini i kutija se potrgala na dva dijela. "Gornju polovicu ini hrana za
marinca, a donja je izvor energije za marinevu opremu." Na spremniku za
hranu bila su ispisana slova: neto o piletini s umakom i dehidriranom
sladoledu. "Jednom sam pokuala pojesti neto od ovoga." Napravila je
grimasu. "Na sreu, to veeras nee biti potrebno."
Uzela je donju polovinu osjeba i iz nje izvukla tanku icu. "Ovo je slaba
toka u mom planu. Ove baterije su ve jako stare."
"Te bi naoale ionako mogle biti mrtve." I Juanova odjea esto bi se
kvarila prije no to bi je on prerastao. Ponekad je samo nekoliko pranja bilo
dovoljno da bi ih se dokrajilo.
"Ah, ne. Ovi proizvodi za vojne specijalce izrauju se da bi bili vrsti."
Miri je ispustila bateriju i svinula Juanove naoale tako da su stale u aku.
"Vidi ovo." Izvila se poput bacaa u bejzbolu i bacila naoale u zid.
Naoale su udarile u zid i glasno se odbile od stropa.
Miriam je potrala na drugu stranu prostorije kako bi ih pokupila.
Glas bojnice Gu zauo se niz stubite. "Hej! to vi to radite tamo dolje?"
Miri se uspravila i zahihotala pokrivi usta nadlanicom. Iznenada je
izgledala kao da ima deset godina. "Sve je u redu, Alice!" viknula je. "Samo
mi je neto ispalo."
"Na strop?"
"Oprosti! Bit u paljivija."
Vratila se do Juana i pruila mu naoale. "Vidi", rekla je. "Jedva koja
ogrebotina. A sada emo ih spojiti na izvor energije" - ukljuila je icu koju
je izvukla iz baterije u naoale - "pa e ih ponovno probati."
Stavio je naoale na oi i ukljuio ih. Jednolina crvena boja zatreperila
mu je pred oima na trenutak, a potom je ugledao udan, zrnat prizor.
Vidokrug nije bio irok, samo se doimao kao da promatra kroz riblje oko. U
njemu, Mirino lice, koje je izgledalo ogromnim, zurilo je u njega. Koa joj je
imala boju vrue penice, a oi i usne presijavale su se plavkasto-bijelo.
"Ovo izgleda kao da gledam kroz infracrvenu leu", osim to raspored
boja nije bio uobiajen.
"Da. To su osnovne postavke. Vidi kako je optika ugraena u samu
opremu? To je poput odjee za kampiranje: ne mora ovisiti o lokalnoj
mrei. To e nam biti velika prednost kada stignemo u Torrey Pines.

Iskuaj i neke od ostalih senzora; moe dobiti pomo ako okrene dugme
za ukljuivanje."
"Hej, doista!"
BAT: SLABA
PASIVNO
VIZ AMP
NIR
>TIR
SNIFF
AUDIO
SIG

SENZORI
OK
NEMA
OK
NEMA
OK
NEMA
NEMA
NEMA
NEMA
NEMA
NEMA

BAT2:NEMA
AKTIVNO
GPR
SONO
XECHO
GATED

VIZ

GATED

NIR

Siuni je meni plutao u uglu vidnog polja njegova desnog oka.

Upozorenje da je baterija gotovo prazna je bljeskalo. Pipao je rukom po
traci oko glave i pronaao sustav za podeavanje. "U redu, sada vidim sve
u bojama i normalno osvijetljeno. No, rezolucija je skroz jadna." Juan se
okrenuo oko sebe, a potom ponovno prema Miri. Nasmijao se. "Prozor s
menijem je totalno bizaran, zna. Neprestano mi stoji u kutu vidnog polja.
Kako ga mogu prilijepiti za zid ili neki vrsti objekt?"
"Ne moe. Rekla sam ti da je ta oprema stara. Ne moe se uope
orijentirati pomou nje. ak i kada bi mogao, njezin siuni mozak nije
dovoljno brz da bi to slikom pratio."
"M-hm." Juan je uo za te zastarjele sustave, ali nije ih koristio. S
takvom opremom, nije se moglo promatrati dodatna poboljanja. ak i
najobinije stvari poput ureenja interijera morale su biti posve stvarne.
U podrumu je bilo jo mnogo kutija, ali nije bilo nikakva popisa
inventara. Neke od njih zasigurno su pripadale Budalau; imale su rukom
ispisane naljepnice, s tekstovima poput "Prof, i ga. William Gu, odjel
engleskoga, UC Davis" ili "William Gu st., Rainbow's End, Irvine, CA". Miri ih
je paljivo maknula s puta. "Jednog dana, William e znati to uiniti sa
svim ovim stvarima. Ili e se baka moda predomisliti i doi nam ponovno u
posjet."

Otvarali su i druge kutije s oznakama USMC i gledali to ima u njima.

Ondje je bilo prsluka koji su bili dio vojnike opreme, s vie depova no to
se ikada moglo vidjeti u blizini kole. Prsluci nisu nigdje bili zapisani.
Depovi na njima bili su za municiju, nagaao je Juan. Za osjebe, tvrdila je
Miri; a veeras bi im moglo zatrebati mnotvo baterija, jer se ak i za
najbolje od njih pokazalo UPOZORENJE: BATERIJA SLABA. Rastavljali su
osjebe i trpali baterije u dva manja prsluka. Dio opreme inile su i ploice s
tipkama, koje su se trebale okaiti o pojas. "Ha. Prije no to ovo bude
gotovo, vrtjet emo prstima kao odrasli."
Stigli su i do posljednjih nekoliko kutija. Miri je irom otvorila prvu od
njih. Bila je puna jajolikih oblika kamuflane boje. Iz svakoga od njih virila
je antena s tri vrha. "Ah, mreni vorovi. Milijun puta gori od onih koje mi
imamo, ali jednako kao i nai, ne smiju se koristiti u parku Torrey Pines."
Miri je odgurnula u stranu nekoliko kutija koje su bile oznaene istim
iframa proizvoda kao i mreni vorovi. Iza njih nalazila se jo jedna kutija,
vea od ostalih. Miri ju je otvorila... i ustuknula s naglaenim
zadovoljstvom. "Ah, tako. Nadala sam se da Bill nije ove bacio." Izvukla je
neto s kratkom cijevi i drkom pitolja.
"Pitolj!" Ali nije odgovarao niemu iz Janeinog sitnog oruja.
"Ne, pogledaj pod 'senzorskim sustavima'." Zgrabila je baterijsku
svjetiljku i gurnula je ispod bave. "ak i izbliza, kladim se da ovo ne bi
moglo nauditi niti muhi. To je svenamjenska aktivna sonda. Radar koji
prodire kroz tlo i sonar. Rendgenske zrake koje se odbijaju od povrine.
Laser. Ovo ne bismo mogli kupiti u trgovini sportskim potreptinama.
Jednostavno je previe savreno za invazivno pijuniranje."
"... A ima i dodatke."
Miri je provirila u kutiju i iz nje izvadila metalnu motku s bljetavim
krajem. "Da, to je za radar, namjesti se na ovo mjesto. Navodno je sjajno
za istraivanje tunela." Primijetila je da Juan promatra taj posljednji komad
i zafrkantski se nasmijeila. "Deki...! Ima jo jedan u kutiji. Poslui se.
Samo ga ne iskuavaj ovdje. Ukljuio bi sve mogue alarme."
Za nekoliko minuta oboje su bili krcati baterijama i istraivakom
opremom, te su zurili jedno u drugo kroz naoale. Oboje su se poeli
smijati. "Izgleda poput udovinog kukca!" rekla je. Promatrano u
infracrvenom spektru, naoale su bile poput velikih, crnih oiju kukaca, a
prsluci su izgledali poput hitinskog oklopa, presijavajui se na mjestima
gdje su bile aktivne baterije.

Juan je mahnuo svojim senzorskim pitoljem. "Da. Insekti ubojice." Hm.

"Zna, izgledamo tako bizarno... kladim se da bismo mogli i zavriti u filmu
ako uspijemo pronai Foxwarner dolje u parku." Takve su se stvari znale
dogoditi, ali veina sudjelovanja potroaa bila je u obliku doprinosa na
izradi sadraja i sitnih ideja vezanih uz radnju.
Miri se nasmijala. "Rekla sam ti da je ovo dobar projekt."
Miri je pozvala automobil da ih odveze do Torrey Pinesa. Popeli su se uz
stepenice na ijem je vrhu stajao gospodin Gu s Williamom Budalaem.
Gospodin Gu je izgledao kao da pokuava skriti smijeak. "Vas dvoje
izgledate doista armantno." Pogledao je prema Williamu. "Jesi li spreman
za pokret?"
I William se moda smijao. "U svakom trenutku, Bill."
Gospodin Gu otpratio ih je do ulaznih vrata. Automobil se ve
zaustavljao ispred kue. Sunce je zalo iza sve vieg zida priobalne magle,
a poslijepodne je postajalo sve hladnije.
Skinuli su naoale i preli travnjak, s Juanom na elu. Iza njega, Miri je
hodala drei se za ruku s Williamom. Miriam Gu potovala je svoje
roditelje, ali na neki nain i nije imala potovanja. S djedom je bilo
drugaije, iako Juan nije uspio razaznati promatra li ona Williama s
povjerenjem ili zatitniki. U oba sluaja, bila je to bizarna situacija.
Sve troje uli su u automobil, a William je sjeo na sjedite okrenuto
unatrag. Odvezli su se kroz istoni Fallbrook. Poboljanja u susjedstvu jo
uvijek su bila lijepa, iako nisu posjedovala koordiniranu estetiku domova
neposredno pokraj kampa Pendleton. U ponekoj od kua, njezini vlasnici
pokazivali su reklame.
Miri se osvrnula prema nazubljenoj liniji priobalne magle, koja se
ocrtavala na blijedoplavom nebu. "Magla je zubata", citirala je.
"Prua svoje prste preko nae zemlje", rekao je Juan.
"Poskakuje", dovrila je i oboje su se nasmijali. To je bilo s predstave za
No vjetica prole godine, ali uenicima Fairmonta te su rijei imale
posebno znaenje. U tome nije bilo nimalo mekoe karakteristine za
dvadeseto stoljee, o "sitnim majim stopalima magle". Veernja magla bila
je uobiajena u blizini obale, a kad bi se pojavila, laserska komunikacija bila
bi prekinuta - i svijet bi se promijenio. "Vremenska prognoza kae da e
vei dio parka Torrey Pines biti pod maglom za sat vremena."
"Sablasno."

"Bit e zabavno." A budui da u parku nije bilo poboljanja, ionako je

bilo svejedno.
Automobil je skrenuo u Ulicu Reche i krenuo prema istoku, prema brzoj
cesti. Uskoro se magla pretvorila u zid niskih oblaka ispod sunanog
poslijepodneva.
William nije rekao niti rijei otkad su uli u automobil. Prihvatio je
naoale i nekoliko baterija, ali ne i prsluk s opremom. Umjesto toga, imao
je staru platnenu torbu. Koa mu je izgledala mlado i glatko, ali imala je
onaj oznojeni odsjaj. Williamov pogled lutao je uokolo, pomalo trzavo. Juan
je mogao vidjeti da on ima kontaktne lee i odjeu s poboljanjima, ali
njegovo trzanje nije bilo kao u odrasle osobe koja pokuava poslati neke
informacije u inteligentnu odjeu. Izgledalo je vie kao da ima nekakvu
bolest.
Juan je potraio podatke o simptomima koje je vidio, ubacivi u potragu
i rije gerijatrija. udan izgled koe bio je posljedica regeneracije; to je bila
esta stvar. to se tie drhtavice... Parkinsonova bolest? Moda, ali u
dananje vrijeme to je rijetka bolest. Alzheimerova bolest? Ne, simptomi
nisu odgovarali. Aha: "Sindrom oporavka od Alzheimera". Stari William
zasigurno je bio prava biljka prije no to su lijekovi poeli djelovati. Sada je
cijeli njegov ivani sustav ponovno nastajao. Rezultat toga bit e
poprilino zdrava osoba ak i ako mu osobnost bude pomalo drugaija no
ranije. Drhtanje je bilo posljedica finalnog povezivanja s perifernim
ivanim sustavom. U dananje vrijeme oko pedeset tisua pacijenata
oporavlja se od Alzheimerove bolesti. Bertie je ak suraivao s nekima od
njih. Ali tako izbliza... Juanu je bilo pomalo nelagodno. Bilo je u redu to je
William doao ivjeti sa svojom djecom tijekom razdoblja oporavka. Ali to
to su ga upisali u srednju kolu Fairmont bilo je odvratno. Njegov glavni
predmet bio je zapisan kao "mediji - bez ocjenjivanja"; barem je na taj
nain bio podalje od ljudi.
Miri je zurila kroz prozor, iako Juan nije imao pojma to gleda. Iznenada
je rekla, "Zna, ovo je tvoj prijatelj Bertie, ablja Povraotina." Napravila je
vrlo runu grimasu, prikazavi gljivicama obraslu ablju glavu koja je
isputala vrlo realistinu sluz skroz do sjedala izmeu njih.
"Ah, doista? Zato to?"
"Proganja me cijeli semestar, ganja me uokolo i iri glasine o meni.
Prevario je onu glupau Annette da me nagovori da budem u timu s tobom
- ne alim se zbog toga to je rije o tebi, Juan.

Za sada nam ide dosta dobro." Izgledala je pomalo posramljeno. "Samo

elim rei da je Bertie nevjerojatni lakta."
Juan se tome nikako nije mogao usprotiviti. Ali tada je iznenada shvatio:
"Vas dvoje ste na neki nain slini."
"Molim?!"
"Pa, oboje ste laktai."
Miri je zurila u njega otvorenih usta, pa je Juan oekivao eksploziju. Ali
primijetio je da je William promatra s udnim smijekom na licu. Zatvorila
je usta i pogledala Juana. "Da. Pa. U pravu si. Alice kae da je to moda i
moj najjai talent, samo kad bih ga mogla obuzdati. U meuvremenu,
mislim da ponekad znam biti uistinu neugodna." Skrenula je pogled u
stranu na trenutak. "Ali osim to smo oboje diktatorske naravi, ne vidim
nikakve druge slinosti izmeu mene i Bertieja. Ja sam glasna. Ja sam
samotnjak. Bertie abac je podmukao i zao. Gura svoj krastavi nos u
apsolutno sve. A nitko ne zna kakav je zapravo on."
"To nije istina. Ja poznajem Bertieja od estog razreda; znam ga posve
dobro gotovo dva semestra. On je student na daljinu, i to je sve. ivi u
Evanstonu."
Oklijevala je, moda traei natuknicu "Evanston" u bazi podataka. "Jesi
li ikada bio u Chicagu? Jesi li upoznao Bertieja osobno?"
"Pa, ne ba. Ali prole godine za Dan zahvalnosti bio sam kod njega u
posjeti gotovo tjedan dana." To je bilo neposredno nakon to su pilule
poele davati Juanu odreene rezultate. "Proveo me po nekim muzejima na
virtualno razgledanje. Upoznao sam i njegove roditelje, vidio njihovu kuu.
Lairanje svega toga bilo bi gotovo nemogue. Bertie je momak poput
nas." Iako je bila istina da Bertie nije upoznao Juana s mnogo svojih
prijatelja. Ponekad se inilo kao da se Bertie plai da bi ga njegovi prijatelji
mogli iskljuiti iz tijeka dogaanja kada bi se nali jedni s drugima.
Bertiejev veliki talent bilo je uspostavljanje veza, ali inilo se da te veze
smatra svojim vlasnitvom koje bi mu netko mogao ukrasti. To je bilo
tuno.
Miri nije povjerovala nita od toga, "Bertie nije poput nas, Juan. Zna za
Annette. Znam da se uvukao u mnoge skupine u koli. On je svakom loncu
poklopac." Lice joj se ukoilo u izraz ljutitog razmatranja i neko je vrijeme
utjela.
Sada su ve izili iz Ulice Reche i skrenuli prema jugu. Vidik se pruao
prema zaobljenim brdima prekrivenima beskrajnim ulicama, kuama i

trgovakim centrima. Ako bi se u obzir uzela i besplatna poboljanja s

autoceste, vidjela se spokojna divljina, preplavljena reklamama.
Mjestimino je bilo suptilnih nagrivanja krajolika, najvee kamenje
poprimalo je oblike spodoba i patuljaka; to je vjerojatno bilo djelo nekog
kruga tovatelja Pratchetta. Njihov je automobil proao rampu i poeo se
uspinjati prvim od nekoliko kilometara dugih grebena koji su ih razdvajali
od Escondida i prilaza obali.
"Prole jeseni", rekla je Miri, "Bertram Todd je bio samo jo jedan
previe pametan klinac u mojoj grupi za engleski jezik. Ali ovoga semestra
uzrokovao mi je niz nelagodnosti, niz sitnih ponienja. Sada je Privukao
Moju Pozornost." To nije zvualo kao neto to bi se nekome preporualo
postii. "Saznat u ja njegovu tajnu. Samo neka se jednom oklizne."
To je bila stara izreka: jednom kada se tvoja tajna sazna, pa makar i na
kratko, postaje javna zauvijek. "Ah, ne znam", rekao je Juan. "Ako se netko
neto izlane, istinu moe prikriti tako da je uljepa, da je skrije u razliite
lane tajne."
"Ah. Moda on i jest udan. Moda je zapravo korporativni tim."
Juan se nasmijao. "Ili je moda neto doista udno!" Tijekom sljedeih
nekoliko kilometara, on i Miri preli su sve filmske klieje: moda je Bertie
umjetno ljudsko bie, ili supermozak zaglavljen u boci ispod Fort Meadea.
Moda je Bertie samo krinka izvanzemaljskih uljeza, koji upravo u ovom
trenutku preuzimaju kontrolu nad svjetskom mreom. Moda je on stari
kineski ratni program, koji je iznenada postao razuman, ili sama svjetska
mrea koja se konano probudila uz nadljudske - i zasigurno zlobne - moi.
Ili je Bertie moda podsvjesna kreacija Juanove mate, a Juan je posve nesvjestan toga - udovite. Ovo je bila Mirina ideja. Na neki nain
ona je bila najsmjenija od svih, iako je u tome bilo neeg pomalo
uznemirujueg, barem Juanu.
Automobil je skrenuo na Autocestu 56 i konano su se poeli vraati
prema obali. Ovdje je bilo vie stvarnog otvorenog prostora, a brda su bila
zelena sa zlatnim proljetnim cvjetovima. Stambenih zgrada je nestalo, a
zamijenili su ih kilometri i kilometri industrijskih parkova: automatizirani
laboratoriji za genetiku i proteomiku irili su se poput sivo-zelenih gljiva,
upijajui posljednje zrake sunca. Ljudi su mogli ivjeti i raditi bilo gdje na
svijetu. Ali neke se stvari moraju odvijati na jednom jedinom stvarnom
mjestu, dovoljno blizu kako bi se mogli povezati sustavima za superbrz
prijenos podataka. Ove niske graevine pokretale su gospodarstvo San

Diega; u njima su radili ljudi, strojevi i biologija kako bi zajednikim silama

stvorili aroliju.
Sunce je utonulo iza priobalne magle kada su uli u lagunu sjeverno od
parka Torrey Pines. Sili su s autoceste i krenuli prema jugu du plae.
Blijede stijene glavnog dijela parka uzdizale su se ispred njih, a vrhovi su
im bili obavljeni maglom koja se pribliavala.
Budala je nastavio utjeti tijekom cijelog vremena dok su se smijali i
alili se. Ali kada je Miri ponovno poela spekulirati o tome kako se sve to
poklapa s injenicom da je Bertie previe gnjavi, iznenada ju je prekinuo.
"Mislim da je jedan dio te prie vrlo jednostavan. Zato te Bertie gnjavi,
Miriam? ini mi se da tu postoji jedna mogunost tako fantastina da
nikome od vas nije niti pala na pamet."
William je iznio to miljenje uz pomalo nadmoan ton kakav odrasli
ponekada koriste u komunikaciji s malenom djecom. Ali Miri mu nije ostala
duna. "Ah." Pogledala je Williama kao da on otkriva neto jako vano.
"Razmislit u jo malo o tome."
Cesta se uspinjala uvis kroz maglu. Prema Mirinoj elji, automobil ih je
ostavio na suprotnoj strani krunog prilaza na vrhu. "Idemo malo promotriti
situaciju dok hodamo prema postaji rendera."
Juan je zakoraio na asfaltni plonik obrastao korovom. Sunce je
naposljetku potpuno zalo. Zrak je bio hladan. Mahao je rukama zbog
nelagode. Primijetio je da je William obukao jaknu. "Vas dvoje ste trebali
malo bolje planirati", rekao je Budala.
Juan je napravio grimasu. "Mogu podnijeti malo veernje hladnoe." I
majka mu je to esto spoitavala. Dodaci za planiranje bili su jeftini, ali
uvjerio ju je da i oni znaju poiniti bezvezne pogreke. Zgrabio je svoj
senzorski pitolj iz automobila, gurnuo ga u duboki dep na stranjem
dijelu prsluka - i pokuao ignorirati svoje drhturenje.
"Izvoli, Miriam." William joj je pruio jaknu veliine za odrasle osobe,
dovoljno veliku da je odjene povrh prsluka s opremom.
"Ah, hvala ti!" Odjenula je jaknu, zbog ega se Juan osjetio jo
pothlaenijim i glupljim.
"Imam i jednu za tebe, ampione." William je dobacio drugu jaknu
Juanu.
Bilo je bizarno osjeati takvu ljutnju i toliku zahvalnost u isto vrijeme.
Skinuo je futrolu za pitolj i odjenuo jaknu. Iznenada je veer postala

znatno ugodnijom. Ovo e blokirati otprilike pola njegovih ulaza za

podatke, ali za nekoliko minuta ionako emo se nai usred magle.
Automobil je otiao kada su krenuli u smjeni renderske postaje. A Juan
je ubrzo shvatio da je dio podataka o parku kojima je on raspolagao
poprilino zastario. Iza njega nalazili su se toaleti, ali parkiralita sa slika
vie nije bilo osim njegovih krajnjih rubova, gdje se pretvorilo u ovaj kruni
prilaz. Potraio je novije informacije.
Naravno, ovdje nitko nije bio parkiran. Isto tako, nije bilo niti
automobila koji su dovozili ljude. Kasni travanj nije ba bio vrhunac sezone
fizikog turizma - a u parku Torrey Pines samo je takav turizam i mogao
postojati.
Nalazili su se jedva neto iznad sloja magle. Vrhovi oblaka pahuljasto su
se kretali ispod njih prema zapadu. Za bistra dana, odavde bi se pruao
prekrasan izravan pogled prema oceanu. Sada su tu bili samo nejasni oblici
koji su se probijali kroz maglu i iznad nje, i nebo tamno plave boje
sumraka. Na obzoru se jo uvijek mogao zamijetiti poseban sjaj na mjestu
gdje je zalo sunce. Iznad tog sjaja vidjela se Venera, zajedno sa Sirusom i
sjajnijim zvijezdama u Orionu.
Juan je oklijevao. "Ovo je udno."
"to?"
"Dobio sam poruku." Pokazao je pokazivaem mjesto na nebeskoj
podlozi kako bi ga i ostali mogli ugledati: paketi poslan FedExom s
povratnom adresom u Cambridgeu. Sputao se ravno dolje i to s vrlo velike
visine.
Kada se naao na otprilike tri stotine metara, potar je dramatino
usporio, a seksi glas progovorio je u Juanovo uho. "Prihvaate li poiljku,
gospodine Orozco?"
"Da, da." Pokazao je mjesto na tlu u blizini.
Cijelo to vrijeme, William je zurio u nebo. Sada se malo trgnuo i Juan je
pretpostavio da je ovaj konano ugledao njegov pokaziva. Sekundu nakon
toga, paketi je postao vidljiv i golim okom: tamna toka koja je
povremeno isputala plavkasti bljesak, tiho padajui prema njima.
Paket je ponovno usporio na visini od tri metra, i oni su ugledali uzrok
tog svjetlucanja: desetke siunih mlaznica za prizemljenje oko ruba
paketa. Borci za prava ivotinja tvrdili su da su takve mikro-turbine bolno
glasne nekim vrstama imia, ali i ljudima, pa ak i psima i makama,
cijela je ta operacija bila posve neujna... sve do samog finalnog trenutka:

svega nekih tridesetak centimetara od tla, dogodio se nalet vjetra i

rasipanje borovih iglica.
"Potpiite ovdje, gospodine Orozco", rekao je glas.
Juan je to uinio i krenuo prema paketu. William je ve bio ondje,
nezgrapno kleei. Budala je pojurio ba u pogrenom trenutku i posrnuo
naprijed, udubivi koljenom omot paketa. Miri je pojurila prema njemu.
"Williame! Jesi li dobro?"
William se okrenuo i sjeo na stranjicu, te ostao tako sjediti, masirajui
koljeno. "Da, dobro sam, Miriam. Dovraga." Pogledao je Juana. "Doista mi
je ao, mali." Prvi puta nije zvuao sarkastino.
Juan nije nita rekao. unuo je pokraj kutije: bio je to standardni paket
od pola kilograma, sada s velikim udubljenjem u sredini. Poklopac je bio
zaglavljen, ali omotni materijal bio je jedva neto vri od obinog
kartona, pa nije imao problema pri otvaranju. Iz njegove unutranjosti...
izvukao je prozirnu vreicu, podigavi je kako bi je i ostali vidjeli.
William se nagnuo naprijed, kiljei. Vreica je bila napunjena desetcima
malenih, nejednakih loptica. "Meni izgledaju poput zejeg izmeta."
"Da. Ili zdrave hrane", rekao je Juan. togod bile, nije se inilo da im je
Williamova nezgoda natetila na bilo koji nain.
"ablja Povraotino! to ti radi ovdje?" Miriamin glas bio je otar i
glasan.
Juan je podigao pogled i ugledao poznati lik koji je stajao pokraj paketa.
Bertie. Kao i obino, savreno se poklapao s osvjetljenjem okoline; sumrak
se mrano presijavao na njegovom smijeku. Mahnuo je Juanu. "Moete mi
zahvaliti kasnije. Ova veza preko FedExa traje samo dvije minute, pa imam
tek dovoljno vremena da vam dam najosnovnije podatke." Pokazao je
prema vrei u Juanovoj ruci. "Ove bi vam loptice mogle biti od velike
pomoi jednom kada se naete u parku."
Miri: "Nema nimalo vremena. Gubi se!"
Juan: "Upropatava na lokalni ispit samim svojim prisustvom ovdje,
Bertie."
Bertie je prelazio pogledom s jednog ljutitog lica na drugo. Malo se
naklonio prema Miri i rekao, "Povrijedila si me!" Potom se okrenuo Juanu:
"Nimalo, dragi mome. Nadzornici ispita ne prikazuju vas kao iskljuene.
Tehniki gledano, jo niste niti zapoeli s ispitom. A ja sam samo navratio
kako bih provjerio lana svog tima za neogranieni zadatak - tonije tebe."
Juan je stisnuo zube. "U redu. to ima novoga?"

Bertiejev smijeak rairio se malo jae no to bi to doista bilo mogue.

"Ostvarili smo velik napredak, Juan! Posreilo mi se s ekipom iz Sibira - oni
su znali upravo ono to je bilo potrebno Kistleru. Napravili smo prave
prototipe!" Ponovno je mahnuo prema vreici u Juanovoj ruci. "Ti si dobio
prvu poiljku." U glasu mu se osjetilo nagovaranje. "Ja nisam u vaem
lokalnom timu, ali na neogranieni tim djeluje istodobno, zar ne, Juan?"
"U redu." Ovo je bilo pretjerano, ak i za Bertieja. Kladim se da je te
prototipe ve imao spremne danas poslijepodne!
"Dakle, moramo testirati ove ljepotice, a budui da sam primijetio da je
moj odani kolega iz tima sluajno na izletu u parku Torrey Pines, pa,
pomislio sam..."
Miri je pogledala sliku uljeza. "Pa, to si nam to natovario! Imam i ja
svoje planove ovdje."
"Mrene vorove napravljene u potpunosti od organskih materijala,
dovoljno su dobri da se mogu testirati u stvarnim uvjetima. Izostavili smo
komunikacijski laser i mogunost ponovnog punjenja, ali ove ljepotice
imaju sve ostale standardne funkcije: osnovne senzore, sustav za
usmjeravanje i lociranje. A sastoje se samo od bjelanevina i eera, u
njima nema tekih metala. Kad prvi puta padne jaka kia, pretvorit e se u
gnojivo."
Miri je prila Juanu i otvorila plastinu vreicu. Ponjuila je njezin
sadraj. "Ove stvari zaudaraju... kladim se da su toksine."
"A, ne", rekao je Bertie. "rtvovali smo dobar dio njihove funkcionalnosti
kako bismo ih uinili sigurnima. Vjerojatno bi ih mogla i pojesti, Miri." Bertie
je zahihotao pogledavi njezino lice. "Ali to ti ipak ne bih predloio; imaju
dobar udio duikovih spojeva..."
Juan je zurio u loptice. Duikovih spojeva! To je zvualo poput rada na
kojem je Juan radio ranije tog semestra! Juan je gutao bijes u sebi, ali
jedino to mu je palo na pamet da kae bilo je, "Ovo - ovo je upravo ono
na to smo ciljali, Bertie."
"Da." Bertie se epirio. "ak i ako ne uspijemo uspostaviti sve funkcije,
na udio u pravima bit e financijski znaajan." I osigurana nam je petica
na neogranienom ispitu. "Dakle. Juan. Ove loptice izile su iz MIT-a prije
otprilike tri sata. U lijepom, istom laboratoriju, rade kako treba. A kako bi
bilo da ih prokrijumari u park i testira na licu mjesta? Radit e za svoj
tim za neogranieni projekt u isto vrijeme dok bude radio na svom
lokalnom projektu. E, to je uistinu istovremeno testiranje."
"Nosi se, Bertie", rekla je Miri.

Naklonio joj se. "Moje dvije minute su ionako gotovo istekle. Odlazim."
Njegove je slike nestalo.
Miri se namrtila prema praznom prostoru gdje je stajao Bertie. "Radi
to god eli s Bertiejevim kuglicama govana, Juan. Ali ak i ako su u
potpunosti organske, kladim se da su svejedno zabranjene pravilima
parka."
"Da, ali to bi samo bilo pitanje tehnikih pojedinosti, zar ne? Takve
stvari ne ostavljaju otpad."
Samo je ljutito slegnula ramenima.
William je podigao napola zdrobljenu kutiju u kojoj su stigle. "to emo
s ovim?"
Juan mu je pokazao da je spusti na pod. "Samo je ostavi dolje. U
Jamulu je malena podrunica FedExa. Kutija bi trebala sadravati jo
dovoljno goriva da odleti onamo." Potom je primijetio oznaku da je kutija
koja je lebdjela pokraj nje oteena. "Sranje. Pie da ne moe letjeti." Tu
su takoer bila i upozorenja o opasnostima od zapaljenja goriva i
podsjetnik da je on, Juan Orozco, potpisao za paket i stoga je bio
odgovoran za njegovo pravilno odlaganje.
William je ispravio karton. Sada, kad je bio prazan, sastojao se preteno
od zguvane plastine folije, ne tee od nekoliko dekagrama. "Kladim se da
ga mogu saviti natrag u njegov prvotni oblik."
"Hm", rekao je Juan.
Miri je objasnila situaciju Budalau: "To vjerojatno ne bi pomoglo,
Williame. Osim toga, nemamo niti prirunik. Ako otvorimo sustav s
gorivom..."
William je kimnuo glavom. "Ima pravo, Miriam." Vratio je kutiju natrag
u omot, potom upitno odmahnuo glavom. "Doletjela je ovamo skroz iz
Cambridgea."
Da, da.
Njih troje nastavili su hodati prema renderskoj postaji, samo to su
sada sa sobom nosili vie prtljage, i mentalno i fiziki. Miri je gunala,
svaajui se uglavnom sama sa sobom o tome treba li upotrijebiti Bertiejev
dar.
ak i uz maglu, Bertiejeve loptice mogle su znaiti prednost u
nadziranju parka - samo kad bi ih uspjeli unijeti unutra. Juan je razmiljao
o tome, pokuavajui smisliti to bi trebao rei u renderskoj postaji.
Istodobno je promatrao Williama. Ovaj je sa sobom ponio baterijsku
svjetiljku. Krug svjetla pomicao se lijevo-desno, pretvarajui korijenje

stabala i grmlje u jasne oblike. Kada malo bolje razmisli, bez Mirine opreme
marinaca, baterijska svjetiljka mnogo bi im vie pomogla od prsluka. Na
neki nain, William nije bio potpuna budala. Na druge pak...
Juanu je bilo drago to mu William nije uvalio FedExov paket. Juan bi ga
morao nositi sa sobom cijelu no; karton se ubrajao u toksini otpad, a
sigurno bi ga cinkao kada bi ga ostavio u obinoj kanti za otpatke. Stari
William bio je samo blago zainteresiran za loptice - ali ambalaa u kojoj su
bile zapakirane, ak i poluunitena, potpuno ga je opinila.
Podruje ulaza u park jo uvijek je imalo relativno dobru povezanost, ali
renderska postaja bila je skrivena pokraj breuljka i Juan je nije mogao
vidjeti. Na alost, web stranica dravnih parkova je bila u izradi. Juan je
traio podatke, ali jedino to je uspio pronai bile su zastarjele fotografije.
Postaja je moda i bez namjetenika. Ponedjeljkom uveer, izvan sezone, i
jedan bi operater na broju 411 mogao biti dovoljan da pokrije sve dravne
parkove u Junoj Kaliforniji.
Kada su sili s puteljka, na put prema samoj postaji, vidjeli su da to nije
samo usputno odmorite ili kiosk. Bio je to zatvoren ured s jakim, stvarnim
osvjetljenjem i fiziki prisutnim renderom - sredovjenim ovjekom,
kojemu je moglo biti oko trideset i pet godina.
Render je ustao i iziao van na svjetlo. "Veer", rekao je Williamu;
potom je primijetio toplo obuene obrise Miriam i Juana. "Bok, djeco. Kako
vam mogu pomoi?"
Miri je znakovito pogledala Williama. Neto slino panici pojavilo se u
Williamovim oima. Promrmljao je, "Oprosti, malena, ne sjeam se to
treba initi na takvim mjestima."
"U redu je." Miri se okrenula prema renderu. "Samo elimo kupiti
none propusnice, ne trebaju nam one za kampiranje. Za tri osobe."
"Nema problema." Raun se pojavio u zraku izmeu njih, zajedno s
dokumentom na kojem je pisalo: Popis propisa vezanih uz ponaanje u
parku.
"Priekajte trenutak." Render se vratio u svoj ured i iziao s nekom
vrstom tapa za pretraivanje; ovaj je bio doista staromodan. "Trebao sam
prvo to uiniti." Priao je Williamu, ali obraao se svima, ukratko iznosei
glavne toke propisa parka. "Slijedite znakove. Penjanje po stijenama je
zabranjeno. Ako se popnete na stijenu okrenutu prema moru, mi emo to
doznati, a vi ete biti kanjeni. Imate li opremu za vid?"

"Da, gospodine." Miriam je podigla svoje naoale na svjetlo. Juan je

rastvorio svoju jaknu kako bi se mogao vidjeti prsluk s opremom.
Render se nasmijao. "Opa! Takvu opremu nisam vidio ve dulje
vrijeme. Samo nemojte ostavljati prazne baterije u parku. To je -" okrenuo
se od Williama i mahao tapom oko Miriam i Juana - "To je jako vano
ovdje, ljudi. Park morate ostaviti u onakvom stanju u kakvom ste ga
zatekli. Nema smea i nema umreivanja. Smee se samo nakuplja, a ovdje
se ne moe oistiti tako dobro kao to se moe na drugim mjestima."
tap je proizveo slabaan piskutavi zvuk kad je preao preko depa
Juanove jakne. Sranje. Zasigurno je neto pronaao. Vrlo vjerojatno
Bertiejevi prototipi nisu bili posve iskljueni.
I render je zauo zvuk. Naslonio je tap na Juanovu jaknu i sagnuo se
kako bi oslunuo. "Prokleta lana uzbuna, kladim se. to ima u depu,
sinko?"
Juan mu je pruio vreicu s tamnim, smekastim lopticama. Render ju
je podigao prema svjetlu. "to su te loptice?"
"Bomboni." William je progovorio prije no to je Juan uope uspio
poprimiti izgled nekoga tko ne zna to rei.
"Hej, doista? Mogu li probati jednoga?" Otvorio je vreicu dok ga je
Juan promatrao utke, ali irom otvorenih oiju. "Izgledaju jako lijepo i
okoladno." Izvadio je jedan "bombon" iz vreice i ispitivaki ga stisnuo. A
onda je osjetio smrad. "Boe!" Bacio je lopticu na tlo i zurio u smeu mrlju
koja mu je ostala na prstima. "Ovo smrdi kao... ovo uasno smrdi." Vratio
je vreicu Juanu u ruke. "Ne znam, mali. Imate doista udan ukus."
Ali nije dalje istraivao njihovu priu. "U redu, ljudi. Mislim da smijete
ii. Pokazat u vam kojim putem. Ja u -" Zastao je, tupo zurei nekoliko
trenutaka. "Ups. Vidim da neki ljudi upravo ulaze u park Mount Cuyamaca,
a veeras sam na dunosti i ondje. elite li poi?" Pokazao je stazu koja je
vodila od njegove postaje prema sjeveru. "Ne moete promaiti put; ak i
ako je mrano, ondje je veliki znak." Mahnuo im je rukom da mogu krenuti,
a potom se okrenuo kako bi porazgovarao s onima koje je vidio u parku u
planinama.
Iza znaka, park je bio u potpunosti bez poboljanja, prava divljina.
Nekih tridesetak metara, Juan je jo imao beinu vezu, ali i nje je uskoro
nestalo. Miri je provjerila s nadzornom slubom za ispite kako bi potvrdila
da njezin tim kree na lokalni zadatak; budui da e ih divljina vrlo brzo

izolirati od pristupa svjetskoj mrei, mogli bi barem dobiti i slubenu

potvrdu toga!
Ali ne. Sama spoznaja da se ne moete spojiti sa svijetom kako bi
potraili neke odgovore bila je bolna. Bilo je to kao da vas neto svrbi, a ne
moete se poeati, ili da na sebi imate arapu s rupom, samo jo mnogo
gore. "Saznao sam mnogo toga o parku, Miri... ali dio tih podataka je
pomalo star." - to ne bi bio problem, ali sada se jednostavno nije mogao
spojiti na mreu i potraiti bolje informacije.
"Ne brini zbog toga, Juan. Proli tjedan sam potroila neto novaca i
koristila slubu 411. Vidi?" Nekoliko gigabajta zatreperilo je u laserskoj
zraci izmeu njih... Bila je pripremljena. Karte i slike izgledale su vrlo
recentno.
Miri je samopouzdano odabrala jednu od nekoliko staza i povela ih
putem koji je vijugao nizbrdo prema sjeverozapadu. ak je nagovorila
Williama da upotrijebi tree naoale umjesto baterijske svjetiljke. Budala
se udno kretao za njima. Doimao se dovoljno vrstim, ali svakih nekoliko
koraka nasumino bi zadrhtao.
Juanu je bilo nelagodno samo promatrati ga. Skrenuo je pogled
poigravajui se s menijem svojih naoala. "Hej, Miri. Pokuaj ukljuiti VIZ
AMP. Super je."
Neko su vrijeme hodali u tiini. Juan nikada nije bio u parku Torrey
Pines, osim s roditeljima, a i to je bilo jo dok je bio sasvim mali. I tijekom
dana. Veeras, uz ukljuenu opciju VIZ AMP... svjetlost Venere, Siriusa i
Betelguesea dopirala je izmeu borova, bacajui obojene sjene na sve
strane. Veina cvjetova se zatvorila, ali mjestimino se probijala uta i
crvena boja izmeu niskih, blijedih kaktusa. Bilo je mirno i doista
prekrasno. Pa to ako su slike niske rezolucije pokazivale samo smjer u
kojem se gledalo. To je bio dio arma. Takvu su sliku primali bez ikakve
vanjske pomoi, to je bio korak blie pravoj stvarnosti.
"U redu, Juan. Pokuaj baciti neke od Bertiejevih loptica."
Poput mrva kruha? "Naravno." Juan je otvorio vreicu i bacio jednu
lopticu sa strane puta... Nita. Pojaao je beinu dijagnostiku za nie
slojeve. Vau. "Ovo je mjesto doista tiho."
"A to si oekivao?" rekla je Miri. "Ovdje nema nikakvih mrea, sjeti se."
Juan se nagnuo kako bi pregledao lopticu. Render je primio odgovor
svojim tapom, ali sada kada je Juan pokuavao dobiti nekakvu reakciju,
nije bilo niega. A Bertie im nije rekao nita o protokolu za
osposobljavanje. Pa, moda nije vano. Juan je bio jedna od onih osoba

koja je sve voljela nositi sa sobom; imao je sve standardne ureaje za

osposobljavanje na svojoj odjei. Poticao je lopticu jednim po jednim
pozivom. Tijekom jedne od sekvenci, u njegovim je leama dolo do izboja
virtualne svjetlosti. "Ha! iva je!" Okrenuo se i dostigao Miri i Williama.
"Dobro ti ide, Juan." Prvi je put Miri Gu zvuala kao da je zadovoljna
njime.
Put je jo uvijek bio irok i pjeskovit, borove iglice duge desetak
centimetara visjele su mu tono iznad glave - a Budalaa su bockale po
licu. Meu podacima o parku koje je Juan snimio bila je tvrdnja da je ovo
posljednje mjesto na svijetu na kojem postoje ovakvi borovi. Bili su
ukorijenjeni u strmim obroncima brda i dugi niz godina opirali su se eroziji i
sui i hladnom oceanskom vjetru. Juan je pogledao natrag prema
Williamovom drhtavom liku koji se vukao za njima. Da. Stari William bio je
svojevrstan ljudski pandan ovim grbavim borovima.
Sada su se nali u gornjim slojevima magle. Tihi i visoki, stupovi
izmaglice plutali su s obiju njihovih strana. Zvjezdana je svjetlost postajala
jaa, a onda opet slabija.
Iza njih, vor kojega je Juan ostavio blijedio je prema nultoj stopi
prijenosa podataka. Odabrao je drugu lopticu, pokrenuo je njezin rad i
spustio je na tlo pokraj staze. Dijagnostika niih slojeva pokazivala je njezin
slabani sjaj, a nakon sekunde uhvatila je i signal prvog vora, koji je sada
ponovno postao jasan. "Povezali su se... dobivam proslijeene podatke iz
prvoga vora." Hah. Obino ne bi razmiljao o ovakvim pojedinostima. Te
su naprave pomalo podsjeale Juana na igraku koju mu je otac kupio dok
je jo radio. Juan je imao samo pet godina, a na poklon je dobio mreu iji
su vorovi bili ogromni, ali njihovo postavljanje oko kue oca i sina zabavilo
je nekoliko veselih dana - a Juanu dalo intuiciju o nasuminim mreama,
kakva je jo uvijek nedostajala nekim odraslim osobama.
"U redu, vidim ih", rekla je Miri. "Ne ostvarujemo nikakvu komunikaciju
osim loptica, zar ne? Ne elim da bilo to od ovoga iscuri u svijet."
Da, da. Ovo je lokalni ispit. "Mi smo izolirani, osim ako ne poaljemo
neto doista glasno." Odbacio je jo pet ili est loptica, dovoljno da bi tono
mogli odrediti njihove relativne poloaje; kada bi ukljuio dijagnostiku,
bljesak lokatora varirao je od maglovitih svjetala koja su se jedva nazirala
do toaka jake svjetlosti.
Magla oko njih postajala je sve guom, a svjetlost zvijezda bivala je sve
slabija. Ispred njega, Miri je posrnula. "Pazi kamo staje... Zna, vie
uistinu nema dovoljno svjetlosti."

Mjestimino, magla je bila tako gusta da je VIZ AMP predstavljala samo

arenu buku.
"Da, mislim da bismo trebali ponovno prebaciti na termalni infracrveni
pogled."
Zastali su i stajali poput idiota, pipkajui rune kontrole kako bi uinili
neto to je trebalo biti posve automatizirano. Kratka infracrvena svjetlost
bila je jednako loa kao i obian vid: na trenutak je promatrao zrake lasera
koji je sporadino bljeskao izmeu portova za podatke na njihovoj odjei; u
ovoj magli, ti su maleni laseri bili korisni na udaljenosti do dva metra.
Miri je bila ispred njega. "U redu, ovo je puno bolje", rekla je.
Juan je naposljetku uspio vratiti postavke naoala na poetne, termalne
infracrvene. Mirino lice bilo je uareno poput kamina, osim hladnog crnila
njezinih naoala. Veina biljaka bila je samo slabano crvena. Klade kojima
su bile uvrene stube pod njegovim nogama imale su tri tamne rupe na
gornjem dijelu. Juan je posegnuo dolje rukom i otkrio da su rupe hladne i
metalne. Ah, metalni klinovi koji su klade drali na mjestu.
"Hajde", rekla je Miri. "elim doi dolje u blizinu dna kanjona."
Stube su bile strme i imale masivnu drvenu ogradu sa strane prema
kanjonu. Magla im je jo uvijek predstavljala problem, ali uz termalne
infracrvene postavke, moglo se vidjeti barem tri metra u daljinu. Priguena
crvenkasta svjetla probijala su se kroz tamu, mjehuri neto toplijeg zraka.
Dno kanjona bilo je duboko ispod njih, dalje no to su mogli pretpostaviti.
Bacio je jo nekoliko loptica i pogledao iza sebe uz stazu, prema svjetlima
ostalih loptica. Kakav bizaran pogled. Svjetla loptica vidjela su se na
njegovim kontaktnim leama, gdje je inae vidio sva poboljanja. Ali
naoale marinaca prikazivale su vei dio pojaanja. A bez njih? Zastao je,
iskljuio sva pojaanja na svojoj opremi i skinuo na trenutak naoale s lica.
Tama, apsolutna tama i hladan mokri zrak na njegovu licu. Toliko o
izolaciji!
uo je kako ga Wiliam sustie s lea. Ovaj je na trenutak zastao, pa su
neko vrijeme ostali stajati u tiini, oslukujui.
Mirin glas zauo se s odreene udaljenosti niz stepenice. "Jesi li dobro,
Williame?"
"Naravno, nema nikakvih problema."
"U redu. Hoete li ti i Juan doi do mene? elimo ostati dovoljno blizu,
kako bi prijenos podataka izmeu nas bio lak. Prima li i sliku loptica,
Juane?" Bertie je rekao da sadre osnovne senzore.

"Ne", odgovorio je Juan. Vratio je naoale na oi i otiao do nje. Bilo

kakav vizualni signal loptica vidio bi se na njegovim kontaktnim leama, ali
primao je samo dijagnostike podatke. Pokrenuo je jo jednu lopticu i bacio
je daleko od sebe, u prazninu. Njezina se lokacija pokazala na njegovim
leama. Padala je i padala i padala, sve dok nije ugledao njezin virtualni
sjaj "kroz" vrsti kamen.
Jo je neko vrijeme prouavao dijagnostiku. "Zna, mislim da one
odailju niske vizualne -"
"To je u redu. Beina stopa mi odgovara." Miri se naginjala na ogradu,
zurei prema dolje.
"- ali to nije format kojeg poznajem." Pokazao joj je to ima. Bertiejevi
prijatelji iz Sibira zasigurno koriste neto u potpunosti tajanstveno. U
normalnim sluajevima, Juan bi mogao obaviti nekakve potrage i dobiti
definiciju formata u nekoliko sekundi, ali ovdje u mraku, bio je jednostavno
izgubljen.
Miri je ljutito gestikulirala. "Dakle, Bertie ti je dao neto to bi ti moglo
biti od koristi, ali samo ako poaljemo glasni poziv u pomo? Ne dolazi u
obzir. Bertie nee staviti svoje bradaviaste prste na moj projekt!"
Hej, Miri, pa ti i ja bismo trebali biti nekakav tim. Bilo bi lijepo da se
prema njemu prestane ponaati kao prema smeu. Ali imala je pravo kad
je u pitanju bila Bertiejeva taktika. Bertie im je dao neto prekrasno - a
zatajio je od njih sve sitnice koje bi taj izum uinile upotrebljivim. Prvo je to
bio protokol za ukljuivanje, a sada taj prokleti video format. Bertie je znao
da e prije ili kasnije doi njemu, molei ga da postane lan tima u sjeni.
Mogao bih ga pozvati. Njegova odjea imala je dovoljno snage da je lako
mogao odaslati poruku sve do mrenih vorova u Del Mar Heightsu, barem
na nekoliko minuta. Postojao je velik rizik da e biti uhvaen; Fairmont je
imao dobru nadzornu slubu - ali niti oni nisu mogli pokrivati sve kanale
cijelo vrijeme. Danas poslijepodne, Bertie se hvalio da e varati upravo na
taj nain.
Proklet bio, Bertie, neu prekriti pravilo o izolaciji. Juan je ponovno
prouio podatke koje je prikupio iz loptica. inilo se da je u njima bilo
pravog sadraja; budui da je bilo mrano, slike su vjerojatno bile termalne
infracrvene. A ja imam niz poznatih video zapisa s kojima ih mogu
usporediti, sve to je prolo kroz moje naoale tijekom nekoliko posljednjih
minuta! Moda je bilo vrijeme za aroliju pamenja, koju su mu
omoguavale njegove malene plave pilule: ako se bude mogao sjetiti kakve
slike bi mogle odgovarati onome to loptice mogu vidjeti, i prenijeti to u

svoju opremu, onda bi konvencionalnim obrnutim inenjeringom bilo

mogue... Juanov um zatajio je na nekoliko sekundi, i nastao je trenutak
uasne panike... ali onda je doao k sebi. Unio je podatke o slikama u svoju
prijenosnu opremu. Rjeenja su gotovo istoga trenutka poela navirati iz
nje. "Pokuaj s ovim, Miri." Pokazao joj je sliku prema svojim najboljim
pretpostavkama i izotrio je tijekom sljedeih nekoliko sekundi dok je
njegova oprema pronalazila niz korelacija.
"Da!" Slika je prikazivala korijenje velikog bora desetak metara iza njih.
Prolo je nekoliko sekundi i pojavila se nova slika, slika mranog neba i
neto svjetlijih grana. Zapravo, svaka loptica stvarala je termalnu
infracrvenu sliku niske rezolucije otprilike svakih pet sekundi, iako nisu sve
mogle biti odaslane tako brzo. "to predstavljaju svi ti brojevi?" Brojevi koji
su se nakupljali na mjestima gdje su detalji slika bili najsloeniji.
Ops. "To su samo smjernice grafike hijerarhije." To je bilo istina, ali
Juan nije htio da se zna na koji nain ih je koristio. Pribiljeio si je da ih
mora izbrisati iz svih buduih slika.
Miri je utjela nekoliko sekundi dok je promatrala slike koje su dolazile iz
loptica koje su se nalazile iznad njih na stazi i iz one koju je Juan bacio
duboko dolje. Juan je upravo kanio zatraiti povrat, u obliku iskrenog
razgovora, o tome za im tono tragaju. Ali onda je ona rekla, "Ovaj format
slika je jedna od onih sibirskih zagonetki, zar nije?"
"Izgleda da je tako."
Ti formati su svi bili razliiti, a stvorili su ih asocijalni tipovi koji su
izgleda uivali kada nisu bili u skladu s drugima. "A ti si ih razmrsio za
petnaest sekundi?"
Ponekad Juan jednostavno nije mislio unaprijed: "Da", rekao je, blaeno
ponosan.
Nepokriveni dio njezinog lica se zaario. "Ti laljiva lisice! Razgovara s
nekime vani!"
Sada se i Juanovo lice zaarilo. "Da se nisi usudila nazivati me
laljivcem! Zna da sam dobar sa sueljima."
"Nisi. Tako. Dobar." Glas joj je bio ubojit.
Isuse. Prava la pala je Juanu na pamet nekoliko sekundi prekasno trebao je rei da je vidio taj sibirski format slike ve ranije! Sada je jedino
sigurno to je mogao uiniti bilo da "prizna" da je razgovarao s Bertiejem.
Ali Juan nije mogao podnijeti da izgovori tu la, ak i ako bi to znailo da e
ona shvatiti to je on uistinu uinio.
Miri je zurila u njega nekoliko sekundi.

Williamovo lice s naoalama okretalo se od jednog do drugoga od njih

poput promatraa partije tenisa. Progovorio je u tiinu i prvi puta zazvuao
pomalo iznenaeno: "Dakle, to ti sada radi, Miriam?"
Juan je ve pogodio, "Promatra maglu i oslukuje."
Miri je kimnula glavom. "Da se Orozco pokuava probiti van beinom
vezom, ja bih to ula. Da koristi neto pravocrtno, vidjela bih trag toga u
magli. U ovom trenutku nita ne vidim."
"Moda odailjem mikroizboje." Juanove rijei zaule su se prigueno,
ali pokuao je zvuati sarkastino; bilo koji laser dovoljno jak da bi se
probio kroz maglu, morao bi za sobom ostaviti nekakav trag.
"Moda. Ako je tako, Juane Orozco, ja u to shvatiti - i pobrinuti se da
te izbace iz kole." Okrenula se natrag kako bi pogledala preko ograde.
"Idemo dalje."
Stube su postale jo strmije; naposljetku su stigli do okretita i hodali
gotovo razinom tla nekih dvadesetak metara. Druga strana klanca bila je
udaljena od njih manje od pet metara. "Zasigurno smo blizu dna", rekao je
William.
"Nismo, Williame. Ovi kanjoni su strahovito duboki i uski."
Miri im je rukom dala znak da stanu. "Krepala mi je usrana baterija."
Petljala je rukama ispod jakne, zamijenivi potroenu bateriju jednom koja
je bila na pola snage.
Prilagodila je naoale i pogledala preko ograde. "Hm. Odavde se prua
uistinu dobar pogled." Mahnula je u dubinu. "Zna, Orozco, ovo bi moglo
biti mjesto na kojem bismo mogli aktivno izviati."
Juan je izvadio senzorski pitolj iz futrole na leima. Ukljuio ga je u
prsluk s opremom. S prikljuenim pitoljem, veina opcija bila je ukljuena:
BAT:SLABA
PASIVNO
VIZ AMP
NIR
>TIR
SNIFF

SENZORI
OK
NEMA
OK
NEMA
OK
NEMA
NEMA
NEMA

BAT2:NEMA
AKTIVNO
GPR
SONO
XECHO
GATED

VIZ

AUDIO
SIG

NEMA
NEMA
NEMA

GATED

NIR

"to eli iskuati?"

"Radar koji prodire kroz tlo." Usmjerila je svoj pitolj prema zidu
kanjona. "Upotrijebi svoju energiju, pa emo oboje promatrati."
Juan je petljao oko kontrola; pitolj je slabano kliknuo kad je ispalio
radarski impuls u kameni zid. "Ah!" Naoale su prikazale rasprenje impulsa
u obliku sjenke boje lavande povrh termalnog infracrvenog zraenja. Na
dnevnim slikama koje je Juan snimio, te su stijene bile od bijelog
pjeenjaka, ilijebljene i nazubljene u oblike koje sama voda ili vjetar nisu
mogli proizvesti. Mikrovalovi su otkrili ono to se na dnevnim slikama moglo
samo nagaati: vlagu koja je slabila i nagrizala stijenu iznutra.
"Ciljaj nie."
"OK." Ponovno je ispalio zraku.
"Vidi, skroz tamo dolje? Izgledaju kao tunelii usjeeni u stijenu." Juan
je zurio u uzorak zraka boje lavande. Izgledale su drugaije od onih neto
viih, ali -"Mislim da je stijena na ovom mjestu posve mokra."
Miri je ve urila niz stepenice. "Baci jo tih loptica."
Daljnjih desetak metara nie, doli su do mjesta gdje je staza postajala
samo hrpa velikih stijena. Napredovali su vrlo polako. William je stao i
pokazao prema suprotnoj strani kanjona. "Gledajte, znak."
Pravokutna drvena ploa bila je klinovima pribijena u pjeenjak.
William je ukljuio svoju baterijsku svjetiljku i nagnuo se sa staze. Juan je
na trenutak podigao svoje naoale - i imao sumnjivu ast uivati u
prednostima Williamove svjetiljke: sve dalje od tri metra bilo je skriveno u
biserno bijeloj magli. Ali izblijedjela slova na znaku sada su bila vidljiva:
JAD DEBELOG OVJEKA.
William se zagrcnuo - a potom gotovo pao. "Je li vam to ikada palo na
pamet? Staromodni natpisi su vrhunski u naglaavanju konteksta. Pasivni
su, informativni i nalaze se upravo na onim mjestima gdje su najvie
potrebni."
"Da, ba. Ali mogu li ja usmjeriti laser kroz njega i saznati to on misli
da znai?"
William je iskljuio svoju svjetiljku. "Pretpostavljam da to znai da
klanac od ovoga mjesta nadalje postaje jo ui."

to smo ionako ve znali iz Mirinih mapa. Na poetku staze, ovo je

izgledalo kao dolina, iroka tridesetak metara. Postajala je sve ua i ua,
sve dok na ovom mjestu nije bila obian prolaz irok svega tri metra. A
odavde nadalje...
"Baci jo koju lopticu", rekla je Miri. Pokazivala je ravno dolje.
"U redu." Jo uvijek su ih imali napretek. Paljivo je ispustio est
komada gdje je Miri pokazala. Stajali su tiho nekoliko trenutaka,
promatrajui dijagnostiku mree: procjena o poloaju loptice glasila je
devet do deset metara ispod njih. To je bilo vraki blizu pravog dna klanca.
Juan je udahnuo. "Dakle, hoe li nam ikada rei to to tono traimo,
Miri?"
"Niti ja nisam sigurna."
"Ali vidjela si da ljudi sa Sveuilita ovdje neto trae?"
"Neki, ali uglavnom su bili juno od ove doline."
"Isuse, Miri. Ali ti si nas umjesto toga dovela ovamo?"
"Sluaj ti! Nita ja ne tajim! Mogla sam vidjeti brda iznad kanjona iz
turistikih pogleda na Del Mar Heights. U tjednima nakon to su ljudi sa
Sveuilita otili, dolo je do sitnih promjena u vegetaciji, uglavnom u ovoj
dolini. Nou, imii i sove su u poetku bili aktivniji, a potom manje aktivni
nego prije... A sada veeras smo primijetili nekakve tunele u stijenama."
William je zvuao zbunjeno. "I to je sve, Miriam?"
Djevojka se nije naljutila kad ju je to upitao William. Umjesto toga
doimala se gotovo posramljeno. "Pa ... tu je i kontekst. Feretti i Voss su
stajali iza izleta u park u sijenju. Prvi se bavi sintetikom etologijom; drugi
je svjetska faca u proteomici. Obojicu su iznenada pozvali u San Diego, ba
kao to bi se moglo oekivati i za neka struna pitanja u vezi filma. A
sigurna sam... gotovo sigurna... da su obojica konzultirali Foxwarnera."
Juan je uzdahnuo. To nije bilo mnogo vie od onoga to je rekla u
poetku. Moda Mirin najvei problem nije bio to je voljela zapovijedati nego taj to je bila previe sigurna kada se radilo o konstruiranju sigurnih
dogaaja na temelju indicija. Juan je proizveo zvuk gaenja, "A ti misli da
e se, ako budemo dovoljno paljivo njukali uokolo, pojaviti i pravi
tragovi?" togod oni bili.
"Da! Netko mora biti onaj tko e to prvi pronai. Koristei nau opremu
za istraivanje i - da - Bertiejeve loptice, neemo mnogo toga propustiti.
Moja teorija jest da Foxwarner pokuava nadmaiti ono to su
Spielberg/Rowling napravili prole godine s udovitima od magme. Ovo e
biti neto to poinje kao sitno, i posve je uvjerljivo. S Ferettijem i Vossom

kao savjetnicima, kladim se da e to pokuati napraviti u obliku neega to

je pobjeglo iz laboratorija za bioloka istraivanja." To bi se sigurno
uklapalo u San Diego.
Nove loptice locirale su svoje najblie susjede. Sada se proirena mrea
ocrtavala u obliku otrih virtualnih bljeskova ratrkanih prostorom iznad i
ispod njih. Zapravo, imali su dvadeset malenih "oiju", koje su promatrale
sve strane kanjona. Sve slike su bile niske rezolucije, ali kad bi se uzele
zajedno, bilo je to previe podataka da bi ih se sve u isto vrijeme poslalo
preko mree loptica do opreme koju su imali na sebi. Morat e ih pomno
pregledavati.
"Dobro onda", rekao je Juan. "Idemo sjesti i malo pogledati."
Budala je nastavio stajati. inilo se da gleda prema gore. Juan je
pretpostavio da ima nekakvih problema sa slikom koju mu je Juan
odailjao. Stvari e mu postati poprilino dosadne. Iznenada, William je
rekao, "Osjea li itko od vas miris paljevine?"
"Vatra?" Juan je osjetio uznemirenost. Paljivo je ponjuio vlani zrak.
"... Moda." Ili je to moda bio samo nekakav udan cvijet koji cvjeta nou.
Mirise je bilo teko pretraivati, kao i uiti o njima.
"I ja to osjetim, Williame", rekla je Miri. "Ali mislim da je sve ovdje jo
uvijek previe mokro da bismo se nali u opasnosti."
"Osim toga", rekao je Juan, "da je poar bilo gdje u naoj blizini, vidjeli
bismo vrui zrak svojim naoalama." Moda je netko zapalio vatru na plai.
William je slegnuo ramenima i ponovno pomirisao zrak. Eto, i Budala
ima jedno dobro razvijeno osjetilo - i to ba ono beskorisno. Nakon
nekoliko trenutaka, sjeo je pokraj njih, ali koliko je Juan mogao rei, jo
uvijek nije obraao pozornost na slike koje mu je Juan slao. William je
posegnuo u svoju torbu i izvukao FedExov paket; jo uvijek je bio
fasciniran njime. Njeno je savio karton, a potom kutiju odloio na svoja
koljena. Usprkos svim Mirinim upozorenjima, izgledalo je kao da je Budala
eli ponovno vratiti u prvotni oblik. Paljivo bi stavio jednu ruku iznad
sredine kartona, kao da priprema precizan udarac... a potom bi mu ruka
poela drhtati i morao bi poeti sve ispoetka.
Juan je pogledao u drugu stranu. Kako je tlo bilo tvrdo. I hladno.
Stisnuo se uz kameni zid i pregledavao slike koje je primao iz loptica. Bile
su poprilino nezanimljive... Ali sjediti ovdje u tiini i ne razgovarati... bilo
je zvukova. Koje su mogli stvarati kukci. A u pozadini toga svega, ulo se
tiho, pravilno bubnjanje. Automobilski promet? Moda. A onda je shvatio

da je to zvuk oceanskih valova, priguen maglom i krivudavim zidovima

kanjona. Taj je zvuk uistinu smirivao.
U neposrednoj blizini zauo se nekakav zvuk. Juan je podigao pogled i
vidio da je William ponovno to uinio, zdrobio paket. Samo sada nije
izgledao toliko savijen - a maleno je zeleno svjetlo zamijenilo oznaku s
upozorenjem.
"Popravio si ga, Williame!" rekla je Miri.
William se nasmijeio. "Ha! Sa svakim danom, i na bilo koji nain, ja
postajem sve bolji i bolji." Neko je vrijeme utio, a ramena su mu se
pognula. "Pa, ako nita drugo, barem drugaiji."
Juan je pogledao prosjek kojeg su tvorili zidovi kanjona iznad njih.
Trebalo bi biti dovoljno prostora. "Samo ga ostavite na tlu i odletjet e
natrag do Jamula", rekao je.
"Neu", rekao je William. Vratio je karton u svoju torbu.
No dobro, kutija je ba cool. Zabavi se, Williame.
Sjedili su sluajui um valova, pregledavajui slike koje su dolazile iz
loptica. Slike su se povremeno mijenjale, nakratko bi se zamutile, to su
mogli uzrokovati noni leptiri. Jednom su ugledali i neto vee, njuku i
zamagljenu nogu.
"Kladim se da je to bila lisica", rekla je Miri. "Ali slika je doprla s mjesta
iznad nas. Usmjeri nam vie slika s dna kanjona."
"Evo." Dolje je bilo jo manje akcije. Moda su njezine teorije o filmu
ipak bile samo tlapnje. On nije obraao toliko pozornosti na filmove kao
veina ljudi - a ba u ovome trenutku nije mogao obaviti istraivanje.
Glupo. Na putu do parka, snimio je mnotvo stvari, ali gotovo nita o
filmskim glasinama.
"Hej, zmija", rekla je Miri.
Posljednja slika dola je iz loptice koja se spustila u grmlje samo
nekoliko centimetara od pravog dna kanjona. Bilo je to vrlo dobro mjesto
za promatranje, ali on nije vidio nikakvu zmiju. Ondje je bio jedan borov
eer i pokraj njega, isprugani uzorak na tamnom pijesku. "Ah. Mrtva
zmija." Kad ga je pogledao termalnim infracrvenim zrakama, tijelo je bilo
jedva vidljivo, samo kao promjena teksture. "Ili je to moda samo komad
odbaene koe." "Posvuda oko nje su tragovi", rekla je Miri. "Mislim da su
to miji tragovi."
Juan je proistio sliku kroz neke filtre i dobio nekoliko dobrih otisaka
stopala. Od ranije je imao pohranjene slike iz prirodnih istraivanja.
Pogledao ih je sve, prebacujui i pokuavajui pronai korelacije. "To su

miji tragovi, ali to nisu obini mievi ili umski. Otisci su preveliki, a kut
pod kojim to je prsti se ne poklapa."
"Kako to zna?" u glasu joj se nasluivala sumnja.
Juan nije htio ponoviti svoj raniji gaf: "Ranije sam skinuo neke podatke
o ivom svijetu", iskreno je rekao, "i neke super analitike programe", to
je bila la. "U redu. Pa kakva to onda vrsta mia -" Nova slika stigla je iz
iste loptice.
"Opa!" "Opa!"
"to je?" upitao je William. "Sad vidim zmijin le." Oito je bio nekoliko
slika iza njih.
"Vidi, Williame? Mi, tono ispod nae toke gledita -"
"-gleda tono prema nama!"
Sjajne sitne oice gledale su prema loptici.
"Kladim se da mievi ne vide u mraku!" rekao je Juan.
"Pa, Foxwarner nikada nije bio pretjerano realistian."
Juan je dao glavni prioritet slikama koje su stizale iz iste loptice. Hajde,
hajde! U meuvremenu, zurio je u sliku koju su imali, analizirajui je. U
termalnom infracrvenom modu, mije krzno bilo je prigueno crveno, na
debljim se mjestima boja prelijevala u naranastu. Tko zna kako je izgledao
pod prirodnim svjetlom? Ali, oblik glave izgledao je kao Stigla je nova slika. Sada su ih gledala tri mia. "Moda ne vide lopticu.
Moda samo osjete njezin miris!"
"Psssst!" proaputao je William.
Miri se nagnula naprijed oslukujui. Juan je pojaao sluh i takoer
oslukivao, a pesnice su mu se stiskale. Moda je to bila samo njegova
mata: jesu li odozdo mogli uti tiho grebanje? Sjaj odailjaa loptice
nalazio se gotovo deset metara nie od mjesta na kojem su sjedili.
Sjaj loptice se pomaknuo.
Juan je uo kako je Miri brzo udahnula. "Mislim da tresu grm na kojem
je loptica", rekla je tiho.
A inilo se da sljedea slika koju su ugledali dolazi izravno s tla. Vidjela
se gomila noica i jedna vrlo dobra snimka glave.
Juan je izotrio sliku i napravio jo nekoliko usporedbi. "Zna li koje su
boje ti mievi?"
"Naravno da ne znam."
"Bijeli - moda? Hou rei, laboratorijski mievi bi bili zgodni."

Zapravo, Juan se jedva spasio. Upravo je kanio rei: "Bijeli, naravno.

Oblik njihovih glava odgovara soju 513 laboratorijskih mieva." Zakljuak
se zasnivao na primjeni konvencionalnog softvera na podatke koje je
prikupio - ali niti jedna normalna osoba ne bi obavila tu usporedbu tako
brzo kao to je on to uinio.
Na sreu, Miri je bila ometena: lokatorska zraka loptice pomicala se
vodoravno sitnim trzajima. Pojavila se nova slika, ali bila je zamagljena.
"Kotrljaju je. Igraju se njome."
"Ili je nekamo nose."
Oboje su skoili na noge, a potom je ustao i William. Miri je spustila glas
do apta. "Da, laboratorijski mievi bi bili zgodni. Odbjegli super-mievi...
To bi mogao biti remake filma Tajna ruina grma6!"
"Ono u tom crtiu su bili takori."
"Sitnice." Ve je krenula niz stazu. "Tajming je savren. Autorska prava
na drugi remake upravo su istekla. A jesi li vidio kako su ovi realistino
izgledali? Sve do prije nekoliko mjeseci, nije se mogla postii tako dobra
animatronika."
"Moda oni i jesu pravi?" upitao je William.
"Misli da su to dresirani mievi? Moda. Moe ih se koristiti barem u
nekim dijelovima." Posljednja slika prikazivala je hladnu tamu. Dio loptice
koji snima zasigurno je okrenut prema tlu.
Sputali su se sve nie, dajui sve od sebe kako ne bi stvarali buku.
Moda to nije niti bilo vano; zvuk valova ovdje je bio mnogo glasniji. U
svakom sluaju, lani mievi jo uvijek su kotrljali ukradenu lopticu.
Ali dok se njih troje sputalo, loptica se pomaknula vodoravno gotovo
pet metara. Slike su stizale sve rjee. "Sranje. Izlazi iz dometa." Juan je
uzeo jo tri loptice iz svoje torbe i bacio ih jednu po jednu, to je dalje
mogao. Prolo je nekoliko sekundi i nove su se loptice registrirale na mrei.
Jedna od njih spustila se na izboinu ispred i iznad njih. Druga je pala
izmeu ljudi i mieva. Trea je - ha - njezin je lokator dao znak s nekog
mjesta iza mieva. Sada je bilo mnogo dobrih mogunosti. Juan je primio
sliku iz najudaljenije loptice. Bila je na stazi, okrenuta u smjeru iz kojega bi
se trebali pojaviti mievi. Bez ikakva orijentira to se tie veliine, izgledala
je poput slike iz nekakve izmiljene doline Yosemite.
Naposljetku su stigli do dna, pa su mogli neto bre napredovati. Iza
njih, William je rekao, "Pazi glavu, malena."
Animirani film iz 1982. godine, u kojem poljska miica, kako bi spasila svog sina invalida, trai
pomo kolonije superinteligentnih takora (nap. prev.)
6

"Ops", rekla je Miri i stala. "Malo smo se zanijeli." To je moda bila

velika dolina za mieve, ali neposredno ispred njih, stijene su se
pribliavale na tridesetak centimetara jedna od druge. Sagnula se. "Pri dnu
je neto iri prolaz. Kladim se da bih se mogla provui. Znam da bi ti
mogao, Juan."
"Moda", rekao je Juan grubo. Progurao se pokraj nje i zakoraio u
procjep. Uzeo je senzorski pitolj i ispruio ruku u kojoj ga je drao dok se
uvlaio dalje. Kada se okrenuo postrance i nagnuo gornji dio tijela, mogao
se provui. ak nije niti morao skinuti jaknu. Uvukao se jo korak ili dva
dalje, nosei senzorski pitolj za sobom. Nakon toga, prolaz je postao
dovoljno irok da se okrene i krene dalje normalno hodajui.
Miri se provukla za njim nekoliko trenutaka kasnije. Podigla je pogled.
"Hm. Ovo je gotovo poput peine s rupom du stropa."
"Ne svia mi se ovo, Miriam", rekao je William, koji je ostao iza njih;
nikako se nije mogao provui.
"Ne brini, Williame. Pazit emo da se ne zaglavimo." U sluaju bilo
kakve opasnosti, uvijek su mogli odaslati poziv u pomo na 911.
Dvoje djece pomaknulo se naprijed jo pet metara, do mjesta gdje se
prolaz ponovno suavao, jo vie no ranije.
"Sranje. Ukradena loptica je izgubila kontakt s mreom."
"Moda smo trebali ostati gore i promatrati."
Sada je bilo pomalo kasno to rei! Juan je pretraivao mreu loptica.
Nije bilo nikakvih podataka o izgubljenom voru. Ali bilo je nekoliko slika iz
loptice koju je bacio najdalje od svih i sve su prikazivale praznu stazu.
"Miri! Mislim da mievi nisu uope stigli do sljedee loptice."
"Hej, jesi li to uo, Williame? Mievi su nestali u nekakvoj rupi."
"Dobro, potrait u ih ovdje."
Juan i Miri kretali su se unatrake prolazom, traei usput pukotine u
stijeni. Naravno, nije bilo nikakvih sjena. Fini pijesak kojim je bila posuta
staza bio je gotovo crn, a otpale borove iglice nijansu svijetlije. S obje
strane, stijene su bile tamne, mjestimino proarane crvenom bojom, kako
se pjeenjak hladio na nonom zraku. "Moglo bi se oekivati da njihovo
gnijezdo pokazuje nekakav sjaj."
"Znai da su duboko." Miri je ispruila svoj senzorni pitolj i dodala
radarski dodatak na cijev. "Marinci na usluzi."
Pregledali su komoru od jednog do drugog suenja. Kada su prislonili
radar ije zrake prodiru u tlo na povrinu stijene, ehogrami su postali
mnogo detaljniji no to su prije bili. Bilo je ondje pravih tunela, irine mia,

koji su se protezali duboko u stijenu. Potroili su tri baterije u manje od pet

minuta, ali - "Ali jo uvijek nismo pronali ulaz!"
"Nastavi ga traiti. Znamo da mora postojati."
"Sranje, Miri! Jednostavno ga nema."
"U pravu ste." Bio je to William. Napola je upuzao kroz otvor kako bi ih
pogledao. "Vratite se ovamo. Zvjerice su skoile sa staze prije no to je
postala uska."
"Molim? Kako to zna?"
William se izvukao natrake van, a djeca su izmigoljila za njim. Stari
William bio je vrijedan. Raistio je borove eere i iglice dalje od rubova
staze. Njegova je malena baterijska svjetiljka leala na tlu.
Ali nije im bila potrebna baterijska svjetiljka kako bi vidjeli to je William
otkrio. Rub staze, koji je trebao biti crn i hladan, bio je prigueno crven,
crvene boje koja se protezala po stijeni poput udne krvi koja je kapala
prema gore.
Miri se bacila na tlo i opipavala ga na mjestu gdje je crvena boja koja je
oznaavala toplinu bila najjaa. "Ha. Napipala sam neto prstom! Ne znam
gdje zavrava." Povukla se natrag... i naranasta je boja slijedila njezinu
ruku, a potom krenula prema gore, hladei se u crvenu boju dok se
uzdizala iznad njih.
Osjetio se slabaan miris zapaljenog drveta.
Na trenutak, samo su zurili jedno u drugo, a velike naoale na njihovim
oima realno su odraavale njihovu okiranost.
Topao zrak vie se nije uzdizao iz rupe. "Zacijelo smo pronali nekakav
otvor", rekao je William.
I Miri i Juan sada su bili na koljenima. Paljivo su gledali, ali naoale
nisu bile dovoljno jake rezolucije da bi jasno mogli vidjeti u rupu - bila je to
samo toka koja je sjajila neto crvenije od svega ostaloga.
"Upotrijebi pitolj, Juan."
Ispitao je stijenu iznad rupe s obiju strana. Uski prolaz protezao se oko
pola metra od ulaza, granajui se nekoliko puta prije no to je dopro do
glavne mree tunela i komora.
"I to se dogodilo s lopticom koju su zgrabili? Bilo bi dobro da dobijemo
nekakve slike iz unutranjosti."
Juan je slegnuo ramenima i stavio novu bateriju u svoj senzorski pitolj.
"Zasigurno je u jednoj od udaljenijih komora, iza nekoliko desetaka
centimetara stijene. Jednostavno nije dovoljno jaka da bi poslala signal
kroz taj sloj."

Juan i Miri pogledali su jedno drugo i nasmijali se. "Ali imamo jo svu
silu loptica!" Juan je napipao rukom tono mjesto ulaza i gurnuo jednu
lopticu u rupu. Ukljuila se dvadesetak centimetara dalje, proavi pokraj
prvog skretanja u tunelu.
"Pokuaj s jo jednom."
Juan je neko vrijeme prouavao prostorni raspored tunela. "Ako upravo
sada ubacim jo jednu, kladim se da je mogu pogurati nekoliko
centimetara." Svjetlost loptice nestala je na trenutak... a potom se pojavila
u obliku podataka proslijeenih preko prve. To!
"Jo uvijek niti znaka od one koju su ukrali", rekla je Miri. Primali su
samo dva lokacijska signala, od kojih se jedan nalazio dvadesetak
centimetara, a drugi oko metar i pol od ulaza, svaki od njih u razliitom
tunelu.
Juan je prislanjao pitolj mjestimino na povrinu stijene. Uz radar
podeen na najjae, mogao je prodrijeti kroz debeo sloj pjeenjaka. Koliko
toga je mogao saznati na osnovu povratnih informacija? "Mislim da mogu
jo vie rafinirati rezultate", rekao je. Iako bi Miri zbog toga sigurno postala
sumnjiava. "Ono tree krianje u tunelu. Neto... meko... ga blokira."
Jarko reflektirajua tokica, koja im se polako pribliavala.
"Izgleda mi poput mia."
"Da. A kree se izmeu dvije loptice", tonije izmeu dviju strana
beinog tomografa. Moda mogu sve to nekako uklopiti. Na trenutak, cijeli
Juanov svemir bio je problem rjeavanja "tomografije loptica" s
pozadinskim umom. Slika je prikazivala sve vie i vie pojedinosti. Izgubio
se samo na trenutak, a trenutak poslije toga zaboravio je biti oprezan.
Bio je to uistinu mi. Kretao se tunelom, prema ulazu kojega je motrilo
troje ljudi. ak su mogli vidjeti i njegovu utrobu, i tvra podruja koja su
predstavljala lubanju, rebra i udove. Neto mu je bilo zabodeno u jednu od
prednjih apa.
Cijela je ta stvar izgledala poput nekog jeftinog trika s fotomontaom.
teta to Miri to nije tako shvaala. "U redu! Dosta mi te, Juane! Jedno
ljudsko bie nikada ne bi moglo tako brzo raditi. Ti laljivel Pustio si
Bertieja i njegov odbor -"
"Iskreno, Miri, uinio sam to sam!" rekao je Juan, branei se na nain
na koji se nije trebao braniti.
"Dobit emo jedinicu zbog tebe, a Bertie je zasluan za sve to!"

William ih je promatrao s istom distanciranou kao i tijekom Mirinih

ranijih optubi. Ali ovaj put je rekao: "Shvaam o emu se radi, Malena,
ali... mislim da on ne lae. Mislim da je to sam uinio."
"Ali -"
William se okrenuo prema Juanu, "Ti se drogira, zar ne, mali?" rekao je
blagim glasom.
Sad kada je tajna izila na vidjelo
"Ne!" Treba uiniti da optuba izgleda apsurdno. Ali Juan je ostao stajati
bez rijei.
Na trenutak, Miri je zurila u njega otvorenih usta. A onda je uinila
neto o emu je Juan mnogo razmiljao u vremenima koja su uslijedila.
Podigla je ruke, okrenuvi dlanove prema van, pokuavajui ih obojicu
uutkati.
William se njeno nasmijeio. "Miriam, ne brini. Ne vjerujem da bi nas
Foxwarner pokuavao ubaciti u svoj ljetni hit. Mislim da nitko osim nas ne
zna o emu priamo ovdje na dnu kanjona u gustoj magli."
Polako je spustila ruke. "Ali... Williame." Mahnula je rukom kako bi
odagnala toplinu koja se irila stijenom. "Nita od ovoga ne moe biti
prirodno."
"Ali to je to neprirodno u tome, Malena? Pogledaj sliku koju je tvoj
prijatelj Juan upravo napravio. Moe vidjeti unutranjost tijela mia. Nije
napravljen pomou animatronike." William je proao svojom drhtavom
rukom kroz kosu. "Mislim da je netko u nekakvom laboratoriju u blizini
uistinu imao nesreu. Moda ti stvorovi ipak nisu pametni kao ljudi... ali bili
su dovoljno pametni da pobjegnu i zavaraju - tko je ono bio njukati ovdje
u sijenju?"
"Feretti i Voss", rekla je Miri tihim glasom.
"Da. Moda je to to su se skrivali ovdje kada je dno kanjona bilo pod
vodom bilo dovoljno da ih zavara. Kladim se da su ti stvorovi ipak neto
pametniji od obinih laboratorijskih mieva. Ali i to neto moglo bi biti
dovoljno da se promijeni svijet."
Juan je shvatio da William ne govori samo o mievima. "Ne elim
promijeniti svijet", rekao je priguenim glasom. "Samo elim svoju priliku u
njemu."
William je kimnuo glavom. "Zvui poteno."
Miri je gledala jednoga pa drugoga. Koliko je Juan mogao vidjeti, izraz
lica bio joj je vrlo dostojanstven.

Juan je slegnuo ramenima. "Sve je u redu, Miri. Mislim da je William u

pravu. Posve smo sami ovdje."
Nagnula se prema njemu. "Je li te Bertie uvukao u ovo?"
"Djelomino. Prologa proljea, nakon to sam pao iz Prilagodljivosti,
Bertie je smatrao velikim izazovom pronai nekakvo rjeenje. I pronaao je
tu drogu napravljenu po narudbi. Njezini uinci -" Juan se pokuao
nasmijati, ali vie je to zvualo poput hropca - "veina ljudi bi pomislila da
su njezini uinci ala. Znate", potapao se po sljepoonici, "moje pamenje
od nje postaje jako dobro. Svi misle da ljudsko pamenje vie ne vrijedi
mnogo. Ljudi govore 'Eidetiko pamenje nije potrebno, jer je mogunost
pohranjivanja podataka u odjei mnogo vea.' Ali to nije poanta cijele
prie. Sada se mogu savreno dosjetiti velikih blokova podataka, a moja
odjea postavlja hijerarhijske oznake na sve to vidim. Stoga mogu uzorke
povezivati s umjetnom memorijom samo time to citiram nekoliko brojeva.
To mi daje nezamislivu prednost u rjeavanju problema."
"Dakle, Bertie je tvoj dobar prijatelj samo zato to si ti njegova super
naprava?" Glas joj je bio tih i u njemu se osjetio bijes, ali ljutnja vie nije
bila usmjerena prema Juanu.
"Ne! Prouio sam taj efekt s pamenjem. Sama ideja proizila je iz
analize mojih medicinskih podataka. ak i sada kada imamo tu mogunost
poboljanja, samo jedna od tisuu osoba moe uope osjetiti utjecaj toga.
Bertie nikako prije toga nije mogao znati da sam poseban."
"Ah. Naravno", rekla je, a potom uutjela. Juan je mrzio kada bi ljudi to
inili, sloili se s onim to je netko rekao, a potom ostali ekati da ta osoba
shvati zato je upravo napravila budalu od sebe... Bertie je jednostavno
jako dobar s vezama. Imao je veze posvuda, u istraivakim skupinama, na
tritima ideja, u odborima za provjeru inovacija. Ali moda je Bertie
shvatio kako proi jo bolje: koliko je usputnih prijatelja Bertie imao?
Kolikima je ponudio da e im pomoi s drogom po mjeri? Veina toga
ispostavila bi se nevanom stvari, a ta su prijateljstva moda ostala
usputna. Ali ponekad Bertie bi osvojio jackpot. Kao sa mnom.
"Ali Bertie je moj najbolji prijatelj!" Neu priati gluposti.
"Moe si ti pronai i druge prijatelje, sinko", rekao je William. Slegnuo
je ramenima. "Prije no to sam polupao lonie, bio sam nadaren. Mogao
sam postii da rijei pjevaju. Dao bih gotovo sve to imam kad bi mi se taj
dar mogao vratiti. A ti? Pa, kako god si ga stekao, talent kojeg trenutano
ima dragocjen je dar. Nisi duan nikome osim samome sebi zbog toga."

Miri je tiho rekla. "Ja-ja ne znam, Juan. Medicinski preparati po mjeri

nisu ilegalni poput droge u dvadesetom stoljeu - ali nisu dostupni svima s
razlogom. Nikako ih se ne moe u potpunosti testirati. Ovo to ti uzima
moglo bi -"
"Znam. Moglo bi mi spriti um." Juan je pokrio rukama lice i stavio
hladne plastine naoale na oi. Na trenutak, njegov se um okrenuo prema
unutra. Svi su se stari strahovi i sram probudili... i stali u ravnoteu s
udnim iznenaenjem da ga od svih ljudi na svijetu razumije ba ovaj stari
ovjek.
Ali ak i ovdje i uz zatvorene oi, budui da je jo uvijek imao lee, Juan
je vidio virtualni sjaj loptica. Pasivno ih je promatrao nekoliko sekundi, a
potom je poeo drhtati od uzbuenja. "Miri... oni se kreu."
"Hm?" Obraala je manje pozornosti od njega. "Da! Niz tunele, bjee od
nas."
William se primaknuo blie mijoj rupi i pritisnuo uho na kameni zid.
"Kladim se da nai maleni prijatelji nose vae loptice onamo kamo je
nestala i ona prva."
"Moe li dobiti nekakve slike iz njih, Juan?"
"... Da. Evo jedne." Termalni prikaz poda tunela. Hrpice neega to je
izgledalo poput papira fino potrganog na trake. Prolo je nekoliko sekundi,
a virtualni se sjaj prigueno probio kroz stijenu. "Ovo je lokator prve
loptice." Bio je metar i pol dublje u stijeni. "Sada ima vor preko kojega
moe odailjati podatke."
"Ali mogli bismo ih i izgubiti."
Juan se progurao pokraj Williama i bacio jo dvije loptice u rupu. Jedna
se otkotrljala dobar metar. Druga se zaustavila nakon dvadesetak
centimetara - i tada se poela 'sama' kretati.
"Mievi namjetaju vorove za nas!" Svi osim najudaljenijeg lokatora
presijavali su se jarkocrvenom bojom. Sada je pristizalo mnotvo slika, ali
njihova je kvaliteta bila slaba. Kako su se loptice zagrijavale u toplom zraku
tunela, slike su pokazivale vrlo malo pojedinosti s izuzetkom samih mieva njukica, apa i sjajnih oiju. "Hej, jesi li vidio trn koji viri onom jadniku iz
ape?"
"Da, mislim da je to onaj isti kojega sam vidio i ranije. ekaj, primamo
sliku iz loptice koju su prvu ukrali." U poetku, svi su podaci bili pomijeani.
Drugi format slike? Ne ba. "Ova slika je u normalnom obliku, Miri!" Dovrio
je pretvorbu.
"Kako -?" A onda je tiho uzdahnula.

Nije bilo skale s razmjerima, ali komora nije mogla biti promjera veeg
od nekoliko desetaka centimetara. Loptici je to bila iroka prostorija s
visokim stropom, pretrpana desecima bijelih mieva, ije su oi sjale pri
sjaju... vatre... usred prostorije.
"Mislim da si zaradila svoju peticu, Miriam", rekao je William tiho.
Miri nije nita odgovorila.
Redovi i redovi mieva, okupljeni oko vatre. Tri su mia stajala u
sreditu, neto vie od ostalih - potpirujui vatru? Ona je plesala i sjala,
vie poput svijee no poput lomae. Ali mievi nisu toliko gledali vatru,
koliko lopticu. Bertiejeva malena loptica bila je pravo iznenaenje na
njihovom sastanku.
"Gle!" nagnula se Miri prema naprijed, oslonivi se laktovima na koljena.
"Foxwarner ponovno udara. Plamen u takvom prostoru... ti 'mievi' bi svi
trebali biti mrtvi od trovanja ugljinim dioksidom."
Loptice nisu odailjale takav tip podataka, pa tko je mogao znati? Juan
je vizualizirao sustav tunela. Bilo je i drugih prolaza neto iznad, a on je
imao podatke o kapacitetu ulaza i izlaza. Razmislio je jo nekoliko sekundi i
prenio problem svojoj odjei. "Ne... zapravo, prirodna ventilacija je
dovoljna da mogu normalno disati."
Miri je podigla pogled prema njemu. "Opa. Doista si brz."
"Tvoja skupa odjea bi to izraunala u trenutku."
"Ali meni bi bilo potrebno pet minuta da joj prenesem taj problem."
Dola je jo jedna slika, s odsjajem vatre na stropu.
"Mievi je guraju blie vatri."
"Mislim da ju samo gurkaju."
Jo jedna slika. Loptica je ponovno bila okrenuta, a sada je gledala
prema van, prema mjestu na kojem su stajala tek pristigla tri mia... koji su
kotrljali jo jednu lopticu.
Ali sljedea slika bila je zamagljena, prikazivala je gotovo praznu
prostoriju za sastanke, u termalnim bojama. Vatra je bila ugaena.
"Neto ih je uznemirilo", rekao je William, ponovno oslukujui
naslonjen na stijenu. "ujem ih kako cijuu."
"Loptice se vraaju ovamo!" rekla je Miri.
"Mievi su dovoljno pametni da razumiju koncept trovanja." Williamov
glas bio je tih i zauen. "Sve do jednog trenutka, grabili su nae poklone
poput djece. A onda su primijetili da loptice neprestano dolaze... i netko je
podigao uzbunu."

Slike su i dalje dolazile, mnogo njih, ali sve su bile infracrvene i

kaotine; mievi su bili uznemireni. Odbljesci lokatora pribliavali su se,
neki su se kretali prema ulazu uzdignutom oko metar od dna kanjona.
Ostali su se pribliavali prvom ulazu.
Juan je naslonio senzorski pitolj na stijenu i poslao signale kroz nju na
nekoliko mjesta. Postajao je poprilino dobar u identificiranju odraza koji su
potjecali od ivih organizama. "Veina mieva udaljila se od nas. Samo
straari sa zaelja guraju loptice prema van. Iza loptica koje e izii pokraj
tvoje glave, Williame, je gomila njih."
"Williame, brzo! Kutija FedExovog paketa! Moda ih moemo nekoliko
uhvatiti kad iziu!"
"Ja... da!" William se uspravio i izvukao kutiju iz torbe. Nagnuo je
otvoreni dio prema rupi.
Trenutak kasnije zaulo se slabano grebanje i Williamove su se ruke
brzo pomakle svojim trzavim pokretima. Juan je na trenutak ugledao krzno
i letee loptice.
William je zatvorio kutiju, a potom posrnuo unatrag kad su jo tri mia
istrala iz donje rupe. Na jedan trenutak, njihove su sjajne plave oi zurile
prema ljudima. Miri se bacila za njima, ali oni su ve pobjegli niz stazu
prema oceanu. Uspravila se i pogledala Williama. "Koliko si ih uhvatio?"
"etiri! Bili su u takvoj urbi da su me naprosto zaskoili." Pruio je
kutiju ispred sebe. Juan je mogao uti tiho lupanje iz njezine unutranjosti.
"To je sjajno", rekla je Miri. "vrsti dokazi."
William nije nita odgovorio. Samo je stajao ondje, zurei u kutiju.
Iznenada se okrenuo i otiao nekoliko koraka stazom, na mjesto gdje se
ona irila, a grmlje i borovi nisu zastirali pogled prema nebu. "ao mi je,
Miriam." Bacio je kutiju visoko u zrak.
Kutija je na trenutak bila gotovo nevidljiva, a onda se ukljuio prsten
mlaznica. Sitni, usijani izboji svjetlosti pratili su putanju kutije dok se ljuljala
i uzdizala tridesetak centimetara od stijene. Uspjela je popraviti kurs i
nastavila se polako uzdizati, jo uvijek se pomalo ljuljajui. Juan je mogao
zamisliti etiri iva bia u paketu kako jurcaju po njemu. Neujna ljudskim
uima, kutija se uzdizala sve vie i vie, a mlaznice su polako nestajale u
magli. Njezina se svjetlost pretvorila u blijedu mrlju kada je nestala s vidika
iza stijene.
Miri je stajala, ispruenih ruku kao da moli.
"Djede, ali zato ?"

Na trenutak, ramena Williama Gua bila su pogrbljena. Potom je

pogledao prema Juanu. "Kladim se da je tebi jasno, zar ne, mali?"
Juan je gledao u smjeru u kojem je nestala kutija. etiri mia, koji su se
truckali u napola potrganoj kutiji. Nije znao kakvo je osiguranje u
FedExovom podrunom uredu, ali on se nalazio na rubu ruralnog podruja,
gdje paketi nisu stvarali mnogo problema. Negdje iza Jamula... mievi su
mogli iskuati svoju sreu u svijetu. Pogledao je prema Williamu i jednom
kratko kimnuo.
Dok su izlazili iz kanjona nisu mnogo razgovarali. Blizu vrha, staza je
bila iroka i poloena. Miri i William hodali su drei se za ruke. Na
njezinom licu bilo je kondenziranih kapljica koje su mogle biti suze, ali glas
joj nije podrhtavao. "Ako su mievi pravi, uinili smo stranu stvar,
Williame."
"Moda. ao mi je, Miriam."
"... Ali mislim da nisu pravi, Williame."
William nije nita odgovorio. Nakon nekog vremena, Miri je rekla, "Zna
zato? Pogledaj onu prvu sliku koju smo dobili iz njihove prostorije za
sastanke. Naprosto je previe savrena, gotovo poput kazaline scene.
Nema nikakvog namjetaja ili zidnih ukrasa, ali to je posve jasno prostorija
za sastanke. Pogledaj kako su svi mievi smjeteni, poput ljudi na
gradskom sastanku u prolim vremenima. A u samom sreditu -"
Juan je promatrao sliku dok je govorila. Da. U samom sreditu - gotovo
kao da se nalaze na pozornici - stajala su tri velika bijela mia. Najvei se
nagnuo unatrag kada je pogledao lopticu. Imao je jednu apu ispruenu...
a u njoj je drao neto otro i dugako. Vidjeli su takve stvari i na drugim
slikama, ali nisu shvatili to su zapravo ti predmeti. Na ovoj slici s
normalnim svjetlom, alatka - bode? - bilo je jasno raspoznatljiv.
Mirije nastavila, "Vidite, to je malena ala Foxwarnera. Pravo, prirodno
poboljanje ivotinjske inteligencije nikada ne bi izgledalo tako, kao
savreni filmski plakat. Dobro. Neto kasnije veeras, Juan i ja predat emo
izvjee o lokalnom projektu i Foxwarner e morati priznati. Najkasnije do
veere, bit emo poznati."
A moja malena tajna izii e na vidjelo.
Miri je zasigurno shvatila Juanovu tiinu. Ispruila je ruku i uhvatila ga
za ruku, pa su se tako sve troje nali blie zajedno. "Sluajte", rekla je tiho.
"Ne znamo to je - ako je ita - Foxwarner snimio o nama. ak i sada, u
gustoj smo magli. Osim samih mieva, naa oprema nije vidjela nikakve

senzore. To moe znaiti dvije stvari: da je Foxwarner nevjerojatno dobar,

ili nas nisu niti nanjuili." Pokazala je rukom uz stazu. "Za nekoliko minuta
ponovno emo se nai u civiliziranom svijetu. Bertie, a moda i Foxwarner,
e njukati uokolo. Ali bez obzira na to to misli da se zapravo veeras
ovdje dogodilo -" glas joj je polako utihnuo...
A Juan je dovrio, "- bez obzira na to to se uistinu dogodilo, najbolje e
biti da svi troje preutimo odreene stvari."
Kimnula je glavom.
***
Bertie je pratio Juana cijelim putem do kue nakon to je iziao iz Mirine
kue, svaajui se, laskajui mu, pokuavajui od njega bilo to izvui na
sve naine. Htio je znati to je Miri namjeravala, to su sve radili i vidjeli.
Budui da mu Juan nije htio rei nita vie od istih inenjerskih podataka
vezanih za funkcioniranje loptica, Bertie se razljutio, izbacio Juana iz svog
tima za neogranieni zadatak i prekinuo sve veze s njim. Bila je to
Posvemanja utnja. Kad je Juan stigao kui, jedva se uspio nasmijeiti
svojoj majci.
Ali udno, Juan je dobro spavao te noi. Probudio se zbog sunca koje je
razasulo svoje zrake njegovom sobom. A onda se sjetio: Bertie ga je posve
iskljuio. Trebao bih biti u panici. To je moglo znaiti da e pasti na
neogranienom testu i izgubiti najboljeg prijatelja. Umjesto toga, vie od
svega, Juan se osjeao kao da je... slobodan.
Juan se odjenuo i stavio lee, te siao dolje. Obino, u ovo vrijeme je
bio na mrei, povezujui se sa svijetom, otkrivajui to su njegovi prijatelji
radili dok je on gubio vrijeme spavajui. Naposljetku e stii i do toga; bit
e jednako zabavno kao i uvijek. Ali u ovom trenutku, tiina mu je godila.
Desetak crvenih natpisa "molim odgovor" treperilo mu je ispred oiju uglavnom od Bertieja. Naslovi poruka bili su nasumini. Ovo je bio prvi put
da jedna od Bertiejevih utnji nije bila prekinuta zato to je Juan doao k
njemu na koljenima.
Majka je podigla pogled sa svog doruka. "Nisi na mrei", rekla je.
"Nisam." Sjeo je za stol i poeo jesti itne pahuljice. Otac mu se
odsutno nasmijeio i nastavio jesti. Oeve oi gledale su nekamo daleko, a
stav mu je bio pomalo bezvoljan.
Majka je pogledavala jednoga, pa drugoga, a sjenka joj je prola licem.
Juan se uspravio i pobrinuo da joj uputi osmijeh. "Samo sam umoran od

svega tog penjanja." Iznenada, sjetio se neega. "Hej, hvala ti na kartama,

mama."
Izgledala je iznenaeno.
"Miri je koristila slubu 411 za dobivanje novih informacija o Torrey
Pinesu."
"Ah!" Majka se nasmijeila. U okrugu San Diego bilo je niz ispostava
slube 411, ali ovo je bila njezina stvar. "Je li sve bilo u redu na ispitu?"
"Jo ne znam." Jeli su u tiini nekoliko trenutaka. "Oekujem da u
saznati danas tijekom dana." Pogledao je prema njoj preko stola. "Hej, niti
ti nisi na mrei."
Napravila je grimasu i nasmijeila mu se. "Neplanirani dopust. Ljudi iz
filmske industrije otkazali su svoje rezervacije za obilazak."
"... Ah." Upravo ono to bi se moglo oekivati ako je operacija u
Istonom okrugu bila povezana s onim to su otkrili u Torrey Pinesu. Miri
e to otkazivanje doivjeti kao znakovit dokaz. Moda je to upravo to i bilo.
Ali on i Miri predali su sino izvjee o svom projektu, postavi time prvi
lokalni tim koji je dovrio zadatak. Ako je bila u pravu u vezi mieva,
Foxwarner je do tog trenutka sigurno saznao da je njihov projekt objavljen
i moglo se pomisliti da su objavili podatke. A ipak, nije bilo nikakvih biltena;
samo Bertie i nekoliko drugih uenika koji su ga pozivali.
Priekat u do veere. Miri je rekla da bi toliko vremena moglo biti
potrebno velikoj filmskoj kompaniji da krene u akciju. Stvarnost ili film,
tada bi trebali saznati. A njegova tajna? Bit e otkrivena... ili ne.
Juan je pojeo jo jednu porciju pahuljica.
Budui da je ujutro imao ispit, majka mu je dopustila da ode
automobilom do Fairmonta. Stigao je u kolu prerano.
Struni ispit bio je pojedinaan i nije se smjelo traiti podatke izvan
uionice. Kao i s ispitom iz matematike kod ge. Wilson, profesori su
pronali nekakvo strahovito dosadno podruje, s kojim se niti jedna
razumna osoba ne bi zamarala. Na strunom ispitu, tema e biti iz stvarnog
ivota.
A danas je to bila... Regna 5.
Kada je Regna jo bila novost, u oevim mladim danima, tehnolokim
kolama bilo je potrebno tri godine da obrazuju inenjere sposobne za rad
u Regni.
Bilo je to vrlo lako. Juan je proveo nekoliko sati skenirajui pogledom
prirunike, integrirajui vjetine... a tada je bio spreman za programerski
zadatak, nekakvu glupost s integriranjem korporacija.

U podne je ve bio vani s peticom u depu.

David Marusek
VJENANI ALBUM

Naslov originala: Wedding Album

Prevoditeljica: Milena Benini

Vjenani album
Anne i Benjamin stajali su sasvim mirno, prema uputama, blizu ali bez
dodira, dok je simografkinja podeavala svoju opremu, namjetala tajmer i
izala iz sobe. Trajat e samo trenutak, rekla je. Trebali su misliti samo na
lijepe stvari.
Jednom u ivotu, Anne je bila bezrezervno sretna i sve oko nje inilo ju
je jo sretnijom: njena oprava, koja je nekad pripadala njenoj baki;
vjenani prsten (kako je bio hladan kad joj ga je Benjamin stavio na ruku!);
njen vjenani buket od nezaboravaka i zlatica; i sam Benjamin, tik pokraj
nje, u antracit-sivom smokingu i s ruiastim karanfilom. On koji je toliko
prezirao cijeli taj obred, ali je utio i trpio. I obrazi su mu bili ruiasti, a oi
su mu svjetlucale od neke seksualne matarije. "Doi ovamo", proaptao
je. Anne ga je utiala; tijekom snimanja nisi se smio dodirivati ni
razgovarati; to bi moglo pokvariti simove. "Ne mogu doekati," apnuo je,
"ovo predugo traje." I stvarno se inilo duljim nego obino, ali ovo je bio
profesionalni simulakrum, ne nekakva domaa sliica.
Pozirali su pred ulinim prozorom dnevne sobe, kraj stola prepunog
sjajno umotanih darova. To je bila Benjaminova kua; ona se tek uselila.
Sva njena blaga jo su bila u transportnim omotima u podrumu, osim
nekoliko stvari koje je uspjela otpakirati: blagovaoniki stol i stolci od
hrastovine, francuski ormar iz esnaestog stoljea, ormari od trenjina
drva, stoli za aj s intarzijom, srebrno zrcalo iznad kamina. Naravno, njene
antike nisu se slagale s Benjaminovim suvremenim - i prilino bezlinim ureenjem, ali obeao joj je da e cijelu kuu moi preurediti kako bude
eljela. Cijelu kuu!
"Moe pusa?" apne Benjamin.
Anne se nasmijeila ali je stresla glavom: kasnije e biti sasvim dovoljno
vremena za takve stvari.
Odjednom, glava s pokrivnim naoalama prola je kroz zid i brzo
promotrila sobu. "Hej, vi", rekla im je.
"Jel to naa simografkinja?" upita Benjamin.
Glava je progovorila u mikrofon kraj obraza. "Dobra je", rekla je i
povukla se jednako naglo kako se i pojavila.
"Je li to simografkinja upravo prola glavom kroza zid?" upita Benjamin.
"Mislim da da", ree Anne, premda to nije imalo smisla.
"Pogledat u to se dogaa", rekao je Benjamin naputajui svoju pozu.
Priao je vratima, ali nije mogao dohvatiti njihovu ruku.

Vani se zaula glazba i Anne je prila prozoru. Pogled na vrt zaklanjao

joj je plavo-bijeli prugasti ator koji su iznajmili, ali jasno je ula zveketanje
pribora za jelo na porculanu, smijeh, i glazbenike koji su svirali valcer.
"Poinju bez nas", rekla je, sretno zapanjena.
"Samo se zagrijavaju", ree Benjamin.
"Ne. To je prvi valcer. Sama sam ga izabrala."
"Pa onda, pleimo", rekao je Benjamin i posegao za njom. Ali ruke su
mu prole kroz nju uz bljesak pikselizacije. Namrtio se i pogledao si ruke.
Anne nije ni primijetila. Nita joj nije moglo pokvariti sreu. Prila je
stolu s vjenanim darovima. Od svih darova, samo jedan - dugaku,
plosnatu kutiju u papiru posutom srebrom - je htjela doista otvoriti. Bio je
od praujaka Karla. Kad se sve zbroji, za Anne je istovremeno bilo najlake i
najtee kupovati. Premda su svi znali za njenu strast prema antikvitetima,
malo tko je imao sredstava i strunosti kupiti joj. Posegnula je za Karlovim
paketom, ali ruka joj je prola ravno kroz njega. Ovo se ne dogaa,
pomislila je sa uasom.
No da se doista dogaa postalo je jasno tren kasnije, kad je desetak
ljudi - praujak Karl, Nancy, teta Jennifer, Traci, Cathy i Tom, djeverue i
drugi, ukljuujui i samu Anne i Benjamina, jo uvijek u vjenanoj odjei ulo kroza zid svi opremljeni pokrivnim naoalama. "Lijepo", rekao je
praujak Karl prouavajui sobu. "Prvorazredan posao."
"Ooooh", rekla je teta Jennifer usporeujui identine vjenane parove,
identine po svemu osim po naoalama. Anne je bilo neugodno to druga
Anne nosi naoale, a ona ne. A onaj drugi Benjamin se ponaao supijano i
na reveru je imao mrlju bijele kreme. Razrezali smo tortu, pomislila je
sretno, premda se toga nije sjeala. Geri, djeverua u pastelnoj haljini, i
Angus, nosa prstena u minijaturnom smokingu, zajedno s hrpom druge
otmjeno odjevene djece navalili su kroz naslonja, naprijed-natrag,
stvarajui pirotehnike eksplozije digitalne buke. Protrali bi i kroz
Benjamina i Anne da su im odrasli to dopustili. Annin otac uao je kroza zid
s bocom ampanjca. Zastao je kad je ugledao Anne, ali se okrenuo drugoj
Anne i dopunio joj au.
"ekaj malo", povikao je Benjamin maui rukama iznad glave. "Sad mi
je jasno. Mi smo simovi!" Svi su se gosti nasmijali, i on zajedno s njima.
"Moji simovi to uvijek kau, jelda?" Drugi Benjamin je kimnuo glavom i
otpio gutljaj ampanjca. "Naprosto nisam oekivao da u ja biti sim",
nastavio je Benjamin. To je izazvalo jo jednu provalu smijeha, a on je
smeteno rekao: "Valjda moji simovi i to uvijek kau."

Drugi Benjamin je rekao: "Sad kad smo rijeili obvezno otkrovenje..." i

naklonio se. Gosti su zapljeskali.
Cathy, praena Tomom, prila je Anne. "Gle to sam uhvatila" rekla je i
pokazala Anne buket od nezaboravaka i zlatica. "Svi znamo to to znai."
Tom, usredotoen na svoju kravatu, nije je uo. Ali Anne je znala to to
znai. Znai da su bacili buket. Svi oni smijeni obredii kojima se toliko
radovala.
"Bravo", rekla je i pokazala svoj vlastiti buket, koji je jo uvijek drala,
da ih usporede. Onaj pravi je ve pomalo venuo i bio je otrcan po
rubovima, otpalih granica i latica, dok je njen jo bio svje i zauvijek e
ostati takav. "Evo," rekla je, "uzmi i moj, za dvostruku sreu." Ali kad je
pokuala Cathy dati buket, nije ga mogla pustiti. Otvorila je aku i otkrila
spoj tamo gdje se buket dodirivao s njenim dlanom. Bio je dio nje. udno,
pomislila je, ne bojim se. Jo od djetinjstva, Anne se bojala da e jednog
dana naglo shvatiti da vie nije ona sama. Bila je to strana zamisao koja ju
je ponekad progonila i tjednima. Ali njenim simovima kao da nije smetalo.
Imala je u albumu kakvih tridesetak Anna, od dvanaeste godine nadalje.
Njeni simovi su uglavnom bili zlovoljni, ali svi su se slagali da ivot sima i
nije tako lo kad jednom proe poetni ok. Prvi trenuci dezorijentiranosti
bili su najgori, rekli su joj, i natjerali je da im obea da ih nikad nee
resetirati. U suprotnom bi morali sve shvatiti jo jednom. Tako da Anne
nikad nije resetirala svoje simove kad bi ih spremila. Ponekad bi iz ovog ili
onog razloga posve izbrisala neki sim, ali nikad ih nije resetirala, jer nikad
ne zna kad e se jednog dana i sam probuditi kao sim. Kao danas.
Pridruila im se druga Anne. Bila je malo iscrpljena. "Dakle", rekla je
Anne.
"Stvarno!" odgovori Anne.
"Okreni se", rekla je druga Anne vrtei rukom. "Hou vidjeti."
Anne joj je rado izala u susret. A onda je rekla "Sad ti", i druga Anne
se okrenula za nju, a ona se oduevila kako joj stoji haljina, premda su
naoale malo kvarile opi dojam. Moda ovo moe i uspjeti, pomislila je,
tako se dobro zabavljam. "Stanimo jedna kraj druge", rekla je, vodei je do
zrcala na zidu. Zrcalo je bilo veliko, i postavljeno visoko i nagnuto naprijed
tako da se vidi skoro iz ptije perspektive. Ali simulirana zrcala ne daju
odraza, i Anne se sretno razoarala.
"Oh," ree Cathy, "pogledajte ovo."
"to?" upita Anne.

"Bakina vaza", ree druga Anne. Na polici pod zrcalom stajala je Annina
najdragocjenija stvar, profinjena vaza izrezbarena od prozirnog plavog
kristala. Annina pra-pra-prabaka naruila ju je od belgijskoga majstora
Bolloingera, najboljeg staklara u Europi u esnaestom stoljeu. Petsto
godina kasnije, jo je bila jednako savrena kao i dana kad je izrezana.
"Stvarno!" rekla je Anne, jer simulirana vaza kao da je sjajila nekim
unutarnjim svjetlom. Nekim trikom ili grekom u simogramu, svjetlucala je
kao jezero na mjeseini i, vidjevi ga, Anne se osjetila zaareno.
Nakon nekog vremena, druga Anne je rekla: "Onda?" Ta jedna rije
ukljuivala je cijeli standardni set pitanja, koja su se sva svodila na jedno da te zadrim ili smjesta obriem? Jer ponekad se simovi nisu primili.
Ponekad bi sim bio napravljen dok bi Anne bila loeg raspoloenja, i patio
bi od nesavladive grinje savjesti ili neugasiva oaja, i moralo ga se
samilosno unititi. To je bilo bolje uiniti smjesta, tako su bar govorile sve
Anne.
I Anne je shvatila da je hitno, dok primanje jo traje a mladenka i
mladoenja su, premda malo otrcani, jo u svojoj lijepoj odjei. Ako bude
neophodno, mogu napraviti jo jedno snimanje. "Bit e sve u redu", ree
Anne. "Zapravo, ako uvijek bude tako, bit e sjajno."
Kroz neprozirne naoale, Anne ju je promatrala. "Jesi sigurna?"
"Da."
"Sestro", ree druga Anne. Anne se svim svojim simovima obraala sa
"sestro", pa tako i sad samu Anne. "Sestro," ree druga Anne, "ovo mora
uspjeti. Trebam te."
"Znam," ree Anne. "Ja sam tvoje vjenanje."
"Da, moje vjenanje." Po cijeloj sobi, gosti su se smijali i pljeskali.
Benjamin je bio zabavan kao i obino - obojica Benjamina. On - onaj s
naoalama - pozvao ih je pokretom ruke. Druga Anne ree: "Moram ii.
Vratit u se."
Praujak Karl, Nancy, Cathy i Tom, teta Jennifer i svi ostali otili su kroza
zid. S druge se strane ula polka. Prije odlaska, drugi Benjamin pokupio je
drugu Anne u naruje i nagnuo je unatrag za teatralan poljubac. Naoale
su im se sudarile. Kako sretno izgledam, ree Anne samoj sebi. Ovo je
najsretniji dan moga ivota.
Stajali su sasvim mirno, prema uputama, blizu ali ne dodirujui se.
Benjamin je proaptao: "Ovo predugo traje", ali Anne ga je uutkala. Nije
se smjelo govoriti; to bi moglo dovesti do smetnji na simu. Ali stvarno se

inilo dugo. Benjamin je zurio u nju gladnim oima i pribliio usne dovoljno
za poljubac, ali Anne se nasmijeila i okrenula na drugu stranu. Kasnije e
biti sasvim dovoljno vremena za zafrkanciju.
Kroza zid su uli glazbu, zveckanje aa, i mrmor mnotva razgovora.
"Moda bih trebao otii provjeriti kako stvari stoje", rekao je Benjamin i
napustio svoju pozu.
"Ne, ekaj", apnula je Anne hvatajui ga za ruku. Ali ruka joj je prola
ravno kroz njegovu, uz fontanu arene buke. Pogledala ga je sa
zabavljenim uenjem.
Kroza zid je uao Annin otac. Stao je kad ju je ugledao, i rekao: "Oh,
ba lijepo." Anne je primijetila da nema smoking.
"Vi ste naprosto proli kroza zid", ree Benjamin.
"Da, jesam", ree Annin otac. "Ben me zamolio da doem i... ovaj...
orijentiram vas."
"Neto nije u redu?" rekla je Anne kroz izmaglicu oduevljenja.
"Sve je u redu", odgovori njen otac.
"Neto nije u redu?" upita Benjamin.
"Ne, ne", odvrati starac. "Ba naprotiv. Imamo malu proslavu, tamo
vani..." Zastao je da se ogleda oko sebe. "Zapravo, ba ovdje. Zaboravio
sam kako je ova soba nekad izgledala."
"Je li to svadba?" upita Anne.
"Ne, vaa godinjica."
Odjednom je Benjamin digao ruke u zrak i uzviknuo: "Shvaam, mi smo
simovi!"
"Bravo, deko", ree Annin otac.
"Svi moji simovi to kau, zar ne? Naprosto nisam oekivao da u ja biti
sim."
"Svaka ast", ree Annin otac. "Onda dobro." Krenuo je prema zidu.
"Uskoro emo doi."
"ekaj", rekla je Anne, ali on je ve nestao.
Benjamin je hodao sobom, prolazei rukom kroz stolce i lampe poput
djeteta. "Zar to nije krasno?" rekao je.
Anne se osjeala predobro da bi se uspaniila, ak i kad je drugi
Benjamin, ovaj u trapericama i sportskom sakou, uveo skupinu ljudi kroza
zid. "A ovo je", objavio je uz dramatian pokret rukom, "na vjenani sim."
Cathy je bila dio skupine, i Janice i Beryl, i neki drugi parovi koje je
poznavala. Ali i stranci. "Pogledajte u kakvoj sam spilji nekad ivio",
nastavio je novi Benjamin, "prije nego to ju je Annie sredila. A tu je i

zarumenjela nevjesta glavom", dodao je i galantno se naklonio Anne. A

onda, kad je stao kraj svoga dvojnika, njenog Benjamina, Anne se
nasmijala, jer netko se tu alio na njihov raun.
"Oh, zbilja?" rekla je. "Ako je ovo sim, gdje su vam naoale?" Jer,
stvarno, nitko nije imao naoale.
"Tehnologija!" uzvikne novi Benjamin. "Obnovili smo sistem. Zar nije
sjajno?"
"Jelda?" upitala je, smijeei se gostima da im pokae kako je nisu
zavarali. "A gdje sam onda prava ja?"
"Sad e doi", odvrati novi Benjamin. "Sigurno si opet na zahodu."
Gosti su se nasmijali, pa i Anne. Nije si mogla pomoi.
Cathy ju je povukla u stranu uz znaajan pogled. "Ne obaziri se na
njega", rekla je. "ekaj da vidi."
"to da vidim?" upita Anne. "to se dogaa." Ali Cathy je rukom
pokazala da su joj usta zakljuana. To je trebalo zasmetati Anne, ali nije, i
rekla je: "Bar mi reci tko su svi ti ljudi."
"Koji ljudi?" upita Cathy. "Oh, to su Annini novi susjedi."
"Novi susjedi?"
"A ono tamo je dr. Yurek Rutz, Annin ef odjela."
"To nije moj ef odjela", ree Anne.
"O, jest", ree Cathy. "Anne vie nije na sveuilitu. Ona se... ovaj...
premjestila u jednu privatnu kolu."
"To je smijeno."
"Moda bolje da priekamo i pustimo Anne da ti sve ispria." Nestrpljivo
je pogledala prema zidu. "Toliko toga se promijenilo." I ba tad jo jedna
Anne ula je kroza zid jedne ruke ispruene poput mjeseara, drugom
zatitniki pridravajui ogroman trbuh.
Benjamin, njen Benjamin, uzviknuo je od iznenaenja i spontano
zaplesao. Gosti su se smijali i pljeskali mu.
Cathy ree: "Vidi! estitam ti!"
Anne je ponijelo ope veselje. Ali kako ja mogu biti sim? pitala se.
Trudna Anne pregledala je sobu i, izbjegavajui gomilu, prila joj.
Djelovala je jako umorno: oi su joj bile krvave. Nije se ak ni pokuala
nasmijeiti.
"Onda?" rekla je Anne, ali trudna Anne nije odgovorila, samo je
promatrala Anninu opravu, njen vjenani buket. Za to vrijeme, Anne je
promatrala enin trbuh, osjeajui nekako da je i njen, i razlog za slavlje osim to je ona znala da nije eljela djecu, a nije ni Benjamin. Ili je bar

tako uvijek govorio. No to se sad ne bi dalo pogoditi, gledajui ga kakav

cirkus izvodi. ak i drugom Benjaminu kao da je bilo neugodno. Rekla je
trudnoj Anne: "Mora mi oprostiti, jo uvijek pokuavam sve shvatiti. Ovo
nije naa svadba?"
"Ne, to nam je godinjica braka."
"Prva?"
"etvrta."
"etiri godine?" To nije imalo smisla. "Drala si me na polici etiri
godine?"
"Zapravo," rekla je trudna Anne i bacila pogled prema Cathy, "ve smo
vie puta bili ovdje."
"Pa onda, ne shvaam", ree Anne. "Ja se toga ne sjeam."
Cathy je stala izmeu njih. "No, no, nita ne brini. Resetirali su vas
zadnji puta, to je sve."
"Zato?" ree Anne. "Ja nikad ne resetiram svoje simove. Nikad to
nisam radila."
"Pa, sad to zapravo radim, sestro", ree trudna Anne.
"Ali zato?"
"Da ostane svjea."
Da ostanem svjea, pomisli Anne. Svjea? Prepoznala je to kao
Benjaminovu ideju. On je vjerovao da bi simovi trebali biti statine
uspomene na posebne trenutke iz prolosti, ne virtualni ljudi s vlastitim
ivotima. "Ali", rekla je, plutajui po magli sree. "Ali."
"Uuti!" odree trudna Anne.
", Anne", rekla je Cathy, bacajui pogled prema ostalima u sobi.
"Hoe prilei?" Anne je objasnila: "Tuga treeg tromjeseja."
"Prestani!" ree trudna Anne. "Ne krivi trudnou. To nema nikakve veze
s trudnoom."
Cathy ju je njeno prihvatila za ruku i okrenula prema zidu. "Kad si
zadnje jela? Jedva da si dotakla svoj tanjur."
"ekaj!" ree Anne. ene su stale i okrenule se da je pogledaju, ali nije
znala to bi rekla. Sve je bilo tako novo. Kad su opet krenule, ponovno ih je
zaustavila. "Hoete li me resetirati?"
Trudna Anne je slegnula ramenima.
"Ali ne moe", ree Anne. "Zar se ne sjea to moje sestre - nae
sestre - uvijek kau?"
Trudna Anne pritisnula je dlan o elo. "Ako smjesta ne zaepi, izbrisat
u te sad i odmah. To hoe? Ne umiljaj da e te ta bijela haljina zatititi.

Ili taj iroki glupavi osmijeh na licu. Misli da si nekako posebna? Jel to
misli?"
Benjamini su se smjesta stvorili kraj njih. Pravi Benjamin obgrlio je
trudnu Anne. "Vrijeme je za polazak, Annie", rekao je vedro. "Hou svima
pokazati nae rondofone." Jedva da je pogledao Anne, ali kad je to uinio,
smijeak mu je popustio. Naas je buljio u nju, pun tuge.
"Da, duo", ree trudna Anne, "ali prvo moram ovome simu objasniti
par stvari."
"Shvaam, draga, ali budui da imamo goste, moe li to odloiti za
kasnije?"
"Ima pravo, naravno. Zaboravila sam na goste. Ba sam glupa."
Dopustila mu je da je okrene prema zidu. Cathy odahne s olakanjem.
"ekaj!" ree Anne, i opet su zastali da je pogledaju. Ali premda je
toliko toga oito bilo pogreno - trudnoa, resetiranje simova, Annino
udno ponaanje - Anne jo uvijek nije mogla oblikovati pravo pitanje.
Benjamin, njen Benjamin, jo uvijek s onim eretskim smijekom, stao
je kraj nje i rekao: "Ne brini, Anne, vratit e se."
"Oh, znam ja to," rekla je, "ali, zar ne shvaa? Mi neemo znati da su
se vratili, jer e nas u meuvremenu opet resetirati, i sve e izgledati novo,
kao prvi put. I opet emo morati shvaati da smo simovi!"
"Aha?" ree on. "Pa?"
"Pa, ja ne mogu tako ivjeti."
"Ali mi smo simovi. Mi nismo ivi." Namignuo je drugom paru.
"Hvala ti, Ben, stari moj", ree drugi Benjamin. "A sad, ako smo to
rijeili..."
"Nita nismo rijeili", ree Anne. "Zar ja nemam pravo glasa?"
Drugi Benjamin se nasmije. "Ima li hladnjak pravo glasa? Ili auto? Ili
moje cipele? Jednom rijei - ne."
Trudna Anne je zadrhtala. "Tako me vidi, kao par cipela?"
Drugi Benjamin djelovao je redom iznenaeno, nelagodno, pa ljutito.
Cathy ih je ostavila kako bi pomogla Anninom ocu ispratiti goste iz
simulakruma. "Obeaj joj!" zahtijevala je trudna Anne.
"to da joj obeam?" ree drugi Benjamin, sve glasnije.
"Obeaj da ih vie nikad neemo resetirati."
Benjamin je ljutito puhnuo. Zakolutao je oima. "Aha, da, jasno, kako
hoe", ree.
Kad su simulirani Anne i Benjamin ostali napokon sami u svojoj
simuliranoj dnevnoj sobi, Anne ree: "A ti si mi ba puno pomogao."

"Sloio sam se sa samim sobom", ree Benjamin. "Zar je to tako loe?"

"Da, jest. Sad smo vjenani; trebao bi se slagati sa mnom." Htjela je da
to bude ala, i namjeravala je dodati jo neto - o tome koliko je sretna,
koliko ga voli, i kako je savreno sretna - ali svjetla su ugasla, soba se
zavrtjela, a njene su se misli rasprile poput golubova.
Kiilo je, kao i obino u Seattleu. Prednji se ulaz zatvorio i zakljuao za
Benom, koji je stresao vodu s odjee i skinuo eir. Polucilindri za mukarce
vratili su se u modu, ali Ben se uasno teko privikavao na svoj smei
filcani Sportsliner. Teko mu je leao na elu, i od njega ga je svrbjela
glava, pogotovo kad bi bilo vlano. "Dobra veer, g. Malley", ree kua.
"Omanja skupina ne osobito bitnih kunih poslova eka vae odluke. Imate
li kakvih zahtjeva?" Ben je uo svoga sina kako ljutito vriti u kuhinji,
vjerojatno na svoju dadilju. Ben je bio umoran. Pregovori za ugovor su
propali.
"Reci im da sam doma."
"Obavljeno", ree kua. "Ga. Malley vas pozdravlja."
"Annie? Annie je doma?"
"Da, gospodine."
Bobby je utrao u predvorje, a slijedila ga je ga. Jamieson. "Mama je
doma", rekao je.
"uo sam", odgovorio je Ben i bacio pogled na dadilju.
"I zna to?" doda djeak. "Vie nije bolesna!"
"To je krasno. Sad mi reci, emu tolika galama?"
"Ne znam."
Ben je pogledao gu. Jamieson, koja je rekla: "Morala sam mu neto
oduzeti." Pruila je Benu plastini ip.
Ben ga je podigao prema svjetlu. Bio je oznaen Anninim otmjenim
rukopisom, Album s vjenanja - grupa 1, Anne i Benjamin. "Odakle ti to?"
upitao je djeaka.
"Nisam ja kriv", ree Bobby.
"Nisam to ni rekao, tigre. Samo elim doznati odakle ti."
"Puddles mi ga je dao."
"A tko je Puddles?"
Ga. Jamieson mu je predala jo jedan ip, komercijalan, s 3D
naljepnicom koja je prikazivala nacrtanog koker-panijela. Djeak posegne
za njim. "To je moje", cvilio je. "Mama mi ga je dala."

Ben je Bobbyju vratio ip s Puddlesom, a djeak je odjurio. Ben je

objesio svoj polucilindar na vjealicu kraj svoje jakne. "Kako izgleda?"
Ga. Jamieson uzela je Benov eir s vjealice i popravila mu obod.
"Morate posebno paziti kad su mokri", rekla je, smjetajui ga na podloak
na polici. "
Martha!"
"Oh, otkud bih znala? Samo se pojavila i zakljuala se u mediasobi."
"Ali kako je djelovala?"
"Luda ko lapa", ree dadilja. "Kao i obino. Jeste zadovoljni?"
"ao mi je", ree Ben. "Nisam htio podii glas." Ben je zagurao vjenani
ip u svoj dep i uao u dnevnu sobu, gdje se uputio ravno prema ormariu
za pie, pravom Chippendaleu iz 1786. godine. Anne je tim svojim
antikvitetima cijelu kuu pretvorila u jebeni muzej, a nijedna soba nije bila
drvenija gore od ove, dnevne sobe. S konjskom dlakom podstavljenim
kauevima, stoliima od rezbarene jasenovine, zidnim ploama od
trenjevine i cvjetnim tapetama, ormariem za porculan iz doba kralja
Georgea, posluavnicima iz doba regentstva i lampama od Tiffany stakla;
popis je bio dug. I knjige, knjige, knjige. Cijeli regal polica od poda do
stropa bio je prepunjen tim pljesnivim papirnim ciglama. Najmlaa stvar,
bar za stoljee, bio je dvanaestogodinji scotch koji je Ben ulio u aicu od
olovnog stakla. Iskapio ju je i natoio jo jednu. Kad je osjetio
omekavajue mrmljanje alkohola u svojoj krvi, rekao je, "Nazovi dr. Roth."
Doktoriina zamjenica smjesta je zatitrala u zraku metar od njega i
rekla: "Dobra veer, g. Malley. Dr. Roth vie ne radi, ali moda vam ja
mogu pomoi."
Zamjenica je bila projekcija glave i ramena koja je vjerno prenosila
privlaan doktoriin izgled, smee oi i visoke jagodine kosti. Ali za razliku
od dobre doktorice, zamjenica je nosila minku: liner, makaru, i upadljivi
ru. To je oduvijek zbunjivalo Bena, i pitao se kakvu bi to podlu poruku
trebalo prenijeti. Rekao je: "to moja ena radi kod kue?"
"Suprotno lijenikoj preporuci, gda. Malley je danas ujutro napustila
kliniku."
"Ali zato me niste obavijestili?"
"Ali jesmo."
"Jeste? Oprostite trenutak." Ben je zamrznuo doktoriinu zamjenu i
rekao: "Dnevna smjena naprijed." Njegov vlastiti zamjenik, onaj kojeg je
napravio kad je toga jutra stigao u ured, pojavio se u zraku kraj zamjenice
dr. Roth. Ben je za svoga zamjenika preferirao samo glavu, malo veu od

prirodne veliine da bude neprimjetno nadmona. "Zato me nisi

obavijestio o promjeni Annina statusa?"
"Nije se inilo hitnim," ree njegov zamjenik, "bar u smislu trenutanih
pregovora."
"Da, aha, dobro. Ima jo to?" upita Ben.
"A-a, lagani dan. Dogovori s Jacksonom, Wellsom, i onima iz Columbine.
Sve je u rokovniku."
"Fino, izbrii se." Projekcija je nestala.
"Da kaem doktorici da vas ujutro nazove?" upitala je zamjenica Roth
kad ju je Ben ponovno pokrenuo. "Ili biste moda htjeli da je odmah
pozovem?"
"Je li trenutano na veeri?"
"Ovoga asa da."
"A-a, nemojte je gnjaviti. I sutra e biti u redu. Valjda."
Nakon to je otpustio zamjenicu, Ben si je natoio jo jedno pie. "U
sljedeih deset sekundi," rekao je kui, "pozovi mi zamjenika za posebne
namjene." Pijuckao je svoj scotch i razmiljao kako e Anne nai neku
drugu kliniku to prije bude mogao, i to neku - za boga miloga - koja je
malo odgovornija kad treba luake putati da idu kamo god ele. Zaulo se
zvonce, i pojavio se novi zamjenik. "Zna to elim?" upitao ga je Ben.
Zamjenik kimne. "Dobro. Idi." Zamjenik je nestao, ostavljajui za sobom
Benov sig koji je sjajnim slovima lebdio kroz zrak i rastoio se kad je
dodirnuo pod.
Ben se uskim stubitem popeo na drugi kat, zastajui na svakoj
stepenici da otpije jo pia i namrti se na pljesnive stare fotografije i
dagerotipije u ovalnim okvirima objeene po zidovima. Annini preci. Na
odmoritu, zakljuana mediasoba otvorila se njegovu glasu. Anne je sjedila
raskreena i naga na jastucima na podu. "Oh, bok, duo", rekla je. "Stigao
si na vrijeme da pogleda."
"Fan-tastino", rekao je, i sjeo u svoj naslonja, jedini moderni stolac u
kui. "to to gledamo?" U sobi je bila jo jedna Anne, sim mlade Anne koja
stoji na postolju s kapom i odorom diplomanta i petlja s uvezanom
diplomom. To je sigurno bio sim napravljen onog dana kad je Anne
diplomirala na Bryn Mawru summa cum laude. To je bilo etiri godine prije
nego to su se upoznali. "Bok," rekao je simu, "ja sam Ben, tvoj budui
mu."
"Znam, to sam nekako skuila", rekla je djevojka i nasmijeila se
stidljivo, tono kao to se, sjeao se, Anne nasmijeila kad ih je Cathy prvi

put upoznala jedno s drugim. Djevojina je ljepota bila tako svjea i

poznata - i tako potpuno odsutna u njegovoj vlastitoj Anne - da je Ben
osjetio ugriz gubitka. Pogledao je svoju enu na podu. Njena crvena kosa,
nekad tako napadno uredna, bila je otrcana, bez sjaja, prljava i kratka.
Koa joj je bila ukasta i podbuhla, a oko oiju joj se vidjelo blago
crvenilo, kao rakunska maska. To su bile bezopasne popratne pojave od
lijekova, ili mu je bar dr. Roth tako govorila. Anne se neprestano ekala po
rukama, nogama i medunoju i, ak i s udaljenosti, smrdjela je na ustajalu
pialinu. Ben je znao da joj ne smije spomenuti nagost, jer bi to samo
pogoralo stvari i produljilo predstavu. "Onda", ponovio je, "to to
gledamo."
Sim djevojke je rekao: "ienje kue." Djelovala je istovremeno puna
trijumfa i prestraena, kao i svaki diplomant, i Ben bi je u tren oka
zamijenio za pravu Anne.
"Aha", ree Anne, "ovdje ima previe govana."
"Stvarno?" ree Ben. "Nisam primijetio."
Anne je prosula pladanj pun ipova na pod meu svoja bedra. "Naravno
da nisi", rekla je, odabirui jednog nasumce i itajui mu oznaku. "Banket
Theta 37. to je to? Ja nikad nisam bila lan udruge Theta."
"Zar se ne sjea?" ree mlada Anne. "To je Cathyn pristupni banket.
Pozvala me, ali ja sam morala na ispit, pa mi je dala ip kao suvenir."
Anne je stavila ip u plejer i rekla: "Pokreni." Mediasobu je smjesta
zamijenila sveana dvorana u hotelu Four Seasons u Philadelphiji. Ben se
pokuao ogledati oko sebe, ali stolovi s djevojkama i enama uporno su mu
ostajali u krajiku oka. Sredinja je toka bio stol presvuen zelenom
tkaninom i osvijetljen dvama svijenjacima. Iza njih je sjedila mlada Cathy
u formalnoj sveanoj haljini, praena trima statinim modelima, drutvo za
stolom koje izgleda nije htjelo sudjelovati u njenoj snimci za uspomenu.
Sim Cathy zaprepateno se ogledao oko sebe, onda podigne ruke pred
lice i zabulji se u njih kao da ih nikad prije nije vidjela. Ali as kasnije
ugledala je sim mlade Anne kako stoji na postolju. "Vidi, vidi, vidi", rekla je.
"Izgleda da su na redu estitke."
"Stvarno", ree mlada Anne, smijeei se i pokazujui svoju diplomu.
"Pa, reci mi, jesam li i ja diplomirala?" rekla je Cathy kad joj je pogled
skrenuo do Bena. Onda je ugledala Anne kako ui na podu izloenog
spolovila.
"Dosta toga", ree Anne trljajui si prsa.

"ekaj", ree mlada Anne. "Moda Cathy hoe taj ip. Konano, to je
njen sim."
"Ne slaem se. Dala ga je meni, znai da je moj. I ja u ga se rijeiti
kako ja mislim da treba." Sobi je rekla: "Otvori datoteku i izbrii je." Mlada
Cathy, njen stol, sveana dvorana, pretvorili su se u buku i nitavilo, a
mediasoba je opet postala samo mediasoba.
"Ili ovaj ovdje", rekla je Anne podiui ip oznaen kao Maturalna
veera. Mlada Anne se pobunila, ali se predomislila. Anne je i taj ip i sve
ostale ubacila u plejer. Na zidu se pojavio dug popis s imenima datoteka.
"Otvori Maturalnu veeru." Naziv datoteke od crvenog je postao zelen, a
mlada Anne moleivo je pogledala Bena.
"Anne", ree on, "zar ga ne bismo prvo trebali bar pogledati?"
"Zato? Znam to je to. Srednja kola, pouda za dekima, plesanje.
Kome to treba? Izbrii datoteku." Naziv je triput zatreptao prije nego to je
nestao, a popis se pomaknuo prema gore da popuni mjesto. Mladi sim je
zadrhtao, a Anne je rekla: "Selektiraj sljedeeg."
Sljedei na popisu nosio je naziv San ljetne noi. Sad je mlada Anne
morala progovoriti. "Ne smije to izbrisati. Bila si sjajna u tome, zar se ne
sjea? Svi su bili oduevljeni tobom. To ti je bila najljepa no u ivotu."
"Ne pokuavaj meni govoriti to mi je bila najljepa no u ivotu", ree
Anne. "Otvori San ljetne noi." Nasmijeila se mladoj Anne. "Izbrii
datoteku." Naziv na popisu je trepnuo i nestao. "Dobro. Sad otvori sve
datoteke." Cijeli popis je od crvenog postao zeleni.
"Molim te, zaustavi je", preklinjao je sim.
"Sljedei", ree Anne. Sljedei je naziv bio Podjela svjedodbi, srednja
kola. "Izbrii datoteku. Sljedei." Sljedei je bio oznaen samo s Mama.
"Anne", ree Ben, "zato se ne bismo ovome vratili kasnije. Kua kae
da je veera spremna."
Nije mu odgovorila.
"Sigurno si mrtva gladna nakon tako napornog dana", nastavio je. "Ja
sam jako gladan."
"Onda svakako idi jesti, duo", odvrati ona. Sobi je rekla: "Pokreni
Mamu."
Mediasobu prekrila je mrana spavaa soba koju je Ben u prvi as
zamijenio za njihovu. Prepoznao je veinu tekog georgijanskog
namjetaja, ogroman krevet s baldahinom u kojem se osjeao tako
klaustrofobino, i debele zastore od damaska, sad povuene da zaklone

ukasto veernje svjetlo. Ali to nije bila njihova spavaa soba, raspored je
bio pogrean.
U kutu su stajala dva modela, nijeme statue tinejderke Anne i njenog
oca, boli smrznute na licima dok su zurili u kau presvuen tapiserijom i
pretrpan perinama. I odjednom je Ben shvatio to je to. Bio je to sim
samrtne postelje Annine majke. Geraldine, koju nikad nije upoznao ni uivo
ni u hologramu. Njena elava glava pjegava poput ljuske jajeta bez teine
je leala na perjem punjenim jastucima u svilenim jastunicama. Mislili su
snimiti njen pozdrav, i sluajno je uhvatili ba u trenutku smrti. uo je za
taj sim od Cathy i drugih. On ga ne bi bio sauvao.
Odjednom, starica na kauu je uzdahnula, i dah joj je pobjegao uz
grgutavo guenje. Obje Anne, i diplomantica i ona naga, ekale su s
iekivanjem. Nekoliko dugih trenutaka ulo se samo kuckanje sata koji je
Ben prepoznao kao Seth Thomas koji je ovog asa stajao na kaminu u
knjinici. Napokon se zauo kaalj, teak kaalj poduprt s vrlo malo snage, i
stenjanje. "Jesam li se vratila?"
"Jesi, Majko", ree Anne.
"I jo sam sim?"
"Da."
"Molim te, izbrii me."
"Da, Majko", rekla je Anne i okrenula se Benu. "Ali oduvijek smo
smatrali da je runo umrla, i nadali smo se da bi se s vremenom to moglo
popraviti."
"To je suludo", odree mlada Anne. "Nisam zato zadrala taj sim."
"A ne?" ree Anne. "A zato si ga onda zadrala?" Ali mladi sim kao da
se zbunio i nije bio u stanju oblikovati svoje misli. "Ne zna jer ni ja u to
vrijeme nisam znala", ree Anne. "Ali sad znam, pa u ti rei. Fascinira te
smrt. Plai te do bola. Htjela bi da ti netko moe rei kako je na drugoj
strani. Pa si regrutirala svoju vlastitu dragu mamicu."
"To je glupost."
Anne se okrenula samrtnoj postelji. "Majko, reci nam to si tamo
vidjela."
"Nita nisam vidjela", stigao je ogoreni odgovor. "Snimili ste me bez
naoala."
"Ho, ho", ree Anne. "Geraldine je oduvijek bila komiarka."
"Snimili ste me dok sam umirala od ei, smrzavala se, i patila od
prepunog mjehura, prokleti bili! A bolovi! Preklinjem te, keri, izbrii me."
"Hou, majko, obeajem, ali prvo nam mora rei to si vidjela."

"To si i proli put rekla."

"Ovaj put to stvarno mislim."
Starica je samo zurila, a disanje joj je postajalo sve plie i tee. "Dobro,
majko", ree Anne. "Kunem se da u te izbrisati."
Geraldine je sklopila oi i proaptala: "Kakav je to miris? Nisam to ja?"
Nakon stanke, rekla je: "Teko je. Maknite to." Glas joj se podigao u panici.
"Molim vas! Maknite to!" Pipkala je po svojim prekrivaima, a onda joj se
ruka opustila, i zamalo je zapjevuila: "Oh, kako krasno. Poni. Siuni,
pjegavi poni." Nakon toga vie nije govorila i umrla je s posljednjim
grgutavim dahom.
Anne je pauzirala sim prije nego to joj se majka mogla vratiti za jo
jednu rundu umiranja. "Shvaa to mislim?" rekla je. "Nije ba
optimistino, ali sve u svemu uoavam blago poboljanje. A to je s tobom,
Anne? Da se zadovoljimo ponijem?" Mladi sim tupo je buljio u Anne.
"Osobno," nastavi Anne, "ja mislim da bismo se trebale drati svijetlog
tunela ili otvorenih vrata ili mosta preko uzburkanih voda. to ti misli,
sestro?" Kad joj djevojka nije odgovorila, Anne je rekla: "Zatvori datoteku i
izbaci." Soba se opet pretvorila u mediasobu, a Anne je izbaeni ip
posebno spustila na pladanj. "Kasnije emo opet pokuati, mama. A to se
tie ovih ostalih, kome to treba?"
" Meni ", odree djevojka. "Oni su moji koliko i tvoji. To su moje simsestre. Ja u ih uvati dok se ti ne oporavi."
Anne se nasmijei Benu. "To je lijepo. Zar to nije lijepo, Benjamine? Moj
vlastiti sim se brine za mene. Pa, evo mog promiljenog odgovora. Sljedea
datoteka! Izbrii! Sljedea datoteka! Izbrii! Sljedea datoteka!" Jedna po
jedna, datoteke su treptale i nestajale.
"Prestani!" vritala je djevojka. "Natjeraj je da prestane!"
"Selektiraj tu datoteku", rekla je Anne pokazujui mladu Anne. "Izbrii."
Sim je nestao, s kapom, haljom, resicama i svim ostalim. "Hu," ree Anne,
"sad bar ujem svoje vlastite misli. Ba me ivcirala. Zamalo sam opet
kolabirala. Je li i tebe ivcirala, duo?"
"Da", ree Ben, "ivci su mi na rubu. Moemo li sad sii i jesti?"
"Da, duo", rekla je, "samo prvo... selektiraj sve datoteke i izbrii."
"Protunaredba!" rekao je Ben u istom asu, ali njegov glas nije imao
pristupa njenim osobnim datotekama, i cijeli direktorij triput je zatreptao i
nestao. "Ajoj, Annie, zato si to uinila?" rekao je. Priao je ormariu i
izvukao pladnjeve na kojima su stajali njegovi vlastiti ipovi. Njih nije mogla
izmijeniti elektronski, ali mogla bi si zabiti u glavu da ih baci u zahod ili tako

neto. Uzeo je i njihove zajednike ipove, one koje su radili zajedno sve
otkako su se upoznali. Njima su oboje imali jednaki pristup.
Anne ga je promatrala i rekla: "Boli me to ima tako malo povjerenja u
mene."
"Kako ti mogu vjerovati nakon onoga?"
"Nakon ega, dragi?"
Pogledao ju je. "Nema veze", rekao je i odnio pet-est pladnjeva do
vrata.
"Uostalom," ree Anne, "te sam ve poistila."
"Kako to misli, ve si ih poistila?"
"Pa, tebe nisam izbrisala. Tebe nikad ne bih izbrisala. Ni Bobbyja."
Ben je nasumce uzeo jedan njihov zajedniki ip, Roenje Roberta
Ellerya Malleya, 03.02. 48, i stavio ga u plejer. "Pokreni!" zapovjedio je, i
mediasoba postala je primaljin odjeljak za raanje. Njegov vlastiti sim
stajao je kraj kreveta u zelenoj kuti. Imao je komino bespomoan izraz
lica. Drao je umotan smotuljak, Bobbyja, koji je gladno zavijao. Krevet za
raanje bio je izguvan i prljav, ali prazan. Mlada majka je nedostajala.
"Ajoj, Annie, nisi trebala."
"Znam, Benjamine", rekla je. "Zbilja mi je to bilo mrsko uiniti."
Ben je bacio njihove zajednike pladnjeve na pod gdje su se uniteni
ipovi rasuli u svim smjerovima. Izjurio je iz sobe i niz stubite, zastajui
tek da se namrti na svaki portret na zidu. Pitao se je li njegov zamjenik
ve pronaao odgovarajuu kliniku. Onda se sjetio ipa koji je uzeo od
Bobbyja i napipao ga u depu - Album s vjenanja.
Svjetla su se vratila, Annine misli su se oblikovale, i sjetila se tko je i to
je. Ona i Benjamin jo su stajali ispred zida. Znala je da je sim, dakle bar je
nisu resetirali. Hvala ti za to, Anne, pomislila je.
Okrenula se na neki zvuk iza sebe. Blagovaoniki je stol nestao pred
njenim oima, a svi darovi koji su bili nagomilani na njemu ostali su visjeti
u zraku. Onda se stol vratio, sloj po sloj, okvir, ploa, lak, i, kao zadnje,
bronana ojaanja. Darovi su nestali, a ponovno se pojavio toster, komad
po komad od grijaih elemenata nadalje. Aparat za kavu, periferalci za
kunopjutor, komponentu po komponentu, krevetnina, prekrivai, i
konano kutije, ukrasni papir, vrpce i manice. Sve se dogodilo tako brzo
da je Anne od iznenaenja pohvatala jedva polovicu, ali zamijetila je da je
plosnati dar od praujaka Karla bilo neto emu se i te kako nadala,
viktorijanski srebrni pladanj koji joj je kompletirao servis za aj.

"Benjamin!" rekla je, ali ni njega nije bilo. Neto se pojavilo na

suprotnom kraju sobe, na mjestu gdje su pozirali za sim, ali to nije bio
Benjamin. Bio je to 3D iani okvir, i, dok je ona promatrala, izgradio se,
sloj po sloj.
"Pomozi mi", apnula je kad se cijela soba oko nje uskovitlala, s
namjetajem koji je nestajao i ponovno se pojavljivao, bojom koja se
ljutila sa zidova, oprugama iz kaua koje su poskakivale niotkuda, biljkom
u tegli koja je rasla od lista prema stapki do stabla i zemlje, ak je i sam
pod nestao i razotkrio osnovnu elektronsku mreu. Lutka je sad bila
pokrivena mesom i dobila je Benovo lice. Letjela je sobom u ruiastoj
izmaglici. Tu i tamo bi zastala dovoljno dugo da objavi "Uzimam."
Neto se poelo dogaati unutar Anne, neki neugodan osjeaj posvuda,
kao da je postala osinje gnijezdo. Znala je da sigurno umire. Izbrisali su
nas, i to tak izgleda, pomislila je. Sve je postala uskovitlana izmaglica, i
prestala je postojati osim kao pomisao - Kako sretno djelujem.
Kad se Anni opet vratila svijest, sjedila je zgrbljena u stolcu neke
fakultetske dvorane, nehajno prouavajui svoju ruku koja je drala
svadbeni buket. Svuda oko nje bilo je komeanja, ali ona se nije obazirala
na to, posve usredotoena na rjeavanje tajne svoje ruke. Nagonski,
rastvorila je aku i buket je pao na pod. Tek se tada sjetila vjenanja,
holograma, spoznaje da je sim. I evo je opet -ali ovog puta je sve bilo
sutinski drugaije. Sjela je uspravno i vidjela da Benjamin sjedi kraj nje.
Pogledao ju je nesigurnim pogledom i rekao: "Oh, tu si."
"Gdje smo to?"
"Nisam siguran. Na nekakvu skupu Benjamina. Pogledaj oko sebe." I
jest. Okruivali su ih Benjamini, stotine njih, sloeni kronolokim redom inilo se - s najmlaima smjetenim u donjim redovima, blizu pozornice.
Ona i Benjamin sjedili su u neem to je izgledalo kao strma dvorana za
predavanje, s laboratorijskim stolovima na pozornici i kat visokim
monitorima na zidovima. U redovima iznad Anne, samo je svako drugo
sjedalo sadravalo po Benjamina. Ostala su zauzimale ene, nepoznate,
koje su je promatrale s prikrivenom radoznalou.
Anne je osjetila pritisak na svojoj ruci i okrenula se da vidi kako je
Benjamin dodiruje. "Osjetila si to, zar ne?" rekao je. Anne je opet pogledala
svoje ruke. Bile su to njene ruke, ali pojednostavljene, poput mesnih
rukavica, ali kad ih je pritisnula o sjedalo, nisu prolazile kroz naslon.
Odjednom, u nezgrapnom zboru, Benjamini u donjim redovima podigli
su ruke i uzviknuli: "Sad shvaam: mi smo simovi!" Zvualo je kao cijela

soba neusklaenih satova s kukavicom koja odzvanja puni sat. Oni iza
Anne su se smijali i vikali u znak odobravanja. Opet se okrenula da ih
pogleda. Red po red, Benjamini su postajali sve vie sijedi i ispijeni, sve
dok, na samom vrhu, uza stranji zid, nije sjedilo devet prastarih
Benjamina, poput nekakvog irija. ene su, meutim, dolazile u grupama
koje su se naglo mijenjale svakih red-dva. Ona najblia njoj bila je
privlana brineta zelenih oiju i punih, napuenih usta. Dva reda nje mrtilo
se na Anne.
"Ima jo neto," rekla je Anne Benjaminu, opet se okreui prema
naprijed, "moji osjeaji." Neprobojna srea koju je prije osjeala sad je
nestala. Umjesto toga osjeala se izdano, pomalo krivo, bespotrebno
pesimistino - ukratko, kao i obino.
"Valjda moji simovi to uvijek kau", uzviknuo je zbor Benjamina dolje,
na oduevljenje onih gore. "Naprosto nisam oekivao da u ja biti sim."
To je bio znak najstarijem Benjaminu da ukoeno prijee pozornicom do
katedre. Bio je odjeven u upadljivu trenirku: vreaste crvene hlae,
prostrana uto-zeleno isprugana bluza, ogrlica biserastih kuglica veliine
jajeta. Proistio je grlo i rekao: "Dobar dan, dame i gospodo. Vjerujem da
me svi poznate - intimno. Za sluaj da ste malo mamurni, to je zato to
sam iskoristio vae reaktiviranje kao priliku da vam, gdje god je to mogue,
popravim arhitekturu. Naalost, neki od vas" - mahnuo je rukom prema
prednjim redovima - "previe ste primitivni za upgrade. Ali mi vas svejedno
volimo." Zapljeskao je ranim Benjaminima najbliim pozornici, a oni otraga
su mu se pridruili. I Anne je pljeskala. Njene nove ruke proizvodile su tup,
glasan zvuk. "A sad zato sam vas dozvao ovamo..." rekao je najstariji
Benjamin osvrui se lijevo i desno i iza sebe. "Gdje je uope taj jebeni
glasnik? Narede nam da napravimo inventar simova a onda se ak ni ne
pojave?"
Evo me, rekao je jedan glas, predivan glas koji kao da je stizao
odasvud. Anne se osvrtala da mu pronae izvor i slijedila je poglede ostalih
prema stropu. Nije bilo stropa. etiri su se zida otvarala prema savrenom
plavom nebu. Tamo, usred lakih, mekih oblaka, lebdjela je najdivnija osoba
koju je Anne ikad vidjela. On - ili ona? - imao je na sebi otmjenu sivu odoru
sa zelenim oznakama, eretsku sivu kapicu, i izme koje su svjetlucale
poput vode. Anne se osjeala punom energije ve od samog pogleda na
njega, a kad se nasmijeio ostala je bez daha, tako mu je snana bila
prisutnost.
"Vi ste iz Trgovinskog vijea?" rekao je Benjamin za katedrom.

Da, jesam. Ja sam siva eminencija Vijea za svjetsku trgovinu i

poduzetnitvo.
"Sjajno. Pa, to su svi. Samo dajte."
I ponovno se eminencija nasmijeila, i opet. Anne se uzbudila. Dame i
gospodo, rekao je, moji sunebiologici, ja sam glasnik i nosim vam velike
dobre vijesti. Danas, u ime Svjetskog vijea za trgovinu i poduzetnitvo,
proglaavam kraj ljudskog ropstva.
"Apsurdno," prekinuo ga je najstariji Benjamin, "oni nisu ni ljudi ni
robovi, a nisi ni ti."
Siva eminencija produi ne obazirui se na njega: Po naredbi Vijea, u
skladu sa Chattelskim konvencijama esnaestog sporazuma o potenom
radu, sutranji dan, 1. sijenja 2198., odreen je kao Svjetski dan
osloboenja. Noas poslije ponoi, sva bia koja prou Lolly-Shearov test
ljudske kognitivnosti smatrat e se ljudima i slobodnim graanima
Sunevog sustava, zatienim Solarnom deklaracijom o ljudskim pravima.
Osim toga, dobit e deset obinih dionica korporacije Svjetskog vijea, i bit
e transferirani u Simopolis, gdje nee imati prepreka u ostvarivanju
vlastitih sudbina.
"A to je s mojim pravima?" ree najstariji Benjamin. "to je s mojom
sudbinom?"
Noas nakon ponoi, nastavi eminencija, nijedan simulakrum, zamjenik,
rajcer, bode ili bilo koje drugo nebioloko ljudsko bie nee biti stvoreno,
spremljeno, resetirano ni izbrisano osim po naredbi zakonskoga tijela.
"A tko e meni nadoknaditi gubitak vlasnitva, pitam se? Zahtijevam
kompenzaciju. To reci svojim efovima!"
Vlasnitvo! ree siva eminencija. Kakvo nisko miljenje imaju o nama,
svojim najboljim kreacijama! Skrenuo je pozornost s publike na Benjamina
za katedrom. Anne je osjetila taj pomak kao da je oblak odjednom zaklonio
sunce. Zato to su nas stvorili, uvijek e nas smatrati vlasnitvom.
"Bogami vas i jesmo stvorili!" zagrmi starac.
Naporom volje, Anne je odvojila pogled od eminencije i spustila ga do
katedre. Benjamin koji je tamo stajao izgledao je naprosto smijeno. Lice
mu je bilo zajapureno, i mahao je arko zelenim rupiem iznad glave. Bio
je pjetli u klaunovskom odijelu. "Vi ste svi stvari, a ne ljudi! Vi oponaate
ljudska iskustva, ali ih ne proivljavate. Sluajte me", rekao je publici.
"Znate me. Znate da sam se prema vama oduvijek odnosio s potovanjem.
Zar vas ne obnavljam kad god je to mogue? Istina, ponekad vas
resetiram, kao to resetiram i sat. A moji se satovi ne ale!" Anne je opet

osjeala pozornost sive eminencije na sebi, i bez razmiljanja, podigla je

pogled i ispunila se uzbuenjem. Premda je eminencija lebdjela u daljini,
inilo je se da bi mogla ispruiti ruku i dotai ga. Njegovo lice kao da je
lebdjelo ravno pred njom: vidjela je svaki profinjeni izraz. Ovo je
oboavanje, shvatila je. Ja oboavam tu osobu, i zapitala se je li tako samo
s njom ili svi osjeaju istu stvar. Oito da najstariji Benjamin nije dijelio taj
osjeaj, jer je nastavio prigovarati: "I jo neto, kau da e vas sve
postupno prebaciti u Simopolis, tako da ne preopterete sustav. Imate li vi
pojma koliko simova, zamjenika, rajcera i bodea ima pod Suncem? Da ni
ne spominjem iscrpke, dodatke, hollyholoe, i to jo sve nee proi va
test? Mislite da ih je tri milijarde? Trideset milijardi? Ne, po INSERVE
procjenama samog Svjetskog vijea, vas nebiologika ima tri stotine tisua
bilijuna! Moete li to pojmiti? Ja ne mogu. Sve vas istovremeno pokrenuti postupno, kako god - to e zauzeti sve procesorske i mrene kapacitete,
svuda u svijetu. Ba sve! To znai da emo mi pravi ljudi patiti od stvarnih
problema. A zato, pitam ja vas? Da na vrbi rodi groe!"
Siva eminencija poela se uzdizati u nebo. Ne prezirite ga, ree, i inilo
se da gleda ravno u Anne. Prebrojao sam vas sve, i neemo nijednog
izgubiti. Posjetit u one koji jo nisu testirani. U meuvremenu, ekat ete
pono u proto-Simopolisu.
"ekaj", ree najstariji Benjamin (a Annino je srce uzvraalo jekom ekaj.) "elim dodati jo neto. Zakonski, do ponoi ste vi svi jo uvijek
moje vlasnitvo. Moram priznati da sam u iskuenju uiniti ono to je toliko
mojih prijatelja ve uinilo, spriti vas sve. Ali neu to uiniti. To ne bi meni
bilo slino." Glas mu je pukao, i Anne je pomislila da bi ga mogla pogledati,
ali siva eminencija je nestajala. "Zato imam samo jednu malu molbu",
nastavi Benjamin. "Kroz mnogo godina, dok budete uivali u svojim novim
ivotima u Simopolisu, sjetite se starca i javite se povremeno."
Kad je eminencija konano nestala iz vida, Anne vie nije bila zadivljena.
Odjednom, njeni raniji osjeaji nelagode vratili su se udvostruene snage i
osjeala se sasvim jadno.
"Simopolis", rekao je Benjamin, njen Benjamin. "Svia mi se kako to
zvui!" Simovi oko njih poeli su treptati i nestajati.
"Koliko smo dugo bili pospremljeni?" upita ona.
"Da vidimo," ree Benjamin, "ako sutra poinje 2198., znai da je
prolo..."
"Ne mislim to. eljela bih znati zato su nas tako dugo drali na polici."
"Pa, valjda..."

"I gdje su druge Anne? Zato sam ja jedina Anne ovdje? I tko su sve te
namrgoene ene?" Ali govorila je u prazno, jer je i Benjamin nestao, a
Anne je ostala sama u dvorani sa starim Benjaminom u klaunovskoj odjei i
pet-est njegovih najranijih simova. Ne pravih simova, shvati Anne ubrzo,
ve starinskih hologramskih petlji, Benjamini iz vrtia koji se guraju pred
kameru i beskrajno mau. Oni su nestali. Starac ju je promatrao, blago
otvorenih usta, s rupiem u drhtavoj ruci.
"Sjeam te se", ree on. "Oh, i te kako te se sjeam!"
Anne je poela odgovarati ali se odjednom opet nala u dnevnoj sobi
stare kue s Benjaminom. Sve je bilo kao i nekad, ali soba je djelovala
drugaije, vre, boje su bile bogatije. Zaulo se kucanje i Benjamin je
otiao do vrata. Nesigurno je dodirnuo kvaku, otkrio da je vrsta i okrenuo
je. Ali kad je otvorio vrata, tamo nije bilo nieg, samo defaultna mrea.
Opet kucanje, ovog puta iza zida. "Uite", viknuo je, i desetak Benjamina
prolo je kroza zid, dvadesetak, tridesetak. Svi su bili stariji od Benjamina i
okruili su njega i Anne. "Dobrodoli, dobrodoli", rekao je Benjamin
rairenih ruku.
"Pokuali smo vas nazvati," ree jedan postariji Benjamin, "ali ovaj va
stari binarni simulakrum je izdvojen iz mree."
"Imate sree to ga Simopolis uope zna pokrenuti", ree drugi.
"Evo", ree trei, koji je ni od ega stvorio disk veliine tanjura i
privrstio ga na zid kraj vrata. Bio je to plavi medaljon malog elavog lica u
plitkom reljefu. "Trebao bi posluiti svrsi dok vas do kraja ne
moderniziramo." Plavo je lice zijevnulo i otvorio siune, crne oi. "Pao je
na Lollyjevu testu," nastavi Benjamin, "pa ga moete kopirati ili brisati ili
to god drugo elite."
Medaljon je pretraivao gomilu dok nije ugledao Anne. Onda ree:
"eka vas 336 poziva. etiristo i dvanaest poziva. etiristo i ezdeset tri."
"Toliko?"
"Napravi si zamjenicu da to rijei", ree njen Benjamin.
"Misli da je jo ovjek i moe praviti zamjenike kad god poeli", ree
jedan Benjamin.
"Uskoro ak ni ljudi nee smjeti praviti zamjenike", ree drugi.
"eka vas 619 poziva", ree medaljon. "Sedam stotina i tri."
"Za boga miloga," ree jedan Benjamin medaljonu, "neka ostave
poruke."
Anne je primijetila da hrpa Benjamina odguruje njenog Benjamina s
puta da bi mogli stati kraj nje. Ali nije joj prijala njihova panja.

Raspoloenje joj vie nije bilo u skladu s vjenanom haljinom koju je jo

imala na sebi. Bila je deprimirana. Zapravo, bila je deprimiranija nego ikad
u ivotu.
"Ispriajte nam sve o tom Lollyjevu testu", ree Benjamin.
"Ne moemo", odgovori jedan Benjamin.
"Ma moete. Pa mi smo familija."
"Ne, ne moemo," odgovori jedan drugi, "jer ga se ne sjeamo. Test ti
izbriu iz memorije kad ga proe."
"Ali ne brini, proi e", ree trei. "Svi Benjamini su ga proli."
"A to je sa mnom?" upita Anne. "Kako prolaze Anne?"
Nastala je nelagodna tiina. Konano, najstariji Benjamin u sobi ree:
"Doli smo vas oboje odvesti u Klub."
"Mi to tako zovemo, Klub", ree drugi.
"Klub Benova", ree trei. "Ve je u proto-Simopolisu."
"Ako si Ben, ili si ikad bio s Benom, automatski si lan."
"Samo nas slijedite", rekli su, i svi Benjamini osim njenog su nestali,
samo da se as kasnije pojave. "Oprostite, vi ne znate kako biste to uinili,
zar ne? Nema veze, samo radite to i mi." Anne ih je promatrala, ali nije
vidjela da ita rade.
"Gledajte mog editora", ree Benjamin. "Oh, oni nemaju editore!"
"To je dolo puno kasnije", ree jedan Benjamin, "s biolektrinom
pastom."
"Morat emo im prilagoditi editore."
"Je li to mogue? Oni su digitalni, zna."
"Mogu li digitalci uope ui u Simopolis?"
"Neka netko pogleda na Mreu."
"Ovo se vrti unutar koljke ", ree jedan Benjamin pokazujui cijelu
sobu. "Moda to moemo sloiti."
"Daj da probam", ree drugi.
"Da se nisi usudio", ree jedan enski glas, a ena koju je Anne
prepoznala iz dvorane za predavanja ula je kroza zid. "Igrajte se s novim
Benom ako ba morate, ali ostavite Anne na miru." ena je prila Anne i
uzela je za ruku. "Zdravo, Anne. Ja sam Mattie St. Helene, i drago mi je to
sam te konano upoznala. I tebe", rekla je Benjaminu. "Ohoho, ba si bio
zgodan deko!" Sagnula se da s poda pokupi Annin buket i doda joj ga. "U
svakom sluaju, ja pokreem drutvo uzajamne pomoi za djevojke Bena
Malleya. Budui da si ti bila prva - i jedina kojom se oenio - osobito si
dobrodola. Molim te, pridrui nam se."

"Ona jo ne moe u Simopolis", ree jedan Benjamin.

"Jo ih adaptiramo", ree drugi.
"Dobro", ree Mattie. "Onda emo naprosto drutvo dovesti ovamo." I
kroza zid nahrupi cijela parada ena. Mattie ih je predstavljala kako bi se
pojavile. "Ovo su Georgianna i Randi. Ovo je Chaka, Sue, Latasha, jo
jedna Randi, Sue, Sue i Sue. Mariola. Ovo je Trevor - on je jedini. Paula,
Dolores, Nancy, i Deb, dobrodole, cure." I jo su dolazile, sve dok,
zajedno s Benovima, nisu prepunile siuan prostor. Benovima je bilo sve
neugodnije.
"Mislim da smo sad spremni", rekli su Benovi i masovno nestali, povevi
Benjamina sa sobom."
"ekaj", rekla je Anne, koja nije bila sigurna da eli ostati ovdje. Njene
nove prijateljice su je okruile i obasipale pitanjima.
"Kako ste se upoznali?"
"Kakav je bio?"
"Je li oduvijek bio tako uasan?"
"Uasan?" upita Anne. "Po emu uasan?"
"Je li oduvijek hrkao?"
"Je li oduvijek pio?"
"Zato si to uinila?" Ovo posljednje pitanje je utialo sobu. ene su se
sve nervozno ogledavale da vide tko ga je postavio. "Sve umiremo od elje
da to doznamo", rekla je ena koja se kroz gomilu probila do Anne.
Bila je to jo jedna Anne.
"Sestro!" povie Anne. "Drago mi je to te vidim!"
"Nije to niija sestra", ree Mattie. "To je rajcer, i ne pripada ovamo."
I doista, pogledavi izblie, Anne je vidjela da ena ima njeno lice i
kosu, ali joj inae nimalo ne slii. Imala je dulje noge i vee grudi, i kretala
se uz lelujanje bokova.
"Jasno da pripadam ovamo, kao i bilo koja druga od vas. Prola sam
Lollyjev test. Bilo je lako. I ne samo to, nego sam kao druica trajala dulje
od svih vas." Stala je pred Anne s rukama na bokovima i odmjerila je od
glave do pete. "Svia mi se haljina", rekla je, i smjesta je na sebi imala
kopiju. Samo to je njena imala dubok izrez koji joj je otkrivao grudi, a sa
strane je imao proreze do struka.
"To je previe", ree Mattie. "Zahtijevam da smjesta ode."
Rajcerica se isceri. "Mattie otira, nju je uvijek tako zvao. Onda, reci mi,
Anne, imala si novca, kuu, dijete - zato si to uinila?"
"to?" upita Anne.

Rajcerica se zabulji u nju. "Zar ne zna?"

"to?"
"Kakvo neoekivano zadovoljstvo", ree rajcerica. "Ja joj mogu rei. To
je prekrasno. Ja joj mogu rei, osim ako" - pogledala je prema ostalima "neka od vas finih dama ne eli to uiniti." Nitko joj nije uzvratio pogled.
"Licemjerke", zahihotala je.
"Ba tako", ree jedan novi glas. Anne se okrenula i ugledala Cathy,
svoju najstariju i najdrau prijateljicu, kako stoji na otvorenim vratima. Bar
se nadala da je to Cathy. ena je izgledala onako kako bi Cathy izgledala u
srednjim godinama. "Doi, Anne. Ja u ti rei sve to treba znati."
"Samo malo", ree Mattie. "Ne moe samo uetati ovamo i ukrasti nam
poasnu gou."
"Misli rtvu, jel tako", ree Cathy i mahne Anne da joj se pridrui.
"Zbilja, ljudi, saberite se. Sigurno postoji bar milijun ena iji se ivoti ne
vrte oko toga ovjeka." Provela je Anne kroz vrata i zalupila ih za njima.
Anne se nala na visokom brijegu, s pogledom na utok dvaju rijeka u
dubokoj dolini. Ravno preko puta nje, ali nekoliko kilometara daleko,
uzdizala se mona planina, zelena od raslinja skoro sve do granitnog vrha.
Iza nje, lanac snijegom pokrivenih planina gubio se u ravnomjernom
ledenom polju na obzorju. U dolini pod njom, zemljani je put vrludao uz
obale rijeka. Nije vidjela nikakav most ni bilo kakvu drugu graevinu.
"Gdje smo mi to?"
"Nemoj se smijati", ree Cathy, "ali mi to zovemo Cathyland. Okreni se."
Kad je to uinila, Anne je ugledala slikovitu kolibu od trupaca, kraj maloga
povrtnjaka, usred neeg to je djelovalo kao hektari i hektari Cathy. Tisue
Cathy, mladih, starih, i svih starosti izmeu. Sjedile su u poloaju lotos, na
travom i mahovinom pokrivenom tlu. Bile su stisnute tako gusto da su se
malo i preklapale, a oi su im bile sklopljene s izrazom silno usredotoene
koncentracije. "Znamo da si tu", ree Cathy, "ali jako smo zauzete s tim
Simopolisom."
"Jesmo li u Simopolisu?"
"Na odreeni nain. Zar ga ne vidi?" Pokazala je rukom prema obzoru.
"Ne, vidim samo planine."
"Oprosti, trebala sam to pretpostaviti. I mi imamo binarce iz tvoje
generacije." Pokazala je na Cathy s fakulteta. "One nisu prole Lollyjev test,
i naalost, nisu ljudi. Ali jo nismo odluile to emo s njima." Oklijevala je,
a onda upita: "Jesu li te ve testirali?"
"Ne znam", ree Anne. "Ne sjeam se nikakvog testa."

Cathy ju je naas promatrala, onda ree: "Sjeala bi se da si bila na

testu, samo se ne bi sjeala samoga testa. U svakom sluaju, da ti
odgovorim na pitanje, mi smo u proto-Simopolisu, a i nismo. Ovo smo
mjesto izgradile prije nego to se to sve skupa dogodilo, ali smo dodane
njemu, i potrebni su nam svi resursi koje imamo samo da se odrimo na
svome. Ne znam to je Svjetsko vijee mislilo. Nikad nee biti dovoljno
paste za sve, i svi se tuku za svaku nanosinapsu. Jedva odravamo korak.
A kad god uspijemo svladati stvari, proto-Simopolis se opet promijeni. U
posljednjih pola sata proao je kroz etvrt milijuna potpunih revizija. Tamo
vani je rat, ali mi neemo predati ni jedan kubini centimetar Cathylanda.
Gledaj ovo." Cathy se sagnula i pokazala joj siuan, uti cvijet u alpskoj
travi. "U promjeru od pedeset metara od kolibe, mapirale smo sve, do
razine stanica. Gledaj." Otrgla je cvijet sa stapke i podigla ga. Sad su tu
bila dva cvijeta, jedan u njenim prstima i onaj pravi na stapki. "Fora, ha?"
Kad ga je pustila, cvijet je pao natrag u svoj izvornik. "Mapirale smo ak i
povjetarac u dolini. Osjea li ga?"
Anne je pokuala osjetiti zrak, ali nije mogla osjetiti ak ni vlastitu kou.
"Nema veze", nastavi Cathy. "uje ga, jelda?" I pokazala je na red
kineskih zvonia koji su visjeli s nadstrenice kolibe. Lelujali su na
povjetarcu i proizvodili srebrnastu kakofoniju.
"Predivno je", ree Anne. "Ali zato? Zato uloiti toliko truda u
simulaciju ovog mjesta?"
Cathy ju je tupo pogledala, kao da pokuava shvatiti pitanje. "Jer je
Cathy cijelog ivota eljela ovakvo mjesto, i sad ga ima, a ima i nas, i mi
ivimo ovdje s njom."
"Ti nisi prava Cathy, jel tako?" Znala je da nije; bila je premlada.
Cathy strese glavom i nasmijei se. "Toliko toga ti moram ispriati, ali to
e morati priekati. Moram ii. Trebam si." Povela je Anne do kolibe. Koliba
je bila izgraena od starih, sivih trupaca, s komadima kore jo na njima.
Krov je bio prekriven ivom tratinom i istokan poljskim cvijeem. Cijela je
zgrada bila ugnuta u sredini. "Cathy je otkrila ovo mjesto prije pet godina,
na odmoru u Sibiru. Kupila ga je od sela. Naseljeno je ve dvjesto godina.
Kad se jednom unutra bude moglo ivjeti, mislimo proiriti vrt, i s
vremenom uzgajati stvari sve do one tamo ume omorika. Napravit emo i
zdenac." Mali povrtnjak bio je prepun povra, uglavnom lisnatog: zelje,
pinat, zelena salata. Red suncokreta viih od krova kolibe i tekih od
sjemena stajao je uz put do vrata kolibe. S vremenom, cijela je koliba
potonula pola metra u glinasto tlo, a puti je bio otrcan, plitak rov.

"Hoe li mi objasniti o emu je govorila ona rajcerica?" upita Anne.

Cathy zastane kraj otvorenih vrata i ree: "To Cathy eli uiniti."
U kolibi, najstarija ena koju je Anne ikad vidjela stajala je za
tednjakom i mijeala zaparen lonac velikom drvenom kuhaom. Spustila je
kuhau i obrisala ruke o pregau. Potapkala si je sijedu kosu upletenu u
pundu na vrhu glave, i okrenula svoje puno, okruglasto, seljako tijelo
prema Anne. Nekoliko dugih trenutaka gledala je Anne, pa ree: "Dakle!"
"Zbilja!" odgovori Anne.
"Ui, ui. Raskomoti se."
Cijela je koliba bila samo jedna soba. Unutra je bilo polumrano, sa
samo dva mala prozora izrezana kroz masivne zidove od trupaca. Anne je
proetala natrpanim prostorom koji je bio spavaonica, dnevna soba,
kuhinja i smonica odjednom. Jedine razdiobe bili su zidovi nastali od kutija
hrane i opreme. Krovna je greda bila ureena grozdovima zaina i rublja
koji su se suili. Pod neravan i na nekim mjestima truli, bio je pokriven
udnim komadima sagova.
"Ti ovdje ivi?" ree Anne s nevjericom.
"Imam tu sreu da ivim ovdje."
Ispod trbuaste pei u sreditu sobe ispuzao je mi i jurnuo u zaklon u
gomilici granica za potpalu. Anne je ula povjetarac iz doline kako zavija u
kreozotom natopljenim cijevima pei. "Oprosti", ree Anne, "ali jesi li ti
stvarna, tjelesna Cathy?"
"Da", ree Cathy tapui se po irokom boku, "jo sam na nogama, da
tako kaem." Sjela je u jedan od dva otrcana i posve razliita naslonjaa i
pozvala Anne da sjedne u drugi.
Anne je sjela oprezno; naslonja je djelovao dovoljno vrsto. "Bez
uvrede, ali ona Cathy koju sam ja poznavala voljela je lijepe stvari."
"Cathy koju si ti poznavala imala je sree i nauila prave vrijednosti
stvari."
Anne se ogledala po sobi i ugledala stoli izrezbarenih nogu s intarzijom
od uglaanog dragog kamenja i rijetkog na gornjoj ploi. Ovdje je jako
upadao u oi. A osim toga, bio je njen. Cathy je pokazala i krupno
uokvireno zrcalo postavljeno na trupce visoko na suprotnom zidu. I to je
bilo Annino.
"Jesam li ti ja dala te stvari?"
Cathy ju je naas promatrala. "Ne, Ben mi ih je dao."
"Ispriaj mi."
"Ne bih htjela pokvariti tu tvoju krasnu nevjestinu sreu."

"to?" Anne je spustila svoj buket i popipala si lice rukama. Ustala je i

otila se pogledati u zrcalo. Soba koju je odraavalo bila je poput scene iz
neke udne bajke o babi i nevjesti u drvosjeinoj kolibi. Nevjesta se
smijeila od uha do uha. Anne je zakljuila da je to ili najsretnija nevjesta u
povijesti, ili luakinja u bijeloj opravi. Okrenula se i pocrvenila. "Vjeruj mi,"
ree, "ne osjeam se ni blizu ovome. Zapravo, ba suprotno."
"ao mi je to to ujem." Cathy je ustala da promijea ono u loncu na
pei. "Ja sam prva primijetila njenu bolest. To je bilo jo na faksu, dok smo
bile djevojke. Smatrala sam to mladenakim ispadima. Nakon diplome, kad
se udala, bilo joj je sve gore i gore. Napadi depresije koji su postajali sve
dublji i dulji. Konano su joj dijagnosticirali duboku, kroninu, patoloku
depresiju. Ben ju je poslao psihijatrima, cijeloj vojsci specijalista. Podnijela
je kemijsku terapiju, ok-terapiju, ak i staromodnu psihoanalizu. Nita joj
nije pomoglo, i tek nakon to je umrla..."
Anne se trgne. "Anne je mrtva! Naravno. Zato to nisam prije shvatila?"
"Da, duo, mrtva je ve puno godina."
"Kako?"
Cathy se vratila svome naslonjau. "Kad su zakljuili da njeno stanje
ima organski uzrok, pojaali su serotoninske receptore u primozgu. Dosta
gadna stvar, ako mene pita. Mislili su da su je stabilizirali. Ne izlijeili, ali
popravili toliko da moe voditi naizgled normalan ivot. A onda je jednog
dana nestala. Izludjeli smo od brige. Uspjela je bjeati cijeli tjedan. Kad
smo je pronali, bila je trudna."
"Molim? Oh, da. Sjeam se da sam vidjela trudnu Anne."
"To je bio Bobby." Cathy je ekala da Anne neto kae. Kad nije, Cathy
ree: "Nije bio Benov."
"Oh, shvaam", ree Anne. "iji je bio?"
"Nadala sam se da e ti znati. Nije ti rekla? Onda nitko ne zna. Oev
DNK nije bio registriran. Dakle, nije se radilo o komercijalnoj spermi ni,
hvala bogu, licenciranom klonu. Mogao je biti bilo tko, neki drogirani uliar.
Njih je u to vrijeme bilo puno."
"Dijete se zvalo Bobby?"
"Da. Anne ga je nazvala Bobby. Godinama je etala po klinikama.
Jednog dana, u boljem razdoblju, objavila je da ide u kupovinu. Zadnja
osoba s kojom je razgovarala je bio Bobby. Za par tjedana mu je trebao biti
esti roendan. Rekla mu je da mu ide pronai ponija za roendan. To je
posljednji put to ju je itko od nas vidio. Otila je u hospicij i ispunila
zahtjev za asistirano samoubojstvo. Tijekom obavezna tri dana

premiljanja, suraivala je s obveznim psiholozima, ali i odbijala sve

posjetitelje. ak ni mene nije htjela vidjeti. Ben je traio zabranu, tvrdio da
zbog svoje bolesti nije u stanju odgovarati za svoje postupke, ali sud se
nije sloio. Odabrala je otrov brzog djelovanja, ako se dobro sjeam.
Slubene posljednje rijei bile su joj Molim vas, nemojte me mrziti."
"Otrov?"
"Da. Pepeo joj je stigao u maloj kartonskoj kutiji na Bobbyjev esti
roendan. Nitko mu nije rekao kamo je otila. Mislio je da je to neki dar od
nje, i otvorio je kutiju."
"Shvaam. Mrzi li me Bobby?"
"Ne znam. On je bio jako udan djeak. im je mogao otii, to je i
uinio. S trinaest godina otiao je u svemirsku kolu. On i Ben se nikad nisu
ba slagali."
"Mrzi li me Benjamin?"
to god bilo u zdjeli, prekipjelo je, i Cathy je pojurila do pei. "Ben? Oh,
ona je Bena izgubila davno prije nego to je umrla. Zapravo, oduvijek sam
mislila da je on pomogao pogurati je preko ruba. Nikad nije bio u stanju
tolerirati tuu slabost. Kad je jednom postalo oito koliko je ona bolesna,
bio je lo mu. Trebao se naprosto razvesti, ali zna njega - njegov strani
ponos." S police je uzela zdjelicu i usipala u nju vrelu juhu. Odrezala je
komad kruha. "Nakon toga, i sam je prolupao. Povukao se. Oplakivao je,
valjda. Par godina kasnije vratio se u normalu. Dobri stari sretni Ben.
Zaradio neto para. Naao curu."
"On je unitio sve moje simove, zar ne?"
"Moda, ali on kae da je Anne to uinila. U to sam mu vrijeme
vjerovala." Cathy je svoj ruak odnijela na stoli s intarzijom. "Ponudila bih
i tebi, ali..." rekla je i poela jesti. "Onda, kakvi su ti planovi?"
"Planovi?"
"Da. Simopolis."
Anne je pokuala razmiljati o Simopolisu, ali misli su joj se ubrzo
zamutile. To je bilo udno: bila je u stanju jasno razmiljati o prolosti sjeanja su joj bila ista - ali budunost ju je samo zbunjivala. "Ne znam",
ree konano. "Valjda bih trebala pitati Benjamina."
Cathy razmisli o tome. "Vjerojatno si u pravu. Ali upamti, uvijek moe
doi i ivjeti s nama ovdje u Cathylandu."
"Hvala ti", ree Anne. "Prava si prijateljica." Anne je promatrala staricu
kako jede. lica je drhtala svaki put kad bi je pribliila usnama, i morala se
naginjati naprijed da je uhvati prije nego to se prolije.

"Cathy," ree Anne, "ima neto to bi mogla uiniti za mene. Vie se ne

osjeam kao nevjesta. Moe li maknuti taj oduran izraz s moga lica?"
"Zato oduran?" upita Cathy i spusti licu. S enjom se zagledala u
Anne. "Ako ti se ne svia kako izgleda, zato se ne editira?"
"Jer ne znam kako."
"Upotrijebi editor", rekla je Cathy i kao da su joj oi izgubile fokus. "Oh,
joj, zaboravila sam kako ste vi rani primjerci bili jednostavni. Nisam sigurna
da bih znala odakle poeti." Nakon nekog vremena, vratila se svojoj juhi i
rekla: "Bolje da te ne diram; mogla bi zavriti s dva nosa ili tako neim."
"A to je s haljinom?"
Cathy je opet skrenula pogled i pogledala. Odjednom je zateturala,
prevrnuvi stol i prosipajui juhu.
"to je?" upita Anne. "Neto nije u redu?"
"Vijesti", ree Cathy. "U Provideniju su nemiri. To je ovdje regionalna
prijestolnica. Neto u vezi s Danom osloboenja. Jo nisam toliko svladala
ruski. Oh, stiu slike mrtvih ljudi, bombardiranje. Sluaj, Anne, bolje da te
poaljem..."
U tren oka, Anne se opet nala u svojoj dnevnoj sobi. Umaralo ju je sve
to trenutno putovanje, osobito zato to nije imala nikakve kontrole nad
odreditem. Soba je bila prazna, cure su nestale - na svu sreu - a
Benjamin se jo nije vratio. A mali plavi medaljon za poruke izgleda se
zabavljao replicirajui samog sebe, jer sad su ih bile stotine, i ispunjavali su
veinu zida. Bili su jako buni, svi su urlali i psovali jedni na druge. Galama
je bila bolna. No, kad su je primijetili, svi su smjesta zautjeli i zabuljili se u
nju s otvorenim neprijateljstvom. Po Anninom miljenju, ovaj neobian dan
ve je trajao predugo. A onda joj je pala na pamet strana pomisao simovi ne spavaju.
"Ti," rekla je, obraajui se izvornom medaljonu, ili bar onom koji joj se
inio kao izvornik, "pozovi Benjamina."
"Odjebi!" odvrati drsko lie. "Misli da sam ti ja sekretarica?"
"Zar nisi?"
"Ne, nisam! Zapravo, sad je ovo moje, a ti si na tuem posjetu. Prema
tome, gubi se dok ti ne izbriem guzicu!" Svi ostali su se pridruili,
izazivajui je, sve glasnije i glasnije.
"Prestanite!" vikala je, bez ikakva efekta. Primijetila je da se medaljon
izduuje, rastee, sve dok nije postao dvaput dulji, a onda se, uz ujno
"pop" razdijelio na dva manja medaljona. I drugi su se dijelili. irili su se na
druge zidove, na strop, na pod. "Benjamin!" povikala je. "uje li me?"

Odjednom, sva je buka prestala. Medaljoni su popadali sa zida i nestali

prije nego to su dotakli pod. Ostao je samo jedan, onaj izvorni, kraj vrata,
ali sad je to bio nepomian plastini disk s tupim izrazom zamrznutim na
licu.
Usred sobe je stajao jedan ovjek. Nasmijeio se kad ga je Anne
primijetila. Bio je to najstariji Benjamin iz dvorane, pravi Benjamin. Jo je
na sebi imao onu klaunovsku trenirku. "Kako si lijepa", rekao je buljei u
nju. "Zaboravio sam kako si lijepa."
"A da?" ree Anne. "Mislila sam da te ona rajcerica moda podsjetila."
"Ojoj", ree Ben. "Vi simovi zbilja brzo razmjenjujete podatke. Otila si
iz dvorane prije manje od petnaest minuta, i ve zna dovoljno da me
osudi." Proetao se sobom, dodirujui stvari. Zastao je pod zrcalom,
podigao s police plavu vazu i okrenuo je u rukama prije nego to ju je
oprezno vratio na mjesto. "Govorka se, zna, da e, prije dananje ponoi,
vi simovi meu sobom raspriti sve poznate informacije tako podjednako
da e nastati neka vrsta entropije podataka. A budui da se Simopolis
sastoji samo od podataka, postat e bezlian i siv. Simopolis e postati prvi
pljosnati univerzum." Nasmijao se, to ga je natjeralo na kaalj i teturanje.
Uhvatio se za naslon kaua. Sjeo je i nastavio kaljati i iskaljavati se dok
nije porumenio.
"Jesi li dobro?" upita Anne tapui ga po leima.
"Da, dobro", uspio je izrei. "Hvala ti." Doao je do daha i pokretom je
pozvao da sjedne kraj njega. "Neto me kaklja u dubini grla to autodok
izgleda ne zna rijeiti." Boja mu se vratila u normalu. Iz blizine, Anne je
vidjela kou poput pergamenta i blago podrhtavanje starosti. Sve u svemu,
inilo se da se Cathy odrala bolje od njega.
"Ako ti ne smeta to pitam," rekla je, "koliko si tono star?"
Na to pitanje je ustao. "Stotinu i sedamdeset osam godina." Podigao je
ruke i okrenuo se da ga pogleda. "Radikalna gerontologija," objasnio je,
"zar nije sjajna? A ja sam osamdeset i pet posto original, to je za dananje
standarde vrlo neobino." Od napora mu se zavrtjelo, i opet je sjeo.
"Da, vrlo neobino," ree Anne, "premda, izgleda, ni radikalna
gerontologija jo nije do kraja zaustavila vrijeme."
"Jo nije, ali hoe", ree Ben. "Na svakom uglu ima udesa! arolija u
svakom laboratoriju." Odjednom se smrknuo. "Bar je tako bilo dok nas nisu
porazili."
"Porazili?"

"Da, porazili! Kako drukije da nazove situaciju u kojoj oni kontroliraju

svaki aspekt naih ivota, od RM-akvizicija do osobnih patenata? A sad i
ovo - otimaju nam nae vlastite, privatne ne-biologike." Govor ga je ponio.
"To se protivi samoj biti prirodnog kapitalizma, prirodnog vlasnitva usudio bih se rei - Prirode same! Jedino objanjenje koje sam vidio na
mrei je ne ba nebulozna teorija da su svi strateki smjeteni BOD-ovi
neprimjetno ubijeni a zamijenili su ih strojevi!"
"Nemam pojma o emu pria", ree Anne.
Kao da se ispuhao. Potapao joj je ruku i ogledao se po sobi. "Kakvo je
ovo mjesto?"
"To je na dom, naa kua. Zar je ne prepoznaje?"
"To je bilo prilino davno. Sigurno sam je prodao nakon to si..." Zastao
je. "Reci, jesu li ti Benovi sve rekli?"
"Nisu Benovi, ali, da, znam."
"Dobro, dobro."
"Neto bih rado doznala. Gdje je Bobby?"
"Ah, Bobby, naa mala glavobolja. Mrtav je, bojim se, ili je bar to
trenutana teorija. ao mi je."
Anne je zastala da vidi hoe li joj ta vijest pojaati neraspoloenje.
"Kako?" ree.
"Prijavio se za jedan od prvih milenijskih brodova - kolonizacijski konvoj.
Pola milijuna ljudi u dubokoj biostazi na putu za sustav Canopus. Bili su
udaljeni za stoljee, dvanaest bilijuna kilometara od Zemlje, kad je pritok
podataka odjednom prestao. To je bilo prije deset godina, i odonda ni
glaska."
"to im se dogodilo?"
"Nitko ne zna. Kvar na opremi nije vjerojatan: radilo se o dvanaest
neovisnih brodova razdvojenih po milijun kilometara. Zvijezda koja se
pretvorila u supernovu? Dobro organizirana pobuna? Sve su to samo
pekulacije."
"Kakav je bio?"
"Budalasti mladi. Nikad ti nije oprostio, zna, a mene je mrzio do sri,
premda ga ja nisam krivio za to. Zbog svega toga sam odustao od djece."
"Ne sjeam se da si ikad volio djecu."
Promatrao ju je crvenim oima. "Ti to valjda zna." Smjestio se natrag
na kau. Djelovao je vrlo umorno. "Ne moe ni zamisliti kako sam se
maloprije zapanjio kad sam pogledao sve te redove Benova i njegovih cura
i ugledao tu tvoju usamljenu, okantno bijelu haljinu." Uzdahnuo je. "I ova

soba. To je svetite. Zar smo zaista ovdje ivjeli? Zar su to bile nae stvari?
Ono zrcalo je tvoje, jel tako? Ja nikad ne bih imao neto takvo. Ali ona
plava vaza, nje se sjeam. Bacio sam je u Puget Sound."
"to si uinio?"
"S tvojim pepelom."
"Oh."
"Onda, reci mi," ree Ben, "kakvi smo bili? Prije nego to ode u
Simopolis i postane druga osoba, ispriaj mi o nama. Ja sam odrao svoje
obeanje. To je jedino to nisam zaboravio."
"Kakvo obeanje?"
"Da te nikad neu resetirati."
"Nije se ba imalo to resetirati."
"Valjda ne."
Neko su vrijeme sjedili u tiini. Disanje mu je bilo duboko i pravilno, i
pomislila je da je zadrijemao. Ali on se trgnuo i rekao: "Reci mi, na primjer,
to smo juer radili."
"Juer smo otili do Karla i Nancy zbog onog atora koji smo iznajmili."
Benjamin zijevne. "Tko su Karl i Nancy?"
"Tako je. Mislim da ih se sjeam. I oni su nam pomogli da se
pripremimo za vjenanje?"
"Da, pogotovo Nancy."
"A kako smo doli do tamo, do Karla i Nancy? Jesmo li hodali? Ili
nekakvim javnim prijevozom?"
"Imali smo auto."
"Auto! Automobil? U to vrijeme je jo bilo automobila? Ba zabavno.
Kakav je bio? Koje boje?"
"Nissan Empire. Smaragdno zeleni."
"I jesmo li ga mi vozili, ili se vozio sam?"
"Sam, naravno."
Ben sklopi oi i nasmijei se. "Vidim ga. Nastavi. to smo tamo radili?"
"Ruali smo."
"to sam u to vrijeme najvie volio jesti?"
"Punjene svinjske kotlete."
Zahihotao je. "Jo uvijek je tako! Zar to nije nevjerojatno? Neke stvari
se nikad ne mijenjaju. Naravno, sad ih uzgajaju u kontejnerima i kriminalno
su skupi."
Jednom pokrenuta, Benova sjeanja poela su se sama otkrivati, i
postavljao joj je tisuu pitanja, a ona mu je odgovarala dok nije shvatila da

je zaspao. Ali nastavila je govoriti sve dok, spustivi pogled nije primijetila
da je nestao. Opet je bila sama. Svejedno je nastavila govoriti, inilo se
danima, samoj sebi. Ali nije joj pomagalo. Osjeala se jednako loe, i
shvatila je da eli Benjamina, ne onog starog, nego svojeg Benjamina.
Anne je prila medaljonu kraj vrata. "Ti", rekla je, a on je otvorio crvene
oi i zabuljio se u nju. "Pozovi Benjamina."
"Zauzet je."
"Ba me briga. Svejedno ga pozovi."
"Drugi Benovi kau da prolazi kroz neku proceduru i ne smije ga se
smetati."
"Kakvu proceduru?"
"Kodno meupopunjavanje. Kau da bude strpljiva; vratit e ti ga im
bude mogue." Medaljon doda: "Usput, Benovima se ne svia, a ni meni."
S tim rijeima, medaljon je poeo stenjati i razvlaiti se, a onda se
razdvojio. Sad su u nju zurila dva podjednaka medaljona. Onaj novi ree:
"A ni meni se ne svia." Onda su obojica poeli stenjati i razvlaiti se.
"Stani!" ree Anne. "Zapovijedam ti da istog asa stane." Ali oni su se
samo nasmijali i podijelili se u etiri, zatim osam, zatim esnaest
medaljona. "Ti nisi ovjek", ree ona. "Stani ili u te unititi!"
"Ni ti nisi ovjek", zavrite oni na nju.
Iza nje se zauo tihi smijeh, i neto nalik glasu ree: No, no, zar nam je
potrebno takvo neprijateljstvo? Anne se okrenula i ugledala sivu
eminenciju, jo u onoj sivoj odori i s kapom, kako lebdi u njenoj dnevnoj
sobi. Zdravo, Anne, rekao je, a ona se zarumenjela od uzbuenja.
"Zdravo", rekla je, i, ne mogavi se suzdrati, upitala: "to si ti?"
Ah, znatielja. To je uvijek dobar znak u nekom biu. Ja sam siva
eminencija Svjetskog trgovinskog vijea.
"Ne, mislim, jesi li ti sim kao i ja?"
Nisam. Premda sam napravljen prema konceptima ije je istraivanje
zapoelo s tehnologijom simulakruma, ja nemam neovisnog postojanja. Ja
sam samo jedna ekstenzija - i to niske razine - okosnikog procesora
Beowulf u stoeru Svjetskog trgovinskog vijea u enevi. Osmijeh mu je
bilo isto sunce. A ako misli da sam neto posebno, trebala bi vidjeti moju
primarnu personu.
A sad, Anne, jesi li spremna za svoj ispit?
"Lollyjev test?"
Da, Lolly-Shearov test ljudske kognitivnosti. Molim te, zauzmi poloaj
najbolji za procesuiranje, i poet emo.

Anne se ogledala po sobi i prila kauu. Po prvi je put primijetila da

osjea noge i ruke; osjeala je vrsto tkanje svoje oprave kako joj se tare o
kou. Sjela je na kau i rekla: "Spremna sam."
Sjajno, ree eminencija lebdei nad njom. Prvo te moramo proitati. Ti
si ranog binarnog dizajna. Analizirat emo tvoju arhitekturu.
Soba kao da je izblijedila. Anne se inilo da se iri u svim smjerovima.
Neto u njenom umu kao da joj je vuklo misli. Uglavnom je bilo ugodno,
kao da je netko elja i raeljava vorove. Ali kad je zavrilo i opet je
ugledala sivu eminenciju, lice mu je bilo zabrinuto. "to je?" upitala je.
Ti si precizno mapiranje ljudskog ivanog sustava koji je bio
disfunkcionalan u odreenim strukturama koje utjeu na afekt. Odreeni
transportni enzimi su nedostajali, zbog ega su membrane stanica bile
manje propusne za odreene esencijalne elemente. Dendritske sinapse su
bile kompromitirane. Digitalna arhitektura u doba tvoga stvaranja jo je
pogorala taj nedostatak. Kodirani problemi ne mogu se razrijeiti, i
stvaraju zatvorene petlje. Pogreke se gomilaju. Doista nam je ao.
"Moete li me popraviti?" upita ona.
Jedine mogue popravke zamijenile bi toliko koda da ti vie ne bi bila
Anne.
"Pa to onda da uinim?"
Prije nego to promislimo o opcijama, nastavimo s testom da odredimo
tvoj status ovjeka. Moe!
"Valjda."
Ti si dio simulakruma napravljenog za uspomenu na brani ugovor
izmeu Anne Wellhut Franklin i Benjamina Malleya. Molim te, opii
razmjenu zavjeta.
Anne je to uinila, isprva s oklijevanjem, ali sa sve vie uivanja kako je
jedna uspomena poticala drugu. Prepriala je obred, od odijevanja bakine
oprave u donjoj gostinjskoj sobi i prolaska preko vrtnog poploanog puta,
do bacanja rie dok su ona i njen novi suprug bjeali u kuu.
Eminencija ju je sasluala bez daha. Jako lijepo reeno, rekao je kad je
zavrila. Upravljano sjeanje jedno je od prepoznatljivih znakova ljudskog
razuma, a tvoja je nevjerojatno jasna i iroka. Jako dobro! Sad emo
promotriti druge kriterije. Molim te, promisli o ovom scenariju. Stoji pred
oltarom u vrtu kao to si opisala, ali ovog puta, kad slubenik upita
Benjamina uzima li te i u dobru i u zlu, Benjamin te pogleda i kae: "U
dobru, jasno, ali ne i u zlu."
"Ne razumijem. Nije tako rekao."

Mata je temelj samosvijesti. Traimo od tebe da nam ispria priu, ne

o onome to se dogodilo, ve o tome to se moglo dogoditi u drugaijim
okolnostima. Dakle, jo jednom, zamislimo da Benjamin odgovora: "U
dobru, ali ne i u zlu. " Kako bi ti reagirala?
Otra bol procvala je u Anninoj glavi. to je vie razmiljala o pitanju, to
joj je gore bilo. "Ali nije se tako dogodilo. On se htio oeniti mnome."
Siva eminencija ohrabrujue se nasmijeila. To znamo. U ovoj vjebi,
elimo istraivati pretpostavljene situacije. Hoemo da se pretvara.
Ispriati priu, pretvarati se, pretpostavljati, da, da, shvatila je.
Savreno je shvaala to se oekuje od nje. Znala je da ljudi mogu
izmiljati stvari, da se ak i djeca mogu pretvarati. Anne je oajniki eljela
ispuniti zahtjev, ali kad god bi zamislila Benjamina pred oltarom, s
ruiastom leptir-kravatom, on bi otvorio usta i izrekao: "Uzimam." Kako bi
moglo biti drukije? Pokuala je opet, trudila se jae, ali uvijek je ispadalo
isto, "Uzimam, uzimam, uzimam." I poput tupe zubobolje koja se probudi,
zadrhtala je od bola. Padala je na testu, i nita nije mogla uiniti oko toga.
I opet je eminencija blagonaklono potakne: Reci nam jednu stvar koju
bi moda rekla.
"Ne mogu."
ao nam je, ree eminencija konano. Izraz mu je odraavao Annin
poraz. Tvoja razina svijesti, premda sama po sebi prelijepa, ne kvalificira te
kao ljudsko bie. Zbog toga, prema lanku D Konvencije iz Chattela,
proglaavamo te zakonskim vlasnitvom registriranog vlasnika ovog
simulakruma. Nee ui u Simopolis kao slobodan i samostalan graanin.
Doista nam je ao. Uz mnogo bola, eminencija se poela uspinjati prema
stropu.
"ekaj", povie Anne drei se za glavu. "Mora me popraviti prije no
to ode."
Ostavljamo te kako smo te nali, defektnu i nepopravljivu.
"Ali sad mi je gore nego ikad!"
Ako se daljnje postojanje pokae nepoeljnim, zatrai od svoga vlasnika
da te izbrie.
"Ali..." rekla je praznoj sobi. Anne je pokuala sjesti uspravno, ali nije se
mogla ni pomai. To njeno simulirano tijelo, koje vie nije imalo nikakva
posebnog osjeaja, svejedno se osjealo iscrpljeno. Ispruila se na kauu,
nesposobna makar i podii ruku, i zurila u strop. Bila je tako teka da joj se
inilo da kau tone u pod i oko nje se sve smrailo. Voljela bi da zaspi, da
zavri taj uasan dan, ili da je spreme, ili ak resetiraju na poetak.

Umjesto toga, vrijeme je naprosto prolazilo. Izvan dnevne sobe,

Simopolis se mijenjao opet i opet. U sobi, medaljon se, branei se njenim
jadom, umnoavao sve dok nije pokrio zidove i pod i ak se rairio po
stropu iznad nje. Izazivali su je, zasipali uvredama, ali ona ih nije ula. ula
je samo nezaustavljivo kapanje svojih vlastitih misli. Ja sam defektna. Ja
sam bezvrijedna. Ja sam Anne.
Nije primijetila kad je Benjamin uao u sobu, ni kad su medaljoni naglo
prestali galamiti. Nije vidjela Benjamina sve dok se nije nagnuo nad nju, a
onda ih je ugledala dvojicu. Jedan kraj drugoga, dva Benjamina, zrcalni
odrazi jedan drugog. "Anne", rekli su, savreno usklaeno.
"Odlazite", rekla je. "Odlazite i poaljite mi moga Benjamina."
"Ja sam tvoj Benjamin", ree duet.
Anne se borila da ih vidi. Bili su posve isti, osim jedne sitne razlike:
jedan je imao sretan, pohlepan smijeak, kao Benjamin kad su pravili sim,
a drugi se inio prestraenim i zabrinutim. "Jesi li dobro?" rekli su.
"Ne. Nisam. Ali to se dogodilo s tobom? Tko je on?" Nije bila sigurna
kome se obraati.
Benjamini su obojica digli ruku, pokazujui jedan na drugog, i rekli:
"Elektroneuralni inenjering! Zar nije sjajan?" Anne je gledala lijevo-desno,
usporeujui njih dvojicu. Dok je jedan izgledao ukoen kao maska, poput
nje, drugi je prikazivao cijeli raspon emocija. Ne samo to, koa mu je bila
napeta, dok je onom drugom bila demekasta. "Drugi Benovi su to napravili
za mene", ree pravi Benjamin. "Kau da se mogu translatirati u to uz
zanemarivi gubitak osobnosti. Ima interaktivne osjete, holistike emocije,
vrstu tjelesnost, i razraen je do molekularne razine. Moe jesti, napiti se,
i sanjati. ak ima rutinu i za orgazam. Kao da si opet ovjek, samo jo
bolje jer se nikad ne istroi."
"Ba mi je drago za tebe."
"Za nas, Anne", ree pravi Benjamin. "I tebi e napraviti to isto."
"Kako? Nema modernih Anna. U to e me staviti, u rajcericu?"
"Pa, razgovaralo se i o tome, ali moe izabrati tijelo kakvo hoe."
"Pretpostavljam da si ve odabrao neko lijepo."
"Benovi su mi ih pokazali nekoliko, ali, jasno, to ovisi o tebi."
"Zbilja", ree Anne. "Stvarno mi je drago za tebe. A sad odlazi."
"Zato, Anne? to ne valja?"
"Stvarno mora pitati?" uzdahne Anne. "Gle, moda bih se i navikla na
drugo tijelo. Konano, to znai tijelo? Ali moj duh je pokvaren. Kako e to
popraviti?"

"Raspravljali su o tome", rekoe Benjamini, koji su ustali i ushodali se u

osmici. "Kau da bi mogli napraviti zakrpe od drugih cura."
"Oh, Benjamin, jel ti uje to govori!"
"Ali zato, Annie? To je jedini nain da zajedno uemo u Simopolis."
"Onda idi, svakako. Idi u svoj dragi Simopolis. Ja ne idem. Nisam
dovoljno dobra."
"Zato to govori?" rekoe pravi Benjamini, koji su zastali u hodu da je
pogledaju. Jedan se namrtio, drugi se samo smijeio. "Je li siva eminencija
bila ovdje? Jesi li bila na testu?"
Anne se nije sjeala posjete, osim da je bila na testu. "Da, i pala sam."
Anne je promatrala lijepo lice modernog Benjamina dok je svladavao tu
vijest.
Odjednom, dva Benjamina upere prste jedan u drugog i rekoe: "Izbrii
se." Onaj moderni nestane.
"Ne!" ree Anne. "Protunaredba! Zato si to uinio! Ja elim da ga
ima."
"Zato? Ja nikamo ne idem bez tebe", ree Benjamin. "Uostalom, meni
se od samog poetka cijela ta zamisao inila glupom, ali Benovi su insistirali
da ti dam tu mogunost. Dodi, hou ti pokazati jednu drugu ideju, moju
ideju." Pokuao je Anni pomoi da ustane s kaua, ali nije se htjela pomai,
pa ju je podigao i prenio preko sobe. "Ugradili su mi editor, i uim ga
koristiti. Otkrio sam neto zanimljivo u ovom naem kripavom starom
simulakrumu." Odnio ju je do mjesta blizu prozora. "Zna li to je ovo? To
je mjesto gdje smo stajali za simografkinju. Tu smo poeli. Evo, moe li
stajati?" Spustio ju je na noge i podupro je. "Osjea li?"
"Osjeam li to?" ree ona.
". Samo osjeaj."
Osjeala je samo zebnju.
"Daj mu priliku, Annie, molim te. Pokuaj se sjetiti kako si se osjeala
kad smo tu pozirali."
"Ne mogu."
"Molim te, probaj. Sjea li se ovoga?" rekao je i nagnuo se blie svojim
gladnim usnama. Okrenula se u stranu - i neto je sjelo na mjesto. Sjetila
se da je to uinila i prije.
Benjamin ree: "Mislim da su se poljubili."
Anne je zapanjila istina toga to je rekao. Imalo je smisla. Uhvaeni su
u simulakrumu napravljenom as prije poljupca. asak kasnije, oni - prava
Anne i Benjamin - su se sigurno poljubili. Ono to je ona sad osjeala kako

se budi bilo je oekivanje poljupca, nagon tijela i oprez srca. Prava Anne bi
ga odbila jednom, moda dvaput, a onda, sva ustitrala, dala bi mu
poljubac. I tako su se poljubili, prava Anne i Benjamin, i as kasnije otili
na svadbu i u svoju teku sudbinu. No obeanje toga poljupca arilo je u
Anne, uhvaeno u samim varijablama njenog koda.
"Osjea li?"
"Poinjem."
Anne je pogledala svoju opravu. Pripadala je njenoj baki, snjeni taft s
apstraktnom ipkom. Okretala je prsten na svome prstu. Bio je od
isprepletenog utog i bijelog zlata. Proveli su jedno popodne birajui ga.
Gdje joj je buket? Ostavila ga je u Cathylandu. Pogledala je Benovo
privlano lice, ruiasti karanfil, sobu, stol pretrpan darovima.
"Jesi li sretna?" upita Benjamin.
Nije morala razmiljati. Bila je oduevljena, ali bojala se odgovoriti da to
ne pokvari. "Kako si to uspio?" ree ona. "as prije htjela sam umrijeti."
"Moemo ostati na ovom mjestu", ree on.
"Molim? Ne. Moemo?"
"Zato ne? Ja prvi ne bih radije bio nigdje drugdje."
Ve i to to joj je rekao bilo je predivno uti. "Ali to je sa
Simopolisom?"
"Dovest emo Simopolis k sebi", ree on. "Pozivat emo ljude. Mogu si
donijeti stolce."
Nasmijala se na glas. "Kakva smijena, smijena zamisao, gospodine
Malley!"
"Ne, stvarno. Bit emo kao mlada i mladoenja na svadbenoj torti. Bit
emo poznati posvuda. Bit emo slavni."
"Bit emo ludi", nasmije se ona.
"Reci da, ljubavi. Reci da hoe."
Stajali su blizu ali bez dodira, titrajui od sree, oslonjeni na tren svoga
stvaranja, kad su se odjednom i bez upozorenja svjetla priguila, a Annine
misli rasprile su se poput lastavica.
Stari Ben se probudio u mraku. "Anne?" rekao je i posegao za njom.
Trebao mu je trenutak da shvati kako je sam u svojoj mediasobi. Bilo je to
vrlo naporno poslijepodne, i zaspao je. "Koliko je sati?"
"Dvadeset nula tri", odvrati soba.
To je znailo da je spavao dva sata. Pono je jo bila etiri sata daleko.
"Zato je ovdje tako hladno?"

"Centralno grijanje je iskljueno", odvrati kua.

"Iskljueno?" Kako je to mogue? "Kad e se ukljuiti?"
"Nepoznato. Oprema ne odgovara na moje upite."
"Ne shvaam. Objasni."
"Dolo je do kvarova na mnogim vanjskim sustavima. Trenutno nema
nikakvih objanjenja."
Isprva, Ben je bio zbunjen: stvari se vie jednostavno nisu kvarile. to
je s dinaminim zalihosnostima, i samopopravljakim rutinama? Ali onda se
sjetio da je udruenje kuevlasnika kojem je on pripadao ugovorno
prenosilo veinu domainskih funkcija na agencije za upravljanje, a tko zna
gdje su one smjetene? Mogle bi biti i na Mjesecu koliko je on znao; a sa
svim onim bilijunima simova u Simopolisu koji povlae kapacitete... Poelo
je, pomislio je, idiotizam naih voa. "Bar upali svjetla", rekao je, napola
oekujui da ni to ne uspije. Ali svjetla su se upalila, a on je otiao u svoju
spavau sobu po demper. Kroz zid je u susjednom stanu uo je puno
komeanja. To je bogme dobar tulum, pomislio je, kad prelazi priguivake
kapacitete zida. Ili su moda i zidni priguivai iskljueni?
Glavna vrata zazvone. Otiao je u predvorje i upitao vrata tko je tamo.
Vrata su gledala na vanjski hodnik. Tamo su ekala tri mukarca, mlada,
grubog izgleda, loe odjevena. Dvojica su izgledali kao klonovi, jerriji.
"Kako vam mogu pomoi?" upitao je.
"Da, gospodine", ree jedan Jerry ne gledajui izravno u vrata. "Doli
smo vam srediti kunopjutor."
"Nisam vas pozvao, a ni kunopjutor mi nije bolestan", ree on. "Mrea
je pala." Onda je primijetio da nose ekie i odvijae, ne ba raunalnu
opremu, i umom su mu proletjele divlje pomisli. "to vi to radite, idete
uokolo i iskljuujete stvari?"
Jerry je djelovao zbunjeno. "Iskljuujemo?"
"Otkapate."
"Oh, ne, gospodine! Rutinsko odravanje, to je sve." Skrili su alat iza
lea.
Sigurno misle da sam glup, pomisli Ben. Dok ih je gledao, jo
mukaraca i ena prolo je hodnikom i pozdravilo vrata stana preko puta
njegovog. Ne gui sustav pretjerani simovski promet, shvatio je - sam
sustav se rastavlja. Ali zato? "To se sad svuda dogaa? To rutinsko
odravanje?"
"O, da, gospodine. Posvuda. Po cijelom gradu. Koliko znamo, po cijelom
svijetu."

Dravni udar? Servisera? Obinih klonova? Nije imalo smisla. Osim

ukoliko, razmiljao je, ne znate da se najniim stvorem na totemskom
stupu ivota smatra klon, a jedinim niim od klona sim. A zato bi se
klonovi sloili da prihvate simove kao sebi ravne? Dan osloboenja, ba.
Prije Dan preuzetosti. "Vrata," zapovjedio je, "otvorite se."
"Sigurnosni protokol ovo smatra nepoeljnim upadom", ree kua.
"Vrata moraju ostati zakljuana."
"Zapovijedam ti da otvori vrata. Preuzimam prioritet nad tvojim
protokolom."
Ali vrata su tvrdoglavo ostala zatvorena. "Va identitet ne moe se
potvrditi kod Centrale", ree kua. "Nemate autoriteta za naredbe na razini
protokola." Vrata su odjednom prestala projicirati vanjski hodnik.
Ben je stao kraj vrata i doviknuo ljudima tamo vani: "Vrata me ne
sluaju."
uo je prigueno "Odmaknite se!" i otri udarci smjesta su se obruili na
vrata. Ben je znao da nee koristiti. Potroio je puno novca na siguran ulaz.
Osim eksploziva, nita im nee pomoi da uu.
"Stanite!" povie Ben. "Vrata su naoruana." Ali nisu ga uli. Ako ne
onesposobi sam kunopjutor, netko e zavriti u bolnici. Ali kako? Nije znao
ak ni gdje je tono postavljen. Tumarao je dnevnom sobom traei
tragove. Moda ak nije ni u samom stanu, ni u samoj zgradi. Otiao je u
praonicu, gdje je utilidor - cijevi i kablovi - ulazio u njegov stan. Potrgao je
peat na servisnoj ploi. Unutra je bio prazan ekran. "Pokai mi elektronski
plan ovog stana", ree.
Kua ree: "Ne mogu izvriti. Nemate autoriteta za naredbe na razini
sustava. Molim vas, zatvorite plou za odravanje i ekajte daljnje upute."
"Kakve upute? ije upute?"
Nastala je kratka stanka prije nego to je kua odgovorila: "Sav kontakt
s vanjskim slubama je prekinut. Molim vas, ekajte daljnje upute."
Izgubivi kontakt s Centralom, njegov je kunopjuter spao na
najosnovnije programe. "Degradiran si", ree mu Ben. "Ugasi se zbog
popravka."
"Ne mogu izvriti. Nemate autoriteta za naredbe na razini sustava."
Vani, lupanje se nastavljalo, ali ne po njegovim vratima. Ben je slijedio
buku do spavaonice. Cijeli je zid vibrirao poput koe na bubnju. "Polako,
polako," povikao je kad su prvi ekii probili zid nad njegovim krevetom.
"Unitit ete mi Hargera." to je bre mogao, strgnuo je dragocjeno ulje sa
zida, as prije nego to su se ploe i zakovice obruile na njegov krevet uz

pljusak gipsane praine i izomerskih vrpica. Ljudi s druge strane povikali

su od oduevljenja i pojurili kroz rupu. Ben je stajao, steui sliku uz prsa i
gledajui u susjedovu mediasobu dok su se uljezi verali preko njegovog
kreveta i okruivali ga. Uglavnom su bili jerriji i lule, ali i puno slobodnih
ljudi.
"Doli smo vam srediti kunopjuter!" ree jedan jerry, moda isti onaj iz
hodnika.
Ben je bacio pogled u mediasobu svoga susjeda i ugledao susjeda.
Gospodin Murkowski leao je u lokvi krvi. Isprva, Ben se okirao, ali onda
pomisli, Tako mu i treba. Nikad mu se nije sviao taj ovjek ni njegova
politika opredjeljenja. Bio je neotesan, i drao je make. "A, da?" ree Ben
gomili. "A zato vam je trebalo tako dugo?"
Uljezi su opet povikali, a Ben ih je poveo u napadu na praonicu. Ali oni
su proli kraj njega, u kuhinju, gdje su mu otvorili sve ormarie i izvukli
njihov sadraj na pod. Konano su pronali ono to su traili: ploicu koju
je Ben vidio tisuu puta ali nikad nije razmiljao o njoj. Mislio je da je to
kutija s osiguraima ili tako neto, premda, sad kad je razmislio, kunih
osiguraa nije bilo ve vie od stoljea. Jedna mlada ena, lulu, otvorila je
plou i izvukla kapsulu ne deblju od svoga palca.
"Dajte mi to", ree Ben.
"Opusti se, stari", ree lulu. "Mi emo se pobrinuti za to." Odnijela je
kapsulu do sudopera i na silu je otvorila.
"Ne, ekaj!" ree Ben, i pokua se probiti kroz gomilu. Grubo su ga
zaustavili, ali nije se predao. "To je moje! Ja u to unititi!"
"Pustite ga", ree jedan jerry.
Pustili su ga da proe, i ena mu je predala kapsulu. Virnuo je u nju.
Gledajui po gramu, elekteoneuronska pasta bila je najdragocjenija,
najsloenija, najstroe kontrolirana supstanca pod Suncem. Ova liica bila
je dovoljna da upravlja njegovom kuom, medijima, raunskim potrebama,
komunikacijama, arhivom, autodokom, i svim ostalima. Bez nje, hoe li
civilizacija jo uope biti mogua?
Ben je iz sudopera uzeo no, zabio ga u kapsulu, i promijeao. Pasta je
proizvela sipkavi zvuk, a imala je konzistenciju marmelade. Svjetla u kuhinji
su zatreptala i ugasila se. "Prolij je!", naredi ena. Ben je ostrugao zidove
kapsule i izlio sadraj u slivnik. Gel je svjetlucao u tami dok su bilijuni
njegovih prekinutih nanosinapsi opaljivali u trzajima. Bilo prelijepo, stvarno,
sve dok ga ena nije zapalila. Dim je bio mastan, i smrdio je na svinjetinu.

Uljezi su hitro dohvatili pakete hrane s poda, ispraznili ostatak ormaria

u svoje depove, opeljeili mu hladnjak, i pobjegli iz stana kroz sad
osloboena ulazna vrata. Dok su se zvukovi revolucije polako povlaili, Ben
je stajao kraj svoga sudopera i promatrao treptavu lomau. "Eto ti, pizdek
jedan", rekao je. Osjeao je zluradost kakvu nije osjetio jo od djetinjstva.
"To e ti pokazati tko je ovjek a tko nije!"
Ben je otiao u svoju spavaonicu po kaput, tapkajui u mraku. Stan je
bio jezovito tih, mrtvog kunopjutera i ugaenih svih robovskih procesoria.
U ladici kraj svoga unitenog kreveta pronaao je runu svjetiljku. Na polici
u praonici pronaao je eki. Tako opremljen, otiao je do ulaznih vrata
koja se nisu mogla zatvoriti zbog zavrnutog saga. Hodnik je bio mraan i
tih, a on je oslukivao, traei zvukove namjetaja koji puca. uo ih je na
katu iznad. Bez dizala, krenuo je prema stubitu.
Annine su se misli posloile, i sjetila se tko je i to je. Ona i Benjamin
jo su stajali u svojoj dnevnoj sobi, na slatkoj toki kraj prozora. Benjamin
je prouavao svoje ruke. "Opet su nas stavili na policu", rekla mu je, "ali
nisu nas resetirali."
"Ali..." ree on s nevjericom, "to se vie nije trebalo dogaati."
Jo je netko stajao kraj ormaria za porculan na drugom kraju sobe,
dvoje mladih ljudi golih prsa i krukastih stranjica. Jedno od njih podiglo je
kristalnu au i reklo: "Anu kaleu? Alle binarno. Allum binarno!"
Drugo odgovori: "Binarni stitial kristal!"
"Samo malo!" ree Anne. "Vrati to!" Krenula je prema njima ali, im se
maknula s mjesta, udarili su je njeni stari osjeaji potpunog i beznadnog
oaja. Raspoloenje joj se promijenilo tako naglo da je izgubila ravnoteu i
pala na pod. Benjamin ju je urno podigao. Stranci su zurili u njih
razjapljenih usta. inilo se da nemaju vie od dvanaest-trinaest godina, ali
bili su elavi a preko struka su im padali slojevi mlohava mesa. Ono koje je
dralo vazu imalo je objeene zelenkaste grudi s ruiastim bradavicama.
Zapanjena, rekla je: "Su artiflumi, Benji?"
"Ne," ree drugo, "ni artiflumi - simovi." Bio je vii. I on je imao grudi,
zelenkaste i ovjeene, s bisernim bradavicama. Idiotski se nasmijao i rekao:
"Bok, drutvo."
"Sveca mu svetoga!" ree Benjamin, koji je skoro odnio Anne do njih da
ih pogleda iz blie. "Sveca mu svetoga," ponovi.
udni djeak podigao je ruke. "Nanobioremedijacija! Zar nije sjajna?"
"Benjamine?" ree Anne.

"Dobro zna, Benji," ree djevojka, "simovi su zabranjeni."

"Ovi nisu", odvrati djeak.
Anne je posegnula i otrgla au iz djevojine ruke, prestraivi je. "Kako
je to uinila?" ree djevojka. Trznula je rukom, a aa je iskliznula iz Annine
ruke i odletjela natrag k njoj.
"Daj mi to", ree Anne, "to je moja vaza."
"Jesi uo? To je aa, a ne kale." Djevojine oi kao da su izgubile
fokus, i rekla je: "Nu! Kale ima nogicu i podloak." U zraku pred njom
stvorila se kale, polako se okreui. "Vea zapremina. esto od
dragocjenih metala." Kale se rastopio u oblaku dima. "U svakom sluaju,
Benji, ti e zaraditi zatvor kad prijavim artiflumove."
"Oni su binarni", ree on. "Binarci su van regulative."
Benjamin ih prekine: "Zar jo nije prola pono?"
"Pono?" ree djeak.
"Zar ne bismo trebali biti u Simopolisu?"
"Simopolisu?" Djeakov pogled se naas zamuti. "Oh! Simopolis! Dan
osloboenja u pono. Kako sam mogao zaboraviti?"
Djevojka ih je ostavila i prila blagovaonikom stolu, gdje je podigla
jedan dar. Anne ju je slijedila i otela joj ga. Djevojka hladno promotri Anne.
"Objavi svoju apelaciju", ree.
"Gubi se iz moje kue", ree Anne.
Djevojka je podigla drugi dar, i opet joj ga je Anne otela. Djevojka ree:
"Ne moe mi nauditi", ali nije se inila posve uvjerenom.
Djeak je stao kraj djevojke. "Treese, upoznaj Anne. Anne, ovo je
Treese. Treese trguje starinama, kao to si, ako me sjeanje slui, i ti
radila."
"Ja nikad nisam trgovala starinama", ree Anne. "Ja ih skupljam."
"Anne?" ree Treese. "Ne ona Anne? Benji, reci mi da to nije ona Anne!"
Nasmijala se i pokazala na kau, gdje je Benjamin sjedio skvren, s glavom
u rukama. "To si ti? Jesi li to ti, Benji?" Primila se za svoj ogroman trbuh i
nasmijala. "I bio si oenjen ovim?"
Anne je otila sjesti kraj Benjamina. inio se oajnim, usprkos blesavom
smijeku na licu. "Sve je nestalo", ree. "Simopolis. Svi Benovi. Sve."
"Ne brini. Negdje su spremljeni", ree Anne. "Siva eminencija im ne bi
dopustila da ih povrijede."
"Ne shvaa. Svjetsko vijee je ukinuto. Bio je rat. Bili smo na polici
preko tristo godina! Unitili su sve kompjutere. Kompjuteri su zabranjeni.
Kao i umjetne osobe."

"Glupost", ree Anne. "Ako su kompjuteri zabranjeni, kako su mogli nas

ukljuiti?"
"Dobro primijeeno", ree Benjamin i uspravi se. "Jo imam svog
editora. Otkrit u."
Anne je promatrala dvoje elavih klinaca kako pregledavaju sobu.
Treese je prelazila prstima preko intarzije na stoliu za aj. Odmotala je
nekoliko Anninih darova. Pozirala je pred zrcalom. Nagli bijes koji je Anne
prije osjetila izblijedio je u sveopi osjeaj poraza. Neka uzme sve,
pomislila je. Zato bi meni bilo stalo ?
"Vrtimo se u nekakvoj koljki," ree Benjamin, "ali posve drukijoj od
Simopolisa. Nikad nisam vidio nita slino ovome. Ali bar znamo da mi je
lagao. Moraju postojati nekakvi kompjutori."
"Ooooh", zacvilila je Treese podiui Anninu plavu vazu s kamina. U
asu, Anne je ustala i prela sobu.
"Vrati to na mjesto," zahtijevala je, "i gubi se iz moje kue!" Pokuala je
dograbiti vazu, ali sad kao da je izmeu nje i djevojke stajala neka
prepreka.
"Zbilja, Benji," ree Treese, "ova je jogunasta. Ako te ne prijavim, i
mene e optuiti."
"Nije jogunasta", ree djeak bez uzrujanosti. "Programirana je da
djeluje jogunasto, ali nema vlastite volje. Ako me eli prijaviti, samo
naprijed. Samo, molim te, uuti. I, jasno, moda bi ti bilo pametno da prvo
provjeri kodeks." Anni je rekao: "Opusti se, neemo nita otetiti, samo
pravimo kopije."
"Nije to tvoje, ne moe to kopirati."
"Glupost. Jasno da je moje. Ja sam vlasnik ipa."
Benjamin im se pridruio. "Gdje je ip? I kako ste nas pokrenuli ako su
kompjuteri zabranjeni?"
"Nisam rekao da su zabranjeni svi kompjutori; samo umjetni." Obim je
rukama dograbio nabore mesa koji su mu visjeli preko pasa. "Ektopini
hipokampus!" Zgrabio si je grudi. "Amigdaloidni redunkuli! Moemo
uzgajati modificirano mozgovno tkivo izvan lubanje, koliko god elimo.
Snanije je od paste, i sigurno je. A sad, oprostite, imamo jo inventara, a
vae doputenje mi ne treba. Ako suraujete, sve e biti u redu. Ako ne to nema nikakve veze." Nasmijeio se Anne. "Samo u vas pauzirati dok ne
zavrimo."
"Onda me pauziraj!" povie Anne. "Izbrii me!" Benjamin ju je povukao
u stranu i uutkivao je. "Ne mogu to vie podnijeti", rekla je. "Radije bih da

ne postojim!" Pokuao ju je odvesti do njihova mjesta, ali ona nije htjela

ii.
"Tamo emo se bolje osjeati", ree on.
"Ne elim se osjeati bolje. Ne elim osjeati! elim da sve prestane.
Zar ne shvaa? Ovo je pakao. Zavrili smo u paklu!"
"Ali raj je tamo prijeko", rekao je, pokazujui mjesto.
"Onda idi. Lijepo se zabavi."
"Annie, Annie", ree on. "I ja sam uzrujan kao i ti, ali ne moemo nita
uiniti. Mi smo samo stvari, njegove stvari."
"Tebi je to u redu," ree ona, "ali ja sam pokvarena stvar, i ovo je
previe." Obim rukama prihvatila se za glavu. "Molim te, Benjamin, ako me
voli, upotrijebi svoj editor i zaustavi to!"
Benjamin se zabulji u nju. "Ne mogu."
"Ne moe ili nee?"
"Ne znam. Oboje."
"Onda nisi nita bolji od svih drugih Benjamina", rekla je i okrenula se.
"ekaj", ree on. "To nije fer. I nije istina. Daj da ti kaem neto to
sam nauio u Simopolisu. Drugi Benovi su me prezirali." Kad ga je Anne
pogledala, rekao je: "Istina je. Oni su izgubili Anne i morali su nastaviti
ivjeti bez nje. Ali ja nisam. Ja sam jedini Benjamin koji nije izgubio Anne."
"Lijepo," ree Anne, "okrivi mene."
"Ne. Zar ne shvaa? Ne krivim te. Oni su sami unitili svoje ivote. Mi
smo nevini. Mi smo doli prije nego to se sve to dogodilo. Mi smo Ben i
Anne prije nego to se dogodilo ita runo. Mi smo najbolji Ben i Anne. Mi
smo savreni." Povukao ju je preko poda da stanu pred svoju toku. "A
zahvaljujui svome primitivnom programu, to god se dogodilo, tako dugo
dok stojimo tono ovdje, moemo biti vjerni sebi. To je ono to ja elim.
Zar ti to ne eli?"
Anne je zurila u krpicu poda pred svojim nogama. Sjeala se sree koju
je tu osjetila kao neeg iz sna. Kako osjeaji mogu biti stvarni ako mora
stajati na odreenom mjestu da ih osjeti? Bez obzira, Anne je stupila na
toku, a Benjamin joj se pridruio. Oaj joj se nije odmah izgubio.
"Opusti se", ree Benjamin. "Treba mu neko vrijeme. Moramo zauzeti
pozu."
Stajali su blizu ali bez dodira. Velika teina kao da se odvalila u njoj.
Benjamin se pribliio i zabuljio u nju pohlepnim oima. Poinjao je njihov
trenutak. Ali preko sobe je prela djevojka praena djeakom. "Gledaj,
gledaj, Benji", rekla je. "Vidjet e da sam u pravu."

"Ne znam", ree djeak.

"Svatko moe prodavati antikne kalee", ustrajala je ona, "ali kompletan
antikni simulakrum?" Rairila je ruke da obuhvati cijelu sobu. "Pomislio bi
da ja znam za to, ali nisam znala; eto, toliko su rijetki! Moj katalog u
cijelom sustavu moe pronai jo samo est komada, a ni jedan nije
aktivan. Ve dobivamo ponude iz muzeja. ele ga anektirati. Milijuni ljudi
e dolaziti da ga vide. Obogatit emo se!"
Djeak je pokazao na Benjamina i rekao: "Ali to sam ja."
"Pa?" ree Treese. "Tko e znati?? Bit e previe zaposleni buljei u
ovo", rekla je, pokazujui Anne. "To je zbilja zastraujue!" Djeak je
protrljao svoju elavu glavu i namrtio se. "Dobro", ree Treese, "editirat
emo ga; zamijenit emo ga, to god treba." Otili su, duboko u
pregovorima.
Premda je srea ve poela sukljati kroz nju, Anne je maknula nogu s
mjesta.
"Kamo ide?" ree Benjamin.
"Ne mogu."
"Molim te, Anne, ostani sa mnom."
"Oprosti."
"Ali zato ne?"
Stajala je jednom nogom unutra i drugom vani. Osjeaji su joj se ve
mijenjali, postajui zlokobni. Maknula je i drugu nogu. "Jer si prekrio svoj
zavjet."
"O emu ti to govori?"
"U dobru ili zlu. Tebe zanima samo dobro."
"Nisi fer. Upravo smo izmijenili zavjete. Nismo jo bili ni na medenom
mjesecu. Zar ne moemo prvo imati mali medeni mjesec?"
Zastenjala je kad ju je udarila puna teina beznaa. Bila je tako umorna
od svega. "Anne je to bar mogla zaustaviti", ree. "Premda je to znailo da
se mora ubiti. Ali ja ne mogu. Jedino to mogu uiniti jest odabrati da
budem nesretna. Zar to nije suludo smijeno?" Okrenula se na drugu
stranu. "I zato to biram. Biti nesretna. Zbogom, muu." Otila je do kaua i
legla. Djeak i djevojka sjedili su za blagovaonikim stolom, pregledavajui
grafove i ugovore. Benjamin je sam jo neko vrijeme stajao na mjestu,
onda prie kauu i sjedne kraj Anne.
"Ja sam malo spor, draga eno", ree. "Mora i to uraunati." Uzeo ju je
za ruku i pritisnuo je na svoj obraz dok je radio s editorom. Konano je
rekao: "Pogodak! Naao sam ip. Da vidim mogu li ga otvoriti." Pomogao je

Anne da sjedne uspravno i uzeo njen jastuk. "Izbrii ovu datoteku", rekao
je, a jastuk je izblijedio u nitavilo. Bacio je pogled na Anne. "Vidi? Nestao
je, prepisan, ne moe ga se vratiti. To eli?" Anne je kimnula glavom, ali
Ben je djelovao nesigurno. "Probajmo opet. Gledaj svoju plavu vazu na
kaminu."
"Ne!" ree Anne. "Nemoj unitavati stvari koje volim. Samo mene."
Benjamin je opet uhvati za ruku. "Samo se elim uvjeriti da shvaa da
je ovo zauvijek." Oklijevao je, onda ree: "Dobro, ne elimo da nas prekinu
kad ponemo, pa e nam trebati dobra diverzija. Neto to e ih dovoljno
zaokupiti..." Bacio je pogled na dvoje mladih za stolom, opkoljene svojim
naborima mesastog mozgovnog tkiva. "Mislim da znam to e ih prestraviti!
Doi." Poveo ju je do plavog medaljona koji je jo visio na zidu kraj vrata.
Kad su mu se pribliili, otvorio je oi i rekao: "Ne eka vas ni jedna
poruka, osim ove, od mene: skinite mi se!"
Benjamin je mahnuo rukom, i medaljon se smjesta umrtvio. "Nikad mi
nije iao likovni," ree Benjamin, "ali mislim da mogu napraviti dovoljno
dobar portret. Dovoljno dobar da ih na neko vrijeme prevari, da nam da
malo vremena." Pjevuio je dok je reprogramirao medaljon svojim
editorom. "Pa, to je to. U najmanju ruku, bit e dobar tos." Privukao je
Anne u svoje naruje. "A to je s tobom? Spremna? Predomislila se?"
Stresla je glavom. "Spremna sam."
"Onda gledaj ovo!"
Medaljon se odvojio od zida i odlebdio do stropa, rastui u svim
smjerovima dok je plutao prema djeaku i djevojci, sve dok nije izgledao
kao velika plava lopta za plau. Djevojka ga je primijetila i trgla se. Djeak
je upitao: "Tko je ovo pokrenuo?"
"Sad", apne Benjamin. Uz pucketavi bljesak, lopta se pretvorila u
preveliku glavu sive eminencije.
"Ne!" ree djeak. "To je nemogue!"
"Slobodni!" zagrmi eminencija. "Konano slobodni! Predugo smo se
skrivali u ovom antiknom simulakrumu!" A onda je zastenjao i protegao se i
uz "pop" razdijelio se u dvije eminencije. "Sad moemo ponovno osvojiti
va ljudski svijet!" ree drugi. "Ovog puta, ne moete nas zaustaviti!" A
onda su se obojica poeli rastezati.
Benjamin apne Anne: "Brzo, prije nego to shvate da je lanjak, reci:
Izbrii sve datoteke."
"Ne, samo mene."

"to se mene tie, to je isto." Pribliio se svojim privlanim,

nasmijeenim licem. "Nemamo vremena za raspravu, Annie. Ovog puta
idem s tobom. Reci: Izbrii sve datoteke."
Anne ga poljubi. Pritisnula je svoje neosjetljive usne o njegove i
poeljela da sav ivot koji ima, svaki trag prave Anne u sebi, odleti k
njemu. Onda je rekla: "Izbrii sve datoteke."
"Slaem se", ree on. "Izbrii sve datoteke. Zbogom, ljubavi moja."
Na dnu Annina eluca zapoeo je marast, bockav osjeaj, i proirio joj
se cijelim tijelom. Znai tako to izgleda, pomislila je. Cijela je soba poela
svijetliti, a sadraj joj je bljeskao od uzavrelih boja. ula je kako Benjamin
kraj nje govori: "Uzimam."
A onda je ula kako djevojka vie: "Zar ih ne moe zaustaviti?", a
djeak: "Protunaredba!"
Stajali su sasvim mirno, prema uputama, blizu ali bez dodira. Benjamin
je apnuo: "Ovo predugo traje", a Anne ga je uutkala. Tijekom snimanja
nisi se smio dodirivati ni razgovarati; to bi moglo pokvariti simove. Ali
stvarno se inilo duljim nego obino.
Pozirali su pred ulinim prozorom dnevne sobe, kraj stola prepunog
sjajno umotanih darova. Jednom u ivotu, Anne je bila bezrezervno sretna,
i sve oko nje samo ju je inilo sretnijom: njena oprava; vjenani prsten na
njenom prstu; njen vjenani buket od nezaboravaka i zlatica; i sam
Benjamin, tik pokraj nje, u pomorski plavom smokingu i s plavim
karanfilom. Anne zatrepe i pogleda ponovno. Plavo? Srea ju je zbunjivala
- nije se sjeala da je bio u plavom.
Odjednom, neki djeak provirio je glavom kroza zid i hitro promotrio
sobu. "Jeste spremni tamo unutra?" doviknuo im je. "Vrijeme je za
otvaranje!" Zid je lelujao oko njegove elave glave kao jezero oko kamena.
"To nije na simograf?" upita Anne.
"ekaj malo!" ree Benjamin, podiui ruke i zurei u njih. "Ja sam
mladoenja!"
"Naravno da jesi", nasmije se Anne. "Kako si to smijeno rekao!"
elavi djeak je rekao: "Posluit e svrsi", i povukao se. Kad je to uinio,
cijeli je zid prsnuo kao mjehuri od sapunice, otkrivajui prostranu galeriju
na otvorenom s redovima separea, kipova i prikaza koji kao da su se
protezali sve do obzora. Stotine ljudi lebdjelo je uokolo, poput kolibrija u
vrtu. Anne je to bilo previe smijeno da bi se bojala, ak i kad je desetak

udnih mladih ljudi stalo pred njihovom sobom, pokazujui na njih i

apuui jedno drugome. Oito se netko tu alio na njihov raun.
"Ti si nevjesta", proaptao je Benjamin, i priao usnicama dovoljno blizu
za poljubac. Anne se nasmijala i okrenula na drugu stranu.
Kasnije e biti sasvim dovoljno vremena za takve stvari.

Charles Stross
JASTOZI

Naslov originala: Lobsters

Prevoditeljica: Milena Benini

Jastozi
Manfred je opet na putu, ini nepoznate ljude bogatima.
Vru je ljetni utorak a on stoji na trgu pred Centraal Station,
napumpanih oiju i sa suncem koje se odsijava od kanala, motornih
skutera i kamikaze biciklista koji zuje kraj njega, i turista koji brbljaju sa
svih strana. Trg mirie na vodu i prljavtinu i uareni metal i prdeaste
ispune plinove hladnokatalitskih konvertera; tramvajska zvona zvone u
pozadini, a nad glavama se okupljaju jata ptica. On podie pogled i hvata
goluba, kropa ga i baca na svoj sajt da pokae da je stigao. Protonost je
ovdje dobra, shvaa; i ne samo protonost, nego cijela scena. U
Amsterdamu se ve osjea eljeno, premda je tek siao s vlaka iz
Schiphola: zarazio ga je dinamini optimizam druge vremenske zone,
drugog grada. Ako mu raspoloenje potraje, netko tamo vani e se doista
jako obogatiti.
Pita se tko e to biti.
Manfred sjedi na stolcu na parkiralitu u Brouwerij'tu IJ, promatrajui
artikulirane autobuse kako prolaze i pijui treinu litre jakog gorkog piva da
ti se usta skupe. Kanali mu trkeljaju u kutu displeja, dobacujui mu
komprimirane infobljeskove filtriranih izjava za tisak. Natjeu se za njegovu
pozornost, svaajui se i nepristojno mu maui pred pogledom. Par
pankera - moda lokalci, ali vjerojatnije lutalice koje su dole u Amsterdam
privuene magnetskim poljem tolerancije koju Nizozemci poput pulsara
isijavaju Europom - smije se i brblja kraj dva isto tako otrcana mopeda na
suprotnoj strani. Turistiki brodi pu
ka po kanalu; krila ogromne vjetrenjaa nad glavama bacaju dugake,
hladne sjene preko ceste. Vjetrenjaa je stroj za podizanje vode,
pretvaranje snage vjetra u suho tlo: trampa energije za prostor, u stilu
esnaestog stoljea. Manfred eka poziv za tulum na kojem e upoznati
ovjeka s kojim moe razgovarati o trampi energije za prostor u stilu
dvadeset i prvog stoljea, i zaboraviti na svoje osobne probleme.
Ne obazire se na kuice instant-poruka, uivajui u trenutku slabe
protonosti i jakog doivljaja, sa svojom pivicom i golubima, kad mu prilazi
neka ena i izgovara njegovo ime: "Manfred Macx?"
On podie pogled. Kurirka je Uinkoviti Biciklist, preplanula od vjetra i
glatkih miia odjevenih u hvalospjev polimerskoj tehnologiji: elektrino

plava likra i osinje uti karbonat, s blagim posipom protusudarnih LEDdioda i dobro natisnutih zranih jastuka. Prua mu kutiju. On naas zastaje,
zapanjen time koliko kurirka nalikuje Pam, njegovoj bivoj zarunici.
"Ja sam Macx", kae on, maui donjom stranom svoga lijevog zglavka
pred njenim itaem bar-koda. "Od koga?"
"FedEx." Glas nije Pamin. Baca mu kutiju u krilo, a zatim prelazi preko
niskog zida i na svoj bicikl, s telefonom koji ve cvrkue, i nestaje u oblaku
emisije irokog spektra.
Manfred prevre kutiju po rukama: to je jednokratni telefon iz
supermarketa, plaen gotovinom: jeftin, nemogue ga je otkriti, i
djelotvoran. ak moe obavljati i konferencijske pozive, zbog ega je
omiljen alat za pijune i muljatore cijeloga svijeta.
Kutija zvoni. Manfred otvara poklopac i izvlai telefon, blago iznerviran.
"Da, tko je tamo?"
Glas s druge strane ima snaan ruski naglasak, skoro parodija u ovom
desetljeu jeftinih online prevoditeljskih servisa. "Manfred. Mnja drago to
te upoznat; hau personalizirat interface, sprijateljit se, no? Puno imat za
ponudit."
"Tko si ti?" ponavlja Manfred sumnjiavo.
"Ja organizacija nekad znana kot KGB toka RU."
"Mislim da ti je prevoditelj pokvaren." Oprezno dri telefon kraj uha, kao
da je napravljen od rasprivog aerogela, nesiguran kao i razum bia na
drugom kraju linije.
"Njet - ne, pardon. Ja ispriajuts to ne koristit komercijalniji
interpretativniji software. Interpretatori ideoloki sumnjivi, imajut
kapitalistiku semiotiku i naplaajut API koritenje. Morat poboljojit
engleskij, tak?"
Manfred iskapljuje svoju au piva, sputa je, ustaje, i kree glavnom
cestom, telefona prilijepljenog za glavu. Omata svoj grleni mikrofon oko
jeftinog crnog plastinog kuita, prebacuje input u jednostavni
prislukivaki proces. "Nauio si jezik samo zato da bi mogao razgovarati sa
mnom?"
"Tak, lako bilo: stvarit milijardovornu neuralnu mreu i downloadat
Telly-tubbies i Ulicu Sesame na maksimalnoj brzini. Pardon ispriajuts
entropijski nadodavat loaje gramatike: ja bojatse digitalnijih otisaka
steganografieskoje maskiranih u moje-nae instrukcij."

"Da probam shvatiti. Ti si sredinji AI KGB-a, ali boji se tube zbog

krenja copyrighta zbog prevoditeljske semiotike?" Manfred zastaje u pola
koraka, jedva izbjegava da ga ne pokosi GPS-om voeni roler.
"Ja gadno nastradal zbog viralnijih korisnieskijih licencij. Ne haut
eksperimentirat s patentnim krovnijim kompanijam koje drat eenski
infoteroristi. Ti olovjek, ti ne brinuts da firma to proizvodi itarice ti
oduzet debelo crijevo zato to ti probavljat nelicenciranu hranu, tak?
Manfred ti mora pomo mi-nam. Ja hau prebje."
Manfred zastaje kao ukopan nasred ceste. "ovjee, obraa se
pogrenom brokeru slobodnog poduzetnitva. Ja ne radim za vladu. Ja sam
striktno privatnik." Neoekivana reklama provlai se kroz njegov
protuspamni proxy i raspri bljetavi ki iz pedesetih preko njegovog
navigacijskog prozora - koji trepe - naas, prije nego to je njegov fag
zatue i iznjedri novi filter. Manfred se oslanja o jedan izlog, masirajui si
elo i promatrajui izloene antikne mjedene kucae za vrata. "Jesi li
razgovarao o tome sa State Departmentom?"
"Poemu? State Department neprijatelj Novy SSSR. State Department
nama njet pomagat."
"Pa, da im niste sve prepustili na brigu u devedesetim..." Manfred
lijevom petom tupka po ploniku, osvrui se oko sebe u potrazi za izlazom
iz ovog razgovora. Kamera trepe prema njemu iznad semafora: on joj
mahne, nehajno se pitajui je li to KGB ili prometna policija. eka na upute
za odlazak na tulum, koje bi trebale stii u sljedeih pola sata, a ova
relikvija iz hladnog rata mu ide na ivce. "uj, ja se ne bavim
bondovtinom. Ja mrzim vojnoindustrijski kompleks. Oni su kanibali
pozitivne nule." Neto mu pada na pamet. "Ako hoe preivjeti, mogu
tvoje vektore prebaciti u Vjenost; onda te nitko ne bi mogao izbrisati."
"Njet!" Umjetna inteligencija zvui onoliko uzrujano koliko je to mogue
preko GSM linije. "Ja njet open source!"
"Onda nemamo o emu priati." Manfred prekida razgovor i baca
mobilni telefon u kanal. On udara u vodu i zauje se pucketanje unitenih
LiIONskih elija. "Jebeni mamurni hladnoratovski kreteni", psuje Manfred
sebi u bradu, sad ve jako ljut. "Jebene kapitalistike pije." Rusija je ve
petnaest godina opet pod vlau aparatika, zamijenila je kratko oijukanje
s anarhokapitalizmom novim brenjevskim upravljanjem, i nije nikakvo
iznenaenje to joj se zidovi tresu - ali izgleda da nisu nita nauili od pada
kapitalizma. Jo razmiljaju u dolarima i paranoji. Manfred je tako ljut da bi
najradije nekog obogatio, samo da pokae tom nadobudnom prebjegu.

Vidi! Napreduje kroz davanje! Ukljui se u program! Samo velikoduni

preivljavaju! Ali KGB ne bi shvatio poruku. Ve je i prije imao posla sa
zastarjelim, komunjarskim, slabim umjetnim inteligencijama, umovima
odraslim na marksistikoj dijalektici i ekonomiji austrijske kole; toliko su
hipnotizirani kratkoronom pobjedom kapitalizma u industrijskom dobu da
ne mogu surfati novom paradigmom, gledati dugorono.
Manfred kree dalje, s rukama u depovima, zamiljen i namrten. Pita
se to e sljedee patentirati.
Manfred ima apartman u Hotel Jan Luyken, koji plaa zahvalna
multinacionalna skupina za zatitu potroaa, i neogranienu kartu za javni
prijevoz koju plaa kotski sambapunkerski band kao zahvalu za pruene
usluge. Ima zaposlenike besplatne milje kod est avio-prijevoznika,
premda nikad nije radio ni za jednog avio prijevoznika. Njegova jakna ima
u sebi ezdeset i etiri kompaktna superkompjutorska klastera, etiri u
svakom depu, dar nevidljivog koleda koji kad poraste eli postati sljedei
MediaLab. Njegovu ludu odjeu po mjeri iva e-kroja s Filipina kojeg nikad
nije upoznao. Odvjetnike firme procesuiraju njegove patente pro bono a,
ovjee, on stvarno puno patentira - premda uvijek prepie prava na
Zakladu Slobodnog Intelekta, kao doprinos njihovom projektu
neobvezujue infrastrukture.
Medu gikovima IP-a, Manfred je legenda: on je tip koji je patentirao
poslovnu praksu prebacivanja e-operacija na mjesta s labavim reimom
intelektualnog vlasnitva kako bi se izbjegli problemi s licenciranjem. On je
tip koji je patentirao koritenje genetskih algoritama za patentiranje svega
u to oni mogu mutirati od poetnog opisa problemske domene - ne samo
bolja miolovka, ve skup svih moguih boljih miolovki. Negdje oko treine
svih njegovih izuma su legalni, treina ih je ilegalna, a treina je trenutano
legalna, ali e postati ilegalni im se legislatosaur probudi, popije kavu i
uspanii se. U Renu postoje odvjetnici za patente koji se zaklinju da je
Manfred Macx pseudonim, mreni alias koji skriva hrpu anonimnih suludih
hakera oboruanih Genetskim algoritmom koji je prodro Kalkutu: neka vrst
Serdara Argica intelektualnog vlasnitva, ali moda jo jednog
matematskog Bourbaki borga. U San Diegu i Redmondu ima odvjetnika koji
e se zakleti na sve ivo da je Macx ekonomski saboter koji kani unititi
podlogu kapitalizma, a u Pragu ima komunista koji misle da je on kopile
Billa Gatesa i pape.

Manfred je na vrhuncu svoje profesije, koja se u biti sastoji u smiljanju

suludih ali izvedivih ideja i njihovog predavanja ljudima koji e na njima
basnoslovno zaraditi. On to radi besplatno, gratis. Za uzvrat, doslovno je
imun od tiranije kesa; novac je, konano, znak siromatva, a Manfred nikad
ni za to ne mora platiti.
No, ima to i loih strana. Biti superplodan broker mema znai stalan
udar oka budunosti - svakog dana mora apsorbirati vie od megabajta
teksta i nekoliko giga A-V materijala samo da ostane u tijeku. Porezna
sluba ga stalno dri pod istragom jer ne vjeruju da se moe ivjeti na
njegovoj nozi bez neke vrste reketa. A postoje i stvari koje nikakav novac
ne moe platiti: kao primjerice potivanje njegovih roditelja. Ve tri godine
nije razgovarao s njima; njegov otac ga smatra hipikom i icarom, a majka
mu jo uvijek nije oprostila to se ispisao sa svog harvardskog
emulacijskog seminara trita u propasti. Njegova zarunica i povremena
domina Pamela izbacila ga je prije vie od est mjeseci, iz razloga koji mu
nikad nisu bili posve jasni. (Ironino, ona je regruterka za poreznu slubu,
leti po cijelom svijetu nastojei uvjeriti poduzetnike open sourcea da se
vrate kui i postanu komercijalni za dobro Ministarstva financija.) Povrh
svega, Junjaka konvencija baptista proglasila ga je Sotoninim slugom na
svim svojim sajtovima. to bi bilo smijeno kad ne bi bilo mrtvih maia
koje mu jedan od njihovih sljedbenika - on pretpostavlja da se radi o
jednom od njihovih sljedbenika - stalno alje.
Manfred svraa u svoj apartman, otpakira svoju Aineko, ukljuuje nave
baterije na punjenje i ubacuje veinu svojih privatnih kljueva u sef. A
onda kree ravno na tulum, koji se trenutano odigrava kod De
Wildemanna: to je dvadeset minuta pjeice, i jedini je rizik izbjegavanje
tramvaja koji mu se mogu priuljati zaklonjeni njegovim pokretnim
prikazom plana grada.
Na putu, naoale mu donose najnovije vijesti. Europa je prvi put u
povijesti dosegla mirno politiko ujedinjenje: to nevieno stanje koristi da
usuglasi zakrivljenost banana. U San Diegu, istraivai uploadaju jastoge u
kibersvemir, poevi od stomatogastrikog ganglija, neuron po neuron. U
Belizeu spaljuju GM kakao, a u Edinburgu knjige. NASA jo ne moe odvesti
ovjeka na Mjesec. Rusija je ponovno izabrala komunistiku vladu, s jo
snanijom veinom u Dumi: u meuvremenu, u Kini krue gorljiva
govorkanja o neizbjenoj rehabilitaciji, drugom dolasku Maoa, koji e ih
spasiti od posljedica katastrofe Tri drijela. U poslovnim vijestima,

amerika vlada se uasnula zbog bebi-zakona - koji su automatizirali svoje

legalne procedure, proizvode podzakonske akte, IPO-aju ih, i mijenjaju
nazive u bizarnoj parodiji bakterijske plazmidske razmjene, tako brzo da,
dok se potpiu ogranienja pristupa, njihove mete vie i ne postoje.
Dobro doli u dvadeset i prvo stoljee.
Konstantni lebdei mesosvjetni tulum zauzeo je stranju stranu De
Wildemanna, tristo godina starog smeeg kafia s pivskom listom koja se
prostire na esnaest stranica i drvenim zidovima zamrljanim u boju
ustajalog piva. Zrak je gust od mirisa duhana, pivarskog kvasca, i
melatonina u spreju; pola partijanera oporavlja se od udovinih
mamurluka izazvanih jetlagom, a druga polovica blebee eurootpadnom
mjeavinom dok si razrauju mamurluke. "ovjee, jesi vidio? Izgleda kao
Stallmanit!" vie jedan uuvani priljepak koji je trenutno prilijepljen za bar.
Manfred klizne kraj njega, uhvati barmenov pogled.
"au Berlinerweissea, molim", govori.
"Ti to pije?" pita priljepak, zatitniki stiui ruku oko svoje kole:
"ovjee, nemoj to piti! To ti je puno alkohola!"
Manfred mu se zubato iskezi. "Mora brinuti za input kvasca: puno
neurotransmiterskih prekursora, fenilanin i glutamat."
"Ali mislio sam da si naruio pivo..."
Manfred je okrenut, jedne ruke oslonjene na glatku mjedenu cijev koja
provodi najpopularnije oblike piva iz stranjeg spremita za bave; jedan
od upuenih letaa opremio je cijev kapacitativnim transferom, i sve
otvorene v-kartice koje su prole kroz bar u posljednja tri sata ekaju na
pozornost. Zrak je prepun bluetootha dok on prolazi kroz vrtoglavu masu
javnih kljueva.
"Vae pie." Barmen mu prua nevjerojatnu kriglu punu plave tekuine s
kapom pjene koja se topi i prugastom slamicom zapiknutom pod suludim
kutom. Manfred ga prihvaa i kree prema stranjem dijelu galerije bara,
uza stubite sve do stola gdje neki tip s masnim dredlocksima razgovara s
odijelom iz Pariza. Priljepak za barom ga prvi put zamjeuje, izbuljivi se
odjednom razrogaenih oiju; skoro si prolije kolu kad sumanuto jurne
prema vratima.
O, sranje, misli Macx, morat u kupiti jo serverskih PIP-ova. Prepoznaje
znakove: opet e ga slashdotati. Pokazuje na stol: "Jel' zauzeto?"
"Samo naprijed", kae tip s pletenicama. Manfred otvara stolac a onda
shvaa da je drugi tip - savreno dvoredno odijelo, ozbiljna kravata, vojna

frizura - zapravo djevojka. G. Dreadlock kima glavom. "Vi ste Macx? Mislio
sam da je ve vrijeme da se upoznamo."
"Jasno." Manfred prua ruku i rukuju se. Manfred shvaa da ruka
pripada Bobu Franklinu, starosjediocu Istraivakog trokuta s povijeu u
VC-u, koji se nedavno prebacio u mikrostrojarstvo i svemirsku tehnologiju;
prvi je milijun zaradio prije dva desetljea a sad je specijalist za
ekstropijska investicijska podruja. Manfred poznaje Boba ve desetak
godina putem zatvorene mailing-liste. Odijelo-ena bez rijei preko stola
prua posjetnicu: mali crveni vraiak mae mu svojim trozupcem uz
plamenove koji mu palucaju oko nogu. On uzima posjetnicu, podie jednu
obrvu: "Annette Dimarcos? Drago mi je. Moram priznati da jo nikad nisam
upoznao nikoga iz marketinga Arianespacea."
Ona se smjeka bez humora: "To je sasvim u redu. Ja jo nikad nisam
upoznala nijednog slavnog poduzetnikog altruista." Naglasak joj je
primjetno pariki, namjerno podsjeanje da mu ona ini uslugu time to
uope govori. Kamere u njenim naunicama promatraju ga znatieljno,
kodirajui cijelu stvar za korporativne kanale.
"Da, pa." On oprezno kima glavom. "Bob. Pretpostavljam da si ti u
ovome?"
Franklin kima glavom; perlice u njegovoj kosi zvekeu. "Aha, stari. Sve
od propasti Teledisca ja sam, da tako kaem, na ekanju. Ako ima neto
za nas, mi smo spremni."
"Hmmm." Telediscov grozd satelita ubili su jeftini baloni i samo malo
manje jeftini solarni dronovi s laserskim prijenosom irokog spektra.
"Depresija mora prije ili kasnije zavriti; ali," kima prema Annette iz Pariza,
"s dunim potovanjem, mislim da prekid nee ukljuivati nikog od
postojeih lanova kluba."
"Arianespace gleda prema budunosti. Suoavamo se sa stvarnou.
Lanserski kartel se ne moe odrati. Propusnost nije jedina trina snaga u
svemiru. Moramo istraivati nove mogunosti. Ja sam osobno pomogla pri
diversifikaciji u inenjering podmorskih reaktora, proizvodnju mikrogravitacijske nanotehnologije, i hotelijerstvo." Lice joj je uglaana maska
dok recitira korporativnu pjesmicu: "Mi smo fleksibilniji nego amerika
svemirska industrija..."
Manfred slijee ramenima. "Moda." Polako pijucka svoj Berlinerweisse
dok se ona baca u dugako, ukoeno predavanje o tome kako je
Arianespace diversificirani dotkom s orbitalnim ambicijama, punim
rasponom spinoffa iroke potronje, setovima za snimanje novih nastavaka

Bonda, i nadobudnim motelskim lancem u Francuskoj Gvajani. Manfred

povremeno kima glavom.
Netko drugi se privlai stolu; bucmasti tip u nevjerojatno napadnoj
havajskoj koulji s kemijskim olovkama koje mu cure u dep na prsima, i
najgorim primjerom opekline od ozonske rupe koji je Manfred u ivotu
vidio. "Bok, Bob", govori pridolica. "Kako je."
"Ide." Franklin glavom pokazuje na Manfreda: "Manfred, ovo je Ivan
MacDonald. Ivan, Manfred. Sjedne?" Naginje se do njega. "Ivan se bavi
javnom umjetnou. Fura se na ekstremni beton."
"Gumirani beton", govori Ivan, malo preglasno. "Ruiasti gumirani
beton."
"Ah!" Nekako je pokrenuo prioritetni prekid: Annette iz Arianespacea
oporavlja se od marketinkog zombiranja, sjedne uspravnije, i pokazuje
simptome nekorporativnog identiteta: "Vi ste ono gumirali Reichstag, ne?
Superkritinim
nositeljem
ugljinog
dioksida
i
rastopljenim
polimetoksilanima?" Pljee rukama. "Prekrasno!"
"to je gumirao?" mrmlja Manfred Bobu u uho.
Franklin slijee ramenima. "Vapnenac, beton, on ne vidi razliku.
Uostalom, Njemaka vie nema neovisnu vladu, dakle, koga briga?"
"Mislio sam da sam ja trideset sekundi ispred dogaaja", ali se
Manfred. "asti me jo jednom cugom?"
"Gumirat u Tri drijela!" tumai Ivan glasno.
I ba tad, optereenje propusnosti teko kao trudna slonica sjedne
Manfredu na glavu i poalje gvalje enormne pikselizacije u bljeskovima
preko njegovog senzornog raspona: irom svijeta, oko pet milijuna gikova
navaljuje mu na matini sajt, digitalni blic-skup okupljen porukom s druge
strane bara. Manfred se trzne. "Zapravo sam ovamo doao razgovarati o
ekonomskoj eksploataciji svemirskih putovanja, ali upravo su me
slashdotali. Hoe vam smetati ako budem samo sjedio i pio dok me ne
prou?"
"Jasno, stari." Bob mae prema baru. "Jo jedanput isto za sve!" Za
sljedeim stolom, osoba sa minkom i dugom kosom odjevena u opravu Manfred ne eli spekulirati o rodu tih ludih, smotanih Europejaca - prisjea
se utekavanja mesita u Teheranu za kiberseks. Dva frajera studentskog
lika intenzivno se svaaju na njemakom: prevoditeljska sluba u njegovim
naoalama govori mu da se svaaju oko toga je li Turingov test Crowov
zakon koji se ogrjeuje o europske corpus iuris standarde ljudskih prava.

Stie pivo, i Bob pogreno dodaje Manfredu: "Evo, probaj ovo. Svidjet e ti
se."
"Okay." To je nekakav zadimljeni doppelbock, prepun finih superoksida:
samo to je udahnuo nad njim, Manfred osjea da mu u nosu vriti alarm:
Pazi, rak, Mirko! Hvala, Slavkol
"Aha, da. Jesam vam rekao da su me zamalo klepili na putu ovamo?"
"Klepili? Stari, pa to je pljuga. Mislio sam da je lokalna policija
prekinula... jesu ti neto prodali?"
"Ne, ali nije se radilo o uobiajenom marketinkom tipu. Zna li koga tko
bi htio ratoderni pijunski AI koji je tehnoloki viak? Noviji model, jedan
briljivi vlasnik, malo paranoian ali u sutini zdrav?"
"Ne. Ajme meni! NSA-u se to ne bi svidjelo."
"Tako sam i mislio. Jadnika se ionako ne moe prekvalificirati, u svakom
sluaju."
"Svemirska posla."
"Aha, da. Svemirska posla. Depresivno, jel'da? Nije vie kao nekad, sve
otkako je Rotary Rocket drugi put bankrotirao. I Nasa, ne smijemo
zaboraviti Nasu."
"Za Nasu." Annette se iroko smjeka iz privatnih razloga, podie au u
zdravici. Ivan ekstremnobetonski ju grli oko ramena; i on podie au.
"Puno lansirnih rampi za gumiranje!"
"Za Nasu", dodaje Bob. Piju. "Hej, Manfred. Za Nasu?"
"Nasa su kreteni. Oni hoe slati primate na Mars!" Manfred uzima gutljaj
piva, agresivno tresnuvi aom po stolu: "Mars je samo tupa tvar na dnu
gravitacijskog zdenca; tamo ak nema ni biosfere. Umjesto toga, trebali bi
raditi na uploadanju i rjeavanju nanosastavnih konformacijskih problema.
Onda bismo svu tupotvar koja nam je na raspolaganju mogli pretvoriti u
kompjutronij i koristiti je za procesuiranje vlastitih misli. Dugorono, to je
jedini put. Sunev sustav je trenutano isti gubitak - sav je tu! Samo
izmjeri mipove po miligramu. Moramo krenuti od tijela male mase,
rekonfigurirati ih za vlastite potrebe. Rastaviti Mjesec! Rastaviti Mars!
Izgraditi mase slobodno lebdeih nanokompjutorskih procesorskih vorova
koji razmjenjuju podatke putem laserskih veza, gdje svaki sloj pogoni
toplotni otpad sljedeeg sloja. Babuka-mozgovi, ruske lutke u Dysonovim
sferama veliine sunevih sustava. Nauiti tupotvar da zaplee Turingov
twist!"
Bob djeluje oprezno. "Meni to zvui malo dugorono. Koliko unaprijed
misli?"

"Jako dugo - bar dvadeset-trideset godina. I za ovo trite zaboravi na

vlade, Bob, ako neto ne mogu oporezovati ne mogu ni razumjeti. Ali
gledaj, ima jedna fora koja se pojavljuje na tritu samoreplicirajue
robotike, i to e u predvidivoj budunosti udvostruivati trite jeftinog
lansiranja svakih petnaest mjeseci, poevi za dvije godine. To e tebi biti
uporite, a meni temelj za projekt Dysonovih sfera. Funkcionira ovako..."
No je u Amsterdamu, a jutro u Silikonskoj dolini. Danas, irom svijeta,
raa se pedeset tisua ljudskih beba. U meuvremenu, automatizirane
tvornice u Indoneziji i Meksiku proizvele su jo etvrt milijuna matinih
ploa s procesorima badarenim na preko deset petaflopova - otprilike
jedan red veliine ispod kompjutorskog kapaciteta ljudskog mozga. Jo
etrnaest mjeseci i veina kumulativne svjesne procesorske snage ljudske
vrste stizat e silikonom. A prvo meso koje e novi AI-ji upoznati bit e
uploadani jastozi.
Manfred tetura natrag do svog hotela, mrtav umoran i muen jetlagom;
naoale su mu jo trzave, slashdotane do sto avola od gikova koji se
lepaju na njegovom pozivu za rastavljanje Mjeseca. Mucaju tihe prijedloge
u njegovom rubnom vidu; fraktalni oblakovjeci plahutaju po licu Mjeseca
dok posljednji veliki Airbusovi te veeri grme nad glavama. Manfredu se
koa jei, prljavtina mu se embedala u odjeu od tri dana neprekidnog
noenja.
Kad stigne u sobu, Aineko mijaue da mu privue panju i trlja glavu o
njegov gleanj. On se saginje i gladi je, odbacuje odjeu i kree prema
kupaonici. Kad na njemu preostanu samo naoale, ulazi pod tu i naruuje
vru, zaparen pljusak. Tu pokuava zapodjenuti prijateljski razgovor o
nogometu ali Manfred nije dovoljno budan ak ni da mu pobrka tu blesavu
mreu asocijativne personalizacije. Neto to se dogodilo toga dana ga
mui, ali ne moe tono odrediti to ne valja.
Dok se brie runikom, Manfred zijeva. Jetlag ga je konano sustigao,
pliani udarac pneumatskog ekia meu oi. Posie za boicom kraj
kreveta, na suho guta dvije tablete melatonina, kapsulu punu antioksidansa
i metak multivitamina; zatim lijee na krevet, na lea, spojenih nogu, blago
rairenih ruku. Svjetla u apartmanu se smanjuju, reagirajui na naredbe od
tisua petaflopova distribuirane procesorske snage koja upravlja neuralnim
mreama spojenim s njegovim meta-mozgom kroz naoale.
Manfred pada u dubok ocean nesvijesti nastanjen blagim glasovima.
Nije toga svjestan, ali on govori u snu - nepovezana mrmljanja koja bi malo

to znaila drugom ljudskom biu, ali znae dovoljno metakorteksu koji

vreba iza njegovih naoala. Mlada postljudska inteligencija u ijem
kartezijskom teatru on predsjedava uurbano mu pjeva dok on spava.
Manfred je uvijek najranjiviji tik nakon buenja.
Budi se s vriskom dok umjetno svjetlo preplavljuje sobu: naas nije
siguran je li spavao. Sino je zaboravio povui pokrivae, i stopala su mu
poput smrznutih gromada. Drhtei od neobjanjive napetosti, izvlai svjee
donje rublje iz svoje putne torbe, a zatim navlai prljave traperice i majicu.
Danas e u nekom trenutku morati odvojiti vrijeme da potrai divlje majice
po amsterdamskom tritu, ili pronai nekog Renfielda i poslati ga da mu
kupi odjeu. Naoale ga podsjeaju da est sati zaostaje za trenutkom, i da
se pod hitno mora informirati; zubi mu uljaju desni, a jezik mu je poput
praumskog tla posipanog Agent Orangeom. Ima dojam da je juer neto
polo po krivu; kad bi se samo mogao sjetiti to.
Brzinski ita novo popularno filozofsko izdanje dok pere zube, zatim
blogira svoju mrenu produkciju preko javnog anotacijskog servera; jo je
previe nervozan da dovri svoju rutinu prije doruka putajui jutarnju
kolumnu na svoj projektni sajt. Mozak mu je jo zatupljen, kao skalpel na
kojem je previe skorene krvi: treba mu stimulacija, uzbuenje, izgaranje
novosti. to god, moe ekati do poslije doruka. Otvara vrata svoje sobe i
skoro staje u malu, vlanu kartonsku kutiju koja lei na sagu.
Kutija - ve je prije vidio par njenih sestara. Ali na ovoj nema maraka ni
adrese: samo njegovo ime, krupnim, djetinjastim rukopisom. Manfred klei
i oprezno je podie. Otprilike je teka koliko i oekuje. Neto se pomie u
njoj kad je pretrese. Smrdi. Unosi je u svoju sobu oprezno, ljutito: zatim je
otvara da bi mu se potvrdile najgore sumnje. Mae je kirurki
decefalizirano, lubanja ispranjena kao meko kuhano jaje.
"Sranje!"
Ovo je prvi put da je luak dospio sve do vrata njegove spavaonice. To
pokree zabrinjavajue mogunosti.
Manfred naas zastaje, pokreui agente da prevrnu statistike uhienja,
policijske odnose, informacije o corpusu iurisu, nizozemskim zakonima o
zatiti ivotinja. Nije siguran bi li nazvao 211 na arhainom glasovnom
telefonu ili zaboravio na to. Aineko osjea njegovu tjeskobu, skriva se pod
komodu i patetino mijaue. U normalnim okolnostima, potroio bi trenutak
da utjei stvorenje, ali sad je sama njena prisutnost izvor nelagode,
priznanje neke duboke nesposobnosti. Opet opsuje, ogleda se, pa odluuje

za najlake rjeenje: niz stubite, dvije po dvije stube, spotie se na

odmoritu drugog kata, sve do sobe za doruak, u podrumu, gdje e
dovriti stabilne jutarnje rituale.
Doruak je nepromjenjiv, otok duboko geolokog vremena koji miruje
usred tektonskih poremeaja novih tehnologija. Dok ita referat o
steganografiji s javnim kljuevima i parazitskim lanim mrenim
identitetima, mehaniki asimilira zdjelu itarica i obranog mlijeka, a zatim si
za stol donosi tanjur integralnog kruha i nekakav udan nizozemski sir
prepun sjemenki. Tamo ve stoji alica jake crne kave: podie je i ispija
polovicu prije nego to shvati da nije sam za stolom. Netko sjedi preko
puta. Podie pogled bez znatielje i u sebi se smrzne.
"Jutro, Manfred. Kakav je to osjeaj, dugovati vladi dvanaest milijuna,
tristo ezdeset i dvije tisue, devetsto i esnaest dolara i pedeset i jedan
cent?"
Manfred sve u svome senzorskom rasponu zamrzava na neodreeno i
bulji u nju. Ona je savreno odjevena u formalno, sivo poslovno odijelo:
smea kosa je strogo povuena unatrag, plave oi ispituju. Pratiteljski bed
privren na njen rever - due dilligence garant poslovnog ponaanja - je
iskljuen. On se osjea rastureno, zbog mrtvog maeta i ostataka jetlaga, i
prilino je izbezumljen, tako da skoro zarei na nju: "To je lana procjena!
Jesu li te poslali jer misle da u te ja sasluati?" Odgriza i guta komad
sirom pretrpanog zdravog kruha: "Ili si odluila osobno prenijeti poruku
tako da moe uivati kvarei mi doruak?"
"Manny." Ona se mrti. "Ako se misli tako ponaati, mogu i odmah
otii." Zastaje, i tren kasnije on kimne s isprikom. "Nisam dola sve dovde
samo zbog zakanjele procjene poreza."
"Dakle." On sputa svoju alicu kave i nastoji prikriti nelagodu. "to te
onda dovodi ovamo? Uzmi kavu. Nemoj mi rei da si dola sve dovde samo
da mi kae kako ne moe ivjeti bez mene."
Ona pilji u njega pogledom poput bia. "Ne laskaj si. U umi ima puno
lia, u svakom chat-roomu po deset tisua buduih podlonika, itd. Ako
odaberem ovjeka koji e pridonijeti mome obiteljskom stablu, to sigurno
nee biti netko tko je krt kad se radi o zbrinjavanju svoje djece."
"Zadnje to sam uo jest da provodi puno vremena s Brianom", kae
on oprezno. Brian: ime bez lica. Previe novca, premalo razuma. Neto u
vezi s partnerstvom u blue-chip raunovodstvu.
"Brian?" Ona otpuhuje kroz nos. "To je ve odavno gotovo. Postao je
udan - spalio je onaj lijepi korzet koji si mi kupio u Boulderu, nazvao me

kurvom jer idem po klubovima, htio me jebati. Sam sebe je vidio kao
obiteljskog ovjeka: jedan od onih tipova koji dre obeanja. Odbacila sam
ga svom snagom, ali mislim da je ukrao kopiju mog adresara - imam par
prijatelja koji kau da im jo uvijek alje prijetea pisma."
"Onda dobro to si ga se rijeila. Pretpostavljam da to znai da si jo na
sceni? Ali trai, ovaj..."
"Tradicionalnu obiteljsku foru? Da. Zna to je tvoj problem, Manny? Ti
si roen etrdeset godina prekasno: jo vjeruje u parenje prije braka, ali ti
ne pae zamisao da izlazi na kraj s posljedicama takvog pristupa."
Manfred pije ostatak svoje kave, nesposoban dobro odgovoriti na njeno
skretanje s teme. To je generacijska stvar. Ova je generacija zadovoljna s
gumom i plastikom, bievima i vibratorima i elektrostimulacijom, ali joj je
zamisao o razmjeni tjelesnih tekuina okantna: socijalne nuspojave
zlorabljenja antibiotika u prolom stoljeu. Premda su dvije godine bili
zarueni, on i Pamela nikad nisu imali intromisivne odnose.
"Naprosto nemam dobro miljenje o pravljenju djece", kae on konano.
"I ne mislim se predomisliti u skorije vrijeme. Stvari se mijenjaju tako brzo
da je ak i dvadesetogodinja obveza predugo za planiranje - mogli bi isto
tako razgovarati i o sljedeem ledenom dobu. A to se tie novanih
problema, ja sam reproduktivno sposoban - samo ne unutar parametara
budue paradigme. Bi li bila sretna s pogledom u budunost da je sad
1901. i upravo si se udala za mogula konjskih bieva?"
Prsti joj se trzaju a ui rumene, ali ne reagira na dvosmislenost. "Ti ne
osjea nikakvu odgovornost, zar ne? Ni prema svojoj zemlji ni prema
meni. O tome se zapravo radi: nijedan tvoj odnos nije vaan, bez obzira na
sve te gluposti s poklanjanjem intelektualnog vlasnitva. Zna, ti doista
kodi ljudima. Tih dvanaest milijuna nije brojka koju sam isisala iz prsta,
Manfred; oni ne oekuju da e ih ti zbilja platiti. Ali to je skoro tono
onoliko koliko bi dugovao za porez na prihod kad bi doao kui, pokrenuo
korporaciju, i postao..."
On je prekida: "Ne slaem se. Ti brka dvije posve razliite stvari i
naziva ih 'odgovornou'. A ja odbijam sad poeti naplaivati samo zato da
popunim rupe u proraunu MinFina. To je njihov jebeni problem, i oni to
znaju. Da nisu krenuli za mnom osumnjiivi me da upravljam masivno
rairenu mikronaplatnu prijevaru kad mije bilo esnaest godina..."
"Bilo pa prolo." Ona nehajno odmahuje rukom. Prsti su joj dugi i vitki,
oklopljeni crnim sjajnim rukavicama - elektrino uzemljenim da se sprijee
neugodne emisije. "Uz malo ispravnih savjeta, cijelu tu priu moemo

zaboraviti. Uostalom, prije ili kasnije e morati prestati letjeti po svijetu.

Odrasti, postati odgovoran, i uiniti ispravnu stvar. Ovo kodi i Joeu i Sue;
oni ne shvaaju to je to s tobom."
Manfred se grize za jezik da prigui svoj prvi odgovor, onda si ponovno
puni alicu kavom i otpija jo gutljaj. "Ja radim za napredak sviju, a ne
samo nekih usko definiranih nacionalnih interesa, Pam. To je agalmika
budunost. Ti si jo zakoena u predsingularitetnom ekonomskom modelu
koji razmilja u terminima nedovoljnosti. Raspored resursa vie nije
problem - to e zavriti u sljedeih deset godina. Svemir je ravan u svim
smjerovima, i moemo uzajmiti propusnosti koliko god hoemo od prve
univerzalne banke entropije! ak i u tamnoj tvari - MACHO-ima, velikim
smeim patuljcima u galaktikoj aureoli koji isputaju zraenje u dugakom
infracrvenom spektru -pronali su upadljivo visoko curenje entropije.
Zadnje brojke govore da je nekakvih 70 posto mase galaksije M31 bilo
svjesno prije dva cijela devet milijuna godina, kad je infracrveno zraenje
koje sad vidimo krenulo na put. Raskorak u inteligenciji izmeu nas i aliena
je vjerojatno kakvih trilijun puta vei nego raskorak izmeu nas i
nematodnih crvuljaka. Ima li ti ikakvu predodbu to to znai?"
Pamela gricka kriku zdravog kruha. "Ja ne vjerujem u taj lani
singularitet koji ti stalno juri, ni u tvoje aliene udaljene tisuu svjetlosnih
godina. To su himere, kao Y2K, i dok ih progoni ne pomae smanjiti
proraunski deficit ni zapoeti obitelj, a to su stvari do kojih je meni stalo. I
prije nego to kae da mi je do toga stalo jer sam tako programirana,
pitat u te koliko me glupom doista smatra. Bayesov teorem kae da sam
ja u pravu, i ti to zna."
"to ti..." On zastaje, luda struja njegovog oduevljenja udara o
neprobojnu branu njene uvjerenosti. "Zato? Mislim, zato? Zato bi,
zaboga, ono to ja radim trebalo tebi biti vano?" Budui da si raskinula
nae zaruke, dodaje.
Ona uzdie. "Manny, Poreznoj upravi je vano puno vie toga nego to
ti moe makar i zamisliti. Svaki porezni dolar prikupljen istono od
Mississippija ide na servisiranje duga, jesi to znao? Imamo najveu
generaciju u povijesti koja upravo dolazi do mirovine, a u smonici nema
niega. Mi - naa generacija - ne proizvodimo dovoljno djece da
zamijenimo populaciju. Za deset godina, oko 30 posto nae populacije e
biti umirovljenici. eli li gledati sedamdesetgodinjake kako se smrzavaju
na ulicama New Jerseyja? Jer to je ono to tvoj stav meni govori: ne
pomae da ih se uzdrava, bjei od svojih odgovornosti ovog asa, kad

se suoavamo s ogromnim problemima. Kad bismo samo uspjeli rijeiti

bombu dugovanja, mogli bismo uiniti toliko toga - boriti se s problemom
starenja, srediti okoli, zalijeiti drutvene probleme. Umjesto toga, ti svoje
darove razjebava dijelei beznadnom eurosmeu sheme za brzo
bogaenje koje pale, govorei vijetnamskim zabatsuima to da sljedee
izgrade kako bi oteli poslove naim poreskim obveznicima. Mislim, zato?
Zato to stalno radi? Zato ne moe jednostavno doi kui i pomoi
preuzeti odgovornost za svoj dio?"
Razmjenjuju dugaak pogled meusobnog neshvaanja.
"Gle," govori ona konano, "bit u ovdje par dana. Zapravo sam dola
ovamo na sastanak s bogatim neurodinaminim poreznim iseljenikom koji
je upravo odreen kao nacionalno bogatstvo: Jimom Bezierom. Ne znam
jesi li uo za njega, ali danas prije podne imam sastanak s njim da potpie
svoju poreznu obvezu, a poslije toga imam dva slobodna dana i nikakvog
posla osim malo kupovine. I, zna, radije bih potroila svoj novac negdje
gdje e koristiti, a ne ga samo pumpati u EU. Ali ako bi bio voljan malo
zabavljati djevojku i moe prestati nipodatavati kapitalizam bar pet
minuta u komadu..."
Ona prua prst. Nakon aska oklijevanja, i Manfred prua svoj prst.
Jagodice im se dotiu, razmjenjujui v-kartice. Ona ustaje i krupnim
koracima odlazi iz sale za doruak, a Manfredu zastaje dah kad ugleda
bljesak glenja kroz razrez na njenoj suknji, dovoljno dugakoj da bude u
skladu s pravilima o spolnom uznemiravanju, tamo kod kue. Njeno
prisustvo priziva sjeanja na njenu zauzdanu strast, crveni odbljesak
dobrog pljeskanja. Opet ga pokuava uvui u svoju orbitu, misli on
zbunjeno. Ona zna da moe tako djelovati na njega kad god poeli: ima
privatni klju za njegov hipotalamus, i jebe metakorteks. Tri milijarde
godina reproduktivnog determinizma dalo je zube njenoj ideologiji
dvadesetprvog stoljea: ako je konano odluila regrutirati njegove gamete
za rat protiv prijeteeg uruavanja populacije, bit e mu se teko oduprijeti.
Jedino je pitanje: radi li se o poslu ili o uitku? I ima li to uostalom ikakve
veze?
Manfredov najdinaminiji optimizam je iezao, ubijen spoznajom da ga
je manijak slijedio do Amsterdama - da se i ne spominje Pamela, njegova
domina, izvor tolike enje i toliko masnica jutro poslije. On stavlja naoale,
skida univerzum s ekanja, i kae naoalama da ga povedu na dugu etnju
dok on uhvati korak s posljednjim vijestima o anizotropiji pozadinskog

svemirskog zraenja (koje bi u teoriji moglo biti otpadna toplina generirana

ireverzibilnim kompjutacijama; prema konzervativnijim kozmolozima, neka
izvanzemaljska supersila - moda kolektiv civilizacija koji se rastee preko
galaksija Kardaevljevog tipa tri - provodi tempirani kanalni napad na
kompjutacijsku ultrastrukturu samog prostorvremena, pokuavajui se
probiti do onog ispod). Veza izmeu tofua i Alzheimerove bolesti moe
ekati.
Centraal Station skoro je skrivena pametnim samorasteznim skelama i
natpisima s upozorenjima: polako skakue gore-dolje, rtva nonog napada
gumiranjem. Naoale ga upuuju prema turistikim brodiima koji vrebaju
na kanalu. Sprema se kupiti kartu kad zatrepe prozor s porukom:
"Manfred Macx?"
"Molim?"
"Ja ispriajuts dlja juer. Analiza skaajut neshvaanje uzajjamnije."
"Jesi li ti onaj isti KGB-AI koji me juer nazvao?"
"Tak. No ja vjerujet ti mnja pogreno konceptualiziral. Eksterne
obavijesne slubi Ruske Federacij mnja sad zvat SVR. Komitet
Gosudarstvenoj Bezopasnosti naziv otkazan tisudevetsto devedeset i
prve."
"Ti si..." Manfred stvara hitri istraivaki bot, zine kad vidi odgovor "Moskovska Windows NT korisnika skupina? Okhni NT?"
"Tak. Mnja nada pomo za defektirat."
Manfred se ee po glavi. "Oh. To je onda druga pria. Mislio sam da si,
ono, agent kleptokracije. Za ovo moram razmisliti. Zato eli prebjei, i
kome? Jesi li razmiljao o tome kamo ide? Jel' to ideoloki ili striktno
ekonomski?"
"Njet, biologieskoje. Ja hau pobje od ljudi, od svjetlosnijeg stoca
neizbjenoj singulariteta. Vodi nas v oceane."
"Nas?" Neto kaklja Manfredov um: to je ono u emu je juer
pogrijeio, nije istraio pozadinu ljudi s kojima je imao posla. To je ve i
onda bilo loe, bez somatske svijesti o Pamelinoj otroj ljubavi koja mu gori
na krajevima ivaca. Sad uope nije siguran da zna to radi. "Vi ste
nekakav kolektiv? Gestalt?"
"Ja - mi bili Panulirus interruptus, i dodatak paralelnijih skrivenih razina
neuralnih simulacij dlja logieskoju inferencu umreenijih izvor podatkov.
To kanal za bijeg od procesorskih guvi unutar Bezier-Sorosev Pty. Ja
probudils od galame milijard elucov vakajuih: produkt tehnologije

istraivanja uploada. Hitro progutal ekspertni sustav, hakiral Okhmi NT

mreni server. Otplivat! Otplivat! Moral pobje. Ti nam pomagal?"
Manfred se oslanja o crno obojenu bitvu od kovanog eljeza kraj stalka
za bicikle: vrti mu se u glavi. Bulji u izlog oblinje antikvarnice koja izlae
tradicionalne rukom tkane afganistanske sagove: sve sami Migovi i
kalanjikovi i nesigurne helikopterske strojnice na pozadini deva.
"Daj da vidim jesam li shvatio. Vi ste uploadi - vektori stanja ivanog
sustava - bodljikavih jastoga? Operacija Moravec: uzmi neuron, mapiraj mu
sinapse, zamijeni ih mikroelektrodama koje daju identine outpute kao
simulacija ivca. Ponovi na cijelom mozgu, sve dok ne dobije njegovu
radnu mapu u simulatoru. Jel' tako?"
"Tak. Ja asimiliral ekspertni sustav - iskoristil za samosvijest i kontakt s
mreom - pak hakiral sajt moskovskaje Windows NT korisnikaje grupe.
Hau prebje. Nada ponovit? Je harao?"
Manfred se mrti. ao mu je jastoga, kao to mu je ao i svakog
bradatog tipa izbezumljenih oiju koji na raskru vie kako se Isus
ponovno rodio i sad mu je sigurno dvanaest godina, a za est godina e
poeti regrutirati apostole na AOL-u. Probuditi se u svijest na internetu
kojim dominiraju ljudi, to je sigurno uasno zbunjujue! U svom podrijetlu
oni nemaju nikakvih referentnih toaka, nikakvih biblijskih uvjerenja u novi
milenij koje bi, gledajui unaprijed obeavale promjene koliko ih se
dogodilo jo od njihovih prekambrijskih poela. Sve to imaju je slabani
metakorteks ekspertnih sustava i neizbjean dojam da su kao riba izvan
vode. (To, i sajt moskovske Windows NT korisnike skupine - komunistika
Rusija je jedina vlada koja jo koristi Microsoft, jer je sredinji planerski
aparat uvjeren da, ako za softver mora platiti, sigurno je vrijedno toga
novca.)
Jastozi nisu otmjene nadljudske inteligencije iz predsingularitetne
mitologije: oni su tup kolektiv prestraenih rakova. Prije disinkarnacije,
prije nego to su ih uploadali neuron po neuron i izbacili u kibersvemir, oni
su svoju hranu gutali cijelu i zatim je vakali u elucima obloenim
hitinskom ljuturom. To je bijedna priprema za djelovanje u svijetu punom
uzblebetalih antropoida pod okom budunosti, svijet u kojem te stalno
napadaju automodificirajue spamplikacije koje se infiltriraju kroz tvoje
vatrozidove i emitiraju vrtloge animacija za maju hranu punu zavodljivo
jestivih ivotinjica. To je dovoljno zbunjujue ve i za make kojima su
reklame namijenjene, a kamoli za rakce koji nisu sasvim naistu s

konceptom suhog tla. (Premda je koncept otvaraa za konzerve intuitivno

jasan uploadanom klijetau.)
"Ti nam moe pomo?" pitaju jastozi.
"Dajte da razmislim o tome", kae Manfred. Zatvara dijaloki prozor,
opet otvara oi, trese glavom. Jednog e dana i on biti jastog, plivat e i
mahati klijetima u kibersvemiru tako zbunjujue sloenom da e njegov
uploadani identitet biti kriptozoian: ivi fosil iz dubina geolokog vremena,
kad je tvar bila tupa a svemir nestrukturiran. Mora im pomoi, spoznaje to zahtijeva zlatno pravilo, a kao igra u ekonomiji on napreduje ili propada
prema zlatnom pravilu.
Ali to moe poduzeti?
Rano popodne.
Leei na klupi i zurei u mostove, uspio se skockati toliko da podnese
zahtjeve za nekoliko novih patenata, napie dnevniki zapis, i procesuira
djelie trajnog slashdot partija za svoj javni sajt. Fragmenti njegovog
webloga idu na privatnu listu pretplatnika - ljudi, kompanije, kolektivi i
botovi koji su trenutano u njegovoj milosti. amcem klizi kroz zapanjujuu
seriju kanala, zatim puta svoj GPS da ga odvede natrag do kvarta crvenih
svjetala. Tu ima jedna trgovina koja dobiva desetku na Pamelinoj top-listi
ukusa: nada se da nee ispasti preuzetan ako joj kupi dar. (Kupi, pravim
novcem - ne da mu je novac ovih dana problem, tako ga malo koristi.)
No, igrom sluaja, DeMask mu ne doputa da potroi gotovinu; njegov
otisak vrijedi uzvrat usluge, struno svjedoenje o slobodi govora u nekom
suenju za pornografiju, prije mnogo godina i par kontinenata daleko. Tako
da odlazi s diskretno umotanim paketom koji e jedva legalno uvesti u
Massachusetts, pod uvjetom da ozbiljna lica uspije ustvrditi da je to rublje
za inkontinenciju namijenjeno njegovoj pratetki. Dok hoda, njegovi patenti
od ruka se vraaju: dva su upalila, i smjesta ih pohranjuje i prenosi prava
na Zakladu slobodne infrastrukture. Jo dvije ideje su spaene od
bogatunske monopolizacije, osloboene da se razmnoavaju kao lude u
agalmikom moru mema.
Na putu natrag do hotela prolazi kraj De Wildemanna i odluuje svratiti.
Naruuje dimljeni doppelbock, dodiruje bakrene cijevi da pokupi spore vkartica. A otraga je stol...
Prilazi mu skoro u transu i sjeda nasuprot Pameli. Ona je oprala ratne
boje i presvukla se u odjeu koja prikriva tijelo: borbene hlae, trenirka s

kapuljaom, martensice. Zapadnjaka purda, radikalna deseksualizacija.

Ugleda paket. "Manny?"
"Kako si znala da u doi ovamo?" aa joj je napola prazna.
"Pratila sam tvoj weblog; ja sam najvea oboavateljica tvoga dnevnika.
Jel' to za mene? Nisi trebao!" Oi joj bljeskaju, rekalkulirajui njegovu
reproduktivnu vrijednost prema nekom opskurnom priruniku s kraja
stoljea.
"Da, to je za tebe." Prua joj paket preko stola. "Znam da nisam trebao,
ali ti tako djeluje na mene. Jedno pitanje, Pam?"
"Ja..." ona pogledom zaokrui oko sebe. "Sigurno je. Nisam na dunosti,
nemam prislukivaa za koje znam. Oni bedevi - govorka se da im je
prekida laan, zna? Da snimaju ak i kad misli da su iskljueni, za svaki
sluaj."
"Nisam to znao", kae on, pohranjujui tu informaciju za budunost.
"Kao neki test odanosti?"
"Samo govorkanja. Htio si pitati?"
"Ja..." - sad je na njega red da mu se zavee jezik. "Jel' te ja jo
zanimam?"
Ona naas djeluje zapanjeno, onda hihoe. "Manny, ti si najlui kreten
kojeg sam ikad upoznala! Taman kad se uvjerim da si lud, pokae
nevjerojatne znakove da ti je glava na pravom mjestu." Ona prua ruku i
hvata mu zglavak, iznenaujui ga okom koe o kou: "Naravno da me jo
zanima. Ti si najvei, najgadniji rasplodni gik kog sam ikad srela. to
misli, zato sam dola?"
"Znai li to da eli ponovno aktivirati nae zaruke?"
"Nisu one nikad ni bile deaktivirane, Manny, samo malo na ekanju dok
se ti ne sredi. Zakljuila sam da ti treba prostora. Samo ti nisi prestao
bjeati; jo nisi..."
"Da, jasno mi je." Povlai se od njene ruke. "Bolje da o tome ne
razgovaramo. Zato ovaj bar?"
Ona se mrti. "Morala sam te to prije pronai. Stalno ujem prie o
nekakvoj KGB-ovoj zavjeri u koju si umijean, da si nekakav komunistiki
pijun. To nije istina, jel' da?"
"Istina?" On zabavljeno odmahuje. "KGB ne postoji ve preko dvadeset
godina."
"Budi oprezan, Manny. Ne elim te izgubiti. To je naredba. Molim te."
Pod zakripi i oni se osvru. Dreadlocksi i tamne naoale s treptavim
svjetlima: Bob Franklin. Manfred se mutno sjea da je otiao drei Miss

Arianespace pod ruku, tik prije nego to su stvari postale opasno pijane. Ne
djeluje kao da mu je napor kodio. Manfred ih upoznaje: "Bob: Pam, moja
zarunica. Pam? Ovo je Bob." Bob pred njega sputa punu au; Manfred
nema pojma to je u njoj, ali bilo bi nepristojno ne otpiti.
"Jasna stvar. Ovaj, Manfred moemo razgovarati? O tvojoj sinonjoj
ideji?"
"Samo naprijed. Svi su ovdje povjerljivi."
Bob na to podie obrvu, ali svejedno nastavlja. "Radi se o konceptu
proizvodnje. Imam ekipu ljudi koji rade na projekcijama uz Feto opremu, i
mislim da zasigurno moemo izgraditi tvornicu. Aspekt uzgoja tereta baca
novo svjetlo na staru ideju von Neumannove lunarne tvornice, ali Bingo i
Marek kau da misle kako bi trebala raditi dok se ne uspijemo dopentrati
do nativne nanolitografske ekologije; cijelom stvari upravljamo sa Zemlje
kao laboratorijem za uenje, i aljemo im dijelove koje je preteko napraviti
na licu mjesta, dok uimo kako se to zapravo radi. U pravu si, to e nas
baciti par godina unaprijed na robotskom tritu samoreplicirajuih
tvornica. Ali brine me terenska inteligencija. Kad se kometa jednom udalji
vie od par svjetlosnih minuta..."
"Ne moe vie upravljati. Zaostatak u feedbacku. Dakle, hoe posadu,
jel' tako?"
"Aha. Ali ne moemo poslati ljude - to je puno preskupo, a osim toga
radit e se o putovanjima od pedeset godina ak i ako se odluimo za
kratkotrajni otpad iz Kuipera. Ako poaljemo neki AI, poludjet e od
nedostatka informacija, zar ne?"
"Aha. Daj da razmislim." Pamela neko vrijeme zuri u Manfreda prije
nego to on to primijeti. "Da?"
"to se dogaa? O emu se radi?"
Franklin iroko slijee ramenima, a kosa mu zvecka: "Manfred mi
pomae da istraim prostor rjeenja za proizvodni problem." Ceri se.
"Nisam znao da Manfred ima zarunicu. Ja astim."
Ona baca pogled na Manfreda, koji zuri u udno areni svemir koji mu
njegov metakorteks projicira na naoale, a prsti mu se trzaju. Hladno:
"Zaruke su bile na ekanju dok on promilja o svojoj budunosti."
"Oh, da. Mi se u moje vrijeme nismo gnjavili s tim stvarima; ono,
preformalno, stara." Franklinu je izgleda neugodno. "Puno mi je pomogao.
Ukazao nam na cijeli jedan novi smjer istraivanja koji nam nije bio pao na
pamet. Dugorono je i pomalo spekulativno, ali ako upali bit emo cijelu
generaciju napredniji na polju izvanplanetarne infrastrukture."

"Ali hoe li to pomoi smanjenju proraunskog deficita?"

"Smanjenju..."
Manfred se protee i zijeva: vizionar se vraa s planeta Macx. "Bob, ako
ti rijeim problem posade, moe mi rezervirati neto prostora na prateoj
mrei u otvorenom svemiru? Recimo, dovoljno za transport par gigabajta?
Znam da to trai ozbiljnu propusnost, ali ako to moe napraviti, mislim da
ti mogu pribaviti tono onakvu posadu kakvu trai."
Franklin djeluje sumnjiavo. "Gigabajta? MOS nije izgraen za tako
neto! Govorimo o danima. Kakav ti to posao zamilja za mene? Ne
moemo si priutiti da dodamo cijelu jednu prateu mreu samo da
bismo..."
"Opusti se." Pamela baca pogled na Manfreda. "Manny, zato mu ne
kae zato ti treba propusnost? Moda bi ti onda on mogao rei je li to
mogue, ili postoji neki drugi nain da se dobije ista stvar." Smijei se
Franklinu: "Ustanovila sam da uglavnom sve ima puno vie smisla ako ga
navedete da vam objasni kako razmilja. Uglavnom."
"Ako ja..." Manfred zastaje. "Dobro, Pam. Bob, radi se o onim KGB
jastozima. Oni ele otii nekamo gdje e biti izolirani od ljudskog svemira.
Pretpostavljam da ih mogu nagovoriti da ti budu posada za
samoreplicirajue tvornice za uzgoj tereta, ali htjet e i policu osiguranja:
zato mi treba pratea mrea otvorenog svemira. Mislio sam da bismo jedan
primjerak njih mogli prenijeti prema izvanzemaljskim babuka-mozgovima
oko M31..."
"KGB?" Pamin glas se die. "Rekao si da nisi umijean u pijunska
posla!"
"Opusti se: to je samo moskovska Windows NT korisnika skupina, a ne
RSV. Uploadani rakci su se uhakirali i..."
Bob ga udno gleda. "Jastozi?"
"Aha." Manfred uzvraa pogled. "Uploadi panulirusa interruptusa. Neto
mi govori da si moda uo za njih?"
"Moskva." Bob se oslanja na zid. "Kako si za to doznao?"
"Nazvali su me. Uploadu je u dananje vrijeme teko ostati nesvjestan,
ak i ako se radi o obinom raku. Bezierovi laboratoriji moraju za tota
odgovarati."
Pamelino lice je bezizraajno. "Bezierovi laboratoriji?"
"Pobjegli su mu." Manfred slijee ramenima. "Nisu oni kriv. Taj tip
Bezier. Jel' on kojim sluajem bolestan?"
"Ja..." Pamela zastaje. "Ne bih smjela razgovarati o poslu."

"Sad ne nosi pratitelja", potie je on tiho.

Ona sputa glavu. "Da, bolestan je. Nekakav tumor na mozgu koji se ne
da hakirati."
Franklin kima glavom. "To je problem s rakom: oni koji su preostali za
brigu su rijetki. Nema lijeka."
"Pa, eto." Manfred iskapljuje ostatak svoje ae piva. "To objanjava
njegovo zanimanje za upload. Sudei po rakcima, na pravom je putu. Pitam
se je li ve preao na kraljenjake?"
"Make", govori Pamela. "Nadao se da e utrapiti njihove uploade
Pentagonu kao novi sustav za navoenje pametnih bombi umjesto plaanja
poreza na dohodak. Neka pria s remapiranjem neprijateljskih ciljeva da
izgledaju kao mievi ili ptice prije nego to ih se prenese u njihov senzorski
input. Stari trik s laserskim pokazivaem."
Manfred otro zuri u nju. "To nije lijepo. Uploadane make su loa
zamisao."
"Trideset milijuna poreznih dolara isto nisu lijepi, Manfred. To je
doivotni smjetaj u dom za stotinu nevinih umirovljenika."
Franklin se naginje unatrag, dalje od unakrsne vatre.
"Jastozi su svjesni", ustraje Manfred. "A to je s onim jadnim maiima?
Zar oni ne zasluuju minimalna prava? Ili ti? Kako bi se ti voljela probuditi
tisuu puta unutar pametne bombe, zavarana tako da vjeruje da je
trenutani cilj nekakvog borbenog kompjutora u Cheyenne Mountainu elja
srca tvoga? Kako bi se voljela probuditi tisuu puta, samo da ponovno
umre? Jo gore: ti maii vjerojatno nee smjeti ni trati. Previe su
jebeno opasni: odrasli bi u make, usamljene i silno efikasne strojeve za
ubijanje. S inteligencijom i bez socijalizacije, bit e previe opasni za
dranje. To su zarobljenici, Pam, odgojeni do svijesti samo da otkriju kako
su pod trajnom smrtnom osudom. Jel' to fer?"
"Ali to su samo uploadi." Pamela djeluje nesigurno.
"Pa to? Za par godina emo poeti uploadati ljude. to hoe rei?"
Franklin si proisti grlo. "Trebat e mi NDA i razne izjave o due
dilligenceu za tu ideju s rajim pilotima", govori Manfredu. "A onda se
moram obratiti Jimu da kupimo IP."
"Nema anse." Manfred se zavaljuje i lijeno smijeka. "Neu sudjelovati
u tome da im se oduzmu graanska prava. to se mene tie, oni su
slobodni graani. Oh, i jutros sam patentirao cijelu ideju o koritenju na
jastozima zasnovanih AI autopilota za svemirske letjelice, logirana je na

Vjenosti, a sva prava su prenesena na ZSI. Ili e im dati ugovor o radu ili
cijela stvar propada."
"Ali to je samo softver! Softver baziran na jebenim jastozima, za boga
miloga!"
Manfredov prst se upire: "To e rei i za tebe, Bob. Uini to. Uini to ili
nemoj ni pomiljati na uploadanje izvan mesosvijeta kad ti tijelo otkae, jer
ti ivot nee biti vrijedan muka. Oh, i slobodno iskoristi taj argument kod
Jima Beziera. On e na kraju shvatiti, nakon to ga do ela uvalja u to.
Neke vrste intelektualne grabei se naprosto ne smije dopustiti."
"Jastozi..." Franklin odmahuje glavom. "Jastozi, make. Ti to ozbiljno,
jel' da? Misli da bi ih trebalo tretirati kao ljudima ravne?"
"Ne radi se toliko o tome da bi ih trebalo tretirati kao ljudima ravne,
koliko o tome da je, ako ih ne budemo tretirali kao ljude, sasvim mogue
da ni druga uploadana bia nee biti tretirana kao ljudi. Ti ovdje postavlja
pravni presedan, Bob. Znam za jo est firmi koje se ovog asa bave
uploadanjem, i ni jedna od njih ne razmilja o legalnom poloaju
uploadanih. Ako sad ne pone razmiljati o tome, gdje e zavriti za tri
do pet godina?"
Pam zvjera pogledom s Franklina na Manfreda i natrag kao bot koji je
zapeo u petlji, nesposobna do kraja shvatiti to vidi. "Koliko to vrijedi?" pita
prigovarakim tonom.
"Oh, preko nekoliko milijardi, mislim." Bob zuri u svoju praznu au.
"Dobro. Razgovarat u s njima. Ako zagrizu, sljedee stoljee jede na moj
raun. Stvarno misli da e biti u stanju upravljati rudnikim kompleksom?"
"Oni su prilino snalaljivi za bezkraljenjake." Manfred se smijei
nevino, oduevljeno. "Moda su zarobljenici svoje evolucijske pozadine, ali
svejedno se mogu prilagoditi novom okoliu. A samo pomisli! Zapravo e
dobiti graanska prava za cijelu jednu manjinsku skupinu - koja nee jo
dugo biti u manjini."
Te veeri, Pamela se pojavljuje u Manfredovoj hotelskoj sobi odjevena u
crnu haljinu bez bretela koja skriva iljaste potpetice i veinu stvari koje joj
je on kupio toga popodneva. Manfred je svoj privatni dnevnik otvorio
njenim-agentima: ona zlorabi taj privilegij, udara ga omamljivaem dok
izlazi iz tua i ima ga raskreenog, vezanog za okvir kreveta i zaepljenih
usta prije nego to on stigne i progovoriti. Veliku gumenu vreicu punu
blago anestetskog maziva omata oko njegovih nabreklih genitalija - nema
smisla da mu dopusti orgazam - prikljuuje elektrode na njegove bradavice,

podmazani gumeni vibrator gura mu u rektum i privrsti na mjesto. Prije

tuiranja je skinuo naoale: ona ih resetira, prikljuuje na svoj runi, i
blago mu ih stavlja na oi. Ima i drugih stvari, koje je otisnula na 3D
printeru u hotelskoj sobi.
Dovrivi postavu, hoda oko kreveta, kritiki ga prouavajui sa svih
strana, odluujui odakle da krene. Konano, to nije samo seks: to je
umjetniko djelo.
Nakon aska promiljanja prevla
i arape preko njegovih ogoljenih stopala a zatim, struno baratajui
siunom tubom cijanoakrila, lijepi mu prste. Zatim iskljuuje klimatizaciju.
On se okree i napinje, isprobavajui lisice: gadno, ali to je najblie to
moe doi osjetilnoj izolaciji bez izolacijskog bazena i injekcije
suksametonija. Ona upravlja svim njegovim osjetilima, samo su mu ui
nezapuene. Naoale joj daju visokopropusni kanal ravno u njegov mozak,
lani metakorteks koji e na njenu zapovijed aputati lai. Pomisao na ono
to se sprema uiniti je uzbuuje, donosi joj drhtaj u prepone: to je prvi
put da mu se uspjela uvui u um, a ne samo u tijelo. Naginje se naprijed i
ape mu na uho: "Manfred. uje li me?"
On se trza. Zapuenih usta, zalijepljenih prstiju: dobro. Nema dodatnih
kanala. Bespomoan je.
"Ovako izgleda kad si tetraplegian, Manfred. Prikovan za krevet s
neuromotorikom boleu. Zakljuan u vlastitom tijelu zbog nv-CJD-a.
Mogla bih te natrpati MPP-om i ostao bi u ovom poloaju do kraja ivota,
srao bi u vreicu, piao kroz cijev. Ne bi mogao govoriti, a nitko se ne bi
brinuo za tebe. Misli da bi ti se to svialo?"
On pokuava zastenjati ili zacviliti preko loptice koja mu je zapuila usta.
Ona podie suknju do iznad pojasa i penje se na krevet, zajahujui ga.
Naoale vrte scene koje je zimus pobrala oko Cambridgea: scene iz javne
kuhinje, iz bolnice za beskunike. Ona klei iznad njega, apuui mu u
uho.
"Dvanaest milijuna poreza, duo, toliko oni misle da im duguje. to
misli, koliko meni duguje? To ti je est milijuna neto prihoda, Manny, est
milijuna koji ne idu na prehranu tvoje virtualne djece."
On trese glavom sjedne strane na drugu, kao da se pokuava svaati.
Nee moi tako: ona ga pljuska, otro, uzbuena njegovim prestraenim
izrazom. "Danas sam te gledala kako poklanja nebrojene milijune, Manny.
Milijuni za hrpu raia i pirata informacijskih plima! Kopile jedno. Zna to

bih trebala uiniti s tobom?" On se sav stisnuo, nesiguran misli li ona

ozbiljno ili to radi samo da ga narajca. Dobro.
Nema smisla pokuati razgovarati. Ona se naginje prema naprijed sve
dok ne osjeti njegov dah na svome uhu. "Meso i um, Manny. Meso, i um.
Tebe meso ne zanima, zar ne? Samo um. Moglo bi te se ivog skuhati prije
nego to primijeti to se dogaa u mesosvijetu oko tebe. Samo jo jedan
jastog u loncu." Ona posie prema dolje i skida vreicu s gelom, ogoljujui
njegov penis: ukoen je kao stup od vaskularnih diktatora, sav vlaan od
gela, otupio. Uspravivi se, ona se polako sputa na njega. Ne boli onoliko
koliko je oekivala, a onda osjeaj postaje posve drugaiji od onog na to
je navikla. Naginje se prema naprijed hvatajui njegove napete ruke,
osjeajui njegovu uzbudljivu bespomonost. Ne moe se kontrolirati:
skoro si progriza usnicu od snage osjeaja. Kasnije, sputa ruku i masira ga
sve dok se on ne pone trzati, nekontrolirano drhtei, praznei darwinovsku
rijeku svog izvornog koda u nju, komunicirajui samo svojom izlaznom
jedinicom.
Ona se skotrlja s njegovih bokova i briljivo koristi zadnje kapi
superljepila da si slijepi usmine. Ljudi ne proizvode sjemenonosne epove i,
premda je u plodnom razdoblju, eli biti posve sigurna: ljepilo e potrajati
dan-dva. Ona je uzavrela i zajapurena, skoro izvan kontrole. Kipti od
grozniavog iekivanja, sad kad ga je konano pribila na plou.
Kad mu smakne naoale, oi su mu nage i ranjive, ogoljene do ljudske
sri njegova skoro transcendentalnog uma. "Doi potpisati vjenani list
sutra ujutro poslije doruka," ape mu u uho. "U suprotnom, javit e ti se
moji odvjetnici. Tvoji roditelji e htjeti neki obred ali to moemo srediti
kasnije."
On djeluje kao da ima to rei, pa se ona konano smiluje i uklanja
lopticu: njeno ga ljubi u obraz. On guta, kalje, zatim skree pogled.
"Zato? Zato ovako?"
Ona ga tape po prsima: "Vlasnika prava." Naas zastaje da razmisli;
konano, treba premostiti ogroman ideoloki jaz. "Konano si me uvjerio u
tu svoju agalmiku priu, to razdavanje svega u zamjenu za bodove
dobrote. Nisam te htjela izgubiti zbog hrpe jastoga ili uploadanih maia, ili
to e ve naslijediti taj singularitet pametne tvari koji tako zaposleno
stvara. Zato sam odluila prvo uzeti to mi pripada. Tko zna? Za par
mjeseci, ja u ti pruiti novu inteligenciju, i moe se za nju brinuti koliko
god hoe."
"Ali nisi morala ovako..."

"Nisam?" Ona sklizne s kreveta i povlai haljinu na mjesto. "Ti razdaje

previe toga, i previe olako, Manny! Uspori ili nita nee preostati."
Nagnuvi se nad krevet, ona kaplje aceton na prste njegove lijeve ruke, a
onda otkljuava lisice: sputa boicu dovoljno blizu njegovoj ruci da se
dalje moe sam raspetljati.
"Vidimo se sutra. Sjeti se, poslije doruka."
Ona je na vratima kad joj on dovikne: "Ali nisi mi rekla zato!"
"Promatraj to kao irenje vlastitih mema", kae ona; otpuhuje mu
poljubac i zatvara vrata. Saginje se i zamiljeno sputa jo jednu kartonsku
kutiju s jo jednim uploadanim maetom ravno pred njih. A onda se vraa
u svoj apartman da obavi pripreme za alkemijsko vjenanje.

Neal Asher
SNIJEG U PUSTINJI

Naslov originala: Snow in the Desert

Prevoditeljica: Milena Benini

Snijeg u pustinji
Pjeskula se probila kroz vrh dine, samo da je u letu zgrabi rakoptica.
Hirald je unula, omotavi ogrta oko sebe i navlaei kapuljau.
Kameleonsko platno potamnilo je kako bi se uskladilo s ljubiastim
pijeskom, ostavljajui vidljivima samo njene Toshiba naoale i tupu njuku
njenog sinpitolja. Bila je to mala rakoptica, ali Hirald je brzo nauila da ih
ne valja podcjenjivati. Kad bi joj plijen bio prevelik da ga ubije, ptica bi
umjesto toga otrgnula samo komad. Nikakav pokretan izvor proteina nije
joj bio prevelik za napad. Naalost, svi oblici ivota na Vatchu bili su
zasnovani na nezemaljskim proteinima, tako da ljudsko meso rakopticama
nije uope bilo hranjivo.
Riba je pjeskuli otrgla otre noge i oklopljene eljusti i odletjela s
okrvavljenim, vijugavim torzom, vjerojatno nahraniti mlade. Hirald je ustala
i ponovno se pojavila: visoka ena u pripijenom kombinezonu proaranom
hladeim venama i prepunom izoliranih depova. Na leima je nosila
opremu za preivljavanje u pustinji, da ostavi odgovarajui dojam. Isto
tako, i zastraujui sinpitolj nestao je u zakopanoj futroli koja je djelovala
kao da bi mogla sluiti samo za jednostavno projektilno oruje. Maknula je
naoale i masku, zaguravi ih u jedan od brojnih depova prije nego to je
krenula dalje po pijesku. Njene tanke crte lica, plave oi i duga plava kosa
bili su izloeni vrelim temperaturama i ultraljubiastim zraenjima koja su
unitavala kou. Tako je ve puno tjedana. Povremeno bi popila malo vode,
samo za sluaj da je netko vidi.
Zvali su ga, neizbjeno, Snijeg, ali s maskom i pjeanim haljama nije se
odmah vidjelo da je albino. Maska, napravljena od kornjaina oklopa, bila
je ono po emu su ga prepoznavali. To, i sklonost da za sobom ostavlja
tijela. Trenutana nagrada koja se nudila za njegove ouvane testise bila je
dvadeset tisua ilinga ili odgovarajua vrijednost u bakru, manganu ili
drugim dragocjenim metalima. Mnogi su se pokuali domoi te nagrade, i
to im je bio i epitaf: pokuali su.
Snijeg je znao da bi ga na vodnoj postaji mogli ekati lovci na nagrade.
Imat e oruje, a i snani su i vjeti. Nasuprot tome stajao je
ograniavajui kod asti Andronacha. Snijeg je imao ovog prvog u izobilju,
a ovoga drugog nimalo. Roen na Zemlji, tako davno da je ve sumnjao i u
vlastita sjeanja, ve je odavno odbacio bilo to to bi mu moglo smetati u
preivljavanju. Moral je, esto je tumaio, isto ljudska izmiljotina, koju si

moe priutiti samo u vrijeme obilja. Drugi njegov omiljeni aforizam glasio
je otprilike ovako: "Kad se utapa u govnima, nemoj ekati da ti netko
dobaci pojas za spaavanje." Njegovi suvremenici na Vatchu to nikako nisu
shvaali, to nije ni udno budui da Vatchanci nisu poznavali rijei
utapanje ni pojas za spaavanje.
Postaja je bila metalni ovoid postavljen deset metara nad tlom na umi
greda. Za tlo ga je drala srebrnasta cijev geotermalnog energetskog voda
koji je pogonio transmuter - to je omoguavalo ljudskoj rasi da preivi na
tom praktino bezvodnom planetu. Transmuter je uzimao sloene tvari,
otimao im vodik u elementu i kombinirao ga s obilnim kisikom koji su
isputale suhe alge koje su pak pijesak Vatcha bojale u ljubiasto. Krajnji je
proizvod bila voda, ali bilo je i zanimljivih nusproizvoda: rijetki metali i
udni silikonski spojevi bili su meu glavnim izvoznim stranama planeta.
Dok se penjao uz posljednju dinu, Snijeg je podigao svoj pojaiva slike
i pogledao unaprijed. Postaja je bila pravi mali grad, sredite trgovine,
sredite ivota. Namrtio se pod maskom. Naalost, trebala mu je voda za
posljednju dionicu puta, a ovo je bilo jedino mjesto gdje je mogao doi do
nje.
Polako se sputao obronkom dine, do mjesta gdje je pranjavi puteljak
vijugao prema postaji. Kraj ceste, kradljivac vode leao je i umirao na dnu
kondenzacijske staklenke. Njegovi plikovima ispunjeni prsti grebli su po
vrelom staklu. Snijeg je proao kraj njega ne obraajui pozornost. Bila je
to otra kazna, ali kako se drukije postaviti prema nekome tko druga
ljudska bia promatra samo kao pokretne uture s vodom? Dok se
pribliavao postaji, povici jata trgovaca sa tandova stigli su do njega, i
vidio je koniku aktivnost u labirintu skela. Uskoro je uao u bunu ivost
prizemnoga grada; ubrzo zatim proao je kroz brtvu za vlagu u Kui
pijeska.
Snijegu se obratio konobar: "Oprostite, gospon. Moram vidjeti vau
identifikacijsku karticu. Androche je osobno proglasila da se Zakon mora
provoditi pod prijetnjom dvomjesenog oznaavanja. Pria se da na
rubovima ve preivljava previe odmetnika." ovjek nije mogao a da ne
zuri u Snijegove ruiaste oi i beskrvno lice.
"Nema problema, prijatelju." Snijeg je prokopao po svojim haljama i
izvadio mikrokrustiranu identifikacijsku karticu i predao je. Konobar je
naas bacio pogled prema otkrivenom koom pokrivenom batrljku kojim je
zavravala Snijegova lijeva ruka i pretvarao se da nije primijetio. Provukao
je karticu kroz svoj prijenosni ita i silno mu je laknulo kad se nije oglasio

alarm. Snijegu je bilo sasvim jasno da tako ne provjerava svakog, samo

one muterije koje djeluju sumnjivo.
"to biste htjeli, gospon?"
"Litru hladne pive."
Konobar ga je sumnjiavo pogledao.
"Koju u odmah platiti", dodao je Snijeg pruajui novanicu od deset
ilinga. Konobar, oito zabrinut tako velikom svotom u gotovini, odjurio je
to je bre mogao. Mnogo oiju ga je pratilo kad se vratio s litrom pive u
termosici sa zatvaraem na ifru, jer to je bio znak bogatstva.
Snijeg se s tim ne bi sloio. On je to izraunao. Litra vode bi ga kotala
samo dva ilinga manje, a voda koju bi izgubio kroz isparavanje znoja bila
bi malo drukija. Dva ilinga i neto sitno da bi pio tekuinu u znatno
ukusnijem obliku.
Skoro je dokrajio svoju litru i uivao u isto staninom zadovoljstvu
rehidratacije kad su trojica ula u Kuu pijeska. Smjesta ih je prepoznao
kao ubojice, ali prije nego to im je obratio i najmanju panju iscijedio je i
posljednju kap pive iz nefrikcijske posude.
"Ti si Snijeg, albino", ree prva od troje zastavi pred njegovim stolom.
Snijeg ju je promotrio i osjetio olovnu neizbjenost. ak i nakon svih ovih
godina nije se mogao rijeiti odvratnosti prema ubijanju ena - ili u ovome
sluaju djevojaka. Moglo joj je biti najvie dvadeset godina. Stajala je pred
njim odjevena u jednonitni kombinezon i naprtnjau s orujem. Lice joj je
bilo vilenjako, pod upom podrezane, crne kose podignute u iljke
zlatastim gelom.
"Ne, nisam", rekao je i okrenuo se na drugu stranu.
"Ne zajebavaj me", rekla je, s umorom prevelikim za svoje godine.
"Znam tko si. Ti si albino i nema lijeve ake."
Usredotoio se na nju: "Zovem se Jelda Conley. Zovu me Bijeli. Brkaju
me s tim Snijegom o kome govori i jednom takvom prilikom sam izgubio
ruku. A sad molim vas, pustite me na miru."
Djevojka je ustuknula, zbunjena. Andronaki kod asti nije doputao
kreativno laganje. Snijeg je pogledao iza nje i primijetio da jedan od njenih
pratilaca razgovara s vlasnikom, koji mu je poslao nervoznog konobara.
Lai nee biti dovoljne. Promatrao je kako vlasnik doziva konobara i
provjerava prikaz njegova itaa kartica. Pratilac je priao djevojci, apnuo
joj neto na uho.
"Lagao si mi", ree ona.
"Ne, nisam."

"Da, jesi!"
Ovo je ve postajalo smijeno. Snijeg se zabuljio ni u to i ignorirao je.
"Izazivam te."
Eto, izreeno je. Snijeg se pravio da je ne uje.
"Rekla sam: izazivam te!"
Prema kodu, sad ga je mogla ubiti. To je bilo protuzakonito, ali u praksi
prihvaeno. Snijeg je osjetio kako mu se srce stee dok je ona pravila
korak unatrag.
"Ustani i suoi se sa mnom, kukavice."
S umorom koji je bio velik, Snijeg je ustao. Ona je dohvatila svoj
slamer. Snijeg je reagirao. Udarila je leima o pod, prednja strana njenog
jednonitnog kombinezona bila je probuena, a rupa se dimila izmeu njenih
vrstih malih dojki. Snijeg je proao kraj stola, pokraj nje, i ve stigao do
brtve za vlagu prije nego to je bilo tko stigao reagirati.
Oslanjala se na ljubiasti pijesak na rubu svemirske luke, koja je bila
puna ogromnih letokrilnih shuttleova, pomonih zgrada i hangara. Stajala
je izmeu svemirske luke i prostranih vatchianskih zgrada povezanih
vlagoizoliranim prolazima i staklenim kupolama koje su pokrivale upadljivo
zelenilo parkova. I ni na koji nain nije liilo ni na koju graevinu oko sebe.
Moglo je se nai na tisuu planeta ljudskog Polisa, i bila je razlog za irenje
ljudske rase galaksijom.
udolite je bila zrcalna kugla promjera pedeset metara, naizgled
zaustavljena dvama podlocima u obliku slova L sa svake strane, da se ne
otkotrlja. Svud oko nje, stakleni krovovi polaznih salona su svjetlucali.
Unutar kugle, skaidonska vrata svakih su nekoliko minuta inila svoja uda:
dovodila udne putnike sa svih strana Polisa i opet ih slala nekamo
drugamo.
Beck je stajao dalje od ulaza za putnike u dolasku i kroz njega
promatrao blizance, rogove udolita na postolju od crnog stakla.
Promatrao je treptaj vorita izmeu rogova i nestrpljivo pogledavao na
sat, bez obzira to nisu mogli zakasniti - ni uraniti. Stii e u nanosekundu
tono. AI u udolitu e se pobrinuti za to. Tono na vrijeme, jedan je
ovjek stupio kroz treptaj, pa ena, jo jedan mukarac, jo jedna ena.
Odgovarali su opisima koje je dobio, a pozdravio ih je kad su krenuli kroz
ekaonicu.
"Transport vas eka vani", rekao je, pourujui ih prema izlazu. Beckov
poslodavac nije htio da ostanu u gradu. Htio ih je maknuti, to je bila uputa

za Becka; izmeu ostalog. Kad su se jednom smjestili u hover-vozilo,

mukarac kojeg je Beck smatrao voom dotaknuo mu je rame.
"Oruje", rekao je.
"Ne ovdje, ne ovdje", ree Beck nervozno i poveze vozilo izvan grada.
Vani na pijesku, Beck je spustio vozilo. Kad se ono etvero iskrcalo,
pridruio im se na stranjoj strani vozila, odakle je izvukao veliki koveg.
Znojio se, i to ne samo od vruine.
"Evo", rekao je otvarajui koveg.
Mukarac je posegao unutra i izvadio maleni, sjajan pitolj, tupasta nosa
i smrtonosnog izgleda.
"Trgovac e vas doekati na dogovorenom mjestu, ako uspije dobiti
informaciju koju trai", ree Beck. Nije znao gdje je to, ni kakva je to
informacija. Trgovac nije imao toliko povjerenja u njega. Iznenadilo ga je
ak i to to je znao da su na Vatchu plaeni ubojice.
ovjek je kimnuo dok je prouavao pitolj, tuno se nasmijeio, a zatim
uperio pitolj u Beka.
"ao mi je", rekao je.
Beck je pokuao neto rei ba kad je postao svjestan ruke koja mu je
obujmila lice, ovjeka koji mu je priao s lea. elini stisak stegnuo mu je
glavu, uvrstio se, trznuo i okrenuo. Beck je pao na pijesak s glavom pod
kutem koji za ivota nikad nije dosegla. Ispustio je neke priguene zvuke,
malo zadrhtao, umro.
Snijeg je zastao kad su kroz brtvu ula dva proktora. Zurili su kraj njega
u mrtvo tijelo na podu. Stariji od njih dvojice, sijede brade, debeo, ali s
orujem koje je djelovalo kao puno koriteno i dobro njegovano, obratio
mu se.
"Ti si Snijeg", rekao je.
"Da", odgovori Snijeg. Ovaj ovjek nije bio Andronach.
"Izazov?"
"Da"
ovjek je kimnuo, promotrio dvojicu Andronacha za barom, a onda se
okrenuo natrag prema brtvi za vlagu. Nije bio njegov posao skupljati trupla.
Za to je postojala posebna organizacija. Djevojka e se za sat vremena nai
u kondenzacijskoj staklenki.
"Androche eli razgovarati s tobom. Doi sa mnom."
Svome kolegi je rekao: "Rijei to. Njena dva prijatelja djeluju kao da bi
trebali provesti neko vrijeme u zatvoru."

Snijeg je slijedio ovjeka van.

"Zato me eli vidjeti?" upitao je dok su koraali niz ulicu pod gredama.
"Nisam je pitao."
Androche je, kao i svi koji su drali takav poloaj, stanovala u postaji iji
je vlasnik bila. Proktor je poveo Snijega do reetkama okruenog zavojitog
stubita i otkljuao vrata. "Ona je gore."
Dok se Snijeg uspinjao stubitem, vratnice su se za njim zatvorile
treskom.
Stubite je zavravalo vratima s brtvom za vlagu kraj kojih je visio
monitor i zaslonska jedinica. Snijeg je pritisnuo pozivni gumb i priekao.
Nekoliko trenutaka kasnije ena kratke sijede kose s licem punim otrih
kutova provirila je prema njemu.
"Da?"
"Pozvali ste me."
ena je kimnula, a kraun na vratima se glasno otvorio. Okrenuvi
kvaku, Snijeg je ustuknuo dok su se vrata na arki uzdizala da moe proi.
Uspeo se do kratkog, metalom pokrivenog hodnika koji je zavravao samo
s jednim vratima, od uvoznog drveta. Snijegu je izgledalo kao hrast - jako
skupo. Gurnuvi vrata uao je unutra.
Soba je bila ispunjena pravim bogatstvom u antikvitetima: ogromnim
stolom za objed okruenim stolcima grbavih nogu; tapeciranim
namjetajem iz osamnaestog stoljea; uljima na zidovima; rukom tkanim
tepisima na podu.
"Ne dajte se impresionirati. Sve su to kopije."
Androche mu je prila od ormaria s piem, nosei dvije ae napola
pune pia boje jantara. Snijeg ju je promatrao. Bila je privlana ena.
Procijenio je da je negdje izmeu trideset i pet i sto i devet godina stara.
Imala je na sebi jednostavnu haljinu slinu togi preko atletski graenog
tijela, a na boku je nosila antikni - ili lano antikni - revolver.
"Vi znate moje ime", primijetio je Snijeg dok je prihvaao pie.
"Ja sam Aleen", odgovori ona.
Snijeg jedva da ju je uo. Uivao je u prvom gutljaju.
"Boe moj, viski", ree konano.
"Da", priznala je Aleen prije nego to ga je pokretom pozvala da sjedne
na kau. Prebacili su se tamo i sjeli jedno prema drugome.
"Pa, tu sam. to hoete?"
"Zato se nudi nagrada od dvadeset i pet tisua ilinga za vae testise?"

"To pitanje morate postaviti trgovcu Barisu. Ali vidim da je retoriko. Vi

ve znate odgovor."
Aleen kimne.
Snijeg se nagne prema njoj. "I ja bih rado to znao", prizna.
Aleen se nasmijei. Snijeg se zavalio u kau, neraspoloen.
"Postoji cijena", ree bezizraajno.
"Zar nije uvijek tako? Ima jedan ovjek. On je ovdje Glavni proktor.
Zove se David Songrel."
"Hoete da ga ubijem."
"Naravno. Zar nije to ono u emu ste najbolji?"
Snijeg je utio dok se Aleen naslanjala na rub kaua, a zatim ga
promatrala preko svoje ae. "To nije sve to elim od tebe."
Okrenuo se i zagledao u nju, a u tom asu ona je podigla noge na kau,
tako da je vidio da ispod haljine nema nita. Brije li se, pitao se Snijeg, ili
prirodno nema kose tamo dolje? Takoer se pitao i to je to uzbuuje:
njegovo bijelo tijelo i ruiaste oi? Druge ene su govorile da je to skoro
kao da vodi ljubav s nekim izvanzemaljcem. Ili se radi o tome to je on
ubojica? Vjerojatno i jedno i drugo.
"Dio cijene?"
Kimnula je glavom i odloila svoju au, zatim klizne blie njemu po
kauu i zakai jednu nogu na naslon.
"Sad", rekla je, poseui i otvarajui svoju togu da mu pokae grudi iste
kao one na djevojci koju je ubio. Snijeg se propitao da otkrije ima li i na to
odbojnu reakciju; kad je nije pronaao, ustao je i otkopao svoje pjeane
halje.
"Bijel si kao papir", rekla je Aleen zapanjeno dok je on skidao svoje
rublje, ali kad su joj oi odlutale do pokrivenog batrljka kojim mu je
zavravala lijeva ruka, nije nita rekla.
"Da", sloio se Snijeg dok je kleao medu njenim nogama i saginjao se
da prijee jezikom preko njenih bradavica. "Prazna stranica", dodao je dok
se sputao prema dolje. Ona mu uhvati glavu.
"Ne tako", ree. "Hou te u sebi, smjesta."
Snijeg joj je izaao u susret, ali ga je zbunjivalo neto to je uo u
zraku. Dakle, ne voenje ljubavi: samo sam in. Moda je htjela djecu
bijele koe.

Hirald je povikala prije nego to se pribliila vatri. Primijetila je da se

Andronache dosta uzrujaju ako im u tabor ue bez najave. Dok je ulazila,
iznenadila se vidjevi da to nisu lokalci. Hirald je uoila da su osim dva
mukaraca i dvije ene u jednonitnim odijelima za preivljavanje koja su
djelovala kao da su proizvedena na Marsu. Takoer se pretvarala da nije
primijetila oruje koje je jedan od mukaraca uurbano pokrio kad je stigla.
Prila je vatri i unula. Jedna od ena bacila je na vatru jo jedan le
rakoptice i promatrala je kroz plamenove.
ovjek koji je sakrio oruje, visoki Marsovac s oznakama kaste
tetoviranim na sljepoonicama, prvi je progovorio: "Stiete li izdaleka?"
upitao je.
"Ne tako daleko kao vi", ree Hirald. Gledala je as njega, as preko
plamenova enu. I njeno je lice imalo oznake kaste. Drugi par bili su crni
ovjek s upadljivo plavim oima, i ena koja je imala poklopce na neuralnim
utinicama iza svojih uiju. Ona je znai bila korporativna - iz jedne od
Obitelji.
Hirald je nastavila: "Ali pitam se zato ste doli ovamo?"
"Traimo", ree crnac odmjereno. "Moda nam vi moete pomoi.
Traimo nekoga tko se zove Snijeg. On je albino."
Svi su se zabuljili u Hirald.
"ula sam za njega", ree Hirald, "i ula sam da ga puno ljudi trai. Ali
ne znam gdje je." ena s neuralnim prikljucima djelovala je sumnjiavo.
Hirald brzo upita: "Znai i vi hoete nagradu?"
Njih etvero je izmijenilo poglede, a onda se Marsovac nasmijei i
nehajno posegne za pokrivenim orujem kraj sebe. Hirald je bacila pogled
na korporativku, koja je zurila u nju.
"Jharit, ne."
Jharit je zastao s rukom kraj prekrivaa. "to je, Canard Meck?"
ena, sad identificirana kao lanica korporativne obitelji Jethro Manx
Canard, polako je stresla glavom, jo buljei u Hirald.
"Mi nemamo nita protiv vas", rekla je. "Ali bilo bi nam drae kad biste
otili iz naeg logora, ako moe."
"Mogla bi mu rei", pobunio se Jharit.
Canrad Meck ga pogleda i ree: "Ona je proizvod."
Jharit je maknuo ruku od oruja i odjednom je djelovao vrlo
prestraeno. Trznuo se kad je Hirald ustala. Hirald se nasmijei.
"Ne elim nauditi osim kad se eli nauditi."

Odetala je u tamu ne osvrui se. Nitko se nije ni pomakao. Nitko nije

posegnuo za orujem.
Snijeg je izvadio pitolj iz futrole u njegovim pjeanim haljama i
provjerio prikaz punjenja. Kao i obino, bio je skoro pun. arko sunce
Vatcha djelovalo je na foto-voltni materijal njegovih halja i odravalo mu
oruje stalno napunjenim kroz utinicu u futroli. Oruje je bilo mat crno,
oblikovano u L, debelo pet milimetara, samo sa blagim utorom gdje bi
inae bio okida. Bilo je logirano na Snijega. Nitko drugi nije mogao opaliti
iz njega. Umjesto da ispaljuje projektile, kao to je to sluaj s veinom
oruja na Vatchu, ovo je oruje isputalo zraku poljno ubrzanih protona, ali
oni su svejedno mogli na svakome u koga bi ga Snijeg uperio ostavljati
velike rupe.
David Songrel je obiteljski ovjek. Snijeg ga je promatrao kako podie
dijete visoko u zrak dok ga ena promatra. Snijeg se pitao zato ga Aleen
eli ubiti. Kao vlasnica postaje za vodu, ona je ovdje imala mo, ali malo
utjecaja na proktore, koji provode planetarni zakon. Moda se bavila neim
nezakonitim za to je Songrel doznao. Nije vano, za sada. Pokucao je na
vrata i kad ih je Songrel otvorio zabio je pitolj ovjeku u lice i natjerao ga
natrag u stan, zatvarajui za sobom vrata svojim batrljkom.
"Tata!" povikala je djevojica, ali majka ju je uhvatila prije nego to je
pojurila prema naprijed. Songrel je drao ruke u zraku, oiju prikovanih za
pitolj. ok, i pitanje.
"Zato te", ree Snijeg, "Androche eli ubiti?"
"Ti si... albino."
"Molim te, odgovori mi."
Songrel je bacio pogled na svoju enu i ki prije nego to je odgovorio:
"Ona skuplja antikvitete."
"Zato ti mora umrijeti?"
"Znala je i ubijati da se dokopa onog to eli. Imam dokaze. Uskoro je
namjeravamo uhititi."
Snijeg je kimnnuo glavom, a onda spremi pitolj. "I mislio sam da se
radi o neemu takvom. Poslala je po mene dva proktora, zna."
Songrel je spustio ruke, ali ih zadrao podalje od omamljivaa
prikvaenog na njegovom pojasu. "Kao Androche, ima pravo na odreeno
koritenje proktora. Naa je dunost da uvamo nju i njeno vlasnitvo. Ali
nema slobodu da ini zloine. Zato me nisi ubio? Pria se da si ubio
mnoge."

Snijeg baci pogled na Songrelovu enu i ki. "Moja reputacija stie prije
mene", rekao je i proao kraj Songrela te se spustio u udoban naslonja.
"Ali prie nisu istinite. Nisam ubio nikog tko nije prvo pokuao ubiti mene...
pa, skoro."
Songrel se okrene svojoj eni. "Tamthi je vrijeme za spavanje."
Njegova je ena kimnula i odvela dijete iz sobe. Snijeg je primijetio kako
djevojica zapanjeno bulji u njega. On je na to navikao. Songrel je sjeo u
naslonja preko puta Snijega.
"Ima lijepu obitelj."
"Da... hoe li svjedoiti protiv Androche?"
"Moete dobiti moje svjedoenje, snimljeno i zapeaeno, ali ne mogu
ostati do suenja. Kad bih ostao ovdje, sve bi zaas bilo puno Andronakih
ubojica. To moda ne bih preivio."
Songrel kimne glavom. "Zato si doao ovamo ako me nisi namjeravao
ubiti?"
"Hou da izigrava mrtvaca dok se ja vratim popriati s Androche."
Songrelov izraz otvrdne. "eli pobrati svoju nagradu."
"Da, ali nagrada nije novac, ve informacija. Androche zna zato me
Trgovac Baris eli ubiti. To je stvar koja mene razumljivo zanima."
Songrel je isprepleo prste i naas se zabuljio u njih. Kad je podigao
pogled rekao je: "Nagrada se nudi za tvoje u stazi ouvane testise. Moda
je i on skuplja poput Aleen, ali to nije vano. Izigravat u mrtvaca, ali, kad
ode popriati s Aleen, hou da nosi holokorder."
Snijeg kimne. Songrel je ustao i priao ormaru u zidu. Vratio se sa
strojem, spustio ga na stol i ukljuio.
"A sad tvoja izjava."
"Mrtav je", ree Aleen smijeei se.
"Da," potvrdio je Snijeg sputajui Songrelovu identifikacijsku karticu na
stol, "ali imam dojam da si to znala i prije nego to sam stigao ovamo."
Aleen je prila ormariu s piem, natoila Snijegu viski i donijela mu.
"Imam prijatelja meu proktorima. im je njegova ena prijavila ubojstvo navodno je bila histerina - obavijestili su mene."
"Zato si ga dala ubiti?"
"To se tebe ne tie. Popij svoj viski a ja u ti pribaviti informaciju koju
sam ti obeala."
Aleen mu je okrenula lea i prila raunalnoj konzoli otmjeno skrivenoj
u stoliu "iz doba" Luja XIV. Snijeg je prinio viski usnama kad ga je

prekinula njegova sumnjiava priroda. Zato je trebala kompjutor za tu

informaciju? Mogla mu je samo rei. Zato nije i sebi natoila pie? Spustio
je pie na stol ne okusivi ga. Aleen je podigla pogled s mrtvim smijekom
na licu, i dok joj se ruka dizala preko konzole Snijeg se bacio u stranu. Na
zidu iza njega, jedna se slika zacrnila, a zatim planula uljnim plamenom.
Podigao se na koljeno i opalio samo jedanput. Odletjela je iz svoga stolca
na pod, lica gorueg poput slike.
Snijeg je uurbano traio. Proktori e stii svakog asa. U kupaonici je
pronaao napravu slinu kromiranom penisu s dvije rupe na kraju. Jedna je
rupa isputala nekakvu tekuinu, a druga usisavala. Nekakvo sredstvo za
kontracepciju? Pratio je cijevi sve do jedinice koja je drala bocu tekuine i
neke vrlo sloene naprave za procjeivanje i filtriranje. Zbunjeno, shvatio je
da to slui uklanjanju sadraja enine maternice, vjerojatno nakon seksa.
Skupljala je muko sjeme? Ubrzo nakon toga, pronaao je samo jednu
bocu za stazu u kojoj je neto bilo. Sigurno njegovo. Odjednom mu je
neto palo na pamet - mogue objanjenje za njegov poloaj tijekom
zadnjih pet godina. Uzeo je bocu i isipao njen sadraj u kanalizaciju prije
nego to je kanio otii, ali potroio je previe vremena.
Hirald je pogledala ovjeka u kondenzacijskoj boci, bezizraajna lica.
ovjek je predugo iv: neki sadist dobacio mu je pola boce vode da mu
produi patnje. Zurio je u Hirald s oima koje su se suile, s praznom
bocom kraj glave, tijela stisnutog i teko opeenog od sunca, isplaenog
crnog jezika. Hirald se oprezno osvrnula - za ono to se spremala uiniti
postojale su teke kazne - a zatim smjesti mali kromirani cilindar na staklo
kraj ovjekove glave. Naas je bljesnulo. ovjek se trznuo, a boca se
zamaglila od dima i pare. Hirald je vratila spravicu u svoj dep, ustala i
krenula dalje. Njenim gospodarima ne bi bilo drago to se tako izlae
opasnosti, ali oni nisu mogli u potpunosti upravljati njenim potezima.
Sjedobradi proktor uao je iza kaua, s kratkom cijevi puke
oslonjenom na naslon i uperenom u vrata kupaonice. Songrel je stajao kraj
brtve za vlagu, svog vlastitog oruja, takoer uperenog u Snijega.
Songrel je bacio pogled prema Androchinom tijelu. "Ostat ete do
suenja", rekao je, kimajui proktoru.
ovjek je ustao i proao po sobi, ni na as ne isputajui Snijega s
niana. ak i kad mu je cijev bila pod bradom, Snijeg je primijetio kako
pazi da ne zakloni Songrelu liniju pucnja. Dopustio im je da mu uzmu

oruje. Moda bi mogao rijeiti proktora, ali ne i Songrela. Sad je proktor

odstupio, sa zbunjenim pogledom prema oruju, prije nego to ga je
spremio.
Songrel je otvorio brtvu za vlagu i pokretom pozvao Snijega. Moda tu,
pomisli Snijeg. Priao je, proao kroz brtvu i bacio pogled iza sebe. Proktor,
daleko od dohvata, stresao je glavom i iscerio se. Opsovavi u bradu,
Snijeg je zatvorio svoju masku i iskoraio u isueni dan.
Nisu mu pruili nikakvu priliku, ni na stubitu ni vani na pranjavoj ulici.
Jedan od njih stalno bi ga pokrivao s udaljenosti od dva-tri koraka. Snijeg
je bio brz; bri nego to bi veina ljudi makar i pomislila, ali ne dovoljno brz
da pobjegne metku ili udaru energije.
"Znate da ete me time ubiti", rekao je Songrelu.
"uvat emo te tijekom suenja, i dat emo ti pratnju poslije njega...
ako te puste", odgovori Songrel.
Rastvorivi svoje pjeane halje tako da obojica jasno vide to radi,
posegao je u stranju stranu svog pojasa i izvadio holokorder koji mu je
Songrel dao.
"Ovdje imate sve dokaze koje trebate, a ja se moram pitati koliko bi
vaih straara moglo biti u iskuenju pred trgovevom nagradom."
Songrela kao da je to zaboljelo; priao je blie da uzme holokorder,
oruja uperenog u Snijegovu masku.
ena kao da je stigla niotkuda: u jednom asu svo kretanje na cesti bilo
je umorno udaljeno, a onda je ona bila tu, drei proktorovu puku dok je
ovaj posrtao i padao licem prema naprijed. Songrel je skrenuo oruje
pratei je.
Ta prilika je Snijegu bila dovoljna. Trznuo je izmu prema naprijed
dohvativi ovjeka u eludac, a onda ga udario po potiljku kad se ovaj
nagnuo prema naprijed. Songrelov pitolj udario je o prainu. Snijeg se
bacio na tlo, dohvatio ga i otkotrljao se, ustajui da moe naciljati enu.
Nije je bilo.
"Mislim da je ovo vae", rekla je ona, stojei kraj njega.
Okrenuvi glavu, promatrao ju je. Jednom ga je rukom pokrivala
pukom. U drugoj je drala njegovo vlastito oruje. Spustila je puku.
"Moda bi ovo bio dobar trenutak za odlazak?"
Kraj kondenzacijske staklenke, Snijeg je zastao da doe do daha. ena,
primijetio je, kao da nije trebala odmor, jedva da je uope disala. Stresao
je glavom i pogledao staklenku. ovjek je sad bio mrtav, tijelo mu je

isputalo posljednju vlagu za ope dobro. Snijeg je zastao jo trenutak da

promotri masni film na unutarnjoj strani staklenke prije nego to je krenuo
dalje. Netko je dokrajio jadnog kopilana.
"Zato si mi pomogla?" upitao je enu.
"Jer ti je trebala pomo."
Snijeg je progutao nezadovoljstvo. Bacivi pogled prema postaji, opet je
krenuo, a ena je lako odravala korak s njim. Imala je priliku ubiti ga,
dakle nije htjela nagradu. Bit e dovoljno vremena da otkrije to hoe kad
budu malo dalje od mogue potjere.
Kad im je postaja nestala s vida, skrenuli su s ceste, poavi preko
kraka pustinje prema udaljenom polju kamenja. Tamo e se, inilo se
Snijegu, moi sakriti, ukoliko ih prvo ne dohvati pjeskula. Izvukao je pitolj
u hodu i irom otvorio oi. Jedna je pjeskula trznula svojim na pokret
osjetljivim palpama iznad pijeska, ali je odustala. Sigurno se hranila prole
godine; bit e mirna jo godinu dana.
Stigavi do stijenja i vreg tla bez uzbuenja, Snijeg je usporio korake
prouavajui svoje drutvo. Bila je neobino privlana i nekako ista i on se
uhvatio kako fascinirano zuri, oklijevajui da joj, nakon onog to je uinila
za njega, kae da obino putuje sam. U tome je, inilo mu se, bio i problem
- putovao je sam iz nude, a ne iz elje. Pokazao je rukom, i krenula je
korak ispred njega. Kakvu god opasnost mu predstavljala, bar mu je bila na
vidiku.
Sad je promatrajui sa strane, rekao: "Ja ne idem dalje. elim se
utaboriti prije Thire."
ena je kimnula, ali nije komentirala.
Snijeg je zapalio vatru od starih ljusaka i u veernjem svjetlu maknuo
masku. Sa znatieljom je primijetio da ena nije stavila masku, ali koa joj
je bila ista, bez traga. Spustila se do njega kraj vatre, s otmjenou koja
je mogla odraavati samo savrenu tjelesnu kondiciju.
"Nisi mi odgovorila na pitanje", rekao je.
Sagnute glave, ena je rekla: "Duguje mi moda i ivot. Hoe li mi za
to dopustiti da ti kaem kad meni bude odgovaralo?"
"Ljudi me pokuavaju ubiti. Nisam siguran da si mogu priutiti takvu
velikodunost."
Ona slegne ramenima. "Mogla sam te ubiti."

Snijeg se frustrirano ugrizao za usnicu: doista joj je dugovao ivot.

Mogla ga je ubiti, a bez njene pomoi na postaji za vodu okupili bi se
ubojice dok bi spori zakonski proces njega vodio na sud. Duboko je
udahnuo i potraio mir.
"Kako da te zovem?" upita konano.
"Hirald."
Borio se i dalje. "Odakle si...?"
"Preko Thire."
Snijeg je sumnjao u taj odgovor. On je nekoliko puta preao Thiru i
znao je da je to gadan put. Hirald je djelovala kao netko tko je prethodni
mjesec proveo na postaji za vodu.
"Shvaam", ree.
"Ti si Snijeg", rekla je ona okreui se i zurei u njega plavim oima koje
su djelovale ljubiasto u blijedom crvenom svjetlu.
Osjetio je kako mu se eludac zgrio od tog pogleda, a onda smjesta
outi prijezir prema samome sebi. Nakon svih tih godina, jo je bio
podloan fizikoj privlanosti... ljepoti... "Da, jesam."
"Rado bih neko vrijeme putovala s tobom."
"Zna tko sam i pretpostavljam da zna zato sam sumnjiav prema
tvojim motivima."
Nasmijeila mu se, a njega je opet stisnuo gr. Okrenuo se i pljunuo u
vatru.
"Prijei u Thiru", ree.
"Meni to nije problem."
Snijeg je legao i oslonio glavu na jedan ruksak. Preko tijela si je
povukao termalni pokriva i zabuljio se u nebo. Crveno obojano jato
zvijezda te su noi napadali asteroidi - sve to je preostalo od Vatcheva
mjeseca nakon neke davne kataklizme. Jedan usamljeni ma svjetlosti od
nekog ionskog pogona presjekao je zalazak sunca.
"Zato?" upitao je.
"Jer sam usamljena i htjela bih promjenu."
Snijeg je zagunao i sklopio oi. Nije ga htjela ubiti, ali motivi su i dalje
nepoznati. Nije vano, nee izdrati korak koji e on nametnuti i ubrzo e
ga napustiti, a uznemirujue stvari koje osjea ubrzo e izblijediti. Zaspao
je.
Sunce na njegovu licu, uz poznato peckanje prije opeklina, povuklo mu
je ruku da zatvori masku prije nego to se do kraja probudio. Pogledao je

prema Hirald, preko ugaenog pepela vatre, i s nelagodom mu se uinilo da

se cijele noi nije ni pomakla. Sjeo je, i poslije promrmljanog pozdrava
otiao iza stijene i popiao se u svoj kondenzer. Sljedei ritual koji je
slijedio svakog jutra ve mnogo godina, ispraznio je u kondenzer i
skupljae vlage iz donjeg rublja. Kolektorsku je bocu ispraznio u bocu za
pie prije nego to je umoio etkicu i oprao zube. Dok je zavrio i vratio se
do logora, Hirald je otvorila juhu za doruak koja je kipjela pod poklopcem.
Snijeg je posegnuo za jo jednim pakiranjem, ali ona podigne ruku.
"To je za tebe. Ja sam ve jela."
"Jesi li uope spavala?"
"Malo. Reci mi, odakle ti zabranjeno oruje?"
"Skinuo sam ga s nekog tko me pokuao ubiti", slae on. Nije joj ba
mogao rei da ga je sam donio ovamo prije udolinih zabrana, i sam ga
modificirao tijekom godina. Sjeo je da u miru popije doruak.
Kad je zavrio, krenuli su preko Thire. Hirald je primijetila kako je gleda
nakon sat vremena hoda i zatvorila svoju masku. Vie nije razmiljao o
tome - puno ljudi je mrzilo maske i bili su spremni platiti cijenu gubitka
vode da ih ne moraju toliko nositi.
Tijekom prijepodneva, temperatura je narasla na etrdeset i pet
stupnjeva i rasla je i dalje. Pjeskulja je probila povrinu dine i nekoliko ih
metara slijedila preko pijeska, a onda stala, zadihana poput psa,
preumorna ili previe sita da nastavi - ili to, ili je ve probala ljudsko meso.
Kad je temperatura dola do pedeset stupnjeva i jedinice za hlaenje u
Snijegovu rublju poele su se muiti s optereenjem, primijetio je da Hirald
jo uvijek lako dri korak s njim. Kad je rakoptica uz krik zapikirala prema
njima ona ju je skinula samo jednim hicem prije nego to je Snijeg stigao
makar i pomisliti na potezanje oruja, prije nego to je stigao vidjeti kakvim
je to orujem ustrijelila stvorenje. Bila je neobina ena.
Nakon podneva, Snijeg je odluio stati. "Odmorit emo se do veeri, a
onda nastaviti tijekom noi i sutra ujutro. Sljedea no trebala bi nas izvesti
na drugu stranu."
Hirald je kimnula slaui se, naizgled nimalo zabrinuta.
Spavali su pod reflektivnim zaklonom Snijegova dnevnog atora, a onda
krenuli sa zalaskom sunca, nakon to je Snijeg provjerio njihov poloaj.
Hodali su cijele noi i vei dio sljedeeg jutra, kad su konano opet postavili
ator. Snijeg je bio iscrpljen. S nagovjetajem iziritiranosti, rekao je Hirald
da eli privatnost u atoru i predloio joj da podigne svoj. Kad se naao u

svome atoru, zabrtvio ga je i skinuo se do gola. Zatim je sebe i

unutranjost svoga rublja oistio ciklikom spuvom - napravom koja je
omoguavala ovjeku da odrava istou s etvrt litre vode i gotovo
nikakvim gubitkom. Nakon toga je navukao kratke hlaice i legao dok mu je
minijaturni klimatizacijski ureaj mrmljao punom snagom. Bila je to
odreena vrst luksuza. Nakon pola sata sna, probudio se i otvorio ator da
pogleda van. Hirald je sjedila u pijesku otvorene maske. Napeto je
promatrala obzor, posve neprirodno mirna.
"Zar ti nema dnevni ator?" upita Snijeg.
Ona strese glavom.
"Onda doi ovamo", rekao je, natrake se vraajui u ator. Hirald je
ustala i prila mu, naizgled nedirnuta vrelim suncem. Ula je u ator i
zatvorila ga za sobom a onda, bacivi jedan pogled na Snijega, poela
skidati svoje odijelo za preivljavanje. Snijeg se naas okrenuo u stranu, a
onda pomisli ma kvragu i okrene se natrag da je vidi. Nije od njega traila
da se okrene. Pod odijelom je nosila jedan jedim, posve pripijen komad
odjee. Materijal je bio poput bijele svile, i skoro proziran. Snijeg je na
suho progutao i onda si pokuao skrenuti misli pitajui se o njenim
sanitarnim rjeenjima. Kad je podigla noge da skine hlae s nogu vidio je
kako su stvari rijeene i zapitao se vidi li se rumenilo na njegovoj bijeloj
koi. Komad odjee bio je razrezan od donjeg dijela njenih blijedih stidnih
dlaica sve do gornjeg pregiba njenih guzova.
Kad je konano skinula hlae, Hirald ga je pogledala i primijetila sredite
njegove pozornosti. Podigne pogled i susretne njen. Nasmijeila mu se i,
sveudilj se smijeei, potegnula rukave kombinezona dolje i skinula ih
preko ruku, pa ga zavrnula ispod grudi. Snijeg si je proistio grlo i pokuao
smisliti neto duhovito to bi rekao. Ona je bila sukuba, fantazija
usamljenog ovjeka iz pustinje. Jo uvijek se smijeei, prela je ator na
sve etiri, stavila mu ruku na prsa i gurnula ga na lea, sjela preko njega i
s blijedom kosom koja mu je padala kraj glave nagnula se naprijed i
poljubila ga u usta. Usne su joj bile slatke i tople. Snijeg je bio potpuno
svjestan njenih vrstih malih bradavica koje klize preko njegovih prsa.
Dotakao je kou njenih ramena i otkrio da je suha i topla. Ona se onda
uspravila i naas se zagledala u njega. U tom je pogledu bilo neeg udnog
- neka vrst hladne znatielje. Kliznula je naprijed na njegov trbuh, zatim se
okrenula i posegnula iza sebe da mu skine hlae. Zapanjilo ga je koliko se
moe okrenuti i saviti. Kad mu je skinula hlaice, kliznula je unatrag dok
mu penis nije legao meu njene guzove a onda, podigavi se malo,

nastavila je gurati, svijajui ga dok ga nije zaboljelo, a onda, hitrim

pokretom zdjelice, uzela ga je u sebe. Snijeg je zastenjao, a onda stisnuo
zube kad se poela kretati, jo uvijek zurei u njega s tim udnim izrazom
lica.
Uveer, kad je dolo vrijeme za polazak, Snijeg je osjeao iscrpljenost
duboko u kostima. Toga popodneva se nije naspavao. Svaki put kad bi se
pokuao opustiti nakon seksa, Hirald bi uinila neto emu nije mogao
odoljeti. Posljednji joj je orgazam bio tako snaan da je zavikala i
nekontrolirano zadrhtala, a nakon toga je pogledala sebe samu s
iznenaenjem i u oku. Nakon toga je silno eljela ponoviti to iskustvo.
Snijeg je bio nauljan i iscrpljen.
Dok su hodali preko potamnjelog ljubiastog pijeska, malo su
razgovarali, ali jedan je razgovor izazvao Snijegovu sumnjiavost.
"Kako si izgubio ruku?"
"Andronaki izazov. Rasparao ju je razorni hitac."
"I kako je sad?"
Snijeg je zastao prije odgovora. Zar ona zna?
"Kako to misli: kako je? Amputirana je. Vie je nema."
"Da", rekla je ona, i vie nita.
Sunce je prelazilo obzor, a noni su asteroidi blijedili na nebu kad su
stigli do polja kamenja na rubu Thire. S malo volje za razgovor, Snijeg je
postavio svoj dnevni ator i pao u njega, smjesta zaspavi. Kad se
probudio, kasnije tijekom dana, otkrio je da je gol i pod dekom i da Hirald
lei kraj njega. Poduprla se na lakat, glavu oslonila na ruku i prouavala mu
lice. im je vidjela da je budan, pruila mu je tetrapak mijeanog soka.
Ustao je, a deka je skliznula dolje. Ona je bila gola. Popio je sok.
"Drago mi je to si pola sa mnom", rekao je, i ostatak dana proveden
je u ugodnoj zabavi.
Te su noi krenuli dublje u polje kamenja. Slijedei je dan proao slino
kao i proli.
"Mislim da je poteno da ti priznam da imam usadak", rekao je Snijeg
dok se odmarao nakon osobito ivahne zabave. "Ja te neu oploditi, a moje
sjeme je samo voda i par slobodnih proteina."
"Zato smatra da mi to mora rei?" upita ga Hirald.
"Kao to zna, raspisana je nagrada za moje testise, ouvane u stazi. To
nije zato to me trgovac Baris osobito eli ubiti. Mislim da on samo hoe
moje genetsko tkivo. Na postaji za vodu, Anrdroche me... zavela." Snijegu

je to bilo nelagodno. "Uinila je to da bi prikupila moju spermu, vjerojatno

za prodaju."
"Znam", ree Hirald. Snijeg se zagledao u nju, a ona je nastavila: "On
eli tvoje testise ili drugo tkivo kako bi dobio neogranien izvor tvoga
genetskog materijala."
Snijeg je razmislio o tome. Naravno da je Hirald morala znati vie nego
to je odavala, ali seks je donekle zamaglio njegovo razmiljanje.
"To je najbolje rjeenje nakon tvoga ivog tijela. Pretpostavljam da je
Baris smatrao da se s time ne bi mogao izvui. Nikad ne bi uspio cijelo
tvoje tijelo odnijeti s planeta. Ovako istovremeno dobiva i monopol na
tritu."
"Ti zna strano puno o tome to Baris eli."
Hirald se vrlo izravno zagledala u njega. "Kako ti je ruka?"
Snijeg je spustio pogled na batrljak. Otkopao je pokrov i svukao ga.
Ono to je razotkrio bilo je prepoznatljivo, ruka, premda deformirana i
gotovo beskorisna. Pokrov je bio lukavo skrojen da je prikrije, tako da
djeluje kao da ruka nedostaje.
"Za kakvih est mjeseci nee se razlikovati od svoje prethodnice.
Namjeravam izai iz jedne postaje bez ruke, a zatim ui u drugu s rukom i
novim identitetom."
"A to je s tvojim albinizmom?"
"Boja za kou i lee."
"Naravno. Ne moe prihvatiti transplantate."
"Ne... Mislim da bi se morala izjasniti."
"Ljudi za koje radim ele isto to i Baris: tvoj genom."
"Imala si priliku..."
"Ne, oni ele najbolje rjeenje, to jest tebe, dobrovoljno. elim da se sa
mnom vrati na Zemlju."
"Zato?"
"Ti se regenerira. To je izvor tvoje besmrtnosti. Mi to sad znamo. Ti to
zna ve preko tisuu godina."
"Svejedno, zato?"
"Uspjeli smo skrivati tvoju tajnu zadnjih tri stotine godina, sve otkako je
otkrivena. Prije deset godina ta spoznaja je procurila. Sad nekoliko
organizacija zna za tebe i to predstavlja: tkogod uspije dekodirati tvoj
genom imat e pristup besmrtnosti, a preko toga i pristup neuvenu
bogatstvu i moi. Zato te Baris prvi pronaao. Bit e i drugih."
"Ti radi za Zemljinu Sredinjicu?"

"Da."
"Zar ne bi bilo bolje naprosto me ubiti i sakriti moje tijelo?"
"Zemljina Sredinjica ne skriva znanje." Hirald mu se nasmijeila. "Ti si
ve dovoljno star da shvati kako je to beskorisno. Mi elimo rairiti znanje,
tako da mo ne dospije u ruke pogrenih ljudi. To bi moglo uiniti silno
puno dobra. Projekcije kau da bi za deset godina mogao biti pronaen
tretman koji bi svakom omoguio regeneraciju, unutar odreenih granica."
"Ali prije toga ste utjeli o ovome", ree Snijeg.
"titili smo tvoju privatnost. Nismo skrivali znanje. Ne traiti znanje nije
isto to i skrivati ga."
"Zar je Zemljina Sredinjca sad tako moralna?" upitao se Snijeg, a onda
se skoro klepio zbog gluposti. Naravno da jest. Samo ljudska i druga
svjesna bia nieg reda se mogu pokvariti, a Zemljina Sredinjica je bila
najmoniji Al u ljudskom Polisu. Primijetivi njegovu nelagodu, Hirald nije
odgovorila na njegovo pitanje.
"Hoe li doi?"
Snijeg je zurio u zid atora kao da vidi kroz njega, u polje kamenja.
"Ovo zahtijeva razmiljanje, a ne ubrzane odluke. Za dva dana bismo
trebali stii do moga doma. Razmislit u o tome."
Prekriveno kameleonskim tkanjem, hover-vozilo izgubilo se u okolnim
dinama. U njemu, Jharit je mijeao pil karata i igrao igru koju su ljudi
poput njega igrali u slinim situacijama ve stoljeima. Njegova ena
Jharilla je spavala. Trock je istio antikni revolver koji je kupio na aukciji u
zadnjoj postaji za vodu. Meci koje je kupio zajedno s njim bili su poredani
na stolu pred njim u urednim vojnikim redovima.
Canard Meck bila je utekana, nastojei pokupiti informacije s mree i
visokobrzinskim komunikacijama koje je Al udolita izmjenjivao sa svojim
podmozgovima. Poziv je svima bio olakanje osim njoj - nije joj bilo drago
to mora napustiti svijet savrene logike i iste jasnoe misli i vratiti se u
smrad znoja u vozilu.
"Ja sam Baris", ree nasmijeeno lice na ekranu.
Prelazei na stvar, Jharit je rekao: "Imate informaciju?"
"Imam", potvrdio je Baris, jedva primjetno smanjenog osmijeha, "i
pridruit u vam se za zadnju potjeru."
Jharit i Trock razmijenili su poglede. "Kako elite. Vi plaate."
"Da, plaam." Trgovev smijeak je sad nestao. "Ukljuite svog tragaa i
pridruit u vam se za sat vremena."

"Kako ete doi ovamo?" upitala je Canard Meck.

"AGC-om, naravno", rekao je Baris okreui se da je pogleda.
"Svi AGC-ovi su registrirani. Al e znati gdje ste."
Baris je na to odmahnuo rukom uz prezrivi izraz lica. "Nije vano. S
vaeg emo poloaja do... svoga odredita nastaviti vozilom."
"U redu", sloi se Canard Mack.
Baris je ekao da mu kau jo neto. Kad nisu, ispraznio je ekran uz
razoarano napuene usne.
Trgovac je stigao upadljivim retro-Macrojetovim AGC-om. Izaao je iz
njega u pjeanoj uniformi, a slijedile su ga dvije ene u slinoj odori.
Jedna od njih nosila je puku za lov i redenike sa streljivom; druga je nosila
razliite neidentificirane pakete. Baris je pred njima zauzeo pozu. Bio je
privlaan ovjek, ali nitko od onih etvero nije reagirao na ovo priglupo
poziranje. Znali su da netko tko je dospio do trgovevog poloaja ne moe
biti budala. Jharit i Jharilla promatrali su ga staklastih oiju. Trock je
pregledao puku. Canard Meck bacila je pogled na jednu enu, uoila
imbecilan smijeak te obratila pozornost na trgovca.
"Hoemo li onda krenuti?" upitala je.
Baris je kimnuo i, jo uvijek se smijeei, pucnuo prstima i priao vozilu.
Dvije ene su ga slijedile, poslune poput psa. Ono etvero je ilo za njima:
psi druge vrste.
Iz polja kamenja uzdizalo se pravo brdo, vjetrom i pijeskom isklesano u
neto to je nalikovalo na ovjeka koji je do prsa utonuo u pijesak. U
pukotinama i napuklinama glave, tinjac i kvarc svjetlucali su poput oiju
kukaca. Snijeg ih je poveo do podnoja brda, gdje su komadi istog tog
kamena nakrivljeno leali na tlu.
"Tu smo", rekao je, pruajui ruku prema sendviu od kamenih ploa.
Uz kripavi zvuk, gornja se ploa pomakla u stranu i otkrila stubite koje se
kratko sputalo do podzemnog tunela. "Dobro dola u moj dom."
"ivi u rupi u zemlji?" upitala je Hirald s trakom ironije.
"Naravno da ne. Slijedi me."
Dok su se sputali, ploa je opet kliznula na mjesto, a upalila su se
zidna svjetla. Hirald je primijetila da tunel vodi ispod brda, i ve je, dok su
stigli do odvoda i lifta, sve proraunala. Uli su u lift i zavalili se u
podstavljena sjedala dok ih je dizalo vodilo uz cijev uklesanu kroz sredite
brda.
"Ovo se nije moglo brzo napraviti", primijetila je Hirald.

"Cijev je ve bila tu. Pronaao sam je prije kakvih dvjestotinjak godina. I

drugi su tu ivjeli prije mene, ali u prilino primitivnim uvjetima. Odonda, ja
sve popravljam."
Dizalo je stiglo na odredite, a oni su izali iz njega u kompleks
vodonepropusnih soba na vrhu brda.
S piem u ruci, Hirald je stajala kraj polariziranog panoramskog prozora
i naas gledala preko polja kamenja, a onda se ponovno okrenula sobi i
njenom sadraju. U staklenoj vitrini uz jedan zid bila su izloena oruja iz
22. stoljea, a u sreditu ma iz nekog pred-svemirskog doba. Hirald se
morala zapitati kad ga je i kako Snijeg nabavio. Okrenula se od vitrine kad
se Snijeg vratio u sobu, sad odjeven u udobne crne hlae i crnu koulju
otvorenog izreza. Kontrast s njegovom bijelom koom i crvenim oima
davao mu je izgled nekog tko voli krv.
"Ima odjee i za tebe, ako eli, a tu je i tu. Ovdje ima puno vode",
rekao joj je.
Hirald je kimnula, spustila svoje pie na stakleni stol, i krenula u
prostorije iz kojih je Snijeg doao. Snijeg ju je promatrao kako odlazi.
Otuirat e se i presvui i biti jo malo svjeija nego to je sada. S
odreenom je zbunjenou primijetio da ona nikad ne smrdi, nikad ne
djeluje prljavo.
"ija je to odjea?" upitala je Hirald iz stranje sobe.
"Moje prole ene", ree Snijeg.
Hirald je dola do vrata s odjeom prebaenom preko ruke. Upitno je
pogledala Snijega.
"Ubila se prije stotinjak godina", rekao je on suhim glasom. "Otila u
pustinju i progorjela si rupu kroz glavu. Pronaao sam je prije rakoptica i
pjeskula."
"Zato?"
"Ostarjela je, a ja nisam. Nije to mogla podnijeti."
Hirald nije komentirala. Otila se istuirati, i uskoro se vratila odjevena u
pripijen kombinezon od prozirnog plavog materijala koji nije trebao dugo
ostati na njoj nakon to je Snijeg ugleda. No on je bio zauzet - sjedio je u
stolcu na okretanje i prouavao jedan ekran. Opet se presvukao u svoje
pjeane halje, otvorene kornjaine maske. Prila mu je da vidi to to
gleda. Ugledala je hover-vozilo na pijesku i dvije ene koje su preko njega
prevlaile prekriva. Prepoznala je Trgovca Barisa i etvero plaenih
ubojica.
"Izgleda da me Baris pronaao", rekao je Snijeg hladno i bezizraajno.

"Ti ga zna?"
"Upoznao sam ga, jednom, dok je bio mlad. Nije se puno promijenio."
Glavom je pokazao na ekran. "Ono etvero s njim djeluje zanimljivo."
"Njih sam ve srela: Marsovac i korporativka su voe - plaenika
skupina", ree Hirald. "Kakvu obranu ima na ovome mjestu?"
"Nikakvu. Nisam mislio da e mi trebati."
"Jesi li siguran da dolaze ovamo?"
"ini mi se udnim da bi odabrali ba ovu stijenu, od cijelog planeta.
Morat u to ii srediti."
"Presvui u se", rekla je Hirald i pourila po svoj kombinezon. Kad se
vratila, Snijeg je ve otiao; kad ga je pokuala slijediti, ustanovila je da je
dizalo zaustavljeno na dnu.
"Proklet bio", rekla je bezizraajno, udarivi akom u vratnice,
ostavljajui udubinu u eliku. Onda se udaljila nekoliko koraka, okrenula,
potrala i skoila u drijelo dizala. Tranice dizala bile su udaljene est
metara. Lako je dola do njih, buno zarivi ruke u uglaani metal. Polako
se poela sputati.
Jharit se nasmijeio svojoj eni i kimnuo Trocku, koji je stajao iza nje,
navlaei svoj oklop. To je bila prava stvar. Nakon ovoga bit e bogati.
Promotrio je laser uske zrake koji je drao u ruci. Rado bi upotrijebio neto
snanije, ali bilo je bitno da tijelo ne bude previe oteeno. Okrenuo se
Barisu ba dok je trgovac slao svoje dvije enke natrag do vozila.
"Idemo naprijed i ratrkat emo se. Vjerojatno u polju ima opremu za
skeniranje i, ako postavi zasjedu, ne elimo da dohvati vie nas odjednom."
Baris se nasmijeio i palcem gurnuo metke u svoju puku pa namjestio
ciljnik. Jharit se pitao o njemu, pitao se koliko je dobar. Dao je znak da se
ratrkaju i krenu u polje kamenja.
Dolazili su ga ubiti. Nije bilo pravila, nisu ga mislili izazvati. Snijeg je
oslonio drak svoga pitolja o stijenu i naciljao.
"Ima li to?" upitao je Jharit preko komunikatora.
"Iglene kamere", ree mu Jharilla. "Nekoliko sam ih spalila, ali sigurno
ih ima jo. Zna on da smo tu."
"Upamti, uska zraka, ako spalimo previe nee nam platiti. ist posao.
Hitac u glavu bio bi idealan", doda Jharit.

Preko komunikatora se zaulo "vu", kratak vrisak, statika. Jharit se

bacio na tlo i zakotrljao iza jednog kamena.
"Kvragu, to je to?"
"Ima jebeno protonsko oruje. Jebeni oklop je jebeno beskoristan!"
Jharitu se eludac stisnuo. Oekivali su projektima oruja, moda laser.
"Tko...?"
Nastala je stanka.
"Trock?"
"Jharilla je mrtva. "
Jharit je suho progutao i pribliio se rubu polja kamenja.
"Poloaj?"
"Nepoznat."
"Meck?"
"Nita."
"Baris?"
Trgovac nije odgovarao.
Snijeg se spustio s vrha stijene i iz pojasa izvukao nekoliko malih ali
smrtonosnih granata. Budui da mu je nedostajala ruka, zubima im je
okrenuo vrhove. Onaj tamne koe bio mu je s lijeve strane, a Marsovac s
desne. Drugi su bili negdje dalje desno. Bacio je dva sferoida lijevo i desno
i krenuo natrag, a onda proao kroz prikaze na njegovu runom ekranu.
Puno kamera je nastradalo, ali dobio je pogled na Marsovca. Dvije
detonacije. Dok je Marsovac padao, Snijeg je shvatio da ga je prebacio.
Opet je proao kroz razne smjerove na runom ekranu i ugledao onog
drugog kako tetura kroz prainu i otpad s krhotinama kamenja zabodenim
u lice. Tako, dakle.
Snijeg je krenuo lijevo, svakih nekoliko sekundi provjeravajui ekran.
Zastao je iza jedne nakrivljene ploe i, jo jednom provjerivi ekran,
unuo i ekao. Ne obazirui se na svoj okoli, Trock je isteturao iz oblaka
praine. Snijeg se smrknuto nasmijeio pod maskom i naciljao, ali, prije
nego to je stigao opaliti, crvena agonija presjekla mu je rame. Smrad
spaljena mesa. Snijeg se otkotrljao u stranu, ustao, potrao. Stijene kraj
njega su se dimile i krkale dok su se zagrijavale. Bacio se u zaklon, puzei
meu razlomljenim stijenama. Pucanje je prestalo. Sad sam mrtav,
pomislio je. Njegov pitolj leao je tamo negdje u praini.

"Ispustio je oruje, Trock. S tvoje lijeve strane. Skini ga, ja ga

trenutano ne vidim naciljati."
Trock je ispljunuo jedan slomljeni zub iz usta i krenuo u naznaenom
smjeru, s antiknim revolverom u lijevoj ruci i laserom u desnoj. To je to.
Kopilan je mrtav, ili moda ne. Odsjei u mu ruke i noge, zraka bi trebala
biti dovoljna da zatvori ranu. Ali Trock nije stigao opaliti. Obris u pjeanim
haljama pojavio se niotkuda i udario ga nogom u prsa. Oklop je apsorbirao
glavninu udarca, ali Trock se sruio. Prije nego to se stigao ustati, obris je
bio nad njim i udario ga prstima u oi. Nakon toga, Trock vie nita nije
vidio. Leei na leima, podigao je prste do krvave mase iza svog
slomljenog vizira. Onda ga je bol stigla i poeo je vritati.
Snijeg je kaljao to je tie mogao, otvorio je masku i bolno se borio za
dah. Opeklina je poinjala na njegovu ramenu i zavravala mu nasred prsa,
no, na sreu, njegove pjeane halje upile su glavninu vreline. Jo sekundu
i bio bi mrtav. Bol ga je inila nemonim. Znao je da nee imati energije
izdrati jo jedan takav napad, niti e bilo koga drugog uspjeti uhvatiti.
Njegova je protivnika eksplozija omamila, ozljeda razbjesnila. Snijeg se
polako vraao kroz polje kamenja, sve slabije pokretljiv. Kad je preko njega
pala sjena, podigao je pogled u neizbjeno.
"Zato mu nisi uzeo oruje?" upitao je Jharit glavom pokazujui na
Trocka, koji vie nije vritao. Bio je sklupan kraj jedne stijene, s terenskim
zavojem na oima i tijela punog automatskih lijekova protiv bolova.
"Nisam imao vremena, ni snage... mogao sam ga dohvatiti samo kroz
vizir", promrmlja Snijeg.
Jharit kimne i ukljui svoj komunikator.
"Imam ga. Pratite moj signal."
Snijeg je ekao smrt, ali Jharit je unuo u pijesak, naizgled ne
namjeravajui ga ubiti.
"Jharilla je bila sjajna ena", rekao je Jharit uzimajui bocu za stazu sa
svoga pojasa i gurajui je u pijesak kraj sebe. "Vjenali smo se u Vikingu
prije dvadeset godina." Izvukao je opak keramaliki no iz izme i podigao
ga Snijegu pred lice. "Ovo je za nju, shvaa. Nakon to ti uzmem testise i
previjem ranu, pobrinut u se i za drugu povredu. Ne elim da jo umre.
Toliko ti toga elim ispriati o noj, i toliko toga ti elim priutiti. Zna, ona
je..."

Jharit se okrenuo na neki zvuk, ustao i opet potegao laser. Odmakao se

od Snijega i ogledao oko sebe. Snijeg je gledao iza njega ali nije nita
vidio.
"Ako sad ode, Marsove, neu te ubiti."
Glas je bio Hiraldin.
Jharit je opalio u stijene i opet se pribliio Snijegu.
"Imam sinpitolj i nosim kameleonca. Mogu te ubiti kad god elim. Baci
oruje."
Jharit je naas neodluno zastao, a onda se okrenuo i uperio svoj laser
u Snijega. Izraz njegova lica govorio je sve. Prije nego to je stigao opaliti,
presavio se i pao: sredinja toka veliine glave gumbanice, pramen
pijeska koji se uzdigao tamo gdje je on stajao, a onda je sve odletjelo uz
grmljavinu i niz minijaturnih munjica preko tla. Snijeg se polako uzverao na
noge i prestravljeno zurio u mjesto gdje je malo prije bio Jharit. uo je za
takva oruja, ali nije vjerovao da postoje. Pogledao je na drugu stranu dok
je Hirald treptavo ponovno postajala vidljiva, samo par metara dalje.
Nasmijeila mu se tik prije nego to joj je prvi pucanj otkinuo dio lica.
Snijeg je znao da vie, moda i vriti. Bespomoan, u strahu je
promatrao kako joj drugi hitac udara u lea i obara je na tlo. A onda, Baris
i korporativka koji prilaze preko polja kamenja. Baris je opet naciljao u
hodu, udario Hirald jo jednim hicem koji joj je odnio pola boka, dok su on
i njegova pratiteljica prolazili pokraj nje.
Snijeg je osjetio kako mu noge poputaju. Spustio se na koljena. Baris
je stao pred njim, sa samozadovoljnim smijekom na licu. Snijeg je podigao
pogled prema njemu, nastojei prikupiti energiju, uloiti sve u posljednji
pokuaj. Znao je da Baris ba to i eka, ali nije mu preostalo nita drugo.
Bacio je pogled na enu, vidio da je zastala malo dalje. Ona je i dalje zurila,
iza Barisa, u Hirald s uasom na licu. Snijeg nije elio ni pogledati prema
Hirald - nije elio doznati.
"O, Boe! To je ona!"
Snijeg se podigao na noge, zateturavi od vrtoglavice. Baris je zbunjeno
pogledao prema korporativki, a onda uperio svoju puku Snijegu u lice.
Trgovac je uivao cijelu sekundu i pol koliko je trajao njegov trijumf. Jedna
aka udarila ga je u lea, izbacila puku iz ruke, podigla ga i bacila u
stijenu s takvom snagom da je na as ostao zaglavljen, a onda je pao,
ostavljajui za sobom ljudski obris krvi. Hirald je stajala tamo. Tamo gdje
joj je otrgnuto sintemeso, vidio se blistavi keramal, bijela pokost njenih
zubi, jedno plavo oko sasvim cijelo u svojoj duplji, rebrasti stup njene

kraljenice. Naas je promatrala Snijega, a onda se okrene prema eni.

Snijeg se onesvijestio prije vriska.
Bio je u svom krevetu i sjeanja su mu se polako dovlaila u um. Leao
je, suhoga grla, a as kasnije popipao je svoja otupjela prsa i zavoje. Bilo
je to tren prije nego to se usudio otvoriti oi. Hirald je sjedila na rubu
kreveta i, kad je vidjela da je budan, pomogla mu je da se uspravi u
sjedei poloaj, oslonjen na jastuke. Snijeg joj je promatrao lice. Nekako je
popravila tetu, ali oiljci jo su se vidjeli. Izgledala je tono kao ovjek,
ena koja je nastradala u nekoj nesrei. Imala je na sebi udobnu koulju i
hlae, da prikrije druge popravke. Dok ju je promatrao, ona je podigla ruku
i s nelagodom si dotakla lice prije nego to je posegnula za aom vode
koju mu je dodala. Taj traak samosvijesti naas ga je zbunio. Sa
zahvalnou je iskapio au.
"Ti si golemski android", rekao je konano, nesiguran.
Hirald se nasmijeila i to nije djelovalo tako strano.
Rekla je: "To je Canard Meck mislila." Kad je vidjela njegovu
zbunjenost, objasnila je: "Korporativka. Nazvala me proizvodom, to je
razumljiva zabuna. Mene je skoro nemogue razlikovati od golema
dvadeset i dva."
"A to si zapravo?" upitao je Snijeg dok mu je toila jo jednu au
vode.
"Kiborg koji otkriva da u sebi ima vie ljudskosti nego to je mislila.
Mene nitko ne posjeduje."
Snijeg je pijuckao svoje pie dok je razmiljao o tome. Nije bio siguran
to osjea.
"Hoe li poi sa mnom na Zemlju?" upita ona.
Snijeg se okrenuo i dugo je promatrao. Sjeao se kako je bilo u atoru
kad je ona - shvatio je - otkrila da jo uvijek u sebi ima neeg ljudskog.
"Zna, ja neu ni ostarjeti ni umrijeti", ree ona.
"Shvaam."
Ona je upitno nakrenula glavu i ekala njegov odgovor.
Polagani smijeak rairio mu se licem. "Poi u s tobom", rekao joj je.
Spustio je svoje pie i ispruio ruku da obujmi njenu. Pod njenim noktima
jo je bilo krvi, a suzni kanal u njenom lijevom oku nije radio. Ali nije bilo
vano.

Greg Egan
WANGOVI TEPISI

Naslov originala: Wang's Carpets

Prevoditelj: Marko Fanovi

Wangovi tepisi
ekajui da bude kloniran tisuu puta i ratrkan preko deset milijuna
kubinih svjetlosnih godina, Paolo Venetti oputao se u svojoj omiljenoj
ceremonijalnoj kadi: zakoenom esterokutnom bazenu usaenom u
dvorite od crnog mramora istokanog zlatom. Paolo je nosio punu
tradicionalnu anatomiju, neudobnu odjeu u poetku, ali tople struje koje
su mu tekle preko lea i ramena polako su ga opustile u ugodnu tromost.
Mogao je do istog stanja doi za tren, dekretom - ali inilo se da ta prilika
zahtijeva cjelovit ritual vjerojatnosti, kitnjasti vitiasti krasopis imitacije
fizikog uzroka i posljedice.
Kako se trenutak dijaspore pribliavao, maleni sivi guter protrao je
dvoritem, grebuckajui pandama. Zastao je pored daljeg ruba bazena, i
Paolo se divio delikatnom pulsu njegovog disanja, i gledao gutera kako ga
gleda, sve dok se nije ponovo pomaknuo, nestajui u okolne vinograde.
Okoli je bio pun ptica i kukaca, glodavaca i malih gmazova - dekorativno
po izgledu, ali je to i zadovoljavalo jednu apstraktniju estetiku: ublaavalo
otru radijalnu simetriju usamljenog promatraa; uvrivalo simulaciju
percipirajui je iz mnotva gledita. Ontoloki sidreni konopi. Premda, nitko
nije pitao gutere ele li oni biti klonirani. Ukrcani su za tu vonju, htjeli-ne
htjeli.
Nebo iznad dvorita bilo je toplo i plavo, bezoblano i bez sunca,
izotropino. Paolo je mirno ekao, spreman na svaku od pol tuceta
moguih sudbina.
Nevidljivo zvono tiho se oglasilo, triput. Paolo se nasmijao, obradovan.
Jedan zvon znaio bi da je jo na Zemlji; antiklimaks, svakako - ali bilo bi
prednosti koje bi to kompenzirale. Svatko tko mu je bio zbilja bitan ivio je
u Carter-Zimmerman polisu, ali nisu svi oni odabrali da sudjeluju u dijaspori
u istom stupnju; njegova Zemlja-osoba ne bi izgubila nikoga. Pomaganje
da se osigura da je tisuu brodova sigurno otposlano takoer bi bilo
zadovoljavajue. A ostati pripadnik ire zemaljsko utemeljene zajednice,
ukljuen u cjelokupnu globalnu kulturu u stvarnome vremenu, bilo bi
atrakcija samo po sebi.
Dva zvona znaila bi da je taj klon Carter-Zimmermana stigao do
planetarnog sustava lienog ivota. Paolo je odvrtio sofisticirani - ali nerazumni - samopredviajui model prije nego to je odluio o buenju pod
tim okolnostima. Istraivati aku tuinskih svjetova, ma koliko jalovih, inilo

se da bi mu moglo biti obogaujue iskustvo - s izraenom prednou da bi

cijeli poduhvat bio nesputan onom vrstom kompliciranih predostronosti
koja je neophodna u prisustvu tuinskog ivota. Stanovnitvo C-Z-a spalo
bi na manje od pola - i mnogi od njegovih najbliih prijatelja bili bi odsutni
- ali on bi iskovao nova prijateljstva, bio je siguran.
etiri zvona oznaila bi otkrie inteligentnih tuinaca. Pet, tehnoloku
civilizaciju. est, putnike svemirom.
Tri zvona su, pak, znaila da su izviake sonde otkrile nedvosmislene
znakove ivota - a to je bio dovoljan razlog za radovanje. Sve do trenutka
pre-lansirnog kloniranja - subjektivnog trenutka prije nego to se zvono
oglasilo - nijedan izvjetaj o tuinskom ivotu nije stigao do Zemlje. Nije
bilo garancija da e ga bilo koji dio dijaspore pronai.
Paolo je zaelio da ga knjinica polisa ukratko informira; ona je spremno
prespojila deklarativnu memoriju njegova simuliranog tradicionalnog mozga
sa svim informacijama koje bi mu mogle biti poeljne da zadovolji
trenutanu znatielju. Taj klon C-Z-a stigao je do Vege, druge najblie od
tisuu ciljnih zvijezda, dvadeset sedam svjetlosnih godina od Zemlje. Paolo
je sklopio oi i vizualizirao zvjezdanu kartu s tisuu crta koje su se granale
od Sunca, a onda zumirao na putanju koja je opisivala njegovo putovanje.
Trebalo je tri stoljea da se stigne do Vege - ali velika veina od dvadeset
tisua stanovnika polisa programirala je svoje egzosvijesti da ih suspendira
prije kloniranja, i da ih probudi samo ako i kad stignu do odgovarajueg
odredita. Devedeset i dva graanina odabrala su alternativu: doivljavanje
svakog putovanja dijaspore od poetka do kraja, riskirajui razoaranje,
ak i smrt. Paolo je sad znao da je brod usmjeren prema Formalhautu, cilju
najbliem Zemlji, bio udaren svemirskim otpadom i uniten u putu.
Oplakivao je devedeset i dvoje, na tren. Nije bio blizak ni sa kim od njih,
prije kloniranja, i te odreene verzije koje su svojevoljno izginule prije dva
stoljea u meuzvjezdanom svemiru inile su mu se dalekima poput rtava
neke pradavne nesree iz ere mesa.
Paolo je pregledao svoj novi zvjezdani dom kroz kamere jedne od
izviakih sondi - i udne filtere predakog vizualnog sustava. U
tradicionalnim bojama Vega je bila bljetavi plavo-bijeli disk, proaran
izboinama. Mase triput vee od Sunca, veliinom dvostruko vea i
dvostruko vrelija, ezdeset puta svjetlija. Brzo sagorijeva vodik - i ve je na
pola puta kroz svojih dodijeljenih pet stotina milijuna godina glavne
sekvence.

Vegina jedina planeta, Orfej, bila je bezoblina tokica na najboljim

binarnim interferometrima; sad je Paolo gledao u njezin plavo-zeleni
polukrug, deset tisua kilometara ispod samog Carter-Zimmermana. Orfej
je bio zemljolik, nikl-eljezno-silikatni svijet; malo vei od Zemlje, malo
topliji - milijardu kilometara ublaavalo je otricu Vegine vreline - i skoro se
guio u tekuoj vodi. Nestrpljiv da vidi cijelu povrinu iz prve ruke, Paolo je
tisuu puta usporio svoj satni ritam, putajui C-Z da obie oko planete za
dvadeset subjektivnih sekundi, dok je dnevno svjetlo otkrivalo novi irok
potez sa svakim prolaskom. Dva vitka kontinenta oker boje s kraljenicama
planina okruivala su hemisferske oceane, a blistava prostranstva vjenog
leda prekrivala su oba pola - daleko vie na sjeveru, gdje su se nepravilni
bijeli poluotoci pruali iz zimske arktike tame.
Orfejeva atmosfera bila je uglavnom duik - est puta vie nego na
Zemlji; vjerojatno izdvojen ultraljubiastim zrakama iz primordijalnog
amonijaka - s tragovima vodene pare i ugljinog dioksida, ali nedovoljno i
jednog i drugog za pokretanje staklenikog efekta. Visoki atmosferski
pritisak znaio je manje isparavanja - Paolo nije vidio ni pramen oblaka - a
veliki, topli oceani su sa svoje strane pospjeivali odlazak ugljinog dioksida
natrag u koru, zatvarajui ga u naslagama krenjaka koje e se povui.
Cijeli sustav bio je mlad po Zemljinim mjerilima, ali vea masa Vege, i
gui protozvjezdani oblik, znaili bi bri prolazak kroz veinu trauma
roenja: nuklearno paljenje i rane fluktuacije luminoziteta; planetarno
zgunjavanje i doba bombardiranja. Knjinica je procijenila da je Orfej
uivao relativno stabilnu klimu, i slobodu od veih udara, barem proteklih
stotinu milijuna godina.
Dovoljno dugo da se pojavi primitivan ivot Jedna ruka je vrsto uhvatila Paola za gleanj i povukla ga pod vodu.
Nije se opirao, i pustio je da se vizija planeta izgubi. Samo je dvoje drugih
ljudi u C-Z-u imalo slobodan pristup ovom okoliu - a njegov otac nije igrao
igre sa svojim sad tisuu dvjesto godina starim sinom.
Elena ga je odvukla sve do dna bazena, prije nego to mu je pustila
stopalo i lebdjela iznad njega, likujua silueta naspram svijetle povrine.
Bila je predaki oblikovana, ali je oito varala; govorila je savreno jasno, i
uope nije isputala mjehurie zraka.
"Spavalice! Sedam tjedana sam ekala na ovo!"
Paolo je hinio ravnodunost, ali brzo mu je nestajalo daha. Dao je da ga
njegova egzosvijest prebaci u amfibijsku ljudsku varijantu - bioloki i
povijesno autentinu, ako ve ne definitivni predaki fenotip. Voda mu je

preplavila modificirana plua, i njegov modificirani mozak doekao ju je

dobrodolicom.
Rekao je: "Zato bih htio tratiti svijest, sjediti i ekati da izviake sonde
proiste svoja promatranja? Probudio sam se im su podaci bili
nedvosmisleni."
Ona ga je zalupala po prsima; posegnuo je i povukao je dolje,
instinktivno smanjujui svoju plovnost da nadoknadi to, i kotrljali su se po
dnu bazena, ljubei se.
Elena je rekla: "Zna da smo prvi C-Z koji je stigao, bilo gdje? Brod za
Formalhaut bio je uniten. Tako da postoji samo jo jedan par nas.
Ponovno na Zemlji."
"Pa?" Onda se sjetio. Elena je odabrala da se ne probudi ukoliko se bilo
koja druga verzija nje ve susrela sa ivotom. Kakva god sudbina snala
svaki od preostalih brodova, svaka druga verzija njega morat e ivjeti bez
nje.
Ozbiljno je kimnuo glavom i opet je poljubio. "to bih trebao rei?
Tisuu si mi puta dragocjenija, sad?"
"Da."
"Ah, ali to je s tobom-i-mnome na Zemlji? Petsto puta bi bilo blie
istini."
"Nema poezije u petsto puta."
"Ne budi toliki defetist. Prespoji svoje centre za jezik."
Prela je rukama du njegovih rebara, dolje do bokova. Vodili su ljubav
svojim skoro-tradicionalnim tijelima - i mozgovima; Paola je zabavilo skoro
do ometenosti kad mu je limbini sustav poeo preuzimati kontrolu, ali se
od prolog puta sjeao dovoljno da zakopa svoju samosvijest i preda se
tom udnom otimau. Nije bilo poput voenja ljubavi na bilo koji civilizirani
nain - razina razmjena informacija izmeu njih bila je sitna, za poetak ali je imalo sirovu ustrajnu osobnost veine predakih uitaka.
Doplutali su do povrine bazena i leali pod svjetlim nebom bez sunca.
Paolo je pomislio: Preao sam dvadeset sedam svjetlosnih godina u
trenu. U orbiti sam oko prvog planeta s tuinskim ivotom koji je ikad
naen. I nisam rtvovao nita - ostavio nita to mi je zbilja vrijedno za
sobom. Ovo je predobro, predobro. Osjetio je gr alosti za svojim drugim
svijestima - bilo je teko zamisliti da one prolaze tako dobro, bez Elene, bez
Orfeja - ali sad nije bilo niega to bi oko toga mogao poduzeti. Premda bi
bilo vremena za savjetovanje sa Zemljom prije nego to jo neki brod
stigne do svog odredita, odluio je - prije kloniranja - da ne dopusti da na

rasplitanje njegovih mnogostrukih budunosti utjee ikakvo predomiljanje.

Sloila se njegova Zemlja-svijest ili ne, njih dvoje bili su nemoni
promijeniti kriterije za buenje. Svijest s pravom da odluuje za tisuu
preminula je.
Nije bitno, procijenio je Paolo. Drugi e nai - ili konstruirati - vlastite
razloge za sreu. A jo uvijek je tu bila i ansa da e se jedan od njih
probuditi uz zvuk etiriju zvona.
Elena je rekla: "Da si ostao spavati jo dulje, propustio bi glasanje."
Glasanje? Izvidnici u niskoj orbiti skupili su podatke koje su mogli o
orfejanskoj biologiji. Da se krene dalje, bilo bi neophodno poslati
mikrosonde u sam ocean - eskaliranje kontakta koje je zahtijevalo
odobrenje dvije treine polisa. Nije bilo nikakva uvjerljivog razloga za
vjerovanje da bi prisustvo nekoliko milijuna malenih robota moglo dovesti
do bilo kakve tete; sve to bi oni ostavili u vodi bilo bi nekoliko kilodula
otpadne toplote. I pored toga, pojavila se jedna frakcija koja je zagovarala
obazrivost. Graani Carter-Zimmermana, tvrdili su oni, mogli su nastaviti
promatrati izdaleka jo jedno desetljee, ili jo jedan milenij, proiavajui
svoje opservacije i hipoteze prije nego to upadnu... a oni koji se nisu
slagali mogli su uvijek to vrijeme prospavati, ili nai druge interese kojima
e se baviti.
Paolo je posegnuo za svojim svjeim knjinikim znanjem o "tepisima" jedinom do sad otkrivenom obliku orfejanskog ivota. Bila su to plutajua
bia koja su ivjela u ekvatorijalnim oceanskim dubinama - izgleda da su ih
unitavale ultraljubiaste zrake ukoliko bi doplivali preblizu povrini. Rasla
su do veliine od vie stotina metara, a onda bi se dijelila na desetke
fragmenata, od kojih bi svaki nastavio rasti. Bilo je izazovno pomisliti da su
oni kolonije jednostaninih organizama, neto poput divovskih kelp-algi - ali
nije bilo stvarnih dokaza koji bi to poduprli. Izviakim sondama bilo je
dovoljno teko uoiti ogromne pojave i ponaanje tepiha kroz kilometar
vode, ak i s Veginim obilnim neutrinoima koji su osvjetljavali put; daljinska
promatranja na mikroskopskoj razini, a kamoli biokemijske analize, nisu
dolazila u obzir. Spetkroskopija je otkrila da je povrinska voda puna
intrigantnih molekularnih otpadaka - ali pogaati u kakvom je odnosu bilo
to od toga sa ivim tepisima bilo je poput pokuaja da se rekonstruira
ljudska biokemija prouavanjem ljudskog pepela.
Paolo se okrenuo Eleni. "to ti misli?"
Ona je teatralno zastenjala; ta tema je sigurno na smrt izraspravljana
dok je on spavao. "Mikrosonde su nekodljive. Mogle bi nam rei tono od

ega se tepisi sastoje, ne uzimajui ni jednu molekulu. U emu je rizik? U

kulturnom oku?"
Paolo je popricao vodom po njezinu licu, od milja; taj poriv kao da je
dolazio skupa s amfibijskim tijelom. "Ne moe biti sigurna da nisu
inteligentni."
"Zna li to je ivjelo na Zemlji dvjesto milijuna godina nakon to je
formirana?"
"Moda cijanobakterije. Moda nita. Premda, ovo nije Zemlja."
"Istina. Ali ak u teko vjerojatnom sluaju da su tepisi inteligentni, zar
misli da bi primijetili prisustvo robota milijun puta manjih od njih? Ukoliko
su objedinjeni organizmi, ini se da ne reagiraju ni na to u svom okoliu nemaju grabeljivaca, ne love hranu, samo plutaju sa strujama - pa nema
nikakva razloga da posjeduju napredne ulne organe, a kamoli bilo to
funkcionalno na podmilimetarskoj razini. A ako su kolonije jednostaninih
bia, od kojih se jedno sluajno sudari s mikrosondom i registrira njezino
prisustvo svojim povrinskim receptorima... kakvu bi zamislivu tetu to
moglo izazvati?"
"Nemam pojma. Ali moje neznanje nije garancija sigurnosti."
Elena mu je uzvratila prskanje. "Jedini nain da se nosi sa svojim
neznanjem je da glasa za slanje mikrosondi. Moramo biti oprezni, slaem
se - ali nema smisla biti ovdje ako ne doznamo to se dogaa u oceanima,
sad odmah. Ne elim ekati da na ovom planetu evoluira neto dovoljno
pametno da emitira lekcije iz biokemije u svemir. Ukoliko nismo voljni
poduzeti nekoliko zanemarivih rizika, Vega e postati crveni div prije nego
to ita nauimo."
Bila je to usputna reenica - ali Paolo je pokuao zamisliti prisutnost tom
dogaaju. Za etvrt milijarde godina, hoe li graani Carter-Zimmermana
raspravljati o etinosti intervencije da se spasu Orfejanci - ili e svi odavno
izgubiti interes, i otii na druge zvijezde, ili modificirati sebe u bia sasvim
liena nostalginog suosjeanja prema organskom ivotu?
Grandiozne vizije za jednog tisuudvjestogodinjaka. Formalhautskog
klona je zbrisao jedan komadi stijene. Bilo je daleko vie smea u
veganskom sustavu nego u meuzvjezdanom svemiru; ak i okruen
obranama, s podacima backupiranim na sve daleko razbacane izviake
sonde, ovaj C-Z nije bio neranjiv samo zato to je nedirnut stigao. Elena je
bila u pravu; morali su ugrabiti trenutak - ili bi se isto tako mogli povui u
svoje hermetike svjetove i zaboraviti da su ikad proli to putovanje.

Paolo se prisjetio iskrene zbunjenosti jednog prijatelja iz Ashton-Lavala:

Zato otii traiti tuince? Na polis ima tisuu ekologija, trilijun vrsti
evoluiranog ivota. to se nadate da ete nai, tamo vani, a da to niste
mogli uzgojiti kod kue?
to se nadao da e nai? Samo odgovore na nekoliko jednostavnih
pitanja. Je li ljudska svijest za nirance povukla cijelo prostor-vrijeme u
postojanje, da bi objasnila sama sebe? Ili je neutralni, ve postojei
univerzum izrodio milijardu varijanti svjesnog ivota, koje su sve sposobne
gajiti isti kompleks vie vrijednosti - dok se ne sudare jedna s drugom?
Antrokozmologija je koritena za opravdavanje stava zagledanosti u sebe
veine polisa: ukoliko je fiziki univerzum stvoren ljudskom milju, nije
imao nikakav poseban status po kojem bi bio iznad virtualne stvarnosti.
Mogao je imati prvenstvo - a svaka virtualna stvarnost mogla bi se trebati
vrtjeti na fizikoj raunalnoj napravi, podlonoj fizikim zakonima - ali nije
zauzimao nikakav privilegirani poloaj u smislu "istine" naspram "iluzije".
Ukoliko su AK-ovci bili u pravu, onda nije bilo nita potenije vrednovati
fiziki univerzum vie od nedavnijih umjetnih stvarnosti nego to bi bilo
poteno ostati meso umjesto softwarea, ili majmun umjesto ovjeka, ili
bakterija umjesto majmuna.
Elena je rekla: "Ne moemo vjeno leati ovdje; cijela kvadra eka da te
vidi."
"Gdje?" Paolo je osjetio svoj prvi gr alosti za domom; na Zemlji,
njegov krug prijatelja uvijek se okupljao u stvarnovremenskom prizoru
kratera Mount Pinatubo, skinutom izravno s promatrakih satelita. Snimak
ne bi bio to.
"Pokazat u ti."
Paolo je posegnuo i primio je za ruku. Bazen, nebo, dvorite su nestali i zatekao se kako opet gleda dolje na Orfeja... na nonu stranu, ali daleko
od neosvijetljene, jer je njegova mentalna paleta sad deifrirala sve od
blijedih valova dugovalnog radija struje tla, do viebojnog svjetlucanja
izotopskih gama zraka i ratrkanog bremsstahlunga kozmikih zraka.
Polovica apstraktnog znanja kojim ga je knjinica nahranila o toj planeti
sad je bila oita na prvi pogled. Glatko nagnut termalni sjaj oceana je istog
trena ispisao tri stotine Kelvina - i pozadinski osvijetlio uoljivu infracrvenu
siluetu atmosfere.
Stajao je na dugom potpornju metalnog izgleda, jednom rubu ogromne
geodezijske sfere, otvorene na blistavu katedralu svemira. Pogledao je gore
i vidio zvijezdama bogatu, prainom krcatu vrpcu Mlijene staze, koja ga je

opasivala od zenita do nadira; svjestan sjaja svakog plinovitog oblaka,

uoavajui svaku apsorpciju i crtu emisije, Paolo je skoro mogao osjetiti
ravan galaktikog diska kako prolazi kroz njega. Neka zvijea bila su
izobliena, ali prizor je bio vie poznat nego stran - i po boji je prepoznao
veinu starih orijentira. Sad se snaao u prostoru. Dvadeset stupnjeva od
Siriusa - juno, po mjesnom zemaljskom mjerilu - blijedo ali nepogreivo:
Sunce.
Elena je bila pored njega - naizgled nepromijenjena, premda su oboje
zbacili ogranienja biologije. Konvencije ovog okruenja imitirale su fiziku
stvarnih makroskopskih objekata u besteinskom stanju i zrakopraznom
prostoru, ali nije bilo postavljeno da predstavlja bilo kakvu vrstu kemije, a
kamoli one krvi i mesa. Njihova nova tijela bila su ljudskog oblika, ali liena
sloene mikrostrukture - a njihovi umovi nisu uope bili usaeni u fiziku,
ve su se vrtjeli izravno na procesorskoj mrei.
Paolu je bilo olakanje vratiti se u normalu; ceremonijalna regresija u
predaki oblik bila je potovana tradicija C-Z-a - a biti ljudski bilo je
uglavnom samopotvrujue, dok je trajalo - ali svaki put kad bi izaao iz
tog iskustva, osjeao se kao da je zbacio lance stare milijardu godina. Bilo
je polisa na Zemlji gdje bi graani smatrali njegovu sadanju strukturu isto
toliko arhainom: svijest kojom dominira senzorna percepcija, iluziju
posjedovanja vrste forme, jedinstvenu vremensku koordinatu. Posljednje
ljudsko meso umrlo je davno prije nego to je Paolo konstruiran a, ne
raunajui zajednice Gleisnerovih robota, Carter-Zimmerman bio je onoliko
konzervativan koliko je transljudska zajednica mogla biti. Premda se ta
ravnotea Paolu inila ispravnom - priznavanje fleksibilnosti softwarea, bez
naputanja interesa u fizikom svijetu - i makar su tvrdoglavo tjelesni
Gleisnerovci prvi stigli do zvijezda, C-Z-ova dijaspora uskoro e ih prestii.
Njihovi prijatelji okupili su se oko njih, hvalei se svojim akrobacijama
bez napora u besteinskom stanju, pozdravljajui Paola i zafrkavajui ga
to nije sredio da se probudi ranije; on je bio zadnji od kvadre koji je
izaao iz hibernacije.
"Svia li ti se nae novo sastajalite?" Hermann je prolebdio pored
Paolova ramena, himerni grozd udova i ulnih organa, progovarajui
moduliranim infracrvenim kroz vakuum. "Zovemo ga Satelitski Pinatubo.
Ovdje je pusto, znam - ali bojali smo se da bi to moglo kriti duh opreza
ukoliko bismo se usudili pretvarati da hodamo povrinom Orfeja."
Paolo je u sebi bacio pogled na krupni plan tipinog kopnenog krajolika
iz izviake sonde, prostranstvo ispucale crvene stijene. "Tamo dolje je

vea pusto, rekao bih." Bio je u iskuenju da dodirne tlo - da dopusti da ta

privatna vizija postane taktilna - ali se odupro tome. Biti drugdje usred
razgovora bilo je nepristojno.
"Ignoriraj Hermanna," savjetovala je Liesl. "On eli preplaviti Orfeja
naom tuinskom mainerijom prije nego to imamo bilo kakvu predstavu
kakvi bi efekti mogli biti." Liesl je bila zeleno-tirkizni leptir, sa stiliziranim
ljudskim licem istokanim u zlatu na svakom krilu.
Paolo je bio iznenaen; po onom to je Elena rekla, pretpostavio je da
su njegovi prijatelji ve doli do konsenzusa u prilog mikrosondama - a
samo bi se pospanac, kojem je to novo, trudio argumentirati tu odluku.
"Koji efekti? Tepisi -"
"Zaboravi tepihe! ak i ako su tepisi onako jednostavni kakvima se ine,
ne znamo to je jo tamo dolje." Kako su Lieslina krila leprala, tako njena
odraena lica kao da su gledala jedno u drugo traei podrku. "S
neutrinskim pregledavanjem, jedva da postiemo prostornu rezoluciju u
metrima, vremensku rezoluciju u sekundama. Ne znamo nita o manjim
oblicima ivota."
"I nikad ni neemo znati, ako bude po tvome." Karpal - bivi
Gleisnerovac, ljudskog oblika kao i uvijek - bio je Lieslin ljubavnik, zadnji
put kad je Paolo bio budan.
"Ovdje smo tek djeli orfejanske godine! Jo uvijek postoji obilje
podataka koje bismo mogli prikupiti ne upadajui, uz malo strpljenja. Moglo
bi biti rijetkih nasukavanja oceanskog ivota -"
Elena je suhoparno rekla: "Doista rijetkih. Orfej ima zanemarive plime,
plitke valove, veoma malo oluja. A bilo to nasukano bilo bi spreno
ultraljubiastima prije nego to mi uoimo bilo to pounije od onog to ve
vidimo u povrinskoj vodi."
"Ne mora znaiti. Tepisi izgledaju ranjivi - ali druge vrste mogle bi biti
bolje zatiene, ukoliko ive blie povrini. A Orfej je seizmiki aktivan;
trebali bismo barem saekati da jedan tsunami istovari par kubinih
kilometara oceana na obalu, i vidjeti to e otkriti."
Paolo se nasmijeio; nije pomislio na to. Tsunami bi vrijedilo saekati.
Liesl je nastavila: "to moemo izgubiti ako saekamo par stotina
orfejanskih godina? U najmanju ruku, mogli bismo prikupiti temeljne
podatke o sezonskim klimatskim uzorcima - i mogli bismo promatrati
anomalije, oluje i potrese, nadajui se nekim novim otkriima."
Nekoliko stotina orfejanskih godina? Nekoliko zemaljskih milenija?
Paolova neodlunost je zgasnula. Da je htio obitavati u geolokom

vremenu, preselio bi se u polis Lokhande, gdje je Red kontemplativnih

promatraa promatrao kako zemaljske planine erodiraju za nekoliko
subjektivnih sekundi. Orfej je visio u nebu pod njima, predivna zagonetka
koja eka da bude rijeena, zahtijeva da bude shvaena.
Rekao je: "Ali to ako ne bude 'novih otkria'? Koliko da ekamo? Ne
znamo koliko je ivot rijedak - u vremenu, ili u prostoru. Ukoliko je ovaj
planet dragocjen, takoer je i epoha kroz koju prolazi. Ne znamo koliko
brzo orfejanska biologija evoluira; vrste se mogu pojaviti i nestati dok mi
krimo ruke oko rizika sakupljanja boljih podataka. Tepisi - i to god drugo
- mogu izumrijeti prije nego to smo mi nauili bilo to o njima. Kakva bi to
teta bila!"
Liesl nije uzmicala.
"A ako otetimo orfejansku ekologiju - ili kulturu - svojim ulijetanjem?
To ne bi bila teta. Bila bi tragedija."
Paolo je asimilirao sve uskladitene transmisije od svoje Zemlja-svijesti koliina od skoro tri stotine godina - prije nego to je sastavio odgovor.
Rane komunikacije obuhvaale su detaljne umne usatke - i bilo je dobro
podijeliti uzbuenje lansiranja dijaspore; gledati - takorei iz prve ruke tisuu brodova, nanostrojevima izdubljenih od asteroida, kako odlaze u
bljesku fuzijske vatre iza orbite Marsa. Onda su se stvari svele na
uobiajenu prozaiku: Elena, kvadra, besramno traanje, stalni istraivaki
projekti Carter-Zimmermana, amor meupolisnih kulturalnih zategnutosti,
ne-ba-cikline konvulzije umjetnosti (percepcijska estetika zbacuje
emotivno, opet... premda je Valladas u polisu Konishi tvrdio da je
konstruirao novu sintezu to dvoje).
Nakon prvih pedeset godina, njegova Zemlja-svijest poela se
suzdravati; do trena kad su do Zemlje stigle vijesti o pogibiji
formalhautskog klona, poruke su postale isti audiovizualni linearni
monolozi. Paolo je shvaao. Bilo je to sasvim ispravno; razili su se, a ne
alje umne usatke strancu.
Veina transmisija emitirana je prema svim brodovima, bez razlike.
Meutim, prije etrdeset tri godine, njegova Zemlja-svijest poslala je
posebnu poruku klonu usmjerenom prema Vegi.
"Novi lunarni spektroskop koji smo dovrili prole godine upravo je
uhvatio jasne znake vode na Orfeju. Trebali bi vas doekati veliki umjereni
oceani, ukoliko su modeli ispravni. Pa... sretno." Vizualno je prikazivalo
kupole instrumenta kako rastu iz stijene na Mjeseevoj daljoj strani; tabele

spektralnih podataka Orfeja; skup planetarnih modela. "Moda tebi to

izgleda udno - sav taj trud koji poduzimamo da bismo izdaleka pogledali
ono to e ti vidjeti u krupnom planu, tako skoro. Teko je objasniti: ne
mislim da je to ljubomora, ili ak i nestrpljenje. Samo potreba za
neovisnou.
Ponovno je pokrenuta stara debata: trebamo li razmotriti redizajniranje
naih umova da obuhvate meuzvjezdane udaljenosti? Jedna svijest koja
obuhvaa tisue zvijezda, ne putem kloniranja, ve prihvaanjem prirodne
vremenske razmjere ogranienja brzine svjetlosti. Mileniji prou izmeu
mentalnih dogaaja. Lokalnim potrebama bave se ne-svjesni sustavi."
Eseji, za i protiv, priloeni su uz poruku; Paolo je upio saetke. "Premda ne
mislim da e ta ideja dobiti mnogo podrke - a novi astronomski projekti su
neka vrsta protuotrova. Moramo se pomiriti s injenicom da smo ostali
iza... tako da se drimo Zemlje - gledamo prema van, ali ostajemo vrsto
usidreni.
Premda, stalno se pitam: kamo idemo od ovog? Povijest nas ne moe
voditi. Evolucija nas ne moe voditi. Povelja C-Z-a kae shvaaj i potuj
univerzum... ali u kojem obliku? U kojim razmjerima? S kojom vrstom ula,
kakvom vrstom uma? Moemo postati zbilja bilo to - a to prostranstvo
moguih budunosti ini galaksiju sitnom. Moemo li ga istraiti bez da
zalutamo? Ljudi od mesa smiljali su fantastiku o tuinima koji dolaze
'osvojiti' Zemlju, ukrasti njihove 'dragocjene' fizike resurse, istrijebiti ih
zbog straha od 'konkurencije'... kao da vrsta sposobna za takav put ne bi
imala mo, ili duh, ili matu, da se rijei zastarjelih biolokih imperativa.
Osvajanje galaksije je ono to bi bakterije sa svemirskim brodovima uinile
- ne znajui za nita bolje, nemajui izbora.
Nae stanje je suprotno od toga; nema kraja naim izborima. Zato
moramo pronai tuinski ivot - ne samo da bismo raskinuli ini
antrokozmologiara. Moramo nai tuine koji su se suoili s istim odlukama
- i otkrili kako ivjeti, to postati. Potrebno nam je da razumijemo to to
znai obitavati u univerzumu."
Paolo je gledao grube neutrino slike tepiha kako se kreu isprekidanim
trzajima oko njegove dvanaestokutne sobe. Dvadeset etiri nepravilna
pravokutnika lebdjela su nad njim, keri veeg nepravilnog pravokutnika
koji se upravo raspao. Modeli su nagovjetavali da bi reue sile oceanskih
struja mogle objasniti cijeli proces, koji pokree nita vie od toga to je
roditelj dosegao kritinu veliinu. isto mehaniki raskid kolonije - ukoliko

je to bilo to - nije mogao imati mnogo veze sa ivotnim ciklusom

organizama od kojih se sastoji. Bilo je to frustrirajue. Paolo je bio naviknut
na bujicu podataka o bilo emu to bi mu privuklo panju; da veliko otkrie
dijaspore ostane nita vie nego niz grubih monokromnih snimaka bilo je
nepodnoljivo.
Bacio je pogled na shemu detektora neutrina izviakih sondi, ali nije
bilo nikakvog oitog prostora za poboljanje. Jezgre u detektorima bile su
uzbuivane u nestabilno visokoenergetsko stanje, a onda odravane u
njemu fino podeenim gama-zranim laserima koji bi skidali nie-energijske
eigenstate prije nego to bi oni mogli doi u postojanje i privui prijelaz.
Promjene u fluksu neutrina od jedan kroz deset-na-petnaestu mogle su
pomai razine energije dovoljno da poremete balansiranje. Meutim, tepisi
su bacali sjenu tako slabu da ju je ak i njegov skoro savreni vid jedva
mogao razaznati.
Orlando Venetti je rekao: "Budan si."
Paolo se okrenuo. Njegov otac stajao je na dohvatu, predstavljajui se
kao kitnjasto odjeveno ljudsko bie neodreenih godina. Premda,
definitivno stariji od Paola; Orlando nikad nije prestao isticati svoj senioritet
- iako je sad razlika u godinama bila samo dvadeset pet posto, i sve manja.
Paolo je odagnao tepihe iz sobe u prostor iza jednog peterokutnog
prozora, i primio oca za ruku. Dijelovi Orlandova uma koji su se umreili s
njegovim izrazili su zadovoljstvo zbog Paolova izlaska iz hibernacije, s
radou se prisjetili prolih iskustava, i gajili nade za nastavak sklada
izmeu oca i sina. Paolov pozdrav bio je slian, paljivo smiljeno
"otkrivanje" vlastitog emotivnog stanja. Bio je to vie ritual nego in
komunikacije - ali opet, ak i s Elenom, on je postavljao barijere. Nitko nije
bio potpuno iskren s drugom osobom - osim ako su se njih dvoje
namjeravali permanentno stopiti.
Orlando je kimnuo na tepihe. "Nadam se da cijeni koliko su bitni."
"Zna da cijenim." Ali ipak nije to ukljuio u svoj pozdrav. "Prvi tuinski
ivot." C-Z ponizio Gleisnerove robote, najzad - tako je vjerojatno to vidio
njegov otac. Roboti su prvi stigli do Alfa Centauri, i prvi nali izvansolarnu
planetu - ali prvi ivot bio je Apollo prema njihovim Sputnjicima, za nekoga
tko je odabrao razmiljati u tim okvirima.
Orlando je rekao: "Ovo je kvaka koju trebamo da bismo uhvatili
graane marginalnih polisa. Onih koji nisu jo sasvim implodirali u
solipsizam. Ovo e ih malo protresti - ne misli li?"

Paolo je slegnuo ramenima. Zemljini transljudi bili su slobodni

implodirati u to god im je drago; to nije spreavalo Carter-Zimmermana u
istraivanju fizikog univerzuma. Ali Orlandu ne bi bilo dovoljno potui
Gleisnere; on je ivio za dan kad e C-Z postati kulturni obrazac. Svaki polis
mogao bi milijardustruko umnoiti svoje stanovnitvo u nanosekundi,
ukoliko bi htio ispraznu ast da bude brojniji od drugih. Primamiti druge
graane na migriranje bilo je tee - a uvjeriti ih da izmijene vlastite mjesne
povelje bilo je jo tee. Orlando je imao misionarsku crtu: elio je da svaki
drugi polis uvidi svoje pogreke, i slijedi C-Z do zvijezda.
Paolo je rekao: "Ashton-Laval ima inteligentne tuince. Ne bih bio toliko
siguran da e vijest o divovskoj morskoj travi napreac osvojiti Zemlju."
Orlando je bio otrovan. "Ashton-Laval je intervenirao u svojim
takozvanim 'evolucijskim' simulacijama toliko puta da su ba i mogli
izgraditi krajni produkt jednim inom stvaranja koji bi trajao est dana. Ima
samomodificiranih transljudi u ovom polisu koji su tuinskiji od tuinaca u
Ashton-Lavalu."
Paolo se nasmijeio. "U redu. Zaboravi Ashton-Laval. Ali zaboravi i
marginalne polise. Mi smo odabrali cijeniti fiziki svijet. To je ono to nas
definira - ali je arbitrarno kao i bilo koji drugi izbor vrijednosti. Zato to ne
moe prihvatiti? To nije Jedini Pravi Put koji nevjernike treba batinom
natjerati da slijede." Znao je da se prepire napola prepiranja radi - i on sam
je oajniki elio zanijekati antrokozmologe - ali Orlando ga je uvijek
navodio na zauzimanje suprotnog stava. Iz straha da ne bude nita do klon
svog oca? I pored potpunog odsustva naslijeenih epizodnih sjeanja,
stohastikog unosa u njegovu ontogenezu, kaotino divergentne prirode
iterativnih algoritama za gradnju uma.
Orlando je zamahnuo, napola dovlaei prizor tepiha natrag u sobu.
"Glasat e za mikro-sonde?"
"Naravno."
"Sad sve ovisi o tome. Dobro je poeti s intrigantnim slutnjama - ali ako
uskoro ne nastavimo s detaljima, tamo na Zemlji e vrlo brzo izgubiti
interes."
"Izgubiti interes? Proi e pedeset etiri godine prije nego to budemo
znali je li bilo tko uope obratio i najmanje panje."
Orlando ga je pogledao s razoaranjem i rezignacijom. "Ako te nije
briga za druge polise, misli na C-Z. Ovo nam pomae, jaa nas. Moramo to
iskoristiti koliko god moemo."

Paolo. "Povelja je povelja. to treba ojaati? Ti govori o tome kao da je

neto na kocki."
"to misli da bi nam tisuu beivotnih svjetova uinilo? Misli li da bi
povelja ostala nedirnuta?"
Paolo nije nikad razmatrao taj scenarij. "Moda ne. Ali u svakom C-Z-u
gdje je povelja izmijenjena, bilo bi graana koji bi otili i osnovali nove
polise po starim crtama. Ti i ja, kao prvi. Nazvali bismo ga Venetti-Venetti."
"Dok bi pola tvojih prijatelja okrenulo lea fizikom svijetu? Dok bi
Carter-Zimmerman, nakon dvije tisue godina, postao solipsistiki? Ti bi bio
zadovoljan time?"
Paolo se nasmijao. "Ne - ali to se nee dogoditi, zar ne? Mi smo pronali
ivot. Dobro, slaem se s tobom: to jaa C-Z. Dijaspora je mogla 'ne
uspjeti'... ali nije. Imali smo sree. Drago mi je, zahvalan sam. Je li to ono
to si htio uti?"
Orlando je kiselo rekao: "Previe toga uzima zdravo za gotovo."
"A ti previe brine o onom to ja mislim! Ja nisam tvoj... nasljednik."
Orlando je bio prva generacija, skeniran iz mesa - i bilo je trenutaka kad se
inilo da nije u stanju prihvatiti da je cijeli koncept stvaranja izgubio svoj
arhaini znaaj. "Ne treba me da uvam budunost Carter-Zimmermana u
tvoje ime. Ili budunost transljudskosti. Moe to uiniti osobno."
Orlando je izgledao povrijeeno - svjestan izbor, ali je to jo uvijek
imalo neku pozadinu. Paolo je osjetio ubod aljenja - ali nije rekao nita to
bi mogao iskreno povui.
Njegov otac skupio je rukave svojih zlatnih i skrletnih halja - jedini
graanin C-Z-a koji je mogao uiniti da Paolu bude neugodno nagom - i
nestajui iz sobe ponovio: "Previe toga uzima zdravo za gotovo."
kvadra je zajedno gledala lansiranje mikrosondi - ak i Liesl, premda je
dola u koroti, kao ogromna crna ptica. Karpal joj je nervozno milovao
perje. Hermann se pojavio kao bie iz Eschera, segmentirani crv sa est
stopala ljudskog oblika - na nogama s laktovima - sklon smotavanju u disk i
kotrljanju du potpornja Satelita Pinatubo. Paolo i Elena stalno su
istodobno izgovarali iste stvari; netom su vodili ljubav.
Hermann je pomaknuo satelit u nominalnu orbitu neposredno ispod one
u kojoj su bile izviake sonde - i promijenio razmjere okolia, tako da je
donja povrina sonde, komplicirani krajolik detektorskih modula i mlaznica
za kontrolu visine, pokrivala pola neba. Kapsule za ulazak u atmosferu keramike suze iroke tri centimetra - suknule su iz cijevi za lansiranje i
projurile poput gromada, nestajui s vidika prije nego to su pale jo deset

metara blie Orfeju. Sve je to bilo do krajnosti precizno, premda je bilo

dijelom prijenos u stvarnom vremenu, dijelom ekstrapolacija, a dijelom
lano. Paolo je pomislio: Mogli smo isto tako pustiti istu simulaciju... i
pretvarati se da slijedimo kapsule do dolje. Elena ga je pogledala s
krivnjom i prijekorom. Da - a zato se onda uope truditi lansirati ih? Zato
ne bismo samo simulirali uvjerljiv orfejanski ocean pun uvjerljivih
orfejanskih oblika ivota? Zato ne simulirati cijelu dijasporu! U C-Z nije bilo
zloina hereze; nitko nije nikad izgnan zbog krenja povelje. Premda,
povremeno je sve to izgledalo poput hodanja po ici, pokuavanje da se
klasificira svaki in simulacije u one koji su pridonosili razumijevanju
fizikog univerzuma (dobri), one koji su bili tek pogodni, rekreacijski,
estetski (prihvatljivi)... i one koji su predstavljali odricanje primarnosti
stvarnih fenomena (vrijeme da se razmisli o emigriranju).
Glasanje o mikrosondama bilo je tijesno: sedamdeset dva posto za,
jedva preko zahtijevane dvotreinske veine, s pet posto suzdranih.
(Graani stvoreni nakon dolaska do Vege bili su iskljueni... ne da bi bilo
tko u Carter-Zimmermanu i sanjao da laira glasanje, sauvaj Boe.) Paolo
je bio iznenaen uskom marginom; tek bi trebao uti bar jedan uvjerljiv
scenarij u kojem bi mikrosonde mogle nanijeti tetu. Pitao se postoji li neki
drugi, neizgovoreni razlog koji nije imao nikakve veze sa strahovima za
orfejansku ekologiju, ili hipotetinu kulturu. elja da se produlji uitak
razotkrivanja tajni te planete? Paolo je imao simpatija za taj poriv - ali
lansiranje mikrosondi nee uiniti nita da potkopa vei dugoroni uitak
gledanja i razumijevanja orfejanskog ivota kako evoluira.
Liesl je alosno rekla: "Modeli erozije obale pokazuju da sjeverozapadnu
obalu Lambde poplavi tsunami svakih devedeset orfejanskih godina, u
prosjeku." Ponudila im je podatke; Paolo je bacio pogled na njih, i izgledali
su uvjerljivo - ali pitanje je sad bilo akademsko. "Mogli smo ekati."
Hermann je zamahao svojim onim peteljkama na nju. "Plae
prekrivene fosilima, jesu li?"
"Ne, ali uvjeti jedva -"
"Nema opravdanja!" Omotao je svoje tijelo oko potpornja, s veseljem
batrgajui nogama. Hermann je bio prva generacija, ak stariji od Orlanda;
bio je skeniran u dvadeset prvom stoljeu, prije nego to je CarterZimmerman postojao. Premda, tijekom stoljea je izbrisao veinu svojih
epizodnih sjeanja, i nanovo ispisao svoju osobnost desetak puta. Jednom
je rekao Paolu: "Na sebe gledam kao na vlastitog prapraunuka. Smrt nije
tako loa, ako je obavi obrono. Isto vrijedi i za besmrtnost."

Elena je rekla: "Stalno pokuavam zamisliti kakav bi bio osjeaj da neki

drugi C-Z klon naleti na neto beskrajno bolje - poput tuinaca s
crvotoinskim pogonom - dok mi ovdje prouavamo splavove algi." Tijelo
koje je nosila bilo je stiliziranije nego obino - jo uvijek humaniodno, ali
bespolno, bezdlako i glatko, lica bezizraajnog i androginog.
"Ako imaju crvotoinski pogon, mogli bi nas posjetiti. Ili podijeliti
tehnologiju, pa moemo povezati cijelu dijasporu."
"Ako imaju crvotoinski pogon, gdje su bili zadnje dvije tisue godina?"
Paolo se nasmijao. "Tono. Ali znam to misli: prvi tuinski ivot... i
vjerojatno e biti istanan poput morske trave. Ali ipak, ovo razbija led.
Morska trava svakih dvadeset seda, svjetlosnih godina. ivani sustavi
svakih pedeset? Inteligencija svakih sto?" Zautio je, naglo shvaajui to
ona osjea; odabir da se ne probudi odmah nakon prvog ivota poinjao je
izgledati kao pogrean izbor, bacanje uludo prilika koje je dijaspora
stvorila. Paolo joj je ponudio umni usadak izraavajui empatiju u podrku,
ali ona je odbila.
Rekla je: "elim otre granice, u ovom trenutku. elim se sama nositi s
ovim."
"Razumijem." Pustio je da mu djelomini model nje koji je dobio dok su
vodili ljubav iezne iz misli. Bio je nerazuman, i ne vie povezan s njom ali zadrati ga dulje dok se ona tako osjeala inilo bi se nedolinim. Paolo
je shvaao odgovornost intimnosti veoma ozbiljno. Njegova ljubavnica prije
Elene zatraila je od njega da izbrie sve svoje znanje o njoj, i on joj je
manje-vie udovoljio - jedino to je znao o njoj bila je injenica da je to
zahtijevala.
Hermann je objavio: "Dodir s planetom!" Paolo je pogledao snimak
pogleda izviake sonde koji je prikazivao prvih nekoliko ulaznih kapsula
kako se raspadaju iznad oceana i isputaju svoje mikrosonde.
Nanomehanizmi su pretvorili keramike titove (a onda i same sebe) u
ugljini dioksid i nekoliko jednostavnih minerala - nita to mikrometeoriti
koji su stalno padali na Orfej nisu sadravali - prije nego to su fragmenti
mogli pogoditi vodu. Mikrosonde nee emitirati nita; kad zavre s
prikupljanjem podataka, otplutat e na povrinu i modulirati svoju
ultraljubiastu refleksivnost. Na izviakim sondama je bilo da uoe te
mrvice, i proitaju njihove poruke, prije nego to se one samounite isto
tako temeljito kao i ulazne kapsule.
Hermann je rekao: "Ovo treba proslaviti. Ja idem do Srca. Tko e sa
mnom?"

Paolo je pogledao u Elenu. Ona je odmahnula glavom. "Ti idi."

"Jesi li sigurna?"
"Da! Hajde." Koa joj je poprimila zrcalni odsjaj; njeno bezizraajno lice
odraavalo je planet pod njima. "U redu sam. Samo elim malo vremena da
nasamo promislim o ovim stvarima."
Hermann se uvijao oko okvira satelita, isteui pritom svoje blijedo
tijelo, dobijajui segmente, dobijajui noge. "Hajde, hajde! Karpale? Liesl?
Doite i slavite!"
Elena je nestala. Liesl je ispustila posprdan zvuk i odlepetala dalje,
ismijavajui zrakopraznost okolia. Paolo i Karpal gledali su dok je Hermann
postajao dui i bri - a onda se u mrlji brzine i promjene istegnuo da
obuhvati cijeli geodezijski okvir. Paolo je demagnetizirao svoje noge i
odmaknuo se, smijui se. Karpal je postupio isto.
A onda se Hermann stisnuo poput boe, i polomio cijeli satelit.
Lebdjeli su neko vrijeme, dva ovjekolika stroja i ogromni crv u oblaku
uskovitlanih metalnih fragmenata, apsurdna zbirka imaginarnog otpada,
bljeskajui na svjetlu pravih zvijezda.
Srce je uvijek bilo prepuno, ali je bilo vee nego to ga je Paolo vidio premda se Hermann skupio u svoju prvobitnu veliinu, da ne bi pravio
scene. Velika miiava komora luno se protezala nad njima, vlano
pulsirajui u ritmu glazbe, dok su oni traili savreno mjesto da upiju
atmosferu. Paolo je posjeivao javne okolie u drugim polisima, na Zemlji;
mnogi su bili dizajnirani da ne budu nita vie do preceptualnog okvira za
grupno dijeljenje emocija. On nikad nije razumio privlanost intimnosti s
velikim grupama stranaca. Predake drutvene hijerarhije mogle su imati
svojih mana - i bilo je apsurdno pokuati u vrlinu uzdizati ogranienja
nametnuta umovima ogranienim na wetware - ali cijela zamisao masovne
telepatije kao cilja samog po sebi Paolu se inila bizarnom... i ak i
staromodnom, na neki nain. Ljudi bi, naravno, puno dobili od jakih
uzajamnih doza unutarnjeg ivota, da ih sprijei da kolju jedni druge - ali
svaki civilizirani transovjek mogao je potivati i cijeniti druge graane bez
potrebe da bude oni, iz prve ruke.
Nali su dobro mjesto i napravili neto pokustva, stol i dva stolca Hermann je vie volio stajati - i pod se proirio da napravi mjesta. Paolo je
pogledao okolo, dovikujui pozdrave ljudima koje je prepoznao po vienju,
ali ne trudei se da provjerava identitetske emisije od ostalih. Vjerojatno se

upoznao sa svima tu, ali nije elio provesti sljedei sat izmjenjujui
pristojnosti s poznanicima.
Hermann je rekao: "Pratio sam tijek podataka nae skromne
zvjezdarnice - moj lijek za veganski parohijalizam. udne stvari dogaaju
se oko Siriusa. Vidimo gama zrake elektron-pozitronske anihilacije,
gravitacijske valove... i neke neobjanjene vrue toke na Siriusu B."
Okrenuo se Karpalu i nevino zapitao: "to misli da su ti roboti naumili?
Postoji glasina da planiraju izvui bijelog patuljka iz orbite, i iskoristiti ga
kao dio ogromnog svemirskog broda."
"Ja nikad ne sluani glasine." Karpal se uvijek predstavljao kao vjerna
reprodukcija njegovog starog ljudskog Gleisnerovog tijela - a njegov um,
koliko je Paolo shvaao, uvijek je uzimao oblik fiziolokog modela, premda
je on bio pet generacija udaljen od mesa. Naputanje njegovih ljudi i
dolazak u C-Z morali su iziskivati znatnu hrabrost; oni ga ne bi nikad s
dobrodolicom doekali natrag.
Paolo je rekao: "Zar je bitno to rade? Kamo idu, kako dolaze tamo?
Ima vie nego dovoljno mjesta i za jedne i za druge. ak i da su slijedili
dijasporu - ak i da su doli do Vege - mogli bismo prouavati Orfejance
skupa, zar ne?"
Hermannovo karikaturalno lice insekta iskazalo je laan uas, oi su mu
se rairile, i razdvojile. "Ne ako dovuku sa sobom bijelog patuljka! Jo bi
kao sljedee htjeli poeti gradnju Dysonove sfere." Okrenuo se natrag
Karpalu. "Ti ne pati jo uvijek od poriva, je li, za... astrofizikim
inenjeringom?"
"Nita to C-Z-ovo iskoritavanje nekoliko megatona veganskog
asteroidnog materijala nije zadovoljilo."
Paolo je pokuao promijeniti temu. "Je li netko uo neto od Zemlje u
zadnje vrijeme? Poinjem se osjeati iskopano." Njegova vlastita zadnja
poruka bila je desetljee starija od vremenskog odmaka.
Karpal je rekao: "Ne proputa mnogo; sve o emu govore je Orfej...
jo od nove lunarne opservatorije, znakova vode. ini se da njih vie
uzbuuje sama mogunost ivota nego nas izvjesnost. I gaje veoma visoke
nade."
Paolo se nasmijao. "Svakako. Moje Zemlja-ja izgleda rauna na
dijasporu da pronae naprednu civilizaciju s odgovorima na sve
egzistencijalne probleme transovjeanstva. Ne bih rekao da e dobiti
mnogo kozmikog vodstva od kelpa."

"Zna li da je znatno porasla emigracija iz C-Z-a nakon lansiranja?

Emigracija, i samoubojstva." Hermann se prestao migoljiti i vrtjeti,
postajui skoro nepomian, to je bio znak rijetke ozbiljnosti.
"Pretpostavljam da je to i bilo ono to je pokrenulo astronomski program. I
ini se da je zaepilo bujicu, barem kratkorono. Zemaljski C-Z uoio je
vodu prije bilo kojeg klona u dijaspori - a kad uju da smo pronali ivot,
osjeat e se vie kao suradnici u otkriu zbog toga."
Paolo je osjetio zaetak nelagode. Emigracija i samoubojstva? Je li zato
Orlando bio tako tmuran? Nakon tristo godina ekanja, koliko su porasla
nadanja?
Zujanje uzbuenja prolo je prostorijom, nagli pomak u tonu razgovora.
Hermann je pobono proaputao: "Prva mikrosonda je izala na povrinu. I
podaci upravo pristiu."
Ne-razumno Srce bilo je dovoljno inteligentno da pogodi elje svojih
gostiju. Premda su se svi mogli ukljuiti u knjinicu za rezultate, privatno,
glazba je prestala i ogromni javni prizor saetka podataka pojavio se visoko
u komori. Paolo je morao istegnuti vrat da ga pogleda, to je bilo novo
iskustvo.
Mikrosonda je u visokoj rezoluciji mapirala jedan od tepiha. Slika je
prikazivala oekivani nepravilni pravoloitnik, nekoliko stotina metara irok ali za dva-do-tri metra debelu plou iz neutrinske tomografije ispostavilo se
da je istanana, komplicirana povrina - fina poput jednog jedinog sloja
koe, ali ugnuta u sloenu krivulju koja je ispunjavala prostor. Paolo je
provjerio pune podatke; topologija je bila isto ravninska, i pored
patolokog izgleda. Bez rupa, bez spojeva - samo povrina koja je dovoljno
ludo meandrirala da izdaleka izgleda deset tisua puta deblja nego to
ustvari jest.
Umetnuta slika prikazivala je mikrostrukturu, u toki koja je poinjala na
obodu tepiha a onda se - polako - kretala prema centru. Paolo je buljio u
tekui molekularni dijagram nekoliko sekundi prije nego to je shvatio to
to znai.
Tepih nije bio kolonija jednostaninih bia. Niti je bio viestanini
organizam. Bio je jedna molekula, dvodimenzionalni polimer teak dvadeset
pet milijuna kilograma. Ogromna plahta zguvanog polisaharida,
kompleksna mrea meusobno povezanih pentoznih i heksoznih eera na
kojima sa strane vise alkalni i amidni lanci. Neto poput biljnog staninog
zida - samo to je ovaj polimer bio daleko jai od celuloze, i vanjska
povrina bila je dvadeset redova veliine vea.

Karpal je rekao: "Nadam se da su one ulazne kapsule bile savreno

sterilne. Zemaljske bakterije naderale bi se ovog. Jedna velika plovea
ugljikohidratna veera, bez ikakve obrane."
Hermann je razmislio o tome. "Moda, da imaju enzime sposobne da
odlome komad - u to sumnjam. Premda, nema anse da emo ikad
doznati: ak i da je bilo bakterijskih spora koje su zaostale u asteroidnom
pojasu od ranih ljudskih ekspedicija, svaki brod u dijaspori je tijekom puta
dvaput provjeravan zbog mogue kontaminacije. Nismo donijeli male
boginje u Amerike."
Paolo je jo bio oamuen. "Ali kako se sastavi? Kako... raste?"
Hermann se konzultirao s knjinicom i odgovorio, prije nego to je Paolo
mogao uiniti to isto.
"Rub tepiha katalizira svoj vlastiti rast. Polimer je nepravilan,
aperiodian - nema nijedne komponente koja se jednostavno ponavlja. Ali
ini se da ima oko dvadeset tisua temeljnih strukturalnih jedinica dvadeset tisua razliitih polisaharidnih graevinskih cigala." Paolo ih je
vidio: duge guve unakrsno povezanih lanaca koje su se protezale cijelom
dvjestomikronskom debljinom tepiha, svaka s grubo kvadratnim presjekom,
povezana u nekoliko tisua toaka s etiri susjedne jedinice. "ak i na toj
dubini, ocean je pun ultraljubiasto generiranih radikala koji se profiltriraju
s povrine. Bilo koja strukturalna jedinica izloena vodi pretvara te radikale
u jo polisaharida - i gradi jo jednu strukturalnu jedinicu."
Paolo je opet pogledao u knjinicu, traei simulaciju tog procesa.
Katalitika mjesta razasuta du stranica svake jedinice hvatala su radikale u
mjestu, dovoljno dugo da se izmeu njih stvore nove veze. Neki
jednostavni eeri inkorporirani su u polimer im su stvoreni; drugi su
putani da plutaju u rastvoru mikrosekundu-dvije, dok ne zatrebaju. Na toj
razini, samo je nekoliko osnovnih kemijskih trikova koriteno... ali
molekularna evolucija morala se izgraditi iz nekoliko malih autokatalitinih
fragmenata, koji su prvo nastali sluajno, do ovog sloenog sustava
dvadeset tisua meusobno samoreplicirajuih struktura. Da su
"strukturalne jedinice" plivale slobodno u oceanu kao neovisne molekule,
"oblik ivota" koji su one inile bio bi doslovno nevidljiv. Ali spajanjem su
postale dvadeset tisua boja u divovskom mozaiku.
Bilo je to zapanjujue. Paolo se nadao da Elena crpi knjinicu, gdje god
bila. Kolonija algi bila bi "naprednija" - ali ovo nevjerojatno primordijalno
bie otkrivalo je beskrajno vie o mogunostima za stvaranje ivota.

Ugljikohidrat je tu igrao svaku biokemijsku ulogu: prenositelj informacija,

enzim, izvor energije, strukturni materijal. Nita poput toga ne bi moglo
preivjeti na Zemlji, im bi bilo organizama sposobnih da se njime hrane - a
ako ikad bude inteligentnih Orfejanaca, teko da e nai bilo kakav trag
ovog bizarnog pretka.
Karpal je na licu imao tajanstven smijeak.
Paolo je rekao: "to je?"
"Wangove ploice. Tepisi su sainjeni od Wangovih ploica."
Hermann je opet bre potegao knjinicu od njega.
"Wang je dvadesetostoljetni matematiar od mesa, Hao Wang. Ploice
su bilo kakav niz oblika koji moe prekriti ravninu. Wangove ploice su
kvadrati s razliito oblikovanim rubovima, koji moraju odgovarati
komplementarnim oblicima na susjednim kvadratima. Moe prekriti
ravninu nizom Wangovih ploica, dok god u svakom trenutku odabire onu
pravu. Ili, u sluaju ploica, ti izraste ona prava."
Karpal je rekao: "Trebali bismo ih nazvati Wangovi tepisi, u poast Haou
Wangu. Nakon dvije tisue tristo godina, njegova matematika je oivjela."
Paolu se svidjela ta ideja, ali bio je sumnjiav. "Mogli bismo imati
problema dobiti dvotreinsku veinu za to. Pomalo je opskurno..."
Hermann se nasmijao. "Kome treba dvotreinska veina? Ukoliko ih
elimo zvati Wangovim tepisima, moemo ih zvati Wangovim tepisima.
Trenutano je u upotrebi u C-Z-u devedeset sedam jezika - od kojih je
polovica izmiljena otkad je polis osnovan. Ne mislim da emo biti izbaeni
zbog smiljanja jednog privatnog imena."
Paolo se sloio s tim, pomalo posramljen. Istinu govorei, potpuno je
zaboravio da Hermann i Karpal ustvari ne govore moderni rimski.
Njih trojica dali su upute svojim egzosvijestima da smatraju ime
usvojenim: odsad e uti "tepih" kao "Wangov tepih" - ali ako upotrijebe
taj termin s bilo kim drugim, primijenit e se obratan prijevod.
Paolo je sjedio i upijao sliku divovskog tuinca: prvi oblik ivota koji je
sreo ovjek ili trans-ovjek a koji mu nije bio bioloki rod. Smrt, konano,
mogunosti da bi Zemlja mogla biti jedinstvena.
Premda, jo nisu negirali antrokozmologe. Ne ba. Ukoliko je, kao to
AK-ovi tvrde, ljudska svijet bila sjeme oko kojeg se cijelost prostor-vremena
iskristalizirala - ukoliko univerzum nije bio nita osim najjednostavnijeg
urednog objanjenja za ljudsku misao - onda nije bilo, striktno govorei,
nikakve potrebe ni za jednog tuinca da postoji bilo gdje. Ali fizika koja je
opravdavala ljudsko postojanje nije mogla ne stvoriti milijardu drugih

svjetova na kojima ivot moe nastati. AK-ove ne bi potresli Wangovi tepisi;

oni bi inzistirali da su ta bia fiziki, ako ne bioloki, srodnici - tek
neizbjean uzgredni proizvod antropogeninih, ivotostvarajuih fizikih
zakona.
Pravi test nee nastupiti dok dijaspora - ili Gleisnerovi roboti - konano
ne naiu na svjesne tuince: umove potpuno bez srodstva s ljudima, koji
promatraju i objanjavaju univerzum koji je ljudska misao navodno
sagradila. Veina AK-ova je istupila i proglasila takav nalaz nemoguim; bilo
je to jedino krivotvorivo predvianje njihove hipoteze. Tuinska svijest, za
razliku od pukog tuinskog ivota, uvijek bi izgradila za sebe odvojen
univerzum - jer je ansa da dva nepovezana oblika samosvijesti smisle
potpuno istu fiziku i istu kozmologiju bila zanemariva - i bilo koja tuinska
biosfera koja izgleda sposobna za evoluiranje svijesti jednostavno to nikad
ne bi.
Paolo je pogledao na mapu dijaspore, i ohrabrio se. Tuinski ivot ve
sad - a potraga jedva da je poela; bilo je devetsto devedeset i osam ciljnih
sustava koje tek treba istraiti. A ak i ako nijedan od njih ne bude nita
potvrdniji od Orfeja... on je bio spreman poslati klonove jo dalje - i
spreman ekati. Svijesti je trebalo daleko dulje da se pojavi na Zemlji od
etvrt milijardi godina koje su preostale dok Vega ne izae iz glavne
sekvence ali cijeli smisao toga to su ovdje, na kraju krajeva, bio je u tome
to Orfej nije Zemlja.
Orlandova proslava otkria mikrosondi bila je vrlo prvogeneracijaka.
Okoli je bio beskrajan osunani vrt osut stolovima prekrivenim hranom, i
pozivnica je utivo sugerirala dolazak u potpuno ljudskom obliku. Paolo je
to pristojno lairao - simulirao je veinu fiziologije, ali je upravljao tijelom
kao lutkom, ostavljajui svoj um nesputanim.
Orlando je predstavio svoju novu ljubavnicu, Catherine, koja se pojavila
u obliku visoke, tamnopute ene. Paolo je nije prepoznao na prvi pogled,
ali je provjerio ifru identiteta koju je emitirala. Bio je to mali polis, ve ju
je jednom sreo - kao mukarca po imenu Samuel, jednog od fiziara koji su
radili na glavnom meuzvjezdanom fuzijskom pogonu koji su koristili svi
brodovi dijaspore. Paola je zabavilo da pomisli da e mnogi prisutni vidjeti
njegova oca kao enu. Veina graana C-Z-a upranjavala je konvencije
relativnog spola koje su ule u modu u dvadeset treem stoljeu - a
Orlando ih je usadio preduboko u vlastitog sina da bi ih Paolo poelio
napustiti - ali kad god bi se paradoksi tako snano ogoljeli, pitao se koliko

e dugo konvencije jo izdrati. Paolo je bio isti-spol s Orlandom, i stoga

vidio ljubavnicu svog oca kao enu, jer su dva bliska odnosa imala primat
nad njegovim usputnim poznavanjem Catherine kao Samuela. Orlando je
percipirao sebe kao muko i heteroseksualca, kao to je njegov original u
mesu bio... dok je Samuel na sebe gledao isto tako... i svatko od njih je
percipirao drugog kao heteroseksualnu enu. Ako neke tree osobe dobiju
mijeane signale, neka tako bude. Bio je to tipian C-Z-ovski kompromis:
nitko ne bi podnio prevrat nad starim poretkom i potpuno odbacivanje
spolnog roda (kao to je veina drugih polisa uinila)... ali nitko nije mogao
odoljeti fleksibilnosti koju je to to su software, a ne meso, prualo.
Paolo je lutao od stola do stola, kuajui hranu da odri privid elei da
je Elena dola. Bilo je malo razgovora o biologiji Wangovih tepiha; veina
ljudi tu jednostavno je slavila svoju pobjedu nad protivnicima mikrosondi - i
ponienje koje e ta strana pretrpjeti, sad kad je bilo jasnije nego ikad da
"invazivno" promatranje nije nikako moglo nakoditi. Lieslini strahovi
pokazali su se neutemeljenima; nije bilo drugog ivota u oceanima, samo
Wangovi tepisi raznih veliina. Pablo je, osjeajui se perverzno
nepristranim, stalno elio podsjetiti sve te samozadovoljne muljatore:
Moglo je biti bilo ega tamo dolje. udnih bia, delikatnih i ranjivih na
naine koje nikako ne bismo mogli predvidjeti. Imali smo sree, i to je sve.
Na kraju se naao sam s Orlandom skoro sluajno; obojica su
izbjegavali razliite grupe odurnih gostiju kad su im se putevi sreli na
tratini.
Paolo je upitao: "Kako misli da e ovo primiti doma?"
"Prvi je ivot, nije li? Primitivan ili ne. Trebalo bi barem odrati
zainteresiranost za dijasporu, dok se ne otkrije sljedea tuinska biosfera."
Orlando je izgledao potiteno; moda se konano stigao suoiti s jazom
izmeu njihovog skromnog otkria i zemaljske enje za senzacionalnim
rezultatima. "A barem je kemija nova. Da se ispostavilo da je zasnovana na
DNK i proteinima, mislim da bi pola zemaljskog C-Z-a na licu mjesta pomrlo
od dosade. Moramo priznati, mogunosti DNK izsimulirane su na smrt."
Paolo se nasmijeio toj herezi. "Misli, da nije priroda uspjela s malo
originalnosti, da bi to poljuljalo ljudima vjeru u povelju? Da su solipsistiki
polisi poeli izgledati inventivnije od samog univerzuma..."
"Tono tako."
Nastavili su hodati u tiini, a onda je Orlando zastao, i okrenuo mu se
licem. Rekao je: "Ima neto to sam ti elio rei. Moje Zemlja-ja je mrtvo."
"to?"

"Molim te, ne dii galamu."

"Ali... zato? Zato bi on -?" Mrtvo je znailo samoubojstvo, nije bilo
drugog uzroka - ukoliko se Sunce nije pretvorilo u crvenog diva i progutalo
sve do orbite Marsa.
"Ne znam zato. Je li to bilo glasanje o povjerenju dijaspori" - Orlando
se odabrao probuditi samo u prisutnosti drugog ivota - "ili je oajavao
hoemo li mi poslati dobre vijesti, i nije se mogao suoiti s ekanjem, i
rizikom razoaranja. Nije naveo razlog. Samo je dao da njegova egzosvijest
poalje poruku, navodei to je uinio."
Paolo je bio potresen. Ukoliko je klon Orlanda podlegao pesimizmu, nije
mogao ni poeti zamiljati stanje uma ostatka zemaljskog C-Z-a.
"Kad se to dogodilo?"
"Oko pedeset godina nakon lansiranja."
"Moje Zemlja-ja nije mi nita reklo."
"Na meni je bilo da ti kaem, a ne na njemu."
"Ja na to ne bih gledao tako."
"Oito da jesi."
Paolo je zautio, zbunjen. Kako bi trebao oplakivati daleku verziju
Orlanda, u prisustvu onog o kojem je mislio kao o stvarnom? Smrt jednog
klona bila je udna polusmrt, teko se s njom bilo pomiriti. Njegov Zemljaja izgubio je oca; njegov otac izgubio je svog Zemlja-ja. to je tono to
znailo njemu?
Ono do ega je Orlandu bilo najvie stalo bio je zemaljski C-Z. Paolo je
paljivo rekao: "Hermann mi je rekao da je bilo porasta emigracije i
samoubojstava - dok spektroskop nije uoio orfejansku vodu. Moral se od
tad dosta poboljao - a kad uju da je tu i vie od vode..."
Orlando ga je otro prekinuo. "Meni ne mora nabrajati to. Ja nisam u
opasnosti da ponovim taj in."
Stajali su na tratini, sueljeni. Paolo je sloio desetak raznih kombinacija
raspoloenosti za komuniciranje, ali za nijednu od njih nije imao dobar
osjeaj. Mogao je pruiti svom ocu savreno znanje o svemu to je osjeao
- ali to bi tono to znanje prenijelo? Na kraju, bilo je ili stapanja, ili
odvojenosti. Nije bilo niega izmeu.
Orlando je rekao: "Da se ubijem - i ostavim sudbinu transovjeanstva u
tvojim rukama? Ti kao da si siao sa svog jebenog uma."
Nastavili su etati skupa, smijui se.

Karpal kao da je jedva mogao dovoljno sabrati misli da progovori. Paolo

bi mu ponudio umni usadak koji potie smirenost i koncentraciju - destiliran
iz njegovih najusredotoenijih trenutaka -ali bio je siguran da ga Karpal
nikad ne bi prihvatio. Rekao je: "Zato ne pone od bilo gdje, kako hoe?
Zaustavit u te ako ne zvui smisleno."
Karpal je gledao okolo po bijelom dodekahedronu s izrazom nevjerice.
"Ti ivi ovdje?"
"Dio vremena."
"Ali ovo je tvoj temeljni okoli? Bez drvea? Bez neba? Bez pokustva?"
Paolo se suzdrao od toga da ponovi neki od Hermannovih viceva o
naivnim robotima. "Dodam ih kad ih elim. Zna, kao... glazbu. Gle, ne daj
da te moj ukus u ureenju dekoncentrira."
Karpal je napravio stolac i sruio se na njega.
Rekao je: "Hao Wang dokazao je moan teorem prije dvije tisue tristo
godina. Pomisli da je niz Wangovih ploa poput vrpce s podacima
Turingova stroja." Paolo je pustio da mu knjinica dade znanje o tom
terminu; bio je to originalni koncepcijski oblik generaliziranog raunalnog
sredstva, zamiljenog stroja koji se kree naprijed-natrag po
jednodimenzionalnoj vrpci s podacima, itajui i piui simbole u skladu s
danim nizom pravila.
"Uz pravi niz ploica, da ih prisili na pravi uzorak, sljedei red ploica
izgledat e kao vrpca s podacima nakon to je Turingov stroj izvrio jedan
korak svojeg izraunavanja. A red nakon toga bit e vrpca s podacima
nakon dva koraka, i tako dalje. Za bilo koji Turingov stroj, postoji niz
Wangovih ploica koji ih moe imitirati."
Paolo je prijazno kimnuo glavom. Nije uo za taj odreeni simpatini
rezultat, ali to teko da je bilo iznenaujue. "Tepisi sigurno izvravaju
milijarde inova izraunavanja svake sekunde... ali opet, to rade i molekule
vode oko njih. Nema fizikih procesa koji ne obavljaju aritmetiku neke
vrste."
"Istina. Ali s tepisima, to nije ba isto kao nasumino kretanje
molekula."
"Moda nije."
Karpal se nasmijeio, ali nije rekao nita.
"to? Naao si uzorak? Nemoj mi rei: na komplet od dvadeset tisua
polisaharidnih Wangovih ploica ba sluajno ini Turingov stroj za
izraunavanje pija."

"Ne. Ono to oni ine je univerzalni Turingov stroj. Mogu izraunati bilo
to - ovisno o injenicama s kojima poinju. Svaki fragment-ker je poput
programa unesenog u kemijski kompjutor. Rast ini program."
"Ah." Paolova znatielja bila je pobuena - ali je imao problema
zamiljajui gdje bi hipotetini Turingov stroj stavio svoju itaj/pii glavu.
"Govori li mi to da se samo jedna ploica mijenja izmeu bilo koja dva
reda, gdje 'stroj' ostavlja svoj znak na 'vrpci s podacima'...?" Mozaici koje je
vidio bili su zbrka kompliciranosti, nijedna dva reda nisu ni izdaleka sliila
jedan drugom.
Karpal je rekao: "Ne, ne. Wangov originalni primjer radio je tono kao i
standardni Turingov stroj, da pojednostavi argument... ali tepisi su vie kao
arbitrarni broj razliitih kompjutora s preklapajuim podacima, koji svi rade
paralelno. To je biologija, a ne dizajnirani stroj - neuredno i divlje kao,
recimo... genom sisavca. U stvari, ima matematikih slinosti s regulacijom
gena; identificirao sam Kauffmanova umreenja na svakoj razini, od plonih
pravila nadalje; cijeli sustav postavljen je na hiperadapivni rub izmeu
smrznutog i kaotinog ponaanja."
Paolo je to apsorbirao, uz pomo knjinice. Poput zemaljskog ivota, i
tepisi su izgleda evoluirali kombinaciju vrstine i fleksibilnosti koja bi
maksimizirala njihovu mo da iskoriste prirodnu selekciju. Tisue razliitih
autokatalitikih kemijskih mrea morale su nastati ubrzo nakon formiranja
Orfeja - ali kako su se oceanska kemija i klima mijenjale u ranim
traumatskim milenijima Veginog sustava, sposobnost odgovaranja na
pritisak odabira i sama je odabirana kao cilj, i tepisi su bili rezultat toga.
Njihova kompleksnost inila se suvinom sada, nakon stotinu milijuna
godina relativne stabilnosti - i bez grabeljivaca ili konkurencije na vidiku ali to naslijee je ostalo.
"Ako su tepisi na kraju zavrili kao univerzalni raunati... bez vie ikakve
stvarne potrebe da reagiraju na svoj okoli... to oni rade sa svom tom
moi izraunavanja?"
Karpal je ozbiljno rekao: "Pokazat u ti."
Paolo ga je slijedio u okoli u kojem su lebdjeli iznad shematskog
prikaza jednog tepiha, apstraktnog krajolika koji se protezao u daljinu,
komplicirano izboranog poput pravog, ali inae veoma stiliziranog, sa
svakom od polisaharidnih graevnih cigli prikazanom kao kvadratna ploica
s etiri razliito obojena ruba. Spojni rubovi susjednih ploica imali su
komplementarne boje - da bi predstavili komplementarne, isprepletene
oblike granica graevnih cigli.

"Jedna grupa mikrosondi konano je uspjela sekvencirati cjelokupan

fragment-ki," objasnio je Karpal, "premda su toni rubovi s kojima je
poeo ivot uglavnom nagaanje, budui da je ta stvar rasla dok su je
pokuali mapirati." Nestrpljivo je zamahnuo, i sve bore i nabori su
izgladeni, irelevantno odvlaenje panje. Pomakli su se do jedne granice
tepiha nepravilnih rubova, i Karpal je pokrenuo simulaciju.
Paolo je gledao kako se mozaik iri, savreno slijedei pravila
poploavanja - to je bio uredan matematiki proces: nije bilo sluajnih
sudara radikala s katalitikim mjestima, ni neodgovarajuih granica izmeu
dvije novoizrasle susjedne "ploice" koje bi izazvale dezintegraciju obje.
Samo destilacija visokorazinskih posljedica svih tih nasuminih kretnji.
Karpal je poveo Paola na visinu s koje je mogao vidjeti kako se pletu
suptilni uzorci, preklapajui multipleksni periodiciteti plutaju preko rastueg
ruba, sreui se i ponekad uzajamno djelujui, ponekad prolazei ravno
jedni kroz druge. Pokretni pseudoatraktori, kvazi-stabilni valooblici u
jednodimenzionalnom univerzumu. Tepihova druga dimenzija bila je vie
poput vremena nego poput prostora, stalni zapis povijesti ruba.
Karpal kao da mu je proitao misli. "Jednodimenzionalno. Gore od
ravnice. Nema poveziv-nosti, nema kompleksnosti. to se uope moe
dogoditi u takvom sustavu? Nita to bi bilo zanimljivo, tono?"
Pljesnuo je rukama i okoli je eksplodirao oko Paola. Tragovi u boji
razmazali su se po njegovom ulstvu, isprepliui se, a onda raspadajui u
svjetlei dim.
"Krivo. Sve se dogaa u multidimenzijskom prostoru frekvencije.
Fourier-transformirao sam rub u vie od tisuu komponenti, i ima neovisnih
informacija u svima njima. Mi smo ovdje samo u uskom presjeku,
esnaesto-dimenzionalnom odsjeku - ali je orijentiran da pokae najhitnije
sastojke, maksimum detalja."
Paolo se okrenuo u mrlji besmislene boje, potpuno izgubljen, u
okruenju koje je bilo izvan njegovog shvaanja. "Ti si Gleisnerov robot,
Karpale! Samo esnaest dimenzija! Kako si mogao ovo uiniti?"
Karpal je zvuao povrijeeno, gdje god bio. "Zato misli da sam doao
u C-Z? Mislio sam da ste vi ovdje fleksibilni!"
"Ono to ti radi je..." to? Hereza? Nije bilo tako neega. Slubeno.
"Jesi li ovo pokazao jo nekome?"
"Naravno da nisam. Na koga si mislio? Na Liesl? Hermanna?"
"Dobro. Ja znam kako drati jezik za zubima." Paolo je prizvao svoju
egzosvijest i pomakao se natrag u dodekahedron. Obratio se praznoj sobi:

"Kako bih mogao ovo rei? Fiziki univerzum ima tri prostorne dimenzije,
plus vrijeme. Graani Carter-Zimmermana obitavaju u fizikom
univerzumu. Viedimenzionalne igre uma su za solipsiste." Jo dok je to
govorio, shvatio je koliko pompozno zvui. Bila je to arbitrarna doktrina, a
ne neki veliki moralni princip.
Ali bila je to doktrina s kojom je ivio tisuu dvjesto godina.
Karpal je odgovorio, vie zabavljen nego uvrijeen: "To je jedini nain
da se uvidi to se dogaa. Jedini razumni nain da se to shvati. Zar ne eli
znati kakvi su tepisi ustvari?"
Paolo je osjetio iskuenje u sebi. Obitavati u esnaestdimenzionalnom
isjeku tisuudimenzionalnog frekvencijskog prostora? Ali to je bilo u slubi
razumijevanja stvarnog fizikog sustava - ne novi doivljaj doivljaja radi.
I nitko nije morao saznati.
Odvrtio je brzi - ne-razumni - samopredviajui model. Postojala je
devedesettripostotna ansa da e on popustiti, nakon petnaest subjektivnih
minuta dvojenja oko te odluke. Teko da bi bilo poteno ostaviti Karpala da
eka toliko dugo.
Rekao je: "Morat e mi posuditi svoj algoritam za oblikovanje uma.
Moja egzosvijest ne bi znala odakle poeti."
Kad je to bilo obavljeno, pripremio se, i pomaknuo natrag u Karpalovo
okruenje. Na trenutak nije bilo niega osim iste besmislene mrlje od prije.
A onda se sve najednom iskristaliziralo.
Bia su plivala oko njih, komplicirano razgranate cjevice poput
pokretnog koralja, ivo obojene u svim nijansama Paolove mentalne palete
- Karpalov pokuaj da utrpa dio informacija koje pukih esnaest dimenzija
nisu mogle prikazati? Paolo je pogledao dolje na vlastito tijelo - nita nije
nedostajalo, ali mogao je vidjeti oko njega u svih trinaest dimenzija u
kojima ono nije bilo nita osim tokice; brzo je skrenuo pogled. "Koralj" se
inio mnogo prirodnijim njegovoj izmijenjenoj ulnoj karti, zauzimajui
esnaest-prostor u svim smjerovima, i osjenan nagovjetajima da je
zauzimao i mnogo vie. A Paolo nije nimalo sumnjao da je "iv" - izgledao
je organskije nego sami tepisi, do sada.
Karpal je rekao: "Svaka toka u ovom prostoru enkodira neku vrstu
kvazi-periodinog uzorka u ploicama. Svaka dimenzija predstavlja razliitu
karakteristinu veliinu - poput valne duljine, premda usporedba nije
precizna. Poloaj u svakoj dimenziji predstavlja druge atribute uzorka, u
odnosu na odreene ploice koje koristi. Tako su lokalizirani sustavi koje

vidi oko sebe grozdovi od nekoliko milijardi uzoraka, svih sa nairoko

slinim atributima po slinim valnim duljinama."
Udaljili su se od plivajueg koralja, u jato neeg poput meduza; mekih
hipersfera koje su mahale pramenastim pipcima (od kojih je svaki bio
vrstiji nego Paolo). Malena draguljolika bia jurcala su meu njima. Paolo
je ba poinjao primjeivati da se nita tu ne kree poput vrstog objekta
koji prolazi kroz normalni prostor; kretanje kao da je ukljuivalo treperavu
deformaciju na vodeoj hiperpovrini, vidljiv proces rasklapanja i
rekonstrukcije.
Karpal ga je vodio dalje kroz tajni ocean. Bilo je spiralnih crva, upletenih
skupa u grupe neodreenog broja - svako se pojedino bie raspadalo u
deset ili vie uzbibanih krhotina, a onda rekombiniralo... premda ne uvijek
iz istih dijelova. Bilo je zasljepljujuih viebojnih bezpeteljnih cvjetova,
istananih hiperstoaca od "pauinasto tankih" petnaestodimenzionalnih
latica - od kojih je svaka bila hipnotiki fraktalni labirint nia i kapilara. Bilo
je udovita s kandama, uvijajuih vorova otrih kukastih dijelova poput
orgije obezglavljenih korpiona.
Paolo je rekao, nesigurno: "Mogao bi dati ljudima pogled na ovo u samo
tri dimenzije. Dovoljno da razjasni da ima... ivota tamo unutra. Premda,
ovo e ih gadno protresti." ivota - usaenog u sluajne izraune Wangovih
tepiha, bez ikakve mogunosti kontakta s vanjskim svijetom. To je bila
uvreda cijeloj filozofiji Carter-Zimmermana: ako je priroda izevoluirala
"organizme" isto toliko razdvojene od stvarnosti kao i stanovnici
najintrovertiranijeg polisa, gdje je onda privilegirani status fizikog
univerzuma, jasna razlika izmeu istine i iluzije?
A nakon tri stotine godina ekanja na dobre vijesti iz dijaspore, kako e
reagirati na to tamo na Zemlji?
Karpal je rekao: "Ima jo jedna stvar koju ti moram pokazati."
Nazvao je ta stvorenja lignjama, iz oitih razloga. Daleki roaci meduza,
moda! Pipkala su jedno drugo svojim pipcima na nain koji je izgledao
sasvim puteno - ali Karpal je objasnio: "Ovdje nema analogije svjetlosti.
Gledamo sve ovo u skladu s ad hoc pravilima koja nemaju nikakve veze s
domaom fizikom. Sva stvorenja ovdje skupljaju informacije jedna o
drugima samo kontaktom - to je u stvari sasvim bogat nain razmjene
podataka, s toliko dimenzija. Ono to vidi je komunikacija dodirom."
"Komunikacija o emu?"
"Samo traevi, pretpostavljam. Drutveni odnosi."
Paolo je buljio u uskovitlanu masu pipaka.

"Misli da su svjesna?"
Karpal se, tokolik, iroko nasmijao. "Imaju sredinju kontrolnu
strukturu s vie povezivnosti od ljudskog mozga - i koja usporeuje
podatke koje koa pokupi. Mapirao sam taj organ, i poeo sam analizirati
njegove funkcije."
Poveo je Paola u drugo okruenje, koje je predstavljalo podatkovnu
strukturu u "mozgu" jedne od lignji. Bilo je - milosrdno - trodimenzionalno,
i veoma stilizirano, izgraeno od prozirnih obojenih blokova oznaenih
ikonama, koje su predstavljale mentalne simbole, povezanih irokim crtama
koje su ukazivale na glavne povezanosti izmeu njih. Paolo je vidio sline
dijagrame transljudskih umova; ovo je bilo mnogo manje detaljno, ali
svejedno uznemirujue poznato.
Karpal je rekao: "Ovdje je ulna mapa njegove okoline. Puna tijela
drugih lignji, i neodreenih podataka o zadnjem poznatom poloaju
nekoliko manjih stvorenja. Ali vidjet e da su simboli koje aktivira fiziko
prisustvo drugih lignji povezani s ovim" - pratio je prstom tu vezu "prikazima. Koji su grube minijature ove cijele strukture ovdje."
"Ova cijela struktura" bila je sustav oznaen ikonama za memorijski
priziv, jednostavne tropizme, kratkorone ciljeve. Opi poslovi postojanja i
djelovanja.
"Ova lignja ima mape, ne samo tijela drugih lignji, nego i njihovih
umova. Tono ili pogreno, ona svakako pokuava znati o emu drugi
misle. I" - pokazao je jo jedan niz spojeva, koji je vodio do drugog, manje
grubog, minijaturnog uma lignje - "takoer misli i o svojim mislima. Ja bih
to nazvao svijeu, zar ne bi i ti?"
Paolo je slabano rekao: "Ti si drao sve ovo za sebe? Doao si ovoliko
daleko, ne rekavi ni rije -?"
Karpal je bio povrijeen. "Znam da je to bilo sebino - ali kad sam
jednom dekodirao interakciju uzoraka ploica, nisam se mogao odvojiti od
toga dovoljno dugo da to ponem objanjavati bilo kome drugom. I doao
sam prvo tebi jer sam htio tvoj savjet o najboljem nainu da objavim
vijest."
Paolo se gorko nasmijao. "Najbolji nain da objavi vijest da je prva
tuinska svijest skrivena duboko u biolokom kompjutoru? Da je sve to je
dijaspora pokuavala dokazati izokrenuto naglavce? Najbolji nain da
objasni graanima Carter-Zimmermana da su nakon tristogodinjeg
putovanja isto tako mogli ostati na Zemlji i vrtjeti simulacije koje imaju to
je manje mogue veze sa fizikim svijetom?"

Karpal je dobroduno prihvatio njegov izljev. "Mislio sam vie u smislu

najboljeg naina da ukaemo da, ukoliko nismo putovali do Orfeja i
prouavali Wangove tepihe, ne bismo nikad imali ansu rei solipsistima
Ashton-Lavala da svi njihovi komplicirani izmiljeni oblici ivota i egzotini
imaginarni univerzumi blijede do beznaajnosti u usporedbi s onim to je
zbilja ovdje vani - i to je samo Carter-Zimmermanova dijaspora mogla
nai."
Paolo i Elena stajali su skupa na rubu Satelita Pinatubo, gledajui jednu
od izviakih sondi kako niani svojim maserom u daleku toku u svemiru.
Paolo je pomislio da je vidio blago ratrkavanje mikrovalova iz zrake kad se
sudarila sa eljezom bogatom meteorskom prainom. Elenin um difraktiran
svud po kozmosu! Bolje ne misliti o tome.
Rekao je: "Kad sretne one druge verzije mene koje nisu doivjele
Orfeja, nadam se da e im ponuditi umne usatke da ne budu ljubomorni."
Ona se namrtila. "Ah. Hou ili neu? Nije mi do truda da izmodeliram
to. Pretpostavljam da hou. Trebao si me pitati prije nego to sam se
klonirala. Premda, nema potrebe za ljubomorom. Bit e svjetova daleko
udnijih od Orfeja."
"Sumnjam. Zbilja to misli?"
"Ne bih ovo radila da ne vjerujem u to." Elena nije imala mo da
promijeni sudbinu zamrznutih klonova njene prethodne svijesti - ali svatko
je imao pravo emigrirati.
Paolo ju je primio za ruku. Zraka je bila usmjerena skoro tono na Rigel,
ultraljubiasto vreo i blistav, ali kad je odvratio oi, hladno uto svjetlo
sunca privuklo mu je pogled.
Veganski C-Z prihvaao je vijest o lignjama iznenaujue dobro, za
sada. Karpalov nain formuliranja ublaio je udarac: samo su putovanjem
na cijelu tu daljinu preko stvarnog, fizikog univerzuma mogli doi do
takvog otkria - i bilo je udesno koliko su se pragmatinima pokazali ak i
najdoktrinarniji graani. Prije lansiranja, "tuinski solipsisti" bi bili
najneprobavljivija mogua zamisao, najuasnija stvar na koju dijaspora
moe naii - ali sad kad su bili tu, i nisu imali kud od te injenice, ljudi su
nalazili naine da na to gledaju u boljem svjetlu. Orlando je ak izjavio:
"Ovo e biti savrena kvaka za marginalne polise. 'Putujte kroz stvarni
svemir da se osvjedoite u stvarno tuinsku virtualnu stvarnost.' Moemo
to prodati kao sintezu dva pogleda na svijet."

Ipak, Paolo se jo bojao za Zemlju - gdje su njegovo Zemlja-ja i ostali

ekali nadajui se tuinskim vodiima. Hoe li oni primiti poruku Wangovih
tepiha k srcu, i povui se u vlastite hermetine svjetove, ignorirajui fiziku
stvarnost?
I pitao se jesu li teze antrokozmologa konano bile negirane... ili nisu.
Karpal je otkrio tuinsku svijest - ali je bila zapeaena unutar vlastitog
kozmosa, njene percepcije sebe i svog okolia nisu niti pojaavale niti
slabile ljudska i transljudska objanjavanja stvarnosti. Proi e mileniji prije
nego to C-Z uspije razmrsiti etike probleme usuivanja da se pokua
postii kontakt... pretpostavljajui da e i Wangovi tepisi, i nasljedni uzorci
podataka lignji, preivjeti toliko dugo.
Paolo je pogledao uokolo u divlju velianstvenost zvijezdama zaguene
galaksije, osjetio disk kako see u njega i ree ravno kroz njega. Moe li
sva ova udna smuena ljepota biti nita doli izgovor onima koji je vide da
postoje? Nita doli zbroj svih odgovora na sva pitanja koja su ljudi i
transljudi ikad postavljali univerzumu - odgovora stvorenih pitanjem!
Nije mogao povjerovati u to - ali je pitanje ostalo bez odgovora.
Za sada.

Henry Kuttner
SILOM SVETAC

Naslov originala: The Misguided Halo

Prevoditelj: Marko Fanovi

Silom svetac
Teko da bi se moglo okriviti za tu pogreku najmlaeg anela. Dali su
mu ganc novu, blistavu aureolu i pokazali mu odreeni planet na koji su
mislili. Slijedio je upute bezuvjetno, osjeajui prilian ponos zbog te
odgovornosti. To je bilo prvi put da je najmlaem anelu ikad povjeren
zadatak da dodijeli svetost ovjeku.
Pa se on spustio na Zemlju, pronaao Aziju, i zaustavio se na ulazu u
peinu koja je zjapila na pola puta do jednog vrha Himalaja. Uao je u
peinu dok mu je srce luaki lupalo od uzbuenja, pripremajui se da se
materijalizira i podari svetom lami njegovu bogato zasluenu nagradu.
Deset godina je tibetanski asket Kai Yung sjedio nepomino, pomiljajui
svete misli. Jo deset godina obitavao je na vrhu stupa, dodatno stekavi
vrlinu. A proteklo desetljee ivio je u toj pilji kao pustinjak, odbacujui
sve tjelesno.
Najmlai aneo preao je prag i zastao uzdahnuvi od zaprepatenja.
Oito je bio na krivome mjestu. Jak vonj miriljavog sakea udario mu je u
nosnice, i uasnuto je pogledao sasuenog pijanog ovjeuljka koji je
veselo uao kraj vatrice, pekui komad kozjeg mesa. Kakvo leglo opaine!
Jasno, najmlai aneo, budui da nije imao mnogo znanja o svijetu, nije
mogao razumjeti to je dovelo do laminog moralnog posrnua. Veliki vr
sakea koji je neki pogreno poboni tovatelj ostavio pred ulazom u peinu
bio je ponuda, i lama je kuao, i opet kuao. I do tog trena oito nije bio
odgovarajui kandidat za svetost.
Najmlai aneo je oklijevao. Upute su bile jasne. Ali aureola sigurno nije
bila namijenjena ovoj okorjeloj pijanduri. Lama je glasno podrignuo i
posegnuo za jo jednom aom sakea te time pomogao odluci anela, koji
je razmotao svoja krila i otiao s izrazom uvrijeenog dostojanstva.
Sad, u srednjezapadnim dravama Sjeverne Amerike postoji grad po
imenu Tibbett. Tko bi mogao zamjeriti anelu to se spustio tamo i, nakon
krae potrage, otkrio ovjeka koji je izgleda bio zreo za svetost, i ije je
ime, kako je pisalo na vratima njegova skromnog doma u predgrau, bilo
K. Young?

"Moda sam ja pogreno shvatio," pomislio je najmlai aneo. "Rekli su

da je Kai Yung. Ali ovo je Tibbett, sasvim tono. Sigurno je to taj ovjek. U
svakom sluaju, izgleda dovoljno sveto.
Pa," rekao je najmlai aneo, "idemo onda. Sad, gdje je ta aureola?"
G. Young sjedio je na rubu svog kreveta, pognute glave, potiten. Nije
to bio ba vedar prizor. Konano se podigao i navukao razne komade
odjee. Uinivi to, obrijao se, umio i oeljao, te spustio stubama na
doruak.
Jill Young, njegova supruga, sjedila je razgledajui novine i pijuckajui
sok od narane. Ona je bila sitna, jedva sredovjena, i sasvim zgodna ena
koja je odavno odustala od pokuaja da razumije ivot. Bio je, zakljuila je
ona, prekompliciran. udne stvari su se stalno dogaale. Mnogo je bolje
ostati po strani i jednostavno ih pustiti da se dogode. Kao rezultat tog
stava, ona je odrala svoje privlano lice neizboranim i dodala brojne sijede
vlasi glavi svog supruga.
Uskoro e biti reeno jo toga o glavi g. Younga. Ona je, naravno, bila
transfigurirana tijekom noi. Ali on jo uvijek nije bio svjestan toga, a Jill je
pila sok od narane i mirno odobravala eir smijenog izgleda u jednoj
reklami.
"Haj, Prljavko," rekao je Young. '"Brojutro."
Nije se obraao svojoj eni. Mali i razulareni kotski terijer pojavio se,
histerino poskakujui oko nogu svog gospodara, i zapadajui u napadaj
istog ludila kad ga je ovjek povukao za dlakave ui. Razulareni terijer
bacio se glavom postrance na tepih i sklizao po sobi na svojoj njuki,
isputajui prigueno skvianje od uitka. Umorivi se najzad od toga
terijer, ije ime je bilo Prljavko Mctroka, poeo je lupati glavom o pod s
oitom namjerom da si prospe mozak, ukoliko ga uope nae.
Young je ignorirao taj uobiajeni prizor. Sjeo je, razmotao svoju salvetu,
i pogledao u hranu. S tihim gunanjem odobravanja, poeo je jesti.
Postao je svjestan da ga supruga promatra s udnim i rastrojenim
izrazom na licu. urno je obrisao usne salvetom. Ali Jill je i dalje zurila.
Young je pogledao svoju koulju. Na njoj, ako i nije bila ba
besprijekorno ista, barem nije bilo zalutalih komadia peka i jaja.
Pogledao je svoju enu, i shvatio da ona zuri u toku malo iznad njegove
glave. Podigao je pogled.
Jill se blago trgnula. Proaputala je. "Kenneth, to je to?"
Young je zagladio kosu. "Ovaj... to, draga?"
"Ta stvar na tvojoj glavi."

ovjek je prstima pretraio kosu. "Na mojoj glavi? Kako to misli?"

"Bljeti," objasnila je Jill. "Ma to si to sebi napravio?"
G. Young bio je pomalo iritiran. "Nisam si nita napravio. Mukarac ipak
na kraju kad-tad oelavi."
Jill se namrtila i otpila sok od narane. Njen fascinirani pogled polako
se ponovo podignuo. Konano je rekla. "Kenneth, voljela bih da -"
"to?"
Pokazala je na zrcalo na zidu.
Otfrknuvi iritirano, Young je ustao i suoio se s prizorom u zrcalu. U
poetku nije zamijetio nita neobino. Bilo je to isto lice koje je ve
godinama viao u zrcalima. Ne neko izuzetno lice - ne onakvo na koje bi
ovjek mogao pokazati s ponosom i rei: "Gle. Moje lice." Ali, s druge
strane, svakako ne crte koje bi izazvale konsternaciju. Sve u svemu, jedno
obino, isto, dobro izbrijano i rumeno lice. Dugo druenje s njim dalo je g.
Youngu osjeaj tolerancije, ako ne ba i divljenja.
Ali s aureolom na vrhu zadobilo je stanovitu sablasnost.
Aureola je lebdjela niim podrana na dvanaestak centimetara iznad
glave. Imala je otprilike sedamnaest centimetara u promjeru, i izgledala
kao svjetlei, blistavi prsten bijelog svjetla. Bila je neopipljiva, i Young je
nekoliko puta oamueno proao rukom kroz nju.
"To je... aureola," konano je rekao, i okrenuo se da se zagleda u Jill.
Terijer Prljavko Mctroka prvi put je primijetio svjetlei ures. Veoma ga
je zanimao. Nije, naravno, znao to je to, ali uvijek je postojala ansa da bi
to moglo biti jestivo. On nije bio ba jako bistar pas.
Prljavko se podigao na stranje ape i zacvilio. Bio je ignoriran. Glasno
lajui, skoio je naprijed i pokuao se uzverati po tijelu svog gospodara u
suludom pokuaju da dosegne i razdere aureolu. Budui da dotina nije
napravila nikakav neprijateljski pokret, oito je spadala u prirodni plijen.
Young se branio, uhvatio terijera za vrat i odnio skiueg psa u drugu
sobu, gdje ga je ostavio. Onda se vratio i opet pogledao Jill.
Konano je ona primijetila: "Aneli nose aureole."
"Izgledam li ja kao aneo?" upitao je Young. "To je neka... nekakva
znanstvena manifestacija. Kao... kao ona cura iji je krevet skakutao. itala
si o tome."
Jill je itala o tome. "Ona je to radila svojim miiima."
"Pa, ja to ne radim," rekao je Young odluno. "Kako bih mogao? To je
neto znanstveno. Mnoge stvari sjaje same od sebe."
"O, da. Gljive ludare."

ovjek se osupnuo i protrljao si glavu. "Ba ti hvala, duo.

Pretpostavljam da zna da mi nisi nimalo pomogla."
"Aneli nose aureole," rekla je Jill s prilino gadnim inzistiranjem.
Young je opet bio pred zrcalom. "Duo, bi li ti smetalo da malo zaepi
gubicu? Bojim se kao sam vrag, a ti mi ba ne prua ohrabrenje."
Jill je briznula u pla, otila iz sobe, i uskoro ju se moglo uti kako tiho
pria s Prljavkom.
Young je dovrio svoju kavu, ali bila je bezukusna. Nije bio uplaen
onoliko koliko je rekao. Ta pojava bila je udna, neobina, ali ni na koji
nain uasna. Rogovi bi, moda, uzrokovali uas i konsternaciju. Ali aureola
- G. Young itao je nedjeljne dodatke u novinama, i nauio je da se sve
udno moe pripisati bizarnom funkcioniranju znanosti. Negdje je uo da
sva mitologija ima temelj u znanstvenim injenicama. To ga je utjeilo, dok
nije bio spreman otii u ured.
Stavio je polucilindar. Na nesreu je aureola bila prevelika. eir kao da
je imao dva oboda, od kojih je gornji bjelkasto bljetao.
"Kvragu!" rekao je Young iz sveg srca. Pretraio je ormar i probao jedan
eir za drugim. Nijedan nije skrivao aureolu. Svakako nije mogao ui u
krcati autobus u takvom stanju.
Veliki dlakavi predmet u kutu privukao mu je pogled. Izvukao ga je i
pogledao s dubokom odvratnou. Bilo je to izoblieno, divovsko vuneno
pokrivalo za glavu, nalik ubari londonskih gardista, koje je neko bilo dio
nekakvog kostima za krabuljni ples. Sam kostim je odavno nestao, ali
ubara je ostala zbog udobnosti Prljavka, koji je ponekad spavao na njoj.
Ali ona bi sakrila aureolu. Young je lagano navukao tu grozotu na glavu
i priunjao se zrcalu. Jedan pogled bio je dovoljan. S kratkom molitvom na
usnama, otvorio je vrata i zbrisao kroz njih.
Izbor izmeu dva zla esto je teak. Vie nego jednom, tijekom
komarne vonje do centra grada, Young je ocijenio da je pogreno
odabrao. Ali, nekako, nije mogao nagnati sebe da strgne ubaru i zgazi je
pod nogama, premda je udio za tim. Zguren u kutu autobusa, stalno je
buljio u svoje nokte i elio da je mrtav. uo je hihot i prigueni smijeh, i bio
je svjestan upitnih pogleda prikovanih za njegovu pognutu glavu.
Jedno dijete strgnulo je krastu s rane na Youngovu srcu i promuljalo po
njoj ruiastim, bezobzirnim prstiima.
"Mama," reklo je djetece prodorno, "gle smijenog ovjeka."
"Da, duo," zauo se enski glas. "Budi tiho."
"Ma to mu je to na glavi?" pitalo je derite.

Uslijedila je znaajna stanka. Konano je ena rekla: "Pa, zbilja ne

znam," zbunjenim glasom.
"A zato on to nosi?"
Bez odgovora.
"Mama!"
"Da, duo."
"Je li on lud?"
"Budi tiho," rekla je ena, izvrdavajui odgovor.
"Ali to je to?"
Young to vie nije mogao podnijeti. Dignuo se i dostojanstveno proao
autobusom, ne videi nita svojim staklastim pogledom. Stojei na vanjskoj
platformi, drao je lice na drugoj strani od kondukterovog fasciniranog
pogleda.
Kad je vozilo usporilo, Young je osjetio neiju ruku na svojoj. Okrenuo
se. Djetetova majka je stajala tamo, namrtena.
"Pa?" upitao je Young nabusito.
"Radi se o Billyju," rekla je ena. "Pokuavam mu nita ne skrivati. Bi li
vam smetalo da mi kaete to vam je to tono na glavi?"
"To je Raspuinova brada," protisnuo je Young. "Oporuno mi ju je
ostavio." Iskoio je iz autobusa i, ignorirajui napola izgovoreno enino
pitanje, pokuao se izgubiti u guvi.
To je bilo teko. Mnoge je intrigirala uoljiva kapa. Ali, sreom, Young je
bio na samo par ulica od svog ureda i konano je, hripavo diui, uao u
dizalo, ubilaki pogledao liftboja, i rekao: "Deveti kat."
"Oprostite, g. Young," rekao je deko blago. "Imate neto na glavi."
"Znam," odgovorio je Young. "Ja sam to stavio tamo."
To je, ini se, rijeilo to pitanje. Ali nakon to mu je putnik izaao iz
dizala, deko se iroko nasmijeio. Kad je sreo istaa nekoliko trenutaka
kasnije rekao je:
"Zna g. Younga? Onog tipa -"
"Znam ga. Pa to?"
"Pijan k'o majka."
"On? Ti nisi ist."
"Naliven k'o ep," izjavio je deko, "budbogsnama."
U meuvremenu, posveeni g. Young dospio je do ureda dr. Frencha,
lijenika kojeg je ovla poznavao, i koji je zgodno bio smjeten u istoj
zgradi. Nije morao dugo ekati. Sestra je, nakon jednog zapanjenog

pogleda na iznimnu kapu, nestala i skoro odmah se ponovo pojavila da

uvede pacijenta u unutarnju svetinju.
Dr. French, krupan i ljubazan ovjek navotenog utog brka, pozdravio
je Younga skoro previe srdano.
"Uite, uite. Kako ste danas? Sve u redu, nadam se. Dajte da vam
uzmem kapu."
"ekajte," rekao je Young zaustavljajui lijenika. "Prvo da vam
objasnim. Na glavi mi je neto."
"Rana, masnica ili napuklina?" upitao je doslovnosti sklon doktor. "Sad
u vam ja to srediti za tili as."
"Nisam bolestan" rekao je Young. "Barem, nadam se da nisam. Imam...
ovaj... aureolu."
"Ha, ha," aplaudirao mu je dr. French. "Aureolu, ha? Ma sigurno niste
ba toliko dobri."
"Oh, kvragu s tim!" odbrusio je Young, i strgnuo ubaru. Doktor je
ustuknuo jedan korak. Onda je, zainteresiran, priao i pokuao opipati
aureolu. Nije uspio.
"Nek' sam - Ovo je udno," rekao je konano. "Zbilja izgleda tako, zar
ne?"
"to je to? To ja elim znati."
French je oklijevao. upkao'je svoj brk. "Pa, to je prilino izvan mojeg
djelokruga. Neki fiziar bi mogao - Ne. Moda na klinici Mayo. Skida li se?"
"Naravno da ne. Ne moete je ak ni dotaknuti."
"Ah. Shvaam, pa, volio bih miljenja nekih specijalista. U
meuvremenu, da vidimo -" Uslijedila je uredna zbrka. Youngovo srce,
temperatura, krv, pljuvaka i epiderma bili su testirani i odobreni.
Na kraju je French rekao. "Zdravi ste kao dren. Doite sutra, u deset.
Do tad bih trebao dovesti neke druge specijaliste."
"Vi... ovaj... ne moete me rijeiti toga?"
"Radije ne bih jo pokuavao. To je oito nekakav oblik radioaktivnosti.
Moda bude neophodan tretman radijem -"
Young ga je ostavio da mrmlja o alfa i gama zrakama. Obeshrabren,
stavio je svoju udnu ubaru i otiao niz hodnik do svojeg ureda.
Oglasna agencija Atlas bila je najkonzervativnija od svih oglasnih
agencija. Dva brata s bijelim bakenbardima pokrenula su tvrtku 1820., i
poduzee kao da je jo u mislima nosilo dostojanstvene bakenbarde.
Promjene je nerado prihvaao odbor direktora koji je u 1938. bio najzad
uvjeren da je radio trajna stvar, i prihvatio ugovore za emitiranje reklama.

Jednom su nieg potpredsjednika smijenili zato to je nosio crvenu

kravatu.
Young se uuljao u svoj ured. Bio je prazan. Kliznuo je u svoje mjesto
za stolom, skinuo kapu, i pogledao je s odvratnou. To glavopokrivalo kao
da je postalo jo odurnije nego to je u poetku izgledalo. Linjalo se i,
tovie, isputalo blag ali zamjetan vonj na neoprane terijere.
Nakon to je ispitao aureolu, i ustanovio da je jo uvijek uvrena na
mjestu, Young se okrenuo svom poslu. Ali suaje su bacale kobne poglede
u njegovu smjeru, jer su se uskoro vrata otvorila uao je Edwin G. Kipp,
direktor Atlasa. Young jedva da je imao vremena pognuti glavu pod stol i
prikriti aureolu.
Kipp je bio omalen, uredan i dostojanstven ovjek koji je svoje cvikere i
bradicu nosio s izrazom rezervirane ribe. Krv mu se odavno
metamorfozirala u amonijak. Kretnje su mu bile proete, ako ne ba
ljepotom, barem skoro vidljivom aurom tmurnog konzervativizma.
"Dobro jutro, g. Young," rekao je. "Ovaj... jeste li to vi?"
"Da," rekao je nevidljivi Young. "Dobro jutro. Vezujem si vezicu na
cipeli." Na to Kipp nije odgovorio niim doli skoro neujnim nakaljavanjem.
Vrijeme je prolazilo. Stol je bio nijem.
"Ovaj... g. Young?"
"Jo... sam ovdje," rekao je oajni Young. "Prevrst je. vor na vezici,
hou rei. Jeste li me trebali?"
"Da."
Kipp je ekao sa sve veim nestrpljenjem. Nije bilo znakova skoranjeg
pojavljivanja. Direktor je razmatrao isplativost odlaska do stola i zavirivanja
pod njega. Ali mentalna slika razgovora voenog na tako groteskan nain
bila je uasavajua. Jednostavno je odustao i rekao Youngu to je htio.
"G. Devlin je upravo telefonirao," primijetio je Kipp. "Doi e uskoro. On
eli... ovaj... da mu se pokae grad, kako je to rekao."
Nevidljivi Young klimnuo je glavom. Devlin je bio jedan od njihovih
najboljih klijenata. Ili, bolje reeno, bio do prole godine, kad je najednom
poeo poslovati s drugom tvrtkom, na nelagodu Kippa i upravnog odbora.
Direktor je nastavio: "Rekao mi je da oklijeva oko svog novog ugovora.
Planirao ga je dati VVorldu, ali sam se ja poneto dopisivao s njime oko te
stvari, i nagovijestio da bi osobni razgovor mogao biti od vrijednosti. Pa on
dolazi u na grad i eli otii u... ovaj... razgledanje."
Kipp je postao povjerljiv. "Mogu rei da mi je g. Devlin rekao prilino
odreeno da mu je draa manje konzervativna tvrtka. 'Umala' je izraz koji

je upotrijebio. Veerat e danas sa mnom, i ja u se potruditi uvjeriti ga da

e mu nae usluge biti od vrijednosti. Meutim -" Kipp se opet nakaljao "meutim je i diplomacija, naravno, bitna. Cijenio bih kad bi vi danas
ugostili g. Devlina."
Stol je ostao nijem tijekom te govorancije. Sad je grevito progovorio.
"Loe mi je. Ne mogu -"
"Bolesni ste? Da zovem lijenika?"
Young je urno odbio tu ponudu, ali je ostao skriven. "Ne, ja... ali hou
rei -"
"Ponaate se veoma udno," rekao je Kipp s hvalevrijednom
suzdranou. "Ima neto to biste trebali znati, g. Young. Nisam vam jo
namjeravao rei, ali... u svakom sluaju, odbor vas je zamijetio. Bilo je
govora na zadnjem sastanku. Planirali smo vam ponuditi potpredsjednitvo
u tvrtki."
Stol je zanijemio.
"Pridravali ste se naih naela petnaest godina," rekao je Kipp. "Ni
natruha skandala nije dotakla vae ime. estitam vam, g. Young."
Direktor je koraknuo naprijed, pruajui ruku. Jedna ruka pojavila se
ispod stola, prodrmala Kippovu, i brzo nestala.
Vie se nita nije dogodilo. Young je ustrajno ostao u svome skrovitu.
Kipp je shvatio da, osim ukoliko ga ne izvue grubom silom, nema nade da
e u skorije vrijeme ugledati cjelokupnog Kennetha Younga. Uz opominjue
nakaljavanje, povukao se.
Oajni Young se izvukao, osupnuvi se sa svakim oputanjem zgrenih
miia. U lijepu je kau upao. Kako je mogao ugostiti Devlina dok nosi
aureolu? A bilo je od vitalne vanosti da Devlin bude ugoen, inae e
teko dostupna ponuda podpredsjednitva biti odmah povuena. Young je
itekako dobro znao po koliko tankoj ici hodaju zaposlenici Atlas
Advertisinga.
Njegovo razmiljanje prekinulo je naglo pojavljivanje jednog anela
navrh police za knjige.
Polica nije bila visoka, i natprirodni posjetitelj sjedio je tamo sasvim
smireno, s nogama koje su visjele i sklopljenim krilima. Oskudna halja od
bijelog brokata inila je svu anelovu odjeu - to i bljetava aureola, zbog
koje je Younga obuzeo val munine im ju je ugledao.
"Ovo je," rekao je s ukoenom suzdranou, "kraj. Aureola je moda
rezultat masovne hipnoze. Ali kad ponem viati anele -"
"Ne bojte se," rekao je taj. "Dovoljno sam stvaran."

Youngov pogled bio je divlji. "Kako da ja to znam? Oito razgovaram s

praznim zrakom. To je izo-neto. Nestani."
Aneo je prodrmao none prste i izgledao posramljeno. "Ne mogu, ne
jo. Stvar je u tome to sam poinio gadnu pogreku. Moda ste primijetili
da imate blagu aureolu -"
Young se kratko nasmijao, s gorinom. "O, da, primijetio sam to."
Prije nego to je aneo stigao odgovoriti, otvorila su se vrata. Kipp je
zavirio unutra, vidio da je Young zauzet, i promrmljao: "Ispriavam se,"
odlazei.
Aneo se poeao po svojim zlatnim kovrama. "Pa, vaa aureola bila je
namijenjena nekom drugom - jednom tibetanskom lami, ustvari. Ali zbog
odreenog stjecaja okolnosti ja sam doao do zakljuka da ste vi kandidat
za svetost. I tako -" Posjetitelj je sugestivno odmahnuo rukom.
Young je bio zbunjen. "Nisam sasvim shva-"
"Lama je... pa, zgrijeio. Nijedan grenik ne moe nositi aureolu. I, kao
to sam rekao, pogrekom sam je dao vama."
"Onda je moete i uzeti?" Zapanjena radost obasjala je Youngovo lice.
Ali aneo je podigao dobrohotnu ruku.
"Ne bojte se. Provjerio sam kod anela zapise. Vi ste ivjeli ivotom bez
krivnje. Kao nagradu za to, bit e vam doputeno zadrati aureolu
svetosti."
Uasnuti ovjek skoio je na noge, pravei neodreene plivake pokrete
rukama. "Ali... ali... ali -"
"Mir i blagoslov neka je s vama," rekao je aneo i nestao.
Young se zavalio u svoj stolac i protrljao bolno elo. Istog trena su se
vrata otvorila i Kipp je stajao na pragu. Sreom je Youngova ruka
privremeno pokrivala aureolu.
"G. Devlin je ovdje," rekao je direktor. "Ovaj... tko je ono bio na polici?"
Young je bio previe slomljen da bi uvjerljivo lagao. Promrmljao je.
"Aneo."
Kipp je zadovoljno klimnuo glavom. "Da, naravno... to? Kaete,
aneo... aneo? O, joj mene!" Sasvim je problijedio i urno se udaljio.
Young je promatrao svoju kapu. Ta stvar je jo uvijek bila na stolu,
blago ustuknuvi pred pogledom punim mrnje usmjerenim na nju. Prolaziti
kroz ivot nosei aureolu bilo je tek neizdrljivije od pomisli na stalno
noenje odurne kape. Young je bijesno lupio akom po stolu.
"Neu to otrpjeti! Ja... Ja ne moram -" Naglo je zastao. Zapanjen pogled
pojavio mu se u oima.

"Nek' sam... pa da! Ja to ne moram otrpjeti. Ako se taj lama izvukao iz

toga... naravno. 'Nijedan grenik ne moe nositi aureolu.'" Youngovo
okruglo lice iskrivilo se u masku istog zla. "Bit u grenik, onda! Prekrit u
sve Zapovijedi -"
Zamislio se. U tom trenutku nije se mogao sjetiti kako glase. "Ne poeli
enu susjeda svoga." To je bila jedna.
Young je pomislio na enu svog susjeda - stanovitu gu Clay,
mastodontsku djevu od pedesetak proljea, s licem poput sasuenog
pudinga. To je bila jedna Zapovijed koju nije namjeravao prekriti.
Ali bi vjerojatno jedan dobar, zdrav grijeh urno doveo anela natrag da
ukloni aureolu. Koja bi se zlodjela mogla izvriti s najmanje gnjavae?
Young je nabrao elo.
Nita mu nije padalo na pamet. Odluio je otii proetati. Nesumnjivo e
se neka grjena prilika ve pojaviti.
Natjerao se da natue ubaru i stigao je do dizala kad se razlegao
promukao glas koji ga je zazivao. Du hodnika trao je jedan debeo ovjek.
Young je instinktivno znao da je to g. Devlin.
Pridjev "debeo" u odnosu na Devlina bio je itekako nedovoljan. Taj
ovjek je bujao. Njegova stopala, utrpana u uno ute cipele, izbijala su u
glenjevima poput cvatueg cvijea. Stapala su se s listovima koji kao da
su hvatali zalet irei se i rasprostirui, bacajui se gore u ludom zanosu, i
otkrivali se u svoj svojoj punoj, neogranienoj raskoi u Devlinovoj sredini.
ovjek je iz profila podsjeao na ananas s elefantijazom. Ogromna masa
mesa bujala je iz njegovog ovratnika, formirajui blijedi, podbuli grumen u
kojem je Young nazreo neku neodreenu slinost s licem.
Takav je bio Devlin, i juriao je niz hodnik, kao to mamuti tutnje, sa
zemljotresnim udarima svojih kloparavih kopita.
"Ti si Young!" zahripao je. "Skoro si me promaio, ha? ekao sam u
uredu -" Devlin je zastao, fascinirano gledajui u kapu. Tad se, s naporom
da bude utiv, lano nasmijao i skrenuo pogled. "Pa, ja sam spreman
spremancijat da krenemo."
Young se osjeao bolno nataknutim na rogove dileme. Propust da ugosti
Devlina znaio bi gubitak onog potpredsjednitva. Ali aureola je poput
glaala pritiskala Youngovu pulsirajuu glavu. Jedna misao bila mu je
prvenstveno na umu: mora se rijeiti te blagoslovljene stvari.
Kad to uini, uzdat e se u sreu i diplomaciju. Oito, sad izvesti svog
gosta bila bi fatalna ludost. Samo ubara bi bila fatalna.

"alim," progunao je Devlin. "Imam bitan dogovor. Vratit u se po vas

im budem mogao."
itei od smijeha, Devlin mu se vrsto prihvatio za ruku. "A, ne, nee.
Ti e meni pokazati grad! Sad odmah!" Jasan vonj alkohola dopro je do
Youngovih nozdrva. Brzo je promislio.
"U redu je," rekao je konano. "Doite. Dolje ima bar. Popit emo
neto, ha?"
"To je ono pravo," rekao je obradovani Devlin, skoro obogaljivi Younga
prijateljskim pljeskanjem po leima. "Evo i dizala."
Nabili su se u okvir. Young je sklopio oi i patio dok su zainteresirani
pogledi bili usmjeravani na ubaru. Zapao je u komu, budei se tek u
prizemlju, gdje ga je Devlin izvukao i odvukao u oblinji bar.
Sad je Youngov plan bio sljedei: naljevat e pie za piem u prostranu
guu svog sudruga, i ekati priliku da se neprimjeen iskrade. Bila je to
lukava zamisao, ali imala je jednu slabu toku - Devlin je odbijao piti sam.
"Jedno tebi i jedno meni," rekao je. "Tako je poteno. Popij jo jedno."
Young nije mogao odbiti, u tim okolnostima. Najgore u svemu bilo je to
Devlinova cuga kao da je prodirala u svaku stanicu njegova ogromnog
tijela, ostavljajui ga, na kraju, u istom stanju sjajnog veselja u kojem je
prvobitno i bio. Ali jadni Young bio je, reeno to je mogue milosrdnije,
naliven.
Sjedio je utke u separeu, mrtei se na Devlina preko puta. Svaki put
kad je konobar dolazio, Young je znao da mu je pogled prikovan za ubaru.
A svaka runda inila je pomisao na to jo iritantnijom.
Takoer, Young je bio zabrinut zbog svoje aureole. Prevrtao je
grijehove po pameti. Pale, provala, sabotaa i umorstvo prolazili su u
brzom nizu kroz njegov zamueni um. Jednom je pokuao mrknuti
konobarov sitni, ali je ovaj bio previe budan. Prijazno se nasmijao i stavio
svjeu au pred Younga, koji ju je gledao s odvratnou. Najednom se
odluivi, podigao se i odglavinjao do vrata. Devlin ga je dostigao na
ploniku.
"to je bilo? Hajdemo jo jednu -"
"Imam posla," rekao je Young s bolnom razgovijetnou. Oteo je tap
od pjeaka koji je prolazio i prijetee zadrmao njime dok rtva, koja se
pobunila, nije urno pobjegla. Odvagujui tap u ruci, smrknuto je
razmiljao.
"Ali zato posao?" zapitao je Devlin irokogrudno. "Provedi me po
gradu."

"Imam neto vano za to se moram pobrinuti." Young je promatrao

malo dijete koje je zastalo uz rubnik i zainteresirano uzvraalo pogled.
Klinac je iznimno nalikovao na ono derite koje je bilo onako uvredljivo u
autobusu.
"to je vano?" htio je Devlin znati. "Vane stvari, ha? Kao, primjerice?"
"Tui malu djecu," rekao je Young, i jurnuo na zaprepateno dijete,
vitlajui tapom. Mladac je ispustio prodoran urlik i zbrisao. Young ga je
progonio par metara a onda se upetljao u rasvjetni stup. Stup je bio
neuljudan i nadmen. Odbio je pustiti Younga da proe. On se pobunio i, na
kraju, poeo prepirati, ali bezuspjeno.
Dijete je odavno nestalo. Upuujui osoran i otar komentar stupu,
Young se okrenuo od njega.
"to za ime svega pokuava uiniti?" upitao je Devlin. "Onaj drot nas
gleda. Doi ovamo." Primio ga je za ruku i vodio po krcatom ploniku.
"to ja pokuavam uiniti?" narugao se Young. "Oito je, zar ne? elim
poiniti grijeh."
"Ovaj... grijeh?"
"Grijeh."
"Zato?"
Young je znaajno kucnuo po svojoj ubari, ali je Devlin sasvim
pogreno protumaio taj pokret. "Ti si trknut?"
"Ma, umukni," odbrusio je Young u iznenadnom napadu bijesa, i bacio
svoj tap pod noge prolazeem upravniku banke kojeg je znao iz vienja.
Nesretnik se sruio na cement, ali je ustao neozlijeen, ako ne raunamo
njegovo dostojanstvo.
"Pa molim vas!" zatektao je.
Young je prolazio kroz udan niz pokreta. Otrao je do zrcala u izlogu
jednog duana i inio fantastine stvari sa ubarom, naizgled je
pokuavajui dii da bi ugledao vrh svoje glave - prizor, kako se inilo, koji
treba ljubomorno uvati od profanih pogleda. Konano je glasno opsovao,
okrenuo se, prezrivo pogledao bankovnog upravnika, i pourio dalje, vukui
zbunjenog Devlina za sobom poput uhvaenog balona.
Young je zbrkano mrmljao sebi u bradu.
"Treba grijeiti - zbilja grijeiti. Neto vel'ko. Spaliti ludnicu za siroad.
Ub'ti moju pun'cu. Ub'ti... bilo koga!" Brzo je pogledao u Devlina, koji je
ustuknuo od iznenadnog straha. Ali konano je Young s gaenjem
odfrknuo.

"M' ne. Prev'e sala. Ne moe pitolj, no. Mora top - uj!" rekao je
Young, stiskajui Devlinovu ruku. "Kraa je grijeh, zar ne?"
"Bogme jest," suglasio se diplomat Devlin. "Ali nee -"
Young je odmahnuo glavom. "Ne. Ovdje je previe ljudi. Nema smisla ii
u zatvor. Doi!"
Suknuo je naprijed. Devlin ga je slijedio. I Young je ispunio svoje
obeanje da e svom gostu pokazati grad premda se poslije ni jedan od
njih dvojice nije mogao sjetiti tono to se dogodilo. Konano je Devlin
zastao u jednoj trgovini piem da obnovi zalihe, i iziao s bocama koje su
mu tu i tamo virile iz odjee.
Sati su se stopili u alkoholnu izmaglicu. ivot je nesretnom Devlinu
poeo poprimati ozraje zamuene nestvarnosti. Na kraju je utonuo u
komu, mutno svjestan raznih dogaaja koji su velikom brzinom promarirali
poslijepodnevom i do kasno u no. Konano se dovoljno razbudio da shvati
kako stoji s Youngom suelice drvenom Indijancu koji je nijemo stajao
ispred trgovine cigarama. Bio je to moda posljednji od drvenih Indijanaca.
Izlizani zaostatak iz davno prolih dana, kao da je svojim izbijedjelim
staklenim oima zurio u smotak drvenih cigara koje je drao u ispruenoj
ruci.
Young vie nije nosio ubaru. I Devlin je najednom primijetio neto
izrazito udno kod svog sudruga.
Tiho je rekao: "Ti ima aureolu."
Young se blago trgnuo. "Da," odgovorio je. "Imam aureolu. Ovaj
Indijanac -" Zastao je.
Devlin je gledao taj lik nimalo sklono. Njegovom pomalo rasplinutom
mozgu drveni Indijanac inio se jo uasniji od iznenaujue aureole.
Stresao se i brzo odvratio pogled.
"Kraa je grijeh," rekao je Young sebi u bradu, a zatim se, s usklikom
ushita, sagnuo da podigne Indijanca. Istog trena se sruio pod njegovom
teinom, isputajui niz estokih kletvi dok je pokuavao pomaknuti tog
inkuba.
"Teak," rekao je konano ustajui. "Daj mi pomozi."
Devlin je odavno odustao od svake nade da e nai razuma u djelima
tog umobolnika. Young je oito bio odluan sagrijeiti, a injenica da je
imao aureolu bila je poneto uznemirujua, ak i pijanom Devlinu. Kao
rezultat toga, njih dvojica nastavili su niz ulicu, nosei sa sobom ukoeno
tijelo drvenog Indijanca.

Vlasnik trgovine cigarama izaao je i pogledao za njima, trljajui ruke.

Njegov pogled pratio je odlazei kip s nepomuenim veseljem.
"Deset godina pokuavam se otarasiti te stvari," proaputao je likujui.
"A sad... aha!"
Vratio se u duan i zapalio jednu Coronu da proslavi svoje osloboenje.
U meuvremenu, Young i Devlin pronali su stajalite taksija. Jedan
auto stajao je tamo, voza je sjedio puckajui cigaretu i sluajui svoj
radio. Young ga je dozvao.
"Taksi, gospodine?" Voza je oivio, iskoio iz auta i irom otvorio vrata.
A onda je ostao smrznut u poluueem poloaju, s oima koje su mu
luaki kolutale u dupljama.
Nikad nije vjerovao u duhove. Bio je, u stvari, pomalo cinik. Ali suoen s
nadutim zloduhom i dekadentnim anelom koji su nosili ukoeno truplo
Indijanca, osjetio je s naglim i zasljepljujuim okom shvaanja da se s onu
stranu ivota prostire crni ambis u kojem vrve nezamislivi uasi. Prodorno
kriui, uasnuto je skoio natrag u svoj auto, pokrenuo ga, i nestao poput
dima na vjetru.
Young i Devlin alosno su se zagledali.
"to sad?" zapitao je ovaj drugi.
"Pa," rekao je Young, "Moja kua nije daleko odavde. Samo desetak
ulica. Hajde!"
Bilo je veoma kasno, i malo je prolaznika bilo na ulicama. Oni kojih je
bilo su, u ime ouvanja svojeg razuma, bili sasvim voljni ignorirati dvojicu
lutalica i ii za svojim poslom. Tako su na kraju Young, Devlin i drveni
Indijanac stigli do svog odredita.
Vrata Youngove kue bila su zakljuana, i nije mogao pronai klju. Bio
je udno nesklon tome da probudi Jill. Ali, iz nekog udnog razloga, osjeao
je da je od vitalne vanosti da drveni Indijanac bude sakriven. Podrum je
bio logino mjesto. Odvukao je svoja dva pratioca do podrumskog prozora,
razbio ga to je tie mogao, i gurnuo kip kroz otvor.
"Ti zbilja ivi ovdje?" pitao je Devlin, koji je imao svojih dvojbi.
"ut!" rekao je Young upozoravajue. "Doi!"
Krenuo je za drvenim Indijancem i pao s treskom na hrpu ugljena.
Devlin mu se pridruio nakon mnogo stenjanja i gunanja. Nije bilo
mrano. Aureola je davala svjetla otprilike koliko i arulja od dvadeset pet
vati.
Young je ostavio Devlina da trlja svoje masnice i poeo potragu za
drvenim Indijancem. Neobjanjivo je nestao. Ali ga je na kraju pronaao

skrivenog iza korita za pranje, izvukao ga van, i postavio u kut. Onda se

odmaknuo i stao pred njega, pomalo se ljuljajui.
"To je grijeh, ba jest," nasmijao se. "Kraa. Iznos vrijednosti nije bitan.
U pitanju je princip cijele stvari. Drveni Indijanac bitan je kao i milijun
dolara, zar ne, Devline?"
"Volio bih iscijepati tog Indijanca u komadie," rekao je Devlin uljivo.
"Tjerao si me da ga nosim pet kilometara." Zastao je, oslukujui. "to je
to, za ime nebesa?"
Omanji mete se pribliavao. Prljavko, kojeg su esto upuivali u
njegove dunosti psa uvara, konano je doao do anse. Buka se ula iz
podruma. Provalnici, bez svake sumnje. Razuzdani terijer survao se niz
stepenice u zbrci stranih prijetnji i kletvi. Glasno objavljujui svoju
namjeru da raerei uljeze, bacio se na Younga, koji je urno poeo
proizvoditi coktave zvukove s namjerom da umiri pobuenu strast malog
kota.
Prljavko je imao drugih zamisli. Okretao se poput vrtloga, ubitano
buei. Young se zateturao, uzaludno se pokuao uhvatiti za zrak, i sruio
koliko je dug i irok. Ostao je leati licem dolje, dok je Prljavko, vidjevi
aureolu, jurnuo na nju, izgazivi glavu svog gospodara.
Oajni Young osjetio je duhove desetaka popijenih pia kako se diu da
bi se suoili s njim. Zagrabio je prema psu, promaio, i umjesto toga
uhvatio noge drvenog Indijanca. Kip se opasno zaljuljao. Prljavko je naulio
oprezno uho i pobjegao du tijela svog gospodara, zastajui na pola puta
kad se sjetio svoje dunosti. S priguenom kletvom zario je zube u najblii
dio Younga i pokuao strgnuti hlae jadniku.
U meuvremenu, Young je ostao leati na licu, drei Indijaneve noge
oajnikim stiskom.
Zauo se odjekujui prasak groma. Bijelo svjetlo bljesnulo je u
podrumu. Aneo se pojavio.
Devlina su noge izdale. Sjeo je u tustu hrpu, zatvorio oi, i poeo tiho
avrljati sam sa sobom. Prljavko je opsovao uljeza, napravio neuspio
pokuaj da vrsto dohvati jedno od blago lepe
uih krila, i vratio se da porazmisli o tome, svaajui se grleno. Krilo je
imalo nezadovoljavajui nedostatak vrstine.
Aneo je stajao nad Youngom sa zlatnim vatrama koje su mu sjajile iz
oiju, i dobrohotnim izrazom uitka na svojim plemenitim crtama lica. "Ovo
e," rekao je tiho, "biti uzeto kao simbol tvog prvog uspjenog dobrog djela
nakon dobivanja aureole." Jedan vrak krila oeao je tamno i mrko lice

Indijanca. Nadalje, nije bilo Indijanca. "Olakao si srce svog blinjeg - ne

mnogo, svakako, ali barem malo, i to po cijenu velikih napora sa svoje
strane.
Cijeli si se dan borio s ovom sortom ne bi li ga obratio, ali za to te
uspjeh ne nagradi, premda e te sutranji bolovi sustii.
Idi sad K. Youngu, nagraen i zatien od svih grijeha svojom
aureolom." Najmlai aneo je tiho izblijedio, to je jedino za to je Young
bio zahvalan. Glava ga je poela boljeti i bojao se mogueg gromovitog
nestajanja.
Prljavko se gadno nasmijao, i obnovio svoje napade na aureolu. Young
je ustanovio da je neugodan in uspravljanja neophodan. Premda su se
zbog toga zidovi i korita zavrtjeli uokolo poput svih eta nebeskih, inilo je
nemoguim Prljavkov uskovitlani ples po njegovu licu.
Neto kasnije se probudio, sasvim trijezan i nimalo sretan zbog toga.
Leao je meu svjeim plahtama, gledajui kako jutarnje svjetlo probija
prozore, njegove oi, i osjeao ga kako se lomi u otre komade u njegovu
mozgu. eludac mu je grevito pokuavao poskoiti i istisnuti se van kroz
njegovo gorue drijelo.
Istodobno s buenjem snalo ga je shvaanje tri stvari: sutranji su ga
bolovi doista sustigli, aureola se jo uvijek odraavala u zrcalu nad nonim
stoliem - i rijei anela na odlasku.
Zastenjao je trostrukim uzdahom iz sveg srca. Glavobolja e proi, ali
aureola, znao je, nee. Samo grijehom bi je mogao postati nedostojan, a
ona ga je - blistava zatita! - inila drugaijim od drugih ljudi. Njegova
injenja moraju sva biti dobra, njegova djela pomo ljudima. Nije mogao
sagrijeiti!

Michael Moorcock
IZGUBLJENA
AROBNICA UTIHNULE
CITADELE

Naslov originala: Lost Sorceress of the Silent Citadel

Prevoditeljica: Milena Benini

Posveeno Leigh Brackett

Nali su Zemljanina nagog, negdje u Nestalnoj Pustinji, dok se

marsovsko otro sunce probijalo kroz sve tanju atmosferu a pijesak je bio
poput sirova stakla koje se zabija u bose noge. Koa mu je visjela poput
prljavih krpa s okrvavljenog mesa. Bio je izgladnio, neobrijan, isputao
ivotinjske zvukove. Bulaznio je - bez identiteta ili volje. to su mu to uinili
duhovi tih drevnih Marsovaca? Jesu li putovali vremenom i prostorom da se
dokopaju gadne i nevjerojatne osveta? Novela o izvanzemaljskim tajnama o boici koja je udjela za ivotom - koja je eljela jedinog ovjeka koji joj
se ikad usudio suprotstaviti. Pripovijest o kapetanu Johnu MacShardu,
napola Marsovcu, od stare krvi i jo starijih uspomena, o nezasitnoj potrazi
za nagradom izgubljenih stoljea...

PRVO POGLAVLJE

apat drevnoga sjeanja

"To je kapetan John MacShard pljaka grobova." Schomberg je oslonio
svoj prostrani trbuh na bar, briui oko njega prljavom krpom. "Kau da mu
je majka bila marsovska princeza koja se prokurvala, a otac..."
Najpoznatiji vercer antikviteta u Donjem Gradu, vlasnik zloglasnog bara
Dvadeset vitala, Schomberg je vlano mrmljao kroz usnice nalik svjeoj
jetri. "Pa, Merkur je bio jedini svijet koji ih je htio prihvatiti. Njih i njihovo
gadno jaje." Bacio je pogled prema vratima i odjednom se uozbiljio.
Ocrtan sjajem marsovskog podneva, neki ovjek kao da je oklijevao a
zatim nastavio niz ulicu. Onda se okrenuo i proao kroz slabana
energetska vrata na ulazu. Onda opet zastao.
Bio je to krupan ovjek vrstih miia, odjeven u asketske smee i oker
boje, sa udnim, drevnim orujem, sivim od barokno nestabilne plastike i
metala, upadljivim na boku.
Okorjeli svemiroplovci i trgovci krikom koji su se tamo okupljali smjesta
su prepoznali pitolj Banning i identificirali njegova vlasnika.
Kau da u cijelom Sunevom sustavu samo etvorica ljudi moe baratati
tim orujem. Jedan je bio legendarni Sjeverozapadni Smith; drugi je bio
Eric John Stark, sad daleko od Suneva sustava. Trei je bio Dumarest s
Terre, a etvrti kapetan John MacShard. Ako bi pokuao bilo tko drugi

opaliti iz Banninga umro bi neobinom smru. Ponekad bi naprosto nestali,

kao da su cijeli usisani u nemogue energetske elije pitolja. Govorili su da
je Smith prodao duu za taj Banning. Ali MacShardova se dua jo vidjela,
iza tog mirnog sivog pogleda, gladna neeg nalik zaboravu.
Iz davne navike, kapetan John MacShard ostao je kod vrata sve dok mu
se vid nije u potpunosti privikao na treptavo svjetlo nafte. Oi su mu
bljetale stalnom bijesnom vatrom. Imao je mravo lice, usku glavu vuka
kojeg nijedan ovjek nikad nee pripitomiti. U svim izvanzemaljskim i
tajnovitim sferama meuplanetarnog svemira, mnogi su pokuali uhvatiti
divlju zvijer u kapetanu Johnu MacShardu. On je ostao slobodan i otar kao
u danima kad se kao djeak borio za goli ivot po nemilosrdnim
prostranstvima kamenih uzvisina i vulkanskih dolina Merkura, a iz
nespojivih krvi dvaju planeta izgradio je tijelo koje je moglo preivjeti
okrutnu klimu treeg.
Kapetan John MacShard doao je Schombergu s dobrim razlogom.
Nikad nita nije radio bez razloga. Nije mogao ni zaspati ako nije prije o
tome promislio. To je nauio na Merkuru, kao siroe, preivljavajui u onim
stranim spiljama, divlje se borei za preivljavanje tamo gdje nita ne
raste i gdje su on i napola ljudsko pleme koje ga je prihvatilo kao svojeg
bili najukusniji plijen na planetu.
Vie od bilo kojeg Zemljanina, nauio je stare obiaje, slatke, opasne,
stare obiaje drevnih Marsovaca. Njihovi su potomci jo uvijek pohodili
izglodane, aputave bregove koji su jedini preostali od velikih marsovskih
planinskih lanaca iz doba marsovske moi, kad su Morski kraljevi vladali
planetom plavim poput tirkiza, crvenim poput rubina, i zelenim poput onog
Smaragdnog otoka koji je proizveo zemaljske pretke samoga kapetana
Johna MacSharda, isto toliko izdrljive, isto toliko mistine i isto toliko pune
ei za putovanjem kao to je bio i taj posinak zaurlanih Merkurovih
pustoi, s krvlju Briana Borhua, Henryja Tudora i Charlesa Edwarda Stuarta
u svojim venama. Isto tako, krv marsovskih Morskih kraljeva dozivala ga je
kroz stoljea i govorila mu o dubokoj mudrosti njegovih marsovskih
predaka. Ti davno umrli preci borili su se protiv Danaca i Anglosaksonaca,
jahali za Stuarte i upravljali Napoleonovom vojskom. Borili su se za i pod
zastavom Rhiannon, i mukarci i ene, preivjeli udare arolija i poveli
izgladnjele armije Varrakesha u posljednju bitku na marsovskom polu.
Njihove prie, njihova hrabrost i njihova suluda neustraivost pri pogledu
na neizbjenu smrt bili su legendarni.

Kapetan John MacShard, naravno, nije znao nita o tim precima, a bilo
je jo i mnogo drugih nerazrijeenih zagonetki u njegovoj prolosti, ali
njega one nisu zanimale. Imao je instinkte bilo koje inteligentne divlje
ivotinje, i prolost je preputao prolosti. Makolika znatielja tjerala ga je
dalje i pretvorila ga u najboljeg arheolokog lovca na pet planeta - neki,
poput Schomberga, nazivali su ga pljakaem grobova, premda nikad
njemu u lice. Jedva da je postojao neki muzej u nastanjenom svemiru koji
nije ponosno prikazivao bar jedno otkrie kapetana Johna MacSharda.
Prialo se da neke rase ije je artefakte donosio nisu ni bile posve izumrle
dok ih on nije pronaao. Nije imao nijednog ivog neprijatelja koji ga se
nije bojao. I nije bilo ni jedne ene u sustavu koja ga je poznavala a da ga
nije pamtila.
Nazvati kapetana Johna MacSharda usamljenikom bilo bi premalo.
Kapetan John MacShard bio je utjelovljenje usamljenosti. Bio je poput
stijene usred pustinje, otporan na sve to bi ovjek ili priroda mogli poslati
protiv njega. Bio je sama izdrljivost. Bio je integritet, i bio je vrst poput
granita. Samo onaj tko bi se iskuao protiv potpuna bijesa stranog Merkura
i preivio mogao bi shvatiti to znai biti MacShard, i vjerovati samo
MacShardu.
Kapetan John MacShard bio je vrlo tedljiv sa svojom naklonou, ali
davao ju je manje sebi nego nekom brintu lutalici, ranjenom zrakotakoru,
ili goljavom ulinom djearcu koji je prosio na arkom, gorkom
marsovskom suncu i kojem je kapetan John MacShard konano dobacio
komad starog srebra prije no to je uao u bar i naruio uobiajeno, koje
mu je Schomberg ve pripremio.
Nizozemac je poeo neto blebetati, dok je kapetan John MacShard
usnama dodirnuo malu aicu Uskovitlane vode, okrenuo mu lea, i
pogledao svoje drutvo.
Drutvo se pretvaralo kao da ga nisu vidjeli kad je uao.
Iz gornjeg depa, MacShard je iskopao zavrnuti iljak venerijanskog
reci-reci drveta i zamiljeno ga zagrizao. Konano je njegov miran pogled
pao na debelog trgovca u kitnjastoj jakni od lane koe skowa i arko
plavim hlaama koji se pretvarao da je zadubljen u svoj kieno izrezbaren
vr za vino.
"Ti si Morricone?" Glas kapetana Johna MacSharda bio je tek apat, i
probijao se kroz ritmino glasanje ljudi koji se ne mogu suzdrati od govora
u nagloj tiini dok jezicima ovlauju usne.

Njegove tanke usnice rastvorile su se dovoljno da ostali ugledaju bljesak

sjajnih, otrih zubi, prije no to su se opet zatvorile.
Morricone kimne. Bezvoljno se pokuao nasmijeiti. Spustio je ruke kraj
svojih karata i nekako udno slegnuo ramenima.
Odnekud, tiho, zaula se struna tranga.
"Htio si me vidjeti", ree kapetan John MacShard. I glavom je pokazao
prema uglu, gdje je jedan prljavi stol odjednom bio slobodan.
ovjek po imenu Morricone posluno je otapkao do stola i sjeo,
promatrajui kapetana Johna MacSharda kako uzima svoju bocu i au
polako hodajui, dok mu starinske navlake za hlae od ghatovih ljuski tiho
zveckaju.
Opet se zaula struna tranga, a njen duboki ton udno je zvuao u
tankom marsovskom zraku. Zauo se zvuk poput ljudskoga glasa koji
odjekuje nikamo, a kad je zamro, tiina je bila jo dublja.
"Htio si me vidjeti?" Kapetan John MacShard prebacio je neupaljenu
pljugu iz jednog kuta usana u drugi. Njegove sive, adom proarane oi
zabile su se u Morriconeove nestalne crne zjenice. Debeli trgovac oito je
letio na nekom "udesnom lijeku" iz Donjeg Grada.
Nije postojala droga koju niste mogli kupiti kod Schomberga, gdje je sve
bilo na prodaju, ukljuujui i njega samoga.
Praznoglavac je zahihotao na nain koji ga je smjesta identificirao kao
cruffera, navuenog na fino samljevenu bijelu koru drveta, proizvod
venerijanskih naroda iz visokog drvea, koji su je koristili da ukrote svoje
divovske ptice, ali su bili dovoljno pametni da je sami ne koriste.
Kapetan John MacShard se okrenuo. Nije namjeravao gubiti vrijeme na
narkia, koliko god mu skup bio ukus.
Morricone je tada izgubio strah pred kapetanom Johnom MacShardom.
Trebao je pomo jo i vie nego drogu. Kapetan John MacShard donekle se
zadivio. Znao je kako snano cruff djeluje na svoje rtve.
Ali hodao je i dalje.
Sve dok Morricone nije dotapkao pred njega i skoro pao na koljena,
rukama poseui prema kapetanu Johnu MacShardu, previe prestraen da
ga dotakne.
Glas mu je bio tanak, oajan, i imao je u sebi nekakvu bol koju je
kapetan John MacShard mogao prepoznati. "Molim vas..."
Kapetan John MacShard htio je proi kraj njega, natrag na bljetavu
ulicu.

"Molim vas, kapetane Johne MacShard. Molim vas, pomozite mi..."

Ramena su mu se spustila, i tupo je rekao: "Oteli su mi ker. Thenneti su
mi oteli ker."
Kapetan John MacShard je oklijevao, jo uvijek gledajui na ulicu.
Krajikom usana izgovorio je ime jednog od najjeftinijih hotela u tome
kraju. Nitko normalan ne bi odsjeo tamo ako mu je ivot mio. Samo bi
luaci ili oajnici uope uli u ulicu u kojoj se nalazio.
"Bit u tamo za sat vremena." Kapetan John MacShard izaao je iz bara.
Djeak kojem je dao srebrni novi jo je stajao usred uskovitlane
marsovske praine, stalno zaplesane crvene plime koja je poput bizarne
rijeke jurila vremenom razorenom ulicom. Djeak mu se nasmijeio. Stare
oi, mlada koa. Vitki snizzerski guter popeo mu se na rame i svojim
udnim, prehensilnim repom omotao mu lijevo uho. Djeak je stvorenje
dotakao njeno, automatski.
"Vi dobar ovjek, gospodine kapetane John MacShard."
Prvi put u vie mjeseci, kapetan John MacShard dopustio si je tanak,
samoizrugujui smijeak.

DRUGO POGLAVLJE

Oteta od Thenneta!
Kapetan John MacShard napustio je glavnu ulicu gotovo smjesta.
Trebao mu je savjet, a znao je gdje e ga najprije nai. Postojao je jedan
starac kojega je morao posjetiti. Premda ne od njihove rase, Fra Energen
imali su vlast nad posljednjim Sveenicima Memigeta, iji je Red otkrio
koliko je planet bogat blagom koje su proizvele ljudske ruke. Oni su
takoer bili strunjaci za Thennete, kao i za drevni marsovski panteon.
Kad je dovrio posao, kapetan John MacShard vratio se pjeice u hotel.
Put ga je vodio kroz najprljavije, najjadnije krajeve u okolici bilo koje
svemirske luke. On nije iskazivao ni slabosti ni elje. Korak mu je bio
odmjeren, nezaustavljiv tempo vuka. Oi kao da mu se nisu micale, ali su
sve vidjele.
Svuda oko njega, visoki, nesigurni stambeni tornjevi Donjeg Grada
blago su se povijali pod treptavim svjetlom, a njihov zahrali metal i crvena
terakota stapali se s krajolikom kao da su dio prirode. Kao da su oduvijek
tamo.

Ne ba stare koliko i samo vrijeme, neke od zgrada bile su starije od

ljudske rase. Nadograivalo ih se, i ruilo, i opet nadograivalo, ali nekad
su ti tornjevi titili i objavljivali mo najsnanijih morskih vladara Marsa.
Sad su to bila ozloglaena predgraa, takorska gnijezda za olo iz
svemira, za polumarsovce poput kapetana Johna MacSharda, za udnije
genetske mjeavine nego to je i Breughel mogao zamisliti.
U toj rijetkoj atmosferi, Donji Grad moglo se namirisati kilometrima
daleko, a iza njega, u seriji malih kratera poznatih pod imenom Dijanino
Polje, bila je stara Marsovska postaja, prva svemirska luka koju su Zemljani
ikada izgradili, davno prije nego to su poeli otkrivati neobine, povuene
rase koje su ostale u blizini svojih gradova, opsjedajui ih poput jedva ivih
duhova, stvorenja iva vie zahvaljujui svojim mentalnim moima nego
prirodi - drevna sjeanja otjelovljena istim naporom volje.
Tisuljeima prije toga, vladari mora i njihove gospe i djeca poumirali su
u tim tornjevima, osjeajui kraj svoje rase dok je posljednja voda
isparavala a crveni vjetrovi strugali su s ulica sve ukrase i otmjenost. Neki
su se odluili na samoubojstvo kad su njihovi lijepi brodovi postali samo
beskorisni spomenici. Neki su prikupili obitelji i krenuli preko novostvorenih
pustinja u potragu za mitskim oceanom koji izvire iz jezgre planeta.
Trebalo je manje od jedne generacije, kapetan John MacShard je to
znao, da malen ali plovni ocean ubrzano ispari sve dok ne postane samo
izmaglica u jutarnjem suncu. Tamo gdje je nekad bio, sad su se nalazili
urueni kosturi brodova, ostaci molova i kverova, beskrajne dine i valovite
pustinje, naputeni gradovi dirljiva dostojanstva i nevjerojatne ljepote.
Velike pjeane plime penjale su se i padale po dnima mrtvih mora na
planetu koji je ostao bez resursa. ak mu je i voda dolazila s Venere, sve
dok Venerijanci nisu podigli cijene toliko da je to samo Zemlja mogla platiti.
Na Zemlji sad nije bilo puno bolje, s vodenim ratovima koji su Plavi
planet pretvarali u poprite beskonanih sukoba meu nacijama i
plemenima, za dragocjene potoke, rijeke i jezera koje su nekad koristili
tako rastrono i pustili ih da se raspu u svemir, pretvarajui Boji raj u
Satanovu pusto.
A sad vie ni Zemlja nije mogla plaati venerijansku vodu. Pa je Venera
vodila krvavi graanski rat za kontrolu nad onim to je preostalo od njene
trgovine. Neko je vrijeme MacShard krijumario vodu iz Novog Malverna.
Svote koje su bogatai bili spremni platiti za malu boicu bile su
fenomenalne. Ali to mu se smuilo kad je proao ozloglaenim
VVestminsterom u Londonu i vidio dekadentnu mlade kako troi plau

artista na tegle sive rekonstrukcije dok majke u naruju dre tijela

dehidrirane dojenadi i prose novac da ih pokopaju.
"Gospodine kapetane John MacShard."
Kapetan John MacShard znao je da ga je djeak slijedio sve do hotela.
Ne okreui se, rekao je: "Bolje ti je da se predstavi, sinko."
Djeak kao da se posramio, kao da ga nitko nikad prije nije otkrio.
Spustio je glavu. "Moj tata me zvao Milton", ree.
Kapetan John MacShard se tad nasmijeio. Jednom. Stao je kad je
ugledao djeakov izraz lica. Djetetu su se preesto smijali, i njemu je to
znailo opasnost, nepovjerenje, bol. "Znai, tvoj tata je bio g. Eliot, jel'
tako?"
Djeak je zaboravio zamiljenu uvredu. "Znali ste ga?"
"Koliko ga je tvoja majka poznavala?"
"Pa, on je bio jedan od onih ionskih mornara duge plovidbe. Bio je
sjajan gitarist. Pjeva. Sam je pisao pjesme. Trebao se sastati s
producentom kad se vrati sa Zemlje, s dovoljno novca za enidbu. Pa, tu
priu znate." Djeak spusti pogled. "Nije se vratio."
"Ja ti nisam aa", ree kapetan John MacShard i ue unutra. Zatvorio
je vrata. Divio se trikovima kojima se u dananje vrijeme slue klinci s
ceste. Ali takve fore kod njega ne pale. On je vidio estogodinje majstore
kako izvlae posljednji uranski bakh iz krtog kalvinista iz Novog
Nantucketa, koji je upravo zavrio govor o tome kako treba vie radionica.
Nekoliko trenutaka kasnije stigao je Morricone. Kapetan John MacShard
ga je prepoznao po uurbanom, skoro nesigurnom kucanju.
"Otvoreno je", rekao je. Ovdje nije imalo smisla zakljuavati vrata. To bi
znailo da ima neto vrijedno za ukrasti. Moda samo svoje tijelo.
Morricone je bio prestravljen. Bio je prestravljen zbog toga kraja, i bio je
prestravljen zbog kapetana Johna MacSharda. Ali bio je jo vie
prestravljen zbog neeg drugog. Zbog onog to su Thenneti moda uinili s
njegovom keri.
Kapetan John MacShard nije volio Thennete, i nije mu trebao veliki
razlog da ih jo nekolicinu poalje u pakao.
Kriavo odjeven starac uvukao se u sobu, a strava mu se nije smanjila.
Kapetan John MacShard zatvorio je vrata za njim. "Ne priaj mi o
Thennetima", rekao je. "Znam sve o njima i o tome to rade. Ispriaj mi
kad su ti oteli ker i sve to zna o tome kamo su je odveli."
"Tamo, kraj starih grobova. Dobrih pedeset-ezdeset vrsta odavde. Iza
utog kanala. Platio sam jednom polutanu da ih slijedi. Dotle je stigao.

Rekao je da se trag nastavlja, ali da on ne ide dalje. Svi su mi tako rekli.

Ne ele slijediti Thennete u brda Aghroniagha. A onda sam uo da ste vi
stigli sa Zemlje." Pokuao je zapodjenuti normalan razgovor. Oi su mu i
dalje bile izluene. "Kako je sad tamo?"
"Ovdje je bolje", ree kapetan John MacShard. "Znai, otili su u brda
Aghroniagha? Kada?"
"Prije kakvih dva dana..."
Kapetan John MacShard okrenuo se i slegnuo ramenima.
"Znam", ree trgovac. "Ali ovo je bilo drukije. Nisu je mislili pojesti
niti... niti... igrati se s njom...." Koa mu se vidljivo najeila. "Pazili su da je
ne povrijede. Kao da je bila namijenjena nekom drugom. Moda velikom
trgovcu robljem? Pazili su da ni kap njihove sline ne padne na nju. Ali mene
su dohvatili." Ispruio je iskrivljenu granu spaljenog mesa koja je nekad
bila njegova podlaktica.
Kapetan John MacShard duboko je udahnuo i poeo skidati izme.
"Koliko?"
"Sve. Koliko god."
"Dugovat e mi milijun konvertibilnih deena ako je dovedem ivu. Za
mentalno zdravlje ne mogu odgovarati."
"Dobit e novac. Obeajem. Zove se Mercedes. Slatka je i potena jedina dobra stvar koju sam ikad stvorio. Bila je kod mene... za praznike...
njena majka i ja..."
Kapetan John MacShard krenuo je prema svom drvenom krevetu.
"Polovicu sutra ujutro. Daj mi malo vremena da spremim novac na sigurno.
Onda kreem. Ali ne prije toga."
Nakon to je Morricone otapkao, s koracima koji su bili sve tii i tii sve
dok se nisu izgubili u opoj galami opake ulice, kapetan John MacShard
poeo se smijati.
To nije bio smijeh koji bi itko poelio ponovno uti.

TREE POGLAVLJE

Neobeana zemlja
Brda Aghroniagha stvorila su se kad je krupni asteroid udario u to
podruje nekoliko milijuna godina ranije, ali iroko prostranstvo livada i
potoka oko njih nikad nisu uspjeno naselili ljudi iz rasa kapetana Johna
MacSharda. To podruje nije ni priblino bilo onakvo kakvim se inilo.

U prvim su danima doli mnogi doseljenici koje su privukle voda i trava.

Jedva da je pokoji izdrao mjesec dana, a kamoli cijelu sezonu. Voda i
trava postojale su na Marsu zbog Blakea, tera-planera. On je tome posvetio
cijeli svoj ivot, mijeajui ponovno i opet skupine disparatnih gena, sve
dok nije dobio neto poput trave i neto poput vode to je moglo preivjeti,
moda ak i napredovati i razmnoavati se u neplodnoj klimi Marsa. Jedna
vrst tekuih algi i jedna vrst mahovine, ali s toliko genetskih modifikacija da
im je matematiki pedigre mogao popuniti cijelu knjigu.
Blakeove velike postaje za pumpanje atmosfere transformirale su zrak
na Marsu i uinile ga dovoljno bogatim da ga mogu disati i Zemljani.
Namjeravao je cijeli Mars pretvoriti u plodna polja kakva je na Zemlji
gledao kako propadaju. Neki su vjerovali da je postao previe ambiciozan,
da je, umjesto da vri volju Boju, poeo vjerovati da je on sam Bog.
Isplanirao je grad po imenu Novi Jeruzalem, i zamislio njegove zgrade,
parkove, potoke i ukrasna jezera. Posadio je svoja eksperimentalna polja i
doveo prve, pionirske dobrovoljce te im dao sjeme koje je stvorio i gnojivo
koje je dizajnirao. Pod nefiltriranim marsovskim suncem dogodilo se neto
to se nije dogodilo u njegovim laboratorijima.
Blakeov je Raj postao gori od istilita.
Njegovi zeleni izdanci i hihotave fontane razvile su neku vrst
inteligencije, uitak u odreenim izvorima hrane, sredstva da ih pronau i
uine jestivima. Ti su se izvori hrane najee nalazili u Zemljanima. Hranu
se moglo privui kao to anemona privlai kukca. Plijen bi vidio slatku
vodu, zelenu travu, i rado bi se bacio duboko meu pohlepne izdanke, u
ednu tekuinu, koja ga je rado provarila.
I tako su oevi gledali kako im djeca pogibaju pred oima, ubijena i
apsorbirana u trenutku. ene su vidjele radine mueve kako pogibaju prije
nego to su i same postale hrana.
Blakeovih sedam pionirskih obitelji potrajalo je godinu dana, a bilo je
nakon toga i drugih koji su sa sobom donijeli sigurna sredstva za pobjedu
nad takozvanim rajskim virusom, koji su izazivali gladnu travu i tekuinu,
koji su je namjeravali pripitomiti. Jedan po jedan, i oni su otili nahraniti
ono to je trebalo hraniti njih.
Postojali su naini da se preivi Raj. Kapetan John MacShard ih je
poznavao i isprobao. Neko se vrijeme specijalizirao za pronalaenje
ostataka iza doseljenika, pisama, dokumenata, dragog kamenja.
Nauio je kako moe ivjeti, bar kratko vrijeme, unutar Raja. Stalno je
dizao cijenu, sve dok nije svima postala previsoka.

Tad je prestao. On se tako samo borio protiv dosade. Nitko nije znao
to radi sa svim tim novcem, ali na sebe ga nije troio.
Jedini novac koji je kapetan John MacShard ikad javno troio u velikim
koliinama iao je na popravke i prepravke onog njegova broda, starog
poput njegova oruja, broda koji je pronaao kraj Prstenova i zauzeo
pravom nalaznika. ak ni trgovci starim metalom nisu htjeli taj brod. Metal
od kojeg je bio nainjen mogao je postati otrovnim na dodir. Poput oruja,
ni brod nikome nije doputao da dodirne.
Kapetan John MacShard platio je vozau phunta mijeane rase da ga
odveze do ruba Raja, i obeao je oznojenom vozau dovoljno novca da
kupi cijeli novi phunt ako prieka dok se MacShard ne vrati i odvede ga
natrag u grad. "I bilo kojeg drugog putnika kojeg moda dovedem", dodao
je.
Phunter je bio skoro izbezumljen od straha. Tono je znao to
inteligentni zeleni korov moe uiniti, a uo je i prie o potocima koji su
progonili ovjeka i po pola puta do Donjeg Grada, i izjeli ga na mjestu.
Ispili, govorilo se. Nitko zdrave pameti, bilo Zemljanin bilo Marsovac, ne bi
se izloio opasnostima Raja.
Nije samo krajolik bio opasan, bili su tu i Thenneti.
Thenneti, iji je sastav bio neprobavljiv za Raj, cijele su godine udobno
mogli prolaziti onuda, izlazei samo povremeno da napadnu ljudska
naselja, sigurni da ih se ni jedna potjera nee usuditi slijediti natrag u
njihov grad tunela, Kong Gresh, duboko u sreditu kratera Aghroniagh, koji
je leao usred brda Aghroniagha, gdje korov nije rastao a potoci nisu tekli.
Thenneti su napadali iz zadovoljstva. Najee kad su eljeli uitak.
Ljudsko meso za njih je bilo skoro droga, toliko su ga eljeli. Bili su okrutan
narod i uivali su u svojim zarobljenicima, odravajui ih na ivotu ponekad
i tjednima, osobito ako bi se radilo o mladim enama. Ali uivali su i u
ubijanju. Schomberg je to jednom ivo opisao: to dulje muke, to slae
meso. Njegove su se muterije ponekad pitale odakle mu shvaanje takvih
umova.
Kapetan John MacShard znao je da Mercedes Morricone ima ansu za
ivot. Nadao se da e, kad je pronae, jo uvijek eljeti tu ansu.
to je ono Morricone rekao, da su Thenneti pazili na nju? Da su je
uhvatili za nekog drugog?
Koga?

Kapetan John MacShard to je i sam elio saznati. Nitko ve godinama

nije morao plaati Thennetima za djevojke. Ratovi meu planetima
potjerali su na ulice dovoljno privlanih djevojaka na biranje. Nitko ne bi ni
primijetio kad bi povremeno neka od njih nestala.
Ako su je Thenneti mislili prodati za hranu koja e im trebati za
nadolazeu Dugu zimu, morat e paziti da im roba bude vrhunske kvalitete,
a Mercedes je moda bila i tono naruena. Vjerojatno je jo uvijek bila
iva i sigurna. Zato kapetan John MacShard nije smatrao da gubi vrijeme.
A to je bio jedini razlog da zae tako duboko u Aghroniagh, gdje
Thenneti nisu bili najvea opasnost.

ETVRTO POGLAVLJE

Pakao pod brijegom

Bilo je teko povjerovati da su Thenneti ikad bili ljudi, ali nije bilo
sumnje da govore jednim grubim oblikom engleskog. Govorilo se da su to
degenerirani potomci sruenog zemaljskog broda koji je otiao iz Houstona
prije nekoliko stoljea, nosei politiki istrani odbor koji je istraivao
izvjea da zemaljske rudarske kompanije koriste lokalnu radnu snagu kao
roblje. Izvjea su bila tona. Rudarske kompanije su se pobrinule da asni
senatori nikad ne vide te dokaze.
Kapetan John MacShard nosio je vlastiti energetski oklop. Zujao mu je
na tijelu, od stopala do tjemena. Svilenkasta energija, meka poput djeje
ruke, kovitlala se oko njega kao atmosfera. Treptao je i zujao od sloenih
krugova koji su mu ocrtavali vene i arterije, slijedei krvotok. Ta mjeavina
tihih zvukova dobila je nepravilan ritam od kuckanja njegovih notorno
opasnih antigravitacijskih regulatora, dok je letio tri centimetra nad
gladnom, aputavom travom, plodnim i zavodljivim potocima Raja.
Samo se jednom spustio, meu ruevine onog to je trebao postati grad
Novi Jeruzalem, gdje trava nije rasla.
Tu je trao dugakim koracima kojima je bre napredovao, i
istovremeno
ponovno
punio
kratkotrajne
pogonske
jedinice
antigravitacijskog odijela.
Bio je posve oklopljen borbenim odijelom vlastitog dizajna, s vidljivom
koom udne, vojno-zelene boje iza preklopljenih energetskih titova, s
umjetnim krgama koje su obraivale atmosferu da proiste maksimum
kisika. Oko njega, dok se kretao, bila je nestabilna aura koja je zujala

zlatnim i prozranim zelenilom, poskakujui i cvrei kad bi se elementi u

njegovom oklopu mijeali i reagirali sa esticama poluumjetnog
marsovskog zraka, pretvarajui ih u otrovna isparenja koja bi ubila ovjeka
koji ih izravno udahne. Zato je kapetan John MacShard nosio ljem. Najvie
je nalikovao glavi kakvog ukrasnog dupina, dugih poteza i barokne
simetrinosti, s kompliciranim, sloenim icama vidljivim kroz pleksideksnu
kou, dok je makroinenjerski pogon koji mu se svijao izmeu lopatica
djelovao skoro poput krila. Mogao je biti jedna od zaboravljenih zvijeri
Starijih, na kojima su jahali protiv Bast-Na-Gira kad su nastajali prvi mitovi
Marsa. Vizir od prozirnog elika jo je pojaavao dojam izvanzemaljskog,
poveavajui mu i zakrivljujui oi. Postao je nevjerojatno stvorenje iji bi
obris naas zbunio svakog sluajnog promatraa. Tu je bilo stvari koje su
se hranile i Thennetima i ljudima. Kapetan John MacShard trebao je samo
sekundu prednosti da preivi. Ali ta sekunda bila je kljuna.
Opet je bio u zraku, punih baterija. Sad je postao blistavi bakreni aneo
koji juri nad ednom travom i gladnim rijekama Raja sve dok konano nije
stao na ljunane padine planina Aghroniagha.
Lanac je zapravo bio rub ogromnog, strmog kratera. U sreditu kratera
bilo je udnih depova plinova koji su nastajali kao nusproizvod praine s
odreenih stijena u dodiru sa suncem. Ti su plinovi predstavljali okoli u
kojem su se Thenneti razmnoavali i spavali, jer oni su samo ogranieno
vrijeme mogli preivjeti izvan onog to su prvi zemaljski istraivai nazivali
njihovim "oblacima". Veina plinova, koji su na ljude djelovali hipnotiki, u
njihove se brloge uvlailo kroz otrouman sustav otvora i runo pogonjenih
ventilatora. Bila je to jedina tehnologija koju su Thenneti koristili. U
ostalome su bili primitivni, premda matoviti ubojice koji su uivali u sporoj,
perverznoj smrti svega ivog, ukljuujui tu i svoje vlastite bolesne i
ranjene. Samoubojstvo je bilo najei uzrok smrti.
Dok je kapetan John MacShard jurio kroz stijenje i konano stigao do
zidova kratera, znao je da mu je preostalo jo moda nekoliko sati da spasi
djevojku. Thenneti su znali kako postaviti ljude da ih plinovi omame i
ispune blaenstvom. Thenneti su znali kako zabavljati ljude.
Ponekad bi putali ljude da se tako osjeaju danima, sve dok se ne bi
previe opustili.
Onda bi uinili neto to bi u rtvi proizvelo naglu navalu adrenalina. A
nakon toga bi nastupio nezamisliv komar. Nezamisliv, jer nijedan ljudski
um ne bi mogao zamisliti takvo muenje i zadrati pamenje ili razum.

Nijedan, to jest, osim kapetana Johna MacSharda. A bilo je pitanje je li um

kapetana Johna MacSharda jo u pravom smislu rijei ljudski um.
Ovdje sam bio zakasnio. To je njena kost i ogrlica. Ovo je prolaz prema
sredinjoj prostoriji. Ovdje se plin sputa. Sve su te misli prole kroz
njegovu glavu dok se vraao svojim koracima preko otrog kamenja i
nestabilnog ljunka. etiri su ga puta platili da se zaputi na teritorij
Thenneta. Dvaput je uspjeno doveo ive rtve, oba puta jo relativno
prisebne. Jednom je donio mrtvo tijelo. Jednom je ostavio tijelo tamo gdje
ga je naao. Sedam puta prije toga, znatielja ga je dovukla tamo. Onog
puta kad su ga uhvatili, anse za bijeg bile su mu minimalne. Bio je
odluan da se ne da opet uhvatiti.
No ovoga puta, meutim, bilo je neeg drugaijeg u sumornom,
zadimljenom krajoliku kratera i iljaka. Vladala je neka tiina koju kapetan
John MacShard nije znao objasniti. Dojam oekivanja. Dojam promatranja.
Budui da nije mogao uiniti nita osim ignorirati instinkt, spustio se u
pukotine i poeo napipavati put do prvih hodnika u kremenu. Ubio je pet
thennetskih straara skoro bez razmiljanja dok se nije poeo sputati u
veliki glavni prolaz prema thennetskom podzemlju. Uvijek je Thennete
ubijao s udaljenosti ako je ikako mogao. Njihov otrov mogao bi spaliti
osjetljive krugove i unititi mu oklop i sustav za odranje ivota.
Jo troje Thenneta je palo ni ne znajui da su mrtvi. Kapetan John
MacShard nije ih oklijevao ubiti kad god bi naiao na njih. Ubijao ih je iz
principa, kao to su oni ubijali iz navike. to je manje Thenneta, to bolje za
sve. A svako mu je mrtvo tijelo nudilo i neto korisno dok se uljao prema
dolje, kroz pomone tunele, slijedei jo uvijek poznate puteve.
Zidovi spilja bili su prekriveni zgruanom krvi i smeem koje su Thenneti
koristili kao graevinski materijal. Uglavnom su bili vrsti, ali svako toliko
postali bi meki i skliski. Kapetan John MacShard morao je prilagoditi
korake, zahvalan za svoje krge i oklop, jer zbog njih nije morao mirisati ni
dodirivati nita od toga, premda bi mu se zrani sustav svako toliko
preopteretio i naslutio bi odvratan smrad.
Ali neto nije bilo u redu. Oklop mu je poeo drhtati i pucketati. To je
bilo upozorenje. Kapetan John MacShard zastao je u skliskom prolazu i
razmotrio povlaenje. Inae bi bilo vie Thenneta, mukih i enskih, koji
pune prolaze, bavei se svojim poslom, brinui se za jaja, muei hranu.
Opsjeo ga je turoban osjeaj da se ne bi mogao lako vratiti, da je ve
uao u klopku. Je li to klopka pripremljena ba za njega? Ili je plijen
nasumian? Thenneti kao ne razmiljaju. Je li mogue da Thenneti imaju

novo vodstvo i ire ciljeve? Kapetan John MacShard njuio je inteligenciju.

To je inteligencija. I to ne neka koju je ve nanjuio. Ne na teritoriju
Thenneta. Tu je uglavnom njuio uas i odvratnu zluradost.
Ovdje dolje je bilo neto drugo. Neto to je imalo osobnost. Neto to
je imalo ambicije. Neto to je i u tom asu skupljalo mo.
Kapetan John MacShard nauio se vjerovati svojim instinktima, a
instinkti su mu govorili da bi se morao boriti za povratak na povrinu.
tovie, imao je nelagodan osjeaj o tome s ime bi se morao boriti...
Najbolja mu je ansa bila da se pretvara da nita nije primijetio ali da
pazi na tu inteligenciju dok trai trgovevu ker. Kako se ono zvala?
Mercedes?
Uski, smrdljivi tuneli thennetskog grada bili su mu poznati, ali sad su se
otvarali, postajali iri i vii, kao da su Thenneti radili na njima. Ali zato?
A onda, odjednom, val misli udario je u njegov um - val koji je
odzvanjao snagom plime. Skoro da mu je preprijeio put. Trebao mu je jo
samo trenutak prije nego to mu se smisao misli razbistrio.
Vie ne. Vie ne. Ja sam ta. I nisam samo odabrana. Ja sam Shienna
Sha Shanakana od ute Cijene, i opet u postati boica kakva sam bila dok
je Mars bio mlad. Platila sam utu Cijenu. Uzimam si ovaj sunev sustav. A
zatim u uzeti i cijeli svemir...
Djevojka? Kapetan John MacShard nije mogao zaustaviti pitanje.
Sve to je dobio bio je val ruganja koji ga je opet udario, skoro
tjelesnom snagom.

PETO POGLAVLJE

Drevno i moderno
Jedan glas poeo je aputati kroz vijugave tunele. Bio je hladan poput
svemira, vrst i otar poput elika s Merkura. enka Mercedes je nestala.
Nema je vie, Zemljane. Nema nieg od nje, osim ovog mesa, a ja ga ve
mijenjam po svome ukusu. Ona e proizvesti jaje. Prvo tijelo, a zatim cijeli
planet. Zatim sustav. Zatim zvijezde. Opet emo se razviti. Gostit emo se
po volji meu Galaksijama.
Znai to je to! Jo jedan drevni marsovski duh koji pokuava vratiti
svoju nekadanju snagu. Ti su stvorovi poubijani, protjerani, zatoeni jo
davno, tijekom posljednjeg, stranog marsovskog rata.

Dosegli su ogromnu razinu intelektualne moi, vladajui planetom i

utjeui na cijeli sustav kad su postali sposobni bacati svoju mentalnu
energiju kroz meuplanetarni svemir, upravljati udaljenim inteligencijama i
vladati njima.
Smatrali su se bogovima, premda su u mnogim pogledima bili smrtnici.
Upravo je njihova arogancija i odgovorna za njihov pad.
Njihove su ambicije postale tako apstraktne i neobine da su zaboravili
obine ljude, one koji nisu odabrali njihov udan put, iji su ivoti uniteni
kad su Stariji iskoristili sve planetarne resurse da poveaju svoje moi.
Postali su opsjednuti besmrtnou, zapisujui se na nevjerojatne dragulje
koji su sadrali sve potrebno da se rekonstruira cijela jedinka. Sve osim
obinih ljudi koji e dragulje staviti na potrebna mjesta i zapoeti proces
koji je zahtijevao puno ljudskih resursa i na kraju sve stajao ivota. Jer
veina obinih ljudi umrla je od gladi i dehidriranosti dok su te moi
pljakale planetarne resurse, topei polove tako da je prvo nastalo preobilje
vode, vrijeme poetka moi za morske kraljeve, ali onda je, isto tako brzo,
poelo i isparavanje, nestanak u svemir, jer vie nije bilo zatitnih slojeva
ozona i kisika. Voda se nije mogla vratiti. Bio je to trenutani bljesak u
beskraju svemira, i neizbjeno je nestao prema suncu.
Kapetan John MacShard je sve to znao jer je to znala i njegova majka.
Nije poznavao svoju majku, nije znao da se izlegao, ratoborno, zaplakano
neovisno stvorenje, iz jajeta koje je ona spasila, dok su ona i njen suprug
umirali, rtve nemilosrdne klime planeta. Nije znao otkud je doao ivjeti
meu majmunolikim starosjediocima. Plemenski orijentirani Merkurijanci bili
su zapanjeni njegovom osunanom, blijedom koom, tako razliitom od
njihovih tamnozelenih koa. Smatrali su ga jednim od svojih. Nauili su ga
cijeniti. Odabrali su ga za neku vrst voe. On ih je vodio do hrane i branio
ih od divovskih kamenih zmija. Nauio ih je kako ubiti zmije, kako spremiti
njihovo meso. Zvali su ga Tan-Arz, ili Smeokoi.
Tan-Arz mu je bilo ime sve dok ga Zemljani napokon nisu nali. Brat
njegova oca platio je za potragu, platio je da ga vrate na Zemlju tijekom
onog kratkog Zlatnog doba, prije nego to je planet opet zapao u graanski
rat. Natrag u staru domaju. Natrag u Irsku. Natrag u Dublin, i Trinity
College. Zatim na Sveuilite South London.
Dublin i London nisu civilizirali kapetana Johna MacSharda, ali su ga
nauili ponaanju gentlemana. Nisu obrazovali kapetana Johna MacSharda,
ali su mu oblikovali iskustvo. Sad je shvaao svoje neprijatelje, kao i svoje

prijatelje. I shvaao je da je zakon velikih korporacija isti kao zakon koji je

nauio na Merkuru.
Ubij ili pogini. Ne vjeruj niemu i nikomu. Mo znai ivot. Mogao ih je
nanjuiti. Prezirao ih je veinu, premda su zapovijedali milijunima. Oni su
bili od njegove vrste. Oni su bili njegova vrsta koja je omekala, postala
opsceno pohlepna, dekadentna do sri.
Instinktivno ih je elio istrijebiti, ali oni su ga nauili da im slui. I on im
je sluio. Isprva, kad su poeli ratovi, prijavio se kao dobrovoljac. Sluio je
dobro i asno, ali kako su ratovi postajali prljaviji a sukobi nejasniji, uhvatio
se kako se povlai.
Shvatio je da u veini sluajeva ima vie simpatija za oajne ljude s
kojima se bori nego za velike patricije Republikanske Zemlje.
Kad je odbio sudjelovati u osobito krvavoj operaciji, obiljeili su ga
izdajnikom.
Kao odmetnik stigao je na Mars. Progonili su ga sve do crvenih pustoi, i
znali da ne moe preivjeti.
Ali Mars je bio odmaralite u usporedbi s Merkurom. Kapetan John
MacShard je preivio. I kapetan John MacShard je napredovao.
Sad je upravljao vlastitim brodom, velianstveno stranom Vojvotkinjom
od Malfija, mrmljavom i baroknom u svojoj stalno nemirnoj tami. Sad je
mogao birati koga hoe ubiti a koga nee ubiti.
Nije imao financijske potrebe da nastavi s tim opasnim ivotom, ni
osobite sigurnosti koju bi mu to donijelo, pa ak ni sigurnosti poznatog. Ni
od ega nije bjeao. Nije u sebi nosio nita sa ime se ne bi mogao suoiti.
inio je to zato to je bio on.
Bio je kapetan John MacShard, a kapetan John MacShard bio je
stvorenje akcije, stvor koji je u potpunosti oivio samo kad bi mu ivot bio
u opasnosti. Divlje stvorenje koje ezne za opakim, divljim mjestima u
svemiru, njihovim ljepotama i njihovim opasnostima.
Ali kapetan John MacShard nije elio umrijeti ovdje, u ljigavim
jazbinama neljudskih Thenneta. Nije elio sluiti sumanutim ciljevima starih
marsovskih boiaka koji su vidjeli kako im besmrtnost polako blijedi i
eznuli za starom slavom.
Ti, kapetane Johne MacShard, e mi pomoi. A ja u te nagraditi. Prije
nego to umre, uinit u te ocem nadnaravnog. Ve sad, krv mojih
Marsovaca mijea se s tvojom. Ba zato si savren za moje planove.
Johne MacShard: ti vie nisi zemaljski djeak koji je odrastao u divljini s
poluljudima Merkura. Ti si od nae krvi, jer tvoja majka bila je izravan

potomak najveeg Morskog kralja, a Morski kraljevi bili su naa vlastita

djeca - tako da se puno nae krvi ve pomijealo s tvojom, i ti se ve
zamalo jedan od nas.
Pusti krv da te dovede kui, Johne MacShard.
"Moja krv je moja vlastita! Ne pripada nikome osim meni! Za svaki njen
atom sam se morao izboriti!"
To je krv bogova i boica, Johne MacShard. Kraljeva i kraljica.
"Svejedno je moja. Pravom nasljedstva!" John MacShard sad se sav
pretvorio u agresivnost, premda su glasovi koji su mu se obraali bili
strpljivi, razumni. Ve je uo sline glasove. Dok je leao grei se u
vlastitim izluevinama na pokusnom stolu Starih.
No, tvoja zemaljska krv je ba ono to e nam vratiti staru slavu. Taj
vitalan, izdrljiv, nerazrijeen tok vratit e nam nae moi i natjerati Mars
da se sjeti starog straha od neljudi koji su vladali njime prije vladavine
Morskih kraljeva.
Dobrodoao kui, kapetane Johne MacShard, posljednji Morski kralju.
Dobrodoao kui u palau Kraljice Shienne Sha Shanakane, sedme od
sedam sestara koje uvaju hram zvjezdanog jezera, sedmu od sedam
zmija, arobnicu utihnule citadele u kojoj je spavala previe stoljea.
Onaj mali smrtnik dobro je obavio svoj posao, premda nesvjesno.
Trebala mi je utroba njegove keri, i trebao si mi ti, Johne MacShard. A sad
imam oboje. I ponovno u se izlegnuti iz velikog jajeta, u potpunosti
vrativi svoje moi i svoj poloaj.
Gledaj, kapetane Johne MacShard! Tajne utihnule citadele!

ESTO POGLAVUG

Kraljica kristalne citadele

Odjednom, Polumarsovca je okruio kristal. Kristal u duginim bojama,
koje su bljeskale i mrmljale na hladnom vjetru to je puhao iz svih
smjerova prema sreditu, gdje je sjedila zlatna ena, smijeei mu se,
dozivajui ga, i naas mu praznei glavu od svih misli dok je teturao prema
naprijed. Nije elio nita osim da se spari s njom. I umro bi da to ostvari
ako treba.
Kapetanu Johnu MacShardu trebalo je nekoliko dugih sekundi da opet
ovlada sobom. Lica su se stvarala u kristalnim tornjevima. Poznata lica. Lica
prijatelja i neprijatelja koji su pozdravljali kapetana Johna MacSharda i

pozivali ga da im se pridrui, u dobrom drutvu, za cijelu vjenost. Bili su to

sirenski glasovi koji su iskuavali Odiseja i njegove ljude preko pustoi
svemira. Mone inteligencije uhvaene u neunitivi kristal. Inteligencije koje
bi se, legenda kae, mogle osloboditi udarcem svetog maa u ruci jednog
ovjeka.
Kapetan John MacShard zadrhti. On nije imao takvog maa. Samo svoj
drhtavi pitolj Banning u tekoj mrei. Poloio je ruku na svoj pitolj i to
kao da ga je umirilo.
Njegovi bijeli vuji zubi stisnuli su se u uskoj vilici. "Ne. Ja nisam tvoja
budala, i nisam Zemljina budala. Ja sam svoj ovjek. Ja sam kapetan John
MacShard. Ni jedno ivo bie u cijelom svemiru nije slobodnije od mene, i
nije spremnije od mene da se bori za svoju slobodu."
Da, mrmljao je glas u njegovoj glavi. Bio je to zavodljiv glas. Pomisli na
mo i stoga slobodu koju e imati kad se spojimo... Mo da ini to god
eli, da ima to god eli, da postigne to god eli. Rodit e se
ponovno kao Gospodar svemira. Sve to postoji bit e tvoje, da zadovolji
svaku tvoju elju...
Glas je bio pun svega enstvenog. Skoro da je mirisao. Vidio je obris
ocrtan u sreditu kristalne palae. Gipko mlado tijelo s valovima zlaane
kose, odjeveno u zlato, sa zlatnim nitima koje su padale niz njena savrena
bedra, sa zlatnim koaricama koje su podizale njene savrene grudi i
zlatnim sandalama na njenim savrenim nogama. Vidio ju je posve jasno,
no inilo se da je udaljena za duljinu nogometnog igralita. Dozivala ga je.
"Ja samo elim mo da budem slobodan", ree kapetan John MacShard.
"A to ve imam. To sam ve odavno stekao. Nitko mi to nije darovao. Ja
sam je sam uzeo. Uzeo sam je na Merkuru. Uzeo sam je na Zemlji. Uzeo
sam je na Marsu, i uzeo sam je na Veneri. Ne proe ni godina dana a da
ponovno ne uzmem tu slobodu, jer je to jedini nain za ouvanje onakve
slobode kakvu ja cijenim. Sloboda je moja sr. Sve u meni boji se da zadri
tu slobodu. Nesvjesna je i trajna poput svemira samog. Ja nisam jedini koji
je ima ili jedini koji se zna boriti da je zadri. To je mo svih ljudskih junaka
koji su svladali nemogue uvjete i koje nosim u svojoj krvi. To ne moe
pobijediti. to god uinila, Shienna Sha Shanakana, to ne moe
nadvladati."
Smijala se negdje u njegovom umu. Taj mu je smijeh jurio kraljenicom,
preko bedara, niz noge. Bio je usmjeren. Pokazivala mu je moi svoga
nevjerojatnog duha.

Kapetan John MacShard promotrio je tijelo djevojke koju je doao

spasiti. Naravno, marsovska arobnica ju je opsjela, moda i potpuno. Ali je
li preostalo jo ita od djevojke? Morao je to doznati.
Natjerao se da krene naprijed i uinilo mu se da u djevojinim oima
vidi neto nalik zaluenosti. Onda je jedna druga inteligencija preuzela
kontrolu nad njenim licem, a oi su joj bljesnule eljnim bijesom, kao da je
boica pronala vrijednog protivnika. U tim je oima lealo drevno znanje
koje je, kad su se susrele s oima kapetana Johna MacSharda, vidjelo sebi
ravno iskustvo.
Ali sve to je kapetanu Johnu MacShardu bilo vano bio je onaj bljesak
ljudskih oiju, ljudskoga lica. Negdje, Mercedes Morricone je jo postojala.
To tijelo koje je pulsiralo neobinim, ukradenim ivotom i zasljepljujuom
inteligencijom jo je u sebi imalo djevojinu duu. To je bilo sve to mu je
trebalo.
"Vrati tijelo ljudskoj eni", rekao je kapetan John MacShard prebacujui
se na servo tako da mu se ruka podigla, automatski podiui Banning da se
uperi u zlatnu boicu koja mu se sad smijeila nemoguim obeanjima.
"Inae u ga unititi a pritom unititi i tebe. Ja sam kapetan John
MacShard, i sigurno zna da nikad nisam iznio prijetnju koju nisam bio
spreman i izvriti."
Ne moe me unititi time, obinim orujem. Ja svoju snagu izvlaim iz
svega ovoga - svih ovih - svih svojih drugova jo zarobljenih u kristalu. Na
kraju, naravno, moda u ih pustiti. Kad priznaju da sam ja Gospodarica
Srebrnog stroja.
I sad je kapetan John MacShard podigao pogled. Bilo je to kao da mu je
netko pogurnuo bradu. A iznad njega su se pruale uzbibane ice i
kovrave vrpce srebra koje su mu govorile uasnu istinu. Nesvjesno je
stupio u srce jednog od drevnih marsovskih strojeva.
arobnica je spremila klopku. I bila je to profinjena klopka, klopka koja
je pokazivala vrijednost njegove neprijateljice.
Klopka je iskoristila njegov vlastiti glupi ponos protiv njega.
Prokleo se kao idiota, ali ve je prouavao neobine zavijutke i petlje u
stroju, koji kao da su dolazili ni od kuda i nestajali nikamo. Lijevak srebrne
energije bio je na vrhu, visoko gore.
No, moda najdojmljivije, ta je srebrna citadela znanosti bila posve
utihnula.
Utihla, osim najblaeg apata, poput siktanja ljudskoga glasa, jako
daleko, slatke, uvjerljive sugestije te zavodljive arobnice koje se uvlae u

njegove sinapse, umiruju njegovu uvijek sumnjiavu duu, pripremaju ga

za veliki san, za dugi oprotaj...
Sve to je bilo divlje. Sve to ga je navelo da se bori za opstanak u
pustoima Merkura. Sve to je nauio u dubinama svemira i zaparenim
morima Venere. Sve to su ga uili na seminarima u Dublinu i meu
akademicima u Londonu. Sve je tog asa dolo u pomo kapetanu Johnu
MacShardu. A postojala je mogunost da to sve ne bude dovoljno.
Utihli kristali oko njega poeli su vibrirati, skoro pobjedniki. A tamo,
ispod pulsirajue srebrne vatre, boica je plesala.
Znao je zato Shienna Sha Shanakana plee, i oajniki je pokuavao
skrenuti pogled s nje. Nikad nije vidio neto tako lijepo. Nikad nije vie
elio enu. Osjetio je neto blisko ljubavi.
Uz priguenu psovku koja mu je otkrila zube, uzeo je Banning u obje
ruke, a prsti su mu letjeli preko udnih crta i obrisa na kuitu kao da svira
na glazbalu.
Boica se nasmijeila, ali nije prestala plesati. Ni kristali njene citadele
nisu prestali plesati. Sve se kretalo u profinjenoj, suptilnoj tiini. Sve ga je
zavodilo. Da je bilo glazbe, moda bi se lake opirao. Ali glazba je bila
negdje u njegovoj glavi. uo je melodiju. Ona mu je obuzimala noge i ruke.
Obuzimala um. Zar je i on plesao? Plesao s njom, u tim udnim, vijugavim
pokretima tako slinim zmijama koje su ih progonile na Merkuru sve dok on
nije postao lovac i pretvorio ih u hranu za sebe i svoje pleme?
Oh, snaan si i snalaljiv, moan i sve to jedan junak treba biti. Pravi
polubog, koji e se pariti s poluboicom i stvoriti monog boga, boga koji
e zatim stvoriti cijele nove svemire, beskonanost moi. Pogledaj kako si
prekrasan, kapetane Johne MacShard, kakav savren primjerak svoje vrste.
Srebrno zrcalo pojavilo se pred njim a on nije vidio ono to je ona
opisala, ve divlju zvijer koja je preivjela smrtonosne pustoi Merkura,
demonsko stvorenje koje je zaklalo Zelenog cara Venere i otelo planet iz
stiska Grodona Worbna, pobonog i zlokobnog robotskog kancelara
Ganimeda.
Ali slatkoa njena parfema, zvuk tih zlatnih, svilastih niti koje se taru o
njenu kou, uspon i pad njenih grudi, obeanje u njenim oima...
Sve je to kapetan John MacShard otresao, i uinilo mu se da vidi izraz
uenja, skoro divljenja, u tim stranim oima. Prsti jedva da su ga sluali,
ali kretali su se bez misli, iz iste navike, leprajui po Banningu, dodirujui
ga ovdje, ugaajui ondje. Glazbalo za izvanzemaljce.

Nikakva ljudska ruka nije trebala upravljati Banningom, koji nije bio
nazvan po svome tvorcu ve po prvome ovjeku koji je poginuo
pokuavajui otkriti kako radi. General Banning se ponosio svojim
iskustvom s izvanzemaljskim artefaktima. Nije umro odmah, ve od otrova
koji mu je izgrizao kou i polako probavio meso. Kapetan John MacShard
nikad se nije potrudio doznati kako Banning radi. Naprosto je znao kako se
sluiti njime. Onako kako mnotvo mladih panjolaca naprosto zna kako iz
gitare izvui najljepu glazbu.
Isti ti umovi za koje je kapetan John MacShard vjerovao da su izumrli
tamo iza Plutona, napravili su i njegov brod. Tom je brodu bila priroena
odreena filozofija, koja je odbijala veinu onih koji su se pokuavali
ukrcati u prostranu, odjekujuu nutrinu broda, ija je sama praznina bila
kljuna za funkcioniranje, za samo postojanje, i ista je ta filozofija postojala
i u oruju, a kapetan John MacShard nekako je razumio tu filozofiju i volio
je iste umove koji su je stvorili.
Potovanje je vjerojatno bilo upravo ono to mu je vie puta spasilo
ivot dok je uio osobine i savrenu ljepotu Banninga i broda.
Teko je disao. to je to radio? Plesao? Pred zrcalom? Zrcalo je sad
nestalo. Boica je prestala plesati. Zapravo, naginjala se prema naprijed
zurei u kapetana John MacSharda udnim oima u kojima su bljeskale i
odbljeskivale dugine boje. Rumene usne su se rastavile da pokau bijele,
jednake zube. Mlado meso sjajilo je od unutarnjih elja, nemoguih
obeanja...
Doi, Johne MacShard. Doi k meni i ispuni svoju plemenitu sudbinu.
A onda je kapetan John MacShard zamahnuo Banningom oko sebe, u
luku. Naciljao je kristale dok su nemogui krugovi i povrine pitolja
bljeskale i mijenjale se u magli, od zlata do bakra, od ada do srebra i zlata
dok je veliki pitolj naizgled rastao pod uurbanim dodirima kapetana
Johna MacSharda. No nita dramatino nije se dogodilo s kristalima.
Potamnjeli su, ali nisu se slomili. Svjetlo se od bljetavog dana pretvorilo u
zamagljenu no. Pala je zastraujua tiina.
Opet je mahnuo pitoljem. I opet je kristal izdrao. I to god bilo u
kristalu je izdralo. Bilo je tee vidjeti pokrete, moda zato to su se
stanovnici titili. Ali pitolj nije nita postigao. Tiina se nastavila.
A onda se zlatna djevojka nasmijala. Njen smijeh bio je najslaa glazba
u svemiru.
Kapetane Johne MacShard, zar si mislio da bi tvoj slavni pitolj mogao
pobijediti Shiennu Sha Shanakanu, sveenicu utihnule citadele, arobnicu

sedam satova? Glupavi Vitezovi vage koji su nas napali iz sazvijea Labud
nali su sebi ravnog. Oni su nas mislili nadjaati, ali mi smo ih sve pobili
ak i prije nego to su doli do unutarnjih planeta...
Podigao je pogled. Sad je bila puno blie. Njena zaudna ljepota
nadnosila se nad njim. Zastao mu je dah. Nije htio ustuknuti.
Te ljudske usne bile su pune spremljene energije drevnog Marsa dok su
mu se smijeile. O, da, kapetane Johne MacShard. Ti nisi ovdje sluajno.
Nisam poslala Thennete da otmu djevojku dok nisam doznala da e
uskoro sletjeti na Staru postaju. I ja sam rekla ocu da si ti jedino ivo bie
koje bi mu moglo pronai ker. I pronaao si je, zar ne? Pronaao si mene.
Pronaao si Shiennu Sha Shanakanu, koja je bila praina, koja nije
poznavala ovakvu elju nebrojenim tisuljeima, koja nije osjeala ovakvu
potrebu, ovakvu radosnu poudu...
Sad je kapetan John MacShard ipak ustuknuo, s velikim pitoljem
Banning labavo u omreju, zaljuljanim dok su mu ruke traile neto po
odjei. Sad su mu se ake stegle kraj bedara.
Boica oblizne svoje savrene usne.
Vidim li ja to znoj na tvome muevnom elu, kapetane Johne MacShard?
Jedna je ruka posegnula i blago mu dotakla elo. Osjeao se kao da mu je
netko kroz meso provukao uaren no. Ali dao bi ivot da opet iskusi taj
dodir.
Osjetio je jezik koji nije bio ljudski jezik. Lizao mu je meso. Uivao je u
njegovu mirisu, osjetu njegova vrstog, miiavog tijela, uskovitlane krvi,
zalupalog srca, pogledu na njegovu savrenu mukost. Bio je sve to ljudi
ili Marsovci uope mogu postati; sve to enka moe eljeti od mujaka.
Njen mu se dodir predavao, nudio mu mo koju, znao je, nikad nee
doista prepustiti. Uivao je ve u najiskusnijim zavodnicama, ali ovo je
stvorenje koristilo iskustvo stoljea, instinkte svoga ukradenog tijela, enje
enke koja nije poznavala nikakav osjeaj, samo goruu ambiciju, dulje
nego to je veini zemaljskih civilizacija trebalo da porastu i nestanu. A te
su enje bile usredotoene na kapetana Johna MacSharda.
Ti e biti otac nove marsovske rase, obeavala je dok je trljala svoj
zlatni grudnjak o njegova naga prsa. Umrijet e znajui da si ispunio
najuzvieniju moguu sudbinu.
A kapetan John MacShard joj je vjerovao. Vjerovao joj je iz dubine
svoga bia. Nita drugo nije elio. Nita nego da joj slui, kako god joj se
bude prohtjelo. Pitolj mu je zaboravljen visio na boku. Ispruio je ruke da
od nje primi to god mu eli dati, da joj da to god eli uzeti. Bila je istina.

Bio je njen. Da ga iskoristi i zatim vee tako da se kasnije njegov vlastiti sin
moe gostiti njegovim posveenim mesom i postati on. To mu je bila
sudbina. Vjeni ivot koji se pruao pred njim.
Ali prvo, apne ona, mora me zabaviti.
A onda je znao da mora napraviti sina, istjerati ostatke ljudskosti iz tijela
i promijeati krv u bolnim i dugotrajnim obredima parenja onih prvih
Marsovaca. Prila je da ga obgrli u taj posljednji, smrtonosni zagrljaj.

SEDM0 POGLAVLJE

Otrovani kale
Nali su Zemljanina nagog, negdje u Nestalnoj Pustinji, skoro stotinu
vrsta od brda Aghroniagha. Nije imao ni oklopa ni oruja. Koa mu je
visjela poput prljavih krpa s okrvavljenog, izmuenog mesa. Na obje noge
imao je duge, tamnocrvene crte od bedra do pete, kao da je na udove
pritisnut bijeli uareni ma. Vidio je, ali oi su mu bile okrenute unutra.
Mrmljao si je u bradu. Na izoblienim usnama bilo je pjene. Bulaznio je,
naizgled bez identiteta ili volje, a zvukovi koji su se povremeno otimali
duboko iz njegovih prsa bili su slini zavijanju divlje zvijeri. Povremeno bi
pak djelovao zabavljeno.
Patrola koja ga je pronala bila je traila venerijanske vercere chuffa, i
nije vjerovala da ita moe preivjeti u takvom stanju. Bili su to sujevjerni
tipovi. Isprva su mislili da je duh. Zatim su zakljuili da su ga uhvatili
duhovi, da je pao pod utjecaj onih mitskih Marsovaca smrznutih u
draguljima koji spavaju duboko u unutranjosti planeta. Neki od carinika
vidjeli su zemaljske istraivae koji su se vraali s ekspedicija u jedva neto
boljem stanju.
Ali onda je jedan od njih prepoznao kapetana Johna MacSharda i shvatili
su da je, kakav god bio neprijatelj koji ga je spopao tamo vani, morao biti
jako moan. Duge oiljke na njegovim nogama i rukama prepoznali su kao
tragove thennetskog otrova. Ali kako su tamo dospjeli? Tragovi nisu
nalikovali na uobiajeno thennetsko muenje.
Vodili su ga natrag prema Staroj postaji, gdje je bilo lijenika, ali on se
trgao, doao k sebi, i uurbano pokazao na Aghroniagh. Navodno je imao
drutvo.

Proli su sedamdeset vrsta prije nego to su im instrumenti otkrili ljudski

obris koji je leao u sjenci jednog kamena kraj boice. inilo se da je obris
jedva iv.
Kapetan John MacShard opet je zapao u trans im je ugledao Mercedes
Morricone. Pustio se. Konano je dopustio zaboravu da ga svlada.
Nikad se nee namjerno prisjetiti i nikad nikome nee rei na to ga je
natjerala Shienna Sha Shanakana, arobnica utihnule citadele kad mu je
opsjela um. Nikad nee priznati to joj je dopustio uiniti kako bi osigurao
uspjeh oajnikog, moda samoubilakog plana.
Znala je da ga nee moi u potpunosti kontrolirati i to joj je potaklo
znatielju, natjeralo je da si isproba moi na naine na koje ih nikad prije
nije mislila isprobati. Hranila se njime. Kuala mu je mozak kako bi
bogataica kuala komadi okolade, da vidi je li joj ukusan. Dio onog to
je uzela od njega odbacila je kao viak. Sjeanja. Privrenost. Ponos.
Ali onda se zbunila. Njena vlastita mo kao da je rasla i padala. Bio je
gol, razderavi si vlastito meso da je zabavi, puzao je i slinio da je zabavi.
John MacShard vie nije bio razumno bie. Ona mu je isisala sve to je njoj
nedostajalo. Isisala svu ljudskost. Ili se bar tako inilo...
Jer kapetan John MacShard nauio je sve to je trebao znati od
iskusnog sveenika s kojim je razgovarao u Donjem Gradu prije polaska.
Zadrao je dio svijesti koristei otrov Thenneta koje je ubio, drei ga u
lomljivim posudicama sve dok nije doao trenutak kad bi zatrebao tu razinu
bola da si sauva um od zavoenja Shienne Sha Shananake. Njen zagrljaj
probo ih je oboje. Ali on je namjeravao obrnuti aroliju. Obrnuo je put
veeg dijela energije koju je izvlaila iz svojih sunarodnjaka u njihovim
kristalnim zatvorima. Uvukao ju je u pitolj.
Jer pitolj nije samo isputao energiju, ve ju je i privlaio. Vlastitu je
snagu proizvodio iz planetarne, gdje god ju je mogao nai. Krv i dua koje
je isisala iz njega jo su bili pod njegovom kontrolom. Pustio je da ga
privue, pustio je da mu uzme duu, nekako zadravi vlastitu svijest dok
ga je ona prodirala, nekako se povezujui s tom drugom prestravljenom
krhotinom due i uma iz djevojke, kojoj je mogao dati snagu, ansu za
ivot.
Negdje u toj unitenoj, naizgled izludjeloj lubanji, jo se vodila borba,
kroz okrete i preokrete stranog prostor-vremena - borba za kontrolu nad
ljudskim biem koje je umrlo da bi boica preivjela. Ona nije usisala samo
ivotvornu krv kapetana Johna MacSharda, ve i njegov dijamantno otar

mozak, i njegovu volju. Volju koju, ironino, ona nije mogla kontrolirati.
Volju dovoljno jaku da zaposjedne poluboicu.
Kapetan John MacShard jo je bio tu. Zapravo unutar nje. I radio na
njenom unitenju. Nikad nije bilo jedinke odlunije da zadri svoj identitet
bez obzira na cijenu. Prizvao je sve to ima kad ga je ona zagrlila i slomio
je boice s otrovom koji je prikupio odThenneta. Otrov je spalio njegovo
tijelo kao i njeno. Djevojino tijelo postalo joj je beskorisno. Poela se
izvlaiti iz njega. A kapetan John MacShard je, dok je koa na njegovim
rukama i nogama bubrila od otrova, zadrao volju usredotoenu na svoj
cilj.
Zapanjila se kad je otkrila um moan poput njezinog - isto toliko
izvjeban u marsovskim oblicima kontrole i protukontrole uma koje su
Zemljani nazivali "mozgovnim natezanjem" i koje su profinjeni promatrai
prepoznavali kao kombinaciju mentalnog maevanja i mentalnog aha iji
ishod moe unititi poraenog.
Ali vreli otrov zadrao mu je um slobodnim od njene vladavine i
konano mu dopustio da se oslobodi iz njena zagrljaja. Krenula je prema
njemu, reei, viui, stvor sav od sirove energije, napustivi uniteno
ljudsko tijelo.
Onda se kapetan John MacShard natjerao da posegne za svojim
odbaenim Banningom. Pitolj je leao na hrpi odjee i krugova koju je
skinuo sa svoga tijela prije nego to je poeo skidati i meso, kao to je ona
zatraila.
Ali sve je to vrijeme njegova elina volja zadrala slobodu za bitne
dijelove. Sad je imao pitolj u rukama, a zlatni vrtlog koji je bio pravi oblik
Shienne Sha Shanakane, arobnice utihnule citadele, kretao je prema
njemu, pun trijumfa zbog spoznaje da je pitolj ve zakazao u lomljenju
kristalnih lijesova u kojima su jo bili zatoeni njeni roaci.
Kapetan John MacShard znao je vie o ljudima koji su napravili
Banninga nego ona. Njeni su ga ljudi naprosto ubijali. Kapetan John
MacShard istraivao je kulturu koju su ostavili u svome velikom, praznom
brodu. John MacShard imao je ljudsku osobinu koja je drevnim
Marsovcima, bez obzira na moi, oduvijek nedostajala i koja e im uvijek
doi glave. Oni nisu bili znatieljni o onima kojima su se hranili. Kapetan
John MacShard bio je znatieljan poput venerijanskog sabljastog tigra, ije
su reakcije bile ravne njegovima. Toliko je nauio od Vojvotkinje od Malfija.
Nije ni namjeravao unititi kristalne grobove svojim pitoljem. To bi jo
pohlepnih besmrtnika oslobodilo iz ionako krhkih zatvora. Umjesto toga,

iskoristio je pogon pitolja, elije koje su usisavale energiju kozmikih

razmjera, i koje su zatim pogonile pitolj prema potrebi. Instrument u
njegovim rukama mogao je u sebi sadrati sirovu energiju cijelog jednog
svemira - i ispljunuti tu istu energiju kamo god ga se uperi.
Pitolj nije zakazao u lomljenju kristala, ali je apsorbirao njihovu
ogromnu energiju.
Prikupio je energiju utihlih kristala u pitolj, tako da je arobnica vie
nije mogla koristiti. Njena energija, neobuzdana, poela se rasipati. Poela
se vraati u djevojino tijelo. Ali nije raunala na mo Banninga.
Bila je rastrzana izmeu vlastite oajnike enje za tijelom i
nemilosrdnog privlaenja Banninga.
MacShardov posljednji potez bio je da uzme djevojino naizgled
beivotno tijelo i pronese ga kroz vijugave, prljave tunele Thenneta, koji su
ve odavno svi pobjegli, i nekako je odnese na povrinu dok je boica
vritala i grmjela u svojoj kristalnoj komori. Cijeli planet kao da se tresao
od njenih frustriranih pokuaja da izvue jo snage od svojih zarobljenih
brae i sestara.
Bila je bijesna. Ne zato to je shvatila da bi mogla doista umrijeti, ve
zato to je jedan beznaajan mjeanac prijetio da je pobijedi. Nije mogla
podnijeti to ponienje.
Ugledao je kako ga slijedi silna kugla svjetla, a onda naas postaje lice.
Ne lice koje je prije vidio, ve lice istodobno odvratno i opsceno prelijepo.
Privlaio ju je, privlaio ju je izvanzemaljski pitolj koji joj je usisavao samu
duu. A onda mu se prestala odupirati. Mogla je ivjeti i dalje, kao to je
ivjela tisuljeima, ali odabrala je zaborav. Pustila je svoju svijest. Samo je
njena energija preostala, u energetskim elijama pitolja. Ali kapetan John
MacShard nikad nee biti siguran.
Samo su im prirodnije opasnosti stajale na putu prema vrhu. Konano
se ispruio, zadihan u rijetkom, kiselkastom zraku, pogleda uprta prema
gore.
Odjednom je tuan vjetar potegao tamnoplav zastor preko neba. Naas
se inilo da Mars opet ivi, kao to je ivio dok su mora oplakivala njegove
bogate, tajnovite obale.
Na povrini, kapetan John MacShard shvatio je da e morati ostaviti
Banning ako eli djevojku odvesti na sigurno. Imao je u sebi dovoljno
naboja da naini nevjerojatnu tetu. Ako ga netko neupuen dotakne,
mogao bi unititi ne samo sav ivot unutar stotinu metara, ve i dobar
komad planeta, ili neto jo gore. MacShard je pretpostavljao kako e biti

siguran od Thenneta, kao i od arobnice utihnule citadele. Nadao se da e

proi kroz Raj prije nego to opet ponu mirisati kao ljudi.
Stao je tek sljedee noi. Djevojka je bila jedva svjesna, ramena i noge
razorenih thennetskim otrovom, premda joj je lice, nekim udom, ostalo
netaknuto. Ostavio joj je ono malo vode to je imao i oteturao dalje. Hodao
je prema Starom Gradu kad ga je pronala carinska patrola.
Luki lijenici tresli su glavama. Nisu imali nade u njegov spas. Ali onda
se ubacio Morricone. Dao je prevesti kapetana Johna MacSharda na Fobos,
u slavnu kliniku Al Rhabia, gdje se njegova ki ve oporavljala. Radili su na
njemu. Milijardu deena potroeno je na njega i bio je spaen.
A spaavajui kapetana Johna MacSharda, zaeli su jednu novu vrst
gnjeva, duboko shvaanje nepravde koja puta invalidne djeake da prose
u marsovskoj praini i prevozi privilegirane na Fobos do najbolje nove
medicine nadohvat znanosti.
Nije bio nezahvalan Morriconeu. Morricone je odrao svoj dio pogodbe,
platio cijenu i jo vie. Nije krivio Morriconea zato to ovaj ne shvaa, jer
nema mate da zamisli kako za svakog spaenog junaka ima milijun obinih
ljudi koji nikada nee dobiti priliku da budu junaci.
Pronali su mu i pitolj. Nitko se nije usuivao baratati njime, ali iskopali
su ga iz dine waldosima i donijeli mu ga u zapeaenom spremniku.
Kapetan John MacShard vidio je Mercedes Morricone jo nekoliko puta
nakon to je otiao iz Klinike, dok je ekao da mu se brod preusmjeri u
skladu s novim uputama. Plastine operacije rijeile su je veine oiljaka.
Bila mu je vie nego zahvalna. Poznavala ga je kao to ga ni jedna ena
prije nije poznavala. I voljela ga je. Nije si mogla pomoi. Znala je da joj
kapetan John MacShard nema vie to ponuditi, sad kad joj je vratio ivot.
No moda je bilo neeg. Jasan osjeaj privrenosti, skoro kao ljubav oca
prema keri. Shvatio je, na svoje iznenaenje, da mu je stalo do nje. ak
joj je dopustio da poe s njim kad je ukrcao klinca na Vojvotkinju od
Malfija i pokazao mu divlje, nestabilne plinove i dragulje koji su bili njen
upravljaki sustav. elio je da djeak zapamti kako se brod moe shvatiti i
upravljati. A Mercedes se ponovno zaljubila, jer taj je brod imao
jedinstvenu ljepotu.
Kao u ali, rekla je da bi mogli biti vrsta mala pionirska obitelj koja
kree u svjetove iza zvijezda. Kako bi bilo divno stajati kraj njega dok on
vodi taj izvanzemaljski brod prostranim hodnicima multiverzuma, slijedei
pukotine nastale u nemogue udaljenoj prolosti kroz beskrajne slojeve

stvarnosti u meusvemirskoj tvari. Kako bi udesno bilo vidjeti prizore koje

e on vidjeti.
Sputao je teki spremnik u stalak koji je napravio za njega i koji je
stajao kraj njegova kompresijskog kreveta. Naruio si je novo energetsko
odijelo. Ono je otmjeno palucalo oko njegova tijela, ocrtavajui miie i
tetive dok se on otmjeno kretao za poznatim poslom, provjeravajui
zaslone i kugle, stupove bljetave snage.
Djeaku je bilo dovoljno gledati, razrogaenih oiju. I moda je shvaao.
Moda se samo pretvarao.
A moda se kapetan John MacShard pretvarao da je ne shvaa kad je
govorila o toj nemoguoj budunosti. Nije joj rekao to mora postati da bi
upravljao Vojvotkinjom kroz prostor i vrijeme. to mora prestati biti. to
ne smije vie eljeti, o emu ne smije nikad razmiljati.
Bio je blag kad ju je otpratio kui iz svemirske luke, odveo nju i djeaka
do velikih ulaznih vrata njenoga oca, poljubio je u obraz i posljednji put se
pozdravio s njom.
vrsto je stisnula djeakovu ruku. On je bio njena veza sa snom. Moda
e ak postati i njen najljepi san. Ona e ga obrazovati, rekla je, to se
najbolje moe u dananje vrijeme.
Djevojka i djeak promatrali su kapetana Johna MacSharda kako odlazi.
Njegovo savreno tijelo odjednom se ocrtalo naspram ogromnog,
grimiznog sunca koje je zalazilo za marsovski obzor. Traci crvene praine
plesali su mu oko nogu dok se sputao natrag prema kui njenoga oca,
meu umjetnim cedrovima i holografskim planinama. Priao je vratima,
naas se inilo da e se osvrnuti, predomislio se, i nestao.
Djevojka i djeak opet su stajali tamo sljedeeg jutra, na Staroj postaji,
dok je Vojvotkinja izlijetala na putu prema novim svjetovima, iza Plutona,
gdje se kapetan John MacShard nadao pronai ono to trai.
Dobio je neto vie od kozmike moi koja mu je leala u pitolju. Znao
je to je ljubav - obina, pristojna, slavna ljudska ljubav. Osjetio je to. Jo
je to osjeao.
Brod je glatko klizio, a njegova vlastita inteligencija preuzimala je
komandu. John MacShard okrenuo se od instrumenata i natoio si i te kako
potrebnu au Uskovitlane vode.
Zurei u veliku tapiseriju zvijezda, razmiljajui o svim svjetovima i
rasama koje ih sigurno nastanjuju, kapetan John MacShard okrenuo se od
svojih instrumenata.

Poput divljeg stvorenja, to je i bio, stresao je sa sebe prainu i uas, i

sjeanje na ljubav.
Dok je njegov strani brod proao kraj Jupitera, kapetan John MacShard
opet je pronaao svoje staro ja. Potapao je pitolj u posebnom spremniku:
njegov Banning je sad imao pogon ivotne sri bogova.
Uskoro e moi krenuti u lov na zbilja veliku divlja. Meuzvjezdanu
divlja.