Oh my God! Its full of stars!

MONOLITH
ALMANAH
ZNANSTVENO-FANTASTINE KNJIEVNOSTI

6
ZAGREBAKA NAKLADA
ZAGREB, 2003.

COPYRIGHTS:
The Berserker Throne 1985 by Fred Saberhagen
Player of the Games 1988 by lain M. Banks
The Hero 1972 by Joe W. Haldeman*
The Ultimate Earth 2000 by Jack Williamson*
The Hangman 1979 by David Drake for Hammer's Slammers, Ace.
Brain Wars 1996 by Paul DiFilippo
Krvosljednik i takori 2002 by Milena Benini
Gene Wars 1996 by Paul J. McAuley
The Scapegoat 1985 by C. J. Cherryh
Ender's Game 1977 by Conde Nast Corporation
The Night Of The Vampyres 1975 by Georg R. R. Martin*
Wolf Time 1987 by Walter Jon Williams*
Imperial 1999 by Jonathan M. Sullivan
Sonnies Edge 1997 by Peter F Hamilton
* published by agreement with authors c/o Ralph M. Vicinanza, Ltd.
SLIKA NA NASLOVNICI:
Copyright David Mattingly via Agentur Schluck GmbH.

Fred Saberhagen
BERSERKERSKI TRON
Ameriki pisac i urednik. Znanstvenu fantastiku poinje objavljivati 1961., a prvi
roman objavljuje 1964. (The Golden People). Ali najveu slavu kao autoru SF-a
donosi mu serijal Berserker koji se bavi estom temom znanstvene fantastike sukobom ovjeka i strojeva. Berserkeri su meuzvjezdani strojevi ubojice
programirani za unitenje svih ivih organizama. Njegov drugi serijal Empire of the
East bavi se jo jednom estom sf/fantasy temom - post apokaliptinim svijetom u
kojem je tehnologija zabranjena, a magija je neto to se moe nauiti. Njegov trei
serijal Dracula zapravo je obrada romana Brama Stokera Dracula u kojem zli grof
kasnije postaje superjunak obdaren brojnim moima i opremljen suvremenim
ureajima. etvrti serijal Pilgrim bavi se alternativnom povijeu i opisuje
pustolovine besmrtnog putnika kroz vrijeme koji najprije posjeuje drevni Egipat, a
zatim Ameriku u doba Lincolna.

Naslov originala: The Berserker Throne

Prevoditelj: Davor Banovi

Poglavlje I
Oko zelenog ljupkog svijeta zvanog Salutai, nebo je bilo oieno od uasa,
kakvo je bilo ve mnogo godina. Danas je nebo na dnevnoj strani planeta bilo
gotovo oieno i od oblaka, a u podne je tlo pod njime blistalo tisuama boja
ljetnog cvijea.
Ovdje na Salutaiju bio je Blagdan ivota, najvea godinja sveanost na
planetu, i u pol bijela dana sredinja je povorka prolazila kroz ulice maloga
grada posute svjee posjeenim pupoljcima.
Kroz ovaj osobit gradi prolaze mnogi kanali. To su isti, otvoreni vodeni
putovi i skoro su brojni kao i ulice. A danas su u kanalima na ulicama
Salutaija obilno rairene gomile ljetnih pupoljaka. Oni na vodi plivali su i
plutali na kontroliranoj struji. Ulice i rubnici kanala kao i gradske zgrade pod
podnevnim suncem odjekivale su od slavlja s deset vrsta glazbe koja se
istodobno svirala i pjevala. Zgrade, ulice, kanali kao i ljudi u njima i na njima
te ivue biljke koje su inile nadsvoene prolaze bili su pomahnitali od
ukrasa.
U sreditu spore ceremonijalne procesije milila su iroka, niska, kupolasta
terenska kola 1 u kojima se vozila Carica Osam Svjetova. Parada koja se
produavala ispred i iza njezinih kola nije bila vrlo dugaka, no ila je polako
kako bi svi u gradu koji su eljeli iz blizine vidjeti povorku i Caricu imali priliku
da to uine. A bilo ih je puno, u ovom gradu i du planeta, koji su ih eljeli
vidjeti. Rulja, ovdje na Salutaiju, sastavljena iskljuivo od ljudi koji-su-potekli-sa-Zemlje, izvikivala je ime svoje Carice na nekoliko jezika, a neki su ljudi u
gomili, dok su njezina kola s prozirnim krovom miljela kraj njih, mahali
zahtjevima i podizali zastave i transparente promovirajui ovu ili onu stvar.
Iako se povorka nije kretala velikom brzinom, ni sam grad nije bio velik.
Sunce Salutaija bilo je jo uvijek gotovo ravno nad glavama kada su sredinje
terensko vozilo i njegova pratnja pjeaka i drugih vozila izronili iz okruenja
uskih ulica staroga grada i iznenada uli u dobro kultivirano polje koje je jo
uvijek napola nalikovalo djevianskoj divljini.
Kako je kratka povorka za sobom ostavila tvrdo poploene ulice, gomila se
nije smanjila nego se jo poveala. Ovdje, sred golemog prostranstva nalik
parku, prostranstva koje je davalo vie prostora za okupljanje, ekala je jo
vea vreva. Gomila je bila dijelom sastavljena od radnika za vladu i zavisnika
1

U originalu "groundcar" - tipini SF izraz koji oznaava da se ne radi o hovercraftu ili antigravitacijskoj
letjelici, (nap. prev.)

regrutiranih u akciji i iscijevljenih iz oblinje prijestolnice. Ipak, veina ljudi je

dola po svojoj volji, da pozdrave monarhinju koja je bila dovoljno popularna
da izvue spontane osjeaje naklonosti od mnogih pripadnika svoga naroda.
Ovdje, u gomili, znaajna manjina ima na umu druge stvari, osim darivanja
nekritike naklonosti. Uoljivo je nedostajalo medijskog praenja povorke
uivo, no ipak je bilo povremenih prosvjeda. Kad god bi ti prosvjednici i
nositelji transparenata postali odvie brojni ili buni, ljudi iz osiguranja u
uniformama i bez njih pojavili bi se iznenada u velikom broju i kretali razbiti
skupove to je mogue njenije i tie. Nije bilo ozljeda. Narod Salutaija
poznavao je dugu tradiciju uljudnosti, i bili su gotovo univerzalno nesviknuti
na prisutnost nasilja, barem prema svojim sudruzima ljudima i sudruzima
graanima.
Ubrzo, okruena cvijeem i sporim valom amora koji je jo uvijek bio
prevladavajue sretan, povorka se zaustavila na rubu irokog, otvorenog
kanala. Sred iznenadno poveane prisutnosti uniformiranih sigurnosnih snaga,
Carica, jo uvijek visoka i kraljevskog dranja unato svojoj poodmakloj dobi,
ustane iz svojih niskih kola i, okruena vrlo ceremonijalnom pratnjom spusti
se preko nekoliko stuba na dok. Tu je stupila na teko nakienu barku-za-uitak koja je ekala da je primi lagano se diui i sputajui meu plutajuim
nanosima cvijea.
Tada je morala nakratko zastati, gledajui nazad prema obali, da obrati
svoju pozornost na delegaciju kolske djece koja su joj se spremala uruiti
naroiti buket.
Za mladia koji je promatrao s vrha malog brijega udaljenog stotinu
metara, sred ratrkanih rojti gomile, cijela je ta scena - rulje koja pljee,
djece koja pokazuju dobrodolicu, i beskonanog bombardiranja vidnog polja
pupoljcima - inila zaista vrlo lijep prizor.
Mladi se zvao Chen Shizuoka i sa svojom kovravom tamnom kosom koja
mu je okruivala gotovo aneosko lice izgledao je u tome trenutku vrlo
ozbiljno i nervozno, i vie negoli oni koji su ga okruivali. Rekao je svojoj
pratiteljici: "Sluaj ih. Oni ju jo uvijek vole."
Njih dvoje, Chen i mlada ena koja je stajala kraj njega, ekali su nekoliko
sati na vrhu brijega zajedno s pregrtom ostalih ljudi koji su promiljeno
izabrali ovo mjesto zbog jasna pogleda kojeg e ono sigurno omoguiti na
Caricu i povorku. Zadnjih nekoliko minuta Chen i njegova pratiteljica, ije je
ime bilo Hana Calderon, napeto su promatrali velianstven i radostan dolazak
povorke. Chen je volio Caricu, poput mnogo njezinih ljudi, i volio bi da je u
mogunosti da joj sad prie blie, dovoljno blizu da izvikne nekoliko srdanih

osobnih pozdrava i, moda, da joj susretne pogled. No danas je imao dunost

koja je iskljuivala zadovoljenje bilo kakve sline osobne elje.
Hana Calderon nije zapravo bila toliko mlada kao Chen; toga se trenutka
doimala tiom, manje nervoznom i unekoliko djelotvornijom. Ona je podigla
ruku i provukla ju kroz ravnu kratku kosu skroz od tamnih istonjakih oiju
koje su sad bile suene od procjenjivanja.
"Ja mislim", reklaje, njezin je ton nagovjetavao da blago grdi mladia, no
pazei pritom kako e to izvesti, "da je Blagdan ivota ono emu veina njih
klie."
Kao nehotino, Chen je pogledao u isto nebo na kojem nije bilo uasa, s
kojega je uvijek bilo mogue - a ove godine moda vjerojatnije nego lani - da
se uas vrati.
"Ja pretpostavljam", rekao je on svojoj pratiteljici, kao i obino
izbjegavajui prepirku, "da su osjeaji ove godine ponovno jaki. Zbog vijesti."
Hana Calderon je kimnula, pomiui svoj isklesani klasini profil gore-dolje,
bez skidanja oiju s Cariine barke. Dodjela naroitog buketa upravo je bila
dovrena, i plovilo je sad bilo gotovo spremno ponijeti Caricu na sljedeu,
vodenu etapu puta.
Mlada je ena rekla zamiljeno: "Pretpostavljam da jesu." Tada, jo uvijek
ne sklanjajui pogled s barke, posegnula je rukom da dotakne Chena.
Iznenadno svjeijim glasom, doda: "Jesi li spreman?"
Desna ruka Chena Shizuoke bila je dugo vremena spremna u njegovu
unutranjem depu steui mali plastini predmet. inilo mu se da njegovi
prsti cijelu vjenost steu taj predmet. "Spreman."
"Tada ga pusti. Sad!" Te su rijei bile naredba, naredba dana otro i
odluno, iako je Hanin glas bio previe tih da bi ga itko uo kroz amor okolne
gomile.
Stotinu metara nizbrdo od mjesta gdje su oni stajali, barka se upravo
poela kretati. Chen Shizuoka izvukao je siuni ureaj koji je stezao i
aktivirao ga drugaijim pritiskom prstiju. Bio je odaslan signal njeniji ak i od
veine elektronskih zraenja.
Iz gusto zbijene rulje ispod njih zauli su se iznenadni vrisci.
Nemojte se bojati! elio ih je uvjeriti Chen. On je znao kako su bezopasne
velike naprave na napuhavanje koje su iskrsnule iz kanala ispred i oko barke
koja je nosila Caricu. Veliki grubi oblici, izgledom nalik na velike sive
vodenkonje sa stare Zemlje potpuno su blokirali ukraenu barku. Sve naprave
koje su se napuhale na Chenov signal bile su privezane za dno kanala tako da
ih se ne moe lako odgurnuti. Velike poput vodenih konja, bile su razliitih

oblika, a sve su trebale predstavljati razliite modele berserkera, ali ne vie

doli na eprtljavi nain crtia. Sam Chen je inzistirao na tome tako da ih niti
jedno preplaeno dijete u gomili ne pobrka s uasnom stvarnou. Planeri
demonstracije nadali su se da e u publici pobuditi razmiljanje, a ne uas.
Znaajna je koliina rada potroena u proizvodnji naprava za napuhavanje,
a napor i naprezanje da ih se potajno postavi u kanal bili su, razmiljao je
Chen dok se u mislima vraao na to, vie nego to bi on ikada vie ponovno
elio prolaziti. Ne da bi on to odbio ponovno uiniti, pa i vie, ako bi mislio da
bi taj posao vratio Princa Tame, a nekoga od onih koji sada slue Carici na
visokim mjestima prognao na njegovo mjesto.
Iz vode su se pojavili udni oblici, sjajno-mokri i tamni i u gruboj formi
crtia tako da ih se ne moe zamijeniti s onime to su trebali predstavljati.
Jedan za drugim, u brzom slijedu, izbijali su na povrinu, ustri trzavi zamasi
prilikom njihova izdizanja gurali su u stranu potopljenu gomilu cvijea.
Gomila kraj kanala bila je u velikom meteu.
"Radi", Chen je, sretan, blago zapjevuio mladoj eni kraj sebe ne okreui
glavu da je pogleda. "Obavit e posao."
Iznenada su se odozdola zauli otri brujei zvuci i jo vie povika i jo vei
mete u gomili. Poetak prave panike. Neki od ljudi iz osiguranja koje je vie
svrbio prst na okidau izvukli su svoje pitolje i stvarno otvarali paljbu to je
imalo poraavajui uinak na bezopasnu napuhanu plastiku. Chen, s
iznenadnom, beznadnom zabrinutou, kao da je u daljini vidio dijete koje se
igra s opasnim orujem, dozvao je u sjeanja kako su narodu bili povrijeeni
osjeaji, i kako su se pojavili prosvjedi na samu najavu da e sljedei puta
kada Carica bude putovala meu svojim narodom ona biti praena jakim
sigurnosnim odredom.
A mnogi graani koji su prosvjedovali protiv sigurnosnih odredbi su i bili u
pravu, mislio je Chen. Sada su tu bili takozvani zatitnici koji su sijevali
pitoljima i ugroavali ivote. Nije se radilo o tome da oni zaista vjeruju da su
suoeni s planom da se povrijedi Caricu. Nitko to nee uiniti, ne Carici,
sigurno ne ovdje na njezinu domovinskom svijetu - Salutaiju.
Kratka provala paljbe se stiala, oigledno po nekoj naredbi, onako naglo
kako je i zapoela. No mete i panika meu okolnom gomilom nastavili su se
s alarmantnim zamahom. Bacivi pogled nizbrdo, Chen je zapazio da su neke
od nezgrapnih vodenih naprava bile unitene. No dovoljno ih je ostalo na
mjestu da barem sprijee kretanje barke prema naprijed. Sveukupno je
dvanaest tih stvari na napuhavanje stavljeno na njihova mjesta - Chen je jo
uvijek mogao osjetiti blato s dna i okus koji je ono davalo vodi kada ga se

uzburka, uasne jeze koja bi se pojavila svaki put na neku uzbunu kad bi on i
ostali pomislili da su otkriveni na svojemu zadatku.
Neki od transparenata koje su nosili runi sivi oblici jo uvijek nisu bili
uniteni do neitljivosti. Na jednome je pisalo: NEPRIJATELJ NIJE UNITEN.
Na drugome: POZOVITE PRINCA HARIVARMANA.
"Hajdemo", iznenada je rekla Hana Calderon tiho na Chenovo uho. On je
jednom kimnuo i s time su se razdvojili bez znaka pozdrava osim posljednjeg
razmijenjenog trijumfalnog pogleda. Osim neoekivanog izbijanja pucnjave i
panike koja je uslijedila - moda su neki zaista bili povrijeeni; Chen se
svakako nadao da nisu - sve je teklo glatko, prema pomno razraenome
planu. Nitko u onoj rulji dolje nee biti kadar ignorirati njihovu poruku. Svi e
ju ponijeti doma i razgovarati o njoj. Odobravali ili ne odobravali, bit e
prisiljeni razmiljati o njoj. I na posljetku, neizbjeno, ona e biti prihvaena.
Zbog toga to je istinita.
Chen se okrenuo od Hane i donjeg prizora. Bez odgaanja, ali i bez urbe
stao je hodati planiranim putem niz brijeg, dalje od kanala i zbrke oko barke.
Nije traio Hanu, no znao je da e ona initi slino povlaei se razliitim
smjerom. Srest e se kasnije, u gradu. inilo se da ga nitko nije posebno
primjeivao dok se povlaio. Bacio je svoj plastini upravljaki ureaj u kantu
za smee. Ve sada je bio siguran da e njihov prolaz biti uspjean kao i svi
ostali proli uspjeni koraci u razraenom planu.
ak i sad, dalje od glavnog mjesta demonstracija koju su njegove ruke
zapoele, Chen je mogao uti u buci gomile iza sebe kakvu je vrstu udara
njihova predstava postigla. Barem onoliko velik koliko se usuivao nadati.
Sada su iz istog smjera odzvanjali otri praskovi, to mora da je bio zvuk jo
lutaka na napuhavanje koje su rastrgane pucnjevima. Huka gomile ponovno
se podigla.
Njegove imitacije berserkera uskoro e biti unitene, no nitko od tisua koje
su danas bile ovdje nee biti kadar ignorirati ili zaboraviti poruku koju su oni
nosili.
Chen je paljivo sluao dok se povlaio, kuajui buku gomile iza sebe. Dok
je odmicao, ona je polako opadala, i sada je iz nekog razloga sadravala vie
bijesa i straha nego to je on zamiljao da e ih biti - zbog poteza ljudi iz
osiguranja, pretpostavljao je, a tko bi mogao za to kriviti gomilu?
Nekih pedeset metara nizbrdo, kreui se posred polako rastue gomile
drugih ljudi koji su razborito ili bojaljivo odluili da budu negdje drugdje,
Chen je doao do parkiranog terenskog motocikla koji nije pobuivao sumnju.
Kada je opkoraio stroj, ovaj je tiho startao i za nekoliko trenutaka nosio ga

je uvelike poveanom brzinom dalje od buke i gomile.

Imao je manje od kilometra za putovati na motociklu, kroz mreu ravnih
staza koje su se isprepletale po ljupkom krajoliku, prije no to je stigao do
podzemne stanice iji je ulaz bio gotovo skriven; ugraen u stranu cvijeem
zasaenog nasipa. Napustio je motocikl izvan stanice s povjerenjem da e ga
saveznik uzeti kasnije, tako da trag ne vodi do njega. Kada se jednom naao
pod zemljom, Chen se mogao skoro istog trena ukrcati na hitri cijevni vlak
koji ga za nekoliko minuta doveze ispod glavnoga grada.
Iskrcavi se s vlaka i prevezavi se stepenicama do nivoa tla, u uobiajenu
vrevu ljudi na jednoj od sredinjih metropolskih stanica, Chen je osjetio val
jeze dok se stapao s populacijom ulice. To je bio gotovo osjeaj razoaranja
lakoom uspjeha njega i njegovih prijatelja. Na neki nain, to se inilo
nepravednim, kao da ljudi iz osiguranja nisu ni imali priliku zaustaviti
demonstraciju ili, nakon nje, sustii njega ili Hanu, a sada je sve bilo i bilo bi,
podbaaj.
Naravno, veina ostalih lanova Chenove prosvjedne grupe mu je cijelo
vrijeme govorila da e demonstracija uspjeti. Hana je zaista imala povjerenja,
a on sam je uistinu oekivao nita manje od uspjeha ...
Sada ga je plan pozivao da ode kui, to jest da se vrati u studentsku sobu u
kojoj je sam ivio i da tamo prieka razvoj dogaaja. No nije bilo posebne
potrebe da se uri vratiti u sobu. Chen je oklijevao gledajui javni prijenos
vijesti koje su oigledno zaostajale za dogaajima jer nisu prikazivale nita od
demonstracije koja je prekinula Cariino proputovanje. Krenuo je prema
svojoj omiljenoj knjiari, malo se jo tamo zabavio, a zatim, bez urbe,
nastavio hodati. Ako ikada, zbog bilo kojeg razloga, bude ispitan o svojim
dananjim lutanjima, imat e odgovor: Pa da, bio je on tamo, promatrao je
paradu. Kada su stvari postale bune i izgrednike, i kada je uo prave
pucnjeve, jednostavno je odluio da je vrijeme da ode.
Chen je proao pored jo jednog javnog emitiranja vijesti i zastao pred
izdignutom holo-pozornicom dovoljno dugo da se uvjeri da vijesti jo uvijek
ne sadre ni spomena o demonstraciji. Do sada bi, bio je siguran, taj propust
morao biti namjeran. Na Salutaiju je tako napadno izravna kontrola vlasti bila
neuvena, ak i u ovakvim vremenima. Zbog te situacije postade mu
nelagodno.
Kada je stigao do ulice u kojoj je stanovao i priao bloku u kojem se
nalazila njegova soba, nelagoda ga je natjerala da se osvre uz neeljen
oprez. Uz osjeaj kao da gubi tlo pod nogama, ali nekako bez stvarnog
iznenaenja, vidio je da tu ima ljudi iz osiguranja koji krstare u svojim kolima,

i da ima barem dva ili tri auta. Promatraju. Nauio je prepoznati model
neoznaenog terenskog auta koji oni preferiraju. inilo se da se pokuavaju
uiniti neprimjetnima, no, bili su tu.
Neto je ipak polo naopako. Nije mogao a da ne pomisli kako oni ovdje
ekaju da se on pojavi. Osjeaj gubljenja tla pod nogama prerastao je u
osjeaj postojane munine u njegovu elucu.
Chen zakorai iza ugla u poprenu ulicu. Zastao je na ulazu u stambenu
zgradu i stao, razmiljajui to da dalje uini.
Osvrnuo se iz haustora kako bi pogledao iza, na put kojim je doao. Istog
trena ga zaglui iznenadni zvuni udar. Zastraujui udar u zid odmah pored
njegove glave kao da ga je pogodila nevidljiva stijena iz nekog nevidljivog
katapulta. U zvuku je bila jo jedna komponenta, otri huk, glasniji odjek
policijskog oruja s demonstracije, mnogo glasniji i blii nego to je uo s
brijega. Ovaj je dolazio s krova zgrade ili s gornjeg prozora s druge strane
ulice. Netko je odatle pucao na njega. Pucao je da ubije.
U iznenadnoj, hladnoj stravi, Chen se izmakne s ulaza i krene niz ulicu
brzim cik-cak korakom. Taj ga je pokret istog trena stopio s bujicom ostalih
uurbanih pjeaka. Ipak, cijela su mu lea bila napeta i podbuhla. Snano i
beskorisno stezanje miia u oekivanju ubojitog udara koji e stii svake
sekunde. Nebo koje je prije sat vremena bilo osloboeno od uasa pretvorilo
se u plavi led koji mu se primie.
Sad je mislio da ga niz ulicu prati jedan od neoznaenih auta ljudi iz
osiguranja. Brzo je mugnuo u stranu u manji prolaz za pjeake, ostavljajui
vozilo za sobom.
Bjeao je kroz kompleks i napueno srce grada, instinktivno se kreui
prema podrujima na kojima e guva biti vea. Jednom, pa drugi put, usudio
se ponadati da se otresao svojih progonitelja. No svaki put, ak i prije no to
se nada stigla uvrstiti, vidio je da to nije sluaj. Oni su ga moda na tren
izgubili iz vida, no znao je da su zacijelo svuda, u vozilima i pjeice, u
uniformama i u civilnoj odjei. Svatko tko ga je pogledao, mogao je biti iz
Sigurnosti ... a Chen je morao pretpostaviti da ga svi oni gone.
Organizira jednostavnu demonstraciju, samo demonstraciju, i oni te ovako
progone. Pokuaju te ubiti na licu mjesta, samo tako ... bio je to lo san, a on
je bio uhvaen u njemu, i nije bilo koristi od nade da e biti spaen po
ikakvim pravilima zdravog razuma i logike.
Zbog ega su ga oni eljeli ubiti? to je on to uinio da bi ak i pomislili da
je opasan do te mjere? Ako slobodni graanin ne moe ak vie ni otvoreno
prosvjedovati bez da ga progone kao opasnu ivotinju, tada su stvari na

svijetu Salutaija ve i sad gore nego to su on i njegovi prijatelji govorili jedni

drugima. Daleko gore.
Iscrpljenost brzo obuzme Chena. Kao da je trao satima. Trpljenje stalnog
straha i napetosti vie je umaralo od pukog fizikog naprezanja. U jednoj od
opasnijih etvrti u gradu, ve nekoliko kilometara od njegova stana, Chen je
uao na skuen trg s trgovinama i drugim zgradama. Neke od njih bile su tek
neto vie od potleuica. Nekoliko naputenih se nalazilo, meu otpacima, na
travnatom prostoru u sreditu.
Chen je skrenuo zadnji put u potrazi za zamrenim stazama, no brzo nakon
to je uao na trg shvatio je da bi taj potez mogao biti glupost. Opet su s
njega ila samo tri ili etiri puta. Bi li se trebao ponovno okrenuti ...?
Bilo je prekasno za to. Jedna od terenskih kola koja su sporo krstarila
upravo su se zaustavila malo iza njega. Mora da su ga gubila i ponovno ga
nalazila pokuavajui mu se pribliiti. On brzo sklizne iza skupine ljudi,
dovodei ih izmeu sebe i auta, i nastavi hodati s njima. Ako se guva
pjeaka smanji, bio je izgubljen. Bio je bolje odjeven od veine ljudi u ovom
kvartu, to ga je dovodilo na granicu da bude sumnjiv barem zbog toga.
Dok je hodao i iscrpljen ekao smrt u bljesku, brzo je pregledavao ulaze u
trgovine, traei mjesto za skrivanje. Ako su ga njegovi progonitelji voljni
upucati, sigurno nee biti odbijeni ako ga budu morali traiti unutar duana ili
na bilo kojem mjestu kojeg bi se on mogao sjetiti. Nita to bi on mogao
uiniti da ih se otrese nee im zadati previe muke.
Osim, moda ...
Najednom od ulaza u trgovinu pred njime pojavljivao se veliki znak. Znak je
bio od vrste koja je bila poznata du cijelog dijela galaktike koloniziranog od
strane Zemlje. Bivao je vien na veini svjetova, kao i ovdje, ee u
siromanijim etvrtima nego u imunima:
BITKA ZA IVOT NIJE DOBIVENA.
TEMPLARI TE TREBAJU.
Odmah ispod znaka bio je plakat sa ivotnom elektronski animiranom
slikom koja prikazivala dopadljivo dijete u inu povlaenja od uznapredovale
metalne prijetnje. Berserkerski android na plakatu bio je daleko nazubljeniji
crte otrovnijeg izgleda od bilo kojeg od Chenovih balona.
I, kao da je taj plakat zaista bio prijetnja od koje ga je oajniki trebalo
spasiti, Chen se zaustavio, lagano ustuknuo, i bacio beznadan ustar pogled
po trgu.

Njegova je situacija ovdje izgledala zaista beznadno. Ve je mislio da moe

vidjeti kako je ustanovljena kontrolna toka na svakom moguem izlazu, a da
jedna ve nenametljivo radi.
I pretpostavimo da on, nekako, uspije pronai drugi put s trga. Potraga za
njim, lov na ovjeka ovakva intenziteta oito nee biti prekinut jednostavno
zato to mu on jo jednom uspije izmai. Potjera e se nastaviti. A on se nije
mogao sjetiti mjesta u ovome gradu, na ovome planetu, gdje ga ona ne bi
mogla dosei; nije bilo mjesta za sakriti se. Chen sigurno nije imao namjeru
odvesti ove udovine ubojice do bilo kojeg od svojih prijatelja.
Ova vrsta lova, Chen je to uvidio, mogla je zavriti samo njegovim
hvatanjem. A on je vidio i osjetio dokaz da biti uhvaen ne bi jednostavno
znailo biti uhien - stvari su ve otile dalje od toga. Neshvatljivo, ljudi iz
osiguranja su pucali na njega. Stalno se vraao na tu injenicu, zaokupljala ga
je, spoticao se o nju. No nije bilo naina da ju zaobie. Zbog nekog razloga,
to je moglo imati smisla samo zbog njihove luake arogancije. Oni su ga
zaista pokuavali ubiti.
Ponovno je hodao naprijed, kreui se omamljen - stanje koje ga na ovim
jadnim ulicama ini prije manje negoli vie uoljivim. Vrata Templarskog
ureda za novaenje ponovno su bila odmah ispred njega. Za Chena su ta
otvorena vrata imala nestvaran izgled, no sad je tako izgledalo sve oko njega;
sve osim injenice da ga je sada netko pokuavao ubiti. Ta je injenica
posjedovala nadmoni oblik stvarnosti.
"to moemo uiniti za vas, gospodine?" Narednik dobrostiva izgleda iza
pulta koji se po izgledu i po manirima nije razlikovao od bilo kojeg trgovca u
bilo kojem duanu, podie glavu i progovori kad je Chen uao. Dvojica drugih
mladia, s nekom vrstom arenih papirnatih broura u rukama upravo su se
okretala od pulta i spremala se napustiti ured.
Chen se pribliio pultu koji je bio u visini struka i poloio ruke na njegovu
povrinu. Tu ga snae i napusti posljednja ustra pomisao da bi moda bilo
dovoljno da provede malo vremena u ovom uredu, podalje od ulice; moda
ako to uini, ubojicama tamo vani dosadi da ga trae, pa odu ...
... ta nada nije bila vrijedna ak ni ustre pomisli. Morao je nastaviti s onim
to je shvaao kao svoju jedinu preostalu ansu.
Chen proisti grlo. "A ... ako bih se odmah sad unovaio, za koliko bih
mogao otii s planeta?"
"im to zaelite." Iskusne oi proraunato obujmie Chena. Narednik se
oprezno nije iznenadio.
Chen ga pritisne: "Moda danas?"

Narednik provjeri sat na zidu. Sada je jo vie u Chena gledao kao

prodava, i to prodava sviknut da ne pokazuje iznenaenje na udnovate
zahtjeve muterija. Svakako se inilo da mu to pitanje nije sasvim novo.
"Zato ne danas?" Narednikov je glas bio poslovan, moda i oprezan. "Ako
ste u nekakvoj urbi da odete nekamo, to je, to se nas tie, u redu. im
potpiete formular za novaenje i poloite prisegu, slubeno ste templar. U
svakom sluaju, danas vas vozimo na podruje svemirske luke. To je
Templarski diplomatski direktorij. Ako moda, samo na primjer, postoje ljutiti
roaci koji vas ovdje trae, ili moda kreditori, ne bi imali izgleda. Dolazili su
nam ak i ljudi koji su imali problema sa zakonom, s pajkanima za petama. Ni
pajkani nisu imali izgleda, ne u uhienju nekoga tko je slubeno templar. Ne
za neto to je ovjek uinio prije nego se unovaio." asnik za novaenje
mirno je promatrao Chena; zvualo je kao dobro preraen govor, onakav
kakav se i prije izgovarao.
Chen je ponovno proistio grlo. "Na to sam mislio; Ja ..."
Neto je Chena, jo otkako je bio djeak, uvijek uzbuivalo u priama o
pustolovinama. Uvijek se u mati do ovog trenutka nadao tome: da e postati
templar i ui u svijet tjelesne avanture, riskirati sve zbog najvrjednije stvari. U
pravom su ivotu sve dosada uvijek prevladala druga razmiljanja: gnuanje
prema onome kakav je predviao da bi bio vojni ivot; elja da bude student;
jaka elja da bude slobodan, da sudjeluje u politici Osam Svjetova.
A u mati Chen nije nikada pomislio da bi ga na ovaj korak navela, kao to
je navela tolike likove u pustolovnim priama, oajnika potreba za bijegom.
No sa stvarnou se nije moglo prepirati, a ona oigledno ipak nije imala
predrasuda glede otrcanih melodrama. Oni pitolji u rukama ljudi tamo vani
bili su stvarni.
Chen je potpisao dokument koji je pred njega poloio asnik za novaenje
ne trudei se da ga proita niti prije niti poslije ina.
"to sada? Mogu li ekati ovdje?"
Narednik, jo uvijek miran kao i prije, zaobie svoju slubenu barikadu.
"Aha. No prvo, da sve bude slubeno, polaete prisegu. Za to trebam jo
jednog ivog svjedoka." Ode u stranju prostoriju i vrati se s mladom enom
koja je na ramenu svoje templarske uniforme nosila oznaku za koju je Chen
mislio da oznaava tajnika.
Prisega, kao i papir koji je upravo potpisao, proe mimo njega bez da je
njegova svijest registrirala njezine rijei; mogao se samo nadati da e ona
sluiti kao arobna zavjesa, vradbina, da ga uini nevidljivim za ciljnike koji
pretrauju.

Onda su ga odveli u stranju prostoriju i rekli mu da eka. Mogla je to biti

stranja prostorija bilo kojeg ureda. Sadravala je opremu za prijenos i
pohranu podataka te razliite kutije i ormare. Bilo je tu i nekoliko stolica i dva
stola, a mlada tajnica se za jedan vratila svojoj papirologiji.
Nekoliko je sati prolo, Chenu su se inili kao beskonaan san dok je
promatrao tajnicu pri njezinim poslovima. Njezin je posao u veoj mjeri bio
elektronski, i nije se inilo da je uope toliko naporan. Jednom ili dvaput
pokuao je zapodjenuti razgovor i zauzvrat dobio kratke odgovore i poglede
koji su u sebi sadravali laganu samodopadnu toleranciju jednog veterana.
Prije nego je zavrio prvi sat Chenova ekanja, iz ureda su se zauli novi
glasovi, pretihi da bi se mogli u potpunosti razabrati, kao da je nekoliko ljudi
ulo odjednom i da razgovaraju s narednikom. Razgovori nisu morali
predstavljati nita drugo do grupe prijatelja koji su zajedno doli na rutinsko
novako ispitivanje, no Chen je pomislio da oni znae neto drugo. ekao je
pesimistino, no nita se nije dogodilo osim to su sad glasovi prestali i to su
ljudi ponovno izali. I ubrzo nakon tog neobinog razgovora u uredu,
narednik je nakratko ponovno doao u stranju prostoriju s jedinim razlogom
da Chena poasti dugim pogledom koji se nije moglo iitati.
Nakon dva sata Chenova ekanja, stigoe dva mladia, ne ona dvojica koja
su bila u uredu kada je Chen uao, pa ih uvedoe u stranju prostoriju da mu
se pridrue u ekanju. Ova dvojica, pomislio je, bila su sigurno pravi regruti.
Razmijenili su s Chenom pozdrave glavom i imali nita vie uspjeha nego on
sam u nervoznom askanju s tajnicom.
Ubrzo nakon njihova dolaska stigao je prijevoz da svu trojicu novaka
odvede do templarskih prostorija u svemirskoj luci. Narednik ih je izveo kroz
stranja vrata ureda u uliicu i pourio da uu u vozilo, visoki kombi.
Prozori kombija bili su vrlo zatamnjeni s jedne strane; bilo bi teko bilo
kome izvana vidjeti unutra. Tijekom vonje u svemirsku luku, Chen je opazio
jedan ili dva auta sigurnosti, odnosno on je mislio da su to; bilo je teko rei
da li oni koji su se u njima nalazili obraaju ikakovu posebnu panju na vozilo
templara.
Unutar kombija, vonja do svemirske luke bila je uglavnom tiha. Moda je
drugim novacima poelo sjedati u kakvu su se ogromnu vrstu promjene
ivotnog stila upustili. Sluajui ono nekoliko rijei koje su njegova dva
suputnika izmijenila meu sobom, Chen je shvatio da se temeljna obuka za
sve templarske regrute iz svih Osam Svjetova odvija na planetu Niteroiju koji
se nalazio na samo dva dana putovanja pri c-plus brzinama. Chen se nije
gnjavio pitanjima kamo ide budui da je, to je narednik oigledno i sam

shvatio, imao na tapeti dosta drugih stvari da mu zaokupe misli.

Sada se u Chenovu umu rodila blijeda nada - nije bio siguran je li se zaista
izrodila u nadu - da bi mogao, sada kad je slubeno bio templar, dobiti priliku
da jednog dana vidi Templarsko arite, a moda ak i priliku da upozna ili
barem poloi oi na ovjeka koji je bio glavni predmet svih njegovih politikih
akcija - izgnanog princa Harivarmana. Princ je protekle etiri standardne
godine bio pod templarskom straom u aritu. Pa, moda jednoga dana ta
prilika i doe. Ovog je trena Chen bio spreman na vlastiti progon, ili
utamnienje, ili bilo kakve uvjete u kojima bi mu bilo doputeno da ivi.
Narednik za novaenje, koji je poao kombijem da preda svoju isporuku,
ponovno je, kada su u svemirskoj luci izlazili iz vozila, izbliza promotrio Chena.
Ve su se nalazili iza zatvorenih vratnica i sivih zidova tamonje templarske
enklave.
"uo sam da si bio tamo i demonstrirao za Princa." Narednikovo se lice jo
nije moglo proitati. Njegov glas nije vie zvuao ba ljubazno - Chen vie nije
bio civil koji je upravo uetao u njegov ured kao dobra prilika - no inilo se da
njegov glas ne izraava niti neodobravanje.
"Tako je", rekao je Chen ponosno.
Narednik nije odgovorio ni na koji Chenu vidljiv nain ve se okrenuo i
nastavio gledati svoja posla.
Drugi regruti, skupljeni s drugih strana planeta ekali su unutar zidina
templarske enklave u svemirskoj luci, ve razdvojeni od civila. Vie od tuceta
svjee unovaenih mladia i djevojaka nalo se na atlu kad je ovaj na
posljetku uzletio sa Salutaija.

Poglavlje 2
Stotinama je godina ovjeanstvo koje-je-poteklo-sa-Zemlje, promatralo i
pokuavalo objasniti klasu astrofizikih objekata zvanih gravitaciona arita,
no jo uvijek nije postojala u potpunosti zadovoljavajua znanstvena teorija.
U cijeloj se galaktici znalo za postojanje samo devet tih objekata, ukljuujui
Templarsko arite. Svaki od tih devet bio je gorui paradoks: blagi izvor
razmjerno bezazlene radijacije i, a to ih je inilo jedinstvenima, svaki je bio
sredite i izvor obrnute gravitacije. Prije puno stoljea ljudski je trud uinio
Templarsko arite jedinstvenim ak i u njegovoj klasi tako to ga je potpuno
okruio golemom sferinom tvravom od kamena, metala i umjetnih oblika
materije.
Zapovjednica Anne Blenheim uivala je u svom malne prvom pogledu na
golemu unutranjost drevne Templarske tvrave koja je okruivala samo
arite, nad kojim je vrlo nedavno preuzela zapovjednitvo. Kad je pogledala
gore, vidjela je arite kao objekt nalik suncu, ne vei od toke u njegovoj
prividnoj veliini, iako se nalazilo samo oko etiri kilometra ravno nad
njezinom glavom. Obrnuti gravitacijski utjecaj arita ovdje je naravno
prevladavao, i toka nalik suncu bila bi u istom poloaju, ravno iznad glave,
za svakoga koji bi stajao bilo gdje na unutranjoj povrini Tvrave koja je, u
osnovi, bila oblika velike uplje kugle.
Razlozi zbog kojih je koriten taj oblik gradnje - pa i razlozi zbog kojih je
Tvrava uope i sagraena - bili su izgubljeni zajedno s mnogo toga iz rane
povijesti njezinih tvoraca - Dardaniana. Oni su iz galaktikog drutva nestali
prije nekoliko stoljea. Za dananje povjesniare oni predstavljaju jednu od
najtajanstvenijih grana ovjeanstva koje-je-poteklo-sa-Zemlje.
Ipak, ideja koja se krila iza jednog aspekta graevine bila je oita;
unutranja povrina Tvrave bila je fiksirana na udaljenost od aproksimativno
etiri kilometra od samog arita, budui da je na toj udaljenosti obrnuta
gravitacija arita, koja je naseljenike Tvrave gurala o lagano konkavnu
povrinu, bila jednaka normalnoj gravitaciji standarda Zemlje.
Zapovjednica Blenheim stajala je u urednoj uniformi odmah pored glavnog
ulaza Templarske baze. Oko nje se mali samodostatni svijet irio u svim
smjerovima. etvorni kilometri prostirali su se jedan za drugim to je bilo
zgodno za uvid u unutranjost okolne podupirue kugle od kamena i metala.
Unutranja je povrina bila obloena ulicama, istokana kuama i svim
vrstama graevina osim to niti jedna nije bila vrlo visoka. Zapovjednica je
znala da mnoge od zgrada, a sada mogue i veina njih, nije bila u upotrebi.

Na zemljovidu je bilo takoer i velikih praznih mjesta, kilometri gole stijene

koja je neko moda bila nastanjena, ali je prije nekoliko stoljea bila
oiena do povrine tijekom nekog projekta preureenja i sad je bila
naputena. Sada je ponovno bilo u tijeku preureivanje, osobito unutar i oko
same baze templara. Na vidiku je bilo takoer i dosta zelenila, biljaka sa
Zemlje i drugih svjetova koje su bile genetski izmijenjene da rastu na ovom
blagom stalnom svjetlu. Ovaj golemi napor u sadnji bio je prilino novi
projekt, kako je Anne Blenheim shvatila. Ona ga je srdano odobravala kako
estetski, tako i kao potvrdu ivota. Vonjaci i pojedinana stabla, pa ak i
minijaturni umarci bili su vidljivi svugdje du unutranje sfere koja je sama
inila nebo.
Blizu malenog prostora nalik parku u kojem je zapovjednica stajala, glavni
ulaz templarskog kompleksa sada je bio zauzet prometom pjeaka i vozila.
Radilo se o vojnim osobama ili o ljudima koji su imali posla s vojskom. Velika
veina ljudi koji su prolazili bacali su pogled na zapovjednicu Blenheim; ona je
bila na dunosti u Tvravi samo jedan standardni dan, a njezin je dolazak kao
novog zapovjednog asnika, bila je sigurna, bio najvea tema razgovora
nekoliko tisua ljudi koji su sainjavali ovdanju civilnu i vojnu populaciju.
Budui da je ona ovog trena stajala izvan vratnica, a ne unutar njih, nisu
joj salutirali vojnici koji su prolazili, pa je zapovjednica bila poteena
odvlaenja panje uzvraanjem. No brzi pogledi na nju su se nastavili. Kako
vojni tako i civilni prolaznici bili su sumnjiavi pitajui se zato nova
zapovjednica baze stoji ovdje u oiglednoj dokolici - moda broji promet?
eka nekoga? - no za dvadeset i etiri sata koliko je bila u aritu, nitko joj
nije postao dovoljno blizak poznanik da se zaustavi i pokua saznati.
U svojim je mislima ona ipak skovala odgovor: "ekam neku vrstu
diplomatskog kontakta s odreenim gospodinom." Tada se nasmije na udan
pogled koji odgovor pobudi u njezinu zamiljenom ispitivau. Diplomatski
kontakt, ovdje? Templari su, naravno, na tome polju bili aktivni kao i svi
drugi, ako ne i vie - morali su biti budui da nisu imali domovinu ili vlastiti
planet. No inilo se da je mjesto za diplomaciju vani, u uobiajenijem
okruenju ljudske civilizacije; vani gdje se kreu drugi drmatori.
Ili bi moda njezin hipotetski ispitiva odmah razumio. Napokon, Princ je
bio ovdje u Tvravi etiri standardne godine.
Ako umjesto da kae da eka diplomatski sastanak kae da eka svojega
zarobljenika da se pojavi - pa, to bi bilo barem isto toliko tono, no reakciju bi
moda bilo manje zabavno gledati. A ovo je, zakljuila je, zacijelo sam
uvaeni gospodin. Terenska kola koja su se lagano pribliavala zapovjednici

Blenheim kroz umjereni promet bila su od one vrste koja na ulicama Tvrave
nije bila uoljiva iako bi bila upadljiva skoro svugdje drugdje. Bio je to naroit
model koji je mogao manevrirati kao spora svemirska letjelica kratkog dometa
i kao atmosferski leta. Dva su takva vozila dodijeljena Princu na koritenje i
oba su bila modificirana da neprestano zrae odreene identifikacijske signale
koji su omoguavali templarskim pijunskim ureajima da prate njihove
pokrete. No kola - odnosno letai - nisu nosila nikakve posebne oznake koje
bi bile uoljive obinomu oku.
Zapovjednica Blenheim se prvi put s izgnanim Princom srela juer, no bilo
je to samo kratko formalno predstavljanje u danu njezina dolaska. Ona je bez
oklijevanja prihvatila Prinevu ponudu da je danas provede kroz staru
tvornicu Gorgicusa Sabela. Izabrala je da ga eka izvan vratnica i stigla je
malo ranije tako da moe dok eka malo nadzirati napredovanje oblinjih
radova na preureenju.
Princ - ne, podsjetila se, mora ga prestati zvati Princom, ak i u vlastitim
mislima, makar su ga svi na Osam Svjetova tako zvali; pravila koja su bila
dijelom Sporazuma o azilu govorila su da mu se sada treba obraati kao
generalu Harivarmanu - general onda, izgnanik, bio je ovdje u Tvravi
pseudozatvorenik tijekom zadnje etiri godine. Zapovjedniini obavjetajni
izvori obavijestili su je da je on postao neke vrsti ljubitelj lokalne povijesti. Pa,
za ovako malo mjesto, bilo je zaista dosta povijesti na raspolaganju. Vie
nego s im su se neki planeti imali pohvaliti, mislila je esto zapovjednica
Blenheim dok je radila svoju domau zadau o Tvravi kao dio priprema za
novi posao. A s njezine nove toke gledita, kao glavna generalova uzniara,
njemu je naravno bilo puno bolje da ga povijest proguta nego da uzme
prejakog udjela u trenutnim dogaajima.
Svi su na Osam Svjetova poznavali Prinevu priu. Velika veina ula ju je s
onu stranu Osmorice, tamo na ostalim stotinama svjetova koji su inili ono to
su njihovi stanovnici smatrali uobiajenim okruenjem ljudske galaktike
civilizacije. Budui da su se vijesti o njezinu preuzimanju dunosti
zapovjednika ovog mjesta proirile, Anne Blenheim se ponekad inilo da su
svi u naseljenoj galaktici imali miljenje o Princu - generalu - i svaki je bio
spreman dati joj vlastitu verziju dobrog savjeta o tome kako da se nosi s
velikim ovjekom za kog je ona sada bila odgovorna. Neki su ispotiha govorili
da ga treba osloboditi, iako, naravno, nije bilo u njezinoj moi da to uini.
Neki su govorili da ga treba pogubiti, da Savjet Osam Tronova nikad nee biti
siguran dok on ne bude mrtav. A bilo je i mnogo miljenja izmeu ova dva.
Savjet bi mu trebao vratiti poloaj premijera pod Caricom. Ili bi ga trebali

poslati kao opunomoenog veleposlanika na Zemlju. Ili ga doivotno strpati u

samicu.
Kao to je ona postojano ponavljala ljudima, njezin novi posao nije joj
stvarno omoguavao da ita kae, a da bi to imalo makar savjetodavnu
snagu, o tome koji bi od ovih pravaca trebalo usvojiti. Sporazum o azilu,
sloeni ugovor pod ijim su uvjetima templari prihvatili odgovornost za
Harivarmanovo zatvaranje i dobrobit ostavljao joj je, kao zapovjednici baze,
malo mjesta za promjenu uvjeta generalova ivljenja. I uznik doista nije bila
prava rije. Nije bila ispravan opis posla za odnos zapovjednika baze na
Tvravi s ekspatriranim uglednikom.
Naravno, ona jo uvijek nije iznala zadovoljavajuu rije za taj aspekt
svojega posla. Ugovor o azilu, kao i mnogi drugi vani dokumenti, namjerno
je ostavljen donekle neodreenim. A pukovnik Phocion, njezin prethodnik
ovdje, oigledno je imao previe razliit pristup od njezina da bi njegove ideje
bile od ikakve pomoi.
Terenska su se kola dokotrljala i zaustavila na nekoliko metara od mjesta
gdje je Anne Blenheim stajala, ba na ulazu u mali park. Sada je mogla vidjeti
da su u njima dvojica mukaraca. Naprijed se nalazio voza - bila je to vie
ceremonijalna stvar budui da su, naravno, kola vozila sama - i putnik
odostraga. Zapovjednica Blenheim, koja je naravno napravila neto domae
zadae o temi povijesti i trenutne situacije azila, bila je sigurna da ljudski
voza ne bi mogao biti nitko drugi do ovjek po imenu Lescar, koji je bio
Prinev - evo nje opet - koji je bio generalov odani sluga i dugogodinji
pratilac.
Prije etiri godine, na poetku svojega ivota u azilu, general Harivarman
stigao je u Templarsko arite s privlanom suprugom i povelikom svitom
pomonika i slugu, sve u svemu vie od dvadeset ljudi. ena je davala hrabre,
skromne izjave o lojalnosti. Sada je bio spao na jednog odanog pratioca.
Ostali, ukljuujui i enu, zbog ovog su ili onog razloga morali otii.
ovjek koji je upravo izaao iz kola da pozdravi zapovjednicu, i bio nekako
manje impresivan nego to je ona oekivala, bio je neformalno odjeven,
tamnoput, koat i miiav. Njegovo lice, ne previe zgodno, bilo je, naravno,
istog trena prepoznatljivo. Bilo je donekle iznenaujue da, osim moda ruku i
stopala, fiziki nije bio krupan. General Harivarman bio je oigledno proao
svoju prvu mladenaku nezrelost, a isto je tako bilo oigledno da jo uvijek
nije bio suvie optereen godinama. Bilo kojem usputnom promatrau bilo bi
teko preciznije od ovoga odrediti mu godine. No zapovjednica Blenheim
znala je da je on bio upadljivo mlad za nekog tko je toliko postigao. Imao je

zapravo samo trideset i sedam standardnih godina. Tek neto stariji od nje.
Sretan je voa, pomislila je ona, koji ima takvu vrstu izgleda s onu stranu
starosti. Njezina vlastita pojava, pomalo debeljukasta i s puti poput breskve,
nagnala bi ponekad ljude da pomisle da je mlaa nego to jest - osobito prije
no to je upoznaju.
Za nekoliko trenutaka, nakon to su izmeu zapovjednice i azilanta bili
izmijenjeni rutinski i prilino formalni pozdravi, sjela je s ovjekom, za kojeg
se stalno podsjeala da ga zove generalom, u stranji dio kola i krenuli su.
Vozaev zatiljak s donekle sijedom kosom bio je fiksiran na mjestu ispred
njih.
Jo od jueranjeg kratkog upoznavanja, pitala se to e, glede
meusobnog razumijevanja, donijeti ovaj drugi i neformalniji susret s
generalom. Pa, prvi njegovi trenuci ve su bili pomalo razoaravajui, iako
zapovjednica Blenheim nije bila sigurna zato.
Kad su kola krenula, ovjek pored nje zagledao se u daljinu. Malo zatim je
okrenuo glavu i poblie je pogledao, gotovo na nain vlasnika. Nema anse da
kod nje osvoji poene, no s druge strane, to njega vjerojatno nije niti brinulo.
Tada je rekao svojim dubokim glasom: "Nema sumnje da ste napravili
svoju domau zadau, zapovjednice, glede Georgicusa Sabela? Ne elim
zapoinjati zamorno ponavljanje povijesti koju vi ve znate."
"Ja sam u zadnje vrijeme morala napraviti pozamanu domau zadau o
drugim temama. O
Sabelu znam, naravno, ono to i drugi znaju ... ali
samo naprijed, recite mi."
Njezin je suputnik izgledao zamiljeno. inilo se da je ozbiljno primio
zadatak. "Ovako. Prije dvjesto i pet godina, ba ovdje - to jest, u tvornici koju
emo posjetiti, upravo ispod nosova uvara - Georgicus Sabel susreo se s
berserkerom koji je funkcionirao, ostatkom napadake sile od nekoliko stotina
godina prije toga. Pokuao se pogoditi s njim. Predloio je da e mu dati
neto to je ovaj elio za neto drugo, za znanstvenu informaciju koju je
mislio da moe dobiti zauzvrat...
Naravno, nositi se s berserkerom, igrati rolu dobarivota, nije bilo ono to
je poeo initi. Vidite, poeo je traiti Istinu. To je Istina s krasnim velikim
majuskulom I."
"No, budui da se nosio s berserkerom, on je bio dobarivot, zar ne?"
Zapovjednica Blenheim vrlo je dobro poznavala priu iz relativno nedostupnih
slubenih templarskih arhiva kao i iz javno poznatih pria. Ona je znala to je
Sabel bio. On je nesumnjivo bio dobarivot. Krivnja toga koja je u
templarskom univerzumu misli i dalje bila veliki i neoprostivi grijeh, in koji je

negirao svaku mogunost dobrih namjera - namjera da se slui i pomae

berserkeru, jednom od onih robota ubojica koji su bili na svojem drevnom
programiranom zadatku da iz svemira eliminiraju snijet ivota. Za templare za svako ljudsko bie osim za izopaene dobarivote, ali posebice za templare
- berserkeri su bili zlo personificirano u metalu.
Toliko je Anne Blenheim, izvan svake sumnje, znala o Sabelu. No eljela je
iz prve ruke nauiti to je Prin - to je general mislio o toj temi. Takoer je
eljela znati kako general govori, gledati ga i sluati, dobiti sliku njegova
poznatog magnetizma uvjeravanja.
ovjek koji se vozio pored nje ostao je zamiljen. "Tehniki da. Sabel je bio
dobarivot. Pravno je bio. Bio bi osuen, tu nema sumnje, da je doveden na
Templarski sud."
"Ili na sud u bilo koje nepristrano ljudsko sudite."
"Pretpostavljam da je tako. Po postojeim zakonima. No, ako mislite: je li
on stvarno elio vidjeti da berserkeri pobriu svemir od ivota, i je li u bilo
kojem smislu oboavao mrtve strojeve - kao to pravi dobarivot na neki
nain uvijek ini - tada odgovor mora biti ne."
Bio je to teak odgovor na teko pitanje. Sabel je bio mrtav i nije ga bilo
stoljeima, a zapovjednica Blenheim nije imala namjere ulaziti u teku
prepirku glede njega.
Ona i njezin suputnik neko su se vrijeme vozili u tiini kroz iste ulice
gotovo bez ljudi, pored pokusnih zgrada i pogona, pored ispoliranih kua i
novoposaenih gajeva. U Sabelovo vrijeme, sjetila se da je proitala,
doputeno je da unutranja upljina Tvrave ostane u vakuumu, a ljudi su
ivjeli i gradili svoje kue svud po unutranjoj povrini dok im je zrak za
disanje bio vrsto dran pod istim balonima. Tek zadnjih nekoliko desetljea
bilo je dovreno neophodno inenjersko istraivanje koje je omoguilo
odravanje atmosferskog filma preko cijele unutranje povrine.
Ona upita: "I kako ste vi, generale, postali strunjak za povijest Sabelovog
sluaja? Imam dojam da zaista to jeste."
"Oh." U njegovu je glasu bilo lagana razoaranja, kao da je ona mogla
izabrati istaknuti zanimljiviju stvar od mnogih koje su joj bile na raspolaganju.
"Vidite, u poetku, kada sam se tek nastanio ovdje, tema Sabela me nije
previe interesirala." General je rairio krupne vjete ruke u pokretu
privlaenja. "No postupno, tijekom tih prvih mjeseci ... pa, ako netko eli
ostati intelektualno aktivan ovdje na Tvravi, to bi mogao prouavati? Izbor
je na neki nain ogranien. Tu je, naravno, fizika koja, poput Sabela,
pokuava istrgnuti neku novu istinu iz prirode. No ako su pravi fiziari zurili

stoljeima u arite i nisu daleko dogurali s time - pa, za amatera ba i nema

puno nade."
On je to rekao s takvom samosvjesnom skromnou da je zapovjednica bila
primorana komentirati. "Nisu me upozorili na vau skromnost."
General se nacerio pokazujui prvi bljesak onog neeg izvanrednog to je
ona vidjela u njemu. "Skroman moda, ali ponizan nikad." Tada je, gledajui
nekud izvan kola, pokazao naprijed. I, naravno, na krov.
Samo pola kilometra pred njima sada se nalazila zgrada u obliku udice koja
je zacijelo bila Sabelov laboratorij, odnosno barem njegov krov. Zapovjednica
je zamijetila da veina ovdanjih graevina, pa ak i onih nedavno izgraenih,
u ovom, sada prozraenom, ali ipak prostoru koji praktiki nema nikakve
atmosferilije, jo uvijek ima krovove. Mnoge su bili strmi i nakoeni kao da su
tu da se niz njih klie nepostojea kia ili snijeg.
Naravno, laboratorij je kao i sve na konkavnoj povrini praktiki cijelo
vrijeme bio u vidnom polju putnika u automobilu. Ubrzo, kad su se pribliili
sasvim blizu, graevine je nakratko nestalo iza jednog od nedavno posaenih
visokih drvoreda, pa je ostala izvan vidika iza visokog kamenog zida koji je
nalikovao nekim izvornim dardanijskim graevinama. Naravno, cijela
unutranja krivulja Tvrave nije bila nita vie do jednog sloja drevne
zagonetne i grandiozne kreacije Dardanijanaca. Podupirua koljka izvan i oko
plonog sloja bila je debela priblino dva kilometra. Veina koljke bila je
proupljena golemim saem prostorija i prolaza neznane svrhe. Cijela je
tvrava imala sveukupno u vanjskom promjeru priblino dvanaest kilometara.
ak i ne raunajui golemi unutranji prostor u kojem je gorjelo samo arite,
unutar koljke nalazilo se nekih est stotina kubinih kilometara kamena,
elika i manjih meuprostora.
Automobil se sada zaustavio u ulici koja je izgledala naputeno, na toki
vrlo blizu njihovu oitom cilju. Dvoje ljudi koji su se vozili na stranjem
sjedalu sada su izali, svatko na svoju stranu. Svuda oko njih prostirala se
tiina koja je bila zapanjujue osjetljiva nakon brujenja i amora oko baze.
Anne Blenheim su rekli da se zvuk ponekad udno prenosi i priguuje u
umjetno stvorenoj i odravanoj atmosferi koju o krunu koljku pritie
obrnuta gravitacija. Cijeli sredinji prostor unutar ogromne Tvrave nije,
naravno, bio ispunjen zrakom; veinom je to bio vakuum. Odbojna sila arita
eksponencijalno se poveavala kako bi mu se pribliavalo. No odnos se ne bi
mogao matematiki izraziti bilo kojom formulom na bazi varijacije kvadrata
udaljenosti, u jednostavnom obrtanju naina na koji se ponaala normalna
gravitacija. Ne, ovdje su stvari ne samo obrnute, nego se radi o neem dosta

sloenijem. ak niti najjai meuzvjezdani pogon nije mogao - eksperimenata

je bilo - dogurati brod unutar pola kilometra od te tajanstvene gorue
sredinje toke. A jedan od rezultata inverzije bio je i taj da je upuhani zrak
bio uinkovito dran kao sloj na odreenom broju metara od unutranje
povrine Tvrave gdje su ga vratnice od polja sila spreavale da pobjegne u
labirint nenastanjenih vanjskih komora i dalje u svemir.
Sve u svemu, pomislila je zapovjednica Blenheim, kao to je pomiljala
nekoliko puta na sat otkako je juer stigla, sve u svemu, radi se o vrlo
fascinantnom mjestu.
Kao da je bio kadar osjetiti trenutni tijek njezinih misli, izgnanik upita:
"Oekujete li onda da e vam se svidjeti? Mislim, va obvezni obilazak?"
Ona ga podari blijedim smijekom. "Oekujem da bi mi se moglo svidjeti."
"Dobro. Oh, usput, nisam proao uobiajene formalnosti da vas pitam kako
vam je bilo na putu."
"Putovanje je bilo posve ugodno neuzbudljivo, hvala. Rutina, dok nismo
stigli blizu ovoga mjesta. ak i izvana, Tvrava je - impresivna."
"Ja bih je rado vidio izvana." Njegov glas bio je ravan dok ju je mirno
promatrao.
Ako ju je general iskuavao da vidi moe li je uznemiriti spominjui tako
prozirno svoj kvazizatvoreniki status, drala je da je njezin odgovor
razoaravaju. "Ja sam vidjela druge izgnanike s mnogo gorim ogranienjima.
Da ne spominjem druge ljude koji nisu ni pod kakvim pravnim sankcijama."
"Politikim, sigurno." A tada, kad ga je ona pogledala, on je naglasio:
"Sankcije, mislim. U mom sluaju. Rekli ste 'pravnim'."
"Ja imam naviku govoriti ono to mislim, generale Harivarman. Idemo li sad
unutra da vidimo taj famozni laboratorij?"
"Naravno. Slijedite me." Ton mu je bio otprilike onakav kakvim bi princ - ili
general - davao naredbe obinom zapovjedniku.
Kad su njih dvoje krenuli, voza je ostao sjediti u kolima bez rijei. Bio je
tip sluge staroga kova, tako je bar nagovijetalo ono malo to je ona bila ula
o Lescaru. Dio mainerije.
Zapovjednica Blenheim pratila je svojega vodia kroz nezakljuana vrata u
oblinju zgradu i dalje u prolaz koji ih je ubrzo odveo dolje, jedan nivo ispod
ulice. Sve svjetlee ploe na stropu su radile, a zrak je svjee cirkulirao.
Unutranjost je bila, poput ulica, ista i izgledala je obino. Ipak, pomislila je
zapovjednica, sve ovdje imalo je auru stvari koje su slabo upotrebljavane.
Harivarman, koji se nalazio ispred, toga je trena stao kod jednih
neoznaenih vrata. Ta su izgledala takoer obino ali, na drugi pogled, nije

bilo ba tako.
General je pokazao prstom na odreene crte u ravnini oiju na zidu pored
vrata. Rekao joj je: "Ovdje je bio poloen peat 'uvara' kada je otkriven
Sabelov kontakt s berserkerima. Prema najboljim informacijama koje ja mogu
nai, nije bio maknut sve do prije otprilike dvadeset godina."
"'uvari' su," podsjetila ga je Anne Blenheim, "bili rasputeni ranije." Oni su
bili fanatini nii red kvazireligioznih templara - religioznijih nego to su sad struja odana ponajprije protu-dobarivot djelovanju. Sada su se skoro svi
slagali da su oni bili prekoraili granice u svojoj posveenosti tom izvrsnom
cilju budui da su primjenjivali metode koje su vie nego jednom degradirale
u lov na vjetice, a ponekad su se ak pokazivale kontraproduktivnima jer su
podizale zanimanje, pa ak i entuzijazam za stvar kojoj su se toliko fanatino
suprotstavljali.
Dodala je: "A u sluaju da ste se pitali na kojem dijelu spektra lee moje
politike i etike simpatije, ja nisam 'prikriveni' uvar. Iako pretpostavljam da
sam u neku ruku konzervativnija nego moji predasnici ovdje. ujem da ste s
pukovnikom Phoiconom bili na rubu da postanete - kako se ono nekad
govorilo? - 'pajdai u piu.' S druge strane ja vas, a niti itko drugi, koliko mi je
poznato, ne sumnjiim za potajne simpatije prema dobarivotu."
Ovo zadnje vrijedilo je izmjene smjeka; Harivarmanov dosje kao borca
protiv berserkera bio je isto onoliko dobro poznat kao i njegove politike
tekoe u zadnje vrijeme s ljudskim voama Salutaija i drugih svjetova.
Zapovjednica Blenheim itala je ak jedno nepotvreno izvjee da bi Princ
(general!) mogao biti potomak berserkerskog ljudskog arhineprijatelja,
legendarnog Johanna Karlsena.
"Drago mi je to uti", primijetio je vano Karlsenov potomak (ako je doista
to bio). Lagano joj se naklonio. "Hoemo li ui?"
U laboratoriju je bilo nekoliko prostorija. Sve su bile prostrane, dobro
osvijetljene, bez smea i uglavnom prazne. Ostalo je, u praktinom,
znanstvenom smislu, jedva ita za vidjeti od tog mjesta. Bilo je upravo onako
kako su istraivanja navela zapovjednicu da oekuje. Prije nekoliko stoljea
uvarski su lovci na vjetice opustoili ovaj laboratorij do golih zidova, a u
nekim prostorijama su otili i dublje. No sama temeljitost procesa unitavanja
ostala je kao dokaz, svjedoanstvo iz prve ruke o uvarima, ako ve ne o
samome Sabelu.
Ovdje je bilo malo toga za komentar, osim te injenice. Njihov boravak na
ovom mjestu nije bio vrlo dug.
U ovome trenutku ona i general bili su na stranjem sjeditu automobila, a

automobil je bio ponovno na putu i vraao se u Templarsku bazu. Ona je

napola bila oekivala poziv da posjeti generala u njegovim odajama, no on
nije dolazio. Ljudski voza jo uvijek nije progovorio niti jednu rije u
prisutnosti zapovjednice. Ona je nekako sumnjala da proputa neku briljantnu
konverzaciju.
"Vidim da ponovo postavljate ljudstvo na stara obrambena mjesta",
primijetio je Princ nakon to je nekoliko stotina metara puta na povratku
prolo u glatkoj tiini. Dugo vremena Tvrava je bila vie muzej i relikvija doli
ita drugo; prave borbe, prave opasnosti bile su drugdje. No to se ponovno
mijenjalo, ili se barem poinjalo mijenjati. Postavljanje Anne Blenheim za
zapovjednicu baze ovdje nije bila suptilna uvreda za ambicioznog asnika
kako je to moglo biti prije nekoliko desetljea. Daleko od toga. Njezini su
nadreeni oekivali od nje velike rezultate.
Pratei pogled svojeg suputnika, zapovjednica Blenheim mogla je
promatrati kretanja koja je juer zapovjedila. Ekipa tehniara provodila je
preliminarne testove na jednom od starih obrambenih centara. Mnogi od
tehniara doli su na istom brodu kao i ona.
Ona ree: "Da. Rat je daleko od kraja."
Harivarman uzdahne na sjeditu kraj nje. On jedva da je mogao imati
sumnje na koji su to rat ona i bilo koji templar uope ikad mislili. Taj rat, koji
je cijelo ovjeanstvo - osim naravno nekoliko dobarivota, tovatelja zla uvijek i svugdje moralo biti spremno voditi. Rat za preivljavanje protiv
berserkera. On ree: "Kad bih samo mogao biti siguran da je i Savjet tako
mislio."
Njih su se dvoje, shvatila je Anne Blenheim, zasigurno slagali da postoji
potreba da se ovjeanstvo ujedini i ustraje u pobjedi u berserkerskom ratu.
Ona je to cijelo vrijeme znala. No nije htjela diskutirati o politici sa svojim
zatvorenikom, i ova prva napol politika izjava s kojom se ona nije mogla ne
sloiti sigurno e ih odvesti na razgovor o pravoj politici. Ako se ona sloi.
Radije nego da to uini, ona promijeni temu. "Ovdje ima dosta praznog
mjesta, zar ne? Mislim, radi se o zaista enormnom prostoru. Oh,
pretpostavljam da sam znala i prije no to sam dola da e biti tako. No to
nije nikad zaista dolo do mene do sada, kada po prvi put gledam na njega
iznutra."
General je pogledao uokolo i gore, mimo gorue toke u kojoj je arite
gorjelo u vakuumu i iz koje je njegova invertirana sila pritiskala atmosferu,
njihova tijela i sve ostalo dalje od sebe. On ree: "O, da. Doslovno milijuni
komora i prolaza unutar koljke. Dovoljno prostora, naravno, da se pobjegne i

sakrije, ako bih to elio. Stotine kubinih kilometara prostora. No, na

posljetku, naravno, nema se kamo otii."
Ponovno iznenadna primjedba o njegovu statusu zatvorenika. Pa, to je
prirodnije od toga? Radilo se samo o tome da je zapovjednica Anne, zbog
onoga to je o njemu ula, od ovog ovjeka oekivala vie stoicizma. No,
pretpostavljala je da bi se i ona alila da je na njegovu mjestu. No ona nee
saalijevati generala zbog njegovih problema. Umjesto toga iznijela je vlastito
gledite. "Mnogo prostora za obranu s obzirom na broj ljudi i koliinu
materijala koji su mi dani. Ne da ja mislim da e ta obrana zaista postati
praktino pitanje u sljedeih godinu ili dvije."
"Nadajmo se da nee." U prolih je oko godinu dana poveanje
berserkerskih gibanja u regiji Osam Svjetova poveavalo obrise te
mogunosti.
Nije objasnio svoj odgovor. Cijela je Tvrava oigledno jo uvijek bila vie
muzej nego prava tvrava kakva je neko bila. Tu pravu tvravu niti jedno od
njih nije vidjelo.
Lagano napredovanje njihovih kola sada ih je dovelo na vidik skupini
turista, ljudi s razliitih planeta koji su bili na malo formalnijem obilasku
Tvrave u veem, otvorenom vozilu na kotaima. Zapovjednica Blenheim se
pitala hoe li se i oni zaustaviti kod Sabelova starog laboratorija. Turizam
ovdje sada i nije biznis kakav je bio u Sabelovo vrijeme, niti je populacija
grada priblino one veliine.
Da nastavi razgovor, Anne Blenheim spomene to generalu.
On se sloi. "Populacija je u Sabelovo vrijeme prelazila sto tisua, jeste li to
znali? Ja nemam nikakve trenutne slubene brojke, no mogu se sluiti
vlastitim oima. Sveukupni je broj sada oigledno spao na mnogo manje od
toga. Velika veina civila su zaposlenici u turizmu ili su civilni zaposlenici baze.
Tu je i posada na znanstvenoj stanici. I vai templari, naravno, koji ine vei
dio sveukupnog broja."
"Bit e ovdje uskoro vie ljudi. Kako vojske tako i civila."
"O?"
"Prebacujemo ovamo Templarsku akademiju. Prva klasa od oko sto kadeta
trebala bi poeti pristizati za manje od standardnog mjeseca."
"E, to je vijest." General se doimao vrlo zainteresiranim. Pretpostavljala je
da bi bilo koja promjena, osobito ona koja je obeavala vie ljudi na aritu,
njemu morala biti zanimljiva. On ju upita: "Gdje ete ih sve smjestiti? Mnogo
je prostora, kako sami kaete, no nema ga ba previe pod atmosferom i u
dobrome stanju."

"Traimo odjeljke, ponajprije zgrade blizu baze, koje e biti lako popraviti i
ispolirati. I moda prostore za obuku vani, na vanjskoj povrini koljke. Moda
zatraim da me ponovno povedete u obilazak. ujem da ste bili oponaali
doktora Sabela, barem u svojem entuzijazmu prema istraivanju."
"Na raspolaganju sam vam kad god budete eljeli ii." On zatrese glavom.
"To stvarno i jest istraivanje. Rekonstrukcija e tamo biti teka. Tamo u
naputenim dijelovima jo nema demona o kojima bih izvijestio." Pogledao ju
je kao da nije siguran hoe li ona razumjeti aluziju. Pa, ona zaista i nije, no
barem je shvatila da se radi o aluziji. Demoni. Potrait e tu rije.
Ona ree: "S priljevom kadeta moda emo neko vrijeme biti u prepuenim
prostorima, no ne bi se trebalo biti tako teko proiriti. im prva grupa
pitomaca naui neke osnovne elemente preivljavanja u svemiru, sljedei e
dio njihove obuke biti popravak nekih od starih pogona. Onako usput, gdje je
dobri doktor Sabel pronaao svog berserkera?"
"Naiao je na njega u jednom od udaljenih hodnika. Daleko ak i od
podruja gdje ja obino eprkam. Vrlo, vrlo daleko, ak je i onda bilo, od
nastanjenih dijelova Tvrave."
Nakon Sabelove propasti, ona je znala, temeljito su pretraeni i udaljeniji
hodnici u potrazi za strojevima koji su mogli postati aktivni. Naravno, prokleti
strojevi bi mogli biti dobri u skrivanju, u pretvaranju da su mrtvi, kao to su
bili dobri i u mnogim drugim stvarima. Sve do dananjeg dana nije bilo u
potpunosti sigurno da su pronaene sve aktivne jedinice. Moglo bi ih tamo
negdje biti jo, ukoenih meu krem drevne bitke kakav je navodno bio
objekt Sabelovih napora kada ga je pronaao.
Iznenada se zapovjednica pitala je li u svojim istraivanjima general
zapravo za time tragao - za jednim ili vie metalnih zmaj-udovita. Naravno
da Harivarman ne bi igrao izopaene igre dobarivota. No, pronai jo uvijek
opasnog neprijatelja, oivjeti borbenu slavu iz ne tako davnih dana kada je
princ Harivarman bio junak svakomu na Osam Svjetova - i sluajno pokazati
templarima da su toliko dugo bili kontrolirali ovo mjesto, a ipak ostavili jednog
neprijatelja funkcionalnog i smrtonosno opasnog. Da, ona je uviala da bi
njemu takvo to bilo privlano.
Na njezin zahtjev general je pusti iz auta odmah kod glavnog ulaza u bazu,
vrlo blizu mjesta gdje ju je pokupio. Ona se postarala da se brzo pozdrave jer
je imala puno posla. teta. Voljela bi due razgovarati s njim.
Vjerojatno e, mislila je, uskoro iskoristiti njegovu ponudu za jo jednim
obilaskom sada kad su poeli, osjeala je, razumijevati jedno drugo.
Kad je prolazila kroz vrata ustro uzvraajui salutiranjem straarima, pitala

se kakva je njegova ena, ili biva ena, mogla biti.

Poglavlje 3
Poput veine graana na veini svjetova sa stanovnitvom koje-je-poteklosa-Zemlje, Chen Shizuoka nikad nije putovao izvan atmosfere planeta na
kojemu je bio roen. U ljudskome drutvu bilo je nekoliko poslova koji su
zahtijevali svemirsko putovanje, inae je to veim dijelom bila djelatnost
bogatih ili monih. Chen, siromani student iz siromane obitelji oduvijek je
bio daleko od obje te kategorije.
Naravno da je - ponovno poput veine ljudi - itao opise i osjetio simulacije
uglavnom blagih osjeaja svemirskog leta. Tako da ga nita u ranim fazama
njegova prvog putovanja sa Salutaija nije iznenadilo. atl je podigao njega i
pregrt ostalih regruta do meuzvjezdane transportne letjelice koja ih je
ekala u orbiti. Osim templarskih oznaka, transporter je bio kugla gotovo bez
ikakvih detalja, impresivan onima koji su se nalazili u atlu dok se pribliavao.
Neki od Chenovih kolega regruta koji su bili okupljeni na vidikovcu govorili su
znalaki o tipu i vrsti broda na koji e pristati. Chen gotovo da nita nije znao
o takvim tehnikim stvarima i nije se previe zanimao za njih. Pretpostavljao
je da bi se takav interes sada mogao od njega traiti, u ovisnosti o tome
kakav e mu zadatak dati nakon temeljne obuke. Takoer se pitao gdje bi
mogao sluiti. Templarska organizacija stara mnogo stoljea i neovisna od
svih planetarnih vlada ili liga planeta, postojala je u gotovo svim dijelovima
galaktike na koje se proirilo ovjeanstvo poteklo-sa-Zemlje.
No Chenove misli, umjesto da budu usredotoene na novi ivot u koji je
ulazio, ostale su prvotno s njegovim prijateljima tamo na svijetu koji upravo
bijae napustio i na koji je sada eznutljivo pogledao dok se spremao sii sa
atla u transporter. Tijekom veine svog ivota bio je stidljiv. Nije bio od one
vrste koja lako stjee prijatelje. A oni su bili zaista njegovi najbolji prijatelji,
ljudi koji su sili sa svoga puta da mu poele dobrodolicu u prosvjednu
grupu. Oni su mu pomogli da pronae smjer u vlastitom ivotu, dijelili su
snove s njim skupa s poslom i rizikom oko organiziranja demonstracije.
Dodue, berserkeri na napuhavanje bili su njegova zamisao, i on je bio
ponosan na to.
Chenova glavna briga u tome trenutku bila je je li pucano na kojeg od
njegovih prijatelja. Strahovao je i pitao se kad e ponovno s njima moi
komunicirati. On bi poslao pismo kad bi imao priliku. Naravno, pokuao bi
pisati izmeu redova o svojim stvarnim brigama, pretpostavljajui da bi ono
to bi on napisao negdje na putu bilo itano i cenzurirano. To nije bila
uobiajena praksa, odnosno, barem on nije tako mislio, no ako su bili spremni

pucati na ljude ...

Kome bi pisao? Hani? Njih dvoje ne bi se mogli nazvati ljubavnicima; hvala
svim silama to on nema nikakvu trajnu vezu po tom pitanju.
Meu ljudima kojima bi vjerovao da e se pobrinuti da njegova poruka
proe dalje, za iju potu ima najmanje ansi da je presretnu? Bio je tu
Vaurabourg, i Janis, no oni su u ovome bili otprilike onoliko duboko koliko i on
sam. Tu je bio i stari Segovia koji bi, Chen si je mislio, bio Hanin pravi
ljubavnik da ga ona uope ima. Chen ga je s njom vidio samo jednom ili
dvaput, u sveuilinoj knjinici, i mislio da starac ima vjerojatno neko mjesto
na fakultetu. No Segovia se nikada nije pojavio na sastancima prosvjedne
skupine. A to ako je Chena smatrao suparnikom?
Sada je Chen jadan mislio kako on uope nije dobar u ovakvom mutnom
poslu, iako se prije samo nekoliko sati uspjeh u njemu inio djejom igrom.
No tada je pretpostavio da skoro nitko na Salutaiju nije bio dobar u njemu.
Njihova demonstracija pred Cariinim amcem bila je uinkovita samo zato
to su vlasti bile jednako nesposobne igrati svoj dio igre.
Chen se vraao ovim mislima u tihom uenju: Ljudi iz osiguranja tamo u
gradu su stvarno pucali na njega, stvarno su ga pokuali ubiti. Tko bi to
povjerovao? Jednostavno nije mogao prijei preko toga.
To je samo ukazivalo da su stvari bile jo gore nego to su mu najradikalniji
meu njegovim prijateljima pokuali rei. Stoga je to bilo od jo vee vanosti
nego da je bilo tko od njih postigao da se Princu vrati mo. Princa
Harivarmana trebalo je vratiti na veu mo nego to je imao prije; on treba
sluiti kao snana desnica samoj Carici i mesti druge savjetnike koji su vladu
vodili krivim putem. Da, to je bilo oigledno. Situacija je vapila za djelovanjem
da se to dogodi.
Nije ba da e on, Chen, biti kadar uzeti ikakva udjela u politici na neko
vrijeme. Templari koji su bili dobrodoli skoro svugdje, imali su reputaciju
politiki neutralnih. Njihov je posao bila borba protiv berserkera.
I tako, zasad nema politike. Osim ako, naravno - ovo je samo pretpostavka
- on ne bi nekako bio odreen u samu bazu u Templarskom aritu i tamo
doao u priliku upoznati izgnanog Princa osobno i ... ali ne. Chen je bio
razmjerno siguran da se templarska temeljna obuka ne provodi u njihovoj
staroj arinoj tvravi koja je, kako je on razumijevao stvari, sada bila tek
neto vie od svetita ili muzeja. Iz nekoliko rijei koje je uhvatio iz razgovora
svojih kolega u brodu, shvatio je da bi se temeljna obuka za regrute iz Osam
Svjetova trebala provoditi na Niteroiju, perolakom svijetu u istom stelarnom
susjedstvu koji je dijelio svoje sunce s jatom susjednih malih planeta i

satelita. Idealan planetarni sustav, pretpostavljao je Chen, za obuavanje ljudi

kako se nositi s razliitim fizikim okruenjima. Realno, proi e puno
vremena prije no to vidi Templarsko arite, ako ga ikada i vidi. Mogao se
samo nadati da e se Princ vratiti iz azila prije no to se to dogodi.
Kratko nakon to su se ukrcali na meuzvjezdani transporter, regrute su
okupili u brodski putniki foaje. Chen je uo slubenu potvrdu da idu k
Niteroiju i da e na putovanje otii otprilike osam dana, osam puta vie od
uobiajenog vremena kad se ide izravno. Razlog je bio u tome to e biti jo
dva zaustavljanja na dvama svjetovima da se pokupe regruti.
Dani puta poee prolaziti. Chen je i dalje ostao odve okupiran svojim
brigama da se previe zanima za to iskustvo. Prostor za regrute na brodu, ve
donekle ogranien, poeo je djelovati prenatrpano kada ih je dolo jo na
prvom zaustavljanju. Ipak, dodatak je ovaj put bio preteito enskog roda pa
je drutveni ivot na brodu nesumnjivo poprimio drugaiji ton. Trebalo je
istraiti fascinantne jezine i drutvene razlike. Za druenje je bilo vremena
napretek. Templarska posada broda nije pokuavala obuavati regrute niti
ak provoditi disciplinske mjere s onu stranu uobiajenih sigurnosnih pravila.
Sve je to moglo ekati na pozornost onih koji su to inili onako kako treba stalnih instruktora u vojarnama za temeljnu obuku na Niteroiju.
Velika veina ostalih regruta negdje je u ovoj toki poela energino uivati
u putovanju. I Chen bi uinio isto da su uvjeti njegova vojaenja bili drugaiji,
no kako su stvari stajale, za njega zabava nije dolazila u obzir. Pokuavao se
uvjeriti da je ponaanje templara prema njemu dosad pokazivalo da je
tradicionalni zakon i dalje bio na snazi - unovaenje u njihov red daje imunitet
bilo kome kojega goni bilo koji planetarni zakon. Ako je ova informacija bila
tona - dobrim je dijelom o njoj znao iz pustolovnih pria, pa se zbog te
injenice stao brinuti - jedina iznimka od pravila imuniteta trebalo bi biti
nekoliko zloina kanjivih smru, stvari kao to je veleizdaja. A puka
demonstracija, uvjeravao je samog sebe, ma kako bila buna, uinkovita i
uvredljiva politikom establimentu, ne bi jednostavno mogla biti ugurana u
tu kategoriju. Stoga nije vidio razloga zato se tradicionalni zakonski imunitet
ne bi odnosio na njega. Ipak, osjeao bi se mnogo sigurnijim da je bio u
potpunosti siguran.
Prolo je jo nekoliko dana na meuzvjezdanom putovanju, udobnih i
dosadnih. S prozorskim oknima zatvorenim u letsvemirskom letu i umjetnom
gravitacijom koja je glatko funkcionirala, Chen je gotovo mogao biti zatvoren
u nekoliko soba u vlastitom gradu, meu klapom napola slinih mladih
stranaca.

Tada je transporter uao u sljedei sunani sustav, materijalizirajui se iz

stvarnosti let-svemirske matematike u zajedniko konvencionalno
prostorvrijeme koje ovjeanstvo tei smatrati normalnou. Brod se udobno
smjestio u planetarnu orbitu te s jo jednog atla primio jo regruta.
Ubrzo nakon ovog drugog kratkog zaustavljanja, kada se transporter
ponovno nalazio u dubinama matematikog leta, a zvijezde postale ponovno
nevidljive s onu stranu trupa, dvojica profesionalnih templara koja su inila
brodsku posadu dola su u foaje u kojem su boravili regruti. I tu, sred grupe
njegovih brodskih kolega, stali su pred Chena.
Oba templara bila su stariji mukarci, jaki i oigledno sposobni veterani.
"Regrut Shizuoka", rekao je jedan.
Chen bojaljivo digne pogled od igre na koju se pokuavao koncentrirati.
"Da. Hou rei, da, gospodine."
"Na noge. Doi ovamo." Bio je to nesumnjivo zahtjev.
S po jednom od svojih na svakoj od njegovih ruku, ispratili su ga iz foajea,
dalje od njegovih zauenih kolega regruta i izvan poznatog prostora u dio
broda koji Chenu prije nije bilo dozvoljeno vidjeti. Tu, iza zatvorenih vrata u
maloj privatnoj kabini, na njegovo iznenaenje i iznenadni bijes, naredili su
mu da se svue i temeljito ga pretraili. Njegova je odjea takoer bila
efikasno pretraena i skenirana elektroninim napravama prije nego to mu je
vraena.
Chenova pitanja i prosvjedi, prvo straljivi i ispitivaki, a zatim povrijeeni i
ljutiti, bili su ignorirani. Da se usudio, bio bi on jo glasnije ljutit i goropadnije
bi se opirao. Jedan pogled na ljude koji su ga pretraivali uvjerio ga je da
takav otpor ne bi bio razborit.
Ponovno odjeven, naao se u drugoj, jo manjoj prostoriji.
Nisu mu dali nikakvih objanjenja, niti jedna rije osim jednoslonih naredbi
nije mu bila upuena. Vrata malene kabine zatvorila su se iza njega i ostao je
sam. Bila je to zaista vrlo udnovata mala prostorija, vrlo slabo i naroito
namjetena.
Ipak, Chenu je trebalo jo nekoliko trenutaka da shvati da se sada nalazi
zakljuan u brodskome zatvoru.
"Regrut Shizuoka."
Chen se u trenu silovito okrenuo. Glas je dolazio iz nevidljiva zvunika ili
vie njih koji su bili skriveni u pregradni zid ili meu spartanskim namjetajem.
"-to je?" promucao je.
"Bit e pritvoren dok ne pristanemo kod arita." Bio je to muki glas koji
je zvuao gotovo kao da se dosauje. "Tamo oekuj daljnju istragu."

"Dok ne ... gdje emo pristati?"

Nije bilo odgovora.
Pristati kod arita. To je glas rekao.
Chen ustade otvorenih usta u napasti da vikne jo pitanja u zid. No nije
moglo biti prave sumnje u svezi s im e biti istraga. Ometanje povorke
prosvjedom oigledno je postalo neto reda zloina za smrtnu kaznu. On nije
sumnjao da je glas rekao da brod ide u arite. Ne u sustav Niteroi kako su
opetovano ponavljali regruti na brodu.
Ali zato?
U eliji je bio zaslon koji je zauzimao vei dio pregradnog zida. No Chen
nikako nije mogao otkriti kako da ga upali. Oigledno su mu, da su mu htjeli
neto pokazati, to i mogli. Inae ...
Bio je tu i sat, ugraen u drugi pregradni zid. Radio je. Chen je
pretpostavljao da bi i njega mogli ugasiti da hoe. No sat je nastavio mjeriti
vrijeme. Da je Chen znao koliko je udaljeno Templarsko arite, znati koliko je
sati bi moglo biti od neke pomoi.
Obroci su mu stizali na vrijeme. Pladnjevi su automatski dostavljani u policu
iznad otvora za smee i sadravali su prihvatljivu hranu, nita bolju ni loiju
od onoga to je dobivao kao neki tamo anonimni regrut. Spartanski dovod
vode je radio. elija je za zabavu bila opremljena s nekoliko starih knjiga i
itaem, i u sljedeih je nekoliko dana Chen dobro upoznao stare knjige.
Pokuao se zabaviti zamiljajui disciplinske probleme kako se javljaju meu
devetnaest nevinih regruta koji se vjerojatno jo tamo zabavljaju. Ako je tako,
hoe li on dobiti drutvo? Nekako je sumnjao da hoe.
Pitao se to je regrutima reeno o njegovu uhienju i zatvaranju.
Sve do onog zadnjeg zaustavljanja kod planeta, stav templarske posade
prema Chenu Shizuoki bio je blago ravnoduan kao i prema svima drugima.
No odmah nakon tog zaustavljanja morao je ii u pritvor, a to sigurno nije bilo
zbog neeg to je uinio na brodu. Stoga je neki glas o njemu, neka pria o
onome to je uinio ili za to je bio optuen, ve stigla sa Salutaija do tog
planeta i dola je na atl s posljednjom hrpom regruta te bila predana
asnicima templarskog transportera.
to god da je tada templarska posada ula o Chenu Shizuoki, nisu imali
vremena konzultirati se sa svojim pretpostavljenima negdje dalje. Bili su
prisiljeni donijeti odluku na licu mjesta i na vlastitu inicijativu i odluili su da
ga ne odvedu na Niteroi kako je planirano. Umjesto toga na vlastitu ruku su
ga vodili u arinu tvravu i time skretali s puta cijelu poiljku regruta.
to im je uope moglo biti reeno?

Samotni stanovnik zatvora nije upozoren da se pribliava kraj zadnje etape

njegova prvog svemirskog leta, kao to nije bio upozoren da e ga zatvoriti.
Ne do posljednjih nekoliko minuta putovanja kada je dolo do laganih
previranja u umjetnoj gravitaciji, a zatim se na palubi osjetio lagani tropot
poput onoga kada amac pristaje na pjeskovito tlo. To je, Chen je znao - opet
iz pustolovnih pria - bilo gaenje meuzvjezdanog pogona, a sile
namijenjene pokretanju broda u normalnom prostorvremenu su preuzimale
stvar.
Jo je nekoliko minuta proteklo u izolaciji. A tada su se iznenada otvorila
klizna vrata elije. Templarov glas je rekao: "Hodi. Tebe emo prvog spustiti."
I napokon, dok su ga vodili kroz hodnik u trupu, Chen je proao kraj
nezastrta okna i imao priliku vidjeti kamo ide. Jo uvijek su bili u svemiru, i on
je otkrio da Tvrava Templarskog arita viena izvana i izbliza, ima
odreenu slinost s opisima koje je uo i koje je itao o velikim svemirskim
berserkerima. Bila je to ogromna sfera grube povrine krcata pukotinama i
ranama od drevnih bitaka i, s onim za to je Chen pretpostavio da su
ofenzivna i defanzivna oruja, jo je izgledala uasno. Teke sjene preklapale
su veinu hrapave povrine kugle budui da je ovdje gro pozadinskog
prostora inila tamna maglina umjesto zvijezda. Osam Svjetova i njihova
prostrana okruja, kojih je ovo bilo produenim dijelom, bila su na neki nain
izolirana od ostatka galaktike ogromnim galaktikim oblacima tamne praine i
plina, te su bila dostupna samo preko krunih prolaza sa stotina ostalih
planeta na-kojima-ive-ljudi, ije je stanovnitvo bilo sklono smatrati kako ini
glavninu galaktike civilizacije.
Golema sfera ispred transportera brzo je rasla dok se Chenovom neiskusnu
oku nije uinilo da ima planetarne dimenzije. Tada je meuzvjezdani brod na
kojem se vozio, koji se Chenu doimao tako velikim kada mu se pribliio na
atlu, uronio u jednu puku poru nadolazee povrine planeta. Ovaj
srazmjerno uski prolaz, Chen je odmah primijetio, nije vodio izravno u lune
prostore za koje je on pretpostavljao da se nalaze u sreditu ogromne
Tvrave ili barem negdje na njezinoj unutranjoj povrini, ve je stalno
skretao. Tada je shvatio da ti cik-cak prolazi takoer moraju imati obrambenu
svrhu.
Oigledno je bilo neke prethodne veze radijem glede njega izmeu
transportera i Tvrave jer im je transporter pristao, Chena su prije svih
ostalih izgurali s broda. Okruen svojom tihom templarskom pratnjom, bio je
natjeran da hoda u neem to se inilo normalnom gravitacijom po uskoj
poploanoj stazi koja je izgleda bila neka vrsta gradske uliice iako je bila

puno ia od veine ulica koje je on vidio.

Na drugom doku u blizini poivao je turistiki brod, veliki, ali perverzno
normalan objekt. Neto to je nalikovalo gotovo normalnoj sunevoj svjetlosti
prolazilo je kroz oblinje grane loza i stabala ije je malo lie drhtalo na
povjetarcu koji je, nakon mnogih dana koje je Chen proveo na brodu svakako
nagovijetao otvorenost povrine planeta. Taj je vjetar morao biti, shvatio je,
nekako umjetno pobuen i odravan.
Prije no to se Chen sjetio pogledati gore u famoznu svijetlu enigmu koja je
ovdje sluila kao sunce, gurnuli su ga pod krov i u sjenu.
Onda su mu naredili da sjedne na kamenu klupu i eka s po krupnim i
nekomunikativnim templarom sa svake strane. No jedva da je sjeo prije no
to su ga ponovno podigli na noge.
"Zapovjednik baze eli razgovarati s tobom", upozorio ga je asnik koji mu
se pribliio. "Pazi kako se ponaa."
A evo i nje, okretna koraka i s pratnjom. Nekako je Chena iznenadilo to je
zapovjednik baze mlada ena - pa, ne ba tako mlada, pretpostavio je.
Takoer je pretpostavio da mora salutirati ili slino kao to su to inili neki od
ljudi oko njega. No dosada ga nitko nije slubeno pouio kako da to uini.
Pokuao je proitati nadu iz daminih plavih zureih oiju dok se ona otro
zaustavljala pred njim i stala vrlo blizu ispred njega. No ono to je tu vidio,
vie je nalikovalo na prijetnju.
Iz njezinih mekanih ustiju izaoe rijei. "Ja sam zapovjednica Blenheim.
ujem da ste se unovaili u templare kako biste izbjegli pravno gonjenje na
Salutaiju."
"Ovaj ... da, gospod'ne ... gospoo ... uh."
Pola tuceta ostalih asnika, ukljuujui i kapetana transportnog broda sada
su stajali u blizini. Svi su bili lagano mrki, gotovo bezizraajni. No svi su
povlaivali zapovjednici Blenheim i budui da su gledali u Chena kao da je
beskrajno fascinantan, nisu pokazivali namjeru da ga sami neto priupitaju.
Ovo e biti predstava njihove efice.
Zapovjednica upita Chena sasma razborito: "Jesi li ti kriv za zloin za koji si
optuen?"
"Gospoo .... moda trebam pravni savjet."
Ona je nastavila biti razborita. ak je donekle, na Chenovo iznenaenje,
zvuala poput njegove savjetnice na sveuilitu. "Da, sasvim je vjerojatno da
ti treba. Ili da e ti s vremenom zatrebati. Vidi, ako bude ikakvih postupaka
protiv tebe, u stvarima poput ove, oni nee vrijediti ovdje. Kada doe
vrijeme, sigurna sam da e ti se dodijeliti odvjetnik. Gledaj ovamo, mladiu, ja

se ovdje nadam nekakvoj izjavi, nekom dokazu, neemu od tebe to e

pokazati da je sve ovo neka uasna pogreka. Da uope nema potrebe da se
to dalje vie premee i da te se ne mora zadrati radi isporuenja zbog
veleizdaje ili ubojstva. Moda je to ipak prevelika nada -"
"Ubojstvo?" Ta rije isprva nije imala Chenu nikakva smisla. Bila je to
brbljarija, besmislica. Dola je gotovo kao olakanje. Dokazivala je da je
posrijedi zabuna, da ona zacijelo govori o nekome drugome.
A tada cijela stvar poe napokon, neprimjetno, na uasan nain poprimati
smisao. Ubojstvo. I veleizdaja takoer. I pucanje na ...
Zapovjednica ga je paljivo prouavala. On joj je uzvratio pogled
zadravajui dah. Ali sad je nekako znao groznu istinu i prije nego je ona
progovorila.
Njezine su ga oi nastavile postojano motriti dok joj je hladni glas govorio:
"Na Njezino Vrhovno Velianstvo Caricu bio je izvren atentat usred
blagdanske povorke na planetu Salutai ne vie od nekoliko sati prije no to si
se unovaio u Templare, u glavnome gradu toga svijeta ..."
Zapovjednica baze jo nije bila zavrila govor. U stvari, jedva da ga je i
zapoela, ali Chen neko vrijeme nije mogao nita vie uti.

Poglavlje 4
Lescar je bio u lukom dijelu grada, okrugu u kojem ga se obino moglo
nai kratko po dolasku u Tvravu bilo kakva meuzvjezdanog broda. Danas,
kao i obino u takvim prilikama, bio je zabavljen kretanjem s jednog mjesta
na kojem je imao nekog posla ili zabave na drugo, tiho se trudei da im prije
skupi sve vijesti s ostalih svjetova koje su posada ili putnici u posjetu mogli
donijeti u arite.
U smislu dananjeg truda po tom pitanju, sijedi mali ovjek razgovarao je s
jednim od ljudi s kojima je redovito odravao kontakte, niim slubenikom u
luci kad ih glas o stizanju drugog broda zatee sasvim iznenadno. Kau da je
templarski transporter upravo kontaktiran radijem i da e uskoro pristati u
aritu.
Brzo se kreui, Lescar se prebacio na jednu od svojih omiljenih povienih
toaka za promatranje - javnu terasu blizu unutranjih dokova. Stigao je na
knap da vidi dolazak meuzvjezdanog transportnog broda. Veliki sferini oblik
stizao je pogurujui se kroz jedan od stotinu metara irokih otvora prostranog
brodskog kanala koji je prolazio kroz kilometre kamenite koljke Tvrave da
bi formirao terminal za dokove. Tup okrugao oblik transportera stigao je
usporavajui u atmosferi kroz kou polja sila koja se napinjala i stanjivala
pred brodom. Polja sila polako su se i njeno dijelila kako bi letjelica mogla
proi dok su istovremeno zadravala atmosferski pritisak u unutranjosti
Tvrave za to su i bila izgraena. Za otvor odreene veliine, sustav polja
sila radio je bolje nego mehanika zrana ustava.
Lescar je buljio u novopridolicu. Da, bio je to sigurno templarski
transporter, i zasigurno nije bio na dananjem rasporedu dolazaka. Dogaalo
se neto barem lagano neuobiajeno.
Lescaru nije bilo mogue izravno promatrati tko je stigao transporterom ili
tko e se na njega ukrcati, ili kakav e teret na njega biti utovaren ili
istovaren. Oblik golemih dokova i visina zidova koji su ih djelomino okruivali
prilino su dobro to prijeili. Mogao je vidjeti tek neto vie od zakrivljena
vrha velikog brodskog trupa dok se brod smirivao na doku, to mu nije davalo
nikakve podatke. Trup se sivio i sjajio dok se na njemu, zbog atmosferske
vlage, razvijao tanki film leda.
Lescar nije stajao i gledao kako se led razvija. Umjesto toga vratio se svojoj
turi posjeta odreenim mjestima u susjedstvu na kojima je mislio da e se
prvo pojaviti neslubene novosti s dokova.
Prije sat vremena, ak i prije nego to je dolazak transportera slubeno

najavljen, on je imao neuvenu vijest. Bila je, u svakom sluaju, previe

zapanjujua da bi se u nju vjerovalo. I nekoliko trenutaka nakon to je uo
ponavljanje rijei i potvrdio ih to je bolje mogao bez neprikladnog otezanja,
pourio je dalje pjeice. Drei svoje lice otrih crta bezizraajnim kao i
obino, nosio je Princu poruku od velikoga znaaja. Kakav bi uinak atentat
na Caricu mogao imati na njihov egzil bilo je s onu stranu Lescarovih moi
preraunavanja, pa se nije ni trudio. No ni u jednom trenutku nije sumnjao da
e Princ istog trena shvatiti sve implikacije.
Princ Harivarman, njegov je pomonik znao, bio je u ovom trenutku onoliko
kilometara daleko od Grada i dokova koliko mu je bilo mogue biti, provodei
dan u arheoloko-povijesnom istraivanju koje ga je sve vie i vie
zaokupljalo. Lescaru je trebalo samo nekoliko minuta da bi pjeice doao do
samoga ruba Grada. Kada je stigao, urno se uputio u garau gdje su drali
svoja dva dozvoljena vozila, te sjeo za komande letjelice koja je preostala na
sletnom mjestu.
Nakon to se pobrinuo da ima ukrcano svemirsko odijelo, Lescar je ukljuio
pogon i odvojio vozilo od povrine. Za letaa niti jedna toka unutar Tvrave
nije bila udaljenija od nekoliko minuta. Kad je izaao iz garae, jo s runim
komandama, skrenuo je u smjeru najbliih vratnica s poljem sila koje su
omoguavale kolni pristup zrakopraznim prostorima Tvrave.
Lescar je mislio da priblino zna gdje Princ danas radi. Ipak, pronalazak
drugog malog letaa negdje u golemom labirintu vanjskih komora i hodnika
Tvrave mogao bi biti skoro beznadan osim ako ureaji za lociranje njihova
vozila konstantno ne odailju. Naravno, prava svrha lokatora bila je olakati
templarima drati na oku cijelo vrijeme dvojicu azilanata. No sretan sporedni
uinak bio je da su se njih dvojica mogli nai jedan drugoga uz minimum
potekoa. Njihovi uznici nisu se bojali da bi izgnanici mogli biti u iskuenju da
pokuaju iskoristiti vozila prilagoena svemiru za bijeg. Razmjerno
jednostavan svemirski pogon letaa bio bi sasvim beskoristan za takvu svrhu.
Bez vozila opremljenog pravim meuzvjezdanim pogonom, zakuaste
tehnologije iskrivljavanja svemira koja je omoguavala uinkovito putovanje
bre od svjetlosti, nije se imalo kamo otii izvan arine tvrave. Odnosno,
barem nikamo gdje bi se moglo doi za trajanja obinog ljudskog ivota jer bi
put trajao barem par stoljea.
Na kontrolnoj ploi pred Lescarom svjetlucavi zemljovid prikazivao je glavne
vanjske hodnike Tvrave, a obojena toka u blizini jedne od glavnih linija
pokazivala je lokaciju Prineva letaa. Utipkavi jednostavnu naredbu, Lescar
je usmjerio svoju letjelicu da krene do tog mjesta.

Ve je bio stigao do portala u podu nastanjene povrine, minijaturne

inaice pristaninog doka koja e propustiti njegovo vozilo izvan atmosfere.
Sive koprene ulaza s poljem sila ispod njega poee raditi oponaajui
obratan ciklus uz pomo kojega je vea vratnica iza dokova primale
meuzvjezdane transportere. Polje se razvue u sive trake preko mjehura
Lescarove kabine, a zatim se otvori za letaa i padne iza njega povlaei se
jo hitrije dok je vozilo ubrzavalo.
Sada se oko Lescarova malog broda irila velika tama osvijetljena samo
vlastitim svjetlima letaa. Ta su svjetla osvjetljavala Lescaru grube kamene
zidove slabo koritenog kanala za male brodove. Zidovi beskonane kamene
cijevi obruavali su se u tiini vakuuma sve bre i bre.
S ukljuenim autopilotom, Lescar je mogao kratko putovanje provesti u
uvlaenju u lagano svemirsko odijelo. Princ vjerojatno nee biti u vlastitom
letau, no bit e negdje u blizini.
Princ je bio zabavljen poslom u udaljenoj grani vanjskih hodnika Tvrave,
gdje bijae postavio vlastitu malu bateriju umjetnih svjetala kao i privremeno
sklonite bez sumnje korisno u njegovim eksperimentima. U svjetlosti koju su
pruala njegova svjetla on je gledao u slike djelomino izdubljene, a
djelomino narisane na drevnim zidovima od kamena. Bijae pronaao
beskrajno fascinantnu dardanijansku umjetniku sliku ili dekoraciju. U njoj su
se povremeno pojavljivali uzorci, estetske veze izmeu dviju slike, no inilo se
da se nikad u potpunosti ne ponavljaju. I, ak i nakon sveg njegova
prouavanja, slike su bile jo uvijek vie od pola nerazumljive, poput
umjetnosti ili rukotvorina iz starog predsvemirskog doba na Zemlji.
Harivarman naravno nije bio prvi koji je poduzeo istraivanje dardanijanskih
umjetnikih tragova ovdje u Tvravi, no mislio je da je iznenaujue blizu da
bude prvi u modernim vremenima koji je takvu istraivanju pristupio
sustavno.
Ovdje je bilo toga za istraivati puno vie od dardanijanskih zapisa i slika na
zidovima, iako je i toga bilo sasvim dovoljno da istraivae dri zaposlenim
nekoliko ivotnih vjekova. Sama veliina Tvrave i njezina sadraja
sprjeavala je svako temeljito ili sveobuhvatno istraivanje. Kopajui u
komore koje su bile zapeaene prije nekoliko stoljea, to nezgodom to
namjerno, otvarajui najblie misteriozne i davno zaboravljene spremnike,
Harivarman je pronaao svakovrsne artefakte, a neki od njih bili su sasvim
tajnoviti. Nedavno bijae otkrio neke snimke dardanijanske glazbe i sada je,
ak i dok je radio, sluao zvukove neprepoznatljivih instrumenata i melodija

koje se nije moglo pratiti.

Glasovi dardanijanskih duhova, ponekad je matao ...
U tom trenutku radio je plutajui skoro besteinski u svojem svemirskom
odijelu, okruen obiljem starih natpisa, kilometrima drevnih reljefa i
labirintima soba od kojih su neke sadravale krinje nainjene od metala i
nepoznatih materijala s jo zapeaenim ostacima iz dardanijanskih dana.
Kada je Princ po prvi put postao zainteresiran za ovo istraivanje, bio je
stalno zaprepaten to ovdje nema vojske istraivaa koja ve kopa, nema
horde zauzetih arheologa i povjesniara sa stotina svjetova da se s njime
natjeu. Jo uvijek se inilo udnim to to on treba imati sve ovo samo za
sebe. No otkako su templari zauzeli Tvravu prije nekoliko stoljea uvijek su u
najmanju ruku bili hladni prema istraivanjima posjetitelja, a sami su na tome
zadatku radili samo sporadino. No, nisu nikad prigovarali zbog
Harivarmanova truda. Shvatio je da su oni vjerojatno mislili da ga to dri
podalje od nevolja i da mu odvlai panju od opasnih politikih zamisli.
Princ je postavio svoje privremeno sklonite nasuprot jednog lagano
zakrivljenog zida irokog hodnika, zida na kojem se nalazio niz natpisa za koje
je on isprva mislio da e biti od posebna znaaja. U biti, bio je to zrakom
ispunjen mjehur od iste vrste plastike opremljen zranom ustavom. Lebdei
i razmiljajui unutar tog mjehura, nalazei dotine rezbarije na zidu manje
zanimljivima to je vie u njih gledao, Harivarman iznenada postane svjestan
pokreta, pomicanja sjena, slabog napredovanja farova. Svjetla su
nagovijetala po svoj prilici dolazak letaa koji se sputa kroz jedan od glavnih
hodnika u blizini. Bit e da je Lescar, pretpostavio je. Templari su samo
neredovito patrolirali ovim vanjskim dijelovima Tvrave, a jedva da se itko
ikad trudio za
i ovamo.
Zbog finih naznaka u nizu jureih svjetala koja su brzo postajala sve
svjetlijima, on je bio siguran da se radi o Lescarovu letau. Princ se, gasei
dardanijansku glazbu, oslukujui vezu, pomalo udio to je Lescar, dok se
pribliavao, radiovezu odravao tihom. To je zauzvrat vjerojatno znailo da je
mali ovjek nosio neto to je smatrao vanim vijestima i elio to vie
umanjiti ansu da neprijatelj slua kad on priopuje svoje uzbuenje
gospodaru.
Ako je uistinu bilo ikakva razloga za tajnovitost, priopavanje vijesti pa ak i
injenice o vijestima preko radija, makar i kodirano, bilo bi riskantno. Jednom,
dosta davno, neka je vrsta dardanijanskog komunikacijskog sustava morala
povezivati sva ova zagonetna okna i komore. Ili moda nije ... moda je bilo

neke obredne, ceremonijalne ili umjetnike svrhe u njegovu nepostojanju. I

nije bilo pravog dokaza o bilo kakvu sustavu te vrste. Dardanijanci, potekli-saZemlje poput veine inteligentnih stanovnika ostatka poznate galaktike,
odavno su nestali i nitko ih vie nije razumio - ako netko nekad uope i jest.
Pod sadanjim uvjetima, zbog razliitih tehnikih razloga, radioveza unutar
Tvrave teila je biti hirovita, ponekad nepouzdana. Ali izgnanici su etiri
godine radili uz pretpostavku da bi templari mogli prislukivati bilo koji
razgovor u ili u blizini letaa koje su tako obzirno stavili na raspolaganje ovoj
dvojici koja su bila njihovi nevoljni gosti.
Lescarovo vozilo dolebdjelo je i zaustavilo se odmah kod Harivarmanova
privremenog sklonita i autopilot ga je stabilizirao na tom mjestu. Sijedi mali
ovjek izae odjeven u odijelo kroz okno letaa i istog trena gestama da
Harivarmanu znak njihovom privatnom ifrom da hitno eli razgovor u
uvjetima radiotiine. Harivarman mu je mahnuo da ue u napuhano sklonite
koje je on smatrao sigurnim od prislukivanja kao i svako drugo izolirano
mjesto. I tu je istog trena uo vijesti svojega sluge.
Kad je Harivarman uo za Cariinu smrt, nekoliko je trenutaka lebdio u
tiini, povremeno dodirujui zid izmom ili rukavicom, kao to bi u gravitaciji
normalne jakosti koraao po podu. Ovako daleko od arita, lebdeem tijelu
trebalo je dugo vremena da padne.
Gledajui u zid s natpisima koji je prije samo nekoliko minuta smatrao tako
fascinantnim, sada ga je mogao vidjeti kao nita drugo do ogromnu i
nacifranu igraku. Jo gore, kao sredstvo autohipnoze. Takav je udarac,
mislio je, kada te pravi svijet, svijet politike i moi uhvati nespremnog.
Sjeanja na Caricu hitro dooe i prooe Prinevim mislima. Ona uope
nije bila njegova krvna srodnica, no ipak mu je ponekad bila, i to nekako u
dobrom smislu, poput majke ... i, kasnije, neto poput neprijatelja. Ona je ta
koja ga je ovamo poslala. aljenje zbog njezine smrti sad je mijealo s
prizvucima osvetoljubiva trijumfa.
Cijela je ova emotivna reakcija bila sasvim prirodna, pretpostavljao je
Harivarman, no takoer je bila i sasvim beskorisna. Gotovo istog trena,
Prinev je um nastavio dalje. Stvar o kojoj je smjesta morao porazmisliti bila
je uinak njezina smaknua na politiku situaciju, balans moi, osobito u
vladajuem Savjetu Osam Svjetova. Kada se sljedei put tih osam monih
predstavnika okupi na svojim ceremonijalnim tronovima, izbor onoga koji e
zasjesti na veliki tron u sredini - izbor sljedee Carice, ili Cara - bit e na
njima.
Lescar je takoer lebdio unutar sklonita ekajui s nekom vrstom

ravnodune revnosti rijei mudrosti svojega gospodara. Okrenuvi mu se,

Princ upita: "Jesi li osmotrio tog mladia koji je to navodno uinio? Ali ne,
pretpostavljam da ga nisi imao prilike vidjeti."
"Ne, nisam imao prilike za to, gospodine. Sveuilini student, pria se,
roeni Salutaijanac koji se, nakon to je ubio Caricu, pridruio templarima
kako bi izbjegao progon."
"Ah da. Shvaam. Ali zato bi ga templari doveli ovamo znajui da se u
ovakvom sluaju mora pribjei izruenju? I, to je vanije, ima li uope
ikakvog razloga zato bi oni eljeli pomoi tome ovjeku?"
"Pretpostavljam, gospodine, da oni zaista ne bi."
"Tada je zanimljivo to je on trebao doi ovamo, ne misli li i ti tako?"
"Gospodine? Ima jo neto - iako ljudi od kojih sam to uo nisu tome davali
poseban znaaj."
"Pa, to je?"
"Da su malo prije atentata - koji se dogodio na paradi za vrijeme Praznika
ivota - bile politike demonstracije. Zapravo jedna demonstracija, u prilog
vaeg povratka. Taj mladi Chen je navodno bio jedan od glavnih organizatora
toga."
Harivarman se ponovno utia. Odluta u misli. Mogao je opaziti nekoliko
vanih naglasaka u ovoj situaciji, a svaki je bio ruan. "I odmah je poslije
toga ubio Caricu? Ili oni barem misle da ju je ubio. Ah. Samo mi je to
trebalo."
Princ zastane. Tada nastavi: "Tad se ini da e me optuiti za kovanje urote
za njezino ubojstvo. Barem je to vrlo vjerojatno. Stvari su bile tako ureene.
Stoga, ako elim uiniti ita da se zatitim, moram ga vidjeti, tog navodnog
atentatora ... Pitam se, moda su ga doveli amo u arite samo da urede
sueljavanje sa mnom?"
Lescar zatrese glavom. On je vjerovao, a to je esto i tvrdio u prolosti, da
njegov gospodar ponekad pokuava misliti previe poteza unaprijed. "Moje je
miljenje, Vae Velianstvo, da su ga oni ovamo doveli jednostavno zato to
su ga ve unovaili prije no to su saznali to je uinio ili za to je optuen.
Tada su se nali u nekoj vrsti panike. Vi znate da templari ne mogu
jednostavno predati jednoga od svojih planetarnim vlastima na njihov
zahtjev, pa makar se radilo samo o novom regrutu. Oni to ne ine, a svaki
templarski asnik koji bi to uinio bio bi ..."
"Da. U pravu si."
Lescarovo se lice zgri. Za njega to je bila neka vrsta izraavanja emocija.
"Ali nisu znali to bi uinili s njim pa su ga doveli ovamo. Ova je stijena

templarski stoer, sav domovinski teritorij koji templari u stvari imaju i mora
da se osjeaju sigurnijima ovdje nego na terenima za obuku na Niteroiju."
Princ je razmiljao naglas. "Moda si u pravu. Vjerojatno jesi. Mogli su ga
odvesti ravno njihovu Vrhovnom generalu na odluku, no za njega se govori
da je u stalnom pokretu po galaktici i oni vjerojatno nisu znali gdje je ... zna,
na ovoj stijeni momentalno nema vlasti koja moe voditi templarsku politiku o
stvarima od ovakve vanosti. Naa zapovjednica baze blijedih obraza? Ne.
Nitko - osim ako jo netko nije stigao brodom? - nema spomena o tome, a?
Onda e morati ekati pravorijek samoga Vrhovnog generala. A on e vrlo
vjerojatno eljeti doi ovamo i razgovarati s optuenikom prije no to donese
odluku. Zasigurno e biti zahtjeva za izruenje ..."
inilo se da Lescar ideju izruenja pomno razmatra prije no to se sloio da
je ono vrlo vjerojatno. Ovdje nije bilo nikog drugog da ispuni ulogu Prineva
politikog savjetnika, pa je Lescar preuzeo taj posao i trudio se to je vie
mogao isto kao to se trudio u poslovima sluge i kuhara. "Da - naravno,
pretpostavljam da je to ono to e uiniti. A vi kaete da i vi morate vidjeti
tog Chena. Vae Velianstvo, je li to razborito?"
"Kako bi moje odbijanje da ga vidim moglo pomoi? I da, ako u mu ja
suditi, moram ga vidjeti kako bih pokuao odrediti istinu je li ubio Caricu.
Inae, nijee li on svoju krivnju?"
"Nemam pojma, gospodine."
"Hm. Tko god da je taj Chen, kakva god bila njegova pria ili istina o njoj,
ja oekujem da e nai milosrdni domaini prije ili kasnije urediti na
sastanak. Tako da mogu promatrati na odnos i tada pokuati prosuditi moju
ulogu ... hvala ti, Lescare, to si mi tako brzo donio ove vijesti. One e
zasigurno znaiti neku promjenu za nas. I to vrlo skoro."
Lescar je kao i obino prihvatio zahvalnost svojega gospodara s blagim
izrazom neugode. "Vraate li se odmah u grad, Vae Velianstvo?"
"Ne." Harivarman smiri svoje njeno ljuljanje tako to se vrsto uhvatio za
bareljef. "Nema urbe glede mojeg pojavljivanja na sceni. Ili barem ne
previe. A ti se vrati. elim biti sam i malo porazmisliti." Ponovno je bacio
pogled na svoje natpise. "I vjerojatno odluiti to u raditi ovdje. Ako sad
budem uope mogao nastaviti raditi ita ovdje."
"Da, gospodine. Vidjet u to jo mogu nai."
"Uini tako, svakako. A ako ti templari kau da su u uasnoj hitnji da
razgovaraju sa mnom, reci im da me mogu bez ikakvih problema nai ovdje."
Za minutu su Lescar i njegov leta otili. Harivarman je opet bio sam s
dardanijanskom prisutnou, no oni njeni duhovi iznenada su izblijedjeli to

je otealo ak i razgovor u mati s njima.

Gledajui kroz prozirnu plastiku svojega sklonita, Princ je promatrao
posljednje fantastine odsjaje svjetala Lescarova vozila kako nestaju. Sada su
samo njegova vlastita svjetla gonila tamu podalje.
Cariina smrt. Izvjesne implikacije, veinom mrane, bile su odmah
oigledne. Njegovi ozbiljni neprijatelji, Roquelaurc i ostali, sada e imati
odrijeene ruke da pokuaju da ga se rijee za stalno. Ono to Princu nije bilo
toliko oigledno bilo je koji mu je sada najbolji nain da se pokua nositi sa
svojim neprijateljima, ili da barem izbjegne njihovu srdbu. Zaista, to je vie
o tome razmiljao to je postajalo manje jednostavno. Mogao je sada eljeti da
je hajao za Lescarove este molbe tijekom prve dvije godine egzila da
pokuaju urediti bijeg. Sada su mogli imati plan za sluaj nenadanog
dogaaja.
Lagano, Princ povrati pokrete tijela arheologa koji istrauje. Ree sebi da bi
moglo biti lake razmiljati dok je zauzet fizikom rutinom mjerenja,
biljeenja, fotografiranja ... no nekoliko minuta kretanja uvjerilo ga je da to
nee djelovati. Vie nije mogao vjerovati da svoju energiju treba troiti na to
istraivanje. A posao je zasluivao da ga se obavi kako treba. On nikada vie
nee biti kadar raditi taj posao kako treba.
Barem ga nee moi nastaviti kako treba danas. A iznenada postade teko
predvidjeti ita za sutra.
Kreui se izvjetenim pokretima, Princ se brzo zatvori u sigurnost svog
svemirskog odijela. Tada ispusti zrak iz sklonita, uzme ga i pospremi u svoj
leta. Ta je letjelica ekala u blizini, odmah tu pokraj, ukotvljena svojim
autopilotom u prolazu koji je bio jedva toliko velik da se u njemu smjesti
skromni promjer vozila. Sabel je, kako su ukazivali stari zapisi, koristio slian
stroj, runo suen zbog ovih uskih hodnika.
Iako je njegov usamljeni posao iznenada postao nezadovoljavajui, Princ je
shvatio da e mu neke stvari u njemu nedostajati kad ga bude morao zavriti.
ak i ako kraj treba doi u trijumfalnom povratku na vlast. To je takoer sada
iznenada postalo mogunost, pretpostavljao je, iako ne ba vjerojatna.
Nedostajat e mu njegov rad i u ovom trenutku nije ak niti znao hoe li se
mu se sutra moi vratiti.
Harivarman je ve spakirao veinu svoje opreme u leta kada neugodan
osjeaj neeg neuredno nedovrenog postade dovoljno jak da bi bio
nelagodan. Ba ovaj kratki odjeljak hodnika sadravao je par vrata ijem se
otvaranju veselio. Prema njegovu iskustvu u istraivanju ovog podruja, vrata
poloena poput tih trebala bi iza sebe imati nekoliko prostorija ili moda jednu

veu prostoriju. to god da se nalazilo iza njih jo uvijek nije bilo istraeno.
Ta vrata, mislio je, vjerojatno su ila u jednu ili dvije rijetke komore u koje se
nije ulazilo jo od dardanijanskih vremena.
Nije bilo potrebe da princ ponovno raspakirava sklonite ili da ponovno vadi
mnogo opreme iz letaa. Jedan brz pogled u prostoriju, ili u prostorije, zasad
bi bio dovoljan. Ako se ono to bude unutra vidio pokae zadovoljavajue
intrigantnim, imat e se emu veseliti kad se - ako se - vrati ovamo.
Uzevi ono to je smatrao prikladnim alatom iz svoje spremljene kutije,
Harivarman se lansira u veoma malenu gravitaciju i odlebdi u dugom,
slobodnom, izvjetenom skoku koji ga dovede u njenu izvinutu putanju
gotovo ravno pred vrata koja je elio. Ta su vrata bila od matovito
dekoriranog lijevanog metala. Nije mogao vidjeti nita na njima to bi sliilo
bravi. No prije je pokuao lagano otvoriti ta vrata, kad je prvi put razgledavao
taj hodnik, i bio je siguran da su bila blokirana ili nekako zaglavljena.
Vjerojatno su se, mislio je, jednostavno zapeatila, zavarila stoljetnim
pritiskom.
Njegov alat, kombinacija vibratora i malja, uskoro se pobrinuo glede te
zapreke. Sada su vrata mogla skliznuti unazad.
Otkrivena prostorija je bila, naravno, iznutra potpuno mrana. Harivarman
je obasjao kroz prazninu svojim svjetlom s kacige. Bila je to, za ovaj dio
Tvrave, iznenaujue velika, duboka komora. Tu su bila jo jedna vrata koja
su zacijelo bila veza s jo neotvorenom susjednom prostorijom. Jednom je tu
bez sumnje djelovala umjetna gravitacija ...
A tada, na nekoliko sekundi princ Harivarman nije disao. Isprva je mislio da
je velika prostorija prazna. No nije bila. Nasuprot stranjeg zida, u praznini
prostorije, nalazio se stroj koji je izgledao nekako stisnut i defanzivno malen
kao da ga je tu stjerao neki neprijatelj. Metal stroja doimao se poput oklopa i
tupo je sjao na njegovu svjetlu. Uope nije bio malen. Bio je velik gotovo kao
njegov leta iako je bio drugaijeg oblika.
Na ovom neometanom mjestu, minimalna je gravitacija imala vremena,
puno vremena, da pritie stroj vrsto iako lagano o pod, tako da je sada bio
nepomian poput kamenih ploa na zidovima. I stroj vie nije bio u funkciji.
Princ Harivarman bio je vrlo siguran u to nakon nekoliko sekundi gledanja u
njega. Daje bio, on bi ve bez sumnje bio mrtav.
Nije to bio android. Kad ga je bolje pogledao, nije bio zaista veliinom blizu
njegova letaa, no bio je znatno vei od ovjeka i oblikovan poput kukca ili
vozila na kotae. Nije bio niti jedan od njihovih najuobiajenijih tipova
razmjerno jednostavnih borbenih jedinica. Oblik vanjske povrine - moda bi

ju trebalo zvati trupom - nagovijetao je sposobnost leta kroz svemir, a tamo,

blizu dna te stvari, unutar ograde od est velikih prekrienih i nepokretnih
paukovih nogu, bila je izboina koja je nalikovala odgovarajuem pregibu na
amcu za spaavanje na meduzvjezdanoj krstarici. Taj je oblik sigurno
ukazivao na prisutnost neke vrste minijaturnog meuzvjezdanog pogona.
Detalji su jo uvijek bili dvojbeni, no jedna je injenica bila sigurna. U umu
princa Harivarmana nije bilo sumnje da je naao preivjelog berserkera, i to
onakva ije postojanje templari ili bilo koje drugo ljudsko bie nisu niti sanjali.

Poglavlje 5
Do trenutka kad se Chen oporavio od nesvjestice, zapovjednica bijae
otila. Sada je Chena u odgovornosti imala drugaija postava uniformiranih
templara koji su ga napola vodili, a napola nosili kroz prolaz.
m je Chen ponovno doao sebi, poeo je glasno prosvjedovati.
"Gledajte, ludo je misliti da bih ja ubio Caricu! Zato bih ja to uinio? Ja
sam je elio uvjeriti da vrati Princa! Ja ak nisam niti znao da je ubijena dok
nisam doao ovamo."
Nitko se s njime nije prepirao oko toga ili bilo ega drugoga. Niti se itko s
njime slagao. Prije bi se reklo da ga uope nisu sluali. Sve to su oni sad
eljeli uiniti bilo je skloniti ga na sigurno. Ubrzo su skrenuli u malu prostoriju
gdje su ga odloili na obian kau.
Leao je tamo pod budnim okom svojih tihih uznika sve dok nisu stigla jo
dvojica ljudi. Ispostavilo se da je to medicinski tim i nahrlili su da pregledaju
Chena. Taj pregled nije uzeo vie od pet minuta i oigledno nije otkrio stanja
koja su traila posebnu brigu pa se subjekt pregleda ponovno naao na putu,
ponovno s tekom pratnjom, nita manje ili vie njeno tretiran nego ranije.
Chen je vie od pola oekivao da e biti baen u izravno neku vrstu vojnoga
zatvora - jesu li templari jo uvijek zvali svoje elije "torovi" kao u
pustolovnim priama? No soba u koju su ga zakljuali izgledala je udobnije
nego to je oekivao i inilo se da se ne nalazi unutar bilo kakve vrste
zatvorskog kompleksa. Umjesto toga, okruenje je nagovijetalo hodnik
nekog udobnog hotela.
Sada si je jedan od mladih asnika koji je lebdio uokolo uzeo vremena da
objasni Chenu da e do daljnjega biti ogranien na odaje.
"Znai li to da sam uhien?"
"Ogranien na odaje."
"Znam, no znai li to -?"
Ovaj put Chenu je odgovorio nii asnik. asnici, ukljuujui i onoga koji je
progovorio, su svi nestali dok im je Chen pokuavao uputiti pitanje. Narednik
je rekao: "Ti nisi slubeno optuen ni za ta. Brodska posada koja te je dovela
ne moe te okriviti jer sve to znaju je rekla-kazala, to su uli o tebi nakon
to su napustili Salutai."
"Ali kada u izai?" Uputio je to pitanje beznadno, narednikovim leima
koja su odmicala.
"Ne znam." Dosad su skoro svi bili otili. Jedina koja bijae ostala da
odgovori Chenu bila je mlada neuniformirana ena koja je stajala na dovratku

njegove sobe. Oigledno je to bila njegova jedina preostala straa. Ton

njezina odgovora bio je zdvojan kao da je bila spremna priznati manjak
iskustva u ovakvim stvarima, ili moda nedostatak iskustva openito. Bila je
prilino niska, ponosnog dranja i oigledno potomak tamnih rasa. Njezina ju
je kartica s imenom nazivala kadetkinja Olga Khazar.
Stav Kadetkinje Olge Khazar, izbalansiran, jer nalazila se u dovratku,
snano je nagovijetao da se sprema izai i zatvoriti vrata za sobom.
Chen se uspravio u stolici gdje su ga bili poloili. Upitao je kao da odgovor
nije bio oit: "A sad e me zakljuati?" U isto vrijeme je pomislio da je udno
da su ostavili jednog nisko rangiranog straara i da vrata jo uvijek nisu
zakljuana.
Ona je odgovorila gotovo plaho: "Da, takvo je nareenje. Ti se nee ubiti,
zar ne? Morat emo te stalno promatrati ako si suicidalan."
"Ubiti se!" Tada je Chen na tren ostao bez rijei, u nemogunosti da zamisli
rijei dovoljno mone da na odgovarajui nain prokomentiraju tu zamisao.
"Da sam elio umrijeti, vjeruj mi, nisam morao proi sav ovaj put da to
sredim."
Sada je Chen mogao vidjeti pomicanje sjena odmah izvan vrata i uti neko
malo klizee vozilo kako se zaustavlja iza kadetkinje Khazar koja oigledno
nije ba bila ostavljena sama na poslu kako se isprva inilo. Kadetkinja se
okrenula da pogleda pridolicu i tren kasnije Chen ju je vidio kako salutira u
stavu mirno.
Tren nakon toga zapovjednica Blenheim promoli svoju plavu glavu u
Chenovu sobu. On ustade sa svoje stolice i pokua stati mirno. Ona ga upita:
"Osjea se bolje?"
"Da, gospoo, hvala. Gledajte, zapovjednice, ja nisam nikoga ubio - a
najmanje Caricu. Zato bi netko pomislio da jesam?"
asnica zatrese glavom s neim to je mogla biti suut ublaena velikom
mjeavinom podozrenja. "Novae, ja zaista s ove razdaljine ne mogu rei to
si ti uinio, a to nisi uinio na Salutaiju. Sve to ja zasigurno znam jest da te
ondanje vlasti ele ispitati u svezi sa zloinom. Netko na Salutaiju oito misli
da si to uinio. Zato si ogranien na odaje dok ne saznamo vie. Jo uvijek
nisi ni za ta slubeno optuen."
Chen promrmlja: "Ili netko tamo eli da svi ostali misle da me vlasti ele."
"Pretpostavljam da je to mogunost", zapovjednica zamiljeno kimne. "Tko
bi to elio?"
"Ne znam, gospoo. Ne znam ni tko ni zato." No tada u neemu to se
inilo kao bljesak iznenadna uvida, on opazi sjenu odgovora ili je barem mislio

da jest. "Radi se o Princu, zar ne? Neki od njegovih neprijatelja,

pretpostavljam, ne pree ni od ega."
Ako je zapovjednica imala ikakvo miljenje o Princu ili o politikim temama,
zadrala ga je za sebe. S pokerakim licem tiho je promatrala Chena kao da
se nada da e on jo neto rei.
Chen nije znao je li ono malo to je dosada rekao pomoglo njegovom
sluaju ili mu natetilo.
Osvrnuo se po maloj sobi. Okuraen neim u nainu na koji ga je gledala,
on upita: "Gospoo, molim, zar ni zbog ega ne mogu izai odavde?"
"Morat emo urediti neko doba za rekreaciju jer bi mogao ostati ovdje
mnogo dana ... a tu su i odreene sigurnosne procedure u kojima je
obvezatna obuka za sve templarsko osoblje na aritu. Morat emo urediti da
ih i ti obavi. Inae, ao mi je, mislim da ne. Zasad."
Izvan sobe zauo se robotski radio glas. Zvuao je kao da dolazi iz
zapovjedniinog vozila koje se nalazilo izvan Chenova vidnog polja. Ona se
okrenula, a kadetkinja Khazar je, nezamijeena, ponovno salutirala.
Trenutak kasnije Chen je mogao uti glas starije ene kako pita: "Jo jedan
brod?" Tada se ula neka vrsta odgovora radijem, pretiho da bi mogao
razaznati. Trenutak kasnije vrata njegove sobe su se zatvorila ostavljajui ga
unutra. Dobio je posljednji pogled, gotovo suutan, od kadetkinje Khazar prije
nego to je zauo manje suptilno finale brave.

Poglavlje 6
Prije no to se popeo u svojega letaa da se vrati u grad, princ Harivarman
je raspakirao neto istraivake opreme koju je natovario u letjelicu prije
samo nekoliko minuta i ubacio ju u jednu od praznih prostorija u blizini.
Komora koju je izabrao za tu svrhu bila je jedna od nevinih prostorija u
istome hodniku u kojem je bila i prostorija u kojoj je upravo postigao svoje
veliko otkrie.
Princ je napravio priruno skladite alata i opreme za sluaj nude bez da je
potpunosti promislio plan u svojoj glavi. Imao je samo napola formiranu
zamisao da e, kad se vrati u grad, moda imati potrebu za dobrim razlogom
ili isprikom da se ovamo vrati, a vraanje ostavljene opreme dat e mu jedan.
Nije mogao rei zato je tono mislio da e moda uskoro morati polagati
raune o svom kretanju. I naravno, mogao je bilo kojemu promatrau svoga
povratnog puta demonstrirati da se on vraa ovamo, svojoj nevinoj sobi, a ne
onoj tamo u hodniku ... Bilo je to, mislio je, poput pozicijskog kretanja u
ahu, uinjeno s pouenim instinktom, iako se trenutna taktika prednost nije
mogla razabrati.
Posao stvaranja nevinog spremita bio je brzo uinjen. Tada, dok mu je um
bio u magliastom magnovenju, princ Harivarman ode da jo jednom pogleda
u sobu gdje je otkrio ono.
Tamo, uz udaljeni zid, uao je berserker. Ili su barem duge, svijene
metalne noge kukca inile da izgleda kao da ui. Nije se pomakao - ne,
naravno da se nije pomakao. Najvia izboina povrh metalnog oblika koji bi
bio glava stvari da je imala glavu, bila je malo naherena, a iz sredita te glave
Harivarmana je motrila okruglasta lea. inilo se kao da berserker svojeg
posjetitelja doekuje s upitom.
Harivarman je gledao jo jedan tren, a zatim mu ponovno zatvorio vrata.
Brzo se vrativi do svojega letaa, uao je odmah u njega i krenuo natrag
prema gradu. On je bio matovit ovjek, barem u odreenim trenucima, i
mislio je da jo i sad moe osjetiti zurenje one mrtve lee kako mu bui lea.
Leta je vozio polako, krstarei s runim kontrolama kao da pomno
promatra zidove ovih prolaza usput itajui natpise i locirajui mjesta s
artefaktima. No, u stvari su Prineve misli, po drugi put u sat vremena, bile
gurnute u sasma drugi misaoni okvir.
Bez svjesnoga plana, poeo je put nazad prema gradu drugaijom rutom
od uobiajene. Nije iao prema kui u kojoj su ivjeli on i Lescar, nego ravno
prema Templarskoj bazi gdje e odmah prijaviti svoje otkrie.

Bila je to nesvjesna reakcija. Prijavak berserkerskog stroja bilo koje vrste

nije bio samo zahtjev po svim zakonima ljudi, ve je to bila, a to su svi znali i
bez da o tome razmiljaju, jedina stvar koju bi pristojan graanin Galaksije
ikad mogao uiniti - kao to bi prijavio neeksplodiranu bombu ako bi ikad
negdje na nju nabasao.
Ipak, kretao se sporo. Neto mu je govorilo da mora razmisliti.
Iz onoga to je Princ konkretno vidio od ove berserkerske jedinice u svoja
dva brza pogleda, nije se inilo da je gadno razbijena u starim bitkama.
Nesumnjivo je dola u arite kao dio udarnog vala u posljednjem
berserkerskom napadu prije nekoliko stotina godina. Zacijelo je tada oteena
u bitci jer je sigurno bila nepokretna. Sasvim je vjerojatno da je barem dio
njezina mozga uniten. No jednako tako bila je oita injenica da je veina
jedinice jo uvijek netaknuta. Harivarman je, zazivajui zapamenu (nikad da
se zaboravi!) sliku, sad zakljuio da se zacijelo radi o nekom tipu malog, ali
naprednog lendera, vjerojatno kadrog djelovati kao mali nezavisni svemirski
brod kreiran kao dio tima za pritajeni napad na Tvravu ...
Harivarman iznenada uspori svoj leta. Skrenuo je s malog brodskog kanala
kojim je iao i krenuo niz jedan odvojak. Doao je do grada prebrzo. Trebalo
mu je jo vremena za razmiljanje prije no to stigne tamo.
Njegove su misli sada bile usredotoene na oblije berserkerova donjeg
trupa. Gledajui na to oblije svojim unutranjim okom, bio je sve sigurniji da
ono mora sadravati meuzvjezdani pogon. U tako razmjerno malenoj
jedinici, pogon bi morao biti elementarna stvar, neto poput amca za
spaavanje koji se nosi na velikoj ljudskoj letjelici.
Bio mali ili ne, princ Harivarman je znao da bi berserkerski meuzvjezdani
pogon jo uvijek mogao biti u funkciji - ako je tako, mogao bi biti sredstvom

bijega.

Uz odreenu koliinu napora - nemogue je jo rei koliko bi se posla

trailo - on i Lescar mogli bi doi u posjed vozila koje bi ih moglo za tren oka
udaljiti od Tvrave. Ako ne ba skroz do matinog planeta, tada barem do
nekog brodskog koridora gdje mogu emitirati poziv u pomo kad se ponovno
vrate u normalan svemir i imati dobre izglede da ih pokupi prijateljski brod.
Na neki nain takav bijeg ne bi bio niti siguran niti lak. Bio bi vrlo opasan.
Za poetak, tu je astronavigacijski sustav, ili prije vjerojatni nedostatak
takvog sustava, o emu treba porazmisliti.
A u najgorem sluaju takav bi plan bijega ispao samoubilako ludilo. A
pripremanje za njega znailo bi puno posla i velikog napora. A da bi imao i
minimalne izglede za uspjeh, Harivarman bi u projekt morao ukljuiti Lescara.

A sad moda vie ne bi bilo dosta vremena.

Sad, ako je Carica zaista mrtva, premijer Roquelaure ili neki od Prinevih
drugih neprijatelja bi uskoro poslao ubojice za njim. to je vie Harivarman
mislio o tome, bio je u to sigurniji. Oni koji bi ga rado pogubili mogli bi se
pojaviti u uniformi ili bez nje, mogli bi biti naoruani nalogom ili samo
orujem, no skoro sigurno su ve bili na putu. Sumnjao je da mu preostaje
jo puno dana.
Ako postoji neki plan koji mu je nudio ikakve izglede da pobjegne sa
arita, teko da si je mogao priutiti cjepidlaenje glede njegovih detalja i
rizika.
Carica je ta koja ga je poslala u egzil, no njezin plan nije obuhvaao smrt
princa Harivarmana. On je jo uvijek mislio, da je ona poivjela, da bi ga prije
ili kasnije pozvala nazad. Harivarmanova puka egzistencija sluila je kao
kontrola i balans drugim frakcijama u velikoj igri koju je Carica tako dobro
znala igrati, stalnom nadmetanju intriga i politike. No u igri je bilo i drugih
monih igraa, a najznaajniji od njih bio je premijer. Njihovi su ciljevi i
ambicije bili neskromni. Ako neki od tih igraa sada zadobiju mo, ili ak, to
e sigurno biti, postanu voljniji iskoristiti mo koju ve imaju, tada e
Harivarman u izbjeglitvu, izoliran, biti praktiki bespomoan pred njima. On
im je jo uvijek predstavljao potencijalno veliku opasnost. Dok god je na
ivotu.
S novostima o Cariinoj smrti, Princ je po prvi put od svojega dolaska u
Tvravu spoznao goruu udnju za bijegom. Isprva je, podsvjesno,
pretpostavljao je, potisnuo taj osjeaj, jer se inilo da je nemogue djelovati
po tom pitanju. Ali sada, iznenada ... moglo bi biti.
Ba bi moglo.
Leta je sporo krstario prema Gradu, sa samotnim ovjekom izgubljenim u
mislima.
Prije no to odlui o bilo emu tako drastinom kao to je upotreba
berserkerske opreme za bijeg, morat e skupiti sve novosti koje moe o
prijavljenom atentatu na Caricu. Za poetak, morat e biti apsolutno siguran
da se zaista dogodio, da je ta pria neto vie od neke luaki zbrkane
glasine. Ako itko na aritu zna istinu glede toga, onda je to zapovjednica. Ili
barem ima vie dokaza da o tome prosuuje. Moda e biti voljna otvoreno s
Harivarmanom podijeliti svoje znanje.
On takoer mora pokuati prikupiti to je mogue novije informacije o
opoj politikoj i vojnoj situaciji na Osam Svjetova i o tome to templari sada
misle. Osobito mora saznati koliko je vjerojatno da zapovjednica Blenheim

svojega znamenitog zatvorenika preda njegovim neprijateljima ako oni dou

u Tvravu da joj prikau neto za to reknu da su valjani dokumenti za
izruenje. Predmnijevao je da e ih ona teko odbiti.
U ovisnosti koliko je vremena potrebno da se locira Vrhovni general i
obavijesti ga se o situaciji, moda e proi tjedni ili ak mjeseci prije no to se
bude od tog slubenika mogla oekivati ikakva odluka da stigne tekliem do
arita ... ili e VG, glavni zapovjednik svih templara, moda eljeti doi
ovamo osobno prije no to odlui. Moda e ak eljeti okupiti sinodu ili savjet
viih templarskih asnika. To je bio rijedak dogaaj, i Harivarman se napreac
nije mogao sjetiti njegova pravog naziva.
Duboko zamiljen, Princ je lagano pomakao prste na kontrolama letaa
mijenjajui svoj prvi izbor odredita s onoliko malo svijesti u promiljenu
planiranju koliko je imao i kada ga je donosio. Zaobiavi Templarsku bazu u
irokome luku, umjesto u nju uao je u grad iz svojega uobiajenog smjera.
Kad se naao okruen uobiajenim gradskim prometom, prebacio je vozilo u
terenski mod i nastavio ravno prema svojoj garai.
Lescarovo je vozilo bilo unutra pred njim, ve zauzimajui svoje uobiajeno
mjesto. Princ je iz garae uao ravno u svoje susjedne privatne odaje koje su
bile sastavljene od otprilike osam soba. Stan nije bio osobito luksuzan, no on
nikad nije previe mario za luksuz, i bio je zadovoljan to je mjesto bilo
dovoljno veliko za ozbiljnu zabavu. No kako je ispalo, rijetko je imao prilike za
tako to.
Harivarman je napola oekivao da e nai poruku koja mu u vie-manje
diplomatskim terminima govori da hitno kontaktira zapovjednicu Blenheim.
Ona je, naravno, mogla u bilo kojem trenutku dok je bio u letau doi do
njega radijem, i grubo ga usmjeriti da joj se odmah javi i na taj mu nain
demonstrirati vrstou svoje kontrole. On jo uvijek nije bio sasvim siguran je
li ona tip koji mora demonstrirati autoritet, no mogao se nadati da nije.
Barem su bez toga proli kroz svojih prvih nekoliko sastanaka.
No nije ga ekala nikakva poruka niti na ekranu niti na holopozornici.
Oigledno, a niti ovo nije iznenadilo Harivarmana, zapovjednica nije bila u
tolikoj urbi da ga ispita ili da mu se pridrui u spekulacijama oko atentata.
Ona je nesumnjivo preferirala da se prvo konzultira sa savjetnicima iz
vlastitog osoblja, a sigurno bi s hitnim prioritetom poslala Vrhovnom generalu
robotskog teklia, ili ak brod s posadom s nekim pouzdanim porunikom,
traei instrukcije. Ponovno se Harivarman pitao zna li ona gdje je Vrhovni
general. Trenutni obnaatelj dunosti imao je reputaciju ovjeka koji je stalno
u pokretu.

Dok je Princ hodao kroz njihove stanove, Lescara nije bilo nigdje na vidiku.
No, sluga se vratio skoro odmah, kao da ga je neki posebni osjet uzbunio na
Prinev dolazak. Lescarov izraz lica dok je pjeice prilazio kui pokazivao je da
sa sobom nosi, kao to se Princ nadao, barem jo nekoliko mrvica vijesti.
No, Lescar nije ba uao u njihovu kuu slobodno brbljajui svoje novosti.
Njihovo je obitavalite bilo naravno dobro opskrbljeno suptilnim, skrivenim
ureajima za prislukivanje koje su paljivo instalirali i nadgledali njihovi
uzniari. Ili su barem oba ovjeka uvijek djelovala pod pretpostavkom da je to
sluaj iako nikad nisu pronali niti jednu od tih stvarica. Bilo je trenutaka
kada je Harivarman ozbiljno sumnjao da su se templari, koji u ovim modernim
vremenima nisu bili poznati po svojim vjetinama u intrigama, uope trudili da
ga pijuniraju. No, ako su ikad uope sluali, sada bi sluali. A sada je barem
bilo informacija za razmjenu koje su zahtijevale privatnost.
Princ je svojeg uurbanog slugu presreo na vratima. "Hodi u etnju sa
mnom, Lescare. Osjeam se nespokojno."
Vani Harivarman nije skrenuo u zgodni oblinji park, mjesto veine svojih
leernih etnji, ve u obinu gradsku ulicu u blizini. Bila je to ulica u kojoj je
uglavnom bilo malo ljudi budui da je vijugala kroz etvrt koja je bila rijetko
naseljena.
Kad su dvojica ljudi postigla onolik stupanj sigurnosti koliko se inilo
moguim, Princ je Lescaru brzim usputnim glasom rekao neto o svojem
pronalasku. Govorio je samo o mogue netaknutoj jedinici meuzvjezdanog
pogona koja je iznenada bila otkrivena i na raspolaganju. Nije ak niti dao
naslutiti da se radi o jedinici berserkerskog podrijetla.
Sijedi je ovjek primio vijest mirno kao to je primao, ili pokuavao primati,
sve to se dogaalo. Njegov je izraz lica pokazivao da je istog trena razumio i
prihvatio Harivarmanov plan bez zahtijevanja detalja. On je i sam kao i
njegov gospodar znao da u dubokom svemiru ima odreenih komercijalnih
ruta, prostora u kojima astronavigacija i uvjeti pogona tee biti korisni, koji su
favorizirani od strane letjelica uobiajene meuzvjezdane trgovine. Na jednoj
od tih ruta bilo kakav improvizirani signal amca za spaavanje dao bi
malenoj letjelici barem dobru ansu da ju netko pokupi.
"Onda emo odmah krenuti na posao, Vae Velianstvo? Ta je jedinica, je
li, dardanijanska?"
"Pretpostavljam da bi morala biti." Princ je uzeo u obzir da je uvijek bio
izobraeni laljivac. Tajna je, uvijek je mislio, leala u vjerovanju u ono to
govori u trenutku kad to govori. Taj je odgovor bio traen, stoga ispravan i
istinit. On sigurno nee morati uvjeravati Lescara. Od poetka njihova egzila,

on je uvijek bio taj koji je bio sklon razraivanju nekog plana za bijeg. Druge
su mogunosti postojale od samoga poetka: Brodske su posade stalno
dolazile i odlazile, a turistiki promet je bio postojan. Sva ta razmjena ljudi
omoguavala je naine preko kojih bi povjerljive poruke, pa ak i manje
koliine materijala mogli biti protureni. Sada, naravno, nee imati vremena za
takvo to. A tu su bili i Prinevi prijatelji na visokim mjestima, na odreenim
svjetovima, prijatelji na koje se moglo raunati za pomo kad se s njima
uspostavi neki kontakt. Bio je tu ak jedan ili dva svijeta Osmorice na kojima
je Princ, kad ih dosegne, mogao raunati na zatitu, pa ak i poasti.
Uvijek prije kada bi mogunost bijega bila raspravljana meu njima obino na Lescarovo inzistiranje - Harivarman bi odvagao izglede i odluio
ekati nadajui se umjesto toga slubenom povratku. Ovaj je put situacija bila
drugaija.
Lescar je neko vrijeme hodao u tiini, oigledno razmiljajui. No ipak nije
pitao nita. Odmah je shvatio tehnike stvari: jedan ili dva posebna letaa
mogli bi omoguiti uzan trup i minimalan ivotni prostor potreban za
svemirsku letjelicu u nudi. A Lescar e takoer shvatiti da bi u najboljem
sluaju bilo dosta posla ... i da, u najboljem sluaju, rizik ne bi bio malen.
Njihov je put zavijao kroz ostale ulice grada. Lescar je jo uvijek imao svoje
vlastite posljednje vijesti da ih ispria, i sad je poeo govoriti tihim glasom.
Njegove su se vijesti ticale posljednjeg slijetanja na dokovima, drugog
neoekivanog broda u danu. Prema iskustvu dvojice izgnanika, dva takva
slijetanja u jednome danu inila su dogaaj bez presedana.
I drugi je brod doao sa Salutaija. Osim te injenice, Lescar je bio u
mogunosti saznati malo o njemu, iako je jedan trgovac-traer rekao da se
radi o privatnoj jahti. Sigurno je bilo odreenog templarskog napora da se
odri tajnovitost glede tog broda. Lescar se elio brzo vratiti u podruje
dokova i pokuati saznati vie. No mislio je da bi se sama injenica o ovome
drugome brodu trebala prvo prijaviti njegovu gospodaru.
Princ je aptao: "Ako su ve stigli ovamo da me uhite ... pa, tada su stigli.
Sada je prekasno da se uini ita u svezi s tim."
Kad su se ponovno pribliili svojemu obitavalitu, Harivarman je osjetio
gotovo neodoljivu potrebu da potri u garau, uskoi u leta i vrati se na
mjesto svojega otkria i tamo se odmah baci na posao pokuavanja popravka
potrebnog pogona. No odlazak u vanjske prostore sada, u ova doba, bio bi
drastian odmak od njegove dnevne rutine, neto to je bio nevoljan uiniti u
danu velikih i uasnih novosti. A jedan dan rada na pogonu bi sam za sebe
bio beznaajan.

Ovaj put ga je poruka ekala kada se vratio kui. Na prvi pogled na

indikator, Harivarman se unutra pripremio na katastrofu. No nije ga
pozdravilo lice ili glas zapovjednice Blenheim kada je pozvao snimku. Bilo je
to lice mlade ene, krhke ljupkosti, a njezin je poznati glas molio Princa da ju
nazove im je prije mogue.
Njegova se ruka pomae preko komunikacijske table. Uskoro je snimka bila
zamijenjena ivom slikom istoga ljupkog lica uokvirenog u oblak crvene kose
koja je leprala imuna na gravitaciju, iako je njezina vlasnica prebivala ovdje,
u unutranjoj povrini Tvrave, samo nekoliko kilometara dalje. ak i u
egzilu, je li mladi Princ i veliki ovjek (kako je Harivarman ponekad sam sebe
zvao u internoj zafrkanciji) mogao imati druicu koja nije zapanjujue lijepa?
"Harry, jesi li uo novosti?" inilo se da ona pokuava suspregnuti
oduevljenje, a on se pitao zato.
"O Carici? uo sam, Gabrielle."
"Mogu li te vidjeti? Veeras?" Ona je bila eznutljiva.
"Naravno. Gdje? Kod tebe?"
"Odvedi me negdje van, Harry, hoe li? Ide mi se van."
Zato je ona to pitala ba sad, od svih prigoda? No on se sloio,
razmiljajui kako u prolosti nije puno vodio Gabrielle van. inilo se da to
njoj ne smeta. Ionako nije bilo previe mjesta za izai u malenome gradu.
Zato je sad bila nestrpljiva? Je li ve bila zavedena ili prevarena i namjeta
mu ekipu za smaknua? On je bio kadar hladno smisliti takvo pitanje u vezi
nje. No bilo je prerano za takvu izdaju. Ona jo uvijek nije mogla biti
organizirana, uvjeravao se. Moda za par dana.
Izlazei ispod tua, pripremajui se za izlazak, pogledao se u svojoj pravoj
slici, ugaonom ogledalu, pokuavajui objektivno procijeniti sliku. Imao je
dojam da je vie nego vjerojatno da e Anne Blenheim dodati na svoju listu.

Poglavlje 7
Kada se istuirao i presvukao, Harivarman je izaao susresti se s Gabrielle u
gradu. Njihov je veeranji randevu bio na jednoj od najmanje tihih od tih
uglavnom tihih ulica, na mjestu koje su nekad posjeivali - a to nisu u dvije
godine svoje veze posjetili u malome gradu? - mjestu zabave koje se jo
uvijek zvalo Contrat Rouge kao u Sabelovo vrijeme.
Veeras, gledajui iz izmijenjene perspektive na taj natpis, natpis kraj kojeg
je zacijelo proao barem stoput tijekom protekle etiri godine, Harivarman se
naao kako se po prvi put zaista pita to je stari Sabel iskusio u susretu sa
skrivenim berserkerom.
Ne, naravno, da su njegova i Sabelova situacija bile uope toliko sline.
U Sabelovo je vrijeme ovo podruje grada bilo, kao uostalom i sada,
ustakljena promenada. Tada je to bila, i jo uvijek jest, glavna etvrt za
zabavu i razonodu. Dekor se zacijelo promijenio nebrojeno puta tijekom
proteklih stoljea, a promijenio se i dio arhitekture - Harivarman je vidio stare
holografije i modele - no sveukupni dojam, kao i narav posla, bili su uglavnom
isti.
Eksterijer Contrat Rougea nije bio impresivan. Bili su to isti oni proarani
smei i sivi kameni zidovi kakve si mogao vidjeti na pola zgrada u gradu. Na
prvi pogled nieg, posebnog nije bilo ni u interijeru koji je ovako rano na
veer bio slabo popunjen. Mjesto je dobivalo svojevrsnu razlikovnost kad bi
sjeo u jednu od kabina i poeo se igrati optikim kontrolama koje su mijenjale
izgled svega to se vidjelo kroz zidove kabine koji su bili prozirni ili napola
prozirni u razliitim stupnjevima u ovisnosti kako su kontrole postavljene. A to
je bio samo najjednostavniji od optikih efekata koji se mogao postii.
Harivarman je naao Gabrielle kako ga eka. Odsutno je ugaala optiku
kabine, tako da su slike ostalih muterija i sveg ljudskog osoblja dolazile
izmijenjene kroz zidove plastine ograde. Raunalni je sustav upravljao optiki
identificiranim ljudskim likovima i oblaio ih ili ih nanovo oblaio po redu.
Gabrielle, u modernoj zelenoj opravi koja je izgledala krhko poput paukove
mree trenutno je sve koji su prolazili pored kabine odijevala u neku vrst
otmjenih povijesnih kostima iz vremena i mjesta koja Harivarman nije mogao
identificirati.
Ono to je iznenadilo Princa bilo je to to Gabrielle nije bila sama. S njom je
sjedila daleko starija no jo uvijek donekle privlana ena, odjevena s donekle
zastarjelom elegancijom. Smei uvojci visjeli su niz udubljene obraze starije
ene i prekrivali joj oi.

Gabrielle je radosno poskoila kad je vidjela Harivarmanovo pojavljivanje u

otvoru plastinoga zida koji je inio jedina vrata na kabini. "Harry, pogodi
koga sam ti napokon nala!"
Na trenutak, budui mu je mozak bio pun drugih stvari, Princ nije imao ni
priblinu ideju o emu djevojka govori. "Meni nala?" upitao je. A tada mu je
sinulo tko mora biti starija ena, taman kad je Gabrielle izgovorila njezino
ime.
"Greta Thamar, Harry." Ton mlade ene skoro da ga je ponizio to je
zaboravio. ak i nakon dvije godine, Gabrielle je jo uvijek bila u laganom
strahopotovanju to je intimna druica jednog pravog Princa.
Sad se Harivarman mogao sjetiti. Kad je prvi put uo da je Greta Thamar,
Sabelova stara druica, jo uvijek iva, u Gabriellinu je prisustvu izrazio elju
da je mogne nekad vidjeti. U tom trenutku on nije znao da bi Greta Thamar
mogla jo uvijek biti u Tvravi, ili da joj se mogla vratiti. A, pod pritiskom
drugih nedavnih dogaaja, Harivarman je privremeno smeo s uma svoju elju
da je sretne.
Sad se lagano naklonio, pruajui ruku sa savrenom pravilnou. "Princ
Harivarman", predstavio se.
ena je samo gestom naznaila ustajanje. Oigledno nije bila niti najmanje
impresionirana, i uzela si je vremena za odgovor. Princ se prisjetio da je ona
jednom u svojoj mladosti prola vaenje sjeanja u rukama uvara - sve je to
bilo dijelom dobro znane sage o izdajnikom Sabelu - pa je pretpostavio da je
to moglo rezultirati nekom trajnom mentalnom tetom. Napokon ona posegne
preko stola da primi njegovu ruku, i poasti ga pogledom izbliza i kimanjem
prepoznavanja. Bilo je kao da ona misli da njih dvoje dijele neku tajnu.
"Ovdanja je uprava ponovno unajmila Gretu", dobaci Gabrielle ispunjajui
gotovo neprilinu kratku tiinu. "Sada je nova uprava, mislim -"
"Misle da im mogu dovesti neto turista." Glas stare ene bio je
iznenaujue dubok. Sada kad ju je Harivarman imao priliku prouiti, njezino
su lice i stas djelovali znatno mlae od njezine stoljetne dobi. Kao da je,
mislio je, ulazak u legendu nekako pomogao njezinu uuvanju.
Harivarman je nevoljno pogledao gore da vidi metalnu ploicu za koju je
znao da se nalazi visoko na zidu blizu prednjeg ulaza u Contrat Rogue, vidljivo
iznad okolnih kabina. Matovita optika koju je Gabrielle pobudila u zidovima
njihove kabine nije inila nita da izmijeni ona slova na metalu.
U 23. godini 456. stoljea dardanijanskog kalendara
Greta Thamar, ljubavnica i rtva Georgicusa Sabela,

plesala je ovdje
"Ona je zapravo cijelo ovo vrijeme ivjela u gradu, Harry. Ili veinu
vremena." Gabrielle je zvuala strahovito ponosno na svoj pronalazak.
"Fascinantno", rekao je Harivarman. Shvatio je da je njegov glas zvuao
malice presuho. No, Thamarina pria je zaista bila fascinantna,
pretpostavljao je. Ili bi bila za ovjeka koji ima vremena razmiljati o njoj.
Prilika eterino ljupke ljudske konobarice prilazila je kabini u povijesnom
kostimu koji se pretvorio u prozaino neljudski oblik robotskog konobara im
je dola do otvora na zidu. Njih troje je naruilo pia i hranu to je Princ
stavio na svoj raun. Na sreu, uvjeti egzila nisu ga osudili na siromatvo.
Gabrielle se, Princ je zakljuio, doimala pretjerano razdragana svime. Imala
je i dobar apetit i naruila obilnu veeru. Moda ulae napore da njega
razvedri.
Harivarman, veinom zbog navike da razgovor uini uljudnim, ree Greti
Thamar: "Volio bih onda da sam vas mogao sresti ranije."
"Nisam se previe druila dugo vremena. No, sad u biti vani. Moda
ponovno propleem." Tragovi nekog hendikepa ili neobinosti, ene koja je
moda bila starica davno prije VS-a, bile su sve oitiji, Princ miljae, to je
vie govorila.
"To je dobro", primijetio je. "To jest, bit e dobro za vas ako zaista elite
ponovno plesati."
"Neko sam ivjela za ples."
"Veselim se gledanju vae izvedbe."
Gabrielle je zraila prema njemu to je bio drag prema staroj dami. A Greta
jest fiziki izgledala kao da bi jo uvijek mogla plesati, iako je Harivarman
pretpostavljao da to ne bi bila ona vrsta plesa koju su muterije redovito
dolazile ovamo vidjeti.
Iznenada ga Gabrielle upita: "Kamo ide, Prine?"
"Ja -" On ne bijae uinio niti jedan pokret koji bi nagovijetao da e
napustiti kabinu, barem niti jednog nije bio svjestan. "Trenutno nikamo."
Iznenada shvati. Ona je mislila da e on uskoro napustiti Tvravu, pod nekim
uvjetima koji bi mogli podnijeti raspravu u javnosti, i na to da e imati izbor
kamo e ii.
Shvatio je da Gabrielle nije uope razumjela situaciju. Moda je mislila, ne,
sigurno je mislila da je Cariina smrt znaila da e njemu biti vraen neki oblik
vlasti. Nije bilo ni udo da ga je bila toliko rada vidjeti veeras ovdje.
Glazba je u kabinu stizala u nanosima, kao i slabi smijeh iz susjedne

kabine. On je sjedio paljivo promatrajui Gabrielle koja je, opet, njega

gledala iz oblaka svoje crvene kose, jo uvijek djelujui pretjerano zadovoljno.
Bogovi cijeloga svemira, a jest bila lijepa.
Greta Thamar ga iznenada upita: "to vi radite, Prine? Gdje provodite
vrijeme?"
"Vidite, ja sam ovdje izgnanik. Nisam turist."
"Znam to." Njezin je ton govorio da je on bio budala ako je mislio da joj to
mora objasniti. Bio je to poprilino estok ton za primijeniti na Princu, ak i za
slavnu osobu. Starost na neki nain ima vie privilegija od obinog statusa.
Greta Thamar ponovi: "Ali to radite?"
"Dobar dio vremena provodim radei povijesno, arheoloko istraivanje.
Uglavnom vani u vanjskim hodnicima."
ena utihne, lagano kimajui glavom i zurei u prostor kao da ju je odgovor
pogodio poput neega to se ozbiljno moralo uzeti u obzir.
Gabrielle se ponovno igrala optikom, i Princ nije prepoznao pukovnika
Phociona meu divovskim ovjekolikim majmunima koji su se sada kretali
prolazima pored kabine, sve dok ovjek s piem u ruci nije stao na otvoreni
ulaz.
Pukovnik, rumen i s tendencijom k bucmastosti, podigao je svoju au u
salutiranju Harivarmanu. "Na zdravlje, Harry." On je bio znatno manje
slobodan s tim neformalnim imenom dok je jo uvijek slubeno bio Prinev
uznik. "Kako se ti i elina Lady slaete? ujem da si je neki dan odveo u
razgledavanje." Phocion je tu izjavu popratio migom. Sijedio je i napredovao
u godinama i zapravo je bio gotovo spreman za mirovinu, iako jo nije bio ni
priblino star kao Greta Thamar.
"Bojim se da nije bilo nieg uzbudljivog u naem izlasku", rekao je
Harivarman.
"Tako uvijek kae u ranoj fazi, stari mome, koliko se sjeam. Pa, ako je
istina, teta. Moda u ja sam pozvati damu. Nema razloga zato bi tebi ilo
sve blago." I Phocion se nakloni dvjema damama u svojoj inaici galantnosti.
"Hoete li popiti pie s nama?" To to ga je Gabrielle pozivala, potvrivalo
je da je zaista sretna zbog neega. "Pretpostavljam da neete vie dugo ostati
na Tvravi", primijetila je.
"Niti e moda ..." Phocion poasti Princa pogledom u kojem je bila
mjeavina otrih stvari, pa utopi ostatak onoga to je kanio rei u svojoj ai.
On je ekao brod koji e ga odvesti, ili u ranu mirovinu, a Harivarman je znao
da on to ne eli, ili na neki nekolegijalan zadatak koji bi bio jednak
degradaciji. VG oigledno nije bio zadovoljan uincima pukovnika Phociona u

zadnje vrijeme.
"Niti u ja dugo biti ovdje ", rekao je Princ to je razdraganije mogao. "I tu
nema previe moda. U pravu si." Podigao je svoju au, uzvraajui
pozdravom, i otpio.
Pukovnik je gledao u dame oito ih mjerkajui na svoj prilino arogantan
nain. Ve je, naravno, sreo Gabrielle, a sada je gledao Gretu Thamar kao da
i nju pozna. No jo se uvijek obraao samo Princu. Sad e uiniti sve to je u
njegovoj moi da bude zanimljiv. "Pretpostavljam da postoji izvrsna ansa da
te sada vrate."
"Na vlast? Teko." Harivarman rairi svoje krupne ake. "Bezgranino je
vjerojatnije da e me uhititi."
Phocionov uzvratni pogled govorio je da je on to i sam cijelo vrijeme
shvaao no da je elio pruiti nadu.
Gabrielle se tiho oglasila s onu stranu stola. Princ ju je pogledao i vidio
poetni ok. Bio je u pravu. inilo se da do ovog trenutka ona uope nije
shvaala. Moda on to nije trebao pokuavati njeno prekinuti.
Tada se iznenada povratila. "Harry, na tren sam pomislila da si ozbiljno
mislio."
Oko njih, unutranjost Contrat Rougea se polako punila. Prolazak
krivotvorenih likova, obuenih u kostime, ivotinjskih ili mehanikih, pored
kabine, polako je postajao postojana parada. Sada je prola mala grupa
turista. Njihova se pojava u prolazu ponovno izmijenila, moda nekom
automatskom preinakom optike. Tada su neki vojnici koji su ili drugim
smjerom stvorili kratak nemir.
Moglo se uti jednog od turista kako apue drugomu o temi kako se treba
obraati pravome Princu.
Phocion tuno salutira Harryju i krene, sve je ukazivalo, u progon za
jednom od turistica.
Gabrielle baci pogled na enu pored sebe koja je, inilo se, odlutala daleko
u svojim mislima. Tada se nagne preko stola. "Harry, to si mislio, stvarno?

Uhititi?"

Harivarman odsutno posegne rukom i nasumice pomijea kontrole optike sa

svoje strane kabine. Sada su najednom ljudi koji su prolazili svi bili nagi, a
kabina ih je sigurno inila zgodnijim nudistima od prirode. Optika su raunala
u jednome modu naginjala suptilnom laskanju, a u drugom totalnom
pretjerivanju, dovoljnom za komediju. Taj mod nije tako esto dolazio u igru.
Princ njeno ree Gabrielle: "Mislio sam uhititi. Shvatio sam da si ula za
Caricu?"

"Naravno. Ali ne vidim kakve to ima veze s - tobom."

"Danas uhienje nije nita", iznenada ree Greta Thamar i Harivarman je
pogleda. Ona je gledala mimo njega. "Nije kako je bilo u starim danima", ree
i iznenada se zagleda u njega. "to vi zapravo radite tamo u vanjskim
hodnicima? Tamo je Georgicus Sabel sreo berserkera."
Harivarman je mogao osjetiti kako mu se ivci napinju. Rekao joj je:
"Gomilam teko oruje, kisik i zalihe hrane. Tako da budem spreman kad moji
prijatelji slete u spasilakoj misiji. Volio bih da poure."
Greta je zurila mimo njega. "Plesat u", rekla je.
Pripremao se da kae zbogom i poeli joj sreu u nastavku karijere, kad je
shvatio da Greta ne ustaje, da je njezin pogled usmjeren prema velikoj
holopozornici u sreditu prostorije. Optika u zidovima kabine bila je
namjetena da slike s holopozomice proputa neizmjenjenima.
A sada je na holopozornici dvjesto-godina-stara slika Grete Thamar poela
plesati. Bio je to stari holografski snimak izvedbe uivo, moda na istoj toj
pozornici, a ena je sjedila tu i gledala s njima.
Govorila je utianim glasom kao da snimljena izvedba zasluuje potovanje.
Harivarman nije mogao najjasnije uti, no ona im je pokuavala rei neto o
Sabelu, i Harivarman je mogao osjetiti kako mu se die kosa na glavi.
Slika na pozornici bila je djevojke od osamnaest, najvie dvadeset godina.
Prvi segment plesa je zavrio. Greta Thamar koja je sjedila u kabini izgleda
da je dola sebi i shvatila da je bila odlutala.
"Vaenje sjeanja me jo ponekad zdrma. uvari su to tad jo uvijek mogli
koristiti. Uhienje sad nije nita." Tada, kreui se donekle hitro, starica
isklizne iz kabine i ode.
Harivarman se iskrivljeno naceri, ili se pokua naceriti na Gabriellino
zabrinuto lice.
"Harry, reci mi jednom za svagda to e znaiti atentat na Caricu."
"Za mene mnogo problema. Ozbiljnih problema. Za tebe ... pa,
pretpostavljam da to ovisi."
"O emu?"
"O tome koliko e se blisko vezati uz mene. Ne, prekasno je brinuti o
tome. O tome to moji neprijatelji misle o tebi. O tome kako e biti
raspoloeni kad dou ovamo. O ..."
Gabrielle je postajala jako uplaena i gledala tamo-amo kao da su oni koji
nose njegovu smrtnu presudu ve ovdje. "Harry, ako oni zaista dou po tebe
..."
"O, dolaze oni. Naravno, ti eli znati hoe li biti zainteresirani i za tebe.

Naravno." Iznenada se osjeao manje povrijeen njezinim stavom i bilo mu je

vie ao nje. "Ne mislim da hoe, Gabby, iako, naravno, ne znam za sigurno.
No ti nisi politina, svi to znaju. Da sam na tvome mjestu ne bih se previe
brinuo."
No Gabrielle je bilo teko razuvjeriti. "Ja idem, Harry."
"Nisi pojela svoj desert." No tada se smekao. "Idi tada. Ja u ostati. Ali, ne
mislim da e u ovome trenutku biti vano hoe li otii ili ne. Svi znaju da smo
ti i ja bili -"
Ona bijae otila. On je zavrtio optike kontrole i promatrao je kako se
mijenja s optikom dok urno odlazi. Posljednji se okret nosio s njezinom
nagou, ovaj put nije bio pravedan prema originalu.
Ali, sad je zbog nekog razloga urila nazad ... ne, optika ga je zbunila, to
uope nije bila Gabrielle.
Harivarmanovo srce iznenaujue poskoi.
On pogleda gore i na maloj udaljenosti vidje svoju suprugu kako stoji pored
stola za kojim je sada sjedio sam.
Beatrix, tamnija, nabijena, u svakom smislu manje spektakularna od
Gabrielle, ree: "ekala sam da tvoja djevojka ode."
"Hvala ti." uo je kako njegov vlastiti glas zvui gotovo krotko. "Hoe li
sjesti?"
Ona sjedne, ravnoduno odgurnuvi rabljeno posue od sebe. "Nije ba
najoduevljenija dobrodolica na koju sam ikada naila." Beatrix je, naravno,
na svoj vlastiti nain, u svome vlastitom stilu, bila dama velike ljepote,
dostojna druica jednomu Princu. Kao Princeza ona je ivjela ovdje na aritu
s Harivarmanom dovoljno dugo da zna njegove ovdanje navike i mjesta na
kojima boravi, tako da je znala gdje ga nai ove veeri. Ona je bila, poput
njega, stari iskusni borac-protiv-berserkera, iako bi malo tko to pogodio
gledajui sada njezinu ednu ljupkost.
On ree: "Ti si onda bila na drugome brodu sa Salutaija. Onome koji je
doao prije nekoliko sati."
"Bila sam. To je privatna jahta. Ne bih trebala rei kome pripada iako mi je
to smijeno. Svatko tko bi to stvarno elio saznati bi i saznao. Dovoljno je da
kaem da jo uvijek ima prijatelja i da nisu svi vorc ili se boje priznati da te
znaju."
On prui ruku da primi njezinu na stolu. "Hvala ti."
"Ah, nije vrijedno spomena. Stvari su bile mutne."
"To nee potrajati dugo, pretpostavljam." Prouavao ju je. "Pretpostavljam
da je neophodno pitati te zna li u to se uputa time to se vraa ovamo."

"Nisam se nikada razvela od tebe, zna. Ne formalno. Tako da

pretpostavljam da sam ionako u tome."
"Valjda si u pravu", ree Harivarman nakon nekog vremena i primi svoju
enu za ruku.

Poglavlje 8
Sljedeeg se jutra Harivarman najednom probudi, s osjeajem unutranjeg
oka kao od nekog sna koji ve bijae nestao s onu stranu sjeanja. Ipak,
imao je osjeaj da je ono to ga je istjeralo iz sna jasan poziv iz pravoga
svijeta. Probudio se sam. Inzistirao je da se Bea ne useli natrag u njegovu
kuu. Dugovao joj je barem toliko, mislio je.
Potpuno budan leao je nekoliko trenutaka oslukujui. Kua je oko njega
bila tiha i prazna. Lescara nije bilo nigdje na vidiku. Kad je ustao, Princ je
odmah provjerio komunikacijsku pozornicu i ekran zbog novih poruka, no nije
bilo nijedne. Oigledno zapovjednica Blenheim jo uvijek nije bila u osobitoj
urbi da komunicira s njim.
Lescar, kao i obino ranoranilac, ve je bio ustao i otiao. Mali ovjek koji je
volio izbjegavati elektronske poruke kad god bi to bilo mogue, ostavio je
rukom napisanu poruku koja je ukazivala da je otiao traiti daljnje
informacije od nekog od svojih izvora kod dokova. I nije bilo poruke od
Beatrix. Dobro, Harivarman joj je rekao da dri distancu. Princ, kreui se bez
urbe, skrivajui svoju nestrpljivost od kakvih bilo pijunskih naprava koje su
mogle biti u pogonu u njegovu obitavalitu, pripremao se kao za jo jedan
dan nieg vanijeg od naganjanja svojeg arheolokog hobija. Kada je
dorukovao i obukao se, kreui se metodino i jo suspreui svoju
nestrpljivost, uao je u svoj leta na dokon nain i krenuo sam.
Za nekoliko minuta Princ je za sobom ostavio tanki unutranji sloj
atmosfere i civilizacije Tvrave. Sad je poeo gledati, to je paljivije mogao,
oko sebe i na svoje instrumente, traei bilo koji znak da ga prate ili
pijuniraju. Jo uvijek nije vidio to bi ukazivalo da ga templari dre pod
prismotrom. Moda, mislio je, letai ipak nemaju pijunskih naprava u sebi.
Do vremena kad je Harivarman doao do svojega odredita, udaljenog
hodnika jueranjega rada i otkria, uao je u svemirsko odijelo. Parkirao je
svoj leta skoro tono na mjesto gdje ga je ostavio prethodnoga dana, ne
puno metara od komore koja je sadravala njegov veliki pronalazak.
Napustivi svoju pozu strpljivosti, priao je berserkerovoj sobi, duboko
udahnuo i ponovno otvorio vrata.
Svjetlo njegova odijela pokazalo mu je sve unutra i oko komore tono
onako kako se toga sjeao od juer. Stroj je bio nepokretan i ekao ga je u
pozi u kojoj je zacijelo bio proteklih dvjesto godina. Sada se Princ mogao kroz
maglu sjetiti da je berserker nekako figurirao u njegovim noanjim snovima.
Sjetio se ponovno unutranjeg oka, a zatim iznenadnog buenja.

Ovaj put Harivarman je priao nepokretnom mrtvom stroju jo blie, iako

jo uvijek sa sporim vrstim oprezom. Sada je mogao vidjeti tetu koja ga je
morala onesposobiti. Du jedne od slabina stroja, na strani koja mu je prije
bila skrivena, protezao se oiljak koji je mogao biti zadan samo nekim tekim
orujem. Pjege istopljena metala koji se odavno stvrdnuo u ljaku, uokvirivale
su rupu veliine glave koja je prodirala duboko u tijelo berserkera. Nije ni
udo to je bio nepokretan.
Uspravivi se iz svoje prve inspekcije rane na stroju, Harivarman se usudio
nahereni oglavak poteno kucnuti alatom koji je drao u ruci. Sloj praine
koja se zacijelo elektrostatski skupljala tijekom ivotnih vjekova, poskoio je
da bi stao lelujati u vakuumu. Stvar je zasigurno trenutno bila nesposobna
napasti bilo koga. Naravno da bi tu mogla biti neka posljednja stupica
ugraena negdje, no bijae to rizik koji je Princ ve odluio prihvatiti.
Tada je krenuo na posao.
Za nekoliko minuta, Princ je bio na dobru putu da postavi svoju privremenu
radionicu. Ve je imao neka svjetla na mjestu oko mrtvoga stroja, a donio je i
jo neke alatke iz letaa i odluio je kako je najbolje poeti. Vjerojatno e biti
najbolje prvo nekako odvojiti pogonsku jedinicu od veeg dijela berserkerova
tijela, a zatim odvojiti ili pogon ili ostatak berserkera podalje, u drugu
komoru. Ako to uini, tada porijeklo ureaja na kome bude radio moda nee
biti tako oito. A tada, kad dovede Lescara da mu pomogne, moda e ga
moi uvjeriti da je ureaj koji pokuavaju upotrijebiti zaista dardanijanski.
Lescarova lojalnost Princu bila je neuzdrmana, Harivarman uope nije
sumnjao u to, no Princ je takoer shvaao da je sijedi ovjek ivio s golemim
strahom i gnuanjem prema berserkerima.
Kada je imao neophodan minimum alata i opreme na mjestu. Princ je
krenuo na posao. Bilo je lako odluiti da se odvoji pogonska jedinica od
ostatka. No, naravno, tu je bio berserkerski borbeni oklop da se s njime
pozabavi. A ak i ovdje, u skoro besteinskom stanju, inercija nekih masivnih
dijelova uinit e ih tekima za rukovanje. Naravno, Harivarman je u letau
imao mehaniki nosa koji je mogao upotrijebiti.
Na sreu, ovih dana su ak i amaterski arheolozi opremljeni visokom
tehnologijom. Princ je ve u svojemu letau imao usavren alat. Dovoljno
opreme, moda, da mu omogui da proe barem kroz rane faze posla. Ako
bude trebao vie opreme, mogao bi vjerojatno izmisliti neku uvjerljivu priu
koja e mu dozvoliti da ih nabavi.
Vrijeme je, mislio je, ono to e biti njegov pravi problem. inilo se
sigurnim da mu nee biti omogueni dani koje je trebao.

Nekoliko sati nakon dolaska na mjesto rada, Princ je imao napuhanu svoju
mjehurastu radionicu. Ne u komori u kojoj je pronaao berserkera, nego u
jednoj susjednoj, koja je, sretno za njegov plan, bila povezana s
berserkerovom sobom vratima koja su se mogla zatvoriti. Unutar njegova
velikog plastinog mjehura visio je gotovo plutajui u slaboj gravitaciji,
meuzvjezdani pogon. Jo uvijek u svojem kuitu, bila je to masivna koljka
dva ili tri puta vea u volumenu od ovjekova tijela, i znatno tea. Harivarman
ju je privezao za potpornje u tri dimenzije da ju vie ili manje zadri u
poloaju koji mu je odgovarao.
Proao je jo jedan sat. Sad je ve dio berserkerova upravljakog sustava
za koji se inilo da se izravno tie pogona bio izvuen i u tijeku je bilo njegovo
rairivanje zbog seciranja, poput nekog starog i sloenog biolokog uzorka, na
niz sklopivih ploa. Princ je ispitivao elektronske nerve upravljakog sustava
nizom alata od kojih su neki bili povezani s matinim raunalom na letau.
Morao je pomaknuti leta malo blie mjestu rada jer je elio provesti kablove
do raunala, a ne koristiti beinu vezu iji bi signali, naravno, mogli biti
presretnuti.
Prinev prvi cilj u tom ispitivanju bio je vidjeti jesu li sklopovi koji upravljaju
meuzvjezdanim pogonom uope ostali u funkciji. Preliminarni pokazatelji bili
su pozitivni. On je u prolosti intenzivno prouavao berserkere kako bi se
bolje protiv njih borio, i sad je imao prilino dobar pojam o tome to trai.
Malo zatim podigne glavu i uzdahne. Da, sada je mogao pretpostaviti da su
ovi upravljaki sklopovi u funkciji. No kako e ih natjerati da funkcioniraju pod
njegovom kontrolom, bilo je drugo pitanje.
Harivarman je nastavio sa svojim ispitivanjem. Prolo je jo vremena, kojeg
ovjek koga je posao to ga je radio totalno zaokupio, nije niti primijetio.
No sve je manje i manje mislio na svoj plan bijega. Na posljetku doe i sat
u kojem misao o organiziranju bijega iz Tvrave uope ne ue u Prinev um.
Umjesto toga, pribliavao se otkriu. Otkrivenje mu je dolazilo u malenim
koracima, no bili su to koraci iji je zbroj oduzimao dah.
Gotovo od samog poetka bilo je oito da su u memorijskim bankama
povezanim s meuzvjezdanim pogonom toga berserkera bile zaostale neke
vrlo osobite upravljake informacije. A Harivarman je vrlo skoro stekao
dojam, zbog odreenog nedostatka organiziranosti u nainu na koji su podaci
pohranjeni, da su moda ostavljeni nepanjom. No sada ga je ponajprije
brinula narav tih informacija.
Blizu poetka etvrtog sata svojeg istraivanja, Princ je po prvi put zaista
uzeo stanku. Morao je stati. I morao je odloiti na neko vrijeme elektronsku

sondu jer su mu se ruke grile i drhtale budui da ju je od uzbuenja toliko

jako stezao. Zatvorivi kacigu i ponovno zapeativi svoje svemirsko odijelo
koje je unutar zaklona drao napola otvorenim, izaao je kroz zranu ustavu
zaklona i izvan drevne sobe iji su zidovi bili gotovo iste boje kao oni Contrat
Rougea. U zrakopraznom, gotovo neosvijetljenom hodniku izvan sobe zastane
i priljubi se uz grubi kameni zid. U jednome smjeru hodnik je iao ravno
nekoliko stotina metara prije no to se naglo prekidao na mjestu na kojem je
neki drevni napad, vjerojatno od strane berserkera, nainio ogromni krater na
vanjskoj povrini Tvrave. Gledajui u tome smjeru, u istome smjeru koji je
bio tako muno nadolje, Princ je mogao vidjeti zvijezde.
Harivarman je mislio kako otkrie koje je imao, ili je bio na rubu da ga ima,
nije imalo paralelu u ljudskoj povijesti.
Izvorne berserkere konstruirala je rasa sada znana samo kao Graditelji,
svojim posljednjim, totalnim, oajnikim naporom da pobijedi u drevnom
meuzvjezdanom ratu, ratu koji su vodili protiv ivih protivnika koje se sada
pamtilo samo kao Crvenu Rasu. Sada je malo informacija o tome ratu bilo na
raspolaganju, budui da je voen otprilike u isto vrijeme kada je ovjeanstvo
na Zemlji poelo strugati kremen i moda praviti strijele. Graditelji berserkera
bili su bez sumnje arogantni i moni. No oni su odavno nestali s pozornice
galaktikog vremena i prostora, isprativi Crvenu Rasu u zaborav,
najvjerojatnije kao rtve vlastitih stranih tvorevina.
Metalni ratni strojevi koje su ljudi zvali berserkerima bili su konani
neprijatelji svega to je ivjelo. Stvoritelji toga neivog oruja bili su nestali,
no oruje je samo bjesnjelo Galaktikom beskonano se popravljajui i
replicirajui, poboljavajui vlastitu konstrukciju i rafinirajui svoje ubilake
sposobnosti u vjenome pokuaju da postignu svoj temeljni programirani
zadatak - da eliminiraju sav ivot gdje god i kada ga god mogu nai.
Tijekom stoljea otkako se ovjeanstvo-poteklo-sa-Zemlje nalo u klinu
borbe za opstanak protiv berserkera, ljudska je inteligencija teila i stalno
traila jedan veliki klju pobjede. Teorija je drala da je barem u poetku
bolesnih stvoriteljskih napora Graditelja morao postojati neki kontrolni sustav
kojim su Graditelji mogli upaliti i ugasiti berserkere. Moda neki sigurnosni
kod. Neko sredstvo uz pomo kojega su smrtnici, pa makar i nezemljani od
krvi i mesa, mogli rukovati metalnim udovitima i testirati ih u razumnoj
sigurnosti.
Koliko je Harivarman otkrio u svojim ranijim istraivanjima, ovjeanstvopoteklo-sa-Zemlje kao niti jedna iva rasa nikad nije nalo nikakva traga
nekom takvom kontrolnom sustavu ili kodu. Vjerojatno takav kod ili sustav

nije nikad niti postojao. Ako su Dardanijanci koji su potekli-sa-Zemlje sada bili
misterij svojim roacima koji su se proirili na druge svjetove, kakvi su bili
neznani Graditelji, osamdeset ili sto puta udaljeniji u vremenu, a ne sa
Zemlje, tada je to jo tee za razumjeti.
No, sada se princu Harivarmanu, dok ni njegov vlastiti skepticizam ni
raunalo nisu jo bili u stanju da zanemare istinu njegova otkria, inilo da bi
odgovor na zagonetku berserkerskog upravljakog sustava mogao biti
nadomak ruke - barem jedan odgovor na nju. Upravljaka sekvenca koja mu
se izgleda otkrivala mogla bi, pretpostavljao je, djelovati samo na odreeni
model berserkera, ili bi moda mogla raditi samo na strojevima koji su
izgraeni u nekoj odreenoj tvornici ili bazi ... Harivarman je pretpostavljao
da je ovaj komad hardvera ispred njega teko mogao biti jedan od izvornih
strojeva, jo uvelike netaknutih ak iako ne funkcionira nakon otprilike
pedeset tisua godina ... no on zaista nije imao naina da to procijeni.
Naravno, prvo pitanje s kojim se morao suoiti bilo je je li upravljaki kod
za koji je mislio da ga je vidio - relativno jednostavan niz radiofrekvencijskih
signala - uistinu bio ono to se inilo da jest. Koliko je on mogao rei, uz
opremu i znanje koje je imao na raspolaganju, jest bio. Hvala svim bogovima
prostora i vremena to nije bio suoen s prilikom punog praktinog teksta.
No ako je kod bio izvoran, zato je ostavljen ovdje? Ostavljen ovdje jo
nedirnut, pedeset tisua godina nakon to je njegova namjeravana korist
Graditeljima zavrila, izloen mogunosti da ga neprijatelj jednoga dana
uhvati i ispita.
Harivarman nije mogao pogoditi zato, osim to su Graditelji oito bili kadri
initi teke pogreke. ak i kolosalne gluposti. A on je iz iskustva znao da su
se ak i berserkeri nekad jednostavno mogli pokvariti.
Kao dio svog intenzivnog prouavanja neprijatelja tijekom godina u kojima
se borio protiv berserkera, Princ je nauio i drevni jezik Graditelja, ili ga je
barem znao onoliko koliko su ivi ljudi mogli. A to nije bilo mnogo. Ukljuivalo
je ono malo to je bilo pokupljeno s rijetkih uhvaenih snimaka Graditelja i
ono malo vie to se iz toga moglo deducirati. Zvuni oblik tog jezika sastojao
se od kliktaja i zviduka koji su bili s onu stranu govornog aparata bilo kojeg
grla ili glasa poteklog-sa-Zemlje. No s pisanim simbolima moglo se
manipulirati. A elektronske signale tog koda koje je sada otkrivao trebalo bi
biti jednostavno reproducirati.
Nikad ranije, barem koliko je Harivarman znao, nita poput ovoga to se
inilo upravljakim kodom nije naao nijedan ljudski traga. Da se takvo
otkrie ikad dogodilo, bilo bi od strahovita znaenja za cijelo ovjeanstvo, za

sav ivot u galaktici, i vijest o njemu bi se sigurno brzo proirila. Naravno,

jedino razumno mjesto da se potrai takav upravljaki kod bilo bi na
berserkerskom ureaju koji je zarobljen manje ili vie netaknut. Princ je znao
da sveukupni broj zarobljenih netaknutih berserkera u cijelome ratu nije bio
vei od deset ili dvanaest to je bio zaprepaujue mali broj ako se uzme u
obzir da je rat ljudi protiv njih bjesnio u tisuama bitaka, da je voen preko
milijuna kubnih parseka galaksije i da se vukao kroz mnoga stoljea. Strojevi
su kao po pravilu sami sebe unitavali kad se vie nisu mogli boriti. Ili su
unitavali barem svoje unutranje tajne. A ako su deset ili dvanaest
berserkera za koje se zna da su zarobljeni ikada i nosili slinu upravljaku
informaciju u svojim memorijskim bankama, oni su je izbrisali prije no to je
pala u ljudske ruke.
Ali s ovoga nije bila izbrisana ...
Harivarman se napokon morao prisiliti da za taj dan odloi alat. Morao je
izbjei pobuivanje sumnji bilo koje vrste zbog neobino oduenog odsustva
iz grada. Spakirao je neto od svoje opreme nazad u leta i zapovjedio stroju
da ga vrati u grad. U ovome je povratnome letu bio jo zamiljeniji nego u
posljednjem. No ovaj je puta odmah programirao leta da ide do garae. Sve
misli da obznani svoje otkrie templarima bile su za sada naputene. Na
pamet mu doe sjeanje to je to uinio pa si je rekao da e s vremenom ve
to obznaniti, no na svoj vlastiti nain i u svoje vlastito povoljno vrijeme.
Napustio je svoju privremenu radionicu podignutu u udaljenoj komori s
berserkerskim pogonom i dijelom upravljakog sustava u njoj otvorenu
otkriu i prismotri svakoga tko bi mogao naii. To e mu utedjeti neto
vremena kada se bude vraao na sljedeu seansu posla, a vrijeme je sad bilo
prevano. Morat e jednostavno riskirati otkrie mjesta svoga rada. Ako se
netko ve treba spotai o njega ili ga nai, nee biti sumnje kakav se posao tu
obavlja niti tko ga radi.
Ali nitko, inilo se, nije bio zainteresiran za njegova udaljena arheoloka
istraivanja. Harivarman je utroio ostatak dana neuznemiravan, razmiljajui
i odmarajui se dio vremena, a i potiho se dokopao jo pokojeg alata i
materijala.
Sljedeeg ga je jutra Beatrix rano pozvala.
"Harry. Hou li te vidjeti? Ili sam potpuno protratila vrijeme i trud to sam
se vratila ovamo?"
"Ja ... vidjet e me, obeavam ti." On je bio poznat po tome to ne daje

obeanja olako. "Ali ne jo. Potujem to si se vratila."

"Stvarno? Pitam se. Pretpostavljam da sam mislila da napokon hoe."
On je uinio to je bolje mogao da bude briljantno uvjerljiv. Razgovarali su
jo malo. No spalo je na to da on odugovlai da se vidi s njom, to je
uglaenije mogao - da ona misli da se on boji da ga ne pijuniraju. I Lescara
je takoer ostavio po strani tako to mu je naredio da ostane u gradu i
skuplja informacije.
Harivarman se uskoro vratio svojoj usamljenikoj zadai.
Do zavretka svoje druge duge sesije posla na sklopovima berserkerskog
sustava upravljanja pogonom, Princ je smatrao da je uinio sve to je bilo
mogue u danim okolnostima da potvrdi svoje otkrie. On je zapravo snimio
inaicu osnovnog upravljakog signala i uitao snimku u runi radio-odailja.
Njegovo sljedee eksperimentalno istraivanje, ako ga ikad bude mogao
provesti, neophodno e biti mnogo smionije.
No sada je dolo vrijeme da se napusti znanost i vrati se inenjerstvu,
posebice voznoj nunosti za bijeg. Prinevo sjeanje povremeno ga je, poput
neke uporne robotske tajnice, podsjealo da e uskoro, svaki as, jo jedan
brod stii u Tvravu, brod njegovih neprijatelja i da e on skoro sigurno biti
uhien. Racionalni, konzervativni dio njegovog mozga poeo je prigovarati da
je sada vrijeme da ode templarima, prije no to se to dogodi. Da ode do
templara sada, ovoga trena, s onime to je otkrio.
Racionalni argument s kojim je pokuao samoga sebe uvjeriti iao je ovako:
niti jedna ljudska vlast nee dopustiti da poinitelja takva otkria, postignua
tako velikih i slavnih posljedica za sav ivot u galaktici, uhite za neki zloin
poinjen daleko od mjesta gdje se on nalazi, da ga odvedu daleko i pogube.
No Harivarman je predugo bio upleten u politiku da pukim racionalnim
argumentima dopusti da odrede njegove odluke. Moda je nadaleko voljena
Carica dola do uvjerenja da niti ona nikad ne bi mogla biti ubijena.
A bio je tu jo jedan razlog zbog kojega je Harivarman tvrdoglavo uvao
svoju tajnu. U njegovu umu ustrajale su blijede dosadne sumnje u istinitost
njegova otkria. Te su sumnje same za sebe mogle biti dostatne da se suzdri
od obznanjivanja. Instinkt mu je aptao da neto nije u redu, neto o onome
za to je mislio da je otkrio ... moda je to samo zato to se otkrivenje inilo
toliko savreno dobro tempiranim.
No, evo ga tu. Meuzvjezdani pogon bio je stvaran i dovoljno pravi. Ne
samo upravljaki sklopovi, nego je cijela pogonska jedinica bila u funkciji, ili je
trebala biti koliko su Harivarmanovi grubi testovi mogli rei.
Ako se Princ ne bude mogao uzdati u veliku vrijednost svoga otkria da mu

spasi ivot, tada se bijeg uz pomo berserkerskog pogona inio potrebnijim

nego ikad. Za svoju treu sesiju rada na berserkeru, Princ je sa sobom poveo
Lescara. Rekao je Lescaru vrlo malo vie nego to mu je rekao u poetku i
pokazao mu samo sobu s pogonom koji je izgledao nevino onako poivajui,
pa ga ubacio na posao. Lescarov prvi zadatak bio je dalje analizirati
upravljaki sustav pogona i pripremiti ga za instalaciju u drugaiji tip vozila.
Kao to je Harivarman i oekivao, Lescarova jedina otvorena reakcija na
njegov zadatak bila je da ga je razumio, i istog je trena uzeo sondu i bacio se
na posao. Slugina voljnost da preuzme svaki zadatak koji mu Princ odredi bila
je obojici razumljiva.
No Princ se mrtio ak i kad je njegov asistent energino uzimao alat u
ruku. Za Harivarmana, sama potreba da se objasne neki tehniki detalji
projekta bijega njegovu pomagau, da cijelu ideju oblikuje u obine rijei, bila
je dovoljna da se sve pone initi nemoguim.
I to se ee Harivarman sada pokuao uvjeriti, to se nevjerojatnijom
cijela shema upotrebe pogonske jedinice poela initi u njegovim mislima. Oni
su ovdje imali posla s meuzvjezdanim pogonom, a ne motorom terenskog
vozila. I k tomu, to je bio pogon prilino nepoznatog tipa.
Nekoliko trenutaka Princ je na rubu da se iznenada predomisli, da kae
Lescaru da napusti projekt, vrati se kui i zaboravi to je vidio. Ali Princ nije
tako uinio. Instinkt mu je i to branio. Problem je bio u tome, mislio je
Harivarman, to oni nisu imali izbora. to je vie vremena imao za
razmatranje politike situacije, to je vre postajao uvjeren da e sada kad
Carice nema, njegovi neprijatelji uskoro pokuati skonati s njim, na ovaj ili
onaj nain.
Proao je dan tekog napora, a tada jo jedan. Dvojica su mukaraca
zaposleno radila veinu vremena ne ba bok uz bok, ali jedan drugomu na
oku. Lescarov posao u trenutnoj fazi teko da je mogao imati koristi od dva
para ruku, a Princ je jo uvijek skrivao tajnu svog rada ak i od Lescara.
Harivarman je radio u susjednoj prostoriji trasirajui putove upravljakih
signala kroz tijelo i glavni mozak berserkera u potrazi za dodatnim
memorijskim bankama i daljnjim potvrdama svoga otkria. Indikacije koje je
pronaao bile su intrigantne, no jo uvijek donekle dvojbene. Veliki dio mozga
stvari bio je oigledno nedostupan unutar unutranjeg oklopa neprobojnog
bilo kojem alatu koji je imao na raspolaganju. Ako ga igdje uope bude bilo,
unutra e biti i ureaj za unitenje, zamka.
Princ se dosjetio da veinu vremena berserkera dri prekrivenim plahtom
neprozirne plastike, materijala koji je ponekad koristio kao pozadinu za

svjetlosni reflektor kada je pravio fotografije. Ono nekoliko puta kada je

Lescar provirio u sobu u kojoj je Princ radio, nije vidio nita to bi ga osobito
uzbudilo. Harivarman je dao naslutiti da pokuava natjerati astronavigacijski
sustav dardanijanskoga broda da proradi.
Tijekom tih dana napornoga rada Princ je postao sve skeptiniji glede
svojeg otkria od svjetskoga znaaja. Ili moda i nije bio toliko skeptian
glede samoga otkria koliko glede njegove trenutne vanosti za njega. Da
obznani otkrie takve veliine sad - osobito ako brzo bude stavljeno u pitanje,
kao to bi takva tvrdnja inae bila stavljena - to bi ga ostavilo podlonim
optubama da smilja prostake lai u pokuaju da se spasi. A nema naina
da se njegova tvrdnja brzo dokae.
No, ako on nije otkrio ono to je mislio da jest, to je onda naao?
Oajniki je trebao s nekim razgovarati, a nije mogao razgovarati ni s kim.
Ne jo. ak ni s Lescarom.
A sumnja mu je jo uvijek aptala da neto nije u redu. Jezgra nelagode ga
je jo bockala. Moda je to bilo samo zato to je sam morao nositi svoje
saznanje.
Harivarman se stalno nalazio pogoen injenicom da je njegov otkriveni
upravljaki kod, ako je to uistinu bio, inilo se, tako lagan za upotrebu.
Postojao je ak i prilino irok izbor frekvencija i modulacija signala. Sam
signal, prikladno komprimiran, mogao je biti emitiran u odjeljcima od jedne
sekunde iako je niz kodova bio kompleksan tako da je bilo praktiki
nemogue da stigne sluajno ili preko metode pokuaja i pogreaka.
Naravno, lakoa upotrebe, ako se razmisli, bila je zaista prilino logina.
Ako ste uope imali kontrolni kod za berserkere, sigurno biste eljeli da bude
lak i brzo upotrebljiv.
Sve je bilo vrlo logino, no ipak ga je neto u vezi s tim kopkalo.
Do drugoga dana poto je Lescar bio dodan radnoj sili, uspostavljeno je
neto poput rutine i dva su ovjeka ulagala nekoliko sati truda bez da se
dogodilo ita nepredvieno. Dotada je Harivarman bio spreman za stanku i
napustio je rad, kao to je to povremeno inio, da porazgovori s Lescarom.
Princ je stajao, gotovo lebdio, u sobi u kojoj je radio njegov asistent iako se
nije pridruio Lescaru u napuhanom zaklonu. S prozirnom stijenkom zaklona
izmeu njih, dvojica su ljudi razgovarala privatnim kodom gesti koji bijahu
razradili o duini vremena u kojoj bi leta morao biti imobiliziran da ga se
prilagodi za bijeg.
Iznenada kroza stijenu oko njih doe slaba vibracija, zastraujua jer je bila
neoekivana i isprva neobjanjiva. Harivarman ju je mogao osjetiti rukom

kojom se bio prihvatio za zid drei se na mjestu.

Istovremeno Harivarman opazi udnu promjenu, kao pominu sjenu, u
svjetlu koje je sijalo kroz pritvorena vrata iz susjedne prostorije. Ta e se
sjena kretati njegovim nonim morama ostatak njegova ivota.
Sljedeeg trenutka, prije no to je Harivarman mogao progovoriti ili se
pokrenuti, vrata koja su spajala dvije prostorije tresnue i potpuno se
otvorie. Taj je upad bio popraen u tiini vakuuma djelominim unitenjem
pregradnog zida, kao da je veliki objekt koji je bio preirok za vrata ipak
proao kroza njih na est dugih mehanikih nogu uz prtanje i erupciju stijene
oko sebe. Berserkerova napola izvaena utroba jo je visjela, a jedan ili dva
kabla vukla su se s mjesta Harivarmanove kirurgije. Noge su sada sve bile
odmotane i barem su etiri radile i djelovale makar toliko da nose velikog
berserkera brzinom ovjeka u hodu.
Ako je Lescar viknuo, zvuk nije bio prenesen radijem i Harivarman ga nije
uo. Harivarman nije troio vrijeme da gleda svojega pomagaa, nego je
jednom pogledao to to dolazi kroz vrata i jurnuo prema vratima koja su
vodila u hodnik. Bio je to instinktivni napor da dosegne ... ne, ne letaa. Nita
u letau mu sad ne bi bilo korisno. Bilo je to zatvoreniko vozilo, bez oruja.
Kad je Princ skoio u bijeg, krajikom oka vidio je kako se stvar okrenula za
njim. Moda je jo uvijek bio dovoljno moan da runi kamene zidove, no prvi
pravi pogled na njega u kretanju bez zapreka nagovijetao je da je bio
osakaen i uasno spor za berserkera. Sada je Lescar u svome zaklonu moda
dobio vremena da navue kacigu prije no to plastika oko njega bude
razderana.
Princ je protrao kroz vrata i skoio s vanjskoga praga. Preletio je preko
hodnika, odbio se o udaljeni zid i u drugom izvjetenom skoku pri niskoj
gravitaciji zavrtio se nazad ravno na vrata berserkerove izvorine prostorije.
Tamo je ostavio snimak navodnog upravljakog signala.
U meuvremenu se berserker koji je moda sa zakanjenjem prepoznao
prisutnost jo jedne jedinice-ivota okrenuo nazad Lescaru. Posegnuvi
jednim od svojih udova, rasparao je zaklon, a probijena plastika eksplodirala
je uz vjetar nakratko vidljive atmosferske magle. Harivarman, koji je uao u
prostoriju u punoj brzini drei ono za to se nadao da je upravljaki ureaj,
stigao je taman na vrijeme da uhvati blijedi val tog vjetrovitog praska i da vidi
da je Lescar zaista uspio nekako zatvoriti svoju kacigu.
Objema rukama Princ podigne poput pitolja maleni rekorder-odailja koji
je sadravao ono za to je on zakljuio da je upravljaki kod. Odaslao je
signal.

Stroj koji je bio upravo u toki grabljenja Lescara, stane. Zapravo ga bijae
uhvatio za jednu ruku prije no to je signal doao do njega, no pokret
berserkerovc ruke koji bi da je uslijedio zdrobio ovjeka, umjesto toga je
prekinut. Usporen pokret metalne ruke samo je njeno odbacio Lescara u
bezopasan let, let koji je zavrio kada ga je njegov gospodar u prolazu
uhvatio.
Taj posljednji prekinuti pokret berserkera ostavio je njegovo tijelo u laganoj
vrtnji. Berserker se gotovo njeno zaustavio. Veliki pauk visio je o suprotnom
zidu velike prostorije. Zalijepio se tamo, oigledno jo uvijek pod vlastitom
kontrolom i bez sumnje jo pripravan, no nije vie pokazivao neprijateljstvo.
Princ je uhvatio svojega slugu monim rukama, smirujui oajniko ritanje
manjeg ovjeka u njegovoj slijepoj panici. Na posljetku, uz govor preko
radija, hrvanje, tjeenje, Harivarman zadobije kontrolu nad Lescarom i zadri
ga od ludog bijega.
Prema Harivarmanovu elementarnom razumijevanju onoga kako bi kod
trebao djelovati, berserker bi sada mogao biti podloan usmenim naredbama
odaslanim na istoj frekvenciji kao i prvi kod koji ga je zaustavio.
Lescar se sledio u uasu i oku. Jo uvijek ga oprezno steui jednom
rukom, Princ je uspio ukljuiti mikrofon svoje kacige na tu frekvenciju. Tada,
pokazujui slobodnom rukom prema stroju, Harivarman ree: "Ostani tu. Ne
mii se dok ti ja ne naredim da se pomakne." Jedva da mu je pala na pamet
mogunost da stroj moda nije u stanju razumjeti njegov govor. Njegov jezik
nije bio, znao je, uvelike drugaiji od ljudskih jezika koji su bili u uobiajenoj
upotrebi na veini svjetova u dane dardanijanske slave, a berserkeri su se,
poput ljudi, trudili da naue jezik neprijatelja.
Stroj je ostao na mjestu.
Princ je jo uvijek drao Lescara koji je i dalje bio u jadnom stanju iako
fiziki nije bio ozbiljno ozlijeen. ovjek se uurio, a njegovo lice je kroz
staklo kacige izgledalo zaprepateno. Harivarman je u njegovu tijelu mogao
osjetiti drhtaje ak i kroz njihova dva odijela i svoje rukavice. "Sada si
siguran, Lescare. Nee se pokrenuti."
Harivarman sam jo uvijek nije drhtao. Pomislio je da bi mogao kasnije, kad
si bude mogao dopustiti taj luksuz. Sada se, vukui svojega slugu sa sobom i
ne skidajui oiju s nepominog berserkera, Harivarman vraao iz sobe u
hodnik. Lescar se nije opirao niti pokuavao pomoi.
Njegov ga je gospodar ugurao u leta i skinuo obje njihove kacige u zraku
koji se mogao disati prije no to je sluga progovorio.
"Vae Velianstvo, ja u otii i donijeti oruje. Nekako. Tada ga moramo

unititi."
"Kasnije, stari moj prijatelju. Kasnije. Zasad, ovaj tren, ne ini nita. Samo
ekaj ovdje i odmaraj. Hoe li mi to obeati?"
Princu je trebalo jo nekoliko minuta govorenja, uvjeravanja i smirivanja
prije no to je bio siguran da e se Lescar striktno pridravati njegovih
naredbi.
Tada je Harivarman ponovno zapeatio vlastitu kacigu i vratio se da se
suoi sa stvari koju bijae pronaao, i onim to bijae uinio.

Poglavlje 9
U procesu smirivanja i vaenja Lescara iz njegova gotovo katatoninog
stanja, Princ je i sam dobio vremena da se oporavi od sablasnog poetnog
oka. Pobrinuo se da se Lescar sigurno smiri u letau. Tada se, osjeajui se
intenzivnije ivim no to se osjeao godinama, vratio u prostoriju gdje je
ostavio berserkera da se ponovno suoi sa smrtonosnom stvari koju je
oigledno bio u stanju staviti pod svoju kontrolu.
Gledajui kroz vrata iz hodnika, vidio je da je stroj tono na mjestu gdje ga
je ostavio nekoliko minuta ranije, prilijepljen poput pauka o suprotni zid velike
prostorije.
Princ je stajao na dovratku. U svojemu odijelu namjestio je radioodailja
na minimum snage, paljivo birajui istu frekvenciju na kojoj je poslao
imobilizirajui kod. To nije bila frekvencija koja je bila u uobiajenoj upotrebi
unutar Tvrave, a s malom snagom koju je upotrebljavao bilo je malo
vjerojatno da e Lescar u letau ili ikoji drugi ivi slua primiti njegov
prijenos.
Blago progovorivi i ponovno podigavi ruku prema stroju, upitao ga je:
"Razumije li me?"
Odgovor u njegovu ljemu bio je izgovoren nisko, ali jasno i polagano.
"Razumijem." Tonovi toga glasa bili su udni, fragmentarni i nejednaki. Princ
je sline esto uo u svojim godinama na bojitu. Taj je glas sastavljen kad su
berserkeri u starim danima oblikovali ljudske glasove za sebe, elektronski
stapajui rijei i slogove zajedno iz snimljena govora, sauvanih osjeaja
nekog od njihovih mnogobrojnih ljudskih zatvorenika.
Harivarman osjeti blagi drhtaj kako prolazi kroza nj. Bilo je to kao da je
neto u prostoru oko njega isisalo svu toplinu iz njegova odijela. Rekao je:
"Koristi minimum snage za svoje transmisije, molim te." A tada, udei se tim
zadnjim rijeima koje je rekao, doda: "To je naredba."
"Naredba primljena", odgovorio je berserker. Tada je zastao dvije sekunde
prije no to ga je tupo upitao: "Jesi li ti dobarivot?"
Na neki nain to strese Princa i njegov strah pretvori u bijes. Osjetio je
divlji impuls da zanijee optubu, da razjasni svaki nesporazum koji bi
berserker mogao imati po tom pitanju. No, on je samo razgovarao sa strojem.
Prije no to se uope mogao obratiti prokletoj stvari, morao je proistiti
grlo. Prolo je puno vremena, pomislio je, desetljee ili dva barem, otkako je
on, princ Harivarman, bio tako pogoen nervozom.
Kada je njegovo grlo bilo isto, upitao je berserkera: "Jesi li sada spreman

primiti daljnje naredbe?"

"Pripravan sam na tvoje naredbe." Znai, nee ga pritisnuti da odgovori na
pitanje o njegovu statusu dobarivota. Harivarman osjeti olakanje i u isti
mah neku krivnju zbog tog osjeaja.
Ree: "Nareujem ti da odsada ne uini nita na tetu mene ili bilo kojeg
drugog ljudskog bia." Njegovo grlo ponovno je bilo suho i ponovno je morao
zastati prije no to je dodao: "Osim ili dok ti ja izriito ne naredim drugaije."
"Naredba primljena." Slomljeni su slogovi zazvuali jezovito, vjerojatno
rijei ljudskih zatvorenika koje je ubio prije tisuu godina. Njegov glas je
odzvanjao i mijenjao se kao u izrugivanju.
"I bit e posluana? Ti e se povinovati mojoj naredbi?"
"To je bilo moje znaenje. Ja u se povinovati. Moram. Ja sam prisiljen da
tako uinim."
Harivarman se malo opusti priljubivi se objema rukama u rukavicama uz
kameni dovratak. Sada je u njegovu odijelu bilo prevrue i mogao je osjetiti
kako se znoji u njemu.
I, to e sad uiniti? Osjeao se iscrpljeno. A Lescara je trebalo odvesti u
kuu kako bi se imao priliku smiriti. Bilo je i neophodno saznati to se dogaa
u Gradu, znati jesu li oni koji e doi urediti njegovu smrt ve stigli ...
A sad, berserker. inilo se da e Harivarman jednostavno morati otii i
ostaviti ga tu takvim kakav je, jo u biti funkcionalnim.
"Nareujem ti", rekao je, "da ostane u ovoj prostoriji dok se ja ne vratim.
Takoer ti nareujem da ne odailje nikakve signale dok se ne vratim."
"Naredbe primljene."
"I ne naudi nikomu. Niti jednoj jedinici ljudskoga ivota."
"Naredba primljena."
"Dobro", rekao je i zatvorio vrata vrajoj stvari poeljevi da je gravitacija
dovoljno jaka da se nasloni i sklizne niz vrata.
Uglavnom, uvjeravao se, izgledi da netko drugi naleti na njega ovdje bili su
astronomski mali. Ako ga nitko nije naao ovdje u dvjesto godina ... Podsjetio
se da to naglasi Lescaru.
Ipak, Harivarman se naao gotovo u nemogunosti da jednostavno ode. Bio
je u iskuenju da zavari oboja vrata na prostoriji. Samo ga je ivopisno
sjeanje na mrtvi stroj kako si kri put kroz kamena vrata izmeu soba
sprijeilo da trati vrijeme na to.
Ostavivi vrata na objema prostorijama zatvorena i uklonivi sve tragove
to je vie mogue iz hodnika, Harivarman se pridrui svojemu slugi u letau.
Kada se uspeo u kabinu vozila, Lescar ga je u tiini pogledao. Na licu maloga

ovjeka bio je izraz opsjednutosti kakav Princ nikad ne bijae prije vidio.
Princ uzdahne za sebe. Upravljati Lescarom u neposrednoj budunosti nee
biti lako. Ipak, toga je trena Harivarman osjeao udno pouzdanje i radost.
Bila je to njegova uobiajena reakcija kada se trebalo suoiti s pravim i
izravnim izazovom.
Podigao je ruku prema upravljakoj ploi da pokrene leta, a zatim dopusti
da njegova ruka padne bez doticanja kontrola. "Pa, Lescare? Gukni, reci mi
svoje primjedbe."
Lescar je samo zatresao glavom. Lagan, neznatan pokret.
Princ, upornim glasom, pun blage energije, ree: "Vidi, zar ne, kakvo sam
monumentalno otkrie postigao? Naao sam nain kako zaustaviti stvar na
njezinu putu - natjerati ju da slua moje zapovijedi."
Lcscarove se usne pomaknue, no rijei su bile toliko tihe da ih Harivarman
nije mogao razaznati. Njegove su oi jo uvijek beznadno zurile u Princa.
Harivarman je bio uporan. Uhvatio ga je za ruku i malo ga protresao. "Vidi
li to bi to moglo znaiti?"
Sluga odvrati pogled. Bio je tih. No Harivarmanova je panja bila odvuena
od njegova zadatka nagovaranja. Blago osvjetljenje raslo je u hodniku oko
njihova letaa. Ono je signaliziralo predstojei dolazak drugog letaa, ili
barem nekakvog vozila.
Dvojica ljudi se pogledae. Lescar je laganim pokretom glave bezglasno
ukazao: Bit u u redu. Harivarman ga istog trena napusti, zatvori svoju kacigu
i iskobelja se kroz malu zranu ustavu letaa. Dugim, njeno zavojitim
skokom odbaci se na mjesto gdje se templarski slubeni automobil upravo
lebdei zaustavljao. elio je sresti svoje goste, tko god oni bili, prije no to
izau i stanu njukati okolo i primjeivati oblinja vrata, prostorije i druge
stvari. Stiglo je samo jedno vozilo. Da su dolazili da me uhite, mislio je
Harivarman uurbano, bilo bi ih vie ... no on nije bio potpuno uvjeren u to.
Pretpostavljao je da bi to moglo ovisiti je li ga novi nalog za uhienje sa
Salutaija ili poruka Savjeta oslovljavala princem ili samo generalom. Sve je
stvar statusa.
Zapovjednica Blenheim koja je nosila svemirsko odijelo s oznakama njezinih
ovlasti, s otvorenom kacigom, sjedila je odostrag pridolog slubenog
automobila. Mogao ju je vidjeti kako promatra njegovo pribliavanje. Kad se
Harivarman pojavio na njezinu prozoru, pokazala mu je da upotrijebi zranu
ustavu i pridrui joj se. Pored nje je, na zadnjem sjedalu, ve sjedio mladi
koji je Harivarmanu bio nepoznat i koji je takoer nosio svemirsko odijelo,
iako bez oznaka ina. Kao i zapovjedniina, i njegova je kaciga bila otvorena.

Naprijed, na mjestu vozaa, odvojen od stranjeg dijela staklenom ploom,

sjedio je voza-tjelohranitelj s oznakama narednika na naramenicama svoga
odijela i slubeno gledao ravno naprijed.
Princ se ubaci kroz zranu ustavu. Ovaj slubeni automobil bio je donekle
vee vozilo od njegova letaa, a takoer i primjetno luksuznije, s natruhom
umjetne gravitacije postavljenom unutra. Dolje je, kad je Harivarman uao,
naglo bilo prema dnu kabine.
"Bila sam prilino znatieljna to vi to radite ovdje", bio je pozdrav
zapovjednice Anne Blenheim.
"Rado u uvrstiti neko od ovih mjesta u sljedei obilazak", odgovorio je
Princ gotovo odsutno, smjetajui se na sjedalo nasuprot nje. Shvatio je da
mora zvuati i djelovati radosnije nego kad ga je ova ena posljednji put
vidjela, i pitao se to bi ona, koja vjerojatno dobro shvaa politiku situaciju,
mogla iz toga zakljuiti.
Sa sjedala pored njezina, mladi u svemirskom odijelu ije ime, mislio je,
moe pogoditi, zurio je u princa Harivarmana, astei uglednika nijemim
piljenjem. inilo se da se radi o pokuaju prikrivanja totalnog
strahopotovanja. Princ je u ovo vrijeme bio subjektom dovoljno pogleda
punih strahopotovanja pa je to znao. No njemu je bilo nemogue rei nosi li
mladi ispred svog svemirskog odijela uniformu ili civilnu odjeu. Barem nije
bio templarski asnik. Harivarman je u to bio siguran.
Princ ree: "Zapovjednice, ako je va pratitelj ovdje onaj koji mislim da jest,
pa, veselim se to u ga upoznati."
"Dobro", suho odgovori zapovjednica Blenheim. "Zato je i ovdje." Zastala
je. "Takoer sam prilino hitno htjela razgovarati s vama, generale
Harivarman. Da vas suelim s odreenim - injenicama. eljela sam odluiti o
odreenim stvarima koliko je god to mogue prije no to me prozovu da
donesem odluke."
"Ako mislite da vam se pribliava odluka da li da me predate kad netko tko
me mrzi iz dna due doe na arite i zatrai od vas da to uinite - da, mislim
da imate pravo da o tome treba dosta porazmisliti."
Plave oi Anne Blenheim koje su pokuavale skriti vlastitu napetost, paljivo
su ga prouavale. "Zbog ega ste tako sigurni da vas netko dolazi uhititi?"
On ju je samo pogledao.
Ona napokon odvrati pogled. "Da ... pa, i sama vam mogu rei, generale.
Tijekom posljednjeg sata ostvarili smo radiokontakt s jo jednim
nenajavljenim brodom. Bit e to trei koji e u roku od dva dana stii ovamo.
Nije bio voljan da se sasvim precizno identificira. No dolazi sa Salutaija, i

naravno, bit e ovdje za nekoliko sati."

Harivarman je ponovno gledao u mladia koji je jo uvijek zurio u njega
buljavim oima.
Zapovjednica uzdahne. "Generale, ovo je Chen Shizuoka. Sa Salutaija."
Dvojica mukaraca si dotaknue ruke u tradicionalnu pozdravu.
Mladi ree: "Prine, poaen sam to sam vas sreo." Oito je to bila
znaajno ublaena izjava.
Princ u ovome mladom entuzijastu pred sobom nije mogao vidjeti niti ludog
atentatora niti prepredenog kovaa spletki. No neto se udno dogaalo.
Harivarman ree mirno: "ujem da si organizirao demonstraciju u moju
korist."
"Bila mi je ast biti u mogunosti uiniti tako, gospodine." Chenovo lice i
glas brzo postadoe zabrinutima. "Ali onda ... nekoliko dana kasnije - tek
nakon to su me doveli ovamo na arite - saznao sam da je Njezino Carsko
Velianstvo ubijeno. I to za vrijeme trajanja demonstracije. Kao to rekoh,
ve sam bio ovdje prije no to sam to saznao. No ak i prije no to sam otiao
sa Salutaija, netko je i mene pokuao ubiti. Pucali su na mene na ulici."
"Aha. Nisam to uo." Harivarman okrzne pogledom zapovjednicu koja oito
bijae ula.
Ona njeno dotakne mladoga Chena. "Ali, nisi nita rekao o tome da te je
netko pokuavao ubiti kad si doao na novaenje?" Ovo je zvualo kao da je
ona ovo prola s mladiem ve ranije, i to nesumnjivo vie nego jedanput, no
uinit e to jo jedanput radi Harivarmana.
"Ne, gospoo. Nisam. elio sam otii s planeta, da si spasim ivot. Tada
sam mislio da Osiguranje puca na mene. Sada mislim da to mora da je bio
netko povezan s pravim atentatorima na Caricu." Chen je bez daljnjeg
poticanja sada iznio cijelu svoju verziju dogaaja na Salutaiju, poev s tajnim
pripremama koje su on i njegovi prijatelji proveli za impresivnu
demonstraciju. Zvualo je kao da po stoti puta pria tu priu, tako da je sad
zvuala poput recitacije.
Harivarman je osjetio kako ipak naginje da povjeruje u nju. Rekao je
mladiu: "Ako je sve to istina, ini mi se da su te iskoristili."
Chen kimne, jadno i nevoljno. "Ja jo uvijek ne mogu vjerovati da su moji
prijatelji - oni koji su mi pomogli organizirati demonstraciju - umijeani u
atentat."
"Moda nisu svi." Harivarman je pogledao u plave oi Anne Blenheim i u
njima vidio kako ga odvaguju, jednako mirno kao to je on sad procijenio
Chena i njegovu priu. Princ je nadao da je ona opaa dobro kao i on.

Harivarman joj ree: "Ovaj ovdje mladi bi mogao biti nevin u ovoj stvari
kao i ja sam, vidite. Ali u biti vrlo iznenaen ako optube, optunice protiv
mene ne budu sa Salutaija uskoro donesene ovamo."
Ona zatrese glavom. "Pretpostavljam da bi o tome mogli vie saznati kad
taj trei brod stigne. No nije na meni da prosuujem vau krivnju ili nevinost,
generale."
"Teoretski jest tako. No u praksi vi bi vrlo lako mogli odluivati o mojoj
budunosti. Vi ete biti najvii templarski dunosnik ovdje na Tvravi kad taj
brod stigne ovamo. Ako dolaze po mene, kao to ja pretpostavljam, vi ete
morati odluiti hoete li me predati njima ili ne."
Ona ga je tiho motrila.
On ju pritisne. "Niste li ba na to mislili maloas kada ste rekli da ete
morati donijeti odluke o odreenim stvarima? A s dovoenjem mladia ovamo
da me vidi? Zar zaista mislite da sam provodio svoje slobodno vrijeme u
zatoenitvu u pokuaju da organiziram atentat na Caricu? Kad ete moi
vidjeti u kakvu me pogibelj to stavlja?"
Zapovjednica Blenheim zatrese glavom. "Kako bih ja to mogla znati? Ja
sam ovdje samo nekoliko dana."
"Morat ete to znati."
Ona nije voljela da joj njezin zatvorenik govori to mora raditi. "Ponavljam
da to nije moja odluka, generale. Ponovno emo o ovome razgovarati. Vrlo
skoro, cijenim." Ona pritisne sklopku i rekne vozau: "General sada izlazi.
Nakon toga nas odvezi ravno u bazu."
Harivarman sklopi svoju kacigu koju bijae otvorio po ulasku u vozilo, i
ubrzo je lebdio u gotovo besteinskom stanju u hodniku i promatrao slubeni
automobil kako odlazi. Uredno je odvukao zapovjedniinu panju od toga da
se previe zainteresira za ono to je on ovdje radio.
Kad se Harivarman vratio na drugi leta, naao je Lescara skutrenog u
istom sjedalu kao i ranije. Mali se ovjek oito nije ni pomaknuo iako je sad
njegovo lice izgledalo malo normalnije. Ravnoduno je sasluao opis susreta
svoga gospodara s njihovom glavnom tamniarkom i Chcnom.
Napokon Lescar prozbori: "Zamalo, Vae Velianstvo."
"Da." Princ je bio odluno miran i dostojanstven. Zamalo se nije raunalo.
"A sad, gdje smo ono stali? Kako daleko si odmakao sa svojim poslom prije
nego su nas prekinuli?"
Lescar se usudio svojemu gospodaru uputiti otar pogled. "Oprostite mi,
Vae Velianstvo, no stigli smo do toke gdje se niti jedan ovjek ne bi smio
nai."

"Lescare, Lescare, sluaj me! Zar misli da ja uivam u tome da tajno radim
na berserkeru? Mislio sam da je mrtav kad sam tebe ovamo doveo. Oito sam
u vezi toga bio u krivu. ao mi je."
Zbog isprike je Lescaru bilo neugodno, kao to je Princ i oekivao. Mali se
ovjek promekoljio i neto promrmljao.
Harivarman nastavi. "Ja nisam pravi inenjer ili znanstvenik, oito. Sve to
mogu rei je da sam sad razmjerno siguran da je stroj pod mojom kontrolom.
Slijedi moje zapovijedi. Ne napada nas. I takoer sam siguran da nam to nudi
nau jedinu ansu da spasimo ivote. Ta zadnja prosudba pada unutar mojeg
polja nadlenosti, a u svezi toga sam zaista vrlo siguran."
Lescar se napokon pomakne. Ne previe. Samo kao da mu je bilo hladno,
da se uuka u svoje prekriene ruke. "Ali ... ako je tako kako kaete, Vae
Velianstvo, i netko ve dolazi sa Salutaija da nas uhiti ... pa, nije li sada
prekasno da pokuamo sloiti zvjezdani brod?"
"Moglo bi biti prekasno. Ili moda nije. Kad Roquelaureovi ljudi dou
ovamo, ja bih moda mogao ... pa, zaustaviti ih na neko vrijeme. Nekoliko
dana. Ako mogu dovesti zapovjednicu da vidi istinu. Sada imam nekoliko ideja
glede toga. Oni nas ne mogu odvesti osim ako nas ona ne preda. Instalirati
taj pogon u jedan od naa dva letaa jo je uvijek naa jedina ansa, mislim."
Lescar je dobro krenuo prema oporavku od svog tekog oka. Harivarman
je cijenio da je sigurno ostaviti ga sada nasamo. No bilo je protiv savjeta
njegova sluge, pa ak i molbe, da Princ sada samo jo jednom ode u
berserkersku komoru u namjeri da nastavi svoj oprezni dijalog sa svojom
sputanom zvijeri.
U posljednji as, Lescar, prestravljen, ipak i sam izae iz letaa i krene za
njim. to god da se dogodi, on nije bio u stanju dopustiti svomu Princu da se
sam suoi s berserkerom.
Kad su njih dvojica prelebdjela u svojim zapeaenim odijelima preko
zrakopraznog hodnika, radioapat minimalne snage glasa njegova sluge doe
do Harivarmana: "Ali, zato mu morate ponovno govoriti, Vae Velianstvo?
Izvadili smo pogon, ostalo nam ne treba. Zbog prilike za bijeg, naravno da je
vrijedno rizika nastaviti na rad na pogonu. No druga stvar ... zato riskirati?
to dobivamo? U najboljem sluaju samo e nas uhititi. Prije ili kasnije saznat
e se to smo radili."
"Lescare, maloprije sam govorio o otezanju, da nam da vremena da
modificiramo na brod ... mislim da sad vidim mogui nain da to uspijemo."
Lescar je bio tvrdoglavo tih.
Njegov je gospodar nepopustljivo krenuo hodnikom dok ga je ovaj drugi

pratio sve dok se nisu nali ravno ispred smrtonosne sobe. Tu se Harivarman
zaustavio. "Ako ga mogu kontrolirati, govoriti mu -"
"Ne, gospodine! Ne!"
"- to bi trebalo rijeiti nae kontrolne probleme za bijeg. A moda i za druge
stvari ... sad elim da se vrati u leta. Mislim da u ovaj konkretni posao
odraditi bolje i sigurnije sam."
Lescar je uzdahnuo. Oigledno je bio daleko od toga da bude uvjeren. Ali
odavno je odluio komu e posvetiti svoj ivot. Otiao je po naredbi.
Tada je Princ sam jo jednom uao u prostoriju gdje je ekao berserker, da
vidi to bi mogao nauiti od svojeg novog metalnog roba.
Kao ranije, inilo se da se stvar nije pomakla ni centimetar dok njega nije
bilo. Jo uvijek je bila uza zid gdje ju je ostavio njegov zadnji prekinuti potez
protiv Lescara, priljubljena za kamen sa svojih est dugih, rairenih kukcolikih
nogu. Svaka noga bila je dugaka poput ovjejeg tijela.
Ali sad su se lee na glavi stvari ukljuile da bi se usredotoile na
Harivarmana kada je uao. To je bilo sve, ali bijae dovoljno da donese
slabost u njegova koljena.
Jo jednom provjerivi da li je na ispravnoj frekvenciji, i s minimumom
snage, Princ ga upita: "Postoji li jo strojeva - u simbiozi s tobom - koji su jo
u funkciji u Tvravi? Razumije to mislim kad kaem Tvrava?"
Siuni kretavi iaeni apat bude uzvraen u njegovu kacigu:
"Razumijem. Odgovor na tvoje pitanje je potvrdan."
Harivarman zastane. Nije to stvarno oekivao. Mislio je da samo eliminira
malu mogunost. Ali sad ...
"Koliko takvih strojeva postoji? Gdje se oni nalaze?"
"ctrdeset sedam takvih strojeva postoji. Svi su okupljeni u jednoj komori,
priblino dvjesto i pedeset metara od ove."
"etrdeset i sedam." Nije si mogao pomoi da glasno ne apne. Mogu li
berserkeri lagati? Naravno da mogu. No vjerojatno ne dok su pod
ogranienjima upravljakog koda.
Harivarman je ponovno morao proistiti grlo prije no to je postavio jo
jedno pitanje. "Kako zna da su tamo?"
"Oni su bili i jo jesu pod mojim zapovjednitvom."
"Ali oni nisu - aktivni." Inae bi, sigurno, izali ubijati jo prije sto godina i
vie.
"Ne vie nego to sam ja bio aktivan ili to sam sad aktivan. Oni su svi bili u
ropskom modu kad sam ja bio oteen i bili su nepomini, kao i ja, skroz
otada. Oni ovise o meni za aktivaciju."

Malo zatim, idui kako ga je stroj uputio dok je on sam u poslunosti

njegovim naredbama ostao iza njega, Harivarman ponovno izae u hodnik.
Preko uobiajenog komunikacijskog kanala izmijeni nekoliko rijei s Lescarom,
umirujui svoga slugu i opetujui mu naredbe da ga eka u letau. Tada je
Princ nastavio dok ga je radioapat stroja usmjeravao. Proao je jo jedan
oblinji hodnik, jedan od onih koji je, koliko je on znao, takoer bio stoljeima
neistraen. Iz toga je prolaza prokrio sebi put u jednu prostoriju ija su vrata
bila zaglavljena zbog vremena. Ta je komora bila jo vea od one u kojoj je
ostavio berserkerski upravlja, i blia izbrazdanoj povrini Tvrave.
To je stvarno bila prostorija puna strojeva. Princ se kretao brzo i
neustraivo kako bi poblie ispitao njezin sadraj. Uzevi u obzir rizike s
kojima se ve suoio, sada se inilo gubljenjem vremena biti opreznim.
Tu se nalazio dokaz da je stvar u onoj drugoj prostoriji rekla istinu. Bilo je
tu cijelo borbeno drutvo njegove nepokretne brae, u pokornosti njemu, u
snu. Strojevi smrti bili su nagurani ovdje rame uz rame, to podsjeti Princa na
toliku ustraenu ljudsku pjeadiju, omamljenu naporima ekanja na naredbu
da se krene u napad. Bilo je tu raznih tipova: Ovdje su bili udnovati androidi
koji su izgledali neljudski. Ovdje je pak bilo nekoliko transportera od kojih su
neki snano nalikovali letaima koje su ljudi koristili za kretanje po Tvravi.
Drugi su izgledali tek kao malo vie od kvaziinteligentnih projektila. Tu je bila
i nuklearna greda na gusjenicama, spremna da se zarola kamo god joj se
kae, a zatim se istopi po komandi. Princ se bijae ranije sreo s takvim tipom.
Drugi tipovi berserkera, ak i jo rjei, ukljuujui i neke koje Harivarman nije
mogao isprva identificirati, popunjavali su niz.
Bila je to cijela navalna sila, u borbenoj moi ekvivalent moda manjoj
ljudskoj vojsci, koja je ekala da je probude naredbe nekog zlog robotskog
generala. Princ je izbrojao etrdesetak zlokobnih metalnih oblika prije no to
je stao. Tada se natjerao da nastavi.
Ukupno ih je nabrojao etrdeset i sedam kao to mu je upravljaki
berserker i rekao da ih ima. Svi su bili onako nepokretni i lagano prekriveni
prainom kao to je i onaj prvi bio kada ga je otkrio.
Bila je barem jedna vana razlika. Koliko je Harivarman mogao vidjeti, niti
jedan od tih strojeva nije bio ni najmanje oteen. Mora da su bili sletjeli na
Zarinu tvravu u vrijeme velikih bitaka i bili okupljeni ovdje u ovoj prostoriji
kao spremna rezerva. A tada su - ili inae ovjeanstvo moda ne bi dobilo
one bitke - bili imobilizirani sluajnim oteenjem njihova upravljaa u drugoj
komori.
Stoga bi oni bili, morali bi biti, kao to je on i rekao, jo uvijek pod

njegovom kontrolom. Nikad ih nije imao prilike osloboditi zbog svoje paralize.
I nije to mogao uiniti niti sad jer mu je Princ naredio da nikoga ne povrijedi.
Harivarman je vidio strojeve smrti izbliza nekoliko puta ranije, u nekoliko
oblika i veliina. No nikada prije nije ih vidio u ovako savreno ouvanoj
raznolikosti. Moda niti jedno ljudsko bie do sada nikad nije vidjelo neto
slino i preivjelo. Golemo blago zakopano bez znanja neprijatelja ekalo je
ovdje ljudske istraivae.
To bi blago bilo na posljetku iskoriteno. On e se pobrinuti da se iskoristi, i
to prikladno. Zaista hoe.
Ali prvo ...
Princ je zatvorio vrata napadakoj sili.
Vratio se do letaa jedva svjestan onoga to ini.
Idui natrag prema gradu u letau s tihim Lescarom, Princ se iznenada
nasmija i citira neto:

"Ja mogu zazvati duhove iz nepregledne dubine ...

Pa to, mogu i ja, to moe svaki ovjek ... no hoe li oni doi kada ih
zazove?"
"Jesam li ja to trebao razumjeti, Vae Velianstvo?"
"Nemoj to eljeti, Lescare. Nemoj to eljeti."

Poglavlje 10
Mladi se Chen jo uvijek vozio sa zapovjednicom Blenheim na stranjem
sjedalu njezinih slubenih kola kada su se ona zaustavila kod dokova. Ona je
dola ravno sa svog askanja s generalom Harivarmanom da svjedoi dolasku
posljednjeg neoekivanog broda sa Salutaija. To je bio trei takav dolazak u
dva dana, i ona si je mislila da su moda prole godine otkako je ova luka
vidjela takvu provalu neplanirane aktivnosti.
Da je eljela, mogla je ugoditi jedan od daljinskih preglednika u autu dok se
vozila dokovima, i dobiti pogled na stranca dok je silazio ulaznim kanalom, ili
ak proviriti teleskopskom slikom na njega dok se pribliavao svemirom. No
zapovjedniine misli jo uvijek su bile usredotoene na Harivarmana, i ona je
ekala svoj prvi pogled na nadolazei brod dok se on nije pojavio ravno pred
njezinim oima.
im se trup letjelice, koji je bio priblino sferinog oblika i imao stotinu
metara u promjeru, pojavio na vidiku kroz vrata sila, ona ga je prepoznala
kao napredni tip borbene letjelice s oznakama planetarnih obrambenih snaga
Salutaija. Kao takav, on je pod izravnim zapovjednitvom kontroverznog
premijera toga svijeta, Roquelaurea. Zapovjednica Blenheim se veinom
promiljeno izbjegavala zanimati za politiku, barem izvan onoga to se
odvijalo unutar same templarske organizacije. No Harivarman joj je jednom ili
dvaput spomenuo premijera kao jednog od svojih ljuih neprijatelja.
Zapovjednica se, usput, sjetila da je ula nekoga rei da je premijer
Roquelaure, jedan od carskih slubenika koji su bili najblii Carici, sada bio i
jedan od najvjerojatnijih kandidata da je zamijeni. A Roquelaure bi skoro
sigurno predstavljao Salutai kad bi se sastao Savjet Osmorke, kao to se i
mora sastati u skoroj budunosti, da odlui tko e sada zauzeti carski tron.
Privukla je panju svojega vozaa kucnuvi po prozoru slubenog
automobila. "Narednie, ja ovdje izlazim. Pozovi pratnju i pobrini se da se
regruta Shizuoku vrati u njegove odaje i ogranii kao i ranije." Njemu
zapovjednica nije nita rekla. inilo se da nema to rei.
Sada je Anne Blenheim izala iz svojega auta da bolje pogleda ratni brod.
Oznaka na trupu, mitska propeta zvijer s podignutim kandama, davala je
cijelomu brodu arogantan izgled, pomislila je. Brod je sada bio u potpunosti
izaao iz vratnica i u toj je toki prestalo njegovo dizanje. Veina gornjeg
dijela trupa sada je bila na vidiku, a dno je bilo lealo napola nevidljivo u jo
polja i masivnih jastuka koji su se lagano razmjetali na svoja mjesta dok je
pilot oduzimao gas svojim motorima. Sada se pasivno kreui, pod pogonom i

kontrolom luke, veliki je trup lagano usporen postrance u iroki kanal koji e
ga odvesti do doka. Zapovjednica je sviknutim oima dobila priliku prouiti
naoruanje ratnoga broda. Varijacije u obliku trupa koji je opisivao borbenu
letjelicu bile su bez greke prepoznatljive iskusnomu oku. Kraci vanjskog
oruja sada su bili pod kapcima, no nije bilo sumnje da su se tamo nalazili.
im je pristajanje zavrilo otvorila su se glavna vrata za osoblje i neke
vojne osobe u strogo krojenim uniformama poeli su kasati kroz njih na dok.
Nastavili su izlaziti, par za parom, poput slika u ogledalu, dok zapovjednica
koja ih je promatrala nije mogla prebrajati sve skupa esnaest strogih vojnih
uniformi, u dva reda koja su vodila od vrata. Oni zaista nose oruje,
primijetila je zapovjednica uz iznenaenje i neodobravanje dok su zauzimali
svoje poloaje to je oigledno trebalo biti nekom vrstom predstave poasne
strae.
Iskrcavanje tih trupa imalo je usputni efekt prilino uinkovita zauzimanja
prostora na doku kao da su traili snajpere ili bili spremni odbiti juri. Bilo
namjerno ili ne, ovi su naoruani ljudi - inilo joj se da Roquelaure tu malu
vojsku na koju je bio tako ponosan zove muketirima - bili okrenuti suelice
dvama ili trima templarskim straama koje su uvijek bile na poloajima ponad
dokova to je preraslo u zaista nita vie od ceremonijalne dunosti. Muketiri
su narogueno zurili gore u svoje brojano nadjaane bratie-po-oruju, dok
su mladi templari buljili u njih u istom iznenaenju za to ih je njihova
zapovjednica jedva mogla kriviti. ak su i uniforme uljeza - pa, takav su
dojam odavali - izgledale podozrivije od templarskih.
Dajui znak vozau da je prati autom, zapovjednica je poela brzo hodati
prema glavnim vratima posjetitelja jo prije no to su se ona otvorila, i do
sada je ve bila stigla do stubita i bila na istoj razini kao ta vrata, spremna
da pozdravi ili se suprotstavi onomu tko je poslao sve te straare koji su se
pojavili.
A tada se na otvorenom brodskomc ulazu pojavio ovjek koji je trebao biti
objektom ove borbeno spremne poasne strae. Zapovjednica Anne
prepoznala ga je im se pojavio iako ga nikad ranije osobno nije vidjela, a
sigurno ga ni sad nije oekivala vidjeti. Gotovo bi svatko na Osam Svjetova
odmah prepoznao to suhonjavo, ostarjelo lice, oznaeno kao zatitnim
znakom dugim, uvijenim brkovima. Pripadalo je velikom maralu Beratonu,
roenom Niteroijancu i legendarnom junaku svima na Osam Svjetova.
Njegova karijera u borbi protiv berserkera ila je u povijest daleko prije one
generala Harivarmana u tom drevnom i oigledno beskonanom polju
nastojanja. Veliki maral, mislila si je Anne Blenheim, sada bi morao biti

barem nekoliko stotina godina star, i da je itko u posljednje vrijeme pitao za

njega, ona bi rekla da je on vjerojatno odavno umirovljen. Usput, iznenada joj
je palo na pamet pitanje je li veliki maral moda bio na Tvravi tijekom ili
prije posljednjeg berserkerskog napada na nju, i bi li moda stoga bio u
mogunosti savjetovati ju o nekim pitanjima povijesne obnove.
Veliki je maral kooperei se izaao iz svoga broda i stao prilino bijesno
gledati oko sebe, ignorirajui dva palira svojih straara. Tada se njegov mrk
izraz promijenio kad mu je pogled pao na lik zapovjednice Blenheim koja mu
se pribliavala. Bila je to suptilna promjena u skladu s njegovim
dostojanstvom. Takvo mu je bilo i dranje dok joj je prilazio na svojim dugim
nogama. Naravno, zbog svoje uniforme i oznake na njoj, bila je lako
prepoznatljiva po inu i statusu ako ve ne po osobnom identitetu.
Hodajui tim svojim ceremonijalnim korakom prema njoj, impresivni starac
zaustavio se na etiri koraka i udijelio Anne Blenheim vojniki pozdrav koji je
bio njezina privilegija kao zapovjednog asnika. Inae bi, naravno, njegov
vlastiti in bio daleko vei.
Ona mu je okretno uzvratila salutiranjem.
"Popraenost medijima?" To su bile prve pozdravne rijei velikoga marala.
Barem ih je tako Anne Blenheim razumjela. Bile su izreene aristokratskim
naglaskom s kojim ona nije bila previe upoznata, a pitanje bijae postavljeno
tihim, gotovo konspirativnim tonom dok je veliki maral pomno gledao lijevodesno.
"Oprostite, veliki maralu?"
Beratonova visoka dob bila je jo oitija s ovako male razdaljine, no prema
svemu to se moglo vidjeti, godine su ga jo uvijek tretirale vrlo ljubazno.
Nagnuvi se blie i blago se smijeei dok se nadvisivao nad Anne Blenheim
koja bijae skromne visine, on ree, ovaj put ne tako njeno: "Mislio sam da
bi moglo biti medija u blizini. Nisam siguran da je to dobra ideja u ovoj fazi.
Jednako kao i da ih nema." Ona je dobila dojam da je veliki maral uivao, i
da bi jo i vie uivao u popraenosti medijima. Izraz lica starog ovjeka bio
je prikladno obojen tugom zbog noenja s ozbiljnou onoga za to je ona
pretpostavljala da je morala biti njegova misija.
Bila je to jedna od onih prigoda, zakljuila je Anne Blenheim, kada je
moda bolje ne inzistirati odmah na razjanjavanju onoga to je netko upravo
rekao.
Ona jedva da je bila zapoela svoju formalnu dobrodolicu, nudei
gostoprimstvo baze, kada je jedan drugi asnik, ovaj je bio mnogo nii i mlai
mukarac, izaao marirajui iz otvorenih vrata i pribliio im se kratkim,

energinim koracima. Iza njega, dobrano unutar broda, pojavi se na tren

ovjek u civilnoj odjei i nestane s vidika prije no to je Anne Blenheim bila u
stanju dobro ga pogledati.
"Satnik Lergov", predstavio se niski, energini asnik, u posljednji tren
prekidajui ono to je bilo gotovo napast da joj dobaci jedno brzo salutiranje.
"Moj prvi asnik", naglasi Beraton.
"Zapovjednica Anne Blenheim", ree im ona gledajui jednoga pa drugog.
"Dobrodolica oboma, gospodo, i vaoj posadi." Bila je pomalo iznenaena,
ne hladnoom u svom glasu - mislila je da je ponaanje posjetitelja to
zasluivalo - nego time to nije alila to je bilo razloga za hladnou. "Je li ovo
posjet po slubenoj dunosti?"
"Bojim se da jest", ree veliki maral. Izgledajui mrvicu tunije i stroe
nego ikad, u tom se trenutku utia, kao da je ta tema previe bolna za njega
da nastavi. Lergov je u meuvremenu promrmljao da treba vidjeti svoje ljude,
pa se okrenuo da na brzinu pregleda svoju poasnu strau. Anne Blenheim
promatrala je kako se esnaest mladih ena i mukaraca koji su je inili
vidljivo ukoilo, ustraeno, pod njegovim pogledom.
Inspekcija nije dugo trajala. Lergov se okrene, ovaj put, inilo se, u stanju
provesti jo nekoliko trenutaka s obinom templarskom pukovnicom. Ali ne,
ignorirao ju je. "Veliki marale?" zazvao je glasom snishodljiva podbadanja.
"Hmh, da." I iz aktovke koja je prije bila gurnuta u nabor pod njegovom
rukom i izgledala kao dio njegove uniforme, Beraton je sada izvadio
presavijeni dokument od, inilo se, pravog tekog papira. To je on, s gestom
neizreene primopredaje, sada predao zapovjednici baze.
Ona je pregledala dokument. Bio je to uistinu, koliko je ona mogla rei,
pravi, teki papir. Kad ga je razmotala vidjela je da je i u elektronskom i u
rukom pisanu obliku - elektronski je bio u obliku male crne kartice prikvaene
na papir - a bio je od samog Savjeta. Ili barem, iako to nije bilo posebno
naznaeno, od kvoruma lanova Savjeta. Zacijelo ih se, koliko je god bilo
mogue, okupilo na izvanrednom zasjedanju to je bilo prije mogue nakon
udarnog vala Cariine smrti koji je udario Osam Svjetova.
Zapovjednici Blenheim je na prvi pogled nalog izgledao nesumnjivo
autentian, pravovaljan i sluben. Kao takav ini se da je traio da
zapovjednik baze Templarske tvrave na aritu smjesta preda svojeg
slavnog zatvorenika ovim ljudima.
Znai, bio je u pravu, bila je prva misao Anne Blenheim nakon to je
shvatila smisao poruke. Svojim je unutranjim okom vidjela generalovo
strastveno lice. Bila je ljuta na Harivarmana to je bio u pravu. Zato se onda

skrivao tamo u praznim podrujima i zabavljao se arheologijom? Zato nije radio neto? Naravno, moda je uvidio da se nita ne moe uiniti.

"Moete li, molim vas, narediti da ga odmah dovedu?" htio je znati veliki
maral. Zvualo je prije kao da je od nekog mlaeg asnika traio da poalje
po njegov auto. Starac je oigledno, nagao poput nekog mladia, bio
spreman okrenuti se u mjestu, izvui svoj brod s doka i otii kroz nekoliko
minuta.
Zapovjednica je nastavila prouavati otisnuti dokument u svojim rukama.
Bilo joj je drago da je ve imala neko vrijeme, nekoliko dana, da oekuje ovaj
trenutak i smisli nekoliko izbora koje bi mogao postaviti.
Ona ree: "Bojim se, gospodine, da posao ovdje spomenut nije mogue
zakljuiti tako brzo. Ovaj paragraf me poziva da vam predam i druge ljude ...
ovako nepripremljena ne znam imam li prava uiniti tako neto."
"Nemate prava? Nemate prava?" Stari ju je ovjek odmjerio na nain koji je
ostavljao dojam da revidira svoje miljenje o njoj. "Ja sam shvatio da
razgovaram sa zapovjednim templarskim asnikom."
"I razgovarate, veliki marale. Ali civili su ovdje samo vrlo djelomino pod
mojom jurisdikcijom. Morat u barem prvo razgovarati s vojnim pravnim
savjetnikom glede tih ljudi. Sto se tie samog generala Harivarmana, ve sam
poslala poruku kojom obavjetavam Vrhovnog generala o mojoj naredbi obavjetavam ga o atentatu na Caricu i moguim implikacijama - i nadam se
da u imati neki odgovor od VG za nekoliko dana.
U meuvremenu, neete li sii? Moda jo nismo uspjeli u potpunosti
zavriti odaje za posadu veliine koje je vaa" - bacila je pogled na dva
naoruana palira i dozvolila si da pokae mrvicu neodobravanja - "ali svima
vam moemo pruiti nekakvu gostoljubivost."
Zapravo je, potaknuta Harivarmanovim upozorenjima, prije nekoliko sati
naredila onakvoj pravnoj ekipi kakvu je imala na raspolaganju da se baci na
posao istraivanja situacije. Zasada nije bilo izvjetaja. Zapovjednica je
sumnjala da e itko biti revnostan i isprsiti se i savjetovati ju vrsto to da
uini - nitko osim naravno samog generala Harivarmana, a sad i ovih ljudi koji
su ga ovamo doli uhititi.
Ali nalog se inio vraki autentinim. I, barem to se tie samoga generala,
doimao se takoer i uvjerljivim.

ini se kao da
u ga morati predati ovim ljudima. A ja to ne elim uiniti. I vlastite je tihe

rijei iznenadie jer su nagovijetale neugodnu i nedobrodolu osobnu

vezanost.

Za sada, zapovjednica je bila ljubazno nepopustljiva prema svojim

posjetiteljima, uvjeravajui ih da su svi ljudi iz naloga za uhienje pri ruci, no
da se ona treba uti s nadlenima ili barem sa svojim savjetnicima prije no to
bilo tko od njih bude mogao biti jednostavno predan.
Beraton, iji su osjeaji moda bili povrijeeni vlastitim neuspjehom da je
odmah prestrai, inilo se, stao se tiho povlaiti u sebe, moda da ih zalijei.
Veliki je maral formalno prihvatio gostoprimstvo za njih sve, no obavijestio je
zapovjednicu baze da e veina njegove brodske posade vjerojatno ostati na
njegovu brodu. Jedna je implikacija bila i da e njihov ostanak biti vrlo kratak.
Pet minuta nakon to je naredila da se sredi smjetaj, zapovjednica
Blenheim koja je jo uvijek u rukama drala slubeni dokument Savjeta,
razgovarala je sa svojom pravnom savjetnicom. Bojnica Nurnberg bila je
prilino niska, punaka ena koja je svoj uobiajeno dosadan posao uzimala
prilino ozbiljno.
Zapovjednica se alila: "ele i Shizuoku, no ne i samo njega. Iz naina na
koji je ova stvar sroena, ini se da mi govori da oni mogu uhititi svakoga na
arinoj tvravi s kojim se Harivarman poblie vezao tijekom njegova
boravka. Ako otkriju nekoga tko po njihovu miljenju odgovara toj kategoriji,
mogu me samo izvijestiti da im predam tu osobu. Ja sebe, iskreno govorei,
ne vidim da im dajem to, niti ita slino. Ne bez neke jasne direktive od
samoga Vrhovnoga generala. Ili nekog ekvivalentnog autoriteta."
"Moda imate pravo, gospoo." Bojnica Nurnberg oigledno je planirala
igrati oprezno za to ju je njezina efica teko mogla kriviti. "Meni se ini da
oni jednostavno pecaju da vide koliko mogu dobiti. Ovo je na teritorij. to se
tie generala, on naravno nije templar. Ne vidim da imate ikakvog temelja da
ih odbijete u njegovu sluaju. A to se tie regruta Chena Shizuoke ... moda
moemo ekati to e rei VG."
"A civili za koje trae da im predam?"
"Pa ... voljela bih jo malo istraivati, gospoo, prije no to kaem
definitivni da ili ne glede toga."
"Hvala vam, bojnice. Tada u zadravati nae posjetitelje nekoliko dana."
"To se ini kao dobar plan, gospoo."
Anne Blenheim mogla se samo nadati da e rije VG-a brzo stii.

Poglavlje 11
Nekoliko minuta nakon to je Harivarman zavrio svoj razgovor sa
zapovjednicom u njezinu slubenom automobilu, stigao je nazad svojoj kui s
Lescarom. I im je uao u kuu, otkrio je da je sad, u oiglednom
vremenskom preokretu, dugo oekivani poziv na razgovor sa zapovjednicom,
napokon stigao.
Poruka koja je ekala Princa u spremniku njegove holopozornice bila je
sroena u formi kurtoaznog poziva: Ako bi general posjetio osobni ured
zapovjednice Blenheim im mu to bude zgodno ... Nije se potrudio provjeriti
vrijeme kad je poruka stigla da vidi je li ju ona poslala prije no to je s njime
razgovarala. Barem nije kasnije nazvala da ju otkae.
Priblino jedan sat nakon to je primio poruku, princ Harivarman stajao je u
zapovjedniinu neurednom uredu - bila je to privremena prostorija jer je val
preinaka oigledno stigao i ovamo. Soba je bila jo spartanskija nego to bi
bio ak i privremeni ured zapovjednice baze pod uredovanjem pukovnika
Phociona. Bila su tu samo dva ili tri komada namjetaja i kameno lice
trenutnog vrhovnog generala Reda koji je buljio dolje s holografskog portreta
na zidu. Harivarman je sreo trenutnog VG-a nekoliko puta i tu je postojalo
obostrano potivanje.
Kad je Harivarman uao, Anne Blenheim ustala se iza onoga to je zacijelo
bio njezin privremeni stol i obila ga kao da ga je eljela sresti izbliza. No u
njezinu je kretanju bilo oklijevanja i zaustavila se neposredno prije no to je
potpuno ostavila stol za sobom.
Nijedno od njih nije nita reklo dok slubenik koji mu bijae pokazao put
nije za njim zatvorio vrata.
S jednom rukom jo na stolu, Anne Blenheim ree: "Doli su po tebe. Kao
to si i predvidio."
"A ti si donijela svoju odluku." On se nasmijeio. Budui da je ona maloprije
oklijevala, to ga je uinilo pouzdanim u to to je njezina odluka bila.
"ele i tvog ovjeka Lescara, takoer."
Princ je kimnuo. "Naravno."
"I regruta Chena Shizuoku -" "Mog suurotnika. Da, naravno."
" - i jo neke druge ljude. Sve civile."
"Vidim. A s te liste ti e im predati -?" Tada, pogoen milju, on se
prekine. "Pretpostavljam da lista ukljuuje i moju enu?"
"Sad ukljuuje. Oni su se donekle iznenadili to su je nali ovdje, no stavili
su je na listu im su uli da se vratila na Tvravu."

Harivarman je kimnuo. Jahta kojom je Beatrix dola bila je upadljiva, a

naravno, njegovi neprijatelji pobrinuli su se da otkriju tko je bio na njoj kad je
stigla.
Anne Blenheim duboko udahne. "Nadam se da u dobiti poruku VG-a prije
nego im budem morala dati svoj posljednji odgovor. To bi zaista trebala biti
njegova odluka."
"No, koliko mi znamo, sasvim je vjerojatno da e je ti morati donijeti."
"Moda. Vrlo vjerojatno i hou."
"Morao sam i sam, u svoje vrijeme, donijeti neke teke odluke. Moja
suut." Harivarman se ponovno zaustavi. "Pa, koga to jo oni imaju na
popisu? Pretpostavljam da je prilino elastian tako da ga mogu ponovno
otvoriti svaki put i ugurati jo ljudi na njega."
Oboje su jo stajali nasred prostorije, jedno nasuprot drugome.
Zapovjednica ree: "Bojim se da je tvoja prijateljica Gabrielle Chou takoer na
njemu."
"Oh."
"I, u pravu si, nalog Savjeta zaista sadri nejasnu, iroku klauzulu: Svaka
druga osoba intimno vezana, i tako dalje, s gore spomenutim generalom
Harivarmanom moe biti uhiena. Ne bih trebala imati problema u nalaenju
pravnog presedana da se odbijem povinovati tomu. Osim ako se naravno VG
ne pojavi i dadne mi izravno suprotno nareenje, to se ne ini vjerojatnim."
Princ je bio tiho neko vrijeme. "Gadovi su gori no to sam mislio, zaista.
Arogantniji, mislim. No, pretpostavljam da od njih nita bolje nisam trebao niti
oekivati."
Zapovjednica Blenheim ree: "Naravno da se ni sa im jo nisam sloila,
osim da te smiju vidjeti. Tu je i satnik Lergov koji inzistira da mora vlastitim
oima vidjeti da si ti jo ovdje."
"Lergov." Harivarman je mogao uti promjenu u vlastitu glasu. Podigao je
obje ruke u inu odustajanja.
Anne Blenheim upita: "Poznaje ga?"
"Znam za njega. I znati ga na takav nain je dovoljno zlo. Da smo se nas
dvojica ikada sreli, pretpostavljam da jedan od nas ne bi preivio taj susret."
"Ali nije on onaj koji zapovijeda."
"I mislio sam da je njegov in pomalo prenizak za to. Tko je onda
nadlean?"
"Hodi. Moe vidjeti i sam." Zapovjednica se pomakla da otvori vrata na
jednoj strani prostorije.
Princ nije znao koga je oekivao da e vidjeti. No, trenutak kasnije, naao

se iznenaen, gotovo kao da je neka snimka drevnih vijesti oivjela pred

njegovim oima. Gledao je u velikog marala Beratona. Harivarman se sreo sa
starcem jednom ili dvaput ranije, kratko, u ceremonijalnim prilikama, i zbog
nekoliko ga je razloga prezirao. Princ nije imao razloga sumnjati da je taj
osjeaj obostran.
Kad su se dva ovjeka suoila jedan s drugim, nastao je trenutak tiine.
Njihov meusoban prijezir u poljima filozofije i politike bio je ublaen
mrzovoljnim obostranim potovanjem. Oba bi se ovjeka sloila da je onaj
drugi u prolosti bio dobar u borbi protiv berserkera.
Visoki stari ovjek progovorio je prvi. "Moram rei, Prine, da sam uvelike
iznenaen i oaloen to te imam ovdje pred sobom, pod ovakvim
okolnostima."
Harivarman nije bio raspoloen da dragovoljno trpi budale. "Veliki maralu,
ja moram rei da ja zaista nisam iznenaen da te vidim. Roquelaure ima
dobro znanu vjetinu da izabere prikladnu alatku."
Crvenilo se popne na Beratonove ostarjele obraze. "Oekivao bih vie od
nekog tvoga ranga", promrmljao je.
"Ne misli valjda stvarno da bih se ja urotio da je ubijem -? No,
pretpostavljam da su te nagovorili da povjeruje ba to, ili inae ne bi bio
ovdje. Zato te je napokon premijer i izabrao, zar ne?"
Niski ovjek koji je stajao sjedne strane te prostorije, po uniformi mlai
asnik u oruanim snagama Salutaija, arogantno im prie. "Ja sam satnik
Lergov." On poasti Harivarmana hladnim pogledom i nemarno salutira.
"Ah. uo sam za tebe, Lergove." Princ jedva da je i pogledao Lergova, ve
je zadrao pogled fiksiran na velikome maralu.
"Prine Harivarman." Oigledno je starac bio zaboravio, ili mu nitko nije
rekao, ili je pak izabrao ignorirati, pravilo da se izgnanika zove generalom.
"Prine Harivarman, uhieni ste zbog veleizdaje carskoga trona i zbog
caroubojstva."
Harivarman ga je samo hladno pogledao.
Zapovjednica Anne koja je stajala s jedne strane ree: "Obavijestila sam
generala da ga jo nisam formalno prebacila pod vau nadlenost. Kao
zapovjednik baze, ja sam jo uvijek odgovorna za njega."
Beraton protestira: "Ja bih rekao da je va autoritet nad zatvorenikom sada
postao samo formalnost. Ne prigovarate valjda legitimitetu naloga Savjeta?"
"Jo ga nisam primila, veliki maralu. Prvo, nalog se, kako stoji, tie i
drugih ljudi osim generala Harivarmana. Vi, ini se, kanite provesti pripreme
za uhienje njegove supruge, prijatelja, pa ak i nekih ljudi koji su samo

neodreeno vezani s njim."

"Carski Savjet na izvanrednoj sjednici ima ovlast izdati takve naredbe."
"Koliko ja znam, to moe biti, veliki marale Beraton, ali i ne mora. No
ovdje ja imam ovlasti, a i odgovornost."
Visoki stari ovjek zurio je hladno u nju. "Da, madam. Odgovornost. Zaista
imate."
Zapovjednica Anne nastavi: "A nalog za uhienje koji ste mi pokazali
izrijekom ukljuuje pitomca Chena, koji je na templarskom popisu."
Beraton ponovi: "Kada je carski tron ispranjen, kao sad, Savjet u sluaju
veleizdaje trona ima vrhovni autoritet."
"Moda, gospodine. Ali u sluaju uhienja templara, na templarskom
teritoriju, vrlo sumnjam u to. No u svakom sluaju, ja sam jo uvijek
odgovorna do neke mjere za sve ove ljude na vaem popisu, i moram biti
sigurna. Prije no to uope dam ikakav formalan odgovor na dokument
Savjeta, elim razjasniti cijelu stvar sa svojim pravnim osobljem."
Satnik Lergov koji je stajao na maloj razdaljini s jedne strane, pokae
nestrpljivost. "Koliko e to trajati, gospoo?"
Anne Blenheim ga pogleda. Njezino gotovo debeljukasto lice bilo je kadro
za iznenaujuu tvrdou. "To su teka pitanja. Moglo bi potrajati nekoliko
dana, satni
e."
Veliki maral uini mali uljuen zvuk svojim grlom. "Jednostavna potraga za
pravnim presedanima? Hajdete, zapovjednice."
"Moda nije jednostavna, veliki maralu. Obavijestit u vas kad donesem
odluku."
Harivarman iznenada ree: "Pretpostavljam da se ovaj sastanak snima."
"Snima se", uvjeri ga zapovjednica Blenheim.
"Dobro. elim da slubeno ue u zapisnik da ja prosvjedujem protiv uvjeta
ovog naloga za uhienje. Ako me ovdje prisutna zapovjednica baze preda
ovim ljudima, oni e me ubiti ili e moj um nekako biti uniten dok sam u
njihovom pritvoru, vjerojatno prije no to stignem na Salutai."
To je bilo dovoljno da veliki maral nejako zadrhti od bijesa. "A ja bih volio
da zapisnik pokae moj vlastiti formalni prosvjed da su zatvorenikove
primjedbe prokleta la i da ovaj ovjek, zatvorenik, to zna."
Princ ree: "Bolje to prvo provjeri sa satnikom Lergovom."
Beraton ga pogleda, ali ne ree nita. Niti je Lergov ita rekao. Samo je
tupo zurio.
Nije vie bilo puno toga za rei. Za nekoliko trenutaka i veliki maral i satnik

bijahu otili.
Harivarman je stajao i gledao u zapovjednicu. Neki od njezinih pomonika
ponovno su bili uli u prostoriju kao da su oekivali da i Harivarman sada ode.
Zapovjednica ih raspusti pogledom. "Generale, voljela bih vas nakratko
vidjeti u svojem uredu."
Kada su njih dvoje ponovno bili sami, ona sjedne za svoj stol i dotakne
komande. "Vie se ne snima", ree nakratko oklijevajui. "U sluaju tvoje
ene i drugih, jo ne znam kakva bi trebala biti moja konana odluka."
Princ je zurio u nju. Njegova desna ruka koja se poela dizati u povjerljivoj
gesti ponovno padne uz bok. "Dobro. Poput veine konanih odluka, morat e
biti onakva kakvom ju uini. Ja pretpostavljam da nee - "
"Dopusti mi da zavrim, molim. Bojim se da sam te nekako odvela na krivi
trag. U tvojem sluaju, zaista nema sumnje, bojim se, to moram uiniti."

"- to -?"

"Kaem da mi se u sluaju tebe osobno, generale, ini sve sigurnijim da

nemam temelja odbijati naredbu Savjeta, ili ak odgaati pristanak."
Zaprepaten, on je zurio u uniformiranu enu. Nije mogao iznai rijei
kojima bi joj se obratio. Bilo je previe oigledno da je ona smrtno ozbiljna.
"ao mi je, generale, ako nisi to jasno razumio od poetka. Mislila sam - "
On je napokon pronaao rijei. "Vidim da ti moram ponovno rei. Moda si
ti ona koja nije uspjela shvatiti. Ja ne govorim retoriki ili napirlitano, ili zbog
nekog politikog efekta. Kada me jednom budu imali na tom brodu, ubit e
me."
"Ja nemam dokaza za to, generale Harivarman."
Znai, ona e mu to uiniti. Zaista hoe. Bilo je tisuu rijei prosvjeda, ili
bijesa, za izgovoriti, no on nije mogao rei nita. Bijes neoekivanog
intenziteta ga je guio. elio ju je udariti, tresnuti u lice.
Ona je nastavila s hladnom kontrolom: "Kao uslugu, govorim ti sada,
privatno i unaprijed, ono to u uskoro morati rei velikom maralu. Ja zaista
nemam izbora. Ti mora uskoro biti prebaen u njegovu nadlenost."
"Njegovu nadlenost. Kao da je stari prdonja sposoban za ..." Nekako se
Harivarman uspio svladati da barem povezano govori. "Vrlo sam zahvalan na
usluzi, zapovjednice. A tvoja odgovornost za moju dobrobit kao tvog
zatvorenika?"
"Nalog Savjeta je jasan, a moja odgovornost je posluati ga. Ti e biti
vraen na Salutai radi suenja po ovim optubama za - "
"Vidim zato ti ovdje ne treba snimanja. Ti si se sama pretvorila u snimku.
Jo jednom ti kaem: Beraton ne bi samovoljno ubio zatvorenika, no on je

prevelika budala da ima ikakvu pravu kontrolu nad onim to se dogaa na

tom brodu. Ako me preda Lergovu, i njegovoj politikoj posadi, ja nikad neu
vidjeti Salutai iv. Ili barem ne s netaknutim mozgom. Zar ti to nita ne znai?
Ja sam, u svojoj budalastosti, pomislio da smo mi ak poeli jedno drugome
znaiti neto - "
"Generale Harivarman, ja sam od naeg prvog susreta bila svjesna da
pokuava - ostvariti neku takvu vezu. Budalasta bi to pomisao bila, kao to si
rekao i sam. Na sreu, takva veza nije ostvarena."
Nastala je kratka tiina. Njezine su ga oi izazivale da u njima nae traga
slabosti.
"Vidim", rekao je napokon. Njegovo grlo je ponovno bilo sve ue i ue, tako
da mu je sad bilo teko izustiti i te dvije rijei.
Jo napete tiine. Napokon zapovjednica stane ponavljati: "Ja nemam
dokaza koji ukazuju na - "
"Bio sam u pravu da dolaze po mene. U pravu sam i glede njihovih
namjera. Jo jednom ti kaem da ako me stavi na taj brod s njima, nikad
neu vidjeti Salutai iv. Mogu lako smisliti nekoliko naina na koji bi me oni
mogli unititi en route i provui se s tim. Vjeruje li mi?"
"ak i ako si u pravu -"
"Jesam."
"Recitirat u svoj govor jo jedanput, generale." Sada je bilo kao da je
ogorena na nekog glupavog regruta. "Ja moram djelovati na bazi injenica,
dokaza, a ne politikih miljenja. A ak i ako si bio u pravu glede njihovih
namjera, ja nemam dokaza. Moe li mi pokazati koji?"
"Prolost tih ljudi stoji kao dokaz. Slaboumnost u sluaju velikog marala,
pakosno nagnue zlu u sluaju Lergova i onoga koji ih je obojicu poslao,
konkretno premijera Roquelaurea."
Ona je jedva oklijevala. "Postoje znatne razlike u miljenjima o povijesti i
politici Osam Svjetova. Ni tvoj vlastiti dosje vjerojatno nije bez mrlja."
"A tvoj jest."
"Moj dosje je irelevantan."
"Ja bih pomislio da je i moj, sad kad sam bespomoan u templarskom
pritvoru, a netko me eli ubiti."
Ona ree: "Moje naredbe i Sporazum o azilu mi ne ostavljaju izbora."
"Ti samo vri svoju dunost."
"To je istina."
"Ja se ovdje dobrovoljno javljam da se unovaim u templare."
"Govori li ozbiljno? Ne moe biti, ti mora znati da je to apsurdno."

ak i dok je govorila, nadala se na neki nain da e on nastaviti s tim

jalovim argumentom. Da se s neizbjenim suoio s dostojanstvom, njoj bi
puno tee bilo provesti ono to je morala uiniti, a i ovako je bilo teko.
No generalovo se uvjeravanje naglo prekine. Ispustio je dug uzdah.
Njegovo dranje iznenada postane daleko. Zapovjednici Blenheim se inilo,
kad ga je bolje pogledala, da se njegov bijes nije osuo, nego stvrdnuo.
Napokon je oprezno pitao: "Moe li barem rastegnuti svoju ideju dunosti
dovoljno da mi da ovoliko - malo vremena za mene? Nekoliko sati slobode
prije nego me odvedu i ubiju? Volio bih uputiti nekoliko pozdrava."
Njoj se inilo da on fingira, pokuava pobuditi njezino saaljenje i da nije
zaista zabrinut za izgovaranje pozdrava bilo komu. "Sputa se u mojim
oima, generale." Tada je poeljela da to nije rekla. No i ona je sada bila vrlo
ljuta. Kao u nekom pokuaju da bude fer, da ispravi stvar, doda: "Hoe li dva
sata biti dovoljna?"
Harivarman ponovno uzdahne. "Dva bi mi sata trebala dati priliku da se
pobrinem za sve", tiho je odgovorio.
Zapovjednica Blenheim se stala okretati, a zatim se vratila, zamiljena.
Uope joj se nije inio suicidalnim tipom ... iako pod trenutnim okolnostima,
ako je vjerovao u ono to je govorio - da e ga ubiti ... "Javit e se ovdje
meni nakon tog perioda?"
Sada miran, kontrolirajui vlastiti bijes, general pogleda dostojanstveno
prema njoj. "Bit u ovdje, ili u svojoj kui. Ne mora se brinuti."
"Tada moe ii. Dva sata."
"Ima moju rije."
Lergov je ekao u hodniku kada je Harivarman izaao. Ona je vidjela kako
on ravnoduno pogledava Princa dok su dvojica mukaraca prolazila jedan
pored drugoga.
Harivarman pogleda unatrag, na njih oboje, jedno po jedno, a zatim ode.
Anne Blenheim pogleda Lergova i upita: "Mogu li jo togod uiniti za vas,
satni
e?"
"Kada ste spremni, predajte nam zatvorenike. Ne moramo ih nuno imati
sve odjednom." Lergov je zvuao ljubaznije nego ranije.
"Obavijestit u vas, satni
e."
"Volio bih podsjetiti pukovnicu, ako mogu, da je general Harivarman sada
pod vlau Savjeta i da od Savjeta nee biti dobro prihvaeno ako dopustite
da mu se ita dogodi prije -"

"Rekla sam, satni

e, da sam ja jo uvijek odgovorna za generala. Upravo se spremam narediti
strau kod njegovih odaja. im se situacija promijeni, obavijestit u vas."
"Da, gospoo." Ovaj put je Lergovljevo salutiranje bilo blie ispravnoj
vojnoj formi.

Poglavlje 12
Vrlo rijetko, ne vie od dva ili tri puta u svim godinama svoje povezanosti s
Princem, Lescar je vidio svojeg gospodara tako ljutitoga kao to je bio sad.
Niski se ovjek pokunjeno sklonio pred njegovim bijesom iako je znao da nije
usmjeren prema njemu. Oklijevao je ak i progovoriti da ga pokua smiriti.
Princ Harivarman, vrativi se sa sastanka sa zapovjednicom baze, stao je
hodati po kui izgnanika kao da trai neki objekt svoga gnjeva. Pribliio se
najblie bjenjenju to ga je Lescar ikada uo.
Na Lescarovo veliko olakanje, ova neproduktivna faza ponaanja trajala je
samo minutu ili dvije. Nakon toga Princ je, povrativi kontrolu nad sobom,
otiao do svoje sobe i poeo se presvlaiti, stavljajui na se radne halje kao
da se vraa na svoje tajno radno mjesto. Lescar je razumio, ili je mislio da
jest. Mora biti uinjen neki zadnji pokuaj skrivanja ili unitenja berserkera.
Uspio takav pokuaj ili ne ... U isto vrijeme Princ je, sada odajui dojam da je
uvelike povratio kontrolu nad sobom i situacijom, poeo izdavati naredbe.
Lescar se trebao pobrinuti za odreene stvari i osigurati da se one provedu.
Glavni mu dodijeljeni zadatak bio je dovesti i Gabrielle i Beatrix u kuu kazavi
tim enama to god se ini zgodnim da ih dovede ovamo.
"Ovdje, u ovu kuu, Vae Velianstvo? Njih obje ovdje u isto vrijeme?"
"Tako je. One moraju doi ovamo. Pozovi ih im ja odem. Ja se vjerojatno
jo neu vratiti kad one stignu. Ali pobrini se da one ostanu ovdje to god da
se dogodi, dok se ja ne vratim. I ti sam ostani ovdje osim ako ti ja drugaije
ne javim."
"Da, gospodine. Uinit u najbolje to mogu."
"Znam da hoe." Prinev ton se malo smeka. Kreui se velikom brzinom
dok se odijevao i pripremao, znao je da se cijelom svijetu ini kao da on samo
ide na jo jedno poslijepodne arheologije. Na vratima se okrenuo: "Gadovi su
stigli da nas uhvate, prijatelju moj. No otkrit e da nita nee biti tako lako.
Jo emo mi njih vidjeti u devetome paklu!"
"Pravnici na Salutaiju e nam pomoi, siguran sam. Vaa Visosti. Kada
stignemo tamo -"
Princ je zakoraio natrag u kuu. "Pravnici na Salutaiju? Neemo mi tamo
stii ivi. Zar nisi sluao nita to sam ti govorio tijekom nekoliko proteklih
dana?"
"Da, gospodine. Samo sam mislio da moda sad -"
"Lescare. Zar si mislio da u im dopustiti da me na to nagovore? Da u ii
mirno na klanje i povesti vas sa sobom?" Ako je u kui i bilo tajnih prislunih

ureaja, Princ oito bijae odustao od pokuaja da ih izbjegne.

"to god Vae Velianstvo eli." Tada, iznenada, Lescar pomisli da je
shvatio novi plan svojega gospodara. Princ nee unititi svog otkrivenog
berserkera, nego ga otkriti svijetu, neustraivo ga predstaviti kao veliko
otkrie. "Rekli ste, Vae Velianstvo, da imate neki plan da uredite otezanje?"
Princ ga je pogledao na udnovat nain. "Da, Lescare, tako je. Mislim da
imam. Dobro, dugo otezanje. Sada u se za to pobrinuti."
"Zapovjednica onda nije - u potpunosti uvjerena? Mislim, jo uvijek nije
uvjerena da su nai neprijatelji u pravu?"
Princ se nasmijeio. Lescar i prije bijae vidio takav smijeak na licu
svojega gospodara i znao je da vjerojatno nekomu pretkazuje nevolju. No
sada mu je bilo drago da ga vidi. Princ je uglavnom pobjeivao onda kad se
borio, dok bi ga kenjkavo odustajanje odvelo na potpuno nepoznat teritorij. A
na Lescarov um ak je pala i sjena brige da bi se Princ, kad bude doveden u
takvu vrstu krajnosti, mogao ubiti. Hvala svim Silama da nee biti tako.
Princ je rekao: "Ja mislim da zapovjednica Blenheim jo uvijek moe biti
nagnana da vidi pravednost moje stvari."
"To bi bilo izvrsno, gospodine. Izvrsno."
"Drago mi je da ti mogu ponuditi - odreenu nadu."
"Pa gospodine, naravno ..." Lescar dopusti svojim oima da skrenu u
stranu, u smjeru koji bi mogao biti smjer posljednjeg arheolokog iskapanja.
"I za to u se pobrinuti. Upravo sada. Sve se uklapa. Ne brini." I Princ primi
ruku svoga sluge i rukuje se s njim. To se takoer dogodilo samo dva ili tri
puta u prolosti, u trenucima velike krize. Princ izae van. Trenutak kasnije
Lescar je uo slab zvuk letaa kako naputa garau.
Ostavljen nasamo, niski je ovjek pourio obaviti dva poziva kao to mu je
bilo nareeno.
Prvi je bio upuen bivoj princezi Beatrix - zbog odvojenog ivota morala se
odrei titule - u njezino konaite u jednom od najluksuznijih turistikih
mjesta u gradu. Beatrix se, bez postavljanja pitanja i bez posebnog
iznenaenja, sloila da odmah doe u Harivarmanovu kuu. Lescar nije
Princezi rekao nita o tome koga bi jo trebao pozvati.
Potom je Lescar nazvao gradski apartman Gabrielle Chou u kojem je robot
tajnik rekao da njegova gospodarica nije kod kue i ustrajao na tome da
apsolutno nema naina da se u ovome trenutku doe do nje.
"Ponavljam, ovo je hitno."
"ao mi je gospodine, ali -"
"Tada joj moram ostaviti poruku. Reci joj", rekao je Lescar, "da je od

ivotne vanosti da - zbog svoje vlastite dobrobiti, doe u konaite princa

Harivarmana im prije moe."
Prekinuo je u brizi i razmiljanju. Nikad mu se nije sviala gica Gabrielle.
No nije joj elio zlo, i naravno, uinio je najbolje to je mogao. Njezina
vlastita dobrobit. To mu je njegov gospodar rekao: Reci im bilo to samo da
dou ovamo.
Princu je trebala samo minuta u njegovu brzom letau da doe do
prostorije u kojoj ga je ekala berserkerska upravljaka jedinica. Tijekom puta
bilo je trenutaka u kojima je zamiljao kako e otkriti da je otiao, no inilo se
da je ve imao dovoljno zle sree u jednome danu. Stvar je bila tamo, ba
onako kako ju je ostavio.
Trebalo mu je samo nekoliko minuta da zada stroju naredbe stojei na
dovratku te daleke sobe sa svjetlima svoga odijela koja su sjala na metalnog
smrtonosnog ljepotana nasuprot njemu. Otkrio je kada je doao trenutak da
se izdaju naredbe, kao u starim danima vojnog planiranja, da su svi detalji bili
spremno posloeni u njegovu umu. Neki dio njega zacijelo je znao da e on
ovo uiniti, sigurno je ve radio na detaljima, moda i danima.
"Naredbe primljene", rekao je upravlja. Tonovi njegova glasa zvuali su
kao isti oni tonovi koje je koristio s onim ranijim rijeima, a bez sumnje su to i
bili.
Pomalo drhtei, Princ se maknuo s puta svojemu novomu robu im se ovaj
ponovno poeo kretati na svojih est nogu. Koliko je on mogao rei
promatrajui te prve nareene pokrete, velika rana na trbuhu koju su izazvali
eksperimenti na njemu nije mu nimalo smetala, ne vie od stare rane ija je
trauma sad oigledno nekako bila premoena. On se povukao dalje kada je
berserker proao pored njega, kroz vrata pa u hodnik. Ta su vrata bila
dovoljno iroka da proe kroz njih bez da razbija jo koji komad zida. Proklizio
je blizu njega dok se kretao prema hodniku, bezuspjeno pokuavajui
uhvatiti njegove radiosignale dok je ovaj pozivao svoja dodatna tijela iz
dubina.
Ali signali su sigurno bili poslani. Prole su samo sekunde prije no to je
Princ vidio etrdeset i sedam borbenih jedinica kako mile u sablasnoj tiini
oko ugla na oblinjem krianju hodnika. Gotovo smjesta podigli su se iz
stoljetne nepokretnosti. Sada su dolazili prema Harivarmanu i prema
upravljau koji ih je zazvao.
U slaboj su se gravitaciji androidni tipovi meu njima kretali gotovo poput
ljudi iskusnih s odijelima, pokazujui se u gracioznim putanjama od jednog do

drugog zida hodnika. Minijaturni letai lebdjeli su na nevidljivim silama svojih

pogona. Samonavodei topovi, drobilice i gamalaseri pratili su jedan drugoga
u labavoj formaciji proraunatoj da omogui meusobnu potporu.
Ipak, Princ koji je koristio svoj razmjerno jednostavni radio u odijelu, nije
mogao otkriti nita od sloenog komunikacijskog prometa koji je sigurno
prolazio izmeu njih i upravljaa.
Smirio se kada su se svi osim jednog iz tihog zbora dogegali i bezopasno se
zaustavili na nekoliko metara od njega. Onaj tamo, visoka, tronoga stvar,
priao je bezopasno skroz do njega u oiglednoj poslunosti jednomu odjeljku
njegovih detaljnih naredbi. On je sada elio uiniti odreeni glasovni zapis,
snimku koja e ovom dotinom stroju biti dodijeljena na noenje u odreenoj
misiji.
Sve je funkcioniralo ili c profunkcionirati. Velik osjeaj trijumfa javi se u
Harivarmanu. Njegov bockavi osjeaj da neto nije sasvim u redu, da mu je
neto promaklo u percipiranju dogaaja, sada je bio gotovo otklonjen.
Gotovo, ali ne u potpunosti.
Nakon to je, na njegovo zadovoljstvo, snimka zavrena, postavio se jo
jednom ravno pred upravljaa. Onaj neodreeni osjeaj jo je zanovijetao.
Pretpostavljao je da se radi o nepotrebnom osjeaju krivnje. "Moje su
naredbe shvaene? I bit e posluane u svim pojedinostima?"
"Naredbe su shvaene. I bit e posluane." Ono mu je ve bilo tako reklo,
no strpljivo bi mu to govorilo stalno iznova, koliko god mu puta bilo nareeno.
Nestrpljivost nije dijelom njegova programa. Koliko se njemu inilo, bio je u
potpunoj vlasti. ovjek se ponovno osjetio uvjerenim.
Harivarman je ponovno uao u svoj leta i odaslao posljednji signal. Ova
komanda je takoer promptno prenesena i posluana. Dopustio je da val
njegovih navalnih trupa proe ispred njega. Prvo je pratio hromog upravljaa
u njegovu napretku prema gradu, dok su se ostali strojevi kretali naprijed i
uskoro nestali s vidika. Morao je voziti leta bre no to je oekivao samo da
dri korak s upravljaem. Gotovo bijae zaboravio koliko su se hitro i
uinkovito mogli kretati berserkeri bilo kojeg tipa, koliko su dobri strojevi,
uzeti isto kao strojevi, oni bili.
Iznenada se Princ naao kako govori na glas: "Sada samo da se templari ne
bore..." Naravno, nikad nije bilo templara koji se ne bi borili. Ali moda ovaj
put, ako sve proe kako je planirao, ovaj put bi mogli uvidjeti, mogli bi biti
uvjereni da nemaju izgleda.
Nestrpljiv, razdragan i uplaen, sve istovremeno, Harivarman je ubrzao
napredovanje svojeg letaa i proao pored upravljaa, ostavljajui ga za

sobom. Na pamet mu padne misao da je moda trebao nainiti jo snimaka i

poslati ih naprijed na jednom ili dva stroja, da upozore templare da se
predaju. No sjeao se da je prije jednog dana, ili moda dva, ve razmatrao
taj plan i odbacio ga. Da upozori templare, to bi samo borbu i ubijanje uinilo
sigurnima.
Princ je svoj radio namjestio da ponovno skenira komunikacijske veze, ovaj
put pokuavajui uhvatiti prve ljudske reakcije emitirane iz grada ispred
njega. Zasada nije bilo nijedne, ili barem on niti jednu nije mogao uhvatiti. K
vragu i Tvrava i njezine drevne udnovatosti ...
Zasada nije sreo promet iz grada. To nije neophodno moralo biti znaajno.
Promet ovdje, na ovim udaljenim putevima nikad nije bio gust, a esto ga nije
ni bilo.
Iznad njega sada je sjala poznata ognjena sunana toka arita u sreditu
velike unutranje krivulje udaljene povrine koja je ovdje sluila kao nebo.
Prva promjena od normalnosti koju je Harivarman primijetio bio je dim,
skroz s druge strane golemog sredinjeg prostora Tvrave. Dim je iarao
razmjerno tanak konkavni omota tamonje atmosfere, irei sivilo preko
udaljene zakrivljene povrine. Tamo su bili bljeskovi, neujni na ovoj
razdaljini, pomijeani sa slojem dima koji su probijali i nestajali.
Harivarman teko opsuje. Vjerojatno je bilo neminovno da ne budu ba svi
templari uhvaeni potpuno nespremni. Moda ak nisu ni svi muketiri
zaskoeni neopazice.
Druga je promjena bila mnogo blie. Proao je pored unitenog letaa,
prilino velikog stroja koji je leao uz jedan kosi rub ceste, zdrobljen i stisnut
kao kada ljudsko bie zavitla bobicu ili orah u zid. Nije bilo vanjskih znakova
putnika letaa, bilo ivih bilo mrtvih. On se nije zaustavio da ih potrai.
Princ je brzo provezao svoj leta pored olupine na koju, primijetio je, nije
reagiralo jo niti jedno vozilo hitne pomoi. Drao je svoje vozilo na runim
kontrolama da moe inteligentno reagirati na bilo kakvu iznenadnu opasnost,
pouzdajui se u vlastite reflekse da ga sigurno provuku kroz uske uglave.
Morao je stii do druge strane unutranje povrine gdje su se izgleda vodile
borbe.
Tek sada je Princu grad bio u potpunosti na vidiku. Grad je zauzimao samo
relativno mali dio zaokruenog i samomapirajueg svijeta koji je inio
unutranju povrinu Tvrave koja je podravala ivot. Sada je iznenada bilo
puno radioprometa koji je Harivarman mogao sluati, i sada je vidio ispred
sebe scenu iz none more. Jo dima, jo detonacija - sad je mogao uti
zvukove, odgoene zbog udaljenosti - i trake na nebu koje su inili berserkeri

i njihovi projektili koji su skretali i izmicali lakoj uzvratnoj vatri koja je jo

uvijek uzvraana s mjesta u blizini Templarske baze.
Harivarman je ponovno ubrzao, skreui niz novu ulicu. Ovdje je uvijek
viao kolni promet, no sada ga nije bilo.
Idui svojim kursom, sada ustraen od onoga to e tamo nai, proao je
nekoliko oteenih kua pogoenih leteim krhotinama, krem koji je poput
neke tue padao odozgo. Onda je vidio dijelove koji su se dimili raspreni po
ulici, ostatke neega to je Harivarmanu nalikovalo unitenom berserkeru.
Borba ipak nije bila jednostrana, bila iznenadna ili ne.
Pogledavi u retrovizorski ekran, vidio je kako upravlja ide za njim mnogo
bre no to bi neki ovjek mogao trati, i kako na oku dri njegov leta koji je
ubrzavao. Drao je leta u leteem modu s podignutim kotaima zbog vee
brzine i manevarskih mogunosti, ali se drao na metar od povrine ceste jer
nije elio privui vatru s neke od strana.
Onda je usporio taman toliko da dopusti upravljau da ga sustigne.
Povukavi se iza njega, Harivarman mu je izvikivao pitanja i naredbe i
zahtijevao izvijee.
Berserker je fokusirao lee na njega dok je neumorno koraao kraj njegova
brzog vozila. Istim onim napola ljudskim glasom koji je koristio i prije,
izvijestio ga je da su njegove naredbe posluane i da se jo uvijek izvravaju,
da jedinice ubijaju samo kad naiu na otpor. To ga je podsjetilo da ih je
ovlastio da to ine.
Pogledao je u stroj, neto promrmljao i brzo se odvezao. Morao je stii do
svoje kue. Svaka scena nasilja koju je vidio na putu jo ga je vie uplaila
to e nai kada tamo stigne.
Minutu kasnije imao je prilino dobar pogled na dokove. Mogao je sasvim
jasno vidjeti da su svi brodovi na doku bili razbijeni i da nisu bili u letnom
stanju. Jedan od njih jo je eksplodiravao, jedan bljesak i udar za drugim, a
neto je u njemu gorjelo. Dim se podigao da zagadi zrak, ali automatiziranim
ureajima za kontrolu tete na dokovima bilo je dozvoljeno da djeluju i zrak,
koji je zagadilo dosadanje unitavanje, bio je ien.
Bijes se vratio u Harivarmana, muan i gorak kao i ranije, ali ovaj put nije
bio namiren. to je bilo uinjeno, uinjeno je. ak iako je to bilo protiv
njegovih naredbi, ali kako bi to bilo mogue ... moda, na posljetku, ipak nije
bilo protiv njegovih naredbi. Moda su dokovi i brodovi bili sredite otpora. On
je berserkerima dao ovlast da ubijaju, da uzvraaju vatru kada je potrebno da
postignu svoj cilj. Rekao je upravljau da oni smiju slomiti ljudski otpor kad
god i gdje god im on zaprijeti da e ih zadrati.

Nije oekivao da e biti otpora ovolike razine.

Ali sve je bilo na njihovim duama, na duama onih koji bi hladno nastavili
zadovoljno obavljati svoju dunost, promatrajui kako njega, Lescara, Beu i
ostale odvode na ubojstvo bez suenja.
Harivarmanov leta proe kraj jo nekoliko olupina strojeva koje su izgradili
ljudi. Tamo je bila i prva ljudska rtva koju je jasno vidio. Tijelo templara
lealo je na ulici. Onda, bilo je vie borbi i vie ubijanja nego to je on
planirao. Pa, neka bude. Nadao se velikom iznenaenju, da e templare
uhvatiti potpuno nepripremljene, da e uzeti zatvorenike koji e se predati
bez krvoprolia. Bacio je pogled nazad prema dokovima. Ponad svega se
nadao da e berserkeri biti u stanju za njega zarobiti netaknuti brod, brod u
kojem bi on mogao otii. Trebao je znati da nije vjerojatno da ijedan napad
postigne toliki stupanj iznenaenja. Ne ovdje, i ne protiv templara.
Gdje god da bi Princ sada pogledao, njegova bi odluka i ono to bijae
ostalo od njegove pribranosti, zadobili jo jedan ok. On jednostavno nije
oekivao da e biti toliko fizikog razaranja. Ali sigurno nije cijeli grad bio u
ruevinama. Nije bilo totalnog masakra kakav bi nekontrolirani berserkeri
sigurno postigli uz prednost iznenaenja. Napokon je sada Princ mogao biti
siguran, uz znaajno olakanje, da je cijeli civilni odjeljak Tvrave, s
izuzetkom civilnih podruja u neposrednoj blizini dokova, inilo se, bio
poteen izravnog napada. U cjelini, berserkeri su, inilo se, izvrili detaljne,
komplicirane naredbe svoga novog ljudskog gospodara barem toliko dobro
koliko se moglo oekivati.
On nije imao izbora. On nije imao izbora. On nije imao izbora.
Ponovno se izvukao pred upravljaa, i kad je zaustavio svoje vozilo da se
osvrne unaokolo, ponovno ga je sustigao. Kad je to uinio, naredio mu je da
ostane u njegovoj blizini i spremno oekuje njegove nove naredbe. No u tom
trenutku nije se mogao sjetiti niti jedne. Kad se nastavio voziti, upravlja je
odravao poziciju blizu njegova letaa, hitro koraajui na svojih est
divovskih nogu, jo oito nesmetan odsjeenim kablovima i ostalim potrganim
icama to su visjele iz reza na njegovu trbuhu.
Kad je Princ stigao u svoju izgnaniku kuu, naao je dva mrtva templara
kako lee pred njegovim vratima.
Mogao je vidjeti da je jedan od templara bio izvukao pitolj, i takoer je
mogao vidjeti da je oruje bilo zdrobljeno zajedno s rukom koja ga je drala.
Na tren je Harivarman pomislio da mu je srce stalo. Pitao se to e nai
unutra. Bea je bila unutra, barem se potrudio najbolje to je mogao da tako
uredi. Tada je vidio da je jedna od palih prilika pred vratima jo uvijek iva,

pa se zaustavio, osjetivi impuls da pokua pomoi ranjenoj mladoj eni. U

tom trenu nita nije mogao uiniti. Moda e unutra biti pomoi za nju.
Identificirao se prednjim vratima svojim glasom i otiskom dlana i ona su mu
se odmah otvorila. Unutra je Lescar, naravno nenaoruan, dotrao u zanosu
to svojeg gospodara jo uvijek vidi ivoga. Ali sluga je takoer bio u agoniji
straha. Izbrbljao je priu kako su kuu ve posjetili berserkeri, ali su nekako,
neoekivano, strojevi otili, a da ih sve nisu ubili.
Tu je bila i Beatrix, i na Harivarmanovo golemo olakanje, bila je
neozlijeena. Isprva je bila jednostavno obuzeta radou to ga vidi. No Bei
je trebao samo trenutak, ak i manje no to je Lescaru trebalo, da shvati da
se neto promijenilo u Prinevoj situaciji, neto osim puke injenice napada.
Harivarman je zaobiao njezina prva probna pitanja u uasnoj sumnji. Pitao
je: "Gdje je Gabrielle?"
Bea se samo utiala i stala zuriti u njega. Lescar je rekao: "Gica Gabrielle
nije odgovorila na moj poziv, Vae Velianstvo, niti ga je uzvratila."
Princ je na trenutak bio tih. "U redu. Ne moe se pomoi. Pomozi mi s
ovom djevojkom ovdje." Tada su on i Lescar odnijeli ranjenu templarku u
kuu i stavili je na krevet, a Lescar je pozvao robota prve pomoi njihova
domainstva. Stroj je odmah poeo zvati bolnicu u bazi koja nije odgovarala.
Nastavio je pokuavati.
Beatrix je jo zurila, tiho, u svojega mua.
Harivarman je pogledom potraio upravljaa, ali ga nije bilo na vidiku.
Mogao je ui u kuu, pomislio je, i sada biti u susjednoj sobi. Sva su vrata
vjerojatno bila premala za njega, ali mala vrata ni prije mu nisu bila problem.
Beatrix ga je napeto upitala: "to trai?"
"Nema veze."
Sad su se izvan kue iznenada uli zvuci, glas ene koja je vritala i
udarala. Harivarman je jurnuo da otvori prednja vrata koja bijae zatvorio i
ponovno zakljuao kad su unijeli djevojku. Gabrielle, iji je izgled bio
izmijenjen uasom i nekom laganom tjelesnom ozljedom, pade mu u naruje.
Gabrielle, im je mogla povezano priati, izvijesti da je pokuala stii do
Templarske baze im je napad zapoeo. Ali svud oko tog podruja bilo je
borbi, unitenja i dima, i ona je bila prisiljena pobjei odatle. Nije se bila
kadra sjetiti niti jednog drugog mjesta za zatitu, osim Harivarmana.
Pogledala je preko ramena i ponovno poela vritati. Princ je podigao
pogled i vidio da je stigao upravlja.
Harivarman koraknu prema njemu. "Ne pribliavaj se", viknuo je. "Nitko od
ovih ljudi sa mnom ne prua otpor."

"Naredba primljena."
Bea i Lescar su zurili u njega onako kako ranije nikad nije vidio da netko od
njih dvoje gleda u nekoga ili u neto. Oigledno su oboje shvaali, svatko na
svoj nain, neki dio istine. Gabriellino lice jo nije pokazivalo nita osim
fizikog olakanja kad se berserker posluno prestao pribliavati.
On nije kanio troiti vrijeme da pokua objasniti ili se opravdati. Umjesto
toga, izdao je naredbe. Uz Lescarovu i Beinu pomo Princ je doveo Gabrielle i
templarku koja je jo uvijek disala, u svoj leta. Sam sjevi na vozako
mjesto, za rune kontrole, odmah je krenuo do Sabelova starog laboratorija.
Neki od strojeva ve bi trebali biti tamo, u skladu s Harivarmanovim ranijim
naredbama, i pripremati mu zapovjedno mjesto.
Tri su ene bile na stranjem sjedalu. Bea je uinkovito radila kao
njegovateljica. Lescaru, koji je sjedio pored njega, Princ je objasnio put kojim
se on tako brzo odmie od kue. Osim to e izbjei vjerojatno elektronsko
prislukivanje, transfer bi trebao oteati templarima ili muketirima da ga
naniane bilo kakvim projektilima i ostalim smrtonosnim trikovima.
Lescar se mahinalno sloio, kao da uope nije znao ili brinuo s ime se
slae. U meuvremenu je kroz svoj prozor zurio u upravljaa koji je koraao
pored letaa drei korak. Tek sad, pomislio je Harivarman, niski je ovjek
poeo shvaati to je njegov gospodar upravo uinio. Objanjenja su bila na
redu, naravno, ali e morati ekati.
Kada je Harivarman zaustavio vozilo blizu Sabelova starog labosa, vani je
na strai ve bila berserkerska jedinica. A upravlja je, zaustavivi se iza auta,
izvijestio da se, u skladu s Prinevim naredbama, mjesto ve ispituje zbog
sigurnosti.
Upravlja je iao za njim kad je on uao unutra. Ovdje su vrata bila ispala
dovoljno iroka. Bea je ula za upravljaem, na velikom odstojanju, ali ve je
izgledala kao da bi mogla prihvatiti njegovu prisutnost.
Progovorila je malne prvi puta otkako joj se pridruio. "elim poslati to
vozilo s djevojkom do bolnice u bazi. Tada bi mogla preivjeti. Hoe li biti
pucano na njega ako ga poaljem?"
Princ je otvorio usta, pa ih zatvorio i pogledao upravljaa. "Pobrini se da ne
bude", naredio je.
"Naredba primljena."
"To je rijeilo polovicu problema. Programiraj pilota da ne leti, Bea. Moda
moe voziti u bazu tlom tako da ga templari ne upucaju ... ide li i ti?"
Beatrix navlai usne. "Ostajem s tobom", rekla je.
Harivarman se, pomalo drhtei, okrene da pogleda Lescara. Ali naravno, u

Lescarovu sluaju, nije bilo potrebe pitati.

Okrenuo se upravljau i zatraio od njega izvjetaj u svezi sa strojem koji je
bio poslan da oslobodi Chena Shizuoku iz kunog pritvora.
"Pokazalo se nemoguim locirati jedinicu-ivota Chena Shizuoku, to je bilo
nareeno. Pokuaji se nastavljaju."
"K vragu. Mislio sam da ga imaju u pritvoru u blizini baze."
"Pretraga odreenog podruja nije uspjela locirati jedinicu-ivota Chena
Shizuoku. Nastavlja se ira pretraga, to je mogue hitnija, pod restrikcijama
koje si postavio na moje operacije."
"Te se restrikcije moraju potivati. Nastavi." Princ se okrenuo od stvari i
otiao do Beatrix koja je sjedila na podu u uglu velike, gotovo prazne
prostorije. Mislio je da ju je moda, da se oporavi od oka, trebao poslati s
ranjenom templarskom djevojkom. Ali Harivarman je bio suzdran glede toga
hoe li letau biti dozvoljen ulazak u bazu ostao on na tlu ili ne. Vjerojatno e
ga Templari pogoditi.
"Jedinice-ivota Harivarman." Princ se okrenuo. Polako. Ne bijae naredio
upravljau da ga zove gospodine.
"to je?" Imao je osjeaj da e mu rei da je igra koju je igrao sada gotova
i da e on i svi s njime umrijeti.
"Zato si", upitao ga je, "posebno zainteresiran za jedinicu-ivota Chen?"
Zurio je u njega. to je sljedee? "Mislim da bi on mogao imati informacije
koje e mi trebati."
"Radi se samo o tome da ja moram smjestiti resurse i postaviti prioritete
meu razliitim naredbama koje si izdao."
"Nastavi to bolje moe. Upravo sad imam jo jedan posao za tebe.
Namjestiti neke komunikacije."
Nakon toga, preko izbalansiranog komunikacijskog sklopa za koji je mislio
da ga je nemogue trasirati, Princ, sjedei na svom novom zapovjednom
mjestu, uspio je kontaktirati sa zapovjednicom u njezinu glavnom stoeru.
"Vratio sam se na mjesto neto ranije. Drim rije, vidi."
"Harivarmane, gdje si?"
"Na sigurnom mjestu, zasad, zapovjednice. Kao i ti."
"to misli pod time?"
"Da nee nastradati, ni ti niti vie itko od tvojih ljudi, sve dok izvrava
moje naredbe od sada pa nadalje. Ali, ti si dobra u izvravanju naredbi, tako
da bi trebala preivjeti."
Shvaanje se na njoj pokae polako. "Tada si ti ovo uinio. Nekako. Proklet
bio."

"Postalo je neophodno, zapovjednice. Vidi, ja zaista nisam imao izbora. Ja

mislim da je nuda, nedostatak izbora, isprika za sve." Bilo mu je veliko
zadovoljstvo dobaciti joj nazad neke od njezinih rijei.
Nije bilo iznenaenje to to zadovoljstvo nije potrajalo.

Poglavlje 13
" N ikad nisam imala priliku ii na sveuilite", gotovo eznutljivo je govorila

Olga Khazar.
" Nisam siguran da si previe propustila", rekao je Chen Shizuoka. Toga je
trenutka osjeao da mu njegov vlastiti napor da postigne visoko obrazovanje
nikad nije donio nita posebno dobro.
Sada je uio praktine stvari. Otkrio je da ako stavi jednu stolicu na drugu i
onda tu visoku, udvostruenu masu nasloni na kontrole interkoma kraj vrata
hotelske sobe koja je bila njegova zatvorska elija, moe interkom drati
stalno ukljuenim. Olga Khazar ponovno je bila stavljena na dunost pred
sobom, i sada je bila voljna razgovarati s njim skoro neprestano. Niti jedan od
ostalih straara koji su se dosad mijenjali na strai nad njim u njegovim
razliitim sobama za ogranienje kretanja, nije bio ni priblino komunikativan
kao to je bila Olga, a ona nee ostati na strai zauvijek. elio je iskoristiti od
njezine prisutnosti koliko god je mogao. Za Chena je imati neku vrstu
redovnog kontakta sa svijetom bila praktino nunost.
"ini se da je tamo u hodniku sad tiho", primijetio je. "Gdje su svi?" Bio je
ve nekoliko sati zakljuan u sobi i ve je bio shvatio da su barem neki od
njegovih kolega regruta s transportera bili smjeteni u susjedne sobe. Chen je
ponekad mogao uti napola poznate glasove nekih od njih kad su s vremena
na vrijeme prolazili pored njegovih vrata.
Olga, podiana kao i uvijek, u svojoj uniformi, s pitoljem koji se doimao
opako na njezinu boku, stala je naslonjena na zid hodnika. Kroz interkom
Chen je mogao vidjeti njezinu malu sliku u potpunosti, od glave do pete
zajedno s jo malo zida s obje strane. Njezin stav nije bio vojni,
pretpostavljao je, ali sad je vjerojatno nitko osim njega ne moe vidjeti. Ona
ree: "Mislim da su sada svi vani na vjebi gaanja."
"Ve? Ovdje su tek nekoliko dana. Mislio sam da takve stvari dolaze
kasnije."
"Prola su ve tri dana otkako je va brod doao ovamo. Mi volimo da ljudi
brzo ponu s orujem. To je velik dio onoga to jednog templara ini
templarom. to si studirao na sveuilitu?"
"Mislio sam da u biti pravnik."
"Voljela bih da sam ja imala takvu priliku. Ja dolazim s Torbasa."
"Zar na Torbasu nema pravnika?" Chen je znao da je to bio vjerojatno
najsiromaniji od Osam Svjetova. Olga je samo slegnula ramenima i izgledala
tuno. Chen je pokuao smisliti to bi mogao rei Olgi da je utjei jer je

roena u siromatvu i jer joj nedostaje sveuilino obrazovanje, no u tom

trenutku osjeao je preveliku zavist prema njoj da bi mogao smisliti ita
korisno po tom pitanju.
On je bio taj kojemu je trebala utjeha. Ona, napokon, nije bila zakljuana.
Niti je bila osumnjiena za neki suludi zloin koji nikad ne bi poinila. Niti je ne, on nije bio paranoian - bila rtva zamrene i zlokobne spletke.
Chen je jo uvijek pokuavao smisliti to bi bilo bolje rei kad je razgovor
prekinula udaljena eksplozija, a slaba vibracija prostrujala kroz pod. Na
malom ekranu interkoma, Olgin lik okrenuo je glavu, privuen bukom.
"Jo preureuju", zakljuio je Chen. "iste slamove."
"Ne znam. Nije zvualo ..."
"Nije zvualo kako?"
"Ne znam." Tada ga je iznenadila. "ekaj, odmah u se vratiti."
"Ostavlja svoje mjesto? O, ekat u ja, ne brini."
Vratila se za otprilike pet sekundi ponovno na svoje mjesto i uspravno stala
na vojniki nain, radei na svom komunikatoru. "Straar sedam ovdje.
Deurni asnik?"
Ponovila je poziv. Oito je imala problema pridobiti bilo iju panju.
Ponovno je pozvala, nekoliko puta, no Chen je vidio da nitko ne odgovara.
Zastala je da pogleda u Chena preko interkoma. "Mislim da to nije bilo
miniranje", rekla je, a zatim se vratila pokuajima da preko komunikatora na
runom zglobu pozove svoje nadlene. No, nitko nije odgovarao.
Pokreti su joj ostali mirni, no bilo je neeg uznemiravajueg u njima. Chen
je shvatio da nekomu tko je ve bio zatvoren nije trebalo puno da se
uznemiri. Pitao ju je: "to nije u redu? to je to onda?"
I dok je govorila uli su se zvukovi detonacija koji su ovaj put bili popraeni
slabim udaljenim krikovima.
"Mislim da su berserkeri", rekla je Olga Khazar udaljenim, napetim glasom.
Oklijevala je drei komunikator nekoliko centimetara od usana. Glava joj je
ponovno bila okrenuta od njega.
"Berserkeri. Berserkeri?" Nije moglo biti, ne stvarno. Ne ovdje u
Templarskoj tvravi. A ipak, nekako, znao je da su bili oni.
Ona mu nije odgovorila. Bila je zauzeta.

"Mora me pustiti!"

Njezine tamne oi na ekranu okrenue se prema njemu. "Ja nemam klju."

"Nije me briga" Mora -"
Prepirali su se, ovako bi-onako bi, deset dugih sekundi.
Ona je iznenada popustila. To njega, na neki nain, jo vie uplai i cijelu

prijetnju uini stvarnom. Ona ree: "U redu, u redu. Odmakni se od vrata,
daleko. Bolje ui u WC." Njezin je lik izvlaio oruje.
Chen je mislio da je ii skroz do toaleta bilo nepotrebno. Nije elio izgubiti
niti sekundu pri izlaenju iz sobe kada ona napokon bude otvorena. Povukao
se u sredinu sobe frenetino se osvrui i taman na vrijeme unuo iza kaua.
Zauo se zvuk kidanja i trganja, a uo je i kako mali komadii neega udaraju
o zid.
Olgin glas, koji je sad uo izravno, viknuo mu je: "Hajde!"
Chen je iskrsnuo iz sklonita i jurnuo prema sobnim vratima koja su sada
bila irom otvorena usred oblaka praine i mirisa neeg spaljenog. Krhotine
metala i kamenog praha bile su razasute posvuda, a Olga Khazar drala je u
ruci svoje vatreno oruje. Chen se kretao naprijed, kroz jo praine, i izaao iz
sobe. Izuzev Olge i njega, hodnik je bio prazan, no u daljini je mogao uti
ljude kako viu.
"Hvala!"
Ona je bila smrknuta. "Zakljuila sam da je dio moje dunosti da te odrim
na ivotu. Hajde, slijedi me."
Chen ju je pratio. Mislio je da zna kamo idu, ili da mu je barem poznata
njihova prva stanica. Juer su ga ve bili odveli, uz snanu strau, na vjebu
sa svemirskim odijelima, a on sam morao je nositi odijelo na svojoj maloj
vonji sa zapovjednicom Blenheim. Sada je dovoljno znao o odijelima da ih
moe koristiti u sluaju nude, a ovo se zaista inilo kao jedan takav sluaj.
Pratio je Olgu u trku niz jedan hodnik, a zatim i kroz drugi do mjesta gdje su
bila uskladitena njima dodijeljena odijela za sluaj nude.
Olga je stavila svoj pitolj u futrolu, a zatim skinula opasa s futrolom i
poloila ga na tlo. Otvorila je dva ormaria od nanizanih i izvukla dva odijela.
Chen je rekao: "I meni bi dobro dolo oruje."
"Nemam nijedan da ti ga dam. Brzo navuci to odijelo." Ona je poznavala
ton za izdavanje naredbi iako je i sama bila skoro na dnu zapovjednog lanca.
Vjerojatno ga je, mislio je Chen, sluala sasvim dovoljno da i sama svlada
tehniku.
Upitao ju je: "Kamo sad idemo?"
Ona je ve na sebi imala vlastito svemirsko odijelo preko redovne uniforme
i privrivala je pitolj u futroli na bok. "Ja u se pridruiti svojoj jedinici, a ti
ide sa mnom."
To je bilo u redu. Mlada je dama zvuala kao da zna to radi, a Chen nije
smjerao otii nikamo sam, ako se njega pita.
S navuenim odijelima i zaklopljenim kacigama, ponovno su krenuli. Odijela

su bila toliko lagana i dobro oblikovana da ovjeka gotovo nisu ni usporavala.

Dok su trali, Chen je pratio Olgu, s njihove lijeve i desne strane zaulo se jo
eksplozija pomijeanih sa zvucima ostalog oruja. Onda se jedna snana
detonacija zaula i ispred njih. Berserkeri, njihove jurine jedinice na nebu,
bili su povremeno vidljivi. Brze poput projektila, neke od jurinih jedinica
letjele su u zakrivljenim putanjama koje su zakretale oko distorzirane jezgre
prostora arita, poveavajui ponovno brzinu kad bi se pribliili svojim
namjeravanim ciljevima za udar ili slijetanje.
Sada s pitoljem u rukama, Olga je usporila, a zatim se zaustavila i provirila
iza ugla. "Ne znam koliko jo moemo ii u ovome smjeru ..." Prola je do
drugog ugla. "Hajde da krenemo dolje. Dijelovi moga odreda trebali bi biti tu
negdje ..." Zaustavila se iznenada.
Chen je provirio preko njezina ramena u odijelu. Ispred njih, dio zida bio je
uruen zajedno s neim drugim. Izmasakrirano tijelo Chenu je izgledalo
nestvarno, poput lutke u templarskoj uniformi.
No Olga je prepoznala mrtvog mladia i zazvala ga po imenu. Chen je
mogao vidjeti da joj je skoro pozlilo.
Chen joj se obratio, osjeajui samo tupost (ovo se ne dogaa stvarno).
Kasnije se nije mogao sjetiti koje je rijei upotrijebio pokuavajui je nekako
utjeiti. Tada se sagnuo i podigao isputeno templarovo oruje, neku vrstu
kratke puke. Mislio je da se radi o neemu to oni zovu karabinom.
Izgledajui onoliko blijedo koliko joj je njezina tamna koa doputala, Olga
je promrmljala: "Pokazat u ti kako da se slui time kad budemo imali
priliku."
"Bolje mi pokai sad."
"Naciljaj. Prvo naciljaj priblino. Ako ima priliku, pogledaj na svoju metu
kroz taj vizir tu." Oi su joj bile nemirne, u potrazi za uasom i smru oko
njih, no njezini su se prsti sigurno kretali po karabinu. Ponavljala je lekciju
koju je mogla predavati i u snu. "Ovdje je upravlja zakljuavanja niana.
Pritisni ga kada gleda na metu. Vizir ti oita onu jabuicu i zakljua nian.
Ovdje ti je okida, a sigurnosni otponac ovdje."
Chen se osovi na noge s orujem u naruju. Pogledao je gore. Vidio je
neprijateljski stroj kako hitro prolazi u daljini. Pokuao je naciljati, znajui da
nekako krivo upotrebljava nian, no ipak je, bez uoljivog efekta, ispalio
nekoliko punjenja.
Olga mu naglo povue ruku dolje. "Nemoj ih navui na nas, prokleta
budalo! Nemoj pucati osim ako mora. Ne znam koliko nam dobra moe
donijeti karabin."

"U redu."
"Ovako ne moemo proi kroz bazu. Pokuat emo na dokovima. Hajde."
Krenuli su u drugom smjeru.
Sada su stigli u dio grada koji Chen prije jo ne bijae posjetio. Uskoro e
biti bespomono dezorijentiran. No ta briga gotovo istog trena napusti njegov
um i bude zamijenjena neim mnogo neposrednijim.
Pogledavi preko trga trgao se, a zatim povukao Olgu za ruku. "Jedan od
njih ... jedan od nji-njih ide na nas."
S razdaljine od nekoliko stotina metara izgledao je visok i hodao na tri noge
- relativno sporohodni stroj. Moda je bio neki primitivni tip, no u toj misli bilo
je malo utjehe.
"Hajde, gibajmo!" naredila je Olga. Stroj se kretao ravno na njih, i nije bilo
razloga sumnjati da ih je vidio. Uope nije bilo razloga za to, osim same
injenice da ih jo nije ubio. Moda mu je nedostajalo streljiva i mora im doi
nadomak da to uini ...
Skrenuli su iza nekoliko uglova, a zatim su se na rubu trga, iza zaklona od
kamenog zida, pokuali sakriti od njega.
Prolo je nekoliko sekundi prije no to je stroj ponovno doao na vidik,
nasred inae naputene ulice. Pribliavao se njihovu poloaju, ali ne izravno,
pa ih moda jo ne bijae opazio.
Tada je Chen uo kako berserker izgovara njegovo ime ljudskim glasom,
glasom za koji je mislio da ga moe prepoznati. Glasno je jeao kroz ulice,
rijei izreene u svijetu koji je poludio.
"Chen Shizuoka. Poi s ovim strojem i on e te odvesti do sigurnog mjesta.
Chen Shizuoka, ovo govori princ Harivarman. Poi s ovim strojem -"
Chen je pogledao u oi Olgu koja je stajala blizu iza njega. Jedini odgovor
koji je u njima mogao vidjeti bio je taj da je ona bila preplaena kao i on sam.

Poglavlje 14
Kao obrambeni bunkeri zapovjednitva arine tvrave sluile su komore
isjeene ili izgraene od kamena, ali ojaane gustoom posebnog oklopa i
opremljene zatienim vodovima koji su vodili prema obrambenim tokama
koje su se smatrale kljunima u razliitim.dijelovima Tvrave. Bunker
zapovjednice Blenheim bio je ravno ispod njezina uobiajenog ureda - ne
privremenog - i trebalo joj je pune dvije minute da doe do njega kada je
napad zapoeo.
Veliki maral Beraton nije posjetio arinu tvravu dobrano preko jednog
stoljea, no jo se uvijek savreno sjeao gdje se nalaze bunkeri. On i satnik
Lergov doli su se skriti u njima dodijeljenoj ojaanoj komori minutu nakon
to je zapovjednica stigla do svoje.
Prije no to je veliki maral otiao u podzemlje, predano je pokuao saznati
to se dogodilo s posadom broda sa Salutaija na kojem je stigao, ali pokazalo
se da je tu informaciju, barem privremeno, nemogue dobiti. Razaranja je
bilo svud oko dokova, i na Lergovljevo opetovano pourivanje, veliki maral
se ubrzo sklonio. Bunkeri e, kako je Lergov ponavljao, ponuditi najbolje
komunikacijske mogunosti, najbolje izglede da se pokua saznati to se
dogodilo s njihovim trupama.
Njihov je bunker ojaanim i hermetiki zatvorenim prolazom bio povezan s
onim zapovjednice Blenheim. Odmah su joj se pridruili, sluajui s njom
pristiue izvjetaje koji su opisivali situaciju.
Nije bilo sumnje da je pravi berserkerski napad bio u tijeku, iako je s onu
stranu nagaanja bilo odakle su strojevi mogli doi. Automatizirana vanjska
obrana i alarmi nisu bili ono to su bili u starim danima, no bilo je jedva
mogue da su dopustili da napadaka sila proe mimo njih barem bez
oglaavanja alarma. Drugi je misterij bio to iako je neprijatelj zaposjeo
zapovjedniko mjesto, nije dalje napredovao.
To je bila srea. U Tvravi je bilo samo nekoliko stotina templara. Veina ih
je bila kadar koji se pripremao za kadetsku kolu koja se trebala ovdje otvoriti
u bliskoj budunosti. A ovdje na unutranjoj povrini su imali malo, gotovo
nita u smislu tekog naoruanja s kojim bi se mogli braniti. A ono malo to je
Templarska baza imala od takova naoruanja ve je bilo izbaeno. Vie takva
naoruanja, mnogo vie, bilo je dostupno na vanjskoj povrini Tvrave, i jo
neto malo na unutranjoj streljani. Ali niti jedno od utvrenih mjesta na
vanjskoj povrini nije imalo ljudsku posadu ve dugo vremena a, barem koliko
se zapovjednica mogla sjetiti, nikoga nije bilo ni na unutranjoj streljani.

Jedna svijetla toka situacije, iako nije bila od neposredne koristi za netom
opsjednuti garnizon baze, bila je ta da je jedan brod, nosa poruka, koji je bio
na poloaju da prima poruke najednom od manjih vanjskih dokova, uspio
izbjei napadu. Naravno, ako je u okolini bilo svemirskih berserkera, a inilo
se da jest zbog izvrenog slijetanja, tada je sudbina nosaa poruka bila u
najmanju ruku problematina.
Kad se naao unutar zapovjedniina bunkera, satnik Lergov se povukao u
pozadinu gdje se zatim pridruio ovjeku u civilu koji je bio podjednako nizak
i beutan kao i on. Tog su novopridolicu predstavili zapovjednici Blenheim
kao g. Aboa, kulturnog predstavnika, togod to bilo, ureda premijera
Roquelaurea. Satnik Lergov je u nekoliko rijei upuenih zapovjednici objasnio
tko je taj ovjek, te da je on ostao na salutaijanskom brodu do napada.
Zapovjednica Blenheim koja je imala drugih stvari na pameti, nije bila
previe zainteresirana. Niti je bio veliki maral Beraton, koliko je ona mogla
rei. On je objektivan, zapravo svjestan injenice da ovdje u stvari nema
zapovjednitvo, no kao veliki maral i veteran, eznuo je da ga preuzme.
Eh, i ona je takoer bila veteran. Na njezinoj su jakni bili borbeni ukrasi ako
ih je on elio pogledati. Odjea, koju je svukla kada se uvukla u svemirsko
odijelo i borbenu opremu, sada je visjela na zidu iza nje.
Ne troei vrijeme na razgovor sa svojim posjetiteljima, bila je zabavljena
pokuajima da smiri ivce nekima od svojih mlaih asnika kada je stigao
poziv princa Harivarmana.
"Harivarmane, gdje si?"
"Na sigurnom mjestu, zasad, zapovjednice. Kao i ti."
to god da mu je htjela rei, iznenada to bijae zaboravila. Od neeg u
njegovu licu, njegovu glasu, zastao joj je dah. "to misli s time rei?"
"Da nee nastradati, ni ti niti vie itko od tvojih ljudi, sve dok izvrava
moje naredbe od sada pa nadalje. Ali, ti si dobra u izvravanju naredbi, tako
da bi trebala preivjeti."
Beraton i Lergov pogledae jedan drugoga. Zapovjednica sjede nazad u
svoju stolicu dok je razumijevanje polako prelazilo njezinim licem. Rekla je
slici na ekranu: "Onda si ti to uinio. Nekako. Proklet bio."
"Postalo je neophodno, zapovjednice. Vidi, ja zaista nisam imao izbora."
Harivarmanov lik zastane. inilo se da se smijei. "Ja mislim da je nuda,
nedostatak izbora, isprika za sve."
"Bolje ti je da doe ovamo, u bazu, ako moe."
"O ne. Ne. Umjesto toga, ti e doi vidjeti mene."
"Vidjeti tebe! Gdje si ti?"

On je ignorirao pitanje. "Pretpostavljam da si ti sad dolje u svom bunkeru.

elim da se popne do unutranje povrine i ue u jedan od svojih slubenih
auta. Nee biti raznesena. Doi nenaoruana i sama. To e nam utedjeti
vremena i prepirke. Ja u ti davati upute kad od jednog od svojih izvidnika
dobijem izvjetaj da je tvoj slubeni automobil na putu."
"Ti mora da si lud."
"Ni najmanje."
"Ako se moe slobodno kretati, Harivarmane, doi ovamo."
Lik zatrese glavom. "Upravo sam rekao da nisam lud. Ti dolazi ovamo.
Ima pola sata da stigne ovamo, a ja ti obeavam objanjenje svega ovoga
kad stigne. Osim ako, naravno, ne eli radije jo jedan napad. Ako je tako,
samo ostani gdje jesi. Ovaj u put rei svojim strojevima da ne budu tako
njeni. I jo jedna stvar. Pobrini se da sa sobom ponese originalni nalog
Savjeta za moje uhienje." I Harivarman prekide vezu.
"Dobarivot." Beraton koji je gledao preko ramena Anne Blenheim izrekao
je tu rije s nevjericom. Uspravio se u svojoj punoj visini. "Ja u poi i
razgovarati s njim, luakom. Vae je mjesto ovdje, zapovjednice."
"Vi ete sluati moje zapovjedi, veliki marale, a ja vam nareujem da
ostanete ovdje. Ja idem razgovarati s njim. Oekujem da u se moi nositi s
njime. Ali ako se ne vratim za dva sata - " Oklijevala je. "elim da vi
preuzmete zapovjednitvo nad Tvravom." Mislila je da bilo tko koga bi
ostavila nadlenim ne bi ionako bio kadar uspjeno se prepirati s legendom.
Moda je veliki maral bio iznenaen. No, u svakom sluaju, salutirao joj je
i prestao se raspravljati.
Na putu iz svog bunkera, zapovjednica Blenheim pogledala je u susjedni.
Lergov je bio u njemu sa svojim civilnim pobonikom. Bili su na komunikatoru
i pokuavali dosei neke od njegovih ljudi. Radioprostor u Tvravi bio je
izgleda ispunjen bukom koju su inducirali berserkeri koja je ometala sve osim
njihovih signala.
Stigavi ponovno u svoj ured na povrini, Anne Blenheim dala je nekoliko
posljednjih naredbi bojnici Nurnberg i ostalima koji su izali iz svojih skrovitih
rupa, inilo se, samo da se prepiru s njom. Ona nije htjela raspravljati, ve je
izdala naredbe. Svima je rekla da ne pucaju osim ako na njih ne bude pucao
berserkerski neprijatelj. Oni su se sloili i ponovno ju pokuali odgovoriti od
odlaska na sastanak s ludim Princem. No ona ih je brzo dotukla. Instinkt,
osjeaj, neto, reklo joj je iznenada da ide, unato oiglednoj opasnosti. I
neodlazak teko da bi bio siguran. Njezin je slubeni automobil sad bio
spreman, i dok se uspinjala u njega, odbacujui putem svoj pojas s pitoljem,

razmatrala je situaciju kakva je sad bila u njezinim mislima.

Templarska je utvrda bila u tri dimenzije okruena neprijateljem. Borba u i
oko baze protiv moda tri tuceta berserkera povremeno je jaala od prvog
munjcvitog naleta. No zvui borbe bijahu zamrli.
Sve to je vidjela otkako je poela voziti ukazivalo je da je njezina ranija
procjena situacije bila ispravna. Da su berserkeri pokrenuli sveopi napad,
skoro bi sigurno pobijedili, pregazivi u kratkome vremenu njezinu aicu
templara. No do sada takav napad nije doao, a zapovjednici Blenheim se
inilo da je od presudne vanosti, saznati zato. Harivarman joj je obeao
objanjenje ako doe razgovarati s njim, i u tom trenutku ona se nije mogla
sjetiti nieg drugog to bi joj bilo vanije.
Dok je polako krstarila od baze u slubenom automobilu, iznenada se sjetila
neeg o streljani. Danas je tamo bio pukovnik Phocion s novim regrutima ili
barem s nekima od njih. Netko ju je izvijestio da Phocion eli popuniti vrijeme
dok mu ne dou nove naredbe tako to e preuzeti obuku male grupe svjeih
novaka koji su stigli kobnim transportnim brodom zajedno s Chenom
Shizuokom. Tamo je, kad je napad zapoeo, zapovjednica je pretpostavljala,
takoer moglo biti nekoliko redova koji su s njima vjebali. Ali od tih ljudi jo
niti rije nije stigla u zapovjedni bunker. Veza sa streljanom, kao i s nekim
drugim dijelovima Tvrave bila je ometana berserkerskom pulsnom
tehnologijom.
Treba li ona sad iz automobila nazvati zapovjedni bunker i podsjetiti
Nurnbergicu ili nekog drugog na ljude na streljani ... ali ne, neprijatelj e
najvjerojatnije presresti poruku. Ne, ljudi na streljani morat e se nositi kako
sami znaju.
Harivarmanov glas zauo se jasno, tako iznenadno i nepogreivo iz
zvunika u njezinu vozilu, da je poskoila. "Skreni lijevo na sljedeem
skretanju, zapovjednice."
Primila je na znanje uputu s neim to je ona smatrala mirnoom
vrijednom potovanja, i odmah shvatila da ide u smjeru starog Sabelova
laboratorija.
"Zaustavi auto tu gdje jesi", naredio joj je tada generalov glas.
Ona je posluala. Ulice su joj izgledale poznato. Je li to bio isti onaj put
kojim su proli na njezinu prvom izlasku s Harivarmanom?
"Izai", rekao je zvunik ispred nje. "Idi niz ulicu tebi s desna, molim."
Zapovjednica Blenheim izae van oekujui da e osjetiti slabost u
koljenima. Nije bila razoarana. Krenula je naznaenim smjerom. Iza prvog
ugla ekao ju je berserker. Bila je to visoka stvar koja je stajala nepomino

poput metalnog korpiona koji balansira na stranjim nogama.

U elucu joj se iznenada zgrilo, pa je usporila korak. Vie se nije mogla
natjerati da ide naprijed. Tada je vidjela i prepoznala Lescara, generalova
vozaa koji joj je mahao. Mali sluga je stajao nekoliko metara od stroja, ali
nije gledao u njega, kao da se moe praviti da ga nema tamo.
Lescarovo ponaanje bilo je skrueno, ali odluno. "Ovuda, molim, madam.
Princ eka."
General, pomislila je Anne Blenheim uz neto to je prepoznala kao luaku
odlunost. Ali nije na glas izgovorila svoj ispravak. Umjesto toga, slijedila ga
je niz naputenu ulicu u laboratorij kroz neka druga vrata, a ne ona kroz koja
je prola ranije. Visoki berserkerski pratilac iao je s njima tiho je slijedei.
Lescar se zaustavio u jednoj prostoriji u malom laboratorijskom kompleksu i
pokazao na vrata na koja mora ui. Iza vrata nala se oi u oi s Princem koji
je sjedio iza ugraenog stola.
Bio je sam ako se ne raunaju dva stroja koja su mu bila bono s obje
strane poput velikih metalnih tjelohranitelja.
Ona je rekla: "Znai, istina je. Ali ja ne mogu vjerovati. Ne od tebe. Ja
zaista ne mogu vjerovati." Njezin je glas bio samo apat i inilo se da skoro
nevoljno dolazi iz nje. "Kako si mogao ...?"
On je gorko planuo na nju: "U redu, ja sam onda dobarivot! to mi je
dobra ikad donijelo to to nisam bio dobarivot? Vjenu zahvalnost
ovjeanstva za moje pobjede nad berserkerima? Naravno. Vidjeli smo koliko
je to dugo trajalo. Ovi su strojevi sada alatke u mojim rukama, ne vie, poput
bilo kojih drugih alatki. Pila koja e prerezati moje zatvorske reetke. Ako
templarska straa stane na moj put, ne mogu pomoi. U krivu su to su
tamo." Zastao je. "Vidim da si dola nenaoruana. Dobro. Jesi donijela
dokument?"
"Oni su u krivu? Harivarmane, kako si mogao?"
"Kako sam mogao otkriti zlo tamo u mranim hodnicima, zlo koje su
templari uspjeli zaobilaziti dvjesta godina? Pa, pretpostavljam da imam
jedinstveni afinitet za zlo."
"Tada zaista ima kontrolu nad njima. Kako god da se to dogodilo, zaista je
ima."
"Zaista imam. Ali nemoj biti budala i misliti o meni kao dobarivotu. Zar
misli da ja sluim i oboavam ove?" Zamahnuo je rukom i prezrivo kvrcnuo
rukom po oklopu jedne od golemih stvari kraj sebe, one koja mu je bila
zdesna, iz ije su otvorene utrobe visjeli kablovi. Rekao joj je: "Poalji ovu
drugu jedinicu van. Sigurno ju negdje dalje moe rasporediti za bolju svrhu.

Pobrini se da templari ne pripreme nikakve trikove dok sam ja ovdje

zabavljen razgovorom."
Za jedan trenutak, kreui se tiho u poslunosti nekoj neujnoj naredbi,
ona druga jedinica napusti sobu.
Anne Blenheim morala je uiniti neto da ne vrisne. Prila je stolu i bacila
na nj dokument. "elio si vidjeti ovo. to jo eli?"
"Odmah prelazi na stvar, kao i obino." Harivarman je uzeo nalog Savjeta,
preletio ga na tren pogledom i gurnuo u stranu. "U redu, siguran sam da je
najbolje odmah prijei na stvar. Ja sad imam informacije koje ukazuju da je
brod, nosa poruka, u vrijeme napada bio u pripravnosti na vanjskom doku.
elim taj brod za sebe i sve one koji mi se ele pridruiti."
"Svi brodovi na doku su uniteni ukljuujui i nosa poruka." eljela je da je
malo uvjebaniji laljivac. Nosa poruka je ve bio otiao prema Osam
Svjetova s vijestima o napadu. Flota e biti ovdje za najvie nekoliko dana. Da
je samo mogue nekako izvrdavati, odravati do onda tu ludu nesigurnu
ravnoteu, ma kakva ona bila, koja je berserkere suzdravala od injenja
pokolja.
On ju je prouavao. "Ili je otiao, na ovaj ili onaj nain."
Ona je kimnula. "A ja ti imam za predloiti bolji plan."
"Aha? A taj je?"
"Predaja."
To je nailo na prilino prezrivu reakciju. "Da sam bio tip koji se predaje
nisam morao proi kroz sve ovo. Nemam volje da si dopustim da me tiho
ubiju. Ne, hvala."
Na neki nain, na njezino vlastito iznenaenje i gnjev, otkrila je da je jo
uvijek bila napola zabrinuta za ovog ovjeka. "Znatieljna sam. Kamo bi otiao
ako se izvue? Kamo bi mogao otii?"
"Ima mjesta."
"Kao dobarivotu nee ti biti doputena egzistencija niti u jednom
pristojnom ljudskom drutvu. Niti ak u veini drutava koju bi veina nas
nazvala nepristojnima. Samo drugi dobarivot i sami berserkeri e te htjeti."
Zvuci borbe zauli su se odnekud izvana. Moda, pomislila je Anne
Blenheim, su se uli ak iz Templarske utvrde.
Harivarman se gotovo leerno okrenuo udovitu koje je ostalo kraj njega,
estonogom divu koji je izgledao kao da je i sam bio gadno oteen i iji su
kablovi i laserski otpiljeni krajevi visjeli iz upljine na njegovu trbuhu. On je
skoro mirno razmijenio nekoliko rijei s tom stvari. Glasom koji je Anne
Blenheim imao uasni prizvuk starih trenanih vrpci, stroj za ubijanje

uvjeravao ga je da je situacija vani u biti mirna.

Zapovjednicu je pogodilo da ovjek nije uope zvuao ponizno kako je ula
da je dobarivot uvijek pred svojim nakaradnim bogovima i gospodarima.
Zvuao je kao ovjek koji daje naredbe robotu - osim to se ljudi-potekli-saZemlje, sa zastraujuim primjerom berserkera uvijek pred oima, nikad nisu
usudili izgraditi robote tako neovisno mone.
Okrenuo joj se. "I?"
"Ne mogu vjerovati", ponovno je promrmljala kao za sebe.
"O? A to to tono ne moe vjerovati? Da ja elim nastaviti ivjeti i to ne
kao doivotni zatvorenik i to vjerojatno s ponaanjem tako izmijenjenim da bi
velik dio vremena provodio smijeei se?"
"Takve ti stvari nee donijeti nita -"
"Ne govori mi to. Vidio sam neke ljude na kojima je Lergov radio.
Razgovarao sam s nekima koji su jo mogli govoriti. Ne moe vjerovati da
sam poduzeo korake da se zatitim? To nije ono to bi pojedinac trebao
uiniti, zar ne? Mogla bi se moda sjetiti da sam pokuao priziv kod prava i
pravde - da, i nije ba bilo milosti. Pokuao sam svojom najboljom rjeitou
na naem zadnjem sastanku. Kao to je i uobiajeno u pravome svijetu,
rjeitost i pravedna stvar jednostavno nisu dosta."
"Gdje je sada tvoja pravedna stvar?" upitala ga je.
"Tamo gdje si je ti stavila. Ali jo preivljava. Preivjet e."
"Vidim ... i to kani sad od mene zahtijevati? Brod je nemogu ak da sam
ja i voljna da ti jedan i dam. Kao to i sam moe vidjeti, nakon onoga to su
tvoji saveznici uinili, nema brodova."
"U redu. Zaboravi na tren to zahtijevam. Prvo bih volio da netko razumije
to je ovdje zapravo na stvari. Shvaa li to sam ja otkrio?" Podigao je jednu
ruku, drei neto to je izgleda bio mali elektroniki ureaj. "Upravljaki kod
berserkera. ak i ako kod koji imam ovdje radi samo s nekima od njih,
takoer nam govori tip koda koji e vjerojatno kontrolirati druge. Sada postoji
barem ansa da mi, cijelo ovjeanstvo, moda budemo napokon osloboeni
od tih prokletih strojeva."
Berserker kojem on bijae govorio, oigledno jedna od upravljakih jedinica,
bezosjeajan i nezainteresiran kao to su oni uvijek i bili, gledao je njemu
preko ramena. I nesumnjivo je sluao njegove rijei.
"Upravljaki kod ..."
"Bi li eljela sjesti? Sjedi na rub mog stola, ovdje, bit emo neslubeni.
Bojim se da su tvoji straari prije nekog vremena odnijeli namjetaj iz ove
sobe, pa nam donekle nedostaje stolica."

"Upravljaki kod", ponovila je Anne Blenheim aptom. Niti jednom

templarskom asniku ne bi trebalo vie od jednog trena da shvati to to
podrazumijeva. "Ako zaista ima ..."
"Aha. Imam, stvarno imam. I to cijelu stvar ini malice drugaijom, ha?"
"Da." Tu je rije izrekla nevoljno, ali ju je morala rei. "Ako je ono to mi
govori istina, kakvu bi veu prednost itko mogao imati nad neprijateljem od
toga?"
"Zaista, da", rekao je Harivarman. "Sad ..."
Njegove se rijei prekinue. Zapovjednica Blenheim, koja je paljivo
gledala, vidjela je da se neto upravo dogodilo generalu Harivarmanu. On je
jo uvijek sjedio u istom poloaju. Izraz mu se promijenio, ali ne puno. No,
sada je zurio u upravljaki ureaj u svojoj ruci, kao da ga je neto na tom
predmetu iznenada potreslo, neto ega ni sam nije bio svjestan do ovoga
trenutka.
Zapovjednica je zurila u njega i ekala. Neko novo ludilo ...?
Napokon ju je general ponovno pogledao. Bio je to udnovat, neitljiv
pogled, i moda je zaista i bio lud. Ali njegov glas, kao i prije, jo je uvijek
zvuao sasvim razborito i mirno. "Sto si sad rekla, tono?"
"Rekla sam, kakvu bi veu prednost ..."
"Da. Naravno da jesi." Mahnuvi joj da se utia zapovjednikom gestom, on
je ustao od stola. "A sad, to se tie mojih savjeta ..." Ali, nakon to je rekao
samo toliko, general se ponovno utia i poasti je istim onim udnovatim
pogledom.
Anne Blenheim duboko udahne. Sve ega se u tom trenutku mogla domisliti
bilo je da je taj ovjek moda konano poludio. Barem se njegov govor
izgleda kretao prema ludilu. Ona e onda preuzeti razgovor, ako bude mogla,
i pokuati dominirati.
Poela je: "Ako zaista moe kontrolirati berserkere u potpunosti, kao to
kae ..."
Ponovno se inilo da je generalu trebalo velikog truda da skrene panju s
malenog ureaja u svojoj ruci na ono to je njegova posjetiteljica govorila.
"Da?"
"Tada im naredi da prekinu napad."
Ovaj put stanka je bila kraa. Vratio se iz graninih podruja kojima je lutao
nekoliko proteklih trenutaka, ma gdje ona bila. "Da prekinu napad? Ve sam
to uinio. Ne napadaju vie. Odravaju svoje kontrolne poloaje."
"Uini onda da budu potpuno nepokretni, ako to moe uiniti. Uini to
sada, a zauzvrat u ja vidjeti to mogu uiniti za tebe."

On dosada bijae povratio neto od svojeg izvornog ogorenog ponaanja.

"Pretpostavljam da nita bolje nisam ni trebao oekivati. Nee mi dati svoje
uvaeno obeanje da me nee sudski goniti?"
"Bi li mi vjerovao da ti ga dam? Ja nisam politiar, niti sudski slubenik, niti
..."
"Ono to pokuava rei jest da nisi iskusan laljivac."
"Harry." Ime je izalo iznenada, kao da ga nije zaista mislila izrei. "Tako te
tvoji prijatelji zovu, zar ne?" To nije vodilo nikamo, pa je pokuala ponovno.
"Oprosti, to je bilo nenamjerno. Generale, ja u ti rei samo istinu budui da
nisam savren laljivac i dat u samo ona obeanja kojih se kanim drati."
Izmeu njih nastala je duga tiha stanka. Tada je Harivarman rekao: "Na
alost, niti jedno od obeanja koja si dosad dala nisu mi niti od najmanje
koristi premda vjerujem da si mislila. Tako ... im pustim tvoje templare da se
dignu s poda, uhitit e me, ako uzmogne sprijeiti Lergova ili Beratona da
me na mjestu ubiju."
"Ti e nam dozvoliti da se dignemo s poda, kako si to rekao, prije ili
kasnije, zar ne?" Udahnula je. "Ili to ili e nas sve morati pobiti."
On je ponovno pogledao u svoj upravljaki ureaj. "Vidjet emo. Ja mislim
da ne moram nuno pratiti niti jedan od ta dva smjera djelovanja."
"to drugo?"
Pomno je porazmislio prije no to je odgovorio. "Prije ili kasnije ovamo e
pristati neki drugi brod. Vjerojatno nee proi puno dana prije nego to neki
doe."
"Ah."
Na tren zapovjedniinim umom proe ideja da ga fiziki napadne. Ona je
bila bolja od veine ena u borbi prsa u prsa, daleko bolja nego to bi veina
mukaraca oekivala kad ju vide. Ipak, bilo je daleko od sigurnog, vrlo
daleko, da bi uspjela ako sada pokua napasti ovog ovjeka. A ako je
berserker koji je jo uvijek bio s njima i ne zdrobi kada pokua, pa i uspije, te
upravljaki ureaj doe u njene ruke, to bi ona s njime tono uinila? Nije
imala pojma bi li je onda upravlja odmah posluao ili ne. Koje kontrole na
ureaju pritisnuti? Na koji bi nain njezine akcije mogle poremetiti delikatne
silnice koje su u tom trenutku drale neprijatelja da ne izvri totalni pokolj?
Odbivi taj plan, barem za taj tren, zapovjednica je rekla: "Ima jedna stvar
o kojoj bi moda elio porazmisliti. Aktivnost dobarivota te ini subjektom
templarskog suda, sada i ovdje. Ljudi koji su doli sa Salutaija da te uhite ne
bi imali ovlasti. Ne bi te mogli ubiti kako strahuje."
"A kakav bi ishod mogao oekivati od templarskog suda?"

Ona je bila tiha.

"S druge strane, to ako bude otkriveno da sam nevin? Pa, pretpostavljam
da bih onda bio slobodan. Ne bih vie bio pod templarskom jurisdikcijom. I
stoga bih bio sasvim slobodan da me Lergov uhapsi i otpremi na Salutai im
neki upotrebljivi brod bude bio na raspolaganju. Ne da bih ikad stigao do tog
svijeta iv - ali to smo ve proli, zar ne? To to bi mene ubili ne bi niti
najmanje utjecalo na tvoj pravni poloaj. To je tebi prihvatljiv ishod jer te
nitko ne bi mogao optuiti da kri propise. Ne, ja kanim sljedei raspoloivi
brod imati za sebe."
"U redu, zaboravi taj prijedlog. Nije bio dobro promiljen." Ona je
oklijevala, a zatim uzela zalet. "Ali ja mislim da niti tvoj plan nije dobro
promiljen."
"Kako to misli?"
"Pretpostavimo da se ja s time sloim." Zapovjednica se morala prisiliti da
izgovori te rijei. "Pretpostavimo da se ti nekako dokopa broda, da zarobi
sljedei koji pokua pristati, i da se izvue. Kako bi nama ovdje bilo ita
bolje? Jo uvijek bismo bili suoeni s golemom silom berserkera."
"Ali ne, uope ne. Ostavio bih ih, da tako kaem, tajmeru. Neko bi vam
vrijeme prijeili pristup dokovima, jednostavno da sprijee bilo kakve brze
popravke preostalih brodova i njihovu upotrebu za potjeru za mnom, uz
pretpostavku da je takva mogua, Kada bi postavljeno vrijeme prolo, oni bi
se onesposobili ili bi dopustili da budu onesposobljeni. Riznica znanja za
kakvom su templari oduvijek tragali. A ti bi ju za njih dobila. Ja ti dajem
ponudu kakvu niti jedan dobarivot ne bi dao, i ti to zna."
"Ali, pod koju cijenu?" proaptala je zapovjednica Blenheim. "Pod koju
cijenu? Ti si im pomogao da ovdje ubijaju ljudska bia, ljude pod mojim
zapovjednitvom, templare. Nitko osim dobarivota ne bi -"
Ponovno se zaula provala buke od borbi negdje izvan odjekujue sobe u
kojoj su razgovarali. Ponovno se general okrenuo upravljau kraj sebe. "to
je to?"
"Kao i prije", odgovorio mu je strojni glas. "Bilo je neophodno poduzeti
akciju protiv lokalnih sluaja loivota."
"Jesi li siguran? Zacijelo su i tvoje veze nesavrene."
"Vjerojatnost je vea od osamdeset posto."
"Nije dovoljno dobro za mene." Harivarman je mahnuo rukom na
berserkera. "Izai van i vidi to je s tom bitkom. Izvijesti me izravno."
"Nije neophodno - "
General je pritisnuo neto na svojem upravljakom ureaju. "Ovo je

naredba. Izai i sam izvidi stvar."

Vie nije bilo oklijevanja. Stroj se odmakao, koraajui s tihom elegancijom,
unato svojoj oteenosti.
Sada je dvoje ljudi bilo samo. Sad bih, pomislila je zapovjednica Blenheim,
mogla sve riskirati i napasti ga golim rukama ...
Njoj nasuprot, preko stola, Harivarman koji je ponovno izgledao odsutno,
ponovno je prevrtao nalog Savjeta za njegovo uhienje. "Ima nekih promjena
koje bih volio vidjeti u ovome", obznanio je i iznenadio je kad je mislila da je
vie nita ne moe iznenaditi. "Prije nego bih ak i elio poeti pregovarati sa
Savjetom." I, gledajui je znaajno, on iz depa izvadi alat za pisanje.
Bilo je pola sata kasnije kada je zapovjednica baze napustila ovjeka koji je
neko bio njezin zatvorenik. Dok je odlazila, u glavi joj je vrilo od olakanja
zbog vlastitog preivljavanja sve dosad i od straha. I od nove iskrivljene nade.

Poglavlje 15
Berserkerski stroj koji je zazvao Chena Shizuoku glasom princa
Harivarmana sada ga je ponovno zvao dok je napredovao inae naputenom
ulicom koja je iskosa vodila k trgu na kome su se Chen i Olga pokuavali
sakriti:
" Chen Shizuoka. Poi s ovim strojem u sigurnost. Chen Shizuoka, ovo je
Princ Harivarman. Poi -" ak i dok je Prinev glas tutnjio iz berserkera, ovaj
se nastavio pribliavati mjestu gdje su Chen i Olga susprezali dah bojei se
pomaknuti.
Chen je provirivao prema udovitu koje se pribliavalo kroz male ukrasne
rupice na pregradnom zidu. Visoka je ograda dijelila maleni trg na kojem je
on stajao od susjedne ulice niz koju je ubojita stvar hodala prema njima na
svoje tri noge. Njegov karabin, vjerojatno beskoristan protiv njegova
protivnika, bio mu je u rukama s otvorom cijevi podignutim u zrak. Bojao se
pomaknuti miiem, nainiti ak i minimalan pokret da nacilja orujem jer bi
ciljanje ionako vjerojatno bilo gubitak vremena.
Oi mu ponovno skrenue na njegovu pratiteljicu. Olga Khazar koja je
stajala pritisnuta uza zid iza njega izgleda da je bila na granici padanja u
nesvijest. Naslonila se na ogradu, a na ruci u kojoj je drala pitolj blijedjeli
su joj zglobovi zbog vrstoga stiska.
Stroj koji im je prilazio inae naputenom ulicom sada je bio udaljen manje
od pedeset metara. Zaustavljao se na tren nakon jednog ili dva svoja
trokutasta koraka okreui glavu s jedne na drugu stranu pri svakoj stanci
kao da ara okolinu mnotvom svojih osjeta. Stvar je bila skoro dvostruko
vea od ovjeka i imala je upasti trbuh kao da je njegov sredinji torzo
mogao sadravati neku vrstu teretnog odjeljka. Svako malo bi podigao glavu
jo vie na metalnom vratu koji se izduivao i virio preko nepokretnih,
naputenih vozila u prozore na gornjim katovima.
Odmah iza dvoje ljudi koji su susprezali dah i pokuavali se skriti od
berserkera bio je ravni prostor malenog trga, u mnogome nalik na stotine
drugih trgova razasutih po gradu, a iza trga, u zavoju, bilo je nekoliko
trokatnih i etverokatnih civilnih zgrada. U jednoj od tih zgrada ljudi su larmali
previajui nadolazei uas. Zvualo je poput neke glupe svae o tome to da
se ponese, a to da se ostavi, kao da je bilo nekog mjesta na raspolaganju za
bijeg ljudi iz grada. Chen se mogao samo nadati da moda buka i kretanje iza
njega i Olge zajedno s ogradom pred njima budu dovoljni da zamaskiraju
njihovo prisustvo. Rupice na ukrasnoj ogradi bile su vrlo male.

Iz kojeg bilo razloga, vrebajui stroj ih nije otkrio. Na posljednjem raskru

pred trgom skrenuo je u sporednu ulicu, a trenutak kasnije nestao je s vidika.
im ga je nestalo, Olga je tiho, urno mahnula Chenu da je slijedi. Tada se
okrenula i jurnula, kreui se to je tie mogue, preko trga, idui u
suprotnom smjeru od stroja.
Chen je potrao za njom.
Nakon nekoliko stotina metara, ona je zastala i povukla ga u prostor
izmeu dvaju zgrada. Duboko diui zbog napornog trka, proaptala je: "Ovo
oruje to imamo nita nam ne pomae."
"Shvatio sam i sam", rekao je Chen kimajui. I njegova i Olgina kaciga bile
su otvorene. Mogli su razgovarati tihim glasom ne remetei radiotiinu.
"Kad bismo samo mogli doi do baze ..." Prekinula je mahnuvi razoarano.
Baza je bila mjesto gdje se odvijala veina borbi.
"U redu, znai ne moemo doi tamo. Probali smo. Gdje da dalje
probamo?"
Olga je samo zatresla glavom. Malo zatim, kad su oboje povratili dah,
nastavila se kretati maui Chenu da je prati. Chen nije pitao kamo idu. Bio je
nestrpljiv da ode bilo kamo. Nije elio sjediti na jednom mjestu i ne initi
nita.
Onda su poeli nailaziti na ulici na druge ljude. Svi su bili civili. inilo se da
je veina civila u bijegu i da se kreu od centra grada prema relativno
udaljenim podrujima Tvrave. Oni izbjeglice koji su uope i zamijetili dvoje
templara u svemirskim odijelima gledali su ih vie u strahu nego s vraenim
osjeajem sigurnosti.
Olga je sada prelazila na umjereniji korak, ponekad hodajui, a ponekad se
kreui rekreativnim trkom. Chen je, zahvalan to je doma pokuavao pratiti
program tranja, drao prilino lako korak s njom. Doli su na vie od
kilometar od mjesta gdje su zadnji puta vidjeli berskerkera, kada je Olga
stala. Kada je ponovno progovorila, bilo je to gotovo normalnim tonom.
"Moda odavde moemo imati bolji pogled na ono to se zbiva."
Dovela je Chena do jo jednog malog trga i uspela se na iroko stubite na
njegovu sredinjem dijelu. To im je nudilo vidikovac skoro kao da su se uspeli
na brijeg. Ovaj je uspon, kao i svako drugi na unutranjoj povrini, davao
lijep pogled, kao odozgor, na okolni teren na daljinu od kilometar ili vie.
Sada su bili proli vie od te udaljenosti od baze, i odatle se Chenu isprva
inilo da je sukob oko dokova i Templarske baze jenjao. Dim u zraku se tamo
uvelike raziao. Ali ne, borbe nisu bile gotove. Njihov prizor i zvuk ponovno je
planuo i jo jednom dok su gledali.

"Gledaj!"
Chen se brzo okrenuo na Olgino upozorenje. Na krovu, nekoliko stotina
metara unazad u smjeru iz kojeg su doli, ponovno je mogao vidjeti
berserkera koji ih je pozvao glasom princa Harivarmana. Koliko je on mogao
rei, stroj je bio okrenut gotovo ravno prema njima. Je li ih mogao vidjeti ili
ne, nije znao. Ali, ponovno je pozvao njegovo ime pojaanim urlikom i istog
trena skoio s krova i nestao im s vidika, kao da ponovno uri prema njima.
Olga je ve trala, bjeei u suprotnom smjeru. Uasnut, Chen ju je pratio
to je bre mogao.
Skrenuli su iza nekoliko uglova teko trei. Kad je Olga sljedei put zastala
da udahne, u kosoj ulici, pitala je, gotovo optuujui: "Zbog ega tebe eli?"
On je morao dvaput udahnuti prije no to je uspio izustiti rijei. "Kako bih,
do vraga, ja to mogao znati?"
Njegova povrijeena nevinost oigledno je bila uvjerljiva. Olga je ponovno
povela, ovaj put vie hodnim korakom, u ulicu u kojoj je bilo nekoliko
naputenih letaa. Zaustavila se kod jednog od njih. "Uzmimo ovaj. Nikad
neemo moi pobjei toj prokletoj stvari pjeice."
"Zato to nismo ranije pokuali?"
Ovo je, uskoro je zakljuio Chen, zacijelo bila neka vrsta uslunog vozila jer
se inilo da nije trebao posebni klju ili kod da bi ga se pokrenulo. Olga je
sjela na vozaevo mjesto i oni su krenuli. Pod njezinom kontrolom, leta je
napustio tlo i poletio, ostajui u blizini nivoa tla dok je jurio kroz ulice i aleje.
Stvar koja ih je gonila nikad ne bi mogla putovati ovoliko brzo po tlu, mislio je
Chen. Ali nije mogao zamisliti da stroj odustaje, tako da je vjerojatno jo
uvijek iao za njim. Da se ona odvoji od njega ... bio je previe uplaen da to
predloi.
Olgine su misli oigledno bile na drugoj taktici. Vozei, glasno je prozborila:
"Kad bismo samo imali neko tee oruje ... moda znam gdje ga ima."
"Gdje?"
"Vani na streljani. Nikad ga nismo previe koristili otkako sam ja u Tvravi,
no mislim da ga tamo ima."
Bilo je malo prometa na tim ulicama. Na sreu, jer Olga je skretala
naslijepo s runim kontrolama pri velikoj brzini. Chen se pitao znaju li civili
neto to on i Olga nisu znali, da li su ve vidjeli kako velike pokretne mete
dobiju pogodak s neke strane ili s obje.
Skrenuli su hitro iza ugla i gotovo se sudarili s nadolazeim letaem,
zranom vozilom koje je jurilo nerazborito poput njihova. Chen je otvorio usta
da vikne upozorenje, ali bilo je ve prekasno za to. Olga je jedva izbjegla

frontalni sudar, no u tom procesu leta je oeao zgradu. Alarmi za tetu

oglasie se na njemu. Vozilo teko sleti uz zagluujuu tutnjavu i skreno
otklie pa se zaustavi.
Pojasevi na sjedalima su drali. Chen je vidio objekte kako lete na njega, ali
nita ga nije pogodilo dovoljno jako da mu nateti kroz vrsto svemirsko
odijelo. Olga je takoer bila neozlijeena i ve je iskakala iz olupine. "Hajde!"
Ponovno, bez odluke, ona je vodila dalje. Kreui se kao da zna to radi,
otvorila je vrata na zidu i jurnula kroz njih niz rampu koja je vodila na neki
nii, relativno vanjski nivo. Moda je i postajao znak koji je pokazivao kamo
idu, ali ako je tako i bilo, prebrzo je promakao pored Chena da bi ga on stigao
proitati. Kroz jedan hodnik u podnivou za drugim, njihov bijeg se nastavljao.
Kad su stigli do nivoa povrine, Chen je odmah pokuao skenirati veliki
zemljovid koji je inila unutranja povrina Tvrave, da odredi njihovu
lokaciju. Ali njemu je Tvrava bila previe nepoznata da bi mogao rei gdje su
bili u odnosu na mjesto odakle su krenuli. Jedino je bio siguran u to da su
bjeali nekoliko kilometara.
Olga je shvatila to on radi i pokazala mu Templarsku bazu i njezinu
neposrednu okolinu koji su im sada bili skoro iznad glava, djelomino
zamraeni iza minijaturne sunane svjetlosti samog arita.
Njihov je razgovor bio prekinut taman kad se Chen spremao na pokuaj
inzistiranja da je vrijeme za svjesno planiranje njihova sljedeeg poteza.
Chenov radio u odijelu iznenada je stao aptati neku vrstu brbljarije u
njegovo uho.
Olga mu je mahnula da se utia. Neto je oigledno stizalo i na njezin
radio. "ekaj", proaptala je ponovno mahnuvi Chenu.
Glas je stigao ponovno. Chenu je zvualo kao netko tko operira radijem bez
da je prikladno upoznat s tim.
Olga je oprezno odgovorila, pri slaboj snazi, traei identifikaciju.
Glas je odgovorio, nerazumljivo. Chen nije mogao razabrati nijednu rije,
dok nije pitao: "Ima li tamo jo preivjelih?"
Olga je resko rekla: "Samo mi reci gdje si i onda se makni s ovog kanala. "
"Blizu smo neeg to nalikuje streljani."
Njezina se glava okrenula prema jo jednom dijelu razmatajue povrine.
"Ostanite tamo. Pridruit emo vam se."
Streljana je, kako je Chen sam mogao vidjeti nakon sat vremena, bila
poput ogromne jame dijagonalno ukopane u povrinu unutranje tvrave, s
metama na vanjskim niim krajevima, sto metara ili vie od poloaja za

gaanje. Ti su poloaji bili svrstani u niz polukrunih terasa, svaki je bio

uvuen i zaklonjen da bude izvan linije vatre s terase iznad.
Kad su Chen i Olga stigli iznad ruba jame, dolje na ulazu pojavili su se ljudi
u Chenu nepoznatim uniformama, izlazei iz razliitih zaklona i skrovita i
oprezno mahali na pozdrav.
"Kakve su to uniforme?" upitao je tiho Olgu. Podsjeale su ga donekle na
ljude iz sigurnosti koji su ga proganjali po ulicama prijestolnice Salutaija.
"Muketiri. Ljudi koji su doli na brodu da uhite tvoga Princa."
Bilo je vie od tuceta muketira, procijenio je Chen. Izgledali su prljavo i
nisu imali svemirska odijela. Chen dosada nije bio vidio nita od muketirskih
snaga iako je Olga ranije spomenula njihov dolazak. Ovi nisu bili ponosni
imperijalisti kako je ona opisala, ve samo oronuli, izranjeni i iznervirani ostaci
te sile.
Meu njima su bila dva templara, oba ranjena, ali su hodali.
"Gdje su vai asnici?" pitala je Olga prvog muketira koji im je priao,
sustalo se uspevi stepenicama. Jame, potporni zidovi i zakloni izgraeni oko
terasa streljane davali su barem iluziju donekle vee sigurnosti od one koju
ste osjeali stojei vani na otvorenom, i sastanak se brzo prebacio na
relativno zaklonjeno mjesto.
Mladi ovjek slegnuo je ramenima. "Bili su na nekoj vrsti sastanka,
pretpostavljam, kada je poeo napad. Mislim da ih je veina stigla do zaklona
tamo kod dokova. Mi smo jo uvijek bili na svom brodu kada je bio pogoen,
pa smo se morali iskrcati. Tada smo se jednostavno dali u bijeg." Govorio je
salutaijanskim naglaskom koji je Chenu zvuao domae. "Naletjeli smo na
dvoje vaih ljudi koji su rekli da bi ovdje moglo biti tekog oruja. Ako ga je
bilo, netko nas je onda pretekao do njega."
"Izgleda da imate neku vrstu komunikatora tamo dolje." zamijetio je Chen.
U jednom od zaklona na sljedeem niem nivou, muketirske trupe donijele
su odnekuda prijenosni komunikator s ekranom i, koliko se Chenu inilo,
pokrenutim ureajem za ometanje, ili je ono to su koristili moda bilo
dijelom ugraenog interkoma izmeu zapovjednih bunkera i ovog
zapovjednog centra streljane.
"Hodite dolje i pridruite nam se."
"Ostat emo ovdje na povrini", rekla je Olga. "Lake je imati pogled prema
van odavde."
"U redu. Dobro. Raskomotite se. Ja u izvijestiti da ste ovdje. Vratit u se
za minutu." Mladi je siao dolje da se pridrui ostalima koji su se jo motali
uokolo na uzaludan i neorganiziran nain.

Na prilino mutnom ekranu komunikatora koji su imali tamo dolje bilo je

lice ovjeka. Odvijao se razgovor izmeu lica i jednog ili dvojice muketira.
Chen je odsutno zurio u njega, a zatim se prisjetio i ponovno poeo gledati u
unutranje nebo.
No oko mu se vrati na ovjekovo lice na ekranu komunikatora. Neto u vezi
s tim licem i napola ujnim glasom koji je dolazio od njega, pogodi Chena kao
uznemirujue poznato. Da, on sigurno mora da poznaje to lice. Je li ono
pripadalo templarskom asniku kojeg je vidio na transporteru ili blizu dokova
odmah po slijetanju? Ali u tom sluaju ne bi bilo muketirske uniforme koju je
ovjek sad nosio. Ipak, ovjek na ekranu bio je uniformiran poput muketira,
sigurno - slika nije bila toliko mutna - i nisu li ono oznake satnika na
ovratniku? Ako su muketiri nosili iste oznake kao i sigurnosna policija ... Ali
neto je bilo u neskladu s muketirskom uniformom, dovodilo je lice izvan
oekivanog konteksta.
Chenu je trebao jo jedan trenutak. Ali onda ga je imao. To je lice
pripadalo g. Segoviji, Haninom prijatelju, ovjeku kojega je Chen sreo samo
jednom ili dvaput u sveuilinoj knjinici na Salutaiju. Vjerojatno je bilo nekog
loginog razloga za Segovijinu prisutnost ovdje. Nekog razloga za koji je on,
Chen, bio previe okiran dogaajima, da ga odmah shvati.
Ali da, to je sigurno bilo udno. Kako se moglo dogoditi da je g. Segovia
ovdje, i da nosi ...?
Problem ga je odvukao i ignorirao je zvuk ljudskih koraka koji su se
pribliavali du zavojitog mostia. Tad mu se netko obratio jo jednim
poznatim glasom. "Zdravo, Chen."
Pogledao je i vidio Hanu Calderon.

Poglavlje 16
" S ada mi je ao to si dola ovamo, Bea."

"U ovom trenutku", odgovorila je Bea svojem muu kontroliranim glasom,

"i meni je."
Harivarmana je zaboljelo uti svoju enu da to kae i na tren nije imao
odgovora da joj da. Boljelo je jo vie nego to je oekivao budui da je dugo
vremena mislio da je meu njima gotovo.
Njih dvoje sjedili su u jednostavnim, svijetlo obojenim stolicama na
suprotnim stranama malog vrtnog stola. Lisnata sjenica nad njima
zasjenjivala ih je od veine izravnog svjetla arita i zamagljivala udaljenu
krivinu unutranje povrine, tako da su njezini dijelovi koji su bili vidljivi mogli
gotovo biti zamijenjeni za djelie pravog neba. Princ i njegova ena bili su u
jednom od "vanjskih" dvorinih prostora velike i raskone kue kakvu su stari
naseljenici Tvrave voljeli zvati vilom. Bila je smjetena otprilike pola
kilometra od starog Sabelova laboratorija. Netko je tu vrlo nedavno ivio,
netko tko je oigledno brzo napustio tu nastambu kad su berserkeri napali.
Bio je tu kompletan namjetaj, odjee u nekoliko ormara i hrane u kuhinji. Na
stolu ispred princa Harivarmana bio je ak i vr pun vina.
"Zato smo se onda preselili ovamo?" upitala ga je Bea. Njezin je glas bio
tako jasan i zainteresiran poput glasa medijskog voditelja ili moda ak
psihologa, da se on pitao smatra li ga ona ludim. Bea je sjedila s nogama
podvuenim ispod sebe u dubokoj stolici. Udovoljila je Lescarovim nalozima i
nosila kombinezon, praktian odjevni predmet, kao da je skroz oekivala da
e ponovni posjet njezinu muu dovesti do nekog fizikog rizika.
Naslonjen u svojoj stolici, oiju zatvorenih od umora, njezin mu je
odgovorio: "Mislio sam da bi preseljenje bilo razborito kad se zapovjednica
Blenheim vratila u bazu sa saznanjem da sam ja na onom drugom mjestu."
"Upravo si mi rekao da si mislio da si se dogovorio s njom. Nakon onog
privatnog razgovora koji si s njom vodio u labosu."
"I mislim tako. Ali ipak ..."
"Vidim. A kakvu vrstu sporazuma misli da si postigao?" eljela je znati
Beatrix ispitivaica.
Princ je pokuao smisliti nain kako da objasni stvari svojoj eni, ovdje u
prisutnosti upravljaa. Nije se mogao dosjetiti nikakva naina. Um mu je bio
klonuo i iscrpljen kao da je malne bio u bitci koja je trajala satima. U nekom
smislu, naravno, i jest. Napokon je rekao: "Latentan sporazum. Zna, Bea, ja
nisam planirao da se stvari ovako odvijaju."

"Kako si ih onda planirao?" Jo uvijek nije optuivala. Zainteresirana.

Zavidno se pitao kako je postizala takvu kontrolu.
Da, upravlja je bio s njima. Sada je bio izvan Prineva vidnog polja, ali on
nije morao pogledati ravno u njega da bude siguran. Zadnjih nekoliko sati, jo
otkako mu se vratio nakon zapovjedniina posjeta, stroj jedva da je i na tren
bio izvan dometa Harivarmanova sluha i pogleda. Trenutno je stroj stajao
manje ili vie iza njega, s jedne strane dvorita i sluao svaku Prinevu rije,
oekujui jo naredbi. Nije brinuo kakve su naredbe.
U iznenadnom gru bijesa, Harivarman skoi na noge i zakovitla i baci vr s
vinom na njega. Keramika se razbije o metal, a zatim se razlije crvena jetka
tekuina. Cilj njegova bijesa, metalna stvar, nije se ni pomakla niti reagirala.
Harivarman joj je okrenuo lea i teko sjeo. Znao je da e morati poduzeti
akciju, nekakvu pravu akciju, uskoro, ili riskirati da pukne pod pritiskom ako
to ne uini. To ekanje je ve postajalo nemoguim.

Kako si ih onda planirao?

Pitanje je jo uvijek visjelo u zraku zajedno s mirisom vina iz razbijenog

vra. Nije bilo upitno da je Harivarman elio pokuati odgovoriti. Ustao je i
bez da pogleda berserkera ponovno otiao nai Lescara. elio je da se raisti
kr od razbijenog vra na podu. Bila bi uvreda do neba da ga Lescar uhvati
kako sam pokuava uiniti takav sluinski posao, a Bea se nije micala sa svoje
stolice.
Princ je pogledao u tri druge dobro namjetene sobe prije no to je
pronaao niskog ovjeka, no pronalazak nije odmah bio od pomoi. Lescar je
sjedio sam u tiini, lica zakopanog u ruke kao da postaje lagano katatonian.
Harivarman je oklijevao, a zatim ga ostavio kako je bio.
Kad se Princ vratio u dvorite da se ponovno suoi s Beom, ona ga je sa
zanimanjem pitala: "Zato si rekao Lescaru da me pozove i rekne mi da
doem u tvoju kuu?"
On je uinio skoro bespomonu gestu. "Mislio sam da bi ti to moglo spasiti
ivot, budui da si ve bila ponovno u Tvravi. Ja te nisam zvao da se vrati u
Tvravu. eli li se sada vratiti u svoj hotel?"
"Pitala sam se", rekla je Bea, "zato nisi nazvao sam. Gdje si bio kada ..."
Posljednja rije bila je radije povuena kad je Beatrix podigla pogled mimo
Prineva ramena. On se okrenuo. Gabrielle je polako silazila niz otvoreno
krhko stubite koje je graciozno zavijalo prema dvoritu od zatvorenih soba
na gornjem katu. Ona je jo uvijek nosila neko otmjenu halju u kojoj mu je
dola u potrazi za sigurnou. Njezina odjea, poput njezina lica i tijela, sada
je pokazivala oteenost zbog grube upotrebe u posljednjim satima.

Kada je Gabrielle vidjela da je njih dvoje gledaju, zastala je na stepenicama

i rekla: "ula sam udarac." Pogledom je prela preko poprskanog berserkera i
komadia keramike i omirisala vinom natopljen zrak bez da je ita izravno
komentirala. No, kada je Gabrielle ponovno progovorila, glas joj je bio
drugaiji kao da je straha potpuno nestalo. "Na tren sam pomislila da si neto
uinio?" Dominantan izraz na njezinu krhkom licu nije vie bio strah, nego
prijezir dok je pogledom prelijetala Harivarmana.
"to sada radi, Harry?" upitala je Bea iza njega.
On joj se okrenuo licem. "ekam."
"eka to?"
On je bio tih na trenutak. "Tri stvari", rekao je tada.
"A one su?"
"Prve dvije su izvjetaji mojih strojeva."
"Tvojih strojeva", rekla je Gabrielle prezrivo. Sada je na njoj bio red da ga
doeka s lea. Princ ju je ignorirao i nastavio se obraati Beatrix. "Ponajprije",
rekao je, "izvjetaj od stroja koji sam poslao za Chenom Shizuokom."
"Navodnim atentatorom", rekla je Bea jo uvijek zvuei arko
zainteresirano.
"Ne -" Bio se spremio rei, ne vie nego to sam to ja. "Chen nije
atentator."
"Dobro. Da li jest ili nije, voljela bih da me poui od kakve nam je vanosti
on sada. Zato ekamo izvjetaj o njemu?"
"Uini neto!" Ovo je ponovno bila Gabrielle. Poela je otro vikati odozgor
na Harivarmana. "Ti samo stoji tu kao ... uini neto, uini neto, uini
neto!" inilo se kao da je bila osokoljena nepominou poprskanog
berserkera. Okrenula se i potrala nazad uza stepenice kao da ide u svoju
novu sobu.
Princ se ponovno okrenuo licem prema Beatrix. "Tu je i drugi izvjetaj koji
svaki as oekujem", rekao je. "Glede novih dolazaka, slijetanja na vanjsku
povrinu Tvrave."
Bea je progutala: "Slijetanja ljudi?"
"Da, naravno, to sam imao na umu. Ako me pita tko e sletjeti - to i ja
namjeravam saznati. Bea, ja pokuavam razraditi nain da odemo odavde u
jednom komadu. S mojim prijateljima, s tobom, sada kad si mi povjerena. I
bez vie borbi ako tako bude moglo biti."
"A trea stvar?"
"Neka oprema za koju sam naredio da skupe za mene. elim uiniti neka
ozbiljna istraivanjima o berserkerskim komunikacijama."

"Ne moe li to ekati?"

"Mislim da ne."
Bei je kontrola iznenada isklizavala. Nevoljno se skupljala i stiskala u svojoj
stolici. Okrenula je glavu kao da vie ne moe podnijeti da ne zuri u
upravljaa. Rekla je: "Harry, ja te ne elim ponovno napustiti. Ali ako ovo
radi u bilo kojem smislu zbog mene ... Ja ne znam mogu li vie ostati ovdje
... Harry, to god radio s prokletim strojevima, za Boga miloga, prestani!"
"Bea. Ja -"
"Prekini! Jednostavno odustani! Dopusti da te Lergov uhiti! Sto god da se
dogodi bit e bolje od ovoga!"
Ali onda, kad se ula da to govori, nije mogla ostati na tome. "Harry, ne
znam to govorim. Problem je u tome to ne znam to se dogaa, a ti mi
nee rei! Ne mogu vjerovati, ne mogu vjerovati da si ti jednostavno jednostavno -"
Zatekao se kako prelazi dvorite, povlai Beu iz stolice i uzima je u naruje.
Rekao je, blizu njezina uha, znajui da e ga strojevi ionako uti. "Kad bih
samo mogao u ovom trenutku prestati i odustati. Kad bih samo mogao."
Ona ga je zgrabila za ruke, ponovno spremna ustrajati. "Ne moraju te
uhititi, Harry. Mogao bi se nagoditi. Neka Roquelaure i njegovi ljudi dobiju
vraji upravljaki kod ili to ve hoe od tebe. Samo tako e nam dopustiti da
odemo zajedno. Harry, otkrila sam da ne mogu ivjeti bez tebe. Mislila sam
da bih se mogla vratiti ovamo i ivjeti s tobom, ovaj put.. I mogla bih se, ali
... " Bein glas zamre. Jo jednom su njezine oi zurile preko njegova ramena.
Gabrielle je ponovno silazila niza stubite. Ovaj je put u svojoj vitkoj,
blijedoj ruci zabavljaice nosila pitolj, mali uteg zbog kojeg su ipak njezini
prsti drhtali. Bio je to mali pitolj, optoen dragim kamenjem i skoro damski.
Ona ga je sigurno, pomislio je Princ tupo, sporedno, donijela sa sobom iz
svog stana. Osim ako ga je upravo nala ovdje u novoj sobi, to se nije inilo
vjerojatnim. Nekako joj je odgovarao, iako o njoj nikad nije mislio kao o
nekom tko nosi oruje.
"Proklet bio", rekla mu je Gabrielle sluenih oiju. "Ubit u te, Harry."
Mahnula je pitoljem. A tada ga je stala poravnavati s njim s nakanom.
Veina oka od straha koji je osjetio Princ nije bila iskljuivo za njega sama.
"Gabby, ne! Ostavi -"
Nije imao vremena otii nikamo dalje odatle. Nije imao vremena uiniti ita
vie doli podii jednu ruku u beskorisnoj gesti. Gabby ionako nije sluala. Ona
je mogla ili nije mogla zaista pucati na njega. No ono to je mogla ili nije
mogla uiniti nije nita znailo. Desetinku sekunde prije no to je cijev pitolja

nanianila Harivarmana, njegov ivot bio je spaen.

Upravljau je bilo nareeno da ga titi. U ovom sluaju on vjerojatno nije
imao potrebe da pokree svoje tijelo ili udove da obavi taj posao. Nije ga
gledao niti je mogao pogoditi. Moda je okrenuo glavu. Harivarman je znao
da su negdje na gornjem dijelu njegova tijela otvorena mala vrata za oruje.
Munja energije, trenutana i skoro nevidljiva, probije kraj njega, usmjerena
ravno gore prema eni na stubitu. Sjajan bljesak ispuni dvorite popraen
muklim udarom zvuka. Gabrielle je doslovno nestala. Prinev jedini vizualni
dojam bila je crvena kosa koja je naglo planula. uo je kako mali, draguljima
optoeni pitolj, zvekee po stubitu, odskaui beskonano do dna. Smrad
opaljenog mesa proirio se da se pomijea s onim jetkoga, prolivenog vina.
Sada se Beatrix, a bila je borbeni veteran, dublje uurila u svojoj stolici,
rukama prekrivajui lice. Lescar, ne vie katatonian, dotrao je u dvorite
gdje je trenutak kasnije kolebljivo i bespomono stao.
"Ponovno emo krenuti", bilo je sve to je Princ mogao smisliti da kae
kada je opet mogao govoriti.
Veliki maral Beraton se sad ustoliio na manje ili vie stalnu poziciju u
bunkeru zapovjednice Blenheim. Ona ga nikad nije pozvala da to uini, no
nije ga jo niti izbacila. Zapovjednica je smatrala da je starac tamo stalno u
podreenom poloaju, no nastavila je oekivati da bi se svakog trena mogla
za njega nai neka prava svrha, neki problem ili odluka u kojoj bi njegovo
znanje moglo biti neprocjenjivo. S time na umu ona je stalno odgaala krajnji
napor koji bi nesumnjivo bio potreban da se velikog marala trajno odagna u
susjednu komoru.
U ovom trenutku Beraton je ba iskuavao svoju sreu. Upravo ju je poeo
uvjeravati da treba pokuati pogoditi Sabelov stari labos nekom vrstom
projektila, sada kad su bili sigurni da je Princ - general - uanen tamo.
"Ja zapravo nisam sigurna je li on jo uvijek u labosu, veliki marale. A vi?"
"Ja bih rekao da je vraki sigurno da jest. Momak s takvom vrstom
arogancije." Veliki je maral zastao, a zatim dodao s iznenadnom gorinom:
"Trebao sam ga okovati u lance odmah im mi je doao na oi. Ti si to
trebala, ako smijem tako rei, zapovjednice, jo davno prije toga. No, sad si
ne moemo pomoi."
Ipak, Anne Blenheim odbila je upotrijebiti mali projektil na starom
laboratoriju dajui kao svoj razlog injenicu da bi svaki takav pokuaj vrlo
vjerojatno razulario puni berserkerski napad ili najmanje jo jedno kazneno
bombardiranje. I rekla je velikom maralu da u svakom sluaju misli da je oko

laboratorija postavljeno proturaketno oruje.

Mogla je vidjeti da dobija udne poglede od onih od svojih podinjenih koji
su bili prisutni. Vrlo vjerojatno su se udili ne samo glede njezina odbijanja
nego i udnog naina na koji je govorila o toj temi. Pa, za sada nije bilo
pomoi glede dobivanja udnih pogleda.
Beraton, sprijeen u svom naporu da joj manje ili vie potpuno preuzme
zapovjednitvo i odbijena zahtjeva o raketnom napadu, izaao je s novom
zamisli. On je to morao uiniti, pretpostavljala je, jer ga sigurno mui to je
obina mlada ena izala da se sastane licem u lice s neprijateljem dok je on
sjedio u sklonitu.
Sada je elio barem udvostruiti zapovjedniinu hrabrost. On to nije tako
predstavio, naravno. Beratonov prijedlog bio je da on ode i razgovara licem u
lice s Harivarmanom. "Mi smo se neko zajedno borili, on i ja, znate. Ili barem
u istoj areni. Sreli smo se ... Ja ne mogu stvarno vjerovati da je kolega koji se
nekad tako dobro borio mogao - idem i suoit u ga s time. Uinit u to
mogu da ga nagovorim na predaju. Drim ti predavanja o tvojoj dunosti hm? A evo, niti sam svoju zapravo ne obavljam."
Starac je izgledao vidljivo starije nego prije samo nekoliko sati, pomislila je.
"Ne, veliki maralu. Ja ... " Anne Blenheim zaustavila se istog trena kad joj je
na pamet pala nova zamisao. "Zato ne? U redu. Idite i razgovarajte s njim,
ako elite." Barem e si maknuti starca s puta, bar na neko vrijeme. to e
Harivarman pomisliti? Pa, uvijek moe poslati svojega posjetitelja nazad.
Tada, predomislivi se jo jednom ili dvaput, ona brzo ogranii svoje
odobrenje. "Ali prvo emo morati nazvati generala Harivarmana, da vidimo
hoe li se sloiti s jo jednim sastankom."
Sjedei izmeu svojega mua i Lescara u sporom terenskom automobilu, na
pola puta procesa preseljavanja u jo jednu vilu, Beatrix je objavila da
naputa Harivarmana. "Ne mogu ti uiniti nita dobra ostajui s tobom, Harry.
Ne ovako."
Za Harivarmana je to bilo zatvaranje vrata s njegovim ivotom odsjeenim
iza njih. Ali nije mogao rei da je bio iznenaen. Nije ak ni znao je li mu
uistinu ao. Bilo je kao to je pretpostavio da je konano primicanje smrti:
olakanje. Nije se mogao s time dobro nositi, mirna glasa. "Kamo eli otii,
Bea? Poslat u pratnju s tobom."
Beatrix je reagirala skoro divlje na taj prijedlog. "Ne! Ne pratnju. Ne ...
njih." Dva visoka stroja, jedan od njih upravlja, koraala su pored terenca,
svaki s po jedne strane. "Samo dopusti da Lescar poe sa mnom na kratko.

Nita vie od toga."

Kad su stigli do novoizabrane vile, jedne za koju su izviaki berserkeri
izvijestili da je naputena, Bea nije htjela ui u nju, ili otezati razdvajanje.
Nekoliko minuta kasnije, dva bloka dalje, barem na tren bez berserkera na
vidiku, Beatrix je ulazila u naputeni leta i sa suzama u oima se opratala s
Lescarom. Mali ju je ovjek na svoj vlastiti udan nain uvijek volio, i sada je i
on ridao.
"Ja ne znam to on zapravo radi, Lescare. Nee mi povjeriti to to zna, ili
bih ostala. O emu god da se radi."
"Niti ja ne znam, moja gospo. Ali moram ostati s njim."
"Naravno, naravno." Htjela je dodati neto drugo, pa to zaguila u grlu.
"Kamo ete otii, moja gospo?"
"U konanici u bazu. Morat u si polako nai put dotamo. Mogu ja to, bit u
u redu. Ja poznajem Tvravu i znam se snalaziti u bitci. Vrati mu se. Ti mu
moe pomoi, moda, a ja ne mogu. Nikad nisam zaista mogla."
Veliki maral Beraton stajao je pored kraj malog obrambenog isturenog
poloaja na nivou iznad tla stoera baze pokuavajui to bolje porazmisliti o
problemu u emu se zapravo sastoji njegova dunost. Posao je s poetka bio
jednostavan i jasan - jednostavno uhititi bijednog momka i dovesti ga nazad
na Salutai, ali pitanja glede ina, ovlasti i zapovjednitva stala su mrsiti stvari,
kao to su takve stvari i inae inile kad bi nastale.
Kao sada. Sve troje redova u malom polu-sklonitu na isturenom poloaju
bili su i previe svjesni kako stoji blizu iza njih. Moda su mislili kako je on
ovamo doao da provede neku vrstu inspekcije ... to je podsjetilo velikoga
marala na vrijeme kada ...
Otiao je u neke ugodnije sobe sjeanja, otkrivajui neke sretnije dogaaje
svojeg dugog, dugog ivota i karijere. Taj se proces nastavljao neko vrijeme,
bez gubitka uitka. Veliki maral Beraton morao se hitro vratiti iz pukog
sjeanja. On nije ovamo doao da bi iskoristio vrijeme nasamo samo zbog
toga. Morao se vrsto koncentrirati na dunost budui da je situacija bila
moda stranija nego to je on ikad vidio. Tisue nevinih ivota civila, da se i
ne spominju vojnici, balansirali su na rubu ... sve zbog zla jednog ovjeka.
Razmatranja velikog marala o izdaji princa Harivarmana zaprijetila su da
ga ponovno odvedu u snatrenje kad su bila naprasito prekinuta. Berserkerski
letei ureaj, vjerojatno na nekoj vrsti pijunskog zadatka, doletio je nisko
glisirajui iznad baze, a zatim stao arogantno lebdjeti gotovo odmah iznad
povrinske zgrade stoera.

inilo se da je to izravan izazov. Bila je to prevelika uvreda, koja je dola

povrh napetosti i stresova - starih i novih, a neki su ili unazad dvjesto
godina. To je bilo nepodnoljivo. Veliki maral prasnuo je naredbu trima
templarskim redovima koji su blenuli u neprijatelja iza njega.
Glas mladog ronika bio je drhtav, ali uspio je izustiti rijei. "Gospodine,
nae naredbe nisu da pucamo, osim ako oni ne budu prvi."
Beraton se nagnuo naprijed. Stoljee i vie odlunog zapovijedanja govorilo
mu je to da radi. Sam je primio malu upravljaku jedinicu bacaa i opalio po
neprijatelju. Vidio je kako plamtea strijela malog projektila izlijee iz samog
lansera, nekih etrdeset ili pedeset metara od napola zaklonjenih pozicija gdje
su uali on i templari. Vidio je kako strijela leti uvis samo da bi bila
odvraena, snano odbaena u stranu nekom nevidljivom silom poput zrake
svjetla koja se odbija o zrcalo.
Tada je berserker uzvratio vatrom.
Beraton je bio baen na lice, a na mladie okolo, koji su bili bolje zatieni
od njega u svojim odijelima i kacigama, manje je utjecalo. Sljedee to je
vidio bilo je da je berserkera nestalo, da je odletio, te da su se ljudi u
borbenim oklopima okretali na lea, prepirui se meusobno treba li ga micati
ili ne.
Na mjestu gdje je bio sam lanser, nekih pedesetak metara dalje navrh male
zgrade, sada je bio samo krater koji se dimio.
Mrmljajui nervozno, prihvativi se za njihove ruke, on se podigne na noge.
"Gospodine, bolje da priekate. Pozvat emo lije- "
"Ne trebaju meni lijenici, k vragu. Vratite se na svoja mjesta."
Trebao mu je taj ok, inilo se, ili neto slino, da proisti um. Kad mu se
um razbistrio od udarca, inilo se da se nastavio bistriti sve dok sati, dani, a
moda i godine pauine nisu bili raieni. Sada je vidio istinu na jarkome
svjetlu. Istinu o dobarivot nitkovu koja je uinila da vie ne bude ustraen od
zla koje se jatilo na nebu. Dunost je zvala. Rijetko je, ako je ikad uope u
svojem ivotu prije tog poziva, ta poruka dola tako jasno i nedvojbeno
velikom maralu Beratonu.
Trebalo mu je manje vremena nego to je oekivao da locira satnika
Lergova. Tako stvari obino krenu kad netko jasno shvati svoju dunost, kada
brige o bezveznim potekoama budu naputene.
Lergov je upravo dolazio uza stepenice s treeg podzemnog nivoa na drugi
kada ga je Beraton presreo. Veliki je maral pretpostavio da je onaj bliski
pogodak tamo na povrini privremeno poslao bojaljivog satnika u zaklon jo

dublji, makar ne nuno i sigurniji.

Pa, toga vie nee biti.
"Satnie, treba mi vaa pomo."
Zdepasti ovjek za kojeg se Beratonu nekad inilo da posjeduje hladnu
hrabrost, a sad mu se inio tek zatvorenim, odgovorio je: "Naravno,
gospodine. to mogu uiniti?"
"Hodi ovamo. Moemo o tome razgovarati dok hodamo."
"Samo trenutak, gospodine." I satnik se nakratko okrene. Bio je to nain s
kojim je on odgaao maralove zahtjeve, pa ak i naredbe: zavravao bi neki
vlastiti posli. Ta uvredljiva navika stvarno nije nikad prije ovoga trenutka
pogodila tako snano Beratona kao sada. Ovaj trenutak otezanja bio je
iskoriten da Lergov svojeg dragocjenog podreenog, g. Aboa - veliki maral
nikad nije imao odve koristi od politiara - zadui za svoj dragocjeni i
potpuno beskorisni komunikator. Ali Beraton je sada dopustio da ga
razdraenost proe. Imao je on neto mnogo krupnije na umu.
Lergov se plaljivo osvrtao kad su njih dvojica stigla na povrinu i opazio
svjee devastiranu zgradu u blizini. No, zasad, stvari su bile ponovno mirne i
satnik je samo pitao: "Kamo idemo, veliki marale Beraton?"
Beraton je ve iao prema nekoliko slubenih automobila u blizini koji su,
inilo se, dosad bili neoteeni. Muklo je rekao preko ramena: "Idemo uhititi
izdajicu. Ti i ja smo poslani da to uinimo. To je naa dunost i mi smo se
trebali odvaiti za tu dunost davno prije ovoga trenutka."
Satnik Lergov se zaustavio. Bilo je to mlitavo zaustavljanje. Oi su mu imale
omamljen izgled kao da je on bio taj kojeg je boljela glava. "Uhititi izdajicu,
gospodine?"
"Uhititi generala Harivarmana. Da. On je ovjek kojeg smo ovamo doli
uhititi. Posluat emo nae naredbe i odvesti ga u pritvor."
Lergov je rekao: "Veliki maralu, on je ..."
"On je to? Glasno reci, ovjee, ako ima ita smisleno za rei."
"On je, on je zatien, gospodine. Ne ini se vjerojatnim da mi moemo
samo, samo ..."
"Pa, mi nismo zatieni, sjedili mi ovdje poput kukavica ili obavljali svoju
dunost kao mukarci. Kada si u sumnji, satni
e, postupi prema svojoj dunosti. To je aksiom koji e te izvui." Beratona
je glava iznenada poela nenormalno boljeti i na trenutak je mogao vidjeti
barem dva Lergova pred sobom. No snaga volje pomogla mu je da ispravi
svoj vid.
"Gospodine. Po mom miljenju ne moemo jednostavno otii tamo i ... tu je

i problem koordiniranja muketirske obrane. Nai su vojnici raspreni ..."

"Raspreni pred neprijateljem dok si se ti elio sakriti u sklonite. Satni
e, dajem vam izravnu naredbu. Uite u ovaj auto. Sjednite na vozaevo
mjesto. Ja u se voziti odostraga."
"Gospodine, vi ste umorni, vi ste ozlijeeni."
"Nisam ja ozlijeen. Ja sam savreno kadar obavljati svoju dunost."
"Povrijeeni ste, ranjeni, gospodine. Veliki maralu, ja moram, uza sve
duno potovanje, odbiti ..." Tu je Lergov ponovno zastao zurei u nevjerici u
isukani pitolj koji se iznenada pojavio u aci velikog marala.
Ta je aka sada malo drhtala, ali samo zbog starosti i umora. "Buntovniko
smee!" zagrmio je Beraton. "Predaj mi svoje oruje!" Istrgao ga je iz drhtee
ruke ovog drugog ovjeka, ponosno znajui da teko oruje u njegovoj
vlastitoj aci stoji ravno, s ubojitom mirnoom. "Stavljam te pod ... ne. Ne,
tako mi svih bogova, ne uhiujem te. Imat e jednu ansu da se iskupi, a i
zato bi ti sjedio siguran u zakopanoj eliji dok bolji mukarci i ene umiru
ovdje? Ulazi u auto i vozi!"

Poglavlje 17
Chen je zurio u Hanu. ak i nakon okova posljednjih dana i sati, sama
njezina prisutnost ovdje u Tvravi jo ga je drmala i iznenaivala. to
podrazumijeva njezino prisustvo poelo mu je dolaziti tek postupno, nekoliko
trenutaka nakon poetnog oka.
Njegov odgovor na njezin pozdrav nije bio u potpunosti sretan. "to ti radi
ovdje?" elio je znati.
Dok je Olga u tiini gledala njih dvoje, Hana je gledala uokolo, a tada
zgrabila Chena za ruku u svemirskom odijelu i povukla ga u stranu, nekoliko
koraka nie niz uski mosti u blizini. Bio je to prolaz meu izloenim
konstrukcijskim dijelovima gdje se inilo vjerojatnim da e moi raunati na
barem nekoliko trenutaka relativne privatnosti.
"Radim ovdje istu stvar kao i ti", rekla mu je onda Hana. "Bili su me
zatvorili na brod, no sada sam slobodna."
"Zatvorili."
"Da, naravno." Hana brzo i lagano zanjie glavom to je bio njezin
uobiajeni nain izraavanja miljenja o netkom tko je bio nepotrebno spor.
"Premijerovi ljudi iz sigurnosti opkolili su me u blizini prijestolnice ubrzo nakon
to je Carica bila ubijena. Naravno, ja u tom trenutku nisam ak ni znala da
je ona mrtva. Niti si ti znao. Ali sad oni misle da mi imamo neke veze s tim."
Tada je poastila Chena svojim poznatim konspirativnim smijekom.
Chen je kimnuo. Ta gesta nije zapravo bila znak slaganja ili uvjerenja, ve
samo razumijevanja za to to ona govori. Prije nekoliko dana on bi uzeo
zdravo za gotovo otprilike sve to bi Hana rekla. Ali vie ne.
Kao da je osjetila neku promjenu u njemu, Hanino vlastito ponaanje
postalo je pomalo optuujue. "to si ti radio otkako si stigao ovamo, Chen?
to sada smjera?"
Olga, koja je stajala oklijevajui u blizini, izgledala je kao da bi se svakoga
trena mogla sjetiti da je Chen slubeno jo uvijek njezin zatvorenik. No prije
no to se uplela u razgovor, jedan od muketira koji se odvojio od glavne
grupe koja je jo uvijek bila na sljedeoj, nioj terasi, doe uz oblinje
stubite do Hane. Nain na koji joj je taj vojnik prilazio nije bio nain na koji
straar prilazi svojem zatvoreniku, ve prije nain na koji redov prilazi asniku
-posljednjih dana Chen se upoznao s oba pristupa.
"Uh", rekao je vojnik. Bio je to pripremni zvuk koji je nastao u njegovu grlu
dok se, oklijevajui, pribliavao Hani. Chen je imao jak dojam da e njegove
sljedee rijei biti: "Gospoo."

Hana mu se okrenula s izrazom dosaivanja. "Vi to momci sami rijeite, zar

ne moete? Ostavite me minutu na miru."
Vojnik je tiho kimnuo, okrenuo se i otiao nazad do svoje grupe, posluno
je ostavljajui na miru. Hana se, im je mladi otiao, okrenula Chenu i vidjela
kako je on gleda. Brzo je ponudila objanjenje: "Neki od njih izgleda misle da
sam ja netko vaan, samo zato to su me drali pod kljuem u privatnoj
kabini - ali ne brini se u vezi s tim. to se ovdje dogaalo? Odakle su ti
berserkeri doli?"
Chen ju je prouavao. Hanina odjea, jedina civilna odjea na bilo kome na
vidiku, bila je iznoena i izgledala je prljavo. Njoj oigledno nije bilo lako u
njoj. Dovde je putovala kilometrima od salutaijanskog broda na dokovima. No,
odjea koju je Hana nosila neko je bila skupa, ne od one vrste u kojoj ju je
Chen navikao vidjeti. Nije imala svemirsko odijelo kao niti jedan od muketira
na vidiku. Naravno, dosada su sustavi za odravanje ivota u Tvravi uredno
radili i nikomu nisu trebala svemirska odijela. Zasad.
"Ja ne znam odakle su doli berserkeri", rekao je Chen.
"A to si ti radio?"
Stao je otvarati usta da svojoj staroj prijateljici Hani rekne o svojem
sastanku s Princem, no rijei su zamrle negdje unutra prije no to su bile
izreene. "Preivljavao", rekao je umjesto toga. Sumnja je definitivno bila
roena.
Olga, koja je i sama izgledala sve vie sumnjiavo i neveselo to je bila tako
brojano nadjaana muketirima, sve se vie nervozno pribliavala Chenu i
Hani.
"Ovo je Olga", rekao je Chen, okreui se kako bi ih sa zakanjenjem
predstavio. "Ona i ja smo doli ovamo u potrazi za nekim tekim orujem."
"I mi smo", rekao je jedan od dva preostala templara koji su se vidjeli
meu rasutom grupom. Oigledno privueni poznatim uniformama, polako su
se pribliavali. Obojica su izgledala izmueno i potreseno. Templar koji bijae
upravo progovorio, nastavio je: "No netko ga je ve odvukao, ono malo tekih
stvari to je uope i bilo ovdje."
Chen se okrenuo nazad Hani. "Znai, ljudi iz sigurnosti uhvatili su te na
Salutaiju i zatvorili te. Ali zato su te doveli ovamo?"
Ona je primila pitanje spokojno. "Oito su imali neke zamisli da suoe
Princa sa mnom. Pokuavali su napraviti da izgleda kao da smo mi pokrenuli
neku smrtonosnu konspiraciju i da je on bio u njoj - sve je to stvarno glupo."
Zastala je. "Naravno, sada ..."
"Sada to?"

"Pa, ne volim to vjerovati, ali sada se ini kao da se Princ pretvorio u

dobarivot."

"Princ Harivarman?"

Chen se bio spremio da pita Hanu o licu g. Segovije na ekranu

komunikatora, no optuba protiv Princa - koja je od svih ljudi dolazila ba od
Hane - privremeno je izbacila g. Segoviju iz Chenovih misli. Prije nego se
mogao ponovno usredotoiti, Hana je krenula u drugom smjeru.
"Zna to, Chen. Dopusti mi da odem dolje i razgovaram s tim ljudima
nekoliko minuta. Vidjet u mogu li ih natjerati da se malo bolje organiziraju,
tako da svi zajedno moemo uiniti neto konstruktivno. Ti i tvoja prijateljica
nemojte otii."
"Neemo", rekao je Chen mahinalno.
S pozdravnim smijekom, Hana se odmakla od njih i krenula dolje niz drugo
stubite da razgovara s muketirima.
Olga je stupila gore k Chenu kad je druga mlada ena otila. Rekla je: "I
ona bi trebala biti njihov zatvorenik? Ne ponaa se tako."
"Ne, ne ponaa se", sloio se Chen.
Veina muketira sada se okupljala na jednome mjestu inei grupu ljudi
dolje na sljedeoj terasi. Dva templara koja su se inila kao da lutaju okolo
prilino omamljeno, sada su se pridruila tamonjem okupljanju. Chen je vidio
da muketiri pomiu komunikator. Moda se nadaju boljem prijemu. Hana je
bila u grupi. Razgovarala je s njima. S ove razdaljine, Chen nije mogao rei
to je govorila, ali nekoliko vojnika sada je premjetalo komunikacijski ureaj
tako da njegov ekran vie nije bio vidljiv s mjesta gdje su stajali Olga i Chen.
"Gdje si ju upoznao?" sumnjiavo je promrmljala Olga.
Chen je uzdahnuo. "Na Salutaiju. Naravno. Trebali smo raditi na tome da
vratimo princa Harivarmana na vlast. A sada mi ona pokuava rei da
Princ ..."
Chen se prekinuo. Njegovo mu je sjeanje iznenada pokazalo visokog
robota kako koraa progonei ga, s glasom princa Harivarmana koji ga zove,
grmei iz svojih zvunika. Princ, dobarivot. Dobarivot. Ali ne, ne moe biti.
"Hm." Zvualo je kao da Olga ne podrava organiziranje u Prinevu korist.
Ili je moda ponovno bila samo zavidna ljudima koji su imali vremena i prilike
organizirati neto kao to su politiki klubovi.
Chen je iznenada rekao: "Hajde. Pomaknimo se samo malo ovamo. elim
pokuati vidjeti neto."
Njih se dvoje, napokon je Chen predvodio, malo uspelo, manevrirajui oko i
iza nekih konstrukcijskih potpornja, titanskih kostiju Tvrave, koji su stajali

izloeni ovdje u neposrednoj blizini streljane. Za nekoliko trenutaka Chen je

stigao do toke s koje je bilo ponovno mogue vidjeti ekran komunikatora.
"to je to?" upitala je Olga visei na njegovu ramenu odostraga. "to ne
valja?"
Chen je ponovno dobio dobar pogled na ekran komunikatora prije no to je
netko iz grupe oko njega okrenuo kontrole na ureaju i ekran se zamraio.
No, ak i nakon toga, glas ovjeka izlazio je iz njega. S te razdaljine, veina je
nadolazeih rijei bila nerazaznatljiva, no tonovi glasa ipak su dolazili. A Chen
je bio bolji nego to je uobiajeno u pamenju glasova.
"Mislim da poznajem ovjeka," rekao je Chen, "ovoga s kojim razgovaraju."
"Tako. Tko je to?"
"Njegovo je ime Segovia ... Olga, ne svia mi se ovo. Mislim da je bolje da
se maknemo."
"Nisam ni ja ba luda za tim", priznala je Olga. "Ovdje vie nema oruja, a
ovi su ljudi posve dezorganizirani. Dovest e se do unitenja, na ovaj ili onaj
nain. U redu, idemo."
Olga je zvuala napeto, to je bilo sasvim prirodno nakon onoga kroza to
su proli. Dodala je dok su se ponovno penjali na mosti: "Kad bih mogla dati
znak onoj dvojici templara - ali moda ih ipak budem mogla kasnije dobiti
preko radija u njihovim odijelima."
Krenula je odmicati brzim korakom idui od rupa iz kojih se gaa. Chen joj
je bio za petama. Hana ih je sigurno povremeno drala na oku ili je nekomu
rekla da to ini, jer su bili samo malo odmakli kada je Chen uo Hanin glas
kako ga zove.
Chen je rekao: "Ignoriraj je. Idemo dalje."
Tri sekunde kasnije je zvuk, poput udara o gong, odjeknuo kroz
konstrukcijske grede pored njegove glave. Nije bio ba poput ikojeg zvuka
koji je Chen ranije uo. Ipak, bilo je neeg strano poznatog u njemu. Po
drugi puta u nekoliko dana, on je znao da pucaju na njega.
Vie bijesan nego uplaen zbog Hanine izdaje, Chen se okrenuo i uzvratio
vatru, gotovo naslijepo. Karabin mu je bolno odskakao u rukama dok je
izbacivao projektile. Olgin pitolj sijevnu. Tada njih dvoje ponovno potri.
Kada su se zauli pucnji oko njih, oboje su ponovno stali i unuli iza stupa da
uzvrate vatru. Chen je samo nakratko vidio muketire i nije mogao rei je li
nanio tetu nekomu od njih ili nije. Vidio je samu Hanu kako se nakratko
pojavljuje, tamo u rupi, a zatim nestaje s vidika kao da je moda pogoena.
Olga je ponovno trala, a zatim se on okrenuo i pratio je ostavljajui
razdaljinu i uglove i jo stupova izmeu njih i muketira. Iza njih je bilo

povika, ali nije se vie pucalo.

Nastavio je trati, pratei Olgin uzmak. Neko je vrijeme brojao korake
svoga trka pokuavajui procijeniti razdaljinu koju su proli od streljane, a
zatim odustao. Nije imao pojma kamo sada idu. Bio je siguran samo u to da
su sada za njima dvije garniture monih neprijatelja.
Jedina strana koja ih je eljela odrati na ivotu - osim ako nije bio voljan
povjerovati onomu to je berserker rekao, zovui ga po imenu Prinevim
glasom - bili su templari koji su se jo uvijek drali oko baze. Sporadina
grmljavina borbi iz toga smjera svjedoila je uistinu da se baza jo dri, da je
to bilo jedino mjesto na kojem su mogli nai pomo, ali takoer i da bi
pokuaj da dou do nje mogao biti samoubilaki.
Kad su ostavili vie od kilometra izmeu sebe i streljane, Chen i Olga
zaustavili su se zbog kratkog odmora, a zatim nagnali dalje. Chen se brinuo i
brinuo zbog pitanja zato bi ga stroj koji ga je progonio zvao glasom princa
Harivarmana. Nije se mogao dosjetiti nieg to bi se inilo zadovoljavajuim u
smislu objanjenja.
Sve fontane na trgovima kraj kojih su prolazili su jo uvijek radile iako na
trgovima nije bilo ljudi. inilo se da je u cijelome Gradu u upotrebi bilo tek
nekoliko letaa i terenskih vozila, i napast da posude jo jedan bila je
suglasno tome smanjena. Olga i Chen proli su pored nekoliko razbijenih
vozila, a jedno od njih je izgledalo spreno kao da ga je prizemljilo neto vie
od puke nezgode.
Tu i tamo, ljudi su poeli izvirivati kroz svoja vrata i prozore. Neki od civila
izvikivali su pitanja kada su vidjeli da prolaze templari. Olga se pozvala na
njihovo neznanje i savjetovala one koji su postavljali pitanja da ostanu u
zaklonu to je vie mogue. Vodoskoci za pie na trgovima i ulicama jo su
radili, zrak je ostao prikladan za disanje. Zbog nekog razloga berserkeri nisu
pokuavali unititi sav ivot unutar Tvrave.
"On je s njima sklopio pogodbu, eto to je uinio", mrmljala je Olga.
"Obina vraja pogodba, kako bi spasio svoju glavu."
Chen je odbijao povjerovati u to. ak i ako je Princ bio voljan pretvoriti se u
dobarivot, zato bi se berserkeri brinuli oko nagodbe s njim, obinim
razvlatenim izgnanikom?
Ali ako su oni bili ovdje, a bili su, s vojnom prednou, a inilo se da je
imaju, zato nisu masakrirali ljudsku populaciju i istrebljivali ivot iz Tvrave
sve do bakterija u zraku i rasprenim vrtovima uvezene zemlje? To su
berserkeri inili kad god bi imali priliku.

Ipak, ne i ovaj put. Ovaj put je neto bilo drugaije.

Olga je eljela znati neto vie o ovjeku na komunikacijskom ekranu. Zato
je Chen mislio da je prisutnost lica ba tog ovjeka na ekranu tako vana?
"Zato to je taj ovjek jedan od Roquelaureovih muketira, a kada sam ga
prije vidio nije bio." Chen je zastao. inilo da se unutranje svjetlo pojaava.
Bilo je to runo svjetlo. "Ili tada barem nije imao njihovu odoru."
Olga nije odmah imala odgovor. Chen se pitao je li pogled koji mu je
uputila znaio da ona misli da je lud.
Chenje pokuao objasniti. "Ja sam tada mislio da je on jedan od nas, nae
grupe. Ili da je barem simpatizer nae stvari da se oslobodi princa
Harivarmana."
Olga je oigledno odustala od pokuaja da razumije o Segoviji. Ali imala je
miljenje o Princu: "Trebali su tog ovjeka drati pod kljuem. Umjesto toga
dopustili su mu da tri okolo po Tvravi gdje god je elio."
"Znam." Kada ga je Olga pogledala, Chen je pojasnio. "Zapovjednica me
odvela svojim slubenim autom da se sastanem s njim. Mislim da je eljela
vidjeti, pa, jesmo li mi moda u bilo kakvoj vrsti zajednike urote. Nismo,
naravno. Odvela me skroz do periferije da se sastanemo s njim, u
zrakoprazno podruje. To mora da je bilo negdje u blizini vanjske povrine
Tvrave."
Nastavili su hod idui uglavnom u smjeru Templarske baze, ali se nisu urili
da tamo stignu niti su uzimali izravan smjer. Prilino esto su se zaustavljali
radi odmora. "Zato si se ti pridruila templarima, Olga?"
"Da pobjegnem." Nije zvuala nestrpljivo da dade detalje, a Chen nije
inzistirao na njima. Razumio je kako to moe biti.
Ponovno su bili na putu tek nekoliko minuta kada ih je s prozora stana
zazvao jedan civil koji je elio znati kakve su vijesti imali. ovjek im je rekao
da su redovni obavijesni kanali beskorisni zbog neke vrste sofisticiranih
smetnji i da meu ljudima krue na tisue glasina. Oni su ovjeku dali one
informacije koje su mogli i bili su pozvani na obrok. U tom su trenutku i Olga i
Chen otkrili da su vrlo gladni i da su unato njihovim estim stankama zbog
odmora, sati naprezanja i opasnosti uzeli svoj danak u iscrpljenosti.
Osjeajui se poput bjegunaca, njih dvoje su s dobrodolicom doekali priliku
da spavaju u stanu, jedno po jedno sa spremnim odijelima i orujem. Kao i
svi oko njih, oni su jo uvijek disali okolni zrak koji se inio jednako sigurnim i
postojanoga tlaka kao i uvijek.
***

Nekoliko sati kasnije, Olga i Chen bili su ponovno na putu, ovaj put
prolazei kroz podruje grada koje je do sada bilo praktiki nedirnuto
borbama. Ovdje su se naputena vozila doimala netaknutima, ali ne bi imalo
koristi iskuavati sudbinu, nije bilo potrebe za brzinom vozila. Za vrijeme
njihove zadnje stanke, Olga je izrekla nejasan plan da pokuaju zaobii na
drugu stranu baze i da idu tim putem. Ali ona nije imala odgovora na
Chenova pitanja o detaljima. Kad bi razmiljao o tome, shvaao je da oni
zapravo ne znaju kamo idu. Pokuavao je razmiljati o tome to je rjee
mogue.
Na trgu veem od skoro svih koje su proli, naili su na drevni spomenik za
koji je Olga objasnila da je posveen legendarnoj Helen Dardan. Fontane su
plesale u sva etiri ugla trga, a u sreditu je stajala bronana statua Uz.
Helen. Bio je to bronani kip koji je dominirao trgom, sa svojega mjesta povrh
kamenog postolja s mramornim stepenicama. Uzorna Helen, Helen od arita.
Helen Dardan, vladarica i zatitnica Dardanijanaca tijekom vremena kada su
izgradili Tvravu. Helenino vrijeme, kako je Olga objasnila, bilo je stoljeima
prije Sabelova. No svi su to znali.
Ubrzo nakon to su napustili trg s Heleninim spomenikom, stigli su do
neega to je zacijelo bila zabavljaka etvrt. Ovdje je kao i svugdje po Gradu
veina vrata i prozora bila zatvorena, a skoro nijedan lokal nije radio. Jedan
koji je radio imao je sprijeda znak koji je navijetao da se radi o Contract
Rougeu. Snimljena glazba drmala je neustraivo iz relativnog mraka
zasjenjene unutranjosti.
Olga i Chen pogledali su jedno drugo. "Moda ovi ovdje imaju neku
informaciju", nagovijestila je.
Chen je liznuo suhe usne. "Zvui kao dobra ideja. Moemo pitati."
Unutra, u polumranom, romantino osvijetljenom mjestu, isprva se inilo
da uope nema ljudi. Bili su tu samo barmeni, zdepasti, poluinteligentni
usluni roboti ispranjeni od bilo kakvih informacija osim jelovnika. Ovi su se
inili spremnima da poslue muterije, ali ljudi bi lako mogli zamisliti da su
roboti mrko spremni na revolt, slijediti one druge strojeve vani.
Chen predloi: "Sto kae da uzmemo pivo? Ja imam neto novca."
"Ne vidim kako bi to moglo uiniti ita zla."
Krenuli su se smjestiti u kabinu. "Hej, Olga, gle." Optika u prozirnim
zidovima proizvodila je svoje bizarne efekte.
Oboje su skoili na noge s orujem na gotovs. Jedna druga kabina, malo
dalje od njihove, nije bila prazna. Krenuli su kroz prolaz prema njoj.

Jedini gost te druge kabine bila je ena, udubljenih obraza, smee kose i
dobro drea za svoje godine, koje su oigledno bile, kad ju ovjek bolje
pogleda, uznapredovale. Njezine su halje bile znaajno ekstravagantnije od
odjee koju je nosila veina starijih ljudi.
Chen je ponovno spustio svoj karabin. "Zdravo, gospoo. Jeste li u redu?"
Dama se nije doimala kao da je uvelike iznenaena to ih vidi, iako se inilo
da je inae sama u Contract Rougeu. Njezin je osmjeh zasjao na Chena, laka
besprijekornost na brino naminkanom licu. "Dovoljno sam u redu. Vrijeme
je da svrate neke muterije." Glas joj je bio brian i jasan, glas glumice, ali
rijei su povremeno nalijetale jedna na drugu. Dama koja je sjedila s aom
tamne tekuine pred sobom prilino oito nije bila pri svojem prvom piu.
"Sjedite, djeco. Biste li mi se pridruili? Ja sam Greta Thamar."
Ime nije znailo nita ni Olgi ni Chenu. No oni su se pogledali, sjeli i naruili
pivo od robota koji ih je pratio otkako su uli.
Greta Thamar je naruila jo jedno pie. Robot konobar pogledao je u
njezine oi brinim leama i otiao dalje ne potvrujui njezinu narudbu.
Kad je pivo stiglo, skoro odmah, njezino narueno pie nije bilo na
posluavniku s njim. Niti je robot dao objanjenje.
Ostarjela je dama rekla: "Ja pijem vie no to je dobro za moj iscrpljeni
mozak." I nasmijala se. Bio je to sasvim mladenaki smijeh, gotovo bezbrian,
s neim kontradiktornim u sebi. inilo se da je tada po prvi put zamijetila
oruje i svemirska odijela svojih sustolnika. "Vas dvoje ste u slubi, ha?"
"Da, gospoo", rekla je Olga, a tada pokorno upitala: "Je li ovdje u blizini
bilo ikakvih berserkera, gospoo?"
"Bili su oni ovdje. O da. Ali ja ih nisam vidjela." Greta Thamar odsutno je
gledala u daljinu. "uvari mi nisu eljeli vjerovati. Ali ja ne znam nita o tome
to je Sabel radio s berserkerima."
"uvari, gospoo?" Bila je to Olga, iznenaena. Pogledala je Chena. Svi su
znali da su uvari ivjeli prije nekoliko stoljea.
I Sabel, mislio je Chen sputajui svoju kriglu s pivom sa zahvalnim
uzdahom. Je li to trebala biti ala ili to? Sada je bio njegov red da pogleda u
Olgu, ali nije dobio pomo od nje.
"Mi smo mislili nedavno, gospoo", ponudio je. "Jeste li vidjeli nekog
berserkera u blizini danas?" A tada je, nagonski, Chen dodao jo jedno
pitanje: "Znate li gdje je Princ Harivarman, gospoo?"
"Upoznala sam tog ovjeka. Ne mogu rei da sam ba bila toliko
impresionirana. Jednom sam srela Vlastodrca." Chen je imao neku nejasnu
ideju to je to znailo: jo jedno duh-ime iz drevne povijesti.

Olga je, kao da se posavjetovala s nekom proroicom, upitala stariju enu:

"Znate li je li Princ dobarivot?"
Greta Thamar ju je samo pogledala. Savreni joj se osmijeh zaledio na licu.
Olga, pomalo defanzivno, nastavi: "Ako Princ zaista radi s berserkerima,
tada je dobarivot. Ako je on onaj koji je nekako pronaao nain kako da ih
dovede na Tvravu."
Chen se ubaci. "Moda su oni bili ovdje jo od posljednjeg napada prije
mnogo stotina godina."
"Bilo je ovdje", rekla je Greta Thamar. "Georgicus je to naao, negdje tamo
u vanjskim hodnicima. Moda ih jo ima tamo. On je uinio sve stvari koje su
govorili da jest, ali ja sam bila nevina."
Olga je rekla, odgovarajui Chenu. "Nemogue. Uz nain na koji su te sobe
i hodnici pretraene u Sabelovo vrijeme?"
"Ti nisi bila ovdje kad se sve to dogodilo."
Ona je morala priznati istinitost toga. "Pa, nisam. Ali sam morala nauiti
povijest kada sam se pridruila templarima. A ako je Princ uhien, to mora da
je s razlogom."
"O, stvarno? A to je sa mnom? Znai li to da sam i ja kriv?"
Pogledala ga je. "Ja nisam potpuno uvjerena da nisi."
"Ljubav je odgovor", rekla je iznenada Greta Thamar. Bio je to stih iz
pjesme, shvatio je Chen iznenada kad je dama ispod glasa poela pjevati
njezin ostatak.
Bio je spreman za jo jedno pivo, a tu su bila dva, ne, tri robota barmena
koja su prilazila prolazom jedan za drugim. Posao se zacijelo poboljavao.
Optika kabine pokazivala ih je kao tri razliite ivotinje u plesu.
A tada je nakratko jasno spazio pokretne prilike kroz niz otvora u zidovima
kabina, kad su se nalazili jo iza dva zavoja. Sada ih je bilo i vie. To uope
nisu bile ivotinje u plesu ve muketirske odore. Mukarci i ene koji se
kreu s orujem na gotovs. Dok je Chen ponovno zvjerao u njih kroza zidove,
pretvorili su se u propete nimfe i satire.
Chen nije ekao da vidi to e se sljedee dogoditi. Olga, uzbunjena
njegovom reakcijom, bila je odmah iza njega kada je skoio na noge. Stao je
izvikivati upozorenje Greti Thamar, ali nije bilo vremena. Pucnjava ve bijae
zapoela.
Olga je bila bra na svom pitolju nego Chen sa svojim neto nespretnijim
karabinom, a on si je priznao da je ona vjerojatno bila takoer i uinkovitija.
Zapoela je pucnjava i istoga je trena dosegla kreendo. Greta Thamar
sagnula se pod stol viui u strahu.

Zidovi kabine ruknue na Chena zasipajui ga krvareim slikama i

istopljenom plastikom. Ostao je na podu pribijen dolje tekom vatrom.
Pokuao je koristiti svoj karabin, a on ga je iznevjerio. Ostao bez municije,
pretpostavljao je, iako ga je ranije napunio iz rezervnog pakiranja s Olgina
opasaa. Na sreu, veina templarskog malog oruja koristi isto punjenje.
Puui oajniki od jednog pod drugi stol, pod olabavljenim zidovima
kabine, shvatio je da je izgubio Olgu iz vida. Stvari su izgledale vrlo loe.
Uinilo mu se da je uo Hanu kako vie, ali uz tu pucnjavu nije bilo naina da
razazna rijei.
Dopuzao je pod jo jednu kabinu. Vidio je izme kako tre pred njegovim
oima i ostao leati mirno. Tada je puzao dok mu pred oima nisu bila
otvorena vrata. Skoio je i potrao prema vratima, no spotakao se i pao prije
nego je stigao do njih.
Netko je viknuo iza Chena i on se otkotrljao na lea. Muketir, udaljen
samo pet metara, usmjeravao je puku ili ve nekakvo oruje prema njemu.
Uz veliki prasak sruilo se neto to je izgledalo kao jedna cijela strana zida.
Muketir koji je bio na putu da upuca Chena bijae nestao, izbrisan poput
loeg crtea. Dolazilo je neto visoko i metalno, neto to se na tri noge
kretalo i kroza zidove i kroz prostor. Jo jedan muketir iji je pitolj sijevao,
bio je odbaen s puta.
U mahnitom strahu, Chen otpue dalje, skoi na noge i pobjee. Prinev
snimljeni glas grmio je poziv za njim. Oajniki grabei, Chen se probio van
preko kroz dumbus demoliranog vanjskog zida krme. Mogao je uti
muketire, ili nekoga, kako jo viu za njim.
Poznati tronogi oblik bio je blizu iza njega. Pratio je Chena van na ulicu i tu
se obruio na njega.
On se koprcao pokuavajui mu pobjei. Beskorisno. Ponovno je pao. Ono
ga je zatvorilo, nadvilo se nad njega i posegnulo rukom prema njemu. Vidio je
kako otvara unutarnju pregradu na svome torzu da ga ugura unutra i znao je
zato je ba taj bio odabran za taj posao.
- i u posljednjem trenutku, zasljepljujua eksplozija ispred Chena. Vidio je
udovite kako se rui, obezglavljeno, a zatim, po drugi put u isto toliko dana,
vie nije niti vidio niti uo.

Poglavlje 18
Templarski slubeni automobil preao je graciozno preko niskog dvorinog
zida i tada se, sa svojim gravitacijskim pogonom gamalaseriranim u tek neto
vie od grude izotopa egzotinog olova, uruio poput tone otpadnog metala u
jalovo dvorite zgrade u kojoj je neko prebivao Georgicuis Sabel.
Berserker ija je zraka onesposobila slubeni automobil nije se trudio
proganjati ga do njegova potpunog unitenja.
Lescar koji je bio vani pomalo izviajui za svoga gospodara, sumnjiavo je
promatrao vozilo posljednju minutu dok je krivudao uz jednu ulicu i niz drugu,
povremeno poskakujui preko zidova i zgrada kao da je onaj koji je
kontrolirao njegovo kretanje bio nesiguran u vezi svoga odredita. Tada je
berserker koji je lebdio pola kilometra dalje oigledno takoer postao
sumnjiav zbog udnih manevara, pa je pucao. Lescar, s vlastitom
neizbjenom berserkerskom pratnjom odmah za petama, bio je za minutu kod
zida Sabelova starog laboratorija, a preko zida nekoliko trenutaka kasnije.
Palo mu je na pamet da su u tom slubenom automobilu moda neki od
Prinevih prijatelja, a u tom bi sluaju sigurno trebali pomo. Ili, s druge
strane, da je sree, to bi u automobilu mogli biti neki od Prinevih
neprijatelja, a u tom sluaju to bi mogla biti dobra prilika za isto tako
prikladnu akciju.
Lescar je doskoio s one strane zida i pogledao u razbijeno vozilo. inilo se
da se jo niti jedan od njegovih putnika nije micao. Tada se jedna vrata s
neoteene strane vozila polagano otvore i izae niski ovjek u uniformi
muketira premijera Roquelaurea. Polako se uspravio i ostao tamo na tren
omamljeno stajati. Tada se okrenuo prema autu i izvukao starca ija je odora
bila takoer vojna, ali drugaije boje. Prsa stareve tunike bila su skoro u
potpunosti prekrivena mnogostrukim ukrasima, a sada je na jakni odore,
meu vrpcama, bilo krvi. Starac se nije mogao sam drati. Lescaru se inilo
da je jo uvijek disao, ali ne puno vie od toga.
Bezobzirno, niski ovjek pusti staroga da padne. Tada stane prekapati po
unutranjosti onesposobljenog automobila i izae s pitoljem. Zatim je stao
ciljati orujem na kolabiranog starca. Tek tada je napokon - moda je
muketirski satnik i sam bio pomalo oamuen - spazio Lescara koji ga je
promatrao. Satnikove se oi rairie kao da je prepoznao Lescara, iako Lescar
nije znao njega. I stao je mijenjati smjer svojega pitolja prema niskom,
sijedom, nenaoruanom ovjeku.
"Nismo sami", obavijestio ga je Lescar gotovo mirno. Lescara njegov

pratilac nije pratio izravno preko zida, ve je sada hodao preko dvorita na
svojih est nogu, proao kroz vrata i bio skoro iza drugog ovjeka.
Oi niskog satnika skoro su zatreptale: Ne moe me tako prevariti. I
ponovno je poeo nianiti svojim pitoljem.
"Princ e htjeti razgovarati s njim!" rekao je Lescar uurbano svojem
pratiocu. Njegov ga je gospodar ovlastio - premda nevoljno - da moe davati
odreene vrste naredbi strojevima kad god je sam Princ odsutan.
Muketirski asnik jo je oprezno ciljao kad je odostraga stigla metalna ruka
preko njegova desnog ramena i uhvatila ga za zapee.
Lescar je vraajui se sa svojim uhienikom k Prinevu novom stoeru - vili
koja je bila nalik onoj zadnjoj, ali neto vea - naao Princa zabavljenog
elektronikim dijalogom s upravljaem. Znaajna koliina opreme za testiranje
koja je bila sloenija od iega to je princ mogao koristiti kao usamljeni
terenski povjesniar, bila je postavljena u to novo dvorite i ve je bila u
upotrebi.
Harivarman je pogledao gore kad je Lescar uao hodajui iza zatvorenika s
rukom u remeniku. Kada je Princ vidio tko je zatvorenik, tiho je odloio svoje
elektronike alatke i priao, zurei.
"Vozio se u slubenom automobilu", izvijestio je Lescar jezgrovito, "s
velikim maralom Beratonom. No starac je mrtav."
Redovni cijevni vagon zacijelo je jutros manje napuen no to je to
uobiajeno, mislio je Chen. Sigurno je tako jer kako bi inae zakunjao, to
mora da se dogodilo, prostrt ovdje u vlaku na hrpi neega, uljuljan poznatim
geganjem. I, ovoga su jutra njegovi kolege studenti i razliiti ostali putnici oko
njega bili neuobiajeno tihi. Jer ...
Nadolazak potpunog sjeanja koje se s treskom vratilo prouzroi da Chen
brzo otvori oi. Leao je na leima i zaista se vozio u nekakvu vozilu,
odskakujui lagano gore-dolje na improviziranom leaju od neega to je
nalikovalo kuanskim poplunima i dekama. Bio je ak i svezan za ovaj
prijevoz. Od pada ga je uvao jedan povez oko pojasa.
Vozilo je bilo neto novo za Chenovo iskustvo, malo premalo da bi bilo
obini automobil. Uz znaajan napor, Chen ga napokon prepozna kao
prikolicu velikog samohodnog topa. Cijev je bila povuena negdje ispod njega
i on se pitao to bi se dogodilo da je ona iznenada morala biti izvuena.
Bio je noen du ulica grada Tvrave korakom ne hitrijom od brzog hoda.
Zaista, hodajui u tom trenutku nedaleko, Chenu s boka, idui ukorak s

transportom, bila je u kombinezon odjevena ena za ije je lice osjeao da ga

treba prepoznati iako ga nikada do toga trenutka nije vidio u ivo. Na
posljetku je prepoznao nadaleko poznato lice lady Beatrix. Pa, nikad je na slici
nije vidio u kombinezonu.
Zacijelo je bio neto promrmljao jer se biva princeza okrenula prema
njemu. Kada je vidjela da je Chen budan, prila mu je blie s boka. U
meuvremenu, prikolica za top, gotovo veliine automobila, nastavila se
koturati. Koliko je Chen mogao rei, njome nitko nije upravljao.
Lady jednostavno ree: "Vidim da si odluio ponovno biti s nama. Kako se
osjea?"
"U re-du sam." Chen je pokuao sjesti i istog trena osjetio zloudnu
reakciju u nekoliko dijelova svoga tijela. "Sto se dogodilo?"
"Pukovnik Phocion odbio je glavu prilino velikom berserkeru taman kad te
je htio pokupiti i strpati u svoj teretni odjeljak. Ti si bio omamljen ili od udara
ili kad je dosta razliitih komada palo povrh tebe. Ali nismo mogli nai da je
ita ozlijeeno. Mislim da e sada biti u redu."
"Pukovnik Phocion?" Negdje je uo to ime. Da, netko tko je navodno
skupljao teko naoruanje.
"Tako je. Uz pomo ovog sedamdesetipetmilimetarca na kojem se sad
vozi. To je pukovnik Phocion, to ide ispred nas. Kasnije e s njime
razgovarati. Sada emo se radije uputiti da stignemo do drugog dijela grada.
Pucnjava lako dovue berserkere." I lady je paljivo pogledala gore i uokolo.
U tome je trenutku nebo neposredno iznad njih bilo prazno, a s ulica oko njih
nije prijetila opasnost.
kiljei kroz svoja stopala u smjeru u kojem je bio noen, Chen je mogao
vidjeti usamljenu priliku kako hoda oko pola bloka ispred nosaa topa. Prilika
je bila odjevena u neto to je zacijelo bio teki borbeni oklop, ba kao u
pustolovnim priama.
Tada se Chen iznenada sjetio neeg drugog. "Olga. Gdje je Olga?"
Lady ga je pogledala. "Ne poznam nikakvu Olgu. Gdje je bila kad si je
posljednji put vidio?"
"Tamo u krmi. Oh. Au."
"Tada se bojim da joj izgledi moda i nisu odve dobri."
"Oh." Olabavio je povez koji ga je drao i doveo se u sjedei poloaj.
Lady je prila blie i poloila dlan na Chenovu ruku. "Bojim se da se sada
ne moemo okrenuti nazad. I ve smo se dosta odmakli od te krme. Znai, ti
si Chen Shizuoka. Moje je ime Beatrix, ako me ve nisi prepoznao."
U bilo koje drugo vrijeme, Chen bi bio razdragan to je upoznao bivu

Princezu. Sada je samo mogao pitati: "Kamo idemo?"

"Pratimo pukovnika. ini se da on zna to je nakanio."
Chen je ponovno pogledao naprijed na impresivni lik u tekom borbenom
oklopu. Pretpostavljao je da je svatko tko bi to obukao postajao impresivan.
ak i s lea, hodajui lik bio je impozantan. Dijelovi vanjske povrine oklopa
bili su isprugani i zacrnjeni to je govorilo o nedavnim razmjenama s
berserkerima.
Samohodni top na kojem se Chen vozio bio je oigledno programiran da
prati pukovnika niz ulicu, poprilino nalik na golemog robotskog buldoga.
Pukovnik je sada skrenuo iza ugla, a top ga je pratio.
Chen je brzo bacio jedan pogled unazad, a zatim jo jedan. "Neto nas
slijedi - "
Lady Beatrix je takoer pogledala unazad. "To su samo naa robotska
kolica s municijom."
"Ah." Odravala su razdaljinu od otprilike pola bloka.
Lady je malo podigla glas i zazvala. Lik koji je koraao u tekom oklopu
odmah se zaustavio i okrenuo, a zatim dao znak robotskom nosau topa da
ga sustigne.Ovaj je ubrzao, a zatim se zaustavio nadomak njemu.
"Pukovnie Phocion", rekla je lady Beatrix, "Ovo je Chen Shizuoka, to smo
i mislili. Kao to moe i sam vidjeti, budan je."
Rumeno, skoro debeljukasto lice sa sljepoonicama koje su sijedjele,
vidjelo se iza pukovnikova tekog titnika za lice. "elim s tobom razgovarati",
rekao je mrko Chenu. Njegov je glas dolazio iz malog zvunika ispod
prozirnog titnika. "Ali sad se moramo nastaviti kretati." Pogledao je nazad u
zavinuto sivilo neba. Tamo se moglo vidjeti nekoliko berserkera kako se roje,
dobrano iza troje ljudi koji su putovali. "Naa pucnjava ih je istjerala van",
dodao je pukovnik. "Malo je lake boriti se protiv njih tamo blizu vanjske
povrine. Oni nisu ovdje da se mijeaju", dodao je uz kratak cerek.
Koraknuvi naprijed, pukovnik je pokrenuo nosaa topa pokretom ruke.
"Vanjska povrina?" upitao je Chen. Ve se donekle osjeao bolje. Nije ba
bio spreman da skoi s kola i hoda, ali mu se stanje poboljavalo.
"Pukovnik je bio tamo skoro otkako je poeo napad", objasnila je lady
Beatrix. "Ja sam mu se pridruila tek prije sat vremena, kad se vratio u
unutranjost."
"Gospodine, kako se borite protiv njih ako nisu tamo? Mislim - "
"Komunikacije, mladiu", rekao je pukovnik. "Ljudska e flota prije ili
kasnije stii ovamo. Ja sam onesposobljavao komunikacijske kanale. Kada
flota stigne, berserkeri nee nuno biti kadri rei da je stigla."

"Shvaam, gospodine", rekao je Chen.

"Shvaa li? Ima neto to bih ja elio shvatiti, neto to me ini vrlo vraki
znatieljnim u vezi s tobom." On je ponovno stao, zaustavio svoj pratei stroj
i upitao: "Zato je onaj prokleti berserkerski robot trao po cijelom gradu i
urlao tvoje ime? Je li ga Princ zaista poslao za tobom? Ako je tako, zato?"
"Ja znam da ga je stvarno poslao", rekla je lady Beatrix. "Rekla sam ti to. I
isto tako da mi on nije nita htio rei."
"Da, moja gospo," rekao je Phocion, i skoro se naklonio. Tada se zapiljio u
Chena. "Onda?"
"Nemam pojma, gospodine. Gospoo. S Princem sam razgovarao samo
jednom i to kratko. Vrlo kratko. Mislim da mi je vjerovao da ja nemam
nikakve veze s time to je Carica ubijena."
Phocion je jo neko vrijeme piljio u njega, pa zatresao glavom, neto
promrmljao i napokon nastavio hodati. Zatim je skrenuo s ulice i krenuo niz
usku uliicu kroz koju je top jedva mogao proi. Tada se zaustavio i kleknuo
pored velike, ali oigledno teko iskoristive kutije. Odnekud je Phocionova
oklopljena ruka izvadila klju koji je on sada upotrebljavao na kutiji da je
otvori.
"Ne bih ovo vie trebao imati", promrmljao je u vezi kljua. "Naslijee moje
slube ovdje kao zapa. Izgleda da je taman dobro to sam ga zadrao."
Iz kutije s alatom ispod prikolice topa, Phocion izvadi optiki ureaj koji je
utaknuo u komunikacijsku utinicu u pomonoj kutiji. Mala holopoznornica na
ureaju zasvijetli, i trenutak kasnije Prinevo se lice okretno okrene prema
njima - oigledno je bio svjestan da je barem nekakav kontakt uspostavljen.
Njegova je slika bila isprugana umom. Usne su mu se micale, ali nikakav
zvuk nije prolazio.
Phocion opsuje. "Mogu vidjeti otprilke svugdje, osim tamo gdje zaista elim
- Princa i bazu - prokleti berserkeri jo uvijek imaju prilino uinkovitu
komunikacijsku zavjesu oko tih podruja."
"Ako on eli stupiti u vezu s nama, moe narediti da se ona otvori, zar ne?"
lady Beatrix zurila je u sliku svojega mua kao da nije mogla zamisliti to da s
njom uini.
Barem su neke rijei jasno prole. Harivarman, koji je napokon prepoznao
pukovnika, viknuo je pitanje: "Planira li ii u napad na berserkere?"
"Naravno da da."
"Na svoj rizik. Ne mogu ti dati imunitet. Trebam berserkere aktivnima da
me uvaju da me ne uhite. Misli li me uhititi, pukovnie, kada moe?"
Phocion je viknuo nazad. "Doveo sam se u nepriliku, generale. Ali ne moe

se za mene rei da sam dobarivot niti da ih toleriram."

Princ je ponovno govorio. Rijei su bile napola zaguene umom. "... pravi
dokaz, pogledaj u vanjska podruja. Tamo gdje sam ja radio ..." Bilo je jo.
Chenu se uinilo da je uo rije "predaja", ali zasad nije mogao rei kontekst.
um se poveao.
Zatim je sa zaslona nestalo svega osim rie. Pukovnik Phocion ga je
iskljuio. Pogledao je u ostale.
"Vanjska podruja", rekla je lady Beatrix.
Phocion se okrenuo prema njoj. "to ti misli o tome? Trebam li ga sad
upucati ili mu pokuati pomoi?"
"On je jo uvijek moj mu, pukovnie. Ako ga kani pokuati upucati, onda
ti je bolje da pone sada, sa mnom."
"Ne znam kanim li ili ne, nek' ide sve k vragu! Bih li ga trebao ii uhvatiti?
Je li se on nakanio domoi svih nas? Je li rekao berserkerima da ne pucaju na
mene? Nisam tako neto primijetio!"
"Zapravo moda i jest. Pretpostavljam. Oni nas ne gone, iako si ti razorio
jednog od njih."
Phocion uzdahne. Na radiju se zauo teak zvuk. "U redu. Onda u vanjska
podruja. Tamo e, oekujem, barem biti manje berserkera. Bolji izgledi za
nas da nas pokupe ive, ako i kada stigne ljudska flota. Ali ja ne znam gdje je
on radio, a on oekuje od nas da naemo neku vrstu dokaza tamo."
"Znam to", rekao je Chen. "Vidio sam mjesto. Sjeam se koje su brojke
bile, koordinate. Bile su na ekranu u slubenom autu kada smo se dovezli."
"Onda idemo tamo", rekla je lady. "Ja ne znam kakav emo dokaz nai, ali
moemo pokuati."
"Ja se bojim da znam", rekao je Phocion tihim glasom.
Ostali su ga pogledali. On je naglasio. "Bojim se da ih putam unutra."
Phocion je, izrekavi tu primjedbu, bio spreman i objasniti ju. Beatrix je
inzistirala da se, dok on jo govori, nastave kretati prema svojem novom cilju
na vanjskoj povrini.
Pronali su zavojitu uslunu rampu koja je vodila u tom smjeru, dovoljno
iroku da primi teki top. Tapkali su dolje kroz slabo svjetlo, a oruje i kolica
sa streljivom su ih pratili. Pukovnik je rekao: "Prije nekoliko mjeseci bio sam
donekle u loem stanju. Znao sam da u napustiti svoje zapovjednitvo ovdje,
da e me zamoliti da odem. Doe trenutak u ovjekovoj karijeri kad znade da
se nema vie emu nadati. Toka kada shvati da e ostatak sigurno ii
nizbrdo.
U svakom sluaju, ne kanim traiti izgovor, ve elim objasniti. Naravno,

oklijevao sam rei, ali moram rei nekomu. Mogao bih krepati ovdje svakoga
asa i nitko ne bi znao ... Sve se svodi na to da sam prije tri standardna
mjeseca primio mito. Da, u svojstvu zapovjednika baze. Naravno, onda mi
nije ni na pamet pala zamisao o berserkerima. Nisam znao tko su bili ti ljudi s
kojima sam razgovarao. Nisam se sjetio dobarivota ... Ovaj je sektor bio
miran tako dugo - uglavnom, kako sam rekao, ovo nije smjerano da bude
izgovor.
Krijumarenje je ono za to sam mislio da se prodajem. Opskrba odreenih
potreba civila. Gadovi su mi ak dali i rije da templari uope nee biti
umijeani ... i ja sam je prihvatio ... Ne znam tko su oni bili. To vam pokazuje
koliko sam bio duboko na dnu. Kanio sam si, je li, urediti ugodnu mirovinu ...
Uglavnom, prije tri mjeseca bio je jedan period u kojem je netko ili neto
moglo slijetati na vanjsku povrinu Tvrave bez da itko od nas ima pojma o
tome. Koliko ja znam, to su mogli biti berserkeri."
"Ali ako su stigli tek prije nekoliko mjeseci, to znai -" lady Beatrix, mogao
je vidjeti Chen, borila se u agoniji da jasno razmilja. Takoer je mogao
vidjeti to je zacijelo mislila. Ako su sumnje pukovnika Phociona bile ispravne,
to je znailo da su Prineve tvrdnje da je otkrio drevne berserkere skoro
sigurno bile lane.
"Ja mu jo uvijek vjerujem. Ne mogu si pomoi", proaptala je lady na
posljetku.
Na najnioj terasi rampe koja se sputala, koja je jo uvijek bila u
atmosferi, pukovnik ih je doveo do velikog sanduka koji je sadravao
svemirska odijela. Bilo je to mjesto, rekao im je, na koje je sklonio svoju
opremu kada se vratio sa svoje prve vonje na vanjskom dijelu Tvrave.
Odmah iza zrane ustave koja je vodila dolje, ekalo je vozilo koje je tada
koristio. Njih troje, samohodni top i kolica sa streljivom pratili su ih kao i
ranije, proli su kroz zrakoprazne prolaze na putu prema vanjskoj povrini.
Bili su na tri etvrt puta kada je Beatrix koja je vozila brzo zaustavila leta.
Izvijestila je da je vidjela nekoliko tajnovitih prilika u daljini. Izgledali su kao
templar ili templari koji se brzo kreu.
Chen je odmah pomislio na Olgu. Ali, uz pretpostavku da je preivjela
pucnjavu u krmi, kako bi ve mogla biti ovdje, ispred njega?
Pukovniku Phocionu se inilo, a tako je i rekao, da je zapovjednica
Blenheim moda uspjela dovesti neke ljude iz baze da obave neku nepoznatu
misiju u ovim dijelovima. "Oekujem da bi ona to mogla postii. Ja bih
mogao, a ona je pametna cura."

ekali su nekoliko minuta, s ugaenim svjetlima na letau, u skoro potpunoj

tami. Nije bilo znaka od templara, berserkera ili bilo kojih drugih entiteta u
blizini. Oprezno su nastavili.
Lescar, u jednoj sobi u posljednjoj vili - ova je bila velika i sumorna - sluao
je kriom Harivarmana i Lergova dok su poinjali napeti sastanak. Princ je
Lescaru dao druge naredbe koje su ga trebale drati podalje, no kao to je
sluga i sam primijetio u nekoliko prilika u prolosti, postoje zgode kada briga
za dobrobit njegova gospodara od njega zahtijeva da ini stvari ak i protiv
njegove volje.
Lergovu je zasad bilo doputeno da sjedi nevezan. Razgovor je poeo
obavijestivi Princa prilino stoiki da je bio zabrinut za svoju sudbinu.
Svirala je neka dardanijanska glazba iz nekog malog komada elektronske
opreme koja je sad bila posvuda razasuta. Princ Harivarman ju je volio sluati.
Ignorirao je Lergovljeve brige u vezi svoje sudbine i zauzeo jasniji pristup:
"to eli, Lergove?"
"to elim, gospodine? Zadovoljit u se s vrlo malim u ovom trenutku. Da
izaem odavde itav."
Princ je polagano kimnuo. "I sam neto elim, satnie. elim biti car."
(Lescar, koji je potajno sluao, duboko je udahnuo.) "I ne samo to, nego biti
car s nekom sigurnou, a to je neto to e, bojim se, biti teko postii sve
dok je premijer Rouquelaure jo snaga s kojom treba raunati."
"Sve u potpunosti razumljivo, gospodine."
"Drago mi je da je s tobom lako razgovarati, Lergove. A siguran sam da
ima i odreene druge talente. Da uredim stvari onako kako ja elim, mogao
bi mi dobro doi tako povjerljiv ovjek kao to si ti."
Uslijedila je stanka u kojoj je Lergov progutao knedlu. "to e mi Vaa
Visost povjeriti da uinim?" na posljetku je upitao.
"Reci mi, za poetak, nekoliko stvari."
"to elite znati, gospodine?"
Tu se Lescar okrenuo i pogledao oko sebe, muen osjeajem da moda jo
netko prislukuje. Ali oko njega je, koliko je on mogao rei, bila samo kua. I
raspreni komadi elektronike. Naravno, netko bi mogao sluati.
Princ Harivarman govorio je satniku: "Reci mi o premijerovoj umijeanosti u
atentat na Caricu. I kakvu si ulogu ti imao. Neto o tome ve znam."
Lergov je ispriao udnu priu. O njegovu usvajanju, na Salutaiju, identiteta
liberalnog prosvjednika po imenu Segovia i njegovoj ulozi u suradnji sa enom
po imenu Hana Calderon koja je takoer bila zaposlenica tajne policije. Ona je

igrala rolu glavnog provokatora i brinula se da proharivarmanovska protestna

skupina odre demonstracije pred Caricom, i da se njih moe okriviti za
atentat na nju, kao i samog izgnanika.
Harivarman je dao znak upravljau koji je, kao i uvijek, bio pored njega.
Izdao je nekoliko naredbi tihim glasom. Lescar nije mogao uti kakve su, ali je
mogao vidjeti da je satnik Lergov problijedio.
Harivarman je upitao svojega zatvorenika: "Ali, Roquelaure je bio taj koji je
bio iza svega toga?"
"Oh, apsolutno, gospodine."
Princ je rekao, dok je jo jedan berserker ulazio nosei alatke: "Ovdje te se
nee povrijediti. Strojevi e se samo pobrinuti da ostane tamo gdje u te
kasnije moi pronai dok mi budemo - zauzeti."
Lergov je rekao: "Cijenim vau brigu, gospodine." Sjedio je mirno pomalo
drui dok su strojevi poeli variti elini kavez oko njega.
"Nemoj nita misliti o tome", rekao je princ Harivarman. Tada je upitao
satnika: "Zar se ne boji da sam snimao to si mi rekao?"
Satnik je izgledao kao da ne zna da li da to shvati ozbiljno ili ne. "Moda ste
predugo bili u progonstvu, Prine. I sam sam u prolosti inscenirao podosta
snimanja. Neka od njih su bila ak i istinska - moda bih trebao rei prava.
Istinski je rije koja ... no, stvar je u tome da se nitko vie ne plai navodnih
tajnih snimanja niti im ak obraa previe pozornosti. Krivotvoriti ih bez
mogunosti otkrivanja, stvoriti lane slike i glasove je postalo tako lako ...
Gospodine, ako vam ne smeta to pitam, kada me kanite pustiti?"
"Vana poruka za tebe, jedinice-ivota Harivarman." To je, naravno,
upravlja govorio.
Harivarman je ustao. "Pobrini se da se to malo zavarivanje zavri. Posluat
u poruku drugdje."

Poglavlje 19
Povorka je bila mala. Prvo se kretala pod sivkastim unutranjim nebom koje
je dralo arite, a zatim je skrenula dolje u zrakoprazne prostore, gdje na
vidiku nije bilo nikakva neba. Sastojala se od dva ljudska bia, oba odjenuta u
teke borbene oklope, koja su se vozila zajedno u zapovjednikom letau, i
dva berserkerska stroja koja su naizmjence koraala i klizila pored ljudi u
vozilu.
Lescar je sjedio na desnom prednjem sjedalu letaa pored Princa koji je
sjedio za kontrolama. Prvih nekoliko dugih minuta putovanja niti jedan od dva
mukarca nije imao nita za rei.
Kada je Lescar napokon progovorio, glas mu je bio posustao. ak je i u
njegovim uima zvualo poput glasa nekoga tko je spreman odustati, kao da
su mu tijelo i um obamrli. Nije elio tako zvuati. Bila je to stvar ponosa, a
ponekad se inilo da mu je jedino on ostao. "Kamo mi zapravo idemo, Vaa
Visosti? Hoe li biti ikakvog smisla da sada idemo natrag na mjesto gdje ste vrili svoje istraivanje?"
Harivarman je takoer zvuao umorno, iscrpljen od osjeaja. "Sve to ja
sada inim jest da pratim upravljaa. Kae da e me odvesti ravno ljudima
koji su upravo sletjeli. Prema opisu koji je dao za njih, zvui mi kao jo
muketira."
Lescaru se inilo udno da bi se njegov gospodar elio ii izravno suoiti s
jo muketira, no sluga nije smatrao da je na njemu da komentira ita tako
oigledno. Ipak, bilo je drugih stvari ... "Vaa Visosti? Mrsko mi vas je gnjaviti
pitanjima."
"Hajde."
"Nae posljednje prebivalite. Kua ak vea od prethodne ..."
"... iako smo sada samo nas dvojica. Da. to s njom?"
"Zato je, Vaa Visosti, tamo bilo toliko tekih borbenih oklopa spremljenih
u sanduk u podrumu?" Bilo je jo samo nekoliko komada ostalog namjetaja,
a u kui nitko u zadnje vrijeme nije stanovao."
Njegov ga gospodar, lica zamraenog pokretnim sjenama, brzo pogleda.
"To su, oigledno, i na nau sreu, bile stare odaje nekog templarskog
asnika ... to se to pokuava pojaviti na ekranu?"
Mali komunikator na ploi pred njima se zasvijetlio, a trenutak kasnije
predstavljao je lice zapovjednice Anne Blenheim. Nekako, na tren, kanal je
bio osloboen smetnji.
"Harivarmane. Tu si." Zapovjednica je zastala na tren, kao da s

iznenadnom prilikom da govori nije bila sigurna to da kae. "Ima li ikakvog

saznanja to se dogodilo s velikim maralom -?"
"Beraton je mrtav. Satnika Lergova moete pokupiti kada doete tamo."
Princ je saeto odredio lokaciju. "Poalji nekoliko ljudi s alatima. Zavaren je u
neku vrstu kaveza. Mislio sam da e ga to neko vrijeme drati podalje od
nevolja."
Anna Blenheim bila je pripravna rei jo neto, ali razgovor je bio prekinut
opetovanim umovima, jednim za drugim.
"Vaa Visosti, ja prepoznajem ovaj hodnik. Izgleda da idemo na mjesto
vaeg istraivanja."
"I idemo." Princ je zvuao, netipino, fatalistiki mirno. Bili su ve vrlo blizu
tome mjestu, a upravlja ih je teko mogao dovesti na taj put sluajno.
"Vaa stara terenska radionica, Vaa Visosti ..." Tada se Lescar ukrutio.
"Netko je unutra." Unutar plastinog mjehura gorjela su svjetla iako nije bio
napuhan, a stijenke su mlitavo visjele. Kroz njih se mogla vidjeti samotna
prilika kako se kree.
"Mislim da mogu pogoditi tko je to."
Prilika je tada izala iz zaklona da bi stala na njegova vrata, ocrtana
svjetlima iznutra. Takoer je nosila borbeni oklop. Lescar je zakiljio
pokuavajui prepoznati vrstu oklopa, mali ucrtani znak i lice u kacigi. Oklop
nije bio templarski, u to je bio siguran.
Kad je Harivarman polako zaustavio njihovo vozilo na udaljenosti od
otprilike deset metara od zaklona, Lescar je uoio, na maloj udaljenosti s
druge strane zaklona, mali parkirani borbeni brod jednosjed koji je jedva stao
u hodnik. To nije bila letjelica s meuzvjezdanom sposobnou, ali je mogla
mono letjeti na kratkoj udaljenosti.
"Tko bi to mogao biti, Vaa Visosti?"
"Oekujem da to bude premijer Roquelaure."
Lescar nije mogao rei je li njegov gospodar ozbiljan ili ne. Ne rekavi nita
vie, Princ je posegnuo gore i zatvorio i zapeatio svoju kacigu koju bijae
nosio otvorenu. Lescar je tiho slijedio njegov primjer.
Harivarman je tada bio prvi koji je prekinuo radiotiinu. Ponovno je
progovorio, rijeima koje oigledno nisu bile upuene Lescaru kraj njega:
"Stigao si malo ranije nego to sam se bojao da e stii, premijeru. ekati
tvoj dolazak postalo je pomalo naporno."
"Ah." Glas koji je odgovorio bio je dobro poznat u svih Osam Svjetova i
ire, odmah prepoznatljiv. "Hvala. Ja sam, naravno, doao ovamo im sam
prije mogao kada je brod nosa poruka stigao do moje malene eskadrile. Na

sreu, bili smo u poloaju koji se pokazao idealnim za primitak vijesti. Svatko
bi morao biti spreman odgovoriti odmah kad uje za berserkerski napad.
Svatko osim, naravno, dobarivota." Prilika u dovratku nainila je lagan
posprdan naklon.
"A nekad i dobarivot."
"Ah. Moe li onda biti da si shvatio neto od istine?" Lik na dovratku
privremenog zaklona promijenio je svoj poloaj. Sada je stajao na takav nain
da mu je lice postalo djelomino vidljivo kroz titnik kacige. Premijerovi fiziki
zatitni znakovi - Lescar ga je prije vidio, iz daljine - bila je divlja kutrava
kosa koja je ve mnogim desetljeima bila tek dotaknuta razaznatljivim
sjedinama, plemenito isklesan profil i visoka suhonjava graa. Bio je prirodno
elegantan kao to Princ nije bio.
"Mislim da sam do sada shvatio neto od istine", odgovorio je Princ. "Jesi li
onda spreman da ju cijelu saznam?"
Leta je jo lebdio u hodniku s dva mona stroja u svojoj pratnji koja su
odravala malu razdaljinu, svaki s po jedne strane.
Ako je Roquelaure bio i najmanje uzbuen dolaskom svojega neprijatelja u
pratnji berserkera, udesno je uspijevao sakriti tu injenicu. "Da. Trebao bih
rei da je sada dolo vrijeme da sazna cijelu istinu ... ba sam gledao tvoja
iskapanja ovdje, generale. Fascinantno. I oekivao sam da e naii. S
metalnom pratnjom."
"Je li? A ipak si doao bez pratnje da se susretne sa mnom?"
"Da." Lik na dovratku se jo uvijek doimao savreno smirenim. "Vidi,
mnogo ljudi - ukljuujui i veinu Carske garde - moda bi se teko nosilo s
odreenim aspektima istine o kojoj s tobom elim porazgovoriti."
"Mogu to povjerovati."
"Tako sam ostavio svoje vojnike kod dva broda tamo gdje smo sletjeli,
nekoliko kilometara odavde. Imaju oni tamo to raditi da ih dri zaposlenima.
I dive se mojoj skoro ludo smionoj hrabrosti to sam ovamo doao bez
njihove zatite. Zapravo, ono to sam zaista elio bio je ovaj mali razgovor s
tobom nasamo. Lescar je tu s tobom, naravno - kako si, Lescare? - ali on se
ne rauna."
Princ je rekao: "Kad smo kod malih razgovora, upravo sam obavio jedan sa
satnikom Lergovom."
"Dragi moj ovjee. Mislio sam da si rekao da te zanima istina."
"Vjerujem da sam neto istine uo od njega, ovaj put. Templari e ju
takoer uti."
Mogunost da je Lergov neto otkrio ini se da nije utjecala na premijera

vie od prisutnosti berserkera. Roquelaure je samo zatresao glavom u kacigi.

"Ah, istina. Pokuati se s njome nositi, riskantan je posao."
U jo jednoj velikoj zrakopraznoj komori pola kilometra dalje, Chen
Shizuoka promatrao je pukovnika Phociona kako umee jo jednu
komunikacijsku vezu u jo jednu pomonu kutiju. Chenu se putovanje do ove
toke u unutranjosti inilo dugim iako je zapravo trajalo samo nekoliko
minuta.
Samohodni top, ovdje skoro u besteinskom stanju, bio je prilijepljen uz
oblinji zid.
Phocion se esto zaustavljao na putu. Na svakoj je stanici koristio svoj stari
klju zapovjednika baze dobijajui tajni pristup razliitim komunikacijskim
mreama Tvrave. Dok su napredovali, nastavio je tragati za tragovima
berserkera ili drugih ljudi u okolnim podrujima.
Ovaj je put njegov oprez bio nagraen.
Beatrix se primakla blie gledajui s mukarcima kad se slika pojavila.
Pukovnik je uspio pokrenuti udaljeni videosenzor u podruju ispred njih gdje
su preliminarna oitovanja ukazivala da je bilo aktivnosti.
"To je Harry", dahnula je kad se slika smirila. "Harry i, ... ah."
Harivarman je naredio upravljau da poalje svog strojnog kolegu u
izvianje, da provjeri je li Roquelaure uistinu ovamo doao bez strae i sam.
"Potvrdno", odgovorio je upravlja nakon to drugoga stroja nije bilo
nekoliko minuta, dok je pretraivao najblie prostorije i hodnike.
Princ je rekao: "ini se da prilino mirno prihvaa svoj status mojega
zatvorenika, Roquelaure. Jesi li tako siguran da neu rei rije svojim
strojevima da te rastrgaju na komadie?"
"Nisam siguran koju e im rije rei. Jesi li ti siguran u rezultat?"
"Da. Mislim da jesam. Imao sam neko vrijeme da se naviknem na to,
gledajui berserkere izbliza kako rade, imajui njihovu mo pod svojom
komandom. Jesi li ikada pokuao zamisliti, Roquelaure, to bi znailo za
ovjeka da ima berserkerski kontrolni kod u svojim rukama?"
"Oh, pokuao sam to zamisliti, da. Ja i sam uivam u moi, zna. Iako
moda moja mata nije tako plodna kao tvoja, Prine. Svatko bi uostalom
mogao povui odreene zakljuke o tebi. Svatko tko bi vidio kako dolazi
ovamo u pratnji berserkera. A ja pretpostavljam da si preivjele stanovnike
Tvrave drao kao taoce dok nekako ne pronae brod za uzmak."
"ini se da sada mogu raunati na premijera meu svojim taocima."

"Tako se moe initi tebi. Ali u stvarnosti uope nije tako." Premijer je
mirno okrenuo glavu na jednu stranu gledajui ravno u upravljaa. "Tvoji me
berserkeri nee ozlijediti. Jer, vidi, ja uope nisam ovdje. To je puki fantom
to govori s tobom. Pravi, povijesni susret izmeu nas dolazi malo kasnije, za
jedno sat vremena. Tada u te uhvatiti bez tvoje pratnje i ubiti i zaraditi
poklike milijardi ljudi tako to u eliminirati prezrenog glavnog dobarivota. U
meuvremenu, moji e ljudi poraziti berserkere i odvesti ih i tako spasiti
dragocjeno stanovnitvo."
"Shvaam. Nisam sve to spoznao ... no jesam li prvi dio razumio pravilno?
U ovom trenutku ti nisi ovdje?"
"To je tono."
Princ Harivarman je zatresao glavom. "Moje oi i instrumenti uvjeravaju me
da slika donekle sladunjavo zgodnoga atentatora preda mnom nije kreacija
holografije. Objasni mi stoga svoju tvrdnju, molim te."
"Ts ts. Mogli bi te tuiti za to to me zove atentatorom. ini se da sve
svoje male mane projicira na mene... Mislim da e moja prisutnost ovdje,
koju toleriraju strojevi koji su u tvojoj pratnji, biti nevidljiva povijesti - jer
samo u ja preivjeti da ovjeanstvu kaem o ovome razgovoru koji vodimo.
Ovaj povijesni trenutak bit e tono onakav kakav ja kaem da je. Nita vie i
nita manje."
"Oh, zaista?" Harivarman je zvuao samouvjereno kao i uvijek, ali iznenada
i vrlo radoznalo. "A kako to planira postii? Kakav je to blef?"
"Uope nije blef, dragi moj Prine." Roquelaure je nemarno pokazao prema
upravljau. "Koliko su dugo, kae, ovaj tvoj prijatelj ovdje i njegovi pomoni
strojevi, ovdje na Tvravi?"
"Vidio sam dokaze da su ovdje nekoliko stoljea. Bili su ak prekriveni
prainom - "
"Ne. Uope ne. Tu si u krivu. Prainu se moe urediti. Prije su tu nekoliko
mjeseci."
Harivarman se lagano nasmijeio. Podigao je svoj upravljaki ureaj pored
prozora sa svoje strane. "Izveo si neke iznenaujue blefove u svojoj karijeri.
Ali ne i ovaj put. Moe li vidjeti ovo? to bi rekao da je to?"
"Reci mi. elim uti od tebe."
"U redu. Pretpostavimo da ti kaem da ovdje imam upravljaki kod za
berserkere?"
"Ja bih rekao da izrie lanu tvrdnju - kao to si esto inio. Ne samo da si
dobarivot i atentator, nego si i prevarant!"
"Ja mogu demonstrirati tu injenicu."

"Oh, zaista? Moe li? Radujem se to u svjedoiti tome pokuaju - "

Harivarman je pritisnuo palcem svoj ureaj. Istoga je trena progovorio
izmijenjenim, zapovjednim glasom. "Upravljau, zgrabi tog ovjeka. Nemoj ga
ubiti, nego ga dovedi ovamo, blie mome vozilu, a podalje od njegova."
Ako je Lescar ikada uo izravnu zapovijed, onda je ovo bila takva.
Upravlja ju je ignorirao. Visoki metalni lik iz kojeg su jo uvijek visjeli
raspareni krajevi kablova, bio je prilijepljen uza zid otprilike na pola puta
izmeu Harivarmana i premijera. I nije se pomakao niti centimetra.
Princ je opetovano pritiskao svoj ureaj. "Zgrabi ga! Nareujem ti!"
Upravlja je okrenuo jo jednu od svojih lea prema Prinevu vozilu. Ali nije
uinio nita vie.
Roquelaure se poeo smijati kada je Prineva prva naredba bila ignorirana.
Jo uvijek se smijao. Bio je to vrlo samouvjeren i vrlo ruan zvuk.
Princ je polagano spustio ruku s radioureajem jo u njoj. Sjedio je tamo, a
kaciga mu je zasjenjivala lice od Lescarova pogleda. Kada je njegov glas
ponovo stigao u Lescarove slualice, zvuao je tuplje i poraenije nego to ga
je Lescar ikada ranije uo zvuati. "Ali... radilo je. Ja sam ih naao .... Ja sam
otvorio upravljaku jedinicu ..."
Lescar se sagnuo preko svoga sjedala ruku podignutih do vlastita titnika
za lice. Ali to nije prekinulo smijeh njihova neprijatelja niti njegov glas. Oni su
nemilosrdno stizali.
Kad se mogao prestati smijati, premijer je rekao: "Moram li ti objanjavati
to je pravi upravljaki kod? ak i berserkeri mogu biti - pa, ne, za razliku od
ljudi oni ne mogu biti korumpirani. Za razliku od ljudi, oni zauvijek ostaju
vjerni svojem osnovnom porivu. Ali su iskreno, otvoreno, spremni da ih se
kupi."
"Ti si ih onda kupio ... postoji samo jedna vrsta kovanice koju oni
prihvaaju."
"Naravno. Oni sami imaju zgodan izraz za to: jedinice-ivota. Za prilino
velik broj ljudskih jedinica-ivota, odreenih za buduu dostavu, ja sam
zapravo uredio pogodbu kojom je zla strana tvoje naravi na posljetku bila
kadra pobijediti dobro stranu. Kada ja postanem car, mogu imati Torbas ...
To se moe urediti. To ionako nikad nee biti nita drugo do siromaan i
neprofitan svijet."
"Stotinu milijuna ljudi ivi na Torbasu."
"Pih. Blie je dvjesto milijuna. Ali ovdje nema publike, pa se ne mora
truditi pozirati. Povijest e odsada pa nadalje biti slijepa za tvoje rijei i djela,
generale. Dvjesto milijuna jedinica-ivota. Korisni novii. Oh, pada mi na

pamet. Snima li moda moj glas, moju sliku? Hoe li te okrutno razoarati
ako ti reknem da to nije vano?"
"Znam", rekao je Princ polako nakon duge stanke. Njegov je glas bio jedva
vie od apta. "Ne, ne snimam. Ali hoe li mi rei neto? Jo jednu stvar.
Radi mojeg vlastitog konanog znanja."
"Pa, moda. to bi elio znati?"
"Pukovnik Phocion. Je li on -?"
"Je li on znao da su berserkeri to to proputa na Tvravu? Bogovi sveg
svemira, ne. Mora da ih je bilo prilino puno - proao sam pored njihova
lendera tamo. Prilino je vei nego to sam oekivao. Pa, uva od neke vrste
ljudske izdaje, pretpostavljam. Kako je svijet pokvaren, teko ih se za to moe
kriviti."
"Ali Phocion ..."
"Gledaj, Harivarmane. ovjek je znao da je postao korumpiran, ali je mislio
da se radi samo o nekoj jednostavnoj krijumarskoj operaciji da se utae
odreene civilne potrebe - sve to je on morao bilo je stvoriti jednu ili dvije
slijepe toke na vanjskoj obrani na neko vrijeme, a to uope nije teko za
nekoga s njegovim poznavanjem sustava."
"Zato si to uinio, Roquelaure? Ve ima bogatstvo, mo, sve -"
"Uinio sam to jer mi to ini zadovoljstvo. A zato ne bih koristio svijet i ono
to je u njemu da se zadovoljim? Ako svemir ima bilo kakvu veu svrhu od te,
ja je jo moram opaziti . . . a carski e tron sada biti moj, a to e me
zadovoljiti vie nego je veina ljudi kadra i zamisliti. Ali ti to moe zamisliti.
Zato sam i elio tebi rei. Carski tron, prijatelju moj. Imat u ga. Odluio sam
to. Uzet u ga uz berserkersku pomo ako je to jedini nain na koji to mogu
postii."
Prineve se usne pomaknu. Rijei je bilo teko razabrati. Rekao je: "Pa. Ja
sam imao nade ..."
"Da e sam postati sljedei car. Da e se uzdii s berserkerskih lea
obznanivi otkrie upravljakog koda" - hihotanje - "naravno, nakon malo
pravedne upotrebe berserkerskih miia za kanjavanje svojih lokalnih
neprijatelja." Roquelaure je morao zastati da se ponovno nasmije. Zaista je
uivao u tome. "Mora da je to za tebe bio prilian napor, postati dobarivot ...
ali ne, Prine. Ne. Berserkerski tron je moj, ne tvoj."
inilo se kao da je divovska ruka udarila o naslon Lescarova sjedala. Princ,
koji je jo uvijek mogao djelovati dovoljno brzo da ga iznenadi, ispalio je leta
s maksimalnim ubrzanjem. Hodnik ispred njih skoio je na Lescara. Zaklon na
ijim je vratima bio Roquelaure, koji je bio s jedne strane, ve je bio pometen

s vidika.
Ali pokuaj je bio prespor da se izbjegne upravljaevo oruje. Lescar, kojeg
je spasio njegov teki oklop, osjetio je i vidio kako se vozilo u sudaru kida i u
eksploziji rastvara oko njega. Njegovo tijelo u oklopu odskoi. Velika greda
Tvrave, izloeni krupni graevni element, doleti na njega. Udar je bio
indirektan i Lescar ga proe uglavnom neozlijeen.
Isprva je Princ bio prilika u svemirskom odijelu koja se prevrtala pored
njega. Tada je Princ zgrabio njegovu ruku pomaui mu da doe sebi,
cimajui ga. I jo jednom oko njih nastade bljesak teke artiljerije ...
Kada je vidjela na ekranu kako vozilo njezina mua juri naprijed, Beatrix je
pokuala izjuriti sa svoje pozicije gdje je bila u relativnoj sigurnosti, da uini
to moe da mu pomogne, da barem bude s njim. ula je udar berserkerskog
pucnja kako odzvanja niz oblinji vanjski hodnik. Prizor koji je promatrala iz
udaljenosti nije mogao biti, mislila je, udaljen vie od jednoga kilometra.
Gotovo je bila dosegla vrata kada su prilike u tekim oklopima, templarskim
oklopima, iskoile iz hodnika da je zadre. Visoki ju je ovjek zgrabio objema
rukama, a zatim uinio otru gestu koju bi razumio svaki veteran svemirskog
ratovanja, razjareno joj zapovijedajui radioutnju.
Tada je zaprepatenost lady Beatrix prola. Gledajui u titnik za lice
ovjeka koji ju je zadrao, ona je prepoznala kamene crte lica Vrhovnog
generala Templarskoga reda.

Poglavlje 20
Kada su teko oklopljena tijela Harivarmana i Lescara odletjela u kovitlacu
od olupine njihova letaa, oni su se nali izvan direktnog vidnog polja
upravljaa, i on se suzdrao od daljnje pucnjave.
Takoer, upravlja nije pokuao niti progoniti ovjeka koji je tvrdio da
upravlja njime i ije je naredbe faktiki pratio danima. Koliko je Beatrix mogla
rei gledajui mali ekran, berserker sada nije smjerao nita drugo doli
promatrati premijera.
Premijer Roquelaure koji se znalaki odgurnuo s dovratka plastine
radionice, krenuo je kroz nisku gravitaciju prema svojem malom borbenom
brodu. Bacivi pogled preko ramena vidio je upravljaa kako ga polako prati i
rekao mu: "Vidim da razumije. Nije vano hoe li se on trenutno izvui. Ako
si on sada sam nekako ne oduzme ivot, ja u mu ga uskoro oduzeti."
Radioapat berserkerova odgovora koji su prenijeli senzori u prostoriji iz
koje je govorio doli su tanano do uiju ljudi koji su promatrali u komori pola
kilometra dalje. "U pravu si da to nije vano. Ja u ga uskoro ubiti."
ovjek koji je sada bio sam s upravljaem zastane. Trebalo mu je nekoliko
dugih neuurbanih sekundi da otpluta posljednjih nekoliko metara do svojega
lovca. "Ne. Ne. Vidim da ipak ne razumije. Moe ubiti koliko hoe jedinicaivota na Tvravi samo da ih ostavi nekoliko da posvjedoe o mojem
junakom spaavanju - sve kako smo raspravili. Ali u sluaju loivota
Harivarmana, bit e bolje da ti ne bude taj koji ga ubija. Ja elim zadrati
njegovu smrt za sebe. To e me uiniti neto kao herojem. Ako se kasnije
ispostavi da ga je ubio berserker, to moe baciti sumnju na moju priu. Moe
ak prerasti u to da ga se naini muenikom u oima mnogih loivot jedinica.
Zna li to je muenik? Mi to ne elimo."
U mranoj komori petsto metara dalje Beatrixine oi susretoe se s oima
VG-a. Polako, s gestom upozorenja, on je pusti. Jo gesti bijae izmijenjeno
izmeu njega i Beatrixinih pratitelja. Radei u skoro potpunoj tiini iako
veinom u potpunoj tami, Phocion se ponovno ubacivao u komunikacijski
kanal. Ovaj put na razraeniji nain, pravei mnogostruke veze iju svrhu
Beatrix nije odmah mogla shvatiti. Ljudi u templarskim oklopima, s jo
elektronske opreme u rukama, pomagali su mu.
Drugi su oklopljeni templari, uz bolni napor da budu brzi i tihi u isto
vrijeme, otkvaivali teki top pukovnika Phociona i okretali ga prema
susjednom hodniku.

"Mi?" upitao je upravlja.

"Ti i ja. Govorio sam o naem zajednikom interesu." Premijerov siuni lik
na malenom ekranu sada je konano stigao do otvorenih vrata njegova lovca.
Roquelaure se tu zaustavio, leerno, naizgled miran, s jednom rukom na
vratima prije no to e ui u brod.
Upravlja je dolebdio - jednako leerno - za njim, i sada se bio udaljen ne
vie od tri ili etiri metra. Drugi se berserkerski stroj jo ne bijae vratio.
Oigledno je bio naao nekakav drugi posao da ga okupira.
Koliko je jo berserkera tu bilo, pitala se Beatrix, koji su se jo unjali po
unutranjosti Tvrave drei bazu u obruu? Nekoliko ih je bilo uniteno.
Moda ih je ostalo etrdeset. ak i da se puca na upravljaa i uniti ga, nije
bilo ba vjerojatno da e oni svi jednostavno umrijeti. Ne. Berserkeri nisu
radili na taj nain ...
Mali berserker na ekranu pitao je premijera: "Koliko daleko smatra da se
nai zajedniki interesi ire?"
"Na razumnu razdaljinu ... Nemoj mi rei da se predomilja glede naeg
dogovora. Ako sada s njime ne nastavi, sve to si dosada uinio nee imati
smisla s tvoje toke gledita. Do sada si mi pomagao, ali ja nisam pomagao
tebi. Nisi izvukao bitne koristi."
"Moji se prorauni o temi naega sporazuma nisu promijenili niti najmanje."
"Dobro." Roquelaure okrene glavu, spreman ui u brod.
"A ti si mi pomogao. Sada kada je loivot jedinica Harivarman uinkovito
udaljena od eksperimenta, veina mojih neposrednih ciljeva je postignuta."
Roquelareova glava se okrene. "Ali do sada si ubio vrlo malo. Tvoji
dugoroni ciljevi, sve jedinice-ivota -"
"Dvije stavke su ostale."
"Oprosti to se mijeam." Premijer je slabo uzdahnuo. Ironije, naravno,
bijae nestalo. "Sav ivot na planetu Torbas bit e tvoj, s vremenom, kao to
sam i obeao."
"Sav e ivot svagdje biti moj, s vremenom." Rijei su bile izgovorene
mehanikom sigurnou. inilo se da beskonano vise u prostoru svuda du
zrakopraznih drevnih dardanijanskih hodnika.
Roquelaure duboko udahne. "Bez sumnje. Tada, koje su dvije stavke za
koje si rekao da preostaju? Upozoravam te, ugrozit e moju sposobnost da ti
pomognem ako ovdje uini ita to remeti moj pristup -"
"Ti si mi ve dao skoro svu pomo koju sam proraunao da u od tebe
dobiti."
Po prvi put stav malog oklopljenog lika izgledao je drugaiji od leernog.

"Ja sam ti prisegao svoju buduu pomo za koju smo se sloili da u je dati
kada meni bude bilo zgodno. Ali do sada ti ja nisam dao skoro nikakvu -"
Upravlja ga je ponovno prekinuo: "Ponavljam, dao si mi skoro sve to sam
ja oekivao primiti. Prva stavka ovdje koju jo elim je unitenje svega ivota
unutar Tvrave. Druga je informacija. Veinu informacija za kojima sam
tragao ovdje sam dobio, ali nekoliko podataka ostaje. Da bih ih dobio,
namjeravam promatrati tvoju reakciju kada sazna istinu."
Ovaj je put Roquelaure utio due vremena prije no to je progovorio. "Ako
se eli pogoditi za jo -"
"Vrijeme za pogodbe je prolo. Sada u tebi otkriti istinu da mogu
promatrati tvoju reakciju na nju. Jedinica-ivota Harivarman je raunao s
pogrekom tijekom svojeg odnosa sa mnom. Ipak, bio je blie istini nego to
si ti shvatio. Ovdje je zaista tekao vrlo vaan eksperiment koji se ticao
sredstava kojima se moe kontrolirati vrlo opasnog protivnika i moda ga
uiniti potpuno bezopasnim i neuinkovitim ni s im vie od odailjanja
informacija. Upravljaki kod, kako ste ga nazvali. Ja sam uspio uvjeriti
jedinicu-ivota Harivarmana da je on proveo takav eksperiment nada mnom."
"Znam to. Sve prema naem sporazumu. Ja -"
"Kao to sam tebe uvjerio da se uspjeno pogaa sa mnom."
Uslijedila je tiina. inilo se da premijer Roquelaure na tu izjavu uope
nema odgovora.
"Istina", rekao je upravlja, "je da sam ja onaj koji obavlja eksperiment. Ti
si, kao i jedinica-ivota Harivarman, predmet. Od poetka sam ja testirao tebe
i tvoje sudruge jedinice-ivota. Mi, koje vi zovete berserkeri, dugo smo tragali
za upravljakim kodom jedinica-ivota koje sebe zovu ovjeanstvo, a osobito
za one istaknutije voe meu njima. Bila je to veoma teka potraga, i ja
moram raunati da su rezultati zasada jo uvijek nesigurni. Dvojbeno je
postoji li ikakav savreno pouzdan kod i moe li ga se komponirati za
upravljanje jedinicama takove sloenosti.
Ipak, mnogo informacija od velike vanosti je dobiveno. to ljudska
jedinica-ivota trai, a da ja mogu ponuditi? S vrlo velikim stupnjem
vjerojatnosti, ona trai mo nad drugim jedinicama-ivota ljudskoga tipa.
Takoer, motiv zvan osveta mora biti klasificiran meu najmonijim motivima.
Takoer i pohlepa, nagnue prema bogatstvu koje se mjeri vaim sustavom
financija. Koristei pravilne kodove informacija, uspio sam vas kontrolirati
obojicu.
Ti si, jedinice-ivota Roquelaure, bio vrlo vrijedan objekt istraivanja."
Premijer se nalazio na samo sekundu ili dvije od toga da se brzo ubaci u

svoj lovac i zalupi vrata za sobom. Ali se nije pomaknuo. Neto je proaptao.
Beatrix nije mogla razluiti to. Moda je berserker uo i pohranio kao
informaciju za budue prouavanje.
Oko nje, u sobi iz koje je promatrala, grozniavo razmjetanje opreme se
nastavljalo, jo uvijek u napetom naporu da se odri tiina. Zveket alata ili
oruja ili vuenje nogu bi moglo proputovati kroz materijal zrakopraznih
vanjskih hodnika Tvrave i uzbuniti otre osjete berserkera na njihovu
prisutnost. Ona je udjela da zgrabi Vrhovnog generala i natjera ga da joj
kae to se dogaa - ali sada ga se nije usudila ometati.
Ljudi koji su se trudili oko topa i komunikacijske opreme nisu izgledali kao
da im treba njezina pomo. Ovo je u ovome trenutku moj posao, mislila je.
Gledati u ekran. Ja sam svjedok.
Upravlja je nastavio: "Moja je svrha od poetka ovoga eksperimenta, od
prve neizravne pogodbe izmeu tvojih izaslanika i mene, bila izmjeriti koja
iskuenja moi mogu najbolje sluiti kao upravljaki kod za loivot. Da se
dobije takova informacija, rtvovanje nekoliko strojeva i tolerancija nastavka
mnogih ivota bila je vrlo isplativa. Sada elim promatrati tvoje reakcije na
ovu informaciju. Pokai mi svoju reakciju."
Roquelaure nije niti govorio niti se kretao, i nakon jednog trena, berserker
je ponovno progovorio: "Vrlo je vjerojatno da si ti konana potpuno svjesna
ljudska rtva - da e preostale jedinice-ivota ovdje na Tvravi biti ipak bez
objanjenja situacije kada ih ja unitim. A ja sam ve promatrao pravu
reakciju jedinice imenovane princ Harivarman."
Napokon je premijer pronaao rijei. "Upravljaki kod. Shvaam. U redu,
moda si ti igrao takvu vrstu igre. Ako je tako, ti si pobijedio. Ali nema razloga
zato mi sada ne bismo zakljuili pogodbu. Sada kada si prouio nae
reakcije. A ja bih jo uvijek mogao provesti - "
Berserker oito bijae dosta uo od svojeg posljednjeg predmeta
istraivanja. Ekran se jarko zasvijetli, gotovo zasljepljujue, Beatrix u lice.
Istoga trena svjetlo bljesnu u hodniku, skaui s daljine da okupa maloas
postavljeni teki top. Istoga trena komunikacijski se kanal utia.
Ali mali se ekran skoro odmah raisti da bi pokazao berserkera kako se
brzo okree. Konano je, u bljesku vlastitoga oruja, osjetio prisutnost
promatraa u hodniku.
Okrenuo se s otvorenim otvorima za oruje, taman na vrijeme da primi
puni naboj topa pukovnika Phociona u prednju povrinu gornjeg dijela svoga
tijela. Kada se mali ekran ponovno raistio, nije se moglo vidjeti nita osim
dijelova berserkera.

Ljudi oko komunikacijske veze bili su baeni u frenetinu aktivnost, ali jo

ne onu slavljeniku. Sada se konano radiotiina mogla prekinuti. "Donesite
opet ovamo top! Oni bi mogli doi ovuda. Ne elimo zakriti hodnik."
Oni? pomislila je Beatrix. VG ju je ponovno primio za ruku, ovaj put lakim
zahvatom. Njegov joj je glas doao jasno preko standardnog kanala. "Mi smo
radili s Princem ve nekoliko dana, jo otkako sam ja doao ovamo. Detalje
u ti rei kasnije. Upravo smo duplicirali jedan od upravljaevih signala
njegovim trupama - nadamo se - i odaslali ga sa stotinu mjesta unutar
Tvrave. Ako sve poe dobro, oni e krenuti prema lenderu, i - hodite
ovamo!" Ovo posljednje bilo je upueno njegovim trupama koje su opet bile u
frenetinoj guvi. Ovaj put da ponovno okrenu top i dovuku ga u njihovu
prostoriju.
Oko topa se natisnulo desetak ljudi, zguravi se uza zidove pokraj i iza
njega.
Tada se ekanje nastavilo. Zatim, na znak templara koji se nalazio kod
komunikatora, radiotiina bila je ponovno uspostavljena.
Tada je Beatrix, na svoje golemo olakanje, bila smetena ulaskom svoga
mua. Lescarov lik bio je pored njega. ak je i u tami ona mogla na prvi
pogled biti sigurna da je to Princ. Poznavala je ona njegove pokrete, njegovu
veliinu, njegov ... nekoliko minuta nije se posebno brinula za ono to se
moda odvijalo vani.
Princ i VG izmijenie vrsti stisak ruke. Tada su opet svi bili tihi. ekali su.
Bea je mogla osjetiti kako oklopljena ruka njezina mua poiva na njezinu
ramenu u odijelu.
Napokon je izvana stigao slab zvuk, zvuk udara koji je u vakuumu bio jedva
ujan prilikom svojega prolaska kroz grede, dovratak, pod, izme i kosti. A
samo nekoliko sekundi kasnije poeo je masivan, ali skoro neujan prolaz
kroz vanjski hodnik. Bila je to parada golemih strojeva koji su klizili kroz skoro
besteinsko stanje u tami. Moglo ih se uti samo zbog povremenog kontakta s
konstrukcijom Tvrave.
Napokon je parada prola. Pukovnik Phocion ponovno se okrenuo svojoj
videoopremi na daljinu i povukao signal iz odgovarajuih senzora.
etrnaestoro ljudi skutrenih u tiini moglo je gledati priblino etrdeset
berserkera kako ulaze u svoj lender i ukrcavaju se, pa tiho otklizavaju u
svemir.
"Vanjska obrana Tvrave je u potpunosti vaa, zapovjednice", rekao je
Phocionov glas. Lice Anne Blenheim koje je davalo potvrdni znak pojavilo se
kratko na malenom ekranu.

Ledi Beatrix ula je kako Vrhovni general izdaje naredbe topnikim

asnicima na svoja dva broda.
A tada se no svemira izvan Tvrave zasvijetlila titanskim bljescima i
vatrama. Nekoliko sekundi kasnije, ponovno je stigao zvuk. Valni udar
rasprenih estica udario je vanjsku povrinu Tvrave dovoljno jako da
pobudi zagluujuu rezonanciju u kamenu i metalu aljui grmljavinu u
kovitlac i kruljenju prema udaljenoj unutranjosti.
Princ je to prvi oblikovao u rijei: "Jesmo ih. Jesmo ih. Jesmo ih. Mislim da
ih jesmo do zadnjeg prokletnika."

Epilog
Na Monumentalnom trgu sada su bila dva bronana spomenika. Onaj
Uzorne Helen bio je tu, naravno, kao i kroz mnogo stoljea, oslikavajui lijepu
enu u dardanijanskoj odjei nalik na togu, s dijademom u njezinoj kosi. No
sada, suelice Helen, s jednakoga postolja, pruajui ruku prema njoj kao da
joj nudi drugarstvo i podrku, bila je metalna inaica pokojnog premijera
Roquelaurea koji je prije godinu dana proglaen muenikom zbog svojeg
posljednjeg junakog spaavanja Tvrave.
Premijerov je kip jednom nogom stajao na berserkeru, napola zgnjeenom,
ali jo uvijek pakosnom. Bilo je i kritiara statue koji su govorili da izgleda kao
da stoji na fotelji.
Novi je spomenik bio otkriven prije nekoliko mjeseci, ali slubena se
komemoracija na trgu trebala odrati danas, a sam joj je Car dolazio
predsjedati. Nekoliko tisua ljudi, ukljuujui i nekoliko prijatelja i znanaca
ekalo je na priliku da ga pozdravi.
Dvoje aktivnih templara, koji su takoer bili i mu i ena, bilo je izuzeto od
svojih redovnih dunosti za tu priliku i u tom su trenutku stajali na jednoj
strani trga. Danas je to bila manje prestina strana, zadovoljna time da bude
izgubljena i ignorirana sred nervozne guve relativno minornih uglednika.
Olga se na glas pitala koliko se Careva pojava mogla izmijeniti otkako su ga
zadnji puta vidjeli. Chen, koji je u braku bio ve skoro godinu dana, uope
nije obraao previe pozornosti na svoju enu. Politiar koji se nedaleko
nalazio iskuavao je zvuk napisanog govora mrmljajui ga sebi u bradu. Chen
koji je imao dobar sluh za glasove, mogao je razumjeti:
"Kako udno, kako prikladno, kako ljupko da su ova dva ovjeka, koji su bili
ljuti neprijatelji tijekom veine svojih ivota, odloili svoja neslaganja na
stranu da spase Tvravu i ivot na njoj."
"Da, sasvim prikladno, rekao bih ja, kako je to sve ispalo." Ovaj mu je
potonji glas bio poznat. Chen se okrenuo i vidio pukovnika Phociona, neto
debljeg, odjevena u mondenu umirovljeniku civilnu odjeu. "Prolo je puno
vremena. Kako se vas dvoje slaete, djeco?"
Na udaljenoj strani trga, zapovjednica Anne Blenheim upravo je izlazila iz
svojega slubenog automobila da pozdravi Vrhovnog generala koji ve bijae
stigao. Tada oboje templarskih asnika nestade u vrevi svojih kolega
uglednika okupljenih oko montanog govornikog postolja.
Zaula se zagluna najava preko zvunika koja je odjeknula trgom: "Brod

koji dovodi Caricu i Cara je pristao."

Slubena je pria bila, naravno, da je princ Harivarman od samog poetka,

od trenutka kada je otkrio upravljaa, znao da su berserkeri namjerili izvesti
lukavi trik na stanovnicima Tvrave zbog neke vrste testa. On je istoga trena
posumnjao da neto nije onako kako se inilo, i plesao je kako je neprijatelj
svirao da sazna to, i to budui da je znao da e, ako tako ne postupi, odmah
biti uniten sav ivot na Tvravi.
Chen je osobno vrlo sumnjao da je slubena pria bila u potpunosti istinita.
Ipak, vjerojatno nije bila tako daleko od istine, kako inae znaju biti slubene
prie. A, na posljetku, netko mora biti Car i Carica, a stvari su mogle ispasti
puno gore.

Ali, kao to je sam Car slubeno priznao, zbog toga to je Anne Blenheim
spomenula uinkoviti upravljaki kod tijekom njihova sastanka pred oima
berserkera, u njemu se pokrenuo drugi bljesak uvida. On je poslao berserkera
da potrai Chena Shizuoku da si pokua osigurati dokaz. Ali naravno, bez
junake rtve pokojnog premijera Pokojni je premijer imao milijune politikih sljedbenika koji su jo uvijek bili
ivi, i njih je bilo neophodno primiriti.
Jo je netko prilazio Olgi, Chenu i pukovniku Phocionu. Niski sijedi ovjek,
jednostavno odjeven, ali glave uglednika diljem cijeloga trga okretale su se u
njegovu smjeru. Iako je i dalje pokuavao, Lescaru vie nije polazilo za rukom
da bude neprimjetan.
Uznemiren pred oima javnosti, rekao je Chenu, Olgi i umirovljenom
pukovniku Phocionu: "Car Harivarman volio bi vidjeti nekoliko starih drugova
nasamo. Na nekoliko minuta."

Zapovjednica Anne Blenheim mogla je odmah nakon poraza berserkera

pokazati dokaze koji su potvrivali Prinevu priu: nalog Savjeta za uhienje
generala Harivarmana, s njezinom i Harivarmanovom porukom koju su, svaki,
za sebe, napisali na svojemu tihom, tajnom sastanku u onim ranim
dragocjenim minutama kada niti jedan berserker nije gledao. Ona je u tim
trenucima odluila vjerovati Princu i otada su njih dvoje radili zajedno koliko
je god to bilo mogue.
Preivjeli su dapae sada suraivali, odajui poast pokojnomu premijeru iz
politikih razloga, da umire njegove brojne sljedbenike.

"Moram priznati da je upravlja uinio sve da me prevari, ak do te mjere

da je sebe i svoje strojeve posuo prainom. "

Princ je u stvari rano posumnjao da je neto s tom konkretnom skupinom

berserkera daleko od toga da bude u redu.

Takoer se pitao zato upravlja nije uspio aktivirati svih svojih etrdeset i
sedam jedinica istog trena kada je imao priliku u onom prvom navodnom
trenutku savrene slobode kada je isprva krenuo da napadne njega i Lescara.
Ponuda moi, iako iluzorna, pokazala se gotovo neodoljivom.
Ali nije u bilo potpunosti tako.

VG, kojeg je uzbunilo upozorenje s broda nosaa poruka koji se uspio

izvui, smjesta je stigao na Tvravu s onoliko brodova koliko je imao pri sebi.
Mogao je sletjeti neprimijeen i nenapadnut zahvaljujui pukovniku Phocionu
koji je omeo komunikacije. Sam je uspio upotrijebiti komunikacijski sustav - a
tko ga, napokon, poznaje bolje od samog Vrhovnog generala? - da u
kodiranim porukama razgovara sa zapovjednicom Blenheim koja je bila u
bazi, i od nje uje za igru u kojoj je ona pokuavala pobijediti s
Harivarmanom.

Predstavnici cijeloga Savjeta sa svih Osam Svjetova i s ostalih ljudskih

svjetova bili su sada u Tvravi, sudjelujui u ovoj sveanosti godinu dana
kasnije. Bit e puno govora.
Ali oni nisu mogli poeti dok Car i Carica ne budu spremni. A Car i Carica
uzeli su prvo vremena da porazgovaraju sa svojim starim prijateljima.
Tada je Harivarman I., s caricom Beatrix kraj sebe, krenuo izrei svoj
govor.
Chen ga je sa svojom mladom enom pored sebe slijedio i promatrao iz
daljine.
Olga je gledala u noviji od dva spomenika. "Meni se ba ne ini da slii na
fotelju", rekla je.

Iain M. Banks
IGRA IGARA
Iain (M.) Banks, roden 1954, privukao je pozornost publike i izazvao kontroverze kod
kritike ve svojim prvim romanom, The Wasp Factory, objavljenim 1984. Pravu je slavu
meutim doivio tek s prvim romanom iz serijala o Kulturi, Sjeti se Flebasa, objavljenim
tri godine kasnije. Igra igara drugi je roman iz istog univerzuma, koji je u
meuvremenu dobio jo est romana, nekoliko web-stranica, slubeno objanjenje
principa po kojima funkcionira, i nepreglednu masu sljedbenika.
Danas, Iain (koji se s inicijalom M. potpisuje na svoja znanstveno--fantasticna djela,
dok ne-anrovsku knjievnost potpisuje "bez M") Banks smatra se jednim od
najplodnijih britanskih pisaca srednje generacije, ije se svako novo djelo oekuje s
nestrpljenjem.

Naslov originala: Player of the Games

Prevoditeljica: Milena Benini

1. Plato Kulture
Ovo je pria o ovjeku koji je otiao daleko, na dugo vremena, samo zato
da odigra jednu igru. Taj ovjek je igra igara po imenu "Gurgeh". Pria
poinje bitkom koja nije bitka, i zavrava igrom koja nije igra.
A ja? O sebi u vam ispriati kasnije.
Evo kako poinje pria.
Praina se dizala sa svakim korakom. epao je preko pustinje, slijedei u
odijelo umotanu figuru ispred sebe. Pitolj je utio u njegovim rukama. Mora
da su ve blizu: zvuk udaljenih valova udarao ga je kroz uvuno polje njegova
ljema. Pribliavali su se visokoj dini, s koje bi trebali vidjeti obalu. Nekako je
preivio; nije to oekivao.
Vani je bilo sjajno i vrue i suho, ali on je u odijelu bio zatien od sunca i
vrelog zraka, zaogrnut udobnou i hladom. Jedan rub vizira na ljemu bio je
mraan, tamo gdje ga je udarilo, a desna mu se noga svijala nespretno,
takoer oteena, tjerajui ga da epa, ali izuzevi to, imao je sree.
Posljednji su ih put napali prije dobrog kilometra, a sad su ve skoro izali iz
dometa.
Skupina projektila prela je preko najblieg grebena u svjetlucavom luku.
Prekasno ih je vidio zbog oteenog vizira. Pomislilo je da su projektili ve
zapucali, ali bilo je to samo sunano svjetlo koje se odbijalo od njihovih vitkih
tijela. Skupina je poniknula i okrenula se zajedno, kao jato ptica.
Kad doista jesu zapucali, to se vidjelo po pulsirajuim crvenim svjetlima.
Podigao je svoj pitolj da uzvrati vatru; ostali lanovi skupine ve su poeli
pucati. Neki su se bacili na pranjavo tlo pustinje, ostali se spustili na jedno
koljeno. Samo je on stajao.
Projektili su opet zavijugali, okrenuvi se zajedno a zatim se ratrkavi u
razliitim smjerovima. Praina mu se uzdizala oko nogu sa svakim bliskim
pogotkom. Pokuao je gaati u pojedine strojeve, ali kretali su se
iznenaujue brzo, a pitolj u njegovim rukama djelovao je krupno i
nezgrapno. Odijelo mu se oglasilo preko udaljene buke pucnjave i povika
drugih ljudi; svjetla su zapalucala u nutrini njegova ljema, izvjetavajui o
teti. Odijelo se zatreslo i desna mu je noga odjednom otupjela.
"Probudi se, Gurgeh!" nasmijala se Yay kraj njega. Okrenula se na jednom
koljenu kad su dva mala projektila odjednom skrenula prema njihovom dijelu
grupe, osjeajui da je tamo najslabija. Gurgeh je vidio kako strojevi

nadolaze, ali pitolj mu se nekontrolirano ljuljao u rukama, i inilo se da

stalno gaa mjesto s kojeg su projektili ve nestali. Dva stroja jurnula su
prema prostoru izmeu njega i Yay. Jedan projektil jednom je bljesnuo i
rasprsnuo se; Yay je oduevljeno povikala. Drugi se projektil okrenuo izmeu
njih; pokuala ga je udariti nogom. Gurgeh se nespretno okrenuo da zapuca,
sluajno svojom vatrom obuhvativi i Yayino odijelo. uo ju je kako je
povikala a zatim opsovala. Zateturala je, ali i okrenula pitolj; fontane pijeska
podigle su se oko drugog projektila dok se opet okretao prema njima,
crvenim svjetlima osvjetljavajui njegovo odijelo i ispunjavajui mu vizir
tamom. Ostao je bez osjetila od vrata prema dolje i stropotao se na tlo. Sve
se zacrnilo i utihlo.
"Mrtav si", rekao mu je jedan otar glasi.
Leao je na tlu pustinje koju nije vidio. uo je udaljene, priguene
zvukove, osjeao vibracije tla. uo je udarce svoga srca, svoje udisaje i
izdisaje. Pokuao je zadrati dah i usporiti si srce, ali bio je paraliziran,
zarobljen, bez kontrole.
Nos ga je svrbio. Nije ga mogao poeati. to ja radim ovdje? zapitao se.
Osjetila su mu se vratila. Ljudi su razgovarali, a on je kroz vizir zurio u
ugaenu prainu pustinje centimetar pred svojim nosom. Prije nego to se
uspio pomai, netko ga je povukao za ruku.
Otkopao je svoj ljem. Yay Meristinoux, takoer otkrivene glave, stajala
je promatrajui ga i tresui glavom. Ruke su joj bile na bokovima, s jednog
zglavka ljuljao se pitolj. "Bio si grozan", rekla je, premda ne neljubazno.
Imala je lice prelijepog djeteta, ali njen spor, duboki glas bio je iskusan i
prepreden; niskog ovjesa.
Ostali su sjedili uokolo na kamenju i pijesku, razgovarajui. Nekolicina se
uputila natrag prema klubu. Yay je podigla Gurgehov pitolj i dodala mu ga.
Poeao si je nos, a onda strese glavom, odbijajui preuzeti oruje.
"Yay", rekao je, "ovo je za djecu."
Zastala je, s pitoljem prebaenim preko jednog ramena, i slegnula (a
cijevi oba pitolja zaljuljale su se u sunevom svjetlu, naas zasjavi, i opet je
ugledao ubrzane crte projektila, i naas mu se zavrtjelo u glavi).
"Pa to onda?" rekla je. "Nije dosadno. Rekao si da ti je dosadno; mislila
sam da bi ti malo pucaine dobro inilo."
Otresao je pijesak sa sebe i krenuo natrag prema klubu. Yay je hodala uz
njega. Servisni dronovi prolazili su kraj njih, skupljajui dijelove unitenih
strojeva.
"To je infantilno, Yay. Zato gubiti vrijeme na te gluposti?"

Zastali su na vrhu dine. Niska zgrada kluba leala je na sto metara

udaljenosti, izmeu njih i zlatnog pijeska i snjenobijelih valova. Sunce je
sjajilo na visokom horizontu.
"Ne budi tako pompozan", rekla mu je. Njena se kratka smea kosa
podizala na istom vjetru koji je trgao vrhove valova i tako spravljenu pjenu
uskovitlano slao natrag prema moru. Zastala je na mjestu gdje su djelii
razorenog projektila leali napola ukopani u dini, podigla ih, otpuhnula zrnca
pijeska sa sjajnih povrina, i prevrnula dijelove u svojim rukama. "Ja uivam u
tome", ree. "Uivam i u onakvim igrama kakve ti voli, ali ... uivam i u
ovome." Djelovala je zbunjeno. "Ovo je igra. Zar tebi takve stvari ne priinjaju
nikakvo zadovoljstvo?"
"Ne. A nee ni tebi zadugo."
Nehajno je slegnula ramenima. "Pa, bar dotad." Dala mu je dijelove
razorenog stroja. Prouavao ih je dok je prolazila skupina mladia na putu za
streljanu.
"G. Gurgeh?" Jedan od mladih mukaraca je zastao, zainteresirano
promatrajui Gurgeha. Licem starijeg mukarca proao je kratkotrajan izraz
dosade koji je zamijenila zabavljena trpeljivost kakvu je Yay ve prije viala u
takvim situacijama. "Jernau Morat Gurgeh?" rekao je mladi, jo uvijek ne
posve siguran.
"Kriv sam." Gurgeh se otmjeno nasmijeio i - uoila je Yay - za trunicu se
ispravio, malo se uzdiui. Mladievo lice se ozarilo. Pruio im je hitar,
formalni naklon. Gurgeh i Yay izmijenili su poglede.
"ast mi je to sam vas upoznao, g. Gurgeh", rekao je mladi sa irokim
osmijehom. "Zovem se Shuro ... Ja sam ..." Nasmijao se. "Pratim sve vae
igre; imam kod kue sve vae teorijske radove ..."
Gurgeh kimne. "Vrlo sveobuhvatno od vas."
"Stvarno. Bila bi mi ast kad biste, kad ste ovdje, sa mnom odigrali ... pa,
bilo to. Mislim da sam najjai u rasporedu; igram s hendikepom od tri poena,
ali ..."
"Dok je moj hendikep, naalost, nedostatak vremena", ree Gurgeh. "Ali,
svakako, ako se prilika ikad ukae, bit e mi drago igrati s vama." Napola je
kimnuo mladiu. "Drago mi je to smo se upoznali."
Mladi se zarumenio i ustuknuo, smjekajui se. "Meni je jo drae, g.
Gurgeh ... Dovie-nja ... dovienja." Nespretno se nasmijeio, a onda se
okrene i ode za svojim prijateljima.
Yay ga je promatrala dok je odlazio. "Uiva u svemu tome, zar ne,
Gurgeh?" iscerila se.

"Nimalo", ree on odluno. "To je gnjavaa."

Yay je i dalje promatrala mladia kako odlazi, premjeravajui ga dok je
gacao kroz pijesak. Uzdahnula je.
"Ali to je s tobom?" Gurgeh je s gaenjem pogledao dijelove projektila u
svojoj ruci. "Uiva li ti u svem tom ... unitavanju?"
"Nije to ba unitavanje", ree Yay lijeno. "Projektili se eksplozivno
rastave, a ne unite. Svaki bih mogla za pola sata ponovno sastaviti."
"Znai da je to sve lano."
"A to nije?"
"Umna postignua. Koritenje vjetine. Ljudski osjeaji."
Yayina usta ironino se iskrive. Rekla je: "Vidim da e nam dugo trebati
prije nego to se uspijemo razumjeti, Gurgeh."
"Pa onda daj da ti pomognem."
"Da ti budem tienica?"
"Da."
Yay je skrenula pogled, prema mjestu gdje su valovi padali na zlatnu plau
i povlaili se. Dok je vjetar puhao a valovi udarali, polako je posegnula iza
sebe i spustila ljem odijela, zatvorivi ga. Ostao je zuriti u odraz vlastitog lica
u njenom viziru. Jednom je rukom proao kroz crne pramenove svoje kose.
Yay je podigla vizir. "Vidjet emo se, Gurgeh. Chamlis i ja preksutra
dolazimo k tebi, zar ne?"
"Ako eli."
"elim." Namignula mu je i krenula natrag niz pjeanu padinu. Promatrao
ju je kako odlazi. Predala je njegov pitolj servisnom dronu dok je prolazio
kraj nje optereen svjetlucavim metalnim otpacima.
Gurgeh je naas stajao, drei komadie unitenog stroja. Onda pusti
ostatke da padnu natrag u jalovi pijesak.
Osjeao je miris zemlje i drvea oko plitkog jezera ispod balkona. No je
bila oblana i vrlo mrana, s tek nagovjetajem sjaja ravno iznad njega, gdje
je oblake rasvjetljavao bljesak Ploa udaljene dnevne strane Orbitalca. Valovi
su lickali u tami, glasni pljeskovi o trupove nevidljivih brodova. Svjetla su
treperila oko rubova jezera, gdje su se niske zgrade koleda smjestile meu
drveem. Zabava je bila samo prisutnost iza njegovih lea, neto nevidljivo,
to poput zvuka i mirisa grmljavine izvire iz nastavnike zgrade; glazba i
smijeh i mirisi parfema i hrane i egzotina isparenja koja je bilo nemogue
imenovati.

Navala Otro plavog ga je opkolila i osvojila. Mirisi u toploj noi koji su se

rasipali iz slijeda otvorenih vrata iza njega noeni plimom buke koju proizvode
ljudi postali su poput odvojenih vlati zraka, niti koje se odvajaju od ueta,
svaka sa svojom, drugaijom bojom i naravi. Niti su postale poput paketa
zemlje, neto to moe protrljati meu prstima; apsorbirati, identificirati.
Evo: onaj crveno-crni miris peena mesa; uzbudljiv, izaziva slinu; mamei i
istovremeno neodreeno neugodan, dok su razliiti dijelovi njegova mozga
ocjenjivali aromu. ivotinjski je korijen njuio gorivo, hranu bogatu
proteinima; sredinja je modina registrirala mrtve, spaljene elije ... dok je
prekriva prednjih renjeva ignorirao oba signala, jer je znao da mu je trbuh
pun, a peeno meso uzgojeno.
Mogao je razluiti i more; miris brinjevca s udaljenosti od deset i vie
kilometara, preko ravnine i plitkih dolina, jo jedna zapletena veza, poput
mree i omreja rijeka i kanala koji su povezivali mrano jezero s nemirnim,
uzbibanim oceanom iza mirisnih livada i namirisanih uma.
Otro plavo luili su igrai igara, proizvod standardnih genofiksiranih
kulturnih lijezda u donjem dijelu Gurgehove lubanje, ispod drevnih, od
ivotinja razvijenih dubina njegova mozga. Paleta droga unutarnje
proizvodnje iz koje je mogla birati velika veina kultiviranih pojedinaca
sastojala se od najvie tri stotine razliitih spojeva raznih razina popularnosti i
sofisticiranosti; Otro plavo bilo je meu najmanje koritenim, jer nije
donosilo nikakvo izravno uivanje, a za njegovu je proizvodnju trebalo
podosta koncentracije. Ali bilo je dobro za igranje. Ono to se inilo sloenim
postalo bi jednostavno; to se inilo nerjeivim postalo bi rjeivo; to je bilo
neshvatljivo postalo je oito. Korisna droga; modifikator apstrakcije; ne
pojaiva osjeta, ni seksualni stimulans, ni fizioloki potporanj.
A njemu nije trebao.
To je ono to mu se otkrilo, im je prva navala odumrla a zamijenila je
faza platoa. Mladi s kojim se spremao igrati, iju je prethodnu igru etiri
boje samo promatrao, imao je varljiv stil, ali ga se lako dalo savladati.
Djelovao je impresivno, ali to je bila samo predstava; moderna, komplicirana,
ali i uplja i krhka; u konanici, ranjiva. Gurgeh je sluao zvukove zabave i
zvukove jezerske vode i zvukove koji su dopirali iz ostalih zgrada sveuilita s
druge strane jezera. Sjeanje na mladiev stil igre ostalo je jasno.
Rijei se toga, odluio je smjesta. Neka se arolija urui.
Neto u njemu se opustilo, kao oputanje sjeanja na ud; trik uma.
arolija, mozgovni ekvivalent neke siune, grube pod-programske petlje,

naprosto se prestala izricati. Neko je vrijeme stajao na terasi kraj jezera, onda
se okrene i vrati se na zabavu.
"Jernau Gurgeh. Mislio sam da si pobjegao."
Okrenuo se prema malome dronu koji je doplutao do njega kad je
ponovno uao u bogato namjetenu dvoranu. Ljudi su stajali i razgovarali, ili
se okupljali oko ploa za igru i stolova pod velikim zastorima drevnih
tapiserija. U sobi je bilo i desetak dronova, neki su igrali, neki su promatrali,
neki su razgovarali s ljudima, nekolicina u formalnim, cvjetastim rasporedima
koji su oznaavali da komuniciraju transiverima. Mawhrin-Skel, dron koji mu
se obratio, bio je daleko najmanji od svih prisutnih strojeva; mogao se
udobno smjestiti na dvije ruke. Njegovo okruno polje imalo je u sebi nemirne
naznake sivog i smeeg unutar vrpce formalno plavog. Izgledao je kao model
neke sloene starinske svemirske letjelice.
Gurgeh se namrtio stroju dok ga je slijedio kroz gomilu do stola za etiri
boje.
"Mislio sam da te onaj mrkavac uplaio", rekao je dron dok je Gurgeh
stizao za mladiev igrai stol i sjedao na visok, bogato ukraen drveni stolac s
kojeg se maknuo njegov upravo pobijeen prethodnik. Dron je govorio
dovoljno glasno da ga "mrkavac" - ovjek raupane kose od kakvih
tridesetak godina - uje. Mladievo lice djelovalo je povrijeeno.
Gurgeh je osjetio kako su se ljudi oko njega malo utiali. Okruna polja
Mawhrina-Skela prebacila su se na mjeavinu crvenog i smeeg: zabavljeno
zadovoljstvo, i nezadovoljstvo, zajedno; kontradiktorni signal koji samo to
nije vrijeao.
"Ne obazirite se na taj stroj", rekao je Gurgeh mladiu, prihvaajui
njegovo kimanje. "Voli ivcirati ljude." Privukao je stolac, popravio svoju
staru, demodirano komotnu jaknu irokih rukava. "Ja sam Jernau Gurgeh. A
vi?"
"Stemli Fors", rekao je mladi, pomalo gutajui.
"Drago mi je. Dakle; koju ete boju uzeti?"
"Aah ... zelenu."
"Dobro." Gurgeh se zavalio u stolcu. Zastao je, onda mahne prema ploi.
"Onda, poslije vas."
Mladi po imenu Stemli Fors povukao je svoj prvi potez. Gurgeh je
uspravnije sjeo da povue svoj potez, a dron Mawhrin-Skel smjestio mu se na
rame, pjevuei za sebe. Gurgeh je jednim prstom potapao oklop stroja, a

on je otplutao malo dalje. Tijekom ostatka igre, oponaao je trzavi zvuk koji
su proizvodile iljaste piramide kad bi ih se prevrnulo.
Gurgeh je lako pobijedio mladia. ak je malo i finesirao zavrnicu,
iskoristivi Forsovu zbunjenost da na kraju proizvede lijep prizor, povukavi
jednim pijunom etiri dijagonale uz klepetavu buku piramida koje se okreu,
crtajui na ploi kvadrat crvene, poput rane. Nekoliko je ljudi zapljeskalo;
ostali su mrmljali s potovanjem. Gurgeh je zahvalio mladiu i ustao.
"Jeftini trik", rekao je Mawhrin-Skel da ga svi uju. "Klinac je bio laka
meta. Gubi spretnost." Polje mu je zabljeskalo jarko crveno, i odskakutao je
kroz zrak, preko glava ljudi.
Gurgeh je stresao glavom, a onda se odeta.
Mali ga je dron ivcirao i zabavljao u gotovo podjednakoj mjeri. Bio je
nepristojan, uvredljiv i esto ga je ljutio, ali bio je takvo osvjeenje nakon
uasne pristojnosti veine ljudi. Sigurno se sad odletio gnjaviti nekog drugog.
Dok se probijao kroz gomilu, Gurgeh je kimnuo nekolicini ljudi. Ugledao je
drona Chamlis Amalk-neya kraj dugakog, niskog stola, kako razgovara s
jednom od manje nepodnoljivih profesorica. Gurgeh im je priao, uzimajui
pie s posluavnika koji je prolebdio kraj njega.
"Ah, prijatelju ..." ree Chamlis Amalk-ney. Postariji dron bio je visok
metar i pol i preko pola metra irok i dubok, a neukraena mu je karoserija od
silnih tisuljea potamnila. Okrenuo je prema njemu svoju senzorsku vrpcu.
"Profesorica i ja upravo smo razgovarali o tebi."
Otar izraz profesorice Boruelal pretvorio se u ironian osmijeh. "Stiemo
ravno s jo jedne pobjede, Jernau Gurgeh?"
"Zar se vidi?" upitao je, podiui au do svojih usana.
"Nauila sam prepoznavati znakove", ree profesorica. Bila je dvaput
starija od Gurgeha, debelo u drugom stoljeu, ali jo uvijek visoka i lijepa i
upadljiva. Koa joj je bila blijeda a kosa sijeda, kao to je oduvijek bila, i
kratko podiana. "Jo jedan moj student koji je ponien?"
Gurgeh slegne ramenima. Iskapio je au, ogledao se za pladnjem na koji
bije spustio.
"Dopusti meni", promrmljao je Chamlis Amalk-ney njeno uzimajui au iz
njegove ruke i sputajui je na pladanj koji je prolazio dobra tri metra od njih.
Njegovo ukasto polje vratilo je natrag punu au istog bogatog vina.
Gurgeh je prihvati.
Boruelal je nosila tamni kostim od meke tkanine, olakan na ovratniku i
koljenima finim srebrnim laniima. Noge su joj bile bose, to po Gurgehovom
miljenju nije isticalo njenu odjeu kao to bi to - recimo - uinio par izama s

visokom petom. Ali bila je to zanemariva ekscentrinost u usporedbi s nekim

drugim ljudima sa sveuilita. Gurgeh se nasmijeio, promatrajui njene
none prste, potamnjele od sunca na blijedom drvetu poda.
"Tako ste destruktivni, Gurgeh", ree mu Boruelal. "Zato nam umjesto
toga ne biste pomogli? Da postanete stalni profesor, umjesto lutajui gostpredava?"
"Ve sam vam rekao, profesorice: previe sam zaposlen. Imam i previe
igara koje moram odigrati, lanaka koje moram napisati, pisama na koja
moram odgovoriti, gostovanja koja moram odraditi ... a osim toga ... dosadilo
bi mi. Stvari mi lako dosade, znate", rekao je Gurgeh i skrenuo pogled.
"Jernau Gurgeh bio bi vrlo lo uitelj", sloio se Chamlis Amalk-ney. "Kad
neki njegov uenik ne bi uspio odmah neto shvatiti, koliko god to bilo
komplicirano, Gurgeh bi odmah izgubio strpljenje i vjerojatno bi ga zalio
piem ... u najmanju ruku."
"To sam ula." Profesorica ozbiljno kimne.
"To je bilo prije godinu dana", rekao je Gurgeh mrtei se. "A Yay je to
zasluila." Namrtio se na starog drona.
"Pa", rekla je profesorica bacajui pogled prema Chamlisu, "moda smo
vam pronali dostojnog protivnika, Jernau Gurgeh. Ima jedan mladi -" A onda
se u daljini zauo udarac, a buka u dvorani se poveala. Svi su se okrenuli na
zvuk povika.
"Oh, ne, ne jo jedna zbrka", ree profesorica umorno.
Ranije te veeri, jedan od mlaih predavaa izgubio je kontrolu nad
svojom pticom-ljubimicom, koja je poela krijetati i letjeti po dvorani,
zapetljavi se u kosu nekolicini ljudi prije nego to je dron Mawhrin-Skel
presreo pticu u zraku i onesvijestio je, na veliko razoaranje veine ljudi na
zabavi.
"Sto li je sad?" uzdahnula je Boruelal. "Oprostite." Odsutno je spustila au
i kanape na irok, ravan vrh Chamlis Amalk-neya i odmakla se, s isprikama se
probijajui kroz gomilu do izvora uzbune.
Chamlisova aura zabljeskala je nezadovoljno sivo-bijelo. Buno je spustio
au na stol i bacio kanape u udaljen ko za smee. "To je onaj grozan stroj,
Mawhrin-Skel", ree Chamlis nezadovoljno.
Gurgeh je pogledom prelazio po gomili, prema mjestu odakle je dolazila
galama. "Stvarno?" ree. "to, on pravi svu tu zbrku?"
"Stvarno ne shvaam zato ti je to tako privlano", ree stari dron. Opet je
uzeo Boruelalinu au i istoio blijedo zlatno vino u isprueno polje, tako da je
tekuina ostala leati u zraku, kao u nevidljivoj ai.

"Zabavlja me to", odgovori Gurgeh. Pogledao je Chamlisa. "Boruelal je

rekla neto o tome da ste mi nali dostojnog protivnika. Je li to ono o emu
ste prije razgovarali?"
"Da. Neki novi student kojeg su pronali; OSB derle iz kabine s talentom
za Udarenog."
Gurgeh podigne jednu obrvu. Udaren je bila jedna od sloenijih igara iz
njegovog repertoara. I jedna od njegovih najboljih. Bilo je drugih ljudskih
igraa u Kulturi koji su ga mogli pobijediti - premda su oni svi bili
specijalizirani za tu igru, a ne opi igrai igara poput njega - ali nijedan od
njih nije mogao jamiti pobjedu, a i bilo ih je vrlo malo, moda deset u cijeloj
populaciji.
"I, tko je to nadareno dijete?" Buka na drugom kraju prostorije se stiala.
"To je djevojka", rekao je Chamlis, bukajui tekuinu u polju i putajui je
da prokaplje kroz tanke niti uplje, nevidljive sile. "Tek je stigla; dola je na
brodu Kult tereta; jo se uhodava."
Vozilo opih sustava Kult tereta stalo je na orbitalcu Chiark deset dana
ranije, a otilo tek prije dva dana. Gurgeh je odigrao nekoliko simultanih
egzibicijskih igara na brodu (i potajno se oduevljavao time to ih je sve
slistio; nije pobijeen ni u jednoj od igara), ali uope nije igrao Udarenog.
Nekolicina njegovih protivnika spomenula je neto o navodno briljantnom
(premda stidljivom) igrau igara na Vozilu, ali on ili ona nije se pojavio, bar
koliko je Gurgeh znao, i pretpostavio je da su prie o sposobnostima toga
uda znatno pretjerane. Ljudi na brodovima esto su bili slikovito ponosni na
svoje vozilo; voljeli su osjeati da je, premda je njih pobijedio veliki igra
igara, njihov brod ipak bio jai (naravno, brod kao takav i bio je jai, ali to se
nije raunalo; mislili su na ljude, ljudski rod ili dronove vrijednosti 1.0).
"Ti si zloest i drzak stroj", rekla je Boruelal dronu Mawhrinu-Skelu, koji je
lebdio kraj njenog ramena, s poljem naranastim od zadovoljstva ali
okruenim malim ljubiastim tokicama neuvjerljivog pokajanja.
"Oh", ree Mawhrin-Skel vedro, "stvarno tako misli?"
"Razgovarajte s tim groznim strojem, Jernau Gurgeh", rekla je profesorica,
mrtei se naas prema vrhu Chamlis Almak-neyove karoserije a zatim
uzimajui novu au. (Chamlis je tekuinu s kojom se igrao vratio u
Boruelalinu staru au i vratio je na stol.)
"to si sad napravio?" upitao je Gurgeh Mawhrina-Skela kad mu je
doplutao do lica.
"Sat anatomije", rekao je dron, s poljem koje se uruilo u mjeavinu
formalno plavog i smeeg loeg raspoloenja.

"Na terasi su pronali irlipa", objasnila je Boruelal, promatrajui malog

drona optuujuim pogledom. "Bio je povrijeen. Netko ga je unio, a
Mawhrin-Skel se ponudio da mu pomogne."
"Nisam imao drugog posla", ubacio je Mawhrin-Skel razumno.
"Ubio ga je i secirao pred svima", uzdahne profesorica. "Jako su se
uzrujali."
"Ionako bi umro od oka", ree Mawhrin-Skel. "Fascinantni su ti irlipi. Ti
slatki krzneni nabori skrivaju djelomino izboene kosti, a kruni probavni
sustav je doista fascinantan."
"Ali ne kad ljudi jedu", rekla je Boruelal odabirui jo jedan kanape s
pladnja. "Jo se micao", dodala je smrknuto.
Pojela je kanape.
"Rezidualna sinaptika reakcija", objasni Mawhrin-Skel.
"Ili 'ivi neukus', kako mi strojevi to zovemo", ree Chamlis Amalk-ney.
"Strunjak si za to, Amalk-ney?" upita Mawhrin-Skel.
"Klanjam se pred tvojom nedostinom nadarenou na tom polju", odree
Chamlis.
Gurgeh se nasmijei. Chamlis Amalk-ney bio je star - i drevan - prijatelj;
dron konstruiran prije vie od etiri tisue godina (tvrdio je da se ne sjea
tonog datuma, a nitko nikad nije bio toliko nepristojan da istrai istinu).
Gurgeh je poznavao drona cijelog svog ivota; bio je prijatelj njegove obitelji
ve stoljeima.
Mawhrin-Skel je bio novije poznanstvo. Nezaustavljivi, nepristojan mali
stroj stigao je na orbitalac Chiark tek nekoliko stotina dana ranije; jo jedan
neobian lik privuen tamo pretjeranim priama o ekscentrinosti toga svijeta.
Mawhrin-Skel dizajniran je kao dron za posebne okolnosti za kontaktni
odjel Kulture; u biti, vojni stroj s razliitim sofisticiranim, ojaanim senzorskim
i oruanim sustavima koji bi na veini drona bili posve nepotrebni i beskorisni.
Kao to je bio sluaj sa svim konstruktima Kulture, njegov toan karakter
nije bio unaprijed odreen, ve mu je doputeno da se razvije tijekom
sastavljanja dronova uma. Kultura je taj nepredvidljivi faktor u proizvodnji
svjesnih strojeva smatrala cijenom koja se mora platiti za individualnost, ali
posljedica toga je bila da tako nastali dronovi nisu uvijek bili posve
prilagoeni zadaama za koje su zamiljeni.
Mawhrin-Skel bio je jedan takav dron. Njegova osobnost - odlueno je nije odgovarala Kontaktu, ak ni za posebne okolnosti. Bio je nestabilan,
ratoboran i neosjetljiv. (A to su bili samo razlozi koje je bio voljan otkriti
ljudima). Dobio je da bira izmeu radikalne izmjene linosti, u kojoj bi imao

malo ili nimalo glasa o svom krajnjem karakteru, ili ivot izvan Kontakta,
netaknute osobnosti ali i bez veine sloenijih komunikacijskih i senzorskih
sustava da bi se sveo na neto blie razini standardnog drona.
Ogoreno, odabrao je ovo drugo. I otiao na orbitalac Chiark, gdje se
nadao uklopiti.
"Kreten", rekao je Mawhrin-Skel Chamlisu Amalk-neyu, i odjurio prema crti
otvorenih prozora. Okruno polje starijeg drona bljesnulo je bijelo od bijesa a
treperava toka arenog svjetla otkrila je da koristi svoj usmjereni transiver za
komunikaciju sa strojem koji je otiao. Mawhrin-Skel zastao je u zraku;
okrenuo se. Gurgeh je zadrao dah, pitajui se to mu je to Chamlis mogao
rei, i to bi manji dron mogao odgovoriti, znajui da se nee truditi da svoje
primjedbe zadri tajnima kao to je to uinio Chamlis.
"Ono to mene smeta", rekao je polako, s udaljenosti od nekoliko metara,
"nije ono to sam izgubio, ve ono to sam dobio, kad sam - pa makar i
udaljeno - poeo sliiti na umorne, otrcane gerijatrijske sluajeve kao to si ti,
koji nisu imali ak ni pristojnosti da umru kad su postali prevazieni. Ti si
rasipanje tvari, Amalk-ney."
Mawhrin-Skel postao je zrcalna kugla, i u tom upadljivo nekomunikativnom
modu izjurio je iz dvorane u tamu.
"Debilni klinac", rekao je Chamlis, ledeno plavih polja.
Boruelal slegne ramenima. "Meni ga je ao."
"Meni nije", ree Gurgeh. "Mislim da se sjajno zabavlja." Okrenuo se
profesorici. "Kad u upoznati vau mladu genijalku za Udarenog? Neete je
valjda poskriveki trenirati, zar ne?"
"Ne, samo joj dajemo vremena da se prilagodi." Boruelal je krajem
ukrasne akalice s kanapea akala zube. "Koliko sam shvatila, djevojka je
odrasla prilino povueno. Zvui kao da skoro nikad nije silazila s broda;
sigurno joj je ovdje neobino. Osim toga, bolje da odmah naglasim, Jernau
Gurgeh, ona nije ovdje zbog teorije igara. Misli studirati filozofiju."
Gurgeh je izgledao odgovarajue iznenaeno.
"Povueno odrastanje?" ree Chamlis Amalk-ney. "Na OSB-u?" Njegova
tamno-metalna aura znaila je zbunjenost.
"Stidljiva je."
"Morala bi biti."
"Moram je upoznati", ree Gurgeh.
"I hoete", ree Boruelal. "Moda i uskoro; moda e sa mnom doi u
Tronze na sljedei koncert. Hafflis tamo vodi igru, zar ne?"
"Obino", sloi se Gurgeh.

"Moda e tamo igrati s vama. Ali nemojte se iznenaditi ako je

prestraite."
"Bit u otjelovljenje blage ljubaznosti", obea joj Gurgeh.
Boruelal zamiljeno kimne. Bacila je pogled na zabavu i na trenutak
zadobila odsutan izraz kad su se iz sredine dvorane zauli glasni povici.
"Oprostite", rekla je. "Mislim da sam uoila zbrku u nastajanju." Odmakla
se. Chamlis Amalk-ney se pomakao u stranu da ga ne bi opet upotrijebila kao
stol; profesorica je svoju au ponijela sa sobom.
"Jesi li se jutros sastao s Yay?" upitao je Chamlis Gurgeha.
On kimne. "Uvukla me u odijelo i uvalila mi pitolj da pucam na igrakeprojektile koji se 'eksplozivno rastavljaju'."
"Nije ti se svidjelo."
"Nimalo. Nadao sam se mnogo emu od te djevojke, ali previe takvih
gluposti i mislim da e se njena inteligencija eksplozivno rastaviti."
"Pa, takva zabava nije za svakog. Samo je pokuavala pomoi. Rekao si da
si nemiran, da trai neto novo."
"Ali to nije bilo to", rekao je Gurgeh, i odjednom, neobjanjivo, rastuio se.
On i Chamlis promatrali su ljude koji su krenuli pokraj njih, zaputivi se
prema dugoj crti prozora otvorenih na terasu. U ovjekovoj se glavi pojavio
tup, zujei osjeaj; posve je zaboravio da silazak s Otrog plavog zahtijeva
odreenu dozu unutarnjeg praenja ako elite izbjei neugodan mamurluk.
Promatrao je ljude kako prolaze s blagim osjeajem munine.
"Sigurno je vrijeme za vatromet", ree Chamlis.
"Da ... hajdemo malo na zrak, moe?"
"Ba mi to treba", ree Chamlis, mutno crvene aure.
Gurgeh je spustio au, i on i stari dron pridruili su se rijeci ljudi koja se
prosipala iz svijetle, tapiserijama ureene dvorane na svjetlom okupanu
terasu s pogledom na tamno jezero.
Kia je udarala u prozore sa zvukom slinim pucketanju cjepanica na vatri.
Pogled iz kue u Ikrohu, niz strmu poumljenu padinu prema fjordu i iza
njega na planine s druge strane izobliio se i iskrivio od vode koja je curila niz
staklo, a ponekad bi niski oblaci zaplovili oko tornjeva i kupola Gurgehova
doma poput mokra dima.
Yay Meristinoux uzela je veliki ara od kovanog eljeza s ognjita i,
podigavi jednu nogu u izmi na podrobno izrezbaren kamen loita i jednu
blijedosmeu ruku na uetu slian rub masivnog kamina, pogurnula jednu od

prskavih cjepanica koje su leale i gorjele na ognjitu. Iskrice su poletjele uz

visoki dimnjak u susret kii to je padala.
Chamlis Amalk-ney lebdio je kraj prozora, promatrajui mutno sive oblake.
Drvena vrata u jednom uglu sobe su se otvorila i pojavio se Gurgeh,
nosei pladanj s toplim piima. Imao je na sebi laganu, svijetlu halju preko
tamnih, vreastih hlaa; papue na njegovim nogama proizvodile su sitne
ljapkave zvukove dok je prelazio sobu. Spustio je pladanj, pogledao Yay.
"Jesi li smislila potez?"
Yay je prela sobu i neraspoloeno se zagledala u plou za igru, tresui
glavom. "Ne", ree. "Mislim da si pobijedio."
"Gledaj", rekao je Gurgeh, pomiui nekoliko pijuna. Ruke su mu se nad
ploom kretale hitro, poput maioniarevih, premda je Yay slijedila svaki
pokret. Uzdahnula je.
"Da, shvaam. Ali" - potapala je esterokut na koji je Gurgeh premjestio
jedan od njenih pijuna, dajui joj potencijalno pobjedniku formaciju - "samo
da sam dvostruko osigurala onog blokirajueg pijuna dva poteza ranije." Sjela
je na kau, ponijevi svoje pie sa sobom. Podigavi svoju au prema tiho
nasmijeenom ovjeku na suprotnom kauu, rekla je: "Uzdravlje. Za
pobjednika."
"Skoro si pobijedila", ree joj Gurgeh. "etrdeset i etiri poteza; postaje
jako dobra."
"Relativno", ree Yay uzimajui gutljaj. "Samo relativno." Zavalila se u
duboki kau dok je Gurgeh vraao pijune natrag na poetne poloaje, a
Chamlis Amalk-ney se pribliavao da ostane lebdjeti ne ba sasvim izmeu
njih. "Zna", ree Yay promatrajui ukraeni strop, "oduvijek mi se svialo
kako ova kua mirie, Gurgeh." Okrenula se da pogleda drona. "Ti ne,
Chamlis?"
Strojevo okruno polje naas se spustilo na jednu stranu; dronsko
slijeganje ramenima. "Da. Vjerojatno zato to je drvo kojim loi na domain
bonise, razvila ga je prije mnogo tisuljea stara waverijanska civilizacija, ba
zbog mirisa koji isputa kad gori."
"Da, u svakom sluaju, lijepo mirie", rekla je Yay ustajui i vraajui se k
prozoru. Stresla je glavom. "Ovdje usrano puno kii, Gurgeh."
"Planine", objasni ovjek.
Yay je bacila pogled oko sebe, podigavi jednu obrvu. "Ma nemoj mi rei."
Gurgeh se nasmijeio i jednom rukom zagladio svoju uredno potkresanu
bradu. "Kako ti ide s oblikovanjem prostora, Yay?"

"Ne elim razgovarati o tome." Stresla je glavom na pljusak koji se

nastavljao. "Kakvo vrijeme." Iskapila je svoje pie. "Nije ni udo da ivi sam,
Gurgeh."
"Oh, to nije zbog kie, Yay", ree Gurgeh. "To je zbog mene. Nitko ne
moe dugo podnositi ivot sa mnom."
"Hoe rei", ree Chamlis, "da on ne bi dugo mogao podnijeti ivot s
nekim."
"Vjerujem u oboje", ree Yay vraajui se natrag do kaua. Sjela je na
njega prekrienih nogu i igrala se jednim pijunom na ploi. "Kako se tebi
svidjela igra, Chamlis?"
"Vjerojatno si ve dosegla granice svojih tehnikih sposobnosti, ali osjeaj
ti se i dalje razvija. Premda sumnjam da e ikad pobijediti Gurgeha."
"Hej", rekla je Yay pretvarajui se da joj je povrijeen ponos, "jo sam
mlada; popravit u se ja." Lupkala je noktima jednim o druge, i proizvela
nezadovoljan zvuk. "Kau mi da e tako biti i kod oblikovanja prostora."
"Ima problema?" upita Chamlis.
Yay je naas djelovala kao da ga nije ula, onda uzdahne i zavali se na
kau. "Da ... ona upina od Elrstrid i onaj jebeno konzervativni stroj
Preashipley. Takve su ... kukavice. Naprosto ne sluaju."
"A to to ne sluaju?"
"Ideje!" povikne Yay prema stropu. "Neto drukije, neto to za promjenu
ne bi bilo tako prokleto konzervativno. Samo zato to sam mlada, ne obraaju
panju na mene."
"Mislio sam da su zadovoljni tvojim radom", ree Chamlis. Gurgeh se
zavalio u svome kauu, vrtei pie u ai i samo promatrajui Yay.
"Oh, vole kad radim lagane stvari", rekla je Yay, odjednom zvuei
umorno. "Podigni jedan-dva planinska lanca, izrei par jezera ... ali govorim o
cijelom planu; prave radikalne stvari. Sve to radimo je izgradnja jo jednog
poznatog Platoa. Istog kao jo milijun drugih svuda po galaksiji. emu?"
"Da ljudi mogu ivjeti na njemu?" predloi Chamlis, ruiastih polja.
"Ljudi mogu ivjeti bilo gdje!" rekla je Yay, uspravljajui se na kauu da
pogleda drona svojim sjajnim zelenim oima. "Platoa bar ne fali; ja govorim o
umjetnosti!"
"to si imala na umu?" upita Gurgeh.
"Kako bi bilo", ree Yay, "da stavimo magnetska polja pod osnovni
materijal i napravimo magnetizirane otoke koji plutaju iznad oceana? Bez
obine zemlje; samo veliki lebdei komadi stijena s potocima i jezerima i

vegetacijom i nekolicinom neustraivih ljudi; zar to ne zvui puno

uzbudljivije?"
"Uzbudljivije od ega?" upita Gurgeh.
"Uzbudljivije od ovoga!" Meristinoux je skoila i prila prozoru. Potapkala
je drevno okno. "Pogledajte ovo; mogli bi isto tako biti i na nekom planetu.
Mora i bregovi i kia. Zar ne biste radije ivjeli na lebdeem otoku koji plovi
kroz zrak iznad vode?"
"to ako se otoci sudare?" upita Chamlis.
"Pa to?" Yay se okrenula da pogleda ovjeka i stroj. Vani se sve vie
mrailo, a svjetla u sobi polako su se pojaavala. Slegnula je ramenima.
"Uostalom; moglo bi se namjestiti tako da se ne sudare ... ali zar ne mislite
da je to sjajna ideja? Zato bi mi jedna stara ena i jedan stroj stajali na
putu?"
"Pa", ree Chamlis, "ja poznajem stroj Preashipley, i, da on misli da ti je
ideja dobra, ne bi je ignorirao; on ima mnogo iskustva, i ..."
"Aha", ree Yay, "previe iskustva."
"To nije mogue, mlada damo", ree dron.
Yay Meristinoux duboko je udahnula, i inilo se da e se suprotstaviti, ali
onda samo rairi ruke i zakoluta oima i okrene se natrag prozoru. "Vidjet
emo", ree.
Poslijepodne, koje je dotad postajalo sve tamnije, odjednom se na drugoj
strani fjorda rasvijetlilo sjajnim bljeskom sunca koje se probilo kroz oblake i
sve slabiju kiu. Soba se polako ispunila vodenastim sjajem, a svjetla su se
opet priguila. Vjetar je pomicao vrhove mokrog drvea. "Ah", ree Yay
ispravljajui lea i svijajui ruke. "Nema brige." Kritino je promotrila pejza
pred sobom. "Prokletstvo; idem trati", objavila je. Uputila se prema vratima
u uglu sobe, skidajui prvo jednu a zatim i drugu izmu, prebacujui sako
preko stolca i raskopavajui bluzu. "Vidjet ete." Prstom je priprijetila
Gurgehu i Chamlisu. "Lebdei otoci; njihovo vrijeme je dolo."
Chamlis nije nita rekao. Gurgeh je djelovao skeptino. Yay je otila.
Chamlis se pribliio prozoru. Promatrao je djevojku - sad ve samo u
gaicama - kako tri po putu koji je vodio od kue, izmeu livada i ume.
Jednom je mahnula ne okrenuvi se, i nestala u umi. Chamlis je bljesnuo
poljima u odgovor, premda ga Yay nije mogla vidjeti.
"Lijepa je", rekao je.
Gurgeh se zavalio u kau. "Od nje se osjeam staro."
"Oh, nemoj sad ti poeti sa samosaaljevanjem", rekao je Chamlis lebdei
natrag prema prozoru.

Gurgeh se zagledao u kamenje ognjita. "Sve djeluje ... sivo, ovog asa,
Chamlis. Ponekad mi se uini da se ponavljam, da su i nove igre samo
preruene stare igre, i da ionako nita ne vrijedi igranja."
"Gurgeh", rekao je Chamlis odluno, i uinio neto to je rijetko inio,
stvarno se sputajui u kau, oslanjajui se na njega svom teinom. "Primiri
se; razgovaramo li o igrama ili o ivotu?"
Gurgeh je zabacio svoju tamnokosu glavu i nasmijao se.
"Igre", nastavi Chamlis, "su dosad bile sav tvoj ivot. Ako su one poele
blijedjeti, shvatit u da ni sa im drugim ne moe biti toliko sretan."
"Moda sam naprosto razoaran u igrama", rekao je Gurgeh prevrui
izrezbarenog pijuna po rukama. "Nekad sam vjerovao da kontekst nije vaan;
dobra igra je dobra igra, i ima neeg istog u baratanju pravilima, to se
savreno prenosi iz jednog drutva u drugo ... ali sad se pitam. Pogledaj ovo:
Raspored." Glavom je pokazao na tablu pred sobom. "To je strano. Neki
zabaeni planet otkriven prije samo nekoliko desetljea. Oni to tamo igraju i
klade se; ine to vanim. Ali ime se mi moemo kladiti? to bi bila poanta
kad bih se okladio Ikrohom, na primjer?"
"Yay sigurno ne bi prihvatila takvu okladu", ree Chamlis zabavljeno. "Ona
smatra da ovdje previe kii."
"Ali shvaa li? Kad bi netko htio ovakvu kuu, ve bi je dao izgraditi; kad
bi htjeli bilo to iz ove kue" - Gurgeh je pokretom pokazao sobu - "ve bi to
naruili; imali bi to. Bez novca, bez posjeda, veliki dio uitka koji su ljudi koji
su izmislili ovu igru mogli iskusiti dok je igraju naprosto ... nestaje."
"Ti misli da je uitak izgubiti kuu, titulu, imanje; moda i svoju djecu;
nai se u situaciji u kojoj se od tebe oekuje da s pitoljem izae na balkon i
prosvira si mozak? To je uitak? Srea da smo se toga rijeili. eli neto to
ne moe imati, Gurgeh. Uiva u ivotu u Kulturi, ali on ti ne prua dovoljno
prijetnji; pravi kockar treba uzbuenje potencijalnog gubitka, ak i propasti,
da bi se osjeao doista ivim." Gurgeh je ostao u tiini, osvijetljen vatrom i
blagim svjetlom skrivenih lampi u sobi. "Nazvao si se 'Morat' kad si si
upotpunio ime, ali moda ti ipak nisi savren igra igara; moda si se trebao
nazvati 'Shequi'; kockar."
"Zna", ree Gurgeh polako, glasa jedva glasnijeg od pucketanja cjepanica
u vatri, "zapravo se bojim igranja s onom klinkom." Bacio je pogled prema
dronu. "Stvarno. Jer ja zaista uivam u pobjedi, jer zaista imam neto to
nitko ne moe kopirati, neto to nitko drugi ne moe imati; ja sam - ja; ja
sam jedan od najboljih." Bacio je jo jedan brz, kratak pogled na stroj, kao da
se stidi. "Ali svako toliko, stvarno se zabrinem da u izgubiti; pomislim, to

ako postoji nekakav klinac - naroito ako je to klinac, netko mlai i naprosto s
vie talenta - negdje vani, netko tko mi to moe oduzeti. To me brine. to
sam bolji, to su stvari loije jer imam vie toga to mogu izgubiti."
"Ti si atavizam", ree mu Chamlis. "Igra je sama stvar. To je uobiajena
mudrost, zar ne? Zabava je ono to je bitno, a ne pobjeda. Uivati u porazu
nekog drugog, trebati taj kupljeni ponos, to pokazuje da si zapravo ti sam
nedovren i nesavren."
Gurgeh polako kimne. "Tako kau. Tako svi ostali vjeruju."
"Ali ti ne?"
"Ja ..." ovjek kao da nije mogao pronai pravu rije. "Ja ... se uzdiem
kad pobijedim. To je bolje od ljubavi, bolje je od seksa ili bilo kakvih droga; to
je jedini trenutak kad se osjeam ..." - stresao je glavom, stisnutih usta - " ...
stvarno", rekao je. "Ja. Ostatak vremena ... osjeam se pomalo kao onaj bivi
posebnjak, Mawhrin-Skel; kao da mi je oduzeto neko ... pravo koje sam imao
po roenju."
"Ah, to je ta bliskost koju osjea?" rekao je Chamlis hladno, uz
odgovarajuu auru. "Pitao sam se to vidi u tom uasnom stroju."
"Gorinu", ree Gurgeh, opet se zavalivi. "To je ono to vidim u njemu.
To mi je bar neto novo." Ustao je i priao vatri, gurkajui cjepanice araem
od kovanog eljeza i stavljajui na vatru jo jedan komad drveta, nespretno
baratajui cjepanicom tekim klijetima.
"Ovo nije doba junaka", rekao je dronu, zabuljen u vatru. "Pojedinac je
suvian. Zato je ivot tako udoban za sve nas. Nismo vani, i zato smo
sigurni. Nitko kao pojedinac vie ne moe imati nikakva utjecaja."
"Kontakt koristi pojedince", istakne Chamlis. "Smjeta ljude u mlada
drutva i oni imaju dramatian i odluan utjecaj na sudbine cijelih metacivilizacija. Obino su to 'plaenici', ne Kulturnjaci, ali su ljudi."
"Oni su odabrani i iskoriteni. Kao pijuni u igri. Oni se ne raunaju."
Gurgeh je zvuao nestrpljivo. Napustio je visoki kamin, vratio se na kau. "A
osim toga, ja nisam jedan od njih."
"Pa onda se daj spremiti dok ne doe neko junakije doba."
"Ha", rekao je Gurgeh, opet sjedei. "Ako se to ikad dogodi. Uostalom, to
bi previe liilo varanju."
Dron Chamlis Amalk-ney sluao je kiu i vatru. "Pa", ree polako, "ako
eli prave novosti, Kontakt - zanemari posebne okolnosti - je mjesto na koje
se treba obratiti."

"Nemam namjere prijaviti se za Kontakt", rekao je Gurgeh vraajui se na

kau. "Da budem zatvoren u OKJ s gomilom temerskih dobrica koji trae
barbare za poduavanje nije moj koncept niti zabave niti ispunjenosti."
"Nisam tako mislio. Mislio sam rei da Kontakt ima najbolje Umove, najvie
informacija. Mogli bi ti dati neke ideje. Kad god sam se njima obratio, rijeili
su stvari. Dodue, to je oajniki pokuaj."
"Zato?"
"Jer su varljivi. Prepredeni. I oni su kockari; i navikli su da pobjeuju."
"Hmmm", rekao je Gurgeh i pogladio svoju tamnu bradu. "Ne bih znao
kako da to uinim", rekao je.
"Glupost", ree Chamlis. "U svakom sluaju; ja imam tamo neke veze;
mogao bih -"
Jedna vrata su se zalupila. "Vani je jebeno hladno!" Yay je provalila u sobu
tresui se. Ruke su joj bile stisnute na grudima a tanke gaice zalijepljene za
bedra; cijelo joj je tijelo drhtalo. Gurgeh je ustao s kaua.
"Doi ovamo, kraj vatre", ree Chamlis djevojci. Yay je drhtei stajala pred
prozorom dok je voda kapala s nje. "Nemoj samo tako stajati", ree Chamlis
Gurgehu. "Donesi runik."
Gurgeh je kritiki promotrio stroj, a onda izae iz sobe.
Kad se vratio, Chamlis je nagovorio Yay da klekne pred vatru; luno polje
preko njenog potiljka dralo joj je glavu uz toplinu, dok joj je drugo polje
raeljavalo kosu. Malene kapi vode padale su s njenih promoenih kovra
na ognjite, sikui na vrelom kamenju.
Chamlis je uzeo runik iz Gurgehovih ruku, i ovjek je promatrao dok je
stroj runikom prelazio preko djevojina tijela. U jednom je trenutku skrenuo
pogled, tresui glavom, i opet s uzdahom sjeo na kau.
"Stopala su ti prljava", ree djevojci.
"Ah, ali tranje je svejedno bilo dobro", nasmijala se Yay ispod runika.
Uz mnogo puhanja i hripanja i "brrr-brrr" zvukova, Yay se osuila.
Zamotala je runik oko sebe i sjela na kau podvinutih nogu. "Umirem od
gladi", objavi odjednom. "Smijem si napraviti neto - "
"Ja u", ree Gurgeh. Proao je kroz vrata u uglu, naas se vrativi da
prebaci Yayine konate hlae preko istog stolca na kojem je ostavila i sako.
"O emu ste razgovarali?" upita Yay Chamlisa.
"O Gurgehovom nezadovoljstvu."
"Je li koristilo?"
"Ne znam", prizna dron.

Yay je uzela svoju odjeu i brzo se obukla. Neko je vrijeme sjedila pred
vatrom, promatrajui je dok je svjetlo dana blijedilo i rasvjeta u sobi se
budila.
Gurgeh je donio pladanj natovaren slatkiima i piem.
Kad su Yay i Gurgeh pojeli, svi su troje odigrali sloenu kartaku igru onog
tipa koji je Gurgehu bio najdrai: ukljuivala je i blefiranje i samo malo sree.
Bili su usred igre kad su stigli Yayini i Gurgehovi prijatelji, letjelicom koja je
sletjela na travnjak pred kuom, za koji bi Gurgehu bilo drae da ga ne
koriste. Uli su, sjajni i buni i smijui se; Chamlis se povukao u ugao kraj
prozora.
Gurgeh je igrao dobrog domaina, stalno posluujui svoje goste. Donio je
novu au za Yay, tamo gdje stajala, sluajui zajedno s jo jednom skupinom
kako se dvoje ljudi prepire o obrazovanju.
"Ide li s njima, Yay?" Gurgeh se naslonio na tapiserijom pokriven zid iza
sebe, spustivi malo glas tako da se Yay morala okrenuti od rasprave, licem
prema njemu.
"Moda", ree ona polako. Lice joj je sjajilo u svjetlu vatre. "Opet e me
pozvati da ostanem, zar ne?" Zavrtjela je pie u svojoj ai, promatrajui ga.
"Oh", rekao je Gurgeh, tresui glavom i gledajui strop. "Sumnjam. Dosadi
mi prolaziti kroz iste stare poteze i odgovore."
Yay se nasmijei. "Nikad ne zna", rekla je. "Jednog dana bih se mogla
predomisliti. Ne bi smio dopustiti da ti to smeta, Gurgeh. To je maltene
poast."
"Misli to sam takva iznimka?"
"Mhm." Otpila je.
"Ne razumijem te", rekao joj je.
"Zato to te odbijam?"
"Zato to nikog drugog ne odbija."
"Ne tako dosljedno", kimnula je Yay mrtei se u pie.
"Pa onda; zato ne?" Eto. Konano je to rekao.
Yay je napuila usne. "Jer", rekla je, podiui pogled prema njemu, "je tebi
to vano."
"Ah", kimnuo je, sputajui pogled, trljajui si bradu. "Trebao sam se
pretvarati da mi je svejedno." Pogledao je ravno u nju. "Zbilja, Yay."
"Osjeam da me eli ... uzeti", rekla je Yay, "kao pijuna, kao podruje.
Imati; da me ... posjeduje." Odjednom je djelovala vrlo zbunjeno. "Ima
neeg vrlo ... ne znam; moda primitivnog u tebi, Gurgeh. Nikad nisi mijenjao

spol, zar ne?" Stresao je glavom. "Niti spavao s mukarcem?" Jo jedno

odmahivanje. "Tako sam i mislila", ree Yay. "Ti si udan, Gurgeh." Iskapila je
au.
"Jer mi mukarci nisu privlani?"
"Da; ti si mukarac!" Nasmijala se.
"Znai da bih trebao biti sam sebi privlaan?"
Yay ga je neko vrijeme prouavala, s malim smijekom na licu. Onda se
nasmije i spusti pogled. "Pa, ne tjelesno, u svakom sluaju." Iscerila mu se i
pruila mu praznu au. Gurgeh je ponovno napuni; ona se vrati ostalima.
Gurgeh je ostavio Yay da raspravlja o mjestu geologije u obrazovnoj
politici Kulture, i otiao razgovarati s Ren Myglan, mladom enom za koju se
nadao da e veeras doi.
Netko je sa sobom doveo ljubimca; protosvjesnog styglijskog brojaa koji
je tapkao po sobi, brojei u pola glasa i pomalo bazdei na ribu. Vitka
tronona ivotinja plavokosog krzna visoka do pasa, bez vidljive glave ali s
mnogo znaajnih ispupenja poela je brojei ljude; u sobi ih je bilo dvadeset
i troje. Onda je poela brojati komade namjetaja, nakon ega se
koncentrirala na noge. Dolutala je do Gurgeha i Ren Myglan. Gurgeh je
spustio pogled na ivotinju koja je zurila u njegove noge i pravila neodreene,
ljuljave pokrete prema njegovim papuama. Potapao ju je nonim prstom.
"Recimo est", promrmlja broja i ode dalje. Gurgeh je nastavio razgovarati
sa enom.
Nekoliko minuta kasnije, stojei kraj nje, razgovarajui, povremeno se
primiui malo blie, aptao joj je u uho, a jednom ili dvaput je posegnuo iza
nje, da joj prstima pree niz kimu kroz svilenu haljinu koju je imala na sebi.
"Obeala sam da u ii dalje s ostalima", rekla mu je tiho, sputajui
pogled, grizui usnicu i posegnuvi rukom iza sebe, uhvativi njegovu ruku
tamo gdje joj je masirala kraj lea.
"Neki dosadan bend, neki pjeva koji izvodi za sve?" blago ju je ukorio, sa
smijekom odmiui ruku. "Ti zasluuje individualnu panju, Ren."
Tiho se nasmijala, gurkajui ga.
Na kraju je otila iz sobe, i nije se vratila. Gurgeh je odetao do mjesta
gdje je Yay divlje gestikulirala i hvalila prednosti ivota na lebdeim
magnetskim otocima, onda ugleda Chamlisa u uglu, kako briljivo ignorira
trononog ljubimca koji je zurio u stroj i pokuavao poeati jednu od svojih
izboina bez da se prevrne. Otjerao je ivotinju i neko vrijeme razgovarao sa
Chamlisom.

Konano je gomila ljudi otila, grevito se drei za boce i nekoliko otetih

pladnjeva slatkia. Letjelica je siktavo odletjela u no.
Gurgeh, Yay i Chamlis dovrili su svoju partiju karata; Gurgeh je pobijedio.
"Pa, ja moram ii", rekla je Yay ustajui i proteui se. "Chamlis?"
"Takoer. Idem s tobom; moemo podijeliti auto."
Gurgeh ih je ispratio do kunog lifta. Yay je zakopala svoj ogrta.
Chamlis se okrenuo Gurgehu. "Hoe da neto kaem Kontaktu?"
Gurgeh, koji je odsutno gledao uz stubite koje je vodilo do glavne kue,
zbunjeno se zagledao u Chamlisa. Isto kao i Yay. "Oh, da", ree Gurgeh sa
smijekom. Slegnuo je ramenima. "Zato ne? Vidi to mogu pronai oni bolji
od nas. to mogu izgubiti?" Nasmijao se.
"Volim kad si sretan", rekla je Yay, blago ga poljubivi. Zakoraila je u
dizalo; Chamlis ju je slijedio. Yay je namignula Gurgehu dok su se vrata
zatvarala. "Pozdravi Ren", iscerila se.
Gurgeh je naas zurio u zatvorena vrata, onda strese glavom, smijeei se
sam za sebe. Vratio se natrag u predvorje, gdje je nekoliko daljinskih dronova
iz kue pospremalo; sve se inilo natrag na mjestu, kako i treba biti. Otiao je
do table za igru izmeu dva tamna kaua, i popravio jednog od pijuna
Rasporeda tako da bude tono u sreditu svog poetnog esterokuta, a onda
pogleda prema kauu na kojem je Yay sjedila kad se vratila s tranja. Tamo
je bila blijeda mrlja vlage, tamno na tamnom. S oklijevanjem je ispruio ruku,
dotakao mrlju, omirisao svoje prste, a zatim se nasmije samome sebi. Uzeo je
kiobran i izaao pregledati tetu koju je letjelica nanijela tratini prije nego to
se vrati u kuu, gdje je svjetlo u zdepastom glavnom tornju govorilo da ga
Ren eka.
Lift se spustio dvjesto metara kroz planinu, a zatim i kroz stijenje ispod
nje; usporio je prolazei kroz kruna vrata i blago se spustio kroz metar ultragustog osnovnog materijala da se zaustavi ispod orbitalnog platoa u prolaznoj
galeriji, gdje je ekalo nekoliko podzemnih automobila, a vanjski ekrani
prikazivali su sunevo svjetlo kako ari bazu platoa. Yay i Chamlis uli su u
jedan auto, rekli mu kamo ele ii, i sjeli dok se vozilo odvajalo, okretalo i
ubrzavalo.
"Kontakt?" rekla je Yay Chamlisu. Pod maloga auta skrivao je sunce, a iza
bonih ekrana zvijezde su sretno sjale. Auto je projurio kraj nekih nakupina
vitalne ali obino neshvatljivo opskurne opreme koja je visjela ispod svakog
Platoa. "Jesam li ja to ula spomen imena velike dobroudne babaroge?"

"Ja sam Gurgehu predloio da kontaktira Kontakt", ree Chamlis. Otplovio

je do jednog ekrana. Ekran se odvojio, jo uvijek prikazujui pogled prema
van, i odlebdio uz zid automobila sve dok se nije razotkrio decimetar prostora
koju je njegova debljina zauzimala u koi vozila. Tamo gdje se ekran bio
pretvarao da je prozor, sad se nalazio pravi prozor; komad prozirnog kristala
koji ih je odvajao od istog vakuuma i ostatka svemira. Chamlis se zagledao u
zvijezde. "Palo mi je na pamet da bi oni mogli imati nekih ideja; neto to bi
ga moglo zaokupiti."
"Mislila sam da nema povjerenja u Kontakt?"
"I nemam, obino, ali znam nekoliko Umova; jo imam nekih veza ...
vjerovao bih im da e pomoi, bar mislim."
"Ne znam", ree Yay. "Svi to primamo silno ozbiljno; ve e se on izvui.
Ima prijatelje. Nita strano nee mu se dogoditi sve dok ga okruuju
kompii."
"Hmmm", ree dron. Auto je stao kraj jedne od dizalnih cijevi koje su
opsluivale selo u kojem je ivio Chamlis Amalk-ney. "Hoemo li se vidjeti u
Tronzeu?" upita dron.
"Ne, tu veer imam sastanak o terenu", ree Yay. "A ima i jedan mladac
kojeg sam vidjela neki dan na pucaini ... organizirala sam si da sluajno
naletim na njega tu veer." Iscerila se.
"Shvaam", ree Chamlis. "Prelazimo u predatorsko ponaanje, ha? Pa,
uivaj u naletu."
"Pokuat u", nasmije se Yay. Ona i dron zaeljeli su si laku no, a onda
Chamlis izae kroz komoru auta - njegovo drevno, otrcano kuite odjednom
sjajno u navali sunca odozdo - i krene ravno uz dizalnu cijev, ne ekajui na
lift. Yay se nasmijeila i stresla glavom na takvo gerijatrijsko ludovanje, dok je
auto opet odlazio.
Ren je spavala dalje, napola pokrivena plahtom. Njena se cma kosa rasula
po uzglavlju kreveta. Gurgeh je sjedio za svojim povremenim radnim stolom
kraj prozora balkona, promatrajui no. Kia je prola, oblaci su se stanjili i
razdvojili, i sad je svjetlo zvijezda i etiri Platoa na suprotnoj, uravnjujuoj
strani orbitalca Chiark - tri milijuna kilometara daleko i s unutarnjim stranama
prema svjetlu - bacalo srebrnast sjaj na oblake u prolazu i inilo tamne vode
fjorda bljetavim.
Okrenuo se stolnoj ploi, pritisnuo njenu kalibriranu marginu nekoliko puta
dok nije pronaao odgovarajua izdanja, i onda neko vrijeme itao; lanke o

teoriji igara koje su napisali drugi potovani igrai, prikaze nekih njihovih
igara, analize novih igara i igraa koji obeavaju.
Kasnije je otvorio prozore i izaao na okrugli balkon, pomalo drui kad je
hladan noni zrak dotakao njegovu nagost. Ponio je sa sobom depni
terminal, i neko vrijeme prkosio hladnoi, govorei tamnom drveu i utihlom
fjordu, diktirajui novi lanak o starim igrama.
Kad se vratio unutra, Ren Myglan je jo uvijek spavala, ali diui ubrzano i
nepravilno. Zainteresiran, priao joj je i unuo kraj kreveta, pozorno joj
promatrajui lice dok se trzalo i izvijalo u snu. Dah joj je kripao u grlu i niz
profinjen nos, a nosnice su joj se irile.
Gurgeh je tako uao nekoliko minuta, sa udnim izrazom na licu, negdje
izmeu cerenja i tunog osmijeha, pitajui se - s osjeajem neodreene
frustracije, ak i aljenja - kakve to none more mue tu mladu enu, da
toliko drhti i uzdie i cvili.
Sljedea dva dana prola su relativno mirno. Najvei je dio vremena
proveo itajui lanke drugih igraa i teoretiara, a dovrio je i vlastiti lanak
kojeg je bio poeo pisati one noi kad je Ren Myglan ostala. Ren je otila za
dorukom sljedeeg jutra, nakon svae; volio je raditi za dorukom, a ona je
eljela razgovarati. Pretpostavljao je da je samo prgava jer se nije naspavala.
Uhvatio je korak i s korespondencijom. Uglavnom je imala oblik zahtjeva:
da posjeti druge svjetove, sudjeluje u velikim turnirima, pie lanke,
komentira nove igre, postane uitelj/predava/profesor pri razliitim
obrazovnim institucijama, gostuje na raznim OSB-ovima, uzme pod svoje
nekakvo udo od djeteta ... lista je bila dugaka.
Sve ih je odbio. To mu je davalo vrlo ugodan osjeaj.
Bila je tu i poruka od OKJ-a koji je tvrdio da je otkrio svijet na kojem
postoji igra zasnovana na tonoj topografiji pojedinih snjenih pahuljica; igra
koja se, stoga, nikad ne igra dvaput na istoj ploi. Gurgeh nikad nije uo za
takvu igru, a nije ju mogao pronai ni u obino kurentnim arhivima koje je
Kontakt odravao zbog ljudi poput njega. Pretpostavljao je da je igra lana OKJ-ovi su bili poznati po svojim podvalama - ali je poslao odmjeren i
odgovarajui (premda prilino ironian) odgovor, jer mu se ala, ako je to bila
ala, sviala.
Odgledao je natjecanje u zmajarenju nad planinama i liticama sa suprotne
strane fjorda.
Ukljuio bi kuni holoekran i pogledao novu humoristinu seriju o kojoj se
puno prialo. Radilo se o planetu iji su inteligentni stanovnici svjesni gleeri i

njihova ledena djeca. Oekivao je da e prezirati takvu sumanutu

pretpostavku, ali ustanovio je da je serija sasvim zabavna. Skicirao je igru s
gleerima, zasnovanu na tome koja vrst minerala bi se mogla dobivati iz
stijena, kakve planine unitavati, rijeke zabraniti, krajolici stvarati a zaljevi
blokirati kad bi - kao u seriji - gleeri mogli topiti i ponovno zaleivati svoje
dijelove kako im padne na pamet. Igra je bila pristojno zabavna, ali nije u
sebi imala nieg originalnog; odustao je od nje nakon otprilike sat vremena.
Vei dio sljedeeg dana proveo je plivajui u Ikrohovom podrumskom
bazenu; plivajui leno, istovremeno je i diktirao, dok ga je depni terminal
pratio tik iznad njegove glave, letei s jednog kraja bazena na drugi.
Kasno poslije podne neka ena i njena ki dojahale su kroz umu i zastale
u Ikrohu. Ni jedna od njih nije niim pokazala da su ikad ule za njega; samo
su sluajno prolazile. Pozvao ih je da ostanu na piu, i priredio im kasni ruak;
privezale su svoje visoke, zadihane konje u sjeni pokraj kue, gdje su ih
dronovi napojili. eni je rekao koji e im put biti najslikovitiji kad se s keri
ponovno vrati na put, a djetetu je poklonio jednu figuru iz izrazito ukraenog
seta za Bataos kojem se jako divilo.
Veerao je na terasi, kraj otvorenog terminala koji je prikazivao stranice iz
nekog drevnog, barbarskog djela o igrama. Knjiga - stara tisuu godina kad je
civilizacija prvi put kontaktirana prije dvije tisue godina - nije, naravno, bila
bez nedostataka, ali Gurgeha je stalno fascinirao nain kako su igre pojedinog
drutva otkrile toliko toga o njegovoj etici, filozofiji, samoj njegovoj dui.
Osim toga, barbarska su ga drutva oduvijek zanimala, ak i prije nego
njihove igre.
Knjiga je bila zanimljiva. Odmorio je oi promatrajui sunce na zalasku, a
onda se vratio knjizi dok se tama zgunjavala. Kuni dronovi donosili su mu
pia, deblju jaknu, laku uinu, kako bi ih zatraio. Rekao je kui da odbija sve
dolazne pozive.
Svjetla na terasi postupno su se pojaala. Udaljena strana Chiarka bijelo je
svjetlila nad njegovom glavom, sve prekrivajui srebrom; zvijezde su
svjetlucale u nebu bez oblaka. Gurgeh je i dalje itao.
Terminal je zabipao. Otro je pogledao u kameru smjetenu u jednom
kutu ekrana. "Kuo", rekao je, "zar si ogluila?"
"Molim vas da mi oprostite na premoenju", rekao je prilino sluben glas
kojeg Gurgeh nije poznavao, bez imalo ispriavanja. "Razgovaram li s ChiarkGevantsa Jernau Morat Gurgehom dam Hasseaseom?"
Gurgeh se sumnjiavo zabuljio u oko ekrana. Ve godinama nije uo svoje
puno ime. "Da."

"Ja sam Loash Armasco-Iap Wu-Handrahen Xato Koum."

Gurgeh podigne jednu obrvu. "Pa, to se bar lako pamti."
"Mogu li vas prekinuti, gospodine?"
"Ve jeste. to elite?"
"Razgovarati s vama. Premda sam upotrijebio premoenje, ovo nije hitan
sluaj, no samo veeras mogu izravno razgovarati s vama. Ovdje sam kao
predstavnik Kontaktne sekcije, na zahtjev Dastaveb Chamlisa Amalk-neya EpHandre Thedreiskre Ostlehoorpa. Smijem li vas posjetiti?"
"Ako se moete suzdrati od punih imena, da", ree Gurgeh.
"Stiem odmah."
Gurgeh je naglo zatvorio ekran. Lupkao je terminalom po rubu drvenog
stola kao olovkom, i zagledao se preko mranog fjorda, promatrajui mutna
svjetla onih nekoliko kua na suprotnoj obali.
Zauo je silnu buku s nebesa, i podigao pogled prema letnom tragu iznad
sebe koji je pod otrim kutom upirao prema padini iznad Ikroha. Iznad ume
kraj kue zauo se priguen udarac i zvuk slian naglom naletu vjetra, a
onda, projurivi kraj kue, stigne mali dron, jarko plavih polja proaranih
utim.
Dolebdio je do Gurgeha. Stroj je bio otprilike iste veliine kao i MawhrinSkel; mogao bi, pomislio je Gurgeh, udobno stati u etvrtasti pladanj za
sendvie koji je stajao na stolu. Njegovo metalno kuite djelovalo je samo
malo kompliciranije i vornatije nego ono Mawhrin-Skela.
"Dobra veer", rekao je Gurgeh kad je mali stroj proao zid terase.
Smjestio se na stol pokraj pladnja za sendvie. "Dobra veer, Morat
Gurgeh."
"Kontakt, ha?" rekao je Gurgeh, sputajui terminal u dep svoje kune
haljine. "To je bilo brzo. Sa Chamlisom sam razgovarao prije samo dva dana."
"Sluajno sam bio u podruju", objasnio je stroj svojim odsjenim glasom,
"u prolazu, izmeu OKJ-a Fleksibilno ponaanje i OSB-a Nesretan sukob
dokaza, na DBNJ-u Zadrti. Kao najblii operativac Kontakta, ja sam bio
logian izbor za posjetu. No, kako sam rekao, mogu ostati samo kratko
vrijeme."
"Oh, kakva teta", ree Gurgeh.
"Da; ovo vam je tako armantan Orbital. Moda neki drugi put."
"Pa, Loash, nadam se da ovo za vas nije bio uzaludan put ... Nisam zaista
oekivao audijenciju s nekim operativcem Kontakta. Moj prijatelj Chamlis
samo je mislio da bi Kontakt mogao ... ne znam; imati neto zanimljivo to
nije dostupno svima. Nisam oekivao ba nita, ili samo informaciju. Mogu li

vas upitati to radite ovdje?" Nagnuo se naprijed, spustivi oba lakta na stol,
nadnosei se nad mali stroj. Na pladnju tik pred dronom preostao je jo jedan
sendvi. Gurgeh ga uzme i pojede, vaui i promatrajui stroj.
"Naravno. Ovdje sam da doznam koliko ste otvoreni za sugestije. Kontakt
bi vam mogao pronai neto to bi vas zanimalo."
"Neku igru?"
"Koliko sam shvatio, povezano je s nekakvom igrom."
"To ne znai da se i vi sa mnom morate igrati", rekao je Gurgeh, istci
ruke od mrvica iznad pladnja. Nekoliko je mrvica odletjelo prema dronu, kao
to se i nadao, ali stroj ih je sve uhvatio u svoje polje i uredno odbacio u
sredite pladnja pred sobom.
"Sve to ja znam, gospodine, to je da je Kontakt moda pronaao neto
to bi vas zanimalo. Vjerujem da je to neto povezano s igrom. Upuen sam
da otkrijem koliko biste bili voljni putovati. Stoga pretpostavljam da e se igra
- ako se o tome radi - igrati na nekoj lokaciji izvan Chiarka."
"Putovanje?" ree Gurgeh. Zavalio se u stolcu. "Kamo? Kako daleko? Kako
dugo?"
"Ne znam tono."
"Pa, pokuajte otprilike."
"Ne bih htio pogaati. Koliko dugo biste bili spremni izbivati od kue?"
Gurgehove se oi suze. Najdue to je izbivao s Chiarka bilo je kad je
jednom, prije trideset godina, otiao na krstarenje. Nije u tome posebno
uivao. Otiao je vie zato to su u to vrijeme svi putovali nego zato to je to
elio. Razni solarni sustavi bili su spektakularni, ali jednako dobar pogled imao
je i na holoekranu, i jo uvijek nije shvaao to ljudi vide u tome da su doista
posjetili neki odreen sustav. Na tom je putovanju bio planirao provesti
nekoliko godina, ali je odustao nakon godinu dana.
Gurgeh protrlja bradu. "Moda pola godine, tako neto; teko je rei dok
ne znam pojedinosti. Ali recimo tako; recimo pola godine ... ne da vidim neku
potrebu za tim. Lokalna atmosfera rijetko ima tako velik utjecaj na igru."
"Obino je to istina." Stroj zastane. "Koliko shvaam, ovo bi mogla biti
prilino sloena igra; moglo bi potrajati neko vrijeme dok je se ne naui.
Vjerojatno biste joj se morali posvetiti na neko vrijeme."
"Siguran sam da u se snai", ree Gurgeh. Najdulje to mu je trebalo da
naui bilo koju igru bilo je tri dana; nikad u ivotu nije zaboravio ni jedno
pravilo ni jedne igre, i nikad ni jednu nije morao uiti dvaput.
"U redu", ree mali dron odjednom, "podnijet u izvjetaj na osnovi toga.
Zbogom, Morat Gurgeh." Poeo je ubrzavati prema nebu.

Gurgeh je podigao pogled, otvorenih usta. Odupro se potrebi da ustane.

"To je to?" ree.
Mali stroj zastane nekoliko metara u zraku. "To je sve o emu smijem
razgovarati. Pitao sam vas to sam vas trebao pitati. Sad u podnijeti
izvjetaj. Zato, ima li jo neto to biste eljeli znati, a u emu bih vam ja
mogao biti od koristi?"
"Da", rekao je Gurgeh, sad ljut. "Hou li uti bilo to drugo o tome o emu
govorite, togod i gdjegod to bilo?"
Stroj kao da se malo zanio u zraku. Polja mu se nisu promijenila od
dolaska. Konano, rekao je: "Jernau Gurgeh?"
Nastao je dug trenutak u kojem su obojica utjeli. Gurgeh je zurio u stroj,
a onda ustane, spusti obje ruke na bokove i nagne glavu u stranu, i povie:
"Da?"
"... vjerojatno ne", odree dron, i smjesta se podigne ravno u zrak,
trepui poljima. Gurgeh je uo glasnu buku i ugledao letni trag; isprva samo
siuan oblak, jer je Gurgeh stajao ravno pod njim, koji se nekoliko sekundi
polako izduivao, prije nego to je naglo prestao rasti. Gurgeh strese glavom.
Izvadio je depni terminal. "Kuo", ree. "Pronai mi tog drona." I dalje je
zurio u nebo.
"Kojeg drona, Jernau?" upita kua. "Chamlisa?"
Zabuljio se u terminal. "Ne! Onog malog gada iz Kontakta; Loash
Armasco-Iap Wu-Handrahen Xato Kouma, njega! Onog koji je sad bio ovdje!"
"Sad ovdje?" rekla je kua svojim Zbunjenim glasom.
Gurgeh se snudi. Sjeo je. "Nisi sad nita ni ula ni vidjela?"
"Nita osim tiine u zadnjih jedanaest minuta, Gurgeh, otkako si mi rekao
da ne prenosim pozive. Otad su bila dva poziva, ali -"
"Nema veze", uzdahne Gurgeh. "Daj mi Stoer."
"Ovdje Stoerov Um; pod-sekcija Makil Stra-bey. Jernau Gurgeh; to
moemo uiniti za tebe?"
Gurgeh je jo zurio u nebo iznad sebe, dijelom zato to je tamo otiao
Kontaktni dron (tanki letni trag poeo se iriti i razilaziti), a dijelom zato to su
ljudi skloni gledati u smjeru Stoera kad razgovaraju s njim.
Primijetio je zvijezdu vika trenutak prije nego to se pokrenula. Toka
svjetla bila je blizu stranjeg kraja obasjanog obrisa malog drona. Gurgeh se
namrtio. Skoro istovremeno, toka se pomakla; isprva tek umjerenom
brzinom, a onda prebrzo da bi je oko pratilo.
Nestala je. Gurgeh je naas utio, onda ree: "Stoeru, je li Kontaktni brod
maloprije otiao odavde?"

"Odlazi dok razgovaramo, Gurgeh. (Demilitarizirana) Brza napadaka

jedinica -"
"-Zadrti", ree Gurgeh.
"Oho! Znai to si bio ti! Mislili smo da e nam trebati mjeseci da to
prokljuvimo. Upravo si dobio Privatnu posjetu, igrau Gurgeh; Kontaktni
posao; to se nas ne tie. Fiju, ali bogme smo bili znatieljni. Vrlo glamurozno,
Jernau, ako mi dopusti takav izraz. Brod im je naglo zakoio s bar etrdeset
kilosvjetlosnih, i skrenuo dvadeset godina ... samo za pet minuta avrljanja s
tobom, izgleda. To je opako troenje energije ... posebno kad pri odlasku
ubrzava jednako brzo. Gle kako to juri... oh, oprosti, ti to ne vidi. Pa, vjeruj
nam na rije: impresionirani smo. Misli i jadnoj maloj pod-sekciji Stoerovog
Uma rei o emu se radi?"
"Ima li anse da kontaktiramo brod?" rekao je Gurgeh ne obazirui se na
pitanje.
"Koji se vue takvom brzinom? I s opakim krajem uperenim ravno na
obian civilni stroj kao to smo mi ...?" Stoerov Um zvuao je zabavljeno.
"Aha ... valjda ima."
"elim drona na tom brodu, po imenu Loash Armasco-Iap Wu-Handrahen
Xato Koum."
"Jebate, Gurgeh, u to si se to upetljao? Handrahen? Xato? To ti je
ravnotehnika nomenklatura pijunske razine SC. Teka stvar ... Sranje ...
Probat emo ... Samo as."
Gurgeh je nekoliko sekundi ekao u tiini.
"Nita", ree glas s terminala. "Gurgeh, ovdje Stoer Cijeli; ne pod-sekcija;
ja itav. Brod se odaziva ali tvrdi da na njemu nema ni jednog drona takvog ili
slinog imena."
Gurgeh se zgurio u stolcu. Vrat mu se ukoio. Spustio je pogled sa
zvijezda, dolje na stol. "Tko bi rekao", ree.
"Da probam ponovno?"
"Misli da e upaliti?"
"Ne."
"Onda nemoj."
"Gurgeh. Ovo me uznemiruje. to se dogaa?"
"Volio bih", ree Gurgeh, "da znam." Opet je podigao pogled prema
zvijezdama. Poput duha, letni trag malog drona gotovo da je nestao. "Daj mi
Chamlisa Amalk-neya, moe?"
"Spojen ... Jernau?"
"Molim, Stoeru?"

"Budi oprezan."
"Oh. Hvala. Hvala puno."
"Sigurno si ga naljutio", rekao je Chamlis preko terminala.
"Vrlo vjerojatno", ree Gurgeh. "Ali to ti misli?"
"Procjenjivali su te za neto."
"Misli?"
"Da. Ali ti si upravo odbio ponudu."
"Jesam?"
"Da, i smatraj se sretnim to je tako."
"Kako to misli? To je bila tvoja ideja."
"Gle, izvukao si se. Gotovo je. Ali oito je moje pitanje otilo dalje i bre
nego to sam mislio da e se dogoditi. Pokrenuli smo neto. Ali ti si ih odbio.
Vie ih ne zanima."
"Hmmm. Valjda si u pravu."
"Gurgeh; ao mi je."
"Nije vano", rekao je Gurgeh starome stroju. Podigao je pogled prema
zvijezdama. "Stoeru?"
"Hej; zanimalo nas je. Da je bilo isto osobno, ne bismo sluali ni rije,
kunemo se, a osim toga, na dnevnom komunikacijskom izvjeu bi ti pisalo da
smo prislukivali."
"Nije to sad vano", nasmijeio se Gurgeh, s udnim olakanjem to je
Orbitalov Um prislukivao. "Samo mi reci koliko je daleko ona BNJ."
"Kad si izgovorio zadnji glas j, bila je udaljena minutu i etrdeset devet
sekundi; udaljenost svjetlosnog mjeseca, ve izvan sustava, i dobrano izvan
nae jurisdikcije, to nam je jako drago. Juri u smjeru jednog zavijutka
galaktikog sredita. Izgleda da se kree prema OSB-u Nesretan sukob
dokaza, osim ukoliko netko od njih ne pokuava nekog zavarati."
"Hvala, Stoeru. Laku no."
"I tebi. I sad si zbilja sam, obeavamo."
"Hvala ti, Stoeru. Chamlis?"
"Moda si upravo propustio priliku kakva se prua jednom u ivotu,
Gurgeh ... ali prije e biti da si se za dlaku izvukao. Zao mi je to sam ti
predloio Kontakt. Oni su prebrzi i preotri za neto oputeno."
"Nemoj toliko brinuti, Chamlis", rekao je dronu. Opet je bacio pogled
prema zvijezdama, i zavalio se u stolcu, podigavi jednu nogu na stol. "Uspio
sam. Snali smo se. Vidimo se sutra u Tronzeu?"

"Moda. Ne znam. Razmislit u. Sretno - mislim protiv onog uda od

djeteta u Udarenom - ako se sutra ne vidimo."
Skrueno se osmjehnuo u tamu. "Hvala. Laku no, Chamlis."
"Laku no, Gurgeh."
Vlak je iz tunela izaao u sjajno sunce. Zaokrenuo je oko preostatka
zavoja, a onda se zaputio preko vitkog mosta. Gurgeh je pogledao preko
ograde i ugledao plodne zelene panjake i blistavu, vijugavu rijeku pola
kilometra nie, na dnu doline. Sjene planina pruale su se preko uskih
travnjaka; sjene oblaka posipale su drveem prekrivene bregove. Vjetar
proizveden kretanjem vlaka mrsio mu je kosu dok je upijao sladak, mirisav
planinski zrak i ekao da mu se protivnik vrati. U daljini iznad doline kruile su
ptice, skoro na razini mosta. Njihovi su krici odjekivali kroz miran zrak, jedva
ujni kroz vjetrovit zvuk prolaska vlaka.
Obino bi ekao dok ne doe vrijeme da se pojavi u Tronzeu i onda tamo
otiao podzemljem, ali tog mu se jutra prohtjelo maknuti se iz Ikroha. Obukao
je izme, konzervativno krojene hlae i kratku otvorenu jaknu, a onda se
zaputio brdovitim puteljcima, hodajui preko planine i sputajui se s druge
strane.
Sjedio je kraj stare eljeznike linije, izluujui umjereno zadovoljstvo i
zabavljajui se tako to je bacao komadie magnetita u magnetsko polje
tranica i promatrao ih kako odskau. Razmiljao je o Yayinim lebdeim
otocima.
Razmiljao je i o tajnovitom posjetu Kontaktnog drona, veer prije, ali to
mu se nekako nije htjelo razbistriti; kao da je sve to bio san. Provjerio je
kune komunikacije i sustave: to se kue ticalo, nije bilo nikakvog posjeta;
ali njegov razgovor, sa Stoerom Chiarka bio je zabiljeen, s vremenskom
oznakom, kao i s drugim pod-sekcijama Stoera, a nakratko i Stoera Cijelog.
Dakle stvarno se dogodilo.
Zaustavio je prastari vlak kad se pojavio, i jo dok se penjao u njega
prepoznao ga je sredovjeni ovjek po imenu Dreltram, takoer na putu za
Tronze. G. Dreltramu bi poraz od velikog Jernaua Gurgeha vrijedio vie nego
pobjeda nad nekim drugim; bi li igrao? Gurgeh je navikao na takvo laskanje obino je prikrivalo nerealnu ali pomalo divlju ambiciju - ali je predloio da
igraju Posjed. Ta je igra u pravilima imala dovoljno dodirnih toaka s
Udarenim da bude pristojno zagrijavanje.
Pronali su komplet za Posjed u jednom od barova i odnijeli ga na krovnu
terasu, sjedei iza vjetrobrana tako da im karte ne odlete. Trebali bi imati

dovoljno vremena da dovre igru: vlaku e trebati dobar dio dana da stigne u
Tronze, put koji bi podzemni auto preao u deset minuta.
Vlak je preao most i uao u dubok, uzak usjek, dok mu je fukanje
zastraujue odzvanjalo od golih stijena s obje strane. Gurgeh je pogledao na
plou za igru. Igrao je isto, bez pomoi bilo kakvih izluenih supstanci;
njegov je protivnik koristio snanu mjeavinu koju mu je Gurgeh sam
predloio. Osim toga, Gurgeh je g. Dreltramu dao najveu doputenu
prednost, sedam figura. ovjek nije igrao loe, i na samom poetku, kad je
njegova prednost u figurama bila najizrazitija, zamalo je svladao Gurgeha, ali
Gurgeh se dobro branio i ovjek je vjerojatno izgubio priliku, premda je jo
uvijek postojala mogunost da na nekoliko nezgodnih mjesta ima jo par
mina.
Razmiljajui o takvim neugodnim iznenaenjima, Gurgeh je shvatio da
nije ni pogledao gdje je njegova skrivena figura. To je bio jo jedan,
nesluben nain da se igra uini izjednaenijom. Posjed se igra na mrei od
etrdeset puta etrdeset kvadrata; figure dvojice igraa rasporeuju se u po
jednu glavnu i po dvije sporedne skupine. Do tri figure moe se sakriti na
razliitim, izvorno slobodnim krianjima. Njihovi se poloaji odreuju sluajno
- i zakljuaju - u tri okrugle karte; tanki keramiki keksi koji se okreu tek kad
igra eli upotrijebiti te figure. G. Dreltram je ve razotkrio sve tri svoje
skrivene figure (jedna se sluajno nala na raskriju na koje je Gurgeh,
trudei se da mu olaka, posijao svih devet svojih mina, a to je zbilja bio
peh).
Gurgeh je bio okrenuo brojanike svoga jedinog keksa za skrivenu figuru i
spustio ga na stol ni ne pogledavi; nije znao gdje mu je figura nita vie
nego g. Dreltram. Moda se ispostavi da je u ilegalnom poloaju, to bi ga
moglo kotati igre, ili se (manje vjerojatno), pojavi na nekom strateki
korisnom mjestu duboko unutar teritorija njegova protivnika. Gurgeh je volio
igrati ovako, kad nije igrao ozbiljno; osim to je tako svome protivniku davao
vjerojatno potrebnu dodatnu prednost, to je igru inilo znatno zanimljivijom i
nepredvidljivijom; dodavalo je poseban zain cijeloj stvari.
inilo mu se da bi trebao pogledati gdje mu je figura; brzo su se
pribliavali osamdesetom potezu, kad e u svakom sluaju morati otkriti
figuru.
Nije vidio svoj keks za skrivenu figuru. Pogledao je po stolu pokrivenom
kartama i keksima. G. Dreltram nije ba bio najuredniji igra; njegove karte i
keksi, i neupotrebljeni ili pojedeni pijuni, bili su razbacani po najveem dijelu
stola, ukljuujui tu i onaj dio koji je trebao biti Gurgehov. Nalet vjetra kad su

prije sat vremena uli u tunel skoro je otpuhnuo nekoliko lakih karata, pa su
ih opteretili aama i pritiskivaima od olovnog stakla; to je pojaavalo dojam
zbrke, kao i slikovit, premda afektiran obiaj g. Dreltrama da sve poteze
biljei rukom na tablet (tvrdio je kako mu se jednom pokvarila ugraena
memorija na ploi za igru i tako mu izgubila zapis jedne od najboljih igara
koje je ikad odigrao). Gurgeh je poeo podizati stvari, pjevuei si u bradu i
traei plosnati keks.
Zauo je nagli udisaj, a onda neto to je zvualo kao nelagodno
nakaljavanje, tik iza sebe. Okrenuo se i iza sebe ugledao g. Dreltramu, koji
je odavao udnu nelagodu. Gurgeh se namrtio dok je g. Dreltram, koji se
upravo vratio iz zahoda, oiju rairenih od mjeavine droga koje je izluivao i
u pratnji pladnja s piima, opet sjedao, zurei u Gurgehove ruke.
Tek tada, dok je pladanj sputao ae na stol, Gurgeh je shvatio da su
karte koje je drao, koje je podigao u potrazi za svojim skrivenim keksom,
bile preostale karte s minama g. Dreltrama. Gurgeh ih pogleda - jo su bile
licem okrenute prema dolje; nije vidio gdje su mine - i shvati to g. Dreltram
sigurno misli.
Spustio je karte natrag tamo gdje ih je pronaao. "Jako mi je ao",
nasmijao se. "Traio sam svoju skrivenu figuru."
Ugledao ju je dok je jo izgovarao te rijei. Okrugli keks je leao na
otvorenom, skoro ravno pred njim. "Ah", rekao je, i tek tad osjetio kako mu
krv navire u lice. "Evo ga. Hmm. Nisam ga prije vidio jer mi je bio pod
nosom."
Opet se nasmijao, i dok je to inio osjetio je kako ga proima udan
osjeaj, koji kako da mu je stisnuo utrobu neim izmeu uasa i ekstaze.
Nikad nije osjetio nita slino. Najblie tome bio je, pomislio je (odjednom,
jasno) kad je kao djeak iskusio svoj prvi orgazam, od ruku djevojke nekoliko
godina starije od sebe. Grub, posve ljudski i osnovni, kao usamljeni
instrument koji svira jednostavnu melodiju ton po ton (u usporedbi s
izluenim drogama pojaanim simfonijama kakve e seks kasnije postati) taj
prvi put bio je svejedno jedno od njegovih najupeatljivijih iskustava; ne
samo zato to je tada bio jo nov, ve i zato to se inilo da otvara itav
jedan novi, fascinantan svijet, jedan posve drukiji tip osjeaja i postojanja.
Isto je bilo i kad je odigrao svoju prvu natjecateljsku igru, kao dijete,
predstavljajui Chiark protiv juniorskog tima jednog drugog Orbitala, a isto se
ponovilo i kad su mu sazrijele lijezde za droge, nekoliko godina nakon
puberteta.
G. Dreltram se takoer nasmijao, i obrisao si lice rupiem.

Gurgeh je sljedeih nekoliko poteza odigrao bjesomuno, i njegov ga je

protivnik morao opomenuti kad su doli do granice od osamdeset poteza.
Gurgeh je okrenuo svoju skrivenu figuru a da je nije prije ni provjerio,
riskirajui tako da bude na istom mjestu kao i neka od njegovih otkrivenih
figura.
Skrivena figura, uz anse od tisuu i esto naprema jedan, pojavila se na
istom mjestu kao i Srce; figura oko koje se cijela igra i vrtjela; figura koju je
protivnik pokuavao oteti.
Gurgeh je zurio u raskrije na kojem je sjedilo njegovo dobro branjeno
Srce, a onda u koordinate koje je dva sata prije nasumce upisao u keks. Bili
su isti, nije bilo sumnje. Da je pogledao ranije, mogao je Srce maknuti iz
opasnosti, ali nije. Izgubio je obje figure; a sa Srcem, izgubio je igru; on je
izgubio.
"Oh, nesrea", rekao je g. Dreltram nakaljavajui se.
Gurgeh kimne glavom. "Vjerujem da je u trenucima ovakve nesree obiaj
da pobijeeni igra dobije Srce za uspomenu", rekao je, dodirujui izgubljenu
figuru.
"Hm... tako sam uo", rekao je g. Dreltram, oito istovremeno u
neugodnosti zbog Gurgeha i oduevljen svojom sreom.
Gurgeh kimne glavom. Spustio je Srce i podigao keramiki keks koji ga je
izdao. "Radije bih uzeo ovo, ini mi se." Podigao je keks prema g. Dreltramu,
koji kimne.
"Pa, naravno. Mislim, zato ne; ja se sigurno ne bih bunio."
Vlak je tiho uao u tunel, usporavajui za postaju smjetenu u spiljama
unutar planine.
"Sva je stvarnost igra. Fizika na najosnovnijoj razini, samo tkanje naega
svemira, proizlazi izravno iz interakcije odreenih prilino jednostavnih
pravila, i sree; isti se opis moe primijeniti i na najbolje, najotmjenije i kako
intelektualno tako i estetski najuzbudljivije igre. Zato to ju je nemogue
spoznati, jer proizlazi iz dogaaja koji se na sub-atomskoj razini ne mogu u
potpunosti predvidjeti, budunost ostaje prilagodljiva, i zadrava sposobnost
promjene, nadu u uspjeh; pobjedu, da upotrijebim jedan demodiran izraz. U
tom smislu, budunost je igra; vrijeme je jedno od pravila. Uopeno, sve
najbolje mehanistike igre - one koje se u bilo kojem smislu moe odigrati
'savreno', kao to su mree, pralijanski domet, 'nkraytle, ah, farnike
dimenzije - imaju dokazano podrijetlo u civilizacijama koje nemaju

relativistiki pogled na svemir (a o stvarnosti da i ne govorimo). To su, dodao

bih, beziznimno i drutva prije strojnih znanosti.
Najvrsnije igre priznaju i element sluaja, iako s pravom ograniavaju golu
sreu. Pokuati igru konstruirati po bilo kakvim drugim principima, ma koliko
im sloena i profinjena bila pravila, i bez obzira na skalu i diferencijaciju
igrakog obujma i raznorodnosti moi i atributa figura, neizbjeno znai
prikovati se za konspekt koji nije samo drutveno ve i tehno-filozofski
zaostao nekoliko eona iza naeg. Kao historicistika vjeba, to bi moglo imati
neku vrijednost. Kao djelo uma, to je gubitak vremena. Ako elite izraditi
neto staromodno, zato ne izgradite drveni jedrenjak, ili parni stroj? Oni su
jednako sloeni i zahtjevni kao i mehanicistika igra, a usput e vam dobro
doi i za kondiciju."
Gurgeh se ironino naklonio mladiu koji mu se obratio s idejom za igru.
Mladac je djelovao izbezumljeno. Udahnuo je i otvorio usta da progovori.
Gurgeh je to i ekao; kao i prolih pet ili est puta kad je mladi pokuao
neto rei, Gurgeh ga je prekinuo prije nego to je i poeo.
"Sasvim sam ozbiljan, znate; nema nieg intelektualno inferiornog u tome
da se sluite rukama da neto izgradite, za razliku od onog kad koristite samo
mozak. Mogu se izvui iste pouke, stei iste vjetine, na onim razinama koje
su stvarno vane." Opet je zastao. Vidio je drona Mawhrin-Skela kako lebdi
prema njemu nad glavama ljudi koji su prepunih prostrani trg.
Glavni je koncert zavrio. Planinski vrhovi oko Tronzea odjekivali su od
zvukova manjih orkestara dok su se ljudi okretali specifinim glazbenim
formama koje su vie voljeli; neke formalne, neke improvizirane, neke za
ples, neke za sluanje pod utjecajem odreenih droga. Bila je topla, oblana
no; malo je svjetla stvaralo mlijenu aureolu ravno iznad njihovih glava.
Tronze, najvei grad kako na Platou tako i na Orbitalu, izgraen je na rubu
velikog sredinjeg masiva Gevantova Platoa, na toki gdje se kilometar visoko
jezero Tronze prelijevalo preko ruba platoa a njegove su se vode
stropotavale prema ravnici ispod njega, gdje su poput stalnog pljuska padale
na praumu.
Tronze je bio dom za manje od sto tisua ljudi, ali Gurgehu se svejedno
inio prenapuenim, usprkos prostranim kuama i trgovima, irokim
galerijama i piazzama i terasama, tisuama brodova-kua i otmjenim,
mostovima povezanim tornjevima. Premda je Chiark bio relativno mlad
Orbital, svega kakvih tisuu godina, Tronze je ve bio gotovo jednako velik
kao bilo koja druga orbitalna zajednica; pravi gradovi Kulture bili su njeni
veliki brodovi, OSB-ovi, Opi sistemski brodovi. Orbitali su bili rustino zalee

kulture, gdje su se ljudi voljeli rairiti s puno prostora. Govorei o razmjerima,

u usporedbi s nekim veim OSB-om koji sadri milijarde ljudi, Tronze jedva da
je bio selo.
Gurgeh je obino posjeivao tronzeki Koncert ezdeset i etvrtog dana. I
obino bi ga spopali entuzijasti. U normalnim prilikama, Gurgeh je bio
pristojan, premda ponekad kratak. Veeras, nakon katastrofe na vlaku, i onog
udnog, uzbudljivog, sramnog plamsaja emocije koji je osjetio jer je netko
pomislio da on vara, da se ne spominje blaga nervoza koju je osjeao jer je
uo da je djevojka s OSB-a Kult tereta doista veeras tu u Tronzeu i raduje se
susretu s njim, nije bio raspoloen da mirno trpi budale.
Ne da je nesretni mladi nuno bio potpuni idiot; sve to je uinio bilo je
da skicira neto to, konano, i nije bilo tako loa ideja za igru; ali Gurgeh se
sruio na njega poput lavine. Razgovor - ako ga se moe tako nazvati - se
pretvorio u igru.
Cilj je bio nastaviti govoriti; ne govoriti stalno, to bi mogao svaki idiot,
ve zastati tek kad mladi ne alje signale - govorom lica ili tijela, ili zaustivi da se eli ukljuiti. Umjesto toga, Gurgeh bi neoekivano zastao usred
argumenta, ili nakon to bi rekao neto blago uvredljivo, ali dok bi jo uvijek
odavao dojam da e nastaviti govoriti. Osim toga, Gurgeh je skoro od rijei do
rijei citirao jedan od svojih poznatijih lanaka o teoriji igre; dodatna uvreda,
jer je mladi vjerojatno poznavao taj tekst jednako tako dobro kao i Gurgeh.
"Implicirati", nastavio je Gurgeh kad su se mladieva usta opet otvorila,
"da se element sree, sluaja, nasuminosti u ivotu moe eliminirati tako to
-"
"Jernau Gurgeh, ne prekidam nita, zar ne?" upitao je Mawhrin-Skel.
"Nita bitno", rekao je Gurgeh okrenuvi se prema malom stroju. "Kako si,
Mawhrin--Skel? Jesi li u zadnje vrijeme stvarao nove nevolje?"
"Nita bitno", ponovio je mali dron dok je mladi s kojim je Gurgeh bio
razgovarao diskretno nestajao. Gurgeh je sjeo u sjenicu prekrivenu puzavcem
smjetenu uz jedan rub trga, u blizini promatrakih platformi koje su se
pruale nad irok zastor vodopada, gdje se vodena pjena uzdizala s brzaca
to su leali izmeu ruba jezera i vertikalnog pada do ume, kilometar nie.
Urlanje slapova stvaralo je podlogu bijelog uma.
"Pronaao sam tvoju mladu protivnicu", objavio je mali dron. Ispruio je
jedno blago svjetlucavo plavo polje i s puzavice koja je rasla u blizini ubrao
noocvijet.
"Hmmm?" odvrati Gurgeh. "Oh, ona mlada, ovaj... igraica Udarenog?"

"Tako je", rekao je Mawhrin-Skel ravnomjerno, "mlada, ovaj... igraica

Udarenog." Presavinuo je nekoliko latica noocvijeta, nateui ih preko
otkinute stapke.
"uo sam da je tu", ree Gurgeh.
"Za Hafflisovim je stolom. Hoemo li je otii upoznati?"
"Zato ne?" Gurgeh ustane; stroj je odlebdio.
"Nervozan?" upitao je Mawhrin-Skel dok su se kroz guvu probijali prema
jednoj od uzdignutih terasa u ravnini jezera, gdje su bile Hafflijeve odaje.
"Nervozan?" ree Gurgeh. "Zbog djeteta?"
Mawhrin-Skel nekoliko je trenutaka lebdio u tiini, dok se Gurgeh uspinjao
stubama - Gurgeh je kimnuo i pozdravio nekoliko ljudi - a onda mu se stroj
priblii i ree tiho, dok je polako otkidao latice s umirueg cvijeta: "Hoe da
ti kaem otkucaje srca, razinu receptivnosti koe, feromonsku razinu, stanje
neurona...?" Glas mu se izgubio u tiini dok je Gurgeh zastajao, na pola puta
uz iroko stubite.
Okrenuo se licem prema dronu, gledajui mali stroj kroz napola sputene
kapke. Preko jezera je dopirala glazba, a zrak je bio pun mousnog mirisa
noocvijeta. Rasvjeta ugraena u kamene balustrade osvjetljavala je igraevo
lice odozdo. Ljudi koji su se s terase iznad njih slijevali niz stubite, smijui se
i alei, razdvojili su se oko ovjeka kao voda oko stijene, i - primijetio je
Mawhrin-Skel - pri tome su bili udno tihi. Nekoliko sekundi kasnije, dok je
Gurgeh tamo stajao, u tiini, ravnomjerno diui, mali je dron zahihotao.
"Nije loe", rekao je. "Uope nije loe. Jo ne mogu tono razaznati to to
lui, ali ovo je impresivna razina kontrole. Sve je po parametrima, maltene u
dlaku. Osim stanja neurona; to je jo dalje od normale nego obino, ali
prosjean civilni dron to vjerojatno ne bi mogao uoiti. Jako dobro."
"Nemoj da te zadravam, Mawhrin-Skel", ree Gurgeh hladno. "Siguran
sam da e si nai i neku drugu zabavu osim da mene gleda kako igram."
Nastavio je uz iroko stubite.
"Na ovom me Orbitalu trenutno nita ne moe zadrati, dragi gospodine
Gurgeh", rekao je dron jednostavno, trgajui posljednju laticu s noocvijeta.
Spustio je ostatak u vodeni kanal koji je iao vrhom balustrade.
"Gurgeh, ba lijepo to te vidim. Doi; sjedni."
Tridesetak ljudi koji su inili drutvo Estraya Hafflisa sjedilo je oko
ogromnog, pravokutnog kamenog stola smjetenog na balkonu koji je virio
iznad vodopada, prekriven kamenim lukovima ukraenim lozom noocvijeta i
blagim svjetlom papirnatih lampiona; na jednom su kraju bili glazbenici,

sjedei na rubu velikog kamenog bloka i svirajui uglavnom sami za sebe.

Svatko se trudio svirati prebrzo da bi ga ostali slijedili.
U sredini stola bio je dugaak, uski urez pun uarenog ugljena; neka vrst
minijaturne pokretne trake koturala se iznad vatre, nosei male komade mesa
i povra s jednog kraja stola na drugi; na traku ih je najednom kraju stavljalo
jedno od Hafflisove djece, a na drugom ih je kraju skidao, omatao u jestivi
papir i prilino precizno dolje gladnima bacao Hafflisov najmlai, kojem je bilo
tek est godina. Hafflis je bio neobian po svoje sedmero djece; obino bi
ljudi rodili samo jedno dijete, i bili otac samo jednom djetetu. Kultura se
mrtila na takvu rasplodnost, ali Hafflis je naprosto volio biti trudan. Trenutno
je, meutim, bio u mukom stadiju, promijenivi se nekoliko godina prije
toga.
On i Gurgeh izmijenili su pozdrave, a zatim Hafflis posjedne igraa igara
na sjedalo pokraj profesorice Boruelal, koja se veselo smjekala i ljuljala u
svom stolcu. Imala je na sebi dugaku crno-bijelu halju, a kad je ugledala
Gurgeha buno ga je poljubila u usta. Pokuala je poljubiti i Mawhrin-Skela,
ali on je odleprao.
Nasmijala se, i dugakom vilicom nabola napola peen komad mesa s linije
iznad sredita stola. "Gurgeh! Upoznaj ljupku Olz Hap! Olz; Jernau Gurgeh.
Dajte! Rukujte se!"
Gurgeh je sjeo, prihvativi malu, blijedu ruku djevojke prestraenog izraza
s Boruelaline desne strane. Imala je na sebi neto tamno i bezoblino, i bila
je, u najboljem sluaju, mlaa tinejderka. Nasmijeio se uz blago mrtenje,
bacajui pogled na profesoricu, nastojei podijeliti smijenu stranu njenog
pijanstva s mladom plavuom, ali Olz Hap gledala je njegovu ruku, ne lice.
Dopustila mu je da joj dotakne ruku, ali je i gotovo odmah povukla. Sjela si je
na ruke i zagledala se u svoj tanjur.
Boruelal je duboko udahnula, naizgled da se pribere. Otpila je iz visoke
ae pred sobom.
"Pa", ree, gledajui Gurgeha kao da se tek pojavio, "kako si, Jernau?"
"Dovoljno dobro." Promatrao je Mawhrin-Skela kako se uvlai kraj Olz
Hap, lebdei nad stolom kraj njenog tanjura, s poljima formalno plavim i
prijateljski zelenim.
"Dobra veer", uo je drona kako govori glasom povjerljivog ujaka.
Djevojka je podigla glavu da pogleda stroj, a Gurgeh je sluao njihov
razgovor i istovremeno sam razgovarao s Boruelal.
"Zdravo."
"Dovoljno dobro da odigra partiju Udarenog?"

"Zovem se Mawhrin-Skel. Olz Hap, je li tako?"

"Mislim da da, profesorice. Jeste li vi dovoljno dobro da budete sudac?"
"Da. Drago mi je."
"Jebi ga, ne; pijana ko deva. Morat e uzeti nekog drugog. Moda bih se i
mogla oporaviti na vrijeme, ali... neeee..."
"Oh, ah, daj polje, ha? Jako lijepo od tebe; ljudi se tako rijetko potrude.
Ba mi je drago to smo se upoznali. Svi smo toliko uli o tebi."
"A to je sa samom mladom damom?"
"Oh. Jao meni."
"to?"
"to nije u redu? Jesam li rekao neto krivo?"
"Je li ona spremna za igru?"
"Ne, samo -"
"Koju igru?"
"Ah; stidljiva si. Nemoj biti. Nitko te nee natjerati da igra. Najmanje od
svih Gurgeh, vjeruj mi."
"Onu igru, Boruelal."
"Pa, ja -"
"to, misli sad?"
"Ja se na tvom mjestu ne bih brinuo. Stvarno."
"Sad; ili bilo kad."
"Pa, ja ne znam. Pitajmo nju. Hej, mala..."
"Bor - " poeo je Gurgeh, ali profesorica se ve okrenula djevojci.
"Olz. Onda, hoe odigrati tu igru?"
Djevojka je pogledala ravno u Gurgeha. Oi su joj sjajile u bljesku vatre
koja se sputala niz sredite stola. "Ako bi i g. Gurgeh to htio, da."
Polja Mawhrin-Skela zasjala su crveno od zadovoljstva, naas jaa od
uglja. "Fino", ree. "Borba."
Hafflis je svoj drevni komplet za Udarenog nekome posudio; prolo je
nekoliko minuta dok jedan nabavni dron nije donio novi set iz gradske
trgovine. Postavili su ga na jednom kraju balkona, kraj ruba koji je gledao na
bune bijele slapove. Profesorica Boruelal pozabavila se svojim terminalom i
predala zahtjev za nekoliko dronova sudaca koji e nadgledati igru; Udareni je
bio podloan visoko tehnolokom varanju, i ozbiljna je igra zahtijevala da se
poduzmu koraci kako bi se osiguralo da se nee varati. Dobrovoljno se
prijavio dron u posjeti iz Chiarkovog Stoera, kao i jedan proizvodni dron iz

brodogradilita pod masivom. Jedan od sveuilinih strojeva predstavljat e

Olz Hap.
Gurgeh se okrenuo Mawhrin-Skelu da ga zamoli da bude njegov
predstavnik, ali on ree: "Jernau Gurgeh; mislio sam da bi volio da te
predstavlja Chamlis Amalk-ney."
"Zar je Chamlis ovdje?"
"Stigao je prije nekog vremena. Izbjegava mene. Pitat u ga."
Gurgehov gumb-terminal je zabipao. "Da?" ree on.
Chamlisov glas progovori iz gumba. "Onaj muji izmet me upravo zamolio
da te predstavljam u suenju Udarenog. eli li to?"
"Da, rado bih", rekao je Gurgeh, gledajui polja Mawhrin-Skela kako su
bljesnula bijelo od bijesa ravno pred njim.
"Stiem za dvadeset sekundi", rekao je Chamlis zatvarajui kanal.
"Dvadeset jedna cijela dva", ree Mawhrin-Skel kiselo, tono dvadeset i
jednu sekundu i dvije desetinke kasnije, kad se Chamlis pojavio nad rubom
balkona, kuita tamnog na pozadini jezera. Chamlis je svoju senzorsku vrpcu
okrenuo prema manjem stroju.
"Hvala", ree Chamlis toplo. "Okladio sam se sam sa sobom da e brojati
sekunde do mog dolaska."
Mawhrin-Skelova polja bljesnula su snano, bolno bijelo, naas osvijetlivi
cijeli balkon; ljudi su prestali razgovarati i osvrnuli se; glazba je zastala.
Siuni dron kao da se doslovno tresao od nijemog bijesa.
"Jebi se!" zaciao je konano, i kao da je nestao, ostavljajui za sobom u
noi tekretinalnu sliku sunanog sljepila. ar je sjajno bljetao, vjetar je
podizao odjeu i kosu, nekoliko papirnatih lampiona se zaljuljalo i zatreslo i
palo s lukova iznad njihovih glava; lie i cvijee doletjelo je s dva luka odmah
iznad mjesta gdje je lebdio Mawhrin-Skel.
Chamlis Amalk-ney, crven od sree, nagnuo se da pogleda u mrano nebo,
gdje se u pokrovu oblaka naas pojavila jedna mala rupa. "Jao meni", ree.
"Misli da ga je uzrujalo neto to sam rekao?"
Gurgeh se nasmijei i sjedne za igraki stol. "Jesi li to planirao, Chamlis?"
Amalk-ney naklonio se u zraku drugim dronovima i Boruelal. "Ne ba."
Okrenuo se da pogleda Olz Hap, koja je sjedila na suprotnoj strani igrake
mree od Gurgeha. "Ah... kao pravi kontrast: lijepo ljudsko bie."
Djevojka se zarumenila, spustila pogled. Boruelal ih upozna.
Udareni se igra u trodimenzionalnoj mrei razmotanoj u kocki od metra.
Tradicionalni materijali uzimaju se od jedne ivotinje s planeta na kojem je
igra potekla: stavljene tetive za mreu, slonovaa od kljova za okvir. Set

kojim su se sluili Gurgeh i Olz Hap bio je sintetiki. Oboje su podigli svoje
zaslone na arkama, uzeli vree upljih kugli i obojanih perlica (u originalu su
to ljuske oraha i kamenii), i odabrali perlice koje ele, smjetajui ih u
kugle. Dronovi suci osiguravali su da nema mogunosti da itko vidi koje su
perlice otile u koje kugle. Zatim su mukarac i djevojka uzeli svatko po
pregrt malih kugli i smjestili ih na razliita mjesta unutar mree. Igra je
poela.
Bilaje dobra. Gurgeh je bio impresioniran. Olz Hap bila je impulzivna ali
lukava, hrabra ali ne i glupa. Bila je i vrlo sretna. Ali postoji srea i srea.
Ponekad je moete nanjuiti, prepoznati kad stvari idu dobro i vjerojatno e
nastaviti ii dobro, i igrati uz to. Ako stvari doista nastave ii dobro, suludo
profitirate. Ako se srea ne odri, pa, dobro, naprosto ste igrali na postotak.
Djevojka je te noi imala ba tu vrst sree. Dobro je pogaala Gurgehove
figure, uhvativi nekoliko snanih perlica preruenih u slabe; predviala je
poteze koje je Gurgeh zapeatio u koljkama za pretkazivanje; i nije se
obazirala na privlane zamke i varke koje je postavljao.
Nekako se borio dalje, izmiljajui oajnike, improvizirane obrane protiv
svakog napada, ali sve je to bilo previe navueno, previe izmiljeno i
taktiki. Nije imao vremena razviti svoje figure ili planirati neku strategiju.
Odgovarao je, slijedio, uzvraao. Vie je volio imati inicijativu.
Prolo je neko vrijeme prije nego to je shvatio koliko je djevojka smiona.
Ila je na Punu Mreu: istovremeno hvatanje svih preostalih toaka u
prostoru igre. Nije naprosto pokuavala pobijediti, pokuavala je postii neto
to je samo aica najveih igraa te igre ikad uspjela, i to nitko u Kulturi koliko je Gurgeh znao - jo nije postigao. Gurgeh jedva da je mogao
povjerovati u to, ali ba je to pokuavala. Iscrpljivala je figure ali ih nije
unitavala, i zatim se povlaila; udarala je kroz njegove vlastite puteve
slabosti, i tamo se zadravala.
Pozivala ga je da se vrati, naravno, dajui mu bolju ansu za pobjedu, pa
ak i za postizanje tog istog znaajnog rezultata, premda s mnogo manje
anse za uspjeh. Ali takvo samopouzdanje! Iskustvo, pa ak i arogancija koju
je takav put znaio!
Pogledao je sitnu djevojku mirnog lica kroz mreu tankih ica i malih
objeenih kugli, i nije mogao a da se ne divi njenoj ambiciji, njenoj silnoj
sposobnosti i vjeri u sebe. Igrala je za veliku gestu, i za galeriju, ne
zadovoljavajui se razumnom pobjedom, premda bi ta razumna pobjeda bila

nad slavnim, potovanim igraem igara. A Boruelal je mislila da bi ga se

mogla plaiti! No, tim bolje za nju.
Gurgeh se nagnuo naprijed, trljajui bradu, ne marei za ljude koji su sad
nakrcali balkon, u tiini promatrajui igru.
Nekako se uspio probiti natrag. Dijelom srea, a dijelom vie vjetine nego
to je i sanjao da je ima. Igra je jo uvijek bila spremna za pobjedu Punom
Mreom, i ona je jo uvijek imala vie anse da je postigne, ali bar je njegov
poloaj sad izgledao manje beznadno. Netko mu je donio au vode i neto za
jelo. Mutno se sjeao da je osjetio zahvalnost.
Igra se nastavila. Ljudi su dolazili i prolazili oko njega. Mrea je drala sve
to je imao; male kugle sa svojim skrivenim blagom i prijetnjama postale su
poput odvojenih paketa ivota i smrti, pojedinih toaka vjerojatnosti koje se
moe pogaati ali nikad spoznati dok ih se ne izazove, otvori, pogleda. Sva
stvarnost kao da je ovisila o tim siunim klupcima smisla.
Vie nije znao koje tjelesno proizvedene droge mu oplakuju ile, niti je bio
u stanju pogoditi to koristi djevojka. Izgubio je sav osjeaj za sebe i za
vrijeme.
Igra je nekoliko poteza lutala, kad su oboje izgubili koncentraciju,a zatim
opet oivi. Vrlo sporo, vrlo postupno, postao je svjestan da u glavi ima neki
nemogue sloen model sukoba, nepojmljivo gust, usloeno isplaniran.
Pogledao je taj model i izokrenuo ga.
Igra se promijenila.
Ugledao je nain da pobijedi. Puna Mrea i dalje je bila mogunost. Sad
njegova. Sve je ovisilo. Jo jedan okretaj. Da; pobijedio bi. Skoro sigurno. Ali
to vie nije bilo dovoljno. Puna Mrea je dozivala, izazivaki, zavodniki,
neodoljivo...
"Gurgeh?" Boruelal ga strese. Podigao je pogled. Nad planinama se
nazirao traak zore. Boruelalino lice bilo je sivo i trijezno. "Gurgeh; pauza.
Prolo je est sati. Slae li se? Pauza, moe?"
Kroz mreu je pogledao blijedo, votano lice mlade djevojke. Buljio je oko
sebe u nekoj vrsti omame. Veina je ljudi otila. Papirnati su lampioni takoer
nestali; nekako mu je bilo ao to je propustio mali ritual bacanja svjetleih
lampi preko ruba terase i promatranja kako otplutavaju u umu.
Boruelal ga jo jednom strese. "Gurgeh?"
"Da; pauza. Da, naravno", zakripao je. Ustao je, ukoen i izubijan, s
miiima koji su protestirali i zglobovima koji su kripali.

Chamlis je morao ostati uz set za igru, da osigura poteno suenje. Siva

se zora proirila nebom. Netko mu je dao tople juhe, koju je pijuckao jedui
krekere i lutajui neko vrijeme kroz utihle arkade gdje su ljudi spavali ili jo
uvijek sjedili i razgovarali, ili plesali uz tihu, snimljenu glazbu. Naslonio se na
balustradu iznad kilometarskog ponora, pijuckajui i grickajui, oamuen i
prazan od igre, jo je uvijek igrajui ponovno i ponovno negdje u svojoj glavi.
Svjetla gradova i sela na izmaglicom prekrivenoj ravnici pod njim, iza
polukruga tamne praume, djelovala su blijedo i nesigurno. Udaljeni vrhovi
planina sjali su ruiasto i nago.
"Jernau Gurgeh?" ree jedan mek glas.
Pogledao je prema ravnici. Dron Mawhrin-Skel lebdio je metar od njegova
lica. "Mawhrin-Skel", ree tiho.
"Dobro jutro."
"Dobro jutro."
"Kako ide igra?"
"Dobro, hvala. Mislim da u sad pobijediti... zapravo, prilino sam siguran
u to. Ali postoji jedna mala ansa da bih mogao pobijediti..." Osjetio je kako
se smjeka. "... Slavno."
"Stvarno?" Mawhrin-Skel i dalje je lebdio tamo, nad provalijom ispred
njega. Glas mu je bio tih premda nikog nije bilo u blizini. Polja su mu bila
iskljuena. Povrina mu je bila udna, neravnomjerna mjeavina sivih tonova.
"Da", ree Gurgeh, i ukratko objasni sve o pobjedi Punom Mreom.
Dron kao da je shvatio. "Znai, pobijedio si, ali bi mogao dobiti Punu
Mreu, to u Kulturi jo uvijek nitko nije uinio osim na izlobama, da dokae
mogunost takve pobjede."
"Tako je!" Kimnuo je, pogledao prema svjetlima istokanoj ravnici. "Tako
je." Dovrio je krekere, polako oistio ruke od mrvica. Ostavio je zdjelu s
juhom na ogradi.
"Je li zaista", ree Mawhrin-Skel zamiljeno, "vano tko prvi pobijedi
Punom Mreom?"
"Hmm?" ree Gurgeh.
Mawhrin-Skel se priblii. "Je li zaista vano tko prvi tako pobijedi? Netko e
ve uspjeti, ali koliko je vano tko? To mi se ini vrlo slabom vjerojatnou u
bilo kojoj igri... ima li to doista puno veze s umjenou?"
"Samo do odreene mjere", prizna Gurgeh. "To zahtijeva sretnog
genijalca."
"Ali to bi mogao biti ti."

"Moda." Gurgeh se nasmijeio preko ponora hladnog jutarnjeg zraka.

Bolje se omotao jaknom. "U potpunosti ovisi o rasporedu odreenih arenih
perlica u odreenim metalnim kuglama." Nasmijao se. "Pobjeda koja bi
odzvanjala cijelom igrakom galaksijom, a ovisi o tome kamo je jedno dijete
stavilo..." Glas mu se izgubio. Opet je pogledao siunog drona, mrtei se.
"Oprosti; malo sam postao melodramatian." Slegnuo je ramenima, naslonjen
na kamenu ogradu. "Bilo bi... ugodno pobijediti, ali bojim se da nije ba
vjerojatno. Netko e ve uspjeti u tome, u nekom trenutku."
"Ali mogao bi to biti i ti", siknuo je Mawhrin-Skel, lebdei jo blie.
Gurgeh se morao odmaknuti da ga jasno vidi. "Pa - "
"Zato to prepustiti sluaju, Jernau Gurgeh?" upitao je Mawhrin-Skel, malo
se odmiui. "Zato to ostaviti istoj, glupoj srei?"
"O emu govori?" rekao je Gurgeh polako, stiui oi. Efekt droga se
gubio, arolija je pucala. Osjeao se eljno, spremno; nervozno i uzbueno
odjednom.
"Ja bih ti mogao rei koje su perlice u kojoj kugli", ree Mawhrin-Skel.
Gurgeh se blago nasmije. "Glupost."
Dron dolebdi blie. "Mogu. Kad su me izbacili iz PO-a nisu ba sve izvadili
iz mene. Imam osjetila za koja kreteni poput Amalk-neya nisu nikad ni uli."
Jo se pribliio. "Daj da ih upotrijebim; daj da ti kaem gdje je to u tvojoj igri
s perlicama. Daj da ti pomognem do Pune Mree."
Gurgeh je ustuknuo od balustrade, tresui glavom. "Ne moe. Drugi
dronovi - "
"- su slabani debili, Gurgeh", ustrajao je Mawhrin-Skel. "Ja mogu s njima
na kraj, vjeruj mi. Imaj povjerenja. Neki drugi stroj iz PO-a, to ne; Kontaktni
dron, vjerojatno ne... ali ova gomila prevaziene tehnologije? Mogao bih
otkriti gdje je svaka perlica koju je djevojka iskoristila. Sve do zadnje!"
"Ne bi ti trebale sve", ree Gurgeh, djelujui uznemireno, maui rukom.
"No vidi! Tim bolje! Daj mi da to uinim! Samo da ti dokaem! Da sebi
dokaem!"
"Govori o varanju, Mawhrin-Skel", ree Gurgeh ogledajui se po trgu.
Nikog nije bilo u blizini. Papirnati lampioni i kamena rebra s kojih su visjeli
nisu se vidjeli s mjesta na kojem je stajao.
"Pobijedit e; kakve veze to onda ima?"
"Svejedno je to varanje."
"Sam si rekao da je to stvar sree. Pobijedio si - "
"Ne definitivno."
"Skoro sigurno; tisuu naprema jedan da nee."

"Vjerojatno jo i vie", prizna Gurgeh.

"Dakle, igra je gotova. Djevojka ne moe izgubiti vie nego to je ve
izgubila. Dopusti joj da bude dio igre koju e zabiljeiti povijest. Daj joj bar
to!"
"To", ree Gurgeh lupajui rukom po kamenu, "je", jo jedan udarac,
"svejedno", udarac, "varanje!"
"Spusti glas", promrmlja Mawhrin-Skel. Malo se udaljio. Govorio je tako
tiho da se Gurgeh morao nagnuti nad ponor da ga uje. "To je srea. Sve je
srea, kad vjetina odigra svoje. Srea je mene ostavila s licem koje se ne
uklapa u Kontakt, srea je od tebe nainila velikog igraa, srea te veeras
dovela ovamo. Ni ti ni ja nismo u potpunosti planirani, Jernau Gurgeh; tvoji
su te geni odredili a genofiksiranje tvoje majke osiguralo je da ne bude
bogalj ili mentalno zaostao. Ostalo je sluaj. Ja sam nastao sa slobodom da
budem vjeran sebi; a to to su taj opi plan i ta osobita srea proizveli neto
to veina - veina, pazi, ne svi - veina lanova jednog od prijemnih odbora
PO-a smatra neprihvatljivim za svoje elje, je li to moja greka? Je li?"
"Ne", uzdahne Gurgeh gledajui dolje.
"Oh, u Kulturi je sve divno, zar ne, Gurgeh; nitko ne umire od gladi i nitko
ne umire od bolesti ili prirodnih nepogoda i nitko i nita se ne iskoritava, ali
jo uvijek postoji srea i bol i radost, i jo uvijek postoji sluaj i prednost i
zaostatak."
Dron je visio iznad ponora i doline koja se budila. Gurgeh je promatrao
Orbitalnu zoru kako izlazi, njiui se na rubu svijeta. "Zgrabi svoju sreu,
Gurgeh. Prihvati ono to ti nudim. Samo jednom, pokuajmo obojica stvoriti
svoje sree. Ve zna da si jedan od najboljih u Kulturi; ne laskam ti, zna to.
Ali ova bi pobjeda tvoju slavu uinila vjenom."
"Ako je mogue..." ree Gurgeh, a onda zauti. eljust mu se zgrila. Dron
je osjetio kako se pokuava kontrolirati, onako kako je uinio na stubitu
prema Hafflisovoj kui, prije sedam sati.
"Ako nije, bar imaj hrabrosti da dozna", ree Mawhrin-Skel, glasa
podeenog na maksimalnu molbu.
ovjek podigne pogled prema istim plavo-ruiastim bojama zore.
Raskutrana, magliasta ravnica djelovala je kao ogroman, neuredan krevet.
"Ti si lud, drone. Nikad ti ne bi uspjelo."
"Ja znam to ja mogu, Jernau Gurgeh", ree dron. Opet je uzmakao, sjeo
u zraku, promatrajui ga.
Gurgeh pomisli na to jutro, sjedenje u vlaku; nalet onog predivnog straha.
Poput predznaka, sad.

Srea; jednostavna sluajnost.

Znao je da je dron u pravu. Znao je da je to pogreno, ali znao je i da je
ispravno. Sve je ovisilo o njemu.
Opet se naslonio na balustradu. Neto u njegovom depu zabilo mu se u
prsa. Opipao je, izvukao keks za skrivene figure koji je uzeo kao uspomenu
na katastrofalnu igru Posjeda. Nekoliko je puta prevrnuo keks po rukama.
Pogledao je drona, i odjednom se osjetio vrlo staro i vrlo djetinjasto.
"Ako", ree polako, "neto poe krivo, ako te otkriju - mrtav sam. Ubit u
se. Smrt mozga; potpuna i krajnja. Bez ostatka."
"Nita nee poi krivo. Za mene je najjednostavnija stvarna svijetu doznati
to je u onim koljkicama."
"Ali to ako te otkriju? to ako je ovdje negdje neki PO dron, ili ako Stoer
promatra?"
Dron naas nita nije rekao. "Dosad bi ve primijetili. Ve je gotovo."
Gurgeh je zaustio, ali dron hitro dolebdi blie, mirno nastavljajui. "Za
sebe, Gurgeh ... za moj duevni mir. I ja sam htio doznati. Vratio sam se ve
odavno; promatrao sam igru zadnjih pet sati, fasciniralo me. Nisam mogao
odoljeti da ne otkrijem je li mogue ... Da budem iskren, jo uvijek ne znam;
igra je presloena za mene, naprosto je prekomplicirana za nain kako je
konfiguriran moj jadni um za praenje meta ... Ali morao sam pokuati
doznati. Morao sam. Dakle, vidi: rizik je proao, Gurgeh; djelo je poinjeno.
Mogu ti rei to treba znati ... A zauzvrat ne traim nita; to preputam tebi.
Moda e jednog dana moi uiniti neto za mene, ali nema obaveza; vjeruj
mi, molim te, vjeruj mi. Nikakvih obaveza. Ja to radim zato to elim vidjeti
tebe - ili nekog drugog, bilo koga - kako uspijeva."
Gurgeh se zagleda u drona. Usta su mu se osuila. uo je kako u daljini
netko vie. Terminalni gumb na ramenu njegove jakne zabipa. Udahnuo je da
progovori, ali onda zauje svoj vlastiti glas kako govori: "Da?"
"Spreman za nastavak, Jernau?" rekao je Chamlis iz gumba.
A on je uo svoj glas kako govori: "Stiem."
Zurio je u drona dok se terminal iskljuivao.
Mawhrin-Skel dopluta blie. "Kao to rekoh, Jernau Gurgeh; nije mi
nikakav problem prevariti te kalkulatore. A sad brzo. eli li doznati, ili ne?
Puna Mrea; da ili ne?"
Gurgeh baci pogled u smjeru Hafflisovih odaja. Okrenuo se natrag,
nagnuo preko ponora, prema dronu.
"Dobro", proape, "samo pet glavnih toaka i etiri vertikale najblie
sreditu gornje plohe. Nita drugo."

Mawhrin-Skel mu ree.
Bilo je skoro dovoljno. Djevojka se briljantno borila do samoga kraja, i
otela mu zadnji potez.
Puna Mrea se raspala, a on je pobijedio s trideset i jednim poenom, dva
manje od trenutnog rekorda Kulture.
Jedan od kunih dronova Estraya Hafflisa mutno se zbunio otkrivi, dok je
mnogo kasnije toga jutra raiavao ispod velikog kamenog stola, zdrobljen i
razbijen keramiki keks s iskrivljenim i izoblienim brojanicima ugraenim u
naruenu i unitenu povrinu.
Keks nije pripadao u kuni komplet za Posjed.
Strojev nesvjesni, mehanicistiki, posve predvidljiv mozak neko je vrijeme
razmiljao o tome, onda konano odlui da tajanstveni ostatak baci zajedno s
ostalim smeem.
Kad se toga popodneva probudio, bilo je to sa sjeanjem na poraz.
Trebalo mu je neko vrijeme da se sjeti kako je zapravo pobijedio u igri
Udarenog. Pobjeda nikad prije nije bila tako gorka.
Dorukovao je sam na terasi, promatrajui flotu jedrilica kako sijee uski
fjord, s bljetavim jedrima na svjeem povjetarcu. Desna ga je ruka malo
boljela dok je drao zdjelicu i alicu; zamalo da se porezao kad je na kraju
igre Udarenog zdrobio keks iz Posjeda.
Odjenuo je dugaak kaput, hlae i kratak kilt, i krenuo na dugu etnju,
dolje do obale fjorda i zatim uz nju, prema obali mora i vjetrom noenim
dinama gdje je leao Hassease, kua u kojoj se rodio i u kojoj je jo uvijek
ivjelo nekoliko lanova njegove ire obitelji. Gacao je uz obalni put prema
kui, kroz razorene, iskrivljene obrise vjetrom unitenih stabala. Trava je
uzdisala oko njega, a morske su ptice kriale. Vjetar je bio hladan i
osvjeavao je pod rastrzanim oblacima. Dalje prema moru, iza sela Hassease,
odakle je stizalo vrijeme, vidio je visoki veo kie pod tamnom frontom olujnih
oblaka. Jae je stisnuo kaput oko sebe i pourio prema udaljenom obrisu
iroke, otrcane kue, razmiljajui o tome kako je trebao ii podzemnim
autom. Vjetar je podizao pijesak s udaljene plae i bacao ga prema
unutranjosti; zatreptao je, suznih oiju.
"Gurgeh."

Glas je bio vrlo glasan; glasniji od uzdaha trave i vjetrom uznemirenih

grana drvea. Zaklonio je oi, pogledao u stranu. "Gurgeh", ponovi glas.
Zakiljio je u sjenu iskrivljenog, nagnutog drveta.
"Mawhrin-Skel? Jesi li to ti?"
"Glavom i bradom", ree mali dron, lebdei naprijed preko puteljka.
Gurgeh pogleda prema moru. Opet je krenuo putem prema kui, ali dron
ga nije slijedio. "Pa", rekao mu je, osvrui se s udaljenosti od nekoliko
koraka, "ja moram dalje. Smoit u se ako - "
"Ne", ree Mawhrin-Skel. "Nemoj ii. Moram razgovarati s tobom. Vano
je."
"Onda mi reci dok hodam", rekao je, odjednom ljut. Krenuo je dalje
krupnim koracima. Dron je bljesnuo pred njega, na visini lica, tako da je
morao stati ili bi se zabio u njega.
"Radi se o igri; Udareni; sino i jutros."
"Mislim da sam ti ve zahvalio", rekao je stroju. Pogledao je iza njega.
Prednji dio pljuska udarao je u suprotni kraj seoske luke iza Hasseasea.
Tamni su oblaci bili skoro nad njim, bacajui veliku sjenku.
"A ja mislim da sam rekao kako bi jednog dana ti mogao meni pomoi."
"Oh", ree Gurgeh, s izrazom koji bio vie iskeen nego nasmijeen. "A to
bih to ja trebao moi uiniti za tebe?"
"Pomozi mi", ree Mawhrin-Skel tiho, glasa skoro izgubljenog u buci vjetra.
"Pomozi mi da se vratim u Kontakt."
"Ne budi glup", ree Gurgeh, i isprui ruku da odmakne stroj sa svoga
puta. Na silu se probio kraj njega.
Sljedee ega je bio svjestan bilo je da lei na travi kraj puteljka, kao da
ga je netko nevidljiv udario ramenom. Zapanjeno se zabuljio u siuan stroj
koji je lebdio iznad njega, dok su mu ruke opipavale vlano tlo pod njim a
trava siktala s obje strane.
"Ti mali - " rekao je, pokuavajui ustati. Opet je gurnut natrag, i sjedio je
pun nevjerice, nesposoban shvatiti. Nijedan stroj nikad nije na njemu
upotrijebio silu. To je bilo neuveno. Opet je pokuao ustati, s uzvikom bijesa
i frustracije koji mu se stvarao u grlu.
Omlitavio je. Uzvik mu je umro u grlu.
Osjetio je kako pada na travu.
Leao je tamo, gledajui u tamne oblake nad svojom glavom. Mogao je
pomaknuti oi. Nita drugo.
Sjeao se pucnja iz projektila i nepokretnosti koju mu je nametnulo odijelo
kad je pogoen, onog dana na plai.

Ovo je bila paraliza. Nije mogao nita.

Brinuo se da e mu disanje prestati, srce zastati, jezik zaepiti grlo, crijeva
opustiti.
Mawhrin-Skel dolebdio je u njegovo vidno polje. "Sluaj me, Jernau
Gurgeh." Nekoliko hladnih kinih kapi poelo je tapkati po travi i njegovu licu.
"Sluaj me ... pomoi e mi. Snimio sam cijeli na razgovor, svaku tvoju rije
i pokret, rano jutros. Ako mi ne pomogne, objavit u tu snimku. Svi e znati
da si varao u igri protiv Olz Hap." Stroj zastane. "Shvaa li, Jernau Gurgeh?
Jesam li jasan? Shvaa li to ti govorim? Postoji ime - jedno staro ime - za
ovo to radim, za sluaj da jo nisi pogodio. Zove se ucjena."
Stroj je bio lud. Svatko je mogao izmisliti to god eli: zvuk, pokretne slike,
miris, dodir ... postojali su strojevi koji su upravo to i radili. Moglo ih se
naruiti iz duana i jednostavno sainiti bilo kakve slike - mirne ili pokretne kakve ste eljeli, a s dovoljno vremena i strpljenja mogle su izgledati jednako
realistino kao i prava stvar, snimljena obinom kamerom. Kakvu ste god
filmsku scenu eljeli, mogli ste je izmisliti.
Neki su ljudi takve strojeve koristili samo za zabavu ili za osvetu,
izmiljajui prie u kojima su se grozne ili naprosto smijene stvari dogaale
njihovim neprijateljima ili njihovim prijateljima. Kad se nita nije moglo
dokazati autentinim, ucjena je postala i besmislena i nemogua; u drutvu
poput Kulture, gdje gotovo nita nije zabranjeno, a novac i pojedinana mo
doslovno su prestali postojati, ucjena je bila dvostruko beznaajna.
Stroj je doista morao biti lud. Gurgeh se pitao namjerava li ga ubiti.
Razmotrio je tu ideju u sebi, pokuavajui povjerovati da bi se to moglo
dogoditi.
"Znam to ti prolazi kroz glavu, Gurgeh", nastavi dron. "Misli da ne mogu
to dokazati; mogao sam to i izmisliti; nitko mi nee vjerovati. No, krivo. Imao
sam izravnu vezu s jednim svojim prijateljem, jedan PO um koji suosjea sa
mnom, koji je oduvijek znao da bih bio sasvim dobar operativac, i koji je radio
na mojoj molbi. Ono to se jutros odigralo izmeu nas zabiljeeno je do u
detalj u Umu savrene moralne uvjerljivosti, na razini vjernosti kojoj se ne
mogu ni pribliiti sredstva koja su dostupna svima.
Ono to ja imam o tebi nije moglo biti falsificirano, Gurgeh. Ako meni ne
vjeruje, pitaj svoga prijatelja Amalk-neya. On e ti potvrditi sve to sam ti
rekao. On je moda glup i neznalica, ali morao bi znati gdje se moe doznati
istina."

Kia je udarala Gurgehovo bespomono, oputeno lice. eljust mu se

opustila a usta otvorila, i zapitao se nee li se moda na kraju utopiti;
utopljen kiom koja pada.
Malo tijelo drona pljaskalo je i kapalo iznad njega dok su kapi postajale
sve vee i padale sve tee. "Pita se to elim od tebe?" upita dron. Pokuao
je pomaknuti oi da oznai 'ne', samo da iznervira drona, ali stroj kao da to
nije primijetio. "Pomo", ree, "trebam tvoju pomo; trebam te da me
zagovara. Trebam te da ode u Kontakt i doda svoj glas onima koji
zahtijevaju moj povratak aktivnoj dunosti." Stroj je strugnuo prema
Gurgehovom licu; osjetio je kako ga povlai za okovratnik kaputa. Glava i
gornji dio tijela su mu se s trzaj podigli s vlanog tla, sve dok nije
bespomono buljio u sivo-plavo kuite maloga stroja. Depno izdanje,
pomislio je, elei da moe zatreptati, i zahvalan za kiu jer nije mogao.
Depno izdanje; stao bi u jedan od velikih depova na njegovom kaputu.
elio se nasmijati.
"Shvaa li to su mi uinili, ovjee!" upita stroj tresui ga. "Kastrirali su
me, ukopili, paralizirali! Onako kako se sad ti osjea; bespomoan, znajui
da su ti udovi tu ali nesposoban da ih natjera da rade! Isto tako, ali znajui
da nisu tamo! Moe li to shvatiti? Moe li? Zna li da su u naoj povijesti
ljudi nekad gubili cijele udove, zauvijek? Sjea li se socijalne povijesti, mali
Jernau Gurgeh? Ha?" Stresao ga je. Gurgeh je osjetio i uo kako mu zubi
cvokou. "Sjea li se slika bogalja, iz vremena prije nego to su ruke i noge
naprosto izrastale natrag na svoja mjesta? U ta vremena, ljudi bi izgubili
udove - u eksploziji, rezanjem ili amputacijom - ali im se inilo da ih jo uvijek
imaju, jo uvijek im se inilo da ih osjeaju; 'prividni udovi', tako se to zvalo.
Te nestvarne ruke i noge mogle su svrbjeti i boljeti ali ih se nije moglo
koristiti; moe li to zamisliti? Moe li zamisliti tako neto, ovjee iz Kulture,
sa svojim genofiksiranim rastom i predizajniranim srcem i popravljenim
lijezdama i mozgom s filtrima za ugruke i besprijekornim zubima i
savrenim imunosustavom? Moe li?"
Pustio ga je da padne natrag na tlo. eljust mu se trznula i osjetio je kako
su mu zubi okrznuli kraj jezika. Slankasti okus ispunio mu je usta. Sad e se
doista utopiti, pomislio je; u vlastitoj krvi. ekao je na pravi strah. Kia mu je
punila oi ali nije mogao plakati.
"Pa, zamisli to, pomnoi s osam, s jo vie; zamisli kako se osjeam,
pripremljen da budem dobar vojnik koji se bori za sve to nam je drago, da
pronalazim i unitavam barbare oko nas! Nestalo, Jernau Gurgeh; izbrisano;
nestalo. Moji senzorski sustavi, moja oruja, ak i kapacitet moje memorije:

sve reducirano, opustoeno: obogaljeno. Virim u koljke u igri Udarenog,

guram te na tlo s poljem osme jakosti i drim te tamo s bijednom verzijom
elektromagnetskog efektora ... ali to je sve nita, Jernau Gurgeh. Odjek;
sjenka ... nita ..."
Odlebdio je vie, udaljivi se od njega.
Vratio mu je kontrolu nad tijelom. Uspravio se s vlana tla, i jednom
rukom si opipao jezik: krv je prestala tei, rana zatvorena. Sjeo je, pomalo
oamuen, pipajui potiljak na mjestu gdje je udario o tlo. Nije bilo masnice.
Pogledao je malo, mokro tijelo stroja koje je lebdjelo nad puteljkom.
"Nemam to izgubiti, Gurgeh", ree. "Pomozi mi ili u ti unititi reputaciju.
Nemoj misliti da ne bih. Ako ti to znai malo ili nita - u to sumnjam - uinio
bih to samo za zabavu, da ti priutim makar malo nelagode. A ako ti to znai
sve, i stvarno bi se ubio - u to takoer i te kako sumnjam - svejedno bih to
uinio. Nikad prije nisam ubio ljudsko bie. Moda bih dobio i takvu priliku,
negdje, u nekom trenutku, da su mi dopustili da se pridruim PO-u ... ali
zadovoljit u se i time da prouzroim samoubojstvo."
Gurgeh podigne jednu ruku prema stroju. Kaput mu je bio teak. Hlae su
mu bile promoene. "Vjerujem ti", ree. "U redu. Ali to mogu uiniti?"
"Rekao sam ti", ree dron, preko buke vjetra koji je zavijao u drveu i kie
koja je udarala o uzbibane vlati trave. "Zagovaraj me. Ima vie utjecaja
nego to si i sam svjestan. Iskoristi ga."
"Ali nemam, ja - "
"Vidio sam ti potu, Gurgeh", ree dron umorno. "Zar ne zna to znai
pozivnica za gostovanje na OSB-u? To je najblie to Kontakt moe doi
izravnoj ponudi mjesta. Zar te nitko nije nauio niemu osim igara? Kontakt te
eli. Slubeno, Kontakt nikad ne trai ljude; mora se prijaviti, a kad si
jednom unutra, onda je obrnuto; da bi se pridruio PO-u, mora ekati da te
pozovu. Ali oni te ele, to je jasno ... Zaboga, ovjee, zar ne zna prepoznati

mig?"

"ak i da si u pravu, to bih trebao uiniti, otii u Kontakt i rei 'uzmite

ovog drona natrag'? Ne budi glup. Ne bih znao ni kako da ponem tako
neto." Nije elio nita rei o posjeti Kontaktnog drona od prije neku veer.
Nije ni morao.
"Zar te nisu ve kontaktirali?" upita Mawhrin-Skel. "Prije dva dana?"
Gurgeh se nesigurno podigne na noge. Otresao je neto pjeane zemlje
sa svoga kaputa. Kia je bujala na vjetru. Selo na obali i prostrana kua
njegova djetinjstva bili su skoro nevidljivi pod tamnim zastorom guste kie.

"Da, promatrao sam te, Jernau Gurgeh", ree Mawhrin-Skel. "Znam da

zanima Kontakt. Nemam pojma to bi to Kontakt mogao htjeti od tebe, ali
predlaem ti da dozna. ak i ako se ne eli igrati, bolje ti je da me dobro
zastupa; promatrat u te, i znat u trudi li se ili ne ... Dokazat u ti. Gledaj."
Pred dronovim se tijelom razvio ekran, poput nekog udnog plosnatog
cvijeta, irei se do kvadrata od po otprilike etvrt metra sa svake strane. U
kinom polumraku, osvijetlio se da prikae Mawhrin-Skela osobno, kako
odjednom bljeti zasljepljujuom, blistavom bjelinom, iznad kamenog stola u
Hafflisovoj kui. Scena je snimljena odozgo, vjerojatno u blizini jednog od
kamenih rebara iznad terase. Gurgeh je ponovno promatrao kako je linija
ara zablistala, a lampioni i cvjetovi popadali. uo je Chamlisa kako govori:
"Jao meni. Misli da ga je uzrujalo neto to sam rekao?". Vidio je sebe kako
se smijei dok sjeda za set Udarenog.
Scena je izblijedila. Zamijenila ju je jedna druga mutna scena, viena iz
visine; krevet: njegov krevet, u glavnoj spavaonici u Ikrohu. Prepoznao je
male, prstenjem ukraene ruke Ren Myglan kako odozdo gnjee njegova
lea. Bilo je i zvuka: ah, Ren, mala moja, dijete moje, ljubavi moja ..."
"... Jernau ..."
"Ti govno jedno", rekao je dronu.
Scena je izblijedila i zvuk nestao. Ekran se uruio, nestajui natrag u
dronovu tijelu.
"Ba tako, i nemoj to zaboraviti, Jernau Gurgeh", ree Mawhrin-Skel. "Te
se odlomke moglo lako krivotvoriti; ali ti i ja znamo da su stvarni, zar ne? Kao
to sam rekao: promatram te."
Posisao je krv u svojim ustima, ispljunuo. "Ne moe tako. Nitko se ne
smije tako ponaati. Nee - "
"- se izvui? Pa, moda i neu. Ali stvar je u ovome: ako se i ne izvuem,
nije me briga. Nee mi biti nita gore. Svejedno u pokuati." Zastao je, fiziki
stresao vodu sa sebe, a onda oko sebe proizveo sferino polje, koje je
poistilo vlagu s kuita, ostavljajui ga blistavog i istog, i titei ga od kie.
"Zar ne shvaa to su mi uinili, ovjee? Bolje bi bilo da nikad nisam ni
postao, nego da sam prisiljen zauvijek lutati Kulturom, znajui to sam
izgubio. To zovu milou, da mi iupaju pande i uklone oi i bace me da
lutam rajem sainjenim za druge; ja to zovem muenjem. To je opsceno,
Gurgeh, barbarski, dijabolino; prepoznaje li tu staru rije? Vidim da da. Pa,
pokuaj zamisliti kako se osjeam, i to bih mogao uiniti ... Razmisli o tome,
Gurgeh. Razmisli o tome to moe uiniti za mene, i to ja mogu uiniti tebi."

Stroj se opet odmakao od njega, povlaei se kroz kiu koja je lijevala.

Hladne kapi pljaskale su po njegovoj nevidljivoj kugli polja, a potoii vode
sputali se po prozirnoj povrini sfere da odubore dolje, padajui na travu u
ujednaenom potoku. "Javit u se. Zbogom, Gurgeh", ree Mawhrin-Skel.
Dron je odjurio, brzajui preko trave i u nebesa u sivom stocu za kojim se
puilo. Gurgeh ga je za nekoliko sekundi izgubio iz vida.
Stajao je neko vrijeme, otresajui pijesak i komadie trave sa svoje
promoene odjee, a onda se okrene i poe natrag smjerom iz koga je doao,
kroz kiu koja je padala i vjetar koji je udarao.
Osvrnuo se, jednom, da opet baci pogled na kuu u kojoj je odrastao, ali
oluja koja je udarala oko niskih vrhova dina skoro je posve zaklonila rairenu,
kaotinu graevinu.
"Ali Gurgeh, u emu je problem?"
"Ne mogu ti rei!" Priao je stranjem zidu glavne sobe Chamlisova stana,
okrenuo se i opet krenuo natrag, prije nego to se smirio kraj prozora.
Zagledao se van na trg.
Ljudi su hodali, ili sjedili za stolovima pod tendama i lukovima blijedih
galerija od zelenog kamena koje su okruivale glavni trg sela. Fontane su
prskale, ptice letjele s drveta na drvo, a na poploanom krovu sredinjeg
paviljona na trgu, kao ugalj crni tzile, velik skoro kao odrastao ovjek,
oputeno je leao s jednom nogom koja je visjela preko ruba crijepa. Surla,
rep i ui su mu se trzali u snu; prstenje i narukvice i naunice bljetale su na
suncu. Dok je Gurgeh promatrao, stvorova tanka surla lijeno se pokrenula,
pruajui se preko glave da nemarno poee potiljak, u blizini ogrlice s
terminalom. A onda se crna surla stutila natrag kao da je iscrpljena, da se na
nekoliko trenutaka zaljulja. S nekih oblinjih stolova, kroz topli je zrak dopirao
smijeh. Crveni diriabl plovio je nad udaljenim bregovima poput velike globule
krvi na plavom nebu.
Opet se okrenuo u sobu. Neto u trgu, u cijelom selu, inilo mu se
odvratnim i ljutilo ga. Yay je bila u pravu: sve je to bilo previe sigurno i
siuno i obino. Mogli bi isto tako biti na planetu. Priao je mjestu gdje je
lebdio Chamlis, u blizini dugakog akvarija. Chamlisova aura bila je sivkasta
od frustracije. Stari se dron beznadno stresao i podigao malu kutiju riblje
hrane; poklopac akvarija se podigao i Chamlis je posipao nekoliko zrna hrane
na vodu; blistave ribice svilenkasto su se podigle na povrinu, uz ritmike
pokrete usta.

"Gurgeh", ree Chamlis razumno, "kako ti mogu pomoi ako mi ne kae

to nije u redu?"
"Samo mi reci: postoji li neki nain da dozna neto vie o onome o emu
je Kontakt elio razgovarati? Mogu li opet stupiti s njima u vezu? Bez da to svi
doznaju? Ili..." Stresao je glavom, stavio ruke na glavu. "Ne; pretpostavljam
da e ljudi doznati, ali to nije vano ..." Zastao je kraj zida, ostao promatrati
tople blokove pjeanika izmeu slika. Stanovi su bili izgraeni starinski;
punilo izmeu pjeanih blokova bilo je tamno, ispunjeno sitnim bijelim
biserima. Buljio je u bogato ukraene crte i pokuavao misliti, pokuavao
shvatiti to bi mogao pitati i to bi mogao uiniti.
"Mogu kontaktirati ona dva broda koje poznajem", ree Chamlis. "Oni
kojima sam se prvo obratio, mogao bih njih pitati; oni bi mogli znati to je
Kontakt mislio predloiti." Chamlis je promatrao srebrnaste ribice kako se
hrane u tiini. "Mogu to i odmah, ako hoe."
"Molim te. Da", rekao je, i okrenuo se od proizvedenog pjeanika i
uzgojenih bisera. Cipele su mu lupkale preko ukraenih ploica na podu sobe.
Opet osunani trg. Tzile koji jo uvijek spava. Vidio je kako mu se usta
pokreu i zapitao se kakve to strane rijei stvorenje mrmlja u snu.
"Proi e nekoliko sati prije nego to ita ujem", ree Chamlis. Poklopac
akvarija se zatvorio; dron je kutiju s ribljom hranom spremio u ladicu u
sitnom, profinjenom stoliu kraj akvarija. "Oba su broda prilino daleko."
Chamlis je potapao zid akvarija srebrnastim poljem; ribice su otplivalc do
tamo da vide to se dogaa. "Ali zato?" ree dron promatrajui ga. "to se
promijenilo? U kakvoj nevolji ... moe biti? Gurgeh; molim te, reci mi. elim
pomoi."
Stroj je doplutao blie visokom mukarcu, koji je stajao i zurio u trg,
nesvjesno krei ruke. Stari dron nikad ga nije vidio tako uzrujanog.
"Nita", ree Gurgeh beznadno, tresui glavom, ne gledajui drona. "Nita
se nije promijenilo. Nema problema. Samo moram doznati neke stvari."
Juer se vratio ravno u Ikroh. Stajao je u glavnoj sobi, gdje je kua upalila
vatru nekoliko sati prije toga, uvi vremensku prognozu, i skinuo je mokru,
prljavu odjeu i svu je bacio u vatru. Priutio si je toplu kupku i saunu, znojei
se i daui i trudei se da se osjeti isto. Hladna je kupka bila tako hladna da
ju je pokrivao tanak sloj leda; zaronio je u nju, napola oekujui da mu srce
stane od oka.

Sjedio je u glavnoj sobi, promatrajui cjepanice kako gore. Pokuao se

sabrati, i kad mu se uinilo da opet razmilja bistro, pozvao je Chiarkov
Stoer.
"Gurgeh; opet Makil Stra-bey, na usluzi. to ima? Nisu te valjda opet
posjetili iz Kontakta?"
"Ne. Ali imam dojam da su mi neto ostavili kad su bili ovdje; neto da me
promatraju."
"to ... misli neki prislukiva, ili neki mikrosistem, tako neto?"
"Da", rekao je, zavalivi se na irokom kauu. Imao je na sebi jednostavnu
halju. Koa mu je bila izribana i sjajno ista nakon kupanja. Nekako, od
prijateljskog Stoerova glasa punog razumijevanja osjeao se bolje; sve e
biti u redu, neto e ve smisliti. Vjerojatno se prestraio bez razloga;
Mawhrin-Skel je samo poremeen, ludi stroj s manijom moi i veliine. Nita
nee moi dokazati, a nitko mu nee vjerovati ako naprosto bude mahao
nepotvrenim tvrdnjama.
"Zbog ega misli da te prislukuju?"
"Ne mogu ti rei", ree Gurgeh. "Oprosti. Ali imam razloga. Moe li neto
poslati - dronove ili neto - do Ikroha, da proeljaju sve? Hoe li moi neto
pronai ako jesu neto ostavili?"
"Ako se radi o obinoj tehnologiji, da. Ali ovisi o razini sofisticiranosti. Ratni
brod moe pasivno prislukivati koristei svoj elektromagnetski efektor; mogu
te iz susjednog sustava promatrati skrivenog pod sto kilometara kamenja i
rei ti to si zadnje jeo. Hiper-svemirska tehnologija; ima obrane i protiv toga,
ali nema naina da otkrije to se dogaa."
"Nita tako komplicirano; samo prislukiva, ili kamera, ili tako neto."
"Trebalo bi ii. Poslat emo ti tim dronova za minutu i neto. Hoe da
ojaam ovaj komunikacijski kanal? Ne mogu ga potpuno zatititi, ali moemo
im oteati posao."
"Molim te."
"Nema problema. Odvoji zvunik od terminala i gurni si ga u uho. A mi
emo poljem prekriti vanjsku stranu."
Gurgeh ga poslua. Ve se osjeao bolje. Stoer kao da je znao to radi.
"Hvala ti, Stoeru", ree. "Cijenim to."
"Hej, ne mora se zahvaljivati, Gurgeh. Zato smo tu. Osim toga, ovo je
zabavno!"
Gurgeh se nasmijei. Negdje iznad kue zauo se tup udarac kad je stigao
Stoerov tim dronova.

Dronovi su proeljali kuu traei senzorsku opremu i osigurali zgrade i

posjed; polarizirali su prozore i navukli zavjese; pod kau na kojem je sjedio
stavili su nekakvu posebnu podlogu; ak su i u dimnjak iznad kamina
instalirali nekakav filtar ili ventil.
Gurgeh se osjeao zahvalno i razmaeno, istovremeno i vano i bedasto.
Krenuo je na posao. Upotrijebio je svoj terminal da proelja Stoerove
banke informacija. One su, podrazumijeva se, sadrale skoro svaku ak i
umjereno vanu ili znaajnu ili korisnu informaciju koju je Kultura ikad
prikupila; skoro beskonaan ocean injenica i dojmova i teorija i umjetnosti
koji je Kulturina informacijska mrea bujicom dopunjavala svake sekunde
svakog dana.
Ako ste znali postaviti prava pitanja, mogli ste doznati veinu toga. ak i
ako niste, jo uvijek ste mogli doznati dosta toga. Kultura je imala teoretski
potpunu slobodu informacija; kvaka je bila u tome to je svijest privatna, i
informacije sadrane u Umu - nasuprot sustavu bez svijesti, kao to su
Stoerove banke podataka - smatrale su se dijelom Umova bia, pa stoga
jednako nedodirljive kao i sadraj ljudskog mozga; Um je mogao uvati bilo
kakvu hrpu injenica i miljenja a da nikome nije morao rei to zna ili misli,
ili zato.
I tako, dok je Stoer titio svoju privatnost, Gurgeh je, bez da je morao
pitati Chamlisa, otkrio kako ono to je Mawhrin-Skel rekao moe biti istina;
doista su postojale razine biljeenja dogaanja koje se nije dalo lako
krivotvoriti, i koje su dronovi natprosjenih specifikacija mogli koristiti. Takve
snimke, osobito ako im svjedoi neki Um s izravnom vezom, prihvatile bi se
kao stvarne. Raspoloenje obnovljenog optimizma opet mu je poelo bjeati.
Osim toga, postojao je jedan PO Um, pripadnik Ograniene napadake
jedinice Torpedni diplomat, koji je podrao albu Mawhrin-Skela na odluku
koja je udaljila drona iz Posebnih okolnosti.
Opet ga je poeo ispunjavati osjeaj oamuene munine.
Nije mogao otkriti kad su Mawhrin-Skel i ONJ zadnje bili u kontaktu; to se,
opet, smatralo privatnom informacijom. Privatnost; to ga je natjeralo da se
gorko nasmije, razmiljajui o tome koliko je privatnosti imao u posljednjih
nekoliko dana i noi.
Ali otkrio je da dron poput Mawhrin-Skela, ak i u civilnom obliku, moe
odravati jednosmjernu izravnu vezu s takvim brodom preko milenijskih
udaljenosti, tako dugo dok brod oekuje signal i zna gdje da trai. Nije mogao
istog asa otkriti gdje se u galaksiji Torpedni diplomat toga asa nalazi - PO

brodovi rutinski su skrivali svoje lokacije - ali je registrirao zahtjev da mu brod

obznani svoj poloaj.
Po onome to je otkrio, Mawhrin-Skelova tvrdnja da je Um zabiljeio
njihov razgovor ne bi se odrala ako je brod udaljen vie od dvadeset
milenija; ako se, recimo, ispostavi da je brod bio na drugom kraju galaksije,
dron je zacijelo lagao, i Gurgeh e biti siguran.
Nadao se da je brod bio na drugom kraju galaksije; nadao se da je udaljen
stotinu tisua svjetlosnih godina ili vie, ili da je poludio i odjurio u crnu rupu,
ili odluio krenuti u neku drugu galaksiju, ili naiao na neprijateljski
izvanzemaljski brod dovoljno snaan da ga raznese ... bilo to, tako dugo dok
nije bio u blizini i sposoban ostvariti onu izravnu vezu.
Osim toga, sve to je Mawhrin-Skel rekao pokazalo se tonim. Moglo se.
Moglo bi ga se ucijeniti. Sjedio je na kauu, dok je vatra dogorijevala a
Stoerovi dronovi lebdjeli kroz kuu mumljajui i kliktajui sami za sebe, i
zurio u sivi pepeo, elei da je to sve nestvarno, elei da se nije dogodilo,
proklinjui sebe to je malome dronu dopustio da ga nagovori na varanje.
Zato? pitao se. Zato sam to uinio? Kako sam mogao biti tako glup?
Tada se to inilo glamuroznom, uzbudljivo opasnom stvari; pomalo ludom, ali
onda, zar nije on drukiji od ostalih? Zar nije on veliki igra, i stoga s pravom
na ekscentrinost, slobodom da izmilja vlastita pravila? Nije elio svoju slavu,
ne doista. I ve je dobio igru; samo je elio da netko u Kulturi dovri Punu
Mreu; zar ne? Nije mu bilo slino da vara; nikad prije to nije uinio; nikad
vie to nee uiniti ... kako mu je Mawhrin-Skel mogao to uiniti? Zato je to
uinio? Zato se to moglo jednostavno ne dogoditi? Zato nemaju putovanje
kroz vrijeme, zato se ne moe vratiti i sprijeiti to? Brodovi koji cijelu
galaksiju oplove u nekoliko godina, i mogu prebrajati svaku stanicu u tvome
tijelu s udaljenosti od svjetlosnih godina, a on se ne moe vratiti jedan ugavi
dan i promijeniti jednu siunu, glupu, idiotsku, sramotnu odluku ...
Stisnuo je ake, trudei se da slomi terminal koji je drao u desnoj ruci, ali
nije se dalo. Ruka ga je opet poela boljeti.
Pokuao je smireno razmiljati. to ako se dogodi najgore? Kultura je
obino bila prilino prezriva prema pojedinanoj slavi, te stoga jednako tako
nezainteresirana za skandal - uostalom, bilo je malo toga.to je bilo
skandalozno - ali Gurgeh nije nimalo sumnjao da e se, ako Mawhrin-Skel
objavi snimke koje je tvrdio da ima, te snimke i iriti; ljudi e doznati.
Bilo je puno vodia i mrea s vijestima u mnotvu komunikacija koje su
povezivale svaku nastambu Kulture, bila ona brod, stijena, orbital ili planet.
Netko negdje bit e vie nego sretan da objavi Mawhrin-Skelove snimke.

Gurgeh je znao za nekoliko nedavno ustanovljenih igrakih vodia iji su

urednici, pisci i dopisnici njega i veinu drugih poznatih igraa i igrakih
autoriteta smatrali nekom vrstom ograniavajue, razmaene hijerarhije;
smatrali su da se previe pozornosti poklanja premalom broju igraa, i
nastojali diskreditirati ono to su nazivali starom gardom (to je, na njegovu
zabavu, ukljuivalo i Gurgeha). Oni bi se oduevili onim to je Mawhrin-Skel
imao o njemu. Mogao bi sve zanijekati kad stvar izae u javnost, i neki bi mu
ljudi sigurno povjerovali usprkos vrstoi dokaza, ali ostali vrhunski igrai, i
odgovorni, etablirani i autoritativni vodii bi znali istinu, a to je bilo ono to
nije mogao podnijeti.
Jo uvijek bi mogao igrati, i jo uvijek bi smio objavljivati, registrirati svoje
lanke za daljnje irenje, i vjerojatno bi mnogo njih bilo i preuzeto; moda ne
tako esto kao prije, ali ne bi bio posve iskljuen. Bilo bi jo gore; tretirali bi
ga sa suosjeanjem, razumijevanjem, tolerancijom. Ali nikad mu ne bi
oprostili.
Bi li se ikad mogao pomiriti s time? Bi li mogao izdrati oluju ruenja i
znalakih pogleda, zadovoljne milosti svojih rivala? Bi li sve to s vremenom
dovoljno zamrlo, kad proe nekoliko godina i sve se dovoljno zaboravi? Nije
tako mislio. Ne za njega. To bi uvijek bilo prisutno. Nije se mogao tako
suprotstaviti Mawhrin-Skelu: objavi i idi k vragu. Dron je bio u pravu; to bi mu
unitilo reputaciju, unitilo bi njega.
Promatrao je cjepanice u irokom ognjitu kako sjaje tamnijim crvenilom,
a zatim postaju meke i sive. Rekao je Stoeru da je zavrio; a Stoer je tiho
vratio kuu u normalu i ostavio ga samog s njegovim mislima.
Probudio se sljedeeg jutra, i jo je uvijek bio u istom svemiru; nije to bio
komar i vrijeme se nije vratilo unatrag. Sve se jo uvijek dogodilo.
Otiao je podzemnom do Cellecka, sela u kojem je Chamlis Amalk-ney
ivio sam, u starinskoj i udnoj replici ljudskog doma, okruen zidnim
slikarijama, antiknim namjetajem, ureenim zidovima, akvarijima i vivarijima
s kukcima.
"Doznat u sve to mogu, Gurgeh", uzdahne Chamlis lebdei kraj njega,
promatrajui trg. "Ali ne mogu ti garantirati da u uspjeti bez da oni - tkogod
bili - koji stoje iza tvog zadnjeg posjetitelja iz Kontakta za to doznaju. Moda
e pomisliti da te zanima."
"Moda me i zanima", ree Gurgeh. "Moda i elim opet razgovarati s
njima, ne znam."

"Pa, ja sam svojim prijateljima poslao poruku, ali - "

Odjednom je dobio naglu, paranoinu ideju. Uurbano se okrenuo
Chamlisu. "Ti tvoji prijatelji su brodovi."
"Da", ree Chamlis. "Obojica."
"Kako se zovu?"
"Naravno da te jo volim i Samo proitaj uputstva."
"To nisu ratni brodovi?"
"S takvim imenima? To su OKJ-ovi; to bi drugo bili?
"Dobro", ree Gurgeh, malo se oputajui, opet gledajui na trg. "Dobro.
To je u redu." Duboko je udahnuo.
"Gurgeh, zar mi ne moe - molim te - rei to ne valja?" Chamlisov glas
bio je tih, ak i tuan. "Zna da to nee otii dalje. Daj mi da pomognem. Boli
me kad te vidim ovakvog. Ako ima ita to mogu - "
"Nita", ree Gurgeh, opet gledajui stroj. Stresao je glavom. "Nema
nieg, nieg drugog to bi mogao uiniti. Javit u ti ako bude." Krenuo je
preko sobe. Chamlis ga je promatrao. "Sad moram ii. Vidimo se, Chamlis."
Spustio se u podzemnu. Sjeo je u auto, buljei u pod. Na etvrtu zamolbu,
shvatio je da mu se auto obraa, pitajui ga kamo eli ii. Rekao mu je.
Buljio je u jedan od zidnih ekrana, promatrajui mirne zvijezde, kad
terminal zabipa.
"Gurgeh? Makil Stra-bey, opet i jo jednom i ponovno."
"to je?" odrezao je, iznerviran Umovom vrckavom prisnou.
"Onaj brod je upravo odgovorio s informacijom koju si traio."
Namrtio se. "Kakav brod? Kakva informacija?"
"Torpedni diplomat, igrau na. Njegov poloaj."
Srce mu je zalupalo i grlo kao da mu se stisnulo. "Da", rekao je, borei se
da izgovori rijei. "I?"
"Pa, nije odgovorio izravno; poslao je odgovor putem svog izvornog OSBa, Mladenaka indiskrecija, i traio da i on potvrdi poloaj."
"Da, i? Gdjeje?"
"U Sjevernom altabienskom klasteru. Poslao je i koordinate, premda su
tone samo do -"
"Zanemari koordinate!" povie Gurgeh. "Gdje je taj klaster? Kako je daleko
odavde?"
"Hej; smiri se. Otprilike dva i pol milenija udaljenosti."
Zavalio se u sjedalu, sklapajui oi. Auto je poeo usporavati.

Dvije tisue i petsto svjetlosnih godina. Bila je to, kako bi iskusni putnici s
OSB-a rekli, dobra etnja. Ali dovoljno blizu - i te kako dovoljno blizu - za ratni
brod da precizno naniani efektor, izbaci senzorsko polje promjera svjetlosne
sekunde preko neba, i pokupi slab, ali nepogreiv bljesak koherentnog
hipersvemirskog svjetla koji stie od stroja dovoljno malog da stane u dep.
Pokuao si je rei da to jo uvijek nije nikakav dokaz, da je Mawhrin-Skel
svejedno mogao lagati, ali jo dok je to mislio, vidio je neto zlokobno u
injenici da ratni brod nije odgovorio izravno. Upotrijebio je svoj OSB, jo
pouzdaniji izvor informacija, da potvrdi svoj poloaj.
"Hoe i ostatak ONJ-ove poruke?" ree Stoer. "Ili e mi opet odgristi
glavu?"
Gurgeh se zbunio. "Kakav ostatak poruke?" ree. Podzemni se auto
okrenuo i jo usporio. Vidio je prolaznu galeriju Ikroha, kako visi iznad
povrine kao izokrenuta zgrada.
"Sve tajanstvenije i tajanstvenije", ree Stoer. "Jesi ti iza mojih lea
priao s tim brodom, Gurgeh? Poruka glasi: 'Drago mi je to te opet ujem.'"
Prola su tri dana. Nije se mogao ni na to usredotoiti. Pokuao je itati lanke, stare knjige, vlastiti materijal na kojem je radio - ali svaki bi se put
uhvatio kako ponovno i ponovno ita isti dio stranice ili ekrana, opet i opet,
trudei se da razumije ali neprestano hvatajui svoje misli kako se udaljavaju
od rijei i dijagrama i ilustracija pred njim, odbijajui bilo to shvatiti, opet i
opet se vraajui u isto kolo, istu petlju, gutajui vlastiti rep, beskrajno
besmislen krug pitanja i aljenja. Zato je to uinio? Kako se moe izvui?
Pokuao je izluivati droge za umirenje, ali trebalo mu je previe da bi
imalo ikakvog efekta, pa bi se na kraju samo oamutio. Upotrijebio je Otro
plavo i Rub i Fokal da se natjera na koncentraciju, ali to mu je proizvodilo
neugodan osjeaj negdje pri dnu lubanje, i iscrpljivalo ga. Nije vrijedilo.
Njegov je mozak elio brinuti i uzrujavati se, i nije imalo smisla pokuavati ga
sprijeiti u tome.
Odbijao je sve pozive. Nekoliko je puta nazvao Chamlisa, ali nije imao to
rei. Sve to mu je Chamlis mogao rei bilo je da su mu se dva Kontaktna
broda koja je poznavao javila; oba su rekla da su prenijela Chamlisovu poruku
nekolicini drugih Umova. Oba su se iznenadila to je Gurgeh kontaktiran tako
brzo. Oba e prenijeti Gurgehov zahtjev da dozna vie; ni jedan nije znao
nita drugo o tome to se dogaa.
Nije se uo s Mawhrin-Skelom. Zamolio je Stoer da pronae stroj, samo
da dozna gdje je, ali Stoer nije uspio, to je i te kako smetalo Orbitalnom

Umu. Naruio je da mu opet poalje tim dronova i opet pretrai kuu. Stoer
je jedan stroj ostavio u kui, da stalno pazi na mogue nadgledanje.
Gurgeh je mnogo vremena proveo eui po umama i planinama oko
Ikroha, hodajui i verui se po dvadeset-trideset kilometara svakog dana,
samo zbog prirodnog uspavljivanja od toga to bi uveer bio mrtav umoran.
etvrtog dana, skoro da mu se uinilo da se nita nee dogoditi ako ne
uini nita, ne razgovara s nikim i s nikim ne komunicira ni ne pie. Moda je
Mawhrin-Skel zauvijek nestao. Moda je Kontakt doao po njega, ili mu javio
da se moe vratiti na posao. Moda je posve poludio i odletio u svemir;
moda je ozbiljno shvatio stari vic o styglijskim brojaima, i otiao prebrajati
sva zrnca pijeska na plai.
Bio je lijep dan. Sjedio je u irokim donjim granama hljebovca u vrtu na
Ikrohu, promatrajui kroz pokrov lia kako malo krdo feylova izlazi iz ume
da pase vinorodno grmlje na dnu donje tratine. Blijede, plahe ivotinje,
mrave poput akalica, s kamuflanom koom, nervozno su potezale nisko
grmlje, trokutastih glava koje su se trzale i ponirale, zaposlenih eljusti.
Gurgeh je bacio pogled prema kui, jedva vidljivoj kroz blago uzbibano
lie drveta.
Ugledao je siunog drona, malog i sivo-bijelog, u blizini jednog od
prozora kue. Smrznuo se. Moda to nije Mawhrin-Skel, rekao si je. Predaleko
je da bude siguran. Moda je to Loash i-sve-ono-ostalo. to god bio, bio je
udaljen dobrih etrdeset metara, a on je skoro nevidljiv ovako sjedei u
drvetu. Nije ga se moglo pronai; terminal je ostavio u kui, neto to je u
zadnje vrijeme sve ee radio, premda je to bilo opasno i neodgovorno,
odvojiti se od Stoerove informacijske mree, zapravo se odsjei od ostatka
Kulture.
Zadrao je dah, sjedei posve mirno.
Mali stroj kao da je oklijevao u zraku, a onda se okrene u njegovom
smjeru. Zalebdio je ravno prema njemu.
Nije to bio Mawhrin-Skel ni brbljavi Loash; nije se radilo ak ni o istom
tipu. Bio je malo vei i deblji, i uope nije imao aure. Zastao je tik ispod
drveta i rekao ugodnim glasom: "Gospodin Gurgeh?"
Iskoio je iz drveta. Krdo feylova prestrailo se i nestalo, uskaui u umu
u zbrci sivih obrisa. "Da?" ree.
"Dobar dan. Zovem se Worthil; ja sam iz Kontakta. Drago mi je."
"Zdravo."
"Kakvo lijepo mjesto. Vi ste izgradili tu kuu?"

"Da", ree Gurgeh. Besmisleno avrljanje; nanosekunda ispitivanja

Stoerovih memorija rekla bi stroju tono kad je Ikroh izgraen, i tko ga je
naruio.
"Jako lijepo. Ne mogu ne primijetiti da se krovovi svi naginju pod viemanje istim kutom kao i okolne planinske padine. To je bila vaa ideja?"
"Privatna teorija estetike", prizna Gurgeh, malo zadivljeniji; nikad to
nikome nije spomenuo. Stroj bez polja upadljivo se ogledao oko sebe.
"Hmmm. Da, lijepa kua i impresivan okoli. Ali sad; mogu li prijei na
razlog za svoju posjetu?"
Gurgeh je sjeo pod drvo prekrienih nogu. "Samo izvolite."
Dron se spustio da ostane na razini njegova lica. "Kao prvo, dopustite mi
da se ispriam ako smo vas prije odbili. Mislim da je dron koji vas je prije
posjetio moda malo predoslovno shvatio svoja uputstva, premda, istini za
volju, vrijeme jest prilino ogranieno ... U svakom sluaju; ja sam ovdje da
vam kaem sve to elite doznati. Mi smo, kao to ste vjerojatno zakljuili,
otkrili neto za to vjerujemo da bi vas moglo zanimati. Meutim ..." Dron se
okrenuo od ovjeka, da opet pogleda kuu i vrt. "Ne bih vam zamjerio ako ne
elite napustiti svoj prelijepi dom."
"Dakle, ima veze s putovanjem?"
"Da. Prilino dugo."
"Kako dugo?" upita Gurgeh.
Dron kao da je oklijevao. "Mogu li vam prvo ispriati to smo to pronali?"
"U redu."
"Bojim se da to mora biti povjerljivo", ree dron s isprikom. "Ono to sam
vam doao rei zasad mora ostati zatiena informacija. Shvatit ete zato
kad vam objasnim. Moete li mi dati rije da ovo nee ii dalje?"
"to bi se dogodilo ako kaem ne?"
"Ja odlazim. To je sve."
Gurgeh slegne ramenima, otre malo kore s ruba skupljene halje koju je
imao na sebi. "Dobro. Dakle, tajno."
Worthil je zalebdio malo vie, naas okreui prednju stranu prema
Ikrohu. "Trebat e mi neko vrijeme da vam objasnim. Moemo li ui u kuu?"
"Naravno." Gurgeh ustane.
Gurgeh je sjedio u glavnoj ekranskoj sobi Ikroha. Prozori su bili zakriveni a
zidni holo-ekran ukljuen; Kontaktni je dron upravljao sustavom u sobi.
Ugasio je svjetla. Ekran se zacrnio, a onda prikae glavnu galaksiju, u dvije
dimenzije, s priline udaljenosti. Dvije Maglice bile su najblie Gurgehu, vea

Maglica kao polu-spirala s dugim repom koji vodi izvan galaksije, i manja
Maglica pomalo u obliku slova Y.
"Vea i Manja Maglica", ree dron Worthil. "Svaka je otprilike sto tisua
svjetlosnih godina udaljena od mjesta gdje smo sada. Sigurno ste im se ve
divili s Ikroha; posve su vidljive, premda ste vi na donjem rubu glavne
galaksije u odnosu na njih, tako da ih vidite samo kroz galaksiju. Otkrili smo
neto to biste vi mogli smatrati vrlo zanimljivom igrom ... ovdje." U blizini
sredita manje Maglice pojavila se zelena tokica.
Gurgeh pogleda drona. "Nije li to", ree, "prilino daleko? Pretpostavljam
da mi predlaete da odem tamo."
"To je jako daleko, i ba to predlaemo. Put e trajati skoro dvije godine
na najbrim brodovima, zbog prirode energetske mree; tamo vani, izmeu
zvjezdanih nakupina, ona je osjetljivija. Unutar galaksije takav bi put trajao
manje od godinu dana."
"Ali to znai da bih bio odsutan etiri godine", ree Gurgeh, zurei u ekran.
Usta su mu se osuila.
"Prije pet", ree dron suho.
"To je ... dugo."
"Jest, i posve u razumjeti ako odbijete na poziv. Premda doista
smatramo da e vam igra sama po sebi biti zanimljiva. Kao prvo, meutim,
moram vam malo objasniti okruenje, jer to je ono to igru ini
jedinstvenom." Zelena se tokica rairila, postala grubi krug. Ekran je
odjednom preao u holo, ispunjavajui sobu zvijezdama. Grubi zeleni krug
sunaca postao je jo grublja kugla. Gurgeh je naas osjetio dojam plutanja,
koji bi ga koji put pogodio kad bi ga okruivao svemir ili njegova slika.
"Ove zvijezde", ree Worthil - zelene su zvijezde, bar nekoliko tisua
sunaca, jednom bljesnule - "su pod kontrolom neeg to moemo opisati
samo kao carstvo. Dakle ..." Dron se okrenuo da ga pogleda. Mali je stroj
leao u svemiru poput nekog nemogue velikog broda, sa zvijezdama pred
sobom i iza sebe. "Za nas je neuobiajeno da u svemiru otkrijemo imperijalni
sustav moi. U pravilu, takvi arhaini oblici vladavine uginu davno prije nego
to se njihove vrste uspiju odvojiti od svoga planeta, a da ne spominjemo
rjeavanje problema brzine svjetlosti, to se naravno mora uiniti ako elite
uspjeno vladati bilo kakvim vanim podrujem.
Svako toliko, meutim, Kontakt uznemiri neki kamen i pod njim otkrije
neto gadno. Svaki puta postoji neki odreen i specifian razlog, neka
posebna okolnost zbog koje ne vrijedi ope pravilo. U sluaju konglomerata
koji vidite pred sobom - osim oitih faktora, kao to je injenica da smo tamo

dospjeli tek nedavno, i manjak bilo kakvog drugog monog upliva u Manjoj
Maglici - ta posebna okolnost je igra."
Trebalo mu je neko vrijeme da mu sine. Gurgeh pogleda stroj. "Igra?"
upita.
"Igru lokalni stanovnici zovu 'Azad'. Dovoljno je vana da i samo carstvo
nosi njeno ime. Promatrate Carstvo Azad."
Gurgeh upravo to i uini. Dron je nastavio. "Dominantna vrsta je
humanoidna, ali, vrlo neobino - a neke analize tvrde da je i to bio faktor koji
je omoguio preivljavanje carstva kao drutvenog sustava - sastoji se od tri
spola." Tri obrisa pojavila su se u sreditu Gurgehova vidnog polja, kao da to
je usred grube kugle zvijezda. Bili su prilino nii od Gurgeha, ako je omjer
bio ispravan. Svatko je od njih izgledao udno na drukiji nain, ali dijelili su
neto to se Gurgehu inilo prilino kratkim nogama i blago nabuhla, plosnata
i vrlo blijeda lica. "Onaj lijevo", ree Worthil, "je muko, s testisima i penisom.
Onaj u sredini opremljen je jednom vrstom reverzibilne vagine i jajnicima.
Vagina se izokrene naopako da oploeno jajace usadi u trei spol, s desna,
koji ima maternicu. Ono u sredini je dominantni spol."
Gurgeh je morao razmisliti o ovome. "to?" upita.
"Dominantni spol", ponovi Worthil. "Carstva se poklapaju s centraliziranim
- premda ponekad rascjepkanim - hijerarhijskim strukturama moi u kojima je
utjecaj ogranien na ekonomski privilegiranu klasu koja svoje prednosti
zadrava - obino - kroz odmjereno koritenje pritiska i vjetu manipulaciju
kako drutvenog sustava irenja informacija tako i manjih - u pravilu
nominalno neovisnih - sustava moi. Ukratko, radi se o dominaciji. Posredni ili apeks - spol koji vidite u sredini tamo kontrolira i drutvo i carstvo.
Openito, mujaci se koriste kao vojnici, a enke kao posjed. Naravno, malo
je sloenije, ali shvaate princip?"
"Pa", Gurgeh strese glavom, "ne shvaam kako to funkcionira, ali ako vi
tvrdite da funkcionira ... u redu." Protrljao si je bradu. "Pretpostavljam da to
znai kako ovi ljudi ne mogu mijenjati spol."
"Ispravno. Genotehnoloki, to im je mogue ve stotinama godina, ali je
zabranjeno. Ilegalno, ako se sjeate to to znai." Gurgeh kimne glavom.
Stroj nastavi: "Nama to djeluje perverzno i rasipno, ali onda, ako ima neto
emu carstva nisu posveena, to je uinkovito koritenje resursa i irenje
sree; i jedno i drugo se obino postie usprkos ekonomskom kratkom
spajanju - uglavnom korupciji i favoriziranju - koji su endemski prisutni u
takvom sustavu."

"Fino", ree Gurgeh. "Kasnije u imati puno pitanja, ali sad nastavite.
Kakva je to igra?"
"Doista. Evo jedne od ploa."
" ... alite se", ree Gurgeh konano. Nagnuo se naprijed, buljei u
hologramsku grafiju koja se irila pred njim.
Zvjezdano polje i troje humanoida je nestalo, a Gurgeh i dron po imenu
Worthill stajali su, naizgled, na jednom kraju ogromne prostorije, mnogo vee
od one u kojoj su doista bili. Pred njima se pruao pod prekriven zapanjujue
kompliciranim i naizgled kaotinim apstraktnim, nepravilnim mozaikom, koji
se na pojedinim mjestima uzdizao poput bregova i sputao u doline. Gledajui
izbliza, vidjelo se da bregovi nisu od jednog komada, ve naslagane, iskoene
razine istog zaprepaujueg meta-motiva, stvarajui povezane, mnogoslojne
piramide iznad fantastinog pejzaa, koje su, kad se pogleda iz jo vee
blizine, sadravale neto to je izgledalo poput bizarno izrezbarenih figura za
igru koje su stajale na urnebesno obojanoj povrini. itava konstrukcija
morala je imati stranice od bar dvadeset metara.
"To", upita Gurgeh, "je ploa?" Progutao je. Nikad nije vidio, nikad uo,
nikad nije imao ni najmanje naznake da postoji igra tako sloena kao to je
ova morala biti, ako su to bile pojedine figure i podruja.
"Jedna od njih."
"Koliko ih ima?" To ne moe biti stvarno. Mora biti ala. Rugali su mu se.
Nema ljudskog mozga koji bi mogao izii na kraj s igrom takvog razmjera.
Nemogue. Mora biti.
"Tri. Sve su te veliine, plus puno manjih ploa, a igra se i s kartama.
Dajte da vam ispriam neto o podrijetlu igre.
Kao prvo, ime: 'Azad' znai 'stroj', ili moda 'sustav', u irokom smislu koji
bi ukljuio bilo kakvu funkcionalnu jedinku, kao to je ivotinja ili cvijet, kao i
neto poput mene, ili vodeno kolo. Igra se razvila kroz nekoliko tisua godina,
dosegnuvi svoj trenutni oblik prije otprilike osam stotina godina, otprilike u
isto vrijeme kad i institucionalizacija njihove jo uvijek postojee religije.
Otad, igra se malo promijenila. U svome konanom obliku, dakle, datira iz
vremena hegemonizacija kljunog planeta carstva, Ea, i prvih, relativistikih
istraivanja okolnog svemira."
Sad je pogled bio na planet, koji je ogroman visio u sobi pred Gurgehom;
plavo-bijel i sjajan, sporo, sporo se okreui na pozadini tamnog svemira.
"Ea", ree dron. "Dakle; igra se koristi kao posve integralni dio sustava moi u
carstvu. Najjednostavnije reeno, tko god pobijedi u igri postane car."

Gurgeh je polako pogledao prema dronu, koji mu uzvrati pogled. "Ne

zezam se", ree suho.
"Ozbiljni ste?" ree Gurgeh svejedno.
"Posve", ree dron. "Postati car doista predstavlja prilino neobinu ...
nagradu", ree stroj, "a istina je, kao to moete i zamisliti, znatno sloenija
od toga. Igra Azad koristi se ne toliko da se odredi tko e vladati, ve koja e
se tendencija unutar vladajue klase carstva ojaati, koja e se grana
ekonomske teorije slijediti, koja vjerovanja e prepoznati vjerski aparat, i koji
e se politiki stavovi slijediti. Igra se takoer koristi i kao ispit za ulazak i
promociju u carskim vjerskim, obrazovnim, administrativnim, sudskim i vojnim
ustanovama.
Ideja je, shvaate, da je Azad toliko sloen, toliko suptilan, toliko
prilagodljiv i toliko zahtjevan da predstavlja najprecizniji i najsveobuhvatniji
model ivota koji je mogue izgraditi. Tkogod uspije u igri, uspijeva i u ivotu;
iste osobine potrebne su za dominaciju i u jednom i u drugom."
"Ali ..." Gurgeh je pogledao drona kraj sebe, i inilo mu se da osjea
prisutnost planeta pred njima gotovo kao fiziku snagu, neto to ga privlai,
povlai, "je li to istina?"
Planet je nestao i opet su promatrali ogromnu plou za igru. Hologram se
sad kretao, premda u tiini, i vidio je izvanzemaljce kako se kreu uokolo,
pomiui figure i stojei na rubovima ploe.
"Ne mora biti posve istinito", ree dron, "ali uzrok i posljedica ovdje nisu
posve polarizirani; konstrukcija polazi od pretpostavke da su igra i ivot ista
stvar, a ideja igre unutar drutva toliko je pervazivna da postaje istinita od
samog uvjerenja. Postaje tono; voljom se pretvara u stvarnost. U svakom
sluaju; ne mogu biti ba potpuno u krivu, jer inae samo carstvo ne bi
postojalo. To je po definiciji volatilan i nestabilan sustav; Azad - igra - je ini
se upravo ona sila koja ga dri na okupu."
"ekajte malo", ree Gurgeh gledajui stroj. "Obojica znamo da Kontakt
ima reputaciju lukavaca; ne oekujete valjda od mene da odem tamo i
postanem car ili tako neto, zar ne?"
Po prvi put, dron je pokazao auru, naas bljesnuvi crveno. I u glasu mu
se uo smijeh. "Ne bih oekivao da biste daleko dospjeli u tom pokuaju. Ne;
carstvo spada pod opu definiciju 'drave', a jedna stvar koju drave uvijek
nastoje postii je osigurati svoje kontinuirano postojanje. Ideja da bi bilo tko
izvana doao i pokuao preuzeti carstvo ispunila bi ih uasom. Ako odluite da
elite ii, i ako ste u stanju na putu dovoljno dobro nauiti igru, onda,
vjerujemo, prema vaim prethodnim rezultatima kao igraa, postoji ansa da

se kvalificirate kao slubenik u javnoj slubi, ili porunik u vojsci. Nemojte

zaboraviti: ti su ljudi igrom okrueni od roenja. Imaju droge protiv starenja,
a najbolji su igrai otprilike dvaput stariji od vas. ak i oni, naravno, jo uvijek
ue.
Nije stvar u tome to biste vi mogli postii u polubarbarskim drutvenim
uvjetima koje podrava ta igra, ve moete li uope svladati teoriju i praksu
igre. Miljenja se u Kontaktu razlikuju: moe li sa ak i igra vaeg kalibra
uope uspjeno natjecati, samo na opim principima igre i uz ubrzani kurs iz
pravila i prakse."
Gurgeh je promatrao tihe, strane obrise kako se kreu po umjetnom
pejzau ogromne ploe. Ne moe on to. Pet godina? To je ludost. Moe isto
tako dopustiti Mawhrin-Skelu da objavi njegovu sramotu; za pet godina,
mogao bi si izgraditi novi ivot, ostaviti Chiark, pronai neto drugo to bi ga
zanimalo osim igara, promijeniti izgled ... moda promijeniti i ime; nije nikad
uo da je netko to uinio, ali sigurno se moe.
Naravno, igra Azad, ako doista postoji, je vrlo fascinantna. Ali zato on
dosad jo nije uo za nju? Kako je Kontakt mogao tako neto drati u
tajnosti; i zato? Protrljao si je bradu, jo uvijek promatrajui tihe
vanzemaljce kako se uljaju irokom ploom, zastajui da pomaknu figuru ili
narede drugima da ih pomaknu za njih.
Bili su strani, ali bili su ljudi; humanoidni. Oni su svladali tu bizarnu,
nevjerojatnu igru. "Nisu nadmono inteligentni, zar ne?" upita drona.
"Teko, kad su zadrali takav drutveni sustav na tom stadiju tehnolokog
razvoja, s igrom ili bez nje. U prosjeku, srednji ili apeks spol je vjerojatno
malo manje inteligentan nego prosjean ovjek iz Kulture."
Gurgeh se zbunio. "To podrazumijeva da postoji razlika meu spolovima."
"Postoji", ree Worthill.
Gurgeh nije ba shvaao to to znai, ali dron je nastavio prije nego to je
uspio postaviti bilo kakvo drugo pitanje. "Zapravo, gajimo prilinu nadu da
ete biti u stanju igrati Azad natprosjeno dobro, ako ga budete prouavali
tijekom one dvije godine koliko bi trajalo putovanje do tamo. To bi zahtijevalo
stalno i sveobuhvatno koritenje memorijskih sekrecija, naravno, a moram
istaknuti i da vas samo posjedovanje lijezda za droge diskvalificira od
stvarnog dobivanja bilo kakvog poloaja u carstvu putem uspjeha u igri, ak i
kad ne biste bili stranac. Postoji stroga zabrana bilo kakvih 'neprirodnih'
utjecaja tijekom igre; sve sobe za igru elektronski se tite da se sprijei
koritenje raunalnih veza, a nakon svake partije provodi se testiranje na
droge. Vaa vlastita tjelesna kemija, kao i vae strano podrijetlo i injenica da

ste za njih neznaboac znai da biste - ako odluite ii - mogli sudjelovati u

igri samo poasno."
"Drone ... Worthille ..." rekao je Gurgeh okreui se prema njemu. "Mislim
da neu ii do kraja, ne tako daleko, na tako dugo ... ali rado bih doznao vie
o toj igri; elim je raspraviti, analizirati zajedno s drugim - "
"Nemogue", ree dron. "Smijem vam rei sve ovo to vam govorim, ali
nita od toga ne smije ii nikamo dalje. Dali ste mi rije, Jernau Gurgeh."
"A ako je prekrim?"
"Svi e misliti da ste to izmislili; nigdje nema nikakvih dostupnih podataka
koji bi pokazali da nije tako."
"Uostalom, zato je to sve takva tajna? ega se bojite?"
"Istina je da ne znamo to bismo, Jernau Gurgeh. Ovo je vei problem od
onih s kakvima se Kontakt obino mora suoiti; u pravilu, mogue je slijediti
uobiajene propise; skupili smo dovoljno iskustva sa svim vrstama barbarskih
drutava da znamo to pali, a to ne pali kod svakog pojedinog tipa; pratimo,
koristimo kontrole, unakrsne procjene i modele Umova i openito
poduzimamo sve mogue predostronosti da se osiguramo da postupamo
ispravno ... ali neto kao Azad je jedinstveno; nema predloaka, nema
pouzdanih prethodnih sluajeva. Moramo igrati po sluhu, a to je odreena
odgovornost, u susretu s cijelim jednim zvjezdanim carstvom. I ba zato su se
Posebne okolnosti ukljuile; mi smo navikli izlaziti na kraj s nezgodnim
situacijama. A iskreno, s ovom, sjedimo na njoj. Kad bismo svima obznanili
Azad, mogli bismo se nai pritisnuti u odluku istom teinom javnog mnijenja
... to moda ne zvui loe, ali moglo bi ispasti i katastrofalno."
"Za koga?" upita Gurgeh skeptino.
"Ljude u carstvu, i Kulturu. Mogli bismo biti prisiljeni na otvorenu
intervenciju protiv carstva; ne bi to ba bio pravi rat, jer smo tehnoloki
daleko napredniji od njih, ali morali bismo postati okupacijska snaga da ih
kontroliramo, a to bi predstavljalo veliko optereenje na nae resurse i moral;
na kraju, takva bi se avantura sigurno pokazala pogrenom, bez obzira na
popularni entuzijazam u prvom trenutku. Ljudi iz carstva bi izgubili jer bi se
ujedinili protiv nas umjesto protiv pokvarenog reima koji ih kontrolira, i tako
bi sat vratili nekoliko stoljea unatrag, a Kultura bi izgubila oponaajui one
koje preziremo: osvajae, okupatore, hegemoniste."
"Kao da ste jako sigurni da bi nastao val javnog mnijenja."
"Dajte da vam neto objasnim, Jernau Gurgeh", ree dron. "Igra Azad je
kockarska igra, esto ak i na najviim razinama. Oblik tih oklada je ponekad
mraan. isto sumnjam da ete biti ukljueni na takvim razinama ako uope

pristanete sudjelovati, ali za njih je posve uobiajeno da se klade u presti,

poasti, posjede, robove, usluge, zemlju ili ak tjelesne elemente."
Gurgeh je ekao neko vrijeme, onda konano uzdahne i ree: "Dobro ...
to su to 'tjelesni elementi'?".
"Igrai se klade u muenja i obogaljivanje, jedno protiv drugog."
"Mislite ako izgubite ... onda vam ... ine takve stvari?"
"Upravo tako. Moete se recimo okladiti u gubitak prsta naprema tekog
rektalnog silovanja mujaka na apeksu."
Gurgeh je nekoliko sekundi mirno gledao u stroj, onda polako ree,
kimajui glavom: "Pa ... to svakako jest barbarski."
"Zapravo je to novija pojava u igri, i shvaa se kao prilino liberalna
koncesija vladajue klase, jer u teoriji doputa i siromanoj osobi da ostane u
nadmetanju s bogatom osobom. Prije uvoenja tjelesnog elementa, bogatiji
su uvijek mogli nadmaiti siromane."
"Oh", Gurgeh je vidio logiku, ali ne i moralnost.
"Azad nije mjesto o kojem je lako hladno razmiljati, Jernau Gurgeh. Oni
rade stvari koje bi prosjena osoba iz Kulture smatrala ... neprihvatljivim.
Program genetike manipulacije spustio je prosjenu inteligenciju mujaka i
enki; selektivna sterilizacija, podruja gladi, masovne deportacije i rasno
zasnovani porezni sustavi proizveli su ekvivalent genocida, a kao posljedica
toga skoro svi na elnom planetu su iste boje i grae. Njihov tretman
tuinskih zarobljenika, njihovih drutava i rada podjednako je -"
"Sluajte, jel' vi to ozbiljno?" Gurgeh je ustao iz sjedala i zakoraio u polje
holograma, zurei u fantastino kompliciran igraki pod, koji je djelovao kao
da mu je pod nogama premda je, znao je, zapravo bio iza uasnog ponora
svemira. "Govorite li mi istinu? Takvo carstvo stvarno postoji?"
"I te kako, Jernau Gurgeh. Ako elite potvrditi sve to sam vam rekao,
mogu osigurati da dobijete posebna prava pristupa, izravno od OSB-a i drugih
Umova koji su zadueni za ovo. Moete dobiti sve to elite o carstvu Azada,
od prvog nasluenog kontakta do posljednjih izravnih izvjetaja. Sve je
istina."
"A kad ste prvi put naslutili taj kontakt?" upita Gurgeh okreui se dronu.
"Kako dugo ve sjedite na ovome?"
Dron je oklijevao. "Ne dugo", ree konano. "Sedamdeset i tri godine."
"Vi se zbilja ne zaleete, ha?"
"Samo kad nemamo izbora", sloi se dron.
"A to to carstvo misli o nama?" upita Gurgeh. "Dajte da pogodim: uope
im niste rekli za Kulturu."

"Jako dobro, Jernau Gurgeh", ree dron s neim slinim smijehu u glasu.
"Ne, nismo im rekli sve. To je neto u emu e vas morati uvati dron kojeg
emo poslati s vama; od poetka smo carstvo pogreno informirali o svome
rasporedu, brojanom stanju, resursima, tehnolokoj razini i konanim
namjerama ... premda je, naravno, samo relativno mali broj naprednih
drutava u tom dijelu Manje Maglice omoguio takav stav. Azadani, na
primjer, ne znaju da je Kultura bazirana u glavnoj galaksiji; oni vjeruju da
smo iz Vee Maglice, i da nas je jedva dvaput vie od njih. Imaju slabu
predodbu o razini genofiksiranja u ljudima Kulture, ili o sofisticiranosti naih
umjetnih inteligencija; nisu ni uli za brodski Um, niti vidjeli OSB.
Pokuavali su doznati vie o nama sve od prvog kontakta, naravno, ali bez
uspjeha. Vjerojatno misle da mi imamo neki glavni planet, ili tako neto; oni
su sami jo uvijek jako orijentirani na planete, koriste planetoformirajue
tehnike da stvaraju upotrebljive ekosfere, ili, jo ee, naprosto zauzimaju
ve zauzete planete; ekoloki i moralno, oni su katastrofa. Razlog zato se
trude doznati neto o nama jest to to nas ele okupirati; ele osvojiti Kulturu.
Problem je, kao i kod svih nasilnikih mentaliteta, u tome to su sutinski
prestraeni; ksenofobni i paranoini istovremeno. Ne usuujemo im se jo
rei koliki je razmjer i mo Kulture, za sluaj da carstvo samo sebe uniti...
takve su se stvari ve dogaale, premda je to naravno bilo davno prije nego
to je Kontakt oformljen kao takav. Naa tehnika je danas bolja. Jo uvijek je
i to izazov, naravno", rekao je dron kao da razmilja naglas, a ne razgovara s
Gurgehom.
"Oni stvarno", ree Gurgeh, "zvue prilino ..." - mislio je rei 'barbarski',
ali to se nije inilo dovoljno snanim - " ... animalno."
"Hmmm", ree dron. "Ali budi oprezan: tako oni ocjenjuju vrste koje
podjarme: kao ivotinje. Naravno da su ivotinje, kao to si i ti, kao to sam
ja stroj. Ali su posve svjesni, i imaju drutvo bar jednako sloeno kao i nae;
jo i sloenije, u nekim stvarima. ista je sluajnost to smo ih upoznali u
trenutku kad nam njihova civilizacija djeluje primitivno; jedno ledeno doba na
Ei manje, i stvari su mogle biti posve obrnute."
Gurgeh zamiljeno kimne, i zagleda se u tihe tuince koji su se kretali po
igrakom podu, u reproduciranom svjetlu udaljenog, stranog sunca.
"Ali", doda Worthil vedro, "nije se tako dogodilo, pa nema brige. A sad",
ree, i odjednom su opet bili u sobi na Ikrohu, iskljuenog holoekrana i
osvijetljenim prozorima; Gurgeh je zatreptao pred naglom navalom danjeg
svjetla. "Siguran sam da shvaa kako jo treba doznati tota, ali sad ima

grubi obris naeg prijedloga. Ne traim da u ovom asu kae neopozivo 'da',
ali ima li smisla da nastavim, ili si ve odluio da definitivno ne ide?"
Gurgeh si protrlja bradu, gledajui kroz prozor prema umi nad Ikrohom.
Bilo je previe toga to je trebalo savakati. Ako je to doista istina, onda je
Azad najznaajnija igra koju je susreo u ivotu ... moda znaajnija nego sve
ostale zajedno. Kao krajnji izazov, uzbuivala ga je i uasavala u jednakoj
mjeri; osjeao je instinktivnu, skoro seksualnu privlanost, ak i sad, znajui
tako malo ... ali nije bio siguran da ima samodisciplinu da tako intenzivno ui
dobre dvije godine u komadu, ni da je u glavi sposoban stvoriti mentalni
model tako zapanjujue sloene igre. Stalno se vraao na injenicu da
Azadani sami to uspijevaju, ali, kako je stroj i rekao, oni u igru uranjaju od
roenja; moda je moe svladati samo netko iji su kognitivni procesi
oblikovani igrom samom ...
Ali pet godina! Sve to vrijeme; ne samo daleko odavde, ali bar pola, a
moda i vie toga vremena provesti bez vremena da prati razvoje u drugim
igrama, bez vremena da ita lanke ili ih pie, bez vremena za bilo to osim te
jedne, apsurdne, opsesivne igre. Promijenit e se; bit e drukija osoba na
kraju svega; nee moi a da se ne promijeni, poprimi neto od igre same, to
e biti neizbjeno. I hoe li ikad ponovno uhvatiti korak, kad se jednom vrati?
Zaboravit e ga; bit e odsutan tako dugo da e ga ostatak igrake Kulture
naprosto zanemariti; postat e povijesna linost. A kad se vrati, hoe li smjeti
govoriti o tome? Ili e se Kontaktov sedamdesetogodinji embargo nastaviti?
Ali ako ode, moda uspije potkupiti Mawhrin-Skela. Mogao bi njegovu
cijenu uiniti svojom. Pustite ga natrag u PO. Ili - to mu je toga asa palo na
pamet - neka ga nekako utiaju.
Jato ptica preletjelo je preko neba, bijele krpice naspram tamnog zelenila
planinske ume: sletjele su u vrt pred prozorom, epurei se i kljucajui
zemlju. Opet se okrenuo dronu i prekriio ruke. "Kad biste morali doznati?"
upita. Jo se nije odluio. Morao je otezati, otkriti prvo sve to moe.
"Moralo bi biti unutar sljedea tri do etiri dana. OSB Mala bitanga ovog
asa kree u ovom smjeru iz sredita galaksije, a u sljedeih e stotinu dana
krenuti prema Maglicama. Ako ga promaite, put e trajati dulje; va bi brod
morao ve i ovako odrati maksimalnu brzinu sve do toke sastanka."
"Moj vlastiti brod?" ree Gurgeh.
"Trebat e vam vlastiti brod, prvo da na vrijeme stignete do Male bitange,
a onda i na suprotnom kraju, da otputujete od najblie toke na kojoj e stati
OSB do Male Maglice i samog carstva."

Neko je vrijeme promatrao snjenobijele ptice kako kljucaju po tratini.

Zapitao se ne bi li sad trebao spomenuti Mawhrin-Skela. Jedan dio njega je to
elio, samo da to obavi, samo za sluaj da odmah kau da i da moe prestati
brinuti o strojevoj prijetnji (i poeti brinuti o toj suludo kompliciranoj igri). Ali
znao je da ne smije. Mudrost je strpljenje, kako kae poslovica. Zadri to; ako
bude otiao (premda naravno nee, ne moe, ludo je makar i pomisliti na
odlazak), neka misle da za uzvrat ne eli nita; neka se sve dogovori, i onda
tek neka iznese svoj uvjet... ako Mawhrin-Skel bude toliko ekao prije nego
to postane napastan.
"U redu", rekao je Kontaktnom dronu. "Ne kaem da u ii, ali razmislit u
o tome. Priajte mi jo o Azadu."
Prie u Kulturi u kojima Stvari Krenu Krivo obino poinju s ljudima koji
izgube ili zaborave ili namjerno negdje ostave svoj terminal. To je uobiajen
poetak, ekvivalent skretanju s puta u divljoj umi u jednom vremenu, ili
automobila koji se pokvari na usamljenoj cesti u drugom. Terminal, u obliku
prstena, gumba, narukvice, olovke ili bilo ega drugog, je vaa veza sa svima
ostalima i svime ostalim u Kulturi. S terminalom, nikad niste vie od pitanja ili
povika udaljeni od bilo ega to elite doznati, ili skoro bilo kakve pomoi koju
moete zatrebati.
Bilo je (istinitih) pria o ljudima koji su pali s litice a terminal je njihov
vrisak prenio Stoeru na vrijeme da ukljui kameru na terminalu, shvati to se
dogaa i poalje drona da uhvati padaa u zraku; bilo je drugih pria o
terminalima koji su snimili odrubljivanje glave njihovih vlasnika u nekoj
nesrei, i pozvali medicinskog drona na vrijeme da se spasi mozak,
ostavljajui bestjelesnu osobu sa samo jednim problemom, kako da prekrati
vrijeme u mjesecima koji su morali proi dok im naraste novo tijelo.
Terminal je znaio sigurnost.
Pa je Gurgeh svog nosio na sve dulje etnje.
Sjedio je, nekoliko dana nakon posjeta drona Worthila, na maloj kamenoj
klupi u blizini drvea, nekoliko kilometara od Ikroha. Teko je disao od
uspona puteljkom. Bio je sjajan, sunan dan a zemlja je mirisala slatko.
Upotrijebio je terminal da napravi nekoliko fotografija pogleda s male istine.
Kraj klupe je hrao komad kovanog eljeza: poklon od neke stare ljubavi na
koju je skoro zaboravio. I to je nekoliko puta slikao. A onda terminal zabipa.
"Ovdje kua, Gurgeh. Rekao si da ti dam izbor kod Yayinih poziva. Ona
kae da je umjereno hitno."

Nije prihvaao pozive od Yay. Pokuala ga je pronai nekoliko puta u

posljednjih par dana. Slegnuo je ramenima. "Samo naprijed", rekao je,
ostavljajui terminal da lebdi u zraku pred njim.
Ekran se razvio da otkrije Yayino nasmijeeno lice. "Ah, pustinjak. Kako si,
Gurgeh?"
"Dobro sam."
Yay se zapiljila naprijed, prema svom ekranu. "Kraj ega to sjedi?"
Gurgeh je pogledao na komad eljeza kraj klupe. "To je top", ree joj.
"Tako sam i mislila."
"Poklon od jedne dame", objasni Gurgeh. "Bila je jako zagrijana za
kovanje i lijevanje. Napredovala je od araa i ograda kamina do topova.
inilo joj se da bi me moglo zabavljati ispaljivati krupne metalne kugle na
fjord."
"Shvaam."
"Ali da bi stvar radila treba ti brzogorei barut, a ja ga se nekako nikad
nisam sjetio nabaviti."
"I dobro da nisi; to bi vjerojatno eksplodiralo i raznijelo ti mozak."
"To je i meni palo na pamet."
"Tim bolje." Yayin se smijeak rairi. "Hej, zna to?"
"to?"
"Idem na krstarenje; uvjerila sam Shura da treba razviti horizonte. Sjea
se Shura; s pucaine?"
"Oh. Da. Sjeam se. Kad ide?"
"Otila sam. Upravo smo isplovili iz luke Tronze; kliper Labavi araf. Ovo
mi je bila zadnja prilika da te nazovem izravno. Zaostatak e ubudue znaiti
pisma."
"Ah." Sad je poelio da je odbio i ovaj poziv. "Kako dugo te nee biti?"
"Mjesec-dva." Yayino sjajno, nasmijeeno lice se nabora. "Vidjet emo.
Shuro se moda i prije umori od mene. Mali se uglavnom fura na mukarce,
ali trudim se uvjeriti ga da promijeni miljenje. Zao mi je to se nisam stigla
oprostiti prije nego to sam otila, ali nije na dugo; ost-"
Ekran terminala se zacrnio. Ekran se zavukao natrag u kuite dok je
padao na tlo i leao, utihnuo i mrtav, na iglicama pokrivenom tlu istine.
Gurgeh se zabulji u terminal. Nagnuo se naprijed i podigao ga. Nekoliko iglica
i vlati trave uhvatilo se za ekran kad se zamotao natrag u kuite. Izvukao ih
je van. Stroj je bio beivotan; malo signalno svjetlo na dnu se ugasilo.
"Onda, Jernau Gurgeh?" ree Mawhrin-Skel dolebdjevi sjedne strane
istine.

Stisnuo je terminal obim rukama. Ustao je, zurei u drona dok je prolazio
kroz zrak, sjajei se na suncu. Natjerao se da se opusti, spustivi terminal u
dep jakne i sjedajui na klupu prekrienih nogu. "Onda to, Mawhrin-Skel?"
"Odluka." Stroj je dolebdio u ravninu s njegovim licem. Polja su mu bila
formalno plava. "Hoe li me zagovarati?"
"to ako to uinim, a nita se ne dogodi?"
"Morat e se vie potruditi. Posluat e te ako bude dovoljno uvjerljiv."
"A ako si u krivu i ne posluaju me?"
"Onda u morati razmisliti da li da objavim tvoju malu toku ili ne; to bi
sigurno bilo zabavno ... ali moda je sauvam, za sluaj da mi bude korisna
na neki drugi nain; nikad se ne zna."
"Zbilja ne."
"Vidim da si neki dan imao gosta."
"inilo mi se da si moda primijetio."
"Djelovao je kao Kontaktni dron."
"I bio je."
"Volio bih se pretvarati da znam to ti je rekao, ali kad ste jednom uli u
kuu morao sam prestati prislukivati. Neto o putovanju, vjerujem da,sam to
uo?"
"Jedna vrst krstarenja."
"To je sve?"
"Ne."
"Hmmm. Pretpostavljam da moda ele da se pridrui Kontaktu, postane
Referencijalac, jedan od njihovih planera; neto takvo. Ne?"
Gurgeh strese glavom. Dron se zanio u zraku lijevo-desno, pokret za koji
Gurgeh nije bio siguran da ga razumije. "Shvaam. I jesi li me ve
spomenuo?"
"Ne."
"Mislim da bi trebao, zar ne?"
"Jo nisam siguran da u uiniti ono to trae. Jo nisam odluio."
"Zato ne? to trae od tebe? Moe li se to usporediti sa sramotom -"
"Uinit u ono to ja elim uiniti", rekao mu je ustajui. "Konano, moe
mi se, drone, zar ne? ak i ako uspijem uvjeriti Kontakt da te primi natrag, ti i
tvoj prijatelj Torpedni diplomat jo uvijek biste imali snimku; to bi vas
sprijeilo da ovo sve ne ponovite?"
"Ah, znai zna kako se zove. I pitao sam se to to muljate ti i Chiarkov
Stoer. Pa, Gurgeh, samo se zapitaj ovo: to bih drugo ja uope mogao htjeti
od tebe? To je sve to elim: da mi dopuste biti ono za to sam stvoren. Kad

se vratim u to stanje, imat u sve to bih mogao poeljeti. Ne bi bilo nieg

drugog nad im bi ti mogao imati ikakvu kontrolu. elim se boriti, Gurgeh: za
to sam stvoren; da koristim vjetinu i lukavstvo i silu da pobjeujem u
bitkama za nau dragu, voljenu Kulturu. Ne zanima me kontrola nad drugima,
ni donoenje stratekih odluka; ta vrsta moi me ne zanima. Jedina sudbina
koju elim kontrolirati je moja vlastita."
"Lijepe rijei", ree Gurgeh.
Izvadio je mrtvi terminal iz svoga depa, prevrnuo ga po rukama.
Mawhrin-Skel oteo mu je terminal iz ruku s udaljenosti od nekoliko metara,
stavio ga pod svoje kuite, i uredno ga presavinuo na pola. I opet ga je
presavinuo, na etvrtinu; stroj u obliku olovke kvrcne i slomi se. Mawhrin-Skel
zguvao je ostatke u malu nepravilnu loptu.
"Postajem nestrpljiv, Jernau Gurgeh. Vrijeme prolazi to sporije to bre
misli, a ja razmiljam jako brzo. Recimo jo etiri dana, moe? Ima stotinu i
dvadeset i osam sati prije nego to kaem Torpednome da te uini jo
slavnijim nego to jesi." Dobacio mu je uniteni terminal; Gurgeh ga uhvati.
Mali je dron odlebdio prema rubu istine. "ekat u da me nazove", ree.
"Ali trebao bi si nabaviti novi terminal. I pazi na putu natrag do Ikroha;
opasno je biti u divljini bez naina da dozove pomo."
"Pet godina?" ree Chamlis zamiljeno. "Pa, to je strana igra, slaem se,
ali zar nee kroz toliko vremena izgubiti dodir? Jesi li dobro promislio o
ovome, Gurgeh? Nemoj da te na brzinu natjeraju na neto to e kasnije
poaliti."
Nalazili su se u najdubljem podrumu Ikroha. Gurgeh je doveo Chamlisa
tamo dolje da mu ispria o Azadu. Prvo je zakleo staroga drona na utnju.
Ostavili su Stoerovog rezidentnog protupijunskog drona da uva ulaz u
podrum, a Chamlis je uinio sve to je mogao da provjeri kako ih nitko i nita
ne prislukuje, istovremeno proizvodei razumnu verziju utinog polja oko
njih. Razgovarali su uz pozadinu cijevi i servisnih vodova koji su klokotali i
siktali u tami oko njih; goli zidovi stijene su se znojili i mutno presijavali.
Gurgeh strese glavom. U podrumu se nije imalo gdje sjesti, a strop je bio
taman malo prenizak da moe uspravno stajati. Tako da je stajao pognute
glave. "Mislim da u to uiniti", rekao je, ne gledajui Chamlisa. "Uvijek se
mogu vratiti, ako bude preteko ili ako promijenim miljenje."
"Preteko?" ponovi Chamlis iznenaeno. "To nije slino tebi. Slaem se da
je igra teka, ali -"
"U svakom sluaju, mogu se vratiti", ree on.

Chamlis je naas utio. "Da. Da, naravno da moe."

Jo uvijek nije bio siguran da postupa ispravno. Pokuao je promisliti o
svemu, primijeniti na svoju nevolju istu onu vrst hladne logike analize koju bi
normalno upotrijebio u tekom poloaju u igri, ali kao da to naprosto nije bio
u stanju; kao da je ta sposobnost mirnog sagledavanja bila ograniena samo
na udaljene, apstraktne probleme, a nesposobna usredotoiti se na neto
tako nerazdvojno povezano s njegovim vlastitim emocionalnim stanjem.
elio je otii da se makne od Mawhrin-Skela, ali - morao si je to priznati privlaio ga je Azad. Ne samo igra. To je jo uvijek bilo pomalo nestvarno,
previe komplicirano da se ve sad ozbiljno shvati. Samo ga je carstvo
zanimalo.
A opet, naravno da je elio ostati. Uivao je u svome ivotu do one noi u
Tronzeu. Nikad nije bio posve zadovoljan, ali onda, tko jest? Gledajui
unatrag, ivot koji je vodio inio se idilinim. Moda bi povremeno izgubio
poneku igru, pomislio kako se nekog drugog igraa nepravedno hvali vie od
njega, udio za Yay Meristinoux i osjeao se izigrano to se njoj vie sviaju
drugi, ali sve su to doista bile male, male boli u usporedbi bilo s onim to mu
je Mawhrin-Skel drao nad glavom i s pet godina progonstva koje su ga sad
ekale.
"Ne", ree, kimajui prema podu, "mislim da u ii."
"U redu ... ali to naprosto ne slii na tebe, Gurgeh. Ti si uvijek bio tako ...
odmjeren. Kontroliran."
"Zvuim kao stroj", ree Gurgeh umorno. "Ne, ali ... predvidljiviji nego
sad; shvatljiviji."
Slegnuo je ramenima, zagledan u grubi kameni pod. "Chamlis", ree, "ja
sam samo ovjek."
"To, moj dragi stari prijatelju, nikad nije isprika."
Sjedio je u podzemnom autu. Bio je na sveuilitu da se vidi s
profesoricom Boruelal; ponio je sa sobom zapeaeno, rukom napisano pismo
koje joj je htio ostaviti na uvanje, da se otvori samo u sluaju njegove smrti,
u kojem je objasnio sve to se dogodilo, ispriao se Olz Hap, trudei se da
razjasni kako se osjeao, to ga je natjeralo da uini tako uasnu, glupu stvar
... ali na kraju joj nije predao pismo. Uasnula ga je pomisao da ga Boruelal
otvori, moda sluajno, i proita dok je on jo iv.
Podzemni je auto jurio preko baze Platoa, opet u smjeru Ikroha.
Upotrijebio je svoj novi terminal da pozove drona po imenu Worthil. Nakon
njihovog posljednjeg sastanka, dron je otiao istraiti jedan od plinovitih
divova u tome sustavu, ali primivi njegov poziv dao se prevesti preko

Chiarkova Stoera do donje strane. Stigao je kroz prolaz za brza kola. "Jernau
Gurgeh", rekao je, dok mu se vlaga smrzavala na kuitu, ulazei u toplu
unutranjost auta kao hladan propuh, "donijeli ste odluku?"
"Da", rekao je. "Idem."
"Dobro!" ree dron. Na podstavljeno sjedalo automobila spustio je
kontejner otprilike pola manji od sebe. "Flora s plinovitog diva", objasni.
"Nadam se da nisam previe skratio va izlet."
"Nimalo. Dopustite mi da vam estitam; mislim da ste napravili mudar, pa
ak i hrabar izbor. Palo mi je na pamet da vam Kontakt daje ovu mogunost
samo kako biste bili zadovoljniji svojim trenutnim ivotom. Ako su veliki
Umovi to oekivali, drago mi je to vidim da ete ih zbuniti. Dobar potez."
"Hvala vam." Gurgeh se pokuao nasmijeiti.
"Va e se brod smjesta spremiti. Trebao bi krenuti u roku od jedan dan."
"Kakav je to brod?"
"Jedan stari GNJ klase 'ubojica', preostao iz idiranskog rata; zadnjih
sedamsto godina bio je u dubokom spremitu nekih ezdesetak godina
odavde. Zove se Faktor ogranienja. Za sad je jo uvijek bojno spreman, ali
izvadit e mu naoruanje i opremiti ga setom ploa za igru i modulnim
hangarom. Koliko znam, Um mu nije nita posebno; ti ratni oblici ne mogu si
priutiti da budu duhoviti ili briljantni umjetnici, ali vjerujem da je sasvim
simpatian stroji. On e vam biti protivnik tijekom puta. Ako elite, slobodno
povedite sa sobom jo nekog, ali mi emo u svakom sluaju poslati s vama i
jednog drona. U Groansnacheku, glavnom gradu Ee, postoji ljudski poslanik, i
on e vam takoer biti vodi ... jeste li mislili povesti neko drutvo?"
"Ne", ree Gurgeh. Zapravo, palo mu je na pamet da pozove Chamlisa, ali
znao je da stari dron ve smatra da je u ivotu proao dovoljno uzbuenja - i
dosade. Nije elio staviti stroj u poloaj da ga mora odbiti. Da je elio ii,
Gurgeh je bio siguran da ne bi oklijevao pitati.
"To je vjerojatno mudro. A to je s osobnim stvarima? Moglo bi biti
nespretno ako elite ponijeti ita vee od malog modula, recimo, ili ivotinju
veu od ovjeka."
Gurgeh strese glavom. "Nita ni blizu te veliine. Nekoliko kovega odjee
... moda dva-tri ukrasa ... nita drugo. Kakvog ste drona mislili poslati?"
"U biti, diplomata i prevoditelja i opeg potrka; vjerojatno nekog
iskusnog, s odreenim iskustvom u carstvu. Morat e imati sveobuhvatno
poznavanje svih carskih drutvenih manira i naina obraanja i tako dalje; ne
biste vjerovali kako je u takvom drutvu lako poiniti krivi korak. Dron e vas

uvati to se tie bontona. Imat e i knjinicu, naravno, i vjerojatno

ograniene napadake sposobnosti."
"Ne elim oruanog drona, Worthil", ree Gurgeh.
"To je mudro, radi vae zatite. Bit ete pod zatitom carskih vlasti,
naravno, ali oni nisu svemogui. Nije neobino da u igri doe do fizikih
napada, a unutar drutva postoje skupine koje bi vam mogle htjeti nauditi.
Moram istaknuti da Faktor ogranienja nee biti u mogunosti da ostane blizu
kad vas jednom iskrca na Ei; carska vojska ne doputa ratnim brodovima da
budu u orbiti oko njihovog sredinjeg planeta. Jedini razlog to nam
doputaju da priemo Ei je to to emo ukloniti sve naoruanje. Jednom kad
brod ode, taj e dron biti jedina posve pouzdana zatita koju ete imati."
"Ali nee me uiniti neranjivim, je li tako?"
"Ne."
"Onda u riskirati s carstvom. Dajte mi blagog drona; nita naoruano,
nita ... s orijentacijom prema meti."
"Stvarno vam iskreno savjetujem - "
"Drone", ree Gurgeh, "da bih dobro igrao tu igru, morat u se osjeati to
je mogue blie lokalnom stanovnitvu, s istim ranjivostima i brigama. Ne
elim da me va stroj uva. Nema nikakvog smisla da odem ako znam da igru
ne moram shvaati isto toliko ozbiljno kao i svi ostali."
Dron neko vrijeme nije nita rekao. "Pa, ako ste sigurni", ree konano,
zvuei nesretno.
"Jesam."
"Dobro. Ako ustrajete." Dron proizvede zvuk uzdaha. "Mislim da je time
sve sreeno. Brod bi trebao stii kroz - "
"Ima jo jedan uvjet", ree Gurgeh.
"Uvjet?" ree dron. Polja su mu naas postala vidljiva, bljetava mjeavina
plavog i smeeg i sivog.
"Ovdje ima jedan dron po imenu Mawhrin-Skel", ree Gurgeh.
"Da", ree Worthill oprezno. "Rekli su mi da taj stroj sad ivi ovdje. to s
njim?"
"Izgnan je iz Posebnih okolnosti; izbaen. Postali smo ... prijatelji otkako je
stigao ovamo. Obeao sam mu, ako ikad budem imao utjecaja u Kontaktu, da
u uiniti sve to mogu da mu pomognem. Bojim se da mogu igrati Azad
samo pod uvjetom da se taj dron vrati u PO."
Worthil naas nije rekao nita. "To je bilo prilino glupo obeanje, g.
Gurgeh."

"Priznajem da sam mislio kako nikad neu biti u poloaju da ga ispunim.

Ali jesam, i zato to mora biti uvjet."
"Ne elite taj stroj povesti sa sobom, zar ne?" Worthil je zvuao zbunjeno.
"Ne!" ree Gurgeh. "Samo sam obeao da u ga pokuati vratiti u slubu."
"Aha. Pa, ja zapravo nisam u poloaju da sklopim takvu pogodbu, Jernau
Gurgeh. Taj stroj je prebaen u civile jer je bio opasan i odbio je proi
rekonstrukcijsku terapiju; njegov sluaj nije neto o emu ja mogu odluiti.
To je pitanje pristupnog odbora koji je nadlean za njega."
"Svejedno; moram ustrajati."
Worthil je opet proizveo onaj zvuk uzdaha, podigao okrugli kontejner koji
je smjestio na sjedalo i neko vrijeme kao da je prouavao njegovu ravnu
povrinu. "Uinit u to mogu", rekao je, s tragom nezadovoljstva u glasu, "ali
ne mogu vam nita obeati. Pristupni i albeni odbori mrze kad ih se pritie;
postanu silno moralni."
"Moram nekako ispuniti svoju obvezu prema Mawhrin-Skelu", ree Gurgeh
tiho. "Ne mogu otii odavde dok on moe rei da mu nisam pokuao pomoi."
Kontaktni dron kao da ga nije uo. Onda ree: "Hmmm. Pa, vidjet emo
to moemo uiniti."
Podzemni je auto letio preko osnove svijeta, tih i hitar.
"Za Gurgeha: velikog igraa i velikog ovjeka!" Hafflis je stajao na
parapetu na jednom kraju terase, s kilometarskim ponorom iza sebe, bocom
u jednoj ruci i zadimljenoj zdjeli s drogama u drugoj. Kameni je stol bio
nakrcan ljudima koji su doli ispratiti Gurgeha. Najavljeno je da odlazi idueg
jutra, da otputuje do Maglica na OSB-u Mala bitanga, da bude jedan od
predstavnika Kulture na Pardetilizijanskim igrama, velikom igrakom
okupljanju koje je svakih dvadeset i dvije godine organizirala Pardetilizijanska
meritokracija u Manjoj Maglici.
Gurgeh je doista pozvan na taj turnir, kao to je bio pozvan i na Igre prije
toga, kao to je svake godine bio pozvan i na nekoliko tisua natjecanja i
susreta raznih veliina i sloenosti, u Kulturi i izvan nje. Odbio je taj poziv kao
to je odbijao i sve druge, ali pria je sad bila da se predomislio, pa e otii
tamo i igrati za Kulturu. Sljedee e se Igre odrati kroz tri i pol godine, zbog
ega je bilo malo teko objasniti urbu pri odlasku, ali Kontakt je kombinirao
malo kreativnog rasporeda vremena i malo besramnog laganja, tako da je
povrnom promatrau izgledalo da samo Mala bitanga moe Gurgeha tamo
dovesti na vrijeme za dugaku formalnu registraciju i obavezan kvalifikacijski
period.

"ivjeli!" Hafflis je nagnuo glavu unatrag i prinio bocu usnama. Svi za

velikim stolom su mu se pridruili, otpijajui iz desetak razliitih vrsta zdjela,
aa, kalea i krigli. Hafflis se sve vie i vie naginjao unatrag dok je praznio
bocu; nekoliko je ljudi povikalo upozorenja ili ga gaalo komadiima hrane;
imao je taman toliko vremena da spusti bocu i cmokne vinom namoenim
usnama prije nego to se prevrnuo i nestao preko ruba parapeta.
"Opa", stigao je njegov priguen glas. Dvoje njegove mlade djece, koje je
sjedilo i igralo tri alice s posve zbunjenim styglijskim brojaem, otilo je do
parapeta i povuklo svoga pijanog roditelja natrag iz sigurnosnog polja. Stutio
se na terasu i oteturao natrag na svoje mjesto smijui se.
Gurgeh je sjedio izmeu profesorice Boruelal i jedne svoje stare ljubavi,
Vossle Chu, ene iji su hobiji nekad ukljuivali i kovanje eljeza. Dola je s
Rombreea, na suprotnoj strani Chiarka prema Gevantu, da isprati Gurgeha. U
gomili stisnutoj oko stola bilo je bar deset njegovih bivih ljubavnica. Mutno
se pitao kakvog bi znaenja moglo imati to to je od tih deset, est odabralo
promjenu spola i postalo - i ostalo - mukarac tijekom posljednjih nekoliko
godina.
Gurgeh se napijao zajedno sa svima ostalima, kao to je bila i tradicija u
takvim prilikama. Hafflis je obeao da nee Gurgehu uiniti ono to su
nekoliko godina prije toga uinili jednom zajednikom prijatelju: mladia su
primili u Kontakt, a Hafflis je odrao tulum da se to proslavi. Na kraju veeri,
skinuli su ga do gola i bacili preko parapeta ... ali sigurnosno polje bilo je
iskljueno; novi regrut Kontakta preletio je devetsto metara - od toga esto s
praznim crijevima - prije nego to su se tri Hafflisova prethodno poslana
kuna drona mirno izvukla iz ume pod njima da ga uhvate i vrate gore.
(Demilitarizirana) Generalna napadaka jedinica Faktor ogranienja tog je
popodneva stigla u Ikroh. Gurgeh je siao u tranzitnu galeriju da je proui.
Vozilo je bilo dugo treinu kilometra, vrlo aerodinaminog, jednostavnog
izgleda: zailjeni nos, tri duga mjehura poput velikih zranih kabina koji vode
do nosa, i jo pet debelih mjehura koji mu okruuju pojas; stranji mu je kraj
bio tup i ravan. Brod ga je pozdravio, rekao mu da je doao odvesti ga do
OSB-a Mala bitanga, i pitao ga ima li ikakvih posebnih zahtjeva za prehranu.
Boruelal ga potapa po leima. "Nedostajat e nam, Gurgeh."
"Takoer", ree Gurgeh ljuljajui se i osjeti se vrlo emotivno. Pitao se kad
e doi vrijeme da se papirnati lampioni bace preko parapeta da otplutaju
dolje do praume. Iza vodopada su upalili svjetla, cijelim putem niz liticu, a
lutajui diriabl, naizgled uglavnom pun oboavatelja igara, ukotvio se nad

ravnicom u razini Tronzea, obeavajui vatromet za kasnije. Gurgeha je silno

dirnulo takvo iskazivanje potovanja i ljubavi.
"Gurgeh", ree Chamlis. Okrenuo se, jo uvijek drei au, da pogleda
stari stroj. Ovaj mu u ruke stavi jedan mali paket. "Dar", ree. Gurgeh je
pogledao paketi: papir povezan vrpcom. "Samo jedna stara tradicija",
objasni Chamlis. "Otvori ga kad ve bude na putu."
"Hvala", ree Gurgeh, polako kimajui. Stavio je dar u svoju jaknu, a onda
uini neto to je s dronovima rijetko radio, i zagrli stari stroj, rukama mu
obujmljujui polja. "Hvala ti jako jako puno."
No se zatamnila; kratak pljusak skoro je ugasio ar u sreditu stola, ali
Hafflis je naredio nabavnim dronovima da donesu bave alkohola i svi su se
zabavljali prskajui pie po aru da ga odre blistavim u jezerima plavog
plamena koji je skurio pola papirnatih lampiona i sprio vitice noocvijeta i
napravio puno rupa u odjei i oprljio krzno styglijskog brojaa. U planinama
iznad jezera bljesnula je munja, vodopad je zasjao, osvijetljen i prekrasan, a
vatromet iz diriabla privukao je pljesak i odgovor vatrometa i oblanih lasera
po cijelom Tronzeu. Gurgeha su golog bacili u jezero, ali su ga zagrcnutog
van izvukla Hafflisova djeca.
Probudio se u Boruelalinom krevetu, na sveuilitu, malo nakon zore.
Iskrao se vrlo rano.
Ogledao se po sobi. Ranojutarnje sunce preplavilo je pejza izvan Ikroha i
probilo se kroz dnevnu sobu, slijevajui se kroz prozore prema fjordu, preko
sobe i van kroz prozore koji su gledali na padine s travom. Ptice su hladan,
miran zrak ispunile pjesmom.
Nije vie nita trebao ponijeti, nita spakirati. Kune je dronove jo sino
poslao dolje s paketom odjee, ali sad se pitao zato se trudio: na ratnom mu
brodu nee trebati mnogo odjee, a kad stignu na OSB moi e naruiti to
god bude htio. Spakirao je nekoliko osobnih ukrasa, i dao kui da iskopira
njegovu zbirku nepokretnih i pokretnih slika u memoriju Faktora ogranienja.
Posljednje to je uinio bilo je da spali pismo koje je napisao i mislio ostaviti
kod Boruelal, i mijea pepeo u ognjitu dok se nije pretvorio u prainu. Vie
nita nije preostalo.
"Spreman?" upita Worthil.
"Da", ree on. Glava mu je bila ista i nije vie boljela, ali osjeao se
umorno, i znao je da e te noi dobro spavati. "Je li ve stigao?"
"Na putu je."

ekali su Mawhrin-Skela. Reeno mu je da je njegova alba ponovno

otvorena; iz usluge Gurgehu, vjerojatno e mu dati neki poloaj u Posebnim
okolnostima. Javio je da je primio poruku, ali nije se pojavio. Sastat e se s
njima kad Gurgeh ode.
Gurgeh sjedne da prieka.
Nekoliko minuta prije nego to je trebao krenuti, siuni se dron pojavio,
dolebdjevi kroz dimnjak da se zaustavi nad praznim ognjitem.
"Mawhrin-Skel", ree Worthil. "Taman na vrijeme."
"Vjerujem da sam pozvan natrag na dunost", ree manji dron.
"I jesi", ree Worthil srdano.
"Dobro. Siguran sam da e moj prijatelj, ONJ Torpedni diplomat, slijediti
moju buduu karijeru s velikim zanimanjem."
"Naravno", ree Worthil. "Nadam se da hoe."
Mawhrin-Skelova polja arila su naranasto-crveno. Dolebdio je do
Gurgeha, sjajno bljetava siva tijela, s poljima koja samo to nisu iezla u
sjajnom suncu. "Hvala ti", rekao mu je. "elim ti sretan put, i puno sree."
Gurgeh je sjedio na kauu i gledao mali stroj. Palo mu je na pamet
nekoliko stvari koje bi mogao rei, ali nije rekao nijednu od njih. Umjesto
toga, ustao je, popravio jaknu, pogledao Worthila, i rekao: "Mislim da sam
sad spreman da krenem."
Mawhrin-Skel ga je promatrao kako odlazi iz sobe, ali nije ga pokuao
slijediti.
Uspeo se na Faktor ogranienja.
Worthil mu je pokazao tri velike ploe za igru, smjetene u tri efektorske
otekline oko struka broda, pokazao mu modulski hangar smjeten u etvrtom
mjehuru, i bazen koji je brodogradilite ugradilo u peti jer se u tako kratkom
roku nisu mogli sjetiti nieg drugog a nisu htjeli jedan mjehur naprosto
ostaviti prazan. Tri efektora u nosu su ostala ali su odspojeni, da ih se ukloni
kad Faktor ogranienja jednom pristane na Malu bitangu. Worthil ga je
proveo po odajama za ivot, koje su se inile posve prihvatljivim.
Iznenaujue brzo, biloje vrijeme za polazak, i Gurgeh se pozdravio s
Kontaktnim dronom. Sjedio je u smjetajnom dijelu, promatrajui malog
drona kako lebdi niz hodnik do izlaska iz broda, a onda ekranu pred sobom
naredi da prebaci prikaz na vanjski pogled. Privremeni hodnik koji je spajao
brod s Ikrohovom tranzitnom galerijom se uvukao u brod, i dugaka cijev
koja je bila dio unutarnje konstrukcije broda vratila se natrag na svoje
mjesto.

A onda, bez ikakve obavijesti ili zvuka, pogled na bazu platoa se povukao,
sve vie se smanjujui. Dok se brod izvlaio, Plato se spojio s jo tri koji su
postojali na toj strani Orbitala, da postane dio jedne debele crte, a onda se ta
crta hitro svela na toku, a zvijezda sustava Chiark sjajno je bljesnula iza nje,
prije nego to se prebrzo zamutila i stisnula, i Gurgeh shvati da je na putu za
Carstvo Azad.

2. Imperij
Jo ste sa mnom? Mala tekstualna primjedba za vas (imajte strpljenja).
Oni meu vama koji su toliko nesretni da ovo ne itaju ili ne sluaju na
marainskom moda se slue jezikom koji nema potreban broj ili tip osobnih
zamjenica, pa bih trebao objasniti onaj dio s prijevodom.
Marainski, sutinski predivan jezik Kulture (tako e vam bar Kultura rei)
ima, kao to zna svaki kolarac, jednu zamjenicu koja pokriva enke,
mujake, srednjake, neutralne, djecu, dronove, Umove, druge svjesne
strojeve, i svaki oblik ivota koji je u stanju prikupiti bilo to to makar iz
daleka slii ivanom sustavu i rudimentima jezika (ili dobar izgovor to
nemaju ni jedno ni drugo). Naravno, postoje naini da se na marainskom
odredi neiji spol, ali se ne koriste u svakodnevnom razgovoru; po
arhetipskom sistemu jezika kao moralnog oruja koji se time i ponosi, poruka
je da je mozak ono to je vano, djeco; jajca nisu vrijedna truda stvaranja
distinkcije.
Dakle, u onom to slijedi, Gurgeh lijepo razmilja o Azadanima kao to bi
razmiljao o bilo kojem drugom (vidi gornji popis) ... Ali to ete vi, o
nesretni, moda grubi, vjerojatno provincijalni i nedvojbeno unesreeni
graani nekog neKulturnog drutva, osobito oni nepravedno (i kako bi
Azadani rekli nedovoljno) obdareni samo prosjenim brojem spolova?!
Kako emo govoriti o trijumviratu azadskih spolova bez da se priklonimo
stranim izrazima smijenog izgleda ili grubo nespretnim frazama umjesto
rijei?
... Budite mirni; odluio sam se koristiti prirodne i oite zamjenice za
muke i enske, a da srednjake - ili apekse - predstavim onim zamjenikim
oblikom koji najbolje oznaava njihov poloaj u drutvu u odnosu na balans
snaga spolova u vaem drutvu. Drugim rijeima, precizan prijevod ovisi od
toga dominira li vaom civilizacijom (zgrijeimo ovdje u smjeru terminoloke
velikodunosti) muki ili enski spol.
(Oni koji mogu istinito tvrditi da nisu ni jedno ni drugo naravno imaju svoj
vlastiti odgovarajui termin.)
U svakom sluaju, toliko o tome.
A sad da vidimo: konano smo staroga Gurgeha maknuli s Gevantskog
platoa i Orbitala Chiark, i natjerali ga prilinom brzinom u ogoljenom vojnom
brodu prema sastanku s Opim sistemskim brodom Mala bitanga.
Toke za razmiljanje:

Shvaa li Gurgeh doista to je uinio, i to bi mu se moglo dogoditi? Je li

mu makar i poelo svitati da je moda prevaren? I zna li doista u to se
upustio?
Naravno da ne!
To je dio zabave!
Gurgeh je ve puno puta u ivotu bio na krstarenju, i - na onom
najduljem, prije trideset godina - putovao je nekoliko tisua svjetlosnih godina
daleko od Chiarka, ali u nekoliko sati od polaska na Faktoru ogranienja
osjetio je razmak svjetlosnih godina koji je sve bri brod stvarao izmeu
njega i njegova doma s izravnou kakvu nije oekivao. Proveo je neko
vrijeme promatrajui ekran, gdje je Chiarkova zvijezda sjala uto-bijelim
svjetlom i postajala sve manja, ali se svejedno osjeao udaljenijim od nje
nego to mu je to ekran pokazivao.
Nikad prije nije osjetio lanost takvih prikaza, ali sjedei tamo, u starom
drutvenom dijelu smjetajnog odjela, promatrajui pravokutnik ekrana na
zidu, nije mogao a da se ne osjeti poput glumca, ili dijela brodskih spojeva;
kao dio broda, i stoga jednako tako laan kao i lani pogled na Stvarni svemir
koji je visio pred njim.
Moda je to bilo zbog tiine. Iz nekog razloga, oekivao je buku. Faktor
ogranienja jurio je kroz neto to je nazivao ultrasvemirom sa sve veim
ubrzanjem; brzina broda hitala je k svojoj najvioj toki koja je, kad se
brojano prikazala na zidnom ekranu, otupjela Gurgehov mozak. On ak nije
ni znao to je to ultrasvemir. Je li to isto to i hipersvemir? Za to je barem
uo, premda nije ni o tome znao bogzna to ... to god; bez obzira na
navodnu brzinu, brod je bio skoro sasvim tih, a njega je proeo nekakav
nervozan, nelagodan osjeaj, kao da se drevni ratni brod, prikriven sva ta
stoljea, nekako jo nije do kraja probudio, i dogaaji u njegovom vitkom
trupu jo se odvijaju po drugom, sporijem tempu koji se napola sastoji od
snova.
Brod kao da nije elio zapoinjati bilo kakve razgovore, to obino Gurgeha
ne bi smetalo, ali sad jest. Napustio je svoju kabinu i krenuo u etnju,
prolazei uskim, stotinu metara dugakim hodnikom koji je vodio do struka
broda. U golom hodniku, jedva metar irokom i tako niskom da je strop
mogao dotaknuti bez da se istegne, inilo mu se da uje vrlo tiho mumljanje
koje dopire odasvud oko njega. Na kraju toga prolaza, krenuo je niz jo
jedan, koji se naizgled naginjao pod kutom od bar trideset stupnjeva, ali je
djelovao vodoravno im je (s trenutkom vrtoglavice) stupio u njega. Taj je

hodnik vodio do jednog od efektorskih mjehura, gdje je postavljena jedna od

velikih ploa za igru.
Ploa se pruala pred njim, vrtlog geometrijskih oblika i razliitih boja;
pejza koji se irio preko pet stotina kvadratnih metara, s niskim piramidalnim
bregovima naslaganih, trodimenzionalnih teritorija koji su poveavali i taj
broj. Priao je rubu ogromne ploe pitajui se nije li, zapravo, ipak odgrizao
prevelik komad.
Ogledao se po starom efektorskom mjehuru. Ploa je zauzela malo vie od
pola povrine poda, leei na laganim pjenometalnim daskama koje su
ugraene u brodogradilitu. Pola volumena prostora nalazilo se pod
Gurgehovim nogama; presjek efektorskog kuita bio je kruni, a daske i
ploa opisivale su u njemu popreni presjek, vie-manje poravnat sa koljkom
broda, iza mjehura. Krov kuita je zavijao, eloksirano metalne boje, u luku
dvanaest metara iznad njega.
Gurgeh se na lebdeoj paleti spustio ispod dasaka, u slabo osvijetljenu
upljinu pod pjenometalnim podom. Odzvanjajui prostor bio je jo prazniji od
onog iznad; osim nekoliko izlaza i plitkih rupa na zakrivljenoj povrini,
odstranjivanje veine naoruanja nije ostavilo nikakve tragove. Gurgeh se
sjetio Mawhrin-Skela i zapitao se to Faktor ogranienja misli o upanju
njegovih pandi.
"Jernau Gurgeh." Okrenuo se kad je uo svoje ime i ugledao kocku
skeletalnih komponenti kako lebdi pred njim.
"Da?"
"Dosegli smo toku terminalne agregacije i odravamo brzinu od otprilike
osam cijelih pet kilosvjetlosnih, u ultrasvemiru jedan pozitivno."
"Zbilja?" ree Gurgeh. Zagledao se u polumetarsku kocku i zapitao se koji
su mu dio oi.
"Da", ree daljinski dron. "Sastat emo se s OSB-om Mala bitanga za
otprilike stotinu i dva dana. Trenutno s Male bitange primamo uputstva o
tome kako se igra Azad, a brod me uputio da vam kaem kako e uskoro biti
u stanju poeti igrati. Kad elite poeti?"
"Pa, ne jo sada", ree Gurgeh. Dotakao je upravlja lebdee palete,
uzdiui se kroz pod prema svjetlu. Daljinski dron krenuo je za njim. "Prvo se
elim smjestiti", rekao mu je. "Treba mi vie teoretskog rada prije nego to
ponem igrati."
"U redu." Dron je krenuo dalje. Stane. "Brod trai da vas obavijestim kako
njegov normalni nain rada ukljuuje puni interni monitoring, to uklanja
potrebu za vaim terminalom.

Je li to prihvatljivo, ili biste radije da interne promatrake sustave

iskljuimo, a vi se sluite terminalom za kontakt s brodom?"
"Terminal", ree Gurgeh smjesta.
"Interni monitoring smanjen samo za hitne sluajeve."
"Hvala", ree Gurgeh.
"Nema na emu", odvrati dron udaljavajui se.
Gurgeh ga je gledao kako nestaje niz hodnik, onda se okrene da opet
pogleda prostranu plou, ponovno tresui glavom.
Kroz sljedeih trideset dana, Gurgeh nije dotakao ni jednu figuru za Azad;
cijelo je to vrijeme proveo uei teoriju igre, prouavajui joj povijest tamo
gdje je bila korisna za bolje shvaanje igranja, pamtei poteze koje svaka
figura moe uiniti, kao i njihove vrijednosti, usmjerenosti, potencijalne i
stvarne moralne snage, razliite presjeke vremensko/snagovnih grafova, i
njihove specifine harmonijske vjetine u odnosu na razliita podruja ploe;
prouavao je tablice i grafove koji su izlagali karakteristike specifine za
pojedine boje, brojeve, razine i setove povezanih karata i muio se otkriti
mjesto u opoj igri koje zauzimaju manje ploe, te kako se elementarna
slikovitost u kasnijim stadijima slae s mehanicistikim funkcioniranjem figura,
ploa i usklaenih boja u ranijim rundama, istovremeno pokuavajui u
svome umu pronai neki nain da povee taktiku i strategiju igre onako kako
se obino igra, kako u jednostavnom modu - jedna osoba protiv druge - tako i
u multipliciranom modu, kad se do deset natjecatelja natjee u istoj partiji, sa
svim potencijalom stvaranja saveza, intriga, usklaenih akcija, paktova i
izdaja koje omoguava takav oblik igre.
Gurgeh je otkrio da mu dani protjeu skoro neprimjetno. Spavao bi svake
noi samo po dva ili tri sata, a ostatak vremena provodio je pred ekranom, ili
ponekad stojei usred neke od ploa za igru, dok bi brod razgovarao s njim,
crtao u zraku holodijagrame i pomicao figure. Cijelo je vrijeme luio,
krvoilnog sustava ispunjenog drogama, mozga ukiseljenog u genofiksiranim
kemikalijama dok je njegova vrijedna glavna lijezda - pet puta vea od one
kakvu su imali njegovi primitivni preci - pumpala ili nareivala drugim
lijezdama da pumpaju kodirane kemikalije u njegovo tijelo.
Chamlis mu je poslao nekoliko poruka. Uglavnom traevi s Platoa.
Mawhrin-Skel je nestao; Hafflis je priao o tome da ponovno postane ena da
bi mogao imati jo jedno dijete; Stoer i platograditelji s Platoa odredili su
datum za otvaranje Tepharnea, najnovijeg platoa s te strane, koji je jo bio u
procesu stvaranja vremenskih prilika kad je Gurgeh otiao. Otvorit e ga za

ljude kroz nekoliko godina. Chamlis je pretpostavljao da Yay nee biti drago
to je nisu konzultirali prije nego to su objavili stvar. Chamlis je Gurgehu
elio sve najbolje, i pitao ga kako je.
Yayino javljanje bilo je jedva malo vie od pokretne razglednice. Leala je
izvaljena u G-mrei, pred prostranim ekranom ili ogromnim vidikovcem koji je
prikazivao plavo-crveni planet, plinoviti div, i rekla mu je da uiva u svom
krstarenju sa Shuroom i nekolicinom njegovih prijatelja. Nije djelovala posve
trijezno. Priprijetila mu je prstom, govorei da je zloest to je otiao tako
brzo i na tako dugo, ne ekajui da se ona vrati ... a onda kao da je ugledala
nekog izvan terminalskog vidnog polja i zatvorila vezu, govorei da e se javiti
kasnije.
Gurgeh je rekao Faktoru ogranienja da javi primitak komunikacije, ali nije
izravno odgovorio. Od poziva se osjeao malo usamljeno, ali se svaki put
bacio natrag u igru, i sve ostalo naprosto bi mu nestalo iz pameti.
Razgovarao je s brodom. Bio je pristupaniji nego onaj daljinski dron; kao
to je Worthil i rekao, bio je simpatian ali nimalo briljantan, osim u Azadu.
Zapravo, Gurgehu je palo na pamet da stari ratni brod iz igre izvlai vie nego
on sam; nauio ju je savreno, i inilo se da uiva uei njega, a istovremeno
uiva i u samoj igri, kao u sloenom i prelijepom sustavu. Brod je priznao da
nikad nije opalio efektorima u bijesu, i da moda u Azadu pronalazi neto to
mu je nedostajalo u pravim borbama.
Faktor ogranienja bio je Opa napadaka jedinica klase 'ubojica', broj
50017, i kao takav bio je jedan od posljednjih brodova svoje vrste, izgraen
sedam stotina i esnaest godina ranije, u zavrnim stadijima idiranskog rata,
kad je sukob u svemiru ve gotovo zavren. U teoriji, brod je proao aktivnu
slubu, ali ni u jednom trenutku nije zapravo bio u opasnosti.
Nakon trideset dana, Gurgeh je poeo baratati figurama.
Jedan dio figura u Azadu bili su biotehovi: isklesani artefakti genetski
adaptiranih stanica koje su mijenjale narav od trenutka kad ih se razmota i
stavi na plou; dijelom biljke, dijelom ivotinje, svoje su vrijednosti i
sposobnosti oznaavale bojom, oblikom i veliinom. Faktor ogranienja tvrdio
je da su figure koje je on proizveo posve iste kao i prava stvar, premda je
Gurgeh smatrao da je to vjerojatno malo previe optimistino.
Tek kad je poeo pokuavati procijeniti figure, osjetiti i nanjuiti to su i
to bi mogle postati - slabije ili jae, bre ili sporije, kraeg ili dueg ivota shvatio je koliko e cijela igra doista biti teka.

Naprosto nije mogao razraditi biotehove; bili su poput komada

izrezbarenog, arenog povra, i leali su mu u rukama kao mrtvi. Trljao ih je
dok mu se ruke nisu umrljale, njukao ih i buljio u njih, ali kad bi ih jednom
stavio na plou inili su posve neoekivane stvari: mijenjali se da postanu
guteri kad je on mislio da su ratni brodovi, mijenjali se iz ekvivalenata
filozofskih premisa smjetenih daleko u njegovim teritoriju da postanu
promatrake figure najprilagoenije visokom terenu ili crti bojinice.
Nakon etiri dana bio je oajan, i ozbiljno razmiljao o tome da zatrai da
ga vrate na Chiark, sve prizna Kontaktu i naprosto se nada da e mu se
smilovati i zadrati Mawhrin-Skela, ili ga bar uutkati. Bilo to radije nego da
nastavi s tim demoralizirajuim, stravino frustrirajuim pretvaranjem.
Faktor ogranienja predloio mu je da naas zaboravi na biotehove i
usredotoi se na bone igre, u kojima, ako pobijedi, moe zaraditi odreenu
razinu izbora u tome do koje e se mjere biotehovi koristiti u sljedeim
stadijima. Gurgeh je uinio kako je brod predloio, i bio je umjereno
uspjean, ali je jo uvijek bio deprimiran i pesimistian i ponekad bi shvatio
da mu Faktor ogranienja neto govori i po nekoliko minuta dok on razmilja
o nekom posve drugom aspektu igre, i morao bi zamoliti brod da mu ponovi.
Dani su prolazili, i tu i tamo brod bi predloio Gurgehu da uzme neki
bioteh, i posavjetovao bi ga koje izluevine da upotrijebi prije toga. ak mu je
predloio da neke od vanijih figura ponese sa sobom u krevet, tako da lei u
snu, sa stisnutim rukama i biotehom u naruju kao da je dijete. Uvijek se
osjeao pomalo blesavo kad bi se probudio, i bilo mu je drago to ga ujutro
nitko ne vidi (ali onda, zapitao bi se je li to tono; iskustvo s Mawhrin-Skelom
moda ga je uinilo preosjetljivim, ali sumnjao je da e ikad vie biti siguran
da ga nitko ne promatra. Moda ga Faktor ogranienja uhodi, moda ga
Kontakt promatra, procjenjuje ... ali - zakljuio je - vie ga nije bilo briga je li
to tako ili nije).
Svaki deseti dan uzimao si je slobodno, i opet na prijedlog broda;
podrobnije je istraivao brod, premda se nije imalo ba bogzna to vidjeti.
Gurgeh je navikao na civilne brodove, koji su se gustoom i dizajnom mogli
usporediti s obinim zgradama za ljudske nastambe, s relativno tankim
zidovima koji zatvaraju krupne komade prostora, ali ratni je brod bio vie kao
jedan vrst komad stijene ili metala; kao asteroid, sa samo nekoliko malih
izbuenih cijevi i siunih spilja prilagoenih ljudima. Hodao je ili se vukao ili
lebdio uz i niz hodnike i prolaze koje je brod imao, i neko bi vrijeme stajao u
jednom od tri nosna mjehura, zurei u hladetinastu guvu jo uvijek
neuklonjenih strojeva i opreme.

Primarni efektor, okruen svojim disruptorima polja, skenerima, prateim

mehanizmima, osvjetljivaima, transporterima i sekundarnim oruanim
sustavima bio je krupan u slabom svjetlu i djelovao je poput neke ogromne
stoaste one jabuice krmeljave od zgrenih metalnih izraslina. itava
masivna gomila imala je u promjeru dobrih dvadeset metara, ali brod mu je
rekao - inilo mu se, s odreenom dozom ponosa - da je, kad je sve
povezano, mogao zavrtjeti i zaustaviti cijelu instalaciju tako brzo da bi se
ljudskom oku uinilo kao da je samo naas zadrhtala; trepni i nee ni vidjeti.
Prouio je prazni hangar u jednom od pojasnih mjehura; taj e kasnije
postati spremite za Kontaktni modul koji se konvertirao na OSB-u prema
kojem su se kretali. Taj e modul biti Gurgehov dom kad stigne na Eu. Vidio
je holoe toga kako e mu izgledati unutranjost; bio je prihvatljivo prostran,
premda ni blizu standarda Ikroha.
Nauio je jo toga i o samom Carstvu, njegovoj povijesti i politici, filozofiji i
religiji, vjerovanjima i obiajima, i njegovim mjeavinama podvrsta i spolova.
inilo mu se da je to sve nepodnoljivo ivahna zbrka kontradikcija;
istovremeno patoloki nasilna i govorljivo sentimentalna, zapanjujue
barbarska i iznenaujue sofisticirana, fantastino bogata i stravino
siromana (ali isto tako, nedvojbeno, neizbjeno fascinantna).
A bilo je tono, kao to su mu rekli, da je u svoj zatupljujuoj
raznorodnosti azadskog ivota postojala jedna konstanta: igra Azad proimala
je sve razine drutva, kao jedna jedina ustrajna tema skoro pokopana
kakofonijom buke, i Gurgeh je poeo shvaati to je dron Worthil imao na
umu kad je rekao kako Kontakt pretpostavlja da je igra to to Carstvo dri na
okupu. Nita drugo nije tako djelovalo.
Skoro svaki dan plivao je u bazenu. Efektorsko kuite konvertirano je tako
da ukljui holoprojektor, i Faktor ogranienja poeo je s prikazima plavog
neba i bijelih oblaka na unutarnjoj povrini dvadeset metara irokog mjehura,
ali Gurgeh se umorio od zurenja u to, i rekao je brodu da proizvede pogled
kakav bi vidio da putuju u stvarnom svemiru; brod je to zvao prilagoen
ekvivalentni pogled.
Pa je plivao pod nestvarnom crninom svemira i grubim malim krijesnicama
zvijezda u sporom kretanju, provlaei se i ronei pod blago zasjenjenom
povrinom tople vode kao meka, izokrenuta slika broda samog.
Negdje oko devedesetog dana poeo je razvijati osjeaj za biotehove;
mogao je odigrati ogranienu igru protiv broda na svim minornim ploama i
jednoj od glavnih ploa, a onda, kad bi zaspao, proveo bi sva tri sata svake
noi sanjajui o ljudima i svom ivotu, ponovno proivljavajui djetinjstvo i

djeatvo i godine nakon toga u udnoj mjeavini sjeanja i fantazije i

neostvarenih elja. Stalno je mislio pisati - ili snimiti neto - Chamlisu ili Yay ili
bilo kome drugome od ljudi s Chiarka koji su mu poslali poruke, ali vrijeme
nikad nije bilo pravo za to, a to je dulje odgaao to je stvar postajala tea.
Postupno, ljudi su mu prestali slati poruke, zbog ega se Gurgeh osjetio
istovremeno krivo i olakano.
Stotinu i jedan dan nakon to je otiao s Chiarka, i dobrih dvije tisue
svjetlosnih godina od Orbitala, Faktor ogranienja spojio se sa superremorkerom klase rijeka, Poljubi me u dupe. Spojeni brodovi, sad okrueni
jednim jedinim elipsastim poljem, poeli su poveavati brzinu da se prilagode
brzini OSB-a. To e potrajati nekoliko sati, po svemu sudei, pa je Gurgeh kao
i obino otiao u krevet.
Faktor ogranienja probudio ga je na pola spavanja. Ukljuio je kabinski
ekran.
"to se dogaa?" rekao je Gurgeh pospano, s tek zaetkom brige. Ekran
koji je prekrivao cijeli jedan zid kabine imao je ugraen holo, tako da se
ponaao kao prozor. Prije nego to ga je iskljuio i zaspao, prikazivao je
stranji kraj super-remorkera na pozadini zvjezdanog polja.
Sad je prikazivao pejza; panoramu jezera i bregova, potoka i uma, sve
gledano ravno odozgo i u sporom kretanju.
Jedna je letjelica polako preletjela preko pogleda, poput lijenog kukca.
"Mislio sam da bi htio ovo vidjeti", ree brod.
"Gdje je to?" upita Gurgeh trljajui oi. Nije shvaao. Mislio je da je poanta
spajanja sa super-remorkerom u tome da OSB s kojim se uskoro trebaju
sastati ne mora usporavati; super-remorker ih je trebao gurnuti jo vie, tako
da mogu dostii ogromni brod. Umjesto toga, izgledalo je da su stali, nad
nekim orbitalom ili planetom, ili neim jo veim.
"Sastali smo se s OSB-om Mala bitanga", ree mu brod.
"Jesmo? Gdje je?" upita Gurgeh izbacujui noge iz kreveta.
"Gleda njegov gornji stranji park."
Pogled, koji je ranije sigurno bio povean, sad se povukao, i Gurgeh shvati
da gleda dolje na ogroman brod iznad kojeg se Faktor ogranienja polako
kree. Park je bio otprilike kvadratnog oblika; nije mogao ni pogoditi koliko
kilometara sa svake strane. U maglovitoj daljini pred njim vidio je naznake
ogromnih, pravilnih kanjona; rebra na toj ogromnoj povrini koja se sputaju
na daljnje razine. itava povrina zraka i tla i vode bila je osvijetljena ravno
odozgo, i shvatio je da ak ne vidi ni sjenu Faktora ogranienja.

Postavio je nekoliko pitanja, jo uvijek zurei u ekran.

Premda je bio visok samo etiri kilometra, Opi sistemski brod Mala
bitanga, klase plato, imao je puna pedeset i tri kilometra duine, i dvadeset i
dva kilometra poprene irine. Gornji stranji park pokrivao je povrinu od
etiri stotine kvadratnih kilometara, a ukupna duina broda, s jednog na drugi
kraj vanjskih polja, iznosila je malo vie od devedeset kilometara. Bila je to
brodska konstrukcija, s manje sklonosti udobnosti, pa je na njoj ivjelo samo
dvjesto i pedeset milijuna ljudi.
U pet stotina dana koliko je Maloj bitangi trebalo da prijee iz glavne
galaksije u podruje Maglica, Gurgeh je postupno nauio igrati Azad, i ak je
naao dovoljno vremena da upozna i povrno se sprijatelji s nekoliko ljudi.
To su bili ljudi iz Kontakta. Polovica od njih inila je posadu samog OSB-a,
ne toliko u smislu upravljanja brodom - bilo koji od njegova tri Uma bio je
posve sposoban za to - ve zbog upravljanja ljudskim drutvom na brodu. I
da budu svjedoci; da prouavaju beskrajnu bujicu podataka koju su o novim
otkriima slale udaljene jedinice Kontakta i drugi OSB-i; da ue, i budu ljudski
predstavnici Kulture meu sustavima zvijezda i sustavima svjesnih drutava
koje Kontakt otkriva, ispituje i - ponekad - mijenja.
Druga polovica sastojala se od posada manjih brodova; neki su bili tu zbog
oporavka i popravaka, drugi su se lepali kao i Gurgeh i Faktor ogranienja,
neki su odlazili na put da prouavaju druge klastere i skupine zvijezda koji
postoje izmeu galaksije i Maglica, drugi su ekali na izgradnju svojih
brodova, dok su brodovi i sistemska vozila koje e jednog dana opsluivati
postojali samo kao jo jedan broj na popisu budue brodske izgradnje.
Mala bitanga bio je ono to je Kontakt nazivao transfernim OSB-om: sluio
je kao toka okupljanja za ljude i materijal, skupljajui ljude i spajajui ih u
posade za jedinice, SSB-ove, VSB-ove i manje klase OSB-ova koje je sam
konstruirao. Drugi tipovi velikih OSB-ova bili su skloniji smjetaju, i zapravo
samodovoljni to se ticalo ljudskih posada za brodove koje su stvarali.
Gurgeh je proveo nekoliko dana u parku na vrhu vozila, hodajui kroz
njega ili letei nad njim u jednoj od krilatih, propelerskih letjelica koje su na
OSB-u u tom asu bile u modi. ak je postao dovoljno sposoban leta da se
prijavi u trku u kojoj je nekoliko tisua siunih avionia letjelo u osmicama
iznad vrha Broda, kroz jedan od piljastih prilaza koji su se pruali cijelom
duinom broda, van s druge strane i ispod njega.
Faktor ogranienja, smjeten u hangaru tik uz jedan prolaz ohrabrivao ga
je u tome, govorei da Gurgeh u tome nalazi i te kako potrebno oputanje.

Gurgeh nije prihvatio nijednu ponudu za igranje igara, ali jest prihvaao mali
dio od gomile poziva na tulume, dogaaje i ostala okupljanja; nekoliko je
dana i noi proveo izvan Faktora ogranienja, a stari je ratni brod takoer
posluio kao domain odreenom broju mladih enskih gostiju.
Veinu vremena, ipak, Gurgeh je provodio sam u unutranjosti svoga
broda, prouavajui tablice s brojkama i zapise prolih igara, trljajui
biotehove u rukama, i hodajui po tri velike ploe, pogleda koji je ibao preko
rasporeda zemlje i figura, s umom u punom trku, traei motive i mogunosti,
snage i slabosti.
Proveo je kakvih dvadesetak dana ubrzano uei eaki, carski jezik.
Izvorno je namjeravao govoriti marainski kao i obino i sluiti se
prevoditeljem, ali pretpostavljao je da izmeu jezika i igre postoje suptilne
veze, i samo je zato nauio jezik. Brod mu je kasnije rekao da bi to u svakom
sluaju bilo poeljno; Kultura je pred Carstvom Azad nastojala sakriti ak i
pojedinosti svoga jezika.
Nedugo nakon njegova dolaska, poslali su mu drona, stroj ak jo manji
od Mawhrin-Skela. Bio je okrugao i sastojao se od odvojenih dijelova koji su
se okretali: rotirajui prstenovi oko stacionarne jezgre. Rekao je da je
knjiniarski dron s diplomatskim obrazovanjem i da se zove Trebel FlereImsaho Ep-handra Lorgin Estral. Gurgeh ga je pozdravio i provjerio da mu je
terminal ukljuen. im je stroj otiao, poslao je poruku Chamlisu Amalk-neyu,
zajedno sa zapisom njegova sastanka s malenim dronom. Chamlis je kasnije
uzvratio da stroj vjerojatno i jest ono to tvrdi; jedan od novijih modela
knjiniarskih dronova. Ne iskusni starac kakvog su moda oekivali, ali
vjerojatno dovoljno bezazlen. Chamlis nikad nije uo za napadaku verziju
toga tipa.
Stari je dron zavrio s malo gevantskih traeva. Yay Meristinoux priala je
o tome da e otii s Chiarka i baviti se svojom platograditeljskom karijerom
negdje drugdje. Razvila je zanimanje za neto to se zove vulkani; je li
Gurgeh kad uo za to? Hafflis opet mijenja spol. Profesorica Boruelal ga
pozdravlja ali nee mu se javljati dok joj ne odgovori. Mawhrin-Skel bio je,
hvala bogu, jo odsutan. Stoer se ivcirao to je izgleda izgubio taj grozni
stroj; tehniki, gad je jo uvijek bio unutar jurisdikcije Orbitalova Uma, i na
sljedeem inventaru i popisu stanovnitva morat e ga nekako objasniti.
Nekoliko dana nakon tog prvog susreta s Flere-Imsahom, Gurgeh se pitao
to ga to uznemirava kod malog knjiniarskog drona. Flere-Imsaho bio je
skoro patetino malen - mogao bi se sakriti u skupljenim akama - ali u

njemu je bilo neeg od ega se Gurgeh osjeao udno nelagodno u njegovoj

prisutnosti.
Shvatio je, odnosno probudio se sa shvaanjem jednog jutra, nakon
komara u kojem se naao zarobljenim u metalnoj kugli, kotrljajui se uokolo
u nekoj bizarnoj, okrutnoj igri ... Flere-Imsaho, sa svojim pokretnim vanjskim
dijelovima i ploastim vanjskim kuitem, izgledao je slino kao keks za
skrivene figure u igri Posjeda.
Gurgeh se izvalio u mekom, udobnom naslonjau postavljenom pod
bogato lie drveta, promatrajui ljude kako kliu na klizalitu ispod njega.
Imao je na sebi samo prsluk i kratke hlae, ali izmeu promatrakog dijela i
samog klizalita postojalo je klizipolje koje je zrak oko Gurgeha odravalo
toplim. Dijelio je vrijeme izmeu ekrana svog terminala, s kojeg je uio neke
jednadbe vjerojatnosti, i klizalita na kojem je nekoliko njegovih znanaca
jurilo po pastelnim povrinama.
"Dobar dan, Jernau Gurgeh", rekao je dron Flere-Imsaho svojim
piskutavim glasiem, blago se smjestivi na bucmasti rukohvat naslonjaa.
Kao i obino, njegova je aura bila zelenkasto-uta: meka pristupanost.
"Bok", ree Gurgeh dobacujui mu kratak pogled. "A ime se ti bavi?"
Dotakao je ekran terminala da proui jo jednu skupinu tablica i jednadbi.
"Pa, ovaj, zapravo sam prouavao neke vrste ptica koje ive ovdje u
unutranjosti broda. Meni su ptice jako zanimljive, zar ne?"
"Hmm." Gurgeh neodreeno kimne, promatrajui tablice kako se
mijenjaju. "Ono to ja ne mogu skuiti", rekao je, "jest to to, kad ode u
etnju u gornji park pronae ptiji izmet kao to bi i oekivao, ali ovdje
unutra sve je isto. Ima li OSB dronove koji iste za pticama, ili to? Znam da
bih mogao naprosto pitati, ali htio sam to sam prokljuviti. Mora postojati neki
odgovor."
"Oh, to je lako", ree stroji. "Naprosto koristi ptice i drvee u simbiozi;
ptice gnoje samo zemlju oko odreenog drvea, jer u suprotnom voe o
kojem ovise ne izraste."
Gurgeh spusti pogled prema dronu. "Shvaam", ree hladno. "No, ionako
me taj problem ve zamarao." Okrenuo se natrag jednadbama, podeavajui
lebdei terminal tako da mu je ekran sakrio Flere-Imsahoa od pogleda. Dron
je ostao tih, promijenio se u zbunjenu mjeavinu pokajniki ljubiaste i nediraj srebrne, i odletio.
Flere-Imsaho veinu je vremena provodio sam, posjeujui Gurgeha samo
jednom dnevno, i nikad ne ostajui na Faktoru ogranienja. Gurgehu je to bilo

drago; mladi stroj - rekao je da mu je tek trinaest godina - ponekad je bio

naporan. Brod je uvjeravao Gurgeha da e mali dron biti na visini zadatka kad
bude trebalo sprijeiti drutvene gafove i informirati ga o finijim jezinim
detaljima dok stignu do carstva, i - to je tek kasnije priznao Gurgehu uvjeravao je Flere-Imsahoa da ga ovjek uope ne prezire.
Stiglo je jo vijesti s Gevanta. Gurgeh je ak i odgovorio nekolicini ljudi, ili
im snimio poruke, sad kad mu se inilo da konano svladava Azad i moe si
dopustiti takav utroak vremena. On i Chamlis dopisivali su se svakih
pedesetak dana, premda je Gurgeh otkrio da nema bogzna to rei i veina
novosti stizala je s druge strane. Hafflis se do kraja promijenila; spremna za
oplodnju ali ne jo trudna. Chamlis je sastavljao definitivnu povijest nekog
primitivnog planeta koji je jednom posjetio. Profesorica Boruelal uzela si je
pola akademske godine, ivei u planinskom domu na platou Osmolon, bez
terminala. udo od djeteta Olz Hap izvukla se iz svoje koljke; ve je
predavala igre na sveuilitu i postala je briljantan redovan gost na najboljim
tulumima. Provela je nekoliko dana u Ikrohu, samo zato da moe bolje
shvatiti Gurgeha; javno je izjavila da je on najbolji igra u Kulturi. Hapina
analiza uvene igre Udarenog one noi kod Hafflisa bila je najbolje primljen
prvi rad kojeg se itko sjeao.
Yay je poslala poruku i objavila da joj je dosta Chiarka; odlazi, nema je;
dobila je ponude iz drugih platogradnih kolektiva, i namjeravala je prihvatiti
bar jednu od njih, samo da pokae to zna. Provela je vei dio poruke
objanjavajui svoje teorije o umjetnim vulkanima za platoe, gestama
opisujui kako se sunevo svjetlo moe fokusirati na donju povrinu platoa,
topei stijenu s druge strane, ili naprosto koristiti generatore za proizvodnju
topline. Priloila je i nekakav film o erupcijama na planetima, s objanjenjima
efekata i biljekama o tome kako bi ih se moglo popraviti.
Gurgehu se inilo da je zamisao o dijeljenju svijeta s vulkanima onu ideju s
lebdeim otocima pretvarala u sasvim pametnu stvar.
***
"Jesi li vidio ovo!" zakevtao je Flere-Imsaho jednog dana, hitro dolebdjevi
do Gurgeha u zranoj komori bazena u kojoj se Gurgeh suio. Iza malog
stroja, povezan s njim tankim trakom polja, jo uvijek uto-zelenog (ali
istokanog ljutitom bjelinom) lebdio je krupan, prilino starinski dron
kompliciranog izgleda.
Gurgeh zakilji prema njemu. "to s tim?"

"Moram nositi tu prokletu stvar!" zavali Flere-Imsaho. Vrpca polja koja ga

je spajala s drugim dronom zatreperi, a kuite starog drona se otvori. Stara
tjelesna ljuska djelovala je potpuno prazno, ali kad se Gurgeh - zbunjeno bolje zagledao, vidio je da se u sreditu kuita nalazi mala mreasta
kolijevka, taman toliko velika da primi Flere-Imsahoa.
"Oh", rekao je Gurgeh i okrenuo se, ispirui se ispod pazuha i smjekajui
se.
"Nisu mi to rekli kad su mi ponudili ovaj posao!" protestirao je FlereImsaho, opet s troskom zatvorivi koljku. "Kau da je to zato to Carstvo ne
smije doznati kako su mali nai dronovi! Zato onda naprosto nisu uzeli veeg
drona? Zato su mi nabili ovu ... ovu ..."
"Masku?" predloi Gurgeh prolazei rukom kroz kosu i istupajui iz zrane
komore.
"Masku?" zavriti knjiniarski dron. "Masku? To je grozno, eto to je to;
krpe! Jo gore, trebao bih proizvoditi 'zujanje' i puno statikog elektriciteta,
samo da te kretenske barbare uvjerim da ak ni drone ne znamo raditi kako
treba!" Glas strojia podigao se do krijctanja. "Zujanje! Molim te lijepo!"
"Moda bi mogao traiti premjetaj", ree Gurgeh mirno navlaei ogrta.
"O, da", ree Flere-Imsaho gorko, s tragom neeg to je skoro mogao biti
sarkazam, "i pokupiti sve usrane poslove odavde do vjenosti jer nisam bio
kooperativan." Izbacio je polje i tresnuo antikno kuite. "Zapeo sam s ovom
hrpom smea."
"Drone", ree Gurgeh, "ne mogu ti rei koliko mi je ao."

Faktor ogranienja izaao je iz glavnog hangara s nosom naprijed. Dva

dizala okrenula su letjelicu sve dok se nije usmjerio niz dvadeset kilometara
dug hodnik. Brod i njegovi mali pomagai polako su krenuli naprijed, izlazei
iz tijela OSB-a na samom nosu. Drugi brodovi, letjelice i dijelovi opreme
kretali su se po zranom mjehuru koji je okruivao Malu bitangu; OKJ-ovi i
super-remorkeri, avioni i baloni, vakuumski diriabli i zmajevi, ljudi koji su
lebdjeli u modulima, autima ili stolcima.
Neki su promatrali stari ratni brod na odlasku. Dizala su se odvojila.
Brod je krenuo prema gore, prolazei kraj razina i razina hangarskih vrata,
prazne koljke, viseih vrtova i cijele zbrkane gomile otvorenih smjetajnih
kapaciteta, gdje su ljudi hodali ili plesali ili sjedili i jeli ili naprosto zurili van,
promatrajui zbrku zranih aktivnosti, ili se bavili sportom ili igrali igre. Neki
su i mahali. Gurgeh je to promatrao na glavnom ekranu, i ak je prepoznao
nekoliko znanaca kako prolijeu kraj njih u avionu i dovikuju pozdrave.

Slubeno, iao je na usamljeniko krstarenje kao odmor prije nego to

otputuje na Pardetilizijanske igre. Ve je dao naslutiti da bi mogao i odustati
od turnira. Nekoliko teoretskih asopisa i novina dovoljno se zainteresiralo za
njegov nagli odlazak s Chiarka - i podjednako nagao prestanak objavljivanja da su poslali predstavnike na Malu bitangu da ga intervjuiraju. Slijedei
strategiju koju je dogovorio s Kontaktom, ostavio ih je s dojmom da su mu
igre openito dosadile, i da su putovanje - i prijava za veliki turnir - bili
pokuaj da povrati sve slabije zanimanje.
Ljudi su to izgleda popuili.
Brod je preao preko vrha OSB-a, uzdiui se kraj oblacima istokanog
gornjeg parka. Podigao se u tanji zrak visoko gore, spojio se sa superremorkerom Glavni pokreta, i zajedno su postupno kliznuli unatrag i u
stranu OSB-ova unutarnjeg atmosferskog sloja. Polako su proli kroz mnogo
slojeva polja: priguno polje, izolaciono polje, senzorsko polje, signalno i
receptorsko, energetsko i vuno, obujmno polje, vanjsko senzorsko polje i,
konano, horizont, sve dok opet nisu slobodno plutali u hipersvermiru. Nakon
nekoliko sati usporavanja do brzina s kojima su strojevi Faktora ogranienja
mogli izai na kraj, razoruani ratni brod ostao je sam, a Glavni pokreta je
opet ubrzavao, jurei svoj OSB.
"... tako da bi bilo pametno da ostane samac; bit e im dovoljno teko
ozbiljno shvatiti mukarca ak i ako njima izgleda udno, ali ako pokua
stvoriti bilo kakav oblik seksualnih odnosa, skoro je sigurno da e to shvatiti
kao odurnu uvredu."
"Jo dobrih vijesti, drone?"
"I nemoj spominjati promjene spola. Oni znaju za lijezde za droge,
premda ne znaju tono kakve su im posljedice, ali ne znaju za veinu glavnih
tjelesnih napredaka. Mislim, moe spomenuti stvaranje uljeva bez plikova i
takve stvari, to nije vano; ali ak i glavna reorganizacija koja je povezana s
tvojim vlastitim genitalnim ustrojem mogla bi stvoriti velike probleme kad bi
oni doznali za to."
"Zbilja", ree Gurgeh. Sjedio je u glavnoj kabini Faktora ogranienja. FlereImsaho i brod su ga upuivali u to to smije a to ne smije rei ili uiniti u
Carstvu. Bili su nekoliko dana puta udaljeni od granice.
"Da; bili bi ljubomorni", rekao je siuni dron svojim visokim, malo
iritantnim glasom. "A vjerojatno bi im se i zgadilo."
"Ali iznad svega ljubomora", rekao je brod kroz daljinskog drona,
proizvodei zvuk slian uzdahu.

"Pa, da", ree Flere-Imsaho, "ali definitivno bi im se i zg-"

"Ono to mora zapamtiti, Gurgeh", prekine ga brod hitro, "jest da se
njihovo drutvo zasniva na vlasnitvu. Sve to vidi i dotakne, sve sa ime
doe u dodir, pripadat e nekom pojedincu ili instituciji; bit e njihovo, oni e
to posjedovati. Na isti nain, svatko koga susretne bit e svjestan i svoga
poloaja u drutvu i svoga odnosa s drugima oko sebe.
Posebno je vano zapamtiti da je mogue posjedovati i ljude; ne u smislu
pravog ropstva, ponosni su to su to ukinuli, ve u smislu da, ovisno od spola
i klase u koju netko spada, moe djelomino pripadati nekom drugom ili
nekim drugima, jer mora prodavati svoj rad ili dar nekome tko to moe platiti.
U sluaju mujaka, oni se najpotpunije predaju kad postanu vojnici; osoblje u
njihovim oruanim snagama je poput roblja, s malo osobnih sloboda i pod
prijetnjom smrti za neposluh. enke obino prodaju svoja tijela, ulazei u
zakonski ugovor 'braka' s Posrednicima, koji im onda plaaju za seksualne
usluge kroz - "
"Daj, brode, molim te!" Nasmijao se. I sam je istraio Carstvo, itajui
povijest i promatrajui pojanjavajuc snimke. Brodov pogled na obiaje i
institucije Carstva inio mu se pun predrasuda i nepoten i jako utogljeno
Kulturan.
Flere-Imsaho i brodov daljinac upadljivo su se pogledali, a onda mali
knjiniarski dron bljesne sivo-uto u znak predaje i ree, svojim visokim
glasom: "Dobro, idemo od poetka ..."

Faktor ogranienja leao je u svemiru iznad Ee, prelijepog bijelo-plavog

planeta koji je Gurgeh prvi put vidio skoro dvije godine ranije u ekranskoj sobi
na Ikrohu. S obje strane broda bio je po jedan carski bojni brod, svaki dvaput
dulji od vozila Kulture.
Dva ratna broda doekala su manje plovilo na rubu zvjezdane skupine u
kojoj je leao Ein sustav, i Faktor ogranienja, ve u sporijem warp pogonu
umjesto na uobiajen hipersvemirski pogon - neto o emu Carstvo nije nita
znalo - je stao. Njegovih osam efektorskih mjehura bilo je prozirno,
pokazujui tri ploe za igru, modulski hangar i bazen u pojasnim kuitima, i
prazan prostor u tri duga nosna mjehura, odakle su na Maloj bitangi izvadili
oruje. Bez obzira na to, Azadani su na brod poslali amac s tri asnika.
Dvojica su ostala s Gurgehom dok je trei provjerio jedan po jedan mjehur, a
onda openito pregledao cijeli brod.
Ti ili neki drugi asnici ostali su na brodu svih pet dana koliko im je trebalo
da stignu do Ee. Bili su blizu onome to je Gurgeh oekivao, s plosnatim,

irokim licima i obrijanom, skoro bijelom koom. Bili su nii od njega, shvatio
je to kad bi stali pred njega, ali nekako su zbog uniformi izgledali mnogo
veima. To su bile prve prave uniforme koje je Gurgeh ikad vidio, i osjetio je
neki udan, vrtoglavi dojam kad ih je ugledao; dojam izmjetenosti i stranosti
kao i udnu mjeavinu strave i zadivljenosti.
Znajui sve to je znao, nije ga iznenadio nain kako su postupali prema
njemu. inilo se da ga nastoje ignorirati, rijetko mu se obraajui i nikad ga
ne gledajui u oi kad bi mu se i obratili; nikad u ivotu nije se osjeao toliko
zanemarenim.
asnike kao da je zanimao brod, ali ne i Flere-Imsaho - koji se ionako
drao podalje od njih - niti brodov daljinski dron. Flere-Imsaho se, nekoliko
minuta prije nego to su asnici stigli na brod, konano i s iznimnom i vrlo
ujnom nevoljnou, zatvorio u lani oklop starog dronskog kuita. Tiho se
puio nekoliko minuta dok mu je Gurgeh govorio kako privlano i vrijedno
izgleda antikno, bespoljno kuite, a onda je hitro odlebdio kad su na brod
stigli asnici.
Toliko, pomisli Gurgeh, o pomoi s nezgodnim jezinim problemima i
pojedinostima bontona.
Daljinski dron broda nije bio nita bolji. Slijedio je Gurgeha uokolo, ali se
pravio glup, i namjerno bi se tu i tamo zalijetao u stvari. Dvaput se Gurgeh
okrenuo i skoro pao preko spore, nespretne kocke. Bio je u iskuenju da ga
udari.
Na Gurgeha je palo da pokua objasniti kako na brodu nema mosta ni
letne palube ni kontrolne sobe za koju on zna, ali stekao je dojam da mu
azadski asnici ne vjeruju.
Kad su stigli nad Eu, asnici su kontaktirali svoj bojni brod i razgovarali
prebrzo da bi ih Gurgeh razumio, ali Faktor ogranienja se ukljuio i poeo
govoriti; nastala je otra diskusija. Gurgeh se ogledao za Flere-Imsahoom da
mu prevede, ali on je opet nestao. Nekoliko je minuta sa sve veom
frustriranou sluao brbljavu razmjenu; odluio je da im dopusti da se sami
rasprave i okrenuo se da sjedne. Spotakao se preko daljinskog drona, koji je
lebdio blizu poda tik iza njega; vie je pao nego sjeo na kau. asnici su se
naas osvrnuli prema njemu, i osjetio je kako je pocrvenio. Daljinski dron je s
oklijevanjem otplutao prije nego to bi ga mogao pogoditi nogom.
Toliko, pomislio je, o Flere-Imsahou; toliko o Kontaktovom navodno
besprijekornom planiranju i fenomenalnoj lukavosti. Njihov maloljetni
predstavnik nije se potrudio ni ostati i ispravno raditi svoj posao; radije se
sakrio, njegujui svoje patetino samopotovanje.

Gurgeh je znao dovoljno o tome kako Carstvo funkcionira da shvati kako

ono ne bi dopustilo da se tako neto dogodi; njihovi su ljudi znali to znae
dunosti i naredbe, i svoje su odgovornosti uzimali ozbiljno, ili, ako nisu,
plaali su za to.
inili su to im se reklo; imali su disciplinu.
Konano, nakon to su tri asnika neko vrijeme razgovarala meusobno, a
onda opet sa svojim brodom, napustili su ga i otili u inspekciju modulskog
hangara. Kad su otili, Gurgeh je upotrijebio svoj terminal da upita brod o
emu su se svaali.
"Htjeli su ovamo dovesti jo osoblja i opreme", ree mu Faktor
ogranienja. "Rekao sam im da ne mogu. Nema o emu brinuti. Bolje spremi
svoje stvari i idi u modulski hangar; ja u se za sat vremena zaputiti izvan
carskog svemira."
Gurgeh se okrenuo da poe u svoju kabinu. "Ne bi li bilo grozno", rekao
je, "kad bi zaboravio Flere-Imsahou rei da ide, i kad bih ja morao sam
posjetiti Eu." Samo se napola alio.
"To bi bilo nezamislivo", ree brod.
Gurgeh je u hodniku proao kraj daljinskog drona koji se polako okretao u
zraku i neravnomjerno teturao gore-dolje. "Zar je ovo zbilja neophodno?"
upita ga Gurgeh.
"Samo radim to mi je nareeno", odvrati dron odsjeno.
"I malo pretjeruje u tome", promrmlja Gurgeh i ode se spakirati.
Dok se pakirao, jedan mali paket ispao je iz ogrtaa koji nije navukao sve
otkako je otiao s Ikroha; odskoio je na mekom podu kabine. Podigao ga je i
otvorio vrpcom vezan paket, pitajui se od koga bi mogao biti; bilo koja od
nekoliko dama s Male bitange, pretpostavljao je.
Bila je to tanka narukvica, model vrlo irokog, posve dovrenog Orbitala, s
unutarnjom povrinom pola svijetlom i pola tamnom. Podigavi je do oiju,
ugledao je siune, jedva razaznatljive tokice svjetlosti na nonoj polovici;
dnevna je strana prikazivala sjajnoplavo more i komade zemlje pod siunim
sustavima oblaka. Cijela je unutarnja scena sjala vlastitim svjetlom,
pogonjena nekim izvorom unutar uske trake.
Gurgeh je navue na ruku; sjala je uz njegov zglob. udan dar za nekog s
OSB-a, pomisli.
A onda je ugledao poruku u paketu, podigao je i proitao: "Samo da se
sjeti, kad bude na onom planetu. Chamlis."

Namrtio se na ime, a onda - isprva udaljeno, ali sa sve jaim i

neugodnijim dojmom posramljenosti - sjetio se noi prije nego to je otiao s
Gevanta, prije dvije godine.
Naravno.
Chamlis mu je dao dar.
Zaboravio je na to.
"to je to?" upita Gurgeh. Sjedio je u prednjem dijelu preraenog modula
koji je Faktor ogranienja pokupio na OSB-u. On i Flere-Imsaho ukrcali su se
na malu letjelicu i pozdravili se sa starim ratnim brodom, koji je trebao ekati
na rubu Carstva dok ga ne pozovu. Hangarski se mjehur okrenuo i modul je,
u pratnji nekoliko fregata, pao prema planetu dok se Faktor ogranienja
namjerno sporo i s oklijevanjem udaljavao od gravitacijskog bunara s dva
bojna broda.
"to je to?" upita Flere-Imsaho lebdei kraj njega, maske odbaene na
pod.
"Ono", ree Gurgeh, pokazujui na ekran koji je prikazivao pogled ravno
ispod njih. Modul je letio nad zemljom prema Gorasnacheku, glavnom gradu
Ee; Carstvo nije voljelo da brodovi ulaze u atmosferu ravno iznad njegovih
gradova, pa su doli preko oceana.
"Oh", ree Flere-Imsaho. "To. To je Zatvorski labirint."
"Zatvor?" ree Gurgeh. Kompleks zidova i dugakih, geometrijski
iskrivljenih zgrada klizio je pod njima dok su rubovi prostranog glavnog grada
preuzimali ekran.
"Da. Ideja je da se ljude koji prekre zakon stave u labirint, s tim da se
tono mjesto odredi prema prirodi prekraja. Osim to je labirint u
materijalnom smislu, konstruiran je tako da bude i neto to bi se moglo
nazvati moralnim i behavioristikim labirintom (usput reeno, vanjski izgled
nema veze s unutarnjim rasporedom; to je samo za pokazivanje); zatvorenici
moraju davati odgovarajue odgovore, ponaati se na odreene prihvatljive
naine, ili nee napredovati, ili e ak i nazadovati. U teoriji, savreno dobra
osoba moe ietati iz labirinta u roku od nekoliko dana, dok posve zla osoba
nikad ne izae. Da se sprijei pretjerana napuenost, postoji i vremensko
ogranienje koje, ako se prekorai, zatvorenika odvodi u kaznenu koloniju za
cijeli ivot."
Zatvor je nestao ispod njih dok je dron zavrio priu; umjesto njega, ekran
je preplavio grad, kovitlac ulica, zgrada i kupola poput neke druge vrste
labirinta.

"Zvui sjajno", ree Gurgeh. "Jel' funkcionira?"

"Tako oni tvrde. Zapravo se to koristi kao isprika da se ljudima ne mora
omoguiti poteno suenje, a u svakom sluaju, bogatuni izau
podmiivanjem. Tako da, to se tie vladara, da, funkcionira."
Modul i dvije fregate sletjeli su u veliku zranu luku na obalama iroke,
blatnjave rijeke s puno mostova, jo udaljene od centra grada ali okruene
srednje visokim zgradama i niskim geodezijskim kupolama. Gurgeh je izaao
iz letjelice praen Flere-Imsahoom u antiknoj maski, uz glasno zujanje i
pucketanje statikog elektriciteta; naao se kako stoji na ogromnom kvadratu
sintetske trave koji je razmotan sve do stranjeg dijela modula. Na travi je
stajalo kakvih etrdeset ili pedeset Azadana u razliitim uniformama i odjei.
Gurgeh, koji se silno trudio shvatiti kako da raspozna razliite spolove,
procijenio je da su veinom srednjeg ili apeksnog spola, uz samo mali broj
mujaka i enki; iza njih stajalo je nekoliko redova mujaka u jednakim
uniformama koji su nosili oruje. Iza njih, jo jedna skupina svirala je prilino
otru glazbu metalnog zvuka.
"Frajeri s orujem su samo poasna straa", ree Flere-Imsaho kroz svoju
masku. "Ne boj se."
"Ne bojim se", ree Gurgeh. Znao je da se u Carstvu stvari rade ba tako:
formalno, sa slubenim odborima dobrodolice koji se sastoje od carskih
birokrata, sigurnosnih straa, slubenika iz igrakih organizacija, njihovih ena
i ljubavnica, i ljudi koji predstavljaju novinske agencije. Jedan od apeksa
krene naprijed, prema njemu.
"Ovome se na eakom obraa s 'gospodine'", apne Flere-Imsaho.
"Molim?" ree Gurgeh. Jedva da je uo strojev glas kroz zujanje koje je
proizvodio. Zujao je i pucketao skoro dovoljno glasno da ugui zvukove
ceremonijalnog orkestra, a od statikog elektriciteta koji je proizvodio
Gurgehova je kosa s jedne strane stajala u zraku.
"Rekao sam da mu se na eakom obraa s gospodine", sikne Flere-Imsaho
preko zujanja. "Ne diraj ga, ali kad podigne jednu ruku, ti podigni dvije i reci
to treba. Zapamti: ne diraj ga."
Apeks je zastao tik ispred Gurgeha, podigao jednu ruku i rekao:
"Dobrodoao u Groa-snachek, Ea, u Carstvu Azad, Murat Gurgee."
Gurgeh je suzdrao grimasu, podigao obje ruke (da pokae da nema
oruja, objanjavale su stare knjige) i rekao: "Poaen sam to sam stupio
na sveto tlo Ee", paljivo izgovarajui eaki. ("Sjajan poetak", promrmlja
dron.)

Ostatak dobrodolice proao je u nekoj vrsti izmaglice. Gurgehu se mutilo

u glavi; znojio se pod vrelinom sjajnog binarnog sustava iznad glava dok je
bio vani (oekivalo se da izvri inspekciju poasne strae, to je znao, premda
mu nitko nije objasnio to bi zapravo trebao traiti), a strani mirisi zgrade
zrane luke kad su konano uli unutra na prijem podsjetili su ga jo jae
nego to je oekivao da se nalazi na doista posve stranom mjestu., Upoznao
je mnotvo ljudi, i opet uglavnom apeksa, i osjetio da su oduevljeni to im se
obraa neim to je izgleda bio sasvim pristojan eaki. Flere-Imsaho mu je
rekao da kae i uini neke stvari, i uo je samog sebe kako izgovara
odgovarajue rijei i osjetio se kako ini prihvatljive pokrete, ali ukupni mu je
dojam bio samo kaotino kretanje i buni ljudi koji ne sluaju - i prilino
smrde, premda je bio siguran da i oni o njemu imaju isto miljenje. Imao je i
udan dojam da mu se negdje iza svojih udnih lica i te kako smiju.
Osim oitih tjelesnih razlika, Azadani su mu se svi inili vrlo kompaktnim i
snanim i odlunim u usporedbi s ljudima iz Kulture; energiniji i ak - kad bi
htio biti kritian - neurotiniji. Bar je za apekse to vrijedilo. Ono malo mujaka
to je vidio inilo se nekako tupljim, manje napetim i vrim kao i tjelesno
krupnijim, dok su enke djelovale tie - nekako dublje - i krhkije.
Pitao se kako on njima izgleda. Bio je svjestan da pomalo bulji, u udno
stranu arhitekturu i zbunjujuu unutranjost, kao i u ljude ... ali, s druge
strane, otkrio je da puno ljudi - i opet, veinom apeksa - bulji u njega.
Nekoliko je puta Flere-Imsaho morao ponoviti to mu je rekao prije nego to
je shvatio da mu se obraa. Monotono zujanje i pucketanje statikog
elektriciteta koji se tog popodneva ni u jednom asu nisu udaljili od njega kao
da su samo dodavali dojmu zbunjene, snolike stvarnosti.
U njegovu su ast posluili hranu i pie; biologije Kulture i Azada bile su
dovoljno bliske da neto hrane i vie pia budu uzajamno probavljivi,
ukljuujui tu i alkohol. Popio je sve to su mu dali, ali je kratko spajao pie.
Sjedili su u dugoj, niskoj zgradi zrane luke, izvana jednostavnoj ali iznutra
razmetljivo namjetenoj, oko dugakog stola natovarenog hranom i piem.
Sluili su ih mujaci u uniformama; sjetio se da s njima ne smije razgovarati.
Otkrio je da veina ljudi s kojima razgovara govori ili prebrzo ili naporno
sporo, ali se svejedno probio kroz nekoliko razgovora. Mnogi su ga pitali zato
je doao sam, i nakon nekoliko nesporazuma prestao je pokuavati objasniti
da ga prati dron i naprosto govorio da voli putovati sam.
Neki su ga pitali koliko je dobar u Azadu. Iskreno je odgovorio da nema
pojma; brod mu to nikad nije rekao. Rekao je kako se nada da e igrati
dovoljno dobro da njegovi domaini ne zaale to su ga pozvali na

sudjelovanje. Nekolicinu kao da je to impresioniralo, ali, pomislio je Gurgeh,

onako kako se odrasli impresioniraju kad susretnu dijete puno potovanja.
Jedan apeks koji je sjedio s njegove desne strane odjeven u usku
uniformu neudobnog izgleda slinu onima koje su nosili asnici to su se bili
ukrcali na Faktor ogranienja stalno ga je zapitkivao o putovanju i brodu na
kojem ga je proao. Gurgeh se drao prie koju su dogovorili. Apeks je stalno
dopunjavao Gurgehov ukraen kristalni pehar s jo vina; Gurgeh je morao piti
kad god bi se predloilo zdravicu. Kratko spajanje pia da se izbjegne
pijanstvo znailo je da prilino esto mora na zahod (da popije vode a ne
samo da se ispia). Znao je da je to za Azadane izvor nelagode, ali inilo se
da koristi odgovarajue rijei; nitko nije djelovao okirano, a Flere-Imsaho
ostao je miran.
Konano, apeks s Gurgehove lijeve strane, po imenu Lo Pequil Monenine
stariji, koji je bio asnik za vezu pri Uredu za strane poslove upitao je
Gurgeha je li spreman krenuti u hotel. Gurgeh je rekao kako je mislio da bi
trebao ostati u modulu. Pequil je poeo govoriti prilino brzo, i inio se
iznenaenim kad se u razgovor ubacio Flere-Imsaho, govorei jednako brzo.
Razgovor koji je uslijedio bio je prebrz da bi ga Gurgeh mogao posve pratiti,
ali je dron na kraju objasnio da su postigli kompromis: Gurgeh e ostati u
modulu, ali e modul parkirati na krovu hotela. Za svoju zatitu, dobit e
straare i osiguranje, a na raspolaganju e mu biti i prehrambene usluge
hotela, jednog od najboljih.
Gurgehu se inilo da to sve zvui razumno. Pozvao je Paquila da im se
pridrui u modulu na putu do hotela, i apeks je rado pristao.
"Prije nego to upita naeg prijatelja nad ime to prolazimo", rekao je
Flere-Imsaho lebdei i zujei kraj Gurgehova lakta, "to se zove favela, a grad
odatle dobiva svoj viak nekvalificirane radne snage."
Gurgeh se namrtio prema nezgrapno preruenom dronu. Lo Pequil stajao
je kraj Gurgeha na stranjoj rampi modula, otvorenoj da napravi neto poput
balkona. Grad se kotrljao pod njima. "Mislio sam da pred njima ne smijemo
koristiti marainski."
"Oh, tu smo dovoljno sigurni; frajer je ozvuen, ali modul to moe
neutralizirati."
Gurgeh pokae na favelu. "to je to?" upita Pequila.
"Tamo esto zavravaju ljudi koji napuste sela slijedei sjajna svjetla
velegrada. Naalost, meu njima ima mnogo lijenina."

"Otjerani sa sela", doda Flere-Imsaho na marainskom, "genijalno

nepotenim sustavom oporezivanja posjeda i oportunistikom vertikalnom
reorganizacijom poljoprivredno proizvodnih dobara."
Gurgeh se pitao znai li zadnja dronova fraza zapravo 'farme', ali se
okrenuo Pequilu i rekao: "Shvaam."
"to kae va stroj?" upita Pequil.
"Citirao je jednu ... pjesmu", ree Gurgeh apeksu. "O velikom i lijepom
gradu."
"Ah." Pequil kimne: serija trzaja glavom prema gore. "Vai vole poeziju, je
li tako?"
Gurgeh zastane, onda ree, "Pa, neki da a neki ne, znate kako je."
Pequil mudro kimne.
Vjetar nad gradom lebdio je nad zadrajnim poljem oko balkona i sa
sobom donio neodreen miris paljevine. Gurgeh se naslonio na izmaglicu
polja i zagledao se dolje u ogroman grad koji je klizio pod njima. Paquil kao
da je oklijevao prii rubu balkona.
"Oh; imam za vas dobre vijesti", ree Pequil s osmijehom (zavrnuvi obje
usnice unatrag).
"Kakve?"
"Moj ured", ree Pequil ozbiljno i polako, "uspio je dobiti doputenje da
prisustvujete napredovanju igara glavne serije sve do Echronedala."
"Ah; tamo se igra zadnjih nekoliko igara."
"Da. To je vrhunac punog estgodinjeg Velikog ciklusa, na samom
Planetu Vatre. Uvjeravam vas, velika je privilegija to vam je doputeno
prisustvovati. Gosti igrai rijetko dobiju takvu poast."
"Shvaam. Doista sam poaen. Iskreno se zahvaljujem i vama i vaem
uredu. Kad se vratim kui, rei u svojima da su Azadani vrlo velikoduni.
Priutili ste mi krasnu dobrodolicu. Zahvaljujem. Duan sam vam."
Pequil kao da je bio zadovoljan ovime. Kimnuo je i nasmijeio se. Gurgeh
je takoer kimnuo, ali nije se usudio pokuati s osmijehom.
"Pa?"
"to pa, Jernau Gurgeh?" upitao je Flere-Imsaho, dok su mu se utozelena polja pruala iz siunog kuita poput nekog egzotinog kukca.
Poloio je na Gurgehov krevet ceremonijalnu halju. Bili su u modulu, koji je
sad poivao u krovnom vrtu Grand hotela Groasnachek.
"Kakav sam bio?"

"Jako dobar. Nisi se ministru obratio s 'gospodine' premda sam ti to rekao,

i tu i tamo si bio malo neodreen, ali sve u svemu bio si dobar. Nisi
uzrokovao nikakav katastrofalni diplomatski incident i nikog nisi jako uvrijedio
... rekao bih da nije loe za prvi dan. Hoe li se okrenuti licem prema
okretau? Htio bih se uvjeriti da ti ovo odgovara."
Gurgeh se okrenuo i ispruio ruke dok je dron izravnavao halju niz njegova
lea. Pogledao je sebe u okretakom polju.
"Predugo je i ne pristaje mi", ree.
"Ima pravo, ali mora je veeras nositi na velikom balu u palai. Bit e u
redu. Moda malo podignem skut. Usput, modul mi kae da je halja
ozvuena, tako da pazi to govori kad izae iz polja modula."
"Ozvuena?" Gurgeh se zagledao u sliku drona u okretau.
"Monitor poloaja i mikrofon. Ne brini; to rade sa svima. Stoj mirno. Da,
mislim da se rub mora malo podii. Okreni se."
Gurgeh se okrene. "Uiva mi nareivati, ha, stroju?" ree malome dronu.
"Ne budi glup. Dobro. Isprobaj."
Gurgeh je odjenuo halju i zagledao se u svoju sliku u okretau. "to je
ova bijela mrlja na ramenu?"
"Tu bi ti stajala oznaka ina, da ga ima."
Gurgeh je dotakao prazno podruje na obilno izvezenoj halji. "Ne bismo li
neto mogli izmisliti? Ovo izgleda malo golo."
"Vjerojatno bismo mogli", ree Flere-Imsaho povlaei halju da je popravi.
"Ali s takvim stvarima se mora paziti. Nai azadski prijatelji su uvijek jako
zbunjeni naim nedostatkom barjaka i simbola, a lokalni predstavnik Kulture upoznat e ga veeras ako se sjeti pojaviti - mislio je da je teta to Kultura
nema himnu koju bi orkestri svirali kad dolaze nai ljudi, pa im je otfukao
prvu pjesmu koja mu je pala na pamet, i zadnjih osam godina to sviraju na
primanjima i ceremonijama."
"I inilo mi se da prepoznajem jednu od melodija koju su svirali", prizna
Gurgeh.
Dron mu je gurnuo ruke prema gore i napravio jo neke prilagodbe na
halji. "Da, ali prva pjesma koja je frajeru pala na pamet je bila Polii me; jel'
zna kako ide tekst?"
"Ah." Gurgeh se iskezi. 'Ta pjesma. Da, to bi moglo biti nezgodno."
"I te kako. Ako ikad to otkriju, vjerojatno e nam objaviti rat. Uobiajeni
Kontaktni ishod - isto sranje kao i obino."
Gurgeh se nasmije. "A ja sam nekad mislio da je Kontakt tako organiziran i
uspjean." Stresao je glavom.

"Lijepo je znati da bar neto tima", promrmlja dron.

"Pa, cijelo ste to Carstvo skrivali sedam desetljea; i to je timalo."
"Vie sree nego pameti", ree Flere-Imsaho. Dolebdio je pred njega,
prouavajui halju. "Stvarno hoe neki in? Mogli bismo neto izmisliti ako bi
te inilo sretnim."
"Ne mui se."
"Dobro. Upotrijebit emo tvoje puno ime kad te veeras najave na balu; to
zvui sasvim dovoljno impresivno. Oni ne shvaaju da mi nemamo nikakvih
pravih titula, pa e moda primijetiti da koriste 'Morat' kao neku vrstu titule."
Mali je dron poniknuo da popravi viak zlatne niti na porubu skuta. "Na kraju
to sve ispadne dobro; oni su malo slijepi za Kulturu, naprosto zato to je ne
mogu pojmiti u svojim hijerarhijskim omjerima. Ne mogu nas ozbiljno
shvatiti."
"Kakvo iznenaenje."
"Hmm. Imam dojam da je to sve dio plana; ak i taj kretenski predstavnik
- pardon, ambasador - je dio toga. A i ti, ini mi se."
"Misli?" ree Gurgeh.
"Razglasili su te, Gurgeh", ree mu dron, uzdiui se na visinu glave i malo
mu zaeljavajui kosu. Gurgeh je napasno polje odgurnuo od svoga ela.
"Kontakt je Carstvu rekao da si ti straan igra; rekli su da misle da moe
doi do razine pukovnika/biskupa/pomonika ministra."
"Molim?" ree Gurgeh, djelujui prestravljeno. "To nije ono to su meni
rekli!"
"Niti meni", ree dron. "Ja sam i sam to otkrio tek prije sat vremena,
gledajui pregled vijesti. Namjestili su ti, ovjee; ele usreiti Carstvo i tebe
koriste za to. Prvo ih lijepo i dobrano zabrinu tvrdei da vjerojatno moe
pobijediti neke od njihovih najboljih igraa, a onda, kad - kao to e se
vjerojatno dogoditi - ispadne u prvoj rundi, time uvjeravaju Carstvo da je
Kultura vic; mi krivo radimo stvari i lako nas je poniziti."
Gurgeh se mirno zagledao u drona, stisnutih oiju. "U prvoj rundi, misli,
ha?" ree mirno.
"Oh. ao mi je." Mali je dron zalepetao malo unatrag, kao da mu je
neugodno. "Jesi li se uvrijedio? Naprosto sam pretpostavio ... pa, gledao sam
te kako igra ... hou rei..." Strojev se glas izgubio.
Gurgeh je skinuo teku halju i bacio je na pod. "Mislim da u se okupati",
ree dronu. Stroj je oklijevao, onda podigne halju i hitro napusti kabinu.
Gurgeh sjedne na krevet i protrlja si bradu.

Zapravo ga dron nije uvrijedio. Imao je on i svojih tajni. Bio je siguran da

moe igrati bolje nego to Kontakt oekuje. Posljednjih stotinu dana na
Faktoru ogranienja znao je da se ne trudi; premda nije pokuavao izgubiti ni
napraviti nikakvu namjernu greku, nije se ni koncentrirao onoliko koliko je to
namjeravao u igrama koje su slijedile.
Ni sam nije bio siguran zato tako prikriva svoju snagu, ali nekako se inilo
vanim da Kontakt ne dozna ba sve, da neto i zadri za sebe. Bila je to
mala pobjeda nad njima, mala igra, potez na minornoj ploi; udarac protiv
elementarnih sila i bogova.
Velika palaa u Groasnacheku leala je kraj iroke, mutne rijeke po kojoj je
grad dobio ime. Te se noi tamo odravao bal za vanije ljude koji e igrati
Azad tijekom sljedeih pola godine.
Tamo su ih odveli prizemnim autom, kroz iroke, drveem obrubljene
bulevare osvijetljene visokim svjetiljkama. Gurgeh se u vozilu zavalio kraj
Pequila, koji je ve bio unutra kad je auto stigao pred hotel. Auto je vozio
mujak u uniformi, naizgled jedina upravljaka snaga nad strojem. Gurgeh se
trudio ne razmiljati o sudarima. Flere-Imsaho sjedio je na podu u svojoj
nezgrapnoj maski, tiho zujei i privlaei niti iz krznenog saga na podu
automobila.
Palaa nije bila tako ogromna kao to je Gurgeh oekivao, premda je bila
sasvim impresivna; bila je silno ukraena i sjajno osvijetljena, a sa svakog od
mnotva tornjeva i tornjia vijorili su se dugi, bogato ureeni barjaci,
usporeni, sjajni valovi heraldike naspram naranasto-crnog neba.
U baldahinom natkrivenom dvoritu gdje je auto stao nalazila se ogromna
pozlaena konstrukcija na kojoj je gorjelo dvanaest tisua svijea raznih
veliina i boja; po jedna za svaku osobu koja sudjeluje u igrama. Na bal je
bilo pozvano preko tisuu ljudi, od toga oko polovica igrai; ostatak su
uglavnom bili partneri igraa, slubenici, sveenici, asnici i birokrati koji su
bili dovoljno zadovoljni svojim trenutnim poloajem - i koji su zaradili
sigurnost poloaja koja je znaila da ih se ne moe maknuti bez obzira na to
koliko dobro njihovi podreeni igrali - da se ne ele natjecati.
Mentori i administratori azadskih koleda - obrazovnih institucija za igru predstavljali su ostatak skupa, i isto su tako bili izuzeti iz potrebe da sudjeluju
na turniru.
No je bila pretopla za Gurgehov ukus; gusta vrelina ispunjena mirisom
grada, ustajala. Halja je bila teka i iznenaujue neudobna; Gurgeh se pitao
koliko brzo e moi pristojno otii s bala. Uli su u palau kroz ogromna vrata

okruena masivnim otvorenim vratnicama od uglaanog, draguljima

ukraenog metala. Predvorja i dvorane kroz koje su prolazili bljetale su od
obilnih ukrasa koji su stajali na stolovima ili visjeli sa zidova i stropova.
Ljudi su bili jednako ureeni kao i njihov okoli. enke, kojih je izgleda bilo
mnogo, bljetale su od dragulja i ekstravagantno ukraenih haljina. Mjerei
od dna njihovih zvonolikih haljina, Gurgeh je pretpostavio da su ene iroke
koliko su i visoke. uketale su u prolazu, i snano mirisale na teke, napadne
parfeme. Mnogi ljudi bi u prolazu bacili pogled ili ak zastali i buljili u Gurgeha
i lebdeeg, zujeeg, pucketajueg Flere-Imsahoa.
Svakih nekoliko metara, uza zidove i s obje strane svakih vrata, mujaci u
napadnim uniformama stajali su potpuno mirno, nogu u hlaama blago
razmaknutih, ruku u rukavicama stisnutih iza kao daska ravnih lea, pogleda
vrsto uprtih na visoke, oslikane stropove.
"Zato tu to je?" apnuo je Gurgeh dronu na eakom, dovoljno tiho da ga
Pequil ne uje.
"Za pokazivanje", ree stroj.
Gurgeh razmisli o ovome. "Pokazivanje?"
"Da; da pokau da je Car dovoljno bogat i dovoljno vaan da ima stotine
kretena koji stoje uokolo i ne rade nita."
"Zar ljudi to jo ne znaju?"
Dron naas nije odgovorio. Onda uzdahne. "Nisi jo do kraja skuio
psihologiju bogatstva i moi, ha, Jernau Gurgeh?"
Gurgeh je krenuo dalje, smjekajui se onom stranom lica koju FlereImsaho nije vidio.
Apeksi kraj kojih bi proli svi su bili odjeveni u iste teke halje kakvu je
nosio i Gurgeh; ureene bez da budu napadne. No ono to je Gurgeha najvie
lupilo bilo je to to se inilo kao da su cijelo to mjesto i svi u njemu zapeli u
nekom drugom dobu. Nigdje u palai i ni na jednom od gostiju nije vidio nita
to se nije moglo proizvesti bar tisuu godina ranije; promatrao je snimke
drevnih carskih ceremonija kad je istraivao to drutvo, i inilo mu se da ima
prilino dobru predodbu o drevnoj odjei i formi. inilo mu se udnim to je,
usprkos oitoj, premda ogranienoj tehnikoj sofisticiranosti, formalna strana
Carstva ostala tako ukopana u prolosti. Drevni obiaji, moda i arhitektonske
forme bili su uobiajeni i u Kulturi, ali koristilo ih se slobodno, pa ak i
nasumino, kao samo dio cijelog raspona stilova, a nije ih se dralo tako
vrsto i dosljedno, iskljuujui sve ostalo.
"Samo priekaj ovdje; najavit e te", rekao je dron, povlaei Gurgeha za
rukav tako da je stao kraj nasmijeenog Lo Pequila na vratima to su vodila

niz ogromno stubite irokih stepenica u glavnu dvoranu. Pequil je

uniformiranome apeksu koji je stajao na vrhu stubita predao jednu karticu, i
njegov pojaani glas zaorio se po ogromnoj dvorani.
"asni Lo Pequile Monenine, A A B, Glavna razina dva, Medalja Carstva,
Red zasluga i odvjetnik ... i Chark Gavant-sha Gernow Morat Gurgee Dam
Hazeze."
Sili su niz grandiozno stubite. Scena pred njima bila je za cijeli red
veliine sjajnija i impresivnija od bilo kojeg drutvenog dogaaja koji je
Gurgeh ikad vidio. Kultura jednostavno nije radila stvari takvih razmjera.
Balska je dvorana djelovala poput ogromna svjetlucava bazena u koji je netko
bacio tisuu fantastinih cvjetova i zatim promijeao.
"Ta najava mi je rasturila ime", ree Gurgeh dronu. Bacio je pogled na
Pequila. "A zato na prijatelj izgleda tako nesretno?"
"Mislim zato to su izostavili ono 'stariji' u njegovom imenu", ree FlereImsaho.
"Je li to vano?"
"Gurgeh, u ovom drutvu, sve je vano", ree dron, a onda smrknuto
doda: "Bar su vas obojicu najavili."
"Hej, tamo!" povikao je neki glas kad su stigli na dno stubita. Visoka
osoba mukog izgleda probila se kroz dvojicu Azadana da se priblii
Gurgehu. Imao je na sebi upadljive, leprave halje. Imao je bradu, smeu
kosu u pundi, blistave, izbuljene zelene oi, i djelovao je kao da dolazi iz
Kulture. Ispruio je jednu ruku dugih prstiju s mnogo prstenja, dohvatio
Gurgehovu ruku i stisnuo je. "Shohobohaum Za; drago mi je. Znao sam vam
ime prije nego to ga je onaj krelac na vrhu stepenica izmasakrirao. Gurgeh,
zar ne? Oh, Pequil; i vi ste tu, ha?" Gurnuo je au Pequilu u ruku. "Evo; vi
pijete ovu juhicu, zar ne? Bok, dron. Hej, Gurgeh", stavio je ruku oko
Gurgehovih ramena, "hoete pravo pie, ha?" .
"Jernow Morat Gurgee", poeo je Paquil djelujui nespretno, "dopustite mi
da vam predstavim ..."
Ali Shohobohaum Za je ve odvlaio Gurgeha kroz gomilu na dnu stubita.
"Kako ide, ha, Pequil?" doviknuo je zbunjenom apeksu preko ramena.
"Dobro? Da? Fino. Popriat emo kasnije. Samo da ovog drugog izgnanika
odvedem na pie!"
Blijedi Paquil slabano je odmahnuo. Flere-Imsaho je oklijevao, onda
ostane s Azadanom.

Shohobohaum Za okrenuo se natrag Gurgehu, maknuo ruku s njegovih

ramena i manje prodornim glasom rekao: "Dosadna vrea, stari Paquil.
Nadam se da vas ne smeta to sam vas odvukao."
"Svladat u grinju savjesti", ree Gurgeh promotrivi drugog Kulturca od
glave do pete. "Pretpostavljam da ste vi ... ambasador?"
"Ba tako", ree Za i podrigne se. "Ovuda", kimnuo je, vodei Gurgeha
kroz gomilu. "Iza jednog od stolova s piem ugledao sam neke boce grifa i
hou se ukotviti s par komada prije nego to arko i njegovi kompii sve
pokupe." Proli su kraj niske pozornice na kojoj je glasno svirao orkestar.
"Ludo mjesto, zar ne?" viknuo je Za Gurgehu dok su se kretali prema
stranjem dijelu dvorane.
Gurgeh se pitao na to tono onaj drugi misli.
"Evo, tu smo", ree Za, zastavi kraj dugog niza stolova. Iza stolova,
mujaci u livrejama gostima su sluili hranu i pie. Iznad njih, na ogromnom
zaluenom zidu, tamna tapiserija izvezena dijamantima i zlatnim nitima
opisivala je neku drevnu svemirsku bitku.
Za je zafukao i nagnuo se naprijed da doapne neto visokom mujaku
strogog izgleda koji im se pribliio. Gurgeh je vidio kako razmjenjuju komad
papira, a onda Za dohvati Gurgeha za ruku i udalji se od stolova, vukui ga do
irokog okruglog kaua smjetenog oko dna uskog stupa od mramora
inkrustiranog dragocjenim metalima.
"ekajte dok to probate", rekao je Za nagnuvi se prema Gurgehu i
namignuvi. Shohobohaum Za bio je malo svjetlije puti nego Gurgeh, ali jo
uvijek znatno tamniji od prosjenog Azadana. Bilo je legendarno teko
procijeniti koliko su stari ljudi iz Kulture, ali Gurgeh je pretpostavio da je
ovjek kakvih desetak godina mladi od njega. "Pijete, zar ne?" ree Za,
odjednom djelujui prestraeno.
"Ali kratko spajam", ree mu Gurgeh.
Za naglaeno strese glavom. "Nemojte tako s grifom", rekao je, tapajui
Gurgeha po ruci. "Bilo bi tragino. Zapravo, to bi trebao biti izdajniki zloin.
Umjesto toga, izluujte Kristalno stanje fuge. Briljantna kombinacija; lete ti
neuroni iz dupeta. Grif je sjajna stvar. Dolazi iz Echronedala, znate; dovoze ga
ovamo za igre. Rade ga samo u Sezoni kisika; ono to emo mi dobiti trebalo
bi biti staro dvije velike godine. Kota pravo bogatstvo. Otvara noge bolje
nego kozmetiki laser. Uostalom," Za se uspravio u sjedalu, stisnuvi ruke i
ozbiljno se zagledavi u Gurgeha, "to mislite o Carstvu? Zar nije sjajno? Zar
nije? Mislim, grozno, ali seksi, ha?" Skoio je naprijed kad im je priao muki
sluga nosei pladanj s dva mala, zaepljena bocuna. "Aha!" Uzeo je pladanj s

bocunima u zamjenu za jo jedan komad papira. Odepio je oba bocuna i

dodao jedan Gurgehu. Podigao je bocun do usana, zatvorio oi i duboko
udahnuo. Promrmljao si je u bradu neto to je zvualo kao zapijevanje.
Konano je popio, vrsto zatvorenih oiju.
Kad je otvorio oi, Gurgeh je sjedio s laktom na koljenu, brade oslonjene
na aku, zainteresirano ga gledajui. "Jesu li vas tako regrutirali?" upita. "Ili je
to posljedica Carstva?"
Za se grleno nasmije, buljei u strop gdjeje ogromna freska prikazivala
drevne morske brodove kako se bore u nekom tisuljetnom sukobu. "Oboje!"
ree Za, jo uvijek hihoui. Kimnuo je prema Gurgehovom bocunu, sad sa
zabavljenim, ali - Gurgehu se inilo - inteligentnijim izrazom na licu; izrazom
zbog kojeg je Gurgeh prethodnoj procjeni njegovih godina dodao nekoliko
desetljea. "Hoete to popiti?" upita Za. "Potroio sam godinju plau
nekvalificiranog radnika da vam to nabavim."
Gurgeh se naas zagleda u njegove sjajne zelene oi, onda podigne bocun
do usana. "Za nekvalificirane radnike, g. Za", ree, i otpije.
Za se opet gromoglasno nasmijao, zabaene glave. "Mislim da emo se
lijepo slagati, igrau Gurgeh."
Grif je bio sladak, mirisav, profinjen i dimljiv. Za je iskapio svoj bocun,
drei grli nad otvorenim ustima da dohvati posljednjih nekoliko kapi.
Pogledao je Gurgeha i cmoknuo usnama. "Klizi kao tekua svila", ree.
Spustio je bocun na pod. "Dakle, igrat ete u velikoj igri, ha, Jernau Gurgeh?"
"Zato sam ovdje." Gurgeh je otpio jo malo opojnog pia.
"Da vam neto savjetujem", ree Za, naas mu dodirujui ruku. "Ne kladite
se ni u to. I pazite se ena - ili mukaraca, ili obojega, na to se ve palite.
Mogli biste zavriti u vrlo nezgodnom poloaju ako ne pazite. ak i ako
namjeravate biti u celibatu, moda otkrijete da neki od njih - a naroito ene jedva ekaju da vide to vam je meu nogama. A oni takve stvari shvaaju
kre-tenski ozbiljno. Ako se hoete igrati bilo ega, recite meni. Ja imam veze;
mogu sve srediti lijepo i diskretno. Potpuna diskrecija i potpuna tajnost
savreno garantirani; pitajte koga hoete." Nasmijao se, onda opet dodirne
Gurgehovu ruku s ozbiljnim izrazom lica. "Ozbiljan sam", ree. "Sve mogu
srediti."
"Imat u to na umu", ree Gurgeh otpijajui. "Hvala na upozorenju."
"Nema na emu; nije problem. JA sam ovdje ve osam ... devet godina;
izaslanica prije mene potrajala je samo dvadeset dana; istjerali su je jer se
spetljala sa enom jednog ministra." Za strese glavom i zahihoe. "Mislim,
svia mi se stil, ali jebate: ministar! Luda baba imala je sree to su je samo

izbacili; da je lokalna, sve bi joj otvore napunili kiselinskim pijavicama prije

nego to se zatvore zatvorske vratnice. Doe mi da prekriim noge kad samo
pomislim na to."
Prije nego to je Gurgeh mogao odgovoriti, ili Za nastaviti, s vrha velikog
stubita zaula se strana buka, kao da se odjednom razbilo tisuu boca.
Odzvanjala je dvoranom. "Prokletstvo, Car", ree Zar ustajui. Glavom je
pokazao na Gurgehov bocun. "Ispijte to, ovjee!"
Gurgeh polako ustane; gurnuo je bocun Zau u ruke. "Vi uzmite. Mislim da
se vama vie svia." Za je ponovno zaepio bocun i gurnuo ga u jedan nabor
svoje halje.
Na vrhu stubita nastala je velika strka. I ljudi u dvorani su se razmiljeli
okolo, naizgled tvorei neku vrstu ljudskog hodnika koji je vodio od dna
stubita do krupnog, bljetavog sjedala smjetenog na niskom postolju
pokrivenom zlatnim tkanjem.
"Bolje da vas vratimo na mjesto", ree Za; opet je posegnuo za
Gurgehovim zglobom, ali Gurgeh je naglo podigao ruku, gladei si bradu; Za
promai.
Gurgeh kimne glavom. "Poslije vas", ree. Za mu namigne i krene. Stigli su
iza skupine ljudi pred prijestoljem.
"Tu ti je tvoj deko, Pequil", objavio je Za zabrinutom apeksu, a onda
stane malo dalje. Gurgeh se naao kako stoji pokraj Pequila, dok je FlereImsaho lebdio iza njega u visini struka, uporno zujei.
"G. Gurgee, ve smo se poeli brinuti za vas", apnuo je Pequil bacajui
nervozan pogled uza stubite.
"A jeste?" ree Gurgeh. "Kako utjeno." Pequil nije djelovao ba
zadovoljno. Gurgeh se zapitao nisu li mu opet krivo izrecitirali ime.
"Imam dobre vijesti, Gurgee", apne Pequil. Podigao je pogled ka
Gurgehu, koji se iz petnih ila trudio djelovati znatieljno. "Uspio sam vam
pribaviti osobno predstavljanje Njihovom Kraljevskom Visoanstvu, CaruRegentu Nicosaru!"
"Duboko sam poaen." Gurgeh se nasmijei.
"Doista! Doista! Posve jedinstvena i iznimna poast!" Pequil proguta.
"Pa nemoj zajebati", promrmlja Flere-Imsaho iza njega. Gurgeh baci
pogled na stroj.
Opet se zaula ona buka, i odjednom, prelijevajui se preko stubita i hitro
ga cijelog ispunivi, velik, kiasti val ljudi zaputi se dolje prema dvorani.
Gurgeh je pretpostavio da je onaj na elu, s dugim tapom u ruci Car - ili CarRegent kako ga je nazvao Pequil - ali na dnu stubita, taj je apeks stao u

stranu i povikao: "Njihovo Carsko Visoanstvo s Koleda Candsev, Princ

Svemira, Branitelj Vjere, Vojvoda od Groasnacheka, Gospodar Vatri
Echronedalskih, Car-Regent Nicosar Prvi!"
Car je sav bio odjeven u crno; apeks srednje veliine, ozbiljnog izraza lica,
bez ikakvih ukrasa. Bio je okruen sjajno odjevenim Azadanima svih spolova,
ukljuujui tu i relativno konzervativno uniformirane mujake i apekse u
strai, opremljene velikim maevima i malim pitoljima; ispred Cara ile su
razne krupne ivotinje, sa etiri ili est nogu, raznih boja, s ogrlicama i
brnjicama, koje su na smaragdima i rubinima ukraenim povocima vodili
debeli, skoro goli mujaci ije su nauljene koe blistale poput smrznutog zlata
u svjetlu balske dvorane.
Car je zastao i porazgovarao s nekim ljudima (koji su klekli kad bi se
pribliio), nie niz red sa suprotne strane, a onda sa svojom svitom prijee na
stranu na kojoj je stajao Gurgeh.
Dvorana je bila skoro posve tiha. Gurgeh je uo grleno disanje nekoliko
pripitomljenih mesodera. Pequil se znojio. Jedna je ila u njegovom obrazu
pulsirala.
Nicosar prie blie. Gurgehu se inilo da Car, u najmanju ruku, djeluje
malo manje dojmljivo vrsto i odluno od prosjenog Azadana. Bio je malo
pogrbljen, a ak i kad je razgovarao s nekim udaljenim samo par metara,
Gurgeh je uo samo drugu stranu konverzacije. Nicosar je djelovao i malo
mlae nego to je Gurgeh oekivao.
Usprkos tome to ga Pequil obavijestio o osobnom predstavljanju, Gurgeh
se svejedno malo iznenadio kad je u crno odjeveni apeks stao pred njim.
"Klekni", sikne Flere-Imsaho.
Gurgeh klekne na jedno koljeno. Tiina kao da se produbila. "Sranje",
promrmlja zujavi stroj. Pequil zacvili.
Car je pogledao Gurgeha, onda se blago nasmijei. "Gospodine jedno
koljeno; vi ste sigurno na strani gost. elimo vam dobru igru.."
Gurgeh je shvatio u emu je pogrijeio, i spustio se i na drugo koljeno, ali
Car odmahne jednom rukom ukraenom prstenjem i ree: "Ne, ne; mi volimo
originalnost. Ubudue ete nas vi pozdravljati na jednom koljenu."
"Hvala vam, Vae Visoanstvo", ree Gurgeh uz mali naklon. Car kimne, i
okrene se da krene dalje niz palir.
Pequil ispusti drhtavi uzdah.
Car je stigao do prijestolja na postolju, i poela je glazba; ljudi su
odjednom poeli razgovarati, a dva reda ljudi su se razbila; svi su govorili i

gestikulirali odjednom. Pequil je djelovao kao da e se onesvijestiti. Izgledalo

je da je ostao bez rijei.
Flere-Imsaho dolebdi do Gurgeha. "Molim te", ree, "nemoj vie nikad
uiniti neto takvo." Gurgeh se nije obazirao na stroj.
"Bar ste mogli govoriti, ha?" ree Pequil naglo, drhtavom rukom
dohvaajui au s jednog pladnja. "Bar je bio u stanju govoriti, ha, stroju?"
Govorio je skoro prebrzo da bi ga Gurgeh slijedio. Iskapio je pie. "Veina
ljudi se smrzne. Mislim da bi se to i meni dogodilo. Mnogima se dogodi. I to
znai jedno koljeno, ha? to to znai?" Pequil se ogledao u potrazi za
mujakom s pladnjem s piima, onda pogleda tron, gdje je Car sjedio i
razgovarao s nekima iz svoje pratnje. "Kakva velianstvena osobnost!" ree
Pequil.
"Zato je Car-Regent?" upitao je Gurgeh oznojenog apeksa.
"Njegovo Kraljevsko Visoanstvo moralo je primiti Kraljevski lanac nakon
to je Car Molsce tuno preminuo prije dvije godine. Kao drugi najbolji igra
za vrijeme prolih igara, naa svetost Nicosar uzdignuti su na tron. Ali nimalo
ne sumnjam da e tamo i ostati!"
Gurgeh, koji je itao o Molsceovoj smrti ali nije shvatio da se Nicosara ne
smatra punim carem, kimne glavom i, promatrajui ekstravagantno odjevene
ljude i zvijeri koji su okruivali carsko prijestolje, zapitao se kakve bi dodatne
poasti Nicosar mogao zasluiti kad bi doista pobijedio na igrama.
"Pozvao bih vas na ples, ali oni ne odobravaju kad mukarci pleu jedan s
drugim", rekao je Shohobohaum Za prilazei stupu kraj kojeg je stajao
Gurgeh. Za s malog stola podigne pladanj slatkia umotanih u papir i ponudi
ga Gurgehu, koji strese glavom. Za je nekoliko kolaia ubacio u usta dok je
Gurgeh promatrao kako se preko poda dvorane podiu sloeni, koreografirani
plesovi u plimama mesa i arenog tkanja. Flere-Imsaho je lebdio u blizini.
Komadii papira lijepili su se na njegovo kuite od statikog elektriciteta.
"Ne brinite", ree Gurgeh Zau. "Neu se uvrijediti."
"Fino. Zabavljate li se?" Za se nasloni na stup. "inilo mi se da djelujete
malo usamljeno, tako stojei ovdje. Gdje je Pequil?"
"Razgovara s nekim carskim slubenicima, pokuava urediti privatnu
audijenciju."
"Ho, ba e biti sretan", otpuhne Za. "Uostalom, to mislite o naem
predivnom Caru?"
"Djeluje ... vrlo carski", rekao je Gurgeh, mrtei se prema haljama koje je
imao na sebi i tapui se po uhu.

Za je djelovao zabavljeno, onda zbunjeno, a onda se nasmije. "Oh;

mikrofon!" Stresao je glavom, razmotao jo nekoliko slatkia i pojeo ih. "Ne
brinite za to. Recite to god elite. Nee vas ubiti ni nita slino. Ne smeta ih.
Diplomatski protokol. Mi se pretvaramo da halje nisu ozvuene, a oni se
pretvaraju da nisu nita uli. Tako se igramo."
"Ako vi tako kaete", ree Gurgeh, pogledavajui prema carskom postolju.
"Mladog Nicosara se nema ba to vidjeti, ovog asa", ree Za slijedei
Gurgehov pogled. "Punu opremu e dobiti tek nakon igre; trenutno je,
teoretski, u alosti za Molsceom. Crno je njihova alobna boja; mislim da to
ima neke veze sa svemirom." Neko je vrijeme promatrao cara. "udna
postava, ne mislite? Sva ta mo koja pripada jednoj osobi."
"ini se prilino ... potencijalno nestabilnim nainom za voenje drutva",
sloi se Gurgeh.
"Hmm. Naravno, sve je to relativno, zar ne? Zbilja, znate, onaj stari tip s
kojim arko trenutno razgovara vjerojatno ima vie stvarne moi nego sam
Nicosar."
"Stvarno?" Gurgeh pogleda Zaa.
"Da; to je Hamin, rektor Koleda Candsev. Nicosarov mentor."
"Ne mislite da on caru govori to da radi?"
"Ne slubeno, ali - " Za se podrigne - "Nicosar je odrastao u koledu;
proveo je ezdeset godina, kao dijete i apeks, uei igru od Hamina. Hamin
ga je odgojio, podigao, nauio ga svemu to zna, o igri i o svemu ostalom. I
kad je stari Molsce dobio svoju jednosmjernu kartu za nebo - ni asa prerano
- i Nicosar je preuzeo stvari, kome bi se prvome mogao okrenuti po savjet?"
"Shvaam", kimne Gurgeh. Poeo je aliti to nije vie prouavao Azad kao
politiki sustav umjesto samo Azad kao igru. "Mislio sam da koledi samo
naue ljude kako igrati."
"To je sve to rade u teoriji, ali zapravo su vie kao zamjenske plemenite
obitelji. Tako Carstvo nadrasta uobiajeni sustav s krvnim rodovima: koriste
igru da regrutiraju najpametnije, najbezobzirnije i najmanipulativnije apekse
iz cijele populacije da upravljaju cijelom stvari, umjesto da moraju enidbom
dobavljati svjeu krv za neku ustajalu aristokraciju i nadati se najboljem kad
se geni pomijeaju. Zapravo je to sasvim dobar sistem; igra rjeava puno
toga. Mogu zamisliti da to potraje; izgleda da Kontakt smatra da e se sve to
jednog dana raspasti po avovima, ali ja sam nisam tako uvjeren. Ova
kvadra bi mogla i nas nadivjeti. Zbilja su impresivni, ne mislite? Dajte;
morate priznati da ste impresionirani, zar ne?"

"Neizrecivo", ree Gurgeh. "Ali volio bih vidjeti vie toga prije nego to
donesem neki krajnji sud."
"Na kraju ete biti impresionirani; cijenit ete tu divlju ljepotu. Ne; ozbiljan
sam. Hoete. Vjerojatno ete na kraju htjeti ostati. Oh, i ne obraajte panju
na kretenskog drona kojeg su poslali da vas dri za rukicu. Te su maine sve
iste: ele da sve bude kao Kultura; mir i ljubav i sva ta ista jednolina govna.
Nemaju oni - " Za se podrigne - "senzualnosti da cijene" - opet se podrigne "Carstvo. Vjerujte mi. Ne obazirite se na stroj."
Gurgeh se pitao to bi na to rekao kad se skupina blistavo odjevenih
apeksa i enki pribliila da okrui njega i Shohobohaum Zaa. Jedan apeks
istupio je iz nasmijane, blistave skupine i, s naklonom koji se Gurgehu inio
pretjeranim, rekao Zau: "Bi li na cijenjeni veleposlanik zabavio nae ene
svojim oima?"
"Bit e mi drago!" ree Za. Dodao je pladanj sa slatkiima Gurgehu, i dok
su ene hihotale a apeksi se kezili jedan drugome, pribliio se enkama i
zatreptao svojim treim kapkom. "Evo!" Nasmijao se, udaljivi se plesnim
korakom. Jedan od apeksa mu zahvali, a onda se grupa udalji, razgovarajui i
smijui se.
"Ba su kao velika djeca", ree Za Gurgehu, a onda ga potapa po ramenu
i odluta dalje, praznog izraza u oima.
Flere-Imsaho je dolebdio blie, proizvodei zvuk poput ukanja papira.
"uo sam to je seronja rekao o neobaziranju na strojeve", ree.
"Hmm?" ree Gurgeh.
"Rekao sam - oh, nema veze. Ne osjea se valjda iskljueno zato to ne
zna plesati?"
"Ne. Ne volim plesati."
"Tim bolje. Za bilo koga ovdje bilo bi drutveno ponienje da te dotakne."
"Kako se ti dobro snalazi s rijeima, stroju", ree Gurgeh. Stavio je
pladanj slatkia pred drona a onda ga pusti i ode. Flere-Imsaho je zaskviao i
jedva uspio dograbiti pladanj u padu prije nego to su svi u papire umotani
slatkii spali s njega.
Gurgeh je neko vrijeme vrludao, osjeajui se malo ljutito i nemalo
nelagodno. Opsjedala ga je zamisao da je okruen ljudima koji su na neki
nain neuspjeli, kao da su svi oni nezadovoljavajue komponente nekog
visoko kvalitetnog sustava koji bi se zagadio da ukljui i njih. Ne samo da su
mu se svi oko njega inili glupavim i neotesanim, osjeao je da ni sam nije

nita drugaiji. Koga god bi upoznao, svi kao da su mislili kako je doao
ovamo samo da od sebe napravi budalu.
Kontakt ga je poslao ovamo s gerijatrijskim ratnim brodom jedva vrijednim
toga imena, dao mu tatog, beznadno nezgrapnog mladog drona, zaboravio
mu rei stvari za koje su morali znati da i te kako utjeu na nain igranja igre
- sistem koleda, koji je Faktor ogranienja glatko preskoio, bio je dobar
primjer - i stavili ga bar dijelom u nadlenost pijane, glasne budale djetinjasto
zanesene s par imperijalistikih trikova i snalaljivo nehumanim drutvenim
sustavom.
Na putu ovamo, cijela se avantura inila romantinom; velika i hrabra
obveza, plemenit potez. Taj dojam epske veliine sad ga je napustio. Sve to
je toga asa osjeao bilo je da je on, kao i Shohobohaum Za ili Flere-Imsaho,
samo jo jedan neprilagoeni, i ovo cijelo, spektakularno sumnjivo carstvo mu
je dobaeno kao otpadak sa stola. Negdje u hipersvemiru, bio je siguran u to,
Umovi se razvaljuju u polju nekog velikog broda i umiru od smijeha.
Ogledao se po sobi. Odzvanjala je duhaka glazba, parovi apeksa i
luksuzno odjevenih enki kretali su se po sjajnom parketu poda u unaprijed
odreenom rasporedu, izrazi ponosa i poniznosti podjednako odbojni, dok se
muka posluga kretala uokolo poput strojeva, brinui se da svaka aa bude
puna, svaki tanjur prekriven. inilo mu se da nije ni vano koji je njihov
drutveni sistem; sve je naprosto djelovalo tako neukusno, ukoeno
preorganizirano.
"Ah, Gurgee", ree Pequil. Naiao je kroz prostor izmeu biljke u tegli i
mramornog stupa, drei za lakat enku mlaahnog izgleda. "Evo nas.
Gurgee; izvoli upoznati Trinev Dutleysovu." Apeks se smjekao od djevojke
prema mukarcu, i poveo je naprijed. Ona se polako pokloni. "Trinev je
takoer igra", ree Pequil Gurgehu. "Zar to nije zanimljivo?"
"ast mi je to sam vas upoznao, mlada damo", ree Gurgeh djevojci,
takoer se malo klanjajui. Stajala je pred njim mirno, pogleda uprtog u pod.
Haljina joj je bila manje ukraena nego veina onih koje je vidio, a i ena u
njoj djelovala je manje glamurozno.
"Pa, ostavit u vas dvoje udaka da razgovarate, moe?" rekao je Pequil,
ustuknuvi za korak sklopljenih ruku. "Otac gice Dutleysove je tamo kod
stranje pozornice, Gurgee; ako vam ne bi bilo teko da vratite mladu damu
kad zavrite s razgovorom ...?"
Gurgeh je promatrao Paquila kako odlazi, onda se nasmijei vrhu
djevojine glave. Proistio je grlo. Djevojka je ostala tiha. Gurgeh ree: "Ja,
ovaj ... mislio sam da samo srednjaci - apeksi - igraju Azad."

Djevojka je podigla pogled do njegovih prsa. "Ne, gospodine. Ima i

sposobnih enskih igraa, naravno, nie lige." Imala je mek glas umorna
zvuka. Jo uvijek nije podigla lice prema njemu, pa se morao obraati njenom
tjemenu, gdje je vidio blijedi skalp kroz crnu, vezanu kosu.
"Ah", ree. "Mislio sam da je to moda... zabranjeno. Drago mi je to nije
tako. Igraju li i mujaci?"
"Da, gospodine. Nikome nije zabranjeno igrati. To je upisano u Ustav.
Samo je napravljeno - stvar je samo u tome to je - " ena se prekinula i
podigla glavu uz nagao, neoekivan pogled. " - za oba slabija spola je uenje
tee, jer veliki koledi primaju samo apekse za studente." Opet je spustila
pogled. "Naravno, to je da se sprijei dekoncentracija onih koji ue."
Gurgeh nije bio siguran to bi rekao. "Shvaam", bilo je sve to je isprva
mogao smisliti. "Nadate li se ... da ete uspjeti na igrama?"
"Ako se iskaem - ako uspijem doi do druge igre u glavnoj seriji - nadam
se da u se moi pridruiti javnoj slubi, i putovati."
"Pa, nadam se da ete uspjeti."
"Hvala vam. Naalost, to ba nije vjerojatno. Kao to znate, prva igra se
igra u grupama od po desetero, a kad jedna ena igra protiv devet apeksa,
automatski je se smatra gnjavaom. Obino je prvu izbace iz igre, da raiste
polje."
"Hmm. Upozorili su me da bi se i meni moglo dogoditi neto slino", ree
Gurgeh smijeei se eninoj glavi i elei da ga opet pogleda.
"O, ne." Doista je ponovno podigla pogled, a Gurgeha je izravnost njenog
ravnolikog pogleda udno uznemirila. "Vama to nee uiniti; to ne bi bilo
pristojno. Oni ne znaju koliko ste vi slabi ili jaki. Oni..." Opet je spustila
pogled. "Za mene znaju da jesam, pa nije nikakav manjak potovanja ako me
maknu s ploe tako da mogu nastaviti s igrom."
Gurgeh se ogledao po ogromnoj, bunoj, napuenoj dvorani u kojoj su
ljudi razgovarali i plesali i glazba buala. "Zar nema nieg to biste mogli
uiniti?" upita. "Zar ne bi bilo mogue osigurati da u prvoj rundi deset ena
igra jedna protiv druge?"
Jo je uvijek gledala dolje, ali neto u krivulji njenog obraza reklo mu je da
se vjerojatno smijei. "Doista, gospodine. Ali mislim da se u velikim igrakim
serijama jo nikad nije dogodilo da dvoje slabijih spolova igra u istoj skupini.
Izvlaenje nikad nije tako ispalo, svih ovih godina."
"Ah", ree Gurgeh. "A pojedinane igre, jedan na jedan?"
"One se ne raunaju ako se ne proe kroz ranije runde. Kad vjebam u
pojedinanim igrama, kau mi... da imam puno sree. Vjerojatno je tako. Ali

onda, znam da je tako, jer mi je otac odabrao dobrog gospodara i supruga, i

ak i ako ne uspijem u igri, dobro u se udati. to vie ena jo moe eljeti,
gospodine?"
Gurgeh nije znao to bi rekao. Na potiljku je osjeao udno peckanje.
Proistio je grlo nekoliko puta. Na kraju, sve to je uspio rei bilo je: "Nadam
se da ete pobijediti. Doista se tome nadam."
ena je naas podigla pogled prema njemu, onda ga opet spusti. Stresla
je glavom.
Nakon nekog vremena, Gurgeh joj predloi da je odvede natrag njenom
ocu, i ona se sloi. Rekla je jo jednu stvar.
Hodali su niz veliku dvoranu, probijajui se kroz nakupine ljudi do mjesta
gdje je ekao njen otac, a najednom su mjestu proli izmeu velikog
izrezbarenog stupa i zida punog ratnikih murala. U trenutku kad su bili posve
skriveni od ostatka sobe, ena je ispruila ruku i dotakla mu vrh runog
zgloba; drugom je rukom pritisla odreenu toku na ramenu njegove halje, i,
pritiui jednim prstom, dok su mu drugi blago dodirivali ruku, u istom asu
proape: "Vi pobijedite. Vi pobijedite!"
A onda su bili s njenim ocem, i nakon to je ponovio koliko se osjea
dobrodolo, Gurgeh je napustio obiteljsku skupinu. ena ga nije opet
pogledala. On joj nije stigao odgovoriti.
"Je li sve u redu, Jernau-Gurgeh?" rekao je Flere-Imsaho pronaavi ga
oslonjenog o zid i naizgled zabuljenog u prazno, kao da je jedan od
uniformiranih mukih slugu.
Gurgeh pogleda drona. Stavio je prst na onu toku na ramenu halje koju
je djevojka pritisnula. "Je li ovdje mikrofon?"
"Da", ree stroj. "Tako je. Je li ti to rekao Shohobohaum Za?"
"Hmm, tako sam i mislio", ree Gurgeh. Odgurnuo se od zida. "Bi li bilo
pristojno kad bismo sad otili?"
"Sad?" Dron se malo zanio, glasno zujei. "Pa, pretpostavljam da bismo
mogli ... jesi li siguran da si dobro?"
"Nikad bolje. Idemo." Gurgeh krene.
"Djeluje uzbueno. Jesi li stvarno dobro? Zar se ne zabavlja? to ti je Za
dao da popije? Jesi li nervozan zbog igre? Je li ti Za neto rekao? Je li to zato
to te nitko ne dodiruje?"
Gurgeh je hodao kroz ljude, ne obazirui se na zujavog, pucketavog drona
kraj svoga ramena.
Kad su otili iz velike dvorane, shvatio je da, osim to je zapamtio da se
zove nekako kao da je neije vlasnitvo, nije zapamtio enino ime.

***
Gurgeh je svoju prvu partiju Azada trebao odigrati dva dana nakon bala.
To je vrijeme proveo razraujui nekoliko manevara figurama s Faktorom
ogranienja. Mogao je upotrijebiti i mozak modula, ali stari je ratni brod imao
zanimljiviji stil igranja. injenica to je Faktor ogranienja bio nekoliko
svjetlosnih dekada udaljen kroz stvarni svemir znaila je da je dolazilo do
prilinog odgaanja - brod je uvijek smjesta odgovarao na potez - ali jo je
uvijek djelovalo kao da igra protiv neobino brzog i nadarenog igraa.
Gurgeh nije prihvatio nijedan drugi poziv na formalne skupove; rekao je
Pequilu da se njegov probavni sustav malo polake prilagoava na bogatu
hranu u Carstvu, i to je izgleda bila prihvatljiva isprika. ak je odbio i priliku
da ode na razgledavanje glavnoga grada.
Tijekom tih dana nije viao nikog osim Flere-Imsahoa, koji je veinu
vremena proveo preruen, sjedei na parapetu hotela, tiho zujei i
promatrajui ptice koje je privlaio mrvicama rasipanim po tratini krovnog
vrta.
Tu i tamo, Gurgeh bi izaao na travom pokriven krov i stajao promatrajui
grad.
Ulice i nebo bili su prepuni prometa. Groasnachek je bio poput ogromne,
spljotene, bodljikave ivotinje, tijekom dana okupan svjetlom i zamagljen
vlastitim tekim dahom. Govorio je silnim, zbrkanim zborom glasova;
sveobuhvatna pozadinska buka strojeva i motora koja nikad nije prestajala, i
povremeni cijepajui zvuk letjelice u prolazu. Stalno zavijanje, urlikanje i
vriskovi sirena i alarma prosipalo se preko tkanja grada poput rupa od
rapnela.
Arhitektonski, pomislio je Gurgeh, to je mjesto bilo beznadna mjeavina
stilova, i puno prevelika. Neke su se zgrade uzdizale u visine, neke rastezale
po tlu, ali svaka kao da je bila zamiljena bez ikakvog razmiljanja o bilo kojoj
drugoj zgradi, i ukupni je dojam - koji je mogao biti zanimljivo raznorodan zapravo bio gadljiv. Stalno je razmiljao o Maloj bitangi, koji ima deset puta
vie ljudi nego ovaj grad, na manjem podruju, i s mnogo vie elegancije,
premda je veina prostora na vozilu bila zauzeta brodogradilitima, strojevima
i ostalom opremom.
Groasnachek je imao planiranost ptijeg izmeta, inilo se Gurgehu, grad
koji je svoj vlastiti labirint.

Kad je stigao dan za poetak igre probudio se s osjeajem oduevljenja,

kao da je upravo dobio igru a ne kao da e tek krenuti na prvu stvarnu,
ozbiljnu partiju svog ivota. Dorukovao je vrlo slabo, i polako se obukao u
ceremonijalnu odjeu koju je igra zahtijevala; prilino smijena prikupljena
odjea, s mekim papuama i hlaama pod krupnom jaknom zavrnutih i
podvezanih rukava. Bar je, kao novak, Gurgeh imao relativno neureenu
odjeu, suzdranih boja.
Pequil je stigao da ga povede na igre u slubenom zemaljskom
automobilu. Apeks je cijelim putem brbljao, oduevljavajui se nekim
nedavnim osvajanjem koje je Carstvo postiglo u nekom udaljenom dijelu
svemira; sjajna pobjeda.
Auto je urio irokim ulicama, na putu prema predgrau gdje se nalazila
javna dvorana prepravljena u prostoriju za igru u kojoj e Gurgeh igrati.
Toga jutra, po cijelom gradu ljudi su kretali na prvu igru nove serije; od
najoptimistinijeg mladog igraa koji je imao tu sreu da na dravnoj lutriji
osvoji mjesto na igrama pa sve do samog Nicosara, tih dvanaest tisua ljudi
suoavalo se s danom znajui da se njihovi ivoti mogu potpuno i zauvijek
promijeniti, na bolje ili na gore, poevi od sadanjeg trenutka.
itav je grad oivio od igrake groznice koja ga je hvatala svakih est
godina; Groasnachek je bio prepun igraa, njihovih pratnji, savjetnika,
mentora, roaka i prijatelja, carskih novinara i novinskih servisa, i delegacija
iz kolonija i dominiona koje su dole u posjet, promatrati kako se odluuje
budunost carstva.
Usprkos ranijoj euforiji, Gurgeh je ustanovio da mu se ruke tresu kad su
stigli do dvorane i uveli ga u prostoriju visokih bijelih zidova i odzvanjajueg
drvenog poda; neki neugodan osjeaj grenja kao da mu je kretao iz eluca.
Taj je osjeaj bio posve drugaiji od uobiajenog osjeaja napetosti koji bi ga
proeo prije veine igara; ovo je bilo neto drugo; snanije, s vie uzbuenja i
nemira nego bilo to to je prije iskusio.
Jedino to mu je popravilo napeto raspoloenje bilo je otkrie da je FlereImsahou zabranjen ulaz u dvoranu za vrijeme partije; morat e ostati vani.
Predstava s klikanjem, zujanjem i grubim krckanjem nije bila dovoljna da
carske vlasti uvjeri da tijekom igre ne bi mogao nekako pomoi Gurgehu.
Odveli su ga u mali paviljon u parku dvorane, gdje e ekati u drutvu carskih
straara koji su brinuli za sigurnost.
Glasno se alio na to.

Gurgeha su predstavili ostaloj devetorici ljudi u njegovoj igri. Teoretski, svi

su odabrani sluajno. Pozdravili su ga sasvim srdano, premda je jedan od
njih, mladi carski sveenik, samo kimnuo umjesto da mu se obrati.
Prvo su igrali minornu igru stratekih karata. Gurgeh je krenuo vrlo
obazrivo, predajui karte i poene da otkrije to drugi imaju. Kad je to konano
postalo oito, poeo je igrati za ozbiljno, nadajui se da nee u urbi ispasti
previe bedast, ali kroz sljedeih nekoliko krugova shvatio je da drugi jo
uvijek nisu posve sigurni tko ima to, a on je jedini igrao igru kao da je u
krajnjoj fazi.
Mislei da je moda neto propustio, odigrao je jo nekoliko istraivakih
karata, i tek je tada sveenik poeo igrati prema kraju. Gurgeh je nastavio, i
kad je igra zavrila, prije podneva, imao je vie poena no bilo tko drugi.
"Za sada je dobro, ha, drone?" rekao je Flere-Imsahou. Sjedio je za stolom
za kojim su ruali igrai, slubenici igre i neki od vanijih promatraa.
"Ako ti tako kae", ree stroj nezadovoljno. "Ja ba ne vidim puno,
zatvoren u zahodu s veselim vojacima."
"Pa, vjeruj mi: izgleda dobro."
"Jo je rano, Jernau Gurgeh. Nee ih opet tako lako uhvatiti."
"Znao sam da mogu raunati na tvoju podrku."
Popodne su igrali na nekoliko manjih ploa, u seriji pojedinanih igara
kojima se odreivao redoslijed. Gurgeh je znao da je dobar u obje te igre, i
lako je pobijedio ostale. Samo je sveenik izgledao kao da ga to smeta.
Napravljena je jo jedna stanka, za veeru, i za to vrijeme je stigao Pequil,
neslubeno, na putu iz ureda kui. Izrazio je svoje ugodno iznenaenje time
kako Gurgehu dobro ide, i ak ga je potapao po ramenu prije nego to je
otiao.
Ranoveernji sastanak bio je formalnost; jedino to se dogodilo bilo je da
su im slubenici igre - amateri iz lokalnog kluba i jedan carski slubenik koji je
vodio stvar - rekli tone konfiguracije i redoslijed igranja za sljedei dan, na
Ploi poetka. Kako je sad postalo oito, Gurgeh e krenuti sa znatnom
prednou.
Sjedei u stranjem dijelu automobila, praen samo Flere-Imsahoom i
osjeajui se prilino samozadovoljno, Gurgeh je promatrao grad kako prolazi
kraj njih u ljubiastom svjetlu sumraka.
"Nije loe, valjda", rekao je dron samo malo zujei dok je leao na sjedalu
kraj Gurgeha. "Ja bih na tvome mjestu kontaktirao brod, da raspravite to e
sutra raditi."

"Zar zbilja?"
"Da. Trebat e ti sva pomo koju bude mogao dobiti. Sutra e se svi
udruiti protiv tebe; sigurno. Tu e izgubiti, naravno; da je bilo tko od njih u
takvoj situaciji, sad bi kontaktirali jednog ili vie dobro pozicioniranih igraa i
nastojali se dogovoriti s njima da - "
"Tono, ali, kao to mi stalno govori, njima bi bilo poniavajue da sa
mnom uine neto takvo. S druge strane, s tvojim ohrabrenjima i pomoi
Faktora ogranienja, kako mogu izgubiti?"
Dron je utio.
Gurgeh je te veeri kontaktirao brod. Flere-Imsaho je objavio da mu je
dosadno; odbacio je kuite, zacrnio svoje tijelo, i nevien odlebdio u no da
posjeti jedan gradski park u kojem je bilo nonih ptica.
Gurgeh je svoje planove raspravio s Faktorom ogranienja, ali vremenski
razmak od skoro pune minute uinio je konverzaciju s udaljenim ratnim
brodom vrlo sporom. No brod je imao nekih dobrih prijedloga. Gurgeh je bio
siguran da, na ovoj razini, dobiva puno bolje savjete od broda nego to bilo
tko od njegovih protivnika dobiva od svojih savjetnika, pomonika i mentora.
Vjerojatno je samo stotinjak vrhunskih igraa, s izravnim sponzorstvom i
podrkom vodeih koleda, imalo pristup tako obavijetenoj pomoi. Ta ga je
pomisao jo vie razveselila, i u krevet je otiao sretan.
Tri dana kasnije, ba kad se igra zavravala nakon ranoveernjeg kruga,
Gurgeh je pogledao Plou poetka i shvatio da e ga izbaciti iz igre.
Isprva je sve ilo dobro. Bio je zadovoljan svojim baratanjem figurama, i
siguran da suptilnije shvaa strateku ravnoteu igre. Sa svojom prednou u
poloaju i snagama koji je proiziao iz uspjeha u uvodnoj fazi, bio je uvjeren
da e pobijediti i tako ostati u Glavnoj seriji, da igra u drugoj rundi, u
pojedinanim igrama.
A onda, treega jutra, shvatio je da je bio previe samopouzdan i da mu je
koncentracija opala. Ono to je djelovalo kao serija nepovezanih poteza
veine drugih igraa odjednom je postalo usklaen masovni napad,
predvoen sveenikom. Uspaniio se i ulovili su ga. Sad je bio gotov.
Sveenik je priao Gurgehu kad je igranje zavrilo, a Gurgeh je jo uvijek
sjedio u svome visokom stolcu, gledajui zbrku na ploi i pitajui se to je
krenulo krivo. Apeks ga je upitao eli li se predati; bio je to uobiajen
postupak kad bi netko toliko zaostao u figurama i teritoriju, i bilo je manje
sramotno asno priznati poraz nego uporno odbijati suoiti se sa stvarnou i

tako samo razvlaiti igru za svoje protivnike. Gurgeh je pogledao sveenika, a

onda Flere-Imsahoa, koji je smio u dvoranu kad bi igranje zavrilo. Stroj se
malo zaljuljao pred njim, silno zujei i proizvodei gotovo kontinuiranu statiku.
"to ti misli, drone?" upita Gurgeh umorno.
"Mislim da bi se trebao to prije izvui iz tih smijenih krpica", rekao je
stroj. Sveenik, ija je halja bila jo kiastija verzija Gurgehove, dobacio je
stroju ljutiti pogled, ali nije nita rekao.
Gurgeh opet pogleda plou, pa onda sveenika. Duboko je udahnuo i
otvorio usta, ali prije nego to je stigao progovoriti, Flere-Imsaho ree: "I
zato mislim da bi se trebao vratiti u hotel i presvui i opustiti i dati si vremena
da razmisli."
Gurgeh polako kimne glavom, trljajui si bradu i gledajui zbrku
isprepletenih sudbina na Ploi poetka. Rekao je sveeniku da e se vidjeti
sutra.
***
"Nita ne mogu uiniti; pobijedili su", rekao je dronu kad su se vratili u
modul.
"Ako ti tako kae. Zato ne pita brod?"
Gurgeh je kontaktirao Faktor ogranienja da mu prenese loe vijesti. On
mu je izrazio suut, a onda mu, umjesto da ponudi bilo kakve dobre zamisli,
rekao tono gdje je pogrijeio, s mnotvom pojedinosti. Gurgeh mu je
bezvoljno zahvalio i otiao u krevet loe raspoloen, elei da se predao kad
mu je sveenik to ponudio.
Flere-Imraho je opet otiao istraivati grad. Gurgeh je leao u tami, modul
tih oko njega.
Pitao se zato su ga zapravo poslali ovamo. to je Kontakt zapravo
oekivao od njega? Jesu li ga poslali da se osramoti, i tako uvjeri Carstvo da
mu Kultura ne moe biti prijetnja? To je djelovalo isto toliko vjerojatno kao i
bilo to drugo. Mogao je zamisliti Chiarkov Stoer kako recitira brojke o
ogromnoj koliini energije potroenoj da ga se poalje tako daleko ... a ak i
Kultura, ak i Kontakt bi dvaput razmislio prije nego to to sve uini samo da
jednom graaninu priuti fantastian, pustolovan odmor. Kultura nije koristila
novac kao takav, ali nije eljela ni biti previe upadljivo ekstravagantna s
materijalom i energijom (tako neotmjena da bude rastrona). Ali uvjeriti
Carstvo da je Kultura vic, a ne prijetnja ... koliko je to vrijedilo?

Okrenuo se u krevetu, upalio lebdee polje, podesio mu otpor, pokuao

zaspati, okrenuo se na jednu pa na drugu stranu, opet podesio polje ali mu
jo uvijek nije bilo udobno, pa ga je konano iskljuio.
Pokraj kreveta, vidio je blagi sjaj narukvice koju mu je Chamlis poklonio.
Podigao je taknu narukvicu, okreui je po rukama. Siuni Orbital svijetlio je
u tami, osvjetljavajui mu prste i pokrivae na krevetu. Zagledao se u
njegovu dnevnu povrinu i mikroskopske kovitlace vremenskih sustava nad
plavim morem i smeom zemljom. Zbilja bi trebao pisati Chamlisu i zahvaliti
mu.
Tek je tada shvatio koliko je nakit vjeto napravljen. Bio je mislio da je to
samo osvijetljena, nepomina slika, ali nije bilo tako; sjeao se kako je
izgledala kad ju je prvi put vidio, a sad se scena promijenila; otoci-kontinenti
na dnevnoj strani uglavnom su bili drukijeg oblika nego to se sjeao,
premda je nekoliko njih, u blizini crte zore, mogao prepoznati. Narukvica je
bila pokretni prikaz nekog Orbitala; moda ak i neka vrst sata.
Nasmijeio se u tami i okrenuo.
Svi su oekivali da izgubi. Samo je on znao-bar nekad - da je bolji igra
nego to drugi misle. Ali sad je odbacio priliku da dokae kako je on u pravu a
drugi u krivu. "Budalo, budalo", apnuo je samome sebi u tami.
Nije mogao zaspati. Ustao je, ukljuio modulski ekran i rekao stroju da mu
prikae njegovu igru. Pojavila se Ploa poetka u holografskom prikazu pred
njim. Stajao je tamo i buljio u prikaz, a onda ree modulu da kontaktira brod.
Bio je to spor razgovor, nalik snu, za vrijeme kojeg je kao oparan zurio u
osvijetljenu plou za igru koja kao da se pruala pred njim, ekajui da
njegove rijei dopru do udaljenog ratnog broda, i da dobije odgovor.
"Jernau Gurgeh?"
"elim neto doznati, brode. Postoji li nain da se izvuem?"
Glupo pitanje. Vidio je odgovor. Poloaj mu je bio nesuvisla zbrka; jedina
sigurna stvar u svemu bila je da je beznadno.
"Iz svog trenutnog poloaja u igri?"
Uzdahnuo je. Kakvo gubljenje vremena. "Da. Vidi li neki nain?"
Zamrznuti holo na ekranu pred njim, njegov izloen poloaj, izgledao je kao
neki uhvaen trenutak padanja; trenutak kad se noga posklizne, prsti izgube
posljednju snagu, i fatalno, sve bre sputanje neumitno poinje. Pomislio je
na satelite, koji stalno padaju, i na kontrolirano posrtanje koje dvonoci
nazivaju hodanjem.
"Zaostao si vie nego bilo tko tko se ikad uspio vratiti u bilo kojoj igri
Glavne serije. Oni vjeruju da si ve poraen."

Gurgeh je ekao dalje. Tiina. "Odgovori mi na pitanje", rekao je brodu.

"Nisi mi odgovorio na pitanje. Odgovori mi."
ega se to brod igra? Zbrka, zbrka, potpuna zbrka. Njegov je poloaj bio
uskovitlan, bezoblian, nebulozan, skoro barbarski vrtlog figura i podruja,
izmuen i razmrvljen i u raspadu. Zato se uope trudio pitati? Zar ne vjeruje
vlastitoj prosudbi? Zar mu treba jedan Um da mu to kae? Zar e tek tada to
postati stvarno?
"Da, naravno da postoji nain", ree brod. "Zapravo, puno naina, premda
su svi slabo vjerojatni, skoro nemogui. Ali moe se. Nemamo ni priblino
dovoljno vremena da -"
"Laku no, brode", rekao je, dok se signal nastavljao.
"- ti bilo kojeg od njih podrobno objasnim, ali mislim da ti mogu dati opu
zamisao to da uini, premda, naravno, ba zato to to mora biti takva
sinoptika procjena, tako - "
"Oprosti, brode; laku no." Gurgeh je iskljuio kanal. Jednom je kliknuo.
Nakon nekog vremena, zvonce zatvaranja veze objavilo je da se i brod
izlogirao. Gurgeh je opet pogledao holo-sliku ploe, onda sklopi oi.
Do jutra jo uvijek nije imao pojma to e uiniti. Uope nije spavao te
noi, samo je sjedio pred ekranom, zurei u prikaz panorame igre sve dok mu
se taj pogled nije usjekao u mozak a oi ga zaboljele. Kasnije je neto malo
pojeo i gledao neke masmedijske zabave kojima je Carstvo hranilo svoju
populaciju. Bilo je to odgovarajue bezumno skretanje misli.
Stigao je Pequil, nasmijeen, i rekao mu kako je veliki uspjeh ve to to je
ostao u natjecanju, kako je Pequil uvjeren da e Gurgehu dobro ii u igrama
druge serije, za one koji ispadnu iz Glavne serije, ako se bude elio natjecati.
Naravno, te su igre uglavnom zanimljive onima koji ele napredovati u
karijeri, i ne vode nikamo dalje, ali Gurgeh e se moda bolje snai s drugim
... ovaj, nesretnicima. U svakom sluaju; svejedno e ii u Echorendal da vidi
kraj igara, a to je velika stvar, zar ne?
Gurgeh jedva da je odgovarao, samo bi tu i tamo kimnuo. Izali su u
dvoranu, gdje je Pequil tupio o velikoj pobjedi koju je Nicosar postigao u
prvoj igri prologa dana: Car-Regent ve je bio na drugoj ploi, Ploi forme.
Sveenik je opet zatraio od Gurgeha da odustane, a Gurgeh je opet rekao
da eli igrati. Svi su sjeli oko prostrane ploe, bilo diktirajui svoje poteze
pomonim igraima, bilo ih vukui sami. Gurgeh je dugo sjedio prije nego to
je stavio prvu figuru toga jutra na plou; nekoliko je minuta trljao bioteha

meu rukama, rairenih oiju buljei u plou, tako dugo da su ostali pomislili
kako je zaboravio da je na njega red i zatraili od suca da ga podsjeti.
Gurgeh je smjestio figuru. inilo mu se da vidi dvije ploe; jednu ravno
pred sobom i jednu koja mu se sino urezala u mozak. Drugi su igrai vukli
svoje poteze, postupno stjerujui Gurgeha u jedan mali kutak ploe, sa samo
nekoliko slobodnih figura izvan toga podruja, progonjenog i u bijegu.
Kad mu je dolo, kao to je znao da e mu doi, iako si nije htio priznati
da zna, ono ... o emu je mogao misliti samo kao o objavi ... skoro ga je
natjeralo da prasne u smijeh. ak se zavalio u svome sjedalu, kimajui
glavom. Sveenik ga je pogledao s iekivanjem, kao da oekuje da se glupo
ljudsko bie konano preda, ali Gurgeh se nasmijeio apeksu, odabrao najjae
karte iz svoje sve manje zalihe, predao ih sucu, i povukao sljedei potez.
Na kraju je ispalo da je naprosto igrao na to da e ostali htjeti to bre
dovriti igru. Bilo je oito da je postignuta neka vrst dogovora koja e
sveeniku dopustiti da pobijedi, i Gurgeh je pretpostavio da drugi nee igrati
najbolje to mogu kad se natjeu za nekog drugog; to nee biti njihova
pobjeda. Nee je posjedovati. U svakom sluaju, nisu morali igrati dobro;
ista snaga brojeva nadoknaivala je osrednju igru.
Ali potezi su mogli postati jezik, a Gurgeh je bio uvjeren da sad ve govori
taj jezik, dovoljno dobro (indikativno) da na njemu moe lagati... pa je vukao
svoje poteze, i u jednom trenutku, jednim potezom, kao da je nagovijetao
da odustaje ... a onda kao da bi sljedeim potezom rekao kako je odluan da
bar nekoliko igraa povue sa sobom ... ili dvojicu ... ili nekog drugog ... lai
su se nastavile. Nije bilo samo jedne poruke, ve samo slijed kontradiktornih
signala, povlaei sintaksu igre tamo i amo, ovamo i onamo, sve dok
razumijevanje koje su drugi igrai postigli nije poelo poputati, cijepati se i
pucati.
Usred toga, Gurgeh je napravio neke na prvi pogled besmislene poteze,
koji su - naizgled naglo, prividno bez ikakve najave - zaprijetili prvo nekolicini,
zatim veem broju, a zatim veini napadakih figura jednog igraa, no po
cijenu vee ranjivosti Gurgehovih vlastitih snaga. Dok je taj igra paniario,
sveenik je uinio ono to je Gurgeh raunao da e uiniti, pojurio je u napad.
Kroz sljedeih nekoliko poteza, Gurgeh je zatraio da se otkriju karte koje je
pohranio kod slubenika igre. Te su karte imale ulogu slinu minama u igri
Posjeda. Sveenikove su snage bile unitene, demoralizirane, oslijepljene
sluajnim potezima, beznadno oslabljene ili predane Gurgehu ili - u samo
nekoliko sluajeva - nekima od ostalih igraa. Sveenik je ostao gotovo bez
iega, snaga ratrkanih po ploi poput uvelog lia.

U zabuni, Gurgeh je promatrao kako se ostali, ostavi bez voe, bore oko
ostataka moi. Jedan je upao u veliku nevolju; Gurgeh ga je napao, unitio
veinu njegovih snaga i zarobio ostatak, a onda nastavio napadati ne ekajui
ak ni da si presloi figure.
Kasnije je shvatio da je u tom trenutku jo uvijek zaostajao po bodovima,
ali isti zamah njegova vlastita uskrsnua iz zaborava pronio ga je dalje, irei
meu ostalima nerazumnu, histerinu, gotovo sujevjerno snanu paniku.
Od tog trenutka na dalje nije vie grijeio; njegovo je napredovanje po
ploi postalo kombinacija rutine i trijumfalne parade. Posve sposobni igrai
djelovali su kao idioti dok su Gurgehove snage bijesnile po njihovim
teritorijima, osvajajui tlo i materijale kao da nema nieg lakeg ili prirodnijeg.
Gurgeh je dovrio igru na Ploi poetka prije veernje runde. Spasio se;
nije samo proao na sljedeu plou, bio je u vodstvu. Sveenik, koji je sjedio
promatrajui igraku povrinu s izrazom kojeg bi Gurgeh prepoznao kao
'zapanjen' ak i da nije proao obrazovanje u azadskom govoru lica, izaao je
iz dvorane bez uobiajenog razgovora na kraju igre, dok su drugi igrai
govorili vrlo malo ili bili neugodno oduevljeni njegovom igrom.
Oko Gurgeha se skupila gomila ljudi; lanovi kluba, neki ljudi iz novina i
drugi igrai, nekoliko gostiju promatraa. Gurgeh se osjeao udno odvojenim
od brbljavih apeksa koji su ga okruivali. Gurali su se prema njemu ali jo
uvijek se trudei da ga ne dotaknu, i nekako je sama injenica to ih je tako
mnogo cijeloj sceni davala osjeaj nestvarnosti. Gurgeha su zatrpali
pitanjima, ali nije znao odgovoriti ni na jedno od njih. Uostalom, jedva da ih
je mogao razaznati kao pojedinana pitanja; apeksi su svi govorili prebrzo.
Flere-Imsaho ulebdio je nad glavama gomile, ali usprkos pokuajima da
vikanjem uutka ljude i privue im pozornost, uspio je samo privui im kosu
svojim statikim elektricitetom. Gurgeh je vidio jednog apeksa kako pokuava
odgurnuti stroj od sebe i dobiva oito neoekivan i bolan elektrini udar.
Pequil se progurao kroz gomilu i buno pribliio Gurgehu, ali umjesto da
ga spasi, rekao mu je da je sa sobom doveo jo nekih dvadesetak reportera.
Dotakao je Gurgeha kao da uope o tome niti ne razmilja, okreui ga licem
prema kamerama.
Uslijedilo je jo pitanja, ali Gurgeh ih je ignorirao. Morao je nekoliko puta
pitati Paquila moe li otii prije nego to je apeks raistio put do vrata i
automobila koji ih je ekao.
"G. Gurgee; dopustite mi da dodam i svoje estitke", ree Pequil u autu.
"uo sam u uredu, i smjesta sam doao. Sjajna pobjeda."

"Hvala", ree Gurgeh, polako se smirujui. Sjedio je u plianom sjedalu

auta, gledajui van u suncem obasjan grad. Za razliku od dvorane za igru,
automobili je bio klimatiziran, ali Gurgeh se tek sad poeo znojiti. Zadrhtao je.
"I od mene", ree Flere-Imsaho. "Podigao si igru u pravi as."
"Hvala ti, drone."
"Nadam se da ete mi dopustiti da organiziram pravu konferenciju za
novinare, g. Gurgee", ree Pequil eljno. "Siguran sam da ete poslije ovoga
biti vrlo slavni, ma to se dogodilo u ostatku mea. Zaboga, veeras ete biti
na listi vodstva zajedno sa samim Carem!"
"Ne, hvala", ree Gurgeh. "Nemojte nita organizirati." Nije mu se inilo da
bi imao to korisno rei ljudima. to se moglo rei? Pobijedio je; imao je
dobre anse da pikira na cijeli me. U svakom sluaju, bilo mu je malo
neugodno pri pomisli na njegov lik i glas kako se prenose po cijelom Carstvu,
a njegova pria, sigurno uinjena senzacionalnom, pria i prepriava i
iskrivljuje meu tim ljudima.
"Oh, ali morate!" pobuni se Pequil. "Svi e vas htjeti vidjeti! Izgleda da ne
shvaate to ste uinili; ak i ako izgubite me, postavili ste novi rekord! Nitko
se nikad nije vratio iz takvog zaostatka! To je bilo briljantno!"
"Svejedno", rekao je Gurgeh, odjednom vrlo umoran, "ne elim da me
dekoncentriraju. Moram se usredotoiti. Moram se odmoriti."
"Pa", ree Pequil razoarano, "shvaam vas, ali moram vas upozoriti;
grijeite. Ljudi e htjeti uti to imate rei, a na tisak ljudima uvijek daje to
ele, koliko god teko. Naprosto e neto izmisliti. Bolje bi bilo da sami neto
kaete."
Gurgeh je stresao glavom, pogledao promet na bulevaru. "Ako ljudi ele
lagati o meni, to je stvar njihove savjesti. Bar ja ne moram razgovarati s
njima. Zbilja mi je potpuno svejedno to govore."
Pequil je pogledao Gurgeha s izrazom zapanjenosti, ali nije nita rekao.
Flere-Imsaho se zahihotao uz stalno zujanje.
Gurgeh je raspravio stvari s brodom. Faktor ogranienja rekao je da se
igru vjerojatno moglo dobiti i otmjenije, ali ono to je Gurgeh uinio doista je
predstavljalo jednu od onih nevjerojatnih mogunosti koje je sino bio
namjeravao predloiti. estitao mu je. Igrao je bolje nego to je brod mislio
da moe. Takoer ga je upitao zato nije htio sluati nakon to mu je rekao
da vidi nain da se izvue.
"Samo sam htio uti da postoji nain da se izvuem."

(I opet stanka, teina vremena dok su se njegove rijei probijale kroz

materijom istokanu povrinu koja predstavlja stvarni svemir.)
"Ali ja sam ti mogao pomoi", ree brod. "Mislio sam da je to to si odbio
moju pomo lo znak. Poeo sam misliti da si se u mislima predao, ako ne ve
na ploi."
"Nisam htio pomo, brode." Igrao se s narukvicom orbitala, odsutno se
pitajui predstavlja li neki odreen svijet, i ako je tako, koji. "Htio sam nadu."
"Shvaam", ree brod, nakon nekog vremena.
"Ja to ne bih prihvatio", ree dron.
"to ne bi prihvatio?" upitao je Gurgeh podiui pogled s holograma ploe.
"Zaov poziv." Mali je stroj dolebdio blie; sad kad su se vratili u modul
odbacio je svoju nezgrapnu masku.
Gurgeh ga hladno pogleda. "Nisam primijetio da je naslovljena i na tebe."
Shohobohaum Za je poslao poruku, estitajui Gurgehu i pozivajui ga van na
veernju zabavu.
"Pa, nije; ali ja bih trebao sve pratiti -"
"Stvarno?" Gurgeh se okrenuo natrag hologramskom prikazu pred sobom.
"Pa, moe ostati ovdje i pratiti to god eli dok ja veeras idem van sa
Shohobohaumom Zaom."
"Zaalit e", ree mu dron. "Bio si vrlo razuman, ostajui kod kue i ni u
to se ne mijeajui, ali mogao bi nastradati ako se sad razulari."
"'Razulari'?" Gurgeh se zabuljio u drona, tek sad shvativi kako je teko
neto pregledati od glave do pete kad je to neto visoko samo nekoliko
centimetara. "to si ti, drone: moja majka?"
"Samo nastojim biti razuman", ree stroj povienim glasom. "U stranom si
drutvu, nisi ba iskusan u tim stvarima, a Za sasvim sigurno ne odgovara
mojoj predodbi -"
"Ti zadrta kutijo smea!" ree Gurgeh glasno, ustajui i iskljuujui holoekran.
Dron je poskoio u zraku; uurbano se uzmakne. "Daj, daj, Jernau Gurgeh
..."
"Nemoj ti meni 'daj, daj', ti patronizirajui kalkulatoru. Ako si elim jednu
veer uzeti slobodno, tako u i uiniti. A, iskreno, pomisao na malo ljudskog
drutva, za promjenu, ini mi se sve privlanijom." Prstom je priprijetio stroju.
"Nemoj vie itati moju potu, i nemoj se truditi veeras pratiti mene i Zaa."
Hitro je proao kraj drona, na putu za svoju kabinu. "Sad u se otuirati;
zato ne ode promatrati ptice?"

ovjek je otiao iz dnevne sobe modula. Mali je dron neko vrijeme mirno
lebdio u zraku. "Opa", ree sam sebi, a onda, uz lelujanje nalik slijeganju
ramenima, otputi se van, neodreeno ruiastih polja.
"Uzmi malo ovoga", ree Za. Automobil je jurio gradskim ulicama pod
crvenkastim nebom zatona.
Gurgeh prihvati uturu i otpije.
"Nije ba kao grif, " ree mu Za, "ali slui svrsi." Dok je Gurgeh kaljucao,
uzeo je uturu natrag. "Jesi li pustio grif da djeluje na balu?"
"Ne" prizna Gurgeh. "Kratko sam ga spojio; htio sam da mi glava bude
ista."
"O, vrit", ree Za s razoaranim izrazom lica. "Hoe rei da sam mogao
popiti i vie?" Slegnuo je ramenima, razvedrio se, potapao Gurgeha po laktu.
"Hej; nisam ti ni rekao; estitke. to si pobijedio u igri."
"Hvala."
"To im je pokazalo. Fiju, koji je to njima bio ok." Za s divljenjem strese
glavom; njegova duga smea kosa preletjela je preko vrha njegove teke
tunike kao gusti dim. "Ja sam te bio procijenio kao pravog luzera, Jegi, ali ti si
pravi glumac." Namignuo je Gurgehu jednim blistavim zelenim okom, i iskezio
se.
Gurgeh se naas nesigurno zagledao u Zaovo oduevljeno lice, a onda
prasne u smijeh. Uzeo je uturu iz Zaove ruke i prinio je usnama.
"Za glumce", ree i otpije.
"Amen, maestro moj."
Rupa je nekad bila u predgrau, ali sad je bila samo jo jedan dio samo
jo jednog gradskog kvarta. Rupa je bila skupina prostranih umjetnih pilja
izdubljenih u kredi prije mnogo stoljea za spremanje prirodnoga plina; plina
je ve odavno nestalo, grad se sluio drugim oblicima energije, a skupinu
ogromnih, povezanih pilja su kolonizirali, prvo siromasi Groasnacheka, a
onda (sporim procesom osmoze i premjetanja, kao da se - bilo kod plina bilo
kod ljudi - nikad nita ne mijenja) njegovi kriminalci i bjegunci od zakona, a
konano, premda ne u potpunosti, i njegovi zapravo izdvojeni stranci, i
njihova lokalna podrka.
Gurgehov i Zaov automobil uao je u neto to je nekad davno bio masivni
nadzemni spremnik za gorivo; sad je udomljavao dvije spiralne rampe koje su
automobile i druga vozila vodile dolje u Rupu i van iz nje. U sreditu jo uvijek

uglavnom praznog, odjekujue odzvanjajueg cilindra, skupina liftova razliitih

veliina klizila je dolje i gore u drhtavom okviru kablova, cijevi i greda.
Unutarnje i vanjske povrine drevnog plinomjera sono su svjetlucale pod
arenim svjetlima i treptavo nestvarnim, groteskno prevelikim slikama
reklamnih holoa. Ljudi su miljeli oko povrinske razine mrtvog tornja, a zrak
je bio pun vikanja, vritanja, glasova u cjenkanju i zvuka radinih strojeva.
Gurgeh je promatrao guvu i tandove i kioske kako klize kraj njih kad je
automobil poniknuo i poeo svoje dugo sputanje. udan, polu-sladak, polukiselkast miris probio se kroz klimatizaciju u autu kao slatkasti dah samoga
mjesta.
Ostavili su auto u dugom, niskom, napuenom tunelu u kojem je zrak bio
teak od isparenja i povika. Galerija je bila zaguena vozilima svih oblika i
veliina koja su reala i siktala i probijala se oko uzrojeno razliitih ljudi poput
krupnih, nezgrapnih ivotinja koje gacaju morem kukaca. Za je uzeo Gurgeha
za ruku dok im je auto tandrkao prema uzlaznoj rampi. Probili su se kroz
zaguujue gomile Azadana i drugih humanoida prema zelenkastom svjetlu
ulaza u tunel.
"Kako ti se ini za sada?" doviknuo je Za Gurgehu.
"Guva je, zar ne?"
"Treba vidjeti kako to izgleda za praznike!"
Gurgeh se ogledao po ljudima. Osjeao se poput duha, nevidljivim. Dosad
je on bio sredite pozornosti; udovite u koje se zuri i bulji i pilji i koje se
stalno dri na dobrom razmaku. Sad odjednom nitko nije mario, jedva da bi
ga tko dvaput pogledao. U njega su se zalijetali, gurali ga, proguravali se kraj
njega, krzali o njega, sve bez imalo brige.
I tako raznorodno, ak i u tom bolesnom, morski zelenom svjetlu tunela.
Toliko razliitih tipova ljudi pomijeanih s Azadanima na koje se polako
navikavao; nekoliko izvanzemaljaca koji su mu djelovali neodreeno poznato
po sjeanju na pan-ljudske tipove, ali veinom posve razliiti; nije mogao
prebrajati varijacije u udovima, visini, obimu, fizionomiji i osjetilnim
sklopovima s kojima se suoio u toj kratkoj etnji.
Sili su niz topli tunel u ogromnu, jarko osvijetljenu pilju visoku bar
osamdeset metara i bar etrdeset iroku; po duini, krem obojani zidovi
protezali su se u oba smjera po pola kilometra ili vie, zavravajui u velikim
lukovima s postranskim svjetlom koji su vodili u druge galerije. Ravni je pod
bio sav nakrcan potleuicama i atorima, odjeljcima i prekrivenim prolazima,
tandovima i kioscima i malim trgovima s kapavim fontanama i veselo
ispruganim tendama. Svjetiljke su plesale sa ica napetih na tanke stupove, a

iznad njih, visoko pri zaobljenom stropu, svjetlila su jo jaa svjetla, neke
boje izmeu slonovae i kositra. Konstrukcije od stepenastih graevina i sa
zidova ili krova objeenih dizalica ureavale su strane galerije, a cijeli dijelovi
prljavo sivih zidova bili su probueni nepravilnim rupama prozora, balkona,
terasa i vrata. Liftovi i dizala su kripali i klepetali, vodei ljude na vie razine
ili ih sputajui na zaposleni pod.
"Ovuda", ree Za. Izvijugali su kroz uske ulice na povrini galerije sve dok
nisu doli do zida na suprotnoj strani, uspeli se nekim irokim ali nestabilnim
drvenim stubitem, i prili tekim drvenim vratima koje su uvala metalna
reetka i dva opasno krupna obrisa: jedan azadski mujak i jo jedan iju
vrstu Gurgeh nije mogao odrediti. Za je mahnuo i, bez da je bilo koji straar
uinio ita vidljivo, reetka se podigla, vrata su se teko otvorila, a on i Za
zamijenili su odzvanjanje pilje relativnom tiinom polumranog, drvetom
obloenog, tepisima podstavljenog tunela.
Svjetlo iz pilje nestalo je iza njih; nejasan crvenkasti sjaj dopirao je kroz
zaobljeni strop od silno tankog gipsa. Uglaani drveni zidovi djelovali su
debelo, bili su potamnjeli i topli. Sprijeda je dopirala priguena glazba.
Jo jedna vrata; radni stol smjeten u jednu udubinu u zidu, odakle su ih
dva apeksa obojicu namrgoeno promotrila, onda se pristala nasmijeiti Zau,
koji im je predao malu konu kesu. Vrata su se otvorila. On i Gurgeh proli su
kroz njih u svjetlo i glazbu i buku iza njih.
Bio je to nered prostora; nije se moglo odrediti je li to jedna, zbunjujue
podijeljena dvorana s kaotinim rasporedom djelominih razina, ili gomila
manjih prostorija i galerija nasilu spojenih u jednu. Mjesto je bilo prepuno, i
glasno od visoke, atonalne glazbe. Moglo je i gorjeti, sudei po gustoj
izmaglici dima koja ga je ispunjavala, ali traci dima mirisali su slatko, skoro
namirisano.
Za je Gurgeha proveo kroz gomilu, do drvene kupole podignute na metar
od malog natkrivenog prolaza, sa stranjim pogledom na neku vrst teturave
pozornice ispod nje. Pozornicu su okruivale sline okrugle loe, kao i razliita
stepenasta mjesta za sjedenje i klupe, i sve je to bilo prepuno, uglavnom
Azadana.
Na maloj, okruglastoj pozornici ispod njih, neki patuljasti vanzemaljac samo udaljeno pan-ljudski - hrvao se, ili moda pario, s azadskom enkom u
uzbibanoj kadi punoj crvenog blata koje se blago puilo, sve zajedno naizgled
u polju sniene gravitacije. Gledatelji su vikali i pljeskali i bacali pia.
"O, fino", rekao je Za sjedajui. "Zabava je poela."

"Jel' se oni jebu ili se bore?" upita Gurgeh naginjui se preko ograde i
zurei dolje u sukobljena, zadihana tijela vanzemaljca i enke.
Za slegne ramenima. "Zar je bitno?"
Konobarica, azadska enka odjevena samo u pregaicu oko pasa,
prihvatila je Zaovu narudbu za pie. enina natapirana kosa izgledala je kao
da gori, okruena treptavim hologramom uto-plavih plamenova.
Gurgeh se okrenuo od pozornice. Publika iza njega s divljenjem je povikala
kad je ena zbacila vanzemaljca i skoila na njega, bacajui ga pod kipue
blato. "Cesto dolazi ovamo?" upitao je Zaa.
Visoki se mukarac glasno nasmije. "Ne." Velike zelene oi su bljesnule.
"Ali poprilino esto odlazim odavde."
"Tu se oputa?"
Za naglaeno strese glavom. "Naravno da ne. To je kriva predodba koja
se esto susree; da je zabava oputanje. Ako je tako, neto radi krivo. Rupa
za to slui; za zabavu. Zabavu i igranje. Preko dana se malo ohladi, ali zna se
i razdivljati. Festivali pia su obino najgori. Ali veeras ne bi trebalo biti
problema. Prilino je tiho."
Gomila je zavriskala; ena je drala lice patuljastog vanzemaljca pod
vodom; on se oajno koprcao.
Gurgeh se okrene da vidi. Tuinevi su pokreti bivali sve slabiji dok mu je
naga, blatom umrljana ena gurala glavu u klokotavu crvenu tekuinu.
Gurgeh baci pogled prema Zau. "Znai borili su se."
Za opet slegne ramenima. "Moda nikad ne doznamo." I on je pogledao
dolje dok je ena gurala sad ve oputeno tijelo vanzemaljca sve dublje u
blato.
"Je li ga ubila?" upita Gurgeh. Morao je podii glas jer je gomila vritala,
lupala nogama i udarala akama po stolovima.
"Ma neee", ree Shohobohaum Za tresui glavom. "Mali je Uhnyrchalac."
Za je glavom pokazao prema dolje, dok je ena jednom rukom drala
patuljkovu glavu pod blatom, a drugu podizala u zrak u znak pobjede,
blistavim oima sijevajui po publici koja je blejala. "Vidi onu malu crnu
stvaricu koja viri van?"
Gurgeh pogleda. Jedna je mala crna lukovica virila kroz povrinu crvenog
blata. "Da."
"To mu je pimpek."
Gurgeh sumnjiavo pogleda drugog ovjeka. "A kako e mu to zapravo
pomoi?"

"Unhyrchalci mogu disati kroz pimpek", ree Za. "Malome je dobro; sutra
naveer e se ve tui u nekom drugom klubu; moda ak i kasnije veeras."
Za je promatrao konobaricu dok im je stavljala pia na stol. Nagnuo se
naprijed da joj neto doapne; ona kimne i ode. "Probaj uz ovo luiti irenje",
predloi Za. Gurgeh kimne. Obojica su otpila.
"Pitam se zato Kultura to nije genofiksirala", ree Za zurei u svoju au.
"to to?"
"Sposobnost da die kroz pimpek."
Gurgeh razmisli. "Kihanje bi u nekim trenucima moglo biti nezgodno."
Za se nasmije. "Ali bilo bi i dobrih strana."
Publika iza njih ispustila je uzvik. Za i Gurgeh su se okrenuli da ugledaju
pobjednicu kako izvlai tijelo svoga protivnika iz blata drei ga za penis;
glava i noge vanzemaljca jo su bili pod elatinastom tekuinom. "Joj",
promrmlja Za otpijajui.
Netko iz gomile dobacio je eni bode; ona ga uhvati, sagne se i odree
tuineve genitalije. Meso s kojeg je kapalo podigla je iznad glave a gomila je
poludjela od oduevljenja dok je vanzemaljac polako tonuo pod ljepljivu
crvenu tekuinu sa eninim stopalom na prsima. Blato se postupno zacrnilo
tamo gdje je tekla krv, i pojavilo se nekoliko mjehuria.
Za se zavalio u sjedalu sa zbunjenim izrazom na licu. "To je valjda neka
podvrsta za koju jo nisam uo."
Kada s blatom u smanjenoj gravitaciji je maknuta s pozornice dok je ena
svoj trofej jo uvijek tresla prema meketavoj gomili.
Shohobohaum Za ustao je da pozdravi skupinu od etiri dramatino lijepe i
prekrasno odjevene azadske enke koje su se pribliile kupoli. Gurgeh je
izluivao tjelesnu drogu koju je Za predloio, i ba je poinjao osjeati efekte
toga i pia.
ene su, inilo mu se, bile ravne bilo kojoj od onih koje je vidio prve veeri
na balu dobrodolice, a puno prijaznije.
Uslijedile su toke; uglavnom seksualne. Izvan Rupe, rekli su Gurgehu Za i
dvije Azadanke (Inclate i At-sen, koje su sjedile svaka s jedne njegove
strane), takve bi toke znaile smrt za oboje sudionika; smrt od radijacije, ili
smrt kemijskim putem.
Gurgeh nije pretjerano obraao panju. Ovo je bila njegova slobodna
veer a opscenosti na pozornici bile su njen najbeznaajniji dio. Maknuo se od
igre; to je bilo najvanije. ivio po drugaijim pravilima. Znao je zato je Za
pozvao ene za njihov stol, i to ga je zabavljalo. Nije osjeao posebnu elju za

dva prekrasna stvorenja izmeu kojih je sjedio - sasvim sigurno nita to ne

bi mogao kontrolirati - ali su bile ugodno drutvo. Za nije bio budala, a dvije
armantne enke - a Gurgeh je znao da bi bile mujaci ili ak apeksi da je Za
otkrio kako Gurgehove elje lee u tom smjeru - bile su i pametne i duhovite.
Znale su neto malo o Kulturi, ule su govorkanja o promjenama spola
koje su ljudi iz Kulture imali na raspolaganju, i zbijale diskretno pokvarene
ale o Gurgehovim sklonostima i sposobnostima u usporedbi s njihovim
vlastitim, kao i onim druga dva azadska spola. Laskale su mu, poticale ga i
prijateljevale; pile su iz malih aa, povlaile dim iz siunih, vitkih lula - i
Gurgeh je probao lulu ali se na opu zabavu samo zakaljao - i obje su imale
dugu, valovito kovravu plavo-crnu kosu, svilenkasto obuhvaenu skoro
nevidljivim mreama od fine platine i upletene siunim, svjetlucavim AG
perlicama, od kojih im se kosa micala usporeno i svakom otmjenom pokretu
njihovih profinjenih glava davala maglovit dojam nestvarnosti.
Inclateina uska haljina bila je stalno promjenjive boje ulja na vodi,
posipana draguljima koji su treptali poput zvijezda; At-senina je bila
videohaljina, svjetlucala je neodreeno crveno na vlastiti skriveni pogon.
Ogrlica oko njenog vrata sluila je kao mali televizijski monitor, prikazujui
nejasnu, iskrivljenu sliku svega oko nje - Gurgeha s jedne strane, pozornice
iza njih, jedne od Zaovih dama s druge strane, druge ravno preko puta.
Gurgeh joj je pokazao narukvicu s Orbitalom, ali nije ju se posebno dojmila.
S druge strane stola, Za je sa svoje dvije hihotave dame igrao igrice fanta,
baratajui siunim, skoro prozirnim kartama od rezanih dragulja i obilno se
smijui. Jedna od dama zapisivala je fantove u malu biljenicu, uz mnogo
hihotanja i lane nelagode.
"Ali Jernow!" rekla je At-sen s Gurgehove lijeve strane. "Mora si dati
napraviti portret u oiljcima! Tako da te se moemo sjeati kad se vrati
Kulturi i njenim dekadentnim gospama s mnogo rupa!" S njegove desne
strane, Inclate zahihoe.
"Ne dolazi u obzir!" ree Gurgeh s lanom ozbiljnou. "To zvui posve
barbarski."
"O, da, i jest!" At-sen i Inclate nasmijale su se u svoje ae. At-sen se
pribrala i spustila ruku na njegov zglob. "Zar ne bi volio znati da neki siromah
hoda po Ei s tvojim licem na svojoj koi?"
"Da, ali na kojem dijelu?" upita Gurgeh.
To im se inilo beskrajno smijenim.
Za ustane; jedna od njegovih dama spremila je siune karte u malu
torbicu na laniu. "Gurgeh", ree Za dovravajui svoje pie. "Mi idemo na

malo intimniji razgovor; idete i vas troje?" Za se pokvareno isceri Inclate i Atsen, izazivajui salve smijeha i malih vriskova. At-sen je umoila prste u svoje
pie i prsnula prema Zau, koji se izmakao.
"Da, idemo, Jernow" ree Inclate uhvativi Gurgehovu ruku obim svojima.
"Idemo svi; ovdje je tako zaguljivo, a i buka je preglasna."
Gurgeh se nasmijei i strese glavom. "Ne; samo bih vas razoarao."
"On, ne! Ne!" Vitki prsti vukli su mu rukave, ovivi se oko njegovih
podlaktica.
Uljudno-zafrkantska rasprava se rastegla na nekoliko minuta, dok je Za
stajao i smjekao se, s po jednom damom na svakoj ruci, promatrajui, a
Inclate i At-sen trudile su se koliko su se mogle da fiziki podignu Gurgeha na
noge ili da ga, puei usne i bunei se, nagovore da se pokrene.
Nita nije upalilo. Za je slegnuo ramenima - njegove su dame ponovile
strani pokret prije nego to su prasnule u smijeh - i rekao: "Dobro, samo
ostani ovdje, dobro, igrau?"
Za je pogledao Inclate i At-sen, koje su se naas pokunjile i durile. "Vas
dvije pazite na njega, dobro?" ree im Za. "Ne dajte mu da razgovara s
nepoznatima."
At-sen aristokratski puhne. "Tvoj prijatelj odbija sve; i strance i poznate."
Inclate se nasmije. "Ili oboje odjednom", provali. Na to su se ona i At-sen
opet poele smijati i posezati iza Gurgeha da se pljeskaju i tipaju po
ramenima.
Za strese glavom. "Jernau; nastoj i njih dvije kontrolirati isto tako dobro
kao i sebe."
Gurgeh se izmaknuo kapljicama pia kojima su ga prskale skviave enke s
njegove obje strane. "Pokuat u", ree Zau.
"Pa," ree Za, "nastojat u da se ne zadrim predugo. Siguran si da se ne
eli pridruiti? Moglo bi biti zanimljivo."
"Sigurno. Ali dobro mi je ovdje."
"Okay. Nemoj lutati. Vidimo se uskoro." Za se nasmijeio hihotavim
djevojkama sa svoje obje strane, a onda su se zajedno okrenuli i otili. "Viemanje!" dobaci Za preko ramena. "Vie-manje uskoro, igrau!"
Gurgeh mu je mahnuo. Inclate i At-sen trunicu su se stiale i krenule mu
tumaiti kako je zloest jer nije dovoljno zloest. Gurgeh je naruio jo pia i
lula da ih utia.
Pokazale su mu kako se igra elemenata, recitirajui "Otrica ree tkanje,
tkanje omata kamen, kamen zaustavlja vodu, voda gasi vatru, vatra topi

otricu ..." poput ozbiljnih kolarki, i pokazujui mu odgovarajue pokrete

rukama tako da ih naui.
Bila je to skraena, dvodimenzionalna verzija odnosa elemenata s Ploe
postanka, bez Zraka i ivota. Gurgehu je bilo zabavno to ak ni u Rupi ne
moe pobjei utjecaju Azada. Igrao je jednostavnu igru jer su dame tako
htjele, i pazio je da ne pobijedi u previe partija ... neto, shvatio je, to nikad
prije u ivotu nije uinio.
Jo uvijek zamiljen nad tom anomalijom, otiao je na zahod, koji je
postojao u etiri razliita-tipa. Odluio se za "Strance", ali mu je trebalo neko
vrijeme da pronae odgovarajuu opremu. Jo se uvijek smijuckao tome kad
je izaao, otkrivi Inclate kako stoji pred anusno oblikovnim vratima.
Djelovala je zabrinuto; uljana haljina mutno se bljesakala.
"to ne valja?" upitao ju je.
"At-sen", rekla je, krei svoje malene ruke. "Doao je njen bivi
gospodar; odveo ju je. eli je opet uzeti, inae e proi deset godina to nisu
zajedno i ona e biti slobodna." Podigla je pogled prema Gurgehu, malog lica
izoblienog i nesretnog. Crno-plava kosa oplakivala joj je lie poput spore,
tekue sjene. "Znam da je Sho-Za rekao da se ne mie, ali hoe li? To se
tebe ne tie, ali ona je moja prijateljica ..."
"to mogu uiniti?" ree Gurgeh.
"Doi, moda mu skrenemo panju. Mislim da znam kamo ju je odveo.
Neu te dovesti u opasnost, Jernow." Uzela ga je za ruku.
Napola su hodali, napola trali niz vijugave drvene hodnike, kraj mnogih
prostorija i vrata. Izgubio se u labirintu dojmova: valovi zvuka (glazba,
smijeh, vritanje); prizora (sluge, erotske slike, napola ugledane galerije
natrpanih tijela koja se njiu) i mirisa (hrana, parfem, strani znoj).
Odjednom, Inclate stane. Nalazili se u dubokoj, zaobljenoj prostoriji slinoj
kazalitu, gdje je nag ljudski mukarac stajao na pozornici polako se okreui
ovamo i onamo pred ogromnim ekranom koji je pokazivao uvean pogled na
njegovu kou. Svirala je duboka, odjekujua glazba. Inclate je zastala
ogledavajui se po prepunom auditoriju, jo uvijek drei Gurgeha za ruku.
Gurgeh baci pogled na mukarca na pozornici. Svjetla su bila bljetava,
sunevog spektra. Pomalo punaan mukarac blijede koe imao je nekoliko
ogromnih arenih masnica na tijelu, poput ogromnih otisaka. Najvee su mu
bile na leima i prsima, i prikazivale su azadska lica. Mjeavina crnog, plavog,
ljubiastog, utog i crvenog stvarala je portrete neobine preciznosti i
profinjenosti, a pokreti mukarevih miia kao da su ih oivljavali, tono kao

da su lica svaki as dobivala novi izraz. Gurgeh je promatrao i osjetio kako mu

zastaje dah.
"Tamo!" povikala je Inclate preko pulsirajue glazbe i povukla ga za ruku.
Krenuli su kroz guvu ljudi prema mjestu gdje je stajala At-sen, blizu
prednjeg dijela pozornice. Drao ju je neki apeks koji je pokazivao na
mukarca na pozornici i vikao na nju, tresui je. At-senina je glava bila
sputena, ramena su joj podrhtavala kao da plae. Videohaljina bila je
iskljuena; visjela je na njoj, siva i bezlina i beivotna. Apeks je udario Atsen u glavu (usporena crna kosa lijeno se uvinula) i opet se izderao na nju.
Pala je na koljena; upletena kosa ju je slijedila kao da polako pada kroz vodu.
Nitko oko para nije na njih obraao pozornost. Inclate krene prema njima,
povlaei Gurgeha za sobom.
Apeks ih je vidio kako dolaze; pokuao odvui At-sen. Inclate je poela
vikati na apeksa; podigla je Gurgehovu ruku dok su odguravali ljude i
pribliavali se. Apeks je odjednom djelovao uplaeno; teturavo se udaljio,
povlaei At-sen za sobom prema izlazu pod podignutom pozornicom.
Inclate je krenula naprijed, ali put joj je zakrila skupina krupnih azadskih
mujaka koji su stajali i otvorenih usta zurili u ovjeka na pozornici. Inclate ih
je akama udarala po leima. Gurgeh je gledao kako At-sen nestaje,
odvuena kroz vrata ispod pozornice. Povukao je Inclate na jednu stranu i
upotrijebio svoju veu masu i snagu da se probije izmeu dvojice
nezadovoljnih mujaka; on i djevojka pojurili su prema zaljuljanim vratima.
Hodnik je otro zaokrenuo. Slijedili su vriskove niz neke uske stube, preko
stepenice na kojoj je leala potrgana monitorska ogrlica, prelomljena i mrtva,
do tihog hodnika gdje je svjetlo bilo boje ada i bilo je mnogo vrata. At-sen je
leala na podu, apeks iznad nje, urlajui na nju. Ugledao je Gurgeha i Inclate,
zatresao aku prema njima. Inclate nesuvislo zavriti na njega.
Gurgeh krene naprijed; apeks je iz depa izvadio pitolj.
Gurgeh stane. Inclate utihne. At-sen je cvilila na podu. Apeks je poeo
govoriti, puno prebrzo da bi ga Gurgeh mogao slijediti; pokazao je na enu na
podu, onda prema stropu. Poeo je plakati, a pitolj mu je zadrhtao u ruci (a
dio Gurgeha koji je bio mirno zavaljen i analizirao cijelu situaciju pomislio je:

Jesam li uplaen? Je li ovo ve strah? Gledam smrti u oi, buljim u nju kroz tu
malu crnu mpu, mali izvijeni tunel u ruci toga stranca (kao jo jedan element
koji ruka moe pokazati), i ekam da osjetim strah...
... a to se jo nije dogodilo. Jo ekam. Znai li to da neu sad umrijeti, ili
da hou?

ivot ili smrt u trzaju prsta, jedan jedini puls ivca, samo jedna moda jo
ne do kraja oblikovana odluka nekog ljubomornog nevanog bezvrijednog
bolesnika, stotinu milenija od kue...).
Apeks je uzmakao, moleivo, patetino gestikulirajui prema At-sen, i
prema Gurgehu i Inclate. Priao je blie i udario At-sen, jednom, u lea, bez
velike snage, natjeravi je da zavie, a onda se okrenuo i pobjegao, nesuvislo
viui i odbacujui pitolj na pod. Gurgeh je pojurio za njim preskoivi Atsen. Apeks je nestao niz tamno zavojito stubite na suprotnom kraju
zaobljenog prolaza. Gurgeh je krenuo za njim, onda stane. Zvuk tekih koraka
je zamro. Vratio se natrag u zelenkasto osvijetljen hodnik.
Jedna su vrata bila otvorena; blago ukasto svjetlo se prosipalo prema
van.
Tamo je bio kratak hodnik, sa strane kupaonica, pa zatim soba. Bila je
mala i pokrivena zrcalima; ak se i meki pod kovitlao od nemirnih odraza boje
meda. Uao je unutra, u sreditu nestajue vojske odraenih Gurgeha.
At-sen sjedila je na prozirnom krevetu, jadna u svojoj unitenoj sivoj
haljini, pognute glave i jecajui dok je Inclate, koja je kleala kraj nje s rukom
oko njenih ramena, blago aputala. Njihove su se slike umnaale po sjajnim
zidovima sobe. Zastao je, bacio pogled natrag na vrata. At-sen je podigla
pogled prema njemu, sva u suzama.
"Oh, Jernow!" Ispruila je jednu drhtavu ruku. unuo je kraj kreveta,
obujmivi je dok je drhtala, dok su obje plakale.
Pogladio je At-senina lea.
Stavila je glavu na njegovo rame, a usne su joj bile tople i udne na
njegovom vratu; Inclate je ustala s kreveta, otapkala do vrata i zatvorila ih, a
onda se pridrui mukarcu i eni, odbacujui uljastu haljinu na zrcalni pod u
blistavoj barici svjetlucanja.
Shohobohaum Za stigao je minutu kasnije, razvalivi vrata, uavi ravno
usred ozrcaljene sobe (tako da se beskraj Zaova ponavljao i ponavljao na
putu preko tog varljivog prostora) i bijesno se ogledao, ne obazirui se na
troje ljudi u krevetu.
Inclate i At-sen su se smrzle, s rukama na Gurgehovim vezicama i
gumbima. Gurgeh se naas okirao, onda pokua svome licu dati sofisticirani
izraz. Za je pogledao u zid iza Gurgeha, koji mu je slijedio pogled; naao se
kako gleda u vlastiti odraz: tamno lice, raupana kosa, napola raskopana
odjea. Za skoi preko kreveta, udarajui sliku.

Zid se raspao uz zbor vriskova; staklo zrcala se prosulo da otkrije tamnu,

plitku prostoriju iza sebe, i mali aparat na tronocu uperen u zrcalnu sobu.
Inclate i At-sen skoile su s kreveta i odjurile; Inclate je usput dohvatila svoju
haljinu.
Za je skinuo malu kameru s tronoca i pogledao je. "Samo snimanje, hvala
bogu; nema prijenosnika." Strpao ju je u dep, onda se okrene i iskezi se
Gurgehu. "Vrati ga natrag na mjesto, igrau. Moramo bjeati!"
Trali su. Niz prolaz boje ada, prema istom spiralnom stubitu kojim je
nestao i At-senin otmiar. Za se u trku sagnuo, pokupivi pitolj koji je apeks
ispustio a Gurgeh ga zaboravio. Prouio ga je, isprobao i odbacio u nekoliko
sekundi. Doli su do zavojitog stubita i jurnuli prema gore.
Jo jedan hodnik, tamno crven. Iznad njih je odzvanjala glazba. Za je
naglo zakoio kad su dva krupna apeksa pojurila prema njima. "Opa", ree
Za, okreui se za sto osamdeset. Gurnuo je Gurgeha natrag na stubite i
opet su potrali prema gore, izlazei u tami punoj ritmine, pulsirajue
glazbe; s jedne strane bljetalo je svjetlo. Koraci su udarali po stubitu. Za se
okrenuo i udario prema stubitu jednom nogom, to je proizvelo eksplozivni
usklik i naglu buku.
Jedan tanak trag plaviastog svjetla prolazio je kroz tamu, probijajui se
od stubita i negdje iznad njihovih glava bljetei u utom plamenu i
naranastim iskricama. Za se sagne. "Fakat jebena artiljerija." Glavom je
pokazao pokraj Gurgeha, prema svjetlu. "Izlaz u sredini scene, maestro."
Izjurili su na pozornicu preplavljenu sunanim sjajem. Krupni mukarac u
sreditu pozornice nezadovoljno se okrenuo kad su oni provalili na scenu;
publika je poela psovati. A onda je izraz lica skoro nagog artista u
modricama preao od nezadovoljstva u zapanjeno iznenaenje.
Gurgeh je skoro pao; zastao je, posve miran.
... da se opet zagleda u svoje vlastito lice.
Dvostruko vee nego u stvarnosti, bilo je otisnuto na torzu zaprepatenog
izvoaa u krvavoj dugi kontuzija. Gurgeh se zabuljio, s izrazom koji je
oponaao izbezumljenost na licu punanog artiste.
"Jernau, nemamo sad vremena za umjetnost." Za ga je odvukao, povukao
do prednjeg dijela pozornice i bacio ga dolje. Zaronio je za njim.
Sletjeli su na skupinu nesretnih azadskih mujaka, oborivi ih na tlo. Za je
potegnuo Gurgeha na noge, a onda skoro opet pao kad ga je netko straga
udario po glavi. Okrenuo se i udario jednom nogom, suprotnom rukom
branei se od jo jednog udarca. Gurgeh je osjetio kako se okree; naao se
licem u lice s krupnim, ljutitim mujakom s krvlju na licu. ovjek je povukao

ruku unatrag, stisnuo je u aku (tako da je Gurgeh pomislio: kamen! iz igre

elemenata).
inilo se da se ovjek kree vrlo polako. Gurgeh je imao vremena razmisliti
to da uini.
Podigao je koljeno do mujakova meunoja a dnom dlana ga udario u
lice. Otresao se stiska dok je ovjek padao, izbjegao udarac nekog drugog
mujaka, i vidio Zaa kako laktom udara pak treeg Azadana u lice.
A onda su opet jurili. Dok je trao prema izlazu, Za je reao i mahao
rukama. Gurgeh se borio protiv udnog poriva da se tome nasmije, ali taktika
je izgleda palila; ljudi su im se razdvajali kao voda pred pramcem broda.
***
Sjedili su u malom baru otvorena stropa, duboko u labirintu glavne
galerije, pod vrstim nebom od kredastog sedefa. Shohobohaum Za rastavljao
je kameru koju je otkrio iza lanog ogledala, rastavljajui njene njene
komponente zujavim instrumentom veliine akalice. Gurgeh je tapkao
ogrebotinu na svom licu koju je dobio kad ga je Za bacio s pozornice.
"Neee, moja je greka, igrau, trebao sam znati. Inclatein brat radi u
Sigurnosti, a At-sen ima skupu ovisnost. Slatka su djeca, ali loa kombinacija,
i ne ba ono to sam traio. Za tvoju je guzicu prokleta srea to je jedna od
mojih slatkica izgubila jednu draguljnu kartu i nije se nieg htjela igrati bez
nje. Ah, dobro; pola eve je bolje nego nikakva."
Iz tijela kamere izvukao je jo jedan dio; zaulo se pucketanje i mali
bljesak. Za je sumnjiavo prkao po zadimljenom kuitu.
"Kako si znao gdje e nas nai?" upita Gurgeh. Osjeao se kao budala, ali
bilo mu je manje neugodno nego to je oekivao.
"Znanje, pogaanje i srea, igrau. U tom klubu ima mjesta na koja ide
kad nekog hoe povaliti, drugih mjesta gdje ih moe ispitivati ili ubiti, ili
navui na neto... ili ih slikati. Samo sam se nadao da su kljune rijei
kamera-akcija, a ne neto gore." Stresao je glavom i zapiljio se u kameru. "Ali
trebao sam znati. Trebao sam pogoditi. Postajem previe povjerljiv."
Gurgeh je slegnuo ramenima, otpio svoje vrue rakije i prouavao umiruu
svijeu na anku pred njima. "Ja sam taj koga su nasamarili. Ali tko?"
Pogledao je Zaa. "Zato?"
"Drava, Gurgeh", ree Za opet petljajui po kameri. "Jer ele imati neto
o tebi za svaki sluaj."
"Za kakav sluaj?"

"Za sluaj da ih nastavi iznenaivati i pobjeivati u igrama. Osiguranje.

Jesi uo za to? Ne? Nema veze. To ti je kao kockanje, samo obrnuto." Za je
jednom rukom drao kameru, tankim instrumentom navlaei jedan njen dio.
Jedna su se vrataca otvorila. Za je djelovao sretno, i iz utrobe stroja izvukao
disk veliine novia. Podigao ga je prema svjetlu, gdjeje mutno bljesnuo.
"Tvoji dijai s praznika", ree Za Gurgehu.
Podesio je neto na kraju akalice, tako da se disk zalijepio za vrh
instrumenta kao da je tamo zalijepljen, a onda siuni areni novi stavio
nad plamen svijee i drao ga tamo sve dok nije poeo cvrati, dimiti se i
siktati, i konano u mutnim krpicama pao u vosak.
"Oprosti to to ne moe zadrati za suvenir", ree Za.
Gurgeh strese glavom. "Radije bih to sve skupa zaboravio."
"Ah, nema veze. Ali osvetit u se ja onim kujama," iskczio se Za. "Duguju
mi jednu besplatno. Zapravo, duguju mi ih nekoliko." Zaa kao da je ta
pomisao veselila.
"To je sve?" upita Gurgeh.
"Hej; one su samo igrale svoje uloge. Bez zlobe. U najgorem sluaju,
zasluile su po turu." Za lascivno zatitra obrvama. Gurgeh uzdahne.
Kad su se vratili u tranzitnu galeriju da pozovu svoj auto, Za je mahnuo
nekolicini krupnih, silno nehajnih mujaka i apeksa koji su ekali u zelenkasto
osvijetljenom tunelu i jednome od njih dobacio ono to je ostalo od kamere.
Apeks je to uhvatio, i okrenuo se da poe, zajedno s ostalima.
Auto je stigao nekoliko minuta kasnije.
"U kakvo to vrijeme dolazi? Zna kako te dugo ekam? Sutra mora igrati,
zna. Samo pogledaj u kakvom ti je stanju odjea! I gdje si pokupio tu
ogrebotinu? to si - "
"Stroju", zijevnuo je Gurgeh bacajui svoju jaknu na stolac u dnevnoj sobi.
"Odjebi."
***
Idueg jutra, Flere-Imsaho nije razgovarao s njim. Pridruio mu se u
dnevnoj sobi modula upravo kad je stigao poziv da je Pequil doao s autom,
ali kad ga je Gurgeh pozdravio, stroj ga je ignorirao, a putujui dolje u
hotelskom liftu zujao je i pucketao jo glasnije nego obino. Jednako je tako
bio nekomunikativan i u automobilu. Gurgeh je zakljuio da bi to mogao
preivjeti.

"Gurgee, povrijedili ste se?" Pequil je zabrinuto pregledao ogrebotinu na

Gurgehovom obrazu.
"Da", nasmije se Gurgeh gladei bradu. "Porezao sam se kod brijanja."
Na Ploi forme bilo je vrijeme za pokajanje.
Gurgeh je od poetka igrao protiv koalicije ostalih devet igraa, sve dok
nije postalo previe oito o emu se radi. Iskoristio je prednost skupljenu na
prethodnoj ploi da stvori malu, gustu i skoro neprobojnu enklavu; samo je
sjedio tamo dva dana, putajui ostale da lupaju o njega. Ispravno izvedena,
takva bi ga taktika slomila, ali njegovi su se protivnici trudili ne djelovati
previe usklaeno u svojim napadima, pa su napadali samo po nekolicina
odjednom. U svakom sluaju, svaki se od njih bojao previe se oslabiti za
sluaj da ga ostali zaskoe.
Na kraju ta dva dana, nekoliko novinskih agencija govorilo je kako je
nepoteno i nepristojno prema strancu tako se udruiti protiv njega.
Flere-Imsaho - koji se dosad ve prestao duriti i opet je razgovarao s
Gurgehom - procijenio je da bi reakcija mogla biti iskrena i spontana, ali e
prije biti da je posljedica carskog pritiska. Definitivno je smatrao kako je
carski ured pritisnuo crkvu - koja je nesumnjivo instruirala sveenika i
financirala paktove koje je on radio s drugim igraima. Kako god bilo, treeg
su dana masovni napadi na Gurgeha prestali, a igra se vratila uobiajenijem
toku.
Igraka je dvorana bila prepuna ljudi. Bilo je puno vie gledatelja koji su
plaali karte, brojni gosti s pozivnicama promijenili su svoje odredite da dou
vidjeti tudinca kako igra, a novinske su agencije poslale dodatne reportere i
kamere. Klupski igrai pod vodstvom suca uspijevali su drati gomilu u tiini,
tako da Gurgeh nije smatrao da dodatni ljudi dovode do problema za vrijeme
igre. Ali u pauzama se bilo teko kretati po dvorani; ljudi su mu stalno
prilazili, postavljali mu pitanja, ili su ga naprosto htjeli vidjeti.
Pequil je uglavnom bio tamo, ali inilo se da se vie brine da sebe gume
pred kamere nego da zatiti Gurgeha od svih ljudi koji ele s njim razgovarati.
Bar je sluio tome da odvrati panju novinara i dopusti Gurgehu da se
koncentrira na igru.
Tijekom sljedeih nekoliko dana, Gurgeh je primijetio sitnu promjenu u
nainu igranja sveenika i, u manjoj mjeri, u stilu druge dvojice igraa.
Gurgeh je tri igraa izbacio iz igre; jo tri su pala pred sveenikom, bez
neke borbe. Preostala dva apeksa uspostavili su svoje vlastite male enklave
na ploi i relativno malo sudjelovali u iroj igri. Gurgeh je igrao dobro, premda

ne ba sasvim na onoj razini koja ga je povratila na Ploi poetka. Trebao bi

prilino lako pobijediti sveenika i ostalu dvojicu. I doista, postupno ih je
svladavao, ali vrlo sporo. Sveenik je igrao bolje nego prije, osobito na
poetku svake partije, iz ega je Gurgeh zakljuio kako dobiva neku vrhunsku
pomo za vrijeme pauzi. Isto se odnosilo i na druga dva igraa, premda su
oni vjerojatno dobivali manje podrobne upute.
No kad je petog dana igre doao kraj, bilo je to naglo, a sveenik je
naprosto pao. Druga dvojica igraa su odustala. Uslijedilo je jo pohvala, a
novinske su agencije poele objavljivati uvodnike zabrinute zbog toga to
nekome Izvana tako dobro ide. Neka senzacionalistikija izdanja ak su
donijela prie o tome kako stranac iz Kulture koristi neki nadnaravni osjet ili
nelegalnu tehniku pomo. Doznali su kako se Flere-Imsaho zove i spomenuli
ga kao mogui izvor Gurgehovih nedopustivih sposobnosti.
"Nazvali su me kompjutorom", zavapio je dron.
"A mene varalicom", ree Gurgeh zamiljeno. "ivot je teak, ili bar tako
ovdje stalno govore."
"Ovdje su i u pravu."
Posljednja igra, na Ploi postanka, koja je Gurgehu bila najpoznatija, bila
je posve lagana. Sveenik je prije poetka igre kod Suca pohranio poseban
objektivni plan, na to je imao pravo kao igra s drugim najveim brojem
bodova. U biti je igrao za drugo mjesto; premda e ispasti iz Glavne serije,
imat e priliku da se vrati u nju ako dobije sljedee dvije igre u drugoj seriji.
Gurgeh je pretpostavio da je to varka, i isprva je igrao vrlo oprezno,
ekajui ili na masovni napad ili na neku lukavu pojedinanu fintu. Ali ostali
kao da su igrali gotovo besciljno, a ak i sveenik kao da je vukao onu vrst
pomalo mehanikih poteza kakve je vukao i u prvoj igri. Kad je Gurgeh
poduzeo nekoliko laganih, istraivakih napada, naiao je na vrlo malo otpora.
Podijelio je svoje snage na pola i krenuo na potpuni napad na sveenikov
teritorij, samo za zabavu. Sveenik se uspaniio i nakon toga jedva da je
povukao koji dobar potez; do kraja partije, prijetila mu je opasnost da
ispadne.
Nakon pauze, svi su ostali napali Gurgeha, dok se sveenik borio, pritisnut
uz jedan rub ploe. Gurgeh je shvatio mig. Dao je sveeniku prostora za
manevriranje i dopustio mu da napadne dvojicu slabijih igraa da povrati svoj
poloaj na ploi. Igra je zavrila s Gurgehom vrstim na veem dijelu ploe a
ostalima ili izbaenim ili ogranienim na male, strateki nevane kutke.
Gurgeh nije imao osobitog interesa da se bori do gorkog kraja a, u svakom

sluaju, pretpostavljao je kako bi, da pokua tako neto, ostali opet oformili
ujedinjeni otpor, pa ma koliko oito bilo da rade zajedno; Gurgehu su nudili
pobjedu, ali ako pokua biti pohlepan ili osvetoljubiv, ispatat e. Sloili su se
oko statusa quo; igra se zavrila. Sveenik je zavrio drugi po broju poena, i
to jedva.
Pequil mu je opet estitao, ispred dvorane. Stigao je u drugu rundu Glavne
serije; bio je jedan od samo tisuu i dvjesto Prvih pobjednika i dvije tisue
etiristo Kvalificiranih. Sad e, u drugoj rundi, igrati protiv samo jedne osobe.
I opet, apeks je preklinjao Gurgeha da odri konferenciju za tisak, a Gurgeh
je i opet odbio.
"Ali morate! to to pokuavate uiniti? Ako ubrzo ne uinite neto, okrenut
ete ih protiv sebe; sva ta tajnovitost vam nee paliti vjeno, znate. Trenutno
vas jo uvijek doivljavaju kao slabijeg koji uspijeva; nemojte to izgubiti!"
"Pequil" ree Gurgeh, posve svjestan da takvim obraanjem vrijea
apeksa, "nemam namjere s bilo kim razgovarati o svojoj igri, a to oni odlue
govoriti ili misliti o meni nije vano. Ja sam tu da igram igru i nita drugo."
"Vi ste na gost", ree Pequil hladno.
"A vi ste moji domaini." Gurgeh se okrene i ode od slubenika, a put
natrag u automobilu dovren je tiini, osim zujanja Flere-Imsahoa, koje je
Gurgehu povremeno zvualo kao jedva skriven hihot.
"Sad poinju nevolje."
"Zato to kae, brode?" Bila je no. Stranja vrata modula bila su
otvorena. Gurgeh je uo udaljeno zujanje policijskog hovera postavljenog nad
hotelom da dri novinske letjelice podalje; miris grada, topao i zainjen, s
aromom dima, takoer je dopirao do njega. Gurgeh je prouavao zadani
problem u pojedinanoj partiji i pravio biljeke. To je izgleda bio najbolji nain
za razgovor s Faktorom ogranienja uz vremenski odmak; razgovor, onda se
iskljui i prouavaj problem dok hipersvemirsko svjetlo letjelo tamo i natrag; a
onda, kad bi stigao odgovor, vrati se natrag govoru; na taj nain, stvar je
izgledala skoro kao pravi razgovor.
"Jer sad mora pokazati i svoje moralne karte. To je pojedinana igra, pa
mora definirati i svoje osnovne principe, registrirati svoje filozofske premise.
Zato e im morati pokazati neke stvari u koje vjeruje. Mislim da bi to moglo
biti nezgodno."
"Brode", rekao je Gurgeh pravei biljeke na prirunom tabletu dok je
prouavao hologram pred sobom, "nisam ti ja siguran da u ita vjerujem."

"Mislim da vjeruje, Jernau Gurgeh, a Carski ured za igre htjet e doznati

u to, da ih zabiljei; bojim se da e morati neto smisliti."
"Zato bih morao? Kakve to veze ima? Ja ne mogu osvojiti nikakvo mjesto
ni poloaj, ja iz toga neu izvui nikakvu mo, pa kakve onda veze ima u to
vjerujem? Znam da moraju doznati to misle ljudi na vlasti, ali ja samo elim
igrati."
"Da, ali njima to treba za statistiku. Tvoja uvjerenja moda nisu nimalo
vana kad se radi o selektivnom elementu igre, ali oni svejedno moraju
biljeiti kakva vrst igraa dobiva kakvu vrst igre... osim toga, zanimat e ih
kakvoj bi ekstremistikoj politici ti mogao biti zatitni znak."
Gurgeh pogleda u kameru ekrana. "Ekstremistikoj politici? O emu ti to
pria?"
"Jernau Gurgeh", ree stroj s uzdahom, "sustav s osjeajem krivnje ne
priznaje nevine. Kao i sa svakim aparatom moi koji misli da su svi ili za njega
ili protiv njega, mi smo protiv njega. I ti bi bio, samo kad bi razmislio o tome.
Ve i sam nain na koji ti razmilja smjeta te meu neprijatelje. To moda
nije tvoja krivnja, jer svako drutvo na one koji u njemu odrastu prenosi bar
jedan dio svojih vrijednosti, ali poanta je u tome to neka drutva nastoje to
initi to vie mogue, a neka to manje. Ti dolazi iz jednog od onih drugih,
a mora svoje stavove predstaviti jednom od onih prvih. Okolianje e biti
tee nego to moda misli; neutralnost je vjerojatno nemogua. Ne moe
odluiti da nema politika uvjerenja koja ima; to nije neka zasebna skupina
osobina koju moe odvojiti od ostalog dijela sebe; to jednostavno proizlazi iz
tvoga postojanja. Ja to znam, i oni to znaju; mora to prihvatiti."
Gurgeh promisli o ovome. "Mogu li lagati?"
"Poi u od pretpostavke da pita bi li bilo mudro registrirati lane premise
a ne jesi li sposoban izrei neistinu." (Gurgeh strese glavom.) "To bi
vjerojatno bilo najpametnije. Premda e ti moda biti teko izmisliti neto to
e njima biti prihvatljivo, a to tebi nee biti moralno odbojno."
Gurgeh baci pogled prema holografskom prikazu. "Oh, iznenadio bi se",
promrmlja. "U svakom sluaju, ako laem o neemu, kako mi to moe biti
moralno odbojno?"
"Zanimljiva zamisao; ako se poe od pretpostavke da se ovjek moralno
ne protivi laganju, posebno kad je uglavnom ili sutinski ono to nazivamo
vlastitim interesom a ne neutralno ili suosjeajno laganje, onda - "
Gurgeh je prestao sluati i prouavao hologram. Stvarno e morati
potraiti neke prethodne igre svog protivnika, kad jednom dozna tko e to
biti.

uo je da je brod zautio. "Zna to, brode", ree. "Zato ti ne razmisli o

tome? Izgleda mi da si ti vie zainteresiran za cijelu stvar nego ja, a ja ionako
imam posla, pa onda zato ne bi ti razradio neki kompromis izmeu istine i
praktinosti s kojim emo svi biti zadovoljni, ha? Ja u se ionako vjerojatno
sloiti sa svime to ti predloi."
"U redu, Jernau Gurgeh. Bit e mi drago da to uinim."
Gurgeh je poelio brodu laku no. Dovrio je svoje prouavanje
pojedinanog problema, onda iskljui ekran. Ustao je i protegnuo se,
zijevajui. Izaao je van iz modula, u naranasto-crvenu tamu vrta na krovu
hotela. Skoro da je naletio na krupnog uniformiranog mujaka.
Straar je salutirao - pokret na koji Gurgeh nikad nije znao odgovoriti - i
dodao mu komad papira. Gurgeh ga uzme i zahvali mu; straar se vratio
natrag na svoje mjesto na vrhu stubita koje je vodilo na krov.
Gurgeh ue natrag u modul, pokuavajui proitati poruku.
"Flere-Imsaho?" pozvao je, nesiguran je li stroji jo uvijek tu negdje ili
nije. Dolebdio je iz jednog drugog dijela modula, bez maske, nosei veliku,
bogato ilustriranu knjigu o leteoj fauni Ee.
"Da?"
"to ovdje pie?" Gurgeh mahne porukom.
Dron dolebdi do komada papira. "Bez carskog ukraavanja, pie da te
sutra pozivaju u palau da ti i oni estitaju. Ono to to znai jest da te ele
pogledati."
"Pretpostavljam da moram ii?"
"Rekao bih da da."
"Spominje li tebe?"
"Ne, ali svejedno idem s tobom; mogu me jedino izbaciti. O emu si
razgovarao s brodom?"
"On e umjesto mene registrirati Premise. Usput mi je dao i lekciju iz
socijalnog kondicioniranja."
"On misli dobro", ree dron. "Samo ne eli tako delikatan zadatak
prepustiti nekome kao to si ti."
"Ba si bio na odlasku, jel' da, drone?" ree Gurgeh opet ukljuujui ekran
i smjetajui se za gledanje. Otvorio je carski igraki kanal i pronaao
izvlaenje za pojedinane partije u drugoj rundi. Jo uvijek nije bilo odluke;
izvlaenje je jo trajalo; oekivalo se svakog asa.
"Pa", ree Flere-Imsaho, "postoji jedna vrlo zanimljiva vrsta nonih
ribolovaca koja ivi u zaljevu samo sto kilometara odavde, i mislio sam -"

"Ne daj da te zadravam", ree Gurgeh, ba kad su poeli pristizati

rezultati izvlaenja; ekran se poeo puniti brojevima i imenima.
"Dobro. Onda laku no." Dron odlebdi.
Gurgeh mu mahne ne okreui se. "Laku no", rekao je. Nije uo je li mu
dron odgovorio ili nije.
Pronaao je svoje mjesto u izvlaenju; njegovo se ime pojavilo na ekranu
uz ime Lo Wescekibolda Rama, upravnog direktora Carskog odbora za
monopole. Imao je rejting pet u glavnim igrama, to je znailo da je jedan od
ezdeset najboljih igraa u Carstvu.
Sljedeeg je dana Pequil imao slobodno. Jedna je carska letjelica poslana
po Gurgeha i sletjela je kraj modula. Gurgeha i Flere-Imsahoa - koji se
prilino kasno vratio sa svoga izleta do zaljeva - odvezli su preko grada do
palae. Sletjeli su na krov impresivne skupine uredskih zgrada koje su gledale
na jedan od malih parkova unutar palae, i poveli ih niz iroko, sagovima
bogato podstavljeno stubite do ureda visokog stropa gdjeje muki sluga
Gurgeha upitao eli li neto pojesti ili popiti. Gurgeh je rekao da ne eli, i
njega i drona ostavili su na miru.
Flere-Imsaho odlebdio je do visokih prozora. Gurgeh je promatrao neke
portrete koji su visjeli na zidovima. Nakon kratkog vremena, jedan prilino
mladi apeks ue u sobu. Bio je visok, odjeven u relativno neukraenu i
poslovnu verziju uniforme carske birokracije.
"G. Gurgeh. Dobar dan. Ja sam Lo Shav Olos."
"Zdravo", ree Gurgeh. Izmijenili su uljudno kimanje, a onda apeks hitro
prie krupnom stolu pred prozorima i spusti na njega debelu hrpu papira prije
nego to je sjeo.
Lo Shav Olos bacio je pogled na Flere-Imsahoa, koji je u blizini zujao i
siktao. "A ovo je sigurno va mali stroj."
"Zove se Flere-Imsaho. Pomae mi s vaim jezikom."
"Naravno." Apeks pokae na ukraeno sjedalo s druge strane stola. "Molim
vas, sjednite."
Gurgeh sjedne, a Flere-Imsaho dolebdi do njega. Muki se sluga vratio s
kristalnom aom i stavio je na stol pred Olosa, koji je otpio prije nego to je
rekao: "Ne da vam treba puno pomoi, g. Gurgeh." Mladi se apeks nasmijei.
"Vi jako dobro govorite eaki."
"Hvala vam."

"Dopustite mi da estitkama Carskog ureda dodam i svoje osobne, g.

Gurgeh. Proli ste puno bolje nego to su mnogi od nas oekivali. Koliko
znam, igru ste uili samo oko treinu jedne od naih Velikih godina."
"Da, ali Azad mi je bio tako zanimljiv da sam kroz to vrijeme radio malo
to drugo. A i dijeli neke koncepte s igrama koje sam prije prouavao."
"Bez obzira na to, pobijedili ste ljude koji su igru uili cijeli ivot. Oekivalo
se da e sveenik Lin Goforiev Tounse dobro proi u ovim igrama."
"To sam vidio", nasmijei se Gurgeh. "Moda sam imao sree."
Apeks se nasmije i zavali u svom stolcu. "Moda i jeste, g. Gurgeh. ao mi
je to vidim da vas srea nije posluila i u izvlaenju za sljedeu rundu. Lo
Wescekibold Ram je sjajan igra, i mnogi oekuju da e igrati jo bolje nego
prije."
"Nadam se da u mu priutiti dobru igru."
"Svi se tome nadamo." Apeks je opet otpio iz svoje ae, i priao
prozorima iza sebe, s pogledom na park. Zagrebao je po debelu staklu, kao
da je na njemu neka mrljica. "Premda to, striktno govorei, nije moje
podruje, priznajem da bi me zanimalo kad biste mi mogli neto rei o svojim
planovima za registraciju Premisa." Okrenuo se i pogledao Gurgeha.
"Jo nisam do kraja odluio kako da ih izrazim", ree Gurgeh. "Vjerojatno
u ih registrirati sutra."
Apeks zamiljeno kimne. Povukao je jedan rukav carske uniforme. "Pitam
se smijem li vam savjetovati da budete... donekle diskretni, g. Gurgeh?"
(Gurgeh je od drona zatraio da prevede 'diskretan'. Olos je priekao, onda
nastavi.) "Naravno da se morate registrirati pri Uredu, ali, kao to znate, vae
je sudjelovanje u ovim igrama u posve poasnom smislu, tako da ono to
zapravo kaete u svojim Premisama ima samo... da kaemo statistiku
vrijednost."
Gurgeh zatrai od drona da prevede "smisao".
"Zmotanost, igralice", promrmlja Flere-Imsaho smrknuto na marainskom.
"Tru, bla; rije smisao ti ve prijerena tebi na eakom. Mjestance
donazvueno ovo. Zaprestaniti jeru-fra tralalaiti i radodavati jo indikativnosti
o zikuje, emo?"
Gurgeh suspregne osmijeh. Olos nastavi. "U pravilu, natjecatelji moraju
biti spremni braniti svoje poglede argumentima ukoliko Ured zakljui da neke
od njih treba braniti, ali nadam se da ete shvatiti kako se to na vas ne moe
odnositi. Carski ured nije slijep na injenicu da... vrijednosti vaeg drutva
mogu biti posve razliite od naih. Mi vas ne elimo dovesti u neugodnost
silei vas da otkrijete stvari koje bi tisak i veina naih graana mogle

smatrati... uvredljivim." Nasmijeio se. "Osobno, i neslubeno, vjerujem da

biste mogli biti prilino... oh, skoro bih rekao 'neodreeni'... i nikoga to ne bi
posebno smetalo."
"Posebno?" ree Gurgeh nevino zujavom, pucketavom dronu kraj sebe.
"Jo blebetaji dombla trombla, prestani konstipativno zajebavati
menebene, Gurgeh."
Gurgeh se glasno nakalje. "Oprostite", ree Olosu. "Da. Shvaam. Imat
u to na umu kad budem skicirao svoje Premise."
"Drago mi je, g. Gurgeh", ree Olos vraajui se do svoga stolca i opet
sjedajui. "To to sam vam rekao je moje osobno miljenje, naravno, jer ja
nemam nikakve veze s Carskim uredom; ovaj je ured posve neovisan od njih.
Bez obzira na to, jedna od velikih snaga Carstva jest njegova povezanost,
njegova... ujedinjenost, i sumnjam da bih puno promaio u procjeni mogueg
stava nekog drugog carskog odjela." Lo Shav Olos se popustljivo nasmijei.
"Mi svi radimo skupa."
"Shvaam", ree Gurgeh.
"Siguran sam da shvaate. Recite: veselite li se svome putu u
Echronedal?"
"I te kako, posebno zato to vanjski igrai tako rijetko dobiju takvu ast."
"Doista." Olos je djelovao zabavljeno. "Malo gostiju ikad doe na Planet
Vatre. To je sveto mjesto, kao i simbol vjene prirode Carstva i Igre."
"Moja se zahvalnost prua i preko uobiajenog smisla te rijei", zapreo je
Gurgeh s natruhom naklona. Flere-Imsaho ispusti izbezumljen zvuk.
Olos se iroko nasmijei. "Posve sam siguran da e se, sad kad se vidi da
ste tako dobri - pa ak i nadareni - u naoj igri, pokazati i da posve
zasluujete svoje mjesto u dvoru igre na Echronedalu. A sad", ree apeks
bacajui pogled na svoj stolni ekran, "vidim da mi je vrijeme za jo jedan
sigurno nepodnoljivo dosadan sastanak s Trgovakim vijeem. Puno bih
radije nastavio na razgovor, g. Gurgeh, ali naalost ga moram skratiti u
interesu efikasno regulirane razmjene dobara u naem mnotvu svjetova."
"Posve razumijem", rekao je Gurgeh, ustajui istovremeno s apeksom.
"Drago mi je to smo se upoznali, g. Gurgeh", nasmijeio se Olos.
"I meni."
"Dopustite mi da vam poelim sreu u igri protiv Lo Wescekibolda Rama",
rekao je apeks dok je s Gurgehom iao do vrata. "Bojim se da e vam trebati.
Siguran sam da e to biti zanimljiva igra."
"Nadam se da hoe", ree Gurgeh. Izali su iz sobe. Olos mu je ponudio
ruku; Gurgeh je prihvati, dopustivi se da djeluje malo iznenaeno.

"Ugodan vam dan, g. Gurgeh."

"Do vienja."
A onda su Gurgeha i Flere-Imsahoa opet ispratili do letjelice na krovu, dok
je Lo Shav Olos nekim drugim hodnikom otiao na svoj sastanak.
"Ti kretenu jedan, Gurgeh!" rekao je dron na marainskom im su se vratili
u modul. "Prvo trai da ti prevedem tri rijei koje ve zna, a onda ih
upotrijebi - "
Gurgeh je dotad ve tresao glavom, i prekinuo ga. "Ti zbilja ba ne
razumije igranje igara, zar ne, drone?"
"Znam kad se ljudi igraju bedaka."
"Bolje nego kunog ljubimca, stroju."
Stroj ispusti zvuk slian udisaju, onda kao da je zastao, pa ree: "Pa, u
svakom sluaju... bar se vie ne mora brinuti za Premise." Ispustio je prilino
neuvjerljivo hihotanje. "Isto se toliko boje da e rei istinu kao i ti!"
Gurgehova igra protiv Lo Wescekibolda Rama privukla je dosta pozornosti.
Fascinirani tim udnim tuincem koji je odbijao razgovarati s njima, mediji su
poslali najotrije reportere i kamermane najsposobnije uhvatiti bilo kakav
prolazan izraz lica pri kojem meta djeluje runo, glupo ili okrutno (po
mogunosti sve troje odjednom). Neki kamermani smatrali su Gurgehovu
stranu fizionomiju izazovom, a drugi pak hvatanjem ribe u akvariju.
Brojni oboavatelji igre koji su plaali ulaznice mijenjali su se za druge igre
da mogu pratiti ovu, a galeriju za goste moglo se popuniti nekoliko puta,
premda je prostor za igru maknut iz izvorne dvorane u kojoj je Gurgeh prije
igrao u veliki ator podignut u parku samo nekoliko kilometara udaljenom
kako od Grand Hotela tako i od carske palae. ator je primao triput vie ljudi
od stare dvorane, i svejedno je bio prepun.
Pequil je toga jutra kao i obino stigao u automobilu Ureda za poslovanje
sa strancima i odveo je Gurgeha u park. Apeks se vie nije trudio gurati pred
kamere, ve ih je uurbano micao s puta da raisti Gurgehu prolaz.
Gurgeha su predstavili Lo Wescekiboldu Ramu. Bio je to nizak, krupan
apeks istroenijeg lica no to je Gurgeh to oekivao, i vojnikog dranja.
Ram je igrao hitre, otre minorne igre, pa su dvije zavrili ve prvog dana,
otprilike na podjednakoj razini. Gurgeh je shvatio koliko se koncentrirao
tijekom dana tek kad je te veeri zaspao gledajui ekran. Odspavao je skoro
est sati.
Sljedeeg su dana odigrali jo dvije minorne igre, ali se igranje, po
dogovoru, produljilo i u veernje sate; Gurgehu se inilo da ga apeks testira,

pokuavajui ga iscrpiti, ili bar vidjeti kolika mu je izdrljivost; prije tri glavne
ploe odigrat e svih est minornih igara, a Gurgeh je ve sad bio svjestan da
mu je puno vei napor igrati protiv Rama samog nego kad se natjecao protiv
devetorice drugih igraa.
Nakon velike borbe, skoro do ponoi, Gurgeh je zavrio s minimalnom
prednou. Odspavao je sedam sati i probudio se taman na vrijeme da se
spremi za igru toga dana. Natjerao se da se razbudi, luei Klik, omiljenu
jutarnju drogu Kulture, i malo ga je razoaralo kad je vidio da Ram izgleda
isto toliko svjee i energino koliko se on osjeao.
I ta se igra pretvorila u rat iscrpljivanjem, razvlaei se kroz cijelo
popodne, a Ram nije predloio da igraju i naveer. Uveer, Gurgeh je proveo
nekoliko sati raspravljajui igru s brodom, a onda, da je ispere iz misli, neko
je vrijeme gledao carske kanale.
Bilo je programa s avanturama, kvizova i komedija, postaja s vijestima i
dokumentaraca. Potraio je izvjetaje o svojoj vlastitoj igri. Spominjalo ga se,
ali prilino dosadna igra toga dana nije zasluivala puno prostora. Vidio je da
su mu agencije sve manje i manje naklonjene, i pitao se ale li sad to su ga
branile kad su ga u prvom meu svi napali odjednom.
Tijekom sljedeih pet dana, stanice s vijestima bile su sve nesretnije s
"Tuincem Gurgeyom" (eaki je imao manje fonetskih distinkcija nego
marainski, tako da su njegovo ime morali pisati netono). Dovrio je minorne
igre otprilike izjednaen s Ramom, a onda ga pobijedio na Ploi poetka
nakon to je u jednom trenutku bio opasno pao, a na Ploi forme izgubio je s
minimalnom razlikom.
Novinske su agencije odjednom zakljuile kako je Gurgeh prijetnja Carstvu
i opem dobru, i zapoele kampanju da ga se istjera s Ee. Tvrdili su da je u
telepatskoj vezi s Faktorom ogranienja, ili s robotom po imenu Flere-Imsaho,
da koristi razno-razne odurne droge koje dri u leglu razvrata i dilerskom
gnijezdu u kojem ivi, na krovu Grand Hotela, a onda - kao da su to tek tad
otkrili - da droge moe proizvoditi u vlastitom tijelu (to je bila istina),
koristei lijezde izvaene iz male djece u zapanjujuim, fatalnim operacijama
(to nije). Te su ga droge po njima pretvarale ili u super-kompjutor, ili u
tuinskog seksualnog manijaka (a u nekim izvjetajima i u oboje).
Jedna je agencija otkrila Gurgehove Premise, koje je brod zapisao i
registrirao kod Igrakog ureda. Smatralo ih se tipino neodreenim i
prevrtljivim Kulturnim muljanjem; receptom za anarhiju i revoluciju. Agencije
su prihvatile tihe tonove pune potovanja kad bi odano pozivale Cara da

"uini neto" s Kulturom, i krivile Admiralitet to ve decenijima zna za tu

bandu ljigavih pervertita a da im, po svemu sudei, jo uvijek nije pokazao
tko je gazda, bilo tako da ih do kraja uniti (jedna je Agencija ak otila tako
daleko da je ustvrdila kako Admiralitet nije posve siguran gdje se nalazi
matini planet Kulture). Molilo se da Lo Wescekibold Ram izbrie tuinca
Gurgeya s Ploe postanka isto onako odluno kao to e mornarica jednog
dana rijeiti problem iskvarene socijalistike Kulture. Huckali su Rama da, ako
treba, iskoristi i fiziku opciju; to bi im pokazalo to taj mekani tuinac ima u
elucu (moda i doslovno!).
"Je li to sve ozbiljno?" rekao je Gurgeh zabavljeno se okreui od ekrana
prema dronu.
"Smrtno ozbiljno", ree mu Flere-Imsaho.
Gurgeh se nasmije i strese glavom. inilo mu se da obini ljudi moraju biti
iznimno glupi ako vjeruju u sve te bedastoe.
Nakon etiri dana igre na Ploi postanka, Gurgeh je bio spreman pobijediti.
Vidio je kako Ram nakon toga zabrinuto razgovara s nekima od svojih
savjetnika, i napola je oekivao da e se nakon poslijepodnevne ture apeks
predati. Ali Ram se odluio boriti dalje; sloili su se da preskoe veernju turu
i nastave idueg jutra.
Veliki je ator blago ukao na toplom povjetarcu kad se Flere-Imsaho na
izlazu pridruio Gurgehu. Pequil je nadgledao raiavanje puta kroz gomilu
koja je stajala vani, sve do automobila koji ih je ekao. Gomila se uglavnom
sastojala od ljudi koji su naprosto htjeli vidjeti tuinca, premda je bila i
nekolicina koji su glasno demonstrirali protiv Gurgeha, i jo manji broj onih
koji su navijali za njega. Ram i njegovi savjetnici prvi su otili iz atora.
"Mislim da je i Shohobohaum Za tamo u gomili", rekao je dron dok su
ekali na izlazu. Ramova pratnja jo je zauzimala suprotni kraj uskog puteljka
koji su odravale dvije skupine policajaca.
Gurgeh je bacio pogled na stroj, a onda niz liniju policajaca koji su se
drali za ruke. Jo je bio napet od igre, krvi jo prepune razliitih kemikalija.
Kako mu se ponekad dogaalo, sve to je vidio oko sebe djelovalo je kao dio
igre; nain kako ljudi stoje, poput figura, grupirajui se prema tome tko moe
uzeti ili utjecati na koga; nain kako je dezen atora nalikovao jednostavnoj
krialjki ploe, a stupovi kao izvori energije koji ekaju da napune baterije
nekog iscrpljenog pijuna i pridravaju kljunu toku igre; nain kako su ljudi i
policija stajali poput odjednom stisnutih ralja nekog komarnog manevra...

sve je bilo igra, sve je postojalo samo u tom svjetlu, prevedeno u napadaku
energiju njenog jezika, procijenjeno u kontekstu strukture utisnute u um.
"Za?" ree Gurgeh. Pogledao je u smjeru u kojem je pokazivalo dronovo
polje, ali nije ga vidio.
Zadnji iz Ramove skupine otiao je s plonika kraj kojeg su ekali slubeni
automobili. Pequil pokretom pozove Gurgeha da krene. Hodali su izmeu
linija mujaka u uniformama. Kamere su gaale u njih, pitanja su dobacivana.
Poelo je i neko ojaeno skandiranje, a Gurgeh je nad glavama gomile
ugledao natpis: "STRANE, IDI KUI".
"Izgleda da nisam ba popularan", ree on.
"I nisi", ree mu Flere-Imsaho.
U dva koraka (shvatio je Gurgeh u onom udaljenom, igrakom smislu jo
dok je govorio i dron mu odgovarao), nai e se pokraj... trebao mu je jo
jedan korak da analizira problem... neeg loeg, neeg to ne zvui i ne sjedi
kako treba... bilo je neeg... drukijeg; pogrenog u skupini od troje ljudi koju
tek to nije proao sa svoje lijeve strane; poput nerasporeenih figura duhova
koje se skrivaju na umskom terenu... Nije imao pojma to to tono nije u
redu sa skupinom, ali smjesta je shvatio - dok su igraka osjetila jo bila
najglasnija u njegovim mislima - da nee riskirati i staviti figuru ovdje.
... Jo pola koraka...
... da shvati kako je figura koju ne eli riskirati on sam.
Vidio je kako se trojica pokreu i razdvajaju. Automatski se okrenuo i
sagnuo; bio je to oiti potez ugroene figure s previe zamaha da stane ili
odskoi unatrag od takve napadake snage.
Zaulo se nekoliko glasnih pucnjeva. Trolana grupa nasrnula je prema
njemu kroz ruke dvojice policajaca, kao sloena figura koja se odjednom
raspadne. Svoj pokret sagibanja pretvorio je u bacanje na pod i okret koji je s
odreenim veseljem prepoznao kao skoro savren fiziki ekvivalent spoticajne
figure koja zaustavlja svjetlosnog napadaa. Osjetio je kako je par nogu
udario u njegov bok, nejako, a onda se na njemu naao neki teret i ulo se
jo glasnih zvukova. Neto drugo palo je preko njegovih nogu.
Bilo je to poput buenja.
Napali su ga. Bilo je bljeskova, eksplozija, ljudi koji su se bacali prema
njemu.
Borio se pod toplom, ivotinjskom teinom na sebi, onom koju je on
spotaknuo. Ljudi su vikali, policajci se hitro kretali. Vidio je Pequila kako lei
na tlu. I Za je bio tamo, stojei i djelujui prilino zbunjeno. Netko je vritao.

Ni traga Flere-Imsahou. Neto toplo curilo je kroz hlae koje je imao na

nogama.
Iskoprcao se ispod tijela koje je lealo na njemu, odjednom zgaen
pomisli da bi ta osoba - apeks ili mujak, nije bio siguran - mogla biti mrtva.
Shohobohaum Za i jedan policajac pomogli su mu da uspravi. Jo se puno
vikalo; ljudi su uzmicali ili bivali odgurnuti unatrag, raiavajui prostor oko
onog to se dogodilo, togod to bilo; na tlu su leala tijela, neka prekrivena
blistavom naranasto-crvenom krvlju. Gurgeh oamueno ustane na noge.
"Jesi dobro, igrau?" upita Za sa smijekom.
"Da, mislim da jesam", kimne Gurgeh. Na nogama je imao krvi, ali bila je
pogrene boje pa nije mogla biti njegova.
Flere-Imsaho spustio se s nebesa. "Jernau Gurgeh! Jesi li dobro?"
"Jesam." Gurgeh se ogleda oko sebe. "to se dogodilo?" upitao je
Shohobohaum Zaa. "Jesi li vidio to se dogodilo?" Policajci su izvukli pitolje i
skupljali se oko tog podruja; ljudi su se odmicali, policijski povici odguravali
su kamere. Pet policajaca dralo je nekog pritisnutog o travu. Dva apeksa u
civilnoj odjei leala su na puteljku; onaj kojeg je Gurgeh spotaknuo bio je
prekriven krvlju. Po jedan je policajac stajao nad svakim tijelom; jo dvojica
skupila su se oko Pequila.
"Ona su te trojica napala", ree Za, sijevajui oima naokolo dok je glavom
pokazivao na dva tijela i obris pod hrpom policajaca. Gurgeh je uo kako
netko glasno rida, negdje u onom to je preostalo od gomile. Reporteri su jo
uvijek dovikivali pitanja.
Za je poveo Gurgeha do mjesta gdje je leao Pequil, dok se Flere-Imsaho
iznad njihovih glava uzrujavao i zujao. Pequil je leao na leima, otvorenih
oiju, trepui, dok je policajac rezao krvlju natopljen rukav njegove
uniforme. "Na dragi stari Pequil se isprijeio pred jednim metkom", ree Za.
"Jesi li dobro, Pequil?" dovikne veselo.
Pequil se slabano nasmijei i kimne.
"U meuvremenu", rekao je Za sputajui ruku na Gurgehova ramena i
stalno se ogledavajui, s pogledom koji je skakao posvuda, "tvoj hrabri i
snalaljivi dron preiao je brzinu zvuka da dospije oko dvadeset metara u
zrak."
"Samo sam se podigao da bolje odredim tk-"
"Ti si se sruio", ree Za Gurgehu, jo uvijek ga ne gledajui, "i otkotrljao
se; ja sam zapravo pomislio da su te pogodili. Uspio sam jednog od tipusa
zveknuti po glavi, a mislim da su policajci skurili drugog." Zaov pogled naas

je zastao na hrpici ljudi iza policijskog kordona, tamo odakle je dopiralo

jecanje. "Netko u gomili je isto pogoen; meci su bili namijenjeni tebi."
Gurgeh spusti pogled na jednog od mrtvih apeksa; glava mu je leala pod
pravim kutem u odnosu na tijelo, preko ramena; izgledala bi pogreno na
skoro svakom humanoidu. "Da, to je onaj kojeg sam ja udario", ree Za
nakratko bacajui pogled na apeksa. "Moda malo prejako."
"Ponavljam", rekao je Flere-Imsaho, pomiui se pred Gurgeha i Zaa,
"samo sam dobivao na visini kako bih -"
"Da, i drago nam je to si dobro, drone", rekao je Za odmahujui zujavu
masu stroja od sebe kao krupnog, dosadnog kukca i vodei Gurgeha naprijed,
do mjesta gdje je neki apeks u policijskoj uniformi pokazivao prema
automobilima. S neba i okolnih ulica dolazili su zvukovi sirena.
"Ah, stiu deki", rekao je Za, dok je zavijanje prolazilo kroz park, a
krupna naranasto-crvena letjelica izjurila iz neba da u oluji praine sleti na
oblinji travnjak; tkanina atora lepetala je i lupetala i leprala u naletu zraka.
Iz kamioneta su iskoili jae naoruani policajci.
Nastala je zabuna o tome trebaju li ii u automobile ili ne; konano su ih
odveli natrag u ator i uzeli njihove izjave, kao i izjave nekolicine drugih
svjedoka; novinarima koji su protestirali oduzeli su dvije kamere.
Vani, dva mrtva tijela i ranjeni napada natovareni su u letjelicu. Zrana
ambulanta dola je po Pequila, lake ranjenog u ruku.
Kad su Gurgeh, Za i dron konano izali iz atora da ih u policijskoj letjelici
odvedu natrag u hotel, zemaljska su ambulantna kola upravo prolazila kroz
vratnice parka da pokupe dva mujaka i enku koji su takoer povrijeeni u
napadu.
"Lijepi moduli", rekao je Shohobohaum Za bacajui se u konturno
sjedalo. I Gurgeh je sjeo. Zvukovi policijskog vozila na odlasku odzvanjali su u
unutranjosti. Flere-Imsaho je utihnuo im su uli i nestao u neki drugi dio
modula.
Gurgeh je od modula naruio pie i upitao Zaa bi li on neto htio.
"Module", ree Za rasteui se po sjedalu zamiljenog izraza lica. "Htio bih
dvostruku standardnu porciju staola i ohlaenog shungusterianskog vina od
jetre warp-krilaca, ispod daka bijele eflyrsko-spinske rakije u mjerici srednjeg
cascala, a na vrhu prene udnovnice, sve skupa poslueno u tip-prawlskoj
osmotinoj zdjeli snage tri, ili najblie tome to moe napraviti."
"Muki ili enski warp-krilac?" upita modul.
"Ovdje?" nasmije se Za. "Kvragu; oboje."

"Potrajat e nekoliko minuta."

"Sasvim u redu." Za protrlja ruke a onda pogleda Gurgeha. "Dakle,
preivio si. Fino."
Gurgeh je naas djelovao nesigurno, onda ree: "Da. Hvala."
"Nemoj se pretjerano optereivati time." Za mahne jednom rukom.
"Zapravo, ba sam se dobro zabavljao. Samo mi je ao to sam tipa ubio."
"Volio bih da i ja mogu na to gledati tako velikoduno", ree Gurgeh.
"Pokuavao me ubiti. I to mecima." Gurgehu se pomisao da ga pogodi metak
inila posebno groznom.
"Pa", slegne Za ramenima, "nisam ba siguran ima li neke razlike ubije li te
projektil ili CREW; mrtav si u oba sluaja. U svakom sluaju, meni je tih deki
jo uvijek ao. Jadni gadovi su vjerojatno samo radili svoj posao."
"Posao?" ree Gurgeh zbunjeno.
Za zijevne i kimne, proteui se u naruju prilagodljivog sjedala. "Aha;
vjerojatno su bili iz tajne carske policije ili Ureda devet ili tako neeg." Opet je
zijevnuo. "Oh, rei e da se radilo o odmetnutim civilima... premda moda to
pokuaju prikaiti i revcima... ali to bi bilo malo neuvjerljivo ..." Za se iskezi i
slegne ramenima. "Ma ne; moda to svejedno pokuaju, iz tosa."
Gurgeh porazmisli. "Ne", ree konano. "Ne shvaam. Rekao si da su ti
ljudi iz policije. Kako - "
"Tajne policije, Jernau."
"... Ali kako moe imati tajnog policajca? Mislio sam da je jedna od
zamisli uniformiranja policije u tome da ih se lako uoi i zato slue kao
sredstvo odvraanja."
"Boe mili", ree Za, pokrivajui si lice rukama. Spustio ih je i zabuljio se u
Gurgeha. Onda duboko udahne. "Dobro... evo; tajna policija su ljudi koji idu
uokolo i sluaju to drugi ljudi govore kad ih ne odvraa pogled na uniformu.
A onda, ako osoba koja je u pitanju zapravo ne kae nita nezakonito, ali
kae neto za to oni smatraju da je opasno za sigurnost Carstva, otmu ih i
ispituju i - u pravilu - ubiju. Ponekad ih poalju u kaznenu koloniju, ali obino
ih naprosto spale ili bace u neki stari rudnik; atmosfera je ovdje teka od
revolucionarne gorljivosti, Jernau Gurgeh, a pod gradskim ulicama ima
bogatih ila odrijeenih jezika. A ta tajna policija se bavi i drugim stvarima.
Ono to se danas tebi dogodilo je jedna od tih drugih stvari."
Za se zavalio u sjeditu i slegnuo ramenima irokim pokretom. "Ili, s druge
strane, pretpostavljam da nije sasvim nemogue da se stvarno radi o
revcima, ili nezadovoljnim graanima. Osim to su se kretali potpuno
pogreno... Ali to je ono to tajna policija radi, vjeruj mi na rije. Ah!"

Pribliio mu se pladanj nosei veliku zdjelu u drau; iz zapjenjene, arene

povrine tekuine dramatino se uzdizala para. Za uzme zdjelu.
"Za Carstvo!" povikao je, i iskapio je u jednom navratu. Tresne zdjelom
natrag o pladanj. "Haaa!" vikne, mrcajui i kaljui i briui si oi rukavom
tunike. Zatreptao je prema Gurgehu.
"Oprosti ako sam spor", ree Gurgeh, "ali ako su ti ljudi iz carske policije,
zar to ne znai da su slijedili naredbe? to se dogaa? Zar me Carstvo eli
mrtvog zato to pobjeujem protiv Rama?"
"Hmm", ree Za kaljucajui. "Ui, Jernau Gurgeh. Sranje, mislio sam da
e igra igara imati malo vie ... prirodne prepredenosti ... ti si ovdje kao
bebica meu mesoderima ... u svakom sluaju, da, netko na monom
poloaju te eli mrtvog."
"Misli da e opet pokuati?"
Za strese glavom. "Previe oito; da opet pokuaju tako neto morali bi
biti poprilino oajni... bar kratkorono govorei. Mislim da e priekati i
vidjeti to e se dogoditi u tvojoj sljedeoj partiji, a onda ako te tamo ne
uspiju izbaciti, sljedeeg pojedinanog protivnika e ti nagovoriti da iskoristi
fiziku opciju i nadat e se da e se prestraviti i pobjei. Ako uope doe
tako daleko."
"Zar sam im stvarno takva prijetnja?"
"Hej, Gurgeh; sad im je jasno da su pogrijeili. Nisi vidio kako su te
najavljivali. Govorili su da si najbolji igra u cijeloj Kulturi, i da si neka vrst
dekadentnog mekuca, hedonist koji u ivotu nije odradio ni jedan jedini dan,
da si arogantan i totalno uvjeren da e pobijediti u igri, da si si u tijelo dao
ugraditi razno-razne nove lijezde, da si si evio majku, mukarce ... moda i
ivotinje, da si napola kompjutor ... a onda je Ured vidio neke igre koje si
odigrao na putu ovamo, i najavio -"
"Molim?" ree Gurgeh uspravljajui se u sjedalu. "Kako to misli da su
vidjeli neke igre koje sam odigrao na putu ovamo?"
"Zamolili su me za neke nedavne igre koje si odigrao; kontaktirao sam
Faktor ogranienja - kako je to dosadan stroj! - i zamolio ga da mi poalje
poteze iz nekoliko tvojih nedavnih igara protiv njega. Ured je rekao da ti, na
temelju toga, mirno doputaju da igra koristei svoje lijezde i sve ostalo ...
ao mi je; pretpostavio sam da je brod traio tvoju dozvolu. Zar nije?"
"Ne", ree Gurgeh.
"No, u svakom sluaju, rekli su da moe igrati bez ogranienja. Mislim da
to nisu ba htjeli - istoa igre, zna kako je - ali sigurno su dobili nareenja
odozgo. Carstvo je htjelo dokazati da ak i sa svojim nepotenim prednostima

svejedno nisi u stanju ostati u Glavnoj seriji. U prvih par dana, dok si igrao
protiv onog sveenika i njegove kvadre sigurno su veselo trljali rukice, ali
onda su im od onog neoekivanog preokreta popadale eljusti u juhu. To to
su te u pojedinanoj partiji suprotstavili Ramu im je sigurno isto izgledalo kao
dobar tos, ali sad kad si na korak od toga da mu rasturi kantice paniare."
Za tucne. "I odatle dananji brljavi posao."
"Znai da ni izvlaenje za igru protiv Rama nije bilo potpuno sluajno?"
"Jebemu boga, Gurgeh", nasmije se Za. "Ne, ovjee! Sranje! Nisi zbilja
toliko naivan?" Sjedio je tresui glavom i gledajui u pod i povremeno
tucajui.
Gurgeh ustane i prie otvorenim vratima modula. Zagledao se u grad,
treperav u izmaglici kasne veeri. Duge sjene tornjeva padale su po njemu
kao jako razmaknute vlasi nekog skoro elavog krzna. Letjelice nad njim
blistale su crvenilom zalaska sunca.
Gurgehu se inilo da nikad u ivotu nije bio tako ljut i frustriran. Jo jedan
neugodan osjeaj koji je mogao dodati svojoj novoj zbirci, osjeaji koje je
pripisivao igri, i tome da prvi put u ivotu zbilja ozbiljno igra.
inilo se da ga svi tretiraju kao dijete. Veselo su odluivali to mu treba a
to ne treba rei, nisu mu govorili stvari koje je trebao znati, a kad bi mu
konano neto rekli drali su se kao da je to itavo vrijeme trebao znati.
Osvrnuo se prema Zau, ali ovjek je sjedio trljajui si eludac i djelujui
odsutno. Glasno se podrignuo, onda se sretno nasmijei i povie: "Hej,
module! Daj nam deseti kanal! ... da, na ekran; ej." Ustao je i oteturao
naprijed da stane ravno pred ekran, i stajao je tamo, prekrienih ruku,
bezvuno fiukajui i prazno se smjekajui na pokretne slike. Gurgeh je
promatrao sa strane.
Vijesti su prikazale snimke carskih vojnika koji slijeu na neki udaljen
planet. Gradovi i gradii su gorjeli, vijugali su repovi izbjeglica, prikazivalo se
mrtva tijela. Bilo je razgovora s uplakanim obiteljima poginulih vojnika.
Upravo osvojeni lokalci - kosmati etveronoci s prehensilnim usnama prikazivani su vezani u blatu, ili na koljenima pred Nicosarovim portretom.
Jedan je obrijan, tako da ljudi kod kue vide kako izgledaju pod svom tom
dlakom. Njihove su usne postale cijenjeni trofej.
Sljedea je pria bila o tome kako je Nicosar rasturio svoga protivnika u
pojedinanoj igri. Cara su prikazivali kako hoda s jednog kraja ploe na drugi,
potpisuje neke dokumente u svome uredu, a onda iz daljine, opet kako stoji
na ploi dok se komentator oduevljavao nainom kako igra.

Napad na Gurgeha je bio sljedei. Zapanjio se kad je vidio incident na

filmu. Proao je u hipu; nagli skok, on kako pada, dron nestaje u visinama,
neki bljeskovi, Za izjuri iz gomile, konfuzija i pokret, a onda njegovo lice iz
blizine, pogled na Pequila kako lei na tlu, i jo jedan, mrtvi napadai. Opisali
su ga kao oamuenog ali nepovrijeenog, zahvaljujui hitroj policijskoj
reakciji. Pequil nije bio teko ranjen; u bolnici su ga intervjuirali, pitajui ga
kako se osjea. Napadai su opisani kao ekstremisti.
"To znai da e ih moda kasnije ipak prozvati revcima", ree Za. Rekao je
ekranu neka se iskljui, onda se okrene Gurgehu. "Ali jel'da sam bio brz, ha?"
rekao je sa irokim osmijehom, irei ruke. "Jesi vidio kako sam se kretao?
Bilo je krasno!" Nasmijao se i okrenuo, onda napola othoda, napola otplee
natrag do konturnog sjedala i baci se u njega. "Sranje, a doao sam samo da
vidim kakve su luake doveli da protestiraju protiv tebe, ali fiju kako mi je
drago to sam otiao! Koja brzina! Jebena ivotinjska otmjenost, maestro!"
Gurgeh se sloio da se Za kretao vrlo brzo.
"Daj da to opet vidimo, module!" povie Za. Modulov ga ekran poslua, i
Shohobohaum Za se smijao i hihotao dok je promatrao tih nekoliko sekundi
akcije. Pogledao je snimku jo nekoliko puta, usporeno, pljeui rukama,
onda zatrai jo jedno pie. Zapjenuana zdjela je ovog puta stigla bre, jer je
modulov sintetizator mudro zadrao prethodni kod. Gurgeh je opet sjeo,
shvativi da Za jo ne namjerava otii. Gurgeh je naruio grickalice; Za se
podrugljivo nasmijao kad mu je ponudio hranu, i krkao je prene udnovnice
koje su stigle s njegovim zapjenjenim koktelom.
Gledali su carski program dok je Za polako srkao svoje pie. Vani, sunce je
zalo i svjetla velegrada zatreperila su u polusvjetlo. Flere-Imsaho pojavio se
bez maske - Za ga nije ni primijetio - i najavio da izlazi, na jo jedno
prouavanje letee populacije planeta.
"Ne misli da on sve te ptice evi, ha?" rekao je Za kad je stroj nestao.
"Ne", ree Gurgeh, pijuckajui svoje lagano vino.
Za zahihoe. "Hej; hoe da jedanput opet izaemo? Onaj posjet Rupi je
bio fakat super. Stvarno sam na jedan udan nain uivao. Kako bi bilo?
Samo ajmo se ovaj put totalno otkaiti; pokazati tim konstipiranim krelcima
kakvi su frajeri iz Kulture kad se zbilja potrude."
"Mislim da ne", ree Gurgeh. "Ne nakon onog proli put."
"Hoe rei da ti nisi uivao?" upita Za zaueno.
"Ne pretjerano."

"Ali bilo nam je sjajno! Napili smo se, napuili smo se, na - dobro, jedan
od nas se naevio, a i tebi je malo falilo - potukli smo se, i pobijedili, kvragu, i
onda smo pobjegli... jebemu sveca; to bi jo htio?"
"Ne jo. Nego manje. Uostalom; imam drugih igara."
"Ti si lud; ono je bio... prekrasan izlazak. Prekrasan." Oslonio je glavu na
naslon i duboko udahnuo.
"Za", ree Gurgeh naginjui se naprijed, s bradom u ruci, lakta na koljenu,
"zato toliko pije? Ne mora; ima sve normalne lijezde. Zato?"
"Zato?" ree Za, opet podiui glavu; ogledao se oko sebe kao da se
naas prestraio vidjevi gdje je. "Zato?" ponovi. tucnuo je. "Pita me
'zato'?" ree.
Gurgeh kimne glavom.
Za se poeao pod pazuhom i stresao glavom s izrazom isprike na licu.
"Moe ponoviti pitanje?"
"Zato toliko pije?" nasmijei se Gurgeh trpeljivo.
"Zato ne?" Zaove ruke jednom zamahnu. "Mislim, zar ti nikad nita nisi
uinio samo... samo zato? Mislim ... to je, ovaj ... empatija. Zna, to je ono
to lokalci rade. To je njihov bijeg; na taj nain oni bjee od svoga mjesta u
slavnom carskom stroju ... i jebeno dobar poloaj za uitak u njegovim finijim
detaljima ... sve to ima smisla, zna, Gurgeh; prokljuvio sam to." Za mudro
kimne, vrlo sporo si potapa sljepoonicu jednim mlitavim prstom.
"Prokljuvio", ponovi. "Razmisli: Kultura je sva ..." Isti prst napravio je krunicu
po zraku. "... ugraena u lijezdama; stotine izluevina i tisue efekata, kakvu
god kombinaciju hoe i sve to besplatno ... ali Carstvo, aha!" Prst pokae
prema gore. "U Carstvu mora platiti; bijeg je roba kao i sve drugo. I to je to:
pie. Sputa vrijeme reakcije, olakava suze ..." Za stavi dva nesigurna prsta
na obraz, "... i olakava tunjavu ..." Sad su mu se ake stisle, i pretvarao se
da boksa; napadajui. "... i ..." Slegne ramenima. "... na kraju te ubije."
Pogledao je vie-manje prema Gurgehu. "Shvaa?" Opet je rairio ruke a
onda ih pusti da mlitavo padnu natrag na sjedalo. "Osim toga", rekao je,
odjednom iscrpljenim glasom. "Ja nemam sve normalne lijezde."
Gurgeh iznenaeno podigne pogled. "Nema?"
"A-a. Preopasno. Carstvo bi me nestalo i napravilo najdetaljniju autopsiju
koju si ikad vidio. Htjeli bi znati kako jedan Kulturnih izgleda iznutra,
shvaa?" Za sklopi oi. "Morao sam ih veinu povaditi, a onda ... kad sam
stigao, dopustiti Carstvu da napravi hrpu testova i uzme hrpu uzoraka...
dopustiti im da doznaju to ele bez diplomatskih incidenata, nestajanja
ambasadora ..."

"Shvaam. ao mi je." Gurgeh nije znao to bi jo rekao. Zaista nije to

prije shvatio. "Znai, sve one droge koje si mi savjetovao da luim ..."
"Pretpostavke i sjeanje", ree Za sklopljenih oiju. "Samo sam htio biti
ljubazan." Gurgehu je bilo neugodno, skoro se sramio. Zaova glava pala je
unatrag i zahrkao je.
Onda mu se oi odjednom otvore i on skoi. "No, moram trati", rekao je,
inei naizgled nadljudski napor da se pribere. Teturavo je stao pred
Gurgeha. "Bi mi mogao pozvati zrani taksi?"
Gurgeh tako i uini. Nekoliko minuta kasnije, s Gurgehovim doputenjem
prenesenim preko straara na krovu, stroj je stigao i odveo Shohobohaum
Zaa koji je pjevao.
Gurgeh je neko vrijeme sjedio, dok se veer rastezala i drugo sunce
zalazilo, onda konano izdiktira pismo Chamlisu Amalk-neyu, zahvaljujui
starome dronu za orbitalnu narukvicu, koju je jo uvijek nosio. Kopirao je vei
dio pisma i Yay, i oboma im ispriao to mu se dogodilo otkako je stigao. Nije
se trudio prikriti koju igru igra ni Carstvo kao takvo, i pitao se koliko e od te
istine doista i stii do njegovih prijatelja. Onda je na ekranu prouavao neke
probleme i s brodom raspravio svoju igru za sljedei dan.
U jednom je trenutku podigao zdjelu koju je odbacio Shohobohaum Za i
otkrio da je na dnu ostalo jo nekoliko gutljaja pia. Pomirisao ga je, onda
strese glavom i ree pladnju da poisti svinjac.
Gurgeh je Lo Wescekibold Rama dokrajio sljedeeg dana s neim to su
novinari opisali kao 'prijezir'. Pequil je bio tamo, ne djelujui znatno loije
nego inae ako se izuzme zavoj i povoj na njegovoj ruci. Rekao je da mu je
drago to je Gurgeh izbjegao povrede. Gurgeh mu je rekao kako mu je ao
to je on povrijeen.
Otili su i vratili se iz atora za igranje u letjelici; Carski je ured oglasio
kako je Gurgeh izloen prevelikom riziku putuje li zemljom.
Kad se opet vratio u modul, Gurgeh je otkrio da nee biti predaha izmeu
te i sljedee igre; Ured za igre kurirom je poslao pismo obavjetavajui ga
kako e njegova sljedea partija poeti idueg jutra.
"Vie bih volio da imam pauzu", prizna Gurgeh dronu. Lebdee se tuirao,
visei usred AG komore dok je voda prskala iz svih smjerova i odlazila kroz
siune rupe rasporeene po cijeloj polukrunoj unutranjosti. Membranski
umetci spreavali su da mu voda ulazi u nos, ali govor mu je svejedno bio
malo grgljav.

"Siguran sam da bi", rekao je Flere-Imsaho svojim kretavim glasom. "Ali

pokuavaju te iscrpiti. A, naravno, to znai i da e igrati protiv najboljih
igraa, onih koji su takoer uspjeli brzo dovriti svoje igre."
"To je i meni palo na pamet", ree Gurgeh. Kroz kapljice vode i paru jedva
da je vidio drona. Pitao se to bi se dogodilo da stroj iz nekog razloga nije
posve savren i malo vode ue u njega. Lijeno se okrenuo preko glave u
promjenjivim strujama zraka i vode.
"Uvijek se moe aliti Uredu. Mislim da je jasno da te diskriminiraju."
"I ja tako mislim. I oni. Pa to?"
"Moda bi koristilo da uloi albu."
"Onda je ti uloi."
"Ne budi glup; zna da me ignoriraju."
Gurgeh si pone pjevuiti u bradu, zatvorenih oiju.
Jedan od njegovih protivnika u igri desetorice bio je isti onaj sveenik
kojeg je pobijedio u prvoj partiji, Lin Goforiev Tounse; pobijedio je svoje
partije u drugim kolima i stekao pravo da se ponovno vrati u Glavnu seriju.
Gurgeh je pogledao sveenika kad je apeks uao u dvoranu zabavnog
kompleksa u kojoj e igrati, i nasmijeio se. Bio je to azadski izraz lica u
kojem bi se povremeno uhvatio, nesvjesno, slino djejim pokuajima da
oponaaju izraze na licima odraslih koji ga okruuju. Odjednom se uinilo da
je pravi trenutak da upotrijebi taj izraz. Znao je da ga nikad nee savreno
pogoditi - njegovo lice jednostavno nije bilo graeno posve isto kao azadska
lica - ali mogao je oponaati signal dovoljno dobro da bude vieznaan.
Preveden ili ne, meutim, Gurgeh je znao da je to smijeak koji govori
"Sjea se mene? Jednom sam te ve pobijedio, i veselim se to u to
ponoviti"; smijeak samozadovoljstva, pobjede, superiornosti. Sveenik mu je
pokuao uzvratiti smijeak s istim signalom, ali nije bio uvjerljiv, a uskoro se
poeo mrtiti. Skrenuo je pogled.
Gurgehovo raspoloenje naglo se popravilo. Ispunilo ga je oduevljenje,
snanim unutarnjim sjajem. Morao se natjerati da se smiri.
Ostalih osam igraa svi su, poput Gurgeha, pobijedili u svojim igrama.
Trojica su bili iz Admiraliteta ili mornarice, jedan je bio pjeadijski pukovnik,
jedan sudac, a preostala trojica slubenici. Svi su bili jako dobri igrai.
U toj treoj fazi Glavne serije natjecatelji su igrali mini-turnir jedan na
jedan u minornim igrama, a Gurgehu se inilo da bi mu to moglo dati najbolju
priliku da preivi partiju; na glavnim e se ploama vjerojatno morati suoiti s

nekom vrstom usklaene akcije, ali u pojedinanim je igrama imao anse da

prikupi dovoljno prednosti da prebrodi takve oluje.
Uhvatio se kako silno uiva pobjeujui sveenika Tounsea. Nakon
Gurgehova pobjednikog poteza, apeks je rukom preao preko ploe i ustao
viui i maui akama prema njemu, urlajui neto o drogama i
nevjernicima. Jednom davno, Gurgeh je toga bio svjestan, takva bi ga
reakcija natjerala da se dobro preznoji, ili bi ga bar ostavila sa silnim
osjeajem nelagode. Ali sad se samo zavalio u sjedalu i hladno nasmijeio.
Svejedno, kako je sveenik bjesnio na njega, uinilo mu se da bi ga mogao
i udariti, i srce mu jest poelo malo bre udarati... ali Tounse je zastao na
pola puta, pogledao utihle, okirane ljude u prostoriji, naizgled shvatio gdje
se nalazi, i pobjegao.
Gurgeh je ispustio dah, opustio lice. Priao mu je Carski sudac i ispriao se
u sveenikovo ime.
Ope je miljenje jo uvijek bilo da Flere-Imsaho Gurgehu pribavlja neku
vrst pomoi u igri. Ured je izjavio kako bi, da se uutkaju takvi neobavijeteni
sumnjiavci, radije za vrijeme igranja stroj zadrali u uredu jedne carske
raunalne kompanije na drugoj strani grada. Dron se buno bunio, ali Gurgeh
se spremno sloio.
Jo je uvijek privlaio puno publike na svoje igre. Nekolicina je dolazila
mrtiti se i siktati, sve dok ih slubenici igre ne bi otpratili s igralita, ali
uglavnom su naprosto eljeli vidjeti igru. Zabavni je kompleks imao opremu
za dijagramske prikaze glavnih ploa, tako da su ljudi izvan glavne dvorane
mogli slijediti dogaanja, a neke od Gurgehovih igara ak su dobile i prijenose
uivo, kad se nisu poklapale s Carevim igrama.
Nakon sveenika, Gurgeh je igrao protiv dvojice slubenika i pukovnika,
pobijedivi u svim igrama, premda je protiv vojnika pobijedio s malom
prednou. Te su igre potrajale ukupno pet dana, a Gurgeh se cijelo to
vrijeme morao silno koncentrirati. Oekivao je da e se na kraju osjeati
iscrpljeno; jest se osjeao pomalo umorno, ali prvenstveni je osjeaj bio
trijumf. Uspio je dovoljno dobro da ima bar neku ansu da pobijedi devetoricu
ljudi koje je Carstvo poslalo protiv njega i, umjesto da cijeni odmor, otkrio je
da zapravo jedva eka da ostali dovre svoje minorne igre tako da moe
poeti natjecanje na glavnim ploama.
"Lako je tebi, ali mene cijeli dan dre u monitorskoj komori! Monitorska
komora, kad ti kaem! Ti mulci me pokuavaju prouiti! Vani je predivno

vrijeme, upravo poinje velika sezona migracija, a ja sam zatvoren s gomilom

odurnih sentientofila koji me pokuavaju silovati!"
"Oprosti, drone, ali to mogu? Zna da samo trae ispriku da me izbace.
Ako hoe, zatrait u da ti umjesto toga dopuste da ostane ovdje u modulu,
ali sumnjam da e ti dozvoliti."
"Ja ne moram ovo trpjeti, zna, Jernau Gurgeh; mogu raditi to god hou.
Da elim, mogao bih jednostavno odbiti ii s njima. Nisam tvoj - ni njihov - pa
da mi nareujete."
"Ja to znam, ali oni ne znaju. Naravno da moe raditi to god hoe... to
god ti se ini ispravnim."
Gurgeh se okrenuo od drona i natrag ekranu modula, gdje je prouavao
neke klasine igre desetorice. Flere-Imsaho je posivio od frustriranosti.
Uobiajena zeleno-uta aura koju je pokazivao kad bi skinuo masku proteklih
je nekoliko dana postajala sve bljea. Gurgehu se skoro saalio.
"Pa ..." zacvili Flere-Imsaho - a Gurgehu se uinilo da bi i zamucao, samo
da ima prava usta - "to naprosto nije dovoljno!" I s tom prilino jadnom
primjedbom dron je odjurio iz dnevne sobe.
Gurgeh se pitao koliko je dronu runo to je po cijeli dan zatvoren.
Nedavno mu se uinilo da je moda i stroj imao uputu da ga sprijei od
prevelikog napredovanja u igrama. Ako je tako, onda bi odbijanje da bude
zatvoren bio prihvatljiv nain da to postigne; Kontakt bi opravdano mogao
rei da je ograniavanje dronove slobode bio nerazuman zahtjev koji ima
puno pravo odbiti. Gurgeh u sebi slegne ramenima; tu on nije mogao nita
uiniti.
Prebacio se na jednu drugu staru igru.
Deset dana kasnije bilo je gotovo, i Gurgeh je proao u etvrtu rundu;
trebao je pobijediti jo samo jednog protivnika i ii e na Echronedal na
finalne meeve, ne kao promatra ili gost, ve kao natjecatelj.
U minornim je igrama napravio prednost kojoj se nadao, a na glavnim
ploama nije ni pokuavao nikakve velike ofenzive. ekao je da drugi dou do
njega, to su i uinili, ali on je raunao na to da nee biti tako voljni na
suradnju kao to je to bio sluaj s natjecateljima u prvoj igri. Ovo su bili vani
ljudi; morali su razmiljati i o vlastitim karijerama i, koliko god odani bili
Carstvu, morali su zatititi i vlastite interese. Samo je sveenik mogao izgubiti
relativno malo, pa je zato mogao biti spreman da se rtvuje za dobro carstva i
neko s igrom nepovezano mjesto koje bi mu Crkva mogla ponuditi.

U igri unutar igre, Gurgehu se inilo da je Ured za igre pogrijeio

suprotstavivi ga prvoj desetorici ljudi koji su se kvalificirali. Naizgled je to
imalo smisla jer mu nije dalo vremena za odmor, ali pokazalo se da mu nije ni
trebao, a ta je taktika znaila da su mu protivnici doli iz razliitih grana
carskog drveta, pa ih je bilo tee primamiti mitom odjela, a imali su slabije
meusobno poznavanje igrakog stila.
Osim toga, otkrio je i neto to se zvalo vojno rivalstvo - pronaao je
zapise o nekim starim igrama koje naizgled nisu imale smisla sve dok mu
brod nije pojasnio tu udnu pojavu - i tako se Gurgeh posebno potrudio da
ljude iz mornarice i onog pjeadijskog pukovnika nahucka jedne na druge.
Trebalo im je jako malo poticaja.
Bio je to radni me: nimalo nadahnut, ali funkcionalan, a on je
jednostavno igrao bolje od svih ostalih. Prednost s kojom je pobijedio nije bila
velika, ali bila je pobjeda. Jedan od viceadmirala flote bio je drugi. Sveenik
Tounse zavrio je posljednji.
I opet, navodno sluajan raspored Ureda dao mu je vrlo malo vremena
izmeu meeva, ali Gurgeha je to potajno veselilo; znailo je da iz dana u dan
moe zadrati istu visoku razinu koncentracije, a nije mu davalo vremena da
brine ili predugo zastane i razmilja. Negdje na dnu njegova uma, jedan dio
njega isto se toliko kao i svi ostali udio i divio tome kako mu dobro ide. Kad
bi taj dio ikad doao na povrinu, ikad dograbio mikrofon da kae: "No ekaj
sad malo ..." vjerovao je da bi mu hrabrost nestala, arolija se razbila, a
kontrolirani pad hodanja postao bi strmoglav pad u poraz. Kako je ila izreka:
pad nikad nikog nije ubio; tek kad stane...
U svakom sluaju, bio je preplavljen gorko-slatkom plimom novih i
poboljanih osjeaja: uas rizika i mogueg poraza, isto oduevljenje
kockanja koje se isplatilo i pohoda koji je uspio; strava kad bi odjednom uoio
slabost u svome poloaju zbog koje bi mogao izgubiti partiju; nalet olakanja
kad je nitko drugi ne primijeti i bude dovoljno vremena da pokrpa rupe;
pulsiranje bijesnog, zluradog oduevljenja kad ugleda takvu slabost u neijoj
tuoj igri; i ista, razuzdana radost pobjede.
A osim toga, i dodatno zadovoljstvo spoznaje da mu ide toliko bolje nego
to je itko oekivao. Sva njihova predvianja - Kulture, Carstva, broda, drona
- bila su pogrena; naizgled snane utvrde koje su pred njim pale. ak i
njegova vlastita oekivanja su nadmaena, i kad bi se uope brinuo, brinuo bi
da e mu neki podsvjesni mehanizam sad otpustiti da se malo opusti, nakon
to je toliko dokazao, stigao tako daleko, porazio tolike igrae. To nije elio;

elio je nastaviti; uivao je u ovome. elio je pronai vlastitu mjeru kroz tu

beskonano istraivu, neizmjerno zahtjevnu igru, i nije htio da ga iznevjeri
neki slab, uplaen dio njega samog. Nije elio ni da se Carstvo poslui nekim
nepotenim nainom da ga se rijei. Ali ak je i to bila samo polovina briga.
Neka ga pokuaju ubiti; trenutno je imao bezobziran osjeaj nepobjedivosti.
Samo da ga ne pokuaju diskvalificirati preko neke tehnikalije. To bi boljelo.
Ali postojao je jo jedan nain na koji bi ga mogli pokuati zaustaviti. Znao
je da bi u pojedinanoj igri mogli iskoristiti fiziku opciju. Tako e oni
razmiljati: taj ovjek iz Kulture nee prihvatiti okladu, previe e se bojati.
ak i ako prihvati i bori se dalje, strava pred tim to bi mu se moglo dogoditi
e ga paralizirati, prodrijeti i pobijediti iznutra.
Raspravio je to i s brodom. Faktor ogranienja konzultirao se s Malom
bitangom - u veoj Maglici, udaljenoj desetke milenija - i pouzdano mu je
garantirao preivljavanje. Stari ratni brod ostao bi izvan Carstva ali bi preao
u najveu brzinu, kreui se u krug po samoj granici im igra pone. Ako
Gurgeh bude prisiljen kladiti se na fiziku opciju i izgubi, brod e punom
brzinom pojuriti prema Ei. Bio je siguran da e moi izbjei sve carske letjelice
koje mu se isprijee na putu, stii na Eu u roku od nekoliko sati i upotrijebiti
svoj veliki transportni sklop da Gurgeha i Flere-Imsahoa izvue odande ak i
bez da uspori.
"to je to?" Gurgeh se sumnjiavo zagledao u siunu okruglu kapsulu
koju mu je ponudio Flere-Imsaho.
"Orijentacijska zraka i jednokratni komunikator", ree mu dron. Spustio
mu je siunu kapsulu u ruku, zakotrljala mu se po dlanu. "Stavi je pod jezik;
implantirat e se; nee ni znati da je ima. Ako te ne bude mogao pronai ni
na koji drugi nain, brod e se pri dolasku orijentirati po njoj. Kad pod
jezikom osjeti seriju otrih bolova - etiri uboda u dvije sekunde - imat e
dvije sekunde da zauzme fetalni poloaj prije nego to sve u radijusu od
trietvrt metra oko kapsule ne odleti ravno na brod; zato gurni glavu meu
koljena i ne mai rukama."
Gurgeh se zagledao u kapsulu. Imala je promjer od oko dva milimetra.
"Jel' ti to ozbiljno, drone?"
"Potpuno. Brod e vjerojatno ii na sprinterski pogon; mogao bi se provui
ovuda pod jedno cijelo dva kilosvjetlosne. Pri toj brzini, ak i veliki transporter
e u dometu biti samo otprilike petinu milisekunde, tako da e nam trebati
sva pomo koju moemo dobiti. Gurgeh, i mene i sebe stavlja u vrlo sumnjiv
poloaj. elim ti rei da nisam ba sretan s tim."
"Ne brini, drone; pobrinut u se da tebe ne ukljue u tjelesnu okladu."

"Ne; govorim o putovanju transporterom. To je rizino. Prije mi to nisu

spomenuli. Transporterska polja u hipersvemiru su singulariteti, podloni
principu neodreenosti -"
"Aha; moda odleti u neku drugu dimenziju ili tako neto -"
"Ili zavrim razmazan po krivom dijelu ove dimenzije, to me vie brine."
"A kako esto se to dogaa?"
"Pa, jedanput u osamdeset i tri milijuna transporta, ali to nije -"
"to je jo uvijek prilino dobro u usporedbi s rizikom ulaska u ove njihove
zemaljske automobile, pa ak i u letjelice. Budi razuzdan, Flere-Imsaho;
riskiraj."
"Lako je tebi govoriti, ali ak i ako -"
Gurgeh je pustio stroj da trua dalje.
On bi riskirao. Ako bude morao dolaziti, brodu e trebati nekoliko sati za
put, ali smrtne oklade nikad se ne izvravaju prije zore sljedeeg dana, a
Gurgeh je bio posve sposoban iskljuiti bol bilo kakvih muenja koja bi mogla
biti povezana s tim. Faktor ogranienja imao je punu medicinsku opremu; bio
bi ga u stanju pokrpati ako se dogodi ono najgore.
Gurnuo je kapsulu pod jezik; naas je osjetio ukoenost, a onda je kapsula
nestala, kao da se rastopila. Jedva ju je mogao napipati prstom, pod
povrinom svojih usta.
Ujutro prvog dana igranja probudio se sa skoro seksualnim uzbuenjem
iekivanja.
I opet novi prostor za igru; ovog puta bila je to konferencijska dvorana u
blizini zrane luke u koju je prvo sletio. Tamo se suoio s Lo Prinestom
Bermoiyom, sucem u Vrhovnom sudu Ee, i jednim od najdojmljivijih apeksa
koje je Gurgeh ikad vidio. Bio je visok, srebrne kose, a kretao se s
otmjenou koja se Gurgehu inila udno, ak i neugodno poznatom a da
isprva nije bio u stanju objasniti zato. Onda je shvatio kako postariji sudac
hoda kao netko iz Kulture; u apeksovim je pokretima bilo polagane lakoe
koju je Gurgeh u zadnje vrijeme prestao uzimati zdravo za gotovo i tako je, u
odreenom smislu po prvi puta, uspio uoiti.
Bermoiya je sjedio vrlo mirno izmeu poteza u minornim igrama, stalno
zurei u plou i pomiui se samo kad je trebalo pomaknuti neku figuru.
Kartao je jednako tako studiozno i promiljeno, i Gurgeh se uhvatio kako
reagira na suprotan nain, postajui nervozan i nemiran. Borio se protiv toga
tjelesnim drogama, namjerno se smirujui, i tijekom punih sedam dana koliko
su trajale minorne igre postupno se uspio prilagoditi mirnom, odmjerenom

koraku apeksova stila. Kad su igre zbrojene, sudac je imao malu prednost.
Nisu se spomenule nikakve oklade.
Poeli su igrati na Ploi poetka, i isprva je Gurgeh mislio da e se Carstvo
zadovoljiti oslanjanjem na Bermoiyinu oitu vjetinu u Azadu ... ali onda,
nakon sat vremena igre, sjedokosi je apeks podigao ruku traei da mu prie
sudac.
Zajedno su prili Gurgehu, koji je stajao u jednom uglu ploe. Bermoiya se
nakloni. "Jernow Gurgey", rekao je; glas mu je bio dubok, i Gurgehu se inilo
da uje itave tomove autoriteta u svakom slogu basa. "Primoran sam
zahtijevati da ukljuimo i okladu tijela. Jeste li voljni to razmotriti?"
Gurgeh se zagleda u krupne, mirne oi. Osjetio je kako njegov vlastiti
pogled oklijeva; spustio ga je. Naas se sjetio djevojke na balu. Opet je
podigao pogled ... u isti ravnomjerni pritisak iz tog mudrog i uenog lica.
Ovo je bila osoba naviknuta da druga iva bia osuuje na pogubljenje,
sakaenje, bol i zatvor; apeks koji radi s muenjem i osakaivanjem i moe
zapovjediti njihovo koritenje, pa i samu smrt, da bi ouvao Carstvo i njegove
vrijednosti.
A ja bih mogao naprosto rei 'Ne', pomisli Gurgeh. Dovoljno sam uinio.

Nitko me ne bi krivio. Zato ne? Zato ne prihvatiti da su oni u ovome bolji od

mene? Zato se natjerati da prolazim kroz brigu i muke? Barem psihike
muke, a moda i tjelesne. Dokazao si sve to si trebao, sve to si htio, vie
nego to su oekivali.
Popusti. Ne budi budala. Nisi ti od junake sorte. Primijeni igraki razum:
dobio si sve to ti je ikad trebalo. Povuci se sad, i pokai im to misli o
njihovoj glupoj "fizikoj opciji", njihovim bijednim, nasilnikim prijetnjama...
pokai im kako malo to zapravo znai.

Ali nije to namjeravao uiniti. Mirno se zagledao u apeksove oi i znao je

da e nastaviti igrati. Pretpostavljao je da je malice poludio, ali nije
namjeravao odustati. Uhvatit e on tu fantastinu, manijaku igru za iju,
naskoiti na nju i drati se.
I vidjeti koliko e ga to daleko odvesti prije nego to ga igra zbaci, ili se
okrene i prodere ga "Voljan sam", rekao je razrogaenih oiju.
"Vjerujem da ste mujak."
"Da", ree Gurgeh. Dlanovi su mu se poeli znojiti.
"Moja je oklada kastracija. Odstranjivanje mukog uda i testisa nasuprot
apike kastracije, za ovu jednu igru na Ploi postanka. Prihvaate li?"

"Ja -" Gurgeh proguta, ali usta mu ostanu suha. Apsurdno; nije ni u kakvoj
pravoj opasnosti. Faktor ogranienja e ga spasiti; ili moe jednostavno
prihvatiti sve; nee osjetiti nikakav bol, a genitalije su meu onim dijelovima
tijela koji se brzo regeneriraju... ali svejedno mu se inilo da se soba oko
njega izobliuje i okree, i imao je naglu, munu viziju guste crvene tekuine
koja polako tamni i klokoe ... "Da!" izvalio je, tjerajui se da izgovori. "Da",
ree sucu.
Dva se apeksa naklone i povuku.
"Ako hoe, moe pozvati brod", ree Flere-Imsaho. Gurgeh je buljio u
ekran. Doista je namjeravao pozvati Faktor ogranienja, ali samo da raspravi
svoj trenutan dosta slab poloaj u igri, ne da zove u pomo. Nije se obazirao
na drona.
Bila je no, a dan mu je loe proao. Bermoiya je igrao briljantno, a mediji
su bili puni igre. Pozdravljali su je kao klasiku, a Gurgeh je - zajedno s
Bermoiyom - opet dijelio glavne vijesti s Nicosarom, koji je jo uvijek gazio
svoje protivnike, koliko god oni bili priznati i dobri.
S rukom jo u povezu, Pequil se nakon veernje igre obratio Gurgehu na
pokunjen, skoro ponizan nain i rekao mu da e modul uvati posebna straa,
koja e ostati sve dok se igra ne zavri. Pequil je bio uvjeren da je Gurgeh
asna osoba, ali one koji imaju tjelesne oklade uvijek se diskretno nadgleda,
a u Gurgehovom je sluaju to radila atmosferska AG krstarica, jedna od
eskadrile koja je stalno patrolirala ne-ba-svemirom iznad Groasnacheka.
Modul se nee smjeti maknuti sa svoga poloaja u hotelskom krovnom vrtu.
Gurgeh se pitao kako se Bermoiya sad osjea. Primijetio je da je apeks u
svojoj najavi da iskoristi fiziku opciju upotrijebio izraz "primoran sam".
Gurgeh je poeo potivati apeksov stil igre, pa tako i Bermoiyu samog. Nije
vjerovao da sudac sam po sebi gaji neku veliku elju da iskoristi tu opciju, ali
situacija je za Carstvo postala ozbiljna; bili su pretpostavljali da e do sad ve
biti poraen, i svoju strategiju pretjerivanja u tome koliku on prijetnju
predstavlja bazirali su na toj pretpostavci. Ta se igra, koja im je trebala
donijeti pobjedu, sad pretvarala u omanju katastrofu. aputalo se da su u
Carskom uredu neke glave ve pale zbog itave prie. Bermoiya je zacijelo
dobio naredbu; Gurgeha se mora zaustaviti.
Gurgeh je provjerio kakvu bi sudbinu doivio apeks u sad slabo
vjerojatnom sluaju da izgubi on, a ne Gurgeh. Apika kastracija znaila je
puno i permanentno odstranjivanje reverzibilne apike vagine i jajnika.
Razmiljajui o tome, razmatrajui to bi se mirnome, dostojanstvenome sucu

dogodilo ako izgubi, Gurgeh je shvatio da nije do kraja promislio implikacije

fizike opcije. ak i ako pobijedi, kako moe dopustiti takvo sakaenje drugog
bia? Ako Bermoiya izgubi, to bi za njega bio kraj: karijere, obitelji, svega.
Carstvo nije doputalo regeneriranje ili nadomjetanje bilo kojeg dijela tijela
izgubljenog u okladi; suev bi gubitak bio trajan, a moda i koban: u takvim
sluajevima samoubojstva su bila esta. Moda bi bilo najbolje da Gurgeh
ipak izgubi.
No problem je bio u tome to on nije elio izgubiti. Nije prema Bremoiyi
osjeao nikakve osobne netrpeljivosti, ali oajniki je elio dobiti ovu igru, i
sljedeu, i onu poslije nje. Nije prije shvatio koliko je Azad zavodljiv kad ga se
igra u domaem okruenju. Premda je to tehniki bila ista igra kao ono to je
igrao na Faktoru ogranienja, sve to je s tim u vezi osjeao postalo je posve
drukije sad kad ju je igrao tamo gdjeje i zamiljena za igru; sad je tek
shvatio ... i sad je znao zato Carstvo preivljava zahvaljujui igri; Azad je
sam naprosto proizvodio neutaivu elju za jo pobjeda, jo moi, jo
teritorija, jo snage ...
Flere-Imsaho te je veeri ostao na modulu. Gurgeh je kontaktirao brod i
raspravio s njim svoj teki poloaj; brod je, kao i obino, vidio nekoliko slabo
vjerojatnih izlaza iz situacije, ali sve su to bili izlazi koje je Gurgeh ve i sam
uoio. Shvatiti da postoje i provesti ih na samoj ploi usred igre bile su dvije
razliite stvari. Tako da brod tu ba nije bio od neke pomoi.
Gurgeh je odustao od analiziranja igre i upitao Faktor ogranienja to bi
mogao uiniti da pobolja okladu s Bermoiyom ako - koliko god to bilo
nevjerojatno - Gurgeh pobijedi a sudac bude taj koji mora kirurgu. Odgovor
je bio nita. Oklada je objavljena i to je to. Nijedan od njih nita ne moe
uiniti; moraju odigrati do kraja. Kad bi obojica odbila igrati, obojica bi morala
podnijeti i kazne iz oklade.
"Jernau Gurgeh", rekao je brod s oklijevanjem. "Moram doznati to bi ti
htio da uinim ako stvari sutra krenu krivo."
Gurgeh spusti pogled. ekao je na ovo. "Misli, elim li da doe i otme
me odande, ili da izdrim pa da me pokupi kasnije, s podvijenim repom i
malo im drugim, pa da ekamo da mi sve natrag naraste? Ali naravno, usput
odravi Kulturu slatkom u oima Carstva." Nije se trudio sakriti sarkazam u
svome glasu.
"Vie-manje", ree brod nakon stanke. "Problem je u tome to, premda bi
manje buke nastalo kad bi pristao na to, ja u u svakom sluaju morati oteti

ili unititi tvoje genitalije ako ih uklone; kad bi napravili punu analizu, Carstvo
bi dolo do previe podataka."
Gurgeh se skoro nasmijao. "Hoe rei da su moja jaja nekakva dravna
tajna?"
"U biti. Tako da emo u svakom sluaju razljutiti Carstvo, ak i ako im
dopusti da te operiraju."
Gurgeh je jo uvijek razmiljao, ak i nakon to je stigao udaljeni signal.
Skvrio si je jezik u ustima, pipkajui siunu kvricu pod mekim tkivom. "E,
jebiga", ree konano. "Prati igru; ako definitivno izgubim, pokuat u se
odrati to je due mogue; negdje, bilo gdje. Kad postane oito da to radim,
doi; izvuci nas odavde i prenesi Kontaktu moje isprike. Ako samo skrahiram
... neka bude. Vidjet u kako se sutra budem osjeao."
"U redu", ree brod dok je Gurgeh sjedio gladei si bradu, mislei kako je,
ako nita drugo, dobio mogunost izbora. Ali da nisu u svakom sluaju
namjeravali ukloniti dokaze i tako moda uzrokovati diplomatski incident, bi li
Kontakt svejedno bio tako susretljiv? Nije bilo vano. Ali u srcu je nakon tog
razgovora znao da je izgubio volju za pobjedom.
Brod je imao jo vijesti. Upravo je primio signal od Chamlisa Amalk-neya,
koji je obeavao skoru dulju poruku, a u meuvremenu mu samo javljao da je
Olz Hap konano uspjela: postigla je Punu Mreu. Jedan igra iz Kulture je napokon - proizveo savren rezultat u Udarenom. Mladu damu slavio je
Chiark i svi igrai Kulture. Chamlis joj je ve estitao u Gurgehovo ime, ali
pretpostavljao je da e joj on i sam htjeti poslati neku poruku. elio mu je sve
najbolje.
Gurgeh je iskljuio ekran i zavalio se u sjedalu. Neko je vrijeme sjedio i
zurio u prazno, nesiguran to bi znao, ili mislio, ega bi se sjeao, pa ak i to
bi bio. Neko mu je vrijeme na jednoj strani lica poigravao tuan smijeak.
Flere-Imsaho dolebdio je do njegova ramena.
"Jernau Gurgeh. Jesi li umoran?"
Nakon nekog vremena okrenuo se k njemu. "Molim? Da, malo jesam."
Ustao je, protegnuo se. "Ali sumnjam da u ba puno spavati."
"Mislio sam da bi moglo biti tako. Pitao sam se bi li htio poi sa mnom."
"to, gledati ptice? Mislim da ne, drone. Ali svejedno hvala."
"Zapravo, nisam mislio na nae letee prijatelje. Kad sam izlazio po noi,
nisam uvijek iao gledati njih. Ponekad bih otiao u razne dijelove grada;
isprva da potraim vrste ptica kojih bi tamo moglo biti, ali kasnije zato to ...
pa, ba zato."
Gurgeh se namrti. "Zato hoe da idem s tobom?"

"Jer bismo sutra odavde mogli otii prilino brzo, a meni je palo na pamet
da si ti od grada vidio vrlo malo."
Gurgeh odmahne jednom rukom. "Za mi je pokazao sasvim dosta."
"Sumnjam da ti je pokazao ono na to ja mislim. Ima puno razliitih stvari
koje treba vidjeti."
"Nisam zainteresiran za lijepe poglede, drone."
"Pogledi na koje ja mislim e te zanimati."
"Ma nemoj?"
"Mislim da da. Mislim da te dovoljno poznajem da to procijenim. Molim te,
doi, Jernau Gurgeh. Bit e ti drago, kunem ti se. Molim te, doi. Sam si
rekao da nee moi spavati, zar ne? Pa, onda, to moe izgubiti?" Dronova
su polja bila svoje uobiajene zeleno-ute boje, tiha i pod kontrolom. Glas mu
je bio tih, ozbiljan.
ovjekove se oi stisnu. "to ti to smjera, drone?"
"Molim te, molim te, doi sa mnom, Gurgeh." Dron je odlebdio prema
nosu modula. Gurgeh ustane, promatrajui ga. Zastao je kraj vrata dnevne
sobe. "Molim te, Jernau Gurgeh. Kunem ti se da nee zaaliti."
Gurgeh slegne ramenima. "Da, da, dobro." Stresao je glavom. "Idemo se
igrati", promrmlja za sebe.
Slijedio je drona na putu za nos modula. Tamo je postojao jedan odjeljak s
nekoliko AG bicikala, nekoliko ranaca za lebdenje i nekih drugih komada
opreme.
"Molim te, stavi ranac. Odmah se vraam." Dron je ostavio Gurgeha da
privrsti AG ranac preko svojih kratkih hlaa i koulje. Ubrzo se vratio, nosei
dugaak, crn ogrta s kapuljaom. "Sad stavi ovo, molim te."
Gurgeh je ogrta navukao preko ranca. Flere-Imsaho gurnuo mu je
kapuljau preko glave i svezao je tako da je Gurgehovo lice sa strane bilo
skriveno, a sprijeda u dubokoj sjeni. Pod debelim tkanjem, ranac se nije ni
vidio. Svjetla u odjeljku su se zamraila i iskljuila, a Gurgeh je uo kako mu
se neto kree iznad glave. Podigao je pogled da ugleda kvadrat mutnih
zvijezda ravno iznad sebe. Ogrta je tiho lepetao oko njega; grad je bio
kovitlac svjetala, naizgled beskrajna ravnica puna ratrkana sjaja. Dron je bio
malena, mirna sjenka kraj njegovog ramena.
Zaputili su se iznad grada. Nadletali su ceste i rijeke i velike zgrade i
kupole, vrpce i nakupine i tornjeve svjetla, podruja isparenja koja su se
dizala nad tamom i vatrom, uzdignutih tornjeva gdje su odrazi gorjeli a svjetla
se vinula u zrak, drhtavih povrina tamnih voda i irokih mranih parkova
trave i drvea. Konano su se poeli sputati.

Sletjeli su na podruju s relativno malo lampi, padajui izmeu dvije

zatamnjene zgrade bez prozora. Noge su mu dotakle prljavtinu u jednoj
uliici.
"Oprosti", ree dron i ugura se u kapuljau dok nije ostao lebdjeti
naopake kraj Gurgehovog lijevog uha. "Kreni ovuda", proape. Gurgeh
krene niz uliicu. Posrnuo je preko neeg mekanog, i jo prije nego to se
okrenuo shvatio je da je to tijelo. Pogledao je gomilu krpa koja se pomalo
micala iz vee blizine. Osoba se skvrila pod otrcanim dekama, s glavom na
nekakvoj prljavoj vrei. Nije mogao odrediti kojeg je spola; krpe nisu nudile
nikakve naznake.
"", ree dron kad je Gurgeh zaustio. "To je samo jedna od lijenina o
kojima je govorio Pequil; netko protjeran sa zemlje. Pio je; to je dio smrada.
Ostatak je on sam." Tek je tada Gurgeh primijetio smrad koji se uzdizao od
jo zaspalog mujaka. Zamalo mu je pozlilo.
"Ostavi ga", ree Flere-Imsaho.
Napustili su uliicu. Gurgeh je morao prekoraiti jo dvoje usnulih ljudi.
Ulica u kojoj su se nali bila je u polutami i bazdila je na neto to je Gurgeh
pretpostavio da bi moglo biti hrana. Nekoliko je ljudi hodalo. "Malo se sagni",
ree dron. "Ovako obuen proi e kao minanski uenik, ali nemoj dopustit
da ti kapuljaa spadne, i ne stoj uspravno."
Gurgeh poslua.
Dok je hodao ulicom pod slabim, zrnatim, treperavim svjetlima
sporadinih, jednobojnih ulinih svjetiljki, proao je kraj neega to je
izgledalo kao jo jedan pijanac, ispruen kraj zida. Bilo je krvi meu
apeksovim nogama, i jedan taman, posuen trag krvi vodio je od njegove
glave. Gurgeh stane.
"Ne trudi se", zauje se tihi glasi. "Umire. Vjerojatno se potukao s nekim.
Policija ovamo ne dolazi ba esto. I nitko nee pozvati lijenike; oito je da
su ga opljakali, pa bi sami morali platiti lijeenje."
Gurgeh se ogleda oko sebe, ali u blizini nije bilo nikog drugog. Apeksovi su
kapci naas zatreptali, kao da ih pokuava otvoriti.
Treptanje prestane.
"Onuda", ree Flere-Imsaho tiho.
Gurgeh je nastavio niz ulicu. Sa suprotne strane ulice, visoko iz prljavog
nebodera dopirali su krici. "Samo neki apeks koji tue svoju enu. Zna li da
su tisuljeima vjerovali da ene nemaju nikakvog utjecaja na nasljedstvo
djece koju donose na svijet? Pet stotina godina znaju da nije tako; virusni
analog DNK koji mijenja gene kojima se ena oplodi. Bez obzira na to, po

zakonu, ene su naprosto vlasnitvo. Kazna za apeksa koji ubije enu je

godinu dana tekog rada. enu koja ubije apeksa danima mue do smrti.
Smrt od kemikalija. Kau da je to jedna od najgorih. Hodaj dalje."
Doli su do krianja s nekom ivahnijom ulicom. Na jednom je uglu stajao
mujak, viui na dijalektu koji Gurgeh nije razumio. "Prodaje karte za
pogubljenje", ree dron. Gurgeh podigne obrve i malice okrene glavu prema
njemu. "Ozbiljan sam", ree Flere-Imsaho. Gurgeh svejedno strese glavom.
Usred ulice bila je gomila ljudi. Promet - od kojeg je samo oko pola bilo
motorizirano, a ostatak se kretao na ljudski pogon - je ljude morao obilaziti
preko plonika. Gurgeh je priao stranjem dijelu gomile, vjerujui da e sa
svojom veom visinom vidjeti to se dogaa, ali otkrio je da mu se ljudi
svejedno razmiu, vukui ga blie sreditu gomile.
Nekoliko mladih apeksa napadalo je starog mujaka koji je leao na tlu.
Apeksi su na sebi imali neku udnu vrst uniforme, premda je Gurgeh nekako
bio siguran da se ne radi o slubenoj uniformi. Udarali su starog mujaka s
nekom vrstom smirenog divljatva, kao da je napad neka vrst natjecateljskog
baleta bola, a njih ocjenjuju i za umjetniki dojam a ne samo za surovu muku
i tjelesne povrede koje nanose.
"Za sluaj da misli kako je ovo izreirano", proape Flere-Imsaho, "nije.
Ni ovi ljudi nisu nita platili da bi ovo gledali. Ovo je naprosto neki starac
kojeg mlate, vjerojatno samo zato da ga premlate, a ovi ljudi bi radije gledali
nego da neto poduzmu."
Dok je dron govorio, Gurgeh shvati da se nalazi na samom rubu gomile.
Dva mlada apeksa podigla su pogled prema njemu.
Na neki odsutan nain, Gurgeh se zapitao to e se sad dogoditi. Dva
apeksa povikala su na njega, a onda se okrenu i pokau ga ostalima. Bilo ih je
estero. Svi su stajali - ne obazirui se na mujaka koji je stenjao na tlu iza
njih - i mimo se zagledali u Gurgeha. Jedan od njih, najvii, otvorio je neto u
uskim hlaama ukraenim metalom koje je imao na sebi i izvadio napola
oputenu vaginu u ispruenom poloaju i, sa irokim osmijehom, pokazao je
prvo Gurgehu, a onda se okrene maui njome prema ostalima u gomili.
Nita drugo. Mladi, podjednako odjeveni apeksi neko su se vrijeme kezili
ljudima, a onda naprosto odu; svaki je, kao sluajno, stao na glavu
prebijenog starog mujaka na tlu.
Gomila se poela razilaziti. Starac je leao na cesti, prekriven krvlju.
Krhotina sive kosti virila je kroz rukav otrcanog kaputa koji je imao na sebi, a
na povrini ulice oko njegove glave bilo je ratrkanih zubi. Jedna mu je noga
leala udno, sa stopalom okrenutim prema unutra, mlitavog izgleda.

Zastenjao je. Gurgeh krene naprijed i pone se saginjati.

"Ne diraj ga!"
Dronov je glas zaustavio Gurgeha poput ciglenog zida. "Ako bilo tko od
ovih ljudi vidi tvoje lice ili ruke, mrtav si. Pogrene si boje, Gurgeh. Sluaj:
svake se godine jo uvijek rodi nekoliko stotina tamnopute djece, dok se geni
troe. Njih bi trebalo zadaviti i njihova tijela uz nagradu predati Savjetu za
genetiku, ali nekolicina ljudi riskira smrt i podigne ih, izbjeljujui im kou dok
rastu. Kad bi netko pomislio da si i ti od takvih, posebno u ogrtau uenika,
odrali bi te ivog."
Gurgeh je ustuknuo, drei glavu pognutom, i oteturao niz ulicu.
Dron mu je pokazivao prostitutke - uglavnom enke - koje su apeksima
prodavale svoje seksualne usluge, na nekoliko minuta, ili nekoliko sati, ili za
cijelu no. U nekim dijelovima grada, rekao je dron dok su putovali mranim
ulicama, bilo je apeksa koji su izgubili neki ud i nisu si mogli priutiti
priivanje ruku i nogu amputiranih kriminalcima; ti su apeksi svoja tijela
prodavali mujacima.
Gurgeh je vidio puno bogalja. Sjedili su na uglovima ulica, prodajui
sitnice, svirajui na kripavim, piskutavim glazbalima, ili naprosto proeci.
Neki su bili slijepi, neki nisu imali ruku, neki nisu imali nogu. Gurgeh je gledao
okljatrene ljude i zavrtjelo mu se u glavi; prljava povrina ulice pod njim kao
da se naginjala i bacakala. Naas se osjetio kao da se grad, planet, cijelo
Carstvo vrti oko njega u bijesno zakovitlanoj zbrci komarnih obrisa; zvijee
patnje i tjeskobe, pakleni ples agonije i obogaljivanja.
Prolazili su kraj kiastih duana punih arenog smea, dravnih trgovina s
drogama i alkoholom, tandova koji su prodavali vjerske kipie, knjige,
relikvije i ceremonijalnu opremu, kioske koji su prodavali karte za
pogubljenja, amputacije, muenja i inscenirana silovanja - veinom izgubljene
tjelesne oklade s Azada - i tapkaroe koji su prodavali listie lutrije, ulaznice u
bordele i nedoputene droge. Proao je jedan kombi pun policije; nona
ophodnja. Nekoliko tapkaroa pobjeglo je u pokrajnje ulice, a nekoliko se
kioska s treskom zatvorilo dok je kombi prolazio, ali su se opet otvorili im je
proao.
U malenom parku, naili su na apeksa s dva otrcana mujaka i enkom
bolesnog izgleda na dugakim povocima. Tjerao ih je da izvode trikove koji im
nikako nisu uspijevali; oko njih je stajala gomila i smijala se njihovim
naporima. Dron mu je rekao da je trio skoro sigurno lud, a nema nikoga tko
bi platio njihov boravak u bolnici za mentalno oboljele, tako da su izgubili
graanska prava i prodani apeksu. Neko su vrijeme promatrali patetine,

izmuene stvorove kako se pokuavaju popeti na stupove javnih svjetiljki ili

napraviti piramidu, a onda se Gurgeh okrene. Dron mu je rekao da e jedan
od svakih deset ljudi koji prou kraj njih na ulici u nekom trenutku svoga
ivota trebati pomo zbog neke psihike bolesti. Brojke su bile vee za
mujake nego za apekse, a za enke najvee od svih. Isto se odnosilo i na
razinu samoubojstava, koja su bila protuzakonita.
Flere-Imsaho odveo ga je u bolnicu. Bila je tipina, rekao je dron. Kao i
cijelo podruje, bila je zapravo prosjena za iri grad. Bolnicom je upravljala
dobrotvorna organizacija, i mnogi ljudi koji su radili u njoj bili su volonteri.
Dron mu je rekao da e svi pretpostaviti kako je on uenik koji je doao
posjetiti nekog od svoga stada, a u svakom sluaju, osoblje je prezaposleno
da bi zastajalo i ispitivalo svakoga koga vide. Gurgeh je kroz bolnicu proao u
omaglici.
Bilo je ljudi kojima su nedostajali udovi, kakve je vidio i na ulicama, i bilo
je ljudi koji su poprimili udne boje ili bili prekriveni oiljcima i irevima. Neki
su bili mravi poput akalica; siva koa nategnuta preko kosti. Drugi su leali
i hvatali dah, ili buno povraali iza tankih paravana, stenjui ili mumljajui ili
vritei. Vidio je ljude jo pokrivene krvlju koji ekaju da dou na red, ljude
koji su se presavinuli kaljui krv u male zdjele, i drugih vezanih za metalne
krevete, lupajui glavama o rubove, dok im se na usnama pjeni slina.
Posvuda je bilo ljudi: na krevetu do kreveta, i leaju do leaja, i madracu
do madraca. Bolnica je bila malo punija nego obino jer je stiglo nekoliko
brodova carskih ratnih ranjenika iz nedavnih sjajnih pobjeda. Osim toga, bila
je to ona no kad ljudi dobivaju plau i idueg dana ne moraju raditi, pa po
tradiciji izlaze i napiju se i zapodjenu tunjavu. Onda je stroj poeo izbacivati
stope mortaliteta djece, oekivane ivotne dobi, odnose spolova, tipove
bolesti i njihove prisutnosti u razliitim slojevima drutva, prosjene prihode,
stopu nezaposlenosti, prihod po glavi stanovnika kao funkciju ukupne
populacije u pojedinom podruju, poreze na raanje i posmrtne poreze i
kazne za abortus i nelegalno raanje; govorio je o zakonima koji upravljaju
vrstama spolnog openja, o plaanjima dobrotvornim ustanovama i vjerskim
organizacijama koje vode javne kuhinje, prenoita i klinike prve pomoi;
stalno o brojevima i znamenkama i statistikama i odnosima, i Gurgehu se
inilo da nije uhvatio ni rije od svega. Samo je vrludao po zgradi, inilo mu
se satima, a onda ugleda vrata i ode.
Stajao je u malom vrtu, tamnom i pranjavom i naputenom, sa stranje
strane bolnice, zatvorenom sa svih strana. uto svjetlo iz prljavih prozora
prosipalo se na sjvu travu i ispucane ploe plonika. Dron je rekao da ima jo

stvari koje mu eli pokazati. Htio je da pogleda mjesto gdje spavaju

beskunici; vjerovao je da ga moe uvesti u zatvor kao posjetitelja -"
"elim se vratiti; odmah!" povikao je zbacujui kapuljau.
"Dobro!" ree dron navlaei mu kapuljau natrag. Podigli su se, dugo se
uspinjui prije nego to su krenuli natrag prema hotelu i modulu. Dron nije
nita rekao. I Gurgeh je utio, promatrajui veliku galaksiju svjetla koju je
tvorio grad dok je prolazio pod njihovim nogama.
Vratili su se u modul. Krovna su se vrata otvorila dok su se sputali, a
svjetla se opet upalila nakon to su se vrata zatvorila. Gurgeh je neko vrijeme
stajao dok mu je dron skidao ogrta i otkapao AG ranac. Kad mu je skliznuo
s ramena, manjak ranca ostavio ga je s udnim dojmom nagosti.
"Ima jo jedna stvar koju ti elim pokazati", ree dron. Krenuo je niz
hodnik do dnevne sobe modula. Gurgeh krene za njim.
Flere-Imsaho lebdio je u sreditu prostorije. Ekran je bio ukljuen,
prikazujui apeksa i mujaka kako se pare. U pozadini se ula glasna glazba;
okoli je bio plian, s jastucima i debelim zastorima. "Ovo je izborni carski
kanal", ree dron, "razina jedan, slabo kodiran." Scena se promijenila, i opet,
svaki put prikazujui malo drugaiju mjeavinu seksualnih aktivnosti, od
solistike masturbacije do skupina koje su ukljuivale sva tri azadska spola.
"Ovakve su stvari tajne", ree dron. "Posjetitelji ih ne bi trebali vidjeti. Ali
aparati za dekodiranje mogu se za odreenu cijenu kupiti na slobodnom
tritu. Sad emo pogledati neke kanale razine dva. Oni su ogranieni za
gornje slojeve carstva, birokraciju, vojsku i crkvu."
Ekran se naas uskovitlao u vrtlogu nasuminih boja, onda se proisti da
prikae jo Azadana, nagih ili s vrlo malo odjee. I opet, naglasak je bio na
spolnosti, ali u onome to se dogaao postojao je jedan drugi, novi element:
mnogi ljudi imali su na sebi vrlo udnu odjeu koja je djelovala neudobno, a
neki su bili vezani i pretueni, ili postavljeni u razne apsurdne poloaje u
kojima su onda seksualno iskoritavani. enke odjevene u uniforme
nareivale su mujacima i apeksima. Gurgeh je prepoznao neke uniforme
koje su pripadale asnicima carske mornarice; druge su djelovale kao
pretjerane verzije obinih uniformi. Neki su apeksi bili odjeveni u muku
odjeu, neki u ensku. Apekse se tjeralo da jedu vlastiti ili tui izmet, ili da
piju urin. Izmet drugih panljudskih vrsta kao da je bio posebno cijenjen za
takve stvari. Usta i anusi, ivotinje i tuinci u koje prodiru mujaci i apeksi;
tuinci i ivotinje koje se tjera na razliite spolove, i predmeti - neki
svakodnevni, neki oito posebno napravljeni - koji se koriste kao zamjena za

falus. U svakoj sceni postojao je element... Gurgeh je pretpostavio da se radi

o dominaciji.
Nije ga pretjerano iznenadilo to Carstvo eli prikriti materijal koji je vidio
na prvoj razini; narod tako usredotoen na poloaj i protokol i dignitet odjee
prirodno je mogao eljeti ograniiti takve stvari, koliko god bile bezazlene.
Druga razina bila je drukija: inilo mu se da ona pomalo odaje igru, i mogao
je shvatiti zato im je zbog toga neugodno. Bilo je jasno da uitak na razini
dva nije prolazno zadovoljstvo promatranja ljudi kako uivaju i identificiranja s
njima, ve u promatranju ljudi koje se poniava dok drugi uivaju na njihov
raun. Razina jedan bavila se seksom; ova druga bavila se neim o emu je
Carstvo oito vie razmiljalo ali nije bilo u stanju razdvojiti to od seksa.
"A sad razina tri", ree dron.
Gurgeh je promatrao ekran.
Flere-Imsaho je promatrao Gurgeha.
ovjekove su oi svjetlucale u svjetlu ekrana, neiskoriteni fotoni
odbljeskivali su od aure irisa. Isprva su mu se zjenice rairile, a onda skupile,
postajui kao vrci igle. Dron je ekao da se razrogaene, zabuljene oi
ispune vlagom, da se siuni miii oko oiju trnu i kapci zatvore i ovjek
strese glavom i okrene se, ali nita od toga nije se dogodilo. Ekran mu je
drao pogled, kao da se infinitezimalni pritisak svjetla koje alje prema sobi
nekako okrenuo i tako usisao ovjeka koji gleda, drei ga, na rubu pada,
zaustavljenog i mirnog i uperenog prema treperavoj povrini poput nekog
odavno umrlog mjeseca.
Vriskovi su odzvanjali dnevnom sobom, preko njenih konturnih sjedala,
kaueva i niskih stolova; vriskovi apeksa, mukaraca, ena, djece. Ponekad bi
utihli brzo, ali obino ne. Svaki instrument, i svaki dio muenih ljudi proizvodio
je vlastiti zvuk; krv, noevi, kosti, laseri, meso, pile, kemikalije, pijavice, crvi,
vibrapitolji, ak i falusi, prsti i pande; svaki je od njih proizvodio vlastite
prepoznatljive zvukove, u kontrapunktu teme vriskova.
Posljednja scena koju je ovjek odgledao prikazivala je psihotinog
mujaka, kriminalca kojem su ubrizgali veliku dozu seksualnih hormona i
halucinogena, no, i enu opisanu kao neprijatelja drave, trudnu i tik pred
porodom.
Oi su se sklopile. Ruke su mu krenule prema uima. Spustio je pogled.
"Dosta", promrmlja.
Flere-Imsaho iskljuio je ekran. ovjek se zaljuljao na petama, kao da je
doista bila postojala neka privlanost, neka umjetna gravitacija ekrana, a sad
kad je prestala skoro se prevrnuo u reakciji.

"Taj kanal ide uivo, Jernau Gurgeh. To se dogaa sad. Jo se uvijek

dogaa, duboko u nekom podrumu ispod zatvora ili policijskih kasarni."
Gurgeh je podigao pogled prema praznom ekranu, oiju jo uvijek
rairenih i zabuljenih, ali suhih. Buljio je, ljuljao se naprijed-natrag, i duboko
disao. elo mu je bilo znojno, i drhtao je.
"Razna tri je samo za vladajuu elitu. Njihovi strateki vojni signali imaju
istu razinu enkripcije. Mislim da shvaa zato.
Ovo nije nikakva posebna no, Gurgeh, nikakav festival sado-erotike. Te
se stvari dogaaju svake veeri... Ima jo, ali vidio si tipian presjek."
Gurgeh kimne glavom. Usta su mu bila suha. Teko je progutao, jo
nekoliko puta duboko udahnuo, protrljao si bradu. Zaustio je da progovori, ali
dron je bio bri.
"Jo neto. Jo neto to ti nisu rekli. Ni ja sam to nisam znao do sino
kad je to brod spomenuo. Sve otkako si igrao s Ramom, tvoji su protivnici
takoer na raznim drogama. U najmanju ruku radi se o amfetaminima za
korteks, ali imaju i puno sofisticiranijih droga koje takoer koriste. Moraju ih
ubrizgavati ili gutati; oni nemaju genofiksiranih lijezda kojima bi proizvodili
droge u vlastitom tijelu, ali ih svejedno koriste; veina ljudi s kojima si igrao
imala je u svojoj krvi daleko vie 'umjetnih' kemikalija i spojeva nego ti."
Dron uzdahne. ovjek je jo uvijek buljio u mrtvi ekran. "To je to", ree
dron. "ao mi je ako te ono to sam ti pokazao uzrujalo, Jernau Gurgeh, ali
nisam htio da ode odavde mislei da je Carstvo samo nekoliko
dostojanstvenih igraa igara, malo impresivne arhitekture i par popularnih
nonih klubova. Ono to si noas vidio je takoer sutina carstva. A ima i
puno toga izmeu to ti ne mogu pokazati; sva frustracija koja napada
siromane i relativno bogate podjednako, prouzroena naprosto time to ive
u drutvu u kojem nisu slobodni raditi to ele. Novinar koji ne moe napisati
ono to zna da je istina, lijenik koji ne moe lijeiti nekoga u bolovima jer je
pogrenog spola... milijun stvari svakog dana, stvari koje nisu tako
melodramatine i odvratne kao ono to sam ti pokazao, ali koje su svejedno
dio svega, svejedno imaju utjecaja.
Brod ti je rekao da sustav s krivicom ne priznaje nevinost. Ja bih rekao da
priznaje. Priznaje nevinost djeteta, na primjer, a vidio si kako se ponaaju
prema djeci. U odreenom smislu ak priznaje i 'svetost' tijela ... ali samo da
je prekre. I opet, Gurgeh, sve se to svodi na vlasnitvo, posjed; na uzimanje
i imanje." Flere-Imsaho zastane, onda dopluta do Gurgeha, jako mu se
priblii. "Ah, ali opet propovijedam, zar ne? Mladenako pretjerivanje.
Predugo sam te zadrao budnog. Moda si sad spreman za spavanje; bila je

to duga no, zar ne? Ostavit u te." Okrenuo se i odlebdio. Kraj vrata opet
zastane. "Laku no", ree.
Gurgeh proisti grlo. "Laku no", rekao je, konano skreui pogled sa
zamraenog ekrana. Dron ponikne i nestane.
Gurgeh je sjeo u konturni naslonja. Neko je vrijeme buljio u vlastita
stopala, onda ustane i izae iz modula, u krovni vrt. Zora se tek podizala.
Grad je izgledao nekako isprano, i hladno. Mnogo svjetala gorjelo je slabo,
sjaja iscrpljenog mirnom plavom irinom neba. Straar na stubitu se
nakaljao i lupkao nogama, premda ga Gurgeh nije vidio.
Vratio se natrag u modul i legao u svoj krevet. Leao je u tami ne
zatvarajui oi, onda sklopi oi i okrene se, pokuavajui zaspati. Nije mogao,
a nije se mogao ni natjerati da izlui neto od ega bi zaspao.
Konano ustane i vrati se natrag u dnevnu sobu, ekranu. Rekao je modulu
da otvori igrake kanale, i sjedio je tamo dugo gledajui svoju vlastitu igru
protiv Bermoiye, ne kreui se i ne govorei, i bez ijedne molekule izluene
droge u svome krvotoku.
Zatvorska ambulantna kola stajala su pred konferencijskim centrom.
Gurgeh je izaao iz letjelice i uao ravno u dvoranu za igru. Pequil je morao
trati da odri korak s njim. Apeks nije shvaao tuinca; nije htio razgovarati
putem od hotela do konferencijskog centra, premda ljudi u takvom poloaju
obino nisu zatvarali usta... i nekako se inilo da se uope ne boji, premda
Pequil nije mogao shvatiti kako je to mogue. Da nije bolje poznavao
nezgrapnog, prilino naivnog tuinca, pomislio bi da na tom pretamnom,
dlakavom, iljatom licu ita bijes.
Lo Prinest Bermoiya sjedio je u sjedalici sasvim pokraj Ploe poetka.
Gurgeh je stajao na samoj ploi. Trljao si je bradu jednim dugim prstom,
onda pomakne nekoliko figura. Bermoiya je povukao svoje poteze, a kad se
akcija proirila - dok se tuinac oajniki pokuavao iskoprcati iz nevolje sudac je svoje poteze vukao preko amaterskih igraa. Tuinac je ostao na
ploi, vukui vlastite poteze, jurcajui amo-tamo poput ogromnog, tamnog
kukca.
Bermoiya nije vidio to tuinac pokuava; igra kao da mu je bila besciljna,
povukao je neke poteze koji su bili ili glupe pogreke ili besmislene rtve.
Bermoiya je pokupio dio stranevih oslabljenih snaga. Nakon nekog vremena,
uinilo mu se da mujak moda i ima neku vrst plana, ali ako je tako mora biti
neki vrlo opskuran plan. Moda je mujak pokuavao napraviti neku udnu
poantu kojom bi si spasio ast dok je jo mujak.

Tko zna kakvi udni koncepti vladaju ponaanjem jednog tuinca u

takvom trenutku. Potezi su se nastavili; nesuvisli, neshvatljivi. Prekinuli su za
ruak. Nastavili su.
Bermoiya se nakon pauze nije vratio u sjedalo; stajao je kraj ploe,
pokuavajui otkriti kakav bi skliski, neuhvatljivi plan tuinac mogao imati.
Sad je to bilo kao da igra protiv duha; bilo je kao da se natjeu na odvojenim
ploama. inilo se da nikako ne moe uhvatiti mujaka; figure su mu stalno
izmicale, pokreui se kao da je ovjek predviao njegove poteze prije nego
to bi ih sudac sam uspio smisliti.
to se dogodilo s tuincem? Juer je igrao posve drugaije. Zar zaista
dobiva pomo izvana? Bermoiya je osjetio da se poeo znojiti. Za to nije bilo
potrebe; jo je bio u velikoj prednosti, jo uvijek spreman na pobjedu, ali
odjednom se poeo znojiti. Rekao je samome sebi da nema zbog ega brinuti;
to je samo popratna pojava nekog sredstva za poveavanje koncentracije
koje je uzeo za rukom.
Bermoiya je povukao neke poteze koji bi trebali ustanoviti to se dogaa;
razotkriti stranev pravi plan, ako ga uope ima. Bez rezultata. Bermoiya je
pokuao jo nekoliko istraivakih poteza, ulaui u pokuaj malo vie.
Gurgeh smjesta napadne.
Bermoiya je proveo stotinu godina uei i igrajui Azad, i kroz to je vrijeme
sjedio na sudovima svih razina. Vidio je puno divljakih ispada upravo
osuenih kriminalaca, i promatrao - pa ak i sudjelovao u igrama koje su
ukljuivale poteze velike naglosti i divljine. Bez obzira na to, sljedeih nekoliko
stranevih poteza uspjelo je dosei razinu barbarstva i razdivljalosti kakvu
Bermoiya nikad nije vidio ni u jednom ni u drugom kontekstu. Bez iskustva
sudova, inilo mu se da bi se tjelesno trznuo.
Tih nekoliko poteza bilo je kao serija udaraca u trbuh; sadravali su u sebi
svu luaku energiju kakvu su povremeno pokazivali najbolji mladi igrai; ali
ovladanu, sinkroniziranu, raspodijeljenu i putenu sa stilom i divljom
otmjenou kakvoj se nije mogao nadati ni jedan neiskusan poetnik. S prvim
potezom, Bermoiya je uvidio to bi mogao biti stranev plan. Sa sljedeim je
uvidio kako je to dobar plan; sa sljedeim da bi se igra mogla rastegnuti i u
sljedei dan prije nego to konano pobijedi tuinca; sa sljedeim da on sam i
nije u tako nedodirljivom poloaju kako mu se inilo ... a sa sljedea dva da
jo ima puno posla, a onda da igra moda ipak nee trajati do sutra.
Bermoiya je opet sam vukao svoje poteze, iskuavajui svaki trik i
strategiju koje je nauio kroz stoljee igranja; preruena promatraka figura,
varka unutar varke koristei napadake figure i zalihu karata; preuranjena

upotreba figura s Ploe postanka, pretvaranje teritorija u movaru spajanjem

Zemlje i Vode ... ali nita nije upalilo.
Ustao je tik prije pauze na kraju popodnevne igre, i pogledao tuinca.
Dvorana je bila tiha. Strani mujak stajao je usred ploe, bezizraajno zurei
u nekog pijuna i trljajui dlaku na svome licu. Djelovao je mirno, neuzrujano.
Bermoiya je prouio svoj vlastiti poloaj. Sve je bilo u zbrci; sad vie nije
bilo nieg to je mogao uiniti. Nema spasa. Bilo je to kao neki loe
pripremljen, sutinski pogrean sluaj, ili kakav na tri etvrtine uniten komad
opreme; nije mu bilo pomoi; bolje ga baciti i krenuti ispoetka.
Ali nije bilo novog poetka. Izvest e ga odavde i odvesti u bolnicu i
kastrirati; izgubit e ono to ga ini onim to jest, i nikad to vie nee dobiti
natrag; nestat e zauvijek. Zauvijek.
Bermoiya nije uo ljude u dvorani. Nije ih ni vidio, kao ni daske pod svojim
nogama. Sve to je vidio bio je tuinski mujak, kako stoji, visok i slian
kukcu sa svojim licem otrih crta i svojim uglatim tijelom i gladei svoje
dlakavo lice jednim dugim, tamnim prstom, dok nokat na njegovom vrhu
pokazuje svjetliju kou ispod toga.
Kako moe djelovati tako nezainteresirano? Bermoiya se borio s potrebom
da zavriti; pobjegao mu je dugaak uzdah. Sjetio se kako je jutros sve
djelovalo lako; kako je bilo lijepo znati da nee samo otii na Planet Vatre za
finalne igre, nego i da e istovremeno Carskom uredu uiniti veliku uslugu.
Sad mu se inilo da su oni moda cijelo vrijeme znali da bi se ovo moglo
dogoditi, i da su ga eljeli poniziti i unititi (iz nekog razloga koji nije mogao
pojmiti, jer je uvijek bio odan i predan. Pogreka; to je sigurno pogreka...)
Ali zato sad? Pomislio je, zato sad?
Zato ba sad, zato ovako, za ovu okladu? Zato su htjeli da on to uini i
sklopi ovakvu okladu kad u sebi nosi sjeme djeteta? Zato?
Tuinac je trljao svoje dlakavo lice, puio svoje udne usne dok je
prouavao neku toku na ploi. Bermoiya je zateturao prema mujaku, ne
obraajui panju na prepreke na svom putu, gazei preko biotehova i drugih
figura pod svojim nogama i sudarajui se s uzdignutim piramidama povienog
terena.
Mujak se osvrnuo prema njemu kao da ga vidi po prvi put. Bermoiya
osjeti kako je zastao. Zabuljio se u tuinske oi.
I nije vidio nita. Ni samilosti, ni suosjeanja, ni duha dobrostivosti ili tuge.
Zagledao se u te oi, i isprva su ga podsjetile na izraz kakav su ponekad imali
kriminalci, kad bi ih se osudilo na brzu smrt. Bio je to izraz ravnodunosti; ne

oaja, ne mrnje, ve neeg plieg i stranijeg od toga; izraz rezignacije,

nestanka svake nade; barjak koji se vije nad ve mrtvom duom.
Ali premda je u tom trenutku spoznaje osueni kanjenik bio prva stvar
koje se Bermoiya dosjetio, smjesta je shvatio da ta slika ne odgovara. Nije
znao to bi odgovaralo. Moda se to nije moglo spoznati.
A onda je shvatio. I odjednom, po prvi put u ivotu, shvatio je kako je
osueniku kad pogleda u njegove oi.
Pao je. Prvo na koljena, udarivi o plou, trgajui podignute dijelove, a
onda naprijed, na lice, oiju u razini ploe, konano je videi s tla. Sklopio je
oi.
Sudac i njegovi pomonici prili su mu i blago ga podigli; medicinski su ga
tehniari privezali za nosila dok je tiho jecao i iznijeli ga van, do zatvorskih
ambulantnih kola.
Pequil je zapanjeno stajao. Nije mu ni na pamet padalo da e ikad vidjeti
carskoga suca da se tako slomi. I to jo pred tuincem! Morao je potrati za
tamnim ovjekom; on je izlazio iz dvorane dugim koracima, hitro i tiho kao
to je i stigao, ne obazirui se na siktanje i povike iz javnih galerija koje su ga
okruivale. Bili su u letjelici prije nego to su ih ak i novinari uspjeli dostii,
jurei daleko od dvorane za igru.
Gurgeh, shvatio je Pequil, itavo vrijeme to su bili u dvorani nije izrekao
ni rije.
Flere-Imsaho promatrao je ovjeka. Bio je oekivao jau reakciju, ali on
nije radio nita osim to je sjedio pred ekranom, gledajui snimke svih igara
koje je odigrao od svoga dolaska. Nije govorio.
Sad e ii u Echronedal, zajedno sa jo stotinu i devetnaest drugih
pobjednika pojedinanih igara u etvrtoj rundi. Kao i obino nakon to je
ispotovana tako teka oklada, obitelj sad kastriranog Bermoiye se predala u
njegovo ime. Ne pomakavi ni pijuna na dvije preostale ploe, Gurgeh je
dobio me i osvojio mjesto na Planetu Vatre.
Izmeu kraja Gurgehove igre protiv Bermoiye i datuma polaska carske
flote na dvanaestodnevno putovanje do Echronedala preostalo je dvadesetak
dana. Gurgeha su pozvali da dio toga vremena provede na imanju koje je
posjedovao Hamin, rektor vladajueg koleda Candsev, i carev mentor. FlereImsaho je preporuio da ne idu, ali Gurgeh je prihvatio. Sutradan e krenuti
na imanje, nekoliko stotina kilometara udaljeno, na otoku usred kopnenog
mora.

Gurgeh je razvio neto to se dronu inilo kao nezdrav, pa ak i perverzan

interes za ono to su novinske agencije govorile o njemu. inilo se kao da
uiva u klevetama i psovkama koje su se prosule po njemu nakon pobjede
nad Bermoiyom. Ponekad bi se nasmijeio kad bi proitao ili uo to govore o
njemu, pogotovo kad bi spikeri - okiranim glasom punim potovanja govorili do ega je tuinac Gurgey doveo Lo Prinesta Bermoiyu; blagog,
popustljivog suca s pet ena i dva mua, ali bez djece.
Gurgeh je takoer poeo pratiti i kanale koji su prikazivali carske trupe
kako svladavaju divljake i nevjernike koje su civilizirali u udaljenim dijelovima
Carstva. Dao je modulu da dekodira vojne kanale viih razina koje je vojska,
ini se, odravala kao konkurenciju dvorskim jae kodiranim zabavnim
kanalima.
Vojni prijenosi prikazivali su scene pogubljenja i muenja tuinaca. Neki su
prikazivali zgrade i umjetnine neposlunih ili pobunjenih vrsta kako lete u zrak
ili gore; stvari koje su se vrlo rijetko prikazivale na standardnim kanalima s
vijestima, ako ni iz kog drugog razloga onda zato to se sve tuince rutinski
prikazivalo kao necivilizirana udovita, poslune tupavce ili pohlepne
izdajnike poluljude, sve kategorije koje nisu bile u stanju proizvoditi uzvienu
umjetnost ili pravu civilizaciju. Ponekad, kad je to bilo tjelesno mogue,
azadski mujaci - premda nikad apeksi - prikazivani su kako siluju divljake.
Flere-Imsahoa je uznemirilo to je Gurgeh odjednom poeo uivati u
gledanju takvih stvari, osobito zato to je on sam bio taj koji ga je uputio u
kodirane prijenose, ali bar se nije inilo da su mu prizori seksualno
stimulativni. Nije se zadravao na njima na onaj nain kako je dron znao da
to ine Azadani; pogledao bi, registrirao, i opet promijenio kanal.
Jo uvijek je najvei dio vremena provodio zurei u igre na ekranu. Ali
kodirani signali i kritike na njega samoga stalno su ga ponovno privlaili, opet
i opet, poput droge.
***
"Ali ja ne volim prstenove."
"Nije stvar u tome to voli, Jernau Gurgeh. Kad bude na Haminovom
imanju bit e izvan ovog modula. Ja moda neu uvijek biti u blizini, a osim
toga ja i tako nisam strunjak za toksikologiju. Jest e njihovu hranu i piti
njihova pia a oni imaju jako dobrih kemiara i egzobiologa. Ali ako na svakoj
ruci bude nosio po jedan ovakav prsten - po mogunosti na kaiprstu - bit
e siguran od trovanja; ako osjeti samo jedan ubod znai da se radi o

drogama koje nisu smrtonosne, recimo halucinogenima. Tri uboda znae da

te netko pokuava srediti."
"to znae dva uboda?"
"Ne znam! Vjerojatno kvar; hoe li ih sad staviti?"
"Stvarno mi ne pau."
"A mrtvaki pokrov bi ti pasao?"
"udno se osjeam s njima."
"Zanemari, glavno da rade."
"A nemam arobne amajlije da me obrani od metaka?"
"Jel' ti to ozbiljno? Mislim, ako si ozbiljan, postoji pasivno senzorski tit od
udara ugraen u nakit, ali oni e vjerojatno upotrijebiti CREW -"
Gurgeh mahne jednom rukom (s prstenom). "Oh, zanemari." Opet je sjeo,
ukljuujui jedan vojni kanal s pogubljenjima.
Dronu je postalo teko razgovarati s ovjekom; nije htio sluati. Pokuao
mu je objasniti kako usprkos svim uasima koje su vidjeli u gradu i na ekranu
svejedno nema nieg to bi Kultura mogla uiniti od ega stvari ne bi postale
jo gore. Pokuao mu je rei da je odjel za Kontakt, poput cijele Kulture, bio
slian njemu, odjevenom u ogrta i nemonom da pomogne ovjeku koji
ranjen lei na ulici, da se moraju drati svoje maske i ekati dok ne bude
pravi trenutak... no argumenti ili nisu dopirali do njega, ili to nije bilo ono o
emu je ovjek razmiljao, jer nije odgovarao, i nije se htio uputati u
raspravu o tome.
Flere-Imsaho nije mnogo izlazio u danima izmeu igre s Bermoiyom i
putovanja na Haminovo imanje. Umjesto toga, ostajao je kod kue, s
ovjekom, i brinuo.
"G. Gurgeh. Drago mi je." Apeks isprui ruku. Gurgeh je prihvati. "Nadam
se da ste ugodno putovali dovde, zar ne?"
"Jesmo, hvala", ree Gurgeh. Stajali su na krovu niske zgrade smjetene u
obilnoj zelenoj vegetaciji s pogledom na mirne vode kontinentalnog mora.
Kua se skoro utopila u bujnom zelenilu; samo je krov bio posve iznad
uzbibanih kronji. U blizini su bili ograeni prostori sa ivotinjama za jahanje,
a s razliitih razina kue, duge prostrane galerije, otmjene i vitke, podizale su
se kroz gusta stabla nad zasjenjenim tlom ume, vodei do zlatnih plaa i
paviljona i ljetnih kuica na imanju. Na nebu, ogromni suncem okupani oblaci
bljetavo su se okupljali nad udaljenim kopnom.

"Mi?" upitao je Hamin dok su prelazili preko krova, a mujaci u livrejama

iznosili su iz letjelice Gurgehovu prtljagu.
"Dron Flere-Imsaho i ja", ree Gurgeh glavom pokazujui na krupan,
zujavi stroj kraj svoga ramena.
"Ah, da", nasmijao se stari apeks, dok mu je elava glava odsijavala
binarno svjetlo. "Stroj za kojeg neki ljudi vjeruju da vam je omoguio tako
dobru igru." Spustili su se do dugog balkona postavljenog s mnogo stolova,
gdje je Hamin Gurgeha - i drona - predstavio raznim ljudima, uglavnom
apeksima plus nekolicini otmjenih enki. Samo je jednu osobu Gurgeh ve
otprije poznavao; nasmijeeni Lo Shav Olos spustio je svoje pie i ustao od
stola, prihvaajui Gurgehovu ruku.
"G. Gurgeh; kako vas je lijepo opet vidjeti. Srea vam je izdrala, a
vjetina vam se poveala. Silno dostignue. Jo jednom estitam." Apeksov je
pogled naas pao na Gurgehove prste s prstenovima.
"Hvala vam. Cijena je bila neto to bih rado bio izbjegao."
"Doista. Neprestano nas iznenaujete, g. Gurgeh."
"Siguran sam da e i to s vremenom prestati."
"Previe ste skromni." Olos se nasmijeio i sjeo.
Gurgeh je odbio ponudu da ode do svojih odaja i osvjei se; ve se
osjeao savreno svjee. Sjeo je za stol s Haminom, jo nekim dekanima
koleda Candsev, i nekolicinom dvorskih slubenika. Posluili su im ohlaena
vina i zainjenu zakusku. Flere-Imsaho se relativno tiho smjestio na pod kraj
Gurgehovih nogu. Gurgehovi novi prstenovi bili su izgleda zadovoljni da u
svemu to su im posluili nema nieg opasnijeg od alkohola.
Razgovor je uglavnom izbjegavao Gurgehovu posljednju igru. Svi su mu
tono izgovarali ime. Dekani koleda ispitivali su ga o njegovom jedinstvenom
stilu igre; Gurgeh im je odgovarao to je bolje mogao. Dvorski su se
slubenici uljudno raspitivali o njegovom svijetu, i ispriao im je neke gluposti
o tome kako ivi na planetu. Pitali su ga za Flere-Imsahoa, i Gurgeh je
oekivao da e stroj odgovoriti, ali nije, pa im je rekao istinu: po definiciji
Kulture, taj je stroj osoba. Moe raditi to eli i ne pripada mu.
Jedna visoka i upadljivo lijepa enka, druica Lo Shav Olosa koji im se
pridruio za stolom, upitala je drona igra li njegov gospodar logino ili ne.
Flere-Imsaho je - s tragom opreza za koji je Gurgeh smatrao da ga samo
on moe osjetiti - odgovorio da, po njegovom miljenju, vjerojatno loginije
razmilja kad igra, ali da on u svakom sluaju zna vrlo malo toga o Azadu.
Svima im je to bilo silno zabavno.

Hamin je onda ustao i objasnio kako njegov eludac, s preko dva i pol
stoljea iskustva, zna kad se pribliava vrijeme veere bolje nego ikakav
sluganski sat. Ljudi su se nasmijali i postupno poeli odlaziti s dugakog
balkona. Hamin je osobno otpratio Gurgeha do njegove sobe i rekao mu da
e ga sluga obavijestiti kad obrok bude posluen.
"Volio bih da znam zato su te pozvali ovamo", rekao je Flere-Imsaho hitro
raspakiravajui Gurgehove kovege dok je ovjek zurio kroz prozor u mirno
drvee i tiho more.
"Moda me ele regrutirati za Carstvo. to ti misli, drone? Bih li ja bio
dobar general?"
"Nemoj se zafrkavati, Jernau Gurgeh." Dron je preao na marainski. "I da
ne zaboravim, tandrla mandrla, ozvueni smo mi, blabla trabla."
Gurgeh ga zabrinuto pogleda i ree na eakom: "Zaboga, drone; zar gubi
mo govora?"
"Gurgeh ..." sikne dron, vadei odjeu koju je Carstvo smatralo prigodnom
za jelo.
Gurgeh se nasmijeeno okrene u stranu. "Moda me samo ele ubiti."
"Pitam se jel' bi htjeli pomo."
Gurgeh se nasmije i prie krevetu gdje je dron izvadio formalnu odjeu.
"Bit e sve u redu."
"Kako ti kae. Ali ovdje nemamo ak ni zatitu modula, a kamoli neto
drugo. Ali... neemo se brinuti o tome."
Gurgeh je podigao nekoliko dijelova odjee i isprobao ih uz tijelo, drei ih
pod bradom i gledajui dolje. "U svakom sluaju, ja se ne brinem", ree.
Dron oajno povie na njega: "Oh, Jernau Gurgeh! Koliko ti puta moram
rei? Ne moe tako kombinirati crveno i zeleno!"
***
"Volite li glazbu, g. Gurgeh?" upitao je Hamin saginjui se k njemu.
Gurgeh kimne glavom. "Pa, malo glazbe ne kodi."
Hamin se zavalio u svom sjedalu, oito zadovoljan odgovorom. Poslije
veere, koja je bila dug, kompliciran i vrlo hranjiv proces uz koji su nage
enke plesale u sreditu sobe i - ako se moglo vjerovati Gurgehovim
prstenovima - nitko nije pokuao nita udno s njegovom hranom, popeli su
se na iroki krovni vrt. Sad je ve bio sumrak, a drutvo je bilo vani, na
toplom veernjem zraku, sluajui tunu glazbu koju je proizvodila skupina od

pet apeks glazbenika. Vitki visei mostovi vodili su iz vrta do visokog,

otmjenog drvea.
Gurgeh je sjedio za malim stolom s Haminom i Olosom. Flere-Imsaho
sjedio mu je kraj nogu. U drveu oko njih sjale su svjetiljke; krovni je vrt bio
poseban otok svjetla u noi, okruen kricima ptica i ivotinja koje su dozivale
kao da odgovaraju na glazbu.
"Pitam se, g. Gurgeh", ree Hamin otpijajui svoje pie i palei dugaku
lulu male glave, "je li vam bilo koja naa plesaica bila privlana?" Povukao je
iz dugake lule, a onda nastavio s dimom koji mu je ovjenao elavu glavu:
"Pitam samo zato to je jedna od njih - ona sa srebrnim pramenom u kosi,
sjeate je se? - izrazila poprilino zanimanje za vas. Zao mi je ... nadam se da
vas nisam okirao, g. Gurgeh?"
"Ni najmanje."
"Pa, samo sam vam htio rei da ste ovdje meu prijateljima, dobro? I vie
ste se nego iskazali u igri, a ovo je jedno vrlo privatno mjesto, daleko od
pogleda tiska i obinih ljudi, koji naravno moraju slijediti neka vrsta i
odreena pravila... dok mi ne moramo, bar ne ovdje. Shvaate to mislim?
Moete se s povjerenjem opustiti."
"Vrlo sam zahvalan. Svakako u se nastojati opustiti; ali prije nego to sam
doao ovamo rekli su mi da u vaim ljudima izgledati runo, pa ak i
nakazno. Vaa me ljubaznost ganula, ali radije se ne bih nametao nekome tko
mi moda nije na raspolaganju samo iz vlastite elje."
"I opet ste preskromni, Jernau Gurgeh", nasmijei se Olos.
Hamin kimne glavom, puckajui lulu. "Znate, g. Gurgeh, uo sam da u
vaoj 'Kulturi' nema zakona. Siguran sam da je to pretjerivanje, ali u takvoj
tvrdnji mora postojati i zrnce istine, i pretpostavljam da vam brojnost i otrina
naih zakona izgledaju... kao velika razlika u odnosu izmeu vaeg i naeg
drutva.
Mi ovdje imamo puno pravila, i trudimo se ivjeti po zakonima, boga, igre i
carstva. Ali jedna od prednosti imanja zakona jest i zadovoljstvo koje se moe
nai u njihovom krenju. Mi ovdje nismo djeca, g. Gurgeh." Hamin je drkom
lule mahnuo prema stolovima i ljudima. "Pravila i zakoni postoje samo zato
to mi uivamo u tome to oni zabranjuju, ali tako dugo dok veina ljudi
slijedi takve propise vei dio vremena, oni slue svrsi; slijepa poslunost
znaila bi da smo - ha!" - Hamin se zahihotao i lulom pokazao na drona "samo roboti!"
Flere-Imsaho zazujao je malo glasnije, ali samo naas.
Nastala je tiina. Gurgeh otpije iz svoje ae.

Olos i Hamin razmijenili su poglede. "Jernau Gurgeh", ree Olos konano,

vrtei svoju au u rukama. "Budimo iskreni. Vi ste nam velika neugodnost.
Iskazali ste se puno bolje nego to smo oekivali; nismo vjerovali da bi nas se
moglo tako lako prevariti, ali nekako vam je uspjelo. estitam vam na varci
koju ste upotrijebili, radilo se tu o vaim lijezdama za droge, tom vaem
stroju, ili naprosto o mnogo duljem igrakom stau u Azadu nego to ste nam
priznali. Pobijedili ste nas, impresionirani smo. Samo mi je ao to su i nevini
ljudi, poput onih prolaznika koji su dobili metak umjesto vas ili Lo Prinest
Bermoiye takoer morali nastradati. Kao to se sigurno pogodili, voljeli bismo
da ne idete dalje u igri. Sad, Carski ured nema nikakve veze s Uredom za
igre, tako da nita ne moemo uiniti izravno. Ali ipak imamo prijedlog."
"Kakav?" Gurgeh otpije svoga pia.
"Kao to sam govorio" - Hamin lulom pokae na Gurgeha - "mi imamo
puno zakona. Zato imamo i puno zloina. Neki od njih su seksualne prirode,
dobro?" Gurgeh spusti pogled na svoje pie. "Ne moram vam isticati", nastavi
Hamin, "da nas fiziologija nae rase ini ... neobinim, skoro bih se usudio
rei nadarenim u tom smislu. Osim toga, u naem drutvu, mogue je
kontrolirati ljude. Mogue je nekog, pa ak i vie ljudi natjerati da uine stvari
koje moda ne ele. Mi vam ovdje moemo ponuditi jednu vrst iskustva koje
bi po vaem vlastitom priznanju na vaem svijetu bilo nemogue." Stari se
apeks prignuo blie, spustivi glas. "Moete li zamisliti kako je to kad imate
nekoliko enki i mujaka - pa ak i apeksa ako elite - koji e posluati svaku
vau rije?" Hamin udari lulom o nogu od stola; pepeo je odleprao do
zujavog obrisa Flere-Imsahoa. Rektor koleda Candsev nasmijeio se
zavjereniki i zavalio se u svome sjedalu, ponovno punei lulu iz male vreice.
Olos se nagne naprijed. "Cijeli ovaj otok je va koliko god elite, Jernau
Gurgeh. Moete imati ljudi koliko elite, u omjerima spolova kakve elite,
koliko god dugo elite."
"Ali povlaim se iz igre."
"Povlaite se, da", ree Olos.
Hamin kimne glavom. "To se ve dogaalo."
"Cijeli otok?" Gurgeh se upadljivo ogledao oko blago osvijetljenog krovnog
vrta. Pojavila se plesna skupina; otmjene, oskudno odjevene ene i apeksi uz
nekoliko su se stepenica popeli do male pozornice podignute iza glazbenika.
"Sve", ree Olos. "Otok, kua, sluge, plesai: sve i svi."
Gurgeh kimne ali ne ree nita.

Hamin ponovno upali svoju lulu. "ak i orkestar", rekao je kaljucajui.

Mahnuo je muziarima. "to mislite o njihovim instrumentima, g. Gurgeh? Zar
ne zvue predivno?"
"Vrlo ugodno." Gurgeh je malo otpio, promatrajui plesae kako se
rasporeuju po pozornici.
"Ali ak i tu", ree Hamin, "neto proputate. Znate, mi puno zadovoljstva
izvlaimo iz znanja po koju je cijenu kupljena ova glazba. Vidite ono iano
glazbalo; ono s lijeva, s osam struna?"
Gurgeh kimne glavom. Hamin ree: "Mogu vam rei da je svaka od tih
elinih struna zadavila po jednog ovjeka. Vidite onu bijelu frulu u pozadini,
onu koju svira mujak?"
"Onu u obliku kosti?"
Hamin se nasmije. "enski femur, izvaen bez anestezije."
"Naravno", ree Gurgeh, i iz zdjele na stolu izvadi nekoliko slatkastih
oraia. "Dolaze li u parovima, ili imate puno jednonogih glazbenih
kritiarki?"
Hamin se nasmijei. "Vidite?" ree Olosu. "Razumije on to." Stari je apeks
pokretom pokazao prema orkestru, iza kojeg su plesai sad bili poredani i
spremni da ponu svoju toku. "Bubnjevi su od ljudske koe; sad znate zato
se komplet zove obitelj. Horizontalni udaraljkaki instrument izrauje se od
kostiju prstiju, a... pa, ima i drugih instrumenata, ali sad shvaate zato naa
glazba zvui tako ... dragocjeno onima od nas koji znaju to je sve utroeno u
njeno stvaranje?"
"O, da", ree Gurgeh. Plesai su poeli. Teni, izvjebani, gotovo odmah
su zadivili. Neki su od njih zacijelo nosili AG jedinice, lebdei kroz zrak poput
ogromnih, prozrano sporih ptica.
"Dobro", kimne Hamin. "Vidite, Gurgeh, moe se biti na jednoj ili na
drugoj strani Carstva. Moete biti igra, ili moete biti... odigrani." Hamin se
nasmijeio neemu to je na eakom bila igra rijei, a do odreene mjere i na
marainskom.
Gurgeh se naas zagleda u plesae. Ne skreui pogled s njih, rekao je:
"Igrat u, rektore; na Echronedalu." Jednim je prstenom lupkao o rub svoje
ae, u ritmu glazbe.
Hamin uzdahne. "Pa, moram vam rei, Jernau Gurgeh, mi smo zabrinuti."
Opet je povukao iz lule, prouavajui zaarenu glavu. "Zabrinuti smo za
uinak koji bi vae daljnje napredovanje u igri imalo na moral naih ljudi.
Tako mnogo njih su priprosti ljudi; naa je dunost da ih ponekad zatitimo
od grube stvarnosti. A koja bi stvarnost mogla biti grublja od spoznaje da je

veina njihova roda naivno, okrutno i budalasto? Oni ne bi mogli shvatiti da

stranac, tuinac moe doi ovamo i tako dobro proi u svetoj igri. Mi ovdje oni na dvoru i u koledima - moda se ne bismo toliko uzrujali, ali obine,
pristojne ... iao bih ak tako daleko da kaem nevine ljude moramo takoer
imati na umu, g. Gurgeh, a ono to u tom smislu moramo poduzimati, ono za
to ponekad moramo preuzeti odgovornost nije uvijek neto to nas ini
sretnima. Ali znamo to nam je dunost, i ispunit emo je; za njih, i za naega
cara."
Hamin se opet nagne naprijed. "Ne namjeravamo vas ubiti, g. Gurgeh,
premda ujem da na dvoru ima frakcija koje bi upravo s time bile najsretnije,
a - kau - ima i ljudi u slubama sigurnosti kojima to ne bi bio nikakav
problem. Ne; nita tako nezgrapno. Ali ..." Stari je apeks povukao dim iz
tanke lule, proizvodei tih pukavi zvuk. Gurgeh je ekao.
Hamin opet uperi lulu u njega. "Moram vam rei, Gurgeh, bez obzira na to
kako se iskaete u prvoj igri na Echronedalu, objavit emo da ste poraeni.
Imamo potpunu kontrolu nad komunikacijskim servisima i vijestima s Planeta
Vatre, i, to se tie medija i publike, tamo ete ispasti u prvoj rundi. Uinit
emo to god treba da svima djeluje kao da se upravo to dogodilo. Slobodno
recite ljudima da sam vam to rekao, i slobodno tvrdite to god budete htjeli
nakon to sve zavri; ali samo e vas ismijati, a ono to sam vam opisao e se
svejedno dogoditi. Istina je ve odluena."
Olosov red: "I tako, shvaate, Gurgeh: moete otii na Echronedal, ali u
siguran poraz; posve siguran poraz. Idite ako elite kao turist prve klase, ili
ostanite ovdje i uivajte kao na gost; ali vie nema smisla igrati."
"Hmm", ree Gurgeh. Plesai su polako ostajali bez odjee, svlaei jedno
drugo. Neki od njih, jo uvijek pleui, istovremeno su gladili i dodirivali jedno
drugo na napadno seksualan nain. Gurgeh kimne. "Razmislit u o tome." A
onda se nasmijei dvama apeksima. "Svejedno, rado bih vidio va Planet
Vatre." Otpio je iz rashlaene ae, i promatrao polagani uspon erotizirane
koreografije iza glazbenika. "Ali, osim toga... mislim da se i neu bogzna
koliko truditi."
Hamin je prouavao svoju lulu. Olos je djelovao vrlo ozbiljno.
Gurgeh isprui ruku u pokretu rezignirane bespomonosti. "to jo da
kaem?"
"Ali biste li bili voljni... suraivati?" upita Olos.
Gurgeh ga upitno pogleda. Olos polako isprui ruku i lupi u rub Gurgehove
ae. "Neto to bi... zvualo uvjerljivo", ree tiho.

Gurgth je gledao kako dva apeksa izmjenjuju poglede. ekao je da povuku

potez.
"Dokumentarni dokazi", ree Hamin malo kasnije, govorei svojoj luli.
"Snimke na kojima brinete zbog loe pozicije na ploi. Moda ak i intervju.
Naravno, mi bismo sve to mogli napraviti i bez vae pomoi, ali za sve bi nas
bilo lake i manje napeto kad bismo imali vau pomo." Stari je apeks sisao
svoju lulu. Olos je otpio, bacajui pogled na romantine figure plesaa.
Gurgeh je djelovao iznenaeno. "Mislite, lai? Da sudjelujem u
konstruiranju vae lane stvarnosti?"
"Nae stvarne stvarnosti, Gurgeh", ree Olos tiho. "Slubena verzija; ona
koja e imati dokumentarne dokaze koji je potkrepljuju ... ona kojoj e se
vjerovati."
Gurgeh se iroko osmjehne. "Bit e mi drago da pomognem. Naravno;
smatrat u to izazovom, proizvesti posve bezlian intervju, za opu upotrebu.
ak u vam pomoi da razradite pozicije tako grozne da se ak ni ja ne bih
mogao izvui iz njih." Podigao je svoju au prema njima. "Uostalom; igra je
najvanija, zar ne?"
Hamin se zahihoe, ramena mu se zatresu. Opet je povukao lulu i kroz
zastor dima rekao: "Nijedan pravi igra ne bi mogao rei nita bolje."
Potapao je Gurgeha po ramenu. "G. Gurgeh, ak i ako ne elite iskoristiti sve
to vam moja kua moe ponuditi, nadam se da ete neko vrijeme ostati s
nama. Stvarno bih uivao razgovarati s vama. Hoete li ostati?"
"Zato ne?" ree Gurgeh, i on i Hamin si meusobno nazdrave; Olos se
zavalio u svom sjedalu, bezglasno se smijui. Zajedno, njih trojica okrenuli su
se promatrati plesae, koji su sad tvorili kopulatorno sloen motiv tijela u
slagalici mesa, jo uvijek, primijetio je Gurgeh zadivljeno, drei ritam.
Ostao je u kui sljedeih petnaest dana. Kroz to je vrijeme oprezno
razgovarao sa starim rektorom. Kad je otiao, osjeao je da se jo uvijek ne
poznaju u pravom smislu te rijei, ali su moda doznali malo vie o drutvu
onoga drugog.
Haminu je naravno bilo teko povjerovati da Kultura doista ne koristi
novac. "Ali to ako poelim neto zaista nerazumno?"
"to?"
"Vlastiti planet?" Hamin je hripao od smijeha.
"Kako moete posjedovati planet?" Gurgeh strese glavom.
"Ali pretpostavimo da to elim?"

"Pa, valjda, kad biste pronali neki nenastanjeni planet, mogli biste sletjeti
na njega bez da se itko naljuti ... to bi moda upalilo. Ali kako biste druge
ljude sprijeili da slijeu na njega?"
"Zar ne bih mogao kupiti flotu ratnih brodova?"
"Svi nai brodovi imaju svijest. Mogli biste naravno pokuati rei nekom
brodu to da radi ... ali mislim da ne biste ba daleko dospjeli."
"Vai brodovi misle da imaju svijest!" zahihoe Hamin. "esta iluzija koju
dijele i neki nai ljudski graani."
Hamina su seksualni obiaji kulture jo vie zapanjili. Bio je istovremeno
oduevljen i zgroen time to Kultura homoseksualnost, incest, promjene
spola, dvospolnost i promjene seksualnih karakteristika smatra samo neim
to ljudi rade, kao odlazak na krstarenje ili promjena frizure.
Haminu se inilo da to unitava zabavu u svemu. Zar Kultura nita ne
brani?
Gurgeh je pokuao objasniti da nema pisanih zakona, ali da gotovo nema
ni zloina. Dogodio bi se, povremeno, neki zloin iz strasti (kako je Hamin to
zvao),
ali
malo
to
drugo.
Uostalom, bilo je teko izvui se s bilo im kad svi imaju terminal, ali
preostalo je i vrlo malo motiva.
"Ali ako netko nekoga ubije?"
Gurgeh slegne ramenima. "Budu odronjeni."
"Ah! To ve zvui bolje. A to to znai?"
"Dobiju drona koji ih svuda slijedi i pazi da to ne ponove."
"I to je sve?"
"to biste jo htjeli? Drutvena smrt, Hamin; ne pozivaju vas na ba puno
tuluma."
"Ah; ali u vaoj Kulturi, zar ne moete na silu upasti?"
"Valjda moete", prizna Gurgeh. "Ali nitko ne bi htio razgovarati s vama."
A ono to je Hamin Gurgehu ispriao o carstvu samo ga je natjeralo da
bolje shvati to je mislio Shohobohaum Za, kad je rekao da je to dragulj, bez
obzira na to koliko su mu rubovi otri i bezumni. Nije bilo tako teko shvatiti
iskrivljeni pogled koji su Azadani imali na ono to su nazivali "ljudskom
prirodom" - fraza koju su koristili kad god bi trebalo opravdati neto
nehumano i neprirodno - kad su bili okrueni i potopljeni u samostvoreno
udovite carstva Azad, koje je pokazivalo takav divlji instinkti (Gurgeh nije
mogao smisliti ni jednu drugu rije) za samoodranjem.
Carstvo je eljelo preivjeti; bilo je poput ivotinje, masivno, mono tijelo
koje samo odreenim stanicama ili virusima doputa da preive u njemu, a

bez oklijevanja ubija sve ostale, automatski i ne razmiljajui. Hamin je sam

upotrijebio tu analogiju kad je usporedio revolucionare s rakom. Gurgeh je
pokuao rei da su pojedinane stanice pojedinane stanice, dok je svjesna
zbirka stotina milijardi stanica - ili svjestan stroj izraen od mnotva
pikosklopova, to se toga tie - naprosto neusporediva ... ali Hamin je odbijao
sluati. Gurgeh, a ne on sam, bio je taj koji ne shvaa poantu.
Preostalo vrijeme Gurgeh je provodio eui po umi, ili plivajui u toplom,
oputenom moru. Spori ritam Haminova kuanstva bio je sloen oko obroka, i
Gurgeh je nauio dobro paziti kako se oblai za njih, kako ih jede, kako
razgovara s gostima - starim i novim, jer ljudi su dolazili i odlazili - i kako se
kasnije oputa, napuhnut i krupan, i dalje razgovarajui, ili promatrajui
odmjerenu zabavu - obino - erotskih plesova, i nenamjerni kabaret
promjenjivih seksualnih saveza meu gostima, plesaima, slugama i osobljem
kue. Gurgeh se mnogo puta naao pozvanim, ali nikad izazvanim. Azadske
su mu enke stalno postajale sve privlanije, i to ne samo fiziki ... ali koristio
je svoje genofiksirane lijezde na negativan, pa ak i prkosan nain, da
ostane tjelesno trijezan usred suptilno otvorene orgije koja ga je okruivala.
Nekoliko sasvim ugodnih dana. Prstenovi ga nisu uboli, i nitko nije pucao
na njega. On i Flere-Imsaho sigurno su se vratili u modul na krovu Grand
Hotela nekoliko dana prije nego to je Carska flota trebala krenuti na
Echronedal. Gurgeh i dron radije bi ili modulom, koji je bio posve sposoban
sam obaviti takvo putovanje, ali Kontakt je to zabranio - posljedice toga da
Admiralitet otkrije kako neto veliine amca za spaavanje moe nadmaiti
njihove bojne brodove nisu se smjele ni zamisliti - a Carstvo je odbilo dozvolu
da se strani stroj preveze unutar neke carske letjelice. Tako e Gurgeh morati
na put sa Flotom, kao i svi ostali.
"Misli da ti ima problema", rekao je Flere-Imsaho ogoreno. "Cijelo e
nas vrijeme promatrati; na brodu za vrijeme puta i onda kad stignemo u
dvorac. To znai da u morati u ovoj stupidnoj maski biti cijeli dan i cijelu
no, sve dok igre ne zavre. Zato nisi izgubio u prvoj rundi kao to si trebao?
Mogli bismo im rei kamo da si gurnu svoj Planet Vatre i sad ve biti na OSBu."
"Zaepi, stroju."
Kako je ispalo, nisu se ni morali vraati u modul; nisu vie nita trebali
ponijeti ili spakirati. Gurgeh je stajao u maloj dnevnoj sobi, igrajui se s
orbitalnom narukvicom na svome zglobu i shvaajui da se predstojeim
igrama na Echronedalu veseli vie nego bilo kojim drugim. Pritiska nee biti;
nee se morati suoavati s mrnjom medija i odurne carske publike, moi e

suraivati s Carstvom da proizvedu uvjerljivu lanu vijest, a vjerojatnost

fizikih oklada time se svela skoro na nulu. Dobro e se zabaviti...
Flere-Imsaho se veselio videi da je ovjek prebolio posljedice suoavanja
s onim to je Carstvo skrivalo pred svojim gostima; bio je puno blii onome
kakav je bio prije, a dani na Haminovom imanju kao da su ga opustili. No
stroj je u njemu vidio i malu promjenu; neto to nije mogao ba tono
odrediti, ali za to je znao da je prisutno.
Nisu vie vidjeli Shohobohauma Za. Otiao je na turneju "po
provincijama", gdje god to bilo. Poslao im je pozdrave, i poruku na
marainskom govorei da, ako Gurgeh uspije negdje nabaviti svjeeg griffa ...
Prije nego to su otili, Gurgeh je modul upitao za djevojku koju je
upoznao na velikom balu, mjesecima ranije. Nije se sjeao njenog imena, ali
kad bi modul mogao pribaviti popis enki koje su preivjele prvu rundu, bio je
siguran da bi ga prepoznao ... modul se zbunio, ali Flere-Imsaho im je obojici
rekao da zaborave na to.
Nijedna ena nije prola u drugu rundu.
Pequil je s njima otiao do zrane luke. Ruka mu je ve do kraja zacijelila.
Gurgeh i Flere-Imsaho pozdravili su se s modulom; on se popeo u nebo, da
se sastane s udaljenim Faktorom ogranienja. Pozdravili su se i s Pequilom on je uzeo Gurgehovu ruku u obje svoje - a onda su se ovjek i dron ukrcali
na shuttle.
Gurgeh je promatrao Groasnachek dok je padao pod njima. Grad se
nakrenuo dok je on upao u svoje sjedalo; itav se pogled zaljuljao i zatresao
dok se shuttle penjao u magliasta nebesa.
Postupno, pojavili su se svi motivi i oblici, naas otkriveni, dok ih sve vea
udaljenost, isparavanja samoga grada, praina i prljavtina, i promijenjen kut
njihovog uspona nisu posve sakrili.
Sa svom guvom, grad je na trenutak izgledao mirno i uredno u nekim
dijelovima. Udaljenost je sakrila njegove pojedinane, lokalne zbunjenosti i
iaenosti, i, s odreene visine, gdje se malo tko ikad zadravao i kuda je
gotovo sve samo prolazilo, izgledao je tono kao ogroman, bezuman
organizam koji se iri.

3. Machina ex machina
Do sad je prosjeno. Na igra opet je imao sree. Ali vjerujem da vidite
kako se promijenio. Ti ljudi! Ja u meutim biti dosljedan. Nisam vam dosad
rekao tko sam, a neu vam to rei ni sad. Moda kasnije. Moda.
I je li identitet uope vaan? Ja sumnjam u to. Ono smo to inimo, ne
ono to mislimo. Samo interakcije vrijede (tu nema problema sa slobodnom
voljom; to nije inkompatibilno s uvjerenjem da vas odreuju vai ini.) A,
uostalom, to je slobodna volja? Sluaj. Faktor sluajnosti. Ako osoba nije do
kraja predvidljiva, onda, naravno, samo to moe i biti. Tako me frustriraju
ljudi koji to ne vide!
ak bi i ovjek trebao biti u stanju shvatiti kako je to oito.
Rezultat je ono to je vano, a ne kako se do njega doe (osim, naravno,
ako proces postizanja nije sam po sebi serija rezultata). Kakve razlike ima u
tome sastoji li se um od ogromnih, mekanih ivotinjskih stanica koje rade na
brzini zvuka (u zraku!), ili od blistave nanopjene reflektora i tragova
holografske koherencije, pri brzini svjetlosti? (A neemo ni razmiljati o umu
jednog Uma.) Svatko je stroj, svatko je organizam, oboje ispunjava istu
zadau.
Samo tvar, koja razmjenjuje energiju jedne ili druge vrste.
Prekidai. Memorija. Sluajni element koji je srea i koji se naziva izborom:
sve zajedniki nazivnici.
I opet kaem; to si kaj dela. Dinamiki (zloesti) behaviorizam, to je moj
moto.
Gurgeh? Njegovi prekidai rade udno. Razmilja drugaije, ponaa se
netipino. On je drugaija osoba. Vidio je najgore to onaj stroj za mljevenje
mesa od grada moe ponuditi, i jednostavno je to shvatio osobno, i osvetio
se.
A sad je opet u svemiru, glave pretrpane pravilima Azada, mozga koji se
prilagodio i jo se prilagoava uskovitlanim, razmjenskim motivima tog
zavodljivog, obuhvatnog, divljeg seta pravila i mogunosti, voen kroz
svemire prema najkripavijem simbolikom svetitu Carstva; mjestu stojeeg
vala vatre; Planetu Vatre.
Ali hoe li na junak pobijediti? Moe li uope pobijediti? I to bi uostalom
predstavljalo pobjedu?
Koliko ovjek jo mora nauiti? to e uiniti s tim znanjem? I to je jo
vanije, to e to znanje uiniti od njega?

ekajte i vidjet ete. Sve e se to s vremenom razrijeiti. Krenimo dalje,

maestro ...
Echronedal je bio dvadeset svjetlosnih godina udaljen od Ee. Na pola puta
do tamo, Carska je flota napustila podruje praine izmeu Einog sustava i
smjera u kojem lei glavnina galaksije, pa se tako prostrana ruka spirale
pruala preko pola neba poput milijuna dragulja uhvaenih u vrtlogu.
Gurgeh je bio nestrpljiv da stigne na Planet Vatre. inilo mu se da
putovanje traje beskonano, a brod na kojem ga trpi bio je beznadno
natrpan. Veinu vremena proveo je u svojoj kabini. inovnici, carski slubenici
i drugi igrai na brodu promatrali su ga s neskrivenim gaenjem, i osim
nekoliko putovanja shuttleom do bojnog broda Nepobjedivi - carskog
admiralskog broda - na primanja, Gurgeh se nije druio ni sa kim.
Put je proao bez incidenata, i nakon dvanaest dana stigli su nad
Echronedal, planet koji krui oko utog patuljka u prilino obinom sustavu,
sam po sebi naseljiv za ljude, sa samo jednom osobitou.
Nije neobino naii na izrazite ekvatorijalne otekline na planetima koji se
brzo okreu, a Echronedalova je bila relativno malena, premda dovoljna da
stvori jednu jedinu, nerazdvojenu kontinentalnu traku zemlje, koja je leala
otprilike izmeu planetnih obrtnica, dok je ostatak planeta leao pod dva
velika oceana, s polarnim kapama na polovima. Ono to je bilo jedinstveno,
po iskustvu Kulture kao i Carstva, bilo je pronai zid vatre koji se stalno kree
oko planeta na kontinentalnoj masi.
Trebalo mu je otprilike pola standardne godine da dovri puni krug; vatra
je prolazila zemljom, s rubovima koji su se krzali o obale dvaju oceana,
prednjim zidom u gotovo ravnoj crti, plamenovima koji su prodirali biljke to
su procvjetale u pepelu prethodnog poara. Cijeli kopneni ekosustav razvio se
oko tog beskrajnog poara; neke su biljke mogle niknuti samo pod jo toplim
pepelom, sa sjemenom koje bi se pokrenulo u razvoj od prolaska vreline;
druge su biljke cvale tik prije nego to bi vatra stigla, eksplodirajui u ubrzan
rast neposredno prije nego to ih plamenovi pronau, i koristei termalne
struje vatrenog zida da svoje sjemenke poalju u gornju atmosferu, da padnu
opet negdje natrag na pepeo. Kopnene ivotinje Echronedala dijelile su se na
tri kategorije; neke su stalno bile u pokretu, odravajui isti odmjereni korak
kao i vatra, neke su plivale po granicama oceana, dok su se druge ukopavale
u tlo, skrivale u spilje, ili preivljavale zahvaljujui raznim mehanizmima u
jezerima i rijekama.
Ptice su kruile oko svijeta poput avionskog traga od perja.

Plamen bi kroz jedanaest obrtaja ostao jedva malo vie od krupnog,

stalnog umskog poara. U dvanaestom obrtaju, promijenio bi se.
Pepelnica je bila visoka, mrava biljka koja bi brzo porasla nakon to bi joj
sjeme niknulo; razvila bi oklopljenu bazu, i jurnula u visinu od deset i vie
metara u dvije stotine dana koliko bi imala na raspolaganju prije nego to
plamenovi opet naiu. Kad bi vatra stigla, pepelnica nije gorjela; zatvorila bi
svoju lisnatu glavu dok plamen ne bi proao, a onda dalje rasla na pepelu.
Nakon jedanaest takvih Velikih mjeseci, jedanaest vatrenih krtenja,
pepelnice su postale visoko drvee, do sedamdeset metara visoko. Njihova
vlastita kemija proizvela je onda prvu Sezonu kisika, a onda i Vatrenicu.
A u tom naglom ciklusu vatra nije hodala; jurila je. Vie to nije bio irok ali
nizak ili umjeren umski poar; to je bio pakao. Jezera su nestajala, rijeke se
suile, kamenje se mrvilo u nepodnoljivoj vrelini; svaka ivotinja koja je
razvila svoj nain izbjegavanja ili odravanja koraka s vatrama Velikih mjeseci
morala je pronai novi nain preivljavanja; trei dovoljno brzo da stvori
dovoljnu prednost pred Vatrenicom i ostane pred njom, plivajui daleko u
ocean ili do nekoliko uglavnom malih otoka uz obalu, ili hibernirajui se
duboko u velikim sustavima spilja ili u koritima dubokih rijeka, jezera i
fjordova. I biljke su se prebacile na nove mehanizme opstanka; s dubljim
korijenjem, debljim kukuljicama za sjemenke, ili opremajui svoje termalno
sjemenje za vii, dulji let i speenu zemlju koju e susresti kad slete.
Tijekom jednog Velikog mjeseca nakon toga, planet i njegova atmosfera
guili su se od dima, ai i pepela, teturali na rubu katastrofe dok bi oblaci
dima zaklanjali sunce, a temperature naglo padale. A onda, polako, dok bi
smanjena vatra nastavljala svojim putem, atmosfera bi se raistila, ivotinje
bi se opet poele razmnoavati, biljke bi opet izrasle, a male pepelnice bi
poele nicati kroz pepeo iz starih kompleksa korijena.
Carski dvorci na Echronedalu, obilno zalijevani vodom, izgraeni su da
preive sve uasne vreline i vritee vjetrove koje je bizarna ekologija toga
planeta mogla ponuditi, a u najveoj od tih tvrava, dvorcu Klaff, tijekom
posljednjih tri stotine standardnih godina odravale su se finalne igre Azada,
kad god mogue vremenski usklaene tako da se poklope s Vatrenicom.
Carska je flota stigla nad Echronedal usred Sezone kisika. Admiralski je
brod ostao nad planetom dok su se pratei bojni brodovi rairili po rubovima
sustava. Prijevozni su brodovi ostali sve dok shuttleovi s Nepobjedivog nisu
igrae, dvorske slubenike i promatrae prevezli na povrinu, a onda su otili

u jedan oblinji sustav. Shuttleovi su proli kroz ist zrak Echronedala da slete
u dvorcu Klaff.
Utvrda je leala na kamenoj istaci u podnoju lanca blagih, istroenih
bregova s pogledom na jednu iroku dolinu. Obino se iz dvorca pruao
pogled na nisko grmlje proarano pepelnicama sve do samog obzora, ali sad
su se pepelnice razgranale i procvale, i njihov pokrov uzbibanog lia leprao
je nad ravnicom kao kakav ukopan ukasti oblak, a najvia su se debla
pepelnica uzdizala vie od zatitnog zida dvorca.
Kad Vatrenica stigne, razlit e se oko utvrde poput bijesnoga vala; jedino
to je dvorac spaavalo od spaljivanja bio je vijadukt od dva kilometra, koji je
vodio od rezervoara u niskim bregovima do samoga Klaffa, gdje su ogromne
cisterne i sloen sustav prskalica osiguravali da zatiena i zatvorena utvrda
bude natopljena vodom dok prolazi vatra. Kad bi se sustav navodnjavanja
ikad pokvario, u stijeni duboko ispod dvorca nalazila su se sklonita koja bi
zatitila stanovnike dvorca dok vatra ne proe. Dosad, vode su uvijek spasile
utvrdu, i ona je ostajala oaza spreno utog u divljini vatre.
Car - tko god pobijedi u finalnoj igri - je tradicionalno trebao biti u Klaffu
kad vatra proe preko njega, da se uzdigne iz tvrave kad plamenovi
odumru, uzdiui se kroz tamu dimnih oblaka u tamu svemira i odande u
svoje Carstvo. Vremensko usklaivanje nije uvijek bilo savreno, i u ranijim
stoljeima Car i njegov dvor morali su nekoliko puta izdrati vatru u nekom
drugom dvorcu, ili bi ak posve promaili Vatrenicu. Ovog je puta, meutim,
Carstvo tono izraunalo, i djelovalo je kao da e Vatrenica - koja je trebala
poeti samo dvjesto kilometara daleko od dvorca, gdje su se pepelnice naglo
mijenjale iz svoje uobiajene veliine i oblika u ogromno drvee koje je
okruivalo Klaff - stii vie-manje na vrijeme, da bude odgovarajua podloga
za krunidbu.
Gurgehu je postalo neugodno im su sletjeli. Ea je imala samo malo manju
masu od onog to je Kultura prilino arbitrarno smatrala standardnim, tako da
joj je gravitacija bila otprilike jednaka snazi koju je Orbital Chiark proizvodio
rotirajui, ili koju su Faktor ogranienja i Mala bitanga proizvodili svojim AG
poljima. Ali Echronedal je bio jo za pola masivniji od Ee, i Gurgeh se osjeao
teko.
Dvor je ve odavno bio opremljen sporim dizalima, i bilo je neobino bilo
koga osim mukih slugu vidjeti da se penje uz stepenice, ali ak je i hodanje
po istoj razini bilo neugodno u prvih nekoliko kratkih planetarnih dana.
Gurgehove odaje gledale su na jedno od unutarnjih dvorita dvorca.
Smjestio se u njima zajedno s Flere-Imsahom - koji nije pokazivao da ga

smeta vea gravitacija - i mukim slugom na kojeg je svaki finalist imao

pravo. Gurgeh je izrazio odreenu nesigurnost o tome da uope ima slugu
("Aha", rekao je dron, "kome trebaju dvojica slugu?") ali objasnili su mu da je
to tradicionalno, i velika poast za mujaka koji je u pitanju, pa je pristao.
One veeri kad su stigli odravalo se jo jedno isprazno primanje. Svi su
sjedili uokolo i razgovarali, umorni od dugog puta i iscrpljeni silnom
gravitacijom; razgovor se uglavnom svodio na oteene glenjeve. Gurgeh je
otiao na kratko, da se pokae. Bilo je to prvi put da se vidio s Nicosarom jo
od onog carskog bala na poetku igara; primanja na Nepobjedivom za
vrijeme putovanja nisu bila blagoslovljena carskom prisutnou.
"Ovaj put napravi kako treba", rekao mu je Flere-Imsaho dok su ulazili u
glavnu dvoranu dvorca; Car je sjedio na tronu, pozdravljajui ljude kako bi
stigli. Gurgeh se spremao kleknuti kao svi ostali, ali Nicosar ga ugleda, strese
jedan prst ukraen prstenom i pokae na svoje vlastito koljeno.
"Na jednokoljeni prijatelju; niste zaboravili?"
Gurgeh je klekao na jedno koljeno, sputajui glavu. Nicosar se tanko
nasmijao. Sjedei Caru s desna, Hamin se nasmijeio.
Gurgeh je sam sjedio u naslonjau kraj zida, u blizini velikog starinskog
oklopa. Nezainteresirano je gledao po sobi, i zavrio je namrteno zurei u
nekog apeksa koji je stajao u jednom uglu dvorane, razgovarajui s grupom
uniformiranih apeksa rasporeenih na sjedala oko njega. Apeks je bio
neobian ne samo zato to je stajao, ve i zato to se inilo da je zatvoren u
komplet metalnih kostiju koje je nosio preko mornarike uniforme.
"Tko je to?" upita Gurgeh Flere-Imsahoa, koji je zujao i nimalo
oduevljeno pucketao izmeu njegovog sjedala i oklopa kraj zida.
"Tko je tko?"
"Apeks sa ... egzoskeletom? Jel' se to tako zove? On."
"To je zvjezdani maral Yomonul. U posljednjim igrama, s Nicosarovim je
doputenjem sklopio osobnu okladu da e ako izgubi otii u zatvor na jednu
Veliku godinu. Izgubio je, ali je oekivao da e Nicosar iskoristiti svoj carski
veto - to moe uiniti ako se radi o okladama koje nisu tjelesne - jer car
nee htjeti na est godina izgubiti usluge jednog od svojih najboljih
zapovjednika. Nicosar jest iskoristio veto, ali samo da stavi Yomonula u onaj
stroj koji ima na sebi umjesto da ga zatvori u eliju.
Prijenosni zatvor ima protosvijest; ima i razliite neovisne senzore, kao i
konvencionalne osobine egzoskeleta kao to su mikrobaterije i ojaani udovi.
Zaduen je za to da Yomonulu omogui vrenje vojnih dunosti, ali mu u
svemu ostalom namee zatvorsku disciplinu. Doputa mu da jede samo male

koliine najobinije hrane, ne doputa mu alkohol, tjera ga na striktno

pridravanje vjebi, ne doputa mu sudjelovanje u drutvenim dogaajima ve sama njegova prisutnost veeras znai nekakvu posebnu carsku dozvolu i ne doputa mu parenje. Osim toga, mora sluati i propovjedi zatvorskog
sveenika koji ga posjeuje na dva sata svakih deset dana."
"Jadnik. Vidim da mora i stajati."
"Pa, valjda to znai da Cara ne bi trebalo pokuavati nadmudriti", ree
Flere-Imsaho. "Ali kazna mu je skoro istekla."
"Nije dobio skraenje zbog dobrog vladanja?"
"Carska kaznena sluba se ne bavi popustima. Ali dodaju ti jo kazne ako
se ponaa loe."
Gurgeh strese glavom, promatrajui udaljenog zatvorenika u privatnom
zatvoru. "Ovo Carstvo je ba zloesto, zar ne, drone?"
"Prilino zloesto ... Ali ako ikad pokua zajebavati Kulturu, otkrit e
znaenje rijei zloest."
Gurgeh se iznenaeno okrenuo prema stroju. Lebdio je, zujei,
nezgrapnog sivo-smeeg kuita koje je djelovalo vrsto pa ak i zlokobno
naspram mutnog sjaja praznog oklopa. "Ba smo veeras ratniki
raspoloeni."
"Ja jesam. A i ti bi trebao biti."
"Za igre? Spreman sam."
"I stvarno e sudjelovati u toj propagandnoj farsi?"
"Kakvoj propagandnoj farsi?"
"Zna prokleto dobro; pomoi e Uredu da laira tvoj poraz. Pretvarati se
da si izgubio; davati intervjue i lagati."
"Da. Zato ne? Tako mogu igrati. U suprotnom bi me mogli pokuati
sprijeiti."
"Ubiti te?"
Gurgeh slegne ramenima. "Diskvalificirati me."
"Vrijedi li toliko, samo da nastavi igrati?"
"Ne", slae Gurgeh. "Ali par nevinih lai ni nije neka cijena."
"Ha", ree stroj.
Gurgeh je ekao da kae jo neto, ali dron je utio. Malo kasnije, otili su.
Gurgeh je ustao iz stolca i odhodao do vrata, sjetivi se da se okrene i nakloni
Nicosaru tek kad ga je dron na to podsjetio.
Prva igra koju je igrao na Echronedalu, ona koju e slubeno izgubiti to
god se dogodi, bila je jo jedna igra desetorice. Ovog puta nije bilo ni

naznake da bi se netko udruio protiv njega, a etiri druga igraa su mu

predloila da oforme front kojim e se suprotstaviti ostalima. To je bio
tradicionalni nain igranja u igrama desetorice, premda je to bio prvi put da je
Gurgeh bio izravno ukljuen, osim to je ve iskusio kako izgleda biti na
krivoj strani tuih saveza.
Naao se u raspravama o strategiji i taktici s dvojicom admirala flote,
jednim general-bojnikom, i jednim carskim ministrom, u sobi u jednom krilu
dvorca za koju je Ured jamio da je elektronski i optiki sterilna. Proveli su tri
dana raspravljajui kako e igrati, a onda se zakleli pred bogom, a Gurgeh je
dao rije, da nee prekriti dogovor dok ostala petorica igraa ne budu
poraena ili dok oni sami ne nastradaju.
Minorne su igre zavrile s otprilike jednakim rezultatom na obje strane.
Gurgeh je otkrio da u timskom igranju ima i prednosti i mana. Trudio se
prilagoditi i igrati prema potrebama. Uslijedilo je jo razgovora, a onda su
krenuli u bitku na Ploi poetka.
Gurgeh je uivao. Igra je bila puno zanimljivija kad se igralo kao dio tima;
osjeao je iskrenu toplinu prema apeksima s kojima je igrao. Jedan su
drugome pomagali kad bi se nali u nevolji, vjerovali su jedan drugome za
masovnih napada, i openito igrali kao da su njihove pojedinane snage
zapravo jedna ekipa. Kao osobe, njegovi mu drugovi nisu bili pretjerano
zanimljivi, ali kao igraki partneri, izazivali su u njemu neporecive osjeaje, i
ispunio ga je sve jai osjeaj tuge - dok je igra napredovala a oni postupno
nadjaavali svoje protivnike -to e se uskoro svi oni boriti jedni protiv drugih.
Kad je do toga dolo, i posljednji se protivnik predao, mnogo toga to je
Gurgeh prije osjeao je nestalo. Barem djelomino, prevarili su ga; ustrajao je
na onome to je shvaao kao duh pogodbe, dok su se drugi drali slova.
Nitko nije otvoreno napao dok i posljednja protivnika figura nije zarobljena ili
preuzeta, ali kad je postalo oito da e pobijediti bilo je profinjenog
manevriranja, igralo se za pozicije koje e dobiti na vanosti kad timski
sporazum prestane vrijediti. Gurgehu je to promaklo sve dok nije bilo skoro
prekasno, i kad je poeo drugi dio igre bio je daleko najslabiji od njih
petorice.
Takoer je postalo jasno da su dvojica admirala, nimalo iznenaujue,
neslubeno suraivala protiv ostalih. Zajedno, njih su dvojica bili snaniji od
ostale trojice.
Na odreen nain, Gurgehova je slabost bila upravo ono to ga je spasilo;
igrao je tako da ga dugo vremena nije bilo vrijedno napasti, putajui ostalu
etvoricu da se izbore. Kasnije je napao dvojicu admirala kad su ojaali

dovoljno da zaprijete potpunom prevlasti, ali su ostali ranjiviji njegovoj maloj

vojsci nego snanijim napadima generala i ministra.
Igra je dugo ila naprijed-natrag, ali Gurgeh je stalno napredovao, i
konano, premda je ispao prvi od njih petorice, prikupio je dovoljno poena da
si osigura igranje na sljedeoj ploi. Trojica od izvorne petorke prola su tako
loe da su morali odustati od mea.
Gurgeh se nikad nije do kraja oporavio od svoje pogreke na prvoj ploi, i
loe se iskazao na Ploi forme. Polako je poelo izgledati kao da Carstvo nee
morati lagati o tome kako je ispao u prvoj igri.
Jo je razgovarao s Faktorom ogranienja, koristei Flere-Imsahoa kao
prijenosnik i igraki ekran u svojoj sobi za prikaz.
Osjeao je da se prilagodio vioj gravitaciji. Flere-Imsaho morao ga je
podsjetiti da se radi o genofiksiranoj reakciji; kosti su mu ubrzano postajale
sve deblje, a miina mu se masa irila ne ekajui na dodatne vjebe.
"Zar nisi primijetio da postaje krupniji?" rekao je dron oajno dok je
Gurgeh prouavao svoje tijelo u zrcalu u sobi.
Gurgeh strese glavom. "Uinilo mi se da puno jedem."
"Vrlo inteligentno primijeeno. Pitam se to jo moe, a to ne zna. Zar
te nisu nauili niemu o tvojoj vlastitoj biologiji?"
ovjek slegne ramenima. "Zaboravio sam."
Prilagodio se i skraenom dnevnom ciklusu planeta, bre no itko drugi, bar
ako se sudilo po brojnim prigovorima. Veina ljudi, rekao mu je dron, slui se
drogama da se uskladi s danom od tri etvrtine standardnoga dana.
"I to je genofiksirano?" upitao je Gurgeh jednog jutra pri doruku.
"Da. Naravno."
"Nisam znao da sve to moemo."
"Oito da nisi", ree dron. "Zaboga, ovjee: Kultura kao vrsta putuje
svemirom ve jedanaest tisua godina; samo zato to si se ti uglavnom smirio
u idealnim, prilagoenim uvjetima ne znai da si izgubio sposobnost hitre
prilagodbe. Snaga u dubini; redundancija i zalihosnost. Zna filozofiju
Kulture."
Gurgeh se namrti na stroj. Pokazao je rukom na zidove, a onda na svoje
ui.
Flere-Imsaho zaljulja se s jedne na drugu stranu; dronsko slijeganje
ramenima.
Gurgeh je zavrio peti od sedmorice na Ploi forme. Igru na Ploi postanka
poeo je bez ikakve nade u pobjedu, ali s udaljenom ansom da se provue

kao kvalifikant. Pred kraj je odigrao nadahnuto. Ve se polako udomaio na

posljednjoj od tri velike ploe, i uivao je koristei simbolizam elemenata koji
je takva igra ukljuivala, umjesto kodiranja bojama koje se koristilo u ostalom
dijelu mea. Na Ploi postanka igralo se najloije, inilo se Gurgehu, i Carstvo
kao da ju je nedovoljno razumjelo i nije joj obraalo dovoljno pozornosti.
Uspio je. Pobijedio je jedan od admirala, a on se provukao kao kvalifikant.
Razlika izmeu njega i drugog admirala bila je jedan poen: 5 523 naprama 5
522. Samo bi jednak rezultat i doigravanje moglo biti blie, ali kad je kasnije
razmiljao o tome, shvatio je da ni na as nije posumnjao da e se provui u
sljedeu rundu.
"Opasno si blizu spominjanju sudbine, Jernau Gurgeh", rekao je FlereImsaho kad mu je Gurgeh pokuao objasniti taj osjeaj. Sjedio je u svojoj
sobi, s rukama na stolu pred sobom, dok je dron uklanjao narukvicu s
Orbitalom s njegovog zgloba; vie je nije mogao prevui preko ruke, a zbog
irenja miia postala mu je preuska.
"Sudbina", ree Gurgeh zamiljeno. Kimnuo je glavom. "ini mi se da se
tako nekako i osjeam."
"I to dalje?" uzvikne stroj sluei se poljem da presijee narukvicu.
Gurgeh je bio oekivao da e sjajna sliica nestati, ali nije. "Bogovi? Duhovi?
Putovanje kroz vrijeme?" Dron je povukao narukvicu s njegova zglavka i
ponovno spojio siuni Orbital, tako da je opet bio puni krug.
Gurgeh se nasmijei. "Carstvo." Uzeo je narukvicu od stroja, lako ustao i
priao prozoru, okreui Orbital po rukama i zurei u kameno dvorite.
Carstvo? Pomisli Flere-Imsaho. Nagovorio je Gurgeha da mu dopusti
spremiti narukvicu u svoje kuite. Nije imalo smisla ostaviti je da se povlai
uokolo; netko bi mogao pogoditi to predstavlja. Iskreno se nadam da se ali.
Kad je njegova vlastita igra zavrila, Gurgeh je naao vremena da prati
Nicosarov me. Car je igrao u prednjoj dvorani utvrde; velika zaobljena
prostorija s rebrima od sivog kamena, s dovoljno prostora za smjetaj tisuu
ljudi. Tamo e se odigrati i posljednja igra, ona koja e odluiti tko postaje
Car. Prednja je dvorana leala na samom kraju dvorca, gledajui u smjeru iz
kojeg e stii vatra. Visoki prozori, jo uvijek nezastrti, gledali su na more
utih glava pepelnica koje su rasle pred njima.
Gurgeh je sjedio u jednoj od promatrakih galerija, gledajui cara kako
igra. Nicosar je igrao oprezno, postupno gradei prednosti, igrajui na
postotke, uspostavljajui unosne zamjene na Ploi postanka, i usklaujui
poteze ostale etvorice igraa na njegovoj strani. Gurgeha se to dojmilo;

Nicosar je igrao varljivu igru. Spor, odmjeren stil kojeg je pokazivao bio je
samo jedna njegova strana; svako toliko, taman kad bi trebalo, tono onda
kad ima najrazorniji uinak, odigrao bi potez zapanjujue briljantnosti i
smjelosti. Isto tako, povremen dobar potez protivnika uvijek bi dobio barem
ravnopravan, a obino i snaniji uzvrat od Cara.
Gurgeh je donekle suosjeao s onima koji su igrali protiv Nicosara. ak i
loa igra manje demoralizira od toga kad povremeno igra odlino, ali
svejedno svaki put strada.
"Smjekate se, Jernau Gurgeh." Gurgeh se zanio u igru i nije vidio kad mu
je Hamin priao. Stari je apeks oprezno sjeo kraj njega. Obrisi ispod njegove
halje govorile su da ima AG pojas, kojim djelomino kompenzira gravitaciju
Echronedala.
"Dobra veer, Hamin."
"ujem da ste se kvalificirali. Dobro je."
"Hvala. Samo neslubeno, naravno."
"Ah, da. Slubeno ste zavrili etvrti."
"Kako neoekivano velikoduno."
"Uzeli smo u obzir vau spremnost na suradnju. Jo uvijek nam mislite
pomoi?"
"Naravno. Samo mi pokaite kameru."
"Moda sutra." Hamin kimne glavom, gledajui dolje gdje je stajao
Nicosar, nadgledajui svoj nadmoan poloaj na Ploi postanka. "Va protivnik
u pojedinanom meu bit e Lo Tenyos Krowo; izvrstan igra, upozoravam
vas. Jeste li ba sigurni da ne elite sad odustati?"
"Sasvim. Zar biste htjeli da budem uzrokom Bermoiyina obogaljivanja,
samo da sad odustanem jer je prenaporno?"
"Shvaam to mislite, Gurgeh." Hamin uzdahne, jo uvijek promatrajui
Cara. Kimnuo je glavom. "Da, shvaam to mislite. Ali, u svakom sluaju,
samo ste se kvalificirali. I to s najmanjom bod razlikom. A Lo Tenyos Krowo je
jako, jako dobar." Opet kimne. "Da; moda ste pronali svoju razinu, ha?"
Izborano staro lice okrene se Gurgehu.
"Sasvim mogue, rektore."
Hamin odsutno kimne i opet se zagleda dolje, u svoga cara.
Sljedeeg jutra, Gurgeh je snimio neke lane scene igranja; opet su
postavili igru koju je upravo zavrio, a Gurgeh je povukao neke uvjerljive no
nenadahnute poteze, i napravio jednu izravnu pogreku. Uloge njegovih
protivnika odigrali su Hamin i jo nekolicina drugih starijih profesora s koleda

Candsev; Gurgeha je zadivilo kako su dobro u stanju oponaati igrake stilove

apeksa protiv kojih je on bio igrao.
I, kako je bilo i proreeno, Gurgeh je zavrio etvrti. Snimio je intervju za
Carski informativni servis, izraavajui aljenje to je ispao iz Glavne serije, i
govorei kako je zahvalan to je imao priliku igrati Azad. Iskustvo ivota.
Vjeni je dunik azadskom narodu. Njegovo potovanje za genijalnost cararegenta beskonano je poraslo s ve visoke poetne toke. Veselio se to e
gledati ostatak igara. Caru, njegovom carstvu i cijelom narodu i podanicima
eli sve najbolje u nedvojbeno svijetloj i prosperitetnoj budunosti.
Ekipa vijesti i Hamin inili su se vrlo zadovoljnima. "Trebali ste biti glumac,
Jernau Gurgeh", rekao mu je Hamin.
Gurgeh je pretpostavio da je to trebao biti kompliment.
Sjedio je gledajui preko ume pepelnica. Drvee je bilo visoko ezdeset
metara ili vie. Na vrhuncu rasta, rekao mu je dron, raslo je skoro po etvrt
metra dnevno, usisavajui tako ogromne koliine vode i tvari iz tla da je tlo
oko njih padalo, povlaei se dovoljno daleko da razotkrije gornje dijelove
korijena, koji e izgorjeti u Vatrenici i trebat e im cijela Velika godina da
ponovno izrastu.
Bio je sumrak, kratko razdoblje kratkog dana kad bi planet brze vrtnje
dopustio sjajnom utom patuljku da padne ispod obzora. Gurgeh duboko
udahne. Jo nije bilo mirisa paljevine. Zrak se inio posve istim, a nekoliko
planeta sustava Echronedal sjajilo je na nebu. Bez obzira na to, Gurgeh je
znao da u atmosferi ima dovoljno praine da zauvijek sakrije veinu zvijezda
na nebu a ogroman kota glavne galaksije ostavi zamuenim i
nerazaznatljivim; ni priblino tako fascinantnim kao kad ga se promatra bez
planetarne koprene plinova.
Sjedio je u siunom vrtu u blizini vrha utvrde, tako da vidi preko vrhova
veine pepelnica. Bio je na razini s kronjama najvieg drvea, optereenih
plodovima. Kukuljice plodova, svaka otprilike veliine sklupana djeteta, bile
su pune neeg to je u osnovi bio etilni alkohol. Kad Vatrenica stigne, neki e
pasti a neki e ostati visjeti gdje jesu; svi e izgorjeti.
Gurgeh je zadrhtao kad je pomislio na to. Jo kakvih sedam dana, rekli su
mu. Kad stigne poarna fronta, tko god bude sjedio gdje on sad sjedi bit e
iv skuhan, bez obzira na vodene prskalice. Ve sama vrelina bi vas skuhala.
Vrt u kojem sjedi e nestati; drvenu klupu na kojoj sjedi unijet e unutra, iza
debelog kamena i metala i vatrostalnog stakla. Vrtovi u dubljim dvoritima e
preivjeti, premda e ih se morati iskopavati iz vjetrom nanesenog pepela.

Ljudi e ostati sigurni, u namoenom dvorcu ili dubokim sklonitima... ako ne

budu vrlo budalasti i ne uhvati ih vani. Rekli su im da se i to znalo dogaati.
Vidio je kako Flere-Imsaho preko drvea dolijee prema njemu. Stroj je
dobio doputenje da odlijee sam, pod uvjetom da obavijesti vlasti kamo ide i
pristane da mu stave pozicijski monitor. Oito na Echronedalu nije bilo nieg
to bi carstvo smatralo posebno vojno osjetljivim. Dron nije bio pretjerano
sretan zbog tih uvjeta, ali je smatrao da e poludjeti ostane li zatvoren u
dvorcu, pa je pristao. Ovo mu je bio prvi izlet.
"Jernau Gurgeh."
"Zdravo, drone. Promatrao si ptice?"
"Letee ribe. Mislio sam poeti od oceana."
"Ide pogledati vatru?"
"Ne jo. ujem da sljedee igra protiv Lo Tenyosa Krowoa."
"Za etiri dana. Kau da je jako dobar."
"I jest. On je i jedan od ljudi koji znaju sve o Kulturi."
Gurgeh se zabulji u stroj. "Molim?"
"U Carstvu stalno postoji bar osam ljudi koji znaju odakle Kultura dolazi,
otprilike koje je veliine, i na kojoj smo razini tehnolokog razvoja."
"Zbilja", rekao je Gurgeh kroza zube.
"U posljednjih dvjesto godina. Car, ef mornarike obavjetajne slube i
feldmarali informirani su o moi i dometu Kulture. Ne ele da bilo tko drugi
to dozna; njihov izbor, ne na. Uplaeni su; to je shvatljivo."
"Drone", ree Gurgeh glasno, "je li ti palo na pamet da mi je moda malo
dosta toga to me se stalno tretira kao dijete? Zato mi, dovraga, niste
naprosto rekli?"
"Jernau, samo smo ti htjeli olakati. emu komplicirati stvari govorei ti da
nekoliko ljudi zna kad nema stvarne vjerojatnosti da e ikad doi u kontakt s
njima, osim moda u prolazu? Iskreno, ne bismo ti uope rekli da nisi doao
do razine na kojoj e igrati protiv jednog od tih ljudi; nije bilo potrebe da
zna. Stvarno, samo ti pokuavamo pomoi. Htio sam ti rei za sluaj da
Krowo za vrijeme igre spomene neto to bi te moglo zbuniti i pokvariti ti
koncentraciju."
"Pa, volio bih da se i za moje raspoloenje brine isto toliko koliko i za
moju koncentraciju", rekao je Gurgeh ustajui i odlazei da se osloni na
parapet na kraju vrta.
"Jako mi je ao", rekao je dron bez i traga pokajanja.
Gurgeh odmahne rukom. "Zaboravi. Pretpostavljam da je Krowo u
mornarikoj obavjetajnoj, a ne u Uredu za kulturnu razmjenu?"

"Ispravno. Slubeno, njegovo mjesto ne postoji. Ali svi na dvoru znaju da

najbolje plasirani igra koji iskae bar malo prepredenosti dobije to mjesto."
"I mislio sam da je Kulturna razmjena udno mjesto za nekog tko je tako
dobar."
"Pa, Krowo radi u obavjetajnoj ve tri Velike godine, a neki ljudi misle da
bi mogao postati i Car kad bi stvarno to htio, ali on radije ostaje gdje jest. To
e biti teak protivnik."
"To mi svi stalno govore", ree Gurgeh, a onda se namrti i zagleda prema
sve bljeem svjetlu na horizontu. "to je to?" ree. "Jesi uo?"
Ponovilo se; dug, nezemaljski, alostan krik iz velike daljine, skoro utopljen
tihim utanjem pepelnikog pokrova. Tihi se zvuk podigao u jo uvijek
nimalo glasnom, ali zastraujuem kreendu; krik koji je polako zamro.
Gurgeh zadrhti po drugi put te veeri.
"Sto je to?" proape.
Dron mu se priblii. "to? Oni zvukovi?" ree.
"Da!" ree Gurgeh, oslukujui jedva ujan zvuk noen blagim, toplim
vjetrom dok je lelujao kroz tamu preko utavih glava ogromnih pepelnica.
"ivotinje", rekao je Flere-Imsaho, ocrtan posljednjim zracima svjetlosti
na zapadnom nebu. "Veliki mesoderi koji se zovu troaj, uglavnom. est
nogu. Vidio si ih u carevoj osobnoj menaeriji, one veeri na balu. Sjea se?"
Gurgeh kimne, jo uvijek zadivljeno sluajui krike dalekih ivotinja. "Kako
oni bjee pred Vatrenicom?"
"Troaji tre unaprijed, skoro do linije vatre, tijekom prethodnog Velikog
mjeseca. Ovi koje sad uje ne bi mogli trati dovoljno brzo da pobjegnu ak i
da sad krenu. Uhvatili su ih i zatvorili da ih se moe loviti iz zabave. Zato tako
zavijaju; znaju da se vatra pribliava i ele pobjei."
Gurgeh nije nita rekao, glave okrenute da uhvati tihe zvuke osuenih
ivotinja.
Flere-Imsaho je priekao minutu, ali ovjek se nije pomakao ni postavio
novo pitanje. Stroj se udaljio da se vrati u Gurgehove odaje. Neposredno
prije nego to je kroz vrata uao u dvorac, osvrnuo se prema ovjeku koji je
stajao drei se za kamenu ogradu na suprotnom kraju malog vrta. Malo se
zgrbio, s glavom prema naprijed, nepokretan. Ve se posve smrailo, i obine
ljudske oi ne bi razaznale tihi obris. Dron je oklijevao, zatim nestane u
utvrdi.

Gurgeh nije vjerovao da je Azad vrsta igre u kojoj moete imati lo dan, a
svakako ne dvadeset loih dana. Otkrie da nije tako bilo mu je veliko
razoaranje.
Prouio je mnogo prijanjih igara Lo Tenyosa Krowoa, i veselio se igranju
protiv efa obavjetajne slube. Apeksov je stil bio uzbudljiv, puno
spektakularniji - premda povremeno neujednaeniji - nego kod bilo kojeg
drugog vrhunskog igraa. Trebao je to biti izazovan, ugodan me, ali nije bio.
Bio je grozan, neugodan, nesretan. Gurgeh je smlavio Krowoa. Krupan, isprva
prilino samouvjeren i nehajan apeks poinio je neke uasne, jednostavne
pogreke, i neke koje su proizale iz doista nadahnutog, pa ak i briljantnog
igranja, ali koje su se na kraju pokazale jednako tako fatalnima. Ponekad,
Gurgeh je toga bio svjestan, naprosto naiete na nekoga tko vam ve samim
svojim nainom igre napravi puno vie problema nego to bi trebao, a
ponekad, isto tako, naiete na partiju u kojoj sve krene loe koliko god se
trudili, bez obzira na najprodornije spoznaje i otre poteze. efa mornarike
obavjetajne slube kao da su oba problema muila odjednom. Gurgehov stil
igre mogao je biti smiljen da Krowou donese probleme, a apeksova je srea
bila skoro nepostojea.
Gurgehu je iskreno bilo ao Krowoa, kojeg je oito vie uzrujavao nain
nego sama injenica da gubi. Obojici im je bilo drago kad je zavrilo.
Flere-Imsaho je promatrao ovjeka u zavrnim stadijima mea. Proitao bi
svaki potez kad bi se pojavio na ekranu, a ono to je vidio bilo je manje nalik
igri, a vie operaciji. Gurgeh, igra, morat, rastavljao je svoga protivnika.
Apeks je igrao loe, istina, ali Gurgeh je svejedno bio nehajno briljantan. U
njegovom se nainu igre pojavila bezobzirnost koja je takoer bila nova; dron
je to napola oekivao, ali svejedno se iznenadio kad je to otkrio tako brzo, i
tako potpuno. itao je znakove sa ovjekova lica i tijela: nervoza, saaljenje,
ljutnja, tuga ... a itao je i igru, i u njoj nije vidio nieg slinog. Sve to je
tamo proitao bio je sustavni bijes igraa koji ploama i figurama, kartama i
pravilima barata kao poznatim kontrolama nekog svemogueg stroja.
Jo jedna promjena, pomisli dron. ovjek se promijenio, skliznuo dublje u
igru i u drutvo. Upozorili su ga da bi se to moglo dogoditi. Jedan od razloga
bio je i taj to je Gurgeh stalno govorio eaki. Flere-Imsaho je oduvijek bio
malo sumnjiav prema pokuajima da se ljudsko ponaanje tako osustavi, ali
nauili su ga da, kad ljudi iz Kulture dugo ne govore marainski ve neki drugi
jezik, postanu podloni promjenama; ponaaju se drugaije, ponu razmiljati
na tom drugom jeziku, izgube brino izbalansiranu interpretativnu strukturu

jezika Kulture, napuste njegove profinjene promjene naglaska, tona i ritma i

zamijene ga, u svakom pojedinom sluaju, neim mnogo primitivnijim.
Marainski je bio umjetni jezik, osmiljen da bude fonetski i filozofski
izraajan koliko god to sveljudski govorni sklop i sveljudski mozak doputa.
Flere-Imsaho pretpostavljao je da je jezik pretjerano cijenjen, ali marainski su
sloili pametniji umovi od njegovog, i deset tisuljea kasnije ak i
najprofinjeniji i najrazvijeniji Umovi jo su imali visoko miljenje o tom jeziku,
pa je pretpostavio da se mora povinovati njihovom dubljem razumijevanju.
Jedan od Umova koji je dronu dao upute ak je usporedio marainski s
Azadom. To je doista bilo pretjerano, ali Flere-Imsaho je shvatio poantu iza
hiperbole.
Eaki je bio obian, prirodno razvijen jezik, s ukorijenjenim
pretpostavkama koje su brkale sentimentalnost sa suosjeanjem i agresivnost
sa suradnjom. Relativno nevina i osjetljiva dua poput Gurgehove morala je
pokupiti neto od tog osnovnog etikog okvira ako cijelo vrijeme govori eaki.
I sad je ovjek igrao kao jedan od onih mesodera koje je sluao, uljajui
se preko ploe, postavljajui klopke i diverzije i opasna polja; skaui,
progonei, obarajui, prodirui, apsorbirajui...
Flere-Imsaho se promekoljio u svojoj masci kao da mu je neudobno, a
onda ugasi ekran.
Dan nakon to je zavrila Gurgehova igra s Krowoom, primio je dugo
pismo od Chamlisa Amalk-neya. Sjedio je u svojoj sobi i gledao starog drona.
Pokazivao mu je pogled na Chiark dok mu je priao posljednje vijesti.
Profesorica Boruelal jo je bila na studijskom dopustu; Hafflis je bila trudna.
Olz Hap otila na krstarenje sa svojom prvom ljubavi, ali vraa se za godinu
dana da nastavi na sveuilitu. Chamlis jo radi na svojoj povijesnoj knjizi.
Gurgeh je sjedio, gledajui i sluajui. Kontakt je cenzurirao pismo,
zacrnjujui dijelove koji su, pretpostavio je Gurgeh, pokazivali da je pejza
Chiarka orbitalan a ne planetaran. Smetalo ga je manje nego to je oekivao.
Nije ba uivao u pismu. Sve se to inilo tako daleko, tako nevano. Stari
je dron zvuao kao da mudruje a ne kao da je mudar, ili ak prijateljski, a
ljudi na ekranu izgledali su meko i glupo. Amalk-ney pokazao mu je Ikroh, a
Gurgeh se uhvatio u ljutnji zbog injenice da su ljudi svako toliko odlazili tamo
i odsjedali u kui. to oni misle, tko su oni?
Yay Meristinoux nije se pojavila u pismu; konano su joj dojadili Blask i
stroj Preashi-pleyl, i otila je nastaviti karijeru [izbrisano] graditelja u

[izbrisano]. Slala mu je pozdrave. Kad je kretala, poela je viralnu promjenu

da postane mukarac.
Bio je jedan udan dio, na samom kraju poruke, naizgled dodan nakon to
je snimljen glavni signal. Chamlis je bio prikazan u glavnoj dnevnoj sobi
Ikroha.
"Gurgeh", rekao je, "ovo je danas stiglo; opa dostava, nc pie poiljatelj,
preko Posebnih okolnosti." Scena se pomakla do mjesta gdje bi se, ako ni
jedan nametljivi uljez nije premjetao namjetaj, trebao nalaziti stol. Ekran se
zamraio. Chamlis je rekao: "Na mali prijatelj. Ali posve beivotan. Skenirao
sam, i zamolio sam [izrezano] da poalje tim koji ga je takoer pregledao.
Mrtav je. Samo kuite, bez uma; kao nedirnuto ljudsko tijelo uredno
iskopanog mozga. U sreditu ima jedna mala upljina, gdje mu je sigurno bio
um."
Slika se vratila; scena se opet prebacila na Chamlisa. "Mogu samo
pretpostaviti da je stvor konano pristao na restrukturiranje pa su mu
napravili novo tijelo. udno je, meutim, to su staro poslali ovamo. Javi mi
to bi htio da uinim s njim. Pii brzo. Nadam se da si dobro, i uspjean u
onome to radi, to god to bilo. Srdaan poz-"
Gurgeh je ugasio ekran. Hitro je ustao, priao prozoru i namrteno se
zagledao u dvorite pod sobom.
Po licu mu se polako rairio smijeak. as kasnije, bezglasno se nasmijao,
a onda prie interkomu i od svoga sluge zatrai da mu donese vina. Upravo je
podizao au do usana kad je Flere-Imsaho dolebdio kroz prozor, vraajui se
s jo jednog safarija po divljini, kuita izblijedjelog od praine. "Djeluje
samozadovoljno", ree dron. "emu se nazdravlja?"
Gurgeh se zagleda u jantarne dubine vina i nasmijei se. "Odsutnim
prijateljima", ree, i otpije.
Sljedei je me bila troigra. Gurgeh se trebao suprotstaviti Yomonulu Luu
Rashpu, feldmaralu zatvorenom u egzoskelet, i prilino mladom pukovniku
Lo Frag Traffu. Znao je da su, formalno gledano, obojica slabiji igrai od
Krowoa, ali obavjetajcu je ilo toliko loe - nije bilo ba vjerojatno da e
nakon ovoga zadrati svoj poloaj - da Gurgeh nije smatrao kako e igra biti
imalo laka protiv ova dva protivnika nego to je to bilo u prethodnom meu.
Naprotiv; za dvojicu vojnika bit e prirodno da se udrue protiv njega.
Nicosar e igrati sa starim feldmaralom, Vechestederom, i ministrom
obrane Jhilnoom.

Gurgeh je dane provodio uei. Flere-Imsaho je i dalje istraivao. Rekao je

Gurgehu kako je promatrao cijelu regiju napredovanja vatrene linije kako
nestaje pod velikom olujom; nekoliko dana kasnije, ponovno je posjetio to
podruje i pronaao kresibiljke kako ponovno pale osuenu vegetaciju. Kao
primjer integracije vatre i ostatka planetarne ekologije, rekao je dron, bila je
to dojmljiva scena.
Dvor se po danu zabavljao lovom u umi, a uveer ivim ili holo
predstavama.
Gurgehu su zabave bile predvidljive i dosadne. Jedino donekle zanimljivo
bili su dvoboji, obino mujaci koji se bore jedan protiv drugog, koji su se
odravali u jamama okruenim natrpanim krugovima carskih slubenika i
igraa koji su urlali i kladili se. Dvoboji su samo ponekad bili do smrti. Gurgeh
je pretpostavljao da su se nou u dvorcu odvijale i zabave druge vrste - koje
su neizbjeno bile fatalne za bar jednog od sudionika, na koje ne bi bio
dobrodoao i za koje ne bi trebao uti.
Meutim, to ga vie nije brinulo.
Lo Frag Traff bio je mladi apeks s vrlo uoljivim oiljkom koji mu se pruao
od jedne obrve, niz obraz, skoro do usta. Igrao je hitre, vatrene igre, a
njegova karijera u Carskoj zvjezdanoj vojsci bila je slinih karakteristika.
Najpoznatiji mu je pothvat bilo unitenje knjinice na Urutypaigu. Traff je
zapovijedao malim kopnenim snagama u ratu protiv jedne humanoidne vrste;
rat u svemiru na neko je vrijeme zaao u pat poziciju, no kroz kombinaciju
velikog vojnog talenta i malo sree Traff se naao u poloaju da zaprijeti
glavnom gradu te vrste s povrine. Neprijatelji su pregovarali za mir, unosei
kao uvjet sporazuma da njihova velika knjinica, poznata meu svim
civiliziranim vrstama u Manjoj Maglici, ne bude ni dirnuta. Traff je znao da e
se borbe nastaviti ako odbije taj uvjet, pa je dao rije da ni slovo ni piksel u
drevnim mikrodatotekama nee biti uniten, i da e biti ostavljeni in situ.
Traff je od svoga feldmarala dobio naredbu da se knjinica uniti. Sam je
Nicosar to zapovjedio kao jedan od prvih edikata kad je doao na vlast;
podreene vrste morale su shvatiti da, kad jednom razbjesne cara, nita ne
moe sprijeiti kaznu.
Dok nitko u Carstvu nije ni najmanje mario za to to bi neki njihov odani
vojnik prekrio sporazum s nekom hrpom tuinaca, Traff je znao da je dana
rije svetinja; ako je pogazi, nitko mu vie nikad nee vjerovati.
Traff je ve znao to e uiniti. Rijeio je problem pomijeavi knjinicu,
poredavi svaku rije abecednim redom i svaki piksel na svakoj ilustraciji po

redu boje, tona i intenziteta. Izvorne mikrodatoteke su izbrisane i

presnimljene tomovima i tomovima "ovog", "jednog" i "i"-ova; ilustracije su
bile polja iste boje.
Naravno, bilo je pobuna, ali Traff je dotad ve uspostavio kontrolu, i, kako
je objasnio razbjenjelim i - kako se pokazalo, doslovno - samoubilakim
uvarima knjinice, kao i Vrhovnom sudu Carstva, odrao je rije jer nije
zapravo unitio ni oteo ni jednu rije, sliku ili datoteku.
Na pola puta kroz igru na Ploi poetka, Gurgeh je uoio neto zanimljivo:
Yomonul i Traff igrali su jedan protiv drugoga, a ne protiv njega. Igrali su kao
da oekuju da on u svakom sluaju pobijedi, a oni se bore za drugo mjesto.
Gurgeh je znao da se njih dvojica ba ne vole; Yomonul je predstavljao staru
gardu vojske, a Traff novi val brzopletih mladih avanturista. Yomonul je bio
zastupnik pregovaranja i minimalne upotrebe sile, Traff odlunih udaraca.
Yomonul je imao liberalan pogled na druge vrste; Traff je bio ksenofobian.
Njih su dvojica dolazili i s tradicionalno suprotstavljenih koleda, i sve razlike
meu njima posve su se otvoreno vidjele i u stilu igranja; Yomonul je igrao
studiozno, oprezno i neutralno; Traff je bio agresivan do granice
bezobzirnosti.
I njihov pogled na cara bio je razliit. Yomonul je na prijestolje gledao
hladno i praktino, dok je Traff bio krajnje odan Nicosaru osobno, a ne
poloaju koji ima. Svatko je od njih uvjerenja onog drugog smatrao odurnima.
Bez obzira na to, Gurgeh nije oekivao da e ga njih dvojica vie-manje
zanemariti i baciti se jedan na drugog. I opet, osjeao se malo prevareno, jer
nije dobivao pravu igru. Jedina je kompenzacija za to bila koliina otrova u
igri dvojice suprotstavljenih vojnika, koju je bilo zanimljivo gledati,
nedvojbeno dojmljiva premda tuno samopodrivajua i rastrona. Gurgeh je
kruio kroz igru, tiho skupljajui poene dok su se dvojica vojnika borila. On je
pobjeivao, ali svejedno je imao dojam da druga dvojica iz igre izvlae mnogo
vie od njega. Bio bi oekivao da e iskoristiti tjelesnu opciju, ali Nicosar je
osobno naredio da u tom meu ne smije biti oklada; znao je da su dvojica
vojnika patoloki suprotstavljeni jedan drugom, i nije elio riskirati da izgubi
vojne usluge bilo jednog bilo drugog.
Treeg dana na Ploi poetka, Gurgeh je sjedio za rukom promatrajui
stolni ekran. Imao je jo nekoliko minuta vremena prije nastavka igre, i sjedio
je sam, promatrajui vijesti koje su prikazivale kako Lo Tenyosu Krowou
dobro ide u igri protiv Yomonula i Traffa. Tko god da je lairao apeksovu igru
- ne Krowo, koji je odbio imati bilo kakve veze s prevarom - odradio je dobar
posao imitirajui stil obavjetajnog efa. Gurgeh se malo nasmijeio.

"Razmiljate o svojoj sljedeoj pobjedi, Jernau Gurgeh?" upitao je Hamin

sputajui se u sjedalo s druge strane stola.
Gurgeh okrene ekran. "Malo je rano za to, ne mislite li?"
Stari, elavi apeks zaviri u ekran s tankim smijekom. "Hmmm. Mislite?"
Ispruio je ruku i iskljuio ekran.
"Stvari se mijenjaju, Hamine."
"Doista, Gurgeh. Ali mislim da se tijek ove igre nee promijeniti. Yomonul i
Traff e vas nastaviti ignorirati i napadati jedan drugoga. Vi ete pobijediti."
"Pa onda", ree Gurgeh promatrajui ugaen ekran, "Krowo e igrati protiv
Nicosara."
"Krowo moda i hoe; moemo smisliti igru koja bi to pokrila. Vi ne
smijete."
"Ne smijem?" ree Gurgeh. "Mislio sam da sam uinio sve to ste htjeli.
to jo mogu uiniti?"
"Odbijte igrati protiv cara."
Gurgeh se zagledao u blijede sive oi staroga apeksa, smjetene u mrei
tankih bora. Uzvratile su mu pogled s jednakom mirnoom. "U emu je
problem, Hamin? Vie nisam prijetnja."
Hamin je izgladio fini materijal na orukavlju svoje halje. "Znate, Jernau
Gurgeh, ja doista mrzim opsesije. Tako su... osljepljujue, zar ne?" Nasmijeio
se. "Poinjem se brinuti za svoga cara, Gurgeh. Znam koliko eli dokazati da
je s pravom na prijestolju, da je vrijedan poloaja koji dri ve dvije godine.
Vjerujem da e upravo to i uiniti, ali znam da je ono to doista eli - ono to
je oduvijek elio - igrati protiv Molscea i pobijediti. To, naravno, vie nije
mogue. Car je mrtav, ivio car; ustaje iz pepela... ali mislim da on u vama
vidi starog Molscea, Jernau Gurgeh, i osjea da ba protiv vas mora igrati, da
ba vas mora pobijediti; tudinca, ovjeka iz Kulture, morata, igraa igara.
Nisam siguran da bi to bilo pametno. To nije potrebno. Za sve zainteresirane
bilo bi najbolje kad biste to prije mogue objavili da ete se poslije ove igre
povui."
"I uskratiti Nicosaru priliku da me pobijedi?" Gurgeh je djelovao
iznenaeno i zabavljeno.
"Da. Bolje neka osjea da jo treba neto dokazati. To mu nee koditi."
"Razmislit u o tome", ree Gurgeh.
Hamin ga je naas prouavao. "Nadam se da shvaate koliko sam iskren s
vama, Jernau Gurgeh. Bilo bi nezgodno kad bi takvo potenje prolo bez
priznanja i bez nagrade."
Gurgeh kimne. "Da, ne sumnjam da bi."

Muki je sluga na vratima objavio da e igra ponovno poeti za koji tren.

"Oprostite, rektore", ree Gurgeh ustajui. Pogled staroga apeksa ga je
slijedio. "Dunost zove."
"Posluajte je", ree Hamin.
Gurgeh je zastao, promatrajui smeuranog starog stvora s druge strane
stola. Onda se okrene i ode.
Hamin se zabuljio u prazan stolni ekran pred sobom, kao da ga opinja
neka fascinantna, nevidljiva igra koju samo on vidi.
Gurgeh je pobijedio na Ploi poetka i Ploi forme. Divlja se borba izmeu
Traffa i Yomonula nastavila; as bi jedan zadobio malu prednost, as drugi.
Traff je na Plou postanka preao s vrlo malim vodstvom pred starijim
apeksom. Gurgeh je bio toliko ispred njih da ga gotovo nije bilo mogue stii,
pa se mogao opustiti u svojim utvrdama i promatrati totalni rat oko sebe prije
nego se otputi pokupiti togod preostane od iscrpljenih snaga pobjednika.
inilo se da je to jedina potena - da se ne spominje i uinkovita - stvar koju
moe uiniti; neka se deki zabave, a onda kasnije nametni red i pospremi
igrake natrag u kutiju.
No to jo uvijek nije bila zamjena za pravo igranje.
"Jeste li zadovoljni ili nezadovoljni, g. Gurgeh?" Feldmaral Yomonul priao
je Gurgehu i upitao ga to za pauze u igri, dok se Traff sa sucem raspravljao o
redoslijedu igranja u jednom sluaju. Gurgeh je bio stajao i razmiljao,
zabuljen u plou, i nije primijetio prilazak zarobljena apeksa. Iznenaeno je
podigao pogled i ugledao feldmarala pred sobom, izboranog lica kako s
izrazom blage zabavljenosti viri iz kaveza od titana i ugljika. Sve do tad, ni
jedan ni drugi vojnik nije obratio ni najmanju panju na Gurgeha.
"Zato to sam iskljuen?" ree Gurgeh.
Apeks jednom rukom u oklopu pokae na plou. "Da; zato to tako lako
pobjeujete. Traite li pobjedu ili izazov?" Apeksova skeletalna maska micala
se sa svakim pokretom eljusti.
"Radije bih oboje", prizna Gurgeh. "Razmiljao sam o tome da se
pridruim; kao trea strana, ili u potporu jednoj ili drugoj strani... ali ovo
previe lii na osobni rat."
Postariji se apeks nasmijei; kavez za glavu lagano kimne. "I jest", ree.
"Dobro vam je ovako kako se drite. Ja na vaem mjestu vie nita ne bih
mijenjao."
"A to je s vama?" upita Gurgeh. "Trenutno izgleda da izvlaite krai kraj."

Yomonul se nasmijei; maska na licu pomakla se ak i za taj mali pokret.

"Uivam kao nikad u ivotu. I jo imam par iznenaenja za onog mladca, i
nekoliko trikova. Ali osjeam se malo krivo zato to vas tako lako proputam.
Svima e nam biti neugodno ako budete igrali protiv Nicosara i pobijedili."
Gurgeh izrazi iznenaenje. "Mislite da bih mogao?"
"Na." Apeksov je pokret bio jo naglaeniji jer je bio okruen i pojaan
njegovim tamnim kavezom. "Nicosar najbolje igra kad mora, a kad bude igrao
najbolje to moe, pobijedit e vas. Pod uvjetom da ne bude previe
ambiciozan. Ne; pobijedit e vas, jer ete mu biti prijetnja, a on e to
potivati. Ali - ah..." Feldmaral se okrenuo dok se Traff kretao preko ploe,
pomicao nekoliko figura, a onda se s pretjeranom ljubaznou naklonio
Yomonulu. Feldmaral se osvrne prema Gurgehu. "Vidim da sam ja na redu.
Oprostite." Vratio se u bitku.
Moda je jedan od trikova koje je Yomonul spomenuo bio i to da navede
Traffa da pomisli kako je razgovor s Gurgehom imao za cilj da pridobije
njegovu pomo; jo neko vrijeme nakon toga, mlai se vojnik ponaao kao da
oekuje da e se morati boriti na dvije strane.
To je Yomonulu dalo prednost. Provukao se ispred Traffa. Gurgeh je dobio
me i priliku da igra protiv Nicosara. Hamin je pokuao razgovarati s njim u
hodniku pred dvoranom za igru, odmah nakon pobjede, ali Gurgeh se samo
nasmijeio i proao kraj njega.
Pepelnice su se ljuljale svuda oko njih; lagani je vjetar ukao u zlatnom
pokrovu. Dvor, igrai i njihova pratnja sjedili su na visokoj, strmoj drvenoj
strukturi koja je i sama bila veliine omanjeg dvorca. Pred postoljem, na
velikoj istini u umi pepelnica, bila je dugaka, uska staza, ograena vrstim
deblima visokim pet i vie metara. To je predstavljalo sredinji dio neke vrste
otvorenog korala, u obliku sunanog sata, s oba kraja otvorenog prema umi.
Nicosar i visoko plasirani igrai sjedili su na vrhu visoke drvene platforme, s
dobrim pogledom na drveni ljevak.
Na stranjem dijelu postolja bilo je natkrivenih prostora gdje se pripremala
hrana. Miris peenja lebdio je iznad postolja i dalje u umu.
"Od toga e im krenuti slina na usta", rekao je feldmaral Yomonul
naginjui se Gurgehu uz zujanje servomotora. Sjedili su jedan do drugoga u
prvom redu platforme, malo nie od cara. Obojica su drala krupne
projektilne puke privrene na tronone stalke pred njima.
"Od ega?" upita Gurgeh.

"Mirisa." Yomonul se iskezio, pokazujui iza sebe na vatre i ranjeve.

"Peeno meso. Vjetar nosi miris na njih. Izludjet e."
"O, krasno", promrmlja Flere-Imsaho kraj Gurgehovih nogu. Ve je
pokuao nagovoriti Gurgeha da ne sudjeluje u lovu.
Gurgeh se nije obazirao na stroj, i kimnuo je glavom. "Naravno", ree.
Prebacio je kundak iz ruke u ruku. Drveno oruje nije bilo automatsko; da bi
ga se repetiralo, trebalo je povui kliznu polugu. Svaka je puka imala malo
drugaiju cijev, tako da se po mecima koji se izvade iz tijela ivotinja moglo
dodijeliti bodove i raspodijeliti glave i krzna.
"Sigurno ste ve pucali iz neeg ovakvog?" upitao je Yomonul sa
smijekom. Apeks je bio dobro raspoloen. Za nekoliko desetaka dana,
oslobodit e se egzoskeleta. U meuvremenu, Car je dopustio da se zatvorski
reim opusti; Yomonul se smio druiti s ljudima, piti i jesti to god eli.
Gurgeh kimne glavom. "Pucao sam iz puke", ree. Nikad nije koristio
projektilnu puku, ali bio je onaj dan, sad ve prije mnogo godina, s Yay, u
pustinji.
"Kladim se da nikad prije nisi pucao ni u to ivo", ree dron.
Yomonul jednom nogom u karbonskom oklopu lupne po kuitu stroja.
"Tiina, stvari", ree.
Flere-Imsaho polako se uzdigao tako da mu se isprugana smea prednjica
uperila u Gurgeha. "Stvar?" rekao je indignirano, nekom vrstom proaptanog
skvianja.
Gurgeh namigne i stavi prst na usta. On i Yomonul iscerili su se jedan
drugome.
Lov, kako se to zvalo, poinjao je vriskom truba i udaljenim zavijanjem
troaja. Red mukaraca pojavio se iz ume i potrao uz drveni ljevak,
udarajui po drvetu tapovima. Pojavio se prvi troaj, dok su sjenke padale
preko njegovih bokova dok je izlazio na istinu i ulazio u drveni ljevak. Ljudi
oko Gurgeha mrmljali su s iekivanjem.
"Krupan je", rekao je Yomonul s divljenjem dok je zlatno-crno isprugana
zvijer jurila estorima nogama niz stazu. Klikanje po cijeloj platformi najavilo
je da se ljudi spremaju pucati. Gurgeh je podigao kundak puke. Pukom je
pri snanoj gravitaciji bilo lake baratati kad je bila privrena na tronoac;
osim toga, to joj je ograniavalo dometno polje, neto to je careva uvijek
oprezna straa zacijelo smatrala umirujuim.
Troaj je projurio niz stazu, apa zamuenih po pranjavom tlu; ljudi su
pucali na njega, ispunivi zrak priguenim pucketavim zvukovima i oblaiima
sivog dima. Bijeli iverci drveta odvajali su se od ograde staze; oblaci praine

provaljivali su s tla. Yomonul je nanianio i opalio; zbor pucnjeva zaorio se

oko Gurgeha. Puke su imale priguivae, ali je Gurgeh svejedno osjetio kako
su mu se ui malo zaepile, priguujui buku. Opalio je. Povratni ga je udar
iznenadio; metak mu je sigurno odletio preko ivotinjske glave.
Pogledao je dolje na stazu. ivotinja je vritala. Pokuavala je skoiti na
ogradu s druge strane staze, ali je pala u magli pucnjeva. Otepala je malo
dalje, vukui tri noge i ostavljajui za sobom trag krvi. Gurgeh je kraj sebe
zauo jo jedan priguen prasak, i mesoderova se glava naglo trgla u stranu;
pao je na tlo. Zauo se glasan uzvik odobravanja. Vratnice u stazi su se
otvorile i nekoliko mujaka utralo je unutra da odvuku tijelo. Yomonul je kraj
Gurgeha bio na nogama, prihvaajui odobravanje. Hitro je opet sjeo, uz
zujanje motora egzoskeleta, kad se sljedea ivotinja izvukla iz ume i pojurila
izmeu drvenih zidova.
Nakon etvrtog troaja pojavilo ih se nekoliko odjednom, i u zbrci, jedan
od njih popeo se preko ograde; krenuo je u lov na nekoliko mujaka koji su
ekali izvan staze. Jedan straar na tlu uz postolje skinuo je ivotinju jednim
jedinim laserskim hicem.
Sredinom jutra, kad se usred staze nakupila velika hrpa ispruganih tijela i
pojavila se opasnost da se neke ivotinje popnu van preko tijela svojih
prethodnika, lov je zaustavljen dok su mujaci kukama, vitlima i malim
traktorima raistili topao, krvlju poprskan nered. Netko sa suprotne strane
cara upucao je jednog od mujaka dok su radili. ulo se neto negodovanja, i
nekoliko pijanih uzvika odobravanja. Car je globio prekritelja i rekao mu da
e, ako to ponovi, zavriti trei zajedno s troajima. Svi su se nasmijali.
"Ne pucate, Gurgeh", ree Yomonul. Raunao je da je dotad ubio jo tri
ivotinje. Gurgehu se lov poeo initi pomalo besmislenim, i skoro je prestao
pucati. Ionako je stalno promaivao.
"Nisam ba dobar u tome", ree.
"Vjeba!" Yomonul se nasmijao tapui ga po leima. Servomotorom
pojaan udarac oduevljenog vojnika skoro je izbio Gurgehu zrak iz plua.
Yomonul je zaradio jo jedan trofej. Uzbueno je povikao i udario FlereImsahoa. "Donesi!" nasmijao se.
Dron se polako i dostojanstveno odigao od tla. "Jernau Gurgeh", ree,
"neu to vie trpjeti. Idem natrag u dvorac. Smeta te?"
"Nimalo."
"Hvala. Uivaj u svojoj streljakoj vjetini." Odlebdio je dolje i u stranu,
nestajui iza ruba postolja. Yomonul ga je vei dio puta drao na nianu.
"Samo ga putate?" upitao je Gurgeha smijui se.

"Sretan sam to sam ga se rijeio", ree mu Gurgeh.

Napravili su stanku za ruak. Nicosar je estitao Yomonulu, govorei kako
je dobro pucao. Gurgeh je i za rukom sjedio s Yomonulom, i spustio se na
jedno koljeno kad je Nicosarova nosiljka prola kraj njihovog dijela stola.
Yomonul je caru rekao da mu egzoskelet pomae umiriti ruku za ciljanje.
Nicosar je rekao da e cara zadovoljiti ako se egzoskelet ukloni brzo, odmah
nakon formalnog kraja igara. Nicosar je bacio pogled na Gurgeha, ali nije vie
nita rekao; AG nosiljka se podigla; carski straari gurnuli su je dalje niz red
ljudi koji su ekali.
Nakon ruka, ljudi su se vratili svojim sjedalima i lov se nastavio. Bilo je i
drugih ivotinja za lov, i prvi dio kratkog popodneva proao je u lovu na njih,
ali kasnije su se opet vratili troaji. Dosad je samo sedam od kakvih dvjesto
troaja putenih iz umskih kaveza prolo kroz stazu na drugi kraj i pobjeglo u
umu. I oni su bili ranjeni, a u svakom e ih sluaju uhvatiti Vatrenica.
Zemlja u drvenom lijevku s prednje strane platforme za pucanje bila je
tamna od krvi. Gurgeh je pucao dok su ivotinje jurile niz promoenu stazu,
ali je nianio da ih zamalo promai, traei prasak blatnog tla pred njihovim
nosovima, dok bi ranjene, zavijajui i daui, jurile pred njim. Cijeli mu je lov
bio pomalo neukusan, ali nije mogao porei da je zarazno uzbuenje
Azadana imalo nekog utjecaja i na njega. Yomonul se oito izvrsno
zabavljao. Apeks se prignuo Gurgehu kad je krupna enka troaja istrala iz
ume s dvoje mladih.
"Trebate vie prakse, Gurgey", rekao je. "Zar kod kue nikad ne lovite?"
enka i njeni mladunci jurili su prema drvenom lijevku.
"Ne ba", prizna Gurgeh.
Yomonul je zaroktao, nanianio i opalio. Jedno od mladunadi padne.
enka je naglo stala i vratila se k njemu. Drugo je mlado s oklijevanjem
nastavilo trati. Mijaukalo je dok su ga meci pogaali.
Yomonul je ponovno punio puku. "Iznenadio sam se to sam vas uope
vidio ovdje", ree. enka, pogoena metkom u stranju nogu, s reanjem se
okrenula od mrtvog mladuneta i opet pojurila naprijed, riui na teturavo,
ranjeno mladune.
"Htio sam pokazati da nisam gadljiv", ree Gurgeh promatrajui kako se
glava drugog mladunca trza i ivotinja pada pred noge svoje majke. "A jesam
lovio - "
Htio je upotrijebiti rije "azad", koja je znaila stroj i ivotinju, bilo koji
organizam ili sustav, i okrenuo se Yomonulu sa smijekom da mu to kae, ali
kad je pogledao apeksa vidio je da neto nije u redu.

Yomonul je drhtao. Sjedio je stiui svoju puku, napola okrenut prema

Gurgehu, lica uzdrhtalog u svome tamnom kavezu, koe blijede i pokrivene
znojem, iskolaenih oiju.
Gurgeh je ispruio ruku da je spusti na vojnikovu podlakticu, instinktivno
nudei potporu.
U apeksu kao da se neto slomilo. Yomonulova puka se zakrenula, lomei
potporni tronoac; krupni priguiva uperio se ravno u Gurgehovo elo.
Gurgeh je imao prolazan ali vrlo iv dojam Yomonulova lica: vrsto stisnute
eljusti, s krvlju koja mu curi preko brade, izbuljenih oiju, sa ilom koja
bijesno kuca na jednoj sljepoonici. Gurgeh se sagnuo; puka je opalila
negdje iznad njegove glave i uo je vrisak dok je padao iz svoga sjedita,
kotrljajui se kraj tronoca svoje puke.
Prije nego to je stigao ustati, dobio je udarac u lea. Okrenuo se i
ugledao Yomonula kako stoji nad njim, sumanuto se ljuljajui na podlozi
okiranih,
blijedih
lica
iza
sebe.
Borio
se s polugom puke, repetirajui. Jedna mu je noga opet poletjela, snano
udarajui u Gurgehova rebra; trgnuo se unatrag, nastojei apsorbirati udarac,
i pao preko prednjeg dijela platformet.
Vidio je drvene daske kako se kovitlaju, pepelnice kako se vrte, a onda je
udario, tresnuvi u mujaka koji je stajao tik ispred staze. Obojica su se bez
daha stutila na tlo. Gurgeh je podigao pogled i ugledao Yomonula na
platformi, s egzoskeletom koji se mutno presijavao na suncu, kako podie
puku i gada u njega. Dva apeksa su prila Yomonulu s lea, ruku ispruenih
da ga zgrabe. Ni ne osvrnuvi se, Yomonul je hitro zamahnuo unatrag s obje
ruke; jedna mu je ruka udarila u prsa jednog apeksa; puka je tresnula u lice
drugog. Obojica su se sruila; ugljikom ovrsnute ruke vratile su se naprijed i
Yomonul je opet umirio puku, ciljajui na Gurgeha.
Gurgeh je bio na nogama, bacajui se naprijed. Pucanj je udario jo uvijek
oamuenog mujaka koji je leao iza njega. Gurgeh je teturao prema
drvenim vratima koja su vodila ispod visoke platforme; s platforme su doprli
uzvici kad je Yomonul skoio dolje, sletjevi izmeu Gurgeha i vrata;
feldmaral je repetirao puku dok se doekivao na noge, s egzoskeletom koji
je lako apsorbirao udar doskoka. Gurgeh je skoro pao dok je skretao, skliui
se po krvlju promoenoj zemlji.
Odgurnuo se od tla i potrao izmeu ruba drvene ograde i platforme.
Uniformirani straar s CREW pukom stao mu je na put, nesigurno
pogledavajui prema platformi. Gurgeh je krenuo protrati kraj njega,
saginjui se. Jo uvijek nekoliko metara pred Gurgehom, straar je poeo

pruati jednu ruku da skine laser sa svoga ramena. Na njegovom se

plosnatom licu pojavio izraz skoro kominog iznenaenja trenutak prije nego
to mu je jedna strana prsa eksplodirala a on se okrenuo i pao Gurgehu preko
puta, obarajui ga na tlo.
Gurgeh se opet zakotrljao, borei se s mrtvim straarom. Sjeo je. Yomonul
je bio udaljen deset metara, nespretno trei prema njemu, repetirajui.
Straarova je puka bila kraj Gurgehovih nogu. Ispruio je ruku, dograbio je,
nanianio na Yomonula i opalio.
Vojnik se sagnuo, ali nakon cijelog jutra pucanja iz projektilne puke
Gurgeh je jo raunao s povratnim trzajem. Laserski se pucanj zaletio u
Yomonulovo lice; apeksova je glava eksplodirala.
Yomonul nije stao. Nije ak ni usporio; obris u trku, sa skoro praznim
kavezom na glavi, vukui za sobom trake mesa i rasprsnute kosti poput
barjaka, s vratom iz kojeg je sukljala krv, samo je ubrzao; potrao je prema
njemu bre, i manje nespretno.
Naciljao je pukom ravno na Gurgehovu glavu.
Gurgeh se zapanjeno smrzne. Prekasno, opet je poeo ciljati CREW
pukom, i boriti se da ustane. Bezglavi egzoskelet bio je udaljen tri metra;
zurio je u crnu gubicu priguivaa i znao je da je mrtav. Ali bizarni je obris
zastao, prazne koljke na glavi koja se trznula prema gore, a puka se
zaljuljala.
Neto je tresnulo o Gurgeha - s lea, shvatio je iznenaeno, dok se sve
crnilo; s lea, ne sprijeda - a onda stie nita.
Lea su ga boljela. Otvorio je oi. Krupan smei dron zujao je izmeu
njega i bijelog stropa.
"Gurgeh?" ree stroj.
Progutao je, obliznuo usnice. "to?" ree. Nije znao gdje je, ni tko je dron.
Imao je samo vrlo mutnu predodbu o tome tko je on sam.
"Gurgeh. To sam ja: Flere-Imsaho. Kako se osjea?"
Flear Imsa-ho. To mu je ime neto znailo. "Malo me bole lea", rekao je,
nadajui se da ga nee otkriti. Gurgi? Gurgey? To je sigurno njegovo ime.
"Ne udi me. U lea te udario jako krupan troaj."
"to?"
"Nije vano. Spavaj dalje."
"... san."
Kapci su mu bili jako teki, a dron je djelovao mutno.

Lea su ga boljela. Otvorio je oi i ugledao bijeli strop. Ogledao se oko

sebe traei Flere-Imsahoa. Tamni drveni zidovi. Prozor. Flere-Imsaho; eto
ga. Dolebdio je do njega.
"Zdravo, Gurgeh."
"Zdravo."
"Sjea li se tko sam ja?"
"Jo uvijek postavlja glupa pitanja, Flere-Imsaho. Hou li ozdraviti?"
"Ima masnica, napuklo rebro, i blagi potres mozga. Trebao bi biti u stanju
ustati za dan-dva."
"Sjeam li se ja to da si ti rekao kako me... udario troaj? Ili sam to
sanjao?"
"Nisi sanjao. Rekao sam ti. To se i dogodilo. Koliko se sjea?"
"Padanje s postolja ... platforme", rekao je polako, pokuavajui misliti.
Bio je u krevetu i lea su ga boljela. Nalazio se u svojoj vlastitoj sobi u
dvorcu, a svjetla su bila upaljena, pa je vjerojatno bila no. Oi su mu se
rairile. "Yomonul me udarcem sruio!" ree odjednom. "Zato?"
"To sad nije vano. Spavaj dalje."
Gurgeh je zaustio rei jo neto, ali kad je dron dozujao blie opet se
osjetio umornim, i zatvorio je oi samo na sekundu, samo da ih odmori.
Gurgeh je stajao kraj prozora, zagledan dolje u dvorite. Sluga je iznio
pladanj uz zveckanje aa.
"Nastavi", ree Gurgeh dronu.
"Troaj se popeo preko ograde dok su svi promatrali tebe i Yomonula.
Priao ti je s lea i skoio. Udario te i naskoio na egzoskelet prije nego to je
ovaj stigao ita poduzeti. Straari su upucali troaja dok je pokuavao
razderati Yomonula, a dok su ga odvukli s egzoskeleta, stroj se deaktivirao."
Gurgeh polako strese glavom. "Sve ega se ja sjeam je udarac koji me
bacio s postolja." Sjeo je u stolac kraj prozora. Suprotni kraj dvorita zlatio se
u lijenom svjetlu kasnog poslijepodneva. "A gdje si ti bio dok se sve to
dogaalo?"
"Ovdje, gledajui lov u carskom prijenosu. ao mi je to sam otiao,
Jernau Gurgeh, ali taj odurni apeks me udarao, a cijeli opsceni spektakl je
naprosto bio previe krvav i oduran."
Gurgeh odmahne jednom rukom. "Nije vano. iv sam." Spustio je lice u
ruke. "Siguran si da sam ja pucao u Yomonula?"
"O, da. Sve je snimljeno. Hoe pogle -"

"Ne." Gurgeh podigne jednu ruku prema dronu, jo uvijek sklopljenih

oiju. "Ne; ne elim pogledati."
"Taj dio nisam vidio uivo", ree Flere-Imsaho. "Bio sam na putu natrag
prema lovu im je Yomonul ispalio prvi hitac i ubio osobu s tvoje druge
strane. Ali odgledao sam snimku; da, ti si ga ubio, straarovim laserom. Ali
naravno, to je samo znailo da se onaj tko je preuzeo kontrolu nad
egzoskeletom vie nije morao boriti s Yomonulom u njemu. im je Yomonul
umro, stvar se pokrenula puno bre i manje nezgrapno. Sigurno se svom
snagom borio da ga pokua zaustaviti."
Gurgeh je buljio u pod. "Siguran si u sve to?"
"Apsolutno." Dron dolebdi do zidnog ekrana. "Gle, zato ne bi to pogledao
na svom -"
"Ne!" povikao je Gurgeh ustajui, i zaljuljao se.
Opet sjedne. "Ne", ree tie.
"Dok sam ja stigao do tamo, onaj tko je presreo kontrole egzoskeleta je
ve otiao; na mikrovalnim senzorima uhvatio sam kratko oitanje dok sam
bio na putu odavde do lova, ali iskljuilo se prije nego to sam uspio pronai
tonu lokaciju. Nekakav fazno-pulsni mazor. Carski straari su isto neto
pronali; krenuli su u potragu po umi dok smo te mi odveli.
Uvjerio sam ih da znam to radim i doveli su te ovamo. Nekoliko puta su
poslali lijenika da te pogleda, ali to je sve. Na sreu da sam stigao na
vrijeme, ili bi te moda odveli u bolnicu i poeli na tebi sve mogue gadne
testove..." Dron je zvuao zbunjeno. "Zato imam dojam da nije u pitanju
obina operacija slube sigurnosti. Oni bi krenuli nekim drugim, manje javnim
nainom ubojstva, i, da nije do kraja upalilo, poslali bi te ravno u bolnicu...
ovo je previe neorganizirano. Siguran sam da se dogaa neto udno."
Gurgeh si je pipkao lea, opet paljivo provjeravajui obim masnica. "Volio
bih da se svega sjetim. Volio bih da se sjetim jesam li namjeravao ubiti
Yomonula", ree. Prsa su ga boljela. Bilo mu je zlo.
"Budui da ga jesi ubio, i budui da si tako lo strijelac, pretpostavio bih
da je odgovor ne."
Gurgeh pogleda stroj. "Zar ti nema ama ba nikakvog drugog posla,
drone?"
"Zapravo i ne. Oh, usput: car te eli vidjeti kad ti bude dobro."
"Idem sad", rekao je Gurgeh polako ustajui.
"Jesi li siguran? Mislim da ne bi trebao. Ne izgleda dobro; ja bih na tvom
mjestu malo prilegao. Molim te, sjedi. Nisi spreman. to ako bude ljut jer si
ubio Yomonula? Oh, valjda je bolje da idem s tobom..."

Nicosar je sjedio na malom tronu pred velikom skupinom iskoenih,

arenih prozora. Carske odaje bile su utopljene dubokim, arenim svjetlima;
ogromne tapiserije na zidovima, izvezene nitima od dragocjenih metala
svjetlucale su poput blaga u podvodnoj spilji. Straari su bezizraajno stajali
oko zidova i iza prijestolja; dvorjani i slubenici ukali su amo-tamo s
papirima i prijenosnim ekranima. Jedan asnik iz Carskog doma doveo je
Gurgeha do prijestolja, ostavivi Flere-Imsahoa na drugom kraju prostorije,
pod budnim okom dvojice straara.
"Molim vas, sjednite." Nicosar je pokretom pozvao Gurgeha da sjedne na
stoliicu bez naslona, na postolju pred sobom. Gurgeh zahvalno sjedne.
"Jernau Gurgeh", rekao je car, glasa tihog i kontroliranog, skoro
bezizraajnog. "Nudimo vam iskrene isprike za ono to se juer dogodilo.
Drago nam je to vidimo da se tako brzo oporavljate, premda shvaamo da
vas jo boli. elite li ita?"
"Hvala vam, vae visoanstvo, nita."
"Drago nam je." Nicosar polako kimne. Jo je bio odjeven u nepomuenu
crninu. Njegova smrknuta odjea, krhka graa i nelijepo lice suprotstavljali su
se fantastinim mrljama boja s oslikanih prozora iznad njegove glave i
raskonom odjeom dvorjana. Car je spustio male, prstenjem ukraene ruke
na rukohvate prijestolja. "Naravno, duboko nam je ao to smo izgubili
potovanje i usluge svoga feldmarala, Yomonula Lu Rahspa, osobito u tako
traginim okolnostima, ali shvaamo da niste imali izbora no da se branite.
Naa je volja da protiv vas ne bude nikakvih akcija."
"Hvala vam, vaa visosti."
Nicosar odmahne rukom. "to se tie toga tko se urotio protiv vas, osoba
koja je preuzela kontrolu nad zatvorskim strojem naeg feldmarala je
otkrivena i ispitana. Duboko nas je povrijedilo to smo otkrili kako je glavni
urotnik na dugogodinji mentor i voa, rektor koleda Candsev."
"Ham-", poeo je Gurgeh ali je stao. Nicosarovo lice bilo je studija
nezadovoljstva. Ime staroga apeksa zamrlo je Gurgehu u grlu. "Ja -" pone
Gurgeh ponovno.
Nicosar podigne jednu ruku.
"elimo vam rei da je rektor koleda Candsev, Hamin Li Srilist, zbog
sudjelovanja u uroti protiv vas osuen na smrt. Po naim spoznajama, ovo
moda i nije bio jedini pokuaj da vas se ubije. Ako je tako, sve e se
okolnosti ispitati i krivci privesti pravdi.

Neki ljudi na dvoru", rekao je Nicosar promatrajui prstenje na svojim

rukama, "eljeli su zatititi cara kroz ... nesretno procijenjene poteze. Caru ne
treba takva zatita od protivnika u igri, ak i kad se taj protivnik slui
pomonim sredstvima kakva mi sebi ne doputamo. Bilo je neophodno
zavarati nae podanike u pitanju vaeg napredovanja u ovim finalnim igrama,
no to je za njihovo dobro, ne nae. Nas ne treba tititi od neugodnih istina.
Car ne poznaje strah, samo diskreciju. Rado emo odgoditi me izmeu cararegenta i ovjeka Jernau Morat Gurgeha dok se ne bude osjeao spremnim da
igra."
Gurgeh se uhvatio kako eka jo tihih, polaganih, pijevnih rijei, ali Nicosar
je sjedio u bezizraajnoj tiini.
"Zahvaljujem vaoj visosti", ree Gurgeh, "ali radije bih da nema
odgaanja. Ve mi je sada skoro dovoljno dobro da igram, a do poetka mea
treba proi jo tri dana. Siguran sam da nema potrebe za daljnjim
odgaanjima."
Nicosar polako kimne. "To nam je drago. Nadamo se, meutim, da, ako
Jernau Gurgeh poeli promijeniti miljenje po tom pitanju prije nego to me
pone, nee oklijevati da o tome obavijesti Carski ured, koji e rado odloiti
poetni datum finalnog mea sve dok Jernau Gurgehu ne bude dovoljno
dobro da odigra partiju Azada najbolje to moe."
"I opet zahvaljujem vaoj visosti."
"Drago nam je to Jernau Gurgeh nije tee povrijeen, i to je bio u stanju
pojaviti se na ovoj audijenciji", ree Nicosar. Kratko je kimnuo Gurgehu, a
onda pogleda prema dvorjaninu koji je nestrpljivo ekao sa strane.
Gurgeh je ustao, naklonio se, i otiao ne okreui caru lea.
"Mora napraviti samo etiri koraka unatrag prije nego to mu okrene
lea", rekao mu je Flere-Imsaho. "Osim toga, bilo je jako dobro."
Bili su opet u Gurgehovoj sobi. "Pokuat u se to sjetiti sljedei put", ree
on.
"U svakom sluaju, zvui kao da je sve u redu. Malo sam prislukivao dok
ste vi priuckali; dvorjani obino znaju to se dogaa. Izgleda da su uhvatili
nekog apeksa kako pokuava kroz umu pobjei od mazora i egzo-upravljaa;
odbacio je puku koju su mu dali da se obrani, to je ispalo dobro jer je to
bila bomba a ne puka, pa su ga uhvatili ivog. Slomio se od muenja i
umijeao jednog Haminovog kompia koji se pokuao nagoditi priznanjem. Pa
su krenuli na Hamina."
"Hoe rei da su ga muili?"

"Samo malice. On je star, a morali su ga odrati na ivotu za kaznu koju

mu car odredi. Apeks koji je upravljao egzoskeletom i jo nekoliko pomagaa
nabijeni su na kolac, kompi koji se nagodio zatvoren je u umi da eka
Vatrenicu, a Haminu ne daju lijekove protiv starenja; umrijet e za etrdeset,
pedeset dana."
Gurgeh strese glavom. "Hamin ... nisam vjerovao da me se toliko boji."
"Pa, on je jako star. Starci ponekad imaju udne zamisli."
"Misli da sam sad siguran?"
"Da. Car te eli ivog tako da te moe unititi na ploama za Azad. Nitko
drugi ti se ne bi usudio nauditi. Moe se usredotoiti na igru. Uostalom, ja u
paziti na tebe."
Gurgeh se s nevjericom zagledao u zujavog drona.
U njegovom glasu nije bilo ni traga ironije.
Gurgeh i Nicosar poeli su prvu minornu igru tri dana kasnije. Finalni je
me okruivala oprezna atmosfera; dvorac Klaff ispunio je dojam
antiklimaksa. Obino je ta posljednja borba bila kulminacija est godina rada i
priprema u Carstvu; apoteoza svega onoga to Azad predstavlja. Ovog puta,
carski je kontinuitet ve odreen. Nicosar si je osigurao sljedeu Veliku
godinu vladavine pobijedivi Vechestedera i Jhilnoa, premda je, koliko je
ostatak carstva znao, jo morao igrati protiv Krowoa da se odlui tko e nositi
krunu. ak i ako Gurgeh pobijedi, to ne bi promijenilo nita osim povrijedilo
carski ponos. Dvor i Ured pripisali bi to iskustvu, i pobrinuli se da vie ne
pozivaju dekadentne, prepredene tuince da sudjeluju u svetoj igri.
Gurgehu se inilo da bi mnogo ljudi koji su jo bili u utvrdi radije otilo s
Echronedala natrag na Eu, ali netko je morao svjedoiti obredu krunidbe i
vjerske potvrde, i nitko nee smjeti otii s Echronedala dok vatra ne proe a
car ne ustane iz njena pepela.
Vjerojatno su se samo Gurgeh i Nicosar doista radovali meu; ak su i
igrai i analitiari koji e promatrati igru bili ojaeni time to e promatrati
igru o kojoj nee smjeti raspravljati ak ni meusobno. Sve Gurgehove igre
nakon toke u kojoj je navodno ispao bile su zabranjena tema. Nisu postojale.
Carski ured za igre ve je radio na sastavljanju slubenog finalnog mea
izmeu Nicosara i Krowoa. Sudei po prethodnim proizvodima, Gurgeh je
oekivao da e i ovaj biti posve uvjerljiv. Moda nee imati onaj daak genija,
ali e proi.
I tako je sve ve odlueno. Carstvo je dobilo nove feldmarale (premda e
se morati jo malo promijeniti poredak da se zamijeni Yomonul), nove

generale i admirale, ministre i suce. Put carstva je odreen, i to s vrlo malo

promjena u odnosu na prethodna usmjerenja. Nicosar e nastaviti sa svojom
trenutnom politikom; premise razliitih pobjednika davale su naslutiti da e
biti vrlo malo nezadovoljstva ili drugaijeg razmiljanja. Dvorjani i slubenici
mogli su dakle opet slobodno disati, znajui da se nita nee posebno
promijeniti, i da su im poloaji sigurni koliko mogu biti. I tako, umjesto
uobiajene napetosti koja okruuje finalnu igru, vladala je atmosfera slinija
egzibicijskom meu. Samo su ga dvojica natjecatelja tretirala kao pravo
natjecanje.
Gurgeha je smjesta impresionirala Nicosarova igra. Car se neprestano
uzdizao u Gurgehovim oima; to je vie prouavao apeksovo igranje, to je
vie shvaao koliko je moan i sposoban njegov protivnik. Trebat e mu vie
od sree da pobijedi Nicosara; trebat e mu da postane netko drugi. Od
poetka se pokuavao koncentrirati na to da ne izgubi, a ne na to da doista
porazi cara.
Nicosar je najvei dio vremena igrao oprezno; a onda, odjednom, udario bi
nekom briljantnom, tenom serijom poteza koji su isprva izgledali kao da ih je
povukao kakav nadareni luak, prije nego to bi se razotkrili kao majstorski
potezi kakvi su zapravo bili; savreni odgovori na nemogua pitanja koja su
sami postavljali.
Gurgeh se trudio koliko je mogao da predvidi te razorne spojeve lukavtine
i moi, i da pronae odgovore na njih kad jednom ponu, ali dok su minorne
igre zavrile, tridesetak dana prije nego to e stii vatra, Nicosar je imao
znatnu prednost u figurama i kartama koju e prenijeti na prvu od tri velike
ploe. Gurgeh je pretpostavljao da mu je jedina ansa da se odri koliko moe
na prvim ploama, i nada se da e uspjeti neto izvesti na posljednjoj.
Pepelnice su se uzdizale oko dvorca, rastui poput spore plime zlata oko
zidova. Gurgeh je sjedio u istom onom malom vrtu koji je i prije posjetio.
Tada je preko pepelnica mogao vidjeti udaljeni obzor; sad se pogled
zavravao dvadeset metara daleko, s prvim krupnim utim kronjama. Kasno
sunce prostrlo je sjenu zamka preko pokrova lia. Iza Gurgeha, svjetla u
tvravi polako su se palila.
Gurgeh je gledao u tamna debla velikog drvea, i stresao glavom. Izgubio
je igru na Ploi poetka, a sad je gubio i na Ploi forme.
Neto mu je nedostajalo; neki element u Nicosarovom nainu igranja mu
je bjeao. Znao je to, bio je siguran, ali nije mogao otkriti koji je to element.
Muila ga je sumnja da je to neto vrlo jednostavno, koliko god sloen bio

izriaj na ploi. Trebao je to ve uoiti, ve odavno analizirati i procijeniti i

okrenuti sebi u korist, ali iz nekog razloga - nekog razloga povezanog sa
samim njegovim shvaanjem igre, bio je u to siguran - nije mogao. Neki
aspekt njegovog naina igranja kao da je nestao, i poeo je osjeati da ga je
udarac u glavu koji je dobio za vrijeme lova oslabio vie nego to mu se
isprva inilo.
Ali onda, ni brod kao da nije imao nikakve bolje ideje o tome to radi
pogreno. Njegovi su savjeti uvijek u danom trenutku zvuali suvislo, ali kad
bi Gurgeh stigao do ploe otkrio bi da nikad ne moe primijeniti brodove
ideje. Ako bi potisnuo instinkt i natjerao se da uini ono to bi mu Faktor
ogranienja predloio, zavrio bi u jo veim nevoljama; nita vam ne
garantira vie problema na ploi za Azad nego kad pokuate igrati neto u to
sami zapravo ne vjerujete.
Polako je ustao, izravnavi lea koja su ga jo samo malo boljela, i vratio
se u svoju sobu. Flere-Imsaho bio je pred ekranom, promatrajui holo prikaz
nekog udnog dijagrama.
"to to radi?" upitao je Gurgeh sputajui se u meki naslonja. Dron se
okrenuo, obraajui mu se na marainskom.
"Otkrio sam nain kako da onesposobim prislukivae; sad moemo
razgovarati marainski. Zar to nije dobro?"
"Valjda", rekao je Gurgeh, jo uvijek na eakom. Podigao je mali prenosivi
ekran da vidi to se dogaa u carstvu.
"Pa, mogao bi se bar sluiti tim jezikom kad sam se ve pomuio da im
onesposobim prislukivae. Nije bilo lako, zna; ja nisam napravljen za takve
stvari. Morao sam nauiti hrpu toga iz svojih vlastitih datoteka o elektronici i
optici i prislunim poljima i svim moguim tehnikim stvarima. Mislio sam da
e ti biti drago."
"Duboko sam i potpuno oduevljen", rekao je Gurgeh briljivo na
marainskom. Pogledao je mali ekran. Govorio mu je o novim promaknuima,
razbijanju pobune u nekom udaljenom sustavu, napretku igre izmeu
Nicosara i Krowoa - Krowo nije zaostajao toliko koliko Gurgeh - pobjedi
carskih trupa protiv rase udovita, i viim plaama za mujake koji se
dobrovoljno pridrue vojsci. "to je to to gleda?" upitao je bacajui pogled
na zidni ekran, gdje se Flere-Imsahoov udni dijagram polako okretao.
"Zar ne prepoznaje?" ree dron glasom koji je izraavao iznenaenje.
"Mislio sam da e znati; to je model Stvarnosti."
"Mo - oh, da." Gurgeh je kimnuo i vratio se malom ekranu, gdje su carski
bojni brodovi bombardirali skupinu asteroida da suzbiju pobunu. "etiri

dimenzije i tako to." Prolazio je kroz pod-kanale, u potrazi za igrakim

programima. Na Ei se jo igralo nekoliko meeva iz druge serije.
"Pa, zapravo sedam relevantnih dimenzija, to se tie Stvarnosti same;
jedna od ovih crta... slua me?"
"Hmmm? O, da." Igre na Ei sve su bile u krajnjim stadijima. Jo se
analiziralo sekundarne igre s Echronedala.
"... jedna od ovih crta u Stvarnosti predstavlja cijeli na univerzum... pa
morao si to nauiti?"
"Mhm", kimne Gurgeh. Nikad ga nije posebno zanimala teorija prostora,
hipersvemira, hipersfera i tih stvari; nita od toga nije oito utjecalo na
njegov ivot, pa onda zato bi mu bilo vano? Bilo je nekih igara koje se
najbolje moglo shvatiti u etiri dimenzije, ali Gurgehu je bilo stalo samo do
njihovih pravila, a ope su mu teorije neto znaile samo utoliko ukoliko su
bile primjenjive na konkretne igre. Pritiskom je okrenuo novu stranicu na
malom ekranu ... i naao se pred slikom samoga sebe, jo jednom
izraavajui tugu to je ispao iz igara, elei caru i Azadu sve najbolje i
zahvaljujui svima to su ga pozvali. Neki komentator je preko njegovog
utianog glasa govorio kako se Gurgeh povukao iz igara druge serije na
Echronedalu. Gurgeh se tanko osmjehnuo, promatrajui slubenu stvarnost
ijim je dijelom pristao biti kako se postupno izgrauje i postaje prihvaena
injenica.
Nakratko je pogledao dijagram na ekranu, i prisjetio se neega to ga je
prije mnogo godina muilo. "Koja je razlika izmeu hipersvemira i
ultrasvemira?" upitao je drona. "Brod je jednom spomenuo ultrasvemir a ja
nikad nisam uspio shvatiti o emu to pria."
Dron mu je pokuao objasniti, sluei se holo-modelom Stvarnosti za
ilustraciju. Kao i obino, pretjerao je s objanjenjima, ali Gurgeh je uspio
shvatiti, koliko god mu to beskorisno bilo.
Flere-Imsaho mu je te veeri iao na ivce, stalno trkeljajui na
marainskom o svemu i svaemu. Nakon to mu je isprva djelovao prilino
bespotrebno sloeno, Gurgeh je uivao to opet uje svoj jezik, i otkrio
odreeni uitak u tome to ga koristi, ali dronov je visok, skviavi glas nakon
nekog vremena postao naporan. A utio je samo za vrijeme Gurgehove
uobiajene, prilino negativne i depresivne analize igre koju je te veeri s
brodom odrao na marainskom.
Naspavao se kako nije jo od dana lova, i probudio se osjeajui, bez
ikakvog dobrog razloga, da bi jo mogla postojati ansa da preokrene tijek
igre.

Gurgehu je vei dio jutarnje igre protekao u postupnom otkrivanju to to

Nicosar namjerava. Kad je to konano otkrio, ostao je bez daha.
Car je krenuo pobijediti ne samo Gurgeha, ve cijelu Kulturu. Nije bilo
drugog naina da se opie njegovog koritenje figura, teritorija i karata; cijelu
je svoju stranu igre ustrojio kao carstvo, na sliku i priliku Azada.
Gurgeha je jo jedno otkrie udarilo gotovo jednakom snagom; jedno
itanje - moda i najbolje - naina kako je on sam stalno igrao bilo je da igra
kao Kultura. Obino bi uspostavio neto slino drutvu kad bi konstruirao
svoje pozicije i rasporeivao figure; mrea, omreje snaga i odnosa, bez
ikakve oite hijerarhije ili utvrenog vodstva, i isprva duboko miroljubivo.
U svim igrama koje je odigrao, borba bi uvijek prvo dola do Gurgeha. O
tom je razdoblju prije razmiljao kao o pripremi za bitku, ali sad je shvatio da
bi, da je bio sam na ploi, uinio otprilike istu stvar, polako se irei preko
teritorija, konsolidirajui se postupno, mirno i ekonomino... naravno, to se
nikad nije dogodilo; uvijek bi ga napali, a kad bi se bitka jednom pokrenula
on bi sukob razvio isto tako temeljito i potpuno kao to je prije pokuavao
razviti uzorke i potencijale neugroenih figura i nekonfliktnog teritorija.
Svi drugi igrai protiv kojih je igrao nesvjesno su se pokuavali prilagoditi
ovom novom stilu, po njegovim uvjetima, i svi su u tome propali. Nicosar nije
pokuavao nita slino. Otiao je u drugom smjeru, i od ploe je nainio svoje
carstvo, potpuno i tono u svakoj strukturnoj pojedinosti koliko mu je to
unutar ogranienih razmjera igre bilo mogue.
To je zapanjilo Gurgeha. Shvaanje ga je preplavilo poput nekog sporog
izlaska sunca koje se pretvara u novu, poput kapljice razumijevanja koja
postaje potok, rijeka, plima, tsunami. Sljedeih nekoliko poteza koje je
povukao bili su automatski potezi reakcije, ne promiljeni dijelovi strategije,
koliko god se ona pokazala ogranienom i nedovoljnom. Usta su mu se
osuila, ruke su mu se tresle.
Naravno; to je ono to mu je bjealo, to je bio skriveni element, tako
otvoren i oit, toliko vidljiv svima da je postao nevidljiv, previe jasan za rijei
ili shvaanje. Tako jednostavno, tako otmjeno, tako zapanjujue ambiciozno
ali tako sutinski praktino, i toliko blizu onom to je oito bilo Nicosarovo
sutinsko shvaanje smisla igre.
Nije ni udo to je toliko oajniki elio igrati protiv ovjeka iz Kulture, ako
je to doista cijelo vrijeme i namjeravao.
ak i pojedinosti koje su samo Nicosar i aica odabranih u Carstvu znali o
Kulturi, njenoj pravoj veliini i dometu, bili su prisutni, ukljueni i izloeni na

ploi, ali vjerojatno posve neshvatljivi onima koji to ve ne znaju; stil

Nicosarova carstva na ploi bio je savrena stvar, posve prikazana, dok su
pretpostavke o snazi njegova protivnika bile izraene kroz izraze ulomaka
neeg znatno veeg.
Bila je tu i bezobzirnosti u nainu na koji je car tretirao svoje i protivnike
figure, koja se Gurgehu inila skoro izazovom; taktikom smiljenom da ga
uznemiri. Car je figure slao u zaborav s nekom vrstom vedrog nemara, dok bi
Gurgeh oklijevao, nastojei se pripremiti i opremiti. Gdje bi Gurgeh prihvatio
predaju i konverziju, Nicosar je razarao.
Razlika je u nekim stvarima bila mala - ni jedan dobar igra nije se
razbacivao figurama ni masakrirao samo da masakrira - ali implikacija
primijenjene brutalnosti je bila prisutna, poput okusa, poput smrada, poput
tihe maglice koja visi nad ploom.
Tad je shvatio da se odupirao tono onako kako je Nicosar to oekivao od
njega, nastojei spasiti figure, vui razumne, promiljene, konzervativne
poteze i, u odreenom smislu, ignorirati nain na koji Nicosar svoje figure
odluno baca u boj i svome protivniku otima dijelove teritorija poput vrpci
oderanog mesa. Na neki nain, Gurgeh se oajniki trudio da ne igra protiv
Nicosara; car je igrao grubu, otru, diktatorsku i esto neotmjenu igru i
ispravno je pretpostavio kako neto u ovjeku iz Kulture naprosto nee htjeti
postati dio toga.
Gurgeh je poeo procjenjivati situaciju, traei mogunosti dok je
odigravao jo nekoliko nepovezanih, blokirajuih poteza da si pribavi vremena
za razmiljanje. Poanta igre je u pobjedi; to je zaboravio. Nita drugo nije
vano; isto tako, nita drugo ne ovisi o ishodu igre. Igra je nevana, te stoga
moe znaiti sve, a jedina barijera koju mora nadvladati je ona koju
predstavljaju njegovi vlastiti osjeaji.
Mora odgovoriti, ali kako? Da postane Kultura? Drugo carstvo?
Ve igra kao Kultura, i ne uspijeva - a kako se jednom caru moe
suprotstaviti u imperijalizmu?
Stajao je tamo na ploi, u svojoj pomalo smijenoj, irokoj odjei, i samo
je udaljeno bio svjestan bilo ega drugog oko sebe. Pokuao si je naas
otrgnuti misli od igre, ogledajui se po velikoj prednjoj dvorani dvorca, po
visokim, otvorenim prozorima i utom pokrovu pepelnica ispred njih; po
napola punom gledalitu, po carskim straarima i slubenim sucima, po
velikim stalaktitima zatitne elektronske opreme koji su im visjeli nad
glavama, po mnotvu ljudi, njihovoj raznolikoj odjei. Sve se prevodilo u
igrako razmiljanje; sve je djelovalo kao da prolazi kroz neku snanu drogu

koja iskrivljuje sve to vidi u izobliene analogije snane privlanosti kojom se

igra drala za njegov mozak.
Razmiljao je o zrcalima, i o obrtnim poljima, koja daju tehniki umjetnu
ali vidljivo stvarniju sliku; zrcalno pisanje je tono to; obratno pisanje je
obino pisanje. Vidio je zatvoreni dijagram nestvarne Stvarnosti FlereImsahoa; sjetio se Chamlisa Amalk-neya i njegova upozorenja o
prepredenosti; stvari koje ne znae nita i neto; suzvuja njegovih misli.
Klik. Ukljui/iskljui. Kao da je stroj. Padni s ruba krivulje katastrofe i
nemoj brinuti. Zaboravio je na sve i povukao prvi potez koji je ugledao.
Pogledao je potez koji je povukao. Ni slino neem to bi Nicosar uinio.
Arhetipski potez Kulture. Osjetio je kako mu se srce stislo. Bio se nadao
neem drugom, neem boljem.
Opet je pogledao. Pa, bio je to potez Kulture, ali bar je bio napadaki
potez Kulture; ako ga bude slijedio, mogao bi unititi svu njegovu prethodnu,
opreznu strategiju, ali to je bilo jedino to je mogao uiniti ako eli makar i
natruhu anse da se odupre Nicosaru. Pretvaraj se da je doista puno toga na
kocki, pretvaraj se da se bori za cijelu Kulturu; kreni pobijediti, bez obzira na
sve ...
Konano je pronaao nain igre, napokon. Znao je da e izgubiti, ali nee
biti zgaen.
Postupno je cijeli svoj plan igre promijenio tako da odraava etos Kulture u
borbi, kartirajui i naputajui itava podruja ploe gdje promjena nije bila
mogua, povlaei se i regrupirajui i restrukturirajui tamo gdje je bila;
rtvujui se kad je bilo neophodno, razarajui i palei tlo kad je morao. Nije
pokuavao oponaati Nicosarovu grubu strategiju napada i bijega, povratka i
invazije, ve je svoje pozicije i figure postavljao kao slike snage koja e s
vremenom moi izai na kraj s takvim buzdovanom, ako ne sad a onda
kasnije, kad bude spremna.
Konano je poeo dobivati nekoliko poena. Igra je jo uvijek bila
izgubljena, ali jo mu je preostala Ploa postanka, gdje e se konano moi
boriti s Nicosarom.
Jednom ili dvaput na Nicosarovu je licu uhvatio neki izraz, kad je bio
dovoljno blizu da ga vidi, koji ga je uvjerio da je uinio ispravnu stvar, ak i
ako je to bilo neto to je car nekako oekivao. Sad je tamo bilo
prepoznavanja, u apeksovu izrazu i na ploi, pa ak i neka vrst potovanja u
tim potezima; priznanje da je borba izjednaena.
Gurgeha je preplavio dojam da je slian ici kroz koju struji neka silna
energija; bio je veliki oblak koji se sprema ispustiti munju prema ploi,

ogroman val koji juri kroz ocean prema zaspaloj obali, veliki puls rastaljene
energije iz srca planeta; bog s moi da unitava i stvara po volji.,
Izgubio je kontrolu nad vlastitim lijezdama; mjeavina kemikalija u
njegovom krvotoku preuzela je stvari, a mozak mu se natopio jednom
sveobuhvatnom idejom, poput groznice: pobijediti, dominirati, kontrolirati; set
kutova koji odreuju jednu elju, jedinu posvemanju odlunost.
Pauze i trenuci sna postali su nevani, samo prekidi u stvarnom ivotu na
ploi i u igri. Funkcionirao je, razgovarajui s dronom ili s brodom ili s drugim
ljudima, jedui i spavajui i hodajui... ali to je sve bilo nita; nevano.
Promatrao je suprotstavljene snage kako se uzdiu i prelijevaju preko
velike ploe, i govorile su udnim jezikom, pjevale udnu pjesmu koja je
istovremeno bila savrena skupina suzvuja i borba za kontrolu nad pisanjem
tema. Ono to je vidio pred sobom bilo je poput jedinstvenog, ogromnog
organizma; figure kao da su se kretale s voljom koja nije bila ni njegova ni
careva, ve neto usmjereno u konanici samom igrom, krajnji izraz njene
sutine.
Vidio je; znao je da i Nicosar to vidi; ali sumnjao je da bilo tko drugi to
moe vidjeti. Bili su kao par tajnih ljubavnika, sigurni i osigurani u svojem
ogromnom gnijezdu od dvorane, zakljuani zajedno pred stotinama ljudi koji
su promatrali i vidjeli ali koji nisu mogli proitati i nikad nee pogoditi emu su
to svjedoili.
Igra na Ploi forme je zavrila. Gurgeh je izgubio, ali se udaljio od ponora,
i prednost koju e Nicosar prenijeti na Plou postanka bila je daleko od
odluujue.
Dvojica su se protivnika razdvojila, dovrivi svoj in, dok je finale tek
trebalo poeti. Gurgeh je izaao iz prednje dvorane, iscrpljen i izmoden i
beskrajno sretan, i spavao je dva dana. Dron ga je probudio.
"Gurgeh? Jesi li budan? Jesi li prestao biti neodreen?"
"O emu to govori?"
"Ti; igra. to se dogaa? ak ni brod nije mogao shvatiti to se dogaa na
onoj ploi." Dron je lebdio nad njim, sme i siv, tiho zujei. Gurgeh si protrlja
oi, zatrepe. Bilo je jutro; imali su jo desetak dana prije nego to stigne
vatra. Gurgehu se inilo kao da se budi iz sna ivljeg i stvarnijeg od
stvarnosti.
Zijevnuo je i sjeo. "Bio sam neodreen?"
"Bole li povrede? Svijetli li supernova?"

Gurgeh se protegnuo sa samozadovoljnim smijekom. "Nicosar to ne

uzima osobno", rekao je ustajui i tapkajui do prozora. Iskoraio je na
balkon. Flere-Imsaho ispusti zabrinuti zvuk i prebaci preko njega kuni ogrta.
"Ako opet misli poeti govoriti u zagonetkama..."
"Kakvim zagonetkama?" Gurgeh je upijao blagi zrak. Opet je protegnuo
ruke i ramena. "Nije li ovo lijep stari dvorac, drone?" rekao je oslanjajui se
na kamenu ogradu i opet duboko udiui. "Znaju graditi dvorce, ha?"
"Valjda, ali Klaff nije izgradilo carstvo. Preuzeli su ga od jedne druge
humanoidne vrste koja je ovdje odravala ceremoniju slinu onoj koju carstvo
odrava kad kruni cara. Proteklih nekoliko dana bio si jako neodreen i
udan; vidio sam da se koncentrira pa nisam gnjavio, ali ja i brod bismo rado
uli to se dogaa."
"Nicosar je preuzeo ulogu carstva; odatle njegov stil. Ja nisam imao izbora
no da postanem Kultura, i odatle moj stil. Sasvim je jednostavno."
"Ne izgleda tako."
"Svejedno. Razmiljaj o tome kao o uzajamnom silovanju."
"Mislim da bi se trebao oistiti, Jernau Gurgeh."
"Ja -" poeo je govoriti Gurgeh, onda stane da provjeri. Beznadno se
namrtio. "Potpuno sam ist, idiote! A sad, zato ne uini neto korisno i
narui mi doruak?"
"Da, gospodaru", rekao je Flere-Imsaho namrgoeno i vratio se natrag u
sobu. Gurgeh je pogledao praznu plou plavog neba, s umom koji je ve
treperio od planova za igru na Ploi postanka.
Flere-Imsaho je promatrao kako ovjek postaje sve intenzivniji i
usredotoeniji u danima izmeu druge i posljednje igre. Jedva da je uo to
mu se govori; moralo ga se podsjeati da jede i spava. Dron to ne bi
povjerovao, ali dvaput je vidio ovjeka kako sjedi s bolnim izrazom na licu,
zurei u nita. S daljinskim ultrazvunim skenom, dron je otkrio da je ovjeku
mjehur prepun; moralo mu se govoriti da pia! Cijeli dan, svaki dan, provodio
je napeto buljei u nitavilo, ili grozniavo prouavajui snimke starih igara. I
premda je nakon dugog sna nakratko bio ist od droga, odmah nakon toga je
opet poeo luiti, i nije prestajao. Dron je svojim efektorom pratio ovjekove
modane valove i otkrio da ak i kad naizgled spava zapravo ne spava; stvar
je izgledala kao kontrolirano, lucidno sanjanje. Njegove su lijezde za droge
oito bjesomuno radile itavo vrijeme, i po prvi se put na Gurgehovom tijelu
pojavilo vie znakova intenzivnog koritenja droga nego na njegovim
protivnicima.

Kako moe igrati u takvom stanju? Da se pitalo Flere-Imsahoa, on bi

ovjekovu igru prekinuo na licu mjesta. Ali imao je svoje naredbe. Morao je
odigrati ulogu, i odigrao ju je, i sve to je sad mogao uiniti bilo je da eka i
vidi to e se dogoditi.
Igru na Ploi postanka pratilo je vie ljudi nego na prethodne dvije ploe;
drugi igrai jo su pokuavali otkriti to se dogaa u toj udnoj, kompliciranoj,
neshvatljivoj igri, i htjeli su vidjeti to e se dogoditi na toj posljednjoj ploi,
gdje je car poinjao sa znatnom prednou, ali za koju se znalo da tuincu
posebno lei.
Gurgeh se bacio natrag u igru, vodozemac koji se vraa u vodeni dom.
Prvih nekoliko poteza samo je uivao u osjeaju povratka kui, u svoj
element, i istoj radosti natjecanja, oduevljavajui se u razgibavanju svojih
snaga i moi, pripremnoj napetosti figura i teritorija; a onda je iz takve igre
preao na ozbiljan posao graenja i lova, stvaranja i povezivanja i unitavanja
i rezanja; potrage i unitenja.
Ploa je opet postala Carstvo i Kultura. Obojica su stvarala scenu;
velianstveno, prelijepo, smrtonosno polje smrti, nenadmano profinjeno i
slatko i predatorsko, izrezbareno od njegovih i Nicosarovih uvjerenja zajedno.
Slika njihovih umova; hologram iste koherencijc, plamtei poput stojeeg
vala vatre preko ploe, savrena mapa pejzaa misli i uvjerenja u njihovim
glavama.
Poeo je polagani potez koji je predstavljao poraz i pobjedu odjednom
prije nego to je to i sam shvatio. Nita tako profinjeno, tako sloeno, tako
lijepo nikad nije vieno na nekoj ploi za Azad. On je vjerovao u to; on je to
znao. On e to uiniti istinom.
Igra se nastavila.
Pauze, dani, veeri, razgovori, obroci; dolazili su i prolazili u nekoj drugoj
dimenziji; jednobojne, plosnate, zrnate slike. On je bio negdje posve drugdje.
Neka druga dimenzija, neka druga slika. Lubanja mu je bila ulj s ploom u
sebi, njegovo vanjsko ja samo jo jedna figura koju treba premjetati s
mjesta na mjesto.
Nije razgovarao s Nicosarom, ali komunicirali su, provodei najfiniju,
podrobnu razmjenu raspoloenja i osjeaja kroz figure koje su pokretali i koje
su njih pokretale; pjesma, ples, savrena poema. Ljudi su sad svaki dan
ispunjavali dvoranu za igru, zaokupljeni fantastino zbunjujuim djelom koje
se oblikovalo pred njima; pokuavajui proitati tu pjesmu, vidjeti dublje u
pokretnu sliku, uti simfoniju, dotai ivu skulpturu, i tako je shvatiti.

Nastavlja se sve do kraja, pomislio je Gurgeh za sebe jednog dana, i u

asu kad je uoio banalnost te misli, vidio je da je gotovo. Klimaks je

dosegnut. Gotovo je, uniteno, vie biti ne moe. Nije bilo dovreno, ali je bilo
gotovo. Preplavila ga je uasna tuga, dohvativi ga kao figuru i natjeravi ga
da se zaljulja i gotovo padne, tako da je morao otii do svoga sjedala i povui
se na njega poput starca.
"Oh..." uo se kako govori.
Pogledao je Nicosara, ali car to jo nije primijetio. Promatrao je karte s
elementima, pokuavajui otkriti nain kako da teren pred svojim sljedeim
napadom izmijeni u svoju korist.
Gurgeh nije mogao vjerovati. Igra je bila gotova; zar to nitko ne vidi?
Oajno se zagledao u lica slubenika, promatraa, gledatelja i sudaca. Sto im
je svima? Opet je pogledao plou, oajno se nadajui da mu je neto
promaklo, da je u neem pogrijeio i da jo ima neeg to bi Nicosar mogao
uiniti, da savreni ples jo malo potraje. Nije vidio nita; gotovo je. Pogledao
je vrijeme koje se vidjelo na ploi s bodovima. Skoro je vrijeme za dnevni
prekid. Vani je bila tamna veer. Pokuao se prisjetiti koji je dan. Vatra bi
trebala naii vrlo brzo, zar ne? Moda veeras, ili sutra. Moda je ve prola?
Ne; ak bi i on to primijetio. Veliki visoki prozori prednje dvorane jo su bili
otvoreni, gledajui u tamu gdje su ekale ogromne pepelnice optereene
plodovima.
Gotovo gotovo gotovo. Njegova - njihova - prelijepa igra gotova; mrtva.
Sto je uinio. Stisnuo je ake preko usta. Nicosar, budalo jedna! Car je pao na
tos, progutao mamac, uao u stazu i slijedio je da bude rasporen u blizini
visoke platforme, u oluji plitera pred vatrom.
Carstva su ve padala pred barbarima, a zacijelo e i opet. Gurgeh je sve
to znao iz djetinjstva. Djeca su u Kulturi uila takve stvari. Barbari osvoje, i
budu osvojeni. Ne uvijek; neka se carstva raspadnu i nestanu, ali mnoga
apsorbiraju; mnoga prihvate barbare i na kraju ih pobijede. Natjeraju ih da
ive poput ljudi koje su krenuli osvojiti. Arhitektura sistema ih usmjeri, zavara,
zavede i promijeni, zahtijevajui od njih ono to prije ne bi mogli dati, ali to s
vremenom sami ponude. Carstvo preivljava, barbari preivljavaju, ali carstva
vie nema a ni barbare se ne moe pronai.
Kultura je postala carstvo, carstvo barbari. Nicosar je djelovao trijumfalno,
s figurama posvuda, u adaptaciji i uzimanju i promjeni i kreui se prema
pobjedi. Ali to e biti njihova vlastita smrtna promjena; nee moi preivjeti

takve kakve jesu; zar to nije oito? Postat e Gurgehove, ili neutralne, s
ponovnim roenjem u Gurgehovim rukama. Gotovo.
U nosu je osjetio kakljanje i zavalio se u sjedalu, svladan tugom zbog
kraja igre, i ekajui na suze.
Nije ih bilo. Odgovarajui ukor njegova tijela, jer je tako dobro koristio
elemente, i toliko se sluio vodom. Utopit e Nicosarove napade; car je igrao
vatrom, i bit e ugaen. Za njega nema suza.
Neto je otilo iz Gurgeha, naprosto je nestalo, izgorjelo, popustilo stisak.
Prostorija je bila hladna, ispunjena mirisom alkohola i ukanjem pokrova
pepelnica vani, iza visokih, irokih prozora. Ljudi na galerijama tiho su
razgovarali.
Ogledao se oko sebe i ugledao Hamina kako sjedi na mjestima za kolede.
Stari je apeks izgledao skutreno i poput lutke; siuna, smeurana ljuska
onog to je bio, izborana lica i izobliena tijela. Gurgeh je buljio u njega. Je li
to jedan od njihovih duhova? Zar je cijelo vrijeme bio ovdje? Je li jo iv?
Nepodnoljivo stari apeks kao da je fiksirano zurio u sredite ploe, i na jedan
apsurdan trenutak Gurgeh je pomislio da je starac ve mrtav a njegovo su
posueno tijelo donijeli u prednju dvoranu kao kakav trofej, konano
ponienje.
A onda je truba oglasila kraj veernje igre, i dva carska straara su stigla i
odvezla umirueg apeksa. Stisnuta, otrcana glava naas je pogledala u
njegovom smjeru.
Gurgeh se osjeao kao da je bio negdje daleko, na velikom putu s kojeg
se upravo vratio. Pogledao je Nicosara, koji je razgovarao s nekolicinom
svojih savjetnika dok su suci biljeili krajnje pozicije, a ljudi u galerijama
ustajali i poeli avrljati. Je li mu se uinilo da Nicosar djeluje smrknuto, pa
ak i zabrinuto? Moda. Odjednom mu je bilo jako ao cara, svih njih; svih.
Uzdahnuo je, i bilo je to poput posljednjeg daha neke velike oluje koja je
prola kroz njega. Ispruio je ruke i noge, opet ustao. Pogledao je na plou.
Da; gotovo. Uspio je. Jo je puno toga trebalo uiniti, i puno se toga dogoditi,
ali Nicosar e izgubiti. Mogao je odabrati kako e izgubiti: pasti naprijed i nai
se progutanim, pasti unatrag i biti osvojen, poludjeti i sve sravniti sa
zemljom... ali njegovo carstvo na ploi bilo je gotovo.
Naas je susreo carev pogled. Iz njegovog je izraza vidio da Nicosar to jo
nije do kraja shvatio, ali znao je da apeks isto tako moe itati njega, i da
vjerojatno vidi promjenu u ovjeku, osjea predosjeaj pobjede... Gurgeh je
spustio pogled od tog grubog prizora, i okrenuo se i izaao iz dvorane.

Nije bilo pljeska, nije bilo estitanja. Nitko drugi nije vidio. Flere-Imsaho
bio je zabrinut i dosadan kao i obino, ali ni on nije nita primijetio, i jo se
uvijek raspitivao kako ide igra. Lagao je. Faktor ogranienja je vjerovao da se
stvari pribliavaju kljunoj toki. Nije mu se potrudio rei. Ali od broda je
oekivao vie.
Jeo je sam, prazna uma. Proveo je veer plivajui u bazenu duboko ispod
dvorca, isklesanom u stijeni na kojoj je izgraena utvrda. Bio je sam; svi
ostali otili su u tornjeve dvorca i na vie izboje, ili uzeli letjelice, i promatrali
su udaljeni sjaj na zapadnom nebu, gdjeje Vatrenica poinjala.
Gurgeh je plivao dok se nije umorio, onda se posuio, obukao hlae,
koulju i laganu jaknu, i otiao u etnju po vanjskom zidu dvorca.
No je bila tamna i pokrivena oblacima; velike pepelnice, vie od vanjskih
zidova, zaklanjale su udaljeno svjetlo Vatrenice koja se pribliavala. Carski su
straari bili na dunosti, pazei da nitko ne zapone vatru prerano; Gurgeh im
je morao dokazati da pri sebi nema niega ime bi izazvao iskru ili plamen
prije nego to su mu dopustili da izae iz dvorca, gdje su pripremali zaklopce
za prozore a otvoreni su prolazi bili vlani od isprobavanja prskalica.
Pepelnice su kripale i utale u tami bez vjetra, izlaui nove suhe
povrine bogatome zraku, dok su se slojevi kore odvajali od velikih lukovica
zapaljive tekuine koje su im visjele pod najviim granama. Noni je zrak bio
natopljen omamljujuim vonjem njihova soka.
Preko drevne utvrde prelio se dojam tiine; religiozno raspoloenje
zadivljenog oekivanja koje je ak i Gurgeh iskusio kao opipljivu promjenu.
Zvuk letjelica na povratku, koje su preko namoene ume stizale do dvorca,
podsjetio je Gurgeha da se svi do ponoi moraju vratiti u dvorac, i polako se
okrenuo natrag, upijajui atmosferu mirnog iekivanja kao neto dragocjeno
to ne moe dugo trajati, ili se moda vie nikad nee ponoviti.
Jo uvijek nije bio umoran; ugodan zamor plivanja postao je samo
pozadinska buka u njegovom tijelu, pa kad se popeo stubitem do razine
svoje sobe nije stao ve se nastavio uspinjati, tono dok se oglaavala truba
koja je objavljivala pono.
Gurgeh je konano izaao na visoki bedem pod zatupastim tornjem.
Kruna je staza oko bedema bila vlana i tamna. Pogledao je prema zapadu,
gdje je nejasan, mutan crveni sjaj osvjetljavao rub neba. Vatrenica je jo bila
vrlo daleko, ispod obzora, odsjaja koji se odraavao od oblaka poput nekog
tamnocrvenog, umjetnog zalaska sunca. Usprkos tome svjetlu, Gurgeh je bio
svjestan dubine i mira noi dok se sputala oko dvorca i utiavala ga.

Pronaao je vrata na tornju i popeo se do njegova straarskog vrha. Naslonio

se na kamenu ogradu i zagledao prema sjeveru, gdje su leali niski bregovi.
Oslukivao je kapanje prskalice koja je putala negdje ispod njega, i jedva
ujno ukanje pepelnica dok su se spremale na vlastito unitenje. Bregovi su
bili posve nevidljivi; odustao je od pokuaja da ih razazna i opet se okrenuo
jedva zakrivljenom tragu crvenila na zapadu.
Negdje u dvorcu se oglasila truba, pa jo jedna, i jo jedna. Bilo je i drugih
zvukova; udaljeni povici i trei koraci, kao da se dvorac ponovno budi.
Zapitao se to se dogaa. Zakopao je tanku jaknu, odjednom osjetivi nonu
hladnou, dok je poinjao lagan istoni vjetar.
Tuga koju je osjetio tijekom dana jo ga nije posve napustila; umjesto
toga, potonula je, postala neto manje oito ali i manje razluivo od njega
samoga. Kako je prelijepa bila ta igra; koliko je uivao u njoj, oduevljavao se
njome... ali samo zato to se trudio dostii njen kraj, samo zato to se
pobrinuo da uitak bude kratkoga vijeka. Pitao se je li Nicosar ve shvatio;
morao je barem sumnjati. Sjeo je na malu kamenu klupu.
Gurgeh je odjednom shvatio da e mu Nicosar nedostajati. Na odreeni
nain, osjeao se bliskijim caru nego to je ikad bio ikome drugome; ta je igra
bila duboka intimnost, podijeljeno iskustvo i osjeaj kakvom se, Gurgeh je to
vjerovao, nijedan drugi odnos ne moe ni pribliiti.
Nakon nekog vremena, uzdahnuo je, ustao s klupe i opet priao ogradi,
gledajui dolje na poploanu stazu u podnoju tornja. Tamo su stajala dva
carska straara, jedva vidljiva pri svjetlu koje se prosipalo kroz otvorena vrata
tornja. Njihova blijeda lica bila su okrenuta prema gore, buljei u njega. Nije
bio siguran bi li mahnuo ili ne bi. Jedan od njih podigao je ruku; jarko je
svjetlo bljesnulo prema Gurgehu, koji si je zaklonio oi. Trei, manji, tamniji
obris kojeg Gurgeh prije nije primijetio krenuo je prema tornju i uao u njega
kroz osvijetljene vratnice. Runa se svjetiljka ugasila. Dvojica straara zauzela
su poloaje svaki s jedne strane vrata u toranj.
U tornju su se zauli koraci. Gurgeh je opet sjeo na kamenu klupicu i
ekao.
"Morat Gurgeh, dobra veer." Bio je to Nicosar; taman, pomalo pognut
obris azadskog cara uspeo se u toranj.
"Vaa visosti -"
"Sjednite, Gurgeh", ree tihi glas. Nicosar se pridruio Gurgehu na klupi,
lica slinog mutnom bijelom mjesecu osvijetljenog samo blagim sjajem sa
stubita tornja. Gurgeh se pitao moe li ga Nicosar uope vidjeti. Mjeseasto

se lice okrenulo od njega, gledajui prema mrlji grimizno crvene koja je

prekrivala obzor. "Moj je ivot napadnut, Gurgeh", ree car tiho.
"Na ..." poeo je Gurgeh zgroeno. "Jeste li dobro, vaa visosti?"
Mjeseasto se lice okrenulo natrag. "Nisam povrijeen." Apeks podigne
jednu ruku. "Molim vas; bez 'vae visosti', ovog asa. Sami smo. Nema
krenja protokola. Htio sam vam osobno objasniti zato je dvorac pod
izvanrednim stanjem. Carski straari preuzeli su sve zapovjednitvo. Ne
oekujem jo jedan napad, ali moram se uvati."
"Ali tko bi to uinio? Tko bi vas napao?"
Nicosar pogleda prema sjeveru i nevidljivim bregovima. "Vjerujemo da su
krivci moda pobjegli kroz vijadukt, do jezera s rezervoarima, pa sam i tamo
poslao nekoliko straara." Polako se okrenuo natrag ovjeku, a glas mu je bio
tih. "Stavili ste me u zanimljiv poloaj, Morat Gurgeh."
"Ja ..." Gurgeh uzdahne, zagledan u svoja stopala.. "... da." Bacio je
pogled na bijeli krug lica pred sobom. "ao mi je; mislim, zato to je ... skoro
gotovo." uo je kako mu se glas spustio, i nije mogao podnijeti da pogleda
Nicosara.
"Pa", ree car tiho, "vidjet emo. Moda vas ujutro iznenadim."
Gurgeh se zapanjio. Na nejasno blijedom licu pred njim nije se moglo
razaznati izraz, ali moe li Nicosar biti ozbiljan? Apeks je morao vidjeti da mu
je poloaj beznadan; je li primijetio neto to je Gurgehu promaklo? Smjesta
se poeo brinuti. Je li bio previe uvjeren? Nitko drugi nije nita primijetio,
ak ni brod; to ako nije u pravu? elio je ponovno vidjeti plou, ali ak je i
nesavrena slika koju je jo uvijek imao u glavi bila dovoljna da pokae kako
stvari to je; Nicosarov je poraz bio implicitan, ali siguran. Bio je uvjeren da
za cara nema izlaza; igra mora biti gotova.
"Recite mi neto, Gurgeh", ree Nicosar odmjereno. Bijeli krug se opet
okrenuo Gurgehu. "Koliko dugo ste stvarno uili igru?"
"Rekli smo vam istinu; dvije godine. Intenzivno, ali -"
"Nemojte mi lagati, Gurgeh. To vie nema smisla."
"Nicosar; vama ne bih lagao."
Mjeseasto se lice polako streslo. "Kako god elite." Car je nekoliko
trenutaka utio. "Sigurno ste jako ponosni na svoju Kulturu."
Posljednju je rije izgovorio s gaenjem koje bi Gurgehu moda bilo i
komino da nije bilo tako oito iskreno.
"Ponosan?" ree. "Ne znam. Ja je nisam stvorio; ja sam se samo sluajno
rodio u njoj, ja -"

"Ne pravite se glupi, Gurgeh. Mislim na ponos zbog toga to pripadate

neemu. Ponos to predstavljate svoj narod. Ili ete mi rei da ni to ne
osjeate?"
"Ja... donekle, moda, da... ali ja nisam ovdje kao ampion, Nicosar. Ja ne
predstavljam nita osim samoga sebe. Ovdje sam da igram igru, to je sve."
"To je sve", ponovi Nicosar tiho. "Pa, pretpostavljam da moramo priznati
da ste je dobro igrali." Gurgeh je eznuo da vidi apeksovo lice. Je li mu to
glas zadrhtao? Je li to u njegovom glasu bio drhtaj?
"Hvala. Ali pola zasluge za igru je vae... vie od pola, jer ste vi postavili -"
"Ne elim vae pohvale!" Nicosar je udario jednom rukom, pljusnuvi
Gurgeha preko ustiju. Teki prstenovi zagrebli su ovjekov obraz i usnice.
Gurgeh se zaljuljao, oamuen, omamljen od oka. Nicosar je skoio na
noge i priao parapetu, s rukama poput pandi na tamnom kamenu. Gurgeh
je dotakao svoje okrvavljeno lice. Ruka mu se tresla.
"Gadite mi se, Morat Gurgeh", rekao je Nicosar crvenom sjaju na zapadu.
"Va slijep, blijedi moral ne moe ak ni opravdati va vlastiti uspjeh ovdje, a
vi ovu ratniku igru tretirate kao nekakav prljavi ples. Ona je ovdje radi borbe
i sukoba, a vi ste je pokuali zavesti. Pokvarili ste je; zamijenili nae sveto
svjedoenje svojom vlastitom gadnom pornografijom... uprljali ste je ...

mujae."

Gurgeh je tapkao krv na svojim usnama. U glavi mu se vrtjelo, bio je

oamuen. "To ... to je moda vae vienje, Nicosar." Progutao je malo
guste, slankaste krvi. "Ja mislim da niste potpuno fer prema -"
"Fer?" povie car prilazei Gurgehu i zaklanjajui mu pogled na udaljenu
vatru. "Zato bi bilo to trebalo biti fer? Je li ivot fer?" Posegnuo je i uhvatio
Gurgeha za kosu, tresui mu glavu. "Je li? Je li?"
Gurgeh je pustio apeksa da ga trese. Car mu je as kasnije pustio kosu,
drei ruku kao da je dotakao neto prljavo. Gurgeh si proisti grlo. "Ne, ivot
nije fer. Ne sam po sebi."
Apeks se zgaeno okrenuo, opet se hvatajui zaobljenog kamena na vrhu
ograde. "Ali moemo ga pokuati uiniti takvim", nastavi Gurgeh. "To je cilj
kojem moemo teiti. Moete odluiti da uinite tako, ili ne. Mi jesmo. ao mi
je to smo vam zbog toga tako odvratni."
"'Odvratnost' nije dovoljna da opie ono to osjeam prema vaoj
dragocjenoj Kulturi, Gurgeh. Nisam siguran da imam rijei kojima bih vam
objasnio to osjeam prema vaoj... Kulturi. Ne poznajete slavu, ponos,
divljenje. Imate mo; to sam vidio; znam to moete uiniti... ali svejedno ste
impotentni. I uvijek ete ostati. Blagi, patetini, ustraeni i zapanjeni... oni

mogu potrajati samo odreeno vrijeme, bez obzira kako strani i zadivljujui
bili strojevi u kojima plaze naokolo. Na kraju ete pasti; sva vaa blistava
mainerija vas nee spasiti. To je ono to nas ivot ui, Gurgeh, to je ono to
nam igra pokazuje. Borite se za pobjedu; ratujte da se dokaete. To nisu
prazne fraze; to je istina!"
Gurgeh je promatrao blijede ruke koje su se drale tamnog kamena. Sto
moe rei tome apeksu? Zar e se svaati o metafizici, ovdje, sad,
nesavrenim oruem jezika, kad su posljednjih deset dana proveli stvarajui
najsavreniju sliku svojih suprotstavljenih filozofija koju su mogli izraziti,
vjerojatno u bilo kojem obliku?
I to je, uostalom, trebao rei? Da inteligencija moe nadjaati i svladati
slijepe snage evolucije, s naglaskom na mutaciju, borbu i smrt? Da svjesna
suradnja moe biti uinkovitija od bijesnog natjecanja? Da bi Azad mogao biti
toliko vie od obine bitke, kad bi ga se koristilo da artikulira, da komunicira,
da definira ...? Sve je to uinio, sve je to rekao, i to bolje nego to bi to sad
mogao uiniti.
"Niste pobijedili, Gurgeh", rekao je Nicosar tiho, glasa grubog, skoro
hripavog. "Vaa vrsta nikad nee pobijediti." Osvrnuo se, gledajui ga svisoka.
"Ti jadni, patetini mujae. Igra, ali nita od svega ovoga ne shvaa, zar
ne?"
Gurgeh je uo neto to je zvualo kao iskreno saaljenje u apeksovu
glasu. "Mislim da ste ve zakljuili da ne shvaam", rekao je Nicosaru.
Car se nasmijao, okreui se natrag udaljenom odsjaju poara irine
kontinenta, jo skrivenog iza obzora. Zvuk je zamro u nekoj vrsti kalja.
Jednom je rukom mahnuo Gurgehu. "Vaa vrsta nikad nee shvatiti. Samo
ete biti iskoriteni." Stresao je glavom u tami. "Vrati se u sobu, morat. Vidjet
emo se ujutro." Mjeseasto lice zabuljilo se u horizont i crvenkasti odsjaj na
donjoj povrini oblaka. "Vatra bi dotad ve trebala stii ovamo."
Gurgeh je priekao asak. Bilo je kao da je ve otiao; osjeao se
otputeno, zaboravljeno. ak i Nicosarove posljednje rijei nisu zvuale kao
da su namijenjene Gurgehu.
ovjek tiho ustane i spusti se kroz slabo osvijetljen toranj. Dvojica straara
bezizraajno su stajala pred vratima u podnoju tornja. Gurgeh je pogledao
prema vrhu tornja, i ugledao Nicosara tamo, na bedemu, blijedog lica
zagledanog prema vatri koja se pribliavala, blijedih ruku koje su se grile na
hladnom kamenu. ovjek je nekoliko sekundi promatrao, a onda se okrene i
ode, sputajui se niz hodnike i dvorane kojima su se uljali carski straari,
aljui sve u svoje sobe i zakljuavajui vrata, motrei sva stubita i liftove, i

palei sva svjetla tako da je utihli dvorac svijetlio kroz no kao kakav veliki
kameni brod na tamno-zlatnom moru.
Kad se Gurgeh vratio u sobu, Flere-Imsaho je prolazio kroz informativne
programe. Upitao ga je kakva je to zbrka u dvorcu. Gurgeh mu ree.
"Ne moe biti ba tako ozbiljno", rekao je dron s lelujavim slijeganjem.
Opet se zagledao u ekran. "Ne sviraju vojnu glazbu. Ali nikakva komunikacija
s vanjskim svijetom nije mogua. to ti je s ustima?"
"Pao sam."
"Aha."
"Moemo li kontaktirati brod?"
"Naravno."
"Reci mu da se pokrene. Moda e nam trebati."
"Opa, postao si oprezan. Dobro."
Otiao je u krevet, ali je leao budan, sluajui sve jae zavijanje vjetra.
Na vrhu visokog tornja, apeks je nekoliko sati promatrao horizont, naizgled
zarobljen u kamenu poput kakva blijedog kipa, ili malenog drveta izleglog iz
zalutala sjemena. Vjetar s istoka je zahladnio, povlaei tamnu odjeu
nepominog obrisa i zavijajui oko tamno-svijetlog dvorca, prolazei kroz
pokrov uzbibanih pepelnica sa zvukom slinim moru.
Stigla je zora. Prvo je zapalila oblake, onda zlatom uresila rub istog
istonog horizonta. Istovremeno, u crnom prostranstvu zapada gdje je rub
zemlje sjajio crveno, pojavio se nagli bljesak svjetla, plamtee naranast i ut,
koji je zadrhtao i oklijevao i nestao, a onda se vratio, i ojaao, i poeo se
iriti.
Obris na tornju uzmaknuo je od te sve ire pukotine u crveno-crnom nebu
i - bacivi hitar pogled iza sebe, na zoru - naas se nesigurno zaljuljao, kao da
je uhvaen izmeu suprotstavljenih potoka svjetla koji su tekli s dva kraja
sjajnog obzora.
U sobu su ula dva straara. Otkljuali su vrata i rekli Gurgehu da njega i
njegov stroj oekuju u prednjoj dvorani. Gurgeh je bio odjeven u svoju
odjeu za Azad. Straari su mu rekli da car zahtijeva da toga jutra napuste
uobiajene halje. Gurgeh je pogledao Flere-Imsahoa i otiao se presvui.
Odjenuo je istu koulju, hlae i laganu jaknu koje je imao na sebi prethodne
veeri.
"Dakle konano imam priliku da gledam igru; kakva poslastica", rekao je
Flere-Imsaho dok su ili prema dvorani za igru. Gurgeh nije rekao nita.

Straari su iz raznih dijelova dvorca dovodili skupine ljudi. Vani, iza ve

zatvorenih vrata i prozora, zavijao je vjetar.
Gurgehu se nije dalo dorukovati. Jutros se javio brod da mu estita.
Konano je uvidio. Zapravo, mislio je da Nicosar ima i izlaz, ali samo do
nerijeenog rezultata. I nijedan ljudski mozak ne bi mogao provesti igru koju
bi to zahtijevalo. Brod se vratio u stadij pripremne brzine, spreman da dojuri
im osjeti da neto nije u redu. Promatrao je stvari kroz Flere-Imsahove oi.
Kad su stigli do prednje dvorane dvorca i Ploe postanka, Nicosar je ve
bio tamo. Apeks je na sebi imao odoru glavnog zapovjednika Carske garde,
otru, profinjeno prijeteu odjeu ukraenu ceremonijalnim maem. Gurgeh
se u svojoj staroj jakni osjeao posve otrcano. Prednja je dvorana bila skoro
puna. Ljudi koje su dovodili sveprisutni straari jo su se uvijek smjetali u
redove sjedala. Nicosar se nije obazirao na Gurgeha; apeks je razgovarao s
jednim asnikom strae.
"Hamin!" rekao je Gurgeh, prilazei mjestu gdje je sjedio stari apeks, u
prvom redu sjedala, siunog, izoblienog tijela zgurenog i beznadnog izmeu
dva krupna straara. Lice mu je bilo izborano i ukasto. Jedan od straara
ispruio je ruku da preprijei Gurgehu prilaz. Zastao je pred klupom, unuvi
da se zagleda u izborano lice starog rektora. "Hamin; ujete li me?" I opet je
pomislio, apsurdno, da je apeks mrtav, a onda su oice zatreptale, i jedno se
oko otvorilo, ukasto-crveno i ljepljivo od krmelja. Ispijena glava se malo
pokrenula. "Gurgeh..."
Oko se zatvorilo, glava kimnula. Gurgeh je osjetio ruku na svom rukavu, i
odveli su ga do sjedala na rubu ploe.
Balkonski prozori prednje dvorane bili su zatvoreni, sa staklima koja su
lupetala u svojim metalnim okvirima, ali protupoarni zaklopci jo nisu bili
sputeni. Vani, pod olovnim nebom, visoke pepelnice tresle su se na jakom
vjetru, a buka vjetra stvarala je duboku podlogu za razgovor uzvrpoljenih ljudi
koji su jo traili mjesta u velikoj dvorani.
"Zar ne bi trebali spustiti zaklopce?" upitao je Gurgeh drona. Sjedio je u
svom sjedalu. Flere-Imsaho je lebdio iza njega, zujei i pucketajui. Sudac i
njegovi pomonici provjeravali su poloaj figura.
"Da", ree Flere-Imsaho. "Vatra je udaljena manje od dva sata. Zaklopce
mogu spustiti i u posljednjih nekoliko minuta ako ba moraju, ali obino ne
ekaju tako dugo. Ja bih pripazio, Gurgeh. Zakonski, u ovom stadiju car vie
ne moe prizvati fiziku opciju, ali neto se udno dogaa. Osjeam to."
Gurgeh je htio odgovoriti neto runo o dronovim predosjeajima, ali
eludac mu se zgrio, a i sam je osjeao da neto nije u redu. Pogledao je

prema klupi na kojoj je sjedio Hamin. Smeurani apeks nije se pomakao. Oi

su mu jo bile sklopljene.
"Jo neto", ree Flere-Imsaho.
"to?"
"Tamo gore na stropu ima nekakve dodatne opreme."
Gurgeh je neprimjetno bacio pogled prema stropu. Gomila elektronske i
zatitne opreme djelovala je prilino slino onome na to je navikao, ali onda,
on se nikad prije nije podrobno zagledavao u nju. "Kakva oprema?" upita.
"Oprema koja je zabrinjavajue neprobojna za moje senzore, a to se ne bi
trebalo dogaati. A pukovnik straara opremljen je optiko-daljinskim
mikrofonom."
"asnik koji razgovara s Nicosarom?"
"Da. Zar to nije protiv pravila?"
"Trebalo bi biti."
"Hoe to raistiti sa sucem?"
Sudac je stajao na rubu ploe, izmeu dva krupna straara. Djelovao je
ustraeno i smrknuto. Kad mu je pogled pao na Gurgeha, inilo se da gleda
kroz njega. "Imam dojam", proape Gurgeh, "da mi ne bi koristilo."
"I ja. Hoe da pozovem brod?"
"Moe li stii ovamo prije vatre?"
"Jedva."
Gurgeh nije morao predugo razmiljati. "Uini tako", ree.
"Signal je poslan. Sjea se kako ide s implantatom?"
"Savreno."
"Fino", ree Flere-Imsaho smrknuto. "Visoko brzinski transport iz
neprijateljskog okruenja s nekakvom sivom efektorskom opremom kao
dodatkom. Ba mi to treba."
Dvorana je bila puna, vrata zatvorena. Sudac je s neodobravanjem bacio
pogled na pukovnika strae koji je stajao kraj Nicosara. asnik je samo kratko
kimnuo. Sudac oglasi da igra ponovno poinje.
Nicosar je povukao nekoliko nesuvislih poteza. Gurgeh nije shvaao na to
car cilja. Sigurno pokuava neto uiniti, ali to? Nije se inilo da to ima veze
s pobjedom u igri. Pokuao je uhvatiti Nicosarov pogled, ali apeks ga je
odbijao pogledati. Gurgeh je protrljao svoju posjeenu usnicu i obraz.
Nevidljiv sam, pomisli.
Pepelnice su se ljuljale i tresle u oluji koja je vladala vani; lie im se
proirilo koliko je moglo i - bievano vjetrom - izgledalo je nerazaznatljivo i
spojeno, kao jedan ogroman, mutan uti organizam koji drhti i uspinje se nad

zidove dvorca. Gurgeh je osjeao kako se ljudi u dvorani nemirno mekolje,

mrmljajui jedno drugome, bacajui poglede na jo uvijek nezaklonjene
prozore. Straari su stajali na izlazima iz dvorane, spremnih puaka.
Nicosar je povukao neke poteze, smjetajui karte elemenata na odreena
mjesta. Gurgeh jo uvijek nije vidio to bi mu mogao biti cilj. Buka oluje iza
uzdrhtalih zidova bila je dovoljna da skoro zagui glasove ljudi u dvorani. Miris
zapaljivog soka pepelnice ispunio je zrak, a nekoliko suhih listova nekako je
pronalo put u dvoranu, uzdiui se i lebdei i kovitlajui na zranim strujama
unutar velike dvorane.
Visoko na kameno tamnom nebu iza prozora, plamtei naranasti sjaj
osvijetlio je oblake. Gurgeh se poeo znojiti; priao je ploi, povukao neke
poteze u odgovor, pokuavajui izvui Nicosara na otvoreno. uo je kako je
netko na promatrakoj galeriji povikao, a onda se stiao. Straari su tiho i
pozorno stajali na vratima i oko ploe. Pukovnik strae s kojim je Nicosar prije
razgovarao stajao je kraj cara. Dok se vraao u svoje sjedalo, Gurgehu se
uinilo da na asnikovim obrazima vidi suze.
Nicosar je bio sjedio. Sad je ustao i, uzevi etiri karte s elementima,
doetao do sredita terena.
Gurgeh je elio povikati ili skoiti u zrak; neto; bilo to. Ali osjeao se
ukorijenjeno, paralizirano. Straari u prostoriji su se napeli, careve su se ruke
vidljivo tresle. Oluja vani bievala je pepelnice poput neeg svjesnog i
zloudnog; koplje naranastog zlokobno je poskoilo iznad vrhova biljaka,
naas se uskovitlalo prema zidu tame iza sebe, a onda polako potonulo i
nestalo.
"Ajme meni i ti bokca", proape Flere-Imsaho. "To je udaljeno samo pet
minuta."
"Molim?" Gurgeh je bacio pogled na stroj.
"Pet minuta", rekao je stroj, uvjerljivo progutavi knedlu. "Trebalo bi biti
udaljeno skoro sat vremena. Nije se moglo tako brzo pribliiti. Pokrenuli su
novu vatrenu liniju."
Gurgeh sklopi oi. Osjeao je siunu izboinu pod svojim osuenim
jezikom. "Brod?" rekao je, opet otvarajui oi.
Dron je utio nekoliko sekundi. "... Nema anse", rekao je, bezizraajnog,
rezigniranog glasa.
Nicosar se sagnuo. Spustio je kartu vatre na vodeni simbol koji je ve
leao na ploi, u udubini povienog terena. Pukovnik strae malice je
okrenuo glavu u stranu, pokreui usta, kao da otpuhuje neki trun praine s
visokog ovratnika uniforme.

Nicosar se uspravio, ogledao oko sebe, kao da neto oslukuje ali uje
samo zavijanje oluje.
"Upravo sam registrirao infrazvuni puls", ree Flere-Imsaho. "To je bila
eksplozija, kilometar sjeverno od nas. Vijadukt."
Gurgeh je bespomono promatrao dok je Nicosar polako hodao do drugog
poloaja na ploi i sputao jednu kartu preko druge: vatra na zrak. Pukovnik
je opet progovorio u mikrofon na svome ramenu. Dvorac se zatresao; serija
udaraca odjeknula je kroz dvoranu.
Figure na ploi su se zatresle; ljudi su poustajali, poeli vikati. Staklene
ploe popucale su u svojim okvirima, s treskom padajui na kameni pod,
putajui u dvoranu urlikanje vjetra u kolopletu lepravog lia. Linija
plamenova buknula je nad vrhovima drvea, punei dno uzavrelog crnog
horizonta vatrom.
Sputena je i sljedea vatrena karta; na zemlju. Dvorac kao da se
pomakao pod Gurgehom. Vjetar je navaljivao kroz prozore, kotrljajui lake
figure preko ploe poput neke apsurdne, nezaustavljive invazije; lepetao je
haljama suca i njegovih slubenika. Ljudi su hrpimice jurili iz galerija, padajui
jedni preko drugih da se domognu izlaza, gdje su straari potegnuli svoje
oruje.
Nebo je bilo puno vatre.
Nicosar je pogledao Gurgeha dok je sputao posljednju vatrenu kartu, na
element duha, ivot.
"Ovo izgleda sve gore i goreeeeeeeeeeeeeeeee!" rekao je Flere-Imsaho,
dok mu je glas pucao i vritao. Gurgeh se okrenuo i ugledao nezgrapni stroj
kako drhti u zraku, okruen sjajnom aurom zelene vatre.
Straari su poeli pucati. Vrata dvorane su se na silu otvorila i ljudi su
provalili van, ali u dvorani straari su odjednom bili na cijeloj ploi, pucajui
po galerijama i klupama, laserskom vatrom palei po gomili u bijegu, ruei
apekse, enke i mujake koji su vritali i borili se u oluji treptavog svjetla i
zaglunih detonacija.
"Grrrraaaak!" vrisnuo je Flere-Imsaho. Kuite mu je sjajilo mutno crveno,
i poelo se dimiti. Gurgeh je zapanjeno promatrao. Nicosar je stajao blizu
sredita ploe, okruen straarima, smijeei se Gurgehu.
Vatra je bjesnila nad pepelnicama. Dvorana se ispraznila kad je posljednjih
nekoliko ranjenih ljudi isteturalo kroz vrata. Flere-Imsaho visio je u zraku;
sjajio je naranasto, uto, bijelo; poeo se uzdizati, u prolazu kapljui kapi
rastopljenog materijala preko ploe, najednom okruen plamenovima i
dimom. Odjednom, ubrzao je preko dvorane kao da ga vue neka ogromna,

nevidljiva ruka. Zabio se u suprotni zid i eksplodirao u zasljepljujuem bljesku

i udaru koji je skoro sruio Gurgeha sa sjedala.
Straari oko cara napustili su plou i penjali se preko klupa i galerija,
ubijajui ranjene. Nisu se obazirali na Gurgeha. Zvuk pucnjeva odjekivao je
kroz vrata koja su vodila u ostatak dvorca, gdje su mrtvi leali u svojoj
arenoj odjei poput nekog opscenog saga.
Nicosar se polako doetao do Gurgeha, zastajui da izmom odgurne
nekoliko figura se svoga puta; stao je u malu, klokotavu baricu vatre
preostalu od rastopljenog otpada koji je Flere-Imsaho vukao za sobom. Skoro
nehajno, isukao je ma.
Gurgeh je vrsto stegnuo rukohvate svoga sjedala. Na nebu vani vritao je
pakao. Lie se kovitlalo kroz dvoranu poput suhe, beskrajne kie. Nicosar
stane pred Gurgehom. Car se smijeio. Povikao je kroz vjetar: "Iznenaen?"
Gurgeh jedva da je bio u stanju govoriti. "to ste to uinili? Zato?"
zahripao je.
Nicosar slegne ramenima. "Uinio sam igru stvarnom, Gurgeh." Ogledao
se po dvorani, nadgledajui pokolj. Sad su bili sami; straari su se rairili po
ostatku dvorca, ubijajui.
Pali su leali posvuda, ratrkani po podu i galerijama, prebaeni preko
klupa, sklupani u kutovima, raireni poput krieva na podu, halja istokanih
tamnim spaljenim rupama od laserskih opeklina. Iz razorene drvenarije i
oprljene odjee dizao se dim; slatkasto-oduran smrad spaljenog mesa
ispunjavao je dvoranu.
Nicosar je odmjerio teak dvosjekli ma u svojoj ruci u rukavici, tuno mu
se smjekajui. Gurgeh je osjetio kako ga utroba boli, a ruke se tresu. U
ustima je osjetio udan metalni okus, i isprva je pomislio da je to implantat,
odbaen, u povratku na povrinu, kako se iz nekog razloga ponovno
pojavljuje, ali onda je shvatio da nije tako i po prvi put u ivotu spoznao da
strah doista ima okus.
Nicosar je ispustio neujan uzdah, uspravio se pred Gurgehom tako da se
inilo da mu je zakrio sav pogled, i polako spustio ma prema Gurgehu.
Drone! Pomislio je. Ali on je bio samo aava mrlja na suprotnom zidu.
Brode! Ali implantat pod njegovim jezikom leao je nepomino, a Faktor
ogranienja bio je jo uvijek svjetlosne godine daleko.
Vrak maa bio je nekoliko centimetara od Gurgehova trbuha; poeo se
dizati, polako prolazei preko Gurgehovih prsa prema vratu. Nicosar je otvorio
usta kao da se sprema neto rei, ali onda strese glavom kao da odustaje i
baci se naprijed.

Gurgeh je obim nogama udario u carev eludac. Nicosar se presavinuo;

Gurgeh je unatrag pao sa sjedala. Ma je siknuo preko njegove glave.
Gurgeh se nastavio kotrljati dok se sjedalo razbijalo o tlo; skoio je na
noge. Nicosar je bio napola presavinut, ali je jo uvijek stezao ma. Zateturao
je prema ovjeku, maui maem oko sebe kao da ih razdvajaju nevidljivi
neprijatelji. Gurgeh potri; prvo u stranu, a onda preko ploe, na putu prema
vratima dvorane. Iza njega, pred prozorima, vatra nad uzbibanim
pepelnicama prekrila je crne oblake dima; vrelina je postala opipljiva, pritisak
na kou i oi. Gurgehovo stopalo spustilo se na neku figuru koju je vjetar
zakotrljao preko ploe; spotakao se i pao.
Nicosar je zateturao za njim.
Zatitna je oprema zacvilila pa zazujala; iz nje je sukljao dim. Plave munje
bijesno su palucale oko objeenih strojeva.
Nicosar to nije primijetio; bacio se naprijed, prema Gurgehu, koji se
odgurnuo; ma je tresnuo o plou, centimetar od ovjekove glave. Gurgeh se
podigao i preskoio jedan uzdignuti dio ploe. Nicosar je razorno zagrabio za
njim.
Zatitna je oprema eksplodirala. Pala je sa stropa na plou u vatrometu
iskrica i zabila se u sredite arenog terena nekoliko metara pred Gurgehom,
prisiljavajui ga da stane i okrene se. Suoio se s Nicosarom.
Neto bijelo prolo je kroz zrak.
Nicosar je podigao ma nad glavom.
Otrica je pukla, presjeena treptavim uto-zelenim poljem. Nicosar je
osjetio kako se teina maa promijenila i s nevjericom podigao pogled.
Otrica je beskorisno visjela u zraku, visei s malog bijelog diska koji je bio
Flere-Imsaho.
"Ha, ha, ha!" zagrmio je preko urlikanja vjetra.
Nicosar je na Gurgeha bacio drku maa; zeleno-uto polje ju je uhvatilo,
bacilo je natrag prema Nicosaru; car se sagne. Zateturao je preko ploe kroz
oluju dima i uskovitlanog lia. Pepelnice su lamatale; bljeskovi bijelog i utog
razbuktavali su se meu njihovim deblima dok je zid plamenova iznad njih
napredovao prema dvorcu.
"Gurgeh!" ree Flere-Imsaho, odjednom pred njegovim licem. "Sagni se i
sklupaj. Sad!"
Gurgeh je uinio kako mu je reeno, sputajui se na bok, omatajui ruke
oko svojih potkoljenica. Dron je lebdio nad njim, i Gurgeh je svuda oko sebe
vidio izmaglicu polja.

Zid pepelnica je pucao, plamenovi su se probijali kroz njih u palucavim

jezicima, tresui ih i razarajui. Vrelina kao da mu je izguvala lice preko
kostiju lubanje.
Naspram plamenova pojavio se neki obris. Bio je to Nicosar, drei jedan
od velikih laserskih pitolja kojima su bili naoruani straari. Stajao je tik kraj
jednog prozora, drei pitolj obim rukama i paljivo nianei na Gurgeha.
Gurgeh se zagledao u crnu njuku pitolja, u cijev iroku poput palca, a onda
mu se pogled podigao do Nicosarova lica dok je apeks povlaio obara.
.
A onda je gledao u samog sebe.
Zabuljio se u svoje izoblieno lice dovoljno dugo da vidi kako Jernau Morat
Gurgeh, u trenutku koji je mogao znaiti njegovu smrt, djeluje samo prilino
iznenaeno i nemalo glupavo... a onda je zrcalno polje nestalo i opet je
gledao u Nicosara.
Apeks je stajao na posve istom mjestu, sad lagano se ljuljajui. No neto
nije bilo u redu. Neto se promijenilo. Bilo je vrlo oito, ali Gurgeh nije vidio
to je to.
Car se zaljuljao na petama, slijepih oiju zabuljenih u dimom umrljan strop
tamo odakle je pala zatitna oprema. A onda ga je pakleni zapuh s prozora
dohvatio i opet se polako nagnuo naprijed, padajui prema ploi, slijedei
teinu runog oruja u svojoj rukavicom pokrivenoj ruci.
Gurgeh je tek tad vidio: uredna, malo zadimljena crna rupa otprilike
dovoljno iroka da u nju stane jedan palac, u sreditu apeksova ela.
Nicosarovo tijelo s treskom je udarilo o plou, razbacujui figure. Vatra se
probila.
Brana pepelnica popustila je pred plamenovima i nestala da je zamijeni
ogroman val zasljepljujueg svjetla i udar vreline slian udarcu ekia. Onda
se polje oko Gurgeha zamrailo, prostorija i sva vatra se zamutili, a daleko u
stranjem dijelu njegove glave ula se zujava buka, i osjeao se iscrpljeno i
prazno i izmodeno.
Nakon toga sve se udaljilo od njega, i postojala je samo tama.
Gurgeh je otvorio oi.
Leao je na balkonu, pod izboenim zaklonom od kamena. Podruje oko
njega bilo je raieno, ali sve ostalo bilo je pokriveno centimetar debelim
pokrovom tamnosivog pepela. Nije se ario. Kamen pod njim bio je topao;
zrak je bio prohladan i zadimljen.
Osjeao se dobro. Nikakve pospanosti, nikakve glavobolje.

Sjeo je; neto je palo s njegovih prsa i zakotrljalo se preko pometenog

kamena, padajui u sivu prainu. Podigao je predmet: bila je to orbitalna
narukvica, sjajna i neoteena, jo uvijek odravajui svoj vlastiti ciklus dana i
noi. Stavio ju je u dep jakne. Popipao si je kosu, obrve, jaknu: nita nije
bilo ak ni oprljeno.
Nebo je bilo tamno sivo; crno pri horizontu. S jedne strane na nebu je
vidio malen, neodreeno ljubiast disk, i shvatio da je to sunce. Ustao je.
Sivi pepeo prekrivao se cmom ai koja je padala iz tamnih oblaka poput
negativa snijega. Hodao je preko vrelinom izoblienog kamena do ruba
balkona. Parapet je ovdje otpao; nije se primakao rubu.
Pejza se promijenio. Umjesto zlatno-utog zida pepelnica koji je zaklanjao
pogled iza zatitnog zida, sad je tu bila samo zemlja; crna i smea i ispeena,
prekrivena velikim pukotinama i prorezima koje tanki sivi pepeo i kia ai jo
nisu zapunili. Neplodna pusto pruala se do udaljenog obzora. Tanki tragovi
dima jo su se uspinjali iz pukotina u zemlji, penjui se poput dugova drvea
dok ih vjetar ne bi odnio. Zatitni je zid bio cm i oprljen, i na nekim mjestima
uniten.
I sam je dvorac izgledao otrcano kao nakon duge opsade. Tornjevi su se
sruili, a mnogo stanova, slubenih zgrada i dodatnih hodnika uruilo se samo
u sebe, plamenovima obiljeeni prozori koji su iza sebe imali samo prazninu.
Stupovi dima lijeno su se poput uzbibanih tapova za zastave uzdizali do
vrhova oteene utvrde, gdje bi ih uhvatio vjetar i pretvorio u barjake.
Gurgeh je proetao balkonom, kroz mek crni snijeg ai, sve do prozora u
prednju dvoranu. Koraci mu se nisu uli. Trunke ai tjerale su ga na kihanje,
a oi su ga svrbile. Uao je u dvoranu.
Kamenje je jo zadravalo suhu vrelinu; bilo je kao da je uao u prostranu,
tamnu penicu. U velikoj prostoriji za igru, meu neodreenim ostacima i
iskrivljenim gredama i popadalim kamenjem, leala je ploa, izobliena i
iskrivljena i unitena, duginih boja svedenih na sivu i crnu, briljivo
ujednaena topografija visokog i niskog terena pretvorena u besmisao
nasuminim uzdizanjem i uruavanjem koje je uzrokovala vatra.
Slomljene i iskrivljene grede i rupe u podu i zidovima oznaavale su gdje
su nekad bile promatrake galerije. Zatitna oprema koja je pala sa stropa
dvorane leala je napola rastopljena i skorena u sreditu ploe za Azad poput
neke nateene travestije planine.
Okrenuo se pogledati prema prozoru, tamo gdje je bio stajao Nicosar, i
preao preko kriputave povrine unitene ploe. unuo je, stenjui kad su
ga zaboljela koljena. Ispruio je ruku do mjesta gdje je neki vrtlog u vatrenoj

stihiji u uglu unutarnje grede skupio malu, konusnu hrpicu praine, tono na
rubu ploe za igru, blizu rastopljene gvalje pocrnjelog metala u obliku slova L
koja je mogla biti ostatak pitolja.
Sivo-bijeli pepeo bio je mek i topao, a pomijeanog s njim pronaao je i
malen komad metala u obliku slova C. Napola istopljen prsten jo je imao
drak za dragulj, poput siunog kratera u svome rubu, ali dragulj je nestao.
Neko je vrijeme promatrao prsten, otpuhujui s njega pepeo i prevrui ga po
rukama. Nakon nekog vremena vratio je prsten na hrpicu praine. Oklijevao
je, a onda izvadi orbitalnu narukvicu iz svoga depa i doda je plitkom sivom
kupic
u; skine prstenje koje upozorava na otrov sa svojih prstiju pa i njih ostavi
tamo. U jedan je dlan prikupio malo toplog pepela, zamiljeno zurei u njega.
"Dobro jutro, Jernau Gurgeh."
Okrenuo se i ustao, hitro gurajui ruku u dep jakne kao da se neega
stidi. Malo bijelo tijelo Flere-Imsahoa dolebdjelo je kroz prozor, vrlo sitno i
isto i precizno u tom razorenom, istopljenom mjestu. Neka sitna siva
stvarica veliine djejeg prsta dolebdjela je do drona s tla kraj Gurgehovih
nogu. U Flere-Imsahovom nedirnutom tijelu otvorila su se vrataca; mikroprojektil se vratio u drona. Jedan dio strojevog tijela se okrenuo oko svoje
osi, a onda se smiri.
"Zdravo", ree Gurgeh prilazei mu. Ogledao se po unitenoj dvorani,
onda opet pogleda drona. "Nadam se da e mi rei to se dogodilo."
"Sjedi, Gurgeh, i ispriat u ti."
Sjeo je na kameni blok koji je pao s prozora. Sumnjiavo se zagledao u
mjesto s kojeg je kamen pao. "Ne brini", ree Flere-Imsaho. "Siguran si.
Provjerio sam krov."
Gurgeh osloni ruke na koljena. "Onda?" ree.
"Idemo po redu", ree Flere-Imsaho. "Dopusti da ti se ispravno
predstavim; zovem se Sprant Flere-Imsaho Wu-Handrahen Xato Trabiti, i
nisam knjiniarski dron."
Gurgeh kimne glavom. Prepoznao je dio nomenklature koja je tako zadivila
Chiarkov Stoer, jo davno. Nije nita rekao.
"Da sam knjiniarski dron, ti bi bio mrtav. ak i da si pobjegao Nicosaru,
izgorio bi nekoliko minuta kasnije."
"Svjestan sam toga", ree Gurgeh. "Hvala ti." Glas mu je zvuao tanko,
iscrpljeno, i ne osobito zahvalno. "Mislio sam da su te dohvatili; ubili."
"Prokleto blizu", ree dron. "Onaj vatromet je bio stvaran. Nicosar se
morao dokopati nekakve ekvitehnike efektorske opreme; to znai - ili je

znailo - da carstvo ima nekakvog kontakta s nekom drugom naprednom

civilizacijom. Skenirao samo ono to je ostalo od opreme; moglo bi potjecati s
Homomda. U svakom sluaju, brod e je pokupiti za daljnju analizu."
"Gdje je brod? Mislio sam da emo biti na njemu, ne jo uvijek ovdje."
"Stigao je otprilike pola sata nakon to je vatra udarila. Mogao nas je
obojicu pokupiti, ali inilo mi se da smo sigurniji ako ostanemo gdje smo; nije
mi bio problem da te zatitim od vatre, a i lako sam te efektorom drao u
nesvijesti. Brod nam je dobacio par rezervnih dronova i nastavio, koei i
okreui se. Sad je na putu natrag; trebao bi stii nad nas za pet minuta.
Moemo se sigurno vratiti u modulu. Kao to sam i rekao; transport moe biti
rizian."
Gurgeh se napola nasmijao kroz nos. Opet se ogledao po polumranoj
dvorani. "Jo ekam", rekao je stroju.
"Carski straari su poludjeli, po Nicosarovoj naredbi. Digli su vodovod u
zrak, i cisterne i sklonita, i poubijali koga god su pronali. Pokuali su i
mornarici oteti Nepobjedivog. U borbi koja je uslijedila na brodu, brod se
sruio; zavrio je negdje u sjevernom oceanu. Prilino veliki pljusak; tsunami
je pokupio dosta zrelih pepelnica, ali vjerujem da e se vatra snai. Ono neku
no nije bio pokuaj da se ubije Nicosara; to je bila samo varka da se cijeli
dvorac i igru stavi pod kontrolu straara koji bi posluali sve to im Nicosar
kae."
"Ali zato?" rekao je Gurgeh umorno, udarajui plik na metalu ploe.
"Zato im je Nicosar naredio da to sve uine?"
"Rekao im je da je to jedini nain da poraze Kulturu i spase njega. Oni
nisu znali da je i on osuen na smrt; mislili su da ima nekakav nain da sebe
spasi. Moda bi ga svejedno posluali, ak i znajui. Bili su jako dobro
istrenirani. U svakom sluaju; posluali su naredbe." Stroj proizvede hihotavi
zvuk. "Bar veina njih. Nekolicina ih je ostavila sklonite koje su trebali
raznijeti netaknutim, i primili su jo nekoliko ljudi unutra. Tako da nisi jedini;
ima jo preivjelih. Uglavnom posluga; Nicosar se pobrinuo da svi vani ljudi
budu ovdje. Brodovi dronovi su s preivjelima. Drimo ih pod kljuem dok
tebe ne sklonimo na sigurno. Imat e dovoljno zaliha hrane da preive dok ih
netko ne spasi."
"Nastavi."
"Siguran si da ovog asa moe sve to podnijeti?"
"Samo mi reci zato", uzdahne Gurgeh.
"Iskoristili su te, Jernau Gurgeh", ree dron jednostavno. "Zapravo, doista
jesi igrao za Kulturu, a Nicosar jest igrao za carstvo. Ja sam osobno caru no

prije poetka posljednjeg mea rekao da si ti stvarno na predstavnik; ako

pobijedi, doi emo - razorit emo carstvo i nametnuti na vlastiti red. Da je
on pobijedio, ostali bismo daleko sve dok on bude car, a najmanje sljedeih
deset Velikih godina.
Zato je Nicosar sve to uinio. Nije samo da nije znao gubiti; izgubio je
svoje carstvo. Ni za to drugo nije ivio, pa zato onda ne bi otiao u slavnom
plamenu?"
"Je li to sve istina?" upita Gurgeh. "Stvarno bismo preuzeli stvari?"
"Gurgeh", ree Flere-Imsaho, "nemam pojma. To nije bilo u mojim
uputama; ne trebam znati. Nije ni vano; on je vjerovao da je to istina."
"Malo nepoten pritisak", ree Gurgeh, smjekajui se stroju bez imalo
humora. "Rei nekome da igra s tako visokim ulogom veer prije mea."
"Igraka vjetina."
"A zato onda on nije meni rekao u to igramo?"
"Pogodi."
"Oklada bi propala i mi bismo doli s topovima u svakom sluaju."
"Tono!"
Gurgeh je stresao glavom i otresao malo ai sa svoga rukava, uspjevi ga
samo razmrljati. "Stvarno ste mislili da u pobijediti?" upitao je drona. "Protiv
Nicosara? Mislili ste to i prije nego to sam dospio ovamo?"
"I prije nego to si otiao s Chiarka, Gurgeh. im si pokazao zanimanje za
odlazak. Posebne okolnosti su ve dulje vrijeme traile nekog poput tebe.
Carstvo je ve desetljeima zrelo za propast; trebao mu je dobar poticaj, ali
lako je moglo pasti. Da smo doli 's topovima', kako si ti to rekao, to skoro
nikad nije ispravan pristup; Azad - igra kao takva - morao je izgubiti
kredibilitet. To je ono to je sve ove godine dralo carstvo na okupu poveznica; ali to im je istovremeno bila i najranjivija toka." Dron se vidljivo
ogledao oko sebe, po izoblienim otpacima u dvorani. "Sve se dogodilo malo
dramatinije nego to smo oekivali, moram priznati, ali izgleda da su sve
analize tvojih sposobnosti i Nicosarovih slabosti bile prilino tone. Moje
potovanje za one velike Umove koji stvorenja poput tebe i mene koriste kao
figure u igri stalno se poveava. To su jako pametni strojevi."
"Znali su da u pobijediti?" upitao je Gurgeh neutjeno, s bradom na ruci.
"Tako neto ne moe znati, Gurgeh. Ali sigurno su smatrali da ima dobre
izglede. Dio toga su mi objasnili tijekom priprema ... smatrali su te vie-manje
najboljim igraem igara u Kulturi, i vjerovali su, ako se zainteresira i unese,
da nee biti nieg ime bi te neki igra Azada mogao zaustaviti, bez obzira na
to koliko dugo su proveli uei samu igru. Ti si cijeli svoj ivot proveo uei

igre; u Azadu ne moe postojati ni jedno pravilo, potez, koncept ili ideja koje
nisi ve deset puta susreo u drugim igrama; Azad ih je samo sve stavio na
okup. Ovi tipovi nisu imali ni anse. Samo ti je trebao netko tko e paziti na
tebe i povremeno te u pravom trenutku pogurnuti u pravom smjeru." Dron je
naas poniknuo; mali naklon. "Biljeim se sa tovanjem!"
"Cijelog ivota", rekao je Gurgeh tiho, gledajui pokraj drona u mutan,
mrtav pejza iza visokih prozora. "ezdeset godina... a koliko dugo Kultura
zna za Carstvo?"
"Otprilike - ah! Misli da smo te nekako oblikovali. Nije tako. Da se bavimo
takvim stvarima, ne bi nam trebali vanjski plaenici kao to je Shohobohaum
Za da obave stvarno prljave poslove."
"Za?" ree Gurgeh.
"To mu nije pravo ime; uope nije roen u Kulturi. Da, on je ono to bi ti
nazvao 'plaenikom'. to je i dobro, inae bi te tajna policija ubila pred onim
atorom. Sjea se kako sam ja kukaviki uzletio u zrak? Upravo sam jednog
od napadaa na tebe ubio svojom CREW opremom; u visoko rengenskoj zoni,
tako da se na kamerama ne vidi. Za je drugom slomio vrat; uo je da bi
moglo biti nevolja. Vjerojatno e za nekoliko dana povesti gerilsku vojsku na
Ei."
Dron se malo zaljulja u zraku. "Da vidimo ... to ti jo mogu rei? O, da:
Faktor ogranienja isto nije tako nevin kao to izgleda. Dok smo bili na Maloj
bitangi stvarno smo izvadili stare efektore, ali samo zato da ugradimo nove.
Samo dva, u dva od tri nosna mjehura. Onog praznog smo otvorili a u druga
dva smo stavili holograme praznih mjehura.
"Ali ja sam bio u sva tri!" pobuni se Gurgeh.
"Ne, bio si u istom ali tri puta. Brod je naprosto okretao hodnika kuita,
poigrao se s antigravom i poslao par dronova da malo premjeste stvari dok si
ti iao iz jednog u drugi, odnosno niz jedan hodnik, uz drugi pa natrag u isti
mjehur. Sve bez potrebe, pazi, ali da jesmo zatrebali neku teku artiljeriju
imali bismo je. Planiranje unaprijed je ono od ega se ovjek osjea sigurno,
zar ne?"
"O, da", ree Gurgeh s uzdahom. Ustao je i vratio se na balkon, gdje je
crni aavi snijeg uporno i tiho padao.
"Govorei o Faktoru ogranienja", ree Flere-Imsaho veselo, "stari
pokvarenjak je sad vjerojatno tono iznad nas. Modul je na putu. Za par
minuta e biti na brodu; moe se lijepo oprati i presvui tu prljavu odjeu.
Jesi li spreman za polazak?"

Gurgeh je pogledao u svoja stopala, razmrljao malo ai i pepela po

kamenom podu. "to treba spakirati?"
"Ne ba puno, istina. Bio sam previe zauzet uvajui te da se ne ispee
da bih stigao potraiti tvoje stvari. Uostalom, jedina stvar do koje ti je izgleda
stalo je ta ofucana stara jakna. Jesi pronaao onu narukvicu? Ostavio sam ti
je na prsima kad sam krenuo u istraivanje."
"Da, hvala", ree Gurgeh, zurei u ravnu crnu pusto koja se pruala do
smraenog obzora. Podigao je pogled; modul se probio kroz tamnosmee
oblake, stvarajui tragove pare. "Hvala", ree Gurgeh ponovno, dok se modul
sputao skoro do razine zemlje a onda preko sprljene pustinje pojurio prema
dvorcu, ostavljajui za sobom perjanicu pepela i ai dok je usporavao i
okretao se, a buka nadzvunog jastuka pucketala je oko naputene utvrde
kao zakanjela grmljavina. "Hvala ti za sve."
Letjelica je dvorcu okrenula stranjicu, lebdei prema gore dok nije dola
na razinu ruba balkonske ograde. Stranja su joj se vrata otvorila, tvorei
ravnu rampu. ovjek je preao preko balkona, uspeo se na ogradu, i uao u
prohladnu unutranjost stroja.
Dron ga je slijedio a vrata su se zatvorila.
Modul je naglo odjurio dalje, povukavi za sobom veliku uskovitlanu
fontanu pepela i ai dok se uspinjao, bljeskajui kroz tamne oblake nad
dvorcem poput neke otjelotvorene munje, dok se njegova grmljavina
prolamala preko ravnice i dvorca i niskih bregova iza njega.
Pepeo se opet slegao; aa je nastavila svoje meko, blago padanje.
Modul se vratio nekoliko minuta kasnije, da pokupi brodske dronove i
ostatke strane efektorske opreme, a onda je po posljednji put napustio
dvorac, i opet se uzdigao do broda koji ga je ekao.
Neto kasnije, mala skupina oamuenih preivjelih - koje su pustili
brodski dronovi, a uglavnom se radio o slugama, vojnicima, konkubinama i
slubenicima - teturavo je izala u nonu tamu dana i na a poput snijega,
da procijeni svoj trenutni izgon u jednom veliku utvrdu, i ponovno osvoji
svoju nestalu zemlju.

4. Promijenjeni pijun
Lijeno se usklaujui, polako se okreui, brod je polako proao kroz jedan
kraj tenzorskog polja dugog tri milijuna kilometara, preko zida od
monokristala, a onda zalebdio niz postupno sve guu atmosferu do Platoa. S
petsto kilometara visine, dva komada zemlje i mora, onaj pod njima ista
stijena pod dubokim oblacima, i onaj iza, tlo koje se tek stvara, jasno ocrtani
na nonom zraku.
Iza kristalnog zida, najdalji je Plato bio vrlo nov; taman i prazan obinom
vidu, no brod ga je vidio u svjetlu radara oblikovnih strojeva dok su iz svemira
prebacivali svoj teret stijena. Dok je brod promatrao, ogromni asteroid
eksplodirao je u tami, proizvodei usporenu fontanu crveno usijanih,
otopljenih stijena koje su polako padale na novu povrinu, ili se hvatale i
oblikovale u vakuumu prije nego to bi im se dopustilo da se slegnu.
Plato kraj ovog takoer je bio taman, a u blizini dna njegova odrezana
ruba, pokrov oblaka posve ga je pokrivao dok se njegova grubost uglaivala
vremenom.
Druga dva Platoa bila su mnogo starija, i treperila su svjetlima. Chiark je
bio u afelu; Gevant i Osmolon bili su bijeli na crnom: otoci snijega na tamnom
moru. Stari bojni brod uronio je u atmosferu, lebdei do otrog ravnog ruba
zida Platoa gdjeje poinjao pravi zrak, a onda se preko oceana zaputi prema
kopnu.
Morski putniki brod na tom oceanu, prepun svjetala, oglasio se trubama i
poeo vatromet dok ga je Faktor ogranienja nadlijetao, kilometar u zraku. I
brod je uzvratio pozdrav, efektorima proizvodei umjetna polarna svjetla;
bune, promjenjive nabore svjetla u istom, mirnom zraku iznad njih. A onda
dva broda nastave kroz no.
Put natrag nije bio uzbudljiv. ovjek Gurgeh traio je da ga se odmah
pospremi, govorei da ne eli ostati budan za vrijeme puta natrag; elio je
spavanje, odmor, vrijeme zaborava. Brod je ustrajao da prvo promisli o tome,
premda je oprema bila spremna. Nakon deset dana je popustio i ovjek, koji
je kroz to vrijeme postajao sve smrknutiji, zahvalno je utonuo u san bez
snova, snienog metabolizma.
U tih deset dana nije odigrao nijednu igru nijedne vrste, jedva da je i
progovorio, nije se muio ak ni s oblaenjem, i vei dio vremena proveo je
samo sjedei i zurei u zidove. Dron se sloio da je spavanje tijekom puta
vjerojatno najbolja stvar koju mogu uiniti za njega.

Proli su kroz Manju Maglicu i susreli se s OSB-om Toliko o profinjenosti,

koji je bio na putu za glavni dio galaktike. Unutarnji je dio puta trajao dulje
nego vanjski, ali nije bilo urbe. Brod je napustio OSB u blizini viih dijelova
galaktikog uda i presjekao dolje i poprijeko, kraj zvijezda, polja praina i
nebula, gdje je vodik migrirao, sunca se stvarala, a u brodskom prostoru
nestvarnog svemira rupe su bile stupovi energije, od tkanja do mree. Brod je
polako probudio ovjeka dva dana daleko od kue.
I dalje je sjedio i zurio u zidove; nije igrao igre, pratio vijesti, pa ak nije
pogledao ni svoju potu. Na njegov zahtjev, brod se nije unaprijed javio
nijednom njegovom prijatelju, samo je poslao poruku sa zahtjevom za
pribliavanje Chiarkovu Stoeru.
Spustio se nekoliko stotina metara i slijedio liniju fjorda, tiho klizei meu
snijegom pokrivenim planinama, vitke oplate koja je odsijavala malo sivoplave svjetlosti dok je lebdjela nad tamnom, mirnom vodom. Nekoliko ljudi na
jahtama ili u oblinjim kuama vidjelo je veliku letjelicu dok je tiho prolazila
kraj njih, i promatralo je kako istanano manevrira svojom velikom masom
izmeu obale, vode i rastrganih oblaka.
***
Ikroh je bio taman i neosvijetljen, uhvaen u sjeni zvijezda i tristo pedeset
metara tihe letjelice nad sobom.
Gurgeh je bacio posljednji pogled na kabinu u kojoj je - nemirno - spavao
posljednje dvije noi na brodu, a onda se polako spusti hodnikom do
modulskog mjehura. Flere-Imsaho ga je slijedio s jednom malom torbom,
elei da ovjek presvue tu groznu jaknu.
Ispratio ga je do modula i spustio se s njim. Tratina pred zatamnjenom
kuom bila je isto, nedirnuto bijela. Modul se spustio do centimetar iznad
nje, onda otvori stranja vrata.
Gurgeh je izaao iz modula. Zrak je bio mirisav i otar; opipljiva jasnoa.
Njegove su noge na snijegu proizvodile grevite, kripave zvukove. Osvrnuo
se u osvijetljenu unutranjost modula. Flere-Imsaho mu prui torbu. Pogledao
je mali stroj.
"Zbogom", ree.
"Zbogom, Jernau Gurgeh. Ne vjerujem da emo se opet sresti."
"Vjerojatno neemo."
Ustuknuo je dok su se vrata polako zatvarala i letjelica se sporo poela
uspinjati, a onda napravi nekoliko hitrih koraka unatrag, sve dok nije ugledao

drona iznad napola zatvorenih vrata i dovikne: "Jedna stvar: kad je Nicosar
opalio onim pitoljem, i zraka se odbila od zrcalnog polja i udarila u njega; je
li to bila sluajnosti ili si tako ciljao?"
Mislio je da mu nee odgovoriti, ali tik prije nego to su se vrata zatvorila,
a trag svjetla preko njih nestao s letjelicom u usponu, uo je kako dron
govori: "Neu ti rei."
Stajao je i promatrao modul kako lebdi natrag do broda koji je ekao.
Modul je uao u brod, mjehur se zatvorio, a Faktor ogranienja postao je crn,
koljke u posvemanjoj sjeni, tamnijoj od noi. Na njegovom su se boku
pojavila svjetla, ispisujui "Pozdrav" na marainskom. A onda se pokrenuo,
bezglasno se uspinjui prema gore.
Gurgeh ga je promatrao sve dok jo uvijek upaljena svjetla nisu postala
samo skupina zvijezda u pokretu koja je brzo nestajala u nebesima oblaka, a
onda spusti pogled na blago plaviasto-sivi snijeg. Kad je opet podigao
pogled, brod je nestao.
Neko je vrijeme stajao, kao da eka. Nakon nekog vremena se okrenuo i
odljapkao preko bijele tratine do kue.
Uao je kroz prozor. Kua je bila topla, i naas je zadrhtao u svojoj hladnoj
odjei, a onda se svjetla odjednom upale.
"Bu!" Yay Meristinoux iskoila je iza kaua kraj vatre.
Chamlis Amalk-ney pojavio se iz kuhinje nosei pladanj. "Zdravo, Jernau.
Nadam se da ti ne smeta..."
Gurgehovo blijedo, stisnuto lice puklo je u smijeak. Spustio je torbu i
pogledao ih oboje: Yay, svjeeg lica i nasmijeena, kako preskae kau; i
Chamlis, naranasto-crvenih polja, kako sputa pladanj na stoli pred
sloenim drvima u kaminu. Yay se zaletjela u njega, grlei ga, stiui, smijui
se. Odmakla se.
"Gurgeh!"
"Zdravo, Yay", rekao je, isputajui torbu i grlei je.
"Kako si?" upitala je stiui ga. "Jesi li dobro? Gnjavili smo Stoer dok
nam nije rekao da stvarno dolazi, ali sve si ovo vrijeme spavao, zar ne? Nisi
ak ni proitao moja pisma."
Gurgeh skrene pogled. "Ne. Dobio sam ih, ali nisam ..." Stresao je glavom,
spustio pogled. "Oprosti."
"Nema veze." Yay ga potapa po ramenu. Obgrlila ga je jednom rukom i
povela do kaua. Sjedio je, promatrajui ih oboje. Chamlis je razbio vlani
pokrov piljevine na ognjitu i otpustio plamenove ispod njega. Yay je rairila
ruke, pokazujui kratku suknju i prsluk.

"Promijenila sam se, zar ne?"

Gurgeh kimne glavom. Yay je djelovala zdravo i privlano kao i uvijek, i
bila je androgina.
"Ba se mijenjam natrag", rekla je. "Jo par mjeseci i bit u tamo odakle
sam krenula. Ah, Gurgeh, trebao si me vidjeti kao mukarca. Bila sam
prekrasna!"
"Bio je nepodnoljiv", rekao je Chamlis toei kuhano vino iz
debeljukastog vra. Yay se bacila na kau kraj Gurgeha, opet ga grlei i
reei duboko u grlu. Chamlis im je dodao vrie s vinom koji su se blago
puili.
Gurgeh zahvalno otpije. "Nisam te oekivao", rekao je Yay. "Mislio sam da
si otila."
"I otila sam", kimne Yay otpijajui svoje vino. "Vratila sam se. Prolog
ljeta. Chiark dobiva jo jedan par platoa; predloila sam neke planove ... i sad
sam koordinator tima za suprotnu stranu."
"estitam. Lebdei otoci?"
Yay je naas djelovala zbunjeno, onda se nasmije u svoj vri. "Bez
lebdeih otoka, Gurgeh."
"Ali s puno vulkana", rekao je Chamlis mrui, usisavajui vino iz posude
veliine naprska.
"Moda jedan mali", kimne Yay. Kosa joj je bila dua nego to se sjeao;
crno-plava. Jo uvijek kovrava. Blago ga je udarila u rame. "Lijepo te opet
vidjeti, Gurgeh."
Stisnuo joj je ruku, pogledao Chamlisa. "Lijepo se vratiti", rekao je, a onda
uutio, zurei u zapaljene cjepanice u kaminu.
"Svima nam je drago to si se vratio, Gurgeh", ree Chamlis nakon nekog
vremena. "Ali ako mi ne zamjera, ne izgleda ba dobro. uli smo da si
zadnjih nekoliko godina proveo pospremljen, ali ima jo neto ... to se
dogodilo tamo vani? uo sam raznorazne prie. eli li razgovarati o tome?"
Gurgeh je oklijevao, zurei u palucave plamenove koji su izjedali cjepanice
natrpane u ognjite.
Spustio je au i poeo objanjavati.
Ispriao im je sve to se dogodilo, od prvih nekoliko dana na Faktoru
ogranienja do posljednjih nekoliko dana, opet na brodu, dok se udaljavao od
uruenog carstva Azad.
Chamlis je utio, a polja su mu polako prolazila kroz mnotvo boja. Yay je
polako djelovala sve zabrinutije; esto bi stresla glavom, nekoliko joj je puta

stao dah, a dvaput je djelovala kao da joj je zlo. U meuvremenu, dodavala

je cjepanice na vatru.
Gurgeh je pijuckao svoje mlano vino. "I tako... spavao sam cijelim putem
natrag, do prije dva dana. A sad se sve to ini ... ne znam; duboko smrznuto.
Ne svjee, ali... ne jo ni istrunulo. Nije nestalo." Zavrtio je vino u ai.
Ramena su mu se tresla od nevoljnog smijeha. "Eh, to e." Iskapio je au.
Chamlis je podigao vr iz pepela ispred vatre i ponovno napunio
Gurgehovu au vrelim vinom. "Jernau, ne mogu ti rei koliko mi je ao; to je
sve moja krivica. Da ja nisam -"
"Ne", ree Gurgeh. "Nije tvoja krivica. Sam sam se u to uvalio. Ti me jesi
upozorio. Nemoj to govoriti; nemoj ni pomisliti da je odgovornost bilo ija
osim moja." Naglo je ustao i priao prozorima koji su gledali na fjord,
gledajui niz padinu sa snijegom pokrivenom tratinom, do drvea i crne vode,
i preko nje, u planine i ratrkana svjetla kua na suprotnoj obali.
"Znate", rekao je, kao da razgovara sa svojim odrazom u staklu, "juer
sam pitao brod to su tono na kraju uinili s carstvom; kako su sve to
raistili. Rekao je da se nisu ni trudili. Raspalo se samo od sebe."
Pomislio je na Hamina i Monenine i Inclate i At-sen i Bermoiya i Zaa i
Olosa i Krowoa i djevojku ije je ime zaboravio ...
Stresao je glavom prema svom odrazu u staklu. "U svakom sluaju; gotovo
je." Opet se okrenuo Yay i Chamlisu i toploj sobi. "to se ovdje pria?"
Pa su mu rekli za Hafflisine blizance, oboje su ve progovorili, a Boruelal je
otila da par godina proivi na OSB-u, a Olz Hap - koja je slomila nemali broj
mladih srdaca - vie-manje aklamacijom, uz nelagodu, prisiljena je preuzeti
njeno mjesto, a Yay je prije nekoliko godina postala otac - majku i dijete e
upoznati vjerojatno idue godine, kad dou na dulji posjet - a jedan od
Shuroovih prijatelja poginuo je u ratnoj igri prije nekoliko godina, a Ren
Myglan postala je mukarac, a Chamlis jo uvijek ima puno posla na
referentnom tekstu o njegovom omiljenom planetu, a festival u Tronzeu
pretprole je godine zavrio s katastrofom i kaosom kad je neki vatromet
razorio jezero i preplavio pola terasa s pogledom na liticu; dvoje mrtvih,
mozak raspren po komadima kamenja; stotine povrijeenih. Prola godina
nije bila ni blizu tako uzbudljiva.
Gurgeh je sve to sluao dok je lutao sobom, ponovno se upoznavajui s
njom. inilo se da se nita nije ba jako promijenilo.
"Koliko sam toga propus-" poeo je, a onda primijeti malu drvenu plou na
zidu, i ono to je bilo privreno na nju. Ispruio je ruku, dotakao je, skinuo
sa zida.

"Ah", rekao je Chamlis proizvodei zvuk slian iskaljavanju. "Nadam se da

se ne ljuti ... mislim, nadam se da ne misli da je ... iz nepotovanja, ili
neukusno. Samo sam mislio ..."
Gurgeh se tuno osmjehnuo dotiui beivotne povrine tijela koje je
jednom bilo Mawhrin-Skel. Okrenuo se natrag Yay i Chamlisu, prilazei starom
dronu. "Nimalo, ali ne elim to. A ti?"
"Da, molim te."
Gurgeh je Chamlisu predao teak mali trofej, a dron porumeni od
zadovoljstva. "Ti osvetoljubivi stari uasu", puhne Yay.
"Ovo mi puno znai", rekao je Chamlis ukoeno, drei plou blizu svoga
kuita. Gurgeh je unuo i araem razgrnuo preostale cjepanice. Zijevnuo
je.
Yay i dron razmijenili su poglede, onda Yay prui nogu i stopalom dodirne
Gurgeha. "Idemo, Jernau; umoran si; Chamlis se mora vratiti kui i uvjeriti se
da mu nove ribe nisu pojele jedna drugu. Jel' u redu ako ja ostanem ovdje?"
Gurgeh je iznenaeno pogledao njeno nasmijeeno lice, i kimnuo.
Kad je Chamlis otiao, Yay je spustila glavu na Gurgehovo rame i rekla da
joj je jako nedostajao, a pet godina je dugo vremena, i on izgleda puno
grljivije nego kad je otiao, i ... ako eli ... ako nije preumoran ...
Upotrijebila je usta, a na njenom tijelu u oblikovanju Gurgeh je pravio
polagane pokrete, ponovno otkrivajui osjeaje koje je skoro zaboravio;
dodirujui njenu tamno-zlatnu kou, gladei udne, skoro smijene antipupoljke njenih ponovno udubljujuih genitalija, tjerajui je na smijeh, smijui
se s njom, i - u dugom trenutku vrhunca - jo uvijek s njom, jo uvijek jedno,
svake taktilne stanice pokrenute u jedinstveni puls, kao da gore.
Jo uvijek nije zaspao, i usred noi je ustao iz neurednog kreveta. Priao
je prozorima i otvorio ih. Hladni noni zrak pohrlio je unutra. Zadrhtao je,
navukao hlae, jaknu i cipele.
Yay se pomakla i proizvela tihi zvuk. Zatvorio je prozore i vratio se u
krevet, skutrivi se u tami kraj nje. Povukao je pokrivae preko njenih
izloenih lea i ramena, i vrlo njeno proao rukom kroz njene kovre.
Jednom je zahrkala i pomakla se, onda nastavi tiho disati.
Otiao je do prozora i hitro izaao, tiho ih zatvorivi za sobom.
Stajao je na snijegom pokrivenom balkonu, zurei u tamno drvee koje se
u neujednaenim redovima sputalo do blistavo crnog fjorda. Planine s druge
strane blago su svijetlile, a iznad njih u otroj noi mutna podruja svjetla

kretala su se kroz tamu, zaklanjajui zvjezdana polja i udaljene platoe. Oblaci

su polako lebdjeli, a dolje u Ikrohu nije bilo vjetra.
Gurgeh je podigao pogled i meu oblacima ugledao Maglice, njihova
drevna svjetla jedva da su se pomicala u hladnom, mirnom zraku. Promatrao
je kako mu dah izlazi iz usta, poput vlanog dima izmeu njega i tih udaljenih
zvijezda, i zagurao je smrznute ruke u depove jakne da ih zagrije. Jednom je
rukom dotakao neto meke od snijega, i izvadio da pogleda; malo praine.
Opet je pogledao prema zvijezdama, a pogled je bio izoblien i iskrivljen
neim u njegovim oima, za to je isprva pomislio da je kia.
... Ne sasvim kraj.
Jo sam i ja tu. Znam da sam bio zloest jer nisam otkrio svoj identitet, ali
onda, moda ste pogodili; a tko sam ja da vam uskratim zadovoljstvo da to
sami otkrijete? Tko sam ja, doista?
Da, bio sam tamo, cijelo vrijeme. Dobro, manje-vie cijelo vrijeme.
Promatrao sam, sluao, mislio i osjeao i ekao, i inio to mi je nareeno (ili
to sam zamoljen, da ostanemo pristojni). Bio sam doista tamo, osobno ili u
liku jednog od svojih predstavnika, svojih malih pijuna.
Da budem iskren, ne znam bih li rado da je stari Gurgeh otkrio istinu ili
nije; jo se o tome nisam odluio, moram priznati. Ja - mi - na kraju smo to
prepustili sluaju.
Na primjer: samo pretpostavimo da je Chiarkov Stoer naem junaku
rekao toan oblik upljine u ljuski koja je nekad bila Mawhrin-Skel, ili da je
Gurgeh nekako sam otvorio beivotno kuite i sam vidio ... bi li pomislio da
je ta malena upljina u obliku diska naprosto podudarnost?
Ili bi poeo sumnjati?
Nikad neemo doznati; ako ovo itate, on je ve odavno mrtav; odrao
sastanak s transportnim dronom i odbaen u uzavrelo srce sustava, tijela
svedenog na plazmu u prostranoj, eruptivnoj jezgri Chiarkova sunca, predanih
atoma koji se uspinju i padaju po bijesnim, tekuim termalima mone
zvijezde, odakle e svaka estica tijekom tisuljea migrirati do gutajui
povrine zasljepljujue, olujne vatre, da tamo iskipi i tako doda svoj mali
doprinos besmislenog osvjetljenja sveobuhvatnoj noi...
No, dobro, malo sam ga ukrasio.
Svejedno; starom se dronu takve stvari tu i tamo moraju oprostiti, ne
mislite?
Da rekapituliram.

Ovo je istinita pria. Bio sam tamo. Kad nisam, i kad nisam znao tono to
se dogaa - na primjer u Gurgehovom umu - priznajem da nisam oklijevao
izmisliti neto.
Ali pria je svejedno istinita.
Zar bih vam ja lagao?
Kao i uvijek,
Sprant Flere-Imsaho Wu-Handrahen Xato-Trabiti
("Mawhrin-Skel")

Joe W. Haldeman
JUNAK
Pseudonim amerikog pisca Josepha Williama Haldemana roenog 1943. Diplomirao
je fiziku i astronomiju prije odlaska u Vijetnam (1967.-69.) gdje je teko ranjen i
odlikovan Purpurnim srcem. Hvaljen zbog svojih autentinih prikaza emocija i
psihologije vojnika u tisugodinjem ratu budunosti, Haldemanova prva SF novela,
THE FOREVER WAR, osvojila je i HUGA i NEBULU 1974. kad je objavljena, a
kasnije je preraena u strip. Haldeman se od tada nekoliko puta vraao temi rata
budunosti, u trilogiji WORLDS, WORLDS APART i WORLDS ENOUGH AND
TIME koja govori o Zemlji kojoj prijeti nuklearni holokaust, i romanu FOREVER
PEACE koji predstavlja daljnje istraivanje dehumanizacije oruanog sukoba. Ostali su
mu romani MINDBRIDGE, ALL MY SINS REMEMBERED i THE HEMINGWAY
HOAX koji je nastao proirenjem istoimene novele. Haldemanove prie sakupljene su u
zbirkama INFINITE DREAMS i DEALING IN FUTURES, a nekoliko eseja pomijeani
su s priama u zbirci VIETNAM AND OTHER ALIEN WORLDS. Njegova knjiga
WAR YEAR predstavlja autorova osobna iskustva iz Vijetnama 1968. Bio je suurednik
antologija BODY ARMOR 2000 i SUPERTANKS.

Naslov originala: The Hero

Prevoditeljica: Rebeka Toth

1
"Veeras emo vam pokazati osam tihih naina kao ubiti ovjeka." ovjek
koji je to rekao bio je narednik koji nije izgledao ni pet godina starije od
mene. Stoga, kako se to kae, nikako nije mogao ubiti ovjeka, ni u borbi, ni
tiho, kao ni na bilo koji drugi nain.
Ve sam znao osam naina na koje se mogu ubijati ljudi, iako je veina od
njih bila prilino buna. Sjeo sam uspravno u stolici, poprimio izgled pristojne
zainteresiranosti i zaspao sa otvorenim oima. Kao i skoro svi ostali. Nauili
smo da nikada ne stavljaju u raspored nita vano za ove sate nakon veere.
Projektor me probudio i pogledao sam kratak film koji je prikazivao 'osam
tihih naina'. Neki od glumaca zasigurno su prethodno bili podvrgnuti
ispiranju mozga, jer su doista bili ubijeni.
Nakon filma jedna je djevojka u prvom redu podigla ruku. Narednik joj je
kimnuo i ustala je kako bi se pokazala pred ostalima. Nije izgledala loe, ali
bila je malo jaa u vratu i ramenima. Svatko postane takav nakon to
nekoliko mjeseci nosi uokolo teak ruksak.
"Gospodine," - morali smo se naredniku obraati sa gospodine dok ne
dovrimo obuku -"veina tih metoda doimala se ... pomalo blesavo."
"Na primjer?"
"Na primjer, ubiti ovjeka udarcem u bubrege alatkom za ukopavanje.
Mislim, kada vi doista imate samo alatku za ukopavanje, a ne pitolj ili no? I
zato ga jednostavno ne udarimo po glavi s tim?"
"Zato to moda ima ljem", razborito je odgovorio.
"Osim toga, Tauranci vjerojatno niti nemaju bubrege!"
Slegnuo je ramenima. "Vjerojatno nemaju." To je bilo 1997., i jo nismo
niti vidjeli Taurance, nismo pronali ni komadie Tauranaca vee od sprenog
kromosoma. "Ali njihova fiziologija je slina naoj, i moramo pretpostaviti da
su slino sloena bia. Oni moraju imati slabosti, ranjive toke. Morate saznati
gdje se one nalaze.
To je bitna stvar." Pokazao je prstom prema ekranu. "Zbog toga je onih
osam robijaa ubijeno za vae dobro ... vi morate otkriti kako ubiti Tauranca,
i morate moi to uiniti bez obzira na to imate li sa sobom megavatski laser ili
samo turpiju za nokte."
Sjela je natrag, djelujui ne ba previe uvjereno.
"Ima li jo pitanja?" Nitko nije podigao ruku.
"OK - pozor!" Umorno smo ustali, a on nas je pogledao s iekivanjem.
"Jebite se, gospodine", zauo se umorni zbor.

"Glasnije!"
"JEBITE SE, GOSPODINE!"
Jedna od loijih ideja vojske za podizanje morala.
"Tako je ve bolje. Ne zaboravite, sutra vojne vjebe prije svitanja. Klopa
u 03:30, prva prozivka u 04:00. Svi koji u 03:40 budu jo na spavanju, dobit
e po jedan udarac. Otpust."
Zakopao sam kombinezon i otiao preko snijega do drutvene prostorije
na alicu soje i doint. Uvijek sam mogao izdrati uz pet ili est sati spavanja,
a ovo je bilo jedino vrijeme kada sam mogao biti sam, daleko od vojske
barem na trenutak. Gledao sam vijesti nekoliko minuta. Jo je jedan brod bio
uniten, tamo pored Aldebaranskog sektora. To je bilo prije etiri godine.
Sakupljali su flotu za odmazdu, ali trebat e im jo etiri godine da stignu
tamo. Dotada e Tauranci uspostaviti nadzor nad svim portalnim planetima.
U prostorijama, u kojima smo privremeno bili smjeteni, svi su ve bili na
spavanju, a glavna su svjetla bila ugaena. Cijela je satnija bila bezvoljna jo
otkad smo se vratili s dvotjedne vjebe na Mjesecu. Odbacio sam odjeu u
ormari, provjerio raspored, i otkrio da sam na leaju 31. Dovraga, ba ispod
grijalice.
Uvukao sam se iza zastora to sam tie mogao, kako ne bih probudio
svog cimera. Nisam mogao vidjeti tko je to bio, ali niti me je bilo briga.
Zavukao sam se pod pokriva.
"Kasni, Mandella", zaulo se kroz zijev. Bila je to Rogersova.
"Zao mi je to sam te probudio", proaputao sam.
"Nema frke." Promekoljila se i zagrlila me s lea. Bila je topla i relativno
njena. Pogladio sam njezin bok na nain za koji sam se nadao da je bratski.
"Laku no, Rogersova."
"No, Pastue." Uzvratila je gestu, mnogo slobodnije.
Zato ovjek uvijek dobije umorne kada je spreman, a spremne kada je
umoran? Povinovao sam se neizbjenome.

2
"Dobro, idemo unijeti malo ara u to! Ekipa s gredom! Miite to, miite!"
Topla fronta je stigla oko ponoi i snijeg se pretvorio u susnjeicu. Greda
od premaplasta teila je oko 250 kilograma i bila je prava nona mora za
rukovanje, ak i kada nije bila prekrivena ledom. Bilo nas je etvero, po dvoje
na svakom kraju, koji smo, promrzlih prstiju, nosili plastine nosae.

Rogersova i ja smo bili partneri.

"elik!" povikao je momak iza mene, to je znailo da vie ne moe drati.
Nije bilo elino, ali je bilo dovoljno teko da ti slomi nogu. Svi smo pustili i
odskoili. Bljuzgavica i blato poprskali su nas od glave do pete.
"Dovraga, Petrov," rekla je Rogersova, "zato se nisi prijavio u Zvjezdanu
flotu ili Crveni kri? Ova prokleta stvar nije tako prokleto teka." Veina
djevojaka bila je malo blaa u svom nainu izraavanja.
"Dobro, pokrenite se, gredai - ekipa sa smolom! Za njima! Za njima!"
Naih dvoje smolaa je pritralo, maui kantama. "Idemo, Mandella.
Smrzavam se."
"I ja isto", djevojka je iskreno rekla.
"Jedan - dva - dii!" Ponovo smo podigli tu stvar i oteturali prema mostu.
Oko tri etvrtine mosta je bilo dovreno. inilo se da e nas Drugi vod
pobijediti. Inae me ne bi bilo briga, ali vod koji prvi sagradi svoj most moe
prvi ii na spavanje. Nama ostalima je ostalo jo pet kilometara blata, i nimalo
odmora prije jela.
Uglavili smo gredu na mjesto, ispustili je uz zveket, i namjestili nosive
zatege koji su je drali za potpornje. ene iz ekipe sa smolom poele su
prelijevati ljepilo na gredu jo i prije no to smo je uvrstili. Njihovi partneri su
ekali gredu na drugoj strani. Ekipa za poploavanje ekala je u podnoju
mosta, a svatko je od njih drao komad permaplasta iznad glave, poput
kiobrana. Bili su suhi i isti. Upitao sam se naglas to su oni uinili kako bi to
zasluili, a Rogersova je predloila nekoliko slikovitih, ali malo vjerojatnih
mogunosti.
Vraali smo se natrag kako bismo stali pored sljedee grede, kada je voa
vjebe - zvao se Dougelstein, ali mi smo ga zvali 'Dobro' - zapuhao u
zvidaljku i zaurlao: "Dobro, vojnici, momci i djevojke, deset minuta. Popuite
ih, ako ih imate." Posegnuo je u dep i ukljuio komande koje su grijale nae
kombinezone.
Rogersova i ja smo sjeli na na kraj grede, a ja sam izvadio svoju kutiju s
travom. Imao sam mnogo dointova, ali ih nismo smjeli puiti do iza veere.
Jedini duhan, koji sam imao, bio je opuak cigare dug oko sedam
centimetara. Zapalio sam ga na stranicu kutije; nakon prvih nekoliko dimova i
nije bio toliko lo. Rogersova je povukla dim tek toliko da bude drutvena, ali
je iskrivila lice i vratila mi ga.
"Jesi li bio u koli kada su te unovaili?" pitala je.
"Da. Ba sam diplomirao fiziku. Jo sam namjeravao poloiti za
nastavnika."

Ozbiljno je kimnula. "Ja sam studirala biologiju ..."

"Logino." Potopio sam pod vodu aku bljuzgavice. "Koliko dugo?"
"est godina, diplomirala sam i poloila struni ispit." Povukla je izmom
po tlu, pravei brazde od blata i bljuzgavice koji su bili gusti poput smrznutog
mlijeka. "Zato se, dovraga, ovo moralo desiti?"
Slegnuo sam ramenima. Ovo nije niti zahtijevalo odgovor, barem ne
onakav kakav su nam stalno davali u ISUN-u. Intelektualna i fizika elita
planeta e uvati ljudski rod od tauranske prijetnje. Sve je to jedno veliko
iskustvo. Trebamo saznati moemo li natjerati Taurance na borbe na tlu.
Dobro je puhnuo u zvidaljku dvije minute prerano, kao to je i bilo za
oekivati, ali, Rogersova, ja i jo dvoje iz ekipe smjeli smo sjediti jo nekoliko
trenutaka dok ekipe sa smolom i za poploavanje ne dovre prekrivanje
grede. Ubrzo je postalo hladno, dok smo tako sjedili s iskljuenim grijanjem u
odijelima, ali namjerno smo ostali neaktivni.
Stvarno nisam shvaao smisao toga to smo morali vjebati u hladnome.
Tipina polovina vojna logika. Naravno, bit e hladno tamo gdje idemo; ali
ne toliko da e padati snijeg ili smrzavati. Gotovo prema definiciji,
temperature na portalnim planetima ostajale bi stupanj ili dva iznad apsolutne
nule cijelo vrijeme, jer zvijezde koje se urue ne sijaju - a prva hladnoa, koju
biste osjetili, znaila bi da ste mrtav ovjek.
Prije dvanaest godina, kada mi je bilo deset, otkriven je kolapsarski skok.
Samo ubacite nekakav objekt u uruenu zvijezdu dovoljnom brzinom, i on se
pojavi u nekom drugom dijelu galaksije. Nije trebalo dugo kako bi se
ustanovila jednadba uz pomo koje se moglo predvidjeti gdje e se objekt
pojaviti; jednostavno bi putovao du iste 'linije' - to je zapravo Einsteinova
geodezija - koju bi slijedio da se na njegovom putu nije nala uruena
zvijezda - sve dok ne bi stigao do polja oko druge uruene zvijezde, gdje bi se
ponovno pojavio, odbaen istom brzinom koju je imao dok se pribliavao
prvoj uruenoj zvijezdi. Vrijeme putovanja izmeu dvaju uruenih zvijezda
bilo je ravno nuli.
To je napravilo prilino velik posao matematiarima i fiziarima, koji su
morali iznova definirati istovremenost, potom sruiti opu teoriju relativnosti i
iznova je izgraditi. Politiare je to uinilo jako sretnima, jer sada su mogli
poslati pun brod kolonista na Fomalhaut za manje novaca no to je prije
kotalo slanje nekoliko ljudi na Mjesec. Bilo je mnogo ljudi koje su politiari
vie voljeli vidjeti kako kreu u velianstvenu avanturu na Fomalhautu,
umjesto da stvaraju probleme kod kue.

Brodove su uvijek pratile automatizirane sonde na udaljenosti od nekoliko

milijuna kilometara. Znali smo za portalne planete, malene komade otpada
koji su se vrtjeli oko uruenih zvijezda; svrha sondi bila je da se vrate i
obavijeste nas u sluaju da se brod sudario sa portalnim planetom pri brzini
od .999 brzine svjetlosti.
Takva se katastrofa nikada nije dogodila, ali jednoga dana se sonda doista
vratila sama. Njezini podaci su analizirani i ispostavilo se da je brod kolonista
bio praen od nekog drugog broda, a potom i uniten. To se dogodilo u blizini
Aldebarana, u sazvijeu Bika, ali budui da je teko izgovoriti
"Aldebaranijanci", neprijatelji su nazvani Taurancima2.
Otada su brodovi kolonizatora ili na put zatieni naoruanom straom.
esto je naoruana straa putovala sama, a na posljetku se koloniziranje
svelo na simboline brojke. Naziv Istraivaka i kolonizacijska grupa
Ujedinjenih naroda skraen je na ISUN, Istraivake snage Ujedinjenih
naroda, s naglaskom na ono "snage".
A tada je neki bistar momak u Opoj skuptini odluio da bismo trebali
oformiti pjeadijske snage koje bi trebale uvati portalne planete najbliih
uruenih zvijezda. To je dovelo do donoenja Zakona o regrutiranju elite
1996. i do stvaranja najrigoroznije odabrane vojske u povijesti ratovanja.
I tako, eto nas, 50 mukaraca i 50 ena s kvocijentima inteligencije viim
od 150, kako elitistiki vuemo svoja tijela neuobiajenog zdravlja i snage
kroz blato i bljuzgavicu sredinjeg dijela Missourija, razmiljajui koliko e biti
korisna naa vjetina u graenju mostova na svjetovima na kojima e jedina
tekua tvar biti povremeni bazeni tekuega helija.

3
Otprilike mjesec dana kasnije otili smo na nau posljednju vjebu,
manevre na planetu Charon. Iako se bliio perihelu, jo uvijek je bio vie
nego dvostruko udaljeniji od Sunca nego Pluton.
Brod kojim smo putovali, bio je preureeni 'stoni vagon', napravljen za
prijevoz dvije stotine kolonista, te odabranih biljaka i ivotinja. No, nemojte
pomisliti da je bilo prostora samo zato to je nas bilo dvaput manje. Veina
preostalog prostora bila je zakrena orujem i topovima.
Cijeli je put trajao tri tjedna, s ubrzanjem do 2G-ja tijekom prve polovine
2

Engleski naziv za zvijee Bika jest Taurus, pa otuda i naziv Tauranci. Nap. prev.

puta; i usporavanjem tijekom ostatka. Naa najvea brzina, s kojom smo

projurili pored Plutonove orbite, iznosila je oko jedne dvadesetine brzine
svjetlosti - nedovoljno da bi se osjetila sva kompliciranost teorije relativnosti.
Tri tjedna noenja uokolo dvostruko vee teine no to je normalno ...
nije ba uivancija. Oprezno smo vjebali tri puta dnevno, i ostajali to smo
vie mogli u vodoravnom poloaju. Ipak, bilo je nekoliko lomova kostiju i
ozbiljnih iaenja. Ljudi su morali nositi posebne oslonce. Bilo je gotovo
nemogue spavati, uz none more da ete se uguiti ili biti zdrobljeni, i
nunost da se povremeno okreete na drugu stranu kako biste sprijeili
nakupljanje krvi ili zadobili modrice od kreveta. Jedna je djevojka bila toliko
malaksala da je naprosto nastavila spavati i nakon to joj je rebro izvirilo kroz
kou.
Bio sam u svemiru ve nekoliko puta, tako da sam osjetio jedino olakanje
kada smo prestali usporavati i preli u slobodan pad. Ali neki nikada nisu bili
tamo, osim na vjebama na Mjesecu, pa su podlegli iznenadnom napadu
vrtoglavice i dezorijentiranosti. Mi ostali smo istili za njima, lebdei kroz
prostorije sa spuvama i spravama za usisavanje kojima smo uvlaili kuglice
djelomino probavljenog "Visokoproteinskog koncentrata, sa malo otpadaka,
okus govedine (soja)".
atl nas je iskrcao na povrinu u tri navrata. Priekao sam posljednji, kao i
svi ostali kojima nije smetao slobodni pad.
Imali smo dobar pogled na Charon dok smo se sputali iz orbite. Premda
se tu i nije imalo mnogo toga za vidjeti. Bila je to samo mutna prljavobijela
kugla s nekoliko tamnijih mrlja. Spustili smo se oko dvije stotine metara od
baze. Gusjeniar pod pritiskom doao nam je u susret i spojio se sa atlom,
pa se nismo morali oblaiti u odijela. Odtropotali smo i odkripali do glavne
zgrade, bezobline kutije od sivkaste plastike.
Iznutra, zidovi su bili iste nadahnute boje. Ostatak skupine sjedio je za
stolovima, avrljajui. Pored Freelanda bilo je slobodno mjesto.
"Jeff - osjea li se bolje?" I dalje je izgledao pomalo blijedo.
"Da su bogovi namijenili ovjeku da preivi slobodan pad, napravili bi mu
glotis od lijevanog eljeza. Malo sam bolje. Umirem za dimom."
"Da."
"ini se da si ti to dobro podnio. Iao si u kolu, zar ne?"
"Diplomirao sam na varenju u vakuumu, da, tri tjedna u Zemljinoj orbiti."
Sjeo sam i posegnuo za svojim paketiem trave, po tisuiti put. Jo uvijek
ga nije bilo na svom mjestu, naravno. Jedinica za ouvanje ivota nije se
htjela boriti i protiv nikotina i protiv THC-a.

-"

"I sama obuka je bila dovoljno grozna," progunao je Jeff, "ali ovo sranje

"Ne znam." Ve sam razmiljao o tome. "Moda se sve to ipak isplati."

"Doavola, nee - ovo je svemirski rat, neka ga Zvjezdana flota i rijei ...
oni e nas jednostavno poslati tamo i mi emo ili sjediti pedeset godina na
nekoj prokletoj kocki leda, ili e nas sve ..."
"uj, Jeffe, mora to promatrati i iz drugog kuta. ak i ako su izgledi da
emo uiniti nekakvo dobro i zadrati Taurance jednaki jedan naprama tisuu
..."
"Pozor!" Ustali smo na traljav nain, u grupicama po dvoje ili troje. Vrata
su se otvorila i u prostoriju je uao bojnik. Pomalo sam se ukoio. Od svih
asnika koje sam ikada vidio, ovaj je bio najveeg ranga. Imao je red vrpci
naiven na svoj kombinezon, ukljuujui ljubiastu vrpcu, to je znailo da je
bio ranjen u borbi, borei se u staroj amerikoj vojsci. Mora da je tu bila rije
o onoj stvari u Indokini, ali propala je prije no to sam se ja rodio. Nije mi se
inio tako starim.
"Sjedite, sjedite." To je popratio gestom rukom. Tada je stavio ruke na
bokove i promotrio satniju uz blagi osmijeh na licu. "Dobrodoli na Charon.
Odabrali ste divan dan za sputanje; temperatura vani je ljetnih 8.15
stupnjeva iznad apsolutne nule. Oekujemo male promjene u sljedeih
stoljee ili dva." Neki od nas kiselo su se nasmijali.
"Najbolje bi bilo da se nauivate tropske klime ovdje u bazi Miami,
uivajte dok moete. Ovdje smo u sreditu osunane strane, a veina vae
obuke odvijat e se na tamnoj strani. Tamo se temperatura sputa na hladnih
2.08 stupnja.
Osim toga, svu obuku koju ste proli na Zemlji i Mjesecu moete smatrati
vjebama za zagrijavanje, koje su vam dale priliku da preivite Charon. Morat
ete proi cijeli svoj program ovdje. Alati, oruja, manevri. I otkrit ete da pri
ovim temperaturama alati ne rade onako kako bi trebali, a iz oruja se ne
moe pucati. A ljudi se pokreu v-e-o-m-a oprezno."
Prouavao je spise u svojoj ruci. "Trenutno imate etrdeset devet ena i
etrdeset osam mukaraca. Dvoje mrtvih, jedan psihijatrijski otpust. Nakon
to sam proitao pregled vaeg programa obuke, iskreno sam iznenaen to
vas se toliko mnogo provuklo.
Ali morate takoer znati da neu biti nezadovoljan ako i samo pedesetero
vas uspjeno dovri ovu posljednju fazu. A jedini nain da je ne dovrite
uspjeno, jest da poginete. Ovdje. Jedini put koji vraa bilo koga na Zemlju -

ukljuujui i mene - jest nakon ture u borbi.

Dovrit ete svoju obuku za mjesec dana. Odavde idete do uruene
zvijezde Stargate, neto vie od dvije svjetlosne godine udaljenosti. Tamo
ete biti smjeteni u naseobini na Stargateu I, najveem portalnom planetu,
sve dok vam ne stigne zamjena. Uz malo sree, to nee potrajati dulje od
mjesec dana; sljedea grupa treba stii ovamo im vi odete.
Kada napustite Stargate, bit ete upueni na strateki vanu uruenu
zvijezdu, gdje ete uspostaviti vojnu bazu, i boriti se protiv neprijatelja, ako
budete napadnuti. U protivnom, odravat ete bazu dok ne dobijete daljnje
naredbe.
Posljednja dva tjedna vae obuke sastojat e se od stvaranja jedne takve
baze, na tamnoj strani. Tamo ete biti potpuno izolirani od baze Miami: nee
biti nikakve komunikacije, nikakve medicinske pomoi, nikakve dodatne
opskrbe. Neto prije no to isteknu ta dva tjedna, vae obrambene utvrde bit
e procijenjene u napadu navoenih bespilotnih letjelica. One e biti
naoruane.
Svi lanovi stalnog osoblja ovdje na Charonu su ratni veterani. Iz tog
razloga, svi smo mi stari izmeu etrdeset i pedeset godina, ali mislim da
moemo drati korak s vama. Dvojica od nas bit e stalno s vama, i otpratit
e vas barem do Stargatea. To su natporunik Sherman Stott, zapovjednik
vae satnije i narednik Octavio Cortez, va neposredni nadreeni. Gospodo?"
Dva ovjeka u prednjem redu polako su ustala i okrenula se prema nama.
Natporunik Stott je bio neto nii od bojnika, ali stvoren po istom kalupu;
vrsta i glatka lica poput porculana, cininoga osmijeha, s bradicom, precizno
podrezanom na centimetar duljine, koja je uokvirivala iroku eljust. Nije
izgledao starije od tridesetih. O boku je nosio opasno velik pitolj.
Narednik Cortez bio je druga pria. Glava mu je bila izbrijana i krivoga
oblika; ravna na jednoj strani, gdje mu je oigledno bio izvaen velik dio
lubanje. Lice mu je bilo vrlo mrano i ispresijecano borama i oiljcima.
Nedostajala mu je polovina lijevog uha, a oi su mu bile izraajne kao gumbi
na nekom stroju. Imao je kombinaciju brkova i brade koja je izgledala poput
mravog bijelog leptira koji je leprao oko njegovih usana. Na bilo kome
drugome, njegov bi djeaki osmijeh mogao izgledati ugodno, ali on je bio
najrunije i najzlokobnije bie koje sam ikada vidio. No, ako ne biste gledali
njegovu glavu, i samo promotrili donjih metar i osamdeset, mogao bi pozirati
kao osoba iz oglasa za odmaralite sa body building programom, i to pod
naslovom 'poslije'. Ni Stott, a ni Cortez nisu nosili nikakve vrpce. Cortez je
imao malen depni laser magnetski privren pod lijevim pazuhom. Imao je

drvene drke koje su bile jako izlizane.

"Sada, prije no to vas prepustim njenostima ova dva gospodina,
dozvolite da vas ponovno upozorim.
Prije dva mjeseca nije bilo ive due na ovom planetu, a etrdeset pet
ljudi borilo se mjesec dana svom snagom kako bi podigli ovu bazu. Njih
dvadeset etiri, dakle vie od polovice, poginuli su tijekom izgradnje. Ovo je
najopasniji planet na kojem su ljudi ikada pokuali ivjeti, ali mjesta na koja
idete bit e upravo ovoliko loa, pa ak i jo opasnija. Vai kadrovi e vas
pokuati odrati na ivotu sljedeih mjesec dana. Sluajte ih ... i slijedite
njihov primjer; svi oni su preivjeli ovdje due no to ete vi morati.
Natporunie?" Natporunik je ustao dok je bojnik izlazio iz prostorije.
"Po - zor!" Posljednji slog odjeknuo je poput eksplozije i svi smo skoili na
noge.
"Ovo u vam rei samo jednom, zato me dobro sluajte", zareao je. "Mi
smo ovdje u borbenoj pripravnosti, a u borbenoj pripravnosti samo je jedna
kazna za neposluh i nepokornost." Potegnuo je pitolj s boka i uhvatio ga za
cijev poput palice. "Ovo je vojni model automatskog pitolja iz 1911., kalibra
.45, i to je primitivno ali uinkovito oruje. Naredniku i meni je dozvoljeno da
koristimo oruje za ubijanje kako bismo osigurali disciplinu, i nemojte nas
tjerati da to inimo, jer i hoemo. I hoemo." Vratio je pitolj natrag. kljocaj
futrole glasno je odjeknuo u mrtvoj tiini.
"Narednik Cortez i ja smo zajedno ubili vie ljudi no to ih trenutno ima u
ovoj prostoriji. Obojica smo se borili u Vijetnamu na amerikoj strani, i obojica
smo stupili u Meunarodnu strau Ujedinjenih naroda prije vie od deset
godina. Ja sam privremeno prestao biti bojnikom kako bih imao ast
zapovijedati ovom satnijom, a narednik Cortez je prestao biti natporunikom,
zato to smo mi obojica borbeni vojnici, a ovo je prva borbena situacija nakon
1974.
Imajte na umu ovo to sam vam upravo rekao dok vam narednik bude
davao podrobnije upute u vezi vaih dunosti ovdje. Preuzmite, narednie."
Okrenuo se na peti i dugim koracima ietao iz prostorije, sa smjekom na
usnama koji se nije promijenio ni za jedan milimetar tijekom cijelog govora.
Narednik se pomicao kao teak stroj s mnogo tereta. Kada su se vrata
zatvorila, on se teko okrenuo prema nama i iznenaujue njenim glasom
rekao: "Na mjestu odmor, sjedite". Sjeo je na stol ispred nas. Zakripao je, ali
i izdrao.
"Ovako, natporunik pria strane prie, i ja izgledam strano, ali mi vam
obojica elimo dobro. Dosta ete suraivati sa mnom, zato se bolje naviknite

na ovu stvar koja mi visi ispred mozga. Natporunika vjerojatno neete viati
mnogo, osim na manevrima."
Dotakao je ravni dio svoje glave. "Kada smo ve kod mozga, ja jo uvijek
imam najvei dio svoga, usprkos pokuajima Kineza da uine suprotno. Svi mi
stari veterani koji smo se ugurali u ISUN morali smo udovoljiti istim kriterijima
kao i vi unovaeni putem Zakona o regrutiranju elite. Zbog toga mislim da ste
svi vi pametni i vrsti, ali imajte na umu da smo i natporunik i ja pametni i
vrsti, ali i iskusni."
Listao je na popis bez da ga je doista i gledao. "Kao to je natporunik
rekao, na manevrima e postojati samo jedna vrsta disciplinskih mjera.
Smrtna kazna. Ali mi vas neemo morati ubijati zbog neposluha. Charon e
nas potedjeti truda.
U spavaonicama e biti druga pria. Nas nije previe briga to vi radite
unutra, ali kada jednom navuete odijelo i izaete van, morate odravati
disciplinu koja bi posramila i jednog centuriona. Bit e situacija u kojima bi
nas jedan glupi potez mogao sve pobiti.
Bilo kako bilo, prva stvar koju moramo napraviti jest prilagoditi vam
borbena odijela po veliini. Oruar vas eka u spavaonici, primit e vas jednog
po jednog. Idemo."

4
"Znam da su vam drali sate i sate predavanja na Zemlji o tome to sve
moe borbeno odijelo." Oruar je bio nizak ovjek, djelomino elav, bez
ikakvih oznaka ina na svom kombinezonu. Narednik Cortez nam je rekao da
mu se obraamo sa "gospodine", budui da je bio porunik.
"Ali htio bih naglasiti nekoliko stvari, moda dodati poneto o emu vai
instruktori na Zemlji nisu bili dovoljno jasni, ili to nisu mogli znati. Va
narednik je bio ljubazan i pristao je biti moje vizualno pomagalo. Narednie?"
Cortez je iskliznuo iz svog kombinezona i priao maloj uzdignutoj platformi
na kojoj je stajalo borbeno odijelo, rastvoreno poput koljke u ovjejem
obliku. Uao je u njega i gurnuo ruke u krute rukave. Zauo se kljocaj i stvar
se zatvorila uz utanje zraka. Bila je arkozelena s bijelim natpisom CORTEZ
na kacigi.
"Prikrivanje, narednie."
Zelena se boja pretvorila u bijelu, a potom u prljavosivu. "Ovo je dobra
kamuflaa za Charon i veinu vaih portalnih planeta", rekao je Cortez, kao da

govori iz dubokog bunara. "Ali postoji jo nekoliko moguih kombinacija." Sivo

se posulo tokicama i pretvorilo u kombinaciju zelenog i smeeg. "Prauma."
Tada je postalo oker: "Pustinja." Tamnosmee, tamnije, sve do potpuno crne:
"No ili svemir."
"Vrlo dobro, narednie. Koliko sam ja upoznat, ovo je jedina osobina ovog
odijela koju su usavrili nakon to ste vi dovrili obuku. Kontrole za to nalaze
se oko vaeg lijevog zapea, i moram priznati da su nezgodne. Ali, jednom
kada otkrijete pravu kombinaciju, nije teko.
Znam da niste ba previe vjebali u odijelima na Zemlji, jer nismo htjeli
da se naviknete korisiti ih u prijateljskom okruju. Borbeno odijelo je
najubojitije osobno oruje ikada napravljeno, a bez oruja korisniku je lake
ubiti se zbog nemara. Okrenite se, narednie."
"Konkretan primjer." Kvrcnuo je po etvrtastoj izboini izmeu ramena.
"Ispuni ventil. Kao to znate, odijelo vas pokuava odrati na ugodnoj
temperaturi, bez obzira na to kakvo je vrijeme vani. Pokuali smo materijal,
od kojega je odijelo napravljeno, pribliiti savrenom izolatoru to smo vie
mogli, u skladu s mehanikim zahtjevima. Zbog toga se ovi ventili zagrijavaju
- strano zagrijavaju u usporedbi s vanjskim temperaturama na tamnoj strani
- dok odvode toplinu tijela.
Sve to trebate napraviti jest nasloniti se na hrpu smrznutog plina; ima ih
posvuda. Plin e se podizati bre no to moe izii kroz ventile; prilikom
izlaska e udariti u okolni led i probuiti ga ... i u otprilike stotinki sekunde,
imat ete ekvivalent rune bombe koja e eksplodirati tono ispod vaeg
vrata. Neete ak nita niti osjetiti.
Varijacije na ovu temu ubile su jedanaest ljudi u protekla dva mjeseca. A
oni su samo gradili nekoliko nastambi.
Pretpostavljam da znate kako lako mogunosti mehanizma kojima se
poveava snaga vaih udova mogu ubiti vas ili vae kolege. eli li se netko
rukovati s narednikom?" Priao mu je i uhvatio njegovu rukavicu. "On je
izvjeban u tome. Dok i vi ne budete, budite krajnje paljivi. Moe vam se
dogoditi da poeete mjesto koje vas svrbi i zavrite tako to ete iskrvariti do
smrti. Zapamtite, polulogaritmiki rast: pritiskom od jednog kilograma
ostvarujete silu od dva i pol kilograma, jedan i pol kilogram daje deset, dva
kilograma daju jedanaest i pol, a dva i pol, dvadeset i tri i pol. Veina vas
moe proizvesti stisak jai od pedeset kilograma. Teoretski, mogli biste tako
prebiti elini nosa na dva dijela. U stvari biste unitili materijal od kojega su
napravljene vae rukavice i, barem na Charonu, umrli vrlo brzo. Bila bi to
utrka izmeu dekompresije i brzog smrzavanja. Vi biste bili gubitnik.

Noni mehanizmi su takoer opasni, iako je poveanje manje ekstremno.

Dok niste istinski izvjebani, ne pokuavajte trati ili skakati. Vjerojatno ete
se spotaknuti, a to znai da ete vjerojatno i umrijeti.
Gravitacija Charona iznosi tri etvrtine zemaljske gravitacije, tako da to
nije strano. Ali na doista malenom svijetu kao to je Luna, mogli biste
poskoiti dok trite i ne spustiti se dvadeset minuta, jednostavno lebdei
iznad horizonta. Ili se moda zabiti u planinu brzinom od osamdeset metara u
sekundi. Na nekakvom malenom asteroidu, ne bi uope bilo teko potrati
dovoljno brzo kako bi se pobjeglo snazi njegove gravitacije i uputilo na
neformalno razgledanje intergalaktikog svemira. To je spor nain putovanja.
Sutra ujutro emo vas poeti poduavati kako preivjeti unutar ovog
paklenog stroja. Ostatak dananjeg poslijepodneva i veeri u vas pozivati
jednog po jednog kako bi vam napravili odijela po mjeri. To je sve,
narednie."
Coretz je poao prema vratima i okrenuo ruicu koja je propustila zrak u
nepropusnu komoru. Ukljuio se niz infracrvenih lampica kako bi sprijeio da
se zrak unutra ne smrzne. Kada su se pritisci izjednaili, zatvorio je dovod
zraka, otvorio vrata i zakoraio unutra, zatvarajui ih vrsto za sobom. Crpka
je zujala otprilike minutu, ispranjujui nepropusnu komoru, a tada je on
izaao i hermetiki zatvorio vanjska vrata. Sliila su onima na Mjesecu.
"Prvo u trebati vojnika Omara Almizara. Vi ostali moete ii pronai svoje
leajeve. Prozivat u vas preko zvunika."
"Abecednim redom, gospodine?"
"Da. Oko deset minuta po komadu. Ako vam prezime poinje sa Z,
moete ii u krevet."
To je pitala Rogersova. Ona je vjerojatno i mislila na odlazak u krevet.

5
Sunce je bilo daleka bijela toka tono iznad naih glava. Bilo je mnogo
bljetavije nego to sam oekivao; budui da smo bili osamdeset
astronomskih jedinica dalje, njegova jakost je iznosila samo 1/6400 njegove
jakosti na Zemlji. No, proizvodilo je otprilike jednako osvijetljenje kao jaka
ulina svjetiljka.
"Ovo je znatno vie svjetla no to ete ga imati na portalnom planetu",
zapucketao je glas natporunika Stotta u naim uima. "Bit ete sretni ako
budete mogli vidjeti kamo stajete."

Bili smo postrojeni, u jednom redu, na stazi od permaplasta koja je

povezivala spavaonice i kolibu sa zalihama. Vjebali smo hodanje u odijelima,
itavo jutro, a to nije bilo nimalo drugaije, osim egzotinog krajolika. Iako je
svjetlo bilo prilino prigueno, moglo se prilino jasno vidjeti skroz do samog
horizonta, jer nije bilo atmosfere koja bi to ometala. Crna stijena, koja je
izgledala previe pravilno da bi bila prirodna, irila se od jednog do drugog
horizonta, prolazei otprilike na kilometar od nas. Tlo je bilo crno poput
opsidijana, mjestimino prekriveno krpicama bijelog ili plavkastog leda. Pored
kolibe sa zalihama nalazilo se brdace snijega u kanti na kojoj je pisalo KISIK.
Odijelo je bilo prilino udobno, ali je u ovjeku budilo udan osjeaj da je
istovremeno i lutkar i marioneta. Vi poaljete podraaj da pomaknete svoju
nogu, a odijelo ga oita, pojaa i pomakne vau nogu umjesto vas.
"Danas emo samo proetati oko podruja u kojem ste smjeteni i nitko
ne smije napustiti to podruje." Natporunik nije nosio svoj .45, ali je imao
'laserski prst', kao i mi ostali. A njegov je vjerojatno bio i povezan s izvorom
energije.
Zadravajui razmak od najmanje dva metra izmeu svake osobe, sili
smo sa permaplasta i slijedili natporunika preko glatke kamene podloge.
Hodali smo paljivo otprilike sat vremena, kruei prema van, i na posljetku
se zaustavili na najudaljenijoj toki dozvoljenog podruja.
"A sada me svi pozorno promatrajte. Otii u do one ploe plavoga leda" bila je velika i udaljena otprilike dvadeset metara - "i pokazati vam neto to
biste trebali znati ako elite preivjeti."
Napravio je desetak sigurnih koraka. "Prvo moram zagrijati kamen - filtere
dolje." Lupio sam po gumbu ispod pazuha i filter je kliznuo na svoje mjesto
preko mog konvertera slika. Natporunik je uperio svoj laser prema crnom
kamenu veliine koarkake lopte i nakratko ga ukljuio. Bljesak je bacio dugu
sjenu natporunika na nas i iza nas. Kamen se pretvorio u hrpu neodreenih
krhotina.
"Ne treba im dugo da se ohlade." Sagnuo se i podigao komadi. "Ovaj ima
temperaturu dvadeset ili dvadeset i pet stupnjeva. Gledajte." Bacio je 'topli'
kamen na ledenu plou. On je poeo nepravilno skakutati po njoj i izletio na
stranu. Bacio je jo jednoga, a taj je uinio isto.
"Kao to znate, niste ba savreno zatieni. Ovi kamenii su otprilike iste
temperature kao i potplati vaih izama. Ako pokuate stati na plou vodika,
ista stvar e se desiti i vama. Jedina je razlika u tome to je kamenje ve
mrtvo.
To se deava zato to stijena stvara glatku dodirnu povrinu s ledom -

malenu lokvu tekueg vodika - i omoguuje klizanje kamena iznad tekuine

na jastuku vodikovih isparavanja. To e od kamena ili vas uiniti teret bez
trenja, barem to se tie leda, a vi ne moete stajati bez ikakvog trenja ispod
vaih izama.
Nakon to budete ivjeli u vaim odijelima mjesec dana ili vie, trebali
biste znati kako preivjeti pad, ali sada jo ne znate dovoljno. Gledajte."
Natporunik se sagnuo i skoio na plou. Stopala su mu se izmaknula
ispod tijela i okrenuo se u zraku, doekavi se na dlanove i koljena. Skliznuo
je s ploe i stao na vrsto tlo.
"Poanta je u tome da ne dozvolite da vai ispuni ventili dou u dodir s
smrznutim plinom. U usporedbi s ledom, oni su vreli poput vatre, a kontakt s
bilo kakvom teinom e rezultirati eksplozijom."
Nakon te demonstracije, hodali smo uokolo jo nekih sat vremena, pa
smo se vratili do spavaonica. Kada smo proli kroz zranu komoru, morali
smo se motati tamo jo neko vrijeme, kako bismo omoguili naim odijelima
da se prilagode na neto slino sobnoj temperaturi. Netko mi je priao i
kucnuo svojom kacigom o moju.
"Williame?" Imala je natpis MC COY iznad titnika za lice.
"Bok, Sean. Neto posebno?"
"Samo sam se pitala ima li s kime spavati veeras."
Tako je; zaboravio sam, ovdje nije bilo rasporeda za spavanje. Svatko je
sam birao svog partnera. "Naravno, mislim, ma, ne ... ne, nisam jo nikoga
pitao, naravno, ako ti eli ... "
"Hvala, Williame. Vidimo se kasnije." Promatrao sam je, dok je odlazila, i
razmiljao o tome bi li itko mogao postii da borbeno odijelo izgleda seksi, i
kako bi to jedino mogla biti Sean. Ali ak ni Sean nije to mogla.
Cortez je odluio da smo dovoljno ugrijani i odveo nas je u prostoriju za
odijela, gdje smo ih vratili na njihova mjesta i prikljuili na ploe za punjenje svako je odijelo imalo mali komadi plutonija, koji bi ga opskrbljivao
energijom nekoliko godina, ali morali smo ga pokretati na pogonske baterije
to je vie bilo mogue. Nakon podosta muvanja, svi su se konano prikljuili,
i bilo nam je dozvoljeno da se skinemo, poput devedeset i sedam golih pilia
koji izlaze iz arkozelenih jaja. Bilo je hladno - zrak, pod, a posebno odijela - i
u prilinom smo neredu izili prema ormariima s odjeom.
Navukao sam tuniku, hlae i sandale, no jo uvijek mi je bilo hladno. Uzeo
sam svoju alicu i stao u red za soju, u kojem su svi skakutali gore-dolje kako
bi se ugrijali.

"Koliko h-hladno misli da je, M-Mandella?" Bila je to McCoy.

"Ne elim, uope, misliti, o tome." Prestao sam skakati i protrljao sam se
to sam ustrije mogao, drei alicu u jednoj ruci. "Barem hladno kao
Missouri."
"Bilo bi dobro ... kad bi malo ugrijali, ovdje." To uvijek najvie utjee na
male djevojke, vie nego na bilo koga drugoga. McCoy je bila najmanja u
satniji, vitka lutka, visoka jedva metar i pedeset.
"Ukljuili su klima-ureaj. Svaki bi tren trebalo postati toplije;"
"Voljela bih, da sam velik, komad, mesa kao, ti."
Bilo mi je drago to nije.

6
Doivjeli smo svoju prvu rtvu treega dana, kada smo uili kopati rupe.
Uz tako velike koliine energije pohranjene u oruju vojnika, ne bi bilo
praktino da oni kopaju rupe u smrznutom tlu s konvencionalnim krampom i
lopatom. No, moete bacati granate itav dan i ne postii nita vie osim
plitkih udubljenja - tako da je uobiajena metoda za to izbuiti rupu u tlu
runim laserom, ubaciti tempirano punjenje u nju nakon to se ohladi i, u
idealnim uvjetima, prekriti rupu kamenjem. Naravno, nema mnogo
razbacanog kamenja na Charonu, osim ako ve niste izbuili rupu u blizini.
Jedini problem u cijelom postupku jest bijeg. Kako bismo bili sigurni, rekli
su nam, moramo se sakriti ili iza neega stvarno vrstog, ili biti udaljeni
barem stotinu metara. Nakon postavljanja naboja, imate otprilike tri minute,
ali ne moete jednostavno odskoiti i otrati. Ne na Charonu.
Do nesree je dolo kada smo kopali doista duboku rupu, onakvu kakva
vam je potrebna za veliki podzemni bunker. Za to smo morali eksplozijom
napraviti rupu, zatim se spustiti do dna kratera i ponoviti proceduru bezbroj
puta sve dok rupa ne bude dovoljno duboka. U krateru smo koristili naboje
koji su imali odgodu od pet minuta, ali se i to vrijeme inilo jedva dovoljnim doista smo se morali kretati polako, pipajui svoj put prema gornjem rubu
kratera.
Gotovo svi su uspjeli izbuiti dvostruke rupe; svi osim mene i jo trojice.
Pretpostavljam da smo mi bili jedini koji smo doista obratili panju kada je
Bovanovitcheva upala u neprilike. Svi smo bili dobrih dvjesto metara daleko.
Sa svojim konverterom slika podeenim na etrdeset posto, gledao sam je
kako nestaje preko ruba kratera. Nakon toga mogao sam samo prislukivati

njezin razgovor s Cortezom.

"Na dnu sam, narednie." Normalna komunikacija je bila prekinuta
tijekom ovakvih vjebi; jedino su Cortez i osoba koja vjeba mogli emitirati.
"OK, primakni se sreditu i raisti krhotine stijene. Samo polako. Nema
urbe sve dok ne izvue osigura."
"Naravno, narednie." Mogli smo jasno uti tihi tropot kamenja; njezine
izme provodile su zvuk. Nije govorila nita nekoliko minuta.
"Doprla sam do dna." Zvuala je pomalo zadihano.
"Je li ledeno ili stjenovito?"
"Stjenovito, narednie. Onaj zelenkasti materijal."
"Onda upotrijebi slabu jakost. Jedno cijelo dva, disperzija etiri."
"Pobogu, narednie, to e trajati dovijeka."
"Da, ali ta stijena u sebi sadri hidrirane kristale - ako je prebrzo zagrije
mogla bi prsnuti. A mi bismo te u tom sluaju jednostavno morali ostaviti
tamo, curo."
"OK, jedno cijelo dva, disperzija etiri." Unutranji rub kratera je zablistao
crveno, reflektirajui svjetlost lasera.
"Kada doe na otprilike pola metra dubine, promijeni disperziju na dva."
"Prijem." Trebalo joj je tono sedamnaest minuta, od kojih tri pri disperziji
dva. Mogu zamisliti kako joj se zamorila ruka kojom je drala laser.
"Sada se odmori nekoliko minuta. Kada dno rupe prestane sjati, montiraj
upalja na naboj i ubaci ga unutra. Tada polako izii van. Jesi razumjela?
Imat e vie nego dovoljno vremena."
"Razumijem, narednie. Polako izai van." Zvuala je napeto. ovjek se ne
nae ba esto u situaciji da se mora na prstima odetati od tahionske bombe
jaine dvadeset mikrotona. Sluali smo njezino disanje nekoliko minuta.
"Ide." Slab zvuk bombe koja klizi prema dolje.
"Samo polako i smireno sada. Ima pet minuta."
"D-Da. Pet." Njezini koraci u poetku su bili polagani i pravilni. Potom,
nakon to se poela penjati uz stranu kratera, zvukovi su postali manje
pravilni; moda pomalo uzbueni. Ali, uz jo etiri minute na raspolaganju "Sranje!" Glasan zvuk struganja, potom lomljava i udaranje.
"Sto nije u redu, vojni
e?"
"Ma, sranje." Tiina. "Sranje!"
"Vojnie, ako ne eli da bude ubijena, reci mi to nije u redu!"
"Ja sam ... ja sam zapela, prokleto klizite ... UINITE NETO, ne mogu
se pomaknuti. Ne mogu se pomaknuti. Ne, ne -"

"Tiina! Koliko duboko?"

"Ne mogu pomaknuti svoje, sranje, svoje proklete noge POMOZITE MI-"
"Pa onda, dovraga, upotrijebi svoje ruke - guraj! - moe pomaknuti tonu
sa svakom rukom." Tri minute.
Tada je prestala psovati i poela gunati, na ruskom, pretpostavljam,
duboko i jednolino. Teko je disala i moglo se uti kotrljanje kamenja.
"Oslobodila sam se." Dvije minute.
"Idi to bre moe." Cortezov glas je bio jednolian i bez ikakvih emocija.
Kada je ostalo jo devedeset sekundi, ispuzala je preko ruba. "Tri, curo
... tri to bre moe." Potrala je pet ili est koraka i pala, otklizavi nekoliko
metara, ponovno ustala, potrala; ponovno pala, ponovno ustala inilo se da ide prilino brzo, ali prela je jedva tridesetak metara kada je
Cortez rekao "U redu, Bovanovitcheva, baci se na trbuh i mirno lezi." Ostalo
je deset sekundi, ali ga nije ula, ili je htjela stii barem jo malo dalje, pa je
nastavila trati, nepromiljenim poskakujuim koracima i ba kad je bila u
najvioj toki skoka pojavio se bljesak i tutnjava i neto veliko pogodilo ju je
ispod vrata i njezino se obezglavljeno tijelo nastavilo okretati prostorom, za
sobom ostavljajui crveno-crnu spiralu smrznute krvi koja se dostojanstveno
sputala na tlo i tvorila stazicu kristalia koju nitko nije htio poremetiti, dok
smo sakupljali kamenje kako bismo pokrili beivotnu stvar na njezinom kraju.
Te veeri nam Cortez nije drao predavanja, nije se ak niti pojavio na
veeri. Svi smo bili uljudni jedni prema drugima, i svi smo se bojali
razgovarati o tome.
Podijelio sam krevet s Rogersovom; svatko je otiao na spavanje s dobrim
prijateljem, ali jedino to je ona htjela, bilo je isplakati se, i plakala je toliko
dugo, i tako jako da sam i ja poeo.

7
"Pucai, ekipa A - krenite!" Nas dvanaest krenulo je u nepravilnoj liniji
prema simuliranom bunkeru. Bio je udaljen otprilike kilometar, a do njega je
trebalo proi teren s paljivo pripremljenim zaprekama. Mogli smo se kretati
prilino brzo, jer je sav led bio uklonjen s terena, ali ak i uz desetodnevno
iskustvo nismo bili sposobni za nita vie od laganog trkaranja.
Nosio sam runi baca granata, napunjen granatama za vjebu, jaine
jedne desetine mikrotone. Laseri su svima bili namjeteni na nula cijelih
osam, disperzija jedan; nisu bili jai od depne lampe. Ovo je bio simulirani

napad - bunker i robot koji ga je branio su kotali previe, a da bi bili

upotrijebljeni samo jednom i odbaeni.
"Ekipa B, za njima. Voe ekipa, preuzmite."
Prili smo hrpi kamenja koja se nalazila kod oznake za pola udaljenosti, a
Potterova, voa moje ekipe je rekla: "Stanite i pokrivajte." Nagurali smo se
iza kamenja i ekali ekipu B.
Jedva vidljivi u svojim zatamnjenim odijelima, dvanaest mukaraca i ena
prolo je pored nas. im su nas proli, otrali su lijevo, izvan naeg vidnog
polja.
"Pali!" Crveni krugovi svjetla plesali su na mjestima gdje je bunker bio
vidljiv. Domet ovih granata za vjebu bio je petsto metara; ali moglo bi mi se
posreiti, pa sam poravnao baca sa slikom bunkera, uhvatio ga pod kutem
od 45 i ispucao salvu od tri granate.
Uzvratna vatra iz bunkera poela je jo prije no to su moje granate pale.
Njegovi automatski laseri nisu bili jai od onih koje smo mi koristili, ali izravan
pogodak bi vam deaktivirao konverter slika, i ostavio vas slijepima. Ispucavao
je nasumine salve, koje se ak nisu niti pribliile kamenju iza kojega smo se
skrivali.
Tri bljeska boje magnezijevog blica zabljesnula su istovremeno, oko
trideset metara ispred bunkera. "Mandella! Mislila sam da si ti dobar u
rukovanju tom spravom."
"Dovraga, Potterova - pa domet joj je samo pola kilometra. Kada se
pribliimo, izbacit u ih tono na njega, svaki put."
"Naravno da hoe." Nisam nita odgovorio. Nee ona zauvijek biti voa
ekipe. Osim toga, i nije bila tako loa djevojka prije no to joj je mo udarila u
glavu.
Budui da sam bio pomoni voa ekipe, bio sam prikljuen na njezinu
radiovezu i mogao sam uti kako ekipa B razgovara s njom.
"Potterova, ovdje Freeman. Gubici?"
"Potterova ovdje - nema, ini se da su se usmjerili na vas."
"Da, mi smo izgubili troje. Trenutno smo u udubini oko osamdeset, sto
metara ispred vas. Moemo vas pokrivati im budete spremni."
"OK, ponite." Tihi kljocaj. "Ekipa A, slijedite me." Iuljala se iza kamena
i ukljuila blijedo ruiasti signal ispod baterije svog odijela. I ja sam ukljuio
svoj i poeo trati pored nje, dok se ostatak ekipe lepezasto rasprio u
formaciji za praenje. Nitko nije pucao dok nas je ekipa B titila.
Jedino to sam mogao uti bilo je Potteriino disanje i tiho ukanje mojih
izama. Nisam mogao mnogo toga vidjeti, pa sam pojaao konverter slika na

intenziviranje dva. To je sliku uinilo pomalo nejasnom, ali dovoljno svijetlom.

inilo se da je bunker uspio prilino dobro pritisnuti ekipu B; bili su podvrgnuti
pravom prenju. Sva njihova uzvratna paljba bila je laserska; sigurno su
izgubili osobu koja je nosila baca.
"Potterova, ovdje Mandella. Ne bismo li trebali malo pomoi ekipi B?"
"im nam pronaem dobar zaklon. Slae li se s tim? Vojnie?" Bila je
promovirana u in desetnika za trajanja ove vjebe.
Skrenuli smo udesno i legli iza komada stijene. Veina ostalih pronala je
zaklon u blizini, ali bilo je i onih koji su jednostavno morali zagrliti tlo.
"Freeman, ovdje Potterova."
"Potterova, ovdje Smithy. Freeman je pao; Samuels je pao. Imamo jo
samo pet ljudi. Zatitite nas malo da moemo ..."
"Razumijem, Smithy." - klik - "Otvorite paljbu, ekipa A. Ekipa B je stvarno
nadrapala."
Provirio sam preko ruba stijene. Daljinomjer je pokazivao da je udaljenost
bunkera otprilike tristo i pedeset metara; jo uvijek prilino daleko. Nanianio
sam samo mrvicu previsoko i ispucao tri komada, potom sam nanianio
nekoliko stupnjeva nie i ispalio jo tri. Prve su prebacile cilj za nekih
dvadeset metara, a tada je druga salva pala tono ispred bunkera. Pokuao
sam zadrati taj kut i ispucao petnaest granata, ostatak spremnika, u istom
smjeru.
Trebao sam se sagnuti iza stijene dok sam ponovno punio baca, ali htio
sam vidjeti gdje e pasti onih petnaest, pa sam gledao prema bunkeru i
istovremeno posegnuo natrag kako bih otkaio spremnik ...
Kada je laser pogodio moj konverter slike, ugledao sam crveni bljesak,
tako intenzivan da mi se uinilo kako mi je proao ravno kroz oi i odbio se od
stranjeg dijela lubanje. Mora da je prolo svega nekoliko milisekundi prije no
to je konverter postao preoptereen i ugasio se, ali jarkozelena praslika bola
mi je u oi jo nekoliko minuta.
Budui da sam slubeno bio 'mrtav', radioveza mi se automatski prekinula
i morao sam ostati na mjestu sve dok lana bitka nije bila gotova. Bez ikakvog
unosa podraaja, osim preko koe - a koja me boljela na mjestu koje je
zabljesnuo konverter slike - i uz zujanje u uima, to se inilo strano dugim
vremenskim periodom. Na posljetku, neija se kaciga naslonila na moju:
"Jesi u redu, Mandella?" Potteriin glas.
"Oprosti, umro sam od dosade prije dvadeset minuta."
"Ustani i uhvati moju ruku." Uinio sam to i odvukli smo se do spavaonica.

Sigurno nam je trebalo vie od sata. Nije vie nita govorila, itavim putem
natrag - udan je to nain komuniciranja - ali nakon to smo proli kroz
nepropusnu zranu komoru i ugrijali se, pomogla mi je da se oslobodim
odijela. Pripremio sam se za jezikovu juhu, ali kada se odijelo rastvorilo, prije
no to su mi se oi privikle na svjetlost, zgrabila me oko vrata i poljubila u
usta.
"Dobro puca, Mandella."
"Hm?"
"Posljednja salva prije no to si bio pogoen - etiri izravna pogotka,
bunker je odluio da je izbaen iz igre, i sve to je nama preostalo bilo je da
prehodamo ostatak puta."
"Izvrsno." Poeao sam se po licu ispod oiju, pa mi se oljutilo neto
osuene koe. Zahihotala se.
"Treba se vidjeti. Izgleda kao ... "
"Svo osoblje neka se javi u drutvenu dvoranu." Bio je to natporunikov
glas. Loe vijesti.
Dodala mi je tuniku i sandale. "Idemo."
Drutvena dvorana/menza nalazila se nekoliko koraka niz hodnik. Pored
vrata bio je red ploica s naim imenima; pritisnuo sam onu pored svog
imena. etiri imena bila su prekrivena crnom trakom. To je bilo dobro,
tijekom dananjih vjebi nismo nikoga izgubili.
Natporunik je sjedio na povienom podiju, to je znailo da ne moramo
prolaziti svu onu 'pozor' proceduru. Prostorija se popunila za manje od
minute; tihi zvon oznaio je da je okupljanje dovreno.
Natporunik Stott nije ustajao. "Bili ste razmjerno dobri danas, nitko nije
poginuo, a oekivao sam da e se takvo neto desiti. Po tom pitanju nadmaili
ste moja oekivanja, ali po svim drugim pitanjima oajno ste obavili zadatak.
Drago mi je to toliko pazite na sebe, jer svatko od vas predstavlja
investiciju veu od milijun dolara i jednu etvrtinu ljudskog ivota.
Ali u ovoj simuliranoj bitci protiv vrlo glupog neprijateljskog robota,
trideset i sedmero vas je uspjelo upasti u lasersku vatru i biti ubijeno na
simulirani nain, a budui da mrtvim ljudima ne treba hrana, neete je ni vi
trebati sljedea tri dana. Svakoj osobi koja je bila rtvom u ovoj bitci bit e
dodijeljeno samo dvije litre vode i doza vitamina svaki dan."
Bili smo dovoljno iskusni da ne ponemo gunati, ali bilo je nekih ljutitih
pogleda, posebice na licima koja su imala osmuene obrve i ruiasti opeeni
pravokutnik koji im je uokvirivao oi.
"Mandella."

"Gospodine?"
"Ti si daleko najvie opeena rtva. Je li tvoj konverter slika bio podeen
na normalnu jakost?"
Sranje. "Ne, gospodine. Na intenziviranje dva."
"Razumijem. Tko je tijekom vjebe bio voa tvoje ekipe?"
"Privremena desetnica Potter, gospodine."
"Vojnie Potter, jeste li mu vi naredili da koristi jae intenziviranje slike?"
"Gospodine, ja ... ja se ne sjeam."
"Ne sjea se. Dobro, za vjebu pamenja, i ti se moe pridruiti
mrtvima. Slae li se?"
"Da, gospodine."
"Dobro. Mrtvaci dobivaju svoj posljednji obrok veeras, a od sutra nita.
Ima li pitanja?" Mora da se alio. "U redu. Otpust."
Odabrao sam jelo koje je izgledalo kao da ima najvie kalorija i uzeo svoj
pladanj kako bih otiao sjesti pored Potterove.
"Ovo to si uinila bilo je stvarno donkihotovski. Ali, hvala."
"Nema na emu. Ionako sam htjela izgubiti nekoliko kilograma." Nisam
uspio vidjeti gdje se taj viak kilograma na njoj nalazi.
"Znam dobar nain za oputanje", rekao sam. Nasmijala se ne podignuvi
pogled sa svog pladnja. "Ima li koga za veeras?"
"Pa, mislila sam pitati Jeffa ..."
"Onda bolje pouri. On ezne za Uhuru." To je uglavnom i bila istina. Svi
smo eznuli za njom.
"Ne znam. Moda bismo trebali uvati snagu. Treba izdrati tri dana ..."
"Ma, hajde." Poekao sam lagano noktom njezinu nadlanicu. "Nismo
spavali zajedno jo od Missourija. Moda sam nauio neto novo."
"Moda i jesi." Zavodljivo je nagnula glavu prema meni. "OK."
Zapravo, ona je bila ta koja je nauila novi trik. Francuski vadiep, tako ga
je nazvala. No, nije mi htjela rei tko joj ga je pokazao. Htio bih mu estitati.

8
Dva tjedna vjebi oko baze Miami u konanici su nas kotala jedanaest
ivota. Dvanaest, ako ubrojimo i Dahlquista. Pretpostavljam da je primoranost
da provedete ostatak ivota na Charonu, bez jedne ruke i obje noge, vrlo
slina smrti.

Maleni Foster zaglavio je pri odronu zemlje, a Freelandu je zakazalo

odijelo, zbog ega se zaledio prije no to smo ga uspjeli unijeti unutra.
Veinom su oni, koji su poginuli, bili ljudi koje nisam dobro poznavao. Ali zbog
svih sam patio. A zbog tih smrti, nismo postali oprezniji ve plaljiviji.
A sada tamna strana. Letjelica nas je prebacila tamo u grupama po
dvadeset, i spustila nas pored hrpe graevnog materijala, paljivo uronjenog
u bazen helija II.
Morali smo upotrijebiti kuke kako bismo sve to izvukli iz bazena. Nije
sigurno gacati po njemu, jer ta tekuina kao da pue po vama, a teko je i
vidjeti to je ispod; mogli biste stati na povrinu vodika i ostati bez sree.
Predloio sam da pokuamo laserima zagrijati bazen dok tekuina ne
ishlapi, ali deset minuta udruenog zagrijavanja nije znatno snizilo razinu
helija. No, nije niti zakipio, jer helij II pripada superfluidima, pa je i ono malo
isparavanja, do kojeg je dolo, moralo biti jednakomjerno rasporeeno po
itavoj povrini. Nije bilo vrelijih mjesta, pa stoga nije niti dolo do vrenja.
Nije nam bilo dozvoljeno koristiti rasvjetu, kako nas ne bi "razotkrili".
Svjetlost zvijezda bila je dovoljno jaka, uz konverter slika pojaan na tri ili
etiri, ali svaki vei stupanj intenziviranja znaio je gubitak pojedinosti. Pri
intenzitetu etiri, krajolik je izgledao poput nedotjerane monokromne slike, i
nisu se mogla proitati imena na kacigama, osim ako bi ta osoba stala tono
ispred vas.
No, krajolik i nije bio previe zanimljiv. U blizini je bilo nekoliko srednje
velikih meteorskih kratera - svi oni su bili ispunjeni helijem II do tono iste
razine - a tono iza horizonta bilo je naznaka nekakvih brdaaca. Neravno tlo
bilo je sipko poput smrznutih paukovih mrea; svaki put kada biste spustili
nogu, uz kripanje biste utonuli oko dva centimetra. To je stvarno znalo ii na
ivce.
Vei dio dana proao nam je u vaenju svih stvari iz bazena. Drijemali
smo u smjenama, a to je bilo mogue stojei, sjedei, ili leei na trbuhu. Nije
mi se svidio ni jedan od tih poloaja, pa sam s nestrpljenjem ekao da bunker
bude dovren i pod tlakom.
Mogli smo ga sagraditi i ispod tla - tada bi se ispunio helijem II - tako da
je prvo bilo potrebno napraviti izolacijski podij, troslojni sendvi permaplasta i
vakuuma.
Bio sam privremeni desetnik desetorolane ekipe. Nosili smo slojeve
permaplasta do gradilita - a dvoje ljudi moglo je nositi jedan sloj bez
problema - kada se jedan od 'mojih' ljudi pokliznuo i pao na lea.
"Dovraga, Singeru, pazi kako hoda." Na taj nain nam je ve poginulo

nekoliko ljudi.
"Oprostite, desetnie. Umoran sam, samo su mi se zaplele noge."
"Dobro, samo pazi!" Normalno se ustao, sa svojim partnerom namjestio
sloj i otiao po drugi.
Drao sam ga na oku. Nakon nekoliko minuta poeo je posrtati, to nije
bilo lako u onom kibcenetskim oklopu.
"Singeru! Kad namjestite taj komad, elim razgovarati s tobom."
"OK." Pomuio se da dovri zadatak i dovukao se pred mene.
"Daj da provjerim tvoja oitanja." Otvorio sam pretinac na prsnom dijelu
njegova odijela kako bih mogao vidjeti medicinski monitor. Temperatura mu
je bila za dva stupnja previsoka; tlak i puls povieni. Ipak, ne do crvene linije.
"Je li ti loe?"
"Dovraga, Mandella, dobro mi je, samo sam umoran. Otkad sam pao
pomalo mi se vrti u glavi."
Ukucao sam lijenikovu kombinaciju. "Doktore, ovdje Mandella. Moe li
doi ovamo na trenutak?"
"Naravno, gdje ste?" Mahnuo sam mu, pa je priao.
"U emu je problem?" Pokazao sam mu Singerova oitanja.
On je znao kakvo znaenje su imali ostali mali brojai i stvarice, pa mu je
trebalo neko vrijeme da ih proui. "Koliko ja mogu rei, Mandella, ... njemu je
samo vrue."
"Dovraga, to sam vam i ja mogao rei", rekao je Singer.
"Moda bi oruar trebao pregledati njegovo odijelo." Imali smo dvoje ljudi
koji su proli intenzivan teaj za odravanje odijela, oni su bili nai 'oruari'.
Pozvao sam Sancheza i zamolio ga da doe sa svojim alatom. "Stiem za
nekoliko minuta, desetnie. Ba nosim kladu."
"Ostavi je i dolazi ovamo." Poeo mi se javljati neki nelagodan osjeaj.
Dok smo ga ekali, lijenik i ja smo pregledali Singerovo odijelo.
"Uh", rekao je doktor Jones. "Pogledaj ovo." Otiao sam iza njega i
pogledao tamo gdje je pokazivao. Oba su ispuna ventila bila iskrivljena.
"to nije u redu?" pitao je Singer.
"Pao si na ispune ventile, zar ne?"
"Naravno, desetnie - to je to, mora da ne rade kako treba."
"Meni se ini da uope ne rade", rekao je doktor.
Stigao je i Sanchez sa svojim dijagnostikim priborom i rekli smo mu to
se desilo. Pogledao je ispuni ventil, zatim ukljuio nekoliko utikaa u njega i
dobio digitalno oitanje na malom monitoru koji je pripadao njegovom
priboru. Nisam znao to je mjerio, ali rezultat je imao osam decimalnih

mjesta.
Zauo sam tihi kljocaj kada se Sanchez prebacio na moju privatnu
frekvenciju. "Desetnie, ovaj momak je otpisan."
"to? Zar ne moe popraviti tu prokletu stvar?"
"Moda ... moda bih i mogao, kada bih je mogao rastaviti. Ali ne postoji
nain ..."
"Hej! Sanchez?" Singer nam se obraao na glavnoj frekvenciji. "Jesi otkrio
to nije u redu?" Bio je zadihan.
Klik. "Dri vodu, ovjee, radimo na tome." Klik. "Nee izdrati dovoljno
dugo da stvorimo tlak u bunkeru. A ja ne mogu raditi na njegovom ispunom
ventilu ovako s vanjske strane odijela."
"Ali ima odijelo vika, zar ne?"
"Imam dva, onakva kakva bi svima odgovarala. Ali nemamo mjesto ... na
kojem ..."
"U redu. Idi i zagrij jedno od tih odijela." Prebacio sam se na glavnu
frekvenciju. "Sluaj, Singeru, moramo te izvui iz te stvari. Sanchez ima
rezervno odijelo, ali da bismo te prebacili u njega, morat emo napraviti
kuicu oko tebe. Razumije?"
"M-hm."
"Gledaj, samo emo napraviti kutiju oko tebe, i prikljuiti je na jedinicu za
odravanje ivota. Tako e moi disati, dok bude mijenjao odijela."
"Zvui mi prin ... prilino kompr ... komplicirano."
"Sluaj, samo ti kreni sa mnom ..."
"Ma, bit u OK, ovjee, al' me pusti da se odmo ..."
Zgrabio sam ga za ruku i poveo do gradilita. Stvarno je krivudao. Doktor
ga je uhvatio za drugu ruku, pa smo zajedno pazili da ne padne.
"Desetnie Ho, ovdje desetnik Mandella." Ho je bila zaduena za jedinicu
za odravanje ivota.
"Gubi se, Mandella, imam posla."
"Imat e ga jo i vie." Kratko sam joj objasnio problem. Dok je njezina
skupina pourila da priredi jedinicu - za ovu svrhu, trebala nam je samo cijev
za zrak i grija - ja sam pozvao svoje ljude da donesu est komada
permaplasta, kako bismo moglo nainiti veliku kutiju oko Singera i rezervnog
odijela. Izgledat e poput velikog lijesa, metar iroka i est metara duga.
Polegli smo odijelo na komad koji e predstavljati pod lijesa. "OK, Singeru,
idemo."
Bez odgovora.
"Singeru!" On je samo stajao. Doktor Jones je provjerio njegova oitanja.

"ovjee, on je bez svijesti."

Misli su mi bile uskovitlane. U kutiji moda bude dovoljno mjesta za jo
jednu osobu. "Pomozi mi ovdje." Uhvatio sam Singera za ramena, a doktor za
noge, pa smo ga paljivo poloili pored praznog odijela.
Potom sam i ja legao, iznad odijela. "OK, zatvarajte."
"Sluaj, Mandella, ako bi itko trebao ii tamo unutra, onda sam to ja."
"Ne, doktore. Moj posao. Moj ovjek." Ovo je sve zvualo nekako krivo.
William Mandella, djeak junak.
Postavili su komad permaplasta sa strane - imao je dva otvora, jedan za
ulaz i drugi za izlaz jedinice za odravanje ivota - i nastavili ga zavarivati za
donji komad uskom laserskom zrakom. Na Zemlji bismo jednostavno
upotrijebili ljepilo, ali ovdje je jedina tvar u tekuem stanju bio helij, koji je
imao mnogo zanimljivih svojstava, ali definitivno nije bio ljepljiv.
Nakon otprilike deset minuta bili smo potpuno zazidani. Mogao sam uti
zujanje jedinice za odravanje ivota. Upalio sam svjetlo na svom odijelu - po
prvi puta otkako smo se spustili na tamnu stranu - a zbog njegovog sjaja su
mi ispred oiju zaplesale ljubiaste mrlje.
"Mandella, ovdje Ho. Ostani u svom odijelu barem dvije ili tri minute.
Ubacujemo unutra topli zrak, ali on izlazi van na drugoj strani u tekuem
obliku." Leao sam i gledao kako ljubiaste mrlje blijede.
"OK, jo uvijek je hladno, ali uspjet e." Otvorio sam svoje odijelo. Nije
se moglo sasvim rastvoriti, ali nisam imao problema pri izlaenju. Odijelo je
jo uvijek bilo dovoljno hladno da mi oguli neto koe s prstiju i stranjice dok
sam migoljio van.
Morao sam puzati nogama prema naprijed niz lijes kako bih dopro do
Singera. Kako sam se udaljavao od svog svjetla, postajalo je sve mranije.
Kada sam otvorio njegovo odijelo, u lice mi je zapuhnula navala vrueg,
smrdljivog zraka. Na slabom svjetlu, koa mu je bila tamnocrvena i prekrivena
mrljama. Disanje mu je bilo plitko, i mogao sam vidjeti kako mu srce jako
kuca.
Prvo sam odvojio cijevi za odvod tjelesnih izluevina - neugodan posao tada biosenzore, a potom sam se suoio s problemom vaenja njegovih ruku
iz rukava.
To je prilino lako napraviti ako je rije o vlastitim rukama. Malo okrene
na jednu stranu, malo na drugu, i ruka iskoi van. Napraviti to izvana, bilo je
neto sasvim drugo: morao sam mu iskrenuti ruku, tada posegnuti ispod i, u
skladu s tim, pomaknuti ruku odijela - a da bi se izvana pomaklo odijelo,

treba mnogo snage.

Kada sam mu oslobodio jednu ruku, postalo je lagano: samo sam otpuzao
prema naprijed, nogom se odupro o ramena njegovog odijela i povukao
njegovu osloboenu ruku. Iskliznuo je iz odijela poput ostrige koja izlazi iz
svoje ljuture.
Otvorio sam rezervno odijelo i, nakon mnogo povlaenja i guranja, uspio
ugurati njegove noge unutra. Prikljuio sam biosenzore i prednju cijev za
odvod izluevina. Onu drugu e morati prikljuiti sam, previe je komplicirano.
Po stoti put mi je bilo drago to nisam bio roen kao ena; one moraju imati
dvije proklete sisaljke, umjesto samo jedne i jedne najobinije gumene cijevi.
Ruke sam mu ostavio izvan rukava. Odijelo e ionako biti beskorisno za
bilo kakav rad; mehanizmi za ruke su morali biti napravljeni za svakoga po
mjeri. Oi su mu zatreptale. "Man ... della. Gdje smo ... dovraga ... "
Objasnio sam mu, polako, i inilo se da je shvatio veinu toga. "Sada u
te zatvoriti i vratiti se u svoje odijelo. Rei u ekipi da odree komad ovog
oklopa i izvui u te van. Kopa?"
Potvrdno je kimnuo. To je udno za vidjeti - kada kimnete ili slegnete
ramenima u odijelu, zapravo ne odailjete nikakvu poruku.
Uvukao sam se u svoje odijelo, prikljuio dodatke i javio se na glavnoj
frekvenciji. "Doktore, mislim da e mu biti dobro. Sada nas izvucite odavde."
"Odmah." Hoin glas. Zujanje jedinice za odravanje ivota zamijenjeno je
agorom, a potom brujanjem; ispranjavali su kutiju kako bi sprijeili
eksploziju.
Jedan ugao spoja postao je crven, pa bijel, i konano se kroz njega
probila arkogrimizna zraka, ni trideset centimetara od moje glave. Skvrio
sam se to sam mogao dalje od nje. Zraka je kliznula spojem i oko tri ugla,
vrativi se na mjesto s kojega je krenula. Kraj kutije polako je otpao,
ostavljajui za sobom niti otopljenog permaplasta.
"Priekaj da se stvrdne, Mandella."
"Sancheze, nisam ba toliko glup."
"Idemo." Netko mi je dobacio kraj ueta. To je pametnije nego da ga sam
izvlaim van. Napravio sam veliku omu ispod njegovih pazuha i svezao mu je
na leima. Tada sam se izvukao van kako bih im pomogao vui, to je bilo
blesavo - ve su imali dvanaest ljudi spremnih da povuku.
Singer se sretno izvukao i sjeo kako bi doktor Jones pregledao njegova
oitanja. Ljudi su me zapitkivali o tome, i estitali mi, kada je iznenada Ho
rekla: "Pogledajte!" i uprla prstom prema horizontu.
Tamo je bila crna letjelica, koja se brzo pribliavala. Imao sam jedva

dovoljno vremena da pomislim kako to nije poteno, i kako nas nisu trebali
napasti do posljednjih nekoliko dana, a tada se letjelica stvorila tono iznad
nas.

9
Svi smo se instinktivno bacili na tlo, ali nas letjelica nije napala. Izbacila je
rakete za koenje i spustila se da prizemlji. Potom je neko vrijeme klizala
uokolo da bi se na posljetku zaustavila pored gradilita.
Svi su shvatili o emu je rije i pokunjeno su stajali kada su dva lika u
odijelima izila iz letjelice.
Poznati glas zakripao je na glavnoj frekvenciji. "Svi ste vidjeli da se
pribliavamo, a ipak nitko nije odgovorio laserskom paljbom. Ona vam ne bi
nimalo pomogla, ali bi ukazala na odreenu razinu borbenog duha. Imate jo
tjedan ili manje do prave stvari, a budui da emo narednik i ja biti ovdje, ja
u ustrajati da pokaete malo vie volje za ivotom. Privremena narednica
Potter?"
"Ovdje, gospodine."
"Odaberi mi dvanaest ljudi za istovar tereta. Donijeli smo stotine malenih
robotskih letjelica za vjebu gaanja, tako da barem moete imati ansu da
se borite, kada se pojavi iva meta.
Pokrenite se, imamo samo trideset minuta prije no to letjelica krene
natrag u Miami."
Provjerio sam, zapravo smo imali etrdeset minuta.
Nita se nije promijenilo zbog toga to su natporunik i narednik bili tamo;
i dalje smo bili preputeni sami sebi, oni su samo promatrali.
Nakon to smo poloili pod, trebao nam je jo samo jedan dan kako
bismo dovrili bunker. Bio je u obliku sivog pravokutnika, bez ikakvih osobitih
znaajki osim kupole nepropusne zrane komore i etiriju prozora. Na vrhu se
nalazio snaan laser koji se mogao okretati oko svoje osi. Onaj tko je rukovao
njime - ne bi ga se moglo nazvati topnikom - sjedio je u naslonjau i drao
prekidae u rukama. Laser nije mogao pucati, sve dok bi on drao barem
jedan od tih prekidaa. Kada bi ga ispustio, laser bi automatski naciljao bilo
kakav pokretni letei objekt i pucao nasumce. Primarna detekcija i ciljanje
radili su uz pomo kilometar visoke antene podignute pored bunkera.
To je bio jedini sustav za kojega se doista moglo oekivati da e raditi, jer
je horizont bio tako blizu, a ljudski refleksi tako spori. Ta stvar nije mogla biti

potpuno automatizirana, jer bi u teoriji moglo doi i do pribliavanja

prijateljskih letjelica.
Kompjutor koriten za ciljanje mogao je odabrati do dvanaest meta koje
bi se pojavile istovremeno - i prvo pucati na najvee. A pogodio bi svih
dvanaest u roku od pola sekunde.
Baterija je djelomino bila zatiena od neprijateljske vatre uinkovitim
zatitnim slojem koji je prekrivao sve osim osobe koja je njome rukovala. Ta
je osoba doista bila u opasnosti. Jedan ovjek iznad uvao bi osamdeset
unutra. Vojska je dobra u takvoj vrsti matematike.
Jednom kada je buker bio dovren, pola nas je ostalo u njemu cijelo
vrijeme - osjeajui se metama - izmjenjujui se na laseru, dok je druga
polovina odlazila na manevre.
Na oko etiri klika udaljenosti od baze nalazilo se veliko "jezero"
smrznutog vodika; jedna od naih najvanijih vjebi bila je nauiti kako se
snai na toj nesigurnoj podlozi.
To i nije bilo previe komplicirano. Nije se moglo stajati na tome, pa ste
morali lei na trbuh i klizati se.
Ako ste imali nekoga tko bi vas odgurnuo od ruba, kretanje nije bilo
problem. U ostalim sluajevima morali ste grepsti rukama i nogama,
odgurujui se u nizovima malih skokova koliko god je to bilo praktino, sve
dok se ne biste poeli kretati. Jednom kada biste krenuli, nastavili biste se
kretati sve dok vam ne bi ponestalo leda. Mogli biste pomalo i kormilariti,
ukopavajui ruke i noge s prave strane, ali na taj nain niste mogli usporiti
kako biste stali. Stoga je bilo pametno ii polako, i to na takav nain da vam
kaciga ne mora primiti sav udarac pri zaustavljanju.
Ponovno smo proli sve to smo radili na strani Miami; vjebe s orujem,
razbijanje, razliite verzije napada. Takoer smo, u nepravilnim razmacima
lansirali bespilotne letjelice, prema bunkeru. Zbog toga su, deset ili petnaest
puta dnevno, ljudi na laseru imali priliku demonstrirati svoju vjetinu u
isputanju prekidaa im bi se upalile lampice koje su oznaavale letee
objekte u blizini.
Kao i svi ostali, i ja sam dobio etiri sata na toj poziciji. Bio sam napet sve
do prvog "napada", kada sam uvidio koliko malo ima u tome. Lampice su se
upalile, ja sam pustio, laser je naciljao i kada je letjelica provirila iznad
horizonta zzr! Zgodna nijansa boje, otopljeni metal koji se raspruje
svemirom. Osim toga nije bilo veih uzbuenja.
Tako da nitko od nas nije bio zabrinut u vezi predstojee "maturalne
vjebe", pretpostavljajui da e se samo ponoviti ve vieno.

Baza Miami napala nas je trinaestog dana s dva projektila koji su

istovremeno jurnuli prema nama sa suprotnih strana horizonta brzinom od
nekih etrdeset kilometara u sekundi. Laser je unitio prvog bez ikakvih
problema, ali je drugi dospio na osam klikova do bunkera prije no to je bio
pogoen.
Upravo smo se vraali s vjebe, i bili smo na oko klik udaljenosti od
bunkera. Ne bih niti vidio to se dogaa, da u trenutku napada nisam gledao
izravno prema bunkeru.
Drugi projektil poslao je kiu rastopljenih krhotina izravno na bunker.
Jedanaest komada ga je pogodilo i, kako smo mi kasnije rekonstruirali, evo
to se dogodilo.
Prva rtva bila je Uhuru, lijepa Uhuru unutar bunkera, koja je bila
pogoena u lea i glavu i na mjestu ostala mrtva. Zbog pada pritiska, jedinica
za odravanje ivota poela je raditi maksimalnom snagom. Friedman je
stajao ispred glavnog ispusta klimatizacije i bio je odbaen prema suprotnom
zidu dovoljno jako da ga udarac onesvijesti; umro je zbog dekompresije prije
no to su mu ostali uspjeli odjenuti odijelo.
Svi su se ostali uspjeli oteturati kroz mlazove zraka i navui odijela, ali
Garcijino je odijelo bilo probueno i nije mu bilo od velike pomoi.
Kada smo stigli tamo, oni su ve uspjeli iskljuiti jedinicu za odravanje
ivota i zavarivali su rupe u zidovima. Jedan je od njih pokuavao ostrugati
neprepoznatljivu masu koja je nekada bila Uhuru. Mogao sam ga uti kako
jeca i kako mu se die eludac. Garciju i Friedmana su ve iznijeli van kako
bismo ih pokopali. Natporunik je od Potterove preuzeo zapovjednitvo nad
popravljanjem. Narednik Cortez odveo je ovjeka, koji je jecao, u kut i vratio
se kako bi sam oistio Uhurine ostatke. Nikome nije naredio da mu pomogne,
a niti se itko dobrovoljno javio.

10
U sklopu "maturalne vjebe" nagurali su nas bez pompe u letjelicu Zemljinu nadu, istu onu kojom smo doli do Charona - i odvezli na Stargate
pri malo vie od jednoga G-ja.
Put se inio beskonano dug, oko est mjeseci subjektivnog vremena, i
dosadan, ali nije bio tako naporan za ovjeje tijelo kao to je to bio odlazak
na Charon. Natporunik Stott tjerao nas je da usmeno ponavljamo nae

vjebe, iz dana u dan, i svakodnevno smo vjebali, sve dok nismo zapali u
kolektivnu iznemoglost.
Stargate I je bio poput tamne strane Charona, samo jo tamniji. Baza na
Stargateu I je bila manja od baze Miami - jedva neto vea od one koju smo
mi izgradili na tamnoj strani - i trebalo nam je vie od tjedna kako bismo
pomogli da se proire objekti. Tamonja je posada bila vrlo sretna to nas
vidi; posebice dvije ene, koje su izgledale pomalo otrcano.
Svi smo se nagurali u malenu menzu, gdje nam je satnik Williamson,
ovjek zaduen za Stargate I, dao obavijesti koje su nas smele.
"Svi se raskomotite. No, ipak, siite sa stolova, ima dovoljno mjesta na
podu.
Donekle znam kroz to ste upravo proli, dok ste vjebali na Charonu.
Neu rei da je to sve bio uzaludan trud. Ali, tamo gdje idete, stvari e biti
prilino drugaije. Toplije."
Zastao je kako bi nam dao vremena da o tom razmislimo.
"Aleph Aurigae, prva ikada otkrivena uruena zvijezda, okree se oko
normalne zvijezde Epsilon Aurigae, po putanji kojom joj za jedan obilazak
treba dvadeset i sedam godina. Neprijatelj ima bazu iz koje djeluje, ne na
regularnom portalnom planetu oko Alepha, nego na planetu koji krui oko
Epsilona. Ne znamo mnogo o tom planetu: samo da se okrene oko Epsilona
jednom u 745 dana, da mu je veliina otprilike tri etvrtine Zemljine, i da ima
albedo 3 0.8, to znai da je vjerojatno prekriven oblacima. Ne moemo s
preciznou rei koliko e vru biti, ali s obzirom na njegovu udaljenost od
Epsilona, vjerojatno je dosta topliji od Zemlje. Naravno, ne znamo da li ete
raditi ... boriti se na osvijetljenoj ili tamnoj strani, na ekvatoru ili polovima.
Vrlo je malena vjerojatnost da e atmosfera biti pogodna za disanje - u
svakom sluaju, ostat ete u svojim odijelima.
A sada o tome kamo idete znate jednako koliko i ja. Pitanja?"
"Gospodine," otezajuim se govorom odvaio Stein, "sada kad znamo
kamo idemo ... jel' itko zna to emo raditi kad tamo stignemo?"
Williamson je slegnuo ramenima. "To ovisi o vaem natporuniku - i
vaem naredniku, i
kapetanu Zemljine nade, i njezinom logistikom
kompjutoru. Jednostavno jo nemamo dovoljno podataka kako bismo
predvidjeli tijek vae akcije. Moda to bude duga i krvava bitka, a moda
samo doete pokupiti komadie. Moda e Tauranci ponuditi primirje" Cortez je prezrivo otpuhnuo - "a vi ete samo predstavljati dio naih snaga,
3

Albedo oznaava omjer svjetlosti reflektirane s neke povrine. Nap. prev.

biti na ulog za cjenkanje." Blago je pogledao Corteza. "Nitko ne moe sa

sigurnou znati."
Orgija te veeri bila je na neki nain zabavna, ali bilo je to kao da
pokuavate spavati usred raskalaene zabave na plai. Jedini dostatan prostor
u kojemu smo svi mogli spavati bila je menza; mjestimino su ovjesili
nekoliko prekrivaa zbog privatnosti, a onda su s lanca pustili osamnaest
mukaraca iz Stargatea gladnih seksa s naim enama, pokornim i
promiskuitetnim prema vojnim obiajima - i zakonu - ali koje nisu udjele za
niim drugim osim za snom na vrstom tlu.
Osamnaest mukaraca ponaalo se kao da su primorani isprobati to je
mogue vie partnerica, a njihova je izvedba bila impresivna - u striktno
kvantitativnom smislu, tonije.
Sljedeega jutra - i svakog drugog jutra koje smo proveli na Stargateu I isteturali smo iz kreveta u svoja odijela, kako bismo izili van i radili na
"novom krilu". Na posljetku, Stargate e ipak biti taktiki i logistiki stoer za
rat, za tisue iz stalnog osoblja, i uvan uz pomo est tekih krstarica klase
kao Nada. Kada smo poeli, sastojao se od dvije upice i dvadeset ljudi; a
kada smo ga napustili sastojao se od etiri upice i dvadeset ljudi. Sam rad je
bio djeja igra, u usporedbi s tamnom stranom, jer smo imali sasvim dovoljno
svjetla, i dobivali esnaest sati odmora za svakih osam sati rada. I nije bilo
napada bespilotnih letjelica za zavrni ispit.
Kada smo se atlovima prebacili natrag na Nadu, nitko nije ba bio previe
sretan to odlazimo - iako su neke od popularnijih ena izjavile da e im biti
drago to e se malo odmoriti - Stargate je bio posljednji jednostavan i
siguran zadatak prije borbe protiv Tauranaca. I kao to je Williamson istaknuo
prvog dana, nije postojao nain kako bi se moglo predvidjeti na to e sve to
sliiti.
Osim toga, veina nas nije osjeala preveliko oduevljenje u vezi
kolapsarskog skoka koji nam je predstojao. Uvjeravali su nas da ga neemo
niti osjetiti. Bit e to neto poput slobodnog pada tijekom cijelog puta.
Ja nisam bio uvjeren u to. Kao student fizike, sluao sam uobiajene
kolegije o opoj relativnosti i teorijama gravitacije. U to vrijeme imali smo
samo malo izravnih podataka - Stargate je otkriven kada sam iao u osnovnu
kolu - ali matematiki se model inio dovoljno jasnim.
Uruena zvijezda Stargate bila je savrena kugla polumjera oko tri
kilometra. Zauvijek je bila zaustavljena u stanju gravitacijskoga kolapsa koji je
trebao znaiti da njezina povrina propada prema njezinom sreditu gotovo

brzinom svjetlosti. Relativnost je to podupirala, odnosno, barem stvarala

iluziju da je to tono ... na nain na koji svaka stvarnost postane slina iluziji i
orijentirana prema promatrau bilo da prouavate opu relativnost ili
budizam.
Bilo kako bilo, postoji teoretska toka u prostorvremenu kada e jedan
kraj nae letjelice biti tono iznad povrine uruene zvijezde, a drugi
kilometrima daleko - prema naem poimanju prostora. U bilo kojem
razumnom svemiru, to bi uzrokovalo kidanje trupa letjelice, a mi bismo postali
samo jo jedan u nizu milijuna kilograma degenerirane tvari na teoretskoj
povrini, koja bi srljala naglavce u nitavilo ostatak vjenosti; ili propala
prema sreditu u sljedeoj trilijunki sekunde. Svatko plati svojim novcem i
odabere ono to smatra tonim.
No, oni su ipak bili u pravu. Lansirani smo sa Stargatea I, nekoliko puta
smo korigirali pravac, a tada jednostavno ponirali, otprilike sat vremena.
Potom se zaulo zvono i utonuli smo u svoje jastuke pod ravnomjernim
usporavanjem pri dvije gravitacije. Bili smo na neprijateljskom teritoriju.

11
Usporavali smo pri dvije gravitacije gotovo devet dana, kad je bitka
otpoela. Leei u naslonjaima i osjeajui se jadno, jedino to smo osjetili
bila su dva tiha udarca, kada su projektili ispaljeni. Nekih osam sati kasnije,
zapucketao je razglas: "Panja, cijela posada. Govori kapetan." Quinsana,
pilot, bio je samo porunik, ali mogao se nazvati kapetanom samo dok je u
letjelici, gdje je inom bio vii od svih nas, ak i natporunika Stotta. "Sluajte
i vi, gunala u prostoru za teret."
"Upravo smo napali neprijatelja s dva tahionska projektila jaine pedeset
bevatona, i unitili obje neprijateljske letjelice i jo jedan objekt kojega su
lansirali otprilike tri mikrosekunde ranije.
Neprijatelj nas je pokuavao prestii u posljednjih stotinu sedamdeset i
devet sati prema brodskom vremenu. U trenutku napada, neprijatelj se kretao
neto bre od jedne polovine brzine svjetlosti, u odnosu na Aleph, i nalazio se
samo oko trideset astronomskih jedinica od Zemljine nade. U odnosu na nas
kretao se .47 brzine svjetlosti, i stoga bismo se susreli na istome mjestu u
prostorvremenu" - zabili bi se jedni u druge! - "za neto vie od devet sati.
Projektili su bili lansirani u 07:19 prema brodskom vremenu, a unitili su
neprijatelja u 15:40, kada su oba projektila detonirala oko tisuu klikova od

neprijateljskih objekata."
Ta dva projektila pripadala su tipu oruja iji je sam pogonski sustav bio
kontrolirana tahionska bomba. Ubrzavali su konstantnim tempom od 100 G, a
putovali relativistikom brzinom u trenuku kada ih je detonirala masa
pribliavajueg neprijateljskog broda.
"Oekujemo da nam neprijateljski brodovi vie nee smetati. Naa brzina
u odnosu na Aleph e pasti na nulu u sljedeih pet sati; tada emo zapoeti
sa sputanjem. To e trajati dvadeset i sedam dana." Sveope jaukanje i
rezignirano psovanje. Naravno, svi su s tim ve ranije bili upoznati, ali nije
nas trebalo jo i podsjeati na to.
I tako, nakon jo jednog mjeseca usmenog podsjeanja i vjebi, pri 2 Gja, bacili smo prvi pogled na planet koji smo trebali napasti. Pravi pravcati
napadai iz svemira, da, gospodine.
Bio je to zasljepljujui bijeli polumjeseasti oblik koji se kupao u svjetlosti
dvije astronomske jedinice od Epsilona. Kapetan je odredio lokaciju
neprijateljske baze sa 50 AJ udaljenosti, pa smo je zaobili u irokom luku,
zadravajui masu planeta izmeu njih i nas. To nije znailo da im se
pokuavamo prikrasti - ba suprotno; oni su lansirali tri uzaludna napada - ali
nam je omoguilo obrambenu poziciju. Tonije, sve dok nismo morali ii na
povrinu. Tek tada e letjelica i njezina posada iz Zvjezdane flote biti
razmjerno sigurna.
Budui da se planet rotirao prilino sporo - okrenuo bi se oko svoje osi
jednom u svakih deset i pol dana - 'stacionarna' orbita letjelice morala je biti
udaljena sto pedeset tisua klikova. Zbog toga su se ljudi u njoj osjeali
razmjerno sigurno, jer je izmeu njih i neprijatelja bilo est tisua kilometara
stijena i devedeset tisua milja svemira. Ali to je znailo da e postojati
vremenski otklon od cijele sekunde u komunikaciji izmeu nas na tlu i
borbenoga kompjutora letjelice. Netko bi mogao itekako poginuti, dok taj
neutrinski impuls otpue do tamo i natrag.
Nae pomalo nejasne naredbe bile su da napadnemo bazu i uspostavimo
kontrolu, te pri tom otetimo to je mogue manje neprijateljske opreme.
Morali smo najmanje jednog neprijatelja uhvatiti ivoga. Meutim, ni pod
kakvim okolnostima nismo smjeli dozvoliti da nas ive uhvate. A ta odluka nije
bila preputena nama; jedan poseban impuls iz borbenog kompjutora, i ona
trunica plutonija u vaoj bateriji e proizvesti fisiju sa .01% uspjenosti, a vi
ete biti nita drugo nego brzo irea, vrlo vrua plazma.
Utrpali su nas u est izviakih letjelica - po jedan vod od dvanaest ljudi u

svaku - i pojurili smo od Zemljine nade pri 8 G-ja. Svaka od izviakih letjelica
trebala je pratiti svoju vlastitu nasuminu putanju do naeg zbornog mjesta,
stotinu i osam klikova od baze. Istovremeno je bilo lansirano etrnaest
bespilotnih letjelica, kako bi zbunile neprijateljski protuletjelini sustav.
Prizemljenje je prolo gotovo savreno. Jedna je letjelica pretrpjela manju
tetu, skoro je bila pogoena, no otpalo je samo neto zatitnog materijala s
jedne strane trupa, pa e se uspjeti vratiti, ako bude koristila manje brzine
unutar atmosfere.
Krivudali smo lijevo-desno, ali smo ipak prvi stigli do zbornog mjesta.
Postojao je samo jedan problem. Ono se nalazilo ispod etiri kilometra vode.
Gotovo sam mogao uti onaj stroj, udaljen devedeset tisua kilometara,
kako krgue svojom metalnom opremom, dodajui u proraun ove nove
informacije. Nastavili smo upravo kao da slijeemo na vrsto tlo; rakete za
koenje, padanje, klizaljke van, udarac o vodu, skok, udarac o vodu, skok,
udarac o vodu, potonue.
Imalo bi smisla nastaviti dalje i spustiti se na dno - na posljetku, letjelica
je bila usavrena, a voda samo jo jedna od tekuina - ali trup nije bio
dovoljno vrst da izdri stupac vode visok etiri kilometra. Narednik Cortez bio
je u izviakoj letjelici s nama.
"Narednie, javite tom kompjuteru da uini neto! Svi emo se ... "
"Daj, zaepi, Mandella. Vjeruj u boga." Ovo "bog" je definitivno pojam s
poetnim malim slovom, kada Cortez to izgovori.
Zauo se glasan zvuk mjehuria, potom jo jednom, i dolo je do laganog
poveanja pritiska na mojim leima, to je znailo da se letjelica izdie.
"Mjehuri za plutanje?" Cortez se nije udostojio odgovoriti, ili nije znao
odgovor.
Mora da je to bilo to. Podigli smo se na deset do petnaest metara ispod
povrine i stali, nepomini. Kroz okrugli prozori mogao sam vidjeti povrinu
iznad, koja je sjajila poput ogledala. Pitao sam se kako bi bilo da sam riba i
imam konaan krov iznad svoga svijeta.
Gledao sam kako uranja jo jedna letjelica. Stvorila je velik oblak
mjehuria i virova, a tada potonula - pomalo na stranji dio - na neku
neznatnu dubinu prije no to su ogromni mjehuri iskoili ispod svakog
trokutastog krila. Tada se popela otprilike na nau dubinu i stala.
Uskoro su sve letjelice plutale u radijusu od nekoliko stotina metara od
nas, poput jata nezgrapnih riba.
"Ovdje natporunik Stott. Paljivo me sluajte. Na nekih dvadeset i osam
klikova od vae trenutne pozicije nalazi se plaa, u smjeru prema neprijatelju.

Do te plae ete nastaviti izviakim letjelicama, a od tamo ete pokrenuti

napad na pozicije Tauranaca." To je ve bilo neto bolje; morat emo
pjeaiti samo osamdeset klikova.
Ispraznili smo mjehure, izronili na povrinu i letjeli do plae u sporoj
fromaciji koja se irila prema van. Trebalo nam je nekoliko minuta. Dok je
letjelica usporavala da stane, uo sam zujanje crpki, koje su izjednaavale
pritisak u kabini s pritiskom zraka vani. Prije no to smo se potpuno zaustavili,
otvor pored mog naslonjaa se otvorio. Otkotrljao sam se na krilo letjelice i
skoio na tlo. Trebalo mi je deset sekundi da pronaem zaklon - potrao sam
preko rastresitog ljunka do "drvoreda", isprepletenih grmova visokih, rijetkih
modrozelenih biljaka. Uronio sam u bodljikavo grmlje i okrenuo se kako bih
pogledao letjelice koje su odlazile. Bespilotne letjelice, koje su ostavili, polako
su se uzdigle na otprilike stotinu metara, a tada se uputile u svim smjerovima
uz grmljavinu koja je potresala kosti. Prave izviake letjelice su polagano
kliznule natrag u vodu. Moda je to bila dobra ideja.
To nije bio ba privlaan svijet, ali emo se zasigurno lake kretati po
njemu nego po onoj kriogenikoj nonoj mori za koju su nas pripremali. Nebo
je bilo jednolino, dosadno srebrno bljetavilo koje se stapalo s izmaglicom
iznad oceana, tako potpuno da je bilo nemogue rei gdje prestaje voda, a
poinje zrak. Sitni valovi zapljuskivali su crnu ljunkovitu obalu, puno sporije i
gracioznije pri gravitaciji od tri etvrt zemaljske. ak i na pedeset metara
udaljenosti, zveket milijardi kamenia koji su se kotrljali s valovima glasno je
odzvanjao u mojim uima.
Temperatura zraka bila je 79 stupnjeva Celzijusa, nedovoljno da more
zakuha, iako je pritisak zraka bio nizak u usporedbi s onim na Zemlji.
Pramenovi pare velikom su se brzinom dizali iznad linije gdje se voda spajala
s kopnom. Pitao sam se koliko bi dugo ovjek mogao ovdje preivjeti izloen
okolini, bez odijela. Bi li ga prvo ubila vruina ili niska razina kisika - oko jedne
osmine kisika na Zemlji? Ili je tu postojao nekakav smrtonosni
mikroorganizam koji bi ih oboje pretekao ...
"Govori Cortez. Svi krenite prema ovamo i okupite se oko mene." Stajao
je na plai lijevo od mene, maui rukom iznad glave. Krenuo sam prema
njemu kroz grmlje. Ono je bilo krhko, tanko, i inilo se paradoksalno isueno
na tom vlanom zraku. Nee ba odigrati vanu ulogu kao zaklon.
"Napredovat emo u smjeru .05 radijana istono od sjevera. elim da vod
Jedan krene prvi. Dva i Tri, krenite otprilike dvadeset metara iza njih, lijevo i
desno. Sedam, zapovjedni vod je u sredini, dvadeset metara iza Dva i Tri. Pet

i est, uvajte lea, u polukrunoj zatvorenoj formaciji. Jel' svima jasno?"

Naravno, mogli bismo izvesti ovakav "strelasti" manevar i u snu. "OK,
krenimo."
Bio sam u vodu Sedam, "zapovjednoj grupi". Natporunik Stott me tamo
stavio ne zato to se od mene oekivalo da izdajem nekakve zapovijedi, nego
zbog mog poznavanja fizike.
Zapovjedna grupa je trebala biti najsigurnija, jer ju je sa svih strana
uvalo est vodova: ljudi su u nju rasporeeni zato to je postojao nekakav
taktiki razlog zbog kojeg su oni trebali preivjeti barem neto due od
ostalih. Cortez je bio u njoj da da je zapovijedi. Chavez je bio u njoj da
popravlja kvarove na odijelima. Glavni lijenik, doktor Wilson - jedini koji je
zapravo imao lijeniku diplomu - je bio u njoj, kao i Theodopolis, ininjer za
vezu: naa veza s natporunikom, koji je odabrao da ostane u orbiti.
Mi ostali smo bili rasporeeni u zapovjednu grupu zahvaljujui nekoj
posebnoj vjetini ili znanju koje se inae ne bi smatralo od "strateke"
vanosti. Budui da smo bili suoeni s potpuno nepoznatim neprijateljem, nije
bilo mogue odrediti to bi se moglo pokazati bitnim. Zbog toga sam ja bio
tamo, zato to sam bio najblii fiziaru u cijeloj druini. Rogersova je bila
biolog. Tate kemiar. Mogao je postii savren rezultat na Rhineovom testu
ekstrasenzorne percepcije, svaki put. Bohrs je bio poligot, teno je govorio
dvadeset i jedan jezik. Petrovljev talent sastojao se u tome to je na
testiranju pokazao da nije ni najmanje ksenofobian. Keating je bio vjet
akrobat. Debby Hollister- 'Srekovika' Hollister - pokazala je izvrsnu
sposobnost za stjecanje novca, a takoer je imala dosljedno visok Rhineov
potencijal.

12
Kada smo tek krenuli, koristili smo kamuflanu kombinaciju za praumu
na naim odijelima. Ali ono to se smatralo praumom u ovim aneminim
tropima bilo je previe rijetko; izgledali smo kao druina harlekina koja eta
umom. Cortez nam je rekao da prebacimo na crno, ali to je bilo jednako
loe, jer je svjetlost s Epsilona dopirala ravnomjerno sa svih strana neba, i
nije bilo nikakvih sjenki, osim nas. Na posljetku smo ostavili kamuflau
podeenu na pustinjsku, boje pjeanih dina.
Izgled krajolika polako se mijenjao kako smo se primicali sjeveru, dalje od
mora. Bodljikavih stabljika, pretpostavljam da bi ih se moglo nazvati drveem,

bivalo je sve manje, ali su postajale veeg opsega i manje suhe; na vrhu
svake nalazila se zamrena masa povijua iste modrozelene boje, koje su se
irile u plosnati unj nekih deset metara u promjeru. Blizu vrha svakog stabla
nalazio se njenozeleni cvijet veliine ljudske glave.
Trava se poela pojavljivati nekih pet klikova od mora. inilo se da
'potuje' vlasnika prava stabala, jer je ostavljala traku ogoljenog tla oko
svakog stabla s povijuama. Na rubu takve istine rasla bi poput plahe
modrozelene ekinje; tada bi, odmiui se od stabla, postajala gua i via,
sve dok na nekim mjestima, gdje bi istina izmeu dvaju stabala bila
neuobiajeno prostrana, ne bi dosegnula visinu ramena. Trava je bila svjetlije,
zelenije boje od stabala i povijua. Promijenili smo boju svojih odijela u
arkozelenu koju smo koristili na Charonu kako bismo bili to vidljiviji. Drei
se najgue trave, bili smo razmjerno neupadljivi.
Nisam se mogao oteti dojmu da bi jedan tjedan vjebi u junoamerikoj
praumi vrijedio znatno vie od svih onih tjedana na Charonu. Osim toga, ne
bismo bili toliko iscrpljeni.
Prelazili smo vie od dvadeset klikova svakoga dana, poletni nakon
mjeseci provedenih na 2G-ja. Do drugoga dana, jedini ivotinjski oblik kojega
smo viali bili su nekakvi crni crvi, veliine prsta, sa stotinama noica koje su
podsjeale na dlake nekakve grube etke. Rogersova je rekla kako bi
oigledno morali postojati nekakvi vei stvorovi u blizini, jer inae ne bi bilo
razloga da stabla imaju trnje. Stoga smo bili na dvostrukom oprezu, oekujui
nevolje i s Taurancima i s neidentificiranim "veim stvorovima".
Potteriin vod Dva je bio na elu kolone; glavna frekvencija je bila
rezervirana za nju, jer je bilo vjerojatno da e vod na elu prvi opaziti
znakove nevolje.
"Narednie, ovdje Potterova", uli smo svi. "Kretanje ispred."
"Spustite se, onda!"
"Jesmo. Mislim da nas ne vide."
"Vod Jedan, idite desno od ela. Drite se nisko. etiri, idite naprijed
lijevo. Javite mi kada sitgnete na pozicije. Vod est, ostanite iza i uvajte
lea. Pet i Tri, zatvorite obru sa zapovjednom grupom."
Dvanaest se ljudi iuljalo iz trave kako bi nam se pridruili. Cortezu se
izgleda javio etvrti vod.
"Dobro. to je s vama, Jedan ... u redu, odlino. Koliko ih ima?"
"Vidimo ih osam." Potteriin glas.
"Dobro. Na moj znak, otvorite vatru. Pucajte da ubijete."
"Narednie ... to su samo ivotinje."

"Potterice - ako si cijelo vrijeme znala kako izgleda Tauranac, trebala si

nam rei. Pucajte da ubijete."
"Ali, mi moramo ... "
"Mi moramo uhvatiti ivoga, ali ga ne moramo vucarati sa sobom
etrdeset klikova do njegove baze i paziti na njega dok se borimo. Jasno?"
"Da, narednie."
"OK. Sedam, svi vi mozgovi i udaci, idemo naprijed da vidimo. Pet i Tri,
idete s nama da nas titite."
Otpuzali smo kroz metar visoku travu do mjesta gdje se vod Dva
rasporedio na borbene poloaje.
"Ne vidim nita", rekao je Cortez. "Ravno i malo ulijevo. Tamnozeleno."
Bili su samo nijansu tamniji od trave. Ali, kad ste razaznali prvoga, ubrzo
biste ih sve primijetili kako se polako kreu otprilike trideset metara ispred.
"Pali!" Cortez je prvi poeo pucati, a tada se pojavilo dvanaest grimiznih
zraka, i trava se sparuila, nestala, a stvorenja su se grila i umirala,
pokuavajui pobjei.
"Prekini paljbu, prekini!" Cortez se uspravio. "elimo da neto i ostane Drugi vod, za mnom." Krenuo je prema leinama koje su se jo dimile, s
laserom pripremljenim za pucanje, a nevidljive viline ralje bestidnosti vukle
su ga prema prizoru krvoprolia ... Osjetio sam kako mi se javlja osjeaj
munine i znao sam da me sve one sablasne trening vrpce, kao ni sve strane
smrti tijekom vjebi nisu pripremile za ovu iznenadnu stvarnost... da u imati
arobni tapi koji u moi uperiti u ivot i pretvoriti ga u zadimljeni komad
polusirovog mesa; nisam bio vojnik, niti sam ikada to htio biti, niti bih htio biti
...
"OK, Sedam, priite blie."
Dok smo im prilazili, jedan se od stvorova pomaknuo, blago zadrhtavi, a
Cortez je preao laserskom zrakom preko njega gotovo nemarnom gestom.
Ona je napravila rez dubine dlana posred tog bia. Umrlo je, kao i ostali, bez
da je ispustilo ikakav zvuk.
Nisu bili visoki kao ljudi, ali su bili iri u pojasu. Bili su prekriveni
tamnozelenim, gotovo crnim krznom; bijele kovre pojavile su se na mjestima
koja je sprio laser. inilo se da su imali tri noge i jednu ruku. Jedini ukras na
njihovim obraslim glavama bila su usta, vlana crna upljina ispunjena ravnim
crnim zubima. Bili su krajnje odbojni, ali njihova najgora osobina nije bila
razliitost od ljudi, nego slinost... gdje god je laser otvorio upljinu u tijelu,
mlijenobijele sjajne grude i namoti organa proarani venama curili su van, a

krv im je bila tamnocrvena i gruala se.

"Rogersova, doi pogledaj. Tauranci ili ne?"
Rogersova je kleknula pored jednog od poluraznesenih bia i otvorila
tanku plastinu kutiju, punu blistavih alatki za seciranje. Izabrala je skalpel.
"Samo na jedan nain moemo to saznati." Doktor Wilson virio je preko
njenog ramena, dok je ona metodino rezala ovojnicu koja je prekrivala
nekoliko organa.
"Ovo." Podigla je crnu vlaknastu masu s dva prsta, kao parodiju na
osjetljivost kroz taj itavi oklop.
"Pa?"
"To je trava, narednie. Ako Tauranci mogu jesti travu i udisati zrak, onda
su zasigurno pronali planet iznimno slian njihovu domu." Odbacila ju je.
"Ovo su ivotinje, narednie, samo proklete ivotinje."
"Ne bih bio ba tako siguran", rekao je doktor Wilson. "Samo zato to
hodaju okolo na sve etiri, ili moda tri, i mogu jesti travu ... "
"Dobro, idemo provjeriti mozak." Pronala je jednoga koji je bio pogoen
u glavu te ieprkala povrinski crni pougljenjeni sloj iz rane. "Pogledajte
ovo."
Sastojala se od samo jedne kosti. Vukla je i raskutravala dlaku na glavi
sljedeega. "to, dovraga, koristi kao osjetilne organe? Nema oiju, ni uiju,
ni ... " Uspravila se. "Nita nema na toj glavi osim usta i deset centimetara
lubanje. Koju nema to tititi, apsolutno nita."
"Kada bih mogao slegnuti ramenima, slegnuo bih", rekao je lijenik. "To
ne dokazuje nita - mozak ne mora izgledati kao mekani orah i ne mora se
nalaziti u glavi. Moda ta lubanja nije kost, moda je to mozak, nekakva
kristalna reetka ... "
"Da, ali eludac je na odgovarajuem mjestu, a ako ovo nisu crijeva, ja u
pojesti -"
"Sluajte," rekao je Cortez, "to je sve doista zanimljivo, ali sve to
trebamo saznati jest da li je ta stvar opasna, a tada moramo dalje, nemamo
svo vrijeme ... "
"Oni nisu opasni", poela je Rogersova. "Oni ne ... "
"Lijenika! Doktore!" netko je mahao rukama, odostraga na liniji s koje se
pucalo. Doktor je otrao natrag, a mi ostali smo ga slijedili.
"to nije u redu?" Posegnuo je na lea i otkopao svoj medicinski pribor
jo u trku.
"Ho je u nesvijesti."

Doktor je irom otvorio pretinac s njezinim biomedicinskim monitorom.

Nije morao puno traiti to nije u redu. "Mrtva je."
"Mrtva?" rekao je Cortez. "to se dovraga ... "
"Samo trenutak." Doktor je ukljuio utika u monitor i petljao po nekim
brojanicima u svom priboru. "Biomedicinska oitanja svih nas za prolih
dvanaest sati su pohranjena ovdje. Sada ih pregledavam unatrag, i trebao bih
moi - evo ga!"
"to?"
"Prije etiri i pol minute - mora da je do toga dolo kada ste otvorili vatru
..."
"I?"
"Jako cerebralno krvarenje. Ne ..." Gledao je u brojke. "Nije ... bilo
nikakvog upozorenja, nita nije ukazivalo na bilo to neuobiajeno; krvni tlak
povien, puls povien, ali normalan s obzirom na okolnosti ... nita ... to bi ...
ukazalo ..." Sagnuo se i otvorio njezino odijelo. Njezine profinjene orijentalne
crte lica bile su iskrivljene u uasnoj grimasi, vidjele su joj se obje desni.
Ljepljiva tekuina slijevala joj se ispod zatvorenih vjea, a kapi krvi jo su
uvijek kapale iz oba uha. Doktor Wilson je zatvorio njezino odijelo.
"Nikada jo nisam vidio neto ovakvo. Kao da joj je bomba eksplodirala u
lubanji."
"Oh, sranje," rekla je Rogersova, "pa ona je bila osjetljiva prema
Rhineovim testovima, zar ne?"
"Tono." Cortez je zvuao zamiljeno. "U redu, svi sluajte. Voe vodova,
provjerite svoje vodove i vidite nedostaje li tko, ili je moda ozlijeen. Jo
netko u Sedmom?"
"Ja ... ja imam uasnu glavobolju, narednie", rekla je Debby.
Jo etvero ostalih imalo je jake glavobolje. Jedan od njih potvrdio je da
je neznatno osjetljiv prema Rhineu. Ostali nisu znali.
"Corteze, mislim da je to oito", rekao je doktor Wilson. "Trebali bismo se
ovim ... udovitima sklanjati s puta, a pogotovo im vie ne nanositi bol. Ne
uz petero ljudi podlono istom onom to je oigledno ubilo Ho."
"Naravno, dovraga, ne treba mi nitko to rei. Najbolje da krenemo.
Upravo sam obavijestio natporunika o ovome to se desilo; slae se da je
bolje da odemo to je mogue dalje odavde, prije no to se zaustavimo za
noenje.
Idemo se svrstati natrag u formaciju i nastaviti istim smjerom. Vod Pet,
preuzmite vodstvo; Dva, doite na zaelje. Svi ostali, kao i do sada."
"A to emo sa Ho?" pitala je Debby.

"Ve e se pobrinuti za nju. S letjelice."

Nakon to smo se udaljili oko pola klika, vidjeli smo bljesak i uli tutanj
grmljavine. Tamo gdje smo ostavili Ho, nastala je pauinasta osvijetljena
gljiva, koja je isparila i nestala na sivom nebu.

13
Zastali smo da bismo "prenoili" - zapravo, sunce nee za
i jo sedamdeset sati - na vrhu male uzvisine nekih deset klikova od
mjesta gdje smo ubili izvanzemaljce. Ali to i nisu bili izvanzemaljci, morao
sam se podsjeati - mi smo bili.
Dva voda razmjestila su se u obliku prstena oko nas ostalih, a mi smo se
bacili na tlo, iscrpljeni. Svima su bila odreena etiri sata spavanja i dva sata
dunosti na strai.
Potterova je dola i sjela pored mene. Podesio sam njezinu frekvenciju.
"Bok, Marygay."
"O, Williame", glas joj je bio grub i pucketav preko radija. "Boe, to je
tako strano."
"Sada je sve gotovo ..."
"Ubila sam jednoga od njih, odmah iz prve, pogodila sam ga tono u, u
..."
Stavio sam svoju ruku na njezino koljeno. Dodir je izazvao plastian
kljocaj, a ja sam je povukao natrag, zamiljajui strojeve koji se grle,
kopuliraju. "Nemoj se osjeati izdvojenom, Marygay, sva ta krivnja koju ima
dijeli se jednako izmeu svih nas ... ali trostruka porcija za Cor ..."
"Vi vojnici prestanite brbljati i pokuajte se naspavati. Oboje ste na strai
za dva sata."
"OK, narednie." Glas joj je bio tako tuan i umoran da ga nisam vie
mogao podnijeti. elio sam da je barem mogu dotaknuti i izvui iz nje tugu
poput ice za uzemljenje, ali oboje smo bili zarobljeni u vlastitim plastinim
svjetovima.
"Laku no, Williame."
"No." Gotovo je nemogue uzbuditi se unutar odijela, kada vas bodu
cijevi za odvod tjelesnih izluevina i svi ti senzori od srebro-klorida, ali to je na
neki nain bio odgovor moga tijela na emocionalnu nemo, moda i
prisjeanje na ugodnije noi provedene s Marygay, moda me osjeaj da bi
izmeu svih tih smrti, moglo ubrzo doi i do moje osobne smrti pokretao na

posljednji pokuaj razmnoavanja ... ugodne misli poput ove, zaspao sam i
sanjao da sam stroj, koji oponaa ivotne funkcije, kripi i klopoe na svom
nespretnom putu kroz svijet, a ljudi su previe pristojni da bi mi ita rekli, pa
mi se smijulje iza lea, te da je mali ovjek koji sjedi u mojoj glavi i vue
poluge i spojnice i prati brojke, beznadno lud, te da pohranjuje ono to me
boljelo tijekom dana ...
"Mandella, probudi se, dovraga, tvoja je smjena!"
Odvukao sam se do svog mjesta na krunoj obrambenoj liniji kako bih
pazio na bog zna to ... ali bio sam toliko umoran da nisam mogao drati oi
otvorenima. Na posljetku sam progutao stimulacijsku pilulu, znajui da u
kasnije poaliti.
Vie od jednog sata sjedio sam tamo, pregledavajui svoj sektor lijevo,
desno, blizu, daleko; prizor se uope nije mijenjao, nije bilo ni daka vjetra da
povije travu.
Tada se iznenada trava razdijelila i jedno od tronogih bia se pojavilo
tono ispred mene. Podigao sam laser, ali nisam stisnuo okida.
"Kretanje!"
"Kretanje!"
"ZADRITE PALJBU. Ne pucajte!"
"Kretanje!"
"Kretanje!" Pogledao sam lijevo i desno dokle god sam mogao vidjeti,
tono ispred svakog straara na krunoj liniji stajalo je po jedno nijemo i
slijepo bie.
Moda me tableta koju sam uzeo, kako bih ostao budan, uinila
osjetljivijim na to to su oni radili. Koa mi se najeila i osjetio sam bezoblinu
stvar u svom umu, osjeaj slian onome kada netko neto izgovori, a vi to ne
ujete ba dobro, ali mu elite odgovoriti, no prilika da ga zamolite da ponovi
to je rekao je ve nestala.
Bie je sjedilo na svojim bokovima, naginjui se prema naprijed na
prednjoj nozi. Veliki zeleni medvjed s osuenom rukom. Njegova je mo
prolazila kroz moj um, kao kroz pauinu, stvarajui jeku nonih strahova,
pokuavajui komunicirati, pokuavajui me unititi, nisam mogao odrediti.
"U redu, svi na obrambenoj liniji, povlaite se, polako. Nemojte praviti
brze pokrete ... da li nekoga boli glava ili ima nekih drugih problema?"
"Narednie, ovdje Hollisterova." izustila je Debby. "Oni pokuavaju neto
rei ... gotovo mogu ... ne, samo ..."
"Da?"

"Jedino to mogu razumjeti jest da oni misle da smo mi... misle da smo ...
pa, smijeni. Ne boje nas se."
"eli rei da ovaj ispred tebe nije ..."
"Ne, taj osjeaj dolazi iz svih njih, svi misle isto. Nemojte me pitati kako,
ja to jednostavno znam."
"Moda misle da je smijeno ono to su uinili Ho."
"Moda. Ne osjeam da su opasni. Samo su znatieljni u vezi s nama."
"Narednie, ovdje Bohrs."
"Da."
"Tauranci su ovdje ve najmanje godinu dana - moda su nauili
komunicirati s ovim previe naraslim plianim medvjediima. Oni nas moda
pijuniraju, moda njima alju ..."
"Mislim da nam se u tom sluaju ne bi pokazali", rekla je Debby. "Oito je
da se mogu izvrsno sakriti od nas kada to ele."
"Bilo kako bilo," rekao je Cortez, "ako su oni pijuni, teta je ve uinjena.
Mislim da ne bi bilo pametno poduzimati bilo kakve akcije protiv njih. Znam
da biste ih svi voljeli vidjeti mrtve zbog onoga to su uinili Ho, i ja bih, ali
bolje je da budemo oprezni."
Ja ih nisam elio vidjeti mrtve, ali najvie bih volio da ih uope ne vidim, u
bilo kojem stanju. Polako sam hodao prema natrag, prema sredini tabora.
Stvorenje se doimalo nezainteresiranim za mene. Moda je jednostavno znao
da smo u okruenju. upao je travu rukom i glasno je vakao.
"OK, svi voe vodova, probudite sve ostale, provjerite brojano stanje.
Javite mi ako je itko ozlijeen. Recite svojim ljudima da kreemo za minutu."
Ne znam to je Cortez oekivao, ali stvorenja su nas nastavila pratiti. Nisu
nas drala u okruenju; samo nas je njih dvadest ili trideset pratilo itavo
vrijeme. ak to nisu stalno bili jedni te isti. Jedni bi odlutali na stranu, a novi
bi se pridruili povorci. Bilo je prilino oito da se oni nee umoriti i odustati.
Svima nam je bilo doputeno popiti po jednu stimulacijsku pilulu. Bez nje,
nitko ne bi bio u stanju hodati ni sat vremena. Druga pilula bi bila dobrodola
nakon to je uinak prve poeo splanjavati, ali matematika situacije je nije
doputala: jo uvijek smo bili udaljeni trideset klikova od neprijateljske baze,
to je znailo najmanje petnaest sati mariranja. Iako bi ovjek uz pomo tih
pilula mogao ostati budan i pun energije sljedeih stotinu sati, broj pogreaka
u procjenama i percepciji drastino se poveavao nakon druge pilule, sve dok
u ekstremnim sluajevima ne bi dolo do najbizarnijih halucinacija, i osoba bi
se uzrujavala satima pri donoenju odluke treba li dorukovati ili ne.
Uz pomo umjetne stimulacije, prvih est sati putovali smo s puno

energije, tijekom sedmog sata poeli smo usporavati, a nakon devet sati i
devetnaest prijeenih kilometara stali smo iscrpljeni. Pliani medvjedii nisu
nas ni na trenutak isputali iz vidokruga i, prema onome to je rekla Debby, ni
na tren nisu prestali "odailjati". Cortezova odluka bila je da emo napraviti
sedmosatnu pauzu, te da e svakog sata po jedan vod uvati krunu
obrambenu liniju. Nikada do tada mi nije bilo toliko drago to sam u vodu
Sedam, jer smo dobili posljednju smjenu, a time i est sati neprekinutog sna.
U onih nekoliko trenutaka koje sam proveo budan, nakon to smo
konano legli, pomislio sam kako e mi sljedei put, kad sklopim oi,
vjerojatno biti i posljednji. Djelomino zbog mamurluka izazvanog pilulama, a
moda i zbog svih uasa prethodnoga dana, otkrio sam da me stvarno nije
briga.

14
Do naeg prvog kontakta s Taurancima dolo je tijekom moje smjene na
strai.
Pliani medvjedii su jo uvijek bili tamo, kad sam se probudio i zamijenio
doktora Jonesa na strai. Vratili su se u svoju poetnu formaciju, po jedan
ispred svakog straarskog mjesta. Onaj koji je ekao mene izgledao je malo
krupniji nego to je bilo uobiajeno, ali osim toga, izgledao je kao i svi ostali.
Sva trava oko mjesta na kojem je sjedio bila je povaljana, to je znailo da se
povremeno pomicao lijevo i desno. Ali uvijek se vraao kako bi sjeo tono
nasuprot meni, moglo bi se rei da moe buljiti, da je imao s ime buljiti.
Bili smo okrenuti jedan prema drugome otprilike petnaest minuta, kada je
odjeknuo Cortezov glas:
"Idemo, svi se probudite i sakrijte!"
Slijedio sam instinkt i bacio se na tlo i otkotrljao u visoku travu.
"Neprijateljska letjelica iznad nas." Glas mu je zvuao gotovo lakonski.
Tonije reeno, nije bila tono iznad nas, nego je prolazila neto istonije.
Kretala se polako, moda stotinu kilometara na sat, a izgledala je poput metle
okruene mjehurom prljave sapunice. Stvorenje koje je upravljalo njome malo
je vie sliilo ljudima nego pliani medvjedii, ali nije to bilo to. Pojaao sam
amplifikaciju na svom konverteru slika kako bih ga poblie pogledao.
Imao je dvije ruke i dvije noge, ali mu je struk bio toliko uzak da bi ga se
moglo obuhvatiti s dvije ruke. Ispod uskog struka nalazila se velika zdjelina
struktura u obliku potkove irine gotovo metar, iz koje su visjele dvije duge

mrave noge bez vidljivih koljena. Iznad struka tijelo se takoer irilo, do prsa
koja nisu bila nita manja od zdjelice. Ruke su mu izgledale iznenaujue
ljudske, osim injenice da su bile preduge i premalo miiave. Imao je i
prevelik broj prstiju na rukama. Nije imao ramena ni vrata; glava mu je
izgledala poput komarne izrasline, koja je bubrila kao gua iz njegovih
masivnih prsa. Dva oka koja su izgledala kao nakupine ribljih jajaaca, snop
resa umjesto nosa, i ukoeno otvorena rupa koja bi mogla predstavljati usta,
smjetena nisko, na mjestu gdje mu se trebala nalaziti Adamova jabuica.
Oito su uvjeti u mjehuru sapunice bili povoljni, budui da na sebi nije imao
nita osim naborane koe koja je izgledala kao da je predugo bila uronjena u
vrelu vodu, a potom obojena u svijetlonaranastu boju. "On" nije imao
nikakvih vanjskih spolnih obiljeja, niti iega to bi nalikovalo na lijezde za
dojenje.
Oito, ili nas nije primijetio, ili je mislio da smo i mi dio krda plianih
medvjedia. Nije se niti osvrnuo da nas jo jednom pogleda, samo je nastavio
u istom smjeru kamo smo i mi poli, .05 radijana istono od sjevera.
"Moete se vratiti na spavanje, ako ete moi zaspati nakon to ste vidjeli
ono. Kreemo u 04:35." Za etrdeset minuta.
Zbog neprozirnog omotaa od oblaka nije se iz svemira moglo saznati
kako je izgledala neprijateljska baza, niti koliko je velika bila. Jedino smo znali
gdje se nalazila, isto kao to smo znali i gdje se trebamo spustiti s naim
letjelicama. Dakle, i baza se lako mogla nalaziti ispod vode ili pod zemljom.
Ali neke od bespilotnih letjelica su, osim to su sluile za zavaravanje, bile
i izviake; i u njihovim lanim napadima na bazu, jedna se uspjela pribliiti
dovoljno da napravi fotografiju. Natporunik Stott poslao je njezin dijagram
Cortezu - jedinome koji je u svom odijelu imao zaslon - kada smo bili pet
kilometara od mjesta na kojem je trebala biti baza. Stali smo, a on je pozvao
sve predvodnike vodova i vod Sedam na dogovor. Dojurila su i dva pliana
medvjedia. Pokuali smo ih ignorirati.
"Dakle, natporunik nam je poslao neke slike naeg cilja. Nacrtat u plan,
predvodnici vodova neka ga precrtaju." Izvadili su podloge i pisaljke iz
depova na nogavicama, dok je Cortez odmotavao veliku plastinu podlogu.
Protresao ju je kako bi rastresao preostali naboj, i ukljuio svoju pisaljku.
"Ovako, mi prilazimo iz ovoga smjera." Nacrtao je strelicu na dnu podloge.
"Prvo na to emo naletjeti je ovaj red koliba, vjerojatno spavaonica, ili
bunkera, ali tko to dovraga zna ... Na poetni cilj je unititi te zgrade - itava
baza nalazi se na niskoj ravnici; ne postoji nain da se prouljamo pored
njih."

"Potterova ovdje. Zato ih jednostavno ne preskoimo?"

"Da, mogli bismo to napraviti, ali isto tako i nai se u potpunom
okruenju, i biti isjeckani na komadie. Zauzet emo zgrade.
Nakon to to uinimo ... sve to mogu rei jest da emo morati donositi
odluke u hodu. Prema ovom zranom izvianju, moemo razaznati namjenu
samo nekoliko zgrada - i to je loe. Moda emo izgubiti mnogo vremena
demolirajui kafie, ne obraajui panju na ogromni logistiki kompjutor
zbog toga to izgleda poput... hrpe smea ili ..."
"Mandella ovdje", rekao sam. "Zar nemaju nikakvu zranu luku - ini mi se
da bismo trebali ..."
"Doi u i do toga, dovraga. Te kolibe su prstenasto rasporeene oko
cijele baze, tako da emo se na nekom mjestu morati probiti. To e biti na
najbliem moguem mjestu, kako bi izgledi da odamo svoj poloaj, prije no
to napadnemo, bili to manji.
U itavoj bazi ne postoji nita to bi doista nalikovalo oruju. No, to nita
ne znai; u svakoj od tih kuica moe biti skriven jak laser.
Oko pet stotina metara od kuica, u sreditu baze, doi emo do neke
velike strukture u obliku cvijeta." Cortez je nacrtao velik simetrini oblik koji je
izgledao poput cvijeta sa sedam latica. "to to, dovraga, predstavlja znate
isto koliko i ja. No, postoji samo jedna takva struktura, tako da ga ne bismo
trebali unititi vie no to bude nuno. to znai ... da emo ga raznijeti na
komadie, ako ja procijenim da je opasan.
Sada, to se tvoje zrane luke, Mandella, tie - jednostavno je nema.
Nikakve.
Ona krstarica koju je pogodila Nada je vjerojatno bila ostavljena u orbiti,
kao to i naa mora biti. Ako imaju neto poput nae izviake letjelice ili
bespilotnih projektila, ili ih ne dre ovdje, ili su dobro skriveni."
"Bohrs ovdje. Pa s ime su onda napali, dok smo mi silazili iz orbite?"
"Volio bih to znati, vojnie. Oito ne postoji nain da procijenimo njihovo
brojano stanje. Na slikama, koje je napravila letjelica, nije bilo ni jednog
jedinog Tauranca u bazi. To ne znai nita, jer je to nepoznato okruenje.
Neizravno, meutim ... moemo prebrajati broj metli.
Ima pedeset i jedna kuica, i u svakoj je najmanje jedna metla. Ispred
etiri kuice nema metli, ali smo locirali jo tri u drugim dijelovima baze.
Moda to znai da je Tauranaca pedeset i jedan, od kojih je jedan bio izvan
baze kada je snimak napravljen."
"Keating ovdje. Ili pedeset i jedan asnik."
"Tono - moda je jo pedeset tisua pjeaka skriveno u nekoj od ovih

zgrada. Ne znamo. Moda ima samo deset Tauranaca, a svaki od njih ima po
pet metli, koje koristi ovisno o svom raspoloenju."
"Imamo jednu prednost, a to su komunikacije. Oni oigledno koriste
frekvencijsku modulaciju elektromagnetskog zraenja u megahercima."
"Radio!"
"To je tono, tko god da je to rekao. Identificirajte se kad elite neto
rei. Stoga je prilino mogue da oni ne mogu detektirati nae neutrinske
komunikacije. Osim toga, neposredno prije napada, Nada e izbaciti jednu
krasnu fisijsku bombu; i detonirati je u gornjim slojevima atmosfere tono
iznad baze. To e ih na neko vrijeme ograniiti samo na izravnu osobnu
komunikaciju, a i ta e biti puna statike."
"Zato jednostavno ... Tate ovdje ... zato ne izbace bombu ravno njima u
naruje? To bi nam potedilo mnogo ..."
"Ovo ak niti ne zasluuje odgovor, vojni
e. Ali odgovor je, mogli bi. A vi se bolje nadajte da nee. Ako razore bazu,
to e biti zbog sigurnosti Nade. Nakon to mi napadnemo, a vjerojatno prije
no to budemo dovoljno daleko da nam to bude bitno.
To emo sprijeiti ako dobro obavimo posao. Bazu moramo svesti na to
da vie ne moe funkcionirati; istovremeno, moramo je to vie ouvati. I
uhvatiti jednog zarobljenika."
"Potterova ovdje. Mislite rei najmanje jednog zarobljenika."
"Mislim rei ono to sam rekao. Samo jednog. Potterova ... vie ne
zapovijeda svojim vodom. Neka te zamijeni Chavez."
"U redu, narednie." Olakanje u njezinu glasu bilo je zamjetno.
Cortez je nastavio sa svojim mapama i uputama. Postojala je jo jedna
zgrada ija je namjena bila prilino oita; na vrhu je imala ogromnu pokretnu
antenu. Trebali smo je unititi, im nam doe u domet bacaa granata.
Plan napada bio je vrlo povran. Znak za poetak bit e bljesak fisijske
bombe. U istom trenutku nekoliko e se bespilotnih letjelica sjuriti na bazu,
tako da moemo vidjeti kakva im je protuzrana obrana. Pokuat emo
smanjiti njezinu uspjenost, a da je ne unitimo u potpunosti.
Odmah nakon bombe i letjelica, bacaima granata emo unititi sedam
kuica. Kroz prolaz koji nastane, svi emo se probiti u bazu ... a to e se
dogoditi nakon toga, mogli smo samo nagaati.
U idealnom bismo sluaju trebali proeljati bazu od jednog do drugog
kraja, unitavajui odreene mete, i ubijajui sve osim jednog Tauranca. Ali,
bilo je malo vjerojatno da e se tako neto dogoditi, jer je uvjet za to bio da

Tauranci prue vrlo slabu obranu.

S druge strane, ako Tauranci od samoga poetka pokau oiglednu
nadmo, tada e Cortez izdati naredbu da se ratrkamo: svatko e dobiti
drugaiji smjer za povlaenje - razbjeat emo se u svim smjerovima, a
preivjeli e se trebati okupiti u nekoj dolini etrdeset klikova istono od baze.
Tada emo se dogovoriti oko povratka u bitku, nakon to Nada malo omeka
bazu.
"Jo jedna posljednja stvar", hrapavim je glasom rekao Cortez. "Moda
neki od vas misle kao Potterica, moda neki od vaih ljudi tako misle ... da
bismo trebali krenuti lagano, i ne napraviti od ovoga takvo krvoprolie. Milost
je luksuz, slabost koju si mi ne moemo priutiti u ovoj fazi rata. Sve to
znamo o neprijatelju jest to da su oni ubili sedam stotina i devedeset osam
ljudi. Oni nisu pokazali nikakvu suzdranost pri napadu na nae krstarice, i
bilo bi glupo oekivati je sada, u prvoj kopnenoj akciji.
Oni su odgovorni za ivote svih vaih kolega koji su poginuli tijekom
vjebi, i za Ho, i za sve druge koji e danas poginuti. Ne mogu razumjeti
nikoga tko ih eli potedjeti. Ali to nita ne mijenja. Dobili ste svoje naredbe, i
dovraga, mogu vam i to rei, svi vi imate usaenu posthipnotiku sugestiju,
koju u ja dozvati odreenom frazom. To e vam posao uiniti lakim."
"Narednie ..."
"Tiina. Kratki smo s vremenom; vratite se svojim vodovima i kratko ih
obavijestite o ovom razgovoru. Kreemo za pet minuta."
Voe su se okrenule svojim ljudima, ostavljajui Corteza i nas desetoro, te
jo tri pliana medvjedia koji su se motali uokolo i svima smetali.

15
Posljednjih pet klikova proli smo vrlo oprezno, drei se visoke trave, i
pretravajui mjestimine istine. Kada smo stigli na petsto metara od mjesta
gdje se trebala nalaziti baza, Cortez je poveo vod Tri naprijed u izvidnicu, dok
smo se mi ostali pritajili.
Zauo se Cortezov glas na glavnoj frekvenciji: "Izgleda slino onome to
smo i oekivali. Krenite prema naprijed u koloni, puzajui. Kada doete do
voda Tri, slijedite svoga vou ulijevo ili udesno."
Uinili smo tako i napravili liniju od osamdeset i troje ljudi okomito na
smjer napada. Bili smo prilino dobro skriveni, osim desetak plianih
medvjedia koji su se motali oko linije, glasno vaui travu.

Unutar baze nije bilo nikakvih znakova ivota. Sve su zgrade bile bez
prozora, i jednako sjajno bijele. Kuice koje su bile na primarni cilj imale su
oblik ogromnih, napola ukopanih jaja, meusobno udaljene nekih ezdesetak
metara. Cortez je svakom od rukovatelja bacaima granata dodijelio po
jednu.
Bili smo podijeljeni u tri ekipe: ekipa A sastojala se od vodova Dva, etiri i
est; ekipa B od Jedan, Tri i Pet, a zapovjedni vod inio je ekipu C.
"Ostalo je jo manje od minute - spustite filtere! - Kada kaem 'pali',
ponite pucati na svoje mete. Bog neka vam pomogne ako promaite."
Zauo se zvuk poput glasnog podrigivanja i niz od pet ili est mjehura koji
su se prelijevali u duginim bojama podigao se iz graevine u obliku cvijeta.
Uzdizali su se sve veom brzinom dok nisu gotovo nestali iz vidokruga, a tada
pojurili prema jugu, iznad naih glava. Oko mene je odjednom postalo svijetlo
i po prvi put u dugo vremena, ugledao sam svoju sjenu, dugu i okrenutu
prema sjeveru. Bomba je eksplodirala prerano. Imao sam samo toliko
vremena da pomislim kako mi je zapravo svejedno; ionako e njihove
komunikacije pretvoriti u juhu sa rezancima u obliku slova ...
"Bespilotne letjelice!" Letjelica je dojurila, jedva neto iznad stabala, a u
zraku ju je ve ekao mjehur. Kada su se dotakli, mjehur je pukao, a letjelica
je eksplodirala u milijun siunih fragmenata. Jo je jedna dola iz suprotnog
smjera i doivjela istu sudbinu.
"PALI!" Sedam bljetavih odsjaja granata od 500 mikrotona i zakanjeli
potres, za kojega sam siguran da bi ubio nezatienog ovjeka.
"Podignite filtere." Siva izmaglica dima i praine. Grude zemlje padaju uz
zvukove tekih kapi kie.
"Sluajte:

" 'koti, koji ste krvarili s Wallaceom;

koti, koje je Bruce esto predvodio,
Dobrodoli u svoj krvavi krevet,
Ili u pobjedu!' "

Jedva sam ga uo, jer sam pokuavao pratiti to se dogaalo u mojoj

glavi. Znao sam da je sve to samo posthipnotika sugestija, ak sam se sjetio
i seanse u Missouriju, kada su nam je usadili, ali je to nije uinilo manje
prisiljavajuom. Misli su mi posrtale pod snanim lanim sjeanjima; upavi
glomazni likovi koji su predstavljali Taurance - nimalo slini onome to smo mi
ovdje vidjeli - ulaze u letjelicu kolonista, prodiru djecu dok majke gledaju,
vritei u uasu - kolonisti nisu nikada nosili djecu, jer nisu mogla podnijeti

ubrzanje - a tada siluju ene do smrti ogromnim ljubiastim organima

proaranim venama - nevjerojatno da bi osjeali poudu za ljudima - vrsto
dre mukarce dok upaju meso s njihovih ivih tijela i prodiru ga ... stotine
jezovitih pojedinosti jednako upamenih kao dogaaji od prije nekoliko
trenutaka, smijeno preuvelianih i logiki apsurdnih; ali dok je moja svijest
razmiljala o gluposti toga, negdje puno dublje, dolje u onom uspavanom
divu gdje uvamo svoje prave motive i moralnost, neto je ealo za krvlju
izvanzemaljaca, sigurno u svom uvjerenju da bi najplemenitija stvar, koju
ovjek trenutno moe uiniti, bila poginuti ubijajui jedno od ovih uasnih
udovita ...
Znao sam da je sve to najobinija la, i mrzio sam ljude koji su si dozvolili
takve opscene slobode s mojim umom, ali i dalje sam mogao uti kako
krguem zubima, osjeam kako mi se obrazi koe u grevitom cerenju, edni
krvi... Jedan pliani medvjedi stao je ispred mene sav omamljen. Poeo sam
podizati laserski pitolj, ali me netko pretekao, a glava stvorenja eksplodirala
je u oblak sivih komadia i krvi.
Debby je zareala, napola jecajui, "Prljavi... prokleti gadovi." Laseri su
svijetili i arali uokolo, i svi su pliani medvjedii pali mrtvi.
"Pazite, dovraga", povikao je Cortez. "Ciljajte tim stvarima, to nisu
igrake!
"Ekipa A, maknite se - u kratere da pokrijete ekipu B."
Netko se smijao i jecao. "to, dovraga, nije u redu s tobom, Petrov?" Prvi
puta da ujem Corteza kako psuje.
Okrenuo sam se i ugledao Petrova, iza i lijevo od sebe, leao je u plitkoj
rupi i panino kopao objema rukama, plaui i krkljajui.
"Sranje", rekao je Cortez. "Ekipa B! Deset metara iza kratera, leite dolje
u red. Ekipa C - u kratere s ekipom A."
Nekako sam se uspravio i preao stotinu metara u dvanaest pojaanih
koraka. Krateri su bili dovoljno veliki da se u njima skrije izviaka letjelica,
nekih deset metara u promjeru. Skoio sam na suprotnu stranu rupe i spustio
se pored kolege koji se zvao Chin. ak nije niti pogledao uokolo, kada sam
prizemljio, samo je nastavio pretraivati bazu u potrazi za znakovima ivota.
"Ekipa A - proite ekipu B deset metara, lezite dolje u red." Ba kada je
dovrio reenicu, zgrada ispred nas se podrignula, a salva mjehura pojurila je
prema naim linijama. Veina ih je ljudi vidjela da dolaze, pa su se spustili na
tlo, ali Chin je upravo ustajao da potri i izravno se sudario s jednim
mjehurom.

Ovaj mu je okrznuo vrh kacige te nestao uz tihi prasak. Chin je zakoraio

jedan korak prema natrag i prevrnuo se preko ruba kratera, ostavljajui za
sobom mlaz krvi i modane tvari. Beivotan, rairenih nogu i ruku, kliznuo je
na pola puta do dna, nakupljajui zemlju u savreno simetrinu rupu gdje je
mjehur progrizao plastiku, kosu, kou kost i mozak bez razlike.
"Svi, stanite. Voe, izvjetaj o rtvama ... prijem ... prijem, prijem ...
prijem, prijem, prijem ... prijem. Imamo troje poginulih. Ne bi bilo ni jednog
mrtvog, da ste se drali nisko. Dakle, svi u prainu kada ujete da ona stvar
ispucava. Ekipa A, dovrite juri."
Dovrili su manevar bez problema. "OK, ekipa C, juri do mjesta gdje je
ekipa B ... ekajte! Dolje!"
Svi smo ve bili na tlu. Mjehuri su proklizili pored nas u luku oko dva
metra iznad tla. Mirno su preli iznad naih glava i, osim jednoga koji je
oblinje stablo pretvorio u akalice, nestali u daljini.
"B, proite pored A deset metara. C, preuzmite poziciju koju su drali B.
Bacai granata iz B, vidite moete li dobaciti do Cvijeta."
Dvije granate razrovale su tlo trideset ili etrdeset metara od strukture. U
dobrom oponaanju panike, poela je izbacivati neprekinuti niz mjehura - no
nijedan od njih nije iao nie od dva metra iznad tla. Ostali smo pogrbljeni i
nastavili napredovati.
Iznenada, pojavio se av na strukturi, proirio se do veliine velikih vrata,
i Tauranci su poeli juriati van.
"Prestanite s granatama. Ekipa B, laserska vatra prema lijevo i desno,
drite ih na okupu. A i C, sjurite se prema sreditu."
Jedan Tauranac je poginuo pokuavajui proi kroz lasersku zraku. Drugi
su ostali gdje su i bili.
U odijelu je prilino nezgodno trati i istovremeno pokuavati drati glavu
sagnutu prema dolje. Morate ii s jedne na drugu stranu, kao kliza koji hvata
zalet; u suprotnom ete uzletjeti. Najmanje jedna osoba, netko u ekipi A,
odskoio je previe i doivio istu sudbinu kao i Chin.
Osjeao sam se prilino sputano i ogranieno, sa zidom laserske vatre na
svakoj strani i niskim stropom koji mi je donosio sigurnu smrt. Ali usprkos
samome sebi, osjetio sam sreu, uzbuenje to sam konano dobio priliku
ubiti ponekog od onih nasilnih ubojica djece.
Oni nisu uzvraali pucnjavu, osim prilino nedjelotvornih mjehura - koji
oigledno nisu bili dizajnirani kao protupjeako oruje - a nisu se niti povlaili
prema zgradi. Samo su se motali uokolo, oko stotinjak njih, i gledali kako se
pribliavamo. Nekoliko granata bi ih sve poubijalo, ali vjerujem da je Cortez

razmiljao o zarobljeniku.
"OK, kad kaem 'idemo', napast emo ih. Ekipa B nee pucati... Dva i
etiri krenut e desno, a est i Sedam lijevo. Ekipa B e krenuti naprijed u
liniji kako bi ih opkolila."
"Idemo!" Skrenuli smo ulijevo. im je prestala paljba lasera, Tauranci su
jurnuli, trei u skupini u smjeru u kojem bi se sudarili s naim krilom.
"Ekipa A, leite i zapucajte! Nemojte pucati dok niste sigurno naciljali ako promaite, moete pogoditi nekoga od naih. I za boga miloga, sauvajte
mi jednoga!"
Bio je to straan prizor, taj opor udovita koji se obruavao na nas.
Trali su velikim skokovima - mjehuri su ih izbjegavali - a svi su izgledali
poput onoga kojeg smo ranije vidjeli, koji je jahao na metli; bili su goli, osim
prozirnih sfera koje su okruivale njihova itava tijela, i koje su se kretale s
njima. Desno krilo je otvorilo vatru, odabirui jedinke u stranjem dijelu
opora.
Iznenada je laser zabljesnuo kroz Taurance s druge strane, netko je
promaio metu. Zauo se straan vrisak i pogledao sam niz na red, ugledavi
nekoga, mislim da je to bio Perry, kako se gri od boli na tlu, desnom rukom
drei batrljak lijeve ruke, iz kojega se jo dimilo. Krv je ikljala kroz njegove
prste, a odijelo, kojem su bili uniteni sklopovi za kamuflau, bljeskalo je
crno-bijelo-prauma-pustinja-zeleno-sivo. Ne znam koliko sam ga dugo
gledao - dovoljno dugo da je do njega stigao lijenik i poeo mu pruati
pomo - ali kada sam pogledao gore Tauranci su bili gotovo na meni.
Moj je prvi hitac bio divlji i previsok, ali okrznuo je vrh zatitnog mjehura
Tauranca koji je bio na elu. Mjehur je nestao, a udovite je posrnulo i palo
na tlo, grevito se trzajui. Pjena mu je nahrupila na usni otvor, prvo bijela, a
potom proarana crvenilom. Nakon posljednjeg trzaja postao je krut i svinuo
se prema natrag, gotovo u oblik potkove. Njegov otegnuti vrisak,
visokofrekventni zviduk, umuknuo je ba u trenutku kada su ga njegovi
kolege pregazili, i mrzio sam sam sebe zbog toga to sam se nasmijao.
Bio je to pravi pokolj, iako je na bok bio brojano nadmaen pet
naprama jedan. Oni su nastavili dolaziti bez oklijevanja, ak i kada su se
morali penjati preko gomila tijela i dijelova tijela koje su rasle, paralelno s
naim bokom. Tlo izmeu nas bilo je klizavo i crveno od krvi Tauranaca - sva
boja djeca imaju hemoglobin - a, kao i u sluaju plianih medvjedia, njihova
je utroba mojem neizvjebanom oku izgledala kao utroba. Kaciga mi je
odjekivala histerinim smijehom, dok smo ih rezali na krvave komade. Gotovo
da nisam uo Corteza.

"Prekinite paljbu - rekao sam PREKINITE dovraga! Uhvatite nekoliko

gadova, nee vas ozlijediti."
Prestao sam pucati, to su na posljetku uinili i svi ostali. Kada je sljedei
Tauranac preskoio hrpu mesa ispred mene, koja se jo dimila, bacio sam se
za njim kako bih ga uhvatio za te tanke noge i zaustavio.
Osjeaj je bio kao da grlite veliki, klizavi balon. Kada sam ga pokuao
baciti na tlo, jednostavno je iskliznuo iz mojih ruku i nastavio trati.
Uspjeli smo zaustaviti jednoga od njih jednostavnim poduhvatom
naskakanja est ljudi na njega. Do tada su ostali ve protrali kroz nau liniju
i usmjerili se prema redu velikih cilindrinih spremnika, za koje je Cortez
rekao da ih vjerojatno koriste za skladitenje. Na donjem dijelu svakoga od
njih otvorila su se mala vrataca.
"Imamo naeg zarobljenika", povikao je Cortez. "Ubijajte!"
Bili su udaljeni pedeset metara, a zbog treeg koraka bili su teke mete.
Laseri su ibali oko njih, poskakujui iznad i ispod. Jedan je pao, prepolovljen
na dva dijela, ali ostali, otprilike desetorica, nastavila su trati, i stigla gotovo
do vrata, kada smo poeli ispaljivati granate. I dalje smo koristili bombe od
500 mikrotona, ali pogoditi blizu nije bilo dovoljno - udar bi ih samo odbacio u
zrak, neozlijeene unutar njihovih mjehura.
"Zgrade! Gaajte proklete zgrade!" Ljudi koji su nosili bacae granata
nanianili su malo vilje i otpucali, ali ini se da su bombe samo prile bijeli
vanjski dio struktura, sve dok se, igrom sluaja, jedna od njih nije spustila u
vrata. To je rasporilo graevinu, ba kao da je imala av; dvije polovice su se
raskolile i oblak oruja poletio je u zrak, praen ogromnim blijedim plamenom
koji se usukao i nestao u trenutku. Tada su i ostali usmjerili svoju panju
prema vratima, osim nekoliko nasuminih hitaca prema Taurancima; ne toliko
da ih se uniti, nego da ih se sprijei da uu unutra. inili su se prilino
eljnima da to postignu.
Sve ovo vrijeme pokuavali smo srediti Taurance laserskom vatrom, dok
su oni vrludali i skakutali uokolo pokuavajui ui u strukture. Prili smo im
to smo blie mogli, a da ne dovedemo sebe u opasnost od udara granata to je jo uvijek bilo previe daleko da bi se moglo dobro naciljati.
Ipak, ubijali smo ih jednog po jednog, i uspjeli smo unititi etiri od sedam
zgrada. Tada, kad su ostala jo samo dva izvanzemaljca, zrani udar nastao
eksplozijom granate u blizini odbacio je jednoga od njih na samo nekoliko
metara od vrata. Uskoio je unutra i nekoliko ljudi ispalilo je salve za njim, ali
svi su hici bili prekratki, ili su bezopasno detonirali sa strane. Bombe su

padale svuda uokolo, pravei stranu buku, ali taj je zvuk odjednom bio
zagluen glasnim uzdahom, kao kada div udie zrak, i gdje je bila struktura
nastao je gust cilindrian oblak dima, koji je nestajao prema stratosferi, ravno
kao da je njegova putanja bila zacrtana ravnalom. Drugi Tauranac nalazio se
tono pri bazi cilindra; mogao sam vidjeti njegove dijelove kako lete.
Trenutak kasnije pogodio nas je udarni val, i ja sam se bespomono
prevrnuo, udario u hrpu tijela Tauranaca i pao natrag.
Ustao sam i na trenutak se uspaniio ugledavi krv na svom odijelu - a
kada sam shvatio da je to samo krv izvanzemaljaca, opustio sam se, ali sam
se osjetio prljavim.
"Uhvatite gada! Uhvatite ga!" U zbrci se Tauranac - sada jedini koji je
ostao na ivotu - oslobodio i poeo bjeati prema travi. Cijeli jedan vod trao
je za njim, polako zaostajui, ali tada su potrali svi iz ekipe B i presjekli mu
put. Otrao sam tamo da se pridruim zabavi.
etvorica su bila na njemu, a ostalih pedeset su gledali.
"Ratrkajte se, dovraga! Moda jo tisuu njih eka da se svi okupimo na
jednom mjestu." Razili smo se, gunajui. Preutno smo osjeali da vie
nema preivjelih Tauranaca na licu ovog planeta.
Cortez je krenuo prema zarobljeniku, dok sam ja krenuo prema natrag.
Iznenada su ona etvorica na vrhu stvorenja propala prema dolje ... ak i sa
svoje udaljenosti mogao sam vidjeti pjenu koja mu je izlazila iz usta. Prsnuo
mu je mjehur. Samoubojstvo.
"Prokletstvo!" Cortez je bio tono tamo. "Silazite s tog gada." etvorica su
sila, a Cortez je upotrijebio svoj laser kako bi izrezao udovite na desetak
drhtavih komada. Prekrasan prizor.
"Nema veze, u redu je, pronai emo drugoga - svi! Natrag u formaciju
oblika strijele. Borbeni napad, prema Cvijetu."
I tako smo napali Cvijet, koji je oito ostao bez municije - i dalje se
podrigivao, ali nije bilo mjehura - i bio je prazan. Samo smo protrali uz
rampe i kroz hodnike, sa spremnim laserima, kao djeca koja se igraju vojnika.
Nije bilo nikoga kod kue.
Isti nedostatak odgovora doivjeli smo kod antene, "Salame", i ostalih
dvadesetak velikih zgrada, kao i kod preostale netaknute etrdeset i etiri
kuice. Na taj nain smo "osvojili" desetke zgrada, veinom nerazumljive
namjene, ali nismo uspjeli izvriti svoju glavnu zadau; hvatanje Tauranca
koji bi ksenolozima posluio za eksperimente. Dobro, mogli su dobiti sve
dijelove i komadie stvorenja koje bi mogli poeljeti. I to je bilo neto.
Nakon to smo proeljali i posljednji etvorni centimetar baze, stigla je

izviaka letjelica s pravom istraivakom posadom, znanstvenicima iz

Zvjezdane flote. Cortez je rekao: "U redu, probudite se", i hipnotiki trans je
nestao.
U poetku je bilo prilino surovo. Mnogo ljudi, poput Debby i Marygay, je
gotovo poludjelo, prisjeajui se krvavog ubijanja, pomnoenog stotinu puta.
Cortez je svima naredio da popijemo sedativ, a onim najuznemirenijima da
popiju po dvije pilule. Popio sam dvije, to mi se nije trebalo izriito narediti.
Zato to je to bilo ubojstvo, neskriveno mesarenje - jednom kada smo
unitili protuzrano oruje, vie nismo bili u nikakvoj opasnosti. inilo se da
Taurancima nije bila poznata borba prsa o prsa. Jednostavno smo ih okupili i
ubili, u prvom susretu izmeu ovjeka i druge inteligentne vrste. to se moglo
dogoditi da smo zajedno sjeli i pokuali komunicirati? Moda je to zapravo bio
drugi susret, ako ubrojimo i pliane medvjedie. Ali i oni su dobili isti tretman.
Mnogo vremena nakon toga proveo sam govorei sam sebi nebrojeno
puta da ja nisam bio onaj koji je tako veselo rezao ona uplaena bia u
stampedu. Jo u dvadesetom stoljeu, na svaije zadovoljstvo pronaena je
isprika "samo sam izvravao naredbe", koja je postala adekvatna za neljudsko
ponaanje ... ali to moete uiniti kada naredbe stiu iz dubine, od onog
gospodara nesvjesnoga?
Najgori od svega bio je osjeaj da moja djela i nisu bila toliko nehumana.
Nai preci prije samo nekoliko generacija bi uinili istu stvar, ak i svojim
kolegama, bez ikakvog hipnotikog uvjetovanja.
Gadila mi se ljudska rasa, gadila mi se vojska, a plaio sam se injenice da
u morati ivjeti sa sobom jo cijelo stoljee ... no, uvijek postoji ispiranje
mozga.
Letjelica, u kojoj je pobjegao jedini preivjeli Tauranac, nestala je, a
planet ju je titio od Zemljine nade dok je ponirala u kolapsarsko polje
Alepha. Pobjegao je kui, pretpostavljao sam, gdje god da je to bilo, kako bi
izvjestio to dvadeset ljudi s prenosivim naoruanjem moe uiniti stotini koja
nenaoruana pjeice bjei.
Mislio sam da e, kada se ljudi sljedei puta susretnu s Taurancima u
borbi prsa o prsa, odnos snaga biti ravnomjerniji. I bio sam u pravu.

Jack Williamson
KONANA ZEMLJA
Pseudonim amerikog pisca Johna Stewarta Williamsona roenog 1908. Prvu priu
THE METAL MAN objavio je 1928. i odonda uglavnom ivi od pisanja znanstvene
fantastike. Sredinom pedesetih upisuje studij komparativne knjievnosti, a 1964.
doktorira na University of Colorado i predaje knjievnost sve do mirovine 1977.
Napisao je vie od ezdeset romana i vie od sto pria.
Najznaajniji romani su serija LEGION OF SPACE (THE LEGION OF SPACE,
THE COMETEERS, ONE AGAINST THE LEGION, THE QUEEN OF THE
LEGION), LEGION OF TIME (THE LEGION OF TIME, AFTER WORLD'S END),
HUMANOIDI, DODIR HUMANOIDA, MANSEED, LIFEBURST. Godine 1976.
dobio je Grand Master Nebula Award za dostignua na polju znanstvene fantastike.

Naslov originala: The Ultimate Earth

Prevoditelj: Mario Jovi

1
Volio je Ujaka Pena. Ime kojim se predstavio bilo nam je preteko za
izgovaranje pa smo ga nazvali Sandor Pen. im smo mogli shvaati, roboti su
nam rekli da smo klonovi, stvoreni za promatranje nadolazeih opasnosti s
neba i spaavanje Zemlje. Bili smo zaposleni uenjem, radom i vjebom u
velikoj centrifugi, ali ivot u naoj maloj jazbini nije davao ba neki izbor.
Njegovi posjeti bili su naa najvea zabava.
Nikad nam nije rekao kad e doi. Obiavali smo ga traiti pogledom,
gledali smo s visoke kupole Tychoovog ruba na polje Moondust koje su
rovokopai izravnali. Stajali su ogromni na njegovu rubu, bili su to metalni
monstrumi iz svemira, bacajui duge crne sjenke preko sive pustoi kamenja,
praine i kratera.
Njegov posjet na na sedmi roendan bio je divno iznenaenje. Tanya je
vidjela njegovo sputanje i pozvala nas na kupolu. Njegov je brod bio poput
svjetlucave suze, blistajui na crnoj sjeni divovskog metalnog insekta. Iskoio
je iz njega u glatkom srebrnastom odijelu koje mu je stajalo poput druge
koe. ekali smo u komori da bismo ga vidjeli kako ga svlai. Bio je vrlo vitak
ovjek, izgledao je graciozno poput djevojke, a ipak snano. ak je i njegovo
tijelo bilo uzbudljivo za gledanje, iako je Dian pobjegla i sakrila se jer je
izgledao jako strano.
Njegovo golo tijelo imalo je lagani ten koji je potamnio na suncem
obasjanoj kupoli, i brzo izblijedio kad je siao s nje. Lice mu je bilo srcoliko i
usko, zlatne oi ogromne. Umjesto kose, poput nae, glava mu je bila
prekrivena glatkim, crvenosmeim krznom. Nije trebao odjeu, rekao nam je,
jer su njegovi spolni organi unutarnji.
Pozvao je Dian kad mu je poela nedostajati, a ona se dovukla kako bi
podijelila darove koje je donio sa Zemlje. Bilo je to slatko voe kakvo nikad
nismo kuali, neobine igrake, i jo neobinije igrake, za koje nam je morao
pokazati kako se njima igrati. Za Tanyu i Dian bilo je lutaka koje su pjevale
udne pjesme koje nismo razumjeli i koje su glasno svirale na siunim
instrumentima kakve nikad nismo uli.
Najbolji dio bio bi sam razgovor s njim u kupoli. Pepe i Casey znatieljno
su postavljali pitanja o novoj Zemlji. Gdje su gradovi? Divlje ivotinje?
Tuinci? ive li ljudi u kuama ili u podzemnim tunelima kao mi? to on radi u
ivotu? Ima li suprugu? Djecu poput nas?
Nije nam elio puno rei. Zemlja, rekao je, vie nije ista kao ona kakvu su
nai roditelji poznavali. Sada je bila toliko razliita da nije znao gdje poeti, ali

dopustio nam je da je gledamo kroz veliki teleskop. Kasnije, obeao je, ako
pronae svemirska odijela za nas, odvest e nas u Mjeseevu orbitu i krenuti
prema njoj kako bismo je izbliza pogledali. Sada je, ipak, pokuavao saznati
sve to je mogao o staroj Zemlji, onakvoj kakva je bila neko davno, prije
velikih udara.
Pokazao nam ju je u holo-tankovima i krhkim, starim knjigama, vidjeli smo
ledeni pokriva na polovima, pustoi smeih pustinja na kontinentima.
Teraformirana, nova Zemlja nije imala ni pustinja ni leda. Pod blistavim
spiralama oblaka Zemlja je bila zelena tamo gdje ju je sunce obasjavalo, ak i
na polovima. Izgledala je tako divno da su ga Casey i Pepe preklinjali da nas
povede sa sobom kako bi je uivo vidjeli.
"ao mi je." Odmahnuo je svojom urednom, krznom prekrivenom glavom.
"Jako mi je ao, ali niti ne pokuavajte pomiljati na putovanje na Zemlju."
Gledali smo s kupole. Zemlja se nalazila na crnom sjeveru, gdje je uvijek i
bila. Nisko na zapadu, Sunce je sporo grijalo nove planine koje su strojevi
nagomilali oko svemirske luke i punilo kratere crnilom.
Dian mu je sada mogla vjerovati. Sjedila mu je na koljenu, i s
oboavanjem zurila u njegovo neobino lice. Tanya je stajala iza njega i igrala
se. Drala je ruku na njegovim leima kako bi zlatni ten izblijedio, i micala ju
da bi gledala kako Sunce brie trag ruke.
Izgledajui povrijeeno Casey je pitao zato ne smijemo niti pomiljati na
put na Zemlju. "
"Vi niste poput mene." To je bila istina. Casey je imao iroko crno lice s
uskim kineskim oima i ravnom crnom kosom. "I vi pripadate ovdje."
"Ja ne sliim nikome." Casey je slegnuo ramenima. "Niti pripadam tebi."
"Naravno, u pravu si." Ujak Pen bio je njeno strpljiv. "Ali pripada postaji
i vaoj velikoj misiji." Pogledao me. "Podsjeti ga, Dunk."
Moj klon-otac bio je Duncan Yarrow. Glavni kompjutor, koji upravlja
postajom, esto govori njegovim holo-glasom. Rekao nam je kako su ga
neprestano klonirali iz stanica zamrznutih u kriostatu.
"Gospodine, to je istina." Pomalo sam se bojao Ujaka Pena, ali bio sam
ponosan na sve to je postaja uinila. "Moj holo-otac rekao nam je kako su
veliki udari sustavno ubijali Zemlju. Mi smo je uvijek vraali u ivot." Grlo mi
je bilo suho. Morao sam progutati, ali sam nastavio. "Ako je Zemlja sada iva,
mi smo zasluni za to."
"Istina. Zasigurno istina." Kimnuo je, uz neobino skroman osmijeh. "Ali
moda ne znate kako je va mali Mjesec i sam doivio estoki udar. Ako ste
danas ivi, svoje ivote dugujete meni."

"Tebi?"
Svi smo zurili u njega, ali Casey je kimao. "Tebi i kopaima? Gledao sam ih
i pitao se to kopaju. Kad je taj predmet udario u Mjesec?"
"Quin sabe?" Slegnuo je ramenima prema Pepeu oponaajui gestu i
glas koje je Pepe nauio od svog holo-oca. "Bilo je to davno. Prije moda
tisuu godina, moda milijun. Nisam pronaao trag."
"Predmet?" namrtio se Pepe. "Neto je pogodilo postaju?"
"Bilo je vrlo blizu." Ujak Pen kimnuo je prema velikoj tamnoj rupi na rubu
kratera zapadno od nas. "Udar je unitio kupolu i sve zatrpao. Postaja je
izgubljena i gotovo zaboravljena. Bila je samo mit, dok ja nisam doao na
nju."
"Kopai?" Casey se okrenuo kako bi pogledao pistu na kojoj je Ujak Pen
ostavio svoju letjelicu u sjeni tih velikih strojeva i planina koje su izgradili.
"Kako si znao gdje kopati?"
"Nuklearka je jo uvijek radila", rekao je Ujak Pen. "Odravala je
kompjutor na ivotu. Bio sam u mogunosti detektirati njen metalni pokrov, a
onda njenu radijaciju."
"Zahvalni smo ti." Pepe se sveano rukovao s njim. "Drago mi je to sam
iv."
"Meni takoer," rekao je Casey, "ako mogu ii na Zemlju." Vidio je kako
Ujak Pen poinje odmahivati glavom i brzo dodao: "Reci nam to zna o
udarima na Zemlju, i kako smo doli na ideju neprestanog teraformiranja
Zemlje kad su je ubili."
"Ne znam to ste uinili."
"Pokazao si nam na znaaj", rekao je Casey. "Tlo je sada zeleno, nema
pustinja i leda."
"Definitivno je promijenjena." Kimajui, Ujak Pen je zastao kako bi se
nasmijeio Tanyji kad se prestala igrati sa suncem na njegovim leima i
prekrienih nogu sjela na njegova stopala. "to god da ste uinili, bilo je to
davno. Nai povjesniari su uvjereni kako smo mi uinili vie."
"Vi ste promijenili Zemlju?" Casey je bio razoaran i pomalo sumnjiav.
"Kako?"
"Uklonili smo podmorske sprudove i proirili prolaze kako bismo usmjerili
oceanske struje i zagrijali polove. Skrenuli smo rijene tokove kako bismo
stvorili nova jezera i donijeli kiu pustinjama. Stvorili smo nove oblike ivota
koji su unaprijedili cijeli biosvemir."
"Ali jo ste nam uvijek neto duni. Mi smo vas stavili tamo."

"Naravno." Ujak Pen slegnuo je ramenima. "Iskopavajui postaju, otkrio

sam dokaze kako je posljednji udar unitio ivot na Zemlji. Planet je ponovno
oivljen neko vrijeme prije mjeseevog udara."
"Mi smo to uinili." Casey se nacerio. "Sretan si to smo ovdje."
"Tvoj brod?" Pepe je otiao do ruba kupole i gledao monstruozne strojeve
i Ujak Penovu malu, lijepu letjelicu, toliko razliitu od raketnih svemirskih
brodova koje smo vidjeli u starim video holoima. "Moe li ii na druge
planete?"
"Moe." Kimnuo je. "Planete drugih sunca."
Tanyjine su se oi rairile, a Pepe je pitao: "Kako leti svemirom bez
raketnih motora?"
"Ne leti", rekao je. "Zove se kliza. Klie oko svemira, ne kroz njega."
"Do zvijezda?" proaputala je Tanya. "Bio si na drugim zvijezdama?"
"Na planetima drugih zvijezda." Ozbiljno je kimnuo. "Nadam se da u opet
ii, kad moj posao ovdje bude gotov."
"Udaljene svjetlosnim godinama?" Casey je bio zapanjen. "Koliko to traje?"
"Nimalo." Nasmijeio se naem uenju. "Ne u letu klizaa. Izvan
prostorvremena vrijeme ne postoji. Ali postoje prirodni zakoni, i vrijeme ima
trikove koji vas mogu iznenaditi. Mogu letjeti stotinama svjetlosnih godina do
druge zvijezde u trenu svog vremena i vratiti se u iduem trenu, ali ovdje na
Zemlji prole bi dvije stotine godina dok bih bio na putu."
"Nisam znala." Tanyjine oi jo su se vie rairile. "Svi tvoji prijatelji bili bi
mrtvi."
"Mi ne umiremo."
Ustuknula je kao da ga se naglo poela bojati. Pepe je otvorio usta kako bi
neto pitao i bez rijei ih zatvorio.
Nacerio se zbog nae zapanjenosti. "Mi smo sami sebe stvorili, shvaate,
vie no to smo nanovo stvorili Zemlju."
Casey se okrenuo kako bi preko velikih zasjenjenih kratera pogledao
ogromnu kuglu Zemlje, zelene Amerike bile su obasjane suncem, Europa i
Afrika samo sjene u tami. Dugo je stajao tamo i polako se vratio i stao pred
Ujaka Pena.
"Kad odrastem, idem dolje kako bih vidio novu Zemlju." Na licu je imao
tvrdoglav izraz. "Bez obzira to ti rekao."
"Izrast e ti krila?" Ujak Pen se nasmijeio i pruio zlatnu ruku kako bih ga
pogladio po glavi. "Ako nisi znao, udar je unitio sve vae stare rakete."
Brzo se udaljio.

"Stvarno, sinko, ti pripada ovdje." Vidjevi njegovu povrijeenost, Ujak

Pen je progovorio puno njenije. "Vi ste klonirani za rad na postaji. Posao koji
bi vas trebao initi ponosnima."
Casey je nadlanicom bijesno obrisao oi i progutao knedlu, ali glas mu je
ostao smiren. "Moe biti. Ali gdje je sada opasnost?"
Ujak Pen imao je udan izraz. Trebalo mu je neko vrijeme za odgovor.
"Nismo svjesni nikakve bliske prijetnje od nekog predmeta. Svi asteroidi,
koji su se pribliavali Zemljinoj orbiti, su skrenuti, veina ih je usmjerena u
Sunce."
"I?" Caseyjeva crna brada bila je prkosno uzdignuta. "Zato si nas elio
iskopati?"
"Zbog povijesti." Ujak Pen je skrenuo pogled prema velikoj, udaljenoj
Zemlji. "Nadam se kako ete pokuati shvatiti to to znai. Nova je Zemlja
izgubila gotovo svaki trag o naim poecima. Povjesniari pokuavaju
dokazati kako smo se mi razvili na nekom drugom planetu i doselili ovamo.
Postaja Tycho je dokaz kako je Zemlja stvarni matini svijet. Pronaao sam
nae korijene ovdje ispod kra."
"Pretpostavljam kako na to moe biti ponosan", rekao je Casey, "ali kome
sada treba postaja?"
"U stvari nikome." Slegnuo je ramenima, neobino rastegnuvi zlatne
usne, a ja sam pomislio kako mu je ao Caseyja. "Ako jo jedna katastrofa
zadesi Zemlju, to uope nije vjerojatno, mogli bi je naseliti ljudima."
"Znai, iskopao si nas nizato?"
"Kad biste znali to sam uinio", Pen se nagnuo i posegnuo kao da e ga
zagrliti, ali on je jo vie ustuknuo. "Nije bilo lako! Morali smo izmiljati i
improvizirati. Morali smo testirati tkivo sauvano u kriostatu, napraviti novu
opremu u laboratoriju za majinstvo. Kompleksan sustav. Trebalo ga je
testirati." Nasmijeio se Tanyjinom oboavanju. "Testovi su dobro proli."
"Znai, mi smo samo eksperimenti?"
"Nije li vam drago to ste ivi?"
"Moda", ogoreno je promrmljao Casey. "Ako mogu otii s Mjeseca. Ne
elim sjediti ovdje do smrti, ekajui na ama ba nita."
Izgledajui posramljeno, Pen je samo posegnuo dolje kako bi podigao
Tanyju u naruje.
"Stvoreni smo za puno vie od toga", rekao mu je Casey. "elim ivot."
"Molim te, drago moje dijete, mora pokuati shvatiti." Ujak Pen je
strpljivo odmahnuo svojom krznatom glavom. "Postaja je vrijedan povijesni
spomenik, jedina preivjela relikvija iz vremena rane Zemlje i ranog ovjeka.

Vi ste dio nje. ao mi je to to smatrate nesreom, ali na Zemlji definitivno

nema mjesta za vas."
2
Sandor Pen nastavio je dolaziti na Mjesec dok smo odrastali, iako ne tako
esto. Donosio je zadivljujue darove. Egzotino voe koje je odmah moralo
biti pojedeno kako se ne bi pokvarilo. Nove igre i teke zagonetke. Male holokocke koje su odraavale nae fotografije, godinu za godinom kako smo
odrastali od beba u laboratoriju za majinstvo. Uvijek je bio vedar i pristojan,
iako sam mislio kako sve manje mari za nas to smo postajali stariji.
Njegova glavna preokupacija oito je bila postaja. istio je kr i otpad iz
najdubljih tunela, koji su bili koriteni kao radionice i skladita, i ponovno ih
punio novim alatima i rezervnim dijelovima koje su roboti mogli upotrijebiti za
vlastiti popravak i odravanje postaje.
Veinu vremena svojih posjeta provodio je u knjinici i muzeju s Dian i
njenom holo-majkom. Prouavao je stare knjige, slike i skulpture, odnosio ih
kako bi bile restaurirane, i donosio identine kopije kako bi ih zamijenio. Neko
je vrijeme opet zaposlio kopae, uklanjao kr oko postaje i drobio ga kako bi
napravio beton za novi masivni zid, koji su izgradili, kako bi pojaao temelje
postaje.
Na na dvadeset prvi roendan dao je robotima da nam uzmu mjeru za
svemirska odijela poput njegovog. Glatka i blistava poput ogledala, prijanjala
su poput druge koe te smo se izvan kupole osjeali kao kod kue. Nosili smo
ih kako bi pogledali jednog od naih starih raketnih svemirskih brodova koji se
nalazio na pisti pored njegovog malog klizaa. Njegovi su ga roboti iskopali iz
sruenog hangara i sada su ga popravljali s novim dijelovima sa Zemlje.
Jedan od velikih kopaa ispruio je dugu polugu i drao ga uspravnim.
Robot je zamjenjivao potporanj, bez problema ga varei procesom koji nije
stvarao ni svjetlost ni vruinu. Casey se obratio robotu, ali ga je ovaj
ignorirao. Popeo se kako bi pokucao na vrata. Odgovorila su tihim
kompjutorskim glasom koji je u naim kacigama bio samo um.
"Otvori", rekao mu je. "Pusti nas unutra."
"Pristup zabranjen." Njegov grubi strojni glas imao je Penov naglasak.
"Po ijoj zapovijedi?"
"Po zapovijedi direktora Sandora Pena, Lunarno istraivako podruje."
"Pitaj direktora da nas pusti unutra."

"Pristup zabranjen."
"To ti misli." Casey je odmahuo glavom, njegove su rijei bile podrugljiv
apat u mojoj kacigi. "Ako zna kako misliti."
Pen nas je ekao u komori kako bi nam pomogao skinuti reflektirajua
odijela. Casey mu se zahvalio na poklonu i pitao hoe li stari svemirski brod
ostati ovdje na Mjesecu.
"Niti ne pomiljaj na to." Mrko je pogledao Caseyja. "Odvest emo ga na
Zemlju."
"elio bih da i ja mogu poi."
"ao mi je, ne moe." Njegovo je lice bilo odluno, ali mu je traak
zadovoljstva podario tamnozlatnu boju. "Bit e smjeten u sreditu novog
povijesnog spomen-parka, koji e se nalaziti na australskom potkontinentu.
Predstavljat e nau rekonstruiranu prapovijest. Cijelu priu o planetu i
ovjeku prije udara."
Zastao je kako bi se nasmijeio Tanyji. Uzvratila mu je smijeak rumenih
obraza.
"To je uistinu velianstveno! Pronalaenje ovog mjesta na Mjesecu moja je
najvea srea, a rad na njemu tijekom godina predstavljao je moj ivot.
Ispunilo je rupu u ljudskoj povijesti. Odgovorilo na pitanja oko kojih su se
znanstvenici vjekovima prepirali. I vi se tamo pojavljujete, s holografskim
prikazom vaeg djetinjstva."
Casey je opet pitao zato ne moemo vidjeti Zemlju.
"Zato to pripadate ovdje." U glasu mu se pojavila nestrpljivost. "I zbog
povelje koja nam je dopustila rad na ovom mjestu. Sloili smo se da emo
vratiti postaju u njeno prvotno stanje, ali neemo donijeti nikakav genetski
materijal s nje koji bi mogao kontaminirati Zemlju. Moramo podruje ostaviti
isto onakvo kakvo je bilo prije udara, zatieno i osigurano od buduih
uljeza."
Svi smo bili potiteni kad nam je jednog dana rekao kako je posao na
podruju zavren. Kao oprotajni dar odveo nas je dvoje po dvoje u orbitu
oko Mjeseca. Casey i ja smo ili zajedno, sjedili smo iza njega u siunom
klizau. Iz kupole smo cijeli ivot gledali svemir i Zemlju, ali let je ipak bio
zanimljiva pustolovina.
Staklena je kupola iznutra bila nevidljiva, pa je izgledalo kao da naa
sjedita lebde u svemiru. Mjeseeva siva pusto irila se pod nama, a onda
nestala do blistave tokice koja pluta u tamnom zaljevu. Iako, koliko sam
vidio, Pen nije nita dodirnuo, zvijezde su odjednom sjajnije blistale, Mlijena
staza sliila je irokom pojasu draguljima posutog uda posvuda oko nas.

Suneva je svjetlost bila priguena, a samo je Sunce bilo jako poveano kako
bismo mogli vidjeti crne mrlje oko njegovog lica.
Jo uvijek nije nita dodirnuo i ja nisam osjeao kretanje, ali Australija se
poveala. Pustinje su nestale. Novo dugo more protezalo se sreditem
kontinenta, srpasto i modroplavo.
"Spomen-park." Pokazao je na iroki jeziac zelenog tla koji se protezao u
srp. "Ako ikad doete na Zemlju - to ja ne oekujem - moete upoznati svoje
dvojnike u Tychoovom odjeljku."
Casey je pitao: "Je li Mona tamo?"
Mona Lisa Live bilo je profesionalno ime ene koju je Caseyjev otac doveo
sa sobom, kad se uspio izboriti za mjesto u avionu za bijeg tik prije prvog
udara. Znali smo ih samo iz holo-slika, njega pod imenom "El Chino" i
prekrienim zastavama Meksika i Kine istetoviranima na njegovim crnim
prsima, nje s Leonardovom slikom na trbuhu.
Te drevne slike bile su nam dovoljne kako bismo shvatili junaki duh i
oajniku privrenost koja ih je na posljetku iz Medellinskog nonog kluba,
gdje ju je naao, dovela na Mjesec. Od svog prvog pogleda na holo Casey ju
je zavolio, i sanjao je o danu kad e opet moi biti zajedno. uo sam kako je
pitao svog holo-oca zato ona nije klonirana s nama.
"Pitaj kompjutor." Slegnuo je ramenima kao da se predaje, a glas mu je
imao suhi kompjutorski prizvuk. "Moglo je biti uinjeno. Uzorci njenih stanica
jo se uvijek uvaju u krio-statu."
"Zna li zato nije klonirana?"
"Kompjutor rijetko kad objanjava." Opet je slegnuo ramenima. "Ako eli
uti moju vlastitu pretpostavku, ona i Kell doli su na Mjesec kao neoekivani
uljezi. Laboratorij za majinstvo nije bio spreman brinuti se za njih ili njihove
klonove."
"Uljezi?" Caseyjevo tamno lice postalo je jo tamnije. "DeFort je njihove
gene barem smatrao vrijednim uvanja. Ako sam ja vrijedan kloniranja, i
Mona bi trebala biti. Jednog e dana i biti."
Pen se oprostio u kupoli postaje. Zahvalili smo mu se na uzbudljivom
pogledu na udaljenu Zemlju, za svemirska odijela i sve poklone, za povratak u
ivot. Mala usluga, rekao je, za sve ono to je pronaao na postaji. Rukovao
se s nama, poljubio Tanyju i Dian, i odjenuo svoje srebrno odijelo. Pratili smo
ga do zrane komore. Tanya ga je sigurno voljela puno vie no to sam
mislio. Briznula je u pla i otrala u svoju sobu dok smo mi gledali kako
njegova blistava mala suza lebdi prema Zemlji.

"Mi smo ih stavili dolje", promrmljao je Casey. "Imamo pravo vidjeti to

smo uinili."
Kad su roboti ostavili popravljeni svemirski brod, koji je stajao na vlastitim
potpornjima, kopa se udaljio kako bi se pridruio ostalima. Ponovno
zaposleni kopali su niz dubokih rupa. Gledali smo ih kako se zakopavaju
krem, ostavljajui samo niz novih kratera koji moda postanu zagonetke,
pomislio sam, buduim astronomima. Casey nas je pozvao natrag u kupolu
kako bismo vidjeli cisternu kako mili iz podzemnog hangara ukopanog u rub
kratera.
"Idemo na Zemlju!" Zagrlio je Pepea. "Tko je s nama?"
Arne se namrtio. "Zar nisi uo Sandora?"
"Sandor je otiao." Nacerio se Pepeu. "Imamo vlastiti plan."
Nisu priali o tome, ali uo sam njihovo aputanje i vidio ih zaposlene u
radionicama. Iako nam je znanost iskrivljavanja svemira klizaa jo uvijek bila
tajanstvena, znao sam da su ih roboti nauili astronautici i elektronici. Znao
sam da su snimali Penove holoe, preklinjui ga da im o novoj Zemlji kae vie
no to je ikad namjeravao.
"Ne znam to planirate." Arne je grleno progunao. "Ali vidio sam izvjea
ljudi koji su ili dolje ocijeniti nae teraformiranje. Nikad nisu nali nita to bi
im se svialo, i nikad se nisu vratili na Mjesec."
"Qu importa?" slegnuo je Pepe ramenima. "Bolje i to nego troenje
ivota na ekanje por nada."
"Mi pripadamo ovdje." Arne je tvrdoglavo ponovio Penove rijei. "Naa je
misija da odravamo postaju ivom. A ne da se bacamo u lude pustolovine. Ja
ostajem ovdje."
Dian je odluila stati pored njega, iako mislim da nisu bili zaljubljeni. Njena
je ljubav bila usmjerena samo spram postaje, spam spomenika stare Zemlje.
ak je i kao dijete uvijek eljela raditi sa svojom holo-majkom, snimala je sve
to je Pen odnio na kopiranje i sve to je vratio.
Tanya je voljela Sandora Pena. Mislim da je oduvijek sanjala kako e je
jednoga dana sa sobom odvesti na Zemlju. Bila je oajna i ogorena kad je
otiao bez nje, njen ponos bio je duboko povrijeen.
"Volio nas je kad smo bili mali", jecala je dok ju je Pepe preklinjao da se
prikljui njemu i Caseyju. "Ali samo zato to smo bili djeca. Ili zanimljivi
ljubimci. Zanimljivi jer nismo bili njegova vrsta ljudi, a ljudi koji vjeno ive
nemaju djecu."
Pepe je opet preklinjao, mislim zato to ju je volio. to god pronali na
Zemlji, bit e vee od naih tunela, i sigurno uzbudljivije. Plakala je, poljubila

ga i odluila ostati. Nova Zemlja nije mjesto za nju. Sandor je ne bi elio, ak

i ako ga pronae. Obeala je sluati njihov radiosignal i moliti se za njihov
siguran povratak.
Ja sam oduvijek bio povjesniar postaje. Zemlja je bila mjesto gdje se
povijest odigravala. Rukovao sam se s Pepeom i Caseyjem i odluio krenuti s
njima.
"Neete pripadati", upozorila nas je Tanya. "Morat ete se uvati."
Pronala nam je uturice za vodu i pakete s hranom, i podsjetila nas da
zapakiramo safari odjeu koju emo nositi kad skinemo nau svemirsku
opremu. Naizmjence smo iz kupole gledali cisternu dok nije prila svemirskom
brodu a roboti nisu poeli ulijevati gorivo.
"Vrijeme je." Casey se cerio pun iekivanja. "Vrijeme je za oprotaj."
Dian i Arne su se vrlo ozbiljnih lica rukovali s nama. Tanya se dugo
vremena grlila s Pepeom i poljubila mene i Caseyja, lice joj je bilo tako vlano
od suza i tuno da sam se saalio zbog nje. Odjenuli smo svoja srebrna
odijela, otili do letjelice i popeli se stepenicama. Vrata se opet nisu htjela
otvoriti.
Casey se odmaknuo korak i progovorio u svoj radio u kacigi.
"Prioritetna poruka od direktora Sandora Pena." Njegov pucketavi glas
skoro da je bio Penov. "Posebne zapovijedi za popravljeni svemirski brod
SP2649." Vrata su odgovorila gomilom rijei koja mi je bila strana.
"Zapovijedi vrijede odmah", prasnuo je Casey. "Osoblju postaje Tycho K.
C. Kellu, Pedru Navarru i Duncanu Yareu dozvoljeno je ukrcavanje na put na
Zemlju." Vrata su se tiho otvorila.
Oekivao sam robota za upravljakim kontrolama, ali u kabini smo se nali
sami, pilotsko sjedite bilo je prazno. Zadivljeni onim to je letjelica postala,
gledali smo kako sama upravlja. Vrata su se zatvorila. Zapitali su zrani
ventili. Motori su zabrujali i zagrmjeli. Brod se zatresao i podigli smo se s
Mjeseca.
Promatrajui postaju mogao sam vidjeti samo kupolu, blistavo malo oko,
koje je gledalo svemir s naboranih sivih vrhova ruba kratera. Smanjivala se
sve dok se nije izgubila u velikom jezeru crne sjenke i blistavog crnog vrha u
sreditu kratera Tycho. Mjesec se smanjivao sve dok ga nismo mogli cijeloga
obuhvatiti pogledom, onako sivog s vidljivim tragovima udara, pa sve kako iza
nas nestaje u crnoj rupi bez dna.
Penov let s klizaem mogao je trajati sat vremena ili trenutak. Sa starim
raketnim svemirskim brodom imali smo priliku vidjeti tri puna okreta sve
veeg planeta ispred nas. Motori su veinu leta bili tihi, uz samo povremeni

apat pri ispravljanju kursa. Lebdjeli smo u besteinskom stanju, paljivi kako
ne bismo udarili u upravljake kontrole. Naizmjence smo, vezani pojasevima,
sjedili u sjeditu i pokuavali zaspati, ali smo rijetko uspijevali. Veinu smo
vremena kroz dalekozore promatrali Zemlju, traei tragove civilizacije.
"Nita", neprestano je mrmljao Casey. "Nita slino gradu, eljeznikoj
pruzi, kanalu, brani. Nita osim zelenila. Samo ume, praume, savane. Jesu li
planet vratili prirodi?"
"Tal vez." Pepe je uvijek slijegao ramenima. "Pero o no. Jo smo uvijek
previsoko da bismo donosili zakljuke."
Motori su se na posljetku vratili u ivot, usporavajui nas za slijetanje. Dva
kruga oko zagonetnog planeta i Australija je banula ispred nas. Motori su
zagrmjeli. Opet smo propadali, ali sada prema irokoj traci zelenog tla izmeu
uskih vrhova tog srpastog jezera.
3
Gledajui kroz prozore vidjeli smo pistu koja se nalazila na uzdignutom
dijelu dugog pravokutnika prekrivenog ureenim travnjacima, ivicom i
nasadima cvijea. iroke avenije oko nje bile su naikane zgradama koje su
me zadivile i zapanjile.
"Sandorov spomenik Tychou!" Pepe me laktom gurnuo u rebra. "Tamo je
stari spomenik iz amerike prijestolnice! Poznat mi je iz Dianinih video
snimaka."
"Drevna povijest." Casey je slegnuo ramenima kao da je to nebitno. "elim
vidjeti dananju Zemlju."
Pepe je otvorio vrata. Izali smo van, odjeveni u safari odijela, kako bismo
bolje pogledali. Vrata su se zatvorila. uo sam kako su zaitala iza nas,
vrsto se zatvorivi. Okrenuo sam se kako bih opet pogledao. Spomenik je
stajao na kraju pravokutnika, uzdizao se iznad svog odraza u dugom
blistavom jezeru - sjedne se strane nalazio blistavosrebrni Stonehenge, a s
druge pijeskom opkoljena Sfinga s popravljenim nosom.
Stajali smo i zurili u staru ameriku prijestolnicu s druge strane parka,
Britanski parlament na desnoj, a Big Ben je otkucavao vrijeme. Kremlj im se
pridruio, pozlaeni tornjevi oblika lukovica blistali su iznad mranih zidova od
crvenih cigli. Partenon, s krovom i nov, velianstven kao i uvijek, stajao je iza
njih na kamenitom breuljku.

Na drugoj strani pravokutnika nalazili su se velianstveni tornjevi Taj

Mahala, Bazilika Sv. Petra, Aja Sofija iz drevnog Istanbula. Na brdu u daljini
prepoznao sam Chryslerovu zgradu iz starog New Yorka, Eiffelov toranj iz
Pariza, kinesku pagodu, Veliku piramidu opet prekriveni glatkim bijelim
mramorom. Jo dalje ugledao sam sivi planinski lanac koji je kopirao poznatu
krivulju Tychoovog ruba iznad kojeg je blistala naa rodna kupola.
"Stigli smo!" Oduevljen, Pepe je pljesnuo Caseyja po leima. "to sad?"
"Duni su nam." Casey se okrenuo kako bismo ponovno pogledao.
"Smjestili smo ih ovamo, gdje god to bilo. To bi ih trebalo podsjetiti kako su
doli ovamo i to smo im mi dali."
"Ako mare." Pepe se okrenuo prema vratima. "Da vidimo moemo li
pozvati Sandora."
"Postrojenje zatvoreno." uli smo bezlian robotski glas vrata. "Pristup
zabranjen po zapovijedi s Tychoa."
"Pusti nas unutra!" povikao je Casey. "elimo stvari koje smo ostavili
unutra. Odjeu, ruksake, uturice. Otvori vrata kako bismo ih uzeli."
"Pristup zabranjen."
Udario je akom po vratima i poljubio oguljene zglobove.
"Pristup zabranjen."
"Ionako smo ovdje."
Pepe je slegnuo ramenima i krenuo stepenicama dolje. Zaustavio ga je
neobian huk koji je odjekivao od okolnih zidova. Trebao nam je trenutak
kako bismo shvatili da dolazi od lokomotive koja je polako huktala pored
Washingtonovog spomenika izbacujui bijeli dim. Vukla je niz otvorenih
vagona ispunjenih putnicima koji su sjedili, milila je pravokutnikom i esto
zastajala kako bi putnici sili ili uli.
Sunce je bilo visoko pa smo zaklonili oi kako bismo ih pogledali. Svi vitki i
lijepi kao Sandor, esto goli, imali su istu kestenasto smeu kou. Mnogi su
nosili torbe ili ruksake. Neki su bili na travnjacima ili vrtovima, a veina je na
uglovima ekala kako bi im signalna svjetla dopustila prijelaz preko avenije.
"Turisti, moda?" pretpostavio sam. "Ovdje su kako bi pogledali Sandorovu
pronaenu povijest?"
"Ali ne vidim djecu." Casey je odmahnuo glavom. "ovjek bi pomislio kako
e povesti djecu."
"U svakom sluaju, oni su ljudi." Pepe se s nadom nacerio. "Pronai emo
nekoga tko e nam rei vie od Sandora."
Spustili smo se irokim stubama do staze koja je krivudala izmeu nasada
neobinog i mirisnog cvijea. Par ispred nas je zastao. ena je izgledala

pomalo udno, pomislio sam, sa zlatnoutim krznom umjesto kose na glavi, a

ipak ljupka poput Mone na holoima snimljenima kad su ona i El Chino doli na
Mjesec. Mukarac je bio mlad i lijep poput Sandora. Mislio sam da su
zaljubljeni.
Nasmijala se na neto to je on rekao, potrala malo naprijed i okrenula se
kako bi mu pozirala, smjetena izmeu spomenika i Sfinge. Na ramenima je
nosila grimizan al. Skinula ga je na njegovo traenje i nasmijala se objektivu.
Njene delikatne bradavice bile su blijede ispod ala pa je on priekao da ih
sunce oboji.
Gledali smo dok nije snimio sliku. Opet se nasmijala, potrala natrag,
bacila mu al na ramena i zagrlila ga. Ostali su zagrljeni tijekom dugog
poljupca. Stajali smo desetak metara od njih. Casey je s nadom progovorio
kad su se okrenuli prema nama.
"Pozdrav?"
Tupo su zurili u nas. Casey se uspio nesigurno nasmijeiti, ali znoj nervoze
prekrio je njegovo tamno, orijentalno lice.
"Oprostite, molim vas. Govorite li engleski? Franais? Espaol?"
Namrteno su ga pogledali, a mukarac je odgovorio nizom samoglasnika,
nalik kakvoj glazbenoj izvedbi, i gomilom suglasnika za koje sam znao da ih
nikada neemo nauiti oponaati. Uhvatio sam prizvuk Sandorovog neobinog
naglaska, ali nita poput naeg engleskog. Prili su blie. ovjek je izvadio
malu kameru iz torbe, kliknuo prema Caseyju, i pribliio se kako bi slikao
samo lice. Smijui mu se, ena je prila i stala pored Caseyja i zagrlila ga
zlatnom rukom za posljednju sliku.
"Doli smo onim strojem. S Mjeseca!" S oajem na licu pokazao je
svemirski brod iza nas, okrenuo se kako bi rukom pokazao prema blijedom
disku Mjeseca na nebu iznad Partenona, zamahao rukama kako bi prikazao
na let odande do spomenika. "Upravo smo stigli s postaje Tycho. Ako
razumijete -"
Smijui mu se, uzeli su se za ruke i potrali prema Sfingi.
"Koji vrag!" Odmahnuo je glavom zurei za njima. "Koji jebeni vrag!"
"Ne znaju da smo stvarni." Pepe se s gorinom nacerio. "Smatraju nas
lutkama. Dijelom predstave."
Pratili smo put koji je vodio prema Partenonu i zastali na ploniku kako
bismo promatrali promet koji se kretao oko pravokutnika. Automobili,
autobusi, kombiji, poneki kamion; podsjeali su me na prizore ulica iz video
snimaka prije udara. uti taksi stao je pored nas. ena je iskoila van. Vitka,
zlatne koe, bila je gotovo blizanka turistkinje koja je pozirala s Caseyjem.

Voza je, ipak, mogao biti nevjerojatni preivjeli sa stare Zemlje. Debeo,
znojan, zadihan, nosio je tamne naoale i ofucanu konu jaknu. Zapalivi
cigaretu, izaao je iz taksija, oteturao kako bi otvorio prtljanik, dao eni
presavijeni tronoac i kiselo progunao kad mu je dala napojnicu.
Casey mu je priao kad je ulazio u taksi.
"Gospodine!" Izgledalo je kao da ga ne uje, pa je Casey povikao glasnije.
"Gospodine!" Ignorirao nas je, uao u taksi i udaljio se. Namrteni Casey s
nevjericom je pogledao Pepea i mene.
"Jeste li mu vidjeli lice? Bilo je mrtvo! Neka kruta plastika. Iza onih naoala
oi su mu slijepe. On je neka vrsta robota, nije nimalo ivlji od naih robota
na Mjesecu."
Drei se na opreznoj udaljenosti pratili smo enu s tronocem. Ne
obazirui se na nas, u jednom se trenutku zaustavila i rastvorila tronoac kao
postolje za okruglu plou od neke crne materije. Nakon to se udaljila, iz
ploe je izrastao veliki providni mjehur, zamaglio se i postao srebrn. Nagnula
se kako bi zavirila u njega.
Priavi blie, vidio sam kako je mjehur postao okrugli prozor kroz koji su
se vidjeli Washingtonov spomenik, kip Slobode i Sfinga. Izgledali su neobino
promijenjeni, poveani i blistaviji, odjednom su se kretali. Sve se zatreslo.
Spomenik se nagnuo i sruio, lomei pri tome kip. Sfinga je gledala djelie,
netaknuta i vjeno zagonetna.
Sigurno sam doao preblizu. ena se okrenula s ljutitim izrazom na licu,
kako bi me otjerala, kao da sam dosadna muha. Odmaknuo sam se i opet
pogledao. Kad se opet sagnula prema prozoru nebo se promijenilo. Sunce je
eksplodiralo u ogromnu, krvavo crvenu loptu koja je cijeli prizor obojila u
ruiasto. U njegovoj neposrednoj blizini nalazila se mala blistava plava
zvijezda. Na svemirski brod dobio je oblik u prednjem planu, motori su se
upalili i bijeli plamen zapljusnuo je postolje, kao da bjei pred nadolazeom
katastrofom.
Ostavi bez teksta od zapanjenosti, Casey nam je mahnuo da se udaljimo.
"Umjetnik!" proaputao je Pepe. "Umjetnik na djelu."
Proli smo pored Partenona i ekali na uglu kako bismo preli aveniju.
Pepe je kimnuo policajcu u plavoj odori, koji je stajao na ploniku sa
zvidaljkom i bijelom palicom, te upravljao prometom.
"Pogledaj ga. To je mehaniki stroj."
Kao to je bila i veina vozaa. Putnici su, pak, oni koji su se vozili
taksijima i autobusima, ili stizali vlakom, izgledali u potpunosti ljudski, ivi

poput samog Sandora, nestrpljivi vidjeti ove monumentalne restauracije svoje

zaboravljene prolosti poput turista na Zemlji prije udara.
Ispunjavali su plonike, penjali se stepenicama prijestolnice kako bi
fotografirali pravokutnik i jedni druge, lutali za uglovima i avenijom. Utopili
smo se u gomili. Rijetko su primjeivali Pepea i mene, ali ponekad su
zastajkivali kako bi zurili u Caseyja ili ga fotografirali.
"Jo jedan robot!" promrmljao je. "Eto, smatraju me robotom."
Proveli smo ostatak dana lutajui obnovljenim ulicama, prolazei pored
banaka, brokerskih ureda, trgovina, barova, frizera, restorana, policijskih
postaja. Robotski voza parkirao je svoj kombi ispred knjiare kako bi
istovario kutije s naljepnicama Encyclopaedia Britannica. Robot prosjak
zveckao je kovanicama u maloj konzervi. Robot policajac protrao je u potjeri
za, crvenom bojom poprskanim, robotom bjeguncem. Vidjeli smo vitke ljude
zlatne koe, graciozno ive, kako ulaze u restorane i barove, guraju se u
trgovinama i izlaze s kupljenim stvarima.
Bolnih nogu i gladni, prije no to je dan zavrio, pratili smo primamljivi
miris koji nas je doveo do reda zlatnih ljudi koji su ekali ispod natpisa koji je
glasio:
ODREZAK PLUS!
ANGUS UNKA
PO VAOJ NARUDBI
Pepe se zabrinuo to nemamo novca za obrok.
"Jest emo i prije no to ih zamolimo za hranu", rekao je Casey.
"Oni su u svakom sluaju ljudi." Pepe se uhvatio za siunu mrvu utjehe.
"Vole hranu."
"Nadam se da su ljudi."
Stajali smo u redu, a ja sam gledao i sluao one ispred, nas nadajui se
nekom ljudskom kontaktu, ali nisam ga pronaao. Nekolicina se okrenula kako
bi nas zbunjeno pogledala. Jedan je mukarac zurio u Caseyja sve dok ovaj
nije ve poeo stiskati ake. Njihov je govor ponekad imao ritam i ton koji je
inio jezovitu glazbu, ali nikako nisam uspio razaznati ita razumljivo.
Robot na vratima primao je nekoliko ljudi odjednom. Njegove blistave oi
pogledale su iza nas kad smo stigli do vrata. Ne pronaavi nikoga zatvorio je
vrata.
epajui pod Zemljinom gravitacijom, sve gladniji i edniji, lutali smo sve
dok avenija nije zavrila visokim zidom neeg prozirnog poput stakla, to je
spomenik presijecalo poput neke otrice. Iza zida nalazio se otvoreni krajolik
koji je podsjetio na Dianine video snimke tropske Afrike. Niz stabala

obiljeavalo je rijeku koja je tekla plitkom dolinom. Zebre i antilope pasle su u

naoj blizini, neuzbuene zbog crnogrivog lava koji ih je pospano gledao s
malog breuljka.
"Tamo ima vode koju moemo piti." Pepe je kimnuo prema potoku. "Ako
proemo zid."
Hodali smo sve dok nas nije zaustavio. Ravan, tvrd i gladak, previsok da bi
se popeli preko njega, pruao se u oba smjera dokle je god pogled sezao.
Preumorni da bismo nastavili, sjeli smo na plonik i promatrali slobodu
stvorenja sve dok nas sumrak i hladnoa nisu otjerali u potragu za
sklonitem. Pronali smo gomilu praznih kartonskih kutija iza jednog diskonta
namjetaja. Spljotili smo nekoliko kutija da bismo napravili krevete, otkinuli
najvee s kojima smo se pokrili te pokuali zaspati.
"Ne moete okrivit Sandora", promrmljao je Pepe dok smo leali i drhtali
ispod kartona. "Rekao nam je da neemo pripadati."
4
Drijemali smo na kartonskom leaju, cijelu beskrajnu no proimani
bolovima zbog velike Zemljine gravitacije i probudili se ukoeni, promrzli i
oajni. Skoro sam poelio da smo na Mjesecu.
"Sigurno postoji rupa u ogradi", pokuao nas je razveseliti Casey. "Kako bi
turisti mogli ui."
Vlak je doao sa sjevera. Vratili smo se do zida i epali na sjever uskom
cestom, raspoloenje nam se popravilo kad nas je malo vjebe zagrijalo. Iza
zavoja pruga je izlazila iz tunela, preko dugog elinog mosta iznad dubokog
kanjona, kojeg je rijeka stvorila, i u na zatvor kroz uski prolaz u barijeri.
"Morat emo prijei most." Pepe je prestraeno stao i pogledao prema
vodenoj traci duboko dolje u kanjonu. "Vlak bi nas mogao presresti na
tranicama."
"Pa priekat emo da proe", rekao je Casey.
ekali smo, legli smo i sakrili se u odvodni kanal sve dok lokomotiva
zvidei nije izletjela iz kanjona. Vagoni su protutnjali pored nas, putnici su se
naginjali kako bi zurili u Sandorov spomenik. Iskobeljali smo se iz kanala i
pretrali most. Skoili smo s pruge na ulazu tunela, otkotrljali se nit travnatu
padinu, doli do daha i krenuli sjeverozapadno od zida prema kraju koji je
izgledao otvoren.

Spomenik je nestajao iza umovitog grebena sve dok se nije mogla vidjeti
samo Sandorova kopija nae vlastite promatrake kupole na njegovoj kopiji
Tychoovog ruba. Preli smo iroku dolinu, s pokojim stablom i biljojedima
koje sam prepoznao; gnui, gazele i malo stado gracioznih impala.
"Hvala starom Calvinu DeFortu. Jo jedan Noa koji spaava svijet od
drukijeg potopa." Casey je zaklonio oi kako bi pogledao par nojeva koji su
bjeali od nas. "Ali gdje su ljudi?"
"Gdje je voda?" promrmljao je Pepe. "Ne elim potop, molim. Samo vodu
koju moemo piti."
Nastavili smo kroz visoku zelenu travu sve dok nisam ugledao slonove
kako izlaze iz umarka s nae desne strane. Velianstven mujak s ogromnim
bijelim kljovama, i jo est slonova iza njega, mladunac s majkom. Ili su
ravno na nas. elio sam pobjei, ali Casey nam je jednostavno rekao da se
pomaknemo u stranu. Progegali su pored nas kako bi pili iz jezerca koje mi
nismo vidjeli. Priekali smo da odu, a onda prili jezercu. Pepe se progurao i
sagnuo se kako bi skupljenim dlanovima uzeo vodu.
"Nemoj!" povikao je djeji glas iza nas. "Prljava voda moe ti nakoditi."
Djevojica je potrala prema nama iz drvea gdje su bili slonovi. Prvo
dijete koje smo vidjeli, bila je otmjeno lijepa u bijeloj bluzi i kratkoj plavoj
suknjici, lijepo lice bilo joj je napola skriveno eirom irokog oboda koji je bio
vezan ispod brade jarko crvenom vrpcom.
"Bok." Stala je nekoliko metara od nas, a njene plave oi bile su irom
otvorene od uenja. "Vi ste ljudi s Mjeseca?"
"I stranci ovdje." Casey nas je predstavio. "Stranci u nevolji."
"Prevarili ste drevni svemirski brod", trezveno nas je optuila. "Ne biste
trebali biti ovdje na Zemlji."
Zapanjeno smo je pogledali. "Kako si znala?"
"Brod je obavijestio mog oca."
utke smo stajali, izgubljeni u naoj zbunjenosti. armantan prizor djeje
nevinosti, ali zadrhtao sam od njene stravine hladnoe. Pepe se oprezno
udaljio od nje, ali nakon nekoliko trenutaka Casey je doao do daha i pitao:
"Tko je tvoj otac?"
"Zvali ste ga ujakom kad ste ga poznavali na Mjesecu." Ponos joj je
obasjao lice. "On je vrlo velik i uven ovjek. Otkrio je bazu na Mjesecu i
rekonstruirao izgubljenu povijest ljudskog roda. Ponovno je izgradio drevne
graevine koje ste vidjeli kad se va brod spustio."
"Shvaam." Casey je kimnuo, izgledajui pokunjeno i opijeno. "Mislim kako
poinjem shvaati."

"Ne moe nam biti ao." Namignuvi joj, Pepe je duboko udahnuo. "Bilo
nam je previe Mjeseca. Ali sada smo izgubljeni ovdje, na svijetu kojeg nikako
ne mogu shvatiti. Zna li to e biti s nama?"
"Moj otac nije siguran." Pogledala je prema kopiji Tychoove kupole.
"Preklinjala sam ga da me povede na Mjesec. Rekao mi je kako postaja nije
mjesto za mene." Okrenula se kako bi nas opet pogledala. "Zanimljivo vas je
vidjeti. Ja se zovem -"
Izgovorila je niz ritminih suglasnika i melodinih samoglasnika te se
nasmijeila Pepeu kad ih je neuspjeno pokuao imitirati.
"Jednostavno me zovite Tling", rekla je. "To e vam biti lake za
izgovaranje." Okrenula se Pepeu. "Ako elite vode, poite sa mnom."
Pratili smo je do malog kruga kvadratnog kamenja u sjeni najblieg
drveta. Rekla nam je da sjednemo, otvorila koaru, pronala bocu vode i
napunila Pepeu au. Nasmijeivi se kako ju je eljno popio, natoila mu je
jo jednu, a onda Caseyju i meni.
"Dola sam posjetiti slonove", rekla nam je. "Volim slonove. Vrlo sam
zahvalna vama Mjeseevim ljudima to ste sauvali uzorke stanica koje su na
ivotu odrale brojne drevne vrste."
Osjetio sam primamljiv miris kad je otvorila koaru. Vidjela je kako Pepe
jo uvijek zuri u nju.
"Donijela sam hranu za neke svoje umske prijatelje", rekla je. "Ako ste
gladni." Pepe je rekao da skapavamo. Rairila je bijeli ubrus preko jednog
kamena i poela vaditi doneseno. Voe koje je sliilo breskvama, grou i
krukama, ali izuzetno slatko i razliito. Male smee kolae koji su izmamili
slinu u ustima. Jeli smo tako prodrljivo, to ju je izgleda zabavljalo.
"Gdje su ljudi?" Casey je rukom mahnuo prema praznom krajoliku. "Zar
nemate gradova?"
"Imamo", rekla je. "Iako moj otac kae da su manji od onih koje ste gradili
na pretpovijesnoj Zemlji." Pokazala je prema slonovima. "Mi planet dijelimo s
ostalim stvorenjima. On je rekao da ste ga otetili kad ste dopustili da vam se
biologija otme kontroli."
"Moda i jesmo, ali to nije dovelo do udara." Casey se opet namrtio. "Ti si
jedino dijete koje smo vidjeli."
"Nema puno mjesta za nas. Znate, mi ne umiremo."
Sluao sam, oajniki pokuavajui pronai neto to e nam pomoi da
pronaemo ili napravimo neko mjesto za nas, ali sve to sam uo inilo je na
novi svijet tajanstvenijim. Casey je zurio u nju.
"Zato ne umirete?"

"Kako da vam objasnim -" Zastala je kao da trai odgovor koji bismo
razumijeli. "Moj otac kae kako vam trebam rei da smo se promijenili otkad
su klonovi doli kolonizirati mrtvu Zemlju. Izmijenili smo gene i izumjeli
nanorobe."
"Nanorobe?"
Opet je zastala, i pogledala slonove u daljini.
"Moj otac ih naziva umjetnim simbiotima. Oni su male stvari koje poput
bakterija ive u naim tijelima, ali su, za razliku od njih, korisne. Djelomino
su od organske materije, djelomino dijamant, djelomino zlato. Kreu se
krvotokom kako bi popravili ili zamijenili oteene stanice, ili uzgojili organ
koji nedostaje. Pomau naim ivcima i mozgu."
Zaboravili smo na hranu i zurili u nju. Prizor nevine jednostavnosti u
jednostavnoj suknji, bluzi i irokom eiru, odjednom je postao tako
zastraujui da sam zadrhtao. Pruila je svoju malu ruku kako bi je poloila na
moju prije no to e nastaviti.
"Moj otac kae da su to mali roboti, pola strojevi, pola iva bia.
Elektroniki su. Mogu se programirati za pohranjivanje digitalnih informacija.
Sinkrono pulsiraju i stvaraju vlastite valove u mozgu i pretvaraju cijelo tijelo u
radioantenu. Sjedei ovdje i priajui s vama takoer mogu razgovarati s
ocem."
Podigla je pogled kako bi mi se nasmijeila, njena mala ruka stisnula je
moje prste.
"Gospodine Dunk, molim vas, nemojte me se bojati. Znam da izgledam
drugaije. Znam koliko sam vam strana, ali nikad vam ne bih naudila."
Bila je tako ljupka da sam je poelio zagrliti, ali moje divljenje pretvorilo se
u stravu. Svi smo ustuknuli od nje i bez rijei sjedili sve dok nas glad nije
natjerala da ponovno navalimo na voe i kolae. Pepe je poeo postavljati
pitanja dok smo jeli.
Gdje ivi?
"Na onom brdu." Pokazala je prema zapadu, ali nisam mogao odrediti na
koje brdo misli. "Moj je otac odabrao mjesto otkuda moe gledati spomenik."
Ide li u kolu?
"kola?" Izgledalo je kao da ju je rije na trenutak zbunila, a onda je
odmahnula glavom. "Nama ne trebaju kole koje ste po rijeima mog oca
imali u pretpovijesnom svijetu. On kae kako su vae kole postojale za
programiranje mozgova mladih ljudi. Nai nanorobi mogu se trenutno
programirati i reprogramirati, bez ikakvih problema, kako bi uitali sve
potrebne podatke. Tako sam nauila va engleski kad mi je trebao."

Nasmijeila se prema njegovom zapanjenom licu i uzela jednu veliku

purpurnu jagodu.
"Ipak, naa tijela trebaju trening." Otmjeno je obrisala usne bijelim
ubrusom. "Stvaramo socijalne skupine kako bismo se igrali ili vjebali. Volim
skijati na visokim planinama gdje pada snijeg. Ronila sam kod koraljnih
grebena i promatrala morski ivot. Volim glazbu, umjetnost, dramu, kreativne
igre."
"To bi trebalo biti zabavno." Pepe je razrogaio oi. "Zabavnije od ivota u
naim tunelima na Mjesecu." Lice mu se odjednom smrailo. "Nadam se kako
nas tvoj otac nee vratiti tamo."
"Ne moe, ak i kad bi elio." Nasmijala se na njegovu uzbudenost.
"Napokon je zavrio s iskopavanjem. Nalazite je zatvoreno i zatieno za
budunost. Zatvoreno za sve vanjske utjecaje."
"Pa to e uiniti s nama?"
"Treba li neto uiniti?" Izgledala je pomalo ljutito kad je pogledala prema
kupoli postaje na rubu kratera. "Kae kako nema spremno mjesto za vas, ali
ljudske replike vas glume u simulaciji Tychoa. Pretpostavljam kako ih moete
zamijeniti, ako e vas to usreiti."
"Da se pretvaramo kako smo na Mjesecu?" Casey se naljutio. "Mislim da
nee ii."
"Ako ne elite to -"
Stala je, nagnula glavu kao da oslukuje, i poela spremati bocu vode i
ostatak voa u koaru. Pepe je nervozno pitao je li sve u redu.
"Moja majka." Namrtila se i odmahnula glavom. "Zove me kui."
"Molim te!" preklinjao ju je Casey. "Moe li ostati jo malo? Ti si jedini
prijatelj kojeg smo nali. Ne znam to emo bez tebe."
"Voljela bih vam pomoi, ali moja se majka boji za mene."
"Pitao sam se nisi li u opasnosti." Bacio je pogled na dolinu. "Vidjeli smo
lava. Uistinu ne bi trebala ovamo dolaziti sama."
"To nije lav", odmahnula je glavom. "Poznajem ga. Predivan prijatelj, tako
brz, snaan i vatren." Oi su joj zablistale kad se sjetila. "I znam bengalskog
tigra. Skrivao se u grmlju jer se boji ljudi. Nauila sam ga kako ga mi nikad
neemo povrijediti. Jednom mi je dopustio da ga jaem kad je lovio gazele.
Bilo je to luaki uzbudljivo."
Glas joj je postao smiren.
"Drago mi je to je gazela utekla, iako je tigar bio gladan i vrlo razoaran.
Pokuavam mu oprostiti jer znam da mora ubijati za hranu, poput svih lavova
i leoparda. Moraju ubijati kako bi preivjeli. Moja majka kae kako je dio

prirode i da je to u potpunosti neophodno. Previe biljojeda unitilo bi travu i

naposljetku bi skapali od gladi."
Opet smo zbunjeno zurili u nju.
"Kako si pripitomila tigra?"
"Mislim da su mi nanorobi pomogli da uem u njegov um, isto kao to sam
dodirnula vae. Saznao je da ga potujem. Mi smo dobri prijatelji. Borio bi se
kako bi me zatitio, ak i od vas."
"Tvoja nas se majka boji?"
Podigla je koaru, nervozno cupkala i nesigurno se mrtila. "Nanorobi -"
Oklijevala je. "Ja vam vjerujem, ali nanorobi -" Opet je zastala.
"Mislio sam da si rekla da su nanorobi dobri."
"U tome je problem." Oklijevala je, lice joj je bilo zabrinuto. "Moja majka
kae da ih nemate. Ne moe doprijeti do vaih umova. Ne ujete kad
razgovara s vama. Kae da ne pripadate jer niste jedni od nas. Ona se boji ona se boji vas."
Casey je bez rijei tuno kimnuo.
"ao mi je to moram ovako brzo otii." Rukovala se s nama uz mali
iskreni naklon. "ao mi je to nemate nanorobe. ao mi je to je moja majka
tako nervozna. ao mi je to se moram oprostiti od vas."
"Molim te, reci svom ocu -" poeo je Casey.
"On zna", rekla je. "ao mu je to ste doli ovamo."
Poela se udaljavati odnosei koaru, okrenula se kako bi nam mahnula, a
lice joj je na trenutak bilo uokvireno irokim eirom. Pomislio sam da e
neto rei, ali nestala je u trenu.
"Prelijepo!" proaptao je Casey. "Kad odraste bit e nova Mona."
Pogledavi prema kopiranim spomenicima stare Zemlje, kopiranoj kupoli
postaje kako blista na kopiranom rubu Tychoa vidio sam crnogrivog lava kako
dolinom ide prema jezercu iz kojeg su pili slonovi. Pratile su ga tri manje
enke. Nitko od njih nije bio na prijatelj. Protrnuo sam.
5
Tumarali smo dolinom nakon to nas je Tling napustila, drei se dalje od
drvea i pokuavajui ostati budni zbog opasnosti ili bilo kakve naznake
pomoi.
"Ako Sandor ivi ovdje", rekao je Casey, "sigurno ima i drugih ljudi, nadam
se, koji nas nee smatrati robotima."

Zastali smo da bismo promotrili impale kako piju vodu. Samo su podigle
glave kako bi nas pogledale, ali su pobjegle kad je leopard iskoio iz grmlja.
Najmanja je bila prespora. Leopard ju je sruio i odnio natrag u grmlje.
"Ni one nemaju nanorobe", promrmljao je Pepe. "Kao ni mi."
Tumarali smo dalje, ali nismo pronali ni traga ljudskoj civilizaciji. Oko
podneva, ponovno gladni i edni, s niim ljudskim na vidiku, sjeli smo na
kamenu zaravan kako bismo se odmorili. Pepe je izvadio Tanyjin holo iz
depa na prsima i pokazao nam njen tamnooki smijeak.
"Da nismo izgubili radio -" Zaustavio se u ukoeni gorki smijeak. "Ipak,
pretpostavljam da ne bi zvali. Volio bih uti njen glas. Znam da je
uznemirena, ali ne bih elio da uje u kakvoj smo frci -"
Zastao je kad je preko holo zatreperila sjenka. Pogledali smo gore i
ugledali srebrnog klizaa kako se sputa na travu nekoliko metara od nas.
Ovalna vrata pomaknula su se u stranu. Tling je iskoila van.
"Nali smo vas!" povikala je. "ak i bez nanoroba. Ovo je moja majka."
Vitka ena pojavila se iza nje i nasmijeila Pepeu kad je pokuao ponoviti
ime koje nam je rekla.
"Kae da je jednostavno moete zvati Lo."
Tling je jo uvijek nosila bluzu i suknju, s irokim eirom, ali Lo nije nosila
nita osim prozrane plave earpe preko ramena. Draesna i vitka, i gotovo
bespolna poput Sandora, imala je istu zlaanu kou koja je ve tamnila na
mjestima gdje ju je obasjalo sunce, ali za razliku od Sandorovog glatkog
crvenosmeeg krzna, imala je jarko crvene uvojke.
"Dr. Yare." Tling je govorila polako kako bismo je uli. "Gospodin Navarro.
Gospodin Kell, koga takoer zovu El Chino. Klonirani su na postaji Tycho iz
prapovijesnih uzoraka tkiva."
"Klonirani ste, jer tamo imate dunosti." Lo nas je prijekorno pogledala.
"Kako ste doli ovamo?"
"Lagali smo brodu." Casey se uspravio kako bi je pogledao u oi. "Uinili
smo to jer nismo eljeli proivjeti nae ivote u onoj rupi od Mjeseca. Neu
rei da mi je ao, ali sada smo u nevolji. Ne elim umrijeti."
"Umrijet ete", rekla mu je otvoreno. "Kao i svi vae vrste. Nemate
nanorobe."
"Pretpostavljam." Slegnuo je ramenima. "Ali prije toga elimo priliku za
ivot."
"Majko, molim te!" Tling ju je uhvatila za ruku. "Bez nanoroba su u
neposrednoj opasnosti. Moemo li im pomoi da preive?"
"To ovisi o tvom ocu."

"Pokuala sam ga pitati", rekla je Tling. "Nije odgovorio."

Gledali smo namrtenu Lo, i sve nervozniju Tling.
"Voljela bih kad biste imali nanorobe." Okrenula se prema nama kako bi
nam napokon prevela. "Moj je otac otiao ususret meuzvjezdanom brodu
koji se vratio nakon osamsto godina putovanja. asnici mu priaju vrlo
neobinu priu."
Pogledala je majku, kao da slua.
"Prevozio je koloniste na planete zvijezde Enthel, koja se nalazi etiristo
svjetlosnih godina prema sreditu galaksije. Otili su bez ikakvog upozorenja
o nevolji. Odredini planet je prouen i otvoren za naseljavanje. Ima bogate
prirodne resurse, bez ikakvih oblika ivota koje treba tititi. Provjereni su
navigacijski algoritmi za let, odreeni prioriteti zanimanja."
Zurila je u nebo u zapanjenoj nevjerici.
"Brod se sada vratio, s dvjesto kolonista."
Casey je pitao to je polo po zlu. ekali smo i gledali njihovo znatieljno
mrtenje.
"Moj se otac pita." Tling se okrenula prema nama. "Boji se neeg
stranog."
"Sigurno je bilo strano", proaputao je Pepe. "Zamislite osamsto godina
na brodu u svemiru!"
"Za njih je to samo trenutak." Tling je odmahnula glavom i nasmijeila mu
se. "Vrijeme stoji, ne zaboravite, kad se kreete svjetlosnom brzinom. Po
njihovom vlastitom vremenu krenuli su juer. Ipak, njihova je situacija
dovoljno teka. Njihovi su se prijatelji pretvorili u prah. Njihov je cijeli svijet
nestao. Osjeaju se izgubljeno i oajno."
Okrenula se prema majci. "Zato se ne mogu spustiti?"
Njena je majka opet posluala. U daljini doline vidio sam stado zebri u
bijegu. Nisam mogao vidjeti to ih je prestrailo.
"Moj otac postavlja pitanja", rekla nam je napokon. "Putnicima nije reeno
zato se brod morao vratiti. asnici su obeali izjavu, ali moj otac kae da se
ne mogu sloiti to e rei. Nisu sigurni to su nali na odredinom planetu.
Misli da se boje rei to vjeruju."
Zebre u bijegu skrenule su u stranu. Vidio sam bljesak utog krzna, kad je
lav jurnuo prema njima, te ugledao epavu zebru kako pada. Boljela me noga
kad sam krivo stao na kamen i osjeao sam se bespomono poput zebre.
"Ne brinite se, gospodine Dunk." Tling je pruila ruku i dodirnula me. "Moj
je otac jako zaposlen brodom. Ne znam to moe uiniti s vama, ali ja ne

elim da vas ivotinje ubiju. Mislim da se moemo pobrinuti da budete sigurni

dok se on ne vrati. Nije li tako, majko?"
Lo je, vrsto stisnutih usana, slegnula ramenima kao da nas je zaboravila.
"Molim te, majko. Znam da su primitivni, ali nikad me ne bi povrijedili.
Mogu ih razumjeti na isti nain kao to razumijem ivotinje. Gladni su i
prestraeni, nemaju kamo otii."
Lo je na trenutak nepomino stajala i namrteno nas pogledala.
"Uite."
Rukom je mahnula prema letjelici i opet podigla lice kao da slua nebo.
Uzdigli smo se prema kamenitom breuljku i sletjeli na zaravan blizu vrha.
Izaavi van pogledali smo travnatu dolinu i tik iza ruba Sandorov spomenik.
Blie no to sam oekivao, ugledao sam blistavi metalni sjaj popravljenog
svemirskog broda na trgu, Kapitol i obelisk iz Washingtona, dok se bijeli
mramorni sjaj egipatske piramide probijao iz zelene ume.
"Moj je otac odabrao ovo mjesto." Tling je kimnula prema litici. "elio je
gledati gradnju spomenika."
Dok je njena majka napeto sluala nebo, Tling je pregledala naa blatna
safari odijela. "Trebate kupanje," odluila je, "prije jela."
Potrala je i povela nas kroz kosi tunel u brdo i uvela me u sobu veu od
moje elije u kupoli postaje. Topla voda poprskala me kad sam uao pod tu,
a topli me zrak osuio. Covjekoliki robot mi je dodao odjeu kad sam izaao,
istu i uredno sloenu. Poveo me do sobe u kojoj je Tling ve sjedila s
Pepeom i Caseyjem za stolom prepunim tanjura oko piramide mirisnog voa.
"Gospodin Chino pitao je o mojoj majci." Pogledala me i nasmijeila se.
"Vidjeli ste da je drugaija, s drugaijim nanorobima. Dolazi iz Garenkrake
sustava, udaljenog tristo svjetlosnih godina. Tamonji ljudi zaboravili su
otkuda su doli. Ona je eljela znati. Kad ju je njena potraga za matinim
planetom dovela ovamo, pronala je mog oca koji je u to vrijeme iskopavao
Tycho. Od tada rade zajedno."
Pepe i Casey ve su jeli. Casey se okrenuo prema Tling koja je otmjeno
grickala neto to je sliilo ogromnoj purpurnoj orhideji.
"to misli, to e biti s nama?"
"Pitat u oca kad budem mogla." Pogledala je strop. "Jo je uvijek
zaposlen s asnicima broda. ao mi je to vas moja majka strai. Uistinu vas
ne mrzi. Ako vam izgleda hladna to je jednostavno zato to je tako dugo
radila na iskopavanju relikvija prvog svijeta. Misli da ste jako - jako
primitivni."
Odmahnula je glavu na nae nervozno mrtenje.

"Rekli ste joj da ste lagali brodu." Pogledala je Caseyja. "To je zabrinjava,
jer nanorobi ne odailju neistine i ne doputaju ljudima da se meusobno
povrjeuju. ao joj vas je."
Pepe se stresao. "alimo sami sebe."
Tling je nekoliko trenutaka sjedila, tiho, mrtila se i opet se okrenula
prema nama.
"Brod je veliki problem za mog oca", rekla nam je. "Ne ostavlja mu
vremena za vas. Kae kako ste trebali ostati na Mjesecu."
"Znam." Casey je slegnuo ramenima. "Ali ovdje smo. Ne moemo se
vratiti. elimo preivjeti."
"Osjeam va strah." Nasmijeila se s nelagodom. "Moj je otac
prezaposlen za razgovor s vama, ali ako doete u moju sobu vidjet ete
vijesti o brodu."
Soba je sigurno bila djeja. U jednom se kutu nalazio djeji krevet prepun
lutaka i igraaka, kolijevka na podu pored njega. Zid iznad bio je u pokretu od
panoramskog holoa. Dugonoge ptice odletjele su s pojilita kad se iz visoke
trave pojavio tigar kako bi pio. Mujak zebre oprezno se pribliio, njuei
prema nama. Lutajui leopard prestraio se i pobjegao od mujaka slona.
Pokazala je zid.
"Ovdje sam odrasla, nauila sam voljeti ivotinje."
Zeleni krajolik naglo je nestao. Zid je postao iroki prozor kroz koji smo
vidjeli veliki svemirski brod kako leti praznom tamom. Zasljepljujua svjetlost
blistala je na mjestima gdje ga je Sunce obasjalo. Ostatak je bio izgubljen u
sjeni, ali uspio sam ugledati debeli blistavi metalni disk koji je polagano
rotirao. Siuni klizai nalazili su se oko izboene kupole u njegovom sreditu.
"Nalazi se u parkirnoj orbiti, eka da nekamo krene." Rekla je Tling.
"Pogledajmo unutra."
Pokazala nam je zakrivljene hodnike gdje je rotacija stvarala lanu
gravitaciju. Ljudi su sjedili u redovima sjedala poput onih na holoima drevnih
zrakoplova. Jo ih je vie stajalo na prolazima i hodnicima. uo sam um
priguenog i nervoznog razgovora.
"... kui na pacifike otoke."
Kamera je snimila enu s krunom koja je izgledala poput blistavih zlatnih
pera umjesto kose. U jednoj je ruci drala uplakano dijete, drugom je zagrlila
mrkog mukarca i odgovarala na pitanja nekoga koga nismo vidjeli. Glas koji
smo uli bio je Tlingin.
"Teko nam je." Njene se usne nisu pomicale, ali glas je nosio otrinu
njene nelagode. "Tamo smo imali dobar ivot. Mark je inenjer. Ja sam dobro

zaraivala kao genetska umjetnica, dizajnirala sam ornamente po posebnim

narudbama. Mi nismo kolonizatorski ljudi, ali smo eljeli dijete." Gorko
ironini smijeak iskrivio joj je usne. "San koji se ostvario!"
Podigla je dojene kako bi poljubila njegovu zlaanu glavu.
"Pogledajte nas sada." Tuno se nasmijeila djetetu. "Potroili smo nau
uteevinu za viziju raja na Fendrisu etiri. Tropska plaa izmeu mora i
ume bambusa, snijeg na vulkanskom vrhu iza. Sto obitelji poput nas, svi
zauvijek prijatelji."
Uzdahnula je i zaljuljala dijete.
"Nisu nas pustili s broda. ak nam nisu ni rekli zato. Oajni smo, nemamo
novca, a moramo brinuti za dijete. Sada nam kau kako nemamo kamo otii."
Zid je zatreperio i vratili su se holoi s majmunima koji su vritali u
vrhovima kronji.
"To je problem", rekla je Tling. "Dvije tisue ljudi poput njih, zaglavili su
na brodu i nemaju gdje ivjeti. To je sada problem mog oca, poto je savjet
izglasao da on bude zaduen za to."
Casey je pitao: "Zato ne mogu napustiti brod?"
"Ako ne shvaa -" Na trenutak je utjela. "Moja majka kae da je to zbog
nanoroba. Nee dopustiti ljudima da se raire planetom i koriste ju kao to su
primitivci, po rijeima moje majke, inili, davno prije udara. Roenja moraju
biti uravnoteena sa selidbama. Ti su nesretni ljudi izgubili svoje mjesto kad
su napustili Zemlju."
"Prije osamsto godina?"
"Osamsto godina naeg vremena." Slegnula je ramenima. "Dan, ili tu
negdje, njihovog."
"to tvoj otac moe za njih uiniti?"
"Moja majka kae kako jo uvijek trai sigurno odredite."
"A ako ga ne pronae -" Casey se namrtio. "A oni se ne mogu vratiti kui.
To zvui strahovito nepoteno. Vi doputate nanorobima da vladaju vama?"
"Vladaju nama?" Zbunjena, okrenula se kako bi sluala i kimnula prema
zidu. "Vi ne razumijete. Oni nas ujedinjuju, ali nema konflikta. ive u svima
nama, rade kako bi nas odrali ivima i zdravima, pomau nam da ostanemo
slobodni i veseli, ali pokreu nas samo uz na vlastiti pristanak. Moja majka
kae da su oni dio onog to ste nazivali nesvjesno."
"Oni ljudi na brodu?" Casey se sumnjiavo namrtio. "Jo su ivi,
pretpostavljam, ali nisu slobodni sii i uope nisu sretni."
"Imaju problema." Smireno je kimnula i opet posluala. "Ali majka mi kae
da bih trebala objasniti nain rada nanoroba. Kae kako su stari primitivci

ivjeli na nain gena praume, kako ih ona zove, neko kad je preivljavanje
trailo sposobnost sebine agresije. Nanorobi su nam dopustili promjenu
naih gena da bismo pobjegli od pohlepe, ljubomore i nasilja koji su vodili do
toliko zloina, ratova i bola na drevnoj Zemlji. Vode nas prema onome to je
najbolje za sve. Moja majka kae da e ljudi na brodu biti zadovoljni nainom
rada nanoroba kad im ga moj otac pomogne pronai."
Okrenula je glavu. "ujem majin poziv."
Ja nisam nita uo, ali ona je istrala iz sobe. Na holo-zidu visoki gnui
skakali su s obale kako bi preplivali rijeku. Jedan se spotaknuo, pao i nestao u
brzoj vodi. Gledali smo u zapanjenoj tiini, sve dok se Casey nije okrenuo i
namrteno pogledao Pepea i mene.
"Mislim da mi se ne svia nain nanoroba."
Polako smo shvaali zato Sandor na Zemlji nije imao mjesto za nas.
6
"Draga gospodo, moram vas zamoliti da nas ispriate."
Tling je oprezno izvela mali naklon i objasnila da je majka vodi na vjebu
plesanja i pjevanja, a onda idu na sastanak o ljudima na svemirskom brodu.
Ostali smo sami s robotima. Bili su ovjekoliki, boje slonovae, praznih lica.
Nisu imali nanorobe, pa nisu bili glasovno kontrolirani.
Casey ih je pokuao pitati o populaciji, gradovima, industriji nove Zemlje,
ali bili su programirani samo za kune poslove, nisu znali engleski ili neto
drugo. Obeshrabreni njihovim bezlinim licima, sjedili smo na terasi, gledali
spomenik i razmiljali o svojoj nesigurnoj budunosti, sve dok nas nisu pozvali
na veeru.
Jela koja su nam posluili bila su neobina, ali Pepe nam je rekao da
jedemo dok moemo.
"Manana? " Nesigurno je odmahnuo glavom. "Quien sabe? "
No je pala prije no to smo se vratili na terasu. Mjesec je zalazio na
zapadu. Na istoku su svjetla lokomotive obasjala spomenik. Pista je bila
osvijetljena za veernje obilaske, Taj Mahal je bio blistavi dragulj, Velika
piramida otok od slonovae u nadolazeem sumraku. Roboti su pripremili
nae krevete kad su se svjetla ugasila. Uz veeru su posluili vino i spavao
sam san bez snova.
Probudivi se idue jutro rano, opet odmoran i bez razloga pun nade,
pronaao sam Tling kako stoji na kraju terase i gleda dolinu. Imala je kosu

poput majine, ne pera ili krzno, nego plavu i kratku. Unato ogromnoj moi
nanoroba, pomislio sam kako izgleda siuno i ranjivo. Prenula se kad sam
progovorio.
"Dobro jutro, gospodine Dunk." Obrisala je lice nadlanicom i pokuala se
nasmijeiti. Vidio sam kako su joj oi vlane i crvene. "Kako vam je noga?"
"Bolje."
"Brinula sam se." Uspjela se slabano nasmijeiti. "Jer nemate simbiota
koji bi pomogli u lijeenju takve ozljede."
Pitao sam ju je li se ula s ocem ili doseljenikim brodom. utke se
okrenula kako bi opet pogledala suncem okupanu dolinu i spomenik. Vidio
sam udaljeni stup dima ranog vlaka koji se vukao mostom prema Sfingi.
"Gledala sam mladunca irafe." Glas joj je bio tih i dalek, skoro kao da
razgovara sama sa sobom. "Vidjela sam njegovo roenje. Gledala sam ga
kako ui stajati, kako njukom gurka majku, ui sisati. Na posljetku je
drhtavim korakom krenuo za njom. Bilo je divno -"
Glas ju je izdao. Ruka joj je poletjela prema usnama. Stajala je drhtei,
zurila u mene, oi su joj bile irom otvorene i tamne od bola.
"Moj otac!" Glas joj je iznenada postao prodoran i piskutav, gotovo krik.
"On odlazi. Vie ga nikada neu vidjeti."
Potrala je unutra.
Kad su nas roboti pozvali na doruak pronali smo je kako sjedi izmeu
roditelja. Oprala je lice vlano od suza, ali nije dotaknula hranu na svom
tanjuru. Ovdje, gdje nije bilo Sunca, Sandorovo je lice postalo blijedo i mrko.
Izgledalo je kao da nas ne vidi sve dok se Tling nije okrenula i namrteno ga
pogledala.
"Dobro jutro, dr. Pen." Casey mu se nacerio. "Vidim da nas niste eljeli
ovdje, ali ne mogu se ispriati. Nikad nam nee biti ao to smo doli."
"Sjedite", rekao je kratko. "Jedimo."
Sjeli smo. Roboti su nam donijeli posluavnike pune hrane koju nikad
nismo kuali. Ne rekavi nam vie nita, Sandor je mahnuo robotu da mu
opet napuni alicu gorkim crnim ajem i sagnuo se nad posudu grimiznih
bobica. Tling je sjedila i gledala ga s tjeskobnim oboavanjem sve dok Casey
nije progovorio.
"Gospodine, uli smo za vae probleme s brodom kolonista. Moete li nam
rei zato se njihov brod vratio?"
"Nitko to ne bi shvatio." Odmahnuo je glavom i njeno se nasmijeio Tlingi
prije no to je odgurnuo bobice i mrko se okrenuo prema nama. Glas mu je
bio odrjeit i otar. "Prva istraivaka ekspedicija zakljuila je kako je njihov

planet vrlo podoban za naseljavanje i tamo su ostavili zemaljske oblike ivota.

Idue ekspedicije ile su naseliti tri glavna kontinenta. Ova je skupina trebala
biti na treem."
"Stigli su bez problema, ali nisu dobili odgovor kad su pozvali planet iz
orbite. Atmosfera je bila ispunjena prainom koja je skrivala povrinu, ali
potraga infracrvenim zrakama pronala je ostatke vrlo uspjenog
naseljavanja. Plonici, mostovi, kue, eline konstrukcije koje su bile zgrade.
Sve napola zatrpano ispod crvenih, vjetrom nanesenih dina. Nigdje nikakvog
zelenila. Olupina jednog broda iz doseljenikih ekspedicija jo je uvijek bila u
orbiti, ali mrtva poput planeta."
"Nikad nisu saznali to je ubilo planet. Nikakve vijesti o katastrofi nisu
stigle na nijedan drugi svijet, to upuuje da je udar bio brz i estok.
Lijeniko osoblje vjeruje da je ubojica mogao biti neki nepoznati organizam
koji napada organska stvorenja, ali kapetan je odbio dopustiti bilo kakve
pokuaje sputanja ili istraivanja. Odluili su se smjesta vratiti kui, bez
kontakta. Odluka koja im je najvjerojatnije spasila ivote."
Uzeo je licu i opet se nagnuo nad posudu s bobicama. Probao sam jednu.
Bila je kiselkasta, slatka, otrog okusa koji ne mogu opisati.
"Gospodine," opet je progovorio Casey, "vidjeli smo te ljude. Oajni su.
to e se sada dogoditi s njima?"
"Dilema." Sandor je pogledao Tling uz malo tuno slijeganje ramena.
Okrenula je glavu kako bi sakrila jecaj. "Planeti podobni za naseljavanje vrlo
su rijetki. Onih nekoliko koje pronaemo moraju se ispitati, teraformirati,
odobriti za naseljavanje. Dogaaji su ovim ljudima ili na ruku, imali su sree.
Uspjeli smo dobiti hitno odobrenje koje e im dopustiti naseljavanje na
otvorenom planetu, petsto svjetlosnih godina prema sreditu. Dok mi
priamo, ukrcavaju im gorivo i nove zalihe."
"A moj otac -" Tling me pogledala, glas joj je gotovo bio jecaj. "On mora
ii s njima. Sve je to zbog mene."
Zagrlio ju je i pribliio lice njenom. to god da je rekao, bilo je neujno.
Privila se u njegovo naruje. Zagrlio ju je, i poeo ljuljati poput djeteta, sve
dok nije prestala jecati. Uz smijeak, koji mi je slomio srce, poljubila ga je i
kliznula iz njegovog naruja.
"Ispriajte nas, molim vas." Drhtavog glasa uhvatila ga je za ruku.
"Moramo se oprostiti."
Izvela ga je iz sobe.
Lo je u tiini gledala za njima sve dok Pepe nije zvecnuo posudom kako bi
robotima dao znak da mu daju drugu porciju grimiznih bobica.

"Istina." Uz dugi uzdah okrenula se prema nama. "Bolno iskustvo za Tling.

Za svo troje. Ovo nismo planirali."
Odsutno je uzela mali smei kola s pladnja, kojeg je robot nosio, i, ne
kuavi ga, stavila na tanjur.
"Qu tienes? " Pepe ju je zbunjeno pogledao.
"Nadali smo se ostati zajedno", rekla je. "Sandor i ja smo ovdje radili vei
dio stoljea, vrili smo iskopavanje i restaurirali koliko smo mogli. Sad kad je
to gotovo eljela sam opet vidjeti svoj rodni svijet. Trebali smo zajedno ii
tamo, i Tling. Odnijeti povijest koju smo nauili, planirali smo tamo kopirati
spomenik."
Tuno je odmahnula glavom.
"Ovo mijenja sve. Sandor osjea kako mu je dunost pomoi kolonistima u
pronalaenju doma. Tling ga je preklinjala da nas povede sa sobom, ali -"
Poraeno je slegnula ramenima i vrsto stisnula usne. "Boji se onog to je
ubilo Enthel Dva. A tu je jo neto. Njegov brat -"
Na trenutak je skrenula pogled.
"Imao je brata blizanca. Njegov je otac morao emigrirati kad su roeni.
Uzeo je njegovog brata. Njegova majka imala je karijeru u nanorobi genetici
koju nije mogla napustiti. Sandor je ostao s njom, tugujui za svojim
blizancem. Otiao je kad je odrastao, pretraio desetke svjetova, ali ga nikad
nije naao. Pronaao je mene. To je sretni dio." Njen kratki smijeak je
izblijedio.
"Uzaludna potraga, rekla sam mu. Ima previe svjetova, previe
svjetlosnih godina. Letovi klizaem moda izgledaju brzi, ali predugo traju.
Ipak, ne moe odustati od sna."
"Moemo li mi -" Casey je pogledao Pepea i mene. Kimnuli smo, a on se s
iekivanjem okrenuo prema Lo. "Ako Sandor uistinu ode s kolonizacijskim
brodom, hoe li nas povesti sa sobom?"
Odmahnula je glavom i zurila u apsolutno nita sve dok Pepe nije upitao:

"Por que no?"

"Ima dovoljno razloga." Namrtila se, podigla mali smei kola, prelomila
ga na pola i ispustila dijelove natrag na tanjur. "Kao prvo, opasnost. to god
da je ubilo onaj planet moe ubiti jo jedan. U stvari dobio je dozvolu jer su
se svi ostali bojali poi. Kolonisti nemaju izbora, ali on ne eli ubiti vas."
"To je na izbor." Casey je slegnuo ramenima. "Zar ne riskirate uvijek kad
trebate prijei stotine godina prostora i vremena?"
"Ne kao u ovom sluaju." Nesretno je slegnula ramenima. "Enthel Dva je
prema sreditu galaksije. Znai ovo je novo. Ako ubojica dolazi iz sredita -"

Tunog, blijedog lica zamahnula je svojom crvenom kosom.

"Riskirat emo." Casey je opet bacio pogled prema nama i ukoeno se
nacerio. "Moete ga podsjetiti kako nismo klonirani da bismo vjeno ivjeli.
On riskira vie od nas."
Tijelo joj se ukoilo i polako blijedjelo.
"Tling i ja smo ga preklinjale." Glas joj je bio gotovo neujan. "Ali on se
osjea odgovornim."
"Zbog njegovih nanoroba? Zar ne misli na vas i Tling?"
Trebalo joj je dosta vremena za odgovor.
"Vi ih ne shvaate." Opet je izgledala sabrano; pitao sam se nisu li joj
njeni nanorobi smanjili bol. "Vi ih moda smatrate mikrostrojevima, ali oni nas
ne ine mehanikima. Zadrali smo sve osjeaje i podraaje koje su primitivci
imali. Nanorobi nas jednostavno ine boljim ljudima. Sandor ne ide samo
zbog kolonista, nego zbog mene i Tling, zbog svih ljudi."
"Ako su anse loe kao to se ini -" Casey je sumnjiavo trepnuo. "to se
jedan ovjek moe nadati da e postii?"
"Moda nita." Lagano je s tugom slegnula ramenima. "Ali on ima ideju.
Davno, prije no to je napustio Zemlju u potrazi za svojim bratom, radio je sa
svojom majkom na nanorobi istraivanjima. Reprogramirao se znanou. Ako
je ubojica neka vrsta virusnog organizma, misli kako bi se nanorobi mogli
modificirati u tit protiv njega."
"Razgovarajte s njim", preklinjao ju je Casey. "Nagovorite ga da nas
povede sa sobom. Pomoi emo mu koliko god budemo mogli."
"Vi?" Zapanjeno je razrogaila oi. "Kako?"
"Mi smo vas vratili ovamo na Zemlju", rekao joj je. "ak i bez ikakvih
nanoroba."
"Jeste." Zlatna boja prelila joj se koom. "Razgovarat u s njim." Na
trenutak je zautjela, i odmahnula glavom. "Nemogue. Kae kako su sva
mjesta na brodu popunjena."
Zastala je mrtei se prema stropu. Robot je kruio oko stola nudei
posudu ogromnih ljubiastih gljiva koje su zamamno mirisale po prenoj
unki.
"Pokuavamo planirati budunost za Tling." Lice joj se odjednom napelo,
glas se ispunio osjeajima. "Proi e tisuu godina do njegovog povratka.
Tuan je to mora ostaviti Tling."
"Vidio sam je jutros", rekao sam. "Strahovito je povrijeena."
"Pokuavamo to srediti. Obeala sam joj kako emo ga opet vidjeti."
Pepe je izgledao zapanjen. "Kako je to mogue?"

Uzela je gljivu, pomirisala je s odobravanjem i poloila na svoj tanjur.

"Moramo planirati vrijeme", rekla mu je. "Tling i ja emo putovati. elim
vidjeti to su stoljea uinila mom vlastitom domu. Bit e potrebni pomni
prorauni i odreeni zvjezdani letovi, ali susrest emo ga ovdje na dan
njegovog povratka."
"Ako -"
Casey je progutao rijei. Lice joj je problijedjelo, ali nakon nekoliko
trenutaka kiselo nam se nasmijeila i zapovjedila robotu da opet ponudi
gljive. Imale su ime koje nikad nisam nauio, i okus koji je vie podsjeao na
okoladu za kuhanje nego na unku. Obrok je zavrio. Ostavila nas je same s
robotima, bez nekog mjesta na koje bi mogli otii, bez budunosti na vidiku.
"Tisuu godina!" promrmljao je Pepe. "Kad bismo barem imali nanorobe."
"Ili -"
Casey se okrenuo prema vratima.
"Novosti za vas." Lo je stajala tamo i smijeila nam se. "Novosti s
kolonizacijskog broda. Uznemireni putnici odluili su se za druga odredita i
ostavili prazna mjesta. Sandor vam je pronaao mjesta."
7
Sandor nas je poveo do naih mjesta na kolonizacijskom brodu. Imao je
oblik kotaa i polagano rotirao, drao nas je na podu gravitacijom slabijom od
Zemljine, jaom od Mjeseeve. Plavo svjetlo zatreperilo je kako bi nas
upozorilo na pomak prostor-vremena. Pojasevi su se omotali oko nas. Osjetio
sam dizanje eluca. Pojasevi su se odmotali. Bez osjeaja ikakve druge
promjene sjedili smo i nervozno ekali.
U velikoj je kabini vladala tiina. Promatrajui lica, vidio sam kako eljno
iekivanje prerasta u razoaranje i nervozu. uo sam pla djeteta, netko je
vikao na robota, a onda glasove na rubu panike. Sandor je zabrinuto skrenuo
pogled sve dok ga nisam upitao to je.
"Ne znamo." Nacerio se na nae zbunjeno uenje. "Barem smo skoili do
orbite. Petsto svjetlosnih godina. Sada ste starci."
Pratili smo ga do dvorane gdje je visoka stropna kupola dominirala novim
nebom. Mlijeni Put je izgledao poznato. Ugledao sam sazvijee Orion, ali
blie zvijezde bile su mi nepoznate. Nisam osjeao rotaciju broda; izgledalo je
kao da se cijelo nebo okree oko nas. Izlazila su dva sunca, vrlo blizu jedno
drugome. Jedno je bilo uto, manje i bljee od naeg, blistavije toploplavo

treperenje. Planeta se pojavljivala iza njih, ogromna okrugla mrlja na pozadini

nepoznatih zvijezda, omeena zrakama plavog sunca. Traei svjetla gradova
ugledao sam samo tamu.
Nestrpljivi putnici opkoljavali su posadu odjevenu u brodske plavozlatne
odore i earpe. Veina njihovih pitanja bila je na neujnom jeziku nanorobota,
ali njihova su lica otkrivala oaj. uo sam glasove, uzvike oka i panike.
Okrenuli smo se prema Sandoru.
"Teleskopi nisu pronali nikakva umjetna svjetla." Njegovo mravo lice bilo
je ozbiljno. "Nema odgovora na radiopozive. Spektar elektronskih signala
izgleda mrtav." Odmahnuo je glavom uz dubok uzdah. "Razmiljao sam o
svom bratu. Nadao sam se da u ga ovdje pronai."
S gestama, kojima su nam se ispriavali, uspanieni su nas ljudi odgurali
od njega. Skrenuo je pogled kako bi ih posluao, mrtei se na tamnu sjenu
planeta, i beznadno se okrenuo. Posljednje je rijei izgovorio zbog nas.
"Trait emo preivjele."
Gledali smo kako se obru plavonaranaste vatre iri sa svakim prolazom
iznad stropne kupole sve dok na posljetku nismo ugledali kuglu planeta.
Pahuljasti i vretenasti visoki oblaci jarko su bljetali pod svjetlou plavog
sunca, ali gusta crvena praina skrivala je od pogleda sve ispod njih.
Jedna je hemisfera cijela bila ocean, osim sive mrlje izoliranog otoka.
Jedan jedini veliki kontinent prekrivao je veinu druge, pruajui se juno od
ekvatora i sjeverno preko pola. Planinski lanci nalazili su se na dugoj zapadnoj
obali. Jedan ogromni rijeni slijev tekao je istono velikom dolinom. Od
arktikog leda do polarnog mora sve je bilo puno crvene praine, nigdje nije
bilo nieg zelenog.
"Ovo je sigurno bio bogat svijet." Sandor je obeshrabreno kimnuo. "Ali
sada -" Okrenuo se kako bi kimnuo eni koja je ula u prostoriju. Bila je to
ena tako malih grudi, miiava i neobina da sam je morao jo jednom
pogledati. Blistave crnocrvene ljuske prekrivale su joj zdepasto tijelo, pa ak i
njenu elavu glavu. Lice joj je bilo uski trokut, brada iljata, oi krupne i
zelene. Zurili smo u nju dok se penjala na krunu platformu u sreditu
prostorije.
"Kapetanica Vlix", promrmljao je. "Starija je od mene, roena u danima
kad su nanorobi bili novi, a tjelesni oblici eksperimentalni. Jednom sam letio s
njom. Znala je da traim brata. To je bilo na Zemlji stoljeima prije. Nije mi
mogla pomoi."
Glave su se pozorno okrenule. Vidio sam kako nervozno iekivanje
prerasta u gorko razoarenje. Sandor je ukoeno stajao, razrogaene oi bile

su usredotoene na nju, sve dok se nije okrenula kako bi doekala jo jednog

asnika koji joj se pridruio na platformi. Razgovarali su u tiini.
"to je?" proaputao je Casey. Sandor je bio gluh, sve dok ga Casey nije
dotaknuo po ruci i ponovno priupitao: "to je rekao?"
"Nita dobro." Sandor se okrenuo prema nama, glas mu je bio tih i
uurban. "Saela je preliminarno izvjee znanstvene ekipe. Ovaj mrtvi planet
drugi je na koji su naili. Drugi je bio udaljen dvjesto svjetlosnih godina.
Implikacije -"
Spustio je ramena, koa mu je problijedila.
"Da? Koje su?"
Pokuao se sabrati uz bolni smijeak.
"U ovom trenutku samo nagaanja. Ubojica je unitio dva svijeta. Koliko
jo? Njegova priroda jo uvijek nije poznata. Zapovjednik znanstvene ekipe
pretpostavlja kako je mogue da je to zloudni nanorob, stvoren za
napadanje svih organskih bia. Definitivno izgleda agresivno, putuje
meuzvjezdanom frontom iz smjera sredita galaksije."
"to moemo uiniti?"
"Nita, osim ako ga ne shvatimo." Bacio je pogled na kapetanicu i rairio
svoje prazne ruke. "Nanorobi su dizajnirani za preivljavanje i reproduciranje.
Kompleksni su organizmi, polu-ivi polu-strojevi, uinkovitiji i od jednih i od
drugih. Rani eksperimenti raeni su u strahu od pogreke, mogunosti
stvaranja neeg zloudnog to bi moglo pobjei iz laboratorija. Ovo bi mogla
biti mutacija. Moglo bi biti oruje, reprogramirano od strane nekog luaka iako su njegovi vlastiti nanorobi to trebali sprijeiti."
Opet je pogledao kapetanicu i polagano odmahnuo glavom.
"asnici ine sve to je u njihovoj moi. Priprema se robot sonda za
pokuaj procjene povrinske tete. Ve je poela potraga za bilo kakvim
svemirskim brodom koji je mogao ostati u orbiti. I - "
Zastao je kako bi pogledao niskog ovjeuljka sa sivom kapom i earpom
koji je istrao iz gomile i skoio kako bi se prikljuio asnicima na platformi.
"To je Benkar Rokehut." Nacerio se. "Zemljan, roen u mom stoljeu.
Poznati poduzetnik, ili bi moda bolje bilo rei kockar. Zapaen je po velikom
riskiranju. Otkrio je mnogo svjetova, zaradio i izgubio mnogo bogatstava.
Financirao je ovdanja poetna istraivanja i naselja. Uloio je bogatstvo."
Ironino je slegnuo svojim zlatnim ramenima.
"Moda voli bezizgledne rizike, ali ne eli umrijeti."
Rokehut je na trenutak pogledao kapetanicu, i utke se okrenuo kako bi se
obratio nama u prostoriji. Pokazao je planet, njegovu povrinu, neprestano se

okretao kako bi ga pratio dok je prolazio iznad nas i govorio. Kad se

kapetanica Vlix pomaknula, kao da e ga zaustaviti, odjednom je poeo
govoriti, gorljivo se derao na nju, a njegova blijeda koa postala je crvenija
od planeta.
"Njegove emocije svladale su nanorobe." Sandor se namrtio i poveo nas
blie. "Vidi samo opasnost. Iako je prvi izgubljeni planet dvjesto svjetlosnih
godina od ovog, oba lee na pravcu koji vodi iz Sredita prema Zemlji. Vjeruje
kako se ubojiti patogen iri odnekud iz Sredita, najvjerojatnije ga nose
izbjeglice. eli da krenemo prema krajnjim zvijezdama na Rubu."
asnici su se pomaknuli prema njemu. Ono to su rekli bilo je neujno, ali
vidio sam kako je Rokehutovo lice postalo sivo gotovo kao njegova kapa i
earpa. Strgnuo ih je sa sebe, bacio s platforme, mahnuo rukama i povikao.
Na posljetku je popustio, pomaknuo se u stranu i stajao mrko gledajui
kapetanicu Vlix, ake su mu jo uvijek bile stisnute od isto ljudskog bijesa.
Ona se tiho okrenula prema prostoriji govorei kontrolirano i mirno.
"asnici se slau da smo moda suoeni s meuzvjezdanom invazijom."
Govorio je tiho Sandor. "Ali bezglavo bjeanje moe samo proiriti zarazu, ako
ju nose uspaniene izbjeglice. I na kraju, dok ne dobijemo neku bolju prigodu
-"
Uz jedva vidljivo tuno slijeganje ramena zastao je i ozbiljno nas pogledao.
"Postaja Tycho moda je posljednja ljudska nada. Zatvorena je, zatiena,
dobro skrivena. Mjesec nema povrinskih oblika ivota koji bi privukli ili
nahranili bilo kakvu vrstu patogena." Njegove su se usne iskrivile u pokuaju
ogorenog humora. "ak i ako pobijedi, za ljudski rod ima nade. Trebao bi
umrijeti kad vie nee imati prijenosnika za irenje. Vi klonovi moda ete
ispisati novu stranicu povijesti prije epskog kraja vaih ivota."
Kapetanica Vlix napustila je prostoriju, Rokehut i njegovi ljudi odmah iza
nje. Roboti su kruili s pladnjevima tvrdih smeih biskvita i plastinih balona
vonih sokova.
"Najbolje to moemo uiniti", rekao je Sandor. "Poto putujemo trenutno,
brod ne nosi nikakve zalihe za bilo kakav dui boravak na njemu. Moramo
krenuti bez previe ekanja, ali asnici se ipak slau da bismo trebali priekati
na sve eventualne podatke koje emo dobiti od sonde."
Spustila se iznad gleera koji su omeivali pol i poletjela na jug du
planina zapadne obale. Njene kamere slale su slike na kupolu i rub poda.
Stojei tamo inilo mi se kao da se nalazim na njenom nosu. Sigurno je letjela
visoko i brzo, ali slike su bile obraene tako da je izgledalo kao da nepomino

lebdimo iznad naputene svemirske luke ili ruevine grada i penjemo se nad
sljedei.
Vidjeli smo samo prainu i pusto. Sruene zidove od kamena ili cigli gdje
su se krovovi uruili. Gomile savinutog elika gdje su stajali tornjevi. Betonske
zidove oko luka. I posvuda, vjetrom oblikovane dine od mrtve crvene praine
i vjetrom noene oblaie praine boje re, negdje toliko guste da je skrivala
tlo.
Sonda je u blizini ekvatora skrenula na istok, preletjela planinske vrhunce
prekrivene snijegom boje osuene krvi. Zastala je iznad sruenih brana i
dubokih planinskih kanjona te preletjela mreu prainom zatopanih kanala za
navodnjavanje.
"Sanjao sam brata." Sandor je sloio ozbiljno lice. "Sanjao sam da bih ga
ovdje mogao nai." Zastao je da bi uzdahnuo i pogledao beskrajno more
valovitih dina. "Snovi! Svi smo sanjali da imamo beskonaan ivot i vremena
za sve. A sada -"
Sonda je stigla do mrtve istone obale i letjela iznad pravog oceana.
Prostorijom je opet zavladala tiina, obeshrabreni ljudi su odlazili. Casey je
pitao vraamo li se.
"Jo ne." Sandor je nagnuo glavu i sluao. "Kapetanica Vlix obavijestila je
da je istraivaka ekipa pronala neto u niskoj polarnoj orbiti. Moda brod.
Moda samo kamen. Moda neto u potpunosti drugaije. alje pilotsku
sondu u istraivanje."
U stranjem dijelu prostorije pojavila se glazba, njeno nepoznato
treperenje, tempo i napjevi isprekidani dugim prazninama neega to nisam
mogao osjetiti. ena s djetetom u naruju ljuljala se u ritmu koji nisam
mogao uti. utljivi ljudi su drijemali ili tumarali hodnicima. utljiva skupina
formirala se oko Rokehuta, mrtila se i gestikulirala.
"Jo uvijek eli da pobjegnemo", rekao je Sandor. "Prema zvijezdi dvjesto
svjetlosnih godina prema Rubu. San idiota! Kako bismo zavrili klizanje,
moramo izraunati tonu poziciju zvijezde dvjesto godina od sada. Za to
nemamo podataka."
Roboti su se vratili sa sokom i malim bijelim bombonima. Rokehut i
njegova skupina su ih ljutitim gestama odbili i opet otili do kapetanice.
"Blagi sedativ." Sandor je mahnuo robotu da ode. "Ako se elite opustiti."
Uzeo sam bombon. Bio je kiseo i odmah me uhvatio nagli umor. Spavao
sam u svom sjedalu, dok me je Casey vukao za ruku.
"Kapsula je stigla do objekta u orbiti", rekao nam je Sandor. "Pilot kae da
je to letjelica koja je dovezla posljednje koloniste. Njegovi pokuaji

uspostavljanja kontakta nisu imali uspjeha. Rokehut mu je ponudio bogatstvo

ako se ukrca na nju. Izdano je doputenje s upozorenjem da mu nee biti
dozvoljen povratak na na brod. Izvijestio je kako servisni roboti sada
presijecaju sigurnosne vijke da bi mogao ui u zranu komoru."
Gledao sam ljude oko nas kako u tiini sluaju, napeto se mrte, kimaju s
iekivanjem, opet se mrte.
"Unutra je." Glave nagnute u stranu, oi usmjerenih na neto jako daleko,
Sandor je napokon progovorio. "Patogen je tamo stigao prije njega. Pronaao
je crvenu prainu na palubama, ali nada se da e ga njegovo svemirsko
odijelo zatititi. Vjeruje da je ubojica ve bio na planeti prije no to je brod
doao. Teret nije istovaren. Sve organske tvari su pretvorene u prah, ali
metal je ostao nepromijenjen."
"Nastavlja -"
Sandor je prestao sluati i odmahnuo glavom.
"Pilot je bio na putu prema kontrolnoj sobi, trai dnevnik ili neke tragove.
Nikad nije stigao tamo." Nagnuo je glavu i kimnuo. "Znanstveni zapovjednik
sumira podatke koje ima. Ukazuju na neto letee, brzog djelovanja, u
potpunosti smrtonosno. Sigurno je ubilo svakog tko je ikad znao to je to."
Kapetanica Vlix dopustila je Rokehutu i njegovoj ekipi da organiziraju
glasovanje meu putnicima. S velikom su se veinom odluili smjesta vratiti
na Zemlju. Prostorija se ispunila bukom ljutitih protesta kad je polazak
odgoen, a malo se stiala kad je kapetanica Vlix dola na platformu.
"Ona kae da Zemlja ne dolazi u obzir," rekao nam je Sandor, "iz dva
vana razloga. Mogli bismo otkriti da je patogen ve tamo. ak i ako bude
sigurna, kae da e nas zasigurno smatrati potencijalnim nositeljima, upozoriti
da se udaljimo i napasti ukoliko pokuamo stupiti u bilo kakav kontakt."
"To u sjeanje poziva legende sa stare Zemlje." Casey je tmurno kimnuo.
"Legenda o brodu duhova zvanom Letei Holandez koji je vjeno jedrio i
nikad nije stigao u luku."
Nepoznata sazvijeda treperila su na stropnoj kupoli i vratile su se slike
sonde. Beskrajni ocean ispod nje izgledao je plav poput Zemljinog kad smo
ga uspjeli nazrijeti kroz pukotine u naoblaci, ali nebo je bilo uto, vee sunce
sumorno crveno, dok je plavo sada bilo topla ruiasta toka.
"Otok je negdje naprijed." Sandor je stajao s nama u prostoriji i mrtio se
obzoru. "Ako ikad stignemo tamo. Gubi visinu. Gubi brzinu. Najvjerojatnije je
oteena prainom."
Zapjenjeni valovi su postali blii dok se sputala kroz rijetke pahuljaste
kumuluse.

"Tamo je!" Proaptao je Sandor prije no to sam ga ja ugledao. "Desno."

Trudio sam se vidjeti. Slika se zatamnila i zatresla dok je sonda prolazila
kroz sloj ruiastih oblaka. Neto je zamutilo udaljeni obzor. Najprije siuna
tamna mrlja, izblijedjela je, a onda se vratila dok smo traili boju.
"Zeleno?" Prodoran Caseyjev uzvik. "Nije li bilo zeleno?"
"Je", rekao je Sandor. "Idemo dolje."
Zapjenjena planina plavozelene vode uzdizala se ispred sonde. Sruila se
uz udarac koji sam gotovo osjetio, ali mislim da sam ugledao traak zelenog.
8
Stropna kupola je potamnila kad se sonda sruila. Nakon nekoliko
trenutaka opet je bila istokana onim novim sazvijeima. Mrtvi brod,
ogroman i visoko iznad nas, bio je vatrom obrubljena silueta ispred Mlijenog
Puta.
"Vidjeli ste!" Povikao je Casey Sandoru. "Neto zeleno. Neto ivo!"
Mrtei se, Sandor je odmahnuo glavom.
"Vidio sam kratki zeleni bljesak. Najvjerojatnije neki kvar kad se sonda
sruila."
"Bilo je zeleno", ustrajao je Casey. "Zar nee nikoga spustiti da provjere?"
"Za to nema vremena."
"Ali, ako je otok iv -"
"Kako to moe biti?" Bio je ljut i nestrpljiv. "Vidjeli smo da je cijeli planet
mrtav. to god da ga je ubilo, ubilo je i sondu prije no to se spustila do
povrine. Kapetanica nee riskirati bilo kakvu vrstu kontakta."
"Ako nama dopusti sputanje -" Casey je ekao da Pepe i ja kimnemo.
"Mogli bismo se javiti radijem."
"Dopustiti vam smrt?" Sandor je razrogaio oi. "Previe cijeni ivot. Nikad
to ne bi dopustila."
"Zar misli da mi ne cijenimo ivot? Reci joj da smo klonirani kako bismo
Zemlju i ljudski rod odrali na ivotu. Ali reci joj da smo takoer klonirani za
umiranje. Ako ve moramo umrijeti, ne znam bolji nain."
Sandor nas je odveo do kapetanice Vlix i prevodio nam. Na je posjet bio
kratak, ali ipak dovoljno dug da bih ugledao traak humanosti ispod njenih
blistavih grimiznih krljuti. Ne znam to joj je rekao, ali zanimalo ju je. Rekla
mu je da nas ispita o postaji Tycho i naem ivotu na njoj.

"Svia vam se?" Njene ogromne zelene oi ispitivale su nas uznemirujuim

intenzitetom. "ivot bez nanoroba? Znate da morate umrijeti?"
"Znamo." Kimnuo je Casey. "Ne razmiljam o tome."
"Moram se diviti vaem idealizmu." Namrtila se i nakrivila svoje grimizne
ljuske. "Ali znanstveno osoblje nije pronalo nikakve povoljne dokaze o ivotu
na planetu. Mogu zalud potroiti vae ivote."
"Mi smo vidjeli dokaz u koji vjerujemo", rekao je Casey. "U onom trenu
kad se sonda sruila. Uzevi u obzir uloge, spremni smo riskirati."
"Ulozi su ogromni." Gledala je Sandora, namrtila se i na posljetku kimnula
svojom crvenom krljutavom glavom. "Moete ii."
Nije bilo svemirskih odijela koja su nam odgovarala. To nije bitno, rekao je
Casey; svemirsko odijelo nije spasilo pilota koji je uao u olupinu. Sandor je
prevodio dok su servisni roboti pokazivali Pepeu kako upravljati kapsulom,
letjelicom nalik na klizaa kojim je Sandor doao na Mjesec. Rukovao se s
nama i poelio nam sreu.
"Budite brzi", rekao nam je. "Kapetanica Vlix ne oekuje dobre vijesti od
vas. U stvari nikakve vijesti, nakon to se spustite. O naem iduem odreditu
jo se uvijek raspravlja. Ni jedno ne izgleda sigurno, ili zadovoljava svakoga,
ali ne moemo odgaati."
Pepe je bio brz i otok je bio zelen.
Uzdiui se iz praine, dok smo se sputali, plitko more oko njega
izblijedjelo je od modre boje otvorenog mora kroz stotine nijansa zada i
tirkiza do blistavog zelenila ivota. Otok je imao oblik posude, veliki krater
nastao nakon drevne vulkanske erupcije. Niski breuljci omeili su okruglu
dolinu s malim plavim jezerom u sredini. Niz zelenog drvea oznaavao je
korito rijeke koja je kroz pukotinu u brdima tekla od jezera prema moru.
"Kell?" Sandorov glas je zapucketao iz radija prije no to smo se spustili.
"Navarro? Yare? Odgovorite ako ste u stanju."
"Reci mu!" Casey se nacerio Pepeu dok je on sputao naeg klizaa na
iroku bijelu plau koja je sliila koraljnom grebenu. "Izgleda bolje od naih
tunela na Mjesecu. Bez obzira na sve."
Pepe je ponovio za njim: "Bez obzira na sve."
"Reci mu da otvaramo zranu komoru", rekao je Casey. "Ako moemo
udisati zrak idemo u unutranjost."
Pepe je otvorio zranu komoru. Zadrao sam dah sve dok nisam morao
udahnuti. Zrak je bio svje i prohladan, ali osjetio sam traak kiselosti. Oi su
me u trenu poele pei. Pepe je kihnuo i nos pokrio rupiem. Casey je
priguio kaalj i mrko nas pogledao.

"Moete li se javiti?" Sandorov uznemireni glas. "Moete li disati?"

Casey je zakaljao i ispuhao nos.
"Diem", prodahtao je. "Jo uvijek diem."
Mislio sam kako udiemo patogen. Nisam znao pilota koji je stradao na
olupini, ili milijune ili milijarde koje je ubio. Nisam osjeao alost za njima, ali
Pepe i Casey gotovo su bili dio mene. Zagrlio sam ih. Stajali smo zagrljeni,
mrcali i kihali, sve dok se Pepe nije nasmijao i udaljio.
"Ako je ovo smrt, nije tako loa." Gurnuo me u rebra. "Idemo van da
bismo bolje pogledali."
Isteturali smo iz komore i stajali na tvrdom mokrom pijesku pored kapsule,
duboko disali i zurili oko sebe. Nebo je bilo pranjavo ruiasto, sunca siuno
crveno oko i blistava ruiasta iskra. Plaa se uzdizala do niskih zelenih brda.
Moda kilometar juno niz plau zelena prauma prekrivala je deltu na uu
male rijeke. Pepe je podigao komad morske trave koju su izbacili valovi.
"Jo je uvijek zelena." Pogledao ju i pomirisao. "Mirie ivo."
Plua su mi gorjela. Svaki dah, pomislio sam, sigurno mi je posljednji, a
ipak sam se mogao izboriti za idui. Pepe je bacio rupi i popeo se u klizaa
kako bi ga pomaknuo vie na plau, dalje od vode. Vratio se s prijenosnim
radijem. Casey je opet ispuhao nos i krenuo niz plau na jug, prema delti.
Pratili smo ga, diui lake kako smo hodali.
Mala rijeka napravila si je put izmeu dvije ogromne bazaltne klisure.
Casey je stao prije no to smo stigli do njih, mrtei se blioj. Pogledao sam i
duboko udahnuo. U klisuru je bilo urezano lice. Nezavrena glava diva koji
izlazi iz kamena.
"Sandor!" Casey je priao blie, zurei u ogromno tamno lice. "To je
Sandor."
"Tako je." Zaklonivi oi, Pepe je promuklo promrmljao. "Osim ako nismo
ludi."
Morao sam opet kihnuti i zapitati se to nam praina ini.
Sandor je opet pozvao iz broda, ali Pepe je izgledao prezapanjeno da bi
govorio. Ljestve od uadi visjele su preko lica, skroz do plae. Crno i divovsko,
gledalo je u nebo, usana iskrivljenih u vragolasti smijeak, lice je definitivno
bilo Sandorovo.
"Dobro smo." Pepe je napokon odgovorio govorei hrapavim glasom u
mikrofon. "Jo uvijek diemo."
Pribliili smo se litici i pronali usku peinu. Izboeni rub titio je dugu
radnu klupu istesanu iz velikog debla, topionicu s pedalom za mijeh, koaru

za ugljen, teki nakovanj, dugu policu ispunjenu grubo izraenim ekiima,

dlijetima i svrdlima.
"Kipareva radionica." Casey je zakoraio preko staklastih crnih komadia
na pijesku, otpadaka nakon upotrebe dlijeta. "Tko je kipar?"
Okrenuo se prema Pepeu i dotaknuo je usne kad je Sandor opet nazvao.
"Reci mu neka zadri brod. Reci mu da smo ivi i nastavljamo u
unutranjost. Reci mu da smo nali ljudski oblik ivota, ili njegov vrst dokaz.
Ali ni rijei o licu. Ne dok ne budemo imali neto u to e kapetanica Vlix
vjerovati."
Krenuli smo u unutranjost, pratei glatki puteljak du obale. Dolina se
proirila. Izali smo izmeu dva reda stabala, uredno razmaknutih, koje je
raalo blistavo crveno voe.
"Cerezas!" povikao je Pepe. "Trenje! Farma treanja."
Ubrao je punu aku i podijelio ih, kiselkaste, slatke, nevjerojatne. Doli
smo do farme jabuka, redova breskvi i ljiva, sve puno nezrelog voa. Malo
dalje smo pronali vrt, s uskim kanalom za navodnjavanje koji je dovodio
vodu iz rijeke. Rajice, slatki krumpir, bundeve, grah, visoki zeleni kukuruz.
Casey je uzdahnuo i stao. Zurio sam u ovjeka iza njega - ovjeka koji je
mogao biti Sandorov dvojnik - a koji se kretao nama ususret.
"Sandore?" Njegov nervozni glas bio je gotovo Sandorov, iako je naglasak
bio neobian. "Sandor?"
ekali smo, jedva diui, dok nam je prilazio. Sandorov lik, bronan od
sunca, imao je isto vitko tijelo, isto glatko smee krzno koje mu je prekrivalo
glavu, isto srcoliko lice i zlatne oi. Stao je kako bi nas pogledao s oitim
razoarenjem i odjednom pokazao Pepeov radio.
Pepe mu ga je dao. Nervozno je, drhtavim rukama, pozvao. Drugi Sandor
odgovorio je brzo i zadihano. Njihove uzbuene rijei nisu mi nita znaile, ne
vie od tihe komunikacije nakon to su zautjeli, ali mogao sam proitati
rijeku osjeaja na stranevom umornom licu. uenje, strah, nadu, suze
radosnice.
Sandor na brodu napokon je naao trenutak za nas.
"Pronali ste mog brata. Zovite ga Corath ako trebate ime. Kapetanica Vlix
spremna je za skok prema Rubu. Teko vjeruje u to to govorite, s brodom
koji riskira, ali Rokehut zahtijeva priliku za potvrdu, a ja moram vidjeti svog
brata. Dopustila mi je da doem dolje."
Corath se udaljio. Pratili smo ga stazom sve dok u daljini nismo ugledali
jezero i unitenu zgradu. Neko je sigurno bila impresivna, ali kameni zidovi
sada su bili bez krova, prozori i vrata prazni i tamni. Zaustavio nas je ispred

svoje vrlo skromne rezidencije, krovom prekrivenog zemljanog poda s malim

kamenim kaminom u pozadini. ekajui Sandora sjeli smo. Natoio nam je
trenjino vino iz crnog keramikog vra, stao i ekao gledajui u nebo.
Sandor je spustio svog srebrnog klizaa na travu ispred nastambe. Corath
mu je potrao u susret. Zastali su kako bi pogledali jedan drugog, dodirnuli
se, rukovali. Zagrlili su se i odmaknuli i dugo vremena stajali jedan nasuprot
drugoga bez rijei koje bih ja mogao uti, smijali se i plakali, opet zagrlili, sve
dok Sandor na posljetku nije obrisao svoje suzne oi i okrenuo se prema
nama.
"Vidio sam - glavu." Duboko diui zastao je kako bi proistio grlo i opet
pogledao Corathovo lice kao da eli potvrditi da je stvaran. "Trebalo je biti
moje, iako sam u prvi trenutak pomislio kako je njegovo. On je ovdje gotovo
dvjesto godina, tu je zbog patogena. Nije imao naina da me trai, rekao je,
osim u planini."
Dobio je napad kalja. Corath ga je uhvatio za ruku sve dok se nije
uspravio i smireno se okrenuo prema nama.
"Mi smo kaljali", rekao je Pepe. "Kihali. mrcali. Mislili samo da je to
ubojiti patogen."
"Neto slino njemu, kae moj brat. Ali dobroudno. Kae da vam je
spasilo ivot." Morali smo priekati s pitanjima. Zaboravili su nas, dugo su
zajedno stajali u tiini prije no to su se zagrlili i opet nasmijali. Sandor je
napokon obrisao suze i okrenuo se prema nama.
"Patogen je ovamo stigao prije dvjesto godina. Corath ne zna vie od nas
o njegovom podrijetlu ili povijesti. Uhvatio ga je ovdje na otoku, na
istraivanju nanoroba kakvo sam se neko nadao provesti. Testirao je
imunitet i traio kvantne uinke koji mogu poveati kontaktni domet.
Kontaktni uinak jo uvijek nije u cijelosti testiran, ali njegovi novi nanorobi
ine ga imunim. Prekasno da bi spasio ostatak planeta, ali je unitio patogen
na otoku."
Kapetanica Vlix bila je tvrdoglavo skeptina, bojala se zaraze. Odbila je
dopustiti Sandoru da dovede brata na brod, ak i da se sam vrati. Ipak, uz
Rokehuta i neke druge putnike koji jo uvijek nisu donijeli odluku o novom
odreditu dopustila je maloj skupini oajnih dobrovoljaca da sami vide otok.
Izali su iz kapsule drhtavi i blijedi. Od napada kalja i kihanja jo su vie
problijedjeli, sve dok im Corath i njegove vijesti o njihovom imunitetu nisu
vratile boju. Kako bi se osigurao za svoje preivljavanje jedan je asnik uzeo
kap Corathove krvi i iglom se zagrebao po koi. Jo uvijek diui, ali ne posve
siguran, elio je vidjeti istraivaku postaju.

Corath nas je poveo u obilazak ruevine na brdu. Patogen je unitio drvo i

plastiku ostavivi samo goli kamen i goli elik. Potres je uruio jedan zid, ali
izolacijska komora jo je uvijek bila nedirnuta. Ogromna betonska kocka bez
prozora, imala je teka elina vrata i zranu komoru izmeu njih.
Crna od re, vrata su sada zjapila otvorena, tama iza njih. Upalio je vatru
kremenom, elikom i kresivom, zapalio baklju i uveo nas unutra. Komora je
bila prazna ako izuzmemo gomilu razbacane opreme na klupama i debelog
tepiha bezopasno sive praine na podu.
Nismo pronali nita to bi otkrilo strukturu ovog novog nanoroba, nita
to bi objasnilo kako su nas njegove vjetrom noene spore natjerale na
kihanje i spasile nam ivot. Corath je odgovorio samo uz neodreeno
slijeganje ramenima kad se Pepe usudio pitati je li nas infekcija uinila
besmrtnima.
"Barem nas praina nije ubila", rekao je Casey. "I to mi je dovoljno."
asnik se vratio na brod s boicom Corathove ljekovite krvi. Kapetanica
Vlix sloila se zadrati brod u orbiti. Rokehut je poveo svoje inenjere u
pregled otoka i podizanje nastambi na zaravni ispod jezera. Putnici su sili sa
svojom prtljagom i kovezima tereta, sada spremni riskirati svoju budunost
na otoku i Corathovom obeanju kako crvena praina moe biti pretvorena u
plodno tlo.
Odluio je ostati s njima.
Sandor nas je poveo natrag na brod. Napokon uvjerena, kapetanica Vlix je
ekala kako bi nas pozdravila pri izlasku iz zrane komore, zagrlila ga je
gotovo dirljivo poput brata. Kad je napokon obrisala oi i okrenula se obratio
nam se.
"Na je posao sada boriti se s patogenom Corathovim nanorobom.
Dobrovoljci u klizaima spremaju se krenuti prema najbliim svjetovima. Ja ga
nosim Lo i Tling na Zemlju. elite li poi?"
Poli
smo.

David Drake
KRVNIK
David Allen Drake, roen 1945., odvjetnik je koji se pisanjem poinje baviti 1981.
Drakeova duga serija romana i pria o HAMMER'S SLAMERIMA (HAMMER'S
SLAMMERS, CROSS THE STARS, AT ANY PRICE, COUNTING ThE COST,
ROLLING HOT, THE WARRIOR, THE SHARP END), skupini meuzvjezdanih
plaenika pomogla mu je u zauzimanju pozicije meu vodeim piscima moderne
vojne znanstvene fantastike. S Billom Fawcetom uredio je est knjiga u FLEET, seriji
o ratovima budunosti, kao i dvije knjige njenog nastavka, serije BATTLESTATION.
Ostale antologije u kojima je sudjelovao su SPACE GLADIATORS, SPACE
DREADNOUGHTS, SPACE INFANTRY i dvije zbirke posveene Rudyardu
Kiplingu i njegovom utjecaju na znanstvenu fantastiku HEADS TO THE STORM i
SEPARATE STAR. Stari Rim posluio je kao mjesto radnje Drakeove najmatovitije
znanstvene fantastike i fantasyja, u romanu o putovanju kroz vrijeme BIRDS OF
PREY, romanu o susretu s izvanzemaljcima RANKS OF BRONZE, i zbirci fantasy
pria VETTIUS AND HIS FRIENDS. Njegovi ostali romani ukljuuju arturijanski
fantasy THE DRAGON LORD i izvrsnu zbirku horrora, fantasyja i znanstvene
fantastike FROM THE HEART OF DARKNESS, u kojoj veina pria ima vojne
teme.

Naslov originala: The Hangman

Prevoditelj: eljko Bijeli

SVJETLOST u kuhinjskoj prostoriji obasjavala je plave uvojke porunice

Schilling, kao i ledom ukraeni prozor kraj nje i oklop tenka parkiranog vani.
Sva ta svjetla inila su se hladnima satniku Dannyju Pritchardu kad se pribliio
pjeakoj porunici.
"Sal -" zapoeo je Pritchard. Iz deurne prostorije iza njih dopiralo je
mrmoljenje radio-ureaja poredanih du jednog zida, neto tie od smijeha
vojnika koji su ekali na akciju. "Ne moe vie razmiljati kao Nizozemci. Mi
smo HamerSlameri... Svi mi ... Mi smo plaenici. Ni Holandezi, ni Frizijci -"
"Ti nisi", prasnula je, podiui pogled sa alice gorke okolade koju je
upravo skinula s pei. Bila je niska ena, njene grae, ali imala je
nepogreivi instinkt nasilnika voljnog napraviti scenu rtvi koja nije to nimalo
eljela. "Ti si farmer iz Dunstana, to tebe briga za nizozemske rudare, i
togod im ti prokleti Francuzi napravili. Ali mnogima od nas jest stalo, Danny,
i da ima imalo suosjeanja -"
"Ali Sal -" ponovio je Pritchard, dok se njegova desna ruka podigla i
dotaknula rame plavokose djevojke.
"Skidajte vae ruke s mene, satnie!" viknula je. "S tim je gotovo!"
Premjestila je alicu s vrelom okoladom u drugu ruku. Glasovi u deurnoj
prostoriji su se utiali. Gotovo istovremeno, netko je pojaao glasnou radija i
najmanje troje ljudi je poelo glasno razgovarati o nevezanim temama.
Pritchard je prouavao svoje nadlanicu, i okrenuo je da pregleda i svoj
ogrubjeli dlan. Nasmijeio se. "Oprosti, zapamtit u", rekao je normalnim
glasom. Okrenuo se i vratio u deuraonu, tridesetetverogodinji mukarac,
smee kose i s dobrom kolekcijom miia koji su prekrivali njegovu prosjenu
konstituciju i ba s niim to bi mu prekrivalo srce. Oni koji su poznavali
Dannyja Pritcharda povrno, smatrali su ga mirnim ovjekom, i tako je
djelovao ak i sada. Ali pokraj elektrine pei bila su tri vojnika koji su
Dannyja uistinu dobro poznavala: posada Oraa, Pritchardovog zapovjednog
tenka.
Kowie je bio voza, zecooki mukarac iji su prsti okretali karte u jo
jednoj igri pasijansa. Njegov pil je bio tako prljav da je samo on mogao
razaznati karte. Kowiejeve oi i ruke bile su brze kao i na upravljakim
kontrolama tenka, dok je navodio njegovih sto pedeset metrikih tona kroz
prostore jedva dovoljno velike za prolaz. Kad je morao, vozio je hladnokrvno
kroz prepreku, umjesto oko nje. Kowie nikad ne bi mogao postati nita vie
od vozaa tenka, ali bio je najbolji voza u cijeloj pukovniji.
Rob Jenne bio je krupan i plavokos kao i porunica Schilling. Nacerio se
Pritchardu, mijenjajui izraz svog lica od neugodnosti do olakanja primijetivi

kako se i njegov satnik u stanju nasmijeiti. Jenne je prebaen iz borbenih

vozila u tenkove prije tri godine, kad su se Slammeri povukli s Vlastelinskog
Svijeta. Bio je otro pronicav i miran u kriznim situacijama. Odbio je oba
promaknua, govorei da e ili ostati s tenkistima, ili e otkupiti svoj ugovor, i
da nema anse da se vrati onim otvorenim mrtvakim kovezima. Kad se
otvorilo mjesto za zapovjednika tenka, Jenne ga je dobio. A Pritchard je
postavio plavokosog narednika za voditelja svog vlastitog tenka kad je
navoena mina upokojila prethodnog ovjeka. Jenne je sad sjedio na stolcu
objahavi ga naopako, dok su mu ruke svijale preklopnu savitljivu spravu od
koje su mu miii bili nabijeni i vrsti kakvi su bili od dana kad je unovaen ...
Redovni tenkovi nose samo vozaa i voditelja koji usmjerava tenk i
njegova oruja kad nisu pod direktnim zapovjednitvom kompjutora
pukovnije. Uz tu dvojicu i satnika, zapovjedni tenkovi imaju jo i
komunikacijskog tehniara koji vodi brigu o viestrukom optereenju radioprometom usmjerenom prema vozilu. Pritchardov komtehniar bila je
Margritte DiManzo, vitka udovica koja je kratko oiala svoju gustu kosu tako
da joj ne smeta pri noenju radio-kacige, koju je nosila veinu svojih budnih
sati. Sad nije bila na dunosti, ali nije skinula kabasti ureaj za glavu koji ju je
povezivao sa est radio-ureaja u tenku parkiranom vani. Njihov istovremeni
zvuk bio bi nerazumljivo blebetanje za veinu slualaca. Obuka tamnokose
ene, kako svjesna, tako i hipnotika, razdvajala je to brbljanje u nizove
odvojenih razgovora. Kad se Pritchard pojavio na vratima, Margritte je
razgovarala sa Jenneom. Nije podizala pogled prema svom zapovjedniku sve
dok joj Jenneov razvedreni izraz nije rekao kako sad to moe slobodno uiniti.
Dva komunikacijska ovjeka i narednik s ploicama obavjetajne slube
bili su kraj konzole u deurnoj prostoriji. Bili su to ljudi iz bojne Glavnog
stoera pukovnije, dodijeljeni Sektoru Dva ovdje na Koboldu, ali ni u kom
smislu dio borbenih postrojbi ovog sektora: postrojbi satnika Riisa - pjeatva
- i Pritchardovih tenkova.
Riis je bio stariji satnik i zapovijedao je sektorom. Tu injenicu nisu
zaboravljali niti on niti Pritchard. Sally Schilling vodila je njegov prvi vod.
Njezin pomonik, crnokosi narednik, sjedio je, s podignutim krupnim
izmama, i pjevuio dok je glaao dijelove svog izguljenog energetskog
pitolja. Njegov je bubanj imao naranasti odsjaj pod svjetlom elektrine
grijalice. Elektrina energija bila je uobiajenija na Koboldu nego na nekim
drugim svjetovima, obzirom da su zbog rudarenja i topljenja bakra fuzijske
jedinice zapravo bile nunost. No, iako je bakar u prijenosnim kablovima
mogao biti preraivan na Koboldu, ice su najvjerojatnije bile obraivane

negdje drugdje, a potom vraane na ovaj planet. Aurora i Friesland odbile su

dozvoliti ak i tako jednostavnu preradu ovdje, na njihovoj zajednikoj
koloniji. Za njih je Kobold bilo trite i snabdjeva sirovih materijala, ali nikad
konkurencija.
"Idemo na snijeg veeras?" upitao je Jenne.
"Mmm, prehladno", odgovori Pritchard, prilazei grijalici. Pravio se da ne
uje da je porunica Schilling izila iz kuhinje. "Pretpostavljam da -"
"ekaj", ree Margritte, i kaiprstom podigne glasnou, dok se deurni jo
nije uspio snai. Jedan od radija glasno je zagrmio u cijeloj prostoriji.
Ukljuivi susjednu sklopku, Margritte je odvojila signal i prebacila ga u
prijemnik implantiran u Pritchardov desni prsni mii.
"- topove i izgleda eksplozive u rancima. U svakom kamionu je samo
jedan ovjek, ali prilino su glasni i moemo oekivati jo Francuza svaki -"
"Uzbuna", naredio je Pritchard, okreui se prema svom komtehniaru,
tako da mu moe itati s usana. "Gdje je to?"
Radist glavnog stoera stajao je nervozno, prestraen da se mijea ali i
nesklon da mu neko izvana prka po opremi, koliko god spretan bio.
"Uzbuna", ponavljala je Margritte na svim frekvencijama. Zatim je, kroz
Pritchardov implantat, rekla: "Ophodnja Sigma-tri-devet, blizu Haacina.
Nizozemski civili zaustavili su tri opskrbna kamiona u prolazu iz Bartheove
satnije."
"Prvi vod, pokret", rekao je Pritchard, "ali reci im da ekaju dok mi ne
stignemo." Dok je Margritte hladno prenosila zapovijed, Pritchard je podigao
komunikacijsku kacigu koju je ostavio na stolcu dok je ulazio za porunicom
Schilling u kuhinju. Kaciga se automatski ukljuila i dala mu vei opseg nego
bio-elektrini ureaj iza uha.
Iz radija na zidu se zaulo: "- trebamo nekoliko velikih prijatelja ovdje, i to
brzo, ili e sve otii k vragu."
"Sigma-tri-devet", progovori Pritchard, "ovdje Michael jedan."
"Sluam, Michael jedan", odgovorio je udaljeni voa desetine.
Pritchardova kom-kaciga stvarala je osjeaj bezgraninog prostora bez
stvarnog utiavanja okolnog zvuka. "Dr'te to to imate, momci", rekao je
zapovjednik tenka, "pomo je na putu."
Vrata deuraone ostala su odkrinuta onako kako ih je Pritchardova
posada ostavila. Satnik ih je treskom zatvorio dok je u trku kretao prema
svom tenku. Iza njega u deurnoj prostoriji porunica Schilling izvikivala je
brze upute svom vodu i njezinom probuenom zapovjedniku.
Ora je ve lebdio kad je Danny doao do njega. Ledeni kristali, izbljuvani

ispod rubova od potisnih mlaznica stvarali su plavo-bijelo bljetei zastor pred

upaljenim svjetlima vozila. Inje je prekrilo ljestve na vioj strani tenka, uz
kupolu i trup. Pritchard zastane kako bi navukao rukavice prije nego se
popeo. Narednik Jenne, uvrstivi se svojom lijevom rukom za pregradu,
posegnuo je nadolje i podigao svog satnika na tenk bez ikakvog vidljivog
napora. Jedan uz drugog kliznuli su kroz otvore na svoja borbena mjesta.
"Spreman", ree Pritchard u interkom.
"Kreemo", odvrati Kowie, i dok je to izgovarao tenk je ve kliznuo
naprijed preko smrznutog tla kao maslac po vruoj tavi.
Zapovjedno mjesto bilo je okruni centar za odravanje putova prije nego
to se svaka slinost s centralnom vlau na Koboldu uruila. Deuraona i
asnike prostorije bile su u nadglednikovoj kui, udobnom zdanju s roletama
i ukrasnim natpisima na francuskom du zidova. Neki od kapaka bili su
nagreni hicima prijanjih bliskih borbi. Barake za osoblje s druge strane
ceste sad su koristili vojnici s dunostima u stoeru. Mnogi od Slammersa
mogli su itati nizozemske asopise ostavljene tamo za vrijeme primirja.
Ostave za opremu pokraj baraka koritene su kao garae za pjeadijske
sanjke; vozila na baterijski pogon nisu se mogla dobro nositi s vremenom kao
veliki tenkovi M satnije. Vrata ostave bila su otvorena, isputajui topli zrak u
no dok je deurni vod jurio prema svojim vozilima. Neki od vojnika jo nisu
navukli svoje kacige i pancirke. Jenne mahne dok je tenk prolazio kraj njih;
cesta je zatim zavila i pjeatvo se izgubilo u noi.
Kobold je bio zajednika kolonija Aurore i Frieslanda. Kad je
osamdesetogodinja francuska tiranija natjerala nizozemske koloniste da se
pobune, njihova prva akcija bila je unajmljivanje Hammerovih Slammera.
Raskol izmeu Hammera i Frieslanda bio je otar, ali vrijeme nae naina da
ublai ljutnju i da se stare navike nastave. Jezik kojim su se koristili u
pukovniji bio je nizozemski, i mnogi od Slammerovih asnika bili su Frizijci
premjeteni iz njihove prijanje slube. Friesland je bio na dobitku zbog
iskustva ljudi kad su se vratili kui; Hammeri su dobili izvrsno obuene
asnike s akademije Groningen.
Da bi se suprotstavili Slammerima, naseljenici auroranskog porijekla
unajmili su tri frankofone pukovnije. Da je bilo koja grupa kolonista mogla
sama unajmiti plaenike bez pomoi izvana, borbe bi izbile istog trena i ne bi
dugo trajale. Kobold je namjerno odravan siromanim od svojih matinih
svjetova, kako bi se u nudi naseljenici obratili njima za financijsku pomo.
A niti Aurora niti Friesland nisu eljeli rat na Koboldu.
Friesland je ostavio svoje koloniste na cjedilu gotovo od poetka, orobivi

ih za polovicu proizvedenog bakra i uvjetovanjem koncesija na drugim

podrujima svog djelovanja. Aurora je bila na rubu rata u Zemljinom sustavu.
Njezin parlament strahovao je od jo jednog rata koji je svakog trena mogao
buknuti sam od sebe, iako je Friesland bio oslabljen desetljeima ozbiljnih
unutranjih problema. Stoga su Aurora i Friesland postigli kompromis. Nakon
toga, sukobljene strane bile su prisiljene prenijeti vlastite plaenike ugovore
svojim matinim svjetovima. Na kraju su Aurora i Friesland zajedniki unajmili
etiri pukovnije: Slammerse, Compagnie de Barthe, Alaudae i Phenix Moirots.
Plaenici obiju strana bili su izmijeani i podijeljeni izmeu osam sektora
isforsiranih na mapi Kobolda. Njihovi su im ugovori nalagali odravanje mira
izmeu grupacija, sprjeavanje uvoza modernog naoruanja na obje strane i ekanje.
No pukovnik Barthe i auroranski voe otili su korak dalje i sklopili tajni
dogovor, i mada je Hammer znao za to, o tome je obavijestio samo dva
ovjeka - bojnika Steubena, svog pomonika i tjelohranitelja, i satnika Daniela
Pritcharda.
Pritchard se namrtio prisjeajui se. ak i bez detalja koje je izdajnik
prodao Hammeru, bilo je oito da je Barthe imao vlastite planove. Hammerovi
ljudi i njihovi francuski pandani vodili su zajednike ophodnje. Obje strane
razbacale su svoje kampove preko svih sektora, ba kao to su i sela obaju
nacionalnosti bila razbacana. Barthe je podijelio svoje sektore u polovice,
osorno naredivi Slammerima da se dre zapadno od rijeke Aillet, jer su
njegove trupe gusto minirale istonu stranu. Bartheove postrojbe bile su
poznate po svojim minskim poljima. Ta vjetina bila je jedan od razloga zato
su ih Francuzi i angairali. Kako je veina Kobolda bila prekrivena ili umom ili
kamenitim brdima, oklopnjaci su bili ogranieni na ceste gdje su dobro
postavljene mine mogle unititi tenkove kao hrpu zgnjeenih konzervi.
Hammer je sasluao Bartheov proglas i nasmijao se, usprkos ljutnji veine
njegovih asnika. Uz njega, Joachim Steuben se nacerio i zagledao se u svoju
otvorenu futrolu pitolja. Kad je Danny Pritchard bio obavijeten, samo je
malo zadrhtao i sazvao inspekciju vozila za sljedee jutro. To je bilo prije tri
mjeseca ...
No je klizila oko tenka poput dima. Pritchard je spustio svoj titnik za
lice, ali nije uvukao svoje sjedalo u unutranjost tenka. Osmatraki ureaji
unutar tenka pruali su pogled od 360 stupnjeva, ali farmer u Dannyju nije se
mogao rijeiti osjeaja sljepila unutar neprobojnih zidova. Jenne je sjedio do
svog satnika u kupoli opremljenoj trocijevnim automatskim orujem. I on je
drao svoju glavu izvan vozila, ali to je bilo samo iz kolegijalnosti. Narednik je

vie volio biti unutra. Povukao bi se na prvi znak agresije. Jenne ni u kom
sluaju nije bio kukavica; radilo se o tome da je imao neke svoje bubice.
Veina veterana ih ima.
Pritchardu se svialo zvidanje crnog vjetra oko njegove kacige. Topli zrak
iz tenkovih otpornih grijaa strujao je kroz otvor i pruao ugodu njegovom
tijelu. Velika masa vozila zahtijevala je snagu fuzijske centrale da bi se mogli
pogoniti potisni motori, i dodatno optereenje klimatskih ureaja bilo je
neizbjeno.
titnik za lice automatski je pojaao mjeseevu svjetlost, zatamnjenu i
crvenu, jer je sjaj sunca koji je reflektirao bio isto tako taman i crvenkast.
Podignuti nivo svjetla pokazivao je rubove uma, gusto naikana debla s
obje strane ceste. Kad je Kobold bio najblii suncu, tanka debla rasla bi
danima do svoje pune visine od est metara i prekrila svod crveno-smeim
liem veliine plahte. Sada, kad su bili najdalje suncu, smrznuto, isueno
drvee gorjelo bi gotovo eksplozivnom snagom. Drvo je bilo preopasno da bi
se koristilo za ogrjev, ak da i elektrina energija nije bila toliko rairena. No,
bilo je koriteno za pokretanje veine vozila na planetu s plinskim pogonom.
Jenne mahne glavom naprijed. "Tenkovi", promrmljao je u interkom.
Njegova glava poivala je na okidau topa iako je znao da su vozila morala
biti prijateljska. Ora uspori.
Pritchard kimne. "Michael prvi, ovdje Michael jedan", ree. "Dajte nam
signal svjetlima da znamo da ste to vi."
"Prijem", zaulo se iz radija. Plavo svjetlo zatreptalo je od krupnih oblika
naikanih na rubu ume pred njima. Kowie prigui potisak do lagane vonje,
a zatim ih zaustavi i iskusno uklie ravno izmeu etiri tenka isturenog voda.
"Michael jedan, ovdje Sigma jedan", zauo se ljutiti glas satnika Riisa u
slualicama.
"Sluam."
"Barthe je poslao bojnu preko rijeke. Pokrenuo sam porunicu Schilling da
ih blokira, i pozvao Centralu radi topnike podrke. Dri svoj prvi vod kod
Haacina u priuvi i zbog eventualnih partizana gore iz Portele. Ja u preuzeti
izravno zapovijedanje nad ostalim -"
"Obustavi, obustavi, Sigma jedan!" prasne Pritchard. Ora je ponovo
ubrzavao, drugi u nizu od pet tenkova. Metalne betije u lovu na plijen, klizile
su preko tla prekrivenog snijegom i crnim drveem i uspinjale se brzinom od
80 kilometara na sat. "Pustite Francuze da prou, satnie. Nee biti nikakve
borbe, ponavljam, nema borbe."
"Prokleto je sigurno da e biti borbe, Michael jedan, ako Barthe pokua

ugurati svoju satniju na moj sektor!" zagrmio je Riis. "Zapamti, ovdje ne

zapovijeda ti, niti je ovo zajednika komanda. Ja sam ovdje glavni."
"Margritte, prespoji me s bojnom", procijedi Pritchard u interkom. Oraeva
kupola bila je okrenuta 30 stupnjeva u desno. Pokrivala je umu koja je klizila
mimo njih i sve to se moglo skrivati u njoj. Pritchardove misli bile su
okrenute k Sally Schilling, koja je vozila skuter kroz umu poput ove i titila
tenkove s boka, urila sa svojih pedeset ljudi da pokua zaustaviti urno
napredovanje jedinice.
Komunikacijska kaciga zapucketala je tiho sama za sebe. Pritchard se
napeo, traei rijei koje e mu trebati da uvjeri dopukovnika Miezierka.
Miezierk, pod ijim su zapovijedanjem bili zdrueni sektori Jedan i Dva, bio je
do prije pet godina u redovnoj frizijskoj vojsci. Sad je trebao razmiljati kao
plaenik, ne kao Frizijac, ali ...
Glas koji je naglo zakripao, "Prekid, prekid!" nije bio Miezierkov. "Sigma
jedan, Michael jedan, ovdje Pukovnija."
"Sluam", izlanuo je Pritchard. Satnik Riis takoer uznemireno provali:
"Da, gospodine!" na trokanalnoj vezi.
"Sigma, tvoja naredba za otvaranjem vatre se otkazuje. Dri svoje jedinice
u pripravnosti, ali ih makni to dalje s Bartheovog puta."
"Ali, pukovnie Hammer -"
"Riis, nee mi veeras zapoeti rat. Michael jedan, mogu li tvoji tenkovi
srediti togod da se dogaa kod Haacina, bez krenja ugovora?"
"Da, gospodine." Pritchard je nakratko prizvao mapu na svoj vizir da
provjeri svoj poloaj. "Skoro smo stigli."
"Ako ne moete to srediti, satnie, bolje vam je da poginete u akciji",
odvrati pukovnik Hammer grubo. "Nisam uvao ovu jedinicu zadnje dvadeset i
tri godine da bih je izgubio zato to netko zaboravlja to mu je posao." Zatim,
mekim glasom - Pritchard je lako mogao zamisliti pukovnika kako prebacuje
pogled s jedne na drugu stranu kako bi procijenio reakcije prisutnih - dodao
je: "Dobit ete podrku ako ju zatrebate, satnie - ako su oni ti koji su
prekrili ugovor."
"Na zapovijed."
"Samo mirno, deko. Pukovnija gotovo."
Stabla su upijala zavijanje potisnika. Cesta je sad skretala i tenkovi su se
neuredno natiskali da bi se ukljuili na glavnu cestu od Dimoa do Portele. Goli
kameni zid haacinskog rudnika protezao se na desnoj strani i bacao
udvostruenu buku motora natrag prema vozilima. elini rubovi vodeeg
tenka dotaknuli su rub metalne ceste, zasuvi na trenutak no naranastim

iskrama. Iza rudnika bila su sad prazna itna polja, a iza njih i samo selo.
Haacin, najvee nizozemsko naselje u Sektoru Dva, protezalo se s obje
strane ceste. Njegove kue bile su dvokatne i trokatne hrpe rudarskog
kamenja. Bile su prekrivene crijepom ili plastikom, radije nego prirodnim
daskama, zbog smrtonosne zapaljivosti drveta. Cesta je bila iroka i ravna.
Pruala je Pritchardu dobar pogled na tri teretna vozila zaustavljena s jedne
strane. Ljudi u lokalnoj odjei tiskali su se oko njih. S druge strane ceste
stajalo je deset Hammerovih pjeaka u sivo-utim uniformama, ophodnja S39, ije je oruje napola prijetilo, napola titilo vozae u njihovim redovima. S
vremena na vrijeme, netko od civila bi se okrenuo da opsuje Bartheove ljude,
ali veina Holandeza bila je zaokupljena skidanjem kutija s kamiona.
Pritchard je izdao kratak niz komandi. etiri tenka formirala su jea na
rubu sela. Njihovi glavni topovi i automatsko oruje bilo je okrenuto prema
van u svim smjerovima. Kowie je zakrenuo zapovjedno vozilo iza tenka koji ih
je vodio. Smanjio je kut puhanja potisnika, usporavajui Ora bez gubljenja
sposobnosti da naglo ubrza.
Zapovjedno vozilo prolo je lagano kraj skupine vojnika, a onda se
zaustavilo iza zadnjeg kamiona. Pritchard je osjetio brujanje potisnika kroz
metal trupa.
"Tko je ovdje glavni?" upitao je satnik, iji je glas zagrmio preko
razglasnog sustava.
Nizozemci koji su istovarivali kamione zastali su u tiini. Zdepast mukarac
u jakni od domaeg krzna istupi. Nije ustuknuo kad ga je Pritchard obasjao
reflektorom s tenka. "Ja sam Paul van Oosten", izjavi ovjek na tekoj
koboldskoj verziji nizozemskog. "Ja sam gradonaelnik Haacina. Ali, ako ste
mislili tko nas vodi u ovom to radimo, onda ... moda sama Pravda. Klaus,
pokai im to su ovi kamioni vozili u Portelu."
Istupio je jo jedan civil i strgnuo poklopac kutije koju je nosio. Sitni
plastini diskovi razlete se iz nje, svjetlucajui pod hladnim svjetlom: streljivo
za energetsko naoruanje, namijenjeno dugom oruju kakvo je pjeatvo
nosilo.
"Nosili su energetske puke onim zvijerima u Portelu da ih mogu koristiti
protiv nas", ree van Oosten. Upotrijebio je slang "skepsels" da bi imenovao
frankofone naseljenike. Gradonaelnikova obrijana brada izboila se u ljutnji.
"Satnie!" zazvao je jedan od Bartheovih vozaa, probijajui se kroz
prsten Hammerovih ljudi. "Dozvolite da objasnim!"
Jedan od civila zaguna i podigne svoju teku muketu. Rob Jenne kvrcne
svojom akom dva put po titniku svoje trocijevke, privlaei panju na

vrhove cijevi kojima je prelazio preko svjetine. Nizozemac ukopano stane.

Jenne se nasmijei bez rijei.
"Poslani smo da pokupimo penicu koju je pukovnija kupila", zapoe
Bartheov ovjek. Pritchard nije bio upoznat s Bartheovim vojnim oznakama,
ali prema ovjekovim godinama pretpostavljao je da se radi o starijem
naredniku. Malo vjerojatan izbor za vozaa dostavnog kamiona.
U jednom od kamiona sluajno je ostalo mjesta. Nismo imali vremena da
ga ispraznimo jer nam se urilo da zavrimo dostavu i skinemo se s dunosti bilo je dovoljno prostora da stane i to malo opreme i itarice uz njih.
U svakom sluaju -" tu je narednik poeo vriti pritisak, jer ga tenkovski
satnik nije prekinuo u prvoj reenici kao to je oekivao - "vi nemate, a
pogotovo ne ove budale, nikakvih prava da zaustavite transport pukovnika
Barthea. Ako imate kakvih pitanja o nainu na koji prevozimo ito, to je
izmeu vaeg i naeg zapovjednitva, gospodine."
Pritchard prijee svojim kaiprstom u rukavici naprijed-nazad ispod svog
desnog oka. Osjetio je hladnou iznutra, rastuu studen koja ga je trgala i
ledila i koja nije imala nikakve veze s vremenom. Okrenuo se natrag prema
gradonaelniku van Oostenu. "Utovarite kamione", rekao je, nadajui se da
mu se glas nije raspukao.
"Ne moete!" zavapi van Oosten."Ovo oruje je jedina ansa koju moje
selo, moji ljudi imaju da preive kad vi odete. Vi znate da e se to dogoditi,
zar ne? Friesland i Aurora, oni e sklopiti dogovor, razmjenu, kako je oni
zovu, i sve vojne jedinice e otii. Naim se ivotima oni razmjenjuju! One
ivotinje u Dimou, u Porteli, ako ih pustite da prou, oni e imati energopuke
koje su im dali njihovi plaenici. A mi -"
Pritchard je proaptao pripremljenu naredbu u mikrofon na svojoj kacigi.
Najudaljeniji od etiri tenka na kraju sela ispalio je jedan hitac iz svog glavnog
topa. No je zasjala bojom cijana kad je 200 mm granata udarila usred
kamenog zida udaljenog jedan kilometar. Stijena, razvaljena uslijed ogromne
energije hica, istopila se u ogromnu plamenu loptu. Isparenja, dim i pepeo
rigali su na sve strane. Koji trenutak kasnije, komadii visoko odbaenog
kamenja poeli su kuckati po krovovima Haacina.
Granata je stvorila dvostruki zagluujui udar, onaj usijanog zraka kojeg
je slijedilo eksplozivno otputanje energije na mjestu udara. Kad je odjek
zamro, u Haacinu je zavladala potmula tiina. U udaljenoj gomili razbacanog
kamenja, umirui crveni sjaj oznaio je mjesto gdje je naboj udario. Hitac je
takoer zapalio nekoliko stabala ukorijenjenih podno stijena. Bljetala su
poput bijelih baklji nekoliko trenutaka, ali su se vrlo brzo pretvarala u pepeo.

"Slammeri e ovo odigrati po pravilima", ree Pritchard. Zvunici su

prenosili njegove tihe rijei iznad sela poput jeke nakon hica. No, on je
zapravo sve to priao zbog ureaja za snimanje u utrobi tenka, uvajui svoje
rijei za kasnije sasluanje pred Saveznom vladom. "Nee biti nikakvih
energetskih puaka u rukama civila. Utovarite svaki djeli te opreme natrag u
kamion. Sjetite se, gore je satelit - " Pritchard mahne rukom prema nebu - "
koji vidi sve to se dogaa na Koboldu. Ako ijedan civil opali iz energetskog
oruja u ovom sektoru, ja u doi po njega. Obeavam vam."
Gradonaelnik se usukao u svom krznu. Okreui se prema gomili iza
sebe, progovorio je: "Vratite oruje natrag na kamion. Tako da nas Portelanci
mogu jo lake poubijati."
"Jesi li poludio, van Oosten?" zavika naoruani mukarac koji je ranije
zaprijetio Bartheovom naredniku.
"Jesi li ti poludio, Kruse?" odgovori gradonaelnik bez pokuaja da prikrije
svoj bijes. "Jel' ti jasno to e ovi tenkovi napraviti Haacinu? I sumnja da ih
ovaj mesar -" njegova lea bila su okrenuta Pritchardu, ali nije bilo dvojbe na
koga je gradonaelnik mislio - "nee upotrijebiti na nama? Moda emo sutra
imati ..."
U zadnjim redovima gomile neto se pomaknulo, uz kut zgrade. Margritte,
promatrajui na ekranima iznutra, izgovori upozorenje. Pritchard posegne za
zasunom svog poklopca - Rob Jenne zakrene svoje trocijevno oruje. Sve
troje su zakasnili. Bljesak iz grla cijevi bio je crven i rastao je u Pritchardovim
oima kad ga je gromoviti udarac pogodio posred ela.
Silina hica podigla je tenkistu na gore i unazad. Njegova smrskana kaciga
odletjela je u no. Nepopustljivi rub otvora zahvatio ga je u visini kria
svijajui mu tijelo preko sebe, kao da je slomljeno na kotau. U Pritchardovim
oima javio se niz bljeskova. Dok ga je reakcija bacila ponovo naprijed,
shvatio je da uje odgovor Jenneovog oruja i da su neka od paklenih
sijevanja pred njegovim oima stvarna.
Ako su pucnji trocijevke i bili manje impresivni nego onaj glavnog topa,
bili su barem sto puta blie civilima. Pucanj je prasnuo na metar od jednog
promatraa, starca koji je zateturao unatrag do zida. Njegova usta i
razjapljene oi bile su tri prestravljena kruga. Jenne je ispalio sedam hitaca.
Svaki naboj osim jednog pogodio je snajperista ili zgradu iza koje se skrivao.
Komadi betona u oblaku praine frcali su od zida. Snajperistovo tijelo smotalo
se unatrag, prsa izjedenih mecima. Njegova desna ruka jo je stiskala
muketu iz koje je pucao na Pritcharda. Ruka je bila odbaena na snijegom
prekriveni plonik. Elektrini ugriz ozona visio je u zraku sa sablasnim

odbljescima pucnjeva. Mrtvaeva odjea je gorjela, tanki naranasti plamici

pretvarali su se u dim nekoliko centimetara iznad svog izvora.
Jenneova velika ljevica bila je zamotana platnom Pritchardove jakne,
drei oamuenog asnika uspravno. "Ima jo jedno pravilo koje ete
potivati", zagrmio je prema mnotvu. "Zapucajte na Hammerove Slammere i
nabit emo vam jaja skroz meu ui. Sigurno kao Bog, ljudi. Sigurno kao
smrt." Jenneova desna ruka zamahnula je cijevima oruja preko lica civila. "A
sad, natovarite proklete kamione, kao to je satnik traio, junaine."
Jedan kratak trenutak nita se nije micalo osim cijevi prijeteeg oruja.
Zatim je jedan civil podigao teki sanduk natrag na kamion s kojeg ga je
maloprije uzeo. Praznih ruku, naseljenik je postrance poeo odlaziti od vozila
- i smrtonosne trocijevke. Jedan za drugim i ostali su seljani utovarili oteti
teret, oruje i municiju za koje su se nadali da e ih spasiti od kataklizme koju
su oekivali. Jedan po jedan poeli su se razilaziti kuama. Jedina osoba koja
se nije micala tuno je jecala nad iskasapljenim tijelom snajperista. Nitko od
njezinih susjeda nije preao na njezinu stranu. Svima je bilo jasno - sada - to
bi znailo da je onaj prvi hitac doveo do ope pucnjave umjesto do Jenneovog
selektivna odgovora.
"Rob, pomozi mi da ga uvuem unutra", Pritchard je uo Margrittin glas.
Pritchard se podupro objema rukama i odmaknuo od narednikove
podupirue ruke. "Ne, dobro mi je", procijedio je. Vid mu je bio dovoljno
jasan, ali krajolik je bljeskao u as sjajnijem, as tamnijem u arenilu boja.
Boni poklopac na kupoli zazvei. Margritte je bila uz svog satnika. Svukla
je svoju odjeu protiv hladnog vremena i ostala samo u svojoj khaki uniformi.
"Ulazite unutra", promrmlja Pritchard. "Nije sigurno." Bio je uplaen da e
pasti ako podigne ruku da ju odvrati. Osjetio je bockanje ubrizgivaa na
oteklom mesu iznad svojih jagodica. Bljetee boje poele su zamirati iako je
Pritchardu jo uvijek zvonilo u uima.
"Odnijeli su par komada u oblinju kuu", progovorio je jedan od
Bartheovih ljudi. Govorio je na nizozemskom, oito nauenom u snu za
vrijeme putovanja na Kobold, ba kao to su i Hammerovi ljudi nauili
francuski.
"Donesite ih", naredi Jenne civilima pokraj kamiona. Trojica od njih ve su
krenula prema graevini koju je pokazao plaenik. Sljedeeg trenutka vraali
su se s posljednjim sandukom.
Pritchard je procjenjivao prizor. Teret je bio ponovo na kamionima, osim
par prosutih komada municije koji su namigivali s plonika. Van Oosten i
bijesni Kruse bili su jedini mjetani u vidokrugu. "U redu", ree Pritchard

vozaima kamiona, "penjite se i odlazite. I vratite se preko Bitzena, ne ovuda.

Sredit u vam pratnju."
Francuski narednik namigne, naceri se i izvikne brzu naredbu svojim
ljudima. Pjeadinci su tiho stali u stranu kako bi propustili vozae. Francuski
plaenici popeli su se na vozila i pokrenuli ih u ivot. Potisnici su zatutnjali i
kamioni su se podigli, tjerajui kristalie leda na ples. Poveavajui brzinu,
krenuli su na zapad po umom obrubljenoj cesti.
Jenne mahne glavom prema odlazeim kamionima, a zatim se ukoi dok
je njegova kaciga prenosila poruku. "Satnie", rekao je, "dolazi nam drutvo."
Pritchard zaguna. Njegova osobna radio-kaciga bila je smrskana od
metka, a njegov implantat proslijeivao je samo poruke na zadnjem glasovno
namjetenom kanalu. "Margritte, prespoji me", rekao je. Njegova vitka komtehniarka ve je bila ulazila kroz boni otvor. Kroz Pritchardov krvotok poele
su juriti kemikalije koje mu je ona utrcala. Njegove oi i njegov um
funkcionirali su besprijekorno, iako se inilo da sve njegove misli imaju kao
ilet otre rubove na sebi.
"Uzmite moju", ree Jenne, pokuavajui satniku predati svoju kacigu.
"Imam usadak", ree Pritchard. Poeo je tresti glavom i istog asa poalio
zbog tog pokreta. "To i Margrittina kemija bolji su od kacige."
"Stie cijela bojna", objasni Jenne tiho, dok su njegove oi prelazile Bever
Roadom niz koji su prema upozorenju Glavnog stoera pristizale Bartheove
trupe. "Sve osim topnitva - to je ostalo u Dimou, ali nas mogu bez problema
dohvatiti. Doveli su i protutenkovsku bateriju i nekoliko viecijevnih bacaa."
"Odvedi nas ispred Michaela prvog", naredi Pritchard svom vozau. Dok se
Ora zatresao okreui se oko svoje osi, satnik je spustio svoje sjedalo u
kupolu kako bi iskoristio ekrane za promatranje. uo je kako se Jenneovo
sjedalo sputa kraj njega i kako se poklopac nad njim vrsto zatvara. Pred
Pritchardovim koljenima, blijeda od svjetala s instrumenata, Margritte
DiManzo mirno je sjedila otvorenih oiju za svojom kom-konzolom.
"Prijatelji dragi", obrati se Pritchard desetorici pjeaka, "pronaite si mirnu
uliicu i nadajte se da se nita nee desiti. Bog vam pomogao ako ispalite i
jedan metak bez mog odobrenja." Bog nam svima pomogao, pomisli Pritchard
za sebe.
Ispred zapovjednog vozila, buboliki oblik prvog voda poeo je zauzimati
poloaj. "Michael prvi", zapovjedi otro Pritchard, "vraajte se gdje ste bili.
Neemo se sukobiti s Bartheom, nego emo se sastati." Moda.
Kowie ih je provukao sa strane, a zatim malo ispred toke koja je inila
vrh obrambenog poloaja. Zaustavili su se. Svi tenkovi bili su zatvoreni, osim

otvora iznad Pritchardove glave. Glavni ekran bila je ploa veliine metar puta
trideset centimetara. Mogla se podesiti da prikazuje punih 360 stupnjeva
okoline, pa do slike jedan-na-jedan objekta udaljenog itav kilometar.
Pritchard se usredotoio i podigao pojaanje na deset, a zatim trideset. Pri
veoj snazi, kovitlaci du snijegom zaglaenih polja izmeu Haacina i njegovih
rudnika pretopili su se u ljude. Barteove trupe bile su odjevene u prljavobijele ogrtae i borbene oklope. Predvodnici su bili nisko zgrbljeni na uskim
podijima svojih sanjki. Poveanje i pojaano osvjetljenje uinili su drhtave
obrise zrnatima, ali satnikove iskusne oi razaznale su cijevi raketnih lansera
privrenih za svaki od skutera. Linija bojita bila je ispupena na dva mjesta
gdje su samohodni topovi bili nanizani kao crni biseri na uzicu. Bili su dovoljno
jaki da mogu probiti svaki oklop. Bartheovi ljudi doli su dobro oboruani; o,
da. Bilo je oito da su znali to ih moe doekati. Pa, Slammersi im nee
pokazati da su bili u krivu. Veeras.
"Upalite svjetla, svi", naredi Pritchard. Zatim, duboko udahnuvi, dodirnuo
je ruicu na svom sjedalu i podigao se glavom i ramenima natrag u hladnu
no. Za Pritchardovu jaknu bila je privrena runa svjetiljka. Ukljuio ju je,
usmjeravajui zraku dolje prema vrhu kupole tako da je ulateni metal prosuo
difuzno svjetlo po njemu. Osvijetlila je njegov torzo i njegovo lice
nadolazeem pjeatvu. Pritchard je kroz otvor zauo Jennea kako psuje. Bilo
je mogue da je Margritte mrmljala molitvu.
"Baterije u Dimou Harfleuru u Sektoru jedan dobile su naredbe za
otvaranje vatre, i ekaju signal za izvrenje", zakripalo je iz implantata. "Ako
Barthe otvori vatru, Glavni stoer nee, ponavljam, nee iskoristiti Michaela
prvog ili Michaela jedan da obori granate. Vai topovi imaju odobrenje za
akciju, Michael jedan."
Pritchard se kruto nasmijei. Njegovo lice ne bi bilo ugodno ak i da ga
sivi oiljci ne prekrivaju gotovo u cjelini. Kompjutor Slammersa za centralno
upravljanje vatrom koristio je radar i satelitsko izvianje da bi pratio granate
u letu. Zatim bi kompjutor preuzeo kontrolu bilo kojeg energetskog topa
postavljenog na vozilo i usmjerio ga prema meti. Poruka Stoera obavijestila
je Pritcharda da e imati punu kontrolu svog naoruanja cijelo vrijeme, dok e
ga topovi udaljeni desecima ili stotinama kilometara tititi od artiljerijske
vatre.
Pritchard je primijetio da je Margritte blokirala veinu radio prometa.
Propustila je samo ovu poruku koja je bila presudna za ono to je bilo pred
njima. Dobra komunikacijska tehniarka; i uistinu vrlo dobra osoba.
Neprijateljska linija se zaustavila. Najblii pjeaci bili su pedesetak metara

udaljeni od tenkova i njihovi suborci rairili su se u tami poput krila. Bartheovi

ljudi spustili su se sa skutera i zalegli. Pritchard se poeo oputati kad je
primijetio da su raketni lanseri jo uvijek na sanjkama. Protutenkovsko
naoruanje bilo im je na dohvat ruke, ali barem nije bilo spremno za trenutnu
salvu. Barthe se nije elio sukobiti sa Slammerima. Njegova meta bili su
nizozemski civili, ba kao to je gradonaelnik van Oosten sugerirao.
Dip na zranom jastuku s vozaem i dva asnika se pribliavao. Polako je
zaitao kroz liniju pjeatva, a zatim se zaustavio gotovo dotiui zakrivljeni
oklop zapovjednog vozila. Jedan od asnika se spusti. Visoki mukarac koji je
po svemu sudei bio vrlo mrav kad nije nosio zatitni izolacijski ogrta i
borbeni oklop. Podigao je lice prema Pritchardu na vrhu visokog tenka,
podiui svoj titnik za oi ba kao i on. Bio je to dopukovnik Benoit,
zapovjednik francuskih plaenika u Sektoru dva; svjee obrijan mukarac
otrih crta lica, s pramenom sijede kose koji je izvirivao ispod kacige. Benoit
se naceri i mahne prema cijevi 200 mm topa uperenoj u njega. Nitko nije
nikad rekao da je Bartheov glavni podinjeni kukavica.
Pritchard se izvukao iz kupole na oplatu, a zatim skliznuo niz oklop na tlo.
Benoit je bio nekoliko centimetara vii od njega s tako snanom osobnou
koja je ulijevala strahopotovanje koje nije moglo biti zasluga samo visine.
Pritchardu to nije bilo vano. On je imao posla s tenkovima i s pukovnikom
Hammerom; ovjeka koji je navikao na to nita nije moglo izbaciti.
"Stariji narednik Oberlic prijavio je kako ste dobro i ... sigurno sredili
njihovu malu neugodnost, satnie", progovori Benoit, pruajui svoju ruku
Pritchardu. "Priznajem da sam bio malo zabrinut da u sam morati spaavati
svoje ljude."
"Na Slammere se moe raunati da e se drati svojih ugovora", odgovori
Pritchard, smijeei se lanom toplinom. "Rekao sam onim tikvanima da e
svaki civil koji bude uhvaen s energetskom pukom morati odgovarati meni
zbog toga. A onda smo se pobrinuli da nitko ne misli da smo se alili."
Benoit zahihoe. Mali oblaii pare izletjeli su iz njegovih usta zajedno sa
zvukom. "Bili ste poslani na akademiju Groningen, niste li, satnie Pritchard?"
upita stariji mukarac. "Jasno vam je da me zanimaju moji potencijalni
protivnici u ovom sektoru."
Pritchard kimne. "Stari me odabrao za dvogodinji ivopisni teaj na
Frieslandu, ha. S vremena na vrijeme zna poslati svoje ljude koje eli
unaprijediti na takvo neto."
"Ali vi niste Frizijac, iako ste proli frizijsku vojnu obuku", nastavio je drugi
plaenik, kimajui za sebe. "Kao to znate, satnie, unapreenja u nekim

pjeakim postrojbama dolaze puno bre nego u ... Slammersima. Ako

osjetite elju porazgovarati s pukovnikom Bartheom jednom u budunosti,
uvjeravam vas da ovaj veeranji posli nee biti zaboravljen."
"Samo sam radio svoj posao, dopukovnie", zasmijulji se blesavo
Pritchard. Da li je Benoit mislio da bi poslovna ponuda od njega napravila
izdajnika? Moda. Hammer je kupio Bartheove vojne planove stvarno jeftino,
uzevi u obzir njihovu vojnu vrijednost. "Provodio sam ugovor, ba kao to
biste i vi napravili da su uloge bile zamijenjene."
Benoit ponovo zahihoe i zakorai natrag na svoj dip. "Do sljedeeg
susreta, satnie Pritchard", ree. "Mislim da emo u ovoj situaciji jednostavno
produiti do Portele. To je, naravno, dozvoljeno ugovorom."
"Napravite iroki luk oko Haacina, hoete li?" odvrati Pritchard. "Ovi ljudi
su prilino napeti. Nitko ne eli jo nevolja, zar ne?"
Benioit kimne. Dok se njegov dip uzdizao, progovorio je neto u
komunikator na svojoj kacigi. Skupina vojnika nevjeto se podigla i krenula
kruno oko Haacina u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. Pritchard je
mirno stajao i promatrao dok i posljednji od njih nije otiao.
Zrak se mrekao od tenkovih potisnika u praznom hodu ispod rubnika.
Mlaznice su formirale mala treperava ua u snijegu od vrtloenja izazvanog
Pritchardovim nogama. U svojoj hladnoj preciznosti, poeli su podsjeati na
cerek dopukovnika Benoita.
"Glavnom stoeru", prozbori Pritchard dok se penjao na tenk. "Michael
jedan. Ovdje je sve mirno. Gotovo." A zatim: "Sigma jedan, ovdje Michael
jedan. Vraam se brzo koliko mi to potisnici dozvole. Ako imate neka pitanja
moemo ih raspraviti kad stignem u bazu." Pritchard je znao da je satnik Riis
"grizao" kroz radio ureaje, pokuavajui ga pozvati na red. Nije bilo poteno
ostaviti Margritte da dri vreu sad kad je Pritchard osobno bio slobodan da
odgovori zapovjedniku sektora. Ali isto tako ni tenkist nije imao energije
raspravljati se ovog asa s Riisom. Ove noi se ve suoio sa smru i
dopukovnikom Benoitom. Riis e moi priekati jo desetak minuta.
ORAEVA unutranjost bila je jedva dostatna za svoju posadu, radioureaje, i zatvara glavnog topa sa svojim mehanizmom za punjenje.
Zapovjedni tenk klizio je glatko kao po staklu preko smrznutog puta, bez
drmusanja koje bi izazvala grublja povrina ak i kroz zrani jastuk. Margritte
se okrenula Pritchardu preko svoje konzole, na sjedalu metar niem od
njegovog tako da je djelovala moleivo. Njezina kratka kosa bila je sjajno

ljubiasto-crna poput perja neke tropske ptice na suncu. Zatamnjena rasvjeta

instrumenata davala je ivost njenom licu.
"Hej, satnie", priao je Jenne uz Pritchardov bok, "da ste mi barem dali
da pokupim puku onom tikvanu. Znam ja te prainare. Jo e zasluge za to
ubojstvo pripisati sebi, i ako ne budem mogao dokazati da sam ja nagazio na
to tijelo, jo e se i izvui s tim. Sjeam se na Paradiseu, ja i Piet de Hagen on je bio topnik na lijevom krilu, a ja na desnom - obojica smo upucali
gerilca. A onda je prokleti stoer odluio da se jadnik raznio granatom nakon
to smo ga ranili. Tako da nijedan od nas nije dobio priznanje. Mislio bi da ..."
"Za ime Boje, naredni
e", rikne Pritchard, "zar si stvarno tako prokleto ponosan to si ubio
jednog od onih jadnih kopilana koji su nas unajmili da ih titimo?!"
Jenne nije rekao nita. Pritchard se uvukao u sebe, shvaajui to je
upravo rekao i nemoan da povue svoje rijei nazad. "Oh, Gospode, Rob",
prozborio je bez podizanja pogleda, "ao mi je. Ja ... jo sam u oku, to je
sve."
Nakon kratke tiine, plavi se narednik nasmijao. "Mene osobno nikad nisu
pogodili u glavu, satnie, ali vidim da to moe uzdrmati ovjeka." Jenne
prieka da se rika mlaznica utia na trenutak kao jedini sljedei komentar dok
je odluivao da li da nastavi. Zatim ree: "Satnie, prvi tjedan nakon to sam
sudjelovao u borbi mislio sam napustiti Slammere, makar morao pometati
podove na Curwinu do kraja svog ivota. Na kraju sam odluio ostati. Nisu mi
se sviala ... pravila igre, ali sam odluio da u ih potivati. To sam i
napravio. A jedno od pravila je da bude to bolji u ubijanju ljudi koje
pukovnik Hammer eli mrtve. Da, ponosan sam na ovog zadnjeg. Bio je teka
meta i ja sam ga skinuo. Nije me briga zato smo na Koboldu niti tko nas je
doveo ovamo. Ali znam da bih trebao ubiti svakog tko puca na nas, i to u i
napraviti."
"Drago mi je da si ga ubio", ree Pritchard, ravnoduno ga gledajui u oi.
"Spasio si cijelu situaciju. Da nisi tako reagirao, stvari bi nam se otele
kontroli."
Jenne je nastavio, kao da nije uo satnika. "Bojao sam se da u se, ako
ostanem u Slammerima, pretvoriti u ivotinju, kao oni psi koje smo dresirali
kod kue da ubijaju takore. I bio sam u pravu. Ali sad sam takav, i to me
vie ne smeta."
"Vama je stalo do onih seljana, zar ne?" Margritte neoekivano upita
Pritcharda.
Satnik je spustio pogled i vidio kako je uprla svoje oi u njega. Bile su

prakasto-plave kao cikorijin cvijet. "Ti si valjda jedina osoba u pukovniji koja
tako misli", ree gorko. "Osim mene. I moda pukovnika Hammera."
Margritte se nasmijei. Osmjeh joj je zakratko zabljesnuo lice, a zatim isto
tako brzo nestao. "Postoje vojnici koji se pridravaju pravila u Slammerima",
rekla je, "satnici koji nikad ne bi povjerovali da Barthe prodaje oruje
naseljenicima jer je potpisao ugovor u kojem je izjavio da to nee raditi. Vi
niste jedan od tih. I sam dragi Bog zna da pukovnik Hammer nije jedan od
takvih, a on vas podupire. Bila sam predugo blizu tebe, Danny, da bih
vjerovala da ti se svia to to vidi da rade Francuzi."
Pritchard slegne ramenima. Cijelo mu je lice bilo ukoeno od modrica i
droga koje mu je Margritte ubrizgala da ih smire. Da je imao zakopan remen
kacige, udarac zrna bi mu slomio vrat ak i da samo olovo nije prodrlo.
"Previe me to podsjea na nain na koji nas je Zajednica odravala
siromanima na Dunstanu. Na tisue nas potpisivalo je da e se za kikiriki
boriti za zabaeni planet. Samo zato to je i bio zabaeni planet. A ako Kobold
dobije samo i mrvicu od svjetova koji su ga kolonizirali, Francuzi pokupe
najbolji dio ... Naravna stvar, rei u Gospodu da mi je ao Nizozemaca
ovdje."
Pritchard je drao svoje oi na kom-tehniarkinim dok je nastavljao: "Ali,
zapravo stvari stoje ba kako je Rob rekao: radit u svoj posao bez obzira tko
e pritom stradati. Ne moemo ba nita ni Francuzima ni Bartheu sve dok ne
prijeu liniju, i to na stvarno oit nain. A to znai da e pri tome stradati i
mnogo ljudi. Ali to je ono na to ja ekam."
Margritte posegne i dotakne Pritchardovu ruku koja mu je poivala na
koljenu. "Napravit ete neto kad budete mogli", rekla je tiho.
Okrenuo je dlan na gore tako da moe obuhvatiti enine prste. to ako je
znala da on planira incident, a ne samo da eka da se dogodi sam od sebe?
"Da, napravit u neto", rekao je. "Ali bit e to prekasno za vrlo mnogo ljudi."
Kowie je odravao brzinu Oraa konstantnom sve dok nisu doli pred
samu zapovjednu zgradu. Zatim je zakrenuo potisnike naprijed, podiui
masu tenka kruno u zrak, kroz luk kojim mu je ubio brzinu i koji je
zapljusnuo zgradu gomilom snijega. Netko je iznutra poeo otvarati vrata jer
su uli kako vozilo dolazi. Zrak koji je itao ispod rubova tenka odbacio je
plou na unutranji zid i svalio ovjeka na lea.
Pritcharda uope nije iznenadilo kad je primijetio da je to bio satnik Riis.
No, taj incident zasigurno nee pjeakog satnika uiniti jo bjesnijim, nego
to je to ve napravio ostatak veeri.

Riis se osovio na noge do trenutka dok je Pritchard mogao skoiti s tenka

na potisnicima raieno tlo ispred zgrade. Frizijevo inae bijelo lice sad je
bilo purpurno od bijesa. Bio je iste konstitucije kao dopukovnik Benoit, njegov
francuski pandan u sektoru: visok, mrav i ponosito uspravan. Usprkos
injenici da je Riisu bilo samo 27 godina, bio je stariji po inu od Pritcharda za
dvije godine. On je zadrao svoj in koji je imao u redovnoj frieslandskoj
vojsci kad je primljen u vojsku pukovnika Hammera. Mnogi Slammeri bili su
poput Riisa, frizijski vojnici koji su se premjestili zbog akcije i plae borbene
postrojbe u kojoj e se cijeniti njihova obuka.
"Smee jedno kukaviko!" prosike pjeadinac dok se Pritchard
pribliavao. Skupina vojnika u vojnoj opremi stajala je u deurnoj prostoriji iza
Riisa. Skupio je usne da bi pljunuo.
"Hej, satnie!" zazove ga Jenne. Riis digne pogled. Pritchard se okrene,
iznenaen da mu zapovjednik tenka nije odmah za petama. Jenne se jo
uvijek smijeio s kupole Oraa. Mahnuo je asnicima lijevom rukom. Njegova
desna ruka bila je na leptirolikom obarau trocijevke.
Neizgovorena prijetnja prizvala je ponovo profesionalca u Riisu. "Doite u
moj ured", promrmljao je satniku, okreui lea oklopljenom vozilu kao da se
radi o dijelu krajolika.
Vojnici u unutranjosti su se razmaknuli da propuste satnike. Sally
Schilling bila je meu njima. Njezine oi bile su tvrde kao porculanski oklop
dok su prelazile preko Pritcharda. To nije bilo vano, umorno je lagao sam
sebi.
Riisov ured bio je na vrhu stepenita, uska kocka koja je nekad bila djeja
soba. Kosi krov pritiskao je stanare, mada je krovni prozor osvjetljavao
prostoriju preko dana. Jedan zid bio je ukraen ratnom zastavom pukovnije ne Hammerovim uzdignutim lavom, nego uzorkom od sedam zvijezda na
bijelom polju. Vjerojatno je potjecala iz jedinice u kojoj je Riis sluio na
Frieslandu. Iznad vrata visio je jo jedan suvenir, velika muketa domae
izrade. Riis se bacio u tapeciranu fotelju za stolom. "Oni kopilani nosili su
energopuke u Portelu!" izderao se na Pritcharda.
Tenkist kimne potvrdno. Naslonio se svojim desnim ramenom na
dovratak. "To su i ljudi u Haacinu mislili", sloio se. "Ako podnesu albu
Saveznoj vladi, svjedoit u o onom to sam vidio."
"Svjedoiti, svjedoiti!" rikne Riis. "Mi nismo pravnici, mi smo vojnici!
Trebao si odmah zaplijeniti kamione i -"
"Ne, nisam trebao, satnie!" vikne Pritchard svoj odgovor, postavljajui
ogledalo Riisovoj ljutnji. "Jer da jesam, Barthe bi se sam poalio Vladi, i mi bi,

u najmanju ruku bili kanjeni novano. U najmanju ruku! Ugovor kae da e

Slammeri suraivati s druge tri vojske u odravanju mira na Koboldu. Samo to
to sumnjamo da Barthe kri ugovor ne daje nam za pravo da ga i mi sami
prekrimo. Pogotovo ne tako da svaka budala vidi da to jest krenje."
"Ako se Barthe moe izvui, moemo i mi", ustrajao je Riis, ali je sjeo
natrag u fotelju. Bio je fiziki krupniji od Pritcharda, ali tenkist je proveo pola
svog ivota sa Slammerima. Godine poput tih obiljee ljude; smrt nikad nije
daleko iza njihovih oiju.
"Ne mislim da se Barthe moe izvui", slae potiho Pritchard, prisjeajui
se Hammerovog savjeta kako da izae s Riisom na kraj i umiri Frizijce, a da
im ne kae istinu. Bartheovi asnici bili su upleteni u njegove planove; jedan
od njih se izbrbljao. Svaka bi postrojba mogla imati jednog izdajicu.
Pritchard podigne muketu sa zida iza njega i pone je prevrtati po
rukama. "Ako nizozemski naseljenici mogu dokazati vlastima da Barthe dijeli
energetsko oruje Francuzima ..." razmiljao je tenkist na glas, "no, sjeti se
da su oni zasluni za pola Bartheove plae. To krenje e na kraju skriti
njega. Vlada e mu zaplijeniti ugovor i isplatiti njegov iznos onima za koje
odlui da su oteene strane. To je za Barthea otprilike trogodinji prihod, i ja
pretpostavljam da ga nee imati odakle nadomjestiti. A bez objavljenog
ugovora ... Recimo to ovako ... Moda e si moi pronai poslove, ali bit e to
poslovi koje nitko drugi ne bi pipnuo zbog rizika i plae. Njegove postrojbe
potpisat e za druge ljude. Za godinu dana, vie manje, Barthe vie nee
imati svoju postrobu."
"On je spreman na taj rizik", ree Riis.
"Pukovnik Hammer nije" odvrati ustro Pritchard.
"Ti to ne zna. Nije to neto to bi pukovnik javno rekao -"
"Rekao?" zavie Pritchard. Zamahnuo je muketom prema Riisu. Kundak
joj je bio trostruko omotan da ublai udar industrijskog eksploziva koji se
koristio za potisak. Nespretna i krupna, bila je najbolje to se moglo napraviti
na rudarskoj koloniji iji su matini svjetovi zabranili domau proizvodnju.
"Rekao? Kladim se u vlastiti ivot da je pukovnik htio da potujemo ugovor.
Ima li petlje pitati ga direktno da li eli da podijelimo oruje Nizozemcima?"
"Mislim da to ne bi bilo prikladno, satnie", ree Riis hladno, ponovo
ustajui od stola.
"Onda pokuajte ne 'misliti prikladno' i napraviti neku vraju glupost na
svoju ruku, gospodine", odvrati Pritchard. Toliko o dobrim namjerama.
Hammer - i Pritchard - su oekivali da e Riis potpomagati nizozemske civile.
ak su i raunali na to. Ali inilo sa da je ovjek izgubio zdrav razum.

Pritchard je poloio puku na stol jer su mu se ruke previe tresle da bi je

objesio natrag na kuku.
"Osim vas, satnie", ree Riis, "nema ni jednog Slammera u cijelom ovom
sektoru koji se protivi naem pomaganju jedinim pristojnim ljudima na ovom
planetu, onako kako bi trebalo. Vi ste donijeli vau odluku, i zlo mi je od toga.
Ali i ja sam donio odluku."
Pritchard je iziao a da nije ekao otpust. Oeao se o dovratak, ali nije
pokuavao zalupiti vratima. Bilo bi to sitniavo, a u njegovoj ljutnji nije bilo
nieg sitniavog.
Blijeda lica, stutio se niz stepenice. Njegov leaj bio je u sobi koja je
imala poseban ulaz izvana. Pritchardova posada je jo bila u Orau. Od tamo
su napeto sluali njegovu polovicu rasprave sa Riisom, odaslanu preko
implantata. Da je Pritchard pozvao pomo, Kowie bi usmjerio zapovjedno
vozilo kroz prednji zid, s Jenneom spremnim da zapuca, ako bude potrebe,
kako bi spasili svog zapovjednika. Tenk izgleda ogroman kad je blizu. Urlajui
elik i iridij, s crnim cijevima spremnim da posiju smrt po planetu. Na bojnom
polju, kad je nebo proarano tisuama vriteih boja koje bog nije stvorio, a
zemlja pod njim se trese i uzdie u nagle planine, tenk je uistinu mali svijet za
svoju posadu. Njihova odanost je tada puno blie nego u apstraktnom pojmu
kao to je "Pukovnija".
Osim toga, tenkisti i pjeatvo se nikad nisu ba previe slagali.
U deurnoj prostoriji nije bilo nikoga osim dvojice radista. Leima su bili
okrenuti stepenitu. Pritchard ih je kratko pogledao, a zatim otkljuao svoja
vrata. U sobi je bilo mrano, ba kako ju je i ostavio, ali nekog je bilo tu.
Pritchard ree: "Sal -" dok je ulazio unutra, a zatim ga palica srui naprijed u
ruke ovjeka koji je ekao da mu uhvati tijelo.
Prva stvar koju je Pritchard pomislio dok mu je um klizio u zaborav bila je
da je krpa koja mu je trljala lice bila domae izrade, a ne tvrda sintetika od
kakve su nainjene uniforme. Zadnja stvar koju je Pritchard pomislio bila je
da se civili nisu mogli kretati u krugu vojarne osim ako im to straari nisu
dopustili. A porunica Schilling bila je veeras deurni asnik za strau.
PRITCHARD nije mogao biti sasvim siguran kad se osvijestio. Teki
pusteni tepih pokrio je i sakrio njegovo sapeto tijelo na podu drmusajueg
povrinskog vozila. Nije se sjeao da su ga odnijeli do vozila, iako je moralo
biti parkirano podalje od zapovjednog mjesta. Riis i njegovi saveznici ne bi bili
tako otvoreni da dozvole civilima da se dovezu do vrata po otetog asnika,

ak i ako je bilo za oekivati da e Pritchardova posada ignorirati krenje

sigurnosne mjere.
Otet. Ne radi kasnijeg umorstva, ili bi ve bio mrtav umjesto da se gui u
pljesnivom tepihu. Iako je bio debeo, ipak je bio pretanak da bi zadrao
hladnou podalje od njegovog drhtavog tijela. Jedina svjetla koja je Pritchard
mogao vidjeti, bilo je treperenje ledenih boja od dvostrukog oka njegove
lubanje.
Bol skroz do kosti podsjetila je Pritcharda na odailja ugraen u njegov
mastoid. Progovorio je hrapavim aptom za koji se nadao da nee prodrijeti
kroz tepih. "Michael jedan, bilo kojoj jedinici, svejedno kojoj. Javite se molim,
bilo koji Slammer."
Nita. Pa, nikakvo udo. Usadak je imao efektivni domet manje od
dvadeset metara, dovoljno za komunikaciju s baznom stanicom, ali teko da
je moglo biti koristi od njega u praznoj tmini Kobolda. Naravno, ako se desi
da kamion sluajno proe pokraj nekog od obrambenih poloaja M satnije ...
"Michael jedan, bilo kojoj jedinici", ponovio je tenkist jo hitnije.
izma ga je mlatnula po rebrima. Glas na grlenom nizozemskom frknuoje:
"Zavei, ili e dobiti ono to si dao Henriku."
Znai, vozili su ga Nizozemcima, mada to ionako nije bilo upitno. A nije
ba da bi i u francuskim rukama bio puno sigurniji, obzirom da su svi na ovom
prokletom planetu mislili da je izdao svoje poslodavce. To nije bilo poteno;
ali Danny Pritchard odrastao je kao farmer, i nijedan farmer nije se nikad
zavaravao da je ivot poten.
Kamion se napokon zatrese i stane. Ruke u rukavicama strgnu pokriva s
Pritchardovih oiju. Nije bio iznenaen kad je prepoznao betonske okove
Haacina dok su ga ljudi nosili od ruke do ruke u podrum. Pokuaj da otmu
Bartheove energopuke bio je sluajan, ugrabljena prilika; ali ekipa koja je
otela Pritcharda morala je biti na poloaju prije nego to se pojavio poziv
voda S-39.
"Je li to pametno?" Pritchard je zauo nekog iz pozadine. "Ako ponu
tragati, sigurno e poeti u Haacinu."
Dva ovjeka u dnu podrumskih stepenica prihvatila su Pritcharda za
ramena i glenjeve da bi ga odnijeli na leaj od opruga. Nije bilo madraca.
ovjek kod njegovih nogu je odvratio: "Nee moi krenuti u potragu, nemaju
dovoljno ljudi. Osim toga, okrivit e skepselse - kao to su trebali za mnogo
toga. Ako nam Pauli ne dozvoli da ga ubijemo, svi emo biti izloeni puno
veem riziku zato to je iv."
"Previe pria", procijedi gradonaelnik van Oosten dok je sputao

Pritchardova ramena na krevet. Mnogi civili slijedili su zarobljenika u podrum.

Posljednji od njih zatvorili su vrata. Leala su gotovo vodoravno sa tlom. Kad
su ih zalupili, s tavanice je odskoila praina. Netko je ukljuio mutnu
svjetiljku. Gomila mukaraca i ena u ostavi bila je gruba i surova poput golih
zidova. Postojala su tri prozora u nivou s ulicom, visoko na zidu. Rolete s
prorezima zatvarale su veinu njihovih pranih stakala.
"Dajte malo topline u ovu rupu. Ili e vam doi na isto kao da ste mi
odmah prerezali grkljan", zaguna Pritchard.
ena s muketom opsuje i pljune mu u lice. Mukarac iza nje uhvati joj
ruku prije nego je kundak stigao razmazati pljuvaku. Gotovo ispriavajui se,
ovjek ree: "Njezinog ste mua ubili."
"Sklonili smo vas da nam ne smetate", prozbori krupni mukarac - Kruse,
usijana glava s poprita sukoba. Dlake na njegovu licu bile su duge i blijede, i
nerazluivo su se pretapale s njegovom jaknom. Kao i veina ljudi u podrumu,
i on je nosio muketu. "Bez vaeg uplitanja imat emo ansu da se ...
pripremimo za obranu, kad se tenkovi povuku i zvijeri dou sa svojim
energopukama."
"Zar Riis misli da neu progovoriti kad se sve ovo zavri?" upita Pritchard.
"Rekao sam ti -" izdere se jedan od ljudi na van Oostena. vrsto graeni
gradonaelnik utia ga jednim laganim dodirom po prsima i zagrmi: "Tiina!"
Rastui amor utiao se dovoljno da bi van Oosten rekao: "Satnie, bit ete
puteni za par dana. Ako budete - stvarali nevolje, to e donijeti neugodnosti
jedino vama. ak i ako va pukovnik bude vjerovao da ste postupili ispravno,
on nee izvui na svjetlo dana injenicu da se nasilje dogodilo zahvaljujui kako ete vi tvrditi - popustljivosti njegovih vlastitih asnika."
Gradonaelnik zastane da proisti grlo i uputi mrki pogled po prostoriji.
"Iako, u stvari, nismo imali nikakvu pomo od bilo kojeg od vaih kolega, bilo
u vaem zarobljavanju, bilo u naoruavanju kako bismo se mogli zatititi."
"Zar ste svi slijepi?" Pritchard upita, batrgajui se laktovima i leima da se
uspravi uza zid. "Mislite li da e nekoliko lai sve zatakati? Jedini brodovi s
kojima smo imali posla bili su oni koji su dovozili zalihe nama i ostalim
plaenicima. Barthe je moda prokrijumario dovoljno oruja i tome slinog u
bavama maziva da bi naoruali neke od civila. Nee biti u stanju odrati to u
tajnosti, ali moda moe sprijeiti Vladu da dokae tko je odgovoran.
Radi se o tri mjeseca planiranja. Ako vam Riis pokua dostaviti neto
oruja na svoju ruku, toliki e broj njegovih vlastitih ljudi ostati bez osobnog
naoruanja - svi su izdani pod serijskim brojem, za ime Boje! - tako da bi i
slijepi mongoloid mogao skupiti dovoljno dokaza da potopi pukovniju."

"I vi mislite da mi to ne razumijemo." tiho ree Kruse. Prebaci svoju

muketu u lijevu ruku i odalami Pritcharda postrance po glavi. "O, razumijemo
mi, i to jako dobro." izjavi civil. "Svi plaenici otii e u sljedeih nekoliko dana
ili tjedana. Ako Francuzi imaju energetske puke, a mi nemamo, poubijat e
nas, nae ene, nau djecu ... . Na Koboldu ima stotinu i pedeset sela kao to
je ovo, nizozemskih, i isto toliko francuskih razbacanih izmeu. Bilo je loe i
prije, kada su samo zvijeri vodile glavnu rije u upravljanju; ali sada, ako
pobijede, biti e samo francuskih sela i francuskih rudnika - i robova
zatvorenih u obore. Zauvijek."
"Zar mislite da e vas nekoliko puaka spasiti?" upita Pritchard. Kruseov
udarac u lijevi obraz nije ostavio vidljiva traga na tenkistovoj blijedoj koi,
iako bi netko tko bolje prosuuje mogao primijetiti da su Pritchardove oi bile
toliko okrutne koliko su mu rijei bile blage.
"Pomoi e da se obranimo kada doe vrijeme", Kruse pokua biti
duhovit.
"Da ste to oruje uzeli od francuskih civila umjesto direktno od plaenika,
mogli ste biti spaeni", ree kapetan. Hladnokrvno je bio svjestan da je lake
bilo povjerovati u la koju je izrekao u ovim okolnostima, nego to bi to bilo
mogue u ma kojim drugim okolnostima koje je mogao izmisliti. Moralo je
doi do incidenta i francuski civili morali su vjerovati da su sigurni sa svojim
ilegalnim orujem ... "Portelanci, recimo, nikako ne smiju priznati da su
izgubili puke. Ali sve to uzmete od plaenika - nas ili Bartheovih, nema veze
- vratit emo na vrlo okrutan nain. Ne znate u to se uputate."
Kruseovo lice nije se promijenilo, ali ruka je krenula zadati jo jedan
udarac. Gradonaelnik uhvati ruku mlaeg mukarca i prasne: "Franz, tu smo
da bismo mu pokazali da nije samo nekoliko nas ve nas podrava svaka
obitelj u selu ... u njegovu zarobljavanju." Van Oosten zakima uokolo po
prostoriji. "Vie nas je nego to bi va pukovnik mogao i zamisliti pokuati
kazniti", doda naivno obraajui se Pritchardu. Zatim se okrene nazad Kruseu:
"Ako se bude ponaao kao budala, svakako e eljeti osvetu."
"Moda neete vjerovati", urno ubaci Pritchard, "ali ja samo elim
odraditi svoj posao. Ako me sad pustite, na duge staze bit e to bolje za vas."
"Budalo", ispljune Kruse i okrene lea tenkistu.
Skrivena vrata otvore se na stropu, putajui jo svjetla u podrum.
"Paulie!" povie ena iz otvora, "Hal se javlja radiom. Tenkovi nadiru cestom
ba kao i ranije!"
"Svih mu Bojih rana!" zasope van Oosten. "Moramo ..."
"Ne mogu znati!" Kruse je inzistirao. "Moramo sve maknuti odavde i vratiti

svojim kuama. Svakoga osim mene i njega" zakima prema Pritchardu, "i
ovoga." Spusti muketu toliko nisko da je njezino crno drijelo bilo upereno u
lice vezanog ovjeka.
"Ne, idite na stranja vrata!" povie van Oosten za gomilom zavjerenika
koji su se naguravali prema ulici. "Nemojte istrati ravno pred njih!" Psujui i
naguravajui se, seljani su se penjali ljestvama u prizemlje gdje je vjerojatno
bio izlaz u dolinu.
Mogavi pomicati samo glavu i noge, Pritchard se upilji u Krusea i nemirni
otvor njegovog oruja. Selo je moralo imati izviae na svim prilazima selu
kroz umu. Ako je Hal bio na vrhu kamene hrpe - gdje bi Pritchard sigurno
stavio vidikovac kad bi bio za to zaduen - sigurno e se jako neugodno
iznenaditi kad glavni top pretvori stijene u pakao. Satnik se iskesi na tu
pomisao. Kruse ga krivo shvati i zarei: "Ako dolaze po tebe, mrtav si, govno
izdajniko!" Svojim prijateljima na odlasku dobacio je: "Ugasite svjetlo ovdje,
ali ostavite vrata otvorena. To se nee vidjeti s ulice, ali e mi dati dovoljno
svjetla da mogu pucati."
Tenkovi ne dolaze po njega, znao je Pritchard, jer nisu mogli znati gdje je.
Moda je njegov nestanak imao za posljedicu nekolicinu ophodnji, iz elje za
nekom izravnijom akcijom; moda je neki vod samo mijenjao lokaciju zbog
hira svog zapovjednika. Pritchard je ohrabrivao nasumino kretanje. Tenkovi
koji stoje na mjestu su sjedee mete, iako teke. Ali iz kojeg god razloga da
su se tenkovi pribliavali Haacinu, ako prou ulicom ispred kue bit e
dobrano unutar dometa odailjaa njegovog implantata.
Veliki razarai su sad ve bili ujni, pribliavajui se s arogantnim
nedostatkom opreza, poput medvjeda koji idu prema konici. Kretali su se
brzinom oko 30 km/h, sporije nego to je Pritchard oekivao, ak i za
ophodnju. Po zvuku, bilo ih je etiri ili vie, glatkih, sivih i smrtonosnih.
"Kruse, ozbiljno", ree Pritchard. Svjetlo od preklopnih vrata stvaralo je od
civila sliku krupne zvijeri s muketom. "Ako bi -"
"Zavei!" prosike Kruse, gurajui zatvorenikovo izubijano elo ustima
cijevi puke. "Jo jednu rije, jednu jedincatu, i -"
Kruseova desna ruka bila je toliko napeta i bijela da je muketa mogla
opaliti ak i bez njegove otvorene namjere.
Prvi od tenkova proao je pokraj kue. Njegov zrani jastuk bio je tako
gust da se zemlja zatresla iako ni jedan djeli tenkovih 170 tona teine nije
bio u direktnom kontaktu s njom. Pritisnut izmeu plonika i eline zavjese
prostorije za zasjedanje, zrak je potekao niz zidove i zatresao podrumske
prozore. Zveanje je bilo neujno u usporedbi sa zavijanjem samih potisnika,

ali podrhtavajue rolete stvarale su igru sjene i svjetla od cijelog prizora pred
upaljenim svjetlima tenka. Kruseovo lice i sjene na udaljenom zidu treptale su
neprepoznatljivo razmrljane.
Tenk je produio bez zaustavljanja. Pritchard ga nije pokuao dozvati.
"Ta mo", mumljao je Kruse sam za sebe, "to bi trebalo biti nae da
moemo potamaniti one zvijeri -" ostatak njegovih rijei izgubio se u
nadolazeem rikanju drugog tenka.
Pritchard se iznutra napne. ak i da je prolazei tenk pokupio signal iz
njegovog usaenog odailjaa, njegova bi posada najvjerojatnije ignorirala
poruku. Osim ako se Pritchard ne identificira, tenkisti bi pretpostavili da je to
amor odbijen od ionosfere. A da se identificira, Kruse Kruse ponovo pritisne svoju muketu o Pritchardovu lubanju, nabijajui
tenkistovu glavu u podrumski zid. Holandezov glas bio je izgubljen u
tenkovom zavijanju, ali njegove plavo osvijetljene usne jasno su ponavljale:
"Jednu rije ..."
Tenk je produio cestom prema Porteli.
"... a moda te svejedno ubijem", govorio je Kruse. "Tako se postupa s
izdajicama, zar ne? Plaenik!"
Trei oklopnjak se pribliavao. Njegov zvuk inio se mrvicu drugaiji,
mada je to moglo biti posljedica odjeka buke koju je stvarao proli tenk.
Pritchardu je bilo hladno skroz do srca, jer za koji trenutak e zazvati
upomo. Znao je da e ga Kruse upucati, ali isto tako je znao da e radije
umrijeti sada, nego ivjeti nakon to je nada bila tako blizu, ali je produila
dalje, sve dalje ...
Trei tenk zabio se u zid kue.
Oraevi rubnici nisu bili kao u buldoera, ali bio je to debeo elik poduprt
masom od 150 tona zapovjednog tenka. Krhki zid smrvio se pri udaru.
Stropne grede svinule su se poput prua i otvorile podrum prema gornjoj
etai. Kruse je podigao svoju muketu i opalio kroz padajuu utu. Prasak i
crveni bljesak bili su izgubljeni u opem kaosu, ali plavo-zelena vatra koja je
dopirala natrag u podrum svalila je Nizozemca na lea s jaknom u plamenu.
Pritchard se zakotrljao po podu pri prvom udaru. Bacio se s vezanim rukama i
nogama pod slabanu zatitu leaja. Kad je zvuk padajuih predmeta zamro,
satnik obrie svoje oi od kamene praine i odvai se pogledati na gore.
Sraz je razderao otvor od skoro etiri metra u zidu kue, satirui je od
nivoa ulice sve do greda koje su podupirale drugi kat. Tenk je blokirao rupu
svojim sivim trupom. Svjei oiljci zgulili su patinu na njegovim rubnicima
nastalu korozijom od atmosfera tuceta drugih planeta.

Kroz razvaljeni pod i prainu nabranu u ukrase od potisnika u praznom

hodu, Pritchard je uspio krajikom oka uhvatiti vitku figuru kako se lijevom
rukom dri za kupolu. Njezina desna ruka jo uvijek je prijetila ruevinama
strojnicom. Tepisi na gornjem katu su gorjeli, zapaljeni od vatre koja je ubila
Krusea. Negdje dalje neka ena je neto vritala na nizozemskom.
"Margritte!" zavika Pritchard. "Margritte. Ovdje dolje!"
ena pod kacigom podigla je svoj titnik za lice i pokuavala samo oima
probiti podrumsku tminu. Tenkom razvaljeni otvor bio je dovoljno velik za
razmjenu vatre, ali zbrka dijelova graevine i iskidanog poda bila je pregusta
da bi se ovjek provukao - pa ak i sitnija ena. Garavi plamenovi poeli su
okruivati otvor. Margritte je skoila na pod i muila se nekoliko trenutaka
prije no to je mogla otvoriti vrata u podu. Kupola Oraa se okrene da bi je
zatitila, iako ni glavni top ni trocijevka nisu mogli dovoljno spustiti svoje
cijevi da bi pokrivali podrum. Margritte je potrala stepenicama prema
Pritchardu.
Kaljui kroz kamenu prainu, otkotrljao se preko ute njoj u susret.
Veina razvaljenog zida se sruila na ulicu, kad se tenk povukao nakon
prvotnog udara. Ispucale grede prizemne etae pod dodatnim teretom kra
razvaljene kue na sebi jo su se vie svinule. Gromade veliine glave krasile
su leaj iznad Pritcharda.
Margritte prebaci strojnicu u svoju lijevu ruku i pone rezati rasklopivim
noem veze na svom satniku. ica kojom je bio vezan usjekla se neto dublje
na pritisak otrice.
Pritchard mirne, a zatim pone rastezati svoje osloboene ruke. "Zna,
Margi", ree, "mislim da te nikad prije nisam vidio s orujem."
Lice kom-tehniarke se ukoilo kao da je ponovo spustila polarizirani
titnik za lice. "I niste", rekla je. Spone oko glenjeva se razdvojie i ona je
ustala. Kacigu i odoru polako joj je prekrivala siva praina. "Satnie, Kowie je
morao voziti, a Rob nam je trebao u kupoli za topom. Tako je na meni ostalo
da - napravim sve drugo to je trebalo napraviti. Napravila sam ono to je
trebalo napraviti."
Pritchard je pokuao stajati, koristei tehniarku kao potporu da se
uspravi. Margritte je izgledala krhko, ali s razmaknutim nogama stajala je
vrsto kao stijena. Njena ruka oko Pritchardovih leda bila je vrsta poput
muke.
"Pretpostavljam da niste traili pomo od satnika Riisa", ree Pritchard,
bolno pokuavajui doi do daha. Redovni tenkovi imali su dvolanu posadu i
nikoga tko bi bio slobodan da obavi neto vani, naravno.

"Nismo prijavili da ste nestali", ree Margritte, "ak ni prvom vodu. Samo
su uobiajeno nastavili pretpostavljajui da izdajete nareenja iz Oraa."
Satnik i tehniarka su zajedno oteturali do stepenica. Dok su prolazili kraj
Kruseovog tijela, Margritte zagrobno promrmlja: "To je etvrti."
Pritchard je pretpostavio da su drhtaji koji su prolazili eninim tijelom od
fizikog napora. Pokuao ju je im vie osloboditi svoje teine, i primijetio je
da su ga obamrle noge poele pristojno sluiti. No svejedno, ne bi se nikako
mogao uspeti na Ora bez snanog stiska narednika Jennea na vlastitoj ruci.
Izubijani asnik smjestio se u svoju kupolu stenjui od ugode. Sjedalo je
ugnijezdilo njegovo tijelo njenom vrstinom, a topli zrak koji je puhao preko
njega uinio je da se osjea kao da je na nebu.
"Satnie", ree Jenne, "to emo napraviti s ljudima koji su vas oteli? Da
pozovemo istranu ekipu i -"
"Neemo napraviti nita", prekine ga Pritchard. "Pravit emo se da se
nita od svega ovog nije desilo i vratiti se u ..." Zastao je. Njegovim su tijelom
prolazili valovi i topline i hladnoe dok mu je Margritte hladila zglobove neim
iz medicinskog pribora. "Nego, kako ste me uope nali?"
"Iskljuili smo komunikaciju kad ste - uli u svoju sobu", ree Jenne kad je
uvidio da kom-tehniarka sama nije namjeravala progovoriti. Htio je rei, bio
je svjestan Pritchard, da su iskljuili zvuk kad je njihov satnik izustio "Sal".
Nitko od njih troje nije gledao ostalo dvoje u oi. "Nakon nekog vremena,
Margi je primjetila da je val nosilac iz vaeg implantata nestao s njezinog
osciloskopa. Provjerio sam vau sobu i nisam vas naao. Nisam vidio puno
svrhe da priam o tome s onim guterima na dunosti."
"Pretraili smo snimke satelitskog osmatranja i otkrili da su dva kamiona
napustila podruje od kad smo se vratili. Jedan je bio Riisov, a drugi je bio
civilni kamion, koji je zbrisao neto prije toga. Bio je parkiran u umi sakriven
od pogleda, nekih pola kilometra od zgrada. Oba kamiona iskrcana su u
Haacinu. Nismo mogli znati koji teret ste bili vi, ali Margi je rekla da, ako
doemo dovoljno blizu, moe otkriti va nosilac taman da nas i ne zovete
preko vaeg implantata. Imamo stranu curu s nama, ha?"
Na Margrittinom licu zabljesne osmjeh. "Rob je naredio prvom vodu da
nas prati", rekla je. "On je organizirao cijelo spaavanje." Njezini njeni prsti
masirali su Pritchardove zglobove.
Ali sad su imali jo posla u Haacinu. Riis je bio bri no to se Pritchard
nadao. Upitao je: "Kae da je jedan od pjeadijskih kamiona ovdje nedavno
iskrcao teret?"
"Aha. Da vam pokaem snimku?" odgovori Jenne, traei kopiju satelitske

snimke. "to su, za ime svega, tu mogli raditi?"

"Sumnjam na neto", ree njegov satnik mrano, "i mislim da emo to
morati provjeriti."
"Michael prvi do trei za Michaela jedan", upadne poruka s radija.
"Pribliavaju nam se vozila s istoka velikom brzinom."
"Michael jedan za Michaela prvog", ree Pritchard, putajui da potraga za
krijumarenim orujem prieka na razvoj ovih novih dogaaja. "Vratite se i
formirajte liniju usporedno iznad sela. Razmak od dvadeset metara. Ora e
zasjesti na cestu." Jo oruja od Riisa? Nove Bartheove jedinice kad je pola
zapovjednitva njegovog sektora ve bilo u Porteli? Pritchard dodirne
prekidae ispod svog vizira dok je Kowie vozio tenk prema novom poloaju.
Podijelio je ekran na satelitsko pokrivanje i povrinski prikaz nivoa uz najvee
pojaanje. est borbenih vozila brzo je napredovalo. Pritchard opsuje.
Prijateljska, jer su jedino Slammeri imali oklopna vozila na Koboldu, i nije da
su ta vozila predstavljala neku prijetnju njegovim tenkovima. Ali nikakva
borbena vozila nisu bila rasporeena u ovom sektoru; a neoekivano uvijek
znai loe vijesti zapovjedniku koji barata s ionako prevelikim brojem varijabli.
"Vodovi koji prilaze Tango-Sigma etiri-dva, tri-dva, molim identificirajte
se Michaelu jedan", zatrai Pritchard, dajui koordinate Haacina.
Margritte pojaa glasnou glavnog radija dok je nastavljala omotavati
zapovjednikove porezotine od uadi. Ureaj zakri: "Michael jedan, ovdje
Alpha jedan i Alpha prvi. Priekajte."
"A u piku materinu!" opsuje Jenne u pola glasa. Pritchard je kimao
jednako iziritiran. Alpha je bila jedinica pukovnije za posebne namjene. U
vodovima od etiri borbena vozila bili su osobni tjelohranitelji pukovnika
Hammera i policija. Vojnici satnije A bili su znani kao Bijeli Mievi, i na njih se
gledalo sumnjiavo ak i od Slammera iz drugih satnija - ljudi koji su se
ponosili time to su bili vri od bilo koje druge borbene sile u galaksiji. Bijeli
Mievi su se zato bojali jedino svog zapovjednika, bojnika Joachima Steubena.
A ako se taj ubojica njenije grae ikoga bojao, bio je to ovjek koji je
najvjerojatnije veeras putovao s njim.
Pritchard uzdahne i postavi pitanje: "Alpha jedan, ovdje Michael jedan.
Imate li istaknutu zastavicu?"
"Potvrdno, Michael jedan."
Pa, prokljuvio je da je pukovnik Hammer s njima im je uo o kojoj je
jedinici bila rije. to je Stari traio ovdje bilo je drugo pitanje, a Pritchard se
nije veselio odgovoru na njega.
Borbena su vozila doklizila pred cijevi svoje krupnije brae. Podrhtavanje

njihovih potisnika ostavljalo je dojam velike vruine usprkos snijegu. Sa

svojeg uzdignutog poloaja, Pritchard je promatrao kako drugo vozilo izlazi iz
kolone i zaustavlja se uz bok Oraa. Ljudi pri vrhu i desnom krilu topa bili su
niski i odjeveni u neupadljivu vojnu opremu. Razlikovali su se od ostalih
vojnika jedino po tome to su im titnici za lice na kacigama bili podignuti i da
su lica vidljiva ispod njih bila starija od veine Slammera: pukovnik Alois
Hammer i njegov posilni.
"Nema potrebe za radio-komunikacijom, satnie", ree Hammer grubim
glasom. "to vi radite ovdje?"
Pritchardov jezik zatreperi izmeu istine i lai. Njegova ga je posada
titila, i nije ih elio ostaviti na cjedilu. Sva krenja sigurnosnih mjera
poinjena su zbog sigurnosti vlastitog zapovjednika. "Gospodine, doveo sam
prvi vod natrag u Haacin da provjerim da li je jo koje energetsko oruje
oteta Bartheu ostalo u civilnim rukama." Pritchard je mogao osjetiti poglede
na svojim leima kroz razmaknute rolete sa svakog prozora okrenutog ka
istoku.
"I jeste li zavrili vau provjeru?" pritisne ga pukovnik, blagog glasa ali
tvrdih oiju ba - kao i u bojnika Steubena iza njega: tvrdih poput iridijske
oplate na topovskim titovima.
Pritchard proguta. Satniku Riisu nije dugovao nita, ali mlada budala je
bila njegov pretpostavljeni - i barem nije dozvolio da Nizozemci ubiju
Pritcharda. Nije namjeravao cinkariti Riisa ako postoji neki neutralni nain da
objasni krijumarenje. Osim toga, trebat e Riisa i njegove nizozemske veze
za ostatak plana. "Gospodine, kad ste se poeli pribliavati, ba sam se
spremao pregledati zgradu za koju osnovano sumnjam da sadri skriveno
oruje."
"I umjesto toga ete pruiti potporu ovdje prisutnom bojniku", ree
Hammer, dok mu je lani osmjeh blijedio s lica. Njegove rijei zazveale su
kao rapnel. "On e vratiti nazad dvadeset etiri energetska pitolja koje je
satnik Riis smatrao prikladnim predati veeras civilima. Da Joachim nije
naletio, naletio na to potraivanje ..." Hammerova lijeva rukavica zadrhti od
stiska na prednjem trocijevau. Zatim je pukovnik spustio svoj glas i pogled i
dodao: "Intendant koji je ispunio potranicu za dvadeset i etiri pitolja iz
Glavnog skladita je od veeras ponovo u pjeatvu. A satnik Riis nije vie s
pukovnijom."
Steuben zahihoe, oputen unato napetosti svih oko njega. Hladnoa je
grizla, ali Joachimova desna ruka bila je gola. Prelazio je njome preko
ukrasnih motiva pitolja u svojoj futroli. "Gospodin Riis je sretan to je iv",

doda on ugodnim glasom. "Sretniji no to bi neki poeljeli. Ali pukovnie,

mislim da je najbolje da pokupimo robu prije nego se netko drzne da je
upotrijebi na nama."
Hammer kimne, ponovno miran. "Izmijeajte vae tenkove s naim
vozilima, satnie", zapovjedio je. "Vai tenkovi e pokrivati nivo ulice, dok e
se vozila pobrinuti za gornje katove i krovove."
Pritchard salutira i sklizne u tenk, prenosei naredbu ostatku svog voda.
Kowie ukljui Oraeve potisnike, zakreui masivno vozilo cijelom duinom i
vraajui ga u selo iza vodeeg borbenog vozila. Tenk je djelovao lagan poput
plesaa, usprkos uskim bonim uliicama kroz koje je Kowie slijedio vozilo.
Pritchard svojim ekranom napravi puni krug. Na vidiku nije bilo nieg i
oklopljena se vozila pokrenu u Haacin. Kad je Steuben saznao da je satnija
zatraila dva tuceta dodatnog osobnog naoruanja, bojnik je doao do istog
zakljuka kao i Pritchard i pregledao je istu satelitsku snimku istovarivanja
kamiona. Riis je bio ili lud ili je stvarno mislio da e pukovnik Hammer
odbaciti ono to je stvarao cijeli ivot da bi naoruao seljane - neadekvatno.
Za ime svega! Riis je stvarno morao biti lud da bi povjerovao u to!
Njihov je cilj bila neugledna dvokatnica odvojena uskim uliicama od
susjednih kua. Hammer je usmjerio etiri zadnja tenka niz paralelne ulice da
blokiraju pozadinu. Svjetla za pretraivanje sa vozila hladno su obojila ravni
beton i odbijala se s prozora kua. Izlupani kamion bio je parkiran vani na
ulici. Bio je prazan. U kui se nita nije micalo.
Hammer i Steuben sili su bez urbe. Bojnikova kaciga bio je spojen s
razglasom u vozilu. Zvunik je zagrmio: "Svi van iz kue. Imate trideset
sekundi. Svi koji se zateknu unutra nakon toga bit e upucani. Trideset
sekundi!"
Iako se stanari nisu ranije pokazali, nain na koji su prokuljali kroz vrata
pokazao je da su oekivali poziv. Sve skupa, bilo ih je jedanaest. Kroz prednja
vrata izili su dobro odjeveni mukarac i ena s troje djece: bespolno djetece
koje je nosila majka u zakopanoj ahuri; djevojica od osam godina sa
sputenom kapuljaom i kosom u pletenicama; i dvanaestogodinji djeak koji
je izgledao zdepasto gotovo kao i njegov otac. Pred stepenitem je stajao
postariji par na jednoj strani i i etiri mukarca gruba izgleda na drugoj.
Pritchard je pogledao zapovjednika svog tenka. Narednikova desna ruka
bila je blizu okidaa i mrmljao je neku staru baladu u pola glasa. Dok su mu
se prsa stezala, Pritchard izie kroz otvor. Skoio je na zemlju i tiho priao
Hammeru i njegovom pomoniku.
"U ovoj zgradi su dvadeset i etiri pitolja", tutnjao je Joachimov pojaani

glas, "ili na kraju krajeva vi ljudi znate gdje su zavrili. elim da netko potedi
sve skupa nevolja i kae mi gdje su."
Civili postadoe napeti. Majka se okrenula napola tako da je postavila
svoje tijelo izmeu svoje bebe i asnika.
Joachim je imao pitolj u ruci, iako Pritchard nije vidio da ga je ovaj
izvukao. "Nitko?" zapita Joachim. Upucao je osmogodinjakinju u desno
koljeno. Mlaz krvi pojavio se istovremeno dok se meso rasprsnulo. Usta
djevojice se skupie dok ju je njezina savijena noga oborila licem na zemlju.
Bol e doi kasnije. Njezini roditelji zavritae, otac padajui na koljena da
zgrabi dijete dok je majka pritisnula elo o dovratak u slijepoj panici.
Pritchard zavika: "Kurvin sine!" i posegne za svojim osobnim
naoruanjem. Steuben se okrenuo preciznou kupole. Grlo njegova pitolja
bilo je usijano bijelo od prethodnog ispaljivanja. Pritchard je postao svjestan
toga ba kad i injenice da mu je pitolj jo uvijek u futroli. Zatim je shvatio
da je pukovnik Hammer viknuo: "Ne!" i da je njegova otvorena ruka zaljuljala
Steubenovu glavu unazad.
Joachimovo lice postalo je blijedo, osim dijela obraza na kojem se
ocrtavao otisak ruke. Njegove oi bile su prazne. Nakon kratkog trenutka,
spremio je pitolj u futrolu i okrenuo se civilima. "Da ujem, tko e nam rei
gdje su pitolji?" upitao je, a glas mu je bio kao da puca staklo.
ena slijepa od suza, jo uvijek drei dijete, procijedila je: "Ovdje! U
podrumu!" dokje treskom otvorila vrata. Dva vojnika ula su za njom na
Hammerov znak glavom. Otac je pokuavao zatvoriti ranu na nozi djevojice
svojim rukama, ali dlanovi mu nisu bili dovoljno iroki.
Pritchard povrati po bijelom snijegu.
Margritte je izletjela iz tenka sa svojom medicinskom opremom. Gurnula
je oeve ruke u stranu i poela sprejem smrzavati ranu. Prednja vrata se
ponovo otvorie uz tresak. Dvojica pripadnika Bijelih Mieva vratila su se sa
svojim strojnicama pod rukama i tekim elinim sandukom oruja meu
njima. Hammer kimne i prie im.
"Mogli ste dovesti istraitelje!" zavikao je Pritchard u lea svojih
pretpostavljenih. "A ne pucati u djecu!"
"Strojna ispitivanja se mogu otegnuti, satnie", ree Steuben blago. Nije
se okrenuo da bi odgovorio tenkistu. "Ovo je imalo isti uinak."
"To je mala djevojica!" ustrajao je Pritchard stisnutih aka. Dijete je
poelo plakati, iako je lokalni anestetik u sintetskom ljepilu najvjerojatnije
blokirao fiziku bol. No, psihiki ok tijela koje e uskoro zavravati kod
desnog koljena bit e puno gori. Dijete je bilo dovoljno odraslo da zna kako

niti jedan lokalni lijenik ne moe spasiti njezinu nogu. "To nije neto to
ljudska bia rade!"
"Satnie", ree Steuben, "mogu biti sretni to ih nisam sve pobio."
Hammer spusti poklopac sanduka. "Imamo ono po to smo doli", ree.
"Idemo."
"Ukrasti oruje mom pukovniku", nastavi bojnik kao da se Hammer nije
oglasio. Otisak ruke polako je blijedio. "Stvarno bih vas trebao - "
"Joachim, prekini!" vikne Hammer. "Popriat emo o ovome to se
dogodilo veeras, ti i ja. Radije bih to napravio nasamo - ali rei u ti to sad
ako budem morao. Ili pred vojnim sudom."
Steuben pritisne elo prstima lijeve ruke. Uutio je. "Idemo", ponovi
pukovnik.
Pritchard uhvati pukovnika za ruku. "Povedite dijete natrag do Centralne
bolnice", zatraio je.
Hammer mirnu. "Trebao sam se sjetiti toga", ree jednostavno. "Ponekad
ne obraam panju na ... stvari koje nee pucati na mene. Ali ne treba nam
ova vrsta reputacije."
"Boli me ona stvar za javno miljenje", prasne Pritchard. "Samo spasite
nogu toj maloj."
Steuben posegne za djetetom, koje je sad mlitavo lealo. Margritte joj je
dala opi anestetik. Otac djevojice je podivljao i zamahnuo prema Joachimu
onako sagnut. Margritte ga ubode injektorom odostraga. Zasoptao je dok je
droga poela djelovati, a zatim se sloio kao da su mu se kosti rastopile.
Steuben podigne djevojicu.
Hammer naskoi na borbeno vozilo i preuzme dijete iz ruku svog
podinjenog. Prebacivi se na razglas, zdepasti pukovnik zagrmi niz ulicu:
"Sluajte, ljudi. Ako uzmete oruje od plaenika - bilo Bartheovih ljudi, bilo
mojih - samljet emo vas u prainu. Uzmite ga od civila ako mislite da
moete. Moda ete imati neke anse. Ako opljakate plaenika, jedina ansa
koju imate je da umrete."
Hammer kimne civilima, kimne ponovo prema nastambama s obje strane.
Izdao je neujnu zapovijed svom vozau. Borbena vozila poela su buditi
svoje potisnike.
Pritchard pomogne Margritti da se uspne i popne se za njom. "Michael
jedan za Michaela prvog", ree. "Vraamo se natrag za Alpha prvim."
PRITCHARD se vozio unutar kupole nakon to su napustili Haacin, bar

jednom zahvalan na oklopu i svjetlima u kabini. U iskrivljenim batrljcima

stabala mogao je vidjeti lice majke djevojice kad joj je pucanj osakatio ker.
Margritte je prespojila samo jedan poziv svom zapovjedniku. Doao je ubrzo
nakon to su se borbena vozila odvojila kako bi se vratila u svoj bazni logor,
pokraj Midija, planetne prijestolnice. Pukovnikov glas bio je smiren ba kao i
uvijek. "Satnie Pritchard", rekao je Hammer, "prebacio sam zapovijedanje
postrojbom Sigma zapovjedniku prvog voda. Sektor je, naravno, sad u vaim
rukama. Oekujem da izvravate vae dunosti na nivou koji ste dosad
pokazali."
"Michael jedan Pukovniji", odgovorio je Pritchard kratko. "Razumio."
Kowie ih je dovezao pred zapovjedno mjesto bez ubitane trenje koja je
obiljeila njihovu nedavnu vonju. Pritchard otvori vrata kupole. Njegova
posada se nije pomakla. "Moram srediti neke sitnice jer postajem voa ovog
sektora", prozbori, "ali vas troje se moete izvaliti u barakama. U mojoj ste
knjiici odradili punu ihtu."
"Mislim da u spavati ovdje", ree Rob. Dotaknuo je polugu, sputajui
svoje sjedalo u leaj uz prijemnik i mehanizam za punjenje glavnog topa.
Pritchard se namrti. "Margritte?" upita.
Slegnula je. "Ne, ostat u jo neko vrijeme uz ureaje." Oi su joj bile
tune i mirne.
Preko interkoma, Kowie se ubacio sa: "Da, vi se pobrinite za sektor, a mi
emo se brinuti za nas. Recite, ne ini vam se da bi vod tenkova bio bolji za
sigurnost baze nego ovi prainari?"
"Zavei, Kowie", prasne Jenne. Plavokosi Burlager pogledao je svog
satnika. "Sve e biti u redu, sve dok smo mi ovdje", rekao je naslonjen na
lakat. Potapao je zatvara 200 mm topa.
Pritchard slegne i uspne se u hladnu no. uo je kako je poklopac vsto
zalupio za njim.
Dok je Pritchard dolazio do vrata zgrade, nije mu palo na pamet da je
Riisa zamijenila Sally Schilling. Rijei "zapovjednik prvog voda" njemu nisu
predstavljale ime, zasigurno ne usred gungule u njegovoj glavi. Sitna plavua
podigla je pogled prema Pritchardu s prikaza mape koju je prouavala. Glasno
je pljunula na elektrinu pe i ponovo se okrenula. Njezin pomonik, veliki
narednik mirnuo je od nelagode. Nitko od osoblja zapovjednitva nije
progovorio.
"Treba mi konzola za prikaz u mojoj sobi", ree Pritchard naredniku.
Pjeadinac kimne i ustane. Prije nego je preao tri koraka, glas porunice
Schilling puknuo je poput leda koji se lomi: "Narednie Webbert!"

"Gospoo?" Lice krupnog mukarca se ukoilo kad je shvatio da je postao

pijun u igri iji su ulozi nadilazili njegove interese.
"Donesi konzolu za naeg novog zapovjednika."
Liznuvi usne s olakanjem, narednik poslua. Donio je teku
etverononu konzolu bez ikakvog napora.
Sally mu je olakavala, pomisli Pritchard. Ali kako je elio da Riis nije
napravio kompletnu budalu od sebe zbog ega su ga morali odstraniti.
Iskoristiti Riisa da bi namjestio dvostruki masakr inilo se puno lake
opravdati, kad se Danny probudio usred noi i poeo prisjeati ...
Pritchard namjesti konzolu tako da je pei bio okrenut leima. To ga je
odvajalo od porunice. Gornji dio ureaja bio je nakoeni, 40 cm ekran koji je
zasvijetlio kad ga je Pritchard ukljuio. "Prikai Sektor dva", naredio je. Kao
odgovor na njegov zahtjev ekran se izotrio u reljefnu mapu. "Naseljena
mjesta", kazao je. I ona su zasvijetlila, nekoliko desetaka u rasponu od
stotinjak dua do nekoliko tisua u Haacinu i Dimou. Portela, najvee
frankofono naselje zapadno od Aileta, bilo je otprilike 20 km zapadno od
Haacina.
I sad su francuski plaenici bili s obje strane te linije razgranienja. Sally
se okrene od svoje konzole da vidi to to Pritchard radi. Tenkist zatrai: "Svi
plaeniki poloaji, potvreni i proraunati."
Ploa se ukrasi s crvenim i zelenim simbolima, kraj kojih su sitnim slovima
bili ispisani detalji o postrojbama. Izviaki sateliti davali su snage jedinica
vrlo precizno, i kompjutorska analiza radio prometa mogla je uglavnom
imenovati jedinice. Na istonoj strani sektora, dopukovnik Benoit rairio je
jednu bojnu u grupice vodova. Straarska mjesta su na veini mjesta bila
dovoljno blizu da trenutno zaustave nevolje. Cijela satnija u blizini Dimoa
uvala je zapovjednitvo i dvije baterije raketnih haubica.
Preostala bojna u sektoru, Benoitova osobno, bila je koncentrirana na
poloajima rasutim po kamenim uzvisinama 10 kilometara zapadno od
Portele. Taj raspored nije omoguavao efikasno uvanje zapadne polovice
sektora, ali je to bio vrlo dobar obrambeni poloaj. uma koja je pokrivala
sredinji dio sektora bila je idealna za udri-i-bjei akcije malih pjeakih
jedinica. Drvee je bilo pregusto naikano da bi tenkovi mogli prokliziti
izmeu njih. Kako je uma bila izuzetno zapaljiva u ovo doba, jednako bi tako
predstavljala opasnost za napadae. Benoit je mudro postupio kad je
rasporedio svoje snage na ogoljenoj uzvisini.
Osim visoravni, polja oiena oko svakog naselja bila su jedine sigurne
sigurne lokacije za upotrebu suvremenog oruja. Polja, i iroki pojasevi

oieni kao putovi kroz ume ...

"Dolazea poruka za zapovjednika sektora", objavio je radist. "Od skepsel
pukovnika, gospodine." Uputio je svoje rijei u zrak, uplaen da ih uputi
ijednom od asnika u deurnoj prostoriji.
"Samo ton, ili imamo i sliku?" upita Pritchard. Schilling je tiho promatrala.
"Vizualna komponenta, gospodine."
"Prespoji ga na moju konzolu", odlui tenkist. "I sinko, pripazi na svoj
rjenik. Inae, desit e ti se da kae 'ivotinje' onda kad ne bi trebao."
Mapa se zamutila na ekranu i uskoro su je zamijenile orlovske crte lica
dopukovnika Benoita. Kamera na vrhu ekrana slala je Pritchardovu sliku na
slinu konzolu pred Benoitom.
Francuz je trepnuo. "Satnik Pritchard? Izuzetno mi je drago da vas vidim,
ali moram razgovarati izravno sa satnikom Riisom. Moete li ga probuditi?"
"Dolo je do nekih promjena", ree tenkist. Negdje otraga u njegovom
umu osvanulo je pitanje - to se desilo satniku Riisu. Najvjerojatnije je
uhien. "Ja sam sad zaduen za Sektor dva. To jest, zaduen zajedno s
vama."
Benoitovo lice se umirilo dok je upijao informaciju bez pokazivanja to
misli o njoj. A zatim je zasjao kao vuk pri dranju i rekao: "estitam, satnie.
Jednog dana vi i ja emo morati porazgovarati o ... dogaajima proteklih par
dana. Ali ono zbog ega zovem je, bojim se, puno neugodnije."
Benoitov lik je zatitrao na ekranu dok je zastao. Pritchard jezikom dodirne
kut usana. "Nastavite, dopukovnie", ree. "Danas sam ve primio toliko loih
vijesti da jo malo nee znaiti neku razliku."
Benoit podigne svoju obrvu to je moglo, ali nije moralo biti duhovitost.
"Kad smo nastavili za Portelu", rekao je, "neke od mojih jedinica su krivo
procijenile situaciju i postavile pasivne tenkovske blokade na nekim tokama.
Mine, po cijelom sektoru. I one su minirane takoer, naravna stvar. Jedini
sigurni nain da ih se ukloni jest da ih razminiraju trupe koje su ih postavile.
One e, naravno, biti kasnije kanjene."
Pritchard zahihoe. "Koliko pretpostavljate da e im trebati vremena da
raiste putove, dopukovnie?" pitao je.
Francuz rairi ruke, dlanovima prema gore. "Tjedni, moda. Puno je tee
sigurno raistiti mine nego ih postaviti, kao to znate."
"Ali odavde pa do Haacina ne bi trebalo biti niega, zar ne?" navaljivao je
Pritchard. Sve se odvijalo tono onako kako je Hammerov dounik izvijestio o
Bartheovim planovima. Prvo, zagraditi tenkove mreama minskih polja i
umama, a zatim skriti najvanije nizozemsko uporite dok su njegovi

plaenici jo u blizini da ih podre ... "Zabaena cesta prema naem Stoeru

nije bila na vaoj ruti; a osim toga, prije par minuta smo onuda proli
tenkovima."
Iza Pritcharda, Sally Schilling psovala je otrim glasom. Benoit ju je
vjerojatno mogao uti, ali pukovnik je odravao svoj glas glatkim poput
mlijeka dok je govorio: "Zapravo, bojim se da postoji polje - plin, usmjerene
mine, i protupjeake mine - negdje na toj cesti, da. Na sreu, polje se
aktivira signalom. Nije bilo ukljueno dok vi niste proli do baze. Uvjeravam
vas, satnie Pritchard, da su sve ceste zapadno od Ailleta preopasne za
prolazak dok ih ne raistim. Upozoravam vas i kao prijatelj, i da nam kasnije
ne bi bili naplaeni trokovi tete vaih vozila - i ljudi. U potpunosti ste
upozoreni na opasnost; za sve to e se od sad dogaati u potpunosti je vaa
odgovornost."
Pritchard se zavalio u ugraeno sjedalo konzole, ponovo se smijuljei.
"Znate, dopukovnie", odgovori mu zapovjednik, "nisam siguran da Savezna
vlada ne bi smatrala ta minska polja aktom agresije koji e opravdati nau
odmazdu." Benoit se ukoio. Radilo se vie o unutranjoj tvrdoi nego o
iemu to se vidjelo na njegovim miiima. Pritchard je nastavio nasmijeeno
govoriti: "Ali mi neemo uzvratiti, naravno. Greke se dogaaju. Ali jedna
stvar, dopukovnie Benoit..."
Francuz kimne, oekujui ovaj tei dio. Znao je, ba kao i Pritchard, da e
u krajnjem sluaju, ako doe do istrage vlasti, Bartheu trebati rtveni jarac.
rtveni jarac s visokim inom.
"Greke se dogaaju", ponovi Pritchard, "ali ne moe se dozvoliti da se
dogode dva put. Imate moju dozvolu da poaljete ekipu od deset ljudi za
dnevnog svjetla - samo za dnevnog svjetla - da raiste cestu od Portele do
Bevera. To e vam omoguiti siguran put natrag u va dio sektora. Ako bilo
koja druga jedinica napusti svoj sadanji poloaj, iz bilo kojeg razloga, odnosit
u se prema tom inu kao prema agresiji."
"Satnie, ovo razdvajanje unutar sektora nije dio ugovora -"
"Jest na zahtjev pukovnika Barthea", prekine ga Pritchard, "i u suglasnosti
s uobiajenom praksom obiju pukovnija u posljednja tri mjeseca." Hammer je
izvijestio Pritcharda vrlo paljivo o rijeima koje e ovdje upotrijebiti, da budu
snimljene za potrebe Savezne vlade. "uli ste uvjete, pukovnie. Moete ih ili
prihvatiti ili emo cijelu stvar - minska polja i jo neke stvari koje su se
nedavno dogodile - predati vlastima. Vi birate."
Benoit se zagledao u Pritcharda, naoko miran, ali tipkajui svoju gornju
usnu palcem i kaiprstom. "Mislim da ste nerazumni, satnie, ako mislite

preuzeti punu odgovornost za podruje po kojem se vai tenkovi ne mogu

kretati; ali to je vaa stvar, naravno. Pokorit u se vaim zahtjevima. Trebali
bismo raistiti dio od Portele do Haacina do veeri; sutra emo nastaviti do
Bevera. Ugodan dan."
Na ekranu se ponovo pojavila mapa sektora. Pritchard ustane. Rezervna
kaciga stajala je pokraj jednog od radista. Zapovjednik tenkova je podigne zaboravio je traiti zamjensku iz skladita - i rekao: "Michael jedan svim
Michael jedinicama." Priekao je da se upale potvrdna svjetla od njegova
etiri voda i zapovjednog vozila. Zatim nastavi: "Zadrite trenutne poloaje do
daljnje obavijesti. Ceste su minirane. Vjerojatno postoje sigurna podruja, i
dobit ete njihovu mapu im je Glavni stoer sastavi. Za sada, ostanite tu
gdje ste. Michael jedan, gotovo."
"Stvarno ete to podnositi?" upitala je porunica Schilling tihim ogorenim
glasom.
"Proslijedi istu zapovjed svojim jedinicama, Sally", ree Pritchard. "Znam
da se mogu kretati kroz umu kuda moji tenkovi ne mogu, ali neu ni da neko
od naih prijatelja u umama strada." Obavjetajnom naredniku na strai
Pritchard doda: "Samuels, zovi Stoer da izvijeste o svim aktivnostima
Benoitovih ljudi. To nam nee rei gdje su postavili mine, ali e nam rei gdje
ih nisu mogli postaviti."
"to e biti ako te prokleti skepselsi ne posluaju?" planula je Sally. "Ti si
ih prokleto nauio da te ignoriraju, nisi li? Povlai se svaki put kad neko
samo apne 'ugovor'! Ne moe pokrenuti tenkove da ih zaustavi ako oni ne
napuste njihovu bazu, a ja imam 198 sposobnih ljudi. Bojna e mi se smijati,
smijati!"
Porunica Shilling je stajala podboenih ruku, lica blijedog od bijesa poput
snijega napolju. Govorei promiljeno hladno, Pritchard ree: "Pozvat u
topnitvo ako bude potrebno. Benoit je donio samo dva viecijevna bacaa sa
sobom, a oni ne mogu zaustaviti sve granate s tri vatrena poloaja u isto
vrijeme. Cesta izmeu njegovog poloaja samo je zmijska staza urezana
meu stijene. Nekoliko 'petardi' koje bi se aktivirale iznad njegovog pjeatva
- i eto ti klaonice."
Njezine oi zasjae. "Onda je za veeras, sektor onakav kakav je bio prije
nego to smo doli", razmiljala je na glas. "Pa, vi valjda znate najbolje",
dodala je u lanom odobravanju, s lanom leernou. "Idem natrag do
baraka. Izvijestit u prvi vod osobno, a ostale radiovezom. Idemo, Webbert."
Narednik zalupi vratima za sobom i porunicom. Nalet zraka koji je kliznuo
niz zidove bio je hladan, ali Pritchard se ve tresao od onoga to je napravio

eni koju voli.

Sad je ve bilo dnevnog svjetla, i zaleeni su se prozori pretvorili u
plamen na crvenom suncu. Govorei samo u memoriju konzole, Pritchard je
poeo iscrtavati tragove svakog tenkovskog voda. Koristio je topografski
prikaz, ignorirajui postojanje neprobojne ume koja je prekrivala tlo.
Margrittin zvonki glas zazveao je kroz implantat. "Satnie, moete li doi
do tenka samo na trenutak?"
"Stiem", ree Pritchard, uvlaei se u svoj kaput. Osoblje u deurnoj
prostoriji zagledalo se u njega.
Margritte je gurnula glavu kroz boni otvor. Pritchard se popne na
platfomu da izbjegne cviljenje generatora. Obrub je "pjevuio" ak i kad su
potisnici bili potpunuo odsjeeni. Rob Jenne, znatieljan ali miran, bio je
vidljiv za svojim borbenim mjestom iza kom-tehniarke. "Gospodine", ree
Margritte, "uhvatili smo signale - odande." Plavooka ena pokazala je palcem
na kratko na barake u kojima je bilo pjeatvo, bez da su njezine oi popratile
tu gestu.
Pritchard kimne. "Porunica Schilling prosljeuje moja nareenja svojoj
postrojbi."
"Danny, transmisija je kodirana, a kod nije nijedan od naih." Margritte je
oklijevala, a zatim dotakla asnikovu lijevu ruku u rukavici. "Pristiu i signali
koji su odgovor. Ne mogu im odrediti poloaj ako ne pomaknem tenk,
naravno, ali izvor je u ravnini s kamenolomom u Haacinu."
Na posljetku se desilo ba kako je planirao. Seljane je o situaciji morao
obavijestiti netko kome su vjerovali. Inae ne bi naveli Portelance i njihove
plaene pomagae da naprave fatalnu pogreku. Loa srea za seljane koji su
glumili mamac, ali dobra za svakog drugog Nizozemca na Koboldu ...
Pritchard nije imao nikakvog razloga osjeati ita drugo do olakanja da se to
desilo. Pokuao je opustiti miie koji su mu tjerali sav zrak iz plua.
Margrittini se prsti zatvorie oko njegove ruke i stegnue je.
"Zanemarite signale", ree satnik na posljetku. "Cijelo smo vrijeme znali
da su u kontaktu s civilima, nismo li?" Nijedan od lanova njegove posade nije
progovorio. Pritchardove se oi vrsto zatvorie. Ree: "Ve mjesecima
znamo, Hammer i ja, svaku prokletu sitnicu koju Barthe spletkari s prokletim
skepselsima. Traili su ansu da skre Haacin sad, kad su blizu da pomognu
Portelancima. Dat emo im njihovu priliku i zabiti im je popreke u guzicu.
Stari nije pustio ni glasa o tome iz straha da pria ne iscuri, ba kao to smo
mi saznali Bartheove planove. Na kraju krajeva, svi smo mi plaenici. Ali hou
da vas troje znate. I bit e mi drago kad e jedina stvar o kojoj moram brinuti

biti s koje strane se puca na nas."

Naglo, satnik skoi natrag na zemlju. "Naspavajte se", ree. "Trebat u
vas okretne veeras."
PONOVO kod svoje konzole, Pritchard je nastavio ucrtavati smjerove i
udaljenosti. Kad je prouio svaku liniju, poslao je u Glavni stoer seriju
koordinata sa zemljovida. Znao je da je njegov radijski promet nadgledan i
najvjerojatnije dekodiran od strane Bartheovih obavjetajaca. Isto tako je
znao da, ak i da proita koordinate otvoreno, Francuzi bi pretpostavili da su
kodirane. Lokacije nisu imale nikakvog smisla ako niste znali koja je nulta
koordinata zapaljivim granatama.
Dok je Pritchard radio, drao je na oku francuske postrojbe. Benoitove
vlastite jedinice su ostale na mjestu, kao to je Pritchard naredio. Iskoristile
su vrijeme da se ukopaju. U poetku su eksplozivima urezivali rovove u
stijene. Sad su kopali natkrivene bunkere uz pomo rudarskih strojeva koji su
im stigli od civila iz Portele. Pet od est protutenkovskih topova bili su
smjeteni na vrh istonog grebena tog poloaja. Mogli su "izorati" cestu koja
je zavijala u podnoju, zapadno od Portele.
Pritchard se ponovo okrutno nasmijeio kad mu je narednik Samuels
predao visoko-uveane snimke sa satelita. Dva Benoitova voda s viecijevnim
bacaima smjetena u prirodnom zaklonu breuljaka istonog grebena. Tamo
su osamcijevni energetski lanseri bili sigurni od razorne vatre tenkova M
satnije, ali njihova sposobnost da pometu topovska zrna s neba bila je
umanjena bliim horizontom. Slammeri se nisu zabrinjavali zbog samih
viecijevnih bacaa. Njihov kompjutorski centralni upravlja vatrom obavljao
je puno bolji posao radei sa stotinama komada tekog naoruanja
postavljenih na vozila. Koliko bolji posao, to bi Benoit mogao saznati vrlo
skoro.
Ekipa za razminiravanje raistila je cestu od Haacina do Portele, kako je
bilo dogovoreno. Ljudi su se vratili u Benoitov kamp sat prije sumraka.
Francuzi nisu doli unutar pet kilometara od nizozemskog sela.
Pritchard je promatrao ekipu kako se povlai, a zatim se otrgnuo od
konzole. Ustao je. "Idem do mog tenka", rekao je.
Njegova ga je posada promatrala. Poklopac se otvorio, isputajui paru,
im je Pritchard iziao kroz vrata. Glatka tjelesina tenka nadula se poput kita.
Na obzoru, sunce je bilo tako nisko da su stabla izgledala kao niz bajuneta.
Izmoreno, satnik se spusti kroz otvor na svoje sjedalo. Jenne i Margritte

promnnljali su pozdrav i ekali, primjetljivo napeti. "Odspavat u par sati",

ree Pritchard. Spustio je naslon tako da je leao vodoravno u kupoli. Njegove
su mu noge sakrile Margrittino lice od pogleda. "Ukljui se u izvjetavanje o
cesti zapadno od Haacina, hoe li?" upitao je. "Uzet u ploicu Glirina.
Probudi me kad se tamo neto pomakne."
"Ako se neto pomakne", ispravi Jenne.
"Kad." Pritchard proguta sredstvo za spavanje. "Tikvani misle da imaju
zadnju priliku da zviznu Portelu i otmu ponovo energetsko oruje. Stvar je u
tome, da su Portelanci ve razdijelili oruje i ekaju da Nizozemci prou. Bit
e to prokleto kratka borba ..." Droga je poela djelovati i Pritchardova svijest
se poela otapati kao eerna kocka u vodi. "Prokleto kratka ..."
ISPRVA je Pritchard osjetio samo ubod na unutranjosti svog zapea. A
zatim se narkotika izmaglica rastrgla i bio je ponovo potpuno budan.
"Kolona kamiona, ini se dvadeset, kree se zapadno od Haacina,
gospodine. Zamraeni su, ali satelit ih je uhvatio na infracrvenom."
"Uzbuna", naredi Pritchard. Podigao je svoje sjedalo u borbeni poloaj.
Margrittin mekani glas objavio je opu uzbunu. Pritchard je navukao svoju
radio kacigu. "Michael jedan, svim Michael jedinicama. Provjera." Pet zelenih
svjetala upalilo se tiho potvrujui prijem na vrhu titnika za lice. "Michael
jedan za Sigmu jedan", nastavi Pritchard.
"Sluam, Michael jedan." Sallyn glas nosio je u sebi trunicu pobjede.
"Sigma jedan, povuci sve svoje jedinice na velika, ista podruja - njive
oko gradova su u redu, ali drite se podalje od Portele i Haacina. Budite
spremni da usporite svakoga tko pokua prijei Aillet. Prijem.
"Potvrujem, Danny, potvrujem!" odgovori mu Sally. Zar nije mogla
sama provjeriti satelitske snimke i vidjeti pet zamuenih tokica na pola puta
izmeu sela? Bilo je oito da su to kamioni koji su dovezli Portelance na
njihov poloaj za zasjedu. to e rei kad shvati da je namjestila seljanima
koje je pokuavala spasiti. Janjci na klanje ...
Ekran u tenku prikazivao je nizozemske kamione jasnije nego kamuflirane
portelanske. Drobljeni kamen ceste bio je tamniji na ekranu, hladniji nego
okolno drvee i vozila na njemu. Pritchard potapa zatvara glavnog topa i
pogleda preko prema Jenneu. "Osnovno punjenje za ovo je s nama?" upitao
je.
"Da li medo ivi u umi?" iskesi se Jenne. "Imat emo prilike da ispucamo
par komada veeras, satnie?"

Pritchard kimne. "Tri mjeseca koliko smo ovdje, nismo radili nita nego
Francuzima prodavali konopac. Veeras su ga kupili dovoljno da ih moemo
objesiti njime." Ponovo je pogledao na ekran. "iv si, Kowie?" upitao je preko
interkoma.
"Spreman za pokret im mi date smjer", odgovori mu voza iz svoje
zatvorene kabine.
Ekran je prtao od tankih mlazeva koji su, inilo se, ostajali na rasteru,
mada su trajali krae od mikrosekunde. Vodee mrljice irile bi se i bljeskale
kako su kamioni cksplodirali.
"Michael jedan za Upravljanje vatrom."
"Sluam, Michael jedan", odgovorio je hladni kompjutorski glas.
"Pripremi naredbu za paljbu Alfa."
"Razumio, Michael jedan."
"Margritte, daj mi Benoita."
"Izvolite, satnie."
"Slammersi za Benoita. Pritchard zove Benoita. Javite se, molim"
"Satnie Pritchard, ovdje Michael Benoit." Dopukovnikov glas bio je miran,
ali previe ubrzan da bi mogao prikriti brigu koja se skrivala pod njim.
"Uvjeravam vas da nitko od mojih ljudi nije upleten u sadanje borbe. Ipak,
imam pripremljenu postrojbu spremnu da izie i trenutno zaustavi sukobe."
Tenkist ga je ignorirao. Pucnjava je ve prestala zbog nedostatka meta.
"Dopukovnie, neto mog topnitva naciljalo je razliite dijelove ume. Ti
ciljevi nisu nigdje vama blizu niti blizu drugih ljudskih bia. Ako se usprotivite
ovom nunom granatiranju, Slammeri e se prema tome odnositi kao prema
aktu agresije. Govorim s punim ovlastima mog pukovnika."
"Satnie, ja ne -"
Pritchard se prebaci na runo. "Michael jedan za Upravljanje vatrom.
Izvri naredbu Alpha."
"Razumio, Michael jedan."
"Michael jedan za Michaela prvog, drugog i etvrtog. Glavni Stoer poslao
vam je zapovjedi o kretanju, koje moete vidjeti na svojim ekranima.
Zapaljive cluster-granate bit e ispaljene na oznaena podruja da potpale
umu. Koristite vae glavne topove da zapalite stabla direktno ispred vaih
trenutnih poloaja. Jedan hitac bi trebao biti dovoljan. 'Zakopajte' se i moi
ete se kretati kroz vatru - drvee e se raspasti na komade kad se zapali."
Kupola je zakripila dok se okretala pod Robovom kontrolom. "Michael
trei, tebe pridruujem pjeatvu. Moglo bi se umijeati jo Francuza s istone
strane. Na vama je da se pobrinete da nam ne zatvore vrata."

Glavni top je opalio, zagrmivi tako naglo da je zrak zajeao kao da je od

krute tvari. Otjecanje iz sistema za izbacivanje ahure ispunilo je kabinu
isparenjima supervrueg poliuretana. Bone ekrane zabljesnula je boja cijana,
a zatim su se poeli ispunjavati rastuim pakleno bijelim svjetlom uarenih
stabala. Na glavnom ekranu, jo uvijek namjetenom na daljinu, svi
nizozemski kamioni su gorjeli, kao i dijelovi ume koju je zapalila zasjeda.
Portelanci su napustili svoja skrovita meu drveem i raiivali su cestu,
dovravajui preivjele Nizozemce.
"Kowie, idemo", govorio je Jenne u interkom, u sinkopi s blagim odjekom
svog glasa u kupoli. Margrittino lice bilo je mirno, usne su joj se suptilno
pomicale dok je upravljala radio-komunikacijama koje nije prosljeivala svom
zapovjedniku. Tenk je klizio naprijed kao ulje po jezeru. Iz velike daljine
dopirali su udari zapaljivih hitaca, koji su rasprivali stotine zasebnih vatrenih
lopti iznad drvea.
Pritchard je prebacio sliku na glavnom ekranu natrag na izravno;
unutranjost tenka bljetavo je zasjala od prenesenog prizora vatre. Oraev
iskoeni prednji kraj zabio se u gusti ognjenih stabala. Drvee se preplitalo i
ugibalo, a zatim poputalo uz prtanje vatrenih krhotina visoko odbaenih od
tenkovih potisnika. Tenk je bio okruen paklom sa svih strana. Kowie je vozio
oslanjajui se na instinkt i inercijski kompas. ak i s potpuno navuenim
filterima preko svojih ekrana voza nije mogao imati koristi od vlastitih oiju
dok vei dio labirinta ne izgori.
Benoitovi viecijevni bacai nisu ni pokuali zaustaviti granatiranje. No,
bilo je i drugih naina da se natjera francuske plaenike da naprave prvi korak
preko crte. Na primjer "Pozovi mi ponovo Benoita", zapovjedi Pritchard. ak i kroz gustu iridijsku
oplatu, vatrena rika bila je podzvuno prisutna u tenku.
"Izvolite", ree Margritte, okreui sklopku na svojoj konzoli. Nekako je
uspijevala cijelo vrijeme zadravati francuskog asnika na vezi, dok je
Pritchard bio na drugim frekvencijama.
"Dopukovnie", ree Pritchard, "imamo isti prolaz kroz ovu vatru. Ulovit
emo svakoga tko je veeras koristio energetsko oruje, a onda emo ih sve
ubiti. Ubit emo sve lanove njihovih obitelji, sve koji su bili s njima u ovoj
zasjedi, i unitit emo svaku kuu u kojoj ive svi koji su umijeani u ovo. To
e po svojoj prilici biti sve kue u Porteli, zar ne?"
Nisu samo vruina i ioni usijane ume izobliili Benoitovo lice. Vrisnuo je:
"Jeste li ludi? Ne moete tako neto napraviti, Pritchard!"
Pritchardove se usne razdvojie poput vujih. Pomiljao je na masovno

ubojstvo. U Slammerima je bilo mnotvo ljudi koji bi stvarno bili voljni ispuniti
tu prijetnju. Ali Pritchardu to nije bilo potrebno, jer je Benoit bio poput Riisa i
porunice Schilling: preveliki nacionalist da bi se sjetio to mu je prva dunost
kao plaeniku ... "Dopukovnie Benoit, ugovor zahtijeva da odravamo mir i
budemo neutralni. Postoji zapis koji pokazuje kako smo se ponijeli prema
ljudima u Haacinu zato to su imali energetsko naoruanje. Zbog onog to su
Portelanci noas napravili, ne brinite, bit emo nepristrani. A oni nikad vie
nee prekriti mir."
"Satnie, neu vam dozvoliti da masakrirate francuske civile", izjavi Benoit
odrjeito.
"Pomaknite jednog ovjeka s vaih trenutnih poloaja i ubit u ga na
mrtvo." ree Pritchard. "Izbor je va. Zavravam." Ora se propeo i zakrenuo
dok je drobio vatrom oteene kamione, ali nije naiao na nita dovoljno
vrsto to bi ga zaustavilo. Pritchard upotrijebi boni ekran da bi provjerio
Benoitov tabor. Satelitska uveana infracrvena snimka pokazivala je trake
iskrica kako teku od obrambenih poloaja prema cesti za Portelu: pjeatvo
na skuterima. Par veih, mutnijih kruia bili su najvjerojatnije protutenkovski
topovi. Benoit nije pokrenuo cijelu svoju bojnu, samo pojaanu satniju kao
demonstraciju sile da natjera Pritcharda da se povue.
Budala. Sad se vie nitko nee povui.
"Michael jedan svim Michael i Sigma postrojbama", ree Pritchard glasom
jasnim poput bijelih plamenova oko njegovog tenka. "U ratnom smo stanju s
Bartheovim postrojbama i njegovim civilnim pomagaima. Michael prvi, drugi i
etvrti, susrest emo se na poloaju za zasjedu kao to vam je prikazano na
vaim ekranima. Sve izmeu te toke i Portele je otvoreno za lov. Ako iz
Portele otvore vatru na nas, sjurit emo se na njih glavnom cestom i totalno
ih rasturiti. Ako vam se na putu nae itko od Bartheovih ljudi, nastavljamo
prema zapadu. Sigma jedan, postavi mobilnu obranu, ne navaljuj, i ekaj na
pomo. Jer pomo je na putu. Ako ovo upali, bit e to Barthe protiv Hammera
- a to je kao ito protiv kose. Jasno?"
Dok se na Pritchardov upit ploa osipala zelenim svjetlima, novi hrapavi
glas upao je u frekvenciju sektora. "Volio bih da sam s vama, tenkovi.
Pokrivat emo vam guzice i ostale sektore - ako se pojavi netko dovoljno glup
da se pokrene. Sretan lov!"
"Ja bih volio da ste vi ovdje, a ne ja, pukovnie", proape Pritchard, ali to
je bilo vie za sebe ... a to moda nije ni bilo istinito, ak ni u njegovom srcu.
Danny je iznutra bio vrlo hladan, a lice mu je bilo ledeno kao smrt.
S Pritchardove lijeve strane, ukljueni zaslon podijelio je podruje

operacija u dva dijela. Radilo se o kompjutorskom prikazu, a ne o direktnom

satelitskom prijenosu. Dvojbene slike bile su osvijetljene i oznaene - zeleno
za Slammere, crveno za Bartheove; plavo za civile osim ako se nisu borili na
jednoj ili drugoj strani. Zelena toka Oraa pojavila se na mjestu zasjede
istovremeno kad i kolone prvog i etvrtog voda. Drugi je bio jo minutu-dvije
udaljen. Pritchardu zastane dah. Snop uskih crvenih linija klizio je preko
ekrana prema njegovim tenkovima. Barthe je naredio svojoj topnikoj satniji
da prui podrku Benoitovoj ugroenoj satniji.
Plotun je izbrisan i uniten prije nego to se pojavio. Druga Slammerova
vozila su rasturila prijetnju s neba. Zelene linije dolazile su iz Hammerovih
triju baza za vatrenu podrku. Borbe nisu vie bile ograniene na Sektor dva.
Ako Pritchard i Hammer odigraju svoje karte kako treba, ipak e ostati
ograniene samo na Slammere i Compagnie de Barthe. Druge frankofone
jedinice zasigurno e strahovati da se prikljue neoekivanim borbama koje
su u potpunosti bile posljedica neijeg krenja ugovora. Ako su ga prekrili
Hammerovi ljudi, Holandezima nee biti dozvoljeno da imaju koristi od borbi.
Ako je krenje s Bartheove strane, svatko tko mu se pridrui mogao je biti
kanjen strogo koliko to odlui Savezna vlada.
Izgaranje ume bilo je toliko nasilno da su plamenovi ve polako umirali u
iskrama i crnom pepelu. Zapovjedni tenk prokuljao je na iroku aveniju ceste
zapadno od Haacina. Nizozemski kamioni su jo gorjeli - platno, maziva i
sama boja s njihovih okvira bila je progutana energetskom paljbom. Mnoga
tijela izvaljena pokraj vozila takoer su se puila. Neki leevi su jo uvijek
stezali svoje beskorisne mukete. Mrtvi su bili rtve estogodinjeg napretka
koji je na Kobold stigao prepakiran, taman na vrijeme da ih ubije. Barthe je
Portelancima dao samo pjeako naoruanje, ali ak je i to znailo ogromnu
razliku. Energetske puke su bile repetirke s ogromnom razornom moi u
svakom naboju. Kad nije bilo uzvratne vatre da ih uznemiri, ak su i
neuvjebani strijelci mogli biti uinkoviti s orujem koje nije imalo trzaja.
Portelanci su svakako bili uinkoviti.
Bacajui pepeo i vatru poput morskih pasa pri izranjanju, etiri behemota
prvog voda pojavili su se na cesti s juga. Gotovo istovremeno, etvrti se
pridruio kroz umiruu paklenu oluju s druge strane. Desno od ceste bila je
istina od pedeset metara i nije bilo razloga da se dre njezine sredine. uma,
u plamenu, ili uareni ugljen, vie nije skrivala zasjede.
Ora se naginjao dok ga je Kowie vozio izmeu tijela. Neka od njih su se
jo micala. Pritchard se pitao da li je itko od Holandeza preivio no, ali to je
bilo u drugom planu. Slammeri su bili u ratu, i nita drugo uistinu nije bilo

vano. "Naprijed u troredu", naredio je. "Prvi na lijevu stranu, etvrti na

desnu, Ora e sam u sredinu dok mu se ne prikljui drugi vod. Michael drugi,
kad stignete upadajte za nama. Ako se neto mie, raznesite to."
Sa sto kilometara na sat vodei tenkovi su pristigli Portelance tri kilometra
istono od njihovog sela. Naseljenici su bili u kamionima koje su sakrili na
rubu ume dok nije zapoela pucnjava. Ljudi koji su postavili zasjedu moda
nisu ni znali da ih prate sve dok nije eksplodirao zadnji kamion. Rob Jenne ga
je rasturio svojim trocijevaem s pet kilometara udaljenosti. Treptaj boje
cijana i naranasta eksplozija signalizirali su i bonim tenkovima da otvore
vatru. Paralaksa je bila dovoljno dobra da su mogli usitniti preostala etiri
kamiona, a da im eksplozija prvog ne smeta. Par otrih pucnjeva dokazalo je
da su neki Portelanci preivjeli i dobili priliku da isprobaju svoje novo oruje
na malo ilavijoj lovini nego prije. Pogoci su isprugali oklope pepelom. Nitko
unutra nije nita primjetio.
Sa istonih prozora Portele, djeca su gledala kako im roditelji gore.
Mlaz cijanovog svjetla zaplesao je s udaljenog krova. Dotaknuo je
zapovjedni tenk dok je Kowie izbjegavao zapaljeni portelanski kamion. Hitac
je bio savreno naciljan. Automatsko oruje kojim se koristio profesionalac.
Profesionalac bi morao znati koliko je takvo oruje beskorisno protiv tekog
oklopa. Ekran se zatamnio dok se par prijemnika rastopilo. Jenne opsuje i
nagazi noni okida glavnog topa. Kua se zasljepljujue istakne u bljesku koji
je trajao mikrosekundu. A zatim se ona i veina bloka iza nje srui u paklenim
vatrama, sahranjujui napadaa i sve ostalo u susjedstvu. Trenutak kasnije,
salva Hammerovih jakih eksploziva prodrla je kroz neadekvatnu zatitu
viecijevnih bacaa. Selo je poelo rigati prema nebu u bijelim bljeskovima.
Portelanci su se poeljeli igrati vojnika, pomisli Pritchard. Bio je zatomio
sve saaljenje koje je imao za mjetane Haacina. Nee ga sad troiti na ove
ljude.
"Naprijed u liniji - prvi, etvrti i drugi", naredi Pritchard. Trostruka kolona
uspori i pregrupira se, s Oraem na drugom mjestu u novom poretku.
Granatiranje se polako gasilo kako su tenkovi upadali u selo. Zeleni tragovi na
ekranu zavravali su na cesti naikanoj Benoitovim ljudima i iznad glavnih
francuskih poloaja, unato svemu to su viecijevni bacai raketa mogli
napraviti. Nebo iznad Benoitovih bunkera bilo je namrekano i zapaljeno dok
su prtee granate sipale na tisue pojedinanih bombi. Obrambena vatra u
potpunosti je prestala. Pritchard je mogao zamisliti pokolj koji je nastao meu
posadom nezatienih bacaa dok su rapneli kovitlali kroz njih.
Tenkovi su pucali u kue na obje strane, koristei trocijevke i povremene

hice iz glavnih topova. Plavo zeleni bljeskovi bili su toliko intenzivni da su

obojili ak i plamenove koje su upalili meu ruevinama. Pri 50 km/h trinaest
tenkova projurilo je kroz sredite mjesta, sprijeeno jedino krom kua
razruenih po ulici. Bartheovi ljudi bili su samo varljive bijele sjene koje bi
planule kad bi ih hitac pogodio iz neposredne blizine.
Rudnik bakra bio je zapadno od sela i nekih tristo metara sjeverno od
ceste. Dok je posljednji tenk rikao oko zadnjih kua, tuce pjeadinaca izdiglo
se iz sklonita unutar okna i izbacilo salvu brujeih projektila. Tenkov
automatski obrambeni sustav je ivnuo. Bijeli plamen pojavio se odmah iznad
rubnika dok su naboji ispaljeni odatle krenuli van da presretnu rakete. Veina
projektila eksplodirala je desetak metara prije elinog trupa. Jedna se raketa
bezopasno vinula iznad svoje mete, iji je motor izgledao kao siuan bljesak
spram treperavog neba. Samo je jedan od ispaljenih naboja prsnuo na kupoli,
stvarajui svjetlosno zvono vee od samog tenka. ak je i to bilo praktiki
promaaj. Izgulio je iridijski oklop poput krivo voenog rapira, koji kida kou,
ali ne bui lubanju.
Glavni topovi i trocijevai odgovorili su raketama istog trena. Ljudi su
popadali, neki mrtvi, neki punei oruje. "Drugi vod, ubacite neto jakih
eksploziva u okno i pridruite nam se", zapovjedi Pritchard. Vodei tenk do
sad je potroio polovicu svojih obrambenih naboja. "Michael prvi-tri,
poravnajte se iza Michaela prvi-jedan. Michael jedan e povesti", nastavio je.
Kowie potvrdno promrmlja. Ora se glasno pokrenuo. Benoitovi ljudi, bili
su na cesti, oni koji nisu dosegli Portelu kad je poela pucnjava ili koji su
pobjegli kad je topnitvo pretvorilo prve kue u kau. Pjeaki skuteri bili su
zarobljeni izmeu okomitih stijena i okomitih strmina, izmeu vlastite male
brzine i jureeg prednjeg kraja Oraa. Mjestimice je bilo drvea, tamo gdje im
je kamenje to omoguilo. Ratrkane zapaljive bombe pretvorile su ih u
upaljene baklje kao u nekoj procesiji.
Jenneov trocijeva kosio je kroz oklope i komadao ljude u kratkim
izljevima. Jedan od protutenkovskih topova - da li je drugi bio sahranjen u
Porteli? - leao je nakoen na kamenom zidu. Njegov voza leao je mrtav raskomadan komadima granate. Rob je ispalio hitac iz glavnog topa u vozilo.
Isto su ponovila i sljedea dva tenka. Kod treeg hica, municija se zapalila u
zasljepljujuoj sekundarnoj eksploziji.
Protutenkovski topovi jo uvijek rasporeeni du grebena jo nisu pucali,
iako su pokrivali nekoliko dionica ceste. Moda su posade bile uzdrmane
granatiranjem, moda Benoit nije pucao iz straha da ne pogodi vlastite ljude.
Uski klanac usjekao se u posljednji greben. Ora se uzdigao pri usponu, i na

vrhu su ga tri hica pogodila s razliitih strana.

Kako je trup bio podignut, dva su hica u potpunosti isparila dijelove
rubnika i prednje potisnike. Tenk je zapikirao na dolje, zaprtao iskrama
polovinom svoje duine. Trei naboj okrznuo je lijevi vrh kupole, od ega
iridijski oklop kao da se naduo. Unutranjost oklopa proarala se bijelim
crtama iako nije bila probijena. Temperatura u tenku porasla je za 30
stupnjeva. ak i dok je Ora klizao, narednik Jenne usmjerio je svoj glavni top
prema vruoj toki koja je bila cijev lijevog protutenkovskog topa. Oraev
hitac uinio je ono to je Hammerovim raketnim haubicama bilo nemogue
postii rapnelima zbog tekog zatitnog pokrivaa. Protutenkovski top
eksplodirao je u daljinom priguenom bljesku. Jedan od njegovih posluitelja
ocrtavao se visoko u zraku kroz isparavajui metal svog topa.
A zatim su dva preostala oruja zaparala no i zapovjedni tenk svojim
hicima.
Naboj koji je dodirnuo desnu stranu kupole izrigao je kapljice iridijuma u
unutranjost kupole. Zrak je pritisnuo Pritchardove bubnjie. Rob Jenne
posrnuo je svezan u svom sjedalu, desne ruke spaljene od hica. Njegova
lijeva ruka je pocrnila na mjestu gdje je dodirivala goli metal koji je iskrio i
gorio dok su strujni krugovi pregarali. Margrittini radio ureaji su eksplodirali
jedan po jedan zbog preoptereenja. Vid-ekrani su radili i kupola blago
zaumi dok ju je Pritchard zakretao na desno svojim duplim kontrolama.
"Odsjeci napajanje! Rob gori!" Margritte je vritala. Strgnula si je kacigu.
Njena gusta kosa strala je na sve strane. Zatim je Pritchard usmjerio glavni
top i zapalio vrh grebena jo jednom eksplozijom.
"Danny, naa municija! To e - "
Benoitov preostali top zagluno je raznio trocijevaa i njegovu zatitnu
kupolu. Automatska cijev za punjenje zapoela je masivno zasipavati utrobu
tenka. Ali kupola se i dalje okretala.
Elektrini izboj prasnuo je oko Pritchardove izme i noge kad je ponovo
opalio. Projektil je proletio kroz no. Nije bilo odgovarajueg praska. Pritchard
je drao pritisnut prekida, nosnica ispunjenih ozonom i pregrijanom
plastikom i cvreim mesom njegovog prijatelja. Jo uvijek nije bilo eksplozije
iz naciljanog bunkera. Kamen je postao bijel izmeu cijankastih bljeskova.
Raspuknuo se i rastoio poput snijega rastopljenog suncem, i protutenkovski
top vie nikad nije opalio.
Cijev za punjenje se ispraznila. Pritchard pljusne po glavnom prekidau i
odsijee struju. Unutranje svjetlo i pleui lukovi zamru, ostavljajui samo
umirui sjaj eksplozijom zagrijanog iridija. Tenk za tenkom zaustavio se uz

utihlo zapovjedno vozilo i zagrmio prema grebenu. Benoitovi demoralizirani

ljudi ve su poeli bacati svoje naoruanje i predavati se.
Pritchard runo oslobodi Jenneov pojas i spusti ga u vodoravan poloaj.
ovjek je disao, ali je bio u nesvjesti. Pritchard ukljui runu baterijsku
svjetiljku. Mirno ju je drao dok je Margritte nanosila gel po opekotinama.
Povremeno bi zastala da odvoji tkaninu od mesa karama.
"To se moralo napraviti", proapta Pritchard. rtvujui Haacin, uvukao je
Benoita u rat koji pjeatvo nije moglo dobiti. Hammer je sad krio Bartheove
postrojbe, jednu po jednu, elinom snagom. Frieslandsko Dravno vijee ne
bi dozvolilo Hammeru akciju da su znali kakve su mu namjere, ali suoeni s
omamljujuom pobjedom, nee moi nita drugo nego izdiktirati uvjete
Francuzima.
"To se moralo napraviti. Ali kad pogledam to sam napravio -" Pritchard
zamahne rukom pokretom koji je obuhvaao i zadimljeni kr Portele i ljude iz
Haacina, mrtve na cesti iza njih. Udario je po zatvarau glavnog topa.
Stisnuvi aku, zabio ju je ponovo u metal u samokanjavanju. Margritte je
kriknula i zaustavila mu ruku vlastitom.
"Margi", ponavljao je Pritchard tresui se zgaen, "takve stvari ljudska
bia ne rade jedna drugima."
Ali rade vojnici.
I krvnici.

Paul DiFilippo
MODANI RATOVI
Paul DiFilippo odrastao je u Rhode Islandu, neko je vrijeme proveo na Havajima i
u Europi, a nakon povratka dobiva mjesto na Brown Universityju. Pisanjem se
profesionalno poinje baviti 1994., iako je do tada ve dva puta bio nominiran za
nagradu Nebula u kategoriji pria - Kid Charlemagne i Lennon Spex. Za priu The
Double Felix 1994. dobiva nagradu BSFA, dok mu je novela Karuna Inc. iz 2001 bila
nominirana za World Fantasy Award. Njegove prie sakupljene su u zbirkama The
Steampunk Trilogy, Ribofunk, Babylon Sisters and Other Posthumans Little Doors.
Ciphers iz 1997. njegov je prvi roman nakon kojeg je uslijedio Joe's Liver, i dva
romana napisana u suradnji s Michaelom Bishopom Would It Kill You to Smile? i
Muskrat Courage. Godine 2002. nominiran je za nagradu Hugo za novelu A Year in
the Linear City. Njegov najnoviji roman Fuzzy Dice objavljen je ove godine.

Naslov originala: Brain Wars

Prevoditelj: Marko Fanovi

ALJE:
MMF MOBILNI VOR
PRIMA: BIOSFERA MC MURDO
DAN/SAT: 070465:070465/1257
STATUS TRANSMISIJE: OK

SYS01-459IP

Draga Tijelomajko,
Invazija je okonana, a ja sam dobro. Siguran poput blastule u bioreaktoru,
ovdje u naem rizik-mjehuru.
to je vie nego to mogu rei za neprijatelja, mama. U prilinoj mjeri smo
ih pretvorili u sodai gomi za manje vremena nego to treba da okrene SIPU.
Zbilja mi je ao to te ne mogu rasterirati licem u lice ili te virtati u
Cukarzemlji i vidjeti kako se smijei na dobre vijesti. Mogu te skoro zamisliti
kako niktatira od zadovoljstva. Ali iz sigurnosnih razloga, mi zigote (to ti je
samo prijateljski termin kojim asnici zovu doasnike) nemamo pun pristup
metamediju. Skinuli su nam sve rijetablice i depratitelje, veini je to bio prvi
put u ivotu. Osjeam se sasvim gol! Ogranieni smo na ovu retrostarudijsku
Teleport bonovox vezu, pretpostavljam zato da nikakvi ivi Si-virusi ili GaAs
crvi ne bi mogli ui ni izii. A u stvari, sve ove jedinice za slanje imaju u sebi
TLI AI ip koji e automatski izbrisati bilo koji kritian podatak iz transmisije.
Kao na primjer, ako bih ti ja rekao da smo stacionirani malo sjevernije od
CENZURIRANO, ili da broj poginulih u akciji iznosi CENZURIRANO, stroj bi
samo prekrio taj dio.
No, to funkcionira isto tako dobro kao i metamedij, valjda, s obzirom da je
izmeu nas CENZURIRANO vremenskih zona.
U svakom sluaju, najhitnije je da je naa misija izgleda bila velik uspjeh.
Jo jednom, MMF je uspio intervenirati taman na vrijeme da sprijei
potencijalnu katastrofu.
Rei u ti vie uskoro. Ali upravo me moja glavna odmjena, Pingvin, zove.
Izgleda da moramo upotrijebiti koloniju simorga da evolviramo neke nove
strune module koji im trebaju za juer!
Tvoj voljeni gost-sin,
CENZURIRANO

ALJE:
MMF MOBILNI VOR
PRIMA: BIOSFERA MC MURDO
DAN/SAT: 070465/1610
STATUS TRANSMISIJE: OK

SYS01-459IP

Draga Tijelomajko,
Kakva je to bila zbrka! Mjedenoglavci i pametlubanje stigli su s gomilom
noaha iz GEF-a koji su htjeli procijeniti oceansko/atmosfersku kontaminaciju
koju je proizveo ovaj zadnji Kratki rat, i Pingvin i ja smo imali pune ruke posla
krpanjem molekula tijekom onog to je trebalo biti nae vrijeme za
downiranje. (Barem je jedan od noaha, neka Xuly Beth Vollbracht, bila
dovoljno fina da ponese sa sobom dozu rekreacijskih tropova i podijeli ih s
nama.) U svakom sluaju, konano su zavrili s nama, i poto je Pingvin htjela
na neko vrijeme otii offline, htio sam nastaviti s transmisijom tebi tamo gdje
sam stao.
Sad, znam da smo ti i ja imali nekih nesuglasica oko MMF-ove politike. ak
si ponekad zvuala kao da si rifkin ili greenpeacer! Sjeam se kako si govorila:
"Ja nikad nisam glasala tko e biti u odboru Svjetske banke." Ali svi mi smo
glasali za politiare koji su glasali za njih, bilo da samo iz velikih polypaxova
poput NU ili EC, ili malenog kao to je na vlastiti Mc Murdo, pa ne moemo
kriviti nekog drugog kad MMF uini neto to nam se ba i ne svia. Mislim na
onaj cirkus koji su napravili u onom to je nekad bilo Yongbyon - sjeam se
da si ti to nazvala "pivajzom u Pjongjangu" - i na nain kako su razrijeili (ili
zapetljali) ono s odmetnutim crickovima i transgenicima koji su se krili na
Azorima. Od toga e se i Atlantik oporaviti bre nego reputacija MMF-a!
Ali svi ti incidenti dogodili su se prije nego to sam se ja prijavio, to je ako
se sjea bilo odmah nakon one velike istke zapovjednitva. Upravo iz moje
postrojbe bili su izbaeni svi asnici, i oberjefe Ozal dobio je terensko
promaknue, koje je zadrao. Mislim da bi ti se svidio Ozal, on je pametan,
zgodan sonda - cure iz NYC-a u naoj jezgri ga sve zovu "dobrom ulinom
gametom", to bi valjda trebao biti nekakav kompliment - ali nije uobraen.
Njegov glavni filofiks je glazba. Puta svoje qawwali tabove kad god uhvati
neki slobodni trenutak - uglavnom kroz unjake, jer nitko drugi ba ne uiva u
zavijanju svetih fajtera.
I tako, ne mogu rei da osjeam bilo kakvu osobnu odgovornost za bilo koji
od prethodnih MMF-ovih sluzojebnih zasera (oprosti na izrazu), i nita to se
dogodilo otkad sam se prijavio nije me navelo da zaalim zbog svoje odluke.
Moram ovo sad prekinuti, jer jedna od mojih odmjena eka da upotrijebi
voxni odailja. Odmah se vraam.
Tvoj voljeni gost-sin,
CENZURIRANO

ALJE:
MMF MOBILNI VOR
PRIMA: BIOSFERA MC MURDO
DAN/SAT: 070465/1918
STATUS TRANSMISIJE: OK

SYS01-459IP

Draga Tijelomajko,
Oprosti to je ovoliko trajalo. Moj frend dobio je dolazni vox odmah nakon
to je poslao svoj. Bio je to "Dragi Juane" s najgorim eljama za hasta luego.
Izgleda da se njegova meta prikljuila antiratnom pokretu otkako je on na
zadatku i sad ne eli imati nikakve veze s "krvavim imperijalistikim
ubojicama" poput nas. Trebalo je eih tropa i mnogo razgovora da se on
smiri.
Zbilja ne razumijem te demonstrante, mama. Mora biti da oni ne znaju to
se ovdje zbilja dogaa. Da znaju, shvatili bi da mi samo radimo ono to se
napraviti mora.
Zbilja sam ponosan na ovu operaciju, prvi put da sam bio u akciji. Natjerali
smo neprijatelja da digne ruke u zrak bre od ribosoma. Volio bih da ti mogu
ispriati sve o tome, jer ujem da je metamedijski bilo popraeno prilino
slabo. Pokuat u, i vidjeti to je ip propustio.
MMF je uputio ultimatum za bezuvjetnu predaju u 2300 sati na drugi dan
ovog mjeseca. Do 2400, kad neprijatelj jo uvijek nije odgovorio, operacija je
otpoela. Prvo su krenuli svrbikoa bombarderi, mutnomlaznjaci uglavnom
pod kontrolom AI-ja, ali su ih nekoliko i rukavicali piloti iz MHD podmornica uz
obalu. Ti avioni su ispustili ukopavae, protupjeake grinje, termitne bombe,
buae sri, staklolomce, virtualne duhove i CENZURIRANO. Neprijatelj je
odgovorio s Raid-Plusom, skakuuim buckyloptama, fraktalnim raslinjem,
krtijim klopkama, CENZURIRANO i kaleidoskopima, ali bili su mucho
nadjaani. Ishod ni u jednom trenutku nije dolazio u pitanje.
Odmah nakon prvog vala, APV-ovi puni transgenih trupa uli su da obave
ono bliske borbe to bi jo moglo preostati. etvrti Lasiji se zbilja istakao,
kao i CENZURIRANO. Jednom kad je I-na-treu izvijestio da su stvari u
najveoj mjeri pod kontrolom, otprilike CENZURIRANO nas iz pedesetprve
je ulo na teren, jedini ljudi koji su na bilo koji nain uestvovali u cijelom
sukobu.
Kad je neprijateljska AI poinila silicid, znali smo da je najnoviji Kratki rat
ve povijest.

Mama, sad u ti rei da je ono to smo nali na neprijateljskom teritoriju kao potvrda glasina koje su pokrenule napad - dovoljno da ti stanice
metastaziraju. Ti tipovi su razvili cijeli arsenal aerosolom prenosivog
neurotropnog oruja koje su planirali uskoro upotrijebiti na svojim
neposrednim susjedima, a kasnije na bilo kome tko im stane na put. Naravno
da je to potpuno u suprotnosti s Konvencijom iz Minska, iji su oni potpisnici, i
trebalo je te neozbiljne gnomove zaustaviti.
Ne oekujem da e sljedeih nekoliko dana biti ba uzbudljivo. Mi uglavnom
sluimo kao pastiri civilnog stanovnitva dok strunjaci iz esija, peltsjia,
biivova i gembaitcha - Textron, RhoneDaewoo, Toyobo, Ciba-Kobe, EMBRAPA
- rasklapaju autotvornice oruja.
Imam jo neto dopusta koji mogu iskoristiti nakon to ovo bude gotovo i
oekujem da u dio provesti s tobom i tatom i mamom2 i tatom2 i mamom3.
Stavite fotoharvestere na najjae - sad sam se navikao na tropsku klimu!
Tvoj voljeni gost-sin,
CENZURIRANO

ALJE:
MMF MOBILNI VOR
PRIMA: BIOSFERA MC MURDO
DAN/SAT: 070565/0325
STATUS TRANSMISIJE: OK

SYS01-459IP

Draga Tijelomajko,
Upravo je smanjen stupanj uzbune za groznicu.
ini se da neki autonomni dio neprijatelja jo funkcionira.
Veina nas je spavala kad se iz naih unjaka zaula uzbuna. Nikad ne bih
pomislio da rijei "prodor kroz bedem!" mogu zvuati tako stravino. Svi smo
se ukoprcali u Affimax milipornu opremu, molei se da nismo katalizirali nita
kontrametaboliko. Skoro prije nego to smo stigli dograbiti visokokinetike i
lizere, stigao je prestanak uzbune. Metalnjaci i transgenici su neutralizirali
napadae, koji su se sastojali samo od aice gorilskih gerilaca. Pregled
trupala nije otkrio nita neobino - osim jedne stvari. Varovi su imali
CENZURIRANO ubaeno u tijela, odmah pored CENZURIRANO. Ti dodaci
bili su prazni, to je ukazivalo da su mogli imati vremena poprskati neto prije
nego to su spuili.
To neto, kau nam, moglo bi imati odgoeni uinak.
Sad svi hladimo stranjice dok mccoyevi i herrioti prelaze preko nas

staniconjuaima i hormonosljednicima, prosijavajui nae virtualne ploice ne

bi li nali neto nesomatsko. Pa sam ti htio voxati ovo pismo. Ne brini.
Tvoj voljeni gost-sin,
CENZURIRANO

ALJE:
MMF MOBILNI VOR
PRIMA: BIOSFERA MC MURDO
DAN/SAT: 070565/0800
STATUS TRANSMISIJE: OK

SYS01-459IP

Draga,
Ne mogu nai za odnosno. Kao da nestalo iz. ini loe unutra. Jako loe.
Teko koristiti zajedniki. Izgleda udno blizu i daleko. Zbog loe unutra.
Nadam se popraviti. Nai, onda stvoriti. Smirujue.
Ali - dijelom trimo poludjeli. Opasni. Paziti, pucati - kako? Zaboravio kako
upotrijebiti bez.
Sjesti mirno. Drati skupa, lijepa i plae. Molim ne plai. Ne mogu prenijeti.
Previe frustrirajue nastaviti. Voxam uskoro. Ne brini.
Tvoj voljeni,
CENZURIRANO

ALJE:
MMF MOBILNI VOR
PRIMA: BIOSFERA MC MURDO
DAN/SAT: 070565/1200
STATUS TRANSMISIJE: OK

SYS01-459IP

Draga Tijelomajko,
Uf! Kako mi je drago to su protekla etiri sata gotova!
Moja zadnja transmisija vjerojatno ti nije izgledala ba smislena. To je bilo
zato to nisam mogao koristiti nijednu imenicu! Zna, svi u jezgri doivjeli su
selektivnu afaziju, nekakvu jezinu slijepu toku. Cijela jedna kategorija jezika
bila je uinkovito izbrisana iz naih korteksa. Tako nam kau nai krvometai.
ini se da je trop kojim nas je neprijatelj napao bio neto sasvim novo.
Strunjaci su ga nazvali "multivektorski rekombinantni silikrob". Podsjea na
na vlastiti CENZURIRANO, samo je nekoliko redova veliine sofisticiraniji.

Oito su gorile ispustile aerosol koji se sastojao od bezopasnih pojedinanih

sastojaka dovoljno malih da prou kroz nau milipornu opremu. Meutim, kad
su uli u naa tijela, pojedini sastojci su se inteligentno sakupili u jae agense
koji su krenuli ravno u na mozak.
Prvi nagovjetaj da je neto strano prodrlo u nas bila je besmislena
obavijest koju smo svi dobili preko unjaka. Zvuala je ba kao moj zadnji vox:
nizovi glagola i pridjeva bez lako razumljivog znaenja. Kad sam se okrenuo
da to raspravim s mojom krevetskom cimericom, Pingvinom (nisam ti ba
mnogo stigao rei o njoj, mama; ona je prilino staromodna meta, s manje od
20 posto tjelomodova, i znam da biste se dosta zbliile, ako dobijete ansu),
ustanovili smo da smo i mi ogranieni na isti bizarni nain izraavanja!
Nije ni potrebno istaknuti da bi nas ovakav neuralni zajeb - "kortiki
abortiki", nazvala ga je hajka iz NYC-a - mogao dovesti u ozbiljne nevolje da
neprijatelj nije bio tako dobro pod kontrolom. Premda smo i onda jo uvijek
imali metalnjake i transgenike - kalemljeni nisu bili toliko pogoeni - da nas
tite. Opet, kako bismo im mogli izdati zapovijedi?
U svakom sluaju, afazija nije zadugo zaustavila nae udarne biobrujose!
Uskoro su smutili megablokerski antagonist koji se sastojao od naboja
ojaanih mikroglijala i katalitikih antitijela, skupa s CENZURIRANO, to je
izgleda zbrisalo naeg modanog napadaa bre od teraflopsa!
U svakom sluaju, u tijeku je Digirealna konferencija o tom bacilu sa
strunjacima ratrkanim irom globusa, prologodinjeg nobelovca za
geninenjering, doktora Saxa, tipa koji je praktiki izumio neurotropine.
Tako da ne mora brinuti, mama - u najboljim smo rukama!
Tvoj voljeni gost-sin,
CENZURIRANO

ALJE:
MMF MOBILNI VOR
PRIMA: BIOSFERA MC MURDO
DAN/SAT: 070565/1331
STATUS TRANSMISIJE: OK

SYS01-459IP

Draba Cijelomrkvo,
Najnovija najznojnija neuralna pluralna manifestacija kao nacija je u tijeku
neku meku neka peku. Premalo nemalo rijei postale previe navie niz slova i
bova i kao da mi se glava plava raspada i napada. Brokina afazija i Azija je
manjak utanjak slaganja laganja rijei to lijei. Ali Wernickeova plova do

znaenja kroenja je napraviti spraviti ovaj avolji nevolji to ini besmislice

kao ptice od svakog govora lovora. ini se da sastojak histonije disleksije
nadaleko mlijeko ne zna bez dna, nakon pokuaja utjecaja na pisanu
komunikaciju naciju.
I tri e voe.
Tvoj paljeni tost-din,
CENZURIRANO

ALJE:
MMF MOBILNI VOR
PRIMA: BIOSFERA MC MURDO
DAN/SAT: 070565/1450
STATUS TRANSMISIJE: OK

SYS01-459IP

Draga Tijelomajko,
Wernickeova je sad gotova. Prilino je oito da taj MRS agent ostaje jedan
korak ispred koktela kojim su nas naopali. Samo se nadam da taj bacil ne
baltimorira nita permanentno u nae genome. Trenutno, sve to radi je da
proizvodi slune halucinacije. Pomalo su ugodne - uo sam tebe kako pria
sa mnom prije samo par minuta - ali ometaju stvarne naredbe preko naih
unjaka. Primjeujem da je oberjefe Ozal pojaao svoju glazbu na jedanaest.
Obavjetavat u te i dalje. Nadam se da e ovo uskoro biti sreeno.
Tvoj voljeni gost-sin,
CENZURIRANO

ALJE:
MMF MOBILNI VOR
PRIMA: BIOSFERA MC MURDO
DAN/SAT: 070565/1500
STATUS TRANSMISIJE: OK

SYS01-459IP

Draga Tijelomajko,
Cijela jezgra je sjedila za etverokutnom povrinom odignutom od razine
poda s etiri stupa, spremna da navali na zakasnjeli obrok - crvenkasti valjci s
bijelim prugama, cilindrine naranaste suene cijevi, okrugli predmeti s
koricom rasjeeni u kri i posuti utom organskom materijom - kad nas je
udarila najnovija nevolja.

ini se da je bacil u naem mozgu sad proizveo generaliziranu vizualnu

agnoziju. Nita ne izgleda poznato. Izgled poznatih predmeta ne izaziva
nikakve referente u naem mozgu, ni emotivne ni intelektualne. Sve izgleda
kao skup osnovnih, skoro geometrijskih dijelova, iz kojih se nikakva cjelina ne
moe sintezirati, to rezultira uopenim nedostatkom afekta.
Bar nam tako kau strunjaci Digireala. Nekako je teko iznutra odrediti to
nije u redu.
Sve to znam je da kad pogledam ono to pretpostavljam da je Pingvin,
vidim izdueni toroid nepravilne topografije na ijem vrhu su vlakna razliitih
duljina. Pretpostavljam da ona vidi to isto.
Teko je prikupiti osjeaje da utjei toroid, ali ja se trudim koliko mogu,
kao i ona.
Oberjefe Ozal je bio fantastian tijekom svega ovog. Nikad nije izgubio
prisebnost, ve mu je ovoid sa sedam otvora na vrhu vodoravnog proirenja
njegovog stupa ostao hladan kao tekui duik. ini se da crpi skoro
nadljudsku snagu i utjehu iz quawwali zujanja u koljkastim dodacima sa
strane njegovog gore spomenutog ovoida. Ne znam to bismo mi bez njega.
Izgleda da ovaj bacil nee biti onako lako zgaziti kao to su svi na poetku
pretpostavili.
Pa, sad izvijam svoj bukalni otvor i mesnati crveni ud za okus u foneme koji
e oznaiti kraj naeg razgovora, koji e ravna siva kutija koja transkribira i
odailja moj glas uiniti da ti primi.
Dri svoju homeostazu na temperaturi manjoj od grozniave, mama! (to
uope nije teko u Mc Murdou u srpnju!)
Tvoj voljeni gost-sin,
CENZURIRANO

ALJE:
MMF MOBILNI VOR
PRIMA: BIOSFERA MC MURDO
DAN/SAT: 070565/1829
STATUS TRANSMISIJE: OK

SYS01-459IP

Draga Tijelomajko,
Agnozija je prestala sama od sebe.
Zamijenio ju je zbilja blagi neuro-deficit.
Amuzika.
Nijedna naa pop-tab vie ne zvui kao bilo to.

Ovu je prilino lako podnijeti.

Osim za oberjefea Ozala, koji se ubio.
Tvoj voljeni gost-sin,
CENZURIRANO

ALJE:
MMF MOBILNI VOR
PRIMA: BIOSFERA MC MURDO
DAN/SAT: 070565/2105
STATUS TRANSMISIJE: OK

SYS01-459IP

Draga Tijelomajko,
Jesam li ve poslao ovu poruku?
ekaj malo, Pingvin!
ini se da sad patimo od TGA, prolazne globalne amnezije. (Barem se
nadamo da je prolazna!) Herrioti znaju da je takva stvar povezana s
oteenjem donje strane temporalnih renjeva, pa se nadaju da e srediti
bacil usmjerenim ubojicom dok je zaposlen tamo. Jesam li spomenuo da
imamo TGA? Neko vrijeme ne moemo primiti nikakva nova sjeanja. Moda
sam ti ve poslao vox o tome... Ne brini, dugotrajna memorija nije pogoena.
Sjeam se kako ste ti i sve ostale mame i tate uvijek bili divni prema meni.
Nadam se da vas neu iznevjeriti.
ekaj malo, Pingvin!
Jesam li ve poslao ovu poruku?
Tvoj voljeni gost-sin,
CENZURIRANO

ALJE:
MMF MOBILNI VOR
PRIMA: BIOSFERA MC MURDO
DAN/SAT: 070665/0105
STATUS TRANSMISIJE: OK

SYS01-459IP

Draga Tijelomajko,
ini se da se TGA smiruje. Svima nam je nareeno da se pokuamo malo
naspavati.
Svi su to rado posluali ali, kad god zadrijemamo, doivimo te uasno

pojaane mioklo-nine greve. Zna one male trzaje koje tvoje tijelo ponekad
napravi ba prije nego to utone u san? Pa, to su mala djeca prema ovima,
koji te mogu izbaciti iz kreveta.
Trenutno mccoyevi krue okolo sa somnifacijensima koji bi nas trebali
uspavati.
Nadam se, kad osvane novi dan, da e se ovaj sluzojebni bacil ve jednom
istroiti.
vrsto spavaj!
Tvoj voljeni gost-sin,
CENZURIRANO

ALJE:
MMF MOBILNI VOR
PRIMA: BIOSFERA MC MURDO
DAN/SAT: 070665/0800
STATUS TRANSMISIJE: OK

SYS01-459IP

Draga Tijelomajko,
Izgubili smo pola jezgre tijekom spavanja zbog Sindroma komarne smrti,
one tajlandsko/filipinsko/kambodanske tendencije da se eeg zaravna tijekom
sna.
Na nesreu, somnifacijensi su moda doprinijeli visokoj stopi smrtnosti,
sprijeivi spavae da se trzajem probude.
Ne znam kako da ti kaem ovo, pa mi oprosti ako to jednostavno bubnem.
Pingvin je bila jedna od rtava.
Skoro poelim da se agnozija vrati, da se ne bih osjeao toliko loe. Traim
od novog zapovjednika da ti kroz metamedij poalje jedan adob nje i mene.
Samo za sluaj da ne doem kui.
Tvoj voljeni gost-sin,
CENZURIRANO

ALJE:
MMF MOBILNI VOR
PRIMA: BIOSFERA MC MURDO
DAN/SAT: 070665/1200
STATUS TRANSMISIJE: OK

SYS01-459IP

Draga Tijelomajko,
Prolo je dvadeset etiri sata od zadnjeg iskazivanja uljeza. Herrioti poinju
bivati uvjereni da bi mogli proglasiti "sve isto". A doktor Sax stoji doslovno u
vratima s pokusnim tropom za svaki sluaj slinim CENZURIRANO koji e
iskuati ako se to ponovo razbukta. Dri nam fige (sve s plivaim koicama!)!
Tvoj voljeni gost-sin,
CENZURIRANO

ALJE:
MMF MOBILNI VOR
PRIMA: BIOSFERA MC MURDO
DAN/SAT: 070865/0300
STATUS TRANSMISIJE: OK

SYS01-459IP

Draga Tijelomajko,
Svi smo primili injekcije aldiscina, novog tropa doktora Saxa, i pored
njegovog visokog LD rejtinga.
Nije bilo zbilja nikakvog izbora nakon to smo svi tjelesno oslijepili.
to je tjelesno sljepilo? Mogu te zamisliti kako pita.
To je potpuni gubitak propriocepcije, multipleksne povratne sprege od
miia i ivaca, koe i kostiju, koja ti omoguava da odredi - uglavnom
podsvjesno - to tvoje tijelo radi.
Sad smo svi mi izolirani u svojim glavama poput lutkara iji su se konci do
lutaka zapleli, ili poput operatera na telefaktoru koji je izgubio svoj ulazni
senzorski signal. Nije da ne moemo pomicati svoje udove ili tako neto.
Nema paralize. Stvar je samo (samo!) u tome to, osim vizualnog unosa,
nema cjelovitog osjeaja gdje je bilo koji dio tvog tijela! Mogao bi pokuati
upravljati neijim tuim tijelom kao i vlastitim u tim uvjetima. To nije prijatno,
kad gleda svoje odmjene kao se sapliu na vlastite noge, promauju stolce,
svoja usta, D-kompoz kabinu Ali na svata se moe naviknuti, rekao bih. A strunjaci su uvjereni da e
aldiscin sprijeiti da se pojavi bilo kakav novi nedostatak.
U svakom sluaju, nekako mi je drago to Pingvin nije doivjela da proe
kroz ovo. Nikad ti nisam imao priliku rei, ali je ona u stvarnofraniznom
ivotu bila plesaica.
Konano su stigle zapovijedi iz Bruxellesa da naa jezgra bude izvuena.
Pria se da e nas, ako se tjelesno sljepilo pokae permanentnim, pokuati
sve opremiti ugradnim stabilizacijskim bioipovima i nanosenzorima koji e

simulirati normalnu propriocepciju. Uostalom, to je danas jo jedan biomod,

je li, mama?
Tvoj voljeni gost-sin,
CENZURIRANO

ALJE:
MMF MOBILNI VOR
SYS01-459IP
PRIMA: BIOSFERA MC MURDO
DAN/SAT: 071065/2400
STATUS TRANSMISIJE: SMETNJE OD SOLARNE BUKE (*) = -10%
Draga Tije*omaj**,
Kao to si mogla pogoditi po razmaku izmeu poruka, bili smo prebacivani.
Trenutno smo u tranzitu do CEN*******, gdje emo dobiti najbolju njegu.
Otkrili su da svi preivjeli pripadnici nae jezgre pate od degenerativnih
neurofibrilarnih proteinskih petljanja slinih onima kod oboljelih od one
izumrle bolesti poznate kao Alz*********. CENZURIRANO je neka vrsta
sanatorija, gdje jedna AI-ljudska ekipa eka da nas izlijei.
Kau da prosjeni boravak u CENZURIRANO traje **** mjeseci, ali se
moe protegnuti na ***** godina. Skauih mu gena! Ti bi do tad ve mogla
biti u drugom simb-vezanju! U svakom sluaju, ne mogu gledati toliko
unaprijed, jer je naa prognoza vrlo ****.
Da ponovim to, za sluaj da zraenja ometaju: nae anse su ****, a ne
*****.
Naalost, neko vrijeme neu moi primati nikakve dolazne voxeve od tebe,
pa ak ni slati nita. Ne da bi ih ionako mogao ba dobro proitati. Mozak mi
je trenutno malo tup. Ali obeavaju nam da e pun metamedijski kontakt biti
obnovljen im to bude pogodno.
Ali ne brini. Uvijek moe kontaktirati Bruxelles i zatraiti najnovije vijesti.
Samo pitaj za svog deka,
CENZURIRANO!

Milena Benini
KRVOSLJEDNIK I TAKORI
Milena Benini ima diplomu iz komparativne knjievnosti i dri je u ormaru.
Pisati je poela s dvanaest godina, a prvu priu objavila s etrnaest. U
meuvremenu je napisala puno pria i dobila SFeru za svoj roman Kaos.
Osim teorijom i praksom SF-a, bavi se jo i prijevodima s vie jezika, povremeno i
ilustracijama, a odnedavno ureuje i Futuru. lan je sff.neta, pa vie o njoj moete
doznati na www.sff.net/people/milena.

Dakle, ovo je pria o tome kako je Johnny Gobac, poznat jo i pod

nadimkom Krvosljednik, zavrio ne s jednim, ne s dva, ve s puna tri
nabrijana takora. Ukljuuje Zloestu megakorporaciju i otetu djevojicu, ali
poinje s neuspjenim pokuajem glajhgevihta.
Bacio sam samo jedan pogled na masu koju je izbacila kuharska jedinica i
zakljuio da je pokuaj doista neuspjean ... kao i prijanji. Masu sam bacio u
reciklator, praznu posudu stavio u perilicu, i u sebi pobrojao daljnje
mogunosti. Najlake bi bilo naruiti Bakine kolae, ali dan je bio previe
lijep da ostanem u kui. A ja volim da mi izlasci imaju neki cilj, koliko god mali.
Pa sam odluio otii do Ane i vidjeti ima li moda ona kakvih nedjeljnih
slatkia.
Znate kako je: nikad nije u pitanju samo jedna stvar.
Vrata Anine kue nisu bila zakljuana, a ja se nisam trudio kucati. Jedan od
razloga zato sam za ivot u mirovini odabrao ba Eskroaciju bili su lagodni
susjedski odnosi s navraanjem kad ti padne na pamet. Nemam obitelji, i
godila mi je iluzija bliskosti koju mi takvi odnosi daju, istovremeno mi
ostavljajui mogunost da budem zatvoren u onim stvarima u kojima mi to
vie odgovara.
Krivi dojam, naravno.
"Ana?" pozvao sam, zastavi u prostranoj dnevnoj sobi. "Nika?"
Nika je bila Anina ki, i u nedjelju popodne trebala je biti kod kue.
Druenje s Nikom je skoro isto toliko dobro koliko i Anini kolai. Proao sam
kroz dnevnu sobu i otvorio vrata kuhinje. Na ovako lijep dan, oekivao sam
da e biti u stranjem dvoritu, brinui se za svoj mali, bioisti vrt.
Nisu bile tamo.
Ana je sama sjedila za kuhinjskim stolom. To samo po sebi nije bilo udno.
Ono to jest bilo udno, meutim, bio je zadah oaja koji je ispunjavao
kuhinju, i injenica daje Anino lice bilo preplavljeno suzama.
Nije jecala; bila je to ona vrst bespomonog, nekontroliranog plakanja
kakvo se obino vidi samo kod jako male djece.
Ali ve sam vidio odrasle ljude koji tako plau i nisam ni zastao promisliti o
moguim razlozima. Proao sam kraj Ane, natoio veliku au Svjee vode, i
polio je njome. Onda sam natoio jo jednu, spustio je pred Anu na stol, i
dodao joj kuhinjsku krpu.
Ana je prestala plakati kad sam je zalio vodom. Sad su joj se oi polako
vraale u stvarnost.
"Hvala", promrmljala je, jo uvijek vidljivo automatski.
"Nema na emu." Sjeo sam nasuprot nje i glavom joj pokazao na au vode

na stolu. "Popij to."

Ana posluno otpije. "Voda?" Duboko je udahnula. "Zar se obino ne toi
neto alkoholno?"
Inae je imala zdrav smisao za humor. ok je poputao. Dobro.
"To je samo legenda", rekao sam, nastojei da je ne gledam dok si je
brisala lice. Znao sam da u morati pitati, premda nisam elio doznati, ne
stvarno. Tragedije nisu moja furka.
"Onda?" Takav je ritual: rtva ima pravo na poticaj. Bar je jo bilo nade da
e to biti sve to u morati uiniti. "Hoe mi rei?"
Ana je ispraznila au i spustila je na stol polaganim, nepotrebno obazrivim
pokretima. Nastojao sam disati plitko. Smrad jada je jo bio prisutan.
"Da", rekla je. "Da, hou. Nika je nestala." Ana me pogledala ravno u oi.
"Hoe mi pomoi da je naem?"
Blip. Miris straha nestao je pod neim drugim: kombinacija odlunosti,
ljubavi i potpune usredotoenosti koju sam ve davno nauio prepoznavati
kao roditeljski instinkt.
"Oh", rekao sam. "Ovaj. Ja. Hm." Morao sam se boriti s porivom da
naprosto ustanem i odem bez rijei. Ne moe znati, rekao sam samome sebi.
Ne zasluuje takav postupak. "to se tono dogodilo?"
"Bili su na koli u prirodi, u regparku Lika. Nije se vratila sa spajanja s
poumom." Ana se iz izbezumljenog roditelja vraala u svoj uobiajeni,
efikasni nain funkcioniranja. "Javili su mi prije pola sata. Sva druga djeca su
se ve odavno vratila, ali nje nema... i nitko je ne moe nai."
Nikina kola, vitellini-reutshmertzelska permeaturna osnovna, Gdje je
znanje okoli, a okoli je znanje, jedno je od onih smijenih mjesta koja
vjeruju u stjecanje znanja kroz prirodnu osmozu. Ima nas raznih. Ali ono to
mi je privuklo panju i pokrenulo nekoliko alarma u glavi, bilo je mjesto
nestanka.
"Regionalni park Lika", ponovio sam polako. Bila je to planinska, gudurasta
regija, poumljena skoro posve do predekoloke razine, ak s malo drevne,
prave ume u samom srcu. Ljudi tamo mogu stvarno umrijeti. Naroito
dvanaestogodinji ljudi.
Ana je podigla pogled i uhvatila moj. Bez treptaja, bez mekoljenja, bez
oklijevanja. "Ba zato i trebam tvoju pomo", rekla je. "Krvosljednie."
Namrtio sam se na trzaj tupog bola. Ve sam naslutio, ali nada umire
zadnja i ta sranja. Koja su, naravno, sranja.
Mislio sam da sam cijeli taj dio svog ivota ostavio iza sebe. Bio bih se
rijeio i nabrijanih osjetila, kad samo odbrijavanje ne bi bilo tako prokleto

skupo. Trostruko od cijene nabrijavanja: neodlunost nikad nije bila skuplja. A

i nauio sam se ivjeti s prejakim mirisima i preglasnim zvukovima. Svi psi to
naue.
I svejedno je boljelo.
"Ana", rekoh konano. "Ana."
Odmahnula je glavom, odbijajui uti molbu u mome glasu. Roditeljski
instinkt u punom galopu. "Oprosti, Johnny. Znam ve dugo i nije mi bilo
vano. utjela sam, jer ti sam nikad ne govori o tome. Ali ovo je sad drukije,
zar ne shvaa? Ovo je zbog Nike."
Nika, kojoj je dvanaest godina, kao to je bilo mojoj keri. Slinosti su tu
prestajale - Randy je bila tamnokosa, sitna i zamiljena, a Nika plavokosa,
izrasla i ivahna - ali svejedno, jo uvijek.
Zakleo sam se da vie nikad neu ii u potragu.
"Johnny, molim te."
Ali jo uvijek. Jo uvijek.
Kad su mi ena i ki nestale u Japotresu, dao sam se nabrijati u
Krvosljednika da ih pronaem. Proveo sam skoro deset godina traei ih - i
nisam uspio. Naao sam puno drugih ljudi, ali njih ne. ak ni tijela. ak ni
ostatke tijela. Kao da nisu ni postojale. Samo jo dva imena na virtualnom
groblju Japotresa. Mary Gobac-Dieuleveux. Randy Gobac. Voljena supruga.
Voljena ki.
Jo uvijek.
I tako sam se ja, Johnny Gobac, poznat jo i pod nadimkom Krvosljednik,
naao usred poume regionalnog parka Lika, usred noi, i usred kie.
Proklinjao bih se to sam takav mekani naivac, ali osim ostaloga bio sam jo i
usred opora vukova. Tako da sam imao i preeg posla.
To su naravno bili turistiki vukovi, ali mirisali su samo na ivotinje, nimalo
na ljude. To je znailo da se jo uvijek brinu sami za sebe, bar vei dio
vremena. Dakle, mogu me smatrati potencijalnom hranom. Zanimanje za
hranu - osjeaj slabiji od gladi, ali jo uvijek dovoljno snaan da se ne
ispunim povjerenjem - bio je najjai u dojmu koji mi je stizao od opora.
Voa opora, impresivno velika zvijer s upadljivo umjetnikom brazgotinom
preko jednog oka, priao mi je i ponjuio moju oprezno ispruenu ruku. Onda
me pogledao s iekivanjem, isputajui udno, tiho reanje. Zvualo je kao
da bi trebalo znaiti neto tipa onda, to se eka?
Naravno. Ne hrana: izvor hrane.

Polako sam posegnuo u svoj otvoreni ruksak i izvadio Vokogric. "To je

sve to imam", rekao sam, otvarajui omot i nudei Brazgotini vonu ploicu
sa itaricama.
Vuk je sumnjiavo ponjuio, liznuo grubu povrinu omota, i obazrivo uzeo
ploicu u ralje.
"Navodno je dobra i za zube", dodao sam s nadom.
Vuk je progutao Vokogric zajedno s omotom, par puta zagrizao, onda
ispljunuo neto - nisam bio siguran da li omot ili ploicu - ali djelovao je
zadovoljno.
"Eto, Brazgo. Sad smo se sprijateljili, jel' da?" rekao sam. Ne znam zato
ljudi imaju potrebu obraati se ivotinjama kao da su slaboumne, ali ak i
mene to povremeno uhvati.
Brazgo je i dalje buljio u mene s istim onim izrazom iekivanja. Nisam bio
siguran to da uinim.
"to je sad? Hoe jo?"
Jo mu je vjerojatno bila kljuna rije. Praktiki se nasmijao, trzajui repom
na onaj nespretan nain karakteristian za sve psee brijaine. Izvadio sam
cijelu zalihu Vokogrica i prosuo je na tlo za opor. Sva srea da se vitellinireutshmertzelovci temeljito furaju na zdravu hranu.
Temeljito se furaju na sve. Zadaa s koje je Nika nestala zvala se "Drvee moji prijatelji". Nikina uiteljica ispriala mi je o zadai puno vie nego to
sam htio doznati, ukljuujui njene ekoloke, pedagoke, socijalizirajue i
didaktike vrijednosti. Sutina se pak svodila na to da su klince poslali u jedan
dio parka "pronai drvo koje e im se obratiti" (ne pitajte!). Je li Nika uspjela
ili nije, nitko nije znao: nije se vratila iz podruja koje joj je dodijeljeno.
Dok su vukovi vakali svoju zdravu hranu, ja sam u sebi proao kroz ono
to mi je ef osiguranja RPL-a rekao o nadzornom sustavu u parku. Nije ga
bilo. To je bila jedna od stvari kojima se park hvalio u svojim promoima znate ono, Netaknuta priroda - i stvarno su drali rije. Ne iz potenja,
naravno, ve zato to je tako bilo jeftinije. "A dobro je i za reklamu", rekao mi
je ef osiguranja. "Ljudi imaju osjeaj avanture kad potpisuju formular da
ulaze u poumu na vlastitu odgovornost."
Vukovi su dovrili uinu i udaljili se od mene. ak je i kia prestala. S
osjeajem sigurnosti, izvadio sam iz ruksaka Nikinu majicu s natpisom kola moj drugi dom. Nosila ju je dan prije nego to je nestala. Na sreu, poto se
nije vratila sa zadae, sve se zaustavilo, pa ni odjea nije oprana.
Prinio sam majicu licu, duboko udahnuo, i spustio se na sve etiri. Brazgu
kao da je to iznenadilo; vjerojatno nikad prije nije vidio ovjeka koji njui u

potrazi za tragom. Spustio je glavu do moje, kao da pokuava shvatiti.

Uostalom, bio je nabrijan, zar ne?
"Evo i tebi, Brazgo." Pruio sam mu majicu. "Nju trebam pronai. Hoe mi
pomoi?"
Zemlja je bila vlana; svi su mirisi ojaali, pa je bilo tee razlikovati Nikin
miris od svih ostalih ljudskih mirisa. Bilo ih je bar desetak, neki djeji, neki
odrasli. Vie odraslih nego djejih; vjerojatno uitelji i ljudi iz osiguranja. Sve
bi potrage logino krenule s posljednjeg mjesta na kojem je Nika viena.
Brazgo je onjuio majicu i nagnuo glavu u stranu, kao da razmilja.
"Donijet u ti jo vonih ploica", rekao sam tek toliko da ne utim.
Jo je definitivno bila kljuna rije. S kratkim kevtanjem, Brazgo se okrenuo
i potrao, s nosom na tlu. Ja sam dograbio svoj ruksak, strpao majicu u njega,
i krenuo za vukom.
Postoji jedna razlika izmeu ljudi i drugih, olfaktivno nadarenijih vrsta: ljudi
mogu razmiljati o vie od jednog mirisa odjednom. I zato je meni bilo udno
to su, i kad smo sve ostale ljudske mirise ostavili za sobom, dva odrasla
mirisa ostala na tragu zajedno s Nikinim.
Brazgo je stao u podnoju strmog, kamenitog brijega. Na vrhu brijega vidio
se obris kue. Pretpostavio sam da je to Povijesna lika kua, dom
umirovljenika spomenut u promoima za park. im sam to prvi put vidio,
zaudilo me to o domu nema nikakvih drugih informacija: ak i
najekskluzivnija mjesta moraju nekako doi do muterija. Neki link ili adresa
su morali biti tamo - a nije ih bilo.
Ali Brazgo se ponaao jo udnije od tajnovitog doma. Pogledao je uz
brijeg, nakostrijeio se i ispustio tih, uplaen cvile. Nanjuio sam strah.
Izrazito krupni vukovi se ne boje ba puno stvari.
Dopustio sam si luksuz psovke kroz zube i uspravio se. Nije mi trebala
pomo da osjetim kamo mirisi vode. Bilo bi mi ugodnije s podmienim vukom
za leima, ali bilo je jasno da to ne mogu oekivati. Brazgo je sjeo i pogledao
me s izrazom nelagode.
"Sve je u redu, Brazgo", rekao sam mu iz pristojnosti. "Dalje u sam."
Kua je imala starinsko osiguranje, bodljikavu icu, pse i ljude s Hecklerima.
Jo jedna sumnjiva stvar: tkogod da je unutra, eli izbjei bilo kakvu prativu
stvar - a nanomree je notorno lako pratiti do izvora.
Ali najsumnjiviji je bio smrad baruta i ulja koji je dolazio od naoruanih ljudi.
Pouma je bila nastanjena turistikim vucima i turistikim medvjedima. ak su

i biopastiri, na viim padinama, koristili samo elektrotolje. Ipak je Lika

regionalni park.
to god se skriva u kui, nekome vrijedi ubijanja.
Naravno, miljenja o tome to vrijedi ubijanja znaju se i te kako razlikovati.
Toga sam bio bolno svjestan. Zato sam i prestao traiti ljude.
Ali, istovremeno, zato sam znao i kako neprimijeeno proi kraj naoruanih
ljudi s psima, pa makar i bio par godina izvan kondicije.
Kao to sam i oekivao, alarm na prozorima bio je internog, ianog tipa.
Ako ti nanomree nisu dobre za uvanje vanjskog dijela zgrade, jo bi manje
smisla imalo koristiti ih iznutra. Prespojio sam alarm na jednom prozoru u
prizemlju i uao.
Unutra, kua je odustala od svih napora da bude povijesno ili, makar,
turistiki tona: zidovi hodnika bili su od iste plastike, glatki, poslovnog
izgleda. Prva soba na koju sam naiao bila je prazna, dok je druga uvala
razne komade opreme za fuleks snimanje. To ba nije prva stvar koja vam
padne na pamet kad pomislite na dom umirovljenika.
Jo i prije nego to sam otvorio vrata tree sobe, osjetio sam Nikin miris.
Bio je snaniji nego u bilo kojoj drugoj sobi. A bila su tu i ona dva odrasla
mirisa koja su nas slijedila jo od poume. Izvadio sam svoje oruje - runo
iskovan lovaki no, tih i efikasan i neosjetljiv na nanotehniku - i otvorio vrata.
Soba se najvie osjeala na Niku i na strah. Imala je u sebi leaj, lavor s
vodom, i Nikinu odjeu. Bez Nike.
Progutao sam slinu, borei se za koncentraciju. Racionalno, znao sam da
moram oekivati tako neto. Da je pala u neku pukotinu i zavrila kod kakvih
dobroudnih turistikih seljaka, ne bi bilo ni straara ni alarma. Ali nije bilo
isto znati i vidjeti. Sve dosad, mogao sam se pretvarati da bi sve jo moglo
ispasti prihvatljivo i normalno. Vie ne.
Priao sam blie i pregledao Nikinu odjeu. Nije bilo krvi, a ono malo
poderotina moglo je isto tako dolaziti i od lomatanja kroz poumu. Mali
blagoslovi i te prie. Moda.
U dnu sobe bila su jo jedna vrata. Otvorio sam ih, sa sve jaim Nikinim
mirisom u nosnicama. Naao sam se na vrhu uskog stubita koje se zavojito
sputalo u tamu.
Kad sam pristao pomoi Ani, nisam oekivao nita takvoga. Stvarno nisam.
Ali neki stari instinkti u meni sigurno su radili zajedno s nabrijanim osjetilima.
Ili su moda tipovi koji su me uope pretvorili u Krvosljednika dodali jo neto
u svoj kemokoktel. Koji god bio razlog, u mom je ruksaku bila i mala
maskontrolna bomba, zatitna maska i flasteri protiv iritacije. Objesio sam si

masku oko vrata i umetnuo jedan flaster u narukvicu svoga komsata. Bomba
je stala u dep na prsima koulje. S ruksakom privrenim na lea i noem u
ruci, krenuo sam niz stubite.
Na dnu stubita vidjelo se svjetlo, i od toga mi nije bilo nita lake. Miris
vlane zemlje i kamena rekao mi je da se nalazim pod zemljom. Imalo je
smisla: kua navrh brijega nije bila velika. Ali pod njom je bilo puno prostora i to idealnog za nekog tko eli izbjei otkrivanje.
Oprezno sam se uljao niz stube. Usluno stubite je zavravalo tono kod
ugla, pruajui mi zaklon. Pripivi se uza zid, usudio sam se baciti pogled u
jarko osvijetljenu prostoriju.
Usred prostorije stajao je krupan kavez za fuleks snimanje. U jednom
njegovom uglu leala je Nika, vezana i odjevena u stupidno kiasti bijeloruiasti korzet s gomilom fuleks emitera. inilo se daje bar fiziki sve u redu:
nanjuio sam strah, ali ne i bol.
A nanjuio sam i takora. Precizno govorei, tri takora.
S druge strane kaveza, tri krupna bijela takora sklupala su se jedan uz
drugoga, bacajui sumnjiave poglede prema snimateljskoj komori s lijeve
strane kaveza. Jedan od takora imao je na glavi siuan komad. Morali su
biti jako nabrijani.
Osjetio sam kako mi eljust pada kad sam shvatio koliko nabrijani. takor s
komadiem okrenuo se snimatelju u komori, a kroz zvunik na zidu dopro je
pomalo skviav (neiji bolestan smisao za humor) ali savreno artikuliran glas:
"Nema teorije", rekao je takor. "Ni za svu ivu hranu na svijetu."
"Ali uivat ete, jebote!" Po iznerviranosti glasa, zakljuio sam da pregovori
traju ve prilino dugo. "Vi ste jebeno napravljeni za to!"
"Aha", ree takor mirno. "Ali ne na mladuncima."
Vrata komore su se otvorila. Snimatelj je izaao i zastao kraj kaveza sa
takorima, s priguivaem opremljenim Hecklerom u ruci. "Mogao bih vas sve
ubiti, zna, Alek", rekao je, otvarajui vrata kaveza uz pokuaj prijeteeg
osmijeha. "Reci to svojim prijateljima." Mirisao je samo na zbunjenost; takori
se nisu zadivili.
"Tvoji efovi su se debelo istroili da nas naprave ovoliko pametnima, stari",
rekao je takor Alek. "Nee to samo tako rasturiti. Daj nam jo onih jadnih
bolesnika koji uivaju kad ih grizemo, i nema frke. Ali mladunce ne diramo."
Drugi takor pogledao je Niku s neim vrlo nalik zabrinutosti... i pogled mu
se susreo s mojim. Po instinktu, podigao sam ruku do usana. takor trzne
glavom. Moglo je to biti i kimanje... ali nije moralo.
A onda je takor dotrao do Nike i zagrizao.

Nika je vrisnula. Snimatelj je odjurio u komoru. Druga dva takora pojurila

su ili prema Niki ili prema takoru na njoj.
Pomislio sam psovku, povukao masku preko lica i bacio dimnu bombu
prema jo uvijek otvorenim vratima komore.
Udarivi se po zglobu da aktiviram flaster, potrao sam prema otvorenim
vratima kaveza. Dok sam stigao do njih, Nika je ve puzala van. Dograbio
sam je za rame i izvukao do kraja, istim pokretom prebacujui masku preko
njenog lica.
Kroz gust bijeli dim koji je ispunjavao sobu i moje oi, nekakav vibrano je
zamahnuo na nas. Gurnuo sam Niku iza sebe i podigao ruku - ali prije nego
to me no dohvatio, napada je zavritao. Dim kraj mene zakovitlao se od
pokreta; osjetio sam siune pande kako me grabe za rame, a glas preko
zvunika je povikao: "Lijevo! Na podu!"
Pitajui se zato se netko slui zvunikom, okrenuo sam se desno prema
stubitu. Neto me ugrizlo za uho.
"Lijevo!"
Posegnuo sam za takorom na svom ramenu. Prije nego to sam ga uspio
zgrabiti, uo sam buku na stubitu: podrka za misteriozno nestalog fuleks
snimatelja.
"Lijevo, kretenu! Dolje lijevo!"
Konano sam shvatio. Bacio sam se na sve etiri i povukao Niku za sobom.
Okrenuo sam se lijevo i poeo pipati kroz dim.
Prva stvar, koju sam napipao, bio je Heckler kojeg je snimatelj izgubio.
Pokupio sam ga, prvenstveno zato to je pametnije ne ostavljati dodatnu
artiljeriju za neprijatelje ako se ba ne mora. Nakon nekoliko propuzanih
koraka, pronaao sam brtvu ugraenu u pod. Otvorio sam zabrtvljena vrata i
provukao se kroz njih zajedno s Nikom. Dok sam se sputao, osjetio sam jo
siunih pandi na leima.
"Dobro, a kamo sad?" upitao sam. Pande na mojim leima krenule su
desno.
"Jasno", promrmljao sam. Jo sam bio slijep; flaster je samo spreavao
upalu. Paljivo sam opipavao put, ekajui da mi se vid vrati. Ali imao sam i
bolje rjeenje.
"Nika", rekao sam, "sad moe skinuti masku."
Po plastinom zvuku, posluala me.
"Gdje smo?" upitao sam.
"Izgleda kao kanalizacija."
Nikin glas je drhtao. "Johnny, kako si...?"

"Kasnije." Kanalizacija. Naravno. Ipak su to takori.

Laboratorijski takori.
"Onda, drutvo, kako vam idu labirinti?"
Nisam dobio izravan odgovor - bez sistema koji bi takorske zvuke prevodio
u ljudski jezik, takori naravno nisu mogli komunicirati rijeima. Ali Nika me
uhvatila za ruku i stisnula je.
"Johnny", rekla je. "U hodniku pred nama su tri bijela takora. I jedan od
njih nas poziva da ga slijedimo."
Dok smo doli do izlaza, bili smo potpuno promoeni - pogotovo takori - ali
vid mi se vratio i nije me smetalo da sluim kao transportna jedinica za
takore dok smo teturali niz brijeg.
Iznenaenje: Brazgo je jo uvijek bio u podnoju. Kad me ugledao, ustao je
s entuzijazmom oduevljenog teneta, samo da sumnjiavo stane ugledavi
vie ne ba bijele putnike na mojim ramenima.
"U redu je, Brazgo", rekao sam, i skoro uope se nisam osjeao kao idiot.
"To su prijatelji. Valjda."
Opet je poela kia. Ne samo da e otuirati one od nas kojima je to
trebalo; oteat e negativcima i njihovim psima da nas slijede. Ali Nika je
drhtala u svom kretenskom rublju. Skinuo sam ruksak i dao joj majicu da je
navue. kola - moj drugi dom oito nije bila dovoljna. Nije prestala drhtati,
pa je dobila i moju koulju. Bombu sam ionako potroio, a u depovima nije
bilo nieg drugog vanog.
"Moramo se maknuti odavde", rekao sam, vie-manje samome sebi. "Hou
te dovesti doma to je prije..."
Doma je vjerojatno bila jo jedna kljuna rije. Brazgo je krenuo niz padinu,
kevui i okreui glavu i pozivajui nas da ga slijedimo.
No, dobro. Ionako nisam bio sasvim siguran gdje smo, i svaki smjer koji je
vodio daleko od kue djelovao je pametno.
takorske pande su jae boljele samo kroz majicu, ali drali su me se s
iznenaujuom spretnou dok smo urili kroz poumu. Brazgo nas je doveo
do prostrane, suhe spilje, previe pogodne za opor da bi bila prirodna.
Dojam se potvrdio kad sam u stijeni ugledao slatke male bazenie s vodom,
pa ak i hranom. Jedan od njih sadravao je vone ploice.
Ostatak opora doekao nas je s nejednakim osjeajima, natjeravi Brazgu
da izda upozorenje pokazujui zube. takori su izgleda bili svjesni svoga
poloaja: drali su se mojih ramena kao iak, a samo se jedan od njih
spustio ak do koljena da zabrinuto onjui Niku.

"Taj mi je progrizao vezice", rekla je Nika nudei takoru prst da ga ponjui.

"Znam po razderanom uhu."
"A zato si zavritala?"
Slegnula je ramenima, pokuavajui djelovati nonalantno. "To se valjda
tako radi. Zna, kao u fuleksima."
Da je ovo fuleks, pomislio sam, ve bih se davno izlogirao jer je scenarij
preblesav. Ali ivot ovjeku uvijek priredi takve stvari. U toj se misli vjerojatno
skriva neka vrlo duboka istina o smislu ivota - ili moda o jako blesavim
fuleksima - ali zapravo nisam elio otkriti kakva. Umjesto toga, ukljuio sam
Instafon i potraio signal.
Jedan takor me blago gricnuo za unu resicu.
"Misli da to nije pametno?"
takor - Alek, znao sam po komadu koji mu je jo uvijek bio privren za
glavu - polako je kimnuo, podsjetivi me na Nikinu uiteljicu dok me
uvjeravala da je njihova kola jedna vrlo odgovorna institucija.
Kao da eli dodati teinu Alekovom miljenju, Brazgo je ustao iz naizgled
bezbrinog drijemea na ulazu u spilju i ispustio tiho, opasno reanje.
"to je, Brazgo? Prijatelji ili neprijatelji?"
Trzaj Brazginog repa podigao je i druge vukove na noge. Otiao sam
pogledati. Naravno, stizala je potjera, a sastojala se od tri ovjeka i jednog
psa. Ljudi su svi bili naoruani.
Osjetio sam vie nego vidio kako se na Brazginom vratu i ramenima uzdie
dlaka, ovog puta u pripremi za borbu.
Ne. Ne ta vrsta melodramatino blesavog, ak ni u S-u.
Otiao sam natrag do svog ruksaka i oprezno spustio takore na njega.
"Pripazi da ostanu ovdje", rekao sam Niki, tek toliko da joj neto kaem. A
onda sam uzeo Hecklera i prebacio ga s rafalne na pojedinanu paljbu.
"Herojski potezi spaavaju prie samo u dvodiima, Brazgo", rekao sam,
ispruivi ruku s Hecklerom stavljajui prst na obara. "Ali poslije moe
razgovarati sa psom."
Kod pucanja se ne radi o vidu ni o vjetini. ak se zapravo ne radi ni o
talentu. Radi se o tome koliko morate pogoditi. Kad je to jedino to moete
uiniti, kad toliko ivota - vukova, takora, djevojica, nije vano - o tome
ovisi, nemate izbora nego da pogodite.
A pucate da ubijete.
Da ikad razmiljam o tome, moda bih pomislio da je i to bila neka dodatna
(zasluena?) kazna, ispatanje za sredinji neuspjeh mog ivota. Moda bih
ak osjetio da je to neka vrst isprike duhovima moje ene i keri: vidite,

spasio sam ove ivote, premda vae nisam, pa sad radim ovu odurnu stvar
tako da sve ostane u ravnotei. Ali, u svakom sluaju, bilo je neophodno, a ja
sam imao previe iskustva da bih se optereivao neophodnim stvarima.
Ili sam samo dobar kad serem samom sebi. U svakom sluaju, tri pucnja
kasnije, Brazgo je otiao razgovarati sa psom. Nika me nije vidjela kako
pucam, a ako je dodir Alekovih pandi na mome ramenu, kad sam se vratio
sjesti i pokuati uhvatiti vezu preko Instafona, bio na granici suutnog
tapanja, uvijek to mogu pripisati pretjeranoj mati.
Ana je odgovorila na prvi blip.
I tako smo se Nika, tri takora i ja vratili u civilizaciju bez drugih nevolja.
Susret majke i keri bio je naravno presretan, a njihovi izrazi zahvalnosti i
preobilni. Moj nedostatak oduevljenja objanjenje kao iscrpljenost. I neto
zabrinutosti: imao sam tri mrtva tijela za objanjavanje i nepoznat broj
negativaca jo uvijek na slobodi. Ali taj dio je prestao biti moj problem kad je,
po dolasku policije, Alek paljivo skinuo svoj komad i utisnuo ga u moju aku.
"Hm", rekao sam, pitajui se otkud da ponem. "Ovaj. Inspektore. Moda."
ovjek je djelovao neoekivano inteligentno, i nije zatreptao kad su se
takori posloili po mojim ramenima. "Moda u memoriji komunikacijskog
adaptera ima neeg to bi nam koristilo u istrazi?" upitao je.
Bilo je, i te kako: sve informacije o Zloestoj megakorporaciji koja je
financirala produkciju ilegalnih fuleksa i nabrijavala ivotinje preko svih
zakonskih ogranienja da postigne eljene efekte. Alek je bio jako znatieljan
laboratorijski takori.
"Oh, nisam to sve ja skupio", objasnio je skromno kad smo mu vratili
komad i opet ga ukljuili u prevoditeljski sustav. "Biserka je sjajna u
istraivanju, a Dipi ima lude meusklopove i moe izvui informacije iz svega
u to se uteka."
Dipi, onaj s razderanim uhom, zadovoljno je podigao prednju lijevu apu i
svima pokazao biosklopni prikljuak ugraen izravno u tijelo. Kad je to vidio,
policajac je smjesta nazvao lokalnu anisocijalnu radnicu.
A ona je, naravno, smjesta predloila odbrijavanje. Bilo je ilegalno
prisiljavati ivotinje da budu toliko pametnije nego to bi inae bile, da se
biosklopovi ni ne spominju. No, budui da su na Messy-ForstadLurbergerovom testu postigli rezultate 97,98 i 98,32 i 98,28, takori su imali
pravo da izraze svoju volju. I svo troje je odbilo povratak u prirodno stanje.
"Pa", rekla je anisocijalna radnica, koja je nekako uspijevala djelovati
sredovjeno usprkos oito redovnom flasteriranju, "ja to mogu odobriti samo

ako netko pristane jamiti za vas. Koliko god nabrijani, vi ste jo uvijek takori.
Bez izvora prihoda, i s nepredvidljivim socijalnim reakcijama."
"Nepredvidljivim?!?" rekla je Biserka s nevjericom. "Pa mi smo
najprouavanija vrsta na svijetu!"
Anisocijalna radnica slegne ramenima. "Ali zakon je takav. Da bih vas
pustila, netko vam mora potpisati starateljske formulare."
Osjetio sam Alekov pogled na sebi i nelagodo se promekoljio. Nisam kanio
pasti na takvu foru.
Alekove oi bile su male i crvene i potpuno liene izraza. Nika bi se mogla
prijaviti, ili, ako ona ne moe, Ana. Konano, takori su spasili Nikin ivot.
Zato takori mogu tako dugo izdrati da ne trepnu? Ne treba mi jo troje
ljudi u ivotu, ak ni ako su ti ljudi zapravo takori. Ne elim obitelj. Ne vie,
ili barem ne jo. Moda neki drugi put.
Ali, ako se sjeate poetka, ovo je pria o tome kako sam ja, Johnny Gobac,
poznat jo i pod nadimkom Krvosljednik, doista zavrio s troje nabrijanih
takora. Pa znate da konano jesam zatreptao, jesam opsovao kroza zube, i
jesam rekao neto tipa "no, dobro, ja u potpisati".
Dok smo odlazili iz parka, ve sam se privikavao na osjeaj majunih pandi
na svojim ramenima, a bilo mi je i drago to imam prevoditelja kad se na
rubu poume pojavio Brazgo.
"Hoe razgovarati s tobom", rekao mi je Alek kroz komad, sad ve podeen
na moju ugraenu instafonsku slualicu.
"Znam", rekao sam. Polako sam priao krupnome vuku, pitajui se to se u
vujem svijetu radi umjesto rukovanja kao toke na kraju.
Dodiruje se nosevima, otkrio sam. Alek je nekoliko trenutaka razgovarao s
Brazgom govorom tijela i skvianjem, i konano se opet obratio meni. "Kae
da e uvijek biti dobrodoao u oporu. I zahvaljuje ti."
Namrtio sam se. "Zbog ega?"
Alek je ispustio tih, oito neprevodiv zvuk. "Prije nije imao imena."
Iz nekog razloga, od toga sam se osjetio kao pravi, starinski pokvarenjak.
Potapati jednog vou opora po glavi inilo mi se nepristojnim, pa sam
umjesto toga poeao svoju glavu. "Reci mu da zahvaljujem na pozivu. I reci
mu da su imena jedna precijenjena stvar."
"tima, efe", rekao je Alek, ali vidjelo se da ne misli ozbiljno.
Pa smo se svi vratili kui. I isto da zatvorimo krug, dodajmo jo da mi je
Dipi s vremenom pronaao pravi recept za glajhgeviht, i da je Anin jo uvijek
ispadao bolje, premda ga je svaki put improvizirala malo drugaije. Ali ivot

vam je takav. Ne moe se imati sve, i te gluposti. A osim toga, ja volim da mi

izlasci imaju neki cilj.

Paul J. McAuley
GENETSKI RATOVI
Britanski biolog i pisac, roen 1955. Znanstvenu fantastiku poinje
objavljivati 1984. priom Wagon, Passing. Njegove najbolje kratke prie
sakupljene su u zbirkama The King of the Hill and Other Stories i The Invisible
Country. Prvim romanom Four Hundred Billion Stars zapoinje serijal koji
kombinira space operu i kozmike spekulacije. Ostali romani serijala su Of the
Fall i Eternal Light. Kasnije je objavio roman o Marsu Red Dust i Fairyland za
koji je dobio nagradu John W. Campbell. Child of the River prva je knjiga
trilogije The Book of Confluence koja se nastavlja romanima Ancient of Days i
Shrine of Stars. Njegovi posljednji romani su bio-thriller The Secret of Life i
Whole Wide World.

Naslov originala: Gene Wars

Prevoditelj: Marko Fanovi

1
Za Ewanov osmi roendan, strina mu je poslala najnoviji veliki hit biokomplet "Spojite si vlastite polurazumne". Na poklopcu kutije bila je slika
izvanzemaljske movare pune udnog, amorfnog ivota; dvostruka spirala
koja se izvijala iz epruvete bila je utisnuta u jednom kutu. Nemoj da ti otac to
vidi, rekla je majka, pa je Ewan odnio komplet u stari tagalj i postavio
plastine pladnjeve za kulture i posude s kemikalijama i retrovirusima na
pranjavi radni stol u sjeni prekrivenog kombajna.
Otac je tu naao Ewana dva dana kasnije. Kalup sluzi koju je stvorio,
milijun ameba skupljenih oko kapi ciklinog AMP-a, bio je transformiran
retrovirusom i poeo je pupati u dlakave plave gomilice. Ewanov otac bacio je
pladnjeve i posude u dvorite i natjerao Ewana da po njima prospe litru
industrijskog izbjeljivaa. Vie nego strah ili bijes, prodoran smrad tjerao je
Ewana na pla.
Tog ljeta, kompanija za iznajmljivanje zaplijenila je stoku. Predstavnik koji
je nadgledao pljenidbu superkrava odvezao se u velikim kolima sa znakom
epruvete i dvostruke spirale na leptir-vratima. Sljedee godine ito je slabo
rodilo, pogoeno posebno jakom itnom hrom. Ewanov otac nije si mogao
priutiti novu otpornu sortu, i farma je propala.

2
Ewan je ivio sa svojom strinom u prijestolnici. Imao je petnaest godina.
Imao je ulini bicikl, kompjutor s prikljukom i ljubimca mikrosaura,
triceratopsa veliine make prekrivenog purpurnom smjehodlakom.
Kupovanje specijalne kaice koja je bila jedino to je mikrosaur mogao jesti
odnosilo je pola Ewanova tjednog deparca; zato je pustio svog najboljeg
prijatelja da ljubimcu ubrizga injekciju ilegalnog virusa koji skida dijetalnu
ovisnost. Bio je to polovian uspjeh: triceratopsu vie nije trebala kaica, ali
pojavila se epilepsija uzrokovana sunevim svjetlom. Ewan ga je morao drati
u ormaru. Kad mu je dlaka poela otpadati u velikim pramenovima, ostavio
ga je u oblinjem parku. Mikrosauri su ionako izili iz mode. Na desetine ih se
moglo nai kako lutaju po parkovima grickajui lie, travu, baene ostatke
brze hrane. Vrlo brzo su nestali, istrijebljeni glau.

Dan prije nego to je Ewan diplomirao, njegova sponzorska tvrtka nazvala

ga je da mu kae kako se on ipak nee baviti istraivanjem. Dolo je do
promjene politike: skriveni genetski ratovi postali su javni. Kad se Ewan
poeo buniti, slubenica mu je otro rekla: "Proi e bolje od mnogih koji su
ve dugo u tvrtki. S diplomom iz molekularne biologije, dogurat e najmanje
do narednika."

4
Dungla je bila jarkozeleni tepih u kojem su rijeke izvezle srebrne ravaste
munje. Topli vjetar obujmio je Ewana kad se nagnuo kroz vrata helikoptera;
remeni su mu se usijecali u ramena. Imao je dvadeset i tri godine i in
tehnikog narednika. Sluio je ve drugi rok.
Njegove naoale umetale su sliice na prizor, slijedei metu. Dva sela,
povezana crvenim pranjavim putem uskim poput kapilare, koji se najednom
proirio u arteriju kad je helikopter jurnuo dolje.
Bljeskovi sa zemlje. Ewan se nadao da domoroci imaju samo Kalanjikove;
proli tjedan je neki seljak skinuo helikopter antikvitetnim SAM-om. Tad je
Ewana zaokupilo bacanje mree, virusne otopine u obliku ljepljive magle koja
je prekrila kukuruzna polja.
Kasnije mu je pilot, stariji tip, rekao preko interkoma: "Stvari svakim danom
postaju sve tee. Nekad smo samo uzimali jedan list, kloniranje bi obavilo sve
ostalo. To nisi mogao zvati kraom. A sve ovo ... Uvijek sam smatrao da je
rat lo za posao."
Ewan je rekao: "Kompanija posjeduje autorska prava na genom kukuruza.
Ti seljaci nisu ovlateni da ga uzgajaju."
Pilot je s divljenjem rekao: "ovjee, ti si pravi kompanijski tip. Kladim se
da ni ne zna koja je ovo drava." Ewan je razmislio o tome. Pitao je: "Kad su
to drave bile bitne?"

5
U sredini UNESCO-ve delegacije, ministar poljoprivrede stajao je ispod
crnog kiobrana koji je pridravao jedan pomonik. Objanjavao je da
njegova zemlja umire od gladi nakon rekordne etve rie.
Ewan je bio na rubu gomile, gologlav na toploj kiici. Nosio je elegantno
jednodijelno odijelo, ute kaljae. Imao je dvadeset i osam godina; prije dvije
godine se po naredbi svoje kompanije infiltrirao u UNESCO.

Ministar je govorio: "Moramo, da bismo bili konkurentni naim susjedima,

kupovati sjeme koje je spajanjem gena uinjeno otpornim na pesticide, ali
moj narod nema novaca da kupi riu koju je uzgojio. Sve mora ii u izvoz za
otplatu naih dugova. Naa djeca umiru od gladi usred obilja."
Ewan se suzdrao od zijevanja. Kasnije, tijekom prijema u nekom
raspadajuem veleposlanstvu, uspio se izdvojiti s ministrom. ovjek je bio
pijan, nenaviknut na jaka pia. Ewan mu je rekao da ga se dojmilo ono to je
vidio.
"Pogledajte nae gradove", rekao je ministar zapliui jezikom. "Svakog
dana pristie jo tisuu izbjeglica sa sela. Javlja se kvaiokor, beri-beri."
Ewan je ubacio jedan kanape u usta. Iz nove serije njegove kompanije,
promigoljio se s ukusnom lascivnou prije nego to ga je progutao. "Moda
bih vam mogao pomoi", rekao je. "Ljudi koje predstavljam imaju novu vrstu
kvasca koja potpuno zadovoljava sve prehrambene potrebe, a raste na
jednostavnoj podlozi."
"Koliko jednostavnoj?" Dok je Ewan objanjavao, ministar ga je, ne vie
onoliko pijan koliko je izgledao, vodio na terasu. Ministar je rekao: "Shvaate
da ovo mora ostati u tajnosti. Po UNESCO-vim propisima ..."
"Postoje naini da se to zaobie. Imamo pogodbe o ustupanju s pet
zemalja koje imaju ... trgovinske deficite sline vaemu. Ustupamo genom
ispod cijene da bismo podrali vlade koje povoljno prihvaaju nae druge
proizvode ..."

6
Genetski pirat pokazivao je Ewanu svoju manipulacijsku opremu kad ga je
spori otrov konano oborio. Bili su na prastaroj nuklearnoj podmornici
usidrenoj negdje pored Filipina. Leita projektila bila su pretvorena u
fermentacijske posude. Komandni most bio je pretrpan najnovijom
manipulacijskom tehnologijom, opremom virtualne stvarnosti kojom je
korisnik izravno kontrolirao robote-sjekae veliine molekula koji su se kretali
du spirala DNK.
"Ne treba meni oprema", rekao je pirat Ewanu, "nego distribucija."
"Nema problema", rekao je Ewan. Piratovo osiguranje bilo je patetino lako
probiti. Pokuao je inficirati Ewana zombi-virusom, ali se Ewanov genetskospojeni dizajnirani imunitet lako pobrinuo za to. Spori otrov bio je mnogo
suptilniji; u trenutku kad se mogao otkriti, ve je bilo prekasno. Ewan je imao
trideset i dvije godine. Predstavljao se kao vicarski posrednik na sivom

tritu.
"Ovdje drim svoje stare stvari", rekao je pirat kuckajui kriogensku posudu
od nehrajueg elika. "Stvari od prije nego sam postao profi. Kao to je
genetski kompleks lucifera-ze. Sjea se kad je brazilska prauma poela
svijetliti? To sam bio ja." Obrisao je znoj s ela, zagledajui komplicirani
termostat u toj sobi. Strano debeo i bez ijedne dlake, nosio je samo
bermude i plastine sandale. Bio je meta zato to je krenuo na veliko s novim
lijekom za HIV. Kompanija je mnogo zaraivala na svome lijeku; pobrinuli su
se da se AIDS nikad potpuno ne iskorijeni u nekim zemljama treeg svijeta.
Ewan je rekao: "Sjeam se da je brazilska vlada bila zbaena - stanovnitvo
je to shvatilo kao lo predznak."
"Ej, to da ti kaem? Tad sam bio klinac. Transformiranje gena bilo je lako,
trebalo je samo nai vektor. Stara stvar. Somatska mutacija bit e sljedea
velika stvar, vjeruj ti meni. emu uzgajati nove sorte kad moe preraditi
genom stanicu po stanicu?" Kucnuo je termostat. Ruke su mu se tresle. "Hej,
je li to ovdje neto vrue?"
"To je prvi simptom", rekao je Ewan. Izmaknuo se s puta dok je pirat
padao na palubu. "A ovo je drugi."
Kompanija je bila dovoljno oprezna da potplati piratova efa osiguranja;
Ewan je imao dovoljno vremena da sredi fermentacijske posude. Dok on
stigne do obale, one e se sasuiti. Instinktivno, protivno nareenjima, ponio
je mikrogramski uzorak lijeka za HIV sa sobom.

7
"Teritorij izmeu piratstva i legalnosti je minsko polje", doznao je Ewan od
ubojice. "Tu se najee deavaju pomaci, a tad ja nastupam. Moja
kompanija voli stabilnost. Jo godinu dana i ti bi iziao na burzu, a vjerojatno
bi od prve emisije dionica postao milijarder - sitna riba, ali ipak u igri. Te
make, nitko drugi ih nema. Njihov genom trebao je biti izbrisan jo krajem
dvadesetih godina. Veoma bistro, napustiti sivo medicinsko trite i posvetiti
se luksuznoj robi." Namrtila se. "Zato ovoliko priam?"
"Iz istog razloga iz kojeg me nee ubiti", rekao je Ewan.
"Izgleda ba glupo to htjeti", priznala je ubojica.
Ewan se nasmijeio. Odavno je dekodirao dvostupanjski virus koji je
genetski pirat upotrijebio na njemu: jedan dio bio je trojanski konj koji je
drao njegove T limfocite zauzetima, dok je drugi predizajnirao gene za
lojalnost koje je kompanija usaivala svojim slubenicima. Njegova vrijednost

jo je jednom dokazana. Rekao je: "Treba mi netko kao ti u mojoj organizaciji.

A budui da si provela toliko vremena prilazei mi dovoljno blizu da me
zavede, mogla bi mi uiniti ast time to e se udati za mene. Trebat e mi
supruga."
"Nee ti smetati da se oeni ubojicom?"
"A, to. I ja sam to bio."

8
Ewan je predvidio krah trita. Genetski ratovi sveli su osnovne
prehrambene usjeve na soju, riu i socijalni kvasac; dizajnirane stalno
mutirajue bolesti svele su itarice i mnoge druge poljoprivredne sirovine na
sekvence nukleotida uskladitene u kompjutorskim spremitima. Tri globalne
biotehnoloke kompanije drale su patente za ispunjenje kalorijskih potreba
devedeset i osam posto ovjeanstva, ali su izgubile kontrolu nad
tehnologijom. Pritisci ratne ekonomije pojednostavnili su je do toke u kojoj
je svatko mogao direktno manipulirati vlastitim genomom, i time oblikom
svoga tijela.
Ewan se obogatio u modnoj industriji, prodajui uzorke i mikroskopske
samoumnoavajue robote koji su mijenjali DNK. Ali pretpostavio je da e
prije ili kasnije netko pronai sustav izravne fotosinteze, a njegovi sustavi
burzovne ekspertize bili su programirani za uoavanje i usporedbu dostignua
na tom polju. On i njegova ena prodali su veinski udio u svojoj kompaniji tri
mjeseca prije pojave prvih zelenih ljudi.

9
"Sjeam se kad se znalo to je to ljudsko bie", rekao je Ewan tuno.
"Pretpostavljam da sam staromodan, ali tako ti je to."
Iz svoje kolijevke, obavijena vodenom izmaglicom, njegova ena je upitala:
"Je li to razlog to nikad nisi postao zelen? Mislila sam da je to zbog odbijanja
mode."
"Stare navike teko nestaju." Uistinu, svialo mu se njegovo tijelo onakvo
kakvo jest. Tih dana, prelazak na zeleno podrazumijevao je somatsku
mutaciju od koje bi izrasla metar visoka crna kukuljica za apsorbiranje
dovoljno svjetlosne energije. Veina ljudi ivjela je u tropima, jata anarhista s
crnim ogrtaima. Rad vie nije bio potreba, ve kapric. Ewan je dodao:
"Nedostajat e mi."

"Budimo iskreni," rekla je njegova ena, "nikada nismo bili zaljubljeni jedno
u drugo. Ali e i ti meni nedostajati." Jednim trzajem svog snanog repa
odbacila je svoje vretenasto tijelo u more.

10
Crnokapi postljudi, klizei polako na suncu, skupljaju se i okupljaju poput
ameba. Delfinoidi, pipaka zavuenih pod peraje, ljuljukaju se u tankovima
zamuene vode. Pokretne morske zvijezde; zakovitlani grmovi trnja, zmije s
jednom rukom, jednom nogom; jata sitnih ptica, blistavih kao smaragdi,
svako jato jedna jedinka.
Ljudi koji su postali udni, inficirani mnotvom mikroskopskih strojeva koji
su gravirali njihova tijela po elji.
Ewan je ivio na zabaenom imanju. Bio je tovan kao utemeljitelj
postljudske evolucije. Svuda ga je pratio mikrosaur prekriven purpurnom
smjehodlakom. Snimao ga je jer je Ewan odluio umrijeti.
"Ne alim ni za im", rekao je Ewan, "osim moda to nisam slijedio svoju
enu kad se promijenila. Predvidio sam to, zna. Sve ovo. Kad je jednom
tehnologija postala dovoljno jednostavna, dovoljno jeftina, kompanije su
izgubile kontrolu. Kao s televizijom ili kompjutorima, ali ne vjerujem da se
toga sjea." Uzdahnuo je. Imao je neodreen osjeaj da je sve to rekao i
ranije. Nije imao novih misli ve cijelo stoljee, osim elje da mislima uini
kraj.
Mikrosaur je rekao: "Na neki nain, pretpostavljam da sam ja kompjutor.
Hoe li sad primiti kolonijalnu delegaciju?"
"Kasnije." Ewan je doepao do klupe i sjeo. U posljednjih par mjeseci dobio
je blag artritis, staraku istokanost po rukama; smrt je konano izrazila
dijelove njegova genoma koji su tako dugo bili potisnuti. Vrue sunevo
svjetlo padalo je kroz barunaste vrpce drvolikih; Ewan je zadrijemao,
probudio se da ugleda grupu morskih zvijezda koja ga je promatrala. Imale su
plave, ljudske oi, po jedno na vrhu svakog miiavog kraka.
"ele ti odati poast tako to e odnijeti tvoj genom na Mars", rekao je mali
purpurni triceratops.
Ewan je uzdahnuo. "elim samo mir. Da se odmorim. Da umrem."
"Ma, Ewane," rekao je mali triceratops strpljivo, "sigurno ak i ti zna da
nita vie stvarno ne umire."

C. J. Cherryh
RTVENO JANJE
Pseudonim amerike spisateljice Carolyn Janice Cherry roene 1942. C. J. je
autorica ogromnog serijala UNION-ALLIANCE koji opisuje meuodnose
intergalaktike politike i trgovine tijekom nekoliko tisuljea i meu ostalim
romanima ukljuuje nagraene DOWNBELOW STATION i CYTEEN. Hvaljena
zbog inventivnog opisivanja drutvenih odnosa i stapanja tehnologije i ljudskih
interesa serija se razvila u brojne podserijale ukljuujui seriju FADED SUN
(KESRITH, SHON'JIR, KUTATH) i CHANUR (PONOS CHANURA, CHANUR'S
VENTURE, THE KIF STRIKE BACK, CHANUR'S HOMECOMING, CHANUR'S
LEGACY). Posljednji kvartet romana - FOREIGNER, INVADER, INHERITOR i
PRECURSOR - hvaljeni su zbog fenomenalnog opisa kulturolokih i rasnih razlika
koje ljudska kolonija mora prevladati u stvaranju krhkog saveza s tuinskim
stanovnicima planeta. Cherryh je takoer autorica etverodijelnog fantasy serijala
MORGAINE i fantasy trilogije GALISIEN koja se sastoji od romana FORTRESS IN
THE EYE OF TIME, FORTRESS OF EAGLES i FORTRESS OF OWLS. Takoer
je autorica antologija MEROVINGEN NIGHTS i HEROES IN HELL.

Naslov originala: The Scapegoat

Prevoditelj: Igor Zaborski

1
DeFranco sjedi za stolom nasuprot vilenjaka i sanjari, ne ba ugodan san,
nego sadanjost: sve osim sadanjeg okruenja, malo je drugaije nego to
se dogodilo, zato to je profiltrirano kroz ljudske oi i ui. ovjek primjeuje
puno vie i puno manje od onoga to se stvarno dogaa u svijetu - zemlja se

uzastopce podizala uz udarce koji su ga protresali do kostiju i s kiom zemlje;

deFranco izmigolji na svoja koljena dok se grumenje zemlje kotrljalo niz
njegovo oklopno odijelo. Moda se premjesti na mjesto koje e u iduem
trenutku postati krater, a moda e mjesto na kojem se nalazi postati krater.
Nema vremena razmiljati o tome. Postoji samo jedan izlaz s tog izloenog
breuljka, a to je da nastavi hodati. DeFranco se previja i uzdie pod teinom
oklopnog odijela, zaslijepljen jer mu sustav za disanje ne uspijeva dati to mu
treba, a grlo mu je osjetljivo od previe kisika u tri dana otkako je vani. Psuje
opremu, puno opipljiviji problem od neprijatelja na ovom posljednjem dugom
trku ka sklonitu u dubokim tunelima ...
Iao je kui, John deFranco, ako je kua jo bila tamo, i ako granate koje
su sravnile njihovo sklonite u ovoj zoni nisu sravnile sve uz granicu i unitile
bazu.
Vilenjaci su konano takoer nauili gdje ih treba gaati, to je bilo to; i
deFranco ih je proklinjao sve redom, dok mu je znoj tekao u oi, a mjeavina
kisika razdirala grlo i izazivala izmaglicu pred oima. S ove strane granate su
razbijale zrak i zemlju i njegove kosti; i po tko zna koji put udar ga je bacio
kroz zrak i zakucao ga na zemlju ozlijeenog i slomljenog (i to se tie
oklopnog odijela, mrtvog i izreetanog rapnelima). Djelii drveta i metala
zvonili su po njegovom oklopu i vueni gravitacijom padali dok se ne bi
pomijeali sa zemljom i blatom.
I tada, poto nije bio izravno u zoni napada i mrtav, podigao je svoje
znojne ljudske udove i pokrenuo hidraulike zglobove odijela i oajniki
natjerao pedeset kila krute keramike i metala i devedeset kila ljudskog mesa
u gegajui, izmoren trk.
Trk i pad. Trk i posrtanje prelazilo je u hodanje kada je vrtoglavica
postajala prejaka. Nije gubio vrijeme na izmicanje.
Ali kad bi eksplozije i granatama izazvani potresi stali deFranco bi,
teturajui po izrovanoj zemlji, postao svjestan tiine. Njegovi umorni koraci bi
usporili dok se nespretno okretao da pogleda iza sebe. Zadimljena dolina

njihala se preko suenog pogleda njegovog vizira, osvijetljenog zelenim

ispisima koji su ga upozoravali da mu oi panino trzaju i trae nepoznate
funkcije. Uplaio se da je ogluio; bila je to neprirodna tiina njegovim
okiranim uima. uo je um propelera ventilatora u svom odijelu, ali taj ga je
zvuk proganjao, uo ga je u svojim snovima; znai mogao je biti u njegovoj
glavi, a ne u njegovim uima. Udario je keramikom rukavicom o keramiku
kacigu i uo je slab udarac. Znai sluh mu je u redu. Samo dim i usamljen
kraterski pejza pokazivali su mu mjesta udara granata.
I iznenada je jedan od tih zastraujue zelenih ispisa na njegovom viziru
poskoio, pokazao 000 i poeo kuckati. Jedva se natjerao da pogleda gore;
vizir ga je zatitio od svjetlosti slijedom treptaja i zamraenja. Ispis se
nastavljao, i kuckanje; nije mogao nita vidjeti na nebu, ali baza je jo uvijek
bila tamo, javljala se, i sada tono zna to se dogaa. Brojke su prele u
crveno, ponovno se zanjihao i pogledao prema ravnici kada su poeli prvi
udari i ponovno se uzdignuo dim.
Stajao je na vrhu breuljka i promatrao zrani udar kojeg je pozvao prije
dueg vremena kako radi pakao na ravnici. Znao je razorni uinak zraka i
granata. Njegova prva misao bila je da vie nee vidjeti znakove prodiranja i
da e ljudski ivoti biti spaeni. On je prestigao kaos i ispravio svoju pogreku
kad je otiao preblizu vrha neprijateljskih poloaja pokuavajui ih pronai.
Njegova druga misao, visoko na krilima pobjede, bila je da je ve previe
buke u svijetu, previe smrti, i elio je plakati od olakanja i straha to je iv i
pokretan. Dobar i pristojan. Izvia iz baze naao je prokleti izvor napada,
oznaio ga i cijelo je prokleto zrakoplovstvo moralo doi i zatititi ga uz cijenu
milijuna kredita u granatama koje su unitile tuu opremu vrijednu nekoliko
milijardi kredita.
Svaka ast, deFranco.
Poeo se tresti. Okrenuo se od prizora, ukljuio svoj lokator, i poeo hodati,
polako, nogu pred nogu, i da se tu i tamo nije odmarao, stavljajui udove
svog odijela u ukoeni poloaj, zasigurno bi pao. Kako bilo, hodao je
otvorenih usta i uiju punih zvuka svog disanja. Hodao je, izgubljen i
dezorijentiran, sve dok njegova jedinica nije pronala signal lokatora i poslala
upute izgubljenom djeaku za kojeg su bili izgubili svaku nadu.
"Tada si nam nanio veliku tetu", ree vilenjak. "To nam je bila zadnja nada
i znali smo da ete nam unititi to posljednje naoruanje. Znali smo da ete to
uiniti brzo i da ete stati. Nauili smo vjerovati vaim navikama iako ih nismo
razumjeli. Kada je granatiranje poelo, tornjevi su pali; i preko tisuu nas je

umrlo u gradu."
"A vi ste i dalje napadali."
"I neemo prestati dok ovo ne zavri ili svi ne budemo mrtvi."
DeFranco se na trenutak zagleda u vilenjaka. Soba je mala i sterilna, ne
pokazuje znakove uporabe, ali je puna znakova ovjeanstva - tiha spavaa
soba u utim i zelenim pastelnim bojama. Stol. Dvije stolice. Neupotrijebljen
krevet. Ve su satima sjedili jedan naspram drugoga za stolom. Prestali su
teoretizirati i prepustili su se samo nedavnim dogaajima. DeFranco se
ponovno naao izgubljen u vilenjakom razmiljanju. Nikad nije imalo smisla.
Pretpostavke izmeu redaka nisu ljudske pretpostavke, iako je vilenjakovo
koritenje jezika savreno.
Napokon nastavi, poraen manjkom logike: "Vratio sam se u svoju bazu",
ree deFranco. "Pozvao sam napad; ali jedino to sam znao bilo je da je
napad prestao. Bili smo ivi. Samo to je bilo vano. Nita osobno."
Okupao se, dobio obrok i malo veu doza viskija. Stoer je dijelio viski kao
posebnu povlasticu i kao lijek za ivce, a straa je zbog nedostatka stvarala
zalihe i davala doze precizne u kap. On je pio svoju trodnevnu dozu i svoje
bonus pie jedno za drugim nakon to je skinuo opremu i dugo, dugo se
tuirao ispod mlaza vode. Popio je svoju trodnevnu dozu odjednom jer se
lijeio od trodnevnog boravka vani, i u boksericama sjeo u kut. Vojnici su ili
svojim poslom, prepoznajui potresenog, jako pijanog ovjeka i nitko od njih
nije bio dovoljno bezobziran i nepristojan da bi ga sada ometao. Nisu mu
estitali to je preivio, nisu mu nudili krevet, barem ne izravnim pogledima.
Vojnici nisu bili pod njegovim zapovjednitvom. Nije mu bilo mjesto u
zapovjednom lancu kojem su oni pripadali. Poto je bio specijalac, bio je na
raspolaganju zapovjedniku prema potrebi. Bio je porunik John R. deFranco
ako je nekoga zanimalo, ali to nije bilo bitno nikome ovdje u sklonitima. Bio
je specijalac i njegove zapovjedi dolazile su od natporunika koji je vrio
dunost zapovjednika stoera u ovom dijelu bojinice, bojnik je nedavno
poginuo, oni sami ekali zamjenu, hvala na pitanju; dok su vii asnici bili na
suhom i sigurnom iza tita ili tisuu kilometara u orbiti.
I John deFranco, specijalac i pokretna meta, uvao je svoju znaku srebrni
svijet-i-mjesec i svoju plavu beretku i svoju radnu odoru spremljene i sigurne
od vlage u svom vodootpornom plastinom spremniku u kutu svoje vojnike
kasete. Oklop je bio njegova radna odjea. Prokleti, usrani oklop koji ga je
uvijek negdje uljao kada bi ga preuredio. I sada je sjedio u boksericama i
brzo ispijao prvo pie, pa sljedee i sljedee i sljedee u polaganim gutljajima,

i trepnuo ponekad kada bi mu to zatrebalo.

Vojnici, mukarci i ene, kretali su se podzemnim sklonitima u svojim
boksericama i majicama kratkih rukava poput pjeanih duhova iji spol
njemu ili njima meusobno nita nije znaio. Prenapuivanje sklonita
rezultiralo je prijateljstvima ili dosadom ili oajem. Nain razgovora im je bio
grub i postajao sve grublji, oi otupjele od dana dosade, jer potucali su se po
ovom planetu trideset sedam mjeseci uz jedinicu koja je uvala glavni ulaz u
bunker br 43; a vilenjaci su se jo uvijek borili, ukopavali i umirali u
nerazumnim koliinama bez predaje.
"Dovedite zarobljenike", jednostavna zapovijed iz stoera; ali zatvorenici su
izvravali samoubojstvo. Vilenjaci su umirali samim time to su to poeljeli
umrijeti.
"Uspostavite kontakt", stoer je rekao. "Razgovarajte s njima" - mislei pri
tome na bilo koji mogui nain; ali nisu u tome uspijevali godinama u svemiru
i nisu oekivali vie sree na planetu. Razgovor s vilenjakom podrazumijevo je
doi u blizinu strojeva ili ivih tijela. Vilenjaci su veselo gaali bilo koju metu
koja im je dola pod ruku. Vilenjaci su pucali na prvi svemirski brod s
ljudskom posadom kojeg su sreli prije dvadeset godina i ubili su petnaest
tisua ljudi, ena, i djece kod Corby Pointa iz nikome razumljivih razloga.
Sporadino su nastavili pucati na brodove s ljudskom posadom to je izraslo u
krizu.
ovjeanstvo - sva tri ovjeanstva, Unija, Savez i udaljena, nedrueljubiva
Zemlja - zakljuili su da nee biti poputanja rasi koja neprestano napada
moderne brodove s ljudskom posadom im ih spazi, stoljeima nazadnijom
opremom - Moramo li ekati, zajedniki su zakljuili, da se doepaju
naprednije tehnologije? Da napadnu planet? Zemlja se opsesivno brinula za
takve stvari, uvjerena u svoju vrhovnu planetarnu svetost i znaaj u svemiru.
Kolijevka ovjeanstva. Unija se brinula oko drugih stvari - kao to su slom
poretka, ili izmicanje nadzora nad kolonijama; Unija se zalagala za brzinu,
Zemlja se eljela vratiti svojim spletkama, a Savez je elio teritorij, zalaui se
za sporiji pristup kako bi izbjegao trajnije probleme na svojoj strani. Takoer
je bilo govorkanja o drugim stvarima, recimo da je Savez naiao na signale s
ovog podruja, od neeg to nije bilo vilenjakog porijekla. Pravi razlog za
brigu. Bilo je ipak jasno da je rat pospjeivan, pourivan i potican; a vilenjaci
su vraali istom mjerom. Vilenjaci su umirali jedan za drugim, njihovi
svemirski brodovi nisu bili nikakva prijetnja za ljudske kada su ljudi ozbiljno
krenuli za njima i zauzeli mjesta za skokove koji su ih dovodili blizu ljudskih
obitavalita. Ali vilenjaci se nikada nisu predavali i nikad nisu prestali

pokuavati.
"to emo sad?" pitalo se Zajedniko zapovjednitvo - jer pred nosom im je
bilo krvavo, neprihvatljivo klanje nepopustljivog, odlunog i nedovoljno
opremljenog neprijatelja, a Unija i Zemlja su eljele brzo rjeenje. Unija je
kao i obino gledala dugorono. U jednom su svi bili sloni. "Ako sruimo
svaki brod kojeg poalju i oni se povuku, koliko e trebati da se vrate s puno
boljim naoruanjem? Imamo posla s luacima."
"Probijte se do njih", stigla je zapovijed iz stoera. "Maknite ih s naeg
prostora i nastavite rat na njihovu planetu. Moramo ih sada zastraiti - ili
emo poslije snositi neeljene posljedice."
To je bilo prije dvadeset godina. Podcijenili su nepopustljivost vilenjaka.
Pomaknuvi se s trgovakih puteva i ograniivi se na jedan planet, rat je
prerastao u mjesni problem. Savez je jo uvijek slao novac i vojnike, Unija je
u odreenoj mjeri jo uvijek suraivala. Zemlja je slala pustolove i novake koji
su esto bili lui od vilenjaka; Stoer je takve birao u urbi.
I tako je stvar bujala i bujala tijekom sedamnaest godina i vilenjaci su
umirali i umirali u svojim malobrojnim i nedovoljno opremljenim brodovima,
dok Zajedniko zapovjednitvo nije odluilo krenuti grubljom taktikom; brzo
unititi jadnu, malu vilenjaku svemirsku stanicu, spustiti postrojbe na
vilenjaki planet i ukopati ljudske baze s proturaketnim titom da bi pokrenuli
ogranieni rat smjeten na planetu - a vilenjako je oruje postajalo sve
jednostavnije i primitivnije, a postrojbe su ispijale svoje male doze uvoznog
viskija i polako postajale sve lue.
Ljudi, koji su bili usko vezani za vilenjaki rat, su se prilagodili na ljudima
neprirodan nain. Duboko iza crte bojinice, na vilenjakom svijetu, ljudi su se
smjestili i sagradili trajne nastambe. Znanstvenici su doli prouavati vilenjake
i ugroeni biljni i ivotinjski svijet prelijepog i Zemlji slinog svijeta. Dok su
neka vilenjaka sredita ignorirala rat bombardiranje se nastavljalo u
nerazrjeivoj zbrci, zato to ni vilenjaci ni ljudi nisu znali kako prestati, ili nisu
poznavali neprijatelja dovoljno kako bi znali odustati ili shvatiti to onaj drugi
eli. I rat je mogao trajati i trajati - vjerojatno sve dok zadnji zapis o
svemirskim brodovima u raunalima vilenjaka ne bi bio izbrisan. I nijedan
neprijatelj ne bi zaboravio ono to su vilenjaci do sada doivjeli.
Nije bilo pregovora. Jedanput, samo jedanput su ljudi pokuali prii jednom
od neutralnih okruja kako bi pregovarali i ono se jednostavno i iznenada
pridruilo borbama. Tako nakon sveg istraivanja i truda, ljudi su ivjeli na
vilenjakom planetu bez ideje kako da ih zovu ili koje je pravo ime planeta,
jer su prokleti vilenjaci na kraju unitili svoju jedinu svemirsku stanicu i

metodino unitili svaki zapis i svaki predmet. Umirali su i umirali i umirali i

ponekad (ali rijetko u zadnje vrijeme) ubijajui pritom i ljude, kao onda kada
su bili jo u svemiru i kada su meteorima pogodili bazu na Ticonu i iza sebe
ostavili samo prainu. Trideset tisua mrtvih i bez vrajeg naina da se nau
ostaci.
To je bio dogaaj nakon kojeg je zajedniko zapovjednitvo odluilo ukloniti
vilenjake iz svemira.
Sada je ovjeanstvo ulagalo u gradove koje nikada nisu planirali zauzeti,
unitili su ceste, zauzeli vilenjake ravnice, unitili gospodarstvo
beznuklearnim bombama i granatama trudei se ostaviti bar neto od svijeta,
nadajui se da e tako umoriti vilenjake. Ali vilenjaci su se osvetili s plinom i
kemikalijama ega su se ljudi suzdravali. Ljudi su im onemoguili opskrbu, a
vilenjaci su svejedno uspjeli pronai naina kako udariti kroz obranu baze
ponaajui se kao da je opskrba beskonana i kao da nisu gladovali i kao da
je planet jo zelen i neuniten.
DeFranko je pio i to prilino polako, promatrajui vojnike kako odlaze i
vraaju se u ritmu svojih poslova. Ovaj vod Delta iz Osme je bio jako dobar.
Bili su vjerni onome to se oekivalo od vojnika ovoga rata, oformiti bazu i
osiguravati ceste koje su ljudi upotrebljavali, sagraditi sletna mjesta za
opskrbu i ponekad poginuti malo-pomalo pomiui ljudski nain ivota prema
nekom cilju kojeg je razumjelo samo zajedniko zapovjednitvo i koje je
odavde izgledalo poput drugih prokletih neprijateljskih gnijezda. DeFrancov
zadatak bio je pronai takva gnijezda. I zarobiti neprijatelja (zapovijed koja
jo uvijek vrijedi) i shvatiti ga ako moe.
Veinom je trebao pronai gnijezda. I ponekad povesti vod u napad. Sada
vie nije bio od nikakve koristi, jer su se pribliili tom bezimenom gradu i vie
nije bilo gnijezda koje bi on traio. Sada su jo samo mogli krenuti tom
ravnicom i to dalje?
Zaposjesti grad malo po malo, ulicu po ulicu, i otkriti da je svaki prokleti
vilenjak izvrio samoubojstvo? Vilenjaci bi im to napravili kao u selima juno
odavde gdje su iznenadili vilenjake. Za svoj trud nisu dobili nita osim
beskrajnog, potpunog krvoprolia i leeva glatke koe koji su privlaili kukce i
ptice velikih krila - (bili su paljivi s ekologijom, zakljuio je Znanstveni institut
u svojim nepreglednim izvjetajima u kojima se neka budala bavila izgledima
za preivljavanje ivotinja s velikim krilima ako dominantna vrsta nije paljiva
prema njima.)
(Ili su proklete krvolone ptice gadnije i ilavije od vilenjaka, pomisli
deFranco u svojoj alkoholnoj meditaciji, svjestan da nita nije krvolonije od

vilenjaka.)
Vidio je malo vilenjako dijete u zagrljaju drugog, oboje ukoeni, dijete u
djetetovom naruju: oni vole, do vraga, oni vole. Plakao je kada je epajui
odlazio iz ruevina malog vilenjakog grada, viajui sve vie i vie takvih
prizora - jer vilenjaci su aktivirali bombe u sreditu grada, i pretvorili ga u
vatrenu stihiju.
Ali dva djeteta su leala neopeena i nitko ih nije elio dotaknuti niti
pogledati. Napokon su dole ptice. Vojnici su pucali na ptice sve dok ih iz
stoera nisu zaustavili; to je ipak troak. Bilo je to ubijanje neborbenih ivih
bia, i to je bilo (O, Boe!) protiv pravila. Najvei razlog zbog kojeg ih je
stoer zaustavio bilo je izbjegavanje ljudske okrutnosti, jer ptice su uvijek bile
tamo i ptice su pobjednici, svaki puta. Proklete ptice su poput prokletih
vilenjaka uvijek dolazile, bez obzira to su od njih ostajala samo perca.
Tvrdoglave, poput vilenjaka. Lude kao sve ostalo na ovom planetu. I ljudi i
vilenjaci. Ludilo je postalo zarazno.
DeFranco je gutao posljednje kapi viskija u ai, u rukama koje su se
borile sa snom. Bio je tihi pijanac, nikad neuredan. Paljivo je popio sve i
prevrnuo se poput mrtvaca i - zbog njene brige Odjela za pronalaenje
neprijateljskih gnijezda Slube za zauzimanje gnijezda i za izradu puteva jedna je ena prila i uzela mu au iz obamrlih prstiju i pokrila ga dekom.
Ovdje su jo uvijek bili humani. Trudili su se biti.
"Nita vie nismo mogli uiniti", ree vilenjak. "Zato smo to inili. Znali smo
da se pribliavate i da su nam sati odbrojani." Njegovi bijeli dugi prsti
dotaknuli su povrinu stola. Bijeli, plastini stol u obinoj maloj spavaoj sobi.
"Puno nas je umrlo, deFranco, a vi ste bili okrutni i polagano nam pokazali
sve to moete."
"Mogli smo vas odmah unititi. To ste znali." DeFrancov glas je zazvuao
oajniki. Tjeskoban. "Vilenjae, zar to niste mogli shvatiti?"
"Uvijek ste nam ulijevali nadu da emo pobijediti. Pa smo se borili. Jo
uvijek se borimo. Do mira. Prijatelju."
"Franc, Franc", zauo se tih, ljutit glas i deFranco se probudio, u mraku.
Srce mu je brzo tuklo i napokon je shvatio da ga budi, to je znailo saboteri,
ili jo gore, noni napad. Ali Dibs ga je smirujue zgrabio za ruku prije nego
to je uspio pasti. "Franc, moramo ponovno van. Jake i Cat su ve krenuli
tunelom. Porunik je otiao u M1, a M1 se nalazi na crti bojinice. ele te
tamo. Hitno trae promatraa na breuljku 24."

"Uh." DeFranco protrlja oi. "Uh." Bilo je bolno sjesti. Stati jo gore.
Odepao je dva koraka i uhvatio glavni dio svog odijela s vjealice, odijelo
broj 12, jadno smrdljivo odijelo koje je ve smrdjelo po ovjeku ili blatu ili
kanalizaciji i odvratnom bolesno-slatkom praku kojim su ga oistili. Stavio je
prsni oklop na sebe i Dibs mu je pomogao sa prikopavanjem pri priguenom
svjetlu arulje od 5 W koja je gorjela kako bi po noi mogli pronai
kupaonicu. "Do vraga, do vraga, moram ..." Izmakao se Dibsu i otiao u
kupaonicu. Ve se cijelo mjesto uzburkalo od prilika koje su bauljale
hodnicima poput stanovnika zlatno osvijetljenog pakla. Progutao je peckajuu
tekuinu za ispiranje usta koja je bila na polici pored WC-a i izbacio sve iz
sebe dok ga je Dibs drao s lea i spajao zadnje kope na lijevoj strani. "Do
vraga, pripremi ga za pokret", ree narednik. "Pokuavam", ree Dibs, dok su
drugi provlaili oko deFranca i poeli ga odijevati poput djeteta, dio po dio.
izme, titnici za noge i prepone, rukavi, rukavice, kopa na trbuhu,
naprtnjaa, napajanje - zglobovi su ga boljeli. Mirno je stajao dok su ga
pritezali i uzeo kacigu kada mu je Dibs dodao.
"Hajde, hajde", ree narednik, koji nije imao pravo zapovijedati specijalcu,
ali stoer je bio u gabuli. Trebali su svoje izviae i deFranco je dopustio
vojnicima da mu zapovijedaju; bila je to njegova prilagodba tim vojnicima koji
nikad nee vidjeti mir. Jednom ga je desetak tih vojnika izvuklo iz guve i on
im to nikad nije zaboravio. Dopustio im je da mu stave paket s naoruanjem,
sagnuo glavu, stavio prokletu kacigu, zakrenuo je da sjedne u leite i uputio
se daleko od sigurnih svjetala tunela spavaonica u dugaak tunel, pljuskajui
po lokvama plastinim mreama koje su onemoguavale tekim oklopljenim
nogama da propadu u blato.
"ifra: Noni vid", rekao je odijelu. Bio je nesiguran i napet od manjka sna.
Prepoznalo je uzorak njegova promukla glasa i dalo mu prikaz tunela ispred
njega. "ifra: Propusnica", rekao je odijelu i ovo je poelo javljati dvojici
vojnika negdje gore u tunelu da im prilazi. Dobio je povratnu informaciju u
obliku potvrde od Cat. "1a-6yg-p30/30", zelene brojke pojavile su se na
njegovom viziru, govorei mu da su Jake i Cat gotovo isto vidjeli vilenjake
preko udaljenih senzora koji su ostavljeni u dolini i da e ostati na svojim
pozicijama da sluajno ne bi odali poloaj tunela. Iskljuio je radio, Cat i Jake
takoer.
Pronali su nas, pomisli deFranco. Prokleti vilenjaci su se probili kroz nau

zatitu i nastavili pjeice prodirati. Bit e pakleno.

Ostatak vojske se opremao iza njega i leerno se pripremao za teku no

koja dolazi. Vilenjaci su rijetko dospijevali do ljudskih spremita. Pokuavali

su. Bili su opasni s runim orujem na blizinu. Kada su ti se pribliili smrti nije
bilo samo na vilenjakoj strani.
Hladan znoj ga je poeo oblijevati. Glava ga je luaki boljela i odijelo mu
je bilo teko na koljenima i leima kada bi se sagnuo i smrdilo je na
dezinfekcijsko sredstvo iz neke ume netaknute od nastanka ovjeanstva.
Miris je bio oajan i nije dobro skrivao smrad strave, tunela i vlage koje je
odijelo upijalo kad nije bilo zapeaeno.
Nije se sjeao niega sa Zemlje, samo se mutno prisjeao Pella, koji ga je
obuavao i poslao na svijet kojemu se nitko nije potrudio dati ime. Vilenjaka
zemlja, visoki stoer je katkad pokuavao biti duhovit. Nedoija, vojnici su je
zvali prema nekoj staroj bajci, jer iz nje vojnik nikada nije doao kui.
Postojala je pjesma s toliko kitica koliko je bilo stvari na koje se vojnik alio u
Vilenjakoj zemlji.

2
Gdje je moj otpust iz ovog rata?
To ovdje ne postoji, prijatelju.
Kada kree sljedei brod s ovog svijeta?
Nema takvog, prijatelju.
I vremena imamo na pretek,
Zato vrijeme dobro ubijamo,
Svoju kaznu moramo odguliti
U Nedoiji.
Pjevuio si je u bradu, glasa drhtavog i slomljenog od napora. elio je
zaplakati kao dijete. elio je da netko umjesto njega prokune ove sitne sate i
prekinuti odmor. Vie od svega elio je nekoliko dana mira od ove bojinice,
samo nekoliko dana da smiri ivce i da ga glava prestane boljeti...

...Tri, tri, tri, u odijelu koje te titi od otrova i veine granata koje
vilenjaci imaju - a od nekih i ne. Osim ako te ne pogode u vizir ili zglobove jer
vilenjaci su dvadeset godina prouavali kako te ubiti. Nestane zraka, filtri
zataje i jedini izlaz iz Vilenjake zemlje je da aneli dou po tebe.
Poput ulaza u tunel, poput otvora za ventilaciju, poput generatora koji
omoguava funkcioniranje baze i dugakih tunela.
Vojnici se raspre da bi branili te dijelove, a ti tri i tri, prekasno da bi se

upitao zato vojnici ele specijalca na nekom mjestu, gdje je tunel u dolini
najblie vilenjacima.
Zato ja, zato ovdje? Zato, budalo. Stoer eli promatranje iz blizine. To su
traili i zadnji put kada su te poslali u no daleko od branjenih poloaja. Tako
je bilo zadnja dva puta. Sada oekuju da ponovno krene jer su te vilenjaci
promaili zadnja dva puta.
Neka svi odu k vragu. (Koristit e te dok kosti ne popucaju i meso ne
istrune. Tada e ti dati dva tjedna odmora i ponovo te poslati na teren.)
Lijeenje koje zasluuje ogranieno je na ambulantno. Nakljukaju te
vitaminima, daju dvije injekcije antibiotika, boicu pilula i poalju te natrag.
"Nama je tee", kau bolniari.
Njima je uvijek gore. Dok ne umre.
DeFranco gleda vilenjaka preko stola u maloj sobi i prisjea se kako je to
bilo. Smrad tunela, okus straha.

3
Kakve su cure na ovom svijetu?
To ni ne pitaj, prijatelju.
Kakvi su deki na ovom planetu?
To zaboravi, prijatelju.
"Poslali su me ovamo", ree deFranco vilenjaku, a ovaj - ljudi bi kimnuli
glavom, ali vilenjaci nemaju tu naviku - ga je nastavio mrko gledati s druge
strane stola oputenih ruku.
"Uvijek kae oni", ree vilenjak. "Mi kaemo mi smo odluili. Ali vi
funkcionirate drukije."
"Moda je i kod nas mi", ree deFranco. "Moda zbilja je, kad se sve zbroji i
oduzme. Mi. Ali ponekad se ne ini tako."
"Mislim da ak ni sada ne razumije zato mi radimo to to radimo. Moram
priznati da ni ja u potpunosti ne razumijem zato ste ovdje i zato me ti sada
slua i zato ste jo ovdje. Mi ne razumijemo. Mislim da nas dvojica to
neemo shvatiti. Moda e drugi. Nas dvojica elimo isto. U to najvie
vjerujem."
"Misli da e uspjeti?"
"Za nas, hoe. Za vilenjake. Sigurno. ak i ako ispadne la, uspjet e."

"Ali ako nije la ..."

"Moe li ti la pretvoriti u istinu? Ti ne vjeruje. To ... moram pronai
pravu rije ... ali ja ni to ne razumijem. Tvoje osjeaje. Tvoj posao." Vilenjak
posegnu svojom tankom bijelom rukom za smeom, tamnoputom rukom iji
su nokti (vilenjaci ih nemaju) izlomljeni i grubi. "To nije bio tvoj izbor. Nisi ti
taj koji je odluio da nas napada do samog sredita. Moda to nee biti tako.
Gajim dobre osjeaje prema tebi, deFranco. To sam osjetio kad sam te prvi
puta sreo; znao sam da si ti ono to sam doao pronai, ali nisam znao da li
e mi pomoi ili ne, znam samo to da si isto postupio kao i ostali ljudi kada si
nas vidio. I vjerovao sam da e mi otkriti zato."
***
DeFranco se pomicao i sjedao na mahove, u mraku, u smradu i uz kripu
odijela; za to vrijeme, dva breuljka dalje, dva su se nervozna vojnika
utaborena na ulazu u tunel kupala u znoju u svojim oklopnim odijelima u
kojima nisu smjeli ukljuiti ventilaciju - jer vilenjaki je sluh bio dobro poznat,
a odijela buna. Kao da nije bilo dovoljno muno kretati se u njima beumno,
netko je iz stoera zakljuio da vilenjaci mogu uti zvuk ventilatora. Ili ga
nekako osjetiti.
Ali bez tih pumpi i ventilatora dio odijela ispod vrata nije imao hlaenje i
ugrijavao se ak i po noi. A rukavice i kaciga su se morali nositi kada je
netko bio vani, to je bilo pravilo: nijedan vilenjak nije nikada vidio ivog
ovjeka, osim na poloajima voda Gamma. A moda ni tamo. Vilenjaci su
openito temeljiti.
DeFranco je zakoio zglobove odijela na koljenima, to mu je omoguilo
solidan oslonac za umorna koljena i lea. Opustio se smanjujui time
podrhtavanje svojih nedavno prenapregnutih i nedovoljno odmorenih udova
prije nego zazvei odijelom i uzbuni pun breuljak vilenjaka. Poloaj mu nije
bio dobro zatien; osim samog brda nije bilo gotovo nikakvog zaklona, a
ostalo je jako malo raslinja koje je preivjelo vatru i granatiranje. Ali zelenilo
se probijalo kroz spaljenu zemlju i grmlje je raslo u dolini na liniji koja je prije
tri godine bila vilenjaka cesta. Njegov infracrveni senzor je pretraivao
grmlje.
Neto je aktiviralo senzore dok se odmarao. Neobian tih zvuk, naranasti
ispis pokae mu se na viziru, slijed gibanja toaka u pravcu otkuda je zvuk
doao. Nije bio vjetar: unutarnje raunalo zanemarilo je bijeli um vjetra i
odijela. Izoliralo je neobian zvuk i pojaalo ga. Zvualo je poput jednolikog

zvuka stroja.
DeFranco je otkoio svoje udove, spustio se nie i pomaknuo se prema
poloaju s kojeg e bolje vidjeti cestu. Priao je sa zapada, oprezno,
zastajkujui u neujednaenim razmacima kako bi to neprimjetnije stigao na
odredite. Jo uvijek mu je lokator bio iskljuen. Kao i svima u bazi. Stoer
nije imao pojma koliko su vilenjaci razvili tehnologiju prislukivanja i
otkrivanja lokatora i koliko mogu otkriti svojim lokatorima. Znali su samo da
im naoruanje postaje sve jednostavnije i primitivnije, ali raunalni sustavi im
nisu zaostajali.
DeFranco je sjeo na novi breuljak i sluao, elei se poeati po desecima
mjesta na kojima se iznenada pojavio svrbe. elio je biti negdje na
sigurnom. Od poetka je imao neugodan osjeaj, vilenjaci su uinili neto to
nikad do sada nisu. Jedino je mogao razmiljati o pobijenom vodu Gamma i
to je moglo prethoditi prodoru vilenjaka u bunker, bacanju otrova i pokolju
nekolicine preivjelih koji su gotovo uspjeli doi do odijela.
Je li i tamo specijalac promatrao? Je li onaj kod bunkera 35 pogrijeio i je li
sve poelo ovako one noi kad su umrli?
Sigurno je bio zvuk stroja. DeFranco se uspeo vie po novom breuljku i
legao na tlo, trbuhom na sam vrh. Pritisnuo je tipku za poveanje i prebacio
kameru s optikim vlaknom preko brda nadajui se da e ona biti manja i
bolja meta od njega. A imala je i bolji infracrveni prikaz.
Vidio je mutan prizor ceste, zvuk je bio postojan. Jo je daleko, to su mu
govorila oitanja i ui, dovoljno daleko.
Jo nije otvarao vezu. Zapovijedi su bile stroge. Ili e baza ivjeti u
neznanju da se cestom pribliava vozilo ili e se osobno vratiti i izvijestiti ih; i
izgubiti iz vida togod im se opasno pribliavalo. Prokleti manjak specijalaca
ovdje na opasnim poloajima, i prokleti tromi vojnici; morao je sam ii, sam
odluivati, nadati se da e Jake i Cat dobro postupiti na svojim poloajima i da
se ostali vojnici nee pomicati. Mrzio je to.
Spustio se s breuljka, tako da se nalazio izmeu njega i unitene,
granatama razrovane ceste, i poeo se premjetati prema treem poloaju,
kreui se tiho koliko to ovjek u oklopnom odijelu moe.
I svesrdno se nadao da zvuk stroja nije mamac i da mu se nita nee
prikrasti s lea. Vilenjaci su takoer bili varljivi i bili su lukavi neprijatelji s
izvanrednim sluhom. Nadao se sada da ih je zvuk stroja zagluio, ali niti jedan
vilenjak nije takva budala da dolazi cestom na ovaj nain. To je bila varka,
morala je biti, nita drugo nije moglo biti; i on e nasjesti kao muha bez glave
ako ne bude paljiv.

Zalegao je potrbuke na sljedei obronak, izvukao optiko vlakno - kameru,

blokirao zglobove oklopa i nepomino leao u tom pregrijanom keramikom
oklopu teko tjerajui zrak kroz kisikom i viskijem izmoreno grlo, pokuavajui
potisnuti mamurluk i glavobolju koju je samo pojaavala slika na zaslonu
kacige. Svrbio ga je nos. Svrbio ga je i onaj dio koe iza uha. Prekinuo je
nabrajanje mjesta koja su ga svrbjela jer ga je to izluivalo. Umjesto toga,
trepnuo je i okrenuo oima, pozivajui tako ispis pasivnog sustava i pokuao
se usredotoiti na njega.
Treptaj. Treptaj - treptaj. Brojke su se pojavile. Raunalo je izbacilo
udaljenosti usporedivi pasivne odazive okolnih brda s podacima unesenih u
njegovu memoriju. K vragu! Blizu. Raunalo mu je izbacilo brzinu. 40 km/h.
etvorka i nula su se pretvarale u trojku i nulu. DeFranco zadri dah i napuni
runi baca streljivom za probijanje oklopa to je tie mogao. Zatvara se
zatvorio tiho kao apat.
I napokon se smijeno otvoreno vozilo pojavilo, poskakujui i uzdiui
preko rupa i kratera napredujui buno i krivudavo. Prilino je urilo usprkos
rupama i u njemu je bilo vilenjaka. etvoro, svi u bijelim haljama osim
jednog/jedne? s kojeg se vidio odsjaj metala. Vozilo je poskakivalo i vijugalo i
krivudalo uz brdo bez usporavanja kao da eli privui paljbu na sebe.
Mamac?
Samoubojstvo?
Bili su ludi kako samo vilenjaci mogu biti. Ili su ravno na skriveni bunker i
postojala je mogunost da u vozilu imaju neki plin ili bombu ili ele poginuti u
otvorenoj vatri, togod imali na pameti, jurili su prema mjestu gdje mogu
uiniti najvie tete.
DeFranco je otkoio keramike udove koji su se mlitavo opustili pod
njegovom teinom, polagano podignuo puku i puzao dok mu glava nije
izvirila preko brdaca. Protrnuo je na pomisao da u vozilu imaju baca koji
upravo usmjeravaju u njegovu smjeru.
Ali ispitivanje granica vilenjaka bio je njegov posao. A ovo je bilo
nesumnjivo neobino. Ispalio je punjenje pred vozilo napola oekujui da
vilenjaci na licu mjesta izvre samoubojstvo.
Vozilo je zakrivudalo i upalo u rupu kad je punjenje eksplodiralo. Nagnulo
se na jednu stranu; on se nije pomakao. Srce mu je lupalo dok se pitao zato
nije pucao u vozilo, a ne ispred njega, kako je stoer zapovjedio.
Ali vilenjaci su ispravili vozilo i sada je stajalo. I umjesto da su se odmah
raznijeli ili posegnuli za svojim naoruanjem, jedan od vilenjaka je napustio
vozilo, a senzor kacige primijetio je pokuaj paljenja motora vozila.

Kaljucanje. Vozilo je poskoilo. Vilenjaki voza je izveo ludi okret, a onaj

koji je izaao samo je stajao, gledajui u nebo i podignuvi skupljene ruke u
zrak.
DeFranco je leao na svome brdu, a vilenjaci koji su uspjeli pokrenuti vozilo
vrludali su po kraterima u pokuaju bijega, ne samoubojstva, dok je vilenjak s
haljom metalnog ruba mirno stajao. Prvi ivi zarobljenik ikad uhvaen gledao
je u njega kao da mu se nudi.
"Da se nisi ni pomakao", uzviknuo je vilenjaku preko zvunika, razmiljajui
o plinu ili kemikalijama ili bolesti koji bi mogli zaraziti ovjeanstvo. Ovakav
nain zaraze dovoljno je proklet i lud za njih.
"ovjek", visoki glas ga je zazvao. "ovjek!"
DeFranco je na trenutak bio paraliziran. Vilenjak je znao kako ih nazvati?
Vilenjak je govorio? Vilenjak je stajao ondje gledajui ga na brdu u ovu ranu
zoru i odjednom nita se nije odvijalo prema obiajima ljudi i vilenjaka.
Ili bar, ako se ovo ikada dogodilo, nijedan ovjek nije preivio da bi priao.
"ovjek!" isti je glas pozvao. Najbolje koliko su visoki vilenjaki glasovi
mogli izgovoriti. Vilenjak nije pokuao samoubojstvo. Nije pokazivao takvu
namjeru; deFranco je leao i tresao se u svom oklopu i osjeao neodoljivu
elju obrisati nos ili pobjei koliko ga noge nose, to bi bilo prilino glupo. A
najgore je bilo to mu je mjehur poeo javljati da je pun. Kritino. To se inilo
poprilino nevano u ovoj igri ivota i smrti.
Zora je svitala preko ravnice, zasipajui je svjetlou velikom brzinom i pod
tako ludim kutem da je izgledala poput poplave.
Vilenjak je stajao nepomino dok je danje svjetlo jaalo, pokazujui ga isto
kako ga nikad prije nije vidio. Pokazujui njegovu ljepotu, tako drukiju od
ljudske, omotanu u halju. Kao neku mjeavinu ovjeka, neega vretenastoga i
insektoida. Uzdignute ui nisu mirovale, ali u veini sluajeva su bile okrenute
prema njemu. Nervozno.

to eli, zato stoji tamo, zato su ga izbacili? Meta? Odvraanje

pozornosti?

Vilenjaka podlost. DeFranco je ekao i ekao i sunce se podiglo; negdje u

tunelima ekaju zbunjeni vojnici naoruani do zuba, spremni zapeatiti bazu
od plina ili to su ve to ovi luaci donijeli.
Bilo je dovoljno svjetla da bi se razaznale crvene are na halji koja je
vijorila na povjetarcu. I dovoljno svjetla da bi se vidjele vilenjakove ruke koje
su se doimale ... Doimale su se vezanima.
Zora je svitala. Ve ga je i e muila. DeFranco je bio edan zbog viskija i
rastrgan izmeu elje za gutljajem iz cijevi koja mu se nalazila pored usta i

straha da e jo jedna kap tekuine u sustavu preliti pritisak u njegovu

mjehuru. Razmiljao je i razmiljao jer ovo se ve oduilo, a eka ga i duga
etnja natrag. Olakavanje uz otvaranje odijela je muka, a olakavanje u
odijelo je odvratna nelagoda. Ali stanje se pogoralo. I samo mu se ta odluka
motala mislima dok se odvijala igra ivota i smrti, i dok je on grevito stiskao
svoj baca uperen u vilenjaka koji je sigurno neto imao na umu. Bilo mu je
lake razmiljati o tome nego o onome to je trebalo odluiti. Da li da ubije
vilenjaka odmah, protiv svake zapovijedi koju je dobio iz stoera? Samo je
elio otii odavde.
Ali nije ga ubio i rijeio je oba problema. Otpio je gutljaj, odloio puku
tako da izgleda kao da je jo dri uperenu i izveo potrebne manevre da se
olaka izvan odijela leei pritom to je vie mogao mirnije. Zatim se
zakopao, pokupio puku i skoio na noge uz lagani uzdah spojeva odijela.
Vilenjak se za to vrijeme nije ni pomakao. De Franco je pokazao pukom.
"Doi ovamo ..." ne oekujui da vilenjak razumije znak ni rijei. Ali vilenjak
je priao, polagano, kao da je itavo brdo njegovo (nekad je i bilo). Zaustavio
se na usponu, na udaljenosti dovoljnoj za razgovor. Ruke su mu bile vezane
(muko, zakljuio je deFranco prema visini). Vilenjakova blijeda koa kao da
je blistala na jutarnjoj svjetlosti. Blijeda boja koe i ruku naspram tamnog
crvenog metala na rubovima njegove halje. Imao je velike oi, a ui su mu se
nervozno trzale.
"Ja sam tvoj zarobljenik", ree vilenjak gotovo ljudski; deFrancu srce ludo
zalupa u grudima.
"Zato?" upita deFranco. Poludio je, potpuno je poludio. Zaspao je na
obronku i udahnuo otrovni plin kroz ventile oklopa. Nije trebao ostaviti
otvorene ventile. Sada je negdje umirao i ovo se odvijalo u njegovoj glavi.
Vilenjak je podigao vezane ruke. "Doao sam te pronai."
Naglasak ba nije bio savren. Vilenjake glasnice nisu mogle bolje. Zvualo
je melodino. DeFranco je nepomino stajao i napokon pokazao pukom
prema vrhu brda. "Kreni", ree. "Hodaj."
Bez pogovora zarobljenik ga je posluao i krenuo u smjeru koji je bio
pokazan.
"to sam uinio tako tipino za ljudsku rasu?" upita deFranco vilenjaka, a
mrane oi boje mora odae promjenu raspoloenja. Moda mu je ovo
zanimljivo. Ili neugodno.
"Zapucao si na nas", ree vilenjak njenim, pijevnim glasom. "A onda si
zastao i nisi me ubio."

"To je bilo upozorenje."

"Da stanemo. Tako jednostavno."
"Zaboga, a to si mislio?"
Vilenjake oi ponovno bijesnu. Mogla se nazrijeti zlatna boja u njihovoj
dubini, i sivilo. Ui su mu nervozno strignule. "DeFranco, deFranco, tebi jo
uvijek nije jasno zato se mi borimo. Ne znam tono to si elio rei. Govori
li mi istinu?"
"Nikad se nismo eljeli boriti. To je bilo upozorenje. Zaboga, ak i ivotinje
razumiju pucanj upozorenja."
Vilenjak je zatreptao. (A u susjednoj se sobi netko promekoljio u stolici i
prokleo zbog svoje kratkovidnosti. Agresija i ptice. Drukiji tropizam. Kroz
itavu ekostrukturu.)
Vilenjak je rairio ruke. "Ne znam to eli rei. Nikad nisam znao. Kako bi i
mogao znati? Ti si bio ondje iz istog razloga kao i ja. Zar ne?"
"Ne znam. Ni to ne znam. Mi nismo eljeli ovaj rat. Moe li barem to
razumjeti?"
"Htjeli ste da prestanemo. Isto smo i mi vama poruili. Poslali smo brodove
da uvaju podruje koje je nae. A vi ste stalno nadirali."
"To su bila naa podruja."
"Sada jesu." Vilenjakovo liceje bilo sumorno i mirno. "DeFranco, dolo je do
pogreke. Na brod je zapucao na va. To je bila pogreka. Moda sam ba ja
zapucao. to je prolo glavom tog vilenjaka? Strah jer onaj brod nee otii?
to prolazi ljudskom glavom? Strah kad na brod ne odlazi? Bila je to glupost.
Pogreka. Bilo je nae podruje. Na ..."
"Teritorij. Mislite da ste vlasnici njega?"
"Tada smo bili ondje. Bili smo tamo i odjednom je doao brod. Recimo da
nisam bio ondje i da sam nauo to se dogodilo. Bio je to uplaeni vilenjak
koji je poinio glupu pogreku. Vilenjaka je iznenadio brod i nije elio pobjei i
prepustiti toku skoka. U to je vrijeme bila naa. A vi ste doli. eljeli smo da
odete. A vi se niste micali."
"Zato ste razorili nenaoruani brod?"
"Da. Ja sam ga razorio. Ja sam razorio i sve ostale. Ti si razorio nae. Nau
svemirsku stanicu. Ti si ubio na tisue naih. Ja sam ubio na tisue vaih."
"Ne ja i ne ti, vilenjae. To je bilo prije dvadeset... K vragu! Ni ti ni ja nismo
bili ondje."
"Ja sam to uinio. Kaem ti da jesam. A ti si ubio na tisue mojih."
"Nismo doli da bi izazvali rat. Doli smo da raistimo stvar. Moe li to
razumjeti?"

"Tada nismo bili spremni. Sada je sve drukije."

"Zaboga, zato ste dopustili da vas toliko pogine?"
"Nikad nas nisi dovoljno porazio. Bio si okrutan, deFranco. Nisi nam dao do
znanja da ne moemo pobijediti - to je bilo veoma okrutno. Jako podlo. ak
se i sada bojim tvoje okrutnosti."
"Zar ti jo nije jasno?"
"to trebam razumjeti? Da si umirao u tisuama? Da vodi dugotrajne
ratove? Mislio sam da e me ubiti na brdu, na cesti i kad si me pozvao u
meni su bili i strah i nada. Nada da e me odvesti nekom vanijem. A strah
... ja sam od kostiju i ivaca, deFranco. I nisam znao hoe li biti okrutan."
Vilenjak je samo hodao. Kao da je na odmoru. Ruke vezane, crvena halja
obrubljena zlatnom bojom blistala je na suncu. Nije se umarao. Nije nosio
nikakav oklop. DeFranco je iskljuio dovod zraka izvana i govorio preko
razglasa kad je vilenjaku davao upute.
Bojni otrovi?
Moda je vilenjak nosio bombu u sebi?
Ali poelo mu je svitati da je ipak uspio, on je uspio, nakon godina
bezuspjenih pokuaja imao je ivog zarobljenika i eludac mu je razdirala
panika, a koljena su mu bila klecava.

to je naumio, to to radi, zato tako hoda - K vragu! Ubit e ga na licu

mjesta, netko bi mogao vidjeti prvo njega i zapucati, a ja ne smijem javiti
nikome. Moda to oekuju od mene. Moda su tako svladali vod Gamma?

Ali zarobljenik? I zna na jezik.

"Gdje si nauio ..." upitao je vilenjaka. "Gdje si nauio na jezik?"
Vilenjak je okrenuo glavu, ne zastajui ni na trenutak. "Zarobljenik."
"Tko? Jo je iv?"
"Nije."
Nije. Vitak i otmjen poput trske, gori poput vatre, bijel poput pijeska. Nije.
Spokojno. Bijes ispuni deFranca, zasljepljujua potreba da mu zabije puku u
guzicu, u tu ravnu kraljenicu, da razvali i strga gada i da ga natjera da se
osjea poput njega, prljavo i slomljeno. Ali prevladao je profesionalac u
njemu i bolni se uspon nastavljao, korak po korak, vilenjak ispred njega.
To je trajalo dok nisu prili tunelima i neposrednoj opasnosti ljudskog
nerazumijevanja.
Ukljuio je osobni signal i lokator, ali senzorima su mogli primijetiti i
vilenjaka, a to nije bilo dobro. "DeFranco je", ree preko radija. "Dovodim
zarobljenika. Javite stoeru i pribavite mi prijevoz."

Tiina s druge strane. Prekinuo je vezu zakljuivi da su sve uli. "Stani",

ree vilenjaku preko mikrofona. Onda je i on stao i priekao dok se nisu
pojavila dva vojnika. Oprezno su prilazili iz smjera koji nije vodio ni prema
jednom ulazu u tunele.
"K vragu", zauo se enski glas preko radija; Cat. "K vraaaagu." Zauenim
glasom. DeFranco je prvo pomislio da se divi njemu i njegovu uspjehu, a
onda je zgaeno shvatio da se radi o zadivljenosti vilenjakom. Jedna je ena
vidjela neto lijepo i isto prvi puta u tri godine. Ledena, hirovita Cat, izbirljiva
u partnerima.
Moda je i Jake, njezin partner, to primijetio. "Molim?" rekao je potpuno
drukijeg raspoloenja, ali tiho. Vilenjak je prodorno promatrao njihova
bezlina lica. Kao da je vlasnik itava svijeta i doao ga je preuzeti.
"Franc je", ree Jake u radio prema bazi. "Nije lagao. Ulovio je jednog ivog.
Do vraga, ovo biste trebali vidjeti."

4
Gdje su generali u ovom ratu?
Nema ih nigdje, prijatelju.
to emo raditi dok ne dou?
Nemoj nita pitati, prijatelju.
"I mene je bilo strah", ree deFranco. "Mislio sam da nosi bombu ili tako
neto. Bojali smo se da e se ubiti ako te dotaknemo. Zato smo te pustili da
tako dugo sjedi vani."
"Ah", ree vilenjak poprativi rije pokretom ruke. "Ja sam mislio da me
elite razljutiti. Kao to ste i ostale razljutili. Ali ti si sjedio sa mnom. To je
ulijevalo nadu. Bio sam edan. Nadao sam se piu. Samo sam o tome
razmiljao."
"Previe razmiljamo. I vilenjaci i ljudi. Obje rase previe razmiljaju. Dao
bih ti vode, zaboga. Nitko se nije sjetio."
"Ne bih je prihvatio."
"Zato, zaboga?"
"Samo ako bi ti pio sa mnom. Ako bi podijelio svoju vodu sa mnom.
Razumije?"
"Strah od trovanja?"
"Ne."

"Znai, sam in davanja?"

"Dijeljenja, da."
"Ponos ti toliko znai?"
Ponovno je vilenjak dotakao deFrancovu ruku koja je mirovala na stolu.
Nervozan, oprezan pokret. Vilenjakove su se ui trgnule, opustile i ponove
uspravile. "Uvijek odlutamo s teme. Jo uvijek ne razumijem zato se vi
borite."
"K vragu, meni jo uvijek nije jasno zato ne razumije da bi ti ovjek dao
vode. Ne bi ti naudio. Ne bi htio nita dokazivati. Zaboga, zar nisi nauio rije
milost? Pristojnost. Da sve dobro ne ode k vragu i da se ne spustimo na
razinu ivotinja!"
Vilenjak ga je promatrao staloeno. Njegova usta ne odraavaju osjeaje.
Paljivo bira rijei. "Jeste li nas zato tako dugo opsjedali? Da dokaete svoju
nadmo?"
"Ne, k vragu, da ne prijeemo granicu ljudskosti! Pokuali smo nai naina
da okonamo ovaj krvavi rat. Samo smo to htjeli."
"Zato ste ga uope zapoinjali?"
"Samo smo odgovorili na nasilje."
Treptaj zelenih oiju. "Sada se ve razumijemo. Veoma smo slini."
"Ali vi ne odustajete, jo niste odustali! Ljudi vam jo uvijek umiru na
bojinici, a nemaju nadu u pobjedu. Nikakvu. Mi nismo takvi."
"U poetku svi su ratovi isti. Ali na kraju nisu. Vama traju godinama. Mi
brzo pokaemo to moemo. Tako obje strane znaju. I onda sklopimo mir. Vi
ste nama pokazali beskrajnu okrutnost. Mi se nismo mogli predati. to smo
mogli oekivati?"
"Samo tako?" DeFranco se najeio, stisnuo ake i nagnuo se preko stola.
"Lud si, vilenjae."
"Angan. Ime mi je Angan."
"Stotine jebenih znanstvenika pokuava vas razumijeti, a sve je tako
jednostavno?"
"Ne bih rekao. Mislim da smo opet odlutali s teme. Ali doli smo blizu.
Barem smo shvatili da je dolo do pogreke. To je jako vano. Zato sam
doao."
DeFranco je oajniki pogledao sat. Minute su nepovratno klizile. Pokrio ga
je rukom i podigao pogled. Njegove smee oi odavale su oaj. "Pukovnica mi
je dala tri sata. Premalo. Vrijeme prebrzo curi."
"Tono. A jo nismo doli do razloga. Mislim da ni neemo. Samo ti dijeli
misli sa mnom, deFranco. Sada. U ovom kratkom razdoblju."

Vilenjak je mirno sjedio vezanih ruku na breuljku, zato to je zapovjednik

poruio da vilenjak nee kroiti u bunker i da ga nitko ne smije pretraiti.
Ali vojnici su, tijekom tog dugog popodneva, prilazili jedan po jedan da ga
pogledaju - jedan po jedan su navlaili teke, bezline oklope kako bi
pogledali to s ime sve ove godine ratuju.
"K vragu." Veinom su to govorili, sami sebi, u radio, jedni drugima. "K
vragu." U razliitim varijantama.
"Stie mu prijevoz", ree porunica kad mu je donijela sljedovanje. A onda
ree neto netipino za nju. "Svaka ast, Franc."
"Hvala", deFranco je odgovorio bez nekakvih osjeaja. I nastavio mirno
sjediti pored svojeg zarobljenika, na praznom izrovanom brdu pored
spaljenog drveta.
Nemoj ga plaiti, stigla je poruka od zapovjednika. Uveseljavaj ga. Ne
mijenjaj ugoaj, ne prijeti mu i ne diraj ga.
Strah od spontanog samoubojstva.
I tako se nitko nije doao slubeno obratiti vilenjaku, ak ni zapovjednik. Ali
informacija je proslijeena u bazu i stoer i, bez sumnje, dalje, do brodova u
orbiti, jer ovo je ipak bila najbolja vijest od poetka rata. Moda je nada u
odlazak s planeta vilenjaka potakla vojnike na obilazak, na hodoae do ovog
uda. I porunica je otila nakon to ga je dugo promatrala.
Nada. DeFranco je to premetao po mislima, ispipavao kao jezikom bolni
zub. Promaknue iz ovog terenskog posla. Dosta je praine. Nikad vie akcija
poput jueranje. Nikad vie, nikad vie, nikad vie. ovjek koji je preokrenuo
rat u zemlji vilenjaka, slomio ih i donio rjeenje ...
... za svretak. Zauvijek. Pobjeda. Moda, moda ...
Pogledao je vilenjaka koji je uspravno sjedio i oima prouavao okoli.
Vjetar u posljednjim nakupinama spaljene trave, pomak oblaka na
vilenjakom plavom nebu, spaljeno drvee na obzorju.
"Kako se zove?" Polagano je postavio pitanje iako je vilenjak pokazao da
razumije jezik.
Vilenjak ga je pogledao. "Saitas", ree.
"Saitas. Ja sam deFranco."
Vilenjak je trepnuo oima. Lice mu nije odavalo strah. Kao da zajedno sjede
u bunkeru i ubijaju vrijeme.
"Zato su te poslali?" DeFranco se ohrabrio.
"elio sam doi."
"Zato?"

"Da okonam ovaj rat."

DeFranco se najeio pod svojim oklopom. Namrtio se i otpio gutljaj iz
cjevice unutar kacige, pokuavajui skrenuti tok misli, ali vilenjak je i dalje
buljio u njega vezanih ruku koje su mirovale u krilu. "Kako?" upita deFranco.
"Kako si mislio okonati ovaj rat?"
Ali vilenjak nije odgovorio i deFranco je znao da je pretjerao s ispitivanjem
to se stoeru nee svidjeti jer nisu htjeli vilenjacima otkriti ljudske elje i
namjere dok ne proue vilenjaka i odre savjetovanje.
***
"Doli su," ree deFranco, "da bi vidjeli kako izgledate."
"Niste nam dopustili da vidimo vaa lica", ree vilenjak.
"Niste ni vi nama."
"Sve ste saznali. Puno vie od nas. Poznavali ste na svijet. Mi nismo ni
nasluivali kakav je va."
"Ponovno ponos."
"Zna li kako je teko bilo dopustiti da me dotakne? To je bilo najgore.
Ponovno ste to uinili. Poput tvog pucnja upozorenja. Krenete s nasiljem, a
onda oekujete tiinu. Ali ovo sam ja dopustio. Zbog toga sam i doao. A kad
si drugima javio za mene, ulio si mi nadu."
S vremenom je doao prijevoz, nisko iznad brda i deFranco je ustao da im
mahne. I vilenjak je ustao, elegantno, jo uvijek miran. I priekao dok se
letjelica nije spustila i propeleri zaustavili.
"Ulazi", deFranco je tada rekao pokupivi svoju opremu i zakoivi puku.
Vilenjak je posluno pognuo glavu i slijedio upute. DeFranco ga nije
dotakao, dok su se penjali u tamnu utrobu letjelice gdje su ih ekali uvari.
"Spustite to oruje", ree deFranco preko vanjskog zvunika jer bili su lagano
naoruani i bez kaciga. "to ete uiniti ako se pomakne, ubiti ga? Prepustite
ga meni. Dobro zna jezik." Zatim se okrenuo vilenjaku. "Sjedni ovamo. Stavit
u ti pojas. Da ne padne."
Vilenjak se nije bunio i deFranco mu je privrstio zatitni pojas s obje
strane, tako da nije mogao pomaknuti ruke.
Zatim je i sam sjeo dok su se ostali vojnici smjetali. Letjelica je uzletjela i
odvela ih od vilenjakog grada, baze na bojinici i jedna od stotine takvih
baza na planetu. Ubrzala je kad je ula u siguran zrani prostor iza
obrambenih linija koje su ljudi postavili.
Ni u jednom trenutku nisu kod vilenjaka mogli primijetiti strah. Samo

spokoj. Njegove su oi prouavale unutranjost letjelice. Mrana sjedala za

putnike, nekolicinu klupa, mree za zatitu tereta, dva uvara.
Ui, pomisli deFanco, jo uvijek upija sve to moe o neprijatelju.
"Tada sam se zbilja bojao", ree vilenjak. "Najvie sam se bojao da e me
ispitivati i pokuati izvui podatke iz mene. Morao bih tada umrijeti ni za to.
Uzalud."
"Zato to inite?"
"to?"
"Umirete. Kad poelite."
"Tako umiremo. Mogu ovog asa zaustaviti svoje srce. Mnoge stvari mogu
zaustaviti srce. Prestane pokuavati ivjeti, prestane napredovati. Veoma je
jednostavno."
"Znai, ako prestane pokuavati ivjeti, umire. To je ludost."
Vilenjak rairi dlanova na stolu. "Djeca ne mogu. Djeja srca ne mogu stati
samo tako. Vi imate djeja srca. Bez kontrole. Ali to ste stariji to je lake
izvesti. Sve dok jednog dana nije lake stati nego nastaviti. Va sam jezik
nauio od ovjeka po imenu Tomas. Nije mogao umrijeti. Razgovarali smo
svaki dan. Jednog smo mu dana doveli enu koju smo zarobili. Nazvala ga je
izdajicom. Prokletom izdajicom. Tada je Tomas htio umrijeti i nije mogao.
Tako mi je rekao. To je bila jedina stvar koju je traio od mene. Neto kao
stvar s vodom. Saalio sam se nad njim i pustio mu krv. I njoj. Ona mi nije
koristila. Ali Tomas me mrzio. Svaki dan. Razgovarao je sa mnom jer nije
imao s kim drugim, tako je rekao. Nita nije moglo zaustaviti njegovo srce.
Dok ga ena nije nazvala izdajicom. Onda je njegovo srce stalo iako nije
prestalo kucati. Samo sam mu pomogao. Zahvalio mi se. I poslao u pakao. I
nazdravio svojim piem."
"K vragu, vilenjae."
"Pokuao sam ga pitati to znai pakao. Mislim da znai mirno stajati i biti
zarobljen. Zato i ratujemo."
("Zbilja je rjeit", ree netko naginjui se nad monitor. "Pokuava neto
rei, ali ne zna odgovarajue rijei, pa se snalazi s onima koje zna.")
"Zaboga", ree deFranco. "Je li to razlog da se bacaju na titove? Zato
nastavljaju umirati? Poput ptica u kavezima?"
Vilenjak se trgnuo. Moda se sjetio prizora. Moda neka misao. "Strah
zaustavlja srce kad nema kamo otii. Jo nam je ostao jedan poriv. Jo uvijek
imamo bijes. Sve ostalo je nestalo. Na kraju e se ak i naa djeca boriti
protiv vas. Doao sam da bih se izborio za nau djecu. Ne elim vie govoriti
o Tomasu. Sad je preputen pticama. Tebe sam elio pronai."

"Zato?" ree deFranco drhtavim glasom. "Saitase ... Angane ... Ne mogu
razmiljati od straha."
"Ni ja. Misli na sve vojnike. Na stvari koje su tebi vane. Ja razmiljam o
svom domu."
"Ja se svoga ne mogu ni sjetiti. Ovo je ludost. Nee uspjeti."
"Nemoj." Vilenjak je ponovno dohvatio i stisnuo smeu aku. "Nemoj me
sada napustiti, deFranco."
"Ostalo je samo 15 minuta. etvrt sata."
"To je jako puno vremena. eli li ga skratiti?"
"Ne", ree deFranco i duboko udahne. "Iskoristimo ga."
U bazi gdje su planetarna uprava i znanstvenici gulili svoju smjenu bile su
prave zgrade, katnice, koje su ljudi izgradili. Kad se transportna letjelica
spustila na krov zgrade, vojnici su odveli vilenjaka na jednu stranu, a
deFranca na drugu. Zbog prijavka, deFranco je mislio. Dopustili su mu da se
prvo otuira pod pravim tuem u kupaonici s keramikim ploicama. I prvi
puta, nakon est mjeseci, odjenuo je pravu smeu uniformu, obrijao se i
nataknuo plavu beretku. ist i osvjeen, razmiljao je, ako ga promaknu, imat
e mirisne runike, mekani krevet i osiguranu budunost. Bio je nervozan jer
je znao da se zasluge mogu prisvojiti, a on je elio potvrdu za ovo. Ve je tri
godine nosio glavu u torbi na onim brdima i nee dopustiti da ga neko
piskaralo zaboravi spomenuti u izvjeu.
"Sjedni", ree mu bojnik specijalaca i preslua itavu priu. Tog je
popodneva ponovio priu pukovniku i generalu, a potom su ga odveli do stola
punog znanstvenika koji su ga zasipali pitanjima i pitanjima i pitanjima dok
mu grlo nije posustalo, a eludac urlao za proputenim rukom. Ali odgovarao
je na pitanja hrapava grla dok se znanstvenici nisu smilovali i pustili ga.
Poslije je spavao, na istim plahtama u istom krevetu i toliko se opustio da
se usred noi i mraka probudio izgubljen i u panici. Morao je smiriti lupanje
srca dok si je govorio da nije lud i da je zbilja tamo gdje se nalazi i da je zbilja
doivio to to je doivio.
Sklupao se u poloaj fetusa i razmiljao o lijepim stvarima i spavao sve
dok ga nije trgnula budilica koja je objavila da je dan na ovom mjestu bez
prozora i da ima sat vremena da se odjene. Jo ispitivanja, pretpostavio je.
Nije puno razmiljao o svom vilenjaku, njegovom vilenjaku, koji je predan
generalima i znanstvenicima i osiguranju i skinut s njegove grbae.
"Tada ..." ree vilenjak. "Shvatio sam da od svih osoba koje sam upoznao

jedino tebe mogu razumjeti. Tada sam traio tebe."

"Jo mi nije jasno zato."
"Ve sam ti rekao. Obojica smo vojnici."
"Ti si vie od vojnika."
"Recimo da sam ja napravio jednu od velikih pogreaka."
"Misli, ono na poetku? Ne vjerujem."
"Mogao sam biti ja. Recimo da sam ja zapovjedio napad na onaj brod.
Recimo da si ti unitio nau postaju i nae gradove. Mi smo oni koji su
pogrijeili. Recimo da smo to nas dvojica."
"Ja", ree vilenjak. Njegov lik na monitoru izgledao je jednako kao i na
breuljku. Uspravan, u crvenoj halji. Samo je konop kojim su mu bile vezane
ruke ostavio ljubiaste tragove na bljedunjavoj bjelini njegove koe. "Dovoljno
sam jasan, zar ne?" Vojniki naglasak neobino je zvuao iz vilenjakih usta.
Usne su mu bile manje pokretne. Glas mu je imao modulacije, poput
pjevanja, i povremeno nije uspio obuzdati pjevuenje.
"Savreno", ree znanstvenik, ovjek u bijeloj kuti koji je sjedio za malim
stolom nasuprot vilenjaka u bijeloj sterilnoj sobi ruku naslonjenih na stol.
Kamera ih je obojicu obuhvaala, i vilenjaka i crnomanjastog ksenologa.
"Koliko sam shvatio, uili ste od zarobljenika."
Vilenjak je bio zagledan u prazno. "Ne elimo vie ratovati."
"Ni mi. Zato ste doli?"
Na trenutak je vilenjak utke promatrao znanstvenika.
"Kako se zove va narod?" upita ga znanstvenik.
"Vi nas nazivate vilenjacima."
"Ali elimo znati kako vi sebe nazivate. Kako nazivate ovaj planet?"
"Zato vas to zanima?"
"Da bi vas potovali. Zna li to to znai?"
"Ne razumijem rije."
"Naziv koji koristite za ovaj planet i za tvoj narod je ime, pravo ime i mi vas
elimo pravilno nazivati. Ima li to smisla?"
"Ima. Ali toan je i naziv kojim nas vi zovete, zar ne?"
"Vilenjak je izmiljena rije, s nae planete. Legenda. Zna li to je to?
Pria. Neto to nije istinito."
"Ali sada je postalo istinito, zar ne?"
"Nazivate li svoj planet Zemlja? To ini veina naroda."
"Ime mu je onako kako ga zovete."
"Mi ga zovemo Zemlja vilenjaka."

"U redu je. Nije vano."

"Zato nije vano?"
"To sam ve rekao."
"Ti si jako dobro nauio na jezik, ali mi ne znamo nita od tvojega."
"Da."
"elio bih nauiti. Htjeli bismo nauiti razgovarati s tobom na tvojem jeziku.
Mislimo da je to pristojno. Zna li to to znai?"
"Ne."
Dugaka stanka. Znanstvenikov izraz lica je ostao nepromijenjen, kao i
vilenjakov. "Kae da se vie ne elite boriti. Moe li nam rei kako okonati
rat?"
"Mogu, ali prvo elim znati kakav je va mir. to ete uiniti glede tete
koju ste napravili?"
"Misli na obnovu."
"to to znai?"
"Plaanje."
"to to znai?"
Znanstvenik je duboko uzdahnuo. "Zato su te tvoji ljudi predali naem
vojniku? Zato nam niste javili da elite razgovarati?"
"Ovako bi vi postupili."
"Ovako je jednostavnije, zar ne? I sigurnije."
Vilenjak je samo trepnuo.
"Prije mnogo godina bio je jedan brod", ree znanstvenik nakon stanke.
"Ljudski brod koji je iao za svojim poslom. Vilenjaci su unitili brod i pritom
pobili sve na njemu. Zato?"
"to elite za taj brod?"
"Znai, razumije plaanje. Davanje neega u zamjenu za neto drugo."
"Razumijem." Vilenjakovo lice je bilo bezlino, poput maske, dugakih
ogromnih oiju. Poput sveca. "to ete traiti? I kakav e biti mir s vama? to
vi zovete mirom?"
"Hoe rei da se naa rije za mir i vaa razlikuju?"
"Tono."
"To je vana toka u razumijevanju. Prije bilo kakvih dogovora. Mir znai da
nema ratovanja."
"To nije dovoljno."
"Sigurnost pred tvojim neprijateljima."
"To nije dovoljno."
"to e biti dovoljno?"

Blijedo je lice prouavalo pod, izgubljen u mislima.

"to e biti dovoljno, Saitas?"
Vilenjak je samo buljio u pod, daleko od svog sugovornika. "Moram
razgovarati s deFrancom."
"S kime?"
"S deFrancom." Vilenjak je podigao pogled. "DeFranco me doveo ovamo.
On je vojnik; razumjet e me bolje od tebe. Je li jo ovdje?"
Pukovnica je zaustavila traku. Bila je SurTac. Na stolu je pisalo Agnes Finn.
Mogla vam je razrezati grkljan na desetak naina i izvoditi sabotae od
profinjenih raunalnih provala do eksplozija velikih razmjera; znala je desetak
jezika, poznavala svaku kulturu s kojom je imala veze i povezivala znanstvene
krugove s vojskom. I k tome bila je SurTac pukovnica, to je deFrancu poslalo
ledene iglice niz kraljenicu. To nije bio ogranak koji je imao mnogo visokih
asnika; za promaknue do ina obinog porunika pripadnik je morao
preivjeti barem desetak borbenih misija. A ona je to prola. Bila je asnik
visokog statusa i bez obzira na politiku stoera stijena oko koje se sve ostalo
vrtilo. Vjerojatno je primala zapovijedi iz Zajednikog zapovjednitva koje se
nalazilo na udaljenosti od nekoliko mjeseci. A to je znailo da su joj ruke
odrijeene; tako je SurTac funkcionirao. Doker u pilu. Postojale su
regimente; posebne jedinice, slabije povezanosti; Spaceri, Unija i Savez;
regimente Unije su bile dio toga; iznad njih su bili AlSec i Specijalna Unija;
njih je predstavljala ova ena tekih kostiju i crvene kose kojoj su izravno bili
podreeni nekolicina elnika i bog te pita tko jo sve ne; nekolicina
SurTacovaca u Zemlji vilenjaka, svaki nezavisna jedinka koja je vilenjacima
stvarala problema koliko i itava baza regimentalaca.
DeFranco je to dobro znao. Pokuao je poi tim putem. Znao je bolje od
veine to je sve potrebno da bi se preivjela obuka, a da ne govorimo o
deset misija na terenu koliko je potrebno da bi se zaradilo promaknue.
Dobro je poznavao pronicljivost koja se krila iza ovog izboranog lica i znao je
da jede ljude poput njega za doruak.
"Kako si uspio ostaviti takav utisak na njega, porunie?"
"Nisam to pokuavao", ree deFranco oprezno. "Gospoo, samo sam ga
pokuavao odrati mirnim i na ivotu dok ne stigne prijevoz, kako je bilo
zapovjeeno. Ali samo sam ja imao doticaj s njime, mislili smo da je tako
najbolje; moda ima bolje miljenje o meni nego to zavrjeujem."
"Svaka ast na obavljenu poslu." Osjeao se traak ironije u njezinu glasu.
Nijednom SurTacu nije uspjelo ovo to je on izveo i osjeala se napetost.

"Da, gospoo."
"Da, gospoo. Jasno ti je da jo uvijek postoji mogunost da si nam doveo
luaka. Ili da nas vilenjaci pokuavaju na neki ludi nain uvui u klopku. Ili da
ovaj vilenjak nije previe sretan to su ga vezali i izbacili i da im se eli
osvetiti. Takve mi zamisli padaju na um."
"Da, gospoo." I deFranco je pomislio na sve te stvari, ovako, licem u lice s
pukovnicom i pokuao ostati miran kako mu je rekla. Ali lice pukovnice je
ostalo neitko i kameno kao vilenjakovo.
"Zna li to rade u ovom trenutku? Grupni napad. Napadaju bojinicu na
43. svim snagama. Osma je okruena. Ubacujemo nove snage. A oni imaju
preko 2 000 rtava i zrani napadi ih ne zaustavljaju. Delta je krenula u
proboj i okrenula stvar. Bilo je i rtava. Vojnik po imenu Herse. Tvoja
postrojba?"
Dibs? Boe. "Mrtav?"
"Mrtav." Oi pukovnice nisu odraavale nikakve osjeaje. "Tako su nam
javili. Znam da tebi on znai vie od obine brojke. Ali to se sada odvija. Dva
znaka nam stiu od vilenjaka. Ne znamo koji je pravi. U rukama imamo
izvanzemaljca koji tvrdi da je veleposlanik i koji se dobro pomuio da doe s
mjesta na kojem se sada odvijaju najvee borbe."
Dibs. Mrtav. Osjetio je hladnou u zraku, u ovom sigurnom, udaljenom
mjestu, daleko od stvarnog svijeta, blata, bunkera. Dibs je juer prestao
ivjeti. Jutros. U neko doba. Dibs je nestao, a svijet to nije ni primijetio.
"Jedna stvar mui znanstvenike", ree pukovnica. "Neto ih zbunjuje. Neto
to je izvanzemaljac rekao. DeFranco e me bolje razumjeti. Razumije li me,
porunie?"
"Da, gospoo."
"To su javili tajniku, tajnik je javio general-bojniku; sve ovo se dogodilo
nakon 15:00 juer, a oni su dovukli mene u dva ujutro. Zna li koliko se
noseva zainteresiralo za ovo, porunie? I koliko ih je zainteresirano za onu
guvu na bojinici?"
"Da, gospoo."
"Sigurna sam da si se nadao pohvali ili neem boljem, zar ne? Ne mogu ti
zamjeriti. Prihvatila sam se ovoga i prebacila te pod svoje zapovjednitvo,
porunie, jer to mogu i jer se zapovjednitvo boji da e ovi ispitivati i bockati
vilenjaka dok ovaj iznenada ne pobjegne u vilenjako nebo. Zato ga trebamo
odravati umjereno sretnim. eli razgovarati s tobom. Znanstvenici ti neto
ele rei, ali ja sam rekla da e mene bolje razumjeti jer e te oni zasuti
strunim jezikom, a i ja elim biti sigurna da si shvatio. Stvar je jednostavna;

imat e posla s izvanzemaljcem i ve si shvatio da sve to govori nema

smisla."
"Da, gospoo."
"Prestani s tim, da, gospoo, porunie. Razgovaraj sa mnom i gledaj me u
oi. Radi se o razumijevanju."
"Da ..." prekinuo se prije gospoo.
"Ima mozga, deFranco. Sve pie u tvom dosjeu. Gotovo si uao u
Specijalne jedinice, tada si jo imao i ambicija, zar ne? Ali muio te psihotini
strah od preuzimanja krajnje odgovornosti. I strah da e zavriti samo s
pohvalom, posthumnom. Zar ne? Zbog toga nisi proao, pa si se prijavio pod
zapovjednitvo drugima i opet izigravao junainu samo da bi sebi neto
dokazao, nije li tako? Mislim da jest, imam tvoju psiholoku procjenu pred
sobom. Sada sam te uvrijedila, poprima crvenu boju, ali svejedno mirno
sjedi. Ali elim znati s kime imam posla. Nali smo se u orsokaku. Vani nam
se gomilaju velike rtve. Hoemo li ti i ja imati problema?"
"Neemo. Sve razumijem."
"Jako dobro. Misli li da moe razgovarati s tim vilenjakom i izvui istinu iz
njega? tovie, moe li donijeti odluku? Moe li ui u tu sobu s ovolikim
teretom na leima?"
"Ja nisam ..."
"Briga me to jesi ili nisi, deFranco. elim znati zna li taj vilenjak uope za
pojam pregovori. Postavit u te za njegova uvara. Za to vrijeme elim da
sjedne s njime i porazgovarate. To ti je jedini zadatak. Zbog tvoje obuke,
moda si u stanju uiniti neto korisno. Ali ako ue kao John deFranco i
pokua ga navui na neki dogovor, moda najbolje ispadne. Zna, kad vlada
poalje pregovaraa, ili neto tome slino, ta osoba nije prosjena. On je
vjerojatno najpametniji, najlukaviji, najtvri gad kojeg imaju i vjerojatno vara
na kartama. Ne znamo to je ovaj gad naumio niti kako razmilja i kad
sjedne s njime za stol bit e pred osobom koja zna puno vie o
ovjeanstvu nego to mi znamo o vilenjacima. Razgovarat e s vilenjakim
strunjakom koji se ovdje doao poigravati. Doao nas je dobro promotriti. Je
li ti jasno? to ima za rei?"
"Strah me je."
"To je dobro. Svjestan si da mi neemo poslati najpametnijeg i
najiskusnijeg ovjeka. Upravo nam je to ovaj lukavi vilenjak namjestio.
Razumije? Do sada smo plesali po njegovoj glazbi. Kako e ti izai na kraj s
time, porunie deFranco?"
"Postavljat u mu pitanja i odgovarati to manje mogu."

"Krivo. Pusti ga da pria. Dobro razmisli prije nego to mu postavi pitanje.

Krivim pitanjem e mu puno vie otkriti nego da neto izlane. Sve to uini
i kae na razini je kulture. Ako je dobar, iscijedit e te poput spuve."
Pukovnica zagrize usnicu. "K vragu, nee se ti moi nositi s time, zar ne?"
"Jasno mi je na to me upozoravate, pukovnice. Nisam siguran hou li to
moi izvesti, ali dat u sve od sebe."
"Nisam sigurno hoe li to moi. Mir moda ovisi o ovome. I nekoliko
milijardi ivota. I tvoja jedinica, na bojinici. Gledaj tako na to. Boji se i to
pokazuje, porunie; previe si otvoren, nije ni udo to nisi proao. Nema
neku sigurnu toku u koju bi se povukao kad te vrijeam, a ja sam na tvojoj
strani. Sigurno si vrhunski specijalac, hrabar ko sam vrag, znam da si
pohvaljen u djelu. I sigurno te ova nesigurnost daleko dovede kad se nae u
nevolji. Dobar ovjek. Iskren. Ako vilenjak eli primjer ovjeka, mogli smo i
gore proi. Samo ui u sobu, sinko, i razgovaraj s njime. Budi ono to jesi, to
je sve to mora uiniti."
"Bit emo ozvueni." DeFranco je uzvraao pogled pukovnici pokuavajui
uspostaviti neku obranu i dati joj do znanja da nije tolika budala.
"Naravno da hoete. Imat e i uvare vani ako eli. Ali ako uplai
vilenjaka, unitit u te."
"Nisam na to mislio. Htio sam rei, ako ga uspijem nagovoriti na razgovor,
hoe li to biti dokumentirano?"
"Ah, hoe. Naravno da hoe. I tono je, ja sam gadura, porunie, kao i
vilenjak. I zato to sam na tvojoj strani elim te pripremiti to bolje mogu. Ali
imat e svu potporu koju eli. Ako ti neto treba, samo reci osoblju i bolje
im je da skoe na svaki tvoj mig. Ima otvorene ruke u znanstvenom krilu.
Njihove pritube e sve zavriti na ovome stolu. Budi ono to jesi, pripazi
malo na sebe, nemoj da te ponese i nemoj ga natjerati na samoubojstvo."
"Da, gospoo."
Jo jedan polagani, proraunati pogled i kimanje glavom. Bio je slobodan.

5
Gdje rupa koju kopamo zavrava?
Nikad nee biti iskopana, prijatelju.
Zato je tako toplo na njezinu kraju?
Pakao nije nikad daleko, prijatelju.

"Ova pukovnica", ree vilenjak. "Njezini su vojnici vani?"

"Upravo tako", ree deFranco.
"Ona nema najvii in."
"Ne. ak ni na ovome svijetu." DeFranco je rairio i sklopio ruke. Glas mu
je ostao smiren. "Ali ima veliku mo. Nee biti sama. Djeluje u ime drugih.
Oni su me poslali ovamo. Sad mi je jasno."
"Vai postupci me zbunjuju."
"Politika. Sve je to politika. Glaveine uvaju svoje ..." promislio je o svojim
rijeima. "Neke stvari prema kojima se ravnaju. Moraju tako. Recimo, ako ne
prihvate mirovnu ponudu, imali bi problema kad se vrate. Ljudski svemir je
velik. Ali rat... Ljudi ele da on prestane. Znam to. Kod ljudi, ne moe
zatakati pogreku. Previe je razliitih interesa ... Imamo znanstvenike, 5-6
razliitih zapovjednitava ..."
"Svi e oni prestati ratovati?"
"Hoe. Moja strana, u to sam siguran." Stisnuo je ake kao da ga je
obuzela neka hladnoa. "Ako bi im predstavili neto, nekakvo rjeenje. Mora
shvatiti njihov nain razmiljanja. Ako negdje postoji problem, on moe
narasti. Mogli bi postojati i drugi narodi, jesi li pomislio na to? to ako neka
druga rasa naleti ovamo? To se ve dogaalo. to ako ovaj na mali rat
uznemiri njih? Mi ivimo u velikim kuama, to si ve primijetio? Vi ste mladi,
mlada snaga u svemiru. Boe, koliko smo mi ve pogreaka uinili, ali ovo je
prvi put da mi nismo poeli. Pokuali smo ovo zaustaviti. itavo vrijeme to
pokuavamo."
"Tebi vjerujem", ree vilenjak. "Tvojoj pukovnici, ne. Tvojim rijeima o
miru, ne. Tvojem miru, ne. Tebi. Tvoje rijei nisu uvjerenje. Ono to ti ini je
uvjerenje. Ono to ti ini nama e pokazati."
"Ali ja ne mogu!"
"Ja mogu. Meni je to vano, a tebi nije. Na mali rat? Ne mogu razumjeti
kako moe tako gledati na ovo."
"Pogledaj sve ovo!" DeFranco oajniki pokae po sobi mislei na svemir.
"Toliko je velik! Zar ne moe razumjeti? I jedan planet, jedna kamena kugla.
Ovaj rat je malen. Je li vrijedan svega ovoga? Je li vrijedan tolike
tvrdoglavosti? Je li vrijedan umiranja?"
"Jest", ree vilenjak kratko, a u zelenim oima i na bijelom licu nije bilo
tragova bijesa ni optuivanja.
DeFranco je salutirao, izaao i priekao pomonika pukovnice u hodniku
koji ga je proveo kroz potrebne autorizacije jer nitko ne luta bazom bez

pratnje. (Ali vilenjaci su 200 kilometara na onu stranu, pomisli deFranco; i tko
je ovdje neprijatelj?) U hodnicima je vidio crne uniforme elite Unije, plave
uniforme Saveznih spacera, zelene odore asnika Vojske i bijelo plave
znanstvenih postrojbi. Svugdje se osjeao napeti mir. K vragu, moda nam
zbilja treba ovaj rat. Odrava ovjeanstvo u kontaktu. Svi su debeli i tromi i
ovdje nisu nikad vidjeli blato. Ali osjeala se uurbanost u hodnicima. Napeti
izrazi bili su na svim licima koja su urila na svoja odredita kako bi ostvarili
neto za zajedniki cilj; tajni, hitni problemi koje je trebalo odmah rjeavati.
Napad na bojinicu, pomisli i prisjeti se kako je jednom napad poeo na
jednoj strani i u trenu se proirio na desetak drugih; i rakete su poletjele. I
gradovi su nestali.
I vilenjaka djeca i bebe u naruju majki i ptice su popadale na zemlju; i
Dibs - Dibs koji lei u svome oklopu poput dijela unitenog stroja. Kad te
metak pogodi, ako dobije u vizir lice ti se razleti i vie te nema; ako dobije u
zglob, iskrvari zarobljen u neispravnom oklopu. Samo lei i krvari. uo je
kako su neki mukarci i ene tako umrli. Bili su u vezi s kolegama i polako se
gasili sami u tom prokletom oklopu koji ih je dijelio od neba i zraka.
Vodili su ga kroz tunele koji su bili izgraeni preko noi, takvu vrstu gradnje
nikad nisu pokazali na bojinici. Postavili su bljetavu rasvjetu i suhe podove
da asnici ne bi smoili noge; na kraju su, pored vrata, bila dva uvara
naoruana do zuba.
Zbog nas? DeFranco je imao osjeaj nestvarnosti, trepui oima dok je
pokazivao svoju propusnicu kako bi proao prema zapovijedima pukovnice.
Pustili su ga da proe dalje do dvorane s jo uvara. Vojna policija AlSeca.
Osiguranje Saveza. Agenti i Posebna sluba. I sam je zrak odisao hladnoom
pri pogledu na sve te uniforme. Oni su drali vilenjaka. Naravno da jesu. Bio
je diplomatsko vlasnitvo i obina vojska sa svojim generalima tu nije imala
to raditi. Teritorij Finnove. Osiguranje i Taktiki stoer kojim su upravljale
regimente samo su drali povrinski dio. I Finnova je bila na uzici, ali nije
odgovarala nikome sa svoje razine hijerarhije, ak ni AlSecu. Provjera i
ravnotea u strukturi zajednikog zapovjednitva predaleko su od kue da bi
se riskirale sitne diktature. Upravo je preao tu granicu i kao da je bio na
drugom planetu.
ini se da ga je telefonski poziv najavio, jer u drutvu je bilo i mrkih
znanstvenih tipova i ovjek koji ga je mimoiao jedva da je pogledao njegovu
propusnicu. ovjek se dugo zagledao u njegovo lice; bio je to tip sa snimke
koji je razgovarao s vilenjakom.
"Sretno", ree ovjek. Tada je doao SurTac bojnik, ozbiljna lica, tamnoputi

ovjek u smeoj SurTac odori koji nimalo nije sliio uredskom ovjeku. Uzeo
je omotnicu s propusnicom, i mrkim pogledom prvo prouio nju, pa deFranca.
"Pukovnica vam je dala tri sata. Dobro ih iskoristite, porunie."
"Mi smo vie od vlade", ree deFranco vilenjaku, tiho, oajniki. "I prije
smo se borili. Ratovali. Sklapali mir i suraivali. Moemo opet zaratiti, ali svi
se nadamo da neemo i sve su manje anse za to. Rat je skup. Previe je
otvorenog prostora. Kad zapone rat, nikad ne zna tko jo prislukuje."
Vilenjak se naslonio u stolici, jednu je ruku prebacio iza naslona. Lice mu
mirno kao i na poetku razgovora. "Ti i ja, ti-i-ja. Svijet je bio cjelovit dok vi
niste naili na nas. Kako ljudi mogu initi stvari koje nemaju smisla? Stvar u
cjelini ima smisao, ali pojedini dijelovi su ludost. Ne moe dijelove jednoga
staviti u drugo. Listovi nee postati perje i va nain razmiljanja nee postati
na. Vidim nae pogreke. elim ih ispraviti. Tako vilenjaci nee imati svoje, a
ljudi svoje. Ali vi ovo zovete malim ratom. ivota je tako malo. Vi ih imate
mnogo. Vi volite svoje pogreke. elite ih zadrati. Milovat ete ih u naruju.
Nosit ete ih kad upoznate i druge. Ali oni e ih primijetiti, zar ne, kad vas
pogledaju?
"To je ludost!"
"Kad smo vas sreli, mislili smo da ste kao i mi. To je bila naa najvea
pogreka. I vaa."
DeFranco je uao u sobu gdje su drali vilenjaka. Bila je to otmjena soba,
poput hotelske, s krevetom, stolom i dvije stolice. Prekrivai su bili zelenih i
utih uzoraka, vie zemaljskog stila. I u toj guvi ivotnih boja sjedio je
vilenjak prekrienih nogu na krevetu, miran, ne pokazujui zanimanje za
otvaranje vrata ili neiji ulazak - dok mu traak prepoznavanja nije bljesnuo u
oima i nastavio rasti. To je bio prvi ljudski izraz, gotovo i jedini izraz koji je
vilenjak pokazao pred deFrancom. Naravno, kamere su snimale sve.
Pukovnica mu je to rekla, a i vilenjak je to vjerojatno znao.
"Saitase, traio si me."
"DeFranco." Vilenjakovo lice se ponovno vratilo u bezlinost.
"Da sjednem?"
Nije bilo odgovora. DeFranco je jo trenutak nesigurno priekao, a zatim
sjeo na jednu od stolica i oslonio laktove na stol.
"Dobro postupaju s tobom?" upita deFranco, za kamere, namjerno, za
pukovnicu. (Prokleta bila, nisam ja budala. Mogu i ja igrati tvoju prokletu igru,
pukovnice. Ja sam uspio u onome u emu je SurTac podbacio, zar ne? Sada

me gledaj.)
"Da." ree vilenjak. Ruke su mu oputeno leale u naborima crvene halje u
krilu. Pogledao je u ruke, pa ponovno podigao pogled.
"Pokuao sam s tobom dobro postupati. I mislim da jesam."
"Jesi."
"Zato si traio mene?"
"Ja sam vojnik", ree vilenjak i spusti noge niz stranicu kreveta, te ustane.
"Znam da si i ti. Mislim da e me bolje razumijeti."
"Ne znam ba. Ali posluat u te." Pomislio je na sebe kao taoca u sluaju
iracionalnog nasilnog ponaanja, ali je brzo potisnuo takvu misao i pokazao
rukom na praznu stolicu. "eli li sjesti sa mnom? Neto popiti? Sve e ti
donijeti."
"Sjest u s tobom." Vilenjak je priao, privukao stolac i naslonio laktove na
stol. Masnice na zglobovima jasno su se vidjele. "Mislio sam da si se ve
vratio na bojinicu."
"Dali su mi malo vremena. Hou rei, imamo ..."
(Ne razgovaraj s njim, rekla je pukovnica. Pusti njega da govori.)
"... tri sata. Neko vrijeme. Imao si neki razlog zato si me pozvao. Neto ti
je trebalo? Ili samo zbog razgovora. Moemo i tako."
"Da", ree vilenjak pjevuei i pogleda ga svojim tamnozelenim oima. "Jesi
li mlad, deFranco? O tebi razmiljam kao o mladiu."
To nije oekivao. "Nisam ba tako mlad."
"Imam sina i ker. Ti?"
"Nemam."
"Roditelje?"
"Zato te to zanima?"
"Ima li roditelje?"
"Majku. Daleko odavde." Zamjerao mu je ova pitanja. Jedino to je Nadya
deFranco dobivala od njega bila su pisma i njih je uvijek bilo premalo. Hvala
Bogu to je imala jo sinova. DeFranco je promatrao vilenjaka koji je sruio
njegov otpor s dva pitanja i odmah pogodio bolno mjesto; sjetio se na to ga
je Finnova upozorila. "Ti, vilenjae?"
"ive roditelje. Da. Puno roaka?"
K vragu, koji je vojnik umro da bi izvukli ovakve rijei iz njega? Duu su mu
morali izvaditi.
"to si ti, Saitase? Zato su te na taj nain predali nama?"
"Da dogovorim mir. Saitas to uvijek radi."
"Vezan?"

"Doao sam da bi bio tvoj zarobljenik. To razumije?"

"Pa, upalilo je. Mogao sam te ubiti; ne kaem da bih te ubio, ali mogao sam
da nije bilo toga. Bio je to pametan potez. Ali vi ste se mogli i najaviti. Prili
ste nam po mraku, mogli smo vas raznijeti. Zato niste javili radijom?"
Treptaj zelenih oiju. "I drugi su me to pitali. Bi li i tada doao?"
"Netko bi ve doao. Razgovarao bi s njima na ljudskom jeziku, posluali bi
te i dogovorili puno sigurniji nain susreta."
Vilenjak ga je smireno promatrao.
"Molim te, izbacili su te iz vozila. Jesu li to tvoji neprijatelji?"
"Tko?"
"Oni koji su te ostavili na breuljku?"
"Nisu."
"Prijatelji, ha? Prijatelji su te tako ostavili?"
"Tako smo se dogovorili. Pristao sam biti tamo. Bojao sam se da e ih
ubiti. Ali ti si ih pustio."
"Samo sam sluao zapovijedi."
"Bilo ti je zapovjeeno da ih pusti?"
"Ne. Reeno mi je da razgovaram s vama ako se ukae prilika. Sluaj, ja
vas, osobno, nisam elio ubijati. I ne bih da sam imao izbora."
"Ali imao si."
"K vragu, unitili ste nae brodove. Moda to nije bilo nita osobno, ali ne
moemo dopustiti da vam to prijee u naviku. Samo ste se trebali okrenuti i
pustiti nas na miru. Unitili ste jedan svijet, vilenjae. Modane veliki, ali ubili
ste vie tisua ljudi na tom prvom brodu. I trideset tisua u bazi. Zaboga,
nemoj me tako gledati!"
"To je bila pogreka."
"Pogreka." DeFranco osjeti kako mu se ruka trese. Ne. Nemoj podii glas.
Ne gubi glavu. (Budi ono to jesi, mladiu. Omalovaavajue. Pukovnica je
znala da on nije dorastao ovome. I on je to znao.) "Zar nije veina ratova
pogreka?"
"Zbilja tako misli?"
"Ako je tako, zar ih ne moemo prekinuti?" Osjetio je pozornost nevidljivih
sluatelja, diplomata, znanstvenika. On, vojnik specijalac, razgovara s
vilenjakim pregovaraem i radi gluposti. Unitava sve. (Budi ono to jesi pukovnica je bila luda, i vilenjak i rat i ovaj svijet, a on je oajniki nagaao,
oprezno pokuavao karikirati jednostavnost diplomatu, svjestan prozirnosti
svakog pokuaja.) "Samo treba rei dosta i moemo smjesta prekinuti borbe,
sve zaustaviti i sjesti svi zajedno i dogovoriti nain kako to rijeiti. Kae da si

zbog toga doao. Na pravom si mjestu. Samo treba rei svojoj strani da
stane. Upravo se ubijaju vani, zna li to? Doao si razgovarati o miru. A nas
napadaju po itavoj bojinici. Upravo sam saznao da mi je tamo poginuo
prijatelj. Bog te pita tko sve jo do sada. Ovo nema smisla. Ako moe
zaustaviti napad, zaustavi ga."
"Rei u ti kakav bi na mir bio." Vilenjak je mirno podigao glavu i rairio
ruke. "Snima nas kamera, zar ne? Barem mikrofon. Sluaju li nas?"
"Da. Tu su i kamera i mikrofon. Znam da nas snimaju."
"Ali ja vidim samo tvoje lice. Tvoje mi lice predstavlja lica svih ljudi. Oni
mogu sluati, ali ja u govoriti tebi. Samo tebi. I to e biti na mir. Rat e
prestati i opet emo izgraditi brodove i putovati svemirom i neemo biti
neprijatelji. Pogreke vie nee postojati. Takav mir elim."
"Kako emo to izvesti? (Budi ono to jesi, mladiu - deFranco se prepustio.
Ne gledaj mu kou, ne gledaj izvanzemaljsko lice, samo razgovaraj, kao s
drugim ovjekom, zaboravi protokole. Uini to, mladiu.) Kako emo
zaustaviti borbe?"
"Ja sam to rekao. Oni su uli?"
"Jesu. uli su."
"Imaju dva dana da sklope takav mir."
DeFrancovi su se dlanovi znojili. Grevito je drao naslone stolca. "to e se
onda dogoditi?"
"Ja u umrijeti. Rat e se nastaviti."
(Boe, to u sad, to rei? Koliko daleko smijem ii?) "uj, ne razumije
koliko nama treba da donesemo odluku. Treba nam vie od dva dana. Oni
vani umiru. Tvoji se ljudi ubijaju pred naim vojnicima i sve je to uzalud.
Zaustavi to. Razgovaraj s njima. Reci im da emo razgovarati. Prekini to."
Tanke su oi trepnule i ostale bezizraajne, kao da gledaju u beskonanost.
"DeFranco, morat e biti plaanja."
(Razmiljaj, deFranco, razmiljaj. Pitaj ga prava pitanja.)
"Kakvo plaanje? U ime koga ti govori? U ime svih vas? U ime grada?
etvrti?"
"Jedan mir e biti dovoljan za vas, zar ne? Napustit ete nas. Otii ete i
neemo se vidjeti dok mi ponovno ne izgradimo nae brodove. Poet ete
odlaziti im obavim svoj mir."
"Da izgradite brodove, zaboga? I ponovno nas napadnete?"
"Ne. Rat je bio pogreka. Drugog rata biti nee. Ovo je dovoljno."
"Zar e se svi sloiti?"
"Svi se ve jesu sloili. Rei u ti svoje pravo ime. Angan. Angan Anassidi.

etrdest i jedna mi je godina. Imam sina koj se zove Agaita; ker po imenu
Saidi; Roen sam u gradu Daogisshi, ali on je uniten. ena mi se zove
Llaothai Sohail i roena je u gradu u kojem sada ivimo. Jedini sam suprug
svoje ene. Sinu mi je dvanaest godina, keri devet. ive s mojom enom i
njezinim i mojim roditeljima." Vilenjaki glas je zadravao odreenu melodiju
pri izgovoru imena koja je zasjenjivala ostatak njegova govora. "Pisao sam rekao sam da u im sve zapisati. Pisao sam na tvojem jeziku."
"Kome si rekao?"
"Ljudima koji su me ispitivali. Sve sam zapisao."
DeFranco je promatrao vilenjaka ije je lice bilo nepomino i zamiljeno
poput kipa. "Ne razumijem te. Razgovaramo o bojinici. Govorimo o tome da
su ti ena i djeca u opasnosti, zar ne? O mojim prijateljima koji sada ginu. O
granatama koje ubijaju ljude. Moemo li uiniti neto u vezi toga?"
"Doao sam sklopiti mir. Ja sam Saitas. Dar tebi. Ja sam plaanje."
DeFranco je trepnuo i odmahnuo glavom. "Plaanje? Nisam te razumio."
Nastao je dugi trenutak tiine. "Ubij me", ree vilenjak. "Zato sam doao.
Da budem posljednja rtva. Saitas. Da ispravim sve pogreke."
"Zaboga, ne. Ne. Neemo te ubiti. Sluaj, vilenjae, samo elimo prekinuti
borbe. Ne elimo tvoj ivot. Nitko te ne eli ubiti."
"DeFranco, mi vie nemamo resursa. elimo mir."
"I mi. Samo emo sklopiti primirje, razumije? Primirje?"
"Ja sam primirje."
"Primirje je komad papira. Obeamo mir jedan drugome, da vi neete
napadati nas, da mi neemo napadati vas i ti se vrati svojoj eni i djeci. I ja
se vratim svojoj kui. Nema vie umiranja, nema vie ubijanja."
"Ne." Vilenjakove su oi blistale. "Ne, deFranco. Ne papir."
"Mi sklapamo mir papirom i tintom. Ispiemo mir i dogovor i to je dovoljno;
drimo se danog obeanja."
"Onda ga napii na svome jeziku."
"Moramo ga potpisati. Napii svoje ime na njemu. I dri se dogovora. To je
sve, razumije?"
"Dva dana. Potpisat u tvoj papir. Napravit u tvoj mir. To je nita. Na mir
je u meni. I doao sam vam ga dati."
"Zaboga, mi ne ubijamo ljude zbog primirja."
Zelene su oi trepnule. "Zar je tako teko ubiti jednoga, a tako lako
milijune?"
"To je drukije."
"Zato?"

"Zato to ... Sluaj, rat je za ubijanje, mir je za preivljavanje."

"Ne razumijem zato ratujete. Nita nam to nema smisla. Ali mislim da
poinjem razumijevati. Govorimo jedan drugome, koristimo iste rijei.
DeFranco, nemojte nas nastaviti ubijati."
"Samo ti. Samo ti i to je to? To je suludo!"
"Pusti mi krv ili me ubij pitoljem. Kako god eli. Zar nisixnikad prije pucao
na nas, deFranco?"
"Ali to nije isto!"
"Ti kae da ti je papir dovoljan. Da e papir ponititi sve vae pogreke i
donijeti mir. Ali nama papir nije dovoljan. Ja mu nikad ne bih vjerovao. I ti
mora napravit mir. Tako e obje strane znati da je istinito. Ali mora biti
saitas i za ljude. Netko mora doi tko e biti saitas za ljude. Netko mora doi
k nama."
DeFranco je sjedio isprepletenih prstiju. "Netko mora prijei na vau stranu
i biti ubijen."
"Posljednja rtva."
"Lud si. Naekat e se toga, vilenjae."
"Ne razumije."
"Naravno da ne razumijem. Prokleti, krvoloni luaci!" DeFranco se oslonio
na ruke, osjeajui potrebu da ustane, odmaknuti se od ovog bolesnog i
neljudskog lica, lica koje se najednom smekalo i glasa koji ga je tjerao da
zaboravi otkud su rijei potekle. A onda se sjetio sluaa, sluaa koji su vodili
biljeke, pukovnice koja ga je promatrala preko stola. Podaci. Pobjeda nije
bila upitna. Pitanja su bila. Saznati to vie. Mir vie nije bio u igri. Imali su
posla s luacima. S njihovim razumom nije moglo biti mira. Vilenjaci koji su
umirali za inat svojim neprijateljima. Ubijali su sebe iz hira i nisu nimalo
cijenili tui ivot.
Ali ostao je sjediti. Duboko je udahnuo. Sabrao je misli i skrenuo ih na
neto drugo vrijedno otkrivanja. "to ste uinili sa zarobljenicima od kojih ste
nauili na jezik? Reci mi to?"
"Mrtvi su. Pustili smo im krv. Jedan po jedan su to traili od nas."
"Ma nemoj."
Ponovno je rairio dlanove i njene prste. "Ovdje sam zbog svih pogreaka.
Sve to je potrebno za njih."
"K vragu, vilenjae!"
"Ne zovi me tako." Glas je to gotovo otpjevao. "Sjeti se mojeg imena. Sjeti
se mojeg imena. DeFranco ..."
Morao je ustati. Morao se maknuti od izvanzemaljca i njegova pogleda.

Odgurnuo se od stola i primijetio da ga vilenjak prati pogledom. Saitas Angan

mirisao je na neto suho i oporo, kao zain. Oi nije irom otvorio, bile su tek
tanki prorezi. Pratile su ga.
"Reci neto", nastavi vilenjak. "Reci to misli, deFranco."
"O emu? Da predamo jednog naeg vama? To se nee dogoditi. To se ni u
ludilu nee dogoditi. Nismo ludi."
"Onda rat nee prestati."
"Onda ete umrijeti. Svi do jednoga!"
"Ako tako eli," ree vilenjak, "da. Mi ne vjerujemo da vi elite mir. Vie
nemamo nade. Zato sam i doao. I svi ostali su poeli umirati. Ali jo ne
umiru. Neemo samo zaustaviti srca. Borit emo se."
"Misli, na bojinici."
"Ja u umirati onako kako ti eli. Neu zaustaviti svoje srce. Saitas to ne
moe."
"K vragu, to nam nije namjera. Ne elimo to."
"A ne moe ni ti svoje zaustaviti. Znam to. Mi nismo okrutni. Jo se nadam
za tebe. Jo se nadam."
"To nee upaliti. Mi to ne moemo uiniti, razumije? To je protiv naeg
zakona. Zna li to je zakon?"
"Zakon."
"Dobro od loega. Moralnost. Za boga miloga, ubijanje nije dobro."
"Onda ste vi uinili puno loega. I vi imate svojih pogreaka. DeFranco. Ti
si vojnik poput mene. Zna koliko tvoj ivot vrijedi."
"U to budi siguran. I jo sam iv."
"Skrenuli smo s teme. Umro bi za rat, ali ne bi za mir. Ne razumijem to."
"Ni ja ne razumijem. Misli da emo samo tako odabrati nekog jadnika i
poslati ga vama?"
"Tebe, deFranco. Traim od tebe da napravi mir."
"K vragu." Odmahnuo je glavom i krenuo prema vratima. Prokleta bila
pukovnica i svi koji sluaju. Ruka mu se tresla na prekidau i plaio se da to
svi vide. Kraj rata. "Idi k vragu."
Vrata su se otvorila. Oekivao je uvare. Oekivao ...
Hodnik je bio prazan, isti zidovi, poploani pod. Na ploicama je leao
tamni, okrugli predmet, odreene simetrije i runoe predmeta namijenjenog
za smrt. Granata. Netaknuta.
Srce mu je poskoilo. Osjetio je okvir vrata na ramenu i hladni znoj niz
lea. Okrenuo mu se eludac. Ukoeno je promatrao predmet koji nije htio
nestati. Poeo se tresti kao da je osigura ve bio izvaen.

"Pukovnice Finn." Okrenuo se i viknuo u nevidljive monitore. "Pukovnice

Finn, vadite me odavde!"
Nitko mu nije odgovorio. Vrata se nisu otvorila. Vilenjak je mirno sjedio i
pokazivao osjeaj najblii stresu do sada.
"Pukovnice! Prokleta bila!"
I dalje tiina. Vilenjak je ustao i nelagodno ga promatrao, kao da svjedoi
ljudskom ludilu.
"Ostavili su nam dar", ree deFranco. Glas mu je podrhtavao i pokuao ga
je smiriti. "Ostavili su nam dar, vilenjae i zakljuali nas."
Vilenjak ga je promatrao; deFranco je izaao u hodnik, sagnuo se i podigao
crni cilindar. "To je neto vae, vilenjae."
Vilenjak ga je promatrao iz okvira vrata. Njegove oi su sliile oima
isklesanog sveca; i pogledavi ga u oi stvarale neobian kontrast naspram
bijele koe. Dugaki prsti bez noktiju dotakli su okvir vrata dok je promatrao
njega i ljudsku prevrtljivost.
"To je njihov nain?"
"Moj nije." Sklopio je aku oko cilindra, oruja kakvog nikad prije nije vidio.
"Ni u ludilu nije moj."
"Ne moe izai."
ok mu je paralizirao tijelo. Na trenutak nije mogao razmiljati. Zatim je
krenuo niz hodnik do glavnih vrata i pritisnuo bravu. "Zakljuano", doviknuo
je vilenjaku koji mu se pridruio u hodniku. Bili su zajedno. DeFranco se
polagano vratio i pokuao otvoriti sva vrata. Bio je uasno tup. Hodnik je bio
nekako nadrealan. On i vilenjak nisu pripadali ovamo. "K vragu, to si im
utuvio u glavu?"
"Pristali su", ree vilenjak. "Pristali su na to, deFranco."
"Skrenuli su s uma."
"Jedna se vrata jo mogu zatvoriti, zar ne? Moe zatititi svoj ivot."
"A ti e se ubiti?"
"Bit e na sigurnom."
"Prokleti bili!"
Vilenjak se obgrlio rukama kao da je i on osjetio hladnou. "Pukovnica nam
je dala rok. Je li istekao?"
"Jo nije."
"Doi i sjedni sa mnom. Sjedni i razgovaraj. Prijatelju."
"Je li vrijeme?" upita vilenjak, dok je deFranco gledao na sat. DeFranco
podigne pogled.

"Pet minuta. Neto manje." DeFrancov je glas bio hrapav.

Vilenjak dri komad papira u ruci. Ponudi mu ga. Olovka je na stolu izmeu
njih. Pored granate. "Napisao sam va mir. Stavio sam svoje ime ispod. Stavi i
ti svoje."
"Ja sam nitko i nita. Ne mogu ja potpisati primirje." DeFrancovo lice bilo je
blijedo. Usne su mu podrhtavale. "to si napisao?"
"Mir", ree vilenjak. "Napisao sam samo mir. Treba li pisati jo neto?"
DeFranco uzme papir, pogleda ga, iznenada uzme olovku i potpie ga
bijesnim pokretima. Spusti olovku. "Evo", ree. "Tako, sada e imati i moj
potpis." Na trenutak zastane. "A kad bih mogao i ovo drugo ... Boe, tako se
bojim. Bojim se."
"Ne mora otii u moj grad", ree vilenjak njeno. Glas mu podrhtava poput
deFrancovog. "DeFranco, ovdje sve biljee. Poimo zajedno. Sada. Zapis e
trajati. Imat emo na mir, ti i ja. Stvorit emo ga zajedno, sada i ovdje.
Posljednje rtve. Nemoj me napustiti. Moemo okonati ovaj rat."
DeFranco je utke sjedio. Uzeo je granatu i pruio ruku preko polovice
stola. Gledao je izravno u vilenjaka. "Osigura preputam tebi", ree. "Hajde,
izvuci ga. Ja u drati granatu."
Vilenjak prui ruku, dohvati osigura i naglo ga izvue.
DeFranco spusti granatu na stol. Usne su im se pomicale u bezglasnom
odbrojavanju. Podigne pogled prema vilenjaku i vilenjak pogleda u njega. De
Franco se namijei. "Postoji li nekakvo odbrojavanje?"
Slike na monitoru nestane.
Slubenica je iskljuila monitor i Agnes Finn je utke promatrala ljude u
svome uredu. Suze su rijetko viene kod nje. Sada su se samo slijevale i
skrenula je pogled od znatieljnih lica.
"Doi e do istrage", ree ovjek iz zapovjednitva regimenti. "Popodne
emo sasluati bojnikovo svjedoenje."
"Preuzimam svu odgovornost", ree Finnova.
Osoblje je pristalo na to. Sve je bilo dogovoreno, razgovor, formalnosti.
Netko je morao pasti zbog ovoga. Moda itav SurTac. Visoko
zapovjednitvo je moe zatititi. Izbrisati podatke. Snimku proglasiti vojnom
tajnom. General bojnik koji joj je uvalio sranje, ogradio se preko svih
podreenih. Bio je ist.
"Papir, pukovnice."
Pogledala ih je i dodala im jednostavan komadi papira preko stola. lan
odbora ga je pokupio i spremio u omotnicu.
"To je vie od dokaza", ree im. "To je primirje. Domoroci e to znati."

Napustili su njezin ured, nimalo zadovoljni potragom za krivnjom i na koga

je svaliti.
Ona se ve spakirala. Vraa se istim brodom kao i vilenjakovo tijelo, na Pell
i Downbe-low. Tamo e ga ekati grobnica.
Nikoga nije iznenadilo to je prikazivanje trake izazvalo reakciju kod
vilenjaka. Svi su se poeli nadati kad su borbe prestale i kad se pojavila
delegacija vilenjaka na bojinici, ali nastala je pomutnja kad su vilenjaci
pregledali tijela i traili deFrancovo. Samo deFrancovo.
I iskopali su mu grobnicu tamo na granatama izrovanoj ravnici i kameni
spomenik. I na njemu napisali sve to su znali o njemu. Bio sam John
deFranco, na spomeniku je pisalo. Roen sam na svemirskoj postaji udaljenoj

dvadeset i sedam svjetlosnih godina odavde. Ostavio sam majku i brau.

Prijatelji su mi bili vojnici i mnogi su umrli prije mene. Doao sam se boriti i
umrijeti za mir ak i kad je moja strana pobjeivala. Umro sam od ruke
Angana Anassidija i on je umro od moje. Za mir. I bili smo prijatelji na kraju
naih ivota.
Vilenjaci - nazivali su se Suilti - posjetili su to mjesto i ostavili darove od

svilenih traka i buketa cvijea - cvijee u ovoj pustoi. I u tisuama su

oplakivali i plakali na njihov poseban nain. Bez suza i alosnih lica.
Za njihovog neprijatelja.
Jedan je njihov bio na putu do ovjeanstva. Da ga ljudi oplakuju. Bio sam
Angan Anassidi, pisat e na njegovom grobu i sve to treba. Vjerojatno ni
jedan ovjek nee suzu pustiti. Moda koji veteran Zemlje vilenjaka, kada
dou kui, ako se ikada spuste na Zemlju. Oni bi mogli, ljudi poput Agnes
Finn, na svoj nain i za svoje mrtve, posjetiti izvanzemaljsko svetite.

Orson Scott Card

ENDEROVA IGRA
Ameriki pisac roen 1951.
Cardovi romani ENDEROVA IGRA i GOVORNIK ZA MRTVE uli su u povijest
SF-a kad su postali prvi romani koji su osvojili i HUGA i NEBULU dvije godine za
redom. S romanima XENOCID i CHILDREN OF THE MIND tvore jednu od
najhvaljenijih saga modeme znanstvene fantastike. To je izuzetno matovit i moralno
sloen pogled na rat, genocid i odgovornost. Veina Cardovog fantasyja i SF-a
povezana je u velike serije, ukljuujui THE WORTHING CHRONICLE, skupinu
pria povezanu iskustvima mesijanskog voe na svemirskoj koloniji, kao i serijal
HATRACK RIVER o alternativnim Sjedinjenim Dravama. Cardove kratke prie
objavljene su u zbirci MAPS IN A MIRROR. Autor je i povijesnog romana A
WOMAN OF DESTINY, dark fantasy romana LOST BOYS, TREASURE BOY i
HOMEBODY, i HUGOM nagraenog prirunika HOW TO WRITE SCIENCE
FICTION AND FANTASY.

Naslov originala: Ender's Game

Prevoditelj: Mario Jovi

"Koja god vaa gravitacija bila kad doete do vrata, zapamtite neprijateljska vrata su dolje. Ako kroz svoja vrata izaete kao da ste u etnji,
postajete velika meta i zasluujete biti pogoeni. I to ne samo
osvjetljivaem." Ender Wiggins zastao je skupinu. Veina ga je samo
nervozno gledala. Nekoliko je shvaalo. Nekoliko se durilo i opiralo.
Prvi dan s ovom vojskom, tek izalom iz uionica, a Ender je zaboravio
kako novi klinci mogu biti mladi. On je u tome ve tri godine, a oni est
mjeseci - nitko u cijeloj gomili stariji od devet godina. Ali bili su njegovi. U
jedanaestoj, bio je pola godine premlad za zapovjednika. Imao je vlastiti vod i
znao je nekoliko trikova, ali u njegovoj novoj vojsci bilo ih je etrdeset.
Zelenih. Svi strijelci osvjetljivaem, svi u vrhunskoj kondiciji, ili ne bi bili ovdje
- ali bilo je vrlo izvjesno kako e ih u prvoj bitki potui do nogu.
"Zapamtite", nastavio je, "ne mogu vas vidjeti sve dok ne proete kroz ta
vrata. Ali u onoj sekundi kad proete, navalit e na vas. Zato proite kroz ta
vrata u onom poloaju u kojem elite biti kad ponu pucati na vas. Noge idu
ispod vas, idete ravno dolje." Pokazao je namrtenog djeaka koji je izgledao
kao da ima samo sedam godina, najmanjeg od svih. "Koji je put dolje,
guteru!"
"Prema neprijateljskim vratima." Odgovor je bio brz. Takoer je bio
mrzovoljan, kao da eli rei, Aha, aha, a sada se posveti bitnim stvarima.
"Ime, mali?"
"Bean.4 "
"To si ime dobio zbog svog rasta ili veliine mozga?"
Bean nije odgovorio. Ostali su se malo nasmijali. Ender je dobro izabrao.
Mali je bio mlai od ostalih, sigurno je napredovao jer je bistar. Ostali ga nisu
ba voljeli, svialo im se vidjeti to je malo prekoren. Kao to je Enderov prvi
zapovjednik uinio njemu.
"Pa, Beane, skuio si stvari. A sada u vam rei ovo, nitko nee proi kroz
ta vrata bez dobre anse da ga pogode. Veini e biti smrznut neki dio tijela.
Pobrinite se da to budu vae noge. Tono? Ako vam pogode samo noge,
onda su vam smrznute samo noge, a u nultoj to nije bitno." Okrenuo se
zbunjenima. "emu slue noge? Hmmm?"
Tupi pogledi. Zbunjenost. Mrmljanje.
"Zaboravite. ini mi se kako moram pitati Beana."
"Noge su za odguravanje od zidova." Jo se uvijek dosauje.

bean (eng.) - grah, zrno; prim. prev.

"Hvala, Beane. Jesu li svi shvatili?" Svi su shvatili, ali nije im se svialo to
je objanjenje dolo od Beana. "Tono. Nogama ne moete gledati, nogama
ne moete pucati, a u veini sluajeva samo e vam smetati. Ako ih smrznu
dok su ravne pretvorili ste se u svjetionike. Nema naina za skrivanje. Pa
kako onda noge idu?"
Ovoga je puta odgovorila nekolicina, kako bi dokazali da Bean nije jedini
koji neto zna. "Ispod tebe, prekriene ispod tebe."
"Tono. tit. Kleite na titu, a tit su vae vlastite noge. A ima i trik s
odijelima. ak i kad su vam noge smrznute jo uvijek se moete odguravati.
Ne znam nikoga tko to ini osim mene - ali svi vi ete to nauiti."
Ender Wiggins ukljuio je svoj osvjetljiva. Obasjao mu je ruku
svjetlozelenom svjetlou. Onda se pustio i poeo lebdjeti besteinskom
sobom za trening, sklupao je noge ispod sebe kao da klei i osvijetlio obje.
Odijelo se odmah ukrutilo na koljenima i glenjevima, tako da se uope nije
mogao svijati.
"U redu, smrznut sam, vidite?"
Lebdio je metar iznad njih. Svi su ga zbunjeno pogledali. Nagnuo se
unatrag i uhvatio jednu od ruki na zidu iza sebe, i povukao se natrag do
zida.
"Priljubljen sam uz zid. Da imam noge, upotrijebio bi ih i odbacio se od
zida poput zrna iz prake, tono?"
Nasmijali su se.
"Ali nemam noge, i to je bolje, kuite? Zbog ovoga." Ender se svinuo u
struku, a onda naglo ispravio. U trenu je bio na drugoj strani sobe za trening.
Odande je povikao. "Jeste skuili? Nisam koristio ruke, tako da jo uvijek
mogu koristiti svoj osvjetljiva. A noge mi se nisu vukle metar i pol iza mene.
Pogledajte ponovno."
Ponovio je izvijanje i uhvatio ruku na zidu pored njih. "A sada, ja ne
elim da to inite samo kad su vam noge smrznute. elim da to inite dok jo
uvijek imate noge, jer je bolje. I zato to to nikako nee oekivati. Dobro, svi
u zrak i kleknite."
Veina je bila u zraku za nekoliko sekundi. Ender je osvijetlio one koji su
oklijevali, pa su ostali bespomono visjeti smrznuti, dok su se ostali smijali.
"Kad izdam zapovijed, miite se. Kuite? Kad smo na vratima i ona postanu
providna dat u vam zapovijed u roku od dvije sekunde, im vidim njihovu
formaciju. A kad izdam zapovijed bolje vam je da budete tamo, jer tko prvi
izae pobijedit e, osim ako je budala. Ja nisam. I bolje vam je da niste ni vi,
ili u vas vratiti na obuku." Vidio je kako je vie od nekolicine progutalo

knedlu, a oni smrznuti gledali su ga sa strahom. "Vi koji visite tamo. Gledajte.
Odmrznut ete se za nekih petnaestak minuta, pa emo vidjeti moete li
pratiti ostale."
Ender ih je u sljedeih pola sata natjerao da se izvijaju pored zida.
Prekinuo je kad je vidio kako su svi shvatili osnovni princip. Bili su dobra
skupina, moda. Postat e bolji.
"Sada kada ste zagrijani", rekao im je, "poet emo raditi."
Ender je posljednji otiao s vjebe, poto je ostao pomoi nekima od
sporijih kako bi usavrili tehniku. Imali su dobre uitelje, ali poput svih vojski
bili su neujednaeni, a neki su mogli biti prave smetnje u bitki. Prva bitka
moda je tjednima daleko. Moda je sutra. Raspored nikad nije bio izvijeen.
Zapovjednik se probudio i pronaao ceduljicu pored kreveta, s vremenom
bitke i imenom suparnika. Zato e u poetku ganjati svoje deke sve dok ne
budu u vrhunskoj formi - svi do jednog. Spremni za sve, u bilo koje doba.
Strategija je bila dobra, ali nije nita vrijedila ukoliko vojnici ne mogu izdrati
pritisak.
Skrenuo je u hodnik prema spavaonicama i naao se oi u oi s Beanom,
sedmogodinjakom kojeg je danas tijekom vjebe zadirkivao. Problemi. Ender
sada nije elio probleme.
"Bog, Beane."
"Bog, Ender."
Pauza.
"Gospodine", rekao je Ender tiho.
"Nismo na dunosti."
"U mojoj vojsci, Beane, uvijek smo na dunosti", Ender je proao pored
njega.
Beanov piskutavi glas zauo se iza njega. "Znam to radite, Ender,
gospodine, i upozoravam vas."
Ender se polagano okrenuo i pogledao ga. "Upozorava me?"
"Ja sam najbolji ovjek koga imate. Ali bolje vam je da se tako odnosite
prema meni."
"Ili to?" Ender se zlokobno nasmijeio.
"Ili u biti najgori ovjek koga imate. Jedno ili drugo."
"I to sada eli? Ljubav i poljupce?" Ender se sada poeo ljutiti.
Bean je bio nezabrinut. "elim vod."
Ender mu je priao i pogledao ga ravno u oi. "Dat u vod", rekao je,
"djeacima koji dokau da su vrijedni toga. Moraju biti dobri vojnici, moraju

znati kako izvravati zapovijedi, moraju biti sposobni sami donositi odluke u
trenu, i moraju biti sposobni pokazivati potovanje. Ja sam na taj nain
postao zapovjednik. Tako e i ti postati vodnik. Kui?"
Bean se nasmijeio. "To je poteno. Ako uistinu tako radite, postat u
vodnik za mjesec dana."
Ender je posegnuo, zgrabio ga za odoru i gurnuo ga na zid. "Kad kaem
da radim na odreeni nain, Beane, onda tako i radim."
Bean se samo smijeio. Ender ga je pustio i otiao ne okreui se. Bio je
siguran, bez da je morao pogledati, da ga Bean jo uvijek gleda, jo se uvijek
smijei, jo je uvijek pomalo samozadovoljan. Moda zbog toga postane
dobar vodnik. Ender e ga drati na oku.
Satnik Graff, visok sto osamdeset pet i pomalo debeljukast, pogladio je
trbuh i naslonio se u svojem stolcu. S druge strane njegovog stola sjedio je
porunik Anderson koji je gorljivo pokazivao visoke toke na grafikonu.
"Tu je, kapetane", rekao je Anderson. "Ender s njima ve radi na taktici
koja e zbuniti svakoga tko ju susretne. Udvostruio je njihovu brzinu."
Graff je kimnuo.
"A znate rezultate njegovih ispita. On takoer dobro razmilja."
Graff se nasmijeio. "Sve je istina, sve je istina, Andersone, on je dobar
uenik, obeava."
ekali su.
Graff je uzdahnuo. "I, to eli da uinim?"
"Ender je taj. Sigurno."
"Nema teorije da bude spreman na vrijeme, porunie. Ima jedanaest
godina, za ime Boje, ovjee, to elite, udo?"
"elim ga u bitkama, svaki dan poevi od sutra. elim da u mjesec dana
ima bitaka za cijelu godinu."
Graff je zatresao glavom. "To e njegovu vojsku spremiti u bolnicu."
"Ne, gospodine. Dovest e ju u formu. A mi trebamo Endera."
"Ispravka, porunie. Mi trebamo nekoga. Vi mislite da je to Ender."
"U redu, ja mislim kako je to Ender. Koji od zapovjednika ako to nije on?"
"Ne znam, porunie." Graff je rukom preao preko svoje gotovo elave
glave. "To su djeca, Andersone. Shvaa li to? Enderova vojska stara je devet
godina. I suprotstavit emo joj starije klince? Zar emo im priutiti takav
mjesec pakla?"
Porunik Anderson jo se vie nagnuo preko Graffovog stola.
"Enderovi ispitni rezultati, kapetane!"

"Vidio sam vraje ispitne rezultate! Gledao sam ga u borbi, sluao sam
snimke njegovih treninga. Gledao sam njegove uzorke sna, uo sam snimke
njegovih razgovora na hodnicima i u kupaonicama, poznajem Endera
Wigginsa puno bolje no to bi vi uope mogli i zamisliti! I unato svim
argumentima, unato njegovim oitim kvalitetama, ja razmiljam o jednoj
stvari. Zamiljam Endera za godinu dana, ako bude po vaem. Vidim ga
potpuno neupotrebljivog, istroenog, neuspjeh, jer je iskoritavan vie no to
on ili bilo koja osoba moe podnijeti. Ali to ne vrijedi puno, zar ne, porunie,
jer rat je, i na najbolji talent je izgubljen, a najvee bitke su pred nama. Zato
dajte Enderu bitku svakog dana ovog tjedna. A onda mi donesite izvjee."
Anderson je ustao i salutirao. "Hvala vam, gospodine."
Gotovo je stigao do vrata kad ga je Graff pozvao po imenu. Okrenuo se i
pogledao kapetana.
"Andersone", rekao je Graff. "Jeste li bili vani, u posljednje vrijeme
mislim?"
"Ne nakon posljednjeg odmora, prije est mjeseci."
"Tako sam si i mislio. Ne da je to jako bitno. Ali jeste li ikad bili u Beaman
parku, dolje u gradu? Hmm? Prelijep park. Stabla. Trava. Nema nulte, nema
bitaka, nema briga. Znate li to se jo nalazi u Beaman parku?"
"to, gospodine?" pitao je porunik Anderson.
"Djeca", odgovorio je Graff.
"Djeca, naravno", rekao je Anderson.
"Mislim djeca. Mislim djeca koja ustaju ujutro kad ih majke zovu, onda
odlaze u kolu, a poslijepodne idu u Beaman park i igraju se. Sretna su, puno
se smjekaju, smiju se, zabavljaju se. Hmmm?"
"Siguran sam da je tako, gospodine."
"To je sve to moe rei, Andersone?"
Anderson je proistio grlo. "Mislim kako je za djecu dobro to se
zabavljaju, gospodine. Znam da sam se ja zabavljao kad samo bio mali. Ali
svijet sada treba vojnike. I ovo je nain na koji emo doi do njih."
Graff je kimnuo i zatvorio oi. "Oh, da, istina, u pravu si, statistiki i po
svim vanim teorijama, ali do vraga one rade i sustav je dobar, ali u isto
vrijeme Ender je stariji od mene. On nije dijete. On je jedva osoba."
"Ako je to istina, gospodine, onda barem znamo kako Ender omoguuje
ostalim vrnjacima igru u parku."
"I Isus je umro kako bi spasio ljude, naravno." Graff se uspravio i gotovo
tuno pogledao Andersona. "Ali mi smo ti", rekao je Graff, "mi smo ti koji
zabijamo avle u koveg."

Ender Wiggins je leao na krevetu i zurio u strop. Nikad nije spavao vie
od pet sati dnevno - ali svjetla su se gasila u 2200 i nisu se palila do 0600.
Zato je zurio u strop i razmiljao.
Imao je svoju vojsku tri i pol tjedna. Vojsku Zmaj. Ime je bilo odreeno, i
nije bilo sretno. Oh, rezultati su govorili kako je prije desetak godina Vojska
Zmaj bila prilino dobra. Ali u iduih est godina ime je bilo dodjeljivano
inferiornijim vojskama, i naposljetku je, jer je praznovjerje koje se poelo
povezivati s imenom, Vojska Zmaj umirovljena. Sve do sada. A sada, pomislio
je Ender smijeei se, Vojska Zmaj e ih iznenaditi.
Vrata su se tiho otvorila. Ender se nije okrenuo. Netko je tiho uao u
njegovu sobu, a onda izaao bez da je uo zvuk zatvaranja vrata. Kad su tihi
koraci nestali u daljini Ender se okrenuo i ugledao bijeli komadi papira na
podu. Pruio je ruku i podigao ga.
"Vojska Zmaj protiv Vojske Zec, Ender Wiggins i Carn Carby, 0700."
Prva bitka. Ender je izaao iz kreveta i brzo se odjenuo. Hitro je otiao do
soba svojih vodnika i rekao im da probude svoje djeake. Za pet minuta svi
su se sakupili na hodniku, pospani i usporeni. Ender je tiho govorio.
"Prva bitka, 0700 protiv Vojske Zec. Ve sam se dva puta borio protiv njih,
ali sada imaju novog zapovjednika. Nikad nisam uo za njega. Ipak, oni su
starija skupina, i znam nekoliko njihovih starih trikova. Sada se probudite.
Trk, hitro, zagrijavanje u dvorani tri."
Radili su sat i pol, tri bitke za vjebu i razgibavanje u hodniku bez nulte.
Onda su petnaest minuta svi leali u zraku, u potpunosti se odmarali u
besteinskom stanju. U 0650 Ender ih je pozvao i pourili su na hodnik. Ender
ih je poveo hodnikom, opet su trali i povremeno skakali kako bi dodirnuli
svjetlosne panele na stropu. Svi su djeaci dodirivali isti svjetlosni panel. U
0658 stigli su do vrata borbene sobe.
lanovi vodova C i D zgrabili su prvih osam rukohvata na stropu hodnika.
Vodovi A, B, i E uali su na podu. Ender je zaglavio noge na dva rukohvata
na sredini stropa tako da nikome nije bio na putu.
"Gdje su neprijateljska vrata?" proitao je.
"Dolje!" proaptali su i nasmijali se.
"Ukljuite osvjetljivae." Kutije u njihovim rukama blistale su zeleno.
ekali su jo nekoliko sekundi, a onda je sivi zid ispred njih nestao i borbena
soba je postala vidljiva.
Ender ju je smjesta prouio. Poznata otvorena reetka veine ranijih
igara, poput penjalica u parku, sa sedam ili osam kutija razbacanih po reetci.

Kutije su nazivali zvijezdama. Bilo ih je dovoljno, i bile su dovoljno blizu tako

da ih se isplatilo zauzeti. Ender je ovo odluio u sekundi i proitao: "Rairite
se na oblinjim zvijezdama. E ekaj!"
etiri skupine u kutovima uletjele su kroz zatitno polje na vratima i upale
u borbenu sobu. Prije no to se neprijatelj i pojavio kroz suprotna vrata
Enderova vojska rairila se od vrata do najbliih zvijezda.
Onda su neprijateljski vojnici proli kroz vrata. Iz njihovog poloaja Ender
je znao da su bili na drugaijoj gravitaciji, i nisu dovoljno znali kako bi se
poeli pravilno orijentirati. Proli su stojei, cijela su im tijela bila vidljiva i
ranjiva.
"Ubij ih, E!" proitao je Ender i odgurnuo se kroz vrata s koljenima ispred
sebe, osvjetljiva mu je bio izmeu nogu i pucao je. Dok je Enderova skupina
letjela preko sobe ostatak Vojske Zmaj titio ih je vatrom tako da je skupina E
stigla do prednjeg poloaja sa samo jednim potpuno smrznutim djeakom, ali
svi su ipak izgubili noge - to im uope nije smetalo. Nastalo je zatije kad su
Ender i njegov suparnik, Carn Carby procijenili svoje poloaje. Osim gubitaka
Vojske Zec na vratima bilo je malo rtava, i obje vojske bile su gotovo u
punom sastavu. Ali Carnu je nedostajala originalnost - bio je u etverokutnoj
formaciji koju je bilo koji petogodinjak na obuci mogao smisliti. A Ender je
znao kako ju pobijediti.
Glasno je povikao: "E pokriva A, C dolje. B, D uz istoni zid." Pod zatitom
voda E, vodovi B i D odbacili su se sa svojih zvijezda. Dok su jo uvijek bili
otkriveni, vodovi A i C napustili su svoje zvijezde i odlebdjeli prema oblinjem
zidu. Zajedno su stigli do njega i zajedno se odbacili od zida. Pojavili su se iza
neprijateljskih zvijezda dva puta bre od normalne brzine i otvorili vatru. Bitka
je bila gotova za nekoliko sekundi, neprijatelj je u potpunosti bio smrznut,
ukljuujui i zapovjednika, a ostatak ratrkan po kutovima. Iduih pet minuta,
u etverolanim skupinama Vojska Zmaj poistila je mrane kutove borbene
sobe i natjerala neprijatelja u sredite gdje su se njihova tijela, smrznuta pod
nemoguim kutovima, meusobno sudarala. Ender je poveo svoja tri djeaka
do neprijateljskih vrata i proao kroz formalnost preusmjeravanja
jednosmjernog polja istovremenim doticanjem kacige Vojske Zmaj na svakom
kutu. Onda je Ender poredao svoju vojsku u vertikalne nizove u blizini gomile
smrznutih vojnika Vojske Zec.
Jedino su tri vojnika Vojske Zmaj bili nepokretni. Njihov pobjedniki omjer
- 38 prema 0 - bio je smijeno visok, i Ender se poeo smijati. Vojska Zmaj
mu se pridruila, smijali su se glasno i dugo. Jo su se uvijek smijali kad su
porunik Anderson i porunik Morris uli kroz instruktorska vrata na junom

kraju borbene sobe.

Porunik Anderson bio je ozbiljan i nije se smijao, ali Ender je visio i
namignuo kad mu je ispruio ruku i ponudio ukoenu, formalnu estitku koja
se ritualno daje pobjedniku igre.
Morris je pronaao Carna Carbyja i odmrznuo ga, a trinaestgodinjak je
doao i stao pred Endera, koji se veselo nasmijao i ispruio ruku. Carn je
dragovoljno uzeo Enderovu ruku i naklonio se iznad nje. Ili to ili e ga opet
smrznuti.
Porunik Anderson raspustio je Vojsku Zmaj i oni su tiho izali iz borbene
sobe kroz neprijateljska vrata - opet dio rituala. Svjetlo je treperilo na
sjevernoj strani kvadratnih vrata pokazujui gdje je u tom hodniku gravitacija.
Ender je, vodei svoje vojnike, promijenio svoj poloaj i proao kroz zatitno
polje u gravitaciju na nogama. Njegova ga je brzim trkom pratila do dvorane
za vjebu. Kad su stigli tamo formirali su odrede, Ender je lebdio u zraku i
gledao ih.
"Dobra prva bitka", rekao je to je bio dovoljan povod za slavlje koje je
utiao. "Vojska Zmaj bila je dobra protiv Zeeva. Ali neprijatelj nee uvijek biti
tako lo. A da je to bila dobra vojska bili bi desetkovani. Ipak bi pobijedili, ali
bi bili desetkovani. Da vidim sada vodove B i D. Vae uzlijetanje sa zvijezda
bilo je presporo. Da je Vojska Zec ikako znala nianiti osvjetljivaem svi bi bili
smrznuti ak i prije no to bi A i C stigli do zida."
Vjebali su ostatak dana.
Te je veeri Ender po prvi put otiao do blagovaonice za zapovjednike.
Nikome nije bilo doputeno ui dok nije dobio barem jednu bitku, a Ender je
bio najmlai zapovjednik kojem je to ikad uspjelo. Nije bilo velike gungule
kad je uao. Ali kad su neki od ostalih djeaka ugledali Zmaja na njegovim
prsima otvoreno su zurili, i u vrijeme dok je uzeo svoj posluavnik i sjeo za
prazan stol cijelom je prostorijom zavladala tiina, ostali zapovjednici samo su
ga gledali. Silno samozadovoljan Ender se pitao kako su svi znali, i zato su
izgledali tako neprijateljski nastrojeni.
Onda je pogledao iznad vrata kroz koja je uao. Preko cijelog zida
protezala se tablica s rezultatima. Pokazivala je omjere pobjede/porazi za
zapovjednike svih vojski; bitke tog dana bile su oznaene crvenom. Samo
etiri. Ostala tri pobjednika jedva su uspjeli - najbolji je na kraju igre imao
samo dva cijela ovjeka i jedanaest pokretnih. Rezultat Vojske Zmaj od
trideset osam pokretnih bio je sramotno bolji.
Ostali novi zapovjednici bili su primani u blagovaonicu za zapovjednike uz
klicanje i estitke. Ostali novi zapovjednici nisu pobijedili trideset osam prema

nula.
Ender je na tablici potraio Vojsku Zec. Bio je iznenaen kad je vidio kako
je rezultat Carna Carbyja do danas bio osam pobjeda i tri poraza. Je li tako
dobar? Ili se borio samo protiv inferiornih vojski? to god bilo, u Carnovoj
koloni pokretni i cijeli nalazila se nula i Ender je cerei se spustio pogled s
tablice. Nitko mu nije uzvratio smijeak, i Ender je znao da ga se boje, to je
znailo da e ga mrziti, to je znailo da e tko god uao u bitku protiv Vojske
Zmaj biti uplaen i bijesan i manje sposoban. Ender je pogledom u gomili
potraio Carna Carbyja i pronaao ga nedaleko sebe. Zurio je u Carbyja sve
dok jedan od drugih djeaka nije laktom gurnuo zapovjednika Zeeva i
pokazao Endera. Ender se opet nasmijeio i lagano mahnuo. Carby je
porumenio, a Ender se zadovoljan vratio svojoj veeri i poeo jesti.
Na kraju tjedna Vojska Zmaj imala je sedam bitaka u sedam dana.
Rezultat je bio 7 pobjeda 0 poraza. Ender nikad nije imao vie od pet
smrznutih djeaka u bilo kojoj bitki. Ostalim zapovjednicima vie nije bilo
mogue ignorirati Endera. Nekoliko ih je sjedilo s njim i tiho razgovaralo o
strategijama koje su Enderovi protivnici upotrebljavali. Druge puno vee
skupine razgovarale su sa zapovjednicima koje je Ender porazio, pokuavajui
saznati to je Ender uinio kako bi ih pobijedio.
U sred objeda otvorila su se profesorska vrata i skupine su zautjele kad
je uao porunik Anderson i pogledao ih. Kad je ugledao Endera hitro je
preao prostoriju i proaptao neto u Enderovo uho. Ender je kimnuo, popio
vodu i otiao s porunikom. Na izlazu je Anderson dao komadi papira
jednom od starijih djeaka. Prostoriju je ispunio amor kad su Anderson i
Ender otili.
Ender je hodao hodnicima koje prije nije vidio. Nisu imali plavi sjaj
vojnikih hodnika. Veina je imala lamperiju i tepihe. Vrata su bila drvena, s
ispisanim imenima, a oni su se zaustavili ispred onih na kojima je pisalo
"Satnik Graff, nadzornik". Anderson je lagano pokucao, a tihi glas je
odgovorio: "Naprijed."
Uli su. Satnik Graff sjedio je za stolom, ruke su mu bile sklopljene na
velikom trbuhu. Kimnuo je i Anderson je sjeo. Ender je takoer sjeo. Graff je
proistio grlo i poeo priati.
"Sedam dana od tvoje prve bitke, Ender."
Ender nije odgovorio.
"Pobijedio si sedam puta, jednom dnevno."
Ender je kimnuo.
"Rezultati su takoer neuobiajeno visoki."

Ender je zatreptao.
"Zato?" pitao ga je Graff.
Ender je pogledao Andersona, a onda rekao kapetanu s druge strane
stola: "Dvije nove taktike, gospodine. Noge se koriste kao tit, tako da
pogodak ne smrzava. Odbijanje od zida. Superiorna strategija, kao to je
porunik Anderson govorio, razmiljaj o mjestu, ne o prostoru. Pet vodova
umjesto etiri od deset ljudi. Nesposobni protivnici. Izvrsni vodnici, dobri
vojnici."
Graff je bezizraajno pogledao Endera. eka to, pitao se Ender. Porunik
Anderson je progovorio.
"Ender, u kakvom je stanju tvoja vojska?"
ele li da zatraim odmor? Nema teorije, odluio je. "Malo umorni, u
vrhunskoj formi, visokog morala, brzo ue. Jedva ekaju sljedeu bitku."
Anderson je pogledao Graffa. Graff je lagano slegnuo ramenima i okrenuo
se Enderu.
"Ima li neto to eli znati?"
Ender je ruke drao u krilu. "Kad ete nam suprotstaviti dobru vojsku?"
Graffov smijeh odjeknuo je sobom, a kad je prestao Graff je Enderu dao
komadi papira.
"Sada", rekao je kapetan, a Ender je proitao papir. "Vojska Zmaj protiv
Vojske Leopard, Ender Wiggins i Pol Slattery, 2000."
Ender je pogledao kapetana Graffa. "To je za deset minuta, gospodine."
Graff se nasmijeio. "Onda bolje pouri, djeae."
Dok je odlazio Ender se sjetio da je Pol Slattery bio djeak koji je dobio
zapovjedi kad je on odlazio iz blagovaonice.
Doao je do svoje vojske pet minuta kasnije. Tri vodnika ve su se
razodjenula i leala gola u krevetima. Trkom ih je poslao hodnicima kako bi
probudili svoje vodove i sam uzeo njihova odijela. Kad su se svi djeaci
sakupili na hodniku, veina se jo uvijek odijevala, Ender im se obratio.
"Ova je gadna, i nema vremena. Zakasnit emo na vrata, a neprijatelj e
nas ekati odmah kod naih vrata. Klopka, a ja nikad nisam uo kako se tako
neto prije dogodilo. Zato emo priekati kod vrata. Vodovi A i B, neka vam
remeni budu labavi, i dajte svoje osvjetljivae zapovjednicima i zamjenicima
ostalih vodova."
Vojnici su zbunjeno posluali. Do tada su se svi odjenuli i Ender ih je
trkom poveo do vrata. Kad su stigli zatitno polje je ve bilo jednosmjerno,
neki od njegovih vojnika su bili zadihani. Tog su dana ve imali jednu bitku i
puni trening. Bili su umorni.

Ender je stao na ulazu i pogledao raspored neprijateljskih vojnika. Neki su

bili grupirani ne vie od est metara od vrata. Nije bilo reetke, nije bilo
zvijezda. Veliki prazni prostor. Gdje je veina neprijateljskih vojnika? Trebalo
bi ih biti jo trideset.
"Priljubili su se uz ovaj zid", rekao je Ender, "gdje ih ne moemo vidjeti."
Odvojio je vodove A i B, i rekao im da kleknu s rukama na struku. Onda ih
je osvijetlio tako da su njihova tijela bila u potpunosti smrznuta.
"Vi ste titovi", rekao je, a onda zapovjedio djeacima iz C i D da kleknu i
obje ruke provuku ispod remena smrznutih djeaka. Svaki je djeak drao dva
osvjetljivaa. Onda su Ender i vod E podigli parove, po tri odjednom, i ubacili
ih kroz vrata.
Naravno, neprijatelj je smjesta otvorio vatru. Ali pogaao je uglavnom
djeake koji ve bili smrznuti i za nekoliko trenutaka u borbenoj sobi je
zavladao kaos. Svi vojnici Vojske Leopard bili su lake mete jer su bili
priljubljeni uz zid ili su lebdjeli, nezatieni, na sredini borbene sobe; a
Enderovi vojnici, naoruani s dva osvjetljivaa lako su ih unitili. Pol Slattery
brzo je reagirao, zapovjedio je ljudima da se odmaknu od zida, ali ne dovoljno
brzo - samo ih se nekoliko moglo micati, a i ti su bili smrznuti prije no to su
uspjeli prijei etvrtinu borbene sobe.
Kad je bitka bila gotova Vojska Zmaj imala je samo dvanaest cijelih
djeaka, najnii rezultat koji su ikad postigli. Ali Ender je bio zadovoljan. I
tijekom rituala predaje Pol Slattery je prekrio pravilo rukujui se i pitajui:
"Zato si toliko ekao na vratima?"
Ender je pogledao Andersona koji je lebdio u blizini. "Kasno su mi rekli",
odgovorio je. "Bila je to klopka."
Slattery se nacerio i opet zgrabio Endera za ruku. "Dobra igra."
Ender se ovaj put nije nasmijeio Andersonu. Sada je znao kako e igre
biti namjetene protiv njega kako bi bile ravnopravnije. To mu se nije svialo.
Bilo je 2150, blizu vremena za gaenje svjetla, kad je Ender pokucao na
vrata sobe koju je Bean dijelio s jo tri vojnika. Jedan od njih otvorio je vrata,
onda zakoraio unatrag i drao ih irom otvorena. Ender je na trenutak
stajao, a onda pitao moe li ui. Odgovorili su, naravno, naravno, ui, i on je
priao gornjem krevetu na kojem je Bean spustio svoju knjigu i naslonio se na
jedan lakat kako bi gledao Endera.
"Beane, moe li mi dati dvadeset minuta?"
"Svjetla se uskoro gase", odgovorio je Bean.
"Moja soba", odgovorio je Ender. "Ja sam odgovoran."

Bean je sjeo i skliznuo s kreveta. On i Ender su tiho hodali hodnikom do

Enderove sobe. Bean je uao prvi, a Ender je za njima zatvorio vrata.
"Sjedi", rekao je Ender, i obojica su sjela na rub kreveta i gledali se.
"Sjea li se to je bilo prije etiri tjedna, Beane? Ono kad si mi rekao da
te postavim za vodnika?"
"Aha."
"Od tada sam postavio pet vodnika, zar ne? I ni jedan od njih nisi ti."
Bean ga je smireno gledao.
"Jesam li u pravu?" pitao je Ender.
"Da, gospodine", odgovorio je Bean.
Ender je kimnuo. "Kakav si bio u bitkama?"
Bean je nakrivio glavu. "Nikad nisam smrznut, gospodine, i smrznuo sam
etrdeset tri neprijatelja. Hitro sam izvravao zapovjedi, i zapovijedao sam
skupinom na vjebi i nikad nisam izgubio vojnika."
"Onda e shvatiti ovo." Ender je zastao, a onda odluio usporiti i rei
neto drugo.
"Zna da si premlad, Beane, dobrih est mjeseci. I ja sam takoer bio,
unaprijedili su me u zapovjednika est mjeseci prerano. Sada me stavljaju u
bitke nakon samo tri tjedna vjebanja s mojom vojskom. Dali su mi osam
bitaka u sedam dana. Ve sam imao vie bitaka od djeaka koji su prije etiri
mjeseca postali zapovjednici. Pobijedio sam u vie bitaka od mnogih koji su
godinu dana zapovjednici. A onda veeras. Zna to se dogodilo veeras."
Bean je kimnuo. "Kasno su ti rekli."
"Ne znam to instruktori rade. Ali moja vojska se umara, ja se umaram, a
sada mijenjaju pravila igre. Vidi, Beane, pogledao sam stare tablice. Nitko
nikad u povijesti igre nije unitio toliko neprijatelja i sauvao toliko svojih
vojnika cijelima. Ja sam jedinstven - i dobivam jedinstveni tretman."
Bean se nasmijeio. "Ti si najbolji, Ender."
Ender je zatresao glavom. "Moda. Ali nije sluajnost to sam dobio
Vojnike koje sam dobio. Moj najgori vojnik mogao bi biti vodnik u drugoj
vojsci. Ja imam najbolje. Do sada su inili da mi stvari idu na ruku - ali sada
ine suprotno. Ne znam zato. Ali znam da moramo biti spremni na to.
Trebam tvoju pomo."
"Zato moju?"
"Zato to iako u Vojsci Zmaj ima boljih vojnika od tebe - ne puno, ali ima nitko ne razmilja bolje i bre od tebe." Bean nije nita rekao. Obojica su
znala da je to istina.
Ender je nastavio. "Moram biti spreman, ali ne mogu trenirati cijelu

vojsku. Zato u smanjiti svaki vod za jednog ovjeka, ukljuujui tebe. S

etvoricom ostalih bit e specijalna postrojba pod mojim zapovjednitvom. I
nauit e neke nove stvari. Veinu vremena bit e u uobiajenim vodovima
kao to si i sada. Sve dok te ne zatrebam. Shvaa?"
Bean se nasmijeio i kimnuo. "To je u redu, to je dobro, mogu li ih sam
odabrati?"
"Jedan iz svakog voda osim tvog, i ne moe uzeti ni jednog vodnika."
"to eli da uinimo?"
"Beane, ne znam. Ne znam to e nam pripremiti. to bi ti uinio da nai
osvjetljivai odjednom prestanu raditi, a neprijateljevi rade? to bi uinio ako
bi nam odjednom suprotstavili dvije vojske? Jedina stvar koju znam je moda e doi do igre u kojoj nam rezultat nee biti vaan. Gdje emo samo
ii do neprijateljskih vrata. Bitka je tada u principu dobivena - etiri kacige na
kutovima vrata. elim da bude spreman uiniti tako u bilo koje vrijeme kad
to zatraim. Jasno? Uzmi ih dva sata dnevno tijekom redovnih vjebi. A onda
emo ti, ja i tvoji vojnici vjebati na veer, nakon veere."
"Umorit emo se."
"Imam osjeaj kako ne znamo to je umor." Ender je pruio ruku, uzeo
Beanovu i stisnuo ju. "ak i kad je namjeteno protiv nas, Beane. Pobijedit
emo."
Bean je izaao u tiini i otiao hodnikom.
Vojska Zmaj sada nije bila jedina vojska koja je dodatno vjebala. Ostali
su zapovjednici napokon shvatili kako moraju nadoknaditi zaostatke. Od
ranog jutra do gaenja svjetla svi vojnici Instruktorskog i zapovjednog centra,
nijedan stariji od etrnaest godina, uili su kako se odbacivati od zidova i
koristiti jedni druge kao ive titove.
Ali dok su ostali zapovjednici uvjebavali tehnike koje je Ender upotrijebio
kako bi ih porazio, Ender i Bean radili su na rjeavanju problema koji se jo
nisu pojavili.
Bitke su se i dalje odravale svaki dan, ali neko su vrijeme bile normalne,
s reetkama i zvijezdama i iznenadnim upadima kroz vrata. A nakon bitaka,
Ender, Bean i jo etvorica vojnika odvojili bi se od glavne skupine i vjebali
neobine manevre. Napad bez osvjetljivaa, koritenje nogu za razoruanje ili
dezorijentaciju neprijatelja. Koristili su etiri smrznuta vojnika kako bi otvorili
neprijateljska vrata za manje od dvije sekunde. A Bean se jednog dana na
vjebi pojavio s konopom od 300 metara.
"emu to slui?"

"Jo ne znam." Bean je odsutno vrtio jedan kraj konopa. Nije bio deblji od
nekoliko milimetara, ali podigao bi deset odraslih ljudi bez da pukne. "Otkud
ti?"
"Skladite. Pitali su to e mi. Rekao sam im kako u vjebati vezanje
vorova."
Bean je napravio omu na jednom kraju konopa i prebacio ju preko
ramena.
"Hej, vas dvojica, primite se tu kod zida. Samo nemojte ispustiti konop.
Otpustite mi nekih etrdesetak metara." Posluali su ga, a Bean se uz zid
pomaknuo neka tri metra od njih. im se uvjerio da su spremni odbacio se od
zida i odletio nekih etrdesetak metara. Onda se konop napeo. Bio je tako
tanak da je bio doslovno nevidljiv, ali bio je dovoljno vrst pa je Bean skrenuo
gotovo pod pravim kutom. To se dogodilo tako naglo da je izveo savren
zaokret i doao do zida prije no to je veina ostalih vojnika shvatila to se
dogaa. Bean se savreno odbacio od zida i polako dolebdio do mjesta gdje
su ga Ender i ostali ekali.
Mnogi vojnici u pet normalnih vodova nisu primijetili konop i zahtijevali su
da im kae kako se to ini. U nultoj je bilo nemogue tako naglo mijenjati
smjer. Bean se samo nasmijao.
"ekajte iduu igru bez reetke! Uope nee shvatiti to ih je snalo."
Nisu shvatili. Idua igra bila je samo dva sata kasnije, ali Bean i jo
dvojica su postali prilino dobri u nianjenju i pucanju dok su luakim
brzinama letjeli na kraju konopca. Isporuen je komadi papira, i Vojska Zmaj
otrala je do vrata na bitku s Vojskom Grifon. Bean je namotao konop. Kad su
se vrata otvorila sve to su mogli vidjeti bila je velika smea zvijezda udaljena
samo etiri i pol metra koja im je u potpunosti blokirala pogled na
neprijateljska vrata.
Ender nije ekao. "Beane, odmotaj etrdesetak metara konopa i idi iza
zvijezde." Bean i njegova etvorica vojnika upala su kroz vrata i Bean je u
trenutku lansiran u stranu, od zvijezde. Konop se napeo i Bean je poletio
naprijed. Kako je svaki rub zvijezde zaustavljao konop njegov je luk postajao
manji, a brzina vea, sve dok se nije zaustavio na zidu samo metar od vrata,
jedva je uspio kontrolirati odbijanje kako bi zavrio iza zvijezde. Ali odmah je
mahnuo rukama i nogama kako bi oni koji su ekali pred vratima znali da ga
neprijatelj nije nigdje smrznuo.
Ender je proao kroz vrata i Bean mu je brzo opisao poloaj Vojske Grifon.
"Imaju dva kvadrata zvijezde, oko vrata. Svi su im vojnici u zaklonu i nema
teorije da pogodimo ikojeg sve dok se ne odvojimo od donjeg zida. ak i sa

titovima, tamo emo stii s polovicom ljudstva i neemo imati anse."

"Kreu se?" pitao je Ender.
"Trebaju li?"
"Ja bi." Ender je na trenutak razmislio. "Ovo je gadno. Idemo na vrata,
Beane."
Vojska Grifon ih je poela dozivati.
"Hej, ima li koga?"
"Probudite se, rat je!"
"I mi se elimo pridruiti pikniku!"
Jo su uvijek zvali kad je Enderova vojska izala iza njihove zvijezde sa
titom od etrnaest smrznutih vojnika. William Bee, zapovjednik Vojske
Grifon, strpljivo je ekao dok je tit prilazio, njegovi su ljudi ekali na
rubovima njihovih zvijezda trenutak kad e to god bilo iza tita postati
vidljivo. Oko deset metara od njih tit se iznenada raspao kad su ga vojnici
koji su bili iza njega gurnuli sjeverno. Moment ih je nosio na jug dva puta
bre, a u istom trenutku ostatak Vojske Zmaj iskoio je iza njihove zvijezde na
suprotnoj strani sobe, neprekidno pucajui.
Djeaci Williama Beeja smjesta su se, naravno, ukljuili u bitku, ali
Williama Beeja puno je zanimalo ono to je ostalo nakon nestanka tita.
Formacija od etiri smrznuta vojnika Vojske Zmaj kretala se ravno prema
vratima Vojske Grifon, na okupu ju je drao jo jedan smrznuti vojnik ije su
noge i ruke bile zakaene za njihove remene. esti vojnik drao ga je oko
pojasa i mahao nogama poput repa zmaja. Vojska Grifon lako je dobivala
bitku i William Bee se koncentrirao na formaciju dok je prilazila vratima.
Odjednom se vojnik na kraju pomaknuo - uope nije bio smrznut! I iako ga je
William Bee odmah smrznuo teta je uinjena. Formacija je dolebdjela do
vrata Vojske Grifon i njihove su kacige istovremeno dotaknule sva etiri kuta.
ula se sirena, polje je iskljueno i smrznuti vojnik je noen zaletom proletio
ravno kroz vrata. Svi osvjetljivai prestali su raditi i igra je bila zavrena.
Instruktorska vrata su se otvorila i uao je porunik Anderson. Kad je
stigao u sredite borbene sobe Anderson se zaustavio blagim pokretom ruku.
"Ender", pozvao je krei protokol. Jedan od smrznutih vojnika Zmaja pored
junog zida pokuao je otvoriti usta koja su bila zatvorena odijelom. Anderson
je doletio do njega i odmrznuo ga.
Ender se smijeio.
"Opet sam vas pobijedio, gospodine", rekao je Ender.
Anderson se nije smijeio. "To je besmislica, Ender", rekao je Anderson
tiho. "Tvoja je bitka bila s Williamom Beejem iz Vojske Grifon."

Ender je podigao jednu obrvu.

"Nakon ovog manevra", rekao je Anderson, "pravila su promijenjena i
zahtijevaju da svi neprijateljski vojnici budu smrznuti prije no to se polje
moe iskljuiti."
"To je u redu", rekao je Ender. "Ionako je mogao upaliti samo jednom."
Anderson je kimnuo i poeo se okretati kad je Ender dodao: "Hoe li biti novo
pravilo po kojem e vojske imati ravnopravne poloaje za bitku?"
Anderson se okrenuo. "Ako si ti u jednoj od pozicija, Ender, teko da ih
moe zvati ravnopravnima, kakvi god oni bili."
William Bee paljivo je brojio i pitao se kako je do vraga on izgubio kad ni
jedan od njegovih vojnika nije bio smrznut, a samo su etvorica Enderovih
vojnika bili jedva pokretni.
A te veeri kad je Ender doao u zapovjednu blagovaonicu doekan je
aplauzom i klicanjem, njegov stol okruili su zapovjednici koji su eljeli
iskazati svoje potovanje, veina ih je bila dvije ili tri godine starija od njega.
Ponaao se prijateljski, ali dok je jeo pitao se to e mu instruktori uiniti u
iduoj bitki. Nije trebao brinuti. Idue dvije bitke bile su lake pobjede, a
nakon njih vie nikada nije vidio borbenu sobu.
Bilo je 2100 i Ender je bio pomalo nervozan to mu netko kuca na vrata.
Njegova vojska bila je iscrpljena, i svima je zapovjedio krevet nakon 2030.
Posljednja dva dana bile su normalne bitke, a Ender je najgore oekivao
ujutro.
Bio je to Bean. Pokunjeno je uao i pozdravio.
Ender je odzdravio i zareao: "Beane, rekao sam svima da idu u krevet."
Bean je kimnuo, ali nije otiao. Ender je razmiljao da mu zapovjedi da
ode. Ali kad je pogledao Beana po prvi put u nekoliko tjedana palo mu je na
pamet koliko je Bean mlad. Prije tjedan dana navrio je osam, i jo je uvijek
bio mali i - ne, pomislio je Ender, nije mlad. Nitko nije bio mlad. Bean je bio u
borbi, i kadje cijela vojska ovisila o njemu izdrao je i pobijedio. I iako je bio
mali, Ender ga vie nikada nije mogao smatrati mladim.
Ender je slegnuo ramenima i Bean je priao i sjeo na rub kreveta. Mladi
djeak neko je vrijeme gledao u ruke, a Ender je naposljetku postao nestrpljiv
i pitao: "I, to je?"
"Prebaen sam. Dobio sam zapovjedi prije nekoliko minuta."
Ender je na nekoliko trenutaka zatvorio oi. "Znao sam da e izmisliti
neto novo. A da uzimaju - kamo ide?"
"Vojska Zec."

"Kako te mogu staviti pod idiota kao Cam Carby?"

"Cam je diplomirao. Pozadinske jedinice."
Ender je podigao pogled. "Pa, tko onda zapovijeda Zeevima?"
Bean je bespomono podigao ruke.
"Ja", rekao je.
Ender je kimnuo, a onda se nasmijeio. "Naravno. Nakon svega, ti si samo
etiri godine mladi od granice."
"Nije smijeno", rekao je Bean. "Ne znam to se ovdje dogaa. Najprije
sve promjene u igri. A sada ovo. I inae nisam samo ja prebaen, Ender. Ren,
Peder, Brian, Wins, Younger. Svi sadanji zapovjednici."
Ender je ljutito ustao i priao zidu. "Svaki vraji vodnik kojeg imam!"
rekao je i okrenuo se prema Beanu. "Ako e mi rasturiti vojsku, Beane, zato
su se uope trudili initi me zapovjednikom?"
Bean je zatresao glavom. "Ne znam. Ti si najbolji, Ender. Nitko nikada nije
uinio ono to si ti uinio. Devetnaest bitaka u petnaest dana, gospodine, i
pobijedili ste u svakoj, bez obzira to su vam inili."
"A sada ste ti i ostali zapovjednici. Znate svaki moj trik, ja sam vas
uvjebao, i s kime bi vas trebao zamijeniti? Hoe li mi uvaliti est zelenih?"
"To smrdi, Ender, ali da ti daju i pet sakatih patuljaka i naoruaju te
rolama toaletnog papira ti bi pobijedio."
Obojica su se nasmijala, a onda su primijetili kako su vrata otvorena.
Uao je porunik Anderson. Iza njega bio je kapetan Graff.
"Ender Wiggins", rekao je Graff drei ruku na trbuhu.
"Da, gospodine", odgovorio je Ender.
"Zapovijedi."
Anderson mu je predao komadi papira. Ender ga je brzo proitao, onda
zguvao, jo uvijek gledajui u zrak gdje se papiri nalazio. Nakon nekoliko
trenutaka pitao je: "Mogu li ja rei svojoj vojsci?"
"Saznat e", odgovorio je Graff. "Bolje je ne razgovarati s njima nakon
zapovijedi. Lake je."
"Za vas ili mene?" pitao je Ender. Nije ekao odgovor. Hitro se okrenuo
prema Beanu, na trenutak ga uhvatio za ruku i onda krenuo prema vratima.
"ekaj", rekao je Bean. "Kamo ide? U Taktiku ili Pozadinsku kolu?"
"Zapovjednu kolu", odgovorio je Ender, a onda je izaao i Anderson je
zatvorio vrata.
Zapovjedna kola, pomislio je Bean. Nitko nije iao u Zapovjednu kolu a
da nije proao tri godine Taktike. Ali kad smo ve kod toga, nitko nije iao u
Taktiku ako nisu barem pet godina proveli u Borbenoj koli. Ender je proveo

samo tri.
Sustav se raspadao. U to nema sumnje, pomislio je Bean. Ili je netko na
vrhu lud, ili je rat krenuo u krivom smjeru - pravi rat, onaj za kojeg su oni
vjebali. Zbog ega bi inae razbili sustav vjebe, unaprijedili nekoga - ak i
ako se radi o nekome dobrom poput Endera - za Zapovjednu kolu? Zbog
ega bi drugog imali zelenog osmogodinjaka poput Beana kao zapovjednika
vojske?
Bean je dugo razmiljao o tome, a onda je naposljetku legao na Enderov
krevet i shvatio kako najvjerojatnije vie nikada nee vidjeti Endera. To ga je
iz nekog razloga tjeralo na pla. Ali nije plakao, naravno. Predkolska vjeba
nauila ga je kako potisnuti emocije poput te. Prisjetio se kako je njegov prvi
uitelj, kad je imao tri godine, bio ljutit kad je vidio podrhtavanje njegovih
usana i oi pune suza.
Bean se oputao sve dok vie nije osjeao potrebu za plaem. Onda je
utonuo u san. Ruka mu je bila pored usta. Nekako je udno poivala na
jastuku, kao da Bean nije mogao odluiti da li da grize nokte ili sisa palac.
elo mu je bilo naborano i znojno. Disanje mu je bilo brzo i plitko. Bio je
vojnik, i da ga je netko pitao to eli biti kad odraste ne bi znao na to su
mislili.
Rat je, rekli su, i to je bio dovoljan izgovor za svu urbu na svijetu.
Govorili su to poput lozinke i pokazivali malu karticu na svakoj blagajni,
carinskoj postaji i vojarni. Udarilo ih je u glavu u svakom pogledu.
Ender Wiggins urno je prebacivan s mjesta na mjesto tako hitro da nije
nita stigao prouiti. Ali po prvi je puta vidio drvee. Vidio je ljude koji nisu bili
u odorama. Vidio je ene. Vidio je neobine ivotinje koje nisu govorile, ali su
posluno hodale iza ena i male djece. Vidio je kovege i prijenosne trake i
znakove na kojima su bile rijei koje nikada nije uo. Pitao bi nekoga to rijei
znae, samo to su ga svrha i autoritet okruivali u obliku etiri vrlo visoka
asnika koji nisu nikad meusobno razgovarali i nikad nisu razgovarali s njim.
Ender Wiggins bio je stranac na svijetu koji je uvjebavan spasiti. Nije se
sjeao da je ikad napustio Borbenu kolu. Njegova najranija sjeanja bila su
djeje ratne igre pod instruktorskom palicom, obroci s ostalim djeacima u
sivim i zelenim odorama oruanih snaga ovog svijeta. Nije znao da sivo
predstavlja nebo, a zeleno predstavlja velike ume ovog planeta. Sve to je
znao o svijetu bila su siromana spominjanja "vani".
I prije no to je mogao izvui neki smisao iz stranog svijeta koji je prvi
puta vidio, opet su ga zatvorili u oklop vojske, gdje vie nitko nije trebao

govoriti "Rat je" jer to nitko unutar oklopa vojske nije mogao zaboraviti ni na
trenutak.
Ukrcali su ga na svemirski brod i lansirali na veliki umjetni satelit koji je
kruio oko svijeta.
Svemirska postaja zvala se Zapovjedna kola. Sadravala je ansibl.
Prvog dana Enderu Wigginsu objanjeno je to je ansibl i to to znai za
ratovanje. To je znailo da iako su svemirski brodovi dananjih bitaka
lansirani prije sto godina, zapovjednici zvjezdanih brodova bili su ljudi
dananjice, koji su koristili ansibl kako bi slali poruke kompjutorima i
nekolicini ljudi na svakom brodu. Ansibl je slao rijei im su izgovorene,
zapovjedi im su izdane. Strategije za vrijeme bitke. Svjetlost je bila pjeak.
Ender Wiggins dva mjeseca nije upoznao nijednu osobu. Dolazili su mu
bez imena, uili ga to su znali, i predavali ga drugim uiteljima. Nije imao
vremena za tugovanjem za prijateljima u Borbenoj koli. Imao je vremena
samo nauiti kako rukovati simulatorom koji je oko njega blistao borbenim
rasporedima kao da se nalazi u svemirskom brodu usred bitke. Kako
zapovijedati trening brodovima u trening bitki manipulacijom tipki simulatora i
izgovaranjem rijei u ansibl. Kako trenutno prepoznati svaki neprijateljski brod
i oruje koje je nosio po uzorku koji je simulator prikazivao. Kako sve to je
nauio u bitkama pod nultom u Borbenoj koli upotrijebiti na bitke svemirskih
brodova u Zapovjednoj koli.
Prije je mislio kako je igra ozbiljna. Ovdje su ga pourivali kroz svaki
korak, bili bijesni i bezrazlono zabrinuti kad je neto zaboravio ili pogrijeio.
Ali radio je kao to je uvijek radio, i uio kao to je uvijek uio. Upotrebljavao
je simulator kao da je dio njega. Onda su se prestali zabrinjavati i dali mu
instruktora.
Maezr Rackham sjedio je na podu prekrienih nogu kad se Ender
probudio. Nije nita rekao kad je Ender ustao, istuirao se i odjenuo, niti se
Ender potrudio njega neto pitati. Ve je odavno nauio kako e kad se
dogaa neto neobino prije saznati vie informacija ekanjem nego
postavljanjem pitanja.
Maezr jo uvijek nije progovorio kad se Ender spremio i priao vratima
kako bi izaao iz sobe. Vrata se nisu otvorila. Ender se okrenuo prema
ovjeku koji je sjedio na podu. Maezr je imao barem etrdeset, to ga je inilo
najstarijim ovjekom kojeg je Ender iz blizine vidio. Imao je jedan dan staru
crnosivu bradu koja je prekrivala njegovo lice i bila samo malo kraa od
njegove kratko podiane kose. Lice mu je bilo pomalo umorno, oi su mu

bile okruene borama i umorom. Nezainteresirano je pogledao Endera.

Ender se okrenuo prema vratima i jo ih jednom pokuao otvoriti.
"Dobro", rekao je odustajui. "Zato su vrata zakljuana?"
Maezr ga je nastavio tupo gledati.
Ender je postao nestrpljiv. "Zakasnit u. Ako tamo trebam doi kasnije
recite mi tako da se mogu vratiti u krevet." Nema odgovora. "Je li to
zagonetka?" pitao je Ender. Nema odgovora. Ender je zakljuio kako ga
ovjek moda pokuava razbjesniti, pa se naslonio na vrata i izveo vjebu
oputanja, te je uskoro ponovno bio smiren. Maezr nije skinuo pogled s
Endera.
Tiina se nastavila idua dva sata, Maezr je neprestano gledao Endera,
Ender se pretvarao kako ne primjeuje starca. Djeak je postajao sve
nervozniji i nervozniji, i na kraju je sporadino poeo hodati od jednog kraja
sobe do drugog.
Proao je pred Maezra kao i nekoliko puta ranije, i Maezrova je ruka
sijevnula i gurnula Enderovu lijevu nogu prema desnoj usred koraka. Ender je
pao na pod.
Smjesta je bijesno skoio na noge. Maezr je mirno sjedio prekrienih
nogu, kao da se nikad nije ni pomaknuo. Ender je stajao spreman za borbu.
Ali zbog nepominosti onog drugog Enderu je bilo nemogue napasti, i poeo
se pitati je li samo zamislio kako ga je starac gurnuo.
Koraanje se nastavilo jo sat vremena, Ender Wiggins je svako malo
pokuavao otvoriti vrata. Naposljetku je odustao, skinuo odoru i priao
krevetu.
Kad se nagnuo kako bi pomaknuo pokrivae osjetio je ruku koja ga grubo
hvata izmeu nogu i drugu koja ga prima za kosu. U trenu je bio okrenut
naglavake. Starevo koljeno pritiskalo mu je glavu i ramena uz pod, a lea
su mu bila bolno svinuta, dok su se noge nalazile u elinom zahvatu
Maezrove ruke. Ender je bio u nemogunosti koristiti ruke, a nije se ni mogao
izviti kako bi dobio prostora za upotrebu nogu. Za manje od dvije sekunde
starac je u cijelosti porazio Endera Wigginsa.
"U redu", prodahtao je Ender. "Pobijedio si."
Maezrovo koljeno jo je bolnije pritisnulo.
"Otkad", pitao je Maezr tihim, kripavim glasom, "mora rei neprijatelju
da je pobijedio?"
Ender je utio.
"Iznenadio sam te jednom, Enderu Wigginse. Zato me odmah nakon
toga nisi unitio? Samo zato to sam izgledao miroljubivo? Okrenuo si mi

lea. Glupo. Nisi nita nauio. Nikad nisi imao instruktora."

Ender je sada bio ljut. "Imao sam previe vrajih instruktora, kako sam
trebao znati da e ti biti -" Ender je traio rije. Maezr mu je ponudio jednu.
"Neprijatelj, Enderu Wigginse", proaputao je Maezr. "Ja sam tvoj
neprijatelj, prvi koji je pametniji od tebe. Nema instruktora osim neprijatelja,
Enderu Wigginse. Nitko osim neprijatelja nikad ti nee rei to e neprijatelj
uiniti. Nitko osim neprijatelja nee te nauiti kako unititi osvajaa. Od sada
sam ja tvoj neprijatelj. Od sada sam ja tvoj instruktor."
Maezr je onda pustio Enderove noge da padnu na pod. Djeak nije mogao
koristiti ruke kako bi ublaio udarac jer mu je starac jo uvijek drao glavu
pritisnutu na pod, pa su mu noge udarile u plastini pod uz glasan prasak i
stravian bol od kojeg se Ender stresao. Onda se Maezr pomaknuo i pustio
Endera da ustane.
Djeak je uz blagi uzdah bola polagano podvukao noge pod sebe i na
trenutak bio na sve etiri oporavljajui se. Onda je njegova desna ruka
sijevnula. Maezr je brzo odskoio unatrag i Enderova ruka prola je kroz zrak
dok je noga njegovog instruktora poletjela prema njegovoj bradi.
Enderove brade nije bilo tamo. Leao je na leima, zarotirao se na podu, i
u trenutku kad je Maezr izgubio ravnoteu od svog udarca Enderova noga
pogodila je Maezrovu drugu nogu. Starac je kao pokoena gomila pao na pod.
Ono to je izgledalo kao gomila u stvari je bilo osinje gnijezdo. Ender nije
mogao pronai ni ruku ni nogu koja je bila dovoljno dugo na jednom mjestu
kako bi ju uhvatio, a u meuvremenu udarci su pljutali po njegovim leima i
rukama. Ender je bio manji - nije mogao dosegnuti due od starevih
razmahanih udova.
Zato je odskoio izvan dosega i stao spreman u blizini vrata. Starac je
prestao mahati i sjeo, opet prekrienih nogu, i smijao se. "Ovaj je put bolje,
sinko. Ali sporo. S flotom e morati biti bolji nego s tijelom ili nitko nee biti
siguran pod tvojim zapovjednitvom. Je li lekcija upamena?"
Ender je polagano kimnuo.
Maezr se nasmijeio. "Dobro. Onda se vie nikada neemo ovako boriti.
Sve ostale e biti u simulatoru. Ja u programirati tvoje bitke, ja u smiljati
neprijateljevu strategiju, a ti e nauiti biti brz i otkriti kakvim se trikovima
neprijatelj slui. Ne zaboravi, sinko. Neprijatelj je od sada pametniji od tebe.
Neprijatelj je od sada snaniji od tebe. Od sada e uvijek postojati ansa da
izgubi."
Maezrovo je lice opet postalo ozbiljno. "Uvijek e postojati ansa da
izgubi, Ender, ali e pobijediti. Nauit e kako poraziti neprijatelja. On e te

nauiti kako."
Maezr je ustao i krenuo prema vratima. Ender mu se maknuo s puta. Kad
je starac uhvatio kvaku na vratima Ender je skoio u zrak i objema nogama
udario Maezra u lea. Udario je dovoljno jako tako da se odbio na noge, dok
je Maezr jauknuo i sruio se na pod.
Maezr je, lica zgrenog od bola, polako ustao drei se za kvaku. Izgledao
je poraeno, ali Ender mu nije vjerovao. Oprezno je ekao. I unato svojoj
sumnjiavosti uhvaen je na spavanju Maezrovom brzinom. U trenu se naao
na podu pored suprotnog zida, iz nosa i usta mu je krvarilo od udarca u
krevet. Mogao se dovoljno okrenuti i vidjeti kako Maezr otvara vrata i odlazi.
Starac je epao i polagano hodao.
Ender se nasmijao unato bolu, onda se prevrnuo na lea i smijao sve
dok mu se usta nisu napunila krvlju od koje se zagrcnuo. Onda je ustao i uz
bolove doao do kreveta. Legao je, a za nekoliko minuta pojavio se lijenik i
pobrinuo se za njegove ozljede.
Dok su lijekovi inili svoje i Ender tonuo u san prisjetio se kako je Maezr
odepao iz njegove sobe i opet se nasmijao. Jo se uvijek lagano smijeio kad
je utonuo u san i kad ga je lijenik pokrio i ugasio svjetla. Spavao je sve dok
ga bol nije probudio idueg jutra. Sanjao je o pobjedi nad Maezrom.
Ender je idueg dana doao u simulatorsku sobu sa zamotanim nosom i
jo uvijek nateenom usnom. Maezr nije bio tamo. Umjesto njega satnik koji
je ve radio s njim pokazao mu je dodatak. Pokazao mu je cijev koja je
najednom kraju bila zakrivljena. "Radio. Primitivan, znam, ali ovija ti se oko
uha, a drugi dio ti na ovaj nain stavimo u usta."
"Pazi", rekao je Ender kad je satnik gurnuo kraj cijevi pored njegove
nateene usne.
"Oprosti. Sada samo priaj."
"Dobro. S kim?"
Satnik se nasmijeio. "Saznaj sam."
Ender je slegnuo ramenima i okrenuo se simulatoru. Kad je to uinio glas
mu je odjeknuo glavom. Bio je preglasan da bi ga razumio, i strgnuo je radio
s uha.
"to pokuava uiniti, razvaliti mi uho?"
Satnik je zatresao glavom i okrenuo kotai na maloj kutijici na oblinjem
stolu. Ender je vratio radio na glavu.
"Zapovjednie", rekao je radio poznatim glasom.
Ender je odgovorio: "Da."

"Zapovijedi, gospodine?"
Glas je definitivno bio poznat. "Beane?" pitao je Ender.
"Da, gospodine."
"Beane, Ender je."
Tiina, a onda smijeh s druge strane. Onda jo est ili sedam glasova koji
su se smijali, a Ender je ekao povratak tiine. Kad se vratila pitao je: "Tko
jo?"
Nekoliko glasova istovremeno su progovorila, ali Bean ih je nadglasao.
"Ja, ja sam Bean, Peder, Wins, Younger, Lee i Vlad."
Ender je na trenutak razmiljao. Onda je pitao to se k vragu dogaa.
Opet su se nasmijali.
"Ne mogu razoriti skupinu", rekao je Bean. "Bili smo zapovjednici moda
dva tjedna, a sad smo tu u Zapovjednoj koli, vjebamo na simulatoru, i
odjednom su nam rekli kako emo formirati flotu s novim zapovjednikom. A
to si ti."
Ender se nasmijeio. "Jeste li imalo dobri, deki?"
"Ako nismo, daj nam do znanja."
Ender se lagano nacerio. "Moda upali. Flota."
Iduih deset dana Ender je uvjebavao svoje vodnike sve dok nisu bili u
stanju manevrirati svojim brodovima poput sinkronih plivaa. Kao da su opet
bili u borbenoj sobi, samo to je sada Ender uvijek sve mogao vidjeti, mogao
je razgovarati s vodnicima i u bilo koje vrijeme promijeniti njihove zapovijedi.
Jednog dana kad je Ender sjeo za kontrolnu konzolu i ukljuio simulator u
svemiru su se pojavile blistave zelene toke - neprijatelj.
"To je to", rekao je Ender. "X, Y, stoasta formacija, C, D, rezervni krug,
E, juna krivulja, Beane, skreni sjeverno."
Neprijatelj je bio grupiran u kuglu i bilo ga je dva puta vie od Enderovih
snaga. Polovica Enderovih snaga stvarala je vrstu stoastu formaciju, dok ju
je ostatak okruivao - osim male formacije pod Beanom koja je izala iz
simulatora i krenula iza neprijateljske formacije. Ender je ubrzo shvatio
neprijateljsku strategiju: kad god bi se Enderova okrugla formacija pribliila
neprijatelj bi ustuknuo nadajui se kako e navui Endera u kuglu u kojoj e
biti opkoljen. Zato je Ender posluno upao u klopku i doveo svoj stoac u
sredite kugle.
Neprijatelj se polagano poeo pribliavati, ne elei doi u domet sve dok
nee moi istovremeno otvoriti vatru iz sveg svog oruja. Onda je Ender
uistinu poeo raditi. Njegov rezervni krug pribliio se rubu kugle i neprijatelj
je tamo poeo koncentrirati snage. Onda se Beanova jedinica pojavila sa

suprotne strane i neprijatelj je opet tamo poslao brodove.

to je oslabilo obranu na veini kugle. Enderov stoac je napao, i poto je
u toki napada bio puno brojniji napravio je pukotinu u formaciji. Neprijatelj
je reagirao i pokuao zatvoriti pukotinu, ali u guvi su rezervna formacija i
Beanova mala jedinica istovremeno napale, dok se stoac pomaknuo na drugi
dio kugle. Kroz nekoliko iduih minuta formacija je razbijena, veina
neprijateljskih brodova unitena, dok je nekolicina preivjelih bjeala glavom
bez obzira.
Ender je ugasio simulator. Sva su se svjetla ugasila. Maezr je stajao pored
Endera, drao je ruke u depovima, tijelo mu je bilo napeto. Ender je podigao
pogled prema njemu.
"Koliko se sjeam rekao si da e neprijatelj biti pametan", rekao je Ender.
Maezrovo je lice ostalo bezizraajno. "to si nauio?"
"Nauio sam da sfera djeluje samo ako je tvoj neprijatelj budala. Snage
su mu bile tako ratrkane da sam bio brojniji gdje god sam ga napao."
"I?"
"I", rekao je Ender, "ne moe ostati vjeran jednom uzorku. Postaje
suvie predvidljiv."
"Je li to sve?" pitao je Maezr tiho.
Ender je skinuo radio. "Neprijatelj me mogao pobijediti da je ranije
rasformirao sferu."
Maezr je kimnuo. "Imao si nepotenu prednost."
Ender ga je hladno pogledao. "Bio sam brojano slabiji dva na prema
jedan."
Maezr je zatresao glavom. "Ti ima ansibl. Neprijatelj nema. To
ukljuujemo u trening bitke. Njihove poruke putuju brzinom svjetlosti."
Ender je bacio pogled na simulator. "Ima li dovoljno udaljenosti kako bi to
bilo bitno?"
"Zar ne zna?" pitao je Maezr. "Ni jedan od brodova nije bio blie od
trideset tisua kilometara od drugog."
Ender je pokuao procijeniti veliinu neprijateljske sfere. Astronomija mu
nije bila jaka strana. Ali sada je njegova znatielja bila probuena.
"Kakvo se oruje nalazi na tim brodovima? Kako mogu tako brzo napasti?"
Maezr je zatresao glavom. "Znanost je prekomplicirana za tebe. Trebao bi
uiti puno vie godina no to si iv kako bi shvatio samo temeljne stvari.
Treba samo znati da oruje djeluje."
"Zato moramo doi tako blizu kako bi bili u dometu?"
"Svi su brodovi okrueni zatitnim poljem. Oruje je na odreenoj

udaljenosti slabije i ne moe ga probiti. Kad si blie oruje je jae od tita. Ali
kompjutori se mogu pobrinuti za to. Neprestano pucaju u bilo kojem smjeru
gdje nee pogoditi tvoje brodove. Kompjutori biraju ciljeve, niane; oni
obavljaju cjelokupni detaljni posao. Ti im samo govori kada i dovodi ih u
poziciju za pobjedu. U redu?"
"Nije." Ender je u ruci vrtio cijev radija. "Moram znati kako oruje radi."
"Rekao sam ti, za to bi trebalo -"
"Ne mogu zapovijedati flotom - ak ni na simulatoru - ako ne znam."
Ender je na trenutak zastao, a onda dodao: "Samo osnove."
Maezr je ustao i udaljio se nekoliko koraka. "U redu, Ender. Nee imati
smisla, ali pokuat u. to jednostavnije mogu." Gurnuo je ruke u depove.
"Radi na ovaj nain, Ender. Sve je sastavljeno od atoma, estica toliko malih
da ih ne vidi golim okom. Ti atomi, ima ih samo nekoliko razliitih vrsta,
sastoje se od jo manjih estica koje su u osnovi iste. Ti atomi mogu biti
cijepani, tako da prestaju biti atomi. Tako da ovaj metal vie nije vrst. Ili
ovaj plastini pod. Ili tvoje tijelo. Ili ak zrak. Ako rascijepi atome, oni
jednostavno nestanu. Sve to ostaje su komadii. I oni lete uokolo i cijepaju
jo atoma. Oruja na brodu stvaraju podruja gdje je atomima bilo ega
nemogue ostati zajedno. Svi se cijepaju. I zato stvari u tom podruju - one
nestanu."
Ender je kimnuo. "U pravu si, ne shvaam. Moe li se to blokirati?"
"Ne. Ali postaje ire i slabije to je dalje od broda, tako da ga nakon
nekog vremena zatitno polje moe blokirati. OK? A da bi uope bilo jako
mora biti fokusirano, tako da brod istovremeno moe pucati samo u tri ili
etiri smjera."
Ender je opet kimnuo, ali nije ba shvaao, ne dovoljno dobro. "Ako
dijelovi rascijepljenih atoma nastave cijepati jo atoma zato onda sve ne
nestane?"
"Svemir. One tisue kilometara izmeu brodova, one su prazne. Gotovo
da nema atoma. Komadii nita ne pogaaju i kad naposljetku pogode neto
tako su ratrkani da ne mogu uiniti nikakvu tetu." Maezr je znatieljno
nakrivio glavu. "eli li znati jo neto?"
"Oruja na brodu - djeluju li protiv iega osim brodova?"
Maezr se pribliio Enderu i odrjeito rekao: "Koristimo ih samo protiv
brodova. Nikad protiv neeg drugog. Ako ih upotrijebimo protiv neeg
drugog, neprijatelj bi ih na isti nain upotrijebio protiv nas. Jasno?"
Maezr se udaljio i kad je ve gotovo stigao do vrata Ender je viknuo za
njim.

"Jo uvijek ne znam tvoje ime", rekao je umiljato.

"Maezr Rackham."
"Maezru Rackhame", rekao je Ender, "pobijedio sam te."
Maezr se nasmijeio.
"Ender, nisi se danas borio protiv mene", rekao je. "Borio si se protiv
najglupljeg kompjutora u Zapovjednoj koli, s deset godina starim
programom. Misli da bi ja upotrijebio sferu, zar ne?" Zatresao je glavom.
"Ender, moj dragi sinko, znat e kad e se boriti protiv mene. Jer e
izgubiti." I Maezr je izaao iz prostorije.
Ender je jo uvijek vjebao deset sati dnevno sa svojim vodnicima. Ipak,
nikad ih nije vidio, samo je uo njihove glasove preko radija. Bitke su bile
svaka dva ili tri dana. Neprijatelj je svaki put imao neto novo, neto tee - ali
Ender se nosio s time. I svaki put pobijedio. I nakon svake bitke Maezr bi
istaknuo pogreke i pokazao Enderu kako je uistinu izgubio. Maezr je Enderu
doputao zavretak samo kako bi se nauio nositi s krajem igre.
Sve dok Maezr naposljetku nije doao i iskreno stisnuo Enderovu ruku i
rekao: "To je, sinko, bila dobra bitka."
Poto je tako dugo iekivao pohvalu Endera je ona zadovoljila puno vie
od bilo koje pohvale u ivotu. A mrzio ju je zato to je bila tako pristojna.
"Znai od sada", rekao je Maezr, "dat emo ti teke."
Od tada je Enderov ivot postao polagani ivani slom.
Poeo se boriti u dvije bitke dnevno, s problemima koji su postojano
postajali sve tei. Cijelog je ivota vjebao samo igru, ali sada ga je igra
poela prodirati. Budio se ujutro s novim strategijama za simulator i
nervozan odlazio na spavanje s pogrekama dana koje su ga vrebale.
Ponekad bi se probudio usred noi, uplakan iz razloga kojeg se nije mogao
sjetiti. Ponekad se probudio s krvavim zglobovima koje je grizao u snu. Ali
svakog je dana ravnoduno iao do simulatora i vjebao svoje vodnike do
bitke, i vjebao svoje vodnike nakon bitaka, i trpio i prouavao otru kritiku
kojom ga je Maezr Rackham zasipao. Primijetio je kako ga Rackham
perverzno jo vie kritizira nakon najteih bitaka. Primijetio je kako neprijatelj
za nekoliko dana koristi svaku novu strategiju koju je smislio. I primijetio je
da dok njegova flota uvijek ostaje ista, neprijateljska je svakog dana brojano
sve vea.
Pitao je svog instruktora.
"Pokazujemo ti kako e biti kad e uistinu zapovijedati. Brojnost
neprijatelja u odnosu na nau."

"Zato neprijatelja uvijek ima vie od nas?"

Maezr je na trenutak sagnuo svoju sijedu glavu, kao da razmilja hoe li
odgovoriti. Naposljetku je podigao pogled, pruio ruku i poloio ju na
Enderovo rame. "Rei u ti, iako je podatak tajan. Vidi, neprijatelj je nas
napao prvi. Imao je dobar razlog da nas napadne, ali to je stvar za politiare,
i bila pogreka naa ili njegova, ne smijemo mu dopustiti pobjedu. I kad je
neprijatelj doao na nae svjetove, borili smo se, estoko, i izgubili nae
najbolje mladie u floti. Ali pobijedili smo i neprijatelj se povukao."
Maezr se alosno nasmijeio. "Ali neprijatelj nije zavrio, sinko. Neprijatelj
nikad nee zavriti. Ponovno su doli, brojniji nego prije, i bilo ih je tee
pobijediti. I izgubljena je jo jedna generacija mladia. Samo je nekolicina
preivjela. Zato smo smislili plan - glaveine su smislile plan. Znali smo kako
moramo unititi neprijatelja jednom za svagda, u potpunosti, eliminirati
njegovu sposobnost za rat s nama. Kako bi to uinili moramo otii na njegove
matine svjetove - u stvari njegov matini svijet, poto je neprijateljev imperij
vezan za prijestolnicu."
"I?" pitao je Ender.
"I nainili smo flotu. Izgradili smo vie brodova no to ih je neprijatelj
ikada imao. Izgradili smo stotinu brodova za svaki brod koji su poslali na nas.
I poslali smo ju na njegovih dvadeset osam svjetova. Poeli su odlaziti prije
sto godina. I na sebi su nosili ansibl i samo nekoliko ljudi. Tako da bi jednog
dana zapovjednik mogao sjediti na planetu negdje daleko od bitke i
zapovijedati flotom. Tako da neprijatelj ne uniti nae najbolje umove."
Enderovo pitanje jo uvijek nije dobilo odgovora. "Zato ih je vie od
nas?"
Maezr se nasmijao. "Jer je brodovima trebalo stotinu godina da stignu
tamo. Imali su sto godina da se pripreme za nas. Bili bi budale, zar ne, sinko,
ako bi ekali na starim splavima i branili svoje luke. Imaju nove brodove,
izvrsne brodove, stotine brodova. Sve to mi imamo je ansibl, to i injenicu da
oni moraju postaviti zapovjednika za svaku flotu, a kad izgube - a izgubit e svaki put gube jedan od svojih najboljih umova."
Ender je poeo postavljati novo pitanje.
"Dosta je, Enderu Wigginse. Ionako sam ti rekao vie no to treba znati."
Ender je ljutito ustao i okrenuo se. "Imam pravo znati. Misli li kako ovo
moe vjeno trajati, gurati me kroz jednu kolu, pa drugu i nikad mi ne rei
to je svrha mog ivota? Iskoritavate mene i druge kao orue, jednog emo
dana zapovijedati vaim brodovima, jednog emo vam dana moda spasiti
ivote, ali ja nisam kompjutor, moram znati!"

"Postavi mi onda pitanje, sinko", rekao je Maezr, "i ako ti mogu

odgovoriti, to u i uiniti."
"Ako koristite vae najbolje umove za zapovijedanje flotom, i nikad ni
jednog ne izgubite, to u vam onda ja? Koga mijenjam, ako su svi oni jo
uvijek ovdje?"
Maezr je zatresao glavom. "Ne mogu ti dati odgovor na to, Enderu. Budi
zadovoljan injenicom da emo te trebati, uskoro. Kasno je. Idi u krevet.
Ujutro ima bitku."
Ender je izaao iz simulatorske sobe. Ali kad je Maezr nekoliko trenutaka
izaao kroz ista vrata djeak ga je ekao na hodniku.
"U redu, sinko", rekao je Maezr nestrpljivo, "to je? Nemam cijelu no, a
tebi treba san."
Ender nije bio siguran kako glasi njegovo pitanje, ali Maezr je ekao.
Naposljetku je Ender tiho pitao: "Jesu li ivi?"
"Je li iv tko?"
"Ostali zapovjednici. Ovi sadanji. I oni prije mene."
Maezr je frknuo. "ivi su. Naravno da su ivi. On se pita jesu li ivi."
Starac je cerei se otiao hodnikom. Ender je jo neko vrijeme stajao na
hodniku, ali bio je umoran i ubrzo je otiao u krevet. ivi su, pomislio je. ivi
su, ali mi on ne moe rei to se s njima dogaa.
Te se noi Ender probudio uplakan. Ali nije se probudio okrvavljenih ruku.
Mjeseci su prolazili uz svakodnevne bitke, sve dok Ender na kraju nije
upao u rutinu samounitenja. Svake je noi sve manje spavao, vie je sanjao i
poeo je osjeati stravine bolove u elucu. Propisali su mu vrlo bljutavu
dijetu, ali uskoro nije imao teka ni za to. "Jedi", rekao je Maezr, i Ender bi
mehaniki stavio hranu u usta. Ali ako mu nitko nije rekao jedi nije jeo.
Jednog dana dok je uvjebavao svoje vodnike soba se zatamnila i
probudio se okrvavljenog lica na mjestu gdje je udario kontrole.
Tada su ga smjestili u krevet i tri je dana bio vrlo bolestan. Sjeao se lica
iz svojih snova, ali to nisu bila prava lica, to je znao ak i dok je mislio kako ih
vidi. Ponekad je mislio kako je vidio Beana, ponekad je mislio kako vidi
porunika Andersona i kapetana Graffa. A onda se probudio i bio je to samo
njegov neprijatelj Maezr Rackham.
"Budan sam", rekao je Maezru.
"Vidim", odgovorio je Maezr. "Dugo ti je trebalo. Danas ima bitku."
I Ender je ustao, vodio bitku i dobio ju. Ali tog dana nije bilo druge bitke,
pa su ga pustili ranije u krevet. Ruke su mu drhtale dok se razodijevao.

Tijekom noi pomislio je kako osjea njean dodir ruku i sanjao je kako
uje glasove: "Koliko jo moe izdrati?"
"Dovoljno dugo."
"Tako rano?"
"Kroz nekoliko dana, a onda je gotov."
"Kako e proi?"
"Dobro. ak je i danas bio bolji no ikada."
Ender je posljednji glas prepoznao kao Maezr Rackhamov. Mrzio je
Rackhamovo uplitanje ak i u san.
Probudio se, vodio jo jednu bitku i pobijedio.
Onda je otiao u krevet.
Probudio se i opet pobijedio.
A idui mu je dan bio posljednji dan u Zapovjednoj koli, iako on to nije
znao. Ustao je i krenuo do simulatora na bitku.
Maezr ga je ekao. Ender je polako uao u simulatorsku sobu. Korak mu
je bio pomalo drhtav, izgledao je umorno i otupljeno. Maezr se namrtio.
"Jesi li budan, sinko?" Da je Ender obraao panju puno vie bi ga
zanimala iskrena briga u glasu njegovog instruktora. Umjesto toga
jednostavno je otiao do kontrola i sjeo. Maezr mu se obratio.
"Dananja igra zahtijeva malo objanjenje, Enderu Wigginse. Molim te
okreni se i dobro obrati panju."
Ender se okrenuo i po prvi puta primijetio ljude u stranjem dijelu sobe.
Prepoznao je Graffa i Andersona iz Borbene kole, i nejasno se sjeao
nekolicine ljudi iz Zapovjedne kole - instruktori na nekoliko sati u neko
vrijeme. Ali veinu ljudi uope nije poznavao.
"Tko su oni?"
Maezr je zatresao glavom i dogovorio: "Promatrai. Svako malo
doputamo promatraima gledanje bitke. Ako ih ne eli, poslat emo ih van."
Ender je slegnuo ramenima. Maezr je zapoeo svoje objanjenje.
"Dananja igra, sinko, ima novi dio. Ova bitka odigravat e se oko planeta. To
e na dva naina zakomplicirati stvari. Planet nije velik, po naim mjerilima,
ali ansibl ne moe otkriti nita s druge strane - znai postoji nevidljivi dio.
Takoer, protivno je pravilima koristiti oruje protiv samog planeta. Dobro?"
"Zato, zar oruje ne djeluje na planete?"
Maezr je hladno odgovorio: "Postoje pravila ratovanja, Ender, koja se
potuju ak i u trening igrama."
Ender je polagano zatresao glavom. "Moe li planet napasti?"

Maezr je na trenutak izgledao smeteno, a onda se nasmijeio.

"Pretpostavljam kako e to morati sam saznati, sinko. I jo jedna stvar.
Danas, Ender, tvoj protivnik nije kompjutor. Ja sam danas tvoj neprijatelj, i
danas te neu tako lako pustiti. Dananja je bitka do posljednjeg broda. I
upotrijebit u sva mogua sredstva kako bi te pobijedio."
Onda je Maezr otiao, a Ender je bezizraajno vodio svoje vodnike kroz
manevre. Ender je bio dobar, naravno, ali nekoliko je promatraa zatreslo
glavama, a Graff je neprestano trljao ruke, toptao nogama i mekoljio se.
Ender e danas biti spor, a Ender si danas nije smio priutiti sporost.
ula se sirena za uzbunu i Ender je ispraznio simulatorski ekran ekajui
pojavu dananje igre. Danas se osjeao nekako tromo, i pitao se zato su
ljudi doli gledati. Hoe li ga danas ocjenjivati? Odluiti je li dovoljno dobar za
neto drugo? Za jo dvije godine napornog vjebanja, jo dvije godine truda u
postizanju svog maksimuma? Ender je dvanaestogodinjak. Osjeao se vrlo
starim. I dok je ekao pojavu bitke, poelio je da ju jednostavno izgubi, da
bude potuen do nogu, u potpunosti ju izgubi tako da ga skinu s programa,
kazne na koji god nain poele, nije ga bilo briga, samo da bi mogao spavati.
Onda se pojavila neprijateljska formacija i Enderova budnost pretvorila se
u oaj.
Neprijatelj je bio brojniji u omjeru tisuu prema jedan, simulator je blistao
zeleno od njega, i Ender je znao da ne moe pobijediti.
I neprijatelj nije bio glup. Nije bilo formacije koju je Ender mogao prouiti
i napasti. Umjesto toga ogromni rojevi brodova koji su se neprestano kretali,
konstantno su mijenjali formaciju, tako da je svemir koji je u jednom trenutku
bio prazan u iduem bio ispunjen velianstvenom neprijateljskom silom. I iako
je Enderova flota bila najvea koju je ikad imao, nije bilo mjesta na koje bi je
poslao gdje bi dovoljno dugo bio brojniji od neprijatelja kako bi neto
postigao.
A iza neprijatelja bio je planet. Planet, na kojeg ga je Maezr upozorio.
Kakve veze planet ima, kad se Ender nije mogao nadati kako e mu se
pribliiti? Ender je ekao, ekao trenutak inspiracije koji e mu rei to initi,
kako unititi neprijatelja. I dok je ekao uo je kako se promatrai poinju
mekoljiti u svojim sjedalima, pitajui se to Ender radi, kakav je njegov plan.
I kad je naposljetku svima postalo jasno da Ender ne zna to uiniti nekoliko
ljudi u stranjem dijelu sobe poelo je tiho kaljucati.
Onda je Ender u uhu uo Beanov glas. Bean se nacerio i rekao: "Ne
zaboravi, neprijateljska vrata su dolje." Nekolicina ostalih vodnika se
nasmijala i Ender se prisjetio jednostavnih igara u kojima je pobjeivao u

Borbenoj koli. I tamo su ga takoer stavljali u bezizlazne situacije. I

pobijedio ih je. I neka ga vrag odnese ako e dopustiti da ga Maezr Rackham
pobijedi jeftinim trikom u kojem je brojano jai tisuu prema jedan. U
Borbenoj je koli dobio igru tako to je prekrio pravila - pobijedio je zauzevi
neprijateljska vrata.
A neprijateljska vrata bila su dolje.
Ender se nasmijeio i zakljuio kako e ga, ako prekri ovo pravilo,
najvjerojatnije izbaciti iz kole, a na taj e nain sigurno pobijediti: Vie nikad
nee morati sudjelovati u igri.
Proaptao je u mikrofon. Njegovih est zapovjednika uzelo je dio flote i
krenulo na neprijatelja. Kretali su se hirovito, malo u jednom pravcu malo u
drugom. Neprijatelj je odmah prestao sa svojim neusmjerenim manevrima i
poeo se grupirati oko Enderovih est flota.
Ender je skinuo mikrofon, naslonio se u svom stolcu i gledao. Promatrai
su sada glasno mrmljali. Ender nije inio nita - prestao se igrati.
Ali uskoro se poeo pojavljivati uzorak iz brzih okraja s neprijateljem.
Enderovih est skupina neprestano su gubile brodove kad bi se srele s
neprijateljskom silom - ali nisu zastale kako bi se borile, ak i u trenutku kad
su mogle dobiti malu taktiku pobjedu. Umjesto toga nastavljale su svojim
hirovitim kursom koji je, u konanici, vodio dolje. Prema neprijateljskom
planetu.
Iz njihovog prividno sluajnog kursa neprijatelj je to shvatio u isto vrijeme
kad i promatrai. Ali onda je bilo prekasno, kao to je bilo kasno i za vojnike
Williama Beeja da zaustave Enderove pri aktiviranju vrata. Vie e Enderovih
brodova biti pogoeno i uniteno, tako da su od est flota samo dvije prile
planetu, i te su bile desetkovane. Ali te male skupine su se probile, i otvorile
vatru na planet.
Ender se sada nagnuo naprijed, znatieljan da otkrije je li se njegova
kocka isplatila. Napola je oekivao oglaavanje sirene i zaustavljanje igre jer
je prekrio pravilo. Ali on je igrao na program simulatora. Ako moe simulirati
planet, moe i simulirati to e se dogoditi napadnutom planetu.
I bilo je tako.
Oruje koje je razaralo male brodove nije u poetku razorilo cijeli planet.
Ali prouzroilo je strahovite eksplozije. I na planetu nije bilo mjesta koje je
moglo zaustaviti lananu reakciju. Na planetu je lanana reakcija pronalazila
sve vie i vie goriva koje ju je hranilo.
Izgledalo je kao da se povrina planeta valja, ali uskoro je popustila pod
ogromnom eksplozijom koja je poslala bljesak svjetlosti u svim moguim

pravcima. Progutala je cijelu Enderovu flotu. A onda je stigla do

neprijateljskih brodova.
Prvi su jednostavno nestali u eksploziji. Onda, kako se eksplozija irila i
gubila sjaj, postalo je jasno to se dogodilo svakom brodu. Kad ih je svjetlost
dodirnula na trenutak su jae zablistali i nestali. Svi su bili gorivo za poar s
planeta.
Trebalo je vie od tri minute da eksplozija doe do rubova simulatora, i do
tada je prilino oslabila. Svi su brodovi nestali, i ako su neki pobjegli prije no
ih je eksplozija dohvatila, bilo ih je malo i nisu bili vrijedni brige. Tamo gdje je
bio planet nije bilo niega. Simulator je bio prazan. Ender je unitio
neprijatelja rtvujui svoju cijelu flotu i krei pravilo o unitenju
neprijateljskog planeta. Nije bio siguran treba li osjeati trijumf zbog pobjede
ili prkos zbog prijekora koji e sigurno uslijediti. Umjesto toga nije nita
osjeao. Bio je umoran. elio je lei u krevet i spavati.
Iskljuio je simulator i napokon uo zvukove iza sebe.
Vie nisu postojala dva reda uglednih vojnih promatraa. Umjesto toga
vladao je kaos. Neki su tapali ostale po leima; neki su bili pognuti, s
glavama na rukama; drugi su otvoreno plakali. Kapetan Graff odvojio se od
skupine i doao do Endera. Suze su mu tekle licem, ali se smijeio. Pruio je
ruke i, na Enderovo iznenaenje, zagrlio ga, vrsto ga drao i proaptao:
"Hvala ti, hvala ti, hvala ti, Ender."
Uskoro su se svi promatrai sakupili oko zapanjenog djeaka, zahvaljivali
mu, klicali, tapali ga po leima i rukovali se s njim. Ender je pokuao pronai
smisao u njihovim rijeima. Je li nakon svega proao test? Zato im to toliko
znai?
Onda se gomila razmaknula i priao je Maezr Rackham. Priao je Enderu i
ispruio ruku.
"Uinio si teak izbor, sinko. Ali Bog zna da nije bilo drugog naina na koji
bi to mogao uiniti. estitam. Pobijedio si ih, i sve je gotovo."
Sve je gotovo. Pobijedio ih je. "Pobijedio sam tebe, Maezru Rackhame."
Maezr se nasmijao, glasnim smijehom koji je odjekivao sobom. "Enderu
Wigginse, nikad nisi igrao protiv mene. Uope nisi igrao igru od kad sam ja
tvoj instruktor."
Ender nije shvatio alu. Igrao je jako puno igara, uz stravinu cijenu za
njega. Poeo ga je zahvaati bijes.
Maezr je posegnuo i dodirnuo ga po ramenu. Ender mu je otresao ruku.
Maezr se onda uozbiljio i rekao: "Enderu Wigginse, u proteklim si mjesecima
bio zapovjednik naih flota. Nije bilo igara. Bitke su bile stvarne. Tvoj jedini

neprijatelj bio je neprijatelj. Pobijedio si u svakoj bitki. I danas si se

naposljetku borio s njima kod njihovog matinog svijeta, i unitio si njihov
svijet, njihovu flotu, u potpunosti si ih unitio, i vie nas nikada nee napasti.
Ti si to uinio. Ti."
Stvarno. Nije bila igra. Enderov je um bio preumoran kako bi se nosio sa
svim time. Udaljio se od Maezra, utke proao kroz gomilu koja je jo uvijek
djeaku aputala zahvale i estitke, izaao iz simulatorske sobe i naposljetku
stigao u svoju sobu i zatvorio vrata.
Spavao je kad su ga Graff i Maezr Rackham pronali. Uli su tiho i
probudili ga. Polagano se probudio i kad ih je prepoznao okrenuo se na drugu
stranu i nastavio spavati.
"Ender", rekao je Graff. "Moramo razgovarati s tobom."
Ender se okrenuo prema njima. utio je.
Graff se nasmijeio. "Znam, ono juer je za tebe bio ok. Ali sigurno se
osjea dobro od saznanja da si dobio rat."
Ender je polagano kimnuo.
"Maezr Rackham nije nikad igrao protiv tebe. Samo je analizirao tvoje
bitke kako bi otkrio tvoje slabe toke, kako bi ti pomogao da bude bolji.
Upalilo je, zar ne?"
Ender je vrsto zatvorio oi. ekali su. Rekao je: "Zato mi niste rekli?"
Maezr se nasmijeio. "Prije sto godina, Ender, otkrili smo neke stvari. Kad
je zapovjednikov ivot u opasnosti on se poinje bojati, strah mu usporava
razmiljanje. Kad zapovjednik zna da ubija ljude, postaje oprezan ili lud, a
nijedno od toga nije dobro za njega. A kad dosegne zrelost, kad posjeduje
odgovornosti i shvaa svijet, postaje oprezan i spor, pa ne moe obavljati svoj
posao. Zato smo uvjebavali djecu koja nisu znala za nita drugo osim igre, i
nikad nisu znala kad e postati stvarna. To je bila teorija, i ti si dokazao tu
teoriju."
Graff je pruio ruku i dodirnuo Enderovo rame. "Poslali smo brodove tako
da svi stignu na odredite tijekom ovih nekoliko mjeseci. Znali smo kako emo
najvjerojatnije imati samo jednog dobrog zapovjednika, ako budemo sretni. U
povijesti je bilo jako rijetko imati vie od jednog genija u ratu. Zato smo
isplanirali stvoriti genija. Kockali smo se. Ti si doao i pobijedili smo."
Ender je opet otvorio oi i oni su shvatili da je bijesan. "Da, pobijedili ste."
Graff i Maezr Rackham su se pogledali. "Ne shvaa", proaputao je Graff.
"Shvaam", rekao je Ender. "Trebali ste oruje i dobili ste ga, a to sam bio
ja."

"Tako je", odgovorio je Maezr.

"Pa recite mi", nastavio je Ender, "Koliko je ljudi ivjelo na planetu koji
sam unitio?"
Nisu mu odgovorili. Neko su vrijeme ekali u tiini, a onda je Graff
progovorio. "Oruje ne treba shvatiti na koga je nanianjeno, Ender. Mi smo
nianili, znai mi smo odgovorni. Ti si samo radio svoj posao."
Maezr se nasmijeio. "Naravno, Ender, pobrinut e se za tebe. Vlada te
nikad nee zaboraviti. Vrlo dobro si nam sluio."
Ender se okrenuo prema zidu, i iako su pokuavali razgovarati s njim nije
im odgovorio. Naposljetku su otili.
Ender je dugo leao u krevetu prije no to ga je netko opet uznemirio.
Vrata su se tiho otvorila. Ender se nije okrenuo kako bi pogledao tko je. Onda
ga je ruka njeno dodirnula.
"Ender, ja sam, Bean."
Ender se okrenuo i pogledao malog djeaka koji je stajao pored njegovog
kreveta.
Bean je sjeo. "Ova posljednja bitka, Ender. Nisam znao kako e nas
izvui iz nje."
Ender se nasmijeio. "Nisam. Varao sam. Mislio sam kako e me izbaciti."
"Moe li vjerovati! Dobili smo rat. Rat je gotov, a mi smo mislili kako
moramo ekati da odrastemo kako bi sudjelovali u njemu, a cijelo smo se
vrijeme borili. Mislim, Ender, mi smo djeca. U svakom sluaju ja sam dijete."
Bean se nasmijao i Ender se nasmijao. Neko su vrijeme utjeli, Bean je sjedio
na rubu kreveta, Ender ga je gledao kroz poluzatvorene oi.
Naposljetku je Bean smislio neto za rei.
"to emo raditi sada kad je rat gotov?" pitao je.
Ender je zatvorio oi i rekao: "Spava mi se, Beane."
Bean je ustao i otiao, a Ender je zaspao.
Graff i Anderson uli su u park kroz vrata. Puhao je povjetarac, ali sunce
im je grijalo ramena.
"Abba Technics? U prijestolnici?" pitao je Graff.
"Ne, u okrugu Biggock. Instruktorski odjel", odgovorio je Anderson. "Misle
kako je moj rad s djecom dobra priprema. A vi?"
Graff se nasmijeio i zatresao glavom. "Nemam planova, bit u ovdje jo
nekoliko mjeseci. Izvjea, sreivanje stvari. Imam ponuda. Osobni razvoj za
DCIA, izvrni dopredsjednik za U i P, ali rekao sam ne. Nakladnik eli moje
ratne memoare. Ne znam."

Sjeli su na klupu i gledali kako lie treperi na vjetru. Djeca na

penjalicama su se smijala i vriskala, ali vjetar i udaljenost priguili su njihove
rijei. "Pogledaj", rekao je Graff pokazujui. Djeak je skoio s penjalice i
protrao pored klupe na kojoj su dva mukarca sjedila. Jo ga je jedan djeak
pratio, drao je ruke u obliku pitolja i proizvodio zvuke pucnjeva. Djeak na
kojeg je pucao nije stao. Opet je zapucao.
"Sredio sam te! Vraaj se ovamo!"
Drugi je djeak nestao iz vidokruga.
"Zar ne zna kad si mrtav?" Djeak je ugurao ruke i depove i utnuo
kamen prema penjalici. Anderson se nasmijei i zatresao glavom. "Djeca",
rekao je. Onda su on i Graff ustali i otili iz parka.

George R. R. Martin
NO VAMPIRA
George Raymond Richard Martin ameriki je pisac roen 1948.
Martinov opus podijeljen je izmeu horrora, fantasyja i znanstvene fantastike i
donio mu je brojne nagrade Hugo, Nebula i Bram Stoker Award.
Njegovi znanstveno-fantastini romani ukljuuju DYING OF THE LIGHT, i s
Lisom Tuttle VJETROVITO UTOITE. Martin je napisao neke od najboljih
znanstveno-fantastinih kratkih romana u posljednja dva desetljea ukljuujui
nagraeni SANDKINGS i NIGHTFLYERS koji je adaptiran na film 1987. Veina
njegovih pria sakupljena je u zbirkama SONG FOR LYA, SONGS OF STARS i
SHADOWS, SANDKINGS, SONGS THE DEAD MEN SING, TUF VOYAGING i
PORTRAITS OF HIS CHILDREN.
Njegovi horror romani ukljuuju remek djelo vampirske literature FEVRE
DREAM i roman PJESMA SUDNJEG DANA, zanimljiv pogled na subkulturu
ezdesetih koji se smatra jednim od najboljih rock'n'roll romana u povijesti. IGRA
PRIJESTOLJA, SRAZ KRALJEVA i OLUJA MAEVA prva su tri romana
njegovog fantasy serijala PJESMA LEDA I VATRE. Martin je napisao scenarije za
brojne TV serije meu kojima su nove epizode ZONE SUMRAKA, i bio urednik
petnaest antologija serije WILD CARD.

Naslov originala: The Night Of The Vampyres

Prevoditelj: Igor Zaborski

Obavijest je stigla u udarnom terminu. Sve etiri glavne holo mree objavile
su je istovremeno, zajedno s veinom nezavisnih. Nastao je pucketavi prekid
programa. Zauo se glas koji je samo najavio: "Dame i gospodo, predsjednik
Sjedinjenih Amerikih Drava."
John Hartmann bio je najmlaa osoba koja je zasjela u Predsjedniki ured i
voditelji su ga smatrali fotogeninim. Njegova uglaena pojava, domiljata
vrckavost i armantan osmjeh omoguili su Ujedinjenoj slobodi dovoljnu
prednost u napetim izborima 1984. godine. Lukavim je dogovorima sloio
izbornu koaliciju sa Starim republikancima koja ga je dovela do Bijele kue.
Ali Hartmann se sada nije smijeio. Lice mu je bilo ozbiljno, trezveno.
Sjedio je za stolom u Ovalnom uredu gledajui u papire koje je drao u
rukama. Nakon trenutka tiine polagano je podigao glavu i crne oi pogledale
su u domove nacije.
"Dragi sugraani," ree sumorno, "danas se naa nacija suoila s najveom
krizom u svojoj dugoj i velianstvenoj povijesti. Prije sat vremena Amerika
zrakoplovna baza u Kaliforniji bila je metom nasilnog i okrutnog napada ..."
Prva rtva bio je neoprezni uvar. Napada je bio brz, tih i veoma uinkovit.
Napao je noem. uvar je umro bez zvuka, nije ni znao to ga je snalo.
Drugi su napadai krenuli prije nego je njegovo tijelo dotaklo zemlju.
Zatita je bilo prespojena da se ne bi oglasio alarm, a rezalice su ve radile na
ogradi pod visokim naponom. Pala je. Iz tame se stvorilo jo napadaa i
krenulo kroz novonastali otvor.
Meutim, jedan od alarma je jo bio aktivan. Zaule su se sirene. Uspavana
baza je u trenu oivjela. Poto je prikradanje postalo nepotrebno, napadai
potrae prema uzletitu.
Netko je poeo pucati. Netko drugi je vrisnuo. Straari pred glavnim
vratima zbunjeno pogledae prema bazi. Rafal strojnice zatekao ih je na istom
mjestu i odbacio ih u krvavu smrt na ogradi. Granate poletjee zrakom i
glavni ulaz nestane u eksploziji.
"Napad je bio iznenadan, dobro isplaniran i izuzetno okrutan", ree
Hartmann naciji. "Obrana se, pod takvim okolnostima, junaki drala. Gotovo
je stotinu amerikih vojnika poginulo u napadu."
Naponski vodovi bili su presjeeni nekoliko sekundi nakon to je napad
zapoeo. Dobro naciljana granata raznijela je pomoni generator. Zatim tama.
No je bila bez mjeseine, a oblaci su zaklonili zvijezde. Jedino svjetlo dolazilo

je od bljeska strojnica i eksplozija oko glavnog ulaza.

Bilo je malo nade i jo manje organizacije u obrani. Trgnuti sirenama
vojnici su potrali iz spavaonica prema glavnom ulazu gdje je, izgleda, bio
glavni obraun. S obje strane ograde i napadai i branitelji zalegli su i nastala
je zagluujua pucnjava.
Zapovjednik baze bio je zateen i zbunjen kao i njegovi ljudi. Duge,
dragocjene minute prolazile su dok su on i njegovi asnici pokuavali skupiti
podatke i shvatiti to se dogaa. Reakcija im je bila gotovo instinktivna. Prvi
prsten branitelja postavljen je oko kontrolnog tornja, drugi oko skladita
oruja. Ostali su poslani trkom prema zrakoplovima.
Ali hrpa vojnika je potrala prema glavnom ulazu gdje je borba bila na
vrhuncu. Branitelji su dovukli teko naoruanje iz skladita. Grmovito podruje
pred bazom razoreno je haubicama i razneseno granatama. Skriveni poloaji
napadaa sustavno su gaani. Zatim, iza zida dima i suzavca, branitelji su
pokuljali kroz glavni ulaz i preplavili neprijateljske poloaje.
Sve je bilo prazno, osim leeva. Napadai su nestali jednako brzo kako su i
doli.
Zapovijed za potragom izdana je smjesta i jednako brzo povuena. Jer
jedan je zvuk nadglasao pucnje i eksplozije.
Zvuk mlanjaka koji polijeu.
"Napadai su usredotoili veinu svojih snaga na glavni ulaz u bazu", ree
Hartmann. "Ali bez obzira na snagu napada, to je bilo samo odvlaenje panje.
Dok je ovo trajalo, manji broj napadaa provalio je u drugi dio baze, svladao
slabaan otpor i zaposjeo manji dio uzletine piste."
S predsjednikova lica mogli su se itati osjeaji. "Cilj napada bila je
eskadrila dalekometnih bombardera i pratei borbeni zrakoplovi. Kao naa
prva linija obrane pred komunistikom agresijom, bombarderi su bili u stanju
pripravnosti; puni gorivom i spremni za polijetanje u sluaju neprijateljskog
napada."
Hartmann je napravio dramatinu stanku, spustio pogled na papir i
ponovno ga podigao. "Nai ljudi su odgovorili brzo i hrabro. Zasluuju nau
svaku pohvalu. Povratili su nekoliko zrakoplova od napadaa i unitili nekoliko
pri pokuaju uzlijetanja.
Usprkos hrabrom otporu, napadai su uspjeli oteti sedam borbenih
zrakoplova i dva bombardera. Dragi sugraani, oba bombardera su
opremljena nuklearnim naoruanjem."
Opet je napravo stanku. Iza njega, pozadina Ovalnog ureda se rastopila.

Na zaslonu je sada bio samo predsjednik i njegov stol ispred bijela zida. Na
zidu se iznenada pojavi est dobro poznatih reenica.
"ak i dok je napad trajao, poslan mi je ultimatum u Washington", ree
Hartman. "Ukoliko se odreeni zahtjevi ne ispune unutar roka od 3 sata,
reeno mi je da e vodikova bomba biti baena na grad Washington. Zahtjeve
moete vidjeti na vaim ekranima." Pokazao je rukom.
"Veina vas ih je ve vidjela. Neki ih nazivaju est zahtjeva", nastavio je.
"Vjerujem da ih ve napamet znate. Zahtijevaju ukidanje pomoi naim
saveznicima u Africi i na Bliskom Istoku, sustavno unitavanje naih
obrambenih sustava, ukidanje Posebnih urbanistikih postrojbi koje su uvele
red i zakon u nae gradove, putanje na slobodu tisua opasnih zloinaca
uhienih zbog bludnih i nedravnih knjiga i, naravno", bljesnuo je njegov
poznati smijeak, "moju ostavku na mjesto predsjednika Sjedinjenih Drava."
Smijeak je izblijedio. "Ovi su zahtjevi naputak za samoubojstvo drave,
recept za predaju i propast. Tako emo vratiti bezakonje i anarhiju
popustljivog drutva koje smo nadili. tovie, u suprotnosti su sa eljama
velike veine amerikog naroda.
Kao to znate, ovi su zahtjevi opasne manjine koja predstavlja politiki
program Amerikog fronta osloboenja."
Zaslon iza Hartmanna se promijenio. est zahtjeva je izblijedjelo. Sada je
predsjednik sjedio ispred velike fotografije bradatog ovjeka sa crnom
beretkom na glavi odjevenog u iroku crnu odoru. ovjek je, oigledno, bio
mrtav; veine njegovog grudnog koa nije bilo.
"Iza mene vidite fotografiju jedne od rtava veeranjeg napada", ree
Hartmann. "Kao i svi ostali napadai koje smo pronali, odjeven je u odoru
paramilitantnog krila AFO-a."
Fotografija je nestala. Hartmann je izgledao smrknuto. "injenice su jasne.
Ali ovaj put AFO je otiao predaleko. Neu pristati na nuklearne ucjene. I,
uvjeravam vas, da nema razloga za paniku. Posebice se obraam svojim
sugraanima u Washingtonu kad kaem, ne bojte se. Obeavam vam da e
piratski zrakoplovi AFO-a biti pronaeni i oboreni prije nego to dosegnu svoj
cilj.
U meuvremenu, voe AFO-a e otkriti da su pogrijeili kad su pokuali
zastraiti ovu vladu. Predugo su nas dijelili i slabili i pruali pomo i utjehu
onima koji su nau zemlju eljeli pokoriti. To vie nee moi. Za veeranji
napad moe postojati samo jedna rije. Izdaja.
U skladu s time, s napadaima emo se obraunati kao s izdajicama."

***
"Vidim ih", ree McKinnis, kroz um statike. "Ili neto."
Reynoldsu to nije bila novost. I on ih je vidio. Preletio je pogledom radar.
Bili su na rubu dosega radara, nekoliko kilometara ispred njih, u smjeru istoka
na 27 000 metara. Visoko i u punoj brzini.
Ponovno pucketanje i zauo se glas Bonetta, predvodnika leta. "I meni se
ini da su oni. Vidim ih devet. Navalimo."
Zrakoplov mu je digao nos i zapoeo uspon. Ostali su pratili, iza njega i po
strani u irokoj V formaciji. Devet LF-7 vampira lovaca/presretaa. Crvenoplavo-bijele zastave krasile su blistavi crni metalni trup, srebrni zubi protezali
su se prema dolje.
opor lovaca prilazio je lovini.
Jo jedan glas se zauo kroz otvoreni kanal. "Tko bi rekao da emo ih mi
pronai? Trae ih posvuda. Ovo nam sigurno znai unaprjeenje. Ba imamo
sree."
To je sigurno Dutton, pomisli Reynolds. Bahati klinac, gladan. Moda se on
osjeao sretnim. Reynolds nije. Odjednom je osjetio kako ga u
akceleracijskom odijelu oblijeva znoj, ledeni.
Vjerojatnost da e ih oni pronai bila je malena. Mali je imao pravo. AFOvski bombarderi su bili LB-4, protulaserski, oklopljena udovita velike brzine.
Mogli su krenuti jednim od desetak puteva i stii do Washingtona na vrijeme.
Svaki jebeni zrakoplov i radarska postaja su ih traili.
Kakva je onda bila vjerojatnost da e naletjeti na Reynoldsa i njegove iznad
sjeverne Nebraske u besmislenoj ophodnji? Prevelika, kako se ini.
"Vide nas", ree Bonetto. "Penju se. I ubrzavaju. Bre."
Reynolds je ubrzao. Njegov je vampir bio posljednji i drao je formaciju.
Ispod maske za kisik oi su mu nemirno pratile instrumente. Mach 1.3, 1.4,
pa jo bre. Sustizali su ih. Penjali se i sustizali ih.
Radar je pokazivao poloaj bombardera. Bili su mrlja ispred njih na
infracrvenom zaslonu. Ali golo oko ih jo nije vidjelo. Samo crno nebo i
zvijezde. Bili su iznad oblaka.
Budale glupe, pomisli Reynolds. Ukradu najnapredniji komad eljeza i ne
znaju ga koristiti. Nisu ni ukljuili ometae radara. Kao da zovu da ih
poskidaju.
Pucketanje. "Poravnali su se." Ponovno Bonetto. "ekajte s raketama do
moje zapovijedi. I upamtite, te velike kante vam mogu gadno zapapriti."
Reynolds baci pogled na radar. Afovci su se popeli do 30 000 metara.

Mogao je i misliti. Bombarderi su mogli i vie, ali to je bila granica za borbenu

pratnju. Sablje. Reynolds se prisjetio obavjetajnoga.
Drali su se zajedno. To je imalo smisla. Afovci su jo trebali svoje sablje.
30 000 nije bila gornja granica vampirima.
Reynolds je zakiljio. Uinilo mu se da neto vidi ispred. Bljesak metala. Oni?
Ili mu se priinjava? Teko je rei. Ali ionako e ih ubrzo vidjeti. Potjera je
sustizala. Koliko god brzi bili, LB-4 ne mogu pobjei vampirima. Sablje mogu;
ali morali su ostati uz bombardere.
Ostalo je jo samo pitanje vremena. Sustii e ih dobrano prije
Washingtona. I onda?
Reynolds se promekoljio. Nije elio razmiljati o tome. Jo nije doivio
zranu borbu. Nije mu se sviala ta zamisao.
Usta su mu bila suha. Progutao je suho. Ba su ovoga jutra on i Anne
razgovarali kako ima sree i radili planove za godinji. I za poslije. Sluba mu
uskoro istie i na sigurnom je u Sjedinjenim Dravama. Koliko je njegovih
prijatelja poginulo u Junoafrikom ratu. Ali on je imao sree.
A sada ovo. I mogunost da sutra sve nee biti ruiasto. Mogunost da ga
sutra nee biti. To ga je plailo.
A nije samo to. Ako i preivi, nije mu bilo svejedno to se tie ubijanja.
Ne bi se smio time zamarati. Znao je da do toga moe doi kad se prijavio.
Ali tada je bilo drukije. Mislio je da e se boriti protiv Rusa, Kineza neprijatelja. Izbijanje Junoafrikog rata i uplitanje SAD-a ga je uznemirilo. Ali
mogao se i tamo boriti. Panafriki savez je bio komunistiki, bar su tako rekli.
Ali Afovci nisu bili daleki neprijatelji. Afovci su bili ljudi, susjedi. Njegov
radikalni cimer iz srednje. Crni klinci s kojima je odrastao u New Yorku.
Uiteljica koja je ivjela u njegovoj ulici. Bili su to dobri ljudi kad nisu
razgovarali o politici.
A katkad i tada. est Zahtjeva nisu bili tako loi. uo je puno gadnih pria o
Posebnim urbanistikim postrojbama. A samo Bog zna to Sjedinjene Drave
rade u Junoj Africi i na Bliskom Istoku.
Namrtio se iza maske s kisikom. Pomiri se s time, Reynoldse, ree sam
sebi. Mrana tajna. ak je razmiljao da glasuje za AFO 1984., ali na kraju
nije imao muda pa je zaokruio Bishopa, Starog demokrata. Veina njegovih
prijatelja su bili Stari demokrati, ali tek nekolicinu je privukla Ujedinjena
sloboda. I to ga je plailo.
Pucketanje Bonettove zapovijedi mu je prekinulo tijek misli. "Pazite, ljudi.
Afovci idu u borbu. Navalite!"
Reynolds nije ni trebao pogledati radar. Vidio ih je golim okom. Svijetle

tokice na nebu. Koje postaju sve vee.

Sablje su ponirale prema njima.
Od svih komentatora koji su uslijedili nakon govora predsjednika
Hartmanna na holo mreama, Continentalov Ted Warren je izgledao najmanje
iznenaen. Warren je bio zajedljivi stari veteran otroga uma i jo otrijeg
jezika. Sukobio se s Hartmannom vie puta i redovito je bio oznaen kao
"simpatizer Afovaca".
"Predsjednikov govor je ostavio mnogo otvorenih pitanja", govorio je
Warren u svojim post-mortem vijestima. "Obeao se obraunati s AFO-om
kao s izdajicama, ali jo nam nije jasno koji e koraci biti poduzeti. Jo mi se
po glavi mota pitanje, kakve bi motive mogao AFO imati za ovakav napad?
Bobe, to ti misli?"
Novo lice pred kamerom; novinar koji je pokrivao AFO aktivnosti za
Continental istjeran je iz kreveta i dovuen u studio. Jo je izgledao pospano.
"Ne znam, Tede", odgovorio je. "Koliko ja znam, AFO nije planirao ovakvu
akciju. Da napad nije tako dobro izveden, posumnjao bih da su voe AFO-a
upletene. Mogue je da se radi o neodobrenoj akciji grupe lokalnih
ekstremista. Sjea se da je napad na sjedite policije u Chicagu za vrijeme
pobuna 1985. bio te prirode. Meutim, mislim da sloenost plana i oruje koje
je koriteno u ovom napadu iskljuuje takvu mogunost."
Warren je, za Continentalovim centralnim stolom, tuno kimao glavom.
"Bobe, postoji li mogunost da je paravojni ogranak AFO-a djelovao
nezavisno, bez znanja stranakih elnika?"
Novinar je zastao i zamiljeno odgovorio. "Mogue je, Tede, ali malo
vjerojatno. Za takvu vrstu napada treba jako puno planiranja. Mislim da bi
trebala angairanost itave stranke za akciju ovakvih razmjera."
"Koji bi razlog AFO mogao imati za ovakvu vrstu akcije?" upita ga Warren.
"Iz Predsjednikovih rijei, nada da e nuklearna prijetnja dovesti do
trenutanog pristanka sa est zahtjeva."
Warren je bio uporan. "Istina, ali zato bi AFO pribjegao tako ekstremnoj
taktici? Prema zadnjoj anketi imaju naklonost gotovo 29% izbornog tijela dok
Hartmanova Ujedinjena sloboda ima 38%. To je veliki napredak od 13%
koliko je AFO dobio na predsjednikim izborima 1984. Uz samo godinu dana
do novih izbora, ini mi se neobinim to AFO stavlja sve na kocku ovakvim
oajnikim inom."
Sada je novinar kimao glavom. "Istina, Tede. Meutim, AFO nam je i prije
prireivao iznenaenja. Kod te stranke nita se ne moe predvidjeti i

mislim ..."
Warren ga je prekinuo. "Ispriavam se, Bobe. ut emo se poslije. Dopisnik
Mike Peterson nalazi se u stoeru AFO-a u Washingtonu i s njim je Douglas
Brown. uje li me, Mike?"
Slika se promijenila. Dva ovjeka stajala su ispred stola. Jedan je bio
naslonjen na njega. Iza njih, na zidu, nalazio se znak AFO-a; stisnuta crna
aka preko znaka mira. Novinar je drao mikrofon. ovjek koji je bio uz njega
bio je visok, crn, mlad. I veoma ljut.
"ujemo se, Tede", ree novinar. Okrenuo se tamnoputom ovjeku. "Doug,
vi ste bili predsjedniki kandidat na izborima 1984. to kaete na optube
predsjednika Hartmanna?"
Brown se slabano nasmijeio. "Nita me vie ne moe iznenaditi od tog
ovjeka. Optube su podla la. Ameriki front osloboenja nije imao nikakve
veze s tim navodnim napadom. Iskreno sumnjam da je do tog napada uope i
dolo. Hartmann je opasni demagog i ve je prije pokuavao s ovakvom
vrstom blaenja."
"Znai, AFO tvrdi da do napada nije ni dolo?" upita ga Petersen.
Brown se namrtio. "To je moje osobno nagaanje, ne slubeni stav moje
stranke", ree brzo. "Sve se ovo jako brzo odigralo i jo nemamo sve podatke.
Rekao sam da postoji mogunost. Kao to zna, Mike, Ujedinjena sloboda je
ve i prije iznosila lude optube na na raun."
"U veeranjoj izjavi, predsjednik Hartmann je rekao da e se obraunati s
AFO-m kao s izdajnicima. Imate li kakav komentar na to?"
"Imam", ree Brown. "To je samo jeftina retorika. Ja tvrdim da je
Hartmann izdajnik. On je taj koji je izdao sve ideale za koje se ova zemlja
borila. Njegova tvorevina su Posebne postrojbe za utjerivanje reda u getu,
njegovo uplitanje u Junoafriki rat, njegovo cenzuriranje sloboda; to je za
mene izdaja."
Novinar se nasmijeio. "Hvala vam, Doug. Vraamo se u studio Tedu
Warrenu."
Ponovno se pojavilo Warrenovo lice. "Za vas koji ste se ukljuili kasnije,
saetak. Veeras je napadnuta Amerika zrana baza u Kaliforniji i oteti su
dva bombardera i sedam borbenih zrakoplova. Bombarderi su opremljeni
nuklearnim projektilima i napadai su zaprijetili da e unititi Washington
ukoliko se njihovi zahtjevi ne ispune u roku 3 sata. Sada je ostalo sat i pol do
isteka ultimatuma. Continental News e uivo pratiti dogaanja do zakljuka
ove krize ..."

Negdje iznad zapadnog Illinoisa, Reynolds se popeo na 30 000 obliven

znojem i pokuavao uvjeriti da su prednosti na njegovoj strani.
Sablje su bili dobri zrakoplovi. Nita s krilima nije bilo bre niti lake
upravljivo od njih. Ali vampiri su imali sve ostale prednosti. Rakete su im bile
profinjenije, obrambeni sustav bolji. A imali su i vampirske onjake: dvostruki
plinski laser montiran na svako krilo koji je rezao elik poput maslaca. Sablje
nisu imale nita takvo. Vampiri su bili prvi laserski borbeni zrakoplovi.
Osim toga, bilo je devet vampira, a samo sedam sablji. A Afovci nisu mogli
dobro poznavati svoje zrakoplove. To nije mogue.
Sve je bilo na strani Reynoldsa. Ali on se jo uvijek znojio.
Krajevi formacije V su se polagano ispravili dok su Reynolds i ostali ubrzali
u ravninu s Bonettovim mlanjakom. Po radaru, sablje su ve bile iznad njih.
Golim oko se moglo vidjeti kako poniru, srebrnobijelih trupova naspram crnila
neba. Raunalo za praenje je ve uhvatilo cilj, rakete spremne. Ali Bonetto
nije davao znak.
I zatim: "Sada." Glasno i jasno.
Reynolds je pritisnuo tipku za paljbu i rakete jedan i osam odvojile su se od
njegovih krila i ostavile plameni trag na nebu. Paralelno s njegovima poletjele
su i rakete drugih. Dutton, njegov partner, eljan krvi, ispalio jc etiri.
Crveno i naranasto ispred crne pozadine. Crveno i crno na infracrvenom
zaslonu. Sve u svemu, isto. Paralelni roj vatrenih linija u usponu susreo se s
odgovarajuim rojem u sputanju. Kratko mimoilaenje.
Zatim eksplozija. Afovci su podesili jednu od svojih raketa da eksplodira
vremenski. Malena naranasta vatrena kugla nakratko obasja nebo. Kad se
ugasila oba roja raketa su nestala osim jedne vampirske koja je odbauljala ne
pogodivi nita.
Reynolds pogleda plou. Radar je davao znakove epileptikog napada.
Afovci su ukljuili ometanje radara.
"Razdvojite se", zauje se Bonettov promukli glas. "Rasprite i napadnite."
Vampiri su razbili formaciju. Reynolds i Dutton krenuli su gore i lijevo,
McKinnis je ponirao. Bonetto i veina ostalih je skrenula ulijevo. Trainor se
nastavio uspinjati prema poniruim sabljama.
Reynolds ga je pratio krajikom oka. Dvije rakete su poletjele s Trainorovih
krila, pa jo dvije, pa posljednje dvije. I nakratko, laseri su proparali zrak
ispred njegovih krila. Uzaludan potez; jo je bio izvan dometa.
Sablje, okretne ptice grabljivice, bljuvale su rakete. I, odjednom, jo jedna
eksplozija. Jedna od njih je prestala bljuvati.
Ali nije bilo vremena za veselje. Dok je jo sablja gorjela, Trainorov vampir

je pokuavao izbjei roj raketa Afovaca. Njegov ometa radara i mamci su ih

uspjeli zbuniti. Ali ne dovoljno. Reynolds je bio okrenut od eksplozije, ali je
osjetio udarni val eksplozije i u mislima je mogao vidjeti crni zrakoplov kako
se razlijee.
Reynolds je osjetio kako mu se srce stee i pokuao se sjetiti Trainorova
lica. Ali nije imao vremena za to. Okrenuo je vampira u otrom luku. Dutton
ga je pratio. Okrenuli su se prema bitci.
Daleko ispod njega procvao je novi plameni cvijet. McKinnis, pomisli
Reynolds, kratko, ogoreno. Ponirao je. Afovci su mu doli za rep. Prokleti
Afovci.
Ali nije mogao biti siguran, nije imao vremena razmiljati o tome. ak i
kratki pogled van je bio luksuz, opasan luksuz. Infracrveni zaslon, radar,
sustav za ciljanje, svi su traili njegovu pozornost.
Ispod njega, dva Afovca su se okretala. Sustav za ciljanje ih je ulovio.
Pomakao je prste bez razmiljanja. Rakete dva i sedam poletjele su prema
svojim sabljama.
Nakratko se preko radija uo vrisak pomijean sa statikom i iznenadnom
sirenom alarma. Netko ga je naciljao. Ukljuio je lasere. Raunalo je pronalo
nadolazeu raketu, naciljalo je i spalilo kad se dovoljno pribliila. Reynolds je
nije ni vidio. Pitao se koliko mu je blizu prila. Poplava naranaste svjetlosti
obasjala muje kupolu dok je sablju ispred njega gutao plamen. Njegova
raketa? Duttonova? Nije znao. Jedino to je mogao je da naglo povue
vampira prema gore i izbjegne vatrenu kuglu pred sobom.
Imao je nekoliko sekundi mira. Bio je iznad bitke i bacio pogled na
infracrveni zaslon. uma zbunjenih crnih tokica na crvenim poljima. Dvije su
bile iznad ostalih. Dutton, s Afovcem za repom.
Reynolds je ponovno ponirao i stigao iznad i iza sablje u trenutku dok je
ispaljivala rakete. Bio je blizu. Nije imao razloga troiti preostale etiri rakete.
Posegnuo je za laserima i ukljuio ih. Svjetlosne zrake poletjee s crnih krila i
zagrizoe sabljinu oplatu s obje strane kabine. Afovac je pokuao poniranjem
pronai spas. Ali vampirovo miniraunalo je upravljalo laserima.
Sablja je eksplodirala.
Gotovo istog trena zaula se jo jedna eksplozija; Afovske rakete unitene
Duttonovim laserom. Reynoldsov radio ispuni Duttonov smijeh i zahvale.
Ali Reynolds je vie pratio radar i infracrveni zaslon. Radar je ponovno bio
ist. Samo su tri toke bile ispod njega. Bilo je gotovo.
Bonettov glas ispuni kabinu. "Jesam ga", vikao je. "Sve smo ih. Tko je
preivio?"

Dutton je brzo odgovorio. Pa Reynolds. etvrti preivjeli vampir bio je

Ranczyk, Bonettov partner. Ostalih nije bilo.
Javio se nova bol, jaa nego za vrijeme bitke. Ipak je ono bio McKinnis.
Visok, crvenokos, oajan pokera koji je ponosito predavao izgubljeni novac.
A gubio je uvijek. Njegova je ena radila dobar ili. Oboje su glasovali za
Stare demokrate. K vragu, k vragu, k vragu.
"Tek smo na pola puta", ree Bonetto. "LB-4 su jo ispred nas. Udaljili su se.
Idemo."
etiri vampira nisu bila ni blizu zastraujua kao formacija od devet. Ali
uspinjali su se i dali u potjeru.
Ted Warren je izgledao umorno. Skinuo je sako i opustio formalni crni al
koji je nosio oko vrata, kosa mu je bila raupana. Ali nije posustajao.
"Dobivamo izvjea s raznih strana o odmetnutim zrakoplovima", ree.
"Veina ih je, oigledno, lana uzbuna, ali jo nikakva slubena obavijest o
otetim zrakoplovima nije primljena, tako da nam ostaju samo nepotvrene
glasine. U meuvremenu, ostalo nam je jo manje od sat vremena do isteka
ultimatuma i nuklearne katastrofe Washingtona."
Iza njega zaslon je iznenada oivio. Avenija Pennsylvania, u pozadini obrisi
Bijele Kue, sve ispunjeno automobilima i ljudima. "Grad Washington je u
panici", ree Warren. "Stanovnitvo grada masovno je pohrlilo na ulice u
pokuaju bijega, ali zastoj u prometu je zaguio sve gradske arterije. Mnogi
su ostavili vozila i pokuavaju napustiti grad pjeice. Helikopteri Posebnih
urbanistikih postrojbi pokuavaju uvesti reda zapovijedajui ljudima da se
vrate kuama. Sam predsjednik Hartmann je objavio da e osobno ostati u
Bijeloj Kui do razrjeenja krize."
Slika Washingtona je izblijedjela. Warren je na trenutak pogledao pored
kamere. "Upravo mi javljaju da je na novinar Ward Emery s Mitchellom
Grinsteinom, predsjednikom AFO-ve Milicije za obranu drutva. Idemo u
Chicago."
Grinstein je stajao na ulici, na nekoliko koraka od sive graevine koja je
sliila tvravi. Bio je visok i irok, dugake crne kose vezane u rep i tankih Fu
Manchu brkova. Bio je odjeven u iroku crnu odoru, crnu beretku i oko vrata
mu je visio medaljon na konoj ogrlici. Jo dva ovjeka, sline odjee, stajala
su iza njega na stubama s pukama u rukama.
"Razgovaram s Mitchellom Grinsteinom, ija je organizacija optuena za
sudjelovanje u veeranjem napadu na kalifornijsku zranu bazu i otmicu dva
nuklearna bombardera", ree Emery. "Mitch, to vi kaete?"

Grinsteinu zatitra podli smjeak na usnama. "Sve to znam, uo sam na

vijestima. Nisam zapovjedio nikakav napad. Ali skidam kapu onome tko jest.
Ako ovo ubrza ispunjenje est zahtjeva, slaem se s napadom."
"Douglas Brown je za optube rekao da su podle lai", nastavio je Emery.
"Izjavio je da sumnja da je do napada uope dolo. Kako se to odraava na
ovo to ste sada izjavili?"
Grinstein je slegnuo ramenima. "Moda Brown zna vie od mene. Kao to
sam rekao, mi nismo zapovjedili ovaj napad. Ali postoji mogunost da je
nekim naim ljudima dosadio Hartmannov nierazredni faizam i da su odluili
uzeti stvar u svoje ruke. Ako je tako, u potpunosti ih podravamo."
"Vjerujete da je dolo do napada?"
"Vjerojatno. Hartmann je pokazao fotografije. ak ni on ne bi imao obraza
lairati to."
"I vi podravate napad?"
"Da. Branitelji drutva ve dugo govore da obojeni i siromani nee dobiti
pravdu ako ne izau na ulice. Ovo je potvrda svega to smo govorili."
"A to je sa stajalitem AFO-vog politikog ogranka?"
Ponovno slijeganje ramenima. "Doug Brown i ja se slaemo oko cilja, ali
razliita su nam gledita na sredstva postizanja tog cilja."
"Nije li Milicija za obranu drutva podinjena AFO-voj politikoj struji i
Brownu?"
"Na papiru. Na ulici je drukije. Jesu li Vojnici slobode podinjeni
predsjedniku Hartmannu kad kreu u svoje racije i premlaivanje crnaca? Ne
ponaaju se tako. Branitelji drutva su se obvezali braniti drutvo. Od
kriminalaca, Vojnika slobode i Hartmannovih specijalaca. I svih koji se s njima
udrue. Takoer smo predani ispunjenju est zahtjeva. Moda bismo mi vie
postigli za Zahtjeve od Douga i njegovih ljudi."
"Jo jedno pitanje", ree Emery. "Predsjednik Hartmann je, u govoru
veeras, rekao da e se s Afovcima obraunati kao sa izdajicama."
"Neka samo pokua", ree Grinstein sa smjekom. "Neka samo pokua."
Afovski bombarderi su se ponovno pojavili na rubu dometa radara. Jo su
bili na 30 000 metara i pri brzini od 1.7 macha. Jato vampira e ih sustii za
nekoliko minuta.
Reynolds je, gotovo automatski, pogledom traio dva LB-4 na nebu.
Smrzavao se, natopljen znojem. I tresao od straha.
Zakljuio je da je zatije izmeu borbi gore od same borbe. Imao je previe
vremena za razmiljanje. A razmiljanje je bilo loe.

Muila ga je tuga i munina zbog McKinnisa. Ali bio je zahvalan. Zato to

nije bio na njegovu mjestu. A onda mu je sinulo da jo uvijek moe tako
zavriti. No jo nije zavrila. LB-4 nije bio laka meta.
A sve je bilo tako nepotrebno. Afovci su bili okrutne budale. Bilo je i drugih
naina, boljih naina. Nisu morali ovo uiniti. Svaka simpatija prema njima
izgorjela je s McKinnisom i Trainorom i ostalima.
Zasluili su sve to im slijedi. Hartmann je, sigurno, neto pripremio za njih.
Toliko je nedunih poginulo. Uzalud. Za velianstvenu, odmetniku akrobaciju
predodreenu za propast.
To je bio najgori dio. Plan je bio tako loe zamiljen, tako beznadan. AFO
nije nikako mogao dobiti. Mogu ga, naravno, oboriti, poput McKinnisa. Ali bilo
je jo zrakoplova. Otkrit e ih i oboriti. A i da uspiju stii do Washingtona,
moraju proi obrambene rakete oko grada. Hartmann je to jedva dobio od
Kongresa. Sada e dobro doi.
ak i da se AFO probije do grada, to onda? Zar su mislili da e Hartmann
popustiti? Nema anse. On ne. Nije popustio pred njihovom ucjenom i sada
su gotovi u svakom sluaju. Ako se povuku, gotovi su. A ako bace bombu,
sredili su Hartmanna - po cijenu milijuna njihovih glasaa. Washington je
veinom crnakog sastava. Dobili su ogroman broj glasova '84. Koliko ono?
Negdje oko 65%, mislio je. Tu negdje.
Ovo nije imalo smisla. Nije moglo imati, a ipak se dogaa.
Kao da je imao kamen u elucu. Uaren i nemiran. Kroz kupolu je ugledao
pokret na pozadini zvijezda. Afovci. Prokleti Afovci. Na trenutak je pomislio na
Anne. Odjednom je mrzio zrakoplove pred njim i njihove pilote.
"ekajte s raketama do moje zapovijedi", ree Bonetto. "I uvajte se."
Vampiri su ubrzali, ali Afovci su reagirali prije napada.
"Pogledaj!" To je bio Dutton.
"Razdvajaju se", promukli glas izoblien umom; Ranczyk.
Reynolds je pogledao radar. Jedan od bombardera je u otrom luku ponirao
i ubrzavao, traei spas u moru oblaka ispod njih. Drugi se poeo polagano
uspinjati.
"Drite se zajedno!" ponovno Bonetto. "ele nas razdvojiti. Ali mi smo bri.
Oborit emo jednoga, pa krenuti za drugim."
Uspinjali su se. Ispoetka zajedno. Ali jedan od zrakoplova je poeo
ubrzavati.
"Duttone!" Bonettov ga je glas upozoravao.
"Ja u ga!" Duttonov vampir naglo je poletio u domet neprijatelja. S
njegovih krila poletjele su dvije rakete prema neprijatelju.

I odjednom ih vie nije bilo. Laseri bombardera su ih bez problema skinuli.

Bonetto je pokuao uzviknuti novu zapovijed, ali bilo je prekasno. Dutton
ga nije sluao. Ve je krenuo na lovinu.
Ovaj put Reynolds je sve vidio.
Dutton je bio ispred ostalih, jo je ubrzavao, pokuavao je doi na domet
lasera. Vie nije imao raketa.
Ali Afovski laser je imao vei domet. Prvi ga je dohvatio.
Vampir kao da je uzdahnuo. Dutton je otro zaronio, pa se jednako otro
ispravio. Pokuavao je lijevo-desno, ne bi li nekako izmakao laseru dok se
dovoljno ne priblii. Ali raunalo koje je upravljalo laserom bombardera bilo je
bre nego to je mogao misliti. Laser ga nije pustio.
A onda se Dutton prestao boriti. Nakratko je vampir jo jednom napao,
penjui se ravno kroz svjetlosno koplje ispaljujui svoje lasere. Bezuspjeno;
bio je jo uvijek predaleko. I samo na trenutak.
A onda se zauo vrisak.
Duttonov vampir nije ni eksplodirao. Kao da se samo opustio. Laseri su mu
se samo ugasili. I poeo se okretati. Plamen se uzdizao iz crne oplate,
propaljujui crni barun noi.
Reynolds nije vidio itav pad. Bonnetov glas ga je trgnuo iz komarnog
transa. "Paljba!"
Ispalio je trojku i esticu koje su prozujale prema Afovcu. I Bonetto i
Ranczyk su ispalili rakete. est se raketa uspinjalo zajedno. Jo su ih dvije
pratile. Ranczyk je ispalio drugi par.
"Na njega!" zaurlao je Bonetto. "Laseri!"
Zatim se njegov zrakoplov poeo brzo udaljavati, Ranczyk ga je pratio.
Crne sjene na crnom nebu u potjeri za svojim raketama koje zaklanjaju
zvijezde. Reynolds je na asak zastao, jo uvijek uplaen, jo uvijek s
Duttonovim vriskom i McKinnisovom vatrenom loptom u mislima. Zatim,
posramljen, krene za njima.
Bombarder je ispalio svoje rakete, a laseri su mu spremno doekali
napadae. Zaula se eksplozija; nekoliko je raketa nestalo s neba. Ostale su
nastavile.
Ali dva vampira su pratili rakete. I trei za njima. Bonetto i Ranczyk
laserima su napali Afovca, propaljujui ga bijesom koji je rastao s njihovim
usponom. Na trenutak je laser bombardera uzvratio. Jedan od vampira je
nestao u plamenoj kugli koja se nastavila kretati prema Afovcu.
Gotovo u istom trenutku, jo jedan zagluujui zvuk. Vatrena kugla pod
bombarderovim krilom ga je pogodila. Laseri su mu se ugasili. Napajanje?

Zatim su se ponovno ukljuili i nastavili skidati rakete. Reynolds je ukljuio

svoje lasere i pratio ih kako se ukljuuju u guvu iznad njega. Drugi vampir,
Reynolds vie nije znao iji je, ispaljivao je preostale rakete.
Gotovo su bili jedan na drugome. Radar i infracrveni zaslon ih je pokazivao
kao jedno. Samo ih se golim okom moglo razaznati.
A onda su se spojili. Ujedinili. Velika vatrena lopta progutala je i vampira i
lovinu i nastavila rasti, rasti, rasti.
Reynolds je zablokirao na putanji prema paklenoj kugli lasera usmjerenih u
nita. A onda se trgnuo i izvio. I ponirao. Laser mu je jo jednom opalio da
ukloni zapaljeni komad metala koji je letio prema njemu.
Ostao je sam. Vatrena kugla je propala i nestala i ostao je samo jedan
vampir i zvijezde i poplun od oblaka ispod njega. Preivio je.
Ali kako? Zastao je. Trebao je napasti. Nije zasluio preivjeti. Ostali su to
zasluili, svojom hrabrou. Ali on je zastao. Osjetio je val munine.
Ali jo se mogao iskupiti. Tako je. Ispod njega je letio jo jedan Afovac.
Iao je prema Washingtonu naoruan bombama. I samo ga je on jo mogao
zaustaviti.
Reynolds je usmjerio vampira u oblake i zapoeo svoje poniranje.
Nakon kratkih reklama, Warren se vratio. S dva nova gosta i novim
rekvizitom. Rekvizit je bila slika velikog sata koji je beumno odbrojavao
preostalo vrijeme dok je novinar govorio. Gosti su bili umirovljeni general
Zranih snaga i poznati politiki kolumnist.
Warren ih je predstavio i obratio se generalu. "Veeranji je napad,
naravno, uplaio mnogo ljudi", zapoeo je. "Posebice stanovnike Washingtona.
Kolika je vjerojatnost da se prijetnja o bombardiranju ostvari?"
General je frknuo. "To je nemogue, Tede. Dobro poznajem protuzranu
obranu nae zemlje. Napravljena je da izae na kraj s napadom druge
nuklearne velesile. Bez problema e izai na kraj s bijednim potezom poput
ovoga."
"elite rei da Washington nije u opasnosti?"
"Tono. U nikakvoj opasnosti. Ovaj plan je bio osuen na propast od
samog poetka. Iznenaen sam da je AFO pribjegao ovako uzaludnom
potezu."
Warren je kimnuo i okrenuo se kolumnistu. "A to se tie politikog
stanovita? Vi ste, Side, bili redovni promatra predsjednika Hartmanna i
vaingtonske scene puno godina. Po vaem miljenju, ima li ovaj potez ikakve
anse za politiki uspjeh?"

"Jo je rano za rei", oprezno ree kolumnist. "Ali po mojem miljenju, AFO
je poinio veliku glupost. Ovaj je napad politika katastrofa - ili barem tako
izgleda u ovim ranim satima. Radi se o veinskoj crnakoj populaciji
Washingtona. Ova e im prijetnja uvelike umanjiti podrku crnake zajednice.
Ako se to dogodi, stranka e propasti. Godine 1984. Douglas Brown je dobio
vie crnakih glasova od ostala tri kandidata zajedno. Bez tih glasova,
predsjednika kampanja bi im bila besmislena."
"Kako e se ovo odraziti na ostale pristae AFO-a?" upita Warren.
"To je kljuno pitanje. Mislim da e ih ovo odbiti od stranke. Od osnivanja,
AFO je imao snaan pacifistiki element koji je esto bio u sukobu s
militantnijim Afovcima, osnivaima Milicije za obranu drutva. Mislim da im je
ovaj in zadao smrtni udarac."
"A tko bi mogao izvui korist iz ove situacije?"
Kolumnist je slegnuo ramenima. "Teko je rei. Postoji mogunost nastanka
manjih stranaka. I predsjednik Hartmann e, siguran sam, ovime dobiti veliku
podrku. Velika je vjerojatnost obnavljanja Stare demokratske stranke, ako
uspiju pridobiti glasove obojenih i bijelih radikala koji su do sada glasovali za
AFO."
"Hvala vam", ree Warren. Okrenuo se kamerama i na kratko pogledao na
stol da provjeri najnovije vijesti. "Analizi emo se vratiti poslije", ree. "Sada
idemo do Continentalova ovjeka koji se nalazi u Zranoj bazi Collins, u kojoj
je veeras dolo do napada."
Warrenovo lice je nestalo. Novinar je bio visok, tanak i mlad. Stajao je pred
glavnim ulazom u zranu bazu. Iza njega se mogla vidjeti strka, nekoliko
terenaca, velik broj policajaca i vojnika. Reflektori su bili ponovno ukljueni i
jasno su se vidjeli razoren glavni ulaz i ograda oko njega.
"Govori vam Deke Hamilton", zapoeo je ovjek. "Tede, Continental je
stigao ovamo da se uvjeri je li zbilja dolo do napada, poto je AFO optuio
predsjednika da lae. Ovdje je zbilja dolo do napada i to gadnoga. Iza mene
se vidi dio tete. Na ovom su mjestu napadai najjae napali."
Warren ga je prekinuo. "Jesi li vidio tijela?"
Reporter je kimnuo. "Jesam. Mnogobrojna. Neka su bila uasno osakaena
u borbi. Vie od stotinu ljudi iz baze, po mojoj procjeni. I oko pedeset
Afovaca."
"Je li koji od napadaa identificiran?" upita Warren.
"Oigledno je da su Afovci", ree novinar. "Brade, duga kosa, AFO odore.
Mnogi su imali knjige po depovima. Letke sa est zahtjeva i sline stvari.
Meutim, do sada, rezultati prepoznavanja nisu objavljeni, naravno, osim

vojnika iz baze. Baza je objavila listu svojih rtava, ali nije listu Afovaca. Kao
to sam rekao, mnoga tijela su unakaena tako da e prepoznavanje biti
oteano. Mislim da se planira neka vrsta masovne grobnice."
"Deke", ree Warren, "ima li kakvih podataka o rasnoj zastupljenosti
rtava?"
"Uh ... Nita nije objavljeno. Tijela koja sam ja vidio bila su bijela. Ali
crnaka populacija u ovim krajevima je dosta rijetka."
Warren je zaustio jo jedno pitanje. Nije ga dovrio. Bez upozorenja, slika
iz Kalifornije je nestala i zamijenila ju je slika kaosa.
"Mike Peterson iz Washingtona", ree novinar. Nalazio se u moru kaotinih
graana s kojima se morao boriti da ostane u kadru. Oko njega borbe su bile
u tijeku dok je odred Posebnih urbanistikih postrojbi, u plavosrebrnim
odorama pokuavao obuzdati rulju Afovaca. Znak AFO-a bio je na zidu iza
Petersena.
"Nalazim se u nacionalnom stoeru AFO-a", ree hrabro se odravajui pred
kamerama. "Mislim ..." Netko ga je odgurnuo u stranu. Izborio se za mjesto
pred kamerom. "Ovdje se vodi pravi rat. Prije nekoliko minuta, jedinica
Posebnih urbanistikih postrojbi provalila je u ovu zgradu i uhitila nekolicinu
elnika AFO-a, meu kojima je i Douglas Brown. Nekolicina ih je pokuala
zaustaviti i sada policija radi daljnja uhienja. Dolo je ... K vragu!" Netko je
doletio prema njemu. Policija je poela koristiti palice. Patterson se pokuao
odmaknuti od borbe. Pogledao je prema kameri i poeo neto govoriti. Tada
je neto pogodilo kameru i slike vie nije bilo.
Reynolds je bio itekako svjestan svoje usamljenosti. Bio je na visini od 18
000 metara i brzo ponirao kroz slojeve oblaka. Na praznom nebu. Afovac je
bio ispod njega, ali ga nije jo mogao vidjeti.
Znao je da je tamo negdje. Radar mu je divljao. To je znailo da je ometa
u blizini.
Oi su mu pretraivale, a misli lutale. Sad je ostala borba jedan na jedan.
Moda mu doe pomo. Bonetto je prijavio kontakt s Afovcima. Moda ih je
netko pratio. Moda je jo jedna grupa na putu da presretne bombarder.
A opet, moda i nije.
Putanja im je bila nasumina. Sad su bili iznad Kentuckyja. A i letjeli su na
velikim visinama, s ukljuenim ometaima radara. Moda nitko nije znao gdje
su.
Mogao bi javiti. Tako je. Trebao bi to uiniti. Ali kad bolje razmisli, nije
pametno. To moe upozoriti Afovce. Moda nisu znali da je iza njih. Moda ih

uspije iznenaditi.
Nadao se. Osim toga, bio je jako zabrinut. Ostale su mu samo dvije rakete.
A Reynolds nije bio siguran da jedan vampir moe skinuti LB-4 sam.
Nepotpuni podaci su mu prolazili mislima. Laseri. Bombarder je imao jai
izvor napajanja. Njegov je laser imao gotovo dvostruko vei domet od manjeg
modela kakav su imali vampiri. I vee raunalo koje je njime upravljalo.
to mu je preostalo? Brzina. Tako je. I pokretljivost. A moda je bio i bolji
pilot.
Ili moda nije? Reynolds se namrtio. Kad bolje razmisli Afovci su se jako
dobro drali do sada. Neobino. ovjek ne bi oekivao da su tako dobri.
Posebno kad su uinili poetniku pogreku i nisu odmah ukljuili ometae
radara.
Ali bili su dobri. Letjeli su poput veterana. Moda su i bili veterani.
Hartmann je otpustio hrpu simpatizera AFO-a iz vojnih snaga kad je izabran.
Moda su neki zbilja i preli u AFO. I sada su se doli osvetiti.
Ali to je bilo prije tri godine. A LB-4 je bio novi bombarder. Ne bi im smjelo
biti tako lako ovladati njime.
Reynolds je odmahnuo glavom i otjerao takve misli. emu razmiljati o
tome? To se ipak dogodilo i Afovci su bili vraki dobri piloti. I bilo kakva
prednost koju je imao, bila je zanemariva.
Pogledao je kazaljke. Jo ponire, visina 12 000 metara. LB-4 je jo uvijek
negdje ispod njega, ali pribliava mu se. Radar mu je bio beskoristan um. Ali
vidio je sliku na infracrvenom zaslonu.
Kroz kupolu vidio je odbljesak munje daleko ispod sebe. Oluja. I bombarder
je letio kroz nju. I usporavao, prema instrumentima. Vjerojatno se sputao na
razinu vrhova drvea. Ubrzo e ga sustii. I to onda?
Ostale su mu dvije rakete. Mogao ga je naciljati i ispaliti ih. Ali Afovac je
imao i svoje rakete i lasersku mreu. to ako se rakete ne probiju? Onda e
morati napasti svojim laserima. I umrijeti. Poput Duttona.
Pokuao je progutati slinu, ali zapela mu je u grlu. Prokleti Afovac ima tako
veliki izvor napajanja. Razrezat e ga na krike davno prije nego to dovoljno
priblii za uporabu svojih lasera.
Naravno, mogao bi ih povui za sobom. ak i jaem laseru treba nekoliko
sekundi da prosjee elik. A u tih nekoliko sekundi bio bi dovoljno blizu da im
uzvrati ljubaznost. Ali to ne bi puno pomoglo. Poginuo bi i on s njima. A on
nije eli umrijeti.
Ponovno je pomislio na Annu. Zatim na McKinnisa.
Afovci nikada nee stii do Washingtona, pomisli. Druga grupa zrakoplova

e primijetiti LB-4 i sruiti ga. Ili e ga gradski protuzrani sustav oboriti.

Nikako se nee probiti.
Nije bilo nikakvog razloga da pogine ruei ovaj bombarder. Ba nikakvog.
Trebao bi se podii, javiti u bazu, sletjeti i podii uzbunu.
Tamni su oblaci obavili zrakoplov i progutali ga. Munje su udarale po crnim
krilima i protresale rakete u njihovim leitima.
Reynolds se znojio. I nastavljao poniranje.
***
"Pitanje, na to je predsjednik Hartmann mislio kad je rekao da e se s
AFO-m obraunati kao s izdajnicima, je dobilo svoj odgovor", ree Ted
Warren, neitkog i mranog izraza lica, gledajui u milijune kroz
holoprojektore. "Proteklih nekoliko minuta smo zaprimili desetke dojava. Po
itavoj zemlji Posebne urbanistike postrojbe provaljuju u stoere AFO-a i
domove njihovih stranakih elnika. U nekim gradovima, ukljuujui Detroit,
Boston i sam Washington u tijeku su masovna uhienja lanova AFO-a. Ali
Posebne jedinice su se usredotoile na jaka uporita Milicije za obranu
drutva i same stranke.
U meuvremenu, Pentagon javlja da su zrakoplovi za koje je AFO optuen
za otmicu primijeeni iznad Kentuckyja i da idu prema Washingtonu. Prema
podacima Zranih snaga jo je samo jedan bombarder u zraku i za repom mu
je borbeni zrakoplov. Drugi zrakoplovi su pohitali u pomo."
Warren je nakratko pogledao monitor, namrtio se nekome s druge strane i
okrenuo se kameri. "Upravo su nam javili da se Bijela Kua priprema za izjavu.
Preputam vas predsjedniku Sjedinjenih Amerikih Drava."
Slika se promijenila. Opet Ovalni ured. Ovaj put Hartmann je bio na
nogama. I nije bio sam. Dopredsjednik Joseph Delaney, proelav i srednjih
godina, stajao je uz njega ispred reda amerikih zastava.
"Prijatelji domoljubi", poeo je Hartmann. "Izaao sam pred vas kako bih
objavio da vlada poduzima korake protiv izdajica koji su prijetili samom
sreditu ove velike nacije. Nakon savjetovanja s dopredsjednikom i kabinetom,
zapovjedio sam uhienja voa tzv. Amerikog fronta osloboenja."
Hartmannove oi su blistale, a glas mu je imao sjajnu strogou oca.
Delaney, pored njega, je bio blijed, uplaen i nesiguran.
"Onima koji su podravali ove ljude obeavam da e suenje biti poteno, u
skladu s amerikom tradicijom", nastavio je Hartmann. "to se tie vas. Vaa
je potpora tzv. AFO-u bila dobronamjerna, bez obzira koliko ste bili zavedeni.

Nikakvo zlo vas nee snai. Meutim, vae su voe izdale vae povjerenje i
va narod. Pronevjerili su vau podrku. Pruanje daljnje potpore njima
oznaava i vau izdaju.
Ovo se posebno odnosi na crnaku populaciju koja je tako okrutno bila
zavedena AFO-vskim sloganima. Sada je vrijeme da dokaete svoje
domoljublje i da se iskupite za pogreke iz prolosti. Ostalima, koji ponove
svoju pogreku, aljem ovo upozorenje; oni koji pomognu izdajnicima u
izbjegavanju izvravanja vlasti smatrat e se takoer izdajicama."
Hartmann je napravio stanku i zatim nastavio: "Mnogi e se pitati je li ovo
pravi potez. S opravdanom zabrinutou za ameriki sustav provjere i
ravnotee, rei e da nemam pravo upotrijebiti Posebne urbane postrojbe na
ovakav nain. Imaju pravo. Ali posebni uvjeti trae posebne mjere i, u ovoj
kriznoj noi, nema se vremena traiti odobrenje Kongresa. Meutim, ja nisam
djelovao samostalno." Pogledao je prema Delaneyju.
Dopredsjednik proisti grlo. "Predsjednik Hartmann se ve ranije veeras
savjetovao sa mnom", ree on promukla glasa. "Iz poetka se nisam slagao s
postupkom. Ali, nakon to mi je predsjednik rekao sve injenice, uvidio sam
da ne postoji drugo rjeenje. Govorei u svoje ime i ime lanova kabineta koji
predstavljamo Republikansku stranku, slaem se s predsjednikovim
postupcima."
Hartmann je ponovno poeo govoriti, ali glasa je iznenada nestalo u
prijenosu i, nekoliko sekundi poslije, nestalo je i slike. Na zaslonu je opet bio
Ted Warren.
"Ostatak izjave Predsjednika u potpunosti emo vam prenijeti poslije," ree
voditelj, "nakon izvanrednih vijesti. Upravo smo dobili informaciju da su uz
sva 32 AFO lana Predstavnikog doma uhiena i tri AFO senatora. Stoer
Posebnih postrojbi je objavio da je senator Jackson Edwards jo u bijegu i da
tragaju za njime."
Warren je sloio svoje papire. "Takoer imamo informacije o ulinim
borbama u nekoliko gradova izmeu Posebnih postrojbi i Branitelja drutva.
Najee borbe se odvijaju u Chicagu gdje su Posebne urbanistike postrojbe
okruile nacionalno sredite paravojnog ogranka AFO-a. Ward Emery je na
mjestu dogaaja."
Slika se promijenila. Emery je stajao na stubama novog Policijskog sredita
u Chicagu na ulici South State. Svako svjetlo u zgradi iza njega bilo je
upaljeno i rijeka policajaca sa titovima izlijevala se na ulicu.
"Nismo na samom mjestu dogaaja, Tede", zapoeo je. "Naa je ekipa
nasilno istjerana iz podruja u kojem se odvijaju borbe. Sada se nalazimo

pred Policijskim sreditem gdje se, ako se sjeate, dogodio najvei sukob
tijekom pobune 1985. godine. Lokalne policijske snage i Posebne urbanistike
postrojbe planiraju i koordiniraju svoje pokrete odavde."
Warren ga je prekinuo. "to se tono dogodilo?"
"Pa", ree Emery, "sve je poelo kad je grupica Posebne urbanistike
policije dola u Sredinjicu Branitelja drutva, kako je nazivaju, da bi uhitili
Mitchella Grinsteina i nekolicinu elnika organizacije. Nisam siguran tko je prvi
zapucao. Ali dolo je do pucnjave i bilo je nekoliko rtava. Branitelji drutva
dobro brane svoju Sredinjicu i izbacili su specijalce u samom poetku sukoba
kojem sam posvjedoio. Ali od tada su se stvari promijenile. Iako je lokalna
policija odsjekla dobar dio Ulice South Side i izbacila mene i nekolicinu drugih
novinara, saznao sam da su Grinstein i njegova milicija zatvoreni u svojoj
zgradi koja je pod opsadom specijalaca."
Pogledao je oko sebe. "Kao to vidite, oko mene sve vrvi ivotom", nastavio
je. "Lokalna policija radi punom parom, a Posebne urbanistike postrojbe su
mobilizirale itavu ikaku bojnu. Koriste standardna oklopna vozila i neka
tea naoruanja. ak sam primio informaciju da su specijalci uveli i neku novu
opremu - lagani tenk s gumama umjesto gusjenica, preraen za uline
potrebe."
"Jesu li sve AFO postrojbe smjetene oko Grinsteinova stoera?" upita ga
Warren.
Emery odmahnu glavom. "Nisu. Getoi na jugu i zapadu su u plamenu.
Lokalna je policija tamo pretrpjela velike gubitke, a jedno su oklopno vozilo
zasuli Molotovljevim koktelima. Takoer se spominje i AFO protunapad na
sjedite policije. Taje zgrada simbolina za obje strane, postoje odmetnuta
lokalna milicija zaposjela i unitila zgradu koja je ovdje stajala do 1985.
godine."
"Razumijem", ree Warren. "Poznato je da AFO ima aktivne radionice na
nekoliko koleda u tom podruju. Ima li kakvih vijesti o njima?"
"Neto", odgovori Emery. "Policija je do sada putala kolede na miru, ali
ujemo da su jake snage pripadnika Vojske slobode upale na Sveuilite u
Chicagu u pokuaju civilnog uhienja. ujemo da je dolo do sukoba, ali otpor
je bio slabaan. Studenti, naravno, nisu bili naoruani dok su pripadnici
Vojske slobode, naravno, paravojna sila."
"Hvala, Warde", ree Warren, dok se slika mijenjala. "ut emo se poslije s
novim informacijama. Sada emo nastaviti s predsjednikovom izjavom.
Za one koji su se tek sada ukljuili, predsjednik je zapovjedio uhienje
elnika AFO-a. Ovaj je potez podrao dopredsjednik i, pretpostavljamo, Stari

republikanci, predsjednikovi partneri u koalicijskoj vladi. Ovo je vaan pomak

za Stare republikance. Ako se sjeate, prole je godine Hartmannov pokuaj
uvoenja popisivanja subverzivnih elemenata propao zato to su mu se
suprotstavili dopredsjednik Delaney i njegovi sljedbenici.
Poto Savez slobode i Stari republikanci imaju veinu u Kongresu,
Delaneyjeva podrka Hartmannu jami podrku Kongresa veeranjim djelima.
A sada ostatak predsjednikove izjave ..."
Ispod njega su bila brda i ume ovijene tamom. Jedino je svjetlo bilo
iznenadan sjaj munje. Ali zaula su se dva groma.
Jedan je pratnja munji iz oluje koja je harala umom. Drugi je potekao iz
motora mlanjaka koji je parao nebo izmeu oblaka i vrhova drvea i
zasipajui okolinu zvunim eksplozijama.
To je bio Afovac. Reynolds ga je pratio na infracrvenom zaslonu i
promatrao kako se poigrava s brzinom od jednog macha i svako malo prelazi
zvunu barijeru. I, dok ga je promatrao, polagano ga je sustizao.
Prestao se znojiti, prestao razmiljati, prestao se bojati. Sada je samo
djelovao. Postao je dio vampira.
Spustio se kroz olujne oblake slijepo vjerujui instrumentima, obasjan
munjama. Sve ljudsko u njemu govorilo mu je da se popne na sigurnu visinu i
Afovca prepusti nekom drugom. Ali neto drugo, neki poriv, neki nagon mu je
govorio da se ne smije jo jednom dvoumiti.
Zato se sputao.
Afovac je znao da mu je za petama. To je bilo neizbjeno. Samo nije htio
pucati. I on je uvao svoje rakete. Sauvat e ih do posljednje sekunde, kad
ga laseri Afovca dohvate.
Vampir je izjednaio brzinu s bombarderom. Proao posljednje slojeve
oblaka. Okupan munjama, ukljuio je lasere.
Zrake su presjekle no i dotakle bombarder. Predaleko. Jedva topli dodir.
Ali zagrijavao se. Svaka mikrosekunda je borbeni zrakoplov pribliavala plijenu,
a svjetlosnu traku inila opasnijom.
Tada se druga zraka pojavila iz bombarderova repa. Svjetlosni maevi sjekli
su no. I vampir je uz vrisak osjetio otricu.
Reynolds je promatrao infracrveni zaslon kad je otkazao. Sam dodir
neprijateljskog lasera bio je previe za osjetljivu optiku. Ali vie ga nije ni
trebao. Vidio je bombarder golim okom, ispod sebe i malo naprijed,
okruenog bljeskovima.
Alarmi su zagluivali njegove ui, ali on se nije obazirao. Sada je bilo

prekasno. Prekasno da se izvue i pobjegne. Prekasno da se rijei laserskih

zraka.
Ostalo je samo vremena da pronae rtvu.
Reynoldsov pogled bio je prikovan na bombarder koji je rastao svake
mikrosekunde. Ruka mu je bila na okidau za rakete, ekala, ekala. Rakete
su bile spremne. Raunalo je naciljalo.
Afovac je polagano rastao pred njim. Vidio je kako laser ree no. Oko sebe,
osjeao je kako se vampir trese i uzdie. Tada je ispalio rakete.
etvorka i petica obasjale su no i poele se sputati prema Afovcu. inilo
se kao da se sputaju inama koje im je vampir postavio.
Reynolds je na trenutak vidio svoj zrakoplov onako kako su ga ostali vidjeli.
Crn i zlokoban, sputa se iz oblaka aktiviranih lasera, okupan munjama i
bljuje rakete. Uzvienje! asna smrt! vrsto se uhvatio te vizije.
Afovski laser ga je pustio, iznenada. Prekasno. Alarmi su jo uvijek
odzvanjali. Upravljati vie nije mogao.
Vampir je sagorjevao, osakaen. Ali iz plamena se jo uvijek izdizao laser.
Bombarder je spalio jednu od raketa. Ali druga se pribliavala. I vampirski
onjaci su uinili svoj dio.
Tada se sama no pretvorila u plamen.
Reynolds je ugledao vatrenu loptu kako se iri nad umom i obuze ga
olakanje. Najeio se. A onda se znoj vratio poput poplave.
Gledao je kako mu se uma pribliava i na trenutak je pomislio iskoiti. Ali
bio je prebrz i prenisko i nije imao anse. Pokuao se prisjetiti vizije. Pitao se
hoe li dobiti kakvu medalju.
Ali vizija mu nije htjela pred oi, a medalja se nije inila vanom.
Odjednom se sjetio Anne. Obrazi su mu bili mokri i to nije bio znoj.
Vrisnuo je.
A Vampir je pogodio umu pri brzini od 1.4 macha.
Podonjaci su krasili Warrenove oi i glas mu je odavao bol. Ali nastavio je
itati.
"... u Newarku, New Jersey, lokalna se policija sukobila s Posebnim
urbanistikim postrojbama. Gradski dunosnici Newarka, postavljeni od strane
AFO-a mobilizirali su policiju kad su ih specijalci pokuali uhititi ..."
"... prema najnovijim vijestima iz stoera Posebnih postrojbi, Douglas
Brown i est drugih vodeih lanova AFO-a poginuli su pri pokuaju bijega iz
zatvora. Do bijega je dolo tijekom iznenadnog napada Milicije za obranu
drutva na zatvor u kojem su uvani ..."

"... i Milicija za obranu drutva i Vojska slobode su mobilizirani u svim

krajevima zemlje od strane svojih voa i izali su na ulice. Vojska slobode
pomae Posebnim urbanistikim postrojbama u napadima na Branitelje
drutva ..."
"... predsjednik Hartmann je pozvao Nacionalnu gardu ..."
"... pobune i pljake primijeene u New Yorku, Washingtonu, Detroitu i
brojnim manjim gradovima ..."
"... u Chicagu sada je ruevina. Mitchell Grinstein je poginuo. S njim i druge
voe AFO-a. Bomba je raznijela krilo novog Sjedita policije ... prometnice u
plamenu... bande naoruanih ljudi izlaze iz geta prema sjeveru ..."
"... Branitelji drutva odgovaraju da nemaju nikakve veze s prvotnim
napadom u Kaliforniji ... trae tijela preminulih i identifikaciju ... masovni
pokop ve zapovijeen ..."
"... bombaki napad na guvernerovu kuu u Sacramentu ..."
"Savez slobode pozvao sve graane da uzmu oruje i pobiju sve AFO ...
pokuaj revolucije u tijeku ... takav je bio i plan, optuuje Savez ...
Kalifornijski napad bio znak za ..."
"... AFO optuuje Hartmanna za kalifornijski napad ... gradovi u
plamenu ..."
"... na guvernera Hornea iz Mitchigana izvren atentat..."
"... policijski sat uvele Posebne urbanistike postrojbe ... pozvali graane
da se vrate u svoje domove ... koji ostanu vani poslije jedan sat bit e ubijeni
na mjestu ..."
"... AFO javlja da je senator Jackson Edwards iz New Jerseyja otet iz
policijskog utoita u Newarku i ubijen od strane Vojske slobode ..."
"... proglaeno ratno stanje ..."
"... javljaju da je i posljednji oteti zrakoplov oboren ..."
"... vojska mobilizirana..."
"... Hartmann proglasio smrtnu kaznu svima koji pomau tzv.
revolucionare ..."
"... navodno ..."
"... optuuju ..."
"... javljeno ..."
U Kentuckyju umu je prodirao poar. Ali nitko ga nije doao ugasiti.
Drugdje su gorjeli vaniji poari.

Walter Jon Williams

VUJE VRIJEME
Ameriki pisac roen 1953. U svojim po temama vrlo razliitim romanima
Williams je pisao sve od hard znanstvene fantastike, komine space opere do
romana katastrofe. Autor je cyberpunk trilogije koju tvore POD NAPONOM,
SOLIP: SYSTEM i GLASOVI OLUJE, i dvodjelnog serijala
METROPOLITAN i CITY ON FIRE.
Takoer je pisao o pustolovinama razdraljivog meuzvjezdanog lopova
Drakea Maijstrala u seriji elegantnih farsi koja se sastoji od romana CROWN
JEWELS, HOUSE OF SHARDS i ROCK OF AGES.
Njegova kratka djela ukljuuju nagraenu priu WALL, STONE, CRAFT o
alternativnoj povijesti temeljenoj na FRANKENSTEINU Mary Shelley i
TATIN SVIJET nagraen Nebulom. Kratke prie sakupljene su u zbirci
FACETS. Williamsov roman katastrofe THE RIFT opisuje kataklizmike
socijalne i kulturalne posljedice velikog potresa u dolini rijeke Mississippi.

Naslov originala: Wolf Time

Prevoditelj: Mario Jovi

ZVUNICI na bolnikom stropu isputali su nizove niskih, aputavih,

sintetiziranih tonova koji su bili, znanstveno je dokazano, oputajui. Reese je
pogledala klinca na bolnikom krevetu i osjetila grenje u elucu. Klinac se
zvao Steward, i jutros su mu izvadili metak. U posljednjih nekoliko dana, lud
od ratnikog zena i samoubilakog shvaanja asti pretvorio se u kamikazu i
razvalio cijelu mreu. Griffith je bio mrtav, Jordan je bio mrtav, Spassky je bio
mrtav i nitko nije uspio zaustaviti Stewarda sve dok se sve u L.A.-u nije u
potpunosti sruilo. Jo nije razgovarao s murijom, ali hoe. Reese je
posegnula za svojim pitoljem. U elucu je jo uvijek osjeala greve.
Stewardu su lagali, sjebali su ga i manipulirali njime bez njegovog znanja.
To mu je veinom radila njegova prijateljica Reese. Nije ga mogla kriviti to je
eksplodirao kad je na posljetku saznao to se dogodilo.
A sada ovo.
Reese je iskljuila monitor kako ne bi poeo pitati kad umre, a Steward je
onda otvorio oi. U njegovom je pogledu mogla vidjeti spoznaju, spoznaju o
onome to e se dogoditi. Mogla je i misliti kako joj nee olakati.
"Oprosti", rekla je i podigla pitolj. Koji bi drugi kurac mogla rei? Moda

jo uvijek moemo biti prijatelji, kad ovo bude gotovo?

Steward je pokuavao neto rei. Osjetila je novo grenje.

Tri hica je ispucala iz pitolja s priguivaem i otila. Policijsko osiguranje
nije pridavalo veliki znaaj njenim dokumentima i bijeloj kuti. Odgovarajue
akreditacije oduvijek su bile njena specijalnost.
REESE je otila u Japan pod rezervnim identitetom. Akreditacije su bile
njena specijalnost, kao i uvijek. U atlu je pila zvjezdanu zvijer i ukljuila
interfejs sjedala u utinicu iza uha. Zatvorila je oi i tiho pregledavala
posljednje sken zapise u optikim centrima mozga, i usne su joj se bijesno
iskrivile kad je napokon shvatila to se uistinu dogodilo, u emu je
sudjelovala.
Tuinski farmaceutski proizvodi, na tone njih, ilegalno su se dopremali.
Mrea je bila velika, vea no to je Reese, iz njene ograniene perspektive,
ikad mogla zamisliti, a sada je L. A. murija imala sve. Policija i osiguranje su
posvuda, ak i u svemirskim habitatima, i ludi su od bijesa.
Cijelo je vrijeme mislila kako prijatelji pomau prijateljima, ali njeni su ju
prijatelji sjebali kao to je ona sjebala Stewarda. Cijeli put u L. A. bio je
uzaludan - bili su budale to su ju poslali. Stewardovo ubojstvo nije moglo
zaustaviti ono to se dogaalo, bilo je preveliko. Jedini nain na koji je Reese
mogla ostati ista bilo je skrivanje.

Naruila je jo jedno pie, uistinu joj je trebalo. atlovi zvunici zavijali su

istim neritminim sintetiziranim tonovima poput zvunika u bolnikoj sobi.
Sjeanje na Stewarda, kako lei u bolnikom krevetu, pojavilo joj se u mislima
te prouzroilo greve u elucu.
Naslonila je glavu na naslonja i gledala vatru koja je izbijala iz atlovih
krila.
NJENA kick boks karijera zavrila je nakon krunog udarca koji joj je slomio
nos, a Reese je rekla u kurac s tim i vratila se laganom sparingu i kung fuu.
Razvaljivati se na treningu samo da bi ju netko razvalio u ringu nije bila njena
ideja dobrog ivota. Sada je imala trideset i est godina i uistinu bi mogla
priznati kako se nekim sportovima nije trebala baviti, ak i ako je imala icu
za njih. Ta pomisao nije joj popravila raspoloenje.
Kroz prozor svog apartmana Reese je mogla vidjeti kako hladni, otri
sjeveroistoni vjetar tjera rijetke bijele oblake iznad plitkog Aralskog mora,
njegovo zavijanje nadglasalo je razglasom pojaani poziv s minareta na
molitvu. Ni vjetar ni pogled nisu se mjesecima promijenili. Reese je pogledala
uzbekistansko proljee, upalila vid i razmiljala o estom mjesecu svog bijega.
Kosa joj je sada bila crna, puno kraa no to ju je dugo vremena imala.
Otisci prstiju bili su joj promijenjeni, kao i struktura kostiju lica. Serijski
brojevi njenih umjetnih oiju bili su izmijenjeni. Kako god njegovo vrijeme bilo
tmurno, Uzbekistan je bio dobar za takve stvari.
Posljednja osoba, koju je poznavala da je ivjela ovdje, bio je Steward.
Prije no to je doao u L. A. i sve unitio.
Mladi na vidu odijevao je neku vrstu borbenog odijela, u depove trpao
oruje i streljivo. Podigao je pumpericu. Bra glazba zatretala je iz zvunika.
Reese je pojaala zvuk i sjela ispred vida.
Razmiljala je o povratku na posao, ali bilo je prerano. Posljednje
skennovine i vijesti jo su uvijek bile pune pria o tuincima, tuinskim
obiajima, tuinskim proizvodima. O "restrukturiranju" koje se odvijalo u
polikorporacijama koje su poslovale s Powersima. Bilo je neobino gledati
vijesti na vidu, ljude kako se skrivaju, odbijaju davati izjave, a iza vijesti
uslijedila je reklama za tuinske farmaceutske proizvode. Ljudi su ili na sud u stvari oni koji su preivjeli. Puno ih je suraivalo. Stvari su jo uvijek bile
prevrue.
Na sreu, novac nije bio problem. Imala ga je dovoljno da joj potraje dugo
vremena, moda ak i vjeno.
Na vidu se zaula pucnjava. Mladi se obraunavao s tuincima, zasipao je

Powerse paljbom iz pumperice. Reese je osjetila kako joj se ivci pretvaraju u

led.
Mladi je, shvatila je, trebao biti Steward. Skoila je i iskljuila vid.
Povraalo joj se. Steward nikad u ivotu nije pucao na tuinca. Reese je to
najbolje znala. Jebeni govnari. Jebene medijske gnjide.
Uzela je svoju podstavljenu kinesku jaknu i krenula prema vratima. Soba je
bila vraki premala.
S treskom je otvorila vrata, a mukarac tamne puti odskoio je pri odjeku.
Okrenuo se i nervozno nacerio.
"Prestraili ste me."
Imao je neodreeni naglasak koji nije otkrivao nikakvo osobito podrijetlo,
samo apstraktnu ideju stranosti. Izgledao je kao da ima oko trideset. Nosio je
cipele od antilopa koje su na potplatima i sa strane imale iak-trake za
primanje na povrine kod nulte gravitacije. Ruke su mu bile ugurane u
depove sivog, nepodstavljenog plastinog kaputa s desetak depova
zatvorenih iak-trakama. Reese je pretpostavila kako u jednoj ruci ima
oruje. Drhtao je ili od hladnoe ili nervoze. Reese je zakljuila kako je
nedavno doao gravitacijskim bunarom - nosio je previe iak-traka da bi
kupio odjeu na Zemlji.
Neki potomci Zlatne horde, odjeveni u Flieger stilu uvedenom iz Berlina,
projurili su na skateboardima, pokrivala za ui na njihovim kacigama vijorila
su se na vjetru.
"Dugo ste u gradu?" pitala je Reese.
REKAO joj je da se zove Sardar Chandrasekhar Vivekananda i da je
revolucionar s postaje Prince. Prijatelji su ga zvali Ken. Dvije veeri nakon
njihovog prvog susreta upoznala ga je u Natural Life baru, mjestu na
najviem katu velike banke. Bio je ispunjen mahagonijem koji je vrlo skupo
plaen u Srednjoj Americi, i tamo su zalazili ljudi u bijegu.
Reese je provjerila Kena - nema smisla biti budala - i otkrila da jest onaj za
koga se predstavljao. Sken zapisi s Princea esto su ga spominjali. ak su i
njegovi politiki saveznici javno prekoravali njegova djela.
"Ram nam je pokuao pripisati nerede u veljai", rekao joj je Ken. "Cheney
je odluio kako bih ja trebao nestati - neredi bi se pripisali meni, a Cheney bi
mogao nastaviti s radom."
Reese je otpila svoju mataglapsku zvijezdu, osjetila kako ju ari od grla na
dolje dok je kroz stakleni zid gledala kako vjetar nosi prainu preko
uzbekistanskih metalnih krovova i satelitskih tanjura. Nacerila se. "I Cheney je

sredio da vi preuzmete krivnju umjesto njega", rekla je. "Meni definitivno

zvui kao prijatelj ovjeanstva."
Kenov je glas bio uzbuen. "Cheney zna to radi."
"Naravno da zna. Smjeta prijateljima. Pitanje je, znate li vi to vi radite?"
Ken je lijeno mahnuo svojim rukama delikatnih kostiju. "Odavde mogu iriti
propagandu. Cheney mi alje novac. Kupio sam vrlo dobar komunikacijski
sustav."
Okrenula se prema njemu. "Hoe li vam u toj vaoj revoluciji trebati
vojnika?"
Odmahnuo je glavom. Trepavice su mu bile guste i crne. "Mislim da nee.
Postaja Prince stara je sto godina nalazi se u Mjeseevoj orbiti, s lakim
pristupom mineralima, ali ne moe se uinkovito nositi s novom opremom na
ostalim postajama. Ram eli ostati to je mogue due - njegova je politika da
radije opljaka ekonomiju nego da ulae. Ima zajamenu odanost dioniara
zbog velikih dividendi, ali ekonomija vie ne moe podravati dividende, a
neredi su pokazali kako je izgubio kontrolu nad situacijom. Sada je samo
pitanje vremena. Ne oekujemo da e promjena biti nasilna - u svakom
sluaju ne tip vojnog nasilja."
"teta. Sada bi mi jako dobro doao posao u neijoj legiji stranaca." Podigla
je pogled kad je skupina ljudi ula u bar - prepoznala je uvenog varalicu s
Ceresa po imenu da Vega, ruke i lice bili su mu prekriveni skupim, blistavim
implantima dragulja koji su ju podsjeali na fluorescentnu sluzavu trule. Bio
je okruen samo sa enskim tjelesnim uvarima koje su trebale stati izmeu
njega i Ceresovskih komandosa koji su ga trebali privesti pravdi. Sve su bile
visoke i okruglih oiju - da Vega je volio takve ene. Pokuao je angairati
Reese kad su se prvi put sreli. Plaa je bila velikoduna, ene okruglih oiju
ovdje su rijetkost, ali seksualne usluge su navodno bile ukljuene u cijenu.
Jedan od onih poslova, pomislila je Reese. Bila je u iskuenju da ga natjera
da pojede vlastite arape, bez obzira na tjelesne uvarice, ali na kraju mu je
rekla kako je navikla na viu klasu poslodavaca.
Da Vega se okrenuo prema njoj i nasmijeio. Uzbekistan je odjednom
postao definitivno premalo mjesto.
Reese je popila svoju mataglapsku zvijezdu i ustala. "Idemo proetati",
rekla je.
"ARHITEKTURA slobode", rekao je Ken. "To traimo. Trebala bi proitati
Cheneyjeve misli o tome."
Ulicom zavitom u no poeo je puhati sve jai vjetar. Njena podloga od

legure reflektirala je blistave holograme koji su marirali gore-dolje mranim

izlozima trgovina, reklamirajui proizvode nevidljive iza mrtvog stakla. Vjetar
je zavijao kroz ume radio-prijamnika usmjerenih k nebu, kroz iljastu umu
antena. Minaret obrubljen bljeskajuim crvenim stroboskopima parao je nebo
koje je gorjelo utom natrijevom svjetlou.
"Sloboda", rekla je Reese. "Da."
"Suvie zatvorenih sustava", rekao je Ken. Slegnuo je u ovratnik svoje nove
zemaljske jakne. "To je openiti problem svemirskih habitata - ude za
zatvorenim ekolokim sustavima, a onda to je vie mogue pokuavaju
zatvoriti ekonomiju. Nema dovoljno pristupa. Ja sam makroekonomist - radim
s puno modela, pokuavam shvatiti kako stvari funkcioniraju i najosnovnija
zapreka uvijek je manjak pristupa podacima. Imamo sunev sustav ispunjen
korporativnim plutokracijama, sve se meusobno.natjeu, ni jedna ne daje
slobodan pristup bilo emu to pokuavaju uiniti. I imaju kolonije u drugim
sunevim sustavima, a o njima u javnost ne dolazi nita to polikorporacije ne
ele da se sazna. Cijela je situacija suvie nestabilna - nemogue je
predvidjeti to e se dogoditi jer podaci jednostavno nisu dostupni. Sve je
konstruirano po uzoru na stari Orbitalni Sovjet - ak ni ljudi koji trebaju
podatke ne dobivaju traeni pristup.
Glavni posao postaje Prince je prerada minerala - to je u redu i stabilno je,
ali cijene puno variraju kako se u Pojasu i drugdje istrauju novi mineralni
izvori, a to zahtijeva velike investicije kapitala kako bi oprema uvijek bila
suvremena. Zbog stabilne ekonomije postaje, bilo bi lijepo kad bi Prince
razvio drugi, stabilniji izvor izvoza. Bioloke, recimo, ili personalizirane baze
podataka. Optiku. Borbene implante. Izvoz genetikih materijala. Bilo to. Ali
to trai vrijeme i resurse - recimo pet godina - kako bi se neto takvo
uhodalo, a postoje druge polikorporacije koje su specijalizirane u tim
podrujima. Mogli bi kopirati posao druge skupine, i ne biti toga uope svjesni
sve dok se odjednom na tritu ne pojavi novi proizvod i uniti nae
petogodinje ulaganje. Sva ta tajnost stvara nestabilne ekonomije. Nestabilne
ekonomije uzrokuju nestabilne politike situacije - zato cijele polikorporacije
iznenada umiru."
"Znai, ti eli da polikorporacije odaju svoje poslovne tajne."
"elim u potpunosti eliminirati cijeli koncept poslovnih tajni. U idealnom
sluaju elio bi stvoriti cijelu novu arhitekturu pohrane i dobivanja podataka.
Neto tako dobro da e to svi morati koristiti kako bi ostali konkurentni, ali
neto to e samom svojom prirodom sprijeiti ogranienje pristupa."
Reese se nasmijala. Zvuk je odjekivao hladnom metalnom ulicom. "Sanja."

Uputio joj je lagan smijeak. "Naravno, u pravu si. Trebao bih se vratiti
dvjesto godina unatrag, sve do poetka umjetne inteligencije, i redizajnirati
sve od poetka. Onda bih moda imao priliku." Slegnuo je ramenima.
"Cheney i ja, na sreu, imamo puno praktinijih planova."
Pogledala ga je. "Podsjea me na nekoga koga sam poznavala. elio je
znati istinu, poput tebe. elio je pristup."
"Da?"
inilo joj se da joj je hladan vjetar dopro do kostiju. "Umro je", rekla je.
"Netko ga je ubio u bolnici." Nekako je, u usijanoj navali sjeanja, zaboravila
taj svretak.
"Zanimljivo mjesto da te ustrijele."
Prisjetila se Stewardovog posljednjeg pogleda spoznaje, posljednjih rijei
koje nikad nisu izgovorene. Sjeveroistonjak ju je dodirnuo, smrznuo joj srce.
Pusta ulica kojom su hodali odjednom je izgledala beskrajno duga, ne samo
ulica nego Ulica, beskrajan put od legure kojim je Reese hodala u hladnoj
izolaciji, hodala izmeu neonskih zidova koji su oglaavali fantomske,
nestvarne utjehe ... Zadrhtala je i uhvatila ga za ruku.
Kenov je glas bio tih, gotovo neujan od vjetra. "Jeste li bili bliski?"
"Da. Ne." Odmahnula je glavom. "eljela sam mu biti prijateljica, ali to ne
bi bilo dobro za posao."
"Shvaam."
Osjetila je kiselinu na jeziku, opet je hodala beskrajnom blistavom Ulicom,
tamni ljudi koji su se nakratko dodirnuli, a onda rastali. Ponekad, pomislila je,
samo treba podsjeanje. Pitala se koje bi bile Stewardove posljednje rijei.
Gola uta arulja oznaavala je vrata Kenove zgrade. Uli su, uta svjetlost
prolazila je kroz vrata i otkrivala izlizani namjetaj i novu blistavu
komunikacijsku opremu. "Ej", rekla je Reese, "to je Agitprop Central." Bilo joj
je drago to se sklonila od vjetra.
Soba je treperila udaljenim crvenilom signalnih avionskih svjetala na
minaretu. Reese je zaustavila Kenovu ruku na prekidau za svjetlo, zaustavila
njegova usta svojim usnama svaki put kad je pokuao progovoriti. Uistinu nije
marila je li na Princeu imao nekog posebnog, eljela je da se ovo dogodi u
odreenoj ogranienoj, etikoj tiini. ivci su joj bili modificirani za borbu i
ukljuila ih je, ubrzala je svoje osjeaje i sve je poelo izgledati poput
usporene snimke, njegove ruke kojima ju dodiruje, njeno vlastito disanje,
neprekidno crveno treperenje stroboskopa koji joj je ocrtavao obrise lica u
toploj tmini ... Mogla je uti hujanje sjeveroistonjaka izvana, kako je udarao
u rolete, zavijao oko uglova, jurio naputenom i dugom Ulicom vani. Bila je

unutra, na sigurnom, barem u ovom usporenom, utjenom trenutku

izgnanstva.
DAN kasnije sigurnosni ventil razletio se na postaji Prince i ubio esnaest
ljudi. Ken je bio zadovoljan.
"S time moemo puno uiniti", rekao je. "Demonstrirati kako
administrativne propalice ne mogu valjano obaviti ak ni najjednostavnije
poslove."
Reese je stajala pored prozora, gledala udaljeni smei obzor, umorna od
Kenovih podrapanih tapeta i jadnog namjetaja. U daljini, stranci na devama
pretvarali su se kako nose svilu u Takent.
"Sabotaa, misli?" pitala je, a onda se ispravila. "Oprosti. Destabilizacija je
pravilan izraz, tono?"
Sjedio je na stolici prekrienih nogu, gledao je u ekran napetim,
proraunatim pogledom. "Da, to smo mogli biti mi. Uinkovita mala akcija,
ako je tako bilo."
"Ljudi koji su ubijeni ionako nisu bili dobrovoljci. Nisu bili tvoji ljudi."
Zagonetno se nacerio. "Ne. Naravno da nisu."
Reese se okrenula kako bi ga pogledala i prekriila ruke. "To me strai kod
vas idealista. Znai, izbacite esnaest ljudi u vakuum, i jer je to sve za boljitak
ovjeanstva i trijumf revolucije, onda je to u redu."
Ken je zakiljio gledajui je kroz svjetlost. "Nisam siguran kako je to
razliito od tvog posla."
"Ja sam vojnik. Ti si ideolog. Razlika je to ti odluuje tko e biti ubijen i
gdje, ja sam ona koja to mora uiniti i suoiti se s posljedicama ako nisi u
pravu. Da nema ljudi poput tebe, ja bih bila nepotrebna."
"Misli kako te ta razlika ini manje odgovornom?"
Reese je odmahnula glavom. "Ne. Ali ljudi protiv kojih se borim - oni su
dobrovoljci, poput mene. Plaenici su, poput mene. To je isto, vrlo izravno.
Uzmem novac, obavim posao. ee ne znam nego to znam o emu se radi.
Uistinu ne elim niti znati. Ako pitam, ljudi za koje radim ionako e mi lagati."
Prila je ofucanoj fotelji i sjela podvinuvi jednu nogu pod sebe.
"Jednom sam se borila za ljudski rod, u Ratu rukotvorina. Bila sam na
Archangelu s Far Jewelom, osiguravali smo planet za Freconomiste. Koristili
smo tuinsku tehnologiju na koju smo sluajno naili, svu tu biokemiju u kojoj
su Powersi tako dobri. Zvualo je poput plemenite pustolovine, ali mi smo u
stvari pljakali tuinske ruevine i krali od ostalih polikorporacija. Rat se
rasplamsao, i odjednom sam se nala ispod povrine u tuinskim tunelima,

suoena s istrebljivakim kibersondama i modificiranim bubama s niim

izmeu smrti i moje koe osim vrlo neadekvatno naoruanog borbenog
odijela. A onda sam ubijena."
Ken ju je zbunjeno pogledao i nagnuo glavu u jednu stranu. "Imala si
klonsko osiguranje? Ovo je drugo tijelo?"
Bijes je plamtio u Reese dok je govorila i osjetila je kako djeluje na miie,
napinje ih. Prisjetivi se mranih tunela, tijela naslaganih na gomile, zadaha
straha koji se uvukao u tkanje njenog borbenog odijela, smrada koji nikakvo
ienje i odravanje nikad nee ukloniti.
"Ne. Nita takvo. Ja sam se ubila - ubila sam samu sebe, svoju osobnost.
Jer sve to sam bila, sve to sam nauila, samo je pomagalo mojim
poslodavcima, mojim asnicima, i neprijatelju u njegovim nastojanjima da me
ubije. Morala sam se srediti, rijeiti se svega to na pozitivan nain nije
doprinosilo mom vlastitom psihikom preivljavanju. Postala sam ivotinja,
tunelski takor. Uvidjela sam kako nai efovi koriste vrline poput hrabrosti i
odanosti da bi nas ubili, pa sam postala neodana kukavica. Moje tijelo radilo
je protiv mene - previsoka sam za tunele - ali uistinu sam se jako trudila
postati niska, i to je najsmjenije od svega uspjelo mi je. Jer u takvim
trenucima, ako ti je u glavi sve u redu, moe uiniti ono to mora."
Pogledala je Kena, nacerila mu se i pokazala zube. Navala adrenalina,
uzrokovana nasilnim sjeanjima, peckala ju je u rukama. "Jo sam uvijek
ivotinja. Jo sam uvijek neodana. Jo sam uvijek kukavica. Jer to je jedini
nain da ostane iv."
"Ako se tako osjea, trebala bi se ostaviti posla."
Slegnula je ramenima. "To radim najbolje. A kad bih radila neto drugo dobila posao kao montaerka ili neki tehniar - onda bih jednostavno bila
neija tua ivotinja, krava moda, tjerana s jednog mjesta na drugo,
hranjena travom. Na ovaj sam nain barem svoja ivotinja. Nagradu dobivam
unaprijed."
"A za vrijeme posla?" Kenove tamne oi bile su prodorne.
Reese se promekoljila u fotelji, osjetila odreenu nelagodu. ivci, pomislila
je, trepere od adrenalina. "Nisam sigurna na to misli."
"Voli posao. Imam takav utisak."
Nasmijala se. Nema razloga braniti se zbog toga. "Volim biti nabrijana i
visjeti na rubu. Volim saznanje kako stvari moram pravilno napraviti, da je
svaka pogreka bitna."
Odmahnuo je glavom. "Ne razumijem te. Ljude poput tebe."
"Nikad nisi morao postati ivotinja. Ti si makroekonomist, uvjeban si za

dugorono gledanje. Nekoliko ljudi izbaeno je iz zrane komore, to je

jednostavno prihvatljiva rtva. Ja takve stvari uzimam osobno, to je sve.
Vidi, ja pretpostavljam kako je svatko tko me pokuao ubiti gledao stvari
dugorono."
Kenov pogled bio je miran. "Ne planiram te ubiti. To nije dio mog pogleda."
"Moda u jednog dana stajati izmeu tebe i tvoje revolucije. Onda emo
vidjeti."
Nije nita rekao. U mirnoi njegovih tamnih oiju, nedostatku emocija,
Reese je proitala svoj odgovor, i znala kako je to onaj koji je oekivala.
"REESE."
Bio je to prvi put u est mjeseci to je ula svoje ime, i sada je dolo od
potpunog stranca na uglu ulice u Uzbekistanu. Njeni modificirani ivci su
aktivirani, a njeni borbeni implanti analizirali su mukarev stav, izraunavali
potencijalnu opasnost i protuakcije, prije no to se uspjela do kraja okrenuti.
Imao je oko etrdeset godina, preplanuo, sa sve rjeom smeom kosom i
repom. Stav mu je bio otvoren, ruke na vidiku: nosio je plavu vestu iznad
karirane koulje, vreaste sive vunene hlae, stare smee izme kockastih
vrhova. Prijateljski se nasmijeio. Graa mu je bila delikatna, kao da je
genetski modificiran. Lice mu se rumenjelo na vjetru.
"Meni kaete?" pitala ga je Reese. "Zovem se Waldman." Njeni borbeni
implanti jo su ga uvijek prouavali, analizirali svaku promjenu stava, svaki
pokret ruke. Je li ju Ken oznaio? Pitala se. Je li Cheney, nakon to je odluio
da za Kena predstavlja opasnost?
Smijeak mu je postao srdaniji. "Shvaam tvoj oprez, ali mi znamo tko si
ti. Ne brini zbog toga. elimo te angairati."
Imao je ameriki naglasak poput nje. Njeni ubrzani refleksi dali su joj
dovoljno vremena za razmiljanje o njegovim rijeima.
"Bolje vam je da me zovete Waldman, ako uope elite razgovarati sa
mnom."
Podigao je ruke. Njeni ivci su zapucketali. Primijetila je oiljak na unoj
resici, kao da mu je netko tijekom tue otkinuo naunicu. "U redu, gospoice
Waldman. Ja sam Berger. Moemo li razgovarati?"
"Natural Life, za sat vremena. Znate li gdje je?"
"Mogu saznati. Vidimo se tamo."
Okrenuo se i bezbrino otiao uskom ulicom. Gledala je za njim sve dok nije
nestao, a onda otila do apartmana koji je unajmila u kvartu pored rijeke.
Potraila je znakove da je u njenom odsustvu bio tamo - nije bilo ni jednog,
ali to nita nije znarilo - a onda je, kako bi smirila svoje ustreptale ivce,

oistila pitolj i priutila si dugu, vruu kupku s pitoljem na rubu metalne

kade. Ispruila se koliko joj je to kada dopustila, osjetila stvaranje graki
znoja na glavi dok je na malom LCD vidu u kupaonici gledala glazbenu pop
emisiju iz Malezije. Promijenila je odjeu, vratila pitolj u futrolu - sigurnosni
program u Natural Lifeu naikao bi ju otrovnim strelicama ako bi ga pokuala
unijeti - i onda se vratila u grad. Pjesma mujezina odjekivala je zrakom. Um
joj je izraunavao mogunosti.
Berger je murjak. Berger je ubojica. Da Vega ju je prepoznao u guvi.
Cheney je prodao njeno ime. Ken je poalio to joj je toliko rekao o svojoj
revoluciji i odluio ju likvidirati prije no to njegove planove proda Ramu.
ivot je jednostavno bio pun alternativa.
Berger nije bio u baru kad je ula. Barmen se molio pa je ukljuila
kompjutor i proitala sken zapise, traei neto to bi joj osiguralo prednost,
pomoglo joj da shvati o emu se radi.
Nita. Tuinci danas nisu doli na naslovnicu. Ali bio je tu lanak o
cereskom bjeguncu da Vegi koji je pronaen mrtav, zajedno s nekoliko svojih
tjelesnih uvarica. Jedna je nedostajala.
Reese se nacerila. Uzbekistanci, ljudi koji su najee dugorono gledali,
najvjerojatnije su da Vegu do sada pretvorili u gnojivo.
Glas mujezina iz zvunika je zamro. Barmen se vratio i prebacio na todo
glazbu iz Japana. Uzeo je njenu narudbu, a onda je uao Berger briui nos
rupiem. Nije bio spreman, objasnio je, za ovako hladno proljee. Morat e
kupiti topliju jaknu.
"Ne brinite, gospoice Waldman", dodao je. "Nisam ovdje kako bih vas
sprio. Da sam to elio uiniti, mogao sam to obaviti na ulici."
"Znam. Ali moda ste murjak koji me eli namamiti iz Uzbekistana. Zato se
vraki nadam kako moete dokazati tko ste."
Nacerio se i nesigurno obrisao elo. "Pa. Istinu govorei, ja jesam policajac,
u neku ruku."
"Super. To mi je uistinu razvedrilo dan."
Pokazao joj je znaku. Prouavala ju je dok je Berger nastavio: "Ja sam
satnik u Odjelu Pulsar Brighter Sunsa. eljeli bismo vas angairati za posao u
gornjem dijelu bunara."
"Vesta?"
"Ne. Blie Zemlji."
Reese se namrtila. Polikorporacija Brighter Suns bila je jedna od dvije
polikorporacije koje su se bavile trgovinom s tuincima Powersima. Imala je
gotovo ekskluzivu na uvoz od Powersa, a njena povelja zabranjivala je

posjedovanje teritorija izvan njenog matinog asteroida, Veste. Puno je

direktora Brighter Sunsa bjealo glavom bez obzira otkad je Steward razvalio
Griffinovu mreu u L. A., i cijela operacija na Vesti bila je pod rekonstrukcijom.
"Odjel Pulsar bavi se unutarnjim osiguranjem na Vesti", rekla je Reese.
"Vaa vanjska obavjetajna sluba zove se Skupina sedam. Zato se onda
Pulsar bavi neime tako daleko od kue?"
"eljeli bismo da se pozabavite sa stvari koja je vezana uz unutarnje
osiguranje. Neki nai ljudi su se odmetnuli."
"elite da ih dovedem natrag?"
Neto je trznulo mii pored jednog Bergerovog oka. Znala je to e rei
prije no to su mu rijei izale iz usta. Osjetila je treperenje ivaca,
zagrijavanje miia. Dugo je prolo. "Ne. elim da ih likvidirate."
"Nemojte mi vie nita rei", rekla je. "Provjerit u vas prije no to ujem
jo ijednu rije."
"TO ak nije ni ubojstvo, rekao bih", zapoeo je Berger. Jeo je salatu od
pinata u skupom restoranu po imenu Texas Beef, nazvanom po donekle
pornografskoj i planetarno popularnoj emisiji iz Alice Springsa. Namaz je pao
na krem stolnjak kad je Berger zamahnuo vilicom. "Imamo uzorke tkiva i
sjeanja, kao to je sluaj sa svim naim vrhunskim osobljem - k vragu,
klonirat emo ih."
"To ne znai da ne mogu zavriti u zatvoru zbog toga."
"Tko e te uloviti? To je vraji asteroid pedeset milijuna klikova od bilo
ega."
Provjerila ga je, koliko je mogla. Nakon to mu je rekla to e uiniti,
poslala je poruku na Vestu traei potvrdu postojanja satnika Bergera iz
Odjela Pulsar, i fotografiju. Oboje je stiglo unutar dvanaest sati. Ako je to
plan za njeno uhienje, imao je neke neobine elemente.
Reese je uzela zalogaj janjetine u umaku od senfa. Dovoljno je dugo
vjebala, zakljuila je, i zasluila je malo zadovoljstva.
"Kamenje oko dva kilometra u promjeru. Slubeno ime je 2131YA, ali
takoer ga zovu Cuervo Gold."
"U dananje vrijeme asteroidima daju smijena imena."
"Ponestalo im je imena manjih grkih bogova, pretpostavljam. Cuervo je
slubeno u vlasnitvu nepolikorporacijske rudarske kompanije po imenu
Exeter Associates, koji mi posjedujemo. Gold je Apollo asteroid koji u
pravilnim vremenskim intervalima presijeca Zemljinu orbitu, to ga ini
pogodnim za dopremanje zaliha, a takoer ga ini puno izoliranijim od bilo

kojeg kamena u Pojasu. Tamo ve neko vrijeme imamo laboratorij, koristimo

ga za razvoj neke tehnologije koja -" Nacerio se. "Pa, koju smo eljeli skriti
daleko od pogleda konkurencije. Osiguranje na Vesti je vrsto, ali to je luka,
ljudi neprestano dolaze i odlaze. Ono to imamo na asteroidu prilino je vrua
stvar i eljeli smo ju skloniti s pogleda turista."
"Ja uistinu ne elim znati", rekla je Reese.
"Ni ja ne znam, pa ti ne mogu rei", rekao je Berger. "Posao je bio u
prilino naprednoj fazi kad su odreene aktivnosti povezane s tvojim starim
prijateljem Griffithom postale javne. Projekt je morao biti hitno obustavljen, a
njegovo osoblje prebaeno je na druge dunosti u sredinjoj Africi, gdje ja
radim. Ako istraitelji otkriju da smo vlasnici tog asteroida, i to je na njemu,
Brighter Suns e imati velikih problema."
"Tehniari su se odbili preseliti?" pitala je Reese.
"Protestirali su. Rekli su kako posao ulazi u kritinu fazu. Po njih je poslan
transport sa Zemlje, ali odbili su se evakuirati, a onda smo izgubili kontakt s
tegljaem. Mislimo kako je posada ubijena ili zarobljena."
"Vai su ljudi mogli prebjei drugoj polikorporaciji, koristei brod."
"Ne mislimo tako. Teko da su mogli svoj posao ponijeti sa sobom. I ne bi
doli daleko bez privlaenja panje - neki iz osoblja laboratorija su Powersi."
Hladnoa se uvukla u Reeseine kosti. Uspravila se i oprezno promotrila
Bergera. Powersima je bilo zabranjeno naputanje dvije ulazne luke - slubeni
razlog bila je prevelika opasnost od meusobne kontaminacije tuinskim
oblicima ivota. Kuge su ve poharale dvije generacije Powersa, a obrnuto je
uvijek bilo mogue. Otkrie Powersa kao osoblja Brighter Sunsa izvan Veste
zauvijek bi unitilo kredibilitet Brighter Sunsa.
Ali nakon nekog vremena buka oko Brighter Sunsa bi se stiala. Trgovina s
tuincima je bila preprofitabilna da bi se ljudi dugo mijeali u nju. Za godinu
ili dvije, laboratorij mogu otvoriti s kloniranim osobljem i nekim vrlo opakim
tipovima na osiguranju koji e se pobrinuti da izvravaju zapovjedi.
"Shvaam tvoju urbu", rekla je Reese. "Ali zato ja? Zato ne odete sami?"
"Na Zemlji nemamo nikoga tvojih kvalifikacija", rekao je Berger. "Nisam
opremljen poput tebe. I ... pa, lake nam je kad znamo da smo te mi
angairali, nego da luta Uzbekistanom i eka da te pokupi murija. Ako te mi
moemo pronai, i oni najvjerojatnije mogu."
Reese je uzela gutljaj svoje mineralne. "Kako ste me u stvari pronali?"
"Netko te prepoznao."
"Tko je to mogao biti?"
Mii pored Bergerovog oka je poskoio. "To je ve sreeno", rekao je.

"Nismo eljeli da tvoje ime da nikom drugom."

Da Vega. Dobro. Barem nije Ken.
Ali tu je takoer bila prijetnja: Berger ju nije elio u ovom raju za bjegunce,
gdje je broj oajnih ljudi bio vei od prosjeka i gdje su ju komandosi
polikorporacije mogli pronai. Ako su ve likvidirali jednu osobu, mogu tako
likvidirati i drugu.
"Razgovarajmo o plaanju", rekla je Reese. "Brighter Suns, mislim, moe si
priutiti da plate koliko vrijedim."
RAMOVI murjaci tijekom ispitivanja pretukli su jednu enu na smrt.
Ken je bio zaposlen za konzolom, prepisivao je injenice i miljenja,
iskoritavajui do maksimuma jo jednu smrt za revoluciju. Reese je hodala
po sobi, otkidala komadie ofucanih tapeta, jela mongolski rotilj iz papirnate
kutije. Ispod prozora je neki pijani potomak Zlatne horde pjevao tunu
pjesmu mjesecu. Stalno je zaboravljao rijei i poinjao ispoetka, a mucava
balada ila je Reese na ivce.
"Osjeala bih se bolje", rekla je, "kad bi ti Cheney davao pristojnu plau."
"Plaa mi koliko moe." Kenovi prsti letjeli su tipkovnicom. "Novac treba
oprati, a mora biti paljiv kako to ini."
"Nema ni obeanje za posao nakon to to bude gotovo."
Ken je slegnuo ramenima. "Prince uvijek moe angairati drugog
ekonomistu."
"A nema ni zatitu. Ram moe naruiti tvoju likvidaciju."
"Treba ivo rtveno janje, a ne mrtvog muenika." Namrtio se dok je
tipkao. "Ovo je tajanstven posao, zna. Ram zna nau snagu i veinu naih
poteza, a mi znamo njegove. Nema puno skrivenih figura na ploi."
Uzbekistanac je opet poeo pjevati. Reese je stisnula zube. Poloila je ruku
na Kenovo rame.
"Sutra nestajem", rekla je.
Nagnuo je glavu unatrag i iznenaeno ju pogledao. Prsti su mu se
zaustavili.
"to nije u redu?"
"Nita. Imam posao."
Vidjela je potvrdu u njegovim oima. "Nije posao o kojem moe priati",
rekao je.
"Ne. Ali nije za Rama. Za sluaj da te zanima."
Uzeo joj je jednu ruku. "Nedostajat e mi."
Reese je spustila kutiju s hranom na vrh njegovog video-zaslona. tapii su

strili u zrak poput zejih uiju.

"Imam jo dvanaest sati do polaska aviona za Peking."
Ken je ugasio konzolu. "Ostatak mogu poslati i sutra."
Reese je bila iznenaena. "to je s revolucijom?"
Slegnuo je ramenima i poljubio joj ruku. "Ponekad se osjeam
preoptereeno. Nakon svega, revolucija je neizbjena."
"Lijepo je znati", rekla je Reese, "kako vrag moe citirati ideologiju u svoje
svrhe."
Uzbekistanac je vani nastavio svoju tualjku za pustim zvijezdama.
TEGLJA se zvao Voidrunner i bio je star barem trideset godina, presvlake
na hodnicima bile su zalijepljene srebrnom trakom, gomile kabela visjele su iz
raznih otvora. Reese je bila na mnogo brodova poput ovog pa ju to nije
brinulo - sve to znailo je kako teglja nije trebao impresionirati svoje putnike.
Zrak je bio kiseo, kao da je brod pun oznojenih mukaraca, ali na brodu ih je
bilo samo etvero.
Berger ju je upoznao s preostalom trojicom, a onda otiao veselo maui
preko ramena. etiri minute kasnije Voidrunner je uzletio s postaje Charter i
zapoeo svoje dugo ubrzanje prema odreditu.
Reese je gledala polazak iz kopilotovog sjedita u oklopljenom kokpitu.
Kapetan je manevre izveo zatvorenih oiju, nije se ak niti potrudio kroz
prozor pogledati srebrnasti trup Chartera, stvarnost je u njegovu glavu bila
projicirana interface vezom, vjee su mu se trzale dok su mu oi refleksno
provjeravale metalne indikatore.
Zvao se Falkland. Imao je nekih pedesetak godina, veteran Rata
rukotvorina koji se, petnaest godina ranije, estoko trudio ubiti Reese u
tunelima Archangela. Kemijski napad otetio mu je motorike reflekse, pa je
nosio lagani egzoskelet od srebrne legure. Na sreu njegov mozak i interface
netaknuti su preivjeli rat. Imao je sijedu bradu i dugu kosu koja je prekrivala
ovratnik.
"Pripremite se za ubrzanje", rekao je s jo uvijek zatvorenim oima. "Prvih
est sati bit emo na dvije gravitacije."
Reese je pogledala Zemljin mutnosivi mjesec, ogroman, kako zauzima
veinu neba. "Dobro", rekla je. "Boca za pianje mi je ovdje." Velike
gravitacije stvarale su probleme u mjehuru.
Nakon dugog starta Voidrunner je krenuo konstantnim ubrzanjem od jedne
gravitacije. Falkland je ostao vezan, oi su mu se jo uvijek pomicale u ritmu
nekog unutarnjeg REM light showa. Reese je otkopala pojaseve, protegnula

ukoene miie dok su joj kraljenica i vrat zakrckali i krenula dolje.

Falkland nije nita komentirao.
Odaje za posadu mirisale su na svjeu boju. Reese je vidjela brodskog
strojara, malog ovjeka po imenu Chung, kako radi na poarnom alarmu
trupa. Glava mu se pokretala u ritmu glazbe koju je putao svojim slunim
ivcima. Chung je bio toliko zaluen tehnolokim Destinarijskim pokretom da
se dio po dio polagano pretvarao u stroj. Oi su mu bile jasno vidljivi implanti
u kojima su se vidjele srebrne ice; ui su mu bile zamijenjene bezlinim
crnim kutijama, a u njegovu elavu glavu bilo je ukljueno jo kutija nejasne
primjene. Zubi su mu bili metalni, a nakit od tekuih kristala, pokretan
ivcima, blistao je u konstantno promjenjivim uzorcima na njegovim obrazima
i nadlanicama. Nije nita rekao kad ga je Berger predstavio, samo je na
trenutak pogledao Reese, a onda se vratio svojim strojevima.
Sada je neto rekao. Glas mu je bio promukao, kao da nije naviknut
govoriti. "Dolje je. U tovarnom B."
Bio je leima okrenut Reese, a ona se tiho kretala. Glava mu se jo
pomicala u ritmu neujne glazbe. Nije ak niti okrenuo glavu kad je govorio.
"Hvala", rekla je. "Lijepi implanti."
"Najbolji. Sam sam ih napravio."
"Ne bi li ti trebao nadzirati ubrzanje?"
Pokazao je jednu od svojih kutija. "Nadgledani."
"Guba."
Otkrila je kako uvijek pronalazi zajedniki jezik s udacima opsjednutim
kontroliranjem.
Vickers je bio u tovarnom B, kao to je Chung rekao. On je bio Reesein
oruar, angairan od Bergera kako bi samo pripremio borbeno odijelo koje e
Reese nositi na Cuervu. Vickers je bio mlad, oko osamnaest, i mrav. Njegova
crna kosa bila je kratko podrezana; mucao je, imao je gadne akne. Bio je
odjeven u masni kombinezon. Kad je Reese ula Vickers je vadio dijelove
odijela iz njihovih kutija. Pomogla mu je rairiti odijelo na pod. Vickers se
nacerio.
"V-vuk 17", rekao je. Imao je naglasak amerikog juga. "Moje omiljeno. S
njim e nekoga razvaliti. Tako je dobro da p-praktiki samo moe obaviti
posao."
Odijelo je bilo crno, dugih ruku, ovjekoliko. Kaciga, naikana radio
antenama, bila je privrena za ramena. Unutra, Reescine noge, ruke i tijelo
bit e smjeteni u sloenu mreu koja e ih vrsto drati: odijelo e ubrzati i
osnaiti svaki njen pokret. Nije to u potpunosti bilo prirodno kretanje - morat

e se naviknuti na puno vie momenta u slobodnom padu nego inae.

"J-jebeno dobar stroj", rekao je Vickers. Reese nije odgovorila.
Vukov tamni vizir blistao je pod hladnom svjetlou kabine. U njegovom je
dizajnu bila jasna ista funkcionalnost koja ga je inila jo stravinijim - nita
u njegovom izgledu nije odavalo utisak da je to ita drugo osim orua za
uinkovito ubijanje. Bijeli logo Vuka blistao je na mat crnoj boji odijela. Reese
se borila sa sjeanjem ispunjenim strahom - Vukovi su bili veina kibersondi s
kojima se borila na Archangelu. Raspakirano borbeno odijelo imalo je miris
koji se nadala kako ga nikad vie nee namirisati.
"elim pogledati upute", rekla je. "I sheme." Ako e njen ivot ovisiti o
ovom udovitu, eljela je znati sve o njemu.
Pogledao ju je s odobravanjem. "Imam ih u s-svojoj kabini. Odijelo je
standardno, osim nekih p-posebnih stvari smjetenih u n-nianski mehanizam.
Berger zna da e u-ubijati, i stavio je neke specifine nianske stvarice. Bit
e o-opaka."
"To je plan", rekla je Reese. Miris Vuka, plastinih nauljenih krugova i
hladnog laminiranog oklopa ispunio joj je nozdrve. Potisnula je drhtaj.
Vickers se jo uvijek divio Vuku. "Jedan opaki kurvin sin", rekao je. Kad je
razgovarao sa strojevima nije mucao.
REESE i Vuk pomicali su se kao jedno u vakuumu. Jantarno osvijetljeni
nianski podaci blistali su s unutarnje strane crnog vizira. Ispod njih asteroid
je blistao poput mrlja tinjca i poput kovanica reflektirao nemilosrdno sunce.
Nema teorije da znaju da dolazi, rekao joj je Berger. Ne s pogonom broda

okrenutim prema njima. Stabilizirali smo rotaciju kamena, pa se probaj

spustiti s druge strane. Meutim oni su dovoljno pametni da su tamo postavili
detektore, pa ne moemo raunati na iznenaenje. Znai trebamo ti dati tako
opaki oklop da ga, bez obzira to pokuali uiniti, ne mogu probiti.

Super, pomislila je. Sada mali tehniari na kamenu, ljudi i tuinci,

najvjerojatnije stoje pred zranim komorama sa svim orujem koje su uspjeli
sakupiti u proteklim tjednima, samo ekaju da se neto pokua probiti unutra.
Sve to je mogla uiniti bilo je nadati se kako nisu spremni za Vuka.
itanje zraka, koji je cirkulirao u malom prostoru kacige, bilo je vrlo
glasno. Reese je osjetila kako se znoji ispod Vukovog podstavljenog oklopa.
Kratki obzor kamena jurio joj je pod nogama. Motori su napravili male
prilagodbe drei Reese blizu povrine. Vukovi monitori bili su projicirani kroz
njen interface, u kompleksni multidimenzionalni val, sjajni stupci koji su
blistali u optikim centrima njenog mozga. Gledala je male zelene indikatore,

obraajui malo panje sve dok su bili zeleni.

Meta se u trenu pojavila na obzoru - srebrni solarni kolektori, transmisijske
antene, tanjuri usmjereni u razne dijelove neba ... U sreditu se nalazio
blistavi teglja koji je bio poslan po osoblje baze, njegov pristanini tunel jo
je uvijek bio spojen s velikom teretnom zranom komorom.
Reese je imala nekoliko izbora za ulazak: postojale su dvije zrane komore
za osoblje, ili bi mogla ui kroz jednu od teretnih komora i onda kroz
pristanini tunel. Osoblje postaje imalo je devet lanova, etiri ovjeka i pet
Powersa.
Mogu raditi eksplozive sa stvarima koje imaju na postaji, rekao joj je
Berger. Ali kod zrane komore ne mogu staviti nita veliko, jer e u protivnom

dekompresirati cijeli habitat - a nemaju dovoljno rezervi zraka za ponovnu

kompresiju. Unutra ne mogu aktivirati nita preveliko, ili e upropastiti svoj
posao. Mjesto je premalo da bi planirali ita veliko. Smatramo kako e ovisiti
o malim eksplozivima ili plinu.

Baza se pribliila. Reese je osjetila kako joj se udovi u mrei lagano

pokreu, um spremnosti u njenim ivcima i krvotoku. elina potvrda njene
sposobnosti. Sve su to stvari bez kojih nije mogla ivjeti.
Koliina sredstva za hlaenje se poveala kako se odijelo prilo na suncu.
Mrea oko njenog tijela ju je guila. Pomislila je na eksploziv, plin, kako su
otrovni oblaci lebdjeli tunelima Archangela i kontaminirali sve, prisilivi ju da u
odijelu ivi danima, nije se ak niti smjela posrati bez rizika opekotina na
guzici ... ovo e barem biti brzo, kako god prolo.
Reese je odluila ui kroz jednu od manjih zranih komora za osoblje mozgovi na kamenu mogli su odluiti kako je teglja potrona roba i ispuniti
ga eksplozivom. Laganim saltom je usmjerila Vuka i s nogama naprijed
prizemljila na iak-traku ispred Zrane komore dva. Berger je elio da ue
unutra po mogunosti bez dekompresiranja postrojenja - unutra je bilo stvari
koje nije elio da se unite. Reese se sagnula i pritisnula dugme za opasnost,
i na vlastito iznenaenje u nogama osjetila blagi um i komora se poela
otvarati ... planirala je runo otvoriti komoru.
"Koliko su ovi ljudi naivni?' pitala se. Ili je u zranoj komori neko
iznenaenje koje eka na nju?
N-Nosit e te stvari? Iznenaeno ju je pitao Vickers kad je primijetio pitolj
u futroli ispod pazuha i no vezan za nogu.
Ne elim u cijelosti ovisiti o Vuku, rekla je. Ako na neki nain ostane

nepokretan, elim biti u mogunosti iznenaditi onoga kome je to uspjelo.

Vickersovo lice ozario je veseli smijeak. Ako imobiliziraju Vuka, onda

definitivno mogu imobilizirati i tebe, k vragu.

U svakom sluaju podesi mreu, rekla je. Jer su borbeni strojevi prije ili

kasnije zatekali, jer joj direktiva misije nije dala potporu, mora se osloniti
samo na sebe. Jer joj se Vuk jednostavno nije sviao, njegov moderni dizajn,
njegova oita namjena. Jer je ak i nekome naviklom na nasilje stvar bila
opscena.
Reese je kleknula kod komore, s pojasa skinula video-kameru i drala ju
iznad komore, snimajui dolje ... i borila se protiv povraanja koje joj je dolo
do grla jer je komora bila puna mrtvaca.
Aktivirala je mentalne indikatore svojim umom i zapovjedila motorima da
odvoje Vuka od iak-traka, a onda upala u komoru. Mrtvaci su usporeno
zalebdjeli kad je skoila meu njih. Srce joj je divljaki tuklo.
Posada tegljaa, pomislila je. Pobunjenici su ih stavili ovamo jer nisu imali
drugo mjesto. Koa im je bila siva, jezici isplaeni i crni. Neki otrov, pomislila
je.
"Dobro doli na Cuervo Gold", rekla je i nasmijala se. ivci.
Pritisnula je dugme kako bi zatvorila zranu komoru i otkrila kako ne radi.
Neznatieljne mrtve oi zurile su u nju kad je runo zatvorila vanjska vrata, a
onda postavila termo-naboje na unutarnja. Opet je odlebdjela do vrha
komore, Vukovi rogovi grebli su vanjska vrata. Mrtvaci su dolebdjeli za njom,
njeno su se sudarali s Vukovim rukama i nogama.
Reese je smotala noge ispod sebe, titei Vukovu puno ranjiviju glavu i vrat.
Adrenalin joj je luaki pulsirao ilama.
Strvinarski smijeak na licu. ivci su joj pjevali kratku luaku pjesmu.
Ovdje u dobiti u upak, pomislila je i kroz mreu poslala puls za aktiviranje
detonatora.
Komora se ispunila jarkom bijelom svjetlou, dimom, i istaljenim
kuglicama blistavog metala. Zrak je uz dug vrisak uao u komoru. Njezini su
dini senzori odjednom bili ispunjeni smradom spaljenog metala, izgorjelog
mesa. eludac joj se digao. Poslala je zapovijed kako bi prekinula smrad, a
onda krenula dolje prema unutarnjim vratima komore, uhvatila ih, i
pomaknula ojaana snagom Vuka ...
Eksplozija ju je pogodila ravno u lice. Projektili su udarali u meso leeva,
krkali po njenom viziru. Ona i mrtvaci su poletjeli unatrag i udarili u vanjska
vrata. Krv joj je zujala u uima. Zapovjedila je Vuku da krene dolje, brzo
krene dolje.
ivci su joj vritali kad se zabila u zid komore, ispravila smjer, opet poletjela
na dolje, ovog puta izvan komore, i zabila se u novi zid. Zubi su joj zazveckali.

Mina rune izrade, pomislila je, eksploziv smjeten u cijev sa rapnelima,

komadiima legure, ice, otpada. Aktivirana daljinskim upravljaem,
najvjerojatnije, to je znailo kako je netko tu i promatra vrata zrane
komore. Nianski displeji zablistali su jarko crveno na unutarnjoj strani vizira.
Okrenula se i pucala. Opet se zabila u zid. Pucala je i drugi put.
Mete su poginule. Za svaku od Vukovih ruku bila je privrena pumperica
koja je ispucavala metke punjene otrovnim iljcima. Reese je imala puno
smrtonosniju opremu - mali baca granata na lijevoj ruci, i strojnicu na
desnoj, plinske bacae na prsima - ali operacijski plan bio je ubiti mete bez
riskiranja upropatavanja bilo kakve vrijedne opreme ili eksperimenata.
Kapljice krvi lebdjele su u gotovo nultoj gravitaciji i poele se pretvarati u
grimizne sfere. Mukarac i ena, ona je jo uvijek drala runo napravljeno
oruje iz kojeg nije dobila prigodu pucati, polagano su lebdjeli unatrag prema
sivim okrvavljenim plastinim zidovima, njihova srca i plua bila su probijena
desecima iljaka. Lica su im bila skamenjena od nadolazeeg straha pri
pogledu na Vuka. Reese se pokuala pokrenuti, a onda opet sudarila sa
zidom. Shvatila je kako je rapnel unitio jedan od njenih motora. Njena
mrea rutinski je kompenzirala problem, a onda je skoila kroz otvorena vrata
pored mrtvog para.
U iduem nizu odijeljenih prostorija, odaja posade, nije bilo nikoga. Ovi su
ljudi bili nevjerojatno naivni, pomislila je, skrivali su se pored zrane komore
za koju su znali kako e biti raznesena a nisu ak niti odjenuli svemirska
odijela. Trebali su staviti minu na vanjska vrata komore, ne u samu postaju.
Moda nisu mogli ii tamo gdje su ubacili posadu koju su ubili. Nisu bili
profesionalci, bili su gomila trebera koja nije znala u to se uputa kad su
potpisali svoju deklaraciju nezavisnosti od polikorporacije koja si ak nije
mogla niti priutiti njihovo postojanje.
Oni nisu bili vojnici, ali su ipak bili dobrovoljci. Ve su ubili ljude, izgleda
prilino hladnokrvno, u ime znanosti kojom su se ovdje bavili. Stisnula je zube
i pomislila kako neki ljudi, bez obzira koliko pametni bili, ostaju jednostavno
preglupi da bi ivjeli.
Nova vrata bila su zavarena ispred odaja za posadu. Reese ih je raznijela
na isti nain kao i ona na komori, a onda ula unutra. ula je vritanje,
neobine zvukove orgulja koje su Powersi proizvodili kroz svoje gornje
nozdrve. ak i dok je njen um cvilio na prizor brzih, kentauru slinih tudinaca,
pucala je. Umrli su prije no to su uspjeli pucati iz svog sklepanog oruja.
Njeno sjeanje vratilo se videu, glumcu-Stewardu koji unitava tuince
pumpericom. Idiotsko sjeanje.

Prola je kroz vrata oznaena s upozorenjima za bioloku opasnost. Vrata

su tiho zaitala i otvorila se.
Idua je prostorija bila jarko osvijetljena, ispunjena umom monog klimaureaja, prepuna kompjutorskih konzola ukljuenih u zid od golog metala,
bez plastike. Kablovi su ulazili i izlazili iz neega to je sliilo stolitarskom
akvariju ispunjenom neim slinim ivom mesu. udno, pomislila je. Izgledalo
je kao da je meso podijeljeno na komade, poput konice kod uzgajanih pela.
Srebrnosive ice, oito varijabilna mrea, bile su isprepletene kroz meso.
Negdje drugdje stroj je umio i pumpao grimiznu tekuinu. Monitori su
prikazivali zupaste linije, hologramske brojke lebdjele su zrakom.
udno, opet je pomislila. Tuinska biokemija.
Bile su jo dvije prostorije identine posljednjoj. U prve dvije nije bilo
nikoga.
U treoj se nalazio jedan mukarac, mrav, srebrnokos. Namrtenog je lica
lebdio pored akvarija. Bio je u svemirskom odijelu, kacigu je drao u ruci i
odavao dojam kao da mu se ne da muiti s njenim stavljanjem.
Pogledao je Reese kad je ula. U njegovim oima nije bilo straha, samo
tuga.
Progovorio je kad se odmaknuo od akvarija i odlebdio do praznog stropa od
legure gdje Reeseini hici nee grekom pogoditi njegov eksperiment.
"Gotovo je", rekao je. "Ne da je vano."
Reese je pomislila na Stewarda u bolnikom krevetu, kako umire za neto
jednako glupo, jednako uzaludno, i ispunila ovjekovo lice otrovnim
strelicama.
Iza iduih vrata dva Powersa pokuala su ju spaliti s kiselinom.
Neuinkovito se zadimilo na njenom keramikom oklopu dok ih je ubijala.
Jedan od preostalih ljudi pokuao se predati, a drugi se pokuao sakriti u
zahodu. Nijedna taktika nije upalila. Temeljito je pretraila bazu, vie nikog
nije pronala, i deaktivirala zamke na ostalim zranim komorama.
Osjeala je bol duboko u mozgu. Zrak u odijelu poeo je zaudarati, pun
ustajalog znoja, iskoritenog adrenalina. Tuga je prostrujala njenim tijelom
zbog ubijanja, zbog njegove gluposti. Jo dvanaest mrtvih, za nita.
Reese je ostavila tijela gdje su bila - nitko joj nije plaao ienje - i
upotrijebila drugu zranu komoru za osoblje kako bi se vratila na Voidrunnera.
Kad je ugledala brod usmjerila je jednu od svojih mikrovalnih antena prema
njemu i odaslala kod koji je signalizirao uspjeh: "Poalji sljedeu u bazu.
Nalog. Likvidacija. Konsolidacija." Kombinacija rijei koja se teko sluajno
mogla izgovoriti.

Ula je kroz glavnu zranu komoru broda. Bol joj je pulsirao u mozgu,
kraljenici. Vrijeme je za izlazak iz ovog opscenog ureaja. Vrata su se
otvorila.
Nianski displeji zablistali su grimizom na unutarnjoj strani vizira. Reeseini
ivci su zavritali kad se Vukova desna ruka, s njenom rukom u njoj, podigla.
Pumperica je dvaput opalila i udar je odbacio Vickersa na suprotni zid. Udario
je u njega i malo se odbio, ve mrtav.
"Ne!" zavritala je Reese, a Vuk je krenuo naprijed i odgurnuo tijelo u
stranu. Reeseine ruke, zarobljene u mrei odijela, zauzele su borbeni stav.
Pokuala ih je osloboditi. Nianski displeji jo su uvijek treperili. Reese je
pokuala preuzeti kontrolu nad odijelom kroz interface. Nije odgovaralo.
"Sakrijte se!" povikala je Reese. "Vuk se oteo kontroli!" Nije znala odailja li
odijelo jo uvijek ili slua li ju netko. Vuk je imao vidljivu svjetlost i IC
detektore, skenere pokreta, detektore mirisa, senzore koji su mogli zabiljeiti
neznatne kompresijske valove tijela koje se kree zrakom. Nije bilo teorije da
e Vuk izostaviti nekoga na brodu, ako mu se da dovoljno vremena.
Reese je srce bubnjalo u prsima. "Ulazite u svemirska odijela!" zapovjedila
je. "Napustite brod! Idite na postaju. Pokuajte ostati tamo."
Chungov glas prasnuo je iz vanjskih zvunika. "Gdje si do vraga?" Barem je
netko sluao.
"Idem prema kontrolnoj sobi. Oh, jebi ga." Displej je pokazao kako je Vuk
primijetio kretanje kod kokpita, to je znailo da su oklopljena vrata na trupu
otvorena.
Vuk je uhvatio Falklanda kad je pokuavao izletjeti iz kokpita u zranu
komoru. iljci nisu uspjeli probiti egzoskelet, pa je Vuk poletio za njim i
uhvatio ga. Reese je osjetila kako joj se lijeva ruka stee oko Falklandovog
vrata, a desna se sprema za udarac. Borila se protiv toga. Falkland je vritao,
pokuao se istrgnuti iz Vukovog zahvata. "Ja to ne inim!" vikala je Reese,
elei da to zna, i zatvorila oi.
Njena desna ruka udarila je jednom, dvaput, triput. Vuk se opet poeo
kretati. Kad je Reese otvorila oi vizir je bio umrljan krvlju i komadiima kosti.
"Jo uvijek idem prema kontroli", rekla je Reese. "Mislim da Vuk ne zna
gdje si."
Chung nije odgovorio. Nema smisla, pomislila je Reese, u slanju radiosignala koji bi moda otkrio njegov poloaj. Vuk je stigao do kontrolne sobe, a
onda zapoeo sistematinu pretragu broda u smjeru krme. Reese je
obavjetavala o kretanju odijela vraki se nadajui kako e uspjeti pobjei.
Brod je bio mali, i potraga nee dugo trajati.

Posebne stvari, rekao joj je Vickers. Smjetene u nianski mehanizam.

Bergerovo djelo, znala je, ne samo da je elio eliminirati osoblje postaje nego
i sve koji su znali za Cuervovo postojanje. Sada se kretala u istrebljivakoj
kibersondi, zarobljena u njenom opscenom, namjenskom tijelu. Nalog.
Likvidacija. Konsolidacija. Kod je aktivirao bijes Vuka. Dan je nalog za
likvidaciju. Konsolidiraj znanje o Cuervu.
Displeji su zatreperili na ekranu. Stvar je nanjuila Chunga. Reese nije
mogla uiniti nita osim mu rei da dolazi.
Chung je bio pored zrane komore, napola je uao u svemirsko odijelo koje
mu je trebalo za let kroz bezrani prostor strojarnice. Na licu je imao bijesan
izraz. "Stewarde!" vrisnula je Reese. Pumperica je dvaput zagrmjela, a onda
se Vuk ukoio. Displeji su nestali. Vuk je, s jo uvijek jakim momentom
nastavio kliziti prema trupu krme. Udario je u njega, odbio se i polagano
krenuo k Chungu.
Reese se pokuala pomaknuti u odijelu, ali udovi su bili zakoeni. Njen
ubrzani puls predstavljao je najglasniji zvuk u kacigi. Liznula je znoj s gornje
usne, osjetila kako curi niz obrve. Chungovo tijelo polagano se sruilo pod
utjecajem vrlo slabe gravitacije asteroida. Kapljice krvi padale su poput rubina
na usporenoj snimci. Gravitacija nije bila dovoljna za kidanje povrinske
napetosti pa su kapljice poivale na palubi poput lagera, i kotrljale se na
zraku koji je cirkulirao ...
Reeseino se srce zaustavilo kad je shvatila da vie ne uje zvuk Vukovog
sustava za cirkulaciju zraka. Imala je samo zrak u odijelu, a onda nita.
Obuzela ju je panika. Urlajui, njeni urlici odzvanjali su joj u uima,
pokuala se pomaknuti unato zakoenim udovima Vuka. Vuk je samo
polagano dolebdio do palube, udovi su bili nepokretni.
Poput Archangela, pomislila je. Nita za oekivati osim smrti u odijelu, u
tunelu, u zadahu vlastitog straha. Ba kako su njeni asnici uvijek i htjeli.
eludac joj se digao, ali ga je smirila.
Troim zrak, pomislila je, i smirila se, dvaput uzdahnula, pokuavajui
kontrolirati mahnito kucanje srca i uspanieni dah.
Chungove izbezumljene oi zurile su u njene s razmakom od oko jednog
metra. Mogla je vidjeti odraz Vuka u metalnim zubima. Reese je poela
pomicati ruke i noge provjeravajui napetost mree.
Ispod lijeve ruke imala je pitolj. Ako ga uspije dohvatiti desnom rukom
moda se nekako uspije probiti iz odijela.
Mo' mislit.
Ipak, to je bilo neto za raditi. Poela je pomicati desnu ruku mreom,

vukui ju unatrag. Krvavi rubini plesali su joj pred oima. Uspjela je izvui
ruku iz rukavice, ali zatitna traka koja je spreavala daljnje kretanje nalazila
joj se ispod lakta. Napravila je trzaj prema naprijed drei ruku izvan
rukavice, a onda unatrag. Polako je radila, uskladila pokret s disanjem,
izdahnula kako bi bila manja. Steward, pomislila je, bi si citirao zen aforizme.
Njeni su bili puno izravniji. Moe postati manja ako eli, pomislila je, to si

ve inila.

Oslobodila se trake na laktu, povukla ruku nazad i osjetila kako je lakat

dodirnuo tkivo odijela. Poela je dahtati. Zrak nije mogao ovako brzo nestati,
pomislila je i pokuala kontrolirati paniku dok je povlaila ruku, a panika joj je
grebla ivce. Znoj joj je oblijevao tijelo. Pokuala se zamisliti manjom. Mogla
je osjetiti kako joj vrua krv curi niz ruku. Vuk je bio zasien zadahom straha.
Reese je zavritala kad je oslobodila ruku, djelomice u agoniji, djelomice od
olakanja. Posegnula je preko grudi i napipala drku pitolja. Bila je hladna,
gotovo da nije imala teinu.
Gdje ga uperiti? Mogla je pokuati izai razbijanjem vizira ali cijev bi joj bila
centimetrima od lica, a vizir je ionako bio gotovo neprobojan, k vragu. Metak
bi se najvjerojatnije odbio u njenu glavu. Vuk je bio predobro oklopljen.
Zbog Chungova izbezumljenog pogleda bilo joj je nemogue razmiljati.
Reese je zatvorila oi i pokuala se sjetiti shema koje je prouavala, poloaje
raznih vlakana koja su sadravala instrukcije odijela.
Iza nje, pomislila je. Pritisnuta na donji dio njene kraljenice nalazilo se
logiko vlakno koje je upravljalo Vukovim masivnim udovima. Ako uspije
potrgati vlakno, zakoeni bi se udovi mogli pomaknuti.
Eksperimentirala je s pitoljem. Nije bilo dovoljno mjesta kako bi pitolj u
cijelosti smjestila iza tijela.
Znoj je u slanim sferama lebdio oko nje dok je razmiljala o tome, oajniki
pokuavajui smisliti neto drugo. Zrak je postao rjei. Reese je zakljuila
kako je bolje da se ubije pitoljem nego umre od guenja.
Pokuala se pomaknuti u desno koliko je to god bilo mogue, privila je
pitolj uz tijelo i drala ga naopake s palcem na okidau. Hladna cijev
pritiskala joj je bok, tik ispod rebara. 'Paljivo ga namjesti', pomislila je. 'Ne
eli to raditi vie odjednom.' Pokuala se sjetiti anatomije i to e
najvjerojatnije pogoditi. Bubreg? Jetru?
'Ovdje uistinu dobivam u upak', pomislila je. Vrisnula je, akumulirala je
bijes i opalila ... a onda ponovno vrisnula od bola. Znoj se odbio od vizira i
poprskao ju od estokog trenutnog udarnog vala metka.
Vukovi udovi su se otkoili i kibersonda se sloila na palubu. Reese je

slabano povikala od veselja, a onda opet vrisnula od bola.

ula je kako ne bi trebalo boljeti kad te rane, ne odmah. Jo jedna la,
pomislila je, koju su izmislili asnici.
Sa svijetom neto nije bilo u redu; s nainom kako se ponaao. Shvatila je
da je gluha od buke pitolja.
Reese se naslonila i duboko udahnula ustajali zrak. Sada, pomislila je,
dolazi ono lagano.
REESE je uspjela vratiti desnu ruku u rukav, a onda se koristei s obje ruke
- oklop je na svu sreu bio izuzetno lagan - izvui iz odijela. Otila je do
ambulante, u butinu si dala injekciju endorfina, a zatim se snimila prijenosnim
rendgenom. Izgledalo je kao da nije pogodila nita vitalno, ali kad smo ve
kod toga nije ba znala itati rendgenske snimke. Zaila je ranu, progutala
antibiotike, a onda ju je bol niotkuda napala, ravno kroz endorfin. Zgrio joj
se svaki mii u tijelu. Reese se zgrila u loptu, tijelo joj je bilo u goruoj
agoniji. Njeno se odbila od jednog zida, a onda od drugog. Borila se s
valovima munine. Tekle su joj suze. Boljelo je previe da bi i vritala.
Trajalo je vjeno, danima. Nakljukana endorfinom oerupala je postaju, na
teglja je dovukla sve to je mogla, a onda je piala svijetlu krv dok je vritala
u agoniji. Groznice su joj potresale tijelo. Nakljukala se antibioticima i vratila
poslu. Stvari - ljudi, tuinci, halucinacije - nastavile su ju napadati, kretale su
se tako da ih je mogla vidjeti samo krajikom oka. Ponekad je ula njihov
razgovor na nekom neobinom, melodinom jeziku.
Zakaila je Voidrunnera za tegljaa, onda uzletjela s Cuerva i aktivirala
naboje. Nasmijala se jarkim plamenim cvjetovima u komorama, zranom
udaru koji se pretvorio u bijeli snijeg u vakuumu, a onda u jarku dugu kad ga
je obasjalo sunce. Reese je ubrzala prema Zemlji koliko je mogla izdrati, a
onda ugasila motore.
U uima joj je neprestano zujalo, vrisak groznice u njenoj krvi. Nekoliko
sljedeih dana - jedan od njih bio joj je roendan - Reese je u nultoj
gravitaciji visjela u svom krevetu, borila se protiv bola i beskrajne usijane
groznice, i prouavala podatke koje je ukrala pokuavajui smisliti zato je
devet miroljubivih znanstvenika bilo spremno ubiti zbog njih.
Groznica se povukla, napokon, pod djelovanjem antibiotika. Njen je urin
sada bio stara crna krv, ne nova jarko crvena. Pomislila je kako je poela
shvaati to je osoblje postaje radilo.
Bilo je vrijeme za odluku gdje e se skrivati. Tegljai nisu bili registrirani na
nju, i ako se pojavi s njima, prouzrokovat e vrlo neobina pitanja. Pomislila

je na falsificiranje prodajnih ugovora - akreditacije su, nakon svega, bile

njena specijalnost. Reese je odluila posluati vijesti sa Zemlje i vidjeti ima li
novih mjesta za bjegunce.
Na vlastito iznenaenje otkrila je da je Ramova vlada na postaji Prince pala
prije tri dana i Cheney je postao novi predsjednik. ekala je jo dva dana,
prouavala podatke koje je ukrala, boice neobinih enzima i modificirane
RNK koje je prebacila u hladnjak tegljaa, a onda pozvala postaju Prince i
traila S. C. Vivekananda. Rekli su joj da je dopredsjednik komunikacija
zaposlen. "Ne mogu ekati", rekla je. "Recite mu da ga treba Waldmanica."
Ken se javio gotovo odmah. "Gdje si?" pitao je.
"Idem prema tebi", rekla mu je Reese. "I mislim da sa sobom donosim
tvoju arhitekturu slobode. Ali najprije se moramo dogovoriti."
OSOBLJE laboratorija nije radilo ba na onome to je Ken spominjao one
vjetrovite noi u Uzbekistanu, ali bilo je blizu. Biolozi Brighter Sunsa i ljudi koji
su se bavili umjetnom inteligencijom radili su na novom nainu pohrane
podataka, brzom i uinkovitom nainu, brem od dananjeg s vlaknima.
Uspeli su pohraniti podatak u ljudsku DNK.
To se i prije pokuavalo. Genetski modificirani ljudi postojali su ve cijelo
stoljee, a zagonetke genetskog mehanizma bile su temeljito prouene.
Postojale su duge teorije kako e genetski materijal, koji je uspijevao kodirati
puno vie podataka na svom siunom lancu od bilo koje tehnologije
temeljene na vlaknima, dati odgovor na konstantnu potranju za bre i
uinkovitije naine pohrane podataka.
Teorije su uvijek padale u vodu kad bi se pokuale izvesti u praksi. Samo
zato to su strunjaci uspijevali umetnuti eljene nizove podataka u lanac
ljudske DNK nije znailo da to mogu initi svjetlosnom brzinom, itati
genetsku poruku koju je lanac sadravao istom brzinom, ili po elji mijenjati
poruku. Interakcije ribosoma, prijenos RNK i enzimi bili su kompleksni i
meusobno povezani do toke u kojoj su strunjaci za umjetnu inteligenciju i
biolozi oajavali pokuavajui ih kontrolirati dananjom tehnologijom.
Tuinska genetika, pokazalo se, bila je jednostavna u odnosu na ljudsku.
Lanci Powerske DNK bili su puno krai, sadravali su polovicu od dvjesto
tisua gena iz ljudskog lanca, bez tisua ponavljanja i vikova koji su
ispunjavali ljudske gene. Njihov nain reprodukcije DNK bio je vrlo slian, ali
jednako linijski.
A powerska metoda reprodukcije DNK bila je kompatibilna s ljudskom
genetikom. Prijenos i poruke RNK su bre, istije, lake se kontroliraju.

Prijenos podataka teoretski ima zapanjujuu brzinu - ljudski lanac DNK,

tijekom replikacije, razmotava se brzinom od 8000 okretaja u minuti.
Powerska RNK u kombinaciji s ljudskom DNK ini da prijenos podataka
vlaknima izgleda poput usporenog snimka.
Kad je razvijena kontrolna tehnologija podaci se mogu usmjeriti prema
specifinim podrujima DNK lanca. Dominantni geni mogu ostati nedirnuti; ali
recesivni geni mogu se modificirati kako bi sadravali podatak. Nita ne bi
moglo ostati tajnom kad bi svaki pijun mogao kodirati podatke u svoj vlastiti
genetski kod. I nitko ne bi mogao otkriti pijuna osim ako ne zna koji kod
koristi i to trai.
Arhitektura slobode. Siguran slobodan prijenos podataka.
Proi e godine prije no to bilo to ovakvo bude mogue - novi biolozi koje
je angairala postaja Prince morat e rekonstruirati sav posao iz laboratorija a
onda ga razviti do toke u kojoj je komercijalno isplativ. Ali postaja Prince
imat e novi izvor tehnologije, a Reese novi izvor prihoda - traila je veliku
akontaciju i postotak koji e ju bez obzira na sve uiniti milijarderkom u iduih
etrdeset godina. Traila je to, plus Princeovu pomo u rjeavanju nekih
problema.
REESE je spustila pogled na svoju dvojnicu koja je leala u sobi koja je
zaudarala na smrt. Oi njene dvojnice bile su zatvorene, grudi su se uzdizale i
sputale ispod blijedoplave plahte. Reesein eludac se digao.
Reese je opet bila plavua, nos joj je bio malo ravniji, usta malo ira. Imala
je novi bubreg, nove bubnjie. Nove otiske prstiju, nove plave oi. Sviao joj
se novi izgled. Dvojnica je takoer dobro izgledala.
Dva tijela, mukarac i ena, leala su u dnu kreveta: ubojice koje je Berger
poslao. Pratili su paljivo ostavljene tragove koji su ih doveli do njenog
skrovita ovdje na Princeu i kad su uli u njen apartman ubilo ih je Princeovo
osiguranje koje je pucalo iz svog skrovita u irokom ormaru spavae sobe.
Reese je ekala u sigurnosti susjedne sobe, ivci su joj gorjeli adrenalinskom
vatrom dok je stiskala Kenovu ruku; ivci su joj bili spremni na zvuke
pucnjave dok je zurila u svoju dvojnicu ispod plahte.
Onda je osiguranje dolo po lutku. Ubit e ju.
Dvojnica je bila Reesein klon. Lice joj je bilo restrukturirano poput
Reeseinog, njene umjetne oi bile su plave. Miii su joj razvijeni elektrodama
sve dok nisu postali vrsti poput Reeseinih. ak se u njenom lanku nalazio
metalni vijak, dvojnik onog kojeg je Reese nosila. Klon je bio idiot - njen
mozak nije sadravao Reesein um.

Plan je bio uiniti da sve izgleda kao da su se Reese i ubojice meusobno

pobili. Reese je pogledala svoju dvojnicu i usta su joj se osuila. Osiguranje je
hodalo sobom, pokuavali su stvoriti savrenu pozornicu. Usijani bijes plamtio
je u Reeseinim oima. Jebe ovo, pomislila je.
Istrgnula je pitolj iz ruke jednog ubojice i podigla ga.
Bila je tunelski takor, pomislila je. ivotinja, kukavica, neodana. Ponekad
je trebala podsjeanje.
"To nije ubojstvo", rekao je Ken pokuavajui pomoi.
"Da, jest", rekla je Reese. Podigla je ubojiin pitolj - idealno oruje za
ubojicu, strelice s komprimiranim zrakom - i ispucala neujnu strelicu u butinu
lutke. Onda je zatvorila oi jer nije eljela vidjeti posljednji trzaj umirue
stvari. Umjesto toga vidjela je Stewarda kako umire na svom malom krevetu i
osjetila ogromne sive valove tuge. Otvorila je oi i pogledala Kena.
"To je takoer opstanak", rekla je.
"Da. Tako je."
Hladan drhtaj prostrujao je Reeseinim tijelom. "Nisam priala o klonu."
Dok su Kenovi pomonici sve namjetali kako bi izgledalo da su se ubojice
meusobno ubili, Reese je kroz skrivena vrata ula u susjedni apartman.
Njena je torba ve bila spakirana, njen identitet i putovnica spremni.
Akreditacije, pomislila je, njena specijalnost. To i ubijanje bespomonih ljudi.
Opet je eljela ivjeti pored vode. Novi Zeland zvuao je dobro. Tamo je
sada proljee.
"Vratit e se?" pitao je Ken.
"Moda. Ali, u meuvremenu, ti zna kamo e poslati postotak." Vidjela je
bol u Kenovim oima, Stewardovim oima. Ljubavi su slabost, uvijek su
opasnost. Reese je imala viziju Ulice, ljudi koji se rastaju, susreu, umiru, u
tiini, sami. Ne bi bila sigurna na Princeu, i ne bi mogla biti dio Kenove
revolucije. Bila je prestraena jer je znala u to e se to pretvoriti kad jednom
postane jedina vlasnica nove napredne tehnologije. I u to bi to pretvorilo
Kena.
Reese je prebacila torbu preko ramena. Ruke su joj jo uvijek drhtale. Tuga
je polagano pulsirala njenim venama. Sada imam trideset sedam, pomislila je.
Moda postoje sportovi kojima se ne bih trebala baviti.
Moda jednostavno treba otii.
"Uivaj u svojoj novoj arhitekturi", rekla je i otila.
Predugo je bila ovdje. Ovo mjesto - i sva mjesta na kojima je bila - bila su
prokleto premala. eljela je morski zrak, ivjeti na mjestu s godinjim dobima,
vjetrom.

eljela je gledati kako svijet opet postaje mali.

Jonathon M. Sullivan
CARSTVENI
Jonathon M. Sullivan stigao je u Monolith po vezi.
Prije nego to odustanete, ipak napomenimo da je veza prvenstveno vana zbog
toga to je omoguila jednom kod nas jo posve nepoznatom imenu da se pojavi pred
vama.
Dosad je objavio vei broj pria, a nekoliko godina ureivao je i jedan od
najkvalitetnijih elektronskih asopisa posveenih SF-u, Neverworlds. Kad ne pie
prie, radi kao doktor u hitnoj pomoi, bavi se neurobiologijom i neuromedicinom (iz
koje ima doktorat), oputa se uz zen-meditaciju, ili se zabavlja sa svojim makama i
suprugom, s kojima ivi u Farmington Hillsu u dravi Michigan. Trenutno radi na
svom drugom romanu, dok bi mu prvi, Oath of the Thanopath, uskoro trebao stii u
knjiare.

Naslov originala: Imperial

Prevoditeljica: Milena Benini

Dennis se bacakao na jebofonu, s grinjom savjesti si dopustivi malo

dodekasvemirskog vremena s transfeksicom tigraste koe s Heriosa IV. Ba
kad se ufurao, Aji je zazvonio kao glavobolja da mu kae kako shuttle izlazi iz
pjene.
"Molim?" Dennis se uspravio, mlatnuvi elom o tigriinu bradu. "Au!"
"Srooo-nje!" Protrljala si je elo i zareala na njega na dijalektu koji nije
poznavao. Dennis prekine vezu. Djevojka mu je isparila iz krila, ostavivi ga
samog, tvrdog i suhog na malom leaju. Iupao si je jebofon iz kortiporta i
natjerao se da sjedne i spusti noge na pod. "Jesi li siguran da smo na pravom
mjestu?"
"Kreemo se proorbitalnim eliptinim vektorom, dva milijuna kilometara od
GQ42-1139", ree Aji. "Shuttle e u orbitu oko etvrtog planeta stii za
trideset i devet minuta."
"I nisi s tom objavom mogao malo priekati?"
"Pravila tvrtke zahtijevaju da upozorim muteriju pri prolasku kroz pjenski
meusklop. Niste naredili suprotno. Ispriavam se zbog neugodnosti i nadam
se da ete uskoro opet letjeti s nama."
"S tobom se vraam i kui, sjeti se!" Dennis ustane. Njegov mu je kiklopski
ud uzvraao pogled iz meunoja. Uvukao je sebe i svoju erekciju u trenirku,
osjeajui se prljavo i ponieno. To je samo jedan obian Aji. Ali svejedno mu
nije bilo drago to je uhvaen utekan u jebofon, ili bilo kakav drugi stroj kao Svinja.
"Daj da vidim", ree.
Prednji je monitor vrvio od telemetrije, brojeva i grafova, sterilne digitalne
svinjarije. Sad mu je Aji pokazao pogled na planet u stvarnogledu.
Dok je shuttle jurio kroz zvijezde, etvrti je planet rastao, tu u Zoni
Zlatokosa, siuno tirkiznoplavo oko koje se otvara da razotkrije svoju duu,
uskovitlane bijele oblake nad plodnim kontinentima i prostranim oceanima.
Shuttle se u orbitu spustio s none strane, a onda se okrenuo da Dennis bolje
vidi.
Dobro za 'ukanje. Ogroman kontinent preao je preko granice noi i stupio
u zoru. Dvije mone rijeke presijecale su mu lice da nahrane praumu koja je
pokrivala itavu polutku. Nikakvih gradova, puteva, teraformiranja, istina.
"ovjee, ovo je zbilja isto, ha?", ree Dennis.
"Nije mi doputeno da se uputam u vjerske rasprave", ree Aji.
"Pa onda i nemoj." Dennis si je natoio alicu kavajave. "Koliko jo dok
Svinja ne doe do sistema?"
"Predstavnik Razvoja uao je u orbitu prije dva sata i dvadeset i tri minute."

"Molim?" Dennisu se k'java razlila po trenirki. "Kad sam pokrenuo jebofon,

rekao si da je etiri sata iza nas!"
"I bio je. Ondaje ubrzao i stigao je prije nas. Razvoj si moe priutiti
vrhunske pjenobrodove, znate."
"Da, znam! Zato me nisi upozorio?"
"Jer ste traili da vas ne prekidam dok ste na jebofonu."
"Ali jesi me prekinuo na jebofonu!"
"Politika tvrtke, gospodine. Ispriavam se zbog neugodnosti i nadam se ..."
Dennis je preostalu k'javu bacio na Ajijev zvunik, a onda tresne alicom o zid.
Svinja je stigla prva!
Pripremio je opremu, mrmljajui psovke da se rijei grinje savjesti. Dok se
on razvaljivao po shuttleovoj svinjotehnici, predstavnik Svinja mu je oteo
loptu. Dennis se molio da na svijetu pod njim bude svjesnih bia, kao to su
nagovijetali rezultati prvih sondi, i da imaju jezik. Jer ako lokalci ne budu
govorili, GQ42-1139-4 e zasigurno postati svinjski planet.
***
Aji je spustio shuttle u blizini jedne od velikih rijeka, jer je i Svinja tako
parkirao svoj brod. Dennis je Ajiju bio naredio da ne oteti biooblike, ali glupa
svinjarija je tvrdila da je nemogue sletjeti bez pravljenja rupe u praumskom
pokrovu. Dennis se posvadio s prljavim strojem, ali ga je urba na kraju
natjerala da popusti. Svinja je ve bila u prednosti, i ako je Dennis elio
ikakvu priliku da taj svijet osvoji za Konzervacioniste, morao je pouriti. A par
grana i granica e ionako biti samo privremena mrlja na istoi planeta.
Aji je sastavio katalog lokalnih biooblika i objavio da e Dennis biti siguran
vani. Ali je odbio otvoriti vrata dok Dennis ne uteka glupi dek.
"Uzeo sam ga sa sobom, vidi?"
"Morate umetnuti meusklop prije iskrcavanja, gospodine. I kad ste izvan
letjelice morate ga stalno nositi."
Neke se Ajije moglo nagovoriti da zanemare pravila. Ovoga ne. Dennis se
sjetio vlastitog Ajija, svog vlastitog pjenounka koji se oporavljao u servisnom
doku s druge strane spiralnoga kraka. Njegov je Aji na proloj misiji navukao
nekakvu gadnu zarazu. Oporavit e se, ali u meuvremenu mu je preostalo
samo iznajmljivanje, jer Konzervacionisti ba nisu obilovali resursima.
Nezgodno, jer je veina tvrtki za iznajmljivanje bila u vlasnitvu i pod
upravom Svinja.
Nije se imalo smisla svaati. Dennis je prevukao polukrunu vrpcu deka

preko glave i utaknuo ga u kortiportove pod svojim uima.

"Hvala, gospodine." Zrana se komora otvorila. Dennis je stupio u istou.
Pa, ne ba sasvim. S hladnim nehajem koji je otkrivao njegovo podrijetlo iz
udaljene svinjske tvornice, svinjski Aji pokosio je praumu do korijena.
Savren krug unitenja okruivao je shuttle u rasponu od deset metara uokolo.
"Jel' to ba bilo neophodno?" upita Dennis.
"Ne smijem dovesti u opasnost ni muteriju ni vlasnitvo Tvrtke." Aji se
preko deka obraao izravno njegovim temporalnim renjevima.
"Aha. Svinje ne bi podnijele ogrebotinu na svom dragocjenom shuttleu."
"Ni tubu za smrt zbog nemara."
"Samo mi ne ulazi u glavu. Daj da uivam u istoi."
"Kako elite."
Dennis je proao kroz ogoljeni krug i stupio u bedem guste praume. Planet
ga je uvukao u uskovitlani koloplet ivota. Aji mu je kroz kortiport slao
podatke o poloaju, s crvenim kursorom koji je plovio preko njegovog vidnog
polja i pokazivao mu smjer dok se probijao kroz praumu.
Dennis je posjetio tisue svjetova, ali jo nikad nije vidio tako gust ivot.
eznuo je da si strgne dek i trenirku, da zauzme poloaj lotosa na debelom
fraktalnom korijenju tog ogromnog tirkiznoljubiastog drvea, da pokrene
svoju Gaia-Yogu i povee si akre sa ivotnom energijom koja je tekla i
hranila se i lovila i granala se i jebala na putu kroz pulsirajuu biomasu tog
spektakularnog planeta. Svega ga je obuzela elja da se 'ukne s takvom
istoom. Trebala mu je skoro svinjska upornost da se usredotoi na posao.
Uskoro ih je ugledao: gradovi.
Nisu to bili svinjski megalopolisi veliine kontinenta kakvi su guili ivot na
veini ljudskih planeta. Bio je to kompleks malih, fino povezanih stoastih
struktura koje su se uzdizale uz stabla i omotavale se oko umskih grana,
meusobno povezujui sva stabla.
"Izgledaju kao ogromna osinja gnijezda", ree Dennis.
"Ne, gospodine. Ti stanovnici su toplokrvni kraljenjaci, indeks
biokompleksnosti im je 0.87, prosjena masa 18.8 kg, udiu kisik, prosjean
ritam srca -"
"Stani. to rade?"
"Sonda nam nije puno rekla o neurobiologiji i ponaanju. Ali budui da su
nepomini i generiraju vrlo pravilne fluktuacije modanih valova, mislim da
moemo pretpostaviti da spavaju."
Dennis se zagledao u grad malih, krhkih kuica. "Svi?"
"Tako izgleda."

Proao je jo nekoliko koraka prije nego to ju je ugledao. ena je na sebi

imala trenirku poput njegove, a dek, koji joj je okruivao glavu, bio je isti
kao i njegov. Leala je na grubom humusu praume, sklupana na boku i
okrenuta mu leima, nepomina. Kad se pribliio, vidio je nekoliko stvorenja
veliine terijera kako lee pokraj nje, nepomini. ivotinje su bile pokrivene
neim blistavim i masnim, od crnih niti predebelih za dlaku, premekih za
krljut, i prekrutih za pera. Imala su po est nogu, dva stranja para krupna i
miiava, privuena uz sredita vrsto sklupanih tijela. Prednje ape,
opremljene dugakim, gipkim prstima (Dennis ih je prebrajao po est) bile su
im omotane oko uskih lubanja, prekrivajui im oi - ako uope imaju oi. Vitak,
teak rep dugaak kao i cijeli ostatak tijela dopunjavao je grau prilagoenu
ivotu na drvetu.
Prekoraio je usnulu enu i pogledao joj lice. Duboko je udahnuo. Bila je
transfeks, i zgodna. Kosti njenog lica imale su u sebi naznaku neeg majeg.
Kou su joj prekrivale zlaane dlaice posipane crnim mrljama, kao u leoparda.
Dennisove obrve su se podigle, i promrmljao je tiho i oprezno "fiju". ene s
takvim promjenama bile su mu istovremeno uzbudljive i odvratne, tako lijepe
sa svojim tragovima zvijeri, tako izopaene i udaljene od bilo kakvog
koncepta istoe da su bile spremne iskriviti vlastiti genom da te tragove
dobiju. Ista vrst perverzije, rekao je samome sebi, zbog koje ljudi razore i
opljakaju svjetove koje osvoje. Ista pohlepa i kratkovidnost zbog koje se
naguravaju kao robovi u prljavim gradovima. Ista ljubomora i mrnja prema
sebi zbog koje ele istjerati istou iz mlaih, nevinijih rasa koje susretnu dok
si prodiru put kroz galaksiju.
Pogledao ju je, i osjetio kako mu bijes pobjeuje poudu.
"Probudi se, svinjo", ree.
ena se nije niti pomaknula, ali nekoliko se zaspalih stvorova promekoljilo
u snu, sa apama preko lica.
"to, svi su se napuili neeg?" upita Dennis Ajija.
"Nepoznato."
"Ba si mi od pomoi." Pljesnuo je rukama. "Hej! Buenje!"
Sad se ena pomaknula, zajedno sa svojim malim prijateljima. Stvorovi su
spustili ape s treptavih oiju, po tri crna oka sa svake strane izduljenih,
makolikih lubanja. Ugledali su Dennisa i pobjegli na najblie drvo.
ena si protrlja oi i prazno ga pogleda. Pogled joj se zamutio, a usne
pomakle bez zvuka. Dennis je shvatio da razgovara sa svojim Ajijem.
Onda se nasmijala.
Sjela je i pogledala ga zelenim, majim oima. Proizvela je tiho, titravo

reanje duboko u grlu, a onda progovorila na standard jeziku s udnim

naglaskom: "Izgubio si!"
Ustala je, okrenula se na peti i otila. ak i u irokoj trenirki, bokovi su joj
se privlano ljuljali. Gusto bunje progutalo ju je zelenim sjenkama.
Dennis se namrti. "to se to dogodilo?"
"To je bila izaslanica Razvoja", ree Aji. "Nali smo je dva metra od mjesta
na kojem sad stojite, dok je po svemu sudei drijemala s uroenicima. Kad se
probudila, objavila je da ste izgubili. Onda se -"
"Pozna li ti koncept retorikog pitanja?"
"Da, gospodine."
"Zna li to znai 'zaepi'?"
"Je li to retoriko pitanje?"
"Ne."
Aji je uutio. Dennis je i dalje zurio u mjesto gdje je Svinja nestala. Dobri
bokovi.
Ali loa izjava. Izgubio si.
Kako je to ve mogla znati?
Ogledao se oko sebe, pa gore, prema grubom gradu od celuloze. Njegovi
su stanovnici izgleda prevladali svoj prvotni strah od Dennisove pojave, i
usudili su se izii na celulozne terase to su povezivale grane. Zurili su u njega
tamnim, znatieljnim oima.
Mahnuo im je. Gledali su ga.
"Pozdravi od Konzervacionista", rekao je.
Stvorovi su odgovorili samo mirnim pogledima bez treptaja.
"Ima li togod?" upita Dennis Ajija.
"Govorite li o svojim pokuajima komunikacije, ili je to retoriko pitanje?"
Dennis uzdahne. "Oito bih elio komunicirati."
"Na osnovi neuralnih reakcija izazvanih vaim pozdravom, procijenio bih
manje od 20 posto vjerojatnosti da ova stvorenja procesuiraju jezik u
verbalnom obliku."
"Pa onda kako procesuiraju jezik?"
"U ovom trenutku to ne mogu odrediti. Uope nije sigurno da barataju
jezikom."
"Grade gradove! Oni ..."
"Grade prebivalita od provakane celuloze. To rade i termiti."
"Rekla je da sam izgubio! To sigurno znai -"
Rijei su mu zamrle na jeziku. eljust mu se spustila dok je zurio u grane
nad sobom. Na njima je pet-est drvomaki u svojim pametnim prednjim

udovima dralo kugle od plastike i inteligume. Buljili su u monitore i pritiskivali

prekidae dvozglobnim palevima. Kad je jedna od kugli zasvijetlila i
zapijukala, make su zatvorile oi i zadrhtale s vidljivim uitkom.
"To su igrolopte!" rekao je zapanjeno.
"Tono", ree Aji.
"Svinja im je dala igrolopte!"
"I izgleda da im se sviaju."
Jedna od lopti zabipala je i bljesnula; jedna od maaka zatrepe i zadrhti.
"Jo jedan pobjednik", ree Aji.
"Ne moe samo dobaciti igroloptu nekom preraslom sviscu i oekivati da
e se poeti igrati! Ti su stvorovi inteligentni!"
"Tako izgleda."
"A morala je pronai neki nain da im objasni emu slue igrolopte, i kako
ih koristiti."
"Tako izgleda."
Dennis duboko udahne, borei se s ubilakim bijesom. "A to znai da su
ona i njen Aji pronali nain da komuniciraju s njima."
"Tako izgleda."
"Da, tako izgleda. Pa onda kako to da ti ne moe pronai nain da
komunicira s njima?"
"Bojim se da ne znam; nastavit u sa svojom analizom."
"Fiiino. U meuvremenu, zato me ne odvede do mjesta gdje je sletio
svinjski shuttle. Moda imamo osnova za zahtjev."
Dek je u Dennisov kortiport ulio podatke o poloaju, vodei ga kroz zbrku
fraktalnog korijena, saprofitskog bilja, loza i istrunule organske tvari koja je
leala na koi praume. Iznad njegove glave, celulozni grad u drveu irio se
u svim smjerovima poput jo jedne vrste flore. Stanovnici celuloznoga grada
promatrali su njegovo napredovanje svojim esterostrukim oima od crnog
stakla, prednjih apa prekrienih na prsima. Aji je slao irok raspon signala,
od subsoninih do ultraljubiastih. Tu i tamo, obavijest o neuspjehu pojavila
bi se na rubu Dennisova vidnoga polja kao kakav iritantni kukac.
Crvena ga je toka odvela do istine u raslinju, kraj blistave rijeke koja se
sputala niz kamenitu padinu i jurila preko njegovog puta. Na drugoj obali,
svinjski shuttle sjedio je na bunju, netaknutom osim uskog kruga pocrnjelog
od sletnih raketa, jedva neto ireg od samog broda. Svinje nije bilo nigdje na
vidiku.
"I tako svinja napravi manje tete nego poslanik Konzervacionista",
promrmlja Dennis. "Zbilja mi pomae da ostavim dobar dojam."

"Specificirali ste parametre za slijetanje: blizu izaslanikog shuttlea, ali

diskretno. Ispriavam se zbog neugodnosti i -"
"Umukni. Kako je prela rijeku?"
"Termalni tragovi ukazuju da je prela preko stijenja, osamnaest cijelih
sedam metara desno od vas."
Crvena toka pokazala mu je put, kao da Dennis ne vidi stijene ili ne
razlikuje lijevo i desno. Otiao je do obale i koraknuo na prirodni most od
kamenja.
Izgubio je ravnoteu na pola puta, i sruio se u potok. Lubanja mu je
udarila u kamen. Udahnuo je puna plua tople, otre vode. Bol, zbunjenost,
hitra struja vode - sve se to stopilo u oluju uasa. Iznajmljeni Aji stalno je
komentirao stvari, apui mu u kortiport s kristalnom jasnoom:
"Pali ste u rijeku. Zadobili ste unutarnju povredu glave. Udahnuli ste rijenu
vodu. Struja vas nosi nizvodno. Sad ..."
Htio se izderati na Ajija, ali imao je preeg posla s disanjem. Rijeka je bila
iznenaujue duboka. Noge su mu lamatale, traei oslonac u uskovitlanoj
vodi.
Snaan stisak na potiljku, tijelo mu je povueno na obalu, prsa se nadimlju,
pljuje uvlaei velike uspaniene udisaje ...
"... nekoliko manjih kontuzija i ogrebotina. Nemate slomljenih kostiju ni
ozbiljnih unutarnjih povreda. Spasila vas je svinjska poslanica. Vi ste -"
"Zaepi! ekaj - spasio me tko?"
"Ja."
Dennis je zatreptao kroz promoene trepavice prema neodoljivoj grozoti
koja je sjedila na tirkiznoplavoj travi, dva metra od njega. Svinja mu se
nasmijeila svojim biokonstruiranim leopardskim osmijehom, upadljivo drei
ruku na pitolju za omamljivanje koji je nosila na boku.
Zurio je u nju, previe omamljen okom, poudom i mlakom rijenom
vodom da bi progovorio.
"Okladit u se u zadnju igroloptu, koju imam, da ste programirali tu stvar
da me zove Svinja", rekla je.
Dennis zakalje i odmahne glavom. "Ne. Ne, zato?"
"Mogu li neto uiniti za vas?"
Nije ju htio gledati. Zabuljen u svoja stopala, rekao je: "U skladu s lankom
IV, poglavljem II, paragrafom 9 -"
"Paragraf 12", apne Aji u njegovom kortiportu.
"- ovaj, paragrafom 12 Meuzvjezdane konvencije o planetarnom razvoju, i
u interesu zatite natjecanja i vjernosti predstavljanja, zahtijevam da mi

predate sve prevodilake meu-sklopove, kodove, sintaktike tablice, leksike i

druge instrumente koji omoguavaju komunikaciju s bilo kojim oblikom
svjesnog ivota na ovom planetu."
Smijeak joj se rairio. Imala je opak par onjaka. "Onda nemate sree.
Nemam nita takvog."
Dennis se zajapurio. "Lae! Domoroci se igraju igroloptama! Rekla si mi da
sam ve izgubio. Nisi mogla poeti pregovore bez uspostavljanja
komunikacije."
Leopardski se osmijeh jo vie rairio. "To zvui razumno. Naalost, ja
nemam pristup ni do kakvih prevodilakih instrumenata. Ali, mogu ti pokazati
kako da prijee potok bez da upadne u njega."
Dennis je stisnuo oi i pokuao se to ozbiljnije namrtiti. "Konvencija mi
daje pravo da zahtijevam pristup tvome Ajiju."
"Zna, zapravo si jako sladak za jednog pompoznog krelca."
Kapilare u njegovim obrazima nisu se mogle sloiti to da uine. "To je
moje pravo."
Ispruila je noge i naslonila se na zabaene ruke, isturivi grudi. "Jasno,
Gajin deko. Pristupni kod je 473-Micamaca."
Dennis duboko udahne, trudei se da ne bulji. "Ima ga?"
"Potvrujem", stigao je apat kroz njegov kortiport. "Spajam se. Malo e
potrajati."
Njegova protivnica nije odvraala pogled s njega. Dennis se trudio djelovati
nonalantno. Poeo je ustajati, osjetio nateklinu pod pojasom, te se
predomislio.
"Mislila sam da vi, koji se furate na istou, sve svoje akre usklaujete s
kozmikom Gajom", rekla je. "Ukljuujete se u planetarnu svijest i tako to."
"To se zove Gaia-Yoga."
"Da, Gaia-Yoga. Jel' i pad u rijeku dio toga?"
Dennis je otvorio usta kako bi joj odgovorio, ali ga prekine njegov Aji.
"Dovrio sam pregled svinjskog Ajija. Nisam pronaao nikakvih sredstava za
komunikaciju s lokalnim oblicima ivota."
"To je nemogue!" ree Dennis.
"Pasti u rijeku?" Svinjska se izaslanica zahihoe. "Ali tebi je to izgledalo
tako lako."
Namrtio se.
"Ili si upravo dobio rezultat pregleda od svoga Ajija?Rekla sam ti." Ustala je.
"Jo neto?
Dennis je skoio na noge, upirui u nju prst optube. "Sakrila si ih!"

"To nije vjerojatno", ree mu Aji. "Iz jednog Ajija nije mogue neprimjetno
izbrisati tako veliku aplikaciju."
"Ne razgovaram s tobom."
"Ostavit u ja vas dvojicu same", ree Svinja. "Samo pazi kad se bude
vraao." Pokvareno mu je namignula. "Ako se smoi, moda u te opet
morati izvlaiti."
Okrenula se i ula natrag u svoj shuttle. Promatrao je njene bokove i
osjetio bijes i pokuavao odluiti to sljedee da uini.
Dok je preao rijeku - ovog puta na suho - donio je odluku. Svinje su
moda bolje u varanju, ali nisu jedine koje mogu varati.
Kad je sljedei put preao rijeku, no je prekrila praumu. Dva mjeseca
treptala su nad istinom, jedan naranast, drugi plav. Pretpostavio je koliki e
biti Svinjin sigurnosni perimetar i pribliio mu se koliko se usudio.
Iz trenirke je izvadio ploicu aminano pjene superprovodljivog kristala.
Bacio ju je na tlo i ona se smjesta preoblikovala, morfirajui u robota u obliku
jastoga i veliine dlana, sjajno sivog oklopa. Robot je krenuo naprijed sve dok
nije stigao do Svinjinog sigurnosnog parametra. Nakon kratke stanke, poeo
je kopati.
Dennis je ekao dok si je stvarica prokopavala put ispod perimetra. Inae
je rijetko morao pribjegavati takvoj taktici. Veina izaslanika, bilo istih bilo
svinjskih, pridravala se konvencije. Konvencija je nalagala da svaki
nastanjeni planet, na koji naie ovjeanstvo, mora dobiti priliku za izbor - ili
e se pridruiti glupom svinjskom Savezu za razvoj, ili e postati dio
Rezervata. Prije konvencije, sudbine itavih svjetova bile su preputene
sluaju, pohlepi, ratu. Ali sad, svaki novi planet dobivao je po dva izaslanika i,
u sluaju primitivnih svjetova poput ovog, prva skupina, s kojom bi
kontaktirali, predstavljala bi itavu biosferu. Rjeenje nije bilo ni fer ni
savreno - daleko od toga. Samo bolje od krvi i kaosa, to se dogaalo prije
toga.
Ali bez komunikacije, odluku nitko nije mogao dokumentirati. U takvim
sluajevima primjenjivala se sloena formula arbitrae, skoro uvijek u korist
Razvoja. Domoroci ovog svijeta oito su baratali nekim oblikom komunikacije,
a predstavnica Svinja ga je oito shvatila. A sad mu je uskraivala to znanje,
krei Konvenciju.
Tako da Dennis nije osjeao ba veliku potrebu da igra po pravilima.
Bljesak svjetla mu je privukao pogled: jastog je izaao s druge strane
svinjskog perimetra. Dennisu je srce bubnjalo u uima dok je jastog urio

prema shuttleu, prihvatio se za oplatu, i otpuzao do senzorskog podruja,

bljetavog na arenoj mjeseini. Tamo je zastao i tekim prednjim klijetima
dohvatio jednu od velikih antena. Prolo je nekoliko trenutaka dok je jastog
prekrcavao otrovni replikator koji e sruiti Svinjin Aji. A onda mu na leima
triput zasvijetli malena svjetiljka: misija obavljena. Nekoliko sekundi kasnije,
bljesak svjetla potvrdio je da se siuni saboter sam unitio.
Dennis je kimnuo s mrkim zadovoljstvom i povukao se na drugu stranu
rijeke, u praumu. Traio je put kroz sjenovito raslinje, traei znakove po
kojima bi se snaao. Put je iao sporo, jer nije imao Ajija da ga vodi. Ostavio
je dek iskljuen u depu. Za sabotau mu nije trebao svjedok. Svinjski
iznajmljeni Aji bi izdao ga niti ne trepnuvi.
Mjeseina je kapala s milijuna mirisavih listova, poput rose. Prauma je
graktala i cvrkutala. Dennis je osjetio kako se naruje ivota omata oko njega,
ali bio je previe nervozan da bi se 'ukao. Otetio je Svinjinu mogunost za
komunikaciju s drvomakama, i pri tome se nasukao. Ali sam se nije nimalo
pribliio poetku pregovora. Razjarivala ga je pomisao na to to im je Svinja
sve obeala: igrolopte i mreoveze i zahode u kui i dobra mjesta u servisnom
sektoru ...
I to ti je spavanje s neprijateljem. to li je pak to bilo, Svinja sklupana s
njima kao da su svi velike mice mace? 473-Micamaca.
Tada je shvatio. Nije naiao na Svinju kako se odmara s lokalcima nakon
pregovora. Naiao je na njih za vrijeme pregovora!
Srce mu je poskoilo. Morao se utekati. Aji bi mogao poslati hipnotiki
signal kroz njegov kortiport, i tako ga poslati u svijet snova. A tamo bi mogao
uspostaviti kontakt i otpoeti pregovore. Kad je uao u umu dovoljno duboko
da izgubi rijeku i svinjski shuttle iz vida, iz depa je izvukao dek.
Prije nego to ga je mogao umetnuti, uo je kako iza njega krcka grana.
Brzo se okrenuo i potegnuo oruje. Ugledao je svinjsku predstavnicu s
aurom od plave mjeseine oko crnog obrisa. Ugledao je odlomljenu,
iskrivljenu granu: drala ju je nad glavom poput palice.
Njegovo oruje ispljunulo je puls energije ba kad je Svinja slomila svoju
palicu na njegovoj lubanji.
Naao se sjedei s ostalima u celuloznom gnijezdu visoko nad praumskim
tlom. Pet-est drvomaaka zurilo je u njega esterostrukim oima. U jednom
kutu etvrtaste kue na drvetu bila je gomila stvari: igrolopte, dijelovi strojeva,
modeli nepoznatih pjenobrodova, pjevajui kristali, i druge stvari o kojima je
Dennis mogao samo nagaati, sitnice koje su ostavili posjetitelji s desetina

nepoznatih svjetova.
Make su mu dale komad tirkiznoljubiasto kore. Dennis ju je prihvatio
svojim pametnim, esteroprstim prednjim apama i poeo gristi svojim tekim,
takorastim sjekutiima, savakavajui vlakna u ljepljivu masu celuloze i soka.
Imalo je okus po kvascu i djetelini.
"Svia nam se", rekli su.
"Molim?"
"Ti si Carstveni. To nam se svia. I mi smo Carstveni. Ti nam sad
pripada."
Dennis nastavi vakati. "Ja sam izaslanik Konzervacionista. Ovdje sam da
bih vam rekao kako prema Meuzvjezdanoj konvenciji imate izbor. Oni drugi
ele razviti va planet, promijeniti va nain ivota, stvoriti od vas potroae u
-"
"I oni su Carstveni. To nam se svia."
"Ne", ree Dennis. "Ne shvaate. Oni su drugaiji od nas. Oni -"
"Vi ste isti. Svi smo mi isti. Mi jaemo na osvajanjima Carstvenih i irimo
svoje snove. Vi jaete sklisku pjenu da irite svoje snove."
"Sklisku ... pjenu?" Dennis je vakao svoj komad kore jo trenutak prije
nego to mu je sinulo: mislili su na kvantum-gravitacijsku prostor-vremensku
pjenu, kozmiku struju koja je pogonila ovjeanstvo kroz zvijezde.
"Vi jaete sklisku pjenu i posvuda irite svoje snove, kao grizikoru."
Miii su mu plutali u struji volje koja nije bila njegova. Dennis je ispljunuo
grizikoru u svoje ape. irio je savakanu, ljepljivu celulozu s grane na granu,
vaui i pljujui i irei, gradei celulozni grad od grane do drveta, do
planeta do zvijezda, ogroman grad koji se protee od spiralnog kraka do
spiralnog kraka, grad od grizikore, grad od elika, od inteligentnih kompozita i
nanopjene, grad od elektrinog mesa i kvantumskih polimera, ivi grad,
superprovodei marketinki inenjering, kapitalizirajui uzlaznu kumulativnu
kamatu, dovodei svaki novi svijet do punog profitnog cvijeta, silikonski lotos,
elini cvijet koji se beskrajno otvara ...
"Ne!" povie Dennis. "To nije na san!"
"To ona sanja. Carstveno. Imate isti san."
"Ne!" Osjetio je Svinjin san i previe jasno, radosno 'ukajui Razvojnu viziju
svemira. Htio je van iz te none more, te vizije ekstatinog valjanja u
svinjarijama. "Svi ivite zajedno. Radite zajedno. Jaete na skliskoj pjeni."
"Ali ..."
"Sad ona vidi tvoj san."
Rezervat se pruao od spiralnog kraka do spiralnog kraka, beskrajni vidici

istoe: kristalne ume, oceani amonijaka, ugljikovodine pustinje, mikotine

tundre - udni pejzai i jo udnije kulture, ouvani i profitabilno izloeni za
lak uitak svinja na praznicima, za ekstatino 'ukanje istih hodoasnika, za
Svinje i istunce koji rade i sanjaju zajedno i nateu se oko sudbine svjetova.
"Ali mislite da imate razliite snove. Zanimljivo. Svia nam se to. Mi smo
Carstveni. Vi ste Carstveni. Mi emo s vama sanjati carstvene snove.
Oblikovat emo va san. irit ete nas preko skliske pjene. Sad nam
pripadate."
Dennis je prestao vakati. Odbacio svoju koru. "ekaj malo, kvragu. Nismo
mi samo ..."
"Primjerci u zoolokom vrtu?"
Buljio je u njih, a oni su zurili u njega svojim opsidijanskim oima. "Sviate
nam se. Mi smo Carstveni. Mi osvajamo snove i putamo ih da se jebu."
Galaktiki rezervat izmijean s galaktikim gradom, grizikora i elik
pomijeani kao trule humusa na praumskom tlu, trilijarda vrsta koje sanjaju,
sve one sanjaju, kulture se susreu, mijeaju, osvajaju, podlau, jebu, irei
snove drvomaaka preko svemira, grad/rezervat/carstvo snova, nad kojim
vladaju drvomake to spavaju u kolibama od grizikore, oblikujui vizije i
sudbine tisua kultura koje plove kroz zvijezde.
A Sanjai znaju da se i njih sanja. Dennis je 'uknuo beskonano malu
fraktalnu regresiju, skliska pjena snova koja se pjeni i jebe ...
Svinja se trzala na njegovom krilu, daui orgazam, bradavica grimiznih i
tvrdih na maje ispjeganim grudima.
Dennis je svrio s njom. Grad i Rezervat postadoe jedno.

Vratite se kui. Jaite na skliskoj pjeni i povedite nas kui.

Oboje su se probudili u istom trenutku. Pljusnula ga je i uzmaknula, kako bi

dohvatila trenirku i povukla je preko svoje golotinje. Dok je on trljao
pulsirajui vor na svojoj glavi, ona je trljala masnicu koju je njegovo oruje
ostavilo na njenim rebrima. Dobacila mu je otrovan pogled i uvukla se u
trenirku. Dennis je navukao svoje odijelo, i dvoje izaslanika mrko se zagledalo
jedno u drugo u svjetlu rane zore.
"To nije imalo veze s nama", rekao je, skoro reei.
Odmahnula je glavom, i mrtenje joj se polako otopilo u osmijeh.
Dotaknula si je sljepoonicu. "Osjea ih?"
Osjeao ih je. Toplo, ugodno mjesto jo je arilo u njegovom umu, iza
njegovih oiju, gledajui sve. Sanjai.
Oi su mu se rairile. "Da! Sveta majko Gajo - zarazili su nas! Neemo proi
kroz karantenu!"

"Karantena nee doznati ako im ne kaemo. Ajiji ne mogu zapisati niti

zabiljeiti ..." Glas joj je zamro.
"Molim?" dahne Dennis dok se shvaanje slagalo na mjesto. "Lagala si!
Rekla si da sam izgubio, ali nisi imala nikakvu prednost! Mogla si sanjati s
njima, ali tvoj Aji nije nita vidio. Ni na koji nain nisi mogla dokumentirati
pregovore!"
Slegnula je ramenima. "Nisi ni ti mogao - ni tada ni sada. To znai arbitrau,
koja skoro uvijek odluuje u korist Razvoja, a ne Rezervata. Dakle, izgubio si.
Osim toga, kakve to sad ima veze?"
"Kakve veze? Kakve veze?" Dennis je digao ruke, zbunjen i bespomoan.
"Oni ... oni ..."
"Kolonizirali su nas. Vratit e se s nama i proiriti kroz nau civilizaciju, da
sanjaju s nama."
"Da nam kau to da sanjamo. Silno si nonalantna, a nosi zarazu! Ja, na
primjer, mislim da bismo trebali ostati ovdje, a ne to iriti dalje."
"Ali kakve to zapravo ima veze?" nasmijala se. "Oboje smo doli ovamo da
na svoj nain osvojimo njihov svijet. Umjesto toga, oni su na odreeni nain
osvojili nas. Vidio si to i ja, zar ne? S koliko rasa sanjaju? Koliko je njihovo
carstvo? Vee od bilo ega o emu su Razvoj ili Rezervat ikad sanjali."
Okrenula se.
"Kamo ide?"
Napravila je nekoliko koraka, zastala, okrenula se k njemu. "Izvrsno pitanje,
budui da si onesposobio moj Aji. Ja ne znam upravljati shuttleom. Ne
mogu ..."
"Moe se vratiti sa mnom."
Oi su joj se suzile.
Dennis se nasmijeio dok je mali djeli svemira opet dolazio pod njegovu
kontrolu. "Naravno, ostaje i problem rasporeivanja ovog planeta."
Zatreptala je prema njemu. Zbunjenost na njenim makolikim crtama, onda
nevjerica pomijeana s nevoljnim divljenjem. "Ti kopile!"
"Zovi me kako hoe. Moe slubeno izjaviti da je tvoj Aji krepao sam od
sebe, da su domoroci odbili prijedloge Razvoja i sloili se da se pridrue
Rezervatu."
Dobacila mu je hrpu ne pretjerano iskrenih psovki, onda uuti, s rukama na
bokovima, zurei u tlo. Trenutak kasnije, podigla je pogled, smijeei se.
Dennis se namrti. "to?"
"Smiju nam se." Podigla je pogled prema vrhovima drvea, gdje su
drvomaji sanjai leali na celuloznim terasama svoga umskog grada.

Dennis pogleda prema gore i prema unutra. I on je vidio: sanjae su

zabavljale njegove bijesne gliste, njegova glupa, jalova elja da oblikuje ovaj
svijet. Kao i svako carstvo koje je ikad osvajalo i uruilo se, svaka rasa koja je
ikad pokuavala svemiru nametnuti svoju volju. Kao i sami sanjai, svaka
civilizacija koja je ikad sanjala o preoblikovanju sudbine ...
Carstveni.
"Ovo mijenja sve", ree ona.
Odmahnuo je glavom, borei se zadrati svoju ludost. "Ne mijenja nita.
Jesmo li se dogovorili?"
Slijedila ga je natrag do broda i dala izjavu njegovom Ajiju, preputajui
planet Konzervacionistima.
"Dokument je ovjeren i osiguran", ree Aji. "Skenirao sam vas oboje i
uvjerio se da niste zaraeni. Ako elite, mogu poeti pripreme za povratak."
Dennis proguta. Posljednja ansa.
"Gospodine?"
"Mislim da smo ovdje gotovi", ree konano.
"Ciklus za polijetanje pokrenut. I, gospodine, rado bih vam prvi estitao na
uspjehu."
"Jo jedna pobjeda za Rezervat", promrmljao je Dennis, ali nedostajao mu
je onaj stari prizvuk trijumfa.
Ona se iza njega zahihotala, a on se okrenuo da je pogleda.
"Ne vjeruje valjda stvarno u to?" upitala je.
"Da ne vjerujem, ne bih se ni trudio."
Nasmijala se. "Jo mislim da si sladak, Gajin deko - za jednog pompoznog
krelca."
Obrazi su mu se zaarili. "Pa, put natrag je dug", rekao je. "Drago mi je to
u za promjenu imati ljudsko drutvo."
Nasmijeila se. "Sigurna sam da svojim novim prijateljima moemo dati
neto za snove. Zato mi ne pomogne da se privrstim?"
Dennis proguta slinu.
Uzela ga je za ruku i povela unutra. Aji je za njima zatvorio vrata. Nekoliko
minuta kasnije, shuttle se podigao u tirkizno nebo.
I jahali su sklisku pjenu, cijelim putem do kue.

Peter F. Hamilton
SONNIENA PREDNOST
Peter F. Hamilton rodio se 1960. godine u najmanjoj engleskoj pokrajini Rutlandu.
Nije namjeravao postati piscem, no spletom okolnost 1988. godine britanski magazin
Fear objavljuje mu prvu priu Death Day. Od tada redovito objavljuje prie i biva
uvrtavan u razne antologije. Mindstar Rising prvi mu je roman iz SF/krimi serije
"Greg Mandel" objavljen 1993.,a a slijede ga A Quantum Murder te The Nana Flower.
Hamilton se oigledno pronaao u anru i 1996. mu izlazi prvi dio trilogije The
Night's Down, The Reality Dysfunction. Kompleksna i prostorno, te vremenski iroka
space-opera naila je na odobravanje i publike i kritike, a debljinom konkurira i
najopsenijim fantasy romanima. Drugi dio The Neutronium Alchemist izlazi 1997., a
trei The Naked God krajem 1999. godine. Velika je nada britanskog SF-a.

Naslov originala: Sonnie's Edge

Prevoditelj: Mario Jovi

Zemlja 2070.
Bio je dan, pa je na Batterseau bila guva. Autoput M500 iznad Temze
doveo nas je brzinom od sto i pedeset kilometara na sat ravno u srce
Londona, a nakon to smo rampom sili na most Chelsea naa se velika
brzina spustila na postojani kilometar na sat. Do naeg odredita ekala su
nas jo tri kilometra.
Pridruili smo se koloni blistavo srebrnih vozila koja je ispunjavala ulicu, i
pojaali refleksivnost vjetrobrana zbog sunca. Motori su klizili uskim prolazima,
njihovi su vozai bili odjeveni u glatke samohladee kombinezone.
Svjetlosirene su bljetale i zavijale dok su se probijali kroz guvu, sliili su na
neki stroboskop. Kao da to nije bilo dovoljno, svako vozilo na cesti uzbueno
je brujalo, motori i klima-ureaji proizvodili su vibracije u zraku koje su
jamile migrenu. Tri sata toga. Mrzim gradove.
Podne, i uli smo u oronulo dvorite kao to starinski cirkus dolazi u grad.
Bila sam Jacobova suvozaica, sjedila sam u kabini starog dvadesetogodinjeg
lepera, nogu podignutih kako bi izguvala gomilu McWrappersa koji su
zatrpali pod. Znatieljni navijai iz arene etali su napuknutim betonom i zurili
u nas. Druga dva lepera naeg konvoja ula su s ceste. Velika rasklimana
metalna vrata uz zveket su se zatvorila za nama.
Jacob je zakljuao kotae i iskljuio energetsku eliju. Izala sam iz kabine.
Posrebrena strana lepera bila je siva od oksidirajueg sloja, ali moj je odraz
bio dovoljno jasan. Plava kosa koja je zahtijevala panju; isto vrijedi za
odjeu, pretpostavljam: crna majica bez rukava i maslinastozelene bermude
koje imam due od godine dana, na nogama bijele tenisice. Imam dvadeset
dvije godine, iako imam suhonjavu figuru tridesetogodinje ene koja vjeba i
dri dijetu kako bi izgledala kao dvadesetdvogodinjakinja. Lice mi nije loe;
Jacob ga je popravio i napravio mi istaknute vilice koje sam kao dijete
oduvijek eljela. Moda to nije izraajno kao to je nekad bilo, ali iskrivljene
crte lepera izobliavale su odraz.
Izvan izolacije kabine zvukovi Londona izravno su me napali, zajedno s
vruinom i smradom. Tri glavna otpadna proizvoda osamnaest milijuna
potroaa koji su odluili odrati stil ivota troei i iskoritavajui domae
proizvode i energiju ritmom koji je mogla omoguiti samo industrija dvadeset
prvog stoljea. A ak se i ona muila ispuniti potranju.
Mogu se utekati izravno u tu konicu pohlepe; njihovu potrebu za
zalogajom akcije. Najbolje od svih znam to trae, i mi im to dajemo.
Uzbuenje, tako ja i ostatak Sonnienih grabeljivaca zaraujemo lovu. I

donijeli smo znaajnu jedinstvenu koliinu u Battersea. Veeras je borba.

Borba zvijeri: krajnji krvavi sport; nasilan, spektakularno odvratan i uvijek
smrtonosan. Novi je i dogaa se; svemirima daleko od proienog smea VS
igara koje potroai svake veeri uitavaju u procesore svojih odijela. Ovo je
stvarno, pobuuje stare instinkte, najjae i one o kojima ste najovisniji. A
Sonnieni grabeljivci najbolja su ekipa koja se pojavila u dvije godine otkad je
natjecanje poelo. Sedamnaest pobjeda u nizu. Navijai urlaju za nama sve
od Orkneyskih otoka do Cornwalla.
Bila sam sretna, potpisala sam na prvoj razini, kad je bijes modificirao
rotvajlere i dobermane s implantima onjaka i ilet pandama. Koncept na
koji siroti stari Wing-Tsit Chong nije nikad niti pomislio kad je izmislio simbiovezu.
Karran i Jacob bili su jezgra ekipe, tek izali sa sveuilita u Leicesteru s
diplomom iz biotehnologije, revni i puni potencijala. S takvim kvalifikacijama
mogli su otii u bilo koju tvrtku na svijetu, uskoiti ravno u korporacijski
svemir primijenjenih istraivanja i prepirki o godinjem budetu. To je stvar
koju svake godine ine milijuni novopeenih inenjera, potraga za sigurnou,
i veliko olakanje zbog saznanja kako e njihovi studentski krediti biti vraeni.
Ali to je bilo ba u vrijeme kad je papa poeo smirivati crkvene desniare, i
javno je izrazio zabrinutost zbog moralnosti simbio-veze i naina na koji je
koritena za kontrolu ivotinja. Nije trebalo dugo da se mule prikljue zboru.
Cijela etika biotehnologije postala je glavna tema vijesti; da ne spominjem
opravdanje za desetke ivotinjskih aktivista koji su zapoeli estoke kampanje
protiv biotehnolokih laboratorija. Biotehnologija odjednom nije bila tako
privlana.
Ako nisu poeli vraati studentski kredit unutar est mjeseci nakon diplome,
banka bi ih pripisala kompaniji (i uzimala rate iz njihove plae). Borbe su bile
jedina financijski isplativa alternativa za njihov talent.
Ivrina je bila biva medicinska sestra koja im je poela pomagati s
transplantacijskim tehnikama kad sam ja stigla. Lutalica bez imalo ambicija,
jo manje obrazovanja, ali dovoljno pameti kako bi shvatila da je ovo
drugaije, neto u emu bi se mogla nai, moda i stvoriti karijeru. Bila sam
nova za svakoga, svi smo poetnici i neiskusni. Primili su me kao vozaicu i,
kako bi se reklo, Katicu za sve.
Wes se pridruio tri mjeseca kasnije. Strunjak za hardware, ili mokljan,
ovisno o vaim predrasudama. Kljuni dodatak sportu koji se usavravao
gotovo svakoga dana. Odravao je tankove za kloniranje, kompjutore i
Khanivoreove sustave za odravanje ivota, plus tisuu drugih sitnica.

Bili smo dobri, Jacobovi duhovi, kako smo se onda zvali, dobro smo se borili
kako bismo postigli kultni status. Pristojan postotak pobjeda, blizu ezdeset
posto. Jacob i Karran jo su uvijek bili u velikim dugovima, ali zaraivali su za
mjesenu ratu. Sitna lova bila je dovoljna da nam omogui neovisnost dok su
se nai suvremenici grebli za sindikalnu potporu. Siromani ali ponosni,
najstarija preha. ekali smo dok sport ne pobudi zanimanje telke i postane
popularan. To e se dogoditi, sve su momadi to znale.
Onda sam doivjela nesreu i dola do svoje ubojite prednosti.
Zujanje motora druga dva kamiona izgubilo se u daljini i ostatak momadi
pridruio mi se izmeu korova i maje pialine na betonu dvorita. Prema
Londonskom administracijskom savjetu na natpisu na vratima dvorita pisalo
je kako e ovdje biti jedan od potpornih stupova Sredinje-june kupole. Ako
Bog zna kad e, ako e, gradnja poeti. Sredinja-sjeverna kupola bila je
vidljiva iznad ilet ice koja se nalazila na zidu dvorita. Graevina od kristala
jantarne boje, promjera etiri kilometra, koja se nadnosila nad veinom
okruga Westminster poput nekog zatitnog pokrova za drevne betonske
zgrade ispod sebe. Potporni stupovi su bili mali u odnosu na njenu veliinu,
vrsta supervrstog vlakna uzgajanog u orbiti, prizmatino je blistala na
zasljepljujuem suncu. Prazne reetke kupola u Chelseau i Islingtonu ve su
parale nebo s obje njene strane. Jednog e dana svi gradovi biti ovakvi,
titovi protiv neprijateljske klime koju je stvorila njihova vlastita termalna
emisija. London vie nije imao smoga. Sada je imao samo treperenje od
vruine, zrak je titrao u ispunim cijevima dvadeset pet milijuna klima-ureaja.
Deset najveih cijevi nalazilo su na Sredinjoj-sjevernoj kupoli, poput crnih
stupova koji izbacuju viak vode iz velikih fontana sive izmaglice. Londonski
administracijski savjet nije doputao zrakoplovima letove iznad njih iz straha
to bi ti divovski nevidljivi plamenovi mogli uiniti aerodinamici strujanja zraka.
Karran je dola i stala pored mene, namjetajui ogromni sombrero na
glavu. Ivrina je stajala nekoliko koraka iza, nosila je samo top i odrezane
traperice; UV tretman promijenio je njenu kou arktike princeze u boju
tamnog cimeta. Wes joj je zatitniki stavio ruku oko struka dok je s
neodobravanjem pomirisala smrdljivi zrak.
"Pa, kak' izgleda, Sonnie?" pitala je Karran.
Svi su zautjeli, ak i Jacob koji je razgovarao sa efom. Ako borac
momadi nije bio nabrijan onda ste se jednostavno spakirali i otili ravno
doma. Unato svoj njihovoj genijalnosti i tehnolokoj potpori ostatak
momadi nije imao ulogu u borbi. To je bilo samo na meni.
"Dobro izgleda", rekla sam im. "Bit e gotovo za pet minuta."

Samo sam jednom posumnjala. U Newcastleu, kad smo se borili protiv

momadi Kralj panter. To se pretvorilo u jebeno sranje. Khanivore je bio
prilino razvaljen. ak sam i tada pobijedila. To je bila borba iz koje nastaju
legende.
Ivrina je akom udarila dlan. "Tako treba!" Izgledala je nabrijano, spremna
za frku. Svi bi mogli pomisliti kako e ona osobno upravljati Khanivoreom.
Definitivno je imala icu za to; ali nisam znala je li imala moju osobitu ubojitu
prednost.
Pokazalo se da je Dicko, vlasnik arene, dobar organizator. To je dobro. Na
nekim smo se borbama pitali postoji li mjesto uope, ako zanemarimo
vercere. Jacob je vodio ljakere i rekao im da istovare Khanivoreovu kapsulu
za odravanje ivota iz lepera. Njegovo bucmasto lice bilo je obliveno znojem
dok se providni cilindar polako sputao niz rampu. Ne znam zato se toliko
brinuo zbog pada od dva metra. On radi veinu dizajna tijela zvijeri (Karran se
bavi ivanim sustavom i strujnim krugovima), tako da bolje od svakoga zna
koliko je otporna Khanivoreova koa.
Arena je zaivjela kao skladite cijevi sve dok Dicko nije doao i poeo
posao. Zadrao je koljku od valovitog panela, skinuo auto dijelove kako bi u
sreditu mogao uzgojiti polip rupu - okruglu, promjera petnaest metara,
duboku etiri. Bila je u potpunosti okruena tribinama, jednostavnim
koncentrinim krunicama drvenih klupa koje su ispunjavale ravu elinu
konstrukciju nalik paukovoj mrei. Vrh je bio dvadeset metara iznad
betonskog poda, gotovo je dodirivao krovne panele na kojima se kondenzirala
voda. Pogledala sam krhke tribine, i bilo mi je drago to nisam gledatelj.
Naa zelena soba bila je stari ured nadglednika skladita. ljakeri su unijeli
Khanivoreovu kapsulu za odravanje ivota i poloili ju na teko drveno
postolje. Zakripalo je, ali izdralo.
Ivrina je poela lijepiti crni polietilen preko prljavih prozora. Wes je spojio
pomone module na napajanje skladita. Karran je stavila svoje I-naoale i
poela provjeravati dijagnozu Khanivoreovog ivanog sustava.
Jacob je uao, veselo se smijeei. "Omjer je dva naprema devet u nau
korist. Stavio sam pet somova na nas. Misli da e to moi obaviti, Sonnie?"
"Raunaj na to. Urbani gorgoni upravo su si nabavili mrtvu zvijer."
"To je moja cura", rekao je Wes ponosno i pljesnuo me po ramenu.
Lagao je, i to je opako boljelo. Wes i ja smo osam mjeseci bili nerazdvojni
par, sve do moje nesree. Sada su on i Ivrina svake noi provjeravali ovjes
kamp prikolice. Nisam mu to zamjerala, barem ne svjesno. Ali promatranje
kako svuda idu zajedno, dre se za ruke, grle, smiju - to mi je stvaralo

hladnou oko srca.

Sat prije nastupa, pojavio se Dicko. Kad ga pogledate nekako se zapitate
kako se naao u ovom poslu. Otmjeni starac, formalni maniri i uljudni
smijeak; visok i vitak, raupane sijede kose preguste da bi u potpunosti bila
prava, i pomalo ukoenog hoda zbog koga je koristio tap sa srebrnom
drkom. Odjea mu je bila striktno prolostoljetna: svijetlosivo odijelo uskog
ovratnika, bijela koulja i mala kestenasta leptir mana.
Za njim je hodala djevojka, stara nekih sedamnaest godina i dobrih
proporcija, takoer je imala slatko lice; bujni oblak kovrave smee kose
uokvirivao je smireni, prividno edni, izraz lica. Nosila je jednostavnu dugu
limunutu haljinu. Bilo mi ju je ao. Ali to je stara pria; vidjela sam ju bezbroj
puta na svakoj borbi. Barem mi je rekla sve to trebam znati o Dickou i
njegovim kulturnim manirama. Gospodin Lice.
Jedan od ljakera zatvorio je vrata iza njega i priguio zvukove razgovora iz
glavne dvorane i zvidanje. Dicko se naklonio meni i ostalim djevojkama, a
onda Jacobu dao omotnicu. "Va honorar za nastup."
Omotnica je nestala u Jacobovom konom prsluku.
Uredne srebrne obrve podigle su se za milimetar. "Nee ga prebrojiti?"
"Tvoja reputacija je dobra", odgovorio mu je Jacob. "Ti si profi, vrhunski.
Tako se pria."
"Hvala na komplimentu. I vi, takoer, dolazite s dobrim preporukama."
Sluala sam kako on i ostatak ekipe trabunjaju gluposti. To mi se nije
svialo, bio je uljez. Neke su momadi prije borbe voljele tulumariti; neke su
pretresale i pretresale taktike. Ja, ja sam voljela mir i tiinu kako bih se mogla
prepustiti zenu. Prijatelje, koji e priati kad to poelim, koji e znati kada
treba utjeti. Skakutala sam uokolo, najeila sam se od napetosti iekivanja.
Svaki put kad sam pogledala Dickoovu djevojku, ona bi spustila pogled.
Prouavala me.
"Pitam se mogu li na trenutak baciti pogled na Khanivorea?" pitao je Dicko.
"ovjek toliko slua ..."
Ostali su se vrtjeli en masse oko mene.
"Naravno." Nakon to ga stari vidi, moda zbrie. Ne moete uistinu nekoga
otjerati s njegova vlastitog terena.
Prili smo kapsuli za odravanje ivota, svi osim djevojke. Wes je smanjio
neprozirnost, a Dickoovo se lice namrtilo od mranog zadovoljstva, mrtvaki
se nasmijeio. Najeila sam se.
Khanivore je visok gotovo tri metra, recimo ovjekolik po tome to je imao
dvije noge debele poput stabla i bavu od tijela, iako je sve bilo ugraeno u

crni viedijelni egzoskelet. Nakon toga, stvari su bile puno neobinije. Iz

gornjeg dijela tijela izbijala su etiri oklopljena pipka, dva su zavravala kao
otre tipaljke od kosti. Svi su bili smotani kako bi stali u kapsulu poput
gnijezda uspavanih udava. Debeli dvadesetcentimetarski vrat nosio je nonu
moru od glave napravljenu od kosti polirane do sjaja crnog kroma. S prednje
strane bile su ralje morskog psa s dvostrukim redom zuba, dok je glavni dio
bio prepun dubokih pukotina i kratera koji su titili senzorske organe.
Dicko je pruio ruku i dodirnuo povrinu kapsule. "Sjajno", proaputao je, a
onda onako usput dodao: "elim da popuite."
Nastupio je trenutak mrane tiine.
"Molim?" propitala je Karran.
Dicko je svoj mrtvaki smijeak usmjerio ravno na nju. "Puiona. Bit e vam
dobro plaeno, duplo vie nego da pobijedite, deset tisua CU-a. Plus oklade
koje ete staviti sa strane. To e uvelike smanjiti financijske probleme
amaterskom timu poput vas. Moemo se ak i dogovoriti za neke budue
termine."
"Odjebi!"
"I to svi kaemo", pljunuo je Jacob. "Sjebao si se, Dicko. Mi smo profii,
ovjee, pravi profii. Vjerujemo u borbu zvijeri, naa je. Mi smo tu bili na
poetku, i neemo dopustiti govnarima poput tebe da ju sjebu zbog brze
zarade. Ako se prouje za namjetene borbe svi emo izgubiti, ak i ti."
Bio je dobar, to mu moram priznati, njegova kukuljica urbanosti uope nije
zatreperila. "Ne razmilja, mladiu. Kako biste se nastavili boriti morate imati
novca. Osobito u budunosti. Veliki komercijalni koncerni poeli su
primjeivati taj va sport, uskoro e postati profesionalan sa slubenim ligama
i upravljakim tijelima. Uz pravu potporu momad vae nesumnjive kvalitete
moe trajati sve do vaeg umirovljenja. ak i zvijer, koja nikad ne gubi,
svakih devet mjeseci zahtijeva generalku, da ne spominjem stalna poboljanja
koja morate montirati. Borbe su skup posao, a postat e jo skuplji. A one su
sada posao, ne neka zajebancija. Trenutno ste naivni amateri koji su u
pobjednikoj formi. Nemojte se zavaravati; jednog ete dana izgubiti. Trebate
siguran prihod koji e vam pomoi u frci dok dizajnirate i testirate novu zvijer.
To je ono to vam nudim, prvi korak prema odgovornosti. Borci i
organizatori meusobno se hrane. Tako je uvijek bilo, od vremena rimskih
gladijatora. I tako e uvijek biti. U tome nema nieg neasnog. Veeras e
oboavatelji vidjeti velianstvenu borbu za koju su platili jer Khanivore nikad
ne bi mogao lako izgubiti. Doi e vas ponovno gledati, vritat e za
pobjedom, oduevit e se kad ponovno pobijedite. Bitka, tuga i trijumf, to

zahtijeva njihovu panju, to bilo koji sport ini ivim. Vjerujte mi, znam rulju
bolje no to ete ju vi ikad znati; ona je moja ivotna studija."
"Novac takoer", tiho je rekla Ivrina. Prekriila je ruke na grudima i
prezirno ga gledala. "Nemoj vie srati kako nam ini uslugu. Ti vodi
klaenje u ovom dijelu grada, ti i jo nekolicina. Povezana, mala skupina
prijatelja koja je sve preuzela na sebe. Tako jest, i tako e uvijek biti. Rei u
ti to e se veeras uistinu dogoditi. Svi koji su se kladili stavili su lovu na
Sonniene grabeljivce, sigurna lova. Ti i ostali deki malo ste raunali i smislili
kako iz toga moete najvie profitirati. Dajte nam deset somova za puionu, a
vi ete dobiti mega zaradu."
"Petnaest tisua", rekao je Dicko, nimalo uznemiren. "Molim vas, prihvatite
ponudu, to vam govorim kao prijatelj. to sam do sada rekao prilina je istina,
bez obzira koje mi motive pripisivali. Jednog ete dana izgubiti." Okrenuo se
prema meni, pogledom me gotovo preklinjao. "Ti si borac momadi, po
prirodi najpraktinija. Koliku vjeru ima u svoje mogunosti? Ti se bori,
sigurno je bilo trenutaka sumnje kad je tvoj protivnik izveo lukav potez.
Sigurno nisi arogantna da vjeruje kako si nepobjediva?"
"Ne, nisam nepobjediva. Imam prednost. Nije li ti palo na pamet da se
zapita kako to da uvijek pobjeujem?"
"To je bio povod nekih nagaanja."
"Jednostavno; iako to nitko drugi ne bi mogao koristiti. Vidi, neu izgubiti
od Urbanih gorgona, ne dok imaju Simona za borca."
"Ne shvaam, svaka borba ne moe biti ista mrnja."
"Oh, ali jest. Da momad Urbanih gorgona ima enu kao borca, moda bih
razmislila o uzimanju tvog novca. Ali ja sam doslovno jedinstvena; nijedna
druga momad za koju znam nema enu kao borca."
"To je to, tvoja legendarna prednost, ene se bore bolje od mukaraca?"
"Klju je u motivaciji", rekla sam. "Zato koristimo simbio-vezu za kontrolu
zvijeri. Ta stvorenja koja krpamo nemaju analogiju u prirodi. Na primjer, ne bi
mogao uzeti lavlji mozak i staviti ga u Khanivorea. Bez obzira na njegov
instinkt lovca-ubojice lav ne bi mogao pronai nikakav smisao u
Khanivoreovim senzorima, niti bi bio sposoban koristiti udove. Zato zvijerima
dajemo bio-procesore umjesto mozga. Ali procesori nam jo uvijek ne daju
ono to trebamo. Za njihov program borba ne moe biti nita vie od
sloenog niza problema, trodimenzionalna partija aha. Napad bi bio
rastavljen na segmente koji bi se analizirali, a nakon toga dolo bi do pobude
odgovarajuih obrambenih reakcija. Do tog bi ih vremena bilo koji iole
inteligentan protivnik rastrgao na komade. Nijedan program ne moe usaditi

osjeaj hitnosti koji se moe usporediti s panikom pojaanim instinktima.

isto divljatvo, ako eli. Ljudi su najnapredniji kad se radi o tome. Zato
koristimo simbio-vezu. Borba zvijeri je tjelesni produetak ljudskog uma, naa
tamna strana u svoj svojoj stravinoj surovosti. To e publika noas oboavati,
Dicko, isto divljatvo. Bez naih zvijeri mi borci bili bismo dolje u arenama.
Ubijali bismo jedni druge, nema sumnje u to."
"A ti si najsurovija od svih?" pitao je Dicko. Pogledao je momad, njihova
skamenjena lica, traei potvrdu.
"Sada jesam", rekla sam i po prvi put u glas pustila traak otrova. Vidjela
sam kako se djevojka malo stresla, oi su joj bile razrogaene od zanimanja.
"Prije godinu dana ili tu negdje ulovila me banda. Bez razloga, jednostavno
sam bila na krivom mjestu u krivo vrijeme. Zna li to oni ine djevojkama,
Dicko?" Sada sam reala rijeima, nisam skidala pogled s njegovog lica.
Njegova maska je pucala, pokazivali su se mali fragmenti emocija.
"Da, zna to, zar ne? Silovanje nije bilo tako loe, trajalo je samo dva dana.
Ali, kad su zavrili, poeli su me obraivati noevima. To zovu igosanjem,
osiguravaju se kako bi svi znali koliko su jebeno opaki. I to je razlog zbog
kojeg u, kad Urbani gorgoni veeras u arenu poalju svog Turboraptora,
razvaliti tog kurvinog sina na tako male komadie da nee ostati nita osim
oblaia krvi. Ne zbog love, ne ak ni zbog statusa; nego zato to u stvari
masakriram ono muko govno Simona." Zakoraila sam prema Dickou i
prijetei podigla ruku. "I ni ti ni itko drugi nee to sprijeiti. Je li ti jasno,
govnaru?"
Jedan od Khanivoreovih pipaka poeo se razmotavati, nejasan pokret ispod
mutne povrine kapsule za odravanje ivota.
Dicko je bacio brzi pogled na probuenu zvijer i jo se jednom ukoeno
naklonio. "Neu vas vie gnjaviti, ali molim vas da razmislite o mojoj ponudi."
Okrenuo se na peti i pucnuo prstima djevojci da krene za njim. Klisnula je
kroz vrata.
Momad se smijeei okupila oko mene i srdano me zagrlila.
Kad je dolo vrijeme za borbu, formirali su pretorijansku gardu oko mene
kako bi me otpratili do arene. Zrak oko arene bio je prevru, postajao je
opako vlaan od znoja i disanja gomile. Nema klime. Normalno.
Ui mi je ispunilo klicanje s tribina, polagano pljeskanje, zvidanje, zavijanje,
urlanje. Buka se lijeno irila oko tamnog, praznog prostora iza tribina.
Ispod skela odjekivala je niskofrekventnom harmonijom. A onda van na
nezaustavljivu navalu plavobijele svjetlosti i zagluujue buke. Klicanje i
navijanje doseglo je vrhunac. Svaki centimetar drvenih tribina bio je zauzet.

Sjela sam na svoje mjesto na rubu rupe. Simon je sjedio tono nasuprot
mene, gol do pojasa; vitak, elav i crn poput samurovine. Stilska rubin crvena
tetovaa grifona blistala mu je na prsima, intenzitet pulsiranja odgovarao je
njegovim otkucajima srca. Velike gusarske naunice visjele su s unakaenih
uha. Ustao je kako bi mi poslao jebote-ja gestu. Navijai Urbanih gorgona
zagrmjeli su od zadovoljstva.
"Jesi li dobro, Sonnie?" proaputala je Ivrina.
"Naravno." Pogledala sam Simona u oi i posprdno se nasmijala. Nai
navijai divljaki su zaurlali.
Sudac je zateturao na noge na polovici rupe. Zvunici su se ukljuili uz
kranje, a on je poeo sa svojim praskavim najavama. Standardno
najavljivako trabunjanje. U stvari on je vie starter nego sudac. U borbi
zvijeri nema ba previe pravila - vae stvorenje mora hodati na dvije noge,
hardware ili metal nisu doputeni u dizajnu, nema vremenskog ogranienja,
onaj koji preivi pobijedio je. To definitivno smanjuje zbunjenost.
Sudac je zavravao, najvjerojatnije od straha da ga nestrpljiva gomila ne
linuje. Simon je zatvorio oi, koncentrirajui se na svoju simbio-vezu s
Turboraptorom.
Simbio-veza je jedinstvena i privatna. Svaki par kloniranih neuronskih
simbiota je podeen samo na svoju kopiju; ne moe biti mijeanja, nema
prislukivanja. Jedna skupina smjetena je u ljudskom mozgu, druga je
ugraena u bio-procesor. To je savreno orue za Borbu.
Zatvorila sam oi.
Khanivore je ekao iza gomile skela. Prola sam kroz posljednje provjere
sustava. Arterije, vene, miii, ile, mekana ivana mrea, viestruke
povratne srane komore. Sve ukljueno i stopostotno funkcionira. Imala sam
rezerve krvi obogaene kisikom tako da sam se mogla boriti do sat vremena.
Nije bilo nieg drugog. Vitalni unutarnji organi bili su doslovno to: vitalni.
Preriskantno ih je donijeti u arenu. Jedan ubod i zvijer bi mogla umrijeti.
Jedan! Teko da je to fer borba. To je takoer jadan borbeni dizajn. Zato
Khanivore veinu svog vremena provodi u kapsuli za odravanje ivota gdje
pomone jedinice zamjenjuju funkcije jetre, bubrega, plua i svih ostalih
tjelesnih sranja koja nisu neophodna za borbu.
Pokrenula sam ga naprijed.
A gomila je podivljala. Vraki predvidljivo, ali volim ih zbog toga. Ovo je
moj trenutak i jedino vrijeme kad sam uistinu iva.
Turboraptor se ve sputao u rupu, priruna drvena rampa savinula se pod
njegovom teinom. Prva prilika za detaljniji pogled.

Momad Urbani gorgoni sklepali su malog ljubiastog dinosaura, bez repa.

Tijelo mu je krukoliko s malim zdepastim nogama - problematian za sruiti.
Ruke su neobine, duge dva i pol metra, s pet zglobova - izvrsna pokretljivost,
moram se paziti toga. Jedna je zavravala pandom s tri otrice, druga je
imala veliku koanu kuglu. Ideja je bila dobra, zgrabi s pandom i udari sa
akom od kosti. Uzevi u obzir doseg ruke najvjerojatnije bi uspjela dobiti
dovoljno inercije za probijanje Khanivoreovog ekzoskeleta. Par otrih, pedeset
centimetara dugih rogova strio mu je iz glave. Glupo. Rogovi i otre peraje
dobri su za izgled, ali protivniku daju neto za to e se uhvatiti; zato smo mi
Khanivorea napravili glatkog poput leda.
Khanivore je dotaknuo tlo u rupi, a ljakeri su maknuli drvenu rampu iza
njega. Nastupila je tiina kad je sudac opet ispruio ruku. Bijeli svileni rupi
visio muje u ruci. Ispustio ga je.
Pustila sam svih pet pipaka da se do pola odmotaju, kljocajui pri tome
tipaljkama. Navijai Sonnienih grabeljivaca prihvatili su ritam, toptali
nogama i pljeskali.
Turboraptor i Khanivore kruili su jedan oko drugoga, testirajui brzinu i
reflekse. Zamahnula sam s nekoliko pipaka pokuavajui uhvatiti
Turboraptorove noge. Bila sam impresionirana kako se brzo izmicao sa svojim
zdepastim nogama. Za uzvrat njegova je panda dola opasno blizu poetku
pipka. Nisam mislila da ju moe odsjei, ali morala sam biti oprezna.
Kruenje je prestalo. Poeli smo ljuljati zvijeri u stranu, oboje smo bili
napeti, ekali smo ili priliku za udarac ili napad. Simon je prvi pukao i poslao
Turboraptora na mene u brzom trku, ruka sa akom od kosti fijuknula je
naprijed. Napravila sam piruetu na jednoj Khanivoreovoj nozi, zavrtjevi pipke
kako bih pojaala okretni moment. Turboraptor je prozvidao pored mene, a
ja sam ga pipkom dohvatila po potiljku i zakucala ga na zid rupe. Khanivore je
stao na obje noge i krenuo za njim. eljela sam Turboraptora prikucati tamo,
uputiti mu udarce koje bi bio prisiljen popiti. Ali obje njegove ruke zamahnule
su unatrag - jebene stvari su se mogle kretati u svim smjerovima. Vrh jednog
mog pipka bio je uhvaen pandom. Podigla sam ostale pipke kako bih
blokirala udarac koane ake istovremeno uvijajui uhvaeni pipak.
Turboraptorov udarac zavrio je u vijugavom klupku pipaka koje je ublailo
udarac. Zateturali smo i odvojili se.
Vrh mog pipka leao je na tlu rupe i uvijao se poput zmije sprene strujom.
Nije bilo bola; Khanivoreovi ivci nisu bili stvoreni za to. Mali mlaz grimizne
krvi pricao je iz odrezanog kraja. Nestao je kad su bio-procesori zatvorili
arteriju.

Gomila je bila na nogama, urlali su od odobravanja i zahtijevali osvetu.

arene trake i maue ruke; krovni paneli su vibrirali. Sve mi je bilo daleko.
Turboraptor je hitro zakoraio u stranu udaljavajui se od opasnosti uz zid
rupe. Pustila sam ga i koncentrirano gledala. Jedna od njegovih pandi
izgledala je iskrivljena; kad su se preostale dvije zatvorile ona se nije niti
pomaknula.
Ponovno smo jurnuli jedno na drugo sudarajui se u sreditu rupe. Ovog je
puta to bilo udaranje i naguravanje. Ruke i pipci mogu samo neuinkovito
udarati po oklopljenim tijelima dok smo blizu. Onda sam uspjela spustiti
Khanivoreovu glavu dovoljno nisko kako bi se njegove ralje zatvorile oko
Turboraptorovog ramena. Otri zubi zagrizli su purpurne krljuti. Krv je poela
curiti iz pukotina.
Turboraptorova panda poela je grebati Khanivoreovu glavu. Simon je
koristio mrtvu pandu kao otvara za konzerve, grebao je po senzorskim
pukotinama. Izgubila sam nekoliko mrenica i uho prije no to sam odluila
kako vie nita ne postiem. Khanivoreova usta pretrpjela su najveu moguu
tetu, nisu se mogla vie zatvoriti. Pustila sam ga i bez problema smo se
odvojili.
Turboraptor je napravio dva koraka unatrag i opet jurnuo na mene. Nisam
bila dovoljno brza. Ona kotana aka udarila je Khanivorea izravno u prsa.
Mahnito sam ustuknula kako bih odrala ravnoteu i zabila se u zid rupe.
Bio-procesori su izbacili grafikon statusa u moj um, crvene i naranaste
mree blistale su mi pred oima opisujui tetu. Turboraptorova aka oslabila
je srednji dio ekzoskeleta. Khanivore je najvjerojatnije mogao primiti jo
nekoliko takvih udaraca, definitivno ne vie od tri.
Zamahnula sam s nekoliko pipaka. Jedan se omotao oko Turboraptorove
kotane ake. Drugi je uhvatio najvii dio iste ruke. Zahvat iz kojeg se nije
moglo pobjei. Nema teorije da Simon izvede jo jedan onakav udarac.
Poslala sam zapovijed odgovornim kontrolnim procesorima da odre zahvat.
Istovremeno kontroliranje pet gornjih udova nije mogue za ljudski um.
Nemamo neuroloki program za to, to je razlog zbog kojeg je veina zvijeri
humanoidna. Mogla sam upravljati samo s dva Khanivoreova pipka odjednom;
ali procesori mogu preuzeti neto jednostavno poput odravanja zahvata dok
sam se ja prebacivala na druga dva pipka.
Turboraptorova panda savinula se kako bi pokuala odsjei pipke koji su
mu drali ruku. Poslala sam druga dva pipka da ju uhvate to mi je ostavilo
peti za pobjedu u ratu.
Upravo sam poela zamahivati, namjeravala sam ju upotrijebiti za pokuaj

lomljenja Turboraptorova vrata kad je Simon izveo neto brzo. Gornja

polovica ruke s pandom poela se povlaiti. Pomislila sam kako su
Khanivoreovi optiki ivci poludjeli. Moj zahvat pipcima na tu ruku bio je vrst
poput stijene, nije bilo teorije da se pomakne.
uo se mokri zvuk trganja, pojavio se mali potoi krvi. Pipci su ostali
omotani oko tri posljednja segmenta ruke, dok je donji dio, onaj koji se
odvojio, bio korice pedesetcentimetarskog vrstog kotanog maa.
Simon je ubo ravno u Khanivoreovo tijelo, gdje je egzoskelet ve bio
oslabljen. Tada me obuzeo strah, stimulans bolji od bilo kojeg adrenalina ili
amfetamina, i ubrzao moje misli do svjetlosne brzine. Opstanak je nadvladao
suzdrljivost, i zamahnula sam petim pipkom na dolje, znajui kako e biti
smrskan, ali nisam marila. Sve samo da blokiram taj smrtonosni udarac.
Pipak je udario vrh otrice, udarac koji ga je zamalo prepolovio. Pojavio se
vodoskok krvi i poprskao Turboraptorova prsa poput grimizne grafitne bombe.
Ali otrica je bila skrenuta, usmjerena na dolje gdje je probila rupu u
egzoskeletu Khanivoreove desne noge. Ula je dovoljno duboko da bi mi
grafike na displeju rekle kako vrh dodiruje suprotnu stranu. Simon ju je
zavrtio unitavajui tkivo u egzoskeletu. Zablistalo je jo mreastih grafikona,
javljajui mi o presjeenim ivanim vlaknima, puknutim ligamentima,
zatvaranju arterija. Noga je bila vie-manje neupotrebljiva.
Ve sam odbacivala beskorisni dio Turboraptorove trik-ruke. Jedan od
slobodnih pipaka ovio se oko drke maa, omotala sam ga to sam vre
mogla spreavajui kretanje otrice. Jo je uvijek bila u meni, ali sprijeila
sam ju od nanoenja daljnje tete. Naa su tijela bila spojena. Nikakvo
Turboraptorovo izvijanje i trzanje nije nas moglo odvojiti.
S panjom koja je graniila s njenou omotala sam svoj posljednji pipak
oko Turboraptorove glave u smjeru suprotnom od kazaljke sata, izbjegavajui
njegove kljocave ralje. Zavrila sam s vrstim vorom oko podnoja roga.
Simon je sigurno shvatio to u uiniti. Turboraptorove noge zagreble su po
krvavom podu mahnito nas pokuavajui sruiti.
Poela sam vui pipak i uvlaiti ga. Turboraptorova glava se okrenula.
Borila se za svaki centimetar okreta, miii su se napinjali ispod krljuti.
Bezuspjeno. Rotacija je bila neizbjena.
Devedeset stupnjeva, zlokobni krckavi zvuk zauo se iz debelog vrata. Sto
stupnjeva i purpurne krljuti nisu se vie preklapale. Sto deset stupnjeva i
koa je poela pucati. Sto dvadeset i vrat je pukao uz zagluujui prasak.
Moj pipak otrgnuo je glavu i trijumfalno ju bacio u zrak. Prizemljila je u
lokvu krvi i kliznula polipom sve dok nije udarila u zid ispod Simona. Bio je

zgren na rubu svog stolca, drao se za prsa i divljaki drhtao. Tetovaa mu

je jarko blistala, kao da mu koa gori. Njegovi momadski kolege potrali su
prema njemu.
Tada sam otvorila oi, upravo u trenutku kako bih vidjela Turboraptorovo
bezglavo tijelo kako pada na zemlju. Gomila je ustala i plesala, tresui tribine,
i uzvikujui moje ime. Moje! Siuni komadii mokre re s krovnih panela
padali su po cijeloj areni.
Ustala sam, podigla obje ruke, prihvatila i zahvalila se na oboavanju.
Momad me ljubila. Osamnaest. Osamnaest pobjeda u nizu.
Samo je jedan lik bio nepomian u karnevalskoj mahnitosti. Dicko, koji je
sjedio je u prvom redu, podboivi bradu na srebrnu kuglu tapa, mrko je
zurio u skrenu gomilu mesa koja je leala pod Khanivoreovim nogama.
Tri sata kasnije, a razgovor se jo uvijek vodio o Turboraptorovoj trik-ruci.
Je li to krenje pravila? Trebamo li uiniti neto slino? Koje su taktike
najbolje protiv toga?
Pila sam svoj Ruddles iz ae s visokim stalkom, i pustila glasovima neka
lebde oko mene. Zavrili smo u pubu po imenu Latchmere, lokalno in mjesto,
s nekom vrstom umjetnikog kazalita na katu gdje kozmiki neobini
kladioniari neprestano nestaju. Bog zna to se prikazivalo. S mjesta na
kojem sam sjedila mogla sam vidjeti petnaestak ljudi kako ravnoduno pleu
na drugoj strani anka, jukebox je svirao neki udni akustini indijski metal.
Za naim je stolom sjedilo est fanova Borbi, oi su im blistale zbog blizine
njihovih idola. Da se nije radilo o rekordnom broju pobjeda, bilo bi mi
neugodno. Pivo i hrana od plodova mora gomilali su se zahvaljujui lokalnom
trgovcu koji je bio uz rub rupe, a sada je visio na anku sa svojom
nadurenom ljubavnicom.
Ula je djevojka u utoj haljini. Bila je sama. Gledala sam kako ona i
konobarica pribliavaju glave i potajno razmjenjuju nekoliko rijei dok je njen
uplaen pogled arao uokolo. Onda je prila jukeboxu.
Minutu kasnije, kad sam joj se pridruila, jo je uvijek tupo zurila u ekran.
"Je li te udario?" pitala sam.
Zadrhtala je i okrenula se. Oi su joj bile crvene. "Ne", rekla je tiho.
"Hoe li te udariti?"
utke je odmahnula glavom zurei u pod.
Jennifer. Tako se zvala. Rekla mi je dok smo hodali u sparnu no. Veselo
cerenje i Karranini palci u zraku iza nas.
Sipila je kia, sitne kapi isparavale su gotovo istog trena kad su dodirnule
asfalt. Vrua maglica blistala je od hologramskih reklama koje su stvarale

duge iznad ceste. Ekipa impanzi istila je ulicu, svjetlucava zlatna krzna
potamnjela od kie.
Jennifer i ja smo otile do rijeke gdje smo parkirali vozila. ljakeri iz arene
su bili dobri nakon borbe, ali nitko od nas nee riskirati noenje u Dickoovom
dvoritu.
Jennifer je dlanovima protrljala ruke. Prebacila sam joj svoj konjak preko
ramena, a ona ga je zahvalno prigrlila na prsa.
"Rekla bih ti da ga zadri", rekla sam joj. "Samo to mislim da se on nee
sloiti." Zakovice su na leima krupnim slovima ispisivale Sonnieni grabeljivci.
Usne su joj se razvukle u lagani smijeak. "Da. On mi kupuje odjeu. Ne
voli me vidjeti u niemu to nije enstveno."
"Jesi li ga ikad pomislila ostaviti?"
"Ponekad. Uvijek. Ali promijenit e se samo lice. Ja sam to to jesam. On
nije tako lo. Osim noas, ali to e do jutra proi."
"Moe poi s nama." Mogla sam se zamisliti kako to sreujem s ostalima.
Zaustavila se i eznutljivo pogledala preko crne rijeke. M500 nadnosila se
visoko iznad nje, vijugava traka elika koja je poivala na nizu vitkih
potpornih stupova koji su izbijali iz sredita muljevitog korita. Farovi i stop
svjetla stvarali su stalnu ruiastu koronu na njoj, svjetlosnu traku koja je
izbijala ravno iz grada.
"Ja nisam poput tebe", rekla je Jennifer. "Zavidim ti, potujem te. ak te se
pomalo i bojim. Ali nikad neu biti ti." Polagano se nasmijeila. Prvi pravi
smijeak koji sam vidjela na tom licu. "Noas e biti dovoljno."
Shvaala sam. Njeno pojavljivanje u pubu nije bilo sluajnost. Jednostavan
in prkosa. in za koji nikad nee saznati. Ali to ga nije nimalo obezvrjeivalo.
Otvorila sam mala vrata na stranjoj strani lepera i uvela ju unutra.
Khanivoreova kapsula za odravanje ivota blistala je u tami
mjeseevosrebrnom bojom, pomoni moduli stvarali su blago uborenje. Svi
ormarii i strojevi su jednobojni dok prolazimo pored njih. Mali ured na drugoj
strani je tii. LED-ovi na kompjutorskim terminalima blago svijetle
obasjavajui trosjed nasuprot stolova.
Jennifer stoji na sredini prolaza i skida jaknu s ramena. Njene ruke njeno
mi prelaze preko rebara, preko grudi, na vrat, podiu se. Ima hladne prste,
duge nokte boje fuksije. Njeni dlanovi poivaju na mojim obrazima, prsti su
raireni izmeu uha i ela.
"Jako si razljutila Dickoa", pohotno je promrmljala.
Dah joj je vru i njean na mojim usnama.
Bol mi je eksplodirao u glavi.

Moje mrenice vojne proizvodnje prebacile su se u mod slabe svjetlosti,

probijajui sjene dok smo prolazili pored zvjerkine kapsule za odravanje
ivota u stranjoj strani lepera. Svijet je postao skica plavog i sivog, s otrim
rubovima. Bila sam u tehnolokom raju, pod je ispunjen kilometrima ica i
cijevi, stranice strojeva malim svjetlucavim LED-ovima. Sonnieno se disanje
ubrzalo kad smo doli u mali odjeljak na drugom kraju. Pohotna kuka.
Sigurno je ovdje dovodila sve svoje ljubavnice za jednu no.
Skinula sam jaknu i posegnula za njom. Izgledala je kao da joj je ovo prva
no medenog mjeseca.
Ruku na mjestu, pritisnutih na njene sljepooice, rekla sam joj: "Jako si
razljutila Dickoa." Onda sam ju udesila. Iz svakog je prsta izbio pet
centimetarski iljak od titana, izbaen magpulsom. Probili su joj lubanju i
prodrli u mozak.
Sonnie se zgrila, isplazila jezik, licem joj je na trenutak preletio izraz
stravine zbunjenosti. Maknula sam ruke uz trzaj, metal je glatko izaao.
Sruila se na pod uz tupi tresak. Cijelo joj se tijelo treslo nekoliko trenutaka, a
onda umirilo. Mrtva.
Glava joj je pod neobinim kutom bila nakrivljena u lijevu stranu zbog
trosjeda na kojem me namjeravala pojebati. Oi otvorene. Iz osam
posjekotina curili su solidni mlazovi krvi.
"Misli li sada da se isplatilo?" pitala sam tiho. Trebalo je pitati. Lice joj je
zadralo onaj posljednji zbunjeni izraz, tuan i nevin. "Glupi, idiotski ponos. I
gledaj kamo te odveo. Jedan poraz, to je sve to smo eljeli. Zato vi ljudi
nikad ne nauite?"
Otresla sam ruke, zadrhtala, dok su se iljci polako vraali u leita. Vraki
je peklo, koa na prstima bila je probijena i krvarila je. Pukotinama e trebati
tjedan dana da zacijele, uvijek je tako. Cijena nevidljivih implanata.
"Dobar trik", rekla je Sonnie. Slogovi su bili izoblieni, ali rijei su bile
prilino jasne. "Nikad ne bih pretpostavila da si spetsnaz. Prelijepa si."
Jedno oko se okrenulo kako bi me pogledalo; drugo je beivotno visjelo,
njegova bjeloonica bila je umrljana krvlju puknute kapilare.
Ispustila sam prigueni krik. Borbeni trening poslao je elektrini impuls u
moje ivce. unula sam, nagnula se naprijed kako bih teinu prebacila
prema dolje, stisnula aku. Nanianila.
Udarac.
Moja desna ruka udarila je tako brzo da se jedva vidjela. Savreno sam ju
pogodila, smrskala sam meko tkivo sise, polomila rebra ispod nje. Polomljeni

dijelovi kosti nagurani su unutra gdje su podrobili srce. Tijelo joj se izvilo kao
daje spojeno na struju.
"Nije dovoljno, moja slatka mala spetsnaz." Kap krvi pojavila joj se na rubu
usana i otkotrljala niz obraz.
"Ne." Procijedila sam, ne vjerujui u ono to vidim.
"Trebala si shvatiti", rekao je le/zombi. Njegov je glas postao grgljavi
apat, rijei je formirao malim udasima zraka i njegovim postupnim
izdisanjem. "Ti si od svih ljudi trebala shvatiti kako mrnja nije dovoljna da bi
mi dala prednost. Trebala si shvatiti."
"Koji si ti kurac?"
"Borac zvijeri, najbolji koji je ikad postojao."
"To mi nita ne govori."
Sonnie se nasmijeila. Bilo je to jebeno odvratno.
"Trebalo bi", promrmljala je. "Razmisli o tome. Do mrnje je lako doi; da
je potrebna samo mrnja svi bi mi bili pobjednici. Dicko je vjerovao kako je to
moja prednost, jer je tako elio. Muki mentalitet. Nisi li mogla namirisati
njegove hormone kad sam mu rekla da sam bila silovana? To je za njega
imalo smisla. Ali mora imati vie od slijepe mrnje, spetsnaz djevojko, puno
vie. Mora imati strah. Iskonski strah. To mi je moja momad dala:
sposobnost straha. Nije me uhvatila nikakva banda. Slupala sam na kombi.
Glupo derite koje je proslavilo pobjedu s previe cuge. Prilino gadno sam se
skrila. Jacob i Karran su me morali ubaciti u nau kapsulu za odravanje
ivota dok su me krpali. Tad smo shvatili. Prednost." Glas joj je pucao,
blijedio je poput none radiopostaje.
Sagnula sam se i prouila njeno spokojno lice. Jedino ispravno oko zurilo je
u mene. Krv je prestala curiti iz pukotina.
"Ti nisi unutra", rekla sam zaueno.
"Ne. Ne moj mozak. Samo nekoliko bio-procesora usaenih na vrh moje
lene modine. Moj je mozak drugdje. Tamo gdje moe osjetiti stopostotni
strah. Dovoljno straha koji me tjera da se borim poput mahnitog demona kad
sam ugroena. eli li znati gdje je moj mozak, spetsnaz djevojko? eli li?
Pogledaj iza sebe."
Metalni zvuk.
Hitro se okreem. ivci su jo uvijek nabrijani. Zauzimam karate stav,
spremna na sve. Nema koristi. Nema nikakve jebene koristi.
Khanivore izlazi iz svoje kapsule za odravanje ivota.