PRASKA SMRT

Knrloa most Hotel Earopa

20. srpnja 1974.

Dolje ispod Karlova mosta, fantazmagoridnim mirom, tekla je vjedna rijeka Mtava, odnoseii nekamo daleko sve tlapnje zamorenog promatrada Maksa Dvorskog. Zelene, zelene, blatne tlapnje. Slika svijeta se rasprsla i njezine demonijakalne krhotine u kaotidnom kovitlacu opsjedale su Dvorskog' Potom

su se, gore na statuama, u ludadkom letu pojavljivale zakrabuliene prilike, da bi se uz cerekanje bezumnika sunovratile dolje u rijeku. IJ zelenu, zelenu, blatnu Mtavu' Bile su to dobro mu znane sablasti izLaterne magike, koje su
kroz snopove svjetla i praska gromovite muzike

potwdivale das opet opovrgavale svoju opstojnost. Medu posljednjima,

das

sklopljeni u Sarolik buket, skode u brzi vaI tatobnjak Zito, Doktor Faust i Golem, a onda se sve smiri. Bilo je toplo
predvederje i sa svih strana dula su se razlidito toniiana praSka zvorr . Jb se u swari kroz njihova grla oglaSavala grotesknolegendarna proSlost deSke prijestolnice. Mals obriSe znoj s dela i nastavi oslu5kivati sve dok zvonjava ne potone u grobnu ti5inu' Onda joS jednom, gore s Hraddana, zabruji tihi metalni zvon

sve se smiri.

69

OSMI

OKULAR

PRASKA SMRT
da ispod masivna mosta u pomisli Maks, to mazalo za turiste' madionidar Zito i snuje i.,binama Mtave plovi sad dijabolidni u ovozemaliskoj groteski' njihovu sudbinu koja ie se utjeloviti odvratio svoj pogled Naravno, slikar je ve6, pomalo posdden, na drugu stranu. hotel na Vaclavskim Kola su ih u trenu prebacila u njihov obudeni u laku' Ulica je bila prepuna Setaia koji su'

Da, uistinu, bio bi to dobar podetak za novi groteskni roman, mislio je Dvorski - samotar na mostu dolazi u doticaj, to jest u neku vrst mistidne komunikacije s pro5lo5iu stranog, tudeg mu, grada. I to ba5 preko zvona, preko tih tajanswenih metalnih pipaka pro5losti, koja todno svakih Sezdeset minuta zabrtje u naSim u5ima. A zatim slijede vizije koje se, na nepoznat nam nadin, materijaliziraju u liku toplokrvnih dovjekolikih demona da bi proZdrle svojeg rvorca. Slidan se sadrZaj vee mogao i ranije na6i u slabo ditanim
grotesknim romanima Maksa Dvorskog, koje je uz malu naknadu uporno objavljivala izdavatka krrea "Razbor". No, eto ba5 posljednji u ditar.u nizu romana doZivio je velik uspjeh i dak tri izdanja u nepunoj godini dana, pa je Dvorski odludio odmoriti se nekoliko tjedana u nekom stranom gradu, koji bi istovremeno mogao biti moguei poticaj i izvoriite za novu grotesku. Nije stoga neobieno Sto je sred najveiih ljetnih vruiina spakovao swari i zajedno sa suprugom napustio svoj Zagreb, koji mu je do tada dao toliko dragocjene grade za njegove lude romane. Na drugoj strani Karlova mosta vidio je sada vitku priliku svoje Zene. I5la je polagano prema niemu, zastajkivala pred platnima ulidnih slikara, koji su vei polako spremali svoj pribor, gledala zatim u prljavu vodu Mtave i neprestano popravljala nabore na svojoj novoj ciganskoj haljini.

namestima. Sto se nenadano ljetnu odjeeu' desto pogiedavali prema-nebu prekriven olovnim .r"lo ,rrrrk"rrati. Doskora je ditav svod bio oblacima.

Maks se Dvorski vraNe5to kasnije, u sobi hotela Evropa' neviden, grotetio mislima o mogueim temama zanovi, ios u Posljednji, koji se tako nenadano rasprodao

skni roman.

sumorna pikareska koja gotovo sva tri izdanja, bio je zapravo popaljenih krajeva Ie odvija sred kugom poharanih i ratom vitez uhitio navodnog srednjovjekorrt. Ft""tt"ke' Jedan ie koie je sudbina tada tako davoljeg sina (za sve nedaie i zla' pa okrivljavali suvjeStice i davolji porod)' siroke ruke rasipala,
ga

ako ne o boZjoi' a hoteei od njega posto-poto doznati neSto' je Dvorski zaeinio niono bar o davolovoj opstojnosti' Pridu (koje su zauzizom najsmjelijih srednjovjekovnih pikanterija vitez i davolov sin podesto male ve6i dio knjige), pa su se tako zena kojih su muZevi nestali na Sirokim zatiecaliu loZnicama bespueima tada5njeg vremena' i uzela neku knjigu Ruta se opustila na hotelskom krevetu na muZa koiem je sada u ruke hoteei tako ditanjem zaboraviti ponaSanju bio potreban mir. Ona ie, naime, Po nlegovu bi ga s koii nadahnuea naslucivala one pregnantne trenutke bi sate i sate provovremena na vrijeme hvatali, i nakon kojih u biljeZnicu koiu je uvijek nosio sa sobom'

privodi sudu' tijekom eetiri stotine sffanica dugog romana

"Bila je Rychmanova, koliko sam razumiela de5ki, Leli

se

da

nademo jedne vederi", rekla je po5to je prona5la Maksa medu dokonim Setadima, mahom turistima, Sto su se razmiljeli Ka-

rlovim mostom. Negdje dolje u prljavojvodi Mtave plovila je posljednja Maksova sablast - darobnjak Zito. Maks se vrati praSkoj svagdaSnjici i poljubi Zenu, na5to mu Ruta obvije ruke
oko vrata. Nekoliko metara dalje bradati se slikar dobrohorno nasmije, bio je neZeljeni svjedok tude njeZnosti. Znalitaj slikar,
70

dio piSuei neSto Najednom Maks Prekine ti5inu:

71

OSMI

OKULAR

PRASKA SMRT
la_

ilPostoji jedna dudna slika, jedan prizor,sada jo5 tek tentna opasnosr koja vreba u fasadama ovih zgrada.,,

vam rekao da su mi poznate i vaSe groteske, premda nisu ni na

Gledao je neprestano van u tiSinu, u noi koja je d,olazila, u sanjive Vaclavske namesd. Ruta ga upita, ne bez zebnje u glasu, o demu to zapravo prida. "Bila bi to samo izvrsna slika za moj novi roman,,, rede, umirivSi je donekle. ,,Nakon sablasne parade

njava telefona.

poluporuSene zgrade. A na dnu provalije, koja je nekad bila Siroka, dvosmjerna ulica, nazire se jedno drugo, obrnuto nebo. Ono je negdje daleko, daleko na dnu i jedva je vidljivo.,, Ruta rezignirano uzadhne, njegove su je vizije, koje joj je desto znao pridati neposredno prije negoli ie pisati, znaleuzbuditi, ali i oneraspoloLia, jer jeu njima, ma Loiito one djelovale fantastidno i sudbonosno, na kraju otkrivala tek golu litera_ rnost. I ba5 kada je tako ne5to htjela kazatt, prekine je zto_

Vaclavskih namesti, ostali su tek rubovi ditavog trga,

vei mrtve ma5kare na Karlor.rr mostu, doSljak u tom mistidnom gradu vraea se u svoju sobu u hotelu. Zalto to ne bi bila ba5 ova sobal On je umoran i njegov pogled traLi mir, upravo onaj mir koji mu mogu dati fasade starih, dostojanstvenih zgrada. I odjednom, sve je to propalo u provaliju, nema vi5e

Sto su je

upriliiile

jedanjezrkjoS prevedene", Zivahno je govorio Skriputavi glas s druge strane zice (tko zna gdje?). Ova dinjenica uistinu iznenadi Dvorskog i on malo zastane. Pogleda Rutu i slegne ramenima, kao da Zeli kazati kako nema pojma o tome tko mu je sugovornik. "No sada nemam vremena, rodeni moj, ali javit eu vam se uskoro. E, zanimljivi su vam tekstovi, no ja du vam pokazati prar.u grotesku, pral-u, ludu, pra5ku grotesku", nastavliao je brzo nervozni, Skripavi glas, kao da hoie sve izgovoriti u jednom dahu. I upravo kada je izgledalo da 6e glas nastaviti svoje neobidno pripovijedan je, zattje se onaj poznati "klik" prekinute veze. "Tko li je to?" - upita se Maks. Preko mojih kn;'iga o meni nije mogao saznati gotovo niSta, a sumnjam da ih je uopee i ditao. Osim toga, ako je i ditao neki moj roman, jer dini se, zna hrvatski, nije do davola u njemu mogao proditati da eu danas u osam biti u pra5kom hotelu Evropa.
ba5

Ne, krilo

se iza toga ne5to drugo.

vanja.

"Koga vi zapravo trebatep,, _ upita Maks na besprijeko_ rnom deskom, nakon nekoliko minuta bezuspjesnog oty"s.rlu_

zacijelo Rychmanova,,, rede Ruta i htjede podiei sluSalicu, ali je Maks rijeiima ,, ja C.t,pretekne. Nije bila Rychmanova, bio je neznanj netko.

"Jb

j.

Hotel Europa 6an) 22/23. srpnja 1974.

predodredenika,{1#Sva

je u bijelom

bijela haljina

"Pa rekao sam vam. Maksa Dvorskog, knjiZevnika jz Za_ greba, eh golube moj kao da ne razumijeie eeski. Hoiete li da g:v:rim hrvarski, poljski ili moZda, ba6u5ka, ruski. eudite se odakle vas poznajem, a nemalo biste se iznenadili kada bih
72

bijela, bijela put golih udova. Oue u onim malim, kobno iskriZanim ulidicama Malostranskih namesti. Prilika u crnom, moLdaZdenekKo5ler, z^ ovu priliku Slovak, Iupne palicom o pult. Razlegne se iz supnqpuoNovE prodavaonice

sNY,

v/ilNE.
73

OSMI

OKULAR

PRASKA SMRT
toranj se potom spu5ta, plazefi posve okomito, Zelena Zmija, sigurna i samouvjerena baS kao da se nalazi u svom prostoru bajke, a ne u kvadrifonidnoj atmosferi sna. Sljedeci korak dobro je odmjeren ugriz u vrat sanjae a. Azatim, djevojka je opet tu - na njenoj odori ni traga blatu, ni traga prljavoj vodi \4tave. I dok Maks pada na leda osjeiajuii kako mu wrdi praSki rucanik ulazi pod kraljeZnicu, jednim suludim pokretom ruke djevojka skida svoju haljinu. Oue je sada naga pra5ka-vltavska sirena dije lice polako prekriva crvenilo ljubavne Zari. Sanjad gubi svoje imaginarno tijelo, otrov je duboko u njegor.u optoku. Pomisao na ljubav, Sto se javlja u tihoj ariji flaute, nestaje u grotlu bubnja. Povorka krene k stratiStu. Zdenek Ko5ler po-

ni (tek po koji modri cvijet) pustim ulicama oko Malostranskih namesti. Guzne, (?) mozda je to preuzvi5eni prokletnik H. B. (sny vdsne)?
sve nekuda tonu

A oNe samo ide i ide, kao da lagano lebdi u predivnim usporenim kadrovimaJeana Mgoa, u svojoj bijeloj, bijeloj halji_

uzgredni ugao prolazni je spas ocl hladne, vodene smrd.

Tieba krenutt za njom, ali ulice se povijaju, isprepledu i k'Vltavi, k prohladnoj, blatnoj \4tavi. I tek

Prateei taj furiozni libreto, taj njezinbljeg, Zdenek Ko5ler briSe woj prozirni dirigentski znoj. Azatimpuna, proZimajuia francuska glazbanestaje pocl prstima slovadkih
fi

lharmonidara

da se negdje u nekom drugom snu pretopi u iduci stavak _

PLES,

nejasnog straha (moZda od smrti?). To lice pamti se milenijima, pu iprli u njegovoj glavi iz trena u tren blijedi. MoLda iprt s"mo do budenja? A onda, koSmar se nastavlja. Sada je ru gore na kuli Hana Hegerova, samo mnogo deblja i nekako lica ocakljena znojem. Zar to pjeva ili je to moZda glas iz njegasamog, moLda trbuhozboraiki pjer.ni refren ?
Po bouricb nastal zase

gle (!) nije ona nedostiZna, tu kraj stare prodavaonice mirodija vei je njegova, Zastaje. To je tren u kojem je on hva_ ta i pritiSie, ne znajuci da li t zagrljaj strasti ili zbog

pravi ovratnik svoje bijele, bijele ko5ulje. Glazba se razlije, dudesna, fantomska glazba, njemu odnekud poznata. Gola djevojka IeLala je sada na njemu i on je Cutio vruiinu, Vrueinu,
vRUdINU koja je odnosila nesigurnu plazmu njegova tijela. "Kakva je to glazba?" - pitao je i imao je tek toliko snage da s

njezinih namazanih, strasnih usana duje polushvadjivi odgovor: "Cesta na popravisko."

Jd tisickr6t se vracel zpet

klid

Thk bldznil jsrue daacet let

Jutro nad Pragom. Jutro nad Pragom to su oblaci i duga, teSka kiSa. Vedro jutro, to je jutro nad svim ostalim gradovima.

Tisickrtit

pryijsi

chtela

jit

Jd tisickrit I u tom trenu tisuiu

otimr j e s e i z nj e govi h

se uracel

zpet

sjetne strasti nepoznate Sansone,

;il?;H;lllil;lf ,?:il*i,:? i nestaje

u vodama,Mtave

Ruta je jo5 spavala u onom neobidnom polupovijenom poloLaju,na boku i s rukama stisnutim medu koljenima. Maks tiho ustane, bilo je vrijeme da se utapa u pra5kom jutru. Padala je teska, debela kiSa i Prag se budio, no na ulicama jo5 nije

bilo nikoga. Jhmo na kraju trga stajao je kip Sv. \/aclava,

nenadano kao ito nestaju i fotonske aveti Laterne magike.

74

Niz

dolje na jednom uglu spomenika, postavljenog na postolje od tamnog mramora, nalazio se ki5om okupan wijet. Plamene
75

OSMI

OKUTAR u bilo kojem predmetu. Nasmije

liko
se samo

PRA5KA SMRT
se

crvene boje. Tko zna tko li ga je ru stavio i ro ne na bilo koje mjesto, nego na todno odredeno. I Maks se, opijen radanjem kiSnog praSkog jutra, sjeti nekoliko stihova koji su pripadali, ako se nije varao, Miroslar.u Holubu:

potom samom sebi; koromaneskno,

puta zarekao da

se ne6e ponaSati

tj'

Razmi5ljati onako kako razmiSljaju groteskne utvare iz njegovih romana. A Sto ako te izmi5ljene uware polako naseljuju njegovo

I oudje Ktzramazoui nose Hamleta I oudjejejezgro atonta I oudje je kozmodrom Mjeseca

Ruta se okrene i pospanim glasom zapita:

biie? Migracija sablasti? Sto ako demonski gospodin Hyde

ponovno nadvlada doktora Jelq'lla?

Zatim se Zudno vrati swarnosti. "Ne boji5 li se vi5e gojaznosti?"

Ruta prestane jesti i njeZno ga pogleda, premda se pomalo ljutila na njegor,rr zajedljiur opasku. Onda je na stol doSlo crno

"Nisi li noias govorio o nekakvo j

vjesa.

glazbr?',
za_

Dvorski se trg.ne, pra5ko jutro potone iza prozorshh "Ah, boZe, ti

vino "\4asta", koje nije bilo

neobidno dopadalo.

baS prvoklasno,

ali koje se Ruti

se toga i ne moZe5 sjeiati. Vjerojatno si bun_ cao u snu. Pitao si ba5 ovako: Kakva je to glazba? I to nekoliko

Niti ona niti Maks nisu podnosili bijela odvi5e slatkasta' Upravo u trenu kada je bila deSka vina koja su Dvorski htio natoditi vino, u lokal udu njihovi stari znanci -

rc

puta", nastavi Ruta sad vci sasvim budna. "MoLe biti da sam sanjao neku glazbu, no ne sjeiam se viSe", slaZe Maks dok se violentna ,,Cesta na popravisko,, (ako
je istinu kazala oNe

Hornidek i Rychmanova.

iz sna) nastavliala u njegovoj glavi. Bizarno obuden dirigent i.zvctle bizarnu glazblan u kiiu. Bio je ponovno rnir.

Jan Hornidek bio je profesor lingvistike na Pra5kom filolo5kom fakultetu i Mala ga je posve sludajno vpoznao za vrijeme jednog seminara uZagrebt. Nakon seminarskih predavanja vodio je Dvorski svog gosta po najpoznatijim
za

grebadkim gostionicama, gdj

e se poka zalo da

Hornidek uZiva

u vinu ne manje nego u lingvistidkim teorijama. Sve to zavrsilo

Restoran Crueni konj

je pomalo Zalosno, jer je praSki lingvist u mjesecu studenom upao u fontanu naDLamiji, pa kako mu Dvorski nije mogao pomoii, pomogla im je obojici milicijska patrola, koja im je
23. :vpnja 1 974.

njur poku5avao' tupa pogleda, u jelu pronaci nesto kao transcendentne znake neke druge stvarnosd. Ako je ona sukladna ovoj naSoj, njezin bi tloris bio vidljiv agilnom duhovnom
oku
76

koje je uporno narudivala kao prilog gotovo svakom jelu. Maksu je bilo posve svejedno, on je bezvoljno nagnur nad ta_

Ruta je upravo uLivala u tradicionalnim de5kim knedlima,

nakon toga ukazala neku vrst tradicionalnog gostoprimswa u Petrinjskoj ulici. Tako je umalo propalo i Hornidekovo predavanje koje je imao odrZati sljede6eg dana na Filozofskom

fakultetu. Od toga dana uspjeli su Dvorski i Horniiek odrLati neku vrst veoma svjei:eg "dopisnog" prijateljswa.

Monika Rychmanova radila je kao stalna glumica Realistidkog teatra Zdeneka Nejedlla na Smichovu. Bila je veoma dobra poznanica Rute Dvorske, diji su roditelji bili
77

OSMI OKUTAR
deSkog podrijetla, pa je ona, prije negoli je upoznala Maksa, nekoliko puta duZe boravila u Pragu. Ono Sto je bilo donekle neobidno i zbog dega su se znali desto Saliti, bilo je to da su svi bili rodeni iste godine, tridesetdetvrte, svi odreda, i Maks, i
a Maks namii jo5 nekoliko butelja "Maste". Razgovaralo se, uz ugodno i pomalo trpko vino, neobvezno, o svemu i svademu. Hornidek je priiao o problemima svoje nove "Skode" traZio od Maksa da mu nabavi neke dolare, pitao ga nije li mu donio nove Katidiieve i

PRASKA SMRT
mma, Arnima, Auerbacha, a i iz tog legendarnog kompleksa poniknuo je i homunculus iz Fausta", dovrSi Jan. Dvorski ga opomene kako je zaboravio vrlo poznati roman o Golemu Gustava Meyrincka te Wegenerov film "Der Colem, wie er in die Welt kam". "Iste provenijencije je i Frankenstein Shelleyeve Zene", nadopuni ih Ruta, "a ti kao ieh", obrati se zatim l{ornideku, nisi smio zaboraviti Robota va5eg K:.rrela eapeka. Maks mi je
nabavio englesko izdanje te eudesne knjige".

Ruta, iJan, iMonika. Konobar doncse jos dvije da5e,

"No ono o demu

sam

htio pripovijedati", prekine ih

Solarove knjige, zatim je Rychmanova govorila o godiSnjem planu njihova teatra, Zudno branila novi film Milo5a !'ormana, ispitivala Maksa o "Slamnatim psima" Peckinpaha, koje je on gledao u Bedu, a zattm nekoliko puta traZila da joj se natodi

Hornidek, oeito Zeleii spasiti r^zgovot od beskonadnog nabrajanja i nadopunjavanja, "vrlo je zanimljivo vjerovanje o rabi-

nu Leviju i njegovu grobu. Golema je rabin Levi, da se izrazim suvremeno, tehnidki, pu5tao u pogon pomoeu ceduljice
na kojoj je bila ispisana tajanstvena formula.
sa

vina. S vremena na vrijeme, pjer,rrSila bi tiho neL:u pjesmicu koja se Maksu dinila neobidno poznatom:
joS

dandanas

ljudi

odlaze na Levijev grob i u kamenu napuklinu stavljaju papiride

I ltar milencu.isi maln

Pro poteieni s-udho telrr

svojim Leljama, vjerujuii odito da ie ih pokojni rabin ispuniti. fb je ipak donekle zanimljivije od bacanja novdida u otvor kule Daliborke, iako se radi o praznovjerju istoga tipa". Dvorskog to veema zainteresira. "Imam jedan, moZda ruLan obidaj da desto zagledam u te ceduljice i ditam i:elje praznovjernika ili Saliivdina", nastavljao je Hornidek. "Ne bojiS li se Zidovskog prokletswa?" - .tz smijeh ie Monika, prijeteii upir-uii prst u Hornideka. "Opaska nije ba5 umjesna", uozbilji se Jan, "s tim se ba5

Hornidek nenadano skrcnc raz.g()vor na Zidovsko groblje. Maks naiuli u5i. Pra5ko Zidovsko groblje neobidno ga je zanimalo i on je, moLda zastraSen nekom slutnjom, odgadao trenutak kada ie ga posjetiti.
"Inade, sama rijed golem hebrejskog je podrijetla i najbolje bismo je preveli rijeiju embrion", nasravliao je Hornidek, ne bez osobitog strudnog lingvistidkog parosa u glasu. Rijee je bila o Golemu, glinenu, dovjekoliku kipu koji je napravio i oZivio praSki rabin Levi ben Bezabel. Znao jeMaks

nije Saliti. Zelje su uglavnom obidne, svagda5nje. Neke

izraLavaju pohlepu za novcem, neke su upravo tragidne zbog naivnosti kojom se traLi izljedenje voljene osobe i slidno. No

podosta o toj legendi, znao je i to da je rabin pokopan na praSkom Zidovskom groblju. "U literaturi se Goiem javljao vi5e pura, u Vrhlickog, Gri78

neki dan pronaSao sam jednu Zelju, koja se doista svojom

bizarno5iu izdvaja od ostalih, i koja malo kome moZe upasti u odi, jer je pisana na francuskom".
79

OSMI

OKI.JLAR

PRASKA SMRI
sugovornika te ffioLda tako skriti nedostatke svoje prirode. lpak, iz ditave njegove pojave izbij:rla je neka pritajena, per-

"Kako to: i koja nrrlo l<orne rnoic upasti u oii?,,- prekine ga Maks. "Zmati, nisi ti jedini koji dita te papiride.,, "Upravci t;lko!" odvrati trtrornidek, tttpije iz da5e, a zatim nastavi dalje: "|dcpoznan i, pretpostavimo, trirancuz ieli u jerinoj
Str"rroj

lidna zloia. Na desnoj ruci, opazio je to Dvorski kada su se rukovali, nosio jc neobianu mctalnu narukvicu u obliku tri
prrta kruzno presaviienc zrrriic. "Tko ste vi, ta kakav F'jodor, Sto mi to govorite?" * gotovo

redcnici

cla

Vlclavske namesti propadr.ru u zemtrju.',

jzaz;vala tolil<o iznenadenja

Ova suluda

i bizt-na telja nije

kako se naclao I tronlii.r:k, Jcclimo se .&4aks rrgnc, :lii ne kaza niSta. Monika jc ponovilo prjevuSila onnj isti napjev. ,,I{c kuje

ie neljubazno Maks.
Sapnuo. Dvorski se sagne iznenaden

li to netko zavjcm llrotiv lncne.." - pomisli Malis. Koji trcn kasnijc stoli,r pricie glavni konobar i zar.noli Ma_ ksa da na tren izidc, v:uri gir je, naimc, nctko traiio. 'l'ko bi to mogao biti, iurlio sc u scbi A4airs, jedini njegovi pra5ki pozna_
nici bili
shvatiti.
za
su sach rivdjc s

Patuljak mu pokaza rukom da se sagne kako bi mu neSto i sam time 5to se tako

pokorava ovoj rugobi. "Brate dragi, pa zar nel-:repoznajete po glasu, ovaj nesretni Fjodor zrrao vas je prijc nckoliko dana telefnnom. Pa zaboravili
ste me rodeni", Saptao je glasorn koli je drhtao kao da de za-

gestiliulirati nclro r"ulilnra, nesto

njirn. Urnjesto objainjcn ja konobar srade Sto Maks nikako nije rtogao

plakati. Maks nije znao da li zna viSe ili manjc nego prije. Mislio je Fjodoru postaviti tisuiu pitanja, no nijc postavio niti jedno.

Ispridavii sc dru5rvrr, Meks iziclc. I{uta z.adur-iena pogleda njinr. I ona sc isto trko u sclri pitrrl.,r, ,,tiio li ga totra.Zt?,'. "Oprostitc na srnctnji eosporlinc Mrl<s, ito j;r ovrko protiv
r,..rrrr

navadc i pristojnosti, no olljrrsrril r:u

rnili, svc iu varn obja_

sniti. Po rcclu sve pcl reclu, krilio lri Lrz',,ilirruo liel<av val.jan peclagog. No Sto ja to sve onako lrcz n:ilrr, v:rlja cl.,r sc ltrcdstavim" No ito uhrarko * Fjodor, irrrc nri jc l.'jodor,,_ kinrjastirn i usiljeni*r Skriputavirn gias,ur r[)rrrvo jc lnlico sit'e , uijudne deSkc rijedi nakazni stvol, Sto jc tako nenaclano traiio llvorskog"

Taj Fjodor bio je patuljak upravo groteskna izglecla" tsio je jcclva osamdcset ili dcvedeset centimetara, lrZl;'avih'dova 'isok i, za svoje tijelo, upravo abnorrnalno velike giave. Starost bi sc tc5ko proiitala s njegova lica, no sijecla brarla i proictrava gXava

Imjesto njega govorio je patuljak: "Foditc, molim vas najponiznijc, sl rllnoln. Th zar se ne sjcfate da sam valn nesto obciao. l)ruirvancc se neie ljutiti, i bez vas ie se dobro zabaviti. Ugodne su ieSke noii uz vino i razgovor. Hajde podite, neiete za'zalitl!" Maks se vrati i zamoli druirvo da se r.rekako snadu i bez njega" Crno vino udiniio jc svi-rje, svi se nasrniju i bcz veieg objabnjavanja sloZe se da im Maks neie prcviSc nedostajati. F{ornidek je upravo ne5to objaSnjavao o ijubavnom iivotu Antonina Dvoiaka. Dvorski i F)odor izadu van i sjeclnu u automobil. Vei je pala noi. Onako uvaljen u prostrano sjedistc -\4aksova starog
tr

"Mercedcsa", Fjodor je izgicdao ul,asno komidno. Malcs nasmije.

se

tiho

govorili

su cla nije ba5 nilad. Dok yc govorio, u ne koj srnil.ebnoj,

literarno kitnjastoj nraniri, sav se vrpoljio, klatio nukama i gla_ vorn, ba5 kao cla nainjerno Zeli ostaviti vrlo ugodan tlojarn na

"Ne bismo li to ipak malo razjasnilii" - upita Maks dok je pritiskao akcelerator. "I{ako ste doznali za nlene, zaito me
81

OSMI

OKUI-AR
Pinkas

PRASKA SMRT

uopee uznemirujete, Sto Zelite od mene, Sto eete mi to pokazati

i sve, sve ostalo?"

"Th rekoh vam da mi se neobidno dopadaju va5e groteske. Ha, ha, koji li su to tekstovi! M pogadate u srZ ljudske biti, he,
he, he. No ja eu vam pokazatt kako izgleda prava ljudska evoze_ ,

nzkoa

23/24. srpnja 1974.

O identitetu svog novog neobidnog poznanika MaLs nije saznao gotovo niSta, istina, nije se ba5 mnogo ni trudio, jer je
veoma brzo osjetio umor od onih nekoliko krigli piva koje je popio i koje su se vrlo neugodno pomije5ale sa svim onim crnim vinom koje je prije ispio u restoranu. Na Fjodora je alko-

maljska groteska. Literarura je, oprostite naizrazt, gnoj.yaLan je samo Zivot. Pa znate, u povjerenju, zar se takvom susretu niste nadali kada ste odludili odmor provesti ovdje kod nas u

Pragu?"

"Niste mi odgovorili kako vi sve to znate o meni, tko vas je uputio i rekao vam da se nalazim u pragu? Tko vam je rekao

hol djelovao mnogo snaZnije, ta u niegovo gotovo sieuSno tijelo nije moglo stati mnogo tekueine. Pinkasova pivnica bila
je gotovo puna, zadimljena i veoma budna. Patuljak je, uslijed

u hotelu Eur.opa?,'- nastavi Maks, osjeeajuCi kako se njegova upornosr lomi, sluteii da mu Fjo_
ba5

da sam

u Pragu i to

velike kolidine piva koju je ispio, neprestano podrigivao i,

gledajuei netremice Maksa' neumorno pripovijedao' "I eto mili moi, eto nas zapravo na poietku' Dakle, podetak groteske sam ja, jadni mali gnomobil. Pa odgovorite m| zar
eete naei i jedan glosarij grotesknog bez patuljaka? Patuljci u slikarsnrr, patulici na filmu, patulici u kniiZevnosti... Ha, ha,

dor ponovno neie pravo odgovoriti. "Hajde, hajde, kako smo samo vjestil pravite
znate? Pa zar bi to mogla

se da niSta

ne

biti kalora prepreka na putu

naSeg

hajde iskreno recite: zar je sve to vaZno, zar eenas to sprijediti da se zbliZimo? A groteskne
praSke krhotine nas dekaju, njih moZda ne Zelite vidjeti? TJzmi_

prijateljswa. Hajde recite

i sami,

mo da sam ja samo vaS vodid kojeg je poslala, recimo, neka Providnosr, he, he. No, prijane, pa vi iete udiniti najbolje, ja
imam pouzdanja u va5 izboq samo previSe ne ispitujte!,, Premda je Maksa nerviralo Fjodorovo cerekanje i premda je neprestano razmi5ljao o rome kako bi najbolje bilo zausta_

ha, gnomi su prapodelo wijeta koje 6e s njima i utrnuti. Milostivi gospodine, milostivi gospodine, vama je maLda sve to smije5no, kao i drugima, te vas samo uznemirujem glupo5du svih tih jadnih sitnica, no vi iete smoci strpljenja da saslu5ate moju pridu. Otac moj, neka mu se smiluju na onom svijetu, nemilosrdno je svagda tukao moju majku, mnogo vi5e no Sto je to obidaj u naSem narodu, pa se vec iztog^vidjelo da ee sve to svrnuti na lo5e. Ali ipak ja nisam samo degenerirani porod jednog propalog braka, ne, prevarit eete se ako tako zakljudite, jer govorim vam, u stvari, samo o mom legitimnom ocu, o dovjeku koji mi je dao svoje ime. Naime, moja je majka

viti kola i bezobraznika jednostavno izbaciti, na kraju ipak

upita:

"Kamo iemo?" "Kod Pinkasaje jo5 i sad najbolje pivol', _ zacereka se pa_ tuljak i njegov se hihot razlijele kroz mirnu praSku noi. Ni
brujanje automobila nije ga moglo priguSiti. 'Jedna swar je u svemu tome dobra',, pomisli "kod Pinkasa je uistinu najbolje pivo.',
82
za sebe

Mafts,

prevarila svog muZa, sve iz neke ustrajne Lelje za osvetom. Prevarila ga s nakazom, cirkuskim patuljkom koji se nekoliko dana zadrlaa u naSem gradu, KaZu da je spavala i s ostalim dlanovima trupe - gutadem vatre, iovjekom od gume i hipno83

OSMI OKUTAR
tizerom Dalijem. iini se da je ipak mnogo toga izmiSljeno. Nakon sedam mjeseci dobila je nakazna sina, Sto je
nogama. On
ee

PRASKA SMRT
vam ga dolje ispod stola na tren pokazati' Bu6e

njezina

groteskna oblieja, koje vi nikada niste unijeli u va5e rekstove.

Doista, gospodine, uva5im romanima ima svega nasffanog, sve_ ga osim patuljaka.,, Maks nije stigao reagirati na tajnepovezani slijed patuljko_ vih redenica. Dakle, nije ga uop6e prekidao, nego je, oslonjen laktovima o stol, poku5avao u toj zbrctpronaii osmiSljavajudu

lju, ali nikako ne i groteska. A groteska vas zanima. No pa da vidimo dalje, swarnost je prepuna pouenih primjera, kao Sto je to znao vei ona dobridina Svejk. Rekoh uam, i jasam primjer

vam ja to prieam, Sto vam ja to dosadujem. Sve je ro samo uZasna tragikomedija, upravo shakespearovski podlivena krv_
Sto

No,

otjerao u grob batinama, otjerala je ona njega, naravno, kada joj je sve to dozlogrdilo. Sjekirom u glavu. FIa, ha, ha. Spavao je tako da nikada nije saznao Sto ga je to otpravilo, orrog, svijeta.

mlati svoju Zenu udestalije nego prije. Ne, nije moj otac majku

muZa ipak unekoliko i veselilo, jer je sada imao razlog vi5e da

dite sabrani, show

trajati veoma kratko. Ha, ha, tako ne5to

zacljelo joS niste vidjeli." Maks nije znao o demu je rijed, ali nije protuslovio. Ponovno nije znao da li se to on pokorava magidnoj autoritativnosti patuljka ili mu je alkohol oduzeo svaku volju. Prizor koji je

vidio pod stolom odista je bio neobidan i, dak bi se reklo, bizarno groteskan. Kada se Maks sagnuo i pogledao Prema Madikovim nogama, raskopdao je on brzo hlate iarrkavSi iz njih debeli, nabrekli ud upravo nwjerojatne duZine. Na gornjoj strani uda, koliko je Maks u polumraku uspio razabrati,
vidjela se plava tetovaza - slika kornjade. 'Jeste li kad vidjeli takav penis? Sigurno niste, ta to je pravi mitski falidki orijaS, koji je sudbina podarila tako beskorisnu dovjeku kakav je Madik" - komentirao je samouvjereni patuljak. "Tako neSto..."

poku5avao je prozboriti Maks, ali mu se

nit.

jezikzapletao.

vidjeti?,, Dvorski ne odgovori, a Fjodor bez oklijevan ja pozove pri_ jatelja koji se zvao Madik. Madik pride stolu i sagne se ponizno prema Fjodoru, koji mu je podulje Saputao neSto u ,rt o. ei_ nilo se da patuljak nagovara\ladika na ne5to re da on to upo_ rno odbija. Na kraju, uiini se Maksu, Vadik

"A sada je na redu mala domaiinska groteskica, pravo je_ dno praSko naSijenswo. Tir nedaleko oJ r,r, sjedi moj stari prijatelj kojeg je priroda, kao i mene, nadarila neobidnom disproporcijom. No, pogadam li, vi ga zaista Zelite

"No, pazite sada!", nastavi patuljak, "Madik aportl" Na taj uzvik, gotovo krik, Madik uzme svoj enorrnno razvijen ud i njome snaZno udari odozdo po stolu. Udarac je bio toliko jak da se jedna krigla prevrnula Maksu u krilo. Patuljak bijesno skodi nogama na stol i udari Madika Sakom u lice, na Sto ovaj pladuii izjuri van. "Svinjo, ne treniras viSe", vikao je Fjodor za njim. Nekose ljudi okrene prema njihovu stolu i nasmija. Maksu se dinilo da su svi ti pijanci kod Pinkasa razumjeli smisao prizora bolje nego on. Htjede stoga upitati zaito je Madik kaZnjen, ali ga Fjodor prekine nrvoznim obja5njenjem: "Nekada je znao udariti tako da bi se sve da5e i boce na stolu u trenu preokrenule. Izgleda da vi5e nevjeZba. Stari se, stari, Sto cemo. Ali, hajd'mo odavde, hajd'mo k meni kuei na

liko

Dvorski narudi jo5 tri piva. Ti"eie je bjlo zaMadika. "Pazite dobro, prijatelju, ovo je prekrasna groteska, spoj komike, fantastike i frapantne disproporcionalnosti. V iete se oprezno sagnud pod stol i pogledati prema Madikovim
84

pristane.

It

OSMI

OKUTAR

PRASKA SMRT eitav stan sastojao se od iedne iedine velike sobe koja je
bila upravo pretrpana pokueswom; bilo je tu nekoliko divana,

Lizkor, da upoznate moju Zenu. Eh da vidite kakav je to biser, kalara je to dragocjenost, a ja ovako po krdmama, bogu kradem
ona je i visoka srca i puna osjeeaja, oplemenjenih odgojem. A ipak... samo da me ona

satel

No neka sam ja i podlac, a

poLalil Gospodine moj, gospodine, ta svaki dovjek treba da ima bar jedno mjesto gdje bi i njega Lalili,,, razryeLio se nenadano patuljak i otpodeo ru patetidnu tiradu koja je
znadenje. Jedino Sto je donekle djelovalo na njega, bila je ta nova i nenadana dinjenica da patuljak ima Zenu koja ga kod kuee deka. I ponovno se Maks nije protivio, odmah je pristao da podu n^ Zjzkou. Kada su krenuli prema nedaleko parkiranom autu, Fjodor je joS neSto pridao o svojoj Zeni patnici, o sebi patniku i o njihovojvezi kao o najvecoj groteski koju Maks ima ovdje u Pragu vidjeti. A onda naglo, kako to samo pijani ljudi umiju, skrene s teme razgovorai s nekim cinizmom u glasu obrati se

nekoliko ormara' polica, tri stola, desetak stolica, jedno prljavo korito, mnogo praznih krletki, dva stara gramofona i joS mnogo predmeta koji niti izgledom niti
pet

ili

Sest fotelja,

Malsa Dvorskog izgubila svaki smisao i

u umornim uSima

namjenom nisu spadali ovamo, Ona je spavala na jednom od divana, potpuno obudena i gotovo nepokretna. Jedino se po laganu podizanju i spuStanju njezinih grudi moglo zakljuditi da je Liva' Haljina, koju je
imala na sebi, bila je potpuno bijela s nekoliko modrih cvjetova. A to lice, to lice Maks vise nikada nije uspio izbrisati iz pameenja, bilo je to NJEZINo lice, lice iz sna' One iste duboke

jer za(rdo, spavala je oworenih odiju, onaj isti, gotovo priasti nos, i one iste nabubrele usne s kojih je duo one zaodi, gonetne rijedi: "Cesta na popravisko"' Dakle, Fjodorova Zena bila je lijepa i mlada, a ne neka patuljasta starica, kako je to ranije, joS u automobilu, pretpostavljao. Kako li ih je samo

Dvorskom:

svinja ne trenira viSe, oslabio mu udarac.,, "Kako, odakle vam to o rupetini i Stakorima?,,

"A ne znare li baiu5ka, golube, da ee nam ovaj lijepiglavni trg doskora dolje u zemlju? Ostat ie samo rupedna sa Stakori_ ma. He, he, he, pridao mi o tome onaj gad Madik. Mdite,

sudbina povezala?
"Duga je to pi(a" - zapode Fjodor, baS kao da 6e odgovoriti na neizredeno pitanje svog gosta, "i valja mi je ukratko ispridati' No ne bojte se, sjest cemo tu na divan pored nje, ona ima vrlo twd san i neee se probuditi' Mogla bi, ponekad mi se tako dini,
spavati ovako stolje6ima, ovako mirno i nepokretno' Tko zna Sto li sada sanja, ne proganja li moZda kakvog neznanca u njegovu vlastitu snomornu snu?

nekogvremena zaustave se pred Fjodorovom kucom, malom, starom, gotovo straiarom. Onako pijani, stali su jedan drugom pomagati da izidu iz automobila, Sto je zavrjilo padom u bla_ tni jarak pored ceste. U5li su zatim krozveliko dvori5te do kuie, a onda je Fjodor otkljudao velika ulazna vrata i Maks je mogao upoznari njegovu Zenu. Neobidan je to prizor bio.
86

tili pedeset kruna kazne. Vozili su bez upaljenih srrjetala, a tila je vei skoro ponoi. Maks vise ni na Sto nije mislio.
Nakon

Ali patuljak nije htio kazati viSe ni rijedi. Daleko je bilo do DomaZlicke ulice. U Konevovoj su pla_

Sreo sam je, sirotu, prije petnaest godina, ne, ili laZem, todno prije deset godina. Sva u bijedi prosila je na Karloru mostu. Ni5ta mi o sebi nije znala reCi, a moLda nije ni htjela meni gadu i nakazi. Pridala je tek, a vrag bi znao je li i to istina, da je odgojena u otmjenom plemiekom institutu, a na zavrSetku je plesala pred plemiiima i drugim lidnostima, pa je zato dobila zlatnu medalju i pohvalnicu' Bit ee da je to ipak,
87

OSMI

OKULAR

PRASKA SMRT
skodi i istetura van. Dok je povraeao u dvoriStu, duo je unutra uZasne urlike izbezumljene nakaze. Osjeiao je u ustima gadan okus bljuvotina, piva i vina i jedva je doteturao do svog

joj

rodeni moj,laL, ta koliko ve6 dugo nema u nas plemi6a, osim ako se pod tim ne misli na ne5to drugo. S podetka sam joj htio biti valjan muZ, no nije i5lo, nije i5lo gospodine. Ona je jo5 i dandanas nevina, djevica, prava vestal_ ka, L:unem se najdraZi prijatelju. Spava ona tako Juboko, ja a
zavudem prst

"Mer-

cedesa" dija su vrata zjapila otvorena. Osjeti da se nenadano

u vaginu i tamo nadem mali, majucni

k sebi u krevet. Skinula se kao od majke rodena i nekako stidljivo veli (rijedima od kojih vam se srce lomi): No hodite malo, poku5ajte supruZe mili, Fjodore moj. A ja ne mogu i ne mog-u, bogom vam se kunem mili gospodine. T) odvratnost i gadenje ditarn u njezinim odima, a i nekako se bojim kao da
me iz njezina krila vreba smrt."

djevidnj ak, joS netaknut . Zov e meona nedjeljom poslij epodne

otrijeznio, zalupi vratima i krene prema hotelu. Nemilice je pritiskivao pedalu gasa i kazaljka je vrtoglavo jurila nagore...90...110... 120...125. Za tih tas bio je pred hotelom,
parkirao kola, zakljudao ih i gotovo odletio do svoje sobe. Ruta je spavala. Na nodnom ormarieu nalazlla se boca Becherovke

do pola ispijena. Maks je zgrabi i u nekoliko halapljivih gutljaja ispije gotovo svr. preostalu telareinu. Istog trena gsjeti
olakSanjeu Zelucu,
a

onda se strovali na kreveti pokusa

sp^-

vanu, tik do njih dvojice. ponoi je vet zacijelo pro5la, a on je zasjeo u olu ludnicu i nikako da se makne. A Ruta, Rych_ manova i Hornidek? Sigurno su vei oti5li i ljute se
na nj.

zapla&. Maks rukavom obrise znoj s dela. Kamo li je to zaSao, sve je to ludo, ludo do krajnosti. Tko je taj davolski Fjodor i ta krasnolika prikaza koja spava

I tu patuljak

tu na di_

"No, prijatelju, ne biste li vi? pomognite jadnom Fjodoru' kada vei on ne moZe...',
"Sto to Zelite od mene?"
ponude.

ti. Ludadki, fant^zmagoridni prizori bljeskali su mu pred odima, a Skriputav patuljkov glas lutao mu je slu5nim kanalima. Ponovno osjeti vrtoglavicu, premda mu je u Zelucu sada bilo lak3e. Izgleda da je ipak previSe popio dudotvorne Becherovke. A onda, vei negdje pred jutro, onako izmuden i otrovan alkoholom, izgubi svijest i potone nekamo. U san ili u neku slidnu tminu.

nije razumio smisao Fjodorove Hradiany Hropky, Zlatna uliika,

Kula Daliborka
27. srpnja 1974.

grcao je Fjodor sav u suzama, a Maks se nikako nije mogao oteti dojmu da je sve to samo prepredena

platiti ako treba"

"Pa gledajte jadnicu kako spava. Ispod te haljine ne nosi niSta. Nikakvih ga6ca, darapa i ostalih dosadnih stvari. He, he. Smilujte se mili nad patnjama drugih. Ja 6u strpljivo dekati vani, sat, i dva, i tri ako treba. A vi se nekako raskomotite i zadovoljite. Spavajte s njom, nje radi, uzmite je, ja

Dolje ispod katedrale

Sv.

Mta nalazi

se

labirintna grobnia

tuvam to

ca de5kih kraljeva. Maks udahne miris pijane deSke pro5losti,

onda se sav strese, u kratkim rukavima bilo mu je hladno.

Ze[o

ffi
$16w{&

igra podmukiog patuljkalakrdijaSa. I u trenu kada se patuljak bacio na koljena pred njim, Maks
88

je Sto prije van, jer u grobnici de5kih kra.ljeva, barem mu se u tom trenutku tako dinilo, nije bilo ugodnije no u ostalim grobnicama. Osjeti vlaZan stisak Rutine ruke. Saptala je ne5to tiho,
89

OSMI OKUI-AR
posve tiho, upravo onako kako se i Sapie u grobnicama. Htjela je da odgode vedera5nji posjet Rychmanovoj. Znao je dobro na Sto cilja

PRASKA SMRT

i bi mu pri tom

ZDE ZIL FRAXZ KCFKA

neprilidno... No

dudno, ipak je ovo mjesto donekle doskora mu sine, pa da, ova sveta kamena

Skulja za nju je najobidniji turistidki elsponat: ie5ki kraljevi za pet kruna ukljudujuii i vodida. eemr, r. dakle uzbudivati, ona

zavoda

nije kao on, koji u grobnici vidi vaZnu transverzalu vremena

5to izranja izvlaLne, aproksimativne pro5losti
l

Tii je dakle podstanardio bolezljivi sluZbenik osiguravajudeg u dijoj su se slici nesigurne konture svijeta jo5 vi5e zamaglile. Tir je dakle stanovao zajedno sa svim onim fanto-

u tjeskobnu trenutku sada5njosti. LTpravo metalnim jezicima, s dasa na das, procvili opominjuia pro5lost. Konadno, uodivSi sr.rr nevaZnost tih nekoliko rijedi, pristane.
"OdloZit iemo posjet"

i objektivira se kao i zvona iijim

mima koji su tako sretno izbjegli plarnenu. Odjednom, obuze ga mudnina i on, povukavSi Rutu za ruku, produZi dalje. Ona se dudila kako ga je Kafkina kuia tako malo zainteresirala. Konadno stigtu i do kule Daliborke, gdje je jedan vodid
skrparenim francuskim jezikom beskonadno dugo prepridavao Iegendu o Daliboru. Maksu se ueini da vodid prima plafu shodno broju izredenih rijedi, tolika brbljavost se nikako drukeije ne bi mogla objasniti. Gomila turista Sutke je stajala i strpljivo

rede.

Nebo nad Hraddanima bilo je plavo, konadno je sunce, nakon tolike kiSe, pomilovalo malo stara pra5ka zdanja.Tek tu
pomo_ je, s kojeg moLda, LibuSa blaZenim pogledom promatrala svoj porod.

i tamo, u irelevantnom impresionistidkom interijeru,

se gdje

lio bi

koji obladii

ZatimkrenrSe prema kuli Daliborki. putem je u Maksovoj glavi Tieperila sitna glazba, koja jc nekoC tako odarala Daliborove tamnidare. Bili su upravo u Zlatnoj ulinki kada ga Ruta iznenada zaustavi. Ona jc vrlo dobro poznavala sva ta
mjesta kojima su sada, poput svih turista, dokono Setali, dok je Maftsu to bio prvi susret s Flraddanima.

"Zatvori odi i okreni

Maks
posluS

nalijevol,' * zapovjedi ona u Sali. a, zaLmiri i poput djeteta koje uZiva u neozbise

ljnim igrama, okrene se ulijevo, udarivji pritom nekoliko prolaznika. Ruta mu rede da moZe oworiti odi. Otvoriv5i ih opazi pred sobom malu plar.'Lr kuiicu, koja je podsjeiala na stotine slienih sa zagrebadkog Gornjeg grada. U prvi mah Mals nije mogao shvatiti zalto ga je tena uopie zaustavljala, zar samo zbog te prosjedne straiarel A onda na kuCici primijeti
mali metalni natpis, pride bliZe i naglas prodita:
90
I

podnosila ditavu tu bujicu rijedi, tek bi poneki od njih s vremena na vrijeme Skljocnuo fotoaparatom. "Kako to samo Fjodor javno i drznidki nudi svoju predivnu Zenu drugima na upotrebu?" - mislio je Dvorski. "A ona, ona je tako puna neke neobiene, mahnite privladnosti. " I Maks pomisli kako bi sada vrlo, vrlo rado vidio nepoznatu patuljkol'u Zenu. Ali niti ime joj nije znao. Zveket novca prene ga iz razmlSljanja. Dosadni tumad zavr5io je svoj epski intoniran turistidki komentar, pa je gomila turista pojurila k otvoru tamnice da baci koji novdie za sreiu. Odzvanjala je metalnom, novovjekovnom simfonijom tamnica tankoeumog Dalibora. Kada je posljednji novdii (tko zna da li sue, haller ili cent) zveknuo o dno tamnice, gomila Sareno odjevenih ljudi s fotoaparatima izide. Vani, s ulice, duo se vei neumorni vodidev glas koji je podinjao novu tiradu o lukovima katedrale Sv. Vita. Maks pride oworu i, ne gledajuii dolje, potraZi novdii u
dzepu. Ruta je razgledavala debele svodove kule.

9I

OSMI

OKULAR

PRASKA SMRT
"Sto ti je?" "lJLasnaje vruiina ovdje. I zagu5ljivo, zagu3ljivo je." "Zar ti nisam rekla da je bolje idi uveder?" Ruta izvadi iz torbice osvjeZavajuii rupdie i s Maksova lica obri5e debele kapi zno)a. Maks bez rijedi izide van i pode punim pluiima udisati sieLzrak. Gore nad Hraddanima ponovno su se stali okupljati oblaci, oblaci koji donose nor,'u kiSu i novo
osvjeZenje.

"Sto da zaLelim?" "Najbolje je zatraLiti sre6u" - kratko i nezainteresirano

Ruta.

6e

"Sto je ro sreia?" - mislio je Maks, ma koliko mu se takvo razmiSljanje dinilo patetidno. "Kako mozes zaLerjetinesto sto uopee ne poznajeS, neSto za Sto uopie ne zna5 tto to jest?,' I sjeti se pritom poloLaja u kojem se na5ao junak jednog Matsonovog romana. Ali tamo je vjestica, koja je ponudila is_

punjenje, bila ipak ve6e jamswo od ovog novdida Sto

Ce u sljedeeem trenu zveknuti o dno tamnice. "Za sre(tt?" - rede glasno Maks, a u sebi pomisli:,,ZaFjo_

dorovu Lent!" A onda lagano baci novdii od jedne krune. Da li su ga to u5i prevarile ili se dogodilo ne5to neobjaSnjivo. Naime, zveket nije za(uo, ba5 kao da je novdi6 zastao negdje u
zraku. Stoga se nagne nad otvor. Dolje je, gol golcat, stajao Fjodor i cerekao se. Na dlanu je drZao Maksov novdii. "Za srefi, za sredul" _ urlao je i hiho_ tao se. Njegovo malo, deformirano tijelo previjalo se i drhtu_ rilo, i onako golo, odavalo je svu svoju nakaznost, koja se odje6om dala nekako prikriti. Zatjm se naglo uozbilji i po_ digne glaru prema Maksu, "Rodeni, nema viSe sre6e, nema je vi5e!" _ a potom stade vriStati: "Gotovo je, sada je sve gotovo. Sve je izvjesno. prag je klopka. Tir iz njega vreba njegova pro5lost, njegovi demoni. Golube, ta to je stupica za vas, sve je tu odludeno, samo da se

"Pridekaj tu, htjela bih te iznenaditi" - rede onai otrtiZlatnom ulidkom do malenog antilcvarijata. Mafts se nasloni na zid i otpravi odi nekamo prema nebu. Ubrzo ga prene glas iz neposredne blizine. Bio je to pogrbljeni dovjeduljak u prljavom radnidkom kombinezonu. Predstavi se kao Karl Vidadek, distad

kule Daliborke.

"Oprostite mi sto vas ovako oslovljavam, ali dini mi se da vam je tamo unutra pozlilo. Kao da ste se nedeg upla5ili?"
'Jest" - kratko 6e Maks. "IJpravo zbog toga Zelim vam se ispridati. Onaj dolje, koji je tako nepovoljno djelovao na vas, to je moj prijatelj. Znate, puno tu ljudi baca novac i bilo bi steta da to sve propadne. Netko to, da tako kaLern, treba pokupiti. A opet, ruZan bi prizor bio da pod ostane dist. Stoga su meni dopustili da pobirem taj badeni novac, samo da namjesto njega stavim dosta raznobojnih komadiia lima. He, he, turistima to i nije vaZno, to jestvazna je samo forma. Ne prezrite me zbog toga , moja je pla6a tako mala da mi taj sitni5 dobro dode. O ne mrstite se, ne radi se tu o velikim sumama. Samo vidite, mene je nekako strah zaii dolje u tamnicu, pa taj posao obavlja moj prijatelj. Dadnem mu za to nekoliko kruna. I on je sirotinja, mudi se a Zena bolesna... On vas je malo uznemirio i oneraspoloZio, no ne ljuute se na njega, ne ljutite se preklinjem vas. Nama je naravno stalo do dobrog
dojma, pa mi Zivimo od talarih kalari ste vi."

t'

probudi onal" "Koja ona?" - proturi Mafts jedva kroz zube,osjedajuii ie izgubiti svijest.
"Pra5ka smrt, prekrasna pra5ka smrt.,' Dvorski vi5e nije mogao jzdrZatt, povude
na nj. Ruta pritrdi.
92
se do zida

da

i klone

93

OSMI
"Alj

OKUTAR
zaSto ro radi gol?"
pa

PRASKA SMRT
je onda iz njih lijevalo, lijevalo... I veder je stoga pala mno-

zadudi se mali distad kule Daliborke. Maks je ponovno bio na rubu svojih snaga i strpljenja. Stoga, onako iznerviran, sasvim neobazrivo vikne: "I tko je on do sto davola? Tko je taj vas prokleti prijatelj?

"Gol?"

go ranije no Sto bi inade u to doba godine; oko Sest sati

vei

se

polako mraiilo. Posve nestaloZen i nesabran, sjedio je Maks

O kaL:voj to bolesnoj Zeni bulaznite?" Mali se distai zbuni, poplaSi, odi mu se ispune suzama i podne uzmicati, mucajuii ne5to o tome kako on ne smije ni5ta odgovoriti i kako uopie nije ovla5ten da se obraia turistima. Zatim se baci u panidan bijeg. Uto se vrati Ruta, ma5uii vei izdaleka knjigom koja je uebala biti iznenadenje za Maksa.

Dvorski u velikoj ditaonici Strahovske biblioteke i odsutna pogleda prelistavao narLreene knjige. No kada bi ga sve to do kraja umorilo, gledao bi kroz prozor u kiSu. BaS u kiSu, jer se kroz taj prozor nije moglo vidjeti ni5ta osim kapi koje su se u nekom dudnom ritmu slijevale, Posjetio je tog dana, kao i mnogi turisti, Strahovsku biblioteku, a onda sasvim sludajno u katalogu prona5ao knjige za koje je pretpostavliao da 6e ga zanimatt.Yalja priznati da je
mnogo odekivao od tog popodneva u biblioteci, ponajviSe stoga Sto se nadao nekalo'u smirenju u onom dobro poznatom, snenom miru starih biblioteki. Tiebalo je uistinu stati na kraj

"Mislim da ee te veseliti, o tome smo neki danrazgovarali i dinilo mi se da te ta stvar zanima." "Kakve on veze ima s Fjodorom?" - mislio je Maks ne
slu5ajuii Rutu. "Koje li ludosti, stavljaju limene kruZiee namjesto novca. Fjodor ima bolesnu Zenu. Kako? eiyi ye to trik?,, I tek
sada spazi Zenu koja se vei vratila iz obliznje antikvarnice. Dr?ala je knjigu i govorila je neito, ah pa da, to ga ona Zeli iznenaditi.

tom halucinantnom pra5kom kaleidoskopu 5to se tako iznenadno stao kovitlati uokolo njega i koji uopde nije razumio. Medutim, prevario se. Tekstovi, koje bi u odredenom rrenu
i raspoloZenju upravo gurmanski halapljivo prog'utao, sada ga uopie nisu zanimali. Prelistao je tako ditavo 192 5. godiSte "The Occult Review" i pronaSao da je sve veoma prosjedno i nezanimljivo, to jest potpuno nepoticajno za njegovu stvaraladku imaginaciju. Prevrtao je potom bezvoljno pra5ne latinske listove "De Ecclesiasticis Disciplinis et religiozne Christiana" i dinilo mu se pritom da se ne moZe sjetiti niti jedne latinske rijedi. Uzeo je zatimjedan latinsko-deSki rjednik i nakon svakog pronadenog znadenja dudio se slabosti svoje memorije. Kako se samo toga nije mogao sjetiti? Na koncu pokuSa

"Pogledaj" - rede i pruZi knjigu. Dvorski uzme stam antikvarnu knjiZurinu i, otiruii praiinu s korica, prodita naslov:
"DER GOLEM, wIE, ER IN DIE wELr KAM."

Strabouska biblioteka

proditati reprint
29. srpnja 1974

izl9l7.pozn

tog djelaJeana Wiera "Cinq

Hotel Europa

livres de l'imposture et tromperie des diables", ali mu se autorova obrana Jeanne d'Arc udini prozirnom i retorieki blije-

Duga, mirna, krotka, gotovo poboZna kiSa lijevala je tog dana nad Pragom. Stopili se tmasti, olowri oblaci u sivu plodu,
94
&r,

dom dak

za Sesnaesto stoljeee. Sklopi stoga korice, sloZi

95

posudene sveske i vrati ih knjiZnidaru.

OSMI OKUIAR
Nedugo zatim dokono je Setuckao prostorijama biblioteke koje su posnrpno tonule u nadolazeiu tminu; dekao je trenutak kada se zgrada zatt^ra i kada 6e ga upozoriti da mora izaCi. Jednostavno, nije mu se iSlo van u kiSu. U jednoj od prostorija upadne mu u odi polica neobidna oblika, ne5to kao ormarii, diju su prednju stranu dinila Zidana vrata5ca zaworena s nekoliko masivnih lokota. Kroz debelu, dvrstu Zicu vidjele su se knjige, mahom latinski nazivi. O demu li se to radi, mislio je Maks i bas u tom trenu opazi da mu se pribliZava uniformirani duvar biblioteke, jedan od mnogih koji duvaju strahovsko
knjiZevno blago.

PRASKA SMRT
stalo zanimati, obrati se ponovno ne ba5 ljubaznom duvaru: "A ona smeda knjiga s de5kim naslovom' dini se, ne spada ovamo. Sto je to?"

sada za"Gospodine, dosadujete i uzalud navaljujete' Mi zapis je, naime, To tvaramo. No reei eu vam o demu se radi' jedne stare pra$ke legende joS iz Libu5inih vremena' legende zla' koja pada u zaborav' I dobro je to, jer je nanijela mnogo

Konadno i tu bi knjigu trebalo uni5titi'" "Ne biste li mi kazali nesto vi5e o toj legendi' Mislim, ako vas to ne bi uvrijedilo, ja bih bio spreman i platiti odredenu"'"

"Ali gospodine", prekine ga duvar"'vi ste i nerazboriti i

"Oprostite Sto sam znatiLeljan, ali, zanima me kakve su ono knjige tamo gore u zakljudanoj polici?" irrrrut, prava ljudeskara, za glai,'u vi5i od Maksa i s pomalo
neandertalskom fizionomijom, nadmo6no se osmjehne na znatiLeljntkovo pitanj e. "Izvrsno govorite de5ki gospodine. Izvrsno. Po jeziku se ne bi dalo zakljuditi da ste stanac." Maksa nije zanimalo po eemu je onda (ako ne po govoru) ljudeskara zakljudila da je stranac. "Knjige su, da ne duljim, ovdje zakljudane tek pro forrua, viSe kako bi se to reklo, zbog turistidkih ruzloga. Jb su vam k"lig. zabranjene od inkvizicije, nekada bi onaj koji ih je ditao smrtno stradao. A i danas se ova polica vrlo rijetko otkljudava, strancima gotovo nikada... he... he... Ne5to vi$e o tome rekao bi vam strueni vodid, no on je oti5ao kuii, jer upravo zatvaramo. Gospodine, molimvas stoga da krenete lijepo svojoj ku6i. Ili kamo vas volja nosi." Medu mnogim latinskim knjigama, diji su se naslovi, zbog slabog svjetla i visine police, jedva nazirali, Dvorski spazi i jednu de5ku k"jig" na dijem je hrptu bilo mnogo rijedi od koilh je razabrao tek tri: LEGENDA i pnesrn, sltru. Po5to ga je to
96

neuljudni. Ne smijete se tako igrati mojim strpljenjeml" "Ali samo.'."

"Zalim,mi zatvaramo! Izvolite

se

udaljitil"

Na dnu prostorije otvore se vrata i na njima se pojavi suhoje njavi dovjek s naodalama na licu' Nosio ie crnu kutu koja bila sva praSna, vjerojatno od pra5ine starih knjiga' "Sto je Tonda, Sto se dereS?" - obrati se duvaru koji je stajao s Maksom. en'ttat mu todno i veoma detaljno opiSe sve 5to niZi se dogodilo. Suhonjavi se predstavi kao FrantisekVrtiSka, povjerljiudalji, da se duvar-u znak bibliotekar-arhivar, i dav5i vo ie Maksu: "Tonda ima pravo. Zbog Pra5ke su smrti mnogi izgubili glavu. To su samo &i:niei tlapnje, a onda smrt, njeZna prekraje morbidna i lasna smrt u njezinu zagrliajt' Znate,legenda scivna, upravo nepristojno lascivna. To je tako neka Zena-sablast, ili Sto ja znam. Evo..' evo, vidtteZvier,Jindra Zviet me vreba, udaljio sam se s radnog mjesta. Krenite, ja moram natrag. Krenite, mi zatvaramo, a za PraSlcr smrtvi5e ne pitajte' Ne valja se s tim Saliti, a ima za vasi vedrije literature' Dodite sutra pa 6u vam pronadi jednog zgodno g eapeka i jednog preSvercanog

Skvoreckog."
97

OSMI

OKULAR

ffo,

KA

sM

RT

i na momente histeridnog Sapu_ tanja, Dvorski nije razumio gotovo niSta. Tlj arhivar mora da je, barem malo, umno poremecena lidnost. Nije mu preostalo
niSta doli da se sa svime pomiri, kao Sto je ovih dana navikao,

Od sveg tog povjerljivog

ona, ona nije ni5ta govorila nego je samo gledala u niega onim istrm, uvijekbudnim odima. AMaks je tonuo, propadao u onaj

da napusti Strahovsku biblioteku. Kad je stigao do kola, okre_

nuo se joS jednom prema biblioteci. Kroz njezine prozore sada je probijalo wjetlo, jarko svjetlo elektridne rasvjete. Pro5av5i kroz predvorje hotela ,,Evropa",

Maksu se udini

odmora. Doista, Ruta je sjedila u dnu dvorane s Janom Hornidekom i, tumaieii neSto, veom a tivo gestikulirala. Hornidek se smijao, potvrdivao glavom i rukama tjerao dim
kojeg je dvorana bila prepuna. Dvorski odludi ne javiti im se, pa se stoga okrene i brzo ode u sobu.
u ielavoj glavi nekog novovjekog alkemidara pra5ke su se perspektive ruSile u prah. {J

kroz staklene zidove hotelskog restorana vidio Rutu. vrati se stoga da provjeri, premda je bio umora n i l:eljan postelje i

da je

mali prostor koji ih je dijelio, u onu sieusnu simetralu svemira. Ona ogoli grudi, dvije jabukolike dojke koje su podsjbdale na taj answeni kabalistidki znak. ZdenekKo5ler ponovno lupi diri gentskom palicom o, za ovrt priliku, mramorni pult. Njihale su se te dojke dok je pritiskala Maksa prema krevetu. Gurala mu ih je ravno pod lice, ravno pod usta. Mirisale su mirisom dalekih stepskih vjetrova. O vjerujte da je inkvizicija imala pravo zabraniv5i sve one knjigel Rikao je stepski r.rrk Fjodor u

kuli Daliborki i griskao metalni dukat. Obidan bezvrijedan

dukat od bakrenog lima. Maks lizne bradavicu i ona sva z^drhti. Vrba na vjetru, Iopod na valu. Sada joj se delo rosilo, tihe su kapi plazile mekom koZom, a ona je brzim, ali ujedno i mirnim pokretima skinula ostatak odjede. Ponor.'no je dopirala ta glazba. Sa svakim izvjeLbanim, odmjerenim pokretom njezine ruke. Sve glasnija "Cesta na popravisko". Dvorski odbaci svoju odjedu nekamo u kut. Nije bilo vremena da se zakljudaju wata, joS je manje bilo vremena da se pornisli - ne bi li se Ruta mogla vratiti prerano. I dok se radala tema dijabolidne glazbe, Maks punim Sakama zahvati meso, zno-

rou rnrNu

Otvorio je vrata,stijenu pro5losti.

Pokuljaju iz bunara
LEGENDE.

Pogled mu se raspe u tisuie staklenih kuglica, ne_

ravnomjernih odslika. Zatuden pogled. Na njegovu krevetu sjedila je oue. ONe, Fjodorova Lena! Tinjala je potom mala svjetiljka, a ona je skidala svoju tanku, tanku bijelu haljinu, onu isru 5to je tonula s njom u zelenu, zelenu, blatnu \4tar.rr. Dakle, ona je sama do5la nakon one drske Fjodorove ponude, sama je do5la da mu ponudi svoje krhko, nevino tijelo.

jam put. Ona ga pourde na sebe i on nestane u uskovitlanoj

glazbi njezina tijela. Zdenek Ko5ler ponovo obriSe dirigentski znoj. Ta glazba bila je njezino tijelo, ta zelena zmija bio je

"eudim se kako ste do5li sami? Kako ste znali?,, Presahle su rijedi u njemu. V-ltavski virovi izvirali su i ponirali u njezino nago tijelo, koje se poput skrovite glazbepojavljivalo ispod tankehaljine
98

Fjodor. On joj raSiri noge u trenu kada se svijest vraia materijalnim obrisima tijela i lagano ude u nju. Eto opet kvadrifonija sna! Ne, to je stvarnost, to je prava glazba, to je prava vlaLna, topla stidnica. Bila je laL da je nevina, mislio je Maks dok se poku5avao oduprijeti ritmu koji je sada upravljao nji-

hovim tijelima. Njihovim nijemim tijelima. Zajedno s glazbom tonule su Vaclavske namesti nekamo u zemlju iz koje su se pomaljale ljupke glavice gladnih Stakora. No, oni to nisu
99

OSMI

OKULAR

PRASKA SMRT
gotovo se sudarila s Hornidekom koji je krenuo gore da potraZi svog prijatelja. VidjevSi Maksa pred otvorenim vratima hotel* ske sobe, Hornidek sve shvati.
Posve blijed on Pride Maksu.

mogli vidjeti, premda je prozor bio jedva ne5to vi5i od kreveta. A da su samo malo kroza nj provirili. Bar on! Onda je Zito poZurio filharmonidare koji su svirali dolje u rijeci, dolje na linije podnu iuti nadolazak togvelikogvala, primila ivrsto oko straZnjice i povukla dublje u svoje tijelo. BrLeibrLe ukapao se u nju, osjedajuei da mu dolje ispod pupka prska utroba. Jedan Stakor lizne svoj bolesni pupak. Zito je pndrlavao
se

dnuMtave. Ritam postane furiozniji, a osnovne

gubiti, Ona ga je, kao da

"Ne valja to. Ne zbog Rute. Nisi se smio spetljati ba5 s njom."
je Maksa zadudiJanov prepla5en izgled' Odista, Hornidek

iznemoglog dirigenta dije su se ruke ludadki klatile. To je glazbu drLalo u Zivotu. Oh dragi darobnjaie Zito.I Maks je osjeiao

tu bujicu koja nadolazi i koja se ne da zaustaviti, pa se potpuno predao. eekao je kraj. Jos se malo, malo moglo muzicirati.

gotovo drhtao. "Kako to: s njom. Ti kao da poznajeS Fjodorom Zenu?" iznenadeno 6e Dvorski. "Kakvu Fjodorovu Zenu? O dijoj ti to Zeni prida5' Rekao
je sam samo da se nikako nisi smio spetliati s ovom Sto odjuri-

Zito predvede
meno vrate.

A onda kraj. Mnogo je njega u njoj. Znaj. Ne, nije toliko stra5na. Vaclavske se namesti privrerRASKU sMRT.

la dolje.

Vobornikovom." "Zar je njoj ime Vobornikova?"

S

Hornidek uzdahne i protisne kroza z'tbe: "To je usud. Nakon toliko godina ponovno'" "Dobro, do davola, ho6e5 li mi re6i tko je ta Vobornikova? Prepao si se tu kao da sam podinio preljub sa samim vragom' Pridaj ve6 jednom tko je ta, kako je ti zoveS, Vobornikova!" Hornideku najednom pozli. Gotovo zelen u licu odvude se
do zahoda gdje je dugo i budno povraeao' Kada se nakon petnaestak minuta oporavio, isprida se Maksu i rede kako mu se neodloZno Zuri kuii: "Oprostite, Ruta neie niSta saznati, a ti poku5ai prekinuti tu vezu ako jo5 ima vremena. Vobornikova radi brzo' Pridat

Ne, nije to bio san, pomisli Maks i okrene se ka goloj Fjodorovoj Zeni, koja se opruZila nauznak, duboko disue| Izraz zadovoljswa prekrio je njezino, inade indiferentno i pomalo zagonetno lice. Prvi put vidio je da drLi kapke sklopljene. Odmarala se zatvorivSi odi. eudesno bijelo tijelo i nigdje niti na njoj niti na njemu - tragova krvi. Sve je iSlo tako lako, dini se da je Fjodor lagao kada je rekao da je nevina. eini se da je on sve do sada lagao. "Izgleda da je Fjodor sve lagaol" - rede glasno.
da upla5i rijed "Fjodor" pa se stane brzo obladiti ne obaziruii se viSe na Maksa, te se dinilo da su sva njegova

Nju kao

pitanja, molbe i nagovaranja potpuno suvi5ni i besmisleni. On je vei potpuno smetnuo s uma da se ovdje u hotelu nalazi sa suprugom koja bi se svaki das mogla vratiti u sobu. Fjodorova

fu ti, pridat eu ti sutra o Vobornikovoj." "I on mora da je poludio" - pomisli Maks posto
sobu.

se

vratio u

vei obukla. "Ostanil" - ponovo pokuSa Maks, ni sam ne znajuii zaSto, ali ona ipak izide i ne pogledav5i ga. On pojuri za njom. Vee je bila na kraju hodnika i na podetku srubi5ta,
se Zena

100

101

OSMI

OKUI"AR
1. koloaozs 1974.

PRASKA sMRT "Eto nas dakle, rodeni, u lokalu stare protuhe i prividne budaleJozefa Svejka. Bravo, bravo, ba5 kao i svaki rermi turist. A
znate li vi majstore groteskne literarure da se eto sada nalazite na izvori5tu groteskne slike jednog bivSeg carstva. Ha, ha, ha,

Kod kaleda

NaZalost, o tome tko je misteriozna Vobornikova, Maks nije doznao niSta, po5to je vei sljedeCeg jutra Hornidek Jan sjeo u oc-9 i orputovao preko Frankfurta u Juznu Ameriku, gdje je kao gost sveudili5ta u Rio de Janeiru trebao odrLatj nekoliko predavanja o razvojt lingvistidke misli u slavenskim zemljama. Bio je to ffadicionalan ljetni seminar za ko)i je Hornidek dobio poziv prije Sest mjes eci. Zaltomu nije ranije rekao da odlazi, mislio je Dvorski, nego ga je tako ostavio, moglo bi se kazati, na cjedilu. Thjna je bila ponovno dobro i pomno skrivena pred njegovi m znatizeljmm pogledom. BaS kao u romanu tajni, pomisli Dvorski i orare s brade debelu pjenu prekrasna plzenjskog piva.

zar mislite da na5a civilizaciia ne(e za koje desetljeee buditi

groteskni dojam?"

Naravno, bio je to Fjodor. Dogegao se nespretno lamatajuCi svojim malim khkim udovima. Maksu se, zadudo, sada dinilo da ta majuSna deformirana kreatura izazivlie u njemu neku vrst samilosti ili Zaljenja, a ne viSe bijes i odvratnost, No, bilo mu je pomalo neugodno - kako zapravor^zgovarati s njim nakon onog Sto se odigralo izmedu Maksa i Fjodorove Zene. Ali na sreeu dinilo se ipak da patuljak niSta

potiho ko;r rr_ je neobidno draga, poznata i prisna, ali ujedno i iztzetno tajanswena jer joj nikako ne moZemo otkriti podrijetlo, odnosno tren u kojem se vezala za neko dirljivo sjeeanje. Bilo je pomalo nepristojno sluSati glazbuu lokalu, no bio je ro "Kalih", dragi stari lokal koji je tijekom vremena navi_ knuo na najrazliditije oblike nepristojnosti. I Maks se vrati toplini i prisnosti 5ansone:
sluSa glazbu s rranzistora. Bila je to ona vrst glazbe

Vergl, dija je funkcija da evocira stare probandene noii, tihi pr5tavi no6ni snijeg i po koju zaboravljenu ljubav, odje_ dnom umukne i Maks primijeti da jedan od gostiju

ne zna. Obradovan tom dinjenicom Maks ga gotovo radosno pozdravi. "Fjodore, ne vida vas se baS ovih dana?" "Tja,tja, mnogo je posla, mnogo toga treba obaviti 'za ono
5to de se odigrati."

A iim

nds stdri zndt Tim aic se ienem tlo neltesti

aic

je na

"A recite mi Fjodore, je li vam poznata stanovita Vobornikova?" - upita ga Dvorski nakon nekoliko beznadajnih redenica koje su tek tako, reda radi, izmijenili' "Vobornikova, Vobornikova. eekajte da se sjetim. Znam jednu wjedarku koja radi uJindri5koj ulici, ali nije li njoj ime Vibornik? Ne, nikakru Vobornikovu ne poznajem. A Sto ce vam to golube? Zanimajuvas PraZanke? He, he, he.'." Maks se malko zbuni i zaSuti no Fjodoru, kao obidno, nije
nedostajalo rijedi.
Svejka i naii iete tisueu aneapsurdnim tonom, mogli stanovitim gdotica koje su obojene bismo kazati, sasvim modernistidke provenijencije. A nije li apsurd znat^ndinitelj u grotesknim fakturama? I Karel Kosik

Coipak pro milence je mad.

"eitajte paLljivo Ha5ekova

Moind klidny ziuot

sndsti.

je upozorio na to."
102
103

OSMI

OKUTAR

PRASKA SMRT
bno i krivi i nevini, pomisli Dvorski i istog se trena zadudi odakle mu samo takva misao.
I najednom Sutnju prekine Fjodor, ali ne rijedima, nego tihim krotkim pladem, koyi je polako postaiao glasniji, zaitmptelazio u grcanje i ridanje, da bi na koncu postao nesnosno glasan i budan. Svi se gosti okrenu5e prema njima. Maks ga pokusa utjeSiti: "Dobro, dobro, pa vi ste me sami molili. iak ste onda i novac ponudili." "Da, ali je ona jadnica onda spavala, a sada..." - pokuSavao je govoriti patuljak, ali ga je plad guSio. Uto dode konobar i veoma ih obazrivo zamoli za mir. Zbog gostiju, rede. Fjodor onda najednom prestane plakati i njegovo lice, nakon 5to je obrisao suze, poprimi potpuno stalozen iztaz" Zatirn mu se
usta razvuku u podrugljivu grimasu: "Pa eto, priznajte da ste je obeSdasuli

Zadm jenadugadkoi op5irno prepridavao spomenute rgod.r, Sto je Maksa umnogo oneraspoloZilo i zamorilo. On je uistinu

vrlo temeljito proditao HaSeka, pa mu je sve ovo Sto je Fjodor pridao bilo potpuno dosadno. AJi jedna ga je swar iznenadila:
odakle paruljak sve to zna. Kako to da mu je (njemu koji je po svemu sudeii bio obidan Zi5kovski proleter) poznat Karel Ko_ sik i njegovi tekstovi, pojmovi grotesknog i apsurdnog, Ha5ek i

Kafka

i joS mnogo

StoSta Sto

je zduSno

bez gre5ke rabio u

razgovom.

"A ona sirotica, njoj su dinili naZao, obeSiastili je,, _ prekine odjednom Fj odor svoj literarno-fi lozofski monolog.

Dvorski problijedi. U Fjodorom

se giasu pojavila opasna

klica sumnje . Zna li on za dudesnu vezu izmedu Maksa i ta_ kozvane Vobornikove? Za svakj sluiaj Maks se pravio nevje5t:

"Kako to? Koga su obe5dastili?', "Pa moju Zenicu, nju su, sirotu, obe5dastili.,, U Fjodorovim odima pokaZu se suze, oper one, kako

i zato eerc platiti.

Ja

se

Maksu dinilo, hinjene suze koje su tretrale predstavljati Zalost, dok su o(i odralavale samo zlo. I ponovno se, zaboraviv5i na samilost i Laljenje, koje je patuljak u njemu pobudio, zgadi nad tom nakazom. No ipak je rrunka straha treperila u njemu pred onim 5to ie do6i. "Tko joj je udinio nalao? Uostalom, ako joj je netko udinio
naLao zaito ga ne kaznite, pa vi ste joj mul."

sam dapade uvjeren da iete mojoj rijedi sada ne vjerujete, ali eete sami zastati na tom' Jer patnja je velika stvar gospodine Maks: ne gledajte vi Sto sam ja

smisliti da

primite patnju na sebe:

minijaturna kreatura, svejedno je, znam; ne smijte

se tome' u

"Kako tko joj je udinio nalao?,'- ponovi on kao cla ne vje_ ruje svojim uSima. "Ta vi ste je obe5dastili gospodine Dvorskil

\4

ste je obe5dastili..."

- dodade on gorovo Sapiuii, s glasom

punim uvjerenja. Dvorski skodi

patnji ima ideja." "AIi sto to trabunjate o patnji. Dobro ie, spavao sam s vasom Lenom, ako je to uopie vaSa Lena, ali je obe5dastio nisam. Jb je najpodlija laZ. Tko zna s kime se je ve6 urcarala. Osim toga, da nije bilo va5eg nagovaranja ne bih niti spavao s njom' uostalom, tko joj je dao moju adresu? Duboko sam uvjeren - vil Hvatate se za nekakve inoralne kvadice i cmizdrite tu' a trenutak prije nudili ste tu vaSu 'siroticu' na najodvratniii nadin, bestidno i mizernol" "smirite se prijatelju, ne Zestite se odvi5e. Za5to uopee vjerujete meni starom pokvarenjaku Fjodoru. Ne pridavajte svemu tome veliku vaZnost. Ta to su rijedi, to je literatura, to je
sve bezvrijedno. Valja se

sa

stolca, postoji nekoliko trenutaka i sjedne

opet, bez ijedne rijedi. Maleni grievi zatrzaju mu cijelo lice. Za\ute oba i Sutnja im potraja neobiino dugo, desetak dasa_ ka. Thko se Suti u romanima Dostojevskog, gdje su svi istodo_
104

igratil"
10t

OSMI

OKULAR
se jedva obuzdavao

PRASKA SMRT

Dvorski

da se nisu nalazili u lokalu

sred nepoznatih gostiju, vjerojatno biveC zgrabio nakazu, pre-

bacio je preko koljena i izdevetao je kao Sto se to radi s balavom djecom,

kojim je Setuckao izgubljeni vitez grotesknih prida Maks Dvorski, poku5avajuii u glavi srediti bezbrojne krhotine slike u koju se i sam nehotice zapetljao. I nakon svakog novog pokuSaja slijedilo je novo rezignirano odustajanje kojim je kao da je htio
iskazati onaj nemoini odgovor: Neka ide kako ide! Potom bi se

"Uostalom za vas sve swari imaju vrlo, vrlo malo vaZnosti", nastavi Fjodor, ovaj put s tonom prijetnje u glasu. "Ta ona se

vei probudila i ide po vas. Legende nikada ne laZu, one nisu literatural "
Maksa ne5to stegne oko srca. Posta mu odjednom stra5no nelagodno. lJra u KaleZu otkuca ponoe premda je bilo tek

poigravao poznatim stihovima, koji su mu taj dan neprestano igrali u uSima, odjekujuei nekom neodekivanom prisno5du:
Do sloga pwlednjeg u knjizi aremena;
Polako puzi kraja oaaj sitni bod

devet

petnaest. Konobar poZuri da popravi greSku

se

I nako "juier"
Je put u

lud.ama posaijetlilo

istodnonjemadkog mehanizma, gre5ku zakoju da nipoSto nije sludajna.

Maksu udini

pRAiKU ;MRT,

"Tko

se probudio?"

- upita Dvorski iako je odgovor vei

gdje

ga je osobito

uveseljavalo ovo premetanje na kraju.

naslu6ivao.
"Pra5ka smrtl" - odgovori Fjodor i krene van, plativSi prije toga detiri piva koja je Maks popio. "To vam je popudbinal" dobaci i izade.

tada se najednom sjeti, iznenada, sasvim sludajno i neodekivano:

Eto, sada je konadno sve bilo sasvim svejedno, ona se probudila, a svijet se rasuo u krhotine koje vi5e nitko neie sjediniti u nekom smislenom redu. MoZda bi samo ljubav s Vobornikovom mogla spasiti koherenciju svijeta, mislio je Maks, ali ona, gdje li je ona sada...

"Cesta na popravisko", "Put na strati5te" bio je stavak neke poznate simfonije. Ali koje? Upravo prije tri dana Ruta je napustila Prag i otputovala kuei u Zagreb. Njezina je majka bila ozbiljno bolesna, pa je tako jedan telegram bio signal za jol briLnt k6er da spakuje swari i vrati se kuii. Maks se dvoumio. Nije nikako mogao odluditi treba li se i on vratiti zajedno sa supmgom ili ostati ovdje. Ako se vrati tZagreb, pobjeei Ce ujedno iz ovog deSkog vrtloga u sigurne gridke bedeme. No, jedna tajna svjetlucava Zelja,koju,je skrivao pred Rurom, ipak je prevagnula, Lelja da
sretne Vobornikovu... Ostao je sroga u Pragu i, poSto je otpratio Zenu na aerodrom, tri je dana uzaludno lutao mjestima gdje bi se mogla zateii oNe. Obilazio je sva ona draga mjesta, one ezoteridne zakutke u kojima je iutio dodir neke dudne prisnosti, upravo pra5ke prisnosti. Setao bi tako uveder pred zgradom Laterne magike i medu publikom, koja je dekala na podetak predstave, polcu5avao je nazreti nyu. Odlazio bi zatim
107

Zidoaske hrbitoay Zidoasko grob[e 5. kolouoza 1974.

Ostao je u Pragu, jo5 jednom i:elio jevidjeti Vobornikovu, viZljastu, bijelu vltavsku sirenu, rvetizdubina pro5losti. KiSa je
sada ponovno prijetila da se sruSi na Pra5ko Zidovsko groblje 106

OSMI

OKULAR
cla

PRASKA SMRT
nekamo u daljinu. Grobovi, drveee i visoka trava. Ni5ta se drugo nije vidjelo. A onda se iza obliZnjeg spomenika pojavi
visoka, vitka prilika djevojke. ZaStolije doSla? Je li znala?

uveer gore na Hraddane, vraeao se, zastajkivao pred Jugo= slavenskom ambasadom i obazirao se na sve strane. Jutrima bi ne-obvezatnim, leZernim korakom m;' erio Vaclavske namesti, zalazio u jeftine restorane, otpodinjao nevjerojatno dugadke razgovore sa Svercerima koji su na glavnom trgu poku5avali kupiti neSto deviza... Poslije podne bi kolima odlazio gore do Vetrnika i dugo gledao grupice mladih rurista koji su doSli da vide Prag i odsjeli u studenrskim domovima. A sve to vrijeme, Sto je donekle bilo neuobidajeno za to doba, padale su nad Pragom guste, hladne ki5e. A dim bi prestalo kisiti i malo se razvedrilo, skupljali bi se ponovno oblaci tko zna otkuda, ponovo bi poiele dosadne, neumorne ki5e. Uistinu, pra5ko je ljeto bilo intzetno lo5e. Ljudi su obladili dak i kiSne kabanice, a zamaz no vltavsko kupali5te bilo je posve napuSteno. I tko zna gdje se po takr.rr vremenu skrivala Vobornikova?
Maks pride grobu rabina Levija, prisjetiv5i se nedavneveieri kada je Hornidek onako vaZno i meritorno pripovijedao o demonskoj lutki rabinovoj. Nigdje, kao ovdje na groblju, nije dovjek tako izravno i dojmljivo suoden sa svjetskom kronikom raspadanja. Sve se osipa, sve nestaje, iak je i rabinova glinena

Nije

li je hitno poslao sam mrwi rabin Levi ben Bezabel, koji rado ispunjava Lelje Livih, ili se pak radilo o najobidnijoj koincidenciji? Taj tren u kojem je prepoznavao crte njezina lica, bio je tren u kojem se saZimalo iitavo njegovo biie, sva pro5lost i budu6nost, sve je bilo tu u jednoj blistavoj zraci posvemaSnje istine. Pa ipak, iduieg trena sve je zaboravio. "Zalto ste tako zanijemjeli, zar se bojite jedne djevojke? Ah, da, ovo je dosta neprilidno miesto za iznenadenja. Na groblju smo i vi ste se zacijelo isto toliko uplaSili koliko i iznenadili." Ona ga je prva oslovila. Ne, nije ona utvara: njezino je lice lijepo, ali je ta ljepota obidna, ljudskal A njezin glas; ta niti u njemu nema niieg mistidnog, sablasnog... eittrra ta farsa o Pra5koj smrti samo je tlapnja i treba samo protresti dobro glavom pa ie sve nestati. "lJpravo sam bacio ceduljicu na grob. Napisao sam da vas -lb me je pomalo Zelim vidjeti. I eto, u dasu se Lelja ispunila.

lutka, nadahnuta beskonadnom mudro5du kabalistidkih slova i brojeva - propala. A rabin Levi? I on isro tako. Meyrink je

zbunilo."
Ona sva pocrweni, pa se onda nasmije nekako stidljivo. Kao da to viSe nije bila ona Vobornikova Sto se onako uSuljala u njegorrr sobu i legla mu, tako reCt,bez rijedi u krevet.

Nije li lagao? No,

dodu5e napisao da se kip mogao joS vidjeti u Novoj sinagogi. sve je to nevaZno, baS kao i ova pomalo

romantidna praznovjericavezana za rabinov grob. Maks ipak izr.'ude papirii iz di,epa, a potom napipa i olovlm. Ki5a jo5 nije bila podela. Napi5e.
Zelio bih aidjeti Vobomikoau,

"Zaistaje to dudno, ja sam upravo prije vas stajala tu ponad groba i napisala jednu ceduljicu.Zeljela sam vas vidjeti. I eto, Lelje su se ispunile. Je li nas to sam dobri rabin vezao
zajedno?" Podela jelagana kiSa, kapi su prskale po niihovim licima i Dvorski je sada prvi put bio svjestan dinjenice da je dovijeka

smota papirii u kuglicu i baci ga na rabinov grob. Nasmije se svojoj praznovjernosti ili samo neozbiljnosti, a onda pogle108

vezanza taj fabulozni grad. Kako li ee sada pobjeii izPraga? Da li se to poput nezrela Skolarca zaljubio u djevojku o kojoj ne zna niSta, koja je moZda i tuda Zena? Ni5ta nijc znao i ni na
109

OSMI

OKULAR

PRASKA sMRT
na delu zjapilaje krvava rupa, tane je prosviralo lubanju, mozak umasti o mramorni gr ob. Zatim s e la gano spustila na kolj e na i nestala u visokoj travi.

sto vi5e nije niti poku5avao odgovoriti. Pra5ki su dogadaji nadilazili njegovu mo6 rasudivanja. Rede mu da se zove Hana. Maks ponovno nije znao Sto da kaZe. Fjodora nije htio niti spomenuti, o Vobornikovoj nije htio niSta pitati. Sto ako ona kaLe kako ne zna nikakvu zbrku u stvari, koje su se tako povoljno stale razjalnjavati. "Sto se to podelo razjainjavati?" - upita se i doskora mu bi jasno da odgovor ne moZe naei, no svejedno mu se i dalje dinilo da se ipak ne5to i nekako proja5njuje. Mislio je da je sada najvaZnije djelovati odludno, mu5ki, treba je jednostavno bilo kako napasti. Najbolje pitanjima, unakrsnom vatrom pitanja koja &sve razjasniti. No od
svega toga niSta. iudeii se samom sebi, Maks pride djevojci i pokuSa je poljubiti. NiSta konvencionalnije nije mogao izmise izmakne i jo5 jade pocrveni, zatim ponovi da Hana. Bilo je to suvi5no i nespretno. Maks joj ponovo pride. Sada se viSe nije opirala. "Jbliko sam te dugo traZila. ObiSla sam sva mjesta gdje sam mislila da bih te mogla pronaii" - poee ona nebto kasnije. Maks i ne primijeti da je pre5la na "ti". se zove

"Netko je pucao, netko ju je ubiol" - proleti Maksu strelimice glavom. Obazre se brzo oko sebe. Malo dalje, iza jednog spomenika, izroni sitna prilika Fjodorova grabefi prema izlaztt groblja. S puSkom u rukama, trdao je glavom bez obzira. Bila je to neka starinska puSka, zlatom optodena i gotovo veea od patuljka. Tko zna zaSto je nije odba-

Vobornikour?

fb bi samo unijelo

cio, ta u takvom trenu odbacuju se pu5ke i od samog zlata. Maks nije poffeao za njim, dak se nije niti sagnuo k Haninom tijelu koje je beZivotno leZaio u visokoj trar.'urini. Kao da

sliti. Ona mu

mu mozak uopee nije radio, stajao je onako obeznanjen, pogleda prikovanaz gtob rabina Levija. Zatimse sagne. Htio je pronadi Haninu cedulju. I uistinu, na grobu su bile samo dvije
cedulje, dvije koje su brile toga dana badene, sve ostale su odavale trag dugog stajanja. Rastvori pnu - bila je njegova. A na

drugoj, na drugoj je bilo ne5to nadrikano na francuskom jeziku, ne5to Sto je na jedvite jade uspio odgonetnuti. Na ceduljici
je pisalo:
JE \,EUX QUE VACLAVSKE NAMESTI
DISPARAISSE SOUS LA TERRE, HECTOR

"Lutala sam dugo, dugo, traZila te pred Laternom

magikom, Setala Hraddanima, zastajkivala pred vaiom ambasadom. Zatim sam te traLila gore u studentskom gradu i tko zna gdje..."
"Pa to su sve mjesta gdje sam i ja traLio rebel,' - u dudu ee

Dvorski.
Ona mu se pomalo podrugljivo nasmije i pogleda duboko, duboko u njegove oti, a zatim prasne hitac, liSie zatreperi, odjek se vrati, li5ie ponormo zatreperi. Daleko su se dula pra5ka

Hector, kao Hector Berlioz, mislio je Dvorski, osjecajudi kako neki zami5ljeni etimon, koji upravlja duhom svijeta, polako silazi s uma. Zatim, ne misleei na ovozemaljske swari kao
5to su ubojswo, leS, istraga, svjedodenje i slidno, odjuri do svojeg auta i nestane zajedno s njim u apokaliptidnom grotlu grada.

zvon , metalni pipci prodlosti. Kraj kamenog spomenika, ispod treperava liSea i debelih kapi kiSe, joS je tren stajala Hana.
Onaj isti podrugljivi izraz ostao je na kamenu bijelom licu. A
110
111

OSMI

OKUI-AR "eemu ti tolike novine?"

8. kolouozn 1974.

PRASKA SMRT

Zizko,
Na pt'ikolte

Zadnjasjedista automobila bila su pretrpana svim moguiim izdanjima dehoslovadkih dnevnika u kojima je Dvorski uzalu-

Maksov je autornobil umorno ka5ljucao pra5kim ulicama, ba5 kao da se i njcgov metalni organizam, shruan napetim snovidajima, podeo kvariti. Bila je kisna' liema sriieda i Maks je sjedio pogrbljen za upravljadem, iutedi kako sc neobidan rniris Monikina parferna razlijeva u valovima sve c1o njegovih
nosnica, pa onda kroz nosne kanali6e duboko u glan-r koja 6e, dinilo se, prsnuti od boli. Poslije r-udka ie progutao tri tablete protiv glavobolje, no nikakva rezultata. Monika je sjedila do

dno poku5avao pronaii jednu vijest, vijest o ubojswu na

Zidovskom groblju.

Niti radio-program nije javio ni5ta o nesretnoj Hani' No kako se Dvorski tjesio onom malom moguinosti

da

je mu je vijest ipak nekako mogla promaknuti, ostavio ditam hrpetinu novina da ih naveder u hotelu mirno pregleda' I onda mu padne na um kako bi sada mogao potraZiti Fjodora,Sto mu seudinivrlovrijednom i pametnom miSlju, prem-

,f

pomalo zamorena beskonainotn, unakrsnom voZnjom praSkirn ulicama, odiglcdno je dekala da on prvi prozbori i objasni joj za|to je uopie to popodne do5ao po niu i za5to je tako bezobzirno i gJlupo, bcz ijeclne rijcdi razja5n;enja njega

i vei

vei pet ili Sest puta traZio u njegovoj krei .," Zizkoru.'IlaLio ga je ni sam ne znaiud za5to' Da li
da ga jeu ova dva dana zato sto se sada nadao da 6e mu patuljak konaino sve objasniti ili jednostarm o zata damu se osveti zbog ubojswa Hane? No

'*rl t'l

vozi gradom.

Istina, Dvorski jc toga poslijcpodnev'r svratio do Rychmanove u bolesnoj i:elji clt s nekim porazSovera. Sa svojom Zenom, koja je sada bila kncl svojc rn.ijkc u Zagrebu,nijezapravo od dana njihova vjendanja ozbiljno i povjerljivo razgov^rao' ni sam ne znajutizaSto. Vjcrolltrlo zbog toga sto ie mislio da je
takav "kratki spoj" u komumkaciji bitno obiljeZje svakog braka,

kakva bi on prava imao da se sveti? Pa Hana je bila, dini se' Fjodorova Lena, a ne njegova. Ili se moZda nadao da ee uhvatiti patuljka i odvuei ga na milicijsku stanicu gdje bi se potom
sve objasnilo?

bez olnira na to je li ljubavi vei nestalo ili ona jo5 traje.

Flornidekom paknije mogao raz-gtlv'lrati, jer se on vei nalazio u JuZnoj Americi. C)stala mu je tako jedino Monika.

Ne samo da nikako nije uspijevao razjasniti svu tu zbrku tajanswenih znakova koji su, poput svitaca neke dmge swarnosti, palucali oko njega, nego isto tako nije mogao odrediti koji to osjeiaii upravljaju njim samim, sto ga to rude k Fjodoru, Sto ga to prijeii da napusti Prag. Da, Prag! Unatoi svemu iz dana u dan, gotovo iz trena u tren, sve se viSe zaljubljivao u taj basnoslovni, Sareni grad' u tu patiniranu uwrdu prePunu nairazlieitiiih mirisa legendarne, fantomske proSlosti koja neprestano prijeti da vas, ne budete li krajnje oprezni' zaskodi iza svakog ugla, na svakom raskriZju, sred hladovine bilo ko-

mislio kako ee joj sve ispridati, a onda bi se, baS u trenu kada je bio najsigurniii u to da ie se povjeriti, kolebao i bojazljivo se pitao hoie li ga ona uopie razumjeti. I Sto da jof ispriia? Da li samo ono odito, opipljivo i tazloLno, sto zapravo i nije niSta ako se izdvoji iz onog snovitog, na izS podetka je

gled sluiajnog i apsurdnog. Ona prwa prekine ti5inu:

112

jeg parka... YoLnja na ZiLkou ponovno se pokazala potpuno uzaludnom. Dok je Maks nijemo stajao pred vratima Fjodorove
113

OSMI OKUTAR
kude,

PRASKA SMRT
dvrsto odludio pobjedi izPraga. Suffa ee jednostavno otiei u eedokor.'u agenciju, uzeti avionsku kartu do Zagreba i oti6i. Kola 6e ostaviti kod Rychmanove i za njlh 6e se poslije ve6 nekako;naii. Samo da se sada Sto prije svega toga otarasi,
ponajviSe one zebnje, onog straha, koji se poput provahiebez

Monika

ga je

strpljivo dekala u kolima, ni sama ne znajuei

to traLi u DomaZlidkoj ulici. Sve je bilo zatvoreno i je, kuia tko zna zaito, izgledala kao da je vei desetljeeima
Sto on napuStena. Gusto, ljepljivo blato omotalo se oko Maksovih cipela, a kosa mu se, isprana ki5om, slijepila za telo. U suludoj nadi Maks pode lupati po vratima sve dok mu stara, rdava kvaka nije.ostala u rukama. Thda se gore na prozoru visoke susjedne zgrade pojavi neki muSkarac tr zamazanoj potkoSulji i sa smijeSnim slamnatim Se5irom na glavi. Jedan je tren gledao kao da ne shvaia Sto Maks radi, a onda zavikne:
.je napu5teno. U ponedjeljak ie doci ru5itil " Maks shvati da je najpametnije otidi, pa se okrene i vrati u auto. IJnutra je bilo toplo i ugodno. Monika je sjedila visoko podignutih koljena, nehajno ih obvila rukama, tako da joj se suknja zadigla gotovo do ruba darapa. Monika, draga, putena, pohotna, izazovnaMonika na koju su se upravo lijepili svi mu5karci koji bi se zatekli u njezinu dru5tr,rr, Monika, ezoteridna i poluprovidna s darapama u hladnom praSkom ljetu... I nemalo je ptrta, z dugih nodnih razgo. vora po ludim pra5kim barovima, i sama Ruta uhvatila dudne

"Nema nikoga, sve

dna otvarao pod njim dim bi pomislio na beZivotno F{anino lice, na njezino metkom probijeno, krvavo delo. Ki5a je stala i ulicama se ponovno razmiljeSe prolaznici. Doskora se upali i ulidna rasvjeta. Bio je ve6 pao mrak i mokre su praSke ulice blije5tale tisudama svjetiljki i njihovim odtazima. Maks opet osjeti onu drhtar.'u, uzbudljivu prisnost prema gradu u dijem se labirintu ve6 gotovo nepovratno izgubio.

Gledao je tako tupa i odsutna pogleda van na ulicu

duo Monikino pitanje.

i nije ni

"Onda u automobilu, gore n^ ZiLkoolu, dinilo mi se da ieS udiniti ne5to nepristojno...?" Bila je to njezina mala provokacija popra6ena stanovitim oimijehom kojega je zna&nie bilo sasvim nedvojbeno' I baS kada je htio odgovoritt,paLnjumu prir.ude jedna silueta na ulici. Koradao je sporim, umornim korakom izmedu prolaznika koji se uopee ne osvrtahu na njega. einilo se kao da ne primjeeuju. Izgledao je upravo stravidno jadno. Onako malen, patuljast, jo5 se viSe pogrbio nekamo k zemlji. Odijelo mu je

svjetlucave odi svoga muZa kako pomno prate svaki gest pra5ke glumice, njezine stare prijateljice. Monika, fatalna Monika, zrcalo njegove netransparentne, koncentriine sudbine Sto u

joj toiku. I premda je 6utio da je, eto sada, doSao tren kada mu Monika niSta ne bi uskratila, on rezignirano okreie kljud, pritiSie akcelerator i vraia se u centar grada.
sve uZiin valovima uvire u predodredenu

Nedugo nakon toga stajali su oboje'ir jednom malom bistrou u ulici Na prikope. Oslonjeni o maleni pult, pred ve-

likim oknom koje je gledalo ravno na ulicu, pijuckali

114

su kar.,u

pridali. Dvorski je postao donekle razgovorljiviji, bio je, naime,

bilo skroz-naskroz mokro, a kosa nekako prorjedenija i gotovo srjeda. Za sobom je r.'ukao puSku, onu istu kojom je pucao u Hanu. "Fjodorl" - vikne Maks i izjuri van. Monika krikne sva uZasiuta, premda, kako se Maksu dinilo, nije znala patuljka. I Fjodor je pravodobno spazio Dvorskog, pa se bacio u odajnidki bijeg. Stigav5i do Havirske ulice, patuljak se osvrne prema progonitelju koji ga je pristizao, koristeci prednost svo-

Ilt

OSMI

OKUTAR
Na Petrinab (bolnrca) Grad

PRASKA SMRT

jih znatno duljih nogu.

Jedan je tren, kao da ne zna Sro ee, oklijevao, a onda, ne odbacujudi puSku, pojuri Havirskom. U sljededem trenu i Maks stigne do ugla i krene za paruljkom diji su koraci sada odjekivali sredinom ulice. Sada je moLdakucnuo das obraduna, mislio je Dvorski dvrs-

8. kolouoza 1974.

dalje u bukraj

No6. Dvorski ustaje s obdukcijskog stola i gleda: sr"ud okolo njega

to odludiv5i da uhvati paruljka. Gonit ee ga do besvijesti, do

paklenog Ldrijela, do slova posljednjeg u knjizi vremena, kako je nekoi rekao neki od Shakespeareovih junaka.

vonjava trupla mrtvaca umotana u bijele plahte' Hladni

mramor i ne osjeea. A tamo naprijed otvorena vrata bolnidke je to prostoriie vode van u mrak. U mradni Prag' Ah, kakav u mirno stoji dolivljajkada osjeti5 da ti srce vi5e ne kuca, nego grudima u nekakvom ledenu spokoistvr' Vani krekeiu Zabe' je na iaje neki Sugavi pas. Obukav5i biielu odoru bolnidara, ier obdukcijskom stolu leZao sasvim go1, Dvorski izlazilu tminu'
znaka i'ivota, kamena kulisa! Sada se i treba veo s tajne spustiti u opustjelo grotlo grada i skinuti posljednji

No, ne presavSi ni trideset metara, Dvorski se zaustavi nasred ulice. Ne5to mu je bilo dudno, nejasno. Havirska je
ulica, Sto je bilo gotovo nevjerojatno, bila potpuno prazn , niti jednog jedinog dovjeka nije bilo vani. Tl jo5 je rano, pomisli Maks i pogleda na sat. Nije vjerovao odima, kazaljkesu se, tko znakako, slomile i sat je bio neupotrebljiv. I tada najednom u ditavu kvartu nestane struje, Sto je za Prag bilo sasvim neuobidajeno i neodekivano. Sve je zanijemjelo i utonulo u mrak. Samo se dolje u daljini duo Sum Mrave. Ili, moZda je to bio tihi, podmukli smijeh darobnjaka Zita? Sto se to dogada?
- upita se ni sam vi5e ne znajuii kako se nalao tu nasred mradne, nepoznate mu ulice. Sam, samcat. A onda se uz nenadani Stropot otvori obliZn ja veLa i iz nje

Grad ne daje

niti

koja nas je toliko mudila. Krene van prema najblizoj stanici' utxzo razabravSi da se nalazi Na Petrinah u jednoj od velikih bolnica. Na ono Sto se dogodilo dan prije nije mislio' Kao da je zaboravio na onai, vjerojatno smrtonosni, udar bijele "Thtre". Bio je, naime, sav okrenut bududem, to jest onom bliskobudu6em koie se sada imalo dogoditi' "Samo da dode tramvajl" kad se iz mraka baS kao iz Jedva da je stigao to i pomisliti same njegove mutne, nerazgovijetne svijesti, pojavi metalna neman "dvadesetke".

punom brzinom izleti bijela "Tatra", jureii pravo na Maksa. Bljeitavi ga farovi zaslijepi5e. Ni za Sto vi5e nije imao vremena, niti da se skloni, niti da vikne. I kada je padao pod kotade, udini mu se da za upravljadem sjedi djevojka u bijelom, poznatih mu crta lica i s dudnom

tamvaj

se zaustavi pred

njim'

mrljom posred

dela. JoS nekoliko trenutaka njegova je svijest

bila budna. LeLednepomidno na mokroj cesri, u onim posljednjim trenucima kada se umiruia svijest bori s nadmoinim utvarama Mraka, on zaduje dudesnu melodiju koja je, dolaze1j

Uistinu, nikog Zivog nije primijetio Dvorski, niti pred bolnicom, niti ovdje na tramvajskoj stanici' U tramvaju isto tako ne bijaSe nikoga, dak niti vozata. Okolo jedine upaljene je wjetiljke u tramvaiu rojilo se mnogo razlieitih kukaca' Bilo tu muha, obada, noinih leptira, osa, dak i nekoliko str5ljena' Insekti su i'zvodili svoj tajansweni, opsesivni ples sav satkan od enigmatski zagonetnih putanja' Dvorski, dudesno miran' dila i odmorena tijela sjedne i trarnvaj sam od sebe krene pre117

vjerojamo iz neke nepoznate nam daljine, tiho uvirala u njegove u5i:

i spasonosno

tI6

OSMI OKUTAR
ma gradu. Domalo se i ono jedino svjetlo ugasi te se samotni

PRASKA sMRT
polako ruSio jedan od tornjeva katedrale na Hraddanima' Kataklizma u Starom mjestu. "Vidi kako se samo polako ru5i", pomisli Maks 56u6uren u tramvajskom sjedalu, "kakav je to zapravo spektakularni slow-

putnik nade u tami. Gledao je van kroz paudinu koju je neki marljivi pauk ispleo oko tramvajskog prozora. pred njim su
sve brZe i brZe promicale poznate zgrade,ulice, trgovi; parko_

vi, svi uvijeni u gusru jedva providnu tminu. Tiamvaj bez voza(a jurio je sve brZe ibri:e. Nesnosno kloparanje vozila
gotovo je zaglu5ilo Dvorskog. Ne znajuii ni sam zaSto, on laktom razbije prozor. SnaZni vjetar odnese krhku paukovu
mreZu. Zanjomizleti roj insekata. ,,EtO, sve Zivo teZi svom uniStenju, kukci odletje5e za paukovom mreZom,'- pomisli

motion,

u onim divnim kadrovima Jeana Vigoa'" U ulici 28. rujna tramvaj stane' niegova se vrata uz Si5taj otvore i Dvorski izade naulicu. Ubrzo mu posta jasno za5to su
baS kao se zaustavili.

Ispred uamvaja vidjela se raskopa na zemlia, zdro'

bljeni asfalt i izvijene tradnice. I nigdje nikoga, ulice zu bile praZne'

prozori mradni. Dvorski krene prema Vaclavskim namestima

kada mu jedna prilika iznenada preprijedi put. Bio je to mu5karac srednjih godina i proqiedna rasta, u crnom odijelu i s crnim cilin-

Dvorski. Kod Chotkovyh Sady uletje5e nesmanjenom brzi_ nom u oStri zavoj i samo ih je dudo spasilo da nisu izletjeli s
tradnica.
Mal<s se zgrozi i uhvati rukama za glata, a onda se naje_ dnom prenu - ruke su mu bile hladne, ledeno hladne i mrwaeki

je drom na glavi. Imao je smije5an, Zidovski, kukasti nos, dok mu lice bilo posve blijedo kao u mrn'aca, osim ako to nije bila varka slaba wjetla. DoVaclavshh namesu bilo je stotinjakmetara i nepoznatise ponudi Dvorskom kao pratnia. Maks nije imao ni5ta protiv, dak ga nije smetala niti neuljudnost kojom te nepoznati zaobi5ao

beZivotne. Tek po kretnjama koje je njima mogao izvoditi

djelovale su Zivo.

tamvaj

uskoro prijede preko Monusova mosta

Maks

pr"Jst"rr!rrr;.. Polako su krenuli prema glar'nom trgu' eovjek

pogleda dolje u Mtarl. Zahtdo,bila jebrza, zapjenjena iuz_ burkana poput gorskog potoka i tekla je obrnutim smjerom,

cilindrom govorio je deSki, ali s jahm francuskim naglaskom, pa je

Maks odmah shvatio da je stranac. "Malo je neobidno, moZda dak i neuljudno, Sto vas ovako

dolje prema Karlow mosru. Sto se to dogodilo s rijekom? Nije li to maslo njezinih demonskih, podvodnih stanovnika:

Zita, doktora Fausta, rabina Levija ben ili moZda PraSke smrtil
darobnjaka
Pra5ka smrt.

Bezabela

zaustavljam u ovoj no6i koja je tako vaZna zavas' Koja ima, da se bolje izrazim, neopisivo veliku vaZnost za vas' Ta vidite da su iz nje briZno uklonjeni svi ostali i da je ona, da tako kaLem, namijenjena iskljudivo vama" - zapoce neznanac kukasta nosa' "Moram priznati da me je u podetku to dudilo, no ako se swari postave logidki", odgovori mu Maks, "onda me ova moja
samo6a bat u oaoj noti

JoS se neSto neobidno dogadalo s Mtavom, ta neobidna dijabolidna mjesedina u kojoj se kupala hudna, uzburkana voda.

Odakle zapravo mjesedinal Mjesec

se

nije vidio nigdje, zvije_

i ne dudi. Ali za5to

sam nai5ao na vas,

zde su isto tako bile skrivene, nebo je bilo obladno, neprovidno.

kakve vi veze imate s mojom sudbinom?"

sve je izgledalo podosta tuzno,

ili

barem sjetno, kao u onoj

se

pjesmi Hane Hegerove. Onda najednom gromovi zaparaju nebo. U bljesku

118

Stranac se zagonetno nasmije, a onda nastavi: "Vidim da vam je jasan va5 poloLaivei samim tim Sto govorite o sudbini. Ja vas, naime, vei duZe vrijeme pratim, ne toliko

munja

II9

OSMI OKUTAR
ja, koliko neke moje teme i motivi (tu stranac zazvildinekoliko,

PRASKA SMRT
"Ha, ha, ha, konaino ste otkrili, konadno ste sve shvatili' I ovako u retrospekciji mora vam sve biti jasno!" - odu5evljeno ee sffanac. Potom potapsa Maksa po ramenu, a onda ga iznenada poljubi u desni obraz. "A je li vam sada i patuljak poznat?,' "Kako da ne" -brzo 6e Maks. "Ponajprije po govonr." I onda mu u u5ima zabruje mnoge Fjodorove redenice kojih se,
zaeudo, vrlo jasno sjedao.

Maksu veoma dobro poznatih, muzidkih linija); pa je onda i

prirodno da ste prvo naiSli na mene. Ali nemojte misliti da sam ja jedini, srest Cete ovdje i ostale dijelove tlorisa vaSe sudbine,
koja je sada jasna."
"

PribliZavamo se Vaclavskim namestima... " - promuca Maks.

"Da, i va5e se kobne slutnje ispunjavaju, slutnje koje su nadoSle kroza san. A i san ima svoju vaZnost, ba5 kao i oni insekti u tramvaju. Sve to ima svoje znadenje. No, kako ste rekli, pribliZavamo se Vaclavskim namestima u ru5evinama i
malo nam je joS vremena ostalo. Moram vam stoga Sto prije i ukratko ispridati svoju Zivotnu pridu. O, prokJet sam time. Sva-

"Mnoge su od njih vee napisane, golube moi!" - namigne Dvorski svom novom prijatelju, misleei pri tom na Fjodorove
redenice. Nepoznati je sve shvatio.

I sve zbog te proklete melodije. Ha, ha, Cesta na pnpraaisko, tc: vam je ona vragoljasta paudica, eehinja rekla. Mdite, prita izte glazbe vec se mijeSa s
pridom mojeg Zivota i ja stoga ne jamdim da je sve Sto iu ispridati Ziva istina. Krhke su granice izmedu Zivota i djela, ali i vi to varam, Fjodor mi je rekao da piSete?" "Da, u samom podetku trebao sam shvatiti da i Fjodor pripada ovoj NoCil" -kao za sebe ie Maks, a onda se okrene
se ne

kom koji dode moram pridati to isto.

"sasvim obidna metamorfoza", nastavi nepoznati, odnosno, sada vec poznati, "ni ja ne izgledam baS sasvim tako.'. jedino... mislim taj nos... No da nastavim. Kako bi bilo da vam nastavak svoje Zivotne pride, koja se ujedno radva s mojim umjetnidkim pridama, nadalje proditam s papiriia Sto sam
ga spremio z^ ovrt priliku?"

dobro znate. Ako

prema subesjedniku

rede mu, pomalo afektiranom fran-

cuskom dikcijom, neka nastavi. Stranac se jo5 jednom ispriia time kako ne zna ima uopie smisla, a onda ie:

li to

"Ali ja sve znam!", prekine ga Maks, "slijede pastirski napjevi, uzimanje droge, put ne statiite i vjestidji sabat." Pomalo nezadovoljan, stranac izgtLva papirii s kojega je mislio ditati. "Asabat, to je sada" - rede i okrene se. "A dalje idete sami. I samo je vaSa greSka to Sto ste se zaljubili u Vobornikou:, isto kao Sto je samo moja gre5ka to 5to sam zavolio Harriett. Moj
je sabat muzidka katarza, a va5 je ovo sadal"

"Mdite, ona juderaSnja tema

Sto se dula na radiaparatu au-

tomobila koji vas jepregazio,melankoliini je odrazuzora koji me progoni poput neke i19e fixe. Zaljubljen u tu Zenu, Zivio
sam najrazlieitijim Zivotima koji se svi ukr5taju na tom ko_

bilo jasno, ali vremena za pitanja vi5e nije bilo. eovjek u crnom, sa cilindrom Mora
se

priznati

da Maksu nije baS sve

na glavi, trdao je natrag prema tramvaju. Maks produZi prema

bnom balu." Maksu je sada sve bilo potpuno jasno

on se sa straho_

uglu gdje su podinjale Vaclavske namesti. Grozan ie prizor pukao pred njim.
Vaclavske su namesti utonule u zemlju. Namjesto prekrasne Siroke ulice, bila je sada ovdje ogromna rupa Sto je podsjeCala
121

po5tovanjem okrene prema vaZnom i uglednom sugovorniku: "Rekao bih prije sabatu. Sabaru, a ne balu."
120

OSMI OKULAR
na krater koji iza sebe ostavlja eksplozija bombe. Rupa se pro-

stirala sve gore do muzeja od kojeg su ostale samo jadne

tlkdo zgrada koje su liSene plodnika i ulice jezivo str5ale nad provalijom. A provalija je bila prepuna 5takora koji su, wileii, trdali na sve strane. Sto se to dogodilo s Vaclavskim namestima? A tamo daleko, gotovo u sredini rupetine stajala je, osvijetljena bakljom, mala prilika koju je jedva nazreo i tek po
ruSevine, a u Sirinu glasu prepoznao.

Fjodor jevikao promuklim glasom rijeii koje suvee jednom, ne tako davno, bile napisane: vi
sa

"Evo me rodeni, traZili ste me, malko i bijesni. A Sto biste mnom. Da me strijeljate i pruZite zadovoljswo moralnom

osjeiaju? Kazujte gospodine Dvorski ! " Maks mu ne odgovori nego se podne lagano spu5tati u to

silno Zdrijelo
bez

CARSTVO KUZNJAKA

ikakaih usta.

Negdje u daljini pr5tale su Sarene rakete da bi se potom

zaduo smireni kreket Zaba i pjesma cvrCaka, svetih Zivotinjica. Upla5eni su Stakori bjel:ali ispred bojaZljivih koraka Maksa Dvorskog. "To je dakle Pra5ka smrt, bijela Zena i Fjodor koji je zmrja" - mrmljao je Dvorski sebi u bradu.

"No

sada

je to konadno stvarnost", rede, vjerojatno da bi

se utjesio.

Iza sebe je duo lagani, plahi Zenski korak koji ga je uporno slijedio. Ipak, okrenuti se bojao, moglo bi sve, mislio je, krenuti po zlu. Krene stoga dalje ne okreiuii se. Orfejeur greSku nije Zelio ponoviti.

t:l;.?l:,:

122