SADRAJ

.
Koji mi to sf tono danas ivimo?
Gene Wolfe:

KOLIBA NA OBALI

Iain M. Banks:

POKLON OD KULTURE

Danilo Brozovi:

AUGIJINE STAJE

Robin Karlsson:

TAJANSTVENA KUTIJA

Michael A. Burstein:

KOZMIKI VADIEP

Andy Duncan:

GLAVNI INENJER

Mildred Clingerman:

DIVLJA UMA

recenzija
Intervju
Sirius books (13)
Gabrijel Barii:

RUPA

U kinu elim dobiti, a ne ubiti dva sata

Brandon Sanderson:

CAREVA DUA
.

Koji mi to sf tono danas ivimo?

Posljednja velika stvar u znanstvenoj fantastici bio je kiberpank
koji je svoj vrhunac doivio osamdesetih godina prologa stoljea
(prihvaajui injenicu da se obiljeja toga podanra provlae u
djelima nekih znaajnih autora i prije). Bio je to zasljepljujui bljesak
koji je rastrgao tkanje prostorvremenskoga anrovskog geta i na
valovima popkulture izjahao u svijet. Dogodila se zanimljiva promjena
paradigme i pomak u percepciji. Komunikacija izmeu anra i
stvarnosti na trenutak je postala dvosmjerna. Realnost je izazvala
literaturu, a ona joj je vraala stvarajui oblike, okuse i boje. Ili je tako
nekako bilo, gledano iz ove subjektivne, udne petlje koja sam 'ja
danas. Bio kiberpank reakcija na sve ono to se sa svijetom tada
dogaalo ili tek matematiko-logina posljedica u razvoju anra u
konanici nije vano. Kiberpank je jednim potezom (vie pera) pred
nas stavio hightech/low life i ostavio ozbiljan peat, poput amara za
buenje (i dobrog podsjetnika) na mo znanstvene fantastike.
I od tada nita (ispravite me ako grijeim).
Tu i tamo neke asimilacije i podanrovska krianja, ali nita novo
i tako snano artikulirano. Osim moda injenice da je znanstvene
fantastike (dobre) sve manje. Potkrepljujem tvrdnju citatom iz knjige
Preivjeti potop Darka Suvina: "... Godine 1987, najupueniji John
Clute procijenio je da je, odstrane li se ponovljena izdanja i antologije,
od 650 romana objavljenih u SAD-u pod etiketom "fantastina
knjievnost, njih 298 bili su SF, a 352 fantasy i horor romani".
Podaci koje svi koristimo proizlaze iz razvrstavanja na kraju godine u
asopisu Locus, koje ne smatram potpuno pouzdanim, jer u SF
smjeta niz naslova to su po mom miljenju djelomino ili u cjelini
fantasy. ak i tako, Clute procjenjuje da je u njihovim podacima iz
1992. zbir novih romana sljedei: 308 je SF, 275 junaki fantasy, 165
horor, ili omjer od 440 naslova koje bih zvao fantasy nasuprot 308
SF-a. A jednako upueni Brian Stableford zakljuio je iz otrog pada
SF naslova 1990-ih (za jednu treinu od 1991. do 1994) i injenice
da je do 1994. odnos novih romana bio 204 za SF naspram 234 za
junaki fantasy plus 178 (!) za horor da e SF - za koji vjerujem da
ima bolje izglede spoznajnog pristupa ljudskoj povijesti - "uskoro biti
najmanje proizvoen od tri anra" (49). Pogled u bilo koju knjiaru
poduava da se ova premo od 2:1 nastavlja i uvruje." (Darko

Suvin "Preivjeti potop", biblioteka Ubiq, knjiga etvrta, Mentor, 2012:

21).
Nisam otkrio nita novo pa se pitate kuda to vodi. Recimo da me
mue razlozi i da pokuavam dokuiti zato bi se danas pisalo
(objavljivalo) manje znanstvene fantastike. Nedavno sam sudjelovao
u raspravi i ukazale su se dvije, da ih tako nazovemo, populistike
teorije zato je tome tako. jedna je da je suvremeni svijet razbio
(zamislimo metaforiki ruenje Berlinskog zida) iluziju da znanost
moe rijeiti sve probleme nae civilizacije, pa je time i interes za
znanstvenu fantastiku bitno smanjen. Zahtijeva opseniju razradu pa
o tome nekom drugom prilikom.
Druga, meni zanimljivija teorija jest ona da je interes za
znanstvenu fantastiku opao jer mi danas ivimo znanstvenu
fantastiku o kojoj su stari majstori pisali. Iskreno, meni to zvui jako
nategnuto, da ne kaem glupo. Jesu li ti isti stari majstori i tadanja
publika izgubili interes za znanstvenu fantastiku jer su imali avion,
podmornicu, razne sonde i put na Mjesec o emu su ve pisali Wells
i Verne? Pa ne ba. I koju mi to tono znanstvenu fantastiku danas
ivimo? Onu iz Zvjezdanih staza sigurno ne, onu iz Neuromancera,
1984.1 Ne ivimo mi nikakvu znanstvenu fantastiku jer ja ne vidim
pametne robote oko sebe, ne idem na izlet na Mars ili Ganimed, ne
mlatim se niti pijem s nekim guterima pristiglim s Deneba, ak
nemam niti automatiziranu kuhinju (ili odvoz smea) ili procesor za
hranu (ujem li da netko iz publike vie Mikrovalna! 3D printer!!).
Ah da, imamo telefone sa sliicama. Ako je to to, onda mogu jedino
konstatirati da je Douglas Adams bio u pravu: "Daleko u neistraenim
zaleima jednog zabaenog dijela zapadnog spiralnog kraka
Galaksije nalazi se maleno, neugledno, uto sunce. U orbiti oko
njega, na udaljenosti od priblino sto pedeset milijuna kilometara,
nalazi se beznaajna plavozelena planeta iji su stanovnici, koji su
nastali od majmuna, toliko primitivni da jo smatraju digitalne rune
satove strano zgodnom idejom." ("Vodi...") (dh)

Gene Wolfe: KOLIBA NA OBALI

Svakako jedan od najvanijih sf pisaca uope, Gene Wolfe je ve svojim
inicijalnim djelima pokazao iznimnu literarnu mo. Od njegova drugog
objavljenog romana, Peta glava Kerbera (1972), preko brojnih pria i novela
te ciklusa (Latro, Solarni ciklus, Arhipelag), pa do posljednjega romana,
Wolfe je ostao nenadmaan autor kojeg se teko moe jasno odrediti, ali
neopisiv ga je uitak itati. Priu Koliba na obali, Wolfe je sam odabrao za
ovaj broj Siriusa B.
A Cabin on the Coast (1984.)

Mogao bi to biti djeji crte nekog broda. Trepnuo je

jednom pa jo jednom. Tu su bili jarboli i jedra, zasigurno.
Jedan dimnjak, moda drugi. Ako je taj brod uope bio tamo.
Vratio se u kuicu svoga oca na plai, popeo po pet drvenih
stepenica, obrisao noge o otira od kokosovih vlakana.
Lissy je jo uvijek bila u krevetu ali budna, sjedei. Sigurno
je ula kripu stepenica, pomislio je. Naglas je rekao: "Kako si
spavala?"
Preao je preko sobe i poljubio je. Pomilovala ga je i rekla:
"Ne bi trebao plivati bez kupaih, moj najdrai plivau. Kakav
je Pacifik?"
"Miran. Hladan. Ljudi ne ustaju ovako rano, a ovdje ionako
nema nikoga na kilometar od nas."
"Vraaj se onda u krevet. A ribice?"
"Plahte postanu neugodne od morske vode. Ribice su ih
ve vidjele. Otiao je u kut, u kojem je glava tua virila iz zida.
Kuica na plai - tako je Lissy zvala kolibu - imala je tekuu
vodu koja je bila nepouzdana koliko i hrava.
"Mogli su ti ih odgristi. Zna, morski psi. Ona tvoja dva
malena.
"ena kopiteljka. Tu zakalje, polije ga ledenim mlazom,
jo jednom zakalje.
Izgleda zabrinuto.
Nisam.
Zbog tate?
Odmahnuo je glavom i gurnuo je pod mlaz vode, prolazei
prstima kroz svoju tamnu, kovravu kosu.

"Misli da e doi ovamo? Danas?

Uzmaknuo je, razmatrajui. "Ako se vratio iz Washingtona,
i ako zna da smo ovdje."
"Ali ne moe znati, zar ne?"
Zatvorio je tu i dohvatio runik, ve vlaan i malo zaprljan
od pijeska. "Ne vidim kako.
"Samo to bi mogao pogoditi. Lissy se vie nije smijeila.
"Kamo bismo drugamo mogli otii? Hej, gdje su mi zavrile
gaice?"
"K tebi. Tvojima. U bilo koji motel.
Prebacila je svoje duge, zlatne noge preko ruba kreveta, i
dalje drei plahtu preko krila. Grudi su joj bile gotovo
savrene polukugle, osim blago izboenih ljubiastih
bradavica. Zakljuio je da jo nikad nije vidio grudi poput
njenih. Sjeo je kraj nje na krevet. "Jako te volim, rekao je.
"Jesi to znala?
To joj je opet izmamilo osmijeh. "Znai vraa se natrag u
krevet?"
"Ako eli da se vratim."
"elim da me naui plivati. to e ljudi rei ako im kaem
da sam bila ovdje a nisam plivala?"
Nacerio joj se. "Da su ti oni dani u mjesecu.
"Zna to si ti? Ti si jedan pokvarenjak!" Odgurnula ga je.
"isti pokvarenjak! Odgrist u ti uho. Zapetljani u plahte, pali
su zajedno s kreveta. "Evo ih!"
"Evo ih ega?
"Mog grudnjaka i ostalog. Izgleda da smo ih zgurali pod
krevet. Gdje su nam torbe?"
"U prtljaniku jo uvijek. Nisam ih jo donio.
"Donese mi moju? Unutra mi je kupai."
"Naravno, rekao je.
"I obuci neke hlae!"
"I moje kupae su u torbi. Naao si je hlae i uzeo kljueve
od Triumpha. Vani se sunce ve malo podiglo i hladnoa
jesenjeg jutra skoro da je nestala. Potraio je pogledom brod i
ugledao ga. A on mu je mignuo kao zvijezda.
.

Te su veeri naloili vatru od drva koje je more bilo nanijelo

na plau i ispekli velike, masne talijanske kobasice koje je
donio iz grada, pa si napravili divovske hot-dogove uguravi ih
u francuski kruh. Donio je i crveno vino iz supermarketa;
ohladili su ga u Pacifiku. "Nikad u ivotu nisam toliko jela",
rekla je Lissy.
"Jo nisi nita pojela.
"Znam, ali da nisam tako gladna najela bi se samo od
gledanja tog sendvia." Odgrizla je jedan kraj. "ennjam
kopimmmteljka."
"Molim?"
"ena kopiteljka. To si mi jutros rekao, Time. Upravo
gleda enu kopiteljku na djelu."
"Ne govori punim ustima."
"Zvui kao moja majka. Dodaj mi vina. Prisvojio si ga.
Predao joj je bocu. "Nije tako loe, ako ti ne smeta potpun
nedostatak karaktera."
Pa zar ne spavam s tobom?
Ja imam karakter, samo je skroz pokvaren."
"Rekao si da se hoe vjenati."
"Idemo. Moe to dovriti u autu.
"Popio si pola boce. Previe si popio da sad vozi.
"Srajne.
Lissy se nasmijala. "Upravo si rekao srajne. To je
karakter!" Ustao je. "Hajde, idemo. Do Renoa je samo osamsto
kilometara. Ujutro se moemo tamo vjenati.
"Ti to ozbiljno?
"Ako si ti ozbiljna."
"Sjedi."
"Samo si me testirala, rekao je. "To ba nije fer, zar ne?
"Cijeli dan si tako zabrinut. Htjela sam vidjeti je li to bilo
zbog mene - ako si mislio da si gadno pogrijeio."
"Mi smo pogrijeili, rekao je. "Upravo sam to pokuavao
ispraviti."
"Misli da e tata biti grub s tobom -
"S nama."
"- s nama, jer bi mu moglo tetiti na sljedeim izborima.
Odmahnuo je glavom. "Nije to. Dobro, moda jednim dijelom

je. Ali, on stvarno tako razmilja. Ne razumije ga."

"I ja imam oca."
"Ne takvog kakav je moj. Ryan je jo bio skoro dijete kad je
napustio Irsku. Poduavale su ga asne i sve to. Osim toga,
imam estero starije brae i dvije sestre. Ti si najstarije dijete.
Ryan je vjerojatno bar petnaest godina stariji od tvojih.
"Stvarno se tako zove? Ryan Neal?
"Puno mu je ime Timothy Ryan Neal, isto kao i moje. Ja
sam Timothy, Junior. Kad je otiao u politiku poeo je koristiti
ime Ryan jer se tamo motao neki drugi Tim Neal, a mene smo
uvijek zvali Tim da pobjegnem od Juniora.
"Ja u ga opet zvati Tim, tako su ga sigurno zvale asne
kad je bio mlai. Veliki Tim. Ti si Mali Tim.
"Meni ne smeta. Jedino ne znam hoe li se to sviati
Velikom Timu."
Kao da se neto kretalo, vani gdje je zalazilo sunce. Neto
jo tamnije od tamnog horizonta.
"Kako si ti postao Junior? To je obino najstariji sin.
"Nije to on htio, niti bi dozvolio majci da me tako nazove.
Ali, ona je tako htjela, a ja sam se te godine rodio, za vrijeme
Demokratske konvencije.
"On je, naravno, morao otii na tu konvenciju.
"Da, morao je otii, Lissy. Ako to ne razumije, onda uope
ne razumije politiku. Nadali su se da u se ja drati jo
nekoliko dana i, u emu je stvar, Majka ih je imala osmero bez
ikakvih problema. Njemu je to ionako bilo normalno - on je i
sam najmlai od sedam sinova. Tako da me mogla nazvati
kako je htjela.
"Ali je onda umrla. Uz udaranje valova te su rijei zvuale
slabano i usamljeno.
"Ali ne zbog toga."
Lissy je nagnula bocu s vinom; vidio je kako otpija tri dobra
gutljaja. "Hou li ja zbog toga umrijeti, Mali Time?"
"Ne bih rekao." Pokuao se sjetiti neeg blagonaklonog i
utjenog. "Ako odluimo da emo imati djecu, to je rizik koji
moram prihvatiti.
"Ti mora prihvatiti? Srajne.
"Oboje ga moramo prihvatiti. Zar misli da je Ryanu

samom bilo lako podii devetoro djece?

"Ti njega voli, zar ne?
"Naravno da ga volim. Otac mi je.
"A sad se boji da bi zbog tebe mogao imati problema. Zbog
mene.
"To nije ono zbog ega elim da se nas dvoje vjenamo,
Lissy.
Zagledala se u plamenove; nije bio siguran je li ga uope
ula. "Pa, sad znam zato je na svim slikama tako mrgodan.
Tako ispijen."
Opet je ustao. "Ako si pojela...
"Ti bi da se vratimo u kolibu? Moe me eviti i tu na plai
- nema nikog osim nas.
"Nisam to mislio.
"Zato da onda idemo unutra i gledamo zidove? Ovdje vani
imamo vatru i ocean. Mjesec e ubrzo izai.
"Bilo bi nam toplije.
"Od one male jadne petrolejske pei? Radije bih sjedila
ovdje uz vatru. Jo malo pa u te poslati da mi donese jo
drva. Otri do kolibe i uzmi si neku koulju ako ti se da.
"Ne treba mi.
"Tradicionalne uloge. Veliki Tim ti ih je sigurno sve
objasnio. ena raa djecu i loi vatru. Ali ti valjda na kraju
nee izgledati kao on, zar ne, Mali Time?
"Pretpostavljam da hou. On je nekad izgledao isto kao i
ja.
"Stvarno?"
Kimnuo je glavom. "Slikao se kad je uao u politiku.
Natjecao se za odbornika pa si je dao napraviti plakat. Jo
uvijek imamo tu sliku i izgleda kao ja, s visokom kragnom i
smijenim eirom.
"Znala je, nije li?" Lissy ree. Na trenutak mu nije bilo
jasno to je s tim mislila. "Idi nam donesi jo drva. Ali pazi da
se ne izmori, jer kad se vrati pobrinut emo se za tu malu
stvar koja te gnjavi, i provesti no na plai."
Kad se vratio, ona je spavala, ali ju je probudio nosei je u
kuicu na plai.

.
Idueg se jutra probudio sam. Ustao je, istuirao se i
obrijao, mislei da se odvezla autom u grad da im donese neto
za doruak. Napunio je loni za kavu i stavio ga na vatru prije
nego je pogledao kroz prozor prema obali i vidio da Triumph i
dalje stoji uz cestu.
Naravno, nije bilo razloga za brigu. Probudila se prije njega
i otila se rano bunuti. On je sam juer ujutro napravio to
isto. Male krpice zelene tkanine koje su bile njezin kupai
kostim visjele su s naslona stolice za ljuljanje, ali s druge
strane bio je jo uvijek vlaan od sino. Tko bi obukao vlaan,
hladan kupai? Otila je u more gola, ba kao i on juer.
Pogledao je kroz drugi prozor, elei je vidjeti kako se
pljuska u valovima, ekajui njega. Onaj brod je bio tamo, ovaj
put blie, ljuljajui se kao da je naputen. Iz njegovih
nezgrapnih dimnjaka nije se dimilo, niti su bila podignuta
jedra, ali je s jarbola visila tamna zastava. Onda vie nije bilo
broda, ve samo galebovi koji krue i prazan ocean. Dozivao ju
je imenom, ali mu nitko nije odgovorio.
Navukao je svoje kupae i jaknu i izaao van. Vjetar je
poravnao pijesak. Dola je plima, briui ostatke njihove vatre,
uzimajui natrag drvo koje je on pokupio s plae.
Dva sata je hodao gore dolje po plai, dozivajui je,
uvjeravajui samoga sebe da je sve u redu. Kad se prisilio ne
misliti da je Lissy mrtva, mogao je misliti samo na novinske
naslove, na saetke vijesti od devedeset sekundi u deset sati,
na to kako bi ga Ryan gledao, kako bi ga Pat - i sva njegova
braa - gledali. A kad je odvratio misli od toga, Lissy je opet
bila mrtva, svijetle kose zapletene u morskoj travi dok je valovi
valjaju, a zeleni rakovi joj se hrane iz ruku.
Uao je u Triumph i odvezao se u grad. U maloj postaji od
cigle sjeo je kraj stola debelog policajca i ispriao mu svoju
priu.
Debeli policajac je rekao: "Deko, jasno mi je zato eli da
ovo drimo u tiini.
Tim je utio. Na stolu je bio uteg za papir - bejzbolska
loptica od bijelog stakla.

"Vjerojatno misli da emo te zeznuti, ali neemo. Sutra

emo poslati izvjetaj o nestaloj osobi, ali ne moramo u njemu
spomenuti ni tebe ni senatora, i neemo.
"Sutra?"
"Moramo ekati dvadeset i etiri sata, za sluaj da se
pojavi. Takav je zakon. Ali deko debeli policajac je zavirio u
svoje biljeke.
Tim.
Tono. Tim. Ona se nee pojaviti. Morat e se naviknuti
na to.
"Mogla bi biti... Ne elei, pustio je misao da pobjegne.
"Gdje? Misli da se iskrala i otila kui? Mogla je otii na
cestu i stopirati, ali kae da su joj stvari ostale tamo. Oteta?
Nitko je ne bi mogao izvui iz kreveta bez da tebe probudi. Jesi
je ti ubio?"
"Nisam!" Suze koje nije mogao zadrati tekle su mu niz
obraze.
"Dobro. Razgovarao sam s tobom i ne mislim da si je ubio.
Ali si ti jedini koji je to mogao. Ako je more donese, morat emo
istraiti tu mogunost.
Timove ruke vre su stisnule drvene naslone za ruke
stolice na kojoj je sjedio. Debeli policajac je gurnuo preko stola
kutiju s papirnatim maramicama.
"Osim ako je more ne donese, ona je samo nestala osoba,
dobro? Ali ona je mrtva, deko, i morat e se s tim pomiriti.
Daj da ti kaem to se dogodilo." Proistio je grlo.
"Ustala je dok si ti jo spavao, vjerojatno kad je poelo
svitati. Napravila je upravo ono to si pomislio da je napravila
- otila na lijepo osvjeavajue plivanje prije nego to se ti
probudi. Otila je predaleko i vjerojatno ju je ulovio gr.
Ocean je sada vraki hladan. Moda je vikala, ali ako je i vikala
bila je predaleko, pa su je valovi priguili. Ljudi misle da
utopljenici viu kao vatrogasne sirene, ali to nije tono nemaju toliko zraka. Ponekad se uope ne oglase."
Tim je zurio u svjetlucajui uteg za papir.
"Struja ovdje tee uz obalu - to vjerojatno zna. Nitko ne bi
trebao ii plivati kad u blizini nema nikoga, ali ponekad se ini
da svi to rade. Izgubimo ih otprilike desetak godinje. U etiri

ili pet sluajeva ih moda naemo. To je sve.

.
Nakon to se vratio, kuica na plai izgledala je naputeno.
Parkirao je Triumpha i shvatio da tednjak jo uvijek gori, i da
je kava iskipjela pretvorivi se u katran. Odnio je loni van,
bacio kavu, oribao loni pijeskom s plae i isprao ga slanom
vodom. Brod, koji iz kuice nije mogao vidjeti kroz prozore, bio
je lako vidljiv sad kad je stajao u vodi do pasa. Bacio je loni
za kavu na obalu i otplivao prilino daleko, ali kad se uspravio
u vodi, broda vie nije bilo.
Kad je opet bio u kolibi skuhao si je novu kavu i spakirao
Lissyne stvari u njezin kofer. Kad je to bilo gotovo, odvezao se
opet u grad. Ryan je jo uvijek bio u Washingtonu, ali je Tim
javio njegovoj tajnici gdje je. "Za sluaj da netko javi da sam
nestao, rekao je.
Nasmijala se. "Sigurno je prilino hladno za kupanje.
"Meni je dobro, rekao joj je. "Htio bih se bar jo jednom
poteno isplivati."
"Dobro, Time. Kad nazove, rei u mu. Dobro se provedi."
"Poeli mi sreu, rekao je i spustio slualicu. Uzeo si je
hamburger i jo kave u Jack-in-the-Boxu, vratio se do kuice
i dugo etao plaom.
Te noi je namjeravao spavati, ali nije mogao. S vremena
na vrijeme bi ustao i kroz prozor gledao brod, ponekad vidljiv
pod mjeseinom, ponekad samo mrano prisustvo na niskom
nonom nebu. im je poelo svitati, navukao je svoje kupae i
otiao u vodu.
Prva dva kilometra, koliko je mogao procijeniti udaljenost,
nije ga vidio. Zatim je odjednom bio blizu, s dugim veslima
nalik nogama vodenog pauka, i dimnjakom koji je rigao iskre
prema tamno-elinom nebu, iskre koje kao da su postajale
nove zvijezde.
Zaplivao je bre, znajui da se, ako brod nestane, moe
jednostavno okrenuti natrag i spasiti se, ali znajui isto tako
da ako mu pak samo izmie, ako mu cijelo vrijeme izmie, da
e se utopiti. Nestao je iza jednog kobaltnog vala, pa se opet

pojavio. Otplivao je do njega sprintajui i zgrabio od mora

sklisku drku vesla, a to je bilo kao da je taknuo neko ivo
bie. Odjednom je stajao na palubi, ne sjeajui se kako je
tamo dospio.
Bose noge tapkale su po daskama, ali nije vidio posadu.
Tamna zastava ispisana udnim rukopisom leprala je na
krmi, a nejasno prisjeanje na jedan mornariki brod koji je
obilazio sa svojim ocem godinama prije natjeralo ga je da si
opipa elo. uo se zvuk koji je mogao biti smijeh ili puno
drugih stvari. Pomislio je da bi i kapetanova kabina trebala biti
na krmi. Otiao je tamo, upro se zbog divljeg valjanja i naao
vrata.
Unutra se neto crno zgurilo na podiju. "Doao sam po
Lissy, ree Tim.
Nije bilo odgovora, ali je jedno pitanje visjelo u zraku.
Odgovorio je na njega gotovo bez namjere. "Ja sam Timothy
Ryan Neal, i doao sam po Lissy. Vrati mi je."
Neko svjetlo je, kako se inilo, rastopilo ono crnilo. Na
podiju je neki mrav ovjek u tvidu, prekrienih nogu, puckao
dugu glinenu lulu. "Irac, ne? upitao je.
"Amerikanac", ree Tim.
"S takvim imenom? Ne vjerujem ti. Otkud potjee?
"elim je natrag, Tim ponovi.
AT ak je ne dobije?"
Onda u rastaviti ovaj brod u dijelove. Morat e me ubiti
ili uzeti i mene.
"Govori kao pravi sin starog popianca, ree ovjek u
tvidu. Zagrebao je ibicom po onu svoje izme i pripalio lulu.
"Ajde sjedi. Ne da mi se ovako gledat' u zrak. Otog me boli vrat.
Sjedi, i mobit da emo se dogovorit."
"Ovo je suludo, Tim ree. "Cijela stvar je luda."
"To je tako", odgovori ovjek u tvidu. "A dolazi jo puno,
puno toga. Bolje ti je da se pripremi, Tim, drago mome. Sjedi
vie."
Jedna velika drvena stolica bila je iza Tima tamo gdje su
bila vrata. Sjeo je. "Zar mi se sprema rei da si ti nekakav
duh? Upozoravam te, neu ti u to povjerovati.
"Ja? Jedan od onih vrludajuih, lopovskih, ulinih, malih

jadnika? Upuco bih se radije. Zovem se Daniel ODonoghue,

Kralj Connaughta. To e mi povjerovat?
"Ne, Tim ree.
"to e mi onda povjerovat?"
"Da je ovo - na neki nain, nekako - ono to ljudi zovu letei
tanjur. Da ste ti i tvoja posada s planeta nekog drugog sunca."
Daniel se nasmije. "Da je ovo to ti sad proivljava bliski
susret? Volio bi me vidjeti kao malog zelenog s puevim
rogovima? Mogu ja i to.
"Ne trudi se.
"Dobro, neu, makar je to dobar oblik. ovjek moe uzet i
bit togod hoe, jedan od Miroljubivih domaina ili malo
ovjek s Marsa. Ja ga koristim za oboje, i nema nit bolje.
"Ti si uzeo Lissy, Tim ree.
"A kako bi ti to mogo znat?"
"Mislio sam da se utopila.
"To si mislio?
'T da je ovaj brod - ili togod to je - bio samo znak,
pretkazanje. Razgovarao sam s policajcem i on mi je u stvari
to rekao, ali nisam razmiljao o tome to mi je rekao sve do
sino, kad sam pokuavao zaspati."
A da ti moda ne sanja sve to? Je'l ti to palo na pamet?"
Ako i je san, jo uvijek je stvaran, Tim ree tvrdoglavo.
"U svakom sluaju, vidio sam tvoj brod dok sam bio budan, i
juer i prekjuer.
"Il' sanja da si ga vidio. Al nastavi."
"Rekao mi je da Lissy nisu mogli oteti jer sam ja bio u istom
krevetu, i da je otila plivati rano ujutro i utopila se. Ali, mogli
su je oteti ako je prvo otila na kupanje. Ako je netko doao po
nju amcem. I nije se mogla utopiti, jer ne zna plivati dovoljno
dobro da bi se utopila. Bojala se vode. Ili smo u vodu juer, i
ak se ni sa mnom nije usudila ui dublje od koljena. Tako da
si to bio ti."
"U pravu si, zna da jesi", Daniel ree. Svojim prstima je
napravio mali iljasti toranj. "To smo bili mi."
Tim se prisjeao pria koje su mu itali dok je bio dijete.
"Zar vile ne kradu djecu? I mladenke. Jesi li je zato oteo? Tako
da mislimo da si jedan od njih?

"Bog te blagoslovio, istina je, Daniel mu ree. "Vilinski

narod, to smo mi. I din iz pustinje, i jahai tanjura u koje ti
kae da vjeruje, i jo etrdeset tonih odgovora. Bi ti mene
volio vidjet s hlaama od ovje koe i Panovom frulom?
Nasmijao se. "Nisi se nikad zapitao zato smo mi u cijelome
svijetu meusobno tako slini? Ili si mislio da mi ne znamo ba
uvijek koji je oblik najbolji za neko mjesto, pa rijene nimfe i
umske vile mogu jednako tako biti i Domai? je 1 zna kako
narod od Berberske obale zove pakao ispod svoga mora?
Tim odmahne glavom.
"Dakle, zovu ga Domdaniel. Pa, pitam se zato je tome
tako. Time, veli ti meni da ti hoe tu djevojku."
"Tono."
"I veli da emo mi bit u gadnim problemima ako je ne
dobi. AT sluaj ti mene dobro, ak je ne uzme, i to s naim
blagoslovom, utopit e se - jezik za zube, momak, jer ima jo
gore od toga. - Ak je ne uzme s naim blagoslovom, netko e
se pobrinut da se utapa sad. Jesi shvatio to mislim?
"Mislim da jesam. Otprilike.
"A, to je onda dobro da jesi. Sad uj moju ponudu. Sjea
se kako su stvari stajale prije neg smo je uzeli?
"Naravno.
"Tako e stajati opet, ako samo napravi ono to ti kaem.
Ti si taj koji e se svega sjeat, Time Neale, al se ona nee
sjeat nieg. Al istina je da se nee imat ega sjeat, jer e
sve nestat, svaki dio toga. Recimo onaj policajac s kojim si
priao. Ima moju rije da toga nije bilo."
"to ja moram napraviti?" Tim upita.
"Uslugu. Nama sluit. Napravit sve to mi traimo od tebe.
Radije bi imali sjajnu djevojku kao to je tvoja Lissy, nego
glomaznu mrcinu od momka kakav si ti, al isto tako radije bi
imali nekog tko je voljan, jer djevojaka koje nisu voljne ima
posvuda - ne sumnjam da si to vidio i sam. Sto godina, to je
sve to itemo od tebe. Nije to puno, kao Doylova ena. Moe
tako?"
"I sve e biti na kraju isto kao to je bilo prije nego to ste
odveli Lissy?
"Ne sve. Nisam to reko. Sjeat e se, zar se ne sjea da

sam ti to reko? Ali za nju i sve oko nje, bilo bude isto.
"Dobro", Tim ree. "Pristajem.
"Jedan hrabar momak si ti. Sad u ti re to u ja
napravit. Reko sam sto godina, na to si ti pristo
Tim kimne glavom.
"- ali ne elim na svom brodu nevoljne ruke, a isto tako ni
nezahvalne. Nek bude dvadeset. Kako ti se ini? Jesam mogo
bit' vie fer od toga?
Danielova figura je poela treperiti i blijedjeti; obris tamne
mase koju je Tim prvo ugledao visila je oko njega kao oblak.
"Legni na trbuh, jer ti moram stavit izmu na glavu. Onda
e na dogovor vrijedit.
.
Slani ocean bio mu je u ustima i oima. Plua su mu
pucala udei za zrakom. Okretao se u plavom vodenom
ponoru, pokuao plivati, dok na kraju nije eksplodirao lovei
zrak.
Kralj je rekao da e se sjeati, ali su godine ve blijedjele.
Rintanja, plesanja, kupovanja, pijuniranja, moljenja,
presretanja i prokazivanja, sve to dok je iao svijetom ljudi.
Sluenja neemu to nikad nije do kraja shvatio. Jedrenja
maglovitim morima koja nisu uvijek bila na ovoj zemlji.
Plutanje meu sazvijeima. Godine, pljuske i ritanja su
blijedjeli, a s njima (a on se tome veselio] dani kad je
preklinjao.
Podigao je ruku, iskuavajui opet svoj stari plivaki
zamah, i shvatio da je jako umoran. Moda se zapravo svih tih
godina nikad ni nije odmorio. U svakom sluaju, nije se mogao
sjetiti da se odmarao. Gdje je bio? Zamahivao je ravnoduno,
ne znajui udaljuje li se plivajui od obale, ili je usred oceana.
Jedan val ga je podigao, jedan dug, spor val plavetnila ispod
sivog neba. Neki nebeski sjaj - izlazee ili moda zalazee sunce
- bio mu je zdesna. Plivao je prema njemu, te ulovio pogledom
nisku obalu.
Ispuzao je na pijesak i tako neko vrijeme leao, dok mu je
s lea klizila morska pjena poput kinih kapi. Ispred njegovih

oiju plaa se dojmila gotovo crnom. Bilo je komadia ugljena,

dijelova napola izgorjelog drva. Podigao je glavu, odgurujui
tlo, i ugledao praznu bocu od zelenkastog stakla napola
zakopanu u mekanom pijesku.
Kad je konano bio u stanju ustati, udovi su mu bili
ukoeni i hladni. Jutarnje svjetlo pretvorilo se u danje, ali u
njemu nije bilo topline. Kuica na plai stajala je udaljena
samo tridesetak metara, s jednim prozorom pozlaenim od
sunevih zraka koje su ulazile s druge strane, zidova u sjeni.
Crveni Triumph je svjetlucao kraj ceste.
Kad se naao na vrhu male dine okrenuo se i pogledao
more. Jedan crni teretnjak s crnim i bijelim dimnjacima
nazirao se na tri ili etiri kilometra, ali bio je to samo teretnjak.
Na trenutak je osjetio neko aljenje, neku enju za dijelom
svog ivota kojeg je mrzio, ali koji je sad nestao zauvijek. Nikad
joj neu moi objasniti to se dogodilo, mislio je. A onda, Da,
moi u, ako ju pustim da misli kako izmiljam. A zatim, Nije
ni udo da tako puno ljudi pripovijeda toliko puno pria.
Zbogom svemu tome.
Stepenice su zakripale pod njegovom teinom, a on je
obrisao pijesak s nogu na otirau od kokosovih vlakana. Lissy
je bila u krevetu. Kad je ula da se vrata otvaraju, sjela je, pa
povukla plahtu da pokrije grudi.
"Veliki Time, rekla je. "Doao si. Tim i ja smo se nadali da
e doi.
Nakon to nije odgovorio, dodala je, "Mislim da je otiao
plivati. Trebao bi se brzo vratiti.
A nakon to i dalje nije nita rekao: "Mi emo - Tim i ja mi emo se vjenati.

Iain M. Banks:

POKLON OD KULTURE

Autor izvrsnog ciklusa od deset romana i nekoliko pria o Kulturi, ali i par doista
iznimnih sf djela, ostavtina su fanovima prerano preminulog kotskog pisca Iaina
M. Banksa. Do sada je u hrvatskome prijevodu bilo mogue itati njegov prvi sf
roman (i prvi iz ciklusa o Kultu rij, Sjeti se Flebasa (uskoro e kod jo jednog
domaeg nakladnika zapoeti objavljivanje ostalih romana iz serije). Drugi roman
iz ciklusa, Igra igara i pria Pali (jedna od tri prie/novele iz KultureJ objavljeni su
u Monolithu, a najdulja novela, Vrhunsko stanje stvari bit e objavljena u Titanu 2.
Trea pria je pred vama...
A Gift from the Culture (1987.)

Novac je znak siromatva. Stara je to poslovica Kulture

koje se povremeno sjetim, naroito kada sam u iskuenju
uiniti neto to znam da ne bi trebalo, a u priu je ukljuen i
novac (a kada nije?].
Gledao sam kako pitolj, malen i precizan, lei u
Cruizellovoj irokoj ruci punoj oiljaka, i prvo to sam pomislio
- nakon: Kako ga se dovraga domogao? - bilo je: Novac je znak
siromatva. Ma koliko prikladna, ta mi misao nije bila od
pomoi.
Stajao sam ispred kockarnice koja nije davala na kredit, u
Vreccisovu Niskogradu u sitnim satima mokre noi radnog
dana, i promatrao pitolj lijep poput igrakice, dok su me
dvojica krupnih tipova kojima sam dugovao hrpu love traila
da uinim neto vrlo opasno i vie nego nezakonito. Odvagivao
sam relativnu privlanost pokuaja bijega (upucali bi me],
odbijanja (prebili bi me; vjerojatno bih proveo par tjedana
nabijajui bolniki raun] i injenja onog to Kaddus i Cruizell
trae od mene, znajui da iako postoji ansa da mi uspije - te
da ostanem neozlijeen i postanem opet solventan - ipak je
najvjerojatniji ishod runa i spora smrt dok dajem iskaz
sigurnosnoj slubi.
Kaddus i Cruizell su mi nudili brisanje svih dugova, plus jednom kad obavim posao - lijepu dodatnu svoticu, isto da se
zna da mi nita ne zamjeraju.
Pretpostavljao sam da ne oekuju da e morati ispuniti
zadnju stavku dogovora.
I tako, znao sam da je logian postupak rei im kamo da

si zataknu taj posebni pitolj i prihvatiti teoretski bolno, ali

vjerojatno ne i smrtonosno premlaivanje. Kvragu! Mogao sam
iskljuiti bol (biti porijeklom iz Kulture ipak prua neke
prednosti], ali to s bolnikim raunom?
Ve sam grcao u dugovima.
"ta te mui, Wrobik? rastezao je Cruizell, koraknuvi
prema meni i pod zaklon nadstrenice kockarnice s koje je
kapalo. Ja sam bio leima uz topli zid, nosa punog mirisa
mokra plonika a usta punih okusa metala. Njihova je
limuzina ekala pored rubnika; vidio sam da nas voza
promatra kroz otvoren prozor. Nitko nije proao ulicom izvan
uske uliice. Policijski je kruzer preletio visoko iznad nas,
svjetla su blicala kroz kiu i osvjetljavala donju stranu kinih
oblaka nad gradom. Kaddus je nakratko podigao pogled pa
ignorirao letjelicu u prolazu. Cruizell je gurnuo pitolj prema
meni. Pokuao sam se odmaknuti.
"Uzmi pitolj, Wrobik, rekao je Kaddus umorno. Oblizao
sam usne, zurio u pitolj.
"Ne mogu, rekao sam. Zabio sam ruke u depove kaputa.
"Ma moe, rekao je Cruizell. Kaddus je zavrtio glavom.
"Wrobik, ne oteavaj si; uzmi pitolj. Samo ga prvo dotakni,
da vidimo jesu li nam dobro rekli. Hajde; uzmi ga. Zurio sam
u pitolj, potpuno opinjen. "Uzmi pitolj, Wrobik. Samo
zapamti, uperi ga u tlo, ne u nas; voza te cilja laserom i mogao
bi pomisliti da hoe pucati u nekog od nas; uzmi ga, dotakni
ga.
Nisam se mogao pomaknuti, nisam mogao misliti. Samo
sam stajao, hipnotiziran. Kaddus mi je primio desno zapee i
izvukao mi ruku iz depa. Cruizell je podigao pitolj do mog
nosa; Kaddus mi je silom pritisnuo ruku na pitolj. aka mi se
beivotno sklopila oko drke.
Pitolj je oivio; par je svjetala prigueno bljesnulo, a
ekrani iznad drke je zasjao i zatreperio po rubovima.
Cruizell je spustio ruku i ostavio pitolj u mojoj; Kaddus se
tanko nasmijeio.
"Eto, nije to neki problem, ha?" rekao je Kaddus. Drao
sam pitolj i trudio se zamisliti kako ga koristim na njima
dvojici, ali znao sam da ne mogu, i nije bilo bitno cilja li me

voza ili ne.

"Kaddus", rekao sam, "ne mogu ja ovo. Neto drugo; bilo
to drugo, ali ja ti nisam ubojica; ne mogu
"Ne mora bit strunjak, Wrobik, rekao je Kaddus tiho.
"Sve to treba je biti kog vraga ve jesi. Nakon toga, samo
uperi i trcni; kao kad si s dekom. Nacerio se i namignuo
Cruizellu, koji je ogolio par zuba. Zavrtio sam glavom.
"Ovo nije normalno, Kaddus. Samo zato jer se stvar za
mene upalila
"Da; zanimljivo, nije li." Kaddus se okrenuo Cruizellu,
podigao pogled prema licu vieg mukarca i nasmijeio se.
"Nije li to zanimljivo, da je Wrobik tuinac? A izgleda ko mi."
"Tuinac i gejina, zabrundao je Cruizell, mrtei se.
"Sranje.
"Gledajte, rekao sam, zurei u pitolj, "ova naprava,
moda ne bude radila, dorekao sam jadno. Kaddus se
nasmijeio.
"Radit e. Brod je velika meta. Nee fulati. Opet se
nasmijeio.
"Ali mislio sam da imaju zatitu od
"Lasera i kinetika, da, Wrobik; ovo je neto drugo. Ne znam
tehnikalije; znam samo da su nai trendovi radikali platili
grdnu lovu za to. Meni je to dovoljno.
Nai frendovi radikali. Humorno, kad to kae Kaddus.
Vjerojatno je mislio na Sjajnu Stazu. Ljudi za koje je uvijek
smatrao da samo rade probleme; teroristi. Oekivao sam da bi
ih cinkao policiji iz istog principa, ak i da su mu ponudili
hrpu love. Je li postajao proraunatiji ili samo pohlepniji? U
ovom kraju imaju izreku: kriminal ape; lova pria.
"Ali, bit e ljudi na brodu, ne samo
"Nee ih vidjeti. Uostalom, bit e nekih iz Strae,
mornarikih glaveina, dupelizaca iz Administracije, agenata
Tajne slube. ta oni tebi znae u ivotu?" potapao me
Kaddus po vlanom ramenu. "Moe ti to.
Skrenuo sam pogled s njegovih umornih sivih oiju i
natrag na pitolj, tih u mojoj aci, s blago svjetleim
ekraniem. Izdala me vlastita koa, vlastiti dodir. Opet sam
pomislio na onaj bolniki raun. Htio sam plakati, ali takvo se

neto tu ne radi kad si meu mukarcima, a i to sam mogao

rei? Bio sam ena. Dio Kulture. Ali odrekao sam se tih stvari
i sada sam mukarac i sada sam tu u slobodnom gradu
Vreccisu, gdje nita nije besplatno.
( gro.zeraWorC )
"Okej", rekao sam s gorinom u ustima, "napravit u to."
Cruizell se inio razoaranim. Kaddus je zakimao glavom.
"Odlino. Brod dolazi u Devetnik; zna kako izgleda? Zakimao
sam. "Onda nee imat problema, tanko se nasmijeio
Kaddus. "Vidjet e ga se iz skoro bilo kojeg dijela grada.
Izvukao je neto love i zagurao mi ju u dep kaputa. "Pozovi si
taksi. Podzemna nije ba sigurna ovih dana." Potapao me
njeno po obrazu; ruka mu je mirisala na skupe parfeme. "Hej,
Wrobik, daj se razvedri. Ide skinut s neba jebeni svemirski
brod. Iskustvo i pol. Kaddus se nasmijao, pogledao mene pa
Cruizella koji se takoer nasmijao, po dunosti.
Vratili su se do auta; odzujao je kroz no, derui gumama
kinu cestu. Ostao sam promatrati sve vee lokvice, dok mi je
pitolj visio u ruci poput krivnje.
***
"Ja sam Laki Baca Plazme, model LPP 91, serija dva,
konstruiran A/4882.4. u Manufakturiji est na orbitalu
Spanschacht-Trouferre, jato Orvolbus. Serijski broj 3685706.
Modana vrijednost, nula cijelo jedan. Izvor energije, AM
baterija;
trajanje:
beskonano.
Maksimalna
snaga
pojedinanog hica: 3.1 x 810 dula, vrijeme resetiranja 14
sekundi. Maksimalna brzina paljbe: 260 hitaca po sekundi.
Uporaba ograniena na pojedince genofiksirane na Kulturu;
provjera samo genetskom analizom epiderme. Za uporabu s
rukavicama ili laganim oklopom, pristup preko komandnih
gumba. Neautorizirana uporaba je zabranjena i kanjiva.
Potrebna vjetina 12-75%C. Pune upute slijede; koristite
komandne gumbe i ekran za ponovno putanje, pretragu,
pauziranje ili zaustavljanje.
"Instrukcije, prvi dio: uvod. LPP 91 je operativno sloeno
oruje ope namjene za mirne uvjete, neprikladno za punu
bojnu uporabu; dizajn i operativni parametri bazirani su na

preporukama
Pitolj je leao na stolu, priajui mi sve o sebi pitavim
glasom, dok sam ja zavaljen u naslonja zurio na ulicu Vreccis
Niskograda. Podzemni su teretni vlakovi tresli razdrmani
stambeni blok svakih nekoliko minuta, promet je zujao ulicom,
bogatai i policija letjeli su nebom, a svemirski su brodovi
plovili ponad svih njih.
Osjeao sam se zarobljenim izmeu svih tih slojeva
usmjerenih kretanja.
U daljini i iznad grada vidio sam vitki, bljetei toranj
gradske Lev cijevi kako se uzdie ravno u i kroz oblake na svom
putu u svemir. Zato Admiral nije mogao ii Levom umjesto da
radi predstavu od povratka sa zvijezda u vlastitom brodu?
Moda je prenapuhano dizalo smatrao nedostojnim. Tati
seronje, svi do jednog. Zasluili su smrt (ako ve hoete zauzeti
taj stav], ali zato ih ja moram ubiti? Prokleti falusoidni
brodovi.
Ne da je Lev bila ita manje nalik kiti, a i uostalom, da se
Admiral i vraao natrag putem cijevi, Kaddus i Cruizell bi mi
rekli da nju sruim; o jebemu sve. Zavrtio sam glavom.
Drao sam dugu au jahla - vrecike najjeftinije estoke
cuge. Bila mi je to druga aa, ali nisam uivao u njoj. Pitolj
je i dalje mljeo, obraajui se skromno namjetenoj glavnoj
prostoriji naeg stana. ekao sam Mausta, nedostajao mi je
vie nego inae. Pogledao sam terminal na zapeu; prema
displeju sata, trebao bi se svakog asa vratiti. Pogledao sam
slabano, vodenasto svjetlo zore. Jo uvijek nisam odspavao.
Pitolj je i dalje priao. Na Marainu, naravno; jeziku
Kulture. Nisam uo da ga netko pria ve osam standardnih
godina, a od sluanja sada osjeao sam se tunim i blesavim.
Moje naslijee; moj narod, moj jezik. Osam godina daleko,
osam godina u divljini. Moja velika pustolovina, moje
odbacivanje onog to mi se inilo sterilnim i beivotnim kako
bih se bacio u ivotnije drutvo, moja velika gesta; e pa sad mi
se inila praznom gestom, sad mi se inila glupim i
djetinjastim potezom.
Potegao sam jo malo alkohola otra okusa. Pitolj je i dalje
trkeljao, priao o promjerima zrake, iroskopskim uzorcima

kretanja, modusu praenja gravitacije, modusu vidokruga,

pucanju u krivulji, postavkama rasprskavanja i probijanja.
Razmiljao sam pustiti si neto oputajue i svjee iz lijezda,
ali nisam; zakleo sam se prije osam godina da neu koristiti te
vjeto izmijenjene lijezde i prekrio sam taj zavjet samo
dvaput, oba puta zbog velike boli. Da sam hrabar, dao bih si
ih izvaditi, vratiti ih u standardno ljudsko stanje, nae izvorno
ivotinjsko nasljedstvo, ali nisam hrabar. Uasavam se boli i
ne mogu se suoiti s njome gol kao to ovi ljudi ine. Divim im
se, bojim ih se, jo uvijek ih ne razumijem. ak ni Mausta.
Ustvari, Mausta najmanje od svih. Moda nikad ne moete
voljeti ono to potpuno razumijete.
Osam godina izgnan, u bijegu od Kulture, bez da sam uo
taj svileni, suptilni, sloeno jednostavan jezik, a sad kad
napokon ujem Marain, pria mi ga pitolj i govori mi kako da
pucam iz njega kako bih ubio to? Stotine ljudi? Moda tisue;
ovisi gdje brod bude pao, hoe li eksplodirati (mogu li
primitivni svemirski brodovi eksplodirati? Nisam imao pojma;
nisam se time bavio). Potegao sam jo jednom, zavrtio glavom.
Nisam to mogao uiniti.
Ja sam Wrobik Sennkil, graanin Vreccila broj (uvijek
zaboravim koji; pie na ispravama), mukarac, primarna rasa,
trideset godina; freelance novinar (trenutno izmeu dva posla)
i stalni kockar (obino gubim ali prua mi uitak, ili je bar
prualo sve do sino). Ali takoer sam jo uvijek BahllnEuchersa Wrobich Vress Schennil dam Flaysse, graanin
Kulture, roen kao ensko, mjeavina vrsta presloena da bi
se zapamtila; ezdeset i osam standardnih godina i neko lan
odjela Kontakt.
I odmetnik; odabrao sam iskoristiti slobodu kojom se
Kultura toliko dii i u potpunosti je napustiti. Pustila me, ak
mi je i pomogla iako nisam bio oduevljen (ali bih li si sam
mogao krivotvoriti isprave, napraviti sve dogovore? Ne, ali
barem sam se, nakon obuke u navadama Vreccilske
Ekonomske Zajednice i nakon to se tamni i tihi modul vratio
nebu i brodu koji ga je ekao, svega dvaput okrenuo Kulturinu
naslijeu izmijenjene biologije a nijednom njenim spravama.
Sve do sad; pitolj i dalje blebee). Napustio sam raj koji sam

smatrao dosadnim i zamijenio ga okrutnim i pohlepnim

sistemom koji vrvi ivotom i dogaajima; mjestom na kojem
sam mislio da u nai to? Ne znam. Nisam znao kada sam
otiao, a ne znam ni sada, iako sam ovdje barem naao
Mausta, a kada sam s njim, moja mi se potraga vie ne ini
toliko samotnom.
Sve do sino ta se potraga inila svrhovitom, a sada mi je
Utopija poslala paketom unitenje; leernu, sluajnu poruku.
Gdje su ga Kaddus i Cruizell nabavili? Kultura ljubomorno
uva svoje naoruanje, gotovo kao da ga se srami. Ne moe
kupiti Kulturino oruje, barem ne od Kulture. Raunam da
neka mogu nestati; u Kulturi ima toliko svega, da se poneto
povremeno jednostavno mora zagubiti. Otpio sam jo jednom,
sluao pitolj i promatrao vodenasto, kino nebo ponad
krovova, tornjeva, antena, tanjura i kupola Velikog Grada.
Moda pitolji propadaju kroz Kulturine manikirane prste vie
nego neki drugi proizvodi; oznaavaju opasnost i prijetnju i bit
e uporabljeni samo tamo gdje postoji dobra ansa da budu
izgubljeni, stoga moraju povremeno nestati, postati neiji
trofej.
Zato, naravno, imaju ugraene krugove koji doputaju
oruju da funkcionira samo za ljude iz Kulture (razumne,
nenasilne, nepohlepne ljude koji, naravno, ne bi nikad potegli
pitolj osim u samoobrani, kao recimo kad im prijeti nekakav,
u usporedbi s njima, barbar; o samozadovoljna Kultura i njen
samodopadni imperijalizam). A ak je i ovaj pitolj drevan; ne
zastario (to nije neto to Kultura ba odobrava - radi stvari
koje traju) ve demodiran; jedva neto inteligentniji od kunog
ljubimca dok je veina suvremenog oruja Kulture
samosvjesna.
Kultura vjerojatno vie ni ne proizvodi pitolje. Vidio sam
ono to nazivaju Osobnim Dronovima Oruane Pratnje i, ako
nekako jedan od tih dopadne aka ljudi kao to su Kaddus i
Cruizell, odmah e pozvati upomo, pokuati pobjei, pucati
kako bi ozlijedio ili ak ubio ikog tko ga pokua uporabiti ili
zarobiti, pokuati si razgovorom nai izlaz iz situacije ili
samounititi ako pomisli da e biti rastavljen ili da e po njemu
na bilo koji drugi nain akati.

Popio sam jo malo jahla. Ponovno sam pogledao koliko je

sati; Maust je kasnio. Klub se uvijek zatvarao na vrijeme, zbog
policije. Nisu smjeli razgovarati s klijentima nakon posla:
uvijek bi se vratio ravno doma. Osjetio sam zaetak straha pa
ga odbacio. Naravno da e biti okej. Imao sam drugih stvari na
pameti. Morao sam dobro razmisliti o ovom. Jo jahla.
Ne, nisam mogao to napraviti. Napustio sam Kulturu jer
mi je dosadila, ali i zato jer je evangelistiki i
intervencionistiki moral Kontakta ponekad znaio initi tono
onu vrstu stvari koje smo trebali sprijeiti druge da ine;
zapoinjanje ratova, atentati - sve to, sve loe stvari. Nisam
nikad imao izravna posla s Posebnim Okolnostima, ali znao
sam to se dogaa (Posebne Okolnosti; drugim rijeima, Prljavi
Trikovi. Kulturin vrlo znakovit i jedinstven eufemizam). Odbio
sam ivjeti s takvim licemjerjem i umjesto toga odabrao ovo
iskreno sebino i pohlepno drutvo koje se ne pretvara da je
dobro ve je samo ambiciozno.
Ali, ovdje sam ivio kao i tamo, trudio se ne ozlijediti druge,
trudio se samo biti svoj; a ne mogu biti svoj tako to u unititi
brod krcat ljudima, ak i ako su neki od njih vladari ovog
okrutnog i beutnog drutva. Ne mogu uporabiti pitolj; ne
mogu dopustiti da me Kaddus i Cruizell nau. I neu natrag
Kulturi, pognute glave.
Dovrio sam au jahla.
Morao sam pobjei. Bilo je drugih gradova, drugih planeta
osim Vreccisa; samo sam trebao pobjei; pobjei i sakriti se.
Ali hoe li Maust poi sa mnom? Opet sam pogledao koliko je
sati; kasnio je pola sata. Nije nalik njemu. Zato kasni? Otiao
sam do prozora, pogledao na ulicu, traei ga.
Policijski oklopnjak grmio je kroz promet. Samo rutinska
patrola; ugaena sirena, spremljeno oruje. Kretao se prema
Doljakoj etvrti, gdje je policija nedavno trenirala strogou.
Ni traga Maustovu vitku tijelu u gomili.
Uvijek se brinem. Da ga je neto zgazilo, da ga je policija
moda uhitila u klubu (neudoree, kvarenje javnog morala,
homoseksualnost; taj strani zloin, gori od neplaanja
dugova!) i, naravno, brinem se da je sreo nekog drugog.
Maust. Doi doma, doi mi.

Sjeam se kako sam se osjetio prevarenim kada sam, pred

kraj procedure promjene spola, shvatio da me jo uvijek
privlae mukarci. To je bilo davno, kada sam bio sretan u
Kulturi i kao mnogi drugi se pitao kako bi bilo voljeti
pripadnika mojeg izvornog spola; inilo mi se uasno
nepotenim da mi se udnje nisu promijenile zajedno s
fiziologijom. Morao sam sresti Mausta da se prestanem osjeati
prevarenim. Zbog Mausta je sve bilo bolje. Maust mi je
ispunjavao ivot.
U svakom sluaju ne bih rado bio ena u ovom drutvu.
Odluio sam da trebam jo jedno pie. Proao sam pored
stola.
"... nee utjecati na linijsku stabilnost oruja, iako e se
povratni trzaj poveavati s poveanjem ili smanjenjem energije
"Zaepi! izderao sam se na pitolj i trapavo pokuao lupiti
gumb za iskljuenje; ruka mi je udarila u zdepastu cijev
pitolja. Pitolj je otklizao preko stola i pao na pod.
"Upozorenje!" povikao je pitolj. "Unutranjost ne sadri
dijelove koje korisnik moe prepravljati! Uslijedit e
nepovratna deaktivacija u sluaju pokuaja rastavljanja ili
"uti, gade mali, rekao sam (i zautio je]. Podigao sam ga
i stavio u dep jakne objeene na stolicu. Dovraga i Kultura;
do- vraga s pitoljima. Otiao sam po jo pia i osjetio kako me
neto pritie dok sam opet gledao na sat. Vrati se kui, molim
te vrati se kui i onda poi sa mnom, poi sa mnom.
Zaspao sam pred ekranom, a vor tupe panike u mojoj
utrobi natjecao se s vrtoglavicom dok sam gledao vijesti i
brinuo se za Mausta, trudei se ne razmiljati o previe stvari
istovremeno. Vijesti su bile pune smaknutih terorista i slavnih
pobjeda u malim, dalekim ratovima protiv tuinaca, stranaca,
neljudi. Posljednji izvjetaj kojeg se sjeam bio je o neredima u
gradu na drugom planetu; nisu spominjali smrti civila ali
sjeam se kadra iroke ulice prekrivene zgaenim cipelama.
Prilog je zavrio intervjuom s ozlijeenim policajcem u bolnici.
Sanjao sam svoju ponavljajuu nonu moru, ponovno
iskusio demonstracije u kojima sam se naao prije tri godine;
prestravljen promatrao zid polako kreueg i suncem
obasjanog plina za oamuivanje i policijsko konjanitvo koje

je jurialo kroz njega, na neki nain jezivije od oklopnjaka ili

tenkova, ne zbog jahaa s vizirima i dugim ok-palicama, ve
zbog oklopa i gas maski na visokim ivotinjama; udovita iz
sna masovne proizvodnje; uasavajua.
Maust me pronaao tri sata kasnije, kada se vratio. U
klubu je bila racija i nisu ga pustili da me kontaktira. Drao
me dok sam plakao, uljuljkivao me natrag u san.
***
"Wrobik, ne mogu. Risaret sprema novu predstavu sljedee
sezone i trai nova lica; bit e spektakl, i to hetero.
Visokogradski posao. Ne mogu sad otii; uvalio sam nogu u
vrata. Shvati, molim te." Posegnuo je preko stola za mojom
rukom. Odmaknuo sam je.
"Ne mogu napraviti ono to trae od mene. Ne mogu ostati.
Zato moram otii; nita mi drugo ne preostaje. Glas mi je bio
tup. Maust je poeo micati tanjure i spremnike, vrtio je dugom,
elegantnom glavom. Nisam puno pojeo; dijelom mamurluk,
dijelom ivci. Napeto, ivano jutro; klima je u stambenom
bloku opet riknula.
"Je li to to trae od tebe ba toliko uasno? Maust je
vre stisnuo svoj haljetak dok je struno balansirao
tanjurima. Promatrao sam njegova vitka lea dok je hodao
prema kuhinji. "Mislim, ne eli mi ni rei. Zar mi ne vjeruje?
Glas mu je odzvanjao.
to sam mogao rei? Da nisam znao vjerujem li mu? Da ga
volim, ali on je jedini znao da sam stranac. To je bila moja tajna
i samo sam ju njemu otkrio. Pa kako su onda Kaddus i Cruizell
saznali? Kako je Sjajna Staza saznala? Moj gipki, erotski,
nevjerni plesa. Misli li da samo zato jer utim, ne znam
koliko si me puta ve prevario?
"Maust, molim te; bolje je da ne zna.
"Oh, nasmijao se Maust izdaleka; taj me bolan, prelijep
zvuk trgao na komade. "Kako uasno dramatino! titi me.
Kako strano galantno.
"Maust, ozbiljan sam. Ovi ljudi ele da napravim neto to
jednostavno ne mogu. Ako to ne napravim, najmanje to e

napraviti je ozlijediti me, i to opako. Ne znam to e napraviti.

Moda me ak i probaju ozlijediti preko tebe. Zato sam se
brinuo to kasni; mislio sam da su te oteli."
"Dragi, brini Wrobie", rekao je Maust, promatrajui me iz
kuhinje, "imao sam dug dan; mislim da sam istegnuo mii u
zadnjem plesu, moda nas zbog racije ne plate - Stelmer e
sigurno iskoristiti to kao izliku ak i ako mu drotovi nisu
ispraznili kasu - i dupe mi jo uvijek bridi jer mi je jedan od
onih homofobnih drotova gurnuo prst u njega. Nije romantino
kao tvoji poslovi s gangsterima i zlikovcima, ali bitno mi je.
Imam ve hrpu briga. Pretjeruje. Uzmi tabletu ili tako neto;
odi spavati; kasnije e ti sve izgledati bolje. Namignuo mi je i
nestao. Sluao sam kako hoda po kuhinji. Policijska je sirena
zavijala negdje nad nama. Glazba je dopirala iz stana ispod.
Otiao sam do vrata kuhinje. Maust je suio ruke. "ele da
sruim svemirski brod kojim se Flotin Admiral vraa u
Devetnik, rekao sam mu. Maust me blijedo gledao jedan
trenutak pa se zahihotao. Priao mi je, primio me za ramena.
"Zaista? A onda to? Uspet e se vanjskom stranom Leva
i odletjeti u sunce na svom arobnom biciklu?" Nasmijeio se
tolerantno, zabavljeno. Poloio sam ruke na njegove i polako
ih maknuo s svojih ramena.
"Ne. Samo moram sruiti brod, to je to. Imam pitolj koji
to moe. Izvadio sam pitolj iz depa. Namrtio se, zavrtio
glavom; na trenutak se inio zbunjenim pa se opet nasmijao.
"Ljubavi, zar s time? Sumnjam da bi time zaustavio
motorizirani pogo-tap
Maust, molim te; vjeruj mi. Mogu. Moj ga je narod
napravio a brod nema obranu od takvih stvari.
Maust je frknuo nosom pa mi uzeo pitolj. Svjetla su se
ugasila. Kako ga upali? Okretao ga je u ruci.
"Dodirom; ali samo ja mogu. ita genetski zapis moje koe,
zna da sam iz Kulture. Ne gledaj me tako; istina je. Gledaj."
Pokazao sam mu. Pustio sam pitolj da izrecitira prvi dio svojeg
monologa i prebacio ekrani na holo. Maust je pregledavao
pitolj dok sam ga drao.
"Zna, rekao je nakon nekog vremena, "ovo bi moglo biti
poprilino vrijedno.

"Ne, bezvrijedno je ikome osim mene. Radit e samo za

mene, a ne moe se zaobii njegove postavke; deaktivirat e
se.
"Kako vjerno, rekao je Maustdokje sjedao i gledao me.
"Kako u tvojoj Kulturi sve mora biti tako uredno i sreeno.
Nisam ti ba vjerovao kada si mi rekao, zna li, ljubavi? Mislio
sam da me pokuava impresionirati. Sad mislim da ti
vjerujem."
unuo sam pred njim, postavio pitolj na stol i ruke na
njegovo krilo. "Onda mi vjeruj da ne mogu napraviti to to trae
od mene i da sam u opasnosti; moda smo oboje. Moramo otii.
Sad. Danas ili sutra. Prije nego smisle neki drugi nain da me
natjeraju da ovo napravim.
Maust se nasmijeio, protrljao mi kosu. "Toliko se boji,
ha? Toliko si oajan i napet." Nagnuo se, poljubio mi elo.
"Wrobbie, Wrobbie; ne mogu poi s tobom. Idi ako misli da
mora, ali ja ne mogu s tobom. Zar ne shvaa to meni znai
ova prilika? itav ivot to elim; moda neu nikad opet dobiti
ovakvu priliku. Moram ostati pa to bilo. Ti idi; idi koliko
daleko mora i nemoj mi rei kamo si otiao. Tako me onda ne
mogu iskoristiti, zar ne? Kontaktiraj me preko prijatelja
jednom kad se situacija smiri. Onda emo vidjeti. Moda e
se moi vratiti; moda u ja propustiti svoju veliku priliku i
pridruiti ti se. Bit e sve u redu. Sredit emo neto.
Pustio sam glavu da mi padne u njegovo krilo, poelio
plakati. "Ne mogu te ostaviti."
Zagrlio me i ljuljao. "O, vjerojatno e ti biti drago zbog
promjene. Bit e hit kamo god otiao, duo moja; vjerojatno
u morati ubiti nekog borca noem kako bih te osvojio natrag."
"Molim te, molim te, poi sa mnom", jecao sam mu u
haljetak.
"Ne mogu, ljubavi, jednostavno ne mogu. Doi u te
pozdraviti kad bude iao, ali ne mogu s tobom."
Drao me dok sam plakao; pitolj je leao tiho i tupo na
stolu pored njega, okruen ostacima naeg obroka.
***

Odlazio sam. Poarnim stepenicama tik pred zoru, preko

dva zida drei svoju putnu torbu, taksijem od avenije generala
Thetropsisa do Interkontinentalne postaje pa vlakom do
Brymea i onda na Lev, nadajui se uhvatiti slobodno mjesto
na bilo emu to ide Van, bilo trans ili inter. Maust mi je
posudio neto svoje uteevine i jo uvijek mi je ostalo neto
malo od kredita s visokom ratom; mogao sam preivjeti s tim.
Ostavio sam terminal u stanu. Bio bi mi od koristi ali glasine
su istinite; policija ih moe pratiti, a ne bih stavio ruku u vatru
da Kaddus i Cruizell nisu pripitomili nekog murjaka u bitnom
odjelu.
Stanica je bila krcata. Osjeao sam se relativno sigurnim
u visokim halama punim jeke, okruen uurbanim ljudima.
Maust je dolazio iz kluba kako bi me otpratio; obeao mi je da
e provjeriti da li me prate. Imao sam taman vremena ostaviti
pitolj u Spremitu. Poslat u klju Kaddusu, moda ga to
uini malo manje eljnim ubiti me.
Pred Spremitem je bio podui red; stajao sam, razdraen,
iza skupine mornarikih kadeta. Rekli su mi da je zastoj
nastao jer nosai pretrauju torbe i kovege, trae bombe; nova
sigurnosna mjera. Napustio sam red i otiao nai se s
Maustom; morat u se negdje drugdje rijeiti pitolja. Poslati
prokletinju potom ili ga samo baciti u kantu za smee.
ekao sam u baru, pijuckajui neto to ne privlai
panju. Stalno sam gledao u zapee pa se onda osjeao
blentavim. Terminal je bio u stanu, koristi javni telefon, potrai
zidni sat. Maust je kasnio.
Bar je imao ekran, prikazivale su se vijesti. Otresao sam
apsurdni dojam da je iz nekog razloga za mnom ve izdana
potjernica i da e mi se lice pojaviti na vijestima, pa sam gledao
dananje lai kako bih si skrenuo misli s toka vremena.
Spomenuli su povratak Admirala Flote, stie za dva dana.
Pogledao sam ekran, nervozno se nasmijeio. Da, i nikad
neete znati koliko je seronja bio blizu toga da bude rasut
preko itava neba. Na trenutak ili dva osjeao sam se vanim,
gotovo junakim.
A onda bomba; samo spomen - usputni, neto to bi
izrezali da je prilog bio par sekundi predug - da e Admiral sa

sobom dovesti gosta; veleposlanika Kulture. Zagrcnuo sam se

piem.
Je li to trebala biti moja prava meta?
I to je Kultura uope izvodila? Veleposlanik? Kultura je o
Vreccilskoj Ekonomskoj Zajednici znala sve i promatrala ih je,
analizirala; za sad se nisu htjeli petljati. Narod Vreccila nije
imao pojma koliko je Kultura bila napredna ili rairena, iako
su dvor i Mornarica imali prilino dobar dojam. Dovoljno dobar
da budu blago (iako, ak i da su tono znali, to ne bi bilo ni
priblino dovoljno] paranoini. emu je sluio veleposlanik?'
I tko je zaista iza pokuaja napada na brod? Sjajnu Stazu
ne bi bilo briga za sudbinu jednog doljaka kad ju se usporedi
s propagandnim veleuspjehom ruenja svemirskog broda, ali
to ako pitolj nisu pribavili oni, ve neka grupacija unutar
samog dvora ili Mornarice? VEZ je imala problema; drutvenih
problema, politikih problema. Moda su Predsjednik i njegovi
kompii razmiljali pitati Kulturu za pomo. Cijena bi mogla
ukljuivati vrste promjena koje bi korumpiraniji dunosnici
smatrali smrtonosnima po svoj luksuzni stil ivota.
A, sranje, pojma nisam imao; moda je itav pokuaj
ruenja broda samo neka munjara iz Osiguranja ili Mornarice
koji hoe izravnati stare raune ili samo preskoiti par mjesta
na ljestvici promaknua, jo sam uvijek o tome razmiljao
kada su me pozvali.
Sjedio sam nepomino. Razglas postaje pozvao me tri puta.
Telefonski poziv. Rekao sam si da je to Maust, javlja da e
kasniti; znao je da u ostaviti terminal u stanu pa me ne moe
izravno pozvati. Ali, bi li objavio moje ime itavoj postaji ako
zna da pokuavam otii tiho i neprimjetno? Shvaa li jo uvijek
sve ovo tako neozbiljno? Nisam htio odgovoriti na taj poziv.
Nisam ni htio razmiljati o njemu.
Moj je vlak odlazio za deset minuta; pokupio sam torbu.
Razglas me opet pozvao, ovog puta spomenuo je Maustovo ime.
Nisam imao izbora.
Otiao sam na Informacije. Video-poziv.
"Wrobik, uzdahnuo je Kaddus, vrtei glavom. Bio je u
nekakvom uredu; nepoznatom, po niem se nije izdvajao.
Maust je stajao, blijed i prestravljen, tik iza Kaddusove stolice.

Cruizell je stajao odmah iza Mausta, cerio se preko njegova

vitka ramena. Cruizell se pomaknuo, a Maust trznuo. Vidio
sam kako grize usnu. "Wrobik", ponovio je Kaddus. "Zar tako
brzo odlazi? Mislio sam da imamo spoj.
"Da", rekao sam tiho, gledajui Maustove oi. "Ba sam
blesav. Ostat u jo par dana. Maust, ja ekran se zasivio.
Okrenuo sam se polako u kabini i pogledao torbu. Pitolj
je bio u njoj. Podigao sam ju. Nisam znao da je toliko teka.
***
Stajao sam u parku, okruen mokrim drveem i
erodiranim stijenama. Staze urezane u povrinu tla vodile su
u raznim smjerovima. Tlo je mirisalo na toplu vlagu. Pogledao
sam s vrha blage kosine prema amcima koji su plovili kroz
sumrak; svjetla su im se odraavala na mirnoj povrini jezera.
Gradska etvrt okrenuta sumraku bila je mutna platforma
svjetla negdje u daljini. uo sam pjev ptica s drvea oko mene.
Zrakoplovna se signalizacija Leva dizala poput niske
crvenih kuglica u plavo veernje nebo; luka u podnoju Leva
sjala je, jo uvijek nezaklonjena, obasjana sunevom
svjetlou sa stotina kilometara visine. Laseri, obini reflektori
i kemijski vatrometi poeli su osvjetljavati nebo iznad zgrada
Parlamenta i Velikog trga Unutarnjeg Grada; predstava u
pozdrav trijumfalnom Admiralu, a moda i veleposlaniku
Kulture. Jo uvijek nisam mogao vidjeti brod.
Sjeo sam na panj, zaogrnuvi kaput oko sebe. Pitolj mi je
bio u ruci; aktiviran, spreman, domet namjeten. Pokuao sam
biti detaljan i profesionalan, kao da znam to radim; ak sam
si u grmlju na suprotnoj strani nagiba ostavio unajmljeni
motor, dolje kod prometnog parkiralita. Moda mi ovo i
uspije. Barem sam si to govorio. Pogledao sam pitolj.
Razmiljao sam o pokuaju spaavanja Mausta ili moda
samoubojstvu; ak sam razmiljao odnijeti ga na policiju (jo
jedan oblik samoubojstva, ali sporiji]. Takoer sam razmiljao
pozvati Kaddusa i rei mu da sam izgubio pitolj, da ne radi,
da ne mogu ubiti sunarodnjaka iz Kulture, bilo to. Ali na
kraju nisam nita od toga napravio.

Ako sam htio Mausta natrag, morat u uiniti dogovoreno.

Neto je zasjalo na nebu iznad grada; uzorak padajuih,
zlatnih svjetala. Sredinje je svjetlo bilo sjajnije i vee od
ostalih.
Mislio sam da vie ne mogu nita osjetiti, ali okusio sam
neto otro i ruke su mi se tresle. Moda u podivljati, jednom
kad se brod srui, i napasti Lev; sruiti itavu konstrukciju (ili
bi odletjela u svemir? Moda bih trebao, isto da vidim]. Mogao
bih odavde bombardirati pola grada (kvragu, ne zaboravite na
zakrivljene hice; mogao bih odavde bombardirati itav grad];
mogao bih sruiti pratee letjelice i napadake avione i
policijske kruzere; mogao bih itavom Vreccileu pruiti najvei
ok ikad, prije nego me uhvate.
Brodovi iznad grada. Izvan dosega sunevih zraka
protulaserski su im zrcalni trupovi bili tamniji. Opet sam
provjerio pitolj.
Moda nee raditi, pomislio sam.
Laseri su sjali kroz prainu i prljavtinu iznad grada,
tvorei uske toke na visokim i pramenastim oblacima.
Reflektori su blijedih i irili se kroz istu izmaglicu, a vatromet
je prtao i polako padao, treperei i svjetlucajui. Vitki su
brodovi velianstveno padali ususret svjetlima dobrodolice.
Ogledao sam se oko sebe; bio sam sam. Topli je povjetarac
donio njurgavi zvuk prometa s parkiralita.
Podigao sam pitolj i naciljao. Formacija brodova pojavila
se na holo displeju, jasna kao dan. Namjestio sam poveanje,
prstom dodirnuo zapovjedni gumb; pitolj je naciljao i
zapamtio matini brod kao metu, postavi miran kao kip u
mojoj ruci.
Bljeskajua bijela toka na displeju oznaavala je sredite
broda.
Ogledao sam se oko sebe jo jednom, srce mi je tuklo, ruku
mi je drao poljem usidren pitolj. Jo uvijek me nitko nije
doao zaustaviti. Oi su me pekle. Brod je visio nekoliko
stotina metara iznad dravnih zgrada Unutarnjeg Grada.
Vanjski su brodovi ostali tamo; sredinji se brod, zapovjedni
brod, plemenit i masivan, zrcalo ponad blistava grada, polako
sputao prema Velikom trgu. Pitolj mi se pomaknuo u ruci,

pratei metu.
Moda veleposlanik Kulture uope i nije na vrajem brodu.
Sve bi ovo mogla biti namjetaljka Posebnih Okolnosti; moda
je Kultura spremna intervenirati upravo sada, i Umove koji
rade planove zabavlja ideja da ja budem taj koji e sve gurnuti
preko ruba. Veleposlanik Kulture mogao bi biti varka, za svaki
sluaj. Nisam znao. Nisam nita znao. Plutao sam morem
mogunosti, eajui za izborom.
Stisnuo sam okida.
Pitolj se trznuo unatrag, svjetlo bljesnulo svuda oko
mene. Zasljepljujua je blistava crta gotovo u trenu prela
udaljenost izmeu mene i deset kilometara udaljena broda.
ula se otra detonacija, negdje u mojoj glavi. Odbaen sam s
panja.
Kada sam se uspravio, brod je ve pao. Velikim je trgom
buktao plamen i dizao se dim, bljeskale su udne, nazubljene
i stravine munje; preostali su laseri i vatromet izgubili na
impresivnosti. Ustao sam, tresui se, i ui su mi zvonile dok
sam zurio u posljedice svojeg ina. Kasnoreagirajui
brzopresretai iz pratnje sjekli su zrak iznad olupine i zabijali
se u tlo, njihovi automatski sustavi zavarani istom brzinom
plazmikog izboja. Bojeve su im glave eksplodirale meu
bulevarima i zgradama Unutarnjeg Grada, masnica na
masnicu.
Buka prve eksplozije zagrmila je nad parkom.
Policija i brodovi pratnje poeli su i sami reagirati. Vidio
sam svjetla policijskih kruzera kako bljeskaju u Unutarnjem
Gradu; brodovi pratnje poeli su se polako okretati iznad
silovitih, treperavih bljesaka olupine.
Spremio sam pitolj u dep i potrao niz vlanu stazu do
motora, to dalje od ruba nagiba. Urezana negdje iza mojih
oiju, bila je crta svjetlosti koja me na trenutak zdruila sa
svemirskim brodom; prava sjajna staza, nije li; skoro sam se
nasmijao. Sjajna staza u mekoj tami mojeg uma.
Potrao sam dolje pridruiti se svim ostalim jadnicima u
bijegu.

Danilo Brozovi: AUGIJINE STAJE

Osim to iznimno uspjeno pomae otkrivajui nam skandinavske sf pisce,
Danilo Brozovi je i viestruko nagraeni autor. Iza sebe ima autorsku zbirku
Zeleno sunce, crna spora, a nagradu SFERA je osvojio tri puta (za priu Prsti
2004., za priu Anne Droid 2006. i za novelu Besmrtna Dijana 2008. - vole
ga parne godine). Pria Augijine staje spada u Brozoviev ciklus o Heraklu.

Heraklo stajae tako pred Augijinim stajama, promatrajui

tri tisue goveda elidskoga kralja. Goveda su mukala u
golemim stajama pred kraljevskom palaom, a smrad koji se
iz njih irio bio je nesnosan. Mladi se polubog suoio s naizgled
neizglednom zadaom: u jednome danu u potpunosti oistiti
nepregledne staje elidskog kralja.
"Hoe li uspjeti, Heraklo?" upitao ga je mladi po imenu
Filej, petnaestogodinji sin kralja Augije. Junaki se Heraklo
okrene prema mladiu, ne odgovorivi mu. Filej ga je netremice
promatrao; u Heraklu je mladi vidio idola, dostini ideal
kojemu je sveudilj teio. Heraklo je za nj predstavljao mnogo
vie od pria koje je o njemu uo; Filej je elio biti Heraklo,
premda je znao da je krv koja tee Heraklovim ilama
sintetika i prepuna nanostrojeva koji svojom aktivnou
brinu za junakovo zdravlje. Fileju ne bi smetao ni hidraulini
titanski kostur oko kojeg se skutrilo Heraklovo tijelo. Kad je
bio dijete, Heraklu su nanostrojevi izjeli pravi, ljudski kostur i
Zeusovom manipulacijom u olimpskim laboratorijima sazdali
ovaj koji nosi junako tijelo. Filej bi htio imati i Heraklov
mozak, organsku tvar upravljanu kvantnim raunalnim ipom
kojeg su Olimpljani razvili na svojem planetu. Augijin je sin
smatrao da je sasvim opravdano rtvovati dio svoje ljudskosti
kako bi se dobilo mnogo vie: besmrtnost do vjenosti.
Heraklo naposljetku kimne. "Uspjet u", ree polubog
junaku i pokrene svoje miie u kiborkome skladu, te krene
prema stajama. Koa nemejskoga lava kojom se ogrnuo
ljeskala se na ranojutarnjemu suncu, a tobolac sa strjelicama
namoenima u hidrin otrov Heraklo je odloio postrance. U
ienju staja nee mu trebati. Filej se, stojei mu za leima,

pitao kako e junak uspjeti oistiti oeve staje, zadatak od

kojeg su mnogi zazirali, a svi odustajali. A nije da se nije istilo;
svakoga su dana stajski momci odmetali goleme nakupine
govedskih izmetina i vozili ih dalje od kraljevske palae, radei
od jutra do mraka. Mnogi su odustajali od tekoga posla, za
to ih ni sam Augija nije mogao kriviti. Elidsko se kraljevstvo
nije prostiralo u nedogled te je ubrzo ponestalo stajskih
momaka. Teak i neprikladan posao uinio je da mnogi nisu
htjeli postajati kraljevskim stajskim pomagaima. Augija,
kakav god da bio, ali tiranin bio nije; narodu nije htio nametati
besmislene slube. Mjesto njih staje su esto istili osueni
zloinci, ali ni oni nisu bili dorasli zadatku. Nitko nije stizao.
Augija bi prijestupnike radije prognao ili posmicao, elei
preventivnim mjerama smanjiti prijestupe u kraljevstvu. Tako
se tokom godina koliina izmeta poveavala, postojei je
stajski momci i prijestupnici nisu uspjeli oistiti, a smrad bi
esto zaguivao kralja i njegovu dvorsku svitu.
"Ta naravno da u uspjeti, rekao je Heraklo mladiu,
nasmijavi se od uha do uha. Ako ga je Euristej namjeravao
poniziti, pomislio je mladi polubog, naum mu je propao.
Nasmijae se, a njegov smijeh zaori Augijinim stajama.
***
Filej je sjedio s desna ocu kad je, dan prije nego to je
mladi stajao pred stajama s junakom, Heraklo stupio u
palau. Svima se oteo dah s usana jer je mladi kiborki
polubog prepoznat u istome mahu im je uniao u kraljevsku
dvoranu. Straari ga nisu ni pokuali zaustaviti; prie o
Heraklovoj naglosti i oholosti zbog junakove nepobjedivosti
dole su i do Elide. Naravno da je kraljeva audijencija s
dvoranima i dijeljenje pravde zaustavljeno, ali ini se da nitko
nije osobito mario. Heraklova je pojava unijela mrvicu ivosti
u inae isprazne dravnike poslove. Filej je sa zanimanjem
promatrao Herakla: kou nemejskoga lava koja ga je opasavala
sjajei se na suncu, smrtonosne strjelice u tobolcu oko pasa i
luk u lijevoj ruci.
"Poluboanski Heraklo, rekao je kralj Augija, tonom bez

ikakvoga izraaja. Lice mu je takoer bilo takvo, kraljevski

bezizraajno. Ta kako bi dijelio pravdu ako bi iskazivao pa i
najmanji osjeaj koji je utio. Heraklo prepozna ton i predobro;
s Euristejem je razgovarao i previe puta, i previe je puta
sretao kraljeve na svojim putovanjima. A sam Zeus zna da e
ih sretati jo mnogo"Kralju Augija, rekao je Heraklo, ali poklonio se nije.
Dvorani su zadrali dah pred junakovim postupkom punim
nepotovanja prema njihovome kralju. No, nitko ne ree ni
rijei. Kralj ostade bezizraajan. Filej promotri Herakla, a zatim
se okrene k ocu. Kiborki je polubog bio Zeusov sin, njegova
najsmjelija kreacija; Filej nije vidio razloga zato bi se Heraklo
trebao pokoriti njegovom ocu. Njegov se pak otac nije htio
zamjerati gospodaru Olimpa tako to e kazniti neposluh
boanskoga sina. Da ga, pravo govorei, i moe kazniti;
Heraklo bi bez problema atro kraljevsku strau. Augiju je,
rekao bi Filej, budui da si je oca poznavao itekako dobro,
morila udna znatielja. Pitao se, jednako kao i Filej sam, zato
je junak doao ovdje, na elidski dvor. Pitao se ima li to veze s
junakim djelima o kojima se prialo da ih Heraklo ima uiniti
za raun mikenskoga kralja Euristeja. Eto, Euristej poniava
junakoga poluboga, a Augija ga se ne usuuje ni dotaknuti.
"to eli od mene, junae?" ree mu Augija. Pred
prijestoljem je u okovima stajao jedan zloinac, banditski voa
koji je nedavno ulovljen u elidskim gudurama. Augija mu je
netom sudio, prije nego to ih je Heraklo prekinuo. Filej uvidje
da je Abder, kako se razbojnik zvae, takoer prepoznao
junaka. Ali, nekako drugaije, blie. I prije nego to odgovori
kralju, Heraklo kimne razbojnikome voi, pozdravljajui ga.
Vie nego to je uinio za oca mu Augiju. Kraljevi i vladari. Pih!
Heraklu su oni bili tek nametnici na tijelu dinoga puka.
"Kralju Augijo, ree Heraklo, ni trenutka ne skidajui svoj
ponositi stav, "doao sam ti se ponuditi oistiti ti staje u
jednome danu! I svima zastade dah.
Filej vidje da je otac iskolaio oi od iznenaenja. Da mu je
iskoila ila na elu i da se jedva suspree. "Ponovi mi, molim
te, junae, ree Augija, nato Heraklo ponovi svoju ponudu,
jednako ponosan kao i prije. I Filej se zapitao je li se Heraklo

mislio ienjem na neki nain okoristiti. to dobiva time da

oisti itave Augijine staje? to li se skrivalo u Heraklovoj
namjeri?
Kralj Augija prasne u smijeh. Zaustaviti smijeh mogao nije;
suze su mu tekle od smijanja. A, itavo to vrijeme Heraklo nije
odstupao od ponosnoga stava koji je zauzeo uavi u palau.
Nitko se od dvorana nije smijao, nitko se nije usudio. Pred
njima je bio Heraklo, a Heraklu se nitko ne smijao nije. Heraklo
itavo vrijeme kad se kralj grohotom cerekao nije ni rijei
prozborio. Na kraju, kad se kralj smirio, kad je skutima
bogatih halja otro lice, ree: "Junae, ako to moe, ako u
jednome danu ukloni sve to ubre, dat u ti za nagradu
desetinu cijeloga stada!
"I slobodu za asnoga Abdera", ree Heraklo, smireno kao
da se nita nije dogodilo. Kralj Augija se nagne na prijestolju,
pogleda i razbojnika i mladoga poluboga. Filej je poznavao
svoga bezizraajnoga oca, znao je da mu se po glavi roje
sumnje o tome moe li Heraklo ispuniti svoje obeanje. Jer
pusti li Abdera, elidska e brda opet biti nesigurna za
putovanje.
No Augija ipak kimne. "Neka bude, ree Augija. "Ako mi
oisti staje u jednome danu, tebi dajem desetinu stada, a
Abdera putam na slobodu. I zavali se natrag na prijestolje, s
blagim smijekom na licu. Jamano se veselio prizoru
kiborkoga Herakla kako lopatom isti goleme nakupine
kravlje balege u stajama pred palaom.
"Tvoj sin, na to e Heraklo i pokae prema Fileju, a mladi
se uzvitoperio od neoekivane reakcije junakove, "neka bude
svjedok nae pogodbe.
Augija je Herakla promatrao netremice nekoliko trenutaka
koji su se Fileju inili kao vjenost. Znao je da e mu otac
odrati lekciju zato to se uskovrtio kao kakva nemila djevojka
kad ga je Heraklo predloio za svjedoka. Ali, drugaije nije
mogao. "U redu, sloio se naposljetku Augija. Oito u zahtjevu
nije vidio nita pogreno.
Heraklo potom dostojanstveno nakloni glavu kralju, a
Abderu se nasmije. Ne preiroko, ali dovoljno da Filej postane
zavidan banditu to ima takvoga prijatelja kakav je junaki

polubog. "Poinjem sutra, rano u zoru, ree Heraklo, okrene

se i ode iz dvorane.
Augija otpusti svoje dvorjane i zapovijedi svima da ga puste
na miru.
***
"to sad radi? upita Filej Herakla. Zora je ustupila
mjesto jutru; bog je Helij rastjerao none bogove i usnuli
mjesec Endimion, vozei svoje razjarene konje putem
nebeskoga svoda. Heraklo je podizao pod na sjevernoj strani
golemih obora.
"Ispunjavam svoj dio pogodbe, djeae, rekao je junaki
polubog i nasmijeio se Fileju. Mladi uvidje dobro
raspoloenje Heraklovo; poluovjek je uvidio da je pred njim
jedan od lakih zadataka koje mu je Euristej naloio. No, bolje
da se ne zalijee u predvianjima. Jednako je mislio i za lov na
kerinitsku koutu i erimantskoga vepra. "Ispunjavam svoj dio
pogodbe."
Augijine su staje pregoleme i nitko ih nikada ne bi mogao
oistiti u jednome danu da odmee svu silu izmeta koja se
godina ma nakupila. Sluge i razbojnici koji su radili na
ienju, danas su odmarali, gledajui junaka iz pozadine.
Komentirali su kako ak ni Heraklo nee oistiti ovako velike
staje, posebno ne tu koliinu otpada koja se stvorila tijekom
godina.
"Pogledajte", rekao je jedan od osuenih razbojnika,
"odbija ve osmi sat da smo unili u ovaj dan, a Heraklo jo
nije ni poeo s ienjem.
"Pitam se to li radi tako dugo unutra, ree netko drugi.
Jedino se Abder smjekao, vjerujui u prijatelja i prisjeajui
se njihovog posljednjeg susreta.
"Zato si traio slobodu za razbojnikoga vou? pitao je
Filej Herakla, pratei ga u stopu po staji dok je junak
odvaljivao pod. Smrad koji se irio zrakom po stajama bio je
nesnosan; Heraklo ga je svladavao nadovjenim naporom. to
znai da je sredinji ip njegovoga organskoga mozga odailjao
signale receptorima njuha da suzbiju reeno ulo. Filej je imao

veih problema; na licu je nosio improviziranu masku, a

povremeno bi morao izai kako bi udahnuo svjeega zraka.
"Kad ga puste na slobodu, Abder e opet nastaviti sa svojim
starim zanatom i planinske gudure Elide nee vie biti ugodne
za putovanje. Tu zastane. "Ako uspije, dakako, ree
ponosno i pomalo nadmeno. Divio se Heraklu, ali nije mu
otvoreno smio pokazati svoju zadivljenost.
Mladi polubog naas prestane s odvaljivanjem poda na
sjevernoj strani staja, te se grohotom nasmije. Ba kao juer
kralj Augija. "Ako uspijem, djeae?! rekao je gromoglasno.
Njegov je glas odjeknuo metalnim prizvukom hidraulike koja
mu je inila kostur. "Ta naravno da u uspjeti, rekao je. "Ja
sam Heraklo, poluboanski sin vrhovnika Zeusa. Augijine su
staje za mene maji kaalj."
Zato si onda ovdje? ree Filej. "Zato isti staje mojemu
ocu?
"Pun si pitanja, djeae, ree Heraklo. "Radije gledaj i ui.
Zna li to kau na sjeveru, u slavenskim zemljama? Um
caruje, a snaga da klade valja." Upravo su tim rijeima Heraklo
i Jolaj pobijedili hidru.
Mladi je polubog radio neumorno; mlijena se kiselina
njegovih miia neutralizirala radom lijezda i nanostrojeva, u
harmoninosti funkcioniranja njegovih organskih dijelova s
upravljakom kibernetikom izvanzemaljske tehnologije
upotrijebljene u njegovom stvaranju.
"Odakle zna Abdera? upita Filej nakon podue stanke,
vrativi se izvana. Udisao je svjei zrak dok se Heraklo preselio
na junu stranu staja i stao i tamo odvaljivati pod. Ulazili su
u deseti sat toplog i proljetnog dana. Eh, da je barem mogao
biti na kupanju s prijateljima. Samo to prijatelji ne mogu
zamijeniti iskustvo druenja s Heraklom.
Heraklo ispria Fileju dok je radio; staje su bile goleme, a
Heraklov je naum iziskivao snage iako je mladi polubog
upotrijebio pamet. to i nije bilo teko; ta drugaije nije ni
moglo ako se koristio itavim kapacitetom organskog i
umjetnog mozga. itav se dvor pitao to je Heraklo naumio. A
on nije ni priblino bio gotov. Razvaljivanje poda tek je laki
dio posla koji predstoji, ali e zato bez veih problema uspjeti

u petome zadatku odvratnoga Euristeja. "Prije mnogo godina,

na jolkskoj je trnici masa htjela kamenovati jednoga ovjeka.
Kradljivca; ukrao je hranu kako bi mogao prehraniti gladnu
obitelj. Ja sam ih zaustavio.
"Je li to bio Abder? upita Filej ponovo. Heraklo se bliio
kraju prvoga dijela ispunjenja svojeg zadatka.
Polubog odmahne glavom. "Ne, Abder je bio najglasniji
meu svjetinom koja je jadnika htjela kamenovati. Ali o tome
kasnije, u nekoj drugoj prii. Ponovno sam ga sreo kad sam
putovao u Mikenu iz Nemejske ume, nakon to sam tamo
zadavio ovu zvijer ija me koa oblai, nastavio je priu.
"Abder se bavio novim zanatom, ali nije me se usudio napasti.
"Jer si Heraklo, nepobjedivi ratnik ija se slava protee
itavim poznatim svijetom, ree Filej.
Heraklo se podsmjehne; mladi nije nimalo ironizirao.
Mislio je sve to je rekao. "Nimalo, prijatelju, ree mu i Filej se
nesvjesno napne od blagog ponosa koji ga ispuni kada ga je
Heraklo na zvao prijateljem. "On i njegova banda me nisu
napali jer je Abder pljakao iz istoga razloga iz kojega i ovjek
na trnici u Jolku. Da prehrani gladnu obitelj.
"Zato ga sada spaava?" ree Filej.
"Vraam mu uslugu to me pustio na miru, ree Heraklo,
izvadivi i posljednju dasku s june strane staja.
"I njega i razbojnike mu mogao si pobijediti za tren oka, ne
prolivi na kapi znoja, ree Filej. Heraklo mu prie i stavi mu
ruku na rame.
"elim ti da jednog dana bude mudar i pravedan kralj,
Fileju, Augija sinu", ree mu mladi polubog. "Zato shvati",
nastavi mladi polubog, "da to zna ti, i to znam i ja, ali tada,
toga dana, stojei na mjeseini, Abder to nije znao, te izae iz
staja Augijinih i uputi se na sjever, prema rijekama Alfeju i
Peneju. Filej ga je pratio zamiljenim pogledom.
***
Kralj je Augija promatrao doljaka iz Mikene i svoga sina
kako rade u njegovim velebnim stajama. I pitao se, i udio se.
Zato Heraklo nije poeo s ienjem staja? Zato lopata koju

su mu pripremili juer uveer stoji besposlena? to li je samo

naumio mladi polubog? itavog je jutra promatrao kako
Heraklo probija pod najprije na sjevernoj, a zatim i na junoj
strani staja, promatrao je kako mu sin pria s junakom kao
to nikada nije priao s njime. Premda je Augija Fileju oduvijek
dozvoljavao da mu sjedi zdesna, nadajui se da e mladi
nauiti kako da bude dobar i pravedan, ali svejedno
nepopustljiv vladar.
A onda se pojavio jedan hidrauliki kiborg i sinovu panju
privukao bez imalo truda, bezono zahtijevajui da se oslobodi
jedan propalica. Da, kad je juer stupio preda nj, onako
ponosan i naoko ohol, i ponudio mu se oistiti staje, Augija
nije mogao vjerovati svojim oima. Junaki Heraklo, Zeusov
sin, najvei ivui junak, stajao je pred njim. Augija se zaudio;
ta, kako plemeniti heroj moe poeljeti ropski posao. Nije mu
bilo jasno. I zato je pomislio kako iza svega mora stajati
Heraklov plan, moda da se obogati na kraljev raun. Zbrzao
je kada mu je obeao desetinu stada, zastao je da bi razmislio
isplati li se pristati i na Abderovu slobodu koju je hidrauliki
Heraklo zatraio. Ali straio se nije, barem ne svjesno. Ni
nesvjesno, barem je vjerovao. Ne, nije postojala nikakva ansa
da Heraklo oisti izmet tri tisue goveda u jednome danu. Ta
eto, ve je jedanaesta ura prola, a Heraklo nije zahvatio ni
jednu jedinu lopatu.
No, to ako junak ima to drugo u planu? to ako se Augija
vara i ako e Heraklo naumiti neto sasvim drugo? Desetina
stada; od tri tisue desetina je tri stotine. Malo bi koji stoar
mogao nadmaiti Herakla, a Augiji bi se bogatstvo smanjilo.
Da o Abderu na slobodi ni ne pomisli; vie se nijedan
velikodostojnik ne bi usudio putovati planinskim gudurama
Elide.
Straha ipak nema, nadao se kralj Augija, gledajui kako
Heraklo zamie izvan vidokruga mu. Uputio se dalje od staja i
palae, ostavivi za sobom svoj zadatak. Moda i nije. Uh,
Augija je morao priznati da mu vie nita nije bilo jasno.
Trebao bi se i tako vratiti dravnikim poslovima te nakratko
zaboraviti na Herakla. to je vie razmiljao o postupcima
mladoga poluboga, to je bivao zbunjenijim. I zato se udaljio od

prozora palae gdje je iz prikrajka promatrao mladoga junaka,

uputivi se u prijestolnu dvoranu.
***
Heraklo se osvrtao s brda po okolici; s jedne mu je strane
tekao Alfej, s druge se strane prostirao Pelej. Dvije su se rijeke
praktiki dodirivale na jednome mjestu, da bi se nakon
kilometra ili dva opet ravale tekui svaka na svoju stranu.
Nasmijao se, zadovoljan samim sobom; razmiljao je o
jueranjem danu kada je stupio pred nadmenoga Augiju (oh,
kako li je mrzio pompozne kraljeve ija je jedina kvaliteta bila
da postoje]. Razmiljao je i ponosio se samim sobom, ponosio
se kako je uspio kontrolirati jainu i nepredvidljivost svojih
emocija, osobinu koja ga je navodila da ini postupke zbog
kojih se nerijetko kajao. Nenamjerna ubojstva, pa i ona
najgora koja je poinio i zamalo zaboravio, oholost zbog koje je
mrzio Euristeja koji mu se sve vie inio nedunim pijunom u
igri podle Here, brzopletost i naglost kojom je atro kentaure,
najprije kod Foloje, a zatim i kod Maleje, prouzroivi smrt
prijatelja Fola, a zatim i svevremensku muku Hironovu.
Pogreka u brzini sinteze odreenih hormona prouzroenim
Zeusovom eksperimentalnom kombinatorikom u stvaranju
Heraklove strukture zadavala je junaku mnogo nevolja u
prolosti. Ali ta umjetno kreirana osobnost koju mu je Zeus
podario bila je podlona njegovoj (samo)kontroli; godinama
koje su prolazile i ispunjavanje Euristejevih zadaa nauile su
Herakla da se sa situacijama koje mu uzburkavaju krv nosi
dostojanstveno. Vie kao ovjek, a manje kao maina.
Udahnuo je isti elidski zrak, sjetio se svih betija s kojima
se borio. Nemejski lav, proizvod genskog inenjerstva hromoga
Hefesta, sija smrti u Nemejskoj umi, zvijer nemjerljive
inteligencije i najstraniji protivnik s kojim se suoio. Straniji
i od hidre, vieglave zmije koju je pobijedio Jolajevom pomoi i
lukavstvom, a u iji je otrov namoio strjelice kojima sada sije
smrt. Pa zatim kerinitska kouta, zadatak koji ga je odveo sve
do Hiperboreje gdje je zamalo ostavio glavu. Ali i proveo
jedinstvenu no s Artemidom koja mu je tada spasila ivot. Pa

erimantski vepar na kojem je iskalio svoju nemo i oaj nakon

to je ubio i ozlijedio prijatelje do kojih mu je neizmjerno stalo.
I tek je sada, stojei na vrhu jednog od elidskih brdaaca,
shvatio poantu Euristejevih zadaa. Borei se s genskim
eksperimentima olimpskih bogova, a ee s Prirodom i
vlastitom izdrljivou, Heraklo je uio. Rastao je, postajao je
ovjekom, ispunjavajui tako u potpunosti Zeusov naum.
Nakon godina zbunjenosti i unutarnje nesigurnosti, u junaku
je rasla snaga uma, snaga koja mu je pomagala da postane
vri i karakterniji. I s time veze nije imao njegov kvantni
kompjutor koji je simbiotiki baratao njegovim organskim
ljudskim mozgom. S tim veze nisu imali ni nanostrojevi koji su
ga obnavljali tijekom trosatne rekuperacije kada mu je Zeus
projicirao umirujue slike i nerijetko razgovarao s njime,
odgovarajui mu na pitanja o Olimpu i zvijezdama s kojih su
najprije potekli Titani to su genskim inenjerstvom stvorili
bogove, da bi ih ovi zbacili i poeli upotrebljavati znanstvena
orua u istraivake, propitivake svrhe. Heraklova unutarnja
hidraulika koja mu je serijom bolnih operacija kojih se junak,
nasreu, nije sjeao, te djelovanjem nanostrojeva zamijenila
kostur, nije imala veze s time. Nijedan mehaniki dio
Heraklova tijela nije bio znaajan kad je snaga uma, snaga
svijesti dolazila u obzir. Heraklo moda jest bio snaan,
neprikosnoveno snaan, moan i fiziki jak zbog kombinacije
kiborkih pojaanja koja mu je podario bog otac Zeus, ali
osjeaj uravnoteene discipline koji je njime prevladavao u
sadanjem asku stajanja i promatranja tokova dviju rijeka to
su tekle sjeverno od Augijinih staja, taj je nezamjenjivi osjeaj
imao mnogo veze s njim. S Heraklom, poluovjekom ija je
ovjenost bila na pomolu prevladavanja kibernetinosti
njegove dvostruke pojavnosti.
"Um caruje, snaga klade valja, promrsi Heraklo sebi u
junaku bradu i zadovoljno se smijui krene prema mjestu
gdje su se rijeke Alfej i Penej praktiki dodirivale, kako bi
svojim miicama sproveo na djelo naum to ga je osmislio
njegov moni um. Euristeju, pomisli Heraklo, bolje ti je da
smilja naredni zadatak.

***
Filej je sjedio tako na brdu pred palaom koja je jednom
svojom stranom gledala pravo na staje njegovoga oca. Dan je
bio uistinu lijep; ptice su razdragano pjevale, i stabla
porazbacana po krajoliku zelenjela se. Mladi je oekivao
spektakularni prizor kojeg mu je Heraklo obeao.
"Rastjeraj sve pred palaom", bio mu je rekao junaki
polubog. Filej ga je gledao u oi i pitao se na kojim je
principima zasnovan Heraklov um. uo je prie o trinarnim i
kvantnim procesorima koji su na optimalan nain koristili, ali
ne i iskoritavali mogunosti staninog zapisivanja informacija
u Heraklu. Prialo se i o posebnoj tehnologiji koja Heraklu
omoguuje da spava snom bez snova i vrlo kratko; tri sata
svake noi. Fileju su govorili i o titanskom mehanikom
kosturu kojeg Heraklo ima, i koji mu jaa tjelesnu
konstituciju, nadograujui njegove bioloke dijelove.
Heraklo je kiborg", govorili su mu. "Heraklo nije ovjek."
ovjek, zapitao se Filej, to ovjek uope jest. Heraklo je
Zeusova boanska kreacija, kiborka legura puna ljudskih
nesavrenstava i mehanikih mana. I istovremeno ga rese
dobre strane ovjenosti i prednosti kombiniranja ljudskih
tkiva s ustrojstvom stroja. ovjek, zapitao se Filej, i na um mu
padnu ubojice, zloinci, kriminalci i kanibali koje bi otac
osuivao. Na smrt, rad i progonstva. Jesu li ti ljudi bili ljudi
zato to nisu imali mehanike dijelove koje je Heraklo imao?
Je li on stoga manji ovjek nego oni? Ili su oni i svojim
zlodjelima predstavljali dio ovjenosti kojih se ovjeanstvo
srami? A moda je i Heraklo svojim nadogradnjama zapravo
tek jedna strana ovjenosti, ovjeanstva i ovjeka, ba kao i
svi ti zloinci.
Dan je mirisao na urice. "Rastjeraj sve pred palaom",
bio ga je Heraklo zamolio. "Reci im da e biti opasno. Reci im
neka se sklone." Filej ga je posluao; zapovjedio je prisilnim
istaima staja da se maknu, da se sklone. Dvorjanima je
rekao neka ostanu u palai. Ocu takoer; kralj je Augija stajao
na svojem balkonu, tono nasuprot brda gdje je na jednome
ogromnom kamenu sjedio Filej, zaueno promatrajui svoje

ispranjene staje. Vjerojatno se pitao to je s Heraklom. Zato

ga nema. to li radi. Pitao se. Pitao se i Filej, ali nasluivao je
razmjere junakova plana. I u sebi se radovao to e oca vidjeti
nasamarenog.
"Um caruje, snaga klade valja", bio je rekao Heraklo da
govore Slaveni, to udno pleme sa sjeveroistoka.
Zauje se sva silna huka. Dan koji je mirisao na urice
zamirie na bistru vodu. Pjev se ptica uguio pred silinom
jeanja nadolazee vode. Augijine staje se uskomeae, goveda
u dolini pored staja se preplae i trgnu, ali zaudo ne
pokuavae se odrijeiti od uzdi i pobjei. I odjednom rijeke
preplave podruje pred palaom, voda nahrupi i spere
povrinske slojeve stijenja, bilja i kamenja. I voda krene prema
stajama, duboka dovoljno da ih spere, ali ne i preplavi. Tekla
je tako voda, tekli su u jedno spojeni Alfej i Penej, tekli su kroz
staje, kroz otvore koje je Heraklo kopao itavo prijepodne. Filej
se smijao; otac je razrogaeno promatrao neoekivano
nadiranje voda koje su istile njegove staje. istai su se
grohotom smijali. Dvorjani su bili zapanjeni. A voda je tekla i
tekla, a staje se istile pred snanom bujicom. Snaga je vode
jaa od ljudskih triarija.
I potom tijek voda stane, jednako naglo kao to je i
zapoeo. Heraklo je jamano zatvorio branu koju je nainio i
vratio rijeke u njihove tokove. Filej ustane i krene prema
palai, promatrajui kako voda nestaje u zemlji, kako tee
dalje od staja i palae elidskoga kralja.
Augijine su staje oiene, u jednome danu.
***
"Odbijam, vikao je bijesno kralj Augija. "Odbijam ti dati
nagradu, Heraklo! Dvorjani su utjeli dok je kralj grmio i
davao srdbi maha. "Odbijam! istaa u stajama vie nije bilo;
po kraljevoj su ih zapovijedi poslali na javne radove u druge
dijelove polisa. Filej je utke promatrao scenu sa svojeg
prijestolonasljednikog mjesta. Heraklo je iz mladia iitavao
saaljenje prema ocu, ali i duboku suut. Abder je takoer bio
u dvorani, uzdiui. Juer je junaku bio rekao kako jedva eka

da vidi enu i djecu. Istu onu koju je prehranjivao pljakanjem.

Kralj je zavrio s iskaljivanjem bijesa. "Odbijam te isplatiti,
Heraklo ree mirno i sjedne na svoje prijestolje. Smirivao se,
barem izvana. "Ne elim ti dati nagradu za neto to ti je
Euristej naloio.
Mladi je polubog utio. Pitao se promatra li ga Zeus iz svoje
upravljake dvorane na Olimpu. Sredinje raunalo jamano
prati promjene kemijskih struktura u Heraklovom tijelu, a
Zeus se pita zato se junakova krv ne uzburkava. Pogreka
sinteze odreenih hormona koja je bila nuspojava Heraklove
nadogradnje konstantno je rasplamsavala Heraklovu narav i
inila je prijekom. Ali ne i sada; snagom se volje mladi junak
kontrolirao. I kontrolirao. Duboko diui, naloivi
raunalnom dijelu mozga da ubrza dovoenje kisika u
organski mozak i ostatak tijela. Mogao je to, otkrio je. Mogao
je, ali radnja je iziskivala zamjetnu koncentraciju. Zato se
inilo da se junak bahati spram kralja Augije, toboe ne
obraajui panju na njegove rijei.
"Oe, obeao si, rekao je Filej. "Obeao si Heraklu dati
desetinu stada ako ti staje oisti u jednome danu, te da e
Abdera pustiti na slobodu."
Augija se razoarano okrene sebi zdesna i pogleda Fileja
oima punim prezira i neshvatljivoga bijesa. "Izdajice",
proaptao je. "Moj sin. Filej nije skretao pogleda od oevog
bijesa.
"Djeak je u pravu, ree naposljetku Heraklo, mirnije nego
to je sam od sebe oekivao. "Obeao si. Pred svim ovim
ljudima, ree i pokae kiborkom rukom put dvorjana koji su
ustraeno gledali u pod. "Obeao si pred svojim dvorom, i pred
svojim kraljevstvom.
"Obeao sam", ree Augija i opet ustade s trona, "ali tada
nisam znao da ti je mikenski Euristej naloio da to uini.
Prema tome, pogodba je nevaljana.
"Oe, pogodba je valjana" ree Filej. Dvoranom je vladala
neprirodna tiina. "Dao si kraljevsko obeanje. Bio bi red da
ga ispuni."
Augija se nije osvrtao. Samo je sjeo, poraen. Osjeao se
kao sunce nad kojim su se nadvili oblaci. "Barem su mi staje

oiene, rekao je sam sebi, da ga nitko ne uje. "Dobro, ree

naglas, "neka bude! Heraklo, kralj ti Augija daje desetinu svoga
stada, a kaznu razbojniku Abderu iz suanjstva preinauje u
doivotni izgon iz Elide.
Heraklo kimne. "Hvala, kralju Augijo, ali nije mi do stada.
Vraam ti natrag desetinu koji si mi dao!
Kralj se Augija odmah osjetio nedostojnim prijestolja na
kojem je sjedio.
***
Heraklo se nije mnogo osvrtao za palaom elidskoga kralja.
Nee mu nedostajati. Nakon to je, kao Filejev gost, ostao tamo
dva dana, odluio je otii. Gostio se dva dana, nanostrojevi su
bjesomunom brzinom preraivali unesene pretjerane koliine
ia i pia, a on se umorio od nerada. Augija ga nijednom nije
udostojao svoje prisutnosti; povrijeeni ponos beznaajnoga
kraljia, Herakla se nije ticao. ak tovie, poticao ga je da
nastavi s banenjem. A junak se u svome mladome ivotu ve
nabanio, tako da mu ni do toga nije pretjerano stalo. U
pauzama se zatekao razgovarati s Filejem, raspravljajui o
ustrojstvu svijeta, polisa i Olimpa. Lamentirali su o porijeklu
bogova i njihovim jakim i slabim stranama. Zaspali su kad je
pijevac najavio zoru, a Helij upregao svoje vatrene konje. Zeus,
Posejdon i Had otvarali bi oi u svojim sklonitima; Zeus u
svemirskome brodu na Olimpu, Posejdon na dnu mora, a Had
u svome podzemnom carstvu.
I tako Heraklo odlui otii; sna mu nije trebalo previe,
njegov e sustav nadoknaditi potroenu energiju koritenjem
energije iz hrane, dok e istovremeno izbaciti alkohol iz tijela
znojenjem. Dubokim je udisajima Heraklo vraao rad tijela u
normalu, istovremeno povlaei svjesne utjecaje na reakcije
kako bi kvantno raunalo modanog spoja preuzelo kontrolu
nad rekuperativnim funkcijama tijela. On nesvjesno napne
svoj hidrauliki kostur od titana i krene uzbrdo, praen
svjetlom ranoga jutra i pokojim psom lutalicom s gradskih
ulica. Za sobom je ostavljao Augijine staje, rastrojenoga kralja
i estitoga mladia.

Abder je ve odavna bio izvan granica Elide; kraljevi su ga

vojnici otpratili do granica, napravivi zaobilazak kako bi
Abder sa sobom poveo svoju obitelj. Kad su se rastajali,
Heraklo mu je dao paket hrane i pia koji mu je Filej pomogao
pripremiti, te mu poelio sreu.
"Hvala ti, junae", rekao je Abder. "Resi te veliko srce.
Neto mu je govorilo da e im se putovi opet presresti.
Nezamarajua hidraulika i skladnost miija vodili su ga
Elidom do njenih granica, prema Mikeni; Euristej ga je ekao
s novom zadaom. Nesumnjivo e se pria o tome kako je
Heraklo uspio oistiti Augijine staje u jednom danu proiriti i
do pritavoga kralja ne Heraklu suenome tronu. Nasmijao se,
ali ne grohotom. Sve je vie alio Euristeja i njegovu poziciju.
Nije lako biti upleten u socioloke eksperimente Olimpljana.
"Heraklo! zauo je kako netko vie. "Stoj! Glas nije bio
nimalo neprijateljski; Filej je vikao i trao to je jae mogao.
"Odakle ti, djeae?" rekao je junak kad se mladac
zaustavio pokraj njega, zadihan i uznojen, ali i sretan.
"Trim za tobom otkako sam shvatio da si se iuljao iz
palae, rekao je mladi otirui znoj sa ela. "Zar si mislio da
u te samo tako pustiti da ode?
"Nisam sklon rastancima", ree Heraklo i srdano se
nasmije. Zabavljao ga je taj Filej; podsjeao ga je na Jolaja,
roaka mu s kojim je ubio vieglavu hidru.
"Ni ja", rekao je. "Zato se neko vrijeme neemo rastajati,
obeao mu je mladi. Sunce je peklo visoko na nebu. "Zanima
me koji e ti naredni zadatak Euristej dati.
"I mene, kimne Heraklo. "Siguran si da eli sa mnom?"
Mladi potvrdi. "U Elidi me eka samo prijestolje, rekao
je. "S tobom neto sasvim drugo.
I tako se zaputie prema Mikeni.
A kad su preli granicu Elide, s jednog su ih brda
promatrala etiri para grabeljivih oiju. "Misli da imaju zlata
sa sobom?" ree jedan od razbojnika. "Izgledaju bogatije od
prosjeka. Takve bismo mogli zatui.
Abder odmahne glavom. "Bez ubojstava. A ove putamo na
miru. Sada i ubudue. Te se okrene i ode, prema jednom
drugom putu. Njegova mu druba nije proturjeila.

Robin Karlsson: TAJANSTVENA KUTIJA

Robin Karlsson (1985.) za ovu je priu 2012, nagraen prvom nagradom na
vedskom nacionalnom natjeaju za najbolju priu spekulativne fikcije, s
kojeg ste ve imali prilike itati prijanje pobjednike. Robin ivi u Uppsali,
pie uglavnom krau formu gdje je fantastino uklopljeno u svakodnevnicu,
no trenutno radi na prvom romanu koji bi svjetlo dana trebao ugledati vrlo
uskoro, ako ve nije. A kada ne pie, bavi se prevoenjem, slikarstvom i
kuhanjem. Pria je inae objavljena i u antologiji Maskinblod (Krv strojeva),
zajedno s Vlakom Susanne Samuelsson koji smo ve apsolvirali u Siriusu B
5/6.
Hemliga ladan (2012.)

Ja nemam zdjelicu. Nemam ni spolni organ, nemam mar,

niti noge. Nemam itav donji dio tijela.
Ujna mi je jednom rekla kako misli da je udno to se kae
da su mozak i srce najvaniji tjelesni organi, "jer zamisli to bi
se dogodilo da ne seremo jednom dnevno". Ja nikada ne serem,
u strogom smislu te rijei, a sada u vam ispriati i zato.
Vei dio ivota radio sam na potanskom terminalu
Tomteboda. Vikendima sam tamo dodatno radio ve pri kraju
osnovne kole, a nakon gimnazije kanio sam raditi godinu
dana kako bih utedio za putovanje. No kako to ve obino
biva, ostao sam tamo, ba kao i mnogi drugi. Teko je utedjeti
kad je plaa niska, a stanarina visoka. Osim toga, na
terminalu sam se osjeao ugodno. Ne znam jesam li zaalio to
sam ostao. Moda malice, no ne bih mogao proreci kako bi mi
ivot izgledao da sam postupio drugaije.
Bio je taj kolega, nazovimo ga Jonsson, koji je prvi pokazao
to to smo kasnije nazvali tajanstvenom kutijom. Bio je to
paket bez imena poiljatelja i primatelja, a kako je zavrio ba
kod nas, pojma nemam. Paket - velik poput dviju kutija za
cipele slijepljenih postrance i nainjen od nekakvog sjajnog
sivo-ljubiastog kartona, no bez ikakvih vidljivih spojeva, kao
da je izliven u jednom komadu - jednog se lijepog dana samo
tamo pojavio. Danas se takve kutije mogu proizvesti bez
problema, no tada se jo nisu mogle, oko ega nitko od nas
nije lomio glavu.
(CroWarez.org )
Kada je tajanstvena kutija leala tamo koji mjesec, deki

su pokrenuli okladu koliko e dugo ostati na terminalu prije

nego to je pokupe. Posljednjeg dana u mjesecu svatko bi
stavio dvjesto kruna uloga, kladei se na odreeni datum
nadolazeeg mjeseca. Ako bi tko pokupio paket, pobijedio bi
najblii datum.
Jonssona je zapala uloga kladioniara, a Maioniar se
nikada nije kladio pa smo naposljetku samo nas dvojica ostali
izvan oklade. Ja se nisam kladio, ne zbog morala, religije ili
odgoja, ve zato to mi je esto ulo tako reklo. esto ulo mi
je kazalo da se ta oklada ne moe dobiti zato to sam vjerovao
kako paket s naeg kutka na terminalu nikada nee biti
podignut. Na neki nain sam bio u pravu.
Nije bilo lako suzdrati se od klaenja, posebno kad je ulog
poprilino narastao. Naposljetku je preao dvadeset tisua
kruna, to bi mi fino leglo s obzirom na mravi prihod i elju
za putovanjem. Tada jo nikada nisam bio izvan Stockholma.
I tako se jednog jutra na etvrtoj stranici dnevnih novina
pojavila golema fotografija gorue zgrade koju sam prepoznao,
ne pojmivi to tono gledam. Ispod fotografije pisalo je "Novi
vatrogasni zapovjednik Daniel Kranlf ne eli komentirati
poar, kazavi jedino da u zgradi jo nisu pronali nijedno
tijelo. Zazvonio je telefon i ja podignem slualicu, ne svrnuvi
pogled s novina.
"Jesi li uo? rekao je poznati glas.
"Dobro jutro, Jonssone.
"Izgorio je do temelja."
Tiina.
"Jesi me uo? Terminal je izgorio, ostali smo bez posla,
Jonsson gotovo da mi se derao na uho. Podigao sam pogled s
novina i pogledao kroz prozor. Daleko na desnoj strani gdje se
nalazio terminal prema tamnoplavom nebu dizao se golemi
stup dima.
"Zar je itav terminal izgorio?
"Evo me tamo, ko da sam u eeniji.
"Tajanstvena kutija.
"Je, dvadeset somova, u dim isparilo. Puf.
Nije me bilo pretjerano briga za ulog, ali gubitak
tajanstvene kutije teko mi je pao.

"Priekaj me, evo me dolazim.

Bilo je ba kao to je Jonsson opisao. Sravnjeno sa
zemljom. eenija. Vatrogasci su jo uvijek vukli svoje duge
cijevi i prskali vodu po ostacima na poaritu. Podruje je bilo
ograeno utom vrpcom, a Jonsson i ja nismo smjeli nita uti,
ak iako smo tamo radili, kako nam je rekao jedan vatrogasac.
Malo podalje od nas stajao je na ef.
"Hajde kui, momci, subota je, a ovdje neete raditi jo
neko vrijeme. Do daljnjega ste na dopustu. Javit u vam se.
***
Nisam praznovjeran, ne vjerujem ni u kakvog boga, ali
vjerovao sam i vjerujem jo uvijek da je tajanstvena kutija bila
namijenjena upravo meni.
No poslije poara nisam mogao usnuti. Doimalo se posve
nestvarno da terminala, jedinog mjesta na kojem sam ikada
radio, vie nema. Gubitak tajanstvene kutije takoer sam
teko podnio. Ona je bila konstanta, svojevrsni mistini
svjetionik to me podsjeao da je svijet barem donekle
uzbudljiv, iako sam jo uvijek radio na istom radnom mjestu,
kao i u osnovnoj koli. Bilo je vrlo neprijatno to nikada neu
saznati to je kutija sadravala. Bio sam svjestan da bih se
vjerojatno razoarao da sam je otvorio te da je moda bilo bolje
to nikada nisam saznao to je bilo unutra, no svejedno sam
se grizao.
Ustao sam i izaao u hodnik u gornjem dijelu pidame i
boksericama - opet sam zaboravio obui hlae pidame navukao kaput i cipele, iz ormara uzeo depnu svjetiljku i
krenuo prema nekadanjem radnom mjestu. Pomislio sam
nazvati Jonssona kako bi mi pravio drutvo, ali zasigurno je
spavao pa ga nisam htio buditi. Osim toga, samo bi me gnjavio
s ulogom i ivotnim nepravdama, a za to nisam imao ivaca.
uta vrpca ostala je i nakon to su vatrogasci otili, a kako
sam ovamo stigao samo u pidami, nee me valjda komadi
plastine trake zaustaviti.
Hodao sam po poaritu vie od sat vremena, maui
svjetiljkom lijevo-desno, no pronaao nisam nita. Mjeseina

je bila hladna i mjesto je nalikovalo mranom Arktiku; sjajne,

smrznute, polegnute, beskrajne formacije kojima su
nedostajali uvjeti da budu sretne i ive.
Zastao sam, raskopao kaput i svukao bokserice kako bih
ispraznio mjehur, potom sam podigao pogled na nono nebo i
olakao pritisak. Nakon nekoliko trenutaka spustio sam
pogled na tlo - i grlo mi se stegnulo, a trak svjetla zastao u
zraku. Stajao sam tamo s pimpekom na gotovs i buljio.
Svjetlost depne svjetiljke obasjavala je nagorjelu hrpu smea,
nalik ostalima, no na dnu hrpe blijetio se sjajni oak.
***
Opet kod kue, za kuhinjskim stolom, razmiljao sam bih
li ipak nazvao i probudio Jonssona. Ovo je bilo neshvatljivo,
potpuno nepojmljivo. Tajanstvena kutija bila je neoteena,
ak i posve ista, bez ikakve ogrebotine. I evo je na mom
kuhinjskom stolu. Hou li se usuditi otvoriti je? Imam li uope
na to pravo? to se ostatka svijeta tie - odnosno, ostalih
kolega s posla - kutija je unitena u poaru zajedno s
terminalom i svim poiljkama. No kako u je uope otvoriti, jer
doimala se neunitivom? Odluio sam da je moda ipak
najbolje prvo pozvati Jonssona, no ne prije nego to malo
odspavam. Jutro je pametnije od veeri.
***
Idue jutro nije mi ni na kraj pameti bilo nazvati Jonssona
te sam bio posve siguran da kutiju ipak elim otvoriti. Kao da
je postala moja kutija te je stoga posve pravedno bilo da je
otvorim sam. Ali kako u? Kao to rekoh, djelovala je
neunitivo.
Iz kutije s alatom, kartonske kutije s razliitim
stvaricama koju sam drao u spremitu, uzeo sam no za
tapete i sjeo za kuhinjski stol. Sunce je taman izalo i poarite
na terminalu izgledalo je daleko traginije nego na mjeseini.
Telefon je zazvonio, a ja sam ga samo gledao.
Dva signala.
Tri signala.

Nema anse da se javim, pomislim, i brzinski, bez

razmiljanja, zareem du desne vanjske strane tajanstvene
kutije.
etiri signala.
Tiina.
Gorui pakao koji je samo tako u ugljen pretvorio jednu od
najveih zgrada u zemlji ne moe ti nita, no moj te tupi no
za tapete bacio na koljena kao je u pitanju arobni samurajski
ma iskovan od tisuu aneoskih suza, pomislim i gotovo
priekam da mi kutija odgovori, no u sobi je bilo tiho.
Nastavio sam parati kutiju dok poklopac nisam sasvim
odvojio od donjeg dijela. Uslijedilo je kljuno pitanje: hou li se
usuditi otvoriti je? Htio sam je ostaviti na miru, no to u tada?
Zatvoriti je ljepljivom vrpcom, sii i vratiti je na poarite? Ma
to bi bilo sasvim nerazumno. Ako sam ve uinio ovoliko,
moram nastaviti, odluio sam, polagano podigao poklopac i
odloio ga sa strane.
Sadraj je bio zamotan u crnu plastiku, koja je takoer
izgledala kao napravljena od jednog komada. Plastini
zaveljaj nije bio posebno teak, bio je mekan, nije zvuao i nije
imao nikakav miris. Sjetio sam se sebe kao djeteta na Boi;
ni tada nisam poklone otvarao odmah, ve sam ih tresao,
gnjeio i mirisao, pogaajui desetke puta to bi bilo unutra,
sve dok ih ne bih otvorio i vidio to skrivaju.
No mata kao da je s godinama jenjala, jer je pogaanje
zamrlo. Nisam imao ni najmanjeg pojma. Nisam znao ni od
koga je, vjerojatno nije bio namijenjen meni, iako bih tako volio
vjerovati, tako da mi ni to nije pomoglo. Jedino to mi je
preostalo bilo je odmotati crnu plastiku te polako, ali sigurno,
izvaditi sadraj na vidjelo.
Unutra je bila majica. Crna, tanka majica dugih rukava od
nekakve sintetike. Kao poliesterska dolevita, samo bez
ovratnika. Ispod nje su bile hlae u istom stilu, vrlo nalik na
duge gae. Aha, pomislio sam. Kakav antiklimaks. Jebeno
dugo donje rublje.
Ispod odjee nalazila se broura na meni nerazumljivom
jeziku i tablet sa zaslonom i sitnom arenom dugmadi.
Nalikovao je na svojevrstan daljinski upravlja, no simbole na

njemu nisam prepoznao, a dugmad je bila uistinu sitna.

Ispruio sam se kako bih dohvatio penkalu na stolu pokraj
telefona i njome pomalo nasumce pritisnuo dugmad. Nita se
nije dogodilo. Aha, pomislio sam rezignirano. Barem mi odjea
veliinom odgovara.
***
ef nas je nazvao u ponedjeljak ujutro i rekao kako u
poaru nitko nije ozlijeen te da je nesreu prouzroio loe
privreni halogenski reflektor koji se jednostavno prevrnuo.
Zaposlenici e primati osamdeset posto plae sve dok nas ne
premjeste, vrlo mogue - to sam protumaio kao gotovo
sigurno - na koji od manjih potanskih terminala izvan
Stockholma.
Moda sam trebao nazvati Jonssona i rei mu za
tajanstvenu kutiju, no nisam ni s kime elio podijeliti
nevjerojatnu injenicu da sam je pronaao i da joj poar nije
nakodio, niti svoje razoaranje nakon to sam je otvorio.
Nakon razgovora sa efom pristavio sam kavu i sjeo za
kuhinjski stol, ekajui da aparat za kavu iskrka svoje.
Odjea iz kutije leala je na stolu, rugajui mi se svojom
uobiajenou. Daljinski upravlja, ili to god to bilo, bio je
naravno zanimljiv, ali nita se nije dogaalo kad bih pritisnuo
dugmad, tako da sam ubrzo izgubio interes.
Vjerojatno sam prethodne veeri bio prilino umoran - ipak
je bilo vrlo kasno - jer tek sam sada shvatio da malo koji ureaj
radi ako ga se prethodno ne ukljui. Pametnjakoviu, pomislio
sam i nasmijeio se sam sebi. Idiote - moralo ga se ukljuiti.
Izvadio sam daljinski upravlja i na njemu potraio dugme
za ukljuivanje. Ta dugmad najee se razlikovala od ostalih.
Moda je vea ili posebno odvojena. Ovdje nije postojalo
nikakvo slino dugme, ve su sva bila jednako velika, lijepo i
uredno poredana ispod zaslona.
Jo mi je na pamet palo da su ureaju moda bile potrebne
baterije. Usrdno sam se nadao da tome nije sluaj jer je ureaj
djelovao toliko tuinski da sam uistinu sumnjao da bi mu
odgovarale obine Duracellove baterije. Kako bilo, na stranjoj

strani nije bilo otvora za baterije pa sam pretpostavio da nisu

ni potrebne.
Kada se kava zgotovila, ustao sam i natoio si alicu te se
vratio za stol. Pogledao sam kroz prozor na nekadanji
terminal i bilo je malo tuno to vie nisam imao posao. No, u
najgorem sluaju inilo se da e me premjestiti u koji drugi
grad pa u barem malo putovati. Nastupio je as da mi guza
vidi malo puta, pomislio sam.
Na pamet mi je u hipu pala jedna zamisao te sam svukao
gornji dio pidame i obukao crnu majicu iz tajanstvene kutije.
Bio sam u pravu: veliinom mi je taman odgovarala. I ne samo
to, ve im sam je obukao, zaslon na daljinskom upravljau se
ukljuio.
Dovraga i bestraga, sad ili nikad, pomislio sam vedro i
navukao i crne gae iz kutije, vrlo nalik na donji dio pidame.
Stiskao sam daljinski koji je pitao i skviao, ovisno o tome
koju bih kombinaciju pritisnuo. Simbole nisam uope
razumio, no nastavio sam pritiskati dugmad, na to se zaslon
ispunio dugim nizom razliitih simbola. Potom sam eto
istodobno pritisnuo dugmad u gornjem desnom i donjem
lijevom kutu, a daljinski zatrepta i zapiti, ponovno s etiri
sekunde razmaka.
Uznemirio sam se i odloio daljinski te krenuo skidati
majicu koja je stala vibrirati dok je daljinski istodobno treptao
i pitao, no na brzinu sam se predomislio i ponovno je
navukao, uzeo daljinski i pritisnuo istu dugmad u suprotnim
kutovima. Nita se nije dogodilo, ali na zaslonu sam primijetio
brojilo koje se smanjivalo iz pitaja u pitaj. Ako je krenulo
zdesna nalijevo, sada je bilo napola. Smanjivao se svakim
novim pitajem i treptajem, pribliavajui se lijevom kraju.
Opet sam se uznemirio, pomislio skinuti majicu i donji dio, no
zastao sam i pomislio, ma dovraga, to se zapravo moe
dogoditi? Pa to je samo dugo donje rublje. udno i tajanstveno
donje rublje s pripadajuim daljinskim, ali ipak i naposljetku
samo jebeno dugo donje rublje.
Otpio sam gutljaj kave i zaslon pribliio licu. Brojilo je bilo
tri preke od lijevog kraja.
Dvije preke.

Jednu preku.
Kada se brojilo spustilo do lijevog kraja, daljinski je
zatreptao i zapitao sve bre, a odjea snanije zavibrirala. Bilo
bi lijepo, kao kakva lagana masaa, da nisam bio nasmrt
preplaen.
Nakon desetak sekunda treptanja i pitanja, daljinski je
zasvijetlio i zapitao bez prestanka, a odjea je zavibrirala kao
da sutra nee svanuti - to se tada doista tako i inilo - te mi
se pred oima zamrailo.
Posve se zamrailo.
Nisam nita osjeao.
Ama ba nita.
No da, neto sam ipak osjeao.
Osjeao sam centrifugu u elucu.
Kao da slobodno padam.
Centrifuga je postala toliko jaka da sam pomislio kako u
povratiti.
Odjednom je uz udarac zasvijetlilo i ja sam povratio kao
nikad prije. Pojma nisam imao jesam li stajao, leao ili sjedio,
jesam li bio gore, dolje ili u besteinskom stanju. Svjetlo je bilo
prejako, mogao sam samo kiljiti, te se nisam mogao
usredotoiti ni na to, s obzirom da sam trenutno isputao
utrobu.
Prestao sam povraati te sam primijetio da sam na sve
etiri. Oi jo nisam mogao otvoriti irom, no pod rukama sam
osjetio sitne kamenie. Pokuao sam oi otvoriti koliko sam
mogao, te sam se uvjerio da su to stvarno bili sitni kamenii.
Zatim sam zauo zvukove. Kao da je puhao vjetar te je iz
daljine dopirao gust promet. to se dovraga dogodilo, gdje sam,
i zato je kvragu toliko svijetlo, pomislio sam, pokuavajui
otvoriti oi da vidim oko sebe. Snana svjetlost nevjerojatno
me boljela, no oi su se polagano navikle te sam razabirao
stvari oko sebe.
Bio sam na sve etiri na nekakvoj ravni posutoj sitnim
kamenjem, a dva metra ispred mene nalazio se nizak zid od
naizgled crnog metala. Iznad zida sijalo je sunce.
U redu.
To sam skuio.

Prevrnuo sam se na lea i sjena zida zaklonila me od

sunca. Odjednom sam oko sebe vidio jasnije. Otpuzao sam do
zida na laktovima i na nj naslonio glavu. Ispred mene, desetak
metara dalje, nalazio se jednaki zid. Okruivao je itavu ravan.
Iznad zida nije se vidjelo nita. Samo nebo i nevjerojatno
snano sunce. S desne strane, u kutu ravni, nalazila su se
vrata. To, pomislio sam i posrui im se pribliio,
poluzatvorenih oiju. Bila su otvorena, a unutra je bilo svjee,
mrano i lijepo.
Bio sam na stubitu. Na najobinijem stubitu. Vjerojatno
sam se zatekao na krovu, pomislio sam, te sam odahnuo to
se nije radilo ni o emu udnijem. Odnosno, to to sam se
zatekao ovdje bilo je nevjerojatno i ludo, ali mjesto mi je barem
oblikom bilo poznato.
Krenuo sam niz stube, no na katu nie vrata su bila
zakljuana pa sam se vratio i sjeo, leima uz vrata na krovu.
Donje rublje je vjerojatno bilo svojevrsna naprava za
teleportaciju, pomislio sam. Ne postoji nikakvo drugo
objanjenje. Odakle je, zato je tajanstvena kutija bila otporna
na vatru, a ja je uspio razrezati obinim tupim noem za
tapete, kako to da sam se zatekao ba ovdje; nita mi od toga
nije bilo jasno, no zato sam bio siguran da je odjea bila
teleportacijsko odijelo te da sam se pritiui dugmad zatekao
ovdje, gdje god to bilo.
Potom mi je neto palo na pamet: daljinski. Gdje je
upravlja? On mi je moda i jedina nada da odem odavde (to
jest, ako moja teorija o teleportaciji dri vodu). Samo da ga
nisam zaboravio kod kue, pomislio sam oajno. Krov, samo
da je na krovu.
Otvorio sam vrata i izaao na jarku svjetlost. Ona me opet
zaslijepila, no ovaj puta bilo je malo bolje. U svakom sluaju,
razabrao sam bljuvotinu, a ako je upravlja bio negdje ovdje,
a ne kod kue u kuhinji, morao bi biti oko nje. kiljei sam
priao mjestu na koje sam stigao i rukama opipao tlo. Nakon
nekoliko trenutaka pronaao sam upravlja pokraj bljuvotine.
Djelovao je itavo, tako da je jo bilo nade. Vratio sam se na
stubite, priekao da mi se oi naviknu na mrak i pregledao
ga. Djelovao je sasvim u redu. Odahnuo sam od olakanja.

***
Ni dan danas ne znam kamo me prva teleportacija bacila,
no nakon druge zatekao sam se u azijskom selu. Ispovraao
sam tand s voem i dvojicu vlasnika, a oni su povjerovali kako
sam nekakav bljuvajui demon pa sam na brzinu odteturao od
tamo.
Tree putovanje ponovno me bacilo u Aziju, no ovaj puta u
grad s neboderima, a ne na selo s kolibama. Ovdje sam se
ispovraao nasred gradskog trga, no nitko nije mario. Bojao
sam se da ne izgubim upravlja - daljinski upravlja dakle - te
sam pomislio kako bi odjeu trebalo opremiti remenjem koje
zimi nose mala djeca da im ne ispadnu rukavice. Ili da barem
imam depove.
Radoznalo sam se zapitao bih li sa sobom prilikom
teleportacije mogao uzeti kakav predmet pa sam iz gredice
ubrao cvijet i zataknuo stabljiku za hlae prije nego to sam se
otipkao na put. Sletio sam meu gomilu ptica na malenoj hridi
ispred obale nalik amerikoj sjevernoj, no to ja znam - prije
ovoga nisam nikada otputovao izvan Stockholma. Kako bilo,
cvijeta nije bilo pa sam zakljuio da strane predmete na
putovanja nisam mogao ponijeti.
Povraanje se ublailo, no upravlja mi je i dalje bio
nepoznanica. Nikada nisam sletio u more, to bi statistiki bilo
vrlo mogue, pa sam pretpostavio da ureaj takvo to
automatski onemoguuje. Male stvari ovjeka vesele.
Tako sam dakle nasumino ukucavao destinacije, skakao
svud po svijetu i povraao na razliitim mjestima. Ovakav
nain putovanja nije mi bio ni na kraj pameti kad sam
zavravao gimnaziju, te sam ga se zasitio. Mislim da sam se
nadao da u se prije ili poslije vratiti kui. Odluio sam zato
zaustaviti se na kakvom pogodnom i lijepom mjestu i kui
otputovati tradicionalnim prijevoznim sredstvima.
Bilo je potrebno nekoliko pokuaja, ve sam se teleportirao
petnaestak ili dvadesetak puta, no naposljetku sam se zatekao
u lijepom dvoritu ispred kue koja je naizgled mogla biti u
vedskoj. Dok sam povraao, iz kue je izaao ovjek i povikao:
"Pizda ti materna! Cepec hudiev!

U Danskoj sam - dovoljno blizu, pomislim i pokuam doi

k sebi kako bih prestao povraati.
"Moj vrt! Moja zelenjava!
Sletio sam ravno u njegov svjee zaliveni zeleni vrt.
"Oprostite, nakaljao sam se. "Bolestan sam i moram kui
u vedsku.
"Ste ved?
"Jesam, odgovorio sam i opet povratio.
"Ja, ste nedvomno bolan", rekao je ovjek razdraeno.
Iskobeljao sam se iz vrta, tuno pogledao svoje blatnjave
hlae za teleportaciju i moleivo ga pogledao, ne bih li ga
malice udobrovoljio.
"Zdravnik v sosednjem mestu je ved, rekao je ovjek.
"Poakajte tukaj, bom takoj nazaj.
I ja sam zalegao na ugodnom suncu i ekao. Koja srea,
pomislio sam, vedski lijenik. Ne da mi je trebao lijenik, ali
veanin bi mi u svakom sluaju dobro doao.
Neto kasnije prestao sam povraati, no Danac sa mnom
svejedno nije htio imati posla. Dakako da je prvi dojam koji
sam ostavio bio prilino lo. S neodobravanjem je pogledavao
moje blatnjave hlae za teleportaciju koje su se suile na
njegovoj bijelog ogradi dok se na prilazu pribliavao lijenik.
Lijenik je bio kao to je i reeno veanin, te sam mu
objasnio da nisam bolestan, ve da mi je potrebna pomo da
se vratim u vedsku. Rekao je da mi naalost ne moe pomoi.
On tamo nee jo dugo, ako i ikada, a mene ne poznaje pa mi
zato ne eli pozajmiti novac za vlak. Razumljivo, pretpostavio
sam, pa se nisam naljutio, no oajniki sam elio kui pa sam
mu zato stao priati to mi se sve protekli dan dogodilo.
Lijenik me strpljivo sasluao, no s dozom skepse. Pokazao
sam mu daljinski upravlja i rekao da bih mu rado pokazao
kako radi, no da se ne bih mogao vratiti jer nisam razumio
kako ureaj djeluje.
"Dajte mi to, rekao je lijenik i maio se upravljaa.
Nevoljko sam mu ga predao.
"Pogledajte, rekao je nakon kraeg vremena. "Na ovoj
plavoj dugmadi unosite koordinate, a na ovoj utoj u kutu
pokreete mehanizam. Ovo ljubiasto dugme ponitava izbor,

a crveno iskljuuje ureaj. Za ostalu dugmad nisam siguran,

ali vjerojatno su manje vana.
"Dovraga. Kako ste znali?"
"Znao ili ne, bio sam u vojsci, a takve stvarice jedna su
drugoj nalik. Dok sam sluio pri UN-u, snalazio sam se s
ruskom opremom koju je bilo daleko tee protumaiti."
"Dakle znate to moram pritisnuti da se vratim kui?"
"Ako naemo koordinate Stockholma, ne bi trebalo biti
problema. Ja dodue pretpostavljam kako ste posve ludi, ali
ako je vama okej, svejedno moemo probati."
***
Danac nam je pomogao pronai koordinate Stockholma.
Nisam se usudio moliti ga da pronae tone koordinate mog
doma, ve sam se zadovoljio centrom grada. Nakon to sam
skakao okolo po svijetu i pritom povraao, etnja e mi goditi,
pomislio sam.
Lijeniku je bilo potrebno nekoliko pokuaja s upravljaem
prije nego to ga je prokuio, kako je tvrdio, no potom je stiglo
vrijeme za polazak. Vidio sam na njima da nisu vjerovali da e
raditi, no ja sam bio vrsto siguran da u ispariti u dim i zatei
se negdje drugdje. Moja samouvjerenost donekle ih je zarazila
jer su djelovali malice manje napeto.
Izali smo na verandu, zahvalio sam na pomoi i Dancu i
lijeniku, rukovao se s njima, ispriao se za neugodnosti i
stisnuo dugmad u kutu. Ubrzo je zatitralo i zapitalo kao i
obino te sam otputovao. Rado bih bio ostao da im vidim izraze
lica. Kako bilo, imat e o emu priati.
Iskreno reeno, da ala bude i na moj raun, rado bih vidio
i izraz na svojem licu kada sam stigao u Stockholm. Najprije
sam se naravno ispovraao, no najednom sam osjetio kako
neto nije u redu. Pogledao sam svoje noge i opazio da ih nije
bilo. Nije bilo itavog donjeg dijela mog tijela.
Zaboravio sam blatnjave hlae na Danevoj ogradi (a svoj
donji dio tijela na njegovoj verandi, pretpostavljam), te sam se
sada sastojao samo od torza. Nije me boljelo, niti sam krvario,
ve me jednostavno vie nije bilo ispod pupka, kao da me je

netko prepilio kao lutku. Pretpostavio sam da je to bio uinak

same teleportacije, da se rez na neki nain samozalijeio.
Odvezli su me u bolnicu gdje su me lijenici tamo dolje
prilino dugo krpali kako bi sve funkcioniralo. Sada sam u
invalidskim kolicima i to je u redu. Ponekad se teleportiram,
uglavnom iz zabave. Nauio sam upravljati odijelom te sam
svoj krevet i jo poneko mjesto programirao kao preice. Vie
gotovo uope ne povraam.
Namjeravao sam posjetiti Danca i lijenika, no ne znam
gdje ive, a Danska je za tako malu zemlju prilino velika.
Moda jednog lijepog dana, odnosno enega lepega dana, kako
bi to Danac rekao.
Nakon operacija na trbuhu, imam vreicu. Nije tako loe
kako se ini. Prije ovoga nisam imao nikakav drutveni ivot,
a to to sam i imao nije se mnogo promijenilo nakon mojeg
hendikepa. Vreicu praznim jednom dnevno, bilo gdje, gdje
postoji odvod, te se uope ne moram naprezati. Tako da mislim
da se uope ne moe rei da serem.

Michael A. Burstein:

KOZMIKI VADIEP

Ameriki sf pisac Michael A. Burstein poeo je objavljivati sredinom

devedesetih godina prolog stoljea i njegove su prie redovito nominirane
za Huga i Nebulu. Prvu objavljenu priu, TeleAbsence (1995.), itatelji
Analoga su proglasili najboljom objavljenom u toj godini na stranicama
asopisa. Isto se dogodilo i s novelom Sanctuary 2005. godine. Simpatina
pria Kozmiki vadiep, koja se bavi vremenskim putovanjem i jednim vrlo
poznatim sf piscem, Bursteinu je donijela nominaciju za Huga.
Cosmic Corkscrew (1998.)

Stazis je djelovao nestvarno.

Dr. Scheihagen me upozorio na to kad sam se dobrovoljno
prijavio za ovu misiju. "Zapamti, ne znamo kako e ti biti
unutra, rekao je svojim njemakim naglaskom. "Jo nikad
nismo ljudsko bie poslali toliko unatrag.
Scheihagen se sam bio dobrovoljno prijavio za prvi
eksperiment, no on se bio vratio unatrag tek nekoliko sati, a
ne godinama. Nije imao dovoljno saznanja da me pripremi za
moje iskustvo.
ak ni sada to ne mogu opisati. Kako da netko opie
prolazak imaginarnog vremena u sanduku Stazisa, ili
bezvremenost? Osjeao sam se smrznutim u vremenu, dok su
dogaaji prolazili pored mene u arenoj izmaglici. Tokom
putovanja brinuo sam se da u ostati zarobljen u Stazisu, da
nikad vie neu izii u normalno vrijeme. No, bio sam voljan
izloiti se riziku za ovu iznimno vanu misiju.
Konano, nakon vjenosti niega, Kronosanduk i ja stvorili
smo se u uskoj i izoliranoj uliici. Iskoio sam iz
Kronosanduka, duboko udahnuo nekoliko puta i zatvorio
vrata. Suneve su zrake prolazile kroz maleni stakleni sanduk,
inei ga gotovo nevidljivim. Tek kada sam se osjeao dovoljno
sigurnim u normalnom vremenu, pogledao sam na svoj runi
kronometar.
Na njegovom sam digitalnom ekranu ugledao datum
06:20:38, ponedjeljak, 20. Lipanj, 1938. Popodne.
Odlino. Uspio sam reprogramirati Kronosanduk
Scheihagenu pred nosom.

***
Scheihagen me upozorio kad je postavljao kontrole.
"Zapamti na dogovor, rekao mi je. "aljem te nazad na
23. lipanj, kad je pria ve bila odbijena, tako da ne postoji
mogunost uplitanja u glavni dogaaj. Napravit e jednu
kopiju prie, vratiti se u Kronosanduk i doi doma. Ne
komuniciraj s ljudima, osobito ne s njime. Ist das klar?'
Kimnuo sam, ne marei istaknuti Scheihagenu da se
upravo u jednoj od kratkih pria nae mete promijenio tok
vremena putem jedne takve misije, ak i nakon to je izvorni
rad bio odbijen. Uostalom, nije mi padalo na pamet
Scheihagenu dati povoda da sumnja u mene.
Tad, u trenutku kad mi je okrenuo lea kako bi postavio
posljednje kontrole, upotrijebio sam runi kronometar - koji je
mnogo vie od obinog sata - kako bih reprogramirao datum
dolaska. Morao sam to savreno tempirati: izvesti promjenu
prije nego me poalje natrag, no ne prerano tokom lansiranja,
da ne primijeti.
Zato sam to uinio? Zato to sam, unato
Scheihagenovom upozorenju, htio uspostaviti kontakt s
metom. Dok je bio iv, kad god bih ga sreo - oduvijek sam bio
oboavatelj. No, kad sam konano postao netko i neto u
njegovom polju, njega ve odavno nije bilo. Htio sam ga
upoznati na samom poetku njegove karijere, a to se mene
ticalo, to je bilo nakon to je napisao svoju prvu priu.
Bacio sam pogled na Kronosanduk, te provjerio svoju
odjeu i potapao depove. Nosio sam sako, kravatu i kaput,
savreno se uklapajui s domorocima ove ere. U depovima
sam imao skener i dezorijentir. Skener je bio kljuan za ovu
misiju, a dezorijentir je sluio za popravljanje prolosti u
sluaju pogreke.
Pun samopouzdanja, skrenuo sam i hodao prema svojoj
destinaciji: trgovini slatkia na broju 174, Windsor Palae u
Park Slope dijelu Brooklyna.
Upamtio sam rutu u budunosti, te sam se ovdje u
prolosti lako snalazio. Trgovina slatkia nalazila se u sredini
kvarta. Stalak za novine stajao je vani, ispunjen dnevnim

novinama i popularnim asopisima toga doba. Gurnuo sam

vrata i uao.
Detalji trgovine bili su mi izuzetno bitni. Htio sam savreno
upiti svaku sitnicu, kako bih se mogao to bolje prisjeati kad
odem. Prvo to sam uoio bilo je da je prostor bio iri nego
dulji. S lijeve strane blizu zida vidio sam pult s cigarama i
blagajnu. Iza blagajne nalazili su se vertikalni utori u koje su
bile ugurane kutije cigareta. Blizu police s cigaretama nalazila
se polica sa slatkiima, s tri reda slatkia za peni (peni!] i jedan
red sa slatkiima za pet centi. Slatki je miris cigara obavijao
trgovinu.
S desne je strane trgovine bio aparat za gazirana pia.
Odmah do njega zaredali su se: hladnjak, spremnik za sirupe,
elektrine mijealice, slavine za gaziranu vodu, te slivnik.
Ispod slivnika nalazile su se etiri stolice, trenutno prazne. Bio
sam jedini gost trgovine.
Na desnom se zidu nalazio stalak za novine. Pored njega
visio je telefon. Tamo se nalazio i stol sa etiri stolice. Na kraju,
s desne strane vrata nalazio se spremnik za led.
Iza pulta s cigarama stajao je mlad mukarac od 18
godina, nosei naoale i nevjerojatan osmijeh na licu. Pogledao
me i s nepogreivim bruklinkim naglaskom upitao: "Mogu li
Vam pomoi?"
Bio sam na pravom mjestu u pravo vrijeme. Iza pulta
stajao je mladi Isaac Asimov.
***
Rekao sam mu da samo gledam, to ga je oito iznenadilo.
Pretpostavljam da su ljudi toga doba dolazili u trgovinu
slatkia s namjerom da kupe dvije-tri odreene stvari. No,
inilo se da se opustio kad je vidio da idem prema stalku za
novine.
Morao sam duboko udahnuti nekoliko puta kako bih se
smirio. Dio mene brinuo se da e se svakog trena pojaviti
Scheihagen i odvui me natrag u budunost, ili da e se moda
uruiti svemir zbog toga to sam prekrio protokole time to
sam malo promijenio tok vremena svojim stupanjem u

kontakt. No, vei dio mene jednostavno je bio osupnut u

nazonosti jednog od najveih pisaca dvadesetog stoljea.
Razmiljao sam o svom sljedeem potezu. Htio sam
iskoristiti priliku za razgovor s mladim Asimovom, i inilo mi
se da se vie ne moram brinuti o remeenju vremena.
Uostalom, ve sam bio stupio u kontakt i jo uvijek sam bio
ovdje. Uvjerio sam samog sebe da su moji postupci bezopasni.
No, muilo me jo jedno pitanje: kako da ga nagovorim na
razgovor? to sam mogao uiniti da zapone razgovor s posve
anonimnim kupcem?
Tada mi je u oi upao trenutni broj asopisa - odnosno broj
iz lipnja 1938. - Astounding Science Fiction. Bilo je savreno,
najbolja tema za zapoinjanje razgovora s mladim Isaacom
Asimovom. Kratko sam ga prouio dok sam skupljao hrabrost.
Na naslovnici se nalazila ilustracija Marsa, onako kako bi bio
vien s Deimosa. Bila je poprilino dobra, s obzirom da tad
nitko jo nije bio kroio ni na Mjesec, a jo manje na Mars.
Naravno, ak i u moje vrijeme, tri su ljudska lika pored
duguljastog svemirskog broda na Marsovom mjesecu bila
dijelom znanstvene fantastike, a ne znanstvene injenice.
Zgrabio sam primjerak i poloio ga na pult. Asimov je bio
zurio u prazno; sad se prenuo iz sanjarenja, spreman da mi
uzme novac.
Letimice je pogledao asopis, a zatim se upitno zagledao u
mene. "Oprostite na pitanju, ali zar Vi itate znanstvenu
fantastiku?
Kimnuo sam. Osjeao sam knedlu u grlu i trebalo je
vremena da mi se vrati glas. Moj je mamac upalio. "Da, zato?
Pogledao je oko sebe; jo uvijek smo bili sami u trgovini.
"Ja takoer. Nisam upoznao mnogo drugih itatelja
znanstvene fantastike.
Razmislio sam na trenutak. U ovom je trenutku Asimov
pisao pisma asopisima, no nije se jo povezao s
Futurijancima.
"Pa" odgovorio sam s osmijehom itam Analog... - Ups! "Hou rei, Astounding, ve neko vrijeme.
"Stvarno? Kako se zovete? ime se bavite?
"Ovaj..." Nisam mu htio dati svoje pravo ime. "Schwartz,

rekao sam nakon nekoliko trenutaka. "Joseph Schwartz. Ja

sam... Uitelj.
"Ja sam Isaac Asimov. Moja je obitelj vlasnik ove trgovine,
no ja sam kemiar." Rukovali smo se.
"Dr. Asimov... krenuo sam.
Nasmijao se. "Doktor? Zovite me Isaac! Nisam jo ni blizu
doktorata.
Osjeao sam se blesavo. Upravo sam ga oslovio kako sam
ga i inae oslovljavao kasnije u ivotu.
"Oprostite, Isaac, rekao sam, a osjeaj je bio udan.
"Recite mi, ovaj, jeste li ve proitali ovaj broj?"
"Jesam li! Okrenuo je naslovnicu prema sebi. "Proitao
sam ovaj broj prije nekoliko dana. Prstima je prelazio preko
naslovnice gdje je ponosno pisalo "LEGIJA VREMENA, napisao
Jack Williamson. Njegove su oi bile ispunjene entuzijazmom.
"Uivam u Williamsonovom serijalu. to mislite, kako e ga
zavriti?
"Ovaj", rekao sam. Nikad ga nisam proitao. "Nisam posve
siguran."
"Pa, ja mislim..." Poeo je Asimov, te se bacio u detaljno
pripovijedanje radnje, temeljeno na vlastitoj procjeni nastavka
prie.
Kada je zavrio, rekao sam: "Zna, to zvui zbilja dobro.
Jesi li ikad razmiljao o pisanju?
Odvratio je pogled na trenutak, a zatim rekao: "Zapravo,
jesam."
Znao sam to, naravno. "Stvarno?
Oklijevao je. "Da. Upravo sam juer zavrio jednu priu.
Svoju prvu.
"Koji je naslov?" Upitao sam.
"Kozmiki vadiep.
Ovo je bio kljuan trenutak. "Smijem li je vidjeti?
Oprezno me pogledao. "to poduavate?"
"Fiziku", rekao sam.
Odahnuo je. "Samo da nije pisanje."
Isaac je posegnuo ispod pulta i izvukao snop papira. Ruka
mu je blago podrhtavala dok mi je davao papire. Uzbueno
sam ih prelistao. Godinama kasnije Isaac je u svojoj

autobiografiji priznao da je pria zasigurno bila nemogua.

Ipak, to se mene i mnogih drugih ticalo, bila je to
najvrednija stvar na svijetu.
"To je pria o vremeplovu", ree Isaac dok sam je
prelistavao. "Vidi, nazvao sam ga Kozmiki vadiep jer je...
"... vrijeme spiralno." Promrmljao sam, no malo preglasno.
"Oh, ve si vidio taj dio? Odluio sam iskoristiti neutrino
kao objanjenje za putovanje kroz vrijeme, s obzirom da ih jo
nisu otkrili, ve samo teoretiziraju o njima.
Kimnuo sam, prisjeajui se komentara za ovu priu koje
je dao u svojoj autobiografiji. Zatim sam uinio pogreku, no
nisam si mogao pomoi. "Zna da si pogrijeio", rekao sam.
"to?"
"Putovanje kroz vrijeme ne funkcionira tako, rekao sam i
brzo zaepio usta.
"O emu govori?
Kad sam ve poeo govoriti, nije imalo smisla ne ispriati
mu sve. "Isaac, ako postoji netko u 1938., tko bi mogao
povjerovati mojoj prii, onda si to ti."
"Kojoj prii?
"ja sam vremenski putnik. Doao sam ovdje iz budunosti,
po ovo. Podigao sam snop papira.
Isaac ponovno pogleda oko sebe. "Ovo je ala, zar ne?
Netko te nagovorio na ovo?
Uzdahnuo sam i poloio snop na pult. "Nije ala.
Razmiljao si o tome kako ovu priu dostaviti u Astounding i
namjerava o tome razgovarati s ocem.
"Kako..."
"Sutra e podzemnom eljeznicom otii do ureda
Astoundin- ga i prvi put upoznati Johna W. Campbella mlaeg.
Uzet e tvoju priu, proitati je i odbiti. Ipak, zapoet ete radni
odnos koji e promijeniti svijet znanstvene fantastike.
"No ja sam iz budunosti i mi znamo, Isaac. elimo priu."
Dao sam mu trenutak da razmisli o svemu to sam rekao.
Tad odmahne glavom. "Ne vjerujem u ovo.
"Istina je. Kako bih inae toliko znao o tvojoj prii i o tome
to namjerava s njom?
"Nije tajna da itam znanstvenu fantastiku, ili da elim

pisati takve prie. Mogao si pogoditi neto od toga, a drugo

izmisliti. Ja sam znanstvenik. Trebao bi mi ponuditi bolje
dokaze ako eli da ti povjerujem.
"Poteno. Povukao sam lijevi rukav i pokazao mu svoj
runi kronometar.
Pomno je prouavao digitalni ekran, te lagano dotaknuo
metalne i plastine dijelove sprave. Znao sam to razmilja: je
li ova sprava mogla biti djelo tehnologije 1938.?
Odgovor je morao biti ne.
Konano me pogledao, blijed u licu. "Ajme, ree. "Govorite
istinu. Zaista ste iz budunosti.
Kimnuo sam. "Da, jesam.
"I... I ja u postati slavan pisac?"
"Da, hoete.
"I vi, vi ste se vratili zbog mene?
Odmahnuo sam glavom. "Ne zbog Vas. Zbog Vae prie."
Uperio sam prstom u papire na pultu. "Budunost je eli.
Odmahnuo je glavom. "Ne vjerujem. Mislim, vjerujem, ali
ipak ne vjerujem.
Kimnuo sam. "Razumijem. No istina je. Ovdje sam i trebam
Vau priu.
Brzo je podignuo priu s pulta. "Ne mogu Vam je dati,
jedini je primjerak.
"Oh, ne brinite zbog toga. Neu uzeti ba taj primjerak.
Doao sam spreman. Izvukao sam skener iz kaputa.
"to je to?
"To je... Zastao sam. Nisu imali fotokopiraonice 1938.,
jesu li? Ili kserografiju?
"Ovo je poput karbonskog papira. Gledaj.
Kako sam prelazio skenerom preko papira, on bi izbacivao
identinu kopiju. Nisam se trebao brinuti o papirnatim
kopijama s obzirom da je skener memorizirao sve to je
skenirao, no htio sam osjeati papirnatu verziju u rukama pri
prenoenju u budunost. Kad sam zavrio, imao sam snop
papira gotovo identian Isaacovom.
Zazvidao je. "Predmet poput ovog mogao bi promijeniti
svijet.
"I hoe. A upravo zbog ljudi poput tebe nastat e takvi

ureaji.
***
Nisam si mogao pomoi, zbilja nisam. Ispriao sam Isaacu
sve o tome kako e ii k Johnu W. Campbellu, uredniku
Astoundinga, u redakciju u ulici Street &Smith. Ispriao sam
mu kako e ga njegovo prijateljstvo s Campbellom nagnati na
spisateljsku karijeru. Ispriao sam mu kako e njegova prva
objavljena pria, "Marooned Off Vesta" izai u Amazingu
idueg oujka i kako e njegova prva prodana pria
Campbellu, pria koju e on nazvati "Ad Astra i koju e
Campbell preimenovati u "Trends", izii u Astoundingu u
srpnju 1939.
Razgovarali smo o svemiru, galaksijama, teseraktima,
putovanju kroz vrijeme, raketama na Mjesecu i o svim
buduim snovima. Htio sam ostati zauvijek, no svaka je
milisekunda vremena kojeg sam provodio s njime poveavala
mogunost kvara u vremenskom toku. Isaac je primijetio da
svako malo pogledavam na sat, i nakon nekog vremena je
shvatio.
"Treba poi, zar ne?
Kimnuo sam. "To je to, moram krenuti sada.
Isaac mi se osmjehne i zabrinuto me pogleda. "to sada?
Izbrisat e mi pamenje?"
"Ne lagao sam. "Samo... Uini mi uslugu. Kad bude pisao
svoju autobiografiju..."
"Izostavit u te, obeavam."
"Dobro."
Oi su mu se zasjajile. "Iako, zna, sad imam ideju za
priu. to ako tu u prolosti zapiem neto to e se moi
iitati samo u budunosti?
Razmislio sam na trenutak. "Zvui poput dobre ideje za
priu, no nemoj je zapisati do 1953."
Sekundu kasnije, Isaac se nasmije. "Znai, iskoristio sam
tu ideju."
"Jesi, no nemoj do tada. Inae e to biti kraj... Svega.
Kimnuo je, dajui mi do znanja da je svjestan opasnosti

uznemiravanja vremenskog toka. "Hvala to ste mi ispriali o

mojoj budunosti. Lijepo je znati da u uspjeti.
"Nema na emu, rekao sam, tuan. "Zbogom.
Pri izlasku okrenuo sam se i pogledao ga jo jednom. Ve
se prepustio sanjarenju. Htio sam da obojica pamtimo ovaj
razgovor zauvijek, no znao sam da to neu moi dopustiti,
unato obeanju. Izvukao sam dezorijentir iz depa i ispalio ga
na njega. Nije ispustio zvuk, ni svjetlo, no znao sam da je
djelovao. Isaacovo je lice u trenutku odraavalo zbunjenost i
zauenost, nakon ega se vratilo u uobiajeno stanje. Izjurio
sam prije no to me primijetio, prepustivi ga njegovom
sanjarenju.
***
Krenuo sam prema uliici gdje sam ostavio Kronosanduk,
drei priu vrsto u rukama. Tresao sam se od straha da sam
nekako uznemirio tok vremena. No, nisam, jo uvijek sam bio
ovdje, to je znailo da moje uplitanje nije bilo zamijeeno.
Kronosanduk je stajao netaknut i uliica je bila prazna kao
i prije. Sve to sam trebao uiniti bilo je ui u Kronosanduk,
namjestiti datum na sadanjost i vratiti se doma.
No, dvoumio sam se.
Htio sam ostati ovdje, u 1938. Znao sam to e se dogoditi:
zlatno doba znanstvene fantastike. Mogao bih ostati i
promatrati kako veliki pisci sazrijevaju. Mogao bih sudjelovati
na prvom svjetskom Worldconu, proitati netom napisane
prie i novele, te posjedovati nenadmanu kolekciju radova.
to se mene ticalo, ivjeti u Sjedinjenim Dravama tokom
Drugog svjetskog rata bila bi tek mala cijena koju bih morao
platiti.
Mogao bih biti dio toga. Trebao bih se samo pobrinuti da
ostanem mali i anonimni oboavatelj znanstvene fantastike, ne
uznemirujui budunost u kojoj sam se rodio.
Pogledao sam kopiju "Kozmikog vadiepa" koju sam drao
u rukama, a zatim Kronosanduk. Dugovao sam neto
budunosti, znao sam to, ali ja sam htio neto to mi je bilo
dostupno samo ovdje u prolosti.

Znao sam to mi je initi.

Njeno sam poloio primjerak unutar Kronosanduka,
zatvorio vrata, pritisnuo gumb na svom kronometru i probuio
Stazis. U tren oka primjerak nestade i Kronosanduk bijae
prazan. Trenutak kasnije nestade i sam Kronosanduk.
Okrenuo sam se na peti i polako poeo hodati prema
glavnoj ulici, spremniji od ikoga u 1938. godini suoiti se s
budunou.
Osim, moda, od lsaaca Asimova.
-Posveeno mom ocu Joelu Davidu Burnsteinu
(1929 -1990)

Andy Duncan:

GLAVNI INENJER

Pisac, nastavnik i novinar, Andy Duncan je do sada za svoje pisanje osvojio

dva puta nagradu Theodore Sturgeon, dva puta World Fantasy i Nebulu za
priu Close Encounters. Iako je rubno sf, zanimljiva pria o (alternativnom)
osvajanju svemira biveg SSSR-a, Duncanu je donijela nominacije za
nagrade Hugo, Nebula i Locus, a osvojila je Sturgeona.
The Chief Designer (2001.)

I.
Koljma, radniki kamp, vrijeme Drugog Svjetskog rata
"Koroljov."
D 327 nije se osvrtao oko sebe. Bio je zaposlen. Zglobovi
su mu strugali i ligamenti cviljeli dok je podizao kramp iznad
glave. Bio je to pokret koji je nastojao obavljati to bre, no bio
je strano usporen, sporiji od prolog puta, koji je opet bio
sporiji od puta prije toga. Konano je izdahnuo i ruke su mu
se opustile, dozvoljavajui vrhu krampa da okrzne zupasti
zid. Nekoliko uljastih, crnih komadia pali su mu na cipele.
Pad krampa izazivao je sreu koja je djelovala kao protutea
neizbjenoj muci podizanja. Muka D 327 gomilala se poput
blata koje mu je sezalo do glenjeva. Znao je da ni drugi
radnici, rasporeeni na svakih pet koraka duinom cijelog
tunela, nisu bili bolje. Bilo im je nareeno da kopaju zlato, no
on je znao da ovaj tunel nije sadravao zlato. Ovaj je tunel bio
antiteza zlata; zlato su iupali iz radnikih zuba i istjerali iz
njihovih snova. Njegov je kramp bio mekan i tup kao palac.
Ponovno ga podigne i pokua zaboraviti koliko ga je puta ve
podigao.
"Koroljov.
D 327 pokua preusmjeriti panju s podizanja i pada,
podizanja i pada njegovog trostrukog bremena, ruke i krampa
i ruke, na neznatnu teinu u svom desnom depu. Bila je to
imaginarna teina - veinu je inio sam zrak, dok je ostatak
bio korica kruha koju je u podne zgrabio s tanjura jadnog
Vasilija. Vasilij se sruio u pravi tren. Da se sruio kasnije,
Vasilij bi iskoristio koricu da s limenog tanjura pokupi i zadnji

sjaj hrane i ubacio ga u usta na izdahu. Da se sruio ranije,

straar bi primijetio komadi hrane i ugrabio ga. Straari su u
Koljmu sporije skapavali od gladi, no svi su umirali od gladi.
D 327 je gotovo desetak puta doao u bunovnu napast da
pojede svoju nagradu, no svaki bi se put suzdrao. Mnotvo
drugih zatvorenika zaboravilo je kako se suzdravati, no on
nije. Nakon veere bi bilo najbolje: neposredno prije spavanja,
dok lei licem prema zidovima baraka, neprovakana e hrana
u njegovim ustima dodati toplinu i okus zaboravu.
"Koroljov."
Glas je bio hladan, jasan i strpljiv, elektroniki impuls koji
je odzvanjao u struganju, zveketu, kapanju i udaranju tunela.
Koja bi rije, u ovoj rupi, mogla podnijeti ovakvo ponavljanje?
Jedino ime, poput Bog, ili Staljin.
"Koroljov.
uo sam to ime dosta esto na Institutu, pomisli D 327.
Drugi su ga esto izgovarali u mojoj prisutnosti. Oekivao se
odgovor, pretpostavljao je. Pijuk je ponovno pao, zveket i
rasprivanje; okrenuo se u bojazni da nee vidjeti nita u
svjetlosti svoje karabitske svjetiljke.
Umjesto toga ugleda beskraj zvijezda.
"Spustite se iz svoje orbite, drue Koroljov. Spustite se na
Zemlju, kako bi puki smrtnik mogao razgovarati s tobom."
Zvijezde su bile ispisane na stranici sjajnog papira. Ruka
okrene stranicu na presjek dijagrama zailjenog cilindra koji
je izgledao poput punanog metka. U unutranjosti ahure
nalazilo se mnotvo strijela. U tom trenutku, jasnije nego to
je pamtio svoje ime, Sergej Koroljov sjeti se jo jednog imena.
Ciolkovski, ree.
"Vae je pamenje izvrsno, drue Koroljov." ovjek koji je
pridravao otvorenu knjigu pred Koroljovom okrene je i sam je
proui. Nosio je oficirsku uniformu i bokove mu je uvao po
jedan vojnik. "Istraivanje kozmikog prostora pomou
reaktivnih aparata, napisao Konstantin Ciolkovski. Izdano
1903. Je li car prepoznao njegovu genijalnost? Hah! Da nije
bilo Radnike revolucije, umro bi od starosti briui nosove
djeacima u Kalugi." Uzdahnuo je. "Koliko esto mi vizionari
radimo bez priznanja, bez zahvale."

To je sramotno, Gradski Generalu. Tuan sam zbog vas.

Oficir zatvori knjigu jednom rukom uz tresak. U slabom
svjetlu Koroljove kacige sjajio se obod oficirove kape, zlatna
krila orla i cijevi pitolja na bokovima vojnika. "Laska mi
Koroljov. Ja sam samo inenjer, poput tebe. Stoga me odsad
nadalje moe zvati drue andarin, kao to bi me zvao prije
nego to su tvoji zloini bili otkriveni i kanjeni." Promatrao je
oskudan ljunak ispod Koroljovih nogu. "Tvoja je sluba ovdje
gotova. Od danas e sluiti Majci Domovini na drugaije
naine. Pridruit e mi se u mom radu.
Koroljov nije bio paljiv. Kao to bi sam pogled na hranu
ispunio njegova usta slinom i izazvao kruljenje u elucu, tako
je i letimian pogled na Ciokolvskijeve dijagrame izazvao nalet
slika, injenica, brojeva i termina, svi donekle poznati, ali i
tako divno novi. Apogej i perigej. Putanja i priguiva.
Uzdizanje i azimut. Brzine i goriva i pritisak. Htio je uivati u
svemu tome, a ovaj ga je tip andarin ometao. "I kakav je to
rad, drue?
andarin se smijao, niz glasnih detonacija u tunelu.
"Zato? Kakvo je to pitanje? Posao za koji te Majka Domovina
obuila da radi, naravno. Misli li da su tvoje vjetine kopaa
zlata traene?" Posegne rukom u svoj kaput (i jedan
Koroljovljev dio, vjeno smrznut u tankoj jaknici, primijeti
kako se kaput nije nabrao, ve je zadrao udoban oblik
debljine i topline] i izvue preklopljeni snop papira koje urui
Koroljovu. "Glavni je problem, ree dok je Koroljov uivao u
dodiru papira, "daljina, naravno. Njemake rakete imaju
domet od stotinjak kilometara, no jesu li stotine kilometara
izvedivi? Nisu svi neprijatelji Majke Domovine njezini susjedi.
Model V-2 postie visine vee od osam kilometara, to je
esnaest puta vie od tvog GIRD-X; nae nove rakete moraju
letjeti vie od Njemakih. Koroljov pregleda papire. Njegovi su
plikovi ostavljali mrlje na dijagramima i grafovima, bez obzira
koliko je pazio. andarin nastavi: "Dakle, nae rakete nekako
moraju biti bolje od njemakih, dvadeset i pet tisua kilograma
potiska, dovedeno do ruba. Ovo zahtijeva drastine inovacije u
metalurgiji ili dizajnu, ili ak oboje. Drue, slua li?"
Koroljov je okrenuo jedan od grafikona na bok, tako da se

luk rakete nije kretao s lijeva na desno, ve prema gore u

lijenom, ali monom polukrugu, kao da se sprema...
Njegov je palac utisnuo crvenu zvijezdu na njegovoj
putanji.
"Da, sluam," ree Koroljov, "kao i svi ostali. Bio je
svjestan manjka zvukova i pokreta drugih rudara, te mu se
vratio neki Institutov osjeaj brige za sigurnost, zajedno s
jekom njegova zapovjednikog glasa. "U moje vrijeme, nastavi
Koroljov, "takav bi razgovor bio povjerljiv.
andarin slegne ramenima, naceri se. "Ja govorim samo s
tobom, drue", ree. Nagnuo je glavu unazad, prema
vojnicima, a zatim je rekao: "Moemo slobodno razgovarati
pred kretenima. Zatim je kvrcnuo prstima prema rudarima,
"ak i glasnije pred mrtvacima. Izvukao je jednu stranicu iz
Koroljovljevih ruku i podigao je pred svima, okrenuo se
nekoliko puta i pritom mahao papirom. Nijedan rudar ne
podigne pogled. Ponovno se okrene
Koroljovu. "Hoemo li? Odglumio je drhtaj. Nisam
naviknut na hladnou poput tebe.
Godine 1933., nakon GIRD-X trijumfa, nakon votke i
zdravica i ritualnih zahvala druga Staljina (koje je na brzinu
izrekao kratkovidni birokrat koji je izgledao kao da svakog
trena oekuje navalu raketa), Koroljov i njegov mentor
Ksander, koji je umro nedugo nakon toga, napustili su svoje
radosne kolege i krenuli slaviti drugdje. Popeli su se uz strm i
zaleen krov uredske zgrade u Moskvi gdje se smjestio Dravni
institut reakcijskog znanstvenog istraivanja. K vragu i s
votkom, nazdravili su jedan drugome, raketi, gradu i planetu
s prokrijumarenom bocom francuskog ampanjca.
Za Mjesec!"
"Za Sunce!
"Za Mars!
Jeli su kavijar, rakovice i dimljene haringe, mljackali poput
gurmana i lansirali prazne limenke u orbitu nad zaleenim
ulicama glavnog grada. Koroljov nikad nije, ak ni u Koljmi,
toliko uivao u obroku.
Prisjeao se svega toga, pa i vie, dok je sjedio pored
andarina u saonicama koje su se brzo udaljavale od snijegom

prekrivenog ulaza Rudnika Sedamnaest. Izgarao je od elje da

proui papire, no mogli su ekati. Preklopio ih je i ugurao u
iznoenu i tanku jaknu, iako ih je mogao prouiti i kroz jaknu
da je htio. Dok ga je andarin promatrao u tiini, izvukao je
koricu kruha iz depa i poeo ga grickati s uitkom kao da je
najukusnija delikatesa iz Romanovljevih pei. Naslonio se,
sklopio oi i odjednom kruh u njegovim ustima prizove okus
kavijara, nadnaravnu sliku lansiranja i zasljepljujui zagrljaj
nonog neba koje vie nije bilo nedostino. Ovim je putem
komunicirao sa prijanjim sobom, koji se njeno spustio s
krova Instituta i pridruio mu se, spreman da nastave s
odlinim radom. Saonice su jurile kroz snijeg kao da ih tjeraju
enja i plamen.

II. Kozmodrom Bajkonur, srpanj 1957.

Probudili su ga ispremijeani jauci svih dua iz Pakla, i
preplaeni je Evgenij Aksjonov pomaknuo zavjese svog odjeljka
i ugledao cirkus. Usporedno s vlakom poskakivao je konvoj
deva, desetak ili vie tih udnovatih stvorenja ogoljenih zubi
cviljelo je, njakalo i izvijalo ogromne usne u neugodan cerek.
Na bokovima su im visjele velike sive vree, a na leima su
nosili tamnopute i bradate mukarce u dugakim ogrtaima, s
cerekom koji se slagao sa devinim.
Dakle, ovo je Kazahstan, pomisli Aksjonov koji nikad prije
nije bio toliko daleko na istoku, toliko daleko od Moskve i
mlade ujne koja je pekla ukusne pite. Udahnuo je zaguljivu
prainu i nakaljao se s entuzijazmom; bio je premlad da se
osjea nelagodno. Jedan od jahaa primijeti da se gui i naceri
se, podigne jednu aku i uini neto toliko nepristojno da je
Aksjonov brzo spustio zavjese. Naslonio se na sjedalo i
pogladio se po bradi. Prekopao je svoju platnenu torbu i
izvukao
istroeni
primjerak
Perlmanove
knjige
Meuplanetarna putovanja koju je nasumino otvorio i krenuo
itati, iako bi zatvorenih oiju mogao izrecitirati odlomak.
Uskoro je ponovno zadrijemao. U snovima je bio velianstveni
bronani borac u pustinji, koji je vitlao sabljom prkosei

raketama koje su razdvajale nebesa.

Ni kondukter ni drugi putnici nisu remetili njegov san, jer
se Evgenij Aksjonov uputio prema mjestu koje slubeno nije
postojalo, kako bi upoznao ovjeka koji slubeno nije imao
ime. Pristup takvim nepostojeim mjestima i ljudima bio je
strogo reguliran, tako da je Aksjonov bio jedini putnik u vlaku.
"Doite", ree vojnik na platformi, nakon to je pogledao
Aksjonovljevo lice, pa njegovu fotografiju, pa ponovno njegovo
lice. Aksjonov osjeti nelagodu. "Glavni te inenjer oekuje."
Petnaest je minuta, ili neto vie, vozio Aksjonova du
svjee asfaltirane ceste koja je bila toliko iroka i ravna da je
djelovala beskrajno. Proli su pored niza gradilita iz ijih su
blatnih dubina virili kosturi ogromnih zgrada. Grupice radnika
kruile su oko njih. Na vrhu jednog blatnog brdaca stajala su
tri naoruana vojnika. Mukarci koji su podizali pijuke ispod
njih zasigurno su bili zeksi, politiki zatvorenici, najvrjedniji
radnici Majke Domovine. Svjetlucava pruga presjekla je cestu
i Aksjonov se ukipio jer voza nije usporavao ni pred jednim
krianjem ceste i pruge. Neke su dovrene zgrade nalikovale
administrativnim uredima, dok su druge nalikovale vojnim
kasarnama. Iza kasarna nalazile su se neto dobrohotnije
nastambe, est atora. Nekolicina Kazahstanaca upravo je
slagala sedmi.
Voza napusti Aksjonova bez rijei i ceremonija na rubu
kilometar iroke jame. Aksjonov pogleda u ezdesetmetarsku
strmu jamu koja je bila namijenjena kanaliziranju raketne
eksplozije. Zadrhtao je i povukao se s ruba lansirne platforme,
ogromnog betonskog grebena koji je obuhvaao stotinjak
metara kvadratnih. Bez obzira na broj istraivanja, nijedno ga
jo nije naviklo na visine. Iznad njega njihala su se tri prazna
postolja, tridesetmetarske kuke koje bi se prikvaile za raketu
i drale je do polijetanja.
Stotinjak je radnika kruilo po lansirnoj platformi. Neki su
vozili male elektrine aute, neki su se pentrali po skelama koje
su se prostirale od postolja do dubine jame. Meu njima je bilo
mnotvo Kazahstanaca, prepoznatljivih izdaleka po njihovim
filcanim kapama. Meu svim tim aktivnostima Aksjonov je
nastojao izgledati to obrazovanije i korisnije dok je uvao

svoju prtljagu i osjeao enju za domom.

Dok je razmiljao o tome da izvue svoju knjigu, glas koji
je odjeknuo posvuda: s lijeva, s desna, iz jame i s neba, skoro
ga zbaci s nogu.
"Testiranje. Testiranje. Jedan, dva, tri. Ciolkovski
Ciolkovski Ciolkovski.
Uslijedilo je nekoliko dugih i zagluujuih prasaka, poput
naleta vjetra u mikrofon. Aksjonov poklopi ui dlanovima.
Nitko se drugi u radinom mravinjaku nije obazirao na buku.
"Halo. Halo. Halo. Rijei su se kotrljale preko betona u
valovima i udarale u Aksjonove kosti. "uje li me? Eh? Halo?
Pitam tebe, tebe tamo s bradom. Da, ti, ti koji ne radi nita.
uje li me?"
Aksjonov spusti ruke i ogleda se po lansirnoj platformi.
Nesiguran u to gdje da uputi svoj odgovor, zamahne rukama
iznad glave.
"Odlino, ree glas. "ekaj tamo. Dolazim odmah-"
ostatak reenice progutao je niz tropotavog kalja koji je
odjekivao sa svih strana jame. Aksjonov ponovno prekrije ui.
Usred kalja, pojaanje se naglo zaustavi i strana se jeka
usmjeri na sitan glas koji je zakaljao i proistio grlo negdje
daleko na lansirnoj platformi.
Aksjonov se okrene i ugleda mukarca kako izlazi iz dizala
koji se nalazio u jednom od potpornih stupova. Mukarac
krene prema Aksjonovu, briui usta maramicom: bio je
snane grae, u pedesetima, s niskim obrvama i sjajnim
pogledom. Nosio je kaput, iako je bio doista topao jesenski dan.
"Ti si Aksjonov, ree i isprui ruku. Rekao je to kao da je
prouavao popis imena u dizalu i izabrao ba ono pravo za
posao. Da je tada rekao Djomin ili Piljugin ili Molotov, Aksjonov
bi svejedno spremno potvrdio, tad i zauvijek. "Zovem se Sergej
Koroljov", nastavi stariji mukarac, "no, teko da e ponovno
uti to ime. Ovdje me zovu Glavni inenjer, ili samo efe.
Dobrodoao na Kozmodrom Bajkonur."
Aksjonov kimne. Ponavljao je svoje predstavljanje i bio
podosta ponosan na njega. "Iznimno sam poaen upoznati
ovjeka koji je dizajnirao prvu Sovjetsku raketu."
"A ja sam poaen upoznati jednog od buduih tvoraca

raketa," odgovori Koroljov. "U suradnji, naravno. Svemir je

suradniko nastojanje, poput nacije ili crkve. Doi za mnom,
molim te, odvrati preko ramena, jer je ve krenuo niz
platformu. Aksjonov dohvati torbe i pouri za njime.
"alim to nemamo vremena za obilazak kompleksa ili
konkretan intervju. Moe li prepoznati la kad je uje? Ovo
to sam ti upravo rekao bila je la. Iskreno, ne alim uope, jer
sam sretan to konano mogu raditi na lansiranju Sputnika proitao si izvjetaj koji sam ti poslao, ne? Da. Umjesto
uobiajenih formalnosti, pridruit e mi se u svim mojim
obilascima sljedeeg tjedna, poevi sada. Hoe li to biti
zadovoljavajue?
"Iznimno zadovoljavajue, drue Koroljov. Uh, drue efe.
"Jednostavno efe je dovoljno. Halo, Abish, ti ludi
Kazahstane, molim te zadri to izvan jame, hoe li? povie
mukarcu koji je nasmijan mahao i projurio u elektrinom
autu. "Dolazi s Akademije s najboljim preporukama, drue
Aksjonov. Toliko dobrim da si u biti imao pravo biranja
poloaja, a pravo odabira je prilino rijetko u ovom novom
stoljeu. Reci mi, zato si odabrao Bajkonur? Gaji li neku
posebnu ljubav prema pijesku?
"Primarno sam, drue, um, efe, doao raditi s vama."
Priekao je odgovor, nije ga dobio, te nastavi. "Osim toga,
inenjerska grupacija druga andarina ukljuuje, kako bih
rekao, mnogo konvencionalniji pristup astronautici? Va je
rad ovdje u Bajkonuru, od onog to sam uspio proitati, mnogo
zanimljiviji.
"Razumijem", ree ef. Vodio ga je niz metalne spiralne
stepenice koje su buile pri svakom koraku. "Drug andarin
je poput starog Kineza koji gaa Mongole zapaljenim
strijelama. Vatra biva sve vea i vea, no Mongoli i dalje
pristiu. Na dnu tretavih stepenica, okrene se i zagleda u
Aksjonovu prtljagu. "to to, k vragu, nosi sa sobom?
Aksjonov stane. "Ah, samo neke... Samo moju prtljagu,
efe. Nije uspijevao proitati lice starijeg mukarca. "Moja
odjea, knjige... Neki osobni predmeti... Kolebao se.
Nakon nekoliko trenutaka, ef zaguna mjeavinom
iznenaenja i odobravanja, "Knjige su korisne." Skrenuli su

prema parkiralitu i on zamahne jednom rukom prema

lansirnoj platformi. "Smatraj i ovo osobnim predmetom.
Dok su mu se dvojica mukaraca pribliavala, krupan
vojnik iskoi iz auta, otvori stranja vrata i stane u stav mirno.
U jednoj je ruci drao knjigu, oznaivi stranicu kaiprstom.
"Hvala ti, Oleg", ree ef, te sjedne pored Aksjonova. "Oleg
ita svu dostupnu literaturu poznatijih izdanja o
interplanetarnom putovanju i astronautici. to misli o
Goddardu, Oleg?"
"Vrlo zanimljivo, efe", ree vojnik, dok je palio auto.
Aksjonov je prouavao njegov krupan, obrijani vrat.
"To mu je obvezno tivo", nastavi ef. Izvue logaritmar i
tanku biljenicu iz kaputa. Sjene postolja prelazile su mu
preko lica dok su se vozili parkiralitem. "Da mogu s njime
voditi civilan razgovor, kad ve moram imati oruanu pratnju."
"elite li sad voditi kakav razgovor, efe?" upita voza.
"Ne, hvala", ree ef. Prsti su mu plesali preko brojeva dok
je Aksjonov zurio kroz stranji prozor automobila.

III. Kozmodrom Bajkonur, 4. kolovoza 1957.

Deset."
Preostalo je jo deset sekundi i vie nije bilo posla. Odlino,
odlino. Koroljov isprui noge pod drvenim stolom, privue
mikrofon, te se opusti dok je odbrojavao do nule.
Devet."
Stotinjak metara dalje od njegovog elikom oklopljenog
betonskog bunkera, Koroljovljev je glas zasigurno odzvanjao
lansirnom platformom. Samo su zadnjih petnaestak metara
Semjorke bili vidljivi iznad ledene bijele magle koja je izlazila
iz spremnika tekueg goriva. Koroljov ga je promotrio kroz
svaki periskop, iz svakog kuta, dok ga obrazi nisu zaboljeli od
kiljenja. Sad je nastojao ne gledati ni u to. Njegovi su ga
podreeni promatrali iza svojih kontrolnih ploa i radarskih
ekrana, znojni i blijedi, kao mukarci progonjeni morama.
Neka se oni brinu. Bio je to dio procesa uenja. Koroljovu je
bilo dosta briga, barem narednih osam sekundi. Tad e

zapoeti sljedea kunja, ali u meuvremenu e uivati u

svojoj pobjedi kao to je uivao u korici kruha.
Osam."
Prije samo nekoliko tjedana drug Hruov je dao zeleno
svjetlo za lansiranje orbitalnog satelita - lansiranje koje bi
trebalo impresionirati svijet (prema njegovim rijeima]
stranom snagom Sovjetskog interkontinentalnog balistikog
projektila. Ha! Kao da se do Washingtona lake dolazi nego do
orbite. Predsjednik Partije je sve odigrao u korist Glavnog
inenjera.
"Sedam."
Poteno, Semjorka je bila vrhunsko inenjersko
dostignue. Dvanaest malih voenih raketa i etiri vanjska
potisnika okruivali su sredinju jezgru sa dvadeset odvojenih
komora potiska. Metalurzi su, steui ruke, rekli Koroljovu da
je njegov projekt osuen na propast. Rekli su da e se svaka
raketa Sovjetske proizvodnje raspasti prije no to postigne
etiristo i pedeset tisua kilograma potiska. U redu, Koroljov
je odgovorio: A to kaete na dva puta dvanaest, ili tri puta
dvanaest manjih raketa grupiranih zajedno? Udruenje je bolje
od pojedinca, zar to nije u samoj sutini Komunizma?
"est."
Satima su Hruov i drugi lanovi Politbiroa, koji su
posjedovali znanje o aeronautici koliko i nekolicina deva,
trkarali po lansirnoj pisti poput Sibirskih seljaka na Crvenom
trgu. Htjeli su dotaknuti sve, poput djece, i Koroljov je morao
biti strog s njima. Pitali su i djetinjasta pitanja: Koliko tei?
Koliko brzo ide? Koliko visoko e letjeti? Odgovori su ih jo vie
uzbuivali, a Hruov je bio najuzbueniji. "Odraujete
velianstven posao, drue Koroljov! ponavljao je. Pepeo
njihovih cigara bio je posvuda i Koroljov otad nikako nije
mogao pronai svoju omiljenu alicu za aj.
"Pet."
Prigovori druga andarina su proli neopaeni u Kremlju,
iako su bili opravdani. Koliko je doista bio dobar IKKP kojem
su trebali sati za toenje goriva i polijetanje? Koji je bio toliko
glomazan da se jedino tranicama mogao prevoziti? Koji nije
mogao sam doi do cilja, nego se navoenje vrilo putem radio

veze i inercijskog sustava? Sa andarinovog stajalita, najgore

od svega bilo je to to se jedino sjeveroistoni kutak
Sjedinjenih Drava imao zato bojati Semjorke. "Drue,
naglasio je, "ima tek nekoliko dragocjenih vojnih meta u
Maineu." Nemirni je stari Kinez mogao uti kako se Mongoli
smiju.
"etiri."
Prije samo tjedan dana mladi je Aksjonov potkraj
rutinskog sastanka tumarao okolo s muenikim izrazom lica,
izrazom koji je odavao znaajno pitanje koje ga je izjedalo
iznutra. "efe, zbunjen sam", ree mladi. "Feldmaral
Semjorku uporno naziva balistikim projektilom. Moda sam
u krivu, efe, ali zar nije Semjorka pomalo neuinkovitog
dizajna za balistiki projektil?"
"Tri."
Koroljov odmahne mladiu, nagne se prema njemu i ree:
"Mislim da to nije potena procjena, drue Aksjonov. Mislim da
je mnogo ispravnije Semjorku procijeniti kao usrani dizajn za
balistiki projektil.
Dva."
"Ali, nastavi Koroljov, "bit e odlina nosa-raketa za
slanje ovjeka u svemir."
Jedan."
Pali!"
I tako je procvjetala nova zvijezda u pustinji Sredinje Azije
i uzdigla se na nebesa. ak i uz glasno brujanje raketa u
drugim su zapovjednim bunkerima uli kako je ef zabacio
glavu i smijao se.

IV. Stepe sjeverno od Bajkonura, veljaa 1961.

Aksjonov je stajao tik uz efa, laktovi su im se dodirivali,
obojica su zurila kroz dalekozore. Orao preleti preko Aksjonova
vidnog polja i on instinktivno okrene glavu za njime, zatim se
pribere i vrati pogled na naranasti padobran koji je postajao
sve vei i vei, iako ne oekivano vei.
Aksjonov spusti dalekozor, te promotri kartu, no efu nije

bila potrebna. "Na je paun skrenuo s putanje, promrmljao je

i dvaput kucnuo krov kabine.
Kamionet poleti naprijed, poskakujui po zaleenim
ljebovima makadama. Inenjeri u stranjem dijelu drali su
se najbolje to su mogli. Diljem beskrajnih polja s lijeva i
desna, kamioneti i ambulante jurili su uz njih. U daljini se
stado ovaca brzo odmaklo nadolazeim kamionetima; vjetar je
kilometrima nosio snaan zvuk trube. More automobila
okupilo se oko plutajueg naranastog padobrana koji je bio
Pjotr Dolgov.
ef je bio u dobrim odnosima sa svim moguim
kozmonautima u Zvjezdanom gradu, znao im je imena i
obitelji, hobije i povijest, znao je sve u njihovim dosjeima (a
KGB-ovi dosjei nisu izostavljali nita]. ef je odabrao ove
mukarce meu tisuama kandidata, u dogovoru s Hruovom
i, oito, polovicom Politbiroa. Unato tome, Aksjonov je bio
uvjeren da se efu nikad nije sviao Pjotr Dolgov.
Kozmonaut bi satima sjedio u zajednikom boravku i
gladio svoje apsurdne brie, hvalei se svima svojim
seksualnim uspjesima i padobranskom ekspertizom. "Vie od
pet stotina skokova, prijatelju, a ni uganuti gleanj. Vidi li ovo
depno izdanje Lenjina? Skupljam ih, tako da imam to itati
na putu dolje. Nakon to se padobran otvori, nema ba to
raditi, zna? Na kraju u proitati sva djela ovog velikog
ovjeka izmeu neba i zemlje! Koliko se naunika moe
pohvaliti time? I tako dalje, i tako dalje, dok su se drugi
kozmonauti rugali i vikali. ef, koji bi na brzinu projurio kroz
zajedniki boravak s novim problemima pod rukom, uputio bi
mu samo pogled bez rijei.
No, Dolgov je bio oit izbor za testiranje Istonog
izbaajnog sistema. Takvo je testiranje moralo biti obavljeno
bez zastoja, ako je ono to je ef proitao u KGB-ovim
izvjeima i asopisu Life bilo istinito. Jao onome tog dugog,
suhog i hladnog proljea kojeg bi ef uhvatio na stanci da
zapali cigaretu, nazove nekoga ili, najgore od svega, odspava
malo. Da li Amerikanci i Nijemci zabuavaju tamo dolje u
tropima? povikao bi, maui fotografijom sedmorice zubatih
astronauta (Amerikanci e sigurno biti ti koji e poslati prvog

zubara u svemir]. efu je to neobino, vjeno osunano

lansirno podruje, taj Cape Canaveral Florida, bilo egzotino
poput Marsa ili ak Mjeseca. Njemu je to uvijek bilo "tamo dolje
u tropima". Dolgova se guralo kroz treninge i posljednji je test
bio planiran krajem veljae.
Eksperiment je bio jednostavan. Dolgov je, odjeven u
padobransko odijelo, bio zavezan za prototip izbacivog sjedala
unutar makete kapsule u prirodnoj veliini. Tisuu metara
iznad stepa, kapsulu su bez ceremonija ukrcali na stranji dio
aviona. Kad je bio spreman, Dolgov bi pritisnuo gumb "izbaci".
Jako jednostavno. Suludo takoer, no raspored na
kozmodromu Bajkonur velikoduno je dozvoljavao ludosti.
Dolgov je sumirao proceduru: "Ti me ubaci avionu u usta,
pa e me avion ponovno israti!"
ef je trznuo, zatim kimnuo glavom.
efov kamionet nije prvi stigao tog podneva. Grupa
inenjera pokuala je prijei preko zatitne ograde i ef je
nestrpljivo mahnuo Aksjonovu da mu pomogne preko.
Padobran se mrekao na vjetru, no netko ga je vrsto drao na
tlu.
Blijedi je vojnik s pukom u rukama dotrao do efa i
rekao: "Loe je, drue Glavni inenjeru. Moda biste trebali
priekati ef, naravno, nije priekao ni sekunde i Aksjonov je
prilagodio svoj tempo hoda da ne bude bri od efa.
Dolgov je leao na leima, neobino rairenih ruku i nogu.
iv ovjek tako ne bi leao. Njegova je kaciga, iako zatvorena,
pod udnim kutom stajala na njegovim ramenima. Jo uvijek
je bila privrena za odijelo.
ef je zurio u tijelo i rekao: "Mi smo budale pred
ovjeanstvom i Bogom."
Doktori su pristizali, kruei na pristojnoj udaljenosti od
efa samo kako bi potvrdili oito: Dolgovov vrat je bio slomljen.
Nije itao na putu prema dolje.
"Kaciga mu je zasigurno udarila u otvor prilikom izbaaja",
ree Aksjonov, jer je osjeao da neto mora rei. "Bio je upoznat
s rizicima", nadodao je.
"Ne koliko i ti, prijatelju, a sigurno ne koliko i ja. efov je
glas bio neobino tih. Desetak drugih ljudi se u meuvremenu

okupilo. Izgledali su bolesno, blijedo, prestravljeno, ali efovo

je lice bilo stisnuto od bijesa. Usporeno i njeno u svom bijesu,
kleknuo je na zaleeno tlo i posegnuo mimo doktora. Dohvatio
je Dolgovljeve rairene ruke i poloio ih na prsa da izgleda kao
da hvata remene padobrana.
"Bolje ovako. Zaguna ef.
Okrenuo se i polako krenuo prema kamionetu, obavijen
hladnim vjetrom, Aksjonov pouri za njime. Dok je hodao, ef
iz debele jakne izvue biljenicu i kemijsku olovku, protrese je
kako bi proradila (bila je izraena u Istonoj Njemakoj) i
pone pisati. Kemijska je olovka jurila stranicom, red za
redom. Dok je pisao, ef je prelazio preko vododerina i oko
kamenja, a da nijednom nije podigao pogled. Svizac preleti
preko puta i gotovo mu proe pod nogama, no ef nastavi
pisati.
Na kraju staze, gdje je zemlja bila trajno utabana irokim
okretima traktora, blijedi je vojnik naao svrhu za svoju
puku. Drao ju je horizontalno, poput ograde, kako bi zadrao
tri sitne seljanke. Kako se ef pribliavao, najstarija povie;
"to nije u redu, drue? emu ova zbrka?"
ef odgovori u prolazu, bez podizanja pogleda: "Upravo
sam mladiu slomio vrat, gospoo, logaritmarom i potezom
kemijske olovke.
Starica se istog trena prekrii, tad shvati svoju greku i
pljusne se rukama po licu. No, Aksjonova i njegovog efa nije
bilo briga, a vojnik je bio koncentriran na padobran,
razrogaenih oiju poput djeteta.

V. Kozmodrom Bajkonur, 12. travnja 1961.

Frustriran namjetanjem i popravljanjem svog tvrdoglavog
jastuka, Aksjonov ga, negdje oko jedan ujutro, pone mlatiti.
Udarao ga je akama i glavom, te ga naposljetku bacio u kut.
Aksjonov se uspravio, uzdahnuo, te se nekoliko minuta
zabavljao vrtei lokne kose palcem i kaiprstom lijeve ruke, a
zatim ih otpetljavajui desnom. "Ja sam lud, ree naglas.
Otkrije se i spusti bose noge na vjeno hladan drveni pod

barake.
Hrkanje koje je odzvanjalo hodnikom dalo je naslutiti da je
sam u besanoj noi. Hlae, cipele, jakna, kapa; zamiljao je da
su jarko naranasto odijelo za letenje, izme i kaciga. Napravio
je posljednje prilagodbe svojoj matariji (kako bi bio siguran u
mjeavinu kisika i duika) prije nego to je hrabro istupio na
trijem, podigao ruke u trijumfu i poloio pravo na betonski put
i pranjavo grmlje u ime Svjetskog Socijalizma.
Odmahujui glavom svojoj ludosti - mogunost koju mladi
Gagarin u odijelu naalost nee imati - Aksjonov odluta u
dvorite. Nakratko, po tisuiti put, horizontalno svjetlo
lansirne piste zamijeni za zoru novog dana. Aksjonov osjeti
kako mu se unutarnji kompas potpuno izbezumio. Sklopi oi i
udahne hladan zrak, nadajui se da e ga ispuniti mirom, no
umjesto toga zamisli raketu koja sie zaleenu juhu iz cijevi.
Preko puta vrta svjetlo je gorjelo u efovoj kuhinji.
Aksjonov krene prema svjetlu s obzirom da nije imao gdje ii.
Kako mu se pribliavao postajao je apsurdno tajnovit,
koraajui iznimno oprezno, podiui koljena poput paradnog
konja. Uuljao se meu grmlje pred kuom i zurio preko ine.
Kao dijete Aksjonov je udio da postane pijun. Uivao je,
primjerice, u skrivenom promatranju svog ortodoksnog djeda
u molitvi. Jednog se dana razotkrio glasnim podrigivanjem,
naljutio djeda i pokrenuo obiteljsku krizu... No ef, ef je samo
itao.
Snano je fluorescentno svjetlo naglaavalo oiljke
ozeblina na efovom licu, takoer znak njegovog umora. Kao i
obino, njegova je desna ruka podravala bradu, a njegov je
lijevi kaiprst pratio oi po stranicama biljenice. Do njegovog
je lakta leao tanjur s krikama skute i puna alica aja koji
se vie nije puio. ef je okrenuo stranicu, proitao je i okrenuo
novu. Nije bilo nieg vrijednog gledanja, ali zato je onda
Aksjonov bio toliko fasciniran? Zato se osjeao utjeenim
injenicom da je Glavni inenjer kasno u noi sjedio u kuhinji
i itao? efov se prst metodoloki pomicao poput kemijske
olovke, red za redom. Podigne pogled, no ne prema prozoru,
ve prema stranjim vratima, i Aksjonov se skrije iza ine.
Zauje grebanje stolice i teke korake. Snop svjetla osvijetli

travu.
ef proape: "Gagarine? Pssst! Halo?
Nakon stanke, dok je Aksjonov zadravao dah, ef se
zagleda iza ugla kue u svog asistenta koji se uurio u
grmlju.
"Ah, to si ti, ree ef. "Dobro. Sad moda i mogu odraditi
neto posla u ovom zimskom sastajalitu narkoleptika.
Aksjonov strese lie i granice sa svojih rukava,
pokuavajui smisliti objanjenje koje bi prolo kod efa. Tad
se ponovno pojavio. Ietao je iz kue s biljenicom pod desnom
rukom dok mu se lijeva borila s rukavom debele jakne koju je
nosio u svim vremenskim uvjetima. Aksjonov je procijenio da
tei otprilike koliko i odijelo. "Dobro onda, ree ef i potjera
Aksjonova laktom preko dvorita. "Pretpostavimo, u ime
argumenta i u ime zdravog razuma, da e sve proi dobro
ujutro. Gagarin ide gore u orbitu, dolazi dolje, razgovara s
Hruovom, on razgovara sa svojom mamom, on je dobar
Ruski djeak, da? Da. U redu. Sve je dobro i lijepo. No, on je
samo Narezak u konzervi.
"Narezak, gospodine?
ef odmahne rukom. "Amerika delikatesa pakirana u
konzervama, poput kavijara. itao sam previe Lifea moda.
Prestani mi upadati u rije. Mislio sam da e dobrim ruskim
djeacima poput Gagarina biti potrebno neto bolje od
udubljene Semjorke, ako misle kruiti oko bilo ega drugoga
osim Zemlje. Moraju se moi kretati, razgovarati i tako dalje.
Sad mi upadni u rije. Koja bi modularna struktura nove
letjelice, ove Savezne letjelice, bila najbolja kombinacija jaih
strana nae trenutne letjelice sa stranim potrebama..."
Dvojica su mukaraca vie od dva sata koraala po
dvoritu, i ponekad bi istovremeno govorili, ponekad uope ni
bi razgovarali, ponekad bi etali rame uz rame, a ponekad bi
pratili jedan drugoga poput uhoda. Crtali bi dijagrame u
zraku, gazili ih u travi, prepirali se i svaali, pa mirili i grlili
dok se ne bi ponovno porjekali. Podno blistavog zvjezdanog
neba, kojeg nisu ni pogledali, dvojica mukaraca se umore.
Nisu rijeili nita, samo su pronali desetak novih
nemogunosti s kojima su se trebali suoiti. Bacili su se na

stranji trijem, bunovno ushieni, kad Aksjonov ree: "Ovo nije

moja koliba."
ef se ogleda oko sebe. "Nije ni moja. Ree.
Naslagani oko trijema bili su buketi jeftinih karanfila, koje
su prethodnog dana kupili diplomati Komunistikog Saveza
Mladih.
"Ovo je Gagarinova koliba, apne Aksjonov. Prozori su bili
tamni. U potpunoj tiini zauje se tiho hrkanje.
"Prole veeri sam u sedam sati domarirao do njega i
naredio mu da ide spavati", promrmlja ef. "I on je dovoljno
drzak da upravo to i ini. Skoio je sa stepenica, protrljao
lea, a zatim se sagnuo i krenuo grabljati rukama po tlu.
"Pomozi mi, proaptao je i krenuo puniti depove oblutcima.
Aksjonov se spusti na koljena. "Imate pravo efe. Zato
bismo mi bili budni cijelu no i brinuli se za njega? Ispod
glasa, nadoda: "Nitkov.
Nevjerojatno, no tamo je spavao Gagarin, njegov obris
jasan u mranoj sobi zahvaljujui budilici. Dvojica se inenjera
odmaknu nekoliko koraka od prozora, te ponu zasipati
prozorsku dasku nizom hitaca. Zar je ovjek bio gluh, ili je bio
od kamena - seljai koji se ve pretvorio u spomenik? Ah, eno
svjetla. Skriveni iza Gagarinovog crnog sedana, kojeg mu je
ustupila vlada i kojeg je mogao voziti s jednog kraja beskraja
do drugog, njegovi su muitelji promatrali mladog heroja
Majke Domovine kako podie okno, izvire i gleda uokolo.
Gagarin proape: "efe?
Nije bilo odgovora, pa se okno spusti i svjetlo se ugasi.
Dvojica se grubijana usprave, u tiini se okrenu jedan prema
drugome i prekriju rukama usta suzbijajui smijeh. Aksjonov
duboko udahne i ef, tiho i ozbiljno, ree: "Dok sam se
spremao napustiti kolibu, Gagarin mi je rekao da bi mi
postavio dva pitanja. Prvo, zar nije bilo istina da moe ponijeti
nekoliko privatnih predmeta sa sobom, do dvjesto grama? Da,
rekao sam mu, naravno, moda fotografija ili neto slino. Tad
me neto zamolio. Zna li to je taj djeak htio ponijeti sa
sobom u orbitu sutra? Moe li zamisliti? Jednu moju
kemijsku olovku.
"Jeste li mu dali jednu?"

efovo se lice zgri. "Idi u krevet, Aksjonove, ree.

Aksjonov je krenuo, a iza njega Glavni se inenjer naslonio
na crni sedan i zurio u Gagarinov zatamnjeni prozor spavae
sobe.

VI. Zora Jedan, 12. kolovoza 1964.

Planet se otkotrlja u stranu kako bi otkrio zvijezdu, otkrivi
i samog sebe, kao da je osvijetljen iznutra: oluje su protjecale,
vrhovi snjenih planina su se sjajili i mozaik kolektivnih farmi
polako je klizio pored prozora - dokaz iz svemira da je
Komunizam promijenio Zemlju. Orbitalni izlazak Sunca bio je
spektakl ivota, no kozmonautu Aksjonovu cijelo je vrijeme
bila odvraana panja. Kozmonaut Aksjonov bio je naglavake.
Je li trebao neto rei? Znao je da etiri stotine kilometara
iznad zemljine povrine termin naglavake ne znai mnogo, no
nije se uspijevao oduprijeti osjeaju. ak i sa sklopljenim
oima osjeao se preokrenuto, kao da mu je sva krv otjecala u
glavu. No, Jegorovljevi bi bezbrojni senzori, koji su mu
prekrivali svaki djeli tijela, zasigurno opazili takvo to? Na
trenutak, Aksjonov zamisli da je doktor bio svjestan njegovog
preokrenutog stanja, ali da mu nije htio nita rei da ga
potedi. Na koncu, reorijentacija, premjetanje s jednog kraja
na drugi, bilo je neizvedivo trojici mukaraca posade u tom
tjeskobnom prostoru. Ovdje je bilo jo manje mjesta nego u
onom smijenom talijanskom autu u kojemu se s istim
mukarcima prije mjesec dana oko ponoi vozio prema
Tjuratamu po votku. ak i uz sposobnost da se odvee i lebdi,
moe li osoba u sredini odjednom povikati "Zamjena! i
okrenuti se kad joj se prohtije? Ne, ako je Askjonov bio
naopake, morao je tako i ostati do idueg ulaska. Da nije bio
naglavake okrenut, ve samo lud, mogao bi tako ostati mnogo
dulje, no nastojao je ne razmiljati o tome.
"Izgleda da je neznatna anomalija saliniteta krvi", ree
Jegorov dok je zurio u svoju depnu laboratorijsku torbu.
Doktor je zvuao jako ponosno na svoju slanu krv. Bockao se
i ubadao senzorima, iglama i sondama otkad su uli u orbitu.

Na njegovu alost, bio je normalan, do ovog sitnog graka krvi

kojeg je Jegorov uzeo iz prsta i koji je konano odao neto
nezemaljsko i dosadno. Pa, krasno, drue Doktore, htio je rei
Aksjonov, zato onda svi ti vai testovi nisu otkrili da sam
naglavake posljednja dva sata? No, ako je Aksjonov bio
naglavake, onda su i Jegorov i Novikov bili naglavake. Ta ga
pomisao nije smirila.
"Kako se osjeate drue Aksjonov?" upita Novikov.
"U redu sam", odgovori Aksjonov.
Pilot se nasmije i usredotoi se na zatvorenu tubu soka od
crnog ribiza koja je lebdjela meu njegovim ispruenim
rukama. U svemiru, kao i na Zemlji, Novikov se veselio malim
stvarima. Dok su jo bili dolje na kozmodromu, Novikov je bio
zgroen Aksjonovim nepoznavanjem kazahstanske hrane.
Protiv inenjerove volje, spremio mu je janjetinu i rezance, koje
je on nazvao besh barmak, a zatim mu je natoio pjenuavu
alicu fermentiranog kumissa. "Vie e uivati u svemiru",
rekao je pilot, "ako prije toga iskusi Zemlju. Popij. To je kobilje
mlijeko, no zato bi te bilo briga? Jo smo mladi. Pij." Novikov
je sad bio obuzet plastinom tubom koju je udarao prvo
desnom, a zatim lijevom rukom, kao da igra tenis sam sa
sobom. Dok se tuba pomicala, Aksjonov je bio siguran da ide
lijevo-desno, no to je bilo gore-dolje? Je li tuba ikad, ikad,
ikad, bila naopake ili je bila okrenuta na pravu stranu cijelo
vrijeme? Je li se ona pomicala ili cijela kapsula? Aksjonovu se
povraalo.
"Ako to ne namjerava popiti, zato je ne bi proslijedio
ovamo?" upita veseli doktor, koji je vjerojatno htio testirati
efekte tamnog soka na razinu soli u krvi. "Evo izvoli, odgovori
jednako veseo pilot. Podigne desnu ruku kako bi tuba prola
na svom putu preko Aksjonovih prsa. Doktor je dohvati i
zahvali se. Otkine poklopac palcem i stisne tubu kako bi
otpustio drhtavu kaplju soka. Doktor je pustio tubu (koja je
polako poela lebdjeti natrag, jer ju je lagano gurnuo kad ju je
ispustio] i ispruio ruke kako bi obuhvatio veliku kaplju i
stanino je razdvojio na dva dijela. Doktor podigne glavu sa
naslona kako bi mu jedna od kaplji uletjela u usta. Polie usne
i ree: "Mmmm. Gurnuo je drugu kaplju prema Novikovu.

Lebdjela je preko Aksjonovih prsa poput tamnog oblaka iznad

piknika. Pilot isplazi jezik poput abe kako bi je dohvatio i
usisao.
I ovo su bili odrasli mukarci!
"eli li i ti malo soka, dre Aksjonov?"
"Ne, hvala. U ustima je imao okus kumissa.
"Vode?
"Kave?
"Sok od narane?
"Moda od jabuke?"
"Hvala, nisam edan. Svejedno hvala. Zamiljao je kaplju
bljuvotine veliine glave kako poskakuje po kabini dok se
trojica zatvorenika uzmiu od ispod poput djeaka zatvorenih
u sobi sa imiom. Aksjonov duboko udahne konzerviran
zrak i pokua se fokusirati na krijesnice s vanjske strane
prozora.
Drug Aksjonov pati od svemirske bolesti, promrmlja
Jegorov, kao da on i Novikov razmjenjuju tra.
Ne patim! Zajaue Aksjonov.
Lei tamo poput ribe ve sat vremena, nastavi doktor.
Puls ti je normalan, disanje normalno, pokreti oiju su malo
ubrzani, ali inae normalni, sve ti je normalno po mojim
procjenama, a iskreno - izgleda grozno."
"Svakome se dogodi, ree Novikov. "Titov, Nikolajev,
Popovi, Bikovski, Terekova - svi su patili od toga, manjevie."
"Zar i Gagarin? Upita Aksjonov.
"Ne, Gagarin nije.
"Pati li ti?"
"Ah, ne, zapravo ne. No, ja sam godinama bio pilot, zna.
Borbeni treninzi i tako dalje.
"Valjda malo osjeam, ree Jegorov. "Malo vrtoglavice.
Amerikanci su izvijestili isto. Mislimo da to ima veze s efektom
besteinskog stanja na unutarnje uho." Doktor je objavio
podosta bitnih lanaka o unutarnjem uhu i Aksjonov je bio
iznenaen da je ekao toliko dugo da spomene taj fascinantan
organ. "Osjea li se dezorijentirano, prostorno smueno na
bilo koji nain? Da, uzdahne Aksjonov. "Osjeam da sam

naglavake. Imam problema s fokusiranjem. Instrumenti malo

plutaju naokolo dok ih pokuavam oitati. Osim toga, malo se
osjeam smueno. "Hoe li povraati?" upita Novikov.
"Ne!" uzvrati Aksjonov i osjeti se malo bolje.
"Ovo je jako zanimljivo, ree Jegorov, piui biljeke.
"Mora me izvjetavati o svim simptomima kako se javljaju.
"Ne izvjeujem. alim se, ree Aksjonov. "A evo me, lan
posade u prvoj letjelici s trolanom posadom na svijetu, u
najvioj toki orbite. Oprostite mi, drugovi.
ak i dok je to izgovarao, zgri se pri pomisli da je Zora
"letjelica s trolanom posadom. Bila je to ista stara Sovjetska
kapsula minus rezervni padobrani i sistem za izbaaj,
riskantna modifikacija koja je oslobodila taman toliko mjesta
za jo jedan naslonja. Nije bilo ni mjesta za tlana odijela,
tako da su bili odjeveni u sive kombinezone, tanke jakne i
tenisice. "Rukavni let. Tako ga je nazvao Hruov, kad je iznio
svoje zahtjeve efu u Predsjedateljevoj Crnomorskoj vili
prolog ljeta.
efov je bijes putovao sve do Bajkonura. Prilikom
prosljeivanja svojih naredbi Aksjonovu bio je gotovo razjaren,
toptao je po laboratoriju i udarao akama po radnim stolovima
kako bi naglasio svoje stajalite. "I sad moramo obustaviti rad
na Savezu, usporiti sav na napredak prema Mjesecu, tako da
Hruov moe bockati Amerikance, Ha, ha! Tvoj Gemini alje
gore dva lana po sade, no naa Zora alje trojicu! Opet
pobjeujemo! Kemijske olovke i ravnala podrhtavala su
svakim njegovim udarcem ake.
Aksjonov odmahne glavom na nacrte. "Bit e to tri hrabra
kozmonauta koji e se ukrcati u letjelicu, rekao je.
"Uope ne tri kozmonauta, odgovori ef. "Nisam vam
ispriao najgori dio. Zora e ponijeti jednog obuenog
kozmonauta i dva nepoduena civila - jedan je doktor, a drugi
znanstvenik ili inenjer. Ovako se Hruov moe pohvaliti
prvim znanstvenim laboratorijem u svemiru. Rekao je 'Ako mi
ovo ne moete konstruirati, ako ne moete nastaviti s
unapreenjem naeg uzvienog svemirskog programa, onda
vas uvjeravam da drug andarin moe. ef je odetao do stola
kako bi se nagnuo nad dijagramima. "No, koji bi inenjer,

pitam vas ja, bio dovoljno plemenit, hrabar i budalast, te

dovoljno nizak da se uvue u takvu kantu bez da mu netko
gura puku u lea?
Tog je trena Aksjonov znao odgovor. Vidio je kako se ef
najeio na spomen andarinovog imena. No, Aksjonovu je
trebalo gotovo tjedan dana da smogne hrabrosti da svoj
odgovor proslijedi efu, a zatim jo tjedan dana da ga uvjeri.
Iste veeri kad je ef konano popustio, Aksjonov mu je
pomogao sloiti dugo i detaljno pismo koje e posebni
dostavlja dostaviti lanu Politbiroa koji je bio najbolje upuen
u svemirski program u Bajkonuru - bivem Kazahstanskom
generalnom sekretaru partije, drugu Brenjevu. U izvjetaju je
detaljno bilo opisano uplitanje druga Hruova u Sovjetski
svemirski program i ukazivalo je (iako ne izravno) na
neizbjenu propast ako se ne umijeaju voe s vizijom. Dok je
ef mukotrpno prepravljao posljednju varijantu pisma, jer je
njegovo tipkanje bilo znatno bolje od Aksjonovog, najnoviji je
kozmonaut Majke Domovine crtao karikaturu koju je nazvao
"Kako birokrata poslati u svemir. Nacrtao je Hruova kojeg
su polugom gurali u top.
"Pogledaj tamo. Ree Novikov.
Kroz Zorino je okno svjetlucalo tisuu sitnih svjetala i
svaka je trajala krae od prethodne. Treperavi je oblak ledenih
kristala okruio letjelicu.
"uo sam i itao sam opise krijesnica, ree Aksjonov, "no,
nikad nisam ni sanjao da su ovako prekrasne."
"Jeste li jo uvijek naglavake, drue? upita ga doktor.
Aksjonov se nasmije. "Da, ali ako vi to moete podnijeti,
onda mogu i ja. Da nisam naglavake poput vas dvojice, ne bih
bio ovdje, zar ne?"
"Pa, ef e nas sve postaviti naglavake," ree Novikov,
"ako ne obavimo ostatak poslova prije nego se vratimo u domet
radiju. Moramo fotografirati prijelazni spektar i strujanje iona,
mjeriti pozadinsku radijaciju i naravno, pripremiti spontane
pozdrave za Olimpijski tim u Tokiju. Jegorov, moda bi ti i na
hopa-cupa preokrenuti prijatelj mogli ponoviti scenarij dok se
ja pobrinem za instrumente."
"Evo odmah, drue. Samo da zavrim ove medicinske

zapise..."
Aksjonov se sumnjiavo zagleda u Jegorovu ruku. "Drue
doktore, je li to kemijska olovka koju inae koristite za
biljeenje? ini se da u besteinskom stanju malo preskae."
Jegorov zastane, otvori usta, zatvori ih i pogleda Aksjonova
janjeim pogledom. "Ovo nije moja uobiajena kemijska
olovka, drue. Posudio sam je za let. To je jedna efova."
Ostatak posade promatralo ga je na trenutak. Tad se
Novikov naceri i posegne u dep. "Nemojte se sramiti, drue
doktore. Pogledajte. I ja sam zatraio neto od tog velikog
ovjeka, imam njegovu maramicu."
Nakon kratke stanke, pilot i doktor usmjere pogled na
inenjera koji je lebdio meu njima.
"to se mene tie," ree Aksjonov, "imam ceduljicu koju mi
je uruio netom prije polijetanja." Izvue mali komadi papira
iz jakne, te ga otvori. "Ne vidim zato ne bih podijelio s vama
sad-"
Novikov ga potape po ruci.
"Ne, drue. Ta je poruka namijenjena tebi, ne nama. Moda
emo je u jednom trenutku poeljeti uti i tad e nam je moi
proitati, no ne sad. Ne sad. Sad imamo naredbe, drugovi.
Hoemo li se uhvatiti posla?"

VII. Zora Dva, 18. oujka 1965.

"Ne uspijevam. Bajkonur, javi se. Ne uspijevam.
"Leonov, ovdje ef. to si rekao? Molim, ponovi."
"Ne uspijevam se vratiti u tlanu kabinu, efe.
"Objasni."
"Moje odijelo, gospodine. Nabubrilo se, kao to smo
oekivali, zbog nejednakih tlakova materijala... No, nabubrilo
se vie nego to smo oekivali u samo jednoj desetominutnoj
svemirskoj etnji. Nisam bio svjestan ni koliko, sve do sada,
kada sam se pokuao sagnuti i proi kroz otvor. Postaje kruto,
efe, poput oklopa, ili kipa. Molim savjet.
"Razumijem Leonov. Ovo je mala smetnja, nita vie. Jesi
li pokuao manevrirati s rukama? Uhvati ih i pokuaj se

provui, glavom prvo. Isprui se i povuci se naprijed poput

klade. Znam da je udno, no spajanje televizije za trup bilo je
takoer udno, sjea li se?
"U redu, pokuat u. efe."
"Dobro ti ide, Leonove. Izveo si besprijekornu vanletjelinu
aktivnost. Tvoje je odijelo moda kruto, no u ovom si trenu
slobodniji od bilo kojeg ovjeka i svi ti zavidimo, Leonove. Javi
se kad bude spreman. Bajkonur se odjavljuje."
"Uh, Bajkonur, ovdje Leonov. Javi se, Bajkonur. Javi se,
efe."
"Da, Leonov, ovo je ef. Kakve su vijesti?"
"Jo nema vijesti, efe. Jo uvijek pokuavam. Teko je,
jer mi ruke postaju ukoene, no i dalje pokuavam. efe,
moete li ikako nastaviti govoriti? Pomae mi da se
usredotoim. Vjerovali ili ne, ima mnogo toga to mi odvlai
pozornost ovdje gore. Stalno prieljkujem pogledati Zemlju i
oblake iznad Volge. S druge strane, elim bacit pogled i na
crnilo, iako je zapravo tamnoplavo i prekrasno na svoj nain.
Ako nastavite govoriti, pomoi e mi da se usredotoim na
zadatak.
"Zbilja, Leonove. Zar sam toliko zao ef da se boji mog
izljeva bijesa ak petsto kilometara iznad Zemlje? Svi u ovoj
kontrolnoj sobi se smiju i kimaju glavama, Leonove, tako da
se svi slau s tobom. Dakle, ja doista jesam diktator. Pa,
pokuat u postati bolji. Kada se vrati, postat u nov ovjek,
u redu? Da. Postat u samo ponosan ujak mom mladom
prijatelju Leonovu. Kako ide, Leonov?"
"I dalje pokuavam, efe. Nastavite govoriti.
"Leonove, sjea li se kad sam prole noi doao u tvoju
kolibu i naredio ti da ide spavati? Takoer sam ti rekao da ne
moemo predvidjeti svaki problem na zemlji, da je tvoj posao i
posao pilota Beljajeva da se nosite sa problemima koje nismo
predvidjeli i da u potpunosti vjerujemo vaim sposobnostima
da to i uinite. Pa, ovo je jedan od tih problema o kojima sam
ti priao, Leonove. Ovo je ono predvieno nepredvieno, i eto
tebe da to rijei. Kako ide, Leonove? Molim izvjetaj."
"efe... I dalje sam ovdje vani i mislim da ruke nisu ba
korisne. Ne samo da se ne mogu nagnuti, ve mi i ruke i noge

vire vani, a otvor je samo metar irok. Odijelo postaje ukoenije

svakog trena. Manevriranje mi je kao da pokuavam plivati bez
da koristim ruke i noge. Molim za savjet.
Hvala, Leonov, sad bolje razumijemo tvoju situaciju.
Savjetovat emo te za koji trenutak. Sad u porazgovarati s
tvojim pilotom, u redu? Prebacit u se samo nakratko, pa u
se posavjetovati sa svojim drugovima u kontrolnoj sobi, te se
vratiti tebi. Ako eli, moe se diviti Volgi. Moi e je mnogo
ivopisnije opisati kad se vrati.
"U redu, efe."
"Bajkonur se odjavljuje. Zora Dva, ovo je ef. Zora Dva, javi
se."
"efe, ovo je Zora Dva. elite li da izaem po njega?"
"Negativno, Beljajev, negativno. Ostaje unutra dok ne
dobije drugaija nareenja. Ne mogu dozvoliti da obojica
mojih kozmonauta lebde vani dok nismo sigurni kako emo
vas vratiti unutra. Razumije li me, Beljajev?"
"Razumijem, efe. to da radim?
"Radi ono ime se ve bavi, nastavi sa svojim nareenjima
i pripremi se za izlazak ako ja tako naredim. Bajkonur se
odjavljuje.
"Leonov, ovdje ef. Ima li napretka?
"Ne, efe. No, suneva je svjetlost na Crnom Moru
izvanredna. "Kao to si i ti, prijatelju Leonov, kao to si i ti.
Sluaj, Leonov, pronali smo nain na koji e tvoje odijelo
postati malo praktinije. Trenutno oitavamo tlak na est. Ako
malice smanji tlak zraka, trebao bi postati fleksibilniji.
Razumije li, Leonov?
"... Uf, efe, razumijem, no moj je tlak ve prilino nizak u
odnosu na tlak unutar kapsule. Koliko nie mogu ii a da ne
upadnem u ozbiljne probleme kad se vratim unutra? Neu ba
biti od koristi ako dobijem dekompresijsku bolest, efe.
"To je istina, Leonove, no imamo posla za tebe unutra. Ne
plaamo te da lebdi tamo po cijeli dan i promatra oblake.
Osim toga, drug Beljajev udi za tvojim drutvom."
"Ne svia mi se ovo, efe.
"Ni nama, prijatelju Leonove, ni nama. No, oprezno smo
brojali minute kao to si i ti, zar ne?

"Da, efe.
"I primijetio si svoju zalihu kisika, zar ne?
"Da, efe.
"I ima li neki drugi prijedlog u ovom danom trenutku?"
Ne, efe.
Onda dobro, Leonove, onda zaponi sa prilagoavanjem-
efe.
Ovdje sam, Leonove.
Je li ovo grupna preporuka, efe? Konsenzus? Ili je ovo
vaa osobna preporuka?"
"... Ovo je moja osobna preporuka, Leonove. Ovo bih ja
uinio da sam na tvom mjestu. Ovo je preporuka Glavnog
Inenjera." Hvala, efe, uinit u to. Na koji stupanj da
prilagodim tlak? Nema ciljanog stupnja. Prilagoavaj ga
polako, a pritom pokuavaj pomaknuti ruke i noge, te se
pokuaj i sagnuti. elimo da proe kroz vrata sa najviim
moguim tlakom. Jasno?"
Jasno, efe. Poinjem smanjivati tlak..."
Pet i pol, nije dobro, nastavljam..."
"Pet, uoavam poboljanje pokretljivosti, efe, ponavljam,
malo poboljanje, no i dalje sam stari nepokretljivi ovjeuljak,
nastavljam...
"etiri i pol, trudim se, trudim se ugurati, ali ne mogu...
Ne ide... Da li da nastavim, efe?
"Nastavi."
"Nastavljam sa smanjivanjem tlaka. etiri toka dvadeset
i pet, stvarno mi se ne svia ovo, efe, ja stvarno - efe! Moja
glava i ramena su unutra, provlaim se, okreem se unutar
kabine, unutra sam, efe? Uao sam, uao sam! Hura!
"Odlino, Leonov! Odlino! uje li na pljesak? Sjajno
odraeno!
"Sranje, to je bilo blizu. Izvinite, efe. Zatvaram kabinu.
Pripremam se za izjednaavanje tlaka...
"Ima li problema, Leonove? Kako se osjea?"
"Nema problema, efe. No, Beljajevje izjavio da sam imao
prilino zreo miris kad sam uao.
"efe, Ljoa se nije toliko oznojio od posljednjeg ispita
fizike spreme.

"Upravo je zavrio najtei ispit fizike spreme u svom

ivotu, prijatelju Beljajev, i poloio ga je sa svim poastima.
estitam, Leonove.
"Samo zato to ste mi vi pomogli, efe.
"Pa, znam sve o tim stvarima, kao to vidi. Kreem se kao
star ovjeuljak svaki dan. A sad, mislim da u prepustiti
jednom od ovih mladia da dalje razgovaraju s tobom, o tome
kako da vas momke vratim doma. ef se odjavljuje."

VIII. Kozmodrom Bajkonur, 12. sijenja 1966.

Vasilij!
iv! Ovdje! Kako-?
"Oleg, zaustavi automobil! Zaustavi ga, rekao sam!
Nakon kratkog oklijevanja, Oleg naglo zakoi i zaustavi
auto mobil pored jarka koji je odvajao autocestu od tranica.
Koroljov je iziao iz auta i prije nego se zaustavio; posrtao je
dok se svijet nije zaustavio okretati, i skoro upao u jarak. Ba
je neki inenjer, zaboravio je same osnove fizike.
"to je, efe?" pozove ga Aksjonov. to se dogodilo?
Ignorirajui ga, Koroljov je kaskao da sustigne stupove koji su
se kretali prema lansirnoj bazi. Osjeao se usporeno,
nespretno, poput trkaa u nonoj mori. Noge su mu se kretale
kao da je do koljena bio uronjen u blato, iako je tlo bilo sivo i
ogoljeno. U ovoj je ogoljenoj zemlji snijeg bio rijedak poput kie.
efe, hej! Zalupio je vratima automobila. "to se
dogaa? Vasilij je bio mrtav, sigurno. Morao je biti. Nijedan
ovjek nije mogao preivjeti, to - dvadeset godina u Koljmi?
ak i da postoji takvo udo od ovjeka, ne bi bio koristan za
rad na vanjskoj konstrukciji po kazahstanskoj zimi. Osim
toga, Vasilij je bio sigurno deset godina stariji od Koroljova.
Koroljov je rasuivao brzinom hoda, srca mu je tuklo. "Vasilij!
Povie. "ekaj!
Krenuo se identificirati, a zatim se zapitao: Je li ikad
Vasiliju rekao svoje ime? Hoe li se Vasilij sjetiti njegovog
broja? Oh, nesretni dane! Nema veze, nema veze, sigurno e
ga Vasilij prepoznati - osim ako prejedanje drastino ne

mijenja ovjeka. "Vasilij!"

Jedan od straara na kraju kolone okrene se i podigne
ruku u znak upozorenja. "Ni blie!
Povie. Nijedan od pedesetak zatvorenika se ne okrene, sva
je znatielja bila iibana iz njih. Koroljov je to odavno znao.
Drugi je straar otkopao svoj pitolj.
"Zaustavi kolonu! zaurla Oleg dok je trao prema
Koroljovu. "To je volja Glavnog Inenjera! Zaustavi kolonu!
Prvi straar puhne u zvidaljku i zatvorenici istog trena
poprime izgled mukaraca koji nisu hodali ili se kretali
godinama, koji su ostarjeli u svim vremenskim uvjetima pored
ceste i koji se nee udostojati pasti ni kada umru.
Daui, Koroljov se nasloni na Aksjonovo rame.
"efe, molim vas, koliko sranih jo elite? Smirite se."
S rukama na bokovima, pogledavajui ih s visoka, Oleg je
pokuavao zastraiti straare. "Imate li ovjeka koji se zove
Vasilij u ovoj koloni?"
Nepristupani straari samo slegnu ramenima. "Otkud da
mi znamo, drue?
Oleg krene koraati niz kolonu, izgovarajui ime u
intervalima. Koroljov odmahne glavom. ovjek, na njegovu
sreu, nije imao iskustva sa politikim zatvorenicima, osim
moda s njime. "Hajdemo za Olegom, Koroljov e Aksjonovu.
"Polako, samo polako.
"To je i bio moj plan, ree Aksjonov.
Koroljov se nije mogao sjetiti da li je lice koje je vidio sa
stranjeg sjedita bilo na poetku, sredini ili kraju kolone (ili u
oblaku? Ili u travi?], tako da je samo zurio u lica dok je prolazio
pored njih. Zasad ni traka, ni trunke Vasilija, no kako je
koraao dalje obuzme ga jedna strana zamisao. Svi su ovi
mukarci bili jednaki. Prazni pogledi, brade, oiljci i mune
bore - mogli bi svi biti braa. Kako da ih netko raspozna?
Koroljov se zaustavi na poetku kolone, slabano se
nasmijei straaru, a zatim se zagleda niz kolonu. "ao mi je,
ree Koroljov. "Razumije li me? Iskreno mi je ao. Prijatelji
moji, mislim da u se odmoriti na trenutak. Uz Olegovu i
Aksjonovu pomo, spustio se na travnati rub jarka.
"Nastavite, zaurla Oleg i zvidaljka ponovno pokrene

povorku. Straari su pogledavali Koroljova u prolazu. uo ih

je kako apuu o tome kako znanstvenici postaju ludi, jer su
im glave stalno u svemiru. Koroljov se pone smijati, a tad mu
smijeh prekine najgori kaalj toga dana.
"Dovest u automobil, ree Oleg.
Kada je prestao kaljati Koroljov pogleda Aksjonova. "Tvoj
ef propada. eli li premjetaj? ree.
"Naravno, efe. Poaljite me na Mjesec. Tko je taj Vasilij?
Koroljov odmahne glavom, te se obgrli rukama. "Netko
koga sam poznavao prije mnogo godina. U logorima.
"U Koljmi."
"Da. Sruio se za vrijeme ruka, odvukli su ga. Uzeo sam
komad njegova kruha i uivao u njemu. Moda sam kriv za to,
ne znam. Pretpostavio sam da je mrtav. Vjerujem da jest
mrtav. Da, siguran sam da je."
"On je umro, vi ste preivjeli. Nema tu krivnje, efe. jeste li
sve ovo vrijeme razbijali glavu Vasilijem?"
Koroljov se nasmije. Drue, nisam nijednom pomislio na
Vasilija u posljednjih dvadeset godina, sve do prije nekoliko
minuta. Tada mi se sve vratilo. Poput komete koje toliko dugo
nije bilo, pa je se nitko vie ne sjea, ha? No, ona je cijelo
vrijeme tamo, krui, pa se ponovno vrati. Pouzdano poput
Olega ovdje. Da, hvala ti, Oleg. Ne, ostani gdje jesi, odmah
stiemo. Aksjonove."
"Da, efe?
Sluaj me pozorno. Veeras idem za Moskvu, natrag u
bolnicu. Nadam se da u se vratiti za tjedan dana. Moda dva.
Ministar zdravlja mi je zakazao operaciju, operaciju
hemoroida. Imam problema, tamo dolje.
"Je li ozbiljno?
"Ozbiljno. To je moja guzica, zar ne? Da, moja guzica je
ozbiljna. Prestani mi upadati u rije. Ima li jo uvijek svoj
primjerak Ciolkovskijeve knjige Istraivanja kosmikog
prostora-"
- pomou reaktivnih aparata, da efe, znate da imam."
"Dok me nema, elim da je ponovno proita. Svaku rije.
Proui svaki dijagram. Proitaj je kao da je ita prvi put, kao
da ne postoje sateliti, Gagarin, svemirska etnja i kozmonauti

i vidi gdje e te tvoje misli odvesti. A ja, ja u uiniti isto, jer

bio sam prestar u zadnje vrijeme. Aksjonove, bojim se da sam
tebe postarao sa mnom, no kad se vratim priat emo o ovim
novim udima koje smo zamislili i divit emo se nebesima i
ponovno emo biti osupnuti njima.
Andy DUNCAN

IX. Moskva, 14. sijenja 1966.

Ministar zdravstva uivao je u posljednjoj cigareti,
naslonjen na zid preko puta filtar sobe. Niz mraan hodnik,
nagurani prema dizalu skupljali su se doktori i medicinske
sestre koje e mu asistirati. Mrmljali su meu sobom. Jedan
ili dvojica pogledali su u njegovom smjeru, a zatim brzo spustili
pogled.
Nije bilo sumnje da su strepili od toga da rade pod
nadzorom jednog od najcjenjenijih lijenika Majke Domovine,
te su ohrabrivali jedan drugoga. Nisu znali pacijentovo ime, no
znali su da nisu bili pozvani u gluho doba noi kako bi radili
na nekom najobinijem lanu Partije. Znali su da sam drug
Brenjev eka ishod operacije; ministar zdravstva im je to
rekao na informativnom razgovoru, kako bi im naglasio
vanost ove procedure uklanjanja hemoroida i ast koju imaju
da sudjeluju u njoj.
Dok ih je promatrao ministar zdravstva se nasmije i
zadovoljno odmahne glavom, otpuhujui oblak dima. Ovi
radini ljudi toga jo nisu bili svjesni, no on je ve bio odluio
da e biti blag prema njima. Bit e neobino nervozni i to s
razlogom, i bit e popustljiv pri pisanju izvjetaja. Bio je
dravni slubenik, to svakako, no bio je i ljudsko bie, mogao
je razumjeti, ak i oprostiti, krhkost drugih; ponosio se tom
svojom odlikom. Bila je to jedna od njegovih najdivnijih i
najpraktinijih odlika. Povue posljednji dim, zgnjei ik u
alici kave i zadovoljno uzdahne. teta to je ove Winstone bilo
teko za pronai.
Doktori i sestre prilazili su mu u vrstoj grupici,
predvoeni sitnim dr. Remekom. Odgurnuvi se od zida,

ministar zdravstva, koji je bio trei po visini na Majskoj Paradi

1965., isprui se u punoj visini i nasmije se grupi. "Jesmo li
spremni za pranje, drugovi? Na je pacijent sad ve zasigurno
spreman.
Dr. Remek proisti svoje sitno grlo. Zvuao je poput
astmatinog djeteta. "Drue ministre, moji kolege i ja... S
dunim potovanjem, gospodine... elimo preporuiti da... Da,
s obzirom na ozbiljnost situacije, kakva je, da vi, ili, to jest, mi,
poduzmemo mjere predostronosti za, za...
"ekam, dr. Remek, promrmlja ministar. Oi su mu se
suzile tokom razgovora.
Remek se okrene drugima u oaju. Jedna od sestara istupi
i ree: "Drue ministre, zahtijevamo da dr. Vinevskij postane
dio naeg kirurkog tima.
"Vinevskij, ponovi ministar. Trebao je znati. Drugi se
uzvrpolje. Sestra (ije ime nije znao, no potrait e ga kasnije)
ostane vrsto stajati. "I kako bi mladi doktor Vinevskij mogao
doprinijeti naoj situaciji?
Odjednom svi pronau svoj glas.
"Odradio je vie od desetak takvih operacija.
"Ima nepogreivu tehniku, drue ministre, trebali biste ga
vidjeti na djelu."
"Nije bio tako... optereen administrativnim zadaama
posljednjih godina, poput vas, drue ministre." Sad se oglasio
Remek, abac mali.
"Zasigurno je bitno, kako za pacijentovu dobrobit, tako i za
dobrobit Revolucije, da surauju svi vrhunski doktori u
zemlji."
Ministar zdravstva se nasmije i podigne ruku.
"Zahvaljujem vam na savjetima. Primljeni su na znanje i nee
biti zaboravljeni. Ne mogu ii u detalje zato nisam zvao dr.
Vinevkija, jer mnotvo papirologije koja mi prijee preko stola
je strogo povjerljivo, kao to i sami znate, no dovoljno je rei
da se radi o odreenim sigurnosnim problemima. Osim toga,
ako sam dobro razumio, tehnika mladog doktora, koliko god
bila sjajna i hvalevrijedna, oslabi malo nakon veere.
Zahvaljujem vam jo jednom na ukazanoj brizi. Nakon vas,
drugovi."

Tim polako krene u filtar sobu, stisnuti skupa poput

krpelja. Svi su izbjegavali pogled ministra zdravlja, osim one
jedne sestre, iji pogled nije bio samo pun prijezira, nego i
drzak.
Borei se s ljutnjom, ministar duboko udahne i smiri se
milju da mladi Vinevskij nee dijeliti njegovu slavu za
doprinos Revoluciji. Ne, ovaj e blizak prijatelj Brenjevu,
najvredniji komunist, primiti najvee poasti: njegovu e
operaciju osobno izvriti lan Politbiroa. Ministar se pogura
naprijed.
Sirene su postajale sve glasnije dok su Vinevskij i njegov
prijatelj, glazbeni kritiar, posljednji izlazili iz opere.
"Ne, ne, ne, ti e izii prije mene prijatelju, ree glazbeni
kritiar. "Mjesecu e trebati lijenici mnogo prije nego
simfonije, a kritiari? Ako znamo to je dobro za nas, mi
kritiari emo svi ostati ovdje dolje, gdje ima mnogo vie toga
za kritizirati.
Vinevskij zahihoe i potapa prijatelja po leima. "Odlino
sroeno, odlino sroeno, no sigurno bi i glazbenici, pisci i
umjetnici trebali biti meu prvima koji e proetati lunarnim
pejzaom. Tko mu se moe bolje nadiviti od vas? To ne bi smio
biti posao televizijskih kamera, u to sam siguran. Um mi se
najeio od same pomisli."
"Imamo goste, odjednom ree kritiar, posve ozbiljan.
Sirene su vritale dok su se etiri policijska motora brzo
pribliavala. Stali su na dnu velianstvenih stepenica.
Dr. Vinevskij?" upita jedan od policajaca.
"Da", potvrdi on. Boljelo ga je rame od vrstog stiska svog
prijatelja, no bio mu je svejedno zahvalan.
"Hitno vas trebaju u operacijskoj sali, drue doktore. Mi
smo ovdje da vas otpratimo.
Glazbeni kritiar odahne, a Vinevskij ispusti dugo
zadrani dah.
"Zahvaljujem vam drugovi. Spreman sam za polazak,
ree.
Jadni Remek, govorio je toliko brzo da je zamuckivao,
davao mu je sve potrebne informacije preko interkoma dok se
on pripremao. Vinevskij nije gubio vrijeme na pitanjima, ve

su izgubili dovoljno vremena, no pitao se: kako su, zaboga,

mogli zamijeniti rak crijeva s hemoroidima? Osim toga, zato
nisu zaustavili operaciju, zatraili pomo i vie opreme,
umjesto mnogosatnog besciljnog rezuckanja? Tad Remek
krene mrmljati o tome koliko je vaan jadnik na stolu bio
Dravi i tako Vinevskij dobije odgovor na svoje pitanje.
"Ministar", zaguna.
Prokleta budala nije imala ni obraza podii pogled kad je
Vinevskij uletio u salu, iako su se sve druge glave okrenule
za njime. Njegov se trk prema stolu pretvorio u brzi hod,
usporio je i pogledao ministra koji je tiho stenjao dok je radio.
Zatim pogleda druge oko njega, krvavih ruku. Vinevskij
pogleda pacijenta, sklopi oi, te se smiri prije nego ih ponovno
otvori. Posegne za maskom i strgne je.
"Ja ne operiram mrtvace", ree.
Vani, sam i zahvalan hladnoi, Vinevskij pogleda mjesec.
Ah, Mjesee, to ti zna o pokolju, ponosu ili gluposti? Bolje da
ostanemo gdje jesmo.

X. Kozmodrom Bajkonur, veljaa 1966.

Isprva, Aksjonov je glumio da nije zauo kucanje.
Pretpostavio je da je ponovno andarin s novim, svjee
istipkanim zahtjevima. andarin je oboavao sam dostavljati
svoje biljeke, jer je uivao gledati voe timova kako ih itaju i
kako se suzdravaju od reakcije. Bio je sretan kad su njegove
elje bile jasne. Bile su one jasne Aksjonovu i prije prve
biljeke, bile su jasne ve istog popodneva nakon efovog
sprovoda, kad je andarin napustio Kremljski zid u Brenjevoj
limuzini.
Odbaena je efova ideja da Semjorka u orbitu odnese
cisterni brod. Nije bila dovoljno spektakularna, dovoljno
odluna za andarina (a vjerojatno ni za Brenjeva). Umjesto
toga, andarinov e ogromni Proton, dizajniran da nosi
stoegatonske bojne glave, lansirati kozmonaute u putanju oko
mjeseca u kolovozu 1967. Protonov zasad teoretski potomak,
andarinov voljeni G-l, lansirat e redizajniranog Saveza

prema Mjesecu koji e sletjeti idue godine. to se tie efovih

pedantnih serija dodatnih testnih letova novog Saveza,
andarin je veinu prekriio, tako da mogu ovu posve
redizajniranu letjelicu poslati u orbitu u roku godine dana, ili
manje.
Kad je Aksjonov shvatio podlost onoga to je efov
nasljednik namjeravao uiniti, bio je toliko zaprepaten da se
nije mogao naljutiti. Umjesto toga se nasmijao. Guei se u
smijehu, Aksjonov je gurnuo dosje niz konferencijski stol, tako
da su se stranice razletjele i rekao: "Nemogue.
Mapa se zaustavila pred andarinom koji je sjedio na
drugom kraju dugog stola, u stolici za koju je on pogreno
pretpostavio da je pripadala efu (ef je uvijek koraao tokom
sastanka, nikad nije sjedio, niti ga je bilo briga gdje su drugi
sjedili]. "Nemogue? zaroke andarin. "Koja glupost. Jeste li
zaboravili, drue? Umjetni sateliti su nemogui. Letjelica
kojom upravlja ovjek u orbiti je nemogua. Godinama smo
inili nemogue, drue Aksjonov. Sad emo to uiniti bre i
efikasnije, to je sve.
Aksjonov izvue iz depa isjeak iz novina Truth, izdanje
16. sijenja. Ve su se dva takva isjeka raspala u njegovim
rukama od stalnog presavijanja i itanja. Na sreu, stare
primjerke Trutha nije bilo teko nai, ak ni u Bajkonuru.
"Proitali ste ovu posvetu efu nakon njegove smrti, zar ne,
drue andarin?"
"Naravno, proitao sam ga. Mae mi njime pred nosom
svaka tri dana, kako ga ne bih proitao?"
"Koliko ja znam, nastavi Aksjonov, "ovo je prvi put da se
efovo ime spominje u tiskanom obliku. Razmislite o tome. On
je dvadeset, ne, trideset godina bio vodei genije Sovjetskog
svemirskog programa, ak i prije nego to je sama vlada znala
da ima svemirski program. Ipak, znate li koliko je Sovjeta znalo
njegovo ime? Koliko je sljedbenika, koji su radili s njime svaki
dan, znalo njegovo ime? Koliko je kozmonauta, koji su polagali
svoje ivote u njegove ruke, znalo njegovo ime? Je li efa bilo
briga? Je li mu smetalo to je ovjek bez imena?
"Ima li ovo neku poantu, Aksjonove? Imam posla danas,
ako ti nema.

"Nema poante, drue andarine. Vi ste ovjek s poantama,

vrlo jasnim i nedvosmislenim poantama. Ne, ja se samo pitam
je li va cilj da postavite ovjeka na lice Mjeseca, ili da se vae
lice nae na naslovnici Trutha, i koliko ste bezimenih
mukaraca spremni rtvovati da to i postignete.
andarin je stajao, smijeio se, skupio svoje papire i
polako krenuo duinom stola. Potapao je Aksjonova po
ramenu, nagnuo se toliko da su im se nosovi gotovo doticali i
toplim, oinskim glasom rekao: "Ne tako davno, zapovijedao
sam daleko veom i efikasnijom operacijom, gdje sam
povremeno pucao u svoje drske radnike.
"udno da niste upucali efa onda kad ste imali priliku",
odgovori Aksjonov. "S obzirom da je on oduvijek znao da ste
tiranin i budala. udim se to niste bili dovoljno vrsti da
pokopate njegovo tijelo u snijegu gulaga, pa da nas
vlastoruno odvedete u svemir."
I tako Aksjonov nije osjeao potrebu da ustane i otvori
vrata. Sjedio je na kauu i ponovno itao isjeak, ne marei za
kucanje. Kuc! Kuc! No, nije zvualo kao andarinovo
nestrpljivo udaranje, niti kao idiotsko lupanje KGB-a. Ovo je
bilo njeno, neprekidno kuckanje nekoga koji e odluno ostati
na trijemu do Sudnjeg dana, vjerujui da kuckanje nije bilo
uzalud. Gunajui, Aksjonov ustane i utne hrpu neopranog
rublja (nije ga imao zato prati, zar ne?], te irom otvori vrata.
ena.
Krupna, ali privlana ena od nekih pedeset godina, s
prosijedom kosom zavezanom u mladenaku pletenicu, stajala
je na pragu. Imala je irok nos i tamnosmee oi. U rukama je
njeno drala poveu kartonsku kutiju zatvorenu ljepljivom
vrpcom. Iza nje, na samom prilazu kolibe, pored automobila
stajao je Oleg.
Aksjonov zatrepe u udu.
"Drue Aksjonove? Ispriavam se to smetamo u ovo doba,
no moram se vratiti u Moskvu noas. Zovem se Nina Ivanovna
Koroljov. Supruga sam Sergeja Pavlovia. efova supruga.
"Njegova supruga! povie Aksjonov.
Spustila je kutiju na trijem do njegovih nogu. Ispravila se
i licem joj se razvue tuan osmijeh. "Ne morate se boriti da

odagnate iznenaenje, drue. Znam da me moj suprug nije

spominjao ovdje. Bilo je mnogo sigurnije, rekao bi, da njegova
obitelj ostane u tajnosti.
"Njegova obitelj! to je bilo sljedee? Mjesec i Sunce e
zamijeniti mjesta?
"Sigurna sam da znam mnogo vie o vama, nego vi o meni,
drue Aksjonov. Moj je suprug priao o vama kad god bi doao
u Moskvu. Rekao je da ima vie vjere u vas nego u bilo koju
raketu koju je dizajnirao." Kimnula je prema kutiji i rekla:
"Ovdje se nalaze neki njegovi osobni predmeti. Sigurna sam da
bi htio da ih vi dobijete."
"Osobni predmeti, ree Aksjonov, posrne i udari leima u
dovratak. Osjeao se suvinim u ovom razgovoru. "Molim vas,
oprostite mi za nedostatak bontona, Nina Ivanovna. Molim vas,
uite. Vani je hladno, zar ne? Oleg, uite i vi. Molim vas,
skuhat u aja -
Odmahnula je glavom. "ao mi je, ali moram poi.
Helikopter me eka. Zbogom, drue Aksjonov. Zahvaljujem
vam to ste pomogli mom suprugu." Kretala se nevjerojatno
graciozno za krupnu enu i spustila se ve na pola stepenica
prije nego je uspio reagirati.
"ekajte!" zavapi.
Zastala je, iako se nije okrenula. Gledala je smrznuti vrt i
tresla se.
Molim vas, ne razumijem. Toliko vas toga elim pitati, o
vaoj obitelji i o efu - to jest o Sergeju Pavloviu. Vidite, toliko
je utjecao na mene i na toliko naina, a tako malo znam o
njemu. Tako malo. Zapravo, gotovo nita. I ja bih vama mogao
toliko toga rei. Mogao bih vam ispriati kakav je bio ovdje, to
je radio i govorio, koliko su ga kozmonauti cijenili, nemate
pojma. Trebali biste sve ovo znati. Uite, molim vas. Imamo
toliko toga o emu bismo trebali priati
"Nemamo mi o emu priati", ree i okrene se prema
njemu. "Zar ne vidite? Moete li zamisliti koliko mi je bilo teko
doi ovamo? Doi na ovo mjesto koje je unitilo moga supruga,
koje je unitilo mene? Godina za godinom, drue Aksjonov,
otprilike jednom mjeseno, bez ikakve najave, moj bi telefon
zazvonio i ja bih odmah podigla slualicu, jer je na stan malen

i imam lagan san. Spustila bih se niz stepenice i promatrala

svog supruga kako izlazi iz automobila punog vojnika, polako,
tako polako poput starca. Nikad ga nisam vidjela odmornog,
uvijek je bio tako iscrpljen. Sjedili bismo na dnu stepenica i
razgovarali oko sat vremena dok on ne bi skupio snagu da se
uspe do sobe na spavanje. Idueg bi jutra automobil jo bio
tamo, ekao bi da ga ponovno odvede. Natrag ovdje, na ovo
mjesto. Natrag svima vama. Razumijete li sada, drue
Aksjonove, zato se ne urim da vas zagrlim? Napravila je jo
nekoliko koraka prema vrtu, a zatim nadodala: "Kada su mi
supruga poslali u Sibir prije toliko godina, bila sam poput
luakinje. Pomislila sam da sam ga izgubila i da e biti u
zatvoru do kraja ivota. I bila sam u pravu, drue, bila sam u
pravu.
Va je suprug bio slobodan ovjek, ree Aksjonov.
Ja ne mogu upravljati vaim mislima, ree Nina
Ivanovna. Kimne prema kutiji na trijemu. "Dala sam vam sve
to sam vam mogla dati. I sad moram poi doma.
Krenula je prema automobilu gdje je Oleg ve otvorio
stranja vrata. Prije nego to je ula u automobil, povie:
"Pokuajte odspavati, drue Aksjonov. Moj se suprug uvijek
brinuo da ne spavate dovoljno.
Aksjonov klekne pored kutije i prijee dlanom preko glatke
povrine trake, traei rub. Automobil se pokrenuo i Oleg i
Nina Ivanovna su se odvezli. Nikad ih vie nije vidio.

XI. Kozmodrom Bajkonur, 24. travnja 1967.

Aksjonov nije vjerovao da je mogue, ali dvojica su vojnika
koja su straarila na vratima kontrolne sobe, uspravni i
bezizraajni poput postolja, ivnula kad je uao premijer. Svi
su kontrolori, inenjeri i tehniari takoer bili na nogama, no
oni nisu bili istrenirani poput vojnika.
Premijer je nosio dobro skrojeno crno odijelo koje je
izgledalo beznaajno pored uniforme njegove pratnje, generala
Zeldovia, ispunjena sjajnim medaljama i gumbiima. Premijer
kimne svima i da znak da sjednu. Kolektivni izdisaj ispuni

sobu i svi se vrate na svoja mjesta, osim andarina i

Aksjonova, koji se pridrue pridolicama u stranjem dijelu
sobe.
Aksjonov je bio svjestan znojnih polumjeseca pod
pazuhima i kose koju nije oprao ni poeljao ve dva dana.
Opsuje zbog takvih misli. Kako li je izgledao jadni Novikov
sada? Novikov, koji mu je kuhao besh bartnak, Novikov koji
mu je rekao da nije neasno kad ti je zlo u svemiru, Novikov
koji je sad bio u orbitalnom paklu, koji se preokretao u
bljuvotini i stravi.
"Ovo je velika ast, drue premijeru. Ree andarin,
rukovao se mrvicu preenergino. "Va povijesni doprinos ovoj
misiji uinit e uda za izvedbu druga Novikova."
"Kako god mogu pomoi, drue." Ree premijer i polako
izvue ruku iz stiska. Promatrao je niz poluga i
instrumentalnih ploa, ekrane na zidu i ostatke hrane i
plastinih alica na tlu. Nos mu se malo naborao, moda zbog
znoja neopranih mukaraca, pitao se Aksjonov, ili zbog jo
goreg vonja - vonja oaja? "Molim vas, pokaite mi gdje je
mikrofon i recite mi koja je trenutna situacija, ree premijer.
"Uzmite u obzir da sam laik za terminologiju."
andarin pogura vlastitu stolicu preko Aksjonovih prstiju
prema premijeru, te mu pokae da sjedne. Oistio je svoju
radnu povrinu, ostavivi samo mikrofon i malu pozlaenu
bistu Lenjina koju je premijer odgurnuo kako bi mogao otvoriti
svoju aktovku. andarin dobaci pogled Aksjonovu koji odmah
krene recitirati: "Drug Novikov nalazi se u svojoj osamnaestoj
putanji oko zemlje. Zbog kvara jedne sunane panele njegovoj
letjelici kritino nedostaje elektrine energije, tako da veina
automatskih sistema trenutno ne radi. Nekoliko je puta
pokuao runo upravljati letjelicom kako bi ponovno uao u
orbitu, ali neuspjeno. I u ovom trenutku ga vodimo kroz cijeli
proces."
Premijer otvori jednu mapu u kojoj su se nalazile u cijelosti
ispisane stranice. Aksjonov se priblii, pokuavajui proitati
koju stranicu preko njegovih ramena. "Prije otprilike sat
vremena", nastavi Aksjonov, "Novikov je razgovarao sa svojom
suprugom preko radija. Bila je vrlo uzrujana, razumije se.

Premijer se ogleda po prostoriji i uputi pogled generalu.

"ena pored koje smo proli u hodniku?
General kimne.
"Pretpostavio sam da je jedna od enskih kozmonauta,
ree premijer.
Generalu je bilo neugodno. "Ne, drue. Sve su druge
kozmonautkinje koje su jo polazile obuku, naravno, poslali
doma nakon to se Valentina Terekova sigurno spustila prije
etiri godine. Samu Terekovu poslali su na svjetsku turneju i
njezinoj je trodnevnoj svemirskoj karijeri bio kraj.
"Dobro." Ree premijer. "udio bih se takvom enskastom
izljevu emocija od strane treniranog pilota." General je povlaio
svoje bijele brkova kao da govori, da, da, ba tako. "Nastavite,
drue.
"Samo jo neto, drue premijeru", nastavi Aksjonov.
"Kratkovalni radio letjelice pokvario se u ranoj fazi leta. Dosad
smo koristili ultra kratkovalni sigurnosni radio, no zbog
manjka elektrine energije, ak se i on poinje gubiti. Imajte
na umu da bi se dio vae poruke mogao izgubiti u statici."
Premijer se nasmije po prvi put. Moda znate mnogo toga
o tim letjelicama, drue, no ja znam mnogo toga o govorima",
ree. "Uvjeravam vas da pojedinane rijei nisu ni upola bitne
koliko cjelina govora, kao to je i pokazao drug Castro, zar ne
drue generale?" On i general se nacere, a andarin im se
nakon male stanke, pridrui. Aksjonov im se nije pridruio.
itao je ministrov tekst dobrodolice u ast Jakova Novikova
u kojemu se svaka referenca na kozmonauta kao on i
njegov prepravila u ti" i "tvoje. Tada ministar prekrije list
papira dlanom.
"Imate li kakvih pitanja, drue ministre?" upita andarin.
"Samo jedno", ree premijer, pogledavajui Aksjonova.
"Ima li Novikovljeva supruga razloga za plakanjem?"
andarin otvori usta da odgovori, no Aksjonov je bio bri.
"Savez Jedan je van kontrole."
Premijer, general i andarin upute mu dug pogled. Cijelom
je prostorijom zavladao muk zbog ove hereze, iako nijedan od
kontrolora nije uo posljednje rijei.
Nekoliko poluga dalje, jedan je ovjek naglas itao popis

brojeva kako bi ih drugi provjerio. Brojevi su bili dugi, s

mnotvo decimala i sporo su napredovali. "Ponimo
(CroWarez.org )
ispoetka, ree jedan od njih.
"Tako dakle, ree premijer i protrlja oi. Nagne se naprijed
i rukama zakloni svoj govor, te ree: "Spreman sam, drue."
Promatrajui Aksjonova, andarin prebaci jednu polugu
na dnu stola z kojim je sjedio ministar, te namjestio slualice
koje su oito bile prekomplicirane za njihovog gosta.
"Zvunike, molim", ree andarin.
Pojaana statika ispuni sobu. Aksjonov sjedne na svoje
mjesto i zagleda se u crvenu tokicu koja je oznaavala
Novikovu poziciju na svjetskoj mapi, kao da mu je to trenutno
bilo bitno.
"Savez Jedan, ovdje Bajkonur. Savez Jedan, ovdje
Bajkonur, ujete li me, Savez Jedan?" Samo statika. Savez
Jedan, ovdje Bajkonur. Molim odgovor, ako me ujete, Savez
Jedan"
Jo statike, onda odjednom: "Pokuavam, pokuavam, ali
ne radi. ujete li me Bajkonur? Ne radi! Jo statike.
andarin upitno pogleda kontrolora leta koji ree: "Pitali
smo ga da ponovno pokua sa automatskim stabilizatorima."
Aksjonov odmahne glavom. Na koliko naina ovjek moe
pritisnuti isti gumb?
Savez Jedan, ovdje Bajkonur. ujemo vas, i dalje radimo
na problemu. No, imamo jo jednog gosta za vas, Savez Jedan,
imamo vrlo znaajnog gosta koji eli razgovarati s vama. Pored
mene sjedi premijer Sovjetskog Saveza. Razumije li, Savez
Jedan?'
Jo statike. Odjednom: "Premijer?
"Da, Savez Jedan. Molim te za pozornost. Glas koji slijedi
pripada premijeru, nosi ti osobnu poruku." Kimnuo je
premijeru, koji zauzvrat kimne i priblii se mikrofonu toliko da
bi ga mogao i poljubiti, a zatim povie: "Pozdrav, Jakove
Novikove, odani sine nae Majke Domovine, sjajni komunistu,
odvani istraivau, drue i prijatelju...
Na andarinov znak, Aksjonov i ostali voe timova priblie
mu se u stranjem dijelu prostorije.
"Oito je da Novikov ne moe upravljati letjelicom tako da

je namjesti za ulaznu putanju. Najbolje to moe uiniti jest

da okrene letjelicu tako da su toplinski titnici usmjereni
prema Zemlji, a zatim da upali retro-rakete. Diskusija? ree
andarin.
Svi progovore u isti glas, te se gotovo istog trena brzo
stiaju kako ne bi omeli premijera.
To je samoubojstvo
"Premalen je to prozor mogunosti, nikad nee-
"Bit e predaleko od putanje, sam Bog zna gdje e zavriti
-"
Nee moi upravljati rotacijom pri padu - "
"Vidim da ste svi ve ovaj ishod uzeli u obzir, ree
andarin. "Jeste li razmislili o drugim opcijama? Moda bi
Novikov trebao stotinjak puta pritisnuti sve gumbe u letjelici
dok radio ne prestane raditi, pa svi moemo doma?"
Nitko nije odgovorio. Nekolicina mukaraca odmahne
glavama. Svi su izgledali blijedi i bolesni.
"Aksjonove, neobino si tih. to ima za rei?
"Upravo sam mladiu slomio vrat, gospoo, logaritmarom
i potezom kemijske olovke."
"Molim?
Aksjonov dlanovima pritisne elo. "Priam sam sa sobom,
drue. Ispriavam se. Koliko god se prezirao sada, moram se
sloiti s vama. Ne vidim druge opcije.
"Pouzdajemo se u slijepu sreu!" ree jedan ovjek.
"Mogli bi, no ponestalo nam je sree u orbiti. Ako je uope
ostalo imalo sree za ovaj let, Novikov je mora pronai pri
povratku."
Kontrolor leta zapali cigaretu i krene zbrajati na prstima.
"Solarna panela u kvaru. Kratkovalni radio u kvaru.
Stabilizator u kvaru. Potisak pokvaren. to ako su retro-rakete
takoer u kvaru? A padobran?"
"A izbacivo sjedalo? Nadoda general.
Drugi se zagledaju u tlo. "Drue generale, pone Aksjonov
njeno, Savez Jedan nema izbacivo sjedalo. Sami ste odobrili
dizajn, drue generale.
General pone psovati i drugi se vrate na svoja mjesta.
andarin toliko snano stisne Aksjonovu ruku da mladi

zacvili.
"Neu zaboraviti tvoju potporu, ree andarin.
Aksjonov se izmigolji iz njegova stiska.
Premijer podigne pogled sa svog govora, ali brzo spusti
glavu i nastavi: "U svim buduim generacijama, tvoje e ime
prizivati slavu nae velike socijalistike drave do novih
Tad Novikovljev glas zagrmi zvunicima: "Kakvo je ovo
sranje? K vragu! K vragu! Bajkonur! Bajkonur! Ovdje Savez
Jedan. Pomozi mi, Bajkonur!
Premijer se sledio, otvorenih usta. Proguravi se pored
Aksjonova, andarin prebaci slualice. "Ovdje Bajkonur, Savez
Jedan. Ispriaj se, SavezJedanl
"Ispriaj se? Ispriaj se? Sranje! Sranje! Sranje!" Jo
statike. "Zar ne razumijete? Morate neto uiniti. Ne elim
umrijeti. uje li me, Bajkonure? Ne elim umrijeti!
Nalet statike izbrie njegove sljedee rijei, no Aksjonov je,
poput svih ostalih, prepoznao njihov ritam; i on sam je jednako
nekontrolirano jecao na efovom sprovodu.
Kozmonautov je oaj izvukao neto od velike vanosti iz
andarina. Pao je naprijed poput stabla, udario dlanovima na
kontrolnu plou. Stajao je tako naslonjen, zurei u prazninu.
Drhtavom je rukom general iskljuio premijerov mikrofon.
"Moda bolje, s obzirom na okolnosti, pone.
"Da, naravno, ree premijer, te pokupi svoje papire i
aktovku. Toliko se nespretno ustao da je sruio stolicu.
Straari, koji su zurili u zvunike, uope se nisu obazreli na
premijera dok je ubrzano izlazio s generalom.
andarin jo jednom udari plou. Novikov je i dalje jecao.
Mnotvo lica zurilo je u andarina. Nekolicina je bila mokra od
suza.
Aksjonov to vie nije mogao podnijeti. "Reci neto! zagrmi.
"Smiri ga, reci mu da imamo plan.
Protrese andarina, jednom, dvaput, zatim ga oamari.
Nije ni trznuo.
"Ja... Ne mogu... Ne znam... andarinov je glas bio sitan i
neprepoznatljiv.
Kontrolor leta zajaue: "Za ime Boje, priaj s njime!
Aksjonov krene prema premijerovom mikrofonu, upali ga i

ree: "Novikov. Novikov. Sjeti se efa.

Kroz statiku zauje se sitan glas: "... to...?"
Potpuni muk u kontrolnoj sobi.
"ef, Novikov. to bi ef uinio?
"... ef..."
"Ovdje Aksjonov. Sjea me se, zar ne? Tvoj preokrenuti
prijatelj inenjer? Ti si me odveo u orbitu, Novikove, te me
ponovno sigurno vratio na Zemlju. Ja sam se alio cijelim
putem, ali ti si uspio, Novikove. Mi smo uspjeli. Ti i ja i doktor,
i ef. Sjea li se?"
"Da... da, drue... Sjeam se.
"Sluaj me, Novikov. Imamo plan, plan za koji vjerujem da
bi ga ef odobrio. No, prvo ti elim neto proitati. Sjea li se
poruke koju sam ponio sa sobom u svemir? Poruku koju mi je
uruio ef prije polijetanja? Rekao si mi da ti ne itam poruku
dok ne doe pravo vrijeme za nju. Pa, imam poruku sa sobom,
Novikove. Nosim je u depu sve ovo vrijeme. ekaj da je
odmotam... Evo to pie, Novikov. Pie: Prijatelju moj, dobar
sam dizajner letjelica jer znam kako se kozmonaut osjea. I ja
sam bio uplaen, daleko od doma, okruen hladnoom. Uskoro
e i sam doznati kakav je to osjeaj. No, ja sam preivio,
prijatelju moj, pa e i ti. I nastavit emo dizajnirati velike
stvari skupa. Potpisano, ef. Razumije li, Novikov? ef tono
zna kako se osjea."
Uslijedila je duga tiina. Aksjonov promotri bljetavu
tokicu kako se pribliava Africi. Jedan od voe timova pogura
komad papira pod njegovu ruku i proape: "Slijedi
devetnaesta orbita. To mu je posljednja prilika da- Aksjonov
mu odmahne.
Kozmonaut progovori. "ef je... mrtav.
"Da li zbilja vjeruje u to, Novikov? Da li si zbilja na tren
povjerovao u to?"
Statika. Tad Novikov polako i sigurno odgovori: "Ne, drue.
Ne vjerujem.
Aksjonov povue mikrofon sa sobom i sjedne na pod. Nije
vie vidio kartu, samo efovo lice kako se smije ispred
Gagarinove kolibe. "Ni ja, Novikov, ree Aksjonov i obrie
suze. Nasmije se mukarcima koji su mu pruali maramice i

kalkulatore. "Sluaj me pozorno. Ovako emo..."

***
Savez Jedan jurio je kroz atmosferu, okretao se poput
djeaka koji je pao sa sanjka na pola puta niz brdo. Njegov je
beskoristan padobran vrludao za njime.
Posljednji razumljivi radio prijenos pilota nije bio
oajavajue: Krivo me navodite, krivo me navodite, kako ne
razumijete. prijavljeno godinama nakon dogaaja od agenta
tajne slube SAD-a, ve zapravo kasnija poruka, samo tri rijei
duga:
ef je ovdje.
Neki koji su posluali vrpcu ne vjeruju i tvrde da to nisu te
rijei.
No, kozmonauti, oni vjeruju.

XII. Kozmodrom Bajkonur, 22. kolovoza 1997.

"Odlino!
"Izvrsno!"
"Dobro obavljen posao. Mir!
Povici, aplauz i vika ispunili su kontrolnu sobu. Ljudi su
se grlili, ljubili, tapali po leima.
Jedna sitna ena kratke kose - Ljudmila? Ne, Ljudmila je
bila na odmoru u Pragu. Ova je imala desetak naunica na
desnom uhu poput spiralne biljenice i vrtjela se u zraku jer
ju je onaj bedak Atkov podigao, a nije znao ni kako se koristi
logaritmar. Poljubili su se glasno, a zatim ju je Atkov
proslijedio drugom mukarcu. Serebovu? atalovu? jednom
novaku. Poljubila je i njega i skviala poput djeteta.
Aksjonov ih je promatrao bez rijei. Bilo je i vrijeme da
inenjeri uju neku dobru vijest, pa je odluio da moe
pretrpjeti njihov entuzijazam. Nakratko.
Stajao je sam na uzvienom dijelu prostorije, ruku
sklopljenih iza lea. Stajao je ukoeno, uzdignute glave. S
njegove lijeve strane nalazio se veliki model Mira.
Slubena je kontrolna soba Mira bila izvan Moskve,

naravno, u kompleksu nazvanom po efu. No, cijeli je Ruski

svemirski program bio pod povealom od sudara 25.lipnja,
osobito Bajkonur.
Na ekranima, tri su se lana posade, Solovljev, Vinogradov
i Mike Amerikanac, pognuli iznad svojih instrumenata. Slika
je bila nejasna, no oito su se cerekali poput NASA-inih
majmuna. Mike Amerikanac drao je oba palca u zraku i imao
je grimasu na licu, kao da ga mue. Ovo je bilo u televizijske
svrhe. No, posada je imala razloga za sreu, naravno. Aksjonov
pogleda svoj sat. Narednih nekoliko sekundi.
"Potvrujemo, Moskva, ree Solovljev, njegov se glas gubio
u statici. "Svi elektrini sklopovi rade. Nova sklopka radi.
Ponavljam, uspjeno radi. Ponovno imamo punu snagu.
Novi val povika diljem kontrolne sobe. Aksjonove se usnice
ponu micati s odbrojavanjem. Osam. Pet. Tri. Tolubko krene
prema njemu uz stepenice, smijui se pod tekim slualicama.
Kimne joj, te zapljee jednom, dvaput. Zapljeskao bi i trei
put, no sobom zavlada muk.
"Gospodo i dame, povie. "Vratite se svojim mjestima,
molim vas. Prezirao je javni nain obraanja. Njegovo je
podrhtavanje bilo dovoljno poniavajue, bez dodatnog
naglaavanja. No, uli su ga. Brzo su pojurili na svoja mjesta.
Radni dan se nastavio. Slavlju je doao kraj.
Ponekad su zaboravljali da je Aksjonova uloga bila
iskljuivo sentimentalna, ceremonijalna. Ponekad je to i sam
Aksjonov zaboravljao. Zato su njegove kolege tako poskakivali
kad bi samo obrvu podigao? Nikad to nee razumjeti, ni da
poivi dvjesto godina, ni da je pomagao u izgradnji dvadeset i
pet svemirskih postaja koje su vidjele sve zastave svijeta.
"Moskva eli da kae dvije-tri rijei, ree Tolubko.
Iznenaen, Aksjonov podigne svoje slualice, koje je
skinuo za vrijeme kratkog slavlja, te ih ponovno namjesti na
glavu. Upitno pogleda Tolubku. Kimnula je i dala mu znak da
je na liniji.
"Drugovi na Miru, ovdje Aksjonov", ree. Vidio je kako se
Tolubko namrtila na rije "drugovi, no nije se mogao odrei
podsjetnika na svoj ivot zbog jednih namrtenih obrva, zar
ne? "Dobro obavljen posao. Uli ste u povijest, drugovi, svojom

zatvorenom svemirskom etnjom. Zato su bili toliko mutni?

Bile su to njegove oi, uvjeravala ga je Tolubko. Jo jedan dio
tijela koji propada. "No, sad se mi ovdje dolje moramo
pozabaviti povijeu, ako ova stanica ponovno eli postati
funkcionalna. Stanje pripravnosti, molim. Aksjonov se
odjavljuje."
Zato bi se trudio? Nije bio elokventan poput efa.
Odjednom ga svlada umor i on skine slualice. Tolubko kimne
svojoj podreenoj Merkjis, koja zauzvrat kimne i pone itati
prijedloge Moskvi sa stola na koji su drugi stalno polagali nove
papire. Aksjonov je slualice, oito, spustio preblizu ruba
stola. Posegne rukom da ih dohvati, ali i promai. Tolubko se
sagne da ih uzme i suknja joj se malo podigne. Ponovno je
stajala pored njega, podsjeajui ga da je via od njega.
Dodirne mu ruku.
Evgenij? promrmlja. Jeste li dobro?
"Dobro sam, ree. Znao je da ne zvui uvjerljivo. Nasloni
se na stolicu. "Ja sam ovjek od elika, draga moja. Kimne u
smjeru modela Mira. "Mir je ta koja se raspada. Brini o njoj.
"Mir ponovno ima elektrinu energiju. Va je red. Idite u
krevet, Evgenij. Odmorite se. Vratite se sutra, odmorni, kad
emo opet biti do koljena u krizi. Njezin je osmijeh bio osmijeh
stare ene, znalaki i znani. "Neemo nita prepravljati dok vas
nema. Obeajem.
Dok je govorila, polako ga je gurala prema izlazu, rukama
mu je obujmila ramena i on joj je to dozvolio. Nije volio da mu
se pametuje, koliko god njeno, no Tolubki je mnogo toga
poputao. Znao je da je ona toga svjesna i iskoritavala je to.
Pa to? Mlada je i ve je imala prednost.
"Mislim da Gruzijci dolaze sutra, nastavi Tolubko, dok su
se pribliavali vratima. "Trebali biste izgledati dobro pred
njima. Odjenite drugu koulju.
"K vragu i Gruzijci, ree Aksjonov. Zastao je, i Tolubko
malice produi prije nego se ponovno vrati. "Ne priaj mi o
Gruzijcima. Da nam oni nisu naplatili cijenu Mjeseca za onaj
automatizirani upravljaki sistem, Moskva nas ne bi natjerala
da runo upravljamo teretnom letjelicom. Nije ni udno da smo
stanicu dopola pogurali u orbitu. Mahne ljudima na

ekranima. "Trebali bi ti Gruzijci biti tamo gore, gasiti poare.

Zastane, frkne. "Gruzijci!"
Tolubko se smijeila. Pocrvenio je.
"Sve ovo si ve ula", promrmlja. "Zato me ne prekine?
Ona mu stisne ruku. "Jednom ste mi rekli: Nee nauiti
nita ako prekida.
"Mnogo ti toga govorim, ree. "Ne znai da mora sluati.
Straar je pridravao vrata, ekajui. Izgledao je
prestravljeno, da li od starca ili od mlade ene, Aksjonov nije
znao. Moda je strahovao od toga da e biti optuen za sve
nevolje koje su zadesile Mir ovo ljeto, od sudara nadalje.
Straar u stranjem dijelu prostorije, da! On je kriv! To uope
nije bio neopravdani strah u Sovjetskom Savezu, pa ni u
Jeljcinovoj Rusiji.
"Tolubko", pozove je Merkjis. "Doite vidjeti ove brojke,
molim vas."
"Odmah stiem, ree ona. "Laku no, Evgenij. Oklijevao
je, ona ga gurne, bio je to gotovo telepatski puls. "Laku no.
Stisne mu ruku jo jednom prije negoli nestane. Nije si
dozvolio da prati njezin potiljak, njezinu suknju. Ah, Evgenij,
pomisli. Nekad si se smijao ovakvim glupostima. Sad si i ti
starac.
Dok je prolazio straar ga upita: "Da vam pozovem pratnju,
gospodine?
"Ne", odgovori on, grublje nego to je namjeravao.
"Kako elite, laku no gospodine.
Htio je rei neto ljubazno, da se straar osjea bolje, no
nije se mogao sjetiti prikladnih rijei. Je li ovaj straar imao
sina s oiljkom? Oevi vole pitanja o svojoj djeci. Ili je to moda
bio onaj drugi straar? Ah, k vragu i s time. Vrata su se
zatvorila i Aksjonov je stajao sam u hodniku.
Dok je hodao blagom uzbrdicom kojom je koraao ve
godinama, Aksjonov je proao pored tri para straara i pet
skenera, te ih sve ignorirao. Straari su salutirali, skeneri su
cviljeli, tako da je vjerojatno u njihovim mislima bio onaj
Platonski Aksjonov iz davnine, ili neto slino tome.
Izmeu kontrolnih toaka, njegovi su koraci odjekivali
naputenim hodnicima. Mrak je bio posljedica proraunskih

rezova. Svjetlo je bilo nunije gore u orbiti i tako je etiri petine

svjetala, veinom u starom sektoru koji je sluio za pohranu,
bilo ugaeno. Aksjonovim kolegama nije smetalo. Zar im nije
Gorbaov, kao dar za odlazak, sagradio nov i velianstven ulaz
s novim dizalom? Nije bilo potrebe prolaziti ovim starim
dijelom, ovim labirintom, kako bi doli do povrine. Zato je ne
ostaviti takorima?
No, Aksjonovu se nikad nije urilo na povrinu. Nije volio
dizala, jo od Zore Jedan. Potajno se i veselio to voli ii putem
koji su drugi izbjegavali. Ljudi su tvrdili da se udnovate stvari
zbivaju tu dolje u starom sektoru. Vidjeli su ljude koji bi u
iduem trenu nestali. uli su glasove. Straari su potpisivali
peticije za manji broj kontrolnih toaka i zdruene smjene
(naravno, u ovo vrijeme i za veu plau]. Svima je bilo
nelagodno, osim skenerima, koji nikad nisu uinili neto
udno, i Aksjonova koji je desetljeima tumarao ovim
hodnicima. Nije namjeravao stati sada. Prezirao je te skenere.
Iako, hodao je mrvicu bre ovih dana, ali iskljuivo radi
tjelovjebe.
Proao je posljednju kontrolnu toku i izronio na povrinu,
vjetrom obavijenog trga, ispred groznog Brenjevog kafia.
Stajao je u okruglom dijelu tunela i duboko disao, ispruivi
ruke. inio je to svaki put kad bi doao na povrinu. Bila je to
blesava navika, bilo je dovoljno mjesta da isprui ruke i dolje.
Ljuljao je ruke naprijed-nazad, te se dvaput obgrlio. Bilo je
preoblano za promatranje zvijezda, no no je bila topla i
povjetarac je nosio miris divljeg luka i trave. Aksjonov tad
shvati da ovdje nije bilo lansiranja ve, koliko? U starim
vremenima, smrad je bio konstantan. Iupao je busen trave
iz rupe u ploniku. Korov je odbijao napustiti ovo mjesto, jedne
e noi Aksjonov kampirati ovdje i promatrati ga kako raste.
Hodao je preko naputenog trga, njegovi su koraci
odjekivali u mraku. Stvar akustike. Njegov ga je put vodio do
rijetke stvari iz biveg Sovjetskog Saveza, nove skulpture. S
rukama na bokovima i zamotanim nacrtom ispod jedne ruke,
Sergej Koroljov stajao je smrznut u vremenu, zurei u nebo.
Dok mu se pribliavao, Aksjonov jo jednom pomisli da je tek
loa kopija. Nalikovao je Lenjinu. Kako i ne bi? Kipar je trideset

godina izraivao samo Lenjine.

Dok se pribliavao mramornom efu, osjeti miris cvijea.
Bilo ih je vie nego obino, sudei po tamnim hrpama u
podnoju kipa. U zoru bi Kazahstanci pokupili stare bukete,
no ostalo bi ih dovoljno da unesu malo boje na trg.
Kazahstanci bi pokupili cvijee i ostavili sve ostalo. Bilo je
slika svemira izrezanih iz asopisa i djejih plastinih raketa.
Kutija punih istroenih kemijskih olovaka koje je ef koristio
- kao da je u to vrijeme imao izbora. Otprilike jednom
mjeseno, Aksjonov bi uzeo kutiju iz kafia, skupio ih, te ih
odnio u izgubljeno-naeno. Bio je to blesav posli,
nedostojanstven, mogao je bez muke pitati jednog
Kazahstanca da to uini, ili bilo koga drugog u kompleksu. No,
Aksjonov nikad nikome nije priao o ovom mjestu, o ovom,
ovom, oltaru. Nije ni namjeravao. ak ni da pita tko, k vragu,
skuplja sve te stvari oko kipa. Jednu je igraku, u to je bio
uvjeren, odnio ve tri puta.
Nitko mu nije nudio ikakvu pomo.
Dok je prolazio pored kipa ugleda novu spodobu na zemlji.
to- ? Zastao je i vilica mu je pala, usisao je zrak.
Spodoba se podigne i Aksjonov povie. Bio je to mukarac
koji se dizao na noge.
"Ispriavam se gospodine, ree mukarac, na
kazahstanskom. "Nije mi bila namjera da vas uplaim.
Ispriavam se.
Mukarac je ve odepao dalje, tresui prainu sa sebe.
Moda se jednom osvrnuo, ali ve ga je progutao mrak trga.
Diui duboko, smirujui srce, Aksjonov je zurio u
podnoje kipa. je li ovjek ostavio neki dar? Aksjonov je bio
poprilino siguran da ga je prekinuo u neemu.
Je li ovjek doista bio na koljenima, ponizno okrenut
prema kipu? Je li doista bio u poloaju muslimanske molitve?
Aksjonov pouri preko trg prema Hruovljevom bloku u
kojemu se nekad nalazila njegova soba. Prkao je po
kljuevima.
Proitao je jednom da, u Parizu, turisti odlau
sentimentalne stvarice na grobovima glumaca i pop zvijezda.
Netko bi to i oekivao u Parizu.

No, ovo je bio Bajkonur, trijezan Bajkonur. Ovdje nije bio

turista ili adolescenata. Bilo je kozmonauta, da, oni su bili
praznovjerni, djetinjasti, oduvijek su i bili s tim svojim priama
sa Mira. Stvarno. No, inenjeri, programeri, astrofiziari,
birokrati?
Apsurdno, ef da je pop zvijezda?
Neotkljuana, vrata su zapinjala, kao i obino, te ih on na
silu pogura. Mrak.
Tko se moli pop zvijezdi?
Zatvorio je vrata za sobom i potraio svjetlo. Tipino za
Hruovljeve inenjere, sklopka se nalazila gotovo metar dalje
od vrata na neobinoj visini. Uvijek je bilo malo potrage.
Svjetlo u blagovaonici je bilo lake nai. Jednom je,
nemiran usred noi, uetao u mranu blagovaonicu, upalio
svjetlo i nasmrt preplaio grupu mladih inenjera koji su se
sklupali oko jedne svijee u kutu. Drogeraka orgija, pomislio
je Aksjonov.
Izbezumljen i prestravljen, promrmljao je neto, ugasio
svjetlo i nestao. Nikad to nije ni spomenuo. To nisu bila
njegova posla. Nikad nije upitao Tolubko to je skrila ispod
stola ili na koljena. Na tren, izgledalo mu je poput fotografije.
Aksjonov nikad nije silio svoje suradnike da s njime dijele
svoj privatan ivot. Samo detalje projekta na kojima su radili.
To su i inili. Bio je prilino siguran.
Prilino siguran.
Gdje je bio taj prokleti prekida? Noktima je grebao po
zidu.
Svemirski program kao dihad. Zamisli.
Kad se mole efu, da li im on odgovara?
On je odgovarao Novikovu.
"Novikov", promrmlja Aksjonov. Starcima je bilo dozvoljeno
da razgovaraju sami sa sobom, zar ne? "Postavio sam efa u
Novikovu glavu samo da ga smirim, kako bi mu posljednji
trenutak bio manje stravian. Ako mu je itko pomogao, onda
sam to bio ja - Aksjonov. Ja.
Ruke su mu klizile zidom. Ovo je bilo smijeno. Zar bi
trebao nekoga pozvati, Tolubko, molim te doi ovamo i nai mi
svjetlo. Onda bi pomislila da je to varka, trik da je odvue u

krevet. Nasmijao se, zatim pone plakati. Nikad nee pronai

svjetlo. Bio je star, star ovjek i nije bilo svjetlosti. Naslonio se
na zid i kliznuo na pod, jecajui u tami.
Prestani, Aksjonove. Prestani.
Sklopio je oi, obujmio se i sklupao. Osjeao je da drhtaji
postaju sve gori. Ugrize se za usnu kako bi suzbio vrisak.
Nije bio sam u sobi.
Iskreno reeno, to je bilo korisno. Drhtaji se polako smire
i on opusti stisak. Boljeli su ga prsti. Sutra e biti ukoeni.
Udahnuo bi kroz nos, izdahnuo na usta, kao to ga je majka
davno uila. Nije otvarao oi, no znao je da kad bi...
Znao je.
Ah, efe, ree Aksjonov. "Provirujte ovdje koliko elite, ja
vas nikad neu tovati. Znam vas predobro i previe vas
volim.
Probudio se naslonjen na zid. Sve ga je boljelo. Svjetla su
bila upaljena, a vani je bio mrak. Pored njega je stajao
telefonski stoli. Dobro, bio je dovoljno vrst. Povue se na
noge, stenjui malo. Stajao je i masirao ruke i noge, pitajui se
zato je, pobogu, tako zaspao. Odgovorio je samome sebi, bio
je starac, te se posvetio drugim problemima. Uz malo
potekoa, otkopao je koulju i odsutno upalio stolno svjetlo.
Pogleda svoj dizajn i istog se trena zgrozi, udubivi se u posao
dok se polako sputao u stolicu.
ak i kad bi ponekad na glas iznosio svoje misli,
usporeivao biljeke, pa ak i raspravljao sa starim
prijateljem, to bi se dogodilo? Nije pripadao nekakvom kultu,
niti je bio neki Kazahstanac na koljenima. Bio je inenjer.
"Evo problema, efe, promrmlja Aksjonov. "Ovdje, ovo je
najbolji dizajn za solarne nizove, uzmemo li u obzir tednju
goriva. Podignuti ovako, na servisni modul. Zasad je dobro. No,
evo i druge zamisli. Na primjer...
Aksjonovi su se papiri preklapali. Stolica je kripala.
Stisnutih usana, s ravnalom u rukama, nacrtao je liniju.
Iscrtavao je svoje planove kroz cijelu no, sve do zore.

Mildred Clingerman:

DIVLJA UMA

O jo jednoj nepravedno zaboravljenoj sf autorici, proitajte vie u kolumni

Sirius books...
The Wild Wood (1957.)

Margaret Abbott se inilo da se njena djeca, to su starija,

sve vre i vre dre obiteljskih boinih tradicija. Njen se
leerni prijedlog da, samo ovaj put, isprobaju neto novo po
pitanju boinog drvca, susreo s toliko tinejderskog prijezira
i iskrene panike da je Margaret odmah odbacila tu ideju. Na
uvrnut nain ju je zabavljalo to je ritual koji je sama stvarala
kroz godine sada dosegao status svetinje. Znailo je to da e
jo jednom morati pretrpjeti tajnu muku kupovine boinog
drvca u Cravolinijevu Stoeru Boinih Drvca. Pokuala se
utjeiti milju da jedan uasno muni sat svake godine nije
prevelika cijena za platiti za sreu vlastite djece. Naposljetku,
to se uvijek dogaalo dovoljno prije Boia da joj nikad ne bi
pokvarilo taj veliki dan.
Kupovina stabla kod Cravolinija poela je one godine kada
je Bonnie napunila etiri. Bruce jedva da je bio prohodao, bio
je debeo i koprcao se, pa je Margaret bilo teko nositi ga, te ju
je Don naposljetku nakrcao paketima i postavio si sina na
rame. Margaret se jasno sjeala te noi. itav su dan Abbottovi
obeavali Bonnie da e, kada doe veer i kad svi izlozi trgovina
budu sjali vilinskim svjetlima, njih etvero otii u etnju
napuenim ulicama, i da e sluati Bonnie kada i kamo da
krenu. Negdje putem, uvjeravali su roditelji jedno drugo,
Bonnie e se umoriti i postati nervozno, ali i ne eljeti odustati
od blistave ulice i tog trenutka moi. To je trenutak u kojem e
joj dati da odabere to toliko vano drvce, koje e onda, naravno,
trebati odnijeti do auta uz pomo pobjedonosne Bonnie.
Jednom kad ju se namami do auta, bit e jednostavno odvesti
ju kui i spremiti u krevet. Mirisna zelena tajanstvenost stabla
koje voze kui osigurat e njenu pospanost i zadovoljstvo.
Ispostavilo se (zato to nitko nije predvidio?] da dijete nije
pokazalo nikakve znakove umora te veeri, osim cendravog
odbacivanja svakog drvca koje bi joj pokazali. Margaret, koju

su noge i lea boljeli od noenja Brucea, progutala je svoju

nestrpljivost i izvukla jo jedno stabalce i zavrtjela ga pred
Bonnienim hladnim, analitikim pogledom.
"Ne, rekla je Bonnie. "Premalo je. Tata, ajmo onim putem.
Pokazala je prema jednoj od mranijih ulica koje su vodile u
podruje puno zalagaonica i malih trgovina jeftinim nakitom.
Od tuda se pak moglo zai u rune kvartove pune trgovina
odjeom na kredit, postolarnica i praznih, daskama zatvorenih
zgrada u ijim se prilazima smee gomilalo do glenjeva.
"Ne, rekla je Margaret. "Budalatina. to ne valja s ovim
stablom, Bonnie? Nije tako malo. A definitivno ne idemo tamo
dolje. Uvjeravam te da tamo dolje nema boinih drvca, je li
tako Don?
Don Abbot zavrtio je glavom ali se i smijeio keri, pustivi
da ga odvue preko ceste.
Kao prokleti veliki bernardinac, pomislila je Margaret,
kojeg za sobom tegli samouvjereno dijete. Zurila je za svojim
muem i djetetom, kao da su stranci. ekali su ju na uglu, a
Don se drao kao plahi mukarac koji zna da mu je supruga
ljuta ali nee napraviti scenu. Bonnie ga je i dalje vukla za
ruku, smjekajui se majci slatko i samodopadno. Margaret je
ljutito ispustila drvce, prebacila Brucea na drugi bok i
pridruila im se.
Semafor se promijenio i zajedno su preli cestu. Don je
usporio i pokuao ju udobrovoljiti umirujuim pogledom. "Jesi
okej, duo? Evo, ti nosi pakete a ja u Brucea. Ako eli, moe
sjesti u auto. Bonnie i ja emo samo ii vidjeti to je na kraju
ove uliice... Kae da tamo dolje prodaju neka velika drvca.
Sa sumnjom je spustio pogled prema keri. "Jesi sigurna,
Bonnie? Kako to zna?
"Vidjela sam ih. Hajde, tata."
"Vjerojatno ih jest vidjela, rekao je Don. Moda proli
tjedan dok smo se vozili kroz grad. Zna i sama da klinci
primijete stvari koje mi ne registriramo. Boe, s obzirom na
promet, tko ima vremena ita vidjeti? I uostalom, Margaret,
rekla si joj da moe odabrati drvce. Rekla si da je vrijeme da
ponemo graditi tradicije kako bi klinci imali...ovaj...sigurnost.
ini mi se da joj drvce nee puno znaiti ako ju natjeramo da

uzme ono koje smo mi odabrali. Eto, to mislim.

Margaret mu se pribliila i uzela ga za ruku, stisnuvi je u
znak opratanja i isprike. Don joj se nasmijeio i itavo se
Margaretino tijelo zagrijalo. Dug je trenutak izazivala njegove
oi vrelim pogledom koji je on zvao 'dimnim' i koji je za oboje
oznaavao iskrenu udnju. Uzvratio joj je pogled pun muke
napetosti pa se svjesno opustio.
"No, ne tu i ne sad, rekao je. "Javi mi se kasnije.
Margaret, uvjerena i smirena, poskoi nekoliko koraka. To
oduevi djecu. Njih se etvero nasmiju pa iznenada nau pred
ruevnom trgovinom u kojoj se nalazio Cravolinijev Stoer
Boinih Drvca.
Moda je zbog njihova veselja te prve godine Cravolini
postao tako draga uspomena Donu i djeci. Prvih je nekoliko
minuta i
Margaret to mrano mjesto smatrala armantnim.
Sadravalo je zapanjujuu umu uspravnih drvca, redove i
redove, a miris jele, smreke i bora ugodno je bockao sva
osjetila. Pod je bio prekriven vlanom piljevinom, zamrljani
stari zidovi prekriveni vijencima boikovine i umjetnikim
djelima Della Robbije. Bonnie je odjurila u smjeru viih drvca,
nestavi s vida takvom brzinom da je Don pourio za njom i
ostavio Margaret u dovratku.
Iznenada se poela boriti s tim udnim uvjerenjem da se
"ovo ve dogodilo. Jo od djetinjstva nije toliko bila uvjerena
da moe predvidjeti detalje dogaaja koji e uslijediti u
sljedeem trenutku. Ve se jeila od predznanja, od dodira, koji
e uslijediti... sada.
Okrenula se i ugledala tintne oi mukarca koji je stajao
pored nje, ruke blago poloene na njenu golu podlakticu. Da,
bio je dio sna kojem se vratila - dugog, munog sna u kojem je
vapila za cjelovitou, za ljubavlju, za potenou, a drvee se
samo stiskalo oko nje, zaklanjajui svjetlo. "Drvee, drvee...
promrmljala je Margaret. San je poeo blijediti. Pogledala je
preko paketa koje je drala, prema tamnoj ruci koja je gladila
zlatne dlaice njene podlaktice. Dobila sam ih prolog ljeta, od
svog onog plivanja.
Naglo se uspravila kako je san zavrio, pokuavajui

odagnati malaksalost koja ju je drala dok joj je taj stranac, taj

runi mukarac, gladio ruku. Uspjela mu se otrgnuti, prosuvi
pakete po podu. Kleknuo je uz nju da ih podigne, i glava mu je
bila toliko blizu njenoj da je mogla namirisati njegovu prljavu,
masnu kosu. Vonj kose (opet?) joj je prizvao malu, krcatu
prostoriju i krevet s tankim madracem koji nikad nije grijao.
Luk je postajao sme u maslinovu ulju u tavi na kuhalu.
Mukarac je stajao pored prozora, okrenut leima... Trebao ju
je; nitko drugi nije ju trebao na takav nain. Osim toga, mama
joj je rekla da uva Alberta. Kako ga je mogla ostaviti samog?
Ali mama je bila mrtva... A kako je mama mogla znati sve loe
stvari koje ju je Alberto nauio?
"Margaret. Donov glas prilino ju je otro prizvao iz sna
koji ju je opet obuzeo. Margaretin uzdah bio je napola jecaj.
Nasmijala se muu i pomogao joj je ustati i skupiti pakete.
Stranac se upoznavao s Donom. Bio je to gospodin Cravolini,
vlasnik. Vidio je da je dama vrlo blijeda, da e se onesvijestiti.
Priao joj je pomoi, ali naalost ju je prestraio poto ga nije
ula kako prilazi - najvjerojatnije zbog piljevine na podu. Don
je, vidjela je, sluao ton kojim se ovaj ispriavao. Ako glas
gospodina Cravolinija pokae i najmanji trag bezobrazluka i
ponosa laima koje pria, Don e ga zgrabiti za prednjicu
koulje i protresti dok ne prestane lagati i pone moliti za
milost. Don nije vjerovao u tunjavu. esto, dok bi Margaret i
on leali pod toplim pokrivaem, sretni, Don bi sa aljenjem
priao o divljem djetinjstvu; bilo mu je drago to je sa
sazrijevanjem nestala potreba da se dokae na svakom uglu,
bilo mu je drago priznati Margaret da se esto bojao i da bi mu
uvijek bilo slabo nakon tunjave. Don je podravao lai koje su
ljudima omoguavale suradnju i suivot bez veih problema. I
tako je gospodin Cravolini napravio greku. Naiavi na
Margaret samu, probao je ulet. Sad je znao bolje. Okej.
Zaboravi. Margaret je proitala muevo lice i duboko u sebe
zakopala otri mali ubod razoaranja. Tunjava bi to zavrila
jednom za svagda. Namrtila se dok se trudila razumjeti
vlastite kaotine misli, viziju vrata koja vode u usku, zaguljivu
prostoriju i tek to se nisu bila zatvorila, ali su sad
odkrinuta... i ekaju.

Don ju je odveo niz jedan od dugih redova drvaca do onog

pored kojeg su se stisnuli Bonnie i Bruce. Margaret je jedva
bacila pogled na drvce. Dona je to ljutilo - bio je, kao i obino,
napola uvjeren da je Margaret navela mukarca da joj se
nabacuje. Ne nekim izravnim signalom, ve jednostavno jer je
zaboravila izgledati zaposleno.
"Ne tumaraj okolo tako sanjarski, rekao bi joj esto. "Ne
znam to ti je to, ali izgleda nekako - kao da bi pristala na
obrok ili prosjaenje ili ulazak u neiji krevet."
Bonnie se drala drvca koje je odabrala i pjevuila
izluujui refren koji e Bruce svakog asa razaznati: A Brucie ni-je pomo- ga-o..." Bruce je ve prepoznavao da
otpjevuene rijei znae neto posprdno i tetno po njegovo
dostojanstvo. Napuio je usne i potegao tri duboka udaha koji
su prethodili njegovu najboljem vrisku.
Margaret ga je podigla u ruke dok su Don i Bonnie ubrzano
izvodili povlaenje s izlikom da moraju platiti drvce gospodinu
Cravoliniju. Bruce je vritao, bijesan na svijet koji ga pokuava
ograniiti, zauzdati ili ikako drugaije ugurati njegov ego u
siune, civilizirane proporcije. Margaret je hodala uzdu i
poprijeko s njim, pitajui se to toliko treba Donu i Bonnie.
U udaljenom je kraju trgovine, tamo gdje su svjetla bila
najslabija, Margaret vidjela izloene runo raene svijee. Jo
uvijek tresui Brucea kao da buka maslac, zastala je i
pogledala svijee. etiri blijedoplave svijee raznih duina
graciozno su se uzdizale s ravnog podloka oblikovanog kao
lovorov vijenac. Vrlo lijepe i vjerojatno vrlo skupe. Margaret se
okrenula i ugledala gospodina Cravolinija tik ispred sebe.
"Sviaju vam se te svijee? pitao je meko.
"Gdje mi je mu? Margaret je drala oi na Bruceovoj finoj,
plavoj kosi. Nemoj da se vrata vie otvore...
"Va je mu otiao po auto. On i vaa ker. Drvo je
preveliko da biste ga nosili tako daleko. Zato se bojite?"
"Ne bojim se... Bacila je pogled na mukareve oi, i opet
ju je muilo to to znanje o njemu eka tik onkraj stvarnosti.
"Jesmo li se ve sreli? pitala je.
"Skoro sam vas jednom vidio", rekao je Cravolini. "Stajao
sam kod prozora. Vidio sam va odraz u njemu, ali kada sam

se okrenuo nije vas bilo. Nije bilo nikog u sobi osim moje
sestre...kravetina glupa... Cravolini je pljunuo u prainu. "Tog
sam vam dana napravio svijeu. ekajte. Posegnuo je brzo iza
naslaganih kutija na kojima su bile izloene svijee. Stavio joj
je u ruku prije nego je uspjela pogledati to je. Ljigavo
ruiasta, odurno glatka, ispunjavala joj je ruku. Bila bi ia,
iskrenija, pomislila je, kad bi bila vjerna reprodukcija onog to
je implicirala. Ispustila ju je i trapavo potrala prema svjetlima
izlaza, nosei bebu. Don je upravo parkirao auto. Naglo je
otvorila vrata i napola upala na prednje sjedalo. Bonnie je
odjurila pomoi Donu u noenju drvca. Margaret je zarila lice
u Bruceov topli, mirisni vrat i trljala se vrkom nosa u njega
dok se on glasno smijao. Nikad se nije mogla prisjetiti povratka
kui te veeri. Sigurno je bila vrlo tiha - izgubljena, kako je to
Don znao zvati. Sljedeeg ju je jutra iznenadilo vidjeti da je
Bonnie odabrala jedno od Cravolinijevih najveih, najljepih
drvca, i otkriti da je Bonnie dao, kao poseban boini poklon,
u maramice zamotane blijedoplave svijee.
Svake si je sljedee godine Margaret obeavala da e ovaj
put ostati doma kad doe veer kupovine drvca. Ali neto ju je
uvijek tjeralo da ode s njima - neki posli, neka kupovina ili
Donovo kuenje da ne bude budalasta, da ne moe on sam s
Bonnie, Bruceom i najveim stablom u gradu. Jednom kad bi
dola tamo, nikad ne bi uspjela izbjei Cravolinijevu neugodnu
dobrodolicu. Ako bi ostala u autu, izaao bi van priati s
njom. Bilo je puno bolje ui i drati se blizu Dona i djece. Ali
ni to ne bi posve upalilo. Nekako bi ih uspjela izgubiti; ula bi
njihove razdragane povike dva reda udaljene, ali kada bi
krenula u njihovom smjeru naila bi samo na Cravolinija.
Nikad mu ne bi izbjegla. Ponekad bi, na Silvestrovo, kada bi
sluala o novogodinjim odlukama na radiju i televiziji,
pomislila da je ova godina sigurno ta u kojoj e Donu rei
barem neke od stvari koje joj je Cravolini rekao - napravio - u
svakom sluaju dovoljno da bude sigurna da Abbotti nikad
nee opet otii k njemu. Ali nikad nije. Teko bi bilo objasniti
Donu zato je toliko dugo ekala. Zato mu nije rekla prve
noi?
Mogla je samo vrtiti glavom, zbunjena i zgaena

motivacijama koje su bile spletene u dugu nonu moru. A i

kako e ena u skoro pa etrdesetima objasniti i istinski
istraiti enu u dvadesetima? ak i ako je to ista ena,
nemogue je.
Kad bi svake godine stigla Cravolinijeva "obavijest o
otvaranju, Margaret bi bila otrgnuta iz mira koji bi se
neizbjeno stvorio tijekom razdoblja izmeu dva Boia. Bilo je
to kao da je rastrgani i krvavi komad njena mozga u
meuvremenu zacijelio. Ali vrata su bila tako izazovno
odkrinuta i svakog ju je Boia neto silom pokuavalo
ugurati kroz njih; Margaretin se duh borio protiv napadaa
koji je, inilo se, pratio gospodina Cravolinija (lebdjeo tamo tik
izvan dometa svjetla, trkarao iza drvea), ali borba bi ju
oslabila i izmorila i ostavila bez rijei kojima bi prenijela svoj
problem. Kad bi samo Don vidio, pomislila je. Kad bar ne bi
bile potrebne rijei. Trebalo bi biti tako... U takvim se
trenucima optuivala da je kao Bruce, djetinje bijesna, i rida
zbog stanja stvari.
Svaki put kad bi vidjela Cravolinija, san bi postao stvarniji
i nastavio bi se. Sada je bio vrlo prijateljski nastrojen prema
Abbottima. Bili su meu njegovim "najstarijim muterijama,
imali su privilegiju primati najtoplije pozdrave uz predivne
svijee i vijence koje bi davao djeci. Margaret se bila nadala da
e ove godine nagovoriti Bonnie i Brucea da uzmu neku drugu
vrstu drvca - neto suvremeno i moda zapanjujue, recimo u
ruiasto obojan tumbleweed. Bilo to. Ali nasmijali su se
njenom loem ukusu i bili uasnuti kao da je pokuala u
potpunosti zaobii Boi.
Pitam se hou Ii nju vidjeti ove godine, pomislila je
Margaret. Albertovu sestru. Znala je toliko o njoj - da je nijema,
ali da ima akutni, morbidno osjetljivi sluh - da je jednom ula
kako Cravolini ape svoju poudu za Margaret jer to su bili
trenuci kada su se iz stranjeg dijela trgovine uli ivotinjski
zvuci i smijeh, tamo gdje su uza zid bila naslagana dodatna
drvca. Zvala se Angela i bila je uasna, debela, runa.
Neenjiva, rekao je Alberto. Dio Margaretina znanja o
Angeli doao je od Albertovih aputanja (neeljenih, o kako
neeljenih!) a ostatak iz snova koji bi ivjeli i hodali uz

Margaret kroz raspadajuu zgradu, poevi od trenutka kada

bi prola kroz vrata i zavrila samo kada bi ju Donov glas
prizvao zdravom razumu i drugom ivotu.
Njen je ivot s Donom sadravao trenutke samootkrivenja
u kojima je Margaret mogla priznati samoj sebi da je san imao
mo prizvati ju natrag. Voljela bi saznati njegov kraj. Bila je to
prekratka knjiga koja bi ju ostavljala gladnom i
nezadovoljnom.
I stoga je ove godine popustila djeci, tradiciji i jo jednom
pola ka Cravoliniju.
Margaret je bila svjesna da izgleda dobro u tamnocrvenom
barunastom odijelu. Duple zlatne naunice tiho su zveckale
dok je hodala i zbog njih se osjeala poput arogantne Ciganke.
Ona i Don su stali pored njihova najdraeg bara, svrativi na
nekoliko pia dok su djeca zavravala kupovinu.
Moda je zbog pia, pomislila je Margaret, a moda je zbog
toga to napokon osjeam da u noas rijeiti stvar s
gospodinom Cravolinijem; moda zato hodam tako uzvieno i
ponosno. Don je, na putu s njom do Cravolinija, svratio u
trgovinu uz promrmljanu ispriku koja bi uvijek prethodila
njegovoj kupovini poklona za Margaret. Nagovarao ju je da ode
sama, podsjeajui ju da djeca moda ve ekaju. I po prvi je
put Margaret krenula bez straha, gotovo eljno.
Djeca nisu ekala, ali ena jest. Angela. Margaret ju je
odmah prepoznala, ba kao to je prepoznala Alberta. Angela
je zurila u Margaret od glave do pete i nije se trudila skriti
zabavljenost ili znanje o mnogim Margaretinim vrelim,
nevoljkim susretima s njenim bratom.
Margaret je zaustila, ali ena je samo znakovito zatresla
glavom prema stranjem dijelu trgovine. Margaret se nije
pomaknula. San je poinjao. Alberto eka, tamo iza naslaganih
boinih drvca. Vidi koje ti je meko, udobno gnijezdo svio od
borovih iglica, Margaret se s nelagodom promekoljila i poela
se kretati niz prolaz, hodajui uz Angelu.
Moram k njemu. Treba me. Mama mi je rekla da pazim na
Alberta. Da u si tako osvojiti krunu u Raju... Je li znala koliko
je Alberto neprirodan brat? Je li znala da je nauio sedam moi
iz starih zabranjenih knjiga? I da sam ih nauila od njega?

Dobit e to eli, a i ja u. Evo, Alberto, dolazi ti ponosni,

blentavi duh koji si osvojio... i sluaj, Don i djeca prolaze kroz
vrata.
Margaret je pronala meki krevet iza naslaganih drvca.
Alberto ju je ekao. ula je kako ju Don doziva i borila se
odgovoriti mu, oajniki se borila ustati i poi k njemu.
Ali bila je tako debela, tako teka, tako runa.... ula je
topli, lagani glas druge ene kako odgovara, ula je kako se
veselo ali s djecom, ula je njene lane proteste, kao i obino,
dok su birali najvee drvce. Margaret se divljaki borila i
uspjela je vidjeti Abbotte na trenutak, etvero njih, i vidjela je
enu u tamnocrvenom, ula posljednje zavodljivo zveckanje
zlatnih naunica, a onda su otili.
itavu godinu moram ekati, pomislila je Margaret, a
sljedee moda nee doi. Ona e se pobrinuti za to.
"Moja sestro, moja ljubavi... pjevuio joj je Alberto u uho.
Vie informacija moete nai na web stranici:
http://titan.hangar7.hr. Narudbe i informacije moete
zatraiti na e-mail: siriusb@hangar7. hr ili nas nazvati na 091
987 4375.

recenzija
p: zdestav benzon
The Land Across
Autor: Gene Wolfe
Godina izdanja: 2013.
Nakladnik: Tor Books
Broj stranica: 288
ISBN: 978-076-533-595-1
.
Vi koji me pratite ve neko vrijeme znate da je Gene T Wolfe moj
najdrai pisac. Romani i serijali poput Knjige novog Sunca, Knjige
dugog Sunca, Latro in the Mist, Peace, Free Live Free, Fifth Head
of Cerberus, kratke prie poput tzv. Archipelago serijala [Island
o/Dr. Death i druge prie s ovom kombinacijom rijei], Seven
American Nights, Forlesen, Tracking Song, Eyeflesh Miracles, A
Cabin on the Coast i jo deseci drugih, ine jedan od najznaajnijih
i najveih opusa u dananjoj anrovskoj knjievnosti. I Wolfe je esto
mijenjao anrove, pisao je i SF, horror, fantastiku, fantasy, a
najvanija djela esto su mjeavina anrova. Wolfe je u anru i
izmislio i instalirao tzv. nepouzdanog naratora, veina njegovih knjiga
pisana je u prvom licu, u obliku nekakvih zapisa, dnevnika, pisama,
tako da nikad nismo sigurni je li ba sve to narator govori i pie istina.
Wolfe je erudit par excellence, poznavalac latinskog, starogrkog,
povijesti, zemljopisa, kulture i obiaja raznih naroda, to esto dolazi
do izraaj u njegovim knjigama. Premda najpoznatiji ba po serijalu
Book of the New Sun, koji mu je i najnagraivaniji (pojedini romani
dobili su Nebulu, World Fantasy Award, Locusa ili BSFA), koji je
probijao anrovske granice u stilu Jacka Vancea, moda i najbolji
romani bili su o vojniku bez kratkotrajnog pamenja u doba Stare
Grke, Latrou, pisani u obliku dnevnikih zapisa ovjeka potpuno
nepouzdane memorije, te neobini roman Peace u kojemu vam Wolfe
postavlja toliko zamki da, ako ga ne itate paljivo, neete shvatiti
pravo stanje glavnog lika, ni o emu knjiga zapravo govori, iako ni to
nije preduvjet da uivate u ovom predivno napisanom djelu. Slina je
pria i s Free Live Free, romanu u kojem vas Wolfe cijelo vrijeme
navodi da pomislite (a i naslovne ilustracije svih izdanja idu tome u
prilog) da je rije o fantasyju s vilama, a kraj vas

potpuno iznenadi, Fifth Head of Cerberus, sastavljen od tri

novele u kojima do samoga kraja ne znate jesu li glavni protagonisti
ljudi ili shapeshifterski alieni. Ni noviji Wolfeovi romani (a i u
poodmaklim godinama - sad mu je ve osamdeset i tri - objavljuje
skoro jednu knjigu godinje], nisu u tom pogledu puno loiji, pa mi je
tako Sorcerer's House iz 2010. jedan od draih njegovih romana.
Novi je roman, The LcmdAcross, objavljen krajem 2013. godine, jo
jedan njegov jako dobar roman, ponovo viedimenzionalan, prava
mjeavina anrova, kafkijanski horror fantasy, s dubokom notom
politike. Knjiga zapoinje dolaskom mladog putopisca na granicu
jedne istonoeuropske zemlje gdje mu odmah oduzimaju putovnicu i
zatvaraju ga, nita mu ne objanjavajui. Odvode ga k jednoj obitelji
u jednom provincijskom gradiu i njemu i njima kau da svake noi
mora noiti kod njih u nekoj vrsti kunog pritvora, jer ako ga kontrola
ne pronae u kui, to e znaiti smrtnu kaznu za domaina. Na se
junak vrlo brzo spetlja sa enom, a kako mu je danju kretanje
slobodno, upozna i ovjeka koji mu ponudi da pronae blago
navodno skriveno u jednoj staroj kui, a koje nitko ve stotinu godina
nije mogao nai. udnim nizom dogaaja, junaka otmu pripadnici
otpora, natjeraju ga da za njih snimi protudravne govore koje
emitiraju na radiju, padne u ruke vlastima koje ga zatvore zajedno s
jo jednim Amerikancem, a onda ga isto tako neobjanjivo puste i
vrbuju u tajnu slubu. Ima tu i nadnaravnih bia, crne magije,
motivacija veine likova nije ispoetka jasna, kao to nije jasno tko je
tu pozitivac, a tko negativac. Wolfe je majstor zagonetki i na kraju se
sve razrijei, a vi jo niste sigurni to se upravo proitali. The Land
Across fantazmagorino je putovanje kafkijanskim svijetom u kojem
nita nije onakvim kakvim se ini, gdje i negativci mogu biti pozitivni,
a Wolfeovi dijalozi s iskrivljenim engleskim (zapravo dijelom je to
nain na koji domaini govore engleski, a kasnije kad na junak naui
jezik domaina, njegov prijevod vlastitog nesavrenog govora
njihovog jezika,772795120650000 premda na papiru izgleda isto]
fobiju i izgubljenost glavnog jo vie naglaavaju klaustra- junaka.
ODABRANA BIBLIOGRAFIJA:
Ciklusi
Archipeiago
The Island ofDoctor Death and Other Stories (1970)
The Death ofDr Island (1973)

The Doctor of Death Island (1978)

The WoIfe Archipeiago (1983)
Death of the Island Doctor (1983)
Soiar Cycle
The Cat (1983)
The Map (1984)
Empires ofFoliage and FIower (1987)
Book of The Long Sun
1 Nightside the Long Sun (1993)
2 Lake of the Long Sun (1994)
3 Calde of the Long Sun (1994)
4 Exodus From the Long Sun (1996)
Litany of the Long Sun (1994)
Epiphany of the Long Sun (1997)
Book of The New Sun
1 The Shadow of the Torturer (1980)
2 The CIaw of the Conciliator (1981)
3 The Sword of the Lictor (1982)
The Citadel of the Autarch (1983)
The Urth of the New Sun (1987)
The Tale of the Student and His Son (1981)
Folia's Story: The Armigers Daughter (1982)
The Book of the New Sun, Vols. I &II (1983)
The Castle of the Otter (1983) [NF] Shadow &CIaw (1994)
Sword &Citadel (1994)
The Book of the New Sun (1998)
Book of the Short Sun
1 On Blue's Waters (1999)
2 In Green'sJungles (2000)
3 Return to the Whorl (2001)
The Book of the Short Sun (2001)
Latro
1 Soldier of the Mist (1986)
2 Soldier ofArete (1989)
3 Soldier ofSidon (2006)
The Woman Who Went Out (1985)
Latro in the Mist (2003)
The Wizard Knight

1 The Knight (2004)

2 The Wizard (2004)
The Wizard Knight (2005)
Samostalni romani
Operation Ares (1970)
The Fifth Head of Cerberus (1972)
Peace (1975)
The Devii in a Forest (1976)
Free Live Free (1984)
There Are Doors (1988)
Castleview (1990)
Pandora by HoIIy HoIIander (1990)
Pirate Freedom (2007)
An Evil Guest (2008)
The Sorcerer's House (2010)
Home Fires (2011)
The Land Across (2013)
Zbirke
The Island of Doctor Death and Other
Stories and Other Stories (1980)
Gene Wolfe's Book of Days (1981)
Bibliomen (1984)
Plan[e]t Engineering (1984)
Storeys from the Old Hotel (1988)
For Rosemary (1988)
Endangered Species (1989)
Young WoIfe (1992)
Strange Travelers (2000)
Innocents Aboard (2004)
Starwater Strains (2005)
Strange Birds (2006)
The Best ofGene Woife: A Definitive Retrospective of His
Finest Short Fiction (2009)

Intervju
r: zdeslav benzon
Jedan od najznaajnijih sf pisaca uope, Gene Wolfe, premda je ve zagazio
u osamdesete godine ivota, i dalje objavljuje u ritmu kojeg teko odravaju
puno mlai autori. O svojim knjigama, utjecajima, anru i ivotu popriao je
s naim kolumnistom Zdeslavom Benzonom.

.
Kako je Geneu krajem godine, ba nekako nakon izlaska
romana, preminula ena koju je beskrajno volio i potivao,
zbog koje je postao katolik i ivio u vjeri, odluio sam ga pitati
za intervju krajem sijenja. Gene je, po pisanju mnogih koji ga
poznaju ne samo vrstan pisac, nego i pre divan ovjek, uvijek
spreman na suradnju, pomoi svakome, zanemariti svoje
potrebe, a iznad svega duhovit i pun znanja.
Sirius B: Prvo pitanje je o vaoj novoj knjizi, The Land
Across. to vam je bila inspiracija i jeste li imali neku
posebnu istonoeuropsku zemlju na umu kad ste pisali
knjigu (meni se po nekim karakteristikama ini kao
mjeavina Moldavije i Grke)?
Ne mogu rei da me neto posebno inspiriralo.
Jednostavno u fantasyju esto imamo mala kraljevstva, a u
SF-u velike republike, a u stvarnosti je malo takvih. Nisam
imao ni jednu posebnu zemlju na umu, htio sam pomijeati
znaajke njih nekoliko. Malo Rumunjske, malo Crne Gore i
tako. Svia mi se vaa sugestija za Moldaviju. Samo ime dolo
je od Transilvnije, naravno.
Sirius B: Kad ovjek ita vae knjige u jednom se
trenutku zapita, hej kako sam se odjednom stvorio ovdje?
Kao da izvodite trikove s itateljem. Planirate li unaprijed
to e se dogaati, cijelu radnju sa zamkama, ili?
Poneto planiram, no ne sve. No, esto mijenjam plan kako
knjiga napreduje. Kad uim (odnosno, pokuavam uiti) ljude
pisati, kaem im da zaponu pisati priu i potrae informaciju
kad im treba. to se trikova tie, ako moete predvidjeti kojim
smjerom e pria ii, a to e vam onda pisac?

Sirius B: Vaa opa kultura izgleda nepresuna,

latinski, grki, klasina mitologija, geografija, povijest,
biologija, antropologija, religija. Znam da ste po zanimanju
inenjer, pa kako ste uspjeli sve to nauiti. Istraujete li
za svaku knjigu posebno ili piete o stvarima koje ve
znate?
Sve sam to nauio itajui i to paljivo, s intencijom da
nauim. Kad mi treba neka informacija koju nemam, potraim
je, s internetom danas puno je lake nego neko.
Sirius B: to je sve utjecalo na vas i koje su vam
najdrae knjige? Ima li neka vaa knjiga i pria koje su
vam posebno drage?
Utjecali su na mene Ruth Plumly Thompson, Lewis
Carroll, Mark Twain, Thomas Wolfe, Chesterton, i jo mnogi.
Previe mi je omiljenih knjiga da bih ih mogao ovdje nabrojiti.
Meu mojim romanima tu su The Wizard, An Evil Guest, The
Sorcere's House i Peace, meu priama mogao bih nabrojiti
desetke: A Cabin on the Coast, Josh, Golden City
Far, Westwind, Redbeard, The Tree Is My Hat, The Giant i
jo mnoge.
Sirius B: U zadnje vrijeme sva radnja veine vaih
knjiga dogaa se u dijalozima, poput drama ili filmskih
scenarija, je li vam itko ikad ponudio da napiete scenarij
ili pokuao otkupiti filmska prava za vae knjige ili prie
(posebno bih volio vidjeti Free Live Free kao film)?
Nekoliko puta bilo je govora o filmu po Sjenki muitelja,
prvom dijelu tetralogije Knjiga novog sunca, no na kraju nita
( gro.zeraWorC )
nije bilo od toga.
Sirius B: Vae najpopularnije knjige u Hrvatskoj (jedine
i koje su bile prevedene u bivoj Jugoslaviji prvi serija), a
u Hrvatskoj drugi) su Knjiga novog Sunca i Knjiga dugog
Sunca, pa ljudi koji ne znaju engleski nisu upoznati s
ostatkom vaeg opusa osim nekoliko kratkih pria. Koje
biste knjige ili prie preporuili za prijevod osim ovih koje
ste ve naveli kao svoje favorite?
Neto za prijevod? Soldier of the Mist (prvi dio serijala o
Latrou, op. aut.].
Sirius B: Spomenuli ste Crnu Goru. Jeste li ikad bili u

ovom dijelu Europe, bivoj Jugoslaviji ili Hrvatskoj?

Na alost nisam nikad bio u istonoj Europi. Volio bih da
jesam.
Sirius B: Koje su vae preporuke mladim piscima?
Prvo bih im rekao da itaju kratke prie i naue itati kao
pisci, a zatim i da piu kratke prie ako ele nauiti pisati i
due forme.
Sirius B: itate li ponovo vae starije romane i prie i
ako da, biste li ita mijenjali da imate vremenski stroj.
Koliko imate draftova prije nego knjigu poaljete
izdavau?
Da, itam ih ponovo. A to se tie mijenjanja, ne
razmiljam o tome jer znam da ne mogu. itam ih ponovo da
bih bolje pisao danas. Najee budu tri do etiri drafta.
Sirius B: Vae knjige volim i zbog toga to ne moete
pogodit ni predvidjeti to e se dogoditi i kako e se neto
dogoditi, to mi je jo vanije. Dvaput sam proitao Peace
i tek onda mi je, uz pomo jo nekih foruma postalo jasno
to se u knjizi zapravo dogaa (pretpostavio sam da je
Dennis - glavni lik - bio mrtav od poetka, no nisam bio sto
posto siguran). Kad sam ponovo itao Fifth Head of
Cerberus nakon petnaest godina inila se potpuno
drugaijom od onoga to sam o njoj zapamtio. ini mi se
da su danas ljudi lijeni itatelji, i da ele sve servirano na
pladnju i da ne vole knjige sa zagonetkama koje sami
moraju rijeiti. A to se tie Free Live Free, jesu li vam
ljudi esto govorili da su bili zavarani skoro do kraja da je
to fantasy o vilama kad se zapravo otkriva da je knjiga, pa
recimo SF?
itatelji rijetko priznaju da su zavarani, tu i tamo ponetko,
ali vrlo rijetko, jedan se itatelj bunio da ne mogu biti vjetica
i privatni detektiv u istoj knjizi (Free Live Free). Oekivao sam
da e mi anrovska policija zakucati u pono na vrata nakon
toga, ali na sreu to se nije dogodilo. U stvari i vjetice i privatni
detektivi postoje u stvarnosti. Vjetice sam sretao vie puta,
vjerojatno ste i vi.
A jedan od najboljih prijatelja moga oca bio je privatni
detektiv, a i moja ker Maddie bila je privatni detektiv prije vie

godina.

Domaoj publici najpoznatija su Wolfova djela iz tzv.

Sunevog ciklusa, prvenstveno ona pod zajednikim
nazivom Knjige dugog sunca
Sirius B: Mislite li da biste bili popularniji ili financijski
uspjeniji da niste bili anrovski pisac?
I ovako mislim da sam imao vie uspjeha nego ga
zasluujem. Pokuavam ne biti pohlepan.
Sirius B: itate li ita u zadnje vrijeme i ima li koji novi
pisac da biste ga preporuili?
Na alost, itam vrlo malo, ni blizu koliko bih volio. Oi mi
se zamore i kad samo piem.
Sirius B: estitam na lani osvojenoj nagradi Grand
Mastera. Smatrate li da su nagrade vane? Koja vam je
nagrada najdraa i ima li neka vaa knjiga ili pria za koju
mislite da je trebala dobiti nagradu, a nije?
Grand Master mi jest najdraa nagrada. Ali nagrade mi
nisu vane. Mislim da neke od mojih knjiga zasluuju nagrade,
ali dobio ih sam poprilino puno i ne mogu se aliti. Imam
Grand Mastera, Fullera, dvije Nebule, pet World Fantasy
nagrada i to jo nije sve.

Sirius B: Nadam se da e vas zdravlje jo dobro sluiti

i da vas nisam previe zamorio svojim pitanjima. elim
vam jo puno dobrih knjiga.
***
Negdje krajem ove ili poetkom sljedee moemo oekivati
novi roman Genea Wolfea, Borrowed Man.

Sirius books (13)

p: zdeslav benzon
Politika je posvuda u ivotu i ne moete od nje pobjei ma koliko
se trudili. Politika je jaka i u SF-u, posebice amerikom i njihovom
udruenju pisaca. Sueljavanja njihovih pisaca nalik su onima u
kojima je sudjelovao i na SFiar Predrag Raos. Ne znam je li bilo
fizikih sukoba, ali optubi i sankcija za navodno seksualno
zlostavljanje i mobing jest. A najizrazitiji primjer politike u SF-u su
nominacije za Nebulu, koje su postale skoro vie politike nagrade
nego nagrade kvalitetnim djelima. Jer kako drugaije objasniti
injenicu da su ove godine za Nebulu nominirana dva romana koja
sa anrom nemaju nikakve veze [Hilda Nicole Griffith, isto politika
nominacija, te roman Karen Joy Fowler, spisateljice koja je dosta
aktivna i na SF sceni).
Sukobi na amerikoj SF sceni izmeu tzv. ljevice i desnice
svakim danom se pojaavaju. Neu duboko ulaziti u genezu sukoba,
no moram priznati da vie ne dajem bezrezervnu podrku tzv. mladim
lijevim lavovima, jer mi se ini da su malo duboko zastranili i da
zapravo pokazuju visoku dozu netolerancije prema demokratskim
procedurama. Iako me iskreno nije ni briga za te njihove relacije, ono
to me iznerviralo jest da su SF fanzini, portali i siteovi puni pria o
tim sukobima, blaenjima one druge strane (forum asopisa Asimovs
prije nekoliko godina bio je i ugaen zbog slinih prepucavanja koja
su zavravala salvama uvreda i govorom mrnje - to je sad vrlo
popularna kovanica), te se svemu tome ne nazire kraj. Kako su nama
SFovcima u Hrvatskoj nekako demokrati (to su ovi tzv. ljeviari s
poetka teksta) podosta blii sa svojim stavovima od konzervativaca,
pokuat emo pribliiti itateljima tko je tko na amerikoj SF sceni.
Najjae leglo konzervativaca su pisci okupljeni oko izdavake
kue Baen koja izdaje preteno military SF (tu su i reprinti Heinleina,
Nortonice, Van Vogta, Poula Andersona i drugih starijih znaajnih SF
pisaca uglavnom konzervativnih pogleda na svijet). Posebno se tu
istiu Tom Kratman i Larry Correia. Da ne bi bilo zabune, svi ti pisci
vrlo su inteligentni i premda me apsolutno ne zanimaju njihovi romani
ni teme njihovih djela, ne mogu ih proglasiti idiotima ili neznalicama,
rasistima ni seksistima [to im esto druga strana zna prigovarati],

uostalom meu njima ima i crnaca, hispanoa- merikanaca i drugih

rasa, kao i ena. Ljudi poput Orsona Scotta Carda vode privatne
ratove i oni ne pripadaju nijednoj skupini. Druga skupina desniara,
onih rigidnih, ljudi su poput Voxa Daya, beznaajnog kranskog
fantasy pisca i nekolicine njegovih istomiljenika, koji jesu rasisti i
seksisti, i u cijeloj prii bili bi nevani da spomenuti Vox Day nije
izbaen zbog svojih stavova iz SFWA-e [amerikog udruenja SF i
fantasy pisaca za ijeg se predsjednika ak bio i kandidirao]. Na
suprotnoj strani spektra feministike su spisateljice, kao i liberalni
pisci poput Scalzija, meu kojima je najglasnija Nora Jemisin [o njoj
smo ovdje pisali i morala bi biti poznata i naim itatelji ma] koja se
estoko bori protiv svakog oblika rasizma i seksizma, no i ona u
svemu tomu u zadnje vrijeme pretjeruje. Najnoviji poduhvat te
liberalne strane izaao je iz pera Coryja Doctorowa u eseju u kojem
su mu na udaru Heinlein, Campbell i pria Hladne jednadbe Toma
Godwina. Pa tako udara na Heinleina iji roman Farnham's Freehold
proglaava rasistikim [imao je Heinlein i stvarno rasistiki roman,
Sixth Column, no zapravo treba promatrati i vrijeme u kojem su
nastajala pojedina djela. Sixth Column je rasizam prema utoj rasi
napisan nakon napada na Pearl Harbor], a Heinleina reakcionarnim
seksistom i rasistom. Nisam puno itao Heinleina, ne smatram ga ni
blizu toliko dobrim piscem kao ameriki kritiari, a definitivno ne
jednim od tri velikana, no Heinlein je bio produkt svoga vremena i
mijenjao se s njim. Farnhams Freehold definitivno nije napisan kao
seksistika ni rasistika knjiga, niti bi takvu knjigu socijalist Fred Pohl
objavio u svom asopisu IF, premda sklonom kritiaru koji je eli
doivjeti kao takvu iz dananje perspektive moe stvarno tako i
izgledati. Farnham 's Freehold u prvom je redu lo roman, kakva je i
veina Heinleinovih djela nastalih iza 1960., beznaajan u autorovom
opusu, ak pomalo i neitljiv iz dananje perspektive, pa uzeti njega
za primjer kako bi se izveo Heinleinov ikonoklazam, definitivno nije
ba dobra stvar [koliko god smatram Heinleina ne ba predobrim
piscem, otprilike jednako miljenje imam i o znaaju Doctorowa u
modernom SF-u). Heinlein jest bio desni libertarijanac i jedan od
razloga to mi se ne svia jesu ba njegovi politiki stavovi koji se
provlae kroz veinu njegovih pria i romana, pa ak i omladinskih,
ali kako sam na poetku rekao, Heinlein je bio produkt vremena, ratne
i poslijeratne Amerike (isto tako na ivce mi idu i partizanski filmovi i
komunistiki pisci koje smo morali itati u lektiri u bivoj Jugi, a danas

je pandan toga Jergovi), no kad je pisac dobar, mogu mu oprostiti i

ideoloko zastranjivanje i neslaganje s njegovim politikim idejama
(tu mislim npr. na rane radove Orsona Scotta Carda, neke od
njegovih pria s kraja sedamdesetih i poetka osamdesetih spadaju
u vrhunce SF-a pa to tko mislio o njemu]. Jo gori primjer Doctorowu
je pria Hladne jednadbe u kojoj je ispeglao pisca Godwina i jo vie
Campbella kao urednika Astoundinga u kojem je pria 1954. izala.
O ovoj prii napisane su stotine eseja, pisama podrke i protesta
uredniku, pa je to vjerojatno i jedna od najkontroverznijih SF pria
ikad objavljenih. Meni osobno je, unato nekim manjim zamjerkama,
to izvrsna pria, a inzistiranje na tome da je pisac namjerno doveo
djevojku u situaciju da mora umrijeti, te da je to seksizam, mi je
pomalo i smijeno, premda djelomino shvaam i prigovore onih koji
se bune protiv ovakve postavke prie.
A sad na neto drugo. Objavljene su nominacije za Nebulu. Meu
nominiranim romanima, prilino je raznovrsna konkurencija, a i ovdje
do izraaja, ak vie nego ikada prije (kako ve rekoh, a stvarno mi
se tako ini], dolazi podjela na lijeve i desne (Nebula je nagrada
SFWA]. Pa je nominiran i Baenov pisac Charles E. Gannon s Fire
With Fire (jedan od glavnih prigovora je predvidljivo neuvjerljiv glavni
enski lik, koji za razliku od mukog pokazuje znakove slabosti], tu je
i Linda Nagata s jo jednim military SF-om, The Red: First Light. Boje
ljevice i LGBT populacije (vidite kako li je neobino kad ovako
promatrate nominacije, no sve je u ivotu politika, ma koliko se
zapravo trudili da to ne vidimo] brani Britanka Nicola Griffith s
povijesnim romanom Hild o svetoj Hildi (ne vidim kakve veze ima s
fantastikom i SF-om, no jo nisam proitao knjigu, vjerojatno ni neu,
ali ni u jednoj recenziji ne spominju je kao anrovski roman], tu je i
nezaobilazni Neil Gaiman, Karen Joy Fowler s jo jednom ne
SF/fantasy knjigom We Were Ali CompIetely Beyond Ourselves (o
njoj vie u jednoj od sljedeih kolumni], te ak tri prvijenca, meu
kojima bismo trebali traiti i pravog dobitnika, Ancillary Justice Ann
Leckie (i o njoj u sljedeoj kolumni], A Strcmgerin Olondria Sofie
Samatar (moj favorit za Nebulu i Locus], te The Golem and the Jinni
Helene Wecker (o njoj vie malo kasnije u ovoj kolumni]. S obzirom
da sam proitao bar polovicu knjiga, a za neke znam da nisu my cup
of tea, pa ih ni neu itati (Gannona, Griffith i Nagatu], Samatariina
je definitivno najbolja knjiga i zasluila je Nebulu jer je, unato tome
to je roman prvijenac, definitivno najbolje knjievno djelo meu

nominiranima i pripada anru to bi trebao biti osnovni uvjet za

nagradu.
Meu kratkim romanima/ novelama, moj prvi favorit je Wakulla
Springs Andyja Duncana i Ellen Klages koja je ovogodinji
toastmaster na dodjeli Nebula. O ovoj sam prii ve pisao, pa jo
jednom naglasak stavljam na povijest meurasnih odnosa od prve
polovice dvadesetog stoljea u SAD-u o emu ova pria zapravo i
progovara. Osim Lawrencea Schoena sve ostale nominirane su
ene, Nancy Kress, Veronica Schanoes, Vylar Kaftan i Catherine
Valente.
I meu nominiranima za novelete i kratke prie ene ine barem
polovicu, a veina pria objavljena je u online asopisima, najvie
Lightspeedu, tako da ih nisam, osim rijetkih, ni proitao.
Nagradu za Grand mastera dobit e Samuel R. Delany, napokon
rekli bismo, a meu nominiranim filmovima osim Her Spikea Jonzea
nema nieg zanimljivog (tu je jedna epizoda Dr. Whoa, Gravity koji
nije SF, Pacific Rim, Hunger Games 2 i neloi niskobuetni Europa
Report). Toliko o Nebulama.
A sad malo o novim knjigama.
S obzirom da je nominirana za Nebulu, kao i da je bila na mnogim
listama najboljih knjiga prole godine, par reenica o knjizi The Golem
and the Jinni, prvom romanu mlade spisateljice Helene Wecker.
Moram naglasiti da je rije o prvom romanu, jer se to i po konstrukciji,
razvoju radnje, karakterizaciji likova i neiskoritenim prilikama i vidi.
Na poetku romana imamo golema, bie iz idovske mitologije,
ovoga puta enskog roda, kojega idovski mag napravi prema
uputama emigranta koji putuje u Ameriku, a golem bi mu trebao biti
ena i slukinja. No, na brodu za Ameriku (radnja je smjetena pred
sam kraj 19. stoljea, u 1899. godinu], vlasnik umire, prije toga
probudivi golema. Doavi u New York, golem se nekako skrasi kod
jednog starijeg rabina, koji vrlo brzo shvati to ima pred sobom.
Chava, kako nazove golemicu, ima mogunost i itanja elja ljudi oko
sebe, ne spava, ne jede i uglavnom se dosauje. Istovremeno, u
Maloj Siriji, jo jednom dijelu New Yorka, jedan limar dobije na
popravak limenu posudu, oito starinsku, iz koje nakon manipulacije
izae dini, muki, naravno, kojega je prije tisuu godina (to malo po
malo saznajemo kako knjiga odmie] zarobio arapski arobnjak u
ljudskom obliju i zatoio ga u posudu. Ahmad, kako se dini nazove,
bie je vatre (golem je bie zemlje], te pone raditi kod gazde,

sirijskog maronitskog kranina, kao kova, a uskoro i draguljar. I on

ima problema sa spavanjem i hranom [ni iniji ne spavaju i ne jedu],
pa tako luta ulicama New Yorka gdje susretne Chavu. Ostatak radnje
neu vam priati, ali pomalo je sve skupa predvidljivo, kao u
hollywoodskom filmu, a uope ne sumnjam da e netko ovu knjigu i
ekranizirati. Ono to je dobro u knjizi zanimljivi su opisi ivota u
njujorkim predgraima - premda sve zapravo slui kao mizanscena,
tena radnja, nekoliko zanimljivih sporednih likova, pa knjiga skoro ni
u jednom trenutku nije dosadna i brzo se ita, ba poput pravog
bestselera. Ono to me zasmetalo je formulaina radnja, ne ba
duboko razraeni likovi, kolska konstrukcija romana, u kome je sve
podreeno tempu, u kojem od poetka znate da e se radnja prema
kraju ubrzavati do eksplozivnog kraja i sukoba, te obavezne pobjede
dobroga nad zlom. Autorica je oito dobro istraila New York kraja
devetnaestog stoljea, useljenike obiaje, smjeta njem radnje u
Malu Siriju [dio likova je i iz Homsa o kojemu naalost danas itamo
u mranim vijestima] u kransku sredinu jo je postigla na
zanimljivosti i multikulturalnosti, dio likova su i Arapi i idovi, a
mitoloka bia su iz jedne i druge mitologije, zlo je univerzalno, bez
obzira na religiju, te ga samo suradnja snaga dobra moe pobijediti.
Sve u svemu, ako volite ipak poneto drugaiji fantasy, dobro
napisan, brze radnje, na koji neete potroiti previe vremena unato
debljini knjige i koji e vas zabaviti, onda je The Golem and the Jinni
je prava proljetno-ljetna knjiga za vas. Za Nebulu ipak nije.
Zato za Nebulu nije nominirana Margaret Atwood s
Maddaddamom, zavrnim dijelom trilogije zapoete prije desetak
godina s romanom Oryx and Crake, nikad mi nee biti jasno.
Superiorna veini nominiranih, s pravim anrovskim romanom koji
povlai za sobom mnoga egzistencijalna pitanja, Atwood je jedna od
zanimljivijih pojava na knjievnoj sceni zadnjih trideset i kusur godina.
Kanaanka koja je mogla dobiti Nobela ima zavidan opus u kojem je
bilo i uspona i padova, u kojem je esto zalazila u SF i fantastiku
(sjetite se i kod nas prevedene Slukinjine prie), u kojem ima i dosta
zbirki pjesama koje su skoro jednako vane kao i njeni romani, ali
koja je esto s SF zajednicom bila u hladnim odnosima, ba poput i
nekih drugih ozbiljnih pisaca kad je tvrdila da ono to ona pie nije
SF. No, Atwood je dobro potkovana u SF anru, te je 2011. objavila i
knjigu eseja In Other WorIds: SF and the Human Imagination.
Dobitnica je i mnogih nagrada, ukljuujui i Bookerovu koju je dobila

2000. za jedan od svojih vanijih romana, Alias Grace. Atwood je

lanica Stranke zelenih u Kanadi i cijela trilogija Oryx and Crake
zapravo je estoko upozorenje kako bi mogao izgledati svijet u bliskoj
budunosti ako nastavimo sa sadanjim ponaanjem prema
genetskom inenjeringu, zagaenju, no ne tedi ni ekoteroriste, pa ni
zelene fanatike, prema kojima ima vrlo odreeni stav, iako su joj
simpatini, i u knjizi jedini preivljavaju, dri ih pomalo udnima, ali
ipak pozitivnima. Sad malo o knjigama.
Oryx and Crake, prvi roman, bio mi je i najzanimljiviji u serijalu,
pomalo i zato jer me je podsjetio na Ballardov Potopljeni svijet. Knjiga
je to o Jimmyju Snowmanu, naizgled jedinom preivjelom nakon neke
kataklizme koja je izbrisala ljudsku rasu s povrine Zemlje. Snowman
se brine, zapravo slui kao neka vrst sveenika, genetski
modificiranoj skupini ljudi koja bi trebala zaeti bolje, neiskvarenije i
ekoloki prilagoeno ovjeanstvo. Kako radnja pomalo luta izmeu
sadanjosti i prolosti u kojoj upoznajemo Jimmyja, njegovog
prijatelja Glenna, koji postaje izvrsni genetski inenjer, tako malo
pomalo i upoznajemo svijet bliske budunosti u kojem je radnja
smjetena. Veina ljudi ivi u sirotinjskim, prenapuenim, zagaenim
gradovima, a intelektualna i tehnokratska manjina u ograenim i
uvanim utvrdama koje genetskim inenjeringom proizvode hranu,
zabavu, ljepotu i dugovjenost za one koji to mogu platiti. Kako se
roman blii kraju, shvaamo da je Glenn (tada ve zvan Crake, jer je
postao lan Maddaddama, radikalne eko organizacije u kojoj se
lanovi zovu imenima izumrlih ivotinja i igrajui jednu online igru
zapravo planiraju svoje akcije], uz pomo Jimmyja i djevojke, u koju
su obojica bili zaljubljeni, nazvane po jo jednoj izumrloj ivotinji,
Oryxu, kreirao smrtonosni virus i proirio ga svijetom, prije toga
stvorivi novu rasu ljudi, neoptereenu tehnologijom, kompeticijom,
koja e ivjeti u skladu s prirodom i potpuno zamijeniti ljude tetoine.
Izvrsno je to napisan roman, superiorno voene radnje, koji se ne
bavi samo eko problemima i preivljavanjem nakon kataklizme, nego
je tu i mnotvo problema dananjeg ivljenja, pitanje povezanosti
internetom i brzim prometalima, u kojemu je svijet globalno selo, a
oni potlaeni i siromani slue iskljuivo bogatima u svrhu ili daljnjeg
bogaenja ili najprizemnije zabave (Oryx je ve kao dijete prodana u
Aziji u seksualno roblje i tako i dospjela u Ameriku]. Svijet je beutno
mjesto i kao takvo zasluilo je propast. Ono to kod Atwood
oduevljava je mo uvjerljivog pisanja i enskih i mukih likova.

Premda doivljavana kao feministica (opet spominjem Slukinjinu

priu) u ovoj trilogiji Atwood je puno sigurnija u poziciju ena i odnos
s mukarcima, pa je jedan od tragikominijih likova ba radikalna
feministica.
Druga knjiga trilogije The Year of the Flood objavljena je 2010. i
najslabiji je dio trilogije, ujedno i najnezanimljiviji. Prva knjiga
zavrava kad teko bolesni Jimmy susree prve preivjele ljude i ne
znamo jesu li to pozitivci ili negativci. Druga zapoinje paralelnu priu
onoj iz prve knjige, kada upoznajemo cijeli niz novih likova, te zapravo
i nije nastavak prve, nego pogled na zbivanja iz prve knjige iz razliite
perspektive. Tu upoznajemo Boje vrtlare, religijsku eko skupinu koja
ivi u siromanim predgraima i ivi od uzgajanja biljaka i pelarstva,
ima pseudoreligijsku organizaciju, glavni voa zove se Adam prvi, a
glavna ena Eva prva, vegani su i imaju svoje svetkovine i svece, a
svako poglavlje zapoinje jednom himnom. Negdje u treoj knjizi
saznajemo da je religija i organizacija skoro u cijelosti paravan za
prebjege iz utvrenih gradova-kompanija. Druga je knjiga ispriana s
pozicije dvije ene, lanice skupine, od kojih svaka ima potpuno
drugaije korijene i ciljeve, pa mnogo stvari iz prve knjige
sagledavamo iz drugog kuta. Ono to je u ovoj knjizi slabije je dosta
raspadnuta fabula, pa imamo neto poput slike nastale nabacivanjem
boja na platno i moram priznati da sam imao problema doi do kraja.
No, trea knjiga, MaddAddam, puno je bolja, fokusiranija, premda
ponegdje ipak meandrira bez potrebe, pa je i Toby, koja je, uz Zeba,
Adamovog brata, protagonistica i druge knjige, ovdje zanimljivija. U
treoj knjizi naposlijetku dolazi do upoznavanja Jimmyja i Bojih
vrtlara koji su divnim udom skoro svi preivjeli, saznajemo da su i
neke genetskim inenjeringom stvorene ivotinje puno inteligentnije
nego smo to ispoetka mislili, ali borba protiv preivjelih odbjeglih
zatvorenika dovest e i do katarze Jimmyja i jo nekih starih ljudi, a
Crakeovi novi ljudi, crakeri, preivljavaju i zalog su za budunost.
MaddAddam je knjiga koja je definitivno zasluila nominaciju za
Nebulu, no kako smo ve rekli da su nominacije velikim dijelom stvar
politike, sve je mogue, pa i da se neke od najboljih knjiga prole
godine ne nau meu nominiranima.
Knjiga koju sam morao proitati im je izala, na bilo koji nain,
novi je roman Adama Robertsa Twenty Trillion Leagues Under the
Sea, hommage Julesu Verneu, ali i puno zanimljivija knjiga od obine
posvete. Knjiga je pseudopo- vijesni, paralelnosvijetovski, apsurdno

egzistencijalistiki roman, pomalo nalik Verneu, no puno vie od

referenci na Vernea duguje romanu Tau Zero Poula Andersona ili ak
svome prethodnom romanu, Jacku Glassu u postavci radnje.
Dakle, negdje 1958, ali neke paralelne 1958. kako malo pomalo
doznajemo pratei radnju - de Gaulle nije predsjednik Francuske
nego ministar obrane, John Keats je bila Joan Keats, a prisutan je i
irski pjesnik Alfred de Neeson sa svojim Krakenom (ta je pjesma i u
stvarnosti inspirirala Vernea za gigantsku hobotnicu). Nova
podmornica zvana Plongeur isplovljava iz luke Saint Nazaire na
probnu plovidbu. Kako je rije o novoj tehnologiji, na podmornici je
birana posada i jo dvojica znanstvenika indijskog porijekla i asnik
za vezu kojega je postavio osobno ministar obrane, deGaulle. Ve
prilikom prvog zarona dolazi do kvara i podmornica ne moe
zaustaviti zaron, te tone sve dublje i dublje i prijeti joj dezintegracija
zbog tlaka na velikoj dubini. No, podmornica unato probijanju svih
moguih dubina tone i dalje i dalje, na dubine kakvih nema na Zemlji,
a ne raspada se, dapae, ini se kako se vanjski tlak sve vie
smanjuje. Meu posadom poinju nesuglasice i svae, u kojima
prednjae staromodni kapetan i asnik za vezu. Od tog trenutka
roman dolazi na teritorij poznat iz Tau Zeroa ili jo i vie prve treine
Robertsovog Jacka Glassa. Roberts je oito izvrstan psiholog, pa kad
se mala skupina ljudi nae izolirana u smrtnoj opasnosti (ispostavi se
da su neki od lanova posade dosta drukiji od onoga kako su se
predstavljali], dolazi do neizbjenih sukoba, pa ak i ubojstava. Malo
pomalo niti jedan lik nije nam vie simpatian, a Roberts se
inteligentno poigrava s naom percepcijom stvarnosti. Tako
saznajemo gdje se u stvari podmornica nalazi, ne u Verneovoj upljoj
Zemlji, nego u posve drugaijem svemiru gdje preivjeli susreu
neobine kreacije oito nekog visokointeligentnog bia, te na kraju
veim dijelom razrjeavaju tajnu pomou princa Dakara (Vernoljupci
e znati o kome je rije, a vi ostali proguglajte) koji je ve desetljeima
zarobljen u vodenom svemiru. Roberts je definitivno zanimljiv i
produktivan pisac (ove godine izlazi mu jo jedan roman, Bete), a
Twenty Trillion
Leagues je jedan od ozbiljnih kandidata za nagrade sljedee
godine (barem one britanske).
Kad smo ve kod mora i podmorja, poetkom godine pojavio se
jo jedan prvijenac, A Darkling Sea, Jamesa Cambiasa, pisca koji se
ve potvrdio kratkim priama, preteno objavljenima u F&SF-u.

Roman je ekao u ladici, zapravo na hard disku skoro deset godina

prije nego li ga je Cambias odluio dovriti i poslati izdavau koji ga
je isprva odbio, no lani ga je odluio ipak objaviti. A Darkling Sea
prava je starinska SF avantura koja se odvija na mjesecu slinom
Europi, na dnu mora izvana okovana ledom. U moru ive inteligentni
domoroci, nalik velikim rakovima, a Zemljani, smjeteni u habitatu
promatraju ih i prouavaju izdaleka jer druga rasa svemiraca,
humanoidni Shalinjani, Zemljanima brani bliski kontakt. No,
nesretnim sluajem jedan od istraivaa upadne u ruke domorodaca
koji ga zamijene za neku neobinu ivotinju i viviseciraju ga. Tada
poinje trostruki zaplet, Zemljani upuuju poruku na Zemlju da pitaju
za daljnje upute koju presreu Shalinjani i alju svoj brod koji treba
evakuirati Zemljane. Zemljani se opiru, ali Shalinjani su jai, pa jedan
dio Zemljana bjei i uspijeva uspostaviti kontakt s domorocima.
A Darkling Sea nije neka dubokoumna knjiga, no to ni ne tei biti.
Kad bih je usporeivao, najblii parnjak bila bi Mission ofGravity Hala
Clementa, klasik tvrdog SF-a. SF je ovdje ipak neto manje tvrd, no
domoroci imaju ak i slina imena Clementovima, i za aliene koji
percipiraju samo promjene temperature okoline, jer ive u potpuno
mranom oceanu, imaju nain razmiljanja jako slian Zemljanima i
zapravo to je ono to me i najvie smetalo u ovoj knjizi. No, s druge
strane, ako pustite mozak na pau ovo je prava SF avantura, danas
toliko rijetka, da sam je jedva doekao kao dobrodoli predah izmeu
Atwood i Michaela Bishopa o kojemu vie u sljedeoj kolumni.
Ninu Allan ve sam ovdje spominjao, pa sam ak i spomenuo
njenu novelu Spin, nominiranu za BSFA, objavljenu kao zasebnu
knjigu u ediciji TTA (izdavai Interzonea i Black Statica za koje Nina
najee i pie). Allan je nova zvijezda britanske fantastike, SF-a i
horrora, zapravo mjeavine anrova, jer je skoro sve njene prie
teko svrstati u jedan anr. To vai i za Spin, u osnovi fantasy
ukorijenjen u starogrki mit o Arahni, premda samo povrno, no
smjeten u svijet alternativne sadanjosti, koji je, naalost, premda
izuzetno zanimljivo koncipiran, premalo koriten, osim na poetku.
Allan je vrsna majstorica rijei i prva polovica knjige izvrstan je primjer
za njenu rjeitost, irinu ope kulture i izvrsno graenje svijeta.
Glavna junakinja ker je arobnice/proroice koja je ubijena zbog
svog djelovanja koje je zakonom zabranjeno i kanjivo smru. Ker
ne eli priznati da i ona ima te moi, premda se to ve od poetka da
naslutiti. No kad sretne neobinu staricu koja iznenada nestaje i kad

je potrai jedna ena da pomogne njenom teko bolesnom sinu, za

kojega ona tvrdi da je rtva kletve i sama pone vjerovati da ima moi.
Kraj je novele pomalo nejasan i psihodelian, no volio bih proitati
roman smjeten u ovu alternativnu Grku, izuzetno dobro zamiljenu.
Mitch Benn je neto poput naeg Luke Bulia, zabavlja s
gitarom koji pie zabavne, humoristine pjesme kojima ismijava
politiare, glupost ljudi, zadrtost i sline stvari.
Taj Mitch Benn napisao je i uspio objaviti prvi roman, zvan Terra,
koji ima izuzetno zabavan poetak i zbog kojega sam knjigu nastavio
itati do kraja i nisam bio ba potpuno oduevljen, no ne zbog toga
to je knjiga loa. Terru su usporeivali s Pratchettom, Holtom i jo
nekim drugim piscima, no Terra je zapravo knjiga za djecu i omladinu
i kao takva funkcionira, no u stvarnosti je vrlo osrednji SF. Alien, po
zanimanju ekvivalentnom zemaljskom antropologu, s jednog dalekog
planeta u radnoj je posjeti Zemlji, naravno inkognito u svom
nevidljivom leteem tanjuru. No, nesretnim sluajem postane vidljiv
te stjecajem okolnosti uzme dijete blentavih roditelja koji u strahu od
svemirca pobjegnu, te ga povede sa sobom na svoj planet mislei da
su ga roditelji napustili. Naravno, Zemljane ondje smatraju okrutnim i
opasnim poput divljih zvijeri, pa ljudsku djevojicu jedva putaju meu
svoju djecu. No, mala Terra, kako je nazovu, svojom inteligencijom i
dobrotom pomalo osvoji srca aliena, posebno kad uz pomo svog
skrbnika uspije uspostaviti mir na planetu. Terra je ukupno gledajui
dobra zabava za djecu, neloe napisan roman za uzrast do dvanaest
godina, i zapravo knjiga kakvih ba nema puno danas. Najvie me
podsjetila na neke knjige iz moga djetinjstva poput Drejek i
Marsovci. Eto, jedan prijedlog za prijevod SF-a za djecu, koji
promovira pozitivne vrijednosti i nije zahtijevan za itanje.
Sad o jednoj staroj, zaboravljenoj spisateljici.
Mildred Clingerman bila je suvremenica Zenne Henderson,
Katherine MacLean i Margaret St. Clair, premda najvie zajednikog
dijeli sa Zennom, jer je skoro sve svoje prie, a nije objavila ni jedan
roman, objavila u F&SF-u. Druga poveznica sa Zennom, blagost je
njene naracije, bilo da je rije o SF-u, horroru ili fantastici, to je jo
ee pisala, u svim je priama prisutna odreena toplina i teko da
bi ijednu njenu priu mogao potpisati mukarac. Skoro sve njene
objavljene prie, njih esnaest sabrano je u zbirci simptomatinog
naziva A Cupfiil of Space {alica Svemira), i premda su teme prilino
raznovrsne, u svima dominira izrazito ensko pisanje, to je u ono

doba potpune dominacije mukaraca u anru bilo izrazito i potrebno

osvjeenje. Veina pria ni danas nije zastarjela. Ono to ih ini
zanimljivima je bezvremenost ideja. Kad bih je pokuao usporeivati
s nekim njenim suvremenikom najprije bi mi pali na pamet Jack
Finney, Clifford Simak i Bob Leman (koji je dodue doao dosta
kasnije, no dijeli tu neku pastoralnost s Clingermanicom, ba poput
Simaka ili
Finneyja). Bila njena junakinja malo priglupa, doborudna starica
koja nehotice, upravo tim svojim karakteristikama, spaava svijet od
invazije aliena koji su Zemljane doivljavali prepredenim zloincima
[Minister Without Portfolio, njena prva objavljena pria), nezadovoljna
supruga promatraa ptica koja otkriva neobinog stvora koji promatra
nju i njenu obitelj skriven, poput promatraa ptica [Birds Can't Count),
potomak redneck obitelji koja u svom bunaru skriva stranu tajnu
(humoristini horor Stickeney and the Critic), superinteligentna
djevojka koja pokuava pomoi naizgled poludjeloj starijoj eni koja
na lokalnoj pruzi pokuava pronai nestalu stanicu na kojoj je jednom
izaao njen zarunik i nikada se vie nije pojavio, a stanica je zauvijek
nestala (moda i najljepa i najsentimentalnija njena pria, duboko
antirasistika, Mr. Sakrisons Halt) ili ena zaruena za mukarca
kojeg zapravo ne voli, iako je dobra prilika, pa se zaljubi u mladia
koji dolazi iz prolosti i pomogne mu vratiti se i raskine zaruke s
dosadnjakoviem [The Day of the Velvet Green Cloak), sve su
Clingermaniine ene ba prave ene, ne potpuno emancipirane
poput onih kod St. Clair (Clingerman ipak nije bila feministica), no
autorica navija za njih i iako veina njih pokazuje slabost, naposlijetku
su nagraene za male pomake i neposlunosti (Winning Recipe i
Letters From Laura).
O Clingerman ima vrlo malo biografskih podataka, bila je udana,
imala dvoje djece, osim fantastike pisala je i druge stvari, bila je
kolekcionar knjiga (posebno viktorijanskih putopisa - odatle i ideja za
The Day of the Velvet Green Cloak), a osnovala je i Tucsonski klub
pisaca. Skoro sve prie objavila je pedesetih i poetkom ezdesetih,
nakon toga jo samo dvije u F&SF-u sredinom sedamdesetih. Umrla
je 1997., prilino zaboravljena. Ono to je alosno jest injenica da
njena jedina zbirka pria nikad nije doivjela ponovljeno izdanje. Prvi
i zadnji put objavljena je 1961. u depnom izdanju Ballantinea, ali i
danas se relativno jednostavno i jeftino moe nabaviti preko Biblio.
coma ili Abebooksa.

Clingerman definitivno nije zasluila zaborav, bila je pravi

osvjeujui enski glas u dominantno mukom svijetu SF-a, vrlo
dobra spisateljica koja je umjela s rijeima i dobro bi dolo jedno novo
izdanje njene jedine zbirke, moda nadopunjeno s one tri prie koje
se nisu nale u prvome. Dosta dananjih ena koje piu fantastiku i
SF, moda i nesvjesno, mnogo toga duguju i Mildred Clingerman.
Na kraju, evo kad je kolumna ve bila gotova, saznao sam jednu
jako tunu vijest, za mene i tuniju od smrti Freda Pohla ili Richarda
Mathesona. Umro je Lucius Shepard. Shepard je bio jedan od
najinteligentnijih, najraznovrsnijih, najnaitanijih ljudi za koje sam
imao prilike uti, a njegove prie, doivljaji s putovanja po svijetu,
ljubav prema glazbi, kritike filmova, bile su jedinstvene, neponovljive,
duhovite, inspirirajue, ponekad i kontroverzne i zasigurno
intelektualno stimulirajue.
Redovito sam pratio njegove facebook objave, sve tamo negdje
do rujna ili listopada prole godine kad zbog tekog modanog udara
vie nije mogao pisati. Nadao sam se da e se opraviti, no naalost
to se nije dogodilo.
Shepard je poeo objavljivati prie u prvoj polovici osamdesetih
(1983. u Terry Carrovoj antologiji Universe, a zatim i u F&SF-u i
Asimovsu] i ve je 1985. dobio nagradu John W. Campbell za
najboljeg novog pisca. A prie poput Solitario's Eyes, The Mari Who
Painted Dragon Griaulle, Salvador, Jaguar Hunter ili R&R, da
spomenem samo nekoliko najpoznatijih iz osamdesetih, bile su
potpuno posebne, drugaije od svega to se tada objavljivalo.
Shepard je bio estoki protivnik amerike politike u Centralnoj
Americi, esto putovao u Honduras, Nikaragvu i Salvador, neskriveno
davao podrku antiamerikim vlastima i pobunjenicima, pa su i prie
i romani ovoga pisca, posebice Life During Wartime (estoki antiratni
protest, neto poput Haldemanovog
Forever War, no ovoga puta na Zemlji i u puno opipljivijoj
budunosti) ili vei dio pria u prvoj zbirci Jaguar Hunter, pune
legendi i pria hispano- amerikog porijekla. Sheparda je bilo teko
anrovski svrstati. Pisao je SF, fantastiku, horror, mainstream, a
zapravo najvie mjeavinu svega toga. Bio je vrstan stilist, jedan od
najboljih pisaca u povijesti SF-a, usporediv tek s Wolfeom, Le
Guinovom, Crowleyem ili lanom McDonaldom. Zato nije bio
poznatiji? Zato to su mu najvanija djela bila kratke prie i novele,
zapravo forma novele (kratkog romana) bila mu je forte. The

Scalehunter's Beautiful Daughter, Dragon GriauIIe, Barnacle Bili the

Spacer, Crocodile Rock, Radiant Green Star, Eternity and Aftenvard,
Ariel, Viator, Stars Seen Through Stone, AZTHECS, HaIIoween
Town ili The Emperor sve su primjeri izvanrednih novela, meu
najboljim kratkim romanima svih vremena. Zapravo, kad bismo traili
kralja novela, Shepard bi zasluio tu nagradu bez premca. Napisao
je on i nekoliko romana. Meni najdrai su Viator (produljena verzija
novele), A Handbook of American Prayer i Green Eyes. Zadnjih
desetak godina knjige su mu objavljivane u sve manjim nakladama
malih izdavakih kua, Golden Gryphona, Subterraneana i PS
Publishinga, predivna tvrdoukoriena izdanja, pomalo preskupa i
teko nabavljiva prosjenom kupcu. Dobio je i mnotvo nagrada, za
prie, romane, zbirke, dobio je i Huga, Nebulu, vie Locusa, nekoliko
puta World Fantasy Award i International Horror Guild nagradu i bio
je rocker, glazbenik, pisao filmske kritike, i to estoke, poput neko
Harlana Ellisona, za F&SF, esto upadao u polemike... Lucius
Shepard ne zasluuje zaborav, jer njegove su prie tu oko nas. Bile
one u njegovoj Latinskoj Americi, Vijetnamu, Kongu, Rusiji, Kanadi ili
nekoj izmiljenoj zemlji, sve su one itekako relevantne za stanje duha
modernog ovjeka i progovaraju protiv nepravde koju veliki ine nad
malima. Zbogom Luciuse i elim ti dug i beskrajan literarni ivot.

Gabrijel Barii: RUPA

Gabrijel Barii ima ve podeblji portfolio objavljenih pria, a od sada na listu moe
staviti i Sirius B.

Duh koji lebdi nad vodama. Tehnoloka singularnost. Ovaj

veliki oblutak boje drveta u koji sam uitan. Pa i taj je oblik
iluzija. Ovo je potpuna fuzija svih vidova mene i Umjetne
inteligencije u fluid koji moe zauzeti bilo koju formu i boju.
Poput leteeg sarkofaga za moje tijelo. Telemetrijom direktno
spojenom s mojim osjetilima i mozgom, upravljam brodom
ispunjenim egipatskim boanstvima.
Moj faraon i hijerofant alje nas, boje sinove, jedine
preostale sa stare Zemlje, zasijati, ne novu planetu, ve itavu
galaksiju. Od nekada pasivnog naroda, postali smo agresivni
kozmiki nomadi. Na ovoj planeti, ja - Urban, i moja braa:
Marin, Silvester i Dakkar.
Moj sarkofag sjeda u interfejs arahnoidnog tijela za
oplodnju planete koju buimo prema permutacijama oploja
kocke: 6 stranica, sa 6 boja, sa 6 brojeva. Braa mi javljaju
kako je ova planeta porozna, uvjeravam se i sam. Kora poputa
poda mnom i otkapam se od mehanikoga stroja. Radoznalo
lebdim u unutranjost planete irom otvorenih senzorskih
ulaza s cijele moje povrine. Ali sva moja sofisticiranost nije
me mogla spasiti od napada iza sljedeeg ugla. Na mene se
bacila neka vrst trogloditske sipe i omotala ovaj moj oblutak.
Kroz moj egzomozak neobranjivo je potekla sipina crna u.
***
Na suncu sam iskljuio UI tijelo koje se povuklo u emiter
na mojem pojasu. Potpuno zabranjen i uope nepreporuljiv
potez, znam.
Pribliavao mi se brat, takoer osloboen energetske
ovojnice. "Dobar dan, dragi brate..."