Alphonse Daudet

udesne pustolovine Tartarina Taraskonca

Naslov originala LES AVENTURES PRODIGIEUSES DE TARTARIN DE TARASCON (objavljeno prvi put g. 1872)

Stranica | 1

PRVA EPIZODA

U TARASCONU

Baobabov vrt

rvi moj posjet Tartarinu Taraskoncu ostao je u mojem ivotu kao nezaboravan datum;

od toga je prolo dvanaest ili petnaest godina, ali ga se sjeam bolje negoli jueranjeg dana. U to je vrijeme neustraivi Tartarin stanovao na ulazu u grad u treoj kui na lijevu ruku na Avinjonskoj cesti. Bio je to lijep malen taraskonski ljetnikovac koji je imao pred sobom vrt, odostrag balkon, veoma bijele zidove, zelene prozorske rebrenice, a pred kunim pragom igralo se jato malih Savojaca, bacajui kamenie u okvire nacrtane na ploniku, ili je spavalo na toplom suncu, naslonivi glavu na svoje sanduie za ienje cipela. Kua se izvana nije niim isticala. Nikada ovjek ne bi pomislio da se nalazi pred domom junaka. Ali kad bi uniao, sreu mu grbavu! Od podruma pa do tavana itava je zgrada nosila na sebi peat junatva, pa ak i vrt...! Eh, Tartarinov vrt! Dva takva vrta nije bilo u itavoj Evropi. Ni jednog domaeg stabla, ni jednog francuskog cvijeta; same egzotine biljke, kauukov- ci, hljebovci, pamukovci, kokosi,

mangoi, banane, paome, jedan baobab1 vie nopala, kaktusa, sjeverno afrikih kaktussmokava, te bi ovjek pomislio da se nalazi u srcu Sredinje Afrike, deset tisua milja daleko od Tarascona. Razumije se, sve to nije bilo naravne veliine; tako kokosova stabla nisu bila via od eerne repe, a baobab (gorostasno stablo, arbor gigantea) smjestio se udobno u loncu za rezedu. Ali nita za to, za Tarascon je ve i to bilo veoma mnogo, pa se gradska eljad, kojoj je nedjeljom iskazana ast da promatra Tartainov baobab, vraala odatle puna Stranica | 2 udivljenja. Zamislite kako sam morao biti potresen toga dana, prolazei kroz taj udesni vrt...! Ali sam malko drugaije protrnuo kad me uvedoe u radnu sobu junaka! Ta radna soba, jedna od gradskih zanimljivosti, nalazila se na kraju, vrta, te se iz nje kroz staklena vrata izlazilo u istoj razini k baobabu. Zamislite veliku dvoranu u kojoj puke i sablje prekrivaju zidove odozgo do dolje; svakovrsno oruje iz svih zemalja na svijetu: karabinke s dugim i kratkim djevima, puke s otvorom cijevi poput trublje, korziki noevi, katalanski noevi, noevi-samokresi, bodei, malajski noevi, karaipske strijele, kreme- ne strijele, bokseri, buzdovani, hotentotske toljage, meksiki lasovi, i to ja znam to sve jo ne!Iznad svega toga jarko, nemilo sunce, koje je izazivalo Ijeskanje elika ordi i kundaka vatrenog oruja, kao da hoe da ti se koa jo vie najei... o- vjeka je ipak malko umirivao ugodan dojam reda i istoe koji je vladao nad tom itavom oruarnicom. Sve, je tu bilo poredano, oieno, oetkano, obiljeeno etiketom kao u ljekarni; tu i tamo pokoji mali dobroudni natpis s ovim sadrajem: Nabijeno oruje, uvajte se! I: Otrovne strijele! Ne dirajte u njih! Bez tih natpisa ja se nikad ne bih bio usudilo ui. Usred radne sobe stajao je mali okrugli jed- nononi sto. Na njemu je bila boca ruma, turska duhankesa, putopisi kapetana Cooka2, romani Coopra, Gustava Aimarda3 lovake pripovijesti: o lovu na medvjede, o lovu sa sokolima, o lovu na slonove, i tako dalje... Napokon, pred stoliem je sjedio ovjek izmeu etrdeset i etrdeset i pet godina, malen, debeo, zdepast, rumen, u koulji i gaama od nanela s jakom kratkom bradom i plamsavim oima. Jednom je rukom drao neku knjigu, a drugom je vitlao golemom lulom sa eljeznim poklopcem, te je itajui neku groznu pripovijest o lovcima na skalpove turao naprijed svoju donju usnu i pravio tako strahovitu grimasu da je uslijed toga i njegovo estito lice malog taraskonskog rentijera poprimalo onaj isti izraaj dobroudne okrutnosti koji je vladao u cijeloj kui. Taj ovjek bijae Tartarin, Tartarin Tarasko- nac, neustraivi, veliki, neusporedivi Tartarin Tara- skonac. II Opi pogled na dobri grad Tarascon - Lovci na kape U vrijeme o kojemu vam govorim, Tartarin Taraskonac jo nije bio Tartarin koji je danas, veliki Tartarin Taraskonac, tako ope poznat na cijelom jugu Francuske. No, meutim ak i u to doba on je ve bio kralj Tarascona. Ispriajmo odakle je potjecao taj njegov kraljevski ugled. Treba vam ponajprije rei da su tamo dolje svi lovci, od najveega do najmanjega. Lov je strast Taraskonaca, a to ve od

Baobab je tropsko stablo, kojemu deblo moe imati do 20 metara opsega. James Cook (1728-1779), slavni engleski pomorac i istraiva, kojega su ubili divljaci na otocima Sandwich. 3 Oliver Gloux, zvani Gustave Aimard (1818-1883), francuski pisac pustolovnih romana.
1 2

bajoslovnih vremena, kada je u gradskim barutinama harao zmaj Tarask4i kada su ondanji Taraskonci dizali protiv njega hajke. Od toga je prolo prilino vremena, kako vidite. Dakle, svake nedjelje ujutro Tarascon se laa oruja i izlazi iz svojih zidina s torbom na leima, s pukom na ramenu, uz uda pasa, lasica za lov, trublji i lovakih rogova. Taj je prizor divan... Ali na alost nema divljai, nikako je nema. Koliko god glupe bile ivotinje, shvatit ete da su napokon postale nepovjerljive. Na pet milja uokolo Tarascona jazbine su prazne, a gnijezda naputena. Nigdje nijednoga Stranica | 3 kosa, ni jedne prepelice, a tako ni jednog zeia, ni najmanje bjelotrbune ptiice. Pa ipak su silno zavodljivi ti mali lijepi tara- skonski breuljci, puni mirisa mre, despika i rumarina; a takoer vraki nadrauju tek i ti lijepi grozdovi tamjanike nabrekli eerom, koji se niu uz rijeku Ronu... Da, ali u blizini se nalazi Tarascon, a u malome svijetu, obraslu dlakom i perjem, Tarascon je veoma loe obiljeen. ak su ga i ptice selice oznaile velikim kriem na svojim putnim listovima, te kada divlje patke, slijeui u dugim trokutima prema Camarguei, primijete izdaleka zvonike toga grada, predvodnica gakne vrlo glasno: Eto Tarascona...! Eto Tarascona! i itavo jato promijeni smjer leta. Jednom rijeju, u pogledu divljai u tom itavom kraju ostaje jo samo neki matori ugursuz zeko- nja, koji je kao nekim udom izmaknuo taraskonskim rujanskim pokoljima5 i koji tvrdoglavo ustraje u tome da i dalje tu ivi. Taj je zec u Tarasconu veoma poznat. Okrstili su ga posebnim imenom. Zove se Brzac. Poznato je da on ima svoje leglo na zemlji gospodina Bomparda - a to je, mimogred reeno, podvostruilo i ak potrostruilo vrijednost te zemlje ali jo nisu uspjeli da ga se doepaju. tovie, danas ga jo samo dva ili tri bjesomuna lovca uporno progone. Drugi su ga ve pregorjeli, a Brzac je ve odavna postao predmet mjesnog praznovjerja, premda je Taraskonac veoma malo praznovjeran po svojoj prirodi i premda jede i lastaviji paprika, kad do njega doe. Oho! rei ete mi vi kad je divlja u Ta- rasconu tako rijetka, to onda rade taraskonski lovci svake nedjelje? to rade? He, boe moj! Odlaze daleko u polje, dvije ili tri milje od grada. Okupe se u drutvanca od pet ili est ljudi, spokojno se izvale u sjeni nekog zdenca, nekog starog zida, kakve masline, pa izvuku iz svojih lovakih torba komadinu pirjane govedine, nekoliko glavica sirovog crvenog luka, kobasicu, nekoliko sardelica, pa ponu beskonanu uinu, zalijevajui je jednim od onih lijepih ronskih vina koja tjeraju na smijeh i pjesmu. A nakon toga, kad su se valjano okrijepili, ustanu, dozovu zvidanjem pse, nabiju puke i krenu u lov. Naime, svaki od te gospode uzme svoju kapu, baci je svom snagom u zrak i puca u nju u letu kalibrom 5, 6 ili 2 kako je ve utanaeno. Onoga koji najee pogodi svoju kapu proglase kraljem lova, te se uvee slavodobitno vraa u Tarascon, s izreeta- nom kapom na vrhu puane cijevi, usred lavea pasa i zveke truba. Nepotrebno je da vam pripominjem da je u gradu dobra proda lovakih kapa. Ima ak klobuara koji prodaju unaprijed izbuene i rasparane kape za nespretnjake, ali, to se zna, od njih ih kupuje samo ljekarnik Bezuquet. To je, naime, beasno! Kao lovac na kape Tartarin Taraskonac nije imao premca. Svake nedjelje ujutro odlazio je s novom kapom, a svake nedjelje uvee vraao se s dronjkom. U baobabovoj kuici tavani su bili puni tih slavnih trofeja. I tako su ga svi Taraskonci priznavali svojim uiteljem, a kako je Tartarin temeljito poznavao lovaki zakonik, kako je proitao sve rasprave i sve prirunike o svim moguim vrstama lova, poev

Tarasque je adaja iz starih provansalskih legendi, po kojoj je grad Tarascon dobio ime, pa je tako smatra svojim emblenom, rado pria o njoj, tovie, sveanim zgodama (na Duhove i na Svetu Martu) vozi njezin lik ulicama u sveanim povorkama. Podrobno je opisuje Daudet u treem dijelu trilogije: Taraskonska luka. Aluzija na pokolj politikih zatvorenika u parikim tamnicama, izmeu 2. i 6. rujna 1792.

od lova na kape pa do lova na birmanskog tigra, gospoda lovci ga bijahu proglasili svojim vrhovnim krojiteljem pravde u lovstvu i uzimahu ga za suca u svim svojim prepirkama. Svakog dana od tri do etiri sata kod oruara Costecaldea viao se debeo ovjek, ozbiljan i s lulom u zubima, gdje sjedi na naslonjau od zelene koe usred duana puna lovaca na kape, koji su svi stajali na nogama i kavili se. To je bio Tartarin Taraskonac, koji je krojio pravdu. Nimrod6 i Salamon u istoj osobi.Na! Na! Na! Stranica | 4 Nastavak opeg pogleda na dobri grad Tarascon Osim strasti za lovom krepki taraskonski rod ima jo i drugu strast: pjevanje romansa. ovjek ne bi vjerovao koliko se romansa troi u tom malom gradu. U Tarasconu ivi u naponu mladosti, u punu sjaju, sva ona sentimentalna stare koja uti u najstarijim koricama za pjesme. One se tu nalaze sve, sve. Svaka obitelj ima svoju, a to je u gradu poznato. Tako je, na primjer, poznato da pjesma ljekarnika Bezuqueta glasi: Ti, bijela zvijezdo, koju oboavam. Pjesma oruara Costecaldea: Hoe li doi u koliba zemlju ? Pjesma poreznikova: Da sam nevidljiv ja, nitko me vidio ne bi!
(aljiva pjesmica)

I tako dalje za cijeli Tarascon. Dva ili tri puta na tjedan ljudi se okupe u stanu ovoga ili onoga, te ih pjevaju jedni drugima. Osobitost je samo u tome to su to uvijek samo jedne te iste pjesme, te to ih, ma kako ih ve dugo pjevali jedni drugima, estiti Taraskonci nikada ne ele promijeniti. U obiteljima one prelaze oporuno od oca na sina, i nitko ne dira u njih, to je svetinja. ak nikada nitko ne posuuje svoju pjesmu od drugoga. Costecaldeovima ne bi nikada palo na um da zapjevaju pjesmu Bezuquetovih, a tako ni Be- zuquetovima da zapjevaju pjesmu Costecaldeovih. A meutim znate i sami da li ih izvrsno poznaju nakon etrdeset godina to ih pjevaju, jedni drugima. Ali ne! svatko zadri svoju, a svi su zadovoljni. U romansama kao i u lovu na kape prvi u gradu bijae opet Tartarin. Njegova nadmonost nad sugraanima sastojala se u ovome: Tartarin Taraskonac nije imao svoje popijevke. Njemu su pripadale sve. Sve! Samo je avolska muka bila natjerati ga da ih zapjeva. Odrekavi se zarana salonskih uspjeha, taraskonski se junak kudikamo vie volio zadubiti u svoje knjige o lovu ili provoditi vee u itaonici, nego se prenemagati pred glasovirom iz Nimesa meu dvjema taraskonskim votanicama. inilo mu se da su te glazbene parade ispod njegova dostojanstva... Meutim, katkada, kada se sviralo u Bezuquetovoj ljekarni, on bi uao kao sluajno te bi nakon silnog moljakanja pristao da otpjeva veliki dvopjev iz Ro- berta avlae7 gospoom majkom Bezuquet... Tko to nije uo, taj nikada nita nije uo... to se mene tie, makar poivio i sto godina, gledat u itav svoj ivot kako se veliki Tartarin sveanim korakom pribliuje glasoviru, kako se nalakuje, pravi grimasu, te pod zelenim odbljeskom bokala iz izloga kua podati svojem dobroudnom licu sotonski i divlji izraz Roberta avla. im bi zauzeo svoj poloaj, salon bi smjesta protrnuo, osjealo se da e se dogoditi neto veliko... Na to bi nakon male stanke gospoa majka Bezuquet poela pratei se na glasoviru: Roberte, koga volim i kome vjeru dah,
Legendarni kaldejski kralj kojega Biblija naziva monim lovcem pred Svevinjim, te je njegovo ime ulo u jezik kao sinonim vjeta i neumorna lovca. 7 Robert le Diable je opera Meyerbeera (1791 - 1864), izvedena prvi put u Parizu god. 1831.

ti vidi moj silni strah (dva puta), smiluj se sebi, molim, smiluj se meni, ah! Pa bi dodala aptom: Sada je na vama red, Tartarine, a Tartarin Taraskonac s ravno ispruenom rukom, sa stisnutom akom, s ustreptalom nosnicom, izrekao bi tri puta silnim glasom, koji je tutnjio kao grmljavina u utrobi glasovira: Ne! Ne! Ne! to je on kao pravi junjak izgovarao Na! Na! Na! A na to bi gospoa majka Bezuquet prihvatila jo jednom: Smiluj se sebi, molim, smiluj se meni, ah! Na...! Na...! Na...! urlikao bi Tartarin ponovo jo jae, i time je stvar bila svrena... Pjevanje nije trajalo dugo, kako vidite, ali to je bilo tako vrsno izreeno, tako dobro odglumljeno, tako sotonsko, da bi trnci uasa prostrujali ljekarnikom, te bi ga primorali da etiri ili pet puta uzastopce opet pone sa svojim: Na...! Na...! Na...! Na to bi Tartarin obrisao sebi znoj sa ela, nasmijeio bi se enskomu svijetu, namignuo mukarcima, i povlaei se u svom slavlju, odlazio bi u itaonicu, gdje je nehajno govorio: Upravo sam kod Bezuquetovih otpjevao dvopjev iz Roberta avlal A najljepe je daje on to i vjerovao...! IV Oni!!! Tim svojim raznolikim sposobnostima zahvaljivao je Tartarin Taraskonac svoj ugled u gradu. Uostalom, injenica je da je taj vraki ovjek znao stei svaiju sklonost. Vojska je u Tarasconu bila uz Tartarina. Hrabri zapovjednik Bravida, kapetan za odijevanje u mirovini, govorio je o njemu: Taj je momak valjan zec!, a moete pojmiti daje zapovjednik znao to su momci i to su zeevi, budui da je toliko jednih odjenuo a toliko drugih ispekao. I sudstvo je bilo za Tartarina. Dva ili tri puta u toku same sudske rasprave stari sudski predsjednik Ladeveze rekao je govorei o njemu: To je vrst karakter! A napokon, i narod je bio za Tartarina. Njegova jaka plea, njegovo orno dranje, njegov izgled, izgled valjana trubljaeva konja, koji se ne boji buke, taj glas daje on junak, koji je stekao ne zna se kako, neto sitnia i uaka to ih je u nekoliko navrata podijelio malim istaima cipela koji su se porazmjestili pred njegovim vratima, napravili su ga mjesnim lordom Seymourom8, kraljem taraskonskih trnica. Na obalama rijeke, u nedjelju navee, kada se Tartarin vraao iz lova, s kapom na vrhu puane cijevi, dobro utegnut u svoj kaput od parheta, ronski trhonoe klanjali su se puni potovanja i pokazivali jedan drugome migom oka orijake miice koje su se zaoblile na njegovoj nadlaktici, te su govorili sasvim tiho jedan drugome, divei se: Ala je taj jak...! Ima dvostruke miice! Dvostruke miice! Samo se u Tarasconu moe tako neto uti! A meutim, usprkos svemu i uza sve svoje brojne sposobnosti, dvostruke miice, naklonost naroda i tako dragocjeno potovanje hrabroga zapovjednika Bra- vide, bivega kapetana za odijevanje, Tartarin nije bio sretan; taj ga je malograanski ivot titio i guio. Ta- raskonski se velikan dosaivao u Tarasconu. injenica je da za junaku narav poput njegove, za pustolovnu i mahnitu duu koja je sanjala samo o bitkama, o trkama po pampama, o velikim lovovima, o pustinjskom pijesku, o orkanima i o tajfunima, to to svake nedjelje ide u lov na kape a ostalih dana kroji pravdu kod oruara Costecaldea nije doista bilo nita... Ubogi mili velikan! S vremenom bi ga to ispilo do smrti.
Englez koji se rodio i umro u Parizu, a bio je poznati udak. 18

Stranica | 5

Uzalud se okruivao baobabima i drugim afrikim raem da bi proirio svoje obzorje i da bi malo zaboravio itaonicu i Trini trg; uzalud je gomilao oruje na oruje, malajske noeve na malajske noeve; uzalud se kljukao romantikim tivom, nastojei poput besmrtnog don Quijotea da se snagom svojega sna istrgne iz panda neumoljive zbilje... Jao! Sve to je god inio da utai svoju eu za pustolovinama, tu je eu samo jo poveavalo. Gledanje sveg onog oruja podravalo gaje u neprestanu stanju srditosti i uzbuenja. Njegove dugocijevke, Stranica | 6 njegove strijele, njegove zamke dovikivahu mu: U boj! U boj! Kroz granje njegova baobaba puhao je vjetar velikih putovanja i hujei mu donosio loe savjete. Da ga potpuno dotuku, bili su tu Gustave Aimard i Fenimore Cooper... Oh! koliko lije puta Tartarin, za vrijeme sparnih ljetnih popodneva, itajui osamljen usred svojih britkih orda, skoio na noge riui kao lav, koliko li je puta odbacio svoju knjigu i jurnuo k zidu da skine neko objeeno oruje! Ubogi je ovjek smetnuo s uma da se nalazi u svojemu stanu u Tarasconu, s rupcem povijenim oko glave i u gaama; on je svoje tivo prenosio u djelo, te je, raspaljujui se zvukom vlastitog glasa, vikao, vitlajui nekom sjekirom ili tomahavkom: Sad nek oni dou! Oni! Tko su to oni? Tartarin to nije dobro znao ni sam... Oni! to su bili svi to napadaju, svi to se biju, svi to grizu, svi to grebu noktima, svi to gule kou s tjemena, svaki stvor to urlie, to rie... Oni! to je bio Indijanac iz plemena Sioux9, koji plee oko ratnog kolca za koji je vezan nesretni bijelac. To je bio medvjed sivonja s planina Rocky Mountains10, koji se gega i koji se oblizuje jezikom punim krvi. To je bio jo i pustinjski Tuareg11, malajski gusar, hajduk s Abruzza... Jednom rijeju: oni, to su bili oni... A to je drugim rijeima za njega znailo rat, putovanje, pustolovine i slavu. Ali, kuku lele, uzalud je njih neustraivi Ta- raskonac zazivao, uzalud ih je i izazivao... Oni nisu nikako dolazili. Mili boe! pa i emu bi doli u Ta- rascon? Meutim je njih Tartarin uvijek oekivao a osobito uvee idui u itaonicu. V Kad je Tartarin polazio u itaonicu Vitez templar12 koji se sprema na provalu protiv nekrsta koji ga opsijeda, kineski tigar koji se oprema za bitku, indijanski ratnik iz plemena Komana koji polazi ratnom stazom, sve je to puka ala prema Tartarinu Taraskoncu koji se naoruava od glave do pete da bi poao u itaonicu u devet sati navee, sat vremena nakon to su trublje odsvirale mirozov. Priprema za borbu! kako kau mornari. Lijevom rukom Tartarin je drao bokser sa eljeznim iljcima, desnom rukom tap, u kojemu je bio ma; u lijevom depu imao je topuz, u desnom depu .revolver. U njedrima izmeu sukna i flanela malaj- ski no. Treba istaknuti da nikada nije nosio otrovne strijele; to je suvie neasno oruje...! Prije nego e izai, on se zaas vjebao u tiini i tami svoje radne sobe, istupao desnom nogom naprijed kao kod maevanja, pucao u zid, poigravao svojim miicama; zatim bi uzeo svoj otpira i proao kroz vrt ozbiljno, bez imalo urbe. Neprimjetno, gospodo, neprimjetno! to je prava hrabrost! A kada bi stigao vrtu do kraja, on bi otvorio teka eljezna vrata. Otvarao ih je naglo, silovito, tako da s vanjske strane tresnu o debeli zid... Da su oni stajali iza njih, moete pomisliti u kakvu bi ih kau zdrobio...! Samo, na alost, oni nisu stajali za vratima. Otvorivi, Tartarin bi izaao, bacio bi hitro pogled nadesno i nalijevo, zakljuao bi vrata dva puta, i to brzo. A onda put pod noge!
^ Divlja indijanska plemena sa sjevera Amerike. 10 Kamenite planine u zapadnom dijelu Kanade. Tuaregi su nomadska plemena berberske rase, koja ive u Sahari. 12 Chevaliers du Temple ili Templiers, vojniki vjerski red templara, osnovan god. 1118. Ukinut god. 1312.

Na Avinjonskoj cesti nije bilo ni make. Vrata su bila zatvorena, prozori bez svjetlosti. Sve je bilo crno. Na poveim razmacima fenjer je kiljio u ron- sku maglu... Velianstven i miran, Tartarin Taraskonac polazio je tako u no, udarajui po taktu petama i izbijajui iz plonika iskre eljeznim vrkom svojega tapa... Bili to bulvari, velike ulice ili uliice, on. je uvijek namjerno hodao sredinom plonika, jer je to izvrsna mjera opreza, koja vam omoguuje da vidite primicanje opasnosti, a osobito da izbjegnete onom to Stranica | 7 uvee na ulicama Tarascona katkada pada s prozora. No ako i vidite da je toliko oprezan, nemojte nikako zakljuivati da se Tartarin boji... Ne! on se samo uva. Najbolji je dokaz da se Tartarin nije plaio to to je on, umjesto da ide u itaonicu preko etalita, iao preko grada, to jest najduim, najcrnjim putem, kroz sijaset runih uliica, na kraju kojih se zlokobno svjetluca Rona. Jadnik se uvijek nadao da e na zaokretu neke od tih vratolomnih ulica oni jurnuti iz tmine i zaskoiti ga s lea. Oni bi bili dobro doekani, za to vam mogu jamiti. Ali, jao, uslijed nekog rugla sudbine, nikada, upravo nikada, Tartarin Tarasko- nac nije bio te sree da se nesretno susretne. Nije bilo ni psa, pa nijednoga pijanca. Ama nita! Katkada se meutim zabunom usplahirio. Neki um koraka, prigueni glasovi... Pozor! govorio je sebi Tartarin, pa bi zastao nepomian, kao ukopan, ispitujui mrak, njukajui vjetar, prislanjajui uho na zemlju poput Indijanaca... Koraci su se pribliavali. Glasovi su bivali sve jasniji... Vie nema sumnje! Oni dolaze... Oni su ve tu. Ve se Tartarin, raarena pogleda, zadihanih grudi, skupljao kao jaguar i pripravljao da nasrne viui svoj ratni povik... kada bi naglo iz guste tame zauo dobroudne tara- skonske glasove gdje ga sasvim spokojno zovu: Gle! No!... To je Tartarin... Pa laku no, Tartarin! Nosi ih belaj! to je ljekarnik Bezuquet sa svojom obitelji, koji je upravo kod Costecaldeovih otpjevao svoju pjesmu. Laku no! Laku no! gunao je Tartarin, bijesan to se prevario, te bi se divlje, visoko diui tap, gubio u noi. Stigavi u ulicu gdje je bila itaonica, neustraivi Taraskonac poekao bi jo neko vrijeme, etaju- i se gore-dolje pred vratima, prije nego e ui... Na kraju, umorivi se da ih eka i uvjeren da se oni nee pojaviti, bacio bi posljednji izazovni pogled u tamu i srdito bi promrmljao: Nita... Nita... I Nikada nita! Na to bi potenjaina uniao da odigra koju partiju karata sa zapovjednikom. VI Dva Tartarina S tom bijesnom eljom za pustolovinama, s tom potrebom za jakim uzbuenjima, s tim ludovanjem za putovanjima, za trkama, za odlaenjem onamo gdje je vrag rekao laku no, kako se dobijesa moglo desiti da Tartarin nije nikada otiao iz Tarascona? Jer to je injenica: sve do zrelosti od etrdeset i pet godina neustraivi Taraskonac nije ni jedan jedini put noio izvan svojega grada. On nije ak ni nainio ono glasovito putovanje u Marseille, na koje polazi s uivanjem svaki pravi Provansalac u asu svoje punoljetnosti. Najvie ako je poznavao Beaucaire, a meutim Beaucaire nije vrlo daleko od Tarascona, jer do njega treba samo prijei preko mosta. Na alost, taj su prokleti most tako esto odnijele navale vjetra, on je tako dug, tako loman, a Rona je tako iroka na tome mjestu, da, vjere mi, shvatit ete i sami... Tartarin Taraskonac volio je vrsto tlo. Naime, treba vam doista priznati, u naem su junaku bile dvije sasvim razliite prirode... Osjeam dva ovjeka u sebi, rekao je ne znam koji crkveni otac. On bi to sasvim umjesno bio mogao rei za Tintarina, koji jeu sebi nosio duu don Quijotea, iste viteke zanose, isto ludovanje za romantinim i veliajnim; ali na alost nije imao tijelo slavnoga hidalga, to koato i mravo tijelo, tu sjenu tijela na koje tvarni ivot nije imao utjecaja, te koje bi bilo sposobno da provede dvadeset noi a da ne otkopa svoj oklop i da poivi etrdeset i osam sati o jednoj pregrti rie... Tartarinovo je tijelo naprotiv bilo dobroudno tijelo, veoma

debelo, veoma teko, veoma puteno, veoma mekuno, veoma plaljivo, puno malograanskih prohtjeva i domaih zahtjeva, trbuasto i kratkonogo tijelo neumrloga San- cha Panse. Don Quijote i Sancho Pansa u Istome ovjeku! Moete pomisliti kako su se u njemu morali slabo slagati! Kakve borbe! Kakav razdor... ! Lukijan13 ili Sant-Evremond imali bi zgodnu priliku da napiu divan razgovor, dijalog izmeu dva Tartari na, Tartari- na-Quijotea i Tartarina-Sancha! Tartarina-Quijotea, koji se zanosi prianjima Gustava Aimarda i klie: Stranica | 8 Kreem na put! Tartarina-Sancha, koji misli samo na reuma- tine bolove i kae: Ja ostajem. TARTARIN-QUIJOTE (veoma zanosno): Ovjenaj se slavom, Tartarine. TARTARIN-SANCHO (veoma spokojno): Tartarine, pokrij se flanelom. TARTARIN-QUIJOTE (sve zaneseniji): O drage puke dvocijevke! O handari, lasa, indijanska obuo! TARTARIN-SANCHO (sve spokojniji): O dobri plemeniti prsluci! Dobri topli nazuvci za koljena! Valjane kape sa titnicima za ui! TARTARIN-QUIJOTE (izvan sebe): Sjekiru! Dajte mi sjekiru! TARTARIN-SANCHO (zvoni sluavci): Ivan- ko, moju okoladu! Na to se pojavi Ivanka s izvrsnom okoladom, koja je topla, kadifnih preljeva, mirisava, i sa sonim peenjem s anisom. Tome se Tartarin-Sancho slatino smije guei poklike Tartarina-Quijotea. I eto tako se dogodilo da Tartarin Taraskonac nije nikada napustio Tarascon. VII Evropljani u anghaju Velika trgovina Tartarin Da Tartarin Taraskonac nije laac? Fata morgana Meutim, jednom zgodom umalo da Tartarin nije otputovao, i to otputovao na veliko putovanje. Tri brata Garcio-Camus, Taraskonci nastanjeni u anghaju, bijahu mu ponudili upraviteljsko mjesto u jednoj od svojih tamonjih poslovnica. A zbilja, to je upravo i bio ivot koji mu je trebao. Znatni poslovi, itavo mnotvo trgovakih pomonika kojima treba zapovijedati, odnosi s Rusijom, Perzijom, azijskom Turskom, ukratko: Prava Trgovina. U Tartarinovim ustima taje rije Prava Trgovina zvuila tako silno...! Tvrtka Garcio-Camus imala je osim toga i tu prednost to su nju katkada posjeivali Tatari. Onda bi bre-bolje zatvorili vrata. Svi bi trgovaki pomonici pograbili oruje, izvjesili bi konzularnu zastavu, te bum! bum! pucaj kroz prozore na Tatare. Nema potrebe da vam priam s kakvim je oduevljenjem Tartarin-Quijote prihvatio tu ponudu; na nesreu je Tartarin-Sancho bio gluh na to uho, a kako je on bio jai, od itave stvari nije bilo nita. U gradu se mnogo govorilo o tome. Hoe li otputovati? Nee li otputovati? Kladimo se da hoe, kladimo se da nee. To je bio dogaaj... Na kraju krajeva, Tartarin nije atputovao, ali mu je onaj prijedlog ipak znatno podigao ugled., To to je tako malo trebalo pa da bi otiao u anghaj, bilo je za Tarascon gotovo isto kao da je i otputovao. Uslijed toga to se mnogo govorilo o Tartarinovom putovanju ljudi konano povjerovae da se on vratio s tog puta, te su navee u itaonici sva gospoda traila od njega obavijesti o ivotu u Sang- haju, o obiajima, o podneblju, o opijumu, o Velikoj Trgovini. Tartarin, veoma obavijeten, vrlo je blagonaklono pruao sve traene pojedinosti, te nakon nekog vremena potenjaina ni sam nije bio sasvim siguran da nije otputovao u anghaj, tako da je priajui po stoti put o navali Tatara poinjao vrlo prirodno govoriti: Tada ja naoruam svoje pomonike, izvjesim konzularnu zastavu i bum! bum! kroz prozore pucaj na Tatare. Sluajui, itava bi itaonica protrnula... Ali onda je va Tartarin bio uasan laac.
13

Lukijan je grki pisac iz drugog stoljea. Meu ostalim napisao Dijaloge mrtvaca i Kako se pie povijest. Djela su mu puna duhovitosti. Charles de saintEvremond (1610 - 1703), francuski satirik i kritik.

 Ne, tisuu puta ne! Tartarin nije bio laac... Meutim, morao je dobro znati da nije putovao u anghaj Eh! bez sumnje, on je to znao. Samo... Samo, sluajte dobro ovo. Vrijeme je da se razumijemo jednom zauvijek u pogledu toga to su sjevernjaci ozloglasili junjake kao lace. Na jugu nema nigdje laljivaca, ni u Marseilleu, ni u Nimesu, ni u Toulouseu, ni u Tarasconu. Junjak ne lae, on se vara. On ne Stranica | 9 govori uvijek istinu, ali on vjeruje da je govori... La koja je u njemu svojstvena, to zapravo nije la, to je neka vrst fate morgane. Da, to je fata morgana.! A da biste me dobro razumjeli, poite na Jug, pa ete vidjeti. Vi ete vidjeti tu arobnu zemlju, u kojoj sunce preobraava sve i podaje svemu vee razmjere nego postoje u samoj prirodi. Vi ete vidjeti te male breuljke Provanse, koji nisu nita vei od brijega Montmartrea, a koji e vam izgledati gorostasni; vi ete vidjeti Kvadratnu kuu14u Nimesu mali ukrasni predmet za policu koji e vam izgledati isto tako velik kao i crkva Notre- Dame u Parizu. Vi ete vidjeti... Ah! Jedini laac na Jugu, ako ga uope ima, to je sunce... to god ono obasja, sve pretjerano poveava...! Pa to je bila Sparta u vrijeme svojega sjaja? Gradi... Pa to je bila Atena? Najvie kotarski gradi... No, meutim, one nam se u povijesti priviaju kao golemi gradovi. Eto, to je od njih nainilo sunce. Hoete li se poslije toga uditi to je to isto sunce, obasjavajui Tarascon, moglo nainiti od biveg kapetana za odijevanje, poput Bravide, hrabrog zapovjednika Bravidu, od repe baobab, a od ovjeka koji umalo da nije otputovao u anghaj ovjeka koji je tamo doista bio? VIII Mitaineov zvjerinjak Atlaskvlav u Tarasconu Uasan i svean susret A sada, poto smo pokazali Tartarina Tara- skonca kakav je bio u svojem skrovitom ivotu, prije nego ga je slava cjelunula u elo i ovjenala vjekovnom lovorikom, sada, poto smo opisali taj junaki ivot u skromnoj okolini, njegove radosti, njegove bolove, njegove snove, njegove nade, pourimo se da stignemo do velikih strana njegove povijesti i do osebujnoga dogaaja koji je imao pokrenuti tu neusporedivu sudbinu. Bilo je to jedne veeri u prodavaonici oruja kod Costecaldea. Tartarin Taraskonac upravo je pokazivao nekim prijateljima lova kako treba rukovati s ostraguom, koja je tada bila neka posljednja novost... Naglo se vrata otvorie, a u duan dojuri sav uplaen neki lovac na kape, viui: Lav...! Lav...! Nasta ope zaprepatenje, strava, galama, guva Tartarin uperi iljak boda, Costecalde otra da zatvori vrata. Nazoni okrue lovca, ispituju ga, salijeu ga, i evo to doznaju: Mitaineov zvjerinjak, vraajui se sa sajma u Beaucaireu, pristao je da se zadri za nekoliko dana u Tarasconu i smjestio se na Trgu zamka s mnotvom udava, tuljana, krokodila i s prekrasnim atlaskim lavom. Lav s Atlasa u Tarasconu! Otkad ljudi pamte, nikada nije nitko vidio neto takvo. Razumljivo je da su se nai lovci na kape zgledali tako ponosno! Kako su se radosno sjala njihova muevna lica, a u svim kutovima Costecaldeova duana kako su se muke izmjenjivali topli stisci ruku! Uzbuenje je bilo tako veliko, tako nepredvieno da nitko nije nalazio nijedne rijei da kae... Pa ak ni Tartarin. Blijed i ustreptao, jo drei ostraguu u rukama, on se zamislio stojei pred tezgom... Lav s Atlasa, tu sasvim blizu, na svega nekoliko koraka! Lav! To jest junaka i okrutna ivotinja, kakve vie nema, kralj zvijeri, lovina njegovih snova, neto kao prvi junak te idealne druine koja mu je predstavljala tako lijepe drame u njegovoj mati... Lav, dobri boe...! Pa jo k tomu s Atlasa!!! To je bilo vie nego to je veliki Tartarin mogao podnijeti. Najednom mu krv navre u lice. Oi mu zaplamsae. Grevitom kretnjom baci ostraguu na rame i okreui se hrabrom zapovjedniku Bravidi, bivem kapetanu za odijevanje, on mu ree gorkim glasom: Hajdemo da to vidimo, zapovj ednie.
Ta kua koju su podigli Rimljani ima oblik pravokutnika. Sada je u njoj numizmatiki muzej.

 Eh! Da... Eh! Da... A moja puka...! Uze- ste mi ostraguu...! pokua se bojaljivo umijeati oprezni Costecalde, ali je Tartarin ve zamaknuo za ugao ulice, a za njim su ponosno kroili svi lovci na kape. Kada su doli do zvjerinjaka, tu je ve bilo mnogo svijeta. Tarascon, junako gnijezdo, no kojemu su ve odavno nedostajali uzbudljivi prizori, navalio je Mitaineovoj daari i osvojio je najuri. Tako je debela gospoa Mitaine bila veoma zadovoljna.... U kabilskoj15 nonji, Stranica | ruku golih do lakata, sa eljeznim grivnama oko gleanj a, s korbaem u jednoj a sa ivim, premda operuanim piletom u drugoj ruci, dina je gospoa kao, domaica primala 10 Taraskonce u da- aru, a kako je ona i sama imala dvostruke miice, njezin je uspjeh bio gotovo isto tako velik kao i uspjeh njezinih pitomaca u krletkama. Kada je uao Tartarin s pukom na ramenu, svi pomalo protrnue. Svi ti estiti Taraskonci, koji su se sasvim spokojno etali pred krletkama, bez oruja, bez, nepovjerenja, pa ak, i bez svake pomisli na pogibelj, osjetie u sebi dosta prirodan osjeaj straha, videi gdje u da- aru ulazi njihov veliki Tartarin sa svojim uasnim ratnim strojem. Treba se dakle neega bojati, budui da on, taj junak... U tren oka sva se mjesta pred krletkama raistie. Djeca su vikala od straha, gospoe su gledale na vrata. Ljekarnik Bezuquet oprezno strugne, pod izlikom da ide uzeti svoju puku... Malo-pomalo, meutim, Tartarinovo dranje vrati sakupljenom narodu hrabrost. Spokojan, drei visoko glavu, neustraivi Taraskonac polagano obie svu daaru, proe ne zaustavljajui se pred tuljanovom kupkom, pogleda prezirnim okom dugi sanduk pun mekinja, u kojemu je udav probavijaosvoje prijesno pile, i napokon se ustoboi pred lavovim kavezom... Uasan i svean susret! Eto su se lav iz Taras- cona i lav s Atlasa nali licem ulice... S jedne strane, Tartarin, stojei s napetim nonim miiima s objema rukama prislonjenim na svoju puku, a s druge strane lav, orijaki lav, izvaljen na slamu, mirkajui okom, s blesavim izrazom, sa svojom golemom njukom pod utom vlasuljom poloenom na prednje ape... A jedan i drugi su spokojni i gledaju se. udna stvar! Bilo da ga je ostragua ozlovo- ljila, bilo da je nanjuio da pred njim stoji neprijatelj njegova roda, lav, koji je sve dotada promatrao Taraskonce s izrazom najvieg prezira zijevajui im svima u brk, lav se naglo strese od srdbe. Ponajprije mrcne, potmulo zarei, razmakne pande; protegne ape; a onda se digne, ispravi glavu, strese svojom grivom, otvori golemo drijelo i grozno riknu prema Tartarinu. Odgovori mu krik uasa. Prestravljeni Tarascon pojuri prema vratima. Svi ene, djeca, trhonoe, lovci na kape, pa i sam hrabri zapovjednik Bravida... Jedini se Tartarin Taraskonae ne mae... On je stajao tu, vrst i odluan, pred kavezom, s munjom u oima i onom uasnom grimasom koju je poznavao itav grad... Nakon nekog vremena, kad su se lovci na kape, malo osokoljeni njegovim dranjem i vrstoom preaka, pribliili svojem starjeini, ue ga gdje mrmlja gledajui lava: Da, to bi bila lovina! Toga dana Tartarin Taraskonae nije vie rekao ni rijei...udnovate posljedice fate morgane Toga dana Tartarin Taraskonac nije vie rekao ni rijei, ali je nesretnik ve i previe kazao... Sutradan se po gradu govorilo samo o skorom odlasku Tartarina u Alirsku oblast i o lovu na lavove. Vi ste svi svjedoci, dragi itaoci, da potenjaina nije izlanuo ni rijei o tome, ali znate ve, fata mor- gana... Jednom rijeju, itav Tarascon govorio je samo 0 tom odlasku. Na etalitu, u itaonici, kod Costecaldea ljudi su prilazili jedan drugome s prestravljenim izgledom
K'abili, pleme berberske rase, koje ivi u sjevernoj Africi.

1 pitali se: Inae, znate, to je novo, u najmanju ruku? Inae, to...? Tartarinov odlazak, u najmanju ruku? Jer u Tarasconu sve reenice poinju s inae, a zavravaju s u najmanju, ruku. Samo su toga dana vie nego svih drugih potapalice inae i u najmanju ruku odjekivale tako da su se tresla prozorska stakla. Stranica | Sam se Tartarin od svih ljudi u gradu najvie iznenadio da ima otputovati u Afriku. Ali gledajte to je to tatina! Mjesto da jednostavno odgovori da on uope ne putuje, da nije 11 nikada ni namjeravao da otputuje, ubogi Tartarin, kada su mu prvi put neto rekli o tom putovanju, ree s nekim neodreenim izl'azom kao da muse nee jasno odgovoriti: Hej...! Hej...! Moda... Ne kaem nita. Drugi put, kad se malo bolje sprijateljio s tom milju, on odgovori: Vjerojatno. Trei put: Sigurno idem. Napokon navee, u itaonici i kod Costecaldeo- vih, zanesen punem s jajima, povicima odobravanja, rasvjetom, opojen uspjehom koji je vijest o njegovu odlasku razglasila po gradu, nesretnik izjavi izriito da mu je dosadilo da lovi uvijek samo kape i da e sasvim skoro krenuti da lovi velike lavove na Atlasu... Ovu izjavu doekae burni poklici Hura. Na to naruie novi pun s jajima, nazoni poee jedan drugome stiskati ruke i grliti se, te napokon priredi- eserenadu sa zubljama, koja se otegla do ponoi pred baobabovom kuicom. No Tartarin-Sancho nije nikako bio zadovoljan! Ta pomisao na putovanje u Afriku i na lov na lavove probijala gaje unaprijed trncima, te vraajui se u stan, dok je poasna serenada odjekivala pod njihovim prozorima, on se strahovito obori na Tartarina- Quijota, nazivajui ga smuenjakom, zanesenjakom, nesmotrenjakom, trostrukim luakom, nabrajajui mu potanko sve uasne nesree koje ga oekuju na tome pothvatu, kao brodolome, kostobolje, vruice, proljeve, crnu kugu, tropsku bolest, od koje koa postaje hrapava kao u slona, i sve ostalo... Uzalud se Tartarin-Quijote zaklinjao da nee poiniti nikakve neopreznosti, da e se dobro pokrivati, da e ponijeti sa sobom sve to. treba, Tartarin- Sancho nije htio nita da uje. Jadnik je ve vidio kako ga lavovi trgaju u komade, kako je upao u pustinjski pijesak kao ono pokojni Kambiz16, i drugom je Tar- tarinu jedva uspjelo da ga malo umiri objanjavajui mu da to nee biti odmah, da nema nikakve sile i da na kraju krajeva jo nisu otputovali. Jasno je doista da ovjek ne kree na slinu ekspediciju a da ne poduzme neke mjere opreza, Treba znati kamo se ide, dobijesa, a ne otputovati kao pti... Prije svega Taraskonac je htio proitati spise velikih afrikih putnika, izvjetaje Mungo Parka, Caillea, doktora Livingstonea, Henrija Duveyriera17 Iz njih je doznao da su se ti neustraivi putnici, prije nego e obui sandale za daleke izlete, pripravljali dugo vremena da podnose glad, eu, ubrzana pjeaenja, svakovrsne oskudice. Tartarin se kanio povesti za njima, te se od toga dana poe hraniti samo kuhanom vodom. U Tarasconu nazivaju kuhanom vodom nekoliko kriaka kruha umoenih u toplu vodu, s krikom bijela luka, s malo majine duice i listom lovora. Taj je nain prehrane bio strog, te se moete domiljati kako se ubogi Sancho mrtio... Osim vjebanja s kuhanom vodom Tartarin Taraskonac prihvatio je i druge pametne mjere. Tako, da bi se obikao na duga pjeaenja, on se prisili da svakog jutra sedam ili osam puta uzastopce obie oko grada, sada ubrzanim korakom a sada gimnastikim, drei lakte uz tijelo i dva bijela kamika u ustima po starinskom uzoru.

16 Perzijski kralj, sin i nasljednik Kira Velikog, osvojio je god. 525. prije nae ere Egi pat. Vrlo okrutan i surov vladar. 17 Mungo - Park (1771 - 1806), glasoviti kotski putnik, istraiva SrednjeAfrike, gdje je i umro, Caille (1779 - 1838), Francuz, prvo Evropljanin koji je dopro do Tombuktua. - David Livingstone (1813 - 1873), glasoviti istraiva Afrike i borac protiv trgovine crnim robljen. - Henri Duveyrier (1848 1892) francuski geograf, istraiva Sahare.

Zatim, da bi se privikao na nonu hladnou, na magle, na rosu, izlazio je svake veeri u svoj vrt i ostajao tamo sve do deset i jedanaest sati, sam, sa svojom pukom, u zasjedi iza baobaba... Napokon, dok je Mitaineov zvjerinjak ostao u Tarasconu, lovci na kape, koji su malo due posjedi- li kod Costeealdea, mogli su vidjeti u mraku, dok su prolazili preko Trga zamka, nekakva tajanstvenog ovjeka kako se ee gore-dolje iza daare. To nije bio nitko drugi nego Tartarin koji se privikavao da slua lavlju riku u mranoj noi Stranica | a da ne zadre. 12 X Prije odlaska Dok se Tartarin tako uvjebavao svakovrsnim junakim sredstvima, itav je Tarascon upirao oi na nj; nitko se nije vie bavio niim drugim. Lov na kape prilino je jenjao, romanse uutjele. U Be- zuquetovoj ljekarni glasovir je amio pod zelenom navlakom, a na njemu su se suile panjolske bube s trbuhom u zraku... Tartarinova je ekspedicija obustavila sve. Trebalo je vidjeti Taraskonev uspjeh po salonima. Za njim su se jagmili, otimali se, posuivali ga i krali jedan drugome. Za gospoe nije bilo vee asti nego da idu u Mitaineov zvjerinjak pod ruku s Tar- tarinom, pa da im on pred lavljim kavezom tumai kako treba postupati ti. lovu na te velike ivotinje, kamo treba nianiti, na koliko koraka, jesu li nesretni sluajevi mnogobrojni, itd., itd. Tartarin je davao sva objanjenja koja su od njega traili. On je ve prije proitao Julesa Gerar- da18 i poznavao je lov na lavove u tanine kao da ga je ve lovio. Stoga je govorio o tim stvarima veoma rjeito. Ali najljepe je izgledao upravo uvee za veerom kod predsjednika Ladevezea ili kod hrabrog zapovjednika Bravide, bivega kapetana za odijevanje, u asu kad bi posluili kavu i kada bi ga, prima- knuvi stalice, ponukali da govori o svojim buduim lovovima... Tada bi junak, nalaktivi se na stalnjak i sr- ui crnu kavu, pripovijedao uzbuenim glasom o svim pagibeljima koje ga dalje oekuju. Priao je o dugim zasjedama bez mjeseca, o kunim barutinama, o rijekama otrovanim oleandrovim liem, o snjegovima, o sunanaj ezi, o korpionima, o kiama skakavaca; on je takoer priao o nainu ivota velikih lavova na Atlasu, o njihovu nainu borbe, o njihovoj udesnoj snazi i okrutnosti u vrijeme parenja... A onda bi, zanosei se vlastitim prianjem, ustajao od stola, skakao nasred blagavaonice, oponaao lavlji krik, hitac karabinke, bum! bum! zvidanje rasprljiva taneta, pfft! pfft! lamatao bi rukama, ri- kao, ruio stolice... Oko stola svi su problijedjeli. Ljudi su se zgle- dali klimajui glavom, gaspoe su sklapale oi vriskajui od uasa, starci su ratoborno vitlali svojim dugim tapovima, a u susjednoj sobi malii koje rano otpremaju na spavanje, probudivi se naglo uslijed rikanja i pucnjave, drhtali su od straha i traili su svjetla. Meutim je vrijeme prolazilo, a Tartarin nije odlazio. XI Maem, gospodo, maem... a ne iglicom! Je li on doista namjeravao da otputuje...? kakljivo pitanje, na koje bi Tartarinov povjesniar bio u neprilici kako da odgovori. Svakako stoji daje Mitaineov zvjerinjak otiao iz Tarascona ve prije vie od tri mjeseca, a tamani- telj lavova se nije ni micao... Na kraju krajeva, mada je prostaduni junak, zaslijepljen novom fatom mar- ganom, u dobroj vjeri umiljao da je ve putavao u Alirsku oblast. Moda je zbog taga to je toliko priao o svojim buduim lavovima, isto onako iskreno umiljao daje ve bio u njima kao to je umiljao daje izvjesio konzularnu zastavu i pucao na Tatare, bum! bum! tamo u anghaju.
18 Francuski oficir, nazvan Le tueur de lions (tamanitelj lavova). ivio je od 1817. do 1864.

Na alost, ako je i ovog puta Tartarin Tara- skanac bio rtva fate morgane, Taraskonci to nisu bili. Kad su nakon tri mjeseca oekivanja opazili da lovac jo nije spremio ni jedan koveg, ljudi poee mrmljati. Bit e i ovog puta kao sa anghajem! govorio je Costecalde, smijeei se. A dosjetka oru- areva proula se u gradu, jer nitko nije vie vjerovao u Tartarina. Prostodunici, kukavice, eljad poput Bezuqu- eta, koje bi buha natjerala u bijeg i koji Stranica | nisu bili u stanju ispaliti ni jedan hitac iz puke a da ne zatvore oi, upravo su oni bili najnemilosrdniji. U itaonici, na trgu, prilazili su ubogom Tartarinu s dosta podrugljivim 13 izrazom lica. Inae, kada emo na put? U Costecaldeovu duanu njegovo miljenje vie nije bilo mjerodavno. Lovci na kape odricali su se svojega starjeine! A onda se upletoe i rugalice. Predsjednik Ladeveze, koji je u svojim dokonim asovima rado pomalo udvarao provansalskoj Muzi, sastavi na domaem narjeju pjesmicu, koja doivje mnogo uspjeha. Govorilo se u njoj o nekom stanovitom strastvenom lovcu po imenu metru Gervaziju, koji je svojom strahovitom pukom imao istrijebiti sve afrike lavove do posljednjega. Na nesreu, taje vragometna puka bila udnovato izraena: nabijali su je neprestano, ali zrno iz nje nikako da krene... Nikako da krene! Vi pogaate na to se smjera... U tili se as ta pjesma rairi po cijelome gradu; a kada je Tartarin prolazio, trhonoe na pristanitu, mladi istai cipela pred njegovim vratima pjevali su u zboru na provansalskome jeziku: Lou fusiou de mestre Gervai Toujou lou cargon toujou lou cargon. Lou fusiou de mestre Gervai Toujou lou cargon, part jamai. (Puka metra Gervazija nabija se uvijek, nabija se uvijek, puka metra Gervazija nabija, a zrno nikako da krene). Ali to se pjevalo izdaleka, zbog dvostrukih miica. O kako su nepostojani zanosi Tarascona... ! Velikan se sa svoje strane pretvarao da ne vidi nita, da ne uje nita; ali u stvari to podmuklo i otrovno napadanje jako gaje alostilo; osjeao je da mu Tarascon izmie iz ruku, da narodna naklonost prelazi drugima, a to gaje uasno muilo. Ah, ta velika zdjela popularnosti! Tako je ugodno sjesti pred nju, ali kako opari ovjeka kada se prevrne...! Usprkos svojoj patnji Tartarin se smijeio i mirno je provodio ivot od prije, kao da ga nije ni brige. . Katkada bi meutim ta maska vesele bezbri- nosti, koju je on iz ponosa nalijepio na lice, naglo spala. Tada su mjesto smijeha ljudi vidjeli ogorenje i bol... Tako su jednoga jutra mali istai cipela pjevali pod njegovim prozorima: Puka metra Gervazija, i glasovi tih bijednika doprijee do sobe ubogog velikana, koji je upravo dotjerivao bradu pred ogledalom. (Tartarin je nosio punu bradu, ali kako je prejako rasla, morao ju je malo potkresivati.) Prozor se najednom otvori s trijeskom, a Tar- tarin se pojavi u koulji, s pokrivaem na glavi, namazan dobrim bijelim sapunom, maui britvom i etkom za brijanje, i viui silnim glasom: Maem, gospodo, maem, a ne iglicom! Lijepe rijei, dostojne da uu u povijest; ali samo vjena teta to su bile upuene tim malim deranima koji su bili visoki kao njihovi sanduii za ienje cipela i plemii potpuno nesposobni da rukuju maem! XII Sto je reeno u baobabovoj kuici

Sred opega odmetnitva samo je vojska ostala vjerna Tartarinu. Hrabri zapovjednik Bravida, bivi kapetan za odijevanje, i dalje mu je napadno pokazivao isto potovanje. On je uporno ponavljao: Taj je momak valjan zec! A ta je tvrdnja bezuvjetno vrijedila barem toliko koliko i ona ljekarnika Bezuqueta... Ni jedan jedini put hrabri zapovjednik nije natuknuo nita o putovanju u Afriku; meutim, kad je javno govorkanje postalo previe glasno, on se odlui da progovori. Stranica | Jedne veeri nesretni Tartarin bio je sam u svojoj radnoj sobi, mislei na neke alosne stvari, kada vidje gdje ulazi zapovjednik, mrk, s crnim rukavicama, zakopan sve do uiju. 14 Tartarine ree vano i odluno bivi kapetan Tartarine, treba putovati! I ostade na vratima ukoen i velik kao dunost. Tartarin Taraskonac smjesta je shvatio to se sve skriva u toj reenici: Tartarine, treba putovati! Veoma blijed, on ustade, pogleda oko sebe raznjeenim okom tu lijepu radnu sobu, dobro zatvorenu, punu topline i blage svjetlosti, taj tako udobni prostrani naslonja, svoje knjige, svoj ilim, velike bijele zastore svojih prozora, iza kojih su drhtale krhke grane vrtia; a onda krene prema hrabrome zapovjedniku, uhvati ga za ruku, odluno je stisnu, i glasom u kojem su grcale suze, a ipak stoikim, on mu ree: Bravido, ja u otputovati! I on otputova, kako je rekao. Samo ne tada odmah... Trebalo mu je vremena da se opremi. Najprije je naruio kod Bomparda dva velika kovega podstavljena bakrom, s dugom ploom na kojoj je bio ovaj natpis: TARTARIN TARASKONAC Sanduk za oruje Podstavljanje bakrom i urezivanje slova uzelo je mnogo vremena. On narui kod Tastavina takoer i divan putni album, da bi u nj zapisivao svoj dnevnik, svoje dojmove; jer makar ovjek i lovi lavove, opet na putu neto izmisli. Zatim narui iz Marseillea itav tovar hranjivih konzerva, suhoga mesa u tabletama za kuhanje juhe, ator za odmaranje najnovijeg tipa, koji se moe zaas razapeti i sklopiti, mornarske izme, dva kiobrana, jedan nepromoiv ogrta, plave naoari, da predusretne one upale. Napokon mu ljekarnik Bezuquet sastavi malu runu ljekarnu natrpanu priljepnim melemom, arnikom, kamforom i antiseptikim octom. Ubogi Tartarin! sve, to god je inio, nije za sebe radio, nego se nadao da e tolikim mjerama opreza i tankoutnim obzirima ublaiti bijes Tarta- rina-Sancha, iji se bijes, otkako je odlazak odluen, nije vie stiavao ni danju ni nou. XIII Odlazak Napokon doe sveani dan, veliki dan. Ve od osvita zore cijeli je Tarascon bio na nogama, zatrpavajui Avinjonsku cestu i okolinu baoba- bove kuice. Bilo je svijeta na prozorima, na krovovima, na stablima; brodara sa Rone, trhonoa, istaa cipela, graana, tkalja, radnica iz svilare, lanova itaonice, ukratko aav grad; pa takoer i stanovnika Beau- cairea koji su preli preko mosta, povrara s periferije, kolica s velikim krovom, vinogradara na lijepim mazgama napirlitanim vrpcama, kitama, praporcima, trakama i zvoniima, a tu i tamo ak nekoliko lijepih djevojaka iz Arlesa, koje su dole sjedei na sa- pima iza svojih dragana, s plavom vrpcom oko glave, na eljeznosivim konjiima iz Camargue. itavo se to mnotvo natiskivalo i guralo pred vratima Tartarina, estitog gospodina Tartarina, koji odlazi meu Turke da ubija lavove. Za Tarascon Alirska oblast, Afrika, Grka, Perzija, Turska, Mezopotamija, sve to sainjava ogromnu vrlo neodreenu, gotovo bajoslovnu zemlju, koja se zove Turci.

Usred toga metea ili su tamo-amo lovci na kape, ponosni na slavlje svojega prvaka i povlaei na svom prolasku kao neke brazde slave. Pred baobabovom kuom stajale su dvoje velike take. Od zgode do zgode vrata su se otvarala, pa se kroz njih moglo vidjeti nekoliko osoba koje su se vano etale po vrtiu. Neki su ljudi donosili razne kovege, sanduke, putne vree, gomilajui ih na te take. Kad god bi iznijeli koji novi koveg, svjetina bi se stresla. Ljudi su glasno imenovali jedan drugome predmete. To je ator za odmaranje... a to, to Stranica | su konzerve... ljekarna... sanduci s orujem. A lovci na kape davali su objanjenja. 15 Najednom, oko deset sati, nasta veliko kome- anje meu svjetinom. Vrata vrta silovito se okrenue na svojim baglamama. To je on...! To je on! vikali su. Bio je on... Kad se pojavio, na pragu, iz svjetine odjeknue dva zapanjena povika. Pa to je neki Turin... ! Nosi naoari...! I doista, Tartarin Taraskonac, odlazei u Alirsku oblast, smatrao je svojom dunou da obue alirsku nonju. iroke dimije od bijela platna, mali uz tijelo priljubljeni kaput s kovnim dugmetima, dvije stope irok crven pojas oko trbuha, goli vrat, obrijano elo, a na glavi gorostasna crvenkapa slina fesu kakvu nose francuski vojnici u Africi, s plavom, i to dugakom kitom...! Osim toga dvije teke puke, po jedna na svakom ramenu, veliki lovaki no za pojasom, na trbuhu pripanjau za fieke, na boku samokres, koji se njie u svojoj konoj kesi... To je sve... Ah! oprostite, zaboravio sam spomenuti nao- ari, ogromne plave naoari, koje su ovog puta zbilja dobro dole, da ublae ono stoje bilo malo predivlje u izgledu naega junaka! ivio Tartarin...! ivio Tartarin! zaurli- ka narod. Velikan se nasmijei, ali ne odzdravi zbog svojih puaka, koje su mu smetale. Uostalom, sada je znao to ima da misli o narodnoj naklonosti; moda je ak u dnu svoje due i proklinjao svoje uasne zemljake, koji ga primoravaju da otputuje, da napusti svoj lijepi mali dom s bijelim zidovima, sa zelenim rebrenicama... Ali njegove osjeaje nije nitko vidio. Spokojan i ponosan, mada pomalo blijed, on koraknu naprijed na plonik, pogleda svoje take i vi- dei da je sve u redu uputi se junaki putem prema kolodvoru, ne osvrui se ak ni jednim pogledom na baobabovu kuicu. Za njim su stupali hrabri zapovjednik Bravida, bivi kapetan za odijevanje, predsjednik Ladeveze, pa onda oruar Costecalde i svi lovci na kape, pa take, pa narod. Pred kolodvorom ekao gaje ef stanice stari borac iz Afrike, koji je sluio ve godine 1830, te mu je vie puta toplo stisnuo ruku. Brzi vlak Pariz-Marseille nije jo stigao. Tarta- rin i njegov glavni tab uoe u ekaonicu. Da bi sprijeio navalu gledalaca, ef stanice dade zatvoriti reetke. Punih etvrt sata Tartarin se etao uzdu i poprijeko po dvoranama usred lovaca na kape. Govorio im je o svojem putovanju, o svojem lovu, obeavajui da e im poslati koe. Ljudi su se upisivali u njegovu biljenicu za jednu kou kao to se upisuje za jedan ples. Spokojan i blag kao Sokrat u asu kad je imao ispiti kukutu, neustraivi Taraskonac naao je zgodnu rije za svakoga, smijeak za svakoga posebno. Govorio je jednostavno i prijazno; reklo bi se daje prije odlaska htio za sobom ostaviti trag miline, aljenja, lijepih uspomena. Sluajui svojega prvaka gdje tako govori, svi su lovci na kape prosuzili, neke je ak peklo i grizoduje, kao predsjednika Ladevezea i ljekarnika Bezuqueta. Vie radnika plakalo je u uglovima. Izvana je narod gledao kroz reetke i vikao: ivio Tartarin! Napokon zvono zazvoni. Potmula tutnjava, reski zviduk potrese svodovima... U kola! U kola! Zbogom, Tartarine...! Zbogom, Tartarine...!

 Zbogom, svi...! promrmlja velikan, te poljubi obraze hrabrog zapovjednika Bravidea, a preko njih itav svoj mili Tarascon. A onda pohita na prugu i uspne se u vagon prepun Parianki, koje htjedoe umrijeti od straha vide- i gdje dolazi taj udnovati ovjek s toliko karabinki i samokresa.Marseljska luka Na brod! Na brod! Prvi prosinac 186..., u samo podne, po provan- salskom zimskom suncu, i vedrom, blistavom, divnom vremenu, prestravljeni Marseljci ugledae gdje na Canebieru19 izlazi neki Stranica | Turin, ali kakav Turin...! Oni nisu nikada vidjeli takvoga, a meutim svak dobro zna koliko 16 mnogo Turaka ima u Marseilleu! Dotini Turin treba li to da kaem? bio je Tartarin, veliki Tartarin Taraskonac, koji je iao du obale, a za njim njegovi sanduci oruja, ljekarna, konzerve, da stigne do ukrcalita plovidbenog drutva Touache i do putnikoga parobroda Zuav, koji ga je imao prevesti onamo dolje. Uho mu je jo bilo puno taraskonskog pljeska, a on sam opojen svjetlou neba i mirisom mora, pa je Tartarin stupao sjajui od radosti, sa svojim pukama na ramenu, uzdignute glave, s uivanjem pasui svoje oi na toj divnoj luci Marseillea, koju je tada vidio po prvi put, a koja gaje zabljeivala... Jadnik je mislio da sanja. inilo mu se da se zove Sinbad Pomorac20te da luta po jednom od onih fantastinih gradova, o kojima vie puta govori Tisuu i jedna no. Bjee tu u nedogled gutara katarki, jedril- nih krieva, koji su se ukrtavali u svim smjerovima. Brodske zastave svih zemalja: ruske, grke, vedske, tuniske, amerike... Brodovi su bili u razini obale, pa su im konici strili na kopno kao redovi bajuneta. Pod njima najade, boginje, bogorodice, i drugi kipovi od obojena drva, koji daju ime brodu; a sve to nagrizeno od morske vode, izjedeno, mokro, natrulo... Ovdje-ondje meu brodovima vidio se djeli mora kao velika svilena tkanina zamrljana uljem... U prepletima jedrenih krieva oblaci galebova izgledali su kao lijepe mrlje na plavome nebu, a brodski su se mali dozivali na svim jezicima. Na obali usred potoka koji su tekli iz sapunar- nica, zeleni, gusti, crnkasti, zasieni uljem i sodom, vrzlo se itavo mnotvo carinika, trgovakih posrednika, trhonoa s njihovim otvorenim kolima na dva kotaa, u koja su upregnuti korziki konjii. Skladita udnovatih gotovih odijela, zadimljene daare u kojima su mornari kuhali za sebe, trgovci lula, trgovci majmuna, papiga, konopa, jedrenog platna, fantastine staretinarnice, gdje su u neredu bili izloeni stari dugi topovi, krupni pozlaeni fenjeri, stari koloturi, stara krezuba sidra, stara uad, stari ekrci, stari doglasnici, pomorski dalekozori iz vremena Jean-Barta i Duguay-Trouina.21 Prodavaice otriga i kamenica uale su i vikale pokraj svojih koljki. Prolazili su mornari s bakraima katrana, s loncima koji su se puili, s velikim koarama punim hobotnica koje su nosili na ispiranje u bjelkastoj vodi esama .. Posvuda udesna natrpanost svakovrsne robe: svilene tkanine, rudae, drvo, olovo, ohe, slador, rogai, repice, sok od gospina bilja, eerne trske. Istok i Zapad pomijeani. Velike hrpe holandskih sireva koje su Genoveanke crveno bojadisale svojim rukama. Tamo dolje obala za penicu; trhonoe sipaju svoje vree na obalu s velikih skela. Penica, zlatna bujica, tee sred plava dima. Neki ljudi pod crvenim fesom prosijavali su je, kako je stizala, u velikim reetima od magaree koe, te su je tovarili na kolica, koja su se udaljavala, a za njima je trala vojska ena i djece s malim metlama i koarama za prikupljanje. Dalje bio je skver za popravke, veliki brodovi polegnuti na bok koje su palili pruem da ih oslobode od morskih trava, jedreni krievi uronjeni u vodu, vonj smole, zagluna lupa tesara koji podstavljaju truplo brodova velikim bakrenim ploama. Tu i tamo meu katarkama vidjela se istina.
La Canebiere je velika i lijepa marseljska ulica koja vodi u luku. Ona je ponos grada i June Francuske. 20 Osoba iz jedne pripovijetke u glasovitoj arapskoj zbirci Tisuu i jedna no 21 Jean Bart (1650 -1702), glasoviti francuski pomorac. - Duguay-Trouin (1673 - 1736), takoer francuski pomorac.

Tada bi Tartarin viao ulaz u luku, neprestano kretanje brodova, jednu englesku fregatu koja polazi na Maltu, gizdavu i uredno ispranu, s oficirima u utim rukavicama, ili pak veliku marseljsku jedrilicu sa dva jarbola, koja ostavlja luku usred povika, grubih psovki, vidje na krmi debeloga kapetana u dugu kaputu i pod svilenim eirom kako izdaje zapovijedi momadi na provansalskom jeziku. Vie brodova koji su hitro odlazili sa svim razapetim jedrima. Drugi su tamo dolje, vrlo daleko, stizali polagano i izgledali na suncu kao da lebde u Stranica | zraku. A onda cijelo vrijeme uasna buka, kotrljanje kolica, povici mornara: Ho-ruk! psovke, 17 pjevanje, zviduci parobroda, bubnji i trublje tvre Svetoga Ivana, tvre Svetoga Nikole, zvona s crkava la Major, les Accoules, Sveti Viktor; a iznad svega toga mi- stral22 koji je hvatao sve te umove, svu tu dreku, te ih motao, potresao njima, mijeao ih sa svojim vlastitim glasom i pretvarao ih u pomamnu, divlju muziku, junaku poput velike fanfare, koja je budila elju da se otputuje, da se ode daleko, da se ima krila.

Uz zvukove te lijepe fanfare neustraivi se Tartarin Taraskonac ukrca prema zemlji lavova...

MEU TURCIMA
I Putovanje morem Pet poloaja crvenkape Veer treega dana Smiluj se, boe!

DRUGA EPIZODA

tio bih, moji dragi itaoci, biti slikar, i to veliki slikar, pa da vam zorno predoim na

poetku ovoga drugoga dijela razne poloaje koje je redom zauzela crvenkapa Tartarina Taraskonca kroz tri dana putovanja na palubi Zuava izmeu Francuske i Alira. Ja bih vam je najprije pokazao u asu odlaska, na mostu, junaku i divnu kako je i bila, te krunila poput svetakog vjenia tu taraskonsku glavu. Ja bih vam je zatim pokazao na izlasku iz luke, kada Zuav poinje skakati na valovima: ja bih vam je pokazao ustreptalu, zapanjenu i kao da ve osjea prve napadaje morske bolesti. A onda u Lionskom zaljevu, dok brod izlazi sve dalje na puinu, a more postaje burnije, ja bih vam je naslikao u borbi s olujom, gdje se osovljuje prestravljeno na tjemenu junaka i gdje se njezina velika kita od plave vune jei na morskoj magli i na vihoru.... etvrti poloaj. est sati uvee, na domaku korzikih obala. Nesretna crvenkapa nagiba se povrh ograde broda i kukavno gleda more i ispituje njegovu dubinu... Napokon, peti i posljednji poloaj u dnu uske kabine, na krevetiu koji izgleda kao pretinac u malom ormaru, neto bezoblino i oajno kotrlja se stenjui na uzglavlju. To je crvenkapa, junaka crvenkapa s odlaska, koja se sada srozala na prostako stanje none kapice nabijene sve do uiju na preblijedu i grevima izoblienu glavu bolesnika.... Ah! Da su Taraskonci mogli vidjeti svojega velikoga Tartarina, kako lei u svojem ormarskom pretincu pod bljeahnom i alosnom svjetlou to prodire iz okanaca, u tom bljutavom zadahu kuhinje i mokrih drva, u odvratnu vonju parobroda: da su ga uli gdje hrope na svaki udar vijka, gdje trai aja svakih pet minuta i gdje psuje konobara slabim djejim glasiem, kako bi zamjerili sebi to su ga primorali da otputuje... Dajem rije kao njegov povjesniar: ubogi Turin izazivao je suut. Iznenaen najednom boleu, nesretnik
22

Jak, hladan i suh vjetar to pue sa sjevera u jugoistonoj Francuskoj.

nije imao hrabrosti da raspae svoj alirski pojas ni da se otarasi oruja sa sebe. Lovaki no s krupnim drkom lomio mu je grudi, a koa kese njegova samokresa uljala mu je stegno. Da ga potpuno dotuku, jo i zajedanja Tar- tarina-Sancha koji je neprestano stenjao i psovao: Eto ti tvoje pameti, budalo...! Nisam li ti govorio! Je li, htio si ii u Afriku...? Pa dobro, eto ti tvoje Afrike! Kako ti se svia? A najokrutnije je bilo to to je s dna svoje kabine i svojega jaukanja nesretnik uo putnike u velikom salonu kako se smiju, jedu, pjevaju, kartaju. Na brodu Zuavu drutvo je bilo isto Stranica | tako veselo kao i mnogobrojno. Oficiri koji su polazili svojim etama, djevojke iz marseljskog 18 kazalita Alcazar, nekoliko glumaca, bogat musliman koji se vraao s hadiluka u Meku, neki crnogorski knez, divan aljivina koji je oponaao Ravela i Gila Peresa... Nijedan od tih ljudi nije patio od morske bolesti, a vrijeme su provodili pijui ampanjac s kapetanom Zuava, krupnim veseljakom iz Marseillea koji je imao dva gospodarstva u Aliru i Marseilleu, a odazivao se na veselo ime Barbassou. Tartarin iz Taraskona ljutio se na sve te nitkove. Njihovo veselje podvostruavalo je njegove muke... Napokon, popodne treega dana na palubi broda nasta neobino kretanje, koje trgnu naega junaka iz njegova dugog mrtvila. Zvonilo je zvono s prednjeg dijela broda. ule su se krupne izme mornara kako tre po mostu. Naprijed sa strojem...! Natrag sa strojem! vikao je hrapavi glas kapetana Barbassoua. A onda: Stoj! Stali su, prodrmali se, pa nita vie... Samo se parobrod bez buke njihao s desna na lijevo kao balon u zraku... Taj udni muk prestravi Taraskonca. Smiluj se, gospode! Potonusmo...! povie uasnim glasom, te pribere svoje sile kao po aroliji, skoi sa svojega -krevetia i otra na most sa svojom opremom.Na oruje! Na oruje! Brod nije tonuo, ve je pristajao. Zuav je upravo uao u luku, lijepu luku s crnom i dubokom vodom, ali utljivu, mrku, gotovo pustu. Suelice na breuljku bijelio se grad Alir sa svojim kuicama zagasito bijelim, koje silaze k moru zbijene jedne do drugih. Kao od pralja izvjeeno rublje na breuljku Mudonu23 Povrh toga visoko nebo od plavog atlasa, tako plavoga... Slavni Tartarin, oporavivi se malo od svoje strave, promatrao je krajolik, sluajui s potovanjem crnogorskog kneza koji gaje, stojei do njega, upoznavao s raznim gradskim etvrtima: Kazba, gornji grad, ulica Bab-Azun. Taj je crnogorski knez bio veoma dobro odgojen; k tome je temeljito poznavao Alirsku oblast i glatko govorio arapski. Zato je Tartarin kanio da se s njime bolje upozna... Najednom du ograde broda na koju su se naslanjali Taraskonac opazi niz krupnih crnih ruku koje su se izvana grevito hvatale za nju. Gotovo smjesta pojavi se pred njim sasvim kudrava crnaka glava, te prije nego je imao vremena da zine, palubu preplavi sa svih strana stotinjak crnih, utih, polugolih, ogavnih, uasnih gusara. Te je gusare Tartarin poznavao... To su bili oni, naime oni, ti uveni oni koje je on tako esto traio nou po ulicama Tarascona. Oni su se napokon odluili da dou ...Iznenaenje ga u prvi mah prikova na mjestu. Ali kada je vidio da gusari navaljuju na prtljagu, da skidaju pokriva koji gaje pokrivao, da jednom rijeju poinju s pljakanjem broda, onda se junak probudio, pa trgnuvi iz korica svoj lovaki no povie putnicima: Na oruje! Na oruje! i prvi od svih navali na gusare. to je to? to vam je? upita kapetan Bar- bassou, koji je izlazio iz meupalublja. Aha, tu ste, kapetane...! Brzo, brzo, naoruajte svoje ljude. Oho! emu, dobri boe? Pa zar, ne vidite...? to to?...
23 Gradi u okolici Pariza, gdje su velike praonice

 Tu... pred sobom... gusare... Kapetan ga je Barbassou gledao potpuno zabezeknuto. U tom asu jedan veliki crnac prolazio je pred njim trkom uprtivi na svoja lea junakovu ljekarnu. Lopove...! ekaj samo...! zaurlie Tara- skonac i poleti za njim sa zamahnutim noem. Barbassou ga dostigne u skoku i hvatajui ga za pojas povie: Ta miruj te, sto mu gromova...! To nisu gusari... Odavno vie nema gusara... To su Stranica | trhonoe! 19 Trhonoe! No da, trhonoe koji uzimaju prtljagu da je ponesu na kopno... Utaknite dakle svoju noinu u korice, dajte mi vau putnu kartu, i idite za onim crncem, estitim momkom koji e vas povesti na kraj, pa ak i do svratita, ako elite...! Poneto zbunjen, Tartarin preda svoju putnu kartu i, uputivi se za crncem, spusti se preko ljesta- va od konopca na povelik amac, koji se ljuljao o boku broda. Tu je ve bila sva njegova prtljaga, kovezi, sanduci za oruje, hranjive konzerve; a budui da su ti predmeti ispunjavali itav amac, nije bilo potrebno da eka druge putnike. Crnac se pope na sanduke i tu unu kao majmum, obujmivi koljena rukama. Drugi crnac pograbi vesla... Obojica su gledali Tartarina smijui se i pokazujui svoje bijele zube. Stojei na nogama odostrag, s onom uasnom grimasom koja je bila strah i trepet njegovih zemljaka, veliki Taraskonac grozniavo je stiskao drak svoje noine; jer usprkos svemu onome to mu je dobrohotno rekao Barbassou, on se tek napola umirio u pogledu namjera ovih trhonoa s koom od bjelokosti, koji su tako malo sliili estitim trhonoama u Tarasconu... Pet minuta kasnije amac se dovezao do kopna, a Tartarin je zakoraio nogom na tu malu berbersku obalu, gdje je trista godina prije toga jedah panjolski suanj s galije po imenu Miguel Cervantes pripravljao pod alirskom robijakom batinom neki divni roman, koji je imao dobiti naslov Don Quijote. III Zaziv Cervantesa Iskrcavanje Gdje su Turci? Nema Turaka Razoaranje O Miguele Cervantesu Saavedro, ako je istina ono to ljudi priaju, da na mjestima gdje su prebivali velikani neto od njih bludi i lebdi u zraku sve do propasti svijeta, onaj dio koji je preostajao od tebe na berberskome alu morao je zadrhtati od radosti videi gdje se iskrcava Tartarin Taraskonac, taj divni primjerak junjaka Francuza, u kojemu su se utjelovila oba junaka tvoje knjige. Don Quijote i Sancho Pansa... Toga je dana zrak bio topao. Na obali uarenoj suncem stajalo je pet ili est carinika, nekoliko Aliraca, oekujui vijesti iz Francuske, nekoliko Maura, koji su uei puili lule s dugakim kamii- ma, malteki mornari, koji su izvlaili velike mree u kojima su meu oicama blistale tisue sardina kao mali srebrnjaci. Ali im je Tartarin zakoraio na zemlju, obala oivje, promijeni izgled. Druina divljaka jo gadnijih od gusara na brodu pomoli se meu piljcima obale i obori se na ovjeka koji se iskrcao. Veliki Arapi, potpuno goli pod vunenim pokrivaima, maleni Mauri u dronjcima, crnci, Tuniani, Mahonci, M'zabiti24, svratini konobari u bijelim pregaama, svi su vikali, urlikali, hvatali se njegova odijela, otimajui se o njegovu prtljagu, te mu jedan uzima konzerve, drugi ljekarnu, a onda mu u nekom nerazumljivom govoru sipaju u lice nevjerojatna imena hotela... Smeten od sve te halabuke, ubogi Tartarin je iao gore-dolje, derao se, psovao, mahnito se trgao, jurio za svojom prtljagom ne znajui kako bi postigao da ga ti poludivljaci razumiju, upravljao im je rije na francuskom, na provansalskom, pa ak i na latinskom, onom
24

Mahonci su ljudi iz Mahona, glavnog grada Minorke, jednog od Balearskih otoka. - M'zabiti, pripadnici M'zaba, konfederacije berberskih gradova u alirskoj Sahari.

latintinom kojom je govorio Pourceau- gnac25 rosa, rua, bonus, bona, bonum, sve to je znao... Jalova muka. Nisu ga sluali... Sva srea to se neki ovuljak. odjeven u dolamu sa utim ovratnikom i s dugim putnikim tapom, upleo neoekivano kao Homerov bog u guvu i rastjerao svu tu fukaru batinama. To je bio alirski gradski redar. On vrlo uljudno umoli Tartarina da odsjedne u svratitu Evropa, i povjeri ga nekim tamonjim konobarima koji povedoe njega i odvezoe njegov prtljag u vie taaka. Stranica | Pri prvim koracima koje je nainio u Aliru, Tartarin Taraskonac raskolai od uda oi. On je prije zamiljao da e to biti neki istoni, vilinski, bajoslovni grad, neto to bi imalo 20 predstavljati sredinu izmeu Carigrada i Zanzibara... Meutim pao je usred Tarascona... Kavane, gostionice, iroke ulice, etvorokatnice, mali makadamom potara- cani trg, gdje je vojna glazba svirala Offenbacho- ve polke, gospoda na stolicama, koja su pila pivo s mekanim pecivom, vie gospoa, poneka kokota, pa vojnici i opet vojnici... A Turina nijednog...! Osim njega... Tako se, kada je imao prijei preko trga, osjeao malo zbunjen. Svi su ga prisutni gledali. Svirai vojne glazbe se zaustavie, a Offenbachova polka osta nedovrena. S dvije puke na ramenu, sa samokresom o bedru, divljaan i veliajan kao Robinson Crusoe, Tartarin proe drei se vano posred svih skupina; ali dok je stizao u svratite, sile ga iznevjerie. Odlazak iz Tarascona, mar- seljska luka, plovidba, crnogorski knez, sve se to prepletalo i kovitlalo u njegovoj glavi... Moradoe ga ponijeti u njegovu sobu, razoruati ga, svui... Ve je pao i prijedlog da pozovu lijenika; ali im se naao glavom na uzglavlju, junak poe hrkati tako glasno i tako usrdno te je svratitar zakljuio da je svaka pomo znanosti suvina, pa se svi nazoni obazrivo povukoe. IV Prvi put u zasjedi Tri su sata udarala na uri vladine zgrade kad se Tartarin probudio. Prospavao je cijelo vee, cijelu no, cijelo jutro i ak dobar dio popodneva; ali treba priznati da je u posljednja tri dana crvenkapa proivjela grdnih muka! Kad je otvorio oi, prva junakova misao bila je ova: Nalazim se u zemlji lavova! Zato da to ne kaemo? Na pomisao da su lavovi tu sasvim blizu, na nekoliko koraka i gotovo pod rukom, i da e se morati upustiti u borbu s njima, brrr!... spopade ga smrtna studen, i on se neustraivo sakrije pod pokriva. Ali nakon jednoga trenutka, veselost ivota koja je vani vladala, jako plavo nebo, silno sunce koje je naviralo u sobu, dobar doruak koji je naruio u krevet, prozor irom otvoren prema moru, sve to za- lito izvrsnom bocom vina iz Crescie, vratie mu brzo njegovo staro junatvo. Na lavove! Na lavove! povie odbacivi pokriva i brzo se obue. Evo to je smislio: izii iz grada ne govorei nikom nita, zai daleko u pustinju, poekati no, stati u zasjedu, i im proe prvi lav, bum...! bum...! A onda se sutradan vratiti na objed u svratite Evropa, primati estitke Aliraca i unajmiti kolica da ode po ubijenu ivotinju. On se dakle urno naorua, smota na lea ator, kojemu debeli tap stri dobru stopu nad njegovom glavom, te krut kao kolac sie na ulicu. Ne htiju- i tu pitati za svoj put nikoga, iz bojazni da ne bi odao svoj naum, on odluno udari desno, uputi se sve do kraja arkadama Bab-Azun, gdje su ga iz svojih crnih duana gledali kako prolazi bezbrojni alirski idovi uvueni u kut kao pauci; prijee preko Kazalinoga trga, ue u predgrae i napokon stie na veliki pranjavi put prema Mustafi26 Na tom putu vladala je nevjerojatna guva. Omnibusi, fijakeri, lake dvokolice po napuljskom uzoru, vie teretnih kola za vojnu opskrbu, velika kolica sijena s volujskom zapregom, eskadroni francuskih kolonijalnih konjanika, opori siunih magaria, crnice koje su prodavale pogaice, koije elzakih iseljenika, arapski konjanici u crvenim ogrtaima, sve je to prolazilo jedno za drugim u vrtlogu praine usred povika, pjevanja, sviranja truba,
25

To je lice iz jedne Moliereove komedije, smijena figura provincijalca koji dolazi u Pariz i uzalud se upinje da se pokae u enim i otmjenim. Moemo zamisliti kakva je bila njegova latintina. 26 Negdanji grad u blizini Alira. Danas je spojen s njim.

meu dva reda traljavih daara, gdje su se vidjele visoke Mahonke kako se eljaju pred svojim vratima, krme pune vojnika, mesnice, ivodernice... Kojega mi vraga bajaju o tom njihovom Istoku? - mislio je veliki Tartarin. - Pa tu nema ni toliko Turaka koliko u Marseilleu. Najednom vidje gdje tik do njega prolazi izdu- ujui svoje velike noge i uzdigavi vrat poput purana divna deva. Od toga mu pogleda srce ivlje zakuca. Ve se vide deve! Ni lavovi onda ne mogu biti daleko; i doista, nakon pet asaka on vidje Stranica | gdje dolazi prema njemu s pukom na ramenu itava eta lovaca na lavove. 21 Kukavice! pomisli na junak prolazei pokraj njih sinje kukavice! Ii na lava u buljucima, pa jo k tomu i sa psima...! Jer njemu nije nikako moglo u glavu da se u Alirskoj oblasti lovi ita drugo osim lavova. Meutim, ti su lovci imali tako dobroudna lica trgovaca koji su se povukli iz poslovnog ivota, a i taj nain lovljenja lava sa psima i slovakim torbama bio je za nj toliko nazadan, te na Tarasko- nac, koga je malo pokakljala radoznalost, odlui da neto prozbori s jednim od te gospode. Inae, drue, lov ide dobro? Nije loe odgovori dotinik gledajui prestravljenim okom lovaki pribor ratnika iz Tarascona. Pobili ste ih? Nego to... prilino... Molim samo pogledajte! I alirski lovac pokae lovaku torbu nabitu kuniima i ljukama. Kako to! Lovaka torba...? Vi ih trpate u torbu? Nego kamo hoete da ih stavim? Ali onda, to su... to su sasvim mali... Ima malih, a ima i oveih ree lovac. A kako mu se urilo kui, on dostigne svoje drugove velikim koracima. Neustraivi Tartarin na to zasta nasred puta kao okamenjen od uda. A onda, nakon kratkog razmiljanja, odsijee: No ta! to su neki aldije... Nisu ubili ba nita...! i nastavi svojim putem. Kue su ve postajale rjee, a tako i prolaznici. Sputala se no, predmeti su postajali nejasni... Tar- tarin Taraskonac pjeaio je jo pola sata. Napokon se zaustavi... Bijae ve mrkla no. No bez mjeseca, osuta gustim zvijezdama. Nikoga na cesti... Usprkos svemu, junak pomisli da lavovi nisu potanska kola i sigurno ne vole drum. On pohita preko polja. Na svakom koraku jarci, kupine, ikarje! Nita za to! On je i dalje hodao... A onda najednom: stoj! Ovdje se osjea miris lava u zraku! pomisli na ovjek i jako umr- knu zrak desno i lijevo. V Bum! Bum! Bijae velika divlja pustinja sva naikana udnovatim biljkama, onim istonim biljkama koje slie na opake ivotinje. Pod slabom svjetlou zvijezda njihova se poveana sjena proteza u duinu zemljom u svim smjerovima. Desno nejasna i teka gromada neke planine, moda Atlas...! Lijevo nevidljivo more koje potmulo bui... Pravo leglo, koje mora privlaiti zvijeri... S jednom pukom pred sobom, a drei drugu u rukama, Tartarin Taraskonac klekne jednim koljenom na zemlju i poeka... ekao je sat, dva sata... Nita...! Tada se sjeti da u knjigama koje je itao veliki tamanitelji lavova ne polaze u lov nikada a da ne ponesu sa sobom malo jare, koje veu nekoliko koraka pred sobom i koje sile da kmei poteui mu apu uzicom. Kako nije imao jareta, Taraskonu doe na misao da ga oponaa, te poe blejati meketavim glasom Me! Me...! Isprva sasvim tiho, jer se u dnu due ipak pomalo bojao da ga lav ne bi uo... a onda, videi da ne dolazi nita, on zamekee jae: Me...! Me...! I opet nita...! Postavi nestrpljiv,

on nastavi sve jae i jae, u vie navrata uzastopce: Me...! Me...! Me...! i tako snano daje to jare na koncu ispadalo kao itav vol. Najednom, nekoliko koraka pred njim, ispadne neto crno i orijako. On umukne... Ono se sputalo, njuilo zemlju, ipalo valjalo se po zemlji, odlazilo trkom, a onda se vraalo i napre zaustavljalo... To je lav, o tome ne moe biti sumnje... ! Sada su se vidjele vrlo dobro njegove etiri kratke ape, njegova golema vratina i dva oka, dva velika oka koja su sijala u tami... CiStranica | ljaj! Pucaj! Bum! Bum...! Ve je gotovo. A odmah zatim skok natrag, a lovaku noinu u aku. 22 Na Taraskonev hitac odgovori uasno zavijanje. No, dobio je svoje! povie dobri Tartarin i zgurivi se na svojim jakim nogama on se spremao da doeka ivotinju, ali je i ona dobila vie nego to joj je trebalo, pa se udaljila bijesnim trkom urliui... On se meutim nije micao s mjesta. On je ekao enku sve onako kako je nauio iz knjiga. Na alost, enka ne doe. Nakon dva ili tri sata ekanja Taraskonac se umorio. Zemlja je bila vlana, no je postajala hladna, povjetarac s mora je tipao.Kako bi bilo da malo odspavam, dok ne svane? pomisli on i, da bi se zatitio od kostobolje, obrati se atoru. No gle belaja! Taj je ator bio sastavljen tako spretno da ga nikako nije mogao razapeti. Utaman se naprezao i znojio pun sat vremena, prokleti se ator nije otvorio... Ima tako kiobrana koji vam u asu kada kia lije potokom vole prirediti takvu alu... Kad mu je bilo dosta toga, Taraskonac baci tu spravu na zemlju i legne na nju, psujui kao pravi Provansalac. Ta, ta, ra, ra, tarata...! to je to...? upita Tartarin trgnuvi se iz sna. Bile su to trublje francuskih kolonijalnih eta, koje su trubile budnicu u kasarnama u Mustafi... Ta- manitelj lavova zapanjeno protrlja oi... On je vjerovao daje usred pustinje! Znate li gdje je bio...? U gredici artioka, izmeu nasada cvjetae i eerne repe. U njegovoj Sahari bilo je povra... Sasvim blizu njega, na lijepoj zelenoj kosi gornje Mustafe prebijeli alirski ljetnikovci sjali su se u rosi svanua: ovjek bi pomislio pa se nalazi u okolici Marseillea usred ba- stidea i bastidona27 Graansko i povrtlarsko oblije ovog usnulog krajolika silno zaudi jadnika i strahovito ga ozlovo- lji. Ti su ljudi bezumni, mislio je, kad sade artioke u blizini... lavova... jer napokon ja nisam sanjao... Lavovi dolaze ovamo... evo dokaza... Dokaz su bile mrlje krvi koje je ivotinja bjeei ostavila za sobom. Sagnut nad tim krvavim tragom, vrebajui oprezno okom, sa samokresom u aci, hrabri Taraskonac stie, idui od artioke do artioke, do malene njive zasijane zobi... Zgaena trava, mlaka krvi, ausred mlake leei na boku sa irokom ranom na glavi jedan... pogodite to...! Lav, to se zna...! Ne! Magarac, jedan od onih sasvim malih magaraca kojih ima sva sila po Aliru i koje tamo zovu imenom bourriguots. VI Dolazak lavice - Strahovita borba Sastajalite zeeva Prvi Tartarinov osjeaj kad je ugledao svoju nesretnu rtvu, bio je srdba. Doista, daleko je od lava do magaria...! Njegov drugi osjeaj bio je ista suut. Nesretni magari bio je tako lijep, a izgledao je tako dobroudan! Jo topla koa njegovih bokova uzdizala se i sputala kao val. Tartarin klekne, i krajem svog alirskog pojasa pokua zaustaviti krv nesretne ivotinje; a taj velikan, koji njeguje tog magaria, predstavljao je najdirljiviju sliku to je moete zamisliti.
27

Bastide, bastidon: mala poljska kua na jugu Francuske (od provansalske rijei ba- stir)

Pod svilenim dodirom pojasa magari, u kojemu je jo bilo malo ivota, otvori svoje veliko sivo oko, strignu dva-tri puta uima kao da hoe rei: Hvala...! Hvala...! A onda ga posljednji gr strese od glave do repa, i on se vie ne maknu. Crnko! Crnko! povie najednom tjeskobno priguen glas. U isti mah u susjednom ibljiku poee se micati grane... Tartarin je imao tek toliko vremena da ustane i da stane u stav obrane... enka je dolazila! Ona doe strahovita i riui u liku stare Elza- anke s rupcem na glavi, oboruana velikim Stranica | crvenim kiobranom; dozivala je svog magarca tako glasno da je odjekivalo kroz cijelu 23 Mustafu. Svakako, za Tarta- rina bi bilo bolje daje morao imati posla s razbjenje- lom lavicom negoli s ovom zlom babom... Uzalud je nesretnik kuao da joj razloi kako se nezgoda desila; da je on naime uzeo Crnka za lava... Stara pomisli da se sprda, derui se otro na svojem narjeju: Nosi te vrag! Obori se na junaka s kiobranom u ruci. Tartarin, pomalo zbunjen, branio se, soptao, odskakivao, vikao: Ali, gospoo... ali, gospoo... Jest, da! Gospoa je bila gluha, a njezina je odlunost to i dokazivala. Sva srea, na bojite nadoe trea osoba. To je bio Elzaankin mu, i sam Elzaanin i krmar, a k tome vrlo dobar raundija. Kad je vidio s kim ima posla, te da ubojica ne trai nita drugo nego da plati koliko rtva vrijedi, on razorua svoju enu, i ljudi se nagodie. Tartarin isplati dvjesta franaka; a magarac je tek vrijedio deset. To je obina cijena magaria na arapskim tritima. Zatim pokopae ubogog Crnka podno neke smokve, a Elzaanin, koji se dobro ras- poloio gledajui bljesak taraskonskog novca, pozva junaka da zaloi u njegovoj krmi, koja se nalazila nekoliko koraka odatle uz cestu. Alirski lovci dolazili su ovamo objedovati svake nedjelje, jer je na ravnici bilo prilino divljai, a na dvije milje oko grada nije bilo boljeg lovita za kunie. A lavovi? upita Tartarin. Elzaanin ga pogleda veoma zaueno: Lavovi? Da... lavovi... viate li ih pokadto? nastavi jadnik s neto manje pouzdanja. Krmar prasnu u smijeh. Hvala lijepa... Lavovi... to bi nam oni...? Dakle ih i nema u Aliru? Vjere mi! Ja nisam nikad vidio ni jednoga... A ipak ima dvadeset godina to ivim u ovoj pokrajini. Meutim, ini mi se da sam uo gdje priaju... Mislim da su novine... Ali to je mnogo dalje, dolje na Jugu. U to stigoe pred krmu. Periferijska krma, poput onih koje vidimo u Vanvesu ili u Pantinu28 s uvelom granom na vratima, s biljarskim tapovima naslikanim na zidu i s ovim bezazlenim natpisom: K SASTAJALITU ZEEVA Sastajalite zeeva...! O Bravido, mile li uspomene!Pripovijest o omnibusu, Maurki i vjeniu od eminova cvijea Ve bi i ta prva pustolovina bila sasvim dovoljna da ubije volju mnogim ljudima; ali ljudi Tartarino- va kova ne daju se lako skriti. Lavovi su na Jugu, pomisli junak, pa dobro! I ja u onda na Jug. I im je progutao svoj posljednji zalogaj, on se digne, zahvali svojemu ugostitelju, poljubi staru bez zlopamenja, proli posljednju suzu nad nesretnim Crnkom i vrati se veoma brzo u Alir u vrstoj namjeri da spremi svoje kovege i da otputuje istoga dana prema Jugu. Na nesreu, inilo se da se od jue drum prema Mustafi produio: sunce je peklo, a vijali su se oblaci praine! ator je bilo preteko nositi...! Tartarin nije u sebi osjeao hrabrosti da pjeaci do grada, te kada je proao prvi omnibus, on ga zaustavi domahnuvi mu rukom i ue u nj...
Parika predgraa.

Ah! Ubogi Tartarin Taraskonac! Koliko bi bolje bio uinio za svoje ime, za svoju slavu, da nije nikada uao u ta sudbonosna kola i daje nastavio put pjeke, makar se i sruio bez daha pod tekom zaparom, teinom atora i svojih tekih puaka dvocijevki... Kad se Tartarin popeo, omnibus se ispunio do kraja. U dnu se nalazio, zadubljen u svoj asoslov, neki alirski sveenik s velikom crnom bradom. Suelice mladi maurski trgovac, koji je puio debele cigarete. A onda neki malteki mornar i etiri ili pet Maurki kojima je lice Stranica | bilo zastrto bijelom feredom i kojima su se mogle vidjeti samo oi. Te su bule upravo obavile svoje pobonosti na groblju Abd-el-Kader; ali inilo se da ih taj posjet grobovima nije 24 sneveselio. ulo ih se gdje se smiju i meu sobom avrljaju pod svojim koprenama griskajui slatkie. Tartarinu se uini da ga one stalno gledaju. Osobito jedna, ona koja je sjedila suelice njemu, vrsto je uprla svoj pogled u njegove oi i nije ga od- vrnula za vrijeme cijeloga puta. Premda je gospoa nosila koprenu, ivahnost toga velikog crnog oka jo produbljenog crnilom, divan i tanak zglavak ruke krcat zlatnim grivnama koji se ponekad mogao nazrijeti kroz tanke tkanine, sve, zvuk njezina glasa, draesne, gotovo djeje kretnje glave, sve je govorilo da se pod tim haljinama skriva neto mlado, lijepo, dostojno oboavanja... Nesretni Tartarin nije znao kamo bi od muke. Nijemo milovanje tih lijepih istonjakih oiju smuivalo ga je, uzbuivalo, od toga je premirao; sad mu je bilo toplo, sad opet hladno... Da muka bude potpuna, umijea se i gospoina papua: osjeao ju je kako po njegovim krupnim lovakim izmama trkara i skakue kao crveni mii... to da uini? Da odgovori na taj pogled, na taj pritisak? Da, ali kakve e biti posljedice...? Aikovanje je na Istoku vrlo pogibeljno... Sa svojom romantinom i junjakom matom estiti je Taraskonac ve vidio sebe kako pada u ruke eunuha, kako mu sijeku glavu, ili jo prije kako su ga zaili u konu vreu, pa sad pluta po moru a glava mu je pokraj trupla. Tako se malo otrenjavao... Meutim je papuica nastavljala svoju nestanu igru, a oi suelice rastvarale su se irom prema njemu kao dva cvijeta od crna baruna, kao da govore: Uberi nas...! Omnibus se zaustavi. Bili su na Kazalinom trgu, na ulazu ulicu Bab-Azun. Jedna za drugom, sapete u svojim velikim dimijama, priteui tanke haljine uz tijelo s nekom divljom rai, Maurke izioe. Tartarinova susjeda ustane posljednja, a dok se dizala, njezino se lice tako priblii licu junaka, da ga krznu svojim dahom, pravim miomirisom mladosti, emina, mousa i slatkia. Taraskonac nije vie mogao odoljeti. Pijan od ljubavi i pripravan na sve, pohita za Maurkom... uvi kripu njegove kone opreme, ona se okrene, poloi prst preko ferede kao da mu kae: Ni rijei!, te mu okretno drugom rukom dobaci malen mirisav vjen- i od eminova cvijea. Tartarin Taraskonac sagnu se da ga pridigne; ali kako je na junak bio prilino teak i preoptereen orujem, taj je pothvat potrajao dosta dugo... Kad se podigao s vjeniem od emina na svojem srcu, Maurka bijae iezla. VIII Spavajte mirno, lavovi atlaski! Lavovi atlaski, spavajte! Spavajte spokojno u dnu svojih sklonita, meu divljim alojama i kaktusima... Tartartn Taraskonac nee vas jo nekoliko dana tamaniti. U ovaj as sva njegova ratna oprema sanduci za oruje, ljekarna, ator, konzerve za prehranu poiva mirno spakovana u svratitu Evropa u kutu sobe broj 36. Spavajte bez straha, veliki rii lavovi! Tartarin trai svoju Maurku. Od dogaaja u omnibusu nesretniku se neprestano ini da osjea na svojoj nozi, na velikoj lovakoj nozi, poigravanje malenoga crvenoga mia; a morski lahor, kada dodirne njegove usne, uvijek donosi - htio ili ne htio - ljubavni miris slatkia i anisa. Treba mu njegova Magrepka!29 Ali to nije lak
Stanovnici Magreba, to jest Sjeverozapadne Afrike, jer Maghreb znai na arapskom zapad.

posao! Pronai u gradu od sto tisua dua neku osobu kojoj poznate samo dah, papue i boju oiju samo Taraskonac koji je smrtno zaljubljen moe se odvaiti na takvu pustolovinu. Najgore je to to su pod svojim velikim bijelim feredama sve Maurke meu sobom sline: a onda te hanume gotovo nikako i ne izlaze, a kad ovjek hoe da vidi neku od njih, mora se popeti u gornji grad, arapski grad, grad Turaka. Stranica | A taj je gornji grad odista prava razbojnika spilja. Crne vrlo tijesne uliice penju se strmenito meu dva reda tajanstvenih kua, kojima se krovita spajaju i tvore tunel. Niska 25 vrata, prozori sasvim mali, nijemi, alosni, s reetkama. A onda desno i lijevo sijaset veoma mranih daara, u kojima divlji Turci s gusarskim glavama bijelih oiju i sjajnih zubi pue ibuke i razgovaraju tihim glasom, kao da se dogovaraju za opake pothvate... Da kaemo da je na Tartarin prolazio bez uzbuenja kroz tu groznu etvrt, mi bismo lagali. On je naprotiv bio veoma uzrujan i u tim tamnim uliicama koje je itave zapremao njegov gojazni trbuh dobriina se kretao naprijed samo s najveim oprezom, napeto vrebajui okom i drei prst na orozu samokresa. Potpuno isto kao i u Tarasconu, kad je iao u klub. Svaki as je strepio da e ga epati za vrat itava hajka eunuha i janjiara, ali mu je elja da ponovo vidi svoju dragu ulijevala divovsku hrabrost i snagu. Punih osam dana neustraivi Tartarin nije odlazio iz gornjega grada. Sada ste ga vidjeli gdje dugo i strpljivo strai pred maurskim kupalitima, ekajui sat kada bule izlaze u skupinama, drhturei i miri- ui na kupelj; sad ste ga mogli opaziti gdje ui pred vratima damija, znojei se i teko diui od naprezanja da skine svoje teke izme prije nego ue u svetite... Katkada, u suton, kad se vraao ozlojeen to nije nita otkrio ni u damiji ni pred kupalitem, Ta- raskonac je, prolazei pred maurskim kuama, uo jednoline pjesme, priguene zvukove gitare, bubnjanje po defovima i ensko podcikivanje, od kojega bi mu zaigralo srce. Moda se ona nalazi tu! govorio je sam sebi. Onda, ako je ulica bila pusta, pribliio bi se jednoj od tih kua, digao teki zvekir na niskim vratima i bojaljivo udao... Pjesme i smijeh odmah bi prestali. Za debelim zidom jo bi se ulo samo tiho i nejasno aputanje kao u usnuloj ptijoj krletci. Drimo se junaki! mislio je junak. Neki e mi se vrag dogoditi! Najee mu se dogaalo da je dobio na glavu velik lonac hladne vode ili kore narani i berberskih smokava... Nikada nita ozbiljnije... Lavovi atlaski, spavajte! IX Crnogorski knez Grigorije Prola su itava dva tjedna otkako je nesretni Tartarin traio svoju alirsku ljubu, no vrlo vjerojatno on bi je traio jo sada da mu providnost, koja ide na ruku zaljubljenima, nije iskoila u pomo u osobi nekog crnogorskog plemia. Evo, kako: Veliko alirsko kazalite prireuje zimi svake subotnje noi svoj krabuljni ples, upravo kao i velika Opera u Parizu. To je vjeni blesavi pokrajinski krabuljni ples. Malo svijeta u dvorani, nekoliko otpadaka iz Bulliera30 ili Casina, propale djevojke koje se vuku za vojskom, uveli kicoi, nosai bez posla, i pet est mahonskih pralja koje se bacaju u vrtlog ivota ali zadravaju iz svojih kreposnih vremena slab miris po bijelom luku afranastim umacima... No tu nije najzanimljiviji prizor. On je u predvorju koje je za tu priliku pretvoreno u kockarski salon... Tu se gura grozniava i arena gomila oko dugih zelenih kockarskih stolova; alirski vojnici na dopustu koji ulau u igru pozajmljene pare, maurski trgovci iz gornjega grada, crnci, Malteani, kolonisti iz unutranjosti, koji su prevalili etrdeset milja da mogu uloiti na jedan as novac steen prodajom pluga ili para volova... Svi ustreptali, blijedi, stisnutih zuba, s
Le Bullier i le Casino: parika varijetejska kazalita.

onim osebujnim pogledom igraa, mutnim, kosim, koji je postao razrok zbog toga to uvijek pilji u jednu te istu kartu. Neto dalje nalaze se plemena alirskih Zidova, koji igraju u obiteljskom krugu. Mukarci nose istonjaku nonju runo ukraenu plavim arapama i barunastim kapama. Podbule i dosta blijede ene dre se sasvim ukoeno u svojim zlatom izvezenim uskim prnjacima. Okupljeno oko stolova cijelo pleme vie, dogovara se, rauna na prste i malo igra. Samo od zgode do zgode, nakon dugih savjetovanja, izdvoji se neki stari patrijarh s bradom kao u boga Stranica | oca i dolazi da metne na kocku obiteljski petokruna... A tada, dok traje igra, krijese se 26 idovske oi okrenute prema stolu, uasne oi od crna magneta, koje ine da. zlatnici poigravaju po suknu i konano ih sasvim polagano privuku kao nekim koniem... Osim toga tu su kavge, tunjave, psovke iz svih zemalja, pomamni povici na svim jezicima, noevi izlaze iz korica, straa se pojavljuje, a nekog novca nema...! Veliki Tartarin zalutao je jedne veeri u te sa- turnalije, da potrai zaborav i mir srcu. Junak je prolazio sad meu mnotvom, mislei na svoju Maurku, kadli meu raznim povicima najednom za nekim igraim stolom, preko zveke zlata, zao- rie dva razjarena glasa: Kaem vam da mi je nestalo dvadeset fra naka, gospodine...! Gospodine...! Pa ta onda... ? Gospodine...! Znate li uope s kime govorite, gospodine! To bih upravo i htio znati, gospodine! Ja sam knez Grigorije Crnogorski, gospodine...! uvi to ime, Tartarin, sav potresen, prokri sebi put kroz gomilu i zauze mjesto u prvome redu, radostan i ponosit to opet nalazi svojega kneza, toga tako uljudnog crnogorskog kneza, s kojim se letimino upoznao na palubi putnikog parobroda .... Na alost, ta titula visoanstva, koja je toliko zablijetila dobroudnog Taraskonca, nije se ni najmanje dojmila oficira kolonijalne konjice, s kojim se knez svaao. Sad sam mnogo doznao... ree oficir, cerei se. Pa se okrenu prisutnima: Grigorije Crnogorski!.. Tko tako neto poznaje...? Nitko! Tartarin ogoreno istupi naprijed. Oprostite... Ja poznajem kneza! ree veoma vrstim glasom, i to sa svojim najizrazitijim tara- skonskim naglaskom. Oficir ga pogleda naas ravno u lice, a onda slijeui ramenima ree: Tako! onda je u redu... Podijelite meu sobom dvadeset franaka koji su nestali i vie ni rijei o tome. Nato okrenu lea i ieznu u gomili. Vatreni Tartarin htio je da skoi za njim, ali ga u tome sprijei knez: Ostavite... to je moja stvar! I uhvativi Tartarina pod ruku on ga urno povue van. im su se nali na trgu, knez Grigorije Crnogorski skinu eir, prui ruku naem junaku i sjeajui se mutno njegova imena poe zvonkim glasom: Gospodine Barbarine... Tartarin! proapta ovaj bojaljivo. Tartarin ili Barbarin, svejedno...! Mi smo odsada prijatelji na ivot i smrt! I plemeniti mu Crnogorac potrese ruku s divljom snagom... Moete pomisliti koliko je Taraskonac bio ponosan. Knee... Knee! ponavljao je kao pijan. etvrt sata kasnije ta su dva gospodina udobno sjedila u gostionici Platane, ugodnoj nonoj kavani kojoj se terase sputaju ravno nad more, i tu pred dobrom ruskom salatom zalitom lijepim vinom iz Crescie oni obnovie i uvrstie poznanstvo. Ne moete zamisliti zavodljivijeg ovjeka od ovoga crnogorkog kneza. Sitan, tanak, kudrave kose sitno zakovrane gvoicama, glatko obrijan, naikan udnovatim ordenima,

imao je lukavo oko, umiljate kretnje i poneto talijanski naglasak, zbog kojega je donekle izgledao kao Mazarin bez brkova; bio je uostalom veoma vjet u latinskim jezicima te je u svakoj prilici navodio mjesta iz Tacita, Horacija i Cezarovih Komentara. Bio je koljenovi staroga roda, a ini se da su ga njegova braa izagnala ve kad mu je bilo deset godina, zbog njegovih slobodoumnih nazora. Od tada je obilazio svijetom za svoju zabavu i poduku kao vi- soanstvo koje sve filozofski promatra... udnovata sluajnost! Knez je proveo tri godine u Tarasconu, a kako se Tartarin udio to ga nije nikada susreo u klubu ili Stranica | na trgu, visoanstvo ree: 27 Ja sam malo izlazio u grad ree izmotavajui se. A Taraskonac se iz obzirnosti nije usuivao postavljati nova pitanja. U ivotima svih velikih linosti ima tako tajanstvenih strana...! Sve u svemu, vidi se da je veoma dobar knez taj svijetli gospar Grigorije. Pijuckajui ruiasto vino iz Crescie, on je strpljivo sluao kako mu Tartarin pria o svojoj Maurci, te mu to vie usluno ponudi da e je vrlo brzo pronai, budui da ih poznaje sve. Pili su bez vode, obilno i dugo. Kucnue se, nazdravljajui alirskim bulama i slobodnoj Crnoj Gori! * Vani se pod terasom bibalo more, a valovi su u tami udarali o obalu sa zvukom namoenih plahta, kojima lupaju pri pranju. Zrak je bio topao, a nebo puno zvijezda. U platanama je pjevao slavuj... Raun je platio Tartarin.Reci mi ime svojega oca, pa u ti rei ime ovog cvijeta. Nema vam do crnogorskih kneeva, kad treba urno dii prepelicu s gnijezda. Sutradan po toj veeri kod Platana, ve u sam osvit, knez Grigorije bio je u Taraskonevoj sobi. Brzo, brzo, obucite se... Vaa je Maurka pronaena... Zove se Baja... Ima devetnaest godina, te je prava krasotica, a ve je udovica:.. Udovica...! Kakva srea! klikne radosno estiti Tartarin, kojemu istonjaki muevi nisu ulijevali nikakvo povjerenje. Da, ali njezin brat strogo pazi na nju. Ah! Dobijesa...! To je divlji Maur, koji prodaje lule na Orle- anskom trgu... Tu nasta muk. No! nastavi knez. Niste vi ovjek koga e takva malenkost zaplaiti: a meutim, moda emo ukrotiti toga gusara ako kupimo u njega nekoliko lula... Hajdemo brzo, odjenite se... Sretni ugursuze! Blijed, tronut, sa srcem punim ljubavi, Tara- skonac skoi iz kreveta i zakopavajui urno svoje iroke gae od flanela upita: to treba da radim? Neto sasvim jednostavno: pisati dami i zamoliti je da vam zakae sastanak. Ona dakle zna francuski...? upita razoarana prostouni Tartarin, koji je sanjao samo o istom Istoku bez natruhe. Ama ne zna ni rijei ree knez nimalo se ne zbunjui... Nego vi ete mi kazivati u pero pismo, a ja u meutim prevoditi. Oh knee, koliko ste dobri! I Taraskonac poe hodati velikim koracima po sobi, utke sabirui misli. Razumijete da se Maurki u Aliru ne pie kao nekoj curici u Beaucaireu. Sva srea to je na junak imao u glavi brojne proitane knjige koje mu omo- guie da, krpei zajedno apako cvijee govornitva Indijanaca Gustava Aimarda s Lamartineovim. Putovanjem po Istoku i s nekoliko nejasnih uspomena iz Pjesme nad pjesmama, sastavi najistonjakije pismo to se moe zamisliti. Poinjalo je ovako: Kao to noj u pijesku... A zavravalo se: Reci mi ime svojeg oca, pa u ti rei ime ovoga cvijeta...

Uz tu poslanicu romantini bi Tartarin rado bio dodao kitu simbolinog cvijea po istonjakom obiaju; ali je knez Grigorije smatrao da je bolje kod brata kupiti nekoliko lula, to e neminovno ublaiti divlju ud toga efendije i sigurno veoma ugoditi dami, koja mnogo pui. Idimo brzo kupiti lule! ree oduevljeno Tartarin. Ne...! Ne...! Pustite mene da odem sam. Ja u ih dobiti jeftinije... Stranica | Kako! Vi ste pripravni... O knee, knee... I potenjaina veoma zbunjen prui kesu uslunom Crnogorcu, preporuujui mu neka ne zanemari nita to moe ugoditi 28 gospoi. Na alost taj posao mada sretno zapoet nije se razvijao tako brzo kako bi se moglo oekivati. Vrlo ganuta, ini se, Tartarinovim rijeima, a uostalom u tri etvrtine unaprijed osvojena Maurka i ne bi nita drugo eljela nego da ga primi; ali se brat ne- kao, i da bi uspavali njegove obzire savjesti, trebalo je kupovati tucete, gomile, tovare lula... Kog li vraga Baja radi sa svim tim lulama? pitao se pokadto ubogi Tartarin; ali je ipak plaao bez krzmanja. Napokon, poto je nakupovao brda lula i istoio rijeke istone poezije, dobije sastanak. Ne treba da vam kaem s kakvim se lupanjem srca Tartarin na to pripravio, s kakvom je uzbuenom briljivou potkresao, namazao, namirisao svoju grubu bradu lovca na kape, ne zaboravljajui jer treba sve predvidjeti metnuti u dep jedan bokser sa iljcima i dva-tri samokresa. Knez, uvijek usluan, doe na taj prvi sastanak u svojstvu tumaa. Bula je stanovala visoko u gornjem gradu. Pred njezinim vratima neki mladi Maur od trinaest do etrnaest godina puio je cigaretu. To je bio taj uveni Alija, brat o kome je bila rije. Videi da dolaze dva posjetnika, on udari dva puta u vrata i obzirno se udalji. Vrata se otvorie. Pojavi se crnkinja, koja ne govorei ni jedne rijei povede gospodu kroz unutranje dvorite u prijatnu sobicu, gdje je dama ekala nalakena na niski krevet... U prvi mah ona se Tara- skoncu uini niom i krupnijom od Maurke u omni- busu... Zbilja, da lije to ona ista? Ali ta sumnja samo projuri na tren Tartarinovim mozgom kao blijesak. Bula je bila tako lijepa s bosim nogama, s debe- ljukastim prstima naikanim, prstenjem, ruiasta, njena, a pod njezinim prsluiem od pozlaena sukna, pod granjem njezine cvjetne haljine nasluivala se ljupka, punaka osoba, zamamljiva kako i treba i posvuda obla... Jantarna cijev nargile puila se na njezinim usnama i itavu je obavijala krugom plavoga dima. Ulazei, Taraskonac poloi ruku na srce, te se nakloni to je mogao maurskije, prevrui raskolae- nim oima punim strasti... Baja ga pogleda naas ne govorei nita, a onda ispusti svoju jantarnu cijev i zavali se na lea, skrije glavu rukama, tako da joj se sad vidio samo bijeli vrat kojim je pomamni smijeh tresao kao vreom punom biserja. * XI Sidi Tart'ri ben Tart'ri Da zaete neke veeri poslije veere alirskim kavanarima gornjega grada, vi biste uli gdje se jo danas Mauri meusobno, razgovaraju namigujui i s porugljivim smijuckanjem o nekom Sidi Tart'ri ben Tart'riju, ljubaznom i bogatom Evropljanu koji je prije vie godina ivio u gornjogradskim etvrtima s nekom malom bulom mjetankom po imenu Bajom. Dotini Sidi Tart'ri koji je ostavio tako vesele uspomene oko Kazbe nije nitko drugi, lako je i pogoditi, nego na Tartarin... to emo? Ima tako u ivotu svetaca i junaka, asova zaslijepljenosti, smutnje, ljudske slaboe. Ni dini Tartarin nije bio njih lien vie nego tko drugi, i zato se puna dva mjeseca zaboravljajui lavove i slavu, opajao istonjakom ljubavi i usnuo kao Hanibal u Capui u slastima bijeloga grada Alira.

Potenjak je unajmio usred arapskoga grada lijepu domorodaku kuicu s unutranjim dvoritem, bananama, svjeim trijemovima i vodoskocima. On je ivio tu daleko od svake buke u drutvu sa svojom Maurkom, postavi i sam Maur od glave do pete, puei itav dan na svoju nargilu i jedui ueereno voe, koje je mirisalo na mous. Ispruena na divanu suelice njemu, Baja je s gitarom u ruci pjevuila nosno jednoline napjeve ili je pak, da bi razonodila svojega gospodara, plesala trhuni ples, drei rukom Stranica | ogledalce, u kojemu je ogledala svoje bijele zube i udeavala izraze lica. Kako bula nije znala ni rijei francuski, a Tartarin ni rijei arapski, razgovor je katkada 29 zapinjao, a brbljavi Taraskonac je imao dovoljno vremena da ispata pretjeranu brbljavost kojom se ogrijeio u Be- zuquetovoj ljekarni ili kod oruara Costecaldea. Ali i to ispatanje imalo je dosta ara, i on je osjeao kao neku strastvenu amu, sluajui tu itav dan bez rijei grgoljenje nargile, brujanje gitare i po- tihi ubor edrvana usred dvorinih mozaika. Nargila, kupanje i ljubav ispunjali su itav njegov ivot. Izlazili su malo. Katkada bi Sidi Tart'ri s ljubom za leima odjahao na mirnoj mazgi da jede ipke u vrtiu, koji je on kupio u okolici... Ali nikada, ba nikada nije silazio u europski dio grada. Sa svojim nakresanim zuavima, svojim zabavitima dupkom punim oficira i s vjeitim zveketanjem sabalja koje se vuku po arkadama, taj mu je dio Alira izgledao nesnosan i ruan kao neka straarnica na Zapadu. Jednom rijeju, Taraskonac je bio sretan i presretan. Osobito je Tartarin-Sancho, vrlo lakom na turske slastice, izjavljivao da je savreno zadovoljan svojim novim nainom ivota. Dodue, Tartarina-Qu- ijotea morilo je kojiput grizoduje, kada bi se sjetio Ta- rascona i obeanih koa... Ali to je bilo kratkotrajno, a da rastjera te alosne misli, bio je dovoljan jedan Bajin pogled ili lica onog avolskog ueerenog voa koje mirie i opaja kao Kirkini31 arobni napici. Navee navraao je knez Grigorije, da se malo porazgovara o slobodnoj Crnoj Gori... Neumoran u svojoj uslunosti, taj je ljubazni velika obavljao u kui slubu tumaa, do potrebe ak i nadglednika, i to sve potpuno besplatno, jer mu se to mililo. Osim njega Tartarin je primao samo Turke. Svi ti gusari s divljakim njukama, koji su ga nedavno toliko plaili iz dubine svojih crnih daara, pokazae se, kad ih je ve upoznao, kao dobri bezazleni trgovci, vezioci, prodavai mirodija, tokari kamia, svi dobro odgojeni ljudi, skromni, prepredeni, obzirni i prvorazredni igrai karata. etiri ili pet puta na tjedan ti su efendije dolazili da provedu vee kod Sidi Tart'rija, dobili bi njegov novac u igri, pojeli mu ueereno voe, a kada bi izbilo deset sati, oni bi se obzirno povukli zahvaljujui Proroku. Nakon njihova odlaska Sidi Tart'ri i njegova vjerna ljuba zavravali su vee na terasi, velikoj bijeloj terasi koja je bila kuni krov i dominirala gradom. Posvuda naokolo tisuu drugih takoer bijelih terasa, spokojnih pod mjeseinom, sputalo se niui se jedna do druge sve do mora. Dopirali su zvukovi gitara noeni lahorom. Najednom, kao kita zvijezda, duga a glasna melodija runila se blago u nebo, a na munari susjedne damije pojavljivao se lijep mujezin, ija se bijela sjena ocrtavala na tamnu plavetnilu noi, pjevajui Alahovu slavu udesnim glasom koji je ispunjao obzorje. Baja bi smjesta ispustila svoju gitaru, te se inilo da njezine velike oi okrenute prema mujezinu sa slau upijaju molitvu. Sve dok je pjesma trajala, ona je stajala tu drui u zanosu, kao neka istonjaka Terezija... Tartarin, duboko tronut, gledao ju je kako moli, te je u sebi mislio da je silna i lijepa ona vjera koja moe izazvati takve vjerske opojnosti. Tarascone, sakrij lice svoje! Tvoj Tartarin pomiljae da se odmetne od vjere svojih otaca. XII Piu nam iz Tarascona

31 Kirka, glasovita arobnica koja je Odisejeve prijatelje pretvorila u svinje.

Jednog lijepog popodneva s plavim nebom i mlakim povjetarcem Sidi Tart'ri jaui na svojoj maz- gi vraao se potpuno sam iz svojega vrta... Raskreiv- i noge zbog irokih vrea od kovilja, koje su bile nabijene mirisavim limunima i lubenicama, uljuljkivan udaranjem svojih velikih stremena i slijedei cijelim svojim tijelom tromo ljuljanje ivotinje, potenjak je tako prolazio divnim krajolikom, prekriivi obje ruke na trbuhu, gotovo potpuno uspavan od ugodnosti i topline. Stranica | Najedanput, kada je upravo ulazio u grad, probudi ga gromki doziv. Hej! Sreu mu grbavu! Kao daje to gospodin Tartarin. uvi to ime Tartarin i taj 30 radosni juni naglasak, Taraskonac podigne glavu, i opazi na dva koraka pred sobom dobroudno preplanulo lice gazde Barbassoua, kapetana Zuava, koji je pio napitak od pelina puei lulu na vratima neke kavanice. Hej! Zdravo, Barbassou ree Tartarin, zaustavljajui svoju mazgu. Mjesto da mu odgovori, Barbassou ga naas pogleda razrogaenim oima; a onda prasne u smijeh i smijao se tako daje Sidi Tart'ri ostao potpuno zabezeknut sa stranjicom na svojim lubenicama. Kakav turban, jadni moj gospodine Tartari- ne... Dakle je istina to priaju, da ste se poturili...? A da li mala Baja jo uvijek pjeva pjesmu Marco la Belle? Marco la Belle? zaudi se ogoreno Tartarin. Znajte, kapetane, daje dotina osoba estita maurska djevojka i da ne zna ni jedne rijei francuski... Da Baja ne zna ni rijei francuski...? Jeste li vi pali s mjeseca...? I estiti se kapetan poe opet smijati jo jae. No onda, videi kako se izduuje lice ubogoga Sidi Tart'rija, on promijeni ton. Zaista to moda nije ona ista... Recimo da sam ih pobrkao... Samo, vidite, gospodine Tartarine, vi ete svejedno dobro uiniti ako se budete uvali alirskih Maurki i crnogorskih kneeva...! Tartarin se uspravi na stremenima, mrtei se na svoj obini nain. Knez je moj prijatelj, kapetane. Dobro! Dobro! Ne ljutimo se... Ne biste li popili aicu pelinkovca? Neete? Neete li to poruiti u zaviaj...? Ni to... E, pa onda sretan put... Da, zbilja, drue, imam dobra francuskoga duhana, ako biste htjeli primiti za nekoliko lula... Uzmite samo! Uzmite! To e vam biti od koristi... Ti vam prokleti istoni duhani smuuju misli. Nato se kapetan opet vrati svome piu, a Tartarin, duboko zamiljen, produi malim kasom put svoje kuice... Premda njegova iroka dua nije htjela nita vjerovati, Barbassouova natucanja raalostila su ga, a psovke iz zaviaja i tamonji naglasak izazivahu u njemu neko neodreeno grizoduje. U stanu ne nae nikoga. Baja je bila u kupatilu... Crnkinja mu se uini runom, kua alosnom... Obuzet neobjanjivom sjetom, sjedne tik do edrvana i nabije lulu Barbassouovim duhanom. Taj je duhan bio umotan u komad novina Znakonosca. Dok ga je razmatao, upade mu u oi ime njegova grada. PIU NAM IZ TARASCONA Grad je u silnom strahu. Tartarin, tamanitelj lavova, koji je otputovao u Afriku da lovi te velike zvijeri, nije dao glasa od sebe ve vie mjeseci... Sto li se dogodilo s naim junakim zemljakom...? ovjek se jedva usuuje postaviti to pitanje, kad poznaje poput nas taj arki duh, tu smjelost, tu udnju za pustolovinama... Da li ga je progutao pijesak kao tolike druge ili je pak pao pod ubojitim zubom jedne od tih atlaskih nemani kojih je koe obeao gradskoj opini...? Strane li neizvjesnosti! Meutim, neki crnaki trgovci, koji su doli na sajam u Beaucaire, tvrde da su sreli usred pustinje nekog Evropejca koji po opisu odgovara njemu, a putovao je prema Tombuktuu ,.32. Neka nam bog uva naega Tartarina!
32

Grad u istonom Sudanu, u blizini rijeke Niger.

Kad je to proitao, Taraskonac pocrvenje, pro- blijedje, strese se od jeze. U duhu mu se ukaza itav Tarascon: itaonica, lovci na kape, zeleni naslonja kod Costecaldea, i, lebdei iznad svega kao orao rairenih krila, grozni brk hrabroga zapovjednika Bravide. Tada, videi sebe tu, gdje kukaviki ui na svojoj hasuri, dok ljudi misle da tamani zvijeri, Tartarin Taraskonac postidi se sama sebe i zaplae. Najednom junak skoi na noge: Na lavove! Na lavove! Pa poleti u pranu sobicu, gdje su leali atori, ljekarna, konzerve, sanduk oruja, izvue ih nasred dvorita.Tartarin-Sancho toga je asa izdahnuo; ostao je jo samo Tartarin-Quijote. Jo samo as, da pregleda svoj materijal, da se naorua, da se opremi, da opet obuje svoje velike izme, da napie rije-dvije knezu, povjeravajui mu Baju, te da metne u omot nekoliko plavih novanica nakvaenih suzama i ve se neustraivi Tarasko- nac vozio diliansom na putu za Blidah, ostavljajui u kui svoju crnkinju zaprepatenu pred nargilom, turbanom, papuama, itavom muslimanskom pre- obukom "Sidi Tart'rija, koja se bijedno vucarala po malenim bijelim trolistima trijema...

Stranica | 31

TREA EPIZODA

MEU LAVOVIMA
I Dilianse u progonstvu To je bila neka stara nekadanja diliansa, obloena po starinskoj modi krupnom plavom izbli- jedjelom ohom, s golemim kitama od hrapave vune, koja vam nakon nekoliko sati putovanja konano ostavlja crvene igove na leima... Tartarin Tarasko- nac zauzimao je ugao u stranjem dijelu kola; on se tu smjesti to je bolje mogao, i oekujui priliku da udie mousne isparine velikih afrikih maaka, junak se morao zadovoljiti onim dobrim starim vonjem dilianse koji je udno sloen od tisuu zadaha ljudi, konja, ena i koa, jestiva i pljesnive slame. U tom stranjem dijelu bilo je svega pomalo. Jedan trapist, neki idovski trgovci, dvije kokote koje su ile za svojom etom treom husarskom pukovnijom jedan fotograf iz Orleansvillea... Ali kako god bilo draesno i raznoliko drutvo, Taraskonac nije bio raspoloen da avrlja i bio je neprestano zamiljen s rukama uvuenim u remenje uprtnjae, s karabinkama meu koljenima... Njegov nagli odlazak, crne Bajine oi, uasni lov koji je poduzimao, sve mu je to smuivalo mozak; a da i ne spominjemo kako mu je ova evropska diliansa otkrivena usred Afrike sa svojim skromnim starodrevnim izgledom dozivala pomalo u pamet Ta- rascon njegove mladosti, izlete po najblioj okolici, uinice uz obalu Rone, mnotvo uspomena... Malo-pomalo pade no. Koija upali fenjere... Zarala je diliansa skakala kripei na svojim starim tokovima; konji su kasali, praporci na njima zveckali... Od vremena do vremena gore pod platnenim pokrivaem sjedala ula se strana treska eljeza... To je bio ratni materijal. Tartarin Taraskonac, koji je u tri etvrtine ve zaspao, osta jedan asak da gleda putnike, s kojima je truckanje aljivo drmalo, te su plesali pred njim kao smijene sjene, a onda njegove oi potamnjee, njegova se misao zamagli, te je sluao jo samo vrlo nejasno kako stenje osovina kotaa i kako se jadaju bokovi dilianse... Iznenada neki glas, glas stare vjetice: promu- kao, slomljen, napuknut, pozva Taraskonca po imenu: Gospodine Tartarine! Gospodine Tartarine!

 Tko me zove? Ja, gospodine Tartarine; vi me ne prepoznajete? Ja sam stara diliansa koja je prije dvadesetak godina obavljala redovitu vonju iz Tarascona u Nimes... Koliko sam vas puta vozila, pa i vae prijatelje, kad ste ili loviti kape prema Joncquieresu ili Be- llegardeu...! Ja vas se nisam u prvi mah sjetila zbog vae kape i zato to ste se ugojili; ali im ste poeli hrkati, trista mu jada, odmah sam vas prepoznala. Stranica | Dobro! Dobro! ree Taraskonac poneto ozlojeen. No onda nastavi malo njenije: 32 Ali, moja uboga starice, po to ste vi doli ovamo? Ah, dragi moj gospodine Tartarine, nisam ovamo dola svojom voljom, uvjeravam vas... im je jednom eljeznica za Beaucaire bila dograena, procijenili su da ja vie ne vrijedim ni za to i uputili su me u Afriku... A ja nisam jedina! Gotovo su sve francuske dilianse prognane poput mene. Otkrili su da smo i suvie zaostale, i sada smo sve ovdje, da provodimo robijaki ivot... To je ono to vi u Francuskoj nazivate alirskim eljeznicama. Tu stara diliansa duboko uzdahnu, a onda nastavi: Ah, gospodine Tartarine, kako alim za njim, za mojim lijepim Tarasconom! Ono je bilo sretno vrijeme za me, doba moje mladosti! Trebalo me vidjeti kako odlazim izjutra lijepo oprana i sva blistava, s mojim nedavno lakiranim kotaima... s mojim fenjerima koji su sjali kao dva sunca, i s mojim pokrovom uvijek protrljanim uljem! Ala je to bilo prekrasno, kada bi postiljon zviznuo biem po napjevu: Lagadigadeou, la Tarasque! la Tarasque! i kada bi upravlja kola sa svojom trubljom preko prsiju, naherivi izvezenu kapicu i, bacivi snanim zamahom svoje uvijek bijesno psetance na pokriva gornjega dijela kola, pohitao i sam tamo viui: Raspali! Raspali! Tada bi moja etiri konja krenula uz zvonjavu praporaca, uz lave pasa, uz svirku trublje, a prozori su se otvarali, i itav je Tarascon s ponosom promatrao kako diliansa odmie po kraljevskoj cesti. Kakva lijepa cesta, gospodine Tartarine, iroka, uredno odravana, sa svojim miljokazima, sa svojim kamenim gomilicama sa pravilnim razmacima, a desno i lijevo od nje prostiru se lijepe ravnice s maslinicima i vinogradima... Pa krme svakih deset koraka, smjene konja svakih pet trenutaka... A moji putnici, kakvi potenjaci! Naelnici i upnici, koji su ili u Nimes da posjete svojega predstojnika ili svojega biskupa, dobri svilari, koji su se pristojno vraali - sa skromnoga salaa, aci koji su imali praznike, seljaci uvezenu haljincu i svjee obrijani izjutra, a gore na gornjemu dijelu svi vi, gospodo lovci na kape, koji ste bili uvijek tako dobro raspoloeni i koji ste tako lijepo pjevali svaki svoju pjesmu navee, pod zvijezdama, na povratku...! Sada je to druga pria... Sam bog zna kakvu ja eljad prevozim! Nevjerniku bagru koja dolazi tko zna otkuda i koja me puni gamadi, crnce, Beduine, soldaine, pustolove iz svih zemalja, koloniste u dronjcima koji me zasmrauju svojim lulama, a sva ta fukara govori nekim jezikom od kojega ni bog otac ne bi razumio ni slova... Pa gledajte kako sa mnom postupaju! Nikada me ne etkaju, nikada me ne ispiru. Teka srca daju mi ak i kolomaz za moje osovine... Mjesto mojih dobrih nekadanjih velikih i mirnih konja daju mi arapske konjie koje kao da sam bijes tjera, koji se biju, grizu, poigravaju u trku kao koze i razbijaju mi ritanjem moje rukunice... Jao...! Jao...! Eto...! Ve poinju! A putovi! Ovdje je jo nekako podnoljivo, jer smo blizu vladi; ali tamo nie nemamo vie niega, ni traga putu. Idemo kako moemo, preko brda i ravnica, kroz patuljaste paome, kroz trilje... Nema ni jedne stalne postaje. Zaustavljamo se kako se koijau prohtije, sad na jednom majuru sad na drugom. Katkad me taj lopov tjera da obilazim dvije milje, da bi on kod nekoga prijatelja popio au pelinova napitka ili kakva mijeana pia .. A kasnije: raspali, postiljone! Treba nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Sunce pee, praina ee. Ali samo tjeraj! Zapinjemo, izvremo se! Samo tjeraj jae! Prelazimo rjeice gazei, prehladimo se, moimo se, utapamo se... Tjeraj! Tjeraj! Tjeraj!... A onda navee, dok se s mene samo cijedi voda ba je to za moje

godine, i moju kostobolju...! moram noiti pod vedrim nebom u dvoritu kakva svratita, izloenog svim vjetrovima i irom otvorenog. Nou akali i hijene dolaze ponjuiti moje sanduke, a lopovi koji se boje rose ulaze, da se griju, u moje odjele... Eto, takav ja ivot provodim, ubogi moj gospodine Tartarine, i provodit u ga sve do onoga dana kad se oprena suncem, istrunula od vlanih noi, sruim ne mogavi vie da izdrim na zaokretu nekog loeg puta, gdje e Arapi kuhati svoj kuskus na krhotinama moje stare trupine... Stranica | Blidah! Blidah! povika koija otvarajui vrata na kolima.Neki mali gospodin prolazi Nejasno, kroz stakla zamagljena parom, Tarta- rin Taraskonac nazre trg lijepa kotarskog 33 grada, pravilan trg opasan arkadama i zasaen naranama, nasred kojega su se mali olovni vojnici vjebali u jasnoj ruiastoj jutarnjoj magli. Kavane su skidale svoje kapke. U jednom uglu bila je trnica s povrem... Sve je to bila draesna slika, ali se jo nije utio lavlji miris. Na Jug...! Jo neto junije! promrmlja dobroudni Tartarin povlaei se dublje u svoj ugao. U taj as vrata se otvorie. Prodre mlaz svjeeg zraka, donosei na svojim krilima u mirisu procvalih naraninih stabala majuna gospodina u sivosme- em dugom kaputu, stara, suha, naborana, odmjerena dranja, s licem malenim poput ake, s kravatom od crne svile i visokom pet prsta, s konim torbakom i kiobranom: pravi seoski biljenik. Opazivi Taraskonev ratni materijal, mali gospodin, koji je zasio suelice, kao da se strahovito iznenadio, te pone promatrati Tartarina s neugodnom upornou. Raspregnue jedne konje a upregnue druge, te se diliansa uputi dalje... Mali gospodin je neprestano gledao Tartarina... To naposljetku dozlogrdi Taraskoncu. Vas to udi? upita on pogledavi i sam ravno u oi malome gospodinu. Ne, nego mi smeta! odgovori ovaj veoma spokojno. No istina jest, da je sa svojim atorom, sa svojim samokresom, sa svoje dvije puke u navlaci, s lovakim noem a da ne govorimo o njegovoj prirodnoj gojaznosti Tartarin Taraskonac zauzimao previe prostora... Odgovor maloga gospodina rasrdi ga: Valjda ne dolazite na misao da u napadati lavove vaim kiobranom? izjavi ponosno velikan. Mali gospodin pogleda svoj kiobran, blago se nasmijei; a onda uvijek s istom hladnokrvnou zapita: Prema tome, gospodine, vi ste...? Tartarin Taraskonac, tamanitelj lavova! Izgovarajui ove rijei, neustraivi Taraskonac protrese kitom svoje crvenkape kao grivom. U diliansi se javie znakovi silnog zaprepatenja. Trapist se prekrii, dvije kokote ciknue od uasa, a fotograf iz Orleansvillea se priblii tamani- telju lavova sanjajui ve da e doivjeti tu silnu ast da ga fotografira. Ali mali se gospodin nije dao izbaciti iz koloteine. On veoma spokojno upita: Jeste li ve poubijali mnogo lavova, gospodine Tartarine? Taraskonac ga dostojno doeka. Jesam li ih mnogo pobio, gospodine... Zaelio bih vam da imate samo toliko vlasi na glavi. A cijela diliansa prasne u smijeh, gledajui na tri ute vlasi koje su se jeile na lubanji maloga gospodina kao u Cadet-Roussellea.33 Na to sad uze rije fotograf iz Orleansvillea. Uasno je to vae zanimanje, gospodine Tar- tarine...! ovj ek u nj emu katkada doivi stranih asova... Tako primjerice ubogi gospodin Bombonnel...34
33 34

To je jedan od najomiljenijih tipova francuske puke knjievnosti. Bit e da ga je izmislio neki duhoviti oficir oko god. 179 2. C'h. L. Bombonnel (1816 - 1890), historijsko lice, uven francuski lovac nazvan tamanitclj pantera. ViSe puta je dolazio u pogibelj da ga rastrgnu zvijeri.

 Ah! Da, ubija pantera oglasi se Tarta- rin dosta prezirno. Zar ga poznajete? upita mali gospodin. Kako ne...! I te kako ga poznajem... Pa mi smo lovili zajedno preko dvadeset puta. Mali se gospodin nasmijei: Vi dakle lovite i pantere, gospodine Tartarine? Stranica | Koji put, zbog razonode... odvrati Tara- skonac, u koga kao daje bijes uao. Pa doda, diui glavu junakom kretnjom koja zanese srce dviju kokota: 34 Ali to nije isto to i lav! Sve u svemu odvai se fotograf iz Orlean- svillea pantera je samo povea maka... Sasvim tono! ree Tartarin, kojemu nije bilo mrsko pomalo okrnjiti Bombonnelovu slavu, osobito pred enskim svijetom. U to se diliansa zaustavi, koija doe otvoriti vrata i obrati se stariu, s izrazom velikoga potovanja: Na cilju ste, gospodine. Mali se gospodin digne, sie s kola, a onda prije negoli je zatvorio vrata, ree: Gospodine Tartarine, hoete li mi dopustiti da vam dam savjet? Kakav savjet, gospodine? Vjere mi! ujte, vi po svemu izgledate potenjak, te vam elim odmah otvoreno rei to je i kako je... Vratite se to bre u Tarascon, gospodine Tar- tarine... Vi ovdje samo dangubite... U ovoj pokrajini dodue jo ima nekoliko pantera, ali je to je suvie sitna lovina za vas. Sto se tie lavova, s njima je ve gotovo. Njih vie nema u Aliru. Moj prijatelj Chassa- ing upravo je ubio posljednjega. Na to mali gospodin pozdravi, zatvori vrata i ode smijui se, svojom torbom za spise i svojim kiobranom. Koijau upita Tartarin, mrtei se tko je taj ia? Kako! Vi ga ne poznajete? Pa to je gospodin Bombonnel. III * Lavlji samostan U mjestu Milianah Tartarin Taraskonac izae iz kola, putajui diliansu da nastavi vonju prema jugu. Dva dana gadnoga truckanja, dvije noi to ih je proveo s otvorenim oima da vreba kroz vratnicu nee li opaziti u poljima uz put silnu lavlju sjenu, toliko besanica zbilja je zasluio nekoliko sati odmora. A onda, ako treba sve rei, od onog nemilog sluaja s Bombonnelom, estiti se Taraskonac osjeao nelagodno usprkos svojemu oruju, svojem stranom mrtenju i svojoj crvenkapi pred fotografom iz Orlans vil- lea i dvjema gospoicama tree husarske pukovnije. On se dakle uputi kroz iroke ulice grada Mili- anaha pune lijepih stabala i esama; ali dok je jo traio svratiste koje bi mu odgovaralo, jadnik nije mogao a da ne razmilja o Bombonnelovim rijeima... Ako je ovaj ipak rekao istinu? Ako zbilja nema vie lavova u Alirskoj oblasti...? Onda emu toliko trke, toliko zamaranja? Najednom, na zaokretu neke ulice, na se junak nae licem u lice... s kime? Pogodite... S jednim divnim lavom, koji je ekao pred vratima neke kavane, sjedei kraljevski na svojoj zadnjici, a ria mu se glava sjala na suncu. to su mi dakle priali da ih vie nema? povika Taraskonac odskoivi natrag... uvi taj zvuk, lav spusti glavu i hvatajui u svoju eljust drvenu zdjelicu koja je leala pred njim na ploniku, prui je ponizno prema Tartarinu koji se skameni od uda... Jedan Arapin koji je tuda prolazio ubaci gro u zdjelicu; lav mahne repom... Tada Tartarin shvati sve. On ugleda ono to mu je uzrujanost u prvi mah prijeila da opazi, gomilu okupljenu oko ubogog

slijepog i pripitomljenog lava i dva velika crnca oboruana batinama koji su ga vodili kroz grad kao Savojac svojega svisca. U Taraskoncu uzavre krv. Nitkovi! povie gromkim glasom ovako poniavati te plemenite ivotinje. Pa jurne k lavu, istrgne mu gnusnu zdjelicu iz i kraljevskih eljusti... Ona dva crnca, mislei daje to neki lupe, nasrnue na Taraskonca s uzdignutim batinama... Nasta uasna tunjava... Crnci su mlatili, ene su vriskale, djeca su se smijala. Neki stari idovski postolar Stranica | derao se iz dna svoje radnje: Na sud! Na sud! - I sam lav, premda slijep, pokua da rikne, a 35 nesretni Tartarin nakon oajnike borbe skotrlja se na zemlju meu groie i smee. U tome asu neki se ovjek probije kroz svjetinu, jednom rijeju odstrani crnce, jednom kretnjom ene i djecu, pridigne Tartarina, oetka ga, strese s njega prainu i posjedne ga sasvim zadihana na jedan kameni stupi. Kako! Knee, to ste vi...? izusti dobri Tartarin, trljajui sebi rebra. Pa da, hrabri moj prijatelju, to sam ja... im sam dobio vae pismo, povjerio sam Baju njezinu bratu, unajmio mala potanska kola, prevalio pedeset milja najveom brzinom i eto sam stigao na vrijeme da vas oslobodim od surovosti tih prostaka... Nego to ste skrivili, dobri boe, te navukoste na sebe to zlo? Sto ete, knee...? Kad sam vidio tog nesretnog lava sa zdjelicom u ustima, poniena, pobijeena, osramoena, gdje slui kao ruglo svim, tim muslimanskim uljivcima... Ali vi se varate, moj plemeniti prijatelju! Taj je lav naprotiv za njih predmet potovanja i oboavanja. To je sveta ivotinja, a pripada velikom lavljem samostanu koji je osnovao prije trista godina Muhamed ben Auda; to je neka vrst grozne i divlje opatije, pune rikanja i zadaha zvijeri, u kojoj neobini redovnici odgajaju i pripitomljuju lavove na stotine i upuuju ih odatle u itavu sjevernu Afriku uz pratnju brae koja skupljaju milostinju... Darovi koje braa dobivaju slue za izdravanje samostana i njegove damije; a ona su se dva crnca tako razbjesnila as prije samo zato to su uvjereni da bi zbog pet para, zbog samih pet para milostinje lav koga vode njih smjesta proderao, da taj novac bude ukraden ili izgubljen njihovom krivnjom. Sluajui to nevjerojatno a ipak istinito prianje, Tartarin Taraskonac divno se naslaivao i buno umrkivao zrak. Od svega toga najvie mi godi to ree on izvodei konani zakljuak to, ne budi krivo gospodinu Bombonnelu, jo ima lavova u alirskoj oblasti...! Nego da ih ima! ree oduevljeno knez. Ve emo mi sutra pohoditi ravnicu rijeke Selifa, pa da vidite! Kako, knee... Zar i vi moda kanite u lov? Nego to! Mislite li valjda da bih vas pustio sama u srcu Afrike usred ovih okrutnih plemena, kojima ne poznajete ni jezik ni obiaje... Ne! Ne! Dini Tartarine, ja vas vie ne ostavljam... Hou da budem gdje god vi budete... O, knee, knee... I Tartarin, sjajui od radosti, pritisnu na svoje srce hrabroga Grigorija pomiljajui ponosno da e po uzoru Julesa Gerarda, Bombonnela i svih drugih glasovitih tamanitelja lavova i on, imati strana kneza kao pratioca u svojim lovakim pothvatima.Karavana putuje Sutradan ve u osvit dana neustraivi Tartarin i isto tako neustraivi knez Grigorije, koje je pratilo pola tuceta crnakih trhonoa, izlazili su iz Milianaha i silazili prema ravnici rijeke Selifa neobino ugodnim strmenitim puteljkom u hladu emina, tuja, rogaa, divljih maslina, medu dva reda uroenikih vrtia i tisua radosnih izvor - voda koje su skakutale od hridi do hridi uborei... Krajolik kao u Libanonu. Sav pod orujem kao i veliki Tartarin, knez je Grigorije nataknuo povrh svega veliajnu i osebujnu vojniku kapu opivenu zlatom, s uresom, od hrastova lia izvezenog srebrnom icom, koja je podavala njegovu visoanstvu laan izgled meksikog generala ili efa stanice s dunavskih obala.

Ta vraka vojnika kapa neobino je zanimala Taraskonca; a kad je bojaljivo upitao za objanjenje, knez vano odgovori: To je neophodno pokrivalo za glavu ako ovjek hoe putovati po Africi! Pa istei njezin titnik rukavom, obavijesti svojega prostodunoga druga o vanoj ulozi koju ima ta kapa u naim odnosima s Arapima, uas to ga je jedino taj vojniki znak kadar njima uliti, tako da je civilna uprava bila primorana da opskrbi sve svoje osoblje takvim Stranica | kapama, od nadcestara pa do poreznih inovnika. Ukratko, za upravljanje Alirom to jo uvijek govori knez ne treba ni bistrih glava niti uope glava. Dovoljna je jedna oficirska 36 kapa, lijepa i zlatnim gajtanom opivena, da se svijetli na vrhu duga tapa kao Gesslerov35 eir. Tako su askali i mudrovali, a karavana je odmicala putem. Bosonogi trhonoe skakali su s hridi na hrid s majmunskim krikovima. Sanduci s orujem zveketali su. Puke su blistale. Uroenici koji su prolazili klanjali su se do zemlje pred arobnom kapom... Tamo gore na bedemima Milianaha starjeina francuske posade, koji se etao po svjeem zraku sa svojom gospoom, uj ui tu neobinu buku i videi gdje se meu granjem svjetluca oruje, pomisli da se sprema neki napadaj, dade spustiti pomini most, zasvira na uzbunu i smjesta proglasi opsadno stanje u gradu. Krasan poetak za karavanu! Prije zavretka dana poloaj se na alost pogora. Meu crncima koji su nosili prtljagu jednoga spopadoe strani grevi jer je pojeo flaster iz ljekarne. Jedan drugi pade na rub ceste pijan kao zemlja od rakije s kamforom. Trei, onaj koji je nosio putni album, zaveden pozlatom kopica i vrsto uvjeren da nosi sa sobom sve blago Meke, pobjegne u Zahar noge nosile... Morali su razmisliti to e na to... Karavana se zaustavi i stane vijeati u mreastoj sjeni neke stare smokve. Bio bih miljenja ree knez kuajui, ali bez uspjeha, jednu tabletu mesne konzerve u popravljenoj tavi s trostrukim dnom bio bih miljenja da se veeras rijeimo crnaih nosaa... Sasvim blizu upravo ima arapsko sajmite... Najbolje je da se tu zaustavimo i da kupimo nekoliko magaria...! Ne...! Neemo magaria...! ivahno prekine veliki Tartarin i porumeni do uiju sjetivi se Crnka. Pa himbeno doda: Zar hoete da tako malene ivotinje smognu snage da nose itavu u nau opremu?. Knez se nasmijei. Njihov vas izgled vara, moj dini prijatelju. Koliko god vam se inio mrav i krljav, alirski ma- gari ima vrsta lea. To mu treba, da bi mogao podnositi sve ono to podnosi... bolje da o tome upitate Arape. Evo kako oni tumae nae ureenje kolonija... Na vrhu, kau oni, stoji gospodin s velikim tapom u ruci, koji lupa po glavnome stoeru; glavni stoer, da se osveti, lupa po vojniku; vojnik lupa po naseljeniku; naseljenik lupa po Arapinu, Arapin lupa po crncu, crnac lupa po idovu, a idov, jer mu ne ostaje nita drugo, lupa po magariu; a jadni i mali magari, nemajui nikoga po kome bi lupao, prua kimu i podnosi sve. Prema tome vidite da moe nositi i vae sanduke. Bez obzira na to odvrati Tartarin Tara- skonac - ja smatram da za vanjski izgled nae karavane magarci ne bi bili zgodni... Htio bih neto istonjakije... Tako, recimo, kada bismo mogli dobiti neku devu. Toga ima koliko vam dua hoe ree viso- anstvo, i oni se, uputie k arapskom sajmitu. Sajam se odravao nekoliko kilometara dalje, na Obalama rijeke elifa... Tu je bilo pet ili est tisua Arapa u dronjcima, koji su vrvjeli na suncu i buno trgovali usred upova, crnih maslina, lonaca meda, vrea mirodija i cigara u velikim hrpama; na velikim vatrama pekli su
Namjesnik koji je vladao u ime austrijskog cara Alberta I i kojega je, prema narodnoj legendi, ubio Wilhelm Teli.

se itavi ovnovi, s kojih je obilato kapao loj, a u mesnicama pod vedrim nebom potpuno goli crnci s nogama u krvi i s rukama crvenim do lakta sjekli su noiima na komade jarie objeene za neku motku. U jednom uglu, pod atorom iskrpanim s tisuu boja, nalazi se maurski pisar s velikom knjigom i naoalima. Ovdje skupina ljudi, pomamni povici: to je neka vrst rulete, smjetena na mjeri za penicu, a Kabili, koji se tiskaju naokolo, hoe da se pokolju... Tamo dolje Stranica | poskakuju, raduju se i smiju: gledaju gdje se u elifu utapa neki idovski trgovac sa svojom mazgom... K tome tipavci, psi, gavrani i muhe, i opet muhe! 37 Kao za inat, ba deva nije bilo. Konano ipak otkrie jednu, koje su se M'zabiti nastojali rijeiti. Bjee to prava pustinjska deva, propisna deva, elava, alosna izgleda, sa svojom dugom beduinskom glavom i grbom, koja je, omlohavivi uslijed predugih postova, sjetno visila po strani. Tartarin je smatrao da je ona tako lijepa te je htio da na nju uzjae itava karavana... Uvijek isto ludovanje za Istokom...! ivotinja unu. Privezae kovege. Knez se smjesti na vratu ivotinje. Tartarin, da bi slika ispala to veliaj nij a, dade se podii sasvim navrh grbe, meu dva sanduka; te tu, ponosno i udobno posaen, pozdravljajui plemenitom kretnjom itav sajam koji se sjatio, dade znak za odlazak... Sto mu gromova! Da su ga mogli vidjeti njegovi Ta- raskonci...! Deva ustane, prui svoje vorovite noge i poleti... Ali kojeg li uda! Nakon nekoliko devinih ko- raaja Tartarin osjeti da blijedi, a junaka crvenkapa poe poprimati jedan za drugim nekadanje poloaje iz vremena plovidbe na Zuavu. Ta se prokleta deva ljuljala kao fregata na moru. Knee, knee promrmlja Tartarin blijed kao krpa i hvatajui se grevito za suhe kuine grbe. Knee, sjaimo... Osjeam.... osjeam... da u osramotiti Francusku. Ali da! deva se zaletjela, i nita je vie nije moglo zaustaviti. Za njom su trale etiri tisue Arapa, bosonogi, lamatajui rukama, smijui se kao poma- mni, dok im je na suncu blistalo esto tisua bijelih zubi... Taraskonski velikan mora da se pomiri sa sudbinom. alosno se sloio na grbu. Crvenkapa izmijeni sve mogue poloaje... a Francuska bi osramoena. V Veernja zasjeda u oleandrovoj umi Koliko god bilo slikovito njihovo novo jahae ivine, nai ga se tamanitelji lavova moradoe odrei iz obzira prema crvenkapi. Zato nastavie put pjeke, kako su i poeli, a karavana se, uputi polagano prema jugu s estim prekidima. Taraskonac je iao na elu. Crnogorac pozadi, a izmeu njih deva sa sanducima oruja... Ekspedicija je potrajala gotovo mjesec dana. Punih mjesec dana lutao je strahoviti Taraskonac traei lavove, kojih nije bilo ni za lijek, od duara do duara36 u neizmjernoj dolini elifa, preko te ogromne i smijene francuske alirske oblasti, u kojoj se mirisi starog Orijenta mijeaju s jakim zadahom pelinova pia i kasarna. To su pomijeani Abraham i Zuzu, neto bajoslovno i naivno smijeno kao strana Staroga Zavjeta, kad je pripovijeda podnarednik La Rame ili brigadir Pitou... Zanimljiv prizor za oi koje bi umje- le gledati... Narod divlji i gnjio, koji mi prosvjeujemo donosei mu nae poroke. Okrutna i bez nadzora vlast fantastinih baaga koji se vano useknjuju u svoje iroke vrpce Legije asti, a za jedno da ili ne daju batinati ljude po tabanima. Nesavjesno pravosue kadija s velikim naoalima, licemjerje Kurana i zakona, koji sanjaju o petnaestom kolovozu37 i o unapreenju pod paomama, a prodaju svoje osude kao Ezav38 svoje

36 Arapsko naselje od atora. 37 Na petnaesti kolovoza, o roendanu cara Napoleona III, objavljivala su se imena odlikovanih osoba. 3 Ezav, sin Izaka i Rcbeke, stariji brat Jakova, kome je prodao svoje pravo prvorodstva za zdjelicu lee.

pravo prvorodstva za zdjelu lee ili kuskusa sa eerom. Kaidi bludnici i pijanice, bivi vojniki sluge ma kojeg generala Jusufa39 koji se opijaju ampanjcem u drutvu mahonskih pralja i utrpavaju u sebe peenu ovnetinu, dok pred njihovim atorima itavo pleme skapava od gladi i otima hrtovima otpatke gospodskog goenja. A posvuda naokolo neobraene oranice, ofu- rena trava, ogoljelo grmlje, gutare kaktusa i trilja, itnica Francuske...! Na alost itnica u kojoj nema ita, bogata samo akalima i Stranica | stjenicama. Naputeni duari, prestravljena plemena, koja odlaze ne znajui kamo, bjeei od gladi i sij ui leine putem. Na poveim razmacima poneko francusko selo s poruenim 38 kuama, s nezasijanim poljima, s bijesnim skakavcima, koji deru sve, pa i zastore na prozorima, a svi naseljenici piju po kavanama pelinovo pie, raspravljajui o nacrtima reforma i ustava. Eto to bi Tartarin bio mogao vidjeti da se potrudio! Ali, potpuno zanesen svojom strau za lavovima, Taraskonac je iao ravno naprijed, ne obazirui se ni desno ni lijevo s okom tvrdokorno uprtim na te nemani, koje je on zamiljao ali se nisu nigdje pojavljivale. Kako se ator i dalje nije dao nikako otvoriti i kako se tablete mesne konzerve nisu rastapale, karavana je bila prisiljena da se jutrom i veerom zaustavlja kod raznih plemena. Nai su lovci zahvaljujui oficirskoj kapi kneza Grigorija posvuda primani rairenih ruku. Odsjedali su kod aga u udnim palaama, velikim bijelim majurima bez prozora, gdje se nalaze u neredu nargile i mali ormari od mahagonijeva drva, ilim iz Smirne i svjetiljke s regulatorom, sanduci od cedrovine puni turskih zlatnika i satovi s figurama u stilu LouisPhilippea... Tartarinu su posvuda prireivali u ast divne sveanosti, dife, fantazije...40 U njegovu su ast itava ratnika plemena pucala i vi- jala svoje kabanice na suncu. A onda, kad bi se barut ispucao, dolazio je estiti aga i podnosio raun... To se zove arapska gostoljubivost... A jo uvijek nije bilo lavova. Lavova nigdje, ba kao ni na Pont-Neufu u Parizu! Meutim, Taraskonac nije gubio hrabrosti. Prodirui odvano dublje prema Jugu, on je provodio svoje dane verui se kroz gutik, pretraujui patuljaste paome vrhom svoje karabinke i podvikujui frrt, frrt! kod svakoga grma. A onda svake veeri prije nego e lei malo vrebanje od dva - tri sata... Jalov trud! Lav se nije pokazivao. Meutim, jedne veeri oko est sati, kad je karavana prolazila kroz sasvim ljubiastu umu trilje, u kojoj su velike prepelice zamorene suncem skakale tamo - amo po travi, Tartarinu Taraskoncu se uini da uje ali veoma daleko, veoma nejasno, veoma isprekidano lahorom ono udesno rikanje koje je uo toliko puta kod kue u Taraskonu za Mitaineovom daarom. U prvi mah junak pomisli da sanja... Ali nakon jednoga trenutka, jo uvijek daleko, mada neto razgovjetnije, rika i opet poe, a ovaj put, dok se na svim stranama obzorja ulo bijesno zavijanje pasa iz duara, potresena uasom, devina grba zadrhta tako te zazveae konzerve i sanduci oruja. Vie nema nikakve sumnje. To je lav... Brzo, brzo u zasjedu. Ne smije se gubiti ni asa. Tu se u neposrednoj blizini nalazio stari ma- rabu (sveev grob) s bijelim kubetom, s pokojnikovim velikim utim papuama pohranjenima u udupku povrh vrata, i s mnotvom udnih zavjetnih darova, skutova kabanica, zlatnih ica, riih vlasi koje su visile uzdu zidina... Tartarin Taraskonac spravi tu svojega kneza i svoju devu i ode da potrai zgodnu busiju. Knez Grigorije je htio da ga slijedi, ali Taraskonac nije htio pristati; njemu je bilo vano to da se s lavom ogleda sam. No on ipak preporui njegovu visoanstvu da se ne udaljuje, i iz opreza mu povjeri svoju lisnicu, debelu lisnicu punu dragocjenih israva i novanica, jer se bojao daje lavlje pande ne odnesu.
39

J. V. Yousouf (1X10- 1866) francuski general talijanskog porijekla, igrao veliku ulogu u osvajanju Alira. 40 Difa, arapska rije kojom se oznauje prijem i sveani objed, prireen u ast uglednih gostiju, h'untazija, izvoenje vjetina na konjima uz pucnjavu.

Kad je to obavio, junak potrai gdje e se smjestiti u zasjedu. Sto koraka ispred marabua umica oleandara drhtala je u prozirnom tkivu sutona na rubu neke gotovo presuene rjeice. Tu se Tartarin postavi u busiju s koljenom na zemlji, kako je i propisno, s kara- binkom u aci i gordo zabivi preda se svoju lovaku noinu u prinu brijega. No nadoe. Ruiasta boja prirode prijee u ljubiastu, zatim u tamnoplavu... Dolje u Stranica | ljunku rjeice mala mlaka bistre vode krijesila se kao runo zrcalo. To je bilo pojilo zvijeri. Na kosini drugog brijega nejasno se vidjela bijela stazica koju su njihove krupne ape utrle 39 meu triljama. Taje tajanstvena strmina probadala ovjeka trncima. Dodajte k tomu neodreenu jezu afrikih noi, itanje grana, barunaste korake ivotinja koje se vrzu naokolo, glasni lave akala, a gore na nebu sto, dvjesta metara visoko velika jata dralova prolijeu, kriui kao djeca koju kolju, pa ete priznati daje bilo razloga i da se ovjek imao i ime uzbuivati. Tartarin je bio uzbuen. Bio je ak veoma uzbuen. Jadniku su cvokotali zubi! A o drku njegova lovakoga noa zabijenog u zemlju cijev njegove iljebljene puke odzvanjala je kao par praporaca... No to ete! Ima veeri u kojima raspoloenje ostavi ovjeka, a uostalom, u emu bi bila zasluga da junaci nikada ne osjete straha... Jest; Tartarin se bojao, i to cijelo vrijeme. Izdrao je ipak sat, dva sata, ali junatvo ima svoje granice... Tik do sebe, u presahlu koritu rijeke, Ta- raskonac najedanput zau um, kotrljanje piljaka. Ovaj ga put uas die sa zemlje. Ispali nasumce dva hica u no i odmagli to su ga noge nosile prema ma- rabuu, ostavivi svoju noinu okomito zabodenu u prinu kao neki kri u znak uspomene na najgrozniju stravu koja je ikada spopala duu krotitelja nemani. U pomo, knee... lav! Muk. Knee, jeste li tu? Kneza nije bilo tu. Na bijelom zidu marabua na mjeseini se ocrtavala samo udnovata sjena grbe dobre deve... Knez je Grigorije strugnuo ponijevi sa sobom lisnicu i novanice. Njegovo je visoanstvo ve mjesec dana ekalo na tu priliku...Napokon...! Sutradan nakon ove pustolovine i tragine veeri, kada se na junak probudio u cik zore i uvjerio se da su i knez i njegovo blago doista nestali, u nepovrat nestali; kad se naao sam u tom malom bijelom grobu, izdan, okraden, naputen usred divlje alirske oblasti, imajui mjesto cijele imovine samo jo jedno- grbu devu i neto sitnia, tada po prvi put u ivotu Taraskonac poe sumnjati. On poe sumnjati u Crnu Goru, u prijateljstvo, u slavu, ak i u lavove, te poput Krista u Geceman- skom vrtu, velikan gorko zaplaka. Meutim, dok je zamiljen sjedio na vratima marabua naslonivi glavu na ruke, s karabinkom meu nogama i s devom koja ga je gledala, gutara se pred njim naglo razmakne, a zapanjeni Taraskonac opazi gdje se deset koraka pred njim pomalja gorostasan lav i kree naprijed, drei visoko glavu, s uasnom rikom, od koje su se tresli zidovi marabua krcati kojetarijama, pa ak i sveeve papue u njihovu udupku. Samo Taraskonac ne zadrhta. Napokon! zavikne on i skoi s kundakom na ramenu... Bum...! Bum...! Pfft! Pfft! Gotovo... Lav je imao dva rasprljiva naboja u glavi... asak je na uarenoj pozadini afrikoga neba bljesnuo uasan vatromet mozga koji se rasprsnuo, krvi koja se puila, i rieg krzna to se razletjelo. Zatim svega nesta, a Tartarin ugleda... dva velika bijesna crnca kako tre k njemu vitlajui toljagama. Ona dva crnca iz Milianaha! Gle jada! to je bio onaj pripitomljeni lav, ubogi slijepac iz Muhamedova samostana, njega su oborila taraskonska taneta. Ovog puta, tako mi Muhameda, Tartarin je jed- va iznio ivu glavu. Pijani od fanatinog bijesa, ti bi ga crnci, sakupljai milostinje, zastalno raskomadali da mu kranski bog nije

poslao u pomo anela spasitelja, i to poljskog uvara opine Orleansville koji je stizao sa sabljom pod pazuhom nekom stazicom. Pogled na slubenu kapu gradske opine brzo stia bijes crnaca. Miran i velianstven, ovjek sa znakom na odori sastavi zapisnik o sukobu, natovari na devu ostatke lava, zapovjedi tuiocima kao i krivcu da pou za njim i krenu u Orleansville, gdje je sve predao sudu. Stranica | Sad se razvio dug i uasan sudski postupak! Nakon alirske oblasti arapskih plemena, koju je upravo proputovao, Tartarin Taraskonac 40 upoznao je tada drugu alirsku oblast, isto toliko smijenu i groznu, alirsku oblast gradova, u kojoj se rado parnie i zazivaju odvjetnike. Upoznao je suminjivo suenje koje se plete po kavanama, bearske pravoznan- ce, sudske spise koji miriu po pelinovu piu, bijele kravate pokapane kavom; upoznao je sudske podvor- nike, pravobranioce, biljenike, sve te skakavce bi- ljegovanog papira, izgladnjele i mrave, koji izjedaju naseljenika sve do sare njegovih izama i ostavljaju ga izglodavi ga list po list kao polje kukuruza... Prije svega je trebalo ustanoviti da li je lav ubijen na graanskom ili na vojnikom zemljitu. U prvom sluaju spor spada pod trgovako sudite; u drugome Tartarin dolazi pred vojni sud, a na tu rije vojni sud osjetljivi je Tartarin ve vidio kako ga strijeljaju podno bedema ili kako trune, u dnu neke rupe... Ali najstranije je to to je razgranienje tih dvaju teritorija vrlo neodreeno u Alirskoj oblasti... Napokon, nakon mjesec dana trkaranja, spletkarenja, ekanja na suncu u dvoritu francuskih posada, utvrdie daje lav dodue ubijen na vojnikom zemljitu, ali da se Tartarin u asu kada je pucao nalazio na graanskom zemljitu. Spor je dakle suen po graanskom zakonu, a na se junak izvukao s dvije tisue i pet stotina franaka odtete, osim parbenih trokova. Odakle novac da sve to podmiri? Nekoliko pja- stara to ih je preostalo nakon kneeve otimaine otilo je ve odavno na sudske spise i na odvjetnike aice pelinova pia* Nesretni je tamanitelj lavova bio dakle prisiljen da rasproda svoj sanduk oruja, komad po komad, karabinku po karabinku. Prodao je bodee, ma- lajske noeve, boksere... Neki trgovac mirodija kupi ivene konzerve. Neki ljekarnik ostatke flastera. Prodao je ak i velike izme, koje doivjee isto to i popravljeni ator, nekome staretinaru koji ih proglasi osobito rijetkim predmetima iz Koinine... Kad je sve podmirio, Tartarinu ostade samo lavlja koa i deva. On pomnjivo spakuje kou i posla je u Tarascon na adresu hrabrog Bravide. (Vidjet emo malo kasnije to se dogodilo s tim bajoslovnim krznom.) to se tie deve, mislio ju je upotrijebiti tako da se pomou nje vrati u grad Alir, ali ne da na njoj putuje, nego da je proda kako bi mogao platiti diliansu; ta to je jo najbolji nain kako se moe putovati pomou deve. No ivotinju je na alost bilo teko prodati: nitko nije za nju ponudio ni groa. Meutim se Tartarin pod bilo koju cijenu htio vratiti u grad Alir. Njemu se urilo da opet vidi Bajin plavi prsluk, svoju kuicu, svoje vodoskoke, i da otpoine na bijelim okruglim trolistima svojega maloga dvorita, dok ne stigne novac iz Francuske. Tako na junak nije oklijevao: strano ozlojeen, ali ne klonuvi duhom, on se odlui putovati pjeke, bez novaca, prevaljujui svakoga dana male komade puta. U toj prilici deva ga nije napustila. Ta udna ivotinja zavoljela je svojega gospodara na neobjanjiv nain, te videi da izlazi iz Orleansvillea poe zduno i pobono koraati za njim ravnajui svoj hod po njegovome i ne ostavljajui ga ni za stopu. To se Tartarinu u prvi as inilo ganutljivo. Ta vjernost, nepokolebljiva privrenost dirale su ga u srce to vie to je ivotinja bila bez zahtjeva i hranila se bilo ime. Meutim, nakon nekoliko dana Tartarinu dosadi da ima uvijek za petama tog turobnog suputnika koji ga podsjeae na sve pretrpljene nedae; a onda se u dosadu umijea i srdba, pa mu poe zamjerati zbog njegova alosna izgleda, zbog njegove grbe, zbog toga to hoda poput zauzdane guske. Ukratko, on je zamrzi i miljae samo kako da je se rijei; ali je ivotinja bila

ustrajna... Tartarin pokua daje izgubi, ivotinja ga opet nae; on pokua trati, no deva trae bre... Vikao je na nju: Odlazi! i ga- dao je kamenjem. Deva se zaustavljala i gledala ga alosno, a onda bi nakon trenutka opet krenula za njim i uvijek gaje konano stigla. Tartarin se morao pomiriti sa sudbinom. Meutim, kad je nakon dugih osam dana pjeaenja Taraskonac, zapraen, premoren, ugledao izdaleka gdje se u zelenilu blistaju prve bijele terase Alira, kad se naao na gradskim Stranica | vratima, na bunom prilazu Mustafi, usred zuava, biskrana, Mahonki, to su svi vrvjeli oko njega i gledali ga kako prolazi sa svojom devom, ovog ga puta izdade strpljivost: 41 Ne! ne - ree - to ne ide. Ne mogu ui u Alir s takvom ivotinjom! Pa koristei se time to su kola najednom mjestu zakrila put, on urno skrene u polje i baci se u neki jarak...! Nakon jednoga trenutka on vidje nad svojom glavom na nasipu puta devu kako juri velikim koracima, proteui tjeskobno vrat. Tada, zbacivi velik teret sa srca, junak izae iz svojega skrovita i ue u grad zaobilaznom stazom koja je ila du zida njegova vrtia. VII Nesrea za nesreom Stigavi pred svoju maursku kuu, Tartarin se zaustavi veoma zauen. Dan je umirao, ulica je bila pusta. Kroz niska vrata pod iljastim lukom, koja je crnica zaboravila zatvoriti, ulo se smijanje, zveka aa, praskanje ampanjskih epova, a nad svom tom lijepom grajom odzvanjao je enski glas, koji je radosno i jasno pjevao: Aimes-tu Marco la Belle, La danse aux salons en fleurs... (Voli li, Marco la Belle, Ples u cvjetnim salonima...) Trista mu gromova! povika Taraskonac blijedei i uleti u dvorite. Nesretni Tartarin, kakav li ga je prizor ekao. Pod svodovima maloga trijema usred boca, slatkia, razbacanih jastuka, lula, defova, gitara, Baja je stajala na nogama bez plave surke i prsluka, imajui na sebi samo kouljicu od prozrane tkanine sa srmom i velike alvare njene ljubiaste boje, te je pjevala Marco la Belle s kapom pomorskog oficira na uhu. Pred njenim nogama, na hasuri, prezasien ljubavlju i ueerenim voem, Barbassou, podli kapetan Barbassou, pucao je od smijeha sluajui je. Pojava Tartarina, izmodena, smrala, zapra- ena, s plamsavim oima, s nakostrijeenom crven- kapom, prekine sasvim napreac ovu ljupku tursko marseljsku terevenku. Baja ciknu kao prestravljena hrtica i pobjegne u kuu. Ali Barbassou se nimalo ne uznemiri i ponovo udari u smijeh: He, he! gospodine Tartarine, to kaete na to? Vidite li da ona zna francuski? Tartarin Taraskonac korakne prema njemu sav bijesan: Kapetane! Digo-li que vengue, moun ban41 povika Maurka sagibajui se s galerije prvoga kata s lijepom ugursuskom kretnjom. Jadnik, preneraen, srui se na neki bubanj. Njegova Maurka zna ak i marseljsko narjeje! Nisam li vam govorio da ne vjerujete Al- irkama! ree mudro kapetan Barbassou, kao da izrie neku poslovicu. Tako je i s vaim crnogorskim knezom. Tartarin pridigne glavu. Vi znate gdje je knez? O, nije daleko. Odsjeo je na pet godina u lijepoj tamnici mustafskoj. Lopova zatekli na djelu... Uostalom, to nije prvi put to je dopao u hladovinu. Njegovo visoanstvo izdralo je ve tri godine zatvora negdje... i to, ini mi se, upravo u Tarasconu.

Ta reenica u provansalskom narjeju znai: Reci mu nek doe, dragi moj! Ima se svakako shvatiti ironino.

 U Tarasconu...! povie Tartarin, kome naglo pue pred oima. Zato je dakle poznavao samo jednu stranu grada... Da! Bez sumnje... Tarascon gledan iz kaznionice... Ah! moj jadni gospodine Tartarine, treba dobro otvoriti oi u ovoj vrajoj zemlji, inae je ovjek izloen veoma neugodnim stvarima... Tako ona vaa dogodovtina s mujezinom... Kakva dogodovtina? Kakav mujezin? Stranica | Bora mu... pa mujezin suelice vaoj kui, koji je udvarao Baji... Onomad je list Akbar ispriao stvar, pa se jo i sada smije itav Alir... A i jest smijeno: mujezin koji je sa 42 svoje munare, pjevajui molitve, pravio pred vaim nosom ljubavne izjave maloj i zakazivao joj sastanke, zazivajui Alahovo ime... Pa zar su dakle svi sami nitkovi u ovoj zemlji...? zaurlie nesretni Taraskonac. Barbassou odmahne rukom kao neki mudrac. Moj dragi, znate, to su vam nove zemlje... Ali nita za to! Ako hoete da me sluate, vi ete se to bre vratiti u Tarascon. Da se vratim... To je lako rei... Ali novac... ? Vi dakle ne znate kako su me operuali tamo dolje u pustinji? Ako je samo to, nita za to! ree kapetan smijui se... Zuav putuje sutra, pa ako hoete, ja u vas prevesti natrag u zaviaj... Pristajete li, drue... ? Onda je sve u redu. Ostaje vam samo jedna stvar. Jo je ostalo nekoliko malih ampanjskih boca i pola patete... sjednite tu, i zaboravimo to je bilo! Nakon trenutka oklijevanja koji mu je nametalo njegovo dostojanstvo, Taraskonac se lijepo odlui. Sjedne, poee se kucati; Baja se vrati na zveku aa, otpjeva kraj pjesme Marco la Belle, i zabava se produi do kasno u no. Oko tri sata ujutro, lagane glave i tekih nogu, dobri se Tartarin vraao kui postoje ispratio svojega prijatelja kapetana, kadli ga, dok je prolazio ispred damije, sjeanje na mujezina i na njegove podvale prisili da se nasmije, a u mozgu mu sine krasna misao kako da se osveti. Vrata su bila otvorena. On ue, proe kroz duge hodnike pokrite hasurama, stane se penjati i penjati i konano se nae u maloj turskoj bogomolji, u kojoj se fenjer od izrezanog lima njihao na stropu, vezui udnovate: sjene po bijelim zidovima. Tu je bio mujezin, sjedei na divanu sa svojim velikim turbanom, bijelim ogrtaem, lulom iz Mosta- ganema, pred velikom aom svjeega pelinova pia to ga je pobono mijeao oekujui as da pozove vjernike na molitvu. " Ugledavi Tartarina, od uasa ispusti lulu .. Ni rijei, hodusijo ree Taraskonac, koji bijae neto smislio... Brzo daj ovamo turban i ogrta! Hodusija, sav drui, dade mu turban, ogrta, sve to je zatraio. Tartarin metne sve to na sebe te s velikom ozbiljnou izae na terasu munare. More se sjalo u daljini. Bijeli krovovi svjetlucali se na mjeseini. Na povjetarcu s mora ulo se nekoliko zakanjelih gitara. Mujezin iz Tarascona se naas sabere, a onda digne ruke i pone pobono pjevuiti piskutavim glasom: La Allah il Allah... Muhamed je varalica stara... Istok, Kuran, baage, lavovi, Maurke sve to ne vrijedi ni prebijene pare... Nema vie Turaka... Jo ima samo mamipara... ivio Tarascon! I dok je na nekom udnovatom jeziku, nekoj smjesi arapskog i provansalskoga, dini Tartarin bacao na sve etiri strane obzorja, na more, na grad, na ravnicu, na planine svoje veselo taraskonsko prokletstvo, odgovarao mu je zvuni i ozbiljni glas drugih mujezina pronosei se od munare do munare, a posljednji vjernici gornjega grada busali su se pobono u prsa.Tarascon! Tarascon! Podne. Zuav se dimi, sad e otploviti. Gore na balkonu kavane. Valentin gospoda oficiri upe- ruju dalekozor i dolaze s pukovnikom na elu redom po inovima gledati sretni brodi koji odlazi u Francusku. To je velika zabava glavnog taba... Dolje se vanjsko

pristanite iskri. Stari turski topovi ukopani niz obalu ljeskaju se na suncu. Putnici se guraju, Bi- skrani i Mahonci gomilaju prtljagu u amce. Ali Tartarin Taraskonac nema prtljage. Eno ga gdje silazi iz Ulice mornarice preko maloga pazara punoga banana i lubenica u pratnji svojeg prijatelja Barbassoua. Nesretni Taraskonac ostavio je na maurskim alima svoj sanduk s orujem i svoje obmane, a sada se sprema da otplovi prema Tarasconu s rukama u depovima... Tek to je skoio u Stranica | zapovjedniki amac, kad neka zadihana ivotinja dotri odozgo s trga i u trku pohita prema njemu. To je deva, vjerna deva, koja ve dvadeset i etiri sata trai po Aliru svojega 43 gospodara. Tartarin, videi je, mijenja boju lica i pretvara se da je ne poznaje, ali je deva tvrdoglava. Skakue du obale. Doziva svojega prijatelja i gleda ga njeno. Njezino tuno oko kao da kae: Odvedi me, odvedi me amcem daleko, vrlo daleko od ove Arabije od bojadisane ljepenke, od ovoga smijenog Istoka puna lokomotiva i diliansa, u kojemu ja, preivjeli dromedar, ne znam vie to da radim. Ti si posljednji Turin, a ja posljednja deva... Ne rastavljajmo se vie, moj Tartarine... Pripada li ta deva vama? upita kapetan. Ni u snu! odgovara Tartarin, drui na samu pomisao da bi uao u Tarascon s tom smijenom pratnjom; te odriui se bestidno sudruga svojih nezgoda, odgurne nogom alirsko tlo i otisnu amac za odlazak... Deva onjui vodu, istegne vrat, zakripi zglobovima, baci se kao mahnita za amcem i zapliva usporedo s njim prema Zuavu sa svojim ispupenim hrptom, koji pluta kao tikva, i svojim velikim vratom uspravljenim nad vodom poput kljuna troveslarke. amac i deva pristanu zajedno uz bokove parobroda. Pravo da vam kaem, ao mi je toga drome- dara ree kapetan Barbassou duboko ganut htio bih ga primiti na svoj brod... Kad stignem u Marsei- lle, poklonit u ga zoolokom vrtu. Podigoe na palubu, uz pomo mnotva vitlo- va i konopaca, devu koja je postala tea radi morske vode, i Zuav krene. Dva dana, koliko je trajao put morem, Tartarin ostade potpuno sam u svojoj kabini, ne zato to bi more bilo burno "niti to bi crvenkapa morala mnogo stradati, nego bi ta vraja deva, im bi se gospodar pomolio na palubi, poela oko njega smijeno oblije- tati... Nikada niste vidjeli neku devu gdje tako javno istie svoju vezu s nekim...! Iz sata u sat, kroz okance kabine, na koje je katkada zavirivao, Tartarin je gledao kako blijedi plavet alirskog neba; te napokon jednog jutra u srebrnoj magli sav blaen zau gdje bruje sva marselj- ska zvona. Doputovali su... Zuav se usidri. Na ovjek, koji nije imao prtljage, sie bez ijedne rijei, urno proe Marseilleom jo uvijek se bojei da deva ne ide za njim, te odahne tek onda kad je udobno sjedio u vagonu treeg razreda koji je jurio bez odmora prema Tarasconu... Varava sigurnost! Istom su prevalili dvije milje od Marseillea, evo svih glava na prozorima. Viu, ude se. I Tartarin pogleda i... to opazi? Devu, moj gospodine, neizbjeivu devu, kako grabi tranicama, usred ravnice Crau i za vlakom i ne ustupa ni za stopu. Tartarin se preneraeno uvue u kut i stisne oi. Nakon ove katastrofalne ekspedicije on se nadao da e se barem vratiti doma neprimijeen. Ali je to onemoguivala nazonost ovoga nesnosnoga e- tvoronoca. Kakav li e to ispasti povratak kui, mili boe! Ni pare, ni lavova, niega... Samo ta deva! Tarascon...! Tarascon...! Trebalo je izii... No grdna uda! Istom se junakova crvenkapa pomolila na otvoru vrata, kad se stakleni svodovi kolodvora potresoe od silna klicanja: ivio Tartarin! ivio Tartarin! ivio tamanitelj lavova! I odje- knue fanfare, zborovi pjevakih drutava. Tartarina spopade smrtna muka; pomisli daje to neka podvala. Ali ne! Tu je bio itav Tarascon, maui

klobucima, pun simpatije. Eto hrabrog zapovjednika Bravide, oruara Costecaldea, predsjednika suda, ljekarnika i itavoga plemenitoga zbora lovaca na kape koji se na- tiskuju oko svojega starjeine, a nose ga slavodobitno na rukama niz sve stepenice... udnih li posljedica fate morgane! Koa slijepog lava, poslana Bravidi, bila je razlog itavoj toj galami. S tim skromnim krznom izloenim u itaonici potpuno su se pomamili Taraskonci, a za njima itava juna Francuska. O njemu je pisao list Znakonoa. Izmislili su itav roman. Nije Tartarin ubio jednog lava, ubio je deset lavova, dvadeset lavova, naprayio je Stranica | pravi pokolj lavova! Tako je Tartarin, iskrcavajui se u Marseilleu, bio ve glasovit u tom 44 gradu a da za to ni sam nije znao, a oduevljen gaje brzojav pretekao za dva sata u njegovu zaviaju. Ali je narodna radost dosegla vrhunac kad su sakupljeni opazili kako se iza junaka pomalja neka bajoslovna ivotinja pokrivena prainom i znojem i kotrlja se niz stepenite kolodvora. Tarascon je naas povjerovao da se vratio zmaj Tarask. Tartarin umiri svoje zemljake u tom pogledu. To je moja deva ree im. I ve pod utjecajem taraskonskog sunca, tog lijepog sunca koje sili ljude da nevino lau, on doda dragajui dromedarovu grbu: To je plemenita ivotinja...! Ona me vidjela gdje ubijam sve svoje lavove... Na to uhvati prijateljski pod ruku zapovjednika, koji se zacrvenio od sree, pa idui pred devom okruen lovcima na kape i burno pozdravljen od cjelokupnog naroda, on se spokojno uputi prema baobabo- voj kuici i u hodu poe s prianjem o svojim velikim lovovima: Pomislite samo govorio je da sam jedne veeri, usred Sahare...

ALPHONSE DAUDET - ovjek i pisac

Neodoljiva arolija djela Alphonsa Da- udeta osigurala mu je zavidno mjesto u naoj suvremenoj knjievnosti. Ta arolija izvire iz sonosti i orginalnosti svake njegove reenice. On nije u stanju ispriati neki dogaaj niti opisati nekoga svoga junaka a da se potpuno ne preda tom dogaaju ili tom liku i to sa ivahnou svoje ironije i blagou svoje osjeajnosti. Emil Zola Knjievniku Alphonsu Daudetu pripada istaknuto mjesto u francuskoj knjievnosti. Isto tako mu pripada i dostojno mjesto meu svjetskim piscima. Njegova djela se i danas rado itaju i izdaju u sve veem broju primjeraka, prenose na film, prilagouju televizijskim i kolskim programima. Danas je ovaj pisac populariziran kroz sve medijske strukture a najvie kroz brojna izdanja njegovih djela. Bez dvojbe se moe rei da je Daudetova popularnost znajno nadmaila knjievnu uspjenost njegovih slavnih suvremenika s kojima ga knjievni kritiari najvie usporeuju pokuavajui naglasiti njihov presudan utjecaj na njegovo knjievno stvaralatvo. Tu se u prvom redu misli na Zolu koji je roen iste godine kad i Daudet, samo to je Zola roeni Parianin dok je Daudet dijete Juga, Provanse, Mediterana. Iako se moe nai dosta podudarnosti u njihovim djelima (slinosti fabule i glavnih likova u romanima Zoline Nane i Daudetove Sapho, na primjer) ta dva knjievna velikana pripadaju posve razliitim knjievnim svjetovima. Zola je ostao tvorcem naturalistike kole. U njegovom djelu je data objek- tivistika slika Pariza i parikog socijalnog taloga. Kod Daudeta sve vrvi ivotom, ne realnim ivotom ve onakvim ivotom kakvim ga vidi Daudet svojim oima. Daudet ne preslikava stvarnost, on je stvara, oblikuje svijet oko sebe po porivima koji izviru iz dubine njegova bia. Koza gospodina Seguina, Starci, Tri tihe mise, Arleanka, sve su to nezaboravne prie u kojima se ivot prelama po rubovima najfinijh ljudskih osjeaja, trajnih tenji, htijenja i nadanja. Meutim valja rei daje Daudetovo djelo proeto dubokom humanou koja na izvjestan nain podsjea na Dickensa i njegove romane. Kada se godine 1868. pojavio Daudetov autobiografski roman Malian (Petit Chose) u kome Daudet opisuje svoje teko djetinjstvo i

mladost iznosei svu bijedu, patnje, siromatvo i ponienja kroz koja je morao proi, mnoge kritiare taj je roman podsjetio na Dickensova Davida Copperfielda. Isto tako i Daudetova trilogija o taraskonskom hvalisavcu i megalomanu Tartari- nu Taraskoncu, neodoljivo podsjea na Picwickovce Charlesa Dickensa. Nema nikakve sumnje da je na Daudetovo pisanje romana o Tartaric Taraskoncu utjecao i Mark Twain, veliki ameriki pisac ije je djelo proeto humorom, Stranica | ironijom i finom satirom. Neka Twainova djela (The Innocents Abroad i The New Piligram's Progress) imaju dodirnih toaka s Dau- detovim romanima o Tartarinu Taraskoncu. Twain u 45 navedenim djelima opisuje ponaanje amerikih turista koji obilaze povijesna mjesta i znamenitosti na Starom kontinentu. Ta su Twainova djela postigla veliki uspjeh kod amerike publike na isti nain na koji je Daudet imao uspjeha sa svojom trilogijom o Tartarinu Taraskoncu. Meutim, istini za volju valja rei da se Daudetova trilogija odlikuje prikladnijom formom, finijim humorom i boljjm karakteriziranjem likova, naroito se to odnosi na g}avrlog junaka Tarta- rina, jedinstvenog knjievnog lika koga openito kritiari smatraju francuskim Don Quiotom.
*

Alphonse Daudet je roen u gradu Nime 13. svibnja 1840. godine. Srednju kolu pohaa u Lyonu, u gradu u koji se Daudetova obitelj preselila nakon propasti oeve svilare. Obitelj jedva spaja kraj s krajem. Zbog siromatva Daudet se zapoljava kao uitelj u Alesu, godine 1957. Nesreeni obiteljski materijal*1* odnosi koji su dugo trajali i koji su se stalno pogoravali zahvaljujui neuspjenosti njegova oca da se dokae u svojim poduzetnikim poslovima, nagone paudeta da i on krene putem svoga starijeg brata Ernesta- Kao sedamnaestogodinji mladi naao se u Parizu gdje se pokuavao probiti pisanjem za dnevne novine. Uz lanke za novine pie pjesme i ve 1858. uspijeva objaviti svoju prvu knjigu pjesama pod naslovom Les amoureuses (Zaljubljene) i godinu dana kasnije, 1859. i drugu La double conversation (Dvostruki razgovor). U Parizu se drui s knjievnicima, boemima, umjetnicima, posebno sa slikarima. ivi uglavnom piui lanke za dnevni list Figaro i Petit Moniteur. lanke iz tih listova kasnije je (1861.) sakupio i objavio u knjizi pod naslovom Roman du Chaperon rouge (Roman Crvenkapice). U listu L'vnement izlazi kao podlistak njegova znaajna knjiga Lettres de mon moulin (Pisma iz mog mlina). Radi se o zbirci od dvadeset i tri pripovijetke koje su objavljene u razdoblju od kolovoza do studenog 1866. Daudetu je tada bilo dvadeset i est godina i ve je tada, kao mladi, stekao knjievnu slavu. Pisma iz mog mlina, odmah su poslije objavljivanja doivjela velike pohvale i povoljne kritike u kojima je isticana njenost i toplina kojom je autor opisao svoju rodnu Provansu. Ta knjiga ga je proslavila. Sunana, lijepa i draga Provansa, njezin miran i spokojan ivot, njezina toplina koju osjeate u dodiru s ljudima i prirodom, jedinstven sklad i ljepota krajolika kojom je prolazio i zanimljivosti dogaaja i ljudi koje je tamo upoznao i sretao, s kojima je kao mladi ivio, sve je to on znalaki i impresivno zano smjestiti u korice te svoje znaajne knjige. Daudet se nije dao uljuljkati uspjehom Pisama iz mog mlina. Marljivo je radio, i uz stalnu suradnju s dnevnim novinama, nastavio je pisati svoje uspomene iz djetinjstva i mladosti. Dvije godine nakon objav- ljivanaj Pisama iz mog mlina, Daudet izdaje (1868.) svoj prvi roman pod naslovom Malian (Petit Chose). Malian je Daudetova autobiografija. U toj knjizi on se sjea tekog ivota koji ga je pratio od najranijeg djetinjstva pa do odlaska u Pariz. To je pria o zbivanjima u Daudetovoj obitelji, u oevoj tvornici svile, te o patnjama i neimatini koja je Daudeta pratila u mladim danima njegova ivota. Malian je donio Daudetu novi knjievni uspjeh. Knjiga se rado itala, hvalila i dobro prodavala.

Daudet je ostao ivjeti u Parizu do kraja ivota, ali je esto odlazio u Provansu. U Provansi se druio i prijateljevao s pjesnikom Fredericom Mistralom koji je nastojao u Daudetu probuditi osjeaje pripadnosti provansalskom narodu i kulturi. Meutim Daudet se nije nikada zanosio tim nacionalnim provansalskim pokretom koji je teio osamostaljivanju provansalskog bia, jezika i kulture. Daudet je radije uivao u ljepoti Provanse, putovao, sretao ljude, druio se snjima, razgovarao, te biljeio dogaaje, legende i zanimljivosti. Stranica | Kroz to razdoblje Daudet je marljivo radio na svom romanu o Tartarinu Taraskoncu. Pisanje romana o Tartarinu Taraskoncu dugo e trajati i biti okonano tek 1890., 46 objavljivanjem treeg romana iz trilogije: Taraskonska luka. Tom knjigom je Daudet dovrio svoju uvenu trilogiju o pustolovinama Tartarina Taraskonca. Prvi roman iz trilogije izdanje 1872. pod naslovom udesne pustolovine Tartarina Taraskonca (Les Aventures prodigieuses de Tartarin de Tarascon). Takovo duhovito, humoristino tivo o ivotu jednog mediteranskog gradia kakav je Taraskon doekano je s oduevljenjem. Daudet nie knjievne uspjenice a to ba i nije bio est sluaj u njegovo doba u Parizu. U romanu o Tartarinu Taraskoncu Daudet je poluio najvei uspjeh s opisom glavnog lika, dobroudnog zanesenjaka, kolebljivca i hvalisavca. Od tri romana trilogije svakako je najbolji prvi objavljeni roman udesne pustolovine Tartarina Tara- skonca. Daudet je ve u tom romanu dao okvir za cijelu trilogiju. Vrlo uspjeno je definirao lik i karakter junaka, opisao ljude i obiaje, navade i predrasude jednog tipinog mediteranskog gradia kakvih ima na stotine uz obalu Sredozemlja. Tu se ljudi rado drue, puno priaju, mataju i lako se preputaju ugodi i uitku im im se za to prui prilika. Uz lik glavnog junaka u romanu postupno izrasta i profilira se neobian lik crnogorskog kneza Grigorija ija se uloga polako provlai kroz sadraj cijelog romana i iji se karakter otkriva tek na samom kraju djela. Tu su i Daudetovski opisi grada Alira i njegovih stanovnika koje Tartarin stalno naziva Turcima. Sedamdesete godine devetnaestoga stoljea bile su burne godine. Godine 1870. poeo je krvavi Francusko pruski rat u kome je francuska vojska doivjela teki poraz. Bizmark je bio na vlasti u Pruskoj a Napoleon III u Francuskoj (Drugo Carstvo 1852.-1870.). Bizmark je iskoristio svoju vojnu nadmo i potisnuo je francusku obranu sve do Pariza. U Parizu je vladalo nezadovoljstvo tako da je dolo do velike pobune i ustanka koji je doveo do uvene Parike komune. Francusko pruski rat je imao velikog odraza na Daudeta i njegovo smireno i humanistiko pisanje. U zbirci pripovijedaka Prie ponedjeljkom (Contes du Lundi) koje izlaze 1873. Daudet je objavio vrlo dirljive pripovijetke s temama iz Francusko pruskog rata od kojih je najuvenija ona kojom zbirka i poinje a koja nosi naslov Posljednji kolski sat. Iste godine objavljuje moda svoj najbolji roman Fromont mladi i Risler stariji (Fromont jeune et Risler an) u kome Daudet, svojim poznatim stilom daje vjernu sliku Pariza i drutvenog ivota u Parizu. Autor je u ovom romanu kritian a njegov humor je esto sarkastian jer ga poroci i navade parikog malograanskog drutva dovode do ljutnje pa ak i bijesa. Za taj roman Daudet je dobio nagradu Francuske akademije. Ponesen uspjehom tog romana Daudet nastavlja s pisanjem takvog tiva. Najprije mu izlazi roman Jack (1879.), vrlo tragina pria o djetetu koje ostaje bez ikakve brige jer ga naputa njegova neuraunljiva majka. Analizi i opisu parikog drutva Daudet se vraa u romanu Nabab koji izdaje 1877. godine. Drutvene, politike i moralne prilike u Parizu pod kraj Drugog Carstva glavna su tema tog romana. Glavni lik romana je beskrupulozni bogata koji se obogatio svakovrsnim dovitljivostima i lukavstvima. Dvije godine kasnije (1879.) Daudet je napisao roman sline fabule Kraljevi u progonstvu (Les Rois en Exil) u kome je glavni junak prognani kralj iz neke imaginarne zemlje koju Daudet naziva Ilirijom. Kralj ivi rasipno u Parizu provodei raskalaen ivot, troe- i blago koje je uspio dovui kao prognani kralj. Posve se predao uicima i lakom ivotu i nita ga nije

moglo u tome zaustaviti. Poslije crnogorskog kneza Grigorija u Tartarinu Tarsknoncu, u Kraljevima u progonstvu, za lik prognanog kralja uzeo je srpskog kralja Milana, koji je esto posjeivao Pariz u kome se preputao uicima. Meutim, posebno je zanimljivo to to je, samo nekoliko godina po objavljivanju romana, kralj Milan zaista doao u Pariz kao prognani kralj. Njegov idui roman nosi naslov Numa Rou- mestan koji izlazi 1881. Tu se Daudet Stranica | ponovno vraa Jugu i temama koje su mu blie i drae. Numa Rou- mestan je Daudetov glavni lik u ovom romanu. To je beskrupulozni i pohlepni politiar ijim ambicijama nije bilo 47 kraja. Svojim govornikim sposobnostima, nemoralu i laima, on uspijeva, uz pomo politike i politikih veza, domoi se i uvrstiti na vlasti. La i istina su iste kategorije. Ovisi o vama kako ete na to gledati, Roumestanova je zakljuna misao. Svoj slavni roman Sapho Daudet objavljuje 1884. Sapho je romantina pria jako tipina za navade parikog drutvenog ivota u kome kurtizane igraju vanu ali i asnu ulogu. Daudetova Fanny opisana od poetka do kraja romana sa puno simpatija i arma. Ona je vjerna i lojalna svome Jeanu Gaussinu na nain da mu je u isto vrijeme i ljubavnica i prijateljica koja vodi brigu o njegovu drutvenom ivotu i materijalnom poloaju. Godinu dana poslije objavljivanja romana Sapho (kojim je potvrdio svoje visoko mjesto u francuskoj knjievnosti) Daudet se vraa Tartarinu Tara- skoncu i 1885. izdaje drugi roman trilogije Tartarin u Alpama (Tartarin sur les Alpes). Poslije krasnih Tartarinovih alpskih pustolovina, Daudet se hvata u kotac s Francuskom akademijom i njezinim lanovima koji samo sanjaju o svojoj besmrtnosti. Njegov napad na Akademiju i njezin nain rada i izbora novih lanova uslijedio je nakon njegova povlaenja svoje kanditature za lana Akademije. On je taj napad dugo spremao. Roman u kome ismijava i osuuje ambicije i ponaanje besmrtnika (roman se i zove Besmrtnik) objavljen 1888. a te godine Daudet takoer objavljuje svoje dvije knjige sjeanja: Uspomene knjievnika i Trideset godina Pariza. U to vrijeme Daudet se teko nosi sa venerinim bolestima (bio je zaraen sifilisom) koje su kod njega izazivale nepodnoljive boli. Zanimljivo je da je o tim svojim nepodnoljivim patnjama i boli pisao dnevnik u kome je podrobno iznosio svoja fizika i psihika stanja. Iako je njegov dnevnik posthumno objavljen 1931. pod naslovom Doulou (to na provansalskom znai bol, patnja), o tom dnevniku se malo znalo i govorilo. Nedavno je objavljeno u Parizu novo izdanje tog dnevnika u kome Daudet svakodnevno biljei muke i patnje kroz koje prolazi od 1884. kada su se pokazali prvi simptomi bolesti. To novo izdanje pobudilo je veliku pozornost parike knjievne kritike koja djelo smatra znaajnim Daudetovim knjievnim radom. Daudet e zauvijek biti voljen od svojih itatelja. Njegov fini humor i njegov nain da sa simpatijama pie o ljudskim manama i navadama te njegova iskrena i duboka humanost i razumijevanje za nemo i patnje malih ljudi, ine Daudeta izuzetno popularnim i voljenim piscem, dakako i zato to je on znao nai pravi knjievni stil i jezik pa njegova djela zauvijek ive u sjeanjima njegovih brojnih itatelja. Alphonse Daudet je umro u Parizu 16. prosinca 1897., posve iscrpljen od bolesti koja je tada bila neizljeiva i s kojom se teko nosio dugi niz godina.KRONOLOGIJA 1840. Alphonse Daudet rodio se 13. svibnja u gradu Nmesu. On je tree dijete u obitelji Daudet. Prije njega su roena njegova dva brata, Henri (1832.) i Ernest (1937.). Te godine Mrime objavljuje Columbu. 1840. - 1845. U djejim jaslicama u mjestu Bezouce, Alphonse Daudet je bio sve do navrene pete godine. Mrime objavljuje Carmen. 1845. - 1847. Pohaa katoliku puku kolu.

1847. - 1848. Otac Vincent zasniva tvornicu svile koja se gasi iste godine. Raa se Anne Daudet, pieva sestra. U Francuskoj se 1848. odvija Revolucija i uspostavlja se Druga Republika. Rodio se Gaugen. Dumas Sin objavljuje Damu s kamelijama. 1849. U proljee Daudetovi se sele u Lyon nakon propasti oeve svilare. Stranica | 1850. - 1856. 48 Alphonse i brat mu Ernest polaze gimnaziju. Ernest prekida kolovanje ve 1850. i pridruuje se ocu u trgovini svilom. U srpnju 1956. umire mu brat Henri Daudet. Louis-Napoleon Bonaparte izvodi dravni udar i uspostavlja Drugo Carstvo. Odravaju se Provansalski kongresi: 1952. u Arlesu i 1953. u Aixu. Flaubert objavljuje Gospodu Bovary. 1857. Alphonse Daudet se zapoljava kao uitelj na koli u mjestu Als, ali ne za dugo. Naputa kolu u nerasvjetljenim okolnostima i pridruuje se svom bratu Ernestu u Parizu. Bilo mu je tada sedamnaest godina. U Parizu je ivio u tekim materijalnim uvjetima. Posveuje se potpuno knjievnosti. Pie uglavnom pjesme i novinske lanke. Baudlaire izdaje Cvjee zla. 1858. Daudet se u Parizu drui s boemima i knjievnicima i polako prodire u poznate literarne salone. Te godine upoznaje Mariju Rieu i u toj vezi ostaje nekoliko godina. U srpnju objavljuje svoje prvo djelo, zbirku pjesama Zaljubljene (Les Amoureuses). 1859. Daudet u Parizu upoznaje velikog provansal- skog pjesnika Mistrala. Poinje njegova suradnja s listom Pari-Journal, a ve od studenog stalno pie i za list Figaro. Poetak gradnje Parike opere.
1860.

Zapoljava se kao tajnik u kabinetu kneza Morneya. Pretpostavlja se daje te godine prvi put bio u Provansi kao gost Frederica Mistrala. 1861. U sijenju mu izlazi druga knjige pjesama Dvostruki razgovor (Double conversation). Odlazi na odmor u Alir. Pojava smetnji od venerinih bolesti. Na putu u Alir, posjeuje u Maillaneu Mistrala. Tu se prvi put susree s provansalskim pokretom koji zahtjeva priznavanje provansalskog jezika i provansal- skog nacionalnog identiteta. Sa svojim roakom Henrijem Reynaudom stie u grad Alir 21. prosinca i tu ostaje do 25. veljae naredne godine. 1962. U veljai objavljuje pod naslovom Roman Crvenkapice (Roman du Chaperon rouge) svoje izabrane lanke koje je objavljivao u dnevnim novinama. U prosincu odlazi na Korziku gdje boravi sve do oujka slijedee godine. 1964. Od sijenja do travnja boravi u Provansi u Fontvieilleu kod Ambroyovih, starih prijatelja obitelji Daudet. U listopadu Opra-Comique mu izvodi djelo Odsutni (Absent) koje je uglazbio Poise. U prosincu ponovno boravi u Provansi. 1965. U oujku umire knez Morny. Daudet ostaje bez posla. U travnju Thtre-Franais izvodi djelo Bijeli krin (Oeillet blanc) koje je Daudet napisao zajedno s Lpineom.
1866.

Nekoliko mjeseci (od sijenja do svibnja) boravi na Jugu (Nmes, Saint-Laurent, Fontvieille, Camargue). Poinje raditi na romanu Malian (Petit chose). Tog ljeta se zaruuje s Julijom Allard. Objavljuje u nastavcima (od kolovoza do studenog) u listu vnement Pisma iz mog mlina (Lettres de mon moulin). Njegovu knjigu Malian poinje u nastavcima objavljivati Le Moniteur universel du soir, Stranica | od 27. studenog. Objavljivanje je dovreno 20. listopada 1867. 1867. 49 Vjenanje (29. sijenja) Alphonsea Daudeta i Julije Allard. Brano putovanje provode na Jugu. Ljeto i jesen borave u Vigneuxu, na imanju Julinijih djedova. U studenome Daudetovi dobivaju sina Leona Daudeta.
1868.

U veljai izlazi mu knjiga Malian. Ljeto provodi u Champrosayu. 1869. Pisma iz mog mlina prvi put izlazi kao knjiga. Izlazi takoer prvi dio trilogije Tartarin Taraskonac u listu Le petit Moniteur. Flaubert objavljuje Sentimentalni odgoj. 1870. U veljai i oujku, Le Figaro objavljuje nastavak avantura Tartarina Taraskonca pod naslovom Barbarin de Tarascon. Odlije viteza Legije asti dodjeljuje mu se 15. kolovoza. Uspostavljena Trea Republika. 1871. Poinje pisati za list Soir. Ljeto provodi kod roditelja u Nimesu. U studenom objavljuje knjigu Pisma odsutnomu (Lettres a un absent). Uspostavljena Parika komuna, revolucionarna vlast parikog radnitva. Zola objavljuje roman Les Rougon-Macguart. 1872. U veljai trilogija Tartarin Taraskonac prvi put izlazi u knjizi. U listopadu praizvedba Arleake (L'Arlesienne) u Vaudevilleu. Daudet upoznaje Flauberta i Zolu. 1873. U veljai mu izlazi knjiga Prie ponedjeljkom (Contes du lundi). U oujku upoznaje Edmonda de Goncourta s kojim postaje bliski prijatelj. Rimbaud izdaje Sezonu u paklu. 1874. U oujku prihvaa mjesto kazalinog kritiara u listu Journal officiel. To mjesto e zadrati sve do konca 1880. U listopadu mu izlazi roman Fromont mladi i Risler stariji (Fromont jeune et Risler an). 1875. U proljee mu umire otac Vincent Daudet. Od 15. lipnja do 2. listopada u listu Le Moniteur universel objavljen je u nastavcima Daudetov roman Jack. U studenom Akademija mu dodjeljuje nagradu Jouy za roman Fromont mlai i Risler stariji. Izvedena opera Carmen od Bizeta. 1876. U Vaudevilleu u rujnu premijera kazaline adaptacije romana Fromont mlai i Risler stariji. Roman su dramatizirali Daudet i Belot. 1877. U listu Le Temps u nastavcima izlazi roman Le Nabab. Iste godine, u studenom, pojavljuje se i u knjizi kod izdavaa Charpentier.

1878. U sijenju se u kazalitu Opra-Comique izvodi djelo Char, koje su napisali Daudet i Paul Arne, a glazbu Emile Pessard. U lipnju se raa Lucien Daudet, drugo dijete u obitelji Daudet. 1879. U ljeto mu se zdravlje pogorava. Lijei se u Allevardu, specijalnoj klinici za dine organe. Stranica | U listu Le Tempes, od 15. kolovoza do 10. listopada, u podlisku izlazi mu roman Kraljevi 50 u progonstvu (Rois en exil).
1880.

U sijenju premijera dramatizacije romana Nabab u kazalitu Vaudeville. Preko ljeta lijei se u Royatu. Svjetska izloba i dovrenje Eiffelova tornja.
1881.

U sijenju izvedba predstave Jack u Odeonu. Ljeto provodi u vicarskoj. U listopadu izdava Charpentier objavljuje mu roman Numa Roumestan (nakon feljtonskog objavljivanja od svibnja do srpnja u listu LTllustration). 1882. U svibnju mu umire majka Adeline Daudet. Ljeto provodi na lijeenju u Nerisu. 1883. U sijenju kua Dentu objavljuje mu roman Evangelistica (L'Evageliste). U svibnju odustaje od kandidature za ulazak u Francusku akademiju. U prosincu u kazalitu Vaudeville uprizorenje romana Kraljevi u progonstvu, u dramatizaciji Paula Delaira. 1884. U svibnju izdava Charpentier objavljuje mu roman Sapho. Ljeto provodi u Chamonixu i u Montreuxu. 1885. Redovito odlazi na lijeenje u mjesto Lamalou, sve do 1890. U prosincu objavljuje Trtarin na Alpama, drugi roman iz Tartarinove trilogije. U istom razdoblju premijera dramatizacije romana Sapho izvedena je u kazalitu Gymnase. 1887. U Odonu mu izvode (u veljai) komad Nouma Roumestan.
1888.

U sijenju kod izdavaa Marpon i Flammarion Daudet objavljuje knjigu uspomena Trideset godina Pariza (Trente ans de Paris) a u prosincu mu izlazi i druga knjiga sjeanja Uspomene jednog knjievnika (Souvenirs d'un homme de lettres) kod istog izdavaa. U srpnju kua Lemerre mu objavljuje roman Besmrtnik (LTmmortel) u kome Daudet nemilosrdno izvrgava ruglu slavnu Francusku akademiju i njezine besmrtnike, redovne lanove Akademije. 1889. U listopadu u kazalitu Gymnase izvode mu djelo Borba za ivot {La Lutte pour la vie). 1890. Konano, u studenom, objavljuje trei roman Tartarinove trilogije pod naslovom Taraskonska luka (Port-Tarscon). 1891. Daudetov prvoroeni sin Lon Daudet eni se s Jeanne Hugo, unukom pjesnika Victora Hugoa. 1892. U veljai, u kazalitu Gymnase, izvodi se jo jedan njegov dramski tekst, Laljivica (La Monteuse). U travnju, umorni i iscrpljeni Daudet objavljuje svoj prvi roman s temom iz branog ivota i branih lomova pod naslovom Rose et Ninette.

Drugi roman s istom temom izlazi mu u oujku 1895. pod naslovom La Petite paroisse. 1894. U prosincu dolazi do raspada braka Leona Da- udeta i Jeanne Hugo. Razvod e biti slubeno proveden 1895. 1895. U svibnju Daudet putuje u Englesku 1896. U travnju Daudet boravi u Veneciji. Dana 16. srpnja umire Edmond de Goncourt na Daudetovom imanju u Champrosayu. 1897. Izlaze mu dvije novele: Trsor d'Arlatan i La Fdor. Daudet umire 16. prosinca.

Stranica | 51