Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok Johannes Mario Simmel Nitko nije otok (Prva knjiga, 345

strana) Autor izjavljuje da ga je na pisanje ovog romana potakla borba koju s najveim arom ve mnogo godina u svim zemljama svijeta vode eksperti, i laici, crkvene i dravne ustanove i svi masovni mediji za rjeenje svjetskog problema, opisanog u ovom romanu. Upravo taj problem pokazuje ljudsku bespomonost u savladavanju situacije i kratkovidnost u odnosu na opasnosti kojima se ovjeanstvo izlaeAutor izjavljuje da su svi dogaaji i sve osobe u ovom romanu izmiljeni s iznimkom nekih osoba i povijesnih dogaaja no i tu su, meutim, izmijenjena imena, mjesta i podaci. Naprotiv, potpuno odgovara istini opis sredine, metoda ispitivanja, lijeenja i metoda rada. Tu su konzultirani strunjaci ili je sam autor dovoljno poznavao, npr. uzance filmske industrije iz vlastitog iskustva. Ovdje opisanoj Posebnoj koli u Herolsheidu, koja ne postoji, posluila je kao uzor Posebna kola Garatshausen na jezeru Starnberg u Bavarskoj. Razumije se samo po sebi da nijedno dijete, nijedna odrasla osoba ma u kakvoj vezi oni stajali s Posebnom kolom u Garatshausenu ne odgovara nijednoj osobi prikazanoj u romanu, ni jednom jedinom i najmanjom psihikom ili fizikom osobi-tou. Nepodnoljiva je, gotovo zloinaka oholost ako netko o egzistenciji drugog ovjeka kae kako je besmiislena, ili kako ona ima smisla. Nikada mi, zbunjena, nemona bia koja puzimo po ovoj zemlji, ne moemo suditi o tome. I nikada neemo biti kadri da ustanovimo, kakvo znaenje moe imati ljudski ivot, kakvo ak golemo znaenje ili upravo zbog toga! u svojoj najdubljoj bijedi. Broj akta: 5 Js 42273 OPTUNICA u kaznenom postupku protiv M A N K O W Susanne, nazvane lOEiH Silvija, roene 25. svibnja 1935. u Berlinu, neudate glumice, njemake dravljanke s mjestom stanovanja: 705 Mandeville Canyon Beverly Hills, drava Kalifornija, SAD Roditelji: MANKDW Erich, umro MANEDW Olga, roena Oster, umrla? sada u istranom zatvoru u lurnbergu. Dravno tuilatvo tereti optuenu na temelju provedenih ispitivanja za slijedee: Optuena je dogovorila sastanak sa svojim dugogodinjim znancem Homerom Rettlandom, filmskim glumcem, roenim 9, kolovoza 1912; u Myrtle Creeku, drava Oregon, SAD, koji ju je zamolio za razgovor, na dan 8. listopada 1973. u 17 sati u Mlrnbergu u hotelu K bijelom kolu. Optuena uskrauje da govori o razlogu tog sastanka s Rettlandom i voenom razgovoru. Iz injenice da je mjesto sastanka bilo poznati hotel na sat, kao i iz injenice da se optuena tamo pojavila preodjevena, s tamnim naoalama i perikom, prois-lazi da je taj sastanak imao strogo privatnu, intimnu svrhu. Ispitivanja 3U pokazala da je Rett-land 1961. godine, zajedno s tada jo nepoznatom optuenom, koja se u to doba preivala Mankow, bio angairan za jedan film, koji se snimao u Berlinu, i da je od tada Eettland uvijek nanovo tvrdio kako je otac njene sada ve jeanaestogodinje kerke BARBARE Babs koja se prema izjavama svjedoka i izjavama u tampi, nalazi u jednom Internatu kod Norristovvna, otprilike etrdeset kilometara sjeveroistono od Filaelfije, u dravi Filaelfija, SAD. Kako je optuena predoila slubene ateste, koji iskljuuju Rettlandovo oinstvo, ali se ipak odluno ustruava da kae bilo to o tome, kao i o sa- draju razgovora koje je s istim vodila 8. listopada 1973, mora se smatrati da optuena preuuje motiv svoga djela. Iz dokaznih, injenica proizlazi: da je optuena imala sa sobom revolver marke Wal-ther, model IPH, kalibra 6,35 mm.Iz njega je ispaljen hitac. Hitac je usmrtio Rettlanda. Optuena je zateena u sobi broj 39 hotela K bijelom kolu1 kako dri revolver u ruci. Iz toga proizlazi da je hitac opalila ona sama. Projektil naen u lesu, prema nalazima balistikih vjetaka bio je ispaljen iz tog revolvera. Prema izjavi lijenika za sudsku medicinu smrt je kod Rettlanda nastupila odmah. Eettland nije imao kod sebe oruje, niti bilo kakvu osobnu ispravu. Njegov je identitet morao biti utvren na temelju prepoznavanja. U depovima njegova kaputa naeni su samo jedan prsten sa tri kljua, 85 dolara i 30 centi, kao i dva traveller--eka od po 100 dolara. Sobu u kojoj je djelo poinjeno rezervirala je optuena. Iz tih injenica proizlazi da je Rettlan bio bezopasan i da se nije mogao braniti. Optuena je, dakle, kriva to je glumca Romera Rettlanda ubila podmuklo iskoristivi njegovu ez-opasnost i injenicu da se nije mogao braniti, te je poinila djelo umorstva kanjivo prema 211 Kaznenog zakona. Prilozi optunici od 20. prosinca 1973 u kaznenom postupka protiv MANKOW SUSAHNE, nazvane MOHJffl Silvija 1. Svjedoci a Joaef KUHZIHGER, portir hotela K bijelom kolu, Htlrnberg, list 4.d.A. b Elfie KRAKE, profesionalna prostitutka, NUrnberg, list 7.d.A. c Joe GINIZBURGER, predsjednik amerikog filmskog drutva SEVEH STARS, Hollywood, Ii3t 47.dA. d Rod BRACKEN, agent optuene, Hollywood, list 15.d.A. e Dr Ruth. REIHHARDT, glavna-lijenica bolnice Sv. Sofije, Mrnberg, list 35.d.A, f Thilip KAVEN, bez zanimanja, sada u istranom zatvoru, list 8,d.A. g Wigbert SONDERSOH, glavni komesar, TTCtrnberg, list 10.d.A. h Dr Elliot KASSKER, ef klinike psihijatrijskog odjela bolnice Sv. Page 1

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok Monika, Beverljr Hills, list 62.d.A. i Dr Robert SIGRAKD, glavni lijenik bolnice St. Bernadette, Pariz, list 51..A. j Dr Clemens HOLLOWAY, voditelj internata u Norri-stownu, list 72.d,A. k Alexandre DROUAOT, glavni komesar policije za sigurnost u Monte Carlu, list 81.d.A. 1 Julio DA CAVA, filmski reiser, Madrid, list 93.d.A. m Carlo tlARONE, distributer filmova, Rim, list. 97..A. n Fraric GERSRD, glavni spiker i animator, Eaio i 2V Honte Carlo, list 76.d.A. o Bob CUMMINGS, voditelj i snimatelj produkcije SYBM, Hollywoo, list 100..JU p Carmen. CRUZEIRO, sekretarica za strane jezike, Maril 87.a.L. q Gerliarfl VOGEIi,. glavni straar policije u Mrn-bergu, list 2 Sudski vjetaci; a Dr Walter 1ANGEHH0ES3?, vjetak za balistiku, Berlin, list 96.aA. b Prof. r med. Hans PRItfflER, Institut za sudsku medicinu, Mlrnberg, list 4i,,A, o Prof. r me. Wilaelm ESCHENBjftCH, Psihijatrijska sveuilina klinika Erlangen, list 107.d.A, 3 feterijalni dokazi; a revolver- marke Walther, model IPH, kalibra 6,35 mm, b jedne naoale tamnih stakala c jedna plava perika d jedan zatvoreni zlatni medaljon aa slikom u boji keri optuene, 4 Uviaj. Za izricanje kazne prema 80 Zakona o sudstvu, 7, 9 Kaznenog postupka nadlean je Porotni sud pri Zemaljskom sudu Niimberg-Furth. Branitelj: Odvjetnik dr Otto NIELSEN, Niirnberg, Loblerstrasse 126 a. Podiem javnu tubu i traim a da se dopusti voenje glavne rasprave, na temelju ove tube, pred Porotnim sudom Nurnberg-Furth, b da se odredi vrijeme glavne rasprave, c da se produi istrani zatvor jer i nadalje postoje razlozi za to. Trajanje pritvora prema 117 st. 5. Kazneno-istranog pos-tupnika: Istek pritvora prema 121 st. 2 KIP.: 8. travnja 1974. Nastavak pritvora u smislu 122 st. 4. KIP: 8. travnja 1974. d. Kao dokazna sredstva navodim: 1. Svjedoke: 2. Vjetake: vidi prilog 3. Dokumente: 4. Ostali dokazni materijal: S aktima Niirnberg, 20. prosinca 1973. na ruke gospodina predsjednika kaznenog odjela Zemaljskog suda Nurnberg-Furth DRAVNO TUILATVO PRI ZEMALJSKOM SUDU NURNBERG-FORTH Vii dravni tuilac SIMPTOM SABINA: Mi smo svi toliko zli jedni prema drugima, koliko samo moemo biti. Iz: Jo smo se jednom spasili Thornton Wilder Dobar dan. Molimo vas, stanite ispred prozora s mlijenim staklom na lijevoj strani ulaza. Pripazite da vae lice bude tono ispred prozora, odmaknuto od stakla otprilike deset centimetara! Hvala. Dubok, metalno obojen enski glas sigurno s vrpce koji bi dopirao iz proreza kromirane ploe. Kad bi se pozvonilo na ulaznim vratima u park, utihnuo je. Elektricitet je zujao u otvorenoj vezi. Cijela ta predstava bila mi je ve poznata; ve sam jednom bio ovdje, prolu no. Naprijed, dakle, prema onom malom nadsvoenom kvadratu mlijenog stakla na lijevoj strani ulaza. Morao sam se malo sagnuti, jer sam visok metar osamdeset dva. Lijepo zauzeti tono odstojanje! Bilo je ledeno, kia je pljutala te veeri, 24. studenoga 1971, jedne srijede, dok je iznad Pariza fijukala i divljala odvratna oluja. Kia mi se slijevala niz ogrta, zavlaila se pod ovratnik, prodirala u cipele. Otkad sam doao u Pariz, na to sranje od vremena, poeo sam iz predostroznosti gutati pilule protiv gripe, jer, samo mi je jo trebalo da se razbolim! Najradije bih bio totalno pijan tako sam se bijedno i odvratno osjeao. Ali nije moglo biti ni govora o tome da bih sada smio biti pijan. Trebala mi je glava, kristalno bistra, sposobna da hladno razmilja. Jer, ako se sada jo neto dogodi. Nada mnom se upali jarko svjetlo. I to mi je ve bilo poznato. Svatko tko bi doao ovamo, a kome je bilo doputeno, znao je to. Rekli su mu to ve prije, kao to su i meni rekli. U staroj vili iza parka koja je nalik dvorcu, a koju u tami nisam mogao vidjeti, postojao je mali kuni televizijski ureaj. Jakota, uvar, koji je upravo bio u slubi smjenjivali su se tijekom dana u razmacima od osam sati, a i to su mi rekli imao je u svojoj sobi koju mi dodue nisu pokazali, ve su samo o njoj priali televizijski ekran. Na njemu je sada vidio moje lice. Svakog tko bi doao ovamo i smio ponovno doi odmah su fotografirali. Pred tipom koji je bio u slubi leali su vjerojatno albumi sa svim tim fotografijama. Oni najnoviji leali su moda pred njim, na nekom stolu. Sigurno je sada traio moju fotografiju, onu koja je nalikovala licu sa njegova ekrana. Zatim metalni enski glas: Recite sada svoje ime. Polagano i razgovijetno, molim. Taj je solo dolazio najprije na francuskom, ali se poziv ponovio na njemakom, engleskom i talijanskom. Now pronounce your name. Slowly and clearlv, please Adesso dica il suo nome, per favore. Lentamente e chiara-mente, per favore. Uvijek isti enski glas. Uena dama. Kia mi je tekla niz kosu u oi, skinuh eir. Rekao sam: Philip Kaven. Glas: And your number, please. Ed il suo numero, per favore. Najprije sve to francuski. Ovaj sam put, za promjenu, rekao francuski: Treize. Trinaest, to je bio broj koji su mi dali prolu no, kad sam prvi put bio ovdje. Tada su nas namjetenici ove ustanove odvezli nekom velikom amerikom krstaricom. Nisu prozborili ni rijei za svo vrijeme duge vonje od aerodroma Orly dovde, ta dvojica gorostasa. Ali, i od njih je jedan morao izii i stati pred to mlijeno staklo prije no to su se vrata otvorila. Kad sam potom bio na odlasku rekoe mi da je moj broj Page 2

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok raspoznavanja 13. Ne zaboravite to, monsieur Kaven. Trinaest. Bez tog broja neete proi kroz vrata Bila je to otmjena rupa. Najotmjenija. I, naravno, najskuplja. Nitko se iv nije mogao popeti preko eljezne ograde uokolo, a na vrhu bijahu iljci i ica najvjerojatnije nabita strujom. I posvuda alarmni ureaji. Tako mi rekoe. Praktiki je itava zgrada, zajedno s parkom, bila uvana gotovo kao glavni trezor Engleske banke. Samo su dvije svjetiljke gorjele ovdje vani, u kratkoj Rue Cave, tono na rubu Bois de boulogne. Nigdje ni ive due. Pusto da ne moe bolje. to tek rade danju, kad je svjetlo i ne pada kia, kad ima prolaznika i prometa? Sigurno isto, mislio sam. Velikog prometa ovdje jedva da e biti. A tih nekoliko prolaznika u ovoj ulici, sa svojih pet vila poput dvoraca, ti sigurno sve to ve znaju, ako su vidjeli i uli. A ako ne znaju, moraju se uditi i tu im se ne moe pomoi. Merci, rekao je ovaj tako zavodljiv enski glas s vrpce zasigurno je po tome i bio izabran. Taj glas je i na druga tri jezika rekao hvala. Zatim se vrpca iskljuila, jarko se svjetlo ugasilo. Oba krila kapije zujei su kliznula irom po inama. Stupio sam na ljunkom posut put u parku. Krila kapije se odmah zatvorie za mnom. Imponira, zar ne? I meni je imponiralo. U parku nijedne svjetiljke. Samo su na zemlji, ponekad napola zaklonjene pokojim ukrasnim grmom, s obje strane ljunkom posutog puta, tekle svijetlee strelice pokazujui smjer. Svijetlile su uto poput meda. Bilo je u tom parku drvea svih vrsta i koliina. Javora, crvene bukve, omorike, borova, lipa, alosnih vrba, ak i jedna palma. Ali se inilo-da je s njom ve gotovo. Bilo je mnogo svakovrsnog grmlja i ivica. Livade nije bilo. Park bijae gust i potpuno zarastao. Vjetar je orguljao u kronjama drvea. Stavio sam ponovna eir i slijedio strelice. Jedan pogled na svjetlee brojke runog sata. 18 sati i 36. U 16 sati sam napustio hotel Le Monde. Naravno, ne u Silvijinom rollsu, niti, naravno, u mom maserati ghibliju. Dakako, niti taksijem sa stajalita pred hotelom. Poao sam najprije do stajalita na Champs Elvsees,. zavalio se u neku krntiju i rekao vozau kamo treba voziti. Najprije, naravno, u krivom smjeru: Place de la Concorde, molim. U redu sieur. Voza je krenuo kao lud. Jeste li se kada ve vozili taksijem kroz Pariz? U najprometnije doba dana? S francuskim ofe-rom? Jeste? Onda moete suosjeati sa mnom. Niste nikada? Onda i ne slutite kakav sve ivot moe biti. Pojma nemate. Morali biste neto poduzeti protiv tog nedostatka naobrazbe. Naravno, samo ako imate dobre ivce. Jako dobre ivce. Ako je taj uvjet ispunjen, morate probati! Inae vam u vaempostojanju naprosto neto manjka. I nikada neete upoznati pravi, francuski jezik. Crevez, salopard! Ta guele, crapule! Idiot, foutez le camp! Bougre de con! Gueule-de-merde! Mon Dieu, quel con! En foire! I tako dalje, neprestano. A sve, naravno, da ni jednom ne izvadi gauloise objeenu u kutu usana. I jo k tome neprekidni sudari tek to nisu. Koenje uz cviljenje guma. Kretanje uz trzaj, koji vas baca u stranji dio kola. Vozaki manevar vaeg ofera pri kojem se na kraju zaelite jo samo pomoliti. Ne recite mu samo da vozi opreznije. On to sigurno nee uiniti. On e vam sigurno samo predloiti da sami sjednete za volan i vozite njegovu prokletu kantu, ili, moda vjerojatnije, da stavite za upravlja svoju gospou mamu. To sam doivljavao tako esto, da sam prestao i primjeivati. Osim toga, bio sam zauzet. Neprestano sam pogledavao as kroz stranji prozor, as kroz ovaj sa strane. Prati li me koji od momaka? Ili vie njih? Ako da, morao sam biti posve siguran, da ih se otarasim. Do sada mi je uspijevalo. I juer, u Ziirichu, nakon konferencije za tampu u DOLDERU. Jutros sam doao u Le Monde tek u pola dva. No, dodue, tada se prva nezgoda ve bila dogodila. Clarissa, dadilja, i Bracken ekali su na mene; Bracken malo pripit. ekali su u blistavo rasvijetljenom salonu apartmana u kojemu je ve godinama Silvija sa mnom stanovala kad smo bili u Parizu. Bio je tu i jedan malen elav ovjek, s debelim naoalama, beskrajno tunim i beskrajno dobroudnim licem. Tog sam ovjeka poznavao. Gospodine doktore Levy! to vi radite ovdje? Rekao mi je zbog ega je ovdje. To je bilo jutros rano, u pola dva. No, uveer, istoga dana, sjedio sam u taksijima. Iz prvog sam izaao na Place de la Concorde i zamijenio ga drugim. Vozio sam se lijevom obalom Seine, preko Quai dOrsav, a zatim preko Quai Branlv u smjeru zapada, pa preko Pont de Jena natrag na drugu obalu. Novi taksi. Voza je psovao-jo zabavnije od svoga kolege; morao je voziti zaobilaznim putovima da bi preko Place du Trocadero doao u Avenue Poincare i skrenuo na sjever. Novi taksi na krianju Avenue Fach. A sada kroz Bois de Boulogne prema Porte de Madrid. Zapravo sam se vozio u velikom krugu i bio sam miran: nitko me nije slijedio. Poao sam pjeke kroz odvratnu kiu opirui se gnusnoj buri. Put do Boulevard Richard Wallace je kratak. Ni ive due. Ali zato toliko kie da su mi ve za dvije minute cipele bile prljave i nogavice promoene, a kini ogrta sav taman od vlage. Kad sam se konano ve uspinjao Boulevardom Richard Wallace, bio sam ve posve uprljan. Moj kaput, podstavljen krznom, sjajio se. Sa eira je kapala voda. Svaki bih se as okliznuo. Psovao Page 3

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok sam gore od svih taksi-ofera zajedno, s kojima sam se vozio. I onda je konano dola Rue Cave. Stajao sam pred visokim vratima od kovanog eljeza i zvonio. A zatim je, na etiri jezika odjeknuo metalno-erotski enski glas iz zvunika: Dobar dan, stanite molim vas pred mlijeno staklo na lijevoj strani ulaza Park je ostao iza mene. Posjed, izgraen otprilike 1880-te, 1890-te. To je razdoblje u kojemu sam oduvijek elio ivjeti. Koije i plinsko svjetlo. Oscar VVilde, koji je za svoju Sliku Doriana Graya i od mene mogao dobiti po koji poticaj. Kakvo doba! Kad su se tada gasila svjetla, to nije bila posljedica energetske krize, a kad su padale zavjese, bile su od njene svile, a ne od eljeza Uspinjao sam se irokim kamenim stepenicama. Desno i lijevo na kamenoj ogradi figure djeaka. Jo se jednom resko-kao blic foto-aparata nada mnom upalilo svjetlo. Zatim se-kao rukom kakva duha otvorie velika krila vrata. Elektronski, sve je ovdje elektronski. Uao sam. Ta znao sam to me oekuje. Ali, jo je noas to bio za mene ok: to je izvana izgledalo kao ukleti dvorac iz fin de sieclea, bilo je iznutra najmodernija klinika. Sve bijelo, elik i krom. Hodnici. Vrata s natpisima: Laboratorij I EKG Anestezija Laboratorij II Glavni lijenik OP I Rontgen OP II Interna OP III. Iznad triju operacionih sala crveno svjetlo. Sada ugaeno. Ovdje u hodnicima, kojima sam ve jednom prolazio decentno je mirisalo na kliniku, vrlo decentno. Nisam sreo ni jednog jedinog ovjeka, niti sam uo bilo kakav um. Bilo je to tako i pri mojoj prvoj posjeti. Ovdje, izgleda, uope nije bilo ljudi! I to bijae primjerno organizirano. Potom sam dospio do oba lifta. Jedan je bio velik za transport bolesnika drugi normalan osobni lift. Kao to ve rekoh, snalazio sam se. Uao sam u osobno dizalo i pritisnuo dugme za trei kat. Klizei uz lagano zujanje, dizalo se uspi-njalo. Pogledao sam u malo ogledalo u kabini. Vidio sam svoje lice. Mokro. Ispred oiju kolutovi od iscrpljenosti, kia i-znoj. Ve druga no, u kojoj sam naao jedva dva sata sna. Skinuo sam eir. Voda se slijevala. Trei kat. Vrlo prigueno svjetlo u dugom hodniku. Na vratima samo veliki brojevi i vie nita. Ovdje jo nisam bio ali sam znao kuda mi je poi. Soba 11. Ovamo moram ui, znao sam jer su mi tako rekli kad sam poslijepodne nazvao iz Le Mondea. Otvorih vrata. Mrano predsoblje; nisam naao prekida. Na alost sam za sobom zatvorio vrata i nisam vie mogao do njih. Jednostavno vie nisam naao ta prokleta vrata sigurno znate kako je to. Opipavao sam zidove i bilo mi je vrue od bijesa i nemoi. Tu neka vrata! Tamo neka kvaka! Pritisnuli. Vrata se otvorie. Oekivao sam da u ponovno ugledati hodnik. Krivo. Otvorio sam neka druga vrata. Vodila su u nekakvu veliku sobu. Ni ovdje nisam otkrio nikakav prekida, ali sam mogao bar malo vidjeti jer iznad poda, ugraena u zidu, iza debelog utog stakla gorjela je elektrina sijalica. U njenu svjetlu spazio sam bolniki krevet, usred sobe. Prepoznao sam ga jer je bio bijel. Napolju je zavijala oluja, a kia ibala prozorska stakla. Prilazio sam krevetu i pritom gotovo padoh preko nekog stolca. A zatim spazih lijep prizor. Glava, potpuno omotana debelim, bijelim zavojima. Samo su nos i usta bili slobodni. Zavoji i preko oiju. Ta bijela stvar mi se inila ogromnom i stranom. Sve to vidjeh bila je ta bijela stvar, ta velika kugla. Ostalo je skrivala ponjava. Ovdje je dakako ve jako mirisalo po bolnici. Taj miris ne-mogu podnijeti. Pozlilo mi je. Silvija! Nita. Silvija! Mnogo glasnije. Opet nita. Tri puta sam jo zovnuo njezino ime, na kraju sam vikao. Bez reakcije. Bila je odsutna. Mogla je biti mrtva, toliko je bila odsutna-Zahvatio sam pod pokriva i potraio njezinu ruku. Kao led. Stiskao sam i tipao tu ruku. Nita. Tada primijetih da na mjestu gdje su ispod te kugle morale biti Silvijine ui, i straga, na potiljku, iz zavoja izlaze tanke plastine cjevice sputajui se do poda. Visjele su u neku staklenu posudu. Kako sam jedva ita vidio, unuh. U posudi je bilo krvi ne mnogo, ali ipak. Ponovno se uspravih. Ve mi je znoj curio niz itavo tijelo. Svukao sam promoeni ogrta i zajedno sa eirom bacio jednostavno, iza sebe, raskopao ka-puti, skinuo kravatu, strgnuo gornje dugme na koulji. Buljio sam u tu odvratnu bijelu kuglu koja je skrivala Silvijinu glavu. Silvijinu koja je ovdje leala nepomino. To me je ve jako uznemirivalo. Ako se tu neto dogodilo? ovjek mora konano i na sebe-misliti, zar ne. Dobro, dakle, sve su ene lude za mnom. Lijepo, ja sam jedan od onih momaka o kojima sve ene-sanjaju. Pa neka se onda zna: bio sam playboy. Tu, u ovom istranom zatvoru, naprosto je sve odlino. Prijatne elije. Madraci na krevetima. Psiholoki postupak. Sanitarni ureaji. Medicinska i po elji duobrinika njega. Hrana. Puno razumijevanja, utivo ophoenje sviju koji ovdje prebivaju i njihovih njegovatelja, poevi od gospode uvara pa do gospodina direktora. Mogunost bavljenja svakojakim sportovima. Biblioteka. Tu ne samo da su sabrana djela klasika mnogih zemalja, ne samo gotovo sve knjige, beletristika, esejistika, koje su naravno samo konverza-ciono, razumljivo, na svakome jeziku. Tu su i najmodernija izdanja leksikona. Na primjer, etvrto, novoobraeno izdanje Brockhausa c F. A. Brockhaus, Wiesbaden 1971. U svesku 4 NEV Page 4

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok do SID stoji na strani 201, srednji stupac, sredina: Playboy pleiboi, engl. s-s, elegantan svjetski, najee imuan besposliar; junak u oima ena. Jeste li proitali, moj gospodine suce? Onda vas molim da maloj rijeci najee poklonite posebnu panju. Tko god je ovdje bio redaktor ja mu u duhu pruam ruku iako ali usrdno molim, da se ovo ne shvati kao zanovijetanje, kritiziranje ili moda ak opomenu, iako, koliko god sam zahvalan za malu rijecu najee, idealna bi rije bila ponekad. Playboy to se tako kae. Vi to, moj gospodine suce, kaete, ako kaete, s omalovaavanjem, ah, zato tajiti? Neto fino to zaista nije. Samo, to sada, pogledajte u Brockhaus: najee. Postoje, dakle, nijanse, zar ne? A koliko su one ipak velike! Jedan playboy u biti nije uvijek imuan, ne bi li ipak nesklona javnost napokon postala svjesna te injenice. Ja sam, na primjer, apsolutno neimuan. Klimate glavom, moj gospodine suce, ah da, ipak, ipak, osjeam, vi u to sumnjate. Mislite na mog brata i na poznatu tvornicu kablova, koju smo naslijedili od oca. Drama koju me potiete da vam ispriam prouzroila je a vi znate da ja u tome nimalo ne pretjerujem senzaciju u svijetu. Ime moje obitelji bilo je u svim masovnim medijima spomenuto milijun puta. Jadni moj dobri brat Karl-Ludwig. Kako bih ga rado bio svega toga potedio. No, da li je to ikada bilo u mojoj moi? Ne, doista nije. Sve je to bilo i jo uvijek jest s onu stranu najmonijih od sviju moi. Oh, ali ako sada mislite da je divna stvar biti makar i takav playboy kakav sam ja, to jest sasvim neimuan, onda se jako varate. Sranje vam je to. Prokleto smrdljivo sranje, taj posao, ta egzistencija, ili ka-ko to ve elite nazvati, i molim vas da mi oprostite ruan izraz koji mi je upravo izletio. Bojim se da e mi uskoro izletjeti jo mnogo gori, ne, ne izletjeti: da ih se jednostavno nee moi izbjei. elio bih arko da nisam bio playboy. Ali, to da radim? Bio sam. I to kakav! Znate, gospodine suce, ponekad, dapae vrlo esto, najradije bih se satima udarao u gubicu zbog onoga to sam inio za svoj fini karakter. Tja, ali onda sam poinjao uvijek nanovo misliti na bezbrinost, na lijep ivot. Meu nama reeno: neko moda i nije bila najgora stvar biti ljubljen od Grete Garbo, zar ne? A vi ete se sloiti, moj gospodine suce, da je dama koja mene ljubi vea od Grete Garbo. Ona je, a sigurno se i s time slaete, u ovoj industriji najvea koja je ikada postojala. Najvea: Silvija Moran. Naravno, a prije no to vi to pomislite, kazat u vam, naravno da ivimo u vremenu u kojemu se za pojam doista velike zvijezde ene jedva jo zna. Postoje jo samo neke od onih doista velikih Tavlor, Cardinale, Loren, Streisand, Schneider, Liza Minelli, kerka Garlandove, i neke druge, zar ne? Budui da internacionalni fihii treba sve vie mukih zvijezda, jer siei postaju sve mukiji to je svjetska produkcija u ijem je sreditu neka velika glumica postala rijetkost. to se zapravo dogaa? Gasi li se zanimanje za enstvenost? Da nisu mukarci, svjesno ili nesvjesno, moda zakljuili da openito vie nee uiniti nikakav ustupak drugom spolu, zar su se sloili u tome da i tu stvar urede izmeu sebe? Odakle ta iznenadna tek prividna nezainteresiranost za ono to je oduvijek pobuivalo najvie zanimanja? Postaje li naa Zemlja hladna, impotentna, homoseksualna, lezbijka? Ako da, zato? Hoe li nas u budunosti kanjavati budemo li fosili! ostali normalni? Filmska industrija ne stvara osjeanje vremena, ona tei za njim i prilagoava se. Filmska industrija postupa ispravno, ali ne znajui zato! 1984 Georgea Orwella se tome pribliila. Ipak, recite mi, gospodine suce, odakle to, to otvoreno neraspoloenje prema svemu to je ensko, to javno likovanje svake muskosti, to brutalnije to bolje. Zasigurno, lijepa vremena za mnogu gospodu ali sloit ete se da su to za nekoga, kao to sam ja, deprimirajui izgledi, zar ne? Strah od kastriranja, Edipov kompleks, incestuoni tabui, uspjeh potiskivanja, regresija, potiskivanje simptoma, opasnost od nagona, ljubav prema objektu, introjekcija, ubstitucija, zaposjedanje, uzajamno zaposjedanje i tako dalje, i tako dalje nee nam ovdje mnogo pomoi. Prolo je ve mnogo vremena otkada se Sigmund Freud na tome izdivljao. Danas? U smee s njim! Sic transit gloria mundi. Ali ipak slava enskog spola jo nije sasvim prola. Jo uvijek ima uza sve brojnije internacionalne filmove s mukim junacima koji od puke snage jedva hodaju, da, da, jo uvijek ima svjetskih produkcija sa enskom zvijezdom, a od malobrojnih velikih koje sam spomenuo, Silvija Moran je najvea ne samo u okviru ovog beznadnog razvoja zbilja, u tmurnom dobu ivimo, moj gospodine suce! ne, ne samo u okviru ove bijedne epohe ve gledajui i unatrag do poetka kinematografije ona je najvea. A sada ne pomae vie nita. Ve na poetku moram biti indiskretan, a uskoro u u svojim priznanjima morati biti i neto mnogo gore od toga: ta, najvea od sviju, zaposjela me je. Moj dragi! Zauvijek i za sva vremena, od glave do pete. Imala me je. Bio sam her meat, njezino meso. Tako je mislila. Ja bih bio radije mislio neto drugo, ali iz tog avolskog kruga jednostavno vie nisam mogao izii. I to, tako sam iao sve dalje. Ali, da vam bude odmah jasno, nemam namjeru da ono to sam inio zaogrem u nekakvo etiko ruho. Daleko od toga. Ni Page 5

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok za koga vie ne elim izigravati junaka nad junacima, to nikada nisam ni bio. Obino govno, eto to sam. Najgora hulja je ovaj koji vam ovdje pria ovu pripovijest, prava svinja od karaktera. Imenom Philip Kaven. Pod tim me imenom poznaje cijeli svijet a ja sam sve drugo, samo ne ponosan na to! Imenom Philip Kaven, stalni pratilac Silvije Moran. Kad sam je upoznao, bilo mi je dvadeset sedam godina. Njoj je bilo trideset i tri. Prolo je od tada pet godina. Slijedeeg u tjedna ovdje, u ovoj udobnoj eliji, proslaviti trideset i drugi roendan. Silviji je sada trideset i osam, ta ne, tu nema diskusije jer to je miljenje sviju, ta najboanstvenija u internacionalnoj filmskoj industriji, ta neusporediva, ta naj nezasitni ja, najlua pa to? Upravo je studeni 1973. Od 1968. ivio sam od nje, samo od nje. Prije toga je playboy Philip Kaven ivio posrano, a kad kaem posrano, izraavam se ak nedopustivo eufemistiki, moj gospodine suce. Podsjeam vas na definiciju rijei playboy u Brockhausu, kao i na rijecu najee. Da, pet godina sam ivio iskljuivo od Silvije Moran, sada e se ionako sve doznati; ao mi je zbog brata Karl-Ludwiga, dobrog momka, i zbog tvornice kablova; ali sve se iz temelja izmijenilo, sada kad je jo i taj ovjek ubijen, ivio sam od Silvije Moran. I ne ba jadno. Odijela po mjeri, svilene koulje, runi satovi od platine, sva moja garderoba, i moj ma-serati ghibli koji je stajao 130.000 franaka nov! i doista sam uvijek bez muke mogao natjerati na 290! sve to i jo mnogo vie imao sam od nje. Ona je sve kupovala i plaala za mene. Jer je bila ah, daleko od toga, da se sada i na ovom mjestu time hvalim jer je bila tako luda za mnom. inio sam uvijek sve da bude zadovoljna. Tu sam bio za nju i danju i nou, uvijek. Izvravao sam svaku od njezinih zapovijedi, ispunjavao joj svaku elju, a ona je uvijek imala mnogo elja, u to moete biti sigurni, moj gospodine suce. A bila je i ljubomorna, naravno. Ludo ljubomorna. Ta stvar s tom ljubomorom znala je u ono vrijeme kad je to to je sada dovelo do umorstva bilo tek na poetku biti tako strana da sam sve ee imao osjeaj da u poludjeti. Sa Silvijom Moran u posljednjih sam pet godina vidio toliko zemalja i gradova na svih pet kontinenata, proveo toliko vremena u luksuznim hotelima, letio prekooceanskim avionima na toliko zranih linija od jednog mjesta snimanja do drugoga, da me pamenje naprosto vie ne slui. Meutim, neto sasvim drugo ucijepilo se u moja sjeanja i iskustva u tih pet godina, to neu nikada zaboraviti i to je pokopano u mom mozgu za sva vremena: upoznao sam mukarce i ene iju egzistenciju prije nisam ni slutio, ije postojanje tek malo njih sluti, mukarce i ene, bezimene, nijedna fanfara za njima nee odjeknuti to odjekuje za krvlju oblivenim udovitima, koja zavode i unitavaju ljude. Za njih nema odlikovanja, ni najmanjeg, nita, samo rtve, odricanja, rad do iznemoglosti, uvijek nova razoaranja, uvijek nova zdvajanja, ali i uvijek nova nada i uvijek nova snaga koju crpe iz nepresuivih vrela, ljudi i ene toliko daleki mojem, ak i vaem iskustvu, moj gospodine suce, da sam, kad sam ih upoznao, najprije ludo pomislio da sam se spustio na neku drugu planetu i ja sam zaudo i bio tamo, na nekoj drugoj, vrlo maloj i lijepoj planeti, koja se nalazi na ovoj naoj tako velikoj i tako stranoj. I jedni su u tami, a drugi na svjetlu. No vide se oni na svjetlu, oni u tami, u tami ostaju. Brecht, moj gospodine suce. Ali, ja se protivim i genijalnom Brechtu, uza sve to ga tujem. Ja, jedan Nitko. Protivim mu se, jednostavno zato jer bolje znam, jer sam vidio, te u tami! I vie: one na svjetlu gotovo se i ne isplati vidjeti, moj gospodine suce, to danas znam, danas, nakon svega to sam doivio na toj drugoj, udnovatoj i prekrasnoj planeti. Ne, meni, kakav jesam, isplati se jedino jo govoriti o onima u tami, kad ve ne ele da ih se vidi. Susret s tim ljudima bio je neto najpotresnije to sam ikada doivio, i nikada, nikada neu moi zaboraviti ni najmanju sitnicu. Osjeam obavezu govoriti o dobru za koje znam a koje je na paradoksalan nain, neobino, protuprirodno, nastalo iz najgoreg zla, najstranije strahote, najgore zloe kojoj uope zahvaljuje svoj nastanak, govoriti o tome kao o neem to se moe rei ljudima, to moe taknuti njihov duh, to ih mora dirnuti do razmjera koje ak ne mogu ni pretpostaviti, osjeam obavezu govoriti, ovaj put samo vama, moj gospodine suce, a potom kasnije na raspravama, mnogima, to je mogue veem broju njih. Da, zato sam izabran a tko me je izabrao, moj gospodine suce? ba mene, najnedostojnijega od svih. I zato sam odluio neto, to e vas umiriti: nikada neu lagati. Ni zbog kakvih skrupula, ah, ja i skrupule! Ne, ne, tako vam je to: nakon svega to sam doivio s onima u tami, s bezimenima, slabima, a po integritetu i beskrajnoj ljudskosti, vidjet ete i sami, na kraju najjaima od jakih, nakon svega toga ja ne mogu vie lagati. Jednostavno ne mogu! Mogao bih, naravno, utjeti. Ali, ja moram govoriti, poloiti ispit, i to preko istine, i istinom, i niim drugim doli istinom. Odvratno, moj gospodine suce, zar ne, kako drsko ak jo i sada ustrajem na tom luksuzu luksuzu istine. No, da nastavim tu temu: Silvija mi je davala naprosto sve. Gotovo sve. ekovnu knjiicu ili kakvu bankovnu punomo nikada mi Page 6

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok nije dala. To nipoto, ne. Nikada gotovinu. Samo deparac, ne suvie obilan. Odmah bi bila uvjerena da bih je u tom sluaju prevario ili nestao s njenim imetkom, ili oboje. Ta ena, moj gospodine suce, ima nevjerojatno tankoutan instinkt. No da, a onda je tu bila jo i Babs, njena ki. Ja joj nisam otac, ali me je Babs prisvojila kao trostrukog oca! Djevojici je sada gotovo jedanaest godina. Bilo joj je est kada sam je prvi puta vidio. Babs me je voljela od samog trenutka naeg susreta. Visjela je na meni. iak nije nita prema njoj. Meni je Babs od prvog trenutka bila odvratna. Nisam je mogao smisliti. Uope nisam mogao podnijeti djecu. Mrzio sam djecu, svu, ako to nije preotar izraz za takvo nezanimljivo smee. Ali, Babs je bila tu, i tu sam bio ja, i nije bilo izlaza. I ta sada? E, morao sam se sabrati. Jeste li okirani, moj gospodine suce? Vi ste, kao i mnogi, godinama sluali, vidjeli i itali sasvim neto drugo o tom srcedrapateljnom trokutu Silvija Moran Babs Philip Kaven, o toj prii iz Tisuu i jedne noi, o toj ljubavnoj vezi stoljea, ak i posljednji Eskim znao je o emu se radi. A ovim reenicama koja sam upravo izustio, mogao bih, ba kao i vas, moj gospodine suce, okirati sve ljude na svijetu sve do onog posljednjeg Eskima. Ono u to vi, i u to cijeli svijet ve godinama vjeruje, i to mu se ve godinama servira, jest: boanstvena Silvija Moran ima kerku a da nije udata. Odbijala je i to, uvijek uspjeno, kazati ime oca. Vi znate, moj gospodine suce, kakva je to poslastica za meunarodnu utu tampu ve godinama. Babs, eljeno dijete, dijete ljubavi. Zanosno i draesno ve kao beba, bivalo je sve ljepe kako su godine prolazile. The Worlds Greatest Little Sunshine-Girl najvee malo su-nace svijeta, tako su je zvali, tako je zovu. Rod Bracken, Silvijin zastupnik, izmislio je sav taj design. Sigurno je izmislio i taj patent dijete ljubavi i cijelu tajnu oko oca. Moda je o n otac. Bilo bi mogue. Ali, to je sada svejedno. Meutim, sve to ide i dalje! Silvija Moran je prije pet godina nala ljubav svoga ivota. Mene. Mi smo stvoreni jedno za drugo. Za formulaciju i tekst odgovoran: Rod Bracken. Silvija je emancipirana ena, doista u svakom pogledu stvorena za slobodu. Silvija Moran je jo onda a od tada nekoliko milijuna puta tu mudrost potvrdila: Ja volim Phila. I on voli mene. Ali neemo se nikada vjenati. Ba zato jer se toliko volimo, jer je to tako perfektna ljubav, ba zato se neemo nikada vjenati. Jer vjenanje je, i kod najperfektnijih veza, ubrzo smrt ljubavi. Za ovo odgovorna: Silvija Moran. To je doista njezino stanovite. Kad se tako vratim na to, vjerojatno ima neega u tom njezinom shvaanju. Ne uzimajui u obzir, naravno, da je malo enuta, kao i svi mi. Ja, ja bih se naravno vjenao s njom. Zamislite, moj gospodine suce, ovjek postaje stariji i nije vie svje poput rose, treba misliti na budunost, na starost, zar ne, sigurnost, iznad svega sigurnost, iznad svega na svijetu! Ali, nita. Silvija je bila miljenja vidi gore. No, da bi sve barem tako dalje ilo, i ja sam bio tog miljenja. Budui da nikada nisam imao vlastitih uvjerenja, nisam se nikada protivio da tua uvjerenja objavljujem kao svoja vlastita. Dakle, mi smo par to ga dvadeseto stoljee moe samo sanjati, Silvija i ja, doista moderni ljudi, vrijedni divljenja zbog naina na koji znamo sauvati svoju ljubav, fukajui na prokleti prsten na prstu i na proklete potpise na papiru, fukajui na dok vas smrt ne rastavi. Odlino, zar ne? A jo ljepe od te ljubavi udvoje ljubav utroje! Koliko smo samo oboje voljeli Babs, osobito j a! Shvaate: neprestano na putu, neprestano pred kamerama i mikrofonima, pred reflektorima javnosti, morao sam se pretvarati i praviti ma kako mi to bilo teko da tu malu abu Babs volim koliko i ona mene. Stalno su tu bili reporteri i fotografi, televizija, i oni iz tjednika, i momci sa radija, zar ne. Jer to i jest stvaralo najavolskij i, zato i najvei, naravno, publicitet te svinje Roda Brackena: vjeito, ta znate, bili smo Babs i ja uz Silviju, kamo bi god ona putovala, zbog snimanja, uvijek, uvijek nas troje! I uvijek nove prie o udesnoj ljubavi koja povezuje nas troje. Da znate samo, moj gospodine suce, kako sam esto u ovih posljednjih pet godina pomiljao: ovu Babs u ubiti. I majku skupa s njom. Lukavo. Vrlo lukavo, naravno. Perfektan zloin. Pa da se opet bude slobodan. Slobodan! Naravno, ista moja histerija. Prvo, ja sam za takvo to prevelika kukavica. A zatim, molim vas gospodine suce, promislite, kad netko ima na udici zlatnu ribicu kakva je ta ena, onda je ne ubija, onda taj nikoga ne ubija, zar ne. Nego to? Onda se kune da tu enu ljubi! Pa i njenu malu ker! Nema te stvari na kom se netko poput mene u toj situaciji ne bi zakleo! Oprostite mi, gospodine suce! Znam, ono to vama treba nisu napuhavanja moje due. Vi trebate istinu o svim onim dogaajima koji su tom ovjeku na koncu smjestili elinu kuglu u srce. Istinu, ah. Istina nije lijepa. Istina je strana. ini mi se da je istina uvijek takva. Ali prije nego to kaem tu istinu a ona e biti zla, odbojna, odvratna, izazvat e vae zgraanje morao sam se najprije osloboditi ovog to ste upravo proitali, inae bi me uguilo I to emo, tako je sve poelo. Jedne olujne, kine veeri 24. studenog 1971, jedne Page 7

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok srijede, u Parizu. Kada sam, da bih se otarasio progonitelja, vozio kroz grad uzdu i poprijeko, sve do one toliko uvene zgrade u Rue Cave, sasvim blizu Bois de Boulogne. I kada sam zatim stajao pred posteljom u sobi broj 11 u treem katu, i ugledao to zamotano udo. Glava, potpuno omotana debelim bijelim zavojima. Samo nos i usta slobodni. U plastine cjevice koje su izvirale iz zavoja i sputale se sve do poda, u jednu staklenu posudu, skupljala se krv lagano kapljui. Na moje dozivanje nisam dobivao od Silvije nikakav odgovor, ona je i dalje nepomino leala. Gotovo potpuno mrano bilo je u sobi. Vani je zavijao olujni vjetar, kia je ibala po prozorima. Silvija! Nikakve reakcije. Bila je odsutna. Mrtva je mogla biti, toliko je bila odsutna. To me je ve vrlo uznemiravalo. Ako se neto dogodilo? Mukarac mora konano i na sebe misliti, zar ne. Pipajui sam potraio izlaz; vrata bolesnike sobe ostavio sam otvorena, tako je malo svjetla padalo u predsoblje i ja sam naao druga vrata. Bio sam u tamnom hodniku. Brzo dolje do bolniarske sobe. Pred vratima zastor. Morao sam ga povui u stranu. Jasno svjetlo! Za jednim pisaim stolom, okruena lijekovima u malim zdjelicama, iznad nje police sa klinikim pakovanjima, a pored nje sterilizatori za injekcije, sjedila je, sva u bijelom, jedna mlada opatica s velikim naoalama u ronatim okvirima. to je sad ovo! Opatica ovdje? S istom vjerojatnou moglo bi se jednu takvu duhovnu damu oekivati i na mjestu gdje se obavljaju luksuzni abortusi. Doista opatica. Bijela duga kecelja, nipoto halja, sauvaj boe, i ona stvar na glavi, ne znam kako se zove. Vi znate, gospodine suce. Bon soir, chere soeur Nadam se da je to bilo ispravno. Bar se inilo da je tono. Podigla je pogled. Takvo to zgodno! A asna sestra. Kakva teta. Kakvo rasipnitvo lijepih stvari. Kao da ih ima za bacanje! Rastuio sam se. Zgodna? Prava ljepotica! ista i kreposna. Ako sam mogao birati, leale su mi vie one otrovne. Ali i kod istih i kreposnih mislio sam odmah na ono. Moja tvornika greka: mogli ste mi dovesti koju god, bijelu, crnu, utu, njenu, istu, otrovnu, uliarke, djevice, domaice, sve, samo da je ensko: ja sam garantirano odmah pomiljao na ono. Dobra veer, monsieur upitno me pogledala. Trinaest, rekoh. On, trinaest. Bacila je pogled na raspored soba i pacijenata. Morate mi oprostiti, nisam vas odmah prepoznala. Pa mi se i nismo jo nikada vidjeli, sestro. Ja inae nikada ovdje ne radim, na ovom odjelu, gospodine. Ustala je. Tu su danas izostale dvije svjetovne sestre. Ja ih zamjenjujem. Zovem se Helena. Drago mi je to sam vas upoznao, sestro Helena. Inae radim dolje u prizemlju. Naravno i plastina kirurgija. Ali ozljede, opekotine, iznakaenja poslije udesa kod svih tih jadnih ljudi. Nikada ovdje, ne. Naravno da ne, to mogu i misliti. Hvala za razumijevanje, gospodine. Ja sam protiv te. plastine kirurgije za uljepavanje znam, ne tie me se ipak, Svevinji nam je dao lice i stas prema svojoj volji, u svojoj nedosenoj mudrosti, a A ovdje mu netko kvari posao, razumijem, sasvim razumijem. Mogu li neto uiniti za vas, monsieur? Madame jedanaest. upravo sam bio kod nje. Ona se ne mie. Lei tu kao mrtva O, ne, monsieur, ne s madame je sve u redu! Jedino sam ula da je se u operacionoj dvorani nije moglo smiriti. Gospoa je jo uvijek neto osjeala. Dakle mnogo anestezije. A kad se madame probudila, bila je ponovno nemirna i trpjela je. Onda je, pred jedan sat, profesor Delamare propisao jo jednu injekciju. Koju? Domopan. Pet kubinih centimetara. Sada je naravno mirna. Domopan? Da, monsieur. Na Heleninim se grudima njihao crni drveni kri na tankom laniu. Iznenada me obuzela sentimentalnost. Sentimentalnost vukova. Mora da je ugodno, mislio sam, vjerovati u Boga, smiren u sebi i pouzdavajui se u nj, ivjeti u miru, obavljati svoju dunost, tiho i skromno, slobodan od svih poroka, svih zala, sretan i lagan, iz dana u dan. Da, sigurno je to ugodno. Vidite, to je ipak bila vrlo naporna operacija za madame totalni lifting lica i vrata, a k tome jo i vjea. I sve to odjednom! Znam, ali ipak, odmah domopan Rekla sam vam ve, madame je bila vrlo nemirna. Vidio sam kako se drveni kri die i sputa na njezinim zasigurno lijepim, mladim grudima. Brzo sam odvratio pogled. Moete zbilja biti bez brige. Ali niste, zar ne? Ne. Da, vidim. Kakav mek, blagi glas. Eto, ve sam neto zamiljao. Kao to rekoh kad bih god stajao pred enom bilo kojom, stranom, posvuda u svijetu, svejedno u kojoj situaciji morao sam uvijek neto zamiljati. Moe se i trpjeti zbog takve bubice, vjerujte mi, moj gospodine suce. Profesor Delamare nije vie ovdje. Ali u vas rado povezati s njegovim stanom. Uinite to. molim vas, sestro. Pola je polagano, s toliko dostojanstva, toliko gracije, k stolu i nazvala. I ve sam imao profesora Maxa Delamarea na aparatu. Drago mi je to vas ujem, monsieur! Profesor Delamare, kojemu je pripadala ova klinika, tu vani u Neuillvju, bio je jedan od trojice najboljih strunjaka za plastinu kirurgiju u svijetu. Kod njega su se restaurirale carice, kraljice, glumice i pjevaice, prve dame visokog drutva sve to je trebalo, no nije bilo onoga to Delamare ne bi opet doveo u red, grudi, noge, trbuhe, ritice, bokove, vratove, nosove, ui, vjee, itava lica, zapravo Page 8

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok sve!, k njemu bi dolazili poznati svjetski trkaki asovi koje se gotovo polumrtve uspjelo izvui iz njihovih goruih kutija, dolazili su milijarderi kojima su zli ljudi udesili eljusti ili moda jo togod, zidari koji su pali sa skela u korito sa ivim vapnom, ili moda sekretarice s kroninim katarom nosa neto vrlo neugodno, rtva je posve neduna, it just happens. Takve ljude obradio bi Delamare besplatno. ovjek je imao savjest. Kad je ve bogataima uzimao svote i svote, siromane je lijeio besplatno. Jo jedan, kakav ja nikada neu biti, pomislio sam. Umirivao me barunastim glasom: Tri sata i etrnaest minuta je trajala operacija, monsieur. Dobro je da smo prethodno tako temeljito obavili sve pretrage, dragi prijatelju. Sve je prolo glatko, asna rije. Fantastino je sve uspjelo. Ali ipak dogovorili smo da ovamo doem naveer, kako bih razgovarao s gospoom. Vi znate koliko je ona to eljela Znam. Ali vjerujte mi, domopan je bio prijeko potreban. Madame je trebalo umiriti pod svaku cijenu. Naravno, monsieur, da sada nema nikakva smisla. ona spava vrlo duboko Da ekam? Moe potrajati moda i satima, monsieur. Naravno ako elite moete i cijelu no ostati na klinici. Sestra Helena dat e vam jednu slobodnu sobu. Ali, zapravo nisam za to. Zato? Prvo vrijeme uvijek je najgore. Bilo bi mi drae kad biste doli ponovno tek sutra uveer. Osjetio sam prijatnu toplinu. No, dakle, prije odavde! Pismo za Silviju? Nije potrebno. Ionako ga ne moe itati svojim povezanim oima. Razumijem, gospodine profesore. Svratit u, dakle, sutra naveer. Uinite tako, monsieur. Laku no. Laku no, gospodine profesore. I mnogo, mnogo vam hvala. Ali molim vas! Bila mi je osobita ast, rekao je, a ja pomislih kako sam zapravo silno znatieljan na njegov raun. Umireni, monsieur? Helenino aneosko lice iza naoala smijeilo mi se, poto sam spustio slualicu. Da, sigurno. Dakle, ja idem. Ah, uinite mi uslugu Rado, monsieur. i. recite madame, kad se probudi. Da, monsieur? Seriozno sada, Kaven! Ozbiljno i usrdno! . da sam bio ovdje, da je volim iznad svega i da u sutra uveer opet doi. Izruit u. I molit u se za vas oboje. to ete? Moliti, rekla je tiho. ovjek ita u novinama i ne vjeruje. A sada je svjedok. ega? Jedne tako velike ljubavi, rekla je sestra Helena. Bog eli da ljubimo jedan drugoga. Molit u se da vas on titi. Da, rekoh, uinite to, draga sestro Helena. . i da vam On pokloni jo mnogo lijepih godina i otkloni od vas sva zla, rekla je, a u njenim oima se naziralo neko svjetlucanje. Kod svega to se zatim dogodilo, sve do ovog asa, moj gospodine suce, moram uvijek misliti na to, kako je ta sestra Helena eljela moliti za na mir i da nam Bog pokloni jo mnogo lijepih ljeta i odvrati od nas svako zlo. Pruio sam ruku sestri Heleni i poao niz hodnik do dizala. Samo odavde, to prije. A onda sam lako stigao do Suzy. A kod Suzy sam mogao onda u miru, bez jurnjave i urbe, provesti par lijepih sati. Vidite, moj gospodine suce, rekao sam da je Silvija bila strahovito ljubomorna. I bila je. Ali ovjek moe biti ljubomoran koliko ga volja a da ipak partneru nikada nita ne moe dokazati, samo ako je ovaj dovoljno spretan. U svim gradovima u koje smo dolazili nalazio bih uvijek jo djevojaka ili mladih ena kojima sam znao utei kada taj stres nemojte se molim vas smijati, to je upravo prava rije! kada taj stres jednostavno nisam vie mogao podnijeti, kad bi Silvija jednostavno postajala previe uknuta. ini mi se: ak i netko kao ja nije ba opsjednut eljom da u svom poslu pod svaku cijenu zaradi infarkt, nije li tako? I tako, da bih ostao u dobroj kondiciji, da bih mogao sve izdrati a ipak se to dogaalo sve z a Silviju, za njezino dobro, jer samo sam tako, uravnoteen i bistar, u tekim i opasnim situacijama, mogao biti uz nju polazilo mi je uvijek nanovo za rukom skoknuti u stranu i zgrabiti kakvu slatku malu, ma gdje bili. Ne elim vam davati savjete, moj gospodine suce, moda ste vi sretno oenjeni, ne znam, ali samo da razjasnim: u poloaju kakav je moj od fundamentalne je vanosti, zapravo conditio sine qua non, raunati s time da takva jedna mala ne doe na neke zgodne ideje, na primjer da vas ucjenjuje ili da svoje doivljaje s vama proda kakvom ilustriranom tjedniku ili makar da sve skupa ispria prijateljicama. Kako da to ovjek sprijei? Vrlo jednostavno. Uzima samo one koje su ili dobro udate, po mogunosti za kakva bogataa, ili su s nekim takvim zaruene i nalaze se pred udajom. To bi bilo sve. Ako tako postupite, moete mirno spavati. Sami. I s damom. Tu se garantirano nita nee dogoditi. Ja sam uvijek mirno spavao. Ovdje u Parizu bio sam neto zapoeo s jednom kozmetiar kom. Dobar komad, moja Suzy. Slubeno zaruena s jo maloljetnim sinom nekoga grofa, vlasnika vie tvornica tekstila u Roubaixu, sjeverna Francuska. Tata i mama mrtvi. Njean djeak, jedini nasljednik, milijuna. U oporuci tata je odredio da u asu svoje punoljetnosti preuzme tvornice, dva ili tri dvorca, vinograde, obradivu zemlju, ume i tako sve to tu spada. Potom moe initi to ga volja. Do tog trenutka, meutim, postojali su tutori, advokati, jamci. Tog dana, kad mi je u njezinom salonu jedna od njezinih namjetenica manikirala nokte, Suzy je manikirala nokte tom djeaku. Htjeli ili ne a ja sam htio! na Page 9

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok takvim mjestima kod frizera ili kozmetiara ujete svaku rije koja se kae u vaoj blizini. No, da budem kratak, kad su moje ruke bile lijepe kao slika, ve sam znao sve. A Suzy je, naravno, znala tko sam ja pa moje lijepo lice moete vidjeti svakog dana ali sada tek pogotovo! u bakrotisku, u novinama, na razglednicama, na televiziji, u kinu. Manikiranje je bilo poslije podne. Ono ostalo uveer. Silvija je imala nono snimanje. Kad god bih se zatekao u Parizu uvijek sam se uspio sastati sa Suzy. U njenom stanu. A onda smo tjerali stvar tako dugo, dok nam nisu oboma na kraju klecala koljena. K tome jo moja! Mislite, prenaporno? Znate, moj gospodine suce, u odnosu na to kad bi to bilo jedino! ja vam predstavljam, skromno govorei, neto kao izvanredno uspjelo djelo prirode. Ah, da, jo neto. Mojim djevojicama sam uvijek odmah davao na znanje, da Silviju nikada neu moi napustiti, niti je moda kojim sluajem oeniti. I da bi uostalom takva enidba bila ista ludost, ja sam bio potpuno bez novaca, ak im nisam mogao kupiti vie od dva, tri cvijeta ili jednu bombonijeru. udno, ali sve su moje cure to odmah prihvaale. Znale su da govorim istinu kad kaem: na meni se neete obogatiti. A ipak! Kao pomahnitale, moj gospodine suce, kao pomahnitale! udno, kakvim me je sjajem obasjavala slava. Toj Suzy sam jo iz Ziiricha s glavne pote naravno, ne iz hotela, ta nisam luak! telefonski najavio svoj dolazak. Bila je presretna, osobito kad sam joj rekao da u ovaj put imati dva-tri mjeseca slobodno. Onda je poela plakati. Ovaj put sam zbilja morao ostati tako dugo u Parizu jer je Silvija mogla napustiti kliniku profesora Delamarea tek poto joj lice sasvim izgubi svaku oteklinu, kad budu izvaeni svi konci i kad se vie ne budu vidjeli nikakvi tragovi liftinga, zar ne. Da, dakle Suzy je tada zaplakala od sree. Brzo sam krenuo niz hodnik. Pritisnuo sam dugme koje poziva dizalo. Veselio sam se Suzy. Vidio sam je pred sobom golu. Ona ima najuzbudljiviju Monsieur! Monsieur! Okrenuh se. Sestra Helena je urila za mnom. to je sestro? Madame je upravo zvonila. Helena je popravila naoale. Kri na njezinim grudima dizao se i sputao brzo, brzo je trala. Madame se probudila. pitala je da li ste ovdje, da li ste bili, monsieur I? Naravno, rekla sam. eprtljo pobona. Naravno, sestro. Rekla sam da ste upravo otili. Lift je zujei stigao i stao. . ali sam htjela vidjeti, da li vas jo mogu stii. Vrlo ljubazno od vas, draga sestro Helena. Nadao sam se da je to to sam pokazao bilo nalik smijeku. Mora da je netko negdje pritisnuo kakvo dugme. Rasvijetljena kabina iza mlijenog stakla nestala je. I s njom sva moja vedrina. No na sreu sam vas ipak stigla! Helena je blistala. Da, rekoh. Na sreu! Madame eli svakako s vama razgovarati! Molim vas, doite! urila je preda mnom. Sranje. Vidite li, to se sve jo tako usput moglo dogoditi? Imate li sada prvu malu predodbu o ivotu koji sam vodio? Da? Znate to? Mogli biste se mirne due nada mnom malo i saaliti. Vuiu. Da, moja arobnice. Daj mi. ruku Silvija je pipala desnom rukom po pokrivau, u bolesnikoj sobi gorjelo je sada svjetlo neke stajae svjetiljke, ali ona nije nita mogla vidjeti. Sa tim svojim zavojima bila je slijepa. Svjetlo je sve jo uinilo groznijim. Bijelo omotana glava inila se kao da raste poput kakvog balona od sapunice, kao zrani balon ispunjen s previe zraka. Mislio sam sa zebnjom: to nee dobro zavriti, to se mora raspuknuti, u tisue komadia odletjet e bijela kugla kroz sobu i u njoj Silvijina glava! Treba. da mi da ruku! Govorila je sada francuski. Prve reenice izmijenili smo njemaki. I od sada je to ilo dalje na tri jezika, jo je i engleski poela. Domopan, to se moe. Silvija je dolazila k sebi, ali samo na trenutke, inae miljama udaljena a da bi doista mogla biti sasvim bistra. Kod nje su se izmijeali jezici, vremena, situacije. Pa tu je moja ruka! francuski Pruio sam je Silviji. Njezina je postala iznenada vrlo vrua i vlana. Iznad plavih usnica, tamo gdje su bila osloboena usta, podrhtavalo je veselo nekoliko konia zavoja, im bi Silvija progovorila uostalom jednim sasvim stranim glasom koji ne bih bio nikada prepoznao da mi nisu rekli da moja dama lei u sobi broj 11. A ta bjee jo moda posve omamljena. Ili, pomislio sam, moda je sestra Helena neto pobrkala, pa tu ispred mene lei neka druga? Besmislica! Odakle bi neka druga znala moj nadimak od milja? Ne, ne, to je ipak ona, to je Silvija Moran koju itav svijet voli. Vidio sam kako se malo krvi probilo u plastine cjevice koje su izlazile na mjestu gdje su trebale biti Silvijine ui, plup, plup, plup, krv, mjehurii, krv, i vidio sam kako je sve to skupa putovalo kroz tanke cjevice i sputalo se u posudu ispod kreveta, plop, plop, plop. Bilo je uasnovuiu. Jadna moja arobnice, rekao sam i pritom to je mogue povrnije disao, jer sada, kad je ona govorila, uinio mi se taj bolniki miris sto puta intenzivnijim. Dizao mi se eludac. Spustio mi se eludac. Ljubav je nebeska sila. Vuiu tako me zvala, arobnice tako sam ja zvao nju, a oba je imena za nas izabrala Silvija. Smatrala je da je to zgodno. Jer, oni koji se vole, pridaju jedno drugome imena od milja. Tako bi govorila. Zaljubljene dame davale su mi sasvim drugaija imena, a ja zaljubljen u iste, Page 10

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok davao bih tim damama sasvim drugaija. Meutim: posluno, naravno, odmah sam prihvatio Silvijina. Sasvim. jezivo. Ovo opet njemaki. Nisu me mogli. narkotizirati. jednostavno nije ilo. Tja, mislio sam, kad je netko navikao na tolike koliine alkohola kao ti, lijenicima je teko. Uvijek, jo uvijek osjeam bojim se ne odlazi. ne odlazi. vie, vie Toliko njemaki. Zatim francuski, glasno: Maknite ampanjac! Sramota. jer ima u njemu komadi epa ep! I opet njemaki: . premalo narkoze. nije se moglo krvotok Jadna moja mala arobnice! Jeste li ve kada razgovarali s takvom jednom bijelom kuglom, u kojoj su samo dvije rupe za nos i za usta? To je jedno sr. to je jedna situacija koja vas slabo moe obradovati. Njemaki: Jadna arobnice? Jesam li tvoja jadna arob-nica? Naravno! I to jo? Plop. Ponovno jedna kap krvi. Plop. Jo jedna. Draga moja mala arobnice. Samo draga? Moja nadasve draga jadna arobnice. Posluni j i od mene nije mogao biti nijedan mukarac. A niti ovisniji. Zato. Silvija je jo ostala pri njemakom kad je suflirala: Koju vie volim od Koju volim vie od svega na svijetu, vie od ikoga, rekao sam s mnogo osjeaja. Sjedio sam neudobno na jednom tvrdom stolcu. Sada sam se ve jako znojio, premda sam, vrativi se, objesio kaput o kuku u predsoblju. Sjedio sam s vlanim eirom na glavi. Ta ona to ionako nije vidjela. Koju ja ljubim vie od svega na svijetu, tumaila je promuklo, polagano, mutnim stranim glasom, ta bijela kugla koja je u mojoj mati ve dobila strahovite razmjere. Da bi bez ikakva prijelaza nastavila engleski: Odbi. mister Joyce, odbi. tri toke previe su moj Broker to znai Zanuck. na aparatu? Transatlantik-razgovor glupa guska. Iznenada njemaki: . nije istina, mama u bunar svaki dan svjea voda. Nitko ne piki unutra tko je. odnio cijeli namjetaj glas je postajao sve polaganiji, sve slabiji. I sada je utihnula. arobnice? Nita. No onda, moda. Slobodnom rukom pokuao sam oprezno njezinu osloboditi od svoje. U tempu, njemaki: . ako me ikada ostavi, ako rne ikada prevari, ubit u te Njezina ruka stegla je moju. Kakva besmislica, arobnice! Nikada te ne bih mogao napustiti Nikada te ne bih mogao prevariti! K Suzy sam smio doi i usred noi, to nju nita nije smetalo. Stenjui. Engleski: Kako esto kazala mrzim novi puder--govno razmoi se pri svakoj. Katie, molim malo obzira! Duga pauza. Duboki udisaji. Sredstvo kojim su je narkotizirali meni ravno u lice. Na kraju u jo morati i povraati. Tiho, francuski: Novu jahtu Elisabeth. Richard. ja u ti kupiti jednu. Ja neu nikakvu jahtu. Nego to? Tebe. Uvijek samo tebe. Ah, slatko Njemaki: Ti si najslai od svih vuia. Odmah engleski: nosite taj IBM mister Joyce sjetite se Unilever. i samo tri toke izgubljeno izgubljeno izgub Duga tiina. Duboko disanje. Dah operacije. Mome, mome! mislim, da u Suzy moi uskoro Boli me opet. Sasvim jasno njemaki: Paklenski boli, vuiu. osobito iza uiju arobnice moja, moja jadna, jadna arobnice. Nadam se, da Suzy nee spavati kad konano doem, ili da nije umorna. Mon petit loup I odmah dalje engleski: . odmah sam ti rekla Jack pomaknuta, cijela ponovna pro pomaknuta sve jo jednom snimati. usputno sputanje, zato? uzeti gorivo! Sada je dosta Drugi put SAS, izravno preko Pol. Tokio nisam svoje vrijeme ukra I onda je nestajala, od jednog asa do drugog, usred rijei. Ali totalno! Hrkala je glasno, leei ovako na leima. No mislio sam, moda ovjek ima sreu. Moja ruka je kliznula ispod njene. Digao sam se, beumno, i odmicao se centimetar po centimetar, jo samo korak do vrata. Jo jedan. Njemaki, tugaljivo: Vuiu! Ima sree. Koliko i groblje kad izbije kuga. Uzbueno: Ou es tu, mon petit loup? Rukama je divlje grabila po zraku. Nema nita, ve natrag, ali brzo! I na stolac! I zgrabim jednu od njenih ruku. Ici, ma petite sorciere, ici, voila Ispustila je nekakav zvuk, poput gume iz koje je isputen zrak. I onda opet odjednom njemaki: Oprosti mi, vuiu Brzo engleski: Divno. Gobelin. doista divno, Sofija. Carlo divan ovjek dobro razumijem, da ti nikada nijedan drugi. Njemaki: Ipak se ljuti, vuiu! Osumnjiila sam te. da si me htio samu. Ostaviti samu? Ja tebe? Ta ja te ljubim! Ljubi me, vuiu moj? Ah, to je to divno. to je to lijepo. Svojom slobodnom rukom tapao sam njezinu, koja je drala vrsto moju. I opet je poelo sve ispoetka. Koliko me voli. I ja nju takoer. Ona bez mene ne moe ivjeti. Ja bez nje ne mogu ivjeti. Meutim ne bih htio ispasti bolji no to jesam, moj gospodine suce, to je ista konstatacija injenice meutim, te se veeri nije lagalo tako lako kao inae. Moda zato to mi je bilo tako vrue. Jo vjerojatnije, naravno, zato to nikako i nikako da doem do Suzy! Sada je Silvija drala moju ruku vrlo vrsto. Van odavde? Ali ni dva koraka! I kad bi moja ljubljena arobnica otplovila, opet bi zaas bila tu! Ne, nije bilo ni traga kakvoj mogunosti da se nestane, ako nisam htio ugroziti svoju egzistenciju, ovu egzistenciju jednog takora. Nijednom mukarcu. nijednoj eni sada opet njemaki ne bih mogla dopustiti da me vidi ovakvu kakva ovdje leim. samo tebi! Samo tebi! Jer sam ljubila samo jednog jedinog ovjeka u ivotu tebe, vuiu moj A ja, samo jednu jedinu enu, tebe, moja arobnice. Da capo. Za vau Page 11

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok informaciju, moj gospodine suce: Vrlo je neobino da se jedna relativno jo tako mlada ena mora odluiti za totalan lifting lica. Vidite, kod Silvije je to bila nunost koju je zahtijevao njezin poziv. Filmske kamere i kamere televizije neumoljive su. Dugogodinje minkanje, dugogodinje svakodnevno stavljanje maske, esto s vrlo riskantnim losionima i ljepilima kad bi se Silvijino lice, u skladu s filmskom radnjom, moralo preobraziti u lice stare ene kao i zbog mnogih neprospavanih noi, uz ogromne koliine alkohola i cigareta u zadimljenim lokalima, na monstruoznim zabavama, zbog optereenja koje traje ve godinama zbog urbe i silne optereenosti Silvijina koa nije postajala bolja. K tome jo je njezina epiderma po prirodi izvanredno osjetljiva. Osobito lijepa i upravo zbog toga osobito ugroena. Da Silvija nije imala taj poziv, ne bi bilo ni najmanjeg razloga za lifting. Ali ovako bilo je to nezaobilazno. Ona je to znala, ali znali su i gazde iz SEVEN STARS-a njezine kompanije u Hollywoodu. Prigodom snimanja njezinog posljednjeg filma, u kojem je partner bio poznati stari talijanski glumac Alfredo Bianchi film se upravo bio snimao u Rimu s nekoliko kadrova u vicarskoj imali su brani par Katie i Joe Patterson, njezini dugogodinji minkeri, najvee muke. A Silvijina karijera morala je tei dalje. Radilo se pritom o nebrojenim milijunima dolara te industrije. Bila je marka, zar ne. Lucky-Strike ili Coca-Cola dobivaju takoer od vremena na vrijeme novu ambalau. Silvija je sada zbog svega ovoga leala ovdje. I zgrenim prstima vrsto je uhvatila moju ruku. Engleski, na mahove puna mrnje: Ostavi me na miru. Romero? Goni se k vragu, prljavo pseto. I opet se u iduem asu gubila. Potpuno, a moja ruka u njezinim zgrenim prstima. I moje su misli poele tumarati, prisjeao sam se. Tja, moj gospodine suce, sada kad je prekasno, dolazi mi opet u sjeanje da je ona tada toliko proklinjala toga Romera i slala ga k vragu, tog prljavog psa. One veeri mislio sam da se radi o Romeru Rettlandu, glumcu. Nisam ba pozorno sluao. Nisam pitao za tog Romera. Ni kasnije, ni ikada! A trebao sam. Moda bi sve to ah, ovjek je pametan i mudar uvijek naknadno, kad je sve gotovo. Nisam, dakle, obraao panju na tog Romera, nisam o njemu razmiljao, ni tada, ni kasnije, na alost. Ne, sjedio sam ovdje, sa eirom na glavi, moj sat je pokazivao 19 sati i 47 minuta, ruka mi bijae vrua i znojna poput Silvijine i prisjeao sam se. Sjeao sam se onoga, to se dogodilo dan ranije, 23. studenog 1971. i pritom sklopio oi. Babs je skoila i potrala mi u susret kad sam stupio u salon apartmana u kojem je stanovala s dadiljom. Babs je nosila blue-jeans, uti pulover i sitne ute, sasvim meke mokasine. Njena vrana kosa leprala je. Nasmijeila mi se. Imala je istu kosu, iste duge trepavice, iste velike, plavo-crne oi, istu bijelu put lica kao njezina majka. Bila je ve povelika za svoju dob gotovo devet pa jer je recimo tako preslatko izgledala, volio je i nju cijeli svijet, zar ne, samo sam ja osjetio neku naglu garavicu kad je sada jo i svoje ruice ovila oko mog vrata. Dragi, dragi Phil! Draga, draga Babs, rekao sam, podigao je u naruje i pogladio je po kosi. Ta sjedio je tu i dr Wolken u salonu uz rokoko-stoli, sa odobravanjem, gotovo sretan, jadni glupan. Kao to mi sam ree, dra Wolkena je uvijek nanovo usreivalo vidjeti, koliko mnogo Babs voli mene i ja nju. THE WORLDS GREATEST LITTLE SUNSHINE-GIRL imala je privatnog uitelja. Gospodina doktora Alfonsa Wolkena iz Winterthura. Gospodin doktor Wolken je upravo ustao i pozdravljao me uz duboki naklon. Ve je tri godine bio kod nas i brinuo se za Babs. Letio svuda i svakamo kud god bi letjela Silvija. Babs je morala dobivati redovitu poduku, na tom je inzistirao kalifornijski Zavod za odgoj mladei. Babs mi je dala dva poljupca, na svaki obraz po jedan. Ja sam joj uzvratio, do vraga, dakle, takoer dva poljupca. Osjetio sam da joj koa gori. to se dogaa s vama, moja damo? Zato, moj gospodine? Pa ima vruicu! I Clarissa je malo prije rekla. Mjerili smo. U guzi. I? Nita. Kaljala je suho i estoko, nekoliko puta. Uope nita! Trideset est sa osam i to otraga! Dobro sam je pogledao. Uinilo mi se kao da su joj kapci malo crveni. Hm, ne znam Sve OK, moj gospodine, rekla je Babs. I zatim kihnula. Meni usred lica. Pardon, monsieur, excusez moi. Pas de quoi. Spustio sam je na pod. I kako se osjea? Govorili smo opet njemaki. To je bio jezik na kojem je za sada jo uila. Njemaki joj je bio materinji jezik. Silvija Moran nije uvijek bila Amerikanka. A nije se uvijek ni zvala Silvija Moran. Ali to je druga pria. Kako je inae? pitao sam. Ah, sve posrano, odgovori Babs. Vi znate da ne smijete rei posrano, moja damo, rekao sam, a gospodin dr Wolken smjekao se naem zaigranom zadirkivanju. Ma, znam, Phil, ree Babs. I ao mi je. Ali, molim te, pogledaj malo ove gluposti! Kako mi djeca moramo uiti. Kao da smo idioti! Vukla me je i pritom nekoliko puta suho zakaljala a odzvanjalo je kao da laje prema rokoko--stoliu i arenim kolskim knjigama koje su leale na njemu. Dr Wolken se opet nekoliko puta naklonio. Bilo je to juer popodne, oko 16 sati. Do 15 sati je Babs uvijek spavala, a zatim bi morala jo uiti. To je bilo u Zurichu, u velikom hotelu Page 12

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok DOLDER, visoko gore na brdu iznad grada. Kroz iroke prozore mogao sam vidjeti lijepo igralite za golf, crne grane drvea, s kojih je ve otpalo lie, i, duboko dolje, Zuriko jezero i grad. Ziiriko jezero bijae sivo. I nebo bijae sivo. Sve bijae sivo. Tog poslijepodneva u studenom dan je ve poeo gasnuti. Uskoro e biti mrak. Babs je stigla do stola. Evo! Ogoreno je privukla jednu otvorenu raunicu. ekaj, odmah u. Listala je. Dr Wolken iz Winterthura tiho mi je rekao istim visoko-njemakim jezikom: Babs je vrlo kritino dijete. Natprosjeno inteligentno. Ja nisam sastavio te kolske udbenike, gospodine Kaven. Oni su najmoderniji. Gotovo normirane nai ete gotovo u cijelom svijetu jo samo udbenike ove vrste. Dr Wolken je imao obiaj da se i kod obinog razgovora stalno naklanja. Zibao se pritom na donovima lagano naprijed pa natrag, glava se sputala i dizala po taktu. Za takvu servilnost nije zapravo bilo nikakva razloga, barem ne za koji bih ja znao. Tog su nam ovjeka preporuili od strane najvie organizacije svih vicarskih internata kao najboljeg koji bi se mogao nai za Babs, a to je on bez sumnje i bio. Moda. znate, gospodine suce, uvjerio sam se da su osobito nadareni i osobito obrazovani ljudi, pa ak i vrlo uspjeni, esto bolesno plahi i da se boje ljudi. Babs je voljela tog dra VVolkena. Svi smo ga voljeli. Bio je uvijek besprijekorno, a pritom nenapadno odjeven. Imao je plave oi poput djeteta, usko lice koje bi, mislio sam uvijek, najradije bio sakrio iza kakve maske, i malu bradicu. Svijet-lo-plavu kakva mu je bila i oskudna kosa na glavi. Dru Wol-kenu bilo je etrdeset i est godina. Babs je s knjigom ispred sebe, poduprijevi lice malim akama, poela itati: Gospoa Znatieljka upita djeda koliko su stari unuci. Djed odgovori: Georg i Erika su zajedno stari 12 godina. Erika je dvije godine Kihnula je i obrisala nos gornjom stranom dlana. Nazdravlje! zaeli dr Wolken naklonivi se. Hvala, gospon doktore! Erika je dvije godine starija od Georga. Hubert i Martin su zajedno stari dvadeset i tri godine. Hubert je. Babs je morala uhvatiti zraka, malo je zafunulo, itala je vrlo brzo, ponestalo joj je daha, tri godine mlai od Martina. A Thomas je star kao Georg i Hubert zajedno. Babs je podigla pogled prema meni i nabrala elo. Jesi li ve kada uo za takvo ta? Misli li da jedan djed na taj nain govori koliko su mu unuci stari? To je tako namjerno, rekoh. Da bi djeca nauila raunati i pritom se zabavljala malim zagonetkama. Zato djed tako odgovara! Da. Ali gospoi Znatieljki! Kad bi ga dijete upitalo, jo kako, tako radi te tvoje zagonetke pa da mu je zabavno raunati! Ve bi i to bilo dosta glupo, ali molim. Ali on to kae jednoj odrasloj eni! I jo se k tome mora zvati gospoa Znatieljka!. To je veselo, je 1? Pa da i mi djeca nauimo to je veselo! Ponovno je Babs zakaljala. emu to, Phil? Da su barem uzeli a, b, c, d i tako nekoliko jednakosti! Ne, djed mora ispriati itav ekspoze! Ekspoze tu je rije poznavala, znala je to znai. Babs je znala mnoge rijei iz svijeta odraslih, konano, bila je neprestano uz tu svoju majku. Babs je negodujui odmahnula glavom. Hoe li se djeci servirati i dalje takve gluposti ak i kad postanu velika? Doktor Wolken se smijao. Vidi li, ak i gospodin doktor Wolken smatra da je to idiotski! To tebi zvui idiotski, Babs, rekoh. Drugoj djeci se to sigurno svia! No, zna, Phil, ree Babs, zbog naeg zvanja ja ba i ne poznajem mnogo djece, ali ipak neku. Od tete Elisabeth i tetke Romy i tetke Claudije, ne? I njih se isto tako odgaja kao mene. Drugi put kada ih vidim, pitat u ih. Ali, mogu ti ve sada rei: i oni to smatraju isto tako idiotskim kao i ja. S veseljem raunati? Svi to sigurno ne ine, ali neki ipak. Na primjer, ja! Zna to? Sa svim tim skupa pokvare ti najljepu zabavu. Zbilja, Phil! Zato? Hoe li nas zatupiti? Naravno da ne, kaem. Ali nas zatupljuju! Oni to ine unaprijed, kao da imaju posla sa samom zaglupljenom djecom! Kad si ve tako pametna, onda dakako zna koliko su stara sva ta djeca, rekoh ja. Jasno da znam, ree Babs. Znala sam to ve kod prvog itanja. Pa to je zadatak za prvi razred! I rijei: Erika je sedam, Georg je pet, Martin je trinaest, Hubert deset i Tho-mas petnaest! Kihne. uj me, je li Clarissa zbilja dobro mjerila? Sigurno! Sasvim sam mirno legla na stranu i dobro stisnula. To je sad bilo zato jer sam prebrzo govorila. Ne, zbilja, Phil tome bi se smijali i oni najmanji u vrtiu! Ima plavo odijelo sa sasvim tankim bijelim prugama! ik. Moje najmilije odijelo! Mora se i presvui, Babs, rekoh. Oprostite, doktore, ali za danas je gotovo. Pogledao je na sat to ga je nosio u depu prsluka, na kojem je skoio poklopac. Oh, naravno, gospodine Kaven. Oprostite, g. Kaven. Ali ne, rekao sam. Ovaj Wolken me je ve poeo nervirati svojom odanou. Vi morate oprostiti. Babs, idi prijeko k mami. Clarissa je kod nje. One e ti rei to e obui. Obui? Aj, hurra! Babs je skakutala. To sam sasvim zaboravila! A toliko se uvijek veselim! Konferencija za tampu u est je 1? Da, dakle, najprije vam je to htio rei stric Rod. A onda vam je htio rei Phil. A onda je mamica rekla, da e ona rei, no, i kad sam ula to natezanje, rekla sam, ako se ne moete sloiti tko e rei, onda u j a rei i svi su se sloili da je to Page 13

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok najbolja ideja. Tako je to bilo, rekla je Babs. Ja sam prisustvovala ve mnogim konferencijama za tampu, ali ovo je prva koju sam upriliila ja, i nisam uope uzbuena! To se dogaalo u 18 sati i 15 minuta, a Babs je sjedila za stolom koji je bio prekriven crvenim svilenim brokatom i nalazio se na jednom podiju. Desno od nje sjedila je Silvi-ja, lijevo ja, a s vanjske strane, pokraj Silvije, sjedio je Rod Bracken. A na stolu su bile postavljene tri ogromne vaze s crvenim ruama. No, i da puno ne priam, bilo je tu jo osamdeset i pet ljudi, ne, devedeset i jedan, est vrlo vanih dolo je nenajavljeno. Rod je rekao da jednostavno moraju prisustvovati. Naravno da je i Rodu sinula ta ideja da Babs uprilii konferenciju. Od samog poetka. Prvorazredna ideja, zar ne? Pa to je, uostalom, njegov posao. Razdraeni odgovor, zar ne mislite, moj gospodine suce? Sumnjate na averziju i rivalstvo izmeu Brackena i mene? Dobro sumnjate! Averzija i rivalstvo, obostrano. Meni se on u najmanju ruku gadio isto koliko i ja njemu. Morali smo se meusobno podnositi. esto sam znao zamiljati, ovako dvojicu u davna vremena, na nekoj galiji, gdje su ti jadni psi bili prikovani i od vremena do vremena dobili jo i biem po leima, jer su se umorili, da tu, to sam ono htio rei? Ah, da: tamo su sigurno takoer esto sjedili jedan pored drugoga a da se nisu mogli smisliti, mrzili su jedan drugoga kao kugu, ne? ali, veslati su morali, obojica, nitko se nije mogao ni maknuti, onako prikovani rei ete: u takvoj su situaciji obojica morala u najmanju ruku pokuati izvui najbolje. Dopustite da odgovorim: tu se moe ne znam koliko pokuavati, ali, kad se jedan drugome gadite, ama ba u svakom pogledu onda je sve badava, to ne ide! Nikada! Stvar je, dakle, sasvim jednostavna, rekla je Babs i kihnula. Bila je nesnosna vruina, jer su gorjeli mnogi i jaki reflektori. Babs je govorila engleski: U posljednje tri godine mamica je snimala etiri filma, zar ne? Tako strano nije bilo jo nikada otka-da smo u tom zvanju. Ja to moram znati, ta ja sam njezino dijete. Ja sam znala, da je to za mamu previe, i to ve dosta dugo. Jo onda, otkad smo bili pozvani u Pariz kod tetke Ro-my. Mama, Phil i ja. Igrala sam se s malim Davidom kaem malim, jer meni je ve gotovo devet, a Davidu je jedva est zato se smijete? Stvarno su se smijali, i reporteri, i kamermani, i njihovi asistenti, i fotografi, i ljudi od televizije i radija, i oni iz tjednika, i Silvija i Rod, i ja sam se takoer smijao ja, pun zavisti jer sam opazio kako me je Rod pritom pogledao, znate onako kao da hoe rei: ta kae, kako sam ovo izveo? Ja sam ve znao to govorim kad sam rekao da e mala danas napraviti uvod, a nitko od nas. Ti, ti guzica, rekao si da Babs nee znati to i kako treba rei. Ja sam tvrdio da to Babs tono zna, ta to je takva star-mala i danas ve prepredenija od svoje majke, i tebe i mene zajedno na, molim, to budalo, sada ima! Babs nas je gledala iskreno zauena i pitala: Zato se svi tako smiju, mamice? I ti isto, i Phil, i stric Rod? Pa ja j e-sam starija od Davida! I naravno da je Silvija na to obgrlila Babs i srdano je privila k sebi i ljubila je. No, a onda da ste vidjeli dodatno bli-canje, tja, mogu vam rei, moj gospodine suce, a na televizijskim kamerama vidio sam samo jo kako mirkaju crvena svjetla, svi su snimali ili prenosili, doista svi sve to postoji. Prvi i drugi njemaki TV-program, vicarska televizija, francuska ORTF, talijanska RAI, engleska BBC, amerike tvrtke CBS i NBC i jo dobar tucet drugih stanica sa svojim vicarskim inozemnim redakcijskim timovima. Ono to se nije izravno prenosilo, slalo se satelitskim relejima blizu Ziiricha, prema nebu, prema onim TV-satelitima to vjeno krue oko Zemlje, slalo se okolo-naokolo i opet natrag i zabiljeilo se na svim kontinentima, da bi potom, ve ovisno o razlikama u lokalnom vremenu, bilo emitirano u najprikladnijim veernjim terminima via satellite. Reportana kola, ogromne kitre, stajala su u dvoritu DOL-DERA i zaguila ga. Ona koja nisu mogla nai vie mjesta osobito radio-kola, a tih je bilo daleko najvie parkirala su uzdu kolnog prilaza k hotelu ili uz ulicu, koja je vodila prema Zurichu, ili pak uz ulicu koja je vodila u umu. Gore, kraj ume, huktale su i brujale teke maine svjetlosnih agregata za reflektore. Kablove, koji su izvana vodili u hotel, nije vie bilo mogue izbrojiti no, pa tako je to uvijek bivalo, ali je to sada bilo prvi put u DOLDERU, a svi hotelski gosti sjedili su u velikoj okrugloj dvorani ili u svojim sobama pred televizijskim aparatima i vjerojatno se takoer smijali vicarska je televizija izravno prenosila, ARD i ZDF takoer, zapadnonjemake odailjae moglo se ovdje primati daleko u unutranjosti. Dakle, bilo je komino to sam sada rekla. Veseli me da se smijete. Babs je, naravno, i dalje govorila, nastala je ponovno tiina u dugakom salonu DOLDERA. Ljudi za tekim kamerama stajali su na podestima, oiju uperenih u okulare svojih aparata, sa slualicama na uima, dobivali nareenja od reisera snimanja koji su sjedili u reportanim kolima ispred svojih momi tora. Fotografi su uali, stajali, leali na podu, kljocali svojim hasselbladima leicama i rolleima iz najluih uglova, ljudi s radija kleali su pred kontrolnim ureajima i imali su takoer slualice na uima preko kojih su iz snimateljskih Page 14

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok kola saznavali da li je ton dovoljno jasan ili su popratni umovi preglasni. Oni od radija stalno su dolazili i odlazili da bi bolje namjestili jedan od najmanje dva tuceta mikrofona koji su stajali ispred Babs, Silvije, Roda i mene. Kamermani televizije i tjednika donijeli su jo i druge mikrofone, na nekim dugim tapovima, tzv. vjealima, koja su se njihala iznad nas, privrena o stative. A ljudi iza reflektora brinuli su se da budemo uvijek sto posto ispravno osvijetljeni. . ja sam se, dakle, igrala s Davidom, a tetka Romy i mamica su razgovarale i, naravno, mislile su da mi ne sluamo oprosti, molim te, mamice, neu to vie nikada uiniti, ali. to nee uiniti nikada vie? pitala je Silvija, iznenaeno se smjekajui. Prislukivati, rekla je Babs. Ti si prislukivala? Babs je suho zakaljala. Da, mamice. Ja znam da se to ne smije. Ali vi ste malo glasnije razgovarale, a mene je zanimalo, jer si ti rekla kako je uasno naporno snimati etiri filma jedan za drugim a to je upravo bio slobodan dan izmeu snimanja, sjea se? tetka Romy je rekla da ona to sasvim razumije i da se od vremena na vrijeme treba jednostavno sasvim iz svega iskljuiti, a ti si odgovorila da to ne moe, da mora taj film dalje snimati, jedva da je poeo, tako si rekla, i jo si rekla: ja bih to sasvim sigurno izdrala, i jo i peti. Ali ovaj film ovdje, radi se o tome da sam u gotovo svakoj sceni, a naveer doem u hotel potpuno prebijena i samo mi je jo do spavanja, spavanja, spavanja a onda jo i dijete! Urlanje. Recimo: dirljivo urlanje. Ali mono. Jadno moje dijete, ree Silvija privijajui Babs uza se. Tako mi je ao. Da, ja sam to rekla. Ali, boe moj, ti si to ula, kako strano! Babs se energino oslobodi zagrljaja. Moram kihnuti. I kihne. ak su i to svi smatrali kominim. Znate, kad ovako neto jednom pone, u kinu, u kazalitu onda obino sve propada, ljudi se i dalje neprestano smiju kod svake prilike, bez prestanka, i moete sve obustaviti i spustiti zastor. Ali ovdje ne! Tu je ak i to kihanje bilo puni pogodak. Rod, govno, sav je blistao. Siguran sam, kad bi se za takvo to dobivala Nobelova nagrada, on bi je oekivao zato to mu je palo na pamet Babs prepustiti da pria. Ne samo od vedskog kralja osobno, nego jo i s ponudom da Gustavu VI Adolfu smije rei ti. Na, ree Babs gomili ispred sebe, i onda sam znala kako teko moja mama radi! Kad ve ona sama tako neto kae! Jer to je naravno znailo: onda jo i dijete, za koje se uveer ne mogu brinuti, jer odmah zaspim, zbilja znate moja je mama esto i usred jela znala zaspati. A Phil mi je onda jo i itao VVinnieja, Olivera Twista ili Tom Sawyera i Huckleberrv Finna. Phil, sad se ti molim, nemoj ljutiti, ja isto tako volim i tebe sluati kako mi ita, zbilja. spustila je svoju malu vruu ruku na moju . ali to je ranije uvijek inila mama. To, i prije toga se pomoliti. Ja nisam s tobom molio? rekoh rutinirano i prestraeno. Kod mene je u odnosu na malu ve odavno sve bila samo rutina. Jo i moliti, moj gospodine suce! Vidio sam da se Rod cerio. Pas. Genijalni sroljo! To je. to je. nisam znao kako molite., mucao sam. Rutina zrela za snimanje, da se pobljuje! Ali, Phil, ree Babs sa svih strana sijevali su elektronski blicevi, zato zapravo, nikada nisam shvatio, kao da reflektori nisu dovoljno jaki ali, Phil, pa ja znam da ne zna. Onda sam sama molila. Za nas sve. Ma, nije to. I ti si mi sasvim lijepo itao. A najljepe iz Alice u Zemlji udesa, priu o onom ludom klobuaru i o zeiu koji uvijek dolazi prekasno, to je bilo prima. Ali ja sam morala uvijek misliti na to, kad bude film gotov, da onda mama jednostavno mora uiniti onako kako joj je savjetovala tetka Romy. Babs se opet okrenula objektivima kamera i mikrofonima. I sad je doao as da vam kaem zato to sada tako mora biti. Dakle: film sa stricem Bianchijem je gotov. A mama e sada, prije nego to zapone novi film, prvi puta u etiri godine, otii na dopust. Babs opet zakalje. Za ovu priliku nosila je zeleni pleteni overall s rol-kragnom na vratu, zatvoren patentnim zatvaraem, iznad toga crvenu plisi-ranu suknju s naramenicama i crvene cipele. Crna kosa bila je visoko podignuta, u njoj utaknut umjetni crveni cvijet, a po sljepooicama su padali uvojci. Ve smo svi jako uzbueni, rekla je Babs. A najvie, naravno, ja. Jer to je prvi put da Phil, mamica i ja ne idemo zajedno na dopust. Ne, da bi se mama ba onako potpuno odmorila ide sama! Babs se nasmije. A Phil i ja, i striko Rod i Clarissa i gospodin dr Wolken, mi emo je ostaviti na miru! Naravno da u sigurno biti alosna bez mamice, ali. To nee trajati dugo! A ja u se sa stricem Rodom i Clarissom i Philom i gospodinom doktorom VVolkenom sjajno zabavljati u Parizu i Madridu i posvuda kamo emo jo ii. Da, to je ono to sam vam htjela rei. Ah, da jo neto: Mamica leti daleko, vrlo daleko. I to gdje e biti na odmoru je tajna. Znam da vi svi mamu jako volite. I zato mislim da ete mi ispuniti jednu molbu. Ja, naime, imam jednu. Nemojte, molim vas, pokuati slijediti moju mamu i opet je fotografirati i sve to. Molim vas! Ja to ne mislim loe. Ali, molim vas, ostavite sada moju mamu na miru! Hoete li? Tri sekunde tiina. A onda su zaurlali svi ovdje sakupljeni na najrazliitijim jezicima: Da! Da! Da! Da! Urlanju nije bilo kraja. Ovaj put iz opreznosti uope nisam Page 15

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok pogledao Roda, prljavu svinju. Babs je ustala, naklonila se na sve strane i podigla jednu ruku. Nastala je tiina. A Babs je rekla, poto je prije toga ponovno zakalja-la: Hvala lijepa. Ja sam znala da ste svi vi dobri, da ste sjajni, perfektni! Rod Bracken ustane. On je visok, jak ovjek, i tada mu je bila etrdeset i jedna. Ima blijedo lice ovjeka koji malo boravi na svjeem zraku, tipinu ameriku frizuru sa sasvim kratko podianom kosom, koja mu odlino pristaje na duguljastoj glavi; pomalo prosjed. Oi su mu vrlo svijetle, ledene hladnoe, ali znaju u trenutku prijazno i toplo sjati kao sada na primjer taj ini sa svojim oima to god hoe, ima vrlo velik nos i vrlo tanke usne. Obrve su mu srasle. Toga poslijepodneva nosio je sivo flanelasto odijelo, bijelu koulju i crnu kravatu s plavim tokicama. Podigao je obje ruke i rekao: Hvala, deki! S novinarima svih vrsta ophodio se kao s kolegama. Nazivao ih je i: momci, boys, chums, prijatelji, amici, copains, ve prema tome gdje se toga trenutka upravo nalazio. Tri jezika govorio je perfektno, a daljnja tri dosta dobro. Obeali ste da ete Silviji Moran ovaj odmor priutiti, da je neete slijediti. Hvala vam, deki. Uostalom: Silvija leti tako daleko da je ionako nitko od vas nikada ne bi mogao nai! Smijeak, malo usiljen. Tako. A sada bih rekao jo nekoliko rijei. Slijedee godine Silvija Moran moi e realizirati najvaniji i najvei projekt u svojoj karijeri igrat e u najveem filmu to ga je ikada snimila u najsmjeli-joj produkciji to su je SEVEN STARS ikada realizirale, svoju ivotnu ulogu. Danas vam mogu rei, da je u tu svrhu, a na moj poticaj, Silvija Moran osnovala vlastitu produkciju SYRAN-PRODUCTIONS. SYRAN je, naravno, sastavljeno od Svlvia i Moran. SYRAN-PRODUCTIONS e proizvesti za SEVEN STARS u posebnoj novoj vrsti tehnike u boji, i efektna pauza i za dvadeset i pet milijuna dolara. Vidio sam kako je Rod govorio, ali iznenada njegov je glas nestao. Svega moda tri sekunde. U te tri sekunde prisjeao sam se. Toliko toga ovjek se moe sjetiti u samo tri sekunde 1960, 25. rujna, bila je filmska premijera koja je ula u povijest kao Brackenov super-film. Spomenuta praizvedba odrana je u Miinchenu. Naslov: CRNO NEBO Trokovi produkcije: 6,5 milijuna DM. ista dobit do danas: 156,7 milijuna DM. Brackenova filmi-na raena je prema romanu autora po imenu Erich Walden, koji je 1931. umro u najveem siromatvu. CRNO NEBO otprilike je isto toliko poznato kao i romani tajnom obavijenog Brune Travena. Zato su njemake filmske kompanije uvijek nanovo pokuavale taj roman prenijeti i na filmsko platno. Meutim: nikada nije bilo mogue priskrbiti dovoljno novaca, pa ak niti uz pomo najsloenijih Co-pro-dukcija. Radnja se odvija u mnogo zemalja, izmeu ostalog i u nekim vrlo dalekim. Autor knjige, Walden, koji je umro neposredno iza svoje ene, imao je samo jednog nasljednika sina Otta. Otto Walden radio je 1958. kod jedne miinchen-ske firme nekretnina. Financijski nije dobro stajao. Nimalo. Svojom krivnjom bio je rastavljen od dviju ena, to je znailo, da je morao plaati dvostruku alimentaciju, a ivio je s treom enom. 1958, 12. travnja, uveer, dobio je posjetu. Stanoviti Rod Bracken molio ga je za razgovor. Da je namjetenik Savjetodavnog ureda za poreska pitanja u New Yorku, rekao je taj Bracken nekoliko puta na telefon. Walden se za svaki sluaj prethodno raspitao. Ovom je sastanku prethodila stanovita prepiska. Uzalud. Nitko od upuenih financijera nije uo za ime Rod Bracken ili za naziv ureda to ga je on naveo. Wal-denu je bilo samo mogue doznati gdje je taj Bracken u Miin-chenu odsjeo: u jednom od zadnjih, pa zato i najjeftinijih pansiona u gradu. Tono u dogovoreno vrijeme pojavio se te veeri kod Walde-na loe obuen, mrav i bijedan. Jo prije no to je skinuo kini ogrta zelenkast i rasparan, saopio je Waldenu razlog zbog kojeg je doletio preko Antlantika: Producirat emo taj roman vaeg oca, dragi prijatelju. Walden je drao da je Bracken neki siromaan smuenjak. Ve deset minuta kasnije drao je Walden, koga su titili dugovi, sav zdvojan istog tog Brackena za genija koga je sluao otvorenih usta. Bracken je govorio prilino dobro njemaki, s tekim naglaskom, brzo, odluno, apsolutno siguran u svoju stvar, a prije svega s pristupom poput velikog bankara. Nije se uputao u uvode, nego je odmah razjasnio da je u stanju uiniti ono to nisu mogla ni najvea njemaka filmska drutva, naime, utjerati 6,5 milijuna DM i to u vrlo kratkom vremenu. Ja sam se interesirao, rekao je svom domainu Bracken, stranac s krivo izgaenim cipelama, zguvanim odijelom i upalim licem, za njemaki porezni zakon. I imam ovdje u Miinchenu jednog poznanika koji mi je spreman do kraja godine posuditi sedamdeset tisua maraka. A vie i ne trebamo. Ne vie? Zajam od 70.000 maraka? Ako su mnogi distributeri i producenti taj film kalkulirali sa 6,5 milijuna maraka? Distributere takoer ne trebamo. Producirat emo sami i prodavati gotov film onim posrednicima u cijelom svijetu koji najvie nude. to mislite, koliko e tu ostati za nas! Dakle ipak luak! to se moe zapoeti sa 70.000 DM? Rod Bracken je Ottu Waldenu objasnio to se time moe zapoeti. Nakon toga Otto Walden vie nije Roda Brackena definitivno smatrao luakom. Slijedeeg Page 16

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok se prijepodneva obojica gospode pojavie u miinchenskom Registarskom sudu, da bi u Registar unijeli firmu pod nazivom CRNO NEBO FILMSKA PRODUKCIJA Drutvo s ogranienim jamstvom CO. KG. Dva vanjska ortaka bili su najprije sama gospoda Walden i Bracken. Uplaeni osnovni kapital: 20.000 DM Brackenov miinchenski prijatelj doista se pojavio s novcem na licu mjesta. Odmah potom tiskani su prospekti to ih je Bracken prethodno pripremio. Papir visokog sjaja. Najotmjenija oprema. Te prospekte odaslao je Bracken na 8500 adresa u Saveznoj Republici. Te je ljude, po Brackenovu nareenju, izabrao jedan demoskopski institut VValden od sada jedva da je i jo imao kakvog posla s projektom. Tu se, bez iznimke, radilo o ljudima koji su posjedovali mnogo novaca ili mnogo zaraivali, najugledniji ljudi, koji su svi zajedno patili od istog zla: nalazili su se pri samom vrhu porezne ljestvice. U prospektima na visokosjajnom papiru u kojima su ve objavljena imena svih sudionika glumaca, autora knjige snimanja, reisera, producenta tehnike ekipe itd. itd. i doista su kasnije svi ti ljudi i ene stvorili film! objavila je FILMSKA PRODUKCIJA CRNO NEBO GmbH Co. KG svoju namjeru da s realizacijom filma legendarnog romana zapone ve krajem godine. Sasvim u okviru legaliteta obratila se potom panja na neke manje zapaene toke njemakog saveznog Zakona o porezima. One su, da ih ovdje pojednostavljene ponovimo, kazivale slijedee: novac to bi ga neki poreski obveznik stavio na raspolaganje za ostvarenje nekog projekta filma npr, ne oporezuje se, ve se dapae prilikom takve izjave u potpunosti odbija. Ljudima koji su primili te prospekte pruila se tako prilika da sudjeluju u produkciji filma. Poznati roman, glumci, reiser sve je obeavalo senzacionalan uspjeh. O tome da se sve odvija pravim putovima brinulo je jedno staro ugledno povjere-niko drutvo iz Bremena. Takav nain financiranja filma nije do sada uope bio poznat u Njemakoj. Bilo je to sada prvi put. Rod Bracken se doista najtonije informirao. Usput reeno, on je sada ve nosio odijela po mjeri i stanovao u hotelu etiri godinja doba. Ono to je prospekt kazivao sveanim rijeima objasnio je Bracken, ovjek pristigao iz mraka, one veeri 12. travnja 1958. sinu pokojnog pisca Waldena, koji je umro u siromatvu pukim jezikom ovako: Bogatuni moraju plaati porez sve dok ne ostanu bez kinte. Ako daju novac nama mnogo, vie, jako mnogo onda to za poetak ima efekt psiholokog trijumfa: te pare ni u kom sluaju nee otii na piljivi porez! Potom dolazi i drugi psiholoki efekat, nazovimo ga principom nade. Bude li moj film utjerivao novac, moram od njega i ja dobiti odgovarajui dio! I bit u, naravno, jo bogatiji! A ako se film izjalovi, nisam nita izgubio, jer bi mi porez taj novac ionako poderao. Tako imam jo uvijek veliku ansu da zaradim. A to bi bio trei psiholoki efekat: dra hazarda! Otto Walden bio je oduevljen. Bio je jo oduevljeniji kad je u Bremensko povjereniko drutvo ubrzo nakon razaslanih prospekata poeo pristizati prvi novac jednom 100.000 DM jednom 300.000 DM i jo jednom 500.000 DM. Rod Bracken se dao na putovanja. Tog je ljeta putovao izvanredno mnogo i nikad se nije moglo tona znati gdje se u tom asu nalazi. U svakom sluaju sklopio je mnogo preliminarnih ugovora s glumcima, kamer-manima, jednim reiserom a uzimao samo najbolje od najboljih. U kolovozu su trojica talijanskih scenarista predala sjajni skript i Rod Bracken je doista imao na okupu ekipu kakva se samo poeljeti moe. U kolovozu su dodue Walden kao i jamci iz Bremena postali histerini: do sada je ukupno trideset ulagaa uplatilo svega iznos od 1,7 milijuna DM. 1,7 milijuna! A trebalo je 6,5 milijuna! Gospoda iz Bremena napala su Brackena. Prije kraja godine ima da se stvore 6,5 milijuna DM! Prije kraja godine mora se poeti s produkcijom. Inae e gospoda s ogranienim jamstvom biti prisiljena podnijeti tubu protiv Brackena i Wal-dena u ime ulagaa. A Bracken i Walden bi se tada nali iza reetaka. Prokleti sroljo, govorio je Walden Brackenu. Sve lijepo s mirom, mali, ree taj. Kao prvo, ovako ta neu vie da ujem. Naravno da u kolovozu pare jo ne mogu biti tu. Nita ne shvaam, rekao je Walden. Nisam to od vas ni oekivao, glupane, izjavi Bracken. Neto u vam predloiti. Mi smo na privatni ugovor postavili na bazi fifty-fifty. Svaki dobiva polovicu od onoga to na obojicu otpada kao ista dobit. Nee otpasti uope nita! jadikovao je Walden. To je vae miljenje. Moj prijedlog: preuzimam trideset od vaih pedeset posto, idemo k advokatu i utanaimo tako da ako sve krene naopako na va teret ne pada nita. Onda sjedim u govnu ja sasvim sam. Je li to prijedlog koji vam neto znai? Walden potvrdi, sav u suzama. Kao to sam i oekivao, ree Bracken. Bila su potrebna tri odvjetnika i jedan zapisniar da bi se Waldena odgovarajue osiguralo i da bi se postiglo da nou gospodin opet moe mirno spavati. Bracken nije nikada spavao drugaije doli odlino. Jer ono to je on oekivao tono se i dogodilo. U rujnu je bilo sedamdeset kreditora s ukupno 2,8 milijuna. Listopad je donio jednog jedinog, sa 320.000 DM. Brana je imala svoje jasle. Do studenog mjeseca. A onda su odjednom prispjela pedeset i etiri ulagaa s ukupno 3,8 milijuna. 1. prosinca bilo je 111 kreditora sa 6,49 milijuna. 10. prosinca bilo Page 17

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok je jo 22,7 milijuna koja su gospoda iz Savezne Republike jo eljela uplatiti. Jamci su bili prisiljeni odbiti sve to je prelazilo 6,5 milijuna pa da su platioci i kleei molili sklopljenih ruku. Uzmite, uzmite, uzmite! Vie nije nita ilo. Tako su po planu, jo prije Boia, zapoeli radovi na produkciji filma. A trajalo je do 25. prosinca 1960. Tada je film bio spreman za prikazivanje, sinhroniziran na dvadeset i osam jezika, titlovan na daljnjih devetnaest razaslan po itavoj kugli zemaljskoj i prodan distributerima koji su najvie nudili. Nakon premijere slijevao se novac u slapovima. Walden je sada pokuavao dobiti opet vie od srojih dvadeset posto, ali je Bracken samo slijegao ramenima: Ni pfe-niga vie nee dobiti, ti idiote, ree dosaujui se. U meuvremenu su obojica prela na ti. Takvu glupost kakvu si pokazao valja kazniti. U kolovozu si me jo proklinjao jer smo imali tek jedan-zarez-sedam milijuna, posro si se u gae od straha pred guvom. A da malo razmisli, to nisi bio u stanju. Razmisliti? Da e vree s novcem tek na kraju godine bre-bolje potraiti jo koju otvorenu mogunost da svoje bijele ili crne pare, ukoliko jo ide, sakriju pred porezom na kakvo sigurno mjesto, odgovori Rod Bracken. Uostalom: sa dvadeset posto ima i vie nego dosta, ti glupa guzice. I time je Rod Bracken, preko noi, praktiki nestao iz Miin-chena, iz Savezne Republike, iz Evrope. I praktiki je preko noi iskrsnuo u Kaliforniji. Malo kasnije posjedovao je sjajnu vilu u Beverlv Hillsu. Imao itavu flotu automobila, koja se sastojala od jednog mercedesa, jednog rollsa i jednog bentleva. Imao dvojicu kineskih slugu, tada najskuplju i najljepu starletu Hollywooda, antikvitete u velikim koliinama, ogromne akvarije, u kojima je pod izlikom, naravno, da jedan hobby mora imati slava obvezuje! uzgajao najrjee, najljepe i najstranije ribe na svijetu. Jo se sada sjeam kako mi je Bracken, prilikom naeg prvog susreta, cijeli sat govorio kakvih sve potekoa ima kod uzgoja serrasalmusa pirava, najstranijeg izdanka etiriju razliitih vrsta porodice piranha, tog udruenja ubojica, iz podruja Amazonskog sliva. Zaradio je dakako mnogo novaca svojim Chuzpe filmom. Ali to nije bilo dosta za luksus u kojem je sada ivio. ime je jo zaraivao mnogo novaca mnogo, mnogo vie to tada ne da sam znao samo ja, to je znao tko god je poznavao Brackena. Ja sam ga jednom o tom pitao, a on mi je dobro se jo sjeam, odgovorio: No, naravno tako je to bilo. A to biste vi uinili? Trik s financiranjem filma moe se svuda primijeniti. Vi znate, tada sam poeo stambeni blokovi prikolice za stanovanje i porodina gradnja, sve sam to financirao na taj nain, a i vee stvari, naravno. Nebodere, tankerake, flote i jednu veliku kliniku. Da, znam, rekao sam. Ali kada ste poeli sa svim tim? Pa tada, jo u vrijeme kada sam tako mnogo putovao za CRNO NEBO, odgovorio je. Nakon to me je zamolio da ga pratim, jer bilo je upravo vrijeme da se nahrane pripadnici serrasalmusa piravae, rekao je jo: Oni su svi mislili da e mi trebati tjedni i mjeseci da skupim ekipu za onaj mali posrani film. Groktao je. Tako neto pijan obavim s lijevom nogom za est dana. ta god, pa da, da sam naravno, osnovao svoje ostale firme s drugim partnerima! Povjereni-kih drutava ima svuda u svijetu za svinje hraniti. Kad se film poeo prikazivati, ve su svi projekti odbacivali novac ak je i nacrt velike klinike ve bio na crtaoj dasci. Idioti. Vi ne znate, dragi prijatelju, koliko idiota ima na zemlji. Ah, da, naravno: kad sam upoznao Roda Brackena, on je ve bio agent Silvije Moran. Ona mu je ponudila posve ludi financijski aranman. Dobivao je vie postotke od njezinih gaza nego bilo koji drugi agent na svijetu. Silvija je tada rekla: On ih i zasluuje, svaki pojedini postotak, svaki pojedini cent. On je najgenijalniji ovjek kojeg sam ikada srela. I zato sam ga, naravno, morala imati. . O emu se radi u tom slijedeem i najveem filmu to su ga Silvija Moran i SEVEN STARS ikada snimili, rei e vam sada Silvija Moran sama, uo sam iznenada opet Roda Brackena kako govori na onoj konferenciji za tampu u DOLDERU. Odjednom je glas ponovno bio tu. Samo tri sekunde ga nisam razabirao, prisjeao sam se. ovjek se moe prisjetiti tako mnogo toga u samo tri sekunde. Tu je bila sala DOLDERA, tu su bile kamere, reflektori, mikrofoni. Tu je bila Silvija, prekrasna Silvija, nadzemaljski lijepa Silvija. THE BEAUTY LJEPOTA. Taj slogan bio je, naravno, Brackenov. Drugi agenti su za svoje zvijezde kreirali druga simbolina imena: THE SIN, THE BODY, THE VOICE GRIJEH, TIJELO, GLAS. Da, rekla je sada Silvija, rutinirano kad je to bilo potrebno sa smijekom, ako je trebalo ozbiljno, glumica konano i to inteligentna, da, mi pripremamo na najvei film, moja gospodo i gospoe. I zato je doista potrebno da se prije toga odmorim. Jer taj novi film, ta nova uloga o kojoj sam sanjala cijelog ivota, zahtijevat e od mene sve moje snage. Znam da mi predstoji najljepe i najtee doba moga ivota. O emu se radi, gospoo Moran? Sakupljeni reporteri izabrali su jednog ovjeka od agencije FRANCE PRESSE kao svog govornika. Stajao je sasvim sprijeda. Debeo, prijazan gospodin, Claude Parron se zvao. Poznavali smo ga. S vremenom ovjek upozna sve njih iz tog zanata. Radi se o postavljanju filma KAVKASKI KRUG Page 18

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok KREDOM od Bertolta Brechta, rekla je Silvija Moran polagano. Kretanje u dvorani. Potisnuti uzvici. To je bila senzacija i to jo kako tempirana! Samo ne gledati toga Bracke-na, tu svinju! Od Bertolta Brechta? Da. Ja u igrati kuhinjsku sluavku Gruu, dakle jednu sasvim drugaiju, apsolutno novu ulogu, kakvu nisam nikada igrala. Suprotnu vaem tipu! rekao je AFP-Parron. Suprotnu mom tipu? Ah, vi mislite na vanjtinu! Da, to da. Ali inae. Vi poznajete KRUG KREDOM. Vi znate da se ovdje radi o sluavci koja uzima k sebi dijete guvernerove ene, odgaja ga i uva od svih opasnosti sve dok se guvernerova ena ne vrati i trai dijete, pa dolazi od onog glasovitog pokusa s krugom krede. Na kraju sudac dosuuje dijete sluavci, koja je dijete ispustila i nije ga iz kruga vukla k sebi, da ga ne bi povrijedila. Jer na ovom svijetu nisu najvrednije majke, ve ono majinsko. I ruka oko Babs, koja je upravo kihnula. Ovo to sjedi upravo pored mene takoer objanjava zato sam oduvijek sanjala o toj ulozi. moje ljubljeno dijete. Dakle, Brecht, gospoo Moran. Mi Francuzi volimo Brechta. Ali ameriko drutvo i jedan dramaturg s Istoka. Najvei njemaki dramaturg ovog stoljea, monsieur Par-ron, rekla je Silvija. Potpuno sam vaeg miljenja, rekao je AFP-Parron. Ja ak mislim, svijeta! Ali, kako ete izii na kraj? Mislim rei, nema li tu ogromnih potekoa? Silvija me pogleda sa smijekom. Napokon i ja sam morao neto rei. Rekao sam a govoriti sam znao, dugi niz godina elio sam postati glumac ili pisac, no, na neki nain sam i postao neto slino, kao neki glumac, glavu okrenuvi malo udesno, en face ne izgledam tako dobro kao s lijevog profila, lijeva strana je moja najbolja strana rekao sam vrlo mirno, vrlo oputeno, vrlo uvjerljivo: Do sada na svu sreu uope nema nikakvih potekoa. Ali Istok, gospodine Kaven Nasljednici. Prava Upravo to! rekoh. Sa svim tim stvarima i ljudima vlada najljepa sloga! Vidite, monsieur Parron Nagnuo sam se naprijed. . taj film se podupire sa dravnim pozicijama! ivimo u doba kada se tei poputanju zategnutosti izmeu Istoka i Zapada. Ne moda zato to bi bili aneli! Ne, iz istog nagona za samoodranjem. Sve gadi mi se da to moram rei sve tono tempirano po Rodu Brackenu. Dakle, i u takvom vremenu na bi film, prema obostranoj namjeri trebao biti u znaku mira, dobre volje, spremnosti za razumijevanje i mogunosti koegzistencije. Obostrano znai li to da imate podrku dravnih tijela na Istoku i Zapadu, Mr. Kaven? Upravo to, monsieur Parron. Nemir. Dravne vlasti u Istonom Berlinu i u Washingtonu zajedniki e nam pomoi ostvariti taj film. Voeni istim motivima pomau nam i zastupnici, uvari ostavtine i nasljedstva i vlasnici autorskih prava tog i sada vas moram citirati jer imate po mom miljenju apsolutno pravo, monsieur u meunarodnim razmjerima najveeg dramatiara naeg stoljea. A vi ete snimati u panjolskoj, gospoo Moran? Da. U ESTUDIOS SEVILLA FILMS u Madridu i u Pirene-jima, kod Zaragoze i kod Barcelone. Komad se kao to znate, odigrava u davno doba u jednoj kavkaskoj provinciji, u Gruziji. panjolska je za to idealna. Pa bila je i za Doktora ivaga, rekao je Claude Parron. Tono. Silvija kimnu. Nosila je dvodjelni ensemble suknju i bluzu od Puccija, u onim za Puccija tipinim, divlje razbacanim vatrenim bojama mjeavini ametista i zagasito ruiaste, pred njom je leala torbica istih boja, takoer od Puccija, a nosila je crne cipele od krokodilske koe. Na sebi je imala etverostruku ogrlicu od bisera, s velikim zatvaraem. Zatvara je izgledao kao rua. Listovi od briljanata, a u sredini tri bisera. Imala je i naunice, koje su bile izraene kao zatvara na ogrlici. I prsten je imala, izraen prema istom motivu, rua je bila, naravno, manja, a umjesto tri bisera bio je na prstenu jedan briljant. Znao sam da ima 20 karata i da je iz klase Jaeger. Bilo je to prvo na amerikoj ljestvici. U Njemakoj je Jaeger jednak Riveru, a u Francuskoj to odgovara Bleu-Blanc. Obrazovan sam, zar ne, moj gospodine suce? Konano, na prstu druge ruke Silvija je nosila jedan smaragd, a na zglobu briljantni sat od firme Jaeger--LeCoultre. Ve godinu dana teku pripreme, rekla je Silvija. Uloili smo sve svoje ambicije u to da i najmanju ulogu povjerimo najboljem glumcu kojeg je mogue nai. Imamo najbolju tehniku ekipu kamermana, tonmajstora, arhitekte i tako dalje. Imamo najboljeg pisca dijaloga Ovi su danas imali gomilu toga svariti! Sve to to je istina, istina je pa gadio mi se koliko i ja njemu sve je to bilo djelo Roda Brackena! Silvija je dobro znala zato ga tako ludo mnogo plaa. A pritom bio je veliki trik: svim tim novostima o narednom filmu Rod je prikazivao ono to je bilo najoiglednije: da e Silvija na neko vrijeme n e s t a-t i! Naravno, da je i Babs bila uvjerena da mama eli ii na odmor: nije nitko lud da ide jednom devetogodinjem djetetu objanjavati to znai lifting. AFP-Parron upita: A samo za taj film Zvat e se KRUG KREDOM, monsieur Parron, ree Silvija. . i samo zbog KRUGA KREDOM osnovali ste vlastito drutvo, missis Moran taj SYRAN PRODUCTIONS? Da. Kod jednog tako monog projekta to je nuno. Naravno, radi poreza! dobaci netko. Silvija mu prijazno kimne. Jasno, i zbog toga. Ja doista nemam namjere raditi Page 19

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok nasmrt da bih onda do kraja ivota jo plaala sedamdeset osamdeset, devedeset, devedeset i tri posto poreza. S vlastitom kompanijom stvar je i po mene neto bolja. Imate li to protiv? Ali molim vas, missis Moran, kae Claude Parron u nedoumici. Naravno, da ne. Tko je ef produkcije, tko vodi SYRAN--PRODUCTIONS? Silvija me pogleda blistavim oima, moda je mislila na ono to je bilo ranije, moda me je doista toliko voljela, postalo mi je zlo. Rekla je poneseno i vrlo ponosno: Philip Ka-ven Philip Kaven? Claude Parron pokuao je oduevljenim iznenaenjem prikriti svoju zblenutost. To je. to da ete vas dvoje sada i poslovno suraivati, missis Moran, to je naprosto velianstveno! Znate, rekla je Silvija mi smo sada ve gotovo tri godine zajedno, Phil i ja. A sretni kao prvog dana. Zato? Jer se, vjerni svom uvjerenju, da je brak smrt ljubavi, niste nikada vjenali, ree AFP-Parron. Sigurno. To je nae uvjerenje mi ga ne elimo ni u kojem sluaju propagirati! Kod mene i Phila to se pokazalo ispravnim. A zato? Jer nas vee ljubav, u kojoj prosto sve, ali ma ba sve tima, tjelesno i duevno. Duevno je ono to e ostati. A to je najvanije. Treba imati iste nazore, iste osjeaje, sklonosti, averzije, iste misli. Kod Phila i mene to jest tako. Meu nama vlada apsolutna harmonija. A ipak smo dva sasvim samostalna bia. Ja znam da je Phil pametan i pravedan, dobar i nesebian zbilja, moj gospodine suce, takve je stvari govorila, a ja sam tu sjedio i izigravao stidljivca. Nakon jedne stanke zanesenosti, Claude Parron izusti engleski, kao i sve to je rekao ozbiljno: Missis Moran zahvaljujem vam u ime svih svojih kolega, u ime svih gledalaca i slualaca. Mi svi, milijuni na cijelom svijetu, veselimo se zajedno s vama, osjeamo zajedno s vama, i elimo vam svima zajedno, vama, mister Kavenu, naravno i naoj Babs, da vas troje i dalje ostanete ovako sretni. I nadamo se, missis Moran da e KRUG KREDOM biti va najvei osobni uspjeh. Hvala vam svima. Mi zahvaljujemo svima vama, moja gospodo! Silvija se digla. I mi smo ustali. Claude Parron je priao blie i poljubio Silviji ruku. Zatim se duboko naklonio. I sada smo stajali ovdje Silvija, Bracken, Babs i ja jo jednom u jarkom svjetlu reflektora, smjekajui se, Babs smijui se. Babs je zahvatila u jednu od vaza i pruila Parronu crvenu ruu. A onda je krenulo! I to kakvom brzinom, moj gospodine suce. Rekao sam ve na poetku, da sam mog maseratija ghibli krem-bijelog, kojeg mi je Silvija poklonila, uvijek doista kao od ale mogao natjerati na 290 kmna sat. U gradu, naravno, o tome nije moglo biti ni govora. Uope ne. vicarci prokleto paze na to i posvuda su sami znakovi s ogranienjem brzine. Ali taj maserati lei na cesti poput daske, s njime moete ulaziti u zavoje od 360 stupnjeva a da pritom jedva i pomakne-te nogu s pedale za gas. Silazei s DOLDERA ima nekoliko takvih zavoja, a ulice uske, vijugaju tu uzbrdo. Pojurio sam nizbrdo. Pilatusstrasse. Sonnenbergstrasse. Gume su cviljele kad sam do kraja zakretao upravlja lijevo, desno, lijevo. Jedino me tada pritiskalo Silvijino rame u kaputu od samurovine, a njen ludi eir od samurovine bila je poznata po svojim ludim eirima okrznuo bi svaki put moje lice. Kozji put! Pazi, glavna cesta! Brdska cesta. A u retrovizoru sam iza sebe vidio gomilu, najmanje dvadesetak kola. No, divno. Ovih se neemo nikada rijeiti, rekla je Silvija pokraj mene. Nikada, rekoh. Oprez! Ramistrasse. Sveuilite. Sveuilinom ulicom gore prema sjeveru, pokraj Visoke tehnike kole. Lijevo! Kroz Weinbergfussweg naprijed prema zapadu, a onda dolje prema jugu. Pravi lov na lisice. Dokopao sam se grada. Tu je bio Limmat! Preko mosta! Pored Glavnog kolodvora! Nisam mogao voziti brzo. Ali zato spretno. Svaki ovjek zna poneto. Ovi iza nas mora da su se uznojili, svi ti Rodovi prijatelji, momci, chums, amici, deki i copains! A sada du Limmata, preko beskonanog Sihl-Quaia. Krianje Kornhauserstrasse. Hopa. Proao sam kroz crveno svjetlo. Polaganije. Inae e nas ovi jo i izgubiti. Tako, evo ih opet. Dalje! Maseratiju sam stisnuo gas ravno u trbuh. Preko Limmata, koji je svjetlucao u tami, desno irokom Hardtstrasse. Sada semafori, itava kolona semafora. Sve zeleno. Dalje! Uitak, takav jedan maserati, moj gospodine suce. Lijevo se bez kraja i konca prostirala crna i ogromna industrijska etvrt. Vozio sam gotovo tono prema zapadu, sve do sportskog igralita. Tamo su poinjali uski zavoji, koji su vodili prema usponu za auto-put. Lijevo, desno, lijevo. Silvijina samurovina i eir stalno su mi bili na putu. Ona se okrene. Ne brini, ree ti su jo uvijek tu. Jo uvijek su svi tu. Dokopali smo se auto-puta za Bern. Oko kola je fijukao vjetar to ga je proizvela brza vonja. Vozio sam sada bre. I oni koji su nas gonili takoer. Izlaz za Oerlikon. Izlaz za Dietikon. Jo dva, tri izlaza sa auto-puta i bili smo ovdje-kamo sam namjeravao i elio doi, kod restorana na mostu Wiirenlos. Taj restoran na mostu, osamnaest kilometara udaljen od Ziiricha, lebdi visoko iznad oba smjera auto-puta i jo malo vie. Tu je est restorana, osamnaest duana, jedna bankovna filijala, jedna telefonska centrala, tuevi, pTevijalita za djecu, etrdeset tankiralita za automobile u blizini parkiralita, na kojem ima mjesta za sedam stotina automobila. Sve je na tom odmaralitu dnevno otvoreno Page 20

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok gotovo dvadeset i etiri sata. Dovezao sam na parkiralite i stao. Izali smo. Ruku pod ruku poli smo preko tamnog traga prema fantastinoj konstrukciji na mostu. Od est restorana Srebrna kugla, Srebrni galeb, Habsburki grill, Boulevard-Cafe, Djeji restoran, izabrali smo esti: Landbeiz. To na vicarskom njemakom znai neto kao mala seljaka gostionica, u kojoj se zapravo vie pije nego jede. Bilo je toplo i ugodno kao u kakvoj seljakoj kolibi, i ja sam naruio jednu bocu Saint Saphorin, iz godine 69. Ispod nas su itali svjetlosni tragovi automobila u est pura u oba smjera. To je bio vidik, koji me je uvijek nanovo znao fascinirati; bili smo ve nekoliko puta ovdje jer smo se uvijek ponovno smireno osjeali. Ona je puila. Braa bi morala uskoro iskrsnuti. Konobar je donio Saint Saphorin u srebrnom vjedru. Dok je otvarao bocu, pojavio se i prvi od Brackenovih momaka, burazera, kitova, a kamere spremne da kljocnu. Pogledao sam ih bezizraajno. Pomogao sam Silviji prebaciti preko ramena kaput od samu-rova krzna, pomogao joj skinuti eir. Stavila ga je na jednu slobodnu stolicu. Merde, alors! ree glasno jedan od reportera. Drugi su samo zinuli u nas. ena do mene nije bila Silvija Moran. ena do mene samo je obukla Silvijin kaput i eir od sibirske lisice To je ovog puta bila moja ideja, jednom jedna moja a ne onoga srolje Brackena! ena do mene bila je Clarissa, dadilja male Babs. Konobar je ulio malo vina u moju au. Kuao sam. Saint Saphorin imao je trpak i velianstven okus. Kimnuo sam, a on je napunio obje ae i promrmljao neto to je vjerojatno bila kakva zdravica. Zahvalili smo mu i poeli oboje piti. Reporteri kod ulaza stajali su neodluno. Tiho su meusobno razgovarali. Jedan visoki, plavi, pristupio je k stolu i rekao mi njemaki, s rajnskim naglaskom: To nije bilo fer, gospodine Kaven. Fer! rekoh. Zar vas Bracken nije zamolio da gospou Moran ostavite na miru? J a nisam vjerovao da ete v i biti fer! Zato sjedim sada ovdje s gospoicom Clarissom. A gdje je missis Moran? upitao je uistinu. Nisam mu uope odgovorio. Vratio se k ostalima i poeli su opet razgovarati, a onda su otili, svi osim ovog visokog plavog Nijemca s rajnskim akcentom. Naruio je pivo i dobio ga. Odluio je, dakle, ostati do zadnjeg. Rekao sam Clarissi: A sada moramo ekati telefonski poziv. Da, gospodine Kaven, ree Clarissa. Clarissa je potjecala iz Los Angelesa, ali je bila njemakog porijekla i zvala se Clarissa Geiringer. Poznavala je Babs jo otkako je bila beba. Vjerna dua bila je ta Clarissa dvadeset i sedam godina tada, vrlo zgodna, vrlo plava, ali nisam zapravo znao da li je prava blondina. Vidite, moj gospodine suce, kod te dame-to nisam znao. Tu mladu damu ne bih bio dotakao ni klije-tima, jer Clarissa nije imala nijedan od preduvjeta koje su moje slatke cure bezuvjetno morale ispunjavati. Postali smo dobri prijatelji kroz sve te godine. Mene je Clarissa barem potovala, to nije bio sluaj s Rod Brackenom, i imala je tu osobinu da je Babs zaista voljela, iskreno, to-se uskoro pokazalo nezgodnim. Visok plavi Nijemac s Rajne sjedio je tu i promatrao nas Ijutito, i ispijao svoje pivo. Ja sam znao, da e jo potrajati-do telefonskog poziva. I tako smo udobno sjedili i ekali,-dok su pod nama promicala svjetla, ivahna svjetla jer su iza njih sjedila iva bia. Sjeam se da mi je Clarissa tu, u tom lokalu, visoko iznad etiri pure auto-puta, blizu Ziiricha ali u odnosu na to je-Zurich bio blizu? Gdje je bilo vrsto mjesto, toka, soba na; svjetlu; gdje sam bio doma? Ah, toga nije bilo, moj gospodine suce, ja nisam imao svoje kod kue, ni najmanje, sjeam se, da mi je Clarissa tu, visoko iznad svjetala koja su se dostizala i gonila, priala, koliko se Rod pred njom busao u prsa radi organizacije te konferencije za tampu na kojoj zbog njegove spretnosti uope nije dolo do govora o Silvi-jinom liftingu, to apsolutno mora ostati tajnom. Rod je govorio Clarissi: Kad ne bi bilo mene, ovi bi lijepo nasjeli. Uvijek kad smrdi, ja se moram pobrinuti za miomirise. Samo nek dri jezik za zubima, odvratio sam odmah uzbueno. Ni Clarissa nije trpjela Brackena. Drala je sa mnom. Mogao sam s njom otvoreno razgovarati, a to sam i inio. Kad se sam sebi ini tako velikim, kad se stalno tui da njegova dostignua ne nailaze na dovoljna priznanja, zato onda ne ode? On to ne moe, i vi to znate, gospodine Kaven, rekla je Clarissa. Pa vi znate kakvim je paninim strahom opsjednut. To sam znao. Silvija mi je rekla. Rod je to jednom, potpuno pijan, otkrio Silviji: on potjee iz Nevv Yorka, i to iz Bron-xa. Njegov je otac bio pijanica a majka uliarka. Oboje su umrli prije no to je Rod navrio desetu. Dospio je u dom. Tamo je bilo malo jela, a mnogo batina. Rod je odrastao u bijedi Nevv Yorka, njujorka bijeda je sasvim specifina bijeda. Rod je prosjaio i krao, bio je ista cipela, pera tanjura, automobila, pera leina, bio je egrt kod jednog sadistikog elektromehaniara, a zatim kod jednog paraliziranog deparoa, koji je izuio bande mladia i onda ih slao u svijet. S trinaest godina Rod je doivio svoje prvo seksualno iskustvo, neposredno nakon toga dobio je svoj prvi triper, zbog kojeg je zamrzio sve to je ensko, to ga je potjeralo k otrcanim enetinama u birtije, na Waterfrontu, i podarilo mu drugu stranu ljubavi. Bio je Page 21

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok krovopokriva, momak na pumpi, raznosa brzojava WESTERN UNIONA dok je taj jo zapoljavao vlastite teklie, da po narudbi brzojavne estitke pjevaju primaocima Happy birthdav to you, happy birthday to you, happy birthday, dear Mister Cockle-burn, happy birthday to you!, bio je odgovoran za centralno grijanje u neboderu, spavao je tamo dolje u podrumu kod velikih bojlera, radio kao bua karata na putnikim brodovima preko rijeke Hudson, bio u smetlarskoj brigadi, bio je izvikiva jedne novinske redakcije, bio je namjeten kod neke kurve, kojoj je za postotke dovodio pijane mornare, a zatim je radio za neku konkurentsku firmu i stare klipane odvodio k maloljetnicama, nije bilo gotovo niega to Rod Bracken nije bio prije no to je aterirao kao utje-riva novca kod jednog financijskog savjetnika. Tom su financijskom savjetniku u Njemakoj iz dobrih razloga oduzeli radnu dozvolu. Otiao je u Nevv York i pomagao svojim muterijama izvoditi jednu krivinu za drugom. Meutim, neko je doista bio velik ovjek, strunjak za poreske zakone mnogih zemalja. I kao netko tko sa sobom vue ciglu da bi pokazao kako je neko izgledala njegova kua Brecht, Brecht, ah, naa biblioteka, moj gospodine suce!, tako je i onaj kriminalac poreski savjetnik donio sa sobom u Ameriku ogromnu strunu biblioteku. Tu su stajale knjige na policama, u nekoj stranjoj sobi bez prozora a svaku slobodnu minutu, i mnoge noi, proveo je Rod Bracken sa svojom lektirom, i osobito se interesirao za njemako poresko pravo. Uza sve to jo je smogao energije da posjeuje teajeve za strane jezike! Bracken je u stvari bio ekspert kad se dao na put u Miinchen da zapone svoju veliku karijeru sa Chuzpe filmom. Ali panini strah, koji Brackena jo od tada prije to nije tako bilo sve do u san prati, jo i danas, da i dan-danas, jest strah od vraanja u onaj pakao prijanje bijede. Opsjedala ga je samo jedna jedina misao, nadasve bijedna, njega, koga su svi smatrali naj-hladnokrvnijim i najsposobnijim agentom svih agenata: nikada, nikada vie. Biti siromaan! Vi znate, gospodine Kaven, rekla je Clarissa. Vi znate da on zato nikada nee otii od gospoe Moran. I ako ga ona izbaci, on e pred njom pasti na koljena i lizati joj cipele, i moliti je da ga zadri pod svaku cijenu, pod svakim uvjetom! Ja znam, zato Roda ne trpim, Clarissa, rekao sam. Jer sa mnom tako postupa. Kao s nekim svodnikom, da, da, nemojte protusloviti, kao s nekim lovcem na nasljedstvo, nekim igolom, nekim probisvijetom, lupeom i uvijek tako. Ali zato on to ini, Clarissa, zato? A visoki plavi Nijemac s Rajne sjedio je tu i promatrao nas. bijesno i ispijao drugu bocu piva. Ah, ree Clarissa, ta inae tako tiha Clarissa, gotovo zastraujui ivahno, jer vam se bezgranino divi, gospodine Kaven! Divi? Meni? Zbog ega? Kakav neobian razgovor, u toj noi, visoko iznad mnogih brzih svjetala, negdje u vicarskoj, negdje u svijetu. Zbog vaeg arma. Zbog vae duhovitosti. Zbog vaeg duha. Zato jer ste prijazni i obljubljeni. Zato jer ste imali tako dobar odgoj, dok su njegova sveuilita bili bordeli i birtije na rijeci. I zato to ste gentleman neto to on nikada nee biti da ima ne znam koliko novaca. I zato jer vas doista svi ljudi vole i zato jer vi volite sve ljude. A ja sam mislio da mene zapravo jo nitko nikada nije volio ni Silvija, to je bilo neto sasvim drugo i da ja isto tako jo nikada u ivotu nikoga nisam uistinu volio. utjeli smo oboje dosta dugo, jer najprije sam morao provjeriti to to mi je Clarissa upravo rekla, a naroito to o gentlemanu, a inilo se da i ona to mora najprije progutati. Pomislih: Da nije moda ta Clarissa u tebe potajno zaljubljena? Ako bi se tako to ispostavilo, moram najopreznije Silviju obraditi da Clarissu otpusti. Samo bez komplikacija! Konobar, koji je donio vino, priao je stolu. Oprostite. gospodin Kaven? Da. Trae vas telefonom. Izvolite za mnom gospodine Kaven. Poao je naprijed i primijetio sam da epa. Ba zvanje za ovjeka s oteenom nogom, pomislih. Visoki plavi Nijemac ustane i poe za nama. Telefon je stajao u jednoj nii na hodniku restorana, slualica je leala pokraj, na jednom stoliu. Konobar je odepesao. Plavi Nijemac je stajao ondje. Kidajte odavde, rekoh mu. Hajde, gubite se, ili e biti po zubima. inilo se da mu to imponira. Nestao je. Uzeo sam slualicu. Da? Dobar dan, gospodine Buerli. Voditelj vicarske filijale SEVEN STARS-a. Prijazan, veseo ovjek. Privatni je JET gospoe Moran pred deset minuta poletio iz Klotena. Hvala, gospodine Buerli. Do vienja, gospodine Kaven. Vratio sam se u Beiz. Nijemac je sjedio i gledao me ozbiljno. Rekoh mu: Mi sada odlazimo u Kloten, na aerodrom, miss Clarissa i ja. U dvadeset i dva sata i trideset minuta letimo mainom AIR FRANCE-a za Pariz. Ako elite poi s nama, niste naravno moj gost ali ste sigurno dobrodoli. Nije letio s nama. Ni jedan reporter nije letio s nama. Nisam vidio nijednog niti u velikoj sali aerodroma. Oni se, naravno, nisu predali. Doli su samo do spoznaje da ovako dalje nema nikakvog smisla. Maina je startala tono. Maseratija i Silvijinog rollsa bi oferi DOLDERA trebali odvesti u Pariz, i kola pohraniti tamo u podzemnoj garai blizu Orlvja, tako je bilo dogovoreno. Imali su duple kljueve. Vozake isprave rollsa, s kojim su se Bracken, Silvija i Babs odvezli u Kloten, Page 22

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok neopaeni, dok sam ja panju gomile privukao na sebe, leali su ve zakljuani u pretincu za rukavice. Prije polijetanja zakljuao sam i ja moje vozake dokumente u pretinac za rukavice u maseratiju. Parkiralite ispred aerodroma Kloten vrlo je veliko; nisam vidio Silvijin rolls. Da je njezin privatni jet SUPER-ONE--ELEVEN s posadom od etiri lana, s kojim smo ve esto letjeli preko Atlantika tog popodneva, poletjevi iz Frankfurta, aterirao u Zurichu, to reporteri nisu primijetili. Maina je bila upuena na jednu zabaenu pistu. Gospodin Beurli je potom na veer svojim kolima odvezao Babs, Sil-viju i Brackena, posljednji komadi puta od parkiralita do izlaza; tako je bilo dogovoreno, ba kao i onaj telefonski poziv u restoranu na mostu Wiirenlos, nakon to je SU-PER-ONE-ELEVEN poletio. Sva naa prtljaga nalazila se ve u jednoj drugoj maini kao zrana poiljka za Pariz, express, na adresu: Philip Kaven co Hotel Le Monde. Clarissa i ja smo imali miran let, pedeset minuta. Ona je malo spavala a onda je ve bilo vrijeme Gospoe i gospodo, za nekoliko minuta sletjet emo u Parizu. Molimo vas da ugasite cigarete i da zaveete poj asove, uo se glas stjuardese. Niti u Orlyju Clarissa i ja nismo vidjeli nijednog reportera. Kako je bilo dogovoreno, ili smo to smo bre mogli kroz kontrolu. Kod ve zatvorenog altera IBERIE stajao je jak ovjek u plavom flanelskom kaputu. Nismo prozborili ni rijei. Slijedili smo tog ovjeka. U Parizu je bilo hladno. Kad smo izali iz zgrade aerodroma, dovezao se jedan crni Chevrolet. Uli smo, Clarissa i ja otraga, ovjek u plavom flanelskom kaputu pokraj vozaa. Ovaj je krenuo i brzo smo bili na jednom od auto-puta koji su vodili za Pariz. Nakon etvrt sata, skrenuo je ofer na jedno parkiralite. Tu nas je ekao drugi crni chevrolet. Do vienja, Clarissa, rekoh. Vidjet emo se kasnije. Do kasnije, ree mi ona. Poao sam naprijed do drugog automobila i otvorio vrata. Hvala bogu da si tu, rekla je Silvija i stisnula se uza me a ja sam primijetio da je drhtala i plakala. Ja se tako bojim, Phil, bojim, uasno se bojim! U tom drugom chevroletu sjedila su dva divovska momka. Ni oni nisu govorili ni rijei. Samo su stalno gledali da li nas tko prati. Vozili smo veoma brzo, ali smo usprkos toj brzini trebali dobrih sat i po do Neuillvja. Boji se, zato? Zar se neto dogodilo? upitao sam uasnuto. Uope nita, ne. Sve je ilo glatko. Rod i Babs su ve odavno u Le Mondeu. A kod tebe? Takoer sve glatko. Dakle, zato te strah? Od ega? Operacija, vuiu, jecala je. Operacija. Ja. ja se tako plaim pa onda Babs to, Babs? Bila je nepodnoljiva za vrijeme cijelog leta. cendrava. agresivna. nemirna i tako drugaija. Nisam je jo nikada vidjela takvu. Tako sam prestraena. Odjednom mi je bila potpuno strana. to se dogodilo? Nemam pojma. Nita, arobnice moja, sigurno sasvim nita. Ipak jest, vuiu, neto jest! Nekako mi je udno. da li me Babs moda vie ne voli jer je ostavljam samu? Besmislica. Ja mislim da je prehlaena. Moda e dobiti gripu. Bila je poslije podne dosta vrua. Djeca lako dobiju temperaturu. Ali ona je nema. Clarissa je mjerila. No, onda nikakva gripa, nego samo prehlada! Ne, bila je sva bijesna to ne smije sa mnom. Ona vjeruje u moj odmor, zar ne? Ah vuiu, ja toliko volim Babs, a ona je sada tako zla prema meni, neposredno prije ove strane. ove strane operacije! Tako je se bojim, vuiu Cijelim putem, moj gospodine suce, cijelim bogovetnim dugim putem do ogromnog grada Pariza, i napola kroz sam grad, i pola okolo njega, i sve do klinike profesora Delama-rea u Rue Cavee Bois de Boulogne imao sam samo jedan jedini posao: da smirujem Silviju da joj briem suze i da je oslobodim straha. Kad smo konano bili tu i kad je jedan od tih gorila stao pred prozori od mlijenog stakla na lijevoj strani ulaza, kad se upalilo svjetlo i kapija se irom otvorila a mi se uvezli u onaj veliki zarasli park, kad smo zaustavili kola pred malim dvorcem iz Fin de sieclea, tek onda sam Silviju umirio, nije vie plakala, bila je hrabra i s pouzdanjem je gledala u budunost, ak je smogla i izvjestan osmijeh ah, Francoise Sagan! kad nas je primio deurni noni lijenik. Rastao sam se od Silvije u doktorovoj sobi, gdje nas je i primio i rekao sam da u doi uveer toga dana u meuvremenu je ve davno prola pono, i da svoju arobnicu neizmjerno volim, uvijek samo nju, jedino nju. Kakvu je zatim scenu priredila za rastanak, to je bilo nevieno. Lijenik nije mogao sakriti ganue. Jedan od gorila odvezao me je u Le Monde. Spustio sam prozor na svojoj strani i udisao hladan noni zrak. K vragu, Bracken neka samo dri gubicu i neka me ostavi na miru! Lj u b i t i bi me trebala ta vrea smea, no i ne zna od ega sam ga sauvao, kakvog sam ga tereta oslobodio! Voila, monsieur. Da smo stigli, primijetio sam tek kada je gorila otvorio vrata na mojoj strani. Izaao sam i dao mu potenu napojnicu, takoer i za druge. Zahvalio je i odvezao se, a ja sam poao u dobri stari Le Monde, u kojem sam ve tako esto stanovao. Nalazi se u jednoj pokrajnjoj ulici, udaljen oko tri minute hoda od Champs Elvseesa i njezinog starog drvea, sasvim blizu Place de 1 Etoile i Are de Triomphe. Monsieur Kaven! Rairenih ruku, iskreno dirnut to sam znao, poao mi je u Page 23

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok susret Lucien Bavard jedan od nonih portira. Kako se ve dugo poznajemo? Kako dugo se ve za mene kladio na konje, a da to nitko nije znao, ah! Jean Perrotin, drugi noni portir, i njega sam ve godinama poznavao, naklonio se, smijeei se, iza svog pulta. Sve sam ljude ovdje poznavao ve odavna, cijelu dnevnu ekipu sa recepcije koja je sada oputeno lekarila, sve dnevne portire, njihovog efa, potovanog gospodina Charlesa Fabrea, ovjeka za kojeg se govorilo da nema stvari izmeu neba i zemlje koju on nije mogao uiniti moguom, i to u tren oka. Poznavao sam efa recepcije, Andre Magnola, sve konobare za barom, ostale konobare, domaine, sve konobare na katovima, sobarice, da i gospodu iz uprave, pomone direktore, gospodina generalnog direktora Le Mondea, visokog, krupnog, prijaznog Pierrea Mare-chala. U ovaj sat predvorje bijae pusto. Lucien Bavard i ja stajali smo jedan drugome nasuprot. Monsieur Lucien, vrlo me veseli to sam opet kod vas. I nas! Sve nas, monsieur Kaven! Tako nam je drago, uistinu. Gospoda su ve gore. Stigla je i prtljaga. Ve smo godinama ovdje dobivali isti niz apartmana 419 za Silviju i mene, 420 za Babs i Clarissu, 421 za Roda, 422 za dra Wolkena. Njega smo oekivali tek sutra. Ja u vas, naravno, odvesti. Noni portir me otprati k liftovima. Slijedee nedjelje tri Une de Mai u Longchampsu, gospodine. Une de Mai bio je udo od konja, a tako neto kao Une de Mai nije nikada postojalo. Netko mi je rekao da Une de Mai vie ne tri, rekoh. Samo jo koji put, gospodine Kaven. Samo sam vam to onako rekao. Nema vie nikakva smisla kladiti se na Une de Mai. Ona uvijek dobiva. Svi se klade na nju. Zato su dobici uvijek tako mali. Ali u Auteuilu je slijedee nedjelje interesantno! Pustio me u lift, i uao za mnom. Ili smo u etvrti kat. Vi znate, da nikad nisam mnogo polagao na to to predskazuju u novinama. Ali, tu su tri konja koja ve cijelo vrijeme promatram Poets Bav, La Gauloise i Valdemosa. Odlino, monsieur, sasvim odlino! Noni portir je cmoknuo vrkove svojih prstiju. A sva tri tre slijedee nedjelje u Auteuilu. Ja bih, monsieur, preporuio, da stavimo na Poets Bay, La Gauloise i Valdemosa i to u tom redoslijedu. Jo se o tome ne pria naokolo. Stiao je glas do apata. . kakvi su to konji! Samo meu znalcima. I ja se sam kladim na njih. Ja vam o ovoj konverzaciji o konjima ne govorim bez razlo ga, moj gospodine suce. Ovaj razgovor ovdje, nou, s nonim portirom za vas je vrlo vaan, ako elite razumjeti to me je dovelo do toga da sam takav kakav jesam. Lift se zaustavio. Lucien je poao naprijed. Dopustite Hodao je ispred mene hodnikom prema broju 419. Onda se kladite i za mene, monsieur Lucien, molim vas. Sa zadovoljstvom Koliko smijem koje su vae elje monsieur? To preputam vama. Kao uvijek, monsieur Lucien. Zahvaljujem na povjerenju. Naklonio se u hodu. Ali, tada bih gospodinu svakako preporuio da se osim na trojku, kladi jo i na sva tri konja kao grupnu okladu. To znai kladiti se jo i na to da e jedan od favorita otpasti. A kladiti se svaki puta na dva od tri konja, to daje sve mogunosti: to je dodatno osiguranje, zar ne. Naravno i grupa, monsieur Lucien. S najveim zadovoljstvom. Sve u tono razmisliti i tako postupiti, monsieur Kaven. Dajte, monsieur Lucien. Soba 419 je bila tu. Hvala, monsieur Lucien, rekao sam i pruio mu ruku. Hvala vama, monsieur Kaven, ree noni portir i spremi novanicu. Laku no. Laku no, monsieur Lucien, rekao sam i kratko pokucao, a zatim uao u apartman koji sam tako dobro poznavao. Na moje iznenaenje gorjela su sva svjetla ve u predsoblju, a i salon je bio jarko osvijetljen. Troje je gledalo prema meni Bracken, Clarissa i mali dr Levy, na stalni lijenik u Parizu. to se ovdje dogaa? upitao sam. Mali antikni sat na rubu kamina pokazivao je 1 sat i 35 minuta po ponoi. Prokleto uprskana situacija, ree Bracken. Bio je lagano pripit. to se ovdje dogaa, elim znati! Pitaj doktora, rekao je Bracken i podmuklo me pogleda. uao je na naslonu divana, pored stolia s mnogo boca, i ispijao svoju au do dna. Zatim se podrignuo. Clarissa je zaplakala. Gospodine doktore Levy! to vi radite ovdje? pitao sam. Pozvali su me, rekao je malen, sasvim elav ovjek s debelim naoalama i beskonano tunim, beskrajno dobroudnim licem. Tko vas je pozvao? Gospodin Bracken. Zbog ega? Radi Babs. to je s Babs? Ta govorite ve jednom! Recite mi! Rekao mi je: Babs je bolesna. Bolesna? Da, gospodine Kaven. Gdje lei? Prenijeli smo je u sobu od madame, ionako se sada nee upotrebljavati. Kada sam doao, bilo joj je vrlo loe. Vruica, trideset devet sa pet. Groznica. Bila je vrlo nemirna. Smetalo joj je svjetlo. Sluznica oiju upaljena. Na sluznici s unutranje strane obraza u visini prednjih kutnjaka bijele, crveno obrubljene toke. To mora da je ve trinaesti ili etrnaesti dan. Dan ega? Prestanite plakati, Clarissa! Nije prestajala. Od poetka bolesti, rekao je omaleni lijenik. Kod te bolesti postoji jedan netipini predstadij, a taj traje devet do jedanaest dana. A onda tek poinje pravo. Dragi gospodine doktore Levy, hoete li mi konano rei kakvu bolest ima Babs? Ospice, rekao je mali lijenik. Nadam se, samo to. to sad znai to samo? to znai nadam se? Nisam sasvim siguran. Ima tu i Page 24

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok drugih simptoma koje ne mogu protumaiti. Ne znam da li su samo ospice. Ospice su sigurno, monsieur Bracken ve je bio u jednoj nonoj apoteci i donio to nam treba. Ali ako je i neto drugo ovoga asa to jo nitko ne moe rei. A kada se to moe rei? Sutra, nadam se. Ja bih elio, ako s tim simptomima bude i dalje tako ilo, to je suvie komplicirano, to ne biste razumjeli pardon ja bih elio u svakom sluaju pozvati jo jednog kolegu. Rekao je izgubljeno: Da, jednog kolegu. Bracken je opet pio, opet tucao, pa rekao: Prokleto sranje. Ako su ospice, onda Babs mora u bolnicu. Oni je nee pustiti da ostane u hotelu. Nijedan hotel ne moe dopustiti da dijete s ospicama ostane u hotelu. Le Monde moe. Razgovarat u sutra s Marechalom. On e to urediti. Rei emo mu da je samo alergija, na primjer. A to ete nam vi potvrditi, gospodine doktore, zar ne? Da, rekao je mali doktor Levy. Sigurno. Ako su samo ospice. Ali ini se, to nisu samo ospice. Morao sam sklopiti oi. Ponovno sam otvorio oi. Sjedio sam na tvrdoj bijeloj stolici u bolesnikoj sobi br. 11 u treem katu klinike profesora Delamarea, vani u Neuil-lyju, bila je tu i bijela lopta koja je sakrivala Silvijinu glavu, tu su bile i tanke plastine cjevice koje su izlazile iz zavoja, tamo gdje su trebale biti ui, i otraga na potiljku. Tu je bila i Silvijina vrua ruka, vlana od znoja, koja je e-pala moju. Ostavi me na miru Romero! Goni se do vraga prljavi psu , rekla je jo ispunjena mrnjom, na engleskom. Zatim se opet poela gubiti od jednog trenutka do drugog, i inila se kao da spava. A moje su misli poele tumarati, sjetio sam se toga to se dogodilo dan ranije, jo prije nekoliko sati. Bilo je 19 sati i 47 minuta kad sam posljednji puta pogledao na sat, kada se inilo da Silvija spava, kada sam se, zatvorivi oi svega prisjeao. A sada sam ponovno otvorio oi. Bilo je jo uvijek 19 sati i 47 minuta, 23. studenog 1971. Tek mala sekundna kazaljka mog runog sata pourila je mali dio puta naprijed, a na nju se nisam obazirao. Vuiu. arobnice moja? Njen glas oblikovao je slogove, rijei, najmanje glasove, uvijek sve mukotrpnije. Bijela se kugla vie nije pomicala. Samo kapanje rijei. Ni trzaj tijela. Ruka je skliznula s moje, objesila se oputeno, bijela. K k klju Ustao sam i malo zavrnuo pokriva, stvarno, objesili su joj oko vrata lani na kojem se nalazio nazupani kljui. Otvorio sam lani, uzeo kljui. Kia je zapljuskivala o prozorska stakla, oluja je orguljala u drveu parka. Kakav je to klju? Tamo! pokazala je rukom. Osvrnuo sam se. Gdje je ovdje neki. ah, tu, u zidu, koji vodi do kupaonice. Poao sam tamo i otvorio vrata malog elinog ormaria, ugraenog u stijenu, i bijelo okreenog. Tu je leao nakit u jednoj plastinoj vreici. Plastinoj vreici! Samo mali dio Silvijinog bajoslovnog nakita! Ona ga je stvarno ponijela ovamo, ta nesretna luda, ta genijalna ena, dijete-ena, kako ju je nazivao jedan od njezinih ljubavnika, priala mi je, mora da je to bio pametan ovjek. Usprkos svem strahu, usprkos svim ivanim krizama, Sil-vija je ipak potajno sobom ponijela nakit, premda je sigurno da ga ovdje nee nositi. Kako da se to shvati? Daj. Donio sam joj nakit na krevet. Sad je imala vrue, od znoja vlane ruke na pokrivau. Daj da opipam Ponovno sam sjeo, otvorio prozirnu vreicu prvorazredni krojaki salon Laube Boehi iz Bahnhofstrasse u Ziirichu neto je u njoj vjerojatno isporuio i tada je poelo. Prvi komad. Ruke su ga opipale, njeno, meko, klizei. Prsten s rubinom Dva slijedea komada. naunice s rubinima Slijedei komad. . tirkizna ogrlica. perzijski tirkizi i briljanti, 100.000 dolara pomislih. Kako je Babs? Odlino, rekoh. Ovdje je tirkizna narukvica i dao sam joj. Kako je opipavala, tako ih je isputala na pokriva. Narukvicu tirkizi, takoer iz Perzije, briljanti klase Ja-eger, 50.000 dolara. Babs je odlino! Nije joj bilo odlino, ali joj je bilo bolje nego noas. Dr Levy je u toku prijepo-dneva bio kod nje dva puta. Doveo je jo jednog kolegu nekog doktora Domoulina. Pregledavali su Babs gotovo jedan sat i onda su doli, to je najvanije do zakljuka da Babs ima samo ospice, i da to mogu sa sigurnou tvrditi. Premda netipine ospice s nekim stranim simptomima koji su malog dra Levvja noas uznemirile. Vruica je malo pala. Babs je bila edna. Neto je i pojela. Samo je cijelo tijelo bilo prekriveno crvenim mrljama. Ali ipak samo ospice! Neshvatljivo je, da Babs nije bila cijepljena protiv njih! Do sada sam izbjegavao govoriti s mojim prijateljem, i generalnim direktorom Le Mondea, gospodinom Pierrom Marchalom. Ali sutra u to uiniti mislio sam sada, sjedei uz Silvijin krevet. Kako dugo se ve poznajemo? Rei u mu, Sto vie, istinu! Ospice. Kad ve jesu. Pierre e uiniti iznimku i ostaviti Babs u hotelu. Dakle, eto ospice, dr Levy se uvijek pretjerano bojao, to sam znao. Opet je jednom precijenio nevane popratne simptome. Sada, poto su on i dr Domoulin Babs tako temeljito pregledali, mogao sam biti miran. Silvija je bila cijepljena protiv ospica, ja takoer, Clarissa i Rod takoer. Palo mi je na pamet, da odmah, im doem, valjda u danas jo doi k njoj, prokletstvo, ta nije jo ni osam, a Silvija jedva da moe jo govoriti, moram pitati Suzy je li i ona cijepljena Page 25

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok protiv ospica. Ili, da li ih je imala kao dijete. Za malog grofa, nasljednika one tvornice tekstila u Roubaixu, njezinog zarunika, bilo mi je svejedno. Ali, ako Suzy dobije ospice, onda se tjednima ne mogu s njome igrati. Moj lijepi tirkizni prsten? Leao je na Silvijinu dlanu. Dugo ga je opipavala. Perzijski kamen. 20.000 dolara. Jedinstven na cijelom svijetu. Mnogi komadi nakita to ga je Silvija posjedovala bili su unikat. Na primjer, tirkizni prsten. Znao sam kako rado ruje po svom nakitu esto satima. Mora da je to za nju bilo polovica koitusa. ak i sada? Tko bi se uope mogao snai kod te ene-djeteta? Bila zam zla prema Babs Dao sam joj tirkizne naunice. Zla? U avionu. juer. soliter. i jer joj ga nisam odmah poloio u ruku, glasno, histerino: Soliter! Tu je, arobnice moja. Bio je tu. 45 karata. Marquise-bru-enje. 1.400.000 dolara. Klasa Jaeger. Jadna Babs ja. tako nervozna. daj mi smaragdni prsten moj smaragd. Pritisnula je prsten na otvor u zavojima, iznad usta, kao da ga eli poljubiti. Znao sam da esto ljubi svoj nakit. Sada u biti lijepa! Bila si ve i prije najljepa! Za tebe! Ali one svinje su to zahtijevale! Prljave svinje! Oni misle da mogu Dao sam joj naunice koje idu uz smaragdni prsten. To su bili ogromni komadi, Silviju su esto boljele ui od njih, rekla mi je, kad bi ih nosila na kakvoj gala-priredbi no, valjda to bijae bol koju se dalo izdrati. Moralo je naprosto. biti. taj lifting. Naravno, arobnice. Snimanja, izbliza, vuiu Katie je blesava jo jednom ne bi uspjela. osobito lijevi. lijevi. ma po-mozi mi! Lijevi kapak. Da mlohav Katie nikad nije znala dobro kakav je moj nakit? Kao san, rekoh. Objema je rukama rovala po nakitu. I pokuala vikati: Televizija, prljava! Kutija za idiote! Da, moja arobnice. Marlena nikada ne ide pred to ubojito oko. Milijuni guzica broje bore. Nastavila je psovati televiziju i kopati po svom nakitu. Komino, mislio sam. A pred dvije godine doivjela je takav uspjeh na televiziji o kojemu e se sigurno govoriti jo mnogo godina. To je bilo jednostavno fantastino. Nakon toga doivio sam dodue jo i neto drugo, neto doista strano. S mojoj arobnicom 20 sekundi do 21 sat, MEZ, 25. lipnja 1969, jednog petka. Sekundna kazaljka velikog elektrinog sata u prostoriji za reiju Televizije Monte Carlo preskoila je. Bilo je to kao pri odbrojavanju na Cape Kennedvju. Taj prostor za reiju bio je vrlo malen, krcat aparatima. Petorica mukaraca i jedna mlada ena sjedili su na pokretnim stolicama pred dugakim reijskim pultom sa mnogim lampicama, regulatorima i utikaima, ispred niza od est monitora. 9 8 7 Iza monitora nalazio se stakleni zid. Kroza nj se vidio snimateljski studio jedini takav to ga je Televizija Monte Carlo posjedovala. Bio je velik kao srednje velika blagovaonica jednog srednje velikog stana ljudi nieg srednjeg stalea. Trojica mukaraca u lanenim hlaama i laganim arenim kouljama, sa slualicama na uima, stajala su iza triju kamera. Svjetloplavi zid. Stol kakav uvijek stoji pred spikerima dnevnih novosti. Na njemu velika vaza s baccara-ruama. Na podu nije bilo mjesta za reflektore. Tuce njih visjelo je, privreno o eline privrivae pod stropom. Taj najmanji snimateljski studio najmanje televizije na svijetu bio je ne samo majuan ve i nizak. Reflektori su visjeli nisko. Prostorija je bila osvijetljena. Mora da je vrue tamo unutra, mislio sam, jo vie nego ovdje. Stajao sam uz Roda Brackena u pozadini prostorije za reiju. Obojica smo skinuli bijele kapute od smokinga. Vrue, vrue, vrue. Ljeto u zenitu, Tada se u Monte Carlu ve moete dobro oznojiti. Gledao sam u studio. Iza uskog stola, ispred plave stijene, sjedile su Silvija i Babs jedna pored druge, Babs je tada bilo sedam godina. Prethodno su ih Katie i Joe Patterson naminkali, Silvija je oboje povela u Monte Carlo iz Hollywooda. Zbog te emisije mi smo letjeli non-stop iz Los Angelesa do Pariza i onda dolje za Nizzu. Silvija je imala na sebi utu haljinu od krep-or-eta. Kako je sjedila, vidio se samo gornji dio. Bila je gusto izvezena bijelim ljokicama, sprijeda lagano izrezana, ugraenim grudnjakom, vrlo izrezana na leima. Haljina je imala iroku valovitu suknju. Silvija je nosila samo briljantni nakit veliki soliter, narukvicu, ogrlicu i visee naunice. I srebrne cipele. Babs je nosila haljinicu od organdija, suknjicu u samim volanima poput panjolke; bijeli materijal, obojen crvenim, utim i zelenim cvjetiima i listiima. Ogromne i sjajne bile su Silvijine tamno-plave oi, velike poput njezinih bile su i oi male djevojice. Kosa obiju bila je plavo-crna. Vrlo svijetla i glatka koa lica u majke i djeteta tog bezbrinog sretno nasmijanog djeteta, to ga je svatko tko ga je vidio odmah zavolio. The Worlds Greatest Little Sunshme-Girl. 6 5 4 Ta po svemu sasvim izvanredna emisija, pred ijim poetkom smo se upravo nalazili, bila je prije svega emisija za Euro-viziju, a istovremeno se prenosila u dvadesetak zemalja. Uz to su se slika i ton satelitima prenosili u zemlju istonog bloka, na Bliski istok, u jugoistonu Aziju, u Sjevernu i Junu Ameriku ukratko po cijelom svijetu. Zbog znatne razlike u vremenu trebalo je sve ovo to se ovog asa ovdje vidi i uje i to se iste sekunde moe vidjeti u cijeloj Evropi, nekoliko sati Page 26

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok kasnije, prikazivati preko vie stotina televizijskih studija u najboljim veernjim terminima. Raunalo se da e tu emisiju vidjeti oko 700 milijuna ljudi odmah ili nekoliko sati kasnije. Takvu emisiju da proizvede najmanja TV-stanica na svijetu! omoguila je to suradnja praktiki svih vlada, UNICEF-a, UNESCO-a i bezbroj drugih. Zvijezda veeri bila je jedna od najpoznatijih i najomiljenijih osoba naeg vremena Silvija Moran. Bile su tu zapravo dvije zvijezde jednako voljene i slavne, neovisno o granicama, nazorima, zidovima i oceanima, pustinjama, planinama, religijama i rasama, pretvorivi za kratko ovaj na tako mnogostruko razjedinjeni svijet u cjelinu dvije zvijezde: Silvija Moran i Babs. Najmanja svjetska televizijska stanica smjetena je u prvom katu kue br. 16 u Boulevardu Princesse Charlotte. U prizemlju i u podrumu nalaze se prostorije neto vee ra-dio-stanice Monte Carlo. Televizija Monte Carlo ne donosi govorne vijesti osim onih u telegramskom stilu koje doista ispisane na telegramskim vrpcama teku preko slike. TMG jedva ikada donosi vlastitu produkciju, ve gotovo iskljuivo inozemne serije i Un grand film chaque soir po jedan veliki film svake veeri. Sve to je potrebno je aparat za prikazivanje. TMC se snalazi i s malim tabom suradnika. Toranj preko kojega TMC prenosi svoj program stoji iznad Monte Carla, na najviem vrhu najvieg brda, daleko iznad najvie od triju obalnih cesta to vijugaju izmeu hridina i mora. Tko ivi u Monacu ne plaa TV-pretplatu. Naravno, TMC nema tehnikih mogunosti koje bi joj dopustile da makar samo sanja o prijenosu programa u daleki svijet. Zato je TMC te veeri bila povezana s evrovizij-skim centrom OFTF-a, francuske dravne televizije u Parizu. Sa tog mjesta emisija se praktiki vraala u Monte Carlo da bi se ovdje primala ali se istodobno slala prijemnim centrima u cijeloj Evropi, a preko satelita po cijelom svijetu. 3 2 1 Nula! 21 sat po srednjoevropskom vremenu u Monte Carlu. Reiser te glomazne emisije, sjedei pored svoje asistentice, podigao je prst. MAZ dolje! rekao je tiho. Silvija i Babs, koje su ga mogle vidjeti, kimnule su. Silvija je jo jednom ovlaila usne. Babs nam je svima koji smo bili u kontrolnoj kabini domahnula smijeei se. Majka i dijete su znali da e se na ekranu pojaviti tek kada podigne dva prsta. Ono to se sada trebalo pojaviti na ekranu snimljeno je ve davno ranije. Svjetlucalo je istodobno na est monitora u est jednakih kadrova. Popraen poznatom, glazbom, znakom Eurovizije vijenac isprepletenih zraka. Potom se slika izmijenila. Za istim stolom za kojim su sada sjedile Silvija i Babs jedan monitor bio je i u studiju, ton je dolazio preko zvunika, a Babs i njezina majka upravo su promatrale ekran ali pred nekom drugom pozadinom i bez cvijea u smokingu i svilenoj nabranoj koulji sjedio je Frederic Grard. Frderic Grard stajao je iza Roda i mene promatrajui samoga sebe na monitoru i takoer je bio skinuo kaput od smokinga i raskopao koulju. Taj najomiljeniji spiker i animator Radio i TV-Monte Carla nije imao jo ni etrdeset godina. Frderic Grard bio je prije svega, tono prema Sha-kespeareu momak s blistavim humorom, beskrajno armantan, izvrsne vanjtine. Kao to sam naknadno saznao, bio je susretljiv, ljubazan i nadasve rjeit. Za cijeli Monte Carlo, zapravo za itavu regiju u kojoj su se primali Televizija i Radio-Monte Carlo, predstavljao je ve godinama upravo legendaran pojam. Prethodnog dana poto smo Silvija, Babs, Clarissa, Rod i ja stigli i odsjeli u hotelu Pari doivio sam kako svaki ovjek na ulici sa smijekom pozdravlja Frderica Gerarda, a i da ovaj doma-huje, otpozdravlja, jednako se vragoljasto smijeei, dijelei komplimente lijevo i desno. Mukarci, ene, djevojke, djeca svi su ga voljeli! Babs je odmah od prvog trenutka bila luda za Fredericom, jahala po njemu u hotelskom apartmanu, osvanula likujui na njegovim ramenima u holu, a potom u Casinu pred hotelom; satima su se igrali. Na pitanja gdje stanuje, odgovorio mi je: U Francuskoj, monsieur Kaven. CAP DAil. est minuta kolima odavde. Dakle, istini za volju Monaco je vrlo, vrlo mala zemlja. Da, svi su ljudi voljeli Fredrica! Nijedan ovjek nije ga nazivao Gerard, a on je i nas odmah zamolio da ga oslovljavamo imenom. Naa sobarica, koja me je zamolila da joj pribavim Fredericovu fotografiju s autogramom to sam i uinio zarumenjela se od sree. Rekla mi je da e uveer za vrijeme emisije biti lijepo vrijeme. Jeste li sigurni? Apsolutno sigurna, monsieur! Rekao je to Frederic jo sino. Frederic je u vezi s Parizom! Isto je tako mogla rei s dragim Bogom. Frederic, ve za ivota svoj vlastiti spomenik! Obiavao je izai pred kamere u hlaama i sportskoj koulji. Sada, meutim, dok je ovako stajao izmeu mene i Brackena promatrao je samog sebe u smokingu. Poeo je neto traiti u svom novaniku i zatim nam pri slaboj rasvjeti u prostoru za reiju pokazao nekoliko fotografija svog sina. Za svaki sluaj odmah je rekao da je to sin a ne kerka, jer to se kod tako male djece ne moe odmah vidjeti. Isti otac, rekoh na francuskom. Uistinu draestan, ree Rod. Kako se zove? Frederic, odvrati Frederic. Ne pitam kako se vi zovete, nego kako se zove momi? Takoer Frederic, glupane, rekao sam engleski. Umukni ti pametnjakoviu, kurvin sine, dobaci mi Rod istim jezikom. Strano Page 27

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok ste ponosni na njega, a? dometne potom Frd-ricu na francuskom. Ovaj je kimnuo, bezglasno se nasmijao i prevrnuo oima. Koliko je star? Osamnaest mjeseci, ree Frederic. Bracken je tiho pjevuio: You mast have been a beatiful baby!, a Frederic je sjao od sree dok je Rod pogledavao mene, te mu ja rekoh: Seronjo! Molim? upitao je Frederic. Doista prekrasna beba, odgovorio sam ja. Zar ne? upitao je Frederic, bio je tako drag. Pogledao sam mladu enu pored reisera, njegovu asistenticu. Lijevo od nje ispred svojih srebrnkastih svjetlucavih ploa sjedila su dvojica mukaraca, majstori tona. Druga dvojica, desno od asistentice bili su majstori rasvjete. Jedan od tonmajstora upravo je prinosio etvrtastu boicu k ustima, i dugo pio. Poznavao sam tu vrstu boica i njihov sadraj. Sadraj se zvao Schoum i u cijeloj Francuskoj je vrijedio kao udotvorni lijek za oboljelu jetru. Mogao se slobodno kupiti u ljekarnama. Kotao je malenkost. Voila, Schoum, sigurno najvie kupovan lijek Velike nacije. Koliko ja znam, Schoum je trebalo piti ujutro i naveer. Taj tonmajstor je izgleda vjerovao da obilnije uivanje Schouma pospjeuje anse lijeenja. Za magnetoskopsku snimku, koja je upravo tekla, Frederic Gerard je obukao smoking, taj Sonnyboy cijeloga Sredozemlja. Gledali smo ga na est monitora, sluali kako govori, ozbiljno i armantno na francuskom: Dobra veer, moje dame i gospodo cijelog svijeta. Kao to znate, Njezina Visost, princeza Gracia Patricia od Monaca uz ples Crvenog kria to ga prireuje svake godine, veeras ovog 25. srpnja 1969. upriliila je jo jednu sveanost, iji su prilozi, kao i isti prihod namijenjeni iskljuivo svrsi koja Njezinoj Visosti osobito lei na srcu. Na ovu priredbu njena je Visost pozvala tisuu i dvjesto gostiju iz svih zemalja svijeta. Tisua i dvije stotine gostiju je dolo, puni dobre volje i spremni da potpomognu Njezinu Visost u nastojanjima da tako prikupi barem manji dio novca potrebnog za istraivanja, pomo, skrb, smjetaj i odgoj duevno zaostale djece. Dame i gospodo, sada vam kao poasni gost govori Silvija Moran! Reiser je podigao dva prsta, Silvija i Babs su to vidjele. Dok je polako blijedjela slika Frederica Gerarda, poinjao je prijenos uivo. Reiser u groteskno maloj kabini rekao je asistentici pored sebe i istodobno u mikrofon, koji je pred njim stajao na savitljivom stalku: Kamera I, poinji! Vidio sam kako je na kameri I, koja je stajala direktno ispred stola za kojim su sjedile Silvija i Babs kamera II i III su stajale desno i lijevo poelo treperiti crveno svjetlo. Vidjele su to i Babs i Silvija. Na monitoru su se sada vidjele tri slike: Silvija u krupnom planu kamera I, Silvija i Babs lijevo sa strane, kamera II i Silvija i Babs desno sa strane, iz odreene udaljenosti kamera III. 21. sat 3 minute 15 sekundi, petak, 25. lipnja 1969. godine. Sve to se ovdje govorilo prevodili su simultani prevodioci na razliite jezike. Sada je cijelu povrinu ekrana ispunila slika Silvijina lica. Poela je francuski: Vaa Visosti, princezo Gracia Patricia, Vaa Visosti prine Rainier od Monaca, moji dragi prijatelji ovdje, dragi moji prijatelji posvuda u svijetu: za mene je beskrajna radost i najvea ast to me Njezina Visost princeza pozvala da vam veeras govorim o jednom vrlo tunom i vrlo velikom problemu kojemu, ma tko bili i ma gdje se nalazili, bez ikakva prava okreemo lea, ali koji bi nas se sviju morao ticati: to je problem djece koja nisu poput zdrave djece, kojima je potrebna pomo sviju nas kao da su naa vlastita, jer nitko nije otok sam za sebe, svatko od nas je dio cjeline, dio ovjeanstva, povezan s njim i upleten u njegovu sudbinu kao nit to je upletena u ogromni sag sudbine ovog naeg ivota, ovoga naeg vremena, ovog naeg svijeta Ubi boe, ree Bracken i obrisa rupiem debele kapljice znoja s ela. Pogledao sam ga i susreo Fredericov pogled. On se smijeio. I ja sam se smijeio. I mi smo se znojili. Svi su se u reijskoj kabini znojili. Bilo je neljudski vrue 25. srpnja 1969, jedne lijepe veeri usred ljeta, sa tamnim nebom i bezbrojnim zvijezdama. Naa je sobarica imala pravo. Vrijeme je bilo prekrasno. Ta Frederic je rekao da e biti tako. A Frederic je, zar ne, u vezi s Parizom. Ima nekoliko velikih ulica u Evropi kad na njih pomislim, ponu mi se znojiti dlanovi. Najgora je za vozae u ljetnim mjesecima engleska Promenade des Anglais u Nizzi. To je ona glavna ulica, ona veza izmeu aerodroma i Monte Carla, aerodroma i Cannesa, aerodroma i svega ostaloga koju se jednostavno mora koristiti. Promenade des Anglais je apsolutna mora. Za nekoliko godina to vie nee biti. Nastavit e se gradnja auto-ceste od Ventimiglia, zaobilazit e Nizzu, i potom se spojiti s auto--cestom Esterel. Veliki planovi! Mnogo godina gradnje. Do tada, gospodine suce: ako budete morali ljeti doi u Monte Carlo i zadravati se u njemu, i ako budete morali iz Monte Carla u Cannes, mogu vam samo preporuiti: vozite nou. Ako budete vozili danju, pobjesnit ete. Ta Promenade des Anglais s morem na desnoj strani u pravcu Monte Carla i s nizom kua na lijevoj strani, izmeu ostalog bezbrojni hoteli, meu kojima i poznati Negresco i Palais de la Mediteranee sa Casinom ljeti je nezamislivo zaepijena automobilima, premda je gredicama od cvijea i palma razdvojena na tri Page 28

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok kolnika u oba smjera. Automobili ukoliko sasvim ne stoje, puze nekoliko metara, staju, puze pa opet staju, ponovo puze, opet staju. i to pri suptropskim temperaturama i odvratnoj vlanosti zraka. Dakle, vozimo se po Promenade des Anglais, Silvija, Babs, Bracken, Katie i Joe Patterson, Silvijini minkeri. Vozimo se u maloj koloni: rolls, lincoln kontinental, mercedes 600. Naprijed trojica policajaca od Monaca, na motorkotaima u bijelom, s epoletama kao admirali. Plavo svjetlo, nita nije pomagalo. Ne vozimo se. Puzimo. Kola su imala klimatizaciju. Ja sam sjedio u drugim kolima, u lincolnu, pored ene amerikog konzula, koja je zajedno s muem i jo dvojicom ministara vlade Monaca, te s nekim stanovitim Alexandreom Drouant, efom policije Monte Carla, posebno zbog nas dola na prijem u Nizzu i na aerodrom u Nizzu. Nas dvojica smo bili simpatini jedan drugome od prvog trenutka. Za volanom lincolna sjedio je crnac. U prvim kolima, rollsu, sjedili su Silvija, Babs, ameriki generalni konzul, drugi ministar od Monaca, a za volanom prinev ofer. U treim kolima, mercedesu 600, vozili su se brani par Patterson, Clarissa, dadilja, dva direktora Spor-ting cluba, i neki ofer Arapin. Bilo je 14 sati i 45 minuta. Sada se svi Francuzi sa ruka vraaju na posao. Bio je ukratko: pakao. Kada je sletio Silvijin avion, dogaao se uobiajeni teatar, kao i uvijek kad bismo Silvija, Babs i ja nekamo sletjeli, ili nekamo polijeta-li. Stepenice su opsjedali fotografi, TV i radio-reporteri. Policija je drala na odstojanju sve te Brackenove guys, copains, deke i momke. Ipak je prolo podosta vremena prije no to smo sjedili u kolima koja su nas ekala na pisti. Potpuno znojni, brzo u hlad klimatizacije! Kola francuskog ORTF-a i TV-Monte Carlo, koja su imala ugraene kamere, dovezla su se pored nas. Stalno su snimali. Sve do Promenade des Anglais. No ovdje su kapitulirali i najmoniji masovni mediji. Poznavao sam generalnog konzula i njegovu enu jo iz Londona. Bili su to dragi ljudi. Ona je bila vrlo lijepa. Rekla mi je koliko je sretna, to se Silvija odazvala pozivu da sudjeluje u ovom svjetski poznatom TV-showu u Monte Carlu. Prinev ministar ree kako su princ i princeza i svi oni zajedno zbog toga sretni. Ja sam pak rekao da smo mi sretni. Komesar Alexandre Drouant, ovjek etrdesetih godina, koji je govorio pet jezika, i u takvim sluajevima, kao gala-pajkan u Francuskoj se policajce ne smije nazivati pajkani, jer oni to, moj gospodine suce, ne vole ija je dunost bila da jame za neometani tok takvih velikih gala--priredbi, samo mi se smijeio. On je bio utjelovljeni mir. Ali, ono to je radio nije bilo lako, razmiljao sam, nije mu se kosa bez razloga prorijedila. Naa je kolona konano stigla do stare luke i na kraj Promenade. Nakon itave vjenosti. Vozai su krivudali kroz uske ulice Nizze do malog rondella, odakle se odvajala strmo se uspinjui srednja od triju obalnih cesta tzv. Movenne Corniche. Ovdje su kola konano postigla brzinu. Poeli smo razgovarati i vodili smo ljubaznu, u biti beznaajnu, a ipak srdanu konverzaciju. Kao to je uobiajeno u takvim prilikama, znate ve, moj gospodine suce. Ah, da, neto sam, zaboravio: na kraju kolone vozio se jo jedan autobus. U njemu su bili Silvijini veliki kovezi i naa prtljaga. Movenne Comiche se penjala i penjala. Bio sam tu esto. Danas ima preko 40 stupnjeva, ree mi miran, promiljen i simpatian komesar Drouant. Gledao sam posljedice toga: asfalt Corniche se na vie mjesta istopio i svjetlucao. Ploe na rubovima cesta upozoravale su nas na opasnost. oferi su morali jako paziti. Lijevo su se podizali betonski zidovi. Oni su trebali sprijeiti da se iznenada ne pokrene kamenje u brdima koja su se iznenada nala ispred nas. Betonski zidovi bili su potpuno prikriveni viseim lijanama cvatuih bugenvilija. Gore, na golim liticama vidjeli su se crveni, uti i zlatni, da, zlatni cvjetni jastuci usred dubokog zelenila empresovih umica. Bili smo ve vrlo visoko. Desno pored ceste strmo se obruavala litica. Duboko ispod sebe vidio sam cvjetove, cvijee, rascvjetalo drvee, pjeanu obalu i tamno-plavo more more, more, do u beskraj. More i nebo su se spajali. Bio je to tako prekrasan pogled da sam i taj put, kao i uvijek kada bih dolazio ovamo, pomislio da je opet zemlja postala ono to je prema staroj legendi nekada bila-raj! Njegove Visosti su mi naredile da vas najsrdanije zamolim da im uinite tu ast i da veeras budete gosti u njihovoj palai, rekao je ministar. Madame Moran, Vi, Babs, naravno ako je mogue i monsieur Bracken. Umorni ste od dugog leta, moda rano predvee, oko 7 sati? OK, rekao sam, to je lijepo. Tada u biti slobodan da oko 6,45 sati doem u hotel po gospodu. Zahvaljujem, ekscelencijo. To mi je ast, gospodine Kaven. to mislite, Phil, kako smo mi Amerikanci ponosni na to da je Silvija Moran odrala govor, rekla mi je gospoa njemakog konzula. Madame je obljubljena i potovana u Monacu kao i na cijelom svijetu, rekao je komesar Courtin i osmjehnuo mi se. Kod nas upravo igra njen posljednji film. Ve jedanaest tjedana! U tom smislu je stvar ila dalje. Ovakve razgovore moete voditi bez naprezanja ako imate rutine, a ja sam je imao. Imao sam tako mnogo rutine da sam, dok sam govorio, mogao misliti i na neto drugo. Page 29

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok Na voza je ukljuio farove. Uli smo u prvi od tri tunela probijena u stijeni, izmeu Nizze i Monte Carla. Odjednom sam odavde u mislima bio tisuama milja daleko, u Silvijinoj kui u Beverlv Hillsu 705 Mondeville Canvon. Osobni princezin tajnik upravo je nazvao. On je posebno zbog Silvije doletio iz Monaca u Kaliforniju. Stanovao je u hotelu Beverlv Hills. Rekao je na telefon to mu je zadatak. Silvija ga je zamolila da doe na aj. Sjedili smo, Silvija, Bracken i ja u dnevnom boravku, ija su tri, od etiri zida, bila od stakla, Bracken je rekao: Naravno, mora prihvatiti taj poziv, Silvija. Ne znam. ve se toliko podiglo praine oko mene. Nikada nije dovoljno praine! Silvija, djevojko, za takav publicitet nee vie nikada imati prilike! I to besplatno! est, sedam, osam stotina milijuna e te vidjeti! Upravo sada kad je izaao novi film. Moda i ti kae koju rije, Phil! Mora to uiniti, Silvija, rekao sam. Bezuvjetno! Poznavao sam je tek neto vie od godinu dana i bio sam jo uvijek vrlo oprezan sa svim to bih rekao, uinio ili preporuio, uje li, ljubljeni deko kae isto! ree Bracken. Najradije bih mu sasuo zube u gubicu radi ovog ljubljeni deko Lover-boy, radi tog prljavog izraza, ali kao to rekoh, bio sam tek godinu dana sa Silvijom. Morao sam paziti. Znao sam da me Bracken ne voli. Ni ja njega nisam volio. Nijedan od nas nije mogao istisnuti drugog. Silvija je htjela, trebala nas obojicu. Mislio sam na ono to se dogodilo u Beverlv Hillsu, a razgovarao sam teno i pristojno s naim domainom iz Monte Carla. To Englezi nazivaju small talk. Sada smo stigli do onog mjesta na Movenne Corniche na kojemu se ulica ravala. Lijevo se ilo za Menton, desno dolje prema moru i Monacu. Okuka. Jo jedna. I iznenada, sasvim iznenada, moj gospodine suce, leala je ova suverena kneevina, velika jedan i po kvadratni kilometar, upola toliko velika kao i centralni park u New Yorku, samo kao deseti dio isto tako male kneevine Liechtenstein, leala je ova mala Liliput-dravica, neuvene starosti i neuvenog bogatstva, tu pred nama. To je poluotok, ograen velikim stijenama. Izgleda kao lagano savijen palac zabijen u more i titi tako bezbrojne jahte u svojoj luci. Na stijenama sam ugledao zlatno-utu palau sa zgradom vlade. Tu su bili krovovi trgovake etvrti La Condamine, ciglasti uti i bijeli. Tu su bili tornjii kockarnice, maleni, gubei se u usporedbi s neboderima, koji su na obroncima strali prema nebu. Znao sam: bilo je samo oko 25.000 stvarnih graana ove zemlje. Vie od dva i po milijuna stranaca iz cijelog svijeta dolazilo je ovamo svake godine. Mnogi od njih imali su ovdje i stanove. U Monacu je stalno obitavalo mnogo vie stranaca nego li pravih graana Monaca. Kneevina Monaco danas je potpuno izgraena. A bila je to ve i 1969. Tu nije raslo nita jestivo, samo stare palme, ogromne euforbije iz Abesinije. Tu vie nije bilo mjesta za ljude. Moralo se graditi u visinu. Stambene su kule parale nebo. esto sam bio u Monte Carlu, prije nego to sam upoznao Silviju. I uvijek sam elio da mogu ivjeti ovdje, s ovim prijaznim, susretljivim i dobroudnim ljudima, ovdje u ovom zaljevu mira i ljepote. No dobro. Ponovno sam odlutao u mislima u Beverlv Hills. Reci, jesi li ti malo aknuta, uzbuivao se Bracken. Ti se divi de Siki i njegovim filmovima. Za tebe je on, pored Fellinija, najvei evropski reiser! No, i? Da li si ve vidjela neki film od de Sike u kojem nije bilo djece? Tono, rekoh. Djeca, ivotinje i popovi, ako toga ima u nekom filmu, taj ne moe propasti, ree Rod Bracken. S popovima ovaj put nema nita. Pogledaj, Silvija: djeca i ivotinje. To svi ljudi vole, jednostavno svi. Veliki de Sica to je uoio. Film s djetetom ili sa ivotinjom osigurava ve u poetku uspjeh. Ve ima milijune u depu. Osobito ako se nekom djetetu neto dogodi. Zaboravimo ivotinje. Ali, djeca! Djeca! I ti sad treba govoriti o djeci kojima se neto dogodilo! A to im se sve dogodilo! Takva bol! Milijuni koji gladuju strano, ali dijete u nevolji, bolesno dijete, dijete u opasnosti Naravno, ameriko, eventualno jo evropsko. do avola s onim ostalima! Razumije to mislim? Dakle! Tu jo samo teku suze! Ali, to da kaem? Napisat u ti to treba rei, objasnio je Bracken. I to ti je jasno: Babs mora biti s tobom! Babs? Da jasno! Ali nee li se ona uplaiti kad je budem govorila o toj bolesnoj djeci? Uplaiti? Babs? Ona je jo premalena da bi to shvatila! Ona sve shvaa, Rod! Dobro, onda neka se uplai! Kako dugo? Pola sata. Tada e opet zaboraviti. Prokletstvo? Ne bi li i ti, Phil, ljubazno koji put otvorio gubicu. Rod ima pravo arobnice, rekoh. To je velika ansa za tebe i Babs mora naravno biti s tobom, ve radi kontrasta. Babs, zdrava i nasmijana pored tebe na ekranu, a ti apelira svijetu za razumijevanje i pomo za djecu koja nisu zdrava i koja se ne smiju. Silvija nas je dugo gledala. Dobro, dakle, ako vi uistinu mislite Konano, uzdahnuo je Bracken. Pustite da ja sve drugo uradim, ja u sve drugo pripremiti. Pogled k meni! Kao i uvijek. Djeco! Prokleto veliki ovjek, taj de Sica! Voila, rekao je komesar Drouant dok su kola polako klizila ravnicom pored bijelo-crvenih graninih stupova kneevine, uspjeli smo. Bio sam opet u sadanjosti. Vidio sam ono to sam vrlo esto Page 30

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok viao: ulice, nadvonjaci na ogromnim stupovima, raskrija, tuneli, i jo k tome odozgo. Tada smo stigli do najnie toke ulice, do okretalita za Nizzu, a naprijed za Italiju i sredinom opet gore prema centru grada. Jedva se snalazim, rekoh tako mnogo nebodera, tako mnogo novih kua. Kada ste zadnji puta bili ovdje, mister Kaven, upitao me je ministar. Prije etiri godine, ekscelencijo! Da, tada. Ali sigurno znate gdje su Hotel de Pari i Casino? upitala me ena amerikog konzula. O, da, naravno. Naa je kolona stigla do Boulegrinsa njegovanih travnjaka sa cvijeem na kojima je raslo skupocjeno i rijetko cvijee. Bilo je tu i tropskog drvea banian i kaktusa, visokih poput hrastova. I tu je leao Casino! Znao sam gradio ga je isti arhitekt koji je gradio i pariku Operu, negdje sedamdesetih godina devetnaestog stoljea. Casino je bio stilski prenatrpan, s tor-njiima u kutovima i velikim bronanim anelima koji su sjedili na krovu. Odmah pored njega nalazio se Hotel de Pari, sagraen u istom stilu kao i Casino. Tu, na tribinama, vidio sam ponovno reportere i kamermane s njihovim aparaturama, vidio sam mnogo znatieljnika koje su policajci prisiljavali da se povuku. Kola su se zaustavila. Namjetenici hotela u bijelim uniformama i zlatnim roj tama urili su prema nama, otvarali vrata i pomagali nam kod izlaenja. Fotografi su izvikivali svoje elje a Silvija, Babs i ja strpljivo smo ih ispunjavali. Babs se smijala i mahala na sve strane, znatieljnici su pozdravljali majku i dijete pljeskom, i uzvicima bravo! Pratioci su nas dopratili do ulaza u hotel. Stepenicama je silazio direktor, ovjek elegantan i dobrog izgleda, kojega sam takoer poznavao monsieur Jean Bo-eri. Pozdravio je Silviju ljubei joj ruke i duboko se naklonio. Babs je pred njim nainila kniks. Tada nas je monsieur Boeri uveo u veliku dvoranu hotela. Da, tako je bilo kada smo dan prije doli, u ranim popodnevnim satima. Tonmajstor je ponovno prislonio na usta svoju boicu s schoumom. Mora da mu je s jetrima gadno, pomislio sam, im tu stvar pije i za vrijeme posla. Emisija koju je gledao svijet tekla je dalje. Silvija je govorila bez patosa, vrlo mirno i uvjerljivo . imala sam sreu u svom ivotu, bez moje zasluge i tako mnogo sree da me koji puta uhvati strah Reiser je neto rekao u svoj mikrofon. Kamera I polako se povukla natrag i na ekranu se pojavila Babs, koja je sjedila pored Silvije i od vremena do vremena gledala majku smijeei se. Silvija ju je zagrlila jednom rukom. . ja ne govorim o svom pozivu, ja govorim o svojoj kerki. Babs je razborita, ljubazna, lijepog stasa i veseli mef i moji dragi prijatelji Babs je zdrava. Dva! rekao je reiser. Njegova asistentica ukljuila je kameru JI. Kamera II pokazala je Babs najprije u krupnom planu, Babs veselu djevojicu, s pogledom uperenim u majku, i ponovno se povukla u pozadinu. Babs, jo uvijek uz Silviju, znala je naravno rutinom NAJSUNANIJE DJEVOJICE SVIJETA da se sada ona nalazi na ekranu, kad je iz kutova oiju gledala miga-nje svjetla na kameri II. Babs se uozbiljila ivimo u vremenu velikih promjena, rekla je Silvija, i osjeamo to svakog dana. Sigurno e ovaj svijet oko godine 2000, ako tada jo bude postojao, izgledati potpuno drugaije nego danas. On mora izgledati drugaije jer inae nee moi opstojati. Jo od poetka naeg stoljea ljudi sve vie uviaju da se moraju mijenjati zakoni naeg zajednikog ivljenja, a pronai prave zakone to je za ljude nerazjanjiv zadatak. Pa ipak ima mnogih pokuaja! Ali moemo li iskreno rei da jedan jedini od njih prua makar samo nadu u uspjeh? To to kaem, prijatelji, ne kaem ni za ni protiv ijed-nog drutvenog oblika ivljenja. To bi trebale, nadam se, biti reenice za sve vas, bez obzira na politiku, ljudske reenice, upuene samo ljudima. ovjek, svjestan svoje nesposobnosti, uvijek nanovo zdvojno pokuava uspostaviti red silom ulaui i svoj ivot, ulaui i ivote drugih. On die svoj glas, ili svoju puku, ili demonstrira zbog toga to misli da eli i to vrlo glasno Fantastina glumica, rekao je reiser za svojim pultom, i raskopao koulju iznad hlaa jer je u kabini bivalo sve toplije. Frederic, inae uvijek veseo, uvijek raspoloen, uozbiljio se. Fotografije svog malog sina drao je u ruci. To nije gluma, rekao je Frederic, to je pravo, Michel. To je uistinu i doista pravo, svaka rije koju izgovara ta ena, ta arobna ena. Nije vie odvajao oi od ekrana, od te arobne ene. Pogledao sam Brackena, tu staru svinju; stara svinja je kimnula, zatvorila lijevo oko i prekriila srednji prst lijeve ruke lijevim kaiprstom. Sada III, rekao je reiser, koji se zvao Michel. Kamera III zahvatila je Silviju i Babs udvojenom slikom sa desne strane. Ali, rekla je Silvija, a ja sam sada promatrao nju i Babs na jednom od est monitora u tri razliita kadra, od kojih se emitirao pored ovih vrlo aktivnih ljudi postoje i oni koji su vrlo tihi, gotovo, nijemi. ovjek iza tree kamere krenuo je naprijed s pokretnim stativom, a na kojem je pisalo emisija pokazivao je Silviji-no lijepo lice, koje je postojalo sve vee i vee. Tu je sliku, toga asa ili s vremenskom razlikom od nekoliko sati gledalo najmanje 700 milijuna ljudi, na svim kontinentima. . ti tihi, nijemi pitaoci, to su oni bespomoni, najsiromaniji, oni na koje se u ovome naem svijetu obraa Page 31

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok najmanje panje, oni koje bi se najradije eljelo ne vidjeti pa ih se i ne vidi i ne misli o njima to su duevno zaostala djeca Sporting Club Monte Carlo. Gala-priredbe, sa 1200 uzvanika, odravale su se ove ljetne veeri pod vedrim nebom. 1200 najmonijih, najgenija!nijih, najstvaralakijih, najbogatijih, 1200 mukaraca i ena koji se brinu za duu i tijelo, i stvaranje budunosti, slavne osobe iz cijelog svijeta, ene u najelegantnijim i najskupljim toaletama, okiene najskupljim nakitom, mukarci u smokinzima, s bijelim ili crnim kaputima, u uniformama, u sveenikim haljinama: poglavari drava Istoka i Zapada, crkveni dostojanstvenici razliitih vjeroispovijesti, kraljevi, potomci starih i poznatih plemikih obitelji, grki brodovlasnici, ameriki bankari, bati-nici gigantskih imutaka, visoki oficiri, predsjednici zranih kompanija, hotela, tvornica automobila, ambasadori, nobelovci, slikari, reiseri, lijenici, pisci, izdavai, novinski magnati, arhitekti, glumci, violinisti, ija imena svatko pozna, vrhovni zapovjednik 6. amerike flote Sredozemlje, admiral III svjetske eskadrile Sredozemlja, jedna carica, princeze, zvijezde kazalita, pjevaice, tisuu i dvije stotine ljudi. 98 Sjedili su ovdje sve to u sada i kasnije ispriati o dogaajima u Sporting Clubu, moj gospodine suce, ispriao mi je kasnije komesar Drouant, zato to znam, ovdje su sjedili pod nebom punim zvijezda, pod palmama, okrueni egzotinim biljkama i grmljem, ije je cvijee opojno mirisakv sjedili su za dugim stolovima sa damastnim stolnjacima, najplemenitijim porculanom, kristalnim aama, istim srebrom ispred sebe. Jo nije bilo nita servirano. Cijele vojske konobara stajale su u pripremi u svojim bijelim svjetlucavim bluzama. Troja velika kola TV-Monte Carlo bila su parkirana na briljivo izabranoj poziciji, na njihovim krovovima stajali su ljudi iza velikih kamera, jer i gala veera trebala je biti kasnije prenoena u cijeli svijet. Za jednim stolom, usred svih ostalih stolova, sjedili su princeza i princ od Monaca sa svojom kerkom Carolinom i sinom Albertom, prestolonasljednikom. Ozbiljno je bilo lice Grazie Patrizie od Monaca, klasino lijepo i jasno izrezano, vjeito mlado Ono to se ovdje moglo vidjeti samo u nakitu vrijedilo je nebrojene milijune dolara. Ne samo radi vrijednosti samog nakita nego i radi zatite tih poznatih monih ljudi svijeta, bile su poduzete sveobuhvatne mjere sigurnosti. Mnogi prisutni bili su neprestano u pratnji svojih tjelohranitelja, ali mimo mnogih privatnih ili slubenih detektiva, postojala je i zatita policije od Monaca. Mukarci tihi i paljivi u smokingu, vidjelo se to ako se ovjek samo malo potrudio, pu-ili su i bili zamiljeni, i ako se dobro pogledalo, bili su, kako se inilo, strateki rasporeeni po cijelom Sporting Clubu. I mnogi konobari u stvari nisu bili konobari. Nitko nije primjeivao oruje koje su nosili svi ti detektivi, policajci i lani konobari. Uope se nije moglo prepoznati te tako teko naoruane ljude u smokinzima, koji su, sakriveni iza grmlja i palmi, sainili neprobojni kordon oko cijelog terena, sa vvalkie-talkijem u rukama. Bili su sakriveni i oni sa walkie-talkijima, i oni sa mainskim pukama, oboruani ljudi u smokinzima koji su promatrali dogaaje s prozora Sporting Cluba te s krova hotela Pari; sa dvogledima za no, u neprestanoj vezi sa svojim kolegama i svi zajedno u stalnoj vezi sa ovjekom koji se brinuo za sigurnost te neometano odvijanje ove gala-veere. On je stajao na krovu Sporting Cluba: Alexandre Drouant. Tako veliki skupovi za Drouanta su uvijek bili povezani s beskonanim poslom, planiranjem i napetostima. Nije se radilo samo o tome da bi se sprijeili genijalno planirani gangsterski prepadi, nego se vie radilo o tome da se onemogui da neki politiki ili religiozni fanatik, neki umobolnik napadne sovjetskog predsjednika ili predstavnika amerikog predsjednika, ili izraelskog ministra vanjskih poslova, bodeom, runom granatom, revolverom ili Drouanto-va mora! nekom specijalnom pukom koja ima nataknut dvogled za infracrvena svjetla s pomou kojeg se i nou, kao da je dan, moe vidjeti i pucati. I oni ljudi i ene, koji nita o svemu tome nisu znali, bili su uvani. I na mnogim krovovima oblinjih kua i u apartmanima iznajmljenim visoko gore u oblinjim neboderima, stajali su nepokretno ljudi iz Drouantove brigade. Bila je ukljuena i mornarika policija. Njihovi brzi motorni amci leali su pred lukom s jahtama, sve do rta Marine, ugaenih svjetala i upaljenih motora, u meusobnoj radio-vezi i u vezi s Drouantom. Jo se nikada nita nije dogodilo pa se nije nita smjelo dogoditi ni ubudue, ni najmanja sitnica, nikada. Komesar Alexandre Drouant, oenjen, otac petoro djece, gledao je dolje prema sakupljenim ljudima, gledao je ogromno platno podignuto na mjestu na kojem ga je svatko bez muke mogao vidjeti. Na to je platno TMC projicirala Silvijinu sliku, onako kako su je mogli vidjeti milijuni u istom trenutku na svojim ekranima samo to je ovdje bila gigantski uveana. Glas Silvije Moran dopirao je iz zvunika iza platna. Komesar Drouant, s krova Sporting Cluba sa walkie-tal-kijem u ruci, gledao je i sluao Silviju, gledao je malu Babs i mislio na svoje petoro djece . sada, na svoj indirektan, tih ili nijem nain, odzvanjao Je ovdje Silvijin glas, ovdje, gdje je vie od dvjesta Page 32

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok ljudi kao prikovano gledalo na platno, postavljaju nam ta djeca pitanje, nama svima: kako se odnosite u tom vaiem svijetu prema nama?. U kui br. 16 Boulevard Princesse Charlotte, bili su posvuda, u hodnicima i na ulazima ove mini-stanice postavljani TV--prijemnici. istaice, sekretarice, portiri stajali su pred njima i gledali i sluali Silviju. . u vaem tako marljivom svijetu, rekla je Silvija Moran-U vaim mnogim svjetovima! U vaim mnogim drutvenim ureenjima koja ste stvorili, koje elite unititi da biste postigli slobodu i bratstvo, mir, blagostanje i sigurnost jednakost sviju, s jednim ivotnim ciljem, da sreu donese svima No, onda kako ide, ljubljeni deko? upitao me je Rod-Bracken tiho u vruoj reijskoj kabini. Izgledao je sada kao upak s aureolom. Fino ide, ti stara top-krmao, rekao sam. Da to vie nisi ponovio! A ti da vie nisi rekao ljubljeni deko, inae u ti jednu prilijepiti, odaptam, i to na engleskom cijeli taj osvjeujui dijalog. Zajedljivo i pun mrnje rekao sam na kraju: Velianstveno to ide, ti vreo govana. Silvija je upravo rekla: . s tolikim ciljevima i svrhama. Mi mislimo na toliko toga, teimo za mnogim stvarima, ne mogu i ne elim to ocjenjivati, ali jedno znam: u jednoj, toki se mase posvuda u svijetu, kaem mase, moji dragi prijatelji, ne pojedinci u jednom se, dakle, slau: tko im nije od koristi, nije punopravni lan drutva nije ni u jednom drutvu. Za jednim stolom u Sporting Clubu poela je ena nekog diplomata nezadrivo plakati. Njezin ju je suprug pokuao umiriti. Malo tko od prisutnih je znao da: ta ena ima dvoje djece jednu sasvim zdravu kerku i; jednog duevno teko zaostalog sina. Dolazi jedan! rekao je reiser za svojim pultom. Sada. je ve svukao koulju. Ja bih rado bio uinio kao i on. Crveno svjetlo na kameri I poelo se paliti. . mi ivimo u vremenu usamljenih masa, usamljenih omasovljenih, ree Silvija, a Babs ju je zadivljeno promatrala. Na alost je to tako u naem tako uasno bezdunom svijetu. I u tom svijetu omasovljenosti ne u svijetu bespomonosti pojedinaca, dragi moji prijatelji! jedno duevno zaostalo dijete zapravo i nije ovjek. Od sada e traiti za Silviju, dvostruki postotak udjela u dobiti od rezultata uigravanja njezinih filmova, doapnuo mi je Bracken. Mljackao je blaeno. Takvog se ovjeka, rekla je Silvija u jednom jedinom studiju TMC za snimanje u najboljem sluaju podnosi, ali nikada ne priznaje. Ne elim nikoga optuivati! Sasvim je prirodno da oni takozvani zdravi nagonski odbacuju bolesne ili zaostale ena onog diplomata u Sporting Clubu jo je uvijek plaka-la bez prekida. Njezin je suprug ustao i paljivo je odveo. Komesar Alexandre Drouant, gore na krovu, vidio je sve kroz svoj noni dalekozor. A tim je dalekozorom zagledavao i iza kulisa, gdje su u hodnicima ljetne pozornice stajale dugonoge djevojke u fantastinim kostimima, opaljene suncem, oskudno odjevene i meu njima jednu mladu crnkinju plesai MONTE CARLA ekali su svoj nastup. U nekom drugom hodniku vidio je Drouant mukarce u smokinzima i uniformiranu policiju. Vidio je slike prislonjene na jedan zid. Draba u korist zaostale djece trebala je poeti na tribini nakon Silvijina govora. Na aukciju su trebale doi slike Picassa, Chagalla, Modiglianija, Legera i Buffeta. Milijarderi e ovdje cijene vrtoglavo dizati, razmiljao je Drouant. Oni to moraju! Nitko nee moi dopustiti da za nj kau kako je krtario. Kako pametno smiljeno od princeze! Drouant je dalje razmiljao. Pogledao sam slike. Ima meu njima prekrasnih. Jedna od onih Chagallovih ljubavnih parova njega najvie volim takoer je meu njima. Ona s vazom i ruiastim ljubavnicima u oblacima, nad njima bijela golubica i crveni djeak koji svira flautu. Tu sliku naravno neu nikada imati. A rado bih je imao. Ipak, bolje da je dobije netko tko je ne voli kao ja, netko tko moe platiti mnogo vie novaca, zbog one djece. Drouant je mislio na svoje petoro djece. Gledao je prema moru. Tamo su leali amci koji e po zavretku gala-priredbe zapucati silne salve, a to se smjelo samo s vode. Drouant je okrenuo glavu, odloio noni dvogled, ugledao Silviju na velikom platnu i uo: . samo odgovarajui uvid i prije svega odgovarajue ophoenje sa zaostalom djecom moglo bi ispraviti ovo odbijanje drutva i pretvoriti ga u suprotnost. Dopustite mi prijatelji, da kaem: Tek znanje vodi k ljubavi, a neznanje prema odbijanju i nepravinosti. Sada kamera dva, ree u maloj kabini TMC-a reiser kojeg je Frederic nazvao Michelom. Frederic je jo uvijek u ruci imao fotografiju svog malog sina. Sad ju je opet pogledao, promatrao sam ga, na licu mu se moglo proitati misli: Dragi boe na nebu, zahvaljujem ti to je moj sin zdrav! Frederic je iznenada primijetio moj pogled. Tiho mi ree: On je sva moja srea, mister Kaven, ali ja bih ga isto tako volio da i nije zdrav, ve teko oteen ili ak neizljeivo bolestan. i vi tako mislite zar ne? Mehaniki sam kimnuo. Nita pritom nisam mislio. Ta ta me se ticalo Fredericovo dijete? U studiju je Silvija gledala izravno u objektiv kamere. Jedan. Rekla je: U naoj ljudskoj zajednici mi, ini se, moramo jo mnogo uiti prije no to e ona zasluiti oznaku ljudskosti Babs je zamiljeno gledala svoju majku. . zdravi takozvani zdravi! i oni zaostali imaju mnogo vie Page 33

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok zajednikog nego to se ini: zaostali gledaju za radostima ivota kao i zdravi, i zaostali ele ljubav primati i davati, iako mnogi od njih to mogu iskazati samo na teko prepoznatljiv nain. U hotelskoj sobi branog para Patterson, Joe i Katie minkera stajao je TV-prijemnik. Pred njim su sjedili oni i dadilja Clarissa. Gledali su i sluali Silviju, kao to mi je Katie kasnije priala I oni zaostali kao i oni zdravi ele neto stvarati. Oni za to nemaju istih mogunosti kao oni nadareni, ali usprkos tome oni ele biti korisni koliko mogu. A tko e se od nas usuditi postaviti mjerila o onom to jest a to nije stvaranje? Tajac. Ovo troje u H6telu de Pari sjedili su nijemo ispred ekrana. Joe je uzeo Katienu ruku. Troje ljudi sjedilo je nepokretno Kamera jedan potpuno izbliza! rekao je reiser, koji je pred sobom imao rukopis govora to je Silvija nauila napamet, svojoj asistentici i kroz mikrofon u slualice. Kamer-man jedan. . i zato, ree Silvija, moramo onima zaostalima, pruiti mogunost, elimo li sami sebe smatrati ovjenima? I time smo, dragi prijatelji, doli do sri stvari. Babs je stavila svoju ruicu na majinu. Silvija joj se nasmijeila, a Babs joj bezglasno uzvrati smijeh. Silvija je opet gledala u kameru. Zahvaljujui napretku medicine, iz godine u godinu stotine tisue djece u svijetu, koja bi jo prije kratkog vremena morala umrijeti, ostaje na ivotu. Ta su djeca duevno zaostala ali su iv a! Sranje! rekao je Bracken u maloj kabini. Zato SEVEN STARS opet uzimaju cijelu dobit, dok Silvija mora plaati do ludila porez? S ovim TV-prijenosom postala je vea no to je to ikada bila. Zna li to e sada Silvija to? Svoj vlastiti producent. Samo pusti, ja u to ve urediti! Ona mora imati svoju vlastitu kompaniju, koja e proizvoditi za SEVEN STARS ukoliko SEVEN STARS budu vrlo posluni, ovjee, nakon ovog TV-prijenosa Silvija moe u Hollywoodu postii to god eli. Za kratko vrijeme, rekla je Silvija pred kamerama, pri-silit e nas problem zaostale djece na drugaije razmiljanje ve samom svojom veliinom. Moja smoking koulja bila je natopljena znojem. Tonmajstor je ponovno povukao iz svoje boce. Vidio sam kako Babs vlazi usnice. Oednjela je. Tamo pod reflektorima mora da je bila jo vea vruina nego ovdje. Silvija je rekla: Morat emo uvidjeti da naem svijetu ne pripadaju samo najsposobniji i laktai, dobrostivi i genijalni, oni naoko uspjeniji. Kamera tri.! . ve da ovome svijetu potpuno i sasvim pripadaju i nesposobni i slabi i nijemi i zaostali! Silvija je govorila sve strastvenije, sve uvjerljivije i sve umolnije a kako se meni inilo i sa sve veim naporom, pod stranim optereenjem onoga to je imala reci. Da, da, da, svi oni pripadaju nama, jer svi oni isto tako ine na svijet, na ljudski svijet, u kojem nitko ne smije misliti, pa ni onaj posljednji i najsiromaniji, da ga se to ne tie, jer je to uvijek njegov ljudski brat. U svakom sluaju KRUG KREDOM! aptao mi je Brac-ken. Snimit e Silvija sa svojom kompanijom, kunem se, tebe emo postaviti za efa produkcije! Ah, lizni me To bi ti odgovaralo! Bez straha, znam da ti to nisi u stanju. Nikada u ivotu nisi nita radio. Ja u sve urediti umjesto tebe, a ti e konano imati lijepu titulu. Naravno! rekla je Silvija, sada se Babs pripila uz nju i ozbiljno je pogledala, naravno, prijatelji, stanovito poboljanje danas je mogue i u tekim sluajevima. Mi ne znamo kako e daleko medicina biti ve sutra. Mnogo dalje, sigurno. Ali sigurno ne tako daleko da bi duevno zaostalu djecu potpuno mogla izlijeiti. Kamera dva. Dolo je vrijeme, rekla je Silvija, da e se stupanj kulture nekog drutva mjeriti po tome da li i do koje mjere priznaje zaostale ravnopravnima ak i ako takva djeca, usprkos svim medicinskim i pedagokim nastojanjima, nikada nee moi obavljati poslove poput zdrave djece. Zvui banalno prijatelji, ali je tono: to nedostaje ovjeku naeg vremena? I to najvie? ovjenost. Vruina u reijskoj kabini jedva se mogla podnijeti. A oito i u studijskoj. Babs se uznemirila. Silvija je govorila s naporom. . ne elim nikoga uplaiti ali samo razmislite. Svakom se branom paru moe dogoditi ono to se dogodilo mnogim roditeljima. Da iznenada moraju brinuti o djetetu s duevnom manom. Jedan pogrean lijek za vrijeme trudnoe, jedan mali pogreni zahvat kod poroda, nekoliko sekundi nedovoljno kisika u mozgu, ili u godinama kasnijim pad, udarac upala infekcija nitko nitko nije zatien od toga da mu dijete jednog dana ne bi moglo biti oteeno na slian nain Jedan! viknuo je reiser u mikrofon dok je Silvija govorila jo ove rijei. Idi brzo uzmi djeje lice, sasvim izbliza i ostani na tome. . Znate, rekla je Silvija, u nadnaravnoj veliini s platna u Sporting Clubu, uzvanicima, vi znate da vam govorim da bih vas, naravno, u svoje ime ali prije svega u ime Njezine Visosti, Princeze zamolila za novane priloge. Zato vas molim, sve vas koji ste se sakupili ovdje u Monte Carlu, i sve vas prijatelje u cijelome svijetu. Molim vas, pomozite novcem! U svakoj zemlji postoje organizacije koje se brinu o zaostaloj djeci. Poaljite njima svoje priloge. Poaljite mnogo, poaljite malo, poaljite koliko moete svaki pa i najmanji novi pomae. Svaki i najmanji novi je dobro djelo. Molim vas svim srcem, Page 34

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok dragi prijatelji. Ovi zaostali nemaju, kao to mnogi misle za nas, negativno znaenje, ve naprotiv pozitivno, jer nam daju priliku da svojim stavom prema ovome problemu dokaemo ono to je najvanije: da elimo raditi jedni za druge, ivjeti jedni za druge, da nas sve nosi ista struja ivota U reijskoj se kabini tonmajstor, koji je pio toliko schouma kako bi izlijeio alkoholom istroenu jetru, nagnuo nad mikrofon i rekao: Ovdje centrala! Centrala ovdje! Pozivam sva troja kola u Sportingu! Javila su se tri muka glasa jedan za drugim: Okay, rekao je tonmajstor. Pripremite tehniku! Uskoro emo se prebaciti k vama. Potom se ponovno maio ispod pulta. Vidio sam da je ovaj put izvadio drugu boicu, otepio i prislonio na usta, bocu crvenog vina. Vie od 1200 ljudi u Sporting Clubu gledalo je Silvijino lice na platnu. Ona je nastavila: . Beskrajno veliko znaenje slabijih i najslabijih u naoj sredini sastoji se u tome to oni sami, svojom egzistencijom, mogu pomoi nama svima, svim ljudima svijeta, da iziemo iz kaosa ponora katastrofe, onih koji su proli i onih u kojima se jo uvijek nalazimo, i da dalje idemo zajedno, kao dobra braa za sva vremena. Prijatelji moji, zahvaljujem vam Lagano je spustila glavu. Tisuu i dvije stotine ljudi u Spor-ting Clubu, 700 moda 800 milijuna ljudi u svijetu vidjeli su svojim oima: suze su tekle niz Silvijino lice. Brza izmjena slike. I tu je bila Babs, ije je nasmijeeno i sretno lice postajalo sada sve vee i vee i dolazilo sve blie i blie, dok nije na kraju ispunilo cijeli ekran, cijelo platno. Nekoliko sekundi utnje u Sporting Clubu! I tada je izbilo klicanje. Uto su se upalili reflektori i osvijetlili scenu kao da je dan. Reija u kontrolnom tornju TMC-a u kui br. 16 na Boule-vardu de Princesse Charlote prekopala je snimanje na tri ekipe u Sporting Clubu koje su prikazivale sve one ljepotice i genijalne ljude, nosioce najvee svjetovne i duhovne moi, za bijelim stolovima; pokazivali su palme, prekrasno cvijee i grmlje u cvatu. Iz dubina pozornice izdigla se platforma, a na njoj itavi orkestar. Odjeknula je glazba. Vidio sam tri razliita kadra na monitorima, u kontrolnoj sobi. Reiser je govorio s kamermanima u Sportingu. Frederic je odjurio u studio. Bracken i ja poli smo za njim. Reflektori su se ovdje ugasili i samo je svijetlilo normalno svjetlo sa stropa. Trojica kamermana u studiju stajala su jo uvijek za svojim aparatima. Silvija je ustala, Babs takoer. Zahvaljujemo vam, madame, rekao je Frederic. Bili ste izvrsni. Poljubio joj je ruku. Vidio sam kako joj se duboko naklonio i opet uspravio. Vidio sam kako ga je Silvija poljubila spontano u lijevi i desni obraz. Frederic se sagnuo k Babs, zagrlio i poljubio djevojicu. Babs se smijala i zagrlila ga. Tada smo doli Rod i ja. Silvija nas je sve pogledala. U oima su joj jo bile suze, kada je rekla: Zahvaljujem vama, Frederic. I vama, obojici tebi, vuiu, nazivala me tako i u javnosti, moj gospodine suce, bez obzira na posljedice, i tebi, dragi Rod, za va savjet i vau pomo pri ovom najljepem zadatku mog ivota. Pogledala je prema staklenom zidu kontrolne prostorije iza kojeg su sjedili tehniari meu njima i tonmajstor koji je titio svoja istroena jetra udotvornim sredstvom: schou-mom, i onda im, iz pedagokih razloga, da bi im pokazao, kako ide i drugaije, odmah opet davao alkohol, kao upravo sada, kad je na ust;ma opet drao bocu s crnim vinom: glu--glu-glu a pored reisera njegova asistentica pa je i njima rekla: mikrofon u studiju bio je jo uvijek uljuen I vama hvala, svima vama! Obrisala je suze rukom. Silvija je zagrlila Roda, Rod ju je poljubio. Izvrsno stari! Silvija me je zagrlila, ja sam je poljubio: Volim te, rekao sam. Doista sam to rekao, moj gospodine suce. I ja tebe, vuiu, jako! Tada se ojcrenula Brackenu: Rod, hoe li, molim te, odvesti Babs u hotel? O, mama, mama, neu u krevet! Dobre male djevojice sada moraju ii kui spavati. A ti si moja dobra mala djevojica, zar ne? Silvija je kleknula i poljubila Babs. Mama, striko Rod i Phil imaju sada posla. Ako bude jako dobra, smije s Clarissom jo pola sata gledati TV u krevetu. Au, fino! Rod Bracken uze Babs za ruku. Potom odmah dolazim u Sporting Club, rekao je. Samo u brzo skinuti minku i tada dolazim s Philom za vama, ree Silvija. Dovest u svoja kola iz dvorita i saekat u vas dolje, ree Frederic. Odvest emo se skupa, madame. Mene e kasnije jo trebati u Sportingu. To sa skidanjem minke malo e potrajati, vi to znate, dragi Frederic, zar ne? Dakako, madame Moran. Bez toga madame Moran, recite samo Silvija! Silvija., zacrvenio se kao momi. Naravno da znam. Parkirat u pred ulazom i ekati. Pogledao je Brackena i Babs i uzeo je za drugu ruku. Doi, idemo zajedno, ree Frederic. Zna to, ja u tebe i monsieura Brackena jo na brzinu odvesti u hotel! Au, da! sloila se Babs. Kakva kola ima, striko Frederic? On joj ree. Tu marku ne poznajem. do vienja, Phil, ciao, mama! Njih troje je otilo. Silvija i ja se jedno drugome osmjehujemo, uvi kako Babs pita: Ima li automatsku getribu? Silvija se jo jednom obrati staklenom zidu: Jo vam jednom hvala i laku no! Laku no, ulo se pet mukih i enskih glasova iz razglasa u studiju. Ljudi u kontrolnom tornju su Page 35

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok mahali. I mi smo mahali. Ljudi gore iza staklenog zida nisu mogli ustati, morali su paziti na prijenos iz Sporting Cluba koji. je sada tekao. Iao sam uz Silviju uskim hodnikom koji je vodio iz studija do nekih eljeznih vrata. Nije bilo ni ive due. Otvorio sam Silviji eljezna vrata. Ovdje sam ve jednom bio. eljezna su vrata bila tapecirana s unutranje strane znai da je ta mala garderoba, tako blizu studija zvuno izolirana. Pustio sam Silviju da ue prva. Uao sam za njom i potom se okrenuo. I uplaio se. Jo nikada, naime, gospodine suce, jo nikada nisam na ljudskom licu vidio toliko mrnje kao sada na Silvijinom. to je? naslonio sam se na tapecirana eljezna vrata. U iduem trenutku Silvija je poela bjesnjeti, resko i vulgarno: Nikada! Nikada! Nikada! uje li, nikada vie u mom ivotu takvo to! Pa milijun dolara dobila za to! to nikada! ne razumijem? mucao sam, ali sam ipak za svaki sluaj okrenuo klju u bravi zatvorio vrata od garderobe. Nikada me nitko u ivotu nee prisiliti, ni Grace, ni sam predsjednik SAD, ni kineski car, da jo jednom sudjelujem u takvom usranom cirkusu! A ako ovaj prostor ipak nije izoliran od buke? Ja znam, kada treba biti takav, kakav sam bio sada ja. Silvija zavei! rekao sam. Krenula je na mene s uzdignutim rukama, udarala me objema akama po licu i onda je bubnjala po mojim grudima. Neka radi to hoe! Samo da ne vie. Ali ona je vikala. Prokleti pas! Kako ti govori sa mnom ti govno od govna?! Ti si isto toliko kriv kao i Rod, koji mi je napisao to trebam govoriti? To bijedno sranje! Silvija, molim te Sranje, da, derala se sada kao piljarica, ona, Silvija Mo-ran, koju je svijet volio i potovao kao boanstvo, ista, izvanredna. Vruina garderobe smekala je njezin make-up. S obrva namazanih tuem tekli su tanki, crni urci preko njezina lica na kojem se rastvarao kameni puder. Silvija je sve vie nalikovala klaunu, ne, ne klaunu, ve olienju zla. Da, sranje! Zlo mi je! Najradije bih povraala! Satima! Izvukao sam klju iz vrata i u dva koraka bio sam kod stola s ogledalom. U kutu je stajao monitor. Na toaletnom stoliu stajala je boca konjaka, izvukao sam ep, natoio punu au, pristupio Silviji. Ona je uzmakla, u iznenadnoj panici, ini se da je vjerovala kiko je elim ubiti. Tako to nisam nikada doivio. Uzmicala je dalje prema natrag, dalje, i mislim, mora da sam je gledao stranim pogledom, dola je do kaua, zakaila potpeticom ispod kaua i pala na nj nauznak. Slijedeeg trenutka sam kleao pored nje, drao joj au i promrsio: Pij! Ne! Mora piti! Neu Kako ne biste pomislili da ja takvo to ne mogu, samo zato to nisam odgojen u Bronxu, nego u Salemu, trznuo sam Silvijinu glavu za kose, zinula je da bi viknula, a ja sam joj jednostavno sasuo konjak u usta. Zagrcnula se, zakaljala, hvatala je zrak, poela se guiti, Pustio sam je, podigao bocu i ponovno joj nalio. A, ako se sad onesvijesti? Sjajno! Ali ta se nije onesvijestila, gospodine suce. A onda je poela iznova, napola leei na kauu, u velianstvenoj veernjoj haljini i sva nakiena: I ti se usuuje mene tui, ti pas? No dobro, sad je stvar prelazila u privatne vode. Sve je spaeno. Nisam te tukao! Nisi me tukao, ti prljava svinjo koju sam izvukla iz dreka, koga sam Ku! rekao sam. Vi nemate pojma, gospodine suce, kako to djeluje. Buljila je u mene. Onda je rekla, s licem koje se inilo kao da ga je okrznula paleta nekog slikara: Jo. to jo? Jo konjaka! Daj mi da loem! Brzo! Brzo! Brzo! Inae u uistinu sve povratiti! Dao sam joj bocu i ona je potegla dobar gutljaj. Rekla je: Povraat u u velikim lukovima! Popila je opet dobar gutljaj i rekla: Pravo udo da nisam povratila ve pred kamerama! Vidite, moj gospodine suce, sada se to inilo malom ljupkom obiteljskom scenom. The private life of Sylvia Moran and Philip Kaven. Iznenada sam vidio na monitoru vrlo veliku sliku princeze. Onda sliku princa. Lice Alberta. Lica ljudi koja poznaje cijeli svijet pomalo stravino sve to, jer monitor je donosio samo sliku bez tona. lica i nakit i toalete lijepih ena. TMC je prenosila iz Sporting Cluba. Dolje u Sporting Clubu nije nitko imao ni pojma o tome to se ovdje dogaa. Pa ni iznenada sam pomislio ni Ale-xandre Drouant, tamo na krovu Sportinga, niti itko od milijuna koji ovoga trena sjede pred svojim aparatima. Svi su jo plakali nakon Silvijina govora, a neki su sigurno udei se promatrali ovaj skup bogatstva, ljepote, moi i genijalnosti. Sigurno je sada tu bio i neki spiker koji komentira. Vidio sam i orkestar. Gospode na nebu, daj da sve proe dobro, inae je sa mnom gotovo, amen. Daj! Silvija je zgrabila bocu. Fino, fino, fino! mislio sam. Uskoro e se napiti. Onda e se s njom izvui, pa u hotel. Nekakav izgovor, zato nije dola u Sporting kao to je bilo dogovoreno, ve e mi pasti na pamet. Dragi boe, daj da se totalno napije, molim te, molim, molim te, pa u vjerovati da postoji i rei u svim ljudima da moraju vjerovati u tebe, ali sada pomozi! Ali, znate, gospodine suce, nikad to nije dobro funkcioniralo sa mnom i s Bogom. Zbog ega se napiti! Nee se napiti, moja Silvija, moja arobnica. Ponovno je zapoela glasno: Taj usrani Rod! to mi je napravio! Pozvat u ga na red! Izletjet e! Polako, tiho, tiho! Seri polako! Bocu! Rado! Samo: ne opija se! ne opija se! Da sam ja imala bocu pred Page 36

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok kamerama! Jesi luda? to to znai? Upravo si plakala pred kamerama. Bila si potresena! Tvoje suze! Moje suze! Objanjavaju li one ita! Suze od srdbe! Srdbe? Zbog ega? Jer sam morala govoriti ono to je Rod napisao za mene. Jer ste me vas dvojica doveli u tu situaciju. ovjenost! Dobrota! Razumijevanje! Samilost! Pomo! Bocu! Dao sam joj. Sad je bio predsjednik Podgorni na ekranu. Tu je bio Nelson Rockfeller, bili su tu Begum, Samy Davies, Jean-Paul Sartre, predstavnik Vatikana, majka Johna Fitzgeralda Kenedvja, Pompidou, Princeza Ana iz Engleske, kraljica Juliana iz Nizozemske, trojica astronauta Apolla 10, neka tamnoputa ljepotica, Kinez u bijeloj uniformi. Tu je bila Silvija: Po-mozi mi. Pomogao sam joj. Stajala je preda mnom s bocom u ruci. Siromana bolesna djeca! Ti mucavci! Ti slinavci! Ti kreteni! Ni ljudi, ni ivotinje! I za to sam ja dala svoje ime! Opet je plakala. Ne ako ova garderoba nije izolirana, sve e izai na vidjelo. Struja ivota! To znai: biti uspjean, bogat, biti lijep i snaan! Uivat ivot. Slabijima nogom u tur. To je struja ivota! A kad postane slab i star, onda krepaj! Niti ne trepnuvi! Ali do zadnjega biti pri vrhu! A imati i petlje, pa rei: gotovo! Prolo! A ne, grevito se drati jedne, usrane egzistencije! To je ljudski! To je normalno! A ja u ostati pri vrhu! A kad tamo s ovim brbljarijama, malo prije, izvlaim novac iz depa tih idiota! Za to? Ni za to! istu podvalu! istu prijevaru! Njezino je raspoloenje naglo prelo u suprotnost. Uplaeno: to misli, Phil? Kakve e to imati posljedice? Phil, ne vuiu. Ne, sad ne, vuiu. Samo dobre, Silvija! Razumljivo, samo izvrsne, prije svega za tebe. Odjednom se poela svlaiti. Stajala je preda mnom u grudnjaku i gaicama. Sjela je pred ogledalo i skinula naunice i ogrlicu. Pokuala je dovesti lice u red. Izvrsne, kae? Sranje! Katastrofalne, ja ti kaem! Odakle dolazi moj ogromni novac? Iz Amerike! Gdje se najglasnije zahtijeva eutanazija? U Americi! Ah, to! Konano, posvuda! U cijelom svijetu! Jasno je zato! I normalno je! Stotine tisua dolara bit e baeno za svako pojedino od te idiotske djece. Joe e se radovati kad me vidi i uje! Bio je to Joe Gintzburger, predsjednik SEVEN STARS-a jedne od triju najvee filmske kompanije svijeta, za koju je Silvija radila. Zbog mene! Zbog Roda! Zbog tebe! Kakva je to usrana krema za skidanje minke? Zato zbog mene? Jer si me ti nagovorio da doem ovamo! Mlijeko za lice. Spuvica. Nestaju razlivene boje. Silvijino pravo lice se pojavljuje. Da li je to njezino pravo lice, pomislih, i sada sam ja morao uzeti bocu. Moe li iz tako lijepih usta izai toliko runoga? Moe li iza takvog aneoskog ela bjesnjeti takav demon? Vi se slaete, moj gospodine suce, poznajete ljude. Vi razumijete. to misli koliko je milijuna ljudi iskljuilo svoje aparate za mog usranog govora. V i ste ludi Rod i ti, a ne ja! Vi ste opasno ludi! Unitili ste moje ime! Silvija, molim te! Zavei i daj ovamo! Uzela mi je bocu iz ruke, poela piti kao kakav kloar i tresnula bocom o staklenu plou stolia za minkanje. Ploa je prsnula na dvoje! Prevara, da pre-vara! Naravno! Dalje se bavila svojim licem i pritom je neprekidno govorila, jo uvijek glasno, puno preglasno! Mutavci! Klimavci! Spastiari! Zgreni! Oni s vodenim glavama! Uzeti! Dobar gutljaj. Poslali su mi album s fotografijama u hotel. Sa slikama te djece! Da bih se bolje uivjela! Slike! Slike! Prvoklasne 18x24! eludac mi se okrenuo od tih slika! Nikad jo nisam vidjela neto tako ogavno! Neto tako runo! Tako odvratno! Sanjat u to! Stotinu puta! Tisuu puta! Nikad neu moi zaboraviti te slike! Jehudi Menjuhin na ekranu monitora. Alberto Moravia, Ali Khan, Abba Eban, Andrej Gromiko, Sophia Loren, Georg McNamara, Norman Mailer, Mare Chagall, dr De Bakey, Billy Wilder, kardinal Koenig. Silvija je vikala u ogledalo: Ti i ja, mi oboje znamo da takvo to mora nestati! Sad mi je bilo dosta! Ako bude ovako galamila, vani e se razumjeti svaka rije! Prekini konano! Radi se o stupnju oteenosti! U mnogo sluajeva, koji su doista vrlo loi danas je ve mogue poboljati stanje. Silvija je ponovo pila. Konjak joj je curio iz kutova usta, preko brade, niz vrat, u izrez izmeu grudiju u grudnjaku. Odjednom se poela ludo smijati. Poboljati, da? Tako da nakon deset godina mogu brojiti do tri. Ako uope mogu i govoriti za 10 godina, da? Tako da bi nakon 15 godina mogli ii sami na WC, da? A ne jednostavno putati sve pod sebe, gdje god leali ili uali, da? Moj boe, kakvo poboljanje! Prekini konano! Prokletstvo! Nije prekinula. Kaem ti, vidjela sam te slike koje su mi poslali u hotel eljela bih znati koji je luak doao na tu ideju! Kakve fotografije! Te fotografije sam i ja vidio, rekoh. Na ekranu monitora sam vidio kako sada desetina konobara serviraju ga-la-veeru. Da, i? pogledala me je. Oistila je minku s lica, tog najljepeg od sviju lica, tog lica svetice. Moj gospodine suce! Ja sam u poetku napisao da je istina, o kojoj u izvijestiti, runa, odbojna, da e vas ona natjerati na gnuanje. A i napisao sam takoer da nikada neu lagati. Ako ste uasnuti time to itate, suspregnite svoj uas, tedljivo se sloite svojom odbojnou, jer ja sam tek na poetku, sasvim na poetku, sve o emu sam do sada Page 37

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok izvjestio bezazleno je, potpuno bezazleno u odnosu na ono to jo imam rei. Vidite, kada me je Silvija pogledala, znao sam, to mi je uiniti u svom interesu. I u njenom. Njezina je dobrobit garantirala moju. I zato mi ono to je slijedilo nije bilo teko. to znai: da, i? rekoh odmahujui glavom. Ta bilo vam je ve od poetka jasno, i Rodu i tebi ja sam, sjea li se dugo sluao prije no to sam se sloio s vaim miljenjem da nije trebalo da toj djeci pomogne, niti da pobolja svijet, nego da sve to ini radi svog publiciteta! Pa taka je bilo dogovoreno. Ili moda ne? S tim si se ti sloila, zar ne? Reci da nije tako! Poloio sam ruku na njezina otkrivena ramena. A vjeruj mi, moja arobnice, bio je to sjajan publicitet! Po cijeloj kugli zemaljskoj! Tako to jo nikad nisi imala i tako to nee vie nikad imati! U prostoriji za reije asistentica je plakala! Kladim se s tobom u svoj ivot: milijuni, stotine milijuna su plakali jer bila si fantastina! Naravno, znao sam da to nee uspjeti na brzinu. I nije. Fantastina? Pitaj koga god hoe, ovdje! Ovdje? Gdje sam gost, zar bi netko rekao ne! Sada je trljala kou nekom drugom kremom. Ne budi smijena! Pitaj nekog u Hollywoodu, New Yorku, Parizu, Beu, to misli o mom brbljanju! Silvija se naglo okrenula, kosu je bila podigla, koa lica bila je sjajna od kreme, viknula je: Pitaj koga god hoe? Svatko e ti rei to ti ja kaem. Fukam ja na tu djecu idiote? Neka krepaju! Neka pocrkaju to bre! Dakle, priio sam joj jednu. to sam jae mogao. to moe uiniti jedan iz Bronxa, moe i jedan iz Salema. Ruka mi je bila ljepljiva od te proklete kreme. Obrisao sam je o papirnati rupi. Brzo djelovanje! Sad je aptala: Neka krepaju! To je humano! to prije! Bog zna da mrzim naciste, ali ako su pravo imali u ijednoj stvari, onda je to bila eutanazija ovih kretena! Tada je stavila ruku pred usta. Oito je ipak djelovao alkohol. Ili amar. Vjerojatno naprosto vrijeme. Vrijeme uvijek djeluje. Nagnuo sam se nad nju i ekao je po golim leima to je voljela to ju je uzbuivalo, postajala bi sve dirljivija sve dok ne bi svrila. Meni i Rodu je u ovoj stvari najvaniji bio tvoj presti arobnice, velim ti to jo jednom, shvati konano. Zato da cijeli svijet vidi kako si ti i privatno izvrsna ena. Samo zato. Boe moj, arobnice: koliko si ve puta potpuno uvjerljivo u svojim filmovima govorila stvari u koje nisi niti jednog trenutka vjerovala. Koje su ti izgledale glupe. Koje si mrzila kao i ovu djecu, je li? Koliko puta? A onda sam je vidio u ogledalu, kako se polako savija pod mojim milovanjem. Vidio na licu mjeavinu dolazeeg uzbuenja i trijumfa, da, to sad, mislio sam. Dakle, rekao sam prema ogledalu, shvaa li konano? Da, mrmljala je. Dobro. Savijala se kao zmija pod mojim prstima. Oi su joj sjale, teko je disala. Pretvaranje, jasno, bilo je to pretvaranje, je li? Nisam nita rekao, samo sam je dalje drakao. To je bilo bolje, znao sam. Pretvaranje, rekla je Silvija, a njezine su se grudi dizale i sputale, sve bre i sve vie. Pretvaranje od mene od Roda! Pretvaranje od sviju koji e sada dati svoje priloge i tamo na gala-veeri i posvuda u svijetu. Ja sam je dalje drakao. Impotentni popravljai svijeta! Oni to se prave vani! Dobri krani! Dobri idovi! Dobri komunisti! Dobre budale! Milijarderske nitice koje ele svratiti panju na sebe: pogledajte kako smo mi dobri! Mi prilaemo za siromane kretene! rekla je Silvija i disanje joj je postajalo sve tee. Ja sam je drakao. Koliko ja poznajem Silviju, vie neu morati dugo drakati. Pazi koliko e doi novaca kada poslije toga budu licitirali slike. Kunem ti se, tu e pasti milijuni, mnogo para! I kunem ti se da e moi itati u svim novinama svijeta: Bila si velika! Velika kao nikada do sada! Bila si najvea! Sad si iznad svih! Sad si za sva vremena na vrhu vrhova! Tada je Silvija rekla i tijelo joj se pritom iznenada streslo i zgrila se pod mojim drakanjem, i znao sam, sada je bila. no da, dobro, tada je rekla: Jesam li doista bila tako dobra? Uistinu i doista, rekao sam. I to e sigurno koristiti? Moe u to biti potpuno sigurna! Silvija pogleda u ogledalo, dugo se promatrala, a tada, potpuno zadovoljna ree: Dakle sve je okay. Sve je okay, rekao sam i pomislio kako se i ja razumijem u svoj poziv, kapa mi dolje. Samo mi objasni kako se-jedna tako inteligentna ena poput tebe moe tako uzrujati. Slegnula je ramenima. Bio sam prekinuo sa drakanjem ubrzo nakon to sam osjetio drhtaj njezinog tijela i nastavljajui sa minkanjem rekla je gotovo dosaujui se: Ah jednostavno su mi popustili ivci, zna, vuiu. Sad opet vuiu, vidite moj gospodine suce, ne vie PhiL. Jer sam neprestano morala misliti na one fotografije. Na one fotografije, koje izazivaju muninu. Naravno, moda su dobro mislili kada su mi ih poslali, ali to je bilo idiotski s njihove strane, zar ne? Naravno, arobnice, tako, a sada se lijepo namazi i lijepo-se ponovo obuci, i sad moramo u Sporting Club. Ti sjedi pokraj princa. Sve e kamere biti uperene u tebe i stotine milijuna pari oiju bit e uperene u tebe u najljepu, naj-arobniju enu svijeta! Ah ti si sladak, vuiu, rekla je Silvija. Poljubila me. Stenjala je i uzdisala. Naposljetku se ispravi. Sve opet u redu, arobnice? Sve u redu, Page 38

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok vuiu, Silvija je pogledala prema monitoru. Pogledaj onu kravu, predsjednikovu enu. Ti zna ve kako je samo razgalila te svoje cice. silikon, zar ne? Jasno, rekao sam. Sve krcate silikonom, snatrila je: Ali njezina briljantna, ogrlica, takvo to, moj vuiu, ja jo nemam. Ti e to ve kupiti, rekao sam. Da, kupit u si, i Silvija se iznenada nasmijala. Zna to, vuiu? to, arobnice? Komino, od ove cijele galame strano sam ogladnjela-Mogla bih pojesti itavog jastoga! Dobit e ih cijelo tuce, ako ih samo uspije smazati, rekoh. Pri tome se oboje nasmijasmo. Stigla je do jastoga i po. I do dviju boca Comtes de Cham-pagne. I cijelo udo whiskyja. I sve su kamere bile uperene u nju, kao to sam joj prorokovao. A onda su Monte Carlo Dancers doleprale na pozornicu. A zatim se prelo na licitaciju slika. Licitator: Frederic. Ukupno: 11,5 milijuna novih franaka. I Silvija je licitirala, a to bi drugo noblesse oblige. Od toga je dana imala jednog Legera. Ja bih radije imao Modiglianija, onaj leei akt u ljubiastom. Ali to je bio njezin novac i to je bio Leger. Malko preplaen, naravno. Malko neshvatljivo preplaen, naravno. 800.000 franaka. Novih! Pojavio se Rod Bracken i rekao mi kako Silvija upravo plee sa Niarchosom, i kako je Babs predao Clarissi i kako je onda s Fredericom doao ovamo, i kako je sve bilo izvrsno, zar ne? I onda sam i ja Rodu ispriao kako je sve bilo dobro, a on je upravo infernalno psovao i zahvalio dragom bogu to je ve pomalo komino s tim dragim bogom i tim zahvaljivanjem i moljenjem, zar ne? na srei koju smo usprkos svemu imali, a onda smo ispili zajedno jednu bocu. Po prvi put otkad se znamo podnosili smo se i bili jedan drugom gotovo simpatini. Uspjeh u svijetu bio je upravo onakav kakav sam prorokovao. Sjetit ete se TV-prijenosa, gospodine suce, jer je uao u televizijsku povijest. Dva dana kasnije odletjeli smo kui u Hollywood. Iznad Atlantika sam o svemu ponovo razmislio. Da nije moda ipak negdje izolacija popustila? Da li nam se doista nita ne moe dogoditi. Da li sigurno ni iva dua nije ula kako je Silvija bjesnjela, ili moda? Ne. Ne i ne. Sve je bilo dobro izolirano, mislio sam. Ali, kada se kasnije ispostavilo da sam se prevario, morao sam jo jednom letjeti u Monte Carlo, s Rodom Brackenom. Ne da bih sprijeio opasnost od katastrofe, za to je bilo prekasno. Morali smo ivjeti s tom opasnou koja je mogla unititi Silvijinu karijeru, dok pljesne, dlanom o dlan, morali smo s njom ivjeti od tada stalno dalje, do danas, do trenutka, kada sam napisao slovo t u rjenik trenutka. Rod i ja smo, dakle, jo jednom letjeli u Monte Carlo, ne da bismo sprijeili opasnost, nego da bismo je zadrali u granicama, da bismo je zauzdali, pokuali zauzdati! Onda, kad smo sreli glavnog spikera TMC Frederica Gerarda, jer morali smo s njim govoriti, jo sam jednom otiao u onu malu garderobu. I tu sam tada vidio crnu kutijicu na stoliu za minkanje. One nesretne veeri sam je previdio. Vi, znate, moj gospodine suce: garderobe u kazalitima, u filmskim i TV-studijima imaju vrlo esto ureaje za poziv, zar ne? Tako-da se glumcima moe saopiti kada je njihov nastup, koliko jo imaju vremena i mnogo drugoga. Ali moda jedno ne znate i ovi ureaji, koji su stavljeni u malu crnu kutijicu, esto rade obostrano. To znai: ne prenose samo glasove kao zvunik ve ako se drugaije udesi, mogu i primati govor. Kao mikrofoni. Suzy Svlvestre, moja parika kozmetiarka imala je ospice jo kao dijete. Leali smo oboje potpuno goli na njezinom ludom krevetu vrlo velik i okrugao u spavaoj sobi njezinog ludog stana sa supermodernim plastinim namjetajem i svjetlosnim efektima, oblijepljenog posterima od Che Gue-vare, preko ljepote konzervi, Andvja Warholesa do ake-u bodljikavoj ici, Amnestv Internationala, sve divlje jedno preko drugog. Tu mi je bilo ugodno. Svjetlo u sobi gdje smo nas dvoje posljednja dva sata radili, sve dok nismo iscrpljeni daui i s druim tijelima klonuli jedno pored drugoga. Tek poslije nekog vremena bili smo sposobni popiti whisky, oboje iz jedne ae, svjetlo se ovdje moglo podeavati, ostavili smo dosta svjetla, oboje smo eljeli vidjeti kako onaj drugi izgleda, jer nas je to uzbuivalo. Pali smo bez rijei jedno preko drugoga kada sam onoga etvrtka 25. studenog 1971, oko 21 sat i 30 minuta doao konano k njoj Silvija je iznenada zaspala i nije se vie probudila, i ja sam mogao ii. Laku no, draga sestro Heleno! Suzy Svlvestre, 24 godine, plava, dugih nogu, vrstih velikih grudiju, plavih oiju i najljepe stranjice koju sam ikad prije vidio i kojoj sam zato stalno posveivao svu svoju pozornost to je Suzy veoma uzbuivalo: Ja sam vjerovala da poznam sve, ali to jo nije nijedan mukarac sa mnom radio. moja mala Suzy morala je biti oprezna radi svog jo uvijek mnogo mlaeg zarunika. Sjeate se, moj gospodine suce, onog grofovskog nasljednika velikih tekstilnih tvornica, imaju i dvorac et cetera u Roubaixu, on se zvao Francois, grof od ne znam vie ni ja od ega, a Suzy s njime nije imala ba radosti, sudei po svemu to mi je ispriala. Sad ima tri mjeseca vremena, cheri? upitala je Suzy. Tri mjeseca, da, a tu i tamo u morati otii, ali samo na kratko. Na koncu e nas morati odnijeti u bolnicu, oboje, rekla je Suzy. Imala je tamnocrvene, gotovo crne lakirane nokte Page 39

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok na rukama i nogama. Meni je bilo ogavno, a njoj se svialo, jer je bilo u modi. Dobro! Ja nisam dolazio radi nokata. U bolnicu, radi apsolutne iscrpljenosti. Ti si momina! Tako neto jo nikad nisam imala! I druge dame su to ve rekle. ene su jadne lude. Onaj tko ih je stvorio nije si dao mnogo truda. Sve im je tako teko. Sve im je tako komplicirano. Ako ulove nekoga kao to sam ja, kod koga sve tima, onda su potpuno izvan sebe. Najbolji primjer: Silvija. Cheri, mi bismo mogli sretno zajedno ivjeti, rekla je Suzy. Od ega? upitao sam. Daj mi jo jedan gutljaj. S ledom? Molim. Napravila mi je pie i ja sam pio. Ne govori od ega! Ja imam kozmetiki salon. Ja dovoljno zaraujem. Za nas oboje. Najurit u Francoisa i. To je postalo opasno. Pusti ti lijepo tu stvar na miru, rekoh. Izbij si iz glave, i to smjesta. Ti zna, ja nemam nita. Ni cvijee ti nisam mogao donijeti jutros. Dobit e ga sutra. Ali ne dvorce, ne 120 tvornice, ne milijune. A bit e i grofica! Ja sam samo playboy koji doputa da ga se uzdrava. Ne govori tako, mrzim tu rije. I mrzim tu Moranovu! Stanje se ne svia ni meni, rekao sam. Ali to da radim. Ako me Moranova najuri, bit u u dreku. Nikada! Ja u imati uvijek dosta za nas oboje, uzviknula je. Ja neu uzeti od tebe, nita. Mi smo slini jedno drugome. Mi se razumijemo tako dobro u toj stvari. Nikada ne bih mogao uzeti novac od tebe. To je se jako dojmilo. Bila je pritom inteligentna. A Silvija? Tu moe uzeti novac? Tu se moe dati uzdravati? Da. Zato? Jer je to sa Silvijom potpuno drugaije nego s tobom. Koliko puta sam to ve rekao. Duevno i erotski. Potpuno drugaije. Doista? asna rije? asna rije. Doista. Ali ti to ini i za nju! Naravno, rekoh. Naravno. to misli, inae bih sjedio u toplom? Naravno, i ja moram neto pruiti za to. Silviji takoer nitko nita ne poklanja. Mrzim tu Silviju, rekla je Suzy. To si ve rekla. Ali one slatke stvari. to, ti zna ve. to, ne radi s njom! Nikada! lagao sam! Samo s tobom. A da li si to radio jo s kojom enom? Ni s kojom. Zakuni se! Kunem se. Lagao sam, i pritom ga vrsto drao jednom rukom. udno da su me sve to pitale, moje slatke male. Naravno i Silvija. Izgleda da ih to fascinira. I svakoj sam se kleo da to inim samo s njom. Jadne ludice, te ene! Suzy se smijala. to je tako smijeno? Pomislila sam da u biti grofica. I milijunerka. I da u, naravno, Francoisa uvijek varati kada se nas dvoje vidimo. Da, rekao sam, to je ve veselo. I ja sam se smijao. Zato da joj pokvarim dobro raspoloenje. Hoe li to uiniti i poslije? S uitkom, grofice, rekao sam. Cheri, ti si tako sladak. sada opet ima svoj miris, rekla je Suzy i ljubila moje grudi. Dobio sam mnogo malih poljubaca. Svoj Philip-miris. Tvoj tipini Philip-miris. Nijedan drugi mukarac ne mirie kao ti. tako ivotinjskiKada te samo pomiriim, ve sam gotovo i taj miris ostaje moe se kupati koliko god hoe a upravo si se i okupao Kada sam doao, zavrnula je nosom. Uh! to je to? Mirie na bolnicu! Pa i dolazim odatle. Prijateljski posjet. Istih je godina kao i ja i zamisli, dobio je ospice! Radi toga sam te nazvao i pitao da li si ve imala ospice. Da, i hvala bogu, imala sam ih ve, rekla je Suzy. A sada mora u kupaonicu! Ona me je istrljala i, naravno, tada se to prvi put dogodilo ve u kadi. Dobar drug, ta Suzy, zaista. Kada sam onoga etvrtka napustio kliniku profesora Dela-marea, odmah, nakon osam sati naveer, dakle, jo uvijek na vrijeme, nije vie padala kia, puhao je samo jak vjetar. Morao sam biti oprezan. Uvijek sam morao raunati s pratiocima. Tako sam, dakle, otiao komad puta pjeke, na stajalite taksija, sa eirom u ruci, jer bi mi ga vjetar inae odnio, s podignutim ovratnikom ogrtaa, duboko diui. isti zrak! Stanica taksija. Dobra veer, gospodine. Veer. Molim u Montmartre, samo do podnoja stepenica. Bien, sieur. Bio je to vrlo dugaak i kompliciran put, ali, kad sam htio k Suzy, morao sam ii tuda. Svoj salon imala je u centru, u Aveniji Charles Floquet, a njezin stan bio je daleko vani zbog dobrih razloga, sigurno u nekoj staroj kui, na Place du Tertre. Za vrijeme vonje spustio sam prozorsko staklo. Noni mi je vjetar udario u lice i jo uvijek sam duboko disao. Kada smo stigli, stadoh se uspinjati stepenicama. iara je u to vrijeme prestala raditi. To mi nije nita znailo. Lagano sam se penjao prema crkvi Sacre-Coeur do tvornice papira. Ono to me je uvijek nanovo fasciniralo, kada sam bio u Parizu, u gradu koji sam tako volio, bio je pogled to se odavde pruao. Zato sam ve nebrojeno puta bio ovdje gore. Te sam veeri stajao sasvim sam, vjetar je trgao moj ogrta, zavijao je, zvidao, tutnjao, stenjao, a ja sam gledao panoramu grada, tisue svjetala na ulicama, kod automobila, na prozorima, vidio sam crkve, Seinu, njezine obale, Eiffelov toranj i mislio sam kako je Hemingway imao pravo, to je svojoj posljednjoj knjizi o Parizu i svojim uspomenama na nj dao naslov A MOVEABLE FEAST. To se njemaki nedostatno prevelo s PARIZ, SVEANOST ZA IVOT, jer taj grad, Pariz, uistinu je pokretna sveanost, pokretan iz dana u no, iz noi u dan, neprekidno, tako da onaj tko ovdje ivi iz dana u no, iz noi u dan, ivi u neprekidnoj sveanosti u Page 40

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok pokretu. Stajao sam tu i iz minute u minutu osjeao sam se bolje, lake, slobodnije, a onda sam otiao s Crkvenog trga, u ulicu Azais. Uao sam u ulicu St. filenthese, kojom sam doao u ulicu du Mont-Cenis. Posvuda je ovdje bilo mrano, bilo je malo svjetiljki jer je to jo uvijek bilo predgrae. Lijevo se skretalo na Place du Tertre. Tu su jo stajale stare kue i prastaro, sada potpuno golo crno drvee. Sve je izgledalo kao trnica francuskog provincijskog grada. Bilo je tu malih restorana i bistroa. Bio sam ve ovdje ljeti i gledao sam stare ljude koji su pod drveem igrali boule. Sada u studenom nije bilo starih ljudi. Ulice naputene. Neki pas, skitnica, trao je za mnom i vjerojatno se nadao, da u ga povesti sobom, ali to bih ja poeo s psom. Neprestano sam se osvrtao u hodu, nitko me nije slijedio, u to sam bio siguran, samo taj pas. Bila je to ruiasto-crvenkasta kua. Dolje restoran, Chez fimile. Imao sam klju od ulaznih vrata, Suzvna stana. Da ne bih morao zvoniti pazikui i da ne bi bilo pria. Otkljuao sam staru kapiju. I pas je htio sa mnom. To nije ilo. Nisam to inio rado, ali mi nije drugo preostalo: udario sam ga nogom. Odjurio je gladan i alostan u tamu. Stepenice su bile prastare. kripale su. Drugi kat. Vrata s natpisom Suzy Sylvestre. Pozvonio sam, kratko, kratko, dugo, kratko. Na signal. Vrata su se odmah otvorila. Stajala je tu, blistava, mlada i lijepa, u halterima i arapama, cipelama s visokim potpeticama. Bez ieg drugog na sebi. Takav prijem ovjeka veseli, zar ne? Nita nije imala na sebi, napisah. Ali to nije istina. Imala je VIVRE od marke MOLYNEUX. Parfem je mirisao. Ja sam joj ga poklonio. Poklanjao sam svim svojim slatkim malima parfem koji je upotrebljavala Silvija. Bilo je razumljivo da moje djevojice moraju imati isti parfem, zar ne? Volim te, mon petit chou, beskrajno te volim, rekla je sada Suzy Svlvestre, nakon dva sata, poto smo ono prvo ve obavili. Ti nee nikada znati nikada slutiti. Ukljuila je gramofon. LP John Williams taj ovjek uistinu ima glas! Upravo je pjevao Suzynu omiljenu pjesmu O Dieu, merci, pour ce paradis, qui souvre aujourdhui a lun de tes fils o hvala ti boe za ovaj raj, koji se danas otvara za jedno od tvoje djece. I ja tebe isto tako volim, vje prokletstvo! U zadnji as! . mon petit chou. Mogla bih sve uiniti za tebe, sve, Philipe! Ti to ne vjeruje. Ti misli da sam ja tako neka. to je tono, da, ali upravo neka takva ini sve za jednog mukarca! . pour le plus petit, le plus pauvre fils, cest pourquoi je cris: Merci, Dieu, merci, pour ce paradis Stalno bih mogla plakati, kad to ujem, rekla je Suzy, s cigaretom u ustima, aom whiskyja u ruci, potpuno gola kraj mene, a potpuno gol sam bio i ja. Ona je zaista plakala, moj gospodine suce, jer je ovo ula za najmanje, za najsiromanije od tvoje djece, zato te zazivam: hvala ti boe, hvala ti za ovaj raj. Lijepi tekst. I lijepo je tako iao dalje. Suzy je rekla: Ti zna sve o meni. O malom grofu. O svim mojim mukarcima. Sve sam ti ispriala. Ali, ja to uope nisam elio znati, Suzy. Ali, ja sam ti htjela sve ispriati, mon petit chou. Zgodna mi je ova rije od milja, kod Francuza: mon petit chou moja mala kupusova glavice! A vama, gospodine suce? To je bilo lijepo od tebe da si mi sve ispriala, Suzy. Da, ja sam draga. Ali ti, ti mi nisi nita ispriao o sebi. Ja o tebi ne znam uope nita. Zna ono najvanije, rekao sam milujui je. Dodaj mi au. Hvala. Ti zna da ja uope nisam vrijedan. Da nemam novca. I zna da sam igolo Silvije Moran. Nemoj rei igolo, uzviknula je! Ali, ja to jesam! Ali ne treba rei! Sada su se kotrljale suze niz njezino lice. Kozmetiarki! Naravno da je bila kurvica. Ali znate, u to sam vrijeme doista mislio da su kurvice najbolje, najvjernije, najnjenije, najpotenije i najljudskije. Ne sve, naravno! Ja nisam fetiist. I druge su mi bile dobre. Ali kod kurvice, dakle, kod jedne takve kakva je bila mala Suzy, e, tu sam bio ba sentimentalan, uvijek. Dobro, neu to vie rei, rekoh. Ispriaj mi kako si upoznao staru? Ah. Ali, ispriaj mi! Okrenula se i stavila jastuk, to ga je do tada imala pod stranjicom, izmeu zida i lea. Sjedila je uspravno. Tu se nema to ispriati. Sreo sam je u Baden-Badenu. U Ifesheimu. to je to? Trkalite. Poznato trkalite. Kao ovdje Auteuil. Ili Long-champs. Ti poznaje mnoga trkalita, zar ne? Vidi Suzy, odvratih,. ah, to ti ima lijepo krznace. Ostavi krznace na miru. Dobit e ga ponovo. Ionako pripada tebi, to zna, ali sada ga ostavi. Podigla je jednu nogu. Priaj. Dakle, vidi. Imao sam brata. Karl Ludwiga. Moj je otac imao tvornice kablova u Duisburgu. Bogat? Vrlo bogat. Onda je moj otac umro zajedno s majkom. U avionskoj nesrei. 1960. Tada mi je bilo 19. Brat je stariji. Deset godina stariji. Naslijedili smo tvornice. Karl Ludwig i ja. A onda. Da skratim: brat i ja se nismo sloili. On je poveavao posao, svi su imali povjerenje u njega, a u mene nitko. Ni posljednji namata kablova. Kako to, ni posljednji namata kablova? Zar ni sam vie ne vjeruje u sebe? Ja nikad nisam vjerovao u sebe, odgovorio sam. A posao? Da li si ikada u ivotu pokuao raditi? To je sam pitanje, mon petit chou, nikakvo predbacivanje! Zar nikada u svom ivotu nisi makar pokuao raditi? Nikada, rekao sam. Ili, ekaj malo, Page 41

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok ipak jesam. I kako sam tada radio? Kada? Bile su mi 22 godine. Napravio sam fantastian posao s kug-linim leajima. eljezniki vagoni, puni kuglinih leajeva. Veliki posao. Izvrstan kompanjon. I? Ali, kasnije nije vie bilo tako izvrsno. Kuglini leajevi neupotrebljivi. Kompanjon pobjegao. Sav novac propao. Kakav novac? Onaj koji sam batinio. Vrlo mnogo. Dakle, pokuao sam, Suzy. Ali otilo je naopako. I pokuavao sam pomoi svom bratu. To je bilo jo gore. Napravio sam samo tetu. Onda sam pomislio, najbolje je da ga ostavim da sam radi dok nas obojicu ne upropastim. Jesi li to zaista mislio? to? Da brata ostavi samog raditi, prije no to obojicu upropasti? Naravno. Reci mi, vjeruje li ti u ono to kae? Nikada. Rekao sam. Zato pita? Ti si sladak, rekla je Suzy. Ti si htio sebi olakati, htio si imati svoj dio novca, da ne bi nikada morao ozbiljno raditi? Tono. Boe, kako te volim, rekla je Suzy. Koliko ti je isplatio? Polovicu. Mnogo? upitala je Suzy s potovanjem. Kad god je bila rije o novcu, uvijek bi govorila s potovanjem. Sad je bilo kao u crkvi, ovdje, u toj ludoj sobi s okruglim razbacanim leajem, s posterima na zidovima, jednim iznad nas: MAKE LOVE NOT WAR! Trinaest milijuna maraka, rekao sam. Isuse, rekla je Suzy. I kuda su nestali? Reci mi gdje je cvijee? rekao sam kuda je nestalo? Ne, zaista to nije lijepo od tebe, mon petit chou! eli li rei da si od 1960. do 1967, dakle, u sedam godina, spiskao 13 milijuna maraka, cheri? Osam godina, cheri, ne sedam. Silviju sam upoznao tek 1968. Dakle, u osam godina!! Bilo je ak nekoliko mjeseci vie od osam godina, rekao sam. Dobri Isuse, rekla je Suzy. Pa kako ti je to uspjelo? Ah, rekao sam mirno, zna, da postoji vei niz mogunosti. Na primjer, cheri? Na primjer, takve slatke kao to si ti. Kakva teta da te nisam ve prije upoznao. Neto tako slatko kao to si ti do sada nije postojalo, Suzy. Bilo je naravno ljubaznih dama. Sva sila ljubaznih dama. Zaista nisam mogao spavati s gumenom lutkom, zar ne? A te ljubazne dame su dobivale darove, zar ne? Ranije sam bio drugaiji. Poklanjao sam. Nakit, mon petit chou? I nakit. Zato se ti tako dobro razumije u nakit. To znanje sam teko izborio, rekoh. Vidi se, rekla je Suzy. I stanove, i krzna i odjeu i gotov novac itd. itd. Sve za te ljubazne dame? I tako dalje, da. Vidi, ovjek je galantan, daje darove a osim toga ovjek je i idiot, invenstira novac u pothvate koji propadaju, kod mene je to bilo glupo, smijeno. Dakle, tu je Bernie. ma dobro, to te ne zanima. Ili farme i one se mogu poklanjati, zna? Ali, meni jo nitko nije poklonio farmu. Doi e ve. Kad bude grofica. I onda tu su Penthousi, hoteli, veoma skupi. Godinji apartmani su bili neto jeftiniji, ali samo malo, vrlo skupi automobili. Zna, tvoj petit chou je imao uvijek slabosti prema jako skupim autima. I prema trkalitima! I prema kockarnicama. Ah, Suzy, igranice i trkalita! Las Vegas i Freudenau. Grafenberg i Ep-som. Santa Ana u Kaliforniji. To je najljepe trkalite na cvijetu, cherie! A Chantillv i Vincennes! I Tokio i Buenos Aires. New York i Madrid i Stockholm i Svuda si tu bio? Bio sam io na mnogim drugim mjestima, zapravo svuda moe kockati. Ti si kockar? upitala je Suzy s divljenjem. Kockar! rekao sam. Ja nisam kockar. Ja sam lud za tim! Kada bih samo vidio stol za Baccarat, ili kakvog konjia, dakle, to je tako sve lijepo, gotovo kao Ne budi prost, rekla je Suzy. Kao Boi, rekao sam. Uspjelo ti je, dakle, potroiti 13 milijuna u osam godina? Dakle, ako se tono uzme, da. Chapeau? ree Suzy. I onda? Ostavi je na miru. Dobit e je odmah opet. Prvo elim znati sve o tebi. Eto, sada sve zna! Tada 1968. godine u Baden-Badenu, bio sam vorc. I, kada kaem vorc, onda i mislim vorc, ma petite. Bio sam duan svim ljudima koje sam uope poznavao, u cijelom svijetu sam imao dugova, pa i u Baden-Badenu. Hotel Brenners Park. Najbolji? Uvijek najbolje. Tako dugo dok nema boljeg. Tri tjedna mi nije bio plaen raun. U restoranu sam jo uvijek jeo kavijar i pio ampanjac i dao da mi sve piu na raun. Nisu nita rekli. Vjerovali su da e u najgorem sluaju platiti moj brat. Jednostavno bi morao platiti. Ve je tako esto morao. Ono to jo nisu znali bilo je, da je brat izjavio kako je zavrnuo slavinu. Vie nikakvih plaanja, pa makar me zatvorili. Pa makar bio i skandal. Njemu je ve puna kapa svega. Nitko to sreom nije znao. Samo ja. Bilo je vrlo loe, najvie mi je bilo ao nonog portira. Iz tog hotela? Da. Zato? I njega sam iscijedio. Moji dragi prijatelji, portiri u svim hotelima, uvijek su mi pomagali. A onda. Mislio sam, ide jo jednom u Iffezheim i pokuat e. Posljednji put. Kad izgubi posljednju marku, uzet e ue i objesiti se. Bio sam ve dotle doao, uistinu. I tog poslijepodneva sreo sam Sil-viju. Staru? ta je ona tamo radila? Imala je posla u Frankfurtu. Nekakva filmska premijera. Dola je. Gomila ljudi. Njezini agenti za publicitet. Svi bosovi iz njezine kompanije te Seven Stars. I predsjednik Joe Gintzburger, svi su stanovali u Brenneru, svi su bili u Iffezheimu. Jedino to sam jo imao, to je bila dobra odjea. Ja sam snob, to zna. Slatki snob! isti li jo uvijek sam sebi cipele? Jo uvijek. I dalje Page 42

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok u to initi. Ma gdje bio. To mi nikada nee uiniti ni djevojka, ni sluga, ni u kojem hotelu. Svoje cipele moram istiti sam. Otkrit u ti tajnu, draga: Nitko od njih ne zna istiti cipele! A ti zna! rekla je Suzy. Da, grom i pakao! Vidi da ipak neto znam! rekao sam. Dok sam govorio stavila je neke druge ploe na gramofon, ponovno sam uo John Williamsa koji je zahvaljivao dragom bogu zato to je otvorio raj jednom od svoje djece, najmanjem i najsiromanijem Smeta ti? Nisam vidjela da je to ista ploa. Uope me ne smeta, rekao sam. Tono se sjeam imao sam dvije tisue maraka. Taj sam novac bio posudio od portira. Bilo je to kod tree trke. Ukupno ih je bilo est. Dola je k meni i rekla: Hoete da igramo skupa i da dijelimo po pola ako dobijemo? Stara je dola k tebi? Da. Lae! Ne, zaista ne, Suzy. Dola je k meni. Ja sam joj se svidio, to mi je kasnije rekla. Jednostavno je dola. Ona je inae takva. Kurva je to, rekla je Suzy bijesno. Draga Suzili! Ne, nije. U tim krugovima. zna, ini to hoe. Velika zvijezda. Poznata glumica. Nijedna se mrcina ne usuuje da joj ita kae. Ta ni udat se nee za mene. Superkurva je to! I onda? Dobro. I onda sam ja, naravno, rekao: Sa zadovoljstvom, madame, s velikim zadovoljstvom. Ta bio sam Suzy Imao sam jo samo dvije tisue maraka! I te nisu bile moje! Pripadale su nonom portiru. A hotel! A moj kroja! A rauni za moje koulje! A poreznici! A Shvatila sam. Tako je to bilo, dakle, izgubili ste naravno. Pobijedili smo. Ludo smo pobijedili! A potom smo slavili! Izgubio sam sve opet tek nou u Casinu. Jeste li se odmah poevili prve noi? Da. I za takvu jednu krmau ja plaam 10 franaka da bih je mogla gledati u kinu, rekla je Suzy. Ostalo moe zadrati za sebe. Otada si na lancu, ha? I to na takvom! rekoh. Jo uvijek si, rekla je Suzy. Jo uvijek, dodao sam. I uvijek e ostati, rekla je Suzy. I uvijek u ostati, dodao sam. Suzy je utjela neko vrijeme, a John Williams je pjevao svoju pjesmu o raju za jedno od svoje djece. Do kraja. Bilo je gotovo jedan sat po ponoi kad sam doao u Le Monde. Moj stari prijatelj, noni portir Lucien Bayard opet je bio u slubi. I njegov kolega Jcan Perrotin. I opet ni ive due u predvorju. I opet mi je Lucien Bayard priao ozauen, otpratio me do lifta i proaptao: Razradio sam toan plan bitke, mister Kaven. Dao mi je jednu kuvertu. Sve je unutra. Pogledajte to do sutra uveer u miru. Kladio sam se, dakle na Poets Bay, La Gauloise i Valdemosa. Na ta tri. Je li u redu mister Kaven? Apsolutno, gospodine Lucien. Dozvolio sam si unijeti stanovite iznose. Gospodin bi se trebao, naravno, sloiti. Bio sam slobodan, ii prilino visoko. Mnogo novaca. A k tomu jo i couple. Sve u pogledati, Lucien, rekao sam i pruio mu ruku. Sutra naveer imamo veliku sjednicu generaltaba. Ve se radujem, gospodine Kaven. Ja u. vidio sam ga kako jo uvijek govori kroz prozor lifta, koji je ve odlazio na etvrti kat. Bila je grobna tiina ovdje u hodnicima. Pred vratima mnogo cipela. Iako sam pola svoga ivota provodio u hotelima, jo uvijek su me fascinirale cipele koje su nou stajale ispred vrata. Otiao sam niz hodnik do broja 419. Lucien mi je rekao da je Clarissa kod Babs i da ona ima klju. Bilo je tono. Vrata su bila otvorena. Uao sam u apartman. Ponovno su gorjela sva svjetla, salon je bio sav osvijetljen. Nije samo Clarissa ekala na mene. Bio je tu i Rod Bracken. I mali alosni dr Levy. Bio je tu i dr Dumoulin, kojega je doveo dr Levy. A osim njih jo i neki vitak, visok ovjek kojega jo nikad nisam vidio. Spo-pao me otar strah, leden i vreo u isto vrijeme. Stajali su tu kao povijesne linosti u votanom kabinetu. Ma-dame Tussaud. Buljili su u me. Nepomina lica. Bez rijei. Veer! rekao sam. Nita. t je? upitao sam. Izvlaei se iz svog ogrtaa jo uvijek sa eirom na glavi. Doktor Levy, to je ovo! Neto s Babs? Da, monsieur Kaven, rekao je tiho mali potpuno elavi lijenik, dotaknuvi svoje jake naoale. to, to je s Babs? Ima ospice, znam. Pa dijagnosticirali ste ih vi i dr Dumoulin Ali, ona nema samo ospice, gospodine Kaven, rekao je dr Levy. to ima jo? Zato me Bracken tako gleda, ta svinja. Zato me Clarissa lako gleda, ta krava. Ovo je gospodin doktor Sigrand. Robert Sigrand. Dr L-vy je pokazao na visokog, vitkog mukarca sa sijedom kosom. Ovaj se lagano nakloni. Doktor Sigrand je ef na klinici za uho, nos i grlo u bolnici St. Bernadette. Kolega Dumoulin i ja smo ga pozvali ovamo jer sami ne moemo preuzeti odgovornost. Ali, to je s njom? Ona je u ivotnoj opasnosti, mister Kaven, rekao je dr Sigrand vrlo polako i vrlo jasno. ekamo vas ve tri sata. Nismo vas mogli nigdje pronai, a bez vas nismo mogli nita poduzeti. Mister Bracken kae da smijemo raditi samo uz va pristanak. Vani te vie nije bilo. Nazvao sam, rekao je Rod Bracken. Bio je blijed. Ispod oiju crni kolutovi. Gdje si bio tako dugo? Veerao sam. Nisam znao, nisam imao pojma. to to treba znaiti, u ivotnoj opasnosti? Iznenada sam poeo vikati. To znai, rekao je taj dr Sigrand, da dijete odmah mora odavde. U pitanju je svaki sat. Odavde? Kamo odavde? Ako nemate nita protiv, u moju kliniku. Smatram da je to najbolje. Ali, to je jo sa Babs? Moje prvo pribojavanje. ali mi kolega Dumoulin nije Page 43

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok mucao je doktor Levy. tojoimaBab s? vikao sam. Ne! rekao je dr Sigrand, vrlo tiho. to ne? Ne vikati, monsieur Kaven. ega se pribojavate, moja gospodo? upitao sam, a pritom sam se morao nasloniti o zid. Pribojavamo se, ne, mi znamo, monsieur Kaven: Babs ima upalu srednjeg uha. Moete odmah vidjeti kako joj je. Nee vas prepoznati. Ima temperaturu iznad 40 stupnjeva. Dakle, to znamo, rekao je taj dr Sigrand. Upala srednjeg uha. K tomu ospice. A ega se pribojavamo: ona ima ili e upravo dobiti meningitis. to je to. meningitis? proaptao sam. Upala modane opne, monsieur Kaven, rekao je dr Sigrand. Tada su me svi opet pogledali. Upala modane opne. O Dieu, merci, pour ce paradis Otiao sam do bara u salonu, natoio whiskyja i ispio bez leda, bez vode, ist i topao. Tada sam otiao u spavau sobu u kojoj je leala Babs. Za mnom su pola i trojica lijenika. Veliki prostor bio je osvijetljen samo nonom lampom koja je bez sjenila stajala na podu. Babs je leala u dvostrukom krevetu. Ogromni i dvostruki krevet. Siuna Babs. Vani vjetar. Sve jeca, stenje, sve umi, uzdie i trese se i ovdje. Samo je mala Babsina glava virila ispod pokrivaa. Kosa joj je bila vlana od znoja, lice vlano od znoja i osuto mrljama od ospica. Vidio sam da je jastuk pod Babsinom glavom promoen od znoja. Oi su joj bile otvorene, ali nekako zamagljene. Nije izgledala lijepo. Nimalo lijepo. Babs! A brodovi. rekla je Babs. Kakvi brodovi? Vatra. Govorila je jedva razumljivo. Tako to sam ve doivio s Babsinom majkom. Kleknuo sam pored Babsina kreveta i pokuavao razumjeti to Babs kae. Moe biti da sam neto krivo napisao. Neto s brodovima bilo je sigurno. Babs je govorila vrlo brzo. I mucajui. Babs! Gledala je prema stropu, u tu raskonu tukaturu ove raskone spavae sobe. Babs, ja sam, Phil. Letjeti, rekla je Babs. Dodirnuo sam njeno elo. Gorjelo je. Pokuao sam joj malo okrenuti glavu. Tada je vrisnula kao ivotinja. Ustuknuo sam. Ostavite to, mister Kaven, rekao je dr Sigrand. Zasvije-tlio je Babs u oi s depnom svjetiljkom. Nije ni trepnula. Gledala je ukoeno u svjetlo. Dijete ima vidne smetnje. I slune, rekao je dr Sigrand. A prije jednog sata imala je temperaturu 41,5, rekao je mali dr Levy i nagnuo elavu glavu. Govorio je vrlo glasno jer je Babs stalno vritala. Tako ne vriti ni ivotinja koju se mui. Babs je vritala kao gluhonijemi kojeg mue i koji u mukama ponovo dolazi do glasa. Prestani! viknuo sam. Zato ne prestane? Ne viite, reko je dr Sigrand. Gospodo, molim, dragi kolege! Dr Levy je krio ruke. Babs je neto mucala, onda je iznenada potpuno obamrla. to je sad? upitao sam uplaeno. Lijenici nisu nita odgovorili. Babs se nije pokretala. Primio sam je za glavu. Dotakao sam je posve lagano i ona je opet poela vritati. Opet sam ustuknuo. Ostavite to! rekao je dr Sigrand, taj lijenik me mrzio, odmah sam to primijetio. Zato odmah tako vriti, im je se dotakne? Bolovi, rekao je dr Levy skreno. U glavi? I u potiljku, rekao je dr Sigrand, dok je Babs vritala, vritala i vritala. Nastupila je ukoenost u potiljku. To je veoma bolno. I desno je uho veoma boli. I svi udovi. Zato i lei tako mirno. Dijete je potpuno dezorijentirano i zbunjeno. . unjeno, rekla je Babs. Usta su joj bila otvorena, hripala je, iscrpljena vritanjem. Znoj joj je curio s lica na jastuk. Na stoliu pored kreveta stajali su lijekovi i injekcije, tlakomjer i toplomjer. to ste joj davali? Ono to je potrebno u ovom asu. Samo za ovaj trenutak. Nema smisla da vam objanjavam, ionako ne biste razumjeli. U biti opskrbili smo je samo za transport u kliniku. Pokuali opskrbiti, rekao je dr Levy. Da, i nadajmo se da e pokuaj uspjeti, inae. Sigrand je uutio. to inae? Nita. A Babs je buncala, hripala, vritala, plakala. Sigrand je upitao: Hoete li se konano odluiti, ili ete ekati da se djetetu neto dogodi? Vidio sam da Rod Bracken stoji na pragu spavae sobe i promatra nas. Lice mu je poprimilo zelenkastu boju. Moramo dijete odnijeti odavde. to je mogue bre. Inae odbijam svaku odgovornost, rekao je Sigrand. Vidio sam kako mi Rod daje znak. Rekao sam: Priekajte, molim vas, pet minuta, moram to dogovoriti s monsieur Brackenom. Babs je iznenada tako strano zastenjala da sam se sledio. Eto! rekao je Sigrand. Jeste li konano shvatili kako joj je loe? Tri sata ekamo na vas, znali ste da je dijete bolesno. Zato niste doli ranije? Znate, vi moete. poeo sam ali me je prekinuo dr Levjr. Rekao je Sigrandu: Morate prestati s time, dragi prijatelju. Jer, zapisano je: Ne osuuj blinjega svog. Ti ne zna, to bi sam na njegovu mjestu bio uinio. Potovani kolega, elite li mi sada s Talmudom popraviti raspoloenje? Brzo sam otiao k Rodu, koji me je povukao u salon i zatvorio vrata. Preda mnom su stajali Clarisa i dr Wolken. Gospodin doktor Alfons VVolken iz VVinterthura. Babsin privatni uitelj. Njega sam bio potpuno zaboravio. Stajao je tu, zateen kao i uvijek, spreman, kao i uvijek smjesta sakriti svoje lice, ponizan kao i uvijek. Dobra veer, mister Kaven. Doao sam prije tri sata. Samo sam bio skoknuo u svoju sobu. To je sve strano, zaista strano, jadna Babs, moj boe. U redu! viknuo sam. On se ukoio. Oprostite mister Kaven, molim tisuu puta za ispriku. Ne! Ne! primao Page 44

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok sam se za elo. Tako to nije ilo dalje. Nisam se mogao tako ponaati. Ja se ispriavam vama gospodine doktore VVolken. Moram sada. moram sada govoriti s mister Brackenom. Ako biste htjeli za to vrijeme otii s Clarissom u va apartman. Naravno, mister Kaven. Dr Wolken se tri puta naklonio. Tada je nestao s Clarissom, koja je jo uvijek plakala. Otvorio joj je vrata i pustio da ue prva. Vrata su se zatvorila. Gdje si se potucao! upitao je Rod. Zaepi svoju prljavu gubicu! Govorili smo engleski. Ja u ve otkriti gdje si se potucao, rekao je Rod. Sad sjedi s guzicom na ledu, ha? utio sam. Tako neto sam uvijek ekao, rekao je Rod. Ti ne, jer si ti preveliki mekuac i nema nita. Sada da, sada misli na to. Jer zna ako jedna rije, ako samo jedna rije procu-ri to je s Babs, sa Silvijom je gotovo. A ti onda moe stare ene. to ne mogu ponoviti! Njuio sam ja to. Osjeao sam da e to doi. Jednog dana. Nisam znao sam kako e doi. Prokletsvo, da barem onda nismo otputovali u Monte Carlo! Sada ako se sazna, onaj e lopov traiti 100 tisua, ta ja znam, i onda opet iznova, i sve vie i na koncu e sve izlajati. U lijepim sjedimo govnima. Jo uvijek nisam nita rekao. Ako Babs odmah umre, onda da. Kada bi barem ve bila mrtva? rekao je Rod. Ali na to se ne moemo osloniti. Pa uo si, bolnica. To je tvoj kraj, igolo. Za Silviju ionako. Zatim sam neto rekao. You mother-fucker, rekao sam, nisi li jo uvijek shvatio da mi se sada kada Babs odlazi u bolnicu, mora zavui u stranjicu najdalje to ide? Da mi sada mora ljubiti stopala, da mora na koljenima hodati oko mene i moliti me da ti pomognem. Ti meni? Kako to? upitao je on. Jer ako ova stvar sa Babs izbije na javu i ako ona uistinu ima taj meningitis a i ti zna to se dogaa ako krene po zlu, kod meningitisa ako to, dakle, samo i jedna jedincata dua sazna tada si ti tamo odakle si i doao i kamo spada! U najcrnjim govnima, da! A i ti isto tako! rekao je on. Ba i ne, budalo! rekao sam. Ja ni o emu nemam pojma. Ja sam Silvijina velika ljubav. Ona je moja. Njezin agent si ti. O svinjariji koju ste vas dvoje sa magnetofonom vrtjeli ja nita nisam znao. Ali tvoj je glas na vrpcama, rekao je drhtei. Tvoj posrani glas, a ti ni o emu nita ne zna. Naravno, ne znam! A to to ti govori na vrpci? to, to ja kaem? Silvija je tada imala straan slom! ivci! Tko baca prvi kamen? Zar ena takvih dostignua? I njoj moraju jednom popustiti ivci! Ali ti si joj dao za pravo kada je bjesnjela o kretenima! Ni jednom rijeju, rekao sam. To sam znao tono. Znao sam jo onda, u garderobi TMC, da joj nijednom rijeju ne smijem dati za pravo. Kako sam to znao? Mora da je to bilo neko esto ulo, moj gospodine suce. Ja sam je samo pokuavao umiriti. S konjakom i amarom. Tono, da bih je povratio iz histerije. Postupio sam kao lijenik. I kao psihijatar. Dalje od djece! Govorio sam samo o publicitetu, sve da bih je umirio. Sve iz ljubavi. Iz ljubavi! Ti bijedno pseto! Dokai suprotno! odvratih. Mogu dokazati da si jo jednom bio sa mnom u Monte Carlu. Kod Frederica! Frederic je svjedok! Kada? upitao sam. to kada? upitao je Rod. Kada sam jo jednom bio s tobom u Monte Carlu, kod Frederica? Prosinca 1969. Upravo, rekao sam. Upravo to? upitao je. Gala-priredba bila je u lipnju 1969. Dakle pola godine prije. A kada sam nazvao Frederica, bio je kraj studenog. Poto ste Silvija i ti, doli k meni potpuno zdvojni, i zamolili me da vam pomognem. Jer su ve tada poeli stizati prvi i drugi i trei paketi. Ali ti si bio s nama kad je doao prvi, i svi oni ostali. Dokai mi, rekao sam. Ne moe dokazati. Ni Silvija. Konano, paketi su bili adresirani na nju. Nita se ne da uiniti. Vi ste doli k meni u studenom i priali mi to se dogaa, jer vie niste znali to biste uinili. Nadali ste se da Frederic moe pomoi. Tada ste me zamolili da ga, kao njegov prijatelj, nazovem. Zato sam onda s tobom u prosincu i iao u Monte Carlo. Iskesio sam se. Samo iz ljubavi prema Silviji. Da njoj pomognem. Kada ste mi se povjerili, bio sam zaprepaten, apsolutno zaprepaten kada ste mi rekli kako dugo Silvija ve plaa. To jest kako dugo ve ti plaa s njezinim novcem. Ti si uvijek doznaavao novac, zar ne? Ja nikada, uvijek ti! To se moe ispitati! Onda, kada ste sa mnom razgovarali, bilo je ve, naravno prekasno! Morao si dalje uvijek iznova platiti. Ti. Ti, ne ja. J a bih vas odmah prisilio, da zovete policiju. Zato mi valjda tako dugo niste nita ni ispriali. Sami, kad niste vie znali to da radite, tada ste mi morali sve kazati. Onda sam ja, da bih pokuao i posljednje, nazvao Frederica. Do tada nisam nita imao s tom stvari i nisam uope nita znao. Ti psino! rekoh ja. Ali, morao je neto popiti. Tek je sada bio gotov. Ti si tragina figura, zna li Rod, rekao sam. A zna li zato si tragina figura? Jer nema izbora. Odsada e me potovati i cijeniti onako kako se od djece trai da potuju Bibliju, da potuju oca i majku, ti upe! Jo jedna jedina prljava rije, jedan jedini krivi pogled, i s tobom je gotovo. Ti si tragina figura, kao Otelo. Ti pametnjakoviu, ree Rod. Naravno, ti ne zna tko je to bio. Jasno da znam. Onda reci. utio je i pio. Naravno da zna, rekao sam. Otelo je na kraju izgubio sve to je davalo smisao njegovu ivotu. I Page 45

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok jer takav ivot nije mogao dalje podnositi izbo se bodeom. Na to mora misliti. U tom smislu. Ne mora to biti bode. Moe i otrov. Sredstvo za spavanje. Ili, kroz prozor. Kako ti bude najmilije, ti svinjo, koja ima jednu jedinu ansu, i to posljednju. Naime, koje? upita slabano. uo sam kako me zove taj dr Sigrand. Odmah gospodine doktore, rekao sam preko ramena. Neka su se vrata zatvorila. Rod i ja smo razgovarali vrlo tiho. Isto sam tako tiho rekao: Naime tu da ti sada pomognem stvar tako urediti da ni iva dua ne sazna neto. Niti o Babs, niti o meningitisu. Moda ga i nema, rekao je on. Lijepo, kad ti tako misli, priekajmo. Ne! rekao je on. Ne, molim, ne. Ja sam te uvijek mrzio, Phil. I ja tebe. Ali, to je prolo. Sranje je prolo! Ne. Uistinu, kunem ti se. U svoj oinji vid! Nemam nita protiv tebe. Ti si jednostavno takav kakav jesi! Ja sam gori od tebe. To i ja mislim! A ja sam uistinu izgubljen ako mi sada ne pomogne i ako sada ne budemo skupa radili, jer onda je sa mnom zaista svreno. Vidi, ve djeluje. You knou-good eocksucker, rekoh. Sad sam mu se oduio za sve to je on meni inio svih tih godina i vie se nije mogao braniti, osveivati, mogao je samo jo jedno: zavui mi se u guzicu. I to je shvatio. Vidio sam sav sretan, kako se sruio u jednu stolicu presvuenu zlatnoutim svilenim brokatom. Veliki Rod Bracken, najpoznatiji i najuspjeniji agent najpoznatije glumice svijeta, koji je neko izmilio iz Bronxa kao takor, kao podrumski takor, iz krila Bronxa odatle gdje najvie smrdi, gdje je najprljavije. Taj Monte., rekao je Rod i bez snage micao ispruenim nogama amo, tamo. O, majko boja taj Monte Ono to se dogodilo odmah poslije Silvijina nastupa u Monte Carlu uskoro u opisati. Dozvolite mi, gospodine suce, da najprije ispriam to se dogaalo te noi s Babs, inae u izgubiti pregled. Dakle, Babs je morala u bolnicu, to je bilo nedvojbeno. Veliki je problem bio kako je tamo, dopremiti a, da po mogunosti nikakav reporter niti bilo tko sa strane ne sazna o njezinoj bolesti. U jednom tako ogromnom hotelu dosta teka zadaa, zar ne? Dr Sigrand, koji me nije podnosio, doao je k nama u salon i srdito rekao da e ekati jo samo pet minuta i da e onda obavijestiti vlasti ako se do tada Bracken i ja ne sloimo po pitanju Babsinog transporta. Njemu je ve ionako svega previe. Meni takoer ali ja to naravno nisam rekao. Umjesto toga sam rekao: Molim vas, razumijete: naravno da Babs mora odmah u vau kliniku. Ali to je Babs Moran, gospodine doktore! I ne bi se smjelo dogoditi da bilo tko sluajno sazna kakve je vrste njezina bolest. A zato se to ne bi smjelo dogoditi? upitao je on Ijutito, dok sam uo kako Babs plae u pokrajnjoj sobi. Da li bi to kodilo poslovima milostive gospoe? Da, rekao sam, kodilo bi, i sada mi je bilo ve dosta tog Sigranda. A sada konano prestanite, jer e se inae neto dogoditi. Ja u vam ve objasniti zato bi to kodilo, ali ne sada. Sada za to nema vremena. Sada moram vidjeti kako da iznesemo Babs iz hotela. Vi ete nai mogunosti kako da se jo nekoliko minuta opravdate pred mojom lijenikom savjeu. Mora da sam to rekao s takvim izrazom lica da se iznenadio. I dalje bijae pun mrnje, ali iznenaen, utio je, dok sam ja iao k vratima. Idem s tobom, rekao je Bracken. Ti ostaje ovdje, odgovorio sam. Da, Phil, rekao je Bracken. Kako god misli, Phil. Ako smatra da je tako bolje, onda ostajem ovdje. Vidite, moj gospodine suce, kako je razmetljivca poput Bra-ckena mogue uiniti malenim. Siao sam u hotelsko predvorje. Radilo je tu pet ena sa usisivaima, metlama i krpama. Otiao sam prema portirnici. Nigdje nikoga. Monsieur Lucien! Nema odgovora. Glasnije: Monsieur Lucien! Pored iroke stijene od mahagonija, na kojoj su visjeli kljuevi i stajali pretinci za potu, bila su neka vrata. Vodila su, znao sam to, u privatnu prostoriju za none portire. Tu bi, naravno, jedan od njih odspavao nekoliko sati dok bi onaj drugi bio u slubi. Vrata su bila samo prislonjena. Stari Lucien je provirio. uo je moj glas. I ja sam uo neki glas, ne, vie glasova! Monsieur Kaven, Lucien je skinuo kravatu, otkopao dugme na ovratniku koulje, na blijedom licu crvene pjege. Da li se neto dogodilo? To pitam ja vas. Sve uzbueniji glasovi iza vrata, to je? Upravo je. to mogu uiniti za vas, monsieur Kaven? Smijem li ui? Naravno, monsieur. Uao sam, dakle, u mali privatni prostor nonog portira, Kau, TV-aparat, radio, nekoliko komada namjetaja, sag. TV--aparat je bio iskljuen. Radio, pred kojim je, grizui nokte, sjedio drugi noni portir, Jean Perrotin, neto je javljao. Bili su to glasovi reportera! Mijeali su se uzbueno! Vrlo brzo. upravo su postavljeni snajperisti u stanovima suprotne zgrade. . trojica japanskih terorista napala su naoruani runim granatama i revolverima francusku ambasadu, oteli taoce i zabarikadirali se u etvrtom katu zgrade. . Upravo sam saznao: osim trojice u ambasadi: nalaze se i slijedea devetorica ljudi, francuski ambasador u Haagu, grof Jacques de Senard, etvorica direktora francuske naftne kompanije, Compagnie Francaise des Petroles-Total, jedna 22-godinja telefonistica imenom Bernardine Geerling, sekretarica ambasade Joyce Fleur i obojica slubenika sigurnosti. Page 46

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok Gospoda iz naftne kompanije odravali su u vrijeme napada s ambasadorom sjednicu o poloaju svoje firme koja je potrajala due nego to je bilo predvieno Lijepi sos, rekao je Jean Perrotin. Nemam namjeru da mnogo priam o onome to se dogodilo u ranijim jutarnjim satima 25. studenog 1971. u francuskoj ambasadi u Haagu i to se poslije toga dalje dogaalo. Sigurno se sjeate toga, gospodine suce. Ili moda ne sasvim tono, jer taj najnoviji oblik poigravanja s bogatstvom ljudske dosjetljivosti, mislim, sve te otmice aviona, zarobi jivan je taoca, krvoprolie na aerodromima, ucjena cijelih, drava od strane dvojice, trojice ili petorice hladnokrvnih fanatika ili ubojica za visoke otkupnine doseglo je tada upravo svoj vrhunac. U onom specijalnom sluaju radilo se o Japancu imenom Yukata Furuva. Uhapen je 21. srpnja na aerodromu Orly. Razlog: Furuva je imao tri krivotvorena pasoa, 10.000 dolara u lanim novanicama od 100 dolara i zapeaeno pismo uza se. Dospio je u pariki zatvor Sante. Da bi ga oslobodili, trojica Japanaca prodrla su u francusku ambasadu u Haagu. Odmah su izjavili telefonom da pripadaju organizaciji Ren-go Sekigun. Ujedinjenoj crvenoj armiji. Ta teroristika organizacija upriliila je 1972. godine krvoprolie na aerodromu u Tel Avivu. Rengo Sekigun je radila zajedno s palestinskom gerilskom organizacijom. Jedna od ena koje su istile predvorje pomolila je glavu kroz vrata: Ima to nova? upitala je promuklo. U kutu usta visjela joj je cigareta. Japanci, rekao je Perrotin, trae da se pusti onaj Furuva koji sjedi ovdje u zatvoru ute svinje, rekla je istaica. . da ga francuska vlada poalje s jednim boeingom Air France u Schiphol. to je Schiphol? upitala je istaica. Meunarodni aerodrom u Amsterdamu. I da taj Furuva pregleda mainu. I kada on ute svinje, rekla je istaica. . vid: da je maina u redu, ini se ali ne mora biti tako pustit e najprije one dvije djevojke iz ambasade. Prljave ute svinje! rekla je istaica. . taj Furuva, kojega ele osloboditi, ne eli pak da ga se oslobodi. On je zato da bi odletio u Haag, i tako spasio ivot francuskom ambasadoru kojega su prvog obeali ubiti, traio milijun dolara. Usrane ute svinje, rekla je istaica. Dakle, jedan boeing za jednu sekretaricu i telefonisticu! A to bi onda tek zatraili za dvije istaice? I milijun dolara za jednog ambasadora! Najbolje da odmah daju cjenik, tko koliko vrijedi. Uskoro e, kau reporteri i TV moi prenositi iz Haaga, rekao je moj prijatelj Lucien. Pretpostavljam da ve sada pola Francuske sjedi pred radiom. To e biti neto, kad se jo ukljui i TV. I ako to bude trajalo danima! I ako to bude trajalo danima. Uzeh Luciena za ruku. Monsieur? Gdje mogu govoriti s vama? Gdje god hoete, ovdje ili negdje drugdje? Zato? Ovdje ne. Negdje gdje nas nitko nee moi uti, rekao sam tiho. etvrt sata kasnije dola su ambulantna kola u unutarnje dvorite Le Mondea i stala odmah uz rampu za utovar, gdje su se inae zaustavljala velika kola sa ivenim namirnicama i piima ili ona iz velikih praonica rublja. Odmah sam znao da su stigla ambulantna kola, jer me je Lucien nazvao u apartman. Dolaze dva ovjeka s nosilima, rekao je Lucien, i ja dolazim s njima. Okay, rekao sam. Trojica lijenika, Bracken, Clarissa i dr Wolken pogledali su me kad sam spustio slualicu. Sve je spremno, rekao sam. Nitko nije govorio. Dr Sigrand je otiao u spavau sobu. Vidio sam kako je dao Babs jo jednu injekciju. Bila je zaspala tiho jecajui. Sada je opet glasno plakala. To je upravo bilo ono to nam je trebalo na hodniku. U salonu je bio upaljen TV-prijemnik. Bracken ga je ukljuio. ulo se tiho kucanje. Pritrao sam k vratima apartmana i otvorio ih. Ula su dvojica bolniara s ogrtaima povrh bijelih kuta i s njima noni portir Lucien. Bolniari su nosili nosiljku i pokrivae. Tamo prijeko, rekao sam i pokazao prema spavaoj sobi. Obojica su pourila. Hvala, Lucien, rekao sam. On se pobrinuo da nitko u hotelu ne dozna to se dogaa s Babs, pa ni njegov kolega Perrotin. Rekao sam Lucienu da u sutra prije podne razgovarati s njegovim efom. Bio je to vrlo mudar portir u jednom vrlo starom i vrlo dobrom Grand hotelu. Mnogi gosti su sada budni, rekao mi je Lucien. Nazvali su ih i sad sjede pred svojim televizorima. Pretpostavljam da svatko tko u Parizu sad ne spava ili nema hitnog posla sjedi pred televizorom. Kakvu sreu imamo, rekao sam. Kako mislite, monsieur? Nita, rekao sam i uao u spavau sobu. Bolniari su poloili Babs na nosiljku. Pokrili su je i upravo su je pozvali. Plakala je glasno, jecala i hvatala zrak. Zatim je neto rekla. to je rekla? upitao sam dra Levvja, koji je uao sa mnom. Nisam razumio. Babs je opet neto rekla. Onda je mrmljala. Medvjedi, rekao je dr Sigrand, koji je vodio transport. to medvjedi? Neto je rekla o medvjedima. to o medvjedima? Nisam razumio. Moemo li? Bolniari su klimnuli. Onda idemo! Podigli su nosila. Paljivo, rekao je dr Sigrand, vrlo paljivo. Unijeli su Babs u salon. Tu je Clarissa opet plakala. Na-ekranu se mogla vidjeti neka potpuno naputena iroka ulica i visoka zgrada. U dnu slike pojavila su se slova. Izravno iz Haaga. . devet talaca i trojica komandosovih ljudi nalaze se u etvrtom katu Kamera je bila uperena u neki prozor. Bio je Page 47

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok taman i zatvoren. Lijenici su uzeli svoje eire, ogrtae i torbe. Ja sam prebacio svoj ogrta. Vi svi ostajete ovdje, rekao sam. Ja idem s njima. Clarissa i dr Wolken, idite, molim vas spavati. Ne, jecala je Clarissa. Ja sad ne mogu spavati, rekao je dr Wolken, sputene glave. Posluno i usluno. Onda ostanite budni, rekao sam. Rod, ti stalno budi kod telefona, rekao sam. Jasno Phil, odvrati on. Poslije nae male svae bio je iznenada trijezan i nije vie pio. Izgledao je kao da je u zadnjem satu ostario deset godina. Vjerojatno ni ja nisam izgledao drugaije. Vrata apartmana zatvorila su se iza mene. Bili smo na praznom hodniku. Na hodniku s mnogo cipela. Ako sad netko doe? Ako sad ba netko stavi cipele pred svoja vrata! Ako bude pozvan konobar Bolniari su urili niz hodnik brzo i elastino kao make. S mukom sam ih slijedio. uo sam ljudske glasove. Trajalo je nekoliko sekundi dok nisam primijetio da su to bili stalno isti ljudski glasovi. Prodirali su iz sobe u kojima su gosti glasnije navinuli svoje televizore. Tada smo stigli do teretnog lifta. U njemu smo svi imali dovoljno mjesta. Lift je lagano klizio. Medvjedi, rekla je Babs. Ima naravno takvih i takvih medvjeda. Bila su to velika ambulantna kola. Nosai su privrstili nosila. Trojica lijenika i ja sjedili smo sprijeda. Ambulantna kola su vozila brzo. Babs je drhtala. Sigrand joj je mjerio puls, sluao sa stetoskopom, mjerio tlak, sve vrlo paljivo. Nisam vie imao hrabrosti upitati kakvi su nalazi; Sigrand je pogledao drugu dvojicu lijenika. Onda je slegnuo ramenima. To je bilo sve. Obrisao sam rupiem znoj na elu. Bolniari su ukljuili radio. Ne jako glasno, naravno. I oni su takoer eljeli biti obavijeteni. Ovaj transport bolesnika bio je za njih, naravno, rutinski posao. Poto smo bili tihi i poto je na ulicama kojima smo jurili vladala tjeskobna tiina, uo sam i ja spikerov glas: Ambasador SR Njemake, dr Max Obermeire, takoer stanuje sa svojom obitelji u blokiranom podruju. Pogledao sam kroz uski prozori ambulantnih kola. Nisam vidio ni jednog jedinog ovjeka. Bilo je jedva dva sata ujutro, a ni jednog jedinog ovjeka nije bilo na ulici. U centru Pariza. To jo nikad nisam doivio, a poznavao sam Pariz kao svoj dep. Ambulantna kola su sada ukljuila plavo svjetlo. Sirena je zavijala. Ne bi li se mogla iskljuiti? upitao sam. Ne, rekao je dr Sigrand i pritom me pogledao kao da sam inu ubio majku. to nije s njim u redu? Ali nema ni jednog ovjeka na cesti. Ali mogu naii automobili iz pokrajnjih ulica. Sirena mora ostati. I plavo svjetlo. Izdrat ete. to ovdje mirie po parfemu, mislio sam. Mora da su i drugi mislili isto jer sam vidio kako se dr Levy i dr Dumo-ulin njukaju. Onda mi je bilo jasno. To je bio moj rupi kojim sam brisao elo. Mirisao je na VIVRE. Jako. Prokletstvo, ali ja sam se okupao prije no to sam napustio Suzy. Vidite li kako je to dobar parfem, taj VIVRE. Hitno sam stavio rupi u dep i ponovno pogledao kroz prozor. Upravo smo prolazili trgom fitoile oko Are de Triomphe. Sada smo ve bili komadi dalje uz Aveniju de la Grande Armee. Sirena je svirala. Plavo svjetlo je mirkalo u unutranjosti kola. Babs je sada samo mrmljala. Trg de-Verdun. Porte Maillot. Dalje naprijed. Avenija de Neuilly. Skoio sam. Jo komadi i doli bismo.? Ambulantna kola skrenula su lijevo. Na mnogim prozorima mnogih kua, pored kojih smo proli, vidio sam svjetla. Izgledalo je kao da se grad opet probudio. Zarobljavanje talaca u Haagu. . Tisue ljudi za nekoliko sati nee moi stii na svoja radna mjesta, glas spikera dopirao je u ambulantna kola. I Sekretarijat princa Clausa od Nizozemske lei u blokiranoj, zoni. Glavna ulica. Avenija de Madrid. Trenutak, trenutak, bilo je to sasvim u blizini Bois de Bou-logne. Svemogui boe, Kroz aveniju! Drugo krianje, otro lijevo. Ponovno glavna ulica! Ulica de Longchamps. Jo otprilike kilometar i stigli smo. Bolniar za volanom zatrubio je. Uao je kolima u dvorite bolnice St. Bernadette. Oekivali su nas. Mukarci i ene u bijelom dotrali su. Sve je ilo brzo. Van iz ambulantnih kola. Podigli su nosila na postolje gumenim kotaiima. Razabrao sam maglovito i nerazgovijetno da ova bolnica zauzima ogroman kompleks i da se sastoji od vie klinika i stacionara. Zaustavili smo se u dvoritu klinike za uho, nos i grlo. Sad smo ve bili u zgradi. Bijeli hodnici. Bijele ploice, bijela neonska svjetla, sve bijelo, kao to sam to veeras ve jednom doivio, razmiljao sam. Lift za bolesnike. Rekao sam dru Sigrandu: Moram vas neto zamoliti, gospodine doktore. Nije bilo odgovora. Znam da sam vam odvratan. Ne znam zato. Ali moram vas neto zamoliti. ujete li me? Posljednje rijei izgovorio sam vrlo glasno. ujem, rekao je Sigrand. Objasnit u vam kasnije sve to. Lift je mirno klizio na vie. To za to vas molim. Sada nemate vremena. Kasnije. M o-1 i m To je od velikog znaenja; dijete ne smije biti primljeno pod svojim pravim imenom. Ne vidim nikakvog razloga, zato dijete ne bi. Postoji prokleto dobar razlog za to rekao sam i postao tvrdoglav. Zamolio sam vas za to, doktore. Sigrand me je promatrao zaueno. Onda? Lano ime, da ili ne? to se mene tie, kakvo? Ameriko. Po mogunosti neutralno. I meni dajte isto takvo. Ja sam otac. Recite Page 48

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok to svim lijenicima i osoblju. Vi ovdje ne moete uope nita odreivati! Ali ja to inim. I vi ete initi ono to ja kaem. Zavukao sam ruku u unutranji dep mog kaputa. Izvukao sam naoale s tamnim staklima. Uvijek sam ih nosio uza se, vrlo esto sam ih nosio sada na primjer. I jednom, je li vam jasno kakvu pacijenticu vi imate, upitao sam Sigranda gotovo na uho, i to e se dogoditi ako. U redu. rekao je i nastavio . druga imena, to se mene tie. Kako ete se zvati? Dajte prijedlog. Paul Norton? Okay! I Babs Norton. Babs mora ostati. Na to se odaziva! Okay! Lift se zaustavio. Ponovno hodnik. Vrlo mnogo vrata. Veina njih otvorena. Uredi. Laboratoriji. Sobe za razgovore. Miris na lizol. Bilo je ovdje mnogo ljudi. Mukaraca i ena u bijelom. Prolazili se na desetine. Sigrand je zvao jo iz Le Mondea. Brzo je rekao: To je gospodin Paul Norton. Njegova kerka Babs. Dobra veer, rekao sam. Ali kako., poeo je neki mladi lijenik. Nita kako! Norton! Shvaate, upitao je dr Sigrand. Ne, rekao je mladi lijenik. Ve ete shvatiti. Idemo! Ili smo svi zajedno hodnikom prema vratima s mlijenim staklom, na kojima sam proitao: ULAZ ZABRANJEN. Jedan otvoren ured. Unutra TV-aparat. Mukarci, ene ispred njega. Jedan od bolniara vikne: Dokle su stigli, Jacques? ovjek koji se zvao Jacques i kojeg nisam mogao vidjeti, odgovorio je: Ovo moe potrajati tjednima. Najprije vlada odbija da pusti iz zatvora tog usranog Japanca i da plati 1,000.000 dolara. Onda e Japanci pobiti sve taoce, rekao je drugi bolniar. Prolazimo pored vrataJacquesov glas. Iza nas netko je viknuo: Claude, Claude, doi! Sad imamo na ekranu zatvor! Dr Levy je rekao: Dr Sigrand je najbolji lijenik u Parizu za takvo to. Sve to je u ljudskoj mogunosti uinit e dr Sigrand i njegove kolege. Ulica Cave u kojoj je leala klinika profesora Delamarea, odvajala se od Bulevara Richard Wallace. Upitao sam: Gdje se tu zapravo nalazi Bulevar Wallace? Dvadeset minuta pjeice. Zato? pitao je dr Levy. Samo tako, rekao sam. Fino, pomislio sam, samo dvadeset minuta pjeice. Blizina u kojoj su se nalazila majka i kerka trebala je uskoro prouzrokovati poseban cirkus. Sasvim poseban. Doli smo do vrata s mlijenim staklom. Otvorio je neki lijenik. Nosiljku s Babs gurnuli su u hodnik iza njih. Dr Sigrand mi se obrati: Dalje ne moete s nama. Moramo-odmah temeljito pregledati dijete. Ovo su sve specijalisti, gospodine Norton. Sjednite tu na klupu. Kako dugo e trajati, upitao sam. Dugo, rekao je i otiao za ostalima. Odjednom smo dr Levy i ja ostali sami. I ja moram unutra, ree stari idov. Kimnuo sam. Dr Levy je rekao. Dragi gospodine Ka. Norton, budite bez brige. Jer pisano je: Ni u kakav ambis ne moemo pasti osim u onaj bojih ruku. Tada su se za njim zatvorila vrata. S vanjske strane nisu imala kvaku. Samo dugme. Sjeo sam na klupu. Odjednom sam se osjeao vrlo iscrpljeno i nisam mogao oi drati otvorene. Sjedio sam tu s podignutim ovratnikom svog kaputa, s tamnim naoalama, sam. Znate, moj gospodine suce, da sam jo mislio na ono to je ranije rekla Babs, na nosiljkama. Mislio sam: Naravno, postoje takvi i takvi medvjedi. Onda sam zaspao. Tu su vatreno crvene ribe, rekao je Rod Bracken. Govorio je kratko diui od oduevljenja, ovjee, pogledaj samo! Jesi li ve takvo to vidio? Nisam, rekoh. Ali ja jesam. Ne mogu ih se nagledati. Bracken se sasvim pribliio staklenom bazenu. Pogledaj, molim te, te peraje kao kakve plesaice s velom! Divno! Stvarno su te purpurno i svijetlo isprugane ribe s bizarnim tijelom i ogromnim perajama poput krila pruale fascinirajuu sliku. A i otrovne su! Izgleda da je Bracken bi zbog te osobine osobito oduevljen. Nije ni udo ta on je volio i piranhe koje svojoj rtvi sa ivoga tijela kidaju meso, da bi nakon nekoliko minuta ostao sam kostur. Pogledao sam na svoj runi sat. Bilo je 16 sati i 35 minuta, subota, 13. prosinca 1969. a Frederic je kasnio ve itavih pola sata. Stajali smo kraj akvarija Muzeja za prouavanje mora u Monte Carlu, Bracken i ja. Stigli smo prije pola sata preko Pariza u Nizzu iz Los Angelesa i iznajmili kola od firme Hertz. Sada pri kraju godine. Promenade des Anglais bila je potpuno prazna. Nisko su visjeli crni oblaci a vjetar je ibao morem bedeme keja stare luke. Movenne Corniche, izgledala je alosno. Bez cvijea, bez drvea, sve sivo i golo. Zima. Bilo je hladno. Imali smo na sebi ogrtae. Tu, pogledaj: ribe-korpijoni s kalifornijske obale, rekao je Bracken, strunjak za ribe. Isto su tako otrovne. Ta u rodu su s onima. Mislim da bih odmah ukrao nekoliko riba da je bilo mogue. Ali nije bilo. Mnogi rasvijetljeni bazeni bili su u pravilnim razmacima ugraeni u stijenama akvarija. Glasoviti Oceanografski muzej to ga sada vodi kapetan Cousteau, velika je graevina. U jednom od najdonjih podruma, kamo je vodio lift, nalazio se akvarij. Poinjao je s velikim kavezom dvojice morskih lavova. Jedan od njih uglavnom je plivao, dok se drugi neumorno sklizao po nekoj stazi od plastine mase naprijed-natrag. Ovdje dolje mirisalo je jako na vodu i ivotinje. Akvarij se sastojao od dva vrlo-dugaka hodnika koji su se protezali s obiju strana od kaveza s morskim lavovima. U sredini hodnika stajali su mnogi stupovi. Hodnici su bili Page 49

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok osvijetljeni elektrinom rasvjetom ali su usprkos tome uranjali u neku nestvarnu svjetlost te se inilo kao da se ovjek nalazi duboko, duboko pod morskom povrinom. itav muzej bio je smjeten na jednoj litici iza Prineve palae, a produetak njegova zaelja bio je u stvari ve sastavni dio litice, visoko nad morem. Jednu kamenjarku bi ovjek morao imati, ree Bracken.-Svnanceja i ona pripada toj skupini. Smrtonosno otrovna. On je oito potpuno zaboravio zato smo doli ovamo. Ribe ga fasciniraju. Pored novca to je druga stvar koja fascinira Brackena. Bili smo jedini posjetioci tog poslijepodneva. Ribe su plivale iza stakala. Nekoliko njih priljubilo je glave uz staklo-i inilo se kao da nas gledaju, jedna upravo kao da je htjela rei: nema samilosti za vas, ne, nema samilosti. Pred slijedeim bazenom zapao je Bracken opet u oduevljenje. Holancanthus! Krasno! Tu na alost ne pie koja vrsta. Tu vrstu jo nisam vidio. Gledaj kako je lijepa zlatnouta na glavi i repu! udo, Phil! Vjeruje li ti u boga? Ne znam, rekoh. Mora vjerovati kada vidi tako neto, rekao je Bracken.-Tko bi to sve mogao izmisliti? Pogledaj one tamo, prekrasni momii! Veseli i areni kao klauni! A tako se i zovu: klaun-ribe. Znanstveno: amphiprion. Rekao je to Rod Bracken, najvei agent u svijetu, najvei agent, najvee glumice svijeta, neko prosjak, nosa, pera tanjura u Bronxu. Luda stvar: Oni trae zatitu uz morsku ruu, koja inae sve takve male ribice hvata i dere. Ali klaune ne. Nije li to uistinu udo? Prislonio je usta uza staklo kao to su inile i ribe s druge strane, a ja sam pomislio kako vjerojatno svatko neto mora voljeti, i onaj najgori i napodliji i najhladniji ovjek. I ako, kao Bracken, ne moe, voljeti ljude, tada voli ivotinje. Ako ne ide drugaije onda ribe. Ali ovjek mora imati neto to e voljeti. A oni koji ne nalaze nita drugo, vole boga. I to ti je neka posrana filozofija, mislio sam i uo Brackena kako govori: A te momke dobije sada, ve za nekoliko dolara, u svakoj ZOO-trgovini. uo sam korake. Frederic Gerard s TV-Monte Carlo silazio je hitro stepenicama. Dojurio je bez daha, u ogrtau, stegnuo nam ruke i odmah se vratila stara srdanost iz prolog ljeta, ali ne vie i ista lakoa i veselost. Zakasnio je radi saobraajnog udesa na Ulici princeze Charlotte. Dva teretnjaka. Dogovorili smo se telefonom da mjesto sastanka bude taj muzej, jer u ovo vrijeme, rekao nam je Frederic, ovdje emo biti najmanje upadljivi. Glavni spiker izgledao je alostan i kao da ga titi osjeaj krivnje, iako on nije snosio nikakvu krivnju za ono to se bilo dogodilo. Proetajmo malo, rekao je inae tako veseli Fredric. Razgovarajmo hodajui. Gdje stanujete? U Nizzi. U hotelu Negresco. To je dobro, rekao je Frederic. Samo ne u Monte Carlu. Ta nismo idioti, odgovorio sam. To je strano, rekao je Fredric. Kako vam samo mogu pogledati u oi? Vi tu nita niste krivi. Ali to se dogodilo u mojoj emisiji! etali smo po tom fantastinom prostoru, polako, jedan pored drugoga. Jeste li togod pronali, upitao sam Frederica. Nita, rekao je potiteno. Uope nita. Merde alors, odgovorio sam. Ribe-imii, rekao je Bracken. to? upitao sam. Bracken je stao pred neki drugi bazen i promatrao ribe, graene poput visokih ploa, s ogromnim perajama odozgor i 152 odozdo. Mora da je Mojsije tako gledao prema obeanoj zemlji. Platax. Obino se moe vidjeti samo prugasta mladunad, ali ovaj ovdje, ne moe si priutiti nijedan ljubitelj. Ja sam gospodine suce napisao da smo nakon Silvijina nastupa na televiziji, otprilike est mjeseci kasnije, Bracken i ja morali doi u Monte Carlo. Ne da bismo sprijeili katastrofu. Za to je bilo prekasno. Morali smo ve pola godine ivjeti s tom katastrofom, koja je u tili as mogla unititi Silvijinu karijeru. Doli smo, Bracken i ja, u ovaj zimski Monaco, ne da bismo sprijeili katastrofu, ve da tu opasnost pokuamo obuzdati. Da je pokuamo zauzdati. A inilo se da ak i to vie nije bilo mogue. Vidite, gospodine suce, ukratko: odmah po naem povratku tog ljeta, 4. kolovoza 1969, jednog ponedjeljka, tono se sjeam, taj datum neu nikada zaboraviti, doao je jutarnjom potom neki paketi u Silvijinu kuu na Beverlev Hillsu. U njemu je bila mala magnetofonska vrpca. Paket je bio predan u Beu. Hitno. Avionskom potom. S glavne pote. Sil-vija je svakodnevno dobivala brda pisama i poklona iz cijelog svijeta, najluih i najdirljivijih. Imala je svoje tajnitvo, koje se za sve to brinulo. A za tu vrpcu se brinuo Bracken. Tu neto smrdi, rekao je. Njuim to. S ovim poinje nekakva svinjarija! Kako je pravo imao! Stavili smo vrpcu u magnetofon. Odmah nakon prvih reenica Silvija je zaglavinjala, jedva sam je stigao uhvatiti i posjesti na kau. Dok sam sluao to je dolazilo s vrpce, napravio sam nam svima po jedan jaki martini prije podne. Ne mari. Znao sam da emo ga sada svi troje sigurno trebati. Silvijin glas odzvanjao je iz zvunika, prostaki i divlje: Jadna bolesna djeca! Ti mucavci, ti slinavci! Ti kreteni, ni ljudi ni ivotinje. I zato sam ja dala svoje ime. Pauza. Potom . struja ivota! To znai: biti uspjean, biti bogat i lijep, biti jak! uivati ivot! a slabijem nogom u tur! t o je struja ivota! I kada bude star i slab, onda crkni ne trepnuvi! Ali do zadnjega Page 50

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok treba biti pri vrhu! Treba imati petlje pa rei: gotovo, prolo! Ne lijepiti se za jadnu, usranu egzistenciju! To je ljudski, to je normalno. I ja u ostati pri vrhu! A kad tamo, brbljarijama od malo prije izvlaim novac iz depa tim idiotima! Za to! Ni za to! Za prijevaru! Za obmanu! Pauza. Tada moj glas: Ovisi o stupnju oteenja, ima mnogih sluajeva, vrlo mnogih sluajeva vrlo loih, koje se danas moe poboljati! Nas smo troje ve popili nae mar-tinije, a ja sam ve opet mijeao nove. Onda je odjeknuo Silvijin glas: Poboljati, ha? Da bi nakon deset godina nauili brojiti do tri, ako budu nakon deset godina uope mogli govoriti. Da bi nakon 15 godina sami mogli ii na zahod, a ne raditi sve jednostavno pod sebe tamo, tamo gdje lee ili ue, ha? Veliki boe, kakvo je to poboljanje! Pauza. Tada: Neka krepaju! To je humano! to je mogue bre! Bog zna da mrzim naciste, ali ako su igdje imali pravo, onda su imali pravo s eutanazijom tih kretena! Pauza. Morao sam sjesti jer su mi koljena omekala kao puding. Prosuo sam svoje pie. Onda je odjeknuo muki glas, izoblien da bi bio neprepoznatljiv: Dobar dan, draga missis Moran. Vi znate kada ste to, i mnogo vie, izgovorili u Monte Carlu. Ovdje sam vam poslao samo jedan mali uzorak. Posjedujem cijeli tekst. Mislim da bi to bio va kraj, draga gospoo Moran, ako bi to ma tko trei uo, to to ste nakon svog dirljivog, u svijetu poznatog TV-govora rekli mister Kavenu u garderobi. Ne mislite li i vi tako, draga missis Moran? Taj prokleti pas, ah kad bih mogao. rekao je Bracken. Zavei! rekla je Silvija. Vidio sam kako joj ruke drhte, kako se gre. Bila je sada lica bijelog poput krede. Da, bio bi to sigurno va kraj, nastavio je izoblieni muki glas. Znate, draga missis Moran, ja imam meko srce. Ja vas uistinu ne elim gurnuti u nesreu. I zato to sam imao tako mekano srce, imao sam toliko nesree. Ja sam siromaan. Imam dugove. Trebam novaca. Imam dobar prijedlog. Otkupite od mene originalne vrpce, odmah, vrlo je hitno. Platit ete 50.000 dolara, to je zaista dobra cijena, a po primitku aljem vam vrpce. Sada u vam objasniti kako i gdje da mi se poalje novac. To objanjenje bilo je dugako, komplicirano i genijalno. Taj novac je iao preko advokata, koji nita nisu znali, iz Amerike u Evropu, tamo u vicarskoj drugim advokatima, koji takoer nita nisu znali i tada preko jednog povjerljivog konta na konto u Lichtenstein. Ne elim vam dosaivati, gospodine suce, to je bilo sto posto sigurno za ovjeka koji je imao vrpce. Bracken je zaustavio spravu. Pustio je da se vrpca premota. Sluali smo jo dva puta i svatko od nas popio je jo dva martinija. Silvija je plakala. Ja sam rekao da bi bilo jedino ispravno odmah pozvati policiju. Ti glupo upe, ree Bracken, tada bi odmah sve bilo gotovo! Jo je istog poslijepodneva doznaio, kao to je bilo traeno, 50.000 dolara. Pedeset tisua dolara! Tjedan dana kasnije dole su vrpce. Dvije velike role. Cijeli tekst. est tjedana kasnije doao je opet paketi s malom rolom. Sve kao i prvi put. Samo to je muki glas sada rekao: Zaista imam previe nesree, draga missis Moran. 50.000 mi nije dovoljno. Trebam vie! Nemam nita na ovom svijetu osim nekoliko vrpica na koje sam presnimio originalne vrpce. Ako bih, dakle, smio jo jednom zamoliti za 50.000 dolara, istim putem. Zahvaljujem, draga missis Moran. Mnogo sree vam elim i molim da mi odmah doznaite. U protivnom, vi razumijete. Siromaan ovjek nema izbora. Dakle, Rod je doznaio ponovno pedeset tisua dolara. Onda je bio mir tri mjeseca. Dok nije dola opet jedna mala vrpca. Ista stvar. Jo je uvijek imao vrlo mnogo nesree, ta svinja! I imao je jo dvije vrpce, na koje je presnimio originalnu konverzaciju, itd. Vidite moj gospodine suce, bio je to ogavan poloaj u etiri toke: Prva toka: odmah smo angairali najbolje privatne detektive. Letjeli su u Be. Ni jedan od njih nije pronaao ni najmanji trag koji bi upuivao na ucjenjivaa. Druga toka: nakon tree poiljke bilo nam je jasno da bi to tako moglo ii u vjenost. Moda je momak imao jo stotinu vrpci, a to je najvjerojatnije, jednu originalnu. Sa te je dijalog mogao uvijek iznova presnimavati, sve dok god ga bude veselilo, a njega e to jo dugo veseliti. Trea toka: Silvija je morala plaati. Da nije platila i da je stvar otila u javnost, bila bi likvidirana, i to potpuno. Najpotpunije, za sva vremena! Pomislite samo na svemona amerika enska udruenja! Na alost, vrlo si je loe stvari dopustila tamo u garderobi TMC-a, moja draga vjetica. etvrto: da smo obavijestili policiju naknadno sam se morao sloit: s Brackenom sve bi bilo gotovo. Nepregledan broj ljudi saznao bi za cijelu priu. Tada bi se ukljuile policijske stanice u Monte Carlu, Beu i tko zna gdje jo sve, moda ak i Interpol. Tada bi sve bilo slubeno, zapisano u spisima. Tada bismo policiji morali rei svu istinu, istinu o Silvijinom ispadu. Tada bismo policiji morali dati uzorke vrpci, a to je bilo nemogue. Postojalo je, dakle, samo jedno. Nazvao sam Frederica Gerarda u Monte Carlo i ispriao mu to se dogodilo on je morao znati istinu i molio ga, da ako je to mogue, sprovede istragu, ali ni pod kojim uvjetima uz pomo njegova prijatelja, komesara Alexandrea Drouanta ili policije Monaca. Samo, Frederic je dugo oklijevao. On se tu lijepo sukobio sa Page 51

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok svojom savjeu. Mislio je da bi bilo bolje obavijestiti Drouanta. Rekao sam da to ne dolazi u obzir. Sat i po trajao je taj transatlantski razgovor. Tada je Frederic pristao. Utuen i vrlo nesiguran postupa li ili ne ispravno kako je rekao. Samo zbog mene, kako hoe. Da meni pomogne! Nije rekao: da pomogne Silviji. Sada je konano znao to je tada u garderobi izjavila. Frederic je obeao da e sve uiniti kako bi otkrio na koji je nain nastao original i tko ga je snimio, i da li je taj tko ga je snimio ujedno i ucjenjiva, odnosno, ako nije, kako je onda originalna vrpca mogla dospjeti u ruke ucjenjivau. Iz tih razloga smo, dakle, Bracken i ja tri tjedna kasnije, letjeli u Nizzu. I zato smo danas, ovog poslijepodneva 13. prosinca, stajali u akvariju Oceanografskog muzeja u Monte Carlu. Pred jednim drugim bazenom. To je zubatac, rekao je Bracken. Mislio sam da je izgubio razum. Ovdje se radilo o mnogo vanijim stvarima nego to su te usrane ribe. Ali Bracken je uistinu bio na rubu razuma i to je pokuavao, kao i uvijek, prikriti nonalantnou, Idiotski, ali on je postupao upravo tako. Ogroman zubatac Vi ste, dakle, platili, rekao je Frederic. Ili smo dalje vrlo polagano. Naravno da smo platili. Ta morali smo. I taj pas e nas ucjenjivati dok bude iv, dok mi budemo ivi, rekoh. Kako je bilo mogue napraviti tu snimku, Frederic? Kako je to bilo tehniki mogue? Pokazat u vam kasnije u studiju, mister Kaven. Vama nije polo za rukom, usprkos svim nastojanjima, da naete trag, koji bi vodio k toj svinji? upitao sam g-a, Nemogue, na alost, mister Kaven, rekao je Frederic. Ovo je strano, ali. oprostite mi, isto je tako strano i ono to je missis Moran tamo u garderobi rekla. ivci! rekao sam. ista stvar ivaca! Savija je najbolja i naj dobroudni ja ena na svijetu. Frderic me je dugo i nijemo gledao, a onda je svrnuo pogled. Ako je u garderobi bio nekakav mikrofon i ako se razgovor snimao, tada u prvom redu dolazi u obzir ovjek koji se u to razumije, zar ne, Frederic? upitao je Bracken. Da, svakako, rekao je Frederic. Na koga mislite, monsi-eur? Pa, dobro, rekao je Rod, za vrijeme emisije bila su dvojica tonmajstora u prostoru za reiju, zar ne? Naravno, dvojica. Jedan nam je upao u oi, mister Kavenu i meni, onaj koji je neprestano pio schoum, a potom, crveno vino. Stari pijanac, to li? Frederic kimne. Ne smatrate li moguim da je on. Jean Duval? Ne znam, kako se zove. Ta pijanica. Paljivo sam se pozabavio obojicom tonmajstora, mister Bracken, rekao je Frederic. Dakle, snimati je mogao samo Duval, to je tono. Onaj drugi ovjek ne dolazi uope u obzir. I to se od tog pijanca saznalo, upitao je Bracken. Pa ti nita ne uje, rekao sam ja. Ja bih ipak rado s tom, pijanicom, kako se ono zvae, progovorio koju, ree Bracken. Frederic ga je nijemo pogledao. Stajali smo sada ispred bazena sa sabljarkama, koliko sam mogao shvatiti iz Brac-kenova mrmljanja. Ribe su izgledale veselo sa svojim poput cijevi izduenim kljunom, koji je bio dui od njihova tijela. Ali, nama nije bilo veselo pri dui. to je? Mogu li govoriti s tom pijanicom? upitao je Bracken. Sada ga konano vie nisu interesirale ribe. Ne, rekao je Frederic. Zato ne? Da li je zbrisao? Tada je on moda doista na ovjek! On nije va ovjek, monsieur Bracken. On to ne moe biti. Zato ne? Jer je Duval neposredno nakon ove emisije, jo tada u srpnju, slomio nogu i morali su ga odmah odnijeti u bolnicu. Znai da nije mogao dalje piti. I odmah treeg dana pao je u delirij. etvrtog dana je umro. Vidite, Duval, dakle, ne dolazi u obzir. On nije imao vie vremena da eventualno snimljene vrpce preda dalje. A njegov se kolega kune da Duval nije potajice snimao. A to bi praktiki bilo nemogue. Ta i drugi su sjedili s njim za reijskim stolom. Tuno, rekao je Bracken. Pustili smo Frederica da nam ispria to je sve do sada poduzeo da bi pronaao neki trag; doista je poduzeo sve. Ni traga tragu nije naao. Kada smo napustili Oceanografski muzej bio je ve mrak. Jedino su jo nai automobili ostali na parkiralitu. Vozio sam u grad iza Fredericovih kola. Parkirali smo u dvoritu studija i otili jo jednom u prvi kat, u garderobu u kojoj sam ve bio neto prije pola godine. I kada mi je Frederic pokazao, vidio sam i ja crnu kutijicu na stolu za minkanje. Znate, gospodine suce: garderobe u kazalitu, u filmskim i TV-studijima imaju takve ureaje za poziv, zar ne? Da bi se glumcima moglo priopiti kada je njihov nastup, koliko jo imaju vremena, i mnogo drugih stvari. Frederic je rekao: Ureaji rade obostrano, monsieur Ka-ven. to to znai? Dakle, normalno kao zvunik. Reija zovne glumca koji tu sjedi. Ali ovdje, pogledajte ovaj mali bijeli gumb?! to je s tim? Ako glumac, ili tko ve jest, pritisne taj gumb, onda moe govoriti u kutijicu kao u mikrofon, i tada se uje njegov glas u prostoriju za reiju. Mali bijeli gumb Trenutak, rekao sam, bilo je, dakle, mogue da je tada ova kutijica radila kao mikrofon i da je netko snimio sve to se ovdje dogodilo! Ne, to nije moglo biti mogue, monsieur Kaven. Zato ne? Zato jer bi tada cijelo vrijeme netko morao drati prst na tom bijelom dugmetu. Gospoa Moran to sigurno nije inila. Ha, ni ja, to sam bog zna! Vidite, Page 52

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok zato je nemogue. Ali, razgovor je snimljen! Tono, rekao je Frederic, ali kako, monsieur Kaven, kako? Ne znam, rekao sam. Ni ja, rekao je Frederic. Ja sam potpuno zdvojan. Bracken i ja takoer. Naravno, to nam nije nita pomagalo. Vratili smo se u Be-verlly Hills bez ikakva uspjeha. Tada je, tjedan dana kasnije, ponovno dola jedna mala vrpca. Ovog puta je na njoj bio samo izoblieni muki glas. Rekao je: Nita niste postigli u Monte Carlu, moja gospodo. Nikada nita neete postii. Ja nisam neovjek. Posjedujem originalne snimke, ali sada vie neu traiti tako velike svote. Traim od slijedeeg prvog, mjeseno samo 10.000 dolara. Doznaite ih na poznati nain. Ako 10.000 dolara ne bude naznaeno do 7. u mjesecu, prodat u originalne vrpce konkurenciji SEVEN STARS-a. Siguran sam da e mi za njih mnogo ponuditi. Primite izraz mog dubokog potovanja, draga missis Moran, ja vas uistinu potujem kao najveu filmsku glumicu naeg vremena. Da, i tako od slijedeeg prvog i svih tih mjeseci i godina i sve dalje do danas i danas jo uvijek, Rod Bracken je doznaavao i doznauje tono 10.000 dolara. Osloboeno poreza! Moete li si, moj gospodine suce, predoiti u kakvoj sam se panici naao kad je Babs oboljela u Parizu, i to ba tako oboljela! Katastrofa je morala doi u trenutku! Neizmjerna i nepregledna! Morala bi! Kad bi sada i jedan jedini ovjek i jednu jedinu rije o Babs Monsieur Norton! Monsieur Norton! Osjeao sam kako me netko drma za ruku, i to ne ba njeno. Otvorio sam oi, oi koje su me pekle, s kapcima tekim kao olovo, iza tamnih stakala mojih naoala. Potrajalo je dok sam uope shvatio gdje se nalazim. Miris lizola me je podsjetio. Bolnica St. Bernadette! Hodnik pred vratima dvorane za preglede. Bijela klupa. Zaspao sam na bijeloj klupi. Nikakvo udo. Druga no puna uzbuenja. Ziirich. Bijeg. Silvija, Suzy. Babs. Da, nikakvo udo. Sve mi se uinilo vrlo tamnim i mutnim. Tutnjalo mi je u glavi. Imao sam odvratan okus u ustima. Ustanite, monsieur Norton. Moramo govoriti s vama o djetetu. Neugodan glas. Zao glas. Razdraen glas. Zamirkao sam, napreui se. Tada sam ga prepoznao. Imao je bijeli ogrta na sebi, sagnuo se nada mnom i njegova je ruka leala na mojoj miici. On me je probudio. Draesni doktor Sigrand. Kraj njega je stajao jo netko. Nemojte opet zaspati! Ustao sam, teturajui. Bilo mi je zlo! Jezik mi se lijepio za nepce. Dolazim , rekoh. Krenuo sam i posrnuo. Sigrand me je pridrao. Sve to je uspio rei bilo je jedno zapovjedno: No?! Bio je tu i onaj drugi ovjek. Izmeu sjene i magle, u tami, iza tamnih naoala. Nikako da doem k sebi. Mora da sam duboko spavao. Ah, tako. Sigrand se nakaljao. Smijem li vas upoznati: mister Paul Norton, doktor Reinhardt. Iz Niirnberga. Tamo radi na djejoj klinici. Sada je pola godine kod nas. Dobra veer, doktore Reinhard, rekao sam promuklim glasom, mucajui od opijenosti, njemaki. Dobro jutro, gospodine Norton, rekao je vrlo miran i vrlo topao enski glas, njemaki. Skinuo sam naoale. Odjednom me je zaslijepila svjetlost. Prodirala je kroz prozor sa suprotne strane. Izmeu rastrganih crnih oblaka prosijavalo je zimsko sunce bez snage, ali jarko. Svjetlost je bila tako jarka da sam ljude pred sobom vidio samo u siluetama. Uistinu bilo je jutro. Bio je dan. Tko zna, koliko ve ima sati! Rekao sam: ao mi je, vi. mislio sam, da ste mukarac Ruth Reinhardt, rekla je lijenica. Drago mi je da sam vas upoznala, gospodine Norton. Pruila mi je ruku. Bila je to mala ruka sa vrstim stiskom. Zato je rekla, ova strana ena da se raduje to me je upoznala? Gospoa doktor Reinhardt je specijalist na podruju koje sad imamo kod Babs, rekao je doktor Sigrand francuski. Gospoa doktor Reinhardt e ii s nama k Babs. Potom e vam sve objasniti i dogovoriti se s vama, gospodine Norton. Hvala, rekao sam sada opet francuski. Hvala, gospoo doktor Reinhardt. Svjetlo koje je dolazilo kroz prozor bilo je jarko da sam jedva mogao raspoznati kako izgleda. Bila je osrednje visine, vitka, kose zaeljane unatrag i priljubljene uz usku glavu. Sudei po glasu moglo joj je biti oko trideset godina. Imamo mnogo toga dogovoriti, monsieur Norton, ree taj glas takoer francuski. Da, gospoo doktor Reinhardt, rekao sam. Koliko je Morao sam se iskaljati. Koliko je sati, molim vas? Devet sati i deset minuta, monsieur Norton, rekla je gospoa doktor Reinhardt. Spavao sam otprilike 7 sati. Odjednom sam zadrhtao. Vratilo mi se sjeanje na sve to me oekuje. Monsieur Norton, rekao je dr Sigrand. Vi izgledate tako. to vam je? Strah, rekla je gospoa doktor Reinhardt. Naravno, gospodin Norton se boji. A onda meni njemaki: Zar ne, gospodine Norton? Mogao sam samo kimnuti. Da, bilo me je strah, ali samo za mene, i za moju egzistenciju. to mi je Babs ve znaila? Bik je sasvim mrano u velikoj prostoriji. Iznad kreveta gorjela je tamnoplava sijalica. U poetku nisam nita vidio, a potom sam vidio siluete starog dra Levvja i onu dra Dumo-ulina. Stajali su pred krevetom i gledali Babs, koju sada i ja prepoznah. Leala je na trbuhu i na licu, posve nepomina. Prvog trenutka mislio sam da je umrla. Tada sam pomislio da bi to bilo najbolje to se moglo dogoditi za vrijeme dok sam spavao. Onda sam opet pomislio da Babs nije umrla, Page 53

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok jer tada bi ova lijenica sa mnom drugaije razgovarala. Ne, Babs nije bila mrtva. Pribliio sam se i nagnuo nad nju. Ispod pokrivaa virila je samo njezina glava, mala glavica s raupanom, od znoja slijepljenom crnom kosom. Sagnuo sam se nie. Ni glasa. Uspravio sam se. Odmah iza mene stajala je lijenica, gotovo sam se sudario s njom. Rekao sam: Ona ne die. Naravno da die, monsieur Norton, rekla je gospoa doktor Reinhardt, ali sasvim lagano, jer spava dubokim snom. Dali smo joj jedno sredstvo. Kakvo sredstvo? proaptao sam. Moete mirno govoriti i glasno, rekao je dr Sigrand. Babs sada nita nee probuditi. I njega sam vidio samo kao siluetu, kao to jo uvijek nisam mogao raspoznati lice lijenice, nego samo obris. Bila je vrlo neprijatna atmosfera u toj sobi, sa sjenama i s djetetom koje je lealo kao mrtvo a ipak ivjelo. Sredstvo poslije lumbalne punkcije, rekao je dr Sigrand. Zato me taj ovjek toliko mrzi, razmiljao sam. Jo i ovdje, u gotovo potpunoj tami, gdje sam ga jedva mogao raspoznati, osjeao sam kako me mrzi. Trebao sam samo sluati njegov glas. Lumbalna punkcija? uo sam kako se dr Dumoulin nakaljava. Tada sam vidio kako su mi prili on i stari dr Levy. Dr Dumoulin je rekao: Mi ovdje vie nita ne moemo uiniti, monsieur. Dijete je sada u najboljim rukama. Pruio mi je ruku. Bit u za vas spreman i dan i no ako me zatrebate, rekao je mali dr Levy stiui mi ruku. Hvala gospodine doktore, rekao sam. Dvojica lijenika kimnula su svojim kolegama i krenuli prema vratima. Bilo je ponovno mrano. Lumbalna punkcija, rekla je gospoa doktor Reinhardt. To podrazumijeva punktiranje u svrhu dobivanja tekuine iz mozga i kimene modine. U toku pretraga takvo je lumbalno punktiranje bilo neophodno, naravno, pod lokalnom anestezijom, monsieur Norton. Zato je bilo neophodno? Da bismo bili potpuno sigurni, rekao je dr Sigrand. Sigurni u to? upitao sam. Babs je kratko zajeala u svom snu. U vrstu bolesti, rekao je dr Sigrand, ponovno zlim, agresivnim glasom. Sada, na alost, znamo, s apsolutnom sigurnou. Moja su strahovanja bila vie nego opravdana. Babs ima meningo-encephalitis, dakle, upalu mozga i modanih opni. utio sam i stiskao ake. ao mi je, ali je tako, i imao sam osjeaj da je to rekao sa zadovoljstvom. Sa zadovoljstvom? Jedan lijenik! Vidite, gospodine suce, kako mi je bilo onog jutra. Sve je posljedica upale srednjeg uha, rekla je gospoa doktor Ruth Reinhardt. A ta je opet dola nakon ospica. Govorila je vrlo mirno. Na alost imamo sada odjednom dvije teke infekcije nervnog sistema. Meninge su opne koje obavijaju mozak. Meningitis je, dakle, upala modanih opni Kod Babs ona je prethodila. Kako prethodila? upitao sam i iznenada mi je postalo hladno. Upala se rairila. Ila je krvnim ilama i s krvlju u modano tkivo i tako je nastao encephalitis, upala mozga. Upala mozga, rekao sam. Obje vrste upale u praksi dolaze odvojeno, rekla je lijenica. Dijagnoze i lijeenje u tim sluajevima ovise o vrsti uzronika i o promjenama modane tekuine likvora. Stoga je bezuvjetno potrebna lumbalna punkcija. I to prije no to pacijent dobije antibiotike, jer poslije toga uzronici se vie ne mogu tono odrediti. Razumijete li? Razumijem, gospoo doktor, rekao sam, ovaj put njemaki. A Babs se nije micala. Leala je kao mrtva, mrtva, mrtva. A ivjela je, ivjela, ivjela. Jo uvijek. Laboratorij, lijenici, svi mi jo nismo naisto da li su bolest izazvale samo bakterije, ili bakterije i virus. Ali sve ukazuje na virus. Ali to postaje suvie komplicirano za vas, monsieur. Da li je gore ako je tu jo i virus? Da, gospodine, rekla je gospoa doktor Reinhardt. Iznenada sam uo, bilo je to ludo, ali sam uistinu uo, glas Johna VVilliamsa i Suzvnu najomiljeniju pjesmu: 0, Dieu, merci, pour ce paradis, qui souvre aujourd hui. Zato je to gore? Nain lijeenja je kompliciraniji. Virusi se lijee tee nego bakterije. Ali moda emo uspjeti, esto smo uspjeli. Gospoa doktor Reinhardt je pedijatar i specijalist na podruju neurologije. Zato sam je i pozvao, rekao je Sig-rand. Kimnuo sam. pour le plus petit, le plus pauvre fils, merci, Dieu, merci pour ce paradis. odzvanjao je u mojim uima sablasni glas. Preao sam rukom preko lica. Bio sam neobrijan. Obavili smo naravno, i mnoge druge pretrage. Broj bijelih krvnih zrnaca jako je povean. Tlak modane tekuine. Dieu! Dieu! Dieu! se, hvala bogu, nije poveao. Pretraili smo mokrau itd. Lijeenje je upravo poelo. ime? Imunoglobulin i antibiotici, rekla je lijenica mirno. Slina sredstva kao penicilin. Intravenozno. Kortizonski derivati. I drugo. Kako dugo? Jedva sam ovdje jo mogao izdrati. Bilo mi je zlo do povraanja, to e biti sa mnom ako To nitko ne moe rei, monsieur Kaven. Moj intimni neprijatelj dr Sigrand, s uitkom. Naravno, besmislica. Ali, sada sam i ja njega mrzio. Da, rekao je to s uitkom, mislio sam, uraunljiv zbog straha za sebe, bijesan na Sigranda i bijesan zbog svoje munine. Morate se sabrati, uo sam izdaleka glas doktorice Reinhardt. Vaa je ruka hladna, hladnija od leda. Tada sam tek primijetio da je uzela moju lijevu ruku svojom desnicom, kao da me je htjela poduprijeti. Povukla je svoju ruku. A anse za ozdravljenje? Izvui emo Babs, rekla je doktorica. Page 54

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok Samo jo ne znamo kako e lijekovi djelovati. Morate biti malo strpljivi. Malo strpljivosti. O, Dieu, merci. A moe se dogoditi, da Babs izvuete, a da ostanu oteenja, i to vrlo teka? Vidite, gospodine Norton, jo je prerano za bilo kakve prognoze; vrlo esto se dobro zavrava. A vrlo esto ne, gospoo doktor Reinhardt, odgovorio sam grubo. A vrlo esto i ne, monsieur Norton. Dobro, rekao sam. Onda svi znamo. Sada vam moram ispriati jednu priu. Noas sam vam je najavio, gospodine doktore Sigrand. Pod ovim uvjetima ta je pripovijest od najveeg znaenja. Sluamo, monsieur, rekao je Sigrand. Ne, ovdje, rekao sam, a prije toga moram bezuvjetno telefonirati. Morao sam obavijestiti Brackena, koji je ekao cijelu no, do jutra. Onda idemo u moju sobu, rekla je njemaka lijenica. Nagnuo sam se nad Babs. Ni glasa. Lagano sam poloio ruku na njezin potiljak, bio je vreo i mokar od znoja. Temperatura je porasla, rekla je dr Reinhardt. Jadna mala Babs, rekao sam. Rekavi to onoj gospodine suce, osjetio sam mrnju, tako ogromnu mrnju kao nikad do sada u mom ivotu i kao nikad vie poslije toga jutra. Mrnju prema Babs. Znam da sam mislio: dakle, morala si mi jo i to uiniti, ti abo-krastao. Vi vrlo volite to dijete, monsieur Norton? upitala je ga doktor Reinhardt. Beskrajno, gospoo doktor, rekao sam. Kao da je moje vlastito. Uzela me ispod ruke i povela prema vratima koja je otvorila. Jo jednom sam se okrenuo dok sam stavljao svoje tamne naoale da bi me se tee prepoznalo. Pogledao sam prema Babs i znam da sam mislio: moda jo umre. I znam to sam odmah potom pomislio: Sranje! Uvijek umiru krivi ljudi! Vrata su se zatvorila za nama. Stajali smo u hodniku. Krenuli smo niz hodnik, kroz tiinu stacionara. Tada smo doli u trakt koji sam poznavao. Ovdje su bili uredi, uprave, sobe za lijenike. Ovdje je bilo glasno. Jedna je sestra potrala pored nas i viknula. Michele, Michfele! Japanac je sad u Schipholu! Teroristi su produili ultimatum. Jo nikoga nisu ubili! Doi! Doi, sad su na ekranu Schiphol i ambasada! Otmice talaca u Haagu. Te sam ve bio zaboravio. Draga gospoo doktor Reinhardt! U prilogu Vam aljem glasove i rijei naeg Martina da biste ga vi i vaa suradnica lake razumjeli: Mama tata i njegov brat Fredi o on sam eeeh slabo, runo, podlo mm auto, taksi m ured, njegova ota osiguranje mmmh tramvaj mmmtut autobus mmtuttuttut vlak, eljeznica Bilo je napisano na komadu jeftina papira, njemaki, rukom. Ilo je i dalje. itao sam prve retke, nakon to sam doktorici Reinhardt i doktoru Sigrandu ispriao sve to su morali znati. Da je Silvija Moran prije dvije godine u Monte Carlu odrala onaj govor to ga je prenosila televizija u cijelom svijetu i da je molila za pomo duevno zaostaloj djeci; kako je potom u maloj garderobi, preko njezinih lijepih usana preao izljev prljavih rijei, mrnje i odbojnosti u odnosu na tu djecu; i kako je ve dvije godine ucjenjuje nekakav neznanac koji je taj ispad snimio na vrpcu, kako od onda plaa, plaa i plaa; kako u strogoj tajnosti lei nedaleko odavde u klinici profesora Maxa Delamarea u Ulici Cave zbog totalnog liftinga lica i tako dalje, jednostavno sve, jer su ta dva lijenika koji su sada bili odgovorni za Babs morali znati sve, ako ele sprijeiti nesreu. A to sam morao, ve radi sebe samoga. Dr Reinhardt i dr Sigrand sluali su utke. Kad sam zavrio, pogledali su me. Nisam to mogao izdrati pa sam pogledao komad papira koji je leao na stolu lijenice tako da sam ga mogao itati. Stol je bio pun papira; toperica, boica s lijekovima, knjiga, jedan pisai stroj i dva telefona. Prostorija je bila velika i svijetla. Jarka svjetlost zimskog sunca prodirala je u sobu rastjerujui sumrak. Na nebu iznad Pariza vjetar, sada jo i jai nego noas gonio je crne oblake. Jedan zid ove sobe bio je ispunjen policom za knjige. Vidio sam vrlo mnogo strune literature i vrlo mnogo spisa, vjerojatno povijesti bolesti. im sam uao, iznenaeno sam ustanovio da ova prostorija ujedno izgleda kao soba za igru nekog djejeg vrtia. Bilo je tu lopti, primitivnih lutaka, gumenih automobila, igre iz dasaka i kockica, neke drugaije jednostavne igre, veinom takve pri kojima bi se zabadanjem avlia u rupice mogle praviti razliite figure; veliki drveni komadi s velikim vijcima; daske s kvadratnim otvorima i s kockama koje su im odgovarale, razliite veliine kao i otvori; jednostavne premetaljke; mnogo iaranog pak-papira na podu; mnogo kutijica s bojama i kistovima, kocke za slaganje, svih oblika i vrsta a sve to vrlo areno! Na zidovima je visjelo nekoliko slika, koje su prikazivale samo crvene mrlje ili oblike, i simbole to ih nije bilo mogue odrediti, namrljane vodenim bojama. Mnogim takvim krabarijama bio je umazan i sam bijeli zid. Kod prozora sam vidio dvoja invalidska kolica, tako mala kao da su graena za Liliputance. Preko naslona jednih kolica visjela je prljava krpa. Bio je tu i gramofon i brojne ploe na policama, tamburin sa trzalicom i kolska ploa. U sredini ploe bila je nalijepljena okrugla ploa koja je trebala predstavljati brojanik sata. Taj je sat imao samo jednu kazaljku od kartona. U unutarnjem krugu nalazili su se brojevi svih 12 sati. S vanjske strane kruga bile Page 55

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok su nalijepljene jednostavne slike koje su nacrtali odrasli i koje su predstavljale djecu kako jedu, spavaju, bude se, igraju. Ispod slika sam itao rijei kao POPODNE, POSLIJEPODNE, VEER, NO, SPAVATI, JUTRO itd. Bilo je i ceduljica nalijepljenih na toj neobinoj kolskoj ploi, itao sam to je na njima pisalo: KOA, GUMA, KRZNO, TOPLINA, ZIMA, SPAVANJE, KOLA, KREMA, KOULJA, ODIJELO, TLO, sve naravno francuski. Pod ovim vrlo jasnim napisanim rijeima ploa je bila privrena nisko na zidu, nalazio se pokuaj jednog ili vie djece da ove rijei kredom oponaa. Pokuaji su izgledali vrlo slabo. krabotine, krivudave, izlomljene, apsolutno neitke. Ove krabotine prouzrokovale su u meni straan ok u asu kad sam stupio u sobu gospoe doktor Reinhardt. Vei nego pogled na ona dvoja kolica. U sobi dr Reinhardt bilo je sasvim jednostavnih slikovnica. Leale su na podu neke otvorene, veinom vrlo divlje iarane. I konano sam vidio est malih vrlo vrstih ljemova ispletenih iz zavoja, ne zatvoreni kao oni za vozae motora. Slutio sam tko nosi te ljemove da kod napadaja ili pada ne razbije glavu. Mnogo je igraka bilo, divljaki zdrobljeno ili zgaeno. Gospoa doktor Reinhardt drala je u ruci malo janje. Sjedila je za svojim pretrpanim pisaim stolom. Dr Sigrand pokraj nje, a ja njima nasuprot. Na pisaem stolu lijenice stajao je okvir sa slikom, kako mi se inilo gledajui poleinu. Tiina je potrajala nakon to sam zavrio svoju priu. Postajao sam nervozniji i ljui. Zato nijedno nita ne kae? ime sam to zasluio? Dr Sigrand, razvuena lica, gledajui kao da gleda neto apsolutno odvratno, rekao je konano: Zahvaljujem vam za vau priu, monsieur Norton. Sad razumijem vae dranje. Razumijete? Uistinu, bez ikakvog razloga bio sam sretan i inilo mi se kao da sam naio prijatelja, ni manje ni vie nego dr Sigranda. inilo mi se tako samo nekoliko sekundi! Razumijem, rekao je dr Sigrand. Nisam se tono izrazio. Recimo, umjesto razumijem bolje, uvaavam: Uvaavam vae dranje, monsieur Norton. Da? Uvaavam ga istom onom mjerom koliko mi se i gadi, rekao je odluno. Ustao sam. Sluajte, vi. poeo sam sav izvan sebe, ali i on je ustao i upro mi prstom u prsa te sam se sruio natrag na stolicu. Dakle, sluajte v i, rekao je dr Sigrand, dok dr Reinhardt nije nita rekla utke me promatrajui. Svatko od nas ini ono to smatra da mora initi. to mu je dunost. Ili to smatra da mu je dunost. Mi ovdje smatramo da je naa dunost pomagati bolesnicima, onoliko i tako dobro koliko je to u naoj mogunosti. Vi, gospodine Norton, smatrate da vam je dunost odrati karijeru missis Moran, njezinu popularnost i njezin posao jer je to najue povezano s vaom vlastitom dobrobiti. Ako samo jo jednu rije Ah, budite samo mirni, da. Ja jo nisam rekao da u vam pomoi u vaim bijednim nastojanjima. Ja to uope ne moram initi, nitko me na to ne moe prisiliti, a najmanje vi! Vi treba da budete tiho! Bio je sada vrlo uzbuen. Tak vog ga jo nikada nisam vidio. Stao je tik ispred mene. Jo uvijek ta lijenica nije prozborila ni rijei, jo uvijek me je netremice promatrala. Produio je: Ljudi poput missis Moran, i. napravio je uvredljivu pauzu, ljudi poput vas uzrokuju vie bijede na ovome svijetu nego sve strane bolesti s kojima ovdje dolazimo u dodir. Ne doputam vam, viknuo sam i skoio. Onda odlazite, rekao je, s licem tik do moga. Hajde, odlazite! Ovdje e se uiniti za Babs sve to je u ljudskoj moi, ali vi nestanite odavde, smjesta! Buljio sam u njega. Bio sam izruen ovom tipu na milost i nemilost, to mi je bilo odjednom sasvim jasno. Dakle, odmah sam se povukao. Ispriavam se, gospodine doktore. Uzbuenje. Nisam tako mislio. Imate pravo u svemu to ste rekli! Gospodine kolega., to su bile prve rijei, koje je progovorila dr Reinhardt. . U redu, gospoo doktor, spustio je pogled prema meni. Stvar emo drati u tajnosti onako kako elite. Hvala, rekao sam. Neka se samo taj seronja na meni ii-vi, glavno je da stvar ostane u tajnosti. Sa svojim nazorima moe me poljubiti u guzicu. Zahvaljujem vam, gospodine doktore Sigrand. Ne meni, rekao je, i pogledao me beskrajno tuno. Ne meni. Zahvalite gospoi doktor Reinhardt. Ne razumijem zato gi doktor? Dok ste vi pripovijedali, ona je neto napisala na papiriu i doturila mi. To sam bio vidio. inim samo ono to je ona napisala na ceduljicu, rekao je dr Sigrand. to je to bilo? upitao sam, dok je moj pogled lutao izmeu dr Reinhardt i dr Sigranda. Recite mu, rekao je dr Sigrand. Molila sam doktora Sigranda da cijelu aferu dri u tajnosti, rekla je lijenica. Sada me vie nije gledala. Gledala je samo na list papira koji je okrenut tu leao tako da sam i ja mogao itati, koje je glasove i rijei Martin ubrajao u svoj rjenik. Zato ste to uinili upitao sam gospou doktor Reinhardt. Okrenula je glavu i ponovno je zavladala tiina, to se dogaa u toj eni? pomislio sam. Pogledao sam dra Sigranda. On me je gledao. Neobino. Nisam to mogao izdrati, pogledao sam ponovno na papir i itao dalje Martinove glasove i rijei, i proitao ovo: ja na oja njenjem. da ne veselo slaganje zvonjenje, telefoniranje, sve to je u vezi sa zvoDr Sigrand je rekao: Babsina majka za sada ispada iz igre. Ne smijemo riskirati da joj odmah nakon Page 56

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok liftinga. i osjetila se ista poruga u njegovu glasu javimo takvu vijest, premda je ona miljenja da djecu koja su duevno zaostala, treba odmah ubiti. Mogla bi od nas traiti da Babs odmah ubijemo budui da postoji opasnost, uvijek postoji opasnost, mister Norton, da Babs zadobije trajna oteenja. A mi nae pacijente ne ubijamo. To ete nam ipak oprostiti. Tu nam i missis Moran i vi morate izai u susret i imati obzira, konano i mi ga imamo prema vama. I neprestano se inilo da se ovjek koji je tako govorio bori sa suzama. S druge strane, mi u bolnici imamo i svoje propise. Babs ne moe sama odrediti to e se s njom dogaati i kako je treba lijeiti. Babs nas ne moe ovlastiti da prema naim mjerilima inimo ono to je za nju najbolje. To mora uiniti netko drugi, gospodine Norton. Zatvorio sam oi. Jo i to. Vidim, shvatili ste, monsieur Norton. Mi moemo Babs ovdje zadrati i ispuniti vae elje samo ako postoji netko tko je spreman da bude odgovoran za Babs. Ja! Ja odgovaram za Babs! . i tko e nam na pismeno dati zakonom predviena prava, i s kim emo u svako doba stupiti u vezu, u sluaju da nam bude potreban pristanak za posebne vrste lijeenja. Kakve posebne vrste lijeenja? Najrazliitije. Dakle, ne? Ulovljen sam, mislio sam. takor u stupici! to znai, dakle ne? upitao sam Sigranda. Samo po sebi se razumije da u dati takvu izjavu! Kratko se nasmijao. Hoete li onda, molim vas, ispuniti formular, gospoo kolegice? Pogledao sam prema lijenici. Prenijela je pisai stroj, odloila malo janje-igraku, uzela formular iz ladice, stavila ga u pisai stroj zajedno s indigom i kopijom i poela: Prezime Norton Ime? Ne znam vie, rekao sam, kako mi je ime gospodine doktore? Paul, rekao je on. Paul, rekla je dr Reinhardt i pisala. Sada, naravno vae pravo ime. Moramo ga imati. Philip Kaven. Imate li kod sebe paso? Da. Dadoh joj. Potraila je i napisala broj, kao i mjesto gdje je izdan. A ja sam gledao papir koji se odnosio na Martinove glasove i rijei i itao: vauvau gogo guga dbd aga pas, maka koko ptica ili netko tko je aknut dobar dan hvala Ako napui usnice kao za poljubac, onda Martin neto hoe. Ako poloi glavu na stol ili meu koljena i ne eli vie gledati, onda je uvrijeen. Pravo ime majke? Ona je Njemica. A Moran je njeno umjetniko ime, zar ne? pitala je Ruth Reinhardt. Susanne Mankow, rekao sam. Roena je u Berlinu, 25. svibnja 1935. Gospoa doktor je tipkala. Ja sam itao: Ako Martin isplazi jezik, onda je gladan ili edan. Stalno mjesto boravka? Rekao sam gdje Silvija stalno stanuje. itao sam: Ako Martin pokae na pod, u pravilu misli na podzemnu eljeznicu ili pothodnik. Sada u klinici profesora Delamarea, rekla je dr Reinhardt i napisala. Skoio sam. ujete vi. Nitko nee saznati, to ostaje u dogovoru, zauvijek, rekao je Sigrand. Gdje sada stanujete, gospodine Norton? Rekao sam a dr Reinhardt je pisala. itao sam: Ako se Martin rukom uhvati za rame, znai kola, kolska torba. Lijenica je govorila i tipkala. Daje pristanak svojim potpisom ovog formulara na sve gore navedene toke koje se odnose na. Ovdje takoer moramo unijeti pravo ime To je i uinila. . Babs to je Barbara, zar ne? Da, rekao sam. . roene Barbare Mankovv, kada i gdje, monsieur Norton? 5. rujna 1962. Beverlev Hills, rekao sam. Tipkala je, a ja sam itao obuzet mrnjom i bespomonou da sam jedva znao to inim te sam na primjer, kao idiot dalje itao to pismo nekih roditelja: Mahati nogama kod Martina znai tjelovjeba. Tako, rekla je dr Reinhardt. Datum ulaska u bolnicu. Pisala je i govorila 25. studenog 1971. itao sam: Draga gospoo doktor, ako ne budete razumjeli to vam Martin eli rei, dajte mu komadi papira! Gospoa doktor Reinhardt primijetila je da ja neprestano gledam to pismo nepoznatih roditelja te je vadei formular iz pisaeg stroja rekla: To je iz moje niirnberke bolnice. Pruila mi je papir i kemijsku olovku. Molim vas, potpiite original i kopiju svojim pravim imenom. Na crti desno dolje. Uzeo sam kemijsku olovku, ruka mi je tako drhtala da sam je drugom morao pridravati dok sam se potpisivao. I svejedno mi je potpis bio samo krabanje, slino onima na kolskoj ploi. Tako si, mislio sam, potpisao svoju smrtnu presudu, ovako ili onako. Ne, mislio sam; ne, tako i onako. Ne treba gledati crno. Babs moe umrijeti. Onda to nije smrtna presuda. Babs se moe izvui potpuno zdrava. Ni onda nije smrtna presuda. Ako se Babs izvue i ostane u ivotu, onakva, kao taj Martin, onda je to svakako tvoj trenutak, pomislio sam. Zar si postao mek, Kaven? Zato bi to bilo uope, u bilo kojoj konstelaciji, tvoja smrtna presuda? Ako bude s Babs kao to je s tim Martinom, jo uvijek moe kidnuti i. Ne! mislio sam. Ni to ne moe vie, Kaven. Ti jesi i bit e u dreku. Dakle, ipak smrtna presuda. Ali, odmah sam pomislio, uvijek sam bio optimist uvijek postoje dvije pozitivne mogunosti prema jednoj negativnoj. 2:1. to onda? 2:1! Postojala je ogromna ansa da sve bude dobro, ako lijenici budu na dobrom putu. Ili, ako Babs umre. U oba sluaja, ispast u pred Silvijom tako nesebino herojski kao nikada do tada. Lijenica je pregledala formulare i predala ih dru Sigran-du. On nije rekao ni rijei, kimnuo je svojoj kolegici i Page 57

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok izaao iz sobe. Za vrijeme dok su vrata bila otvorena uo sam neki muki glas. Glasno. Troje od talaca su srani bolesnici, dvoje eerai i nigdje. vrata su se zatvorila iza dra Sigranda. Pogledao sam gospou doktor Reinhardt. Prvi put otkad sam je poznavao, dobro sam vidio njezino lice. Jo i danas mi nedostaju rijei, moj gospodine suce, da bih to lice mogao onako opisati da biste i vi bar donekle dobili predodbu o njemu. Tim vie to sam tada, onoga jutra, potpuno drugaije mislio i osjeao kako, to opisujem u ovom izvjetaju. Uvjeravam vas, gospodine suce: niega nije bilo onoga jutra, to bi me manje zanimalo od lica te ene. Dr Ruth Reinhardt iz Niirnberga. I ono to danas mogu rei o tome licu usprkos velikim promjenama koje su se u meni zbile, tako je nedostatno. Ali, pokuat u. Ruth Reinhardt ima kestenjastu kosu, prilino kratko pod-ianu i kestenjasto smee oi s neobino dugim trepavicama. Koa joj je vrlo svijetla i ista. Usta velika. Jabune kosti smjetene su joj visoko i daju licu slavenski izraz. Ruth ima lijepe zube, mala priljubljena uha i malen pravilan nos. Ima moram potraiti najtonije rijei, no, da ima naj-discipliniranije lice koje sam ikada vidio. Budno lice, proeto visokom inteligencijom, tolerancijom i sposobnou uivljavanja i u najtee situacije. Tuno lice, moj gospodine suce. Tuno, kao lica ljudi koji su vidjeli i doivjeli mnogo patnje. A u isto vrijeme, lice puno snage. Nisam, moj gospodine suce, nikada vidio da se smije u razgovoru s odraslima. U razgovoru s djecom vidio sam je da se smije svakom prilikom, uvijek! Ruth je sada, dok ovo piem, 1973, stara 35 godina i neudata. Kako mi je jednom kasnije rekla, imala je tu i tamo po koju aferu s nekim mukarcem, ako joj se taj svidio. Meutim, ne tu i tamo ve uvijek i neprekidno teila je za znanjem, za istraivanjem, za istinom. Sama nema djece, ali se sjeam da mi je jednom rekla: Sva djeca koju mi dovedu moja su djeca! Svako ozdravljenje ini me sretnom i bogatijom. Svako pogoranje, svaka smrt ini me nesretnom i siromanijom, i sasvim je svejedno da li se radi o polunormalnoj djeci ili o onoj kod koje ak i ja moram dva puta zatvoriti oi prije to ih pogledam. Ruth Reinhardt nije tek danas mogu o tome suditi i jo uvijek mi strano nedostaju rijei! lijepa u obiajenom smislu te rijei, kao primjerice Silvija Moran. Ima neto to je izdie nad sve ene koje poznajem: svoj osmijeh. Ima najudesniji smijeh to sam ga ikada sreo koji izvire iz dubine srca. Ali samo pred djecom. Pred bolesnom djecom. Tako je velika snaga toga smijeha da i najjadnije od njezine jadne djece, spastiari, oni potpuno zaostali u razvoju, odgovaraju na taj Ruthin smijeh to sam kasnije esto promatrao. Uoit ete, moj gospodine suce, da ovaj izvjetaj piem sa dva razliita stila: taio kao upravo sada i zatim opet drsko, balavo, svinjski. Oito ne mogu zadrati sebi svojstven stil, onaj kojim sam na poetku opisivao one u tami pri opisu onih neumornih, osamljenih, hrabrih u svom pokrajnjem svijetu, o kojim do tada nita nisam znao, a koji tek sada upoznajem. Piem, ne, pie se tada drugaije. Nakon Ruth Reinhardt sreo sam jo mnogo ljudi njezina kova. Ona je bila samo prva. Molim da mi oprostite ako ovo to u sada napisati, zvui patetino. Jer ja govorim i piem samo ono to danas doista osjeam: Ruth Reinhardt je ena koja neprekidno i sva dariva. Svejedno koga. Vano je darivanje a to u njezinom sluaju glasi pomo. A to dalje znai: ona daruje samu sebe. Sve u do kraja svog ivota morati misliti na Ruth Reinhardt kao na enu koja, bojim se, neprestano i uvijek daje sebe vie no to je za nju pametno davati sve do njenog kraja. Sve ovo, moj gospodine suce, neka vam prui vrlo nepotpun dojam ene kojoj sam sjedio nasuprot tog prije-podneva, 25. studenog 1971, u bolnici Sainte-Bemadette u Parizu. Dojam o Ruth Reinhardt. Zahvaljujem vam, gospoo doktor, rekao sam kad je dr Sigrand napustio sobu. to ima taj lijenik protiv mene? Ta ja mu nisam nita uinio! Zato sa mnom postupa tako? Ruth Reinhardt je rekla: I lijenici su satno ljudi, mon-sieur Norton. Doktor Sigrand bio je oenjen dvanaest godina. Imali su jednog sina: spastiara. Godinu za godinom dr Sigrand se grevito hvatao nade da e njegovom sinu postati neto bolje barem neto malo bolje. A onda, prije dvije godine, morao je uvidjeti da njegovom sinu nikada nee biti ni malo bolje. On je lijenik i zna. Njegov sin nema nikakvih ansi. ao mi je, rekao sam. Doktor Sigrand se pomirio s time junaki. Lijenica se igrala s jajetom. Predstavite si gospodine Norton: Sigrand ovdje vodi bolnicu koja pomae takvoj djeci, neke otputa zdrave, mnoge s poboljanjima a sam ima dijete koje e do kraja svog ivota ostati jedan komadi ivota, nesposoban da ikada ita uini sam za sebe. Sada razumijem, rekao sam. Ne, jo ne razumijete, gospodine Norton! Pred pola godine dr Sigrand je ustanovio da ga njegova supruga ve dugo vara s jednim drugim ovjekom. Taj drugi ovjek bio je utoite za tu jadnu enu. Rekli ste j a d n u? Dakako, monsieur Norton. Naravno da je ta ena jadna. Jadna i zdvojna. Nikada nijednom ovjeku ne treba prebrzo suditi. Svi ljudi imaju razloge za ono to ine. Supruga dra Sigranda izgubila je ivce. Mora da je bilo strano kada ju je njezin mu pozvao na odgovornost. Rekla je da to dijete vie ne moe Page 58

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok podnositi i da postoji drugi ovjek. Jo iste noi napustila je njihov zajedniki stan i otila k svom ljubavniku. Brak je rastavljen. Dijete je dodijeljeno dru Sigrandu, koji, poto zavri svoj radni dan, odlazi kui k svom neizljeivo bolesnom djetetu. Sada razumijem. Ne, vi jo uvijek ne razumijete, rekla je Ruth Reinhardt. ovjek, kojem je otila madame Sigrand, mnogo je mlai od doktora Sigranda. Bogat i razmaen mladi. To se kae jet-set, zar ne? Naslijedio je imetak. S njim sad ivi madame Sigrand, djelimice u Parizu, djelimice na Aurnoj obali. Njezin suprug s njom vie ne moe razgovarati. Njezin ljubavnik je uvijek ivio od tueg novca i tako e ivjeti i dalje. Kao ja, rekao sam. To me se ne tie. Nisam htjela nita drugo do li objasniti vam zato dr Sigrand inae divan ovjek s vama tako postupa, mister Norton. Da se dru Sigrandu nije dogodila takva stvar sa suprugom i to jo s takvim ovjekom on nikada prema vama ne bi postupao tako uvredljivo. I ba se u tom asu, nakon kratkog kucanja, otvore vrata. Pomolio je glavu jedan lijenik i poeo bez daha: Ruth, sad su teroristi izjavili da e odmah poeti s ubijanjem ako ne dobiju nita za jelo i pie, i. prekinuo se. Oprostite! Nisam znao da Vrata su se zatvorila. inilo se da dr Reinhardt taj prekid uope nije primijetila. Nagnula se naprijed: Vidite: veini ljudi nedostaje shvaanje na ovom podruju. Shvaanje zasnovano na iskustvu i doivljaju. Neko je vrijeme utjela. Shvaanje. Ponovila je. Ljudi ne znaju kako se treba prema tako oboljeloj djeci ponaati nemojte se uplaiti, molim vas, ini se sve da Babs opet ozdravi, ali su njezine reakcije za sada tipine. Mnogi neuspjesi na tom podruju proizlaze iz najvee zbunjenosti. Ljudi su puni saaljenja i naravno da znaju kako se radi o zaostalom a ne neodgojenom djetetu. Ali ne znaju kako da se prema njemu ponaaju. Razumijete li? Da, gospoo doktor. Sada smo razgovarali njemaki. Ili bulje u dijete, jer jo nikada takvo to nisu vidjeli, ili su ve vidjeli pa znaju da nije umjesno u nj gledati. I to je isto tako neprirodno ponaanje i roditelji ga ocjenjuju kao odbijanje. Razumijem. U svojim predavanjima uvijek govorim: bilo bi vano ljudima pokazati na praktinim primjerima kako to valja initi kako se prirodno ophoditi sa zaostalom djecom. To je vrlo teko, znam, jer mnoga od te djece izgledaju dijelom neobino, kreu se neobino, ponaaju se neobino, i dijelom su odbojna. Veliki problem. Uzdahnula je. Ali bi samo tako ljude bilo mogue osloboditi osjeaja krivnje i zbunjenosti to ga imaju pred takvom djecom. Zato me tako gledate gospodine Norton? Rekao sam dirnut uistinu, prvi put u svom ivotu dirnut, gospodine suce, iako to nisam bio niti kad su mi roditelji stradali, niti u bilo kojim drugim prilikama ranije: Zato jer je sve tako uvjerljivo, gospoo doktor. Lijepo, rekla je. Vidite, odvratnost, ogavnost, odbijanje to sve je zapravo samo odraz bespomonosti koju osjeamo prema toj djeci. Kao posljedica osjeaja krivnje, da, osjeaja krivnje jer ne moemo shvatiti. Rije shvatiti bila je doktorici Reinhardt oito vrlo draga. Zato jer ne shvaam, zato jer se osjeam krivim, reagiram odbijajui, zlo, otro. Pogledala je mnoge arene igrake u sobi i glas joj je postao tii. esto se naravno radi samo o ne-promiljenosti. Sagnula je glavu. A jo k tome: mnogi roditelji su, osim toga, jo i strano kanjeni. Brakovi pucaju. Vidite dra Sigranda. Osjeaj krivnje i zdvajanja postaju nepodnoljivi. Znadete li koliko se takvih roditelja odalo alkoholu? Znadete li koliko ih se ubilo? Osobito ako svoju djecu odbijaju, tjeraju od sebe ili skrivaju. Nitko od tih roditelja ne ostaje nekanjen ne nae li put povratka. Ustala je i poela etati pretrpanom sobom, izmeu mnogih igraaka, s rukama u depovima svog bijelog ogrtaa, dok joj se na prsima njihao stetoskop. Moramo stii do toga gospodine Nortone, da nae drutvo postane prijemljivije, da integrira i one ljude koji nikada nee biti u stanju obavljati iste poslove kao i oni zdravi. Boe moj, mislio sam, sve je to rekla Silvija onda u Monte Carlu, sve je to Rod Bracken za nju napisao, a sada to ja doivljavam. Na svijet, rekla je Ruth Reinhardt, samo e onda biti potpun a to mora biti cilj napretka ako u njemu bude mjesta i za starce, za bespomone, za djecu oteenog mozga, za slijepe, za gluhe, duevno bolesne, skitnice. Na e svijet biti dobar tek kada zdrav ovjek bude znao: nije ni moja zasluga ni moja vrijednost to sam zdrav! Isto sam tako mogao biti i bolestan, razumjeti bolesnike, ne samo ovdje pokazala je na svoje srce ve i ovdje pokazala je na svoje elo. To je moja nada koju ja gajim. Ova nada, gospodine Norton, pretpostavlja i promjenu svijesti! Dalje od sheme prema kojoj je ovjek samo onaj tko neto radi i neto privreuje. Taj stav koji jo uvijek vlada neovjean je i nedostojan ovjeka! Da, rekao sam. Ali kako stoji sada stvar s Babs? Imam osjeaj da je opasnost vrlo velika. utjela je. Odgovorite mi. Imam li pravo u svojim pretpostavkama? Mogli biste imati pravo, gospodine Norton. Ne elim vam lagati. Babs je teko bolesna. Rekla sam vam da se ovdje ini sve kako bi opet ozdravila, ali. glas ju je izdao. Ali vjerojatnost govori suprotno, dodao sam. Pogledala me je nijemo ravno u oi, onda je lagano ponikla glavom. Hvala, rekao Page 59

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok sam. Hvala, na emu? Hvala to ste mi rekli istinu. Nad Parizom je jo uvijek bjesnjela oluja. Sunce je nestalo, a nebo je bilo crno. Dolje u dvoritu vidio sam crno golo drvee. Ruth je pritisnula dugme stolne lampe. Svjetlo se upalilo. Ruth je rekla: Vi ste, gospodine Norton, produkt svoje okoline i odgoja. Nikada sebi neu dopustiti da kritiziram nain na koji ivite sa Silvijom Mo-ran. Upravo kao produkt takvog odgoja i te okoline mislim da i niste mogli poi drugim putem. Danas, kad me je dr Sigrand probudio, rekli ste da se radujete to ste me upoznali! I radujem se! Zato? Jer ste Babs doveli ovamo. Jer ste no prospavali na klupi. Jer niste jednostavno pobjegli ili se pritajili. To nisam mogao! ovjek moe uiniti mnogo prljavih stvari i mnogo lijepih, rekla je Ruth Reinhardt. Vi ste ostali kod Babs, gospodine Norton. Zbog toga se radujem. Zato sam bila sretna to sam vas upoznala. Jer, poslije svih pria iz ilustriranih listova imala sam o vama drugaiji dojam. Mogu misliti, rekao sam. Mi bismo svi drugaije reagirali kada bismo upoznavali sudbine naih blinjih. Odluila sam vam kazati svoje miljenje o Silviji Moran i o onome to se dogodilo u garderobi u Monte Carlu, kada budemo sami. Zato? Jer apsolutno razumijem Silviju Moran, odgovorila je Ruth Reinhardt iz Niirnberga. Buljio sam u nju. Prije svega: ono to je Silvija rekla pred kamerama bilo joj je napisano, zar ne? Ona je to govorila kao velika glumica, to i jest. Zbog ega se uope upustila u to? Zato jer su je nagovorili da e to za nju biti ogroman, neponovljiv publicitet. Silvija Moran je u show-businessu. I zato ne bi posluala svoje savjetnike? to vi znate o Silviji Moran? to vi o njoj doista znate, mister Norton? Pa, mislim, gotovo sve. Ja to ne mislim! Volite li vi Silviju Moran, gospodine Norton? Ja. razumije se samo pa sebi da volim Silviju! Naravno da je ne volite! Niste je nikada ni voljeli! Neete je nikada ni voljeti! U poloaju u kojem se vi nalazite prema Silviji, ljubav je nemogua! rekla je Ruth Reinhardt. Ja sam utio. Prema tome nita i ne znate o njoj. Nita vano. Nita o tome kakva je ona u biti. A vi znate? Vjerujem da si mogu predoiti, rekla je Ruth. Silvija Moran je u svijetu pojam. Marka. Ve samim time neobina ena. Neobian ovjek. Svijet, a i vi da, gospodine Norton, i vi, vjerujte mi znate o Silviji Moran samo ono to se vidi, ulogu koju igra cijelog svog ivota koju mora igrati kao velika zvijezda. Kako da se izrazim? Ja, vi, cijeli svijet vidi samo plakat Silvije Moran. Ono to visi na oglasnim stupovima i pred kinima, samo arenu fotografiju u ilustriranim asopisima, na ekranima. ono izvanjsko. Ima pravo, mislio sam uplaeno. Ja doista znam samo ono vanjsko o Silviji. Pala mi je na um ona sablasna scena na klinici profesora Dolamarea, kada je svoj nakit milovala prstima a da ga nije mogla vidjeti. Ta ena uope vie i ne moe biti onakvom kakva bi eljela biti. Dr Sigrand bio je nepravedan prema Silviji Moran. Objanjenje za to znate. ovjek se mora potruditi da ne bude nepravedan. Uvijek je potrebno nai objanjenje, gospodine Norton, objanjenja i isprike. Ne znam to se sa mnom zbilo. Rekao sam toj eni koju sam jedva poznavao o eni od koje sam ivio: Ali, molim vas, ono to je Silvija rekla u garderobi bilo je naprosto odvratno! Ruth Reinhardt: Mnogi ljudi se ponaaju odvratno jer su nesretni, gospodine Nortone. Vi moete opravdati taj izljev mrnje? Mogu ga opravdati i razumjeti, gospodine Norton. Gospoa Moran bila je praktiki prisiljena odrati taj govor. Da, da, bila je prisiljena! Vi, i taj mister Bracken, i filmska kompanija u Hollywoodu, i to ja znam tko sve jo prisilili ste je da govori a da je niste ni upitali da li se slae s tim to treba govoriti i je li to i njezino miljenje. I ne zaboravite, mister Norton, Babs je u to vrijeme bila zdravo dijete! I sada Babs ima upravo tu bolest ije su posljedice Silvi-ji bile tako odvratne. Silvija Moran je zvijezda! Mora initi ono to joj se kae, htjela ona ili ne. Nije li to sve skupa strano, gospodine Norton? to bi se sve dogodilo da missis Moran odbije initi ono to propisuje njezin studio ili netko drugi? Strah za nastavak karijere, koja se jednostavno mora nastaviti! Strah od nazadovanja! Strah od intriga! Da ne bude vie ni jedne uloge? to jo, gospodine Nortone? Sigurno jo mnogo toga! Strano je, u kakvom se poloaju nalazi Silvija Moran, a da i ne govorimo o tome kako je jeziv poloaj u kojem se sada nalazi! A neprestano e i nadalje morati biti plakat! Plakat, gospodine Norton! Vidite, moj gospodine suce, u tom asu sam upoznao taj svijet pored nas, te ljude u sjeni. Dospjela je, dakle, na kraj snaga, nesposobna da se dalje savladava u garderobi, poslije nastupa, rekla je ta lijenica, ije su me se rijei sve vie i vie doimale, posramljena jer je postala svjesna stupnja svoje ovisnosti usprkos svojoj popularnosti to je ovjek popularniji to je i ovis-niji a znate i sami to biva s ljudima koji su posramljeni ili ponieni postaju agresivni. Tako i missis Moran. Mogu shvatiti, gospodine Norton, da netko poput Silvije Moran ija egzistencija ovisi o odreenoj predodbi koja u ovom sluaju ukljuuje i Babs, ne podnosi pomisao na zaostalu djecu jednostavno iz istog praznovjerja i straha da Page 60

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok ne bi neto navukla. A o predodbi o Silviji Moran ovisi i njezin dohodak, njezine gaze, ovisite i VI sami. Ispriavam se. Govorim samo istinu. Niste se valjda uvrijedili? Naravno, da nisam. I nisam. Ne zbog ove ene. A ini se dodajmo jo i to da gospoa Moran vas voli iako je odnos s obratne strane tako negativan. Go-gospodine Norton! ena kojoj se ivot temelji prije svega na njezinu vanjskom izgledu! I na izgledu njezina djeteta! ena s tako kompliciranim ivotom! Danas ovdje, sutra tamo! Jedva ikad kod kue! Uvijek u drugim zemljama! U drugim hotelima! ena, koja tako teko radi! Sve to, i jo mnogo vie gospodine Norton, postalo je u Monte Carlu Silviji jasno. Ja nju ne mogu osuditi. I kao to rekoh, vi je ne volite. Prema tome i nita ne znate o njojl Iznenada je Ruth Reinhardt sagnula glavu i rekla: Koji ovjek uope zna neto o drugome, ma koliko ga volio? Oklopna kola. Oboruani vojnici u maskiranim odijelima. Potpuno prazna ulica bilo je prvo to sam vidio kada sam oko etvrt do dvanaest toga 25. studenog 1971. iz predsoblja upao u salon apartmana 419 u Le Mondeu. Teturao sam od umora poto sam se iz Neuillvja vratio u grad. Gospoi doktor Rehv hardt rekao sam da u doi uveer. Stalno sam nosio zasjenjene naoale. Jedan od dnevnih portira rekao mi je da klju od broja 419 ne visi na ploi, sigurno su mister Brac-ken ili dr Wolken ili dadilja ili svi oni zajedno u mom apartmanu. To me je zaudilo, ali nisam nita rekao. Kada sam doao pred vrata broj 419, bila su zakljuana. Klju je s unutranje strane bio u vratima. Pokucao sam. Morao sam kucati dugo i glasno prije no to je Clarissa otvorila. Pogledala me je kao strailo; drhtala je cijelim tijelom, imala je krvave oi i uzmicala je. Iza nje sam vidio TV-aparat. Oklopna kola, teko naoruani vojnici u maskiranim odijelima. to vam je? Ja. mora da sam zaspala to uope radite ovdje? Mister Bracken je rekao da moram ostati ovdje, zakljuati se i otvoriti samo onome iji glas prepoznam. Upalila sam televizor da se rastresem, a onda sam zaspala. i onda. i onda. Clarissa se okrenula, potrala natrag u salon i bacila se plaui u jednu stolicu. Zatvorio sam vrata i potrao za njom. Nisam se uope o-svrtao na televizijsku reportau. Clarissa! Clarissa se preda mnom skutrila drui, mrcajui i gnje-ei svoj rupi. Gdje je Bracken? Gdje je dr Wolken? Slijede one momke! Kakve momke? Koji su me uhvatili. Jecanje. Pokvarene lopove. Zgrabio sam Clarissu i stresao je tako da joj je glava letjela tamo-amo. Pred oima su mi skakale iskre, tako sam bio iscrpljen. Zaurlao sam: Kakve lopove? Govorite konano! Prokletstvo! . U meuvremenu je saobraaj u sreditu grada potpuno. Okrenuo sam se ugasio taj prokleti televizor i jo jednom viknuo: Ta govorite ve jednom! No, dobro, i tada je provalilo, izmeu plaa, mrcanja i jadikovanja: Svo troje smo noas spavali u ovome apartmanu, gospodine Kaven. i tada, ujutro, nakon to ste nazvali iz bolnice, naravno, bili smo jako potreseni. Mister Bracken je rekao da mora odmah razgovarati s mister Gint-zburgerom, kad stvari tako loe stoje. Joe Gintzburger iz Hollywooda, predsjednik kompanije SE-VEN STARS za koju je Silvija radila. Bilo je dobro to je Bracken to uinio. Iako tada jo uvijek nije znao kako loe stvar stoji. Naravno, nije htio prekoocenski razgovor najaviti ovdje iz hotela. Naravno da nije. ,. te se odvezao u glavnu potu. Clarissa je jecala. I? I! Dalje! I dr VVblken je odjednom duboko zaspao, tamo prijeko na kauu kao to bih i ja sada najradije duboko zaspao, pomislio sam te sam otila u svoju sobu jer sam i ja htjela malo lei, a u mojoj sobi bila su trojica momaka. Kakvi momci? Novinari. Novine Fotograf, dva reportera, jednostavno su doli pretpostavljam, kroz predvorje, dolje je prije podne uvijek guva, i doli su gore k meni. to znai: gore k vama? Kako su doli u vau sobu? Zaboravila sam zakljuati. Rekli su da su znali gdje stanujem, jer uvijek stanujemo u Le Mondeu, u istim sobama, zar ne? I vi ste svoju ostavili otkljuanu? Da. Idiotkinjo! Opet je plakala. Ispriavam se. Nisam to tako mislio, Clarissa! ivci. to je onda bilo? Clarissa se iznenada uhvatila za me. Da to je bilo onda, upitao sam je i milovao Clarissinu kosu. Doista. Radio sam to. Moda e se tako opet srediti. Tada su me upitali to se ovdje dogaa. A ja sam odgovorila, da se nita ne dogaa. Sad je Clarissa poela vrlo brzo govoriti. A oni su rekli neka ne govorim gluposti, da je jasno da se neto dogaa i da e oni to ve saznati, da u to mogu biti sigurna Udahnula je. Neto mirnije: I pitali su gdje je Babs. I gdje ste vi. I gdje je Bracken. I zato je u spavaoj sobi zguvan samo jedan krevet. I zato su sputene zavjese, i zato je nona svjetiljka na podu. Trenutak, trenutak. Bili su i u sob: 419? Da. Nisam bila zakljuala. Zato niste? Jer tada dr Wolken ne bi mogao izii kad se probudi. Ali mogao vam je telefonirati, Clarissa, bogamu! To je tono Nova rijeka suza. Na to nisam pomislila. Kako su ta trojica uope dola na ideju da se ovdje neto dogaa? I ja sam ih pitala. I? Rekli su da je netko dolje kod skladita noas vidio ambulantna kola i vas, gospodine Kaven, te je nazvao redakciju njihovih novina koja za takve informacije daje 50 Page 61

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok franaka nagrade, i da su potom doli ovamo ujutro. Nou nisu mogli jer bi ih zadrali u predvorju. I? I pitali su, pitali, pitali, i ja sam opet morala plakati, i to je jedan od njih fotografirao. Taj je uope sve fotografirao, tako su rekli oni ostali. to jo? Prijeko, u sobi 419. Fotografirao je dra Wolkena kako spava. I krevet. I nonu svjetiljku na podu. I ampulu koja je tamo ostala leati, rekoe mi. Nisu poputali! Nudili su mi novac! Bili su ovdje gotovo jedan sat! Rekao sam, milujui je lagano po leima: A vi? to ste vi rekli? Clarissa se uspravila. Pogledala me je s licem mokrim od suza i rekla odjednom potpuno mirno: Nisam izdala ni jednu jedinu rije, mister Kaven, kunem se svim svecima. Clarissa je bila pobona. Ako je tako rekla, moe joj se vjerovati. Dobra Clarissa, rekao sam. Dobra Clarissa, hvala vam, draga Clarissa. Pogledala me je iz najblie blizine, drui, neispavana i odjednom je svoje usnice pritisnula o moje. Ono ega sam se uvijek bojao: i Clarissa je bila luda za mnom. Strah je konano pobijedio njezine skrupule. to je trebalo da uinim, gospodine suce? Da je odgurnem? Ali nisam mogao stvarati neprijatelja! Dakle, i ja sam nju poljubio, pri emu sam pokuavao da se taj poljubac brzo zavri. Bilo je mukotrpno, ali je na kraju uspjelo. Sjedila je pored mene na irokoj stolici, s rukama jo uvijek oko mog vrata i neprestano ponavljala kako nije izdala ni jednu jedinu rije. Sve sam joj vjerovao, pa i kad je rekla: Takvo to jo nikad nisam uinila, Philipe! Jo nikad. Ali volim te. Volim te od prvog trenutka. Bio je to pakao za mene, to jest pakao za mene, Philipe! Kaven, rekao sam, Kaven. Tako se zovem. Lijepa je pomisao, da me voli, Clarissa. Ali, ta je ljubav potpuno nemogua, to vidi i sama. Moja dua i moje srce pripadaju Silviji. Doslovce sam se tako izrazio, moj gospodine suce. I znao sam zato. Clarissa je bila tip na koji su djelovale samo takve reenice. Odmah je i djelovalo. Naravno. ja to uvaavam. pa makar radi toga propala. Uvijek sam i uvaavala, zar ne. Oprostite mi ovo to sam upravo uinila, gospodine Kaven. Ali, molim vas, Clarissa! Bilo je jae od mene! Rekla je tako doslovce. Takav tip, razumijete, gospodine suce. Nitko nita na meni nee primijetiti. Kunem se Blaenom Djevicom. Bez obzira koliko patila. Da, da. I kako je zatim dalje bilo s tim prljavim reporterima? Mister Bracken je doao s pote i otiao u broj 419. Tamo je naao dra Wolkena kako spava. Probudio ga je. Traili su me i nali ovdje s trojicom mukaraca. Mister Bracken je odmah shvatio to se dogaa. I njih trojica su shvatili i zbrisali, a za njima mister Bracken i dr Wolken. Znadete li iz kojh su novina bili? Ne, nisu mi rekli. Oh. Mister Bracken je rekao da ih mora uhvatiti jo u hotelu ili na ulici, svakako prije no to stignu u svoju redakciju. Kada je to bilo? Prije jednog sata moda, ne znam tono. A to ste onda radili? Bila sam strano uzbuena, i tako sam se plaila. Vratila sam se u broj 419 i gledala televiziju. Onu priu o taocima. Da se rastresem. I pritom ste zaspali. Svejedno, glavno da Bracken uhvati tu trojicu i da se Babs izvue. Nisam to trebao rei. Bila je to gadna pogreka, kao to se kasnije ispostavilo. Ali, bio sam strano umoran, moj suce, i jedva sam uope znao to govorim. Kako to, da se izvue? Zar je tako loe? Tada sam uinio drugu pogreku, jo goru. Ispriao sam Clarissi istinu, sve to sam uo od doktorice Reinhardt. Cla-rissa je ponovno poela plakati. Prestanite! Ne mogu prestati, jecala je ona. Bogamu, morate prestati. Ne, ne, ja tako volim Babs. Ako se njoj neto dogodi ako ona kao ona a majka joj lei na klinici i ne zna ni o em. i uope ne moe vidjeti svoje dijete prije nego. Ba kao gramofonska ploa. Nije mogla izgovoriti rije mrtav. I meni je to bilo drae. To nije za izdr Telefon. Clarissa se nije mogla javiti, to mi je bilo jasno, zato sam otiao ja. Halo? Monsieur Kaven? Da? Ovdje porta. ao nam je, ali sve je bilo tako brzo, a ovdje ima toliko posla. Jedna amerika turistika grupa. to, to je ilo brzo? Naila su dvojica mukaraca i upitala telefonisticu broj vaeg apartmana i ona ga je na alost dala. I? I mukarci su otili sa centrale, ne znamo kamo. Mogue su na putu k vama. Ako elite, odmah u alarmirati osoblje i policiju da bi. Nita. Molim? Ne zovite policiju. Jo mi je samo to trebalo! Ne alarmirajte nikoga. Znam ve tko su ta dvojica. Upravo ih oekujem. Spustio sam slualicu i rekao Clarissi: Ajde, ajde, sada brzo u svoju sobu, ali je ovaj put zakljuajte i otvorite samo kad ujete jedan od naih glasova, je li jasno? Da, ali zato ta je sad? Ali ja sam je ve vukao iz salona. Otvorio sam vrata. Gotovo sam Clarissu izbacio na hodnik. Bio je jo prazan. Ajde. Istisnuo sam kroza zube. Trite! Trala je. Odmah je potom nestala u svojoj sobi. uo sam kako je okrenula klju u bravi. Da, da. Dakle prvoga od dvojice oborio sam na tlo im je nakon mog uite stupio u predsoblje apartmana 419. Bio je manji od dvojice i drao je foto-aparat u ruci, a jo jedan visio mu je oko vrata. Imao je jako izraenu zeju usnu. S onim drugim sam se pomuio. Zalupio sam vrata za njim i udario, preko zeje usne ovog drugog, ravno u bradu. On se samo stresao kao pas kad izlazi iz vode i skoio na Page 62

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok mene. Pao sam natrake u salon i on mi je opalio nekoliko dobrih udaraca u pleksus. Onda sam opet ja bio na redu. Dobio je svoju porciju i sruio se, ali, ini se da nije dobio dovoljno. Ponovno je ustao, podigao jednu nogu i htio me opaliti po garnituri. Otkotrljao sam se brzo u stranu i ustao, opalivi mu jednu odozdo u bradu, najjae to sam mogao. To ga je doista podiglo malo sa zemlje, odletio je natrake i pri tom oborio mali stoli. Na stoliu je bila prava kineska va-za-svjetiljka. Sa srebrnkastosivim svilenim zaslonom, plavo glazirana, vrlo lijepo modelirana s njenim crteima pro-cvjetalim granicama i pticama. Poznavao sam je ve vie godina. Vaza se razbila. To me je razbjesnilo jer sam je uvijek jako volio. Skoio sam k momku i poeo mu masirati lice. Ispljunuo je jedan zub i mnogo krvi. Sve meni ravno u lice, svinja jedna, i tada me poeo daviti sve dok mi se nije smrklo pred oima i dok nisam pao. Tada je bio opet iznad mene i opet me udarao i nogama i rukama. Trajalo je to tako neko vrijeme, prilino neodluno na obje strane, a onda se prikljuila konano i Zeja usna, mali koji je u meuvremenu osvijestio i sad mi se zlo pisalo. Konano su me poloili na lea. Jedan me je obraivao s gornje a drugi s donje, i boljelo je, jako je boljelo, tako da sam iznenada izgubio svijest. Jednostavno nestao, moj gospodine suce. Mislio sam da u se uguiti. Guio sam se, hvatao zrak i ispljuvao veliku koliinu tekuine. Prila me je, ali bio sam opet pri svijesti. Leao sam jo uvijek na sagu, a pored mene je kleao Bracken, s bocom konjaka. Pored njega stajao je dr Wolken. Dr Alfons Wolken iz Winterthura. Sav na usluzi, ozbiljna lica. Mome, stigli smo upravo na vrijeme, rekao je Bracken. ini se, rekao sam. Gdje su one dvije svinje? Polako, polako, rekao je Bracken. Izgledao je prilino neuredan, i to sam mu rekao. Ba ti to treba, rekao je. Pogledaj se sam, kakav si, mladiu. Odijelo moe baciti. Puno je krv: i ta ja znam ega jo sve. A tvoje lice, bolje da se ne pogleda u zrcalo. Zato? Puno je krvi. Krvi? Nije samo moja. Mnogo krvi od onog Velikoga. Kako je ovamo dola krv od Velikoga? Ah, svejedno. Pomogao mi je ustati. Boljela me svaka kost. Doli ste usred tunjave? upitao sam. Da, rekao je Bracken. I obojicu smo sredili, mogu ti rei, mome. Nas dvojica, da. I dr VVolken! Ti nema pojma kako je taj udarao. Jednog je sam smlatio. Maloga? Velikoga! rekao je Bracken. Gospodine doktore! Pogledao sam ga s divljenjem. Vi ste to uspjeli? Nikad ne bih pomislio! Ali ne, molim vas mister Kaven, rekao je i uzvrpoljio se od neugodnosti. Onda ste nazvali policiju? upitao sam Brackena. Bili bismo to rado uinili, rekao je on. Vrlo rado, ali pri tom na alost na trenutak nismo te svinje drali na oku i pobjegli su. Pobjegli? I te kako, mome! Odmah sam nazvao portira, ali on ih nije vidio. Mora da su pobjegli na neku drugu stranu iz hotela. Mali je izgubio svoje kamere, evo ih Leale su na stolu. Zeja usna, rekao sam. Da, rekao je Bracken. Talijan. Drugi je bio Francuz. Ti su izvukli batine, a posebno Veliki, od doktora Wolkena! Babsin privatni uitelj ponaa se servilno. Lijepo, rekao sam. To bi bila ta dvojica, a ona trojica? Da li ste ih uhvatili? Bracken se meketavo nasmijao. Ne smij se? Jeste li ih uhvatili? I jo kako, rekao je Bracken. Gdje? Kod stanice metroa na Place de la Nation, rekao je Bracken. Gotovo su nam pobjegli. Vozili su se metroom. Uhvatili smo vlak u zadnjem trenutku. Kad su nas vidjeli, iskoili su iz vlaka i izgubili se u pisoaru. Tamo smo ih sredili i nadam se da jo uvijek tamo lee. Svu trojicu, vas dvojica? Kaem li ti, ti nema pojma to se sve krije u dru Wol-kenu, rekao je Bracken. Bocu? Vrlo pametno. Evo. Ovdje. Polako, mome, ne tako halapljivo! Pio sam dugim gutljajima. Bilo mi je neto bolje. Gospodin doktor je dvojicu polegao na lea i ostali su tamo leati u mokrai. Takvo to jo nisam vidio, rekao je Bracken. Bio je jo u ogrtau. Iz depa je izvadio dva velika smotuljka filma i jo tri role. Usranom fotografu uzeo sam sve to je imao, rekao je Bracken zadovoljno. Taj nema ni snimke odavde. Onda, kako smo to obavili? Odlino ste to obavili, rekao sam. Jo znam da sam to rekao. Onda vie nita ne znam. Vjerujem da nikada u ivotu nisam tako duboko spavao. Ali je udno, gospodine suce, da znam o emu sam sanjao. O medvjedima. Cijelo vrijeme o medvjedima. O svim vrstama medvjeda. Otvorio sam oi. Vidio sam pred sobom Brackena. Nisam imao pojma gdje se nalazim, koji je dan, koji sat. Tada sam primijetio da leim gol na irokom krevetu. U krevetu u kojem je leala Babs. Na drugoj strani. Na nonom ormariu gorjela je svjetiljka. No, konano, rekao je Bracken. Zna li koliko je sati? Ne. Pet. Spavao si gotovo etiri i po sata. Sada sam te prodr-mao. Mora ustati. Zato? Pa ve si rekao da mora u bolnicu k Babs. A mora i k Silviji. Stenjao sam. Boli? Ne. Naravno da je boljelo, ali sam stenjao zato jer mi je nakon mog veselog sna o medvjedima pao na pamet sav jad, sva nesrea koja se na nas sruila. Ustao sam. Svukao sam te, rekao je Bracken. Dao sam sve stvari odmah u istionicu. Oprao ti krv sa lica. Osim toga, smrkava se, a ti ima svoje naoale. Reci da si se negdje udario. Poao sam u kupaonicu i pogledao svoje lice u zrcalu; od-lanulo Page 63

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok mi je. Lijevo oko poprimilo je plavo-zelenu boju i bilo je nateeno. Na desnom obrazu imao sam lijepu ogrebotinu. Tijelo je izgledalo loe. Ali, neu valjda go hodati uokolo! Kupao sam se i dok sam se sapunao, uao je Bracken i sjeo na rub bidea. Zna Rod, kad hoe, zna biti prijazan momak, rekao sam. Kad ovjek sjedi u istom govnu, najbolje je da bude prijazan, rekao je. A to je zapravo rekao Joe? Odmah se napravio u gae, rekao je Bracken. Ti poznaje tu dvolinu, kukaviku svinju. Govori kao prodava Biblije, a za dva dolara bi prodao roenu majku. Na sreu ona je ve mrtva. Mislim da je Rod vrlo tono opisao Joe Gintzburgera. to je rekao? Najprije je proklinjao Silviju. Radi monologa tamo u Monte Carlu. O tome konano sve zna jer smo mu sve ispriali, da ne padne u nesvijest ako se na prijatelj, ucjenjiva, obrati i njemu. Zatim je proklinjao mene. Zato tebe? Ne znam. Tek tako. Psovao je i tebe i Babs. Zna li ti moda zato? Za Babs mogu jo razumjeti. Kako je samo mogla biti tako neuveno neodgojena i dopustila da oboli od upale mozga. Zatim je Joe rekao da vie nee htjeti ni uti za Silvijino ime, da ni u kojem studiju svijeta vie nikada nee nai posla ni kao statistica ako sada samo neto procuri! Bracken se podrignuo. Pustio sam ga da brblja. Obavijeten mora biti. Neka komentira kako hoe. A u takvoj situaciji nam moe pomoi samo vlastita petlja. Petlja i oprez, rekao sam. Petlja i oprez, rekao je on. I to je bilo dalje s Joeom? Oklijevao je. Dakle? Kod prvog razgovora jo nije znao nikakav savjet! Rekao je da mora govoriti sa svojim advokatima i potpredsjednikom i ljudima od public relations, tim guzicama. Neka ga nazovem ponovno za dva sata. Nazvao sam. Ti si vrsto spavao. Rekao sam dru Wolkenu da dri ovdje strau i jo se jednom odvezao na glavnu potu. I to je onda rekao Joe? Nee ti se dopasti. Reci jednom. No lijepo, rekao je Bracken. Joe kae, da ti reporteri sada vie nee dati mira. Bit e ti za vratom i danju i nou. Ti zna to znai kad te svinje jednom u neto zagrizu. Znam, rekao sam. Slijedit e te na svakom koraku, danju i nou ako i dalje bude ovdje stanovao. Jasno. To kae i Joe. Dakle: ti mora odavle. to? Mora van iz Le Mondea. Odmah. im se obue. I Babs uzima, naravno. Jesi li pijan? Potpuno sam trijezan. Bistar kao jo nikada. Joe mi je tako naredio. To je nareenje, razumije. Ve sam spakirao tri kofera za tebe i dva za Babs. Clarissa mi je pomogla. I dr Wolken. Oni su dobri. Na njih se ovjek moe osloniti. Mora to je mogue prije odletjeti s Babs. Odletjeti? S Babs? U Madrid. S Babs. uj, Rod, Babs je na umoru a ja. Ti mora da si izgubio razum i Joe takoer. Stara budala! Misli! Sve je tono isplanirao. Ja sam ve govorio s tvojim starim prijateljem, predsjednikom, generalnim direktorom Le Mondea kako se ono zove? Pierre Marechal. Tono, rekao sam mu da Babs ima samo alergiju i da ti jo danas leti s njom u Madrid. Zato ba u Madrid? Nije se dao zbuniti. Rekao sam Pierreu Marechalu, da s Babs leti i jedna bolniarka, upravo je jo jednom otila s Babs lijeniku, dakle da dijete odlazi. Ti e pri odlasku dolje u dvorani, naravno, napraviti predstavu, kako bi doista svi znali da leti za Madrid. Bogamu, to si zapeo toliko za taj Madrid, ja. Pst! Pusti me da kaem. Tvoj prijatelj Marechal stavio nam je na raspolaganje hotelska kola. Dvojica povjerljivih ljudi odnijet e prtljagu na aerodrom. Pa prokletstvo, ta ja trebam raditi u Madridu? Jesu li tebi sve daske u glavi? U Madridu Silvija treba snimati svoj slijedei film, zar ne? A ti si ef Syran Produc-tions, zar ne? Prema tome mora hitno sve pripremiti za snimanje. Rod, prokletstvo, ali ja nemam blage veze kako se sve to radi. Ti i ne treba nita raditi. Ali upravo si rekao da moram letjeti u Madrid. Moram proi carinu. Moje je ime na listi putnika. Moram se javiti u hotel. Reporteri e za dva sata znati gdje sam. Ako leti za Madrid, onda leti sa Silvijinom mainom! Nisi ni na kakvoj listi. Zar su te ikada proveli kroz carinu ako si ietio sa Silvijinom mainom? No, onda? Ali, moram se prijaviti. Uvijek sam morao. Moram prijaviti i Babs. A onda e nas vidjeti. Jo uvijek sam bio veoma omamljen. Kreten! Ti uope ne treba letjeti s Babs u Madrid! Ali upravo si rekao! iKako eli letjeti, ti govedo jedno? Babs uope ne moe, a tebe trebamo ovdje! Naravno da oboje ostajete u Parizu. Samo maina leti za Madrid. Bez vas. Sve se oko mene poelo odvratno vrtjeti. Ti mora ostati u Parizu, i to tako, da svakog asa moemo stupiti u vezu, tako da Silvija nita ne primijeti i tako da ai bolnici ne steknu krivi dojam. Mrmljao je. Da si mi tamo glumio oajnika, mome! To ve inim, rekao sam. A kamo u u Parizu, Rod? Pogledao me je utke. To je bila osveta za to to sam prole-noi od njega napravio svinju. Onda je kao onako usput pripomenuo: Pa ti ovdje u Parizu ima jednu macu. Ti, da zaepi Ti ima macu! Nemoj rei da nema! Mi sada trebamo jednu. Jednu kojoj je stalo do tebe i koja bi sve uinila za tebe. Zaklinjem te, Phil, reci da ima takvu. Kunem ti se da nikada neu rei nikome. Sad se radi o svemu, ovjee! Dakle? Da, imam nekoga. Ali, da li mogu onamo, da li e mi dati da tamo stanujem? Morao bih barem prethodno nazvati i pitati. Onda uini to, hajde! Odmah! Smjesta! Napolje Page 64

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok iz kade! to se cifra! Pruio mi je veliki kupai frotir. Ustao sam i obrisao se, potom prebacio preko sebe drugi runik, naravno, prethodno ugrijan na jednoj vruoj sipki ta bio je to luksuzni hotel, a sada sam ga morao napustiti! Otiao sam bos u salon i nazvao najprije Suzyn kozmetiki salon. Imao sam sree. Jo je bila ondje. Uzvik radosti kad je ula moj glas. uj, rekao sam Bracken se drao po strani uj, mon petit chou, da li je mogue da stanujem kod tebe neko vrijeme? Zato, objasnit u ti kasnije. Sad nemam vremena. Jesi li ita skrivio? Da i ne. To je komplicirana pria. Onda doi. Doi odmah. Veeras. Poslije osam. uo sam kako se smije. Svinjo, to ti ima sree! Kako to? Moj mali grof leti danas u Acapulco u 7 sati. Pozvan je Kako ti se ini? Cheri, to e nam biti sjajno! to e nam biti sjajno Ali ja imam prtljage. Ukupno pet kovega. Poalji ih k meni u salon. Otvoreni smo do sedam. A onda u ih otpremiti k sebi. Hvala. Onda, kad dolazi? Jo danas. Ali, moglo bi biti i kasno. ekat u te. Hvala jo jednom. Ti ne treba. ja sam tako sretna da dolazionda, do veeras, i vrlo kasno ako eli. Ja u te ekati. Spustio sam slualicu. I? upitao je Bracken prilazei mi. Moe, rekao sam. Odlino. Onda u kasnije opet nazvati Joea, taj je kao na iglama. Ve emo to prebroditi. I druge smo stvari prebrodili, zar ne? Kako se samo svinja ulagivala! Ali sada je to bila korisna svinja. Sada sam trebao tu svinju. Telefonirat emo stalno. Ti e odlaziti k Babs i k Silviji. Ona, naravno, nita ne smije znati o Babs. Naravno, ne, odgovorio sam. Gdje stanuje tvoja prijateljica? Daleko odavde. Gdje, pitao sam? A ja sam ti rekao daleko davde. Dobro. Onda ne mora rei, glavno je da je daleko i da se ne mora sakrivati u citvju. A telefonski broj? Nazvat u te jo danas i onda e ga dobiti. Okay. Ve sam ti izvadio novo odijelo, rublje i sve ostalo. Mora se samo obui. Podupro sam glavu rukama i buljio u pisai stol. Postajalo je sve gore. Ali Joe i Rod imali su pravo. Ilo je to samo tako. Samo tako. Ako je uope jo moglo ii. Preda mnom na stolu leali su veliki listovi papira s predraunima. itao sam odsutno. Produkcija KRUG KREDOM Prva postava Predrauni Trokovi opreme: I Prava i rukopis; II Gaze: a tab za produkciju, b tab za reiju, c tab za gradnju i opremu, d tab za ostalo, e glumci, f glazba; III atelijeri, ukljuujui terene i opremu: a gradnja atelijera, b snimanje atelijera, c gradnja terena, d snimanje terena, e tonske aparature, f oprema, i ostala sredstva. Ispod pojedinih rubrika nalazile su se brojke. To je bio novac. Dolari. Vrlo mnogo dolara. Prema prijedlogu predrauna 25 milijuna. Film. Taj veliki film dolje u panjolskoj. Jo i to. I to jo-I ta jo. Rod Bracken je rekao: Ne gledaj tako u kalkulacije. Ve je dogovoreno da ja sve pripremim. I ja sam poeo, kao to vidi. Sada svatko ima svoj zadatak ti svoj, ja svoj. Tvoj je vaniji. A Clarissa i dr VVolken? Oni ostaju ovdje. Od njih nijedan reporter nita nee saznati. Tu sam i ja. Mi moramo ostati ovdje, u sluaju Prekinuo se je. Da, rekao sam, u sluaju Babs je loe, je li? Da, vrlo. Rekao je neto to ne mogu napisati. A kako u te proklete kovege ponovo dopremiti s aerodroma? Smjekao se samodopadno. Govorio sam sa jo jednim tvojim dragim prijateljem, s Lucienom Bavardom. Ali on ima tek nonu smjenu, glupane. Ali zato ima telefon, ti glupane. Tvoj dragi prijatelj Bavard uredit e da neki njegovi prijatelji a ti ne bi brbljali ni za itav milijun rekao je, a u meuvremenu e za njih potroiti malo novaca podignu kovege na aerodromu. Malim teretnim kolima dopremit e ih tamo gdje kae. Gospodi treba samo dati adresu. Povest e i tebe. Neka te ostave negdje u blizini bolnice Sainte Bernadette, ne preblizu. Zastenjao sam. Znam, rekao je Rod, sve je to da se pobljuje. Toliko-sranje zbog male abe krastae! Ali moda bi trebao pomisliti malo i na sebe. To je, naravno, odmah djelovalo. Ljudi e, dakle, donijeti prtljagu tvojoj maci, zar ne? Da. I tako e naravno, otkriti gdje radi moja prijateljica, rekao sam, ve i s pomou telefonskog broja. emu? Sjedim u istom amcu kao i ti, i sam si to noas rekao, bez obzira koliko se mrzimo, sad bismo morali biti sloni, to je jasno. Meni je jasno. Nadam se da je i tebi. I meni, rekao sam i pogledao jo jednom na veliki papir i itao dok mi je postajalo sve muni je i muni je. IV Vanjska snimanja. V Trokovi putovanja i izvanredni trokovi. VI Filmski materijal i obrada Pogled mi se mutio. Preletio sam pozicije. And only yesterday, mislio sam. A jo juer. 43 SRDACNOSU PREVLADAJ SRDBU DOBRIM NAPLATI ZLO KRCA NADVISI DAVANJEM ISTINOM SVLADAJ LALJIVCA. POBJEDA UZROKUJE MRNJU JER JE POBIJEENI NESRETAN. U SVIJETU NIKADA MRNJA NE PRESTAJE MRNJOM. MRNJA SE POBJEUJE LJUBAVLJU. Gautama Buddha Polako sam itao te rijei. Na pisaem stolu dr Ruth Rein-hardt vidio sam jutros okvir za sliku. Dodue, samo pole-inu. Pretpostavljao sam da je u okviru neka fotografija. Sada, uveer, sjedio sam sam u sobi lijenice i ekao je. Okrenuo sam okvir. Unutra nije bilo slike. Komad papira ispod stakla s ovim Buddhinim reenicama. Ljubav pobjeuje mrnju. Uistinu sam se u hotelskim kolima sa svom prtljagom odvezao na aerodrom Page 65

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok nakon itavog onog teatra uprilienog zbog mog odlaska u holu Le Mondea. Tamo su me pobrali prijatelji mog prijatelja Luciena s malim komionetom i odvezli u. Neuilly u blizinu bolnice St. Bernadette. Kovezi su ve odavno bili u kozmetikom salonu Suzy Sylvestre. Mislim da je mogue rei kako se ljudski ivot sasvim iznenada stubokom moe izmijeniti, zar ne? Kako e tei ovaj izmijenjeni ivot, nisam imao ni pojma. Vratar bolnice, kojemu sam dao svoje lano ime i zamolio ga da me pusti do-dr Reinhardt, telefonirao je prilino dugo. Nije u svojoj sobi, sieur, pozvat emo je. Imali su, dakle, i oni jedan od onih kunih razglasa i svaki je-lijenik u depu svog ogrtaa nosio po jedan prijemnik, veliine kutije cigareta, koji je mogao staviti na uho kad bi taj; poeo davati signale. Poslije kraeg vremena vratar mi je saopio: Gospoa doktor Reinhardt je kod jednog tekog sluaja. Moli vas da odete u njezinu sobu. Vi znate gdje je, i da je tamo priekate. Doi e im bude mogla. Tako sam se odvezao liftom u zgradu, klinike za uho, nos i grlo do etvrtog kata i otiao hodnikom upravne zgrade i pored otvorenih vrata, pored mnogih lijenika, njegovateljica i sestara. Nosio sam tamne naoale Ono to sam ovdje u prolazu uo, da se pria, u ovom bolesnikom traktu vrtilo se jo uvijek oko zarobljavanja talaca u Haagu. Upravo su sada teroristi zahtijevali da momak za kojeg, trae da bude puten iz zatvora odleti u Pariz i da mu se-preda to pismo Kakvo pismo, dr Janson? Kolega, zar ne pratite sve? U ovome prepadu se uglavnom. sve vrti oko kraljice terorista takozvane Fusako Shigeno-bu. Kao to je prorokovao moj stari prijatelj, noni vratar Lu-cien Bayard: uskoro niti jedan ovjek u gradu nee ni o emu priati do li o ovim taocima. Sestro, broj 28 je prije etvrt sata umro. Molim vas, nazovite rodbinu. Kao to rekoh, uglavnom sve to sam uo bilo je u vezi sa. hvatanjem talaca. Ali, ovo je jo uvijek bila bolnica. A u bolnici se i umire. Vie nego u drugim kuama. A i gdje bi ljudi imali na to vee pravo? SRDANOU PREVLADAJ SRDBU Vrata su se otvorila i ula je Ruth Reinhardt. Izgledala je umorno, samo da se ne srui. Pod smeim oima tamni kolutovi. Uinila mi se krhka i slaba, ali njezin je stisak ruke bio vrst, kao jutros. Ispriavam se, gospodine Norton. Hitan sluaj. Ali, molim vas, gospoo doktor. Zateen, stavio sam okvir natrag na stol. Sjeli smo oboje. Buddha, rekao sam. To to tu stoji je lijepo. Vi ste, mislim Jesam li budistkinja? Lice uvijek ozbiljno. Prela je rukom preko ela, gestom iscrpljenosti. Interesiram se za Buddhu. to vam je s oima? Ja sam preko. Ne, nije ilo. Nisam mogao lagati ovoj eni. Bili su to reporteri. Sve sam joj ispriao. Radi toga sam morao napustiti Le Monde. Do daljnjega u stanovati kod nekog poznanika. Vrlo razumno. Meni je, naravno, potreban telefonski broj vaeg poznanika. Kako je Babs? Nije dobro, gospodine Norton, na alost. Ne, na alost nije dobro. Hm. Znam to mislite, gospodine Norton. Ne vjerujem. Ali ja vjerujem. Bio sam uvjeren da je znala. Brzo sam rekao: Ali vi ste od jue naveer u slubi. Nasmrt ste umorni, gospoo doktor. To je druga smjena, rekla je ona. I za dra Sigranda. Sada bih zapravo trebala imati slobodno, od devet, do sutra naveer u devet. to znai zapravo? Da u ostati na klinici. Dr Sigrand takoer. Zato? Radi Babs. Kada imamo neki tako teak sluaj, spavamo na klinici. Ne pravite takvo lice. Ja mogu spavati gdje god legnem, pa i na betonskom podu. Svuda. Sada doite, idemo k Babs. S mukom je ustala. Malo janje palo je na pod. Podigao sam ga. Hvala, rekla je Ruth Reinhardt. Djeca se tako rado s njim igraju. Kimiuo sam i napustili smo prostoriju. U hodniku sam uo glas TV-spikera: Specijalna grupa od 28 ljudi koja je formirana za borbu protiv otmica, teroristikih napada i organiziranih razbojstava. ukljuujemo sada meunarodni aerodrom Schiphol. Pierre Renoir, molim javite se Glas je uutio. Doli smo u bolesniki trakt, Ruth Reinhardt otvorila je neka vrata. Uao sam u Babsinu sobu, u kojoj sam ve jednom bio. Sada nije bilo sasvim tamno. Gorjelo je svjetlo. Vidio sam dra Sigranda i jednu sestru nagnute nad Babs. Vidio sam kako je upravo stavio pricu za injekciju u neku posudicu koju mu je drala sestra. Dr Sigrand je djelovao sivo, oronulo i iscrpljeno, kao kakav vrlo star ovjek. Kimnuo mi je. Bio je ak preumoran da bi me mrzio. Mora da je bio jako umoran. Vidio sam Babs. Uplaio sam se. Lice posuto mrljama, bilo joj je nabuhlo i tamnocrveno. Na desnom uhu imala je debeli zavoj. Oi su bile otvorene, okrenute nagore, vidjele su se samo jo bjeloonice. Iako je Babs gledala gore, tijelo joj se nalazilo u postranom poloaju. I to u kakvom! Uvuenog trbuha, nogu podignutih na trbuh, iskrivljenih u oba smjera. Sigrand je tiho razgovarao sa sestrom. Ova je kimnula i nestala. Kakva je to injekcija koju ste joj dali, gospodine dr Sigrand? Nije me ni pogledao za itavog ovog razgovora, voenog na francuskom. Protiv spastikog napadaja. to znai spasticki? Gledao je u zrcalo to ga je drao Babs ispred oiju. Vidio sam da je svjetlost reflektirao u njezine oi. Babs uope nije reagirala. to je spasticki? upitao sam jo jednom. Babs zastenje. Zato stenje? Kakvo Page 66

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok pitanje! Jer ima bolove! rekao je Sigrand. Ali ja elim znati Spasticki to znai povienje napetosti u muskulaturi, rekla mi je dr Ruth Reinhardt tiho. Upaljene i prekomjerno napete meninge, dakle, mo?dane opne, nadraeni i vrlo bolni korijeni ivaca ne doputahu da Rabs lei oputeno. Razumijete li? Kimnuo sam. Zbog toga i te skvrene noge. Hills. Rekla je Babs. Glas je bio vrlo promukao. to? upitao sam. f . anta Monica, rekla je Babs. To sve nita ne znai, rekla je Ruth Reinhardt. Dr Si-grand se i dalje muio oko Babs, pokrivajui je to je mogao opreznije, brisao znoj koji joj je tekao niz lipe. Babs je disala itei. Babs! zovnuo sam. Tiho! rekao je Sigrand. Ona vrlo slabo uje, monsieur Norton, rekla jp Ruth Reinhardt. Vjerojatno jedva jo. Dijete je prije jedan sat imalo 41,5. Dezorijentirana je, rekao je Sigrand. Istoga trenutka Babs je povratila. Lijenica je skoila i pritisnula zvonce. Sigrand je podigao Babsinu glavu. Dok je povraala, poela je jezivo vritati. Zato joj drite glavu? Jer se Babs moe uguiti onime to povraa! Vrata su se otvorila. Utrala je ona sestra od ranije. Runicima i vodom sestra i lijenici oistili su Babs, koliko se to dalo. Neka druga sestra donijela je novu krevetninu. Poloili su Babs u svjee presvuen krevet. Neprestance je vritala. Tog trenutka, vjerujem, nitko nije primjeivao moju prisutnost. Nisam vie mogao gledati THE WORLDS GREA-TEST LITTLE SUNSHINE GIRL. Napravite mi jedan krevet tamo prijeko, rekao je dr Sigrand. U kutu velike sobe stajao je kau. Noas u spavati ovdje. Svakako, rekla je druga sestra i izgubila se s uprljanim plahtama. Hoe li se izvui? upitao sam Ruth Reinhardt. Vidite, inimo sve. Pristupio sam brzo k Babs guio sam se od gaenja! Kleknuo sam pored nje. Doista vie ne znam da li je to ve bilo ljudsko suosjeanje, moj gospodine suce, ili obina predstava. U sluaju dvoumljenja plediram za predstavu. Babs! Bez odgovora. Babs! Glasnije. Monsieur Norton, ostavite to! rekao je dr Sigrand. Ah vi me moete. Babs! Slijedeeg trenutka Babs je ispustila strani urlik, kao sam sotona uspravila se, njezina usta s dahom povraanja bila su posve blizu mojih, i onda me Babs udarila, Babs koja me je toliko voljela, mala Babs, moj gospodine suce, tukla me je svom snagom, to je jae mogla, objema akama po licu. Tako je boljelo da sam viknuo. Babs se sruila natrag u krevet borila se za zrak, vritala. Napolje! viknuo je dr Sigrand. Ruth Reinhardt me uzela pod ruku i odvela k vratima. Doite sa mnom, monsieur. Ali ja neu! Babs je vritala. Napolje s vama, prokleti bili, rekao je dr Sigrand opasno tiho. Sad morate ii! Ruth Reinhardt me je zgrabila za miicu. Iznenadio sam se kojom me je snagom gurala iz sobe. Vrata su se zatvorila. Dr Sigrand vam je objasnio da je Babs sasvim dezorijentirana. I da na antibiotike i. i. i na Imunoglobulin. . i da ne reagira na imunoglobulin i na svu tu drugu kramu! Moda e uskoro reagirati. Moda nikada! Lijenica je utjela. to onda? upitao sam. to, gospoo doktor Reinhardt, ako nikada ne bude reagirala na to? to e biti dalje? Imamo i drugih mogunosti! Ah da? Nelogino ali tipino, sada sam napadao nju, upravo nju. Imate i drugih?! Da, gospodine Norton. Ova ena s kojom sam sada razgovarao njemaki nije se dala smesti. Kakve druge? Ne biste razumjeli. Naravno, moramo raunati i s komplikacijama. Raunati? Kako nazivate to to se sada dogodilo? To jo nisu komplikacije? Gospodine Norton! odgovorila je samo. to, gospodine Norton. Ne, to jo nisu komplikacije, to je prirodan tok jedne takve bolesti. Ah, da? Aha? Hm? Lijepo! Lijepo nije, primijetila je Ruth Reinhardt mirno. Nisam tako mislio Uzbuen sam Potresen sam Ja. Vidim to ste, gospodine Nortone, rekla je. Doite opet ako hoete. Ne znam da li emo vas opet moi pustiti k Babs. Ali emo vam dati informacije. J a u vam dati informacije. I nikada vam neu lagati, gospodine Norton. Zagrizao sam donju usnicu. Znam, gospoo doktor, dodao sam. A moete i nazvati, kad god hoete, i nou i danju. Vi morate spavati! Ve u spavati. Ovdje u bolnici. Dakle, moete me cijele noi dobiti telefonom, i ako Dola je neka sestra. Gospoo doktor, molim vas, rekla je, doite. Brzo. Treba vas dr Sigrand. Ve idem, sestro, odgovorila je Ruth Reinhardt i nestala u sobi. Nije mi rekla ak ni laku no. Ne znam kako dugo sam stajao pred vratima Babsine sobe. Moda minutu. Moda etvrt sata. Nita nisam uo iznutra. To znam. Konano sam otiao, skrenuo ponovno u hodnik gdje je uprava, gdje su bila mnoga vrata, i gdje je bilo mnogo ljudi. Ponovno sam uo glas TV-reportera. . I ovo je lan specijalne jedinice, moje dame i gospodo. naravno, samo u kontrasvjetlu, lice je skriveno, glas je elektronski izoblien. Doputeno nam je postaviti nekoliko pitanja. Dalje niz hodnik. Dopustili su da se boeing 707 vrati. Ponudili smo u tu svrhu douglas DC 8-62. Ve je devet sati. Japanci su ga odbili. Trao sam. Kad sam iziao, ustanovio sam da je kia prestala. Bar na neko vrijeme. Vjetar je bjesnio kao i do sada. Ali trenutano bez kie. Treba biti za sve zahvalan. Pourio sam da to prije odem odavde. Iao sam pjeice. Iz jedne klinike u drugu. Ulica Cave bila je Page 67

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok vrlo blizu. Silviju sam, naravno, naao u krevetu. Gorjela je nona svjetiljka. Primijetio sam da je Silvijina glava bila vrlo vrsto omotana zavojima, vjerojatno da bi se fiksirao onaj dio oko brade. Oi su joj oslobodili. Oi su izgledale strano: podbuhle, suzne, koa uokolo plava, crna i zelenkasta. Onako kako to ve izgleda nakon liftinga. Bile su to dakle oi, zbog ije je ljepote svijet bio izvan sebe. Dobro, jasno je da e nakon dva mjeseca biti tip-top. Ali ovog trenutka Vuiu moj! Konano! Tako sam te ekala! Danas je govorila jasno. Nisam mogao ranije doi, arobnice, ja. Poljubi me. Dakle, doista, moj gospodine suce, to je zahtijevala. A sad bez samosaaljivanja. Poljubio sam Silviju u usta. Pritom sam primijetio da Silvijine oi nisu bile samo podbuhle, imale su izraz najveeg uzbuenja. to se, za miloga boga, ovdje dogodilo? uo sam tropot vrata i okrenuo se. Iz kupaonice je iziao Bracken. Rod Bracken. Pogledao me bijesno. Jesam li ja u ludnici? upitao sam. to je vama dvoma? Clarissa. Rekao je Bracken. Ta prokleta Clarissa! to je s njom? upitao sam. Bila je danas popodne ovdje. Gdje ovdje? Ovdje, kod Silvije, idiote. U ovoj sobi, idiote. Ali, ona nije mogla proi pokraj porte. I te kako je prola! Kako? Nazvala je Silviju iz Le Mondea i rekla, da se dogodilo neto, to Silvija svakako mora znati. Zatim je Silvija profesoru Delamareu tono opisala tu prokletu krmau i ona je dobila broj, a nakon teatra pred ulaznim vratima pustili su je odmah ovamo k Silviji. Ta umobolna Clarissa! Mogao bih je ubiti! Zavei, Rod, rekla je Silvija. I onda, poto je Clarissa bila ovdje, rekao je Bracken, Silvija te je pokuala pronai. Ti si ve bio otiao. Onda je uhvatila mene, pa scena na telefonu! Morao sam smjesta ovamo, to mi je bilo jasno i to sam joj rekao. Ona je uredila da i ja mogu doi ovamo, isto kao i za Clarissu. Skljokao sam se u stolicu, pored kreveta. Rod je koraao po sobi amo-tamo. Silvija je neprestano plakala, svojim podbuhlim, oteenim oima. A moja prtljaga i Babsina prtljaga su kod Suzy. Silvi-jin privatni jet je u Madridu. Babs je moda mrtva. Ne, to ne. Do sada smo imali samo smolu. Zato ne bismo odjednom imali sree? Jadni moj, vuiu, rekla je plaui. Kako su te one svinje samo isprebijale. Rod mi je sve ispriao. to ti sve ne ini za mene. Boe moj, kako te volim! Ah, zaboravi batine. Dolazim iz bolnice. Babs je bolje. Ne, odgovorila je ona. Ne vjerujem ti ni rijei, jecala je. Moje dijete, najdrae to imam na ovome svijetu, moja mala BabsStrano joj je, rekla mi je Clarissa. Poseri Clarissu! doviknuo sam. Je li ona bila u bolnici? No, onda! Je li ona vidjela Babs? No, onda! Je li ona govorila s lijenicima? No, onda! Ta histerina guska! Babs ide bolje, kaem ti! A ja dolazim ravno iz bolnice. La! rekla je jecajui, sve u tim zavojima, nisam je mogao pogledati. La! A i novine su nam sad za petama! Sada vas love! I Babs i mene! Nikoga oni ne love, rekao je Bracken brutalno. Tri puta sam ti objasnio kako smo se obraunali s novinarima! Za te lopove Phil i Babs su u Madridu. Zatim je Silvija poela bjesnjeti, iz asa u as. Takvo to jo nikad nisam doivio. Tada, te noi uvidio sam da doista nita, uope nita ne znam o enama, ni o ljudima, a o majkama ponaj manje. Silvija Moran, moj gospodine suce. Sada je vrijeme da o toj eni saznate istinu. To je va zadatak. Tako sam dugo runo o njoj govorio da sada moram rei i to kako se ponaala one noi. To nije bio film, doista ne. Nije bilo kamera koje su snimale! Morate znati sve to se dogaalo, pa i ovo Hou k Babs! viknula je Silvija iznenada tako glasno da smo se Bracken i ja uplaili. Brzo sam rekao Brackenu: Zna li ovdje netko istinu? Mogao je samo zanijekati glavom, jer je Silvija silno vritila. Hou k svom djetetu! Moram vidjeti Babs! Moram, moram, moram, je vidjeti! I sve to s bandairanom glavom, cjevica vie nije bilo. Hripljui je hvatala zrak. Radi se o mom djetetu! Ne gledajte me tako! To je moje dijete! Vi prokleti psi! to vi znate o djeci? Babs! Babs! i tako dalje, nije bilo mogue prekinuti je. Bracken mi ree na uho: Jo je uvijek slaba, pusti je neka se izdivlja! Nee dugo. A onda u ja s njom govoriti. Bio je promukao, bio je ovdje prije mene i ve je imao svoju scenu sa Silvijom. Vrata su izolirana, zakretao je, vani se nita ne uje. Potom smo sluali dobrih deset minuta sve to je dolazilo iz Silvijinih usta Bracken je znatno potcijenio njezine snage. Moj dragi gospodine suce, to to je govorila, bilo je zapravo da ti srce pukne, ali je isto tako maglo biti i kraj za sve nas. Potresno, ispunjeno bolom i ljubavlju vikala je ali uzalud. Apsolutno uzalud. Ima stvari kojih ne bi smjelo biti! Zar ne? Kada je Silvija za trenutak uutjela. Rod mi je dao znak. Sad je bio na meni red. Mislio sam na sve to mi je rekla Ruth o tome, kako ona moe razumjeti tu enu. Privukao sam stolicu krevetu i pokuao njeno: Jadna, moja, arobnice, naravno, to je za tebe strano. Ali, ti ne moe k Babs, uvidi to! Mogu! Odjednom je bila tiha. Mogu, mogu. Ne, ne i ne! odgovorio sam. Pomisli samo na reportere. Serem ja na reportere! Ali, reporteri sada odreuju tvoju budunost. Misli malo na svoju budunost. Serem i na nju! Opet su tekle suze. Bracken je iza mene runo psovao. Babs! Babs! Ja Page 68

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok sam kriva za sve! to? blenuo sam u Silviju. Ja sam za to kriva, da je Babs tako bolesna! Ti nisi kriva za to! Ti si luda! Sada je lomila ruke: Kriva sam! Upala modane opne! Upala mozga! Ba to! Zna li to to znai?! to? To je kazna boja za ono to sam rekla ti Monte Carlu! Sada me On kanjava! A ja sam kriva! Kriva! Kriva! Kriva! Sada je opet vikala. Ne vii, rekao je Bracken, lice mu je bilo iscereno od srdbe. Znao sam da je to srdba iz istog straha. I meni se to dogaalo. Misli na svoje lice, rekao je Bracken. Svaka grimasa, svako rastezanje. kaem ti, ne moe k Babs! Uostalom kako? Moda na nosiljci? Bracken i ja smo se sada smjenjivali. Kada se radi o vlastitoj dobrobiti, svatko postaje brutalan pas. Dakle, ja, on, ja, on, ja. Ako se sazna za Babs, za lifting, za svu prethodnu tajnovitost, onda se moe pozdraviti sa svojim zvanjem. A tvoj poziv je tvoj ivot! Misli na KRUG KREDOM! Film tvoga ivota! Sve e puknuti! Tada je s tobom gotovo! Razgovarao sam telefonski s Joe-om. Rekao je, ako se to sazna, ni pas vie nee uzeti kruha od tebe. Ve ima ugovor za KRUG KREDOM. Ima ve ugovore za tri daljnja filma. Svi terminirani! Ima vlastitu firmu. to misli, to e rei banke koje financiraju? Sve grublje. Radilo se o mojoj i Brackenovoj egzistenciji. Ugovori su zakljueni. Poznate su ti klauzule o konvencionalnim kaznama. Nikada ih u ivotu ne bi mogla platiti ako ne uini sada to ti kaemo. A mi ti velimo: ostaje ovdje! Phil e te o svemu izvjetavati. Da ga reporteri ne bi slijedili, on je ve naao skrovite kod nekog prijatelja koji je otputovao, negdje sasvim vani. Dobro je to Bracken izveo. Svakoga dana nosit u ti sve bolje vijesti o Babs, rekao sam i vidio pred sobom Babs kako povraa, kako vriti u onom stranom poloaju tijela, i uo sam glas Ruth Rein-hardt: Loe joj je, gospodine Norton. uo sam glas dra Sigranda, koji je molio, da mu se u Babsinoj sobi pripremi krevet. Mislio sam na to, kakvim je bijesom Babs udarala po meni i rekao sam: Sredstva ve djeluju. Kunem se svojom ljubavlju prema tebi, arobnice. I zato sam tako brzo doao da ti kaem da e sve biti dobro. Tvoje je zvanje bez milosti, rekao je Bracken. Najmanja pogreka, i ti si gotova zauvijek. Nastavio je brzo dalje, da bi Silviji predoio kako bi ve uskoro morala ivjeti od milodara ako sada ne bude razumna. Razumna, rekla je ona jecajui. Kad sam ja za sve kriva i kad me Bog kanjava! Brzo je ilo s tim osjeajem krivnje o kojem je govorila Ruth, pomislio sam i uo Brackena kako kae: Svakako, razumna. Ti sada nita ne moe uiniti za Babs, ali zato sebi moe sve upropastiti za ostatak svog ivota. Objasnio sam se s Clarissom i onim guzonjom, drom Wolkenom, oni ostaju u hotelu. Phil je slubeno odletio u Madrid, radi priprema za KRUG KREDOM, zatim se vraa u Pariz. Tada e i Babs biti opet okay. Sada je najvanije ne svratiti na sebe pozornost. to misli, kako bih rado najurio Clarissu, tu glupu krmau. Ali tada bi ona brbljala, a to je jo opasnije. Clarissa voli Babs, rekla je Silvija. Samo je zato dola ovamo. Naravno da voli Babs. Divna ena! rekao je Braeken. Sjeo je na rub kreveta, govorio je polako i ja sam tono znao to e rei, a on je rekao: Vidi Silvija, ovog trenutka, samo ovog trenutka, potrajat e to najvie nekoliko dana, postoji jedan jedini ovjek, koji moe spasiti situaciju: to je Phil. Eto ti ga na! On moe neprestano brinuti o Babs i dolaziti k tebi. On ima povjerenje lijenika, on i nitko drugi. On jedini moe cijelu stvar drati u tajnosti. On je jedini koji se sada moe brinuti za tvoju karijeru, za tvoju i Babsinu sreu, i brinut e se, zar ne, Phil? Naravno, odgovorio sam. To ju je smekalo. Kada tebe ne bi bilo, vuiu moj. to bih ja inila bez tebe bila bih izgubljena Ali ja sam tu. I ja te volim, arobnice. I volim Babs, to zna, zar ne? Suze su joj potekle iz oiju, preko crnih, plavih, zelenih mrlja koe, na zavoj. Naravno da to znam, moj vuiu, moj toliko ljubljeni vuiu. Bracken me je pogledao. A ja njega. Prebrodili smo, dakle, tu krizu. Ne sasvim, ali gotovo. Kakva izmjena pogleda, moj gospodine suce. Imate pravo, rekla je Silvija. Samo je tako mogue. Zahvaljujem vam obojici za sve dobro to inite za mene. Doista je vjerovala u ono to je govorila. Jadna Silvija. Nije shvatila da smo inili sve Bracken i ja to je dobro za nas, jer se radilo i o naoj egzistenciji. Na sreu. Duboko sam udahnuo, kako mi ne bi pozlilo, Silvija je dakako jo uvijek mirisala na bolnicu poljubio je u usta i sasvim lagano griznuo njezinu donju usnu. To je voljela. Ti si najbolji ovjek na svijetu! rekla je Silvija. Izljev srdbe je proao! I ti. Rod, naravno! Vas dvojica ste najbolji ljudi na svijetu. Obojicu vas volim! Idem jo jednom natrag u bolnicu. Nije mi bilo ni na kraj pameti. Ta morao sam k Suzy. Tek tako. Babs sada spava duboko i vrsto, a sutra u ponovno doi k tebi, moja arobnice. Hvala vuiu, hvala. Nikada neu zaboraviti kako se sada vlada. Iz njezinih podbuhlih oiju kotrljale su se suze, suze, suze. Vani, na hodniku, oprostio sam se od Brackena. On je morao u Le Monde, da sprijei novu nezgodu. Ja sam navodno s Babs u Madridu. Moram sam pripaziti da tajno doem k Suzy u njezin stan, u svoj novi dom. Neobino je, gospodine suce, kad sada o Page 69

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok tome razmislim, ali otkad sam odrastao, nisam nikada imao vlastiti dom, vlastitu kuu. Neto to bi mi uistinu pripadalo, kamo bih se mogao povui, gdje bih mogao nai mir. Ne, nikada! asna sestra Helena, jo je uvijek zamjenjivala svjetovne sestre; poto sam pomakao teki zastor, vidio sam je kako sjedi u svojoj sobi, za pisaim stolom pretrpanim povijestima bolesti, paketiima od lijekova i pricama. Helena je podigla pogled. Oh, monsieur! Bili ste ve kod gospoe? Da, draga sestro Helena. Danas joj je mnogo bolje. Da, jako sam sretan. I ja, monsieur. Madame je danas ve imala posjetu. Znam. Draga sestro, da li biste bili tako ljubazni i spojili me s drom Delamareom? Da li se neto dogodilo? Nije! elim mu samo neto saopiti, u povjerenju, razumijete? Svakako, rekla je Helena. Gospodin profesor je ve kod kue. Na kraju hodnika nalazi se javna govornica. Dat u vam broj gospodina profesora. Moete sami nazvati. Nazvao sam Delamarea. Dugo sam se predomiljao da li da ga nazovem ili ne i doao do zakljuka da moram. Naravno, profesoru Delamareu nisam nita rekao o Silvijinom ispadu onda u Monte Carlu, nita o mnogim mojim velikim brigama, samo sam mu rekao da je Babs oboljela od meningo-en-cephalitisa i da lei u bolnici St. Bernadette, a da je majci to ispriala jedna egzaltirana dadilja. Madame je bila vrlo uzbuena, rekao sam stojei u javnoj govornici. Htjela je bezuvjetno k svojoj kerki. To je u njezinom stanju apsolutno nemogue! viknuo je on. Upravo tako. Umirivao sam je. Brinut u se za Babs, i informirat u stalno madame. Vrlo razumno od vas, monsieur. elio bih zamoliti, gospodine profesore, da se posebno pripazi na madame. strah i nemir mogli bi se ponovo pojaviti. Sigurno postoje sredstva koja bi mogla umiriti pacijenticu u takvom sluaju. Naravno. Sedativi. Najnoviji, najbolji. im vi zatvorite telefon, nazvat u kliniku i u tom smislu u dati upute sestri. Hvala vam, gospodine profesore. ao mi vas je. Vi imate ionako previe toga na grbai. A sada je jo i dijete moralo oboljeti. Primite moje iskreno suosjeanje, monsieur. Hvala, gospodine profesore. Ti si lud, rekla je Suzy. Potpuno lud. Sjedila je na nekakvoj okantnoj utoj plastinoj stvari u svojoj ludoj sobi a na sebi je imala crn, proziran kuni ogrta, a ispod toga nita. Tako me doekala prije pola sata sjajei od sree. Sada nije sjala od sree, nije bila vie sretna. Sad je bila uzbuena. Suzy je puila. Puila je gotovo neprestano otkad sam ovdje. I pila calvados. Ja sam sjedio njoj nasuprot, na isto takvoj okantno utoj plastinoj stvari znate, gospodine suce, te stvari izgledaju kao dueci s naslonima na kojima se moe plivati na moru, samo su mnogo vei i stoje na podu a izmeu nas je bio plastini stol, okantno zelene boje, ovalan, debeo, okrugao, izgledao je kao gigantski sir trapist; ve sam rekao da je itav Suzyn stan bio tako namjeten. Sa stereo-ureajima i posterima i plastinim namjetajem, ak su i sagovi bili od neke vrste posebne plastike. Sve to skupa moralo je stajati mnogo novaca. Bilo je moderno i udobno kod Suzy, premda ne i ove noi. Bilo je gotovo 24 sata. Moj gospodine suce, to sam mogao uiniti!? Poto me je Suzy gotovo im sam se pojavio silovala, krenula je odmah a pitanjima. Zato sam doao k njoj? Da li me progone neki tipovi? Jesam li neto skrivio? U najveem strahu: da li sam ubio pajkana? Nema nikakve veze s policijom! Strah je opet ustupio mjesto oduevljenju. Onda je sve dobro. Morao si doi k meni, svejedno to se desilo. Samo, da si ubio pajkana, ne bih ti mogla pomoi. Tada ti nitko ne bi mogao pomoi, ali ovako Ovako moe? Rekla je ponosno: I te kako. to misli, koga ja sve ne poznajem od pajkana. Ne one jadne, male ribice! efove! Najvie! Njima sam esto inila usluge, oni e i meni uiniti svaku uslugu. Ako neki stan nee pretraivati, onda e to biti moj. Ako trae nekog tipa, nikada kod mene. Barem ne odmah. Tek na kraju. To su mi obeali. Do onda ima dovoljno vremena zbrisati. Mogu ti nabaviti lane papire, ukradena kola koja su prefrizirana, i. Razumijete li sada zato sam Suzy morao ispriati istinu, gospodine suce? Bila je na rubu da poaavi nabrajajui to bi sve mogla uiniti za mene, jedva sam je uutkao. Suzy, ja nisam nita skrivio! Pazikua je udno gledala kada su doli kovezi, tako fini kovezi, ali pazikua me moe Suzy! Budui da je imala najbolju namjeru snabdijeti me lanim novcem, lanim pasoem i automatskim pitoljem, morao sam se izderati. To je djelovalo. Donesi neko pie! Trebat e ti. Ispriat u ti sve. Sve sam joj ispriao, apsolutno sve, niega nije bilo to bih preutio. Na kraju moje prie Suzy je rekla: Lud si. Totalno lud. Zato, upitao sam. U jednom bistrou na putu ovamo, kupio sam nekoliko sendvia i urno ih pojeo. Bilo mi je od njih muno. Pio sam mnogo calvadosa jer sam se bojao da sendvii nisu bili dobri i da bih mogao oboljeti, oboljeti, ja, sada, i to bi bilo kraj svemu. Ti prokleti ludi psu! Ti si lud! Jer jo uvijek sudjeluje u toj posranoj igri! rekla je Suzy. Skliznuo joj je ogrta. Sve sam vidio, i premda me to inae jako uzbuivalo, ve sama predodba, sada me ostavilo potpuno hladnim. Bio sam napet da ujem Suzyne argumente. Nisam vie mogao bistro misliti. A Suzy jest. Bila je ena s mozgom. Poznavala je Page 70

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok ivot. Dakle, da ujem to e mi rei. I jo jedan calvados. Onaj roastbeaf uope nije dobro izgledao. Moram igrati tu prljavu igru, rekao sam. Nita ti ne mora, rekla je Suzy i privukla noge uz taj plastini predmet, na tu plastinu fotelju. Nitko nita ne mora, rekla je Suzy i pila calvados. Nagnula se naprijed. Iznenada je nestao djeji glas, govorila je ozbiljno: Lijepo, pretpostavimo da balavica odapne. Okay. Ali tko to garantira? to ako balavicu izvuku? Onda je isto sve okay, rekao sam i pio calvados. Ni sir nije vie bio sasvim svje. Prokleti bistro. Pusti me da kaem do kraja, da? Oprosti, mon petit chou. Dakle, ako balavicu izvuku i nikad vie ne bude potpuno zdrava, nego slijepa ili nijema ili gluha, ili ako postane idiot, rekla je Suzy ozbiljno, kako si onda predstavlja svoju budunost? Ja. ja te volim, mali. Ti si prvi ovjek u mom ivotu molim te ne smij se koga uistinu volim nemoj se, molim te, smijati. Ja se uope ne smijem, rekao sam. Zapalila je cigaretu. A zna li zato te tako volim i zato si prvi u mom ivotu, zato vie nikada nikog neu moi voljeti? Zato? Ogrta joj je spuznuo i sjedila je tu gola preda mnom a ja obuen pred njom, a izmeu nas stoli: Sve si mi ispriao. To je bilo veliko s tvoje strane. Povjerenje koje ima u mene, mislim. Ne plai odmah, rekao sam. Ali moram, ne mogu drugaije. Daj mi rupi. Dao sam joj. Obrisala je nos a potom i suze. Hvala. elim ti rei zato te toliko volim. Ali se ne smije ljutiti. Ja se uasno bojim da se ti ne naljuti. Ne treba se plaiti, moe rei to god hoe. To je ono to je udesno ikod nas dvoje, rekla je Suzy. Jedno drugome moemo rei sve, sve uiniti, znamo sve jedno o drugom. To jest, ti jo ne zna sve o meni. Ali zato ja znam sve o tebi, dragi. Ja uvijek galamim, da ne mogu sluati to ne moe sluati? . kada ti tako o sebi govori, ali u stvari znam da je sve upravo onako, kao to kae. to kaem? . da si ti komad dreka, rekla je Suzy. Popio sam, dakle, jo jedan calvados. Sad si se ipak uvrijedio. Ni govora, Suzili, rekao sam. Ti si potpuno u pravu. Uvrijedio? Ja? Smijeno! Bogu hvala! Ja jo nisam gotova, mon petit chou. Najvanije je: ja sam isto takav komad dreka kao i ti. Zato se nas dvoje tako dobro razumijemo. I zato te doista ljubim kao prvog mukarca. Trenutak, rekao sam, zato si ti komad dreka poput mene? Ti puno radi, ima kozmetiki salon na Aveniji Charles Floquet, kod Eiffelova tornja, u finom predjelu, ima pet djevojaka lijepih kao slika koje rade, ti si neto postigla. Prekinula me: Phil! Zar jo nisi prozreo! ovjek poput tebe? Doista nisi primijetio? Primijetio to? Mojih pet djevojaka lijepih kao slika? rekla je Suzy. to je s njima? upitao sam. To je pet lijepili kurvi, rekla je Suzy. Dakle, ne mogu shvatiti kako to nisi primijetio. Doista nisi? Doista nisam, odgovorio sam. Moj slatki mali! Svaka bi ti od njih dala kad bi platio. Samo se niti jedna ne usuuje. Poto znaju da ti pripada meni. Kad bi one znale kakav si, one bi tebi platile, rekla je Suzy. Do sada je sve izvrsno teklo u radnji. Famozno. Momci bi zapodjeli razgovor s djevojkama, onda bi se negdje sreli, pa obavili posao, a djevojke bi potom donijele novac. Nikada nijedna nije prevarila. Za svoje bih djevojke stavila ruku u vatru. Fino, rekao sam. Kolosalno. Kad posao tako dobro ide, gdje su onda potekoe? Ne stignu vie, rekla je Suzy. to? Tja! Zna to, rekla je Suzy. Okolo se prialo kakve su to slatke makice, momci su uvijek ponovno dolazili i dolazili su uvijek novi. Zaraujemo do besvijesti, ali ako to potraje jo jedan mjesec, onda mogu zatvoriti duan, jer je mojih pet malih slatkih makica gotovo skroz naskroz! Vidi, rekao sam, tako svatko ima svoje probleme. Pomiljala sam na to da i ja radim s njima, to je mogue bolje, kao i druge, da nisam, dakle, efica i bolja od njih, ta svi su ljudi pred Bogom jednaki, zar ne, mon petit chou? Ali to bi to koristilo, kada bih jo i sebe upropastila. Kap na vrui kamen, nita vie. Napokon, imamo novaca, kao pljeve! I sada je upravo sa svim gotovo! Jednostavno, ne moe se vie stii. Ali, ti e biti grofica, rekao sam. To ti vie nee biti potrebno. Tada e prodavati svoj salon. Postat u grofica, rekla je Suzy gorko. A koga dobivam? elim ti neto rei: otkad tebe poznajem, od maloga mi se bljuje. Uistinu mi je zlo im me samo dotakne. Dovoljno je da ga samo vidim pa da mi pozli. No! Nita no! To je istina! to misli koliko sam sretna jer je sada u Acapulcu. Ali e doi ponovno. A ti e otii. I onda u doista biti grofica; a tada? Popio sam jo jedan calvados. I Suzy takoer. Djevojke te vole, rekla je. Sve, svaka bi sve uinila za tebe. Razgovarala sam s njima prije nekoliko dana, sasvim otvoreno. Imam dovoljno novaca da bih mogla otvoriti i drugi salon. Lijepe djevojke tre bez veze uokolo Parizom. Jo ljepe! Mogu potraiti specijalistkinje. Ti ve zna Sve bih dobila. Postala bih ludo bogata; ili mi ne vjeruje? Odgovorio sam: Uvjeren sam u to. No da i u tome je potekoa. Koja? Ne bih mogla imati pregled nad svime, rekla je Suzy. Pogon bi bio prevelik za me. Trebalo bi paziti na obraune, na momke koji dolaze. Za drugi salon trebala bih svakako mukarca da mi pomogne. Mukarca poput Page 71

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok tebe. utio sam. Mukarca poput tebe, rekla sam! dometnula je Suzy. uo sam, odgovorio sam. I to misli o tome? Da, dakle Gledaj, rekla je brzo, to je sasvim jednostavno. Napusti staru. Ostavi Babs. E, kad bi to bilo tako jednostavno! Pojma nema kako je to jednostavno! Nema pojma kakve ja sve imam muterije! Ne obine pajkane. Niti govora! Ve sam ti rekla, one najvie! Tu sam uvijek pazila! U prvom redu prijateljstvo s pajkanima! Naravno, bit e skandala ako iznenada nestane. Ali nai! Nai te nee nikada! Jo nikome nisi dao adresu ovoga stana? Ne? Nikome! I kada si me onda nazvao iz hotela, nisi izgovorio ak ni moje ime! Tono sam pazila! I ja, rekao sam, jer je, naime, jo netko bio prisutan. Voila! A ljudi koji su k tebi dopremili kovege sa aerodroma? I tu sam pripazila, rekla je Suzy likujui. Nisam se ni pokazala. Tu je ona mala uenica, glupa je bogu hvala, kao jaje! S njom oni ljudi nisu progovorili ni tri rijei. Ako te sada budu traili, mala e rei da su kovege ponovno opet odnijeli. Tko? Bilo tko. Moji ljudi. Ona se glupaa nee moi sjetiti, nikada se nije ni mogla. A ti e dobiti lane papire. Francuski govori kao Francuz. Drugu frizuru. Brkove. Bit e moj prijatelj. Nekoliko tjedana i onda je sve zaboravljeno. A ja u se rijeiti svoga grofa, a ti svoje stare i djeteta, nije da mi ga nije ao, mon petit chou, ali moram misliti na nas dvoje! I jedno ti se kunem: ja neu nikada s tobom postupati kao ta prokleta stara, koja je u tridesetim godinama ve morala ii na lifting, ta stara kurva. Kod mene si ti gospodar u kui. Bit e onako, kako ti bude elio. I tada vie nisi igolo. Bit u ti najbolja ena na svijetu ne mora me oeniti, ne boj se. Ja u ti biti i tako najbolja ena na svijetu, samo ako ostane kod mene. Dakle, je li to lo prijedlog? No, a sada poneto ve znate o meni, moj gospodine suce. Sigurno znate i to se momku poput mene motalo po glavi uvi to je Suzy rekla. Takvom se momku motalo po glavi slijedee: uvijek sam elio iznenada biti netko drugi. Isko-raknuti iz svoje egzistencije i zakoraiti u neku sasvim novu. Gotovo, kraj, s tom playboy-egzistencijom. Svemu je tome kraj. Pitala sam te da li je to lo prijedlog, mon petit chou? uo sam kako mi govori Suzy. Ne, nije, rekao sam polako. To doista nije tako lo prijedlog. Skoila je i bacila mi se u krilo. Osjeao sam njezino vrue tijelo, a ona se ovijala oko mene, ljubila me i hvatala za onu stvar. Dragi moj, moj najdrai! Ako Babs doista ostane gluha ili nijema ili slijepa, ili ako poblesavi, mogu se objesiti, rekao sam i zurio preda se. Suzy je bila izvan sebe od oduevljenja. Vidi li! Jesam li ti rekla! O, mon petit chou, kako sam sre-tnaaa! Izljubila mi je cijelo lice. I ja sam vrisnuo kad je dolo do modrica, a ona se strano uplaila i puhala na ranjena mjesta. Sada emo se napiti i pustit emo glazbu, a onda emo raditi sve one slatke stvari, rekla je Suzy. Opiti se, to je dobra ideja! odgovorio sam. Skoila je, strgla sa sebe ogrta i plesala gola po sobi, a onda je izvela mali privatni ples tik pred mojim nosom. Tada smo pili i svirala je glazba s ploa Gerschwin i Cole Por-ter i Glenn Miller, oboje smo voljeli ovu staru melodioznu vrstu jazza. Cijelo smo vrijeme pili, pipkali se i milovali i jo smo uvijek odlagali odlazak u krevet jer sam znao Suzvnu osobinu: ako je to vrlo eljela, otezala je s tim to je mogue dulje, to je onda i za mene bilo posebno nadraujue. Tako su prolazili sati, moj gospodine suce u meuvremenu je Suzy skuhala jaku kavu, kako ne bismo na kraju bili previe pijani te sam ipak bio donekle trijezan, a onda smo, oko pet sati ujutro, odvukli gramofon u Suzynu spavau sobu i ona me je svukla. Kad sam potpuno gol stajao pred njom, pala je nova ploa na gramofon, sa zadrivaa, i razlegao se glas Johna Williamsa: O Dieu, merci, pour ce paradis, qui souvre aujourdhui a lun de tes fils Sjeo sam. to ti je, dragi? viknula je Suzy uplaeno. . pour le plus petit, le plus pauvre filsmerci, Dieu, merci pour Ali ve sam bio kod gramofona, strgnuo iglu kralo je, i gotovo sam unitio cijeli aparat pri pokuaju da skinem tu plou Johna Williamsa, a Suzy me preneraeno promatrala, i kad sam napokon tu plou imao u ruci, okrenuo sam se, i ugledao naslonja stolice i na njem sam prebio plou na dvoje, i polovice ponovno na dvoje, i pritom sam porezao desnu aku, i tekla je krv, a ja sam razbijene komade bacio u kut. Stajao sam gol, nepokretan, nijem. Suzy me je gledala isto tako nijema, potom je spustila pogled. Ovoga puta nije plakala. Bila je suvie alosna a da bi mogla plakati. Ustala je, donijela je jod i leukoplast, previla mi ranu, a potom je rekla: Babs, zar ne? Kimnuo sam. Hoe li u bolnicu? Kimnuo sam. Sad odmah? Kimnuo sam. Najtunijim glasom to sam ga ikad uo, Suzy je rekla: Skuhat u ti jo jednu jaku kavu. A mora i neto pojesti. Ne mogu, ni zalogaj. Ali zato ja moram. Bezuvjetno. Ti se u meuvremenu obuci. U kupaonici ima sve to treba. Potom je istrala iz spavae sobe. Otiao sam u kupaonicu, obukao se i otiao u kuhinju k Suzy. Zatim smo zajedno dorukovali. Jo je uvijek bila tuna, ali mi se stalno pokuavala osmjehnuti. Pokuavao sam i ja. Jaka vrua kava bila je izvrsna. Doista te jako volim, mon petit chou, rekla je Suzy. I ja tebe, Page 72

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok odgovorio sam. Ja sam mislila ozbiljno sa svojim planom. I ja, dodao sam. Ali iz toga sad nee biti nita, rekla je Suzy. utio sam. Vidi i sam, poela je Suzy. ao mi je. Ne treba ti biti ao, odgovorila je Stfzy, ostat e, naravno, ovdje dok me bude trebao, rekla je mene, a ne moj stan. Ni iva dua nee saznati da si tu, obeajem ti. Osim onih kojima to sam mora rei. Hvala ti Suzy! Da ti pozovem taksi? upitala je i obrisala usta nadlanicom. Ne, odgovorio sam. To je previe opasno. A i vrlo je rano. Otii u pjeke. Koliko je uope sati? Neto prije sedam, odgovorila je Suzy. Stavi svoje naoale. Uzeo sam naoale s tamnim staklima. Izili smo u predsoblje, Suzy mi je pridrala ogrta i poljubila me. Ja u u meuvremenu raspremiti tvoje stvari. I Babsine u izvaditi iz kovega, inae e se zguvati. Ima li klju od stana? Da, odgovorio sam. Dakle, moe doi kad god hoe. Ja uskoro moram u svoj salon. Ali vrati se im bude mogao, potreban ti je san. Da, odgovorio sam, hvala ti Suzili. Nemoj zahvaljivati, odgovorila je Suzy. Moram govoriti sa svojim prijateljima iz policije da te ne bi traili kod mene. Ne treba, dodao sam. Ja sam juer otiao iz hotela s Babs. Odletjeli smo u Madrid. Ispriao sam ti to. Kako lijepo, rekla je Suzy, i okrenula glavu. Ne plai, rekao sam, molim te, mon petit chou, ne plai. Tko plae? upitala je Suzy i pogledala me trljajui jedna oko. Zapalila je cigaretu. Samo mi je dim uao u oko. Opet je sve u redu. Radujem se da e bar neko vrijeme stanovati kod mene. Bar za kratko. Moda samo jo jednu no. Nitko ne zna. Bilo bi, naravno, mnogo ljepe da se mogao ostvariti moj plan. Ali, iz njega nikada nee biti nita! Ti vie ne moe izii iz svog kruga. To emo jo vidjeti, rekao sam. Nikada se vie nee izvui, dodala je Suzy. Tu nemamo-to vidjeti. Kad bi se mogao izvui, bi li sada iao k maloj? Bilo je 7 sati i 10 minuta ujutro, 26. studenoga 1971, petakNAJVEE MALO SUNACE SVIJETA. Babs. Tu je leala. Oblivena znojem u svom krevetu. Vidio sam mjehurie na Babsinim usnicama, i crvene mrlje po koi cijelog tijela. Kouljica joj se zadigla sve do vrata. Ispustila je krik. Odjednom je ispruila noge i ruke u zrak, najprije ukoene, a onda su se poele trzati. Trzalo se itavo siuno tijelo. Dok je disala kripilo je, hripalo, zvidilo, krijetalo, nikako nije dobivala dosta zraka. Bacala se tamo-amo. Zjenice su joj bile potpuno izvrnute, jedan je kapak visio, rubovi oiju bili su upaljeni. Sve sam to vidio pri slaboj svjetlosti plave svjetiljke. Ruke i noge trzale su se zastraujue divlje, pjena joj je izlazila na usta iako su joj zubi bili vrsto stisnuti. Tako vrsto da su jezivo krgutali. Dvije sestre, dr Sigrand i dr Ruth Reinhardt brinuli su o njoj. Stajao sam sa strane. Tri ene morale su pridravati podivljalu Babs kako bi joj dr Sigrand mogao dati injekciju. Bilo je osam sati i 15 minuta, 26. studenoga 1971. Morao sam pjeaiti nekoliko kilometara prije no to sam uhvatio taksi. Stigao sam prije 10 minuta. Dotrao sam dugim hodnikom gdje je bila uprava. Kraj mnogih otvorenih vrata. U sobama su bili upaljeni radio i TV-aparati. uo sam samo isjeke reenica. . moglo se upravo jo sprijeiti nizozemske marince da ne navale na etvrti kat. . Japanac Furuva bez sna 60 sati. Njegovi ga straari stalno bude. A onda sam dospio u odjel s bolesnicima. Doao sam u Babsinu sobu i vidio etvoro ljudi oko kreveta. Prvi se okrenuo dr Sigrand. Lice mu je bilo sivo od umora, vidio sam improvizirani krevet u kojem prole noi sigurno nije odspavao vie od pola sata. Oi su mu bile podlivene krvlju, a lice prekrito ekinjama. Kada me je vidio, uspravio se. Vi! Da, ja. Zato ste doli? Nisam mu elio rei, ali sam ipak rekao: Strah! Bojim se za dijete. Zato niste nazvali? To ne bi bilo isto. Moram vidjeti Babs. Bio je to trenutak iako sam toga postao svjestan tek kasnije u kojem je nestalo Sigrandove averzije. Od tog trenutka poeo je sa mnom postupati kao s potenim ovjekom. Pogledao sam Ruth Reinhardt. Odvratila mi je ozbiljnim i kratkim pogledom. Morala se brinuti za Babs. Lijenica je izgledala poput stare ene. I ona je noas vjerojatno spavala najvie pola sata. Mogli ste jednostavno nazvati, rekao je Sigrand. Zato? Onda bismo vam rekli da- morate odmah doi, ali zaboravili ste nam dati va telefonski broj juer u onom uzbuenju. Nazvali smo Le Monde. Ni monsieur Bracken ne zna gdje ste. Babs je glasno vrisnula. Sigrand se nagnuo nad nju i rekao mi preko ramena: On vas takoer trai, sav zdvojan. Prokletstvo, mislio sam, zbilja sam zaboravio. Utoliko je neobinije da ste sada doli sami od sebe, rekla je Ruth Reinhardt. Zato neobino? Jer vas sada bezuvjetno. nije mogla zavriti reenicu jer je Babs iznova ivotinjski vrisnula, ispruila noge i ruke, i doivjela neto to je izgledalo kao napadaj epilepsije. Mislim da se nikada u ivotu nisam tako uplaio. Ja sam prilina kukavica, gospodine suce; ali zgrabilo bi i najhrabrijeg ovjeka kad bi vidio ono, to je sad Babs inila. Pozlilo mi je. Pourio sam iz sobe. Ugledao sam vrata zahoda, utrao i povratio u koljku. Gledao sam se u zrcalu dok sam ispirao usta. Izgledao sam grozno. Sve na meni smrdjelo je na Calvados. Iznenada nisam vie imao snage da se drim na nogama i Page 73

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok morao sam sjesti. Sjedio sam tu moda etvrt sata i buljio preda se, i onda sam vidio natpis na zidu: IVIO DE GAULLE! Napokon sam ponovo iziao na hodnik i otiao u Babsinu sobu. Tamo su sada bile samo dvije bolniarke. Monsieur Norton to je s djetetom? Nije mu dobro, rekla je druga sestra. Gospoa dr Reinhardt i gospodin dr Sigrand posvuda vas trae. Moraju govoriti s vama. Govoriti? Da, hitno. Pozvat u ih. ekajte u sobi gospoe doktor Reinhardt, molim vas. Obje sestre bile su vrlo ljubazne. Znate li nai sobu? Kimnuo sam i iziao iz prostorije. Niz tihi hodnik. Pa niz drugi tihi hodnik. Trakt uprava. Ovdje opet glasovi. . vodstvo u tabu za nepogode preuzeo . teroristi trae novine Tada sam stigao u sobu Ruth Reinhardt, u sobu s mnogo primitivno arenih igraaka, s pomagalima za uenje, igrakama za testove, sobu s malim invalidskim kolicima pored prozora. Sobu s velikim, pretrpanim pisaim stolom. Bilo je tu i malo janje. I okvir s Buddhinim reenicama. Brzo sam skrenuo pogled. Ovdje, kao i posvuda, jo je gorjelo elektrino svjetlo, vani je bilo gotovo jo mrano. Priao sam zidu s policama punima strune literature. Faber, N. W.: The retarded Child. Carmichael, L.: Manual of Child Psychology. najmanje stotinu takvih knjiga. Njemake, engleske, u visini oiju, izmeu njih ruske, a neto nie, cijeli red francuskih. Onda sam otkrio jedan svezak. Na poleini sam proitao: Reinhardt R.: Klinik und The-rapie des Cerebral-Schadens. Ruth Reinhardt. To je napisala Ruth Reinhardt! Uzeo sam knjigu i otvorio. Proitao sam posvetu: DRU BRUNI BETTELHEIMU SVOM VELIKOM UITELJU S POTOVANJEM I ZAHVALNOU POSVEUJE RUTH REINHARDT Cuo sam korake. Brzo sam stavio knjigu na policu. Vrata su se otvorila. Uli su dr Ruth Reinhardt, dr Sigrand i jedna sestra. Sestra je nosila pladanj s velikom metalnom posudom, trima alicama, i zdjelicom za eer. Sve je stavila na stol i izila. Tu ste, hvala bogu, rekao je dr Sigrand. Sjeo je u jednu stolicu, zastenjao, ispruio noge i trljao oi. Lijenica me pogleda. Hoete li kavu? Da, rado. Napunila je alice. Vi ste napisali knjigu, gospoo doktor, rekao sam. Da, monsieur Norton, rekla je Ruth Reinhardt i prvi put se inila malo zbunjenom. Sjedili smo za njezinim stolom, imali u rukama alice i pili. Vidio sam da Sigrandova ruka podrhtava. ovjek je bio blizu sloma. Rekao je, a da me nije ni pogledao: ao mi je radi onoga kako sam se ponio prema vama, ali morate znati. On ve zna., rekla je Ruth Reinhardt. Tim bolje, odgovorio je dr Sigrand. Doli ste iz straha za Babs. Sada je sve potpuno drugaije. Sada. Prekinite, odgovorio sam, molim vas, dragi doktore Sigrand, prekinite. Kimnuo je i pio kavu, jaku, vruu, a to smo radili i mi i zakratko je trajala tiina. Onda je Ruth Reinhardt rekla: Moram vam na alost rei loe stvari, monsieur Norton. Samo sam kimnuo. Penicilin, razliiti antibiotici, imunoglobulin, kortizonskk preparati, itd, itd, sve to smo davali Babs, ne djeluje. Uope ne djeluje, dodao je dr Sigrand. A k tomu pojaava fenomen pruanja. too? Tog prokletog dana nikako da se razdani. Ono to ste upravo doivjeli. Ja sam to smatrao napadajem epilepsije! Da, slino je ali nije to, gospodine Norton, rekao je dr Sigrand. Tako promijenjeni Sigrand. Dok je sa mnom govorio, govorio je kao prijatelj. To je sve u vezi s upaljenom modanom opnom i upaljenim mozgom. Sve, rekla je Ruth Reinhardt. krgutanje zubima, pozitivni znaci piramide to pozitivni? Prekomplicirano za vas, rekao je Sigrand. Mi smo s naim latinskim gotovi. Prije tri sata dobili smo najgoru vijest iz laboratorija. Ono ega smo se najvie plaili, stoji: to nije isto bakterioloki meningo-encephalitis. To je kombinirani oblik. Kombinirani oblik? Da. I virus je tu. Pored bakterija. Zato sredstva ne pomau. uo sam kako krijete vrane. I to se sad moe dogoditi? upitao sam. Nita vie, zar ne? Da, ima jo neto, rekla je Ruth Reinhardt i pogledala malo janje. Neto to e Babs zadrati na ivotu? Neto to., pogledala je Sigranda, traei pomo. Neto to e Babs vrlo vjerojatno odrati na ivotu , rekao je lijenik. Ima nade. Ali, ne sto posto. Ne sto posto, rekao je. Ne, to ne. Te proklete vrane neprestano su krijetale. Mora da su-kruile oko i iznad nas. to ja tu treba da kaem? Ruth Reinhardt je rekla: Vi morate neto rei, monsieur Norton, na alost. Odmah sad. to je mogue bre. Vidite. Vidite, rekao je dr Sigrand, bakterije moemo kontrolirati, ali to nam nita ne pomae, sve dok ne otkrijemo virus. To je najvanije i najhitnije: da se zaustavi razaranje koje uzrokuje virus. Zar za to ne postoji sredstvo? Ima jedno sredstvo, monsieur Norton, rekla je Ruth Reinhardt. Pa onda? Postoji jedno sredstvo, rekla je lijenica, koje se jo ispituje. A, tako. Ne, nita ah tako. Nova sredstva te vrste a to je antibiotik irokog spektra, s posebnim virostatinim efektom esto su godinama u klinikom ispitivanju. I mi smo ga ve nekoliko puta upotrijebili. Imali smo gotovo iskljuivo dobre rezultate. Gotovo? Da, monsieur Norton. To sredstvo stvara uda, najee. Ali ne u svim sluajevima. U nekim sluajevima. Razumijem. U svakom sluaju, to je jedino sredstvo kojim moemo Babs spasiti ivot. Jedino sredstvo kod Page 74

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok kojeg postoji vjerojatnost da se Bab-sin ivot moe odrati, dometnuo sam. Da, dodao je dr Sigrand. I u tu svrhu, ako ga ovaj puta primijenimo, trebamo va pismeni pristanak. Takvi su nai propisi. Morate biti suglasni. Ako niste, ne smijemo upotrijebiti to sredstvo. Pio sam kavu. Ako pristanem, pa krene po zlu? Bez odgovora. Pogledao sam Ruth Reinhardt. utke me je gledala i utjela. Pogledao sam dra Sigranda. I on je gledao u mene. utio je. Slegnuo je ramenima. Tada je rekao: Ne damo li joj to sredstvo, ne moemo jamiti da e Babs preivjeti dananji dan. Vidite, moj gospodine suce, kad tako neto ujete, padaju vam na um mnoge misli, ukoliko ste jedan od onih kakav sam ja bio. Prva misao bila je: a to ako Babs ne preivi dananji dan? ne bi li to bilo najbolje? nije li to uope rjeenje? A onda se, gospodine suce, neto zbilo to ni do danas nisam shvatio, neto apsolutno ludo za ponaanje ovjeka kakav sam bio ja. Mislim da postoji jedno jedina objanjenje za to: otkad sam upoznao tu enu, dr Ruth Reinhardt, izgleda da neto sa mnom vie nije bilo u redu. Da, sasvim sigurno to objanjava sve to sam od tada inio, pa tako i onu drugu misao koja mi je tog trena pala na um. Nisam pomislio da bi me Silvija moda okrivila kao ubojicu svog djeteta ako sada ne dam pristanak. Ne,. druga misao i doista mi je neugodno da netko poput mene takvo to mora napisati, ali ta me druga misao doista svog obuzela: Tko si ti da smije ovo dijete osuditi na smrt? I ne samo ovo dijete. Bilo koje ivo bie na svijetu. Glasom koji kao da nije bio moj inilo mi se, rekao sam: Slaem se. Uinite sve. Upotrijebite novo sredstvo. Ruth Reinhardt je preda me stavila komad papira. Sve je ve bilo ispunjeno, vidio sam. Potpisao sam. Tim potpisom odluio sam o sudbini sviju nas, o svemu to se jo trebalo dogoditi i to je na kraju vodilo do toga da je Romero Rettland leao mrtav, s elinom kuglom u grudima, na prljavom podu jedne sobe, prljavog hotela u Niirnbergu. DIJAGNOZA PROROICA: Vi znate to dolazi. Kia. Kia. Mlazovi kie. Opi-potop. Ali, najprije ete vidjeti strane stvari. Neki meu vama e rei: Pustite da se udavi. Nije dostojan da ga se spasi. Digni ruke od svega. Mogu to proitati na vaim licima. Ali nemate pravo. Iz Jo smo se jednom spasili Thornton VVilder I Starac je podigao mrtvo dijete. Suze su mu tekle niz lice. Zatim je krenuo pranjavom cestom izmeu polja, sve dalje i dalje. Dijete je nosio na rukama. Imao je na sebi zguvani eir, cipele su mu bile iskrivljene, a hlae i koulja poderani. Cesta kojom je iao starac inila se kao da nema kraja. Starac je koraao teturavo i nesigurno, ali je iao sve dalje i dalje u susret plaviastim brdima koja su se beskrajno udaljena dizala iz magle i sunane jare. Bilo je vrlo vrue, zemlja je bila ispucana i starac je s mukom hodao, to se vidjelo. Ali iao je. S mrtvim djetetom u naruju. Postao je ve posve malen. Slika se zatamnjela. Iz tame je isklizila rije KRAJ, sasvim polako, isprva vrlo mala, pa sve vea, dolazila je sve blie i zaustavila se na platnu. Tada se ekran smraio. Ve je posljednjih minuta vladala grobna tiina. Film je zavravao bez glazbe i bez najmanjeg uma. Jo neko vrijeme vladao je mrak u velikoj dvorani kinaTeatro Sistina koji se nalazio u Ulici Sistina blizu Trga Barberini. Bilo je to 18. svibnja 1972, jednog etvrtka, u srcu vjenog grada. Vrijeme: 22.47 sati. Pogledao sam u mraku svijetlee kazaljke svog runog sata. Bila je paklena vruina u tom ogromnom Teatro Sistina val vruine kakvog jo nije bilo u ovome stoljeu ve je danima muio vjeni grad. Sjedio sam s Rodom Brackenom pored Joea Gintzburgera u jednoj pokrajnjoj loi. Bracken je jednom bio rekao da Joe posjeduje glas prodavaa Biblije i na to sam sada morao misliti dok mi je predsjednik SEVEN STARS-a tiho rekao: Izvrsno! Jednostavno arobno! A to to je Alfredo prije tri tjedna morao umrijeti, to je jednostavno udo! ujete li, Phil, udo! Da, da, rekao sam tiho. Ne moemo dovoljno zahvaliti Svemoguem, rekao je Joe Gintzburger, u smokingu kao i ja, malen, ruiast, njean, ovjek najdobrostivijeg lica na svijetu samo su mu usta bila vrlo sitna izgledala su gotovo kao rupica. To to je Alfredo otegao papke prije premijere donijet e nam jo pola milijuna dolara dobiti. Boe, gospodaru moj, zahvaljujem ti. Amen! rekao je Bracken. Polako su se palila svjetla u kino-dvorani u kojoj se inae odravaju festivali. Predoio sam si kako elektriar sasvim polako vraa otpornike, sve dok dvorana nije opet zasjala. Ispred platna cvijee, fantastian aranman, gotovo botaniki vrt. Jo uvijek je vladala grobna tiina u dvorani. A onda je iza jednog pokrajnog zastora na pozornicu stupila Silvija. Reflektor ju je traio, naao i zadrao. Stajala je tu u veernjoj haljini obasjana nezemaljskom svjetlou. Haljina boje petroleja, vrlo zagasita, ekstravagantna, sprijeda potpuno zatvorena i potpuno otvorenih lea. Cipele od satena u nijansi haljine. Imala je briljantne naunice, briljantnu narukvicu i soliter najvei koji je posjedovala. Samo to. Posve jednostavno. Ta i povod zbog kojeg smo se ovdje svi sakupili bio je ozbiljan. Izmeu ostalih ovdje su se okupili svi koji su u Rimu predstavljali visoko drutvo. Ne mizerni Via-Veneto-dolce-vita stil, nego svi oni koje je jedva mogue vidjeti u javnosti. Page 75

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok Predstavnici zagarantirano stoljetnog starog plemstva; predsjednici, doista samo najuglednijih banaka; milijuneri sa sjevera gdje je industrija automobila, industrija gume, lokomotiva, oruja, cipela; barem dva tuceta politiara, sve sam ih poznavao, lanovi vlade koja je sada bila na kormilu. Bilo je smijeno: takvim sam gala-premij erama u Rimu prisustvovao barem ve est puta i uvijek sam vidio iste ljude, ali u razliitim vladama. Vlade su se neprekidno mijenjale, ali su se uvijek iznova birali isti ljudi iako su svaki puta imali neko drugo ministarstvo, a katkad i neko drugo partijsko pripadnitvo. Bio je to trijumfalni vrtuljak. Italija je, dakako, opet bila pred krizom vlade. Bili su tu izdavai novina, veliki glumci, reiseri i autori, poznati u cijelom svijetu, pjevai i slikari, poznati u cijelom svijetu, sve to je bilo poznato u svijetu nalazilo se ovdje. Za to se pobrinuo Carlo Marone. Tko je Carlo Marone ispriat u vam kasnije. A tako i sve to se dogodilo izmeu onog hladnog jutra, u studenome 1971, kada sam dao pristanak za Babsino lijeenje jo nedovoljno ispitanim antibiotikom irokog spektra i virostatikog efekta, i ove uarene svibanjske noi 1972. Mnogo se toga dogodilo, vrlo loe, tako loe da nikoga ovdje nije udilo to Babs nije prisutna. Ah, da, naravno. Crkva. Predstavnici Vatikana. Gospoda bliska Sv. Stolici, predstavnici predstavnika bila su takoer prisutna. Inozemni diplomati. Film koji je upravo zavrio imao je iznimno visok etiki sadraj; raen je prema romanu glasovitog talijanskog pisca, koji je ispunjavao tri sjajna preduvjeta da mu se djelo prenese na platno. Bio je ve vie od 70 godina mrtav, tako da nije trebalo plaati autorska prava za snimanje filma, osim toga, bio je isprva anarhist, a zatim neumorni borac za katoliku crkvu. Dakle, ista poslastica. Zbog toga je ovdje bilo mnogo duhovne gospode i efova KP. to je istina, istina je: Carlo Marone dobio je ansu i iskoristio ju je. Bila je doista prisutna krema talijanske kreme. Marone je sve osobno nadgledao. Marone je npr. tri dana drao u neizvjesnosti najmonijeg izdavaa filma, TV, novina i knjiga, Olierija i njegovu lijepu mladu enu hoe li dobiti ulaznicu za ovu premijeru ili nee. Znam da je modni kreator Aneto osobno tri puta pozivao Maronea i naprosto moljakao da mu dade dvije ulaznice za njega i za njegovog mladog prijatelja. Pa kritiari. Samo prve garniture prvih listova. Doletjeli su iz cijelog svijeta. Isto su tako iz cijelog svijeta doletjeli i glumci i reiseri. I na kraju, u dvorani je bilo rasporeeno dvadesetoro vrlo otmjenih dama i gospode koje zapravo nitko nije poznavao. U trenutku kada se Silvija pojavila iza kulisa prolomio se pljesak. Pljesak nije prava rije. Ne znam kako bih rekao. Nema prave rijei za to to je tada izbilo u Teatru Sistino, moj gospodine suce. Talijani su ludi za filmom, zna se, a Silvija je najvea glumica naeg vremena, i to se zna, film to smo ga upravo vidjeli TAKO MALO VREMENA bio je prvorazredan posljednji to ga je Silvija snimila prije liftinga, ne, pljesak nije prava rije. Ne postoje rijei za takvo to. Zidovi Teatra Sistino podrhtavali su. Podrhtavao je pod, i u naoj loi. Istinski sam se uplaio. Ti najmoniji od monih, ti najljepi meu lijepima, ti najbogatiji meu bogatima, najcrveniji meu crvenima, naj-poboniji od pobonih, nisu pljeskali. Ne, oni su toptali nogama, kao divlji izvikivali su Silvijino ime, i hvalospjeve. A mi smo sjedili gore iznad dvorane kao iznad kakve ludnice. Taj Marone. Pljeskali smo, naravno, i Joe Gintzburger i Rod i ja. Zato ne, i te kako! Bracken se nacerio meni i Joeu. Joe je vikao morao je vikati, inae ga ne bismo mogli razumjeti: Tamo naprijed, onaj u ljubiastom, je li to jedan od papa? Yeah, Joe, urlao je Bracken, yeah Joe, on je! On plae, vikao je Joe. Doista, ljubiasti je prevukao rupiem preko oiju prije no to je dalje pljeskao. Milijun vie u Italiji, vikao je Joe. Vidio sam da je i on izvukao rupi. I Joe je morao plakati. Na pozornici, u krugu reflektora, stajala je jo uvijek Silvija. Nepokretna. Lijepa kao jo nikad. Zbilja, gospodine suce, nema ljepe ene u filmskoj industriji od nje! Taj profesor Delamare je majstor. Suludi raun koji je predoio bio je opravdan; doista je stvorio udo! Silvija je izgledala nestvarno, kao i to nestvarno svjetlo to ju je okruivalo. Bio je to perfektan lifting. Joe Gintzburger jo je uvijek plakao. Briui suze, nagnuo se prema meni i rekao mi tiho u uho. Tamo izmeu Cardinale i Mastroiannija, je li ono sovjetski kulturni atae? Da, Joe. Vidite li to taj izvodi? Da, Joe. Dobit emo najmanje dvostruko jamstvo za Rusiju i tri Co-produkcije, rekao je Joe. Tada je glasno zajecao od prevelikog uzbuenja. S druge strane pozornice, iza druge kulise, pojavio se Carlo Marone. O njemu u vam jo mnogo priati, gospodine suce. Bilo mu je tada etrdeset i sedam godina, bio je sigurno najelegantniji ovjek Rima i najvei oboavatelj ena. Neshvatljivo je izgledao dobro taj Carlo. To mu je, dakako, mnogo pomoglo jo u ono vrijeme dok je bio pod-voda. Sada je njegova ljepota postala neto kao sinonim mukosti i ljepote u Italiji. Carlo Marone vie nije bio podvoda. Ve godinama bio je najvei distributer filmova u zemlji i imao ekskluzivno pravo na sve filmove kompanije Page 76

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok SEVEN STARS. Ve su mu oni sami pomogli, da postane milijuna u dolarima. Njegov je dvorac na breuljku Pincio bio muzej, ije je dragocjenosti danju i nou uvala ekipa privatnih policajaca. Gledajui ga sada kako prilazi Silviji sjetio sam se one noi kada sam s Carlom razgovarao u salonu njegova dvorca. Kako vrijeme prolazi! Prolo je gotovo pola godine. Carlo Marone imao je na sebi tamnocrveni smoking, a u ruci je drao buket rua baccara. Najprije se duboko naklonio pred Silvijom. Onda joj je poljubio ruku. Zatim je ona njega poljubila u oba obraza i u usta. Onda joj je Carlo predao rue. Tada je Silvija morala plakati. Mogla je, moj gospodine suce, zaplakati pred kamerama kad god je zaeljela. Stajala je tu i plakala, lijevi kapak vie nije visio to je profesor Delamare sve doveo u red i make-up se nije razlijevao za to su se pobrinuli Katie i Joe Patterson, Silvijini minkeri. Bilo im je reeno da e Silvija plakati i zato su uzeli odgovarajuu minku, odgovarajui tekui puder i odgovarajui tu za trepavice. Cijelu su stvar tog prijepodneva nekoliko puta isprobali, u Joevoj reiji, u praznom kinu. Probali smo dva sata to, i ono to jo dolazi sve dok Joe nije bio zadovoljan. Rekao mi je, budui da sam bio prisutan: Svaki pokret mora biti na svom mjestu. I posljednja budala mora primijetiti da se ovo dvoje nalazi na rubu samokontrole zbog sree i tuge. Herojski, razumijete li, Phil? To su dvije herojske figure! Joe je dolazio iz Sofije, radio je u Berlinu u konfekcionar-skoj brani, promijenio je ime i snimio svoje prve komedije, jo u doba nijemog filma. Zatim je otiao u Ameriku. Tako vam svega, moj gospodine suce, ni rijei protiv Sofije! . dvije herojske figure! rekao je Joe i potom viknuo prema pozornici: Sada djevojke! Djevojke. Prije podne su dohrlile iza kulisa. Sada kod premijere, takoer, ali prema strogom rasporedu. Bile su to posebno lijepe starlete, vrlo decentno odjevene, i donijele su hrpe cvjetnih aranmana, meu njima i orhideje i grane orhideja. Silvija je odjednom stajala usred mora cvijea. Ovacije su i nadalje bjesnjele. Carlo Marone poljubio je jo jednom Silviju i jo su se jednom zagrlili. Tada se Marone vratio iza kulisa. Djevojke su ve bile nestale. Silvija je podigla ruku. Postalo je tiho naravno, tek nakon duljeg vremena, kada je doao neki ovjek u smokingu i stavio mikrofon pred Silviju. Polako, sasvim polako ovacije su prestajale. Silvija, s ruama u ruci, stupila je pola koraka naprijed, sve je bilo isprobano, moj gospodine suce, kad je u pitanju istinska umjetnost, Joe nita ne preputa sluaju. Prela je rukom preko vlanih oiju aha, gotovo sam pomislio da je na to zaboravila i progovorila na perfektnom talijanskom ove rijei, zastajkujui, potresena, kao da svaku rije s mukom trai i kao da nije tekst ve u avionu nauila napamet, u avionu s kojim su ovamo doli iz Pariza i kao da joj Bracken nije ve tada dao cedulju s tekstom to ga je sastavio. Moje dame i gospodo, govorila je Silvija i sada je nastao pravi vatromet bliceva u dvorani, upalili su se i dodatni reflektori, moje vrlo potovane dame i gospodo! Zahvaljujem vam. Zahvaljujem vam od svega srca. Ponosna sam to smijem stajati ovdje pred vama, u ovom arobnom gradu, i to smijem doivjeti vae odobravanje za ono to je djelo tako mnogih ljudi ja sam samo jedna od njih odobravanje za film TAKO MALO VREMENA. Meutim Nije mogla nastaviti, . jer ono, no ono za to nemam rijei, ponovno je krenulo i trajalo je dugo. Joe iz Sofije gledao je na sat. Silvija je ponovno digla ruku. Uzalud. etiri puta je dizala ruku, uzaludno. Tek je tada sve utihnulo kao i ranije. Oe na nebesima! rekao je Joe, drhtavim glasom uistinu je ponovno plakao, dobri oe na nebesima, dvije minute i 47 sekundi! Meutim, rekla je Silvija i glas joj je postao tii i jo potresniji, meutim, moje dame i gospodo, koliko sam god beskrajno ponosna toliko je beskrajno duboka moja bol zbog injenice, da umjesto mene u ovom trenutku pred vama ne moe stajati moj partner u ovome filmu. On je bio genije talijanskog filma. Poklanjao je svijetu jedno majstorsko djelo za drugim, taj tako velik ovjek, taj tako velik glumac, moj prisni, moj tako dobar prijatelj kojega nikada neu zaboraviti: Alfredo Bianchi. Pauza. Nove suze iz Silvijinih prekrasnih oiju. Pojedinani jecaji iz publike. To je bilo ono dvadesetak otmjene gospode o kojima sam ve prije pisao, koje je angairao Marone i porazmjestio posvuda po dvorani. Dame i gospoda tono su znali kada treba zajecati. Gaza za tu veer, 50 tisua lira. Takvo se to isplati. Alfredo Bianchi volio je ovaj film, rekla je Silvija. Rekao mi je da jo nikada u svom tako dugom ivotu glumca nije imao tako izvanrednu ulogu. Boe moj, kako je samo Alfredo radio na toj ulozi. Kolike smo samo noi proveli u razgovoru s reiserom i autorima, prije poetka snimanja. Promjene koje je predlagao Alfredo, svaka pojedina, bile su opravdane. Rekao je. Silvija nije mogla nastaviti od plaa. Progutala je slinu. Koliko je godina bilo Bianchiju, upitao sam Brackena. Tiho. ezdeset i osam. . rekao je Silvija se opet sabrala, ali se od sada neprekidno borila sa suzama, . rekao mi je: Silvija, dijete moje, to je film o kojem sam sanjao. Mislim da nakon njega vie neu snimali. Veliko udo da je izdrao i taj, doapne mi Bracken. Stari Page 77

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok morfinist. Koliko li je samo kura odvikavanja proao? Pet, odgovorio sam. Kapa dolje, rekao je Bracken. Provukao se kroz taj film samo s pomou neprekidnih injekcija, to valjda zna. Naravno, da znam, rekao je Bracken. Ta tko se brinuo za to, da uvijek ima dovoljno goriva? Naravno, sve ja. . moje dame i gospodo, ono to mi je tada rekao Alfredo sada se ispunilo, drugaije nego to je on mislio. Na tragian i straan nain, zbog kojeg bi netko mogao poeljeti da se posvadi s bogom, premda zna nesagledivost i dobrostivost njegove odluke. Ne, na Alfredo, na dragi Alfredo nee vie snimiti ni jedan film, rekla je Silvija. On vie nije meu nama i nije mogao veeras vidjeti ovaj film to ga je on uinio jednim od najveih. Prenapregnuo je u ovome filmu svoje srce, koje je cijeli ivot kucalo za druge. Znao je to, ali mu to nije nita znailo. Htio je, morao je snimiti TAKO MALO VREMENA! Mi koji smo ga voljeli, smatramo ovaj film njegovom oporukom. To sam sve ja napisao, rekao je Bracken Joeu, koji je potresen mrcao. Joe je mogao samo kimnuti. . est mjeseci nakon to je film zavren, stalo je srce tog velikog ovjeka, zauvijek. Naao je svoj posljednji mir, u rimskoj zemlji, na groblju Campo Verano, u blizini bazilike San Lorenzo, na tom groblju koje je toliko volio jer ovdje poivaju i njegova majka i njegov otac. Bianchi je bio okorjeli neenja, nije imao nasljednika ili neto slino. Njegov imetak pripao je crkvi. Cijeli imetak. Alfredo je patio od svoje bolesne strasti i uvijek bi, kada bi se iznova otrijeznio, trao u crkvu i ispovijedao se, kajao i molio. Ali tko je to znao osim nekoliko ispovjednika, a crkva e ovaj film preporuiti kao posebno vrijedan. Toliko se petlje mora imati. Ja Silvija je hvatala zrak. Ja ispriavam se, moje dame i gospodo, ne mogu dalje govoriti, dopustite, molim vas, da minutom utnje odamo poast tom nadarenom, tom divnom ovjeku, Alfredu Bianchiju. Sagnula je glavu. Rue je pritisnula na grudi. Kamere su zujale. Potom su se jedan za drugim, isprva polako, a zatim sve bre i bre, podizali gledaoci, dok na kraju nisu svi stajali, utke. Joe, Bracken i ja, takoer. Gledao sam ih tamo dolje i odjednom sam morao misliti na sve to se dogodilo posljednjih mjeseci. Toliko toga! I sjetio sam se svega. Koliko se ovjek samo moe sjetiti u jednoj jedinoj minuti. Vrata su se otvorila. Neka mala podebela enica, u iznoenom kaputu, sa eirom na glavi ispod kojega je provirivala kosa kao da je upravo izila iz kreveta, upala je u sobu. U sobu dr Ruth Reinhardt. Bilo je osam sati ujutro, 27. studenoga 1971, i jo gotovo mrak. U Parizu je padala kia. Sjedio sam za stolom doktorice Ruth. Mala je ena bila gotovo potpuno bez daha, kia je kapala s njezinog kiobrana, jedva je mogla govoriti, tako je bila uzbuena. Gospoo doktor! Kako se to moglo dogoditi? Zato to niste sprijeili? Ja sam vam rekla da morate paziti! A sada je Viviane mrtva, mrtva, mrtva! U tamnoj sobi jedva se ita moglo raspoznati pa ni mene. Mala je ena posrtala dok je trala prema meni, viui i plaui: Mrtva, mrtva! mrtva! Dali ste joj novo sredstvo! I time ste ubili moju malu Viviane, a ja. dola je blie i uvidjela svoju zabludu Oh ispriavam se. pa to je soba doktorice Reinhardt. Ja ovdje ekam gospou doktor Reinhardt, rekao sam. Ona je kod jednog bolesnog djeteta, uskoro e se vratiti. Mala je ena rukom pritisla usta, zurila u mene, onda je ponovno istrala na hodnik, a ja sam sjedio tu i plaio se, da. iznenada sam se strano uplaio. To se dogodilo moj gospodine suce, da ponovim, ujutro 27. studenoga 1971, subota. Dan prije toga dao sam svoj pristanak da mogu Babs lijeiti jo neispitanim sredstvom. U meuvremenu se dogodilo mnogo i nita. Nita: Babsin je ivot jo uvijek visio o pauinastoj niti. Ruth Reinhardt i Sigrand otili su spavati nakon to sam im dao svoj pristanak. Lijeenje su predali kolegama, s naredbom da ih odmah probude ukoliko bi nastupilo pogoranje. Dr Sigrand i dr Reinhardt spavali su u klinici. Ja sam otiao kui! k Suzy. Nije bila kod kue kad sam doao. Imao sam jo toliko snage da nazovem Brackena u Le Monde. Dao sam mu Suzyn telefonski broj, pod kojim me je mogao nai i njezinu adresu. Ionako je, ako je htio, s telefonskim brojem vrlo lako mogao saznati adresu. Dakle, radije odmah prijateljstvo. Prijateljstvo! Bracken je napokon, onda kada je Silvija bjesnjela, jer je htjela k Babs i kada smo joj objasnili da je to nemogue, imao sjajnu ideju da joj ispria kako sam odselio u studio nekog prijatelja, sjeate se gospodine suce. Za svaki sluaj rekao sam sada Bracke-nu preko telefona da se sloimo da taj studio lei, na primjer, u sedmom okrugu na Aveniji de Saxe. Tamo nije bilo telefona, u sluaju da bi se Silvija htjela raspitati a prije ili kasnije e ona to bez sumnje uiniti. Na kraju sam rekao Brackenu kako je Babs slabo i to sam sve riskirao. Bracken je utio. Nisi mogao nita drugo ni uiniti, Phil, rekao je napokon. Sada se moemo samo nadati. Ah da, ima jo neto. to? Taj noni portir, uvijek mu zaboravim ime Lucien Bavard. Da. Da, Bavard je rekao da ste se trebali o neem vrlo vanom dogovoriti i da sad ne zna to da radi. Trke u Auteuilu slijedee nedjelje. Tri tajna favorita! La Gauloise, Poets Bay i Valdemosa. Tri Page 78

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok oklade! I svi mogui parovi! On se tako esto kladio za mene, na konje, dobri stari Lucien! to si rekao, gdje sam? Otputovao, ali da te mogu dobiti telefonom. Okay! odgovorio sam, onda mu reci neka postupi po svom miljenju i da se sa svim slaem. Da, Phil. Ne nazivaj me nikada iz hotela kod moje prijateljice. Nenazivaj iz hotela ni Sylvestrovu kliniku. Svakog dana san kod Babs, a uveer idem k Silviji. I to joj kae? Da je Babs sve bolje i bolje, naravno! A ako Prestani! rekao sam i spustio slualicu. To je posljednje ega se sjeam, mora da sam odmah iza-toga zaspao. Kad sam se probudio, bilo je ve est sati poslije podne, i mrano. Ovoga puta sam se odvezao autobusom i podzemnom eljeznicom u bolnicu St. Bernadette. Suzy sam ostavio ceduljicu na stolu u kuhinji moglo bi biti vrlo kasno kad se vratim i neka ne brine, a ako nazovu neki ljudi koje odmah ne moe prepoznati po glasu, neka se pravi luda. Babs je spavala i govorila u snu. O Beverlv Hillsu, To-kiju, i o Winnie Poohu, medvjediu. Ruth Reinhardt, dr Sigrand i ja dugo smo stajali pored njezina kreveta. Dr Sigrand se potpuno izmijenio. Ophodio se sa mnom kao s prijateljem. A novo sredstvo? Ta prima ga tek od jutros, monsieur Norton. Moramo priekati. Stanje je nepromijenjeno? Stanje se pogoralo, odgovorila je Ruth Reinhardt. Oboje lijenika su se bar donekle naspavali i bili su pri novim, snagama. Moram k missis Moran. Oboje su utjeli. to da joj kaem? Recite joj da je Babs bolje, s obzirom na okolnosti. To sam zatim i rekao u Ulici Cave, na klinici profesora Delamarea. Da li je to uistinu tako, moj vuiu? Silvija je leala jo uvijek sa zavojima, ali su joj oi bile slobodne i nisu me isputale iz vida. Mislio sam da bi bilo kudikamo ugodnije kad bi imala poveze preko oiju. Zbilja i uistinu. Kune li se? Da. U svoj oinji vid? To je ve bilo manje ugodno. U kakve sve situacije moete doi, moj gospodine suce. to sam trebao odgovoriti? Naravno, oinjeg mi vida. Ah, moj vuiu, kada te ne bi bilo sada kraj mene, ja bih se ubila. Ti ini sve, brine za sve, kao da je Babs tvoje dijete. Pa, ona to zapravo i jest, rekao sam herojski. Zatim je rekla s gorinom, koja mi tada nije upala u oi ali koju shvaam sada kad je sve prolo i kada je za sve prekasno: eljela bih da je Babs tvoje dijete! Sve e biti dobro, dodao sam. Ponadao sam se s tim novim sredstvom. Kad ve laem, neka barem bude tono! To je udotvorno sredstvo, vidjet e, jo nekoliko dana i Babs e biti ponovo okay! Da, sve e biti opet dobro! Ah da, sve e biti dobro. Ah da, sasvim Tada je zaspala. Okupao sam se kad sam doao kui kui! nakon to sam ruao i sve ispriao Suzy, i o svemu izvijestio Brackena. Doao sam iz kupaonice u taj hipermoderni dnevni boravak s plastinim namjetajem a kad tamo, na malom stoliu stajala je upaljena svijea, to ju je Suzy zalijepila sna tanjuri. Pred njom je stajala Suzy i tiho micala usnama. Jadno dijete! rekla je Suzy. Samo Bog mu jo moe pomoi! Ti vjeruje u Boga? Naravno, odgovorila je Suzy. Nisam nita rekao, a ona se iznenada divlje uhvatila za mene, stisla se uza me i zajecala: Znam, morala bih rei to me se tie ta Babs, to me se tie tvoja Silvija? Kad obje nikad nee dopustiti da nas dvoje budemo zajedno sretni? ak ako Babs i umre! Ali na taj nain ne elim biti s tobom sretna! Babs ne smije umrijeti! Samo moda postati idiot! odgovorio sam. Ne govori tako, viknula je Suzy. Juer si tako sama govorila. Ah, to je bilo. tada sam. zar ne razumije, da te-volim, ti idiote? Naravno da razumijem, mon petit chou. Imao sam na sebi samo kupai ogrta, Suzy je sva moja odijela, rublje, i sve iz Babsinih kovega, s ljubavlju ras-premila i objesila u svoje ormare. Sada je rekla: Da li i tebi svaki put postane onako udno ako se jako-boji, ili ako si iscrpljen, ili nesretan! Znam, da je to ludo, ali kod mene je to svaki puta tako. to da radim? Tri minute kasnije bili smo, dakle, u krevetu, i sve je bila tako ludo i tako bez ikakve mjere kao i uvijek ali te noi moda jo i vie. Na kraju sam zaspao. U est sati me Suzy probudila. to, to je? Ne mogu spavati, mon petit chou. Onda bar pusti mene da spavam. Ne, mora ustati! Ustati? Da, i otii u bolnicu St. Bernadette. Mora biti tamo za vrijeme jutarnje vizite, a to je u osam sati. Moramo znati kako je Babs provela no, rekla je Suzy. Rekla je mi. Dakle, ustao sam, dorukovali smo, a onda sam otiao, po hladnoi i tami do najblie autobusne stanice, vozio sam se s umornim radnicima, dosta dugo, zatim sam preao u metro, a u metrou kao i u autobusu, sjedili su radnici, sivih lica s torbama na koljenima u kojima su bile termos-boce i limene kutije. Mnogi od njih su spavali. Naporno sam razmiljao, ali se nisam mogao sjetiti kad sam se posljednji puta vozio autobusom ili podzemnom eljeznicom. Kada sam doao u bolnicu St. Bernadette, uo sam. u traktu uprave ponovno radio i TV-spikere. U Haagu jo uvijek nisu izili na kraj s teroristima. Brzo sam otiao u trakt gdje su se nalazile lijenike sobe. Tu sam naao-Ruth Reinhardt. to je s Jo ne znam. Upravo sam pola k njoj. Dr Sigrand i jo dva lijenika ve me ekaju. Molim vas, idite u moju sobu, gospodine, doi u k vama. Otiao sam u sobu Ruth Reinhardt, Page 79

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok sjeo u tami za njezin stol i gledao kako se kapi kie odbijaju o prozorska stakla. A onda je dola ona mala ena u sobu, bez daha, mokra od kie, izuzetno uzbuena, mucajui: Gospoo doktor! Kako se to moglo dogoditi? Zato to niste sprijeili? Rekla sam vam da morate paziti i sada je Viviane mrtva, mrtva, mrtva Nekoliko minuta kasnije dola je Ruth Reinhardt i, kao uvijek, njezino je lice bilo ozbiljno i mirno. Lagano je dirnula moje rame kad sam skoio. to je? Kako je s Babs? Pogledala me je utke. Gospoo, doktor, molim vas! Rekla je njemaki tako je uvijek govorila kad smo bili sami: Bilo bi strano, gospodine Norton, kada bih budila lane nade. Zato sam utjela. Babs je prvi puta otkako primjenjujemo novo sredstvo neto bolje. Pa to je divno! povikao sam i imao sam osjeaj kao da ujem nekog drugog ovjeka s nekim drugim glasom kako izgovara te rijei. Hou rei: moda je neto bolje. Temperatura je pala, ukoenost vrata je slabija, onaj strani poloaj u kojem je Babs morala leati radi nadraenih ivaca i napetosti u miiima nije vie tako izrazit, i tako dalje. Naravno, bilo bi gore kad bih morala rei: Babs je loije. Ali situacija je jo uvijek vrlo teka. Moramo sada biti strpljivi i ekati. Babs jo ni izdaleka nije s onu stranu opasnosti. Hoete li imati strpljenja? Hoete li moi ekati? Hoete li. Duga pauza. . ostati takav kakav ste sada ako bude loih vijesti. vrlo loih? Ne znam, gospoo doktor, rekao sam. Vi ste, gospodine Norton, postali sasvim drugaiji ovjek otkada sam vas prvi put vidjela. Razgovarala sam o tome s drom Sigrandom. Naprosto nevjerojatno. Rekao sam: Ali, ja ne elim postati sasvim drugaiji ovjek! To ne moete vi odreivati, gospodine Norton, rekla je Ruth Reinhardt, ni u dobrom ni u loem smislu. Tako se neto jednostavno dogaa samo. Vi ste ali molim, neemo govoriti o tome. Ne, rekao sam. Molim vas, doista ne. Vi ste bili ovdje kada je ula madame Ralouche? Tko? Ah tako gospoa ija je kerka noas umrla, je li? Da, ona. Jo uvijek divlja. Hoe me prijaviti. Poslati u zatvor. Odmah idueg trenutka se rui, plae, moli me za oprotenje, i govori: Moda je Vivianina smrt prava srea. I onda opet sve iznova. Njezin je mu na putu k njoj. Radi kod Renaulta. U odjelu za karoserije. Imao je nonu smjenu. Nije bio ovdje, kad je Viviane umrla. Sad e biti tu i moi e paziti na svoju enu. Paziti? Dragi gospodine Norton, rekla je Ruth Reinhardt, da li su vam se osjeaji kod ove madame Ralouche inili pravim? Nego kakvi su onda bili? Ruth Reinhardt je uzela malo janje koje je lealo na njezinu stolu i igrala se njime. Vidite, rekla je. Viviane je bilo ve gotovo devetnaest. Ve se trinaest godina nalazila na ambulatnom lijeenju a dugo vremena i na stacionarnom. Oteenog mozga. Ovo to ste vidjeli tipini su ambivalentni osjeaji koji se tako esto pojavljuju prigodom smrti cerebralno oteenog djeteta. Nijedno normalno dijete majka toliko ne voli kao ono zaostalo. Istodobno ni jednom normalnom djetetu majka svjesno ili nesvjesno toliko ne eli smrt. Babs je leala skvrena u krevetu. Gorjela je plava svjetiljka. Inae je u velikoj sobi bilo tamno. Babs je disala na straan nain: ili dubokim udisajima ili opet dugo, uasno dugo vrijeme, kako mi se inilo uope ne. Ruth Reinhardt mi je odmah rekla da je to tipian simptom; nazvala je to biotiko disanje. Doli smo k Babs jer je Ruth Reinhardt rekla da je nakon nove, vrlo jake doze jo nedovoljno isprobanog sredstva, mora promatrati jedan sat. Primaknuli smo krevetu dvije stolice. Dok smo razgovarali, sveudilj je pregledavala Babs, mjerila joj puls, pazila na svako krgutanje zubima, svaki pokret, stetoskopom oslukivala plua i lea. Babs nije znala ni za to. Ona spava na granici nesvjestice, rekla je Ruth Reinhardt. Moemo mirno razgovarati, ona nas ne uje. I mi smo razgovarali, moj gospodine suce. Doivio sam mnogo toga pored te ene to nikada neu zaboraviti. Taj razgovor na rubu Babsinog kreveta, koja je kao na otrici noa balansirala izmeu ivota i smrti, sigurno nikada neu zaboraviti. Poelo je tako da sam upitao Ruth Reinhardt zato je svoju knjigu posvetila dru Bettelheimu. Jer je to ovjek kojemu imam zahvaliti za sve to danas znam o lijeenju bolesne djece, o itavom problemu to ga predstavljaju i o tome kako ih bezobzirno zlostavljaju i socijalisti, i kapitalisti, i desni, i lijevi, i crni, i crveni i komunisti i reakcionari. U cijelom svijetu. Zlostavljaju? Svakako, odgovorila je Ruth Reinhardt. Nema nieg to ovjek ne bi zlostavljao samo da doe do vlasti, do vlasti nad drugim ljudima. Ali, djeca oteena mozga I to, gospodine Nortone. Ja osjeam odvratnost prema ljudima koji tee za vlau, neprestano za to vie vlasti. Znam da to smijem samo privatno. Kao lijenicu uope me ne smije zanimati tko je moj pacijent, bio on dr Mengele ili dr Schweitzer, ali privatnotoliko sam toga pre ivjela i toliko nauila. od dra Bettelheima. Tko je to, upitao sam. Dr Bruno Bettelheim je Austrijanac, rekla je dr Rutfa Reinhardt i paljivo, vrlo paljivo mjerila Babsin puls, pogleda uperenog na svjetlucave brojke svog runog sata. Rodio se u Beu 1903. Tamo je studirao psihoanalizu. Tama je i radio. Da Kakav je puls? Sto dvadeset. Nije dobro, rekao sam. Ne, uope nije dobro, ali uskoro e biti Page 80

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok bolje, nadajmo se. Vidio sam kako je iz depa svog ogrtaa uzela malo janje. Za vrijeme nacista dr Bettelheim je bio prisiljen prekinuti svoj posao. Dospio je onda u koncentracioni logor Dachau,. onda u Buchenwald. Imao je rijetku sreu da bude puten. Konano je dospio u Sjedinjene Drave. Tamo je postao direktor klinike za duevno bolesnu djecu, sveuilita u Chicagu. Orthogenic school, tako se zove ta klinika. Tamo sam radila dvije godine. Zajedno s njim posebno na podruju takozvane djece-koljki. To su autistina djeca koja ive izvan naega svijeta i uope ga ne registriraju, to su ona s najteim oteenjima, rekla je Ruth Reinhardt igrajui se s malim janjetom. Tu jo uvijek nismo daleko, ali ipak postoji stanovit napredak. Zanima li vas to doista? Naravno. Samo kad bi. Pogledao sam prema Babs. Babs e ozdraviti. Nadajmo se. Vrlo vjerojatno. Tako elim i njoj i vama, gospodine Norton. Ali, mnoga djeca nikada vie nee biti zdrava. Ili e trajati godinama dok budu neto zdravija. To je tema o kojoj malo tko eli sluati osim ako je ne eli, kao to rekoh, iskoristiti u svrhu bijednih ciljeva. Ja ne elim postii nikakav bijedni cilj. Gledala me. to je? Pomislila sam na neto. Na to? Povrijedilo bi vas. Molim vas, recite mi to ste pomislili. Sigurno e vas povrijediti, gospodine Norton. Morate mi rei! viknuo sam i uplaeno pogledao prema Babs. Ona se nije ni pomakla. Onda dobro, rekla je Ruth Reinhardt. Ono to sam mislila je ovo: Prosjeni graanin ukoliko, naravno, nije sam pogoen tim zlom prema oteenoj djeci zauzima otprilike ovakvo stajalite: Imam vlastite brige. O takvoj djeci ne elim nita uti. Da, ima ih. To je vrlo loe. Ali usprkos svemu, s njima ne elim imati veze, ni u kojem sluaju. Zato jer ih ne mogu shvatiti, zar ne? Zato jer ne znam kako da se prema njima ponaam. Plaam porez. Od poreza drava neka gradi domove za te kretene, za tu djecu s vodenim glavama, i neka se brine za njih. Zato napokon plaam porez. Ako treba, platit u jo. Vie o tome ne elim uti. Znam, znam, svaka majka moe roditi takvo dijete, znam, znam, i svako dijete moe tako oboljeti. Ja nemam djece, ili: moja su djeca zdrava, i nadam se da e takva i ostati. Obian, prosjeni graanin ne brine se za cijelu stvar. Ako se neprestano prstom ukazuje na taj problem, kao to se sada dogaa, s razliitih strana, s razliitom motivacijom, i ako se stvar napue, tada ga to iritira. I javnost je iritirana. Veliki dio te iritirane javnosti kad joj se predoi problem, i kad je se eli prisiliti da se njime pozabavi, sve glasnije jo uvijek, ili ponovno, svejedno izraava miljenje da se za takvu djecu ne treba brinuti ve da ih valja ukloniti. Znam to se dogaa u Americi i drugdje. itao sam ve o tim novim pokretima u prilog eutanazije, rekao sam. Samo u Njemakoj su suzdrani zbog sjeanja na eutanazije i zloine nacista. Ruth Reinhardt me opet nijemo pogleda. Da, rekla je, tako mislim i ja: meni se nita ne moe dogoditi, ako ivim za takvu djecu, ako ih lijeim, ako o njima piem i drim predavanja. I vama se nita ne moe dogoditi jer ste vi. mislim, vi ne radite, to znai, htjela sam rei. vi poznajete svijet samo ao mi je Ne treba vam uope biti ao. Znam to ste mislili, gospoo doktor. Babs je zakrgutala zubima. Mislili ste: tko e se jo upustiti s tim ovjekom? S tim s tim stalnim pratiocem Silvije Moran! Disao sam ubrzano. To ste mislili, gospoo doktor. Da, gospodine Norton, rekla je ona tiho, da, upravo sam to mislila. utio sam. Ali ste rekli da vas nee povrijediti. I ne vrijea me, jer to je istina. Ali, ja sam i dalje mislila. to? Da ste krivo obavijeteni, gospodine Norton. Kako to? Rekli ste da je u Njemakoj, sada kad se die toliko praine oko te djece, drugaije nego npr. u Americi i da su tamo jo krajnje suzdrani u odnosu na eutanaziju zbog sjeanja na zloine nacista Ali tako je! Nije, gospodine Norton. Nije tako, koliko god mi je ao, jer i ja sam Njemica. Upravo sada kod nas je provedena jedna anketa. I? I rezultat izgleda ovako: 60 posto se izjasnilo za ne produavanje ivota, a 38 posto, trid;es,et i osam, za ubijanje za ivot nevrijednog ivota. U anketi je namjerno upotrijebljen taj neljudski pojam, to su ga upotrebljavali nacisti. 38 posto njemakog stanovnitva reprezentativno su za unitenje za ivot nevrijednog ivota. Niti trideset godina kasnije, ve opet vie od treine! Opet sam utio. I tada mislila sam jo dalje, gospodine Norton! i tada sam mislila: kako je dobro da je taj ovjek simpatini ste mi gospodine Norton, doista samo stalni pratilac jedne filmske dive i da ne radi kao, recimo, novinar, ili publicist, ili pisac, ili. Ve godinama elim pisati, rekao sam, knjigu o onome svemu to sam doivio, uo, vidio. Jao! to vam znai to jao? pitao sam. Predstavila sam si kako bi bilo da doista napiete takvu knjigu o svemu to ste doivjeli, ali prije svega o tome to sada proivljavate, o svom susretu sa svijetom duevno zaostale djece. to ja sada doivljavam., rekao sam, i to ako bih doista napisao takvu knjigu? Vi ste Nijemac. Knjiga bi se pojavila u Njemakoj. I? I 38 posto! Kako bi se njemaki itatelj samo radovao kada bi vi u Njemakoj napisali knjigu o duevno zaostaloj djeci i kada ne biste odmah Page 81

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok unaprijed bili za to da ovu djecu treba ubiti! to bi ste bili omiljen pisac kod itatelja i kritiara, gospodine Norton! Njemaki su kritiari drugaiji. Ako i nisu ba svi vrlo objektivni, ipak su ovjeni. Nijedan ne spada u onih 38 posto. Ne, rekla je lijenica, nijedan. Njemaki kritiari nisu naravno za ubijanje niti duevno zaostale djece niti pisaca. Njemaki kritiari su u najboljem sluaju spremni nekoga ubiti svojim pisanjem. Katkada to ne funkcionira, ali vrlo esto funkcionira izvrsno. Mogu vam tono rei, gospodine Norton, kako bi vas kritiari etiketirali. Kako bi mene njemaki kritiari etiketirali u najboljem sluaju? upitao sam. Kao trivijalnog autora koji ni pred im, ali ba ni pred im ne preza, rekla je dr Ruth Reinhardt. Deset minuta kasnije. Ruth Reinhardt presluala je stetoskopom Babsine grudi, lea i kuckala ih. Izmjerila je Babs temperaturu: 40,8. Ujutro. Ruth Reinhardt je ipak smatrala da je Babs neto bolje. A zato kroimo tako sporo, beskrajno sporo u svom poslu, gospodine Norton, upitala me lijenica u toj velikoj, gotovo tamnoj bolesnikoj sobi. Jer se problem zaostale djece, kao to sam rekla, postavlja s obje strane, zdesna i slijeva, a to masu, koja je inae ravnoduna tako dugo dok je se s neim ne suoi, ili ak atakira, ini nemirnom. Jer nijedna strana ne preza da ak i taj tako teak problem zloupotrijebi za stjecanje osobne, prije svega politike moi, za savladavanje kompleksa inferiornosti, za pravdanje politikih napada i u svrhu vlastite popularnosti. A kako to doista izgleda? Na se svijet sve izrazitije razdvaja uglavnom na dva tabora bez obzira na mnoge razlike. U desni i lijevi. Desni da ponemo s njima lijevi nisu ni za dlaku bolji! desni, dakle, svjesno izbjegavaju da stanovnitvu otprilike kau ovo: Ne ivimo danas u 5000-toj godini prije Krista. Ne ivimo vie u spiljama, u divljini, ni meu vu-cima. Postali smo ljudsko drutvo, ne samo dovoljno snano, da se zatiti od prirodnih katastrofa ve i sposobno da priskrbi ogroman materijalni luksuz. Ali u ovoj sadanjoj situaciji, gospodine Norton, nema inferiornosti onih koji nisu sposobni neto postii. Pogledao sam je i utio, i koliko je god sve bilo loe, toliko sam se osjeao na sigurnom i zatieno, sluajui glas Ruth Reinhardt i gledajui njezin profil, samo profil jer dok je govorila, neprestano je gledala u Babs i nije dijete isputala iz vida. Oni desni, gospodine Norton, pozivaju se na vox populi: Zato da izdajemo novac za njegu djece oteena mozga? To nam nikada nee donijeti dobit, a mi, narod, masa ionako smo protiv te cijele rabote s kretenima. Molim: novi pokreti u prilog eutanazije, upravo u Americi, o kojima ste govorili! Ruth Reinhardt neprestano je milovala malo janje. Oni desni niti se ne trude ovom miljenju neto suprotstaviti. Oni proputaju brinuti se za humani napredak ovjeka, oslanjaju se., sada joj je glas zvuao vrlo gorko na osjeaj zdrave narodnosti s kojim je ve Hitler imao toliko sree. Dunost je suvremene evropske drave da uini sve za njegu, odgoj i smjetaj zaostalih ljudi, to bi trebalo biti samo po sebi razumljivo, kao to sam rekla, ali nije. Zato? Jer to to bi trebalo biti samo po sebi razumljivo, da, naime, nae drutvo prihvati te ljude, nema propagandistiku vrijednost. Da, pomo za Etiopiju, to donosi velike novinske naslove! Vodena brana u Indiji, takoer. To je, vidite, gospodine Norton, stav desniara. Razumijem, rekao sam. Ah, razumijete tek polovicu. Sada emo govoriti o lijevima. Lijevi, rekla je Ruth Reinhardt, to su ljudi koji se esto stide svog proleterskog podrijetla. Oni nisu nikada uspjeli nai prikljuak na graanski srednji stale kojem bi inae eljeli pripadati, a neki od njih i viem staleu. Neobian znak slabosti! Ti ljudi uope nemaju razloga za takav kompleks manje vrijednosti! Oni su pametni. Nadareni. Imaju mo. Vladaju! Zato danas svaki ovjek ne bi rekao s ponosom: ja sam sin radnika, sin sam seljaka!? Vidite, ovdje u bolnici imamo profesora svjetskog glasa, a njegov je otac bio uvar rampe na eljeznici. Treba li to nekom u XX stoljeu stvarati kompleks manje vrijednosti? Loe, rekla je Babs. to je rekla? Rekla je loe, odgovorio sam. Lijenica je pomilovala dijete po ramenu. Da, i poto je to tako, i poto se ti lijevi osjeaju nekako slabima, propagiraju zatitu slabijih da bi tako optuili onaj stale koji istodobno preziru i kojemu zavide! To je psiholoka pozadina. Takav neki funkcionar ne razmilja doista ovako: te desniarske svinje hoe pobiti duevno zaostalu djecu. On misli ovako: imam crvenu kosu i malenog sam rasta, i zato me ne trpe! To ne smijem rei, ne smijem govoriti o sebi smijem npr. govoriti o zaostalima, o djeci oteena mozga! I tako sve postaje politika! Razumijete li? Kimnuo sam. Optuba da se otkazuje pomo duevno zaostaloj djeci dolazi istodobno iz zemalja i s lijevim i s desnim vladama. I to je tragedija! Zlo mi je, rekla je Babs iznenaujue jasno, gospodine doktor. Da li ste me mogli pratiti? Da, odgovorio sam. Ne bi mi bilo tako zlo kad bih ja bila doktor, rekla je Babs. Tada je ponovno krgutala zubima. Tako je to, rekla je Ruth Reinhardt. Desni i lijevi, crni i crveni, svi su isti, i svi su oportunisti, i to je najvea nesrea u tome; sva Page 82

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok nevolja i ovdje i tamo pogaa jadnu bolesnu djecu, jer u stvarnosti im ne pomau ni jedni ni drugi. Stvaraju iz toga politiku, rekla je ona. Lijevi propagiraju humane misli, nasuprot desnima. Desni preuuju humane misli naprama lijevima. A nita se ne dogaa, nita na obje strane. Lijevi bi mogli s jednim jedincatim zakonom rijeiti problem, ali to ne ine, ba kao ni desni. to je gorka istina? Ona izgleda ovako: Zaostalu se djecu moe zbrinuti, odgajati i lijeiti samo s novcem koji dolazi iz privatnih izvora. Ta su djeca ovisna o dobrovoljnim inicijativama, i dobrovoljnim prilozima pojedinaca, ljudi koji zasluuju to ime, npr. princeza Gracia Patricia, koja u svojoj tako maloj zemlji ini tako mnogo dobra, ili se brine da se ono ini. I sami ste to doivjeli. I takvih privatnih inicijativa ima i u lijevim i u desnim reimima. Ali nisu dostatne, ili su sve manje dostatne! I to je ispriavam se uvijek se uzbuujem radi toga, gospodine Norton to je velika, doista velika podlost; ovdje kao i tamo, pate kroz ove odnose isti: oni koji se nikada ne mogu braniti, oni koji se nikada nee moi braniti. Oni koji su uvijek i u svim vremenima pogoeni siromani. Postoji i trea strana ove stvari, gospoo doktor Reinhardt, dodao sam. Mislin: lijenici. Mi lijenici imamo zapovijed: Ne ubij! Uope nije vano to je ta zapovijed i biblijska! I zato je lijenikova odgovornost tako velika, u bilo kojem reimu jer ga se ne moe kontrolirati! Lijenik je u svakom reimu odgovoran svakom pojedinanom ovjeku, a to znai da je uvijek ovjek izruen lijeniku i da e tako uvijek biti. Pod tim uvjetima se od lijenika mora traiti najvia etika! Svaki bi lijenik mogao mnogo toga uiniti to mu se nikada ne moe dokazati, zar ne? Da, rekao sam, i zajedno s njom pogledao Babs, koja je opet disala na onaj straan nain. Dakle, lijenik mora nositi u sebi svoju odgovornost prema ljudima, rekla je Ruth Reinhardt. To ne znai da je svaki lijenik to u stanju. Ima uostalom, loih ljudi i u nekim drugim skupinama, takoer, obaveznima na najviu etiku. Meu javnim tuiocima, politiarima, pa i meu sveenicima. Zato onda ne i meu lijenicima? Nije li to logino? To je logino, rekao sam i mislio kako logika i jasna razmiljanja mogu savladati strah. Moj strah, na primjer. Bio je vrlo veliki kada sam danas doao na kliniku. Jo je uvijek bio velik, ali ne vie toliko. Logino i stravino, rekla je Ruth Reinhardt. Velim vam, gospodine Nortone, jo ne postoji nijedna tako dobra ideologija koju ljudi nee zloupotrijebiti. Slabi i loi karakteri meu lijenicima i meu socijalnim radnicima, psiholozima ili sociolozima koriste problem zaostale djece da se npr. brzo istaknu, iako se na izgled sa silnim idealizmom zauzimaju za tu djecu. Poznajem najgore sluajeve takvih lijenika, koji su, postavi slavni, npr. govorili roditeljima o nekim inozemnim preparatima koji kotaju ogromne novce ali bi trebali donijeti sigurno poboljanje, i to kod posve beznadnih sluajeva. A ti su lijenici to znali! Varali su zdvojne roditelje, lagali su im o poboljanju, i na taj nain zaraivali imetak. Ima toga, gospodine Norton. Poznajem loe i prosjene lijenike i ak pametne egzistencije, koji su se na ovaj nain probili i koje sada oboavaju kao bogove. Biti socijalan i human moe u nae vrijeme donijeti mnogo novaca ili dovesti do titule, asti ili moi. Sami ste rekli da su lijenici takoer samo ljudi. Tono, rekla je Ruth Reinhardt, ali lijenik zauzima poseban poloaj. Lijenikova je dunost produavati i odravati ivot, i boriti se protiv patnji. to je god vie izloen politikim utjecajima ili, tovie, pritiscima kao to je bio sluaj za vrijeme nacista, to je vea njegova dunost da se dri Hipokratove zakletve koju je poloio. Sad me je Ruth Reinhardt pogledala i rekla vrlo jasno i razgovijetno: Lijenik ne smije ubiti ni pod kojim uvjetima. Hipokratova zakletva i ako hoete religiozne zapovijedi, kao peta biblijska obavezuje svakog lijenika, i to bezuvjetno, da ne smije ak ni sudjelovati u bilo kojoj vrsti ubijanja, pa ako se radilo i o najteim vodenim glavama ili najteim spasticima. 2ivot mora odrati. Ne smije ubiti. Govorila je sada sve strastvenije. Ako bi se ikada pojavio zakon koji bi silio lijenika ili mu doputao da povrijedi Hipokratovu zakletvu, posljedicama tada ne bi bilo granica. Prema svim religijskim i filozofskim naelima, nijedan se ovjek ne smije suglasiti s ubijanjem drugog ovjeka. Gospodine suce, pisao sam na poetku ove ispovijesti o svojim doivljajima koji su me trebali pribliiti ovima u sjeni, onima koji neumorno ispunjavaju svoj zadatak i svoj ivot rtvuju za ivot drugih, uvijek iznova zdvajajui i uvijek iznova nalazei hrabrosti. Pisao sam tada da sam imao neodoljivih potreba napisati izvjetaj nakon to sam te ljude upoznao. Moda poinjete shvaati to sam time mislio. uo sam kako ove rijei izgovara ga Ruth Reinhardt, jedna od tih, mirnih i mudrih pomagaa u sjeni, a izgovorila ih je u tami ove sobe i to nije izmiljeni efekt, nego, kao i sve u ovom izvjetaju istina. Jedina doputena eutanazija u tom smislu rijei, rekla je Ruth Reinhardt, sklopivi ruke na prsima, jest pomo pri umiranju. ovjeka, koji beznadno trpi uasne muke bolesnika, koji se jo samo bori sa smru, lijenik Page 83

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok oslobaa muka iako time makar i neznatno skratio ivot pacijentu. U tome postoji neto kao preutni sporazum svih lijenika i teoretiara, svih filozofa i sveenika, to e rei da je tada, ali samo tada, eutanazija doputena. Zato, jer ublaavanje bolova predstavlja lijenikovu dunost. Tko je meu nama natovjek, ili Bogu slian, pa da zna te granice? Ruth Reinhardt je duboko disala. Dopusti li drava ubojstvo, gospodine Norton gdje e se ono tada nastaviti? Svaki savjestan i odgovoran ovjek, ovdje moe uzviknuti samo NE! Nastupila je podulja tiina. Problem postaje teak, rekla je konano Ruth Reinhardt, kada ivot valja odravati velikim tehnikim naporima, a to se na alost tie i stanovitih beznadnih sluajeva kod djece. Ako, na primjer, neko dijete oteena mozga ima takve smetnje pri disanju da tri godine mora ivjeti prikljueno na aparat za disanje, onda znamo da mu je mozak ve odavno mrtav. Ljudski ivot nije mogu i vie nikada nee ni biti. Zatreba li nekom drugom ovjeku koji jo ima anse za ivot, on se smije iskljuiti. To je opravdano i onda se radi o pasivnoj a ne aktivnoj eutanaziji. Takve je pojedinane sluajeve mogue rijeiti razumno i jasno. Aktivno ubijanje pa makar na zahtjev roditelja ni za jednog lijenika nikada ne dolazi u obzir. Ruth Reinhardt govorila je sada tako brzo da se inilo kao da je provalila brana; s mukom sam slijedio njezine rijei. Zato jer je licemjerno i obi-jesno za bilo koju ljudsku egzistenciju rei da je besmislena. Tko, gospodine Nortone, ima pravo rei da je egzistencija nekog ljudskog bia besmislena? utio sam. Pitanje je da li nam je doista uinio uslugu genije poput Einsteina svojom teorijom relativiteta, koja nam je kao krajnju posljedicu podarila atomsku bombu, da li je on doista pridonio napretku? Babs kratko zakalje. I ne bi li bilo mogue da egzistencija nekog zaostalog djeteta, koje moda ipak pobuuje istinske ljudske osjeaje u nekih ljudi, bude mnogo smislenija od velikog pronalazaa i otkrivaa? Pitam se, gospodine Norton: Odakle nam spoznaja mjerila? Imate pravo, gospoo doktor, odgovorio sam. Ne znam imam li pravo, dodala je. Jedino znam pouzdano, nepodnoljiva je i zloinaka uobraenost za egzistenciju drugog ovjeka tvrditi da je smislena ili besmislena. 0 tome ne moemo odluiti mi, zbunjena i nemona bia koja puzimo po ovoj zemlji. Nikada neemo moi znati koliku vrijednost moe imati jedan ljudski ivot, kakvo neuveno znaenje, usprkos ili moda upravo zbog svoje najdublje bijede. Naveer istoga dana odvezao sam se metroom i autobusom na kliniku profesora Delamarea i posjetio Silviju. Bila je pod utjecajem sredstva za spavanje o tome sam se ja pobrinuo govorila je opet sporo i nejasno i eljela je, dakako, znati kako je Babs. Rekao, sam joj naravno da je Babs, otkada dobiva novo sredstvo a ono je poelo djelovati od prvog trenutka mnogo bolje, neuporedivo bolje. Dakle, doista moja arobnice, moe biti potpuno mirna. Mogu li? Kunem ti se ljubavlju prema tebi. svojim ivotom, brzo joj objasnih. Kleo sam se i u mnoge druge stvari. Tog dana bilo je sa Silvijom lake. Rekla je kako je sretna, koliko me voli, da ne bi mogla ivjeti bez mene, da bi me ubila ako bih je ikada s nekom drugom enom. i tako dalje, i tako dalje. Bilo je dobro kao i uvijek. To jest, ipak neto malo drukije. Bracken i ja smo joj rekli kako vie ne stanujemo u Le Mondeu, nego u stanu nekog prijatelja koji je otputovao. U sedmom okrugu, u Aveniji Saxe. I da nema telefona. Na alost. A onda je krenulo: Kakav prijatelj? Jack Ronston. Kamo otputovao? Indija. Kako to da ona ne poznaje toga Jack Ronstona. Nije mi vjerovala ni rijei! Sigurno ivim s nekom kurvom i provodim se, ona lei u jednoj bolnici a Babs, jadno, teko bolesno dijete u drugoj, izljevima ljubavi je, dakle, slijedio takav orkan, da je sestra Helena dotrala vidjeti to se dogaa. Silvija se privremeno savladala i osmjehnula kao Botticellijeva Venera. to je istina, istina je velika glumica. Jedva da je sestra Helena izala, stvar se nastavila, ovaj put tie. Silvija Mo-ran je apsolutni vulkan, orkan, i jo mnogo toga. Doivio sam jednom kako je Ana Magnani priredila scenu Rossel-liniju zbog Bergmanove u nekom rimskom lokalu, i u toj eni, kao to znate dragi moj, takoer, je stotinu ivota. Nita prema Silviji. Pustio sam da oluja proe i uvijek se iznova kleo u sve to mi je, naravno, padalo na pamet da nikada ne bih prevario Silviju, da je nikada ak niti ne bih mogao prevariti kleo sam se sa svime osim Babsinim ivotom, neobino, zar ne?. Bio sam potpuno miran. Nisam li Silviji dao krivu adresu? Nisam li joj rekao da u studiju nema telefona? Tako je dogovoreno sa Rodom Brackenom, kada sam mu telefonirao u Le Monde konano bila je to njegova ideja. Jo nikada ranije nisam morao tako tijesno suraivati s Brackenom: uskoro je toga imalo biti i vie. Ako mi ne vjeruje, pitaj Roda. Rod i ti! Vi piate u istu tikvu. Tada joj uputih svoj barunasti pogled, rastuih se i rekoh, da to nisam od nje zasluio i uope, da se toliko brinem za Babs upravo sada kada Silvija sumnja u moju ljubav, pripisuje mi takvu podlost da spavam s nekom drugom enom dok Babs i ona lee u bolesnikom krevetu i. To je djelovalo. Posramila se, ljubila mi ruke, i molila da joj oprostim, sve je to samo zbog ljubavi, koja je ini tako Page 84

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok ljubomornom, tako nepravednom, samo zbog ljubavi! Da, oprostio sam joj, moj gospodine suce, i pritom sam mislio kako me doista Silvija nepravedno sumnjii. Naravno, lagao sam. Naravno da sam spavao s drugom enom. Ali s njom s tom malom Suzy, nisam doista varao Silviju, u pravom, ozbiljnom smislu te rijei. Ako sam je varao, a I to sam inio, bilo je to s jednom drugom enom, koju jo nisam ni dodirnuo, i koju se ne bih ni usudio dotaknuti, sa enom koju sam postao sam toga svjestan za vrijeme nae svae, zastraujue, svjestan moj gospodine suce doista poeo voljeti na nain na koji jo nikada do tada nisam volio. Nakon to sam uhapen i doveden u ovaj istrani zatvor, dobili ste, gospodine suce, sve moje dnevnike, to mi ih je kao i sve osobne stvari oduzela policija. Objasnio sam vam da ovaj izvjetaj mogu napisati samo ako mi stavite na raspolaganje one dnevnike to sam ih pisao posebnim tajnim pismom. Vratili ste ih. Dnevnici su preda mnom. Otvorio sam jedan od njih iz 1971. godine, prilino debela knjiga, s tvrdim zelenim uvezom i stranicama sa crtama. O slijedeim dogaajima sve do dana katastrofe, izvjetavat u prema svojim zabiljekama. Pod datumom 27. studenog nalazim prikrivene i vrlo skraene biljeke o posjeti Silviji, o sceni koju mi je priredila, o tome kako sam je umirio i pun straha ustanovio da sam poeo voljeti Ruth. Sve o emu se onog prijepodneva govorilo u bolnici iscrpno je zabiljeeno pa sam zato i mogao nakon dueg vremena tako tono ponoviti. Dalje vidim da je te veeri Suzy spremila mahune sa bra-vetinom jer je znala da to rado jedem. Bila je nevjerojatno suosjeajna u odnosu na Babs, nagovorila me da jo jednom nazovem bolnicu St. Bernadette, i upitam kako je Babs. Sjeam se, itajui ove biljeke u starom dnevniku, sjeam se toga da sam sa enjom i uzbuenjem oekivao uti Ruthin glas. Nije se javila. Bila je upravo otila kui, rekla je sestra i povezala me sa lijenikom koji je deurao pored Babs. Babs je kao i jutros, rekao mi je. Moda neto bolje. Babs je spavala, spavala i spavala. To da su tipini simptomi meningo-encephalitisa, rekao je onaj strani lijenik. Nema razloga brizi, bar ovog trenutka. U bolnici imaju moj broj Suzyn broj. Odmah e me nazvati pogora li se stanje djeteta, obeao mi je onaj lijenik. Sve sam zatim prenio Brackenu, koji je ekao u Le Mon-deu. Potom sam se sa Suzy napio, kako razabirem iz svog dnevnika. Spavali smo zajedno, vidim to iz biljeaka, i ja sam neprestano morao misliti na Ruth. Oteavajua situacija jer sam Suzy morao zadovoljiti na druge naine. Na kraju pod ovim datumom jo pie: Bez sna. Ustajem i sjedim u dnevnom boravku u mraku. Dorukujem sa Suzy u est. Vrlo je ljubazna i tuna. Kad sam je upitao to joj je, odgovorila je: Zna isto tako dobro kao i ja. teta. Ja nemam sree kod mukaraca koje volim. elim onoj drugoj eni vie sree. Nedjelja, 28. studenoga 1971. Ve sm u osam sati u bolnici. Dr Sigrand i Ruth. Dr Sigrand osobito ljubazan. Ruth vrlo hladna u odnosu na juer ili mi se to samo tako ini?. Babs je imala relativno dobru no. 40,20 ujutro. Fibrozni delirijum. Stanje nemira. Munjevita trzanja miia. Lijenici izjavljuju da je sve normalno. Zadovoljni su. Ostajem cijeli dan na klinici. Poslije podne sjedim satima sam kod Babs. Kad iziem u hodnik, vidim mnoge roditelje u posjeti djeci. Siromani i bogati. Sve izmijeano. Tuga na licima jako me uplaila. K Silviji. Priam joj da je Babs i nadalje bolje. Silvija ostavlja miran i zadovoljan dojam. Vjeruje to joj govorim Vrlo umoran. Rano u krevet. Duboki san. Ponedjeljak, 29. studenoga 1971, 8 sati ujutro, bolnica. Ruth danas opet mnogo ljubaznija Sve umiljenost! Ja sam lud. Volim. Ruth je uvijek jednako ljubazna, tako to izgleda. Babs: nepromijenjeno. Cijeli dan u bolnici. Babs poslije podne nakratko dolazi k svijesti. Vidi me, ali ne prepoznaje. Udara me i vriti do histerije. Ruth veli da moram napustiti sobu. K Silviji: Babs je sve bolje, govorim. Za dva dana e joj skinuti teki povez, kae Silvija, a za tri povaditi konce. K Suzy. Na trkama u Auteuilu dobio sam preko 65.000 novih franaka! Lucien je rekao Rodu, bio je na trkalitu. Rekao sam Rodu da nonom portiru pokloni 10.000 a, ostatak neka spremi. Rodu kaem uvijek istinu o Babsinom stanju. On mora znati. Suzy: mali grof iz Aca-pulca naziva u pono. Ostaje jo tri tjedna i beskrajno je voli. Koitus. Duboki san. Utorak, 30. studenoga 1971. Cijeli dan u bolnici. Ruth me na moje traenje vodi sa sobom u vizitu. Dobio sam bijeli ogrta. Mnoga djeca izgledaju tako strano da sam neprestano morao skretati pogled. Vodene glave, glave dva puta vee od tijela. Ne mogu ii dalje s Ruth. Pobjegao sam k Babs. Ona spava. Temperatura pala na 40. Dolazi Ruth. Babs budna jedan sat, ali dezorijentirana. S lijevom rukom i lijevom nogom neto nije u redu. Tee ih pokree nego desne ekstremitete. Ruth veli da je to dio prirodnog toka bolesti. Ne vjerujete mi, gospodine Norton, zar ne? Ne, rekao sam. A onda brzo: Da, da, ipak. Vama vjerujem. Silviji: Babs je bolje. Silvija sretna. Uzbuena je jer joj sutra skidaju zavoje i jer e prvi put moi vidjeti svoje lice. Suzy je kupila lutku za Babs. Moram joj sutra odnijeti u bolnicu. Dnevno telefoniranje s Rodom. On svake noi naziva Joea Gintzburgera u Hollywood. Po mom nalogu neprestano javlja Joeu da je Babs sve bolje i bolje. Rod smatra da mu Joe ne Page 85

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok vjeruje. Srijeda, 1. prosinca 1971. U metrou namjerno ostavljam Su-zynu lutku za Babs. Iza toga grinja savjesti. Babs: temperatura pada. Die normalnije. Nesvjestice. I nadalje stanje nemira. Iznenadni napadi bijesa. Lijeenje novim lijekom. Babs me ne prepoznaje. Tog dana dva napadaja. Ruth ih naziva lokaliziranim grenjima. Sigrand govori o generaliziranom grenju. Dakle, to?! K Silviji: Oekivala je, vjerojatno, da e biti lijepa kao slika. itavo lice nateklo, podbuhlo, u svim bojama, kao boksa nakon desete runde. Dva sata tjeenja. Naravno, to e proi, ali Silvija ne vjeruje. Plae. Jedva da i pita za Babs. Potpuno zaokupljena vlastitim brigama. Naveer sam Suzy dao poljubac, rekavi da je od Babs, koja se toliko radovala lutki. Suzy tuli. Sentimentalna. Opija se. Zaspala je kod televizora. Svlaim je i odnosim u krevet. Jedva, s malo sna. etvrtak, 2. prosinca 1971. Kao i uvijek, u 8 sati u bolnici. Vozim se samo metroom i autobusom. Babs: 39,7. Sposobnost orijentacije raste. Ali nov zastraujui simptom. kilji! Prema unutra. Ruth: uzetost onog miia proi e. A lijeva ruka i lijeva noga? Babs ih pokree samo s mukom i to e proi, kae Ruth. Sve je prolazno. Vrlo sam uznemiren. Ruth veli: Svaka tamna no ima svijetli kraj. Kolikim je to ljudima ve rekla? A onda k Silviji. Potpuno je zabavljena sobom. Delamare ju je upropastio! Tuit e ga! On je zloinac! Lice joj je uniteno! Nee se vie moi ni pokazati! Histerija, suze itd, itd. Babs: lei kao obino! Imam osjeaj da me Sil-vija uope ne slua. Izgubio sam svoje tamne naoale. Vrlo iscrpljen k Suzy; rano u krevet. 19,45 sati telefon. Suzy se javlja. Za mene. Profesor Delamare. Potpuno izvan sebe: upravo je primijeeno da je Silvija nestala. Trae je uzalud. Ne mogu je nai. Delamare u panici. I ja! to uiniti? Kaem da u nazvati za pet minuta. Upravo sam htio nazvati Brackena, kad li ponovno zazvoni telefon. Na aparatu je Ruth. Ona kae . Silvija Moran je ovdje. Gdje ovdje? upitao sam. Morao sam sjesti. Ovdje u bolnici St. Bernadette. Gadna pria, gospodine Norton! Ne morate mi ni govoriti! to je? upita Suzy dolazei blie. Imala je na sebi baby--doll spavaicu, bez gaica. Tiho! rekao sam. Molim? upitala je Ruth. Nita. Kako je gospoa Moran dola u bolnicu? Nikad neemo tono saznati. Kada me je nazvao deurni lijenik, ve se sve bilo dogodilo. Gdje ste vi sada, gospoo doktor? U bolnici. Doite odmah. I doktor Sigrand je ovdje. Noni vratar na ulazu u bolnicu rekao je da je dola neka ena; Opatica, rekao je, i objasnila da su je pozvali. Da mora odmah k nekom bolesnom djetetu. Kojem djetetu? Mora-nova je rekla nekakvo lano ime. Za dijete i za sebe. Lukavo. Bila je jo mnogo lukavija. Zato? Noni vratar je rekao da najprije mora nazvati odjeljenje lijenika. Otrao je u svoju kuicu znate ve kako to ide. Kad neto krene krivo, onda sve ide krivo, s tim moete raunati. Vratar, naravno, nije odmah mogao dobiti deurnog lijenika. Sestra je rekla da e ga potraiti i neka se strpi nekoliko minuta. Vratar je to htio rei opatici. Kako to da je Silvija dola kao opatica? Odmah u vam rei. Imala je naoale s tamnim staklima. To su moje! Izgubio sam ih. Vjerojatno kod Silvije na klinici. Ona ih je ukrala. Vjerojatno. To je Nemamo vremena za duge rasprave, gospodine Nortone. Noni vratar nije imao pojma tko stoji pred njim. Kad je iziao iz svoje kuice, gospoa Moran bila je ve otila. Otila, kamo? Na odjel za uho, nos i grlo. Mora da je tono znala gdje je. I mora da je tono znala gdje lei Babs. U to vrijeme ovdje je vrlo mirno. Bilo je lako za gospou Moran. Vi ste joj tono opisali kako se moe doi k Babs? Zar ne? Morao sam se dva puta nakaljati prije no to sam i glasa mogao dati od sebe. Jeste li? Ne razumijem vas! Da, jesam, na alost. Tako smo i pretpostavili. Gospoa Moran je uspjela doi u Babsinu sobu. Jedna sestra ula je krik sa hodnika i pogledala. Lijep prizor! Babs istrgnuta iz sna, bjesnjela je, vritala i tukla po majci. Majka se skljokala na pod, takoer vritei, tulei, jecajui na tri jezika istodobno! Gotovo se onesvijestila vidjevi takvu Babs, to je jasno. Jasno, rekao sam. Paklenski spektakl probudio je cijeli odjel. Gospoa Moran bila je kao luda. I Babs je, naravno, opet dobila napadaj. Tri deurna i etiri sestre imali su pune ruke posla. Jednom od lijenika konano je uspjelo gospoi Moran dati injekciju za umirenje. U meuvremenu su neke druge sestre obavijestile doktora Sigranda i mene. Kad sam dola, bili su ve smjestili gospou Moran u jednu praznu sobu. Injekcija jo uvijek nije dovoljno djelovala. Injekcija koju je dobila Babs djelovala je odmah. Babs ponovno spava. Ali Silvija Moran ne! Prokletstvo! To to je uinila ista je ludost.! Isto tako biste mogli rei da je to uinila iz materinske ljubavi. Ali bila je tako mirna, vjerovala je sve to sam joj priao o Babs, da je bolje, itd. Nije vam vjerovala, ni rijei, gospodine Norton! Velika glumica, doista. Osjeala je da joj laete. Suzy je pripalila cigaretu i pogledala me. Neto ne valja? proaptala je. Kimnuo sam. Kako je izila iz klinike profesora Delamarea? Takoer vrlo lukavo. Iskrala se iz svoje sobe u sobu za sestre. Ovdje je visjela halja deurne sestre, Helena se zove, zar Page 86

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok ne? Da, Helena, jo uvijek zamjenjuje dvije druge. Aha! Gospoa Moran je uzela halju. Bijeli pokrov za glavu. Svijetlu odjeu obukla je jo u bolesnikoj sobi, opa-tiinu halju prebacila je preko toga. Dolje, kod kontrole, okrenula je glavu, oponaala Helenin glas, rekla laku no prava Helena upravo se spremala kui no i momak koji je dolje pazio nije pravo ni pogledao, kimnuo je i otvorio kapiju: Silviji Moran. To smo doznali u meuvremenu. Potom je kroz kiu dotrala ovamo! Psovao sam. Ne psujte, gospodine Norton! rekao je Ruthin glas. Uivite se u poloaj gospoe Moran. To uvijek valja initi, uivjeti se u tui poloaj! Okay, okay! dao sam Suzy znak da hitno moram neto popiti. Sve se vie i vie oko mene stezao krug lovaca i pasa. Divna majka, potresan primjer ljubavi! Da zaplae! Tek sada vidim to imam sa Silvijom, kakav je vrijedan ovjek Gospodine Norton! Prvi put otkada poznam Ruth njezin je glas bio otar. Da, gospoo doktor? Pustite to! Bolje recite to da se sada radi? To ja pitam vas! Ne, na to pitanje morate vi odgovoriti! Gospoa Moran ne moe ostati ovdje. Ona mora natrag profesoru Delamareu. to je bre mogue, a u interesu je vas oboje da to nitko ne primijeti. Kako da se to izvede? Ne znam. Osobito s obzirom na stanje gospoe Moran. ao mi je, morate neto smisliti! I to brzo inae e biti govorkanja. Sada u prekinuti. Moram se pobrinuti za Babs. Dr Sigrand je kod majke. Nazovite im pronaete neki izlaz. Ali nazovite brzo sad se radi o budunosti gospoe Moran. io vaoj! Klik! Spustila je slualicu. Suzy je prila s aom Calvadosa. Ispio sam u dva gutljaja. Shvatila sam, rekla je Suzy milujui me. Tvoja je kurva u bolnici i mora nai naina kako da je odvede natrag k profesoru, zar ne? Kimnuo sam. Od gnjeva nisam mogao ni govoriti. Bilo mi je muno od srdbe. Majinska ljubav! Samo mi je to jo trebalo! Silvija mora natrag k Delamareu, to je mogue bre, i tajno, inae je naa budunost na bubnju, imala je Ruth pravo! Dakle, naprijed. Smisli neto, moj plejboju! Stvori nekakav lijepi plan, plejboju, radi se o tvojoj dobrobiti! Hajde, uini neto, igolo! Jadni igolo! Lijepi igolo! Naprijed! Plaen si i mora plesati. Sat kasnije ula su kola za snabdjevanje u dvorite klinike za uho, nos i grlo bolnice St. Bernadette u Ulici Longchamps. uti zatvoren kamionet s natpisom Blanchisserie Imperiale s obiju strana, te adresom i telefonskim brojem. Ispod toga u kamionetu su sjedila dva mukarca u utim kutama. Onaj za upravljaem ree: Do ovdje smo uspjeli. Najgore jo dolazi, odgovorio sam sjedei na mjestu suvozaa. Neka nam bog pomogne, rekao je Rod Bracken za upravljaem. Izlazi, rekoh. Izili smo. U dvoritu je bilo vrlo mrano. Kuda, upitao je Rod. Prijeko. Upali smo u kliniku za uho, nos i grlo, i krenuli teretnim liftom. Ja idiot idiotski doista sam Silviji sasvim tono objasnio kako se dolazi do Babs! Ovaj put lift je malo trzao. Bilo je 20,35 i nad Parizom je poela padati kia. Da bi ste bili u toku, moj gospodine suce: nakon Ruthinog telefonskog poziva kod Suzy neko sam vrijeme razmiljao. Onda mi je sinulo. Nazvao sam Le Monde. U to vrijeme telefonska je centrala jo bila zauzeta, ali su noni vratari ve nastupili slubu. Dobar veer, vratara molim! Odmah, monsieur! Ja doista nita ne mogu uiniti, ba nita? pitala je Suzy u svojoj baby-doll spavaici. Moe. to? Drati jezik za zubima, mon petit chou. Vratar: Dobar veer! uvi taj glas, laknulo mi je. Bio je to moj prijatelj Lucien Bayard. O, monsieur Kaven. Pst! Moete li pet minuta ostaviti svoje mjesto. Naravno, zato? Pored lifta imate dvije javne govornice. Dat u vam broj. Nazovite me. Jo je samo trebalo da netko iz centrale prislukuje onako iz vica. Ta bio sam u Madridu, zar ne! Za dvije minute Lucien je nazvao. Pogaate od ranije nisam morao objanjavati, ionako je u njima i sam sudjelovao. Neto se jadno dogodilo, monsieur Lucien. Madame Moran dojurila je u bolnicu St. Bernadette te je bezuvjetno htjela vidjeti ker. Nije vie mogla izdrati, pobjegla je sa klinike. Merde, alors! Tako nekako. Moram je hitno odvesti natrag, monsieur Lucien ali tako da nitko ne primijeti. O liftingu mu je priao Rod. Vi sve moete. Sve vam polazi za rukom. Molim vas, pomozite nam, monsieur Lucien. to bismo mogli uiniti? Kratko je razmislio, a onda: Hotelska kola ne dolaze u obzir. Bilo bi previe opasno. Iskljueno. Ostaje samo jedno: praonica rublja. to? Ta imamo praonicu rublja na veliko, monsieur Kaven. Kao svaki hotel. I svaka bolnica. Nee biti upadljivo ako se pojavite kamionetom za rublje. Za nas radi velika praonica Imperijal. O kolima brine neki automehaniar, koji uvijek spava pored garae gdje su svi automobili. Sasvim jadna svinja. Kako to, sasvim jadna svinja? Neprestano posuuje novac od mene. Za konjie, znate ve. Uvijek izgubi. Nikako da vrati novac. Nije li onda sasvim jadna svinja? to da radim? Hvala bogu da je tako, jer sada u nazvati toga automehaniara. Taj e mi uiniti svaku uslugu. Nazovite mister Brackena. Dat u imu adresu praonice rublja. Neka se odveze taksijem. Dobit e jedna kola. A ako ne dobije? Dobit e ih sigurno, budite mirni, monsieur. Moja jadna stara svinja uinit e za mene sve. Jo uvijek mu dajem novac. Jednom Page 87

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok i on mora dobiti. Zar ne? A to je uostalom jedina mogunost da moda ipak ponovno vidim svoje pare. Ah, da! I kute vam mora dati. Da bi sve izgledalo kao pravo. Dobit ete sve, monsieur Kaven. Monsieur Bracken e krenuti, a vi ete ga negdje ekati, pokupit e ivas i tako ete doi u bolnicu a da nitko nee postavljati pitanja, znam, jer i oni su muterije kod Imperijala. U tim kutama moete ii bilo kuda i tako ete madame lako odvesti iz bolnice. Monsieur Lucien, ovo vam nikada neu zaboraviti! Ali, molim vas, prestanite mister Kaven! Razumije se samo po sebi da u vam pomoi gdje god mogu. to sam ono jo htio rei? Ah, da neto vrlo vano, monsieur. to? One nedjelje u Auteuilu bila je dobra etva, zar ne? Doista. Od srca zahvaljujem, na tako velikom daru, monsieur. I sad ono najvanije: slijedee nedjelje vrlo je zanimljiva trka u Chantillvju. Tu su dva konjia, monsieur, dva konjia to ih promatram ve godinu dana, Kings Twist i Le Parleur. Oba su senzacionalna. Doista Morali biste bezuvjetno Da, moj gospodine suce, naravno, da sam morao bezuvjetno. Opet sam rekao Lucienu neka stavi ulog prema svom nahoenju, tada se uvijek osjeao posebno poaenim. Potom sam nazvao Brackena i ispriao to se dogodilo. Psovao je kao eta kurvi, a ja sam ga prekinuo i rekao, da ode u predvorje k Lucienu i uzme adresu praonice rublja. Mene neka pokupi pred knjiarom u Aveniji de la Grande Armee, tamo u ga ekati. Tono sam mu opisao gdje se nalazi knjiara. Tada sam spustio slualicu i ponovno nazvao bolnicu. Rekao sam Ruth to smo odluili. Bila je suglasna. Obukao sam se urno, a Suzy je pozvala taksi. Poljubivi me za rastanak uinila mi je mali krii na elu, kad vam kaem. Sve se poklapalo. Bracken je doao s kolima iz praonice rublja niz Aveniju de la Grande Armee, zaustavio je pred knjiarom, uao sam i krenuli smo dalje. Imao je ve kutu na sebi. Navukao sam drugu preko odijela. eir i ogrta ostavio sam u kolima. Na prednjim gornjim depovima naih utih kuta bila su izvezena velika crvena slova: BLAN-CHISSERIE IMPERIALE. Lift se zaustavio. Izili smo i krenuli niz hodnik trakta, u kojemu je bila uprava. Nitko nije obraao panju na nas. Ovaj put nisu radili televizori. Afera s taocima ve je poodavno okonana, bez krvoprolia, nakon vie od stotinu sati. inilo se da su teroristi postigli upravo ono to su htjeli. Pomislih, tono se toga sjeam: Ako mi sada bilo tko od tih bijednih pasa doe s onom: BONA CAUSA TRIUMPHAT opalit u mu ih nekoliko. Dobra stvar pobjeuje, tome se u nae vrijeme moe jo samo nasmijati! Bracken i ja stigli smo do Ruthine sobe. Pokucao sam. Uli smo. Ruth je sjedila za svojim prenatrpanim stolom, okrenula je stolicu i pogledala nas. Izgledala je zbunjeno i ujedno uplaeno. Ilo je brzo, rekla je Ruth. Gdje je Silvija, upitao sam. Doite. Povest u vas k njoj. THE BEAUTY LJEPOTA! Leala je na krevetu u maloj pokrajnjoj sobi. Pored nje sjedio je pravi atlet od lijenika. Ruth i Sigrand nisu htjeli riskirati. Ve su dosta doivjeli s gospoom Moran. Vidjela je Brackena i mene kad smo uli. U toj su sobici bili samo jedan krevet i stolica. Na stolici je sjedio lijenik. Netremice je gledao Silviju, njegov je zadatak bio da pazi na nju, sve ostalo nije ga se ticalo. Dobar lijenik. Ruth mi je tiho rekla da e biti kod Babs budem li je traio i odmah je nestala. Onda smo ostali samo nas dvojica sa Silvijom, Rod i ja. Gledala nas je. Plakala je. Lice joj je jo uvijek bilo potpuno nateeno. Podlivci krvi ispod zaplakanih oiju i na mnogim drugim mjestima. Sve puno zelenih, crnih, utih, i smeih mrlja. To si jednostavno ne moete predoiti, gospodine suce! Nije to bilo samo svjee liftirano lice. Njegovoj se vlasnici jo tota dogodilo, duevno, i ostavilo na njemu tragove. Prvi put bilo ml je Silvije ao. To lice Reci, jesi li poludjela, ti nezahvalnice, ti., poeo je Bracken ali sam ga prekinuo. Zavei, rekao sam Brackenu. Zavei tu prokletu gubicu. Pristupio sam Silvijinom krevetu. Lijenik mi je samo kratko kimnuo i onda se opet zagledao u Silviju. Takav mu je bio zadatak. Jadna moja arobnice, rekao sam, prvi put iskreno i njeno. Jednostavno izgledala je i suvie loe, a osim toga htjela je samo vidjeti svoje dijete, zar ne? Psino! rekla je. Prljava psino. Govorila je polako, inilo se kao da trai rijei. Suze su joj neprestano curile niz lice, koje je izgledalo kao etiri tjedna rabljeni stol-njak u najmizernijoj pizzeriji u Napulju. to je s njom? upitao sam lijenika. Odgovorio je ne podigavi pogled: Neuroleptika, najtee sredstvo, ve je odavno trebala zaspati. Ne razumijem. Jer ne zna na koje je koliine alkohola Silvija navikla. Sobu je osvjetljavala jaka zidna svjetiljka. Vidio sam da su Silvijine arape bile djelomino spuznule i da su poderane. I mokre. Mokre kao i cipele. Obukla je svilene cipele, vjerojatno u urbi nije nala druge, kia ih je tako smoila i uprljala da su im otpale potplate. Jedna je arapa bila poderana i na stopalu. Vidio sam to kroz razlijepljeni potplat. Bijeli prst na nogama. Ne, i taj je prljav. Posljednja haljina od Diora, crna svila. Takoer uprljana, zguvana i poderana. Helenina redovnika halja leala je u podnoju kreveta. Potpuno promoena. Ispod nje mala lokvica. He-lenin pokrov za glavu, ta komplicirana bijela stvarca, bila je sada Page 88

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok mokra krpa i leala je na redovnikoj halji. Pored Silvijina pokrivaa vidio sam svoje tamne naoale. Dakle, ukrala ih je! Ispod naoala bio je rubac za glavu, Silvija ga je sigurno svezala na bradi da bi barem djelomino pokrila lice. Rubac od Hermesa. Ne bi se reklo kako je sada izgledao, onako prljav, ruan i mokar. Bio je to neko lijep rubac. Jo ga se sjeam. Tako obuena trala je Silvija od Ulice Cav ovamo, kroz no i kiu. Svinjo! rekla mi je. No, pustimo to. Laljive! Svinjo i laljive! Babs je bolje, zar ne? Znala sam da lae. Zato sam i dola ovamo. to da odgovorim? Nita. I nisam nita odgovorio. Babs! Jadna moja Babs. A ja sam kriva. Bog me kanjava. Pogledao sam Brackena, kimnuo je i iziao iz sobe. Ali zato kanjava Babs? Moju Babs! Sve to imam na ovom svijetu! Zato? Zato ona mora tako patiti? Nije me prepoznala. Vritala je. Udarala me je. elim umrijeti! govorila je Silvija sporim promuklim glasom, koji je zvuao nateeno, ba kao to je lice izgledalo. Umrijeti odmah! Zato mi nita ne daju? Ne mogu vie ivjeti, kada je Babs tako bolesna. Babs e takoer umrijeti! Uskoro! Nee! odgovorio sam. Hoe! nastavila je. Znam. I ti to zna, svinjo laljiva. elio sam ti samo pritedjeti bol, odgovorio sam. Pritedjeti bol, odgovorila je Silvija. Posranac! Tako ti meni uskrauje bol, je li? I ti e umrijeti. Uskoro. Nadam se da e trajati dugo i da e biti bolno, veoma. arobnice Nikada me vie ne zovi arobnice, viknula je i iznenada pljunula prema meni, bez snage. Pljuvaka me nije pogodila. Pogodila je lijenika. Maio se rupia. Ispriavam se, monsieur, rekla je Silvija s licem pod-buhlim, svih moguih boja, s jasno vidljivim avovima tamo gdje su bili rezovi. Silvija s onom prekrasnom kosom podignutom i stisnutom u vor navrh glave, sada bez sjaja, masnom. Silvija crvenih upaljenih oiju. Uplakana Silvija. S onim zavojem poput kugle bila je prava ljepotica u usporedbi s ovim kako je sada izgledala. Doista mi se saalila, gospodine suce. Kada je drugi put pljunula, pogodila me tono u elo. Obrisao sam se nadlanicom. Otvorila su se vrata i uli su Ruth i Bracken. Silvijino lice iscerilo se od srdbe kada je ugledala Ruth. Vi! rekla je Silvija. Odlazite! Odmah, gospoo Moran, rekla je Ruth i stala posve blizu nje. Ja vas mrzim, rekla je Silvija. Da, gospoo Moran, rekla je Ruth. Vidio sam da je u sobu uao i dr Sigrand. Pogledali smo ga svi osim Silvije. Ona je zurila u Ruth. Vi ste me otrgnuli od mog djeteta! rekla je Silvija. Da, gospoo Moran, odgovorila je Ruth. Vi nemate srca. Nemam, gospoo Moran, odgovorila je Ruth. Vi niste ena, rekla je Silvija. Nisam, gospoo Moran, odgovorila je Ruth. Vi uope niste ovjek, znate li to? vikala je Silvija. Znam, gospoo, odgovorila je Ruth. A onda je iznenada, konano poela djelovati injekcija. Silvijina je glava klonula u stranu. Usta se otvorie, tijelo se opusti. Silvija se izgubi, ali ovaj put doista. to je s Babs? upitao sam. Spava, rekao je dr Sigrand, podignuvi jedan kapak Sil-vijin. Dama takoer. Sada e spavati nekoliko sati. Otiao je k vratima, otvorio ih i kimnuo. Ula su dvojica bolniara s nosiljkama. Mogao sam se samo diviti onome to se tada dogaalo. Bio je to izvrsno uigrani tim. Strunjaci virtuozi, umjetnici. Ne znam zato, ali morao sam pomisliti na poznate Glo-betrotters-rukometae. Moda zato to su ovi bolniari i lijenici bili isto tako srani pri poslu. Obukli su Silviju, koliko se ve moglo prekrili, vrsto uvezali, jedan od njih uzeo je Heleninu pelerinu, i pokrov, sav zgnjeen. Ja sam ponovno uzeo svoje naoale i stavio na oi. Remen se okrenuo, rekao je jedan od bolniara svom kolegi, zar ne vidi budalo? Popravi ga ve jednom. Nije se okrenuo remen, ve kopa. Onda popravi kopu, kretenu! Moja gospodo! Ruthin glas Ispriavamo se, gospoo doktor. Gotovi smo. Hajdemo! rekao je Bracken. Dvojica bolniara, s nosilima na kojima je sada nepomina pod pokrivaem vrsto uvezana leala Silvija, napustila su sobu. Iza njih su krenuli Ruth i Sigrand. Lijenik atlet uljudno se naklonio, uz kretnju rukom: Poslije vas, moja gospodo! Ili smo, dakle, niz hodnik prema teretnom liftu, a ja sam primijetio da je sva sila bolniara, sestara i lijenika stajala pred vratima, pazili su da nikoga ne sretnemo. Vidjela se samo Silvijina glava, ali moj boe, kakva glava! S tom glavom izgledala je kao Frankensteinova baka. Brzo u teretni lift. S malo sree, samo malo, za dvije-tri minute unijet emo Silviju u kamionet praonice rublja, vratit emo je na kliniku profesora Delamarea, i sve e jo jednom dobro proi. Lift se zaustavio. Van iz lifta! Opet sestre, bolniari, mladi lijenici, koji su pazili da nas nitko me sretne. Ruth i Sigrand odlino su to organizirali. Moram im jo jednom zahvaliti, doista. Van, u dvorite, u mrak, u kiu! Bracken je trao. Vidio sam kako je otvorio stranja vrata kola. Jo samo s nosilima unutra, i onda. Tada se dogodilo. Fle! Fle! Jo jednom! Jo jednom! Sve u svemu sedam puta! Bili smo lukavi! Ali ne dovoljno. Na putu ovamo stalno sam pazio ne slijedi li nas netko. Ali nisam dovoljno pazio. Slijedio nas je jedan od tih reporterskih pasa. Njega nisam vidio, samo sijevanje fleeva. Za svaki sluaj skinuo sam naoale. Tada sam pojurio k momku to sam bre mogao. Page 89

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok Zaskoio sam ga, pao i zaboljelo me. Odmah sam se pridigao. Uhvatio sam ga za revere ogrtaa. Najprije sam mu istrgnuo kameru, bacio je na grubi kameni pod i gazio po njoj to sam ee mogao. Momak je bio hrabar. Bacio se na mene. Nagazio sam ga u trbuh i on odleti do zida. ilav, taj mali momak. Opet je natrao i opalio me akom u lice, ravno u pomodrjelo oko. Strano me je zaboljelo. Podigao sam koljeno i pogodio ga u onu stvar. Kriknuo je i odletio prema natrag, ovaj put sam skoio za njim, bacio se na nj, i stao mu polirati fasadu. Branio se koliko je mogao. A mogao je dosta. Kia je padala po nama, uo sam kako se upalio motor transportnih kola i pomislio-sam da je Rod barem toliko razuman da zbrie sa Silvijom. Bila je to estoka tunjava, moj gospodine suce. Iznenada se pored mene stvorio dr Sigrand. Mogu vam rei, moj gospodine suce, taj Sigrand udara. Ali na alost ne foto-reportera, ve mene. Prestanite, vikao je. Prestanite! Nisam prestajao. Ustoboio sam se protiv Sigranda i dalje mlatio foto-reportera po njupalici. Upalili su se farovi, gume su zacviljele, transportna su se kola okrenula u dvoritu. Kola su krenula prema izlazu to se nalazio tik do mene i uperila na nas svoja jaka svjetla. U taj mah vidjeh koga sam pretukao. Poznavao sam foto-reportera koji je leao preda mnom. Ve smo se jednom bili dohvatili. Njemu nikada dosta, ini se, moda ga za to plaaju. Bio je to onaj isti koji je pred neki dan zajedno s kolegom doao u apartman 419 hotela Le Monde. Onaj mali, mravi. Onaj sa zejom usnom. Tako sam ga i prepoznao. Gume su jo jednom zacviljele kada je Rod uao u zavoj odmah nakon kapije. Motor je zajeao. Mome, to je Bra-cken nagazio! Samo da ne naleti na neka kola, mislio sam gledajui kako dr Sigrand i bolniar podiu Zeju usnu foto-reporter je glasno stenjao te ga odnose. Svi su po-li s njim, i Ruth. Odjednom sam ostao sam. Ogledao sam se, a budui je bilo vrlo tamno, nisam naao kameru. e-tvoronoke sam puzio prljavim mokrim dvoritem i neko je vrijeme traio. Nije se slomila usprkos tome to sam po njoj toliko gazio. Izvadio sam film koji je tako postao neupotrebljiv i vratio ga, tako unitena natrag. Traei kameru, naao sam i svoje tamne naoale. Nekim su udom ostale itave. Stavio sam ih na oi. iPola sata kasnije opet sam stajao u onoj istoj pokrajnoj sobi. Na krevetu na kojem je jo malo prije leala Sil-vija sada je leala Zeja usna. Lijenici su ga pregledali na traumatolokom odjelu i rendgenski snimili, neto nije bilo u redu s njegovom donjom vilicom, rekla mi je Ruth, ali nisam znao to, a bilo imi je ba svejedno. Davali su mu 274 injekcije protiv bolova i protiv otrovanja, imao je flastere na licu, a jednu ruku u omi to je visjela oko vrata. Bio je Talijan i radio je u parikom uredu jedne velike rimske foto-agencije. Nali su kod njega sve mogue isprave, ak i paso. Znao sam koliko ima godina, kako se zove njegova agencija, gdje ivi u Parizu, gdje se nalazi njegov ured u Parizu, a gdje centrala u Rimu. Zeja usna se zvao Angelo Notti, 31 godinu star, neoenjen. Na moju molbu ostavili su nas nasamo. Angelo Notti izgovorio je na loem francuskom to sve namjerava preduzeti. Mnogo toga. Prijaviti stvar policiji. Izvijestiti svoju agenciju. Fotografije vie nema, ali umjesto toga moe ispriati lijepu priu o jednoj eni, to jest o Silviji Moran, koju su odavde iznijeli na nosilima. Odmah ju je prepoznao. Fotografije i ne treba. Pria je dovoljna. Lijepi skandal. Poslastice za novine, televiziju i radio. Ostavio sam ga da govori, jer sam primijetio da mu to izaziva bol. Govorio je jo mnogo. Slijedio me je jo od onoga prepada u Le Mondeu, ali sam mu uvijek nanovo izmicao. Pogrijeio je, naime, nadgledajui samo Le Monde, a tamo vie nisam stanovao. Danas je imao sree: slijedio je Brackena i kad je ovaj krenuo s kolima praonice, slijedio ga je u malom fiatu. Sada me je imao u klopci: to je Silvija radila u bolnici St. Bernadette, to se s njom dogodilo? to se dogodilo s Babs? Gdje je ona? Kamo su odveli Silviju? On treba samo policiji postaviti ta pitanja. Ona e se pobrinuti za ostalo. A pitanja e i prodati, naravno, rekao je. Svim novinama, svim agencijama za vijesti, ORTF, amerikim dopisnicimaTako jo deset minuta: na kraju vie nije mogao govoriti, previe ga je boljelo. Zavezao je. A onda sam poeo govoriti ja. Pokuao sam s novcem. Momak nije smio brbljati ni pod kojim uvjetima, jasno, zar ne, moj gospodine suce? Ali, nije htio novac. Herojski mali Talijan. Ponudio sam vie. Nije htio. Ponudio sam mu, dakle, mnogo vie. Nita. Previe me je mrzio. Mogao sam mu ponuditi i deset milijuna dolara. Radije bih uzeo sto tisua dolara od neke bijedne agencije. Imao je karaktera, taj Angelo Notti. Na kraju smo obojica zautjela. Pojavila se Ruth. Pogledala je Zeju usnu, dala mu jo jednu injekciju i rekla neka ne govori. Tada me odvela na hodnik i zatvorila vrata. Nazvao je Bracken. Gospoa Moran je opet na klinici. Kimnuo sam. Bracken ostaje s njom i eka da ga nazovete, tako mi je rekao. Kimnuo sam. to ete s tim Talijanom? Nemam pojma. Gadna stvar, rekla je Ruth. Vrlo gadna, odgovorio sam. Kako je Babs? Dobro. Spava. Upravo sam bila kod nje. Duboko sam izdahnuo. Kada bih vam mogla pomoi, gospodine Norton! Kada bih vam sada mogla pomoi. ali ne mogu, zar ne?. Odmahnuo sam glavom. Naslonio sam se o zid i Page 90

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok zatvorio oi. to vam je? Je li vam zlo? Nije, odgovorio sam. Moram nazvati. to je mogue bre. Mogu fi poi u vau sobu. Naravno! Ali netko mora paziti na Talijana, da ne pobjegne. Onaj lijenik od ranije je na putu k njemu. Jeste li nali neki izlaz, gospodine Norton? Jo ne znam, odgovorio sam. Moda, dodao sam. Nadam se, rekao sam. Signor Marone? Da, prokletstvo. Tko je tu? Kaven. Philip Kaven, rekao sam. Sada sam govorio talijanski. Sjedio sam za Ruthinim pisaim stolom, ona pored mene. Nije s mene skidala pogled svejih ozbiljnih oiju ni jedne sekunde. Kaven? upitao je Marone. Kaven, da. Jeste li u Rimu? U Parizu, u bolnici St. Bernadette. Jeste li pijani? Ne, Carlo. Phil! to radite u bolnici? pitao je. Glas mu je zvuao-brutalno i agresivno. Nije se mogao osloboditi svojih svodnikih obiljeja, taj danas veliki, moni Carlo Mar one, u svom dvorcu, na breuljku snobovskog drutva, Pinciu. No-da i sada sam mu rekao to radim u bolnici St. Bernadette. Jednostavno sam mu rekao sve, gospodine suce. Primijetio sam da me Ruth zapanjeno gleda. Odmahnuo sam glavom, slijedee su je rijei umirile. Rekao sam: .tako, sada znate to se dogodilo, Carlo. A znate i to e se dogoditi ako o svemu pisnete samo jednu jedinu rije. Zar ne? Znam, rekao je Marone. Onda recite, rekao sam. Recite, Carlo. Znam da vie nijedan film kompanije SEVEN STARS sa Silvijom neu dobiti za svoj program. Tono. A od tih filmova ivim. Ako vie ne budem dobivao Sil- vijine filmove, sa mnom je gotovo. Tono. I to ete onda raditi? pitao sam. utio je. uo sam kako teko die. Onda ete raditi ono to ste prije radili, Carlo, dodao sam. Vie neete biti distributer. Va dvorac, va novac, vae umjetnine, sve e vam to uzeti kompanije SEVEN STARS jer ste im ionako duni preko glave, to znate. Tada moete ponovno traiti djevojke, drogirati ih, vezati ih danima za krevet i tui nasmrt, sve dok ne budu trale za vas tono onako kao to ste i prije radili. Ruthin se pogled nije mijenjao. Nije bilo ni gadljivosti ni iznenaenja u tim smeim oima, samo zanimanje. I kad vam taj posao krene, otkrit emo vas. I onda doi ete u lijepu malu eliju. Dugo, Carlo, to vam obeajem, vrlo dugo. Prestanite, Phil, rekao je. to, dakle, treba da radim? Rekao je to taj ljubimac dama. ini se da ovakvi poput nas pripadaju nekom meunarodnom klubu. Odmah se dobro razumijemo. Recite mi ve jednom Phil, prokletstvo! Dobro znate to, rekao sam i pogledao neobini sat na kolskoj ploi u Ruthinoj sobi koji je imao samo jednu kazaljku, i dvanaest primitivnih slika pored svake oznake sata, a ispod slike rijei PODNE, POSLIJEPODNE, VEER, NO, SPAVANJE, JUTRO. Pobrinut u se da ta agencija natjera toga Nottija da zaepi gubicu, rekao je Marone, a ja sam itao to pie: KOA, GUMA, KRZNO, TOPLOTA, ZIMA, SPAVANJE, SUNCE. Tono. Vi poznajete glavnog gazdu u agenciji. To nije bilo pitanje, ve tvrdnja. Marone je u Rimu poznavao praktiki svakoga tko je bio vaan ili opasan ili koristan ili je to mogao biti. A poznavao je i sve poroke, tajne seksualne orgije s djecom, utajivanje poreza, verc devizama, zloine veih i manjih razmjera svih tih ljudi. Strunjak za takvo to. Tipina, taj Marone. Jasno, poznajem ga, rekao je Marone, zove se Pietro Cossa. I kakva je njegova specijalnost? Sadist. Upleten je u neku stvar u kojoj je umorena jedna djevojka prije tri godine. Sjeate li se? Djevojka koju su nali tamo na plai u Ostiji. Sluaj nije bio nikada razjanjen. Sad u odmah nazvati Cossu. Taj mi jede iz ruke, Phil. No, dakle! Odlino! rekao sam i pogledao dvoja mala invalidska kolica i pomislio da li e i Babs trebati takva kolica, ili joj iak ni ona nee biti od koristi. Provjerio sam. Jedna maina kompanije BEA dolazi iz Londona. Da, iz Londona. Slijee na Orlvju oko pola noi i leti dalje za Rim. Mislim da stie oko dva, pola tri. Dovodim naravno i Nottija. Tu stvar odmah valja srediti. Madonna mia, tri sata ujutro! Cossa e se radovati! O, da, rekao sam. I te kako! dodao sam. Poaljite mi kola na aerodrom. Koji aerodrom? Provjerite na koji slijee avion. Neemo sada izigravati budale, zar ne? I pobrinite se da taj Cossa bude s vama. Kako se to u Parizu uope dogodilo? Sluaj. Ovdje sam zapravo samo na proputovanju. Neto e sve to, naravno i kotati, rekao je Marone. Naravno, rekao sam. Cossa e traiti mnogo. Dobro, ja ga mogu i ucijeniti. Air postoje pravila. Nisam ni ja uvijek bio tako fin. Znate i sami. Sad sam fin, a i Cossa je fin. Moramo mu neto platiti da zaboravi te slike, Phil, jer on time gubi itavo bogatstvo. Bogatstvo nee dobiti, rekao sam. Tu je i mrtva djevojka, zar ne? Ali, naravno, neto ipak kota, pa ja zaboga nikoga ne elim ucijeniti! Ne Phil, ucijeniti, doista, ne elim nikoga, ree Marone Dakle, koliko Cossa treba dobiti? Koliko najmanje? Vie od minimuma neu platiti. Vidite, rekao je Marone, ako sada budete sitniavi poslat e nas Cossa k vragu, imat emo skandal za vratom, sada je gotovo sa mnom i s vama takoer. Ne zaboravite Cossu. S njim nije bezuvjetno gotovo, rekao je Marone. Italija je udna zemlja. Imao je pravo. Odmah je potom i rekao koliko e kotati da se Cossit u udesnoj zemlji Italiji pridobije za saveznika. Mali Page 91

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok imetak. Preraunato, oko 100.000 maraka. to da radim? Raunao sam zapravo i sa 200.000. Pitao sam Ruth: Moe li se u Nottijevoj sobi ukljuiti? telefon? Zato? Njegov mu ef sam imora rei da ga odmah oekuje u Rimu, inae momka neemo dobiti odavde. Ah, tako, rekla je Ruth mirno. Da, telefon se moe ukljuiti. Tko bude zvao, neka trai prikljuak na 617. Carlo? Da? Nazovite Cossu. Neka nazove za deset minuta ovamo u Pariz. Broj je Ruth ga je odmah napisala na komad papira, i pokazala mi. Klimnuo sam joj i nasmijeio se, ali ona je ostala ozbiljna kao i uvijek. Rekao sam Maroneu broj bolnice i traio da ponovi. Zatim neka Cossa trai prikljuak na 617. 617, pronto. Okay. Jo nije sve okay, rekao je Marone. Novac morate donijeti sa sobom to je jasno. Jasno, rekao sam i mislio kako e Marone i Cossa tih 100.000 meusobno podijeliti. Ali, nee biti da imate toliko gotovine ovog asa, rekao je on. Naravno, da nemam. Bilo bi i opasno. Cossa uzima i ekove. Ima povjerenja u mene. A time i u vas. Naravno, ako naknadno ponitite ek ili ako nema pokria, Cossa e se oduiti. Dakle, ni u kom sluaju obraunski ekovi. S tim neu imati veze. Radim sve to od mene traite jer trebam Moraniine filmove. Ako Cossu namagarite i sve propadne, ja tome nisam kriv. Tko govori o namagari van ju? upitao sam i primijetio da se sad ja igram Ruthinim janjetom, ve cijelo vrijeme. Mora da je lealo na stolu. Donijet u, dakle, gotovinski ek i dragog Angela. Vjerujem da sam imao oko 1000 franaka. Dobro, rekao je Marone. Dobro, dakle, za deset minuta e Cossa govoriti sa Nottijem i zapovjediti mu da se vrati. Radujem se, to emo se opet vidjeti, dragi prijatelju. Spustio sam slualicu. Ruth me jo uvijek gledala. Vi me prezirete, zar ne? upitao sam. Prezirem? Zato? Sada morate initi sve to inite, gospodine Norton. Nemate izbora, rekla je Ruth. Nadam se da e biti sve u redu. I ja. Ali, odakle vam toliki novac, tako brzo? Moram jo jednom telefonirati, odgovorio sam. Nazvao sam Roda Brackena na kliniku profesora Delama-rea. Rekao sam mu to trebam. Sjedio je u Silvijinoj sobi. Ona spava, rekao je. Onda je probudi. Njezina ekovna knjiica nalazi se u malom zidnom sefu zajedno s nakitom. Neka ispuni ek. Reci joj zato! Na koliko? Rekao sam mu na koliko. Zviznuo je. Onda je rekao: Bit e predstave. Tada sigurno tri minute nisam uo nita, struja je umila u otvorenoj liniji. Pokuao sam sada zamisliti to radi Rod. Pogledao sam na papir koji je pod staklom i okviren stajao na Ruthinom pisaem stolu. itao sam Ruthine rijei uvijek iznova: SRDBU POBJEUJ SRDANOU Vrlo prikladno. Nadam se da e gospodin Bracken dobiti ek. I ja, govorio sam i nasmijao se. Ali iz oaja. ao mi vas je, gospodine Norton, rekla je iznenada Ruth. to? ao mi vas je, rekla sam. uo sam, vama je ao mene? Da, gospodine Norton. Nije uope lijep ivot to ga vodite. No, da, odgovorio sam. Ako vi tako mislite, dodao sam, sigurno imate pravo. Ima i ljepih naina ivota. Pogledao sam prema invalidskim kolicima. Ali i jo gorih, zakljuio sam. Tko zna, odgovorila je Ruth. Phil? Bio je opet Bracken. Da! Mome, to ti je bilo neto! Ako sada odmah ne dobijem viski, udarit e me kap. Najprije treba probuditi Silviju. Onda joj sve objasniti. Onda joj rei da trebamo ek. Kad sam joj rekao koliko, skoro je poludjela. Slua li te? Ponovno hre. Mome, ja vie nisam dovoljno zdrav za takvo to. Ja Da, da, rekao sam. Ima li ek? Da. Da li ga je ispravno ispisala? Nije. Janje mi je palo iz ruke. Nije? Upravo je jo smogla snage za potpis slabost, bijes i opijenost, i gore desno jo je uspjela napisati broj. Ispisati brojku rijeima mora sam. Za to nije bila vie sposobna. Ali da bi tono pripazila hou li ekovnu knjiicu opet staviti u sef i zakljuati ga, to da. I objesiti joj klju oko vrata. Ne, pozvonila je i predala klju deurnom lijeniku. Mome, nijedna te ena u tvom ivotu nije tako voljela. estitam. I nijedna ena nije imala toliko povjerenja u tebe. Odvezi transportna kola u neku drugu ulicu, svui kutu i doi to je mogue bre u bolnicu. Taksijem. ekaj pred bolnicom. Donesi moj ogrta i eir. Okay, Phil! Trenutak, jo neto! Jo neto, nebesa, to? Da li je Silvijin jet u Madridu? Naravno, pa njime ste odletjeli u Madrid i Babs i ti. Posadu sam poslao s praznom mainom i rekao kapetanu da u se javiti. Zna li gdje posada stanuje, u kojem hotelu? Jasno. Nazovi. Reci im da odmah polete. Rim. Aerodrom Leo-nardo da Vinci, kao uvijek. Pozicija 45. Lijepo sa strane. to je mogue bre. elim se vratiti u Pariz sa SUPER-111 to bolje izgleda. Ima pravo, rekao je Bracken, uvijek se moe neto dogoditi, nikad se ne zna. Onda izgleda bolje sa SUPER-111. Nazvat u odmah Madrid. Prije toga jo Cossu u Rimu. Ciao, dragi! Spustio sam slualicu i opet uzeo janjece. Moramo k Nottiju. Prikljuiti aparat, rekla je Ruth, kao da mi je ortak. Poziv iz Rima moe stii svakog asa. Imate pravo! Ustali smo u isti mah. Pritom smo sluajno doli tako blizu da su nam se lica gotovo dotakla. Osjetio sam iznenada ludu elju da poljubim Ruth, ali nisam se, naravno, usudio i odmaknuo sam se. Rekli ste Maroneu jednu reenicu koju nikako ne mogu zaboraviti, rekla je Ruth. to sam Page 92

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok rekao? Rekli ste: Ovdje sam samo na proputovanju! Da, i? Tom ste reenicom opisali itav va ivot. Taj Pietro Cossa, rimski ef agencije, dakle, taj je doista nazvao dvije minute nakon to smo Ruth i ja prikljuili telefon u sobu u kojoj je bio Notti. Lijenik je pomno pazio na Zeju usnu, kad je zatim telefon zazvonio i kada sam Nottiju rekao da signor Cossa eli s njim razgovarati, blenuo je u mene kao krava kad grmi. Morao sam mu doslovno utisnuti slualicu u ruku i podignuti mu ruku na uho. Taj Cossa nije dao Nottiju uope doi do rijei. Od prvog je asa toliko vikao na njega, da je Notti tu i tamo jedva uspio u razgovor ubaciti po koje prego. to sve ne moe postii mamac od 100.000 maraka ili barem vei dio toga, pomislio sam. Nakon etvrt sata, Notti je bio gotov. Samo je jo govorio si, si, si. Kada je spustio slualicu bio je tako slab da me nije mogao ni pogledati s mrnjom. Sve si shvatio? upitao sam. Kimnuo je i obliznuo nateene usnice. Letim s vama, rekao je tiho. Nita se ne bojte, neu napraviti nikakav skandal. Potpuno sam miran, sasvim pitom. Tada je rekao: Taj pas. Sada je mrzio svog efa. Valjda je uvijek morao nekoga mrziti taj mali Talijan. Onda dobro, rekao sam. Krenimo, mladi prijatelju. Ali ne tako, rekla je Ruth. Moramo ga urediti. Inae e vas zaustaviti prvi policajac. A onda je rekla Nottiju: Doite sa mnom. Da, madame. Odmah, madame, sigurno, madame. Hvala madame, mucao je Notti dok je izlazio iz kreveta, obuvao cipele i traio svoj kaput. Lijenik mu je pomagao kao djetetu. Draestan momak, taj div od lijenika, doista, moj gospodine suce. Rekao sam tiho Ruth: Oprostite mi. Ona je upitala: Zato? Sve to ste uinili za mene protuzakonito je. Naravno, gospodine Norton, odgovorila je i pogledala me. Mirno i ozbiljno. Apsolutno protuzakonito. Ako ikada budete imali bilo kakve potekoe s policijom, sve u preuzeti na sebe. Prisilio sam va. ja. ja u onda sve priznati. Stanite! Ne mogu podnijeti pomisao da zbog mene zapadate u potekoe! Nee ih biti. A ja ne mogu podnijeti pomisao da vi mislite kako sam to uinila za vas. Nego za koga? Samo me je pogledala. Smijem li jo jednom k njoj? pitao sam jo uvijek njemaki, vrlo tiho. Idite, rekla je Ruth. Ionako se ovdje snalazite. Imate jo malo vremena, a onda doite na traumatoloki. Ozdravi. Ozdravi sasvim. Molim. Toliko je stavljeno na kocku. Doista u te voljeti i uvijek u se igrati s tobom i sve u initi to trai, ali ozdravi. Toliko bi ljudi dolo u strane situacije ako ne ozdravi. Potrudi se. Molim te, molim te, molim te, potrudi se. Znam, sada ti je najtee, ali ako si dade truda, lake e ozdraviti. Lake se ozdravi ako se eli ozdraviti. Moe poeljeti sve na svijetu, ispunit u ti sve. Zna, nije istina da te nisam podnosio. Mislim, tebe. Svu djecu nikada nisam podnosio. A onda tako si mi esto bila na putu. I sav onaj teatar to sam ga godinama zbog tebe morao izigravati, ali kunem ti se, vie neu glumiti, doista te volim. Kao i ti mene, samo da sada ozdravi. Molim te. Stajao sam pred velikim krevetom. Babs je leala postrance, tako izgubljena i malena, a bila je upaljena samo plava sijalica. Neka sestra leala je obuena na kauu do prozora. Pokrila se vunenim pokrivaem jer nije bilo ba toplo. Jednu od onih malih elektrinih svjetiljki to ih je svuda mogue zakaiti, privrstila je na prozorsku dasku i itala je. Znam jo i sada to je itala: Nada od Andre Malrauxa. Opet sam pogledao Babs i molio je da ozdravi i opet i opet ali to sve nema smisla, pomislio sam na kraju. Isto sam tako mogao govoriti mramornoj figuri. Zaelio sam sestri laku no, ova kimne i nastavi itati Malrauxovu Nadu. Napustio sam bolesniku sobu. Bilo je neto prije pola deset. I to mi je bila no, moj gospodine suce! Ruth, dr Sigrand i onaj trei lijenik uredili su Zeju usnu kako bi se barem po noi mogao pokazati. Imao je tri velika flastera na licu, oistili su mu ogrta, cipele i eir. Budui da je toliko krvi isteklo iz Nottijeva nosa, kravatu i koulju dao mu je dr Sigrand dr Sigrand!, svoju koulju i kravatu lijenici u svojim sobama uvijek imaju neto rublja, koju pidamu, drugo odijelo itd. Koulja je Nottiju bila, naravno, prevelika, u ovratnik je mogao gurnuti dva prsta, a kravata mu je visjela do pupka. Nazvao sam Suzy, ukratko joj objasnio to se dogodilo i da moram u Rim. Suzy je plakala. Sutra sam opet ovdje, mon petit chou. Ali, do sutra se moe tota dogoditi, rekla je Suzy. Ove noi neu zaspati ni minute, to znam. Ima li sve? Jesi li dosta toplo obuen? Paso? Novac? Doi u na aerodrom i donijeti sav novac to ga imam kod kue. Ne, mon petit chou, imam sve, odgovorio sam joj. Doista sam imao sve. Ono to sam trebao a jo nisam imao, ekalo me na ulazu u bolnicu Bracken mi je donio. Dok su jo malo pudrali Zeju usnu, iao sam s Ruth u podrum bolnice do velike uljne pei i unitio Nottijev film, a u jednom od onih velikih spremnika koji prihvaaju smee i sve to odozgor pada u njega, unitio sam Nottijevu kameru. U spremniku se okretala elina spirala meljui sve to se tu nalo, kutije, papir, krvave zavoje, metal i kameru. Promatrao sam kako je mrvi. Pritom sam se ponovno uspeo i iziao pred bolnicu. Tamo je stajao taksi. Uao sam i kimnuo Brackenu, skinuo kutu, obukao svoj ogrta i stavio eir. Voza Page 93

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok je nijemo gledao preda se i pjevuio: La vie en rose. Paso sam imao uza se, kao uvijek. Bracken mi je dao samo djelomino ispunjen ek. Ljubav, rekao je Bracken. Uzeo je moju kutu, iziao i rekao tako da ofer nije mogao uti, da e se drugim taksijem vratiti u Le Monde i tamo bdjeti cijelu no, budem li nazvao ili neto trebao, ili ako neto poe po zlu. Rekao je da je jo iz Delama-reove klinike rezervirao dvije karte za BEA-ov let za Rim s Orlyja u pono, na moje i Nottijevo ime. Nije se moglo drukije, kod kontrole ionako gledaju pasoe, zar ne? Avion je sasvim pun, rekao je Bracken, to su bila posljednja dva mjesta. Mora se imati sree. Vratio sam se u bolnicu po Nottija. Bracken je ve bio nestao. Noni mu je uvar pozvao taksi, rekao je moj ofer. Ugurao sam Nottija u taksi, i ja za njim. Kada smo krenuli, jo sam se jednom okrenuo jer sam htio mahnuti, ali su Ruth i Sigrand ve bili otili u kuu. Rekao sam o-feru da mora nagaziti papuicu jer na Orlvju moramo uhvatiti jedan avion. Nije htio, jer ako nas uhvate pajkani ili ako upadne u radar-kontrolu, oduzet e mu dozvolu. Dao sam mu dvije stotine franaka napojnice i odmah sam imao osjeaj da ve letimo. Dakle, uspjeli smo. Stigli smo osam minuta prije polijetanja londonskog BEA aviona, projurili smo kroz pasoku i carinsku kontrolu, kola od BEA pokupila su nas i odvela do aviona. Tako smo krenuli. Nekoliko nas je ljudi, naravno, znatieljno pogledalo, ali veina je bila umorna ili su spavali: u prvom razredu sam smjestio Nottija do prozora i prekrio mu lice zastorom. Zamolio sam jednu stjuardesu da nam donese neto za pie. I da ne bi morala mnogo trkarati naruio sam odmah bocu viskija, led i sodu. Sve nam je donijela i ja sam izmijeao Nottiju pie, on ga je ispio i pruio mi au. Natoio sam mu i drugo pie, a on nije rekao hvala, ve samo koliko me mrzi. Bilo je dobro to sam naruio bocu. Trebala nam je kasnije jer je let bio straan. Upadali smo iz oluje u oluju i cijelo smo vrijeme morali biti privezani. Boeing je propadao, tresao se, drmao, inilo mi se da ujem svaki njegov motor posebno, mnogi su ljudi mislili da emo se sruiti i bili su vrlo histerini. Konano smo ipak stigli itavi. Na pisti je ve stajao Maroneov srebrni bentlev. Nema smisla da detaljno opisujem Maroneov dvorac, najljepi na najljepem od svih breuljaka Rima, na Pinciu, moj gospodine suce. Previe bi mi oduzelo mjesta. Moda ste gledali film Graanin Cane s Orsonom VVellesom, taj glasoviti film to ga je Orson Welles napisao kao kljunu pripovijest o novinskom kralju i milijarderu Hearstu Orson je sam igrao glavnu ulogu. U tom filmu je novinski kralj dao sagraditi palau na Floridi. Palaa se zvala Xanadu, a Xanadu se zvala i palaa to ju je dao sagraditi mongolski princ Kublai-Khan, unuk Dingis-Khana, utemeljitelj Jiian-dinastije u Kini bilo je to 1270, to sve nemam zahvaliti leksikonima nae izvanredne zatvorske knjinice!. Palaa Kublai-Khana bila je smee prema palai koju je Orson VVelles dao sagraditi u filmu za svog novinskog cara. Bio je to najvei privatni ljetnikovac na svijetu. Tako je pisalo u knjizi snimanja Orson mi je poklonio jedan primjerak, a ja sam taj film, to majstorsko djelo gledao devet puta, a knjigu snimanja poznajem gotovo napamet. Kod Maronea, naravno, nije bilo ni izdaleka tako ludo, ali ipak dok god bih dolazio na Pincio, morao sam misliti na Orsonova Graanina Canea. Samo kroz park vozili smo se pet minuta. Onda su se kola konano zaustavila pred zgradom s bijelom mramornom fasadom, ukraenom divljim ornamentima. Zatim jo daljnjih pet minuta kroz salone, knjinice i sobe pune slika, dok konano ne uosmo u radnu sobu Carla Maronea. Bijeli mramor, tamnocrvene presvlake na namjetaju i zlatna boja plemenita drva. Ogromno ogledalo. Grka statua, nekakav goli momak kojemu je nedostajala jedna ruka, baca diska. Sav namjetaj dakako antikni. Ovaj se Marone probio, sam bog zna, prikazujui filmove Silvije Moran! Morao sam maloga Angela Nottija munuti u lea da bi uope upao u prostoriju. Zastao je kao oduzet piljei u neki kao zid veliki goblen, sigurno star tri stoljea. Notti je ote-turao ravno u ruke nekm ovjeku koji se upravo digao iz duboke fotelje. Taj ovjek na koga je Notti naletio, jer sam ga ja gurnuo, uhvatio je Nottija za kravatu kravatu dra Sigranda stresao ga tako jako da je jadni Notti letio amo-tamo, potom ga udario u trbuh, tada mi postade jasno tko mora da je taj gospodin: Pietro Cossa, ef velike rimske agencije. Carlo Marone sjedio je u renesansnoj stolici, odbijao dimove iz svoje cigare i promatrao, napola zatvorenih oiju kako Cossa udara malog Nottija u trbuh i nie posvuda ne dirajui, dodue, lice. Po drugi put ove noi bivao je premlaen jadna luda! A sada jo i tapom. Dok ga je tukao, Cossa je neprestano galamio na foto-reportera. Dobro razumijem talijanski, ali nisam mnogo razumio od onoga to je Cossa vikao. Siguran sam, dodue, da je Marone razumio. Bio je to prinevski talijanski. uo sam neko dahtanje, okrenuo sam se i otkrio neku djevojku ispruenu na crveno-zlatnoj sofi. Bila je plavokosa, ogromnih grudi, dugih nogu, lijepog lascivnog tijela, samo u grudnjaku i gaicama. Oboje crne boje. Djevojka je napeto promatrala tunjavu. O boe, rekla je. O boe, to je strano. Ali uivala je u sceni koja joj se pruala. Uostalom, ako tako neto naete u stanu Page 94

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok nekog bogatog Rimljanina, moj gospodine suce, moete hiti sigurni da je pred vama Njemica. Mislim da ju je Marone ostavio ovdje leati da joj priuti taj lijepi prizor. Djevojka je uostalom bila pripita. I to poteno. Neprestano je mrcala. Sluzokoa nosa bila joj je posve isuena. Kokain, mislio sam! Unitio sam mu jednu doista radosnu no, mom dragom prijatelju Ma-roneu. Kakva teta. Nesretni Notti pokuao je neto propentati u svoju obranu, ali mu nije uspjelo jer ga je Cossa neprekidno udarao. Notti je cvilio. Blondina je vritala. A onda je Pietro Cossa taj ubojica iz hobija, milijuna i ef velike agencije odvukao Nottija u drugu sobu. Vrata, bijela, sa zlatnim intarzijama, zlato u ploisama, vidio sam to i prije, visoka sigurno dva i po metra, zatvorila su se za njima. Nestani, rekao je Marone blondini. Ona se priglupo nasmijala, ustala, zavrtila stranjicom kao kakva striptizeta i otkloparala u cipelama s vrlo visokim potpeticama kroz neka mala vrata oblijepljena tapetama. S vrata se obratila Maroneu na stranom talijanskom: Ja u lei, Carlo, da? Doi brzo, molim te! Doi u uskoro, rekao je Marone za svojim stolom. I, ako uskoro ne doem, poni bez mene, Kristina. To joj se oito uinilo strano smijenim. Zatvori vrata, rekao je Marone. Kristina je nestala. Neugodno je, to Cossa uvijek treba publiku kad nekoga mui. Neukusno, je li? rekao je Marone. Jadna svinja, odgovorio sam ja. Tko? Mali, Notti, foto-reporter. Marone odmahne glavom. Taj nije jadan, rekao je Marone. to? Uope nije jadan. On i Cossa su stari ljubavni par. to misli koliko je Notti ve izvukao batina od svog slatkog starog. I uvijek ponovno uiva. On bi to najradije uvijek pred publikom. Kako to? Zar je taj Notti. Mazohist, odvrati Marone dosaujui se. Zar to jo niste primijetili? Dakle, imao si pravo, rekao sam sebi. Bio si uvijek miljenja da Zeja usna ima neku korist od dobrih batina, na, molim. Marone je neto rekao, ali ga nisam razumio, to je? Cek, rekao je Marone. Rekao sam: Moram ga najprije ispuniti. to to znai? ujte Phil, ako me kanite prevariti. Ne kanim vas prevariti, rekao sam i objasnio mu, zato ek jo nije do kraja ispunjen. Sjeo sam za mramorni stol i ispisao iznos slovima i datum, kao mjesto ispostave Rim, pri tome sam strano pazio da se ne zabunim, jer kao to sam rekao, Silvija je potpisala samo jedan jedini ek i ako ovaj pokvarim, mogu jo samo jednom letjeti u Pariz i pokuati dobiti novi ek, pokuati, velim, jer nije sigurno da bih ga dobio i pored sve velike ljubavi i povjerenja. Uredno sam ispunio ek i predao ga Maroneu. Gledao ga je moda dvije minute i zatim je jo jednom ponovio sve to e se dogoditi ako neto na eku ne bude u redu. Ja sam mu takoer ponovio to bi se tada dogodilo, a on se smijao i upitao me da li moram natrag prvim jutarnjim avionom. Ima jedan i oko podne. Zato to elite znati? Ako imate vremena, mogli biste se pozabaviti Kristinom, odgovorio je Marone. To je vrlo ljubazno od vas, Carlo, odgovorio sam, ali moram brzo natrag. U Silvijinom jetu. Kako god elite Phil, rekao je Marone, ustao i otiao do bara. Htio sam vam samo uiniti uslugu. Kristina je sjajna. Iz Miinchena. Znate li to radi? Rekao mi je. Zvualo je vrlo zanimljivo, ali doista sam morao vrlo brzo natrag u Pariz. Viski? Da, odgovorio sam. Bila je to viski-no. Sjeli smo, svaki sa aom u ruci, i sluali divljanje velikog mesnog sadiste iz pokrajnje sobe. Nee dugo trajati, rekao je Marone. Nema vie publike. Samo jo zavretak igre. alosno je pogledao ek. Ve ete podijeliti sa Cossom, dodao sam. Nemojte plakati! Ne, sve moram dati Cossi. Zato? Pa vi znate za umorstvo one djevojke! Imate ga u aci, rekao sam. Kad vam kaem da sve moram dati Cossi, rekao je Ma-rone. Bio je tako lijep da sam ga jedva mogao gledati. Znate kako jedan Rimljanin ve moe biti lijep: crna kosa, plemenito lice. Cezarski nos. Oi kao eravice. uo sam od nekoliko djevojaka da je sasvim impotentan. Kada sam ih upitao zato se onda s njim petljaju, budui da je Marone zadrta krtica, i nijedna se od njega nema emu nadati, sve su one, na moje iznenaenje jednako odgovorile: Zato jer tako fantastino izgleda. Marone se javi, a oi su mu pritom bile barunaste kao nikad prije: Sve u uiniti za vas Phil, ali pod jednim uvjetom. Neto mora ostati i meni, zar ne? Ali, vi ete i dalje dobivati Moran-filmove za distribuciju, zar ne? Neemo govoriti o ucjeni. Moran-filmove bih i dalje dobivao za distribuciju, da vam se u Parizu nije dogodila nesrea. to je, dakle, va uvjet? upitao sam. Kakav je Silvijin posljednji film? Prvorazredan, odgovorio sam. Dakle, sudjelujemo u igri samo pod uvjetom da premijera tog filma bude u Rimu, rekao je Marone vaui cigaru, dok je u pokrajnjoj sobi jo uvijek urlao Pietro Cossa sa svojim ljubljenim Angelom Nottijem. Hm! Znate, moj gospodine suce, Rim ba nije grad u kojem je popularno odravati premijere super-filmova, dakle, filmove sa Silvijom. Suvie provincijski. Cijela je Evropa zapravo suvie provincijska. Svi dosadanji Silvijini filmovi imali su premijere u Sjedinjenim Dravama. U Hollywoodu ili New Yorku. Ali Evropa! Obeajem vam da u uzeti najbolje kino. Uzet u festivalsko kino, kod Koloseuma. Uzet u Teatro Sistina! Kunem vam se da Page 95

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok u dovesti najbolju i najbogatiju publiku. Takvu premijeru Rim jo nije vidio. Takvu premijeru ni vi jo niste vidjeli. 0 praizvedbi filma TAKO MALO VREMENA priat e se jo deset godina! Hm! Uredit u da dou najbolji kritiari. Odakle god hoete. Vi odredite tko e doi od kritiara. Ili Bracken ako vi to ne znate. To sam progutao. Obeajem vam da u dovesti nekoga iz Vatikana, cijelu vladu i nekog uglednog Rusa! I aristokraciju, i izdavae, industrijalce, bankare, sve to samo moete zamisliti! Zato vam je tako stalo do te premijere? Alfredo Bianchi, rekao je i srknuo viski. to je s Bianchijem? On je Silvijin partner u filmu TAKO MALO VREMENA! Da, i? to je sada? Poetak prosinca. Kada e fikn biti gotov? S kopijama, s predreklamama, ostalim? Ne prije travnja, odgovorio sam. Onda je to ono pravo, rekao je Marone. Kako to? Bianehi lei opet na klinici, zar ne? Da. uo sam o tome. Ovdje u Rimu. Ovaj put e odapeti, rekao je Marone. Imam svoje veze, velim vam taj nee ivjeti due od tri mjeseea. To bi se izvrsno poklopilo, Phil! A ako ne odapne? Ve se vie puta inilo da je gotov, pa nikako, odgovorio sam. Ovaj put sigurno! Evo vam ove kue bude li Alfredo u travnju jo iv, rekao je Marone. Znam to od tajnice efa klinike. Izdrat e najdue do travnja. Najdue! Cin-cin! Cin-cin, dodao sam, ali se pri tome nisam dobro osjeao. Phil! Najpopularniji glumac Italije. Obljubljen u cijelom svijetu. I Rimljanin! I umre u Rimu! I kad umre mi kreemo s njegovim posljednjim filmom, u Rimu! Sa Silvijom! To e vam sigurno donijeti trostruku dobit u Italiji, rekao je Marone. I u Francuskoj! Pitaj,te Joea. Hoete li ga nazvati i upitati? Zanijekao sam glavom. Mome, mislio sam, ako Alfredo zbilja bude ivio samo jo dva mjeseca i ako film krene nakon njegove smrti, onda mora krenuti ovdje u Rimu, to je jasno. Ipak sve je to odvratno. Onda sam pomislio: posao je posao, i rekao sami to se mene tie, okay. Naravno, morate odletjeti u Holly-vvood i razgovarati s Joeom. I dakako kad ve vi toliko vie zaraujete, morat ete i Joeu uiniti stanovite ustupke. ujete, Phil. Bezuvjetno. Inae Joe nee pristati, rekao sam i odluio nazvati Joea im se vratim u Pariz. Ako pristanete na Joeova traenja a ona nee biti neovjena, to znate i sami, da Joe nije nikada bio neovjean prema vama ako, dakle, pristanete, moete biti sigurni da e se i Silvija sloiti s premijerom u Rimu. Govorit u s njom. I Bracken e je nagovarati. Joe e govoriti s njom. Ona e doi u Rim. Budete li potivali Joeove male elje jo ete uvijek i sami dovoljno zaraditi. Uvjet je, naravno, da Alfredo Bian-chi doista na vrijeme umre. Taj e umrijeti, ja vam se kunem, rekao je Marone. Dajte mi vau au. Izmijeao nam je jo dva pia, kucnuli smo se. Tada su se otvorila velika vrata i uuljao se An-gelo Notti pognute glave. Za njim njegov debeli gazda. Hajde, rekao je Nottiju. Notti me nije pogledao. Suze strasti kapale su na sag dok je govorio: Molim vas da mi oprostite, monsieur Kaven. Molim vas tisuu puta da mi oprostite. Ono to sam uinio bilo je runo, podlo i kukaviki. Beskrajno mi je ao. Molim vas da mi oprostite. Ja sam dobio kaznu koju sam zasluio. Vidio sam da su oi njegova gazde svjetlucale. Sada je i ovaj imao od toga koristi. Kakvu kaznu, Notti? upitao je Marone. Notti je utio. Recite, viknuo je Cossa. Vie nisam u parikom uredu, rekao je Notti i plakao sve jae. Jo danas u odletjeti daleko odavde. Radit u u jednom drugom uredu. Gdje? upitao sam. Bliski istok, rekao je Notti jecajui. Tel-Aviv. Cossa me je pogledao trijumfirajui i kuckao svojim tapom po mramornom podu. Mister Kaven vam jo nije oprostio Notti. Molim da mi oprostite, monsieur Kaven. U redu, rekao sam. Opratam vam. Recite hvala, dreknuo je Cossa. Hvala monsieur, hvala, jecao je Notti. Sada van. Sluga e vam pozvati taksi. I da ste u deset kod mene u centrali, zaurlao je za njim Cossa. Mali Notti se idui natrake udaljavao i nestao. Zahvaljujem, signor Cossa, rekao sam. Nema na emu. Gdje je ek? Ah, tu. Vrlo lijepo. A sada, Carlo, hoemo li? Ja sam ve pitao Phila, rekao je Marone. I? On eli odmah natrag. Signore, rekao je Cossa. Vi ne znate to odbijate. Vi ne trebate sami sa Kristinom. Ne, sva trojica! Neta to biste mogli samo i zamisliti. Razvili smo vlastite ideje. Kristina radi sve. Ali ne ba sve dobrovoljno, rekao je Marone. Cossa se ponovno tresao od smijeha. Ne, dobrovoljno ne sve, ali mi. mi je nagovorimo. signore. Vi nemate pojma kako smo spretni u nagovaranju! To je vrijedno vidjeti, rekao je Marone. Onda? Ne, rekao sam. Vrlo ljubazno od vas, Carlo, ali moram natrag u Pariz. Bilo mi je ao, a Marone je dao da me odvezu na aerodrom njegovim bentlevjem, poto smo dogovorili da e nazvati Joea i potom odletjeti u Hollywood im Joe bude imao vremena. Povratak u Pariz u Silvijinom SUPER-111, koji je stigao iz Madrida, kada sam doao na aerodrom ve je stajao spreman na poneto udaljenoj poziciji 45, bio je vrlo ugodan i miran. Spavao sam dva sata. Spustili smo se tkasno prije podne na Orly. Prolazei mimo kontrole opet sam nosio tamne naoale. Imao sam osjeaj da me inovnici neobino pogledavaju. Proao sam pored novinskog kioska i odmah mi je bilo jasno zato. Page 96

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok Najprostije, najgore i zato najvie itane novine od svih parikih bulevarskih novina, vis jele su i leale hrpimice. Proitao sam glavni naslov: PHILIP KAVEN PRETUKAO TALIJANSKOG FOTO-REPORTERA U BOLNICI SAINTE BERNADETTE. A ispod toga: TO JE SILVIJINOG STALNOG PRATIOCA TJERALO U BOLNICU? Rod! Konano, Phil, gdje si! Orly! Upravo sletio. Govorim iz javne govornice. Nema li reportera? Nisam vidio nikoga. Prokletstvo. to znai prokletstvo? Pa itao si ve taj prokleti list. Zato i zovem. Kako su mogli saznati? Nemam pojma. Moda ofer koji je tebe i Nottija vozio na Orly? Ve satima telefoniramo. Tko mi? Ja i lijenici u bolnici St. Bernadette. Lijenici i bolniari. Ja i Delamare. Silviju smo do daljnjega smirili. to to znai? Kada se ponovno osvijestila na profesorovoj klinici, poela je iznova divljati. Ona sestra Helena pozvala je Dela-marea, i on ju je napunio injekcijama. Kakav je to izraz? No dobro, ta znao je to je Silvija skrivila. Da to ne bi ponovila Delamare joj je dao nekoliko injekcija. Mala kura spavanja. Nee se probuditi tri dana. Stalno dobiva nove injekcije. Ona je sada izvan igre i nee nam zadati briga. Kako lijepo! Zatim sam razgovarao s tvojim prijateljem, Lucienom, nonim vratarom iz Le Mondea. On je razgovarao s onom praonicom rublja itd, itd. I? I nita! Nita! Nita! Nitko ne zna kako je taj prljavi list sve saznao. Joe je rekao da je to apsolutna katastrofa! Joe Gintzburger? Da. Iz Hollywooda? Da. I s njim si razgovarao telefonom? Mome, zar si poblesavio? S njim sam prvo razgovarao. Uzeo je prvi avion i ve je na putu za Pariz. I to je rekao? Da je sada ulje na vatri. Da sada ima ve reportere Pariza za vratom. Da, naravno, moramo uloiti demanti kod tog lista. Ve je sve pripremljeno. to je pripremljeno? Uzet e taksi i odvesti se u grad. U 12 sati te eka Maitre Lejeune. Kod Fouqueta. Mora onamo. Zna li gdje je Fouquet? Tko je Maitre Lejeune? Mora se voziti u centar, Champs Elvsees. Guzico jedna, znam gdje je Fouquet! elim znati tko je taj Lejeune! Na uglu Avenije Georgea V. Tu e ui i. Rod, prebit u te namrtvo kada te vidim. Serem ti na Fouquet. Odmah mi reci tko je taj Lejeune! Joeov odvjetnik u Parizu. Ve se dogovorio s izdavaem tog usranog lista. U dva sata. Morate doi. Sutra imamo najljepi demanti. Kad zavri sa Lejeuneom. Kako emo dobiti demanti? Ne prekidaj me, prokletstvo! Joe je rekao da mora odmah dalje raditi a to nee biti tako jednostavno. Ali mora biti, bezuvjetno mora, pod bilo kojim okolnostima! to? Babs mora iz bolnice, to je mogue bre. Ali Babs ne moe van! Prvo, nesposobna je za prijevoz a i sam veli da sve uokolo vrvi od reportera? Za reportere u se ja pobrinuti. I taj Lejeune! Odmah e ga prepoznati kod Touqueta. On je najdeblji ovjek u Parizu, rekao je Joe. to se tie Babs, ona moe iz bolnice. Razgovarao sam telefonski sa Sigrandom. Pod odreenim okolnostima i uz najvei oprez Babs se moe odvesti. Ona jo danas mora nestati iz Pariza. I ti s njom. Kamo? U Niirnberg. to? Niirnberg, budalo. Grad u Njemakoj. Budalo. Na kliniku s koje dolazi ova ena, dr Reinhardt. Ona e sve pripremiti. Sve pripremiti? Da, idiote! Babs ide sada k njoj! Ona leti s Babs! I ti leti s njih dvije. Maitre Lejeune derao je koljke kada sam stigao do Fou-queta. Nije se moglo rei da on jede koljke. U cijelom svom ivotu, prije i poslije, nikada nisam vidio ovjeka koji za stolom tako neukusno izgleda. Odvjetnik Lejeune, kojemu je Joe slijepo vjerovao, sjedio je na crvenoj barunastoj klupi, ispod nekog zrcala. Na njegovom je stolu stajala posuda s ledom i bocom bijelog vina. Pred njim su bila dva tanjura. Uzimao je debelim i vrlo ruiastim prstima posljednje komade s jednog tanjura na kojemu mora da je bilo mnogo koljaka jer je na drugom tanjuru bilo mnogo praznih ljutura. Stao sam kod ulaza i gledao ga jer takvo deranje jo nikad nisam vidio. Lejeune je naruio prene koljke, dakle, ve rastvorene, s mnogo perina i jo vie enjaka i ulja. Imao je lice ostarjele svinje. Jedui izgledao je kao ostarjela svinja u ekstazi. Jednu polutku za drugom prinosio je svojim ruiastim ustacima, i poto bi progutao koljku, oblizao ruiastim jezikom ljuturu, redovito bi ispijao po gutljaj vina. Ruke su mu bile masne! Obrazi su imali depove kao u hrka i visjeli su mu preko ovratnika koulje sve do revera kaputa. Maitre Lejeune praktiki nije imao vrat. Svinjska mu je glava sjedila na ramenima. Bio je potpuno elav. Trbuh mu je bio tako velik da je morao odmaknuti stol kako bi mogao sjesti. Imao je zauujue kratke ruke i s mukom je dosizao do koljki i do bijelog vina. Priao mi je konobar. Rekao sam da imam sastank s Maitre Lejeuneom. Pola minute kasnije stajao sam pred njim. Pet iminuta kasnije znao sam da nije samo beskrajno prodrljiv i debeo, ve i beskrajno lukav. Upravo ovjek kakvog smo trebali. Kada sam pristupio njegovu stolu, samo je kratko podigao pogled sa svojih koljki. Imao je vrlo sitne, lukave svinjske oice. No, evo, stigli ste monsieur Kaven? rekao je Lejeune visokim istim djeakim glasom. Odakle znate da sam Bez idiotskih pitanja, molim vas, odgovorio je obraujui posljednju koljku. Sjednite, ao mi je, kod mene nema Page 97

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok mjesta. U avionima moraju uvijek izvui naslone za ruke jer mi trebaju dva mjesta. I plaam uvijek dva. lijezde, znate, lijezde. Uzdahnuo je. Dvojica konobara donijela su novi tanjur sa koljkama i novi pribor. Stolnjak je izgledao kao zemljopisna karta, tako ga je Lejeune zasvinjio. Naruio je jo jednu bocu Blanc de Blanc. Sjeo sam. Jedan od konobara uljudno je ekao. Lejeune je rekao umjesto mene: Donesite za mog prijatelja najprije tuce ostriga, ali Imperial, a ne panjolske. panjolske su premasne. Ali, hvala, ja ne bih ostriga, rekao sam. Naravno da biste. Dok je govorio, irio se takav miris bijelog luka da sam gotovo pao sa stolice. Dakle, hajde, najprije tuce Imperiala, Charles. Da, monsieur Maitre. I au. Pijete li bijelo vino? Uvijek me boli glava od njega. Onda bijelo 162! rekla je debela vrea. Mahnuo je konobaru da ode i bacio se kao vuk na novu porciju koljki. Poslije ruka otii emo u taj listi, rekao je Lejeune i opet obliznuo jednu ljuturu izvana. Delikatesa, rekao je. Jedem ih uvijek samo prene. Popio je, podrignuo i rekao: Strana pria s tim jadnim djetetom. Ila mi je upravo na bubrege! Uope nemam apetita! Konobar je donio bocu bijelog vina, dao mi da probam i ekao. Broj 162 bio je izvrstan. Kimnuo sam, konobar Charles mi je natoio punu au i udaljio se. Jo mnogo toga morate danas obaviti! Vi mislim. Da, odgovorio sam. I vi, odgovorio sam. Ja? Zato? Ah, vi mislite na taj piljivi list? Smijeno! Toga ja smaem kao koljku! Ponovno se podrignuo. Pazite kako emo to uraditi. Objasnit u vam dok budemo ekali na vae ostrige i na moj Cordon bleu. Sluao sam a on mi je objanjavao. Tipina, taj Maitre Lejeune. Jo ni danas ne znam koje mu je pravo ime. Aferu sa skandaloznim listom doista je smazao kao koljku, a otmjenim izdavaem je tako rei obrisao pod. ovjeka, koji osim tih novina posjeduje jo i dvoje ozbiljne novine, izdavaku kuu i dva najvea ilustrirana asopisa u Francuskoj, doslovno nije pustio da doe do rijei. Vi znate, monsieur, da vas mogu tuiti za deset milijuna franaka, rekao je Lejeune, tako rei umjesto pozdrava, drei jo izdavaevu ruku u svojoj. Izdava je ustuknuo jedan korak. Miris bijelog luka, to ga je irio odvjetnik ispunjavao je sav prostor, a izdavaeva soba bila je vrlo velika i namjetena dragocjenostima. Ali tri porcije prenih koljki. Mi imamo svjedoke i dokaze za nau tvrdnju, rekao je izdava povukavi se iza pisaeg stola. Primio sam vas samo iz susretljivosti, Maitre, svaati se moete s naom pravnom slubom. To to mi tiskamo, istina je. Mene neete pokolebati svojim ope poznatim metodama. Mene ne! Ja imam tubu Phila Kavena, protiv vaeg lista, rekao je najdeblji ovjek kojega sam ikad vidio pjevueim glasom eunuha, stavljajui pritom na stol jednu pisaniju od vie stranica, koju je izvadio iz svoje torbe. To je tuba za klevetu. U njoj se od vas najprije trai da na istom prostoru u vaim, hm. novinama, istim rasporedom i veliinom slova izjavite da je vaa skandalozna vijest la i da ete sad objaviti istinu i dalje Znate, Maitre, i moje strpljenje ima granica! Molim vas da odmah napustite . da e vas monsieur Kaven, moj klijent punomo je priloena tuiti radi teke uvrede asti i klevete, za deset milijuna franaka. Novih, rekao je Lejeune. Tuba e biti podnesena jo danas, ako se ne sloimo kako bi demanti trebao izgledati. Podrigivanje. Vi znate, ja sam ovjek koji vrlo brzo djeluje i nita ne preputa sluaju. Monsieur Kaven, rekao je izdava imao je biser u lijepoj kravati, elite li tvrditi da u dvoritu bolnice Sainte--Bernadette niste premlatili foto-reportera? Monsieur Kaven je Nijemac, kao to znate, monsieur, rekao je brzo odvjetnik ve smo se kod Fouqueta dogovorili da ja ne progovorim ni rijei i ima velike potekoe s francuskim jezikom. Zbog toga u ja umjesto njega proitati primljenu izjavu. Uzeo je jo jedan papir iz torbe i itao vrlo brzo: Ja, Philip Kaven, izjavljujem: Uveer 2. prosinca 1971. bio sam na odjelu za uho, nos i grlo bolnice Sainte-Bernadette u posjeti mademoiselle Clarissi Geirin-ger, naoj dadilji. Mademoiselle Geiringer lei od 28. studenog 1971. na tom odjelu, poto su kod nje nastupile neke vrlo opasne pojave na podruju nosne upljine, izjava monsieur Kavena, zar ne naputao sam bolnicu, u dvoritu ime je napala nekakva individua i udarila. Branio sam se, tada je neznanac pobjegao. A prema izmiljotini u dananjem izdanju lista. ovdje je Lejeune s uivanjem izgovorio njegovo ime i tekstu koji slijedi, jasno je da je napada bio reporter i da je radio po nalogu svoje redakcije, koja me je izabrala kao rtvu za svoj senzacio-nalistiki nesvjestan izvjetaj oito pripremljen od druge ruke. Novo podrigivanje. Mademoiselle Geiringer se nalazi u spomenutoj bolnici, na spomenutom odjelu, trei kat, privatni odjel, soba 36. Ona moje navode moe u svako doba potvrditi a to e i uiniti. Molim da se preda tuba zbog Prestanite, rekao je izdava Lejeuneu. A meni: Vi, dakle, priznajete da ste bili u bolnici i da ste pretukli reportera, monsieur Kaven? Vi trebate pitati mene, a ne monsieur Kavena, za-kretao je Lejeune. Da monsieur Kaven to priznaje. Sa zadovoljstvom. On uostalom i trai da se kazni reporter zbog Page 98

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok fizikog napada. On nema pojma kako se ovjek zove. Neobino je da je taj ovjek od toga asa nestao, kao da ga je zemlja progutala. Odakle to znate? Prije nego to smo doli k vama proli smo kroz prostorije redakcije i ispitivali reportere, odnosno prije svega foto-reportere. Postoji neto kao redakcijska tajna, Maitre. Sud e u tom sluaju redakcijsku tajnu staviti izvan snage, kako bi doao do istine. Radi se o tjelesnoj povredi. Mi emo pruiti dokaze da vi, a ne glavni urednik, onog. lista vae izdavake kue, snosite odgovornost za lani izvjetaj To nije istina! . jer ste upravo kod ovog revolverakog lista koji vam je tako prirasao srcu, jer donosi najvie novaca, uvjetovali da predsjedavate svakom sastanku redakcije, da vi izdajete Haloge o tome slijedeeg dana! Nakon Cordona bleua s prilozima pojeo je Lejeune jo komad torte i popio dupli Armagnac. Dokazat emo da ste dali nalog da se monsieur Kaven slijedi, poto ste doznali da je ve dva puta bio u bolnici Sainte-Bernadette, pa ste predosjeali senzaciju. U interesu istoe francuske tampe. Sada dosta, rekao je izdava, i pozvonio na jedno dugme. . nedopustivo je, da se ovom listiu i nadalje doputa njegova rabota, nesmetano je nastavio Lejeune neznatno vonjao po bijelom luku, i zbog toga e se moj klijent obratiti francuskom savjetu za tampu, sa zahtjevom da poduzme odgovarajue otre mjere protiv tog lista. Lejeune je promatrao svoje ne ba iste nokte. Za taj list i zbog izostanka anonsi, to valja oekivati, mogao bi to biti kraj te publikacije, monsieur. Ula je jedna vrlo zgodna sekretarica i ostala stajati pored vrata. Molim vas, nazovite bolnicu Sainte-Bernadette, mademoisel-Ie Henriette, rekao je izdava i zatraite privatni odjel za uho, nos i grlo, sobu. . 36, asistirao je Lejeune ljubazno. Kada dobijete vezu, spojite me. U redu, monsieur. Sekretarica je nestala. A ja sam ponovno mislio da je ovo prokleto lukav odvjetnik, prvi put sam to pomislio jo kod jela, kada mi je sve objanjavao. Na pitanje, kako je uspio nagovoriti Clarissu da legne na privatni stacionar bolnice St. Bernadette, Lejeune je odgovorio: Jo noas je Bracken zatraio savjet od mene novine su bile na ulici ve u jedan sat po ponoi. Vidio sam mademoiselle Clarissu i odmah sam shvatio da je zaljubljena u vas. Voila, monsieur. estitam. Upitao sam: A u bolnici? To nije bilo tako jednostavno. Morali su je zavesti pod krivim imenom. Morali ste, dakle, imati i sudionitvo lijenika. On je odgovorio: Bila je samo jedna osoba kojoj sam se obratio, monsieur Kaven. Ona je sve uredila. odmah. Ta lijenica znate, koju mislim? Ona takoer voli. ne, ne vas, djecu, djecu voli ta lijenica. bolesnu djecu. jedno, jedno vrlo bolesno dijete opet mu je loije, monsieur. Babs je opet loije, razmiljao sam, a moram s njom u Niirnberg, jo danas. S Ruth. A Joe sa svojim psima tragaima ve leti prema Parizu. A Silvija e se opet probuditi za nekoliko dana. Zazvonio je telefon na izdavaevu stolu. Digao je slualicu, javio se, rekao svoje ime, i oslovio Clarissu njezinim. Dalje nije stigao. Nisam sasvim razumio, ali ipak toliko da si je Clarissa prepoznao sam njezin glas dala poprilino oduka. Malo histerije moe ponekad biti korisno, moj gospodine suce. Clarissa je tog izdavaa natjerala da na kraju jo samo promuca: Molim vas tisuu puta da mi oprostite ne, ne. to sigurno nisu bili reporteri moje izdavake kue koji su pokuali. ne znam. uistinu ne znamasna rijemademoiselle. Morate to shvatiti, ja mogu utjecati samo na reportere mojih novina. Vie ni jedan jedini nee biti kod vas, nestat e za pet minuta. Spustio je slualicu i ogoreno pogledao Lejeunea. Vi, rekao je, vi. vi. Da, monsieur? upitao je ljubazno starkelja pjevueim glasom kao u djeaka. Izdava je iznenada skoio i istrao iz sobe. Vidite, rekao je Lejeune lijeno zijevajui, ve djeluje. Ve djeluje, dodao sam ja. A kako emo se rijeiti svih drugih reportera? Tamo su vani momci svih parikih novina! Uvijek jedno za drugim, dragi gospodine Kaven, rekao je Lejeune. Rekao je gospodine. Ljubazno. Ali, ja sam ga doista razumio. Odvratio sam: Ispriavam se, znate to radite. Zahvaljujem vam. Ne trebate zahvaljivati. Monsieur Gintzburger e ve dobiti raun za moj honorar. Vrata su se otvorila. Izdava se vratio i s njime dvojica gospode. Jednoga od njih predstavio je kao glavnog urednika onih novina, a drugog kao pravnika kue. Sjeli smo svi za veliki stol. Ni slijedeih pola sata nisam progovorio ni jedne jedine rijei. Nakon toga stvar je bila sreena. Sutra e se objaviti ispravak tvrdnji iz dananjeg glavnog lanka. Polovicu naslovne strane inile su samo te svinjarije. Drugu polovicu naslovne strane ispunit e jo jednom ponovljena vijest i moj demanti to ga je s oznakama sloga pisama i tipova slova predao Lejeune. Ujedno im je dao jo neto, to je traio da potpiu izdava, pravnik i glavni urednik: ne dobije li njegov klijent do 19 sati istoga dana otisak naslovne strane sutranjeg izdanja i ne suglasi li se s njezinim sadrajem on e, dakle Lejeune, postupiti na odgovarajui nain u moje ime. Lejeune je jo dodao da ima prijatelja, dravnog tuioca odgovornog za pitanja tampe. Taj e ekati u svom uredu. Mislio sam, kako bih rado imao ivce toga Lejeunea. Do sada sam Page 99

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok samog sebe uvijek smatrao otpornim, ali u usporedbi s njim bio sam obian nervik. Da nije taj Lejeune bio tako brutalan i podmukao, i da je svojim protivnicima dao samo nekoliko minuta za razmiljanje, cijela stvar bi krenula po zlu, jer bi sasvim sigurno u bolnici netko pogreno reagirao, i otkrio cijelu prijevaru. Stoga sam zadrao dah dok su trojica momaka potpisivali. Izdava i njegova dvojica namjetenika ispratili su nas do lifta. Izdava mi je stegao ruku i jo se jednom ispriao. Oprostio sam mu. I Lejeune mu je oprostio, iako nije bio zamoljen. Sputali smo se. U petom katu zamolio nas je glavni urednik da mu oprostimo. Oprostili smo i njemu i u etvrtom je katu iziao. Pravnik nas je pratio do prizemlja. Bio je to stariji gospodin dostojanstvena izgleda. Pred pokretnim vratima izlaza rekao nam je: Ucjenjivali ste, lagali i prevarili to znamo svi. Vas , pritom je pogledao mene, prezirem. Vae ponaanje, gospodine kolega pogledao je Lejeunea smatram vrijednim mrnje. Tant pis, rekao je Lejeune veselo. Prevedeno, to bi znailo otprilike: tim gore. Ili: Kako mi je to svejedno. Ili: To je vaa kaa. Jo sam se na cesti smijao ovom odgovoru, imoj gospodine suce. Jer ja sam, na alost, idiot, totalna budala. Najprije sam poela studirati povijest umjetnosti, rekla je Ruth. Veoma me je zanimala povijest umjetnosti, estetika i povijest knjievnosti. Onda mi se to nije inilo dovoljnim, pa sam upisala jo i filozofiju. Bilo je 19.45 sati, 3. prosinca 1971, jednoga petka, Ruth i ja sjedili smo s obje strane kreveta to se nalazio u malom salonu Silvijina jeta SUPER-111. U krevetu je leala Babs, duboko spavajui pod utjecajem tekih lijekova, kojima su je opskrbili prije puta. Silvijin jet je mirno letio kroz no obasjanu mjeseinom s bistrim nebom i nebrojenim zvijezdama. Prozori malog salona bili su zamraeni, ali se iz prednjeg dijela kabine moglo vidjeti mjesec i zvijezde. Prije etvrt sata napustili smo aerodrom Orly. U pilotskoj kabini bila su etiri lana posade. Za svakoga od njih stavio bih ruku u vatru bili su to ljudi koji nam ni pod kojim uvjetima nisu mogli biti opasni, godinama u Silvijinoj slubi. Babs je leala tako mirno da se moglo gotovo, pomisliti da je mrtva. Priguen zvuk motora prodirao je u salon gdje je gorjela jedna jedina mala zasjenjena svjetiljka. Bilo je sve pomalo ludo, produila je Ruth i tono sam znao da govori samo da bi me umirila, da bi me zadrala mirnim i ohrabrila. Bio sam sretan to mi je ovako govorila, u toj neobinoj noi, visoko iznad svjetala i duboko ispod hladnog svjetlucanja zvijezda, na deset tisua metara visine, s djetetom pred nama koje je lebdjelo izmeu ivota i smrti. Htjela sam pisati doktorat, rekla je Ruth, o pitanjima estetike. Ali to sam god due studirala, postajalo mi je sve jasnije da pitanje npr. o ljepoti i kako je mi osjeamo, konano postaje psiholoki problem. Prekinula sam, dakle, svoj studij i poela sasvim iznova. S medicinom. Zbrkana egzistencija, zar ne? Nagnula se nad Babs, uzela tlakomjer iz velike torbe i pregledala djevojicu ikoja je u iskrivljenom poloaju spavala na krevetu na kojem sam tako esto spavao sa Silvijom. Kapetan je doao k nama i utke nas promatrao. Kako je? Nije loije, odgovorila je Ruth. Za 40 minuta smo iznad Niirnberga, na aerodromu ekaju ambulantna kola, gospoo doktor. Doi e do aviona. Hvala vam mister Callaghan, odgovorila je Ruth. Kapetan se naklonio i vratio u pilotsku kabinu. Callaghan je bio Kanaanin. On veoma voli Babs, rekao sam Ruth i uo um turbine. Malo prije mi je rekao koliko potovanja osjea prema vama eni s tako velianstvenim pozivom, najljudskijim od svih poziva. Ne, rekla je, neka ne misli tako o meni. Nitko tako ne treba misliti o nama lijenicima, a prije svega oni sami ne bi smjeli o sebi tako misliti. Lijenik koji to ipak ini i koji se poput mene, na primjer, brine za bolesnu djecu vjerujui pritom da je od Boga poslani vjesnik pravog humanizma sa zadaom da ovjeanstvu prinese velike stvari, takav e se lijenik brzo razoarati. Posao lijenika nije i posao filantropa. To nije dobronamjerni rad. Ruth je sa Babsina ela uklonila pramen kose ljepljiv od znoja. Ali vi ipak ivite za tu djecu, odgovorio sam, za njih se rtvujete. Fraze, rekla je Ruth. Glupe fraze oprostite. Nije me gledala dok je dalje govorila. Iz depa svog zelenog kostima izvukla je izlizano janjece-igraku i okretala ga meu prstima. Ovako kao to ja postojim zbog te djece, tako ona postoje zbog mene, gospodine Norton. Moram ostati pri imenu Norton, ne zaboravite. Ne zaboravljam. Ali nisam razumio ono to ste malo prije rekli. Ruth je nastavila ozbiljno: Kada emo doi u Niirnberg, u djeju bolnicu u kojoj radim, upoznat ete mnogu djecu. Djecu sa svim vrstama bolesti. Vjerujem da ete najbolje razumjeti to sam mislila, ako vam ispriam razgovor to sam ga pred odlazak u Pariz vodila s jednim od te djece jednim mladiem. Zove se Tim. Neizljeivo bolestan. Potpuno uzet. Ogromne inteligencije. Ali e ostati neizljeen. Sedamnaest mu je godina. Dakle, Tim mi je rekao: Zna, ja mislim da ti nisi ovdje samo zato da sa mnom razgovara, da me slua i da me njeguje Rekao je to, naravno, drugim rijeima. Naravno. Ali to je bio smisao. Avion je zaokrenuo. Oboje smo se nagnuli kako bismo sprijeili da Babs sklizne sa Page 100

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok leaja. Ruth nastavi: Nego to misli Tim, upitala sama ga. A on je odgovorio: Pretpostavljam da ne pokuava samo otkriti to je sa mnom, nego da istodobno pokuava otkriti i to je s tobom. Avion je opet letio ravno. Ispravili smo se. to je s vama, gospoo doktor? Da, tako je pitao Tim. A onda je dodao: Sigurno te usreuje pomisao da postoji zbog mene ovdje. Naravno, ne samo zbog mene, nego i zbog sve ove djece ovdje. Ali ja jednostavno ne vjerujem da si ovdje iskljuivo samo zato da nas njeguje. Ti eli uiniti i neto za sebe! Babs je zastenjala. Ruth me je pogledala. Tim je imao pravo, gospodine Norton. Ja. ugrizla se za usnicu imala sam potpuno odreene razloge da prekinem studij povijesti umjetnosti i da postanem lijenik. Lijenik za djecu. Djeca, ma koliko bila bolesna, mnogo su blia pravim osjeajima od odraslih. Mnogo su potenija prema sebi samima, ukoliko im je razoren mozak a esto i tada jer ele razumjeti to se zbiva s njima. Za mene je, gospodine Norton, od samog poetka bilo jedinstveno iskustvo uspostaviti kontakt s takvom djecom. Vidite Neobino, pomislio sam kako se ova tako sigurna i energina ena odjednom mui da formulira svaku reenicu, svaku rije! . vidite, katkada je teko razumjeti vlastite osjeaje i. i razloge koji vas tjeraju na odreene postupke. Dakle, u mojoj bolnici jednostavno sam prisiljena, da, prisiljena, iz dana u dan polagati raune sebi samoj o svim pogrekama to ih inim, a inim ih, naravno, stalno. Otprilike u to vrijeme ovo to slijedi saznao sam kasnije od Roda Brackena zaustavila su se dvoja policijska kola pred aerodromom Barajas. Pozvao ih je direktor restorana. Barajas je aerodrom u Madridu. Nalazi se 12 kilometara sjeveroistono od grada. U aerodromskom restoranu zavadili su se i potukli pijani mukarci. etvorica policajaca samo su na trenutak pogledali guvu i odmah zatraili pojaanje preko radija. Dolo je do masovne tunjave meu se-damdesetoricom podivljalih. Mnogi od njih uhapeni su i kasnije izvedeni pred sud zbog davanja otpora dravnim organima, zbog tjelesnih povreda, naruavanja reda i mira, zlonamjernog unitavanja imovine, nanesenih uvreda itd. Madridske novine ABC pisale su o skandalu u tampi i traile da se poduzmu mjere protiv odgovornih. Odmah potom otputeno je jedanaest panjolskih novinara i foto-reportera, zatim jo dvojica iz dravne agencije za vijesti EFI, te sedamdeset i jedan inozemni novinar iz razliitih zemalja, novima i agencija. Otkazan im je daljnji rad na panjolskom tlu i zabranjeno zadravanje u zemlji u trajanju od pet godina. Javnost je prvi put saznala o dogaajima na aerodromu u drugom izdanju dnevnika oko 23.20 sati. U apartmanu broj 315 hotela CASTELLANA HILTON sjedili su pred televizorom Rod Bracken i nevjerojatno debeli pariki odvjetnik Lejeune. Obojica poprilino pijani. Sa zadovoljstvom su pratili vijesti i filmske izvjetaje iz Barajasa. Stoli sa bocom viskija, sodom i srebrnom posudom za led stajao je izmeu njihovih stolica. Onda, kako sam to izveo? upitao je Maitre Lejeune. Oba mukarca imali su na sebi samo hlae i koulje raskopanih ovratnika. Lejeune je jeo hladno pile dok je govorio. Izvrsno ste to izveli, Maitre, rekao je Rod. Moete to jednom zgodom ispriati Joeu Gintzburgeru. To je prvo to u uiniti kad doe u Pariz. Doista, ja dodue nisam budala, ali nije mi jasno kako ste to izveli! Kako to? Naviknut sam na svata od tih novinara, rekao je Bracken. Ali da se tako ponaaju kao ovdje na Barajasu, i tako mnogi! Ta morali su znati to ih eka ako naprave takvu guvu i ako se napiju. Konano ipak mislim da nitko ne bi umro od razoaranja. Da su bijesni na nas, to razumijem ali da pri tome moraju praviti skandale dok ne doe policija, te da riskiraju izgnanstvo i zatvor. Pogledao je u Lejeunea. Morao saon malo pripomoi, rekao je ovaj srebrnkastim glasom, gloui jednu kost. Tako? Ja, s nekoliko prijatelja. Prijatelji su glumili novinare. Uvijek je dobro imati prijatelje. Lejeune se podrignuo. Joe e morati jo malo dublje posegnuti u dep. Moji prijatelji. Jasno. Bilo je potrebno jer smo tek na poetku jedne gadne stvari, monsieur Bracken. kimnuo je Lejeune zabrinuto da ti prokleti senzacionalistiki novinari i agencije svugdje dobiju po glavi. Da dobiju po glavi s izgonom, zabranom rada i tako dalje. Da bi nam ubudue bili manje za petama. Valjalo im je najprije slomiti ambiciju. Mislim da smo to postigli. Ali, je nekoliko reportera ipak pratilo ambulantna kola do klinike iSalmeron, rekao je Bracken. I kako je to bilo dobro! Naravno da sam prethodno telefonom razgovarao sa Salmeronom. On je sam doekao Cla-rissu ispred klinike kad su kola stigla i rekao novinarima nekoliko ozbiljnih rijei. Doista su mekana kao maslac ova pilea prsa! Salmeron je moj prijatelj. Uinio sam mu uslugu jednom prilikom kada mu je neki Francuz ostao pod noem. Sada on ini uslugu meni. Draga Clarissa e neko vrijeme leati kod mog prijatelja Salmerona. Ja sam dragu Clarissu doveo i u Sainte-Bernadette, zar ne? Da li je i tamonji ef va prijatelj? Ne, odgovorio je Lejeune. Tamo sam govorio s drom Sig-random. Rekao je da svakoga mogu primiti u bolnicu. Vie ne. Sve ostalo je uredila ta doktorica Reinhardt. Ona se obavezala preuzeti odgovornost za sve protuzakonito Page 101

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok to se zbivalo u bolnici St. Bernadette. Pismeno! Naime, zato jer je mlada ena puna ljubavi. Ljubav prema Kavenu? upitao je Bracken. Za ime boje, ne? Ljubav prema Babs? Ljubav za svu bolesnu djecu, odgovorio je Lejeune. Izvanredna ena, monsieur Bracken, uistinu. Preuzela je veliku odgovornost. A s druge strane, ne dogaa se ba da jedan lijenik drugome iskopa oi, zar ne? Vi ste takoer izvanredan ovjek, Maitre, rekao je Bracken na kojega je Lejeune oito ostavio duboik dojam. Znam, odgovorio je debeli odvjetnik. U vae zdravlje, prijatelju moj. Kad smo odvjetnik i ja napustili poslovnu zgradu onog novinskog ureda, odvezli smo se u Le Monde, gdje su u to vrijeme jo bili Bracken i doktor Wolken. Lejeune i Bracken raspravili su sve to se jo trebalo dogoditi s drom Wolkenom i sa mnom. Lejeune je vie puta telefonirao. U 16 sati napustili su nas advokat i Bracken, ovaj posljednji s putnom torbom. Nazvao sam Suzy Svlvestre u njezin kozmetiki salon. Bila je strano uzbuena jer je, naravno, i ona itala novine. to e se sada dogoditi, mon petit chou? Budi tako dobra i idi odmah kui, i spremi odmah sve Babsine stvari u ona dva kovega i. Ali, zato? Molim te dopusti da izgovorim do kraja. U jedan kofer natrpaj moja odijela, rublje itd Ti eli otii od mene? vrisnula je Suzy. Pst! Saberi se! Oprosti, ali, ako ti ode to je tako strano! Ja te uope ne ostavljam, moram samo otii na tren. Gdje si? Ovdje u uredu. Moe li te netko uti? Ne. Dobro, pazi: Babs mora iz Pariza, radi reportera. Ja moram s njom. to je mogue bre. Kamo? U Njemaku. Ona ide na drugu kliniku. Niirnberg. I jedna lijenica leti s nama. Tako se to lako dogodi, moj gospodine suce. Vidite, samo trenutak nepanje. Lijenica? Kakva lijenica? vrisnula je Suzy. Ona koja ju je i do sada lijeila. Kako to da ta ide u Njemaku? Jer je Njemica i jer kao lijenik radi u Niirnbergu. Mislila sam da radi u Sainte-Bernadette. I to. Ali. Razumijem ve. Spava s njom, da? Od poetka, je li? Zato si rekao da ne moe ostati kod mene, ha? Kako se ubre zove? Suzy, molim te! Jasno je. Spava s njom! Ne! Ne spavam! Spava! Ne! Kako se ubre zove, elim znati? To ne igra nikakvu ulogu! Aha, dobro onda, ne? Ve u saznati. Raspitat u se u bolnici St. Bernadette. Postajalo je opasno po ivot. Gospodine suce, da taj dugi razgovor skratim: uspjelo mi je, nakon bezbrojnih ljubavnih i drugih zaklinjanja toliko je umiriti da je odustala raspitivati se u bolnici St. Bernadette. Pobijedio sam kad mi je ovo palo na pamet: Ne budi glupa! Pa moje stvari veim dijelom ostaju kod tebe! A i ja sam sutra opet kod tebe. Ne vjerujem ti. Nikada vie nee doi. Kunem se da u opet doi. Svi Jenkiji iz Hollywooda dolaze. Jednostavno moram sutra opet biti u Parizu! Jadna, lijepa, bespomona Suzy. Jednostavno nema povjerenja u sebe. A uz to tako sposobna mala kurvica. Neobino! Rekla je guei se: Pred Jenkijima ima pune gae, to vjerujem. Za mene te ne boli glava! Ali kada Jenkiji dolaze u Pariz, doi e i ti, to vjerujem! Kuda da poaljem kovege? Cherie, volim te! I ja tebe. to misli da bih se inae tako uzbuivala? Kuda da poaljem kovege? Rekao sam Suzy kamo. Bio je jo dan kada su Bracken i Lejeune stigli u bolnicu Sainte-Bernadette. Merde alors! rekao je taksist, to li se ovdje zbiva? Doista je igledalo zastraujue, kako mi je Bracken kasnije ispriao. S obje strane ulice bili su parkirani automobili, jedan do drugog. Obian promet se jedva odvijao. U automobilima su bili zavaljeni ili o njih oslonjeni mukarci u konim bluzama, u krznom podstavljenim ogrtaima ili debelim puloverima. Mnogi meu njima imali su fotografske aparate. Usrani reporteri? Ha? upitao je ofer. ini se, odgovorio je Lejeune. to hoe ovdje? Nemam pojma. Ah, da. Taksist je bio malo spor. Ne samo u vonji. Ta noas je ovdje bila ona tunjava, s onim momkom Mora-nove i onim reporterom, itao sam. Zbilja? Vi niste itali? Ne, rekao je Lejeune. Vozite nas pravo u prvo dvorite, pred odjel za uho, nos i grlo. Da se ne nasmijem, rekao je ofer, ao mi je, dalje ne mogu. Tamo prijeko je ulaz. Braoken je platio, tada su on i Lejeune napustili kola. Tada su na obojicu nasrnuli, fotografirali su ih, derali se na njih. Reporteri su htjeli znati to Bracken tu radi, kakva posla tu ima poznati Lejeune, gdje sam ja. Bracken nije odgovarao. Iao je iza Lejeunea, koji se kao ogroman ovan probijao meu novinarima. Pred ulazom u kliniku stajala su dva policajca. Trudili su se, no bez uspjeha, napraviti prolaz Brac-kenu i Lejeuneu. Konano su obojica bili u kui. Pristupio im je neki mladi lijenik. Monsieur Bracken, imonsieur Lejeune? Da? zapiskutao je debeljko. Vi ste doktor Riviere. Mi smo razgovarali telefonom. Prepoznao sam va glas. Sve je spremno? Sve je spremno, odgovorio je mladi lijenik. Odveo je dvojicu posjetilaca u sobu desno od ulaza. U sobi su bili dr Sigrand i Ruth. Na podu je Bracken ugledao nosila i na njima ispod pokrivaa, jo samo otkrivenog lica, Clarissu. Haj, Clarissa, rekao je Bracken. Klimnula je blijeda i odluna. ujete, rekao je dr Sigrand, sad moramo brzo raditi, inae emo zapasti u neugodnosti. Ako ste vi spremni, mi jesmo, odgovorio je Lejeune. Si-grand je priao telefonu na zidu Page 102

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok i neto kratko rekao. Ambulantna kola dolaze, rekao je zatim. A i nosai odmah stiu. Hvala, monsieur le docteur, odgovorio je Bracken. Onda je kleknuo pored Clarisse: Hvala i vama, Clarissa! ao mi je, ali sada neko vrijeme neete nita vidjeti. Promatrao je dio pokrivaa odmaknut s lica i okrenuo se prema Si-grandu: Hoe li imati dovoljno zraka? Sigrand je kimnuo, kleknuo i pokazao Brackenu nekoliko proreza na gornjem dijelu pokrivaa. Onda je prekrio i Clarissino lice i privrstio pokriva. Ula su dva nosaa, podigla nosila i bez rijei krenula prema izlazu. Bracken i Lejeune ili su iza njih. Lejeune se jo jednom naklonio pred Ruth i Sigrandom. Najsrdanije zahvaljujem. Ruth i Sigrand nisu odgovorili. Tada je stvar krenula. Pred ulazom u kliniku zaustavila su se velika ambulantna kola. Odjednom se stvorilo pet policajaca i jo ona dvojica od ranije. Odguravali su, tukli i nogama udarali reportere, koji su juriali kao ludi. Kasnije mi je Bracken rekao da takvo urlikanje i psovanje jo nije doivio ni kod jedne Silvijine premijere. Jedan osobito lukav reporter pokuao je strgnuti pokriva sa Clarissine glave. Bracken je podigao nogu i pogodio ga tono u onu stvar. Reporter je sjeo na plonik. Dok su jo uvijek fotografirali, a bolniari podizali nosila u ambulantna kola, mnogi su foto-reporteri ve otrali svojim kolima. Lejeune i Bracken uli su posljednji u ambulantna kola. Sirena je poela zavijati, a plavo svjetlo se poelo okretati. Voza je pritisnuo papuicu i kola su krenula. Van na cestu! Bracken je promatrao kroz zadnji prozor ambulantnih kola ikako reporteri uskau u svoje automobile i pokreu ih. Pet minuta kasnije vozio je ogroman konvoj iza kola sa crvenim kriem. Voila, rekao je debeli Lejeune, a onda je izvukao iz depa tablu okolade! S ljenjacima! rekao je. Ambulantna kola vozila su prema Le Bourgetu manjem od dva parika aerodroma. Odvezla su se na pistu, gdje su pored dva aviona redovnih linija stigla i tri chartera. Nosila su to je mogue uoljivije prenesena u jedan od njih. Reporterska rulja stigla je u meuvremenu, a Lejeune je naredio da se prieka s utovarom. Smrkavalo se. etvrt sata su elektronski fleevi osvjetljavali pistu pred charterom kao da je dan. Odvjetnik je doista sve sjajno pripremio. Posada chartera stigla je tek kada su nosila ve bila u avionu. Bila su trojica. Ispriali su dobrovoljno svakom reporteru koji je htio uti, da je monsieur Bracken iznajmio njihovu mainu za let u Madrid. Zatim su Lejeuneu se uope nije urilo bezbrojni reporteri odjurili u telefonske kabine na poti i izvjetavali svoje novine, agencije ili kolege u Madridu, a drugi su u meuvremenu otkrili, gle uda! da se i drugi charter moe iznajmiti. Lejeune je dao pripremiti i drugi od dva aviona kojega je posada, dodue, bila vrla utljiva. Tako su na kraju poletjela oba aviona, u jednom Clarissa, Lejeune i Bracken i drugi natrpan reporterima. Bracken mi je kasnije priao da su potom zajedno s Clarissom sve sredili. Izvadili su jedan od oslonaca za ruke da bi debeli Lejeune mogao sjesti. Odvezali su Clarissu sa nosila i igrali onu popularnu igru s kockama, 421, koju Francuzi tako vole. I pili su pomalo. A nad Pirenejima, gdje svi avioni uvijek poinju neugodno podrhtavati zbog ovdanjih zranih vrtloga, ikao to su mi esto objanjavali a ja nikada nisam razumio, dakle, preko Pireneja je Clarissi bilo muno te je trebala mnogo papirnatih vreica; naposljetku je opet leala na nosilima, a Bracken i Lejeune su sami igrali 421, jer to se moe igrati i udvoje. Od komandnog tornja, koji vodi avione, piloti su saznali da ih je drugi charter pretekao te da e prvi sletjeti u Barajas. Letite malo sporije, ako moete, rekao je Lejeune kopilotu, kada mu je ovaj javio tu vijest, da bi se gospoda imali vremena pripremiti. I te kako su bili spremni, moj gospodine suce, kada je Brac-kenov avion sletio! Osim reportera iz onog drugog aviona nalo se tu i mnotvo reportera iz Madrida. Opkolili su Brac-kenov avion im su se otvorila vrata da bi dvojica ljudi iz posade ponijela nosila niza stepenice, dok su bolnika kola ve dolazila u susret avionu. Cijeli je teatar sa fotografiranjem poeo iznova. Lejeune je koraao odmah iza ljudi s nosilima, i kada su dotakli tlo, stao je pored nosila, sav nespretan. I jer je bio tako nespretan odgurnuo je s glave kraj pokrivaa. Slijedio je vatromet fleeva, a potom potpuni muk. Svi su vidjeli da na nosilima ne lei Silvija Moran ni Babs, nego dadilja Clarissa Geiringer. Mnogi su poznavali njezino lice. A mnogi i nisu. Svi su, meutim, znali sasvim pouzdano da pred njima nije ni Silvija, ni Babs. U tiini koja je nastupila, rekao je Lejeune engleski: Za vau informaciju, moja gospodo, dama se zove Clarissa Geiringer i godinama je dadilja Babs Moran. Prije nekoliko dana dopremljena je u pariku bolnicu Sainte-Bernadette, zbog nekih opasnih pojava u nosnoj upljini. Zatim je Lejeune nastavio svojim eunuhovskim glasom dok su Clarissu unosili u panjolska ambulantna kola: Lijenici su dijagnozirali izljev modanog likvora uslijed oteenja pregradne stijenke izmeu nosa i mozga. U takvim sluajevima postoji velika opasnost od infekcije mozga. Pariki lijenici traili su hitnu operaciju. Da bi iskljuio svaki rizik monsieur Kaven je kao to znate, madame Moran je na Page 103

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok odmoru, a kao to jo ne znate: nakon oboljenja mademoiselle Clarisse i naa mala draga Babs je krenula za njom zamolio lijenike u bolnici Sainte-Bernadette da imenuju, najveeg strunjaka na tom podruju. To je profesor Arias Salmeron. Njegova je klinika ovdje u Madridu poznata u cijelom svijetu, te sada vodimo medemoiselle Geiringer profesoru Salmeronu. Mnogo hvala, gospodo! to znai mi, derao se jedan reporter, to vi radite ovdje! Zato nije mister Kaven krenuo sam ili s nekim lijenikom? Mister Kaven je moj dobri stari prijatelj. Ne snalazi se u Madridu. Moda e biti potrebno srediti neke formalnosti! I zato nam to sve niste ispriali u Parizu? viknuo je neki drugi reporter. Jer me nitko nije pitao, odgovorio je Lejeune, penjui se u ambulantna kola iza Brackena. Zatvorio je vrata za sobom. Sad idemo ali brzo? viknuo je oferu na panjolskom. to bre odavde! Tu e sada biti svata! Ve sam opisao to je tada krenulo, moj gospodine suce Dakle: dok su svi reporteri u charteru slijedili Clarissu u Madrid, Babs je pripremljena osobitom panjom za transport, uspavali su je i odvezli ambulantnim kolima iz St. Bernadette u pratnji Ruth na aerodrom Orly, gdje sam ih ekao na podnoju stepenica Silvijinog SUPER-111. Moja i Babsina prtljaga bila je ve u jetu. Nju je Suzy, kao to sam elio, poslala na Orly. Jedan od dvojice ljudi koji su donijeli kovege donio je i pismo za mene. Bio sam ovdje itav sat prije dolaska bolnikih kola te sam itao to mi je Suzy napisala. Ovo: Molim te, vrati se. Uinit u sve to eli ali se vrati, molim te, molim te, Suzy. DOPUSTITE, NERON, SIGURNO STE VE ULI ZA MENE. BIO SAM CAR U STAROM RIMU, ALI SAM MNOGO RADIJE BIO VOZA TRKAIH KOLA, GLUMAC I PJEVA. UBIO SAM SVOJU MAJKU A SVOG UITELJA SENEKU PRISILIO SAM NA SAMOUBOJSTVO. ZAPALIO SAM RIM I GORUE KRANE SAM KAO IVE BAKLJE POSTAVIO U SVOJ VRT. BIO JE TO VRLO RAZVRATAN IVOT DO MOG NESRETNOG KRAJA 68 GODINA POSLIJE KRISTA. AKO VAS ZANIMA MOJA PRIA, RECITE TO GOSPOI DOKTOR REINHARDT POSTOJI JEDNA IZVRSNA KNJIGA O MENI U BOLNIKOJ KNJINICI! 68 godina poslije Krista, razmiljao sam. Ne bih bio znao. Te su rijei bile napisane crvenim i velikim slovima na jednom arku pakpapira, nalijepljenom na zidu predvorja bolnice Sv. Sofije. U Niirnbergu. Od koga god taj plakat potjecao, ini se da je iz nekog prospekta izrezao glavu bronane biste Nerona i prilijepio je na papir. Rijei to sam ih upravo napisao dolazile su kao veliki zrani mjehur iz usta izrezane glave. Plakat je bio vrlo uoljiv i djelotvoran. U to vrijeme, 21 sat i 45 minuta, u dvorani su se osim mene nalazili samo jo dva ovjeka: deurni vratar u svojoj kabini i neki ovjek srednjeg rasta u plavom zimskom ogrtau, imao je naoale kao i ja. Izgledao je potiten. Sletili smo kao to je bilo predvieno u Niirnberg, ambulantna kola iz bolnice Sv. Sofije ve su ekala i Babs je krajnje oprezno iznesena iz aviona SUPER-111 i smjetena u ambulantna kola. Usprkos svemu, buenje je bilo strano. Tek to je prenesena u ambulantna kola, probudila se. Nalazila se u stanju potpune zbunjenosti. Bojala se i bolovi su se ponovo vratili. Dok su ambulantna kola jurila upravo preko Moshoferstrasse i Johan Sperl Strasse u susret irokoj Erlangerstrasse i zatim sasvim prema jugu, prema centru grada niirnberki aerodrom lei sjeverno od grada. Ruth i neki mladi bolniki lijenik koji je doao ambulantnim kolima trudili su se oko djeteta, iji su udovi divlje lamatali zrakom. Reakcija na let, dobacila je Ruth preko ramena. Babs je vritala. Sirena na kolima je tulila. Erlangerstrasse kojom smo se sada jurili, promijenila je ime u Bucherstrasse, vidio sam plou. Babs je vritala, vritala i vritala. Bre! rekla je Ruth kroz prozori, oferu. On je pritisnuo papuicu do kraja. Ambulantna kola su jurila kroz crvena svjetla i preko krianja. Jo nikada nisam bio u Niirnbergu. U gradskoj etvrti St. Johannis Ruth mi je govorila gdje se nalazimo skretala su kola u pokrajnje ulice na dva kotaa. Onda smo stigli do bolnice. Ambulantna su se kola zaustavila u dvoritu. inilo se da vie ne postojim za Ruth. Brinula se samo jo za Babs, koju su zajedno s nosilima podigli na kolica i odgurali u kliniku. Htio sam poi za njima. Mladi me lijenik zadrao. Ne moete s nama, gospodine Norton. Tko kae? Ja, ono to sada budemo morali uiniti za dijete, da bismo ga poslije svih tih napora odrali u ivotu, je. to moramo uiniti sami. Molim vas iziite ravno na dvorite i saekajte u predvorju, im gospoa dr Reinhardt bude mogla, doi e k vama. Molim vas! Dakle, uinio sam ono to je zatraio. Bilo je vrlo hladno u Niirnbergu i potpuno vedro. Iziao sam iz dvorita, obiao kliniku i stigao do predvorja, gdje sam rekao vrataru da ekam gospou dr Reinhardt. Kimnuo je odsutno, zabavljen slaganjem maraka u album. Sjeo sam i promatrao neobini plakat s Neronom i primijetio tihog ovjeka na drugom kraju predvorja. Sjedio sam tako vie od sata razmiljajui da Babs u ovom satu moda mora umrijeti ili je ve moda umrla. Ne, pomislio sam, da je umrla, Ruth bi sigurno odmah dola. . Norton! Digao sam pogled. Govorio je vratar. Imao je telefonsku slualicu u ruci. to je? Vi ste gospodin Norton? Da, zato? Ako to i dalje bude tako ilo i ako se ne stignem jednom poteno ispavati, barem jednom, uskoro u se skljo-kati osjeao Page 104

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok sam. Trae vas telefonom!. ili je ovaj vratar bio prelijen da bi izgovarao cijele reenice, ili sam ja bio preumoran da bi ih razumio. Mene? Da, vas! Tko? Gospodine boe, ne znam, centrala pita da li ste ovdje. Centrala veli, da biste morali biti ovdje. Pa i jeste ovdje. Dakle, hoete ili neete? Tihi ovjek s druge strane predvorja pogledao me vrlo ozbiljno. Ustao sam. Kada sam doao do prozoria portirnice, vratar mi prui slualicu. Nema li ovdje kabine? Ne mogu jo jednom prebaciti liniju, rekao je vratar. Rasprostro je pred sebe gomilu lijepih maraka. Vidio sam da su to kompletne serije iz Monaca, godina 1969. i 1970. Jo i to! Uzeo sam slualicu i nalaktio se na usku prozorsku dasku. Halo? to znai halo? Je li tebi ime halo? Bracken! to je? Joe je u Parizu. Sa svojim ljudima. U Le Mondeu. eli odmah govoriti s nama. Joe ne moe Zavei. Misli li da je meni bolje? I ja jo danas moram natrag, zajedno sa Lejeuneom. Gdje si zapravo? U Madridu. Ovdje je sve dobro prolo. A kod tebe? Doi u sutra, moram spavati. Mora letjeti jo noas. Kao i mi. Sutra u osam moramo biti kod Joea. U. kad? U osam sati, budalo. to ima nova kod tebe, elim znati. Nemam pojma, ekam ve cijelu vjenost. Moda je maloj vrlo loe? Vjerojatno. Ostajem ovdje. Ti si u osam u Le Mondeu! Pa bila mala i mrtva. Joe je takvog raspoloenja, ovjee. Mogu ti rei! Joe ne moe Ponavlja se. Sutra u osam. Nisam rekao nita, jednostavno sam vrataru vratio slualicu da je objesi. Naslonio sam glavu na obje ruke. Ne, ne, ne, to ne moe ni ivotinja izdrati. Gospodine Norton! Okrenuo sam se. Preda mnom je stajala Ruth. Bila je u bijelom lijenikom ogrtau s tamnim kolutovima iscrpljenosti ispod oiju. to? Ah, gospoo doktor. Kako joj je? Nije dobro. Ruth me povue od prozoria vratarske kabine. Let je bio prenaporan. Moram natrag, gospoo doktor. Jo noas, Sutra u osam sati moram biti u Parizu. Upravo su me pozvali telefonom. Prije no to je mogla odgovoriti, javio se neki djeji glas pored mene: Tko si ti? Pogledao sam u stranu. Bio je to djeak od kojih deset godina crne kose i velikih, arkih crnih oiju. U kunom ogrtau navuenom preko pidame i u papuama. Sammy! to radi ovdje? upitala je Ruth uplaeno. Zato ne spava? Djeak po imenu Sammy nije se obazirao na nju. Gledao me je i rekao: Vidim da mi nee rei tko si. Ja u tebi rei tko sam ja. Ja sam Malechamavvitz. Ti si. poeo sam, a onda me je prekinula bolniarka koja je dotrala. Sammy! Svuda te traim! Ti zna da nou ne smije ustajati! To znate i vi sestro Leonora! rekla je Ruth. A znate i to da je Sammy ve ee usta jao i da stoga na nj valja posebno paziti. On lei na vaem odjelu. Kako se moglo dogoditi da ponovno pobjegne? Kako mogu paziti na tridesetoro djece od kojih je dvadesetoro nemirno? Savjet osoblja ve je odavno traio drugu nonu smjenu. Sve u redu. Odvedite Sammvja natrag. Hajde Sammy idi, laku no. Ruth je pogladila Sammyja po kosi i nasmijeila mu se. alom. alom, odvrati djeak. Dopustio je bolniarki da ga odvede, okrenuo se jo jednom prema meni i rekao: Ja sam Malechamavvitz, jesi li razumio? Razumio sam, odvratio sam bespomono. Djeak je nestao zajedno sa sestrom. Zar se doista zove Malechamavvitz? upitao sam Ruth. Ne. Ali. On je jako bolestan, gospodine Norton. Neprestano tvrdi da on j e s t Malechamavvitz. To je idovski izraz. A to znai? Znai Aneo smrti, rekla je Ruth i brzo nastavila: to znai da morate otii? To nije mogue! Donijela sam iz Pariza sve nalaze, i vau punomo, i krive podatke. Uredit u da dijete ostane nepoznato. i vi takoer. ali ne moete sada Babs ostaviti samu! Moram! Tko kae? Doli su bosovi iz Hollywooda. Sutra je veliko savjetovanje. Trae da i ja budem prisutan. Dijete ostaje ovdje? A vi ostajete u Parizu? Da. Ne. Da. Ne. Boe, ja jo ne z n a m! Gospodine Nortone, posve je neprilino da ovdje viete! ao mi je. Nisam htio vikati, ja sam samo. zlo mil je ne stignem spavati. Ni ja, gospodine Norton! Ispriavam se, rekao sam. ivci, samo ivci! Kimnula je. U redu, gospodine Nortone. Svakomu je initi ono to mora. Ali, morate se vratiti to je bre mogue. Iskesio sam se. to je bre mogue, naravno. Ja. zapelo mi je u grlu. volim Babs, zar ne? I ja opet se iscerih i ja bih vas elio. zamoliti jo i za. onu knjigu. Koju knjigu? Pogledala je zid u koji sam i ja gledao i ugledala plakat. Ah, tako! Kimnula je. Da, i zbog toga morate doi, upravo zbog toga, gospodine Norton. Zato upravo zbog toga? Sjeate li se jo to sam vam priala za vrijeme leta o onom neizljeivom bolesnom mladiu koji je ovdje kod nas, o Timu? Morao sam se nasloniti o zid inae bih se skljokao. I sjeate li se svega to mi je rekao? Da smo ovdje, dodue, zbog njega i zbog druge djece, ali istodobno i zbog sebe? Kimnuo sam. Morate upoznati Tima. On vam moe o svemu to se s vama dogaa rei vie i bolje od bilo kojeg lijenika, gospodine Norton, on moe Ne moe, rekao je muki glas. Ruth se naglo okrenula. ovjek potitena izgleda koji je sa mnom sjedio u predvorju, naklonio se. Dobar vee, gospoo doktor. Dobar vee, gospodine upnie, rekla je Ruth. to znai ono ne moe? To znai, rekao je ozbiljni ovjek tiho, da na Tim nikome vie Page 105

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok nee moi nita bolje objasniti od lijenika, od mene ili bilo koga drugog. to to se da li je Tim Prvi put sam opazio uas na Ruthinom licu. Ozbiljni je ovjek kimnuo. Tim je mrtav, gospoo doktor. Ne bih elio imati vae zvanje, rekao sam Ijutito upniku. Da tono je da ovjeka esto skri teret, odgovorio je tiho. Zato, upitao sam. Zato, gospodine upnie, va dobrostivi otac na nebesima doputa takve strane nesree? Zaboravimo glad, ratove, poasti i kugu. Zato gospodine upnie va dobrotvorni otac na nebesima doputa da na svijetu postoji stotine tisua i neprestano sve vie umobolnih, spastiara, epileptiara, mongoloida, uzetih, mucavaca i kretena, koji niti mogu umrijeti niti mogu ivjeti? Zato je, gospodine upnie, bog u svojoj svemoi uz sve ostalo rtvovao ba djecu? Prema Svetom pismu Bog je sveznajui, svemogui i dobrostiv. Ne prekidajte me molim vas! Tu neto nije u redu sa Svetim pismom. Jer dopustite taj va dobrostivi otac na nebesima moe posjedovati u najboljem sluaju dvije od spomenute tri osobine. Ili je sveznajui i dobrostiv. Onda ne moe biti svemogui, jer bi inae morao sprijeiti toliku bijedu. Ili je dobrostiv i svemogu. Onda ne moe biti sveznajui, jer bi onda morao sprijeiti toliku bijedu. Ili je taj va dragi Bog sveznajui i svemoan. Tada nije, tako mi svega, dobrostiv ako sve ovo doputa. Dakle, to sad, gospodine upnie? Izgovorio sam sve u pet minuta koliko je prolo od trenutka kad je ovaj mladi sveenik, zvao se Hirtmann, Ernst Hirtmann, protestant briga za bolnicu Sv. Sofije bila je dio njegovih dunosti rekao Ruth da je mali Tim umro. Umro je prije tri sata. Hirtmann je jo bio u bolnici, ostao je do posljednjeg trenutka kod djeteta. Onda je pokuao telefonom obavijestiti njegove roditelje. Tim je bio sin dobrostojeih industrijalaca. Roditelji su bili otili na neku zabavu, a gazdarica Hirtman-nu nije znala rei kuda. Naredio joj je, da obavijesti roditelje im se vrate i kae im da odmah dou u bolnicu Sv. Sofije, pa makar i u sedam sati izjutra ekat e ih, rekao je Hirtmann. Ruth su pozvali k Babs. Deurni je lijenik trebao njezinu pomo. Babsino stanje se i dalje p.ogorava,322 lo. Ruth je odjurila, a ja sam sjeo pored upnika Hirtman-na na praznu klupu u hodniku. Nasuprot Neronovu plakatu, kojega tvorac vie nije ivio, podalje od nonog vratara potpuno zaokupljenog svojim markama. upnik Ernst Hirt-mann govorio je mirno i sporo, vidjelo se da razmilja a svakoj rijei. Tu i tamo popravljao bi naoale. Ovako je odgovorio na moj napad: Vaa optuba, gospodine Norton, nije nita novo. To je tzv. pitanje iskljuivanja: Moram vam protusloviti. Nije ga mogue biblijski potkrijepiti? Jest? Ne, rekao je tiho. Vjerujte mi gospodine. Na tom se podruju bolje snalazim. To je moj poziv. Pitanje iskljuivanja nije egzegetsko ve spekulativno. Upravo bi, meutim, spekulaciju pri takvom pitanju valjalo izbjei. Jer logian vam odgovor ne moe ponuditi nijedan upnik na svijetu. Bol nije mogue podnositi logiki. Unato tome: za. mene je najgrublja optuba protiv Boga pobonija od kult-no-rutiniranog skrivanja rana. Bog, kao optuenik, gospodine Norton to je tema kranstva? Pogledao sam ga. Mirno je uzvratio pogled. Nisam mogao izdrati i pogledao-sam preko njegova ramena u smjeru plakata. Dopustite, Neron. Hirtmann je govorio dalje. To to ste govorili o tri Boje osobine, gospodine Norton, a odnosi se na sko-lastiko opisivanje Bojih osobina. Tako je doista na nesreu uila teologija stoljeima! Ali to nije prema Bibliji? Uhvatio me je za ramena i okrenuo moju glavu. elio bih vam vidjeti lice dok s vama govorim, gospodine Norton, oprostite, dodao je ljubazno. Vi morate meni oprostiti, gospodine upnie. Ovoga trenutka govorim s vama drugaije no to u kasnije govoriti s Timovim roditeljima, i drukije nego to govorim s roditeljima koji su seljaci ili obrtnici. Sa svakim ovjekom govorim tako da me moe razumjeti. Vi me nadam se razumijete? Kimnuo sam. Dakle, rekao sam da to nije u skladu s Biblijom. U Starom zavjetu je rije o Bogu koji stvara, ljubi, kanjava, ne osveuje se i ljubomoran je, dakle, o antropomorfnom bogu Jahve. Nigdje neete nai sustav njegovih osobina, gospodine Norton. Optuba protiv njega glasna je koliko i pohvala, iskustva o njemu jednako su pozitivna kao i negativna. Optuba i slava kao u psalmima! Zanimljivo, rekao sam ironino. Znam, vama to nije zanimljivo. Vjerojatno je dosadno, rekao je upnik Hirtmann. Vi elite odgovor na svoja pitanja: Zato je Babs, koja nikada nije uinila zla, zato je to neduno dijete na tako straan nain dospjelo u blizinu smrti? To elite znati? Da, rekao sam. To i nita drugo. Svaki otac kojemu se takvo to dogodi samo to eli znati. I svaka majka. Upitali ste me. Ne mogu vam odgovoriti u dvije reenice. Ali elim vam odgovoriti, i. moda vas malo utjeiti. Hoete li me, dakle, pustiti da govorim i elite li me sasluati, ili me elite psovati? I jedno i drugo mogu razumjeti. to elite, dakle? Sluati, odgovorio sam. Hvala, rekao je i popravio naoale. Govorim kao evan-geliki teolog. Dakle: o Bogu znam samo posredstvom osobe Isusa Krista. Znam samo o njegovu ponaanju. Pri tome se bavim problemom bola. Kristove patnje nisu ono najgore, bez obzira kako Page 106

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok okrutno bilo njegovo smaknue. U meuvremenu ta je okrutnost tisuu puta, stotine tisua puta, milijun puta premaena u nacistikim koncentracionim logorima. Pri umorstvu est milijuna idova. U Staljinovim logorima, u Koreji, u Vijetnamu. U Kristovoj patnji, gospodine Nortone, radi se o dosljednosti njegova ivota i htijenju. I ovdje se Bog objavljuje nemonim! Zvjezdana ledena no obavila je veliku zgradu i mnogobrojnu bolesnu umiruu djecu u njoj. A ja sam sjedio ovdje na klupi u Niirnbergu, ponovno negdje u svijetu. Morao sam pokapati djecu, rekao je upnik Hirtmann, mnogu djecu i veinu njih iz ove kue. I sam imam troje male djece, gospodine Norton. Priznat ete da su pripreme za takav djeji pogreb drukije od onih za pogreb osamdesetogodin j aka. Djeca. Ostanimo kod djece. Naravno, rekao je. Posjeivao sam roditelje te djece, bespomone i izvan sebe od boli, a i sam sam bio izvan sebe od boli i bespomoan. Skinuo je naoale, obrisao ih i rekao bezbojnim glasom: Ali vidite, to je moj poziv i ja ga takvog volim. Mi ne smijemo i ne moemo biti ni.324 jemi i bez rijei! Dunost nam je govoriti ono to nismo izmislili i to je naratajima pomoglo u ivljenju i u umiranju. A to je? upitao sam. A to je ovo. Ako reenica glasi: ono to je iz nae ruke, nije iz Boje ruke i dalje Krist je pobijedio smrt onda to znai da je ivot povjeren nama, osobito nesentimentalnom, samo po sebi razumljivom zajednitvu s onima koji pate. U tome ivi Krist i tako moe ivjeti ovjek. Da li vam je to dovoljno? Ne, rekao sam, nije mi dovoljno. Imam jo i vie toga za rei, produio je. Takvo zajednitvo kranima ne smije sluiti kao reklama. Ima mnogo ljudi koji razumiju, pomau i suosjeaju iz drugih pobuda. Krani ive jednostavno u odnosu na Krista, koji je ljude meusobno upoznao, zdruio i jedne prema drugima zaduio! Ni to mi nije dovoljno, rekao sam. Pustite me da kaem do kraja, prekinuo me je. Ja mislim ovako: patnja jednog ovjeka je zadaa. volio bih da mogu nai bolju rije! Patnja je neto subjektivno: znam poneto o tome ona nije neto to je mogue smisleno integrirati u neki sustav, neku teologiju ili ideologiju. Patnja, bol zbog sebe i zbog drugih stigma je naeg ljudskog postojanja. Znam, to nije utjeha, ali ovdje je iskrenost vanija od balzama. Ja sam bespomoan pred patnjom. I bespomoan sam pred onima koji pate. to se tie-rijei, i vrlo esto i rjeju i vrlo esto i djelom to se djela tie. I u vlastitim patnjama sam bespomoan. I primam pomo od drugih, koliko je mogue! Ja neu Jo samo trenutak! Ovo to u vam sada rei pomoi e vam, siguran sam. U odnosu na Krista, to znai: On je pomagao onima koji su patili. On je sam bio patnik i supatnik. Kod onih nemonih. On jest i uvijek je bio nemoan. Odjednom sam pogledao tog ozbiljnog ovjeka, kao opinjen. Svaki je sveenik bespomoan, rekao je Hirtmann, ako bi trebao dati sveope rjeenje. Usprkos tome ja sam; rado sveenik, jer onim to mi je dano mogu i drugima pomoi. Nisam sposoban pruiti vjeru, u kojoj bi nestalo ovjekove bolne sudbine, i ne bih elio biti sveenik, ako bi iz takvih sudbina nastale teorije! Ali jedno mogu rei uvijek na razliit nain, ovisno o mojem sugovorniku: svaki e ljudski razum potvrditi da ne postoji uskrsnue od mrtvih. Ako ne postoji uskrsnue od mrtvih tada ni Krist nije mogao uskrsnuti. Ovu logiku nastavlja Pavao: Ako Isus nije uskrsnuo, onda smo mi propovjednici prljavi laljivci! Onda je cijela crkva velika prijevara naroda. Crkveni je porez baeni novac. Tada s pravom pitamo: to mi zapravo imamo s tim galilejskim putujuim propovjednikom koji je poveo svoj narod protiv farizejskih poglavara i bio potom uhvaen? Da, i? Taj ponor besmisla otvara Pavao koji je uostalom, kao to moda znate, i sam imao tjelesnu manu? Samo u suo--enju s totalnim mrakom mogue je govoriti o uskrsnuu. Nasuprot potpunom beznau radost treba da bude glasna i ona to jest! Radost? Da. Jer svim tim argumentima i sumnjama Pavao suprotstavlja ovu reenicu kao injenicu: Ali Krist jest uskrsnuo od mrtvih? Grob je bio prazan, gospodine Norton. Mi ne znamo da li je on doista bio prazan. Nije bilo fotografa. To nije povijesna injenica. A usprkos tome, gospodine Nortone, usprkos tome a to je nadam se utjeha kako objanjavate, i kako objanjava bilo tko, da je sve vie i vie ljudi tvrdilo da je grob prazan, da je Krist uskrsnuo i da opet ivi? Kako objanjavate da oni isti ljudi koji su se, dok je trajala potjera za Isusom, skrivali u mije rupe kako ne bi i njih uhvatili i objesili, a sada odjednom to je povijesna injenica, gotovo ozareni sreom jure unaokolo i dovikuju: On je uskrsnuo! Pobjeda! Na te ljude, na njihovu propovijed na njihove razloge moemo se povijesno osloniti! Sve je vei broj ljudi bio obuzet prisutnou Uskrsnulog, oni su se pokrenuli i s njima se jedan svijet pokrenuo, a tome je ve gotovo dvije tisue godina! Dakle, onaj koga Bog dirne u svojoj nemoi, taj je na-sigurnom! Taj se odrie svog skrovita jer je na sigurnom. ovjek Krist, koji je bio u pravu, pustio je da bude pravda, rairio je ruke da bi zagrlio svoje neprijatelje i umro na kriu. Pravednost Boja bila je posramljena, ali sauvana bijae njegova vjernost. Jer iz smrti ovoga ovjeka proizila je iva mo povjerenja. Mrea zarobljenih je Page 107

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok rastrgana. Kroz splet paragrafa i okamenjenih uvjerenja netko je gledao ljude. Pojavio se ovjek koji je elio sreu drugima a ne pravdu za sebe. Najsuvremeniji raketni obrambeni sustav nee moje neprijatelje uiniti mojim prijateljima. Tek tamo gdje nestaje nepovjerenje poinje razoruanje. Ona poinje rijeima: U ruke tvoje predajem duh svoj! I potom: U svakoj albi poiva nada iz koje moe proizii veliko povjerenje. Onaj tko se ali konano--je siguran kad njegov zahtjev za sreom, zdravljem i pravdom raa takvim povjerenjem. Hirtmann je duboko uz-dahnuo.Time sam iskljuio: prvo svaku relativizaciju-bola prema onoj drugima je jo loije, zatim svako fata-listiko tumaenje na nain: Bog je tako htio, to je kunja, tree, svako tumaenje koje ukljuuje naknadu, u stilu: bit e ti plaeno na nebesima i konano, najgluplje od. svih tumaenja: patnja je posljedica krivnje. upnik Hirtmann spustio je glavu meu ruke i rekao gotovo neujno: I usprkos svemu strano je svaki put iznova. Phil, rekao je Joe Gintzburger, sloivi ruke isprepletenih-prstiju na trbuh, taj mali krhki ovjek sa slatkim dobroudnim glasom, slatkim dobroudnim oima, dugim trepavicama, bijelim upavim obrvama, bijelom gustom kosom i njegovanim brcima, moj dragi Phil, najprije vam moram zahvaliti u svoje ime i u ime sviju nas za sve to ste do sada uinili u toj stranoj stvari. Bilo je pet minuta poslije osam izjutra 4. prosinca 1971. godine, jedne subote. Doista 8 sati ujutro! Vani je jo uvijek bilo mrano, a ovdje u Joeovu apartmanu u Le Mondeu gorjelo je elektrino svjetlo. Dorukovali smo za nekoliko okruglih stolova to su ih konobari dogurali. Veina prisutnih imala je oi crvene od krvi, apetit nikakav i itav je taj doruak djelovao apsolutno nestvarno. Rasvjeta, blijeda lica, Joeov glas prodavaa Biblije, svi ti ljudi koji se meusobno uglavnom nisu poznavali pridonijeli su tome dojmu. inilo se kao da doruku jemo u nekoj dobro zagrijanoj mrtvanici, a rasko te prostorije inila je sve jo nestvarnijim. Od sviju nas samo su dvojica imali sjajni apetit. Joe Gintzburger i njegov pariki odvjetnik Lejeune. Obojica su tamanili jemenu kau, jaja sa unkom, pecivo s maslacem, razliite pekmeze; Lejeune, je naruio i drugu porciju jaja sa unkom svaki put sa etiri jaja i opet jeo kao svinja. Ja sam popio samo jaku crnu kavu. injenicu da sam bio tako budan imao sam zahvaliti tabletama Pernitona. To sam sredstvo po lijenicima s pravom zabranjivano esto imao uza se. Uvijek sam ga uspijevao nabaviti. Bilo je situacija kada sam ga jednostavno trebao. Ovo je bila jedna od njih. Perniton odri ovjeka budnim, ne doputa ovjeku da zaspi, ini da misli bistro i otro do ludila. Prije no to sam na povratku za Pariz popio te dvije tablete bio sam ne samo apsolutno gotov, ve i apsolutno impotentan. Sada, moj gospodine suce, da je sada neka ena prola pored mene na udaljenosti od pet metara, ve bi bila gravidna. Svi ostali, kao to rekoh, zajedno s Rod Brackenom su vie spavali nego to su bili budni, ali su i u takvom stanju iskazivali Joeu Gintzburgeru svoj ogroman respekt i neopisivu odanost. Kao to je obiaj u naoj industriji. Isto, rekao je Joe, vrijedi i za mog prijatelja Lejeuna. I on se rtvovao i napravio udo. Ne valjda, pjevuckao je istim i jasnim glasom kastrata debeli odvjetnik, vreastih obraza kao u hrka, toboe srameljivo, ali zapravo kao da sam ja posljednje govno i kao da je on doista sasvim sam pomou svoga genija do sada spasio cijelu situaciju. A istini za volju tako je i bilo! Dvije rijei to ih je izgovorio ustima punim kruha i pekmeza bile su dovoljne da potpuno zasvinji stolnjak pred sobom. Bila je to oito Lejeuneova osobna nota. Osim Joea, Roda, Lejeunea i mene bili su ovdje jo ovjek za publicitet kompanije SEVEN STARS, tri amerika odvjetnika koje je Joe doveo, neki ovjek koji je izgledao kao lijenik, i reiser filma KRUG KREDOM to se trebalo snimati, panjolac Julio da Cava. Njega sam poznavao po slikama i po imenu. Doletio je s Rodom i Lejeuneom iz Madrida. Pio sam kavu i sluao Joea, ali nita nisam razumio od onog to je govorio. Umjesto toga u uima mi je odzvanjao miran Ruthin glas: U ovoj situaciji morate ponovno doi u Niirnberg, gospodine Norton. to je mogue bre. Znam da ete to uiniti. Jer ovdje nema nikoga tko bi nama lijenicima pomogao da pomognemo Babs. Sami to ne moemo. Sada vas hitno trebamo, gospodine Kaven. Pozvala je taksi za mene i ispratila me do izlaza iz bolnice. Kada je stigao taksi, poloila je obje ruke na moja ramena, sasvim mi se pribliila i rekla: Vi ste sada vaniji za Babs od bilo kojeg lijeka. I tada sam boe, usprkos svemu, kao to sam mislio, sebinom strahu za nju, jo mi je uvijek bilo svejedno to je s Babs uinio neto neobino: uzeo sam lijenicu za ruku i poljubio je. Ustuknula je i otrala u bolnicu prije no to sam uao u taksi da bih otiao na aerodrom, gdje je ekao Silvijin jet. . vidite, prijatelji, mi svi inimo i init emo sve to moemo da bi naa Silvija realizirala KRUG KREDOM, tu velianstvenu dramu o majci taj nije proitao ni retka od Brechta, pomislio sam kada sam opet razabrao Joeov glas, ili jednostavno ne moe shvatiti o emu se zapravo radi u KRUGU KREDOM jadni da Cava, ti e jo imati veselja s tim psom! najveu od naih dosadanjih produkcija, unato nesrei Page 108

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok sa Babs. Kakav barunasti glas, kakvo osje-ajzno dizanje vjea! Svi mi od SEVEN STARS-a, najslavniji glumac i posljednji nosa kablova, svi smo mi jedna sretna obitelj. Samo tako moji prijatelji, mogu se praviti doista dobri meunarodni filmovi. Kako ste u pravu, monsieur Gintzburger, pjevao je advokat Lejeune, moj boe, kako ste u pravu! Pogledao sam ga. Njegova se totalna ela sjajila u svjetlosti neke stropne svjetiljke. Zbog svog trbuha morao je sjediti podalje od stola. Naa je misao sveta, rekao je Joe, i na stvaralaki poziv uvijek je iznova potican snagom to izvire iz naeg humanog nastojanja. Bravo! rekao je odvjetnik Lejeune. Sada se dao na nareske od sira. Ali to bismo mi bili bez nae Silvije, rekao je Joe i gledao u strop. Ta izvrsna ena. Ta izvanredna ena. Ta najvea filmska glumica koju poznajem. Zato najvea? elio je sam sebi odgovoriti na pitanje, ali ga je pretekao ovjek za publicitet neki vrlo sposoban mladi. Jer donosi najvie ljudskosti, najvie dobrote, najdublje i najie osjeaje! rekao je taj ovjek za publicitet. Tako je, odgovorio je Joe, dok sam ja morao misliti na ljudskost i dobrotu, na najdublje i najie osjeaje to ili je Silvija iskazala u garderobi televizijskog studija u Monte Carlu. Ve sada vam kaem, prijatelji, da su prihodi od filma PROHUJALO S VIHOROM samo djeli onoga to e nam donijeti Silvija i KRUG KREDOM. Ah, to, to se uope ne moe usporediti! Silvija e uzdrmati sve majke svijeta, Silvija e im pokazati to je to majka! Pogledao je prema Lejeuneu. Imate li jo uvijek majku, dragi prijatelju? Da, monsieur Gintzburger. Komadi Camemberta se zau-etavi na stolnjaku. Onda je nosite na rukama, dragi prijatelju. To i inim, monsieur Gintzburger. Jo jedan komadi. Nosite svoju majku na rukama, rekao je Joe, a glas mu je drhtao od ganua. To je najvea srea: jo uvijek imati majku. Ja. Joe se morao useknuti, majke nemam vie. Tu najdragocjeniju stvar na svijetu! Zato i snimamo KRUG KREDOM, moja gospodo. Pogledao sam reisera da Cavu. Odgovorio je na moj pogled, zbunjen i nesretan. Jo e ti vidjeti svoga vraga, pomislio sam. Nadam se da ima dobre ivce, da e izdrati s ovim super krmkom Gintzburgerom. Ima ljudi koji se smiju mojim nazorima, rekao je Joe, i odmahnuo glavom, toboe potresen ovom injenicom. Pogledajte njihove filmove! to oni rade, a? Stvaraju suvremenu umjetnost, tako kau. Suvremenu umjetnost! Sklopio je ruke. Sineasti! to ine s majkama u svojim filmovima? S jadnim, s bolesnim majkama? to? Daju joj po glavi. Niza stepenice s njima! Podigao je glas. I jo jednom, jo jae udari po starim gospoama, bacite im tanjur vrele juhe u lice, gurnite ih nogom, tako! Zamahnuo je kroz zrak svojom njenom noicom. To je umjetnost, prijatelji moji! To je suvremeno! I onda, kad ove jadne budale propadnu, ude se. Nije li tako? Pogledao je svoje odvjetnike. Jedan od njih je odgovorio: Upravo je tako, Joe. panjolski reiser se nakaljao. Joeov vjeti ovjek za publicitet odmah je primijetio da bi ako se tako nastavi ovdje neto moglo poi krivo. Rekao je da Cavi: Mister Gintzburger je jedan od velikih, starih amerikih producenata. Kao Louis G. Mayer. Radio sam za Mavera. Isti karakteri! Na dlaku! Jedna novinarka New Yorkera Lil-lian Ross, napisala je knjigu, zvala se Film. Tu opisuje i mister Mavera. Morali biste to proitati, mister da Cava. panjolac je kimnuo. Ona u toj knjizi citira Thoreaua. Thoreau je rekao da veina od nas ivi u tihom zdvajanju. Dakle, mi od SEVEN STARS-a miljenja smo da bi filmovi trebali prenositi vedro, a ne tmurno raspoloenje. Prokleto si u pravu, Charlev, rekao je Gintzburger. I time dolazimo do sri stvari. Naa sjajna Silvija doivjela je uasan udarac sudbine. Svi mi znamo koliko voli Babs. A Babs je sada tako strano oboljela. Zavrio je svoj doruak, izvukao iz unutranjeg depa na kaputu nekakav aluminijski zamotuljak iz kojega je izvadio ogromnu cigaru, odrezao joj vrh i njezin drugi kraj navlaio jezikom. Charlev je skoio urei da Joeu prui vatre. Ovaj je otpuhivao plave dimove i udobno se zavalio u naslon. Ne moemo od Silvije oekivati da proizvede KRUG KREDOM pod takvim stranim optereenjem, zar ne? Povukao je dim. Moramo za Babs osigurati najbolju moguu medicinsku njegu, ali je istodobno moramo, to se razumije samo po sebi, odvojiti od Silvije. Nijedna ena na svijetu ne moe izdrati takvo dvostruko optereenje igrati takvu superulogu i imati uza se teko bolesno dijete. I to u filmu kojeg e produkcija kotati 25 milijuna dolara, rekao je jedan od odvjetnika. Sada se svi razbudie i odjednom postadoe razgovorljivi. Tako je, rekao je Joe. Nastavi, Jim! Odvjetnik imenom Jim, rekao je: Ne uzimajui u obzir da je praktiki iskljueno Babs, kao do sada, pokazivati s majkom u javnosti, zar ne? Svi su kimnuli. Samo ja nisam. Babsino se stanje moe popraviti, rekao sam s osjeajem munine u elucu. Dok! rekao je Joe. ovjek koji je izgledao kao lijenik rekao je: Ne! Ne, to? Mister Kaven, vae me primjedbe iznenauju; u meuvremenu ste ve podosta uli o toj bolesti da biste znali da se Babsino stanje nee, ponavljam, nee mnogo popraviti. Puhao je kroz nos. Ili se moda nadate da ete zajedno s Babs uskoro nastupati u javnosti? Nisam odgovorio. Page 109

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok Svake mi je minute bivalo sve loije. Dok ima pravo, rekao je Rod Bracken. Moj dobri prijatelj Rod. Dok je rekao: Moramo, naravno, krenuti od pretpostavke da Babs svoju bolest uope preivi. to je? Neto vaim se ne svia? Va ton, rekao sam, va ton mi se ne svia, Dok. To e mi slomiti srce, odvratio je. Odvratno nemono danje svjetlo prodrlo je u salon i mijealo se sa isto tako odvratnim elektrinim svjetlom. Ako Babs bolest preivi, emu se svi, naravno nadamo, rekao je Dok, ostat e na svaki nain tako jaka oteenja da dijete jednostavno nee biti mogue pokazivati ja sam medicinar, mister Kaven, znam o emu govorim. Kod tako teke infekcije koju su prouzroili i virusi i bakterije posljedice traju vrlo dugo, vjerojatno zauvijek. Izraavajte se drukije, molim vas! viknuo sam. Na mene neete vikati, gospodine Kaven, rekao je doktor naglasivi ono gospodine. Saberite se, Pbil, rekao je Gintzburger i liznuo oguljeni listi svoje cigare. Pustite ga da izgovori do kraja! Lijenik je nastavio: Nee je biti mogue pokazivati. Neu se drukije izraziti, gospodine Kaven. Od sada je jo samo govorio: gospodine. Ali, ako i pretpostavimo poboljanje u granicama dakako moramo biti naisto, Babs vie nikada nee biti THE WORLDS GREATEST LITTLE SUNSHINE--GIRL! Najvee malo sunace svijeta. I zbog toga njezina majka nikada vie nee biti najvea glumica svijeta. Ne vjerujem da e uope snimiti i jedan film, pa ni KRUG KREDOM, dodao sam zlobno. To, rekao je Joe, uprijevi cigarom u mene, neka bude naa briga, Phil. Silvija e ostati najvea glumica svijeta, ona e snimiti KRUG KREDOM. Ne preostaje joj nita drugo, zar ne, moja gospodo? pogledao je svoje odvjetnike. Gospoda advokati se smijahu. Ne bi li ti moda to rekao? upitao sam Brackena. Taj je samo zanijekao glavom. Tko preivi takav meningo-encephalitis, rekao je Dok, preivio je tako teku bolest mozga da mjesecima, ak i godinama nakon toga mogu nastupiti jo nove bolesti, npr. epilepsija, ili tzv. Parkinsonova bolest. Simptomi Parkinsonove bolesti su ukoenost miia, npr. miia lica sa smetnjama neprestanog luenja pljuvanih lijezda tremorom miia itd, itd. To bi se moglo dogoditi i Babs. Mogla bi, naravno, dobiti epileptine napadaje na Sunset Boulevardu ili na konferenciji za tampu, a to ba ne bi bio lijep prizor, osobito Prestanite! vrisnuo sam. Ne derite se, viknuo je on. Djeco, djeco! rekao je Joe. Dublje se zavalio u stolicu i puio ravnomjerno duboko uvlaei dim. Zar ste zaboravili to sam govorio o velikoj, sretnoj obitelji. Vrlo ispravno, rekao je jedan od odvjetnika. To je slijedea toka. Jednostavno nikada se ne smije saznati to se dogodilo s Babs. To znai: da se vi gospodine Kaven i gospoa Moran morate i nadalje a sada pogotovo u javnosti pojavljivati kao idealni ljubavni par stoljea. Ali bez Babs! rekao sam. Ali bez Babs, odgovorio je. ovjek za publicitet je rekao: Postoje, kao to znamo, umjetnice npr. velika pjevaica. naveo je ime koja ima zaostalo dijete i koja svakome tko eli znati, to i kae. Zbog toga jo je vie vole i potuju. U sluaju gospoe Moran to je prema miljenju mojeg odjela na alost iskljueno. Vi svi znate zato? Monte Carlo, apnuo je Bracken jedva ujno. Ustao sam, otiao do vrata i ugasio elektrino svjetlo. Dakle? upitao sam. Dakle, rekao je Joe odbijajui dimove, sve je zapravo vrlo jednostavno, dragi Phil! Silvija je jo na odmoru. Mi je ni u kojem sluaju ne elimo suoiti sa stranim dogaajima. Za to ima vremena, ako ne daj boe Babsino stanje postane opasno po ivot, ili emu se svi nadamo ako se postepeno popravi do Silvijina povratka, tada emo s njom govoriti. Danas moramo govoriti s vama, Phil. Potpuno sam uvjeren da e Silvija prihvatiti nae argumente. Tog trenutka dvojica advokata ponovno su se smijala. Bracken je psovao, ali vrlo tiho. S vama dragi Phil, moramo odmah govoriti, jer ste u meuvremenu vi taj, a ostat ete to i nadalje tko e se s jedne strane stalno brinuti za jadnu Babs, a s druge za javnost biti mukarac s kojim je Silvija nala smisao svog ivota. U sluaju da se Babs vie ne pokazuje kao trea u vaem savezu postoje mnoga jednostavna i uvjerljiva objanjenja. Ve znam jedno. Vratio sam se do svoje stolice i sjeo. Tada sam upoznao lukavog i uslunog Maitrea Lejeunea u novom svjetlu. Okrenuo se prema meni, bezizraajno me pogledao i upitao: Shvatio? Da, rekao sam. Shvatio sam. Da bi Silvija ostala zvijezda, da biste vi mogli i dalje s njom zaraivati milijune, ja treba da vodim dvostruki ivot princa, supruga i dadilje. Mogli biste se i pristojnije izraavati! rekao je Lejeune. A vi me moete poljubiti, u guzicu, odgovorio sam mu. Sjeate se moj, gospodine suce, da sam u vezi sa Maitreom Lejeuneom pisao kako sam ja, na alost, idiot, potpuna budala. Promatrao sam ih sve po redu. Sve koji su sjedili u Joeovu salonu. Ni na jednom jedinom licu nisam primijetio ni traga simpatiji, ni traga suosjeanju. I tako je, dakle, vrlo brzo provalio moj karakter, onakav kakav je bio tada. Rekao sam, prekriivi nogu preko noge: Okay. Vi ste odluili. Ja sam, dakle, ovjek koji e Babs drati podalje od javnosti, koji e tko zna to jo sve za nju uiniti i tko zna gdje zavriti s njom. Ionako pored toga prema vaoj zapovijedi i nadalje Page 110

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok moram ostati Silvijin stalni pratilac, Silvijina velika ljubav i zbog toga budem prisiljen voditi dvostruki ivot to danas jedva da mogu i zamisliti, tada mi je potrebna sigurnost moja gospodo, jer nitko mi od vas ne moe rei kako e izgledati budunost, ni blia ni dalja. to to treba znaiti, gospodine Kaven? upitao je vrlo tiho jedan od odvjetnika, onaj koji me je oslovljavao samo sa gospodine. To treba znaiti, odgovorio sam isto tako vrlo tiho, da ukoliko moram i nadalje biti na raspolaganju i sudjelovati u vaoj posranoj igri traim pola milijuna dolara i to odmah. U gotovom. I u malim novanicama. Otvorit u konto za taj iznos. Mislio sam, naravno, na jedan veliki sef, ali to nisam rekao. Poto sam to izgovorio nastala je grobna tiina. Dugo vremena. Svi i Bracken, moj dragi prijatelj Bracken! gledali su me kao da sam nekakav kukac. Tada je Joe Gintzburger sasvim tiho rekao odjednom smo svi bili vrlo tihi: Napolje! to!? Smjesta napolje! aptao je Joe. Ne elim vas nikada vie vidjeti, nestanite vi ucjenjivaka huljo! to biste uinili na mom mjestu, gospodine suce? to se moglo uiniti? Ustao sam i napustio Joeov apartman. Ima planova koji bodu oi, zar ne? Tako sam sretna, mon petit chou, rekla je Suzy. eljela bih odmah otrati u najbliu crkvu i zapaliti svijee i ostaviti sto franaka u znak zahvalnosti. Poljubila me je. Leali smo oboje na njezinom ludom krevetu, oboje goli i pili smo ponovo Calvados. Ve smo obavili stvar. Suzy me je ljubila i milovala. Kasnije, rekao sam. Kasnije, Suzili, ne sada, sada emo malo spavati. Ali one druge slatke stvari jo emo jednom initi, rekla je Suzy. to se mene tie, stavila bih i dvije stotine franaka. ivio! Pili smo. Poi u s tobom i staviti stotinu k tome, onda e biti tri. Bolje ti meni stavi neto drugo, rekla je Suzy. Mogu vam rei moj gospodine suce, taj perniton ima neto u sebi. Niste umorni, niste pijani, a ono ostalo aj, aj, aj. Razlog Suzvnoj srei bio je taj to sam je nazvao jo iz Le-Mondea u njezin kozmetiki salon i rekao joj da doe u svoj stan na Trg du Tertre, da sam jo jednom o svemu razmislio i da prihvaam ponudu da zajedniki uemo u posao sa zeicama. Jo je na telefonu tako vrisnula od radosti da sam se morao izderati kako bi prestala vikati. To je zato jer sam tako sretna! Unato tome, tako to ne ide. Nai emo se kod tebe. Imao sam jo uvijek klju od njezina stana. Bila je ve tamo kada sam stigao i gotovo me udavila silnim zagrljajima i poljupcima. Moram neto popiti, rekao sam. U meni je jo uvijek gorjela srdba zbog Joeova postupka. I zbog pola milijuna koji je propao. ak jo i vie. Zato sam i nazvao Suzy. Moe se zaraditi mnogo novaca i bez ucjenjivanja. Istina bio sam tada velika svinja, moj gospodine suce, a perniton i sada na to jo alkohol uinili su me jo mnogo veom svinjom. Serem na Silviju, rekao sam. Serem na Babs, serem na sve. ivi se samo jednom! Ne pada mi na pamet obavljati taj prljavi dvostruki posao za tu prljavu filmsku brau. Bio sam jednostavno lud toga prijepodneva. Nisam bio sposoban zamisliti kakve bi sve posljedice moglo imati to to sam uinio i to to inim. Uope nita nisam mogao zamisliti. Perniton i alkohol! Sve to sam mislio, ako sam uope i mogao misliti, bilo je: Kraj. Kraj. Kraj! Tko sam ja zapravo? to su nainili od mene? Dakle, ponovno smo radili one stvari, Suzy se napila, a ja sam bio potpuno trijezan i potpuno budan i zatim sam gol kao i Suzy otiao s njom u kuhinju i gledao kako karama ree ogromnog raka. Kupila ga je ve kuhanog jo na putu kui jer je znala kako rado jedem rakove. Sjedili smo u kuhinji, vani je sijalo slabo zimsko sunce, a ja sam imao velik apetit. I Suzy. Dok je jela u detalje mi je opisivala prekrasan ivot to emo ga voditi sada ikad sam se konano urazumio. Jo danas u pisati svom grofu da je s nama gotovo, a sutra u rei mojim zeicama da dou ovamo. Danas emo biti sami, zar ne? Vidjet e kako e te odmah voljeti, mon petit chou, a potom emo lijepo svi zajedno sjesti i dogovoriti sve pojedinosti i to ti je? Nisi vie gladan? Otvorila je bocu ampanjca, ispio sam au i mora da sam pogledao kao mjesear rekavi: Ne, ide. to ne ide? Rakova noica koju je grickala pala joj je iz ruke i uplaeno me pogledala. Ne ide to s nama, rekao sam. Ti si pijan, mon petit chou. Nisam. Onda si lud. Nisam ni lud. Mora da si lud, mon petit chou, rekla je Suzy i izgledala je vrlo ozbiljno, dok je govorila. Najprije smo dijelu vjenost zajedno onda se ono derite razboli i tvoja kurva mora ii na lifting. Obratno, rekao sam. Merde! Onda opet dolazi k meni. Ja ti neto predlaem. A ti kae, ne moe. Jer si odjednom otkrio srce za ono derite koje uope nije tvoje. I ja to uviam i saberem se, moe mi vjerovati da sam se tada i te ikako sabrala, moj dragi! i kaem da te razumijem i da od naeg plana nee biti nita. Onda uzeo me vrag ako nisi ve tada zreo za ludnicu! onda odleti, pa se vrati i nazove me li kae da sere na sve, da emo se sada dati na posao! I doe ovamo, i sretni smo kao jo nikada i sve je napokon u redu a sada opet govori da sve to s nama ne ide. Mon petit chou, takvo to ne moe initi, zna li to? Kakva god bila, ja sam ipak ovjek, a takvo to ne moe initi ovjeku. Da, rekao sam. Ne, rekao sam. to da? to ne? Ne, takvo to se ne ini ovjeku, Page 111

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok rekao sam. Kao to si upravo rekla. Nalila je punu au ampanjca i popila ga naduak i spustila glavu meu ruke. Dolo je dotle, rekla je Suzy. Sad e sa mnom poeti. Prokleta pijaca! Sjedi preda mnom, mon petit chou, i ujem stvari koje nikada nisi izgovorio! Ali ja sam ih izgovorio, Suzy. Ali to je suludo! Naravno da je suludo. Pa taj te momak iz Hollywooda izbacio. Rekao ti je da si nitarija i ucjenjiva! Ne eli te vie vidjeti. Ti nema nita i nisi nita. to e sada zapoeti, za ime boje? Ne znam, rekao sam. Ustao sam kao u transu, otiao u kupaonicu, prao se, otiao zatim u dnevni boravak i polagano oblaio komad po komad odjee koju sam pri dolasku skinuo na brzinu. Dok sam se tako oblaio, Suzy je stalno trkarala za mnom ili stajala pored mene, suze su joj tekle niz lice, dugo me je nijemo gledala, a potom je jo uvijek gola, samo u papuama, zavila prste u dlanove i progovorila, teko gutajui: Ti si poten ovjek, to je sve. Bio sam ve u dnevnom boravku i imao na sebi gae i arape. Sranje, a ne poten ovjek! rekao sam. Poten ovjek, ne sranje, rekla je Suzy. Sunce je prodrlo u sobu. Ipak, rekao sam gdje je moja koulja? Ovdje priekaj, pomoi u ti. isto je kao i prvi puta. Dijete koje nije tvoje, Babs. Bolesna Babs! Mora neprestano misliti na nju. Majka, to staro ubre! Ona te se ne tie. Ali dijete! Zbog djeteta ti nije svejedno! Dijete je ono najvanije! Ne! Da! Ne! Ne reci ne! rekla je Suzy. Priekaj zakopat u ti gumbe na rukavima. Ti nema vlastitog djeteta. Tako si Babs uinio svojim djetetom. I sada, kad je bolesna i kad treba pomo mora jednostavno k njoj. Kunem se, gospodine suce: da je Babs toga trenutka umrla, ili za nekoliko sati ili dana, nita mi ne bi znailo, asna rije! Poslije onoga to sam u Niirnbergu saznao o absinu stanju, a jo vie poslije onoga na to me je Joe Gintzburger htio prisiliti, nije bilo niega na tom svijetu to sam tog trenutka vie mrzio od Babs, te proklete abenkrastae koja je unitila moj ivot, za sva vremena. To je istina. Tome da nisam ostao kod Suzy, da sam odluio otii od nje nisam imao pojma kuda ni od ega u ivjeti bio je drugi razlog. Njega sam, jedui raka, Iznenada postao sasvim svjestan. Nisam mogao, nisam smio razoarati Ruth. Htio sam, sve bih, sve bih uinio da ponovo doem u njenu blizinu, da budem uz nju, da sluam njezin glas, da gledam njezino lice, njezin stas, njezin hod Dok sam oblaio hlae, Suzy je govorila. Naravno da mora k Babs. Dala bih sve da te mogu zadrati. Ali ne mogu, a vie to i ne elim. Jasno mi je to je s tobom. Ti si predobar za mene. Veliki boe, pomislio sam i povukao zatvara na hlaama. Time je na plan propao. Zaboravi ga, to je mogue bre. Ja neu izdati ni tebe, ni Babs, ni to ubre, niti bilo to drugo o emu znam. Nikada, nikome. Kunem ti se. Kleknula je i pomagala mi obui cipele, dok sam ja vezao kravatu. To mi je lako, jer previe te volim, a da bih tako neto uinila. Suzili, molim te. Budi miran! Previe te volim! Ali nikada vie nemoj doi ovamo. Nikada vie, uje li? Obukao sam svoj kaput. S nama je gotovo. Sada odmah. Zauvijek. Jer inae inae ako se jo jednom tako neto dogodi kao danas, uinit u neku svinjariju! Otiao sam u predsoblje i obukao ogrta. Onda rekoh: Ali zato moemo ostati prijatelji. Nije mi dopustila da izgovorim. Iznenada je vrisnula dok su joj suze tekle niz obraze. Gubi se! to prije! Rekla sam ti ve, ja sam govno! Ako te budem gledala jo samo minutu due, predomislit u se i ponaat u se kao govno, gubi se dakle! I izgubio saim se. Potrajalo je neko vrijeme dok sam naao taksi, odvezao sam se potom u blizinu Le Mondea, izaao i platio. Ima sam jo 55 tisua franaka od posljednje trke kod Luoiena Bayar-da, moda aik i neto vie ako sam na posljednjoj trci takoer dobio, zar ne, moj gospodine suce. To je u svakom sluaju gomila novaca do koje sam morao doi. Znao sam Lueien je u vratarov stol stavio zapeaenu omotnicu, kako bih je u svako doba mogao uzeti, a sada sam je trebao. Bio je to novac to sam ga imao; sa Silvijom nakon to se probudi iz svoje kure spavanja nisam mogao vie. Odmah u joj s uitkom ispriati da su me najurili, i zato. Pod takvim uvjetima Silviji ne preo staje drugo doli da me i sama najuri. Naravno mogao sam je i pokuati razuvjeriti, svim sredstvima kojima u tu svrhu raspolae igolo poput mene. Ali to nisam vie htio jer sam znao, ako pokuam, moralo b!i i uspjeti. A sama pomisao na pokuaj tako mi se gadila da je ve zbog toga pokuaj morao propasti. No da, mogao sam drati gubicu i mogao sam sa Suzy otvoriti onaj dom za zeice, ali ni to nisam uinio. ovjeku poput mene nije bilo pomoi. U mojem hotelskom sefu bili su jo briljantni gumbi za koulju i runi sat iz platine, kao i ostale drangulije to mi ih je poklonila Sil-vija. Morao sam se toga dokopati prije no to mi sve oduzme. U garai na aerodromu nalazio se mascerati ghibli. Za njega bih sigurno dobio veliku sumu kada bih ga prodao. A u mojem apartmanu bilo je jo nekoliko vrijednih stvari koje svojevremeno Rod nije zapakirao i poslao k Suzy. Za mene je sada svakih deset franaka bilo vano, svaki franak. Bio sam, naime, siromana svinja. Nisam imao pojma to e biti od mene i nisam ni uspijevao o tome ozbiljno razmisliti, jer sam neprestano morao misliti na Ruth. A nisam znao Page 112

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok ni kako da se vratim k njoj i to bi se tamo sve moglo dogoditi. Bio sam prilino smuen. Perniton, ampanjac, koi-tus i isto srce ne podnose se ni pod kojim uvjetima. A prije svega sam se plaio, beznadno plaio, ponovnog susreta s Joeom i njegovim ljudima i s tim prokletim eunuhom Lejeuneom, tim prodrljivim psom ikoji mi je onako skoio na lea. Iao sam, dakle, pjeice u Le Monde i to sve ipolaganije. Sunce je nestalo, postalo je hladno i neudobno, a ja sam iao jo polaganije. Bez obzira kako polagano hodali, moj gospodine suce, jednom ipak doete onamo kamo ste morali stii. ef recepcije i dnevni vratar kimnuli su mi kao u danima moje sree i ja sam njima kimnuo, veselo. Bio je u slubi Charles Fabre, legendarni ef portira, ovjek za kojeg se znalo da nema stvari izmeu neba i zemlje koju ne bi mogao uiniti moguom, i to u trenu. Govorio sam s njim i dobio sam svoj klju od apartmana i svoju omotnicu s novcem. Sjeo sam u predvorje, otvorio omotnicu i naao u njoj 55 tisua novih franaka u novanicama od pet stotina. Bila je to velika omotnica i u njoj jo i komad finog papira na kojem je u gornjem lijevom uglu krasopisom bilo ispisano ime Luciena Bavarda, a ispod toga slijedei tekst: Dragi vrlo potovani monsieur Kaven, zahvaljujem Vam od sveg srca za 10 tisua NFr koje mi je u Vae ime predao mister Bracken. Prilazem ostatak dobiti, 55 tisua NFr. Beskonano mi je ao, monsieur, to Vam moram saopiti da smo imali smolu u drugoj trci u Chantillvju, s ona dva konja to sam ih Vama preporuio. Kings Twist bio je diskvalificiran, a Le Parleur je stigao etvrti. Ne mogu Vam rei koliko mi je neugodno, kladio sam se prema Vaoj elji na njih s ukupnom svotom od etiri i po tisue novih franaka. Poto je mig bio moj, to je naravno moj gubitak. Stari Lucien! Naravno, uope nije dolazilo u obzir, mislio sam, prije nego to odem iz ovog hotela moram ga nazvati ili s njime govoriti i u svakom sluaju vratiti mu njegov novac. Bio bih vrlo sretan ako bih jedne od slijedeih noi mogao s Vama razgovarati. U nedjelju, 12 prosinca tre, naime, u Vincennesu tri konjia za koje stavljam ruku u vatru. Molim Vas, stupite sa mnom u vezu ja sam nekoliko puta uzaludno pokuavao. Primite, vrlo potovani mister Kaven, izraz najdubljeg potovanja od Va-eguvijek Vam odanog Ludena Bayarda Sjeo sam za pisai stol u predvorju, uzeo hotelski papir i napisao Lucienu pismo kojim mu zahvaljujem. Bio sam vrlo openit i nisam govorio o svojoj situaciji. Ali sam u omotnicu stavio 10 tisua novih franaka, dva siuna svenjia. etiri i po tisue je Lucien izdao za mene kod druge trke, a pet tisua kod prve. Preostalih pet stotina franaka trebalo je biti jo jedna prijateljska gesta. Zalijepio sam omotnicu, napisao na njoj Lucienovo ime, odnio je svom prijatelju Charlesu Fabreu i zamolio ga da je naveer preda Lucienu. Naravno, monsieur Kaven. Sada sam od svoje dobiti, dakle, imao samo 45 tisua NFr. Ali postoje stanovite stvari koje se jednostavno ne mogu initi. Zar ne? Hoete li mi uiniti uslugu, monsieur Fabre? Svaku, monsieur Kaven. Dao sam mu broj Suzvna kozmetikog salona i zamolio ga da nazove, s molbom da moje kovege do tada sam, naime, primio samo jedan od njih to je mogue bre poalju u Le Monde. Jo je brdo stvari bilo kod Suzy. Nadam se da nee odugovlaiti, iz bezobrazluka ili zbog tuge, razmiljao sam. A morao sam isprazniti i svoj sef, ali sasvim na ikra-ju. Bit e odmah ureeno! Fabre ime je veselo gledao. Smekali ste taj prljavi listi Koji?. ah, tako! Mislio je na one bulevarske novine s onim skandalom. Demanti zauzima cijelu stranicu monsieur Kaven, zar niste vidjeli? Ne. Morao sam u. Hvala bogu, prekinuo me je: Madrid. Sa mademoiselle Geiringer. Kako joj je? Bolje, odgovorio sam, tamo je u pravim rukama, znate? To me veseli, monsieur Kaven, to me doista veseli, ma-de-imoiselle Geiringer je tako ljubazna mlada dama. Tada sam liftom otiao u etvrti kat i hodnikom do svog apartmana broj 419. Otkljuao sam i zatvorio vrata za sobom. Sjeo sam i gledao u svoje cipele. Mislio sam na Ruth. Najprije sasvim zbrkano, jer je to doista d bilo potpuno zbrkana stvar, a onda sam upadao u sve dublje razmiljanje o tom to bih mogao uiniti da ponovno vidim Ruth i mislio sam o mnogim nainima i bivao pri tome sve omamljeniji. I vidio sam da su mi cipele prljave, izuo sam ih da ih oistim jer sam to jo uvijek inio sam, a onda mi je sinulo da je pribor za ienje jo uvijek u jednom od onih kovega koji se nalaze kod Suzy. I tako sam i dalje mislio o Ruth i gledao svoje arape. Njih mi je pak kupila Silvija. Sve to sam imao osim rupia, gaa i arapa, kupovala mi je Silvija. Bile su to vrlo lijepe tamnoplave arape. Vrata se naglo otvorie. Mali Joe Gintzburger uletio je u salon kao oluja. Vidio sam da je iza njega iskrsnuo Lejeune, a iza njega Rod Bracken, a iza njega oni ljudi to ih je Joe doveo iz Hollywooda. Brzo su mi se primicali, a ja sam ih se bojao jer je samo Joe meu njima bio patuljak, a ostali su me mogli smlaviti u svako doba, svaki posebno, ta snana, sportski graena gospoda, koja su zbog svojih visokih pozicija morala biti lijeniki pregledani dva puta godinje i stalno odlazila na treninge. Mislim Amerikanci. Onog Le-jeunea trebao sam samo udariti nogom pa da zavee gubicu, ali to bih imao od toga kad bi se potom na mene sruili svi oni Page 113

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok ostali. Ustao sam u arapama i malo ustuknuo. Brzo su se pribliavali. Na traju sam se uzmiui sudario sa zidom i primijetio da ne mogu dalje. Mislio sam kako bih sada mnogo dao za jedan elini bokser. Novac od trka, vidio sam uasnut, leao je takoer na stoliu pokraj. ujte, Joe., poeo sam, ali me je mali s bijelom kosom glasno prekinuo. Ni rijei, vi svinjo! rekao je Joe Gintzburger. Smjesta se gubite odavde, poeo sam ponovno dok su me ostali ve svi opkolili i gledali me na nain fcojii je teko opisati. Sigurno ima mesara boji rado kolju svinje i oni sigurno tako izgledaju prije no to se daju na posao. Ali i njih mora da je potreslo to to ine, jer su tako i izgledali svi ovi psi osobito Joe i Bracken. Ima da utite, vi svinjo! rekao je imali Joe, a ja sam imao ludi osjeaj da bi me najradije privukao k sebi i poljubio u elo. Svinjo! rekao sam, ponovio je. uo sam. Ovako u arapama osjeao sam se osobito bespomoan. Super svinja, dodao je Joe i zvualo je to gotovo njeno. Vi ste supersviinja, Ph.il, ali i supersvinju valja platiti ako je potrebno, a mi vas trebamo. Tada sam na trenutak mislio da u se onesvijestiti, ali se nisam onesvijestio. Munjevito mi je postalo jasno: psi su zapali u paniku nakon to me je Joe najurio. A oni su me doista trebali kao koricu kruha i razglabali su vjerojatno o razliitim drugim rjeenjima, i nisu uspjeli i silno su se uplaili da bih mogao otii u nekakvu agenciju i da bih mogao brai ispriati cijelu istinu. Kaem vam, gospodine suce, da se ni s izgubljenim sinom ne bi ljubaznije postupalo u njegovoj obitelji nego to je to sada ovdje bio sluaj. Joe je rekao: Okay, okay, ao mi je za ono jutros. Do veeras ete dobiti pola milijuna dolara, upravo kao to ste eljeli. Morate priznati, gospodine suce, bilo je malko previe da bi se moglo probaviti, zar ne? Stupio sam korak naprijed, a Joe i ostali uzmaknuli su, a ja sam sasvim polako krenuo prema stolici, jer mi se vrt jelo u glavi, prema stolici gdje su stajale moje prljave cipele i sjeo sam, a oni su neujno prilazili, sa svih strana tako rei na prstima, sve blie i na kraju su me okruili kao pajkani nekog zlog razbojnika u uobiajenim amerikim kriminalistikim televizijskim serijama. Samo to nisu imali eire. to vam je, upitao je Joe, Zar niste razumjeli? Vrlo sam dobro razumio, Joe. Veeras. U malim novanicama, kako ste traili. Potrajat e neko vrijeme dok se skupi. Ve smo poslali ljude. U mnoge banke. Mnogo je novaca pola milijuna. Ne, rekao sam. to ne? upitao je Joe. Ne, neu uzeti novac, odgovorio sam. Ispriavam se, Joe. Ispriavam se svima vama, moja gospodo. I sve sam ih pogledao. Kalkva je to opet nova kvaka? zaikukurijekao je Lejeune glasom djeakapjevaa. Nije nikakva nova kvaka, odgovorio sam. To je istina. Vidite, moj gospodine suce, palo mi je na pamet, nakon svega razmiljanja, kako je mogue da se ponovno vratim k Ruth. Ne k Babs, ona mi je i dalje bila ravnoduna kao i prije. Tako sam tada barem umiljao. Ali k Ruth. K Ruth! Bilo je to tako jednostavno. A toga se dugo nisam uspio dosjetiti. To je ista istina, odgovorio sam, Neu novac. Trebam samo malo, da, a to e mi Silvija dati kao i do sada. A ja u initi sve to od mene traite, moja gospodo. Gledali su me kao umobolnika i harlev, ovjek za publicitet, doista se obratio lijeniku: to je s njim, doktore? Da nije izgubio razum? Dok je pristupio i ispitivaki me pogledao d rekao: Taj je sasvim u redu. Sagnuo se prema meni, pomirisao i rekao: Mirie malo na alkohol, ali nije pijan. Potom su opet svi zautjeli. Konano sam progovorio: elim ostati kod Babs. I kod Silvije. elim initi sve to bude potrebno. Odstupite doktore, molim vas, malo natrag. Zato, upitao je lijenik. Stojite na jednoj od mojih cipela, odgovorio sam. elim je obui, zebu me noge. Johannes Mario Simmel Nitko nije otok (Druga knjiga, 481 strana) ovo mlado ljudsko bie koje sada pokapamo, koje smo tako voljeli, i koje bijae predmet tolike brige i tolikih pokuaja da mu se pomogne, a koji su na kraju ipak svi bili uzaludni, rekao je pastor Ernst Hirtmann, blijed, potiten, osrednje visine, popravljajui svoje naoale. Stajao je na rubu otvorena groba, zajedno s jo dvadesetak ljudi. Ruth je bila ovdje, i ja, i roditelji sedamnaestogodinjeg, potpuno uzetog Tima, DOPUSTITE, NERON!, koji je umro 3. prosinca 1971. u niirnberkoj bolnici Sv. Sofije, nekoliko sati prije no to sam stigao ovamo s Ruth i Babs iz Pariza. Oblaci su plovili nisko tog poslijepodneva, puhao je jak vjetar, bilo je hladno na velikom nurnberkom zapadnom groblju sa irokim drvoredima, s krematorijem, s mnogim starim visokim drveem kojega su grane strile prema nebu, gole i crne. Bilo je to poslijepodne, 7. prosinca 1971, jednog utorka. Uzaludno i skupo, rekao je tiho Timov otac. Stajao je pored mene visok, teak, imao je na sebi krznom podstavljeni ogrta, a lice mu je bilo crveno ne od hladnoe, nego od srdbe. Timov otac bio je gnjevni stari Page 114

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok mukarac. Onda je rekao glasnije: Jednom sam izraunao koliko me je kotalo ovih sedamnaest godina. Samo posljednjih tri mjeseca odjednom osamnaest tisua za tu novu spravu. Budi miran, preklinjem te, rekla je njegova ena ikojoj su suze tekle niz lice. Osamnaest tisua, ponovio je ovjek kao pod prisilom. Osamnaest tisua za tri mjeseca! Zato? Jer nam je taj engleski profesor pisao da je s tom napravom mogue initi uda, tako dugo dok nismo povjerovali. A nae zdravstveno osiguranje odmah odbilo nadoknaditi trokove. Ali, ti, ti si rekla da Tim mora imati tu spravu. A lijenici ovdje? Oni su je, naravno, eljeli isprobati. Kaem ti, lijenici na cijelom svijetu dre zajedno. Osamnaest tisua! ponovio je jo jednom taj teki ovjek. Potom je zaplakao. ok! apnula mi je Ruth. U trenutku je sve besmisleno. To je dobar otac, poten ovjek. Poznajem ga ve dugo. Ali uvijek se ponavlja kod smrtnih sluajeva da se ljudi jednostavno izokrenu! .mi znamo, rekao je pastor Hirtmann, da ivot mora tei dalje. To je istodobno i fraza i istina. Kako treba tei dalje? Tako da nam je svima, svakome od nas neprestano pred oima smrt i da je nikada ne zaboravljamo, bez obzira bila ona posljedica bolesti, ili nesretnog sluaja, ili rata. I ako smatramo da ono to svakodnevno radimo korisno ili sasvim nekorisno, ono to govorimo, da sve to ima smisla, onda se moramo pitati da li je taj smisao mogue potvrditi i u odnosu na smrt. Nije li sve ipak velika besmislica. Svi emo umrijeti. Sva naa naklapanja rasprsnut e se, a ono to e se o nama govoriti, nee sve biti istina. Ali ve su sada istinite velike i male boli, i istinita je tuga za mladim ovjekom. Stajali smo svi u blizini krematorija, roaci i prijatelji obitelji, ali kako mi ree Ruth i nekoliko bolniarki i lijenika iz bolnice. Dugo, gotovo kao tualjka, tulila je neka lokomotiva. Sasvim u blizini groblja protezale su se tranice velikog teretnog kolodvora i to mi je rekla Ruth kada je prvi put za vrijeme pogreba lokomotiva ispustila zviduk. Neprestano su zvidali vlakovi i tropotali kotai. Prethodnog sam dana stigao iz Pariza. Silvijinu kuru spavanja malo su produljili jer profesor Delamare vie nije htio nita stavljati na kocku. Danas, ukoliko se nita ne dogodi, morala je zapravo ponovno biti budna i ekati moj poziv. Sve to smijemo initi jest da si meusobno pomaemo, rekao je Hirtmann, tako da odista priznamo nau bespomonost. Bilo je vrlo hladno uskoro e i snijeg, mislio sam. I sveenik moe priznati svoju bospomonost, rekao je Hirtmann, jer nije sposoban izmamiti utjehu. On je moe samo prodavati dalje ako zna kako. Ja, upravo takav sveenik, kaem vam ovdje i sada: kad je rastanak tako teak i potresan kao ovdje, od ovog mladog bia, radije bih bio na vaoj strani, dragi roditelji, nego da stojim ovdje i da vam govorim. Mnogo bih radije s vama utio ili moda molio: Boe, ne oglui se na nae suze. Ruth se neobino izmijenila. Svako malo pogled bi joj odlu-tao grobljem, iznad svih grobova. inila se potpuno odsutnom. Opet je zatulila jedna lokomotiva. Pomiljao sam, kako sam nou u svojoj hotelskoj sobi takoer uo zviduk lokomotiva koje su me probudile iz stranih snova, tamo u hotelu Bristol gdje sam sada stanovao. Kada sam doao, pokazao sam vrataru njemaki paso na ime Philip Norton. Bio sam Nijemac, ali sam ivio u Americi, vidjelo se to iz razliitih oznaka i viza u ovome pasou, starom svega tri dana, namjerno zguvanom i umrljanom bio je to, naravno lani paso. Odmah u vam ispriati kako sam ga dobio. Ali, rekao je pastor Hirtmann, Bog se ne ogluuje barem ne na nae suze. Njegov glas, koji najee ne ujemo jer ga zagluujemo vlastitom galamom i brbljarijama, biva ujan tek kad postanemo sasvim, sasvim, sitni, od tuge i nesree U tom trenutku sam ga ugledao. Sasvim jasno. Bio je to mrav ovjek, star moda 45 godina, imao je na sebi sivi dufflecoat iznad plavog, zguvanog konfekcijskog odijela, dufflecoat nije zakopao, zguvanu, ne vie istu bijelu najlonsku koulju, plavu kravatu, crnu kosu oianu kao u jea, blijedo lice; tamne oi ispod obrva bile su ispunjene istodobno pohlepom, glupou, i velikim strahom kao u takora. Stajao je podalje od mene, s onu stranu groba, ali oiju ukoeno uprtih u mene, samo u mene. Tko je to? pomislio sam uplaeno. Jedan je ivot zavrio. Otilo je dijete ikoje nikad nije osjetilo nemir odraslih, nemir to proizlazi iz naeg suludog svijeta koji nam uskrauje svaki spokoj Oi! Uske, ledene nemilosrdne a, sulude oi tog mravog, loe odjevenog ovjeka, uprte u me, bez prekida. Ruth je rekla. to vam je? Odgovorio sam stisnutih zuba: Tamo prijeko. Momak u dufflecoatu, koji bulji u mene, znate li tko je? Nemojte odmah pogledati! Malo priekajte! ovjek. tako kae nae poslanje, nastavio je Hirtmann, stupa u veliku samou. Prvi koji ga je iskusio kao svoj mir, nazvali su ga Kristom Nemam pojma, rekla je Ruth. Izgleda kao Amerikanac. Siguran sam da jest, odgovorio sam jedva pokreui usnice. Kotai su ponovo tropotali. Hirtmann je govorio jo raz-govjetnije: Po tom ovjeku kojega nazvae Kristom, nitko vie nije sam niti je ostao po strani. to mu to nadie ogrta ispod lijevog ramena, apnula je Ruth. Mislite da nosi. Da, proaptao sam, mislim. Ne gledajte vie u Page 115

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok njega! . a mi, u ime bijedno ostavljenog i raspetog Krista, molimo smirenje i njegovu tihu, snanu i utjenu rije prije svega za roditelje. ovjek u duffleooatu gurnuo je desnu ruku pod ogrta, tamo gdje mu se na lijevoj strani ispupio. Ruth je s mukom suspregnula krik. Pripremio sam se na skok. Mnogi su nas ljudi iznenaeno pogledali. ovjek kojega nisam poznavao izvukao je iz depa kaputa fotografski aparat podigao ga i fotografirao me, jednom, dva puta, tri puta, vidio sam kako uvijek nanovo skuplja dijelove ove mini-kamere da bi pomakao film. Htio sam poi k njemu. Stajao sam uklijeten izmeu ljudi. Nisam mogao k njemu. Sada je fotografirao skupinu oko groba, pastora, ostale ljude. Ruth pored mene. Hirtmann, okrenut leima prema njemu, govorio je . eljeli bismo optuiti Boga kada osjeamo da toliko gubimo. To bismo mogli uiniti. Optuujemo onoga tko je kao optuenik na naoj strani, tko je sjedinjen s onima to trpe, tko pati tamo gdje i mi patimo, tko mora i dalje patiti sve dok ljudi budu patili. ovjek u duffleooatu iznenada se okrenuo i pobjegao kao sumanut, sve dalje i dalje u groblje, prema njegovu zaputenom kraju gdje vie nije bilo ni drvoreda ni grobova, nego samo jo gust, visok, sada ve pocrnjeo korov, najdublja divljina. U trenutku ovjeka je nestajalo u gutiku. to to znai? apnula je Ruth. Slegnuo sam ramenima. Bojim se, apnula je Rivth. I vi, zar ne? Kimnuo sam. . njegova ljubav, rekao je pastor Hirtmann, dok se ponovno ulo kotrljanje kotaa, obuhvaa mrtve. Obuhvaa i ive, koji svakog trenutka stoje pred smru i koji stojei pred grobom tako esto zaboravljaju rei: Gospodine, poui me da se sjetim kako i sam moram umrijeti kako bih postao razumniji. Na ovom mjestu, gospodine suce, moram neto nadoknaditi i izmeu ostalog izvijestiti o nastajanju jedne ljubavi iz mrnje. Jedva sam u podne, onog stranog 4. prosinca 1971. izjavio da u ostati kod Babs i Sdlvije, poslao je taj Lejeune odmah sve ostale iz sobe jer je, ikako je rekao, morao sam sa mnom razgovarati. Skljokao se na jedan kau, tako da su zakripale opruge, uzdahnuo, raskoraio noice zato to zbog njegova obujma i nije mogao drugaije, derao bombone s vrhnjem i ozareno me gledao. to znai taj blesavi smijeak, upitao sam. Da se veselim nastavku prie, rekao je Lejeune derui bombone, pri emu mu sine: Hoete li i vi jedan? Vjerojatno moete zamisliti to sam odgovorio, moj gospodine suce. Lejeune se smijao kao lud s punim ustima, naravno, pljujui naokolo djelie bombona. Ta gueule salaud! rekao sam. Zavei, ikrmao! Assassin! rekao je Lejeune i cerekao se. Sale assassin! odgovorio sam debeloj odvjetnikoj mje-ini. Ja u jo od vas uiniti pravog Francuza, rekao je beskrajno obradovan. A onda se uozbiljio. Najprije moram iz vas napraviti krivog Nijemca. to to treba znaiti? Dakle, morat ete voditi dvostruki ivot, izmeu Babs i Silvije Moran. U Njemakoj se ni pod kakvim uvjetima ne smijete zvati Kaven. To je jasno. U Njemakoj se inae morate sasvim drugaije ponaati. Suzdranije, tie, potitenije, malograanski. Kad budete nastupali sa Silvijom, onda ste, naravno, Filip Kaven, stvoren za ljubav, tada morate uzeti vae prave papire, tada se morate ponaati kao i ranije. U Njemakoj trebamo za vas novi paso, novi stil, tamo ste siromaan, nesretan otac. ne gledajte me tako, kretenu! u Njemakoj trebamo za vas paso na ime Norton. Ne Paul Norton. Razmiljali smo o onom prvom uzbuenju, kada je Babs dola u bolnicu St. Bernadette. Sada pretpostavimo da mala ne odapne, jer ako umre cijela je stvar, naEavno, nepotrebna sada vam moramo ispostaviti isprave na ime Philip Norton. Zato? Jer e vam Babs, ako se ponovno probudi to je mogue T- zvati ponovno Phil. Phil imena e se ponovno sjetiti kada joj bude bolje. A to se tie onoga, Kaven, ima jo mnogo vremena. A majka? Mala djeca kau mama. Ne Silvija Moran, zar ne, akao je po zubima i razoarano promatrao rezultate svog truda. Da, a mama je jo uvijek na odmoru, zar ne? Dakle? Vi ete dobiti njemaki paso na ime Philip Norton, ali vi ivite u Americi. ig i sve ostalo bit e u pasou. Paso e izgledati kao da nije tek nedavno izdan. Oni tamo u Niirn-foergu imaju svoje metode. Moramo vas odmah slikati za paso i slike hitno poslati u Niirnberg, mojem prijatelju. Tko je va prijatelj u Niirnbergu? Lejeune je jo uvijek akao po zubima. Morao bih otii k zubaru. to ste ono pitali? Tko je va prijatelj u Niirnbergu? Lejeune se smijao. to je smijeno? Zove se, Wigbert Sondersen, glavni komesar u niirnberkom predsjednitvu policije. Odjel za umorstva. to? Smijeno, zar ne? Sluajte. Sondersen i ja smo stari prijatelji. Jednom sam ovdje u Odjelu za umorstva uspio postii da se Sondersenu uini velika usluga. Ljudi poput nas moraju biti sloni, zar ne? to ovjek iz Odjela za umorstva moe zapovijediti Odjelu za pasoe? Da mi se ispostavi lani paso? Da, odgovorio je Lejeune. Ova stvar sa lagom ipak je najbolja. Da, Sondersen to moe. Jedan je od najboljih kriminalista u Njemakoj. U jednoj polovici Njemake. I u drugoj polovici imam prijatelja. Ja imam posvuda prijatelje. to mislite zar bih inae mogao raditi? Vjerujete li da bi me inae mister Gintzburger angairao? To me se Page 116

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok dojmilo. Sondersen je marljiv ovjek, i treba mu ii na ruku, rekao je Lejeune. Ja sam mu ve telefonirao. Sve OK. Pasoki odjel eka samo jo sliku. Onda ete dobiti paso, oni imaju peate za vize, sve to god hoete. Bit e to izvanredan lani paso. Osim toga imate i svoj pravi. Ali, to jo uvijek nije sve. U Njemakoj ne smijete izigravati plejboja kao ovdje, onakvog kakav ste ovdje. Ne prekidajte me. U Njemakoj ste jedna, obina svinja, koja ima dijete oteena mozga. Tamo, naravno, neete nositi odijela od Cardina, ve konfekciju. Jedan dio prtljage fine stvari ostaju u Le Mon-deu a i kovezi s Babsinom odjeom bit e izmijenjeni. Novi moraju uskoro stii. Tko je to naredio? A tko bi? Ja, naravno. Moram i ja neto uiniti za svoj novac, a dobivam gomilu novaca od Joea Gintzburgera. Zatim, u Njemakoj morate nositi naoale. S obinim staklima. Ne tamne. To je upadljivo. I morate biti skroman. Sasvim skroman. Va maserati ostaje ovdje. Ako to ve i sami niste shvatili, dragi prijatelju, odsada morate voditi dvostruki ivot, kao dr Jekvll i mister Hyde usporedba nije ba najbolja, ali vi razumijete to mislim. Da, odgovorio sam. Onda doite. Idemo. Ne smijemo gubiti ni minutu. Rezervirao sam i sobu za vas. Hotel srednje kategorije. ao oni je. U luksuznim hotelima moete stanovati samo kao Philip Kaven. Nekoliko konfekcijskih odijela, rublje i sve ostale triarije, idemo sada zajedno kupiti. Vidite, moj gospodine suce, bio je trenutak u kojem sam prema prederanom Maitre Lejeuneu poeo osjeati ljubav iz mrnje. Samo trenutak, da se ne zapletem! Prema zapisima u dnevniku, poli smo Lejeune i ja 4. prosinca 1971. u Pariz kupovati za mene sa tezge u Galeries Lafavette naprosto sve, ak dva kovega, naravno, plastina. Petog prosinca pojavila se reakcija na prokleti perniton. Prespavao sam cijelu nedjelju i ak pola ponedjeljka. Budui da jo nisam imao svoj paso, morao sam tog utorka, u prvo svitanje koristiti Silvijin SUPER-111. Tako sam letio natrag u Niirnberg, poda mnom crna no, iznad mene crven, zlatno-uti dan sasvim nestvarnih boja, novi dan. Na aerodromu u Niirnbergu pozdravio sam se do daljnjega s posadom budui da u odsada morati koristiti obine linije. Vozio sam se autobusom do glavnog kolodvora i proklinjao cijelo vrijeme. Babs, tu abu koja mi je sve to udrobila, ald mi je istodobno srce jae zakucalo pri pomisli da u vidjeti Ruth! S glavnog kolodvora odvezao sam se ravno u predsjednitvo policije! Trebao sam novi paso. Lejeune, moja ljubav iz mrnje, rekao mi je da moram odmah otii Sondersenu. Njegov se ured nalazio na drugom katu bio je namjeten i poslovno i bezlino. Na pisaem stolu stajala je staklenka od pekmeza, puna vode, i u njoj rua. Glavni je komesar Wigbert Sondersen ustao. Bio je vrlo visok i vrlo mrav, s licem koje me je podsjealo na lice nekog dobroudnog lijenika. Sijeda kosa okruivala mu je glavu kao gusto krzno. Stegao mi je ruke te smo sjeli. Upitao me je da li imam kod sebe fotografiju za paso. Dao sam mu, nekome je telefonirao i odmah je potom doao neki mlad ovjek i odnio fotografije. Nee dugo potrajati, rekao je glavni komesar Sondersen. Pasoki odjel ve je pripremio paso s peatima, vizama i ostalim, samo jo je nedostajala fotografija. Nadajmo se da e se dijete izvui. Nadajmo se, odgovorio sam i pomislio: ali ne suvie brzo. Neu vam nikada moi zahvaliti za sve to inite za mene zbog tog lanog pasoa, gospodine glavni komesaru. Sondersen, molim gospodine Norton. Ja nita ne inim. Sve je to rutina. Mi pomaemo drugima, drugi pomau nama, ako su razlozi opravdani. U vaem sluaju jesu. Sreom, Lejeune i ja se poznajemo godinama i on mi je ve pomogao, ne dodue izravno, ve francuska policija. Da, rekao mi je. Naravno, rekao je Sondersen, da ne ide sve sasvim jednostavno. Posredstvom Interpola znaju sada policijske slube u cijelom svijetu da smo vam ovdje ispostavili neto kao gradski. paso za zatitu. On ima poseban broj, poseban raspored brojeva i posebnu vrstu slova u tu svrhu. Ne radi se o nepovjerenju prema vama, ve jednostavno o meunarodnom dogovoru. Naravno, gospodine Sondersen. Vratio je ruu u staklenku za pekmez i rekao bez prijelaza. Uskoro e sve biti za mnom. to? Sve ovo ovdje. Idem u mirovinu. Ali posao koji radite vrlo je zanimljiv. Tako sam i ja mislio u poetku, odgovorio je. Bezuvjetno sam elio u Odjel za umorstva, iako sam poeo kao saobra-ajac. Ali, ubojstvo, kapitalni zloini. zastajkivao je. Znate, imao sam fiksnu ideju, elio sam sluiti pravdi. Lejeune mi je rekao da ste to nebrojeno puta i uinili. Sondersen me pogledao. Njegovi su se kapci teko sputali nad oi. I jesam, gospodine Norton. Ali sam se pri tome umorio. U svojoj sam mladosti sanjao i o nekim drugim stvarima. elio sam podsticati dobro i biti uiteljem. Ali tada pustio je rue tada mi se to ubrzo uinilo bezizglednim, odluio sam se za izravno suzbijanje zla. Bio je to najsimpatiniji ovjek to sam ga u svom ivotu upoznao, moj gospodine suce. Nastavio je: Vi me smatrate udakom, zar ne? Ali ne! Da, da, vidim ja to, gospodine! Po izrazu lica. Policajce za umorstvo sigurno niste takvim zamiljali. Ali vidite: zlo, time mislim apsolutno zlo, vrlo je rijetko u svijetu. Veina ljudi koji ine zlo jednostavno nema Page 117

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok dovoljno mate da bi zamislili to e biti posljedica njihova ina. Ali pored toga postoji i apsolutno zlo, gospodine Norton. Upravo kao policajac u Odjelu za umorstva upoznao sam to apsolutno zlo. Vrlo esto. Moja je dunost boriti se protiv apsolutnog zla. I ja to inim, koliko god mogu. A sve mi je tee i tee. Znate li to je ono najstranije u apsolutnom zlu? to? Da protiv njega ne moete nita uiniti, odgovorio je Sondersen. Moete kazniti apsolutno zlog ovjeka. Ali to je to? Nita. Uiniti iz njega boljeg ovjeka, makar i malo boljeg, nemogue je. Govorio je sasvim mirno, kao uvijek. A najgore je, gospodine Norton: kada pogledam unatrae na svoj ivot i rad, toliko je toga to sam propustio svili tih godina, proigrao, krivo uinio. Nita od toga nije mogue popraviti ili nadoknaditi. Sve to sam postigao u prolosti danas nema nikakve vrijednosti. Nita ne odolijeva vremenu. Vrijeme se odlae kao to sud odlae spise nekog procesa koji se vie nee revidirati. Ali postoji kontinuitet dogaaja, dodao sam. Ne, odgovorio je Sondersen. Ne postoji ni to. To je vaa elja, gospodine Norton, i moja mora. U ovoj smo zemlji tako dugo govorili o nesavladanoj prolosti, u drugom kontekstu dakako. Malo njih zna, a na alost sam ja meu njima, da prolost nije mogue savladati. Tu spoznaju u mom poslu vie nije mogue podnijeti. Pogledao me je. Zato onda jo uvijek radite, upitao sam. Bilo je mogunosti da raskrstim s tim, prije dvije godine. Ali tada sam upravo gradio malu kuicu oenjen sam, znate morao sam se zaduiti i vraati, to je znailo ostati. Mladi od malo prije uao je u Sondersenov ured i donio paso, struno umrljan i tako dotjeran da je izgledao poput staroga; samo su jo prilijepili moju fotografiju i preko nje udarili peat. Morao sam ispod fotografije napisati ime Philip Norton, a onda sam morao potpisati jo pola tuceta papira svojim pravim imenom. Tako je Pasoki odjel sprijeio svaku zloupotrebu lanog pasoa, to mi je bilo jasno. Zahvaljujem vam, rekao sam mladiu, on je kimnuo, nasmijeio se, ostavio lani paso i otiao. Osobito zahvaljujem vama, rekao sam Sondersenu. Ah, svata, rekao je ovaj. Ako se moe pomoi. Ustao je kad i ja. Doite, pokazat u vam jo neto, rekao je. Otvorio je ladicu neke kartoteke. Na objema unutranjim stranama bila su nalijepljena dva velika kalendara sa svim mjesecima i danima godine. Trei takav listi bio je prilijepljen na prednjoj strani ladice, morao sam se sagnuti da bih ga vidio. Bili su to kalendarski listovi za godine 1971, 1972. i 1973. Oni za 1972. i 1973. bili su jo neispisani. List za 1973. izradio je Sondersen sam, a onaj za 1971. bio je potpuno razliit od ostalih. Gotagro manijakalno precrtan je crvenom olovkom dan za danom, sve do 7. prosinca. Sedmi u precrtati veeras, prije no to poem kui, ree glavni komesar Sondersen. Ali to e vam to? Spremite svoj paso u dep, gospodine Norton. Vidite, to je moje svakodnevno veselje. Prvog prosinca 1973. odlazim konano u mirovinu! I do tada precrtavat ete svaki dan koji jo morate raditi? Kimnuo je. Ova godina gotovo je prola. Onda ostaju jo dvije, gospodine Norton! Izgledao je tako sretan dok je to govorio, moj gospodine suce. Ni on ni ja tada nismo znali da glavni komesar Sondersen 31. prosinca 1973. godine nee otii u mirovinu, jer e kratko vrijeme prije toga, 8. listopada 1973. jo jednom morati stupiti u akciju kad, naime bude pozvan da u najprljavijoj sobi jednog od najprljavijih svratita u Niirnbergu zapone istragu jedne drame. Sedmog prosinca 1971. jo nitko na ovome svijetu to nije ni znao ni slutio. Ali tako se trebalo dogoditi. ovjek kojega je glavni komesar Sondersen tik pred umirovljenje ugledao u onom svratitu bio je mrtav, ustrijeljen kuglam iz revolvera marke vvalther. model TPH, kalibar 6,35 mm; bio je to ameriki glumac Romero Rettland, a ena koja je s revolverom u ruci stajala ispred mrtvaca bila je Silvija Moran. Dva mjeseca prije svog umirovljenja glavni komesar Wigbert Sondersen nije bio poteen toga da jo jednom sretne apsolutno zlo. Phil. Da, Babs, da! Mama? Ona dolazi k tebi. Je li ve dugo mrtva? Bio je to cijeli dijalog. Poslije ovoga pitanja NAJVEE MALO SUNACE SVIJETA ponovno je zatvorilo oi, to jfo je bilo otvorilo na moj poziv. Babs je rastvorila usnice posute mnogim malim mjehuriima i spavala dalje. Disala je duboko i ravnomjerno. Jo je uvijek leala postrance, ali vie ne onako skvrena, ve gotovo ispruena. I u ovoj su bolesnikoj sobi bolnice Sv. Sofije u Niirnbergu na prozorima bili sputeni crni zastori, a Babs, njezin krevet i neto okoline kreveta, osvjetljavala je velika runa svjetiljka, to ju je drala Ruth. S policije sam se odvezao u hotel Bristol da bih predao svoj sirotinjski prtljag, a potom sam se odvezao u bolnicu. Ruth me je ve ekala. Doite, rekla je uzevi me za ruku, doite gospodine Norton. Pourila je preda mnom dugim bolnikim koracima prema Babsinoj sobi. Konano sam stajao pred malim krevetom i pozvao djevojicu imenom. Tada se dogodilo ono to sam upravo opisao. Uspravio sam se. Ruth je stajala tik do mene, slabo osvijetljena depnom svjetiljkom okrenutom prema podu. Kada sam pogledao Ruth, ona se smijeila, kao i inae kada bi stajala uz krevet nekog bolesnog djeteta; smijekom koji poklanja Page 118

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok oslonac i nadu. Onda? upitala je i doista se osjeala radost u njezinu glasu, radost svih majki svijeta, pri pogledu na svoju djecu. Svoju djecu! Onda, to? Onda, Babs je rekla Phil! gospodine Norton! Ruthine su se rijei ispreplitale. Ona vas je odmah prepoznala. Nije li to divno? Da, rekao sam i osjeao kako ini srce glasno lupa pri pogledu na ovu enu srednjeg rasta u njenom bijelom bolnikom ogrtau. Da, gospoo doktor, to je divno Nije vie dezorijentirana! A i temperatura je pala. Na koliko? 38,9. Babs opet moe leati isprueno. Napetost udova je popustila. Ve tri dana nema biotskog disanja, gospodine Norton! Otkad je ovdje u Niimbergu vie nije bilo grenja. Otkucaji srca su normalni. Oslabila je i osjetljivost na bol. Koliko? Moiete joj opet dodirnuti kou a da ne vrisne. Ukoenost potiljka se povlai. Uho je jo uvijek upaljeno. Uzetost lijevih ekstremiteta jo je prisutna, ali manje Izraena. Podnosi sve lijekove, sve infuzije, posebno fantastino reagira na antibiotik irokog spektra! Prema ljudskim mjerilima Da, gospoo doktor? najvea je opasnost prola, rekla je Ruth. Jutros smo Babs sasvim detaljno pregledali, jo dvojica specijalista i profesor. Vjerujem da e Babs ivjeti! . eti, doda Babs poput jeke. A njezine oi? upitao sam. to je s njima? Ona kilji prema unutra, zar niste vidjeli? Uzetost miia. Zar se ne sjeate Pariza, gospodine Norton? Tamo su joj oni kapci bili potpuno uzeti! Da, rekao sam i dok ovo piem, moj gospodine isue, moram ustvrditi da sam se u odnosu na ovo pokazano i dokazano poboljanje kod Babs nalazio u stanju, to ete ga vi, poznavalac ljudi moda! razumjeti i oprostiti. elim Babs sve najbolje, razmiljao sam. Ali neka ne ozdravi odmah. Jo dugo, dugo vremena neka ne ozdravi do Jsraja, jer ako ozdravi, mora napustiti bolnicu. A ja s njom. Tako dugo dok je bolesna mora ostati u bolnici. A ja kod nje. I kod Ruth. Kod Ruth! Ta zbog nje sam ovdje. Ova me je ena privlaila neodoljivom snagom. Ali, to e. bojim se, trajat e dugo, dok Babs bude ponovno na nogama. Na nogama? ponovila je Ruth, a smijeak joj je nestao s lica. Gospodine Nortone, izbavili smo dijete iz ivotne opasnosti, nita vie nismo uinili! Sve drugo moramo ekati jer je neizvjesno kako e se stvari dalje odvijati. Ne smijete oekivati udo. Ali, ja to i one inim, gospoo doktor. Vie nema opasnosti po ivot. Ve to je gotovo udo. Ja vam zahvaljujem. Ne meni, odgovorila je. O, da, odgovorio sam, vama, gospoo doktor, zahvaljujem. arobnice! Da, moj vuiu. Silvijin glas dopirao je sporo pomalo nejasno iz telefonske slualice u moje uho. Mora da ju je doktor Delamare svojski napunio injekcijama, dok sada jo uvijek tako govori. Tako sam teko ekala tvoj poziv. Profesor oni je ve rekao gdje si sada s Babs. Ja sam za to kriva. Besmislica. Nije besmislica. Izgubila sam ivce. Ja. majka sam. Babs je moje dijete. Jednostavno sam morala k njoj. ao mi je to sam to uinila. Kako je Babs? Bolje, arobnice! Mnogo bolje! Izvan ivotne opasnosti! Odmah me prepoznala i oslovila Phil! Ja. Znam, ti sada ne moe doi k meni, vuiu. to je strano. ali moja karijera. ti e me nazvati, zar ne? Da. Svaki dan? Svaki dan, odgovorio sam. Moda i dva puta? Sigurno, esto i dva puta, arobnice. Kako izgleda moja mala Babs? Priaj mi! Ta reci neto! Zato govori tako malo, vuiu. Ili, moda sve nije istina? To ovjek ne moe izdrati. Rekao sam: Ja sam u sobi gospoe doktor Reinhardt, arobnice. Telefonirao sam ve Rodu. On zna gdje stanujem i kako se sada zovem, ukoliko me eli nazvati. Ali ja u vjerojatno uglavnom biti u bolnici kod Babs. Ti si drag. tii si najdrai od svih najdraih vu Dat u ti sada gospou doktor Rienhardt. Da bi mi vjerovala, rekao sam brzo je prekinuvi. Ona e ti potvrditi ono to sam ti rekao. A rei e ti i sve to se sada dogaa. Dao sam brzo slualicu Ruth, koja je stajala pored mene. Bili smo u njezinoj sobi. Ruth je govorila sa Silvijom mirno i sigurno1, u taj se glas moralo imati povjerenja. Stajali smo jedno pored drugog dok sam ja nazivao Pariz i govorio. Ruthdna soba ovdje u Niirnbergu u djejoj bolnici Sv. Sofije bila je isto tako pretrpana igrakama, knjigama, ploama, materijalima za testiranje, zidnim ploama, iaranih zidova kao i njezina soba u bolnici St. Bernadette, a jedan je zid bio ispunjen policama punim knjigama. Ruth je govorila i govorila, nije podizala glas i nije gubila strpljenje. U sobi je bio jo jedan pisai stol. Priao sam mu i sjeo. Obuzela ime velika srea i ujedno luako nespo-kojstvo sada, kada sam postepeno mogao zamiljati kako e se stvari dalje razvijati. Na drugom stolu je stajao pisai stroj s uvuenim komadom papira. Sluajui jednim dijelom ono to je Ruth govorila, itao sam: DRAGA DJECO! OVO JE POSLJEDNJE PISMO KDJE VAM PIEM. ODLAZIM I NE MOGU SE VIE S VAMA IGRATI. . ne, gospoo Moran, do te spoznaje doli smo svi zajedno sa efom klinike uo sam kako je rekla Ruth. Pogledao sam je i nasmijeio se. Ostala je ozbiljna. Smijeila se samo u trenutku kada me Babs prepoznala, itao sam dalje: NE BOJTE SE, VE IMAM JEDNU NASLJEDNICU. ONA JE VRLO VESELA. IMA KOSU PLAVU KAO SENF I PLAVE OI. KAKO SE ZOVE? IRMGARD BHEZELMEIER SE ZOVE, PA DOBRO, 3REZELMEIER NIJE NJEZINO PRAVO Page 119

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok PREZIME ONA JE: SEDLMAIER, ALI SVI KAU BREZEL JER DOLAZI IZ MUNCHENA. I TA.KQ RADO JEDE BKEZELN PERECE,., Oh, tu morate raunati sa jo mnogo tjedana, pa i mjeseci gospoo Moran I KEKSE, UOSTALOM, VOLI LUDO! I MEDVJEDIE,. VELIKE PSE, KONJE I SVOJ STARI AUTO SMATRA VRLO LIJEPIM. A NAJRADIJE CRTA ILI SE IGRA CIJELI DAN S DJECOM I IMA UVIJEK HRPU NOVIH, VESELIH IZMILJOTINA. NJEZINA JE IDEJA BILA DA VAM DAMO NACRTATI NAPRTNJAE. ne, draga gospoo Moran, za to bi bilo prerano? Taj kako se zove taj gospodin doktor Wolken ne moe jo nita zapoeti s Babs. Najprije se mi moramo baviti njome. Bilo bi, naravno, lijepo kada bi kasnije gospodin doktor Wolken mogao doi u Niirnberg Ne, gospoo Moran, molim vas, vjerujte mi; i prva poduka gospodina doktora Wolkena mora se odrati ovdje u bolnici, moramo Babs imati pod nadzorom. Veseli me da to uviate, gospoo Moran. DA VAM DAMO, NACRTATI NAPRTNJAE. Naprtnjae? to bi to bilo Pored pisae maine vidio sam snop velikih papira obojenih vodenim bojama. Prelistao sam ga inilo se da je Brezel Perec palo na um da bolesnoj djeci dade crtati ivotinje ili ljude kojima je svima trebalo biti zajedniko to da nose naprtnjau. Listao sam dalje. Mnogi su crtei bili obine packarije, neki drugi bili su izvanredno jasni, ak duhoviti, ali su svi bili vrlo areni. Na svakom je papiru dolje desno bilo zapisano ime djeteta, njegova dob i ono to slika predstavlja. Iz crtea se bez sumnje moglo vrlo mnogo oitati o duevnom stanju djeteta. Bilo je tu duboko sagnutih figura, takvih koje su pu-zile pod teretom naprtnjae posve slomljeni, ali i veselih likova koji su svoje naprtnjae nosili bez potekoa, koji su s onirn, pomislio sam, to zovemo zaveljaj lako izlazili na kraj. ali gospoo Moran, ta i vi morate ostati jo nekoliko tjedana na klinici profesora Delamarea, zar ne? Kada budete ponovno nastupali u javnosti, moi e se neki zajedniki nastup s Babs jo dosta odugovlaiti. Moj boe, zar niste sretni ve samim tim to Babs nee umrijeti? itao sam: DOBILI SMO OD VAS TOLIKO HA HITNJAA DA BISMO NJIMA MOGLI PREKRITI POD JEDNE TOLIKE KUE. VI ETE SIGURNO RAZUMJETI DA TOLIKO PROSTORA NEMAMO! ALI MODA KAM USPIJ3 NEGDJE, U NEKOJ DJEJOJ KNJIARI, NAPRAVITI VELIKU IZLOBU NA-HmiJAA.- AKO NAM TO USPIJE, ODMAH EMO VAM JAVITI. MNOGO ZABAVE, DAKLE S PERECOM BREZEL ELI VAM VAA KAEIN Dok sam itao uo sam Ruth kako govori: . naravno, on e nazivati svakoga dana, budite bez brige. Da da da rei u mu. Do sluanja, gospoo Maran. Ruth je spustila slualicu i rekla crni: Gospoa Moran vas ljubi beskrajno, vie od bilo ega na svijetu, samo jo Babs ljubi isto toliko. To neka vam kaem. Lice joj bijae potpuno bezizraajno. Zato je tako naglo prekinula razgovor? Neto joj je palo s pokrivaa i odmah je morala pogledati nije li se otetilo. to je palo? upitao sam ustajui. Nekakva briljantna narukvica ini mi se, gospodine Norton, rekla je Ruth. Oh rekao sam. Da, odgovorila je Ruth. Tko je Karin? Tko je?. Ah, tako! Jedna kolegica. Karin Luns. Djeji psiholog. Radila sam s njom u ovoj sobi. Imamo premalo mjesta. Mnogo je djece i mnogo prostorija za pretrage Karin ide u Chicago, gospodinu Bettelheimu, na Orthogenic School. Sjeate li se doktora Bettelhaima? Da. Da, dakle, bila je Karinina elja da radi kod doktora Bettel-heima. Mnogo e mi nedostajati. Iako je Brezel, mislim, naravno, doktor Sedlmaier izvrstan psiholog. Ruth pogleda na sat. Ah da, za dva sata bit e pokop malog Tima. Moram na pogreb. Hoete li doi sa mnom? Da, rekao sam pomalo bez daha. Smijem li, smijem li izraziti jednu elju. Naravno, to je? Pogledao sam konja i njegovu naprtnjau od Leoni Hallke, deset godina, rekavi: Ja sam va veliki dunik, gospoo doktor. Tako sam sretan to sam ovdje u Niirnbergu. Da li ste veeras slobodni. Da. Da li bih vas smio pozvati na veeru. Molim vas, ne arecite ne. Zato bih trebala rei ne, gospodine Norton. Naravno da smijete. Veselim se, rekla je Ruth. Ovo je neko bilo sastajalite majstora pjevaa, rekla je Ruth. Stajali smo u lai prastare crkve Sv. Marte i Ruth mi je pokazivala slike na staklu koje su potjecale iz XV i XVI stoljea. Bilo je 19 sati i 30 minuta. Ve poodavno mrano i vrlo hladno. U crkvi Sv. Marte bilo je mnogo elektrinih sijalica. Zamijetio sam da su sve crkve pored kojih smo se vozili bile jo uvijek otvorene. Moda je to bilo u vezi s Boiem. Poslije pokopa malog Tima vratio sam se taksijem zajedno s Ruth u bolnicu i ekao da ona zavri svoj iposao. itao sam u njezinoj sobi razliite knjige i asopise i najnoviji broj magazina Der Spiegel. Na kraju posljednje stranice ispod rubrike Hohlspiegel otkrio sam ovu biljeku: Miinchenski biskup Ernst Tewes pozvao je u Katoliku akademiju na predavanje bonskog teologa profesora Franza Boecklea. Tema: Umiranje i pomo kod umiranja. Na kraju: diskusija i prijateljsko vee uz bavarsku zakusku. Prije no to smo konano napustili ikliniku otili smo Ruth i ja jo jednom u Babsinu sobu. Bila je u dubokom snu. Prilino esto lice joj se trzalo i primijetio sam da joj se i tijelo estoko trza. To je sve prirodan tok bolesti, gospodine Norton, rekla je Ruth kada sam je o tome pitao. Te je veeri imala na sebi sivi kostim i ogrta od janjeeg krzna, znam tono, a ja sam imao neupadljiv zimski ogrta, odijelo od Page 120

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok flanela i naoale s obinim staklima. Uzeli smo taksi od glavnog kolodvora. Ovdje mi je Ruth pokazala ulaz u Stari grad. U starom stilu obnovljena kapija Frauentor koja se zajedno sa etrdeset metara visokim okruglim tornjem die iz dvadeset metara irokog opkopa, pored nje Konigstor i nanovo podignute gradske zidine. Oboje smo bili premladi a da bismo imali prava iskustva iz drugog svjetskog rata i Treeg Reicha. Ali Ruth je potjecala iz Niirn-berga, ovdje je odrasla i doivjela je sva bombardiranja. Znala je to je bilo razoreno. Odvela me je u dvorite za oruje Frauentora kroz koje se stupalo na glavnu ulicu Starog grada, na tzv. Konigstrasse kao to sam saznao one veeri. Prigodom ove etnje upoznao sam jo jednu novu Ruthinu osobinu. Do sada sam je doivljavao samo u klinikama ili u zatvorenim prostorima, a sad prvi put izvan njezinog radnog podruja. Radila je neto neobino i to takvom pravilnou, da se to gotovo moglo i oekivati. Isprva me je to jako zbunjivalo, jer tako to od nje nisam oekivao. Kada smo stupili na Konigstrasse uinila je to opet kao i pred kolodvorom i sada pred trgovinama u Konigstrasse, pred kojima smo zastali, i pred obnovljenom crkvom Sv. Marte. Ovdje je krenula nekoliko koraka ispred mene, zastala i pogledala me zbunjeno se smjekajui. Mora da me smatrate pomalo budalastom, gospodine Norton! Zbog ega? upitao sam. Opet sam krenula u krivom smjeru! Stalno krivo zalazim, jo otkada sam vam poela pokazivati Niirnberg i to je blesavo. Nervozni ste. 0, ne, rekla je. Nije u tome stvar. Od stanovitog se vremena, naime kao dijete nisam bila takva kod mene razvio teki tik. Tik? Pogledao sam je. Imala je maramu preko kratko oiane kose, a kestenjasto-smee oi su joj blistale. Ve sam rekao, moj gospodine suce, da Ruth nije bila ljepotica u pravom smislu rijei. Nije se mogla npr. usporediti sa Sil-vijom, ali je ipak imala najljepe oi od svih ena koje sam ikada sreo, s dugim trepavicama i uvijek tako i sada ispunjene nekom mirnom tugom. Da, rekla je i na hladnoi sam mogao vidjeti njezin dah dok je govorila. U stvari, ja poznajem Niirnberg doista kao svoj dep. Poznajem i druge gradove. Svejedno i kada u svim tim poznatim gradovima stojim u nekoj trgovini, u nekoj crkvi ili sada ovdje, pred ovom crkvom, i ako elim dalje, moete se kladiti u svoj ivot da u svaki put krenuti u krivom smjeru. Prema raunu vjerojatnosti trebala bih nakon tolikih godina i putovanja samo u 50 sluajeva birati krivi pravac. Ja ne! Ja sto posto krivo skreem. Malo sam luda. Nezgodno je za jednu lijenicu. Svi smo mi pomalo ludi, odgovorio sam. Ne svi, ree Ruth. To oito kod mene ima neki razlog. Ne moete ni zamisliti to mi se sve dogaalo dok sam se kretala po Niirnbergu, Parizu, mnogim gradovima Evrope i u Americi, u Chicagu, dok sam radila kod dra Bettelheima. Ne samo ako sam ila pjeice. Kolima isto tako! Ima li neko krianje ili raskre s auto-putom, i premda sam iste vidjela ve tisuu puta, dogodi se ono besmisleno! Krenut u u krivom smjeru! A sada dolazi ono najlue, gospodine Norton: usprkos svemu, stiem ak tono! Unato obilascima, lutanjima a krivim smjerovima. Poznata sam kod svojih kolega da nikada ne zakanjavam. Moda bi vas jedan od vaih kolega mogao analizirati. Dok smo hodali uhvatio sam je ispod ruke. Osjetio sam kako joj se ruka ukrutila. Ne, rekla je kratko. A potom odmah opet prijazno. Stigosmo ve do Edelbrau-Keller. Mislila sam da bismo ovdje mogli veerati. Izvrsno, rekao sam i pomislio kako jo nikada nisam sreo takvu enu i kako ne mogu ni zamisliti da je jednom vie nee biti u mom ivotu. Tko je tu lui? pomislio sam. Konobar koji nas je posluivao bio je ve star. Bio je debeo. Bio je umoran. Moda i bolestan. Neprestano je tiho stenjao. Ali se isto tako neprestano smjekao i bio je suta pristojnost. Odmah sam morao pomisliti na epavog konobara u motelskom restoranu Beiz u fantastinom odmaralitu Wiirenlos u blizini Ziiricha. Za svakoga tko radi vrlo je loe kad ostari. Posebno je to loe za konobare. Smijem staviti jo nekoliko krumpira, gospoo doktor, upitao je smjekajui se. inilo se da je Ruth ovamo ee zalazila, konobar ju je dobro poznavao. Da, molim vas gospodine Arnold. I vama, gospodine? Rado, gospodine Arnold. Sjedili smo u tzv. Sobi arana. To je poznata prostorija, jedna od tri blagovaonice Edelbrau podruma. Ruth me u meuvremenu iscrpno obavijestila. Pored nas je Soba patricija, kao to znam od one veeri, okiena grbovima starih niirnberkih plemia. Zidove najvee prostorije okitili su studenti i profesori niirnberke likovne akademije trima slikama koje su predstavljale grupu niirnberkih patricija, zatim Buttnertanz i konano niirnberki Brod luaka. Priajui mi o tom brodu luaka, Ruth je upitala: Poznajete li taj roman od Porterove? Naravno, odgovorio sam. To mi je jedna od najdraih knjiga. I meni, odgovorila je i ponovno me pogledala svojim ozbiljnim smeim oima, na licu s malim ravnim nosom, visokim jabuicama i s tako istom bijelom puti. Njezina kestenjasto-smea kosa se sjajila. Naslov, Brod luaka preuzela je Porterova od Sebastiana Branta. Ovaj je napisao moralnu alegoriju s tim naslovom, negdje u 15. stoljeu. Znam, odgovorio sam. Salem, moj gospodine suce. Za vrijeme jela Ruth se ponovo Page 121

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok vratila na roman velike amerike spisateljice Katherine Anne Porter. Rekla je Brod luaka Porterova je preuzela jednostavnu d pri tome univerzalnu Brantovu alegoriju: brod ovoga svijeta na svom putu u vjenost. Poznajem Porterovu, rekao sam. Doista? Da, odgovorio sam. Osjeao sam se tako beskrajno siguran pored Ruth, osjeao sam se gotovo kao pristojan ovjek, moj gospodine suce. Da, gospoo doktor. Dok je Porterova davala svoj poznati intervju za Pari Revievv, bili smo i mi prisutni. Tko mi? Ovaj, ja i Mrs. Moran. Oh, naravno, kako glupo od imene, i? Ta bila je ovdje jo i Silvija. I to jo kako! Nakon nekoliko sati prebivanja u Ruthinoj, prisutnosti doista sam zaboravio da Silvija postoji. Zurio sam u svoj tanjur. I? pitala je Ruth. I., rekao sam najprije s naporom Porterova je davala intervju u Le Mondeu. Mi uvijek stanujemo tamo kada smo u Parizu. Gospoa Moran je upravo pripremila neki film, ona je ve poznavala Porterovu, i gospoa Porter je dopustila da prisustvujemo njezinom intervjuu. Bila je to moja elja, gospoa Moran je samo posredovala. 0, da, taj je intervju postao vrlo glasovit, rekla je Ruth. Voli li i gospoa Moran tu knjigu? Da, odgovorio sam bez krzmanja jer nisam htio misliti na Silviju. Ona je poznavala knjigu samo iz mog prianja i uvijek ju je smatrala predebelom i suvie zamrenom, sa previe likova, kako se izrazila kada sam joj jednom predloio da glumi Condesu. Pa to nije glavna uloga! Jesi li poludio, vuiu? Brzo sam nastavio: Onima koji su postavljali pitanja, gospoa Porter objasnila je otprilike slijedee: Putovanje brodom opisano u mom romanu treba shvatiti simboliki: to je putovanje u kaos, jer je i itav ljudski ivot jedan jedini kaos. Svatko se bori za svoje mjesto, inzistira na svojim pravima i osjeajima ne shvaa tue razloge, pa ni svoje vlastite. Nitko ne zna kako e zavriti ivot to ga provodi pa, ni ja sama; ne zaboravite da sam i ja jedan od putnika na tom brodu. Ludi nipoto nisu samo oni drugi. Nedostatak razumijevanja i osamljivanje prirodni su ovjekovi ivotni uvjeti. Mi jedan drugoga susreemo samo na ovim vrsto omeenim fronto vima: svi smo mi putnici na tome brodu, a ipak kad doe as, svatko je od nas sam. Dok sam govorio, Ruth me je netremice promatrala; nisam to mogao due izdrati te sam spustio pogled na svoj tanjur. Doista je izvrstan ovaj aran! Glas mi je odjednom zvuao promuklo. Zato skreete razgovor, gospodine Norton? Ne sJsreem! Ali, ali doista smatram da je ovaj aran. Naravno, rekla je Ruth prilagodivi se odmah mojem raspoloenju, kao prava dobra lijenica. To je aran, to sam ga izabrala za vas. Aha. U ribljim kuhinjama Staroga grada ne moete dobiti boljega. Htjela sam vam ponuditi poseban specijalitet, poto jo nikada niste bili u Niirnbergu. Hvala. Nema na emu. Njezine ispitivake oi nisu silazile s inog lica. Tajna je u tome to se ovaj aran ne pee na maslacu, ve pliva u rastopljenom maslacu prema receptu iz 1600. godine. to vam je gospodine Norton? Nita. Zato nita? to bi mi trebalo biti? Veseo sam jer je Babs bolje. To i jeste, dakako, rekla je Ruth. Brzo sam podigao pogled. Na njezinu se licu nita nije pomaklo. Kakva ena, pomislio sam i odjednom mi se poelo vrtjeti. Rekao sam, pokuavajui nastaviti konverzaciju koja mi je inae leala: A vae drutvo je tako ugodno. I vae, gospodine Norton. Podigao sam au s vinom. To je samo vrlo mali dio istine, rekao sam. U vae zdravlje, lai j ivice! I ona je podigla svoju au, pogledala me i rekla: I u vae, laljive! Mi laljivci, rekao sam, vraajui au na stol. ini mi se da sam to bio oduvijek. Ali ne prije mnogo godina, rekla je Ruth. Ipak, dodao sam. Vi ne, vi ste drukiji. Vi ste. Vi morate svakog dana nazivati gospou Moran i izvjetavati je o Babs, ne zaboravite to nikada, gospodine Norton! Da, draga tetko, dometnuo sam. Vi niste nikada bili laljrvica pustite da nastavim, nije ba isti kompliment to to elim rei nikada niste bila laljivica, barem ne do trenutka kada se dotakne odreeno podruje. to time mislite? Kad vas se pita zbog ega ste prekinuli studij povijesti umjetnosti i postali lijenik, odgovorio sam. To sam vas pitao za vrijeme leta od Pariza ovamo, sjeate li se? Ruth je kimnula. Napriali ste mnogo toga o tome da je nain na koji se osjea ljepota, psiholoki problem, i da ste spoznavi to, odluili jo jednom poeti iznova s medicinom. Da, i A ja mislim da ste tada lagali i da je ovo prebacivanje interesa proizilo iz potpuno drugog razloga. Neka je stara ena prila k stolu s punom koaricom malih struaka cvijea. Izabrao sam najljepi za Ruth i dao starici previe novaca. Svim sam ljudima uvijek davao previe novaca, ali to je sada trebalo prestati, pomislio sam, jer moje se bogatstvo sastojalo od 45.000 novih franaka i oko 9 600 maraka, a franak dodue stoji dobro, ali ipak ne tako kako bi mogao stajati, a nisam imao pojma kada u od Silvije dobiti opet novac. Stari, umorni konobar Arnold koji je neprestano lagano otpuhivao, donio je au s vodom, a Ruth je u nju stavila kiticu i rekla: Hvala, gospodine Norton. Poloila je svoju ruku na moju i glas joj je postao tih. Imate pravo, lagala sam vam tada za vrijeme leta. Sada u vam rei istinu. Nemam pojma zato to elim. Osim mene Page 122

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok ovo nitko ne zna. Ali elim vam rei istinu. Hvala. Imala sam jednog brata, rekla je ena isjajne kestenjastosmee kose i pametnih, ozbiljnih oiju. Zvao se Peter. Bio je dvanaest godina stariji od mene. to znai bio? Ubio se, odgovorila je Ruth. Dr Petar Rienhardt poao je ve vrlo rano u Ameriku studirati medicinu. Poloio je sve ispite s odlinim i dugo je godina radio u bolnici Bellevue u gradu Oklahoma, drava Oklahoma priala mi je Ruth u Sobi arana niirnberkog podruma Edelbrau. Bio je specijalist za lijeenje cerebralno oteene djece. Prijateljevao je s jednim lijenikom iste struke. Zvao se doktor George Radlev. Jednog je dana u bolnicu Bellevue ambulantnim kolima dopremljen jedanaestogodinji Joe. Joea je udario automobil. Teko povrijeena bila je samo njegova glava, a u njoj odreeni modani centri, i to tako teko da je Joe ostao tri godine u besvjesnom stanju. Svi su lijenici bili sigurni a posebno dvojica lijenika koji su ga lijeili, dakle, dr Reinhardt i dr Radlev da Joe ima anse probuditi se iz nesvjestice, te da e potom, nakon mnogo vremena, ivjeti, dodue, tekim ivotom uzete osobe, ali ipak ivotom potpune duhovne bistrine. Ruthin brat i dr Radlev trudili su se stoga oko Joea tri duge godine, iz dana u dan, iz noi u no. S njima su se trudili i drugi lijenici i bolniarke. Ovi su napori kotali mnogo novaca. Joeovi roditelji nisu mogli dati toliki novac. Uskoila je, dakle, drava. Drava je za te tri godine, koliko je Joe leao u besvijesti, platila 120.000 dolara za plau lijenika i sestara, za trokove sobe i bolnice, za njegu, umjetno disanje i prije svega za lijekove. To je bilo tako samo zato jer je odreeni lijek ikoji se primjenjivao kod Joea, proizveden u vicarskoj, inio da se iako beskonano sporo poboljavala sposobnost njegova mozga. Poslije svakog EEG-a, dakle, mjerenja modanih valova, koji je svaki put pokazivao sve bolje rezultate, moglo se sa sigurnou vjerovati da e lijek vratiti Joea u svjesno stanje, ali se sa sigurnou nije moglo ustvrditi kada e taj trenutak nastupiti. Dok se Ruthin brat, osokoljen sitnim ali stalnim napretkom djeakova ozdravljenja, gotovo nekom autosugestijom grevito hvatao svoje vjere da e Joeu spasiti ivot za ikoji se zakleo da e mu ga osigurati, dotle je dr Radlev vidljivo sve vie gubio ivce i strpljenje. Prijatelji su vodili beskrajne razgovore o tome da li je bilo ispravno tako dugo ekati na ozdravljenje uz toliki napor i trud. Jednog su jutra sjedili u bolnikoj kantini. Ruthin brat bio je iscrpljen od none slube kasnije joj je priao o toj sceni. Dr Radlev, koji ga je smjenjivao, bio je loe raspoloen jer je dan ranije pred upravom klinike morao pravdati tako dugotrajno Joeovo lijeenje dok su mu mnogi lanovi uprave izricali zlobne optube meu njima i mnogi lijenici na njegov raun i raun Ruthinog brata. Potaklo se pitanje razumnog odnosa izmeu daljnjih novanih ulaganja i strastvene elje da se odri ivot ma koliko bio bijedan. Na kraju je dr Radlev pobijedio, ali ga nisu mimoili argumenti onih drugih, osobito zato jer se i sam u mislima njima ve due bavio. Dok su, dakle, tog jutra pili vruu kavu, dr Radlev j-e rekao Ruthinom bratu: Sto dvadeset tisua! do kada, Peter! Sto dvadeset tisua dolara! Vrijeme! Njegovanje! Lijekovi! Trud i napor tolikih! Ruthin brat je odvratio: Ali Joeovi EEG4 bivaju sve normalniji, to svi znaju. Ve dva tjedna ima kratka razdoblja spontanog disanja. Zbog toga nam doputaju da nastavimo. Naravno, imali bismo pravo pustiti Joea da umre, kada ne bi postojala a ma ba nikakva nada, kad bi mozak bio mrtav i kada nikada vie ivot ne bi bio mogu. Ali, mozak nije mrtav! I Joe ima mogunost da ivi! Da, ali kakvu, rekao je dr Radlev. On e biti uzet. Ali e moi misliti i govoriti i vidjeti i osjeati i raditi i brinuti se za sebe, George. Naravno, rekao je George. Ali, kada, Peter, kada? Mi smo se muili oko Joea tri godine. Bili smo opsjednuti idejom da pomognemo Joeu. Nitko na svijetu ne bi mogao vie od nas uiniti za tog djeaka. Ali ve mu je mnogo bolje, George, rekao je Ruthin brat, ije su oi gorjele od umora, iji su udovi bili poput olova teki i kojd je svakog asa bio gotov da zaspi sjedei. Bolje mu je, odgovorio je doktor George Radlev, ali ja ne mogu vie. Jednostavno ne mogu vie. I bilo to tisuu puta suprotno etici, ja tog djeaka vie ne mogu gledati. Mora se opustiti, rekao mu je Ruthin brat. Uzmi tjedan dana dopusta. Idi pecati. Ti rado peca. Tada e opet moi gledati i njegovati Joea. To nikada vie neu moi, odgovorio je dr Radlev. Nikada vie, uje li? Jer vie ne podnosim ovaj besmisao. Koji besmisao? Novac! Posao! ivci! Pomisao na druge bolesnike, koje smo moda zapustili u ove zadnje tri godine, ili koje smo mogli bolje lijeiti da nismo mislili samo na Joea! Ali. uj, ree dr Radlev, sve je to jedna velika ludost, to, to smo u posljednje tri godine inili s Joeom! Da je jedan od nas tada, odmah na poetku, iskljuio aparat za disanje umro bi za nekoliko sati, garantiram, bezbolno. Slijedee je noi deurao dr Radlev. Te je noi dolo kod Joea do iznenadnih smetnji u sranom ritmu, koje je, meutim, bilo mogue odmah otkloniti. Slijedeeg dana cijela bolnica nije ni o emu priala do li o tome da se nakon tri godine kod Joea Page 123

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok pojavila komplikacija premda otklonjena. Slijedee je noi opet deurao Ruthin brat. Te noi, kada se kod Joea nije pokazao ni najmanji trag spontanog disanja, iskljuio je Ruthin brat aparat za disanje. Ujutro je Joe bio mrtav. Istog su asa u bolnici Bellevue krenula predbacivanja protiv Ruthinog brata. Lokalni se asopis okomio na taj sluaj. Dolo je do politikog sukoba oko problema eutanazije. Svi su se distancirali od Petera. Ruthin je brat radio u bolnici jo pola godine. Tada su ga morali otpustiti jer je u meuvremenu postao alkoholiar. Zapostavljao je svoj posao, donosio pogrene odluke, pojavljivao se pijan ili uope nije dolazio na posao. Ruthin brat je i daljnjih godina ostao u Oklahomi. U to pola godine besciljno je tumarao naokolo, propadao, osiromaio i pretrpio teku alkoholnu krizu. Kad se izlijeio, obuzela ga je vrua elja da se vrati u Njemaku. Doao je brodom, u najjeftinijoj turistikoj klasi. U to vrijeme njegovi su i Ruthini roditelji ve bili mrtvi. Ruth je saekala Petera na kolodvoru i kada je konano stigao, nije mogla sakriti svoj uas. S vlaka je siao star, skren, zaputen ovjek, ruevina od ovjeka. U to je vrijeme Ruth upravo dovrila svoj doktorski rad. Povela je brata u svoj stan roditeljska kua bila je ve odavno prodana i brinula se o njemu koliko je znala i umjela. Iduih tjedana ispriao joj je to se dogodilo. inilo se da je nakon toga nastupilo poboljanje olakao je duu, a jednom je ak izrazio elju da ponovo radi kao lijenik. Samo su noi jo uvijek bile strane. Peter je tako mi ree Ruth imao grozne more. im bi se prenula od njegovih krikova, Ruth bi budila brata znojem okupanog i drueg. Pokazalo se da je poboljanje bilo varka, jer je za jednog takvog nonog napadaja straha Peter sebi prerezao grlo. Pokopali su ga na zapadnom groblju, ondje kamo sam danas pratio Ruth. Znate, moj gospodine suce, prije svog hapenja imao sam posla s mnogim lijenicima, i s mnogima sam od njih razgovarao o sluaju Ruthina brata, a da pritom nikada nisam spominjao ni jedno ime. Veina je lijenika smatrala da Ruthin brat od samog poetka nije bio dorastao tekim duevnim optereenjima to ih lijeniki poziv nosi sa sobom i da uz to, oteen alkoholom, vie nije bio ura-unljiv. Jedva da sam ikoga naao tko ne bi saalijevao Ruthina brata, ali isto tako nije bilo nikoga tko se ne bi u potpunosti mogao staviti u njegov poloaj, to je znailo da bi vjerojatno postupio kao i on. Za Ruth je ok bio tako jak da je prekinula svoj studij povijesti umjetnosti i postala lijenikom te se specijalizirala za rad s djecom oteena mozga. Svog je brata voljela i oboavala iznad svega. Od one veeri kada mi je ispriala to je doivjela, postali su mi shvatljiviji postojana ozbiljnost i gotovo pretjerana strast kojom se borila za ivot ak i najteih bolesnika. Shvatio sam njezinu neumoljivost kada se radilo o odravanju ljudskog ivota. Shvatio sam njezinu mrnju, da, mrnju, prema svim onima koji su bili bezvoljni ili su bili za eutanaziju, bez obzira u kakvom obliku. Nikada nisam razgovarao s Ruth o tome, ali sam, naravno, razmiljao da li i kako njezino udno ponaanje da, naime, u hodu tako esto skree s pravog puta ima veze s onim traginim doivljajem. Da li ju je bratovo samoubojstvo doista toliko potreslo da je u njoj neto prestalo funkcionirati, jer je patila pod osjeajem da je pobjegla na studij povijesti umjetnosti kako bi u svijetu tolikog bola i patnje, meditirala o lijepom? Da li su uzroci njezinom tiku bila predbacivanja to svom bratu nije dovoljno pomogla u duevnom smislu? Ali kako mu je i mogla pomoi? O tome mislim dok piem ove retke, moj gospodine suce. Ruth se znala, kontrolirati kao nijedna druga ena koju sam poznavao. Pa ipak: ovaj nedostatak smisla za orijentaciju, to stalno polaenje u krivom pravcu mislim da sve to ovisi jedno o drugom i ini mi se da je ona isto tako mislila. Peterov prijatelj, taj doktor Radlev, postao je u meuvremenu jedan od najustrijih voa amerikog drutva Eutha-nasia Societv, rekla mi je Ruth u toj Sobi arana podruma Edelbrau d stalno bi gledala preko trnog ramena dok je govorila. Konobar Arnold ve je davno donio li desert savijau od jabuka. Svoju porciju nisam jo ni dodirnuo dok je Ruth akala viljukom po svom tanjuru. Kakvo je to drutvo? upitah. Vrlo jako. Osnovano je dvije godine naikon onog u Engleskoj. Bori se a zastupa miljenje da tekim bolesnicima i starim ljudima pripada pravo na eutanaziju kao Grci, zar ne? to znai prevedeno lijepa smrt. Kod nacista se to zvalo Ubojstvo iz samilosti. Postoje tu fantastini zakoni. Eno ga opet. Koga? Gledala je, kako sam ve rekao, ve neko vrijeme preko moga ramena. Onaj ovjek od danas poslijepodne. Sjedi na drugom kraju sale, vjerojatno ve dugo, tek sam ga sada otkrila kad se oslobodio stol izmeu nas. Tlko je taj, gospodine Norton? Okrenuh se. I stvarno je tu sjedila ta bijedna prilika od ovjeka, koji je tamo vani na zapadnom groblju, obuen u dufflecoat, fotografirao mene i Ruth, i sve nas ostale sa svojim minoxom, a kasnije kao da ga je neto podbolo otrao prema zaputenom kraju velikog groblja, tamo gdje nije bilo vie malih aleja ni grobova, ve je rastao visok crni korov, i gdje je bila najvea divljina. U toj je divljini ovjek nestao. Ustao sam. Ostanite tu! rekla je Ruth poluglasno. Ali, ja nisam Page 124

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok ostao. Uputio sam se kroz salu do stola tog jedva etrdeset petogodinjeg ovjeka i sasvim mu se pribliio i ponovo sam primijetio onaj luaki izraz u njegovim oima. No, to je? upitao sam. Pred njim je stajao samo kameni vr i aa puna vina. Zar vam se dama za mojim stolom tako svia? Ili moda ja? elite li napraviti jo nekoliko fotografija? I dont speak German, odgovorio je ovjek mjeavinom drskosti i straha, bezobrazluka i kukaviluka, to u tako koncentriranom obliku jo nikada nisam doivio. Imao je na sebi zguvano plavo konfekcijsko odijelo, zguvanu, ne vie istu koulju, kao i tog poslijepodneva, istu plavu kravatu. Kosa podiana kao u jea bila je crna i vrlo gusta. Ali right! rekao sam i sve ponovio jo jednom ria engleskom. to vam pada na pamet da tako sa mnom razgovarate? upitao je i opet je ovaj drhtavi strah takora bio u njegovim tamnim oima i izraz beskrajne pohlepe. Ne elim fotografije od vas! A zato ste ih onda nainili? Kada? ujte vi, ne pravite se blesavi. Danas poslije podne na zapadnom groblju fotografirali ste me na pogrebu. Da, i? Da li je to zabranjeno? elite li mi moda zabraniti? Moda elim, rekao sam. A moda vas i elim mlatnuti po gubici!Pribliio sam se jo vie. Ustao je, ustuknuo i pritom sruio stolicu, podigavi ruke pred lice. Nestanite! rekao sam. Obliznuo je usnice i poloio novac na stol. To ete jo poaliti, odvratio je. istite se, brzo! Uzmicao je preda mnom natrake, jer sam i dalje iao za njdm, tada se naglo okrenuo i napustio Sobu arana. Neki mladi konobar se pribliio. Neto nije u redu, gospodine? Sve je u najboljem redu, odgovorio sam. Moj prijatelj. Jako mu se urilo, na alost! Ah, tako, rekao je mladi konobar, uzeo novac i poeo spremati stol. Odakle mogu telefonirati? Pokazat u vam. Mladi me je konobar odveo do govornice kod garderobe. Nazvao sam policiju i zatraio glavnog komesara Sondersena unaprijed siguran da ga nema. Odluio sam ovu priu s nepoznatim ispriati policiji, po mogunosti nekome koga sam poznavao. Naravno, Sondersen nije bio ovdje, ali kada sam se predstavio, dali su mi broj njegovog privatnog telefona. Oito je da sam sa svojim krivim pasoem postao pojam i za slubenike telefonske centrale. Nazvao sam, dakle, Sondersenov broj d odmah dobio vezu. Javio se glavni komesar. uo sam tihu glazbu. Gershivin. Strano mi je ao to smetam Ne smetate mi, dragi gospodine Norton! to ima novog! Ali, glazba. Gledate li televiziju? Nije li to Gershvvinov koncert? Ne gledam televiziju. To je ploa. Moja ena i ja veoma volimo Gershwinovu glazbu, a i glazbu mnogih drugih skladatelja, rekao je taj neobini strunjak za umorstva. Ali osobito Gershwina. Upravo sluamo Porgy and Bess. Dakle, to je? Rekao sam sve to se zbilo. Hm, promrmlja na to. Pazite, obavijestit u odmah Amerikanca. Kad ste ve tako sigurni da je momak Amerikanac tko zna moda bi njima njegov opis neto znaio. Ako opet negdje iskrsne a budete u prilici da telefonirate, pozovite me. Zahvaljujem, gospodine Sondersen. Nema na emu. Moramo se nai, moja ena vi i ja. Rado. Sada upravo dolazi Bess, you is my woman! Da gospodine Norton! Jo sam mu jednom zahvalio, spustio slualicu napustio kabinu i vratio se u Sobu arana k Ruth koja me je uplaeno gledala. to je bilo? to je tako dugo trajalo? Rekao sam joj dok sam sjedao. To je zastraujue, rekla je. Jo k tomu Amerikanac. A vi i gospoa Moran dolazite iz Beverly Hillsa. Stari se konobar douljao i mi smo naruili kave i konjak. Odmah, gospoo doktor, rekao je konobar Arnold. to ste mislili time da gospoa Moran i ja dolazimo iz Be-verly Hillsa? Ovaj, ja. ne elim biti indiskretna, gospodine Norton, ali sam od vas ula da se gospoa Moran nije uvijek zvala Moran i da nije roena ti Americi, a iz asopisa znam, da se ustruava dati ime Babsina oca. Mislila sam da moda. Ne vidim nikakve veze, rekao sam pomislivi da bi i takva veza mogla postojati. Gospoa Moran se zapravo zove Susanne Mankow. Roena u Berlinu 1935. Prije deset godina imala je, dodue, velike uloge u Schillerovom kazalitu, ali je bila poznata samo u Berlinu, dalje ne. Konobar je donio kavu, ae i bocu Martella, smjekajui se prijateljski i teko diui, postavio ih ispred nas, i otiao. Mud in your eye, rekla je Ruth, podigavi au. Tako se kae, zar ne? Da, tako se kae: Mud in your eye. Oboje smo pili. I? upitala je Ruth. I onda je u Berlinu, dolo neko ameriko filmsko drutvo, upravo ono SEVEN STARS za ikoje gospoa Moran i danas radi. Snimali su film kojeg se radnja veim dijelom dogaa upravo u Berlinu te su traili njemaku glumicu za jednu vanu ulogu. Muku glavnu ulogu igrao je Romero Rettland, zvijezda te kompanije. Oh, taj! Da, on. Veliki glumac. Ruth je pila kavu. Izvrsno je izgledao, zar ne? Da. Vjerujem da sam gledala najmanje tuce njegovih filmova, i to po nekoliko puta. Bio je doista velika zvijezda. Kako to da ga se vie ne vidi, niti se ita uje o njemu? Tuna je to pria, odgovorio sam. Tada kada je jo bio vrlo slavan, snimao je, dakle, u Berlinu. I reiser Joe Gintzburger, predsjednik drutva, i to ja znam tko sve ne, bili su u Berlinu i izvodili itav teatar traei njemaku glumicu. Dakle, Silvija, tada jo Susanne, imala je sreu. Bila je izabrana. Svoj je prvi film Page 125

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok snimila pod svojim pravim imenom. Film je postigao ogroman uspjeh. Svi su poludjeli za tom njemakom glumicom. A najvie Joe Gintzburger. Ve je mnogo zvijezda on uinio velikima. Rome-ro Rettland bio je takoer oduevljen. Nagovorili su Susanne da odmah doe u Hollywood. Tako je i uinila. Slijedeih mjeseci vrlo je naporno radila, uila je marljivo engleski, uzimala satove iz glume kod Strasberga, itd., itd. I nakon tri etvrt godine rodila se Babs. I od tada nee rei tko je Babsin otac. Kvaka odjela za propagandu. Da? Nije li moda Rettland otac? Ve su mnogi to pretpostavljali, odgovorio sam. Ali oh nije. Ne moe biti. Zato ne? Gospoa Moran u meuvremenu su Susanne prekrstili pribavila je ateste. Kakve ateste? Od jednog berlins,kog lijenika koji je izjavio da ga je Susanne potraila jo prije no to je itko od kompanije SE-VEN STARS stigao u Berlin, te da je ve tada bila gravidna. I ona je zatraila ateste u vrijeme kada jo uope nije znala da e u Berlin doi amerika filmska svita? Naravno da nije. Zatraila ih je kada se dijete rodilo i kada je Rettland poeo tvrditi da je on Babsin otac. Razumijem. To su, dakle, bili atesti koji iskljuuju Rettlandovo oinstvo. Zato je gospoi Moran Mio toliko stalo do toga? Ne znam. ini se da je odmah po dolasku u Hollywood imala odvratna iskustva s Rettlandom o tome ak ni meni nikad nije priala. U svakom sluaju odbila je ponovno snimati s Rettlandom. I tu elju nepoznate Njemice ispunila je kompanija SEVEN STARS? U to vrijeme vie nije bila nepoznata, gospoo doktor. I tada se zbilo jo neto. Romero Rettland, s kojim je SEVEN STARS snimio toliko filmova, dospio je u rvanj. Poelo je s dvostrukim skandalom. Varanje pri igri i zavoenje maloljetnice. Bez obzira na svemona enska udruenja, svi pristojni ljudi duni su podupirati maloljetne skupine, zar ne? O emu govorite? upita Ruth razdraeno. O manjinskoj skupini milijunaa. Milijunaa kompanije SEVEN STARS. Ruth se nasmijala, ali samo kratko. Prosvjedi protiv Romera Rettlanda bili su tako brojni, a tako i izjave lojalnosti prema nedunoj kompaniji SEVEN STARS, da Joeu Gintzburgeru nije preostalo drugo nego da ga najure. to se s njim dogodilo? Propao je. To ide vrlo brzo u tom poslu. Droga, ene, pie i jo gora strana. Trebali biste uti Joea Gintzburgera kad govori o toj temi. S toliko muke i novaca uinio je Rettlanda zvijezdom, a on je ugrizao ruku koja ga je hranila! Rettland je snimio jo dva-tri manja filma kod manjih kompanija, tu i tamo se pojavio na televiziji i potom nestao. Talko sam uo tada jo nisam poznavao gospou Moran i nisam bio u Americi. Pojavio se nekoliko puta i kod gospoe Moran molei novac. Da li ga je dobio? pitala je Ruth zainteresirano. Da, uvijek. Ali tada je poeo davati intervjue skandaloznim listovima i inzistirati na svom oinstvu. Kada je slijedei put doao, gospoa Moran ga je izbacila. Da budem poten, ja i ne znam da li je jo iv. To je obrt bez milosti. Holly-wood je grad bez suosjeanja. Moda je Rettland ve i mrtav, ali to nikoga ne dira. Koliko bi imao godina da je iv? Oko ezdeset, sigurno. A lijenik? Koji lijenik? Onaj u Berlinu koji je dao ateste? Oh, taj, taj je umro ve odavno. Kada? Gospoa Moran mi je rekla da je umro pola godine nakon to joj je izdao one ateste, odgovorio sam. Pogledali smo se i oboje uutjeli, a ja sam siguran da smo oboje mislili isto. Bila je doista bizarna ideja, bez obzira ija bila da Babs neminovno mora biti dijete ljubavi i da majka nikad nee odati ime oca, zar ne, gospodine suce? Ruth sam odvezao kui taksijem. Kia je poela tiho padati a voza je vozio vrlo paljivo jer se kia na kolniku odmah pretvarala u led. Bilo je izuzetno hladno te noi. Ruth je sjedila pored mene i drala kiticu cvijea. Jednom se na jednoj okuci pri vinula uza me. Oprostite, rekla je odmah i stisnula se u svoj kut. Premda smo te veeri mnogo razgovarali i premda smo bili povjerljivi jedno prema drugome, sada smo jedva govorili i, bar to se Ruth tie, bili smo potpuno strani. U svjetlu uline rasvjete to je promicala, mogao sam vidjeti njezino lice. Bilo je zatvoreno. Razmiljao sam kako ona moda misli da se svojom otvorenou i razgovorljivou pomalo ispraznila. Voza je upalio radio. Mora da je to bio ameriki vojni odailja AFN. Crnci su pjevali duhovne pjesme. uo sam: Nobodv knows the trouble I see, nobodv knows but Jesus uo sam i kapi kie to su padale po krovu i kao da su se ve pretvorile u krupu. Nakon dueg vremena upitao sam: Smijem li ujutro oko osam doi na kliniku? Naravno, gospodine Norton. Smijete doi kad god zaelite, rekla je Ruth. Potom vie nismo razgovarali. Taksi se zaustavio pred velikom staklenom zgradom u blizini bolnice Sv. Sofije. Pomogao sam Ruth pri izlasku i otpratio je do ulice jer je bilo vrlo sklisko, a ona oni ree: Nitko ne poznaje nevolju. Molim? Uzela je klju iz svoje torbice i otvorila vrata. Ono to su pjevali crnci: Nitko ne poznaje nevolju koju vidim, nitko samo Isus. Poznajem tu pjesmu, gospoo doktor, odgovorio sam. Mnogo nevolje, rekla je Ruth odsutno. Okrenula se i pola. Halo! Pojurio sam za njom i sustigao je. Kamo ete? Eto vidite! Ja bih sada bila pobjegla od vlastite kue. Nasmijao Page 126

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok sam se, ali se Ruth nije smijala. Rekao sam da joj zahvaljujem za ovu veer, i pokuao sam poljubiti njezinu ruku, ali je ona brzo povue. Ne! Ostavite to, gospodine Norton, laku no! Brzo je tvorila vrata od hrapavog neprozirnog stakla a da me nije ni pogledala. Stajao sam nemoan. U hodniku se upalilo svjetlo. uo sam Ruthine korake. A onda sam uo kako su lupila neka vrata, vjerojatno od lifta. I dalje sam ostao stajati. Nakon nekoliko minuta ugasilo se svjetlo. Vratio sam se taksiju, sjeo i rekao vozau adresu svog hotela. Crnci su jo uvijek pjevali kad sam iziao pred Bristolom. Platio sam. Taksi je odjurio, a ja sam morao pozvoniti jer je hotelski ulaz bio zakljuan. Otvorio je pospani noni vratar i ja sam mu dao napojnicu, ali ne vie veliku, i on mi je poelio laku no. Uao sam u lift i odvezao se u trei ikat. Tu je bila moja soba 333. Iao sam hodnikom i razmiljao zato se na kraju Ruth tako izmijenila, ali nisam mogao pronai pravo objanjenje. Otvorio sam vrata svoje sobe i zakljuao ih za sobom, upalio svjetlo u predsoblju, uao u sobu i ovdje upalio svjetlo. U stolici, pored televizora sjedio je ovjek blijeda Lica i nemirnih oiju, onaj, koji crne je ve itav dan slijedio. U ruci je drao vrlo velik revolver. Svjetlucao je plavo-crno, a ovjek ga je uperio u moj trbuh. to znai ta komedija? Zavei! Ustao je i polako mi priao. Ruke uvis i prema zidu. Glavu dolje! Vi ste pobenavili, vi, govnaru. poeo sam, a cijev revolvera zabuila se u moje slabine. Vidio sam izraz njegovih oiju, posluno sam se okrenuo i uinio sve to je od mene zahtijevao. Sve se odvijalo kao u televizijskim serijama. ini se da ih je ovaj mnogo gledao, razmiljao sam, dok me je sistematski pregledavao, traei oruje. Nikada u ivotu nisam posjedovao oruje. Okay, ist si, rekao je. Pa jo i taj ton televizijske serije. Malo se odmaknuo. Okreni se! Mahnuo je revolverom. Tamo. Sjedi tamo, gdje sam ja sjedio. Bez trikova, jasno? Bez podvala. Inae je s tobom svreno. Poao sam, dakle, k stolici i sjeo. Pored stolice bila su staklena vrata to su vodila na mali balkon. Momak mi je priao. Pri hodu se prstima slobodne ruke hvatao za odreeno mjesto, dodirivao i esto gnjeio. Dakle kako taj izgleda, sigurno ima stidne ui, pomislio sam, a ja sada sjedim na stolici na kojoj je malo prije sjedio on. Sada je momak doista gurnuo prst pod branik okidaa i zavrtio stvarcu. Prestanite s tim, rekao sam, ta stvar Iako okida! Yeah? Iznenada sam pomislio da je morao gledati previe Bogarto-vih filmova, njega je i oponaao, osobito u govoru. Jedva da je razdvajao zube. Prilino bijedna imitacija. To mi ti kae! rekao je. Ja sam odrastao s tom stvarioom, ti kurvin sine. Da, isti Humphrev. Govorili smo samo engleski. Zbog sadraja i toma njegova govora prevodim na njemaki jezik kao da imi govori ti, iako u engleskom ne postoji razlika, u gramatikom smislu, izmeu oslovljavanja sa TI i VI. Ja u i dalje oba ova oblika upotrebljavati onako kao to to odgovora glavnom junaku naeg dijaloga. Makni konano taj top, ovjee, rekao sam. Nervozan, ha? Ranije, u restoranu bio si junaina, sada ima pune gae. Pritom mu je revolver skliznuo s prsta i tresnuo na pod. Izbile su mi grake znoja po elu. Momak je sjeo na krevet. Bio je od straha blijed kao krpa. Koljena su mu klecala. A da je opalio? Pokuao je ustati, ali su mu koljena bila meka od pekmeza. Opet se strovalio na krevet, jer ga noge nisu mogle nositi. Iznenada je dobio drhtavicu, kao neki stari mokri brat, neposredno pred delirijum. Morao sam se sjetiti onog potpuno pijanog tonmajstora u studiju televizije Monte Carlo, koji je doista umro u delirijumu, a ije su ruke one veeri bile potpuno mirne i sigurne. . a. ao mi je, gospodine Norton. Gospodin Norton. Oito je vjerovao da se tako zovem. Nadajmo se. Znai da sam cijelo vrijeme pogreno sumnjao. Tako mi je slabo. Imate li gutljaj viskija, mister Norton? Ne. Ili bilo to drugo? Ne. Sagnuo sam se i podigao revolver. Hvala mister, rekao je kada je vidio da drim revolver napola uperen u njega. Promatrao sam revolver. Svemogui oe, bio ga je ak i otkoio. Brzo sam ga zakoio. Moram bljuvali, rekao je. Digao se nesigurno i krenuo njiui se u kupaonicu. Potom sam uo odgovarajue umove. Sada sam djelovao vrlo brzo. Priao sam telefonu koji je leao na stolu kod kreveta, okrenuo sam broj glavnog komesara Sondersena to sam ga bio zapisao na nekom komadiu papira i turio u dep od kaputa. Ovaj puta zvonilo je due. Nadajmo se da e momak bljuvali neko vrijeme, mislio sam. Tada se javio Sondersen. Objasnio je, gotovo se ispriavajui, da je upravo legao u krevet. Da li je momak opet ovdje? Da. Gdje? U mojoj sobi. Hotel Bristol soba broj 333. Ovaj put nema foto-aparat nego pucaljku. Kako onda moete govoriti? On upravo bljuje. to radi?. Svejedno! Zadrite ga to je mogue due. Razgovarajte s njim. On sigurno eli neto od vas. Ja u odmah nazvati Amerikance i nae ljude. Dolazimo. Ali vas molim, pourite. Spustio sam slualicu. umovi u kupaonici nisu prestajali. Bilo je prilino odvratno. Konano se vratio, sav ut i siv u licu, a ispod oiju zelen. Pao je na krevet i hvatao zrak. Tipina. Ustao sam i pogledao u kupaonicu da vidim je li sve isto. Zapalio Page 127

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok je to vie toaletnog papira, bacio ga u koljku i pustio vodu, samo da ne bi ostao lo zadah. Usta je isprao tuem iznad kade jer je tu jo uvijek lagano curio u kadu; mogla su to biti samo njegova usta, pomislio sam, jer su obje ae za pranje zuba bile svjee i zapeaene plastinom folijom. Zavrnuo sam slavinu na tuu. Tipina. Vratio sam se k njemu. Leao je na krevetu, eui se i gnjeei ispod trbuha. to vam je to? Povez za kilu. to? Zurio sam u njega. I takvo to moralo je imati svoje granice. Prokleti pojas za kilu. Najbolji od najboljih. Tako su mi rekli. Imate li pojma kako takav pojas za kilu moe svrbjeti i boljeti? Ne plaite. Samo mi se rugajte. Imate pravo, mister. Samo dajte. Dajte mi kako valja. Vi ionako nemate kilu. Ne, odgovorio sam. Ali kad bih je imao dao bih se operirati, to je danas malenkost. Kakav razgovor! Malenkost? rekao je kukajui. Znate li koliki postotak umire pri takvoj operaciji? Nitko. Vi to ne znate, rekao je. Ja znam. To je jedna od najopasnijih operacija uope. Jedan moj prijatelj razumije se u to. Jednostavno se ne dati operirati, kae moj prijatelj. Ne dam se ni ja. Radije u cijeli ivot trpjeti ovaj posrani pojas. Pustio sam ga bljezgariti. to due to bolje. Ameriki i njemaki policajoi trebaju vremena da bi stigli. A tek ljeti, za vruina! Da izludi! Koliko vam je godina? etrdeset i est. I kako dugo imate tu kilu? Vrijeme. Samo da mi je dobiti na vremenu. Ve dvadeset i est godina, odgovorio je. Od. Baseball. Takvo to je doista moglo biti bez granica. Vi iste igrali baseball? Ne vjerujete mi, ha? Sada je poeo plakati, gospodine suce. Kunem se, tulio je. Nitko mi ne vjeruje. Ni jedan prokleti kurvin sin nee povjerovati. A bio sam najbolji pitcher i outfielder u momadi. Kakvoj momadi? Sveuilinoj. Kojeg sveuilita? Neu rei. Zato ne? Ne tie vas se. Ionako mi ne vjerujete da sam bio najbolji pitcher i outfielder. I pri tome sam zaradio kilu. Uvijek sam elio u New Yorker Yankees. To mi je bio san. I bio bih ga postigao. A zato ne u Giants? Vrijeme! Vrijeme! Yankees su milijun puta bolji? Joe DiMaggio bio je u Yan-keesima. Moj uzor. Mu Marvlinke Monroe, ovjee! Ali ja sa svojom kilom to ste studirali? Pravo. Jeste li odvjetnik? Nisam. Morao sam prekinuti studij. Ostao sam bez novaca. Loe, odgovorio sam. Je li vam to bolje? Kimnuo je. Smijem li ipak jo ostati leati? Olabavio je kravatu i otkopao dugme na ovratniku. Kosa mi je ista, prao sam je juer. Kako ste doli ovamo? Kroz prozor, preko balkona. Prozor je zatvoren. Da, sada. Kada sam doao, bio je napola otvoren. istaica, vjerojatno. Proao sam kroz predvorje i popeo se liftom. Tada su vrata hotela jo bila otvorena. Iza vae sobe nema vie nijedne. Samo jo prostor za konobara ovog kata. Uao sam tamo i lotnda od balkona na balkon. Izvana, po pregradnom zidu. Vi ste u treem katu? Malenkost. Ne znam za vrtoglavicu. Ve sam inio a druge stvari. Odakle ste znali broj moje sobe? Znam svata o tebi, Philipe Kaven, odgovorio je. To je sada bilo manje lijepo. Ne zovem se Kaven, ve Norton. Ispravio sam ga. Da, odgovorio je, govno i blato. Zove se Philip Kaven, momak si Moranove, u Parizu u dvoritu jedne bolnice tukao si se s foto-reporterom. itao sam lanak o tome. Ne znam mnogo francuski, samo neke natuknice, ali to je bilo dovoljno. Tebi se sve zgovnalo u glavi, rekao sam, ali sam se pri tome bijedno osjeao. Tko je bio ovaj momak? Odakle je sve znao? itao sam i demanti. Onu bedastou o onoj bolesnoj dadilji koju su odvukli u Madrid. Kako to da onda stoji u Niirnbergu, na nekom posranom groblju pri pogrebu onog mladia, a onda izlazi s tom lijenicom, ako je bolesna dadilja u Madridu? to radi u Numbergu? Opet me je gledao onim svojim isuludim oima. Bilo crnu je bolje, to se vidjelo. Kako mi je uao u trag? Uope, tko je on? to si radio u Parizu? pitao sam ga. Kako to? upitao je. Kakav blesan! Zato Pariz? Po ivot opasan blesavac! Kae da si itao lanak u novinama o tom ljubavniku Moranove? O tebi, odgovorio je. 0 Philipu Kavenu, dopunio se. Ja nisam Kaven. Zovem se Norton. Prekini s glupostima. Gluposti? rekao je iznenada ozaren. Misli li da je dovoljno da stavi naoale i da te vie nitko nee prepoznati, ha? a ako te i nitko ne prepozna, ja znam da si ti Kaven. Rekao mi je to moj prijatelj. A i to da sada nosi naoale, kako te se ne bi prepoznalo u Niimbergu. Gdje ti je to rekao tvoj prijatelj? U Parizu? Ja uope nisam bio u Parizu, rekao je. Gdje si bio Kako se uope zove? Misli da u ti reci, ha? Nisam bio ni u Nurnbergu. Bio sam u nekom drugom gradu. I tamo me je nazvao moj prijatelj. Iz Pariza. To sam rekao jer sam razbijao glavu odakle taj momak toliko toga zna. Kao na prvog pomislio sam dakako na lukavca Lejeunea, debelu mjeinu. Od njega ovjek moe svata oekivati. Ali, razmiljao sam, ta on me je upravo i natjerao u ovu stvar s Nurnbergom, samo da se ne bi saznalo to je s Babs. Gdje je tu logika? Ili je Joe svinja? Ili Marone? Ili dr Wolken? Ili Clarissa? Ili Rod Bracken? Misli su mi se kovitlale. Sve je bilo ludo. Nitko od tih ljudi ne bi imao nita od toga kad bi se saznala istina. Svi su bili sloni, a ja sam bio prisiljen initi sve kako Page 128

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok stvar s Babs ne bi izala na svjetlost dana. Dra Wolkena sam mogao odmah zaboraviti, on je bio bolestan. Clarissa? Moda zato jer je nisam povalio odmah im mi je izjavila ljubav? Ljubomora je vrlo jak motiv. A kod Clarisse je ve sigurno bila mrnja. Da, razmiljao sam, Clarissa bi mogla biti jedina osoba koja bi se radovala da izbije svjetski skandal. Pa makar propali i Silvija i ja, naravno. Ljubav prema Babs? Da, pomislio sam. To je esto izjavljivala. Bila su to lijepa vremena, kada sam vjerovao u sve to su mi govorili. Dobro. Pretpostavimo, Clarissa. Pretpostavimo, dakle. Vidim da sam napisao mnogo redaka o svojim razmiljanjima, a sve su mi nadola u djeliu sekunde dok sam govorio: Iz Pariza? Da, rekao je momak s kreveta. Ako je doista Clarissa ta koja je sve izdala, tada je jo mogla nazvati iz Pariza, pomislio sam. Poslao mi je druge novine iz Pariza, moj prijatelj, rekao je momak. Zaboravi Clarissu. Pomislih. Prve novine je Clarissa jo mogla poslati iz Pariza, jer je jo bila tamo. Ali kada su izile druge novine s demantijem ona je ve leala u Madridu na klinici profesora Ariasa Salmerona. Dakle, ona nije mogla poslati druge novine. U Madridu nema tog lista. Ali ako je imala ortaka u Parizu? Ili ortakinju? Odjednom oni uareno jasno padne na um Suzy. Ona je bila puna mrnje prema meni jer sam je napustio. Moda i nije Clarissa ve Suzy. Da li me je doista mrzila? Teko, vrlo teko. Zapravo bih prije mogao Clarissi pripisati takvu psinu mego Suzy. Oboje je bilo mogue ali mi nije pomoglo dalje. Ja nisam Philip Kaven. Ja sam Philip Norton. Naravno, rekao je momak. Ti si Philip Norton, ja sam se dao namagariti od svog prijatelja, dili se on zabunio. Uzalud sam doao u Niirnberg i uzalud sam fotografirao tamo ma groblju. Siguran sam da e me sve agencije najuriti kada im budem dao slike gospodina Nortona i tvrdio da su to fotografije gospodina Kavena. Sigurno e se svi grohotom smijati. Opet, dakle, nisam imao sree. Mislio sam da u moi prodati fotografije, jer si ti upravo, Philip Kaven i ne eli skandal, ne ponovno. Ljudi e biti smueni kada proitaju, a sada i vide kuda se sve klatari i to radi. I mislio sam, konano u ponovo imati lovu, jer ti ne preostaje nita drugo doli da surauje sa mnom. Nema suradnje, odgovorio sam. Zato ne? Rei u ti to je suradnja, odgovorio sam, i pomislio da bi Amerikanci i njemaki policajci morali ve biti ovdje i da ih je Sondersen vjerojatno upravo izvijestio o tome to je istina, ili e ih izvijestiti. Stoga jedva da je postojala opasnost da ovaj momak, kad ga epaju, uzmogne bilo to zapoeti sa svojim minox-snimcima. Odmah e mu ih oduzeti. Naravno, moi e govoriti, a do tada e meni ve neto pasti na um. Suradnja je slijedee: ja tebi dajem svoj sat i ti meni kae koliko je sati! Vrlo smijeno, rekao je. Dakle nee otkupiti slike? Naravno da neu. Idi k svojim agencijama i redakcijama, ti blesane. To ga je ponovno pokolebalo, te je due razmiljao. Zatim je rekao: Naravno, kameru i film nemam kod sebe. Svejedno gdje ih ima, rekao sam izvadivi magazin iz revolvera i metak koji je bio u cijevi i bacivi mu revolver na krevet. Sada se gubi ne elim te vie vidjeti. ini to eli, vreo govana. Glavni kolodvor, rekao je. Pretinac. U njemu je minox. Ako sada ne prekine, zvat u policiju, odgovorio sam. Pritom sam gledao kroz napola otvorene zavjese na staklenim vratima prema balkonu i dalje na ulicu. Dolje je stajalo ne--koliko automobila. Digao sam slualicu telefona. Momak je skoio s kreveta i zgrabio oruje. Lijepo, rekao je, ali ja bih se mogao zakleti da je sada bio potpuno zbunjen i da nije znao blefiram li ali ne. Kako eli? Onda moram dopustiti da me izbace zajedno s mojim fotografijama. Izvrsne fotografije pravi jedan takav minox. teta to sam se prevario. Prevario te je tvoj prijatelj, rekao sam. Da, dakle, sad idem, rekao je, ne uinivi ni koraka. Onda idi! Doista idem, dodao je a da se nije ni pomaknuo. Pomislio sam da bih mogao riskirati iako su jo mnoga pitanja ostala otvorena, pa tako i to tko mi je zamijesio ovu kau te sam podigao slualicu i glasno itao to je pisalo na aparatu: Policija, poziv u nudi jedan, jedan, nula. Okrenuo sam brojku jedan. Momak je zgrabio svoj duffle-coat, koji je bio pao na pod i pojurio vratima od sobe. Otvorio ih je, zalupio ih i potom sam uo kako juri hodnikom prema liftu. Brzo sam iziao na balkon, zapalio ibicu i nijemo mahao amo-tamo. Jedan automobil od onih to su bili parkirani ispod drvea sasvim kratko upalio je duga svjetla. Ostao sam stajati na malom balkonu i promatrao kraj ovog poglavlja, ali ne i kraj cijele prie, to je bilo jasno. Nakon kraeg vremena momak je iziao. Noni vratar mora da mu je odmah otvorio vrata. Kad se momak naao napolju iznenada su se upalila svjetla etvorih kola. Sve je ilo vrlo brzo. Automobili su sa svih strana krenuli prema ulazu hotela. Momak je bio okupan svjetlom. Trenutak je ostao ukoen, a potom je pokuao pobjei uza zid kue. Iz automobila su iskoili ljudi u uniformama i u civilu. Dvojici od njih jednostavno je utrao u zagrljaj. Jedva se branio. Njegova kila. Odmah potom ugurali su ga u jedan automobil. Vidio sam kako mi netko od njih domahuje. Odmahnuo sam. Meu njima sam prepoznao glavnog Page 129

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok komesara Sondersena. Iako ova stvar nije spadala u njegovu nadlenost on je ipak ustao iz kreveta i doao. Nazvat u vas uskoro, doviknuo je. Okay, odvratio sam i vidio ikako je upao u kola. Potom su automobili odjurili jedan za drugim. Minutu kasnije mrtvaka se tiina razlila praznom ulicom. Tek tada sam primijetio da jo uvijek pada kia i da je vrlo hladno. Pod ulinom rasvjetom opazio sam poledicu. Iznenada sam uo tiho pjevanje. Upravo sam se htio vratiti u sobu jer imi je bilo hladno i jer su me iznenada obvladale misli, zbrkane i isprepletene. Tko je taj ovjek? to e se dogoditi? Koga moram obavijestiti? Trebam li uope neikoga obavijestiti? Moda je ovjek ve nekome dao fotografije. Ali onda ne bi bio doao ovamo. Pjesma je postajala sve glasnija. Vidio sam starog ovjeka, koji je pijan teturao od drveta do dr-veta, na drugom kraju ulice. Starac je pjevao snanim drhtavim starakim glasom. Potpuno sam razgovijetno uo rijei, a bilo je, vidio sam na satu, jedan i trideset nou i inilo se da u itavom gradu ne postoji vie nikakav drugi um. O Suzana. pjevao je pijani starac, kako je ivot ipak lijep. o Suzana ao mi je ako smetam, ali obeao sam da u nazvati zbog onog ovjeka. Iz slualice, koju sam S mukom prinio uhu odjeknuo je glas glavnog komesara VVigberta Sondersena. Naravno, hvala vam, gospodine Sondersen. Pogledavi na sat sa svjetlucavim brojanikom vidio sam da je bilo pet sati i sedam minuta. Cuo sam kako pada jaka kia. Sondersenov glas je nastavljao: Sve je ilo brzo gospodine Norton, jer je momak hvala bogu Amerikancima dobro poznat. Poznat? Da. Nedvojbeno. Pronaao sam konano i dugme none lampe i upalio svjetlo. Bilo je otro i od njega su me boljele oi. Boljela me je glava. Oboljet u, pomislio sam. Gripa, ili tako neto. Rado bih bio bolestan. Malo temperature. Nita opasno. Ali ipak toliko da moram leati u krevetu i da me se ne smije optereivati. ovjek se zove Roger Marne. Koji, ah, tako. Od onog s boleu nee biti nita, razmiljao sam i legao natrag u krevet. Moram srljati sve dalje i dalje tim beskonanim tunelom, s nadom da se svakim korakom sve vie pribliavam njegovu kraju da bih ga mogao napustiti. Ali znao sam i to da ovaj tunel nema kraja, u svakom sluaju ne onakav koji bi vodio na slobodu. Bio je to zatvoren krug, i to sam znao. A znao sam i to da u konano i crknuti u njemu. Doista mi je bilo slabo tog ranog jutra. Roger Marne, ponovio sam, a vani po balkonu pljutala je kia. Samo kad ne bih morao ustajati, razmiljao sam. Imamo i minox-kameru. I sve filmove. Bili smo na kolodvoru s onim Marneom. Amerikanci i ja. Fotografije i kameru su dali meni filmovi stoje vama na raspolaganju. Hvala vam, gospodine Sondersen, odgovorio sam. To je vrlo ljubazno od vas, tisuu puta hvala, i Prestanite, gospodine Norton, rekao je mirni glas, vi znate, ja. mi inimo sve to moemo da vam pomognemo. Znam. I upravo zato vam hvala! Osjeao sam se neto bolje. Tko je taj Roger Marne? Luak? Da, kada to zaeli. to? Ako ne eli, nije lud. Ne razumijem. U mom pozivu poznajemo ovakve tipove simulante i nazivamo ih clownovima. To je ovjek koji vam prema prilici u kojoj se nalazi glumi luaka, povrijeenog, homoseksualca, kukavicu, cmizdravca, ali i super-ovjeka i histerinog ga-lamdiju postoji stotinu naina. Marne je jedan od njih. Doista ima kilu i nosi pojas. Uostalom, nije mu sve posve bistro u glavi! Psihijatri koji su ga promatrali nikada nisu doli do jedinstvenog zakljuka. Da li su Marnea ve pregledavali? Najmanje deset puta. Razliiti psihijatri. Momak je do sada bio etiri puta pred sudom. Sjeo sam. Zbog ega? Ucjena, varanje u igri, prijevare. Vodio je jedan krug call-girla. Callgirla Marne? Ni ja nisam mogao vjerovati. Ali sam saznao od Amerikanaca. Ne mora biti tono. Kako je doao na vas? To bih i ja rado znao, odgovorio sam, kako je taj Marne doao u Niirnberg. To bi opet rado saznali Amerikanci. Vidite, gospodine Norton, svaki put kada su ga doveli pred sud, njegovi su odvjetnici zatraili vjetaenje psihijatara. Ovi se pak nisu mogli sloiti da li je on doista neuraunljiv, ili samo izigrava clowna. Najee su bila tri vjetaka, zar ine, a dvojica od njih su uvijek dijagnosticirala neuraunljivost. Usprkos svemu to je uinio, Marne nikada nije odlazio u zatvor, nego uvijek na lijeenje. A iz ljeilita bi uvijek bjeao. Kamo? U Kaliforniju. Marne potjee iz Los Angelesa. I sve to je uinio osim jedne stvari u Bonnu dogodilo se na podruju Los Angelesa. U irokoj okolici Los Angelesa, dakle, Beverlv Hills, Hollywood itd. Samo su ljeilita bila podalje od Los Angelesa. Posljednji put je pobjegao prije tri i po godine i otputovao u Evropu. Sigurno je imao lane papire. Kao ja, pomislih. to je sve inio po Evropi, ne znamo, barem Amerikanci ne znaju, samo za onu stvar u Bonnu. to je bilo tamo? Nemam pojma, nisu mi rekli. Nekakva homoseksualna ucjena. Mora da se radilo o velikim zvjerkama, jer se sve pokualo zatakati i Marne se izvukao. Amerikanci pokuavaju tsada saznati gdje se muvao poslije toga. Ali istodobno stvar ele drati u tajnosti to je mogue vie, upravo zbog te bonske prie. Namjeravaju se pobrinuti da dobije izgon, a tamo u Americi poi e na lijeenje. Amerikancima ne bi bilo drago da podnesete prijavu zbog Bonna jer bi tada Page 130

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok ako bi se istraga vodila ovdje u Njemakoj sve izilo na javu i. Ta ja ne mogu podnijeti nikakvu prijavu. prekinuo sam ga. Moram hiti sretan budu li Amerikanci zatvorili Marnea, doista zatvorili. Upravo tako! rekao je Sondersen. Filmovi vam stoje na raspolaganju. Za vas je najvanije da otkrijete kako je Marne doao na va trag, ili tko ga je uputio na va trag. Jasno. Jasno. Od Marnea to neemo saznati, rekao je Sondersen. Ja sam pokuao, nije izustio ni rijei. Strah. to? Taj se plai neto rei. Bezgranino se plai. Koga? Da, dodao je Sondersen, koga? Bogamu ovjee to ti bi da me isada budi? Pet je i dvadeset. Glas Roda Brackena je prepukao od srdbe. Sjedio sam na svom krevetu u kunom ogrtau. Vidio sam kako se na balkonskim vratima ispred kojih je jo leala nona tmina osvijetljeni stolnom svjetiljkom ocrtavamo ja i dio namjetaja. Kia je padala sve jae. Umukni Rod, rekao sam. Vano je, inae te ne bih nazivao. Je li Babs mrtva? Nije. to onda? Dakle, ispriao sam Rodu to se dogodilo. Sluao je utke. Napeto sam oekivao njegovu reakciju, jer sam se nadao da u po njoj moi otkriti da li je on s ovim clownom pod istom kapom u to vrijeme sam sumnjao u svakoga i sve sam smatrao moguim. Ali nije bilo ni najmanje reakcije. Na kraju je Bracken samo rekao: Sranje. Sve to moe krene loe. Kako? I ovdje se poneto zbilo. to? Doktor Wolken je zbrisao. Wolken? Kaem ti, glupane. Slabo uje? Kada je zbrisao? Noas. Nikako ne uspijevam zaspati. Prije dva sata probudio me Lucien tvoj prijatelj, noni portir. Smatrao je da je vano. I bilo je vano. to? Da mi kae da je doktor Wolken kod njega platio raun i potajno otiao s kompletnom prtljagom. Lucien je nazvao dok je doktor Wolken bio u predvorju, Lucien je mislio da bi ga mogao jo uhvatiti, ali je doktor Wolken bio lukaviji i bri. Kad sam siao, bio je ve otiao. Lucien ga nije mogao toliko zadravati, zar ne? Na ulicu i u taksi. Ali zbog ega je zbrisao? To bi ovdje svi htjeli znati. Ja sam lijepo sve probudio, pa smo odrali mali sastanak i upravo sam bio legao u krevet i ponovno zaspao, a onda si nazvao ti. Odjednom se poeo smijati. to je sada? Sada u ih sve probuditi, Joea i sve ostale, i ispriati im to se tebi dogodilo. Glupo, zar ne? I doktor Wiolken nije rekao ni slovca kuda namjerava? Nita nije rekao. to to znai? Pitao je. Traio je plan letenja. Kuda e? Budalo? Kako bih ja to mogao znati! Ne zna ni Luoien. Dao mu je samo plan IBERIJE i tada? Plan ega? IBERIJE! panjolske avio-kompanije? Da, zato emo odvjetnici i ja biti za jedan sat na aerodromu, jer za dva i pol sata polijeu prvi avioni za panjolsku. Moda ulovimo tu svinju. Kamo leti prvi avion? U Barcelonu. Kada leti prvi za Madrid? U dvanaest i petnaest. S Orlyja. Tu u ja ekati. S Lejeu-neom. Odjednom mi je postalo vrue. Dolazim i ja. to? Dolazim u Pariz. S prvim avionom to ga ovdje mogu uloviti. Zato? Objasnit u ti kad stignem. Zato ne odmah? Prekomplicirano. U Madridu lei Clarissa, rekao je Bracken. Da, rekoh. Upravo zato. to znai upravo zato? Iznenada sam uo Brackena kako lovi zrak. Prokletstvo! Prokletstvo, to? Potpuno sam zaboravio. Izludjet e me ova pripovijest! Lu-cien mi je rekao da ga je obavijestila djevojka s telefonske centrale da je doktor Wolken jo tokom noi razgovarao sa panjolskom. Jedan sat prije no to je otiao. S kim u panjolskoj Telefonistica ne zna. Kratak razgovor. Sa panjolskom to inae traje cijelu vjenost, zar ne? Wolken je doao na centralu i zamolio da li moe razgovarati iz jedne kabine. Telefonistica ga je spojila. Onda mora da je zapisala broj. I jest. Lucien mi ga je dao. Gdje mi je sada. u lisnici. asak. Zaumilo je u otvorenoj liniji. Evo me opet. Wolken je Telefonirao u Madrid, rekao sam ja. Da! odakle zna? I razgovarao je sa klinikom profesora Salmerdna kod kojeg lei Clarissa Bracken je mucao: to to treba. zato je zvao Claris-su ja to ne razumijem Ali ja razumijem, rekao sam. Tada mi objasni. Kasnije! U Parizu. Clarissa i Wolken. Oni su to, dakle, uinili. Zajedno. Cuj, hoe li se konano ponaati kao normalan ovjek i objasniti mi to je na stvari. Vrag je na stvari, odgovorio sam. Moramo uloviti Wbl-Jsena i postii da bezuvjetno dri gubicu. I Clarissa takoer. Povedi i Joea na aerodrom. Sada nam je potrebna sva pomo koju moemo dobiti. U Bristaki se servirali doruak od est sati nadalje. Prije no to sam ga naruio obrijao sam se, okupao, oistio cipele. To je bilo jo jedino to je odravalo moju duevnu ravnoteu: ienje cipela. Ja sam snob i tu se ne moe nita promijeniti, gospodine suce. Dok sam se vozio u bolnicu Sv. Sofije, kia vie nije padala, ali je taksist neprestano psovao jer su sve ulice bile zaleene. Rekao sam nonom vrataru jo mu nije dola smjena da u se uskoro vratiti i da zadravam sobu. Uzeo sam samo jedan koveg, i to jedan od onih plastinih, nosio sam samo ono to mi je Lejeune ikupio u Galeries Lafavette. Najgora je bila koulja. Jeftina i jo neoprana. Grebla me je da bih mogao poludjeti. Bilo je tako gadno da sam prije no to sam napustio Bristol jo jednom nazvao Roda i zamolio ga da na aerodrom Page 131

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok donese jedan od mojih kovega od svinjske koe s mojim vlastitim stvarima. Jednostavno jo nisam navikao ivjeti u oskudnim uvjetima. Jo u hotelu, prije no to sam se odvezao u bolnicu, pogledao sam plan leta. Jedan je avion letio u 10,15 za Pariz. Vratar je rezervirao jedno mjesto za mene. Imao sam mnogo vremena i prije i poslije. Stigao sam u bolnicu prije osam i morao sam ekati Ruth. Doavi bila je vrlo prijazna, iako ozbiljna, ali ne onako zagonetno zatvorena kao prolu no. Najprije je pola k Babs. Sasluala je izvjetaj deurnog lijenika i pregledala je, i tek tada sam smio ui u sobu. Mnogo je bolje nego juer, rekla je Ruth sretno. Temperatura je 38,7. Dobro je spavala i nije povraala. Pogledao sam djevojicu koja je ovdje leala sputenih kapaka i rekao: A ovi trzaji lica i cijelog tijela? Zar ste mislili da e to proi za dva dana, gospodine Norton? Jo e tako biti neko vrijeme, ali se popravlja. Moram odmah odletjeti, rekao sam joj. Odletjeti? Da. Sve sam joj ispriao o Rogeru Marneu i o tome da moram u Madrid. Rekao sam joj i zato, jer, naime, sumnjam da Glarissa radi zajedno s Marneom. A taj doktor Wolken? Taj je trei u savezu. Halo, Phil! rekla je Babs iznenada. Pogledao sam je, otvorila je oi i razvukla lice u grimasu koja je vjerojatno trebala znaiti smijeak. Odmah se nasmijeila i Ruth. Halo, Babs, rekao sam i sagnuo se nad nju. Ve nam je bolja, ha? Madrid ne, rekla je Babs. Govorila je nerazgovijetno. Da li je ula sve to sam priao Ruth, Hi samo ono o Madridu. Ti e lijepo ostati u krevetu, a ja u se vrlo brzo opet vratiti tebi. to eli da ti donesem? Nounours. Godinama je sa sobom navlaila jednog starog medu, sme-eg, potpuno izlizanog krzna. Vrlo ga je voljela. Mora da je ta igraka ostala u Le Mondeu. Poklonio joj ga je Jean Gabin. Mali medo se na francuskom kae nounours. Tako je i Babs nazvala medu to ga je dobila od Jean Gabina. Naravno, donijet u ti nounours. Ali ne eli li jednog novog, lijepog medu? Ne. Nounours. Volim samo nounours. Okay, rekao sam. Okay. Babs je govorila njemaki. Jer, jer, jer nounours poela je. Tada je u trenutku ponovno zaspala. Disala je vrlo duboko. Medo, rekao sam Ruth. Ona sanja o svom medi. U Franouskoj Prekinuo sam primijetivi da me Ruth uporno promatra. to? Morate nazvati gospou Moran i obavijestiti je da je Babs bolje. Ne recite joj da su pogoranja mogua i da ne znamo kako e se sve dalje razvijati. Ne, gospoo doktor. Smijeio sam se, ali je ona opet bila vrlo ozbiljna. Odmah sam se oprostio, jer je Ruth rekla da mora ii k drugoj djeci. Iziao sam na hodnik. Ruth je sada izbjegavala moj pogled. Gledala je kroz prozor, prema nebu. Uskoro e biti snijega, rekla je Ruth. Potrai izlizanog malog medu! rekao sam. Zato? upitao je Bracken. Jer ga trebam! Kupi nekog drugog, sada imam druge brige. Ne. Mora biti upravo taj mali, izlizani, rekao sam. Nai e ga negdje u Babsinoj sobi. Zna to? Moe me I ti mene. odgovorio sam. Tada sam iznenada dreknuo, sam bog zna zato. Ako ne donese nounours na Orly, odvest u se u Le Monde i potraiti ga. Pa makar se zbog toga sve zamrsilo, a Wolkenu izgubio trag! Jo jedan luak! rekao je Rod. Nemoj odmah napuniti gae, ti. histerik! Nai u i donijeti tog prokletog medu. Obojica smo spustili slualice a da se nismo ni pozdravili. Nazvao sam aerodrom u Niirnbergu. Dok smo razgovarali, neprestano su pozivali putnike lufthansine linije 482 za Pariz. Platio sam pristojbe aerodromskom slubeniku i ulovio dip koji me je odvezao do aviona upravo u trenutku kada su htjeli uvui stepenice. Stjuardese i stjuardi bili su tako bijesni, da za cijelo vrijeme leta sa mnom uope nisu razgovarali. Postojala je samo turistika klasa. Avion je bio upola prazan, ja sam itao niirnberke novine kroz svoje naoale s obinim staklima i saznao sam da su u Vijetnamu, u blizini starog carskog grada Huea buknule najtee bitke ove godine s nevjerojatno velikim ljudskim rtvama na obje strane. A ova zemlja ve trideset godina ivi u stalnom ratu, razmiljao sam. A onda sam pomislio da bi se lako moglo dogoditi da Babs jo trideset godina ostane teko oteena i da treba lijeniku pomo. Tada bih ja imao ezdeset godina. A Silvija ezdeset i est, a Ruth. Na Orlvju sam naao Brackena, Lejeunea i Gintzburgera. Poli smo u aerodromski restoran i neto popili, a Lejeune je drao velike govore i bio je odvratno marljiv. Bio je doista marljiv, ali je bio i odvratan. Doktor Wolken je, dakle, rezervirao kartu za avion IBERIJE koji je u 12,15 letio za Madrid. Bio je na listi putnika, a prtljagu je ve bio predao. Gdje je sada, to nitko nije znao. Lejeune je dao da ga trae kako, ree njegovi ljudi, ali Wolken je nestao. Dok nas je izvjetavao, Lejeune je naravno opet derao. Rani ruak kako ree. Kada budemo posve sigurni da je Wolken poletio avionom u 12,15 polet-jet ete vi. Bracken i Maitre Lejeune, Silvijinim jetom, rekao je Joe. Taj je u Niirnbergu. Nije, nego ovdje na Orlvju. Zatraio sam jo noas da doe ovamo, im sam saznao za ovu svinjariju, rekao je Lejeune. Gdje je moj koveg s garderobom Philipa Kavena? Pod stolom, odgovorio je Bracken. Donio sam ti ga kako si traio. I medu? I medu! Otiao sam, dakle, s kovegom to mi ga je donio Bracken, u toilette, Page 132

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok obukao svoje dobre stvari i sloio kramu iz Lafavettea u plastini koveg. Mogu vam rei, moj gospodine suce, da sam bio tako rei blaen, rijeivi se te bodljikave koulje. Zatim sam plastini kofer stavio u pretinac, zakljuao ga i vratio se u restoran, gdje je u meuvremenu Lejeune stigao do okoladne torte i likera. Znao sam da moram nazvati Silviju, ali jednostavno nisam imao snage za to. Kasnije, mislio sam, malo kasnije U jedanaest i petnaest poeli su pozivati putnike za IBERIJU 871 za Madrid. Malo potom priao nam je mlad ovjek i rekao Lejeuneu: Wolken je na putu prema avionu. Upravo ga pregledavaju. Krenuli smo, dakle, i mi, Lejeune, Bracken i ja. Let preko Pirineja bio je kao i uvijek. Meni to ve odavno nije vie znailo nita, a Callaghan, kapetan aviona doao je i rekao da e nastojati da sletimo na Barajas 15 minuta prije aviona IBERIJE kako bismo mogli motriti na doktora Wolkena i slijediti ga. Kako je Babs? upitao je kapetan. Mnogo bolje. Sjajno! obradovao se kapetan vraajui se u svoju kabinu. Tek kada smo sletjeli, primijetio sam da sam za svo vrijeme leta drao u rukama izlizanog, malog prljavog medu. 8. prosinca stigli smo u Madrid. Osmi prosinca u panjolskoj je praznik; to sam potpuno zaboravio. Svetkovina Bezgrenog zaea. Sve su radnje i uredi zatvoreni. U Madridu sam bio nekoliko desetaka puta, kao dobro stojei plejboj, te sam se u njem dobro snalazio. Madrid ima najvee arene za borbe s bikovima u panjolskoj. Nisam nikada bio tamo jer mi se stvar gadi, iako mnogi ljudi tvrde da ih odmah fascinira i hipnotizira te zaboravljaju ono bestijalno. Borba s bikovima? Bez mene! Ali sam, dakako, esto odlazio na konjske trke. Odravaju se uvijek nedjeljom, od svibnja do lipnja te od sredine rujna do poetka studenog, na hipodromu Zarzuela, osam kilometara prije grada i u parku asa de Campo. Vrlo mnogo sam dobio na tim trkama i, naravno, jo vie izgubio. Ispriao sam to Brackenu i masnom Lejeuneu za vrijeme vonje od Bara-jasa do grada iza taksija u kojem je sjedio doktor Wolken. Na SUPER 111 zapao je u podruje oluje te smo se spustili odmah iza IBERIJE naa se posada silno trudila bezuspjeno. Ali nije bilo tako loe. Nismo smjeli izgubiti iz vida doktora Wolkena. Avion IBERIJE bio je, hvala bogu, dupkom pun, a carinske su formalnosti trajale prilino dugo. Kod nas ne. Bracken je otkrio doktora Wolkena u prostoru carinske kontrole i ve smo izdaleka vidjeli da ima sa sobom tri velika kovega. Carinik ih je sve pregledao. Vrlo ljubazno. panjolski carinici su uvijek takvi. Vjerovali ili ne, moj gospodine suce: panjolski carinici oblae bijele rukavice prije no to se pozabave vaom prtljagom. Gostima treba odmah pokazati kakvo dostojanstvo i ljubaznost resi panjolski narod. Ali uza sve dostojanstvo i ljubaznost trajalo je ipak neko vrijeme dok su pregledali tri dupkom puna kovega, zar ne, te nam je tako bilo lake iznajmiti taksi i slijediti onaj u kojem je sjedio doktor Wol-ken. Svi smo bili uvjereni da se uputio Clarissi na kliniku profesora Salmerona i tamo smo ga htjeli uloviti. Poto je bio praznik, promet je bio slab te je bilo isto tako lako slijediti Wolkenov taksi kao to je i bilo teko ostati od njega neprimjeen. Vozili smo cestom od aerodroma prema gradu, u pristojnom rastojanju iza kola doktora Wolkena, a ja sam priao o svojoj averziji prema borbi s bikovima. Bracken ree da voli borbe s bikovima. Kad smo stigli na iroki Paseo de la Castellana, ispriao sam kako sam u Madridu nebrojeno puta igrao i golf i tenis. lan sam Kraljevskog kluba Puerto Hierro i Kluba de Campo. A i pecao sam uvijek ovdje. Losose, tune i pastrve. Tuste losose? upitao je Lejeune. Tako neto masno jo niste vidjeli. Odvjetnik se obliznuo. U La Moraleji se moe pucati u golubove, rekao sam. To lei na sjeveru, oko petnaest kilometara od grada. esto sam to inio. Bio sam i u brdima u lovu. Tamo ima divo-koza, jelena, divljih svinja. Lijep si ivot vodio, rekao je Bracken. Da, rekao sam, zar ne? govorio sam i govorio sam i govorio promatrajui Brackenove reakcije, jer jo uvijek nisam bio nacistu da li je i on imao neku ulogu u ovoj svinj ariji s tim Rogerom Marneom koji me je fotografirao i spominjao nekog prijatelja u Parizu. to je vonja iza taksija doktora Wolkena due trajala, bivalo je sve jasnije da Bracken nije mogao biti umijean. Mora da je to bila Clarissa! Kao to sam i pretpostavljao. Iz poznatih razloga Clarissa uz pomo doktora. to sada smjeraju njih dvoje? Lejeune je bio lukavi pas, ali da li e nas i ovom prigodom jo moi spasiti, nisam bio siguran. Preko Avenije de Jose Antonio stigli smo na Palacio National, iza koje je leao veliki park Campo del Moro, a junije Calle de Segavia. Ovdje je klinika profesora Salmerona, rekao je Bracken. On je bio ovdje s Lejeuneom kada su doveli Clarissu, tu bijednu betiju. Taksi doktora Wolkena doista je posluno vozio prema klinici. Klima u Madridu bila bi ugodna, kad u blizini ne bi bilo Guadarrama gorja. A poto ga ima, ljeta su nesnosljivo vrela a u zimskim mjesecima vrlo je hladno. Imali smo na sebi ogrtae, ali mi je ipak bilo vrlo hladno. Evo klinike profesora Salmerona. Sva smo trojica donekle govorili panjolski. Bracken je rekao naem vozau da stane. Zaustavio se oko dvjesta metara iza taksija doktora Wolkena. Ovaj je iziao, a Page 133

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok ofer je njegova tri teka kovega odvukao u bolnicu. Taj doktor Wolken ponaao se vrlo sigurno i bezazleno. Nije se ak ni osvrnuo. Odmah u mu sasuti zube u grlo, rekao je Bracken. Ne, ree Lejeune. To neete uiniti. Osjeate li se tako hrabri jer smo utroje? Dovoljno hrabar sam i sam, progunao je Bracken. Hrabrost se ne dokazuje samo akom, primijeti Lejeune. Za to treba i glava, monsieur Bracken! Odjednom sam bio veoma sretan to je ova debela svinja Lejeune doletjela s nama. ekali smo dok se Wolkenov voza odvezao te smo priekali jo desetak minuta jer sam elio uloviti doktora Wolkena kod Clarisse. Za cijelo vrijeme negdje se ula zvonjava crkvenog zvona, a od nekolicine pjeaka veina su bili sveenici ili redovnici. Na to se u Madridu valja priviknuti. Konano smo smatrali da je vrijeme da poemo u bolnicu. U predvorju za bijelim pisaim stolom sjedila je panjolska ljepotica s vranom kosom i crnim svjetlucavim oima. Pozdravili smo, ona odzdravi; zatim sam rekao: Mi se zovemo. Serior Kaven i sefior Bracken i sefior Lejeune, ree ljepotica. Odakle znate? Upravo je doao sefior Wolken, rekavi da ete doi za njim i kako se zovete. Mi, sefior Bracken i ja, doveli smo prije nekoliko dana ovamo bolesnicu, rekao je Lejeune, a da pritom nije pokazao nikakvo iznenaenje zbog onoga to je uo. Znam, sefior Lejeune. Sefiorita Geiringer lei u privatnom stacionaru gospodina profesora. Morali bismo s njom hitno razgovarati. I gospodin profesor eli s vama hitno razgovarati, rekla je ljepotica, udno, gospodine suce, ali prvi put u svom ivotu nisam pomislio na ono na to uvijek mislim pri pogledu na lijepe ene. Podosta toga kod mene nije bilo u redu. Odakle zna da dolazimo? upitao je Bracken. Ne znam. Ali naredio je da vas se odmah, im doete, dovede k njemu. Mala djevojica je uvijek iznova govorila o smrti. esto je traila zrcalo, gledala u nj i govorila uvijek isto: Ne mogu vie ivjeti, moram umrijeti, molim, uinite neto da umrem. Koliko je djevojica bila stara? Devet godina, gospodine Kaven, rekao je gospodin doktor Alfons Wolken iz Winterthura odjeven korektno kao uvijek, sa svjetloplavim oima, uskim licem i oskudnom bradicom. I to je, rekoste, bilo djevojici? Imala je metastaze na kostima lubanje, rekao je doktor Wolken ljuljajui se pritom na petama. Govorio je skandirajui, pri emu je u taktu sputao i dizao glavu. I? upita Bracken. Lijenici u ziirikoj klinici njegovali su je tri godine. to znai da su savjesno ispunjavali svoju dunost i svoju zakletvu opet ljuljanje i klimanje glavom koja je, po mom miljenju, suprotnost sama sebi. Jer u Hipokratovoj zakletvi lijenici se zaklinju da e odravati ivot i ublaavati bolove, a injenica je gospodine Bracken da u takvim sluajevima jedna zakletva iskljuuje drugu. Tada je djevojica dobila upalu plua. Nju nisu lijeili kao to se dogaa na tisuama klinika u slinim sluajevima i konano je jadno dijete umrlo, rekao je doktor Wolken iz Winter-thura. Stajao je u sobi profesora Ariasa Salmerona. I, ako ste pretpostavili, gospodine suce, da je kad smo se pojavili Babsin privatni uitelj pokazao i najmanji znak iznenaenja ili straha tada vas moram razoarati. Nikada nisam vidio ovjeka tako mirnog, sigurnog u sebe i tako odlunog. Kojeta, rekao sam. Babs nema metastaze na kostima lubanje. Ona ima meningo-encephalitis. Dakle, emu sve to? Ova je djevojica tako propadala i izgledala tako jezivo da je ovjeku pozlilo pri pogledu na nju. Vidio sam tu djevojicu, gospodine Kaven. Bila mi je uenica. I vama je bilo muno? upita Bracken. Da, gospodine Bracken, odgovori doktor Wolken. Ako ja v a s budem jo dugo gledao, postat e i meni muno vi kukavni sine, ree Bracken. Dijete Bronxa, nema to moj dragi suce. Na njega se moglo osloniti, ak i u panjolskoj se znao teno izraavati, na svoj nain. Gospodo, molim vas, gospodo, rekao je profesor Salmeron. On je jedini od nas sjedio za svojim masivnim pisaim stolom na kome je stajala Madona, koju bih bio vrlo rado imao. Prof. Salmeron bijae u srednjim pedesetim godinama, visok, vitak, ponosna kukasta nosa na uskom, vrlo izraajnom licu, prosjede kose. Brackena, Lejeunea i mene srdano je pozdravio. Isto tako i doktor Wolken koji je pourio da mu saopi kako bi elio da ovdje, na tako rei, neutralnom tlu, iznese problem, kao to je on to formulirao. Isto tako spremno i pristojno saopio je Lejeuneu, Bracke-nu i meni da je iz Le Mondea ukupno etiri puta nazvao profesora Salmerona traei za savjet i pomo i da mu je ovaj predloio danas, 8. prosinca, doi u Madrid budui da je blagdan te e imati vie vremena o cijeloj stvari mirnije porazgovarati. I zato niste u Parizu nikome rekli da ete letjeti ovamo? To je bar jasno, zar ne, mister Bracken, rekao je uz ljuljanje i naklonio se gospodin Wolken. Vidjeli ste da je uz mene sva moja prtljaga. elite kidnuti, ha? Ja bih se malo pristojnije izrazio, mister Bracken, ali izlazi na isto. Da, ja odlazim. I to iz potpuno odreenih razloga. Kojih? Upravo dolazimo do njih, ree prof. Salmeron. Da li bi me itko iz vaeg drutva u Le Mondeu pustio da kidnem, kako vi to rekoste? Sigurno ne, odgovori Bracken. Vidite, ree doktor Wolken. Potom me je zadivio, jer se od toga asa vie nije klanjao, ljuljao i srameljivo sagibao Page 134

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok glavu, ve je govorio vrstim i agresivnim glasom, gledao svakog od nas vrsto u oi i napokon sjeo. Uinilo mi se glupim da i dalje stojim, pa sam i ja sjeo. Bracken me pogledao te uinio isto. Lejeune je ve odavno sjedio. Rekao sam: Potpuno mi je zagonetno to vas je u vezi s vaom uenicom oboljelom od raka ponukalo da pobjegne-te i doete upravo ovamo. Sluaj vae male djevojice koja je moljakala za smrt nema nikakve, apsolutno nikakve veze s Babs i to zato to Babs nije oboljela od raka i nema nepodnoljive bolove, ve ima meningo-encephalitis, koji kree na bolje! Ona ni u kom sluaju ne pati od bolova koji bi mogli pobuditi vau samilost i kod nje e doi do temeljitog poboljanja moda ak gotovo do izlijeenja. Ne, rekao je doktor Wolken. Nee biti tako i vi to znate. Vi i svi ostali se zavaravate! Oko ovog jadnog djeteta koje mi tako lei na srcu, sagradili ste iz posve trgovakih razloga, to je posebno vrijedno prezira, ogromnu zgradu obmane i prevare i nastavit ete obmanjivati i varati, u to sam, nakon svih razgovora kojih sam bio svjedok, potpuno siguran. Babs e u najboljem sluaju poblesaviti i. Nee, vrisnuo sam i skoio. Molim vas sjednite, gospodine Kaven, rekao je Salmeron. Sjeo sam i urlao dalje: Babs ima najbolju njegu! Ona je osim toga povjerena i vaoj njezi i skrbi, gospodine doktore, pa bi me zanimali pravi razlozi vaeg ponaanja. Vrlo su jednostavni, rekao je doktor Wolken. Ne elim biti sukrivac u takvoj prevari. Vi prljavi. poeo je Bracken i nastavio bez prijelaza: Dakle, koliko kota ako treba da ostanete? Svi znamo da moete traiti koliko god elite i da emo platiti. Ako se odmah ne ispriate za ovu uvredu, mister Bracken, rekao je mirno doktor Wolken, zamolit u gospodina profesora Salmerona da vas udalji iz ove sobe. U tiini koja je uslijedila nakon ovih rijei uo sam opet crkvena zvona. U Madridu uvijek ujem zvona neke crkve. Vidio sam kako Bracken oblizuje usnice. Dakle, to je mister Bracken? upitao je dr Salmeron mirno i bilo je potpuno jasno da je doista spreman Roda izbaciti iz sobe. Bilo je oito da je na strani doktora Wolkena. ao mi je, ispriavam se, rekao je Bracken i te su ga rijei gotovo uguile. Dobro, ree doktor Wolken. To je bilo sve. Nastavio je potom prilino grozniavo: Moja je majka umrla od raka na grlu. Bio sam jo vrlo mali. Moja je majka imala nesreu da je moj otac bio lijenik i fanatian ne nalazim dugi izraz fanatian katolik. A daljnja je nesrea bila ta da je on lijeio moju majku! Na jednoj klinici u Baselu. Kao fanatini katolik traio je da moja majka, takoer katolkinja svjesno kako se on izrazio doivi svoju smrt, a to je znailo da joj nije davao morfij ak ni kada su bolovi postali neizdrljivi, iako ga je ona preklinjala! Svi su ga drugi lijenici u bolnici, a naravno i ja, mrzili kao kugu. Ali nitko se nije usuivao dati joj morfij budui da im je svima bio ef. Na licu doktora Wolkena pojavie se crvene pjege. Govorio je kao da ga gone, stisnutih aka: I tako je moj otac dopustio da moja majka svjesno doivi svoju smrt i. Svjesno doivjeti? upitao sam. to je va otac time mislio? Moj mi je poboni otac to objasnio i ja to nikada neu zaboraviti, rekao je doktor Wolken. Guio se pri svakoj rijei. Ovako mi je objasnio: ovjeka se ne smije liiti njegova vlastitog umiranja, onog najuzvienijeg doivljaja koji mu pripada i koji mu daje najjasniji i najvredniji odgovor. Tako je mislio moj poboni otac, gospodine Kaven, i to kod bolova koje, kao to mi je potvrdio gospodin profesor Salmern, nitko ne moe ni zamisliti. Vi, moja gospodo, nemate ni najmanjeg pojma o razmjerima patnje koju je moj otac dopustio da moja majka podnosi. Da li je to tono, gospodine profesore? Tono je, rekao je Salmeron. Kada bi javnost imala bar priblinu predodbu o mukama to ih podnose neizljeivi bolesnici, traila bi odmah od nas da ih sprijeimo. Sve manje toga razumijem, rekao sam. Gdje su ovdje nepodnoljive muke, gdje je fanatini katolik, gdje je neizljeivi bolesnik to vas navodi na takve izjave, gospodine profesore, i prije svega, to dovodi doktora Wolkena k vama? Ja sam tada bio specijalist pod vodstvom onog istog profesora Wolkena, na onoj klinici u Baselu, gospodine Kaven, odgovorio je Salmern. Morao sam bespomoan prisustvovati uasnim mukama majke gospodina doktora Wolkena. A dvije godine poslije toga tom sam istom profesoru Wol-kenu, oboljelom od raka na elucu, kada me je molio da ga izbavim, utrcao ogromnu dozu odgovarajuih lijekova i oslobodio ga njegovih muka. Za sve to vrijeme i jo mnogo kasnije, sve dok nisam napustio Basei, poznavao sam ovoga ovdje doktora Wolkena, tada jo mladia. Bio sam mu sva utjeha i oslonac ako tako smijem rei, gospodine doktore Wolken. Morate tako rei, gospodine profesore! A i ja moram neto rei: bez vaih bezbrojnih nastojanja da mi pomognete svladati oaj zbog uasne smrti moje majke, bio bih se tada ubio. Wolken se okrene Brackenu i meni: Tako je to, moja gospodo. Svijet je mali, zar ne? Zvui kao roman, a ipak je istina. Tada Basel, danas Madrid. Da li sada razumijete zato sam se u svojoj dilemi pred kojom se nalazim u odnosu na jadnu Babs obratio svom nekadanjem spasiocu. utjeli smo. ula su se crkvena zvona. Posebno vi, gospodine Kaven, sreli ste do sada samo jednu sigurno iz valjanih Page 135

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok razloga ogorenu protivnicu eutanazije, gospou doktor Reinhardt, koju vrlo potujem i cijenim. Ipak, problem pomoi kod umiranja, aktivne i pasivne eutanazije, nema jednu, nego dvije strane, kao to vidite. Lejeune je pogledao kroz prozor. Ja sam pogledao Brackena. Najprije je odmahivao glavom, a potom je slegnuo ramenima. Ja sam se isto tako osjeao. Prvi dojam: doktor Wolken postupao je iz osobnih, potpuno razumljivih razloga i nije mogao imati nita s tim simulantom, tim kriminalcem, tim klaunom Rogerom Marneom. Nije mogao biti njegov ortak. Druga pomisao: Ne, zar doista nije mogao? A zato ne? Poneto je govorio i za: Wol-kenova nikada nadvladana trauma iz djetinjstva i njegove tikove naklanjanje, srameljivost, ljuljanje sve se to time moglo objasniti; Wolkenova, zbog vlastitog iskustva shvatljiva mrnja prema svim lijenicima Ruthine vrste; Sal-meronova tona ili kriva nisam vie znao rei tvrdnja da o problemu eutanazije postoje dva nazora, i da se oba moraju uzeti ozbiljno u obzir. Profesor je, ini se, zastupao posve drukiji stav nego Ruth. Ovo to sam upravo mislio potvrdio je slijedeim rijeima: Zamolio sam doktora Wolkena da mi ispria pojedinosti o oboljenju, njegovim potekoama i o situaciji oko Babs, moja gospodo. Moram vam rei, da nisam bar ne za sada za to da se dokraji ivot tog nesretnog djeteta koje nee nikada, a to vi najbolje znate, gospodine Kaven, biti ni priblino opet potpuno zdravo, ve e svoj ivot morati provoditi kao zaostalo bie. Uz pretpostavku da e se sve dobro razvijati. Sve e biti. Dopustite mi da kaem do kraja. S jedne strane vidim nain vaeg djelovanja u Parizu, posebno onaj ljudi od filma, to ne znai da pozdravljam taj ledeni odnos prema kojem se sve ini bez ikakvog ljudskog razmiljanja, samo zato da bi posao i dalje cvao, da bi zvijezda ostala zvijeda i da bi milijuni i dalje pritjecali. Moe nastupiti u svako doba, to vi znate u kojem e Babs ponovo doi u ivotnu opasnost, ako je uope ve sada izvan ivotne opasnosti kao to velite. Ona to jest, rekao sam. Ova crkvena zvona e me izludjeti! Bim-bam. Bim-bam. Dakle, sve e poduzeti kako bi se produio ivot maloj Babs, u to sam uvjeren, prema stanju stvari i prema opisu stava gospoe doktor Reinhardt. Je li tako? Da, tako je, rekao sam. Pri dananjem stanju medicine, produiti jedan ivot u veini je sluajeva malenkost, rekao je Salmeron. Ali mi ne-znamo to bolesnik time dobiva. Bracken potom ree: to se zapravo ovdje dogaa? to mi moemo ako se otac doktora Wolkena nije ponio kao ovjek, ve kao svinja? Vi biste, dakle, majci doktora Wol-kena dali morfij smrtnu dozu? upitao je Salmeron. Jasno, rekao je Bracken. Tako jasno to, na alost, ipak nije, mister Bracken, odvrati Salmeron. Profesor Werner Forssman iz Diisseldorfa, koji je 1956. dobio Nobelovu nagradu, predskazao je s tim u vezi lijenika specijalistu za ubijanje na zahtjev i usporedio ga s plaenim izvriocem smrtne kazne dakle, s krvnikom. Pogledao me je. Jo sam sasvim pod dojmom posljednjeg naslovnog lanka njemakog magazina Der Spie-gel jeste li itali tu priu, gospodine Kaven? Ne. teta. Naslovna je pria nosila naslov Pomo kod umiranja: eutanazija milosre ili ubojstvo? Izvrstan rad. Uvijek u morati nanovo citirati Spiegel, dok budemo dalje razgovarali, jer mi je taj lanak ostao duboko u sjeanju. Bilo je hladno u Madridu, ali znao sam da se sada ne smrzavam zbog madridske hladnoe. Ova uasna stvar doista ima dvije strane. I Salmeron je imao neto rei. Neurokirurg, profesor Peter Rottgen iz Bonna, prorokovao je ve prije mnogo godina: ako e se neurokirurgija u svojim lijenikim ciljevima identificirati s tehnikim granicama svoje struke, imat emo bolnicu-pakao Danteovskih razmjera! A to ne vrijedi samo za podruje neurokirurgije. Beskompromisno odbacivanje svakog oblika eutanazije moglo bi dovesti d najmranijih posljedica, gospodine Kaven. A vi ste meutim, sigurno dugo i temeljito razmatrali upravo razloge za to odbacivanje. Samrtnika ije su tijelo, napominjem, potpuno izjele karcinomne stanice i iji se ivot mora produiti zato to se odbija ak i pasivna eutanazija, lako se moe spasiti: njegova se glava jednostavno odvoji od rakom izje-dena tijela i omogui se da, izolirana, ivi dalje. Prekinite, rekao je Bracken. Ne, neu prestati. elim da shvatite stav doktora Wolkena temeljen na iskustvima iz djetinjstva, i elim da taj stav potujete. U Japanu je ovo odvajanje glave uspjelo kod pasa, a mogue je i kod ljudi. Uvrena na postolju, spojena cijevima uz aparat koji preuzima funkcije srca, plua i bubrega, ovakva glava bez tijela mogla bi ak i govoriti. Do takvog apsurda nikada nee doi, rekao sam. Nema sumnje da suosjeam s doktorom Wolkenom ali nije li nam o svemu tome mogao priati u Parizu, umjesto da pobjegne ovamo. Nisam pobjegao, ree doktor Wolken. Naravno da niste, odgovori Bracken. Oprostili ste se od sviju nas i tada ste, obasuti naim dobrim eljama, otili jer niste mogli podnositi na nain djelovanja u sluaju Babs to potpuno uviamo i nas, kapitaliste bez skrupula, jer se oni ponaaju upravo tako. Nisam se oprostio jer sam se bojao, ree doktor Wolken. Bojali? Koga? Vas, na primjer, vi brutalni gramzljive, bez savjesti! Bracken se napola Page 136

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok pridigao. Sjedi, rekao sam glasno. Strovalio se natrag u stolicu. A zvona su zvonila. Rekli ste, gospodine Kaven, da do takvog apsurda nee nikada doi, rekao je Salmeron. Hoe, tu nema sumnje. Odgovor na to pitanje dao je Kant jo prije dvije stotine godina: Ako elimo ciljeve, tada elimo i sredstva. Vi ste, dakle, potpuno spremni pruiti nekome pomo pri umiranju. Uinili ste to uostalom ve prije mnogo godina, u sluaju oca doktora Wolkena, rekao sam. Naravno, rekao je Salmeron. I kao tada u vicarskoj uinio bih to ponovno, ak jo i grublje, jer zapravo kod vrlo mnogo neizljeivih bolesnika ona se tzv. dunost prema ovjeku pretvara u teror humanosti, kao to je to formulirao va njemaki teolog Helmut Thielicke. Opet ta pria u asopisu Spiegel. Nikako da je se oslobodim. Jeste li katolik? Da. U jednoj vrlo katolikoj zemlji, rekao sam, kakav je stav Vatikana? 1957. godine, ree Salmeron, papa Pio XII je rekao: ako narkotici imaju dva odreena djelovanja, naime, spas od bolova i skraenje ivota, doputeno ih je davati. Vidi, vidi, rekao je Bracken. Sveti otac. ali samo tada, produio je Salmeron, ako izmeu narkotika i skraivanja ivota ne postoji uzrona veza koju je mogue svesti na volju zainteresiranih stranaka. Ili, da bismo bolje razumjeli, drugim rijeima, lijenik bez farmakolokog znanja smije dati injekciju koja bi mogla biti smrtonosna. Tono, rekao je Salmeron. Dakle, uope nijedan lijenik, rekao sam ja. Tono, odgovori Salmeron. Dakle? upitah. Prije mjesec dana vatikanski OSSERVATORE ROMANO proglasio je legalizaciju eutanazije posljednjim korakom od evanelja, jer Bog jedini ima mo nad ivotom i smrti, rekao je Salmeron i moglo se primijetiti da mu je pritom bilo teko. Time bismo opet bili kod oca doktora Wolkena, koji je dopustio svojoj jadnoj supruzi da svjesno doivi svoju smrt. Tono, rekao je Salmeron. Ovu izjavu lista Osservatore Romano smatrao je neurokirurg profesor Rudolf Kautzky praktini katolik poput mene nepromiljenom frazom. Jer tako je rekao Kautzkv ako je tono da smrt ne smijemo ubrzati, onda ne smijemo ni produavati ivot. Bracken je odjednom uzdahnuo, naslonio laktove na koljena i uhvatio se za glavu. Da, sve to nije ni jednostavno, ni lijepo, rekao je Salmeron. Profesor krivinog prava iz Miinchena Paul Bockelmann kae da lijenik mora initi sve kako bi produio ivot, pa i onda ako se radi samo o danima, ili ak o satima, minutama, pa makar u tom kratkom vremenskom razdoblju to ga je mogue odrati taj ivot bio jadan i beznadan. Poludjet u, rekao je Bracken. Kada bi svaki lijenik htio slijediti tog njemakog pravnika, rekao je Salmeron, ne bi dopustio ni jednom bolesniku da umre a daga prethodno ne dovede na stanicu za intenzivnu njegu i da ga ne prikljui na sve mogue aparature. Neminovna bi posljedica bila da bi sve bolnice postale nefunkcionalne! Da govorimo kao i kolega Kautzkv, moja gospodo! to nam brani da ovjek iji je zadatak da svlada svoj ivot onako kako eli ne smije savladati i svoju smrt a da mu pri tome pomogne lijenik? to, molim vas? Prokleta ludost, rekao je Lejeune, ustao i priao velikom prozoru, okrenuvi nam svima lea dok je govorio: Prokleta ludost! to znai cijelo ovo brbljanje?ivimo u ludom1 vremenu u kojem pola tuceta na sve spremnih gerilaca moe upokoriti neku veliku zemlju i nametnuti joj svoju volju: u vremenu u kojem tri etvrtine ovjeanstva gladuje, dok se etvrta etvrtina prederava kao ja ili je politiki i ljudski postala potpuno neuraunljiva. ivimo u vremenu ko-baltne bombe, dalekometnih raketa i rasne mrnje. U takvom vremenu. JA glasam za zakon, koji bi pod prijetnjom najtee kazne zabranio da se na ovaj usrani svijet uope jo j donose djeca. To je jedino ispravno: stari neka pocrkaju J a novi neka se ne raaju? To bi bilo moje miljenje, moja gospodo! Ponovno su u cijelom Madridu poela zvoniti crkvena zvona. Rekao sam doktoru Wolkenu: Vrlo dobro razumijem va stav temeljen na vaim stranim doivljajima koji vas, sili da pod bilo kojim uvjetima budete za bilo koji oblik bilo pasivne ili aktivne pomoi pri umiranju. Ali, ne razumijem to vas je navelo na to da nas ostavite na cjedilu. Ta kod Babs se ne radi o eutanaziji. Ovog trenutka!, rekao je doktor Wolken. Nikada! rekoh ja, ne slutei kako je blizu trenutak kada eu biti uvjeren da Babs ne samo valja pruiti pomo pri umiranju, dragi suce, ve da je ak treba pustiti da umre. Doktor Wolken je rekao: Babs je neto drugo od ostale djece. Ona je dijete najvee glumice koju znamo. Ona je od roenja uhvaena u mreu ovih posebnosti, milieua, ove industrije u kojoj se radi samo o novcu, novcu, novcu u kojoj se iznimno u ovom sluaju ini sve i sv e se initi da se ne bi ilo preko leeva jednog malog lesa. Ja bih bio ostao kod vas, gospodine Kaven, da nije bilo tog tako odvratnog ispreplitanja bolesti i posla. Ali, sada dosta , poeo je Bracken. uti Rod, rekoh. Govorite dalje, gospodine doktore. Razmiljao sam pri tome o neobinoj snazi to je ljudima daje nesrea ne srea i kako ih ona mijenja. Doktor Wolken sa sve vie mrnje govorio je. A to bi bilo da Babs nije kerka gospoe Moran, nego dijete neke radnice, neke pralje, neke neudate majke? Ako sada zaponete sa socijalnim Page 137

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok aspektima, rekao je Bracken, tad. Socijalni aspekti, gospodine Bracken, rekao je Salmeron polagano, nipoto nisu tako nezanimljivi za sve one koji se izjanjavaju protiv suludo skupog lijeenja cerebralno oteenog djeteta. Vjerujte mi, takve argumente nije mogue elako odbaciti. Trokovi intenzivne medicine ve danas za jedan dan iznose trenutak da, u vaoj valuti dakle, tisuu i osam stotina maraka! za jedan jedini dan! A rastu neprekidno? Neurokirurg Kautzkv kojeg uvijek opet spominjem zato to ga i Spiegel stalno spominje postavio je ovakav raun: Ovim novcem moglo bi se u nekom podruju gladi, u istom vremenskom razdoblju odrati u ivotu jedna do dvije stotine ljudi? Dakle, netko tko gotovo vie i nije ovjek ili stotina do dvije stotine ljudi koji umiru od gladi: Tko ovdje ima vie prava na pomo, gospodine Kaven? Babs je jo dijete, rekao sam, ali gotovo neujno. I tu stvar s trokovima za intenzivnu njegu i usporedbu s gladnima smatram nedopustivom. Govorimo, dakle, o djeci, zaboravimo intenzivnu njegu. Gladne neemo zaboraviti, zar ne gospodine Kaven? Salmeron je gledao lea Madone na svom pisaem stolu. Ovdje imamo jednu moralnu dilemu, i to kakvu? Lescek Kolakowsky, poljski filozof, artikulirao je ovu dilemu ovako: zbog ega da bogata drutva, ili povlatene klase velikim marom odravaju na ivotu zaostalu ili zakrljalu djecu, dok su istodobno milijuni normalne djece neishranjeni ili pogiba zbog nedostatka lijenike skrbi? Bracken i ja progovorili smo gotovo u isti mah. Bracken je rekao: Meni je dosta. Ja sam rekao: Ne mogu to vie sluati. Lejeune je upitao doktora Wolkena: Dakle, vi se vie ne vraate ni pod kakvim uvjetima? Ni pod kakvim uvjetima, odgovorio je ovaj. Znam ega se sada plaite. Da bih mogao naokolo priati sve to znam, da bih mogao izii pred javnost. Sve to ja nikada neu uiniti. Kada sam uao u njezinu sobu, sjedila je u naslonjau ko prozora. Bila je to velika, visoka soba. Na vratima je pisalo broj 17. Ispod toga visjela je ploica s natpisom panjolski: APSOLUTNI MIR! ULAZ ZABRANJEN! PACIJENTA LIJEI PROFESOR SALMERON. Gospodine Kaven! Clarissina bijela koa lica se zarume-njela, ustala je. Gospodin profesor je telefonirao sestri koja sjedi na ulazu u privatni odjel. Rekao je da vas mogu posjetiti. Potom me je bolniarka pustila u privatni odjel. Izvrsno je organizirano. Ni jedan reporter vam se ne moe pribliiti. Ne, gospodine Kaven. Clarissa Geiringer, stara dvadeset i sedam godina, lijepa, potpuna plavua, imala je na sebi debelu kunu haljinu i papue. itala je. Knjigu je jo drala u ruci. Sada ju je odloila na stol. Bolesnika je soba bila suvremeno namjetena. Kroz prozor se vidio cijeli Campo del Moro, dio palae i divovska crkva Nuestra Sefiora de la Almudena. Na zidu su visjele dvije slike modernih slikara. Sjednite, gospodine Kaven, rekla je Clarissa i takoer sjela. Vidio sam da je Clarissin krevet bio vrlo paljivo rasprem-Ijjen ali da od jutra nije bio upotrebljavan. Kako je Babs? Ve mnogo bolje, rekao sam. Doista. Izvan ivotne opasnosti. Lijenica je vrlo zadovoljna. Ne toliko koliko ja, ree Clarissa. I vi i gospoa Moran, naravno. Naravno, rekao sam. Nikada vam neemo moi biti dovoljno zahvalni na vaoj spremnosti da pomognete, Clarissa. Gospodine Kaven! Jo je vie porumenjela. Ta vi znate koliko bih. da bih ja. da bih sve uinila za vas i za Babs i naravno, za gospou Moran sve! Moglo bi potrajati jo neko vrijeme, rekao sam. Morat ete moda dugo ostati ovdje. Kako dugo? Jo ne znam. gledala me je netremice i to nisam mogao podnijeti te sam privukao otvorenu knjigu i pogledao na jednu stranicu. KENT: Slomi se, srce, molim te slomi se. Digao sam pogled. Ima ovdje velika knjinica, gospodine Kaven. Clarissa se smijeila. Mnogo itam. Ima knjiga na svim jezicima. Gotovo svi klasici na njemakom. Ne skreite neprestano pogled, gospodine Kaven! Kunem vam se, vie nikada neu o tome govoriti ili vas time optereivati. Prestanite s glupostima, Clarissa, rekao sam. Znam kako ste sjajni drug. I pod okolnostima Takav je eto ivot, pomislih. Tada prije nekoliko dana samo! kada me je u Le Mondeu saletjela i izjavila ljubav, bio sam odluio pobrinuti se da nestane, i to to bre. A tek poslije predstave koju je upriliila kod Silvije u Delamareo-voj klinici, pogotovo. Bio sam blizu toga da se odvezem k njoj i da je zadavim. Ta ona je pokrenula itav taj suludi vrtuljak koji se sada vrtio sve bre i bre. Pa ipak sve to ide tako brzo, moj gospodine suce: sada sam elio samo jedno da bude vjerna i hrabra i razborita i utljiva i da ostane kod nas! Rekao sam: Sluajte, draga Clarissa, Babs je dobro koliko je to trenutano mogue. Htio sam vas danas nazvati Nikada! ali se neto dogodilo i morao sam doi u Madrid s Brackenom i onim odvjetnikom Lejeuneom. to se dogodilo? Doktor Wolken. Ispriao sam joj cijelu pripovijest, nisam ispustio ni najmanju pojedinost, morala je sada biti obavijetena. Tako smo se dogovorili prije no to sam otiao Clarissi. Lejeune je rekao da Clarissa sada sve mora znati, a Bracken i profesor Salmeron sloili su se s njime. Lejeune je rekao: A onaj tko Clarissi mora sve rei i od nje saznati da li e nam i pod tim okolnostima ostati vjerna, ili e se uplaiti i pobjei, taj ste vi, monsieur Page 138

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok Kaven. Lejeune i doktor Wolken sjedili su sada u nekoj sobi ove velike klinike i osiguravali su nas. Bracken vjerojatno jo razgovara sa Salmeronom. A ja sve priam Clarissi. Kada sam zavrio, ustala je, prila prozoru i dugo gledala napolje. Tada je rekla: Nakon svega to sada o njemu znam moramo shvatiti postupke doktora Wolkena. Mi ga shvaamo, rekao sam. Ne zadravamo ga. Kako bismo i mogli? On odavle leti u vicarsku. I Vi ste posve sigurni da nas nee izdati? Potpuno sam siguran. Za to e se ve pobrinuti Lejeune. Povrina to ga zapremaju studiji Sevilla-filma ogromna je i poinje kod ulaza na Aveniji Pio XII vrlo daleko od sredita grada. Atelje se nalazi u blizini ulice, a tako i upravna zgrada s visokim reetkama zatienim prozorima u anda-luzijskom stilu. Puhao je ledeni vjetar. Bracken je stajao pored mene kod ulaza u studio i smrzavao se kao i ja. Voza taksija ekao je sa svojim kolima neto podalje. Poto smo napustili bolnicu, dovezli smo se ovamo, jer ovdje jo nisam bio a Bracken mi je htio pokazati mjesto gdje je trebao nastati veliki dio najskupljeg filma to su ga SEVEN STARS ikada odluili ostvariti i koji je sadravao Silvijinu ulogu snova, naime, film KRUG KREDOM uz pomo vlastitog, u tu svrhu osnovanog drutva Syran Productions. Za 25 milijuna dolara. I sa mnom kao efom proizvodnje. Pripreme su bile ve podobrano u toku. Ve je postojala i gruba knjiga snimanja. Glumci i tehniari, arhitekti i kamermani ve su bili pod ugovorom. Tog 8. prosinca 1971. upravo se smrkavalo, sve je ovdje izgledalo prazno i naputeno i mrtvo, uasno mrtvo. Ulazna kapija bila je zakljuana. Vratar je sigurno sjedio u svojoj kuici iza ograde i uario malu tucanu pe. Iz dimnjaka je sukljao dim to ga je vjetar odmah raznosio. Gledao sam kroz ogradu u daljinu filmskih terena. Nisam vidio ni jedno drvo ni dbun, nita. Zemlja je bila crvena te su se i tereni to sam ih due promatrao, inili sve izdu-eniji. Na kraju se doimahu bezgraninima. Bezgranini i bezgranino prazni. Uskoro, mislio sam, za nekoliko mjeseci, sve e vrvjeti radnicima i tada se nee initi beskonanim niti bezgranino praznim, ve e sve biti gusto naseljeno gigantskim, velebnim graevinama i bijednim seoskim dvoritima, konjuni-cama, skrovitima za oklopnike, trijumfalnim lukovima i vje-alima vidio sam prve crtee i prijedloge arhitekata ukratko, bit e tu itav grad. Moni stupovi uokrug velikog predvorja velebne palae, sjedita guvernera Georgija Aba-vilija, vladara provincije Gruzije na Kavkazu vladara prije mnogo stoljea strat e tada u madridsko nebo iz 1972. godine. Ameriki i panjolski arhitekti i panjolski radnici stvorit e ovaj filmski prividni svijet, u uredima upravne zgrade sjedit e ameriki i panjolski poduzetnici, vanjski rekvizi-teri, unutarnji rekviziteri, u prostorima za montau ugnije-zdit e se ameriki montaeri i montaerke, pripremit e se prostori za minkanje statista, kao i pojedinane garderobe za glavne glumce. Uinilo mi se da opet vidim producentske liste to su leale u Silvijinom i mom apartmanu broj 419 u Le Mondeu u Parizu, inilo mi se da vidim rijei, brojeve tab producenta. tab reije, tab graevinskih poslova i postave. Brojke. Izrada terena. Snimanje terena. Postrojenja za zvuk. Brojke. Brojke. Filmski materijal. Obrada. Kopiranje. Osiguranje. Trokovi putovanja. Dnevnice. Trokovi financiranja. Brojke, brojke, brojke Uhvatio sam se za elinu ipku reetke i gledao u dubinu terena. U smrkavanje praznine. U smrkavanje beskonanosti. Zemlja je ovdje bila crvena. Cerebralno oteeno dijete. Zaostalo dijete. Zaostalo za itav ivot? Kako? Gdje? Ruth. Silvija. Dvadeset i pet milijuna dolara. ef-producent Philip Kaven. SEVEN STARS. Odvjetnici. Lijenici. Joe Gintzburger. Ja sam Malechamawitz aneo smrti. Tolike naprtnjae! Toliko aviona! Toliko obveza. Tako malo snage. Tako malo hrabrosti. to ti je? upitao je Bracken. Sve do sada nije progovorio ni rijei. Da li me je namjerno doveo ovamo, razmiljao sam, da bi mi pokazao kakva sam nitica i to me oekuje? Sve okay, odgovorio sam. Onda lijepo, ree Bracken. Izvrsno, mome. Htio sam da ovo vidi. Naravno, snimat emo i u Zaragozi i kod Barcelone, asistenti reisera da Cavea ve su izabrali predjele, ali se jo nismo odluili, a moramo i na snijeg, u Pireneje. Ali, ovdje e krenuti, ovdje emo biti mnoge tjedne ovdje to ti je? Ta prokleta svinja, to je, dakle, bio bumerang. Ja ne mogu biti ovdje tjednima, Rod, odgovorio sam. To dobro zna. Ja moram biti pored Babs. Bit e malo kod Babs, malo ovdje. Naporno, moram priznati. Vrijeme snimanja planirano je na est mjeseci, ali e sigurno biti prekoraeno. Teki mjeseci za tebe. Ali naprosto mora biti i ovdje i kod Babs, to ti je valjda jasno! Znam, odgovorio sam, ali ipak ne mogu. Zna, ti to zna da ne mogu. Biti kod Babs i ovdje? Ne pravi se blesav! Ne mogu biti ef produkcije ovog vele-filma. Ja nemam pojma kako Naravno da nema pojma. Ali Silvija je upravo tebe ble-savca morala unijeti u registar firme Syran Productions kao efa proizvodnje. uj, Rod. Sluaj ti, rekao je, a ledeni nam je vjetar bacao crvenu prainu u lice, te smo se morali okrenuti. Sad ti sluaj! Rekao sam ti da u ti pomoi. To ve i inim. Naravno da ne moe biti Page 139

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok ef produkcije, doista to mislim, budui da o tome nema pojma, a osim toga, mora stalno letjeti tamo-amo. Bob Cummings. to je s njim? Najbolji ovjek to ga se moe nai u Hollywoodu. Ni njega ne poznaje? Naravno da ga ne poznajem, ti idiote, odgovorio sam ogoreno. Nema nita od nas dvojice. Bili smo i ostali neprijatelji nita nas nije moglo povezati, ni najvea nesrea, ni injenica da smo morali ivjeti s izdajnikom meu nama kojeg nismo poznavali, ali je sada bilo izvjesno da s tim po ivot opasnim klaunom Rogerom Marneom nisu bili povezani niti Bracken, ni Clarissa, ni doktor Wolken, ve netko drugi, a tko, to nismo znali, i umjesto da zajedno pokuamo pronai izdajnika, mi smo se ve opet pograbili. Razgovarao sam telefonski s Bobom, rekao je Bracken. Ve prije nekog vremena. Njemu je tvoj poloaj jasan, kao i tebi i meni tada jo nije bilo stvari s Babs. On je spreman pod tobom, kao efom produkcije voditi produkciju i obavljati sav posao, a ti e za to dobiti svoju masnu plau. Zadovoljan? Pogledali smo se. Crvena nas je praina sada potpuno obavijala. Oi su nam suzile. Kimnuo sam. Nita se nee dogoditi, rekao je Bracken. Samo svatko mora znati, to je njegov zadatak i kamo spada. Da, upravo, kao to sam i pretpostavljao. Idemo sada, rekao je. Moramo na aerodrom. Tko zna to se opet dogaa u Parizu i Niirnbergu. Lejeunea emo pokupiti kod profesora Salmerona. Kada je spomenuo Salmerona, opet mi je palo na pamet. Kralj Lear, rekao sam. Zove se Juan Carlos, rekao je Bracken, a nije ni kralj, nego samo pretendent na prijesto, to taj ima s nama? Ti si potpuni idiot, odgovorim ja. Kralj Lear se zove jedan komad od Shakespearea. Ah, tako, taj. Nema pojma. Priznaj! I ja sam priznao da nemam pojma o neem drugom. Lijepo, nemam pojma, odgovorio je Bracken. to je s tim posranim kraljem? Morao sam misliti upravo na njega. Jer mi se jo uvijek mota po glavi onaj razgovor o eutanaziji i ne-eutanaziji, i ono pitanje da li je bolje novac potroiti na bolesne ili na one koji gladuju ova cijela odvratna zbrka u kojoj se- nitko ne snalazi i gdje nitko ne zna pravo rjeenje, a ponajmanje strunjaci sve mi se to mota po glavi, ve sam napola lud. Mora se sabrati, ovjee, rekao je Bracken. to je s tim Learom? U komadu ima jedan starac, kralj Lear. Ima tri kerke i nesreu za nesreom, oboli, gubi razum i jedan jedini ovjek mu je prijatelj, zove se Kent. Kao marka cigareta, rekao je Bracken. Da, rekao sam. I Clarissa je upravo itala Kralja Leara kada sam doao k njoj, knjiga je bila otvorena i proitao sam to je na kraju taj Kent rekao o nesretnom starom, bolesnom i od bola izmrcvarenom kralju. Neprestano o tome moram misliti. Jer kao po avolu, sve se nekako slae sa svim onim argumentima, to sam ih sluao i od doktorice Reinhardt i od profesora Salmerona za i protiv produenja ili skraenja ivota bolesnika sve to ja u. Saberi se! izderao se Bracken. Jer ako sada jo ti pone bulazniti, onda smo doista u guzici! to je to bilo? to je rekao taj Kent? On kae: Pustite ga da ode. Mrzi ga onaj tko ga due na muke ovoga surovog svijeta stavljati eli. Ti, dakle, smatra da oni koji su za eutanaziju imaju pravo jer ljube bolesnike, a da su oni koji su protiv eutanazije nemaju pravo i da bolesnika mrze? Ne znam, odgovorio sam. Ne znam vie nita. Kaleidoskop Brockhaus, Svezak 3, I NOV, strana 53, prvi stupac, lijevo dolje, moj gospodine suce: Kaleidoskop grki optika igraka: nepravilno smjetena arena stakalca ili si. slau se u kutnom zrcalu u sliku pravilne najee estokrake zvijezde; pronaen 1817; simbol neprekidnog izmjenjivanja dojmova. To sam traio: simbol stalnog mijenjanja dojmova. Zatraio sam da mi se u eliju donese leksikon iz nae zatvorske biblioteke. Kaleidoskop, da. Kada se danas prisjeam razdoblja to je slijedilo iza mog prvog leta za Madrid, osjeam to kao vrijeme u kojem su se dojmovi, zbivanja i dogaaji sve vie i vie gomilali, sve bre i bre slijedili jedni druge, tako da sam uskoro zapao u divlji kovitlac. Bilo je, naravno, u ovim dogaajima to su nasrtali i situacija, koje su mi se i optiki i fonetski vjerno urezale u pamenje zbog njihove teine, ljupkosti, usrdnosti i ljepote, ali i zbog toga to su bile uasne, proste ili opasne. Njih mogu i elim iscrpno opisati. Inae, gospodine suce, koristit u sada neko vrijeme svoj dnevnik i zapise iz njega. Ve uveer 8. prosinca 1971. vratili smo se Lejeune, Bracken i ja u Pariz i podnijeli izvjetaj Joeu i odvjetnicima. Silvija je ve tri puta nazivala iz Delamareove klinike. Zato se ne javljam iz Niirnberga? to je s Babs? Nazvao sam, dakle, Silviju. arobnice moja, sve s Babs je na dobrom putu. Lijenici su vie nego zadovoljni, moe biti potpuno mirna. Gdje si? U Parizu, u Le Mondeu. Kako to? Ne uzbuuj se odmah! Babs je eljela starog medu, to joj ga je poklonio Jean. Oh, boe! Vidi, ona je pri svijesti, sjea se. Iz dana u dan e biti sve zdravija. Htio sam to rei svima u Parizu. Osim toga trebao sam zimske stvari. U Niirnbergu je vrlo hladno. Zato sam ovdje. Sutra ujutro letim za Nurnberg. I onda u opet nazvati, im vidim Babs. etvrtak, 9. prosinca: Ranim avionom, kao Philip Norton naoale! natrag u Nurnberg. Odmah u Page 140

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok kliniku. Ispriao sam Ruth to se zbivalo. Ruth je rekla: Razumijem tog doktora Wolkena. Ja, naravno, poznajem sve argumente za eutanaziju, pa tako i one to se odnose na bolesnu djecu i na onu zdravu, koja umiru od gladi. Sve je to tako strano, jer je istinito. Ali ja, gospodine Norton, te argumente nikada neu moi prihvatiti, nikada, uvijek u se zalagati za bolesnu i bespomonu djecu, sve dok budem mogla! Idemo k Babs. Ona miluje malog medu. Nijedne rijei o Silviji. Babs eli znati da li u uvijek ostati kod nje. Naravno, rekao sam, da hou. Babs je odmah zaspala s prljavim Nou-noursom u naruju. Ruth se opet smijeila. Petak, 10, do etvrtka, 16, prosinca: Ostajem u Niirnbergu. Preko dana kod Babs. Neprekidno postepeno poboljanje. Drugi lijekovi. Temperatura pada. Osjeaj boli prouzrokovan svjetlom, nestaje. Uzetost lijeve ruke i lijeve noge jenjava. Neprekidni telefonski razgovori s Joeom, koji je odluio ostati u Parizu do Boia sa cijelom svitom, za sluaj da se togod dogodi i sa Silvijom, iji glas zvui sve jae izmijenjen i koja vie ne glumi i u privatnom ivotu kao to je ranije esto inila. Silvija je sretna. Silvija je vrlo usamljena. Silvija tvrdi da nema niega, to ne bi uinila ili podnijela, samo da joj dijete ozdravi. Ostavljam je, naravno, u uvjerenju da Babs moe opet potpuno ozdraviti. Tako sam se naviknuo na naoale s obinim staklima blage li ludosti! da mi se ini da dobro ne vidim kad ih zaboravim ponijeti. Ruthin komentar: Mislim da vam izvrsno pristaju. Izgledate kao intelektualac. ok! ene su mi uglavnom pripisivale sve to pristaje, ili dolikuje mukarcu. Rije intelektualac nije do sada nijedna od njih izgovorila. Prva Ruth. Ja da sam intelektualac Utorak, 14. prosinca, noni poziv u Bristol: Suzy Silvestre iz Pariza. Budui da je u sve upuena, Rod joj je dao moj telefonski broj. Pripita, Suzy mi ree: Francois se vratio. Tko? Ah, tvoj grof. Da. Ali on je htio ostati u Acapulcu Nije vie izdrao. enja. Ne cerekaj se tako podlo. Nisam se smijao. Phil? Da! Smijem li se sada udati za njega? Kakvo je to pitanje, mon petit chou? Ti se mora udati za njega? to to znai da me pita za dozvolu? Zna ja sam Ti si vrlo pijana, Suzy. Jesam. I nastavit u piti. Zna, ja sam se jo uvijek nadala da e mi se vratiti. Ali, to ne ide, a? Ne, Suzy, ne ide, na alost. Radi male? Da. Kako joj je? Neto bolje. U svakom sluaju nee umrijeti. ao mi je, mon petit chou, ali doista ne ide. Zaboravi me. I budi grofica. Ne nazivaj me mon petit chou, ti ubre! Suzy se nalazila izmeu plaa i guenja. Dakle, u redu, i bit u grofica! Slualica je pala na viljuku i razgovor je bio zavren. Babs se normalno hrani. Nema vie vruicu. etvrtak, 16. prosinca: Joe me zove u Pariz. Neto se dogodilo. Let onamo s redovnom linijom, kao Philip Norton. Na Orlyju sam uzeo maserati ghibli iz podzemne garae i kao lud odjurio s njim u Le Monde. Preobrazba u Philipa Kavena. Joeov problem: stupio je u poslovni kontakt s Car-lom Maroneom Carlo Marone talijanski milijuna i distributer svih SEVEN STARS-filmova, sa svojom tako naprasito raskonom palaom na rimskom breuljku Pincio. Marone poto-poto eli u Rimu upriliiti premijeru posljednjeg Silvi-jina filma TAKO MALO VREMENA u kojem igra zajedno s nasmrt bolesnim Alfredom Branchijem. Ali, i to zato jer je iz pouzdanih izvora saznao, da Alfredo ni pod kakvim okolnostima nee doivjeti premijeru, planiranu za svibanj, budui da lei u jednoj rimskoj klinici. Naravno, bit e senzacija, ako Alfredo umre prije premijere. Moglo bi se time navui ogromno gledateljstvo. Talijani su ludi za Alfredom. Rekao sam Maroneu jo prigodom prvog naeg razgovora u vezi s preputanjem prava na premijeru u Rimu, da bi financijski, Joeu naravno, morao izii u susret. Konano je to shvatio. U meuvremenu je bio u Parizu i nagodio se s Joeom. Sada sjedim s Joeom u baru Le Monde. Joe mi ree: Povukao nas je za nos, taj prokleti makaron-dija. Upravo sam dobio izvjetaj to su mi ga na ne ba najfiniji nain fotokopirali moji ljudi u Rimu. Izvjetaj o Alfredovoj bolesti. Da, i? To je izvjetaj Alfredova lijenika, efa klinike. Nerazumljiv medicinski jezik. Dao sam da mi objasne. Opet sam u sosu. Alfredovo se stanje iz dana u dan popravlja. Taj prokleti pas, Marone, rekoh. Morate odmah sa mnom u Rim, dometne Joe. Danas je prekasno, ali sutra ujutro zajedno s Lejeuenom. Okay, odvratih. Onda mogu u miru nazvati Silviju i rei joj, kako je Babs ve dobro i mogu jednu no prespavati u svom krevetu, u Le Mondeu. Petak, 17. prosinca: Rim. Vi ste lagali svjesno i namjerno. Vi ste prevarant i lopov. Vi ste se na kriminalni nain domogli prednosti ugovora to ga je potpisao va partner, vjerujui u vau ispravnost, rekao je Lejeune Maroneu. Ja nisam ni lopov ni prevarant. Ugovora s gospodinom Gintz-burgerom nisam se domogao na prijevaru. Kada je gospodin Kaven zadnji puta bio ovdje, u noi. vie se ne sjeam datuma. Drugi prosinca. Lejeune je znao. Lejeune je sve u stanju. Zato smo Joe i ja pustili njega da govori. Mi nismo govorili uope nita. . Drugi prosinca, dobro, tada sam mu rekao Tada ste mu rekli da Alfredo Bianchi nee ivjeti ni tri mjeseca, da je na samrti, a ja vam velim danas, 17. prosinca: m i znamo iz prve ruke, da je Alfredu Bianchiju sve bolje i bolje. Page 141

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok Smrti ni traga. Taj u travnju moe snimati svoj slijedei film. Krivo su vas izvijestili. Alfredo se osjea bijedno. Alfredo je ve napola Zavei njupalicu, rekao je Lejeune. Govorio je mnogo bre nego inae i jedva je doputao Maroneu da ita izusti. Gdje su vae kopije ugovora? Na poloaj, naime, nije ba ruiast. U ugovorima izmeu Maronea i Joea ne spominje se, naravno, da je uvjet za rimsku premijeru filma Tako malo vremena, pravodobna smrt Alfreda Bianchija. Takvo to se ne moe samo tako pripojiti nekom ugovoru. Zbog toga naravno nije mogua nikakva vrsta uvjetne kazne ili bilo kakva druga mjera protiv Maronea, ukoliko se ta okolnost ne ispuni. Ako Marone ustraje na tome, da za Rim dobije svjetsku premijeru, on e je i dobiti. Tu se ne da nita uiniti. Ugovor postoji. Zbog toga me Joe i pozvao iz Niirnberga. Zbog toga smo doletjeli u Rim. Zbog toga je Joe tako uzbuen. Kad je uzbuen, mogue je to primijetiti po tome to na dugako otpuhuje kroz nos. Mora da je ve vrlo uzbuen. To i jest. S pravom. Jo se nije dogodilo da bi se premijera nekog Moran-filma odrala u Rimu, a ne u Hollywoodu. Joea e kotati cijelo bogatstvo ne bude li Bianchi za premijeru mrtav. Marone gurnu dvije kopije ugovora preko stola. Gdje je trea? upitao je Lejeune. Kakva trea? Monsieur Kaven, rekao je Lejeune, vi ste najmlai meu nama, ako vas smijem zamoliti. Rekao sam: Sa zadovoljstvom, obiao sam pisai stol. Ne! kriknuo je Marone i odjednom je i trea kopija ugovora leala na stolu. Da, dodao je Joe. Trenutak, uskoi Lejeune. Svinja je mogla napraviti i fotokopije. Siguran sam, da je napravio fotokopije, koje bi mogao pokazati novinarima da bi izazvao skandal. A nama sada skandal ne bi bio potreban. Nije istina! Nemam fotokopije! vikao je Marone. Monsieur Kaven, rekao je Lejeune, ako bih jo jednom smio zamoliti. Stisnuo sam aku. Dugo sam elio Maroneu jednom prigodom ispolirati gubicu. Sada sam to mogao. Ne, i opet nije ilo. Marone je podigao obje ruke ispred lica i rekao: U zidnom trezoru iza goblena! Otvori, ree Lejeune. Marone je priao goblenu, pomaknuo ga i otvorio s pomou kombinacije sef vrlo velik, u kojem su bile, tono smo pogledali, pet fotokopija ugovora, bezbroj rola mikrofilmova, uvezana pisma, snopovi fotografija to su predstavljale ene i mukarce u stanovitim situacijama, klju, dva revolvera, nakit. Marone je fotokopije dao Lejeuneu. Nemamo vremena, rekao je debeli odvjetnik. Ta svinja sigurno ima i mikrofilmove. A vjerojatno to nije jedini sef. Dakle, na posao. Naime: Joeov poloaj bio je stoga tako lo, jer su reklamni odjeli kompanije SEVEN STARS, irom svijeta i sve agencije i sve redakcije bile pripremljene za premijeru u Rimu. Jer je ve toliko ljudi znalo, da e film TAKO MALO VREMENA krenuti u Rimu prvi MORAN-film u Evropi! Naravno, moe se sve opet iznova drugaije programirati. Ljudi, meutim koji su upueni u stvar imat e, dodue, nove informacije, ali i svoj stari mozak. To nisu idioti. Njih nekolicina ve e se dosjetiti da se sve izmijenilo zato to Bianchi nee umrijeti ve ozdraviti, kada doe svibanj. I njih nekolicina e zbrojiti da su dva i dva etiri i shvatiti to je bio razlog za Rim naime, pravovremena Bianchijeva smrt. I tada e nastati skandal! Joe je otpuhivao. Lejeune je iz neke velike torbe izvadio hrpu papira, tresnuo ih Maroneu na stol i dreknuo: Potpisati! Pa, ne mogu jednostavno Jasno da moete! Ne, jadikovao je Marone. Monsieur Kaven, ako smijem moliti dometne Lejeune. Marone istrgne zlatno naliv-pero iz unutarnjeg depa svog kaputia i pone mahnito potpisivati. To to potpisuje su novi ugovori. Tu stoji da Maroneu pripada pravo na praizvedbu filma Tako malo vremena, ukoliko izmeu njega i Joea Gintzburgera, predsjednika kompanije SEVEN STARS do 1. oujka 1972. doe do potpunog slaganja obiju strana u pogledu jo nerijeenih toaka. Jedna od tih toaka: Alfredo Bianchi mora do 1. oujka 1972. biti mrtav i pokopan. Druga toka: ako doe do praizvedbe u Rimu dakle, ako bude ispunjena toka jedan mora Marone platiti dvostruku sumu od utrka filma, koju je zakljuio u Parizu s Joeom. Kazne mora biti. Joe je ugovore ve potpisao. Marone smije zadrati tri primjerka. Kunem se nebeskom majkom, da su mi rekli da je Bianchiju loe i da ga se ne moe spasiti. Kunem se da sam gospodinu Kavenu rekao istinu. Sada istina postaje la, ree Lejeune i zatvori veliku aktovku. Sada Bianchi napreduje. Lijenici daju sve od sebe da mu pomognu. Vi i ne slutite kakvih sve sredstava ima danas u medicini da bi se spasio ljudski ivot koji je ve sasvim pri koncu ili da ga se samo produlji. Produlji! vikne Marone. to ja tu mogu? Zaboga! Da ne bi moda iao u bolnicu i molio lijenike da ubiju Bianchija? Gospodine Marone, ree Lejeune, kako da to shvatim? Vi, dakle, odobravate eutanaziju u njezinoj perverznoj formi, onako, kako su je primjenjivali nacisti? Zar biste, gospodine Marone, bili sporazumni s time da lijenici oduzmu ivot velikom glumcu Alfredu Bianchiju dakle, da poine hladno umorstvo kad bi to posluilo vaim interesima? Vi ste, dakle, kad bi postojala mogunost, spremni sami ili preko treeg, pruiti eutanaziju jadnom bolesniku u njenoj prije-stupnikoj formi, kako vie ne bi ivio u neko vama prigodno doba, i Page 142

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok kako bi se praizvedba u Rimu mogla odrati? Oslobaam vas vaeg mucanja. Gadite mi se, gospodine. Gospodo sve je rijeeno, moemo poi. Odvezli smo se, dakle. Ne odmah na aerodrom. Lejeune zna tamo jedan restoran Ne moemo uzletjeti ako prije tamo ne jedemo. osim toga umirem od gladi. gospodo, tamo se mogu dobiti ra-violi s povrem, prepeeni, i k tome pikantni umak. povre moete birati mahune, prokulicu, karfiol, poriluk preporuam vam prokulicu nema nieg finijeg. Kaleidoskop! Moj dnevnik. Petak, 17. prosinca 1971: kasno poslijepodne, dolazak u Pariz u Silvijinom jetu, iz Rima. Le Monde. Nazivam Niirnberg. Razgovaram sa Ruth. Babsino stanje se opet poboljalo. Nazivam Silviju: izvjetaj o Babs, a ja kazujem i togod jo pozitivno. Silvija je bila zbog toga sretna i istovremeno potitena. Boi e morati provesti sama. Sve to ona kae, ja je tjeim. ujem jo samo Ruthin glas No sada mogu Silviju tjeiti. Ona plae. To je bilo zapravo samo njeno samosaaljenje. I to na Boi! Rekao sam, da u je stalno nazivati. Rekao sam joj to mi je god padalo na pamet. Naravno, kako je mnogo volim, to prije svega. Jedva da u tome budem uvjerljiv. Joe je rekao da s odvjetnicima, lijenikom i ovjekom od produkcije, Charlvjem, mora sutra letjeti u Los Angeles. Svaki svojoj obitelji. Joe ima djecu i unuke. Pravi cirkus svaki put za Boi! U Parizu je bilo veoma hladno. Stalno je padala kia. Naruio sam ogroman stalak za velike orhideje namijenjen Silviji za 24-tog. Jo u neto kupiti u Niirnbergu. Morat u dugo traiti. Vraam se u Le Monde sasvim mokar. Uzeo sam vruu kupelj. Presvlaim se. Trebaju mi stvari za Niirnberg! Da ne zaboravim naoale! U svom maseratiju sam se odvezao na Orly i u njeg stavio svoj koveg od umjetne koe. S kolima opet u garau. LH-let oko 21.30 sa Orlvja. Vrlo sam umoran. Sa niirnberkog aerodroma direktno u Bristol. Padam u krevet. Subota, 18. prosinca 1971: Sunce. Toplije je. Odmah moram u bolnicu. Babs spava cijelog dana. Bit e snijega i promjene vremena!? Ruth kae da je jo veoma slaba. Ruth! Opet sam kraj nje. Cijeli dan u bolnici. I ovdje se vre pripreme za boinu sveanost. Gotovo da me strae te pripreme. Za svu tu djecu, koja moraju ostati u bolnici Sv. Sofije mora se prirediti boina sveanost 24-tog, u velikoj dvorani. Uvee u hotelu telefonski razgovori sa Clarissom i Silvijom. Izvjetaj o tome kako je Babs dobro pretjerani. I u Madridu snijeg. Clarissa se smrzava. Silvija: Jadikovanje zbog usamljenosti za Boi. Telefonski razgovor s Brackenom. Joe i pratnja su odletjeli. Nedjelja, 19. prosinca 1971. do etvrtka, 13. sijenja 1972: Sukus mojih dnevnikih biljeki: Neprekidno u Niirnber-gu. Svaki dan u klinici. Uvijek u blizini Ruth. Uvijek pozivi Silviji i Brackenu, uveer, iz hotela. Sa Silvijom postaje sve tee. Traim svaku rije. Pauze. Nedoumica. Poinjem se bojati tih svakodnevnih poziva. Primjeuje li Silvija neto? 24. prosinca, popodne, proslava Boia u velikoj predavaonici bolnice. Strasnije nego to sam mogao zamisliti. Sva djeca koja ne moraju ostati u krevetu su dola, ili su ih donijeli, ili dovezli u kolicima. Lijenici, bolniarke, njegovatelji, svi su prisutni. U amfiteatralno postavljenim redovima klupa u predavaonici sjede djeca, mnoge od njih pridravaju bolniarke i lijenici. Vidim Ruth s jednim potpuno uzetim djeakom u naruju. Sasvim dolje i naprijed, oko dvadesetak djece u kolicima. Babs je, naravno, morala ostati u krevetu; kasnije emo poi k njoj. Sve su bolesnike sobe ukraene jelovim granama, lametama i arenim kuglicama, a tako i velika predavaonica. Doao je Samy Molcho. U svijetu poznati veliki izraelski pantomimiar. Obuen u fantastini kostim, skae i plee za djecu, oponaa ivotinje, kotura se uokolo izmislio je cijeli program. Samo vesele toke. Odrasli se smiju. Smije se i nekolicina djece. Vrlo malo njih. Nijedno od onih u kolicima. Vidim, kako Samvju Molchou izbija znoj na elu, kako radi uz sve vee naprezanje. Sva su djeca dobila velike vree s voem, okoladom i orasima. Malo njih moglo je sve to drati u rukama. Odrasli pridravaju vree za njih. Mnoge su vree pale na pod; niza stepenice predavaonice kotrljaju se mandarine, orasi, narane. Mnoga su djeca dobila napadaje i lijenici su ih iznijeli iz dvorane. Drugima je pozlilo. Samy Molcho vjerojatno nikada u svom ivotu nije tako teko radio da bi ljude nasmijao. Sve manje djece se smije. Na kraju je posve tiho. Tada s ploe odjekne pjesma Tiha no. Jo i to. Jo su neku djecu morali odnijeti. Neka su poela prodorno vritati i udarati lijenika ili bolniarku koji su ih drali. Kad je ova mora konano zavrila i kada su odnijeli svu djecu, moja je koulja bila mokra od znoja. Odjednom sam ostao sam, jer je Ruth odnijela uzetog djeaka. Traio sam je i naao konano na jednom hodniku. Ova boina slavlja, rekla je Ruth, svake godine isto. emu ih za boga, onda prireuju? Odredba uprave i referade za zdravstvo. Sve su molbe da se proslave ne bi odravale, uzaludne. Proli smo pored jedne ekaonice koje su vrata bila otvorena. Na klupi je sjedio Samy Molcho, jo uvijek u svom arenom kostimu s velikim ovratnikom. minka mu je curila s lica. Samy Molcho je plakao. Tako jako da nas uope nije primijetio. Krenuli smo dalje, na prstima. Ruth je rekla: Bolnica Sv. Sofije ima razliita odjeljenja. U jednom od njih bolesna se Page 143

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok djeca lijee poput odraslih. Zatim imamo odjel za psihotinu djecu koja pate od tekih smetnji duevnog ivota; za njih doktor Bettelheim npr. trai mogunost izljeenja. Konano imamo odjel za djecu oteena mozga svejedno, da li su oboljela prije ili poslije poroda, ili tek kasnije, kao Babs, od jednog od mnogih uzroka ili od vie njih zajedno. elja je bolnike uprave da se svi lijenici ovdje razumiju u to je mogue vie vrsta razliitih oboljenja a to je teko, jer su metode lijeenja potpuno razliite. Ja sam, npr. u poetku radila na odjelu za cerebralno oteenu djecu, zatim sam otila doktoru Bet-telheimu u Ameriku, koji lijei samo psihotinu djecu, kako bih i na tom podruju skupila iskustva. Pokuavamo stvoriti neku vrstu univerzalne, svestrane klinike, razumijete li? Ruth i ja smo tokom ovoga poslijepodneva proli kroz sva tri odjeljenja bolnice Sv. Sofije. Bilo je samo nekoliko jednokrevetnih soba, onakvih, kakvu je imala Babs. Veinom sam vidio sobe za petero, desetero pa i dvanaestero djece. Premalo mjesta. Ove boine noi nije bilo mjesta nigdje, jer su onoj djeci koja nisu smjela kui pristigli roditelji. Roditelji su morao sam misliti na Danteov pakao, dok sam koracao uz Ruth donijeli djeci darove i plakali su i bili oajni vidjevi kako djeca reagiraju apatino to je bio esti sluaj ili uope ne registriraju ni roditelje ni darove, ili postaju vrlo agresivni, pa darove trgaju, gnijee, ili razbijaju. Bilo je, dakle, potrebno da u blizini budu i lijenici i bolniarke i njegovatelji, jer bi uvijek poneko dijete dobilo napadaj. A pored toga smijeh i radost druge djece. Ona eznu za njenostima i ele biti njena, sva, rekla mi je Ruth. Samo u sobama s najstranijim sluajevima gotovo posve je tiho. Spastiari, autistiari, hidroefalusi uasna izgleda, spavaju ili uope ne primjeuju svoju okolinu. Uz krevete sjede roditelji i plau. Tu je, naravno, i pastor Hirtmann; on zna da ga trebaju i djeca i roditelji. Kad god bi s Ruth iao velikom bolnicom, uvijek sam vidio Hirtmanna u nekom hodniku, ili u ekaonici, uz krevet osamljenog djeteta, ili kako pria s roditeljima siromanim i bogatim, radnicima, pripadnicima srednjeg stalea, obrtnicima, seljacima, intelektualcima, industrijalcima mogue ih je prepoznati ve po izgledu. Mislim da pastor Hirtmann svakom pojedinom branom paru na onaj nain govori, koji je upravo tim roditeljima razumljiv, moda utjean. U sobi, u kojoj lei mali Sammy koji tvrdi da je Malechamavvitz aneo smrti, ugledao sam mnoge krevete uz koje nije bilo roditelja. Ruth mi je rekla da mnogi roditelji vie uope ne dolaze. Sretni su da su se svoje djece rijeili i da znaju da su ih dobro smjestili. Pored kreveta oko Sammvja, vidio sam samo nekolicinu odraslih i djecu, koja su uzbuena otvarala paketie s darovima to su ih dobili. Doite ovamo! viknuo je ugledavi nas Sammy, uz iji krevet nije bilo nikoga. Sammy je siroe, tiho je rekla Ruth. Pristupili smo Sammvjevu krevetu na kojem je leao jo obuen i pozdravili smo ga. Stisnuo nam je ruke snano, a tada se svjetlucavih oiju obratio Ruth: Imam dar za tebe! Za mene? Da! Sammy je gotovo nestao pod svojim krevetom. Danas svi dobivaju darove! Ali, djeca, ne roditelji! I ta ako neko dijete vie nema roditelja? Sammy je ponovno izronio. Obrazi su mu se zarumenjeli. Ne moraju uvijek biti otac i majka, zar ne? Pedeset posto takoer vrijedi zar ne? Otac ili majka. Ja sam tebe izabrao za majku. Mene, zato? Ta ja sam tako rijetko kod tebe, ti lei na jednom drugom Bilo bi lijepo kada bi to ti bila, rekao je Sammy. Kada bih bila to? Moja majka, odgovori Sammy i preda joj nevjesto, u debeli papir umotani i zavezani dar. Ruth ga je otvorila. Sammy je pritom cupkao oko nje, toliko je bio uzbuen. Ispod papira pomoli se jedna kutija. Ruth je otvora. U njoj je bilo deset malih lutaka od crne krpe, s malo page, malo papira i neto boje. Deset malih lutaka. Imale su deset malih eira na svojih deset glava. Unato uasu to me je spopao, izrazio sam svoje oduevljenje; Ruth je to ionako odmah uinila. Svia li ti se? arobno, Sammy! Ti zna, to je to, ha? Deset mukaraca koji govore kaddish, zar ne? Uvijek ih mora biti deset, zar ne? Da! Da! Da! Napravio sam ih za tebe! Sammvju su zaiskrile suze u oima od radosti, skakao je od Ruth k meni i obratno, grlio nas i ljubio. Kada je grlio i ljubio Ruth, sav je blaen uzvikivao: Hvala lijepa, hvala lijepa, nainio sam ih za tebe! Mnogo hvala! Sammy je zahvaljivao za to to je ON napravio dar. to znai kaddish, upitao sam vrlo tiho. To je hebrejska izreka. Rije kaddish znai izmoliti molitvu za mrtva ovjeka. To smiju samo mukarci. I mora ih uvijek biti najmanje deset. Za mrtvaca? Da, on je konano Malechamawitz, aneo smrti, zar ne? Rei kaddish! Rei kaddish! Sammy, to je aroban poklon. Mnogo hvala. Hvala mnogo! vikao je Sammy, grlio je i ljubio Ruth i stiskao je k sebi, a ona ga je ljubila i milovala. Hvala lijepo, to sam nainio za tebe! Zatim smo doli k Babs. Spavala je dubokim snom, obim rukama drala je prljavog medu, svoga nounoursa, to joj ga je jednom poklonio Jean Gabin. Babs se inila beskrajno smirena. Ve je osam sati, odrasli su napustili zgradu, u hodnicima je tiho. Ruth je rekla: Sretan Boi, Page 144

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok gospodine Norton. Sretan Boi, gospoo doktor, odgovorio sam. to ete sada raditi? Deurna sam. Nisam udata, nemam obitelji. Javila sam se za deurstvo. Smijem li. smijem li ostati s vama? Ni ja. ni ja nemam nikoga. Naravno, gospodine Norton. Ruth je ispitivala Babsin puls. Opet gotovo normalan, rekla je. Nema vie ni temperature. Razmiljao sam, da bih je elio poljubiti, da nema niega na svijetu to bih vie elio uiniti, nego poljubiti Ruth. Razmiljam o tome da elim vie od svega ostati kod ove ene, ostati, moram ostati, sada ne moe biti drugaije, ma to se zbilo s Babs, ja moram ostati kod Ruth, zauvijek. Postoje dva tipa ena, govorila je jednom moja majka: Majke i kurve. Sada sam osjeao da sam sve vie i vie vezan za Ruth, koja je isijavala s tako mnogo majinstva. Dovoljno sam bistar da bih pripazio na sebe da ne zalutam u ulogu nekog pacijenta, kojega dobro lijei neki dobar psihijatar. Ali, bistrina ne titi od ljubavi. Znade li Ruth to se s njom dogaa? Neprekidno sam je gledao. Konano ona podigne pogled i ree: Moram u svoju sobu da bi me mogli pronai budu li me trebali. Poslije uzbuenja to ih donosi takva proslava najee se svata zna dogoditi. Da, rekoh. I ja imam dar za vas, gospoo doktor, rekao sam i pritom pomislio: za Babs ga nemam. U Ruthinom je uredu bilo mnogo omota, boica umotanih u ukrasni papir, mnogo pisama. Ruth mi je rekla, da kao i svi lijenici te stvari dobiva za Boi na poklon od roditelja. Kasnije e ih otvoriti moda ujutro. Jedan od njih otvorit e, meutim, odmah. Onaj od Tima. Ali Tim je mrtav. Pripremio ga je za mene jo prije smrti, rekla je Ruth, i dao ga svojim roditeljima, a oni su mi ga donijeli danas u podne. Izvukla je omotnicu iz depa svog bijelog ogrtaa. Sjeli smo za pisai stol, a vani je, sad ve danima, padao snijeg, centralno grijanje je kljocalo. Ruth je otvorila omotnicu, izvukla presavijeni list papira i rekla: Tim je napisao pjesmu za mene. Da je proitam? Molim vas. Na pisaem stolu stajao je mali aranman od jelovih granica i u njem mala crvena svijea. Svijea je gorjela. U sobi je inae bilo tamno. Pri utoj svjetlosti svijee Ruth je itala pjesmu pokojnog Tima: Pokuavao sam Ti objasniti, doista sam pokuavao, pokuavao sam Ti objasniti da ivot bolova nije vrijedan. A Ti mi nisi vjerovala. Rekla si samo: Neizljeiv. Ipak, kad doe kraj bit e kao i ja orobljena svega i skrena a morat e ivjeti ivot ivue smrti. Prikovan sam za svoja kolica, Pa to? Sad vie nemam ponosa, Sada vie ne. I tebi e se isto tako dogoditi I Ti e se htjeti boriti, AV uvidjet e ubrzo da je to borba onih to gube, i da ljudi udno ekaju na to, da vide, kako se lomi pod nogama njenim. Oh, kako mrzim, to moram Ti to rei a pokuavao sam mnogo, miljah, objasnit u Ti moi. Ruthina ruka s papirom klone. Jadni Tim, rekao sam. Sretni Tim, rekla je Ruth. On je izbavljen. Od svih ljudi, gospodine Norton, ovaj me je uzeti djeak najbolje i najtonije shvatio i procijenio bolje, nego to mi je to samoj ikada bilo mogue. Jadna Ruth, rekao sam. I sada je sretan, a vi ste sami. Svako je ljudsko bie samo, dodala je Ruth. I kada se raa i kada umire. Znate, ima momenata u ivotu svakog ovjeka, svakog pojedinog i u mom kada se osjea osobito usamljenim. Ima ih, tovie, esto ima takvih trenutaka, premda se ovjek uvijek nada da bi moglo biti drugaije. S tim se moramo pomiriti. Smatram da samo ako je i sposoban ivjeti s usamljenou, ovjek doista moe ivjeti i i s drugima. Drim, da ako netko ne moe ivjeti sam, da I mu onda ne uspijeva ni snai se s drugima. Ali to je duga pripovijest. Uutjela je. Tek nakon nekog vremena tiho je dodala: Zato me tako gledate, gospodine Norton? Odgovorio sam: Jer vas ljubim. Prekinite, odmah! Ne, rekoh. Nikada vas neu prestati ljubiti, cijelim svojim srcem. Otiao sam do svog ogrtaa i izvadio tanki omot. Ali vam obeavam, da u ponovno govoriti o svojoj ljubavi samo onda kada mi to dopustite, ili ako budete eljeli. Smijem li vam sada dati svoj boini poklon? Ruth je kimnula. Poao sam do gramofona koji je stajao u njezinoj sobi, jer je moj poklon bila gramofonska ploa koju sam razmotao i stavio na gramofon. Ploa se vrtjela. Plou sam kupio jo u Parizu. Spustio sam iglu. Odjeknuo je glas Johna Willi-amsa: 0 Dieu, merci, pour ce paradis, qui souvre au-jourdhui a lun de tes fils Omiljena ploa Suzy Silvestre. Omiljena ploa moje male kurve s njezinim kozmetikim salonom. Ploa koju sam tada razbio, i pritom porezao prste, one noi kada je Babs bila tako loe i kada sam se vozio od Suzy u bolnicu Sainte--Bernadette. Sada sam kupio novu plou za Ruth. Sjedila je nepomino i sluala. . O, hvala ti boe za ovaj raj, koji se danas otvara za jedno od tvoje djece, za najmanje, za najsiromanije od tvoje djece. Sada vie nisam gledao Ruth, gledao sam u bijelu, snjenu no. . na brdu Golgoti stajao je kri, stajao je kri, i tu si bio ti, gospodine, na kriu si bio ti, i moda, moda krili ruke svoje prema meni Koliko mnogo snijega, mislio sam. Jo nikada nisam vidio da je palo tako mnogo snijega. . da, to si bio ti, koji si krilio ruke prema meni, prema meni, najsiromanijem djetetu od sve tvoje djece Tako je bijeli taj snijeg, razmiljao sam. A malih deset Page 145

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok krpe-nih ovjeuljaka tako je crno, ovjeuljaka to ih je Sammy nainio za Ruth. Deset ovjeuljaka sa crnim eirima koji su govorili kaddish za nekog mrtvaca. . i osjeam kako se rasplamsava u meni vatra veselja, i ja ti kliem: o, hvala ti boe za ovaj raj, koji se danas otvara za najmanje, za najsiromanije od tvoje djece Sjedio sam na podu, sam sam se okrenuo i Ruth me pogledala, nije okrenula glavu, a svijea je lagano gorjela, sluali smo pjesmu do kraja. Digao sam se i vratio do pisaeg stola. I Ruth se podigla. Zahvaljujem vam, najsrdanije, gospodine Norton, rekla je. I ja zahvaljujem vama. Na emu? Vi znate na emu, rekoh. Opet je skrenula pogled i rekla: Hoemo li jo jednom poi do Babs? Da, rekoh. Hodnici, kojima smo prolazili, bili su potpuno prazni. Babs je spavala. Ruth i ja sjedili smo jedno nasuprot drugome s obje strane kreveta. Poslije dueg vremena Ruth je poela govoriti. Doktor Bettelheim bio je opsjednut idejom da ve same psihijatrijske klinike, zbog svoje atmosfere, ine bolesnike jo bolesnijima, pa je svoju Orthogenic school za djecu pokuavao namjestiti udobnije i ljepe, poput doma. Dom je za njega sasvim posebna rije. Napisao je knjigu iji engleski naslov na njemakom doslovno glasa: Dom srca. Razumijem, rekao sam. Mislim da doktor Bettelheim to ini, da bi se djeca mogla osjeati kao u nekoj normalnoj kui i nadati se da e opet biti normalna to su konano psihotiki oteena djeca, tako ste mi rekli, zar ne, i kod njih centri za miljenje nisu razoreni, ve u najgorem sluaju poremeeni, zar ne? Ako se ima sree, da. Dakle, rekoh, i ova djeca koja mogu misliti, misle ili, ako ne mogu misliti, onda osjeaju osjeaju, da ih se voli i da se s njima postupa kao s ljudima, dok vjerojatno u mnogim psihijatrijskim klinikama ljudi tako ne misle zar ne? Na to ne bih mogla tako odgovoriti, gospodine Norton. Mogu vam samo dati jedan primjer: kada sam bila kod doktora Bettelheima, imali smo jednu prekrasnu seosku zipku iz sedamnaestog stoljea. Babs je duboko zastenjala u snu. Vidite: doktor Bettelheim elio je pod svaku cijenu jednu takvu zipku iste veliine, u kojoj bi se moglo ispruiti dijete u starosti izmeu osam i deset godina. Ali nije naao takvu koja bi u tu svrhu bila dovoljno velika i dovoljno izdrljiva. Mogao ju je dati napraviti. Naravno, rekla je Ruth. Ali onda bi to znailo napraviti zipku za jednog umobolnika. A upravo to doktor Bettelheim nije htio! Jer na taj bi nain zipka postala simbolom razlike izmeu duevnog bolesnika i duevno zdravog ovjeka. O da, rekao sam. Dakle, doktor Bettelheim morao je nai neku zipku koja je bila ve upotrebljavana i koja je ve nekoliko stoljea poklanjala utoite mnogoj normalnoj djeci. Dugo je traio takvu zipku. Onda ju je naao u jednoj seoskoj kui potjecala je iz sedamnaestog stoljea. Proveli smo cijelu boinu no kraj Babsina kreveta. Jedva da smo jo uope razgovarali. Te boine noi, u bolnici Sv. Sofije nije dolo ni do kakvog sluaja, zbog kojeg je trebalo pozvati lijenika. Oko etiri sata Ruth je zaspala u svojoj stolici, a ja sam dugo promatrao nju i usnulu Babs. Cijelo sam vrijeme bio budan. Snijeg je i dalje padao. Kaleidoskop! Kaleidoskop! Listao sam svoj dnevnik. Do etvrtka, 13. sijenja 1972, ostao sam ovaj put kod Babs i Ruth u Nurnbergu. Ima jo toga da se ispria, moj gospodine suce, to biste morali znati, a nas dvojica imamo tako malo vremena. Tako malo vremena, kako se zvao onaj Silvijin film. Pokuat u to nekako saeti. Odmah sam uvidio da sam prvog dana Boia zaboravio nazvati Silviju. Nakon probdjevene noi poao sam u hotel i zaspao. Probudio me telefon. Bilo je poslijepodne, bila je Silvija. Predbaci van ja i strah. to se dogodilo? Rekao sam ono to ve odavno govorim, da je Babs iz dana u dan bolje! Silvija je zbog toga sretna. Ali zato nisam ranije nazvao? Jer sam cijelu no proveo uz Babsin krevet. Ja sam najljubljeniji vui od svih vuia koji postoje. Priznajem postaje mi sve tee nazivati Silviju. Taj djetinjasti ton! Ta tepanja! Moj sve jai osjeaj povezanosti s Ruth. Silvijin nain da, nakon to primi dobre vijesti, odmah poinje govoriti o svojim osobnim problemima; dosauje se nasmrt. Poslovne stvari. Ima vremena za razmiljanje. Neka naredim Brackenu da uvijek iznova ispituje njezinu financijsku situaciju. Na kraju vas ipak poseru! Dokle su stigli s KRUGOM KREDOM? Zato se jo nita ne gradi? Ta nacrti i skice za kostime su gotovi. Ali su kod Brackena. A Bracken ih ne alje. Neka, dakle, kaem Brackenu da svu kramu poalje odmah u kliniku Delamare. Boe, vuiu, kako sada lijepo izgledam. Delamare je genij. Ti e se ponovo zaljubiti u mene kad me vidi. Sigurno. arobnice. Ad infi-nitum. Moj gospodine suce, vidim iz dnevnika da me poeo hvatati pravi strah od tih telefonskih razgovora. S Brackenom sam razgovarao samo posve informativno. U bolnici Sv. Sofije poznanstva s novim pomonicima, s onima u tami. Dugi razgovori sa upnikom Hirtmannom. Sve dane provodim u bolnici od toga veinu vremena kod Babs. Konano ju je napustila vruica. Pojave uzetosti gotovo su sasvim nestale. Jo kilji ali samo malo. udno! Babs se nijednom nije raspitala za Silviju, a sada je ve posve pri svijesti! Pitam Ruth za razlog. Ruth odgovara da ni njoj to jo nije jasno. Page 146

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok Vjerujem da joj je i te kako jasno, ali ne eli o tome govoriti. Kada je Ruth deurna i ja sam u bolndci do zore. Ruth tada vrlo esto slua plou to sam joj poklonio za Boi. Loe vijesti iz Hollywooda! Silvijina dugogodinja dublerka teko je oboljela i nee moi sudjelovati u filmu KRUG KREDOM. Mora se pronai nova dublerka, najbolje u panjolskoj. Ali najprije je valja nai! Silvijino potpuno ozdravljenje tako brzo napreduje da ve 1. veljae 1972. treba biti otputena. Sretna je. Svi mi ostali nismo. Silvija e tada, na slobodi, htjeti k Babs. Kako to sprijeiti? Moe li se to sprijeiti? Bracken me telefonom izvjetava o razgovoru s duboko potitenim Joeom Gintzbur-gerom, koji eli neto snimiti. Nadajmo se! Na Ruthinom je pisaem stolu jo od Boia stajalo deset malih krpenih ovjeuljaka koji govore kaddish. Malo janje Ruth stalno nosi uza se. I ona brine. Kako e ii dalje s Babs kada se Silvija opet pojavi u javnosti? Moe li se s tom enom razumno razgovarati? Ne, Ruth sama odgovara na svoje pitanje. Ni s jednom enom koja je majka i koja voli svoje bolesno dijete ne moe se razgovarati razumno. Istodobno se uzbuuje zbog rijei razumno i kae da je jedna od najopasnijih rijei, jer je najgluplja. Do ovog razgovora dolo je za vrijeme jedne duge etnje izvezli smo se na Steinbiihl, juni dio Niirnberga, i jo komad dalje, sve do takozvanog Vrtnog grada sada prekrivenog dubokim snijegom. Naravno, Ruth je i opet pogreno vozila, doista, njezina vrlo loa osobina a i zatim bi uvijek nanovo zala u krivom smjeru. Usprkos tome: dospjeli smo konano u Vrtni grad. Ovdje su obiteljske kue s vrtovima i jedan neboder. Mora da je ljeti ovdje vrlo lijepo: sunana dvorita, aleje breza, mjesta za rekreaciju. Ruth je rekla da esto dolazi ovamo svojim bijelim VW-om da bi se nadisala ista zraka. Toga je dana VW imao kvar, pa smo se vratili tramvajem. U tramvaju je bio neki djeak od kojih etrnaest godina. Tramvaj je bio dupkom pun. Mladi je sjedio. Neka debela ena ispred njega se uzbuivala. Momina smije sjediti, hm? Mora se odmoriti, jadno dijete. Htio sam neto rei, ali me je Ruth sprijeila. Umjesto mene govorio je kondukter koji je momka poznavao. Pokuavao je posredovati. Tja, znate, netko tko ima poremeenu ravnoteu teko stoji! Debela se ena uzjogunila: to ne kaete? Jo mu drite stranu! Svi su u tramvaju sada gledali na tu stranu. Neka je ena prepoznala bolesnog djeaka. Rekla je: Ah, pa to je Lenkesov stariji. Taj nije sasvim., i kucne prstom po elu. Sada su svi gledali djeaka, mrmljali meusobno, a ulo se i nekoliko glasova djeaku u prilog. Na to je debela uzbueno uzviknula: Odakle bih ja to trebala znati? Zato ovi idioti ne nose nekakve znakove narukvicu, na primjer, tada se bar odmah zna Ruth je stegla moju ruku jer je primijetila da se elim umijeati. Rekla je: Mir, gospodine Norton. To je stav milijuna ljudi, sada ste to konano i sami doivjeli. Ali protiv toga se neto mora poduzeti! Protiv toga bi se moralo neto poduzeti, rekla je Ruth. Slijedeeg je dana Ruth smatrala da je dolo vrijeme kod Babs primijeniti sve TDZD-testove. TDZD je kratica za Testiranje za duevno zaostalu djecu. Da bi me umirila, Ruth je rekla da je to tek prvo snimanje stanja. Ona mora znati kako je sada s Babs. Smio sam prisustvovati testu. Ovdje se radi o temeljitom snimanju oboljelog djeteta to su ga izmeu 1963. i 1968. godine razradili specijalisti pod rukovodstvom prof. dra Curta Bondvja iz Psiholokog instituta Sveuilita u Hamburgu, pri emu se naravno vodi rauna o dobi; spolu pacijenta, stanju oboljenja i mnogo emu drugom, s obzirom na inteligenciju, govor, sposobnost opaanja i motoriku. Mnoga od tih ispitivanja polaze od amerikih radova te vrste. Test inteligencije: izmeu vie obojenih predmeta na ploi, dijete treba pokazati onaj koji ne odgovara ostalima, onaj koji je drukiji. Ima ukupno stotinu ploa, ali test traje najvie etrdeset minuta; vremensko ogranienje nije, dodue predvieno. Zadaci postaju tei. Na primjer: arene kue i predmeti to se u njima nalaze tada iznenada ruka, a pod njom predmet iz kue. Babs je sto ploa rijeila bez pogreke u roku od dvadeset d dvije minute, uz komentar: Za bebe. Glas joj dodue jo uvijek zvui razgovijetno. Slijedeeg dana daljnji test inteligencije po Ravenu. Kod ukupno etrdeset i est zadataka Babs unutar zadanog geometrijskog uzorka mora ispuniti dio lika ploicom koja nedostaje. Dakle: trokuti, krugovi, polukrunice, kruni isjeci i zamreniji dijelovi lika s djelimino kompliciranim oblicima. Ovaj se test razvio na temelju amerikog testa Coloured progressive matrices. Babs nije imala ni najmanjih potekoa pri ispravnom unoenju svih geometrijskih djelia lika. Ruth se smjekala, kao i uvijek u prisutnosti djeteta. Vidjevi kako Babs posao ide lako od ruke, obje su se ozareno gledale, Babs pomalo kiljavo. Slijedei dan. Ispitivanja rjenikog blaga. Za ovaj je test izabrano sedamdeset zadataka iz Dunnova testa Peabodv Picture Vocabu-lary. Kod ovih slika Babs pri svakoj rijei izazovu to je izgovara Ruth prema naelu viestrukog izbora mora pokazati odgovarajuu sliku odreene ploe. Jedna takva ploa pokazuje npr. arapu, olovku, leptira i jabuku. Ruth bi rekla: olovka, a Babs mora pokazati nacrtanu olovku. To je i inila. Page 147

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok esto je inila ispravno, a esto i pogreno. Slijedei dan. Sposobnost opaanja. Ovdje Ruth radi prema naelu slijeenja uputa. Nounours igra vanu ulogu. Uzmi Nounour-sa u naruje. stavi Nounoursa ispod pokrivaa. izvadi ponovo Nounoursa ispod pokrivaa i daj mi ga, Babs. Upute su najprije vrlo jednostavne, kasnije komplicirane. Babs nije napravila nijednu pogreku, iako je ovaj test trajao dugo, a radilo se i s Ruthinim satom, s njezinim malim janjetom, s malim koveiem u koji je trebalo poloiti janje i ponovo ga izvaditi. Pogledavamo se, sretni, Babsino je elo oroeno znojem. Slijedei dan. Motorika. Formular i stotinu ucrtanih krugova. U roku od jedne minute Babs mora olovkom oznaiti toku u to je mogue vie krugova, a toka po mogunosti mora biti u sredini kruga. Kontrola fine motorike objanjava Ruth. Babs je uspjela u osamdeset i devet krugova. Gotovo su sve toke bile u samoj blizini sredita, gdje koja dospjela je na rub, ni jedna izvan njega. Babs, meutim, i nadalje govori vrlo nejasno, a reenice joj sadre samo mali broj rijei. I to e se popraviti, rekla je Ruth. Hoe li? etvrtak, 13. sijenja 1972: Bracken je nazvao u BristoL Ujutro treba da doem u Madrid. Moja je prisutnost neophodna. U uredima studija Sevilla-filma zapoeo je rad arhitekti, tehniari, knjigovoe, reiseri. Poto sam ja ef SY-RAN PRODUKCIJE, moram biti prisutan. I Bob Cummings., voditelj proizvodnje, kojega je Rod naao za mene, stie sutra. Naravno, moram biti tamo osobito zato to e me kasnije uvijek zastupati Cummings. Inae bi moglo biti govorkanja. Rastanak s Babs. Ona je gotovo vedra. Neu ostati dugo. Ni rijei nije izustila o majci. Zatim jo neke formalnosti. Uprava bolnice ispostavila je privremeni raun. Akontaciju sam poloio prigodom dolaska. Bracken je sredio sa Sainte-Bernadette. Raun to ga je predoila niirnber-ka bolnica ne zadaje mi brige. Ta vie nisam upuen samo na dobitke s konjskih utrka, ve dobivam plau kao ef proizvodnje. Ruth me je odvezla na aerodrom svojim popravljenim volk-swagenom. I opet je krivo vozila. U posljednjem smo trenutku ulovili avion za Pariz. Kada sam predao svoj jeftini koveg i htio se oprostiti, Ruth je samo kratko kimnula i odjurila. Nijednom se nije osvrnula. Pariz. LE MONDE. Bracken je ve odletio za Madrid. Mijenjam koveg i odijelo i opet bivam Philip Kaven. Zatim Silvijinim avionom u Madrid. Na Barajasu, aerodromu, doekuju me Bracken i Bob Cummings. Bob Cummings je, znao sam to, vodio proizvodnju doista mnogih superpro-dukcija velikih hollywoodskih kompanija. Bio je najbolji ovjek to ga je Bracken mogao pronai. Star oko pedeset godina. Visok, trkljast. Usko lice. Dugi udovi. Kratko oiana sijeda kosa. Uljudan i poslovan. I potpuno pouzdan, to mi je Bracken rekao jo ranije. Bob Cummings zna cijelu istinu i zna kakva je njegova i moja uloga u cijeloj stvari. Dugo mi je tresao ruku rekavi: Moete imati povjerenja u mene, Mr. Kaven. U svakoj prilici. Uvijek. Petak, 14. sijenja do petka, 28. sijenja 1972. Sukus zapisa iz dnevnika: Madrid. Stanujemo u hotelu CASTELLANA HIL-TON. Mnogo posla tih dana. Uglavnom sam vani u studijima SEVILLA-filma. U Madridu je postalo jo hladnije. Vjetar neprestance raznosi crvenu prainu po terenima. Radnici zabijaju prve koce i stupove u zemlju. Neprestano stiu kamioni s graevnim materijalom. Ogromni drveni stupovi, brda gipsa i vrea s cementom. Stiu strojevi, dizalice, bageri. Arhitekti, ameriki i panjolski, rade zajedno. Poinje gradnja svih ogromnih kompleksa. U uredima s visokim, prozorima zatienim reetkama, to podsjea na Andalu-ziju, jo se uvijek, dodue, loi, ali nedovoljno. Svi se smrzavamo. Mnogi su prehlaeni. Tu je i autor knjige snimanja, Amerikanac, da bi korigirao rukopis u odnosu na datosti terena i elje reisera da Cave. Stiu montaerke i monta-eri i ureuju prostorije za montau. Tehniki i financijski tab proizvodnje uselili su u svoje prostorije. Dobivena je dozvola za nove telefonske linije i brojeve d ve su instalirani. Joe i Rod nisu imali povjerenja u evropske aparate za kopiranje. Zato e se pojedine snimke koncem svakog dana slati u Hollywood, tamo kopirati, a uzorci e biti vraeni u Madrid. Za statiste su a tih je jako mnogo angairani panjolski glumci. U tu svrhu radi posebni ured. Odabirem statiste zajedno sa da Cavom. Nemam pojma o tome. Ali ne smijem se uvijek sloiti sa da Cavom. Moram katkada I protusloviti. Na kraju mu, naravno, moram dati za pravo. Da Cava je u svijetu poznati reiser. On zna to mu treba. Vanjski rekviziteri ogoreno pregovaraju sa seljacima i uzgajivaima konja. Trebamo mnogo ivotinja, prije svega konje za oklopnike. Rade trojica tumaa. Moram biti svuda i svagdje izraavati svoje miljenje. Bob je sjajan. Dri se potpuno u pozadini. Jer ef proizvodnje sam, dakako, ja. Knjigovodstvo pregovara sa panjolskim vlastima. Problemi oko deviza. O tome nemam pojma. Bob mi sve objanjava. Potom izgovaram svoju rije monika. Isto vrijedi i za osiguranja. Stiu okorjeli ameriki momci iz jednog od najjaih filmskih osiguravajuih drutava. Jo nikad u ivotu nisam radio. A sada s Brackenom i Cum-mingsom sjedim u svom apartmanu do duboko u no, dogovaraju se planovi, financiranja, gradnje, snimanja; moraju se dogovoriti. Vrijeme juri. Telefonski razgovori s Ruth. Zadovoljna je s Babs. 1. veljae Page 148

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok Silvija e napustiti Delamareovu kliniku i ponovo se pojaviti u javnosti. A kada se pojavi to onda? to onda? U madridskom dnevniku A B C dajemo veliki oglas: Trai se dublerka za Silviju Moran. Predstavljanje radnim danom izmeu 15 i 18 sati u uredu efa proizvodnje SYRAN PRODUKCIJE na terenima studija Sevilla-filma. Tamo sam dobio ogromnu uredsku prostoriju. Tono znam da u je rijetko koristiti. Ali. bila je namjetena i krcata spisima i planovima. Za to se pobrinuo Bob Cummings jer nitko nije smio ni najmanje posumnjati da neto nije u redu. Oglas izlazi ujutro 28. sijenja 1972. Bio je petak. Moram, naravno, toga dana u 15 sati biti tamo vani, u svom uredu. Sa mnom su Bracken, Cummings, reiser da Cava, glavni snimatelj Roy Hadlev Ching, jedan od najboljih i najpoznatijih to ih je Hollywood mogao ponuditi tih je tjedana sa svojim timom ve bio u potrazi za motivima u Zarago-zi, Barceloni i u Pirenejima, te brani par Katie i Joe Pat-terson, Silvijini minkeri. Kasnije smo ustanovili: toga poslijepodneva, 28. sijenja, pojavilo se ukupno 114 ena i djevojaka da bi se javile na oglas za dublerku. Stajale su strpljivo satima na otroj hladnoi i vjetru, koji je brijao, najprije vani, a kasnije u vjetrovitim hodnicima upravne zgrade. Audicija nije trajala od 15 do 18 sati, nego od 15 sati do 2 sata i 14 minuta slijedeeg dana. Moj je ured za to vrijeme okruen duhanskim dimom, na stolu stoje boce i ae s pivom ili viskijem. Nepojmljivo je koliko ena doista misli da izgledaju potpuno kao i neka poznata glumica. Jedva da koja od njih zna kakav je teak ivot dublerke jedne velike zvijezde: pri beskonanim pripremama koje prethode svakoj pojedinoj sceni, ona mora zamijeniti zvijezdu da se ova ne bi nepotrebno zamarala. Dublerka zamjenjuje zvijezdu kod podeavanja osvjetljenja, koje esto traje satima, kod kostimografa mora imati iste mjere kao i zvijezda, kod pokusnog minkanja, friziranja; znanstveni i umjetniki savjetnici zajedno pripremaju izgled zvijezde, da bi se postiglo optimalno djelovanje i povijesna vjernost. Ovi pokusi esto traju tjednima. Toga sam dana iz sata u sat bivao sve bjenji drugi su imali vie strpljenja, a prije svega, imali su rutine! Navikli su da se pojavi na tone straila ili histerinih fifica, uvjerenih da izgledaju upravo kao Silvija Moran. Ja nisam bio naviknut na to. Poela me boljeti glava. Oi su mi poele suziti. Boljelo me srce. Tada, oko 2 i 14 ujutro, stisnuo sam bolne, zakrvavljene oi i nagnuo se naprijed. Poput mene i svi ostali u sobi bulje osupnuti u mladu enu koja je ula. Vi ste. Vi ste. poeo sam, ali nisam mogao dalje. Mlada me ena gledala zastraeno. Bracken je rekao: Vi niste dublerka gospoe Moran. Vi ste njezin dvojnik! Zar ne, Phil? Mogao sam samo kimnuti. Preda mnom je stajala Silvija Moran! Naravno, to nije bila ona. Ali je izgledala potpuno jednako. Reiser da Cava obratio se mladoj eni panjolski: Kako ze zovete? Carmen Cruzeiro. Gdje ivite, upitao je Bob Cummings. U Madridu. Gdje radite? U Spanexu, rekla je mlada ena. to je to? Uvozno-izvozno poduzee. Sekretarica sam u odjelu za izvoz jer govorim engleski, francuski i njemaki. Cummings me je pogledao i neprimjetno kimnuo. Rekoh: Angairani ste! Tada je Carmen Cruzeiro poela plakati. Bracken joj je dao au viskija. Carmen se gotovo uguila. Konano se smirila. Zapisali smo njezine osobne podatke. Ustao sam i ustupio joj svoju stolicu. Kada je sve bilo sreeno i kada se opratala, dala mi je ruku. Drala je u njoj stisnut malen papiri. Sada sam ga ja imao u ruci. Svi su konano pourili da to prije stignu kui. Iznajmili smo niz automobila Silvijin rolls i moj maserati stii e u Madrid tek malo prije to stigne Silvija. Netko je povezao Carmen. Rod Bracken i ja vozili smo se zajedno u CASTELLANA HILTON. Odmah smo otili u nae sobe. Tada sam pogledao papiri to mi ga je Carmen Cruzeiro utisnula u aku. Na njemu je rukom pisalo: Stanujem u hotelu CERVANTES, Plaa de las Descal-zares Reales, Apartman 12. Doite sutra oko 21. sat. Srdano, Carmen Cruzeiro. Tengo siete mufiequitas, muy chiquitas, muy bonitas Iz stana ispod apartmana Carmen Cruzeiro odzvanjali su djeji glasovi. Ovaj ugodni hotel u kojemu se moglo iznajmiti male vrlo male apartmane a nalazi se nedaleko Puer-ta del Sol, ve sam jednom vidio ali jo nisam u nj ulazio Sada je 21 sat i 30 minuta uveer, dana 29. sijenja 1972. Sjedim suelice Carmen Cruzeiro za stolom u malom dnevnom boravku i pijem chato jeftino, dobro crno vino. Pijem prilino mnogo jer mi gore usta. Carmen je izmeu nas na stol stavila pladanj pun zainjenih, paprenih komadia mesa, maslina, crvene kobasice i tortilja, i ja sam od svega mnogo pojeo, dok je Carmen priala zanimljive ali uglavnom sasvim nevane stvari, npr. da je donijela est boca shatoa i ovaj pladanj iz oblinje tasce kako bi me poastila. Tasca je duguljasti bar u kojemu se stoji za ogromnim ankom; ima ih stotine u Madridu. . qu se llaman: Mia, Pia. Jedno dijete ima roendan, pa je velika feta! Govorili smo panjolski. Ovdje djeca idu kasno u krevet. . Lina, Pepa, Rosalia, Pilarin i Montserrat. pjevala su djeca ispod nas. U ovom hotelu stalno ivi nekoliko obitelji. Ja ve dugo ivim ovdje, rekla je Carmen. Uzeo sam jo komadi mesa i jednu maslinu. Jeo sam polagano i pio Chato. Prilino Page 149

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok sam toga popio. Zovem svojih sedam lutkica to je ono to djeca dolje pjevaju na panjolskom. Sedam malih, sedam lijepih, po imenu: Mia, Pia, Lina, Pepa, Rosalia, Pilarin i Montserrat. Ove stranice nee itati ena. ena ne bi mogla razumjeti zato sam zapravo doao k Carmen Cruzeiro. Mukarci ve bi. Mukarci razumiju da je neku enu mogue ljubiti onako kao to sam ja tada ljubio Ruth a da kao mukarac, od vremena do vremena, mora spavati s nekom drugom enom. To uope nije osobito vezano uz enu s kojom se spava. Ali je mogue birati izmeu jedne, pretpostavimo, iole pristojne ene i jedne deklarirane kurve, i ako se ta ena nekome nudi, tada se i spava s njom pa je ovjek za neko vrijeme miran, ne poblesavi! Ima ena koje mogu misliti poput mukaraca, pa i spavaju s mukarcem, a da pritom ne osjeaju za nj neto to bi ih barem donekle duevno povezivalo. Neke takve ene i poznajem. Ali ne mnogo. . nema ni jedne koja bi imala ljepu. Ne, ne pretjerujem. Jedan, dva, tri, etiri, pet, est, sedam. Neto je ipak bilo komino: pomisao da sada ponovo moram spavati sa Silvijom priinjala mi je nelagodu. Izgledi, naprotiv, da spavam sa enom koja joj je nalik na dlaku, inili su me jo luim no to sam ve ionako bio. Carmen je imala na sebi plameno crvenu, duboko izrezanu haljinu. To Silvija ovdje sjedi ispred mene i razgovara sa mnom, a opet je to u stvari potpuno druga ena, a sva ljubav za koju sam uope sposoban pripadala je opet jednoj eni tamo daleko u Niirnbergu. Ludo, potpuno ludo! ,. lijepo ih je izvesti i diiti se njima na etnji. U arenoj odjei od svile, oi po njima pasu. Ako je Carmen pri onim stvarima buna kao Silvija, pomislio sam, djeca e tamo dolje imati veselje. Tada sam mislio o svemu to mi je Carmen priala. O uasnoj pustoi njezine djelatnosti u onom uvozno-izvoznom poduzeu. O tome kako su joj svi govorili da je nevjerojatno slina Silviji Moran. O tome kako oboava Silviju Moran. Kako je, naravno, mnogo itala i sluala o meni i Babs. O tome da joj ne smeta poi sa mnom u krevet. To ne smeta ni meni. Carmen je rekla da tono zna da jedna ena mora ii u krevet sa ovjekom od filma koji je angaira i da je jo juer, za svaki sluaj, jo u gradu, napisala onu malu kartu. Nije znala kome e je dati. Eto, dala ju je meni. ini se da je za Carmen znailo fantastian dogaaj to e spavati s Philipom Kavenom. Nema opasnosti, ona o tome nee nikada zucnuti ni rijei, mogao sam biti posve siguran. Poput svih lijepih, glupih guica, i Carmen je vjerovala da e se uspeti ljestvama slave. Prvu je stepenicu ve dosegla. Bude li brbljala, to je znala, opet e pasti s ljesta-va. Uvijek je eljela postati glumicom, priala je. Sada je uvjerena da e to i postati. Nekakav e veliki bos zapaziti dublerku Moranove prigodom snimanja i tada to je sasvim jasno tada joj je put u Hollywood potpuno otvoren. Razumljivo. i zato to nijedno od njih ne moe trati, u rukama ih svojim moram nositi. pjevala su djeca ispod nas. Zatim velika graja. Papirnate trube. Prskalice Carmen je u ABC-u proitala oglas i odmah je znala: doao je trenutak koji je ekala ve mnogo godina. Najprije tramvajem, pa autobusom dovezla se do starih studija. I pouzdano je znala: to je poetak novog ivota! Carmen je bila tako uzbuena, tako sretna, tako zahvalna. Popijte jo neto, rekla mi je. Govorila mi je neprestano Vi. To e initi i u krevetu, u to sam siguran. Ustala je. Odmah u se vratiti, rekla je i mugnula u spavaonicu. Pio sam i dalje Chato i sluao djeju graju ispod sebe. Pokuao sam iz HILTONA nazvati Ruth, ali je nisu mogli pronai. Dao sam telefonistici u bolnici Sv. Sofije u Niirn-bergu telefonski broj madridskog hotela u kojem je stanovala Carmen i gdje sam se ja sada nalazio i to je vrlo udnovato i ne moe shvatiti nijedan mukarac, barem ja ne rekao sam da u se ovdje zadrati na sastanku do kasno i da molim gu Reinhardt, u sluaju da se bilo to vano dogodi, da me ovdje nazove. ista rutina. Potom sam nazvao Silviju u Pariz i rekao da je Babs tako dobro da bi za dva-tri dana mogla ustati. Silvija je bila vrlo sretna, a ja sam se trudio da razgovor bude to je mogue krai. Kada to nije uspjelo, budui da mi je najprije priala o svojoj ljubavi prema Babs, pa o svojoj ljubavi prema meni, pa onda o idejama koje jo ima za film KRUG KREDOM, uinio sam kao da vie ne mogu uti njezin glas, jedno desetak puta uzviknuo sam halo!, tada je konano spustila slualicu, a ja sam poao do Carmen, koja je sliila Silviji poput blizanke. O svemu sam tome razmiljao i pio Chato, a onda sam uo neki um i okrenuo se tu je stajala Carmen, na vratima spavae sobe, gola, potpuno gola. Smjekala se. Osjetio sam kako mi je krv iznenada divlje iknula tijelom, ustao sam i poao prema goloj eni, koja je ispruila svoje ruke prema meni. Tada je zazvonio telefon. Tko bi mogao poela je Carmen. Usprkos njezinim prosvjedima ve sam bio podigao slualicu i osjetio, kako mi se hladni znoj slijeva niz lea, jer sam znao tko je to, odnosno, tko bi mogao biti. Javio se vratar. Da li sam ja sefior Philip Kaven? Da, ja sam. Poziv iz Niirnberga za mene. Molim, govorite. Ha. halo, da? Gospodine Norton? Ruth. Da, gospoo doktor. Molim vas, doite, to bre moete. Zato? Da li se to dogodilo? Da. Je li Babs umrla? Ne, ali ona. Doite, molim vas! to bre moete! Page 150

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok Da li je neto opasno? Da, gospodine Norton. Pustio sam slualicu da padne i istrao sam u hodnik, pritom prevrnuo jednu bocu Chatoa. Zgrabio sam svoj ogrta i istrao iz apartmana. Carmen je trala za mnom, gola. Vriskala je. Mnogo i dugo. Nisam razumio ni jedne rijei. Subota, 29. sijenja 1972. Niirnberg. Babs!? Nema odgovora. Babs?! kleknuo sam pored kreveta. Nita. Leala je i nije se micala. A kad sam je posljednji put vidio. Primijetio sam da se kiljavost pogorala. Babs! Ja sam, Phil! Odjednom je Babs ustala u krevetu, podigla se na prste poput balerine i zaleprala rukama. Pri pokuaju da me nogom udari u lice pala je. Uasnuto sam pogledao Ruth. Ona je ozbiljna kao jo nikada. to se dogodilo? Ruth odgovori jedva ujno: To ide tako ve danima. Mislila sam isprva da se radi o prolaznom sindromu, zato sam vam lagala na telefonu oprostite mi. Sada sam ipak morala nazvati Madrid i zamoliti vas da odmah doete. U meuvremenu smo opet zapoeli sa ciljanim lijekovima. Babs sada dobiva alepson. Ali bila se tako izvrsno oporavila? Da, ree Ruth. I tada, prije pet dana, iznenada me je udarila. Pritom je pala iz kreveta. Moram vam rei cijelu istinu. Babs je zapala u stanje izuzetnog uzbuenja. Pokuala se vratiti u krevet. Pritom sam primijetila da su joj lijevi ekstremiteti ponovno mnogo jae oduzeti. Pravi sve u krevet, kao sasvim u poetku. Ali to je nemogue.? Ah, gospodine Norton. Sretno poboljanje, jo tei nazadak kako esto to doivljavamo. Ne mogu vie gledati Babs, kiljavost je tako strana. Trebat e naoale ako se to ne povue, rekla je Ruth. Naoale za kiljave. Svemogui! A pogledajte ovo! Ruth je pokazala na jednu stolicu. Na stolici lei Nounours, medo to joj ga je jednom poklonio Jean Gabin i kojega je toliko voljela. Bile su mu istrgane noge i ruke i glava. Komadi su leali razbacani. To je uinila danas, rekla je Ruth, u napadaju unitavanja. Danas prijepodne. Odmah sam dola, vritala je kao luda, borile smo se jedna s drugom. I potom je u iduem trenutku umuknula. Umuknula? Da od onda vie nije progovorila ni jednu jedinu rije. Zar to postoji? Da, gospodine Norton. Znam da e se gospoa Moran ponovo pojaviti u javnosti prvog veljae. Moram stvoriti neki plan. I radi toga sam nazvala Madrid. Mora da ste imali esto ulo kad ste ostavili adresu i telefonski broj hotela u kojem ste namjeravali raditi. Kada ste nazvali upravo sam bila kod Babs. esto ulo, mislio sam. I vidio sam Carmen golu pred sobom. Imamo jo tri dana vremena, rekla je Ruth. Poduzet emo, iako je to u ovim okolnostima jo kompliciranije jedan detaljan pregled da bismo znali na emu smo. Moete li ostati ovdje do prvog veljae? Naravno. Moram odmah nazvati Brackena. Smijem li iz vae sobe? Svakako gospodine Norton. Pogledao sam Babs. Imao sam osjeaj da iz sekunde u sekundu sve jae kilji. Morao sam svrnuti pogled. Vidio sam njezinog voljenog rastrganog Nouiioursa. Otvorio sam vrata i pustio Ruth da izie u hodnik. Slijedio sam je i rekao: Gospoo doktor! Da? Poli ste niz hodnik u krivom pravcu vaa je soba na drugom kraju. Uplaena, Ruth ree: To mi se do sada u bolnici jo nije dogaalo. inilo se da je to zbunjuje. I mene je zbunjivalo. to sada? Subota, 29. sijenja 1972, do utorka, 1. veljae 1972. Obavjetavam Brackena. Kune bezono. Odmah e nazvati Joea. Joe mora odletjeti u Pariz i biti tamo kada Silvija opet doe u LE MONDE i sazna istinu. Sada je potrebno donositi odluke na duge pruge. Iako slijedeih dana ne naputam bolnicu, viam Ruth samo na sat ili dva. Sakupio se cijeli tim da bi pregledao Babs i dao odgovarajuu dijagnozu. Sjedim dugo i esto u Ruthinoj sobi, za njezinim pisaim stolom, pred desetak krpenih ovjeuljaka. Sada moram ekati. Bracken uvijek opet zove. to je? Jo ne znam. Joe i njegova posada upravo su na putu za Pariz. Ja ekam i itam. Izmeu ostaloga itam da je 1968. godine Meunarodna liga u Jeruzalemu jednoglasno prihvatila Deklaraciju prava duevno zaostalih. Prije kratkog vremena, naime 20. prosinca 1971. Babs je ve tada bila bolesna prihvatila je jednoglasno tu deklaraciju i Generalna skuptina Ujedinjenih naroda i popratila je jednim dugim uvodom. Zavretak lana VII ovog Uvoda glasi: preda mnom su se nalazile rijei ispisane velikim slovima na njemakom i na engleskom jeziku: PRIJE SVEGA, DUEVNO ZAOSTALA OSOBA IMA PRAVO DA JE POTUJU KAO OVJEKA. itam dalje: ISPITIVANJE MILJENJA: Izvjetaj o zaostaloj djeci kod stanovnitva Savezne Republike Njemake, specijalno ispitivanje, srpanjkolovoz 1969. Oko 90 od 2000 ispitanih graana u dobi izmeu 16 do 90 godina ne znaju kako treba da se ponaaju prema duevno zaostaloj osobi. 70 ispitanih smatra da je prema njima mogue osjeati odbojnost. 56 ljudi ne bi eljelo stanovati u kui zajedno sa duevno zaostalom osobom. 78 ljudi misli da je pogreno zaostalu djecu drati u obiteljima. Smatraju da takvu djecu valja smjestiti u domove ili ljeilita. 60 ljudi je protiv toga da se naporima lijenika odrava na ivotu defektno roenu i duevno zaostalu djecu. Uveer, 31. sijenja 1972. Ruth je sjedila za svojim stolom. Ja njoj nasuprot. Sve su pretrage zakljuene. Rekla je: Gospodine Norton, nalazi su vrlo loi. Kako je to mogue!? Babs je bilo sve bolje i bolje, i sam sam prisustvovao testovima, Page 151

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok sjeate li se? Sjeam se. Situacija se potpuno okrenula to je ono zlo kod tih oboljenja. Ne smijem i ne elim vam lagati, gospodine Norton: ova je bolest ostavila kod Babs teka oteenja, kqja su sada dola do punog izraaja za nas neshvatljivi obrat onoga to je ve postojalo. Ali naa su ispitivanja tona. Kakva teka oteenja? Oteenja mozga, gospodine Norton. Zatim Ruth govori u plimi strunih izraza, dugo. Ne razumijem. Krugovi pokreta i fina motorika, bijes razaranja, agresivnost. jarost. vezanost nadraaja kod modanih traumatiara Modani traumatian! Dakle, kreten! Dijete idiot! Ono ega sam se bojao. Ono to se inilo da ipak nije sluaj. Ono o emu je neko Sil-vija tako osjeajno govorila na televiziji a potom se onako katastrofalno izjasnila u onoj garderobi. Zatui te kretene! vriskala je. Odmah ih sve podaviti! to da sada radimo? Da odmah ubijemo Babs? Ruith je ustala, uzela iz svog ormara bocu konjaka i natoila jednu au, gotovo do vrha. Izvolite! Hvala. Iskapio sam konjak. Znam to sada mislite, rekla je. Ne vjerujem, odgovorio sam. Mislio sam da sam svemu ja kriv. VI? Da. Ali kako vi? Vi ste, mislim, sve. Nisam joj dopustio da izgovori. Dopustio sam u Parizu da se Babs dade onaj novi antibiotik irokog spektra koji jo nije bio dovoljno ispitan. Ja ja sam kriv da se to sada dogodilo! To je sredstvo! Ono je dovelo do svega toga! Gospodine Norton, molim vas! NIJE to sredstvo, kunem vam se! Ono je samo trebalo spasiti Babs ivot. I to je uinilo! Kod ove strane bolesti uvijek dolazi do poetnog prividnog poboljanja, a potom se cijeli tok ozdravljenja totalno okree. Vjerujte mi! Kad se takvo to dogodi rodite-telji uvijek imaju osjeaj krivnje ili se uzajamno optuuju. Babs nije moje dijete! Ja joj nisam otac! Znam. Usprkos tome imate osjeaj krivnje zbog antibiotika irokog spektra. Mogao sam samo kimnuti. Gospodine Norton, bio bi sada zloin ne rei vam istinu. Babs ima sva duevna i tjelesna oteenja to sam ih navela, a ima jo i druga, oi, na primjer, njezina iznenadna njjemost, mnogo toga e jo i doi. I tako e to ostati? Na to je Ruth odgovorila: Mnogo e toga jo vrlo dugo tako ostati, gospodine Norton. Moda zauvijek. Ali to nije vjerojatno. Vjerojatnije je da e se oteenja s vremena povui svakako, samo pri odgovarajuoj njezi i brizi, u jednoj posebnoj okolini. U. kakvoj okolini? U okvirima institucije za duevno zaostalu djecu, rekla je Ruth. Na njezinom je stolu lealo i stajalo deset ovjeu-ljaka od krpe koji govore kaddish za umrlog. Utorak, 1. veljae 1972. Ogromne su Silvijine oi, kosa crna i sjajna. Njezina je koa tako besprijekorno ista, bijela i glatka da to jedva mogu opisati. Profesor Delamare: arobnjak, genije. Silvija Moran: The BEAUTY, Madona. LJEPOTA, madona, govori melodiozno, suzdrano, klasinim kraljevskim engleskim: Joe, ti stari, otrcani kukin sine, ako ne zaepi odmah svoju prljavu gubicu i ne da mi da izgovorim do kraja, prilijepit u ti jednu, tako mi bog pomogao! To je imponiralo ak i debelom odvjetniku Lejeuneu. I on je ovdje. Svi smo ovdje, itava velika sretna obitelj, u salonu apartmana broj 419, u naem salonu. I stari doktor Levy. Ja sam redovnom linijom sletio iz Niirnberga oko podne, uzeo ma-serati iz garae, odvezao se u LE MONDE pa se vrlo brzo preobratio u Philipa Kavena. Joe, njegovi odvjetnici, ovjek za reklamu i javnost Charlev, onaj ameriki lijenik i Bra-cken, ve su ekali. Lejeune i doktor Levy takoer. Rekao sam im da svakako moram malo prilei i odspavati prije no to doe Silvija i itav teatar kreme. Shvatili su. Okupao sam se i presvukao. Legao nisam ni jedne minute. Nazvao sam Niirnberg i traio Ruth. Odmah se javila. Nita novo, naravno, zar ne? Naravno ne, gospodine Norton. Ali nema ni daljnjeg pogoranja. Onako loe kao to jest, savreno je dovoljno. Kada dolazi gospoa Moran? Sada je etiri sata. Nazvali su iz klinike. Dvojica njegovatelja ve su s njom na putu ovamo u LE MONDE. Za otprilike pola sata moete se pomoliti za mene. Vi molite katkada, zar ne? Duga stanka. Gospodine Norton? Da? Sjeate li se boine noi? I te kako! Rekli ste tada da me ljubite A vi ste mi zabranili o tome samo i jednu rije dalje govoriti. Da. I? Na to je Ruth Reinhardt odgovorila: Posljednjih se dana zbilo mnogo stranoga. Vi ste tako nesretni zbog Babs. I ja takoer. Sino, kad sam vam morala rei istinu, bilo je najgore. Nisam jednostavno mogla izgovoriti, grlo mi se sti-slo. A danas ste tako rano odletjeli. Ali, morate znati, sada. Znati, to? Da i ja vas ljubim, gospodine Norton. Da vi. to ste rekli? Rekla sam: volim vas, gospodine Norton. Vi. volite. mucao sam. Slualica mi je skliznula iz ruku vlanih od znoja, znoj mi je izbijao cijelim tijelom, uhvatio sam ponovno slualicu, mucao sam: Vi. Vi me ljubite? Da. Gospoo doktor, molim vas! Zato odjednom ljubite upravo mene? Ne odjednom. Ve dugo. Postajalo je sve jae. Vjerujem da je to ljubav. Ne znam. Jo nikad nisam takvo to osjetila za nekog mukarca. Va brat. To je bio drukiji osjeaj, to znam. Znam takoer da volim svu moju djecu ali takoer drukije. Osjeaj to ga gajim prema vama potpuno mi je stran. U poetku me je uplaio. Jer ga jo nikada niste doivjeli? Da. Page 152

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok elite rei da jo nikada niste voljeli nekog mukarca? Imala sam svoje mukarce. Ali ljubav, OVO je prvi put, glas joj je bivao sve tiim. Ali, ne razumijem. mislim, zato? Ne znam. Mora postajati neki razlog! Bilo kakav! Uvijek ste bili tu za Babs! To nije razlog! I drugi su mukarci tu radi svoje bolesne djece! To je tono! Dakle? Dakle, to? Dakle, to je razlog? Molim vas! Navedite mi jedan jedini razlog! Vrlo duga stanka. Tada Ruth ree jedva ujno: Moda Da? 0 Dieu, merci, pour ce paradis. jer ste mi poklonili tu plou. Tu malu gramofonsku plou. to je glupost! Nije glupost, gospodine Norton. Takvo to, u onakvom trenutku u onoj situaciji jo mi nikada nitko nije poklonio. Nitko. Da, ta me mala gramofonska ploa uvjerila u to, potpuno me uvjerila da vas ljubim. Ali, ja sam. Znam to ste. Bolje no to to i sami znate. Bolje od bilo koga na svijetu. Znam to govorim. Znam u to se uputam. Ljubim te, PM. I ja tebe, i ja tebe. Hoe li nazvati jo danas kada porazgovara sa svima? Naravno, Ruth, naravno! Kako e to s nama ii dalje, kako e sve dalje tei? Ni ja ne znam, Phil. Imaj hrabrosti. Ii e nekako. Jer se volimo. Spustila je slualicu. Ja sam svoju sigurno jo pet minuta drao u ruci, sjedei na rubu kreveta. Bila je to najneobimija ljubavna izjava koju sam ikad dobio. I to e postati, najneobinija ljubav koju uope mogu zamisliti, to mi je bilo jasno. Bit e to ljubav koju uope ne mogu zamisliti. Kakav sam ja srekovi! Ruth me voli. Samo pola sata kasnije stigla je Silvija. Nastup zvijezde. Nosila je svoj mali briljantni nakit, jedva naminkana da bi se vidjelo kako je lifting sjajno uspio. Imala je na sebi plavi kostim i k tome kep od crvene lisice, vrlo rafiniranog kroja. U salonu cvijee. Joeov ukus. Ispraznio je pola cvjearne. Orhideje, rue svih vrsta, bijeli jorgovan, ljubiasti jorgovan, nema ega nema. Samo tri vaze pune mimoza. Pozdrav sa zagrljajem. Poljubac, za mene bez kraja. Moj vuiu, moj dragi vuiu, koliko sam sretna. I ja, arobnice moja, rekao sam i u sebi hvalio boga to me Ruth ljubi. Sada se neemo vie nikada rastajati. Nikada vie, uje li? Nikad vie, rekao sam. Komplimenti od svih. Fantastino, neshvatljivo kako Silvija izgleda. Silvija prima komplimente i smjeka se. Ne previe. Vjerojatno je koa jo zategnuta. Tada primjeuje sve koji su se skupili. Samo za njezin doek? Da. ne. to jest. Joe je zapeo. Uutio je. U meuvremenu su konobari servirali aj, kavu i konjak. I stari doktor Levy marljivo je punio alice. U Silvijinu je alicu neprimjetno sasuo dvadesetak kapi neke prozirne tekuine iz neke vrlo male boice. Silvija nije nita primijetila. Svi smo se pobrinuli da nita ne primijeti. Phil, zlato, a sada o Babs. Pili smo kavu ili aj. Silvija aj s kapljicama koje joj je usuo dr Levy. Priaj priaj mi o mojoj Babs. o mojoj zlaanoj. kako joj je. koliko je napredovala. Jo sam jednom otpio dalje aj, svi ostali takoer, a i Silvija automatski, a tada sam je izvijestio o Babs. Sve. Cijelu istinu. Dao sam si vremena. Neprestano sam pio aj kako bi i svi ostali pili, prije svega Silvija. Dvadeset kapi bit e dovoljno da je zatiti od najgoreg, rekao je doktor Levy. Kada sam bio pri kraju svoje prie, Silvijina je alica bila prazna. I kada sam rekao: ima jo uvijek nade, ali samo ukoliko Babs doe u neku ustanovu, u neki dom, jer mora imati sasvim posebnu njegu, kada sam, dakle, to rekao, pala je tanka kineska porculanska alica iz Silvijine ruke na sag i razbila se, a Silvi-ja je klonula sasvim polagano naprijed i takoer pala na sag licem upravo tako savreno restauriranim, sreom ne na krhotine, i ostala beivotno leati. Doktor Levy i ameriki doktor kleknuli su pored nje, okrenuli je na lea i pobrinuli se za nju. Mi smo ostali utke promatrali. U nesvijesti je, rekao je ameriki lijenik, koji je ve i ranije bio ovdje i kojega je Silvija zvala Dok. Brzo e se osvijestiti. Sada je i u Parizu snijeilo. Vidio sam pahuljice ispred prozora. Padale su sa istog neba na nau prljavu zemlju. Silvija se vrlo brzo osvijestila. Doktor Levy joj je dao konjaka i opet joj prokrijumario svoje kapi. To su eupalil kapi, rekao mi je doktor Levy. Najjae od svih postojeih sredstava koja umiruju i ine ovjeka ravnodunim a da ne umaraju. Ne, Silvija nije smjela biti umorna. Morala je biti potpuno bistra, ali nam ne trebaju histerini ispadi. Silvija je popila konjak. Sjedila je ponovno na svom irokom kauu presvuenom crvenim barunom, i prilino je dugo plakala. Sigurno deset minuta. Nitko nije govorio. Svi snio suosjeali sa Silvijom i imali smo razumijevanja prema njoj. Veina je gledala u njezine cipele ili ruke ili u starinske bakroreze na zidovima. Ja sam gledao kroz prozor u meavu. Ve se smrkavalo. Tada je Silvija poela govoriti posve jasno, vrlo polagano. Pritom su joj suze neprestano curile niz lice, od vremena do vremena brisala bi ih rupiem i ponovno sam se, doista, saalio na nju. Rekla je svojim polaganim, jasnim glasom: Gdje je moj jet? Na Orlvju, earobnice. Letimo u Niirnberg. Moram odmah u Niirnberg k svom. djetetu. Taj nain govora, ta tiina u salonu pored tolikih ljudi davalo je cijelom prizoru posve nestvarni prizvuk. Ne moe sada u Niirnberg, arobnice. Telefonirao sam lijenici. Babs te uope nee prepoznati. Page 153

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok Ali ja je elim vidjeti! Ne moe sada u Niirnberg, rekao je Bracken. Zato ne? Sada je Silvija govorila tie, gotovo njeno. Kimnuo sam starom doktoru Levvju. Odvratio mi je lamanjem. Razumjeli smo se. Sredstvo to ga je ukapao Silviji u aj i u konjak doista je najjae i najbolje koje postoji. Jer su sve novine pune vijesti da danas dolazi u Pariz s, odmora. Bez Babs? .i da e Babs ostati jo na odmoru s Clarissom jer je sada u Parizu tako runo, rekao je Bracken. Novine su doista bile pune, Bracken je posvuda proturio vijest. Meni je svejedno to piu novine! Letjet u k svome djetetu! To ne moe! Naravno da mogu! Tko e me sprijeiti? uj, Silvija. Vuiu, nazovi Orly. Dolazimo. Trebaju pripremiti jet za let. arobnice, doista nee ii. Babs mora sada pod svaku cijenu imati mir. Tko zna to se moe dogoditi ako te ipak prepozna. Nita se nee dogoditi. Ja letim, Babs je moje dijete! Ja. sam majka! Je li netko od vas govnara razmislio o tom? Za koga me vi smatrate? Mislite li da moete sa mnom raditi sve to vam padne na um? Ilo je to tako oko pola sata. Silvija se, iako pod utjecajem sedativa, herojski borila, ona je Babsina majka. Moralo se respektirati njezine elje. Ali ja sam znao da je se ne smije pustiti da odleti k Babs ni sada ni kasnije. Pogotovo ne kasnije! Jedini tko je sada mogao i morao ii k Babs, uvijek ponovno, bio sam ja. I to me inilo beskrajno sretnim. Dolazio sam tako uvijek ponovno k Ruth. K Ruth, koja je rekla da me ljubi. Snjene su pahuljice neprestano padale, a Silvija je neprestano plakala; tada je Joe svojim mekim glasom rekao da u se sada ja brinuti za Babs, kada god to bude mogue, i da je strano to to se dogodilo i da Silvija nije samo velika glumica ve i velik ovjek, a samo istinski velikani zapadaju u pakao ivota, dok oni drugi neprestano stoje pred njim i griju se ili ine neto otprilike isto tako inteligentno; sada kod KRUGA KREDOM to e postati jasno, sada e Silvija, oeliena boli, glumiti kao nikad dosad. Silvija ga je prekinula rekavi da vie nikada nee glumiti. Kada je Joe na to opet pokuao prekinuti mekim glasom, Silvija mu odvrati milozvunim, priguenim klasino engleskim jezikom: Joe, ti stari, otrcani kukin sine, ako odmah ne zaepi svoju odvratnu, prljavu gubicu i ne dopusti mi da izgovorim do kraja, prilijepit u ti jednu, tako mi bog pomogao! Borila se jo uvijek za ponovni susret s Babs iako prigueno to bijae posljedica lijeka i odbijala je ponovno stati pred kameru. Joe je odjednom postao hladan, a da mu se glas nije izmijenio. Pripreme za KRUG KREDOM su u toku. Gotovo svi ugovori su potpisani. Ako ne bude igrala, tuit e te SEVEN STARS za odtetu na dvadeset pet milijuna. I za daljnjih pedeset milijuna ope odtete, ree jedan od amerikih odvjetnika. Sada je krenula paljba kao iz pukomitraljeza. Neki drugi odvjetnik: Uz to traimo plaanje konvencionalne kazne to je predvia va ugovor, a ta je najvea to je ikada postojala. Trei odvjetnik: Istodobno, jo danas, ako mora biti, di-stancirat e se SEVEN STARS od vas, gospoo Moran i raskinut e svaku poslovnu vezu s vama za sva vremena. I odgovarajua e obavijest jo danas, ako mora biti biti upuena svim velikim novinskim agencijama svijeta, ree etvrti odvjetnik. Koji ete razlog navesti za to distanciranje? To ete moi proitati u svim novinama ve sutra ujutro, gospoo Moran, ree prvi odvjetnik. Ne biste li i vi neto rekli! dobaci Silvija Brackenu i meni. Bracken ree: ovjek koji nas ucjenjuje s magnetofonskim vrpcama, takoer e to itati sutra ujutro u nekim novinama. Silvija pritisne usta akom. Joe ustaje i pali elektrine sijalice na nekoliko zidnih svjetiljki, vraa se kroz raskoni salon, s rukama u depovima, staje tik ispred Silvije i govori: Radi toga i jest konvencionalna kazna kod tebe tako visoka, zato smo ovo posebno osiguranje i unijeli u svaki tvoj ugovor, sve od. tada jer ako bude skandal stoljea, ako konvencija objavi vrpce tada smo i mi umijeani u itavu priu oko tvojih krasnih izjava o zaostaloj djeci. Joe se zahuktao poput morskog psa, poput gangstera, nita ga ne moe zaustaviti. Sada i sama ima takvo dijete. Krasno; divno za tebe. Divno za nas. Moda e se jednom, konano probuditi, Silvija! Zgrabio ju je za bradu maleni se usudio ak dotaknuti Silviju! i brutalno joj podigao glavu te ga je morala pogledati. Konano si shvatila? Ne treba odgovoriti. Shvatila si, vidim. Sada ti dri gubicu! Jo nisam gotov. Ako od ovog trenutka ne bude inila sve, ali ba sve to SEVEN STARS od tebe zahtijeva, s tobom je svreno, za sva vremena. Vidim da neto na Silvi-jinu licu podrhtava. Tada ni mi neemo imati dlake na jeziku. Tada e i posljednji piljivi studio znati istinu o tebi i nee se usuditi dati bilo kakvu ulogu jer e svaki tvoj film bojkotirati milijuni ena u enskim udruenjima, i ene i mukarci cijeloga svijeta! Da, i mukarci! Jer, bilo je vrlo svinjski ono to si sebi dopustila u Monte Carlu, draga moja! Veoma svinjski! To je da ti se bljuje duice. I budi sigurna, ako te mi najurimo, izii e sve na javu, sve to si tada rekla, svaka rije, svaka! Joe nije povisio glas. Govorio je meko upravo kao prodava biblije koji zna da e mu na kraju ipak neto otkupiti. I ako to sve izie na javu, tada se nijedan studio na Page 154

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok svijetu nee usuditi da te zaposli, pa makar i kao statisticu, kao najsitniju statisticu za jedan dan, tada moe postati istaica zahoda i prodavati svoje umjetnike razglednice ako bude lokala koji e htjeti uzeti kao istaicu zahoda nekoga poput tebe. S tim je rijeima Joe ispustio Silvijinu bradu. Dugo je tiina vladala u velikom salonu, takva tiina da mi se inilo da ujem kako snijeg pada po prozorskoj dasci; razmiljam o tome kako su Joe Co. u svojoj pretjeranoj obzirnosti i dobroti, dakle, i starom Lejeuneu i starom doktoru Levyju, ispriali sve to se tada dogodilo u Monte Carlu. Lejeuneu su to moda ispriali ve i ranije, doktoru Levvju vjerojatno tek danas. Joe ga poznaje od kada i ja, i zna da doktor Levy nije sposoban ni za kakvu nepristojnu rabotu. A Lejeune? Njega Joe dri sigurno u aci s vie stvari, s mnogim svinjarijama svoje vrsti to ih je Lejeune izvrtio za nas i za druge. Osobito za druge. Vidim da Silvija ponovno estoko plae, a ja mislim na Ruth, na to da je rekla da me ljubi, te sjedam pored Silvije na crveni kau, uzimam njezinu ruku i govorim: Jadna moja arobnice! Jer nakon Joeova govora strah izbija iz njezinih lijepih oiju. To vidi-svatko. Svatko zna da je Joe pobijedio i da e Silvija initi sve to on bude traio, iz straha od budunosti, siromatva, kraja karijere, skandala, bijede. Tako je to sve jednostavno u naoj kreposnoj industriji. Mali doktor Levy ree: Moramo biti strpljivi, sabrani i strpljivi prije sviju, naravno, vi, draga madame Moran. Zapisano je: jedan trenutak strpljenja moe obraniti od velike nesree. Jedan trenutak nestrpljenja moe razoriti cijeli ivot! Silvija mu kimne i nasmijei se kroz suze, tada se uozbilji i ogoreno upita: Tko kae da je moje dijete duevno teko zaostalo? Neka lijenica iz Niirnberga! Jedna vrlo dobra lijenica, dodajem. Ona je ovdje u Parizu spasila Babsin ivot, i ne kae to samo ona mnogi lijenici sa niirnberike klinike radili su zajedno s njom i istog su miljenja. Niirnberki lijenici! Sada Silvijin glas zvui podrugljivo. I na tome treba sve zavriti? Babs je idiot i treba nestati u nekom domu zato to tako kau nurnberki lijenici? Naravno ne, ree Joe. Ne? Silvija e pozorno. Ne. I to e se onda zbiti? Odmah u ti rei, odgovara Joe. On se obraa jednom od odvjetnika, koji ve pet minuta lista neki debeli spis. Jeste li nali? Da, gospodine Gintzburger. Tada proitajte glasno i jasno. Odvjetnik tada ita razgovijetno i glasno sve utvrene ugovore, objanjenja i odrednice o upravo nerazumljivim konvencionalnim kaznama koje se i u manje slinim sluajevima, pred najveim amerikim sudovima doputaju glumcima i vrijede kao najee osude. Hvala, Jerry, ree Joe, a Silviji dodaje: Rei u ti to se sada treba dogoditi. Upravo ono to i sama eli. to je to? Izbacio ju je iz ravnotee. To je i elio, dakako, upravo to. Sada, naravno eli, da Babs odmah pregledaju najvei svjetski specijalisti na klinici Mayo, i vicarskoj, i u Engleskoj, gdje li sve ve sjede ti momci, zar ne? Da, naravno. Tako e i biti, govori dalje Joe pretjerano slatkim glasom. O, Joe zahvaljujem ti. Ne zahvaljuj mi prerano, Silvija, ree Joe vie ne s pretjerano slatkim glasom. Slaem se u ime SEVEN STARS-a s takvim pregledom najveih svjetskih kapaciteta, ali samo ako se u sluaju da apsolutna veina njih doe do jedinstvene dijagnoze koja odgovara onoj niirnberke lijenice izjasni spremnom i dopusti da Babs potpuno nestane iz javnosti. Doista je rekao: dopusti da nestane! Svi su sada gledali Silviju. Za to se mora pismeno izjasniti i to sada. Odmah. Ovdje. Ovdje? Da, ovdje. Ovdje imamo odvjetnike i biljenike. Imamo i svjedoke. Chariev! Gospodine Gintzburger? Nazovite dolje. Trebamo pisai stroj. Vi ete pisati. Da, gospodine Gintzburger, rekao je Chariev. Bilo je 18 sati i 15 minuta. Oko 23 sata opet sam u Niirnbergu. Stojim uz Babsin krevet. Ona lei mirno, kao mrtva. Kraj mene stoji Ruth. Pokuao sam je poljubiti kad sam stigao, ali je izmakla glavu rekavi: Ne sada. Molim te Phil. Obavijestio sam Ruth o svemu to smo dogovorili u Parizu. Ruth je bila vrlo uplaena. Ali naa je dijagnoza tona! rekla je. Naravno, ima velikih, glasovitih lijenika za ove sluajeve, u cijelom svijetu. Ali naa je dijagnoza tona na alost! Silvija je dobila doputenje za pet korifeja. Doktor Sig-rand je dobio zadatak da izabere najbolje. Oni mogu biti bilo gdje u svijetu. Doktor Sigrand nam eli staviti na raspolaganje dva lijenika i dvije bolniarke. Imamo Silvijin jet. To je zloin, rekla je Ruth. Zato? Zar Babs nije sposobna za transport? Mogu je osposobiti za prijevoz za nekoliko dana. Napori e usprkos tome za nju biti veliki. A i vrijeme se gubi, Phil! Dragocjeno vrijeme! I? A za to vrijeme bismo ve mogli poeti pomagati Babs. Umjesto toga mi gubimo vrijeme. Tako je zakljueno, rekao sam. Moram raditi to Silvija eli. Silvija to trai. Njezin se ugovor sa SEVEN STARS-om temelji na tome. Sve se temelji na tome proizvodnja filma, Silvijina budunost. Da, odgovorila je Ruth naravno. to je prema svemu tome budunost jednog djeteta? Stojimo uz krevet tog djeteta. Mala svjetiljka irila je prigueno svjetlo, a vani na hodniku bila je grobna tiina. Page 155

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok Snijeg je padao i u Niirnbergu, snjeilo je i u cijeloj Evropi, a treba doi jo vie snijega rekao mi je kapetan Calilaghan za vrijeme leta. Stojimo tu, rukom u ruci, Ruth i ja, i pred nama lei nepomino, u najdubljem snu, opet skvrena, Babs. Novac, ree Ruth s velikom gorinom. Prokleti novac. Ne razumijem. Zato je to suludo putovanje uope mogue? Zato jer ima novaca, jer gospoa Moran i filmsko drutvo imaju novaca, tako mnogo novaca! ? I to je zlo. Da nema novaca kojim bi se platilo Babsino putovanje po svijetu, da je Babs samo sasvim obino dijete jedne sasvim obine majke, imalo bi vie sree sree, naime, da se odmah pone s usmjerenim lijeenjem bez gubljenja vremena. Tiina. Potom Ruth ree: Nita nije opasnije od kombinacije bolesti i bogatog bolesnika. Kaleidoskop. Ne, nije kaleidoskop: BESMISAO! to je sada izbilo, bila je ludost, vapijua ludost. DNEVNIK: Ponedjeljak, 7. veljae 1972: Riuth je osposobila Babs za transport. U meuvremenu se stvar s Babsinim oima tako pogorala da je neprestano morala nositi naoale za kilja-vost s kojima je jezivo izgledala. Nitko ne bi mogao ni pretpostaviti da je to Babs Moran. Jo uvijek nije progovorila ni rijei, ini se da me ne prepoznaje. Ambulantnim je kolima otpremam na niirnberki aerodrom gdje eka SUPER--111, s francuskim lijenicima i bolniarkama. Na putu nas prate i dva amerika privatna agenta od SEVEN STARS-a. Trebao sam doi za njim taksijem. Oprotaj s Ruth. Nesretna je i zabrinuta, ali se mora pokoriti. U svojoj sobi, kod svog stola, iznenada me poljubi. Grlim je. Osjeam kako mi neto stavlja u dep kaputa. Tada mi kae: Idi sad, molim te. Odmah! Ne idem s tobom. Ja. Reenica ostaje nedovrena. Odlazim i stalno se osvrem. Ruth ne gleda za mnom, ne okree se ni jedan jedini put. Silvija je prvi put u ivotu dala svoju ekovnu knjiicu drugom ovjeku, naime meni. Sada moram neprestano imati toliko novaca koliko budem trebao. Moram plaati preglede, gorivo, uzdravanje osoblja, cijeli put, svakodnevne telefonske pozive to ih Silvija oekuje meu njima e biti mnogi prekooceanski; za sve to plaa efa proizvodnje nije dostatna. Stigavi na aerodrom neprekidno je snjeilo ugledao sam u avionu Babs kako lei u krevetu. Ne spava, ve gleda u strop kabine. Dvadeset minuta kasnije SUPER--lllpolijee. Najstroa tiina bila je nareena svima u avionu. Snjeni kovitlac. Kada se avion podigao, vadim iz depa ono to mi je Ruth u nj stavila. Ovalnu ploicu od mesinga, ne ba veliku, a na njoj ugravirane ove rijei: MIR SVIM BIIMA! Gautama Buddha Srijeda, 9. veljae 1972: U Americi smo. Odvezli su Babs na preglede u kliniku Mayo u Rochester. Detaljni pregledi trajat e dva dana, kau mi lijenici. Dnevno zovem Pariz, razgovori sa Silvijom uzimajui u obzir vremenske razlike. Veina francuskih telefona ima i drugu slualicu. Joe e sada, dakle, uvijek prislukivati. Subota, 12. veljae 1972: Telefonski predajem u Pariz nalaze lijenika klinike Mayo. Nalaz potpuno odgovara onom to ga je dala Ruth. Budunost: uz sizifovske napore lijeenja. Ali, ne predavati se. Mogu proi i godine prije no to nastupi poboljanje. Raniju intelektualnu razinu vjerojatno vie nikad nee biti mogue postii. U svakom sluaju: daljnje lijeenje u ustanovi specijaliziranoj za takve sluajeve. Silvija divlja za telefonom sada nema sedativa i nema doktora Levvja. Specijaliste klinike Mayo naziva prokletim majmunima. Ne vjeruje im ni rijei. U meuvremenu je djelimino protiv Sigrandovih prijedloga saznala za nekog svjetski slavnog lijenika u toj oblasti. Poziva se na ugovor sa SEVEN STARS-om i trai da letimo u Philadelphiju, u DISABLED CHILDREN CENTER nekog stanovitog doktora Josepha Lerringa. Ponedjeljak, 14. veljae 1972: Dolazak u Centar doktora Lerringa. Doekuje nas sam ef. Izgleda upravo onako kako su obiavali izgledati ameriki filmski lijenici pedesetih godina. Utorak, 15. do srijede, 16. veljae 1972: Gledam Lerringovu fantastinu vilu izvan grada, flotilu automobila, i saznajem da je doktor Lerring viestruki milijuna. etvrtak, 17. veljae: Doktor Lerring mi je u svojoj ukusno namjetenoj sobi saopio slijedee: ako Babs ostane u njegovom Centru, primijenit e nove lijekove, kojima raspolae samo on: ovi lijekovi poveavaju aktivnost mozga biokemijskim putem. Terapija je relativno kratka i donosi potpuno ozdravljenje barem u veini sluajeva. Nijedan ozbiljniji lijenik na svijetu ne moe stopostotnom sigurnou obeati potpuno ozdravljenje, zar ne. Trokovi lijeenja su enormni jer su lijekovi tako skupi. Zato je nain lijeenja doktora Lerringa pristupaan samo nekolicini koja za to raspolae novcem. Gospoa Moran taj novac, naravno, ima. I budui da je lijeenje, iz financijskih razloga, omogueno samo nekolicini, o njemu se nita ne zna, a doktor Lerring nije budala on nee odavati svoje tajne. Telefonski razgovor s Parizom, gotovo itav sat. Silvija je izvan sebe. Uvijek je govorila: Lerring je pravi ovjek! Svejedno koliko kota! Lerring e Babs gotovo potpuno izlijeiti! Kaem joj da Lerringa smatram lopovom bez skrupula. Takvim je nainom postao milijuna. Rekao je iz opreznosti da ne moe dati stopostotnu garanciju! Kada se Silvija do kraja istroi, bit e Babs jedan od onih malobrojnih sluajeva kod kojih je Lerringovo Page 156

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok udesno lijeenje zakazalo. Silvija me ispsovala kao piljarica. Uvjeren sam da bi najradije odmah dola u Philadelphiju i pola u krevet s tim doktorom Lerringom kako bi itavu stvar potkrijepila. U tom se smislu osim odlaska u krevet izjanjavala. Odmah mora k Lerringu i svojoj ljubljenoj Babs! Zatim glasna svaa izmeu nje i Joea, koju sam mogao pratiti. Silvija se obvezala da e sasluati sve izabrane lijenike. Ako apsolutna veina potvrdi dijagnozu doktorice Ruth Reinhardt obavezala se dopustiti da Babs nestane. Ni u kojem sluaju, a i to je utvreno u ugovoru o, mudri Joe! Silvija ne smije privremeno naputati Pariz. Ovo kruno putovanje s Babs moram izvoditi sam. Silvija se nee pojavljivati. Joe trai da sada potraim britanskog specijalista, profesora Crossmanna u Londonu. etvrtak, 17. veljae 1972: Put preko Atlantika u London, s meuslijetanjem u New Yorku. Ovo krstarenje nas sve iscrpljuje, i lijenike i bolniarke i detektive i pilote i mene, a najvie Babs. Iznad Atlantika Babs dobiva visoku temperaturu i nakon dueg vremena opet napade grenja. Napadaj je tako straan da su se uplaile obje francuske bolniarke iz St. Bernadette, a njih nije tako jednostavno uplaiti. Oba francuska lijenika usrdno su se trudila oko Babs. Te noi nitko ne spava; blijedi smo kao smrt pri dolasku u London. Petak, 18. veljae 1972: London, kod profesora Crossmanna. Babs je skrena. Pregledi nisu mogui. Da bi dola u stanje u kojem bi Crossmann mogao zapoeti s pretraga-ma, prolazi pet dana za kojih tim od petorice lijenika Babs pokuava vratiti snage. Silvija je preko telefona vrlo potitena. Plae. U meuvremenu ujem kako Joe psuje. Subota, 26. veljae 1972: Pregledi su zavreni. Telefonom javljam Silviji u Pariz: isto kao u klinici Mayo i kod Ruth. Svaa u Parizu. Joe eli ovo dokrajiti. Silvija inzistira na daljnjim pregledima to su joj obeani. Dakle, dalje! Ponedjeljak, 28. veljae 1972: Stockholm, kod profesora Lundstroma, efa najvee djeje bolnice. Utorak, 29. veljae i srijeda 1. oujka 1972: ujem da je profesor Lundstrom vrlo dobar lijenik, ali s jednom manom: iz samilosti vele jedni, zbog elje da izbjegne suvie drastinim objanjenjima kau drugi on jednostavno nije u stanju svoju dijagnozu saopiti tono i jasno, onako kao to je to lijenikova dunost. Srijeda, 1. oujka 1972: Istina je ono to su mi rekli kolege profesora Lundstroma, mislim i ja. Dijagnoza koju sam telefonski poslao u Pariz glasi s tim u skladu: Profesor Lundstrom nastojei ublaiti istinu na sve mogue naine izjanjava se ovako: prognoza je vrlo loa, ista kao i ona lijenika klinike Mayo i profesora Crossmanna. Poznati su, meutim, sluajevi i pri takvim loim predvianjima u kojima je dolo do zauujue pozitivnih obrata malne do potpuno normalnog stanja. Silvija preko telefona klie od radosti. Sirota Silvija. ujem kako je Joe opominje da stvar ne tjera dalje. Ona moli i proklinje: jo samo jedan specijalista, molim te! Samo jo profesor Geller. Petak, 3. oujka: Bern. Kod profesora Gellera. Neposredno po dolasku potpuni slom do kraja iscrpljene Babs. Profesor Geller, pravi genij, kae da e trajati neko vrijeme dok se Babs oporavi iz ovog izuzetno kritinog stanja. Ogoren je kada mu kaem to je Babs sve ovih dana prola. Saziva svoje specijaliste. Poinje s intenzivnom njegom, samo da bi Babs opet ojaala kako bi je uope mogao pregledati. Petak, 3. oujka, do petka 10. oujka 1972: Saetak: Bern. Stanujem u hotelu Bellevue. Po danu sam u bolnici. Ne mogu vidjeti Babs. Svaki put ujem da joj je neto bolje. Te vijesti telefonom aljem u Pariz. Silvija je sada potpuno skrena. esto plae. A Joe je, ujem, tjei. Telefoniram Clarissi u Madrid. Laem joj, velim da je Babs dobro. Cla-rissa se mora pripremiti za skoranji dolazak u Pariz. Dobit e tone upute. Nazvao sam, naravno, i Roda Brackena; on je, u skladu s okolnostima izradio plan i neprekidno ga poboljavao. Vjerojatno najgadniji to ga je ikada izmislio. esto telefoniram Ruth i obavjetavam je o svemu. Uzbuena je. Velim joj da je ljubim svakim danom, svakim satom, sve vie I ja tebe, Phil, ree Ruth. Drugi put je dodala: Jadna Babs. Utorak, 14. oujka 1972: Profesor Geller je napravio udo, pravo udo. Ve pred kraj tjedna Babs se toliko oporavila da me je prepoznala, dopustila je da je milujem i stisla se uz mene. Ovo je poboljanje samo privremeno, rekao je profesor Geller, sve zbog lijekova. Pogoranje e ve doi. Telefonirao sam Silviji: Profesor Geller je dao istu dijagnozu kao i doktorica Reinhardt, kao klinika Mayo, kao profesor Grossman, i uz sustezanje profesor Lundstrom. Apsolutna veina dijagnoza odluila je, dakle, na Babsinu tetu. Silvija mora postupiti u skladu s ugovorom. Odiseja-da je zavrena. Babs e se vratiti k Ruth a kasnije e otii u jednu od onih institucija. Prije no to doe do toga oekuje nas jo jedna grozna farsa. KRAJ IZVJETAJA TEMELJEN NA DNEVNIKU Plavi salon hotela Le Monde vrlo je velik i vrlo se esto upotrebljava za konferencije ili drutvene sastanke. Silvija je u Plavom salonu hotela Le Monde odrala ve mnoge konferencije za tampu. Odrala je jednu u srijedu, 15. oujka 1972. Mogue je moj gospodine suce, da ne vjerujete ovo to sada piem ili da vam je nemogue vjerovati. Ja, meutim piem istinu. Ima mnogo svjedoka. Konferencija Page 157

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok za novinare zapoela je sa zakanjenjem, oko 16 sati i 45 minuta i trajala je do 19 sati i 10 minuta, neobino dugo; uskoro ete razumjeti zato. Konferenciju je priredio Rod Bracken. Prethodnog je dana stigla Clarissa iz Madrida u Pariz, redovnom linijom otila je u svoju sobu i nije je naputala do poetka konferencije za novinare. Bracken je dobio zadatak da Clarissi kae punu istinu o Babs i o svemu ostalom to je sada imalo slijediti. Stari doktor Levy dobio je zadatak da nakljuka Clarissu injekcijama i pilulama kako bi djelovala mirno i uravnoteeno. Clarissa je ak i suvie tako djelovala. Jo sam iz Berna nazvao svog prijatelja generalnog direktora hotela Le Monde, gospodina Pierrea Marechala i sve mu odmah ispriao. Jednostavno vie nije ilo drukije. Molio sam Marechala da nam pomogne. Pristao je. Morao je angairati aicu apsolutno povjerljivih ljudi. Joe on sada za sve trai svoj DA se sloio. Oko podneva toga dana sletjela su dva aviona na Orly najprije jedan Lufthansine linije. Njime je stigla Ruth u pratnji dvojice lijenika bolnice Sv. Sofije. Odvezla se u Le Monde gdje su dobili tri sobe. Neto kasnije sletio je Sdl-vijin SUPER-111. Uzeli su Silvijin rolls-royce iz podzemne garae aerodroma. U njemu smo se odvezli u Le Mon-de,Babs, dva francuska lijenika bolnice St. Bernadette i ja, i to u unutarnje dvorite. Slijedila su trea kola s detektivima kompanije SEVEN STARS-a. Babs je mogla hodati, iako hramajui, bila je mirna, nije se uzbuivala i jo uvijek nije prozborila ni rijei. Na je avion poletio iz Basela i profesor Geller mi je objasnio da e Babs podnijeti svaki napor ukoliko nije prevelik, bez tete za njezino normalno stanje postignuto drogama, ali najvie osam do deset sati, nikako due. Vrijeme je radilo protiv nas od trenutka kada smo napustili profesora Gellera. Kada sam s Babs ispod ruke, u pratnji lijenika i detektiva, oko 14 i 30 uao u apartman 419 hotela Le Monde, dolo je do uasne scene. U salonu apartmana ekali su osim Silvije i Brackena: Joe, Lejeune, dva amerika odvjetnika, ovjek za publicitet Charlev, francuski lijenici i oba detektiva. Silvija je imala na sebi kunu haljinu. Oslonjena o moju ruku Babs je ula u salon, lagano vukui jednu nogu, s licem poput maske, bezizraajno. Babs. Ugledavi svoju kerku Silvija je vrisnula. Potrala je u susret djetetu, pala niice pred njom, briznula u pla, stiskala je i privijala uza se, uzvikujui neprestano ime male djevojice, mucajui nebrojene rijei ljubavi i njenosti. Babs je stajala sputenih ruku i dopustila da ovo pozdravljanje potraje oko tri minute. U te tri minute svim je prisutnima osim Silviji, postalo jasno da dijete nije prepoznalo svoju majku. Nakon to su prole te tri minute, Silvija je milovala lice male Babs i neprestano joj govorila kroz suze. Tada je iznenada vrisnula. I to od bola, ne od uasa, bar ne odmah od uasa. Babs ju je ugrizla za ruku. Potekla je krv. Silvija se sruila u stranu. Doktor Levy i oba francuska lijenika uurbali su se oko nje pobrinuvi se za ranu. Babs je stajala nepokretno i gledala u prazno. Lijenici su Silviji koja je i dalje vriskala sada od uasa dali injekciju, doktor Levy je dao Babs mnogo malih lijepih pilula, plavih, crvenih i utih. Babs ih je posluno gutala. Odveli su je u njezinu sobu. Silvija je ostala u apartmanu 419. Vuiu, mucala je. Vuiu ona ona me nije prepoznala! Nije, arobnice, rekao sam. Silvija je ponovo poela plakati. Nemamo vremena, nemamo vremena, govorio je Joe. Hajde, hajde, idemo Silvija! U garderobu. Katde i Joe ve ekaju. Ne mogu, vikala je Silvija. Mora, rekao je Joe. I moe. I hoe. Sad hodi! Silvija je otila. Budui da je Silvija neprestano plakala, morali su njezini stari minkeri, Katie i Joe Patterson, koji su sa Clarissom doli iz Madrida, a tamo su marljivo radili, ve danima obavljali pokusna minkanja s dublerkom Carmen Cruzeiro, pod nadzorom, reisera, umjetnikih i povijesnih savjetnika i onih posebnih savjetnika za posebnu filmsku kolor-tehniku potroiti mnogo vie vremena od predvienoga. Poeljali su Silviju. Trajalo je zatim beskonano dugo dok je nisu odjenuli. Imala je na sebi komplet s hlaama, crne hlae, bijelu svilenu bluzu sa al-ovratnikom, preko toga crni prsluk s bijelim obrubom. K tome crne cipele od antilopa. Od nakita, toga poslijepodneva, vie zlatnih lania s malim bri-ljantima i jedna biserna ogrlica. Zlatni prsten s briljan-tom na malome prstu, zlatni sat s briljantima i zlatne naunice s briljantima. To je sve ilo zajedno. Kada su Katie i Joe bili gotovi sa Silvijom pod djelovanjem injekcije bila je gotovo apationa, krenuli su da naminkaju Babs. Ne vjerujete li sve ovo, moj gospodine suce, pitajte svjedoke. Babs je bila potpuno mirna i dopustila da s njom rade sve to ele. Katie i Joe skinuli su joj rune naoale za kiljave i namazali je kao za filmsko snimanje, isto je tako i oeljali. Odjenuli su je u njezinu najljepu haljinicu i dobila je neobino lijepe oblikovane naoale za kiljave, kupljene u Parizu po uputama iz Niirnberga. I kod majke i kod djeteta su bili lijenici od samog trenutka susreta. Poto je odjenula lijepu haljinu, Babs se opet podigla na prste, podigla ruke i stala njima lepetati, a da pritom nije ispustila ni rijei ili bilo kakav zvuk. Doktor Levy dao joj je jo nekoliko Page 158

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok crvenih pilula, primijetio sam to izlazei. I ja sam se morao presvui plavo odijelo, bijelu koulju, plavo-bijela kravata. Uz Plavi salon postoji iza zavjese prilino velik ograeni prostor. Ovdje su se skupili svi odvjetnici SE-VEN STARS-a, ovjek za publicitet Charley, Joe, Ruth, oba detektiva, pariki odvjetnik Lejeune, Clarissa, Bracken, francuske bolniarke i lijenici bolnice St. Bernadette koji su nas pratili na naim dugim putovanjima. Pridruio im se i njihov ef, doktor Sigrand. Srdano me pozdravio i izrazio svoje suosjeanje. Istodobno se punio Plavi salon. Reflektori, mikrofoni i televizijske kamere bili su ve postavljeni. Na eonoj strani Plavog salona nalazi se podij i na njemu dugaak stol. Prekriven brokatom. Na njemu pet vaza sa cvijeem. Reporteri su u meuvremenu isprobali osvjetljenje, mikrofone i sve ostalo neki su novinari ili ka-mermani u tu svrhu sjedili na mjestima na kojima smo kasnije mi trebali sjediti, sve je bilo spremno ali se ipak nismo uspjeli drati propisanog vremena jer je Silvija jo jednom briznula u pla, iako je bila potpuno obuena, okiena i naminkana. Joe i Katie su morali ponoviti cijeli svoj posao. Doktor Levy se nije usudio Silviji dati jo jednu injekciju ili sedative strahujui da ne bi nerazgovijetno govorila. Za vrijeme ovog ponovnog minkanja sjedio sam pored Sil-vdje u velikoj garderobi. eljela je da je drim za ruku, mokru od znoja, a ja sam razmiljao kako mi je ao Silvije i koliko mnogo volim Ruth. Bracken je uao s Ruth. Oprosti, Silvija, ali svi ekaju na tebe, ve smo zakasnili tri etvrt sata. Oh smijem li vas upoznati gospoa Moran, ga doktor Rainhardt. Upravo je jo jednom bila kod Babs. Dobar dan, madame Moran, rekla je Ruth. Dobar dan, madame, odgovorila je Silvija. Ovdje se danas govorilo samo francuski. Zahvaljujem vam na svemu to ste uinili za Babs, produila je Silvija, gledajui u zrcalo dok je Joe stajao s njezine desne a Katie s lijeve strane. Bilo je samo po sebi razumljivo i to sam inila vrlo rado, odgovorila je Ruth. Trudili smo se da nam se pogledi ne sretnu. Babs ponovno dolazi k vama, rekla je Silvija. Da, madame Moran, odgovorila je Ruth. Jo jednom vam hvala, dometne Silvija. Tada povisi glas: Zar jo niste gotovi, prokletstvo? Gotovi smo gospoo Moran, rekla je Katie. Silvija, jo uvijek u donjem rublju, ustade. Katie joj pomogne ponovno odjenuti komplet s hlaama. Konano u 16 sati i 45 minuta skupili smo se svi u prostoriji pored Plavog salona. Idemo, rekao je Joe. Vidio sam da se potajno prekriio. Samo sam ja to vidio. Nitko drugi nije to vidio. Pomaknuo je zastor i stupio na podij. U taj su se tren upalili reflektori. Joe je krenuo prema naprijed nekoliko koraka, okrenuo se i dao znak rukom. Iziao je Bracken. Dao znak rukom. Iziao sam ja. Dao znak rukom. Silvija Moran je izila na podij. Zastala je, podigla ruke i stala bacati poljupce prema dvorani. Doivio sam je malo as gore u apartmanu 419 a sada, a sada! Fantastina je glumica, moj gospodine suce, ona je doista najvea od svih! Sve su televizijske kamere snimale, blicevi su bljeskali kao u nekoj stranoj oluji, zaorio je pljesak. Silvija je pred nama prila jednoj stolici kod sredine stola. Sjela je. Sjeo sam lijevo od nje. Joe je sjeo desno. Pored mene je sjeo Rod. Sve je bilo tono dogovoreno. Prolo je pet minuta za kojih su radili samo foto-reporteri. Tada je Joe digao ruku i ustao. Dobar dan, gospoe d gospodo, rekao je na loem francuskom. Najsrdanije vas pozdravljam. Zamolio sam vas da doete ovamo jer vam imamo neto rei to e zanimati mnoge od vas. Najbolje je da vam kae madame Moran. Sjeo je. Vidio sam da je skrstio ruke. Dragi moji prijatelji ovdje, dragi moji prijatelji posvuda u svijetu! Bila sam, kao to znate, na odmoru kako bih sakupila snage za svoj novi filmski projekt KRUG KREDOM najvei u kojem sam do sada sudjelovala. Kako znate, moja draga Babs bila je sa mnom, dok je Phil. pogled pun ljubavi prema meni u Madridu ve poeo s pripremama za produkciju. Sada smo se Babs i ja vratile. Gdje je Babs? Babs! Vika sa svih strana. Trenutak, molim. Radi toga smo vas i pozvali ovamo. Danas e biti rije samo o Babs. Ja, Phil, Rod, vi svi, mi svi, ljudi cijeloga svijeta vole Babs. Dakle, prijatelji, dolo je vrijeme, da se svi na neko vrijeme oprostimo od Babs. Efektna stanka. Kakva glumica, mislio sam, kakva glumica! Vidite, nastavila je Silvija, Babs je odrasla i ne moe neprestano dalje sa mnom i Philom letjeti po svijetu sada nekoliko mjeseci u Madridu, pa onda kroz panjolsku, uzdu i poprijeko. Babs treba mira. Stalno mjesto boravka, pravia kolu, vie je ne moe poduavati privatni uitelj. Pravu kolu, gdje? doviknuo je jedan reporter. To na alost, ne mogu odati! Zato ne? Sad je red na meni. Zato jer prije svega treba mir. Nee ga imati, nikad, ako odamo ime kole. Samo toliko: Babs odlazi u Ameriku. A to se tie mira: Babs je ve previe tumarala s nama posvuda naokolo, umorna je i iscrpljena. To se ispostavilo kada je iznenada zatrebala naoale. Da, naoale! Iscrpljenost je tetila njezinim oima. Prolazna iscrpljenost, naravno, uskoro Babs vie nee trebati naoale. Dakle, sada vjerojatno svi razumijete zato ne moemo rei, kamo Clarissa, njezina vjerna dadilja, i ja odvodimo Babs. I Phil, rekla je Page 159

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok Silvija poloivi ponovno ruku na moju. Bila je opet vlana kao malo prije u garderobi. Opet je red na meni. Ustao sam i rekao: Dovest u sada Babs kako bi se mogla od sviju vas oprostiti, moje dame i gospodo. Zakoraio sam preko podija do crnog zastora. Koljena mi bijahu kao puding, moj gospodine suce. Podigao sam zastor. Ugledao sam dh sve: lijenike, detektive, minkere, mog prijatelja direktora Le Mondea, gospodina Pierrea Marechala, Clarissu, Babs, Ruth. Ruth me ukoena gledala. Marechal je podigao obje ruke nad glavom i stresao ih kao bokser. Clarissa je imala na sebi ljubiastu haljinu. Dovela mi je Babs tako da je dva koraka zakoraila na podij i da su je svi mogli vidjeti. Babs je ipak hramala. U samo dva koraka reporteri to nisu mogli primijetiti jer je Clarissa ila s vanjske strane. Sagnuo sam se, sve, sve je bilo dogovoreno kao to to ovjek ini u prevelikoj ljubavi prema djetetu i podigao Babs na ruke; drao sam je na jednoj ruci, ona je uspravno sjedila. Bila je omamljena mnogim arenim pilulama doktora Levvja te se nije branila. Bila je obamrla poput lutke. Poput vrlo lijepe lutke. Vraao sam se preko podija, s Babs u naruju, do Silvije. Korak po korak. Sve je to bilo po ivot opasno, apsolutno vratolomno. Lijenici su nas upozoravali. Silvija je preklinjala da se dijete ne pokazuje. Ali Joe i njegovi odvjetnici, prije svega Lejeune, ostali su neumoljivi. Dijete se jo jednom moralo pokazati! Mislim da su se svi tu za stolom i oni iza zavjese, molili tko zna kojim sve bogovima. Unakrsna vatra fotografskih bliceva. Uarena svjetlost reflektora. Mnogo pljeska. Silvija se smjekala. Joe se smjekao. Bracken se smjekao. Ja sam se smjekao. Tada se dogodilo ono najstranije. U sjeanju na mnoge sline prilike koje su se oito ukopale u Babsin jadan mozak, podigla je desnu ruku, mahnula reporterima d smijala se! Lutka Babs se smijala! Umjeno, lijepo naminkano, jadno iskeeno lice koje je sada izgledalo kao ono u zdrave Babs, smjekalo se! Iza super elegantnih naoala gotovo se nisu vidjele kiljave oi, stakla su toliko bljeskala. Kakav zalogaj za reportere! Kakva srea za nas! Svi su za stolom ustali i pljeskali za Babs: majka, Rod, Joe, cijela dvorana je pljeskala; brojio sam sekunde. etiri minute rekla je Ruth. Nikako due. Kada sam nakon etiri minute, ponovno nosio Babs preko podija, protesti su postajali glasniji. Nisam se obazirao. Samo van dz Plavog salona! Stigli smo do zastora, Clarissa ga je pridravala. Brzo u pokrajnju prostoriju! Spustio sam Babs na kau. Slijedeeg trenutka, moj gospodine suce, slijedeeg je trena poela bijesno tui oko sebe i udarati nogama. Ruth i francuski lijenici poletjeli su k njoj. Znao sam da e se brinuti za Babs. Na Orlvju je, znao sam, SUPER-111 spreman za polijetanje. Sreom su reporteri imali jo dosta pitanja: kako se razvija KRUG KREDOM, pa o filmu TAKO MALO VREMENA. Ustao je jedan govornik kojega su novinari izabrali. Na moju radost, bio je to opet Claude Parron iz AFP. Rekao je da je uo kako je Silvijinom partneru dz filma TAKO MALO VREMENA vrlo loe, iz dana u dan sve loije, zna li to Silvdja? Da, rekla je Silvija nije imala pojma!. Silvija mu svakodnevno alje cvijee, rekao je Joe. Ne moe ga nazvati, Alfreda, preslab je da bi drao slualicu. To je i za mene bila novost. Cvijee je naravno, svakodnevno, slao dragi Marone, ta svinja. Kakvu je samo sreu imala ta svinja, mislio sam. Kakvu sreu! Alfredo e ipak odapeti. Pitanja. Odgovori. Pogled na sat. Uvijek nanovo. Prokleto vrijeme, kao da vie uope ne odmie. Pitanja su jenjavala. I tada moj gospodine suce, kada sam mislio da vie neu moi izdrati, zavjesa se podigne malo i odvjetnik Lejeune nam dade znak. To je znailo: avion s Babs je odletio. Nekoliko minuta kasnije prekinuli smo konferenciju za novinare. Priao je Claude Parron i u ime svih kolega predao Silviji divovski buket prekrasnih baccara-rua. Hvala vam, monsieur Parron. Hvala vam svima, moje dame i gospodo, rekla je Silvija. I tada je krenula, sa mnom ispod ruke domahujui jo nekoliko puta prisutnima, prema zastoru pokrajne sobe. Slijedili su Joe i Bracken. Kamere su nas pratile sve dok se zavjesa nije spustila za nama. Ja , poela je Silvija. to je? Stao sam pred nju. Nita vie nije rekla. Sruila se prema meni, jo uvijek s baccara-ruama u naruju. u naruju, u kojem je sada drala jedan drugi buket rua, na pozornici ispred filmskog platna velike dvorane Teatra Sistina, koji se nalazi u Via Sistina, blizu Piazza Barbe-rini. Bio je 18. svibnja 1972, bilo je nesnosno vrue u Rimu i u ovoj kino-dvorani. Film TAKO MALO VREMENA doivio je svjetsku praizvedbu i postigao golem uspjeh. Alfredo Bdanchi je pravovremeno umro, Silvija je odrala dirljiv govor napisao ga je Bracken, koji je stajao u jednoj loi pored mene i Gintzbur-gera i na kraju je zamolila sve prisutne samo vrhnje talijanskih milijunaa, plemia, industrijalaca, izdavaa, duhovnih i svjetovnih dostojanstvenika, da uspomeni nezaboravnog Alfreda Bianchija odaju poast minutom utnje. Svi su stajali pognutih glava. Samo su zujale kamere i praskali blicevi. Nismo stajali vie od minute, a ja sam se u tom vremenu prisjeao dogaaja od gotovo pola godine. Tu je stajala Silvija u moru cvijea, u gala-haljini boje petro-leja, vrlo zagasitoj, ekstravagantnoj, sprijeda do vrata zatvorenoj, golih Page 160

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok lea, u satenskim cipelama iste boje kao i haljina, s naunicama, briljantnom narukvicom, soliterom, najveim to ga je posjedovala lijepa, nezemaljski lijepa. U pola godine to je prolo Silvija je radila djelomino u Parizu, djelomino u Madridu na pripremama za KRUG KREDOM. Babs je jo uvijek leala u bolnici Sv. Sofije u Niirn-bergu. To jest: nije vie leala, epesala je naokolo, pouavali su je Brezel i Ruth, a Ruth je ak postigla da je Babs opet govorila. Govorila je vrlo nejasno, jedva razumljivo, njezin je rjenik postao jo oskudniji, ali je ipak govorila! Posljednji je EEG opet otkrio nove lake simptome grenja, uglavnom na lijevoj strani mozga. Kvocijent inteligencije po Stan-ford-Binetu bio je 59, to je odgovaralo standardnoj inteligenciji etverogodinjeg djeteta. A Babs je bila 9! Silno napredujemo, Phil, svaki bi mi put govorila Ruth. Silno napredujemo, moj boe! U ovo pola godine esto sam izlazio s Ruth u kazalite, u kino, na koncerte. U svim ovim prigodama Ruth bi pustolovno zalutala ali smo na kraju ipak uvijek nalazili pravi put i stizali kamo smo namjeravali. U ovo pola godine nisam Ruth vie ni poljubio, nisam je ni zagrlio i nije bilo govora o tome da bismo zajedno spavali! Ali ljubav se odrala. Bivala je sve povjerljivijom, dubljom. Sve jae su, meutim, bivale i Ruthine skrupule. Ta ja sam ipak pripadao Silvija! Ne, uvijek sam iznova govorio. Da, ipak, ipak da, govorila je ona uvijek ponovno. Nije znala kako e se ova ljubav dalje razvijati. Nisam znao ni ja. Tih sam mjeseci, kao to rekoh, vrlo esto bio sa Silvijom u Parizu ili Madridu. Bila je pod sve veom duevnom depresijom i esto sam se divio snazi kojom je ipak uzmogla tono i uzorno obavljati svoj posao. Ne biste trebali, gospodine suce, stei dojam da mi je moja situacija s dvije ene, potpuno neizvjesnom budunosti, odgovornou za Babs bila ravnoduna, ili da sam Silviju sve vie potiskivao iz svojih misli. Naprotiv: potivao sam i divio se njezinoj snazi, sranosti i hrabrosti! Sve to moe shvatiti samo netko tko je poput vas izabrao poziv da prosuuje vrijedno i nevrijedno, moral i nemoral svojih blinjih sugraana. Vi ete razumjeti i to da je Silvija odbila svaki intimni kontakt sa mnom, iako je uvijek nanovo tvrdila da me jo uvijek voliizofrenija? Ambivalentni osjeaji? Ne znam. Sve su to samo rijei. to mari! Ja sam volio Ruth. Minuta utnje u spomen velikom pokojnom glumcu Alfredu Bianchiju zavrila je. Bez nekog prijelaza nastavile su se ovacije u ast Silviji ta nalazili smo se u Rimu, moj gospodine suce. Ludnica dolje ispod nas u parketu, tu pored nas, u loama. Boy, oh boy! stenjao je Joe Gintzburger. Mislim da je to bila do sada najsretnija veer u njegovu ivotu. U 3 sata ujutro, 19. svibnja 1972. Silvija i ja bili smo ve pola sata u naem apartmanu u hotelu BERNINI-BRISTOL, ona u spavaoj sobi, ja u garderobi. Salon je bio krcat cvijeem, orhidejama i vazama punim cvijea te se jedva moglo kretati. Opojni miris sveg tog cvijea prodirao je k meni u garderobu, gdje su bili nai kovezi. Skinuo sam kaput svog bijelog smokinga, skinuo sam leptiriu, otkopao dugme na ovratniku i poeo pakirati koveg. Napunio sam samo jedan od njih, ostali se mogu poslati u Pariz. No jedva da je donijela osvjeenje i rashlaenje. Znoj mi je curio niz tijelo. Skinuo sam smoking-koulju i smoking--hlae. uo sam kako Silvija jeca na drugom kraju apartmana. Bila je vrlo pijana i vrlo nesretna. Foslije premijere odran je banket to ga je priredio Carlo Marone, uft kojemu je Alfredo Bianchi jo na vrijeme izmakao Silvijin kavalir za stolom: talijanski predsjednik drave. Blagovanje je trajalo satima. Pilo se satima. Zdravice Silviji. Zdravice filmu. Zdravice Alfredu Bdanchiju. Zdravice Joeu. ak i zdravica meni. Na koncu su svi bili pijani. Divio sam se Silvijinom dranju, moj gospodine suce. Tek kada smo stigli u na apartman, Silvija se skrila. Babs Babs dijete moje. ini se sve da joj se pomogne, arobnice moja. Znam, znam, vuiu. Ali Babs vie nikada nee biti zdrava. Nikada vie! I koliko se god ranije neljudski savladavala, tako je sada poela neljudski divljati. Vriskala je tako da sam se uplaio nee li se ostali gosti aliti. Dijete idiot! Dijete idiot e Babs ostati zauvijek! A to je moja krivica! Dosta je! Nikad nisam volio Silviju, moj gospodine suce, to znate. Ipak, te noi u Rimu osjetio sam prvi put neto prema Silviji. Sasvim iznenada. Bila je za mene ljudsko bie koje je patilo i prema kojem sam osjetio naklonost; nije vie bila jednostavno ovjek ili neovjek o kojeg sam se ovjesio da bih mogao lagodno ivjeti. Danas znam da je ovaj iznenadni sjeaj bio povezan s Babs, s tajanstvenom snagom onih najslabijih da mijenjaju sve, sa injenicom da najmeka voda uspijeva izdubsti najtvri kamen. Tada to jo nisam znao. Molim te, Silvija, molim te, prestani plakati. Ne mogu, jecala je. Ne mogu. Idi. Odlazi! Ti mora ii. Mora pakirati. Ostavi me samu! Tako sam otiao, pakirao i sluao Silviju kako plae. Kada sam zavrio s kovegom zatvorio sam ga i opazio da je Silvija prestala plakati. Poao sam u spavaonicu i vidio da je zaspala. Leala je obuena na irokom krevetu, gala-haljina bila je zguvana, jo uvijek je imala na sebi sav svoj nakit, kose divlje razasute po jastuku, a lica Page 161

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok umrljanog suzama. Spavala je vrlo duboko. Bila je mnogo popila. Gledao sam je nekoliko trenutaka, tada sam morao misliti na Ruth i Babs i vie nisam mogao ovdje izdrati. Odvezao sam se dolje u predvorje nosei sam svoj koveg. Rekao sam nonom vrataru da odmah moram u Pariz radi poslovnih razgovora, kao to mu je ve poznato, a da sam u Rim doao samo radi premijere. Zamolio sam jednog momka da me odveze na aerodrom Leonardo da Vinci u Fiumi-cino. Dao sam momku novaca i uzeo svoj koveg. Momak je tisuu puta zahvaljivao i odvezao kola natrag u hotel BERNI-NI-BRISTOL. Moram pod svaku cijenu, jo danas, 19. svibnja 1972. biti u Niirnbergu. Plan je bio da najprije Silviji-nim jetom odletim u Pariz. Tamo u obui svoje konfekcij-sko odijelo ostala neupadljiva odjea nalazila se u hotelu BRISTOL u Niirnbergu. Opet u staviti svoje naoale i odletjeti iz Pariza, redovnom linijom za Niirnberg kao Philip Norton. Imao sam ve kartu jer se ovog vremenskog plana doista valjalo pridravati. U svakom sluaju u Fiumicino sam doao prerano. Posadu SUPER-111 naruio sam tek za sedam ujutro. U velikom predvorju aerodroma svi su alteri bili zatvoreni. Vidio sam nekoliko istaica i nekoliko policajaca. Bilo je jezivo tiho. Odzvanjali su samo moji koraci. Gorjelo je hladno neonsko svjetlo. Odnio sam svoj koveg do jedne klupe i sjeo. Preda mnom je sa stropa visjela velika kocka. Na tri njezine strane ugledao sam plakate nekih tvrtki. Na etvrtoj plohi bio je sat, koji mi se uvijek iznova ukazivao kako se velika kocka polagano okretala. TERAPIJA ANTROBUS: Kako e urediti svijet u kojemu treba da ive ljudi, prije no to zavede reda u sebi samom? Iz Jo smo se jednom spasili Thornton Wilder Bilo je deset do osam ujutro, utorak, 23. svibnja 1972, kada je Ruthin bijeli VW vozio uz zapadni rub grada Niirnberga, uspeo se na pjeaku stazu i zaustavio na jednom od dvanaest mjesta oznaenih utom bojom. Iziimo, rekla je Ruth. Za vrijeme vonje od bolnice drao sam Babs na koljenima. Otvorio sam vrata, podigao Babs iz automobila i zatim i sam iziao. Babs je imala na sebi plavu haljinicu, preko nje bijeli pleteni demper, dokoljenice i jednostavne plitke cipelice. Imala je jeftine naoale za kiljave sa ukastim ronatim okvirima. Cipele i odjea bili su takoer jeftini, Ruth i ja kupili smo ih jo u petak prolog tjedna. Izmeu mog dolaska u Niirnberg i ovog utorka bili su blagdani Duhovi. Usprkos tome bilo je nuno da jo u petak budem u Niirn-bergu; odmah u objasniti zbog ega. Ruth je sa zadnjeg sjedala uzela koveg napunjen upravo kupljenim stvarima za Babs, i zakljuala vrata automobila. Babs se nasmijala, ali nije pokazivala nikakvih reakcija. Bila je mirna, ali i uplaena to se vidjelo. Drao sam je za ruku. Stajali smo pred VW. Sunce je sjalo. Nebo je bilo plavo, bez oblaka. I u Nurnbergu je postalo ve podosta toplo. U to je vrijeme ovdje vani bilo jo sve vrlo tiho. Stajali smo pred dugakom niskom zgradom u kojoj su se nalazili: mesnica, optiarska radnja i fotograf. Nitko od nas troje nije govorio. Babs me je drala za ruku. Ovdje na periferiji velegrada vladao je ve seoski ugoaj. Niske kue, nalik na one na selu. Mali duani. Kola s konjskom zapregom dvoja. Procvjetalo drvee uz cestu. Zavretak neke tramvajske linije. Tamo sprijeda, rekla je Ruth i pokazala rukom. Vidio sam uti znak autobusne stanice. Krenuli smo prema njoj Babs hramajui. Na auto-busnoj stanici stajale su dvije ene, jedna s malim djeakom, a druga s malom djevojicom, drei ih za ruke, i jedan mukarac s malom djevojicom. Odrasli su razgovarali. Neto podalje ugledao sam drugog mukarca, oslonjena o zid gostionice. Bio je to momak zaputena izgleda, prljavih cipela, uprljana odijela i neobrijana lica. Prljava kosa visjela mu je. Imao je podbuhlo, spuvasto, crveno lice okorjelog pijanice, staklaste oi i jo samo nekoliko crnih kr-njotaka u ustima. Vidio sam ih jer bi s vremena na vrijeme neto rekao i tome se meketavo smijao. Nisam mogao razumjeti to je govorio. Nitko od ljudi na stanici nije obraao panju na njega. Prili smo. Sada sam dobro vidio drugu djecu. Jednoj je djevojici bilo moda est godina, imala je okruglo lice, mala usta, uske, kose oi i vrlo gustu crnu kosu. Stalno se lagano ljuljala amo-tamo dok ju je majka drala. Djeak je nosio naoale za kiljave kao i Babs. Bilo mu je moda dvanaest godina; odreenim vremenskim razmacima itavu su mu desnu stranu tijela zahvaali napadi otrih trzanja. Druga djevojica, otprilike Babsinih godina, imala je na glavi neku vrstu ljema ispletenog od zavoja, ui joj bijahu zatiene neim to je izgledalo kao dvije prevelike slualice. Bile su, kao i ljem, obojene jarko crvenom bojom. Sva su djeca u arenoj odjei s plastinim torbama na leima. Odrasli su, ini se, poznavali Ruth, jer su je svi prijateljski pozdravili. Ruth im je odzdravila. I djeca su je pozdravila. Ruth im se smijeila. I djeca su se smijeila. Smijeili su se i Babs i meni. I Babs i ja smo pozdravili. Ja sam pozdravio i pijanicu. Taj me je gledao mrko i nije mi uzvratio pozdrav. Da, rekla je Ruth i pogledala djeaka koji je mucao, dovodim ti novu drugaricu, Franc. Zove se Babs. Gospodin je njezin otac. Ruth je rekla Babs: To je Franc, a ovo je Marija, a to je Ana. Kai im dobar dan, Babs. Babs je rekla dobar dan. Govorila je nerazgovijetno, gotovo kao i Page 162

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok djeak. Djeaka uope nisam razumio. Djeca su se sva rukovala, a Ruth me upoznala s roditeljima. Zaboravio sam kako su se zvali. Ruth me je predstavila kao gospodina Nor-tona. Zato se kolima niste odvezli do kraja, gospoo doktor? pitala je jedna majka. To je prvi dan za Babs, odgovorila je Ruth. Htjeli smo kratko me je pogledala. da Babs od poetka doivi kako veina odlazi u kolu. Djevojica koja je Izgledala poput male Kineskinje, uzviknula je, smijui se: I ti voziti s autobusom? Smijte se, rekla je Ruth tiho. Da, rekao sam, smijui se maloj djevojici s kosim oima, i ja se vozim s autobusom. Mongoloid, ree mi isto tako tiho Ruth. Krasno, ree mongoloidna djevojica. Lijepi bus. Svidjet e ti se. Potom se obratila Babs. Na moje iznenaenje Babs je iznenada odgovorila mnogo razgovjetnije: Sigurno. I malo se smijala. Mnoga mongoloidna djeca gotovo su lijepa poput ove djevojice. Babs se smijala, rekao sam tiho Ruth. Naravno, odvratila je isto tako tiho. Sada je meu djecom. ut e jo ee kako se smije. I odgovorila je njemaki. Uvijek e odgovarati njemaki ako joj se obrate na njemakom. To joj je materinji jezik. U ovoj koli su samo njemaka djeca. Rekao mi je to i rektor, odgovorio sam. Zbog tog rektora zvao se doktor Hallein morao sam biti u NUrnbergu jo u petak prolog tjedna. Rektor Heinz Hallein, upravitelj kole to ju je Babs sada trebala pohaati, bio je u petak i jo u subotu pred Duhove ovdje u Niirnbergu, u bolnici Sv. Sofije, da bi odluio moe li prihvatiti Babs. Razgovarao je s njom, postavljao joj pitanja, zadao joj nekoliko vrlo laganih zadataka i potom dugo razgovarao s Ruth. Ona je oito imala vrlo bliske veze sa kolom doktora Halleina. Morao sam pokazati svoj lani paso i potpisati razliite izjave, npr. i takvu koja me ovlauje punopravnim Babsinim skrbnikom. Podatke je potvrdila Ruth. Cestom je pristizao vrlo velik, moderan plavi autobus. Istodobno se iza ugla gostionice pojavi neki mukarac, koji je izgledao kao kakav mali namjetenik. Gurao je pred sobom sklopiva kolica. U njima je, vezan sjedio dvanaestogodinji djeak, aroliko odjeven, kao i sva ostala djeca. kolska torba visjela mu je oko vrata. Neprestano je drhtao. Lice mu je bilo bezizraajno, a oi uprte u prazno. Noge su mu se klatile. Tamo, amo. Tamo, amo. Tamo, amo. Autobus se pribliio, zatrubio, usporio vonju i stao. Komprimirani je zrak zapitao kad su se prednja vrata otvorila. Bio je to nov autobus, jo gotovo prazan. U njemu je sjedilo samo estoro djece. Ugledao sam jo i dva mlada mukarca i vozaa, diva od ovjeka u zelenoj pletenoj vesti s ronatim dugmetima; uzviknuo je smijeei se: Evo vas, svi ste na okupu! Striko Willi, striko Wdlli! vikale su obje djevojice, a jedan od djeaka neto je frfljao. Drugi djeak u kolicima nije rekao nita. Dvojica mladih mukaraca u kutama iskoila su na ulicu. Jedan od njih bio je vrlo snaan, a drugi mrav. Onaj prvi imao je gustu, kratko podrezanu bradu. Obojica su se smijeila djeci i gotovo se familijarno s njima pozdravljala. Vidio sam kako se od zida otisnuo ovaj stari momak s licem pijanice i doklatio se blie. Jo je uvijek bio naliven. Ili ve ponovno. Mukarci su podigli obje djevojice u autobus, tamo ih je prihvatio voza i posjeo na prazna mjesta njih je bilo dovoljno. Tada je jedan od mukaraca podigao iz kolica djeaka koji se neprekidno ljuljao i jedva da je mogao govoriti. Tog se trenutka uspravio stari pijanica i povikao: Naprijed, samo naprijed! Bus ne eka! Neka uu svi idioti! Skamenio sam se. Odrasli i Ruth namjerno su se pravili kao da uope nita nisu uli. Pijanac se glasno smijao, vie nego zadovoljan svojim djelom okrenuo se i pritom zamalo to nije pao, te oteturao iza ugla gostionice. Oba mlada mukarca zajedno su podigla iz kolica oito uzetog djeaka. Mislio sam da e ga biti teko unijeti u autobus, ali dvojica mukaraca radila su to iz dana u dan i sve je ilo vrlo brzo i inilo se vrlo jednostavnim. Pomogao je i snani voza. Dok su unosili uzetog djeaka pristupio sam, iako me Ruth htjela sprijeiti, obuzet srdbom, jednoj eni: Ispriavam se to se mijeam. Niste li uli to je onaj pijani momak tamo vikao? Da, naravno. I vi to doputate? Svi vi to doputate!? Za vrijeme slijedeeg dijaloga uzeti je djeak unesen u autobus, smjeten na posebno sjedite gdje su ga dvojica mukaraca tako vezali da ne bi mogao skliznuti. Doputamo! Moj dragi gospodine, rekla je ena. To je Schikora. Najvei pijanica nadaleko i iroko. Svako jutro stoji ovdje, i ljeti i zimi i uzvikuje uvijek isto, rekla je druga ena. Morate neto protiv toga poduzeti, viknuo sam. etvero odraslih su me pogledali. Onda je ona druga ena rekla: Gledajte, gospodine Norton. . gospodine Norton, kaete da moramo neto poduzeti. Kako dugo je vaa mala bolesna? Nije dugo, hm? Ne nije dugo, odgovorio sam. Naa su djeca ve vrlo dugo bolesna. Moje od roenja. Znate: nitko od nas vie nema snage da bilo to poduzme. Nemamo vie snage, nimalo! Ali. Vi to ne moete razumjeti, ree mukarac sklapajui moderna kolica i pruajui ih vozau u kolima. Hvala, gospodine Hausmeier. Jo to ne moete razumjeti. Doi e i to. Ah, boe, kad ne bi bilo niega goreg na ovome svijetu od ovakvih starih budala, Page 163

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok tih pijanih Prekinuo ga je voza, koji je upravo primijetio Ruth. Gospoo doktor! Dobro jutro! Dobro jutro. I mi idemo s vama. Ovo je gospodin Norton i njegova mala Babs. Pratim ih oboje, prvi put. Drago mi je, gospodine Norton, rekao je voza i stegao mi ruku. Pomislio sam da e mi polomiti kosti. Doi Babs! Gurnuo sam je pred sebe i on je podigne u kola. Pustio sam Ruth da ue prva, ja sam uao za njom. im smo uli, sklopila su se pitei prednja ulazna vrata. Sjest emo otraga, rekla je Ruth kad je snani autobus krenuo. Vodila je Babs. OdrasM koji su ostali, mahala su, a djeca su im odmahivala, ak i uzeti djeak. Doi e jo mnogo djece, rekla je Ruth. Tada smo sjeli na zadnja sjedala u i autobusu. Babs je sjela izmeu nas a ja sam njezin koveg stavio meu svoje noge. Momci iz autobusa razgovarali su s djecom, dodavali im lutke, lopte ili egrtaljke iz prtljanika. Sva su se djeca meusobno poznavala. Odmah su poela razgovarati, za mene nerazumljivim jezikom, ali se ini da su se meusobno dobro sporazumijevala. Iznenada su se sva djeca stala smijati neemu to je izvalio jedan od momaka. Od tog trena nije prestajao smijeh, vika i neoptereena veselost. Babs se, takoer, iznenada stala smijati, iako to je sigurno nije ula to je rekao onaj mladi. Ostala se djeca znatieljno okrenue k njoj, smijui se i do-mahujui. Babs im je uzvraala. Ruth se smijeila. I ja sam se smijeio. Bus je brzo vozio u otvorenu prirodu. Sunce se izdiglo ve visoko iznad njiva i livada svjee trave. U daljini sam ugledao rub ume i jarko zeleno lie. Vidio sam divlje cvijee u cvatu. Sunce je tako bljetalo da sam morao oi zakloniti rukom. Kakvi su to mladi ljudi? upitao sam Ruth. To su oni to odbijaju sluiti vojni rok, rekla je. Ne, ekaj, sada se to drukije kae, radnici u rezervnim slubama, ini mi se. Slijedeeg sata autobus je vozio uzdu i poprijeko poljskim putovima, umskim puteljcima, pravim cestama, kroz mala sela, uvijek se opet zaustavljajui. Nemogue je opisati kakve je sve zaobilaske poduzimao voza da bi negdje, katkad u potpunoj osami, pokupio neko dijete koje je ekalo u kolicima, u pratnji neke starice. Momci su podigli djevojicu bila je uzeta pomogao je i voza. Kolica su sloili, a djevojicu, koju su djeca pozdravila veselim uzvicima, vezali su na posebno oblikovano sjedite, kao i ranije onoga djeaka. Autobus je ve kretao dalje. Bila je to bez sumnje, tono proraunata, ve odavno uhodana putanja. Zavoj za zavojem. Silazilo bi se sa ceste kada bi se to najmanje oekivalo. Puteljcima kroz polja crne zemlje, beskrajnim livadama posutim utim cvijeem, kroz tamne ume, i tako moda deset minuta do slijedee stanice. Neko naselje u nizu. Otac i majka sa sitnom djevojicom, koja je poduprta dvjema takama stajala uspravno. Veseli pozdravi. Djevojica je podignuta u autobus. Danas poslije podne u etiri i pedeset, gospodine Hausmeir? upitao je otac. U 4 i 50 danas poslije podne vraam vam vau Agnes, odgovorio je voza. Ima pismo u torbi! Predajte ga, gospodine Hausmeier! Agnes moe rei dvije nove rijei! doviknula je majka. Agnes! To je divno, opet dvije nove rijei! Koje? Agnes je govorila vrlo polako, s mnogo napora, svi su napeto sluali: miiir, e lje zni. ca. Voza je zagrlio djevojicu. eljeznica, mir! uzviknuo je. Agneza se sva ozarila. Jedan od dvojice mukaraca odnio ju je na slobodno mjesto, a drugi za njom nosio njezine take. Autobus je vozio dalje. Usprkos remenju, djeak kojeg su prvog unijeli u autobus, skliznuo je sa sjedita. Jedan od momaka pourio je k njemu, neto mu govorio i smijao se. Uspravio ga je i pritegao remenje. Autobus kao da je vozio nekim nevidljivim labirintom. Bilo je proljee, osunano proljee na selu. Velika sela. Mala sela. Stop. Neki veliki djeak stajao je kraj telefonske govornice i drao za ruku malog djeaka. Onaj veliki ugurao je malog u autobus. Mali je bio djelomino uzet, jedan od dvojice momaka vodio ga je pred sobom korak po korak. Obojica su bili veseli. Ponovni halo u autobusu. Boe moj! rekao sam, kamo nas vodi? Vidjet e, vidjet e, rekla je Ruth. Ve vidim, dodao sam. U neki drugi svijet. Ne, odgovorila je. Ne, Phil. Ni u kakav drugi. Postoji samo jedan jedini svijet u kojem svi mi moramo ivjeti. Novo selo. Stop! Pred crkvom je stajala vrlo mala djevojica u crvenom kaputiu i crvenoj kapioi. Izgledala je kao Crvenkapica. Sve je za mene ionako sve vie stalo nalikovati bajci ali je takvo trebalo ostati jo samo kratko vrijeme. Autobus je jurio dalje. Opet je stao. Nova djeca. I dalje je jurio autobus. Vozimo se kui, zar ne? upitala je iznenada Babs. Pogledala me je. Pogledao sam Ruth. Da, rekla je Ruth, sada se vozimo kui. Jedna je skupina djevojica stala pjevati. Nisam razumio ni rijei. Mnoga su djeca u ovom autobusu imala govorne mane, ak vrlo izraajne, ali su sva poela pjevati u taktu. I smijala su se. Smijala su se. Pretjecao nas je neki mercedes. Pored vozaa sjedila je djevojica vezana remenjem. Pogledala je prema nama, prepoznala Ruth, i ustro joj mahnula. Na moje uenje, Babs se iznenada podigla i domahivala kao i Ruth. Dijete u mercedesu se smijalo. Tko? pitala je Babs. To je Jackie. I ona u kolu? Uskoro e je vidjeti. Ja, Jackie imam rado. Mislim, da i ona tebe voli, odgovorila je Page 164

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok Ruth. A meni do-metnu preko Babsine glave: Mongoloid. Svako jutro je doprema voza njezina oca i svake je veeri vraa. Rekla sam ti, da toga ima posvuda. Seljaci, generalni direktori, radnici i umjetnici. Najsiromanijem i najbogatijem djetetu moe se to dogoditi. i dogaa se. A ovaj autobus? kola je trajno unajmila vie takvih autobusa. Jedan o njih je vlasnitvo kole. Autobusi voze po odreenim sabira-litima i skupljaju djecu iz cijelog okruga, svu koja idu u ovu kolu. Isto tako ih i vraaju. Mnogi oevi dovoze djecu vlastitim kolima. I ostali bi tako inili, ali nemaju vremena jer ve u osam sati moraju biti na poslu. U gradu mnoga djeca ive u starim zgradama. Tamo nema liftova. Ako neko dijete ne moe hodati, mora ga se nositi po stepenicama, dolje i gore. Tko to radi? kola ima ugovor s nekoliko taksija. Oni uzimaju djecu i voze ih do autobusne stanice, a poslije podne obrnuto. Nije li to suludo skupo? Ruth se smijala neveselo: I te kako! Sve to se ovdje dogaa suludo je skupo. Ali odakle novac? U principu ova je kola bankrotirala od dana od kad je poela raditi, ali ipak i dalje radi. Ruth se smijeila. Babs se isto tako smijeila. Pogladio sam Babs. Privinula se uza me. Uinio si to prvi put, rekla je tiho Ruth. to? Ti zna to. Da, dodao sam beskrajno iznenaen samim sobom. Tono. Prvi sam put to uinio. I to ba sada. Ne, ba sada, nego, naravno sada, dodala je Ruth. Vozili smo se kroz gustu umu. Na rubu ceste projurila je uta ploa s natpisom. Proitao sam: HEROLDSHEID Neposredno iza toga ugledao sam vrlo uski puteljak, koji je skretao udesno. Autobus je uao u otru krivinu. Grane drvea udarale su po njegovu krovu dok je skretao uskim putem to se strmo sputao. Kod odvojka ugledao sam neuglednu plou neku vrstu putokaza s ovim natpisom: SPECIJALNA KOLA HEROLDSHEID Gledao sam kroz prednji prozor: vozili smo se prema iroko otvorenoj kapiji od kovanog eljeza. Desno i lijevo od nje rasle su stare jele; uma je ovdje bila gusta i tamna. Iza otvorene kapije ugledao sam dvorite posuto bijelim ljunkom, okupano suncem i u njemu tri autobusa poput ovog naeg i jedan manji. Mnogo odraslih i mnogo djece koja su izlazila iz autobusa ili su ih nosili. Iza dvorita vidio sam mali bijelo okreeni dvorac. Ili, u najmanju ruku kuu koja je izgledala kao dvorac, graen u stilu oko god. 1910. Zaista lijepa kola, ima li se na umu da je neprestano bankrot, rekao sam. Kad bih samo znao kako smo ovu kuu dobili! Autobus se zaustavio meu ostalima. I kod nas su iznosili djecu, podizali, podupirali. Mnoga su izila i sama. Vidio sam otprilike osamdesetoro djece i dvadesetoro odraslih. Vladala je velika graja. Odrasli su priali s djecom, djeca su se smijala i vritala, kolica sa uzetima gurana su u unutranjost bijelog dvorca iza kojega sam ugledao livadu. Vozai su pomagali gdje god su stigli. Odrasli su bili jednostavno odjeveni. Primijetio sam da nitko ne nosi bijeli lijeniki ili bolniki ogrta. Priao nam je neki jo poprilino mlad ovjek, prijazna lica i guste crne, unatrag zaeljane kose. Poznavao sam ga. Bio je to upravitelj posebne kole Heroldsheid koji je Babs ispitivao u Niirnbergu, doktor Heinz Hallein. Najprije je pozdravio Babs, i to tako da se spustio na koljena i stisnuo joj ruku. Kako je lijepo da si dola, rekao je. Svi ti se veselimo i sigurno e ti se svidjeti kod nas. Srdane estitke za tvoj roendan, Babs. Ali ja uope ne O, da, dodao je rektor Hallein. Ovdje je tako: dan kada neko dijete doe k nama njegov je roendan. Ja imam jo jedan drugi, rekla je Babs, naslonivi se na mene zbog svoje lake uzetosti i smijeei se rektoru. Kroz naoale za kiljave Onda ima, dakle, dva! Svako dijete ovdje ima dva roendana, rekao je doktor Hallein. Sa svojim drugim roendanom moe initi to god eli, ali svoj kolski roendan slavit e ovdje. Kada? upitala je Babs uzbueno. Kasnije. U meuvremenu dobit e dar. Hallein je pruio Babs veliku papirnatu vreicu punu bombona, oraha, okolade i voa. Babs nije nita rekla. ekaj, rekao sam, ja u ti drati vreicu, preteka je za tebe. Sigurno e ostati ovdje, kod mene? Posve sigurno, odgovorio sam i primijetio kako su se vozai popeli u svoje autobuse i smjestili za upravljae, spretno, poput artista okrenuli svoja udovita i odvezli se. Mali je autobus ostao. Proitao sam natpis na njegovoj prednjoj lijevoj strani: POKLON AKCIJA BRIGE ZA DIJETE DRUGI PROGRAM NJEMAKE TV Mnoga djeca i odrasli, mlade ene i mukarci nestali su u bijelom dvorcu. Uplaio me zvuk razbijenog stakla. Velike krhotine pale su na ljunak s jednog prozora u prizemlju. Za trenutak sam ugledao iscereno lice nekog djeaka kojega je neka ena odvlaila u stranu. Sve tebi za dobrodolicu, rekao je Hallein smijui se dok se uspravljao. Bio je to Otto. Ali. ali. prozor razbijen rekla je Babs. Da, odgovori Hallein, i to Otto katkada ini. Druga djeca takoer. Kod nas se razbije mnogo prozora. I stolova i stolica, i kreveta i posua i to ja znam ega sve ne. Potom se obrati meni: To su napadaji razarajueg bijesa i agresije, slegnuo je ramenima i tiho dodao: Sve je to velika kunja strpljenja za sve suradnike. Mi ne elimo istunsku kolu, neka samo vlada nered. Ali potom valja odmah opet uspostaviti red. To je Page 165

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok teko jer mnoga naa djeca nesvjesno, a i svjesno, dakako razaraju, mnogo igraaka, pomagala za uenje, to god vam drago. Imamo domara, on e danas popraviti prozor. Staklo je na alost, upravo sada, skupo. Razbijaju li djeca esto prozore? Gospodine Norton, rekao je doktor Hallein, maksimum dnevno razbijenih prozora od poetka rada kole, je etrdeset to ih je razbio jedan jedini djeak. Govorite to gotovo s ponosom. I jesam ponosan, odgovorio je doktor Hallein, to je zato to smo mu toga dana dopustili da se izdivlja do mile volje; dolo je do prekretnice u njegovom ivotu. Herolshei, 24. kolovoza 1972. POITED1 o primjeni udruivanja, saveza osoba i koliine imetka opisanih u paragrafu 4, odi. 1, red 6 Zakona o udruenjima. Do tada je tekst bio otipkan. List je bio zataknut u pisai stroj, to je leao preda mnom na stolu, stroj koji me je od danas uvijek nanovo tjerao u ludilo. Zaplitale bi se tipke, slova hir uvijek bi se nalazila previsoko, kod slova i tipka bi ostala visjeti te bi je morao vraati prstima, prsti bi mi tada bili sve prljaviji i pisma to bi ih pisao, takoer. Zadnjih sam dana napisao najmanje stotinu pisama, lijenicima, vlastima, roditeljima. Odlazio sam u urede i k roditeljima, bilo me je posvuda. Sjedio sam go do pojasa, bilo je veoma vrue, u maloj sobici u drugom katu, bijelo obojene SPECIJALNE KOLE HEROLDSHEID. Bilo je gotovo podne. Radio sam do pola devet, kao i svakog dana, neki put do kasno uveer. ao mi je, gospodine suce, ako sam vas uplaio. Niste se zabunili. Doista sam radio. Zapoelo je to jo u Madridu, na malo. Sada je posao postao teak. Bio je to moj dvostruki ivot! Uvijek sam iznova daleko putovao, najee u Madrid. Poslovi na filmu KRUG KREDOM bili su u punom zamahu. Imao sam dvije ene. Jednu koja me je izdravala, i drugu koju sam volio. Imao sam i dijete. Oigledno, moj je razvoj bio nevjerojatan, da ne kaem nepoteno paradoksalan. Plej-boj ima svoju plejbojsku filozofiju, zar ne? Imao sam je cijeloga ivota. A sada. Gledajui kroz prozor svog malog ureda a to sam inio svako malo mogao sam vidjeti Babs na livadi iza kue. S njezina dva prijatelja. Bili su to mala mongoloidna djevojica Jackie koja nas je tada prvog dana prestigla u oevu mercedesu, privezana o sjedite pored vozaa mala Jackie, tako njena, tako lijepa. Djeak je bio onaj uzeti koji se s nama vozio onog prvog jutra i koji je neprestano klizio sa sjedita zvao se Alojz njegov je otac bio mali namjetenik u maloj filijali jedne velike banke. Alojz, trinaestogodinjak, nee nikada ozdraviti, to je bilo izvjesno i to su znali njegovi roditelji. Bio je neizljeivo bolestan. Babs sa svojim naoalama za kiljave, hramajui, jo uvijek, gurala je Alojza u njegovim kolicima po travi. Pritom ju je podupirala Jackie, jer je Babs jo hodala vrlo nesigurno. Jackie je mogla ispravno hodati. Djeca su jedno drugome pomagala. uo sam kako se njih troje smiju. Bilo je ljeto, pravo zrelo ljeto. Bilo je vrue, tako vrue. Ponovno sam pogledao troje djece. Onda sam opet pisao. Pritom sam glasno kleo: O, nebesa, ovaj bijedni prljavi stroj! 1. Gospodin. Walter KLeinheit, Nurnberg, Salomeatrasse 234 divno, h visoko, r visoko, tipku povlaim prsti ma i prljam ih jo vie Specijalnoj je koli Herold-sheid 20. kolovoza 1972. poslao iznos od DM 1.200.-slovimaJ tisuu, i dvije stotine maraka u svrhu produljenja skrbi za svoju tienicu Heidi Metzler.;. Prljavi stroj! Sve je isprljano! neprekidno sam kleo. Hops! Babs umalo to nije pala htijui bre pogurati kolica, Jackie je sprijeila nesreu. Osjetio sam kako mi srce bre kuca. udnovato. Kuca mi srce Uvukao sam formular u pisau mainu. Slijedei reci sreom su ve bili ispisani. Svejedno. I dalje sam glasno bjesnio. Traim ispravan stroj! Kako samo izgledaju ova pisma, najvanija to ih aljemo!? To mora Hallein vidjeti! I hoe. On uvia sve to je razumno. U njegovoj su sobi zidovi prekriveni arenim slikama to su ih naslikala djeca. Na njegovom je pisaem stolu stajao okvir. U njemu je, na komadiu papira bilo ispisano tipkanim slovima: KADA BI OVJEK IMAO TOLIKO RAZUMA KOLIKO IMA PAMETI, BILO BI SVE MNOGO JEDNOSTAVNIJE. Dobra reenica. Izgovorio ju je nobelovac, profesor doktor Linus Pauling. To je, zar ne, jedan od one trojice nobelova-ca, gospodine suce, koji su traili da se aktivna eutanazija za sve sluajeve neizljeivih bolesnika ili duevno oboljelih ljudi i djece konano proglasi zakonom. Malko ludo da takva to trai jedan nobelovac. Isto je tako ludo da je rektor Hallein tu izreku dao uokviriti i staviti na svoj pisai stol, zar ne? Ali ovaj je svijet u kojem ivimo ionako lud. To sam saznao zadnjih mjeseci. Idemo dalje! Gospodin Walter Kleinheit iz Salomestrasse u Niirnbergu, preuzeo je dvije godine pokroviteljstvo nad spastikim djetetom Heidi Metzler 15 godina. Vidio sam kako je dvoje ljudi prije jedan sat dovezlo Heidi iz dvorane za tjelovjebu to se nalazila iza kole. Sama se nije mogla kretati. U dvorani za vjebu Monika, jedna od dviju gimnastiarki za bolesnu djecu, vjebala je s Heidi na lopti za spastiare, kao i svakog dana. Heidi je ovdje ve etiri godine. Ve etiri godine vjeba na lopti za spastiare. Prije tri godine inilo se kao da se njezino stanje neto popravlja. Bila je to samo varka. Nije se nimalo poboljalo za te etiri godine. Page 166

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok Morali su s Heidi i dalje dnevno vjebati. Moda se pobolja u slijedee etiri godine. Ili za est godina. Moda i nikada. Bio sam danas dekoncentriran. Bilo je mnogo pote na koju je trebalo odgovoriti. Konano, ovdje sam bio stalno namjeten i dobivao plau. Nakon svih odbitaka 824,50 DM na ruku te besplatan stan i hrana. Dakle, idemo dalje! Upravo je vrijeme ruku pa moram pomoi u blagovaonici. Gospodin Walter Kleinheit povrtlarstvo na veliko traio je potvrdu jer je iznos poklonjen njegovoj tienici Heidi koju nikada nije vidio i vjerojatno i nee vidjeti po mogunosti elio odbiti od poreza, to je i mogao imali smo o tome ak i biljeku: 2. Potvrdom Financijskog Ureda KUrnberg za udruenja, od 5. travnja 1971. odlomak br. 535320 naa je djelatnost na zbrinjavanje duevno i tjelesno oteenih osoba, privremeno privremeno barem! Prije 5. travnja 1971. nismo bili mi to, a kada kaem mi, mislim na Specijalnu kolu He-roldsheid u kojoj sada radim, a ovdje je stvar s dobrovoljnim skrbnitvima o kojima smo bili tako ovisni, bila vrlo jadna! priznata kao dobrotvorna djelatnost od ope vanosti a prema 4, odi. 1. br. 6, Zakona o udruivanju osoba ili imovinskim masama. Od ope vanosti. Buljio sam u tu izreku to sam je upravo bio proitao i neega se sjetio. Otkada sam opet bio u Njemakoj poeo sam se zanimati za ovu zemlju. Uveer i nou vrlo sam mnogo itao. Bilo je i drugih slino kategoriziranih ustanova. Na primjer, nacionalistiko Kulturno udruenje evropskog duha u Lochhamu, Gornja Bavarska, ili Dravno i privredno-poli-tiko drutvo gospodina Huga Wellemsa, ranije voditelja Dravne propagande u Kownu Litva. Takva su drutva, takoer, proglaavana od ope vanosti kao to je nakon dugog natezanja i privremeno proglaena Specijalna kola Heroldsheid! Nadam se, moj gospodine suce, da ste shvatili neto o nainu na koji se taj predikat dijeli u SR Njemakoj. Doista se nadam. Jer ja to ne razumijem. 3. Potvrujemo a a emo doznaeni prilog upotrijebiti samo u zakonom odreenu svrhu, tj. samo u svrhu odgoja i izobrazbe due--vno i tjelesno oteenih osoba; b da gore opisana svrha, izmeu ostalih pripada onima koje se prema br, 5 popisa u prilogu 7 o smjernicama poreza na prihod priznaje osobito vrijednim. Kakav njemaki jezik! Ali tako je pisalo, a Ured za financije je traio tono takvu formulaciju! Neko je zvono zvonilo. Poeo je ruak. Na redu je bila prva smjena, Babs meu njima. Za pola sata dolazi druga smjena. 81 dijete, moj gospodine suce! Ne moe hraniti sve odjednom. Troje malenih tu dolje na livadi, spoticalo se, e-pesalo prema zgradi. Kolica su opasno poskakivala. Babs je pogledavala prema meni, znala je gdje sam i mogla me je vidjeti. Mahala mi je. I ja sam mahao njoj i smijao se vidjevi njezino iscereno lice sa stranim naoalama, taj jedan snopi ovjeka, neko Najvee malo sunace svijeta i doviknuo joj: Dolazim odmah dolje, Babs! I jo sam tipkao: Za vae razumijevanje i vau pomo, vrlo potovani gospodine KLeiniieit, zahvaljujemovam srdaono, takoer u ime naih bolesnika. SPECIJALHA KOLA HEROLDSHEID Za Predstojnika u.z. Tada sam izvukao formular iz pisaeg stroja i potpisao velikim zlatnim naliv-perom to mi ga je jednom poklonila Silvija: u. z.: Philip Norton. Juha s tjesteninom u obliku slova, povre, krumpir, meso i svjea salata, poslije toga pudinzi razliitih vrsta, djeca su mogla birati. Odrasli, takoer. Odrasli su jeli kasnije, poslije druge smjene, jer mnoga djeca nisu bila u stanju jesti sama pa su ih hranili. Za sve je bilo mnogo posla. Sva su djeca, osim nekih iznimaka, bila pri apetitu. Osobito Babs. epesala je prema meni kad sam uao u blagovaonicu, smijala se, oi su joj sjale od radosti. Nije bilo tako u poetku, ali sad je Babs sjela, nala je svoje male prijatelje. Bila je upravo u svom dobrom razdoblju. Bilo je kod nje d loih razdoblja. Smjenjivala su se dobra i loa i u poetku sam mislio da to neu izdrati. Vidio sam, meutim, da su i ostali odrasli izdrali, strpljivo, prijateljski i opet strpljivo. esto sam bio zdvojan, jedini meu odraslima. Odrasli su ovdje bili sama strpljivost. Znali su ono to sam i ja u meuvremenu nauio: iza svakog poboljanja slijedio je nazadak. Ali kad doe do poboljanja, svi se raduju, ali su isto tako svi znali, a sada znam i ja: bilo kada opet e doi loe razdoblje. Desert, rekla je Babs. Jo uvijek je vrlo loe govorila. Puding, okolada, malina, vanilija. to e ti? Sva tri, rekla je Babs. Podigao sam je, ali se ona stala koprcati. to ti je? Moram natrag. Pomoi Alojzu. Odepesala je. Alojz, dijete u kolicima, uzeti djeak. Ve mnogo tjedana, osim kada je Babs imala svoja loa razdoblja, hranile su Jackie i Babs sina onog malog namjetenika iz male filijale jedne velike banke. inile su to stojei, s ljubavlju i oprezno. Cijelo su mu se vrijeme pritom smijeile, i Alojz se smijao, mljackao je, pokuavao gutati, i gutao. Prije nekoliko mjeseci morali su jo hraniti i Babs. Prije nekoliko mjeseci. esto sam se osjeao u tom Heroldsheidu kao Guliver u carstvu patuljaka. Da biste mogli stvoriti predodbu, gospodine suce; ovdje je veliki dio kue bio i namjeten kao za patuljke, naime za djecu. Izuzevi mjesta za odrasle bolesnike, i ova je blagovaonica izgledala kao blagovaonica za Page 167

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok patuljke. Niski stolovi, niske stolice, mali jedai pribor. Nije bilo tako samo u blagovaonici bilo je tako i u hodniku, vjealice s kukama za odlaganje odjee bile su vrlo niske. U proljee, kada sam stigao ovamo, bilo je na ovim vjealicama mnogo arenih kaputia, ogrtaa i kapa. Veina vrata nije imala kvaka. A kvake koje su ovdje ve bile od prije, postavljene su vrlo nisko. Umivaonici u kupaonici bili su privreni mnogo nie nego to je uobiajeno, tako da su djeca mogla stati uz njih sama ili uz tuu pomo. Isto je vrijedilo i za zahode. I ovdje je sve bilo nie i manje. Tako i u spavaonicama. Poslije ruka sva su djeca ila u krevet i spavala jedan do dva sata. Prijepodne dh je potpuno iscrpio te su, uz neke iznimke, odmah zaspala u malim krevetima slinim onima iz bajke o sedam patuljaka. U uionici je sve bilo tako napravljeno da su djeca mogla udobno sjediti a da sve to moraju uzimati bude nadohvat ruke. kolske ploe bile su privrene o zid vrlo nisko. Tamo gdje je bilo mogue, na pragovima su bile postavljene kose daice kako bi djeca u kolicima lake mogla proi, ako su ve sama vozila svoja kolica. Bilo je mnogo uionica. Na vratima, u normalnoj visini, postojali su okrugli pro-zorii. Tako se djecu moglo promatrati s hodnika a da ona ne primijete. Nakon podnevnog odmora odravala bd se nastava jo dva sata. Tada bi dolazili autobusi od ujutro i odvozili djecu kuama. Jedno jedino dijete ostajalo je ovdje sa mnom jo od poetka: Babs. Stanovali smo u vrlo maloj kuici nedaleko od kole, uz sam rub ume. Ovdje je do naeg dolaska stanovao domar, koji je ujedno drao satove iz tehnike nastave. Odmah su ga preselili u Herold-sheid te je sada dolazio svakodnevno u kolu, najmanjim moguim modelom fiata, a uveer se vraao kui. Rektor ga je upoznao s mojim sluajem. Naravno, rekao je domar. Jo danas u preseliti. Odnijet u ovih nekoliko svojih prnja. U Heroldsheidu je imao prijateljicu, koja e ga kako je rekao odmah primiti. Taj domar i pazikua zvao se Karl. Ne vjerujem da je ovdje itko vie volio djecu od Karla VVondre, a i djeca su voljela Karla Won-dru, koji je mogao sve, jednostavno sve! Poljubio je Babs! Okrenuo sam se. Preda mnom je stajala Ruth. Imala je na sebi lanenu haljinu na cvjetie i gladila me lagano po ruci. Promatrala sam vas oboje, Phil, i vrlo sam sretna zbog ovoga to sam vidjela. Kada je sve zapoelo prole godine tada si mrzio Babs, nazivao je bijednom krastaom, proklinjao si svoju sudbinu koja te prisiljavala da se brine za Babs ne protuslovi, znam da je tako, samo nikad nisam o tome govorila. Mogla sam te razumjeti. Dok je Babs bila zdravi miljenik svijeta, ti si je neprestano mrzio. Ona je tebe uvijek voljela. Sada, kad je Babs bolesna i bespomona, i vie uope nije ljubimac svijeta, sad kad si preuzeo svu odgovornost za nju, sada , prekinula je. Rekao sam tiho: To je tono. Postoje dva bia na ovom svijetu, koja volim. Babs i dotakao sam je. Ustuknula je. Tu je Silvija, rekla je Ruth. Da, rekao sam. Da, da, da. Kako e to ii dalje? Kao i do sada? Ta samo smo ljudi! utjela je i gledala prema Babs, dok sam ja hranio jedno epileptino dijete. Babs neprestano brie Alojzu usta ubrusom. Iza svakog zalogaja, rekla je Ruth. Kada samo pomislim, u kakvom je stanju dola ovamo. Ne, Babs, rekao sam uzbueno. Pitam kako e to ii dalje s nama! Ne znam, odgovorila je. Ii e. Bit e dobro. Vjeruje li u to? vrsto vjerujem, odgovorila je Ruth. 24. kolovoz 1972. bio je etvrtak. Svakog je etvrtka Ruth dolazila u Specijalnu kolu da bi pregledala djecu, propisala nove lijekove, i dogovorila nove terapije. U uionici i u sobi za igru na zidu je objeena ceduljica za svako dijete, s popisom lijekova to ih mora uzimati. Njih je sastavila Ruth. Svaki je etvrtak za mene bio blagdan. Oh, Phil, rekla je Ruth, dovela sam jednog novinara iz Niirnberga. On eli pisati o ovoj koli. Rekla sam mu da si ti ovjek s kojim valja govoriti, na neki nain zaduen za publicitet i da se tebi moe obratiti. Potreban nam je svaki mogui oblik potpore, pa bio to i novinski lanak. Mnogi ljudi e ga proitati. Mora razgovarati s tim ovjekom. On je pun dobre volje, i molim te. Rektor Hallein urno je dolazio prema nama. Gospodine Norton? Da. Telefonski poziv. Madrid! Telefonska slualica leala je na pisaem stolu doktora Hal-leina. Ovdje Philip Norton. Vuiu! Moj najdrai vuiu. Kako je moja mala Babs danas? Odakle govori, arobnice? Iz Castellana Hiltona. Danas ne snimam. Jednostavno nisam mogla ekati do tvog poziva naveer. Luksuzni apartman u Castellana Hiltonu, u Madridu. Ured rektora Specijalne kole Heroldsheid blizu Niirnberga. Ovdje je mirisalo na klor i druge stvari. Veliki prostor sa zahodima za patuljke nalazio se u blizini. To su ipak dva svijeta. Ja sam Silvijin slubenik i nita vie. Babs je dobro, arobnice. Svi su upravo pri ruku. Da li je agresivna faza u potpunosti prola? Potpuno i sasvim, rekao sam i mislio: sada moemo ekati slijedeu! Ah, to je divno! Mi ovdje imamo jo neto vie od dva mjeseca snimanja, a onda se ide u Pireneje. Uskoro u zatraiti dva slobodna dana i doi u vidjeti svoju Babs, poslije toliko vremena. Pomisao na taj susret me dri, stalno mislim na to, inae bih bila doivjela slom. Dolazim k Page 168

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok Babs! To je mogue, zar ne? Naravno, arobnice. Naravno da nije bilo mogue. Naravno. Kako su njezine oi? Svakim danom sve bolje, arobnice. la! Boe, hvala ti. A hramanje? Svakodnevno gimnasticira, arobnice. Hramanje se isto povlai. la! I. Ispitivala je dalje. A ja sam dalje lagao. Lagao sam svakog dana. Babsino oteenje mozga bilo je sada kao i prije teko. Sve e biti dobro, sve e biti dobro, ialko traje dugo. Ali e sve biti dobro. Da, nadajmo se, arobnice. Sigurno! Nemoj rei nadajmo se. Kada opet dolazi u Madrid? Slijedei tjedan. Ah. to je? Ne moe doi ranije, znam. Ovdje kaemo da radi po cijeloj panjolskoj, leti okolo, radi u Parizu, Los Angelesu. Bob uostalom svoj posao radi sjajno! Svi vjeruju u priu da je on tvoj asistent budui da ti ima toliko posla s ovim mojim filmom i sa slijedeim filmom. ali barem jednom tjedno mora dva dana biti ovdje. inae e se jo neto posumnjati. Do sada sve ide fantastino. Da li si vidio novo izdanje Timea? Ne, zato? Ja sam na naslovnoj stranici! Poela je glasnije govoriti! Meni je posveena pria sa naslovne strane! I to kakva pria! Sjea se vjerojatno kada su prije est tjedana ovamo poslali tri reportera i fotografa.! Da. Zna, vuiu pie: NAJVEA I NJEZIN NAJVEI FILM. Sito? Stoji na naslovnoj strani! A u tekstu se neprestano govori o tome da sam ja najvea glumica to ju je film imao, to ju je film ikada imao, s mnogo mojih prekrasnih fotografija. I tvojih. I Bahsinih. Iz arhiva. Sjajno. Iz Rima se ve najavio Oggi. I Pari Match iz Francuske. Kada bude dolazio ovamo, a poto ionako mora u Le Monde i mora uzeti moj avion, poi onda u redakciju Pari Matcha i dogovori termin. Iz Njemake je nazvao Stern. Htjeli su odmah doi. Rod je to odgodio za kasnije. Ne sve odjednom. Ne sve, rekao je. Ali najvei ilustrirani asopisi svijeta moraju sada, dokle god snimamo KRUG KREDOM biti krcati, rekao je Rod. Iako ve samo na temelju lanka u Timeu, mogu traiti svaki honorar i svaki udio od zarade koji god elim. Vrtjelo mi se u glavi. U sohi rektora Halleina vidio sam obine igrake, djeje knjtige, ploe, kroz prozor sunanu livadu. Morao sam se pomuiti da bih razumio o emu Silvija uope govori. U poetku je nisam uope razumio. Mora svakako doi. I napraviti ovdje paklenski lom. I Bob to kae. On ne moe. On je samo voditelj proizvodnje, ef proizvodnje si ti, vuiu. v .Lom? Budui da si tako malo ovdje, a nema ni Joea, sve vie gadova vjeruje da mogu raditi to ih je volja. Postaju drski, bezobrazni! Juer sam oamarila Claudiju. Tko tko je Claudija? Ali, vuiu, pa ti je poznaje! Glavna savjetnica za kostimografiju. Odjea to je na sebi ima Grua dok se s djetetom skriva u palai a trae je oklopnici. to je s odjeom? Claudija ju je mijenjala na svoju ruku. Sada je predugaka. To je etvrti put da ona ini tako neto! Ta prokleta Claudija. Mrzi me! Glupost. Nije glupost! Rekla je to Carmen Carmen Cruzeiro, mojoj dublerki, zna, ti si Carmen sam izabrao! Da, sjeam se. to tu nije bilo u redu? Claudija je rekla da mrzi sve Amerikance. Ona je napola Talijanka, a Talijani pak mrze Amerikance, zar ne? Ne. Samo uti, ja to znam! I Carmen mi je to ispriala! A ja sam Njemica! Glupa krava, kako ne shvaa! Ona je najbolja kostimografkinja koju smo mogli dobiti, pogotovo za povijesni film. Moe biti, ali je ipak glupa krava! Mora je smlaviti, obeaj mi to, tako sam se uzbudila da sam mislila da e mi srce iskoiti iz grudiju. Hoe li je smlaviti? Da. I da Cavu? Zato njega? I on je svinja! Despot! Tiranin! One velike stepenice u palai niz koje se moram skotrljati. zna Znam. Te proklete stepenice! Naredio je da se osam puta sko trljam niz njih. Osam puta, vuiu! Bole me sve kosti! Prava je srea to nita nisam slomila. Tri puta je pokuavao promijeniti knjigu snimanja. Bob je to sprijeio. A Bob je rekao da samo ti moe zavesti trajniji red! Ovdje su svi postali zli. To je zbog vruine i dugotrajnog snimanja! To je zbog mrnje! Oni me mrze! to misli, kako li e me tek danas mrziti kad budu vidjeli Time. Mora ga odmah kupiti. Ovdje vani nema inozemnih novina. Ovo ovdje je samo jedno malo mjestance, arobnice! Tada poalji nekoga u Niirnberg! Odmah! U Nurnbergu e se nai Time. Odmah e nekoga poslati? Naravno, arobnice. Mora se smiriti. A uskoro u i ja biti kod tebe, arobnice. Sad joj je glas postao umiljatiji. Jadni moj vuiu. Znam to misli. Ali ne ide. ne ide pokuali smo to je zbog filma, tada sam uvijek ovako sjea se. a sada je jo i moje zlato bolesno. Ako me voli, razumjet e me, vuiu. Ja sam ena, bie koje osjea, a ne komad mesa. Razumijem sve, rekao sam. U stvari, Silvija i ja nismo ni jedan jedini puta zajedno spavali otkako se vratila s klinike Delamare. Najprije je bilo velikih osjeaja krivnje. Potom uzbuenje zbog novog filma. Ali nije film bio kriv, to sam znao. Bili su to, jo uvijek, osjeaji krivnje kod nas oboje. Da, kod nas oboje. Dakle, dobro, nismo vie spavali zajedno. Ali smo se beskonano voljeli, zar ne, to je morao vidjeti svaki reporter, svaki fotograf, to je vidio cijeli svijet, na TV, u tjednim pregledima, na naslovnim stranicama ilustriranih asopisa. Silvija je govorila dalje, ja vie nisam sluao. Nije me zanimalo na Page 169

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok koga se tuila. I Ruth ima skrupula, kao i ja, mislio sam. Dakle, spavat u s Carmen. Jer konano nema smisla da na kraju jo poandrcam. Previe toga konano ovisi o meni. A Carmen je uvijek spremna, to znam. Bila je to i do sada, svaki put kada bih dolazio u Madrid. Pomalo udan ivot, zar ne, gospodine suce? . i daj mojoj milenoj jedan sasvim ogroman poljubac, da? Da. I tebe ljubim kada zavri film, sve e biti isto kao i prije. Osobito ako tada mognem vidjeti svoje zlato kad god zaelim. Volim te, Phil, volim te vie od svog vlastitog ivota. I ja tebe, arobnice. Noas e gorjeti grad! Nee me moi dobiti telefonom. Velike masovne scene, zna? Imam nono shimanje. I sutra. Moemo se nazvati tek prekosutra. Nosim te u srcu, vuiu. Good bye, my love. Good bye! Znoj mi se slijevao niz tijelo kada sam spustio slualicu. Kad bi Silvija znala, razmiljao sam, kada bi samo znala, kako je Babsino stanje slabo, jo uvijek mizerno slabo i da e tako biti jo dugo, moda zauvijek! To joj ne smijem rei. Mora snimiti svoj najvei film, ona, najvea glumica. Jadna, jadna Silvija. Mislio sam da je doista jadna, jer ona naravno, nije ignorirala Babsinu bolest, patila je, naravno, zbog nje, istinski. Tada sam opazio ceduljicu pored telefona: itao sam: DRAGI GOSPODINE NORTON! VAE PSOVKE ZBOG POKVARENOG PISAEG STROJA UO SAM, DANAS PRIJEPODNE SVE DO MOJE SOBE. STAVILI SMO NOVI STROJ U VA URED I NADAM SE DA ETE SADA BITI ZADOVOLJNI. ISPRIAVAM SE HALLEIN Novinar Niirnberkog jutra bio je vrlo mlad i pristojan ovjek. Sjedio je s Ruth za stolom u kutu. Za drugim, velikim objedovali su svi suradnici kole. Druga smjena djece naputala je blagovaonicu. I odrasli i djeca imali su isti jelovnik. Novinar je ustao kada sam se pribliio. Florijan Bend, predstavio se. Philip Norton. Sjednite, gospodine Bend. Kuharica mi je donijela tanjur juhe, jeo sam, ostali takoer. Bend ree: Gospoa doktor Reinhardt rekla mi je da ste vi pravi ovjek za mene. I vae je duevno zaostalo dijete. ovdje. Ruth me je pogledala. Da, gospodine Bend, odgovorio sam. . a budui da je za vas to najjednostavnije, vi ivite ovdje sa svojom malom kerkom, tako mi je ispriala, gospoa doktor Reinhardt. Preuzeli ste mjesto ovjeka za javne poslove kole. Vodite korespondenciju s vlastima i posjeujete vrlo mnogo ljudi, i. Da, odgovorio sam. Mnogo putujem. Vrlo je teko, znate, skupiti dovoljno novaca za nau kolu. Pokuavam sve to mi padne na pamet da bih doao do novaca. Na primjer? upitao je Bend. Nemate nita protiv da ukopam svoj magnetofon? Ne znam, naime, stenografiju. Slobodno ga ukljuite. To je i uinio. Jeli smo i govorili, uglavnom ja. Kao prvo: kolovanje je ovdje besplatno bez obzira radilo li se o kerki nekog graanskog radnika, ili o sinu nekog generalnog direktora. Besplatno je i sve ostalo. Sve to se ovdje ini za djecu, roditelje ne kota apsolutno nita! Bogati bi ipak mogli plaati. Kae se da su svi ljudi jednaki, zar ne? Tako i ova djeca. I mi, mi, moj gospodine suce! ne elimo da usprkos tome neka djeca budu vie jednaka od druge. Ali, bogatiji bi roditelji ipak mogli neto i pokloniti. Oni to i ine. Ne svi, rekla je Ruth. Ne, rekoh, na alost, ne svi. Stoga nam uvijek nedostaje novaca. Stoga sam i namjeten ovdje kao prosjak po dunosti! Nemate pojma kako prosim, od koga i kojim sredstvima. Na primjer? Na primjer, produio sam, pridobio sam dvije nogometne momadi u Erlangenu i Numbergu da odigraju prijateljsku utakmicu. Kapnulo je gotovo dvije tisue maraka. Nakon odbitka svih trokova i poreza. Igrai nisu traili ni pare. Ali porez da? Dakako, rekla je Ruth. Porez je uvijek prisutan, dodao sam. Da li smo da li sam pripremio kazaline veeri s jednim od onih putujuih teatara s poznatim glumcima, ili je to neki ahovski turnir, ili neki vaar ovdje u Heroldsheidu, poslovni ljudi iz Niirn-berga sve su badava davali, sve to samo moete zamisliti. Ljudi iz Heroldsheida doli su i kupovaM. Ali porez nas svejedno nije mimoiao. A vi ste stalno u neprilikama, rekao je Bend. Imao je crvenkastu kosu. Sunce mu je obasjalo glavu i kosa mu je izgledala mekana kao svila. A na terenima studija SEVILLA-filma u Madridu noas e gorjeti glavni grad Gruzije, razmiljao sam, glavni grad te provincije iz davnih vremena i dalekog Kavkaza. Vjerujem da e u tome sudjelovati preko 4000 statista, a Silvija e snimati cijelu no. Samo snimanje filma to se tamo obavlja, kotat e 25 milijuna! to bi samo rekli financijeri i akcionari kad bih predloio da se itav isti prihod od ovog mamut filma doznai specijalnim kolama kakva je ova ovdje. Zatvorili bi me u vjetrenjau, pomislio sam. Pod hitno. Dakako. Stalno smo u neprilikama, da, odgovorio sam. Zemaljska vlada ima svoje zakone i njih se pridrava i u naem sluaju. to to znai? To znai da Zemaljska vlada snosi samo trokove kole. Nae raunovodstvo mora svake godine utvrditi odgovarajue trokove za svako pojedino kolsko mjesto. Raun se mora predoiti Zemaljskoj vladi. Obraunava se za jednu do dvije godine, prema predraunu. Za jednu do dvije godine? Da, rekao sam. Vlada ima mnogo posla, gospodine Bend. Uostalom, prema propisu dunici su djeca smjetena u specijalnoj koli. Ne! uzviknuo je Bend. Da, rekao sam, .zajedno s onima koji su preuzeli dunost da Page 170

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok ih izdravaju. Ali ovo nije samo specijalna kola, ve i dnevni boravak! Trokove to nastaju u dnevnom boravku vlada ne nadoknauje. Moramo ih posebno obraunavati i te obraune slati Sekretarijatu za socijalnu pomo one opine iz koje dolaze djeca. Naa djeca dolaze iz mnogih mjesta ovog okruga. I da li vam sve nadoknauju? upitao je Bend. U posljednje dvije godine nisu nam nadoknadili oko 100 tisua maraka. Uz kakvo obrazloenje? Ni uz kakvo. Sretni smo da uope ita dobijamo. Bend se uzbuivao: Ako je tako i ako vlada s plaanjem eka jednu do dvije godine, onda se morate zaduivati sve dok ne pristignu novci. Da, odgovorio sam. I to kod banaka! Uz nemogue kamate! Da, gospodine Bend, odgovorio sam. Sad me ujte: moje novine ele zapoeti jednu veliku akciju u korist vae kole. To moda vi elite? primijetila je Ruth smijeei se. Da. Bend je bio malo zateen. Uvijek sam iznova predlagao i sada Kako dugo? to, kako dugo? Kako dugo ve predlaete? upitao sam. Sagnuo je glavu. Gotovo dvije godine, odgovorio je. Ponovno je podigao glau. Ali sada sam ih dobio, i one najtvre. Moje e novine pripremiti akciju Heroldsheid. Ja vam obeavam, kada krene ova serija, dobit ete hrpu novaca od naih italaca. Ne varate li se moda? upitao sam. Zato? O djeci koja ovdje ive nitko ne eli itati. Podigao je glavu i rekao vrlo samosvjesno: Ako ja to napiem, itat e svatko, budite bez brige, gospodine Norton. I ovaj se put nee umijeati porez, to sam, takoer, ve sredio. ujte, u tom biste sluaju vi morali imati moje mjesto. Pocrvenio je kao mlada djevojka. Gospodine Norton! Slijedeeg u se dana vrzmati naokolo, budem li imao pitanja doi u k vama. A imat u mnogo pitanja. Vi mnogo znate, a ja nita. Dobar momak, razmiljao sam. Kada bi ti samo slutio kako malo ja znam. Kad bi slutio da jo prije nekoliko mjeseci uope nita nisam znao! Dakle pitajte, koliko vam vrijeme bude dopustilo. Odmah sada, ako elite? Djeca jo spavaju, rekla je Ruth. Tek kasnije mogu zapoeti s pregledima. Trebao bi napisati jo mnogo pisama oh to mari, odgovorio sam, pitajte, gospodine Bend. Dakle, najprije ono osnovno: Koliko je djece ovdje? Sada. Sada ih je osamdeset i dvoje. U dobi od? U dobi od 4 do dva. prekinuo sam se. to je? upitao je Bend. Nekoliko djece je ovdje staro ve dvadeset godina, ili e uskoro biti. Oni zapravo, prema propisima ne bi smjeli biti ovdje. S osamnaest je kod nas gotovo. Ali ta djeca jednostavno moraju ostati ovdje. Nitko ih nee preuzeti. Nemaju kuda otii. Jo su uvijek vrlo bolesni. kola im je jo potrebna. Bez kole su izgubljeni. A u mramornom predvorju hotela Castellana Hilton, na pici pored vodoskoka, sjedi jedna papiga i govori nekoliko reenica na est jezika, mislio sam pritom. Onda u dakako pisati samo do osamnaest, rekao je Bend. Koliko imate uitelja? Imamo rektora, odgovorio sam. On se specijalizirao za rad na takvoj koli. Imamo jednu isto tako izuenu uiteljicu osnovne kole, koja mora obavljati i svakodnevnu administraciju uprave. Zatim imamo tri izuena medicinska pedagoga, etiri izuene odgojiteljice, dvije izuene gimnastiar-ke za bolesne, jednog logopeda to je to? Osoba koja pokuava popraviti govor kod djece. Moda ste primijetili da sva djeca govore slabo i nerazgovijetno. Mnoga potpuno nerazumljivo, a neka su i nijema. Zatim, ree Bend. Zatim imamo jednu uiteljicu crtanja, koja poduava i tehniki odgoj, domara, koji vee djeake poduava radovima u drvetu i metalu, jednog muzikog pedagoga, izuenu njegovateljicu za najmanju djecu, tri kuharice, dvije istaice i konano, to je moda najvanije, jer bi bez njih ovdje bila potpuna zbrka one to odbijaju sluiti vojsku. Jedna kuharica donijela je Svima kavu. Koliko njih imate? upitao je Bend. Izmeu etiri i sedam, njihov broj se stalno mijenja. U svakom sluaju premalo, gospodine Bend. I konano imamo jo i dobrovoljne pomagae. Ali oni dolaze i odlaze s njima ne moemo raunati. To je sve. I vi, dodao je Bend. Da, rekoh, i ja, i spopade me veliko uenje. Car, kralj, plemi, graanin, seljak, prosjak. Plejboj, igolo, ucjenjiva, propalica, podvoda. Sve sam to mogao zamisliti. Mnogo od toga sam oduvijek i elio postati. Neto od toga sam i bio. A sada? Ludo. Apsolutno ludo, pomislio sam. Herolaheia, 24. kolovoza 1972. Draga, vrlo potovana gospoo Kreuzvvendedich, najsrdanije vam zahvaljujemo na eku od DM 350 to ste nam ga-poslali da bismo vaem tieniku Konradu Vetteru, kako piete, kupili lagano ljetno 6ijelo, kojemu je hitno potrebno. Sada sam opet sjedio u svom malom uredu i pisao na novom stroju to mi ga je poslao rektor, poto je tog poslijepodneva uo moje psovke. To je stroj! jednostavno fantastino! Bio sam sretan. Tako sretan da sam nazvao rektora. Hallein! Ovdje Norton, gospodine Hallein. Htio sam vam zahvaliti za novi pisai stroj. Odlian je. uo sam kako se Hallein smije. to je smijeno? Vi jednostavno imate suvie posla, gospodine Norton. To je jedan od vaih strojeva to tu stoji. Od mojih strojeva? Da. Imamo jo dva takva u kui! Ja. Prije tri mjeseca napisali ste jedno od vaih moliteljskih pisama nekoj firmi. Ona nam je na to poklonila tri pisaa stroja. Dakle, i sada Page 171

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok Poeo sam se i sam smijati. Vidite, dakle, kako se prosjaenje isplati! ta piete upravo sada? Zahvaljujem gospoi Kreuzwendedich. Poslala nam je novac za Konrada Ah, da, naravno, ljeti ljudi iznenada postaju dareljivi. ini se. Svakako ne radi se uvijek o trideset pet maraka, kao kod gospoe Kreuzwendedich. Morao sam se zahvaliti i za 10 maraka za Helgu, za 15 maraka za Petera, za 25 maraka i 50 pfeniga za Eriku. Imate li objanjenje za ovih pedeset pfeniga? Moda vie nije bilo nijedne cijele marke, rekao je Hallein. Prijazni su to ljudi to nam pomau, pa makar s 50 pfe-niga, ali ipak pomau. Ljudi su, najee, ljubazni. Valja samo i prema njima biti ljubazan. Spustio sam slualicu. Fin momak, taj rektor. Jedini koji je znao istinu o meni i Babs. Zato sam mogao uvijek telefonirati iz njegovog ureda. Ostavljao ga je nezakljuanim i nou. Djeca su se probudila nakon popodnevnog poinka. Toliko galame! Toliko veselog vriska! Na mjestu gdje ima toliko bijede, pomislio sam. Crvenokosi reporter Nurnberkog jutra nee moi shvatiti sve to e sada vidjeti. Ni ja u poetku nisam mogao. Ruth sada pregledava djecu, razmiljao sam. kola je imala laboratorij u podrumu. Kompliciranije preglede nije se, naravno, moglo obaviti ovdje, ve je dijete moralo biti dopremljeno u Nlirnberg, u bolnicu Sv. Sofije. Ali Ruth je imala izvjetaj ljudi koji su svakodnevno bili s djecom, o njihovu napretku, nazatku, strahovima, nemirima ili slabljenju koncentracije Sva su djeca trpila od vrlo slabe koncentracije, i Babs, dakako, te se vrlo brzo umarala. i na temelju toga Ruth je mogla propisati nove lijekove i nove terapeutske postupke. Babs je sada bila kod gospoice Gellert. Kao i svakog dana u to doba. U sobi na prvom katu radila je gospoica Vera Gellert, vro lijepa i jo mlada, psiholog i zavreni logoped. Rije potjee iz grkoga. Logopedija znai lijeenje i odgajanje bolesnika s govornom manom. Sva su djeca dolazila gospoici Gellert. Gospoica Gellert se plaila mukaraca. Trudila se to ne pokazati, ali to se odmah primjeivalo. Gospoica Gellert je svako vee, kako sam primijetio, odlazila s jednom odgojiteljicom, njezinim pohabanim VW u Niirnberg, i ujutro se s njom vraala. Rektor Hallein ispriao mi je priu. Otac gospoice Geller poginuo je u Rusiji. Ona ga nikad nije ni vidjela. Majka joj se 1954. preudala. Ouh gospoice Geller stvarao je njezinoj majci pakao devet dugih godina. Vera Gellert ga se bojala i mrzila ga. Konano su se razveli. Njezina ljubav prema majci bila je prekomjerna. A takav bijae, dakle, i njezin strah od mukaraca, budui da je kao dijete doivljavala previe muke grubosti. Studirala je. eljela je stei poziv koji bi je pribliio djeci, samo djeci, i to bolesnoj djeci! Psihologa ima mnogo. Logo-peda manje. Gospoica Gellert bila je diplomirani logoped. Dok sam pisao na stroju, razmiljao sam kako je poela raditi s Babs i kako jo uvijek radi s njom, to sam znao. Ovako je bilo u poetku. Babs je sjedila s golemim slualicama na glavi za stolom u radnoj sobi gospoice Gellert. Sjedila je uz dulju stranicu stola. Pred njom je stajao aparat koji je podsjeao na neki staromodni telefon. Imao je skalu za mjerenje i bezbrojna dugmeta. Pred aparatom se nalazio mikrofon. Ispred Babs leale su mnoge karte veliine igraih karata s razliitim crteima: figure, predmeti, drvee, cvijee, tramvaji, kolai, kue, rijeke bilo je vrlo mnogo tih karata i na mnogima od njih bili su ispisani mali dogaaji. Jedna od mnogobrojnih metoda to ih je primjenjivala gospoica Gellert. Najjednostavnija. Imala je pun ormar i drugih pomagala. S kartama se vjebalo, a i sada se vjeba, ovako. Gospoica Gellert bi postavila jednu kartu ispred Babs i govorila vrlo razgovijetno u mikrofon, pri emu je vrkom prsta upirala u figuru na karti: To je djeak. Nikakve reakcije. Ukljuila je pojaalo. Jo glasnije u mikrofon! To je djeak Sad je Babs reagirala. Konano! To dje rekla je Babs. To je djeak Tjeje. Neka vas ne zbunjuje ovo fonetsko ponavljanje Babsinih nastojanja, dragi moj suce, budui da ste do sada njezine reenice uvijek itali u normalnom obliku. Ovdje ih jedini put prikazujem onakvim kakve su bile da bih pokazao kako je njezin govor doista zvuio. Mogle se, dodue, razumjeti, to je govorila katkada s mukom. I nakon to je zavrila njezina potpuna nijemost. Babs je jedva mogla oblikovati reenicu s vie od tri rijei. A sa est ni u kom sluaju. Uvijek je trebalo dosta toga nagaati, ali ako ste svakodnevno s djetetom, onda to nije teko. Uostalom, Babs je jedva koristila govor da bi pokazala da nekoga odbija, da nekoga voli, da se veseli, ili da se plai. Sve je bilo preputeno njezinoj gestikulaciji, sve efektivno. Dakle, ponovno: To je djeak Valjda deset puta. Tada je Babs rekla, dok joj se elo nabralo od naprezanja: Toje djek. jo uvijek se teko razumijevalo. Kako dugo to ide tako? Mnogo godina, gospodine Norton. I vjebe svaki dan? Svaki dan. Mora se graditi polako, sasvim opreznonikada predugo. jer se ova djeca vrlo brzo umaraju. Vi mora da ste beskonano strpljivi, gospoice Gellert. O, da, gospodine Norton. Imala je sve strpljenje svijeta, bilo je neshvatljivo, nisam to nikada shvatio. Strpljenje gospoice Gellert, to beskrajno strpljenje. Sve strpljenje svijeta Page 172

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok Nakon to je postignut stanovit uspjeh, druga karta. Sutra opet isto. Mjesecima, danima, uvijek isto i s drugim kartama, a tada polako s drugim metodama. Na primjer: Gdje je karta s autom? Ili: to je na ovoj karti? Ili: Sada mi ti neto ispriaj. Moe izabrati kartu. Ili, namjerno krive tvrdnje, u nadi da e dijete protusloviti: To je vlak koji plovi po rijeci. Ne vlk! Brod! Valk ne plivati. Veselila se iskreno i istinski moj gospodine suce, u to se mogu zakleti ona kao i svi koji su ovdje radili, kada bi ustanovili i najmanje poboljanje, prvu reakciju, ili i najmanji napredak kod nekog djeteta. Ima ena koje se raduju kad im ljubavnik pokloni nerc, a ima i ena, to sam saznao tek kada je oboljela Babs i otkada poznajem Ruth i otkada znam za Heroldsheid, koje se jae i iskrenije raduju kad jedno malo, duevno zaostalo dijete uzmogne prvi put samo otii do zahoda nakon to mu se tri, etiri, osam godina pomagalo i vodilo i poto uzmogne obaviti sve samo i bez pomoi. Ipak, te ene, te djevojke, ti mukarci bili su u sjeni, a oni drugi bili su u svjetlu. One u svjetlu se vidi, one u sjeni ne. Herolsheid, 24. kolovoza 1972. Vrlo potovani direktore Riehle! Molim Vas, ne bacite odmah ovo pismo i priloenu brouru. Naite vremena da proitate i pismo i brouru, znamo kako ste preoptereeni! Sigurno ste uli za Specijalnu kolu Heroldsheid. Sigurno znate, a moete saznati iz broure, da je ova kola posljednja nada i jedini spas za gotovo stotinu djece koja ovdje, bez obzira na teka duevna oteenja, nalaze svoj put u ivot. Mnogo stotina druge djece ele da ih primimo. Njihovi roditelji nas mole i zaklinju, nalaze se na listi ekanja. Ali u nau kolu ne moemo smjestiti vie djece. Prije tri godine, potovani gospoine Riehle, visjela je sudbina i budunost 94 djece koja su tada ovdje ivjela, bolje rei uila ivjeti, na pauinastoj niti nade, Naa kola bila je pred bankrotom. Odgovorni,. Telefon. Podigao sam slualicu. Da? Doite dolje, gospodine Norton. Poziv iz Madrida. Rektor Hallein. Zar opet? Pa tek me je oko podneva nazvala gospoa Mo-ran. Nije gospoa Moran. Neki mukarac. Sjurio sam niz uske stepenice, pored tajnovitih, stravino, udovino nerazumljivih akvarela to su ih naslikala djeca i koji su bili izlijepljeni po zidovima. Mukarac? Tko je to? to se zbilo? U prizemlju je vladala velika zbrka. 16 sati. Kraj nastave. Na ljunku ispred kole stajali su glomazni autobusi. Mnoga su djeca ve sjedila u njima. Drugu su gurali u kolicima. Snani momak s bradom, kojega sam upoznao prvoga dana, nosio je Jozefa, prebaenog preko ramena kao vreu. Jozef je imao 17 godina i bio je spastiar. Probijao sam se meu djecom, meu odraslima i stigao konano u Halleinovu sobu. Slualica je leala na stolu. Podigao sam je i prislonio na uho. Sunce je jarko sijalo u sobu kroz irom otvoren prozor. Da? Ovdje Rod. to se dogodilo? Mora doi. Odmah. Ali, to ne ide. Imam ovdje mnogoDolazim slijedeeg tjedna Dolazi sutra. Jet eka na Orlvju. Ali zato. Zar se neto dogodilo? Moglo bi se rei. Sa Silvijom? Da. Je li bolesna? Povrijeena? Razgovarao sam s njom prije etiri sata bila je potpuno u redu. To smo i mi mislili. to bi to trebalo znaiti? Opet sam nazvao Lejeunea i doktora Levyja. Srest e ih u Parizu. Sutra u podne, u Le Mondeu. Oni e letjeti s tobom. Bob kae Koji Bob? Bob Cummings, idiote! Tvoj voditelj proizvodnje, ti idiote! to je s njim? Neprilike. Ali ogromne. Ta prokleta ena. Silvija? Da, da! Da! Da! Ne vii, ovjee! Ah, poljubi me u dupe, ti usrani lazove! Zato sam ja Rekao si mi da Silvija vie nije s tobom spavala otkada se morala odvojiti od Babs. Da, i? To je istina. U Hiltonu, kad doem u Madrid, ona se zakljuava u svoju spavau sobu. Postaje histerina kad je samo dotaknem. Nije me vie ni poljubila. Nije se vie nikada ni skinula preda mnom. Sve iza zakljuanih vrata, da poludi. Ja to shvaam. ok! Osjeaj krivice. Strah za Babs Sranje. to? ok, osjeaj krivnje, strah sve je to sranje! Zato? To e ti ispriati Bob. Zato taj? Jer je k njemu doao prije dva sata neki ovjek od rasvjete, panjolac. Takvo to prljavo i oznojeno ne moe ni zamisliti, i taj je rekao: Sefior Cummings, trebam novaca, a nemam ga, ali ete mi ga vi dati, u to sam potpuno siguran, mnogo, ali usprkos tome ete mi ga dati, mogao bih se u to zakleti. Ucjena? Sjajno uoava! Ucjena ime? Tvoja Silvija, ta ucviljena majka, nesretna, skrena ena koja ti nije doputala one stvari u svom beskrajnom bolu zbog Babs, evila se s tim posranim ovjekom! Ona se to? Razumio si! I to ne jednom! Svakog dana posljednjeg tjedna! Ili nou u njegovoj rupi, ili vani, na terenu u nekoj dekoraciji, jednostavno, zadigla haljinu, raskopala mu hlae i ajde! To nije istina! Nije istina? Odmah je sve priznala kad ju je Bob pitao! Onda. onda. onda Izmucaj se! Onda je ona poludjela! Onda ona treba ii na lijeenje! Onda snimanje treba prekinuti. Ti bogami ima doista govna u glavi. Luda! Lijeenje! Prekinuti snimanje! Hoe li da ti ja neto kaem. Joe igra luaka. Svi tamo izigravaju budale! Svi ovdje izigravaju budale! Ovo to je do sada snimljeno takvo je da ne moe vjerovati vlastitim oima i uima! Silvija nije nikada u ivotu bila tako fantastina, tako Page 173

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok velika, tako sjajna! Nikad jo nijedna glumica nije bila tako velika! Nikada i nigdje! Kao Silvija u ovome filmu! I ja, dakle, moram doletjeti dolje, da bismo izigravali zaljubljenike stoljea pred reporterima i foto-reporterima, prije no to neto procuri! Ve si shvatio! Do vraga, ilo je brzo! estitam! Sutra popodne si ovdje! Kada nisam odmah odgovorio, jer nisam mogao prozboriti ni rijei, uo sam ga kako urla: Dolazi! To je zapovijed! Jesi li razumio! Da, rekao sam. Nije to ludo, ve neto to se esto dogaa u takvim sluajevima. To je samo jedna od beskonano mnogo varijanti zbunjenosti, osjeaja krivnje i oaja, rekla je Ruth. Sjedili smo na klupi, na velikoj livadi pred malom kuom u kojoj sam sada stanovao s Babs. Sunce je jo sjalo, sve je bilo puno cvijea, ljepote. Stara je kua bila obrasla brlja-nom i klematisima koji su ljubiasto cvali, bilo je mirno, tako tiho kao da smo jedini ljudi na svijetu. Kasno poslijepodne. Autobusi su odvezli svu djecu. Odvezli su se i odrasli. Imali su automobile ni rolls, ni maserati! i opet ni izdaleka svi. Povezli su se jedni s drugima. Rekao sam rektoru da sutra moram hitno odletjeti u Madrid. Nije me upitao zato. Naravno, letite ako je tako hitno. Zato smo vam i dali ovo mjesto, da biste mogli uvijek otii na nekoliko dana, a da nitko ne posumnja. Zamijenit e vas gospoa Pohl. Gospoa Herta Pohl bila je druga uiteljica, Halleinova povjerljiva osoba, vrlo atraktivna, uvijek beskrajno lijepo odjevena nilada ena jednostavna odjea, ne Pucci, ne Leonard, ne Dior! a ipak lijepa! bila je udata za jednog inovnika osiguravajueg drutva i imala dvoje vrlo lijepe djece. Stanovala je tu u Heroldsheidu, u suvremenoj kuici. Kuica je bila sagraena po njezinim zahtjevima, tako mi je jednom priala gospoa Pohl kada sam bio kod nje na aju esto su me pozivali i jo uvijek ima veliku hipoteku na kui. AH je naa! I mi smo sretni! To je, dakle, bila gospoa Pohl, koja me uvijek zamjenjivala kad sam navodno morao otputovati k vlastima, ta ista gospoa Pohl koja me je nauila kako u najbolje obaviti sve te pisarije, budui da ni o emu nisam imao ni blagog pojma. A gospoa Grosser e se tako dugo brinuti o Babs, rekao je Hallein. Prema onome to je Hallein rekao o gospoi Grosser, koja se u mojoj odsutnosti brinula za Babs, bio je to sjajni dogovor koji je dobro funkcionirao i koji je jedino preko nje bio mogu. Objasnit u kako je to ilo s gospoom Grosser. Da, sjedili smo na klupi, pred ograenom kuicom, Ruth i ja, na suncu, u ljepoti, miru, tiini, okrueni procvalim cvijeem, a iz kue se ula tiha glazba. Poznajete li one stare ilustracije, moj gospodine suce, bakroreze? Mali ljudi u svom moja kuica, moja slobodica? Ki? Upravo tako mora da smo izgledali Ruth i ja, na klupi pred kuicom, na poslijepodnevnom suncu. Dogaa li se esto da se jedna ena ponaa kao Silvija? upitao sam sav izvan sebe. Vrlo esto, da. Druge se ene opijaju, postaju neuredne, ubijaju se, pokuavaju udaviti mua Lijepi izgledi. Jednom sam ti rekla da se nitko tko ima takvo dijete ne moe izvui neoteen, a ukoliko prije toga nije vodio potpuno vrst i ispriavam se uredan ivot. Ti to nisi, a nije ni Silvija. Ve nekoliko tjedana Ruth ne govori gospoa Moran. Ne, to nismo nikada. Silvija je doista velika glumica, moda najvea, ali sada je doivjela udarac za cijeli ivot. To to se dogodilo to da ti ne da blizu to je prava histerija. To nema nikakve veze s tim da glumi kao to jo nikada nijedna glumica na filmu nije glumila. Naprotiv. Upravo ta histerija i taj film u kojem se takoer radi o jednom djetetu, omoguavaju tako visoko dostignue! Ali Silvija stavlja na kocku taj film, svoju karijeru, svoju budunost, sve! Sigurno. alim je, Phil. Ona je jadnica koju valja aliti. Dao bog da ne bude jo gore. Jo gore? To to sada ini nije jo nita, ima i gorih stvari. Lagani vjetri podigao se nakon vruine dana. Bilo je tako tiho, a sada je utihnula i glazba. Ruth je poloila ruku na moju. Loe i za tebe, rekla je. Vrlo loe, znam. Izdri, molim te, molim, molim te Phil, izdri! Sve u izdrati dok si ti sa mnom, odgovorio sam. Iz male kue izila je Babs epesajui. Zagrlila me je i pomilovala moju ruku. Tada je pomilovala i Rnthinu ruku. Poto nije uspjela sama, Ruth je podigne k sebi u krilo. Babs je poloila glavu na Ruthine grudi. Babs nije izustila ni rijei. Moglo se vidjeti i kroz najgore naoale za kiljave da joj oi sjaje od sree. Kako moe Babs ve mjesecima ivjeti ovdje sa mnom i biti zadovoljna? I kako se moe, kad god se za to ukae prilika, priljubiti uz tebe, poljubiti te, milovati i presti od zadovoljstva kao mae, kada je ti poljubi i pomiluje? Odakle dolazi ova naklonost prema tebi? Osjea se sigurnom. Ali ona ima majku! Nikada, nikada jo nije pitala za majku, Ruth! Ona vjerojatno uope vie i ne zna tko joj je majka. Sigurno ne. Ona ne zna ni tko je ona sama u stvari, niti kako se zove. Sjea se samo svog imena, jer je mi svi tako zovemo, jer smo je tako zvali i prije. Zna i tvoje ime. Za moje nisam posve sigurna. Ali me prepoznaje. Sve je ostalo zaboravila. Vee se uz ljude koji joj poklanjaju ljubav, toplinu i sigurnost. . gurnost, rekla je Babs, glave oslonjene na Ruthine grudi. Sunce je poelo tonuti. Na zapadu se plavo nebo najprije obojilo Page 174

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok ruiasto, pa sve crvenije, i na kraju plameno crveno. Iznad nas bivalo je sve sivije, kao mlijeko, i uinilo mi se beskrajno velikim, tako velikim kako mi se nikada prije nije uinilo, a potom sam ugledao tri vrlo mala oblaka, kao tri ovice. Love is a many-splendored thing. Sva radost na zemlji! Odzvanjali su tema i glazba iz ovog filma svirao je orkestar Raya Conniffa. Hollywood in Rythm zvala se long play ploa s ovom kompozicijom. Tu plou i druge Conniffove kupio sam u Niirnbergu, jer je Babs tu glazbu najradije sluala. Tamo u koli koja je sada leala prazna, naputena, zakljuana, a ja sam imao sve kljueve kao i uvijek ima mnogo ploa i mnogo gramofona. Postoji, naime, i neto kao muzikoterapija. Duevno zaostala djeca rado sluaju glazbu, ona im ini dobro. Glazba ih oputa, oduzima im agresivnost, muzikoterapija je neto vrlo vano. Gramofon mi je posudio rektor Hallein. Sada smo bili u skromno namjetenoj kuici. Kupaonica, dnevni boravak, spavaa soba, kuhinja, sve puno starog, rabljenog namjetaja. U dnevnom boravku leao je izlizani prostira stajao je TV-aparat. Sve onako kako je ostavio domar. Ruth je sjedila pored mene na staroj sofi ije su opruge kripale kad god bismo se pomakli, presvlaka je bila poderana na vie mjesta, a punjenje je ispadalo neprestano dalje. Sva radost na zemlji. Babs se poela kretati. Hrama na jednu nogu, nije naravno, mogla plesati, a svojim jadnim mozgom nije mogla izvesti ni jednu kretnju koja bi odgovarala glazbi; ali je ipak bila tako fascinirana glazbom te je sjedei na podu, s runo iskrivljenom nogom poela pokretati tijelo, sad u ritmu, sad opet izvan ritma pjesme. Savijala se tamo-amo, opisivala rukama krugove i pritom se neprestano sretno smijala. Ustala je. Posrnula je nakon nekoliko koraka i pala. I dalje se smijala. To, dakako, sve mora da je izgledalo stravino, ali za mene i za Ruth nije. Ti si tako dobar, rekla je Ruth tiho. Ah, odmahnuo sam. Tako si dobar, ponovila je, tako dobar prema Babs. to treba Silvija ono rei u filmu? Kako ono glasi na kraju kod Brechta? Da ovo to je ovdje pripada onima koji su za to dobri, rekao sam potiten, dakle, djecu majicama, da bi se dobro razvijala. Da, rekla je Ruth. Tada smo oboje promatrali kako se Babs neprestano dalje mui i pada i uvijek nam se opet smije svojim stranim, ljubljenim licem; i mi smo se smijali njoj i pljeskali joj dok se Babs muila uz glazbu It might as well be Spring. Potom se umorila i ostala leati na leima, teko diui. Iskljuio sam gramofon. Tada je Ruth podigla Babs, boja je sklopila ruice oko njezina vrata i stisnula se uz nju, a Ruth ju je ljubila i milovala po licu. Babs me je gledala, naoale su joj pale na pod, djeje su me oi kiljavo gledale. Sjajei od sree, Babs je upitala: Lijepo? Prelijepo, Babs, rekao sam. Prelijepo. Dola je no. Nebo je bilo osuto nebrojenim zvijezdama. Vjetri je ukao. Babs je spavala u svom krevetiu. Otkako smo doli ovamo, ja sam spavao na starom kauu u dnevnom boravku. Jeli smo. Danas je kuhala Ruth, prene krumpire, jaja na oko i salatu. Kad god bih ja otputovao, kuhala je gospoa Grosser. A kad smo Babs i ja bili sami kuhao sam ja. U meuvremenu sam nauio. Kuharice iz kole nauile su me onom najvanijem. Dok je Ruth kuhala, ja sam poao do gospoe Grosser. Gospoa Beata Grosser imala je strogo unatrag zaeljanu sijedu kosu i kojih 70 godina, bila je udovica nekog inovnika. Stanovala je u Heroldsheidu. Imala je sobu, kuhinju i kupaonicu u kui trgovca povrem. Ga Grosser bila je vrlo usamljena ena. Sina je izgubila u ratu. Druge rodbine nije imala. Zato je sve bilo vrlo lako organizirati kada sam doao ovamo s Babs, kada se postavilo pitanje tko e se brinuti o djetetu kad ja moram k Silviji. Gospoo Grosser! uzviknuo je tada rektor Hallein. Jo je istoga dana sa mnom poao k njoj. Gospoa Grosser bila je odmah oduevljena. Ona je voljela djecu. A zatim je slijedeeg dana dolo do prvog susreta izmeu gospoe Grosser i Babs. Jako sam se bojao da e Babs odbijati staru gospou. Ali sluaj je htio da je bilo obratno. Mirii dobro, gospoa, rekla je Babs kada je sve bilo sreeno i kada je stara dama bila otila. Time je ovaj problem bio rijeen. Sada sam potraio gospou Grosser i rekao joj da bi me opet morala zamijeniti od sutra ujutro. Raduje me, gospodine Norton, odgovorila mi je i dala etiri velike kruke za Babs. Morate ih uzeti, gospodine Norton, imam ih jo. Poklonio mi ih je moj trgovac povrem. Sada su te etiri kruke leale na nonom ormariu pored Babs ina kreveta A s obje strane kreveta sjedili smo Ruth i ja. U prostoriju je dopirala svjetlost od svjetiljke iz dnevnog boravka, ali sam mogao jasno razabrati Ruthino lice. Gledali smo se i dugo utjeli. Onda sam Ruth ispriao sve o sebi. Svoj cijeli profukani, proerdani, prokurvani, propijeni i proigrani ivot. Znao sam ve mnogo o njoj, a ona tako malo o meni. Sluala me utke. I kada sam zavrio, rekla je: Sada te jo vie volim! Poto si sve ula? Da, rekla je. Sada tek potpuno shvaam to ovdje ini za Babs. Uutio sam i oboje smo gledali Babs, koja je spavala diui duboko i ravnomjerno. uo sam kako vjetar napolju apue. A mi smo sjedili pored kreveta i gledali se, i gledali Babs i utjeli. U jedanaest sati Ruth je rekla da eli ii. Moram sutra rano Page 175

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok krenuti, a ti takoer. Bilo je lijepo veeras. Da, odgovorio sam. Ruth je, naravno, vani odmah krenula u krivom smjeru, prema umi. Stigao sam je, uzeo je za ruku i vratili smo se. Ve dugo o ovom njezinom tiku nismo progovorili ni rijei. Odveo sam je do njezinog bijelog VW, otvorio veliku eljeznu kapiju i poelio joj laku no. Laku no, Phil. Sve najbolje. Nazovi me u bolnicu ako me zatreba. ekam. I. Da? I vrati se, molim te, brzo. elio sam Ruth privui k sebi i poljubiti je, ali se ona ve izmakla i sjela za volan. Gledao sam kako se odvezla uza strmi puteljak i ekao dok kola nisu nestala iza drvea. Tada sam zakljuao kapiju i vratio se u malu kuu, u kojoj sam sada stanovao s Babs. Bilo je 42 stupnja u Madridu. Gotovo sam se onesvijestio kad sam iziao iz aviona. Rod Bracken doao je sa Silvijinim rolls-royceom da nas doeka, doktora Levvja, Maitrea i mene. Odmah je krenuo kao luak. Samo u hlaama, koulji i sandalama. Ispod pazuha imao je velike mrlje od znoja. Svi smo se znojili. Svi smo svukli kapute. Odvezali kravate. Rolls je imao klima-ureaje, ali nismo primijetili da hladi. Gdje je madame Moran, upitao je Lejeune. U CASTELLANA H1LT0NU. Zna da svi dolazite. Odakle? Netko je izbrbljao. Saznala je, zakljuala se u apartman i rekla da ne eli nikoga vidjeti. Doktor Levy, mi vas ostavljamo u Hiltonu. Vi morate nekako uspjeti s njom govoriti. Vrlo ljubazno, rekao sam. Naravno, odgovorio je doktor. Moram tono znati sve o njezinom stanju. Gdje je taj ovjek od rasvjete? Na terenima. Izvrsno, rekao je Lejeune. Onda mi u meuvremenu idemo na terene. Predlaem, sada je 15 i 30, predlaem, dakle, da se naemo izmeu 10 i 20 minuta u baru, doktore Levy. Dobro, rekao je doktor Levy. Bilo je beskrajno vrue, ak se asfalt na cesti topio, sjajio i postao tean. Rod je morao smanjiti brzinu. Zrak je nad gradom treperio od vruine. Grad u kojem je nemogue ivjeti, rekla mi je Carmen Cruzeiro, pomislio sam. Zimi se smrzava. Ljeti je pedeset i pet, ezdeset stupnjeva u pretrpanim vagonima podzemne eljeznice. Na rubu ceste ugledao sam psa. Bio je mrtav. Pregaen i pritom odbaen u stranu. ESTUDIOS SEVILLA FILMS Sad je ogromni teren sa crvenom zemljom bio sav izgreben. Bijedna seoska dvorita. Gigantske palae. Smjetaji za oklopnike statisti su, dakako, imali na sebi, samo plastine oklope obojene metalnom bojom, ali se ni s jednim od njih ne bih mijenjao pri ovoj paklenskoj vruini. Konjunice, slavoluci i vjeala, cijeli glavni grad, ve napola spaljen, uvijek samo fasada kua, iza toga nita, samo podupirai to su drali fasade. Ceste, puteljci i starinske koije. Cijela vojska radnika pripremala je sve za spaljivanje drugog dijela grada, to je u knjizi snimanja bilo planirano za noas. Radnici su imali na sebi samo male kupae gaice. Znoj im je curio niz pocrnjela tijela. ekii, pile, udaranje, buenje, buka strojeva Sve sam to ve esto doivio. Pa i to da su specijalisti znali izgubiti vlast nad vatrom i da su svi morali bjeati sa mjesta snimanja. Mono su se koili stupovi oko velikog dvorita raskone palae koja je stotinama godina bila sjedite guvernera Abavi-lija, vladara provincije Gruzije, na Kavkazu i strili u ljetno nebo Madrida, godine 1972. Rod je kolima uletio u staju jednog gruzijskog seoskog imanja i tako naglo zakoio da smo Lejeune i ja poletjeli naprijed. Jesi li poludio? Zavei. Kola moraju bar stajati u sjeni. Krenuli smo preko terena. Jedva da nas je ijedan od mnogih radnika pozdravio. Grupa vatrogasaca i ljudi za specijalne efekte polagali su kablove, i smjetali eksploziv na fasade ovoga grada kulisa. Ispod slamnatih krovova vidio sam magarce i konje kako stoje nepomino, okrueni rojevima muha, suvie iscrpljeni da ih odagnaju. Rod je iao tako brzo da smo ga jedva uspjeli slijediti. Evo upravnih zgrada. Sjena! Konano sjena! Ali vruina ista. Jo moda, i gora. Uza stepenice! Niza stepenice silazila je mlada ena u sirinskoj sivoj lanenoj haljini slukinje. Prepoznao sam je. Dobar dan, Carmen, pozdravio sam je. Dobar dan, senor Kaven, odgovorila je dublerka. Izbjegavali smo se pogledati. Izbjegavali smo se susresti gdje god smo mogli, uvijek kada bih dolazio ovamo. Svaki put sam, naravno, viao Carmen, jer je i ona svakog dana imala posla ovdje vani. Nikada nismo vie razgovarali o onoj noi. Samo o nevanim stvarima. I o njima to je mogue manje. Prolazei pored nje, okrznuo sam njezine grudi. Krv mi je iznenada buknula tijelom. Pomislio sam: odsada u one stvari initi sa Carmen, svakog tjedna, prokletstvo! Ako se uope izvuemo iz ove proklete situacije. Radit u to s Carmen. To je rjeenje. Ako uspijemo sve zatakati i nastaviti taj film s tom Silvijom, koja bez sumnje nije pri zdravoj. Okrenuo sam se. Carmen je stajala u podnoju stuba i gledala prema meni. Njezine velike grudi dizale su se i sputale. Iscerio sam se bezobrazno. Ona je odvratila blaeno. Dakle, sve je jasno. Vidljivo je odahnula. Sigurno je ve mislila da sam peder, tada o Boiu u ledenom Madridu. Moj ured efa produkcije. Bio je jedini s klimatizacijom koja je funkcionirala. Uskoro sam se najeio od hladnoe. Brda akata. Planovi. Kalkulacije, mome, to mi je nekako mirisalo na posao. I bio je posao. Za Boba Cummingsa. Odmah iza nas uao je i on, nazvao ga je vratar i rekao da smo stigli. Page 176

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok Bob je imao na sebi koulju kratkih rukava, bijele lagane hlae, bez cipela. Mrav i zbog svoje visine lagano pogrbljen krenuo nam je u susret. Svima nam je stegao ruku. Njegovo je sitno lice, oznojeno, bilo sivo. Sijedu je kosu dao podiati jo krae. Podsjeao me je na atomskog fiziara Oppenhei-mera. Barem po frizuri. Unato svim uzbuenjima, Bob je bio pristojan i poslovan, kao i uvijek. Sjeli smo. Bob je savjetovao da se ne pije prije no to sunce zae. Prije no to je Lejeune stigao i upitati, rekao je: Gospoa Moran je u Hiltonu. Ne eli nikoga vidjeti. Znam. Ali.? Gospoa Moran e biti ovdje noas, tono za nono snimanje. To mi je obeala. Znao sam da ete doi, gospodine Ka-ven. Naruio sam mnoge novinare i foto-reportere. Za noas i za sutra ujutro. Zaljubljenici stoljea, rekao mi je Bracken vrlo tiho. Nisi ti ovdje za provod. Druga polovica ma;,ovne scene u goruem gradu snimat e se noas, kao i kadar s gospoom Moran i djetetom koje je ostalo u palai. Sve sam joj do kraja objasnio, gospodine Kaven. Ali joj nita niste rekli o fotografiranju sa mnom ujutro, zar ne? Ne. Lijepo, uzdahnuo sam. Lejeune je upitao: Gdje je ta panjolska svinja? Zakljuan u podrumu, sir. Da ga dovedu? Nije potrebno, mrmljao je Lejeune. Kako se zove? Pedfo Chumez. Ovdje je kartoteka sa svim podacima. Lejeune se nakaljao: Mogu li dobiti telefonski imenik? Naravno, sir. Hvala. to traite? to bih? Policiju, naravno. Povlaio je svojim masnim prstom po rubu stranice i naao broj te upitao moe li u centrali netko prislukivati: kad je saznao da je ovo izravna linija, bio je zadovoljan i birao broj. Potom je govorio tenim panjolskim jezikom. Bio je to bez sumnje najbolji ovjek kojega je Joe mogao nai. Ovdje Maitre Lejeune. Iz Pariza. Dajte mi efa odjela za kriminalistiku, majora Mingotea. Sjedili smo svi utke i gledali ga. Oito ga je ovjek koji je spajao poznavao, jer je odmah dobio vezu. uli smo slijedee: Carlos Mingote? Lejeune! udi se, stari moj, ha? Gdje? Ovdje, u ovom lijepom gradu. U studijima SEVILLA FILMA. Pazi, stari. Mora sada malo pokrenuti svoju guzicu. I to brzo. Imam ovdje jednu svinju u podrumu ne, pravu ljudsku svinju. Prokletog ucjenjivaa. Doao je juer k voditelju nae produkcije Bobu Cummingsu i pokuao ucjenom dobiti novac. to? Zato? Ovaj usranko je tvrdio da je senora Moran spavala s njim. esto da ga je praktiki silovala; i da bi drao gubicu, hoe pare Carlos, molim te: najvea glumica svijeta! I d a jest! Kako je to kod vas? Je li to kod vas drukije nego u svim ostalim zemljama? Da li vaa policija pomae moda ucijenjenima pod bilo kojim uvjetima i ne titi li ga svim silama? Pa onda. to. ne znam, ali ne vjerujem da je bilo kojem kompanjonu ispriao bilo to o tome. Taj eli samo obaviti sav posao da da hvala ti, Carlos. ekamo Kako dugo ga moe ispriavam se, vai zatvori! Bez uvrede! Trebao bi biti kompliment! Da, znao sam. pola godine istranog zatvora, a onda proces, odlino hvala ti, Carlos uostalom, i ti to zna: pria o vaim graniarima koji su uinili mnogo neprilika, ta pria je kod nas sreena Odbijena Oni e najkasnije sutra ujutro biti slobodni. Ma, molim te! Nikakva usluga! I ti meni upravo ini jednu, Carlos. Poi u s tim psom kad poalje po njega i jo u te i posjetiti. da, i ja se veselim to u te opet malo vidjeti! Lejeune je spustio slualicu i kad je vidio nae poglede pune potovanja, samo je stidljivo slegnuo ramenima. Prijatelji. Mora se posvuda imati prijatelja. Policija e doi po Chumeza? Naravno, on je bezopasan. A ako je ve pjevao? Ne vjerujem. Kada ga budu odvodili moramo to organizirati vrlo upadljivo, da svi vide da odlazi u buharu. To e pomoi. I, ako je gospoa Moran. ispriavam se tisuu puta, gospodine Kaven ako je gospoa imala intimne odnose jo i s drugim mukarcima ili ih ima? upitao je Cummings. Vjerujem da se nee usuditi ucjenjivati. Nee govoriti. Vjerujem, nadam se, odgovorio je Lejeune. ujte, sir, rekao je Bob Cummings i zapucketao svojim dugim tankim, isprepletenim prstima, gospoa Moran je potpuno zbunjena boleu svoje kerke. neuraunljiva. Ako opet tako neto uini, ili neto jo gore? Ne propustite priupitati Lejeunea, rekao je masni. Moram priznati, gospodo, va poloaj nije ugodan. Dvadeset pet milijuna dolara. A gospoa Moran je najvea glumica svijeta. I ovo je njezin najvei film. Da, rekao je Rod. Upravo tako, sir. Film ne smije propasti. Ne smije biti skandala. Madame je psihiki vrlo poljuljana i zbunjena, to vidim. Kada doem s policije, moram uti to kae doktor Levy. Hoe li se Babsine oi ikada popraviti, razmiljao sam. I njezin govor? I cijelo njezino stanje? Da li e se poboljati? Poboljati, dobro vrlo dobro naravno, nee biti nikada. Ali barem neto bolje? Ti misli na Silviju? pitao je Bracken. Da, slagao sam. I najradije bih zaplakao. Trebate li nas jo Maitre? Ne, ovo u sve sam srediti, gospodine Bracken. Nai emo se u Hiltonu. Zato pita? pogledao sam Brackena. Jer ti elim neto pokazati kako bi se bolje osjeao, reklo je dijete Bronxa. Sjedio sam s Brackenom u zamraenoj dvorani za projekcije. Na platnu su se najprije pokazali znaci amerike kopir-nice, tada uz zvidei zvuk brojevi 3, 2, 1, a tada sam, jo s primarnim tonom, crnim blendama, iskrianim, Page 177

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok praznim kadrovima i zabiljekama montaera, vidio do sada snimljene scene KRUGA KREDOM. Nikad vie, u to sam siguran, neu vidjeti neto tako veliko, tako potresno. Nikad nee nijedna glumica djelovati na platnu tako beskrajno uvjerljivo kao Silvija, koju sam sada vidio u ulozi sluavke Grue. Ali sve to se zbilo tako me je promijenilo, tako jako, moj gospodine suce i ne samo Babsina bolest nego i Silvijina sudbina, kako je uspijevala u svom najdubljem bolu, u svojem najveem oaju postati velika umjetnica. Sjedio sam i gledao Silviju u tom filmu u kojem se sve dogaalo oko djeteta, oko majke, oko pojma majinstva. Bracken je bio duboko potresen: Ona je najvea. Najvea je od najveih, Phil evila se ona sa cijelim Madridom kao posljednja uliarka, ili inila stvari koje ne moemo ni zamisliti ona ipak ostaje Najvea. I taj se film mora snimiti. Mora. Mora. Da, rekao sam. Dok se Babs nije razboljela, bila je predivna. I prelijepa. I uvijek je bilo traka prekrasne, predivne lutke. Ali, sada, nakon svega to je proivjela, postala je najvea. Zeleno livrirani vratari, koji su stajali ispod natkritog prilaza hotelu CASTELLANA HILTON, otvorili su bljetava staklena vrata to su vodila u predvorje kada se pred njima zaustavio Rod sa Silvijinim rolls-royceom. Izili smo. Jedan od njih odvezao je kola u garau. Vratari su nas pozdravili. Pruio sam im ruku. Radovali su se to me ponovno vide. I ja sam se obradovao to njih opet vidim. Uli smo u veliko okruglo predvorje, s mramornim stupovima i zidovima, sa skupocjenim namjetajem i debelim sagom. Lijevo su se nalazile elegantne hotelske trgovine, frizerski saloni, ulazi u tursku kupelj. Tu je bio i vodoskok. I velika arena papiga koja je znala tolike strane jezike i upravo su joj se divila dva japanska djeaka. Bracken i ja poli smo u bar kat nie. Doktor Levy i Lejeune sjedili su za ankom. Pred lijenikom bila je aa naraninog soka. Pred Lejeuneom stajao je tanjur sa sendviima i aa piva. Obojica su nas doekala utke. Jeste li bili kod Silvije? upitao sam doktora Levvja. Kimnuo je. Idemo prijeko, rekao je Bracken i mahnuo barmenu. Otili smo za pokrajnji stol u jo gotovo praznom baru. Bar-men je donio ae i Lejeuneove sendvie. Dakle? upitao sam. ao mi je, odgovorio je doktor Levy. Beskrajno mi je ao, gospodine Kaven. Madame je vrlo bolesna. to? Ne fiziki. Ne tako da bih je mogao lijeiti. Duevno je bolesna. Duevno. Ako treba zavriti taj film valja se nadati da e to biti u stanju i ako treba sprijeiti da ne oboli jo jae, mora odmah pod stalnu kontrolu psihijatra. Stacionar? Bracken je posivio u licu. Ne stacionar. Jo ne. Nadajmo se da jo ne. Ja to ne mogu prosuditi. Morate odmah osigurati psihijatra za madame, koji e neprestano biti uz nju. Poznajem izvrsne francuske kolege i Ne! viknuo je Bracken. to ne? Ako je tako, onda to mora saznati Joe, dodao je Bracken. O sveti Moj sije, bit e to teatar! Ostanite ovdje. Odmah u nazvati. Phil, idi gore k Silviji. Moram li? Naravno da mora, dreknuo je Bracken. Okay, pomirio sam se. Okay. Okay. Okay. Sjedila je u salonu svog naeg apartmana prekrivenog sagovima i namjetenog u antiknom stilu. Apartman 308. Imala je na sebi sasvim kratak, posve tanak zeleni ogrta i pod njim samo gaice, koliko sam mogao vidjeti. Bila je nenaminkana, razbaruene kose. Ruke su joj drhtale. Bila je sva nekako sitna, osobito u licu. Halo, Phil, rekla je Silvija, a kad je htjedoh poljubiti u elo: Ne. Molim ne. Ne ljuti se. Molim te, ne ljuti se. Ali me ne dodiruj. Dobro, rekao sam. Sve je u redu, arobnice. Buljila je mimo mene u sliku na zidu, sliku nekog divljeg konja koji je ostavljao dojam kao da izravno galopira prema promatrau. utnja. Vidio sam snimljene materijale, dodao sam na kraju kad vie nisam mogao izdrati utnju. arobnice, izvanredna si! Nije bilo odgovora. Pogled joj je klizio preko ostalih slika na zidu, zatim po crveno-bijelim svilenim tapetama, po mramornom kaminu, po ugraenom televizoru i ugraenom gramofonu, te prema sekreteru kraj prozora na kojem su leala pisma, papiri i Knjiga snimanja, zatim opet natrag preko srebrnih svijenjaka, preko stola na kojem je zastao mi je dah leala gomila njezina nakita postojao je sef u sobi, zato nakit nije u njemu?, tu pored stajae svjetiljke sa zaslonom u obliku zvona, i konano prema meni. Rekla mi je posve upljim glasom: Ti zna. Znam sve. Zato sam ovdje. Ne plai se. Onaj je ovjek u orki. Nita se ne moe dogoditi. Ali. ti. Phil. Ove veeri je govorila samo Phil, ni jedan jedini put vuiu . ali ti. ti me voli a ja a ja sam. Ti si suvie toga prola. Previe si patila. I jo k tome posao. Ja sve razumijem. I to da me za sada ne eli kao mukarca, jer ti i ja. jer nas dvoje imamo Babs. Razumijem. drugi mukarac. pa to? to to uostalom znai ako te volim? Sve sam to rekao, gospodine suce, i bila je istina, i bila je la, oboje, barem toga trenutka. Jer kao i Ruth nisam se, stojei sada pred Silvijinim licem u lice mogao oteti tragediji koja je okruivala ovu enu. I ovdje je radio klima-ureaj. Usprkos tome znojio sam se, ali vjerujem od slabosti. To je bilo suvie. Sve je bilo previe za mene. Da, mislio sam, i za Silviju takoer! Ne treba da me voli, rekla je. to? Ne treba da me Page 178

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok ljubi. Nitko me ne treba voljeti. Samo Babs neka ozdravi. Molim te, boe! Ona e ozdraviti, arobnice, svaki dan ti govorim da joj je bolje! I svaki dan lae, odgovorila je. Ne! uti. Znam. Govorila sam ovdje s lijenicima. Rekli su mi kako se te stvari razvijaju. U najboljem sluaju. Eto vidi! Da, Phil. Eto vidi. Ali, nikako onako kako mi ti baja. Ona nikad vie nee biti zdrava, moja Babs. Nikad vie. Hoe!. uti. Molim te uti, Phil! I nema smisla da molim boga. Bog me je prokleo. S pravom. S Babs je gotovo, Phil. Gotovo je i sa mnom. S tobom? To e biti najvei uspjeh svih vremena, taj KRUG KREDOM! Slegla je ramenima: Vjeruj mi! Svi to kau! Izdri, molim te, Silvija! ini to god eli! Mi emo to zatakati! S novcem i vezama sve se moe zatakati. Neu se nikada ljutiti na tebe nikada i nikako! Razumijem te! Uvijek u te razumjeti! Spavaj jo s kojim mukarcem! Pet, rekla je. to pet? Spavala sam s petoricom. Ili ah je bilo vie, ne znam. Kada? Od kada se ono dogodilo s Babs. Gdje? U Rimu. ovdje. Kakvi su to bili ljudi? Vie ne znam. Mora znati! Sjeti se! Ne kaem to jer ti elim praviti scenu! Moram znati da bih te zatitio. Nema smisla, Phil. Doista ne znam. Zaboravila sam. Tako mnogo toga zaboravljam. To je neto u mojoj glavi. Kugla. Ne, ne kugla. Praznina kao kugla. Ona sve upija u sebe. Pomoi emo ti, Silvija. Dat emo ti dobrog lijenika. On mi nee pomoi. Sigurno e ti pomoi. Posve sigurno! Mora. Ja znam to moram, Phil. Ne boj se. Snimat u dalje. Danas opet snimam nou. Bit u tono precizna. I do sada sam uvijek takva bila, zar ne? Uvijek, arobnice, uvijek. Snimke su. I ti dolazi noas. Radi fotografa i reportera. Zato su te tako brzo pozvali. Ja. ne. doao sam jer. Jer su te prisilili. Bit emo opet oboje tu za fotografe i reportere kao i uvijek. Noas. Tako dugo dok budu htjeli. Jesi zadovoljan, Phil? Ja. Phil? Da, arobnice. Molim te, sada idi. Mislio sam da e ti biti drago to sam kod tebe. I drago mi je. Ali moram biti sama. Ne ljuti se, Phil. Molim te. Naravno da ne! Ustao sam i ponovno pokuao poljubiti Silviju u elo. Izmakla se. Ne. Ne, zbilja ne. no, onda idem arobnice. do vienja. Do vienja. Sve e hiti dobro, vidjet e! Nikada, odgovorila je. Poao sam k vratima. Gotovo sam ih ve bio zatvorio za sobom kada sam zauo njezin glas: Phil? Da? Slijedei tjedan dolazi opet u Madrid? Naravno, arobnice, naravno! Oekivao sam neki odgovor, ali ga nije bilo. Opet je gledala sliku s divljim konjem. Posve tiho sam zatvorio prva, zatim druga vrata i poao do lifta, spustio sam se u predvorje i otiao u bar, gdje su za jednim stolom sjedili Bra-cken, Lejeune i doktor Levy. Sjeo sam. Doao je konobar. Viski! rekao sam. Donesite odmah dva dupla. ista. S ledom. Trojica su me pogledala. Loe? upitao je Bracken. Vrlo loe. Ima osjeaj da joj neto nije u redu u glavi. Spavala je s jo nekim mukarcima. Ne zna s koliko njih. Ne zna to e jo sve uiniti. Zna da Babs nikada nee ozdraviti. Mora da joj je to rekao nekakav klipan od lijenika. Ne podnosi da je i samo dotaknem. Bracken je izvalio psovku, najruniju i najprostakiju to sam je ikada uo. Doktor Levy je dodao: To znai: ako si pametan, ne mijeaj jedno s drugim. Ne nadaj se bez sumnje i ne sumnjaj bez nade. Yeah, ree Bracken. Yeah. Jesi li dobio Joea? Bracken je potvrdio. I? Ti si kriv. Ja sam kriv. Bob je kriv. Svi smo krivi. Tada se ta stara svinja konano smirila. Pustio me je da ekam. Telefonirao je na drugom aparatu. Sutra u podne dolazi s kompanijom TWA doktor Lester Collings. I etiri detektiva od SEVEN STARS-a. Tko je doktor Collings? Joeov vatrogasac za takve sluajeve. Prijatelji. Joe se zaklinje na njega. Najbolji od najboljih. Ve je lijeio mnoge Joeove filmske dive. Ako itko moe uspjeti, onda je to on, rekao je Joe. I da Silvija mora snimati dalje, pod svaku cijenu. Proizvodnja ne smije stati. Silvija je rekla da e i dalje snimati. I da e initi sve to foto-reporteri budu od nje i od mene zahtijevali. Hej, kako je izgorio ove noi ostatak grada! Kako su se samo obarale grede! Kako su samo trali ljudi, u panici, da pobjegnu iz plamenog pakla, i svinje i magarci, kokoi i psi, kako su oklopnici bjesnjeli! No je bila, dodue, svjea, ali je poar razvijao stranu vruinu. Guvernerova palaa. Kukaviki bijeg guvernerove ene, koja je ostavila dijete, malog djeaka. Savjetovanje posluge, koja je takoer odluila bjeati. Dijete? Za njega se treba pobrinuti najgluplja, nasiromanija i duhom najogranienija sluavka iz kuhinje. Grua. Gruin otpor. Htjela je ostaviti dijete. Zatim ga ipak, ispunjena mrnjom prema djetetu, vue za sobom. Ta Grua, ta Silvija Moran, koju jo nikada nisam vidio da glumi tako nenadmano, kojoj je hitno potrebno psihijatrijsko lijeenje. Jo nikada, moj suce, nije se zbio takav dogaaj na filmu kao one noi kad je ona, najvea od najveih, ve gotovo totalno poludjela, na putu da postane prava histeriarka i nimfomanka, zbog koje je ak jedan od najpoznatijih filmskih psihijatara, Joeov prijatelj doktor Lester Collins doletio u Madrid preko Atlantika. Cijela vojska foto i TV-reportera i ekipa Tjednog pregleda, koje su naruili Bob Cummings i Rod i uz njih jo i nai fotografi snimali su do est i Page 179

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok trideset ujutro. Silvija je bila disciplinirana kao nikada ranije. Radila je sve to su joj rekli. Iako je morala ponavljati i po est puta. Reiser da Cava izgovorio je ono to su svi mislili: Takva se linost raa samo jednom. Izmeu snimanja, naravno, stotine snimaka Silvije i mene, ja u civilu, ona u odjei sluavke Grue, meu dekoracijama. Trudili smo se oboje da damo sve od sebe. Moda ste vidjeli koju od slika, gospodine suce. Neke su bile izabrane za poznatu izlobu. Obitelj ovjeka koja je prije nekog vremena putovala od zemlje do zemlje, od kontinenta do kontinenta. Ove noi trebalo je obratiti panju na dvije stvari. I ove radne snimke morale su pokazati kako se Silvija i ja veoma volimo. Osim toga: morao sam joj davati za pravo u svemu, ispunjavati sve njezine zahtjeve i elje. A ona je imala samo jednu jedinu elju: Hou vidjeti svoje dijete. Ovaj je zahtjev postavljala uvijek nanovo, pedeset, stotinu puta, dok su kamere radile, dok su bljeskali fleevi foto-reportera. Naravno, arobnice, im to bude mogue, vidjet e Babs. Nije bilo toga to joj ne bih obeao. Radilo se o 25 milijuna dolara. Cijeli slijedei dan daljnje fotografiranje nas oboje, nas, ljubavnog para stoljea. Ovaj put oboje odjeveni super-elegantno pred Museo del Prado. U Pradu. Murillo, Velaz-quez, Goya, El Greco, divei se njima i francuskim, flamanskim i njemakim majstorima, jedno uz drugo. Licem uz lice. Mnoge fotografije i mnogo poljubaca. Silvija nije imala nita protiv takvih intimnih dodira. Ipak je glumica. Sve je glumila. Snimke Puerta de Alcala, slavoluka iz 1778. Zaljubljenici. El Retiro, taj lijepi park. Zaljubljeni. Cijelog dana snimanje nas koji se iznad svega volimo. Na Plaa de la-Villa. Na Plaa de Oriente. Silvija je bila slobodna poslije nonog snimanja. Na Puerta del Sol, najvanijem trgu u Madridu. Uvijek nove poze, uvijek nove ideje. Najvie njih imala je Silvija. Zagrljaji. Poljupci. Doista, sasvim, sasvim velika ljubav. Kada sam je grlio, ljubio i privijao uza se to mora da je bilo kao da glumi s nekim partnerom na filmu. Bila je ljubazna i utljiva. Ne sasvim. Cijeli dan Razgovarajte! vikali su foto-reporteri. Govorila je isto: Moram vidjeti Babs. Naravno, arobnice, sigurno. Sve u organizirati. Cheese! Smijeite se. Smijeite se! Temperatura: 43 stupnja. Morao sam se tri puta presvui i etiri puta promijeniti rublje. Ne samo zbog vruine. Oko podne sletjela su etvorica detektiva SEVEN STARS-a i Joeov prijatelj, taj tako poznati psihijatar za glumce radio je samo privatno, doktor Lester Collins. Visok, sjajne vanjtine, sreli smo ga u naem apartmanu u CASTELLANA HILTO-NU. Pomilovao je Silvijine obraze, stegao joj ruke, govorio je mirnim, dobroudnim glasom: Budite bez brige, gospoo Moran, budite potpuno bez brige. Sve emo srediti. Sitnice, same sitnice, rekao je slavni doktor Collins. Taj Collins ah, o tome kasnije. Bila je veer. Silvija d ja odvezli smo se na aerodrom. Iza nas se nalazio konvoj foto-reportera. Snimali su jo uvijek sve, dok sam stajao na najgornjoj stepenici ulaza u avion sa Silvijom, koja me strastveno ljubila. Tu ste fotografiju morali vidjeti, gospodine suce! Obila je cijeli svijet. Bra-cken, koji je svime upravljao, viknuo je: Sada je dosta! Molim, vas, prijatelji! Imali ste ih oboje cijeli dan! Foto--reporteri su odmah prestali. Htio sam Silviju normalno poljubiti za rastanak. Odgurnula me je, mislim da je bila vrlo blizu tome da povrati. Smijeila se kada je rekla: Ljubim samo tebe, vuiu. Samo u tebe ljubiti, kunem se. Ali ako me sada samo jo jednom dodirne, dobit u napadaj vritanja. 25 milijuna, moj gospodine suce! I budite potpuno bez brige, rekao je doktor Collins. I etiri detektiva iz Los Angelesa sada u Madridu. I dijete, oteena mozga, blizu Niirnberga. Morao sam natrag. Ruth! Morao sam k Ruth. Sretan sam da mogu s vama razgovarati, rekao je Lucien Bavard, jedan od nonih vratara u hotelu Le Monde. Lice mu se ozarilo od sree iako mu se neprestano trzao jedan mii tako da Lucien nije mogao due zadrati svoj sretan izraz lica. Sjedio sam u prostoru za nonog vratara, iza zida, s pretincima za kljueve, on na kauu, ja na stolici. Televizor je bio ukljuen. Na drugom programu se davao jedan stari ameriki film: NAJBOLJE GODINE NAEG IVOTA. Lucien je iskljuio ton i pustio da tee samo slika, jer poslije filma, kako je rekao, dolaze posljednje vijesti drugog programa. Leon Zitrone e govoriti o sutranjim trkama u Chantillvju i rei svoje miljenje o konjima, to je uvijek inio. Bio je francuski specijalist za konje, Leon Zitrone, taj vrsni politiki reporter Pari Matcha i drugih listova, radija i televizije, ovjek koji je ve desetljeima pratio predsjednika vlade, ma tko to bio, na njegovim putovanjima u Moskvu ili bi bio u blizini kada bi sovjetski gosti posjetili Francusku, jer Leon Zitrone je teno govorio ruski. Bio je nacionalne institucije. Vijesti su dole oko 23 sata te vrele veeri, toga 26. kolovoza 1972, u subotu. Sletjeli smo tek u 20 i 35 minuta na Orlvju sa SUPER-111 Leje-une, mali doktor Levy i ja. Naili smo na oluju nad junom Francuskom a u Parizu je bilo sparno i mirno, grad je bio napola prazan. Jo uvijek veliki praznici. Potrajalo je dok smo se svi meusobno oprostili. Lejeune je uzeo taksi, a ja sam odveo kui doktora Levy-ja, u svom Page 180

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok maseratiju koji je uvijek bio parkiran na Or-lyju. Potom sam se odvezao u Le Monde i kad sam stigao, bilo je ve 22 sata. Nijedan avion vie nije letio u Niirnberg te sam izvadio kartu za jutarnji let, za 27, ta morao sam se jo preodjenuti u Le Mondeu i pretvoriti ponovno u Philipa Nortona, zar ne? Hotel je gotovo prazan, ree Lu-cien nakon pozdrava. Jo uvijek je radio zajedno sa utljivim, pristojnim Jean Perrotinom. Nisam vidio ni ive due u predvorju i tako sam odmah otiao k Lucienu, koji je moju prtljagu onu otmjenu dao odnijeti u apartman br. 419. Lucien je rekao da mora govoriti sa mnom. To je i inio sada, dok su nijeme slike glasovitog poratnog filma, Williama Wylersa, prelazile ekranom. Perrotin se taktino povukao i stajao je vani, za svojim pultom, a Lucien je tiho govorio. Juer je ovamo stiglo pismo za vas, monsieur Kaven. Od koga? Glasnik. Dnevni vratari nisu pazili. Nemam pojma tko je to bio. Ali kada sam na omotu ugledao rukopis, uplaio sam se, monsieur Kaven. Poznajem taj rukopis. a i vi. Da. Poznavao sam ga. Bio je to rukopis Clarisse Geiringer. Clarissa Babsina dadilja. Bilo mi je vrue, dok sam otvarao omotnicu. Vidite, gospodine suce: od one konferencije za novinare, u Plavom salonu Le Mondea na kojoj je Silvija objasnila da Babs mora u internat i da e nestati iz javnosti bilo je to u srijedu, 15. oujka 1972 nitko od nas tada nije pravo znao to emo zapoeti s Clarissom. Babs je sada ne treba i nee je jo dugo trebati. Ali Lejeune je opominjao da se Clarissa ne otpusti prerano. Jer su glasine bile mogue. Tako je Clarissa ostala neko vrijeme skrivena kod nas u Parizu. Ova je navodno sa mnom odvela Babs u jedan ameriki internat. U Rimu na premijeri filma TAKO MALO VREMENA, nismo je trebali, dakle, treba s njom ravno u Madrid. Zatim je bila sekretarica Silviji i Brackenu, letjela izmeu Pariza i Madrida i stanovala je u Madridu u CASTEL-LANA HILTONU, a u Parizu u Le Mondeu. Savjet mudrog Lejeunea bio je dobar. Nitko se doista nije osvrtao na Cla-rissu. A Clarissa se opet brinula za sve. Za sve, to je bilo u vezi s Babs. Bila je potpuno obavijetena od Silvije i Bra-ckena o mojim stalnim telefonskim razgovorima i posjetima Madridu. Potpuno krivo obavijetena, jer ja Silviji nisam javljao istinu o Babs. Kod Brackena je bilo drugaije. Ali on je Clarissi priao iste prie kao ja i Silvija. S Claris-som je bila ta nesrea da je bila previe inteligentna da bi vjerovala u sve to je ula. Bila je sve nesretnija jer je znala da joj se lae. Sve je u Madridu izludila svojim jadikov-kama i stalnim ispitivanjem. Na kraju ju je Bracken poslao u Pariz, do daljnjega, ima tome ve mjesec dana. Nazvao sam jednom Pariz i ispriao Clarrissi kako je Babs opet bolje, a ona je samo rekla: Lijepo. Za vrijeme oba moja leta u Madrid, dok sam se preoblaio u Philipa Kavena, nisam je nijednom vidio i bio sam zbog toga vie nego sretan. Pazio sam da ne sretnem nikoga u hotelu u kojem se ona upravo nalazila. Jo mi je samo nedostajala Clarissa! I sada sam proitao pismo, to mi ga je napisala svojim ravnomjernim lijepim rukopisom, na papiru hotela Le Monde: Ljubljeni moj! Kada bude itao ove retke, ve me davno nee moi stii ni ti ni bilo tko drugi na ovome svijetu Pogledao sam datum. 11. kolovoza 1972. Pismo je starije od dva tjedna! rekao sam Lucienu. Potvrdio je. Ali predano je tek juer, monsieur Kaven. Madmoiselle Geiringer je jo 9. kolovoza otila od nas. Kada? 9. kolovoza. I to mi tek sada kaete? Lucien se uplaio. Zar to niste znali? Ne! Mislio sam da gospoica Geiringer jo uvijek ovdje stanuje. ma, da ste je vi poslali na neko putovanje! Ja? Da. I da se vjerojatno vie nee vratiti. Naravno, vratari su joj vjerovali. A zato ne bi? Da, zato ne bi? Da li je rekla kamo putuje? To ne razumijem. Kada je odlazila, rekla je mojim kolega-Nita nije rekla, monsieur. Zaboga! to je opet sad. Nemam pojma. itao sam glasno dalje. Nikada nisam vjerovala da je Babs bolje. Previe znam o toj bolesti. Uvijek sam znala da sam suvina i da u to i ostati. Drala sam tvoju stranu, inila sam sve za tebe to si traio. Tako dugo dok si me trebao. To zna. Sada, dok ovo piem, svejedno mi je: uinila sam to i uvijek bih to ponovno uinila jer te ljubim. Ali ja vie nita ne mogu uiniti za tebe. Ne mogu vie nita uiniti ni za jadnu Babs. Znam, moja egzistencija za tebe i za sve vas u stvari predstavljala je samo veliki problem. Iz ljubavi ljubavi prema tebi, Phil rjeavam vas ovoga problema. Kada bude itao ovo pismo doi e u tvoje ruke sa zakanjenjem vie me nee biti. prekinuo sam. Merde alors, rekao je Lucien, kojemu sam ispriao sve to je s Babs, to se dogodilo u Madridu, istu istinu. Lucien mi je bio prijatelj. Imao sam neogranieno povjerenje u njega. Morao sam imati ovjeka kojemu sam mogao iznijeti svoje brige. .vie me nee biti, itao sam glasno. Moe me traiti sa svim policijama svijeta, nee me nai jer me nee vie biti. Nadam se da u tako olakati tvoj teak poloaj. To to inim nije neobino ja svoj poloaj vie ne mogu podnijeti. I na kraju jedna molba: bez obzira to se dogodilo s tobom i Silvijom, ne naputaj Babs, sve dok bude ivio. Ona te treba. Ne moe biti bez tebe. To je kao posljednja elja u oporuci. A ona to i jest. Uvijek u te Page 181

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok voljeti, Phil, ovdje i tamo, ako to TAMO postoji. Tamo jo vie. Ne ljuti se na mene, budi mi zahvalan. Tvoja Clarissa. Ispustio sam papir iz ruke i buljio u ekran kojim su jo uvijek klizile slike filma NAJBOLJE GODINE NAEG IVOTA. . to to znai, Lucien? Da li se ubila? Moda. Ali, emu taj teatar? Zato nije skonala ovdje u hotelu ili u Parizu? Jer vas je ljubila, to vam i pie. Nije vam htjela stvarati neugodnosti. Moda je jo uvijek iva. Da, moda. Negdje u svijetu. Potpuno mogue, monsieur Kaven. Ja sam jednako zbunjen kao i vi. to emo onda uiniti? Telefonirati, rekao sam. Otiao sam u javnu govornicu u praznom predvorju i nazvao Lejeunea. Ve je spavao i bio je bijesan. to se opet dogodilo? Rekao sam mu to se dogodilo i Lejeune se odmah razbudio. Traio je da mu sve ispriam, sve pojedinosti, to je Clarissa inila od kada je bila kod nas, od kada mi je rekla da me voli, sve. Ako netko sazna, imat emo ogroman skandal! rekao sam. Nitko nee saznati, rekao je on. Samo policija. Ona mora saznati. Poaljite ujutro tog nonog vratara s pismom k meni. Ve su mnogi otisci prstiju na kuverti. Uvijte ga u celofan. to ete s tim uiniti? Predati ga policiji. Sa svim obavjetenjima koje imamo. Znate, policija je diskretna u takvim sluajevima. Ne trebate se niega plaiti, ali moramo prijaviti policiji, inae inimo prekraj. Ja u to sve obaviti za vas. Vi morate sutra ponovno biti u Heroldsheidu. Imamo prijatelje na Quai des Orfevres. Prave. Tu gospoicu Geiringer e od sutra traiti ne samo u Francuskoj. U cijelom svijetu. to ako je pismo napisala pod prisilom? I ako su je oteli? I ako emo dobiti potom zahtjev otimaa? Nisam nita odgovorio. Vi nita ne kaete. Shvatili ste? Svijet je velik, odgovorio sam. Mnogo manji no to pretpostavljate. Ima mnogo naina da se nestane i da se ovjek ubije. Mnogo manje no to pretpostavljate. to je nije vam dovoljno policija cijeloga svijeta? utio sam. Nije dovoljna, to jo elite? elim znati to se dogodilo s Clarissom! Ne izderavajte se na mene, luae! Ako vam nije dovoljna slubena potraga, onda angairajte neku privatnu detektivsku agenciju. Ali ona mora biti meunarodna. Priznajem policija nee ba grozniavo tragati upravo za njom, pored mnogih ljudi koji na svijetu svakog dana nestaju kao i mademoiselle Geiringer, jer tu je jo i nekoliko stotina tisua novih sluajeva. Jasno. Vi biste eljeli u tu svrhu unajmiti jednu privatnu detektivsku agenciju? Da. Recite, da li ste voljeli mademoiselle Geiringer? Ne. To. To je neto drugo. to drugo? Vi to neete shvatiti. Moda hou. Dakle, to? Krivnja, odgovorio sam. Ne znam zato. Ali imam nekakav veliki osjeaj krivnje prema toj mladoj eni. Tko kae da ja to ne razumijem? Lejeune sve razumije. Poznajem meunarodne agenture. Ako hoete, nai u vam najbolju i obavit e sve za vas. Hoete li? Da. Najbolju, dakle, najskuplju. Tako neto uvijek je skupo, monsieur Kaven. Vrlo skupo. Vi dobivate od Brackena novac po Silvijinom nalogu, za letove, telefonske razgovore, hotele i jo poneto uz to. A tu je i va honorar efa proizvodnje. I vaa plaa u Heroldsheidu. Moete li doista platiti najskuplju detektivsku agenciju? Neka to bude moja briga. Ja u vam dati novac. A odakle? Rekao sam: Imam jo neto. Mogu to prodati. To je moje. Ne brinite. Ja ne brinem, ree Lejeune. V i brinete. to se mene tie, i ja bih, da imam novaca, zaposlio jednu meunarodnu detektivsku agenciju. Ako bude imala sree, pronai e moda kako se i gdje ubila Clarissa. Ili moda jo ivi. Vidjet emo, rekao je Lejeune, i spustio slualicu. Vratio sam se ponovno u vratarevu lou. Jo uvijek je igrao film na televiziji. Rekao sam svome prijatelju Lucienu: Ovdje su papiri i kljuevi mog maseratija. Moete li ga prodati? Bio je veoma skup. Ne znam. Ali zato to elite? Trebam novaca. Kad auto prodate, dajte novac ovome advokatu. Napisao sam Lejeuneovu adresu. Sutra mu od-nesite Clarissino pismo i odgovorite mu na sva pitanja za policiju. Nita vam se nee dogoditi. Ja se ne plaim, monsieur Kaven. Ja u uiniti sve, sve u uiniti za vas. Ali ne mogu shvatiti. Ne bismo li se mi opet kladili na konje umjesto toga? To donosi malo i nesigurno je. Moram bezuvjetno imati novaca. Mnogo novaca. Brzo. Napravit u sve brzo, to bre budem mogao, monsieur Kaven. Okay. Ali vi. vi ste toliko voljeli svoj auto. Ah , rekoh. to su jedna kola, gomila lima. Kako elite, monsieur Kaven. Vjerujem da to inite iz praznovjerja. Babs e prizdraviti ili e joj biti bolje ako sada prodate kola, najskuplja koja imate. Vi ste fantastini, Lucien, rekao sam. Zato? Jer bi to moglo biti tono, to to ste rekli. Film je zavrio, drugi program donosio je vijesti. Poznajem jednog od najbogatijih ljudi svijeta, Lucien. Taj mi je jednom rekao. To je ono lijepo na burzi. pekulant moe tisuu posto dobiti, ali samo sto posto izgubiti. Smatrajte me pekulantom ako hoete. Ja pekuliram na poboljanje kod Babs. alosno je kimnuo, ukljuio ton na televizoru i sluali smo vijesti o nasiljima iz cijelog svijeta. Potom je Zitrone govorio o trkama u nedjelju i ocjenjivao konje, davao trenutane prognoze, rezultate, to su ih oekivali strunjaci. Lucien ih je sve paljivo zapisivao i sluao svaku rije Page 182

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok kao rije Boju. Na ovoj trci se nisam kladio i od tada se vie nikada nisam kladio na konje. Lucien je za tri dana prodao mog maseratija. Nazvao sam g a iz Heroldsheidea i on mi je rekao koliko je dobio novaca i da je sve odnio Maitre Lejeuneu. Od tada je za mene radila poznata detektivska svjetska agencija. Kada sada razmiljam, vjerujem da sam svu tu ludost doista uinio zato to je Clarissa ljubila ne samo mene nego i Babs. Svim svojim srcem. Da, mora da je bilo tako. Jer tada vie nisam vjerovao da e Babs ozdraviti ili da e joj biti makar i malo bolje. Nisam vjerovao u to ni onda kada sam razgovarao s nonim vratarom u Le Mondeu, iako sam to govorio. Clarissu, meutim, nisu mogli pronai do dana dananjega, ni ivu ni mrtvu, niti ta detektivska agencija niti meunarodna policija. Ne znam ni do danas nita o onome to se s njom dogodilo. Ona je to doista izvela vrlo mudro. Pogled u dnevnik. 27. kolovoza 1972, nedjelja, bio sam opet u Heroldsheidu. Nazvao sam Ruth jo iz Pariza i ona me je ekala na aerodromu. Kada sam proao kroz izlaz, zagrlila me je i stidljivo poljubila. Odmah se odmakla od mene. Doi, rekla je, pola preda mnom, naravno u krivom pravcu. Sustigao sam je. to je? to misli? Ah, rekla je. Ovo je sa mnom da poludi, zar ne? Da, rekao sam, da pcludi. Za vrijeme vonje ispriao sam joj sve to sam doivio. Sluala je utke i na kraju rekla: Nije dobro. to? Da ona eli doi ovamo vidjeti Babs. Dijete jo nije dobro. Babs tako dugo nije vidjela Silviju. Po svemu sudei, ona je majku oprosti mi zaboravila. Da, rekao sam. Ali ona je jo uvijek njezina majka. Prema tvom pasou ona to nije. Tu bi nam vlasti mogle pomoi. Ti ne poznaje Silviju! Ona e kratkim postupkom smlaviti sve u Madridu. Ona odbija i dalje snimati. To je da se pobljuje! Ne, to je nepravedno! Sve je to za Silviju vrlo alosno, zaista. Zna, rekla je Ruth dok je skretala u krivu ulicu, na kraju je manje ili vie svatko alostan tko je osim brige za kruh optereen i drugim brigama. Ti, ja, svi mi. Ali nitko od nas ne bi mogao ivjeti bez te alosti koja nam je svima u krvi i bez koje nema ni pravog veselja. to ti je.? Nita. Morali smo samo krenuti desno. Ovdje sam bila sigurno ve pet stotina puta! Opet sam krenula krivom ulicom. I ovako emo doi u Heroldsheid. Samo e trajati due. Da okrenem? Ne. Danas je nedjelja. Imamo vremena. Ipak u okrenuti, rekla je Ruth, ljutita na samu sebe. To sa mnom jednostavno nee moi ii tako dalje! Zaustavila je i poela okretati kola. Pritom je rekla: Naravno, neemo moi zabraniti Silviji da vidi Babs. Uinit emo to po mogunosti tako vjeto da ne bude tetno ni za jednu od njih. Silvija ne moe doi u Heroldsheid, to joj je valjda jasno, jer tu e je svatko prepoznati. Okrenula je kola i htjela ponovo krenuti. Stani. Stani! Zato? Tu je neka mala ivotinja. Gdje? Privinuo sam je k sebi i poljubio i bio je to dug poljubac. Dvoja kola su prola pored nas. U njima su sjedili mladi ljudi. Jedan je od njih zatrubio, svi su se smijali i mahali. Zna, rekla je Ruth kada se konano izvukla iz mog zagrljaja. Mi smo unato svemu sretni, nas dvoje, zar ne? Mhm! I to je loe. Zato e to loe i zavriti. Zato? Jer inimo neto loe. Ti pripada Silviji. Ja pripadam tebi! Svejedno e se loe zavriti. Da, rekao sam, sigurno. Kada smo stigli u Heroldsheid i kada sam otkljuao eljezna vrata nedjelja! dola mi je u susret Babs, hramajui s naoalama za kiljave, urno i smijui se. Phil! Spustio sam se na koljena, ona me je zagrlila i stisnula se uz mene, jo i jo. Stara gospoa Grosser izila je iz kue u kojoj smo stanovali. Boe, rekla je gospoa Grosser. Boe moj, uvijek kada vas vidim kako se volite, moram misliti na svog Hansa, i on je bio tako milo dijete. Jo i nije bio tako veliki Hans, kada je umro negdje daleko u Rusiji. I u specijalnoj koli postojali su dakako, praznici. U to vrijeme djeca su ostajala kod roditelja. Otputovati s debilnim djetetom je teko. Mnogi roditelji su to pokuali. Iskustva to su ih pritom imali bila su gorka i ne elim ih opisivati. Zapravo, ne bih ih ni mogao opisati. Ima i dobrih ljudi, ali ti su roditelji imali nesreu. Pa poto su imali nesreu, doli su s molbom takozvanom Savjetu roditelja kole i molili da djecu smiju ostaviti u koli za vrijeme praznika to ih imaju normalna djeca. Tada se jedva to uilo. Uglavnom su se djeca igrala vani. Roditelji nisu mogli otputovati s djecom, a due ih vrijeme ostaviti kod kue nisu htjeli, jer susjedi bi mogli biti zli, a djeca susjeda jo mnogo gora. Tako je kola radila cijele godine. Nai su uitelji, odgojitelji i svi ostali morali koristiti svoj godinji odmor i onda kada nisu ba eljeli. Uostalom, najvei dio osoblja uope nije iao na odmor te je radije ostajao u koli, osim gospoe Pohi ili drugih suradnika koji su imali obitelji i djecu. kola je bila zatvorena samo za vrijeme velikih blagdana i preko vikenda. Onoga dana kada sam se vratio s puta iz Madrida, Babs je imala iznenaenje za mene. Ponosno mi ga je pokazala kada smo uli u malu kuicu. Dnevni boravak bio je pun iaranih, zguvanih papira. Jedan od njih leao je na stolu, a na njemu neki uti cvijet. Babs mi je objasnila, gestama i rijeima to ih je bilo teko razumjeti, da je ona taj cvijet ubrala i spremila Page 183

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok ga za mene kao dar. Papir je bio sasvim jeftin. Na njemu je bilo napisano pojedinanim, iskrivljenim slovima, ali itljivo: PHILIP Znao sam da Babs ve mjesecima prima poduku iz pisanja. Znao sam da joj je pisanje ilo vrlo teko. Zapravo ponovno uenje pisanja. Babs! To je izvrsno! To je doista sjajno! Ti moe ve izvrsno pisati! . vrsno pisat, da? Da! Podigao sam je i ona me poljubila u obraz. Dnevnik. Cijelog slijedeeg tjedna radio sam od jutra do veeri. A na kraju sam jo radio i u maloj kuici. Bilo je mnogo toga to se moralo napraviti. Prije svega dopisivanje. Svaa s gradonaelnicima. S izuzetno korektnim poreznicima i korektnim inovnicima. Svi su oni samo obavljali svoju dunost. TS moram to konano uvidjeti. Ili sam moda mislio da imaju neke niske pobude? Za ime boje to ne! Molim da oprostite. Sve uviam. Moje potovanje, gospodine doktore, najljepe pozdrave gospoi supruzi, gospodine savjetnie Ovih su dana neku djecu i Babs intenzivno poduavali u pisanju. Poelo je to prije dueg vremena, tako da su djeci pokazivali prstom na ploi pisano slovo kako bi upoznala zvuk to ga to slovo ima kada se izgovara i njegovo znae-nju rijei koja je predstavljala predmet, to su ga, naravno, od prije poznavala i za koji su morala znati da se ba taj predmet oznauje ba tom rijei. Poslije razliitih metoda uenja, koje su se beskonano ponavljale, ova grupa djece bila je ve tako uznapredovala da je mogla napisati: vlastito ime, adresu, i jo moda dvije desetine drugih rijei. Svake veeri nazivao sam Madrid i dalje priao svoje lai. Silvija je bila, tako se bar inilo, u nekom poboljanom stanju. Optimistinije i aktivnije, a ona je to dovodila u vezu sa udotvornim lijeenjem Joeova prijatelja, hollywood-skog psihijatra doktora Lestera Collinsa. Zna, vuiu, taj ovjek mi daje tako mnogo hrabrosti, tako mnogo snage. Tako sam mirna, tako smirena, bez napetosti, bez nemira, bez ti zna to zapravo radi taj psihijatar s tobom? Oh, on je psihoanalitiar, a ne psihijatar. Dakle, priamo. To jest: ja priam, on slua. 0 emu? to mi padne na umpotpuno slobodno. asocijativno. Aha! On je uvijek i na snimanju, jer se osjeam sigurnom kada je prisutan. A uveer mi uvijek daje tu injekciju. Kakvu injekciju? Paronthil. to je to? arobno sredstvo! Nijme se postie neto kao kratkotrajna narkoza, zna. I za vrijeme te kratkotrajne narkoze Le-ster govori sa mnom. Tko? Doktor Collins. Moram ga zvati Lester, rekao je. On mene zove Silvija. To je dobro zbog povjerljivijeg odnosa. O emu on tada pria s tobom? Vuiu, ti si tako obrazovan! Ti zna da ja, kao Lesterova pacijentica, nikome ne smijem rei o emu priamo, pa ni tebi. Inae itava narko-analiza ne djeluje? Naravno. Kad se probudim, uvijek sam sretna. Osjeam se lagano. Konano mogu opet spavati. Zna da sada prespavam cijelu no, sreom, bude me telefonom. Lester je izvanredan, vuiu! Kada slijedei put doe, eli s tobom razgovarati! Ve ete se izvrsno razumjeti! Sigurno, arobnice! A to je s mojim posjetom? Konano imam dva slobodna dana, ali jo ne znam kada. Tada u doi. Rei u ti na vrijeme. Opet u konano vidjeti svoje zlato. Da, arobnice. Daj joj jedan veliki poljubac od mene, da? Da. I tebi jedan, evo., um u slualici. Tako te volim, vuiu moj, da ne bih mogla ni jedan dan postojati kada tebe ne bi bilo. Ni ja, arobnice moja, ni ja, ni ja. Laku no! Good night, sweetheart, good might! Doista, Hitler nije ba u svemu imao krivo. Kod njega bi takvo to podavili plinom. Imate pravo! Na Paul, maturirao je, morala sam se namuiti da bih ga mogla poslati u gimnaziju budui da mi je mu mrtav sada ima maturu i mora ekati da se oslobodi mjesto na sveuilitu. Numerus vi ve znate! Nemaju mjesta za mog Paula. Nita nego jad. to sam plakala. prolazi godina za godinom. morao je najprije u vojsku. I, sada nema mjesta Da, va je morao u vojsku! Ove propalice ovdje, ti kukaviki lijenine, ti to odbijaju sluenje vojnog roka lijepo su uredili svoj ivot! Moj ide jo u gimnaziju. svako jutro mora vlakom u Niirnberg, pa opet natrag. a takvo to se razvozi autobusom, od vrata do vrata! Petak, 1. rujna 1972, 10 i 30 sati. Te propalice, kukavice, lijenine, bila su dvojica momaka koji odbijaju vojnu slubu i sada su mirno sluali, ili se pravili kao da ne sluaju. A oni, koji bi kod Hitlera odmah bili ugueni plinom, bilo je devetero djece, meu njima i Babs, njezina prijateljica Jackie, njezin prijatelj, paralizirani Alojz, jo jedno dijete u kolicima, djevojice, bijahu to ona djeca koja su tako dugo uzbuena i oduevljena vjebala pisati nekoliko rijei za ovaj veliki dan. Mjesto: nova i suvie velika pota malog grada Heroldsheid. Sve se dugo pripremalo. Djeca su, tako je predviao nastavni plan, i tako je svakom dobronamjerniku govorio zdravi razum, morala izii i izvan kolskih zidova, morala su uiti i upoznati se s djelatnostima koje e im u ivotu bezuvjetno trebati. Danima su, dakle, pravili paketie, uvezivali ih s velikom mukom i na komadima papira ispisivali svoje ime i rijei. Specijalna kola Heroldsheid, kao i adresu, Specijalna kola Heroldsheid, gospodinu rektoru Heinzu Halleinu. Satima, danima je trajalo dok su ispisivali te ceduljice, dok su ih nalijepili na Page 184

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok pakete na kutije od cipela, od sira, od okolade, u kojima se neto nalazilo. Uzeli smo mali autobus akcije Briga za dijete drugog programa njemake televizije. U poti su hodali, hramali, vozili su ih k alterima, da bi predali pakete. Djeca su pomagala jedno drugom. Svaka pruena ruka bila je veliko djelo. Babs je vrlo teko radila svojom oslabljenom lijevom rukom, ali joj ipak nisam pomagao. Svi su oni ovdje morali uiti to je pota, kako se ondje treba ponaati. Morali su jo mnogo uiti ako su se htjeli snalaziti tamo vani u svijetu. Bila su otvorena tri altera. Kod dva altera sjedile su ene, a kod treeg mukarac. Poznavali su ve nae posjete, bili su pripremljeni. Slubenik je doviknuo odraslima: Zar nemate srca!? A kad bi to bila vaa djeca? to biste tada rekli? Na njega se izderao onaj ljutiti gospodin iji je sin svakog jutra morao putovati vlakom u Niirnberg. Slubenik se obratio meni: To se jo nikada nije dogodilo! Slubenice su napadale ljutite odrasle na svoj nain: Imajte samilosti! To su djeca, jadna djeca! Kakvi ste vi to ljudi? Vi utite! kretala je neka ena. Mi jo i izdravamo ta derita! Za takva to grad baca novac, novac od naeg poreza! Nau vlastitu, zdravu djecu da li e ih isto tako maziti? Hoe, govno! ujete li vi. poeo sam, ali se neki div progurao ispred ene i prijetei podigao aku na mene. Vi ete sad lijepo zavezati, da? Svaka je rije tona koju je ova dama izgovorila. Budite ljudi! Budite, molim vas, molim vas, budite ljudi, vikala je mala siva enica iz pozadine. I vi zaveite, da? Babs se stisla uza me. Tako zao. zato? Sada je ve nekoliko djece plakalo. Vidio sam nekog ovjeka koji je, ustro gestikulirajui, telefonirao iz javne govornice. Slutio sam s kim. ena od prije: Hodala sam kao istaica, godinama, sve za Paula. on je genij, kaem vam Ako taj bude studirao fiziku, dobit e Nobelovu nagradu, u to sam sigurna, to znam! Ali ga ne puste! Nitko mu nee pomoi! Sva mjesta su zauzeta. Kod nas se proteira-raju samo idioti! Dakle, konano je ta rije opet pala. Ne mogu hodati, ne mogu govoriti, ali ih, naravno, mogu proteirati! Nae ne! Strah, rekla je Babs pogledavi me. Sada je stajala na alteru pred simpatinim slubenikom. Pruala mu je drhtei svoj paketi, gurnula mu je i novac, uzela kusur. Nije, naravno, znala da li joj je tono uzvratio. To nije znalo nijedno od djece, koja su sve uplaenije predavala svoje paketie. Kasnije e s njima morati stalno ii netko od odraslih i pripaziti u trgovinama. Sirena je zavijala i brzo se pribliavala. Vani se zaustavio VW, dva policajca iz Herold-sheida nahrupila su u potu. Tko je zvao? Ja, rekao je ovjek to sam ga vidio u telefonskoj govornici. Uinite neto! To se ne smije dogaati! Ova djeca spadaju u svoj dom! Negdje sakrivena, a ne ovamo! Ona moraju ovamo, rekao je jedan od policajaca. Moraju? to vam je? Jeste li vi policajci? Vi ste tu za mir i red. To i inimo. Da ne puknem od smijeha! Ako vam ovdje ne odgovara, idite u DDR! viknuo je sivi mi u krajnjem uzbuenju. Tamo e gospodin doivjeti isto, rekao je policajac. Vi ste, dakle, komunist! I takvo to mi plaamo naim novcem! viknuo je mukarac. Svaa meu odraslima postajala je sve opasnija. Na djecu se gotovo i zaboravilo. Uplaeno i bespomono gurali su svoje paketie preko daske altera. Stajali su, sjedili u svojim kolicima, s paketiima u rukama to su ih s mukom adresirali i umotali. Drugi policajac je viknuo: Sada ete se, odmah, ponaati kao normalni ljudi! to su djeca kriva za to!? A to im ja mogu? viknula je neka debela ena. Ve ekam pola sata zbog tog malog kretena, gurnula je Babs. Ova se okrenula i prije no to sam je mogao zadrati, divlje je vrisnula i udarila debelu u cjevanicu. Vi ste je prva gurnula! rekao sam i drao je rukom na odstojanju. Babs je neprekidno vritala. Druga djeca su joj se pridruila. Paketii su letjeli zrakom i padali na pod. ao mi je, gospodine Norton, ali sada morate otii, rekao je prvi policajac. Da, rekao sam i dao znak naim momcima. Vodili smo, nosili i gurali djecu k izlazu. Podnijet u prijavu! Vidjeli ste kako me je udarila! Nita nisam vidio. Dakle, to je toDrite njihovu stranu, je li? Naa policija. Babs, doi. Podigao sam je u naruje. Spremali smo se otii. Pomagali su nam slubenici i neki drugi ljudi. Ostali su psovali nas, policajce, potanske slubenike i vikali jedni na druge. Konano su sva djeca bila u malom autobusu. Bila su vrlo uzbuena. Neka stara ena s torbom punom povra, nijemo nas je promatrala. Kad sam htio ui, zadrala me je. Okrenuo sam se: to hoete? Moj boe. ja, vi ste neto izgubili!. to? Ispalo vam je iz depa. Bila je to mala metalna ploica koju mi je dala Ruth. Rekao sam: Oprostite. Molim, oprostite. Hvala vam. Morate razumjeti da mi Razumijem vas, rekla je starica. Svijet nije dobar. Ulazite konano, gospodine Norton, viknuo je jedan od momaka koji je sjedio za volanom. Htio se to prije odavle odvesti. Uao sam u autobus. Krenuo je. Teturao sam kroz mali autobus u kojem su vritala djeca i udario se u glavu. A u nedjelju e svi skrueno poi u crkvu, a biraju dakako samo. Ah, umuknite, rekao sam onom drugom momku, onom s bradom, crvenom od bijesa. to ima od toga? Sjeo sam Page 185

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok pored Babs i buljio u malu metalnu ploicu to mi je bila ispala iz depa. Proitao sam to je na njoj pisalo: MIR SVIM BIIMA GAUTAMA BUDDHA Ne elim ubijati. Ne elim ubijati ljude koje ranije nisam ni vidio i koji mi nita nisu uinili. I zato neu pucati. Zato ne elim obui uniformu. Proao sam s tim. Rekao je to snani, bradati momak koji je odbijao sluiti vojsku. Rohrbach se zvao, Hans Rohrbach. Sjedio je pored mene na sasvim niskoj klupici u hodniku u kojem su s obje strane bile djeje spavaonice. Bilo je doba podnevnog odmora. Ruak je proao. Djeca koja su ila na potu sa mnom, s Rohrbachom i s njegovim prijateljem Ellrichom ve su na povratku zaboravila dogaaj koji se zbio. Nije bilo suza, ni napadaja, ni agresije. Objedovali su. Sada spavaju. U svakoj spavaonici sjedio je po jedan od onih to odbijaju vojnu slubu. Ja sam ve dugo ovdje i znam vam samo ime, gospodine Rohrbach, rekao sam. I ja samo vae, gospodine Norton. Kako ste zapravo doli ovamo? Da li ste mogli birati? Ne, poslali su me ovamo. S pismom od vojnog referenta. Moj otac ima tvornicu, znate. Aha! Ovdje su trebali ljude, to je bilo sve. Sad sam ve osam, ne, devet mjeseci ovdje. I vi ovdje radite kao to ostali u kasarnama ue ratovati. Da, sve je to isto. I zato ovdje sve radite i vozite autobus svako jutro i svako vee i. Da, da, radim sve. Jo uvijek nas je premalo. Nasmijao se kao da mu je neugodno. Zato bih lagao? U poetku, kada sam doao ovamo, okretao mi se eludac. Dva dana. Onda Onda? Onda, rekao je Rohrbach srameljivo, poeo sam voljeti djecu. Volim djecu, znate. Kao i va prijatelj Ellrich, zar ne? On tu djecu toliko voli, da eli ostati ovdje i kad istekne njegov rok. Da, gospodine Norton. Tako neto ide brzo. To i sami znate. I vi volite svu djecu ovdje, ne samo Babs. Danas, kad ste me ba upozorili, a i bez toga vidim da su to teko bolesna djeca sve ih poznajem sve ih volim. Radujem se danas to sam doao ovamo. Mogu pocrvenio je. Mogu pomoi toj djeci. Mogu uiniti da budu sretnija, moda ak i malo zdravija. Tako se teko izraavam Izraavate se vrlo tono. Vrlo ste realni, i to to inite je vrlo Ne. to ne? Ne recite tu glupu rije! Dobro. Ali vas ispunja radou to to inite. Rohrbach je ozbiljno rekao: To je do sada najljepe doba mog ivota. Onda ste znai pronali svoju ivotnu zadau. Pogledao me je ne shvaajui. Mislim: i vi ete ostati kao Ellrich, imat ete posao koji vas veseli. Ne! Ne? Naravno, ne, rekao je bradati Rohrbach. Rekao sam vam, moj otac ima tvornicu. Kod Erlangena. ensko rublje. Tamo u dalje raditi. Moram, jedinac sam. Moram preuzeti tvornicu. to je? Vrata pored nas su se posve tiho otvorila-EUrich je pomolio glavu. Spava li opet? Mravko Ellrich je kimnuo. Nije li to neobino? upitao me Rohrbach. Potvrdio sam. Bilo je zaista neobino. Babs je voljela Rohrbacha. Smijala se i igrala s njim. Ali kad: je poslije ruka trebala spavati i kada je Rohrbach bio na strai u njihovoj sobi, uvijek je izbijao pakao. Trebao se sama pojaviti i Babs bi bjesnjela. Ustajala bi u svom krevetu, udarala prema Rohrbachu, ve ga je nekoliko puta ogrebla i popljuvala. Pokuavao je uvijek iznova milujui je, povijajui je k sebi; uspjehu ni traga. Rohrbach je due vrijeme vrsto drao Babs. im bi je pustio ponovno bi ustajala i poinjala grepsti, pljuvati, vritati. Katkada je Rohrbach morao za vrijeme poinka zamijeniti kolegu. Babs, iako bi duboko-spavala, odmah bi se budila i bjesnjela. Osjeala je: Rohrbach je tu. Nije se dalo nita uiniti. Rohrbach je rezignirano rekao: Ja jednostavno ne smijem biti kod Babs kad ona treba spavati. Nisam za to sposoban. Rekao je. A Babs je bila ta koja je bjesnjela! Sad je Rohrbach tiho rekao Ellrichu: ao mi je, Karl, ali ako te sada zamijenim, teatar e odmah poeti i sva druga djeca e se probuditi. Pa jasno. Htio sam samo rei gospodinu Nortonu da su sva djeca ve zaboravila priu s pote. Hvala bogu! rekao sam. Najgluplje je bilo to to sam znao da postoje, takoer, dvije djevojice i jedan djeak koji kad bi trebali ii spavati, nisu podnosili Ellricha. Treba se samo pojaviti Rohrbach i oni bi odmah zaspali. I ova su djeca bila razliita, koliko god su bila meusobno slina u svojoj zaostalosti, bila su tako razliita kao i Rohrbach i Ellrich. Iako im je odluka bila ista: da nikada ne obuku uniformu. Bili su tako razliiti, a opet toliko slini, kao i mi, kao to su svi ljudi na ovom svijetu slini, a opet sasvim, razliiti. etvrtak, 7. rujna. Halo, halo? Monsieur Norton? Oui. Qui est la? Mon ptit chou, ne prepoznaje! vie moj glas? Rano popodne. Pozvali su me u sobu doktora Halleina. Telefon. Suzy! Kako si! to ima nova? Zato si nazvala? Ne smije se ljutiti Samo reci! Ne ljutim se. Mon ptit, morala sam te odmah nazvati. Utanaili smo prije jednog sata. to? Dan kada se udaj em za svog malog grofa. Poela je plakati. Ne, na, na, na. Suzy! Prvog studenog kod matiara. I crkveno. U nekom posranom mjestu, gdje se nalazi jedan od njegovih dvoraca. Najvei. Tu u i ivjeti. Mon ptit, to ti je mrana provincija. Moram napustiti Pariz, svoj Pariz. ponovno napad plaa. Sve naputam, prvog studenog sam uistinu grofica. Srdane estitke, cheri! estitke? ubre, ubre! ubre! Page 186

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok Moram te prije toga vidjeti. Moram te svakako vidjeti. Samo jo jednom! Ali. Molim te, Phil Zna. Moj mali grof mora najprije otputovati da sve pripremi. Dvorska pripovijest. Dolaze same grofice i grofovi. Da se pobljuje! Moram te jednostavno jo jednom vidjeti prije no to nestanem u zaborav. Ako me imalo voli doi e prije u Pariz! Da imam neto o emu mogu sanjati tamo u Normandiji U redu, Suzy. Uvijek je bila dobra prema meni. Tako susretljiva. Hvala ti! Kada dolazi? Ne znam jo Najbolje odmah pred prvi. Tada on sigurno nee biti ovdje. Tada neu vie imati stan na Place de Tertre. Tada u stanovati ve u njegovoj palai u gradu. Ali nas dvoje emo otii u neki simpatini lokal, da? Da, Suzy. Znala sam da me nee jednostavno ostaviti na cjedilu. Ima moj broj, nazovi me pravodobno. Da. Hvala, hvala cheri. ah, da kako je mala? Jo uvijek posrano, je 1? Da. Praznine u pamenju, rekla je Silvija. Potpuno iznenada praznine u pamenju. Bio je petak, 8. rujna, popodne. Sunce je koso padalo kroz prozore i kroz sputene rolete u Silvijinoj garderobi. Na terenima se upravo snimala scena s lopovskim sucem Azdakom i njegovim prijateljem au-vom. Pria s bjeguncem. U Madridu je bilo jo veoma toplo, ali ne vie vrue ve dva dana, kao to su mi rekli kad sam doao. Iznenada je vruina, inilo se, popustila. Silvija je skidala minku. Kosu je podigla i povezala tankim rupcem. Imala je na sebi samo bijeli tanki i kratki kuni ogrta, i gledala se u zrcalo dok je skidala minku s lica. Doletio sam prije dva sata i odmah se odvezao u atelijer poslije Suzy nazvao me Bracken. Bilo je krajnje vrijeme da doem. Novi problem. Sve u saznati. Moram odmah doi. Dakle, doao sam. MIR SVIM BIIMA. Mogla sam upamtiti svaki dijalog uvijek, i najdui, vuiu, zar ne? Da. A sada? Uostalom, ovdje je ek. Dala mi ga je, pogledao sam ga. Njezin konto. Njezin rukopis. Vrlo velika svota. Veoma irokogrudno, doista. arobnice, to je previe. Nije previe! Ti sada treba mnogo! Za putovanja, za telefoniranja, za Babs Ali ja dobivam plau efa proizvodnje. Ne, ja elim da ima vie. Dakle, hvala ti, arobnice, hvala. Zna, sada jednostavno zaboravljam svoje dijaloge, osta jem nekako u zraku. No, konano opet dobra vijest! To, dodue, nije katastrofa, doista nije! Ali jednostavno trebam crnca, inae sam nigdje. Crnac se u filmu zove velika crna ploa koja se nalazi ili izvan kamere ili izvan kadra. Na njoj su bijelom kredom ispisane reenice za glumca koji ne moe upamtiti tekst. Tada mora neprestano pogledavati prema crncu. Ako je kadar dui, ima vie takvih crnih ploa meu dekoracijom. Posebno je zabavno kad je neki glumac jo i kratkovidan. Nema uope razloga za uzbuivanje, vuiu. Naravno da nema, arobnice. Nitko se ne uzbuuje. Ni Julio, ni Bob Cummings, ni Rod. Te praznine u pamenju ipak imaju neki uzrok, arobnice. Okreni se. Ustala je. Okrenuo sam se, jer sam znao da e svui kuni ogrta i odjenuti grudnjak, gaice i haljinu. Morao sam se, dakle, okrenuti da je ne bih vidio golu. Ja, njezin ljubljeni vui. Naravno, da ima razloga. Ugledao sam zrcalo ispred sebe. U zrcalu sam vidio Silviju. Potpuno golu. Nisam osjetio poudu, ni najmanju. Lester mi je objasnio razlog. Lester Ovaj, doktor Collins. Rekao je da je to posljedica paronthil injekcija. Divan lijenik. Joe e se radovati. Kakav je to idiot od lijenika? Vani niz hodnik netko je urio, neka djevojka i vikala je: Vikala je panjolski da joj je dosta, dosta, dosta, da e sve poslati k vragu, neka si produkcija potrai drugu pomonicu, minkerku, budu li joj gospoa i gospodin Patter-son neprekidno prigovarali. Rad na filmu je trajao, dugo. I jo e dugo trajati. Uvijek je jednako. Najprije se svi vole, a onda su svi razdraljivi. Kad film zavri, nitko vie nikoga ne moe smisliti, izbija otvorena mrnja. Uvijek je jednako. Silvija je zakopala svoj grudnjak. Lester nije idiot. Lester je genij. Da bih uope mogla snimati da uope mogu biti tako mirna, uravnoteena kao to jesam, usprkos jadnoj Babs, usprkos svemu, to mogu samo njemu zahvaliti. Joe to zna. Rekla sam mu. Razgovarao je telefonom s Lesterom. Dugo. Lester mu je sve objasnio. Joe je sve shvatio i zahvalio Lesteru. Obukla je gaice. Zahvalio? Da, vuiu. Gdje je sad to je sad? to? to je sad? Ti si rekao ah, nita. Lunjala je po garderobi, nije znala to trai. Sigurno svoju haljinu, ali je zaboravila. Dakle, Joe je zahvalio Lesteru. Da. Vidi. tu je ta prokleta krpa! Vidi, vuiu, Lester je morao davati injekcije. Obukla je utu haljinu. Bezuvjetno, da me umiri. Najprije je dola narko-hipnoza, pod kojom mi je davao naredbe. One su od mene nainile ponovno ovjeka. Te kratke hipnoze pod paronthilom. Pitaj ako eli. Igrala sam bolje nego prije toga. To je tono, rekli su mi to Rod i Bob Cummings na telefonu. I rekli su mi da se boje za Silviju, zbog tog psihijatra. Nisu mogli nita poduzeti protiv njega. Rekli su da bih moda ja tu mogao neto uiniti. Silvija se vratila toaletnom stoliu i poela eljati kosu. Bila je moda jedna ili dvije injekcije previe, vuiu, razumije? Bilo mi ih je potrebno mnogo, inae me Lester ne bi mogao tako dobro srediti. Jedna, dvije injekcije previe pribavile isu ti praznine u pamenju. Da. Sada se samo Page 187

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok povrno minkala. Nikakva nesrea, rekao je Lester. Rekao je i da Cava, rekao je i Joe. Svi su rekli. To nije trajni gubitak pamenja. Proi e. Kada? to kada? Kada e proi? Tko? Nita. Priaj dalje. Paronthil je udotvorno sredstvo, ali uzrokuje popratne pojave. Valja odmah prekinuti kad one nastupe. Lester je odmah prekinuo. Sada dolazi prava analiza, zna, vuiu. A praznine u pamenju? To je stvar dana. I tada. kuda e? Govorit u s Lesterom. Ti uope ne zna gdje je. U kantini. Rekla si mi. Prije deset minuta. Zbilja? Da, tamo je. Izvrsno, vuiu. Ti e ga odmah oboavati, kao i ja. Sigurno? Na hodniku sam nasmrt opsovao na njemakom. Silazio sam uskim stepenicama u prvi kat. U susret mi je dolazila Silvija. Naravno, nije to bila Silvija. Carcnen Cruzeiro, du-blerka. Imala je na sebi samo tanki kratki ogrta. Upravo je bila skinula minku. Zdravo, Carmen! Dobar dan, gospodine Kaven. Gledao sam je i osjetio kako mi krv, sva moja krv, pomislio sam, udara u jednu toku. Blesavo. Potpuno blesavo. Upravo sam vidio Silviju golu, bez ikakva osjeaja. Sada sam vidio njezinu dublerku i zamalo to joj nisam strgnuo ogrta s ramena i povalio je ovdje na stepenicama. Bradavice na grudima probadale su tanku tkaninu. Pristupio sam joj. Stisnuo sam je uza se, uhvatio sam je za grudi i trljao joj bradavice. Stenjala je. Tada su moje usne potraile njezine. Bio sam izvan sebe. Ako netko naie, ako nas netko vidi svejedno! Doi u veeras, rekao sam i jedva sam govorio od uzbuenja. U devet. Da, rekla je Carmen. Da. Istrgnula se i odjurila uza stepenice. Gledao sam njezine noge, njezine butine, njezinu stranjicu, samo to nisam no dobro. Potrajalo je dok sam ponovno mogao disati i kretati se. Otiao sam u kantinu. Za stolom u blizini anka sjedio je doktor Lester Collins. Nosio je bijele cipele, bijele arape, elegantno odijelo od finog bijelog materijala, plavo-bijelu prugastu koulju, plavu kravatu, svileni rupi isto plave boje u depiu svoga kaputa. Hej, Lester! rekao sam. Pogledao me je indignirano. Dobar dan, gospodine Kaven. to pijete? Din s tonikom. Mahnuo sam konobaru i naruio takoer din s toeikom. estitam, Lester, rekao sam. Bio sam istodobno lud za tom Carmen i bijesan na tog lijenika. A to je vrlo opasna mjeavina. Izvrsno ste sredili Silviju. Dragi imoj mladi prijatelju, rekao je doktor Collins i prebacio nogu preko noge nakon to je prethodno povukao nogavicu, elio bih vas najhitnije zamoliti da me ne oslovljavate imenom i da ne budete bezobrazni. Inae u se na vas potuiti gospodinu Gintzburgeru. Da se Silvija nalazi u tako izvrsnom stanju. Vi kaete Silvija, Silvija vas naziva Lester? Kakva je to pria? Odnos povjerenja izmeu pacijenta i lijenika. Silvija ima apsolutno povjerenje u mene. Da se nalazi u tako izvrsnom stanju ima zahvaliti iskljuivo. Izvrsno stanje! Ne moe zapamtiti svoj tekst, sve zaboravlja, treba crnca! Razgovarali smo engleski. Konobar je doao i donio moj din s tonikom. Naduak sam ga ispio od srdbe. Mladi prijatelju. jo oholiji budite bez brige. Vi kao laik to ne moete ocijeniti. Marko-analizom i paronthi-lom uspjelo mi je dosegnuti prvi stadij kod Silvije: ope smirenje. Ovo ope smirenje ostavlja za. no da, laika, kakav ste vi dojam kao da Silvija nije vie na svojoj staroj duhovnoj razini. To je tono. Doputate li da izgovorim do kraja, gospodine Kaven, da? Hvala. Strunjak zna da tamo nije tako, nego da je na taj nain postignut temelj za otkrivanje onoga to je potisnuto tu podsvijesti, za prepoznavanje kompleksa. Srknuo je iz svoje aice i mahao svojom bijelom lijepom cipelom. Kompleksa, ha? pitao sam. Pravio se kao da nita nije uo i nastavio: U biti, ikod SiMje se radi o regresiji prema ranijem stupnju razvoja, sa kojeg se moe oblikovati nova linost. To je moj zadatak gospodine Kaven, kada prijeem na analizu. Napravit ete vi govno, rekao sam. Jednostavno nestanite. Dosta mi vas je! Cupkao je svoj mali rupi: Gospodine Kaven, izriita je elja mog starog prijatelja Joea da nastavim lijeenje on je esto doivio moje uspjehe. Vi ste u svakom sluaju suvini u vremenu koje dolazi. Morat u predloiti da odmah nestanete. Odmah. Gutljaj, cupkanje. Mahanje cipelom. Odbijam sjediti za stolom s primitivcem poput vas. Onda idite! Idem samo do telefona da nazovem Joea i da mu saopim vae neopisive drskosti. Mislim da e se Joe odmah sloiti da nestanete. Buljio sam u njega. Idite, gospodine Kaven. Morate konano misliti i na svoju budunost. Ustao sam i stisnuo aku. To bi bio va kraj, gospodine Kaven, vjerujte mi. Ako ine samo i dodirnete, pa makar i nehotice. Otiao sam, nazvao Joea u Hollywood i poalio se, a Joe je rekao da je taj Lester genij i da samo on moe Silviji pomoi da izdri snimanje cijelog filma, a da sam ja u drugom planu. Moram biti razuman i ispriati se Collinsu. Konano, nismo li jedna velika sretna obitelj, zar ne? A kad samo pomislim da bih mogao izlanuti sve o Babs? To vam nitko ne bi vjerovao, Phil! O, taj slatki glas! Babs je u najboljem zdravlju. U nekom internatu u Sjedinjenim Dravama. Za nudu moemo navesti i internat i predstaviti Babs foto-reporterima. to. to moete? Babs je u Heroldsheidu! To nije Silvijina Babs, Phil! To je vaa Babs! Silvijina Page 188

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok Babs je potpuno zdrava, ve sam rekao, svakome u to rei, a ako je potrebno i dokazati. To je nemogue! Vi nemate pojma to je sve mogue! Zar vi mislite da smo mi spavali? Mi imamo jednu nedirnutu, zdravu Babs koju moemo pokazati u svako doba. Sa svjedocima i svim ostalima, onda e po vas biti loe, vrlo loe, Phil. to ste uinili? To se vas ne tie. Ne smijete nas smatrati budalama, Phil. I sada idite mom prijatelju Lesteru i ispriajte se. Onda je spustio slualicu. Bio sam uvjeren da ne blefira. Dogodilo se neto to nisam znao. Nisam to trebao znati jo dugo, sve dok nije dolo do katastrofe. Jer postojala je jedna doista potpuno zdrava, vesela Babs u nekom internatu u Sjedinjenim Dravama, iako to zvui ludo. Otiao sam u kantinu i rekao Lesteru, koji je sada puio lulu, da mi je ao i da se ispriavam. On je kimnuo, opratajui mi i gledao mimo mene. Nije rekao ni rijei. Ti si jednostavno suvie uzbuen, vjeruj mi, Phil. To je poznata pria. Boe, kad te samo pogledam. Mukarac kao ti! Eto, ivci. ivci. opusti se, molim te, dragi opusti se potpuno. Tada e vidjeti kako sve ide. Tri puta sam se oputao i sva tri puta nije ilo. ao mi je, Carmen. ao! Nikada to vie nemoj rei! Doi, ja u Ne, neu. Osim toga, ni to ne bi ilo. Bilo je 22 sata i 30 minuta uvee. Leao sam mokar od znoja i potpuno gol na irokom krevetu Carmen Cruzeiro, u njezinom apartmanu br. 12 hotela CERVANTES, na Trgu de las Descalzares Reales. Gorjela je samo svjetiljka sa crvenim zaslonom. Pravi ugoaj. Carmen, gola kao i ja, sklup-ala se pored mene i hrabro se pokuavala nasmijeiti i milovati me. Pusti to! elim ti samo pomoi. Privukla je noge. Bila je doista zabrinuta. Na zidu nasuprot krevetu visjela je jeftina reprodukcija Velazquezove slike Dvorkinje sa infantkinjom Margaretom. Kunem ti se, Carmen, takvo to mi se jo nikada nije dogodilo Danas u atelijeru zamalo to te nisam silovao, tako sam bio divlji! Ve mjesecima nisam bio ni sa kojom enom To je to, zapalila je cigaretu i puila. Odviknuo si se, ivci, ima mnogo posla. Ti si bik. Ti si ludi mukarac, odmah sam to shvatila, to jednostavno znam. Glupost! Impotentan sam. Malko prerano. Prestani konano s tim! Ove su noi mladii svirali na ulici ispred hotela i stvarali buku. Ti i impotentan! Mado-na! Jo nikada nisam vidjela takvog Jadni, slatki. dopusti mi. Ne. Molim te! Ja osjeam se tako krivom. Nee sada valjda ti poeti? Bila je draga, ta Carmen, doista. Brbljala je o svemu i svaemu i donijela je neto za pie, a onda je donijela aparat za masau i druge stvari i odigrala malu predstavu da bi mi pomogla. Ali mi nije pomogla. Nita nije pomagalo. Sam sebi izgledao sam nepodnoljivo smijean. Nisam vie mogao izdrati, otiao sam u kupaonicu i zatim se obukao. Kad sam se ponovno vratio u spavau sobu, Carmen je sejdila s aparatom za masau u ruci i plakala. To je naprosto bilo suvie. Poljubio sam je u kosu, govorio joj mnoge slatke rijei, a ona je i dalje jecala i govorila da se tako stidi to je zakazala. Ona! U predsoblju sam ve mislio da mi je bolje. Bilo mi je bolje. Bit e mi mnogo bolje. Uskoro u sve zaboraviti, to je samo lapsus koji se svakome moe dogoditi, zar ne? Bili su to doista ivci, razmiljao sam. Uskoro u se opet osjeati sjajno. I takvo to mi se nikada vie nee dogoditi. Kada budem imao manje briga, mislio sam. Mislio sam. Kada sam doao u CASTELLANA HILTON, bilo je pola tri ujutro. Jedva sam hodao, tako sam bio pijan. U tri bara sam se nalio, kasnije nisam imao pojma gdje sam to bio, a u jednom su mi djevojke ukrale novac. Noni vratar znatieljno me je pogledao pruajui mi moj klju. Iznajmili smo jo jedan apartman to je uinio Bracken. Navodni je razlog bio to je za vrijeme snimanja Silviji potreban apsolutni mir i mora rano ii u krevet. Zato smo imali odvojene spavaonice. Iz jednog apartmana moglo se prijei u drugi. Papiga koja je unijela govoriti spavala je na svojoj ipci pored sada ve zatvorenog vodoskoka. Liftom sam se odvezao u svoj apartman i pred vratima skinuo cipele. Tada sam na prstima proao kroz oba salona, do Silvijine spavae sobe. Pritisnuo sam kvaku. Soba je bila zakljuana. Oslunuo sam i uo Silvijino lako hrkanje. Otiao sam u svoju sobu, svukao se, na brzinu okupao i legao u krevet. Te noi nisam spavao ni tri sata. Silvija me nala oko sedam sati ve odjevenoga. I ona je bila odjevena. Dorukovali smo zajedno, alili se i brbljali o beznaajnostima. I o Lesteru, naravno. Rekao sam da je on jednostavno fantastian i da sada to znam. Tada sam odvezao Silviju u njezinom rolls-royceu na terene i otpratio je do njezinih minkera. Tu je sjedila Carmen. Svi smo se srdano pozdravili. Carrnen je bola posebno srdana prema Silviji. I prema meni, ali tako da sam samo ja to primijetio. Dva dana sam ostao u Madridu, glumio efa proizvodnje i cijeli sam dan bio na terenu. Naravno, i opet su dolazili reporteri i fotografi. Rodu, Cum-mingsu i da Cavi priznao sam svoju nemo. Ni ja im nisam uspio skinuti s vrata tog Collinsa. Uvidjeli su to krguui zubima. Silvija i ja smo u Hiltonu jeli takoer u sobi. Bilo je dovoljno mjesta. Potom bi rne Silvija poljubila u obraz ili u elo i nestajala u svojoj spavaoj sobi. Uvijek se zakljuavala. Kad sam odlazio, Silvija me odvezla na aerodrom, s nama su bili Page 189

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok i foto-reporteri i nisu nas ostavljali do posljednje sekunde. Silvija mi je rekla da e sada, toga dana, imati svoj prvi sat analize s Lesterom. To e biti fantastino, zar ne, vuiu? I ti tako misli? Naravno. Ovaj razgovor vodili smo na stepenicama jeta SUPER 111, dok su nas jo slikali foto-reporteri. I molim te, vuiu, uredi susret s Babs. Rekao si da e to uiniti. Neemo dugo ostati u Madridu. Kasnije neu moi doi u Njemaku. Moja dva slobodna dana dobivam ovdje, na ovim terenima. Sve u urediti, rekao sam. Moramo samo biti oprezni, to ti je jasno, zar ne? Bit u beskrajno oprezna, vuiu. Ah, kako se samo radujem svom zlatu. Htio sam je pitati da li zna neto o tome da je Joe navodno u neki ameriki internat smjestio jednu potpuno zdravu Babs, ali sam to za sada ostavio. To bi je vrlo uplailo, radilo se o nekoj Joeovoj svinjariji, iako ja nisam mogao zamisliti o emu se zapravo radi. U Parizu sam se odvezao u Le Monde. Presvukao sam se tko zna koji put! u Philipa Nortona i odletio Lufthansom u Niirnberg. Tamo me je na aerodromu opet ekala Ruth. Kada smo sjedili u njezinom VW, poljubili smo se i ovaj mi je poljubac pomogao da za ikratko vrijeme zaboravim sve to sam doivio, moje zakazivanje kod Carmen, moj poraz kod one svinje doktora Collinsa i neobinu, neshvatljivu Joeovu priu o nekoj Babs koja zdrava i vesela ivi u jednom amerikom internatu. Ispriao sam o tome Ruth. Rekla je: Oni su neto pripremili za sluaj da togod procuri. Ali to? Kako je to mogue? Odakle zdrava Babs? Oni imaju veoma mnogo novaca, zar ne? odgovorila je Ruth. Kada se ima mnogo novaca, tada je sve mogue. Oni se moraju zatititi. Ve emo otkriti kako su to uinili. Ili, bolje rei, mi nikada to ne smijemo otkriti. Ah, Phil, Babs je sada u dobroj fazi. U boljoj nego ikada do sada! Idem s tobom u Heroldsheid. elim biti prisutna kada bude vidio kako se sve poboljalo, sasvim iznenada. Krenula je. Neko vrijeme nisam nita govorio, nego je samo promatrao, dok nije primijetila moj pogled. Bespomono se nasmijeila. Uvijek je sve gore. Okrenula je kola i oboje smo se nasmijali, a ja sam mislio: Boe moj, kako volim ovu enu! Koliko jabuka lei na stolu? Jedna. Tono, Babs. Gospoa Pohl, desna ruka rektora Halleina, sjedila je s Babs u jednoj sobi srednjeg razreda. U pozadini smo stajali Ruth i ja. Gospoa Pohl je stavila jo jednu jabuku na stol. A koliko jabuka ima sada? Sada su dvije, rekla je Babs. Ruth je stisnula moju ruku. Dola je kritina toka, znao sam. Babs nije do sada nauila brojiti dalje od dva, usprkos svim naporima. Dugomjeseni trud ostao je uzaludan. Babs nikako nije mogla dalje, pa makar je ga Pohl poduavala bilo kojom metodom, a bilo ih je vrlo mnogo. Sada je stavila treu jabuku pred Babs, koja je tu stajala u laganoj haljinici s naoalama za kiljave i bila veoma koncentrirana. Ga Pohl je rekla: Odlino, Babs, sasvim izvrsno. Da, bile su dvije, a koliko ih je sada, ako dodamo jo jednu? Babs je utjela. Zatvorila je jedno oko i pogledavala prema nama traei pomo. Mi smo bezizraajno utjeli. Onda, koliko ih je sada, Babs? gospoa Pohl je milovala dijete. Eh. da Ali, Babs! To nije teko. Najprije je bila jedna onda su bile dvije, koliko ih je sada? Babs se poela ljuljati tamo-amo od naprezanja. Jednog sam trenutka pomislio da e briznuti u pla, a onda sam odmah opazio da se smijei. Brzo je uzela jednu jabuku u ruku, pogledala ozareno gu Pohl i objasnila: Ovu u sad pojesti, a onda su opet dvije! Bravo! Uzviknula je gospoa Pohl. Bravo, uzviknula je Ruth. Ja nisam mogao progovoriti. to sam ti rekla? apnula mi je Ruth. Kimnuo sam. Iao sam k Babs. Podigao sam je, a ona se uhvatila za mene i poljubila me nekoliko puta, i ja sam poljubio nju. Srea, gospodine suce. Velika srea, zbog toga to je Babs bilo bolje, kako mi je objasnila Ruth. Jo uvijek nije mogla bro-jiti do tri, ali to nije bilo vano. Ali pokazala je prve potpuno jasne znakove da opet moe logino misliti. Dosta, molim te, mon petit chou, dosta. Ali cheri. nije li ve! Budi mirna! Bio sam sav izvan sebe. Jo nikada u svom ivotu nisam takvo to doivio. A ilo je to tako ve tri sata, s pauzama, nikako da mi postane dosta. Suzy, moja mala, slatka kurvica, s dugom plavom kosom, vrstim prsima, najljepom stranjicom to sam je ikada vidio, nije se vie micala iako se na poetku tako luckasto ponaala. Leala je tiho, a njezino me odbijanje inilo samo jo nasrtljivijim. I kada sam opet bio gotov, vjerovao sam da e mi pui glava. Klonuo sam na nju i ostao, sopui leati. Onda sam se skotrljao u stranu i dugo nismo progovorili ni rijei, tu u prekrasnom krevetu, u prekrasnoj gradskoj palai Suzynog grofa u Aveniji Foch. etvrtak, 28. listopada 1972, oko 22 sata. Suzy se konano uspravila i natoila nam ampanjac. Srebrna posuda za led stajala je kraj njezine strane kreveta, ae su bile prave kristalne. Bio je to Dom Perignon, godite 1961, jedno od najboljih godita, moj gospodine suce, ve trea boca otkada sam ovdje. Suzvne su ruke tako drhtale pri nalijevanju da je neto ampanjca prolila. Uzeo sam au i pili smo. Suzy je rekla: to je s tobom, cheri? Takvo to nisam doivjela u cijelom svom ivotu. Ni s tobom, ranije. Ti siti si lud. Nita nisam odgovorio i samo sam au pruio Suzy a ona je opet neto prolila pri Page 190

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok nalijevanju. Pio sam i svog me obuzelo beskrajno olakanje. Zbog impotencije! Mislim da sam te veeri, u listopadu, toliko mnogo pruio kao nikada prije, a bilo je toga i prije, o da! Bio ti tko bio, mislio sam, a netko i neto ipak mora biti u to vjerujem, dakle, ja ti se zahvaljujem, Phil! I tebi takoer, Suzy! Nazvao sam je iz Heroldsheida i najavio svoj dolazak, jer sam morao u Madrid jo iste sam noi morao odletjeti jer sam u rano jutro morao biti tamo, a ona je vriskala da nee. Razlog: njezin je mali grof, ini se u ovom gnijezdu htio proslaviti svadbu a la Hollywood. Pozvao je sve svoje namjetenike na posjed, sve, ak i samog nadstojnika svoje palae u gradu, da bi mu pomogli. Nije izlazio na kraj s poslugom koju je imao na selu. Bili smo sami u ogromnoj kui. Zato sam i mogao doi. Suzy je, naravno, najprije imala stanovitu grinju, a imene je upravo to uzbuivalo: Ljubiti je jo jednom u kui ovjeka koji ju je za tri dana htio uiniti groficom. Naravno, to je odmah uzbudilo i Suzy. A ako nas netko primijeti? Ako nas otkriju? Ponovno sam se uplaio. Pa to, rekla je Suzy, riskirat emo, ako me ulovi i najuri, neu postati njegovom enom. Cheri, cheri, to je prokleto uzbudljivo. U njegovoj kui! U njegovom krevetu! Naravno, uinit emo tako? Doi e? Na Orlyju je ekala posada jeta SUPER-111. A ja sam, dakle, sjedio tu, na grofovom krevetu, imao sam iza sebe tri najlua sata s njegovom groficom, i pio sam njegov ampanjac. I obukao sam jednu od njegovih svilenih. pidama jer mi je postalo hladno. Suzy je otrala gola u kupaonicu. uo sam kako se pere te sam poao za njom da se i sam operem. Ono prije, rekla je Suzy na bideu, u jednom sam trenutku povjerovala da u umrijeti. I pomislila sam, daj da umrem, dragi boe. Nema ljepe smrti, rekao sam perui se. To je to uvijek elim. Poto moramo svi umrijeti, elio bih umrijeti pri tome. I ja, dodala je Suzy. Donio sam ae, a ona je tu sjedila i pila, i ja sam pio, i odloio sam au, a Suzy se smijala. to je? Moj grof, ne. to, tvoj grof ne? Taj ne eli umrijeti. Ne piri tome? Uope ne. to znai: uope ne? Jednom sam mu rekla kada se tako pravio vaan svojim silnim bogatstvom, zna Hm. tada sam mu rekla: I to ima od toga, me moe ga ponijeti u grob. To nitko ne moe! A on je rekao: Dobro. Ako ga ne mogu ponijeti, onda jednostavno neu umrijeti. Taj ima humora! rekao sam. Ah, to! Taj je blesav kao jaje. On je mislio ozbiljno! Ne! Da! Suzy! Kunem ti se. Onon. Oh, boe, samo kad pomislim na dasu, bude mi zlo. Njegova mizerna, rahitina figura. njegova prevelika glava tako degenerian Ali, tako bogat, rekao sam. Da, tako bogat, dodala je Suzy. Tada smo utjeli, razmiljajui, ja u grofovom kunom ogrtau, Suzy u kratkom kaputiou za plau, od frotira. Ovu veer neu nikada zaboraviti, rekla je Suzy. I ako doivim stotu. Ni ja. Zna li to me toliko oduevilo? to? To da nosim njegove stvari, pijem njegov ampanjac i u njegovom krevetu. Prekrasna je to stvar, drugome nabiti ogromne rogove. Ah, cheri, kakva teta da na ovome svijetu nikada pravi ljudi nisu zajedno, ha? Da. Ali sad bar imam neto o emu mogu sanjati, dugo. rekla je Suzy. Smijem li ti pisati. Kad god hoe. Mi se ne smijemo samo tako zaboraviti. Ne. Pogledao sam na sat, koji je bio iz mramora i zlata. Moram ii. Jo samo etvrt sata. Samo jo etvrt sata, molim te. Ne mogu, Suzy. Ostao sam jo gotovo itav sat. to to znai otpustiti uzde? pitao je Rod Bracken. Otpustiti uzde nije loe, doktore. Sami ste rekli da vam je Silvija pri jednoj takvoj seansi praktiki otkopala hlae i onda vas silovala. Doktor Lester Collins postao je tamnocrven u licu. Toga jutra je nosio smee odijelo, isto takav rupi, cipele u tonu, smeu kravatu i koulju koja je odgovarala odijelu. Mirisao je po kolonjskoj vodi. Bilo je devet sati, 29. listopada, petak. Sjedili smo u mom salonu dvostrukog apartmana u CA-STELLANA HILTONU. Ja sam dorukovao. Druga dvojica su gledala. Silvija je ve poodavno bila na terenima. Spavao sam za vrijeme leta u avionu kao mrtav, a potom jo i ovdje u hotelu. Ne doputam da se tako nepristojno izraavate, rekao je doktor Collins. Dobro, Silvija vas je samo. Zazvonio je telefon. Poslije onoga to se dogodilo pozvao me je Bracken u Madrid. Doao bih u svakom sluaju. Dobro se poklopilo ovaj put sa Suzy. Ve smo ranije najavili razgovor sa Hollywoodom. Tamo je jo bila no. Upozorio sam ih na to. Svejedno, rekao je Bracken, onda u probuditi Joea. Ako doktor eli danas letjeti, Joe to mora znati, a i zato to eli. Digao sam slualicu. Na aparatu je bio Joe. Uzbuen i ljutit, puhao je kroz nos. Jeste li poludjeli, Phil? Znate li koliko je sati? Dao sam slualicu analitiaru. Hajde, rekao sam, sada priajte vi, Lester. Nije ga to ni najmanje uzbuivalo. Pozdravio je srdano svog starog prijatelja; ta on sam nikada ne bi nazvao, ali smo ga mi na to prisilili. Onda smo iz njegovih usta uli slijedee: Sluaj, Joe, ti zna koliko puta sam ti pomogao. Da, upravo Sada je ovdje to opet nastupilo prijenos je bio prejak. Moram prekinuti terapiju. Ne, o ne ja ne naputam bolesnu osobu. Naa je draga Silvija u redu. Ali ne mogu due. Ne, budi miran. Joe, to se nee ponoviti. Letim u podne. Budi bez brige. Page 191

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok Da, da, Joe, ao mi je, ali Silvija se zaboravila Ona me je mislim nisam se mogao oduprijeti. kada je. Da, da, isto kao i kod Lore potpuno isto, Joe! Sjea se Bilo je potpuno isto i onda sam morao prekinuti lijeenje. Postoji i neto kao etika. Dvojica gospode ovdje, Kaven i Bracken, to ne razumiju. Ti to razumije! Ne doputam da me vrijeate i sada govori ti, molim te, s ovim gospodinom Kavenom! Dao mi je slualicu. Phil, moj mladiu, ako ti ili Bracken prigovorite jednom jedinom prljavom primjedbom tom udotvornom lijeniku, bit e vraga, jasno? Lester je i opet uinio udo. Okay, Joe, rekao sam, ako vi tako mislite. Ja ne mislim, ja znam. I recite Rodu da jednostavno mOra drati jezik za zubima, inae e me upoznati s druge strane. Lester je. svetac! Moramo inu zahvaliti na koljenima! To to se dogodilo ne znai nita. To ja poznam. jednostavno prejaki prijenos. Ali Joe, Silvija je doista sa svojim lijenikom. Ne izgovaraj tu rije! to vi znate o psihoanalizi! Govno vi znate! Dakle, budite mirni, i ja sam. Sa Silvijom se vie nikada nee neto tako ponoviti. Lester ju je izlijeio. Tada Joe jednostavno spusti slualicu. Ispriavam se, doktore Collins. I Bracken se ispriava. ao nam je da smo se istrali. Ali kao laici. morate razumjeti. to je zapravo na stvari? upitao je Bracken. Silvija je sjela do njega i upravo ga je Zavei! rekoh. Ali ona mi je ispriala, i on priznaje! Sve je okay, rekao je Joe. To se dogaa. Doktor je svetac. On je izlijeio nau Silviju. Potpuno izlijeio. Ti si pobenavio, potpuno pobenavio! Bracken se uzbuivao. I ako naa Silvija opet pone veselo sa svakim nosaem kablova. Zavei! rekao sam, mjeavinom srdbe, veselosti i straha. Tako to, Silvija nikada nee uiniti, zar ne, Dok? Pustio je da ga dva puta pitam, a onda je odgovorio milostivo, s podignutim obrvama: Naravno, ne. Nakon mojeg naina lijeenja. Samo me jo jedno zanima, rekao sam. A to je, gospodine Kaven? to znai prejaki prenos. Ja sam samo idiot. elio bih to znati, doktore? ovjek nije imao ni najmanje smisla za humor. Ironija na njegov raun znaila je izgubljeno vrijeme. Zabacio se u stolcu, pritisnuo vrkove prstiju i poeo docirati pun dostojanstva: Prijenos je obostrano bio prevelik. Suvie prisan odnos. Prevelika veza. To se dogaa. Vidite, ja posjedujem izuzetno snanu strukturu osobnosti. To nije moja zasluga. Dugogodinjim lijeenjem tako izuzetnih ljudi kao to su glumci, i upravo glumci, samo oni najvei. Dakako bio sam stalno izloen djelovanju izuzetno jakih struktura osobnosti. To je na mene isijavalo i inilo da je moja vlastita osobnost postajala sve jaa. U nekim sluajevima, Joe to zna, bio je kontakt, prijenos izmeu mene i pacijenta toliko prejak da je dolazilo do dogaaja kao to su ovi sa Silvijom. Jasno? Ne, rekao je Bracken. Potpuno jasno, rekao sam ja, i pregrizao sam pitanje a li je Lester takve jake prijenose i s takovim rezultatima doivljavao i kod lijeenja mukih zvijezda. Onda, spremit u svoje stvari, ree Collins. Ustao je. Tko dobiva moj raun? Mi ovdje, SYRAN PRODUKCIJA, odgovorio sam. Collins nas je obojicu pogledao kao zadnje smee i nestao bez rijei. Prvi put u ivotu vidio sam Brackena da je zanijemio. Nastavio sam dorukovati, onda je konano on progovorio. Nije nam ak ni ruku pruio, pas. Zato i bi? Genij. Mi smo za njega samo kreteni. Ti misi ni shvatio njegovo objanjenje. Nisi ni ti. To su bile samo prazne rijei tog bijesnog psa. A ako Silvija ponovno krene? Nee vie. Tko kae? Doktor Collins, rekao sam, svetac. Neka nam se bog smiluje, rekao je Bracken. Tebi se nije dala, a njega je uzela, boy, boy. I za to nam on jo i ispostavlja raune. I to masne! U to moe biti siguran, rekao sam. Kada sam kasnije uo koliki je bio raun, morao sam ak i ja brzo sjesti. Nema to, zaista je svetac, taj doktor Lester Collins. Zavri ve jednom taj doruak! rekao je Bracken. emu urba? Silvija eka. Sad treba odluiti kad e Silvija dobiti dva slobodna dana. Ve sam s njom imao burne scene. Nee dalje snimati ako je ne pustimo otii. Smije li vidjeti Babs? Gospoa doktor Rienhardt je protiv toga. Ima za to razloga. Ali Silvija nee dalje snimati, mome! Rekao sam to gospoi doktor Reinhardt. I? A ona je rekla neka onda ne snima dalje. Njoj je, naime, stalo odrati napola dobro stanje kod Babs, a ne 25 milijuna. Rei u joj to mislim. Rei e ti govno! A zato ne? Jer je uz najvee rezerve dala prijedlog na koji bi nain Silvija mogla vidjeti Babs. Bracken me pljesnuo po leima. Onda je, dakle, sve u redu, mome. Zato pravi tako ovje lice kad to kae? Jer se plaim. Boji se za Silviju? Bojim se za Babs. Da, da, moj gospodine suce, i tada se upravo i dogodilo. Bio je to listopad 1972, jednog petka popodne. Ruth i ja stajali smo u prizemlju bolnice Sv. Sofije u Niirn-bergu, i gledali smo kroz prozor u park koji se nalazio iza klinike. Bilo je tu starog drvea, grmlja, raznih sprava za vjebanje i igru. Babs i mali psihotini Sammy Malecha-mawitz, aneo smrti penjali su se uz neku zamrenu spravu sastavljenu od glatkih, meusobno spojenih kromiranih cijevi. Tu na livadi bilo je i mnogo lia, crvenog, utog i sme-eg. Vidio sam ve i gole grane. Jesen je dola vrlo rano. Ovoga poslijepodneva sjalo je jo Page 192

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok uvijek toplo sunce. Do nas su kroz bistri zrak dopirali glasni uzvici dvoje djece. Vidio sam kako po zraku lete pauinaste, tanke srebrne niti bablje ljeto. Tada sam ugledao neto drugo i osjetio kako mi se die eludac. Silvija je ulazila u park. Silvija! Kad sam posljednji put bio u Madridu, tono sam joj objasnio kako se mora ponaati kada doe u Niirnberg. Ispriao sam joj da je Ruth, prosvjedujui, ipak pristala uzeti Babs na kliniku na krae vrijeme. To nije bilo nita osobito. Mnogu su djecu s vremena na vrijeme dovodili ovamo kada neke odgovarajue pretrage nisu bile mogue u Heroldsheidu i Babs je to ee doivljavala. U Madridu sam sa Silvijom. utvrdio dan i vrijeme njezinog dolaska. Trebala je iz Pariza doletjeti Lufthansom, s plavom perikom i zasjenjenim naoalama. Glavni komesar Sondersen bio je toliko ljubazan kada sam ga zamolio da uredi da na njegovu odgovornost Silvija ne mora pokazati svoj paso niti se legitimirati, ni u Parizu ni u Nurnbegu. Sve je bilo dogovoreno. Ruth i ja emo je ekati u ovome hodniku da bi mogla odavde, samo odavde, vidjeti Babs u parku. Vie od toga Ruth je smatrala opasnim. Silvija se sloila. Silvija je na sve pristala. A sada Prokletstvo! procijedio sam. ekaj, otrat u brzo k Sil-viji i. Ne! Ruthin glas je bio leden. Ostani ovdje! Ako se sad jo i ti pojavi, bit e jo gore! Ta je ena sprema na sve! Prevarila me je! Slagala mi je Ona je Majka. rekla je Ruth drea janje u rukama. Stisla je aku i pritisla je na grudi. Odkrinuo sam prozor. Vidio sam kako se Silvija lagano pribliavala Babs, koja se igrala, tako da je ova nije mogla vidjeti. Ve se sasvim pribliila. uo sam njezin glas: Babs! Babs se, stojei na jednoj cijevi, iznenaeno okrenula. Odsutno je gledala enu plave kose i tamnih naoala s pretjerano jednostavnom haljinom. Nije dola k nama kako je obeala, otila je odmah u park, ova. uti! To vie nema nikakva smisla, rekla je Ruth. Vidio sam da je problijedjela. Babs je skliznula sa sprave na tlo i uzmaknula od Silvije. Sammy je ostao nepomian na spravi. Silvija je pourila k Babs, pala je pred njom na koljena i briznula u pla, zgrabila Babs, koja se estoko otimala, stegla je uza se, ljubila, milovala, uzvikivala glasno, tako glasno da smo jasno mogli uti u tiini ovog poslijepodneva: Babs, Babs, moja slatka Babs, moja draga mala Babs! Babs se smrtno uplaila. Poela je vritati od straha. Zato vriti, moj boe! Ja sam to draga, ja, tvoja mama! Nije istina! vriskala je Babs. Jesam, Babs, jesam. Ne! Ne! Ne! derala se Babs. Na spravi je nepokretno uao aneo smrti kao neka velika ptica. Ali, da! Ti ime samo ne prepoznaje! Gledaj! Silvija je strgala svoju periku, doista, moj gospodine suce, uinila je to! Prepoznaje li sada svoju mamu? Ne mama! Ne imama! Idi! Odlazi! Ali, ljubavi, zlato, to je. to ti je. ne prepoznaje me? Smueno pitanje. Naravno, Babs nije prepoznala il-viju. Ti idi! Idi! Idi! vriskala je Babs i pokuavala se osloboditi iz majina zagrljaja. Ova ju je vrsto drala. Tada se s divljim krikom Babs ojrgla iz njezinih raku, zamahnula i pogodila je tako da je Silvija, ionako ve uei, pala u travu. Babs, sva izvan sebe, izvan svake kontrole, kao u svojim najteim danima, udarala ju je i upala vritei, a majka je isto tako vritala dok je Babs pljuvala po njoj. Sada brzo, rekla je Ruth. Iskoio sam kroz prozor i onda pomogao Ruth. Trali smo preko livade prema Babs i Sil-viji. Ruth je zgrabila dijete i s njom otrala prema zgradi. Babs je bjesnjela, kao da je u njoj tisuu avola. Silvija je leala u travi. Zato se nisi drala dogovora? Moje dijete vuiu to je uasno je to Babs rne nije prepoznala ona je luda? Ti si luda! Pusti me! Ti sad ide sa mnom! Dok sam dizao njezinu periku, pogledao sam prema zgradi. Na mnogim prozorima pojavila su se lica, znatieljna i uplaena. Ne idem. s tobom ti svinjo Podigao sam je i prisilio da ide ispred mene. Dogurao sam je do otvorenog prozora i podigao. Uhvatila se za prozorski okvir i histerino vriskala. Udario sam je po rukama. Pustila je okvir i sruila se u hodniku na pod. Popeo sam se i ja. Ogledavao sam se traei neto. Ugledao sam malu komoricu. Sve jae sam stezao Silviju dok sam je vukao za sobom. Prema vratima. Komarica je bila puna svega i svaega. Ugurao sam Silviju unutra. Pala je na veliku vreu punu krpa, plaui i stenjui. Ako jo jednom vrisne, onda. da, moj gospodine suce, toio sam spreman da je ispljuskam. Vidjela je moje oi i shvatila. Samo je jo lagano cmizdrila. Upropastila si sve, rekao sam pun mrnje. Sve si upropastila To ti je valjda jasno? Nasmrt si uplaila ZDRAVO dijete! Zato smo, prokleti bili, dopustili da doe. Sil-vija spuzne s vree na prljavi pod. Pustio sam je da lei i psovao dalje, silno i besmisleno. Otvorila su se vrata. Na njima je stajala Ruth. A onda ih je za sobom zatvorila. to je? Evo, rekao sam. S Uvija je prepoznala Ruth i zamucala. ao mi je. Beskrajno mi je ao. Nisam znala nisam slutila Da, rekla je Ruth. to je s Babs? Morate otii odavde, gospoo Moran. to je s mojim djetetom. Vae je dijete, rekla je Ruth, ovim okom doivjelo teak nazadak i ja vam ne mogu rei kako e se dalje razvijati. Morali smo joj dati jaku injekciju. Sada spava. elim je vidjeti. Ne! Molim, molim, draga Page 193

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok gospoo doktor! Ruth je blago rekla: Draga gospoo Moran, to je nemogue. Apsolutno nemogue. Jo jednom vam velim, morate otii odavde. I ne raunajui Babs, na klinici vlada zbrka i uzbuenje. Morate otii iz Niimberga. Kako? upitao sam. Helikopter e odvesti gospou Moran u Miinchen. Odatle neka uzme prvu redovnu liniju za Pariz. Helikopter? Kakav helikopter? upitala je Silvija zbunjeno. Helikopter za spaavanje. Stoji na drugom dijelu parka. Ne moete ga vidjeti odavde. Telefonirala sam glavnom komesaru Sondersenu. On e obavijestiti policiju u Miinchenu. Posada helikoptera nije upoznata s tajnom. Stavit ete ponovno svoju periku. I naoale. Nitko nee postavljati pitanje. Neu! Morate, gospoo Moran! Ne idem odavde! viknula je Silvija. Uzmite ovo! Ruth joj je na dlanu pruila tri bijele dra-eje. to je to? Sredstvo za umirenje. Neu ga uzeti. Vi. Vi ste mi lagali! Babs me nije prepoznala! Babs je idiot? I uvijek e ostati! Lice naoale Ne elim vie ivjeti! Neki mladi lijenik proviri unutra. Helikopter, gospoo doktor! Hvala, rekla je Ruth. Lijenik je nestao. Pet minuta mira, gospoo Moran. Sjedite. Osjeat ete se mirnijom. Zatim ete odletjeti. S gospodinom Nortonom. On vas mora pratiti do Madrida. I neete dobiti doputenje da vidite Babs, jako dugo. Dok ja to ne odluim. Jeste li razumjeli, gospoo Moran? Odgovora nije bilo. Da li ste razumjeli? Razumjela sam. ao mi je to sam to uinila. I meni, ali zbog Babs. to je s Babs? to e sada biti? Da li sam neto uinila da Babsino ozdravljenje nee To ne znam, gospoo Moran. To to se danas dogodilo veoma je unazadilo Babsino ozdravljenje. Uinit u sve da je ponovno postavim na noge. Hvala, hvala vam, gospoo doktor. Ruth nije odgovorila. Gledala je kroz prozor komorice, koja je takoer gledala prema parku. Slijedio sam njezin pogled. Na spravi je jo uvijek sjedio ukoeno Sammy, koji je sebe nazivao Malechamawitz. Obje sluavke u rolls-rovceu izgledale su kao blizanke. Obje su imale jednake velike crne oi, ispod njih podonjake od pretjeranog posla i umora. Obje jednaku, nenjegovanu pla-vo-crnu kosu. Obje jednako visoko elo. Tanak nos, jednako lijepa usta koja su svjedoila o odricanju i siromatvu. Jednaku kou, oker boje, jednake bore i borie oko oiju i jednake crte lica koje su oznaavale veliku bol i veliku brigu. Obje su imale sive imarame na pola glave preko razbaruene kose, poderane sive bluze i prljave smee suknje. Jednake noge oker boje, jednaka prana stopala u nezgrapnim drvenim cokulama. Izgledale su sasvim sline jedna drugoj. Samo: jedna je sluavka ivjela, a druga umirala. Ova druga bila je vrlo blizu smrti, krivnjom vlastite ruke, htjela je umrijeti, i mogla bi lako umrijeti ako se ne dogodi udo, sada kad se rolls konano dokopao Avenije Pio XII. 12 sati i 36 minuta pokazivao je sat na razvodnoj ploi automobila. Teka su kola jurila prema jugu. Za volanom sam bio ja. Ruku sam spustio na sirenu i vie je nisam micao. Ukljuio sam duga svjetla i rolls je jurio s obje sluavke onom ivom i onom to je umirala. Sunce je prosipalo svjetlost vodenasto-plavog neba po gradu Madridu. Snani je istonjak puhao oko podneva, ovog 9. listopada 1972. Bio je ponedjeljak. Vjetar je uz pognute platane pored ceste uskovitlao prainu, areno lie i prljave komade papira. Rolls je sada jurio pored visokih zgrada Callea General Mola, gdje su jo prije niz godina stajale ruevine koliba od lima i drva na crvenom pjeanom tlu. Babs. Stenjanje sa zadnjeg sjedita. Stisnuo sam usnice. Bre, rekao je Bracken, sjedio je otraga. Silvijma glava leala je na njegovu krilu. Carmen, dublerka sjedila je pokraj imene. Morate voziti bre, rekao je Braken. Ti prokleti kukin sine, nagazi ga! Stisnuo sam papuicu. Kao da e u nebo, sunuo je auto naprijed prema vrhu ulice koja se penjala, pa opet nizbrdo, pretjecao je kolica s magarcima, automobile, inobuse i taksije. Kazaljka brzinomjera popela se na 95, pa na 105 km na sat. Carmen je odjednom glasno poela moliti na panjolskom. Prestani! rekao sam joj. Ali ja se tako bojim, mucala je Carmen, sada na istom engleskom. I ja, rekao sam, oprosti, ajde moli i dalje. Tako! Sirene su poele zavijati. U retrovizoru sam ugledao dvojicu saobraajaca na tekim motorkotaima koji su jurili za nama, za sada jo u stanovitoj udaljenosti. Ti kurvini sinovi, rekao je Bracken gledajui kroz stranji prozor. Ulovit e nas u sreditu grada. Kakvu sreu samo imamo, veliki boe, kakvu sreu! Sto petnaest kilometara na sat. Poskakujui, letio je automobil prema neboderima u Aveniji America na ijim se tisuama prozorskih stakala lomila hladna suneva svjetlost. Prosjaci su prosili. Prodavai lutrije prodavali su lutriju. Trgovci pticama arene ptice. Mukarci, ene na rubu ulice, uasnuti, promicali su pored mene; tek to sam ih ugledao, ve bi nestali. Konice su zakripale. Neka su se kola umalo zabuila u rolls. Nisam primijetio jedno crveno svjetlo. Treba da moli, Carmen! vikao je Bracken. Tvoja nam nebeska majka sada mora pomoi! Carmen je poela iznova moliti: Sveta majko boja. Zavijanje sirene postajalo je glasnije, policajci su se brzo pribliavali. Vidio sam kako mnoga kola ispred mene prilaze rubu ulice i zaustavljaju se. Babs Babs Silvija se s mukom Page 194

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok borila za svaku rije. Sve je u redu, mala moja, sve je u redu. Sve je okay, rekao je Bracken, na ijem je krilu leala Silvijina glava. Babs Yeah, baby, yeah. Ne govori sada. Braoken je vrlo njeno milovao Silvijinu glavu. Spao joj je stari rubac, vidio sam u retrovizoru. Silvija je sada izgledala strano. Na izoblienom licu pojavile su se mrlje. Hrop-ui je hvatala zrak. Dizala je gornji dio tijela, pa opet padala. Pjena je udarala na usta Silvije Maran, koja je ovdje u Madridu snimala film svog ivota. Svog ivota, to ga je iznenada odluila prekinuti, prije nekoliko minuta, u podne ovog 9. listopada, 1972. u svojim kolima za stanovanje, na ogromnim terenima studija SEVILLA FILMA. Mir, snimaimo! Kamera, molim! Kamera snima! Ton! Klapa! KRUG KREDOM! Kadar pet stotina dvanaest, drugi put! Krei, rekao je tiho reiser Julio da Cava. Pokrenulo se stotinu dvadeset i dva panjolska statista, trideset i jedan konj, aica poznatih amerikih glumaca, meu njima je jedna djeja zvijezda: pokrenula se i Silvija Moran. Bilo je to tono u U sati i 44 minute, savjesno je oznaila vrijeme amerika script-girla. Stajao sam pored nje i gledao. Onda sam podigo pogled. Azdak, taj otrcani sveenik u filmu, dugo je pio iz jednog pocineanog lonca. Crno vino teklo mu je preko kutova usana. Glumio ga je jedan od legendarnih holivudskih staraca, James Henry Crown. Odrekao se honorara, da bi mogao sudjelovati u istoj dobiti filma. U tom trenutku sjedio je na debelom zakoniku to mu ga je pod stranjicom podmetnuo njegov drug auva, u jednom ranije snimljenom kadru, te ga tako stavio na sudaku stolicu. Lice Jamesa Hen-ryja Crowna bilo je premazano pankrocmatinom krvlju, a kose su mu divlje padale po naminkanom elu. Nosio je prljavi sudaki plat, prebaen preko krvlju poprskanih rite svog siromanog donjeg rublja i bio je bos. Ispod koulje bili su na tri mjesta na koi flasterima fiksirani krajevi triju plastinih vrlo tankih i vrlo dugih cjevica. Protezale su se nevidljive za kameru, od Crovvna pa sve do nekog radnika izvan kadra, koji je s vremena na vrijeme iz triju pitolja ubrizgavao daljnju pankromatinu krv u te cjevice, nakon ega je iz rana to ih je Azdak upravo bio zadobio u gotovom filmu zapravo nekoliko dana ranije tekla nova krv i natapala njegovu odjeu stvarajui nove mrlje. Za svako ponavljanje ovog kadra trebao je Crovvn novu staru, poderanu koulju i novi stari sudaki plat. Ue kojim su oklopnici htjeli objesiti odrpanog suca nekoliko minuta ranije u gotovom filmu, a danima ranije ovdje, na terenima snimanja, ljuljalo se, s omom na kraju, Azdaku u susret s neke grede. Svi kadrovi u kojima je trebao biti objeen okrvavljeni Azdak-Crown bili su ve snimljeni, a tako i svi pojedinani kadrovi u gro plamu one duge scene, najvanije u filmu, koju je sada jo valjalo snimiti u totalu kadar 512. Tako e reiser i montaer imati dovoljno materijala, da izreu i dramaturki potkrijepe ovaj vrhunac filma. Svo strastveno sudionitvo pojediniih promatraa, strah i pohlepu na licima odvjetnika, posilnih i guvernerove ene, svu patnju sluavke Grue kod probe s krugoim krede, s djetetom izmeu nje i guvernerove ene pijanog lopovskog suca, prijeteih oklopnika, areni kaos glumaca, koji je simbolizirao jedan svijet, na svijet od poetka i do u samu vjenost. Trideset i jedan panjolski statist koji su predstavljali oklopnike i koji su sjedili na trideset i jednom konju drali u ahu dvadeset i jednog panjolskog statistu, mukarce i ene svjetinu i potiskivali ih iz prednjeg dvorita prema guvernerovoj palai. Pred Azdaikom su stajala dvojica odvjetnika, posilni guvernerove ene i sama guvernerova ena. Osim njih tu je stajao i djeak Michel, u kratkim hlaama, bijeloj koulji i sandalama i smjekao se slukinji Grui, koja mu je spasila ivot, odgojila ga i ouvala ga od svih strahota. A Gnua se smjekala njemu. Grua Silvija Moran stigla je toga jutra tono u 7 sati i 30 minuta na terene za snimanje, neobino blijeda i nervozna. Dovezao sam je u njezinom rolls-royceu iz CASTELLANA HILTONA. U kolima iza nas vozila su se etvorica detektiva SEVEN STARS-a. Bilo je vrlo hladno. Mnogi su ljudi ve pripremali prvi kadar tog dana. Ugledao sam Carmen im sam zaustavio rolls pred jednom kavakaskom seljakom kuom, sagraenom ovdje prije etiri mjeseca, a u filmskoj prii prije mnogo stoljea. Izili smo. Poslije dogaaja u Niirnbergu Silvija vie nije razgovarala sa mnom. Ni jednu rije nismo izustili od prolog petka. Niti u helikopteru, ni u Munchenu, ni u Parizu, ni u jetu SUPER-111 kojim smo letjeli u Madrid, ni u Madridu, ni u hotelu ni jednu jedincatu rije. Silvija je bila smirena i prijazna prema konobarima, prema drugim glumcima koji su stanovali u Hiltonu, prema Brackenu, da Cavi, Cum-mingsu, prema svima. Sa svima je razgovarala potpuno normalno, kao da se nita nije dogodilo. Samo sa mnom nije govorila. U svom je apartmanu odmah, im bi doli, zakljuavala vrata prema svom salonu, tako da bih ostajao sam u svom apartmanu. Bio je to stravian vikend. Nazvao sam Ruth i sve joj ispriao. Proi e, nadajmo se, rekla je Ruth. to je s Babs? Kako joj je? Loe. Kako loe? Vrlo loe! Ne prisiljavaj me molim te na detalje, ali me opet nazovi, hoe li? Da, Ruth. Uvijek u te ponovno zvati, Ruth. Da? Volim te. I ja Page 195

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok tebe volim. Silvija nije bila prema meni ni razdraljiva ni Ijutita. Bila je savreno mirna, beskrajno mirna. Prijazna i utiva. Ali nijema. Jeli smo u blagovaonici. Ni rijei ne hi izustila. Sjedili smo u baru. Izvozili bismo se u nedjelju u prirodu i etali. Nije govorila ni rijei. Ni za Babs nije pitala. Kada sam tog jutra pokucao na njezina vrata, ve me je ekala. Povezao sam je na terene za snimanje. Ni rijei. Kad srno, dakle, izili iz rollsa, imalo je zateturada samo za kratko. Pritrao sam joj da je pridrim. Odgurnula me je. Tada je odjeknuo signal. Pokus je prekinut. Bracken, Bob Cummings, da Cava urno su nam prili i pozdravili Silviju i mene. Silvija je svima sasvim normalno zaeljela dobro jutro. Detektivi su bili rasporeeni iza nas. Reiser da Cava, omotan pokrivaem zabrinuto ju je gledao. Sva trojica, su znala to se dogodilo u Niirnbergu, to je doivjela. Rekao sam icm. Treba li lijenika? upitao je da Cava. Glupost. emu lijenik. Glumit u. Samo. samo mi se malo zavrtjelo. Kako zavrtjelo? Braken je bio obuen u debeli ogrta. Tako da bi se mogla sruiti? Neto u oima. U glavi. Ve je prolo. Cummings je podigao okovratnik svoga kaputa od tvida. Ne osjea se dobro. Phil e te odmah odvesti natrag u Hilton. Mi moemo danas snimati plesne scene, je li, Julio? Bez problema, rekao je da Cava. Ne dolazi u obzir! Silvija je zatresla glavom tako da su joj se duge crne kose razletjele. Na sebi je imala komplet s hlaama i ogrta od leoparda. Uope nije bila naminkana. To je samo taj prokleti vjetar, rekla je. On svakog izluuje. Uzet u dvije tablete i sve e biti okay. Nije to vjetar, rekao je da Cava. Ah, uti, Julio! uzbudila se Silvija. Pusti me konano na miru! Dobit u imenstruaciju. Na svu sreu su rnoje snimke izbliza ve u kazeti. To je menstruacija, jeste li sada zadovoljni? Nitko nita nije rekao. Onda, dobro? Silvija je podigla ramena. Gdje su Katie i Joe? Katie i Joe Petterson bili su godinama njezini minkeri. Ve su je ekali u garderobi. Idemo, dakle, rekla je Silvija. Onda je krenula prema zgradi s radionicama. Svi su gledali za njom. Nestala je kroz ulaz. Sada e se, dakle, njome pozabaviti minkeri i kostimografi, i radit e tako dugo dok ne bude izgledala upravo kao dublerka Carmen, koju sam vidio malo podalje. Ve su je trebali za pokusnu rasvjetu: u poderanoj sivoj bluzi, zaprljanoj suknji, u tekim cokulama na bosim nogama. Tamni podonjaci, namazani nekom specijalnom francuskom minkom. Lice i noge obojeni oker. Stopala napudrana sivim puderom, fiksiranim nekim sprejem da bi se drao. Na licu obojenu u oker nekim amerikim make-upom ucrtane bore na elu, bore oko usta, oko oiju, na obrazima, ucrtane sti-kom i kistom zamoenim u neki ljepljivi losion. Kosa bez sjaja, namjerno raupana i nenjegovana i tako uvrena Da, sve e to sada raditi sa Silvijom, mislio sam; jedan sat e trajati dok bude spremna za tu najveu i najvaniju scenu filma, za taj total, kadar 512 Kadar 512. veliko predvorje palaa ha otvorenom DAH KAMERA NA KRAKU. POGLED SA TRI METRA VISINE KA CIJELU SCENU. PRITOM-SE OD POETKA DO KRAJA KADRA U PREDNJEM PLANU SLIKE NEIZOTHENO LJULJUKA UE HA BOJEM TREBA BITI OBJEEN AZDAK. AZDAKPIJE DUGO. SMRTNI STRAH OGLEDA MJ.SB U OIMA KAD GLEDA UOKOLO. USKORO VINO POINJE DJELOVATI, INI SE DA MU RANE NA TIJELU OPET POINJU KRVARITI, JER MU SE OSKUDNO ODIJELO SVE VISE I VIE I NA NOVIM MJESTIMA CRVENI. AZ DAK BRIE KRV S LICA I KS IJE PRIJE NEGO TO POINJE GOVORITI. itao sam to u knjizi snimanja, koja je leala na mojim koljenima. Sjedio sam na nekom sanduku ispred reflektora, a pored mene Carmen. Drala je na koljenu njemako izdanje djela, u ediciji Suhrkamp, iz sabranih djela Bertolta Brechta. Dijalog u filmu potpuno je odgovarao Brechtovu djelu. Odloio sam knjigu snimanja i pogledao prema Azdak-Crovvnu. Vidio sam itavu scenu, glumce, radnike, tehniare, kran s kamermanom, Royem Hadlevem Chingom, Kinezom, najglasovitijim kamermanom u Hollywoodu, koji je sjedio na stoliu iza teke kamere. Vidio sam Chingova tri asistenta, vidio sam voditelja snimanja, nosae kablova, tehniare, fotografe, rekvizitere, najmanje tridesetak ljudi, vidio sam i Sil-viju. uo sam kako Azdak govori tone rijei Bertolta Brechta: Tuiteljice i optuena! Sud je sasluao va sluaj i nije uspio razjasniti tko je prava majka ovom djetetu. Ja kao sudac imam dunost da naem majku za ovo dijete. auva, uzmi komad krede i nacrtaj krug na tlu. Glumac koji je igrao auva nacrtao je krug. Stavi dijete unutra, zagrmi Azdak. auva je stavio dijete Michela, koje se smijeilo Grui, u krug. Tuiteljice i optuena, stanite obje pored kruga. Ona to je igrala guvernerovu enu i Silvija stale su pored kruga. Uzmite dijete za ruke. Prava e majka smoi dovoljno snage da iz kruga istrgne svoje dijete! Vjerno Brechtovim uputama, pohitao je naprijed glumac koji je glumio drugog odvjetnika. Slavni sude, stavljam prigovor da sudbina velikih Abavi-lijevih dobara vezanih uz ovo dijete kao nasljednika ovisi o tako sumnjivoj borbi. Osim toga: moja tienica ne raspolae istom snagom kao ova osoba, koja je navikla raditi teke poslove! Azdak trnu je mahnuo da se udalji. Ona mi izgleda dobro uhranjena. Vucite! Guvernerova je ena izvukla dijete iz kruga Silvija je ispustila dijete. Stajala Page 196

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok je ovdje odsutna duhom. Prvi odvjetnik estitao je guvernerovoj eni. to sam rekao? Krvava banda! Azdak se obrati Silviji: to je s tobom? Ti nisi ni vukla. Silvija je odgovorila vidio sam kako Carmen pokreui usne s njom ita svaku rije Nisam vrsto drala. Silvija je otrala glumcu to je igrao Azdaka, starom Jamesu Henryju Crownu; Vaa milosti, povlaim sve to sam rekla protiv nje. Molim vas da imi oprostite! Kada bih ga samo tmogla zadrati dok ne naui sve rijei! Zna ih tek nekoliko. Boe, pomislio sam, kakva je ena ta Silvija! Potresno! Ona ne glumi, to je pravi ivot. Samo da izdri. Jo ni izdaleka nismo gotovi s ovim filmom. Silviju ekaju jo veliki napori. A u tako je jadnom stanju. Dok sam tako razmiljao, Azdak je opomenuo Silviju da ne utjee na sud. Pokus s krugom trebalo je ponoviti. Bila je to najdua scena filma, ali e potom biti montirana. I po drugi put Silvija je odmah pustila dijete; zdvojno je viknula: Ja sam ga odgojila! Zar da ga raskinem? Ne mogu! Azdak je ustao. Na ovaj nain, rekao je, slijedei od rijei do rijei Brech-tov dijalog, sud je ustanovio tko je prava majka. Okrenuo se Silviji: Uzmi svoje dijete i nosi ga! Okrenuo se guver-nerovoj eni: Ti nestani, prije no to te osudim zbog prijevare. Dobro e pripasti gradu, da bi iz njega nastao vrt za djecu, potreban im je, i odreujem da se po meni nazove Azdakov vrt U meuvremenu se guvernerova ena onesvijestila i ponovno osvijestila i njezin ju je posilni odveo. Oba su odvjetnika otila ve ranije. Silvija je stajala nepokretno. Glumac to je glumio auva doveo joj je dijete. Azdak je rekao: Odloit u svoj sudaki ogrta jer mi je postalo vrue. Ne elim izigravati junaka. Ali vas pozivam na ples, ovdje vani na livadi, za rastanak. Dijete je svo ozareno, gledalo Silviju, a ona ga je dugo ozbiljno promatrala i potom se nasmijeila, uzela Michela za ruku i polagano krenula prema izlazu iz palae. Kamera ju je pratila. Silvija je polako izila iz njezina vidokruga, neprestano drei dijete za ruku. Oboje su se zaustavili. Kamera je snimala jo nekoliko sekundi kako bi montaer imao materijala za prikljuak na drugi kadar. Tada je odjeknuo da Cavin glas: Gotovo! Niko se nije ni pomaknuo. Kako je bilo? upitao je da Cava. Izvrsno! Jo bolje nego prvi put! uo sam kad je rekao Roy Hadlev Ching, kineski kamerman. I ton je okay! uo se glas iz razglasa. Takoer bolje nego prvi put! Mnogo hvala svima! rekao je da Cava. Slijedeeg su trenutka statisti, glumci, radnici i tehniari poeli pljeskati, sve zajedno dvije stotine ljudi. Pljeskali su ritmiki i uzvikivali: Silvija! Silvija! Silvija! I Carmen je pljeskala i vikala. Silvija je stajala bezizraajno, onda se brzo naklonila i otila preko terena prema svojim kolima za stanovanje. Vrata su se za njom zatvorila. Na tim je vratima pisalo krupnim slovima: SYRAN PRODUCTIONS THE CHALK CIRCLE KRUG KREDOM Silvija Maran Skliznuo sam sa svog sjedala i Carmen je eljela sii, te sam je podigao. Meu dekoracijom ustralo se mnotvo ljudi. Da Cava je davao upute kroz megafon. Pripremao je slijedei kadar. Vidio sam Brackena kako ide prema kolima za stanovanje. Uao je i vrata su se zatvorila. Vjerojatno je htio sa Silvijom neto dogovoriti. I ja sam poao prema kolima. Carmen je ila sa mnom. Vie nikada nismo govorili o onoj veeri. Moda ete razumjeti, gospodine suce, zato se Carmen od tada osjeala snano vezanom uz mene. Ja ne mogu. Ali bilo je tako. Iza nas vikali su asistenti reisera da Cave, gurao se kran po svojim tranicama, svatko je bio zaposlen. Carmen i ja stigli smo na oko pet metara do Silvijinih kola za stanovanje, kada se otvorie vrata i Bracken, traei nas pomoli glavu, blijeda lica i drhtavih usnica. Phil! to je? Doi! Brzo! Potrao sam, dok je on iskoio. Pogledao sam u kola. Silvija je leala na kauu, hropui i davei se, borila se za zrak preokrenutih oiju, irom otvorenih usta, na kojima se pojavila pjena. Uzela je otrov, aptao je Bracken. Odjurio sam po rolls. Otvorio sam vrata automobila, skoio za volan i dovezao kola do onih u kojima se nalazila Silvija. Ponovo sam iskoio. Pomogao sam Brackenu smjestiti Silviju na stranje sjedalo. Sjeo je i on. Pojurio sam. Naglo se zaustavio. Pojurio natrag. Zgrabio Carmen, dogurao je do desnog prednjeg sjedala i ugurao je u automobil. Zato mene? Nisam odgovorio, optrao sam ikola i strovalio se za upravlja. Pritisnuo sam papuicu. Nitko nita nije primijetio nitko od tih silnih ljudi to su radili ovdje u blizini na dekoraciji. Ni detektivi. Oni su promatrali radnike na poslu. Ve sam bio na izlazu iz filmskih terena. 12 sati i 36 minuta pokazivao je sat na armaturi automobila. Na Madrid je padala hladna suneva svjetlost sa vodenasto-plavog neba Rolls je jurio ulicama. Calle de Hermosilla. Calle Ayala. Oba policajca na motociklima vozila su sada ispred nas, a sirene su zavijale. Dok su me prestizali, odmah su vidjeli to se ovdje dogaa i bilo je dovoljno nekoliko tu i tamo doviknutih rijei, pa da policajci shvate. Aleja drvea. Bijele raskone graevine ukraene tukatu-rom sve nove i nove banke, ije su ulaze opsjedali prosjaci. 12 sati i 56 minuta. 12 i 57. 12 i 58 Ovamo, viknuo je Bracken. Oba policajca davala su znak lijevom rukom. Pritisnuo sam Page 197

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok konicu i gurnuo ngicu za lijevi migavac. Skreemo lijevo. Calle de Padilla. Bijela kua na uglu. Bolnica! Policajci su se zaustavili kod ulaza. Samo nekoliko centimetara od njih uspio sam zaustaviti rolls. Policajci su ve otrali u bolnicu San Rufo. Bracken ih je slijedio viui bez daha: Nosiljku! Nosiljku! Idiotski. Na ulici su se ve skupili ljudi kada su bolniari u bijelom, podizali Silviju iz automobila. Nitko nije nita govorio. Neka prosjakinja, sva u crnini, podigla je iznad glave djeaka izgladnjelog izgleda da bi mogao bolje vidjeti. Takvo to doinosi sreu Doi s nama! povukao sam Carmen za sobom. Prije no to je i shvatila to se zbiva, bila je ve u bolnici, u dugom hodniku, u velikom liftu u kojem su bolniari vozili Silviju u prvi kat. Silvija je nepokretno leala na nosiljci. Kleknuo sam pored nje. Govorio. Ne znam vie to. Besmislice. Govorio! Prvi kat. Bolniari su ugurali nosiljku u neki dugi hodnik. Dotrao je neki lijenik iz stacionara, mrav, cr-mokos. Ja sam doktor Molendero, predstavio se engleski. Philip Kaven. Ovo je gospoa Moran. Popila je otrov. Kada? upitao je lijenik nagnuvi se ve nad nepokretnu Silviju i pregledavajui je. Prije deset minuta etvrt sata Backen je pruio lijeniku neku poderanu kutijicu od lijekova. Ovo! Cijelu boicu! Dobri boe! Rekao je lijenik kada je vidio etiketu na boici. Tada, bolniarima na panjolskom: Hitan prijem! Naprijed! Bolniari su podigli nosiljku. Odjurili su niz hodnik to su bre mogli. Lijenik je htio odjuriti za njima, ali sam ga uhvatio za ruku. to je? Hoe li se izvui? Ne znam. anse? Male kod tog sredstva. Pustite me! Doktor Molendero me je odgurnuo i odjurio za bolniarima. Samo nam je preko ramena doviknuo: Uite tamo! Soba 111! Okay, doktore! Okrenuo sam se Brackenu koji je drhtao. Ti idi dolje! Razgovaraj s policajcima. Nita ne smiju odati za javnost. Ni pod kojim uvjetom! Idi s njima u upravu. K Lejeuneovom prijatelju. Ako bude potrebno, ukljui i Lejeunea. U redu, Phil. Bracken je ve jurio niza stepenice pored lifta. Pogledao sam Carmen, plakala je. Bez rijei sam je poveo sa sobom u sobu 111. Halo. halo. SEVEN STARS? Ovdje Philip Kaven iz Madrida. Ovo je hitan razgovor. Dajte mi gospodina Gintzburgera. Brzo! Brzo prokletstvo! Prolo je ve dvadeset minuta. U sobi 111 bilo je sve bijelo: stolovi, stolice, zidovi, ploice na podu, telefon. Carmen je sjedila kod prozora kroz koji se mogao vidjeti ogoljeli vrt. Sjedio sam za bijelim pisaim stolom Halo halo, Joe? Halo, Phil! Umiljati glas prodavaa biblije. Naravno da ste u Madridu. Gdje u Madridu? to se dogodilo? Neto strano, Joe. Tu sam, u bolnici San Rufo. Tek tada sam primijetio da drhtim kao to je malo prije drhtao Bracken. Jo uvijek. Izvijestio sam, mucajui o tome to se to strano u Madridu dogodilo Doveli smo je u bolnicu San Rufo. Najbolja klinika u gradu. Ve pola sata se lijenici oko nje trude. Slijedio je prilino dugotrajan muk te sam uzviknuo: Jeste li jo tu, Joe? Jeste li me razumjeli? Izvrsno sam vas razumio, Mr. Kaven! Dakle, sada Mr. Kaven, vie ne Phil! Ali slatkasto i pobono! Iako ipak otpuhujui kroz nos. I? Joe? I? Opet duga stanka. Tada: Tko jo zna o tome osim vas i Brackena? Ovaj ovaj Dakle! Dublerka. Gdje je sad dublerka, Mr. Kaven? Ovdje, sa mnom, povezao sam je s nama, jer. Tko jo, Mr. Kaven? Otpuhivanje. Dva policajca. Lijenik. Ostali lijenici ovdje. Osoblje bolnice. No, postoji neto kao lijenika obveza na utnju, rekao je slatki glas polako i promiljeno. to se tie policajaca Odmah sam poslao Brackena k njima. Otiao je s njima u upravu. Ve je nazvao Ukljuio se Lejeune Stvar ostaje tajna. Nee izii na javu. Kolika je vjerojatnost da Silvija umre, Mr. Kaven? Otpuhivanje. Doista, Joe Kolika Mr. Kaven? U postocima, kolika je? Joe! To se sve tek sada dogogdilo! Carmen me prestraeno gledala jer sam, ve na kraju snaga, poeo vikati: Ne mogu vam dati nikakve predraune u postocima! Jo nisam vidio lijenika! Ja Ne, rekao je pribrani glas s onu stranu oceana, s onu stranu jednog kontinenta. to, ne? Ne vikati, Mr. Kaven. To ne podnosim. Ni ja ne viem dok s vama razgovaram. Da li biste rekli da je vjerojatnost da Silvija umre vrlo velika? Vrlo velika, Joe, da, bojim se. Hm, dok ne umre, snimanje se ne smije nikako prekinuti, to vam je jasno, Mr. Kaven? To mi je jasno, Joe, ali. Nema tu ali, Mr. Kaven. Tako dugo dok lijenici ne proglase Silviju mrtvom, snimat e se dalje. Bezuvjetno. Jeste li razumjeli, Mr. Kaven. Razumio sam. Da. Tamo na terenima nitko nita nije primijetio ak ni detektivi. mislim barem ljudi rade dalje to sada snimate, Mr. Kaven? Zavrne plesne scene. Silvija je vjerojatno taj ludi in poinila nakon svog doivljaja u Niirnbergu. Tko vam je priao o Niirribergu. Bracken. Odmah je nazvao. Zato me vi niste odmah nazvali? Ja. Jer. Ja. Ostavimo to. Otpuhivanje . kasnije emo govoriti o tome. Budite sigurni, Mr. Kaven, ako Silvija ne umre, sigurno emo govoriti o tome. Joe, ja sam samo Ako Silvija umre, ABAosiguranje mora platiti, to znate, Mr. Kaven? Da, Joe. A tko je bio taj, tko je inzistirao na klauzuli o samoubojstvu, nakon svega to smo doivjeli sa Silvijom, Mr. Kaven? Tko je Page 198

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok izborio ovu potpuno i sasvim neobinu klauzulu, Mr. Kaven? Tko je postigao da osiguravajue drutvo plati ako glavni junak poini samoubojstvo takvu jednu premiju kakva jo nikada nije b la? Vi, Joe, Vi. Bili s.e to vi. Da. To sam bio ja. A tko je bio protiv? Jer da to kota veliku svotu novaca? Tko je mrmljao i govorio da to nije potrebno, Mr. Kaven? Otpuhivanje Bio sam to ja, Joe. jer je Rod Bracken. ao mi je Vi ste veliki ovjek, doista, Joe Na alost, okruen sa suvie idiota! Ne, ne, ABA sad mora platiti ako Silvija umre. 25 milijuna je spaeno. A film? to e se dogoditi s filmom, ako Silvija. umre? To to ne znam, Joe Koliko ste snimili? Moete li mi barem to rei u postocima, Mr. Kaven? J o e Silvija ovoga trenutka moda umire, a vi. K o 1 ik o postotaka je snimljeno? Carmen me je neprestano nepomino gledala. Slualica mi je skliznula iz ruke. Ponovno sam je podigao na uho. Saberite se, Mr. Kaven. Koliko ste snimili? Vie od polovice? Da. Ne. Da, naravno! Dakle to? Koliko? Koliko posto? Moda 55, 60 Koliko toga od Savije? Ne znam doista ne Morao bih vidjeti materijal. To lei u odjelu za montau, ili je jo u kopirnici. Vi biste to morali znati! Ali ja pitam VAS! Ja, naime, snimam jo i druge filmove, znate Mr. Kaven? Mnogo smo snimali sa Silvijom, naravno, poeli smo sa scenama u eksterijerima s masovnim scenama sa scenama u palai, kompletne scene u brdima jo nedostaju. Nedostaju i sve snimke kod Zaragoze u utorak srno htjeli u Pireneje. U masovnim scenama to ste ih snimili, Silvija je naravno uvijek prisutna? Naravno. gotovo uvijek. U prvom planu Naravno Licem prema kameri. Naravno. Onda, dakle, moemo, najskuplje scene baciti ako Silvija umre. Lijepo. Zaista vrlo lijepo. Puhanje. Pazite, Joe trenutak Pogledao sam Carmen i rekao: Molim te, priekaj trenutak, vani, hoe li? Kimnula je i napustila sobu. Joe?. Joe. poslao sam dublerku van Doista, Mr. Kaven? Zanimljivo. Sada me barem sluajte, Joe! Joe Gintzburger me sluao. 17 sati i 35 minuta istoga dana. Vozio saim rolls prema ulazu hotela CASTELLANA HILTON. Bracken je pomagao Silviji pri izlaenju. Jedan je hotelski ofer odvezao rolls u garau nakon to sam ja izaao. Svi su nas namjetenici srdano pozdavili, smjekali se, bili susretljivi kao i uvijek svi su Silviju potovali i voljeli. Zatraili smo kljueve. Odvezli smo se gore u Silvijin apartman. Silvija je imala na sebi zeleni komplet s hlaama i ogrta od leoparda. Odloila je ogrta na stoli u salonu. Bracken joj se nacerio. Onda? Mala? upitao je. Nije li sve bilo odlino? Carmen Cruzeiro sjela je na stolicu. Ruke su joj drhtale, nije mogla izustiti ni rijei. Hrabrosti! rekao je Bracken i dalje radosno. Uspjet e! Nije u pitanju! Rod ima pravo, Carmen, dodao sam. Naravno da imam pravo. To je tvoja ansa, misli uvijek na to! Takva se ne ponavlja! Bracken je potapao Carmen po licu. Nijemo ga je gledala. Jo uvijek nije mogla govoriti. Sjedila je ovdje, u raskonom salonu, ta mala koresponden-tica stranih jezika, obuena u Silvijin set s hlaama, pored Silvijina ogrtaa od leoparda, u Silvijinim cipelama sve smo to uzeli, dijelom s terena, dijelom s klinike u kojoj je leala Silvija. Pogled joj je neprestano klizio od mene prema Brackenu i natrag, klizio je po crveno-bijelim zidnim tapetama, slikama na zidu, po mramornom kaminu, po zlatu i srebru, najplemenitijem namjetaju i drvetu, po sekreteru kraj prozora; tu je bila spavaa soba, kupaonica i garderoba. Carmen nije ispustila ni glasa. Bracken se smijao. Uao je u garderobu, gdje su ugraeni ormari bili optoeni zrcalima i sve ih otvorio. Haljine, haljine, krzna, gala-haljine, rublje, rublje, cipele, cipele, sve se to moglo vidjeti. Bracken je otvorio sef u zidu klju smo uzeli u bolnici. Manji dio glasovitog Silvijinog nakita za-bljeskao je. Carmen je promucala: Ne, molim ne jo nikad nisam bila u takvoim apartmanu. grijeit u, sigurno. Sve u odati Bracken joj je priao, sjeo na naslon njezine stolice i stavio ruku oko Carmenina ramena. Oinski: Glupost. Ja u biti stalno uz tebe! Sad kreemo na snimanje vani. Tri tjedna. Samo malo nas. Bez statista. Uzet emo seljake iz okolice. Najprije moramo u Pireneje. Tamo je vrlo, vrlo samotno. Od sada e t i stajati pred kamerama i glumiti kao Silvija Moran! Ali. ali ja to ne mogu! Jasno da moe! Pa jo? Kako smo samo esto Philip i ja o tome razgovarali, zar ne Phil? Sve je to bilo dobro uigrano. Jo i kako! odvratio sam. O emu ste razgovarali? O tome kako si fantastino nadarena. Uvijek smo prisustvovali pokusima za rasvjetu i postavu. Doista? Carmen je eljela, ali nije mogla vjerovati. Doista, rekao sam i pomislio: da, promatrali smo te, ti, jedna ludice, i eludac nam se okretao kada smo morali vidjeti, kako si nadarena. Prokletstvo! Prokletstvo! Prokletstvo! Moram sve povjeriti da Cavi, glumcima i tehniarima. Oni e utjeti. Zato? Za novac? Zbog anse da mogu i dalje snimati taj film ukoliko Silvija nekim udom ostane iva. Pa ak i ako Joe e to uraditi, prokletstvo! ak i ako Silvija umre! Joe Gintzburger, ta stara prljava svinja on je ipak genij! Bio je oduevljen mojom idejom. Hvala bogu. Ve mi je bilo sasvim jadno pri dui, ali sada opet imam Joeovo povjerenje. Sad se mogu Page 199

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok svakome zaprijetiti i svakoga ucijeniti: init e to ti kaem, inae SEVEN STARS nee vie s tobom snimati ni jedan film. Za to vrijeme Bracken je govorio Carmen: Ti jednostavno mora na film, baby! Da, ali, ne kao druga Moran! Ne kao njezina nasljednica! Ako ona sada oh, boe! Nego, to? Moda preivi? Svejedno! Naravno, ne kao njezina nasljednica, cerekao se Bracken. Kao samostalna velika zvijezda, sa mnom kao svojim agentom, ako eli, jer ne postoji bolji, ha, ha, ha. Dobro. Uzimamo ono najgore. Da Silvija umre. Tko zna, moda e onda dalje glumiti Moranovu Ili e glumiti Silviju u nekom filmu o ivotu Moranove. Senzacija! Dijete! eer! Sam eer! To nikada neu moi! Naravno! da moe. I sad, zamisli senzaciju, baby, kad se pojavi taj film, film kakvog jo do sada nije bilo, jer je za vrijeme snimanja umrla glavna junakinja a njezina je du-blerka nastavila snimati umjesto nje, i nitko ne primjeuje razliku! A ja sam brzo dodao: elio bih vidjeti onoga tko ne bi srljao u kino! A Bracken jo ustrije: I odjednom e te poznati cijeli svijet i pogaat e je li to jo Silvija ili je to ve Carmen! A sada, okrenimo stvar. Uzmimo, Silvija se izvue i uzmogne dalje snimati. Tada oni tamo ve imaju tvoje probne snimke, a oni nisu budale. Odmah e rei: ovamo s tom Carmen Cruzeiro. Pod bilo kojim uvjetima, ovamo! Kunem ti se, baby, ti si ionako ve kod SEVEN STARS-a, a ja sam ve tvoj agent! I uinit u te velikom, za nekoliko godina. Bit e sasvim velika! I za nekoliko godina bit e na vrhu! Na samom vrhu svijeta! Zazvonio je telefon. Idem ja, rekao je Bracken, na terenima sam rekao da moram razgovarati sa Silvijom. Uzeo je slualicu i javio se. Da, doktore? Nismo se usudili ni disati. Rastvorio sam kravatu, raskopao ovratnik na koulji. Bracken je sluao. Pozdravio je i spustio slualicu. Pogledao nas je. Rekao je: Jo uvijek akutna opasnost po ivot. ine to mogu. Bit e sretni ako Silvija preivi ovu no. Odjednom se poeo glasno smijati i gledao ja Carmen. Nije li to moda vesela vijest, ha, lutkice? Carmen je buljila u njega. Nadajmo se da nam se sada ova nee onesvijestiti, pomislio sam, priao k baru i brzo natoio au. Ne, neu. Da, svveetie, da. Pritisnuo sam joj au o usta i morala je piti, htjela ili ne. Ja moram vas neto pitati, Mr. Kaven Pitaj! to je Mrs. Moran doivjela u Niirnbergu? U Numbergu? Da! U telefonskom razgovoru s gospodinom Gintzburgerom ula sam kako je rekao da je ovaj suludi in uinila nakon doivljaja u Niirnbergu. Bilo je tako tiho da sam ula kako govori. oprostite mi. to je bilo u Niirnbergu? Nemam pojma! Ali gospodin Gintzburger je govorio o tome! I vi takoer! Mora da si krivo ula, Carmen. Ne, sigurno nisam! A zato se onda gospoa Moran htjela ubiti? Nemam pojma. I ja u se uskoro ubiti! Ovdje je ludnica! Ne znam, doista ne znam, Carmen, tako mi bog pomogao! rekao sam, natoio au iskapio je i pomislio: nadam se da se neu udaviti tom prokletom lai! 19 sati i 20 minuta. Stajao sam u smokingu pred vratima Rodova apartmana i pokucao. Naprijed! Sjedio je za svojim pisaim stolom, u koulji kratkih rukava, s kaputom od smokinga preko naslona stolice i pisao. Oko njega na podu leali su zguvani papiri. Haj, Phil! Vee, Rod! to radi? A to bi! Piem nekrolog. Nekrolog? Silviji, luae. Taj mora odmah van, onog trenutka ikad ona umre. Pored njega je stajao srebrni podloak s bocom viskija i posudom za led, soda-voda i napola napunjena aa, koju je sada ispio i ponovno napunio, to si radio u meuvremenu Bio sam sa da Cavom i s ljudima s nae liste. utjet e kao zaliveni. Nitko nije primijetio to se dogodilo na terenima, nitko. Rod! Oni su mirno dalje snimali svoje plesne scene. Detektivi su takoer upoznati. Odlino! Obavijestio sam AP i UPI i AFP i DPA i jo nekoliko agencija da je Silvijina dublerka dobila teki srani napadaj i da lei na klinici San Rufo. To isto vjeruju i ljudi na terenima. Dobar mladi! to ima nova sa Silvijom? Jo nita. Netko je ponovno pokucao. Da! viknuo je Bracken. Ula je Carmen Cruzeiro, odjevena u veernju haljinu sljez-ove boje, golih ramena, naminkana tono kao i Silvija i okiena njezinim nakitom. Zatvorila je vrata d ostala stajati u nedoumici. Bracken je ustao i zviznuo kroza zube. Djevojko djevojko, djevojko! Rekli ste da se moram sveano obui, zbog gala-priredbe, veeras, dolje Oduevljen sam, sav sam izvan sebe, ti si fantastina, djevojko, bolja nego Moranova, mnogo bolja! Ali u se onesvijestiti od straha ako budu sa mnom govorili? Ako budu htjeli sa mnom plesati? Ako me netko upita neto to ne znam? Tu je Phil, tu je da Cava, tu sam ja. Tu su za nudu jo i detektivi. Imamo stol samo za nas. Phil je u meuvremenu izvijestio agencije da ti lei u bolnici. Srani napadaj. Sreom, nema rodbine. Sve slatki med, honey! Nitko nee doi k naem stolu. Samo e bjesnjeti foto-reporteri, mnoge, mnoge fotografije. Odmah poslije veere popet emo se ovamo gore i ovdje neto popiti. U njezinoj sam haljini, ja. imam na sebi njezinu haljinu, njezino rublje, njezin nakit. Carmen se zgrozila. Da, i? Mora! rekao je Bracken. Konano shvati: Ti jesi Moranova. Od sada ivi u Hiltonu. Phil pored tebe. Ja na drugoj strani, i nita se ne moe dogoditi, Page 200

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok sweetie! Pristupio joj je i pomirisao je: Uzela si i njezin parfem! Ali, vi ste rekli da ga moram uzeti. I oduevljen sam. Bracken je zagrlio Carmen i pritisnuo svoje usne na njezine. Poljubac je potrajao i postao je Carmen neugodan. To nije vie bio poljubac prijateljstva, ne poljubac prijateljstva nikako Pustite. me Odgurnula ga je. Sluaj, ti malo smee, ako misli. zapoelo je dijete Bronxa i upravo je tada netko pokucao. Da! zaurlao je Bracken. Nita se nije pomaklo! Naprijed! Nita. Bracken je priao vratima i naglo ih otvorio. Pred njim je stajao mali pa, star najvie esnaest godina. Paevima je u dobrim hotelima zabranjeno ulaziti u sobe. Djeak je nosio srebrni pladanj na kojem je leao nekakav omot. Ispriavam se, senor Bracken. Teleks za sefiora Kavena. A on nije u svom apartmanu. Pa sam pomislio, moda je ovdje, ispriavam se. oh, dobar veer, senor Kaven! Priao sam. Pa mi je pruio kemijsku olovku. Zaueno sam ga pogledao. to e mi to? Molim vas, potvrdite mi prijem, sefior Kaven. to trebam uiniti? Potvrditi prijem. Kakva je to glupost? Jo nikada nisam pismeno potvrivao prijem teleksa. Ovaj morate potvrditi, sefior Kaven. Inae vam ga ne smijem dati. Tko je to rekao? Centrala. Dobila je upute drugim teleksom. Kad proitate ovaj teleks, sve ete razumjeti. U njemu se trai potvrda prijema. Molim vas, gospodine Kaven, ja tu ne mogu nita po-imoi. Naravno da ne moe, pogladio sam djeaka po kosi. Potpisao sam. Potraio sam u depovima od hlaa i naao neto novca. Gracias, sefior, muchas gracias! pa je nestao, oito mu je laknulo. Vratio sam se u salon, otvorio kuvertu, izvadio teleks, sjeo za Brackenov pisai stol, na kojem su leali bezbrojni pokuaji nekrologa za Silviju. Bracken je priao, stao iza mene i itao sa mnom. U poetku to uope nisam primijetio. SEVEN STARS, HOLLYWOOD, 9 + 10 + 0950 sati OD: JOEA GINTZBURGERA NA: PHIUPJl IM VENA HIMON HOTEL MADRID ralph lorder potpredsjednik seven stars-a za evropu i srednji istok dolazi sa twa 10 + 10 uveer u madrid + rad se ne smije prekinuti zbog paragrafa XVIII3 aba osiguranja ako ne nastupi sluaj o + lorder ima sve punomoi da realizira mogunost naeg telefonskog razgovora + do lorderova dolaska morate bezuvjetno sa da oavom ispitati sav do sada snimljeni materijal i utvrditi to se od toga moe upotrijebiti ako nastupi sluaj o + ili ako je ve nastupio + predstavnik aba dolazi 10 + 10 sa air france preko pariza + naredite raunovodstvu da pripremi kompletan materijal na uvid + u sluaju o obustavite sve radove odmah + ponavljam odmah sve radove obustaviti + za jedan sat letim u new york + annabelle atkins brodvej komad samo slabiji uspjeh + imat ete atkins uz otplatu konvencionalne kazne od 1. listopada ako nastupi sluaj o + radite prema do govoru do opoziva + seven stars izjavljuje iz mjera predostronosti da e u sluaju o proglasiti SYRAN PRODUCTIONS obaveznim za regres + vaa pismena potvrda ovog teleksa vrijedi pred sudom kao dokaz za primitak + gintzburger + kraj + +.kraj + + + Buljio sam u teleks. Ta svinja, rekao je iza mene Bracken. Pozdrav Gintzburger bilo mu je previe! Ponovno je zazvonio telefon. Bracken se javio. Naslonio sam svoje uho na slualicu i uo slijedee: Ovdje dr Molendero, Mr. Bracken. Da, doktore. I? Doktore? Pacijentica je prije pet minuta prvi put dola k svijesti. Onda odlino! Tako odlino ipak nije, odgovorio je lijenikov glas. Mnogi pred kraj jo jednom dolaze k svijesti. Pacijentica je traila sveenika. Ne mogu vie. Ovu reenicu nalazim u svom dnevniku opet si moram njime pomoi, jer dogaaji su se toliko zgusnuli i toliko is-prepleli, moj gospodine i to pod datumom 27. listopada 1972. Bio je ponedjeljak. Tu sam reenicu rekao Ruth nakon to sam Babs Ali ne smijem vas zbunjivati, gospodine suce, zato u iznijeti ove dogaaje kronoloki. Izmeu 9. listopada, dana kada je Silvija pokuala izvriti samoubojstvo i onog 27. listopada 1972. koji sam upravo spomenuo, dogodilo se slijedee. Saeto, dakle, dnevnik: 10. listopada 1972: Stigli su Ralpf Lorder za SEVEN STARS i John Steeple od ABA-osiguranja. Razgovori su odmah poeli. Nisam uope znao o emu se radi. Bio bih izgubljen da nije bilo da Cave, Boba Cummingsa i Roda Brackena. A morao sam izigravati efa. Svi su mi pomagali. Dirljivo. John Steeple agresivni je takor, a Ralph Lorder mogao bi biti Joeov mlai brat. Vrlo teke svae s obojicom. Odmah. Pregovori u mom uredu za proizvodnju, na terenima za vrijeme snimanja i u hotelu CASTELLANA HILTON. Dok je Lorder samo elio svu krivicu podmetnuti kompaniji SYRAN PRODUCTIONS, dakle, meni, kako bi SYRAN PRODUCTIONS izbacio iz igre i proizvodnju filma prepustio SEVEN STARS-u masni zalogaj! dotle je ovjek od ABA-osiguranja bio vrlo odluan u tome da ne plati ni pare. Svaa do urlanja i psovanja. Beskrajni prekooceanski telefonski razgovori. Pregovori su nastavljeni do 4 sata i 30 slijedeeg jutra u Hiltonu u mom apartmanu onda vie nitko od nas nije mogao dalje, od iscrpljenosti. Rezultat: trenutno nula. U meuvremenu stalno pozivi na kliniku. Doktor Molendero: Silvija jo ivi da li e i ostati na ivotu? Jo uvijek akutna opasnost po ivot. Potajno telefonski razgovori s Ruth. Sve joj priam. Vrlo je uplaena. Kako je Babs? Nakon dueg Page 201

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok krzmanja: vrlo slabo. Agresivna je ikao nikad ranije. Napadaji bijesa. Manija razaranja. Bjesni. Ne moe je se obuzdati. Novine u Madridu i u inozemstvu izvjetavaju o sranom napadu dublerke Carmen Cruzeiro. Donose fotografije Carmen kao Silvije prigodom one sveane veere. Nitko ne sumnja. tite nas etvorica detektiva kompanije SEVEN STARS. Carmen daje intervjue oskudne kao Silvija. Voze je u bolnicu i tamo predaje cvijee za Carmen za Silviju. Najezda fotografa. 11 15. listopada: Jo Madrid. Odlazak se odlae. Borba s opunomoenicima SEVEN STARS-a i ABA. Prekooceanski razgovori s Joeom. Svae i vrijeanje cijelog dana. Radi se o 25 milijuna. Radi se o naoj egzistenciji. Na terenima SEVILLA filma i dalje se snima. Velike scene plesa. Silvija je jo uvijek u ivotnoj opasnosti. Ruth: Babs je u posebno tekom stanju, gotovo kao onda kad je dola. Sav je napredak uniten. Moram ostati u panjolskoj. 16 23. listopada: Film se snima dalje. Uspjelo nam je razjasniti se s Lorderom SEVEN STARS i Steepleom ABA. Odlazak u Pireneje. Snima se u centralnom masivu Pico de Aneto. Ovdje je ve duboki snijeg. Gore blizu gleera bijedno mjestance sa samo dvanaest seoskih kua, odreeno kao mjesto snimanja. iani most preko provalije sagradili su radnici ve prije nekoliko tjedana. Kuerci su vrlo udaljeni jedan od drugoga. Po danu pri snimanju smrzavamo se nasmrt. Carmen je sada svjesna da je Silvija Moran sutranjice. Glumi do iznemoglosti. Uasno kako nema dara. Ali, svakom prilikom, naravno, pohvale, estitke. Bracken joj ve pria kakve e sve honorare moi traiti u Hollywoodu. Kamera je esto zamrznuta. Snjene meave. Posljednji dio puta mogli smo prijei samo na mazgama za teret. Svakog jutra i svake veeri vozim se terenskim dipom po zaleenim stazama do najblieg mjesta gdje postoji telefon. Silvijino stanje bilo je ve neto bolje, ali sada ponovno u ivotnoj opasnosti. Ruth: Babs, nepromijenjeno slabo. Sad i nov razlog za zabrinutost: neprestano pokuava pobjei. Ruth i ja se volimo. To si govorimo uvijek iznova. Kada sam, gore u brdima, potajno obavijestio Carmen i Brackena kako je Silviji loe, Carmen kao da je enula. Glasno je vritala morali smo joj zaepiti usta: Onda neka konano umre, neka konano umre Bracken ju je oamario. Uostalom, on sada s njom spava, otkrio sam to sluajno, jedne noi kada nisam mogao spavati i kada sam izaao na snijeg. Stvarali su veliku buku. Ispriao sam to Brackenu. On se samo smijao. Dolaze foto--reporteri. Snimaju senzacionalistike fotografije. Most, na primjer. Silvija: izvan ivotne opasnosti. Babs: prvo lake smirenje i poboljanje. Jo uvijek pokuava pobjei. Carmen se izmijenila. Ponaa se kao histerina diva. Vjeruje svakoj Brackenovoj rijei. Ne zna da se sve snima zapravo bez nje. Kad ona glumi, u kameri nema filma. Nakon to su u Hoolywood stigle prve pokusne snimke, Joe mi je telefonom dao upute da ne troimo materijal uzalud. Da neto diletantskije nije nikada vidio. Kadrovi sa Gruom morat e se ponovo snimati kada Silvija opet bude sposobna raditi. Uostalom, sad mi opet kae Phil. Carmen smo naravno rekli da je Hollywood oduevljen njezinim pokusnim snimkama. Njezine manire dive rastu gotovo do nepodnoljivosti. To Brackena s njegovom slonovskom koom ne smeta. On i dalje spava s njom. Ona ga kuje u nebesa. 19. listopada javlja se doktor Molendero: Silvija je opet na nogama. Jo samo jedan dan promatranja na klinici San Rufo. 21. listopada, kasno nou, dovodim Silviju iz bolnice: putujem s njom u Pireneje. Kako je Babs? Ponovno izvrsno. Laem. A ispostavlja se da je ona prije toga nazvala Ruth. Ona joj je rekla isto, hvala bogu! Silvija me voli. Samo mene. Njezin vui. Pripremivi s Brackenom prethodnu izmjenu uloga, sve je odvijalo bez potekoa. Nou 23. listopada, dovozim Silviju gore ka gleerima u selo s dvanaest kueraka. Smjestili smo je u praznu komoricu dok se ne oslobodi ona koju je do sada koristila Carmen. Slijedeeg jutra insceniramo dolazak Carmen, koju sam isto tako nou odvezao u mjesto i ona sada navodno stie iz Madrida, navodno potpuno zdrava. 24. listopada: Silvija snima prvi dan nakon pokuaja samoubojstva. Carmen je opet dublerka. Teka izmjena. Suze. Braoken je tjei i apue joj. Mogu misliti to joj sve obeava. Sve scene koje smo snimili u Silvijinoj odsutnosti moraju se ponoviti. To trai Silvija, objanjava Bracken svojoj prijateljici Caranen. Mora joj se dopustiti da ih odigra, takav je ugovor, iako je to samo gubljenje vremena i iako su Car-menine prve snimke to on kae Carmen bile oaravajue! Sada Carmen mrzi Silviju, ali to ne smije pokazati. Ponovno je strpljiva dublerka. ivi u vrstom uvjerenju da joj je put za Hollywood otvoren. Ja vie nisam potreban. Dakle, Nurnberg. Babs se ponovno toliko oporavila da je mogu odvesti u Heroldsheid. U petak, 27. listopada predveer vozio sam se s Babs u malom autobusu akcije Briga za dijete Drugog programa njemake televizije iz Niirnberga u Heroldsheid. Kia je pljutala ve danima. Bilo je vrlo hladno. Prva poledica na cesti. Kad sam doao u bolnicu Sv. Sofije. Babs me pozdravila bez radosti. Djelovala je odsutno i kao jo uvijek pod utjecajem sredstava za umirenje. Moda je i bila, ald Ruth nije htjela rei. Ve sam znao put. Uskoro se stalo smrka-vati. Pokuao sam razgovarati s Babs. Page 202

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok Nemogue. Upalio sam radio i naao stanicu koja je davala glazbu, da bi razveselio Babs. Postala je nemirna. Udarala je po radiju pa sam ga ponovno ugasio. Upravo pred odvojkom od glavne ceste, prema uskoj umskoj stazi, ikoja je vodila k Specijalnoj koli, Babs me gurnula. to je? Pi-pi. Sad emo stii. Pi-pi. Sad! Sad! Sad! Udarala je akama po prozoru autobusa. Lice joj je bilo unakaeno srdbom. Pa valjda e moi izdrati jo jedan trenutak, dok. Tada me ugrizla. Za desnu ruku. Psovao sam i stao. Pustite me van! vritala je Babs. Slijedeeg trenutka je izila dz autobusa i odepala u umu. Kia je padala sve jae i bivalo je tamnije. Monotono su radili brisai. ekao sam. Pet minuta. Deset minuta. Babs se nije vraala. Sjedio sam, buljio van u kiu i gledao kako rade brisai. Bilo je vrlo hladno. Primijetio sam to kada sam otvorio desni prozor i zvao Babs. Odgovora nije bilo. Jo dva puta sam pozvao. Nita. Moete me osuditi, gospodine suce, prezreti, prokleti. Evo, to sam mislio d inio: petak, naveer. U to vrijeme nikog vie u koli. Autobusi su otili. Odgojitelji su ve davno kod svojih kua. Babs je, dakle ponovno pobjegla. I sada je ja trebam traiti. U tamnoj umi. Na kii. Na hladnoi. Poslije svega to sam proao. Ponovno sam uzviknuo njezino ime. Kia je ibala po autobusu. Nikakva odgovora. Iznova i iznova zvao sam njezino ime. I to sam vie zvao, postajao sam sve ljui. Na kraju sam kiptio od bijesa. To nisam vie mogao izdrati. To nisam vie mogao izdrati! To ne bi mogao izdrati nitko! To je bilo previe! Kraj! Dosta! Odjednom sam shvatio sve ljude koje sam do tada prezirao zbog njihova negativnog stava prema zaostaloj djevi. Svi su ti ljudi imali pravo! Moj prijatelj Hitler. Dolje s djecom idiotima! Neka pocrkaju! to bre, to bolje! Sudite me, gospodine suce! Prokunite me! Ne itajte dalje! Ili, itajte dalje i pokuajte, vi koji sve razumijete, razumjeti i ovo: rekao sam u poetku svog izvjetaja da neu nikada lagati. Ovdje je istina u onoj veeri. Iznenada sam pomislio: a ako vie ne zove Babs? A ako se vie ne bude brinuo o Babs? I ako poe u krevet? Jer si doista umoran? Jer si mnogo toga proao? I ako zaspi i ne probudi se vie do sutra ujutro? I ako samo u sobi gdje lei Babs otvori malo prozor da bi ti vjerovali kada im kae da je nou opet pobjegla? Na klinici je neprestano bjeala. Pa zato ne i odavde, sama, sa mnom? Pa, ako to uinim? Povratak prema koli sama nee pronai. Lutat e po umi. Padati. Ustajati. Padati. Ostajati. Totalno iscrpljena. I, dao bog, umrijet e u ovoj hladnoj noi. Smrznut e se. Da, i? Zatvorio sam desni prozor. Ubacio mjenja u brzinu. Odvezao se prema velikoj, zatvorenoj kapiji. Iziao sam, otvorio vrata, imao sam klju. Parkirao sam kola tamo gdje su uvijek bila parkirana, tada sam ponovno zakljuao kapiju i otiao kroz kiu prema maloj kuici, otkljuao, i najprije otvorio sve porzore jer je zrak bio lo, a zatim sam ih ponovno zatvorio, osim jednoga, u Babsinoj spavaoj sobi. Otiao sam u kuhinju, skuhao aj. I pio sam ga s mnogo ruma. I sjedio sam na jednoj klupici. Tada sam ustao, svukao se, oprao, obukao pidamu i legao na kau u dnevnom boravku. Kia je lupkala po krovu. A Ruth je bila u Nurnbergu, u bolnici Sv. Sofije. A Silvija je bila na Pico de Anetu, duboko u snijegu, u centralnom masivu Pireneja. A ja sam bio ovdje. A Babs je bila u umi i uskoro mrtva. Nadajmo se. Izdrao sam jedan sat. Niti cijeli sat. Tada sam ustao, ponovno se obukao, potraio kini ogrta i teke izme to ih je ostavio domar; naao sam ih, uzeo fenjer, obukao izme, prebacio kini ogrta nije imao kukuljice, upalio fenjer i iziao iz kue. Najprije sam iao korakom. Tada sam potrao. Tada sam jurio. Uz kapiju bila je ograda, ali poruena na nekoliko mjesta tako da sam mogao zaobii kapiju. Otiao sam u umu. Zvao sam Babs. Deset puta. Dvadeset puta. Pedeset puta. Osjeao sam kako mi postaje vrue. Mislio sam samo jedno: moram nai Babs. Moram je nai! Ja sam odgovoran za nju. Kao to je svaki ovjek odgovoran jedan za drugoga. Nisam ubojica. Ne elim postati ubojica. Baaaaaabs! Zvao sam dalje njezino ime i psovao, proklinjao sam Babs i molio u sebi da je naem. Ova je uma bila vrlo stara i gusta. Najprije sam pretraio onaj dio ceste gdje je Babs izila. Ali je nisam naao. Mora da je otila dublje u umu. Dublje u tu prokletu umu. Baaaabs! Vikao sam iznova i iznova. Poskliznuo sam se, padao, drvee mi je kidalo odjeu, a granje mi je do krvi trgalo lice i ruke. Teturao sam dalje. Ponovno padao. Ponovno ustajao. Dalje. A onda sam kao u snu uo Ruthin glas: Babs! Babs! Baabs! Poludio sam. Gubio sam razum. Ovdje. Sada. Baaabs! vikao sam. I: Baaabs! Baaabs! Baaabs! dolazio je kao odgovor Ruthin glas. Nakon dvadesetak minuta stigao sam na neku livadu. Uinilo mi se da vidim svjetlost u tami meu drveem. Kao da se pomicala gore, dolje nestajala, pa se opet pojavljivala. Pojavila se opet! Ruth je stajala preda mnom. Ogrnuta potpuno promoenim vunenim ogrtaem, bez eira, kose su joj visjele niz elo. Drala je runu svjetiljku. Ti? promucao sam. Da. to radi ovdje? Htjela sam te jo veeras posjetiti. Iznenaenje. Kihala je. Iznenaenje. da. I kada sam se vozila putem ovamo, iznenada sam ula kako vie. Pretpostavila sam da je Babs opet pobjegla i da je Page 203

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok trai. Izila sam i, Phil.! to je? Pokazala je rukom i podigla svjetiljku. U svjetlosti svetilj-ke ugledao sam napola razruenu pojatu. U pojati je leala Babs i spavala. Spavala tako duboko da se nije probudila ni kada smo je ponovno pozvali, ni kada sam je uzeo na ruke. Brzo sad s njom u kuu, rekla je Ruth. Hvala bogu. Da je nismo nali, po svoj prilici bi se ovdje noas smrzla. Noas bi se ovdje po svoj prilici smrzla. Ruth? Da, Phil? Lagao sam ti. Znatni. to zna? Okupala je Babs, koja se napola probudila, osuila je i sada stavila u krevet. Dao sam Ruth jednu od svojih pidama i arape i papue i kuni ogrta. Sve je za Ruth bilo preveliko. Izgledala je kao klaun. I ja sam ponovno imao na sebi pidamu i kuni ogrta. U kui je bilo toplo. Odravao sam vatru u tucanoj peici. Stajao sam tu i gledao Ruth kako pokriva Babs, Babs koja je opet spavala. Ruth je izvadila naoale za kiljave iz depa kunog ogrtaa i stavila ih na noni ormari pored Babsina kreveta. to zna, Ruth? Znam da si na kraju, Phil! Ne mogu vie! rekao sam. Kimnula je i okrenula se prema meni. Na putu kui pustio si Babs da izie iz autobusa, ili. Htjela je svakako izii! Pikiti. ili je htjela svakako izii i onda je pobjegla, a ti si mislio: k vragu, nek tri, i odvezao se dalje. Da, rekao sam. Znam, rekla je, znam, moj najdrai. Htio sam Babs ubiti, Ruth! Kimnula je i pribliila mi se. Doista sam je htio ubiti! Jer vie nisam izdrao! Moja ruka pogledaj! Ugrizla me je! Ruth me je nijemo pogledala. Ja. ostavio sam je u umi i odvezao se ovamo. Htio sam lei u krevet i spavati. Otvorio sam prozor u njezinoj sobi. Ujutro bih rekao da je po noi pobjegla. Znam. Znam. Ti. ti zna? Sve. Da. I to da to nisi mogao uiniti i da si ponovno ustao i poao traiti Babs. Odakle. Odakle zna? Nije li bilo tako? Da, upravo je tako bilo. Ali, kako moe Doi! rekla je Ruth, uzela me za ruku koja mi je bila povrijeena. Napustili smo Babsinu sobu i ostavili vrata odkrinuta, preli smo imali, priprosti dnevni boravak. Ali. Ruth Bio sam ubojica! Potencijalni ubojca! Da, Phil. I? I? Ja te volim. Ti. Ti nisi ubio, Phil! Ti nikada nee ubiti. Ti si poten ovjek. Eto ga sad! Sjedni. Skuhat u novi aj. Onda u ti neto ispriati. to? Uvijek si me iznova pitao kako su djeca dospjela u takav mali dvorac. Da, ali to mi je Ja u ti ispriati. Ali ja to vie ne elim znati! Ali ti to mora znati. Danas mora saznati. I ne ismije nikada zaboraviti, sada, kada nikada vie nee ostavljati Babs samu. Otila je u malu kuhinju i dobacila mi preko ramena: Ostajem noas kod tebe. Specijalna kola Heroldsheid zahvaljuje svoj postanak prevelikom oaju branog para imenom Leitner, dvoje potpuno nepoznatih ljudi koji su ivjeli u skromnim prilikama, koji nisu imali ni bankovni raun, ni mercedes, ni vilu, ni nakit, ni jahtu na Sredozemlju, niti su ili u lov. Imali su samo paraliziranog sina, kojega su voljeli istom ljubavlju kojom su se voljeli meusobno. Otac je bio sitni namjetenik u nekoj velikoj banci. Paralizirano dijete zvalo se Alojz. Roditelji su nosili Alojza, odmah po roenju, od lijenika do lijenika. Nepojmljiva je povijest ove odiseje, sve jedna ogromna optuba, ali ja ovdje piem istinu, gospodine suce, istinu! Svoje prve godine proveo je Alojz na klinikama. Eksperimentirali su na njemu. Banka u kojoj je rad.io Leitner imala je filijale i ispostave u mnogim gradovima. Leitnerovi su bili primorani seliti se iz jednog grada u drugi. Tako je krivini lijeenjem i primjenjivanjem metoda uvijek novih lijenika bilo izgubljeno dragocjeno vrijeme, zapravo, bez ikakva iz-lijeenja. Leitnerovi, sitni, dobroudni ljudi, nisu se mogli braniti. Bili su zahvalni kad su Alojza primili u dom. Nije dugo ostao. Bio je, kako se to objasnilo roditeljima, nepodnoljiv. Doao je, dakle, u slijedei dom, zatim u trei, u etvrti. Kad je dorastao do kolske dobi, bilo je jo gore. Alojz, nije, naravno, mogao pohaati normalne kole. Dospio je, dakle, u Pomonu kolu. Jednoga dana su pozvali gospodina Leit-nera i saopili mu da Alojz mora napustiti Pomonu kolu jer da nije vrijedan proputanja. Ne moe se propustiti. Ovu je rije upotrijebio; akademik, pedagog, direktor one kole, u drugoj polovici dvadesetog stoljea! Leitnerovi su tada, prije sedam godina, bili na kraju snaga, vie on negoli ona; majka je u predgrau Niirnberga, kamo su Leitnerovi konano dospjeli, nala neku drugu enu, koja je takoer imala duevno zaostalo dijete. One su upoznale doktoricu Ruth Reinhardt, specijalistu bolnice Sv. Sofije. Ona se izjasnila spremnom zajedno s jednom poznanicom i kolovanom osobom, po imenu Wilma Bernstein, koja je preivjela est godina koncentracionog logora, lijeniki nadzirati oboje djece i poduavati ih. Ali gdje? Leitnerovi su znali za jednu naputenu bivu sportsku dvoranu u njihovoj opini. Uputili su zahtjev opinskoj upravi da im prepusti dvoranu. Ovaj je zahtjev opinska uprava odbila. Da bi mogli iznajmiti dvoranu koju nije nitko trebao gospodin Leitner je rekao da e nekako ve smoi novac za najam, roditelji ovo dvoje bolesne djece morali bi se predstaviti kao registrirano udruenje. Tako su brani par Leitner i ona samohrana majka osnovali drutvo, pod nazivom ovjekov svijet; ime je Page 204

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok izmislio sam gospodin Leitner. Sad su kod vlasti zapoele prave kafkijanske prie. Da bi udruenje imalo ansu, moralo je jo pribaviti predikat priznato kao ope korisno. Ako im se to prizna, lanovi drutva mogu raunati s poreskim olakicama. Ali drutvo od tri lana i dvoje djece, to je smijeno, uvjeravali su na opini gospodina Leitnera. Za registrirano drutvo potrebno je najmanje sedam lanova. U svom stacionaru, u bolnici Sv. Sofije, Ruth je imala vie nego dovoljno djece u slinom nezavidnom poloaju. Posljedica je toga bila da se meusobno upoznalo neto vie od trideset branih parova koji su imali zaostalu djeou te su se udruili. Meu njima bio je i jedan odvjetnik, jedan poreski savjetnik, jedan ovjek iz niirnberke gradske uprave. S takvim strunjacima stvar je krenula. Vlada je obeala novac ali, naravno ne za jednu napola sruenu sportsku dvoranu, nego za jednu pravu kolu s pravim strunim osobljem. Oajnici su imali sreu. I oajnici je katkada imaju. Ne esto. U mjestu Heroldsheid, blizu Niirnberga, umro je neki lijenik koji je ovdje vodio dom za starce u kui koja mu je pripadala i izgledala kao dvorac. U posljednje dvije godine bila je prazna jer je taj lijenik nije mogao dalje voditi. Kada su proitali oporuku, nasljednici su ostali iznenaeni: lijenik je odredio da se zgrada iznajmi na 99 godina organizaciji koja se brine za bolesnu djecu. Dakle tu je sad bila kola. Da, ali najamnina? Nasljednici su traili 7 tisua imaraka mjeseno. Oajni roditelji u meuvremenu su ve poeli hazardirati bez razmiljanja. Bilo je i imunih meu njima. A tu je bio i gospodin Leitner, koji je kod banke osigurao kredite. I kada je taj dom pregraen u kolu za zaostale, namjetena je i struna radna snaga. Time se odmah upalo u dugove do vrata. I tako je jo uvijek. kola je poela s radom nakon to su organizirani taksiji, autobusi i tisue drugih pojedinosti. Osim toga je uspostavljen stalni kontakt sa Saveznim udruenjem Pomo ivotu za duevno zaostale u Marburgu na Lahni. Na otvorenju Specijalne kole Heroldsheid, naravno, nisu smjeli izostati visoki opinski politiari. Jedan od njih odrao je dirljiv govor. Neki je komorni orkestar svirao Vivaldija, bilo je jeftinog sekta i malih sendvia. Svi su se osjeali sveano, ak i nasljednici. Kada su vidjeli prvih tridesetero djece, izjasnili su se spremnima da mjesenu najamninu spuste na 5 tisua maraka. Tako je nastala Specijalna kola u Heroldsheidu. Inicijativom oajnog branog para, jedne oajne majke, ije su dijete proglasili nevrijednim proputanja. Jednom je gospoa Leitner rekla Ruth: Dugo, dugo smo se nadali da e na Alojz jednom prizdraviti. Danas nam je posve jasno da nikad nee ni najmanje prizdraviti. Sad imamo samo jednu jedinu stranu brigu: to e se dogoditi s Alojzom kad mi umremo. Na to je gospodin Leitner, koji je prisustvovao ovom razgovoru, rekao: Pusti, Ana. Bog je pomogao i opet e pomoi. A ja sam, priala mi je Ruth, one noi u listopadu, rekla njemu: Ne, gospodine Leitner, ne, ljudi su ovdje pomogli, sebi i drugima. I oni e to uvijek ponovno initi. Samo ljudi mogu pomoi ljudima. Noni vjetar zavijao je oko kue. Babs je duboko spavala. Mogli smo uti njezino disanje. Rekao sam: Samo ljudi mogu pomoi ljudima. to je s Bogom? Nita? Sa svim bogovima? Nita? S Buddhom? Nita? Buddha, rekla je Ruth. Smijeno je izgledala u mojoj prevelikoj odjei. Neki drugi lijenici trae smirenje u glazbi. Imaju ovaj ili onaj hobi, svatko trai olakanje, svatko trai mir. Ja sam ga, vidi, nala kod Buddhe. On ui i dobru i zlu. Zlo je zadovoljenje nekih elja na raun drugih ljudi. A dobro, naprotiv, je osobna rtva za svaki ivot, pa i onaj samoga neprijatelja. Ovo naelo nepovredivosti titi od svake uvrede. Dvije i po tisue godina nakon Buddhe svojim ivotom Gandhi je to izloio. Ljubav prema blinjemu nije in sluenja bogu, ve in na tekom putu osloboenja. Ljubav prema blinjem ukljuuje osjeaj bratstva svih bia, tovie, i dobronamjernost prema svemu to nije ljudsko bie. Vjerojatno ime smatra udnom, ali, u poslu to ga obavljam, budizam me tjei i ini ono najgore izdrljivim. Potom smo oboje dugo utjeli, noni je vjetar zavijao oko kue, a mi smo se dugo gledali. Tada je Ruth rekla: Tjei ime i to, najdrai, to ti ini otkada te poznam. Upravo netko poput tebe. Mi se volimo. Varamo Silviju. Ne mogu si zbog toga predbacivati, oigledno sam amoralna. Ti si izvanredna, rekao sam. Ostat u naas kod tebe jer znam to si do sada propatio i koliko e jo patiti. Ali ne ostajem samo zbog tebe. Trebam te kao to i ti treba mene. Dugo sam krzmala. Sada mi je jasno. Ti i ja brinemo za Babs i imamo pravo biti dobri i jedno prema drugome. Tako ja gledam stvari. Moda je to potpuno krivo i loe, ali sada mi je svejedno Kada sam poloio usne na njezine, poelo je u dnevnom boravku zvoniti zvonce, vrlo glasno. Vidite, moj gospodine suce: mogao sam telefonirati samo iz rektorova ureda. Za sluaj nonih poziva u kolu as njima se moglo raunati samo u najhitnijim sluajevima instalirano je i zvonce u maloj kuici jo za vrijeme domara. Ovo je zvonce zvonilo ako bi nou, prijeko u rektorovu uredu, zvonio telefon. Otkada ovdje stanujem, to se prvi put dogodilo. Moram prijeko, rekao sam. Vidjeti to je. Page 205

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok Imao sam sve kljueve kole. Opet sam odjenuo kini ogrta i obukao izme, a Ruth je uzela svoj ogrta. Ilo je sve vrlo brzo. Telefon nije prestajao zvoniti, a tako i zvonce ovdje. Trali smo kroz vjetar i kiu do kole, u hipu sam bio u Halleino-vu uredu, digao slualicu, javio se i slualicu predao Ruth. Bolnica. Sluala je, rekla nekoliko rijei, klimnula, opet govorila. Lice joj je sada bilo sasvim zatvoreno. Na kraju je rekla: Dolazim za pola sata. Spustila je slualicu. Moram ii, Phil! to? Jedno dijete tek, dovedeno, u ivotnoj je opasnosti. Ali. Phil, rekla je, molim te. Da, rekao sam, naravno. Napustili smo kolu. Opet sam sve zakljuao. Ruth je ve ila preda mnom da bi se brzo presvukla. Tada smo izili pred kuicu. Htjela je k svom VW. Stajao je desno od ulaza. Naravno, otila je lijevo. Potrao sam za njom, uzeo je za ruku i odveo je k njezinim kolima. Pogledala ine je tuno. Ti se ljuti. Ne! Kia je padala po nama. Ali si razoaran. Ne, doista. Naravno da mora k tom djetetu, nisam razoaran. Bila je to naravno la. Hvala, rekla je, hvala ti to me razumije. Doista sam imala elju Da, odgovorio sam. Da, znam. Otrao sam do kapije i otvorio je. Sljedeeg trena proao je pored mene VW. Ruth je gledala ukoeno naprijed, na umski put to su ga osvjetljavali farovi automobila. Nadao sam se da e mi jo mahnuti i da e me bar jo jednom pogledati, makar samo nekoliko sekundi. Nije to uinila. Zakljuao sam kapiju i razmiljao kako je Ruth u mislima ve kod djeteta u Niirn-bergu. Osjetio sam odjednom velik umor. Vratio sam se u malu kuicu i mislio da me Ruth doista voli, a bolesnu djecu vjerojatno jo vie. To je bila alosna spoznaja jer sam mogao pretpostaviti kako e izgledati naa budunost. Ljubav prema blinjemu, tako ui Buddha, ukljuuje osjeaje bratske ljubavi prema svim biima. Ljubav prema blinjima. Ah, postoji tako beskonano mnogo vrsta ljubavi, razmiljao sam. Svukao sam se i legao u krevet. Odmah sam zaspao. Prema mom dnevniku: Dok je Silvija snimala u Pirenejima, nisam s njom mogao telefonski razgovarati. Tek 9. studenog, jednog etvrtka, kada su Silvija i ekipa radili kod Zaragoze, bilo mi je mogue govoriti s njom naveer u njezinom hotelu. Rekao sam joj da je Babs mnogo bolje. Bilo je to, tovie, tono. Kada je posljednji put ugrizla, bila je to moja ruka. Dobivala je druge lijekove i bila je prijazna, mirna i strpljiva. Primicala se velikim koracima onom stanju ozdravljenja to ga je bila postigla prije svog zadnjeg sloma gospoa Bernstein i gospoa Pohl posebno su se trudile oko nje. Primala je muziko-terapiju i ponovno je modelirala neobine predmete od specijalne vrste sporo suee gline. Nikad nije govorila o Silviji. Ali je zato to inila Silvija kada bih je nazvao. Tada je priala o silnim naporima pri snimanju. Radilo se doista o najteim scenama, sreom posljednjima. Nakon njih Silvija treba da odmah leti u Hollywood sa cijelom ekipom, naravno. Budui da su ove scene bile snimljene s primarnim tonom, Silviji, a i ostalim glumcima, predstojala je jo kompletna sinhronizacija filma. Ruth je dolazila u Heroldsheid gotovo svakog dana da bi pregledala Babs. Ostajala je uvijek samo kratko. Nismo vie nikad govorili o onoj noi. Koji put bismo se poljubili. Imao sam mnogo posla. Posjeivao sam bogate industrijalce, financijere, vlasti i gradonaelnike, esto sam doivljavao da ljudi uviaju i esto sam se vraao u Heroldsheid sretan s prilozima, veim ili manjim. Rektor Hallein uvijek bi mi iznajmio svoja kola. Isto tako esto, moda i ee, svaao sam se s ljudima i bivao grubo odbijen. Mladog novinara Florijana Benda iz Nurnberkog sutra, uvijek sam iznova sretao u koli bio je oaran zadaom, to je sam sebi postavio. Dva puta sam letio u Zaragozu. Silvija se bila potpuno oporavila i glumila je fantastino kao i ranije. I u Zaragozi smo imali dvostruki apartman a Silvija je svoju spavau sobu uvijek zakljuavala. Bila je vrlo ljubazna i zahvalna, ali je nisam smio dodirnuti, to nije podnosila, ak ni najmanji dodir. Uostalom, grad je bio sav na nogama: policija je Silviju morala tititi od njezinih oboavalaca, a u izlozima mnogih trgovina, koile su se uokvirene fotografije, meu steznicima i svinjskim glavama. I Carmen je bila uvijek prisutna. Razgovarali smo kao dobri znanci. Carmen je bila vrlo optimistina. Bracken joj je i dalje predskazivao veliku filmsku karijeru. Jo uvijek mu je bila ljubavnicom. Petak, 24. studenog, 1972 kod mog drugog posjeta Zara-gozi, zavreno je snimanje filma. Dio amerike ekipe s kamerama i ostalom opremom odletio je. Toga petka oprostio sam se od Silvije. Zahvalila mi je suznih oiju za sve to sam uinio za Babs i to u jo uiniti. Bilo je to na madrid-skom aerodromu, kasno naveer. Ona i Braoken letjeli su izravno u Los Angeles. Silvija mi je neto gurnula u dep. Bio je to, kako sam kasnije ustanovio, opet ek na vrlo visoku svotu, za telefone, koji e sada, naravno, biti mnogo skuplji. Uao sam sa Silvijom u njezini jet SUPER-111, jer je, naravno, opet bila prisutna itava vojska reportera i fotografa, i bilo je neophodno da se stvori dojam kao da i ja letim za Ameriku. Uz pomo kapetana Callaghana uspio sam neprimjeen napustiti avion kroz jedan otvor. Daleko vani na pisti, u potpunoj tami, stajao Page 206

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok je jedan od detektiva, to ih je Joe poslao da tite Silviju. Pokraj njega je stajao reiser Julio da Cava. Htio se oprostiti sa mnom. Da Cava, koji je slijedeom redovnom linijom letio u Los Angeles i u Hollywoodu morao montirati film i prisustvovati sinhro-nizaciji govora i glazbe i tako konano dovriti KRUG KREDOM, rekao mi je: Dugo se neemo vidjeti. elim vam mnogo sree nikad ne gubite nadu i nikad ne gubite hrabrost. Okay, rekao sam Jet SUPER-111 dobio je znak za uzlijetanje; do sada je stajao na jednoj od pista. Rulao je sve bre i bre, odlijepio se od tla i zatim ga je kapetan Callaghan strelimice okrenuo uvis u nebo zastrto oblacima. Zakratko vidjeli smo jo samo poziciona svjetla, a tada je avion nestao u oblacima. Da Cava me potapao po ramenu i otiao preko aerodroma. Detektiv mi je rekao: Iznajmio sam kola. Mr. Bracken mi je naredio da vas odvezem u Barcelonu. Nou. Da neto ne bi procurilo. Je li vam to pravo? Naravno, rekao sam. Hvala, sir, dodao je detektiv. Silvija? Tko govori? Moja draga Silvija? Tko ste vi? Recite svoje ime! Moj boe! Kad ujem tvoj glas, postaje mi i vrue i hladno! Volim te, Silvija Volim te vie nego prije tebe i nae dijete, rekao je muki glas na telefonu. Silvija, u svojoj kui na Mandeville Canvonu na Beverlv Hilsu skliznula je na jedan kau. Proaptala je: Ti. Vi. Vi ste, Romero Rettland. o ovom razgovoru priao mi je Rod Bracken, 21. sijenja 1973. jedne nedjelje u salonu naeg apartmana br. 419 u parikom hotelu Le Monde. Meava je harala gradom tako snano da se kue nasuprot uope nisu vidjele. Ve je danima snijeilo, u Heroldsheidu, takoer. Ondje me je nazavo Bracken, rekavi da me mora vidjeti u Le Mondeu jer da se mnogo toga dogodilo. Sa Silvijom? Da. Ali ona me je svakodnevno nazivala i nikada mi nije rekla da neto nije u redu. Htjela te je ostaviti na miru tako dugo dok ide. Sad vie ne ide. Sada mora znati sve to se ovdje dogodilo. Ne moe doletjeti k nama radi Babs, jasno. Ipak e i to uskoro morati. Ali jo ne. Dakle, Pariz. Ja u doletjeti onamo. On je preletio ocean, ja sam doletio u Pariz i sada smo sjedili jedan nasuprot drugome. Za to dugo vrijeme izmeu Babsi-na povratka u Specijalnu kolu i ovoga 21. sijenja 1973. boravio sam u Heroldsheidu. Doivio sam neka daljnja, iako samo manja poboljanja kod Babs i sve sam se tjenje povezivao s onima u mraku. Poto ovaj moj rukopis predajem u odlomcima ljubaznom uvaru, koji kod mene obavlja svoju dunost, kako bi to je mogue bre doao u vae ruke, neu vam opisivati daljnje pojedinosti iz onog vremena. Ovo to vam sada imam rei, vanije je. Rettland, rekao sam Brackenu, tog poslijepodneva jedne hladne nedjelje, sijenja 1973. u Parizu, dok je meava bivala sve jaom. Taj Rettland, s kojim je snimala svoj prvi film u Berlinu, taj nekadanji ljubimac publike, toj i je onda zakazao, dakle, taj je nazvao Silviju? Rekoh li ti! Pa Silvija ima tajni broj. Ali on ga je pronaao, ne znam kako, ali ga ima, i tako je nazvao Silviju. Bio sam prisutan. Silvijin odgovor sluao sam na drugom aparatu. Mogu ti tono rei kada je to bilo, kad je ova pria zapoela: naveer, 28. studenoga. to, jo u studenom? Da. Kako Zato mi to Silvija nikada nije rekla? Nije te htjela uznemirivati. Ionako ima dosta briga. Osim toga, nadala se da e sve ostati na onom prvom pozivu. Ali nije ostalo. Nije, rekao je Rod. Nije, bogami nije. Pusti me da priam, Phil. Mi smo u govnu. Ponovno. Do vrata. Priao je dalje Da, ja sam Romero Rettland, rekao je glas iz Silvijine slualice. Tvoj broj sam ieprkao. Dobro dola kui, dar-ling. Tako sam se veselio kad sam itao, u listu Varietv i u Hollywood Reportersu kako je tvoj film postao izvrstan Mr. Rettland, to elite od mene? vrisnula je iznenada Silvija. Bracken, koji je s njom sluao, uplaen, dao joj je znak da se umiri. Moe mi rei i Mister i vi, ako hoe, Silvija. Mi oboje znamo zato to ini. to hoe od mene, pitala sam! Volim te vie nego ikad. Imamo zajedniko dijete. elim da se uda za mene, rekao je Rettland. Silvija je hvatala dah. Bracken je skoio, na brzinu pripremio viski i donio joj ga. Bio joj je potreban. I njemu, pomislio je. I brzo pripremio drugi. U meuvremenu se Silvija svladala. Vi ste ludi, Mr. Rettland. Ja vas ne volim. Nikad vas nisam voljela. Osim toga nikakvo mi dijete zajedno nemamo! Rekavi to, primakla je naglim pokretom viski k ustima te joj se razlio po bradi. Draga, provela si naporan dan, znam. Sinkronizacija je neobino naporna, ne elim da bude histerina upravo kao malo prije, jer te, ipak, suvie volim. emu taj besmisao. Naravno da si i ti mene ljubila, sve dok nisam doivi nesreu te si smatrala da me valja napustiti. Ne ljutim se na tebe. Nisam te nikad prestao voljeti. Ljubav sve oprata. I ja tebi opratam. A jedno nikako ne moemo zaboraviti, zar ne? to? Da sam Babsin otac, rekao je Rettland. To vi niste. Niste! Niste! Ne treba se uzbuivati, draga, sjea li se kako si se uzbudila ikada sam se prije mnogo godina, usudio moliti te za novac, jer mi je tada ilo loe. Misli da mi je bilo lako doi k tebi i prosjaci ti? Pa dobio si novac! Da, sigurno. Ali ja imam i svoj ponos. Nisam vie dolazio-Osim kasnije kada sam doista bio u nudi. Jer sam ti rekla da nisam naftni izvor i Page 207

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok da ti ne mogu stalno davati novac i da u te slijedei put, ako doe, dati izbaciti! Bracken je odloio drugu slualicu, priao drugom aparatu i nazvao policiju. Ovdje Rod Bracken, agent gospoe Moran. Nju je nazvao stanoviti Romero Rettland. Upravo sada. Izgleda da je namjerava ucijeniti. Moete li ustanoviti odakle govori i kada to saznate, moete li otii i uhvatiti ga? Naravno, ako imamo takvu prijavu Imate, ja je dajem. Razgovor bi, meutim, morao potrajati jo neko vrijeme, samo trenutak, molim, moram neto provjeriti da; telefon gospoe Moran ima, dodue, tajni broj, ali u telefonskoj centrali nema svoju kontrolu. Nee biti lako. Gospoa Moran mora i dalje razgovarati s gospodinom Rettlandom, to je mogue due. Okay, okay napisat u joj. Ostavite ovu liniju otvorenom, javit u se im neto uhvatimo. Rod je nakrabao obavijest na bloku i pruio ga Silviji. Ova je proitala i kimnula. Rod je uzeo slualicu dvojnika i onu drugog telefona, i prislonio ih svaku na jedno uho. U meuvremenu se dijalog nastavio. Htjela si me dati izbaciti? Plaljivo. To je bilo runo od tebe. Ti sretna, ja u govnu. Ali nisam vie ni dolazio. Tek sada to je sada? Silvija, ostario sam. Sam sam. Tako sam. Ti ne zna, nikad nee znati, nikada nee ni slutiti koliko sam te ljubio. Prestani s tim, ti svinjo! Ne, neu prestati. Dopusti da govorim, Silvija, slatka Silvija. PUSTI GA ZA IME BOJE GOVORITI! napisao je Rod na bloku. Silvija je kimnula i pila dalje. Onda, to je sada? kako sam te uvijek volio i kako sam uvijek eznuo za naim djetetom, godinama, te duge godine i sada, jo To nije tvoje dijete i ti to zna! To je moje dijete i to ja znam! Ja imam dokaze lijenika! Krivotvorene! Prave! Krivotvorene, kaem. to je, dakle, hvala. hvala za to to sam te doveo u Hollywood. to si smjela igrati svoju prvu veliku ulogu sa mnom. jer sam stavio u pokret i nebo i pakao da bi ti kod SEVEN STARS-a dali i drugu ansu Iskoristila si je, istinabog., ponovo plaljivim glasom. Ja sam imao nesreu nesreu za nesreom. i tada je za tebe dolo vrijeme da ime vie ne poznaje, je li? DALJE! DALJE! pisao je Bracken na bloku. Nije bilo tako! Silvija je proitala i kimnula. Ti tono zna kako je bilo. Ja bih uvijek drao tvoju stranu, da se ono nije dogodilo. Bila je to samo ala bezazlena ala To ti naziva, alom? i tako mnogo godina od tada sada me uj, Silvija. Volim te i volim svoje dijete. Uvijek u vas voljeti. Ti si najvea. Tvoj film e postati svjetska senzacija. Mogu shvatiti da ne eli imati posla s propalicom poput mene. Jo uvijek plaljiv Rettlandov glas odjednom kao da se prelomio i postao zao: Ali to tako ne ide. To tako ne ide, darling! Ili e srce mi krvari da to moram rei, ali ti mi ne daje drugi izbor ili e se udati za mene pa emo ivjeti utroje, da utroje, jer Babs je moje dijete, ja sam njezin otac, j, a sam njezin otac, jesi li razumjela? Ili. Ili 11 i e biti ogromnog skandala, koji e te stajati glave na to moe biti sigurna! to znai skandal? to hoe time rei? Time elim rei. ah, tako. to. ah,tako? Ti otee ovaj razgovor da bi andari otkrili odakle govorim. Kuim, to je prljavo od tebe, Silvija. Ja uope nita ne oteem Tu nema nikakvih aca Naravno da nema. ut emo se. Uskoro! Klik. Rettland je spustio slualicu. Bracken je psovao. Ja tu nita ne mogu sve sam uinila kako je trebalo da ga jo dalje Mir! rekao je Bracken. Na drugom telefonu javio se policajac s kojim je Rod ranije govorio. Upravo nam je javila relejna stanica odgovorna za sektor Mandeville Canvona da je razgovor prekinut. Zato gospoa Moran nije dalje govorila? Zato to je Rettiand prekinuo! teta! Da li je vrijeme bilo prekratko? Da. Ljudi nisu mogli otkriti odakle govori. Bracken se ispsovao i viknuo: A uhapsiti, ne moete li imom-ka uhapsiti? S kojim obrazloenjem? On lae, tvrdi da je Babsin otac! Sir! Sir! Molim vas, ta on je to ve tvrdio, i to javno, kad se Babs rodila. To se moglo svuda itati. Za to ne mogu dobiti nalog za hapenje. Ucjena. rekao je da e, ako se Silvija ne uda za njega, napraviti skandal koji e je stajati glave, urlao je Bracken. Ja vas dobro razumijem i kad normalno govorite. Ako je on to doista rekao Sumnjate li u moje rijei? onda ste kod mene na krivom mjestu. Prijavu morate podnijeti KRIPO-u. KRIPO e vam rei to moe uiniti Mrs. Moran. Ako hoete, spojit u vas. Hoete li? Htio sam, naravno, priao mi je sada Bracken u Le Mon-deu, mnogo tjedana kasnije. KRIPO je sve sasluala. Tada su poslali dva ovjeka, koji su traili da im se tono sve ponovno ispria. Tada. Ne dri me u napetosti. Ukratko. Sigurno se jo tota dogodilo od studenog prole godine. Skratio je. I ja, dakle, kratim. KRIPO je rekla, naravno, da e uhapsiti ucjenjivaa. Ali da on najprije mora pokuati pravu ucjenu. To to je uinio Rettland, ne moe se smatrati ucjenom. Kad bi ga se sada uhvatilo, moralo bi ga se, pod tim okolnostima, pustiti u roku od 24 sata. Naravno da je policija zato tu da titi graane. U toku slijedeih dana ugraen je na Silvijin telefon prijemnik s magnetofonom u telefonskoj centrali i instalirana je kontrola njezina broja. Obina policija i oni iz odjela za kriminalistiku pokuali su pronai Romera Page 208

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok Rettlanda. Nisu ga nali. A Rettland vie od pet tjedana nije dao ni znaka od sebe. Moe zamisliti Silviju! rekao je Bracken. Premorena radom. Totalno unitenih ivaca zbog Babs. K tome, poslovi oko sinhroniziranja i sve ostalo. Joe je opet stavio na raspolaganje detektive, ali oni se mogu brinuti za sigurnost, a ne za to da se ovjeku poprave ivci! I ta ste uinili? Obratili smo se lijeniku. Ne onakvom seronji kao to je Collins! Ve pravom psihijatru! efu klinike! Zove se doktor Eliot Kassner. Vodi psihijatrijski odio bolnice Sv. Moni-ke. Taj je, dakle, pregledao i lijeio Silviju, to jo uvijek ini. Intenzivnije nego prije. Izvrstan ovjek! Jesi li primijetio, dok si razgovarao sa Silvijom, da je prebrodila najteu krizu svog ivota? Ne. Kaem ti, izvrstan lijenik! Osobito ako se uzme iu obzir, to se sve u meuvremenu dogodilo! to to? Najprije u zvanju: u travnju e se, kako zna, dodjeljivati Oskar. Najprije se naklapalo, potom su se irile glasine, a sada je sigurno da e se za Oscara natjecati KRUG KREDOM. I naravno, Silvija! Oscar za Silviju? Kako je samo bjesnjela meava. S pravom! I ne bi se smjelo rei: najbolja glumica godine, ve: najbolja glumica stoljea. Kada je sveanost? estog travnja! Pretpostavljam da to zna i Rettland. Jasno. To s Oscarom znao je od samog poetka jer je to tako jako slutio da se moe rei da je znao. To je trenutak na koji je ekao. Sad ili nikada! Zato i mije vie nazivao. Postao je lukaviji. Lukaviji? Otiao je opet u jedan od onih holivudskih magazina; isto je uinio i kad se rodila Babs. Ali je tada Babs bila zdrava. Ti magazini, ti ih poznaje. Mnogi su ozbiljni, a neki od njih nisu. Oni koji to nisu imaju vee naklade. Jasno. Bracken je iz unutranjeg depa svog kaputa izvukao lanak s fotografijom i pruio ini. Objavljen prije 14 dana. Pogledao sam lanak. Prikazivao je Silvijine fotografije raskone fotografije Rettlanda, rasko od neko i pored toga slike koje pokazuju njegov dananji izgled: siromaan, star, sijed, s beskrajno tunim, pseim oima. I onda ugledah srce mi stade estoko kucati najmanje pet Babsi-nih fotografija iz ranijih vremena. Ogroman naslov, preko dvije istranice: ROMERO RETTLAND: NE MOGU VIE UTJETI! lanak to sam ga paljivo itao, rije po rije, bio je napisan u prvom licu, ali ga, naravno, nije pisao Rettland. Bilo mi je jasno im sam primijetio neke rafinirane trikove. To su pisali strunjaci. Ovaj je list s pravom oekivao upravo sada, tri mjeseca prije dodjele Oscara, da e napraviti veliku senzaciju. Rettland je, dakle, priao o onom filmu u Berlinu. O nepoznatoj poetnici Suzani Mankow, koju je ON otkrio, koja njemu treba biti zahvalna za sve, koju je ON doveo u Holly-wood. Kako ju je ljubio od prvog trenutka, kako je jo u Berlinu postala njgovom ljubavnicom, kako je malne poludio od sree kad je u Americi donijela na svijet Babs, njegovu kerku. Nita u svom ivotu nije tako elio kao dijete Naravno, htio se Silvijom oeniti odmah, ali ona nije htjela. Odustao je od toga da se obrati odvjetnicima, jer je Silviju ljubio, i ljubi je jo uvijek, i danas, jo vie nego prije, i jer joj nije htio nakoditi. Nosio je svoju bol u sebi, mnoge godine. Zadesila ga je nesrea, bez njegove krivnje, dok je Silvija postala velika, najvea zvijezda. On je ne, ne stidi se to priznati u najveoj nevolji molio od Silvije novaca. I dobio je. Ali se potom prema njemu postupalo kao prema najveem kriminalcu, i bio je izbaen. Sada je star i osamljen. A Babs raste. Njegova jedina srea. Njegov jedini ponos, njegovo dijete! On ima pravo na Babs! I borit e se za nju svim sredstvima! I tako dalje. Ovako itajui, ovjek bi mogao rei da je to ogromna reklama za Silviju, primijetio sam. Da. Moda. Kad ne bismo znali da je Babs duevno zaostala i da ivi skrivena. Kad ne bismo znali to je Silvija rekla tada u Monte Carlu. Kad ne bismo znali da je zbog toga godinama ucjenjivana. Kad ne bismo znali. Dosta, rekao sam. Pozlilo mi je. Morao sam neto popiti. Ustao sam i natoio obojici dva velika viskija. Pred prozorom bila je jo samo tmina. Upalio sam sva svjetla. Vidio sam da Bracken poudno pije i na-lio mu jo jedan viski. Sebi takoer. Doktor Kassner se brine o Silviji, ree Bracken. Upitao sam ga da li e izdrati do travnja. A i uope? I? Rekao je da hoe. Ako jo ne doe gorih stvari, dodao sam. Da, rekao je Bracken. Kakvo sranje! Sad Rettland, naime, ide na sve ili nita. Drugi magazin. Bolji. Ozbiljniji. Svaku e rije sigurno ispeglati trojica odvjetnika. Ne moe mu nita, tako kau Joeovi odvjetnici. Tako govori i Silvijin odvjetnik. Tako govore svi. Taj je ovjek nedodirljiv. A sad pomisli na Ameriku, na ta plaljiva udruenja, te proklete enske organizacije! Neki mukarac, siromaan, naputen, star, bori se za svoju kerku; ena, jaiko lijepa, mie uspjehe, suvie poznata za ove ene, uskrauje mu njegovo dijete. I to sve neposredno prije Oscara! Sve to i ne bi bilo tako strano da je Babs zdrava! Ali ako se sazna to je doista s njom, Silvija se moe ubiti! Jednom je to ve pokuala. Slijedei put e se pobrinuti da joj i uspije! Zar se nita ne moe poduzeti protiv tog Rettlanda? Ni toliko! Bracken je puonuo prstima. Imamo najbolje savjetnike, najbolje odvjetnike. Nitko nita ne Page 209

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok moe! utio sam, sav smuen. Zbog ega sam doao ovamo, Phil. Prvo, da bih ti sve osobno ispriao. Jer se to i imoe samo osobno. Da. Drugo: mi ne znamo da li Rettland zna istinu o Babs, ili ne zna. Vjerojatnije je da ne zna. Ovdje valja poduzeti sve, kako se ni pod kojim uvjetima ne bi saznalo da si ti u Heroldsheidu i tko je jo tamo. Do sada je funkcioniralo, reklo se reporterima da si na putu po Evropi, zbog priprema za slijedei film. Funkcioniralo je prvorazredno. Zna, da vas troje, Silvija, ti i Babs imate silne simpatije reportera. Kako dugo? Kako dugo, ako nanjue pravu, najsenzacionalniju priu? Tono, tada ste izgubili sve vae adute. Babs im jednostavno n e moemo pokazati, ali ti, ti se mora pokazati u Los Angelesu, i to kod podjele Oscara. Tada mora biti uz Silviju, to je barem jasno? Potvrdio sam. Mome, alaj smo zapali u govna, rekao je Bracken, izgubljen. I sve to se mora dogoditi upravo sada, prije no to iSilvija doivi svoj najvei trijumf. Kada bi ti bio Rettland, zar bi izabrao neko drugo vrijeme? Tono, rekao je i neobino me pogledao. Naravno, da ne bih. Postupio bih isto kao Rettland. Neto mi je palo na um, nije bilo vano, ali mi je upravo palo na um. Uostalom, rekao si uinio, primjetih, to ste zapravo uinili s Carmen? Na to misli? Ta obeavali smo joj superkarijeru, tada, kada je uskoila umjesto Silvije. Da, i? to je sada s njom? to bi trebalo s njom biti? Sjedi u svojem tivozno-izvoznom poduzeu u Madridu i sve nas proklinje, lako bi nam mogla biti zahvalna. Dobila je povrh svega jo 5 tisua dolara. Za to? Da nikada ne kae ni rijei o onoj stvari. To je sredio Lejeune. to? Kada smo odlazili, mislila je, naravno, da emo joj odmah dati da doe za nama, zar ne? Kad to nije bio sluaj, poela je pisati. Najprije meni, jer tvoju adresu ne zna. Tada Silviji, pa Joeu. Postala je dosadna. Mrcina jedna. Prijetila je da e rei istinu o samoubojstvu, itd. I? I tada smo poslali Lejeunea. Najprije velika predstava, a na kraju je naravno, bila manja od makovog zrna. Bracken ponovno pucne prstima. Klinika, doktor Molendero, policajci, svi e utjeti. To je sreeno, kae Lejeune. A to Lejeune kae, moe se vjerovati. Sasluao je Carmeninu priu. Sve. ak i ono o velianstvenim pokusnim snimkama koje su u Hollywoodu, navodno, izazvale takvo uzbuenje. Ali pokusne snimke nisu tamo nikada ni stigle. Snimali ste bez filma. Ali ja sam joj rekao da je Hollywood bio oduevljen pokusnim snimkama, kui? Samo ja. Znam to radim. Lejeune je po mom nalogu izjavio da ja to nikada nisam rekao. Nikad u ivotu. Njezina rije, naspram moje? Kome e se vjerovati? Plakala je. Uope, neprestano je plakala, rekao mi je Lejeune preko telefona. Samo trenutak, ta mi smo tvrdili da je morala biti odve-zena na kliniku, zbog sranog napadaja. Ako se ona sada dade pregledati te se ustanovi da ono to smo tvrdili nikako ne moe biti istina? Ako kao svjedoke navede da Cavu, ekipu kamermana i sve ostale koji su bili uvueni u tajnu? Da Cava je u meuvremenu potpisao ugovor za dva daljnja filma kod SEVEN STARS-a. Kamermani i drugi ljudi ve rade na novom filmu. Svi su ovisni o SEVEN STARS-u. A ti? to ja? Ti si s njom spavao? Kakve to ima veze s tim? Ah, tako, naravno, oprosti. Sada bi fotografi i mala morali uskoro doi. Tko? Da, trebamo fotografije. Td i ja, pregovaramo u Parizu o novom filmu, i nali smo partnericu za Silviju. Tako neto slatko jo nisi vidio. Juer sam je izabrao. Na momak odavde juer mi je predveo dva tuceta zeica. Jedna slaa od druge. Najbolja se zove Chantal. ovjee, kakva figura! Kakve oi! inio je odreene pokrete rakama. Dvadeset i jednu godinu ima. Ja sam za nju veliko udo! Ostajem jo dva dana u Parizu. Chantal Clesson. im je vidi postat e ti lijepo u gaama. Ako eli i ti jednu, odaberi je sam. Na ih momak ima dovoljno. Ova je za mene. A ako ova kasnije zapone isti teatar kao i Carmen? Ovo su samo prvi dogovori, zar ne? Onda e se, na alost, sve razbiti. Kako se to esto dogaa Stojei uz Roeka Hudsona, vedska je glumica Liv Ullman, poto je otvorila omotnicu i izvukla kartu doviknula mnotvu: Oscara za najbolju muku ulogu godine u filmu Kum dobiva Marlotn Bramdo. Odobravanje meu sakupljenima u Music Center of Los Angeles iako nitko nita drugo nije ni oekivao. Pljesak se pojaavao, jer su svi ekali da se Bcrando popne na pozornicu. Brando nije doao. Umjesto njega pljesak je splasnuo na pozornicu, na ko-joj je amerika filmska akademija 45-ti put dodjeljivala glasovitog Oscara za izuzetna ostvarenja, popela se mlada njena Indijanka, vrlo lijepa, u sveanoj nonji Apaa. Nedvosmislenom je kretnjom odbila statuu. Hudson i Liv Ull-nian zurili su bez rijei i bespomono uokolo. Umjesto njih, progovorila je mlada Indijanka: Moje je ime Sacheen Little Feather. U ruci je drala neko saopenje na nekoliko stranaca. To je ba neki majmunski teatar, mrmljao je Joe Gintz-burger, sjedei iza mene i otpuhujui. Taj Marlon! Luak! Budi mirna, najdraa Silvija! Budi potpuno mirna! Ja sam potpuno mirna, rekla je ljubazno Silvija sjedei pored mene. Napola sam se okrenuo. Desno od Joea sjedio je Bracken, lijevo od njega doktor Elliot Kassner, psihijatar bolnice St. Monika. Joe i Bracken Page 210

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok pogledali su lijenika, koji je za svaki sluaj bio prisutan. Doktor Kassner feimnuo je, ulijevajui povjerenje. Uto je Little Feather Malo Pero poela govoriti: Moje dame i gospodo! Imam ast da vam u ime gospodina Branda saopim da gospodin Brando odbija Oscara to mu je dodijeljen, protestirajui na ovaj nain evo kratkog sadraja njegove izjave protiv nepravednog i diskriminirajueg postupka prema amerikim Indijancima, posebno u amerikoj filmskoj industriji. Njezine daljnje rijei izgubile su se u mjeavini indignacije i odobravanja triju tisua pozvanih gostiju. Ovu gala-predstavu, kao i uvijek predugu i prebogatu kiee-nim prilozima balet, komiari, pjevai, prenosila je televizija. est stotina milijuna ljudi otprilike onoliko kao tada kod Silvijinog snimanja u Monte Carlu gledalo je ceremoniju i slualo kako je i zato Marlon Brando odbio naj-eljeniju nagradu filmske industrije. Na ovoj etrdeset petoj gala-priredbi, jedna je nezgoda slijedila drugu. Glumac Charlton Heston, jedan od majstora ove ceremonije koji je trebao uruiti Oscare, ostao je na nekoj cesti zbog kvara na gumi. Umjesto njega morao je u zadnjem trenutku uskoiti Clint Eastwood, koji, naravno, nije bio pripremljen, zamuckivao je i djelovao prilino nezgrapno. Osim toga, inilo se da je Brando imao esto ulo: i Eastwood u svojim filmovima nije ba bio ljubazan prema Indijancima. Zatim: Bob Hope, zabavlja po dunosti, nije se pojavio ve drugi put u dvije godine. Bilo je podosta toga to je krivo krenulo te veeri i to je stvaralo atmosferu razdraenosti i nervoze, koja je poslije Brandova odbijanja dosegla vrhunac. Pogledao sam Silviju sa strane. Primijetila je i osmjehnula mi se. Stigao sam prije tri dana. Dobrodoli plijen, zajedno sa Silvijom, za novine, radio i televiziju. Silvija je bila kako se inilo u dosta dobrom stanju. Neprestano je bila pod kontrolom doktora Kassnera i pod djelovanjem lijekova. Privatni rat Romera Rettlanda protiv nje i dalje je trajao. est drugih novina ili magazina objavilo je njegove op-tuujue izvjetaje, intervjuirale su ga i dvije radiostanice. Upravo u zadnji trenutak, Joe je, svim svojim utjecajem, uspio sprijeiti intervju na televiziji, zakazan za sam dan dodjele Oscara. Silvija, ukraena svojim najskupljim nakitom, u veernjoj haljini koja je izgledala kao da je izatkana iz pravih zlatnih niti duboko izrezanoj i pripijenoj uz tijelo, sjedila je potpuno mirna. Uzeo sam njezinu ruku dok se na pozornici postepeno smirivalo komeanje a i u gledalitu. Niz filmova, glumaca i umjetnika ve je bio nagraen Francis Ford Coppola i Mario Puzo za najbolji scenarij, Luis Bufiuel za najbolji inozemni film Tajni arm buroazije. a tada, Joe je estoko otpuhivao kroz nos pljutali su Oscari za KRUG KREDOM. Veri Lenner najbolja sporedna enska uloga: guvernerova ena, Jamesu Henrvju Crownu najbolja muka sporedna uloga, sudac Azdak, Royu Hadlevju Chingu najbolja kamera, Oscaru de Vittu najbolja glazba, potom po jedan Mikeu Toranu najbolja knjiga snimanja, Juliju da Cavi najbolja reija, Joelu Burnsu najbolja oprema. Bobu Cummingsu najbolja produkcija. Joe je imao mnogo razloga da pue kroz nos! Muziki intermezzo; Diana Ross, izabrana za glavnu glumicu filma Lady pjeva blues, koji je bio u pripremi, pjevala je pjesmu My Man predigra za najavu nagrade najboljoj glumici. Pjesma je zavrila. Bila je predana nova omotnica. Ovog puta dobio ju je Rock Hudson. On je iz nje izvadio karticu. Moje dame i gospodo, nagradu za ostvarenje, kao najbolja glumica godine, u filmu KRUG KREDOM. ve se uje pljesak dobiva SILVIJA MORAN! Zagluni pljesak. Silvija je sjedila oputeno, mirna kako se inilo. Mora na pozornicu, rekao sam joj. Rekao sam, uvijek sam govorio, uo sam Joea iza sebe. Silvija je ustala. Ti ide sa mnom, rekla mi je. Ne! Doi ve jednom! ponovila je Silvija. Ljudi u naem redu ve su ustajali da nam naine mjesta. Silvija je ila preda mnom k velikoj pozornici s orkestrom, s imitacijom figure Oscara u prirodnoj veliini ovjeka, s morem cvijea. Pljesak je postajao zagluujui. Silvija i ja stigli smo do kratkih crvenih barunom presvuenih stepenica koje su vodile na pozornicu. Doli smo na jarko osvijetljenu pozornicu. Osim svega upalio se jo jedan reflektor, vrlo jak, kratko je lutao, naao nas i zadrao, pomicao se zajedno s nama, tako da smo, kreui se u njegovoj jarkoj svjetlosti, dospjeli do sredine pozornice. Zagrljaji, poljupci, stisci ruku. Ovaj put je Oscara predala Raquel Welch. Raquel je poljubila Silviju jo jednom. Pljesak je postao jo jai kada sam ja poljubio Silviju. Viola, ljubavni par stoljea. Postepeno je nastupila tiina. Televizijsko osoblje NBC-a, etrdeset jedan ovjek, imali su ovog momenta jedan jedini zadatak: da snime Silvijinu sliku i Silvijine rijei i da je prenesu na ekrane 600 milijuna ljudi. Ona je sada stajala pred snopom mikrofona. Moje. da. glas ju je izdao. Sretno se smijeila. I ja sam se smijeio. Moje dame i gospodo, moji dragi prijatelji! Zahvaljujem vam od sveg srca za ovo prekrasno priznanje koje ste mi danas Oscar je skliznuo iz njezinih ruku, pao je na pod pozornice i otkotrljao u stranu. Istodobno se sruila i Silvija. Uspio sam je zadrat da ne udari o pod pozornice. Prodorni uzvik publike. Drao sam Silviju Page 211

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok na rukama, inoj gospodine suce, i bio sam vrsto uvjeren da na rukama drim mrtvu enu. Na pozornicu su dotrali ljudi, pred svima doktor Kassner. Polako je poloite, sasvim polako, rekao je mirno. Nikada ga nisam ni vidio drukijeg doli smirenog. Tako je dobro. A onda detektivima SEVEN STARS-a: Dovedite ambulantna kola. Ve dolaze, doktore. Silvija je leala na leima. Oi su joj bile irom otvorene i nisu vidjele nita. Haljina joj je na leima bila poderana. arobnice kleknuo sam pored nje. Dr Elliot Kassner je rekao: Moramo biti nacistu s tim, moja gospodo, da sam do sada gospou Moran lijeio samo tako da pod pritiskom svih dogaaja sasvim ne doe da sloma, da se u javnosti i dalje moe pojavljivati, da moe primiti svog Oscara. A to je odlino i obavila, reao je Bracken. Sjedili smo u Joeovom uredu na terenu SEVEN STARS-a. Joe je sjedio iza povelikog pisaeg stola i puio havanu. Doktor Kassner, racken i ja sjedili smo ispred njega. Budite mirni, Rod, rekao je Joe dobrostivo. Neto bolje od tog sloma nije nam se ni moglo dogoditi. Niste li zadnja dva dana itali novine? Samim ovim slomom, ako ga Charlev i njegovi ljudi ispravno bace u bitku, film e donijeti dodatne milijune. Ispriavam se, doktore, to ste ono htjeli rei? Krupni ovjek, iroka mudra lica ree: Sve to sam do sada uinio za Mrs. Moran bila su samo rjeenja za nudu. Ali, na alost, ne i lijeenje to ga je trebalo provesti. Shvatio sam da Mrs. Moran jo neko vrijeme mora nastupati u javnosti. Kako dugo e sada imati mira? U jesen elimo snimati njezin slijedei film Berlinska misija, rekao je Bracken. Moramo, ne elimo, rekao je Joe, sada, poslije ovog velikog prodora! Sada, poslije KRUGA KREDOM! Sada, kad je Silvija. Film e se snimati u Berlinu? prekinuo ga je doktor Kass-ner. U Berlinu, Parizu, New Yorku, dodao sam ja. Jedna pijunska pria. Ali takva kakve do sada jo nije bdio, dodao je Joe. Ovaj film e biti najvii domet i kraj svih pijunskih pria. Neto bolje se nikada vie nee moi napraviti. Silvija u glavnoj ulozi! Vi jo dugo elite Mrs. Moran odrati na vrhu, elite s njom zaraditi jo mnogo milijuna, rekao je doktor Kassner. Ne samo ja. Svi mi. I Silvija. eljezo se mora Da, da, rekao je doktor Kassner. to znai to: da, da? Jasno mi je to elite, mister Gmtzburger. To ete postii samo s potpuno zdravom gospoom Moran. Znai, mislite da je najprije morate izlijeiti? Da, to mislim. Gospoa Moran je u bolnici Sv. Monaka. Tamo e i ostati. Dugo? Da, nekoliko mjeseci, tri ili etiri sigurno. Vi, gospodine Gintzburger, elite zaraditi jo mnogo sa Silvdjom Moran, rekao je doktor Kassner. Njegovo je lice bilo nepokretno. Nemojte me krivo shvatiti, kukao je Joe, lijeite nau dragu Silviju tako dugo koliko je potrebno. Novac pih! Meni nije do novaca. Samo mi je stalo do Silvije. da ostane zdrav, sposoban, sretan lan vae velike sretne obitelji, znam Da, to je tono, doktore. Naravno, gospodine Gintzburger. Nijedan mii na licu doktora Kassnera nije odao to doista misli. Ako, dakako, vaem velikom umijeu uspije podignuti Silviju na noge, nau dragu, hrabru Silviju, kako bismo mogli odrati na jesenski termin Vidim, savreno se dobro razumijemo, gospodine Gintz-burger. Potrudit u se. Nee biti lako. Babs Dr Kassner je bio u svemu tono obavijeten. Sve u pokuati. to ete raditi sa Silvijom? upitao sam. Molim, samo kratko, razumljivo za laike. Za laike. Doktor Kassner nas je sve pogledao. Dakle, kao to znate, ja sam do sada gospou Maran odravao na nogama ambulantno, sa psiho-preparatima. To je ono, to nazivam nunim rjeenjem. Sada mora ostati na klinici. Davanje psiho-preparata i svih dosadanjih lijekova mora se najprije prekinuti. Tada e joj, meutim, biti vrlo gadno, irekao je Joe, dragi zabrinuti otac. Sigurno, gospodine Gintzburger. Jedno joj vrijeme nee biti lako. Ali nema opasnosti jer je sada pod naim nadzorom. To e trajati sigurno tjednima. Za to vrijeme bilo bi najbolje da nitko ne dolazi gospoi Moran. Najbolje za nju! Najbolje je da vi, gospodine Kaven, odletite natrag u Njemaku. Kimnuo sam. Kad nam uspije odvikavanje od lijekova koji su je do sada drali na nogama, i kad bude mogla i bez njih, poet emo dvovrsnu terapiju: prvo, dat emo joj druge lijekove. I drugo, a to je vanije, moi u tada poeti s usmjerenom psiho terapijom. Veliki boe! rekao je Bracken, Zar ponovo! Zar ponovo? Ah, vi mislite ne, rekao je doktor Kassner. Ne, ja nisam analitiar, ja sam psihijatar. Bez kaua, narko--analize i slinih stvari. Ja razgovaram s gospoom Moran. Sluam je. Razgovaramo o njezinim problemima. Ono to njoj treba jest usmjereno terapeutsko lijeenje ovisno o njezinu ponaanju. U stanovitom smislu, to e biti kao kod Babs. Kako to mislite, upitao sam. Moramo, rekao je Kassner, gospou Moran dovesti do aktivnog i pozitivnog ponaanja i reagiranja, kako bii odbacila svako nenormalno ponaanje. Vi vjerujete da e vam to uspjeti? Da, mister Kaven, to se moe usmjeriti, opet kao kod Babs, priklanjanjem i odbijanjem. to to znai? Pri ispravnom ponaanju i stavu lijenik nagrauje pacijenta razgovijetnom osobnom naklonou to je za pacijenta doista nagrada! Pri nenormalnim reakcijama slijedi odbijanje pacijenta se naoko ostavlja po strani, tako da izgleda kao da Page 212

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok se o njem vie ne brinu. Teka je to stvar, koja zahtijeva mnogo strpljenja svih sudionika. Ali to je jedini ispravni put. elite li da njime poem? Da, rekao sam ja. Da, rekao je Bracken. Joe nije rekao nita. Svi smo ga gledali. Ustao je, stao pred veliku Silvijinu sliku na zidu, zatresao glavom, a onda se sagnuo. Mimmmmm, Bracken me gurne. to je? Bracken mi pokaza bradom. Vidjeh da Joe Gintzburger plae. Suze mu se kotrljaju niz obraze. Cigara mu se ugasila. Jadna, draga Silvija, guio se Joe. Da, doktore, da. inite to namjeravate. Sve uviam. Uinit ete ono jedino ispravno. Vratit ete nam opet zdravu Silviiju. Dnevnik. Ovdje, moj gospodine suce, slijedi kratak izvjetaj o tome to se dogaalo u Heroldsheidu, od mog odlaska u Sjedinjene Drave, i kasnije, po mom povratku u proljee, ljeto i ranu jesen, do neposredno prije konane katastrofe. U Heroldsheidu je za moje odsutnosti zatoplilo: Djeca su mogla u prirodu. Serija Florijana Benda u Niirnberkom jutru imala je takav uspjeh da smo dobili 9825 maraka priloga. K tome jo trideset i jedno pokroviteljstvo. Bend je sjao od sree govorei: Prorokovao sam vam! Vidite sada! Ljudi nisu tako zli kad se s njima ophodi mudro, vrlo mudro. A ja sam upravo to uinio. Ali, priloge smo dobili od privatnika, a privatnici su preuzeli i pokroviteljstvo, kao to vidite, rekao sam. Da, od a, rekao je on, koje nitko ne poznaje. Sami ste imi rekli da samo ljudi mogu pomoi ljudima. Djeca su pripremila dar za Benda: sunce od zlatnog staniola, metar u promjeru, vie puta presloeno. Sunce je imalo oi, nos i usta, djelomino izrezane, djelomino nacrtane. Sunce se smijalo. Bend je bio vidljivo ganut kada crnu je Babs predala ovaj dar. Imala je opet svoje dobro razdoblje, nije bila agresivna, ve je pomalo napredovala u pisanju, itanju, raunanju, prebrodila je i prepreku brojke 3 u maloj, spe-cijalno za djecu namjetenoj kuhinjici, uila je i pripremati jednostavna jela sendvie, okoladno mlijeko itd., uzetost se toliko povukla da je svim silama eljela sudjelovati pri ritmiko-muzikim vjebama i gimnastici. Gospoica Gellert, logoped, bila je sretna: Babs je govorila znatno razgovjetnije i mogla je oblikovati podulje reenice. Sve se vie zanimala za izradu tanjura, alica i figura iz gline, koje je potom areno bojila. Sama je ila na zahod i sama se prala. Dakle, dobra faza, kao to rekoh. esto bi plesala za mene i Ruth kad bi ona dolazila u kolu ili nas posjeivala u naoj kuici. Ruth i ja smo ivjeli kao sretni brani par; jo nikada nismo skupa spavali. Katkada smo se poljubili, ali ne esto. Ja, ja!, moj gospodine suce, nisam ve mjesecima imao ni jednu enu, a ni kasnijih mjeseci, i nisam to uope elio. Sve sam to vrijeme radio kao to sam opisao. U prva dva i po mjeseca po povratku iz Los Angelesa telefonirao sam samo s Brackenom. Doktor Kassner je zamolio da se Silviju ostavi na miru. Prvo vrijeme nakon prekida lijekova patila je od vrlo bolnih pojava odvikavanja: kasnije, kada je doktor Kassner zapoeo terapiju i poeo davati nove lijekove, mogao sam smetati u lijenikovu poslu. Silvija je od lijenika saznavala o Babs kad god bi ga upitala. A pitala je esto. U to vrijeme doktor Kassner govorio je samo o pozitivnom razvoju kod Babs. Loe je razdoblje, u meuvremenu, kod Babs smijenilo dobro, bila je nemogua, a ja sam bio na rubu strpljenja ali ga vie nisam izgubio. Babs je opet nazadovala u svojim mogunostima; opet ona ista bijeda. Nakon tog loeg razdoblja Babs je stala silno nadoknaivati. U to vrijeme ljeta posjeivali smo uzgajalite ponija to se nalazilo u blizini, vrtlariju, robnu kuu, samoposluivanje, jedno gradilite i trnicu u Heroldsheidu. Scena poput one u poti vie se nije ponovila. Odrasli ljudi su, meutim, uvijek bili prisutni i jednostavno nisu znali kako da se ponaaju. Prema tome su se ponaali upravo tipino: Djecu nisu primjeivali, jer to se, naime, ne ini. Krajem kolovoza ponovno sam razgovarao sa Silvijorn, koja je jo uvijek leala na klinici Sv. Monika kod doktora Kass-nera. Uinila mi se potpuno izmijenjenom enom, mirnom, ne vie luckastom i nimalo egocentrinom, sposobnom da saslua i prihvati i loe vijesti o Babsinim nazadovanjima. Doktor Kassner bio je izvrstan lijenik. Rekao mi je jednom da je i Silvija izvrstan pacijent. Odlino reagira na terapiju, ima dobru osnovnu narav i nadam se da e moi snimiti svoj film. Svoj film Poele su pripreme za film Berlinska misija poetkom rujna u Parizu i Berlinu i opet sa mnom kao efom produkcije. U New Yorku me zastupao Bob Gummings, koji e, naravno, voditi i sve poslove u Evropi. Moj je posao jedino da letim. to se tie KRUGA KREDOM, bio je bez pretjerivanja, gospodine suce, to ve znate, glavna svjetska tema u filmskim krugovima za svega nekoliko mjeseci, ina njemu se do trenutka katastrofe, zaradilo vie od 80 milijuna dolara, a jo uvijek nije igrao u svim veim zemljama. Svo to vrijeme Romero Rettland bio je posve miran. Mogao je i umrijeti, a da to ne bismo znali. 15. rujna Silvija je napustila bolnicu Sv. Monika. Bila je u tako dobrom stanju, novi lijekovi su tako dobro djelovali, da je doktor Kassner bez razmiljanja dao svoj pristanak za rad na novom filmu, koji je trebalo zapoeti u Berlinu. Silvija je 23. rujna stigla u Berlin. Morala je biti Page 213

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok ovdje nekoliko tjedana prije poetka snimanja. Letio sam s njom u Berlin. Na tome je inzistirao Joe i Bracken, na tom su inzis-tirali odvjetnici i bilo je, naravno, uobiajenog cirkusa pri doeku. Tri dana prije no to sam napustio Heroldsheid i za due vrijeme Babs predao brizi gospoe Grosser, Babs me povela u stranu i rekla da ima jednu elju: Da, Babs, koju? Ja Phil. elim ponovno jednog nounoursa. Sigurno ga neu pokidati, elim ga samo voljeti. Kako on treba izgledati? Crn, molim te. S plavim oima. Otputovao sam, dakle, u Niirnberg d Jcupio joj malog medvjedia s plavim oima. Imao je gumbi u uhu, a to je Babs najvie oduevilo. Kako nevjerojatno mala stopala za tako velikog ovjeka, razmiljao je glavni komesar Wigbert Sondersen. Stajao je u sredini sobe i vie minuta nepomino promatrao mjesto na kojem je leao tako velik ovjek. Slabo svjetlo male elektrine sijalice inilo je ovaj bijedni prostor jo bjednijim. Tapete prekrivene prljavtinom i nekom ilavom, skrutnu-tom sluzi sa dzblijedjelim prugama, izblijedjelih cvjetnih uzoraka, ve su se odljepljivale sa zida, osutog izboenjima nalik na ireve i tamno sjajnim mrljama koje su podsjeale na smolaste povrine ulinih pisoara. Jedna krinja, jedan ormar s velikim po sredini razvijenim zrcalom, podmeta od piva ispod jednog od njegovih tekih podupiraa. Njemu nasuprot eljezni krevet, zaralih sipki, usmrdjele posteljine, izlizane od dugotrajne upotrebe. Otuan, kiselkasti miris. Poput promoenih krpa vis jele su kratke, prljavo zelene lanene zavjese s obje strane malog prozora, bez zastiraa, a okviri su na mjestima gdje je neko bila bijela boja otkrivali trulo drvo. O svemu tome mogu izvjetavati, moj gospodine suce, jer mi je glavni komesar Sondersen priao veoma iscrpno. U kutu pored prozora nalazio se umivaonik, trostruko napuknut, pun mrlja, utih, smekastih. Dvostruko presavijen runik sa crvenim prugama bio je na rubu umivaonika, osueni komadii sapuna u sapunarnici, a iznad nje napola slijepo ogledalo gola sijalica nije radila, kao ni slavina za toplu vodu, Sondersen je sve to ustanovio. Prenosni drveni bide i limena posuda iza jednog kosog paravana, ije je zastor, nekada ruiast, sada djelomice ve bio sme i crn, tanak i iskidan. Izmeu posude i bidea bila je doza intimnog spreja, okantno ute boje. Sve ovo i jo mnogo vie bijede naziralo se pri oskudnoj svjetlosti slabane stropne sijalice ispod zelenkastog porculanskog zaslona. Tragovi od muha gore, kao i na oba zrcala, kao i posvuda u ovoj smrdljivoj sobi ovog smrdljivog svratita. S vremena na vrijeme prodirali bi kroz prozor buka i pojedini glasovi iz dubine uske ulice, a i tu i tamo brujanje motora s oblinjeg parkiralita. Ova je ulica niirnberkog staroga grada bila slijepa ulica. Tada su odjednom zagluno poela zvoniti zvona. To mora da je crkva Sv. Lorenza, pomislio je Sondersen. Ve je devet sati. Hladna bijae ova neljubazna jesenska no, nisko su jezdili crni oblaci, kia nikako da padne, a Sondersen je ve cijelog dana oekivao kiu. kod ena Bel ami! Toliko sree kod ena Bel ami! Odnekud se ula glazba, pjevao je neki enski glas. U nekoj drugoj sobi ovoga hotela imenom K bijelom kotau netko je vjerojatno ukljuio radio. .lijep nisi al armantan, pametan nisi al galantan. Najprije su svi bili na hodnicima, prisjea se Sondersen, natiskali su se pred ova vrata, staraki pohotni, puni prostakog uasa i poudnog zgraanja, pokuali su prodrijeti unutra u tome ih je sprijeio stari svodnik, namjeten ovdje kao vratar, policajci i dvojica kunih slugu, jedan Jugoslaven i jedan Turin vikali su svi u jedan glas, hri-pali, na sivim licima im se pojavie crvene mrlje, saopavali su iz neposredne blizine, uurbano, besmislice, zlobna sumnjienja, doaptavali neki pijuckajui, drugi sa smrdljivim zadahom osam kurvi sa svojim muterijama, potom est starih parova, on i ona u kunom ogrtau, sa spuz-nutim arapama, objeenih naramenica, u papuama, neki mukarac samo s polovicom zubne proteze, njegova ena objeenih prsiju poput praznih vrea, pod razdrljenim kunim ogrtaem nije bilo vremena za grudnjak, za drugi dio proteze dotrali su, dogegali, brzo, brzo, brzo, nakon to se uo pucanj, da se ne propusti ono neuveno, jer za to vie nikada nee imati priliku, jer je nikad prije nisu imali a onda jo i neki, blijedi, upalih obraza, suznih oiju, ugaenih ili uarenih oiju, masnih kosa, vjeno mrkavih, sasuenih nozdrva to su silile na neprestano njuskanje; drugi, s prastarim licima, glupim ili blesavim, a tako imladi, tako mladi, ne vie od ovog svijeta; nekoliko momaka, nekoliko djevojaka u starim amerikim vojnikim bluzama, poderanim puloverima, prljavim trapericama, poderanim kort--hlaama, najjeftinijim bijelim kouljama na kojima su bila ispisana imena najveih novina svijeta svi oni, koji su kao i starci stanovali ovdje, u ovoj kui, na posljednjoj tramvajskoj postaji ivota, iza koje vie nije bilo nd jedne. Zaljubljuje se svakoga dana ponovno, sve ljubi i nijednoj nisi vjeran Tada su svi, jedan za drugim otili, oduljali se, odepali, oteturali, odvukli se u svoje sobe, odjednom tiho, bez zlobe, bez uasa, bez zlobnog zgraanja, ne sada puni iznenadnog straha da ne bi bili umijeani, uvueni u to strano, svi oni starci bez nade, koji se meusobno Page 214

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok mrze ali jedno drugo nikad vie nee napustiti, razmiljao je glavni komesar Sondersen, jer za to nemaju snage, jer vie ne vide izlaza. I oni, mladi narkomani, kokainisti, puai, priceri i one kurve, u neprekidnom strahu za svoje karte, i oni, njihove tune muterije, jedan knjigovoa, jedan nadglednik, jedan brusa naoala, jedan ef transporta, jedan inovnik dobrotvorne ustanove imenom K.S., jedan pogrebendk da, i jedan od njih bio je tu, saznao je u meuvremenu Sondersen, i jedan zelena; svi oni sa svojim malim eljama i velikim brigama, znajui da ih kod kue ekaju nevoljene ene i odvratne nedorasle djevojice. Sad su hodnici opet bili prazni, sa svojim mirisima lizola i mokrae A enu koja te voli usreuje kao nikad dasad, Bel ami, Bel ami, Bel ami. I ovjek je jo imao cipele na nogama, mislio je Sondersen, nemogue je rei kako su premala bila ta stopala. Moram to pogledati, pomislio je, kada mu skinu cipele, kad bude leao, gol, na tom kamenom stolu. poznajem pristalog mladia, koji nit to jest, nit to moe. Sve je na ovom ovjeku skladno i razmjerno, mislio je Sondersen, usprkos njegovoj dobi i njegovoj bijedi. Sve skladno i razmjerno. Samo stopala su mu premala. Sondersen osjeti gorak okus u ustima i osjeaj nemonog ogorenja. Tako mala stopala, mislio je, to je zlo. Ne znam zato to mislim, ali to je zlo, sigurno. Konano, ja sam vie no uzbuen. Jer, onaj drugi ovjek kojega su zatekli ukoenog pred ovim to lei, kojega sam jo i j a tako zatekao, bila je Silvija Moran. Silvija Moran. Ne mogu li ita drugo misliti? Ne, ne mogu. I ne mogu zaboraviti. Nikad neu zaboraviti kako je tu stajala, objeenih ruku, kako sam joj pokuavao neto rei, kako sam pokuavao saznati da li je ona to poinila. Ubila sam ga ja sam ga ustrijelila Zato, gospoo Moran? Zato? Ja sam ga ustrijelila ja sam ga ustrijelila Imala je, to je Sondersen u meuvremenu saznao, imala je rubac prebaen preko plave kose kad je dola, imala je na sebi kini ogrta, tamne zasjenjene naoale, plosnatu, tamnu runu torbicu. Sondersen joj je skinuo rubac i naoale. I plavu kosu periku. Rasula se plavo-crna kosa Silvije Moran, a oi su joj bile ogromne i tamne. Ukoene. Gospoo Moran Gospoo Moran Zato ste ustrijeliii ovog ovjeka? Tko je taj ovjek? Ukoen i stereotipan odgovor, uvijek isti: Ne znam, ne znam. Soba je bila ve puna slubenika. Osim Sondersena njegov zamjenik, jedan ovjek iz slube za identifikaciju, fotograf, prvi i drugi slubenik za vezu, lijenik hitne slube. Pred kuom, u kui, policija iz oblinje stanice, koju je vratar Kunzinger prvu obavijestio. Zatim ef stanice, koji je obavijestio njega, Sondersena. Moranova. Moranova. U svijetu poznata, slavljena Silvija Moran, iji se film KRUG KREDOM ve tjednima prikazuje u Niirnbergu, u rasprodanim kinima te je karte potrebno naruivati danima unaprijed. Najvea glumica svijeta, ovdje, u ovoj prljavoj sobi jo prljavijeg svratita, s nepoznatim mrtvacem pred sobom, kojeg je kako neprekidno ponavlja, ustrijelila. Ja sam ga ustrijelila. ja sam ga ustrijelila. Ali kako, gospoo Moran? Zato? Ne znamne znam Lijenik je odmahnuo rukom. Prekini, Wigbert. To nema nikakva smisla. U oku je. Ne mogu preuzeti odgovornost za nju. Gospou Moran odmah valja prenijeti u bolnicu. Potom su je odveli razmiljao je osamljeni i tuni ovjek u bijednoj sobi, naravno, pod straom, u ambulantnim kolima, zajedno s njezinim ogrtaem, rupcem, torbom, perikom, naoalama. S njem su se odvezla dva slubenika iz oblinje stanice. Vani pred hotelom divlje scene. Znatieljnike su morali rastjerati udarcima jer nisu htjeli odstupiti dragovoljno. Stigli su i fotografi sluali su u svojim redakcijama odailjae policije, vatromet fleeva. Zavijanje sirene. Bezobzirno su dojurila ambulantna kola, to je konano prisililo gomilu na uzmak. Sondersen je ostao sa svojim ljudima ovdje. Dali su se na posao, svatko na svoj, satima. Silvija Moran. Silvija Moran. ne mogu shvatiti, mislio je Sondersen. Veliki nebeski boe, Silvija Moran! Sad e svijet opet imati svoju senzaciju, mislio je Sondersen. a dame ga vrue ljube, jer ima ono to ene ele. pjevao je iz daljine enski glas. Moda to nije radio, moda je gramofon, moda televizija, mislio je Sondersen, koji se kretao oprezno, korak po korak. Ova osoba, ovi hodnici, ovaj hotel, ova okolina, kako samo sve smrdi, tu je opet taj smrad, poznajem ga, poznajem ga na kraju mog slubovanja, upravo pred svoj konani odlazak iz tog posla, ne mogu se zabuniti ve godinama, kod kue sam u ovom loncu trulei, oaja i zla. Uostalom, mislio je Sondersen, taj nepoznati ne sapada ovamo. Kao ni Silvija Moran. Pa ipak. Ipak su doli ovamo, oboje, i ipak, sigurno, osjeam to, znam da je oko oboje, oko onoga to im se ovdje dogodilo, otrovni pakao i zadah kuge, neprimjetljiv a ipak opijajui, ne dio stvarnosti, a ipak stvarniji od nje, grozan kao apokalipsa, bezglasan, nijem, a opet glasan kao rika tisue slonova; pakleni zadah roen iz poroka i prevare, brutalnosti i perverzije, po-kvarenosti, lai, neovjenosti i zla, da, zla, osjeam to, znam to, jer sam ostario na ovome svijetu i umorio se u ovom svijetu mora. Ona, premala stopala. Ovaj ovjek nije nosio sobom niti jedan jedini dokument. Morali smo ustanoviti tko je. Sve to je imao ovaj ovjek u svojim depovima bilo je: Page 215

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok prsten sa tri kljua, 85 amerikih dolara i 30 centi kao i dva traveller eka po 100 dolara. Mo-ranova nije rekla tko je. Moranova nije pri sebi. Lice joj je bilo skamenjeno od uasa i jeze kad sam doao. U ruci je drala revolver dok joj ga nije uzeo iz ruke pozornik Vogel. Revolver, marke walther, model TPH, kalibar 6.35 mm. . drugim mukarcima ide na ivce svojim skandaloznim priama. Sondersen je hodao korak po korak pranim podom s bezbrojnim pukotinama, iverjem, tamnim mrljama. Saga nije bilo. Ploice s brojkama, pomono sredstvo slubenika komisije za umorstva, jo su uvijek bile ovdje, uvrene dugim, tankim, otrim avlima, poput minijaturnih demon-stracionih plakata. Po cijeloj sobi bile su porazmjetene ove ploice kod kreveta, kod bidea, usred sobe, blizu mjesta na koje je ovjek pao. Petnaest ploica sa crnim brojkama od 1 do 15 na bijeloj podlozi. Oznake za slike fotografu, za ljude koji su estarom i ravnalom, na papiru crtali tlocrt ove sobe, za strunjake koji su morali misliti na tisuu stvari, na tragove, na udaljenosti, na kutove rasprostiranja, kutne veliine. Sondersen je oprezno koraao uzdu granice tijela, to je mogue blie i to je mogue opreznije. Krenuo je od glave, dalje pored desnog ramena, dalje pored desne ruke, i to s njezine vanjske strane, i potom tono oko kuta lakta, tada je stigao k desnom dlanu, krenuo zatim na prstima po unutranjoj strani desne ruke, tri kratka koraka, vratio se. Sada desnom stranom tijela uzdu i natrag. Grudi. Trbuh. Butine. Desna je noga bila neprirodno iskrenuta ali nije bila slomljena, iako se to moglo pomisliti. Sondersen je neprestano mijenjao pravac kretanja oko ove noge. Sve siuniji su postajali njegovi koraci. Desna potkoljenica, vanjska strana. Pa opet oko desnog malog stopala na prstima prema gore, unutranjom stranom desne potkoljenice, pa unutranjom stranom desne natkoljenice. Stoj. Okret. Sada sasvim dolje, unutranjom stranom lijeve natkoljenice, lijeve potkoljenice, lijevog tako malenog stopala; pa opet gore, po lijevoj strani tijela ovjek je bio pao na lea. Sondersen nije mogao objasniti zato ini ovu neobinu etnju. Neto ga je prisiljavalo na to. Instinkt stjecan desetljecima. Onda se zaustavio kod desne strane grudiju, sagnuo se i promatrao krv. pametan nisi al galantan, junak nisi al zato miljenik Sondersen se uspravio, zakoraio, pazei pritom da ne izbrie ni komadi linije zacrtane kredom ili da ne stane na nju. Sada je opet stajao kod glave tog ovjeka koji uope nije bio tu, samo jo njegova krv. Samo orte kredom ocrtavao je poloaj ovjeka s iskrivljenom desnom rukom i tako runo iskrivljenom desnom nogom. Ocrtavajui ovjeka bez uiju, oiju, nosa, usta i kose, ovjeka koji se sastojao ni od ega, od rijetkog, loe vonjajueg zraka, od praznog prostora. Sjena. Isjeak karama. ovjek koji to vie nije, ne, ve dugo, Koji je ipak bio ovdje, u ovom prostoru, na ovom mjestu, od vrstog mesa i tople krvi koji je disao i govorio, mislio, sluao, radio, koji je bio pun ivota, dok nije kucnuo njegov as. VULNERANT OMNES, ULTIMA NECAT tako su pisali neko na sunanim satovima, mislio je Sondersen. SVI RANJAVAJU, POSLJEDNJI UBIJA. Posljednji sat to je ubio ovog ovjeka kad mu je dolo vrijeme, bio je slijedei: 17 sati, 13 minuta, 44 sekunde, ponedjeljak, 8. listopada 1973. Nisko iznad Niirnberga plovili su tmasti oblaci, ali kia nije padala, ni sada ni ranije, vie od 3 i 34 sata. 17 sati 13 minuta 44 sekunde. ULTIMA NECAT. Njegovo vrijeme. Tada se, naime, ovaj ovjek sruio na pod, razbilo se staklo njegova runog sata i zaustavile se kazaljke za sate, minute, sekunde. enu ikoja te voli usreuje kao nitko Bel ami, Bel ami, Bel ami. Upao je orkestar i doveo pjesmu do kraja. Sada je bio mir. S ulice takoer ni glasa. Bilo je to drukije kada je Soo-erson doao u kolima komisije za umorstva. Tada su se pred ulazom na ulici skupljali znatieljnici i zamalo razbili mlijeno staklo na vratima. Bilo je 17 sati i 55 minuta. Vidio je to na svom satu. U 17 sati i 33 minute proslijeen je Son-dersenu poziv onoga efa policijske stanice koja je prva dobila obavijest o umorstvu. Mravi visoki glavni komesar, sijede kose to mu je oko glave leala poput krzna, taj glavni komesar Sondersen upravo se spremao da na velikom kalendaru prilijepljenom na unutranjoj strani ladice jedne kartoteke crvenom olovkom precrta ovaj 8. listopada 1973, kao i mnoge, mnoge dane prije toga, ostalo je otvoreno jo samo malo dana u godini 1973. Precrtao je datum i tek potom podigao slualicu telefona koji je resko zvonio. Time ovaj dan nije bio precrtan, nije doista proao, nije bio kraj, nego poetak neega to e sprijeiti glavnog komesara Sondersena da 31. prosinca 1973. ode u zasluenu mirovinu, rastuenog borbom protiv apsolutnog zla, rastuenog i bez nade, jer ne moe biti nade u borbi s apsolutnim zlom. Tik pred toliko eljenu mirovinu morao je glavni komesar Sondersen ponovno stupiti u akciju i nije mogao izbjei da ponovno sretne apsolutno zlo, u sobi br. 39 hotela na sat K bijelom kolu. Istraga o umorstvu tekla je rutinski. Slubenici su presluavali sve stanovnike kue i uzimali njihove podatke. Jugoslavenski je posluitelj sreom govorio njemaki i turski te je mogao prevoditi za svog kolegu. Fotograf. ovjek od slube za indentificiranje. ita otiska. Le je prvi Page 216

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok pregledao lijenik hitne slube. Smrt je nastupila trenutano. Le nepoznatog je potom odvezen. Za to je vrijeme Sondersen mnogo telefonirao iz vratareve kabine. Strunjak za otiske prstiju u svom laboratoriju nije mogao nita zapoeti s uzetim otiscima. Morale su se obavijestiti najvie vlasti jer se radilo konano o Silviji Moran. Svi raspoloivi podaci o umorenom odmah su teleksom i telefonom razaslani policiji, ne samo u Njemakoj. Prvo zbog osobe Silvije Moran, drugo, jer je vratar Josef Kunzinger tvrdio da je ovjek Amerikanac. Sondersen je odmah ukljuio Interpol. U 120 zemalja svijeta tragalo se za nepoznatim. Bio je potreban, to je mogue bre, jedan balistiar. Igrom sluaja poznati je balistiar dr Walter Langenhorst bio u Munchenu zbog nekog drugog sluaja. Razgovor s Miinchenom. Langenhorst je obeao da e odmah doi u Niirnberg. U meuvremenu se ukljuio i istrani sudac i dao svoje upute. Bio je potreban psihijatrijski strunjak koji bi kasnije mogao dati izvjetaj o psihikom stanju Silvije Moran u trenutku poinjenog djela i neposredno poslije toga, jer je Silvija Moran s jedne strane tvrdila da je ustrijelila nepoznatog a s druge strane, da se niega ne sjea. Za takav senzacionlni sluaj bio je potreban vrhunski vjetak. Sondersen je telefonirao profesoru Eschenbachu na psihijatrijsku sveuilinu kliniku nedaleko od Erlangena. Ovaj je ve bio na putu za Niirnberg. Sredstva masovnih komunikacija traila su obavjetenja. Sondersen je sastavio izjavu u dogovoru s izaslanikom Predsjednitva policije to je mogue krau moralo je, naravno, biti spomenuto i ime Silvije Moran. U Predsjednitvu se sigurno ve odravala konferencija za novinare. I tako dalje, i tako dalje. Slubenici su ostali u hotelu. Sondersen je na kraju mogao poi, morao poi u bolnicu u koju su odveli Silviju, jer tamo su ga sigurno trebali, a i u Predsjednitvu. Umjesto tog Sondersen je ostao u svratitu. Bio je potresen i smuen, nije mogao shvatiti to se dogodilo. Silvija Moran Sondersen je, dakle, stajao u sobi zloina, nepomino, tamo gdje je kredom bila nacrtana glava rtve, glava lesa to ga vie nije bilo i nepomino gledao krv, mnogo krvi koju su daske na podu ve napola upile ali je jo uvijek vlano svjetlucala. Osjeao sam da moram slijediti trag, mislio je Sondersen, ne, ne osjeao, znao sam. Tono sam znao: ovdje neto nedostaje Velikim korakom Sondersen je prekoraio linije to su ocrtavale glavu i priao velikoj lokvi krvi. unuo je. Sagnuo se, sada licem tono iznad krvi. Sada je jasno vidio ono to je nejasno iz daljine vidio. U lokvi krvi bile su dvije neobine, nepotpune linije, kao utisnute u pod nekim otrim predmetom. Predstavljale su, ako ih se zamislilo itave, male ovalne povrine koje su ulazile jedna u drugu. S jedne strane, na krajevima, bile su ue, kao jaje. Obje utisnute povrine bile su veliine kokojeg jajeta. Zamrljane krvlju. Moralo se imati dobre oi da bi se primijetila uleknua. Sondersen je jo uvijek imao dobre oi. Ovdje je, dakle, neto lealo. To je bilo sigurno. Ali ga vie nije bilo. Gdje je? Zato taj trag nije otkrio nitko od njegovih ljudi? Jo uvijek u ueem poloaju, Sondersen se ogledao po sobi, razmiljajui, od vrata k prozoru i opet natrag prema vratima. Gdje li je moglo biti to to je nedostajalo, to se nije moglo nai. Potajno odneseno? Skriveno u urbi? Sonder-senov je pogled dosegao staru komodu. Leala je izravno na podu, bez nogara, uza zid, kod vrata. Sodersen se uspravio. Mekim kliznim pokretima prelazio je preko ploica to su titile tragove i pokuao pomaknuti komodu u stranu. Bila je mnogo laka no to je mislio. Tapeta iza nje potpuno je nedostajala, vidjela se samo prljava buka. Sondersen se opet spustio na koljena i depnim noiem pokuao podignuti dasku na podu. Nije se pomakla. Ni druga. Trea se pomakla. Bila je slomljena kod prednjeg ruba komode. Sondersen je podie. To to je traio lealo je pred njim, na mokroj uti. No, dakle, mislio je Sondersen. Vratio se ovjeku nacrtanom kredom, ponovno se spustio na koljeno oprezno drei dvjema pincetama ono to je naao. Postepeno je sputao obje pincete. Predmet je lebdio iznad obaju jajastih uleknua u podu. Sondersen je jo nie spustio ono to je naao. Dotaklo je krv na podu. Otri rubovi tono su pristajali u otiske. Sondersen se uspravio. Sada je predmet leao u plastinoj vreici. Bio je to medaljon, otvoren, otrih rubova. Mora da je pao na pod svojim otvorenim unutranjim stranama. ovjek se vjerojatno, padajui, sruio na to. Tako su se, mislio je Sondersen, rubovi utisnuli u drvo. To znai razmiljao je, da je medaljon ve prije tamo leao. Netko ga je morao vidjeti kako je pao i potom ga izvui ispod mrtvaca nipoto lak posao. Medaljon je s vanjske strane bio okrvavljen, s unutranje ist. ovjek je zakrvavio vanjsku stranu. Kasnije, kada je medaljon odnesen, krv se razlila i po tom mjestu na podu, jer je ovjek, sada teak, leao na leima, razmiljao je Sondersen. Tko god da je to uinio, morao je biti u velikoj urbi. Daska na podu bila je tako smrskana da se to moglo odmah vidjeti, pa i onda kada je komoda stajala na svome mjestu, ustanovio je Sondersen vraajui komodu na mjestu. Mora da je to prije njega netko takoer ustanovio i onamo sakrio mali predmet, ondje gdje ga je naao Sondersen. Glavni Page 217

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok komesar stajao je nepokretan, s otvorenim medaljonom u plastinoj vreici. Na jednoj strani nije bilo niega. Na drugoj je ispod celuloida ugledao sliku u boji. Prikazivala je sretno, nasmijano lice djevojice. To je lice Sondersen ipoznavao. Gsluhnuo je. Konano, konano je poela padati kia. Zaepi tu tvoju prokletu gubicu, prljava svinjo! rekao je neki muki glas kada je Sondersen izaao iz sobe i stupio na smrdljivi hodnik. Ti svinjo! Spakirati moje stvari i jednostavno s njima dolje, i mene izbaciti! Postoji jo policija, ja ou Govno e ti, ja u, samo ja! Govoriti sa Adi. I Adi e te isprebijati, tako da itavog tjedna nee moi imati ni jednog momka, kurvo bijedna! Na hodniku i na stepenicama Sondersen je ugledao dvojicu svojih ljudi. Bili su jo vrlo mladi. Taj vratar ima jeziinu. rekao je jedan od njih i pogledao prema dolje. Ne vie dugo, rekao je Sondersen. Da li su sve osobe presluane i ispitane. Da, gospodine glavni komesaru. Jollow i Heilig ve su otili. Poveli su i dvojicu djeaka. Bili su na popisu. Kokain? Heroin. Dva sitna preprodavaa, jadne svinje. I sami narkomani. Sondersen je odsutno kimnuo i spustio se prljavim uskim stepenicama hotela. Kroz mlijeno staklo na vratima vidio je obrise dvojice policajaca. Prokleti Louis! Ah poljubi me. Sondersen je uao u vratarevu kolibu. Dvoje ljudi ga je gledalo. Vratar Josef Kunzinger, malen, inrav, pedesetih godina, slupana nosa, s oima pijanice, gotovo bez usnica, u vesti bez rukava, koulji na pruge, ofucanoj kravati i izvuenim hlaama, i neka mlada, vrlo rnlada ena, u crnim izmama s visokim potpeticama; jako crveni lakirani ogrta otkrivao je polovicu butina; ima li ispod toga uope neto na sebi, mislio je Sondersen. Lijepo, vulgarno lice, plava kosa visoko tapirana, crvena torba od lakirane koe visjela je s lijeve ruke, koju je naslonila na bok. Odmah se nasmijeila Sonder-senu. Gospodine komesare! Strano, strano to se tu dogodilo! I Moranova? Oboavam je! KRUG KRUDOM ve sam dva puta gledala i plakala, tako plakala. boe, kakav prekrasan film! Bez prijelaza: Zar moram dopustiti da me vrijea ta bijesna krmaa, gospodine komesaru? Ja sam registrirana, plaam porez. Svi me u referadi poznaju kao potenu osobu. Oh! Krake. Elfie Krake, gospodine komesare. Tako se zovem. Kunem se, nemam nikakvih dugova kukinom sinu, ni trule marke! Okrenula se prema portiru i povikala: Sada odlazim. Sve su rei. Otii e u zatvor. Ti si nas ovdje dovoljno dugo muio, ti prokleta mrcino! Adi, rekao je Kunzinger, s rukama u depovima hlaa, ja u samo rei Adi i ti si gotova. Djevojka je vrisnula, za-mahnula svojom torbicom i pokuala Kunzingera udariti po glavi. Kunzinger joj je, dosaujui se, zabio koljeno u trbuh. Mora da ju je jako zaboljelo jer je Elfi Krake iznenada problijedjela i pala na sofu, na kojoj je presvlaka bila poderana na mnogo mjesta. Djevojka je stisnula ruku izmeu nogu i stenjala. Sondersen je brzo krenuo na vratara. Ovaj je uzmakao. Vi me napadate, rekao je Kunzinger. Bit e vam ao. Prokleto e vam biti ao. Tiina, rekao je glavni komesar. Kunzinger, budite oprezni, oboje budite mirni. Moram nazvati. Sondersen je pristupio aparatu na zidu i okrenuo broj instituta za sudsku medicinu. Traio je profesora Prinnera i ekajui mislio na njega. Koliko ve godina radi s Hansom Prinnerom. Dobar prijatelj. Visok samo 155 centimetara, poveeg trbuha, debeo kratak vrat, debele usnice, velik nos, izbuljene oi, rijetka kosa. K tomu je Prinner jo imao bolove u kriima, i krau nogu, i muno hodao. Imao je posebno lijepo oblikovane ruke, lijepe produhovljene oi, posebno lijep, topao glas. Strastveni pua, cigareta mu je visjela iz usta ak kod obdukcija i dok je radio, i dok je diktirao nalaze. Ako bi mu doista katkad cigareta zasmetala, utisnuo bi je izmeu nonih prstiju leine. Prinner! dan, Hans! Htio sam samo pitati dokle si stigao? ovjee, u punom smo poslu. S gospodinom Lagenhorstom. On je bio ranije u bolnici i pregledao ruke Moranove. Sam e ti ispriati. Sad je ovdje gomila ljudi, sudski savjetnik kao sudac, sekretarica iz Palae pravde, moj stari Kahvos, prosektor, osim toga, s doputenjem suca trojica tvojih momaka. Ve srno ga otvorili. Sondersen je vidio Prinnera pred sobom. Leevi su bili njegova velika slabost. Sada sigurno ima na sebi ogromnu gumenu pregau, koulju zavrnutih rukava; radio je uglavnom bez rukavica. Fin je to gospodin, mogu ti rei. Sva sila zaputenosti. Deku je brat-bratu 60 godina. Zato je Moranova ubila nekog ezdesetogodinjaka, moe li mi rei? Ne. Sondersen je mislio: juri okolo kao skitnica, a pred sudom se pojavljuje besprijekorno obuen. Ima izrazito lijepu enu i dvije keri. Uzoran brak. Koliko se puta Prinner porezao dok je npr. sa otrim skalpelom rezao mozak u ploke, kao kobasicu. Tada bi mozak drao u jednoj ruci, a rezao drugom rukom. Svatko bi drugi premro od straha da ne umre od trovanja leinom. Prosektor Kahvos je radio praktiki u taktu s njim, bez rijei. Dok bi ef otvarao trbunu upljinu i prsni ko, Kahvos bi utke pilio ikosti na glavi. Najee bi neupadljivo psovao ako bi neka kost bila neobino debela i tvrda. Daj mi doktora Langenhorsta, ako je mogue. Trenutak, upravo je tu. Gospodine Laingenhorst! Dolazi predajem mu Strunjak za balistiku se Page 218

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok javio. Glas tata ovjeka, uinilo se Sondersenu. Tome je slava udarila u glavu. Uvijek isto. Moete li mi neto rei, gospodine doktore? Ne mnogo, potovani gospodine glavni komesaru. Najprije sam morao pretraiti odjeu, zatim le, zar ne? Prije otvaranja i sada nakon otvaranja. Rana na prsima, stotinu i 33 cm iznad pete, 2 cm lijevo pored prsne kosti, tono na liniji od bradavice prema bradavici, okrugli otvor, 2,5 mm. Metak je izvaen iz miia izmeu drugog i treeg rebra, 5 cm lijevo od kime. Na visini od 138 cm iznad pete. A putanja zrna? Upravo sam pri tome. Putanja ide okomito od prsiju prema leima, penjui se pod kutom od 9 10 stupnjeva. Zakljuak? Ne tako brzo. Kod takve nastrijeljenosti strijelac bi mogao stajati neposredno pred rtvom, udaljen od nje najvie 2 m i 20 cm. Ali ve vam sada mogu rei da iskljuujem mogunost da se pucalo iz neposredne blizine s priljubljenim pitoljem. Da? Da, bio je to pucanj iz udaljenosti od otprilike jednog metra Ali moramo ipak jo malo saekati, potovani. Moj izvjetaj Naravno, ujem da ste ve bili kod gospoe Moran? Da. I? Jo uvijek je u oku. Ruke su odmah pretraene zbog ostataka baruta. Sondersen je znao postupak: uspe se u au vode, na vrhu noia, vinska kiselina. Filter natopljen ovim rastvorom stavi se na kou. Papir pritom usie djelie olova to su se zadrali na koi. Tada se filter digne, stavi na stakalce i prelije vodenom otopinom natrium-radisona. Kod pozitivnog nalaza intenzivno se zacrveni. Desna ruka Silvije Moran dala je nedvosmislen dokaz ostataka baruta. Dakle, nema sumnje da je ona pucala? Ni najmanje. Hvala, gospodine doktore. Navratit u kasnije. Sondersen je spustio slualicu. Pucanj iz daleka, na nekog ezdesetogodinjaka. To je glupost. Moram u bolnicu. Bilo kada. I moram je uhapsiti. Veliki boe! A za tri mjeseca nita me se vie ne bi moralo ticati. Vratar Kunzinger i dama Krake odmah su nastavili psovati. Prokleta droljo! Zavei, seronjo! Sondersen je udario po ploi s kljuevima. Mir! elim jo jednom sve uti, Kunzinger. Aiko laete i ja to otkrijem, gotovi ste. Kako je bilo? Tko je prvi doao od cnjih dvoje? Silvija Moran ili taj ovjek? Silvija Moran, rekao je Kunzinger mirno. Sve jo jednom. Kad je dola? Neto prije pet. Jeste li bili tu sami? Da, gospodine komesare. Kunzinger je sada bio suta poniznost. Dakle, nema svjedoka. Ne, ni jednog, ali govorim istinu, kunem se da govorim istinu, ja ja, ja. Izvadio je veliku knjigu, otvorio je i stavio na pult. Bila je puna mrlja, prljavtine i masnoa. Vidite gospodine glavni komesaru, tu. Odjednom mu je sinulo. Viknuo je: Krake je bila tu. Ona je bila tu! Kada? Kad je gospoa nazvala. Krake je sve ula. Ona se moe zakleti da govorim istinu. Sondersen je pogledao Krake. Jeste li doista bili tu? Da, gospodine komesare. Upravo smo tada poeli sa svaom. Ja sam mu upravo rekla da je svinja, on me je psovao. to je bilo prekjuer. Sondersen je zaklopio oi. Krake nee lagati za vratara. Nee. Ako kae da je bila tu, onda je bila tu, mislio je Sondersen. Svjedok kojemu mogu vjerovati. Tu. tu, gospodine komesaru. Kunzinger je povlaio prstom uzdu jednog reda. Tu pie subota tada je ta dama nazvala. Ali sve sam to ve vaoj gospodi pokazao Drugoj gospodi niste rekli da je Krake bila prisutna kod telefonskog poziva ili? Ne. Zato ne? Nije me nitko pitao. Lijepo. Dakle? Subota poslijepodne tu pie Vera Klein To je bila ona. Sondersen je pristupio blie i itao rakopis: 6. listopada 1973. 16 sati 20 minuta. Telefonski poziv Vera Klein. Sobu za 8. listopada, od 17 sati dalje. To je ona naruila? Da, gospodine glavni komesaru! rekla je Krake. Jedanput da ta svinja ne lae! Ja sam stajala tu gdje sada stojim i ula sam kako telefonira s damom i ponavlja njezine rijei, sve. Odakle znate da je to bila Silvija Maran, a ne neka druga ena? Ona je govorila glasno. ula sam njezin glas. Jo smo kasnije o tome razgovarali, Kunzinger i ja. tako fini izgovor! Zbilja dama! Rekla sam, ta bi mogla biti iz kazalita! Ili s filma! Da, ba to je rekla Krake! Odakle je dama nazvala? Ne znam. Moda izvana. Moda iz Berlina? Zato ne iz Berlina? Kako je imala broj ovog hotela? Pa, ne znam. Ja to ne pitam! Dogaa li se to esto? to? Da jedna dama kod vas rezervira sobu doista telefonski? Ah, gospodine komesaru, kada biste vi samo znali tko ovdje sve naziva i rezervira sobu nikada ne biste rekli. ali biste se udili, ah, da. udili kakve su to katkada fine gospoe! To su te proklete, divlje, koje nam kvare posao! viknula je Krake, puna ogorenja Onda se uplaila. Naravno, Silvija Moran, ne, nisam mislila, uistinu nisam Dalje. Dakle, gospoa Moran. dakle, ena je rezervirala u subotu i danas je upravo prije 5 sati dola. Navodno. Ne, navodno, nego doista! U pet uvijek moram uzeti svoj lijek plua. Upravo sam ga htio uzeti kad je ona dola. Kini ogrta, torbica na ruci, rubac, tamne naoale. Bilo mi je jasno: neto posebno! Zato? Zbog izgleda. Zbog pojave. Zbog glasa, falio je samo jo mercedes i ofer. Ali ne ovdje. Dakle, ne u Bijelom kotau. Upravo sasvim velika dama mora doi ovamo, preruena, ako me dobro razumijete. Dalje. Rekla je da se zove Vera Klein i ja sam joj dao Page 219

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok klju sobe 39. Htio sam je odvesti gore, ali je ona to odbila. A odakle ste znali da je to bila ba ona dama koja je nazvala? Rekla je svoje ime Vera Klein. To je mogao svatko uiniti, osim toga, to je bilo krivo ime. Da to nije pravo ime odmah sam rekao Krake, jo kad ga je u subotu prvi put izgovorila, zar ne, Elfi? Da, rekao si. Dalje. Dakle, otila je gore. Prije toga je rekla da e doi neki gospodin i pitati za nju. Gospodin Rand. Werner Rand. Opisala ga je tono. Upravo onako kako je izgledao kad je doao. Kad je to bilo? Moda etvrt sata kasnije. Najvie. Upravo sam uzeo svoj lijek. Amerikanac, velim vam, gospodine glavni komesaru! Pritom ostajem! Odakle to znate tako tono? Poslije rata i poslije zarobljenitva radio sam kao pipniar u Garmischu. Kod Amerikanaca. Odmah prepoznajem Amerikanca, i prije nego to se i predstavi. Dakle, Amerikanac. I? I stari seronja, oprostite, gospodine glavni komesaru, ispriavam se, i siromaak je upitao: Da li je gospoa Klein ovdje? A ja sam rekao da jest, on je pitao ikoja soba, ja sam mu rekao koja i da ga elim odvesti, a on je rekao da e sam nai. Tada sam imao mnogo posla. Kakvog? Drugi gosti. Ponedjeljkom poslijepodne smo uvijek puni. Smijeno, ne? Kazalite i kino imaju tada svoj najgori dan, a mi. Dobro, a tada sam uo pucanj i odjurio gore. Kamo? U sobu 39. Zato upravo u sobu 39? Ne znam. Bilo je to kao neki predosjeaj? Lano ime, lijepa ena, stari momak. U svakom sluaju, stigao sam gore, otvorio vrata, i tamo je stajala ona, a on je leao pred njom, ona je uperila pitolj ravno u mene, muno mi je kad samo pomislim na to. ali sve to sam doista ve tri puta izgovorio u zapisnik Ulazna vrata su se naglo otvorila. Dvojica policajaca drala su nekog mukarca, koji se estoko otimao. Ne moete ovamo unutra! Moram! Ne! Da! Pustite ovjeka, rekao je glavni komesar. Pustili su me. Oteturao sam ravno pred Sondersena. to to gdje je? Gdje je tko, gospodine Norton, upitao je Sondersen, primijetio sam kako se oboje ljudi u loi povuklo i buljilo u mene. Silvija, gdje je Silvija. za ime boga. je li ona? Je li ona to, gospodine Norton? Je li pogodila Rettlanda? Rettland Da! Romero Rettland! Ovdje se neto dogodilo. Je li ona je li. je, ustrijelila Rettlanda? Otkud vam to? Odgovorite mi! viknuo sam. Odgovorite vi meni! rekao je Sondersen. Odakle vam ta pretpostavka? Ona se ovdje s njim sastala danas u pet, rekao sam, jo uvijek zadihan. Trao sam veim dijelom puta dok nisam naao ovaj hotel. Odakle to znate? Telefonirala je iz svog ateljea u Berlinu. Neka garderobijerka je bila znatieljna, prislukivala je i neto ula, ali mi odmah nije rekla. to? Ime ovoga hotela. Datum, rezervaciju. da je Silvija dala lano ime, Vera Klein. i jo jedno lano ime. Werner Rand s njim se trebala sastati, rekla mi je. I? to i? To je Philip Kaven, viknula je iznenada djevojka. Philip Kaven! To ste vi? Da, to sam ja Sad svejedno, prekasno sam doao, sad sam vidio. Gdje je Silvija? Nije vie ovdje. Gdje je? Kako to da ste doli ovamo? Jer sam pokuao sprijeiti ubojstvo. to ste htjeli pokuati sprijeiti? Umorstvo! viknuo sam, sav izvan sebe. Bilo mi je jasno da Silvija mora sresti tog Rettlanda. da ju je on na to prisilio. Da je nas, da je nju slijedio u Evropu. i da je bala ucijenjena. Ucijenjena? Da. Ne. Da ipak, naravno inae ne bi dola ovamo. Saplitao sam se sve vie i vie. Imala je revolver otkada smo doli u Njemaku. A oruani list? Ne. A odakle je imala revolver? Ja sam ga kupio od nekogovjeka. Kakvog ovjeka? Ne znam U nekom baru Meineke Strasse Ljudi koji se bave takvim poslovima ne daju svoja imena ni adrese. Vi ete valjda znati kakvo ste oruje pribavili za gospou Moran. Naravno walther. est trideset pet. Sondersen me tuno pogledao. to je? Je li s tim pitoljem Rettlanda. Kimnuo je. Gdje je? Moram odmah k njoj! Iskljueno! Sve mi se okrenulo u glavi. Silvija je ustrijelila Rettlanda. Ovdje, u Nurnbergu. Babs je u Heroldsheidu. Sad e se proces zbog ubojstva voditi ovdje. Senzacionalni proces! Sad e svi biti povezani kao svjedoci, svi koji znaju istinu. Sad e istina izii na vidjelo. Sada Vi me ne odgovarate Mr. Kaven? to? Nisam razumio to ste rekli, gospodine Rekao sam: Zato ste kupili revolver za gospou Moran? Da bi se u nudi mogla braniti. Je li se plaila? Jako. Koga? Rettlanda. Odakle to znate? Rekla mi je. I vi ste joj pribavili oruje. I onda ste iz iste brige, da bi ga mogla upotrijebiti, doletjeli za njom, ovamo u Niirnberg? Da. A odakle ste mogli znati da je gospoa Moran u Nurnbergu? Nazvala me ona garderobijerka. Dugo se borila da li da mi kae. Vrlo dugo. Doista Kada je nazvala? Veeras, oko est sati. Ali vi ste znali, to vam je ona garderobijerka sigurno rekla da gospoa Moran ima sastanak u pet sati. Da da naravno gospodine Sondersen htio sam k njoj, ako se jo to dade spasiti, da joj budem pri ruci. morao sam Doletio sam njezinim jetom. Jeste ikome u Berlinu ispriali ita o cijeloj stvari? Naravno, nikome. A niste li moda doli ovamo da si osigurate alibi? Alibi? Moe biti da ste zajedno s gospoom Moran isplanirali itavu stvar u svakom sluaju, vi ste joj kupili revolver Page 220

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok a sada elite stvoriti dojam da ste, uasnuti, doletjeli za njom nakon to ste je naveli na taj in. Gospodine Sondersen! Ustuknuo sam. Stajao sam pored te djevojke sa crvenim lakiranim ogrtaem. Rekla je, bez daha, dok mi je pruala kemijsku olovku i bloki: Autogram, gospodine Kaven, molim vas! Krzmajui, gledao sam Sondersena. Dajte joj autogram, rekao je ovaj. Navrljao sam svoje ime u knjiicu. Djevojka se zahvalila. A sada, doista mi je ao, gospodine Kaven, moram vas zamoliti da poete sa mnom u policiju. Kimnuo sam. Nita nisam rekao. Iao sam bez otpora sa Sondersenom kad su stigla patrolna Jsola to ih je bio pozvao. Vozili smo se kroz grad prema Predsjednitvu. Vidio sam velike plakate. U svjetlu ulinih svjetiljki koje su srebrnkasto sjale na kii mogao sam itati, to je pisalo na plakatima: SILVIJA MORAN, NAJVEA GLUMICA NAEGA VREMENA U NAJVEEM FILMU NAEGA VREMENA KRUG KREDOM to e se sada dogoditi s Babs? Ja se brinem o tome. Ja u se brinuti o svemu, Phil. Ja odavde vie ne mogu izii! Sad moram ostati u Niirnbergu! U FRANKISCHEN HOF-u. Daj boe da me nitko iz Bristola ili jo tko ne prepozna, rekao sam. Sve e biti dobro, rekla je Ruth. Nita nee biti dobro! Pogledaj Niirnberg, ve sada, dva dana nakon dogaaja! Vaar! Sajmite! Reporteri, fotografi, televizijske ekipe iz cijelog svijeta! Dobio sam samo siunu sobicu u FRANKISCHEN HOF-u posljednju. Grad e prasnuti, Ruth prasnut e! To je ludnica! Reporteri Sa-tane od Billyja Wildera nisu nita prema tome! A bit e sve gore! Sve gore! A i mi se moemo sretati jo samo tajno! Nikad vie u tvojoj klinici! Nikad vie u Heroldsheidu! Veliki boe, Herolsheid! Ako tamo doe netko na pomisao da Babs. Nitko nee doi na tu pomisao, umiri se, Phil, molim te! Ali, Babs je sada sama! I tako e ostati! Dugo! Ona nee izdrati tako dugo bez mene! Ga Grosser je odmah uskoila umjesto tebe. Svi misle da te je kola poslala u Ameriku na mnogo tjedana. Velika akcija sakupljanja novaca. Ali ni ja neu izdrati bez Babs! Ruth je ustala, pribliila mi se, sjela pored rnene na kau i poljubila me. Ti koji si je uvijek mrzio, kojem se uvijek gadila, koji si je jednom htio ubiti! Ah. Prela je prstima preko onoj ih usana. Znam, rekla je, znam. To je bilo u nekoj drugoj zemlji tako to glasi kod Hemingwaya, zar ne? Kimnuo sam. Prvi put otkada je poznajem, bio sam u Ruthdnom stanu. Morali smo sada biti oprezni, paziti na toliko stvari, kloniti se tolikih opasnosti kakav ivot! Nobodv knows the trouble I see, nobodv knovvs but Jesus Iznenada mi je pao na um taj stih iz crnakog spirituala, to sam ga uo one noi kada sam Ruth otpratio kui nakon nae prve veere. Ne, nitko ne poznaje bol koju vidim, nitko je ne poznaje osim Isusa Iz Berlina su u Niirnberg doli Joe Gintzburger, Julio da Cava, on snima Berlinsku misiju kao reiser, sa Silvijom, on je trebao snimati film, a sada Silvija sjedi u istranom zatvoru i protiv nje se priprema proces, Rod Bracken, u Silvijinom rollsu je donio moja odijela, rublje i kovege, Katie i Joe Patterson, Bob Cummings od SYRAN PRODUC-TION i ostali; kamerman Roy Hadley Ching, autor Mike Tho-ran, arhitekt Joel Burns, montaer Allen Lang imali smo potpuno istu ekipu kao i za KRUG KREDOM i svi smo stanovali u najveem hotelu u gradu, FRANKISCHEN HOF! SJvija Moran, koja je dobila Oscara za svoj film KRUG KREDOM, meunarodno glasovita amerika filmska glumica, odbija sada, kao i prije, svaki iskaz o tome zato je ustrijelila 61-godinjeg, neko vrlo popularnog glumca Romera Rettlanda. 20 sati i 5 minuta: televizija: Dnevnik ARD. Spiker, a iza njega arhivske slike Silvije i Rettlanda. Sjedio sam ispred televizora u Ruthinom stanu. To je prije jednoga sata izjavio glavni komesar Sonder-sen takoer arhivska snimka, udno da nema izvadaka s konferencije za novinare novinarima. Kao to je poznato, Silvija Moran je dovedena u Predsjednitvo policije, poto je prethodno poslije samog ina lijeena od tekog oka na psihijatrijskoj klinici Erlangen, koju vodi doktor Eschen-bach. U policiji ju je dugo sasluavao glavni komesar Son-dersen. Na kraju je izdan nalog za hapenje d glumica je upuena u istrani zatvor Okrunog suda Nurnberg-Fiirth. Njezin odvjetnik je u SR Njemakoj dobro poznati advokat doktor Otto Nielsen. Ruthin stan bio je srednje veliine. Gotovo svi zidovi bili su zastrti policama za knjige. Nije imala pravu spavau sobu. Spavala je na kauu za razvlaenje. Suvremeni namjetaj bio je svijetlijih boja, sag takoer. Na najviem mjestu police s knjigama carevao je jedan stari Buddha kojemu je nedostajala desna ruka. Na jednom zidu visjela je zlatna ploica, na kojoj je bila ugravirana jedna vrlo lijepa reenica. Upitao sam Ruth ija je: od jednog pisca, odgovorila je. Rijei su joj se tako svidjele da je tu ploicu dala napraviti sama sebi kao dar. Otac jednog od njezine djece bio je zlatar. On joj je napravio tu ploicu. Kako se zvao taj pisac? Ruth se nije mogla sjetiti. Neprestano je pokuavala, ali joj ime nije padalo na um. Razjanjenje ovoga zloina, koji se sada kao i ranije ini, besmislenim i bez motiva, sve je tee, tako je izjavio glavni komesar Sondersen. Panja! Policija moli vau suradnju. Trae se sve osobe koje su vidjele ili govorile s Romerom Rettlandom, 8. Page 221

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok listopada 1973. ili prije toga. Rettlandova slika na ekranu To se moglo dogoditi u bilo kojem mjestu Savezne Republike ali i u inozemstvu. Na niskom stoliu sa staklenom ploom, leale su novine. itao sam naslove: SILVIJA MORAN USTRAJNO: UBILA SAM! ZATO JE UBILA SVJETSKA ZVIJEZDA SILVIJA MORAN? NE MOGU SE NIEGA SJETITI, KAE SILVIJA MORAN ovaj poziv njemake KRIPO prenose zato i sve evropske radio i televizijske stanice, kao i prekooceanske stanice. naizmjenino fotografije Romera Rettlanda, cijela figura, profil, i jo jednom u krupnom planu Rettlandovo lice sprijeda ovdje je opis pokojnika. Romero Rettland roen je 9. kolovoza 1912. u Myrtle Creeku, drava Oregon, Sjeverna Amerika. Pouzdano se zna da je Rettland u vrijeme smrti bio praktiki bez sredstava. Imao je na sebi staro odijelo i djelovao je zaputen. Rettland je bio ameriki graanin, govorio je teno njemaki s lakim naglaskom, osim njemakog nije govorio ni jedan strani jezik. Bio je visok 175 cm, vitak, imao je sijedu kosu, bujne sijede obrve, ukasto, boleljivo ilice i Ruth je ugasila aparat. Rekla je: Znam, ne moe vie sluati. Ne mogu ni ja! Ali to mora biti! Ako treba da pomogne Silviji To joj nee pomoi, rekao sam. Ona je ubila Rettlanda, to dobro zna kao i ja. Nisam tako sigurna. A tko je to onda uinio? Imala je revolver u ruci kad je dola policija! Imala je sve razloge da tu svinju Rettlanda ubije. Nije mi rekla nikome nije rekla ali je, ini se, on saznao to je uistinu s Babs i pokuao je ucijeniti. Kako? S ogromnim zahtjevima za novac, npr. td zna da su SUviju godinama ucjenjivali, ili ju je moda htio prisiliti da se uda za nj, ili. pogledao sam je bespomono. Istina uvijek izlazi na vidjelo, rekla je Ruth. Uvijek. Da, rekao sam, ali kada? Udario sam po novinama ikoje su leale preda mnom. Posebno me izluuje to to e se sada ovom smru, ovim hapenjem Silvije, svom tom nesreom koja predstoji Babs, zaraditi milijuni, mnogo stotina milijuna! to misli s tim? KRUG PREOM, to mislim eto samo jedan primjer 25 milijuna dolara. Poslije dana umorstva film i Silvija su tema dana u cijelom svijetu. Gintzburger je rekao da kopi-rnice u cijelom svijetu, ne mogu isporuiti svoje narudbe. Ni sam ne znam na koliko je sve jezika film sinkroniziran! Joe smatra da e nakon ovoga ubojstva, za dlaku je bio rekao: poslije ovoga dara s neba! i poslije ovog senzacionalnog procesa, bila Silvija osuena ili ne, KRUG KREDOM donijeti najmanje 350 milijuna dolara! Tri stotine pedeset milijuna dolara, Ruth! To jo nikada nijedan film nije postigao! Joe je kao u deliriju ogavno! Popij jo neto, rekla je Ruth i natoila mi jo vina u au. Je i smo kod nje neku sitnicu. ae i boce stajale su jo na stolu. Pusti me da govorim! Zna li ti koliko na svijetu ima bolesne i izgladnjele djece i takve koja umiru od gladi? O, da, Phil! rekla je Ruth. I znade li koliko e slijedee godine, prema proraunima svjetske zdravstvene organizacije, biti sveukupno novaca stavljeno na raspolaganje za tu djecu? 200 milijuna dolara, znam, proitala sam. 200 milijuna dolara, da, 200 milijuna dolara za svu bolesnu, izgladnjelu, umiruu djecu svijeta! Svijeta, Ruth! I to budu li ta djeca imala vie sree, jer sigurno im ni te dvije stotine milijuna nee stajati na raspolaganju! Proizvodnja kobaltnih bombi postaje jeftinija, ali je jo uvijek vrlo skupa. Drave moraju biti tedljive. Vrijedi pravilo da se svaki izdatak tono razmotri. Dobro. Dobro, uzmimo 200 milijuna, to znai da je mogue pomoi svakom desetom nesretnom djetetu svakom desetom, Ruth moda moda, Ruth! Devetoro od njih desetoro osueni su u svakom sluaju i ve danas na smrt. Devetoro od desetoro! Ali to je besmisleno, Phil. Zato se mui? rekla je Ruth. Pusti me, molim te govoriti. Gledao sam juer na televiziji jednu reportau. Tamo su bile navedene d druge brojke. Pretpostavljane. Visoko izraunane. Poveat e se tirae dnevnim listovima i tjednicima, ilustrirani asopisi trebaju vie vremena, a i oni e doi na red u cijelom svijetu, a u Silvi-jinu se sluaju doista radi o cijelom svijetu kada budu izvjetavali o ovoj prii. To je fantastino, Ruth! To je apsolutno fantastino! Tu e se zaraditi najmanje 80 milijuna dolara! K tome opet vrlo skupe fotografije agencija, pa reprodukciona prava, pa svote to e se izdati samo za njemake izvjetaje iz Niirnberga, pa za intervjue sa Joeom, sa mnom, pa sa mnom ili s Joeom, ili bilo s kim. I to od svih televizijskih stanica u svijetu! I stari Silvijini filmovi! Na Joeov znak doli su zahtjevi za iznajmljivanjem u hrpama! Ovi stari filmovi e sada ui u tisue kina! to e oni opet zaraditi! Neu dalje govoriti. i sama zna to ispada ako se sve zbroji; minimum od 900 milijuna dolara! Devet stotina milijuna dolara! To je ak neto za toosove rmnogonacionalnili kompanij a! Zato nita ne kae, Ruth? Jer se tome nema to dodati, odgovorila je Ruth. Prestani, molim te, konano govoriti o novcu. Misli li da se to nikada prije nije dogaalo? Toga ima uvijek, toga ima svaki dan! Samo prvi put pogaa tebe i zato si se probudio! to je s tim drom Nielsenom? to bi trebalo biti s njim? On je doista elitni odvjetnik! Jesi li ga upoznao? Da, u hotelu. Ostavlja prvorazredan dojam. Je li neto rekao? Page 222

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok Zato? Mora da je ve govorio sa Silvijom. Da. Jest. I? Ona ostaje pri svom. Da je ubila Rettlanda, ne zna zato, da se niega ne moe sjetiti. Kako e onda Nielsen braniti takvu enu? upitala je Ruth. Otila je k prozoru. Kuda e? Idem ugasiti veliko isvjetlo. Prekida je kod vrata. Bespomono se vratila. Rekao sam: Bolesno stanje svijesti rekao je Nielsen, ali, naravno, jo ne zna tono. Mislim da se eli osloniti na psihijatrijsko vjetaenje iz Erlangena, ono profesora Es-chenbacha. On ju je pregledao poslije ubojstva. Govorio je o navodnim smetnjama svijesti pri ovom oku, govorio je o patolokom afektu, ima li takvo to? Da, postoji! I ta se tu dogaa? Smetnje u svijesti, rekla je Ruth, mogu u takvim sluajevima postii takav stupanj da prolazno potpuno zataji sposobnost zapaanja ili da se djeluje eksplozivno, pod utjecajem jedne jedine predodbe i uz iskljuivanje svih suprotnih motiva. Pritom je od dijagnostike vanosti da se za vrijeme smetnji u svijesti redovito javlja amnezija potpuni gubitak sposobnosti sjeanja. Da li je Eschenbach potvrdio tu amneziju? Da. Tada e, rekla je Ruth, Nielsen ukazati na paragraf 51. stav 1 jer mu nita drugo ne preostaje kod klijenta kakav je Silvija, koja ga ni na koji nain ne podupire. Dakle, neuraunljivost za vrijeme ina? Da, neuraunljivost. ta e sada biti s Babs? Rekla sam ti da u se brinuti za sve. S rektorom i s ostalima to emo srediti. A ako ne, Ruth? Ako se to dogodi? Ako taj proces bude trebao mjesece pripreme? A treba ih? Ako bude trajao tjednima? Oni e bezuvjetno htjeti znati gdje je Babs. Sigurno! Da, i? I? Ispriao si mi da filmska kompanija ima u Americi zdravu Babs da bi je pokazala, vjerojatno neko drugo dijete koje je vrlo slino Babs. To je tono. Ali ako to ne uspije? Ah, svejedno, ak ako i uspije? Ako sve uspije i ako Silviju oslobode, i ako Gintz-burger i ostali izjave da se ne smije rei istina o Babs, nikada, i o Heroldsheidu! Nikada! uje li? To bi, naime, omelo poslove, to bi bio kraj poslovima. Ali kako moe istina ostati sakrivena? Tako da svi budemo jedinstveni. Nielsen je izvrstan. Ti me ne razumije! Ako istina doista mora ostati tajnom, tada vie nikada ne mogu vidjeti Babs, jer ovdje sam se pojavio kao Philip Kaven. . a sada, dame i gospodo, dopustite mi da vam predstavim Joea Gintzburgera, predsjednika filmske kompanije SEVEN STARS po ijem je nalogu drutvo SYRAN PRODUC-TIONS Silvije Moran snimilo KRUG KREDOM. Petoro gospode, koja zajedno s njim sjede u separeu bara, odvjetnici su kompanije SEVEN STARS. Jeste li svi zajedno doli u Nurnberg, gospodine Gintzburger? pitao je reporter prvog programa njemake televizije. Svjetlost reflektora u separeu u baru hotela Frankischen Hof. Senzacija: Reportaa uivo za ARD iz Frankischen-Hofa. Uivo! Reporter je ve sve prisutne ovdje intervjuirao. I mene. Uivo! Kamermani, majstori rasvjete, nosai kablova! Bar je bio pun ljudi. Stajao sam za ankom. Pored mene su sjedili ili stajali reporteri i fotografi za ankom, a na podu su leali njihovi magnetofoni, kazetofoni, najskuplje kamere; laika, roley, hasel blads. Reporteri iz mnogih zemalja nisu se dali smetati ARD-intervjuom. U kouljama, korektno obueni ili u konim kaputima sjedili su ovdje. Pili su. Neki Amerikanac imenom Hopkins imao je roendan. Bio je najpijaniji. Ljudi oko njega bacali su kocke. Vidio sam da je Hopkins, kada je na njega doao red, prije no to bi ga pretresao, protrljao pehar o hlae iznad svoje garniture. Vjerovao je bez sumnje da to donosi sreu. Mnogi su to vjerovali. Bracken, a i ja. U nekom drugom baru svirao je combo. Naslonio sam se leima o ank i sluao intervju. . naravno, ne. gospoda su dola iz Los Angelesa, a ja sam doao iz Berlina, gdje smo pripremali novi film Silvije Moran Taj glas pastora! To dizanje i sputanje vjea poput barunastih apa, sijeda kosa tog patuljka, dobrota koju isijava njegovo lice! Pretpostavljam, gospodine Gintzburger uostalom, vi izvrsno govorite njemaki. Da. . da su gospoda stigla kako bi bili pri ruci, i rijeju i djelom, gospodinu doktoru Nielsenu, da bi se otkrila istina o stranom inu u koji je upletena Silvija Moram? Naravno, sada e se sve dogoditi to se mo dogoditi moe da bi se pomoglo Silviji. Vidite, prijatelju, mi smo u SEVEN STARS-u svi tako rei u rodu jedni s drugima. Jedna jedina sretna obitelj, i najvea zvijezda d najmanji momak od Mape, Samo se tako mogu snimati dobri meunarodni filmovi. I vi ih pravite, gospodine Gintzburger. Jeste li ve gledali KRUG KREDOM? Nisam, gospodine Gintzburger, ali u sutra bezuvjetno Morate to pogledati, doista, bezuvjetno. Jedan od dvanaest najboljih filmova na svijetu, tako kau kritiari. Nitko nikada nije zasluio Oscara poput nae Silvije. udesna ena. Cijeli sam ivot u toim pozivu. Ali vam kaem, ona je najvea od sviju koje su ikad postojale. Odvjetnici su izgledali sveano. Reporter se nakaljao. Vi ste, naravno, uvjereni da je Silvija Moran neduna. Naravno! Ta ena ne moe biti drugo do neduna, mladi prijatelju! Vi je ne poznajete osobno. Silvija je. ona je aneo. Aneo po istoi i dobroti. Nikad u ivotu ne bi mogla uiniti neto takvo. Ali, ona tvrdokorno i uporno tvrdi da je to uinila. Jedan odvjetnik nagnuo se prema Joeu i neto mu rekao na uho. Page 223

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok Ovaj je klimnuo i obratio se reporteru, koji je pridravao mikrofon. Silvija jo nije pri sebi. Ona je jo uvijek u oiku. Profesor Eschenbach tvrdi da je ok ve odavno proao. Profesor Eschenbach! Joe je odmahnuo ruiastom ruicom. Da, i to to znai? Za vrijeme ina bila je u oku, bila je neuraunljiva, zar osporava i to? Ne, koliko ja znam, ne Dakle! Sve ide kako treba, budite bez brige. Dolazi poznati ameriki psihijatar doktor Kassner, kada on kae svoju, sve e drukije izgledati moete biti sigurni, jadna Silvija! Bit e jo pravnog skandala, mladi prijatelju! Doktor Nielsen je jedan od najboljih odvjetnika u vaoj zemlji, a njegov brat izdava onog asopisa. ne mogu mu se sada sjetiti imena doktor Nielsen e Sto e doktor Nielsen? Gospodin doktor Otto Nielsen u kratkom e vremenu uspjeti da se Silvija najprije pusti na slobodu, a tada Tada mu je drugi odvjetnik neto priapnuo. Gospodin doktor Nielsen e postii, rekao je Joe brzo, da Silvija izbjegne suenje. Jednu nervno slomljenu enu nije mogue optuiti samo na temelju njezine samooptube, koja je apsolutno smijena! Ali, Romero Rettland je mrtav, gospodine Gintzburger. Da. Ali tko doista zna na koji je nain izgubio ivot. On je bio sv bio je vrlo zao ovjek, mladi prijatelju. Neko va najvei magnet za pare, gospodine Gintzburger. Kada? Pred tko zna koliko godina. A potom? Loe ene, pijanstvo, droga, sve najgore. Da, to se mora jednom rei. I to u rei kao svjedok pred sudom. Romero Rettland mi je neko bio kao sin. Ja sam ga izradio, nainio od njega zvijezdu. A on? Jedan se odvjetnik brzo nagnuo, Joe je kimnuo i odmahnuo rukom. Reporter je upitao: Je li mogue da je Rettland Silviju Moran ucjenjivao. Kako? Cime? Ne znam, ja pitam vas, gospodine Gintzburger. ujte, mladi prijatelju, to je potpuni apsurd. Pogledajte KRUG KREDOM, tada bih elio znati biste li se jo jednom usudili upitati tko na ovom irokom svijetu moe ovu udesnu enu, veliku linost filmskog svijeta, posvuda u svijetu voljenu i potovanu, bilo ime ucijeniti! Zahvalan sam vam to ste mi dali mogunost da izjavim pred televizijskim ikamerama i pred milijunima: Silvija Moran ne spada u istrani zatvor, nego u sanatorij! Sjeate li se Judy Garland? Je li to bila zvijezda? Jest. I u kakvo je stanje dola zbog suludog prenaprezanja jer je, da bi izdrala uzimala svakakva sredstva, za stimulaciju i za umirenje. elite time rei da je i Silvija uzimala sredstva za stimulaciju i sredstva za umirenje Stop! rekao je jedan od odvjetnika i ustao: Gotovo! To gospodin Gintzburger ne eli rei ni u kojem sluaju, razumijete li? Odvjetnik je stajao i upirao prstom u reportera. Combo je svirao: Im allways chasing rainbows Hopkins, koji je slavio roendan, trljao je pehari s kockama o svoju garnituru. Ali ipak. slom pri dodjeli Oscara, reporter je poeo mucati. Poznato je da je Silvija Moran poslije toga dugo vremena morala provesti u bolnici Sv. Monika. Od umora! Zbog toga je gospodin Gintzburger i uzeo za primjer Judy Garland. Gospoa Moran bila je totalno iscrpljena radom. Otila je u bolnicu Sv. Monika da se oporavi. Naravno, nikada nije uzimala sredstva za umirenje, niti bilo koja druga. Bila je iscrpljena od posla, koliko puta jo to elite uti? Ja ne elim vie nita uti, reporter je postao agresivan. To to sam uo u svakom sluaju ne objanjava. Odvjetnik koji je stajao, zareao je: to ne objanjava? Joe je zabrinuto kimao glavom. Mladiu, gdje je suosjeanje kod vae generacije? Gdje je dobrota? Reporter je sada bio bijesan: Ja intervjuiram vas, gospodine Gintzburger. Ranije smo se dogovorili da vam smijem postaviti svako pitanje. Onda postavljajte pitanja, viknuo je advokat. Ali izostavite, molim vas, zakljuke i pretpostavke. Ovaj odvjetnik je govorio njemaki jo bolje od Gintzburgera. Reporter, jo uvijek bijesan, promijenio je temu. Upravo kao to cijeli svijet poznaje Silviju Moran, tako mi svi poznajemo njezinu malu kerku Babs. Jedno pitanje: Zna li Babs to se dogodilo? Oblio me znoj. Morao sam staviti au na ank jer su mi iznenada poele drhtati ruke. Ona nema pojma, rekao je Joe. Nema pojma? Joe je mekano odgovorio: Dugo smo umjeli drati u tajnosti gdje se Babs nalazi, kako je ne bi neprestano optereivali reporteri nemam nita protiv vas, mladi prijatelju kako bi imala mirno djetinjstvo. To to smo tako zatitili Babs, to smo je poslali u onaj tajni internat jer je bila iscrpljena od dugogodienjeg putovanja tamo-amo s majkom, onako iscrpljena kao to je bila i njezina majka prekomjernim radom, pokazalo se ispravnim. Babs treba mir. Zatvorio sam oi. Vrtjelo mi se. Drao sam se vrsto za ank. Babs nee ni sada nita saznati dopustite da mi za to brinemo. to su uinili njezinoj majci! Dijete je u sigurnosti i nedokuivo svakom reporteru! Potraio sam svoju au i pio sam, a viski mi je curio niz bradu. Ali. Da, da. rekao je Joe smijeei se, znam, sud e htjeti saznati gdje se Babs nalazi; dragi mladi prijatelju, nai smo istranom sucu to dobrovoljno rekli. On nema nita protiv toga da ja to saopim i vama i milijunima ljudi na svijetu Koljena su mi popustila. . jer onog trenutka kad bude slobodna, Silvija e otii svojoj keri i tada mogu sve novine i svi Page 224

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok foto-reporteri i televizijske ekipe svijeta biti s njom! Tada, velim! Dramatina pauza. Poto se naslonio i zatvorio oi, i skrstio ruke, Joe je rekao polagano i razgovijetno: Babs se nalazi u internatu Norris--town. To je jedan manji grad, sjeverno od Philadelphije i, naravno, da je jedan od najekskluzivniih internata u Sjedinjenim Dravama. Jo jedan viski, rekao sam barmenu, trostruki, isti, brzo! Sedam sati kasnije sjedio sam u Madridu nasuprot Carmen Cruzeiro. Svinje, rekla je Carmen. Svi ste vd svinje. I ti si svinja. Bracken je najvea. Mi smo samo namjetenici. Mi nismo superefovi. Mi ne moemo nita zbog toga to je ono s Amerikom propalo, draga, odgovorio sam. Ne zovi me draga, uzviknula je Carmen. Tada je poela plakati. Sjedili smo u dnevnom boravku njezinog malog apartmana u hotelu Cervantes na Plaa de las Descalzares Reales, opet je u Madridu bilo hladno, vrlo hladno. U ovom gradu ovjek moe poludjeti samo zbog klime. Centralno grijanje grijalo je slabo. Bio je propuh. Car-men je ukljuila elektrinu pe. Sjedila je preda mnom. Nisam svukao svoj ogrta. Imala je na sebi kuni ogrta preko haljine. Pokuao sam joj pomilovati ruku, ali ju je ona povukla natrag. Ne dotii me. Draga Carmen, nisam kriv. Kriv si koliko i ostali. Znade li kakav je moj ivot sada ovdje? Na poslu sam, naravno, predmet ogovaranja za sve ene! Odlazak u Hollywood! Postat e velika diva! Bit e govno! Ostaje tu i tipka kao i ranije! Ima ili pojma kakve sve mogu biti ene! O, da! O, ne! Svako jutro, kada se vozim u ured, poinjem plakati jo u metrou. Ne elim plakati. Stidim se pred ljudima. Ali moram. Tako se uvijek bojim svakog novog dana kod Spanexa, svih novih podlosti koje e ove lampae izmisliti. I sada dolazi ti, koji si me doveo u taj poloaj ne protuslovi! za koga sam sve uinila, za tvoje prokleto filmsko drutvo, i trai od mene da ne ispriam nikome to se ovdje dogodilo s pokuajem samoubojstva gospoe Moran i sa svom onom prijevarom kada sam ja umjesto nje nastupala! Budi pametna! Imaj samilosti! Silvija je uhapena! U istranom je zatvoru! Bit e optuena zbog ubojstva! Znam, rekla je Carmen. Imam ve i poziv. Kakav poziv? Kao svjedok. Moram dati izjavu kao svjedok. Dolo je prije nekoliko dana, pismo od tog suda. Niirnberg zar ne? Da Bilo mi je slabo. Ne vjeruje? ekaj, donijet u pismo tu lei Vjerujem ti! Ostani ovdje! Sasvim je prirodno da bude pozvana kao svjedok. Nisu idioti, oni tamo kod istranog suca, mislio sam. I, bogami, brzo su radili, kapa dolje. Carmen! Ve sam ti rekao: Silvija e biti optuena za ubojstvo. Ona riskira doivotnu robiju! Veseli me to uti! rekla je Carmen. To nije istina! To te ne veseli! Nisi ti takva, Carmen, ja te poznajem! Ti da mene poznaje? nasmijala se gorko. Nita ti ne zna o meni. To jest istina. Istina, istina! Carmen, ja sam doao da ti predloim Ako prijedlog glasi da e mi SAVEN STARS ipaik dopustiti doi u Hollywood, samo da nita ne bih priala o tome to se dogodilo, tada. tada moe istog asa nestati! Ja sam prvi put vjerovala u vae prljave lai, ja idiotkinja! Ali nema vie takve idiotkinje koja bi i drugi put vjerovala u takve lai! Ja uope nisam doao da bih ti obeavao karijeru u Holly-woodu, rekao sam. Doletio sam u Madrid avionom redovne linije poto su mi Joe i njegovi advokati rekli da moram odletjeti. Kad bi sada Carmen, zbog razumljive elje za osvetom, ispriala sudu to se tada dogodilo u Madridu, dospjela bi Silvija u jo gori poloaj jer bi se odmah ispostavilo pitanje: Zato je to uinila? A odatle je samo jedan misaoni skok do Babs. A Babs se mora pa stajalo to milijuna drati podalje od te stvari; istina o Silvijinom prijanjem ponaanju i ona o Babs jednostavno ne smije izbiti na javu. Jer inae je sav ogroman posao otiao do sto avola. Tko je govorio o Silvijinoj sudbini? Tko govori o sudbini male Babs? Rije je samo o poslu! Poslu! Biznis stoljea! U stvari su me prisilili da odletim do Carmen. Ja uviam sve to. Imao sam marrutu Ja uope nisam doao da ti obeam karijeru u Hollywoo-du to to znai? To to kaem. Treba da badava drim gubicu? Moda iz ljubavi prema Brackenu, tom gadu? Carmen se nasmije. U vaim glavama, tamo gore u Niirnbergu, mora da nije ba sve u redu. Zario sam nokte u ake i trebalo mi je mnogo snage da ostanem miran. Dajem ti prijedlog! to tu znai prijedlog? Sad konano imam prilike da vam se oduim! Sad ete vidjeti to ete doivjeti! Carmen. Carmen. Molim te, barem me sasluaj! Ti kae da je rad u Spanexu za tebe pravi pakao. Radi odvratnih enetina. Jednom si mi priala da je tvoj san uvijek bio imati vlastiti ured za prijepis i prijevode ti vlada tolikim jezicima i da radi samo za sebe, samo za sebe! Pogledala me je iritirano. Ti zna da nemam novaca. U svakom sluaju, ne dovoljno. Ni izdaleka. Ima li pojma koliko kota jedan veliki stan u Madridu kakav bih u tom sluaju trebala? Kolike novogradnje stoje prazne jer su cijene nedostine, i koliko zato ima ljudi bez stana? Znam sve, rekao sam, i u tom sam trenutku vidio ansu, sasvim malu ansu, prvi traak svjetlosti na kraju mranog tunela. Carmen, imam jedan prijedlog, i ovaj te puta neu prevariti kao Bracken: SEVEN STARS e ti platiti koliko treba da bi namjestila takav ured. Zatim stan. Pisae maine. Aparate za Page 225

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok kopiranje. Magnetofone, to sve, ne znam. Moe uzeti osoblje kakvo eli, moe initi to god eli, moe raditi ono to te veseli, samo ako sada bude utjela. I u to bih ja trebala povjerovati? Tada sam izvadio iz depa pismo napisano na papiru SEVEN STARS-a. Potpisao sam ga izriito kao Joeov opunomoenik. U njemu je pisalo sve to sam maloprije rekao Carmen. Uvjeti: da uti o svim svojim doivljajima. Svotu koju treba moe odrediti sama. Ono to mi trebamo jest samo potpis kojim se obavezuje da e utjeti, itala je vrlo polako. Ja sam potpisao i original i kopije. Trebalo je strano dugo, prije no to je Carmen rekla: Dobro. Vidi, mi elimo samo tvoj Da, da, 100.000 dolara. to? Ostavi. Ne, ako misli da toliko treba Trebam toliko, rekla je Carmen. Dobro. Lijepo. Raduje ine da ti moemo pomoi. Da. To se vidi na tebi. Novac elim dobiti u novanicama. Nikakav ek. Ali tako mnogo nemamo u novanicama Onda leti u Niirnberg i nabavi. Budui da su tvoji efovi suglasni, onda to nije problem. Zatim doi opet ovamo i predaj mi novac, a onda u potpisati izjavu. Nema povjerenja u mene, je li? Kako to? Kaem ti da e dobiti novac. Mogla bi odmah potpisati. Ah, tako. Ne! Naravno da nemam povjerenja u tebe. Ni u koga vie! Odleti natrag i vrati se s novcem, tada e dobiti potpis, rekla je Carmen. Gledala ime je smijeei se, ustala, dala mi poljubac i rekla: Tako, sad snio opet prijatelji, zar ne? Da. Kad leti tvoj avion? Slijedei? Za dva sata. Odvest u te na aerodrom. Nije potrebno! Ali ja to elim! Idem s tobom! Pola je sa mnom. U predvorju aerodroma bio je razapet ogroman transparent i ja sam ga itao: LA MAS GRANDE ARTISTA DEL MUNDO EN SU PELICULA LA MAS GRANDE SYLVIA MORAN EN CIRCULO DE TIZA Te sam plakate vidio u cijelom Madridu, dva takva sveano ukraena pored dva kinematografa u gradu u kojima je KRUG KREDOM ve igrao. Joe je imao pravo. To je bio doista najvei filmski posao svih vremena. Carmen me je poljubila, tu ispod transparenta u predvorju aerodroma Barajas i zaeljela mi sretan put. Sutra se vraam, rekao sam joj. Kad sam u Miinchenu iziao iz aviona i htio prijei u drugi koji bi me odveo u Niirnberg, ugledao sam glavnog komesara VVigberta Sondersena uz podnoje stepenica. Halo! To je iznenaenje! Odakle vi ovdje? Sondersenovo lice bilo je upalo. Izgledao je bolesno. Polako je rekao: Da vas uhapsim, gospodine Kaven. to? Da vas uhapsim. Pruio mi je nekakav papir. Ovdje je nalog za hapenje. Nalog za hapenje, mene? Da, gospodine Kaven. Ali zbog ega? Tek ste me morali pustiti jer nisam imao nita s Rettlandovom smru. Ovaj put se radi o neem drugom, gospodine Kaven. O emu? O poticanju ako ne na krivokletstvo, onda na krivo svjedoenje ili u najmanju ruku o takvom pokuaju. Ne razumijem. to je zabuna! Nije zabuna, gospodine Kaven. Vi nemate stalno mjesto boravka. Postoji opasnost bijega ili nestanka. I zato ste uhapeni. Ali. ali koga sam ja to navodno nagovarao na krivokletstvo? Znate to tono, gospodine Kaven. Ne moram naglaavati koliko mi je ao. Dolazite iz Madrida? Da li je to zabranjeno? Obavijestila nas je izvjesna senorita Carmen Cruzeiro, telefonom, da ste pokuali na nezakonit nain utjecati na nju. Vi znate o emu se radi. Papiri koje ste nosili sobom gospoici Cruzeiro nalaze se kod vas. Molim vas, dajte mi ih. Bilo je i u Miinchen-Riemu vrlo hladno i odjednom sam postao vrlo umoran. Dao sam mu papire. Kimnuo je. Ovdje su slubena kola. Idemo u Niirnberg. Koliko u dugo ostati u zatvoru? Va proces moe zapoeti tek nakon procesa gospoe Moran, iz razumljivih razloga. Ostat ete u istranom zatvoru zasigurno sve do zavretka procesa Moranove. A sada me slijedite, molim vas. Slijedio sam ga. Slijedio sam ga, gospodine suce, u ovaj istrani zatvor, u kojem je jednostavno sve izvrsno. elije. Madraci na krevetima. Psiholoko i medicinsko lijeenje. Briga za duu po elji. Suosjeajno pristojno ophoenje svih stanovnika, i njihovih nadglednika, poevi od gospode vratara i straara do gospodina direktora. Postoje mogunosti bavljenja sportom. I, ne zaboravite nau doista prvorazrednu knjinicu. Dogodilo se da ste vi i moj i Silvijin istrani sudac. To mnoge stvari pojednostavnjuje. Na primjer da samoga sebe prisilim napisati ovaj izvjetaj, nad kojim svakodnevno sjedim ve mjesecima. Dobio sam branitelja doktora Karla Oranowa, prijatelja glasovitog i uvaenog doktora Otte Nielsena. Doktor Oranow je pozvan da me brani od optube zbog nagovaranja na krivokletstvo, odnosno krivo svjedoenje koje teko mogu porei, ili u najmanju ruku, da takav sluaj pokua obrazloiti kako bi bio blae kanjen. Stoga on treba cijelu caoju priu. Piem ove retke, to znate, u vrijeme kada je proces protiv Silvije Moran u punom jeku. Pred oima i uima odvija se neumoljivo i nezaustavljivo senzacija gladnog ljudstva. Danas je 22. svibnja 1974, u Niirnbergu je ve vrlo vrue. Doktor Karl Oranovv, visok, krupan mukarac, imao je dobroudno lice, miran glas i beskrajnu strpljivost. Njegove se zelene oi mogu mijenjati u sive, kao u make; uope njegovo lice podsjea na lice imake, s ravnim nosom, kao urezanim oima, visokim jabuicama, a na to podsjea i njegov nain hoda, koji je graciozan i gibak pri njegovoj teini i visini!. Kad me Page 226

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok posjeuje, uvijek smo sami. Vi ste, moj gospodine suce, doktoru Oranowu izriito zabranili da mi saopi i najmanju sitnicu koja nije u neposrednoj vezi s mojom optubom koja me tereti. Vi ste to, moj gospodine suce, zabranili s najveim pravom, ikako ne bih na temelju i najmanjih novinskih vijesti imogao pratiti tok stvari vani. Vi do dananjeg dana niste nikome osim doktoru Oranowu dali doputenje da me moe posjetiti. Ja sam, dakle, ve mjesecima odsjeen od svijeta i oini mi se da je pravo da i meni netko zadaje bol, veu bol, konano bol koja je gotovo neizdrljiva. Nisam znao kako je Babs. Da li je bolesna? Da li napreduje? Da li je imala lou fazu? Ili dobru? Da li je jo iva? esto sam se nou budio iza sna, okupan u znoju, prestraen nekim uasnim snom u kojemu je do mene dopro Babsin glas. Svjestan svoje izolacije i u nastojanju da se odgovarajue pripremim za ono to dolazi, upitao sam svog odvjetnika, doktora Oranowa, prije no to sam mu ispriao istinu, potpunu istinu prvo: on je mora znati ako mi eli pomoi, i drugo: postoji profesionalna obveza utnje, zar ne?, pitao sam ga za zakonski tok postupka suenja, da bih iz njegovih odgovora mogao izvui zakljuke, tamo gdje je to bilo mogue i da bih polako mogao otkriti kakva mi budunost predstoji. On je to odmah, naravno, primijetio. Uostalom, on mi je pomagao. Dakle, rekao je doktor Oranow, odmah, tri dana nakon hapenja, dakle, tok suenja je ovaj: najprije se poziva na predmet sluaja koji vas zanima, npr.: Sud otvara sjednicu u kaznenom postupku protiv Silvije Moran! Predsjednik utvruje da li su optueni i branitelji prisutni. Takoer svi iz optunice, zatim pozvani svjedoci i vjetak. Kod duih suenja, to je bez sumnje sluaj ovdje, mogu se svjedoci i vjetaci pozvati u razliite dane. Voenje suenja: sasluavanje optuene, svjedoka i vjetaka obavlja predsjednik. Suci koji su prisutni imaju pravo da postave pitanja, isto tako javni tuilac, optuena i branitelj. Ne moe se pitati unakrsno. U ovom sluaju svjedoka pita onaj tko ih je doveo, dakle, branitelj ili javni tuilac, pri emu, naravno, postoji pravo postavljanja izmjeninih pitanja, s pravom da i predsjednik i ostali drugi suci mogu postavljati pitanja da bi se neto bolje objasnilo. Govorio je polako, s izuzetnom preciznou, taj moj branitelj, doktor Oranow. Vi ete, naravno, biti svjedokom javnog tuitelja, rekao mi je umiljato. Fino, mislio sam i prije no to sam mogao upitati, ve mi je odgovorio: Predsjednik poziva sve svjedoke i pouava ih o njihovim dunostima i o tome da moraju govoriti istinu, samo istinu, i da ne smiju nita preutjeti. Dalje pouava u odnosu na krivokletstvo i lana svjedoenja, s tim da u ovom sluaju predsjednik ne kae kolike su kazne za to. On samo napominje da se te nezakonite radnje kanjavaju liavanjem slobode. Kako su visoke kazne liavanja slobode, doktore? Pogledao me je sada ozareno, kako mi se uinilo, i rekao: Krivokletstvo, to je zapravo kriva zakletva. Kazna, ne manja od godinu dana, pod olakavaj uim okolnostima od 6 mjeseci do 5 godina. Do 5 godina, po olakavajuim okolnostima? upitao sam. Upravo tako, gospodine Kaven. Sada sam ponovno svuda bio Philip Kaven, moj lani paso, s imenom Philipa Nortona, oduzeli su mi i priloili drugim spisima. Lano svjedoenje, ljubazno je produio moj odvjetnik, bez zakletve: kazna od 3 mjeseca do 5 godina, a u teim sluajevima ne ispod godine dana. Na kraju jo i brzopleti lani iskaz oduzimanje slobode do jedne godine, kod pravodobnog ispravljanja oslobaa se. Za ovu sam se toku razumjet ete prihvatio. Kako je to uope s iskazima svjedoka, doktore? Kad budem svjedoio, a sigurno u biti jedan od svjedoka, u predmetu Silvije Moran, zaboravimo trenutak unoju stvar, moram li dati izjavu? Mr. Kaven. rekao je i pogledao me odozdo prema gore. Da? mirkao sam neduno. Zar sam upitao neto protuzakonito? elio sam biti obavijeten, to je sve. Naravno, Mr. Kaven, vi elite biti samo obavijeteni. To je sve. Dakle, molim. Za odbijanje iskaza postoje mnogi pravni razlozi. Prvo: svaki svjedok moe odbiti odgovor na ono pitanje koje bi njega samog ili nekog od njegovih bliskih moglo dovesti u opasnost da bude progonjen ili zbog nekog kanjivog djela ili zbog ina koji se protivi opem redu. Svjedoci o tom svom pravu moraju biti poueni. Ako to ve nisu, mislio sam, jer konano Gintzburger Co. moraju stvoriti nekakav plan, zar ne, oni nisu, usprkos slat-korjeivim Joeovim izjavama, o sretnoj obitelji, Silviji nikakva rodbina. Ali, sami se dovode u opasnost da e biti optueni ako odgovore na sva pitanja. Lagati vjerojatno nee jer bi se time pribliili krivokletstvu. Oni e odbiti da daju mnoge odgovore na mnoga pitanja na mnoga, vrlo mnoga. I ja. Jer Odbijanje odgovora na pitanje, rekao sam, ne moe li ono negativno djelovati u odnosu na optuenu? Svakako, rekao je doktor Oranow na kojemu se vidjelo, da je bio ne iza, nego ispred svih mojih razmiljanja, na alost. To svakako moe biti sluaj. Ali i ne mora. A moe imati i suprotnu posljedicu, da se naime, okrene protiv svjedoka. Da nastavimo: drugi pravni razlog samostalnom pravu odbijanja iskaza, opet za rodbinu, ne odnosi se na protuzakonito djelovanje, nego samo na rodbinske odnose. S tim ne mogu nita zapoeti, pomislio sam i upitao: Page 227

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok A tree? Tree, gospodine Kaven, odnosi se na krug osoba koje su vezane profesionalnom utnjom. Konano, mislio sam. Tu smo. Kod ovog kruga osoba, nastavio je doktor Oranow, ne postoji pravo na odbijanje odgovora, ako su razrijeeni dunosti utnje. Prokletstvo! Ne razrjeuje ih, meutim, sud. No! ve samo onaj tko je zatien profesionalnom tajnom, npr. tienici advokata ili pacijenti nekog lijenika. Upamtite, Mr. Kaven, Babs je maloljetna i osloboditi je utnje moe samo njezin zakonski zastupnik, a to bi bila Mrs. Moran! Na te mi rijei oko srca posta toplije. to ona, naravno, nee uiniti, rekao sam. Samo je slegnuo ramenima. to to treba znaiti? Profesionalna tajna, rekao je, pogaa samo bit odnosa povjerenja npr. kod lijenika. Nalaz i lijeenje. Ne pogaa, dakle, druga podruja ivota, iz kojega su medicinskom svjedoku poznate pojedinosti. U ovom sluaju npr. Babsino mjesto boravka. Prokletstvo! rekao sam. Kakvog to onda uope ima smisla ako lijenici koje se poziva kao svjedoke smiju utjeti o njezinoj bolesti i lijeenju, a moraju rei da ona ivi u specijalnoj koli Heroldsheid. Onda opet nismo nita postigli! Gledao me sada kao ljubazni Djed Mraz. Ne naglite, Mr. Kaven! Ako u interesu medicine postoji potreba da se to mjesto boravka preuti npr. zbog breg izljeenja onda i tu postoji pravo na utnju svjedoka. Aha, rekao sam i pomislio: dakle, budu li u sluaju Babs, Ruth i doktor Sigrand i ostali lijenici koristili ovo pravo jer bi navoenje mjesta boravka djeteta tako istaknute optuene bilo vrlo opasno po djetetovo zdravlje treba samo pomisliti na skandal, publicitet, reportere i masovne medije da, time bi i Babs bila spaena! Informacije o Silviji ako kao svjedok i nastupi osvetoljubiva Carmen nee dati ni doktor Molendero s klinike u Madridu, ni analitiar doktor Colins, taj jadnik s prejakim prijenosom, ni doktor Kassner iz bolnice Sv. Monike. Da je Silvija bila kod njega na oporavku due vrijeme, to je ve poznato. Stvari se uope ne ine tako loim kao to sam mislio, razmiljao sam a onda je odvjetnik razorio moj proklijali optimizam. Medicinski ili balastiki vjetaci, rekao je doktor Oranow, koji se bave autopsijom ili drugim stvarima u istranom postupku, ni u kom sluaju kao svjedoci nemaju pravo na utnju. Niti policija? Npr. glavni komesar Sondersen? Ne. Dakle, ipak sve uzalud! Ali, u takvim se sluajevima moe iskljuiti javnost, pod odreenim uvjetima. Aj, aj, aj, inae bi bilo prelijepo! Htjeli ste znati kako tee takvo suenje, Mr. Kaven, a mi smo sada malo zastranili. Jesmo. Dakle, nakon to ih sudac poui, svjedoci naputaju dvoranu, a vjetaci ostaju nazoni. Predsjedavajui osobno presluava optuenu. Tada dravni tuitelj ita optubu jednu do dvije kucane stranice. Predsjedavajui upuuje optuenog, dakle, u jednom sluaju gospou Moran, a u drugom sluaju vas, da moe birati eli li ili ne eli dati izjavu. Pretpostavljam da se Mrs. Moran nee izjanjavati o predmetu. Nee se moi izjasniti, rekao sam. Da, nee. Osobito ne o smrti Rettlanda. Strunjaci e objasniti zato to ona ne moe. Amnezija, niega se ne sjea, smatra da je ona to poinila itd., itd. I tako dalje. Dakle, optuena se ne izjanjava. Ili barem ne tako da bi to bilo upotrebljivo. Ne za javnog tuitelja, u svakom sluaju. Za nju samu ve da, zar ne? Sada, dakle, poinje svjedoenje. Sasluavanje svjedoka i vjetaka slijedi onim redom to ga odredi predsjedavajui, pri emu vjetaci, koji za vrijeme sudjelovanja ostaju u sudnici, prisustvuju cijelom toku suenja, pa i sasluavanju svjedoka, dok se svjedoci sasluavaju pojedinano, jedan za drugim. Vjetacima i svjedocima se mogu predoiti raniji zapisnici ako im je to potrebno da bi se prisjetili ili ako dou u proturjeje. Ako neki svjedok odbije svjedoiti na glavnoj raspravi ukoliko na to ima pravo tada se njegov prijanji zapisnik ne smije proitati. To moe svakojako ispasti. Tono. Nakon sasluanja svjedoka rije uzima javni tuilac, a potom branitelj. Svatko onom drugom moe replicirati. Optueni, odnosno optuena ima u svakom sluaju pravo na posljednju rije. I tada? Tada se sud povlai na vijeanje. Ako predsjedavajui ne utvrdi poseban termin u kojem se objavljuje presuda, ona se moe saopiti i odmah nakon javnog vijeanja. Kod oslo-baajue presude mora se navesti, da li optuenoj krivica nije dokazana, odnosno, da li se, i iz kojih razloga, dokazano poinjeno djelo ne smatra kanjivim. Ako optuena djelo nije poinila, onda se ona oslobaa, a u obrazloenju tada stoji da djelo koje joj se pripisuje nije poinila. Sve se to mora dokazati. Dravni tuilac, branitelj i optuena imaju pravo ali ne i dunost da se odreknu pravnog lijeka protiv objavljivanja presude. Mogue je i osporavanje presude s pomou revizije postupka ali, ako se pravo uivim u va poloaj, to vas vie i ne zanima. Imate pravo doktore. to je? elio bih vam dati savjet, kao va odvjetnik d u vaem interesu, a moda jo vie u interesu gospoe Maran, poto sam njezin sluaj najtemeljitije razmotrio. Da? pogledao sam ga nesigurno. Da, rekao je. Liniju obrane mog kolege Nielsena mogue je prilino tono predvidjeti, zar ne? Psihijatrijsko e ga vjetaenje, podupirati. Page 228

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok Progura li paragraf 51, biti e to veliki uspjeh. Ako ne progura zatitu ovoga paragrafa za gospou Moran, a za tu mogunost govori, kao to razabirem iz cijelog vaeg naina ispitivanja, vae mimike dok odgovaram itd., injenica da e svi svjedoci, gdje god to bude mogue, vjerojatno odbiti dati iskaz, to e ostaviti vrlo nepovoljan dojam, kaimo otvoreno: dojam neke zavjere da bi se osujetio put do istine tada, na alost, valja raunati s tim da e gospoa Moran biti osuena na vrlo visoku kaznu li-avanja slobode. Bez obzira na sudbinu Babs. I moe li se to poduzeti protiv toga? Moglo bi se neto poduzeti. to? Uhvatiti bika za rogove, rekao je dr Oranow. Tko bi to trebao uiniti? Vi! Ja? Da, v i, gospodine Kaven. Vi ste ovjek koji sve zna. Ako iskoristite vrijeme do glavne rasprave, a to e jo dugo potrajati, ako sastavite potanki izvjetaj istranom sucu a taj je isti za vas i za gospou Moran o svemu to se doista dogodilo, onda u tome vidim mnogo veu ansu i sigurnost za gospou Moran, za Babs, za vas i sve sudionike ne zaboravite da e ta Carmen Cruzeiro svjedoiti ispunjena mrnjom, a tada bi gospoa Moran dola u vrlo teak poloaj. Njezin bi se poloaj mogao pogorati, pretpostavljam, iskazom eksperata, ak i ako policija, osobito glavni komesar Sondersen zbog bojazni da bi se moglo pogorati Babskio zdravstveno stanje, i preute njezino sadanje mjesto boravka. Da se ovdje sve vrt jelo oko jednog djeteta, nee nitko posumnjati ni ovako ni onako. Da, i? Ako napiete takav iskaz kao apsolutno tono, do u najsitnije detalje iscrpno opisivanje pravih dogaaja i ako potom istrani sudac, upitan za to, dravnom tuitelju i branitelju bude dao uvida u taj tekst i ako se zatim vi kao svjedok moete pozvati na taj rukopis, to se nalazi u vlasnitvu suda, i ako potom pozivajui se stalno na taj rukopis, ne budete izmicali davanju izjave, ve budete, naprotiv, govorili ISTINU, tada, Mr. Kaven, mogao bih zamisliti da bi to, bez obzira na senzaciju, procesu moglo dati temeljit obrat i gospoi Moran neizmjerno vie koristi od tvrdoglave utnje ili upornog odbijanja. To je moj stav, vaeg odvjetnika i ovjeka koji potuje gospou Moran. To nije stupica. To je najbolji prijedlog koji mi pada na pamet, kako bi gospoi Moran bilo mogue pomoi. utio sam, ali ne iz prkosa. Veoma me se dojmilo to to je rekao. Ako elite, ja u u tom smislu govoriti s istranim sucem, a onda e on u tom smislu govoriti s vama. elite li to, gospodine Kaven? Da. Doktor Oranow je u tom smislu govorio s vama, moj gospodine suce, a vi ste u tom smislu govorili sa mnom. Ja sam vam, gospodine suce, obeao neto to vas je umirilo: da u ovom izvjetaju nikada neu lagati. Poslije onoga to sam doivio s onima to ive u tami, bezimenima, slabima, a kroz svoj integritet i beskrajnu humanost na kraju itali ste ipak najjaima od najjaih, poslije svega toga ne mogu vie lagati. Ovdje sam gospodine suce, napisao svjedoanstvo, i to s pomou iste istine, niim doli istine. Doktor Oranow mi je dao poticaj za to iz potpuno drugih razloga i ini mi se da poticaj za to djelo uvijek vodi do rezultata to ga se nije oekivalo. Ponedjeljak je, 22. svibnja 1974, oko 16 sati, dok piem ove retke. Gotovo cijeli ovaj izvjetaj nalazi se kod vas ve mnogo dana prije poetka procesa, vi ste ga proslijedili dravnom tuiocu, branitelju, sudu. Odvojen od svijeta, ne znam Jsako su na sve one koji su ga itali ili mu znaju sadraj, djelovale spoznaje to ih otkriva moj izvjetaj, kao to i ne znam to se sve u meuvremenu dogodilo. Uinio sam to sam uiniti morao. Sutra 23. svibnja 1974, u utorak, u 10 i 30 sati moram kao svjedok nastupiti u procesu protiv Silvije Moran. Moja je namjera bila da joj pomognem na opisani nain. Ali je jo jednom sve krenulo drugaije, jer, odvojen od vanjskog svijeta, nisam imao pojma o onome to se u meuvremenu sve dogodilo u vrijeme procesa. Kad sam to napokon saznao, bilo je prekasno. Ovdje u, za bolje razumijevanje iznijeti ono to sam kasnije saznao. Radilo su u prvom redu o ova tri vana dogaaja. Onog dana, nakon to je Joe Gintzburger u onoj ivoj televizijskoj emisiji objelodanio navodno mjesto Babsina boravka, bila je dvorana za konferenciju hotela Clarion tako puna da su se ljudi koji vie nisu nali mjesta okupljali u predvorju, u blagovaonici i pred hotelom. Clarion je najvei hotel u malom gradu Norristownu blizu Philadelphije. Ljudi su bili fotografi i reporteri iz cijelog svijeta. S pozornice dvorane za konferencije govorio je sijedi i dostojanstveni doktor Clemens Holloway, upravitelj ekskluzivnog internata. Rijei to ih je izgovarao, mukotrpno se svladavajui, prenosio je njegov mikrofon na sve strane. . moja gospodo moja gospodo. Buka to su je stvarali prisutni bila je tako velika da je doktor Holloway rezignirano uutio. Konano je nastala tiina. Zujale su kamere, pucketali prekidai foto-aparata, dok je doktor Clemens Holloway otirao elo reflektori su u konfe-rencijskoj dvorani prouzroili uasnu vruinu i govorio: Sada u vam proitati izjavu to smo je sastavili ef policije naega grada, na lijenik i ja: Babs Moran se nalazi u mom internatu. Ona, koja nita ne zna o dogaajima u Niirnbergu, u opasnosti je da pretrpa psihika oteenja ako bi je sada, nepripremljenu, jedan od vas, gospodo, ili Page 229

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok vie vas upoznalo sa stranim dogaajima. Da bismo to sprijeili, naredili smo grupi strunjaka sigurnosti filmskog drutva SEVEN STARS, koji su ve pred nekoliko dana stigli ovamo, da zajedno s mjesnom policijom uvaju dijete od susreta sa strancima, kao i da uvaju teren naeg internata. ivahan nemir u sali. Gospodo! doktor Clemens Holloway drao se za stalak mikrofona a glas mu je bio moleiv: To tako ne ide dalje, pravite ludnicu od naeg maloga grada! Da, i? Zavei! Mon dieu, quel con! Svi su se derali. Mir! Glas jednog policajca, u dvorani, dopirao je iz megafona. Doktor Holloway govorio je s mukom: Moramo se sporazumjeti! Ta ljudi ste, moj boe! Znam, va je poziv okrutan. Ali, elite li preuzeti odgovornost za nepredvidljive posljedice po zdravlje to bi ih Babs pretrpjela kad bi saznala to se dogodilo u Niirnbergu? Sad je doista bio mir. Zrak kao da je vrio. Pod svjetlom reflektora vidjelo se kako plee praina. Doktor Holloway je ponovno pogledao izjavu i itao dalje: Nitko od vas ne smije ui na teren internata, niti govoriti s djetetom. Budite, za ime Boga, uviavni, gospodo. Ne inzistirajte na susretu s djetetom, s Babs, preklinjem vas! Dr Holloway je krio koate ruke i estoko rastezao ovratnik koulje. Da bi dokazali nau susretljivost, dajem vam slijedei prijedlog, itao je upravitelj internata, diui sve tee i tee. Danas poslije podne u esnaest sati Babs e se igrati s drugom djecom u parku. Pod uvjetom da nitko od vas, galamom, dozivanjem ili drugim smetnjama ne omete tok akcije, dopustit e naa policija, na lijenik, njemaki odvjetnik Silvije Moran doktor Nielsen, gospodin Glntzburger od SEVEN STARS-a i ja, da iz udaljenosti, s one strane ograde parka, fotografirate dijete! Galama. Ako doe i do najmanjeg incidenta, morate raunati s tim da u vam svima ljutiti uzvici! da u vam svima, ao rnii je, oduzeti kamere, odnosno filmove, kao i magnetofone. Onda moete zahvalila vaim kolegama koji nisu bili fair. Tsti dan, isto vrijeme, 16 sati poslijepodne. Internat se nalazio u velikom starom parku i bio je zatien visokom eljeznom ogradom. S jedne strane ove ograde gurali su se reporteri i fotografi, bile su postavljene kamere. Iz velike zgrade, koja se nalazila iza livade i grupe drvea izila su djeca. Pet, deset, dvadeset, tridesetoro djece. Stala su se loptati, igrati skrivaa i graniara, pjevala su. Kod jedne skupine djevojica koje su plesale ringe, ringe raja stajao je doktor Holloway neprimjetno pokazujui bradom na jednu djevojicu. To nije bilo potrebno jer je svatko tu djevojicu odmah prepoznao. Teleobjektivi fotografskih i televizijskih kamera usredotoili su se na ovu djevojicu. Imala je na sebi bijele cipele, bijele arape i crvenu haljinicu. Djeca koja su plesala, pjevala su i smijala se. Lagani vjetri donosio je njihove rijei k reporterima: Doctor, doctor, must I die? Yes, my child, and so must IU Jesi li uo? upitao je japanski reporter svog kolegu. Ne. Moja usrana kamera. to, jesam li uo? To to djeca pjevaju? to pjevaju? Reporter je pogledao prema Babs. Odgovorio je japanski: Doktore, doktore, moram li umrijeti? Da, moje dijete isto kao i ja. Kada su slike ove nasmijane i sretne Babs, napunile novine i ilustrirane asopise cijeloga svijeta, vi ste, moj gospodine suce, na listu svjedoka stavili doktora Clemensa Hollowaya. Tu ste listu predali javnom tuiocu Okrunog suda Niirn-berg-Fuerth, zajedno s optunicom. Doktor Holloway je pozvan i doao je u Evropu. Sedmog svibnja 1974. stao je pred sud da bi dao izjavu. Pouili ste ga o posljedicama lanog svjedoenja. Tada se vodio ovakav razgovor: Predsjedavajui: Vi govorite njemaki, doktore Holloway. Razumijete li sve to se govori? Holloway: Da, vaa milosti. Predsjedavajui: Da li je dijete koje se nalazi u vaem internatu, doista Barbara Moran, kerka optuene? Podsjeam vas jo jednom na posljedice koje bi nastale za vas ako date neistinit iskaz. Holloway: Molim da ini se ponovi pitanje. Pitanje je ponovljeno. Holloway: ao mi je to moram rei da dijete koje u mom internatu ivi pod imenom Babs Moran nije kerka optuene i da se nije zvala Babs Moran prije no to je dola k meni. Predsjedavajui: Objasnite to, molim vas. Hollovvav: To je. to je vrlo gadna stvar. Kada sam se u to uputao, nisam ni pomiljao da bih jednog dana mogao cijelu su mi priu prikazali kao potpuno bezazlenu Predsjedavajui: Tko? Holloway: Odvjetnici kompanije SEVEN STARS. Pojavili su se jednoga dana kod mene s malom djevojicom koja je mogla biti blizanka prave Babs Moran toliko joj je bila nalik, i zamolili me da dijete primim u internat. Umjesto objanjenja su mi rastumaili da je prava Babs Moran ve suvie odrasla, da bi i nadalje mogla putovati sa svojom majkom. Onda su mi rekli da su Babs odvezli na neko tajno mjesto u Sjedinjenim Dravama, u neki internat u kojem je nijedan reporter ne moe otkriti. Za dodatnu sigurnost zamoljen sam da ja uzmem to dijete te da ga predstavim kao Babs ako bi se ita dogodilo to bi moglo smetati mir i neometani rast prave Babs. Predsjedavajui: Gdje je taj drugi internat? Holloway: To mi nisu rekli. Predsjedavajui: Tko je doista djevojica koju ste prihvatili? Holloway: Zove se Magaret Cleugh. Odvjetnici su mi objasnili da je Margaret naena prije nekoliko godina i Page 230

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok da su je nali skauti SEVEN STARS-a, koji su u cijeloj zemlji traili dijete koje je u potpunosti slino Babs. Predsjedavajui: Zato se to dogodilo? Holloway: Ja mogu izjaviti samo ono to su mi rekli odvjetnici. Predsjedavajui: Naravno, dakle? Holloway: Odvjetnici su rekli da su morali poduzeti mjere opreza za sluaj da se tako popularnom djetetu, tako slavne glumice, dakle, pravoj Babs, neto dogodi, da oboli ili slino, a prije svega ako bi je se pokualo oteti. To mi se uinilo vjerodostojnim. Predsjedavajui: Kako bi se takva otmica trebala sprijeiti? Holloway: Upravo time, to postoji druga Babs! Izradili su. vrlo zamren plan ali bi nas, mislim, predaleko odvelo Predsjedavajui: Da, gospodine doktore. Skauti su, dakle, nali djevojicu koja je slina Babs poput blizanke? Holloway: Da, nali su je. Mislim u Wisconsinu. Roditelji su bili vrlo siromani, i injenica, da im dijete od tada ima najbolji mogui odgoj i svu brigu i obuku, za njih je bila kao dar s neba. Predsjedavajui: Ali, takva odluka da se dijete jednostavno da od sebe Holloway: Ali, vaa milosti, ti su roditelji bili vrlo siromani i imali su jo etvero djece. Kad su je skauti nali i SEVEN STARS uzela pod pokroviteljstvo, Margaret Cleugh je imala etiri godine. Neprekidno su joj govorili da se zove Babs Moran i da joj je majka velika glumica sve dok jadno dijete u to, tokom godina, doista nije povjerovale i zaboravilo svoje roditelje. inilo se sve da bi joj ivot bio prekrasan. Predsjedavajui: Je li gospoa Moran znala neto o toj prii? Holloway: Ne! O toj prii nije nitko nita znao, osim onih koji su se izravno angairali na traenju Babs. Predsjedavajui: I tako ste vi, u dobroj namjeri da zatitite pravu Babs, i postupili kad ste uzeli Margaret Cleugh? Holloway: Naravno, vaa milosti. Oprostite, Margaret je u to vrijeme ve zaboravila svoje pravo ime. Roditelji su joj prije otprilike dvije godine poginuli u automobilskoj nesrei. Margaret je doista vjerovala da je ona Babs Moran. Bila je vrlo draga djevojica i uvijek vrlo dobra uenica. Osim toga Nikada se ne bih upustio u takvu stvar da sam mogao i slutiti to se sve trebalo dogoditi ovdje u Niirnbergu. Ali to nisam mogao slutiti, to nitko nije mogao naslutiti! Predsjedavajui: Gospodine doktore Holloway, da li znate gdje se nalazi prava Babs Moran? Holloway: Ne, vaa milosti. Nemam pojma! Ovo je, moj gospodine suce, bio prvi vaan dogaaj za vrijeme procesa, o kome nita nisam saznao. Dijalog sa sasluanja kasnije sam preuzeo iz novinskih izvjetaja. A sada drugi vaan dogaaj. Sasluanje glavnog komesara Wigberta Sondersena bilo je zavreno. Sondersen je to je vrlo neobino, ali to je sud prihvatio iako on kao ovjek od policije nije imao prava odbiti iskaz doista odbio odati gdje se nalazi Babs, i to sa slijedem obrazloenjem: Poslije iscrpnih razgovora sa specijalistima vrsto sam uvjeren da bi odavanje mjesta boravka Babs Moran za djetetovo zdravlje imalo nesagledive posljedice i to u negativnom smislu. S time je Sondersen bio otputen. Sad je nastupio Rod Bracken! Upravo su bili zavrili ispitivanje njegovih osobnih podataka kad se pojavio sudski dostavlja, predao predsjedavajuem zapeaenu omotnicu i opet otiao. Predsjedavajui je zamolio Braokena da trenutak saeka, otvorio omotnicu, izvadio iz nje vie stranica papira, pre-letio ih pogledom i pruio ostalim sucima. U sudnici je nastala grobna tiina. Na kraju je predsjedavajui rekao: Gospodine Bracken, sud je upravo dobio obavijest od izuzetnog znaenja koja se tie vas. Nemir u gledalitu. Brackenovo pokersko lice nije se ni trznulo. Smatram neobino nunim da vas i sud, prije vaeg sasluanja, upoznam sa sadrajem ovog pisma. Dravni je tuilac uloio prigovor, ali je bio odbijen. Pismo je u Niirnberg donio kurir amerikog generalnog konzulata u Munchenu, kako bi ono to prije dolo u ruke Suda. Poslao ga je upravitelj psihijatrijske klinike Mount Hebron u Los Angelesu. Bila je to stenografirana izjava pacijenta te klinike dana u prisutnosti upravitelja klinike, dvojice policajaca i suca; svojim potpisima prisutni su potvrdili, da ono to je napisano tono odgovara onome to je pacijent izjavio. Pismo je, dakle, pred sudom imalo vrijednost slubenog dokumenta i bit e takvim i tretirano. Gospodine Bracken, poznajete li stanovitog Rogera Marnea? Ne, gospodine predsjednie. Sasvim sigurno? Sasvim sigurno, ne, gospodine predsjednie ili, trenutak da po imenu Roger Marne da to je onaj kriminalac koji je htio ucijeniti mog prijatelja Philipha Kavena s onim fotografijama, zar ne? Da, gospodine Bracken, taj. Amerikanci su ga odmah poslali u Sjedinjene Drave, zar ne? Da, gospodine Bracken. Jer je ovaj Marne. clown, kako to policija ovdje obiava rei, ve vie puta bjeao s psihijatrijskih klinika, u koje bi dospijevao, nakon to bi pred sudom, pred koji bi doao zbog razliitih prijestupa bio proglaen neuraunljivim. To je to, zar ne? To je to, gospodine Bracken. Ali osobno ne poznajete tog ludog kriminalca? Zaboga, ve sam rekao da ga ne poznajem! To je vrlo neobino. A to je vrlo neobino, gospodine predsjednie? Taj Roger Marne, naime, izjavljuje da vas je vrlo dobro poznavao. Ali to je la. to znai poznavao? Roger Marne je Page 231

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok mrtav, gospodine Bracken. Ono to ovdje imam izjavio je nekoliko dana prije svoje smrti, pri punoj svijesti. Zbog toga je molio da budu prisutni svi gore navedeni svjedoci. itao je o naem procesu a tko nije? i htio bezuvjetno neto o tome rei, i to neto to se tie vas, gospodine Bracken. Mene? Smijeno! Ja momka ne poznajem! Ne poznajem ga! Javni tuilac je ponovno ustao, predsjedavajui mu je dao znak da sjedne. Sada u proitati izjavu gospodina Marnea, njegove posljednje rijei, ili kako to ve elite nazvati. Molim samo za tiinu! U dvorani je nastao muk. Predsjednik je itao: Ja, Roger Marne, roen 2. srpnja 1928. u Los Angelesu, sada u bolnici Mount Hebron, izjavljujem pri punoj svijesti kao istinito slijedee: Upoznao sam Roda Brackena 1968. u Los Angelesu u nonom baru Red Angel. To je la, rekao je Bracken hladno. Ne prekidajte me, molim vas, gospodine Bracken. Nastavljam: Cijelo vee smo razgovarali i tada mi je Bracken rekao da bih mogao zaraditi hrpu novaca ako bih u nekim sluajevima za njega radio.? Vrlo jak nemir meu publikom. Mir! Nastupila je tiina. Straaru, molim vas, donesite stolicu za gospodina Brackena. Oito mu nije dobro. Donijeli su stolicu. Bracken je sjeo, traio je au vode, pola je prolio dok je druom rukom prinosio au k ustima. Vie puta sam radio za Brackena, itao je predsjednik dalje, pojedini sluajevi u ovom kontekstu nisu zanimljivi, osim dva. Prvi sluaj se dogodio lipnja 1969. Po svojim posljedicama on jo uvijek traje. Poelo je u Monte Carlu. Nemir u sudnici. Sudac je s mukom opet uspostavio mir. Bracken je sjedio nepomino. 25. lipnja 1969. Silvija Moran govorila je na TV-Monte Carlo u okviru neke sveane priredbe za potporu zaostale djece, to ju je priredila princeza od Monaca. Njezin je govor bio prenoen po cijelom svijetu. Tekst to ga je govorila Silvija Moran napisao je Rod Bracken. Tada mi je rekao: Bit e joj odvratno sve to tu ima rei, kao to je i meni odvratno, ali e ona izgovoriti jer je to za nju prvorazredna reklama! U svakom sluaju, pretpostavljam da e nakon priredbe, kad joj postane jasno to je rekla, pobjesnjeti od srdbe, koliko poznajem nju i njezin fini karakter. Stoga ddi s nama u Monte Carlo, Roger, to je tvoj novi posao, najvei do sada; tu moe zaraditi mnogo para! to treba da radim, upitao sam! Bracken mi je sve objasnio. Dva dana prije prijenosa odletio sam redovnom linijom TWA u Nizzu. Nastavio sam za Monte Carlo i stanovao u malom oblinjem gnjezdacu, Eze. Da skratim: Bracken je imao neka tehnika znanja, posebno na podruju svih elektrinih ureaja jer je neko na tome ozbiljno radio. Bracken je rekao mi je ranije to kani poduzeti u apartman Moranove u Hotel de Pari i u njezinu malu garderobu u televizijskom studiju Monte Carlo montirao aparate za prislukivanje i spojio ih sa skrivenim magnetofonom. Moja je dunost bila da se nakon emisije jer me nitko nije poznavao pobrinem za te ureaje, to je mogue bre. Trebao sam sve ponovo razmontirati i ustanoviti da li su na vrpcama registrirane bilo kakve izjave gospoe Moran koje bi je mogle teretiti. Rod! Silvija je uskliknula, prigueno i slabo. Bila je blijeda kao smrt. Bracken se nije ni maknuo. Predsjedavajui je itao dalje. Odmah nakon prijenosa uspjelo mi je pojedinosti nisu zanimljive, a i nemam vremena za duga opisivanja jer mi je zlo, strano zlo, a i injenice to ih je nakon itanja ove izjave lako mogue provjeriti, detaljno opisivanje ine suvinim uspjelo mi je, dakle, najprije razmontirati prislune ureaje u garderobi studija, a onda i u Hotelu de Pari. One u Hotelu de Pari su bile bezvrijedne. Jer ono to je Moranova rekla i to je Bracken oekivao, rekla je u garderobi. Tamo je Bracken preradio jedan od onih ureaja za sporazumijevanje s glumicama, gdje se pritiskom na dugme moglo razgovarati i s reijom: uzeo je komadi ibice i njime uvrstio dugme tako da je ureaj primao samo ono to se govorilo u garderobi. Moranova je mnogo toga rekla, uo sam kad sam presluavao vrpcu. Time je moja zadaa u Monte Carlu bila zavrena. Iza toga sam odletio u Be i tamo neko vrijeme priekao u nekom hotelu, a tada sam poslao jedan dio teksta s vrpce to sam ga prethodno presnimio znanje za sve te poslove zahvaljujem Brackenu zajedno s ucjenom, isto tako vrpcom, svoj sam glas u tu svrhu elektronski izmijenio s beke glavne pote na privatnu adresu Moranove. Traio sam pedeset tisua dolara, a u protivnom u objelodaniti vrpce. Bracken je u meuvremenu razradio siguran sistem za doznaivanje novca, a da nitko pritom nije mogao dokuiti tko taj novac prima Sve to sam inio, radio sam prema Brackenovim uputama, a on me je pristojno plaao. Izjave to ih je Moranova dala bile su tako gadne da bi za nju bio kraj kad bi se objavile. Osim toga, Bracken ju je tako mogao uvijek nanovo ucjenjivati, kasnije s manjim svotama, sve do dananjega dana, u mjesenom iznosu od 10 tisua dolara. Bracken e to sve nijekati. Moranova e potvrditi ucjenu. Sada e znati tko je bio ucjenjiva. To je jedan sluaj. Predsjedavajui je okrenuo stranicu. Drugi: U studenom 1971. pozvao me je Bracken iz Pariza i rekao mi neka odmah doem u Pariz i tamo mu budem na raspolaganju. Uinio sam tako. Telegrafski mi je poslao novac. Stanovao sam u nekom manjem pansionu, Page 232

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok etvrtog prosinca je stupio Bradken sa mnom u vezu i poslao me u Niirnberg. To se dogodilo odmah nakon tunjave u dvoritu bolnice St. Bernadette u koju je bio umijean Philip Kaven. Ni sada ne znam to se tada dogaalo. Trebao sam otii u Nurnberg i fotografirati doktoricu Rienhardt ije imi je fotografije Bracken prethodno pokazao zajedno s Philipom Ka-venom, po mogunosti u nekom dramatinom okoliu. Taj sam i pronaao nakon to sam drao pod prismotrom lijenicu i Kavena, i to 7. prosinca na nekom sprovodu na zapadnom groblju. Bracken mi je dao zadatak da oboje fotografiram minox-kamerom i da pokuam Kavena tim fotografijama ucijeniti, ali da mu ih ne prodam. On, Moranova i ostali, pretpostavljam, trebali su samo znati da te fotografije postoje. inio sam ono to mi je Bracken naredio i pritom sam upao u zamku njemake i amerike policije. Vratili su me u Sjedinjene Drave i dospio sam u bolnicu Mount-Hebron, gdje dajem ovu izjavu. Kao odgovor na neke daljnje upite jo dodajem: Bracken mi je jednom rekao: Moranova pripada meni. Ona e mi uvijek pripadati jer me jednostavno ne moe napustiti ili dopustiti da propadnem. Uoi moje skore smrti kunem se da je sve to sam ovdje dao u zapisnik ista istina. Predsjedavajui je preletio ostatak stranice i rekao: Slijede potpis, datum, mjesto i potpisi prisutnih svjedoka. Odloio je papire. Gospodine Bracken, to imate dodati ovome? Bez reakcije. Braoken je sjedio sav pognut. Gospodine Braoken! Glasnije. Rod Bracken je odjednom skoio. Lice mu je bilo dsJcriv-ljeno, izderao se na predsjednika: Da, gospodine suce. Tono je tako bilo. Sve to je taj seronja Marne rekao, je tono! Ali, zato? Silvijin je glas bio jo samo apat. Zato, Rod, zato? Bracken se naglo okrenuo: Jer sam morao biti siguran, Silvija! Siguran da me nikada nee najuriti! Ali ja to nikada ne bih uinila! To samo kae! Misli! Zna li to ljudi misle i to govore? Ne zna! Ja to znam! vikao je Bracken, najbolje plaeni agent, negdanji ista cipela, pera tanjura, automobila i leeva u New Yorku, egrt sadistikog elektromehaniara i paraliziranog depara, leper, podvoda, krovopokriva, prodava benzina, raznosa telegrama, biljeter na trajaktu na Hudson-Riveru, utjeriva novca kod nekog financijskog savjetnika, ljubitelj rijetkih riba, milijuna, sin pijanca i kurve, odrastao u domovima i newyorkoj bijedi, koja je sasvim posebna bijeda. Morao sam te imati u akama, Sil-vija! A osobito nakon to je iskrsnuo taj usrani Kaven! Mogla si me izbaciti svakog dana! Iako sam sve uinio za tebe Ja te nikada ne bih najurila! Brbljarije! Na to se nisam mogao osloniti. elim ti rei, zbog ega sam sve to inio. Jer nisam elio nikada, nikada vie biti siromaan! Glas ga je izdao, Bracken je sopui uutio i sruio se na svoju stolicu. Dakle, istina je to je ovaj Roger Marne ustvrdio? upitao je predsjedavajui. Jest, rekao je Bracken. Javni je tuilac ustao. U tom sluaju traim od visokog suda da ovog svjedoka odmah uhapsi. Gospodine straaru! Da, gospodine predsjednie! Gospodine Bracken, proglaavam vas privremeno uhapenim. Doite, gospodine, rekao je straar i poveo Brackena za ruku. Bracken ga je slijedio bez rijei i bez otpora. Nije pogledao nikoga u sudnici. Ovo je gospodine suce, bio drugi vaan dogaaj u toku procesa o kojem nisam nita znao. I sada, na kraju trei. Pred predsjednikom suda stajao je miran, plah mukarac, koji je, meutim, govorio vrlo odreeno: Gospodine predsjednie, visoki sude! Odmah nakon to je pregledao mrtvaca balistiki strunjak doktor Langenhorst, saznao sam od svoga kolege do kakvog je zakljuka doao. Doktor Langenhorst je zakljuio da je optuena ispalila hitac iz udaljenosti od najmanje jednog metra. Nain na koji je obrazloio svoje gledite nije me uvjerio. Stoga sam se najavio kod branitelja optuene, doktora Nielsena i iznio mu svoju zabrinutost i svoju sumnju. Doktor Nielsen je stupio u vezu s javnim tuiocem, boji me je pripustio kod drugog vjetaka. To se sreom sve dogodilo unutar dva dana, tako da se le jo uvijek nalazio u stanju u kojem je bila mogua ponovna pretraga. Predsjedavajui: Kako, dakle, glasi vae vjetaenje, doktore Feddersen? Feddersen: Imao sam mogunost da najdetaljnije pretraim odijelo pokojnika i njega samoga. Moj je kolega zakljuio da se radi o pucnju iz udaljenosti, ali pritom nije primijetio nepostojanje tzv. prljavog kruga na odijelu, koji mora biti prisutan i kod pucnja iz udaljenosti. injenica da je ta mrlja nedostajala traila je hitno objanjenje. Iskazi svjedoka i daljnji tragovi jo nisu bili poznati. Moj je kolega svoju dijagnozu postavio po kvalitativnoj metodi, koja ne pokazuje nikakve znakove pucanja iz blizine. On je, dakle, morao zakljuiti da se radi o pucnju iz udaljenosti. A to s nepostojanjem prljavog kruga na odijelu pokojnika! Pokuao sam s pomou kombinacija zamisliti drukiji tok dogaaja da bih tako dospio do novih tragova ili kako mi to neki puta kaemo podataka. Predsjedavajui: To vam je uspjelo? Feddersen: Jest, gospodine suce. Dobio sam doputenje da razgovaram s optuenom. Premda je ona tvrdila kako se niega ne moe sjetiti, to je u meuvremenu psihijatrijski strunjak, profesor doktor Eschenbach proglasio sasvim vjerojatnim i objasnio kao posljedicu tipine amnezije i, iako je ona u Page 233

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok svom stanju nesjeanja zastupala miljenje da je ubila pokojnika, ipak je na jednom drugom, podruju pokazala neoteenu sposobnost sjeanja. Predsjedavajui: Na kojem Feddersen: U odnosu na svoju odjeu. Izjavila je posve odreeno da je imala plosnatu ensku torbicu. Kamo je ona nestala? Ne nalazi se meu materijalnim dokazima. Nije stajala na raspolaganju ni mojem kolegi, prvom vjetaku. Predsjedavajui: Vi ste je nali? Feddersen: Jesam, gospodine suce. Raspitivao sam se u bolnici, kamo je optuena jo u stanju oka bila odvezena odmah po Rettlandovoj smrti. Tamo su pronali torbicu. U uzbuenju su je previdjeli i jedna ju je bolniarka stavila u stranu. Vjetak je otvorio mapu za spise, izvadio iz nje torbicu i na njoj dalje demonstrirao. Ovdje je ta torbica. Nju je optuena odmah prepoznala kao svoje vlasnitvo. Vidite, torba je probuena metkom. Potom vidite zlatnu pud-rijeru; i ona je probijena metkom. Ovdje, molim. torbica i pudrijera. Sve to, gospodine suce, daje naslutiti da je pucanj mogao biti ispaljen pri nekom rvanju. S pomou kvantitativne metode spektografije utvrdio sam nadalje udaljenost oruja od torbice i doao do udaljenosti od 3 do najvie 5 cm, dakle, do pucnja iz relativne blizine. Zatim sam, poavi od te pretpostavke, zakljuio da su kod tako malog odstojanja izmeu torbe i ulaska metka u Rettlandova prsa morali ui metalni komadii pudrijere i zadrati se na kanalu kojim je proao metak. Rendgenski sam pregledao kou oko ulazne rane u krugu od 10 x 10 cm. Doista su pronaeni vrlo maleni metalni komadii na samom poetku ulaznog kanala i na podruju od 2 cm oko rane. Vaenje i pohranjivanje tih metalnih krhotina bilo je mogue. Dokaz da se radi o zlatu postignut je spekrografskim putem. Usporeivanjem pucnjeva ustanovio sam da ovaj raspored metalnih komadia navodi na zakljuak da je pucano iz udaljenosti od 15 do 20 cm izmeu tijela i torbice. Udaljenost izmeu cijevi i torbe iznosila je 3 do 5 cm. To sve zajedno pokazuje da je udaljenost izmeu grudiju i cijevi pitolja bila 18 do 25 cm. Predsjedavajui: Budite, molim vas, jednostavnija, doktore. Svoje ste iscrpno vjetaenje priloili naim spisima. Feddersen: Naravno, gospodine suce. Jednostavno, dakle: na lijevoj Rettlandovoj maneti otkrio sam tragove baruta. To moe navesti na pomisao o rvanju, ali i na to da se Rettland htio domoi oruja, a da nije dolo do rvanja. Isto vrijedi i za poloaj izbaene ahure na krivu stranu, naime, lijevo od optuene. Taj poloaj govori u prilog tome da je revolver u vrijeme pucanja bio tako okrenut da je ahura mogla biti izbaena na lijevu stranu, ili pak da se ahura odbila npr. od. podlaktice optuene. Obje pretpostavke upuuju na rvanje, pri kojemu je Rettland torbicu optuene podigao i drao pred svojim prsima. Poloaj ahure mogao je, meutim, samo uvjetno posluiti kao indikacija, jer mjesto na kojem je naena nije moralo biti ono isto na koje je prvobitno pala. Poloaj ahure mogao se nakon pucnja prije fiksiranja tragova promijeniti iz razliitih razloga i okolnosti. Predsjedavajui: To je jasno, zatim? Feddersen: Uspjelo mi je visoki sude, zatvoriti lanac indicija i to tonim pregledavanjem manjih masnica i ogrebotina na runom zglobu optuene, to moj potovani kolega, prvi vjetak, takoer mije uinio. To sve zajedno visoki sude, znai, bez sumnje, da je dolo do rvanja. Pri tome je Rettland za-vrnuo ruku koja je drala oruje, a time i samo oruje optuene i sam opalio hitac koji ga je ubio. Predsjedavajui: elite li time rei da se, dakle, ne radi o umorstvu, ve da se Rettland sam ubio. Feddersen: Upravo to elim rei. Po, mom sudu ispostavlja se da nije optuena ustrijelila Rettlanda, ve da je on, nehotice, naravno, ustrijelio samoga sebe. To je, gospodine suce, bio trei vaan dogaaj tijekom procesa o kojem ja nita nisam slutio. Opisao sam sva tri dogaaja za koje sam kasnije saznao, da bi se bolje razumjelo ono to slijedi. Sada se opet vraam kronologiji dogaaja. Ponedjeljak je, 22. svibnja 1974. i ve je gotovo 18 sati. Sutra 23. svibnja 1974. u 10. 30 sati, treba da se konano ja pojavim kao svjedok u procesu protiv Silvije Moran. Utorak, 23. svibnja 1974. 10. 50 sati. uvar me je doveo u stanicu. Stojim pred suevim stolom. Jo nikad nisam stajao pred sucem. Znam, zvui pretjerano, ali ovjek se pri takvom susretu osjea smuen d smlavljen strogou i neumoljivou mainerije koja se ovdje vrti. Ulazei u sudsku dvoranu, vidio sam da je bila prepuna. Meu prisutnim novinarima ugledao sam mladog Floriana Benda, koji mi je mahnuo. Kimnuo sam. Uz izuzetak jo jedne osobe, vidio sam samo strana lica. Mukarci koji su sjedili na nekoj drugoj klupi bili su vjerojatno vjetaci, koji su pratili cijeli proces. Fotografiranje, barem za vrijeme sasluanja, bilo je zabranjeno. Jedina iznimka bila je Silvija Moran. Sjedila je kod svog branitelja, doktora Nielsena, na mjestu za optuene. Imala je na sebi sivi kostim, bez ikakva nakita, bez minke, lice joj bijae upalo i iscrpljeno, ispunjeno beskrajnom tugom, i vidio sam: ta je ena na dzmaku snaga. Nasmijeio sam joj se. I ona se nasmijeila, ali iskrivljeno bila je to grimasa. Gospodine Kaven, rekao je predsjedavajui, stariji ovjek crvena lica, smirenog glasa, pametnih oiju: Za vrijeme vaeg suanjstva u istranom zatvoru vi ste sudu predali iscrpni Page 234

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok izvjetaj o svemu to se dogodilo. Zahvaljujem vam u ime svih sudionika. Sud, obrana d javni tuilac poznaju va izvjetaj. Usprkos tome, potrebno je da vas se d osobno saslua. Pritom moramo, dakako, biti krai. Uvjeren sam da ete na sva pitanja koja vam budem postavljao odgovarati samo istinu. Da, gospodine predsjednie, rekao sam. ak i ako time sami sebe teretite. Da, i ako samog sebe time teretim: ja ovdje svjedoim da bih optuenoj pomogao istinom, jer tvrdim da joj samo istina moe pomoi Phil! Krik. Okrenuo sam se. Preda mnom je stajala Silvija, lagano se njiui. Neu da samoga sebe tereti svojim iskazom! Glas joj bijae loman i promukao. Govorila je kao da je progone. Ne elim da drugi budu kanjeni za ono to sam ja uinila! Ne elim. Javni tuilac, zbijen mukarac s naoalama i otra glasa, prekinuo ju je. Gospodine predsjednie, ja protestiram! Optuena je u poetku procesa izjavila da nita ne eli rei. Do sada je uporno utjela. Protestiram to sada prekida iskaz svjedoka i Istodobno je Silvija dalje govorila. da bude jo vie nesree nego to je ve ima. Ja sam kriva! Ja sam kriva! Kriva sam! I elim da ovom muenju doe kraj! elim orei to sam uinila i to se dogodilo! Ali ne sada! Sada govori svjedok Kaven, doviknuo je javni tuilac. Gospodine predsjednie, visoki sude! Ja sam ubojica! Nemir u dvorani. Ja sam i vie od toga Ja sam Gospodine predsjednie, protestiram najotrije Dajte joj neka govori! Neka govori! Glasovi iz publike. Mir! Gospodine tuioe, saberite se! Ako gospoa Moran sada eli govoriti, onda emo je pustiti da govori! elim govoriti! Ja elim govoriti! Sve ovo i ono to je slijedilo dogodilo se u najveoj urbi i velikom uzbuenju. Katkada je vie ljudi govorilo istodobno. Silviju se nije moglo zaustaviti, iako ju je branitelj umirivao. Gurnula ga je od sebe. Sve se dogaalo vrtoglavom brzinom, bre no to sam to kadar zapisati. Mnogo bre. Silvija je jednostavno govorila dalje, bez obzira na prosvjede i uzvike ionako su brzo prestali. Svaki joj je mii na licu radio. Uvijek bi iznova duboko hvatala dah. Govorila je svom snagom koju je jo imala . ubojica, da! Ja nisam ubila Romera Rettlana, to potvruje i drugi vjetak, doktor Feddersen. On se ubio sam. Nehotice. Ali, ja sam bila spremna da ga ubijem. Dakle, ipak sam ubojica. Ubojica! Ubojica! Dola sam u Niirnberg s namjerom da ubijem Romera ako ponovi svoju prijetnju! Kakvu prijetnju? Telefonirao mi je u Berlin i rekao. rekao je. ne, diktirao je mjesto sastanka, vrijeme i ucijenio me je on Polako! Predsjedavajui: Polako, kako vas je mogao ucijeniti gospoo Moran? S Babs, viknula je Silvija. Sve je o njoj saznao. prijetio je on je ipak njezin otac on je ipak njezin otac Guva. Mir! Mir! Vi ste uvijek pobijali da je on njezin otac! Tada sam lagala! Zato? Zato ste lagali, gospoo Moran? Silvija je hripala. Jer ga ne priznajem za oca jer on. jer me je onda, za vrijeme snimanja u Berlinu, silovao napio me i silovao bilo je odvratno bilo je strano inio sa mnom takve stvari. od toga dana sam ga zamrzila. zaklela sam se da, ako sada dobijem dijete, neu nikada priznati da je njegovo! Potvrda berlinskog lijenika da ste bili trudni jo prije Rett-landova dolaska! Umijeao se dravni tuilac: Izjava tog lijenika da Rettland nije mogao biti otac! Izjava s kojom ste baratali poslije roenja vaeg dijeteta! Vrlo uspjeno baratali. Bila je krivotvorena! Kako, molim? Krivotvorena! Da, krivotvorena! Taj lijenik u Berlinu bio je dobar ovjek. U svojoj sam se nudi obratila njemu. Krivotvorili smo vrijeme. On mi je pomogao! Pomogao time to je svjesno krivotvorio i lagao! Da! Da! Da! Pozovite ga na odgovornost, gospodine javni tuioe! Osudite ga! Umro je prije mnogo godina! Silvija je bivala sve uzbuenijom! Lice joj je neprestano mijenjalo boju. Blijedo. Crveno. Blijedo. Crveno. Romero je bio propalica bijedni, prljavi, pokvareni pas zbog toga sam odbijala da u Americi privatno s njim progovorim makar i jednu rije. Ali on vas je doveo, u Ameriku. Zato ste uope ili tamo? Ja sam glumica, gospodine tuioe, htjela sam glumiti, glumiti, glumiti, velike uloge! Htjela sam pokazati to mogu! Htjela sam postati slavna! Znala sam! Bila sam uvjerena da sam dobra glumica! I u tu vam je svrhu taj tako omraeni Romero Rettland bio dobar, da vam pomogne doprijeti dalje. D a! Gospodine tuioe! to vi znate o moralu i savjesti glumca?! udan moral, gospoo Moran! Nema niega dovoljno nesavjesnog i dovoljno nemoralnog a da to glumac ne bi uinio ako bi time dobio ansu da glumi! Da, bila sam nekarakterna, nemoralna, neodgovorna. I to? Govorim vam: da, kriva sam! Bila sam od poetka! Osudite me konano, za to ste ovdje! Silvija, molim te uti, Phil! Ti si dobar momak! Ali sada uti! Vi svi ovdje dobro znate, cijeli svijet zna kako me je Romero progonio, kako je ustrajao na tome da je Babsin otac, odmah po njezinu roenju, sve te godine, i sada, na kraju ponovno, takvom estinom kao nikad ranije! Svi to znate! Svi to znate! Ali, Babs nije njegovo dijete! Babs je rnoje dijete, moje, moje! Gospoo Maran, morate se smiriti! Predsjedavajui. Silvija ga nije sluala. Govorila je dalje. Rijei su sustizale jedna drugu. Pokuao me je ucijeniti. Davao je intervjue! Htio me Page 235

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok prisiliti da se udam za njega! Svi to znate! Svi znate kako je to poelo! Svi znate da sam se pod tim optereenjem na kraju slomila i da sam mjesecima morala biti u bolnici! Znate svi to se dogodilo kod dodjele Oscara! I onda, kad sam donekle oporavljena dola u Berlin da snimim svoj novi film, nazvao me je Romero i zapovjedio mi da se naemo! Doao je za mnom! Znao je sve! Tono je znao sve to? . i traio je da razgovara sa mnom. U Niirnbergu. U onom jezivom hotelu. On je bio taj koji je izdiktirao mjesto, vrijeme, hotel, datum, vrijeme! On! On! On! A ja sam morala pod lanim imenom rezervirati sobu! Morala sam raditi to je traio! Jer sada me imao u aci, tako je mislio. Jer je saznao istinu o Babs, poto je potajno slijedio Philipa Kavena! to? protrnuo sam. Da! Nisam ti rekla. Nisam vie imala vremena. Rekao mi je to tek u onom telefonskom razgovoru. Znao je gdje se nalazi Babs. Znao je to se s njom dogodilo. Rekao mi je preko telefona, ako se u Niirnbergu ne nagodimo, u onome hotelu, i ako se sada ne udam za njega, ako konano ne priznam da je o n Babsin otac, da e proiriti istinu o Babs i pobrinuti se za to da Kakvu istinu o Babs, gospoo Moran? Predsjedavajui. Istinu. Silvijino je lice sada imalo sulud izraz. Istinu. Moje dijete, moja Babs, moja ljubljena Babs je dijete oteenoga mozga! Uzvici! Strana graja meu publikom. Sudac je trebao nekoliko minuta da bi uspostavio mir. Zatvorio sam oi kad je Silvija izustila tu rije. Zatvorenih oiju uo sam je kako vie: Oteen joj je mozak, poslije jednog meningo-ence-phalitisa! Dijete je idiot, ako hoete! U Specijalnoj koli! Nikada vie nee ozdraviti! Nikada vie! Babs, najdrae to sam posjedovala, Babs kreten! Lijenika! Predsjednik je ustao, nakon to je Silvija klonula na svoju stolicu. Lijenika! Silvija je skoila. Nikakvog lijenika ne trebam! Ali vi ste u opasnosti, gospoo Moran, molim vas! Vidio sam kako je jedan od vjetaka, valjda lijenik, ustao. Sjednite! viknula je Silvija na njega. Meni nita ne fali! elim govoriti! Moram sada govoriti! Vjetak je ponovo sjeo. Romero mi je rekao da e se pobrinuti da cijeli svijet sazna to snio mi, moja kompanija i ja, s toliko muke do sada skrivali. Tada bi sa mnom bilo gotovo. Tada bi bio kraj!. Dakle, rezervirala sam sobu u onom hotelu, doletjela sam u Nurnberg, srela sam Romera! Dolo je do rvanja o kojem je govorio drugi vjetak! Iz torbe mi je ispao medaljon sa Babsinoim slikom, toga se jo sjeam, tada. ne znam to se dogodilo. uo se pucanj. Utvreno je da se Romero, nehotice, sam ubio. AH, ja sam povukla revolver! Ja! Svoj revolver! Da on nije pucao, ja bih to uinila! Jedva je govorila hripljui. Tada tada. medaljon, toga se jo sjeam pao je na pod leao je pod njim pod mrt-vacem bojala sam se da ga netko ne nae zato sam podigla le sakrila sam medaljon da ga ne bi nali kod mene Zato niste htjela medaljon svoje kerke ponijeti sa sobom? Gospodine javni tuioe to vi ne razumijete. ni ja to ne razumijem Tada sam potpuno nesvjesno reagirala bila sam neuraunljiva. stajala sam, tamo, s revolverom u ruci, dok ja ja ne znam to objasniti ali tako je to bilo Silvija, molim, molim te, prestani! ini se da me nije ula. Sada znate sve Javni tuilac: Vi stalno govorite da vas je Rettland ucijenio Kako vas je mogao ucijeniti? Jednim zaostalim djetetom? Za to vi i ne snosite nikakvu krivicu! To je kazna Boja! Kazna Boja? Zato? Zbog ega? . Svi ste vi u dvorani pratili kako je uhapen Bracken zato to je magnetofonom snimio ono to sam rekla poslije onoga govora na televiziji u Monte Carlu o zaostaloj djeci. Rekla sam strane stvari. Bracken uhapen? Bracken, ucjenjiva s magnetofonskim vrpcama? Tog trenutka jo nita nisam znao o onome o emu sam malo prije izvijestio. Stajao sam otvorenih usta. Nisam mogao vie slijediti. Nisam vie shvaao Bracken Gospodine predsjednie, gospodine tuioe, vi svi ovdje, ja sam kriva, u svakom sluaju kriva, u svakom sluaju, meni su se tada, u Monte Carlu, kada sam govorila one lijepe rijei, gadila sva zaostala i mentalno oteena djeca. I onda sam rekla da je Hitler imao pravo kad ih je sve dao ubiti. Mnogo sam jo gorih stvari rekla. Za mene takva djeca nisu bila ljudska bia. Nisu zavreivala zatitu ni pomo, trebalo ih je sve podaviti. To je bio moj stav. Podaviti! Odrala saun govor samo zato jer su me prisilili, jer su mi rekli da je to dobro za moju reklamu. a pored mene je sjedila Babs, tada jo zdrava, moja draga Babs. Bog me je kaznio Bog ime je kaznio Danas mislim drukije, ali zato je Babs morala postati idiot. Danas mislim kao majka koja ima dijete-idiota! Sve majke to ne ine, znam ali veina njih danas danas otkad je Babs oboljela, ne gade mi se vie. nisam vie za to da se ta nesretna stvorenja ubiju danas kad je prekasno prekasno za sve Danas ljubim Babs vie, mnogo vie, vie nego prije nego onda. ali sva je moja ljubav danas beskorisna. ljubav mora. Silvija je umno udahnula i sruila se na pod. Jedan od vjetaka, koga sam smatrao lijenikom, pourio je k njoj. U dvorani je nastao pakao. Svi su vritali. Potrao sam k Silviji. Leala je na leima. Oi su joj bile irom otvorene. Lijenik je kleao uz nju i pregledavao je. Sad je iznenada nastala mrtva tiina. Lijenik je pogledao predsjednika i kratko zatresao glavom. Page 236

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok Suenje, rekao je predsjednik, se prekida. Optuenu mota pregledati lijenik. Odmah potom iznijeli su Salvi ju iz dvorane. Dva sata kasnije. Sudac se vratio iz dvorane za savjetovanje. Svi su prisutni ustali. udno je da su i ostali stajati. Zato ne sjednu? mislio sam. Mora li Silvija u bolnicu? Tada je predsjednik rekao: Gospoa Moran je mrtva. Sudski je lijenik ustanovio srani udar. Postupak se obustavlja. Stanka. I potom: Dopustite mi da jo neto dodam. Nakon svih do sada poznatih injenica sud je uvjerenja da je optuena bila neduna. Suenje je zavreno. Toga sam poslijepodneva prvi put Imao posjetu: Ruth je iznenada izila iz zatvora u dvorite, u kojemu sam etao sam, jer ostali zatvorenici ve su imali svoj slobodan sat i jer sam tek kasno bio doveden iz sudnice. Imao sam na sebi smee Philip Kaven odijelo i meke lake cipele jer je vrlo zatop-lilo. U dvoritu je opet rasla trava a drvee je dobilo novo lie. Sunce je jo uvijek sjalo preko zidina. Iao sam polako u krugu, uzdu zatvorskog zida koji je imao mnoge prozore s reetkama. Iznenada je Ruth stajala na vratima. Kratko je podigla rukvi vidio sam da nosi malli paketi, tada se zaputila k meni. Iao sam joj u susret. Kad smo se sreli, zagrlili smo se i nijemo poljubili, dugo. Tada smo se pogledali. I ponovno se poljubili. Krenuli smo stazom, posutom utom. Vrlo polako, vrlo polako. Nakon nekog vremena Ruth je rekla: Istrani sudac je dopustio da te smijem posjetiti. Uvijek sam iznova molila dozvolu da te posjetim, sigurno ti je rekao tvoj odvjetnik, ali su me stalno odbijali. Da, rekao mi je odvjetnik. I da sam uvijek iznova pokuavala? I to. Zaustavio sam se. Zna li kada smo zadnji put bili zajedno i razgovarali? Naravno. Imala je na sebi plavu haljinu i bijele cipele, a lice joj je bilo vrlo blijedo. One veeri u mom stanu ka su te pustili. Prije no to si odletio u Madrid. Da, rekao sam. Bilo je to desetog listopada. Danas je 23, svibnja. Nismo se vidjeli sedam dugih mjeseci, Ruth. Sedam mjeseci. Prije toga sam navikao da te vidim svaki dan. Svaki dan! Ne mogu vie ni jednog dana zamisliti bez tebe. Ni ja ne mogu bez tebe, najdrai. Ni ja ne mogu bez tebe, rekla je Ruth vrlo tiho. Uvijek smo se iznova gledali. Bila su to loa vremena. Najgora u mom ivotu, dodao sam. I u mom. Gora od vremena kad se ubio moj brat. Rrije i poslije. U granju starog drvea galamile su ptice. Mislio sam na tebe, rekao sam. Dan i no. Sve to sam s tobom doivio napisao sam. Rekao mi je to istrani sudac. I ja sam, najdrai, i ja sam mislila na tebe uvijek, i na javi i u snu. Bila sam uvijek uz tebe. Da, rekao sam. Talko sam ponekad osjeao, ali je bilo vrlo teko, usprkos svemu. I meni, rekla je i pomilovala me jednim prstom po obrazu. Dobro izgleda, Phil. Ja znam, kako izgledam. Ti, Ruth, izgleda Stavila mi je prst na usta. Ne. Ja znam kako izgledam. I meni je jednako loe kao i tebi. Mislim da bismo to sada trebali ostaviti. Jer, jo uvijek nije sve prolo. Ali ti e me sada barem ee moi posjeivati, poto je Silvija mrtva i njezin proces zavren. Da, rekla je Ruth. Jadna Silvija. Ona ima svoj mir, rekao sam. Nadajmo se. Ja bih rado imao mir. Svi ljudi, Phil. A ovjek ga ima tek onda kad umre, u najboljem sluaju. Dugo me je gledala i najzad rekla: Ima li jo onu malu ploicu od mesinga? Potvrdio sam i maao se u dep kaputa. Bila je tu, mala ploica to mi ju je poklonila Ruth, prije mnogo vremena. MIR SVIM BIIMA, pisalo je na njoj. A ti? upitao sam. Tvoje janjece? Izvukla je malu izlizanu igraku iz depa haljine. Smjekali smo se oboje, ali sam vidio da joj usnice podrhtavaju i osjeao sam da i moje podrhtavaju. Rekao sam: Neizmjerno te ljubim, srce moje! I ja tebe, rekla je Ruth. Jo je uvijek gladila moj obraz. Pitala sam. Uskoro je na redu i tvoj proces. Poslije Silvi-jdne smrti to e moda biti samo formalnost. Da, rekao sam. Moda. A moda i nee. Moda e me osuditi, na dugo vremena. Ne vjerujem. Jer ne eli vjerovati. Da, rekla je Ruth. To je istina. Izmeu svake reenice to smo je izmijenili leala je utnja. A sunce je sjalo, a mnoge ptice su cvrkutale, i osjeao sam se jadno, tako jadno, a bio sam tako sretan, beskrajno sretan, jer je Ruth stajala pored mene. Opet sam je poljubio. Ili smo dalje, drei se za ruke. Osjeao sam Ruthino malo janje. Zadrala ga je u ruci koju mi je pruila. Pustili su me samu k tebi. Straar gleda samo s prozora To je u svakom sluaju dobar znak, rekla je Ruth. Dobar znak za to da e u tom procesu vrijediti olakavajue okolnosti i da e imoda uskoro biti na slobodi. I to ne kaem zato jer se tome nadam. Upravo tmi je palo na um kao stvarna idikacija. Inae bi mi dali straara i ne bi nas pustili same! To je istina, rekao sam. I osjeao sam se bolje. Ima neto u tome. A k tome jo i ono to je rekao predsjedavajui, da sve govori u prilog tome da je Salvi ja bila neduna. Vidi, rekla je Ruth, pogledala me i nasmijeila mi se. Ja sam se takoer nasmijeio, unato tome nae su usne drhtale. Babs, rekao sam. Kako je Babs? Ve sedam mjeseci ne znam kako je Babs. To me je gotovo izludjelo. Dobro joj je, Phil. Jednom joj je bilo neto slabije. Sad joj je opet dobro. Napredovala je. Nije vie paralizirana. Ve moe Page 237

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok pisati due reenice. Moe raunati jednostavnije raune. Nauila je neto i kuhati. Izgovor joj se jako popravio. Oi? Tu se, na alost, nita nije izmijenilo. Ali je na poslu vrlo spretna. Neprestano oblikuje u glini. Boji je. Moe uz glazbu plesati a da pritom ne padne. U poetku je stalno pitala za tebe. Onda te je zaboravila za vrijeme jednog od svojih loih razdoblja. Tada je opet pitala. Ali nema izotren osjeaj za vrijeme, hvala bogu. Za nju tih sedam mjeseci nije sedam mjeseci. Mnogo manje. Moda sedam dana. Juer je ponovno pitala za tebe. Rekla sam joj da e brzo doi kui. Kui? Da. Ona kolu smatra kuom. Pitala je: Kad Phil konano opet dolazi kui? Ostali. Djeca nisu sposobna shvatiti to se dogodilo i zato ponovno velim: hvala bogu. Odrasli su svi, naravno, shvatili. Rektora je sasluala policija. Zahvaljujui Sondersenu, sve su to uinili diskretno. U njemu imamo prijatelja. Da, rekao sam. On je pravi prijatelj. Sada emo trebati prave prijatelje. Ili smo polako dok smo razgovarali, sve dalje i dalje putem preko dvorita. Danas bi bio Babsin trei roendan u Heroldsheidu, rekao sam. Na dananji dan prije dvije godine odveli smo je onamo, onoga jutra, u onom autobusu, sjea li se? Naravno. Voza se zvao Hausmeier. Zove se jo uvijek. To je bio dan kada je Otto razbio jako mnogo prozorskih stakala, sjea li se? Naravno. Kako je njemu? Otto se dobro razvija. Ve tri mjeseca radi u posebnoj radionici na jednom stroju za tancanje. On ivi u Domu u Niirnbergu. Boe! rekao sam. Vrijeme, kako brzo prolazi. Na ivot kako brzo prolazi. Ako ini se sada neto dogodi, to e biti s Babs? Ja sam tu. A ako se tebi neto dogodi? Uvijek e odsada za nju netko biti tu, rekla je Ruth. Ali, pusti to. Nismo starci. to ti je? ovjek moe svakog dana umrijeti. A moe i mnogo, mnogo godina ivjeti! I tako je propala Babsina roendanska sveanost, rekao sam alosno. Bila je tako ponosna na svoja dva roendana, dok veina djece ima samo jedan. Ona je svoj drugi roendan proslavila, budi bez brige. Gdje? Kod mene u bolnici. S tortom, svijeama, darovima i svim ostalim. Sa svojima od ranije kojima je poslijepodne dala kakao i kolae. Kakvi prijatelji od ranije? Ima ih tamo jo mnogo. Moe li se npr. sjetiti malog Sam-myja, koji sebe naziva anelom smrti? Jo je uvijek tamo? I dugo e tamo ostati, potvrdila je Ruth. Nikakvo poboljanje? Veliko, najdrai! Ali jo nije dovoljno veliko. Brezel sjea li se jo psihologa? slavila je s nama. Doao je i rektor s paraliziranim Alojzom i s gospoom Bemstein. Bilo je osmoro djece kad sam otila. Tako si dobra, rekao sam. Glupost, rekla je. Ne govori tako! Ili smo dalje, stalno polako. Ruth je produila. Naravno, sada svi u Heroldsheidu znaju tko si ti doista. Nitko se ne osjea prevarenim niti se ljuti. Svi suosjeaju s tobom. Svi te najsrdanije pozdravljaju. Nazvala sam ih kad sam dobila dozvolu za posjetu. Radovili su se da se konano opet moemo vidjeti. I rektor, i gospoa Bernstein! Stara gospoa Grosser je plakala. Ona pee kola, dobit e ga prekosutra. Rekla je da ti to kaem. Ona je napravila d roendansku tortu za Babs. Ali inae. poeo sam no ona me prekinula: Nitko u Heroldsheidu inae ne zna to e se sada dogoditi, da li e doi reporteri, jedan, mnogi. Da li e se obazirati na molbe rektora da ne smetaju Babs. Da ne navaljuju na kolu. Do sada jo nijedan nije bio ondje. Moda e ovaj put reporteri biti milosrdni. A zato bi ovaj put trebali biti takvi? upitao sam. Moda ne pronau pravu kolu. Moda budemo imali sreu, najdrai. Sreu? Babs je odmah, nakon to se saznalo za Silvijinu smrt, iz predostronosti dovedena k meni u bolnicu. Ako slijedeih dana dou reporteri, ona nee biti u Heroldsheidu. Moda emo uistinu, imati sreu. Da, rekao sam. Moda. Moda ne. Sve je otvoreno. Ne samo ovdje, rekla je Ruth. Posvuda, to e biti s Brackenom? Je li on jo ovdje? On je u istom zatvoru kao d ti. Ve tjednima. Jo se ne zna da li e mu suenje biti ovdje ili e biti izruen, budui da je Amerikanac i da je Silviju ucjenjivao u Americi, tolike godine. Ta svinja, rekao sam. Jadna svinja, rekla je Ruth. Nekoliko je ptiica u travi kljucalo mrvice to ih je netko bacao s treeg kata, neki ovjek, kojem se mogla viidjeti samo ruka kroz prozor s reetkama. Razmiljao sam: da li je on mogao vidjeti ptice. A Silvija Gdje e biti pokopana? U Hollywoodu. To e biti nevien sprovod, kakvog u Holly-vvoodu jo nije bilo, u to budi siguran. Jo vie reklame za film. Ne postoji nijedan film na svijetu, koji ima toliko reklame kao KRUG KREDOM. Sada e opet dobiti novine i asopise, najdrai. Nema pojma kako su prenosili taj proces. Tjednima i tjednima ste Silvija i ti i Babs, ili najmanje dvoje od vas bili, na naslovnim stranicama svih ilustriranih listova. Zabavna je tampa ivjela i jo uvijek ivi od vas. Sjea se to si tada u mom stanu govorio o poveanju naklada novina i magazina u itavom svijetu Sjeam se. sve je to tono. Jo vie no to si pretpostavio. Naklade su porasle na nepojmljiv nain, ula sam na televiziji, koja uostalom i sama ivi od sluaja Moran. I sada, kad je Silvija mrtva, sve je krenulo nanovo. Ne moe ni Page 238

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok zamisliti, nitko, tko to nije vidio ne moe zamisliti kakva je reklama za film napravljena s pomoou sluaja Silvije Moran u posljednjih sedam mjeseci i kakva e reklama sada ponovo krenuti! U Niirnbergu jo uvijek igra KRUG KREDOM. Sve su predstave svaki dan rasprodane. Ja ga jo uvijek nisam vidjela. Jo uvijek se moraju karte rezervirati unaprijed. A to je Niirn-berg, jedan jedina grad u Njemakoj, tako to ide u svim gradovima svijeta u kojima postoje kina, najdrai, u svim gradovima svijeta! Taj Joe Gintzburger zna svoj posao. Prema izjavi SEVEN STARS-a, film e u zaradi potui sve to je do sada postignuto, i to viestruko. Sad raunaju sa 400 milijuna dolara. etiri stotine milijuna, rekao sam polako. Sada, poslije Silvijine smrti, novac e opet tei potocima. Pametan momak, taj Joe Gintzburger. uft. Naravno, rekla je Ruth. I to. Sunce je ve sjalo koso preko zidova, nevidljivi s treeg kata jo je uvijek bacao pticama mrvice, a mi smo jo uvijek etali drei se za ruke. Kako dugo ima dozvolu za posjet? Ne znam. Neogranieno. Nisu nita rekli. Bili su vrlo ljubazni. Gotovo sam sigurna, najdrai, da e tvoj proces vrlo brzo proi, ili e moda dobiti uvjetnu kaznu. Moda. Neto mi je palo na pamet; rekao sam: Zbunjeni gledamo zatvorenu zavjesu, a sva pitanja otvorena. To je iz epiloga Dobar ovjek iz Seuana od Brechta. Ruth me iznenaeno pogledala. Da upravo sam na to morao misliti. Ovdje imamo izvrsnu knjinicu, zna. itao sam Brechta nou, kad nisam mogao spavati. Brechta i mnoge druge autore. Imaju ovdje mnogo knjiga. Zastor pada. I sva su pitanja tako mnoga tako mnoga pitanja otvorena. Ili smo neko vrijeme utei. Tada sam upitao: Gdje je Joe? Odavno opet u Hollywoodu. Tada mogu zamisliti kakav e cirkus biti Silvijin pogreb; Ruth je stala. I ja. Razgovarala sam s doktorom Kassnerom, Silvijinim psihijatrom, kad je bio ovdje. Razgovarali smo o Silviji. Kassner je rekao da je s lijenike toke gledita Silvija bila doista potencijalni ubojica. Vidi, to je tragedija za njega, tragina posljedica njegovih nastojanja da je uspjeno izlijei. On ju je lijeio toliko uspjeno koliko je samo mogao. Tako uspjeno da je teret njezinih problema vie nije mogao slomiti. Ali je zato sada bila toliko zdrava da je svoje probleme, problem Rettland, mogla rijeiti aktivno. i htjela rijeiti. Ubojstvom? Da, rekla je Ruth. Ubojstvom? Da, rekla je ona. Tako je bila zdrava, rekao sam. Sluaj me, dragi. Silvija nije bila doista zdrava i za due vrijeme. Ne bi to vie nikada bila. Bila je pri kraju snaga, unitena, iscrpljena, iako je u Berlinu tako izgledalo kao da je sve opet u redu. Ona bi imoda izdrala ovaj film, rekao je Kassner. Ali vrlo vjerojatno i ne bi. Opet bi doivjela slom ivaca. I potom ne bi mogla vie nikada snimiti niti jedan film. Nikada vie, s tim osjeajem krivnje! Udahnuo sam i duboko izdahnuo. I to je Joe znao. Odjednom mi je sve postalo jasno. Kristalno jasno. Kassner mu nije rekao ni jednu jedinu rije u tom smislu. Naravno, nije. Ali Joe je mudar lopov, zna. U svom je dugom radu ve vidio kako propadaju mnogi glumci i glumice. Znao je to je sa Silvijom. A da mu to nijedan lijenik nije potvrdio. U to sam bio siguran. I? To zvui strano, ali i u to sam vrsto uvjeren, tako je Joe izvukao ono najbolje to se iz jedne propale stvari dalo izvui. Izvukao je maksimum novca iz jedne razorene ene, a to su mnogi, mnogi milijuni. S ovom je aljenja vrijednom ruevinom od ene upriliio jo posljednji, najvei spektakl. Ruth me netremice gledala. Zaista to misli? Kimnuo sam. Da. Sada tono vidim po kojem je planu Joe ovdje postupio. Po kojem su planu svi svjedoci na koje je Joe mogao utjecati a osim sudskih vjetaka i policije, svi su svjedoci bili o njemu ovisni! po kojem su, dakle, planu svi ti svjedoci, i on sam, davali iskaze ili odbijali davati iskaze. Za tu neman Joea, Silvija je ve bila mrtva. Pa da je ak i ostala iva, tovie, da je bila i osloboena! Mrtva, jer mu vie nije bila potrebna. Mrtva kao glumica. Mrtva kao objekt vrijednosti. Mrtva ali jo korisna ako pouri. I on je pourio, boe moj, rekla je Ruth, potresena. Poznajem tu industriju. Poznajem Joea. Vjeruj mi, tako je to bilo. Tako to jest. Vjeruj mi, najdraa, Joeovo je srce cvalo od sree zbog osvetoljubive izjave te Carmen Cruzeiro. Zbog mojeg hapenja. Zbog razotkrivanja Brackena. Zbog svega to je donosilo nove naslove u novinama, nove senzacije, nove milijune. Taj proces bio je posljednji film, to ga je Joe napratio sa Silvijom. I on je pritom za sebe osigurao happy--end na koji se vjerojatno nije usudio misliti ne, na koji je neprestano mislio i koji je usprkos svojim pobonim molitvama smatrao nedostinim mislim na Silvijinu smrt. To je bio najvei happy-end njegova ivota. Ili smo utke dalje. Sjene su postajale due, sunce je to-nulo, ptice su uutjele. I on nee biti kanjen? upita Ruth na kraju. Ljudi kao on njJEada ne bivaju kanjeni. Barem ne od drugih ljudi. Ne na obian nain. Neki na neobian nain, a veina uope nikako. Stisla je imoju miicu, kada je pogledala na sat. Moram hitno u bolnicu, najdrai. Kada e opet doi? Sutra! Sad se opet smjekala isvojim arobnim smijekom. Istrani sudac md je rekao da te uvijek smijem posjeivati. Moda svaki dan. To je dobar znak. Evo. Page 239

Johannes Mario Simmel - Nitko nije otok Gotovo sam zaboravila. Ovaj dar je od Babs. Za tebe. Ona mi ga je dala i rekla da ti to predam im te vidim. Uzeo sam paketi i otvorio. Pustio sam papir da padne. Babs je napravila tanjur od gline, veliine dlana, nipoto okrugao, nipoto gladak, ali je to, bez svake sumnje bio tanjur. A na glini je Babs naarala mnoge crvene i plave i ute i bijele toke. K tomu jo zelene linije. Da li to treba biti cvijee? Da, mislim, da to treba biti cvijee, rekla je Ruth. Eto to ve sve zna! Nije li lijepo? Prekrasno, rekao sam i osjeao kako ini suze izbijaju na oi. Sasvim prekrasno. Ona napreduje, najdrai, rekla sam ti. Da, jako napreduje. Zar ne? Naravno, trajat e jo mnogo, mnogo godina dok joj ne postane tako dobro da ne propadne u ivotu, da uzmogne ivjeti uvijek uz pomo jednog zdravog ovjeka. Ali, ivjeti, ivjeti e moi najdrai! Da. Svejedno hoe li jo moi ostati u Heroldsheidu ili e morati otii bilo kamo. Svejedno koliSo jo dolo nazadovanja, svejedno, sve je svejedno. Ona e uvijek malo pomalo postajati sve zdravija, najdrai. Ona nee nikada potpuno ozdraviti, o tome nema ni govora. Ali biti e zdravija, kako i kada i gdje, to rte znam. Ne, rekao sam, to ne znamo. Nikada vie nee biti sama, rekla je Ruth i vrsto me pogledala. To nikada vie nee biti, rekao sam i iznenada pomislio na Clarissu, ha Clarissino pismo kojim ine je zamolila da Babs nikada ne ostavim na cjedilu. Moram sada doista ii. Babs Vizita. Da, najdraa, da. Hoe li doi sutra? Sigurno. Sasvim sigurno. Priljubili smo se jedno uz drugo. Tada se Ruth nasmijeila jo jednom, brzo se udaljila preko puteljka posutog utom Gledao sam za njom. Neprestano se osvrtala i mahala mi. Pomislio sam da moram potrati za njom i povesti je jer e ona, naravno, zbog svog tika krenuti prema pogrenim vratima. Upravo sam otvorio usta da je upozorim na njenu pogreku, ali sam onda vidio da nije uinila nikakvu pogreku. Prola je pored krivih vrata, neprestano domahujui, a onda je nestala. Prvi put, otkako je poznajem, Ruth nije izabrala pogrean, ve pravi put. Ne znam da li je prola minuta otkako sam stajao u sjeni zida, ili ih je prolo pet ili deset. Iznenada sam se trgnuo s Babsinim tanjurom u ruci. Neprekidno sam ga promatrao. Tanjur, i mnoge namrljane toke i linije. Pritom mi je na um pala mala ploica od tankog zlata to sam je vidio na Ruthinom zidu s knjigama. Natpis sa ploice ponovno mi se vratio u sjeanje, a i to da sam onda upitao Ruth ije su to rijei i da md je ona rekla da su to rijei nekog pisca ijeg se imena ne mae sjetiti. Stajao sam i gledao Babsin dar i mislio na onu reenicu na maloj zelenoj ploici, na rijei onoga pisca ije je ime Ruth zaboravila. Te rijei. Da, mislio sam, mora da je to to je Baibs htjela naslikati cvijee. Mnogo cvijea. Oprezno sam stavio glineni tanjuri u dep od kaputa i krenuo prema vratima to su vodila u zatvor. Ve je zahladilo. Dola je veer. Pod mojim stopalima kripala je uta. Vidio sam velike zatvorske zidine, mnogo prozora s reetkama, i mislio na rijei sa zlatne ploice: emu cvijee ovdje? Samo zato da cvjeta.

Page 240