1

Autori: Tina Fras Boris Rasheta Izdava: 24sata d.o.o. Grafiko oblikovanje: Tihana Bedenikovi Lektura: Ana Marija Vrkljan Fotografije na naslovnici: Fotolia Tisak: Grafiki zavod Hrvatske d.o.o. CIP zapis dostupan u raunalnome katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 816844'

Tina se probudila u ledenom znoju. Srce joj je bubnjalo kao da hoe probiti kou i iskoiti. Vrisak je, ipak, zastao na vrhu usana. Da je izaao iz nje, ne bi probudio samo majku, nego pola Trenjevke. Sva srea, nije vrisnula. Opet ju proganja isti san. Iznad Tine stoji mrtvi otac i gleda u nju. Njegov je pogled topao, tako kako mogu biti topli samo pogledi zaljubljenih oeva. Smijeio joj se u snu osmijehom od milijun dolara, ba onakvim kakav je imao dan prije no to e poginuti. A onda se oevo lice smrailo, onako kako se, naglo i bez najave, smrkava nebo nad Jarunom, kad s juga doe prijetea sparina i kad se golemi elinosivi oblaci odlue nadviti nad grad. Iz oevih oiju poela je kapati krv. Najprije se iz ugla lijevog oka skotrljala kap, pa jo jedna, a onda se krv prolila iz oba oka. Otac je u gru zaustio neto rei. No, prije no to je stigao izgovoriti ijednu rije, Tina se probudila. San! Opet isti, prokleto uznemirujui san. Ovo je ve trei ili etvrti put da sanja isti prizor. Ona gotovo nita drugo i ne sanja. Oev joj je lik nou dolazio pred oi, proganjao ju, divan i zastraujui istodobno. Tina se minutu-dvije vraala sebi. Leala je klonulo, gledajui u plafon. Potom se uspravi u krevetu. Pokuala se protegnuti, instinktivan pokret nakon buenja. Odmah potom, osjetila je miris parfema i pive. Otkud? Osvrnu se oko sebe. Zauje korake na cesti. Ustavi iz kreveta, osjetila je kako su joj majica i gaice mokre od znoja. Pogledavi kroz prozor, ugleda pedesetak metara udaljenu priliku mladia koji se vraa kui, oito se vraajui iz izlaska. Iako je bio daleko, Tina je jasno osjetila miris njegova parfema pomijeana s memljivim zadahom piva. S nita manje jasnoe ula je njegove korake i osjeala kucanje njegova srca. Nemogue, pomislila je, ali jasno je ula i mirisala. Osjetila su joj postala ultrajaka. Posve precizno, sjetila se i trenutka kada se to dogodilo. Odmah nakon to je ispila Kale krvi, kad je pristupila klanu. Kale kojim je poelo njeno pretvaranje. Kale koji ju je odveo drutvu Crvenog jastreba. Kale kojim je moda spasila majku i sebe od siromatva i ula u posve novi svijet... svijet stvarnih vladara, svijet zakulisnih legendi, svijet koji naemu nalikuje jedino po konturama i borbi za mo i vlast. I ona je sada stajala na pragu te moi i taj ju je osjeaj zbunjivao.
4

Njezina bi osjetila nakon tog rituala nou esto podivljala. Tina sada jasno uje udaljene zvukove i osjea mirise koje obini ljudi ne mogu uti i osjetiti. Jednom joj se dogodilo da je legla u krevet i bez razmiljanja poela itati knjigu. Tek nakon desetak stranica shvatila je da uope nije - upalila svjetlo. To ju plai jer Tina osjea da ju takva mo tjera da bude nemilosrdna. No ono to ju jo vie plai, san je u kojem njezin otac krvari iz oiju. Nije ono to ju uasava strava samog prizora, Tina je ve navikla na strane snove, niti to to zna da poruka koju joj otac eli rei ima stranu vanost. Tinu istinski uasava osjeaj uzbuenja koji joj prome cijelo tijelo kada vidi prvu kapljicu krvi. Osjeaj udnje, gladi. Osjeaj slasti. Predatorski instinkt, instinkt lovca koji u drugome vidi lovinu. No, tjei ju to to osjea samo u snu. U stvarnosti, niti jednom nije osjetila sladostrae na prizor krvi. Budna, vidjevi krv, nije osjeala nita - ni uzbuenje ni strast ni strah. Zato? Tina odlui prekinuti takve misli. Pogleda na sat i vidi da je pet ujutro. Nije za tu informaciju niti trebala gledati na sat. Taj san, koji se ponavljao ve etvrti ili peti puta u zadnja dva mjeseca, nije brojala, ali je osjeala da je vrlo est, uvijek ju je probudio tono u pet. Tina zna da vie nee zaspati do zore, a raditi neto, znailo bi probuditi majku. Probuditi majku, znailo bi probuditi njenu zabrinutost, a majina zabrinutost sa sobom povlai mnotvo pitanja na koja je teko dati odgovore, barem one istinite, a Tina ne zna lagati, radije preuuje. Da Teodor ivi s njima, bilo bi joj puno lake. Tada bi imala sat, sat i pol za leanje u krevetu, dok se on ne probudi i krene, po svakojutarnjoj eljeznoj navici, u pekaru po peciva. No Teodor ne ivi vie s njima, a i bolje je tako, pomisli. Njen ouh, Teodor, nestao je bez rijei oprotaja i majku je to skoro slomilo. Bez povoda, bez objanjenja, barem s njene toke gledita posve nerazumljivo, on je samo iezao. Poput nekih ljudi. Mamine prijateljice dugo su je tjeile. Priale su joj da je jedan ugledni zagrebaki sudac otiao ispratiti prijatelje, na stubite, i vie se nikad nije vratio. Drugi je otiao u duan po cigarete, i nestao. Ba kao Teodor. Majka je alarmirala policiju, ali ona se pokazala posve nezainteresiranom. Sastavili su zapisnik i slegnuli ramenima. Tina je znala zato je Teodor nestao, ali nije to majci mogla rei. Kako da joj ispria da je, kad je one strane noi morala stati pred lice Elektorskog suca, sa stravom i zaprepatenjem, ustanovila da je to Teodor? Njen dobri ouh, koji je od mana imao samo preveliko razumijevanje i osjeajnost prema njenim problemima? Da je ba on lik koji kontrolira pravila igre, koji odluuje o tome moe li se regrutirati novi lan. Da je upravo on izbornik koji pronalazi novog lana i usmjerava ga u klan za koji on procijeni da treba. Ipak, s Teovim nestankom, dogodilo se i neto malo manje udno, ali
5

dobro. Nestali su majini problemi s bankom i njen salon mogao je ponovno raditi. U pozadini te odluke bilo je, dakako, njeno stupanje u klan. Ali to opet nije bilo besplatno. Zagreb se pretvorio u grad pun praznih poslovnih prostora. Banci je bilo bolje da majku cijedi na sitno, polagano, nego da je uniti u mahu i da onda nema vie nita od nje. Tini je nekako palo na pamet da je to vrlo slino klanovima, regrutacijama, opscenim ritualima - sve je to borba za mo, za isisavanje ivota. Majin salon ponovno je proradio, no majka je i dalje ostala zabrinuta jer muterija je vremenom bilo sve manje. Zato joj Tina nije zadavala brige, kola je ila sjajno. Prijemni na fakultetu poloila je meu najboljima. No, na fakultet ju je, poput neeljene sjene, dopratila i Danijela. Danijela koja ju je oboavala u gimnaziji. Barem se tako na poetku inilo. Danijela koja ju je htjela uvui u svoj klan, koja joj je htjela zariti zube u vrat kad se pridruila Crvenim jastrebovima. Danijela nije mogla podnijeti Tinino pribliavanje Crvenim jastrebovima. Izmeu klanova uvijek vlada netrpeljivost ili jo gore, kao u ovom sluaju, ljubav preraste u mrnju. Klanovi se mrze. Ne pokazuju uvijek svu tu mrnju, ali ona je svima dobro poznata. Oni se bore na ogranienom teritoriju, za svakoga lana. Borba je neprestana. Vei klan, izgubi li puno lanova, postaje manji. A to znai i slabiji. S veim ansama da nestane. Da zauvijek iezne. Nepisana pravila, jaa od zakona, kazuju: ne druite se s lanovima suprotnog klana jer to znai da ste jednom nogom uli u njihov svijet. Da ete prihvatiti njihove nagovore. Da ste, za poetak, jednim dijelom, izdajnik. A tko je izdajnik jednim dijelom, postat e to svim svojim biem kad-tad. I to treba sprijeiti. Nije zato dobro da vas vide s nekim iz drugog klana. Nije pametno da odete s nekim. Tad vas ekaju prijezir, mrnja, odmazda. A Tina je otila. Od tada nije progovorila ni rijei s Danijelom. Sad na fakultetu osjea njene poglede pune mrnje, ali joj ih s jednakom mrnjom uzvraa. vrstim pogledom koji govori znam to misli. I ponekad stvarno moe osjetiti to misli, a ono to osjea je ista mrnja. Ali i strah. Zato Danijela uvijek prva skrene pogled. Ima tu jo neto. Monkey jo uvijek nije izaao iz ludnice u koju su ga spremili Danijela, njen otac i svi ti Skarabeji, mrani klan o kojemu ona jo uvijek ne zna previe, ali posve pouzdano zna da su moniji od Crvenih jastrebova. Od njenog klana, kojemu pripada otkako je popila kale krvi. Izuzev onog stranog pojaavanja svih njenih ula, Tini se od tad nije dogodilo nita posebno. Poela se sastajati s jastrebovima, naroito sa Sonjom, koja je postala njen protee. Crvenokosa Sonja, 19-godinja
6

studentica neega - nitko nije znao tono rei ega, osim da je rije o privatnom fakultetu - bila je alfa enka. Malo gothic, malo rock imagea, odijevala se naizgled neupadljivo, u traperice i kone jakne i izme, no iako je ta odjea odudarala od elegancije Danijele i njezinog klana, ustvari je i to bilo iznimno markirano i skupo. Snaga njene posebnosti ogledala se i u rijetko elegantnom nainu na koji je hodala, neujno poput make, otmjeno poput kakva supermodela. Sonja je esto komunicirala s liderom jastrebova, ali Tini je ostalo nedostupno saznati tko je tajanstveni ef. Klan je pred njom jo uvijek imao tajne, prirodne i razumljive, jer je Tina jo bila regrut. Iako je ispila kale, novi Elektorni sudac, koji je trebao potvrditi njen prijam, nije bio izabran. Tini je imponiralo i to to Sonja, poput ostalih lanova klana, vozi motor. To je djelovalo tako mono! Sonja je odmah zavoljela Tinu, a umjesto inicijacije u klanovske tajne, tek ju je vrlo esto, ispitivala kako se osjea, koje promjene doivljava. No, tajne klana nije joj otkrivala. Klanovi uvaju tajne pred ljudima. Izdaju kanjavaju smru. No, s obzirom na mali broj lanova i velike turbulencije u drutvu, mnogi vampiri osnovali su brane zajednice s ljudima i uspjeli pobjei i sakriti se od svojih klanova. To jo vie pojaava potrebu za utnjom. Sonju je zanimalo sve o Tininoj majci, ocu, Teodoru, baki, no Tina na ta pitanja nije htjela odgovarati. Jednom je prilikom Sonja skoro iskoila iz kontrole. Znai, nee mi rei nita o baki? Ne, rekla je Tina. To me ne ini sretnom. Ba me briga to nisi sretna, pomislila ja Tina. Ba me briga. Ionako me ne priznajete kao pravog lana pa ako vi nemate povjerenja u mene, nemam ni ja u vas. Iako, nasmijeila se Tina sama za sebe, danas je taj dan. Tina ponovno ustane iz kreveta. Danas Monkey izlazi. Konano, pomislila je s olakanjem i osjeajem radosti u tijelu. Jesu li to Jastrebovi sredili? Imaju li takvu mo i sposobnost? Toliko je gnjavila Sonju za Monkeyja, da je najradije vjerovala da je rije o tomu. Nije ga vidjela dva mjeseca. Nedostajao joj je taj momak uvijek spreman na okraj, pravdoljubac. Monkey je opaki individualac. On ne vjeruje u klanove, u skupine za uzajamnu potporu, u kolektive. Vjeruje, snano, u slobodu osobnog izbora. Izbora izmeu dobra i zla. Izmeu sluenja moi i sluenja istini i pravdi. On ne misli da je za ovo drugo nuno dobiti neku nagradu. On vjeruje da je dobro initi dobro, bez obzira na ishod, cijenu i konani rezultat. On je spreman leati u ludnici ako to moe spasiti nju. Ima takvih ljudi na ovome svijetu, pomisli Tina. Konano, mnogi misle da se dobro uvijek vraa zlim, da dobri i poteni uvijek nastradaju, a nije ba tako. Evo, i Monkey e izai. Je li to traio? Nije. Je li to dobio? Jest, njenu doivotnu zahvalnost.
7

Jastrebovi su zabranili Tini posjete. Bojali su se da on zna neto, strepili su da on zna puno. A on je znao sve. To je moglo biti pogibeljno. Tina nije ila kod Monkeyja, no svakog je dana zvala njegove roditelje. Slala mu je poruke preko njih, pozdravljala ga, slala mu katkad sitne darove. Monkeyjev otac, razoarani stari ratnik, uvijek je bio ljubazan prema njoj. Ali nikad joj nije uzvratio pozdrav. Niti jednom. Znala je i zato. Monkey je bio ljut jer je izabrala, ne radi sebe, nego radi njega. Jer se odrekla slobode izbora. Jer joj duguje zahvalnost. Jer je negirala njegove principe. Monkey je sam izabrao doi u ludnicu, a sad je iz nje izlazio njenom voljom. Teko je shvatiti Monkeyja, mislila je Tina, iako je nekako duboko u sebi znala da je, moda na udan i sulud nain, ali ipak, u pravu. Mogue je, pomislila je, da ju Monkey ne pozdravlja i zbog Maksa. Osjetio je da je njega i Tinu vezivalo i neto vie od prijateljstva, moda. Moda? Ne, ipak je odmahnula glavom. Ne, ne moe biti to, pomisli, osjetivi, na neki udan nain, u bljesku, kratkotrajno, da joj je krivo to Monkey nije ljubomoran. Kao da ju nije gledao kao enu. Vie kao dijete, sestru, prijateljicu? Kako god, nije joj se to dopalo, ali je odmah odbacila te misli koje su je uznemiravale. Ustane i pone se spremati. Mama je tek ustajala. Bilo je neto prije sedam sati ujutro. Na brzinu je pozdravila majku koja je nije stigla ni upitati kamo ide. Izlazei iz kue, Tinu je privukao jak prizor. Bilo je moda tek oko sedam i pet, a vani je, oko kontejnera za smee, eprkala ena, traei boce. Bila je okrenuta leima, no osjetivi Tinin pogled na potiljku, okrenula se. Tina se zaprepastila. Prepoznala je gospou koja je neko dolazila k mami na frizuru, barem jednom mjeseno. Gospoa Kara, legendarna profesorica matematike iz novozagrebake gimnazije, ena koja je odgojila generacije uenika. Bila je stroga, ali potivana profesorica. I gospoa Kara prepoznala je Tinu. esto ju je, dolazei na frizuru, znala pomilovati po glavi, katkad joj darovati okoladicu. Postiena, sagnula je pogled. Mora da je to straan osjeaj, pomisli Tina, a onda se sjeti da su jo nedavno ona i majka stajale pred slinom opasnou. Da je salon bankrotirao, da ga je banka uzela, od ega bi ivjele? Moda bi i one morale skupljati plastine boce. Uas. Tina se napravila luda i nastavila dalje. Jutro je bilo lijepo, prozrano, sunano, idealno za pjeaenje do Vrapa. I to je djelovanje Kalea krvi. Ta blistava energija. Snaga za maraton. Eksplozivna brzina.
8

Posve nenormalna snaga i energija. Na sreu, osjeti koje ima nou, danju nisu intenzivni pa ne osjea sve te mirise i zvukove... kao neka stara Tina. Doavi u Vrape, Tina ugleda poznatu priliku u majici s kapuljaom, hoodici, trapericama i martama. Frajerski, leerni hod. Stari, dobri Monkey. Ali - neto ju je zapanjilo. Bivi elavac imao je gustu, crnu, blago kovravu kosu. Monkey s kosom!? Kao da je tu novi ovjek. Gdje je nestao onaj elavi grubijan, stalno na korak do zatvora ili popravnog doma. Tina pomisli na trenutak: Hm, moglo bi se rei da je zgodan. Monkey pogleda Tinu i licem mu se razlije osmijeh, koji na trenutak podsjeti Tinu na osmijeh njezinog oca. Long time no see, ree joj Monkey leerno kao da nije tako dugo u ludnici, doetavi do nje. Tina mu se bez rijei baci u zagrljaj, osjetivi beskrajno povjerenje i sigurnost. Ej, ej, smiri se, ree Monkey. Pa samo sam malo bio u ludari. Ionak zna da sam lud, ree, nastojei ostaviti utisak frajera iako je na trenutak ipak osjetila neko podrhtavanje u njegovom glasu. Tina se odmaknu, osjeajui da e joj potei suze. Kaj, sad e se rasplakati kao zadnja plaipika, ree Monkey, smijeei se razdragano i oito potreseno. Ona ga lagano lupi po prstima. Budalo, ree, nasmijeivi mu se. Monkey se naglo uozbilji. Desetak metara dalje, ugledao je visokog mukarca. Bio je vrlo visok, oko 190 centimetara, miiav i irokih ramena, poluduge sjajne crne kose. Bio bi jako zgodan i privlaan da nema slomljen nos. Bio je to Viktor, Sonjina desna ruka, maturant, snagator, platonski zaljubljen u Sonju koja mu je bila nedostupna, to je samo pojaavalo njegovu ionako jaku ljubomoru. Je li ti ono prijatelj? Nije ni saekao da Tina odgovori. ta je pederino, ta gleda, prodere se Monkey krenuvi prema njemu. Viktor ostane stajati na mjestu stisnuvi samo ake. Monkey mu se unese u lice. Tina dotri za njim. Bila je uzbuena, nije bila sigurna to uiniti. Ej, stani, daj, ta ti je, vikala je Monkeyju, no on i Viktor stajali su face to face, kao dva boksaa koji se gledaju u oi prije mea. Znai to su tvoji novi prijatelji, ovakvi pederii, ree Monkey ne pomaknuvi se ni centimetra od Viktora i ne gledajui Tinu. Tina se uplaila da ne otkrije da zna neto to ne bi smio znati. Htjela
9

je zatititi Monkeyja od pogibelji. ak i po cijenu da prema njemu bude gruba. Kretenu, to mi je prijatelj, daj odjebi, ree Monkeyju. U tom tenutku, sa strane im je pritrao stariji ovjek. Galama je ubrzala njegov dolazak. Pogrbljena, poluelava figura, s hrpom papira u ruci. Monkeyjev otac, kojemu je u ruci oito otpusno pismo i ostala papirologija iz bolnice. Sine idemo, povue ga za ruku. Nije ga zanimao sukob, samo je htio izvui sina. Suvie je gubio, suvie je pretrpio u ratu i poslije, bio je suvie razoaran, da bi ulazio u, oito nepotrebne, sukobe. Monkey se na trenutak opusti i okrene. Hladno pogleda Tinu. Nai me kada e ti trebati pravi prijatelji, a do tada me zaboravi. Potom se ponovno okrenuo prema Viktoru i lagano trznuo ramenom kao da e ga udariti. Viktor samo pomakne za milimetar glavu, lagano trepnuvi. No to je Monkeyju dovoljno za slavodobitni osmijeh. Do tad mi se ne javljaj, ree hladno Tini, pokupivi se sa starim prema stajalitu taksija. Tina ostane s gorkim osjeajem. to, sad me i pratite ? Viktor joj nije odgovorio na pitanje. Rekao je samo: Treba te Sonja, odmah.

10

Vonja kroz grad bila je uzbudljiva jer je Viktor pokuavao juriti cikcak izmeu automobila. Valjda mu se strano urilo. A moda mu je samo bilo neugodno zbog naina na koji se suoio s Monkeyjem pa je sada nastojao glumiti motoristikog asa. to god je mislila o njemu, Tina se nije bojala jer je bila sigurna da su svi Jastrebovi dobri vozai motora. Tkalieva je bila puna dokonih etaa. Masa ljudi zaposjela je kafie. Prizor iz normalnog ivota natjerao je Tinu na razmiljanje o gubitku spokoja. Je li joj sve to trebalo? Je li to mogla izbjei? Onda je odagnala te misli. Pogleda po Tkali. Nije mogla ne uoiti da veina gostiju na terasama pije neka skromna pia, najee kavu i vodu, koju dugo, dugo cuclaju, nastojei sauvati vanjski smisao posjete kafiu. Novca nema, svi su u banani, ovjek to nikada ne bi mogao zakljuiti gledajui sve te zgodne ljude ovako na prvi pogled. Sonja je sjedila u kafiu nedaleko od crkve koju su koristili kao ulaz u svoj dio tunela. Crkva svetog Ivana Krstitelja, na Novoj Vesi, nastala na mjestu nekadanjeg templarskog hrama, kao bogomolja templarskog reda koji je u sjeverozapadnoj Hrvatskoj prije nekoliko stoljea bio izuzetno jak, da bi zbog sukoba s Papom nestao preko noi, bila je povezana mreom podzemnih tunela koji su se prostirali, poput nekog dinovskog labirinta, ispod znaajnog dijela stare jezgre Zagreba. Klan je tunele poznavao kao svoj dep. No iako je Tina pristupila klanu, jo nijednom se s njima nije spustila u tunele. Razmislivi malo, sijevnulo joj je kroz glavu kako ih nikad nije vidjela da ulaze u crkvu u kojoj su Monkey i ona, bjeei pred potjerom Skarabeja, otkrili prolaz u tunele. Odnosno, izlaz iz njih. Iz misli ju je trgnulo Sonjino pitanje, upueno prije pozdrava. Oito je bila bijesna. Zato mi nisi rekla da e ii vidjeti Monkeyja? Tina, nisam to oekivala od tebe. Nije ti pametno kriti takve stvari jer to navodi na sumnju. A zato ti meni nisi rekla da me pratite, uzvratila je Tina protupitanjem, i dodala: i to navodi na sumnju, ali moju. Uostalom, niste li trebali znati da Monkey izlazi, naroito ako ste ba vi sredili da ga puste? Tina je govorila tiho, ali bijes nije mogla prikriti. Nije ni pokuavala. Bila je ljuta jer su oko nje pruili mreu koja ju je smetala i inila posve neslobodnom. Potpuna kontrola bila je neto emu se ipak nije nadala. Sjetila se Monkeyjevih rijei, iz ludnice, o klanu. K vragu, ako pripada klanu, zar je to doista tako obvezujue, tako nepromjenjivo i tako vjeno ? Guio ju je taj osjeaj, ta nova spoznaja o neslobodi koju nosi pripadanje. Neslobodi koja daruje mo. Iako je Sonja razgovor zapoela kao lider, kao onaj koji ispituje i kojem se svi pokoravaju, bijesni Tinini odgovori naveli su ju da promijeni taktiku.
11

Tina, smiri se, rekla je s laganim smijekom, gledajui u Tinu snano sugestivno. Najbolje je, i sama si svjesna toga, da Monkey nita ne zna, uostalom, on je jedino tako posve siguran, zna da je tako? Rekla je to vie kao pitanje nego kao konstataciju pa je Tina odmah bila svjesna kamo razgovor vodi. Sonja je ispipavala koliko Monkey zapravo zna o njima i njihovom svijetu. Zahvaljajui vama neu moi kontaktirati s njim, odgovori Tina, nastojei staviti do znanja da nije nita manje histerino ljuta, i da ju Sonjine reenice nisu spustile. Dodala je: Osim ako on to bude elio. Monkey, naime, nije elio da se Tina rtvuje za njega ulaskom u klan. Ljutilo ga je to. Shvativi da je u situaciji koja nadilazi njene mogunosti kontrole, Tina osjeti laganu vrtoglavicu od bijesa, pri emu su joj ivci poeli titrati, kao onda kada je u koli prvi puta ula to Danijela misli. Uspjela je potisnuti emocije. No, uslijedilo je novo pitanje koje ju je iznova razjarilo, dovevi je do zakljuka da klan eli znati sve ne samo o njoj i Monkeyju, nego apsolutno sve o povijesti njene obitelji. Radoznalost je ila do nevjerojatnih detalja. Zato nam nee nita rei o bakinoj kui? I tko ti je otkrio zato si izabrana, upitala ju je Sonja. Zato vas to zanima, odgovorila je Tina, nastojei ostati suzdrana. Vrtjela je po glavi razgovor s fra Branislavom, koji joj je otkrio brojne kljune tajne: nju su izabrali jer je dovoljno jaka da moe preivjeti pretvaranje u vampira. Kao i svaka vojska, oni trebaju nove regrute, ali tek rijetki preive test: ostali, slabiji, umiru. Iako ih je malo, uvijek su na mjestima na kojima kontroliraju svijet. I to oduvijek i uvijek iz sjene. No nije samo to razlog, vampir se postaje roenjem tako da se ne mogu razmnoiti. Tek rijetki ljudi mogu podnijeti mijeanje svoje i vampirske krvi te poprimiti neka svojstva vampira. Veina ih umire od toga. No oni rijetki, koji to mogu podnijeti, nee u prvoj generaciji poprimiti sva svojstva vampira. Zato i meu njima postoji hijerarhija i meusobna borba za dominacijom. Svi vampirski klanovi nastavio je, imaju zajedniki zakon, a jedan od tih zakona zaklinje ih da ne otkrivaju tko su. To je tvoja mo. No budi sigurna, kada su ljudi u pitanju, svi klanovi su ujedinjeni protiv njih kao zajednikih neprijatelja. Moe trgovati. Ali znaj ovo, doda, sigurno e te nai, povrijediti nekoga od tvojih. Upamti: moni su i ima ih svugdje. I nemoj zaboraviti, izdat e te oni u koje najmanje sumnja, oni koje voli. Tako sam ja izdao tvog oca. Iz misli ju je opet trgnuo Sonjin glas. Zanima nas zato jer je vano, zato jer si sada dio nas i zato jer meu nama ne smije biti tajni. Da? A zato onda ja ne mogu nita doznati od vas ? Tina se nije predavala. Nije bila sigurna da e od Sonje iscijediti bilo kakav odgovor, ali je odmah shvatila da joj je napad najbolja obrana. A moda ipak neto i dozna...
12

Zato jer jo nisi spremna. Jo nisi potvrena od elektornog suca, uzvrati suho Sonja. Elektorni sudac brine se da se utakmica izmeu klanova odvija po zakonu. Regrutacija mora biti dobrovoljna, inae je nevaea. No, prijevare se, kao i u obinom svijetu, ne otkrivaju posve lako. Elektorni sudac mora vidjeti kakva svojstva posjeduje svaki kandidat. Je li podoban, ima li mrlje, moe li preivjeti, moe li se na njega raunati... Klan u koji bi dospjeli kvarni kandidati, bio bi osuen na slabljenje, a moda i propadanje. Nije teko pomisliti da ne moe jedan pojedinac dovesti do nestanka klana. No, to je greka. Moe! Vaan je svaki pojedinac jer moe biti fatalan, na ovaj ili onaj nain, zato je potivanje pravila uvjet opstanka. Zato su svi pod prismotrom. Zato to je sve rat, a u njemu pobjeuju samo disciplinirani, snani, spremni, oni u ijim redovima nema izdajnika. Tina je tada dobila neto to nije oekivala. Ponudu da postavi pitanja. Ali dobro, da ne misli da ti ne vjerujem, pitaj, ree Sonja, najedanput posve otvoreno.- to te zanima? Ni sama ne znajui zato, Tina ju upita ono to ju je najvie kopkalo: Zato u vaim prostorijama pie: Mrtvi mogu vidjeti. Sonja je nasmija. Tini se uinilo kao da je odahnula. Nita, bez veze, zvui cool i dobro, kao u filmovima, ree Sonja. Ipak, Tina je nepogreivo osjetila da Sonja lae. Natpis se ponavljao preesto da bi bio samo prazna parola, namijenjena impresioniranju mase. Osjeti kako ju hvata srditost, vrtoglavica, kako se srditost pretvara u neto nalik svjesnoj nesvjestici, no ovoga puta odlui pustiti da do kraja potee njezinim ilama. U mozgu su joj se poele oblikovati rijei reene Sonjinim glasom. Tina je vidjela da joj se usne ne miu, no u djeliu sekunde Sonjine rijei ule su se u njenoj glavi. Nisu bile kristalno jasne, ali Tina je razabrala sve tri rijei, bez ikakve sumnje. Knjiga, mo, mrtvi... Onda je pustila da ju nesvjestica zahvati jo jae. ... onaj koji vidi e uskrsnuti mrtve koji spavaju... Tina osjeti kako joj se potpuno zamrailo pred oima. Na trenutak, koljena su joj zaklecala kao da e pasti. Tijelo joj je krenulo prema naprijed, u sunovrat. Sonja ju je uspjela prihvatiti, a izraz brige obuzeo je njeno lice. Jesi dobro? Nije mi nita, ree Tina, dodavi da loe spava radi svih mirisa i zvukova koje uje, a i do sada je dan bio uzbudljiv jer je Viktor skoro napao Monkeyja. Sonja upitno pogleda Viktora. Viktor je, umjesto da kae kako je bilo obrnuto - Monkey je napao njega - samo kimnuo glavom i procijedio: Da, bilo je uzbudljivo. Tina je bacila oko na Sonju i odmah vidjela ono to je i slutila: po
13

Sonjinom izrazu lica bilo je jasno da joj nije povjerovala. Ni njoj ni Viktoru. Sonja ju je gledala rendgenskim, ispitivakim pogledom, stisnutih usana. Ali Tina je znala da moe izdrati. Pritom se zarekla da joj nita nee otkrivati dok ne bude sigurna u njih, dok joj se ne povjere jer ni sama ne zna to moe dovesti u opasnost Monkeyja, mamu, bakinog brata fra Branislava, dodue njemu nita ne duguje, ili nju samu. Tina pomirljivim tonom ree da je stvarno umorna. Ako ste gotovi, ja bih ila, procijedi. Tina, obrati joj se Sonja pomalo sveanim glasom, pa nastavi, uskoro dolazi novi Elektorni sudac. To sam ti zapravo htjela priopiti. Mi bismo te do tada trebali temeljitije pripremiti za sve to te eka. Podosta toga zna, neto nasluuje, ali mi emo se ve pobrinuti da sazna sve to mora. No, ti mora suraivati s nama. Mi moramo imati vie povjerenja, meusobno. Naveer bismo se trebale vidjeti, zakljui ona. Nema problema, uzvrati Tina. Odgovara li ti naveer, kod crkve? Da, rekla je Sonja. I upamti, vie povjerenja, ree, uputivi joj znakoviti pogled. Tina pomisli to vrijedi i za tebe, no odlui rei tek ok. Nakon toga, uputila se Tkalievom. No, ipak je skrenula na stube koje vode do Gornjeg grada, prolazei kraj ulaza kroz koji su ona i Monkey prvi puta provalili u tunele i zavrili u dvoritu Maksove i Danijeline kue. Kako bi bilo dobro probiti se kroz tunele do Maksa, sijevnu joj kroz glavu. To bi napokon bilo neto lijepo. Nasmijeila se na tu misao. Bolje je ipak da hodam, pomislila je, jer ju je poeo pratiti snaan osjeaj da ju netko prati. Tko god to bio, praenje bi mu u tunelu bilo samo lake pa zato mu olakavati? Tina i Maks imali su mjesto na kojemu su se redovito sastajali. Bila je to klupica na Tukancu, visoko u umi, na mjestu koje nije bilo pretjerano dostupno oima radoznalaca, koje je, naroito nou, spreavao i mrak i dubina ume, koja nije bila sasvim ugodna. Iako joj nitko nije zabranio da se via s Maksom, Tina je znala da se to nikome ne svia pa joj je tajnovitost ume odgovarala. Uostalom, Maks joj je na vrijeme objasnio zato to nije dobro. Druenje razliitih klanova bilo je deklarirano kao opasnost. Manji klanovi nastojali su privui pripadnike veih, a to je za ove bila izravna opasnost. Vei su to isto inili malima, ugroavajui ih jo snanije. Dvije zavaene obitelji ne trpe meusobna ukrtavanja. Zato je i Maks svojima preuivao da via Tinu, iako mu se inilo da Danijela zna za to. Tina i Maks zato su se sastajali u udna vremena; u podne, ujutro, nikad na javnim mjestima. Tini je to smetalo, ali to je njihovoj vezi davalo ar zabranjenog. ak su i u kino odlazili odvojeno. Obino bi ona ili on sjedali na ve unaprijed kupljene karte tek nakon to je film ve poeo. Takoer bi, iz predostronosti, jedno od njih otilo iz kina prije nego film zavri.
14

Tini nije smetalo to je propustila poetak ili kraj filmova, mada ih tako nije najbolje shvatila. Dranje za ruke u mraku dvorane i strasni poljupci ionako su zasjenili sve to se dogaalo na ekranu. Ma kako dobro bilo... ekao ju je na klupici. Odmah mu se bacila u zagrljaj. Poeli su se strasno ljubiti. Potom su se uhvatili za ruke i utei etali. Tina je cijelo vrijeme osjeala ljubav i elju, a nemogunost da budu zajedno razdraivala ju je i uzbuivala. Kad se vidimo, zapitala ga je, s osjetnom tugom u glasu. Javit u ti se, rekao je Maks. Instinkt joj je govorio da e se dogoditi neto udno, moda opasno po nju. Rastajui se od Maksa, krajikom oka skrenula je umjesto prema Ilici, prema Jabukovcu. Potom je krenula kroz park, a zatim u jednom trenutku jednostavno mugnula i sakrila se u grmlju. U grmu je uala minutu, dvije, tri... Osjetila je kako joj srce lupa od uzbuenja. Bila je ljuta, moda ak bijesna, po tko zna koji put u zadnje vrijeme... Nakon nekog vremena, ugledala je Viktora kako smirenim korakom koraa putem kojim je i ona ila, napeto ju traei pogledom. Tina pomisli kako bi mu mogla skoiti na lea i zariti mu zube u vrat. Ta misao ju toliko prome da je gotovo mogla osjetiti njegovo meso i kou na zubima. Da mu skoim za vrat, pomislila je. Ipak, brzo je odustala od te zamisli jer joj se uinila suludom. Ostala je sakrivena u grmlju, gledajui kako ju on zbunjeno prati pogledom, zaputivi se napokon prema gore, putem kojim je ona ila, Tina prieka, a zatim se izvue iz grmlja i potri prema Ilici. Na uglu kod kina Tukanac ugleda Viktorov motor. Znai znao je kuda ide, pomisli. Sigurno ju je i vidio s Maksom. Bijesno srui njegov motor i prije nego to ju je itko mogao zaustaviti, potri prema Ilici i uskoi u tramvaj. Cijelim putem do kue mislila je o tome kako ju Viktor prati. Pomisao na to kako vjerojatno netko stalno motri na nju ponovo ju ispuni bijesom. Osjeala je potrebu da stane pod tu, da ispere sve te negativne emocije sa sebe, ali da ispere i uzbuenje od Maksovih poljubaca. Doavi kui, ugleda otvorena vrata. Pomisli kako je mama dola iz salona po neto doma, ali nije zatvorila vrata. No, uavi u stan, osjeti da neto nije u redu. Otvorivi vrata svoje sobe ugledala je potpuni nered, kaos, razbacane stvari, prevrnut madrac, otvoren ormar i razbacanu odjeu. Prvo to je uoila u ormaru, bilo je da je bakina krinja nestala. Prokuhala je od ljutnje. Pomisli na Sonju, Viktora... Danijelu. Na brzinu pregleda stan i shvati da u drugim sobama ustvari nitko nije ni bio. Znai, ciljano su doli po bakinu krinju. Ali nitko ne zna za nju.
15

Kod vrata ugleda slomljenu bravu. Sjeti se kako su Monkey i ona prvi puta provalili vrata tunela. Monkey zna za sve. Osjeti ogorenje i ljutnju zbog izdaje, ali odmah otkloni tu pomisao. Ne, nije Monkey. Ali mogao je. Odlui da ga jednostavno mora pitati. Suoit e ga s tim, znat e ako joj lae.

16

to e rei majka kad vidi ovaj kaos, pomislila je Tina, upavi, na krae vrijeme, u oaj. Prizor ju je posve smeo. Ako majka doe i vidi ovo, postavit e joj sasvim logina pitanja: zato je provaljeno ba u njenu sobu i ba u njen ormar. Kakva se tu dragocjenost moe kriti? Nikakva, to je tako jasno. Dakle, majka bi poela sumnjati da Tina ima neki skriveni ivot. Nikad joj, dakako, ne bi palo na pamet ono to se uistinu zbiva, ali sve su druge opcije bile jednako loe. Droga, prostitucija, kriminal, veza s nekim iz podzemlja... sve podjednako uasavajue. U toj konkurenciji, pomisli Tina, vampirski klanovi djeluju jo relativno najpitomije. Ta ju je misao nasmijala, a onda joj je mozak poeo raditi munjevitom brzinom. Pomislila je matematiki: prvo - moram ovo spremiti, drugo moram srediti bravu, tree - imam malo vremena, etvrto - sve mora biti kao i prije, peto - moram smisliti neko uvjerljivo objanjenje za bravu. Znam, rei u joj kako sam slomila klju, to se dogaa... Brava je stara, zaglavio se, i krc... Tina se prestravila mogunosti da izmeu nje i majke zavlada nepovjerenje. Tek bi to bio uas. Sjela je za raunalo i Googlala dvije rijei: bravar + Trenjevka. Nije se puno kolebala. Okrenula je prvi broj koji joj je Google ponudio. Blagoslovljeni Google, pomislila je. A sad moram biti bra od svjetlosti. Srea u nesrei bila je to to je majka obino iz salona dolazila u stan kasno naveer, pogotovo sada kada se borila za svaku muteriju. Brzinski se bacila na spremanje sobe. Elementarna forenzika: vidi se da je znalaki provaljeno. Struno je pretraena. Monkey to sigurno ne bi napravio. Dodue, hm, Monkey jedini zna za bakinu krinju. Je li mu ikada rekla gdje ju dri. Ne ba. Ali zar ne bi lopov prvo pogledao u ormar ako je traio krinju? Ili moda nije znao to trai. U svakom sluaju, krinja je jedino to je nestalo. Jedino koga sigurno moe iskljuiti je Viktor, on ne bi stigao do stana prije nje, ispreturati sobu i nestati. Rije srea nije, meutim, predugo titrala u njenoj glavi. Zaboravila je na nju im je, nakon kratke i histerine zvonjave, ugledala lik bravara. Kakav uas! Lik je iscurio iz filmova strave. Tip je, moe se slobodno rei, odvratno debeo, ili ne, on ak nije ni tako strano debeo, on je naprosto jak i trbuast, ali je sav mastan, zaputen, s nekom prastarom konom torbom punom alata, dolje obuen u donji dio trenirke, a gore u kariranu koulju... Lo dojam pojaavale su nezgrapne cipele na nogama, stare valjda sto godina. Glava? Medvjed, a na medvjeoj glavi smijene metalne naoale za vid koje su mu davale izgled rune i opake ptice, neke sove kukuvije...
17

Hm, u ovim okolnostima moda je neskromno oekivati filmsku zvijezdu, pomisli Tina, bitna je brzina. Bravar je osjetio paniku pa joj je ve preko telefona nabio sumanutu cijenu. im je Tina zaustila prosvjedovati, Masni - tako ga je nazvala u glavi im ga je vidjela - je, mrtav hladan, rekao: onda si vi gospodina u ovo doba naite jeftinijega koji e vam brzo doi, slobodno pa samo vi izvolite, lijepo molim. Smee je osjetilo da sam u kripcu, pomislila je i pristala na cijenu. Je gospodina ovo vam je struno obijeno... Onda se smee dosjetilo da moe uicati jo. Jeste li zvali policiju, mislim, ja bih morao ako niste vi ? Smee odvratno. Tina je sreom imala uteevinu, a medvjed je nastavljao: ...osim ako se moemo nekako drukije dogovoriti. U oima mu bljeska jo vea cijena promjene brave. Koji gad, fuck, koji gad, pomisli opet Tina, misli da sam mala glupaa koju moe smuljati. Hm, smuljati ne moe, ali ucjenjivati moe mirne due, to ga spreava? No, onda kaj bumo? Tinu je to razjarilo, ali uspije se smiriti. Tip izgleda kao da e ga ovo to dvostruko naplauje hraniti bar tri mjeseca. Nekako se suzdri od izljeva agresije. Jebi ga, debeli samo pokuava preivjeti u ovom svijetu, treba svakoga dana hraniti tu bavu slanine koliko to kalorija troi dnevno? - a ovjek vidi glupu klinkicu koju je frka pred njezinim starcima i pokuava iskoristiti situaciju. Bez rijei ode do sobe i iz ladice izvadi napravicu koju joj je Monkey svojedobno dao. Top. Dao joj ga je kad su razbijali bravu na ulasku u tunel. Pukao mi je klju u bravi pa sam je razvalila. S ovim... Tip je malo buljio u napravu pa malo u nju. Top? Jebate pa to vam je iz kamenog doba spravica. Mada, nije loa. Nije loa, to ne... Top je nalik na neki veliki avao, koji ima utor u obliku cilindrine brave. Stavlja se na bravu tako da brava ue u top. im ga zaokrene, sila postaje ogromna, brava se lomi i vadi iz leita... Star je, ali pouzdan. To vam je danas jako rijetko, mljeo je medvjed. - Mislim danas su lopovi jako napredovali, ovo je neto onak za divljake, kao kad sam ja bio mlai. Bi prodali vi to, zapitao je, vrlo zainteresirano. Smee muljatorsko. Tina je tek tada vidjela tetovae na njegovim ruerdama. Plave, amaterske, ili iz JNA ili iz zatvora, pomisli. Ne, to mi je draga obiteljska uspomena, ree Tina, da se ismijavanjem bar malo revanira za guljenje. teta, teta, gospodina, jako dobra stvarica, a rijetko tko je u gradu moe nabaviti i razvali bravu u sekundi, znate. A, da, znate, svata i ja priam. Dok je majstor bravar mljeo, Tini se opet upalio centar za krizna stanja u mozgu. Forenzika.
18

Hm, mogao bi ipak biti Monkey, pomisli Tina. Stvarno bi mogao. Ali zato? Zato. to on ima od toga, on ne eli nita od takvih stvari. Ne zanimaju ga nikakve tajne, uostalom stalno sere svoju mantru: ako eli otkriti bilo kakvu mistinu tajnu, samo slijedi trag novca. Obino je krivac onaj koji ima najvie koristi. I takve gluposti. Moda je to neki njegov sulud nain da me spasi, da me izvue, ali da mi provali u stan, i jo ostavi ovaj drek, ovaj nered... Ne, nije mu nalik. Tina osjeti ljutnju, bijes, ali i neku sjetu to ne moe okrenuti telefon i pitati Monkeyja to misli o tome. Znala ga je jako dobro. Ve kad bi joj rekao ,,halo znala bi je li on u ovo upleten, a uostalom, mogla je raunati i na svoje pojaane osjete. Fuck, morat u ga posjetiti, htio to on ili ne, pomisli. Jednostavno, moram znati odgovore. Nema drugog naina nego da ga vidim. im mu pogleda u oi znat e je li neto skrivio. Uvijek je znala. I nikad joj nije lagao kad bi ga pitala. Jebi ga, takav je: lagao je starcima, lagao je muriji, lagao je skinsima, lagao je svima, ali iz nekog njoj nepoznatog razloga, njoj lagao nije nikad... Bilo je dovoljno da ga pogleda u oi i pita samo tri rijei... to si sjebao? ... da se Monkey postieno namijei i ispria sve, do u najmanji detalj, ma kako stvar bila gadna. A Monkey je u ivotu imao gadnih doivljaja, o, kako ne. Ali nikad joj ih nije tajio. Pritom nikad nije nastojao uljepati stvar, sebe prikazati rtvom okolnosti, izvui se na ovo ili ono. Ne, rekao bi tono kako je bilo. Tina se raznjeila. Dovraga, malo je takvih odnosa meu ljudima. Malo. Ako ih uope ima. Ali u svakom sluaju moram ga pitati, zakljui. Ako nije on, on bi to trebao znati. Moda e ju vie cijeniti ako postupi kao on i kae mu golu istinu. Moda se ak i nee mijeati ako mu to jasno kae. Majka je stigla petnaestak minuta nakon to ju je medvjed oderao za najvei dio uteevine. Dovoljno da se smiri, da zaustavi lupanje srca, da poprimi uobiajen izgled. Kad je majka dola, Tina je ve bila spremna za izlazak. Naminkala se, obukla traperice, tenisice i majicu. Ve je imala spremnu i la, ide na koncert. No, majka je bila klonula od umora. Jedva ju je i primjeivala. Samo se, tihim glasom, poalila: Sve je manje muterija. Da mi je znati tko ih ia? Ue li ljudi zbog ove krize sami iati, kupuju mainice, ili kaj ? udno, Tina, nisam nikad mislila da e ovako biti. Katkad pomislim, rat je bio bolji. Zna, manje je bilo para, svega je bilo manje, ali ljudi su se nekak drali blisko. Bili su topli, pomagali su jedni drugima. Svi smo imali neki vii cilj, preivljavanje i kraj rata, slobodu, mir i ljudi su se voljeli. Imam dojam da se danas sve, ali ba sve, i svatko, gleda samo kroz novac, preko niana, kao u ratu s neprijateljima. I meni se to ini uasno, ree Tina, mehaniki.
19

Majka se potom bacila na spremanje veere, oito puna briga od salona u kojem je provela itav dan. Monkey je ivio u kui na Trnju. Otok kuica sve vie su okruivale moderne, visoke zgrade, no Monkey je uvijek bio nekako ponosan jer potjee iz stare garde proletera s Trnja. Tini je to uvijek bilo smijeno kad bi Monkey rekao proleteri. Kao da je u partizanskom filmu. I Monkeyju je to bilo smijeno. Ali to ga nije spreavalo da sebe prestane definirati i predstavljati kao potomka stare garde proletera. inilo mu se, uvijek, da u toj rijei, koja oznaava ljude koji ive od svoga rada, nema nita nepoteno. Naprotiv. Dok je nad Zagrebom padala no, Tina je sve jasnije osjeala mirise u tramvaju koji ju je vozio prema Trnju. No je ponovno probudila njena ula. U glavi su joj se, kao u nekom loncu, mijeali mirisi znoja, pive, gemita, jeftinih gableca, sa sladunjavim parfemima klinki koje su se uredile za izlazak i veselo avrljale o frajerima. Hm, klinkice, pomisli Tina, nasmijeivi se. Ja sam takva klinkica, samo to vie to nisam. Pomislila je kako vie pripada ovom svijetu, zabrinutim majkama koje se vraaju s posla, muevima koji su zapeli u birtiji pa smiljaju isprike za enu dok se voze tramvajem ili ovim veselim curicama koje pune iekivanja izlaze u zagrebaku no, nego seksi svijetu monih vampirskih klanova, koji fasciniraju moi, elegancijom, borbom... Jasno je osjeala da tom svijetu vie nikada nee pripadati... Sila je kod Palae pravde. Zaputila se prema trnjanskim kuercima, no im je ula u Monkeyjevu ulicu, opazila je rotirajua svjetla policijskih automobila. Taj ju je prizor uznemirio. Kakva no! Najprije zagonetna provala, potom ludi bravar, a sada ova policijska svjetla, ove rotirke koje ne miriu na dobro. Uhvatio ju je istinski strah. Potrala je koliko ju noge nose, umijeavi se meu znatieljnike koji su se okupili i gledali to se dogaa. Ugleda krvave mrlje na ploniku ispred dvorita, a zatim Monkeyjevog oca. U prizoru kakav nije eljela ni sanjati. Dvojica policajaca izvodila su ga iz kue, u lisiinama, na poniavajui nain. Beli je kvartovski heroj. Nalik je na Monkeyja, samo nije elav, ne brije glavu. Beli puta kosu tamo gdje mu ona moe rasti, a to je tek na rubovima. ela mu je u obliku potkove, gola i bez kose. On je razvojaeni branitelj, koji ivi od penzije, ali ne one astronomske, nego obine, male penzije. Beli je etiri ratne godine proveo na ratitu, ali ne eli ba puno priati o tome. Razoaran je i slomljen. Ali Beli nije podrtina, nego puki filozof. Kroz svoje slomove i razoaranja, doao je do neke svoje gorke, ali konane istine koja ga ini stoikom. Lijeio se, i izlijeio, od PTSP-a, alkohola, nasilja i pobuna, a sad, kad je sve to iza njega, Belom se ini da je sve bilo uzalud... Naroito mu se taj osjeaj, vjerojatno, pojaao s lisiinama na rukama. Belog su susjedi bodrili. Oni su ovo doivljavali ne samo kao
20

ponienje, nego i kao poraz, kao smrt idealizma. Zajednikog idealizma. Kao da se nekako sakrio u zavjetrinu i tek rijetko proplamsa njegova gorljivost i hrabrost, kao nekada kada je iao na frontu ili kada je u prosvjedima probijao policijske kordone. Jedino do ega mu je istinski stalo je Monkey, no ini mu se kao da mu ne moe pomoi i kao da Monkey nepogreivo ide njegovim putem. Kao da fotokopira sve njegove loe postupke i zablude. Beli voli Tinu jer je pomogla Monkeyju i jedna je od rijetkih koja se prema njemu odnosila normalno. Susjedi su ogoreno vikali na policiju. Kaj ga kurac vodite, pizda vam materina, kad je pucao na etnike bilo vam je svima dobro, kad vas je branio skupa sa mnom onda je bio dobar, oglasio se brkati debeli tip koji je stajao kraj Tine. Pizda vam materina, on je heroj, heroj, jebem vam mater balavu, vikao je debeli na dva, vrlo mlada policajca koji su izvodili Monkeyjevog oca. Okupljeni znatieljnici odobravali su rijei ljudeskare. Mladi policajci su na trenutak zastali, zbunjeni tim povicima. A onda se stariji poluelavi tip, koji je puio naslonjen na maricu, uputio prema debelom buntovniku. Jebem mu mater uro, nemoj mi radit sranja, rekao je poluglasno, ali ga je debeli jasno uo. Deki samo rade svoj posao. Debeli zausti da neto kae, ali ga tip prekine. I nemoj mi samo srat o svojim junakim djelima, koliko se ja sjeam, pola rata si proveo u kuhinji, a pola u bolnici, dok smo se ja i Beli tukli, sad je glasniji bio tip, oito inspektor, iako je Tini vie liio na nekakvog mesara ili skladitara. Gledao je debelog strogo u oi, a onda malo tie, ali jednako strogo dodao: Uostalom, nemoj da ti malo zavirim u radionicu, siguran sam da mi ne zna objasniti od kuda ti dolazi pola autodijelova. To je debelog dotuklo pa je zautio. No inspektor je odmah dodao. Drat emo ga dan-dva i pustit, zna proceduru. Znam, odgovorio je krotko debeli. On je oito i sam esto prolazio te procedure od dan-dva. Kad se inspektor udaljio, Tina je upitala debelog: to se dogodilo? Oito jo smiren inspektorovom lekcijom, krotko joj je odgovorio da je Beli pucao iz kalanjikova jer su mu trojica tipova napali sina pred kuom. Pucao je u zrak, a trebao je u gadove, dodao je debeli. Znai one krvave mrlje su od Monkeyja, pomisli Tina. A Monkey, ovaj Igor, ta je s njim, upita debelog. Nita, nestao je prije nego je policija dola, ali nee dugo, vidi koliko je krvi ostalo tamo. Mora u bolnicu. Ali Tina je znala vie. Ne, nema anse da Monkey nakon dva mjeseca ludnice zavri u
21

bolnikom krevetu! Radije e iskrvariti u nekoj rupi. No sad postoji jo jedan problem. Ako je Monkey odluio nestati, to znai da ga nitko iv ne moe pronai. Puna crnih slutnji, Tina se vrati na stanicu ekajui tramvaj koji je uskoro stigao. Krenula je na sastanak sa Sonjom, no cijelim putem osjeala je na leima neije oi. Kao da je ula tihe korake iza sebe, ali znala je da, okrene li se, nita nee vidjeti.

22

Tina se opet tramvajem uputila prema centru grada. Osjeala se loe kao malo kad. Toliko se toga zgusnulo u nekoliko sati, i sve, ali ba sve, je bilo loe. U grudima je osjeala teinu, na trenutke joj se inilo da joj se grlo toliko stee da nee moi udahnuti zrak. Pomislila je kako joj nikad nije palo na pamet koliko je disanje automatska stvar, sve dok ne zakripi... Uostalom, sa svime je tako: vrijednost bilo ega ne zna dok ga ne izgubi. Cijeni li to izgubljeno vie kad ga iznova nae? Najee ne. Opet bude sve po starom. Jako je brinula oko Monkeyja. Bilo ju je strah da e zaglibiti u neto iz ega se nee moi izvui, slutnja koju je osjeala po cijelom prsnom kou pritiskala ju je kao uteg. Predosjeala je, mada je osjeaj doista bio maglovit, da to ima veze i s provalom i kraom bakine krinje. Da ima veze s njom. Uostalom, znala je da sve to nije mogla biti sluajnost u jednom jedinom danu. U glavi joj je odjeknula Monkeyjeva reenica, o kojoj do sad nije puno razmiljala: Jednom je sluajno, dva puta je nemar, a tri puta je neprijateljska djelatnost! Uvijek je imao takve izreke. Kad bi ga nakon neke od njih Tina udivljeno pogledala, samo bi se cinino nasmijao rekavi - to ti je iz tog filma ili te reklame ili iz tog vica. Kao da mu je stalo da ne pokae da je pametan... No, nije mogla udahnuti ni zato jer je osjeala da se iza toga svega krije neto veliko i opasno. Neto to moe ozbiljno ugroziti i Monkeyja i njegovu obitelj. I ne samo to, ve i nju i njenu obitelj i sve koje voli. Maksa ponajprije. Prisjetila se rijei fra Branislava, koje su joj esto dolazile u glavu kao runo proroanstvo, kao vizija koja izaziva strah. Povrijedit e one tebi bliske... Sjetila se odmah i drugih rijei: Izdat e te netko blizak. Sve te zavjere, tajne, neobina osjetila, sve joj se u glavi pomijealo u neku udnu masu sastavljenu od straha, strepnje, slutnje. Osjetila je kao da e se sruiti. ini se da je pritom i izgledala neobino loe jer joj je neka smijena bakica ponudila: Sjednite na moje mjesto, djevojko, ini mi se da vam nije najbolje... Hvala vam gospoo, nije mi tako loe, rekla je i otklonila ponudu. Bilo je to prvi put u ivotu da joj se netko ustajao u tramvaju. Bila je sigurna da e na to ekati jo barem pedeset godina. Naroito sada, kada raspolae moima koje nemaju ni vojni specijalci... I jo k tomu, ustala joj se bakica, staraki dom. Jebote, pomisli, ja sam vampir, a bakice mi se u tramvaju ustaju da sjednem, kao da sam invalid. Zasmijana bizarnom ponudom, Tina je sila na Trgu i uputila se
23

prema Tkali. I dalje ju je pratio isti, udni osjeaj. U gomili ljudi koji su visjeli po kafiima ili tragali za slobodnim mjestom u nekom od njih, nije osjeala korake iza sebe. Pa ipak, nekako je znala, bila je sigurna da ju netko promatra. Slutila je da je to Viktor, ali mogao je biti bilo tko. Nadala se samo da nije Monkey. To bi bilo najgore. Za Monkeyja je najbolje ako sad negdje lei zamotan i uukan u krevetu i lijei se. U tom joj je trenutku kroz glavu proletjela misao - sasvim, dodue usputna, i vrlo kratkotrajna - da Monkeyja moda lijei neka djevojka. Dosad nikad nije razmiljala na taj nain. Ono to ju je iznenadilo, jest da ta misao nije proletjela kroz glavu ravnoduno, bezosjeajno, mehaniki - naprotiv, neto ju je trecnulo, osjetila je neku bol po prsima. Drhtaj ljubomore. To ju iznenadi. Ali odbaci tu misao i prije nego to se razvila u njenoj glavi. Radovala se injenici da je odbacila tu pomisao jer joj je stvarala nelagodu, ali ju je i zbunjivala. U daljini je ve vidjela Sonju kako ju eka. Sonja se svojom elegantnom pojavom jednostavno morala izdvajati od ostalih ljudi oko nje. I da to nije htjela, priroda ju je uinila osobitom, linou koja privlai panju. Zraila je karizmom. Vampirskom karizmom. - Jesi li dobro, upita ju Sonja. Jesam, kratko uzvrati Tina. Sonjina idua reenica ju je iznenadila. Znam ta se dogodilo. Zna da su napali Monkeyja, odgovori brzopleto. No, Sonja joj hladno odgovori. Ne, znam da su ti provalili u stan. Kako? Otkud? Sonja se - primijeti Tina - nije ni osvrnula na informaciju da je Monkey napadnut. Naprotiv, Sonja je kao neki policajac, nastavila s pitanjima. - to su uzeli ? Tina odlui rei ono to je Sonja ionako slutila. Uzeli su bakinu krinju. Sonja na taj odgovor tako snano stisne usne, da su pobijelile. Kao da je na trenutak ostala zbunjena i razmiljala to e pitati sljedee. Sonji se takve zbunjenosti ne dogaaju esto. Naprotiv. No, Tina se pribrala i odluila iskoristiti situaciju. Napala ju je protupitanjem. Tko je to uinio? Ne znam, ree Sonja. Uinila se iskrenom. Pa onda nastavi: Moda Skarabeji, ali slutim da nisu, da je rije o neem veem. A tko je napao Monkeyja, upita Tina, lovei Sonjin slabi trenutak jer je znala da e kratko trajati. Sonjini su ivci titrali, vidjelo se da jedva spreava izljev bijesa. Koga briga za njega!? To nema veze s nama... Tina je, meutim, dobro znala da sve ima veze s njima. Jedino je pitanje s kime sve. S Jastrebovima, Skarabejima, nekim treim i monijim? Jo nije uspijevala pohvatati konce. Sonja se uspije sabrati. to je bilo u bakinoj krinji? Tina joj odgovori iskreno. Bile su fotografije, neto bakinog nakita... Vrijednog?, priupita Sonja.
24

Mislim da nije vrijedan, ree Tina. Nije ba biuterija, ali srebrnina i to, moda neto zlata. Svakako ne neto zbog ega bi se isplatilo poduzimati takvu provalu. Bili su i neki moji crtei i sitnice iz djetinjstva, koje je baka uvala. Tini je mozak grevito vrtio slike. Pokuaji da se prisjeti mijeali su se s osjeajem tuge zbog izgubljenih uspomena, koje se, vjerojatno, vie nikad nee vratiti. Bila je i knjiga recepata, sjeti se Tina, pa doda: Takve stvari, zna ve to ostaje iza baka, kae joj, pomislivi tko zna to je ostalo iza Sonjine bake, vjerojatno je jo iva. No, Sonja kimne glavom kao da zna. Jesu li uzeli jo neto? Je li ostalo neto od bakinih i oevih stvari? Tina odmahne glavom. Ne, nisu. Barem koliko ja znam. Na trenutak pomisli na bakine naoale koje su joj bile u depu. Odkada je ispila kale, naoale joj nisu trebale, ali ih je nosila kao talisman. Vjerovala je u to. Baka, baka je ljubav. Ljubav je snaga. Ljubav titi. Bakina ljubav bila je bezuvjetna i, kako joj se inilo, prekogrobna, kao da ju je osjetila. No, pomisli, to sada ionako ne moe biti vano. Odlui ispriati Sonji malo vie detalja. Raskopali su mi cijelu sobu... Da? Da, vjerojatno nisu znali to trae. Da su precizno znali, odmah bi uli u ormar, ili gdje ve, ali su tapkali. Moda su samo htjeli, zbunjivanja radi, ostaviti taj dojam, pomisli, ali onda se sjeti da to sad ionako ne moe odgonetnuti. Zato je tu pretpostavku ipak preutjela. Sonji je na trenutak laknulo. Tina je uhvati u tom trenutku. ta su traili? Sonja, Tini se uinilo iskreno, odgovori: Ni ja ne znam tono, ali je oito neto vrlo vano. Tu zauti, kao da je rekla previe. I kakve ja veze imam s time, upita Sonju. Pojma nemam, ree Sonja. No ovoga puta Tina joj nije povjerovala. Tada se Sonja uozbilji i nastavi: Ali, doznat e im te potvrdi elektorni sudac, onda e znati ono to i ja znam ili barem veinu. A elektorni sudac dolazi i za tri dana trebala bi biti potvrena. Stati pred njega, odgovoriti na pitanja i proi ritual. Sonja se nasmijei. Ne brini, to je samo folklor, vana su pitanja. I vano je da se ovo smiri, sav ovaj mete mogao bi odgoditi tvoje lanstvo, zato se mora povui. A to znai, Sonja ju pogleda, nema potrage za Monkeyjem, nema tajnih sastanaka s odreenim pripadnikom drugog klana, nema bjeanja, nema osvete Skarabejima, nema nieg... Nema nieg. Obina si cura jo tri dana... Tina joj se nasmijei, istovremeno osjeajui da ju neto kopka po mozgu, da joj je Sonja upravo rekla neto to nije mogla znati. Otkuda moe znati da je Monkey nestao? No, Sonja joj prie. Uhvati je za ruke i unese joj se u lice. Tina pokua
25

dignuti ruke, ali Sonjin stisak bio je od elika, gledajui je u oi Sonja prosike: Ovo nije igra, iskesivi na trenutak zube, koji su joj se u polutami Tkalieve uinili kao pravi vampirski zubi. Bio je to prizor kakav nikad prije nije vidjela, ak ni kada se na nju, u onom uasnom trenutku, prijetei kesila Danijela. Sonja ju je drala za ruke elinim stiskom, gledajui je u oi kao da joj eli svoje rijei urezati u mozak. Tina osjeti bol u zglobovima. Osjeti kako bi joj Sonja mogla zdrobiti ruke ako taj stisak potraje. U tom trenutku Viktor je potapa po ramenu i Sonjin stisak, osjetila je veliko olakanje, popusti. Sonja se okrene i udalji nekoliko koraka od Tine. Tina se naprezala svim ulima da popusti nesvjestici i udnom stanju polubudnosti u kojoj uje misli. Ali to nije tako ilo, ta stanja dolazila su sama od sebe, a ne kada bi ona htjela ili kada bi joj trebalo. No Viktor je bio preuzbuen da rijei izgovori pretiho. Tina je dodue ula tek dio: Stigla je poruka i pono. Sonja se okrene Tini i kae joj da ide i da dobro upamti to joj je rekla: Sljedeih dana si obina cura, nema niega i upamti, uvijek te neke oi gledaju.

26

Tina se Tkalievom mirno odetala do Trga. Gledala je, pomalo ljubomorno, spokojna lica ljudi koji su sjedili u kafiima. Nekad je i ona tako ivjela. Ii u kolu ili na faks, itati, ispijati kave, traati, biti daleko od ovog komara... kako dobro, kako daleko! Pedesetak metara dalje, neprimjetno se okrenula. Uoila je da Sonja i Viktor neto raspravljaju. Iste sekunde odluila je ubrzati. Krenula je ustrije, skoro trei. Skrenula je potom na Dolac pa se proetala preko placa, vraajui se drugom stranom do ugla Tkalieve. itavim putem nadala se da nee zakasniti. Dok je s druge strane dola do ugla Tkalieve, ugledala je Sonju kako se rastaje s Viktorom. Sonja je krenula niz Tkalievu. Tina je krenula za njom, nastojei je ne izgubiti iz vida. Nesmetano praenje olakavala joj je gomila etaa u Tkali. Tina ih je doivjela kao jedan masovni, mobilni zaklon. Nastojala je pratiti Sonju tako da, ako se ova ijednom okrene, ako joj bude neto sumnjivo, Tina uvijek bude zaklonjena iza nekog etaa, a osjetna prednost koju joj je davala, Tini je poveala sigurnost. Kad je Sonja dola do kraja Tkalieve i skrenula prema Trgu, Tina je priekala neko vrijeme, oko minute, a zatim dotrala do ugla i pogledom traila Sonju. Pogledala je najprije prema Ilici, ali je tamo nije bilo. Lijevo, prema Gradskoj kavani, isto. Uznemireno je pomislila da ju je izgubila iz vidokruga, ali onda ju je ugledala kako ide prema Prakoj. Odahnula je. Nastavila ju je pratiti. Sonja je grabila prema Glavnom kolodvoru. Tina je drala razmak, hodajui uza zid, nastavljajui sa starom, uinkovitom metodom maskiranja: drei se uz ili iza nekog prolaznika. No, Sonja nije ila na Glavni kolodvor. Doavi do zgrade HAZU, naglo je skrenula da bi potom, na Tinin uas, nestala - u grmlju izmeu zgrade i parkia. Kako u je sad nai, zabrinula se. Ostala sam i bez zatite prolaznika. Vrlo lako moe otkriti da je pratim. Priekala je nekoliko minuta, a onda pregrizla: Idem! I zaputila se na isto mjesto. Paljivo je razgledala parki i drugu stranu Zrinjevca, no Sonje nigdje nije bilo. To je tono ono ega se pribojavala. Sonja kao da je u zemlju propala. No, Tina je znala da nije tek tako mogla nestati. Nakon poetne zbunjenosti, uoila je jedinu loginu toku Sonjina nestanka. Bio je to teki, zahrali eljezni aht. Hm, treba biti Hulk pa ovo dii, pomislila je, no ipak odlui pokuati. Na njeno iznenaenje, poklopac ahta otvorio se zauujue lako. Tini se skoro oteo izdah olakanja, no iz predostronosti ga je zaustavila. Osjetila je pritom ponos zbog snane samokontrole.
27

Ugledala je eljezne ipke, poput stepenica. S donje strane ahta postojao je rukohvat. Uvukavi se u grotlo, Tina je povukla aht natrag, zatvarajui prolaz za sobom. Sad je bila u zatvorenom tunelu. Nekoliko trenutaka stajala je na eljeznim ljestvama, pokuavajui se priviknuti na gustu tamu. U tunelu nije bilo ni trunke svjetla. No, uskoro su se njene oi navikle na mrak pa se Tina poela snalaziti u prostoru. Odmah se poela sputati u dubinu. Dolje su jasno odjekivali Sonjini koraci pa Tina nije htjela ostati bez toga dragocjenog orijentira. Tko zna na koliko se strana hodnik dalje grana pa ako je ne budem ula - mislila je - moda je vie ni na koji nain neu moi nai. Zaustavila je dah i skinula tenisice, osjeajui kako joj hladnoa i vlaga prodiru preko arapa u noge.- No to joj je davalo prednost. Znala je da e zato njeni koraci biti posve neujni. Uputila se za zvukom Sonjinih koraka. Mrani tuneli smrdjeli su po mokrai i izmetu, a unato apsolutnom nedostatku svjetla, Tina je suvereno hodala po njima. to bi bilo da te sad vidi bakica koja ti se ustajala u tramvaju', pomisli pomalo samodopadno. No, u taj as nestali su svi razlozi za zadovoljstvo. Odjednom vie nije ula Sonjine korake. K vragu, pomisli, kako u je dalje slijediti? Tunel se ravao u vie smjerova. U dnu tunela jasno je vidjela prolaz i vrata. To joj se uini loginom putanjom - iako logika s tim zapravo i nije morala imati veze Sonja je, zakljui Tina, mogla krenuti u bilo kojem smjeru. Znai, sad je sve lutrija, pomisli. Pa dobro, curo, hajdemo se onda kockati... Tina se kladila na vrataca. Sigurno je tuda prola, pomisli s nadom. Otvorivi vrataca provukla se kroz njih. Ugledala je iste onakve stepenice. Poela se uspinjati. Uspon je trajao dosta dugo, inilo joj se kao da se penje uz grotlo vulkana. U jednom trenutku osjetila je da je ve iznad povrine zemlje, no uski je prolaz vodio i dalje prema gore... Kamo to ide, k vragu, pomislila je, no onda je shvatila da se nala u nekoj zgradi. Podzemni labirint bio je oito jedini put prema tom mjestu, a ona se nalazila u nekom tajnom hodniku zgrade koji vodi do tunela ispod Donjeg grada. Prolaz je zavravao malim vratima. Na njenu sreu, vrataca su bila odkrinuta. Tina ih otvori i nae se u nekom uredu. Ured je bio prostran, prozraan, namjeten stvarima iz pedesetih godina prolog stoljea. Veliko, neko bogato, neobnavljano, ali isto. Oito je rije o nekoj kulturnoj ustanovi, pomisli, ovo ne izgleda kao odvjetnika kancelarija ili ured nekog bogatog privatnika. Iz susjednih prostorija odjednom su poeli dopirati glasovi. ula je njihov jasan odjek. Eho je, usprkos aptu, odzvanjao kao jeka. Tina otvori vrata ureda i ugleda uzak hodnik koji je vodio do velike sale. Tad joj se upalila lampica.
28

Nalazila se - u muzeju! Samo, kojem muzeju? Tina se grevito pokuala sjetiti svih muzeja koji su u blizini. Ali, nije bilo sigurno niti koliko je to blizu Zrinjevca. Podzemni tuneli, silazak, penjanje, tko zna gdje bi to moglo biti. Mimara? Moderna galerija? No, ovdje nigdje nema slike. Znai, muzej jest, ali nije takav... Onda je shvatila. To je arheoloki muzej. Hm, nisam se daleko odmakla. Ali, zato je Sonja ila podzemnim tunelima, kad je Muzej bio takorei nadohvat ruke od mjesta na kojemu je ula u podzemni tunel. Odlui, ipak, ostaviti ta pitanja za vremena kad ne bude u stisci. Poela se uljati uskim hodnikom, prema dvorani iz koje su se uli glasovi. Zatiena mrakom hodnika, neujno hodajui po podu, uskoro ugleda Sonju. Stajala je s visokim mukarcem, otmjene, prosijede, poluduge kose, s bradicom. ovjek je izgledao vrlo aristokratski, pomalo moda staromodno. Ukoila se. Pokuala se pretvoriti u uho. Do Tine su dolazili manje-vie jasni elementi njihova dijaloga. Provalili su u ormar... nisu bili sigurni... odnijeli su... Sonja je oito priala o provali u Tininu sobu. A to je s onim njenim divljakom, upitao je mukarac. To smo rijeili... Kuja, pomisli Tina. Kuja prokleta. Mukarac se strogo obratio Sonji, skoro galamei. Kako rijeili, Sonja? Kako rijeili, ako je pobjegao? I ti to meni prikazuje kao rjeenje ? A jo je dolo i do pucnjave. Tina je prokuhala. Znai Sonja je organizirala napad na Monkeyja. No Sonja i visoki mukarac nastavili su razgovor. - to su uzeli iz Tininog stana, upitao je mukarac. Pa kaem ti, ni sami nisu znali to trae... To je visokoga umirilo. No po njegovim gestama, Tina je shvatila da se visoki opet uzrujao. Sonja, ponavljam ti. Moramo nai Knjigu izumrlih. Moram li to jo koji put rei ili e sada shvatiti ? To je kljuno. Procijedi, pritom, neku neujnu psovku. Potom je nastavio, u neto smirenijem tonu, ali ledeno. Ve sama injenica da netko drugi trai Knjigu izumrlih je katastrofalna. Sonja, tebi je jasno to znai ako je nau. Jasno mi je, procijedi Sonja. Bilo je to prvi put da je Sonju vidjela, odnosno ula, uznemirenu, nesigurnu, moda ak zaplaenu. Jesi li siguran da je Tina klju, promuca ona. Prema mojim spoznajama, ona je jedina koja ih moe dovesti do Knjige. Ali vjeruj mi, ja sam ju ispitivala, pratila, jednostavno ona o tome
29

nita ne zna. I bolje je tako, procijedi visoki, dodajui: Vjeruj mi, ona je klju. Sonja mu na to proaputa da bi bilo lake kada bi barem znali to trae. Kada bi barem bilo lako, uzvrati ovaj zamiljeno pa se okrenu prema eksponatu. Kada bi naa prijateljica mogla priati, sve bi bilo lake, ree i pokae na sarkofag. U sarkofagu je bila mumija. Na crvenom postolju lealo je anoreksino, balzamirano tamnosmee tijelo nalik na kosture iz konc-logora. Mumija je izgledala mistino, kao neko bie koje je tisue godina mrtvo, ali se unutar te tamnosmee ovojnice krije ivot koji eka iskoiti prvom prigodom. Visoki prui Sonji neke papire. Vidi je li ita od onoga to su uzeli Tini, neto od znakova na ovim fotografijama. Znakovi me zanimaju, ali i bilo to drugo. Kako da to izvedem bez da Tina ita dozna, upita Sonja. To je tvoj posao, a kad naemo Knjigu izumrlih, Tina uope nije ni vana. Kad je elektorni sudac potvrdi, bit e zatiena naim zakonima, ree Sonja. Tad joj neemo moi nita. Ba zato ti kaem, pouri doznati sve to treba prije no to se to dogodi. Naroito sad kada jo netko traga za knjigom, nemamo vie vremena. Znai li to ono to ja mislim, upita Sonja, s nelagodom. Da. Upravo to. Eliminiraj ju. Tinu prestravi hladnoa glasa kojim je to izgovorio, kao da je kukac kojeg treba zgaziti. Iz ruku joj ispadne jedna tenisica koju je jo drala u rukama od kada ih je skinula u tunelu. Udarac tenisice u pod odjeknuo je poput pucnja u praznim hodnicima. Sonja i Visoki istodobno su se okrenuli, ali Tina nije ekala njihov pokret. Iste sekunde poela je trati, bre no to je trala ikad u ivotu. Pobjegla je natrag u ured pa kroz hodnik u tunele.

30

Tina je, uletjevi u tunel, poela sama sebi u glavi vikati Tri, Tina, tri, pri emu joj se vlastiti glas u glavi uskoro poeo povlaiti pred mahnitim lupanjem srca... Srce je divlje radilo, kao kad popije deset Red Bullova i pet kava. Ne razmiljajui, instinktivno se drala istog puta kojim je ve prola. Je li to pametno? U jednom trenutku pomislila je da je to najgore rjeenje od svih kojega se mogla sjetiti jer joj je oduzimalo svaku prednost pred protivnicima, koji mogu napamet znati njenu putanju, a i sto puta bolje poznaju te tunele. No, bilo je kasno. Iza sebe je ula korake i bilo je jasno da je Sonja prati u stopu. Nije joj bilo posve jasno koliko je njena progoniteljica daleko, ali to nije moglo biti vie od deset metara. Ok, pomisli, u prednosti sam. Ne velikoj, ali prednosti. Kad izae na Zrinjevac, odnos snaga e se promijeniti. Park je javno mjesto, gore su ljudi, gore je sjedite ministarstva, policija u orievoj i Petrinjskoj je nadohvat ruke, i bit e samim time van ivotne pogibelji. Osim, ako ovi nisu rijeeni da je ubiju ba pod svaku cijenu. Tina se pribojavala i takve mogunosti, ali je ipak vjerovala da e joj Zrinjevac dati dodatnu sigurnost. Ve kad bude na travnjaku, razmislit e to i kako dalje. Uspjela se doepati ljestvi i hitro poput make se poela uspinjati s njima. Wow, cat woman, bravo Tina. S lakoom je pomaknula aht i podigla ruke iznad dohvativi povrinu da se podigne i izvue iz tunela. Uspjelo joj je. Obradovala se da je nadohvat slobode, makar i uvjetne. Valjda me nee naganjati gore, pomisli. No, im je njeno tijelo dopola izvirilo iz grotla, Tina je ugledala prizor koji ju je paralizirao. Iznad ahta stajao je Viktor. Bilo je oito da ju eka. Nazad nije mogla. Snani momak uhvatio ju je za ruke i iupao iz zemlje. Tina se pokuala iupati iz zagrljaja, ali stisak je bio neumoljiv. Viktor joj je judo zahvatom savio ruku na lea, a nogom je snano udario po nogama, prisilivi je da klekne. Potom se i on spustio na zemlju, sjedajui na pod i obgrlivi je snano nogama. Drugom rukom i dalje joj je drao ruku na leima, u poloaju u kojemu ju je mogao slomiti jednim jedinim pokretom. Tina se nije mogla pomaknuti. Drugom rukom uhvatio ju je za kosu i potegao glavu prema natrag. Bila je posve blokirana. Osjetila je njegov dah navratu, kao da ju njui. Potom je osjetila njegove usne koje su klizile arterijom na vratu. Viktor se ponaao kao da joj njui krv, a onda je iz njegova grla izaao hladni glas ubojice: Da nisi pisnula! Sjedili su nekoliko minuta, oito ekajui Sonju da izae za njima.
31

Viktorov stisak niti jednog trenutka nije postajao slabiji. Osjetila je da je u gru i da ne kani imati milosti ako pokua bilo to. No, minute su prolazile, a Sonja nije izlazila. Tina je osjeala da Viktor postaje nervozan - bez Sonje nije znao to uiniti dalje, osjeala je kako se mekolji, da bi nakon toga ipak poeo poputati svoj stisak nogama. Tina ipak odlui progovoriti, vrlo tiho i smireno, nastojei ga ne uzrujati, a njenu mirnou svakako je pojaavala i injenica da je neprestano osjeala Viktorove zube i dah na nekoliko centimetara od arterije na svom vratu. Nema je, bila je nekoliko koraka iza mene, proaputa, a onda doda: nemogue je da je nema, neto se dogodilo. uti! Zaepi, odgovori joj Viktor. No, Tina je osjetila nesigurnost u njegovom glasu. Poeo se osvrtati oko sebe. Zrinjevcem i okolnim ulicama su prolazili ljudi, svaki as netko je mogao skrenuti ovdje, vidjeti ih i pozvati policiju. Zagrepani jo uvijek nisu distancirani kao zapadnjaci, kojima je svejedno ako na ulici nekoga i ubijaju. Oni se samo boje da se ne uvale u kakav problem. Kod nas nije tako. Neki lik koji je ivio blizu Tinina kvarta, prije par godina je ubijen jer je probao zaustaviti pljakaa banke, smatrao je da ne smije dozvoliti razbojstvo. Ovdje je takvih ljudi sve manje, ali ih je jo uvijek puno. Male su anse da bi je Viktor zadavio na Zrinjevcu, a da netko od prolaznika, koji ugleda prizor nasilja, ne pone vritati, ne pozove policiju, a neki hrabriji bi se moda i sam ukljuio u incident i pokuao je spasiti. Viktor je sve to znao. Zato, i jo vie zbog Sonje, postajao je sve nervozniji. Popustio je stisak nogama i pustio joj je ruku. Ipak, drugom rukom joj je i dalje drao kosu. Podigne ju, ne vie tako brutalno kako ju je prizemljio, a potom je okrene prema sebi i uhvati joj ruke. Iz depa je potom izvadio lisice kojima joj je vezao ruke s prednje strane. Odahnula je. Ako su lisice tu, onda sigurno nije doao s idejom da je ubije. Ako ba ne mora. Viktor ju je grubo gurnuo prema otvoru. Tina je krenula prema dolje, ali je bila vrlo nespretna. Lisiine su joj smetale i inile je posve nespretnom. Uspjela se nekako spustiti, polaganije no to bi mogla bez te sprave. im je stupila na tlo tunela, Viktor je doskoio dolje, grubo je sruivi na tlo. Odvezao joj je lisice, ali samo zato da bi ih ponovno svezao na leima. Stegnuo ih je toliko estoko da su se eljezni okovi zasjekli u meso. Cijuknula je od bola. Oito nije imao milosti prema njoj. Nastavio ju je gurati ispred sebe, drei ju za ruke vezane na leima. Prizor koji je Tina, prva, ugledala nakon nekih pedeset metara munog naguravanja bio je jeziv. Sonja. inilo se da je oslonjena na zid tunela. Na licu joj je bio sleen izraz strave: Tini je odmah bilo jasno da je to bila strava posljednjeg prizora. Uas
32

koji se zrcalio na Sonjinom licu bio je uas nastao u trenutku smrti, odnosno, u trenutku suoenja, a onim to je smrt prouzroila. Iz Sonjinih prsiju virila je drka dugog bodea. Otrica bodea probila je prsa tono na mjestu srca, no preciznosti tog filigranskog smrtnog udarca odgovarala je i divovska snaga kojom je udarac izveden. Sonja je, naime, tim bodeom bila doslovce prikovana za zid. Ispod trupla bila je neka fotografija ili papir. Tina nije jasno razabirala o emu je rije. Ugledavi Sonju probodenu bodeom, Viktor divljaki kriknu. Bio je to krik oka, tuge, nevjerice, neizrecive alosti, pomalo nalik na zavijanje vuka. Viktor je rukama pomilovao njeno lice, dok su mu se suze slijevale niz obraze, a prsa nadimala od ubrzanog disanja. Tina je znala da joj je ovo moda jedina ansa da pobjegne, ali noge je nisu htjele sluati. Otkazale su poslunost. Znala je, povrh toga, da bi ju Viktor stigao u nekoliko koraka. Nije mogla odvojiti oi od izraza strave na Sonjinom licu. Viktor priblii svoje usne Sonjinima i poljubi je. A onda snanim pokretom istrgne bode iz njezinih prsa i Sonjino tijelo beumno sklizne na pod. Viktor se okrene prema Tini. Pogledao ju je s izrazom mrnje i bijesa. S bodeom u rukama, u dva koraka skoi do nje i zamahne bodeom prema njezinom vratu. Tinini instinkti proradili su umjesto nje. Tina se sagne dok je otrica fijuknula nekoliko centimetara od njene glave udarivi po zidu tunela. Metal je zaparao po betonu, proizvevi nekoliko iskri. No, nije se izmakla zadugo. Viktor ju je udario koljenom u prsa. Tina se bolno srui na zemlju, nemono se ispruivi na podu. Viktor joj pritisne koljenom prsa i otricu bodea prisloni na vrat. Ubila si ju, ubila si ju, mrmljao je mahnito dok joj je vrh bodea bio na vratu. Tina skupi svu snagu kako bi se sabrala. Glasom ija ju je mirnoa iznenadila, pribrano, kao da nije u kripcu, ree mu: Razmisli, nisam mogla biti ja. Razmisli. Ona je progonila mene. Vidio si me, pratio si me. Gdje sam mogla sakriti takav bode? Viktor baci oko na no. Bio je to bode obine, crne drke, no otrica je bila od drugaijeg materijala. Nije to bio elik. Otrica je bila srebrna, s elinim okvirom. Duga 30-tak centimetara, tanka. Njezine rijei ga na trenutak pokolebaju, no Tina je i dalje osjeala bode na svom vratu. Nastavi smirenim glasom, pokuavajui otkloniti njegov bijes, koji bi mogao dovesti do najgoreg ishoda. Razmisli, jesam li ju ja mogla svladati, zadati joj takav udarac, probiti joj prsni ko i srce, da se bode zabije u zid, i to sve kada me progoni, kada je spremna da se sukobi sa mnom. Razmisli... Tina vidje kako se Viktorovi miii napinju. Sklopila je oi oekujui da joj se otrica zabije u vrat.
33

Umjesto toga, stisak njegova koljena popusti. Viktor naglo ustane. Otiao je do Sonje, sjeo pored mrtve djevojke, zagrlivi njeno truplo. Viktor pone tiho jecati, kimajui glavom i nariui oito u nesvjesnom stanju. Tina se pridigne i dopue do njega pokuavajui biti razumna. Odvei me, tko god je ovo uinio nije daleko. Moramo ii odavde. Doi k sebi. Viktor ju ponovno grubo primi za ruke. Gdje je Sonja bila? Sve mi reci i pazi da nita, ali ba nita ne preuti. Inae.... Nije trebao dovriti, oi su mu govorile tono ono to e se dogoditi nakon toga. Tina mu je ispriala sve o Sonjinom sastanku s visokim mukarcem u muzeju. Odvedi me tamo, ree Viktor. Tina se opet nala u mranom tunelu.

34

Tina je povela Viktora prema prolazu kroz koji je prola pratei Sonju. Viktor je utio i hodao iza nje, drei u rukama krvavi bode i fotografiju pronaenu pored Sonjina tijela. Ruke u lisiinama, koje su stvarale sve veu bol, posve su joj odrvenjele. Uskoro joj je napor postao neizdrljiv. Odvagujui, krae vrijeme, poziciju u kojoj se nalazi, zakljui da je Viktor presudno zainteresiran da ga ona odvede do mjesta na kojemu je zadnji put vidjela Sonju ivu, ali i da je Viktor jednako zapaljen za ostatak njene prie. Ima ga, dakle, ime pritisnuti. Tina se odvai i ree mu: Mora me odvezati. Viktor nije reagirao, ali je primijetila da se zbunio. Stoga ponovi: Odvei me ili idi sam. Kad ju je Viktor pogledao, uoila je da je pomalo odsutan. Bez rijei, ipak, posegnu u dep, odakle je izvukao kljueve lisica. Odvezao ju je bez rijei. Tina je udahnula i protrljala nateene zglobove, u kojima su lisice ostavile duboke crvene tragove. Doavi do kancelarije u kojoj se odvijao dramatini Sonjin dijalog s Visokim, Tina je i nehotino pomislila: Zar opet!? Prostorija je, naime, bila u posvemanjem neredu. Stvari su bile razbacane, a od onog doista beivotno muzealnog reda, kakav je vladao jo nedavno, vie nije bilo ni traga. Ovdje kao da je proao tajfun. Prevrnuta stolica, po podu razbacane knjige, telefon na podu, svjetiljka prevrnuta... sve je navodilo na jedan logian zakljuak: ovdje se, moda jo nedavno, vodila borba. Ogorena borba. Pored prevrnute stolice na podu jasno se vidjela krvava mrlja. Tina se okrene Viktoru koji je stajao iza nje: Moda bi bilo pametnije da odemo odavde ? Ni u ludilu, ree Viktor, pa ponovi za sebe, jo jednom: ni u ludilu. Nakon kraeg razmiljanja, okrene se prema njoj: Pazi, sad mi treba svaka rije. Sve, ali sve ega se moe sjetiti, mora mi rei. O emu su priali? Molim te, razmiljaj... Rije molim te iz Viktorovih usta - jo do prije koju minutu lisiinama joj je skoro otparao kou, a pod vratom drao no - zazvuala je okantno. Sonja i taj lik, taj, visoki gospodin, razgovarali su o neemu to se zove Knjiga izumrlih. To je oito neki tajanstveni, vaan spis jer mislim da se sva ta pria vrtjela oko te Knjige... Ja sam... U tom joj je trenutku u mozgu odjeknulo upozorenje: uti! To preskoi! Htjela je rei ja sam klju, ali se odmah sjetila da nastavak prie glasi treba ju eliminirati prije no to proe prijem kod elektornog suca jer e onda biti zatiena, jedna od nas.... Likvidirati im se knjiga nae. Zato je taj dio uredno preskoila. Sumnjiavi i luaki pogled u Viktorovim oima bio je neto slabiji nego maloas, ali jo uvijek dovoljno snaan da zna kako se nalazi u
35

opasnosti i nije mu eljela dati ni najmanji povod. Znala je da mora postupno stei njegovo povjerenje. Viktoru je Sonjina smrt oito bila nepodnoljiva. Da, Viktor je bio zaljubljen u Sonju, ali je to krio. Bio je ponosan i nije mogao podnijeti ideju da netko zna da je on zaljubljen u nju i da je ta ljubav neuzvraena. To bi poderalo njegov ponos. No, sad, kad se vie nije mogao kontrolirati, u graninoj situaciji ivota, nije mogao prikriti koliko je volio tu djevojku. Za iju je smrt, i dalje, krivio Tinu. Tko je bio taj ovjek s kojim je Sonja razgovarala, upita ga Tina. Opii mi ga poblie, ree Viktor. Visok, prosijed, elegantan... Imao je dubok, markantan glas. Sebastijan. To moe biti samo Sebastijan, ree Viktor. Tina ga je pogledala s upitnikom u oima. Nisam sasvim siguran jer sam ga samo jednom vidio. Samo jednom, ali ini mi se dovoljno jasno da ga ne zaboravim iako je to bilo iz daljine. Sebastijan je voa klana. On je uvijek bio jako tajanstven i komunicirao je samo s istaknutim pripadnicima klana, a Sonja je bila jedna od izabranih... Viktor se zamisli. Smirio se, oito dovoljno da pusti mozak u razmiljanje. Razum mu je, kako se inilo, napokon nadvladao emocije. Ovdje se - ree na glas - vodila borba i kako izgleda, Sebastijan ju je izgubio. Oito ih je bilo vie jer sumnjam da bi ga netko tek tako svladao, a Sonju je malo tko mogao svladati sam. Pokai mi gdje su razgovarali. Tina ga povede iz kancelarije u hodnik do izlobene sale, u sreditu koje je bila izloena tajanstvena mumija. To je bilo ovdje, pokae mjesto. A ja sam bila tamo, doda. Viktor vie za sebe nego Tini zakljui kako nema Sebastijanovog tijela pa je vjerojatno iv. Ne vjerujem da bi napadai sa sobom nosili le, ree zamiljeno. Uostalom, Sonju su ostavili, ali to znai da je vjerojatno otet. to je to Knjiga izumrlih, presijee ga Tina pitanjem. Legenda, procijedi Viktor. To je legenda meu klanovima. O njoj se apue... Ali ja o tome nita ne znam. Znam samo da knjiga ima veliku mo. Kakvu, to mi nije jasno, ali iz svega to sam o njoj uo, ta je mo neusporediva s moi bilo koje druge knjige, relikvije, talismana ili totema. Ups, ote se Tini. Ne znam kakva je prava priroda te moi. Je li to neka ifra za neto, oruje, mo, ubijanje, pravo da ti kaem, nikad mi nitko nije objasnio, ali o Knjizi nismo ni mogli puno priati. Samo katkad aputati. Doda potiho: Sonja je bila opsjednuta njome... Ime Sonja i naredne rijei izgovorio je neuobiajeno sentimentalno, osjeajno, s oitim prizvukom aljenja u glasu. Tina zaboravi udarce i to to ju je gotovo ubio i saali se nad Viktorom, u kojem je najedanput poela gledati obinog deka, koji pati od neuzvraene ljubavi. Tim gore to mu ta ljubav vie nikada nee biti uzvraena.
36

Ako je Sonji bilo vano, onda je vano i meni, nastavi Viktor. O emu su jo govorili ? Nita, odgovori Tina, prisjetivi se neeg vanog: Sebastijan je rekao da bi im, kad bi njihova prijateljica mogla priati, bilo puno lake nai put do knjige. Koja jebena prijateljica, povika Viktor, koji je naas opet izgubio ivce. Tina mu rukom pokae na mumiju. Viktor pone razgledavati mumiju. Kruio je oko nje, nadvijao se nad misteriozno truplo, piljio u nju, ali pomoi nije bilo. Mumija je bila utljiva kao i sva tri tisuljea do sad. Bez pritiska borbe za ivot i Tinin je mozak poeo raditi normalnije. Poela je shvaati u kakvoj su situaciji. Praktiki su provalili u muzej, a u hodnicima ispod muzeja nalazi se mrtvo tijelo. Koji uas! Viktore idemo, ovdje postaje gadno, ree mu tiho, ali Viktor se nije obazirao. Bio je posve predan izuavanju mumije. U jednom je trenutku, meutim, kriknuo: Gle! Vidi ovo! Tina mu prie nastojei vidjeti to je izazvalo takvu reakciju. Viktor je pokazivao slike natpisa izloenih pored mumije. Tini nije bilo jasno to je tu senzacionalno i zato je kriknuo. Vidi, pokae joj fotografiju koja je stajala kraj Sonjinog tijela. Ona nije uspjela vidjeti, u onom komaru, to je na njoj. Tina je pogleda. Fotografija je bila ispunjena istim udnim simbolima, koji su tek tu i tamo podsjeali na grki alfabet, kao i natpisi. to je to, upita. Viktor joj pokae na saeto muzejsko objanjenje izloka. Zagrebaka lanena knjiga (Liber linteus Zagrabiensis) rukopis je s najduim sauvanim tekstom etruanskog jezika. To je jedini preostali etruanski tekst s knjievnim obiljejima i jedini ouvani primjerak lanene knjige iz staroga vijeka. Platno na kojem je tekst s oko 1130 rijei sauvano je u pet naknadno izrezanih traka kojima je bila omotana egipatska mumija. Duina cijele knjige iznosi oko 340 cm, a irina najire trake je 35 cm. Tekst je rasporeen u 12 stupaca s razliitim brojem redaka (od 26 do 36). Pretpostavlja se da on sadri niz obrednih propisa vezanih uz vjerske rituale starih Etruana. Dosad su odgonetnute pojedine rijei koje spominju rtvene darove i datume pojedinih svetkovina... to to znai? Viktor slegne ramenima. Ne znam, Sonja mi nikad nije priala o takvim stvarima. No koliko vidim, ovdje znaenje teksta, osim ponekih rijei, je nepoznato. K vragu i tajne i simboli i proklete zavjere, pobjenjelo prosike, udarivi nogom u stakleni koveg kojim je bila zatiena mumija. Greka, to su odmah oboje shvatili. Tina se prestravi kada se, nakon udarca, oglasio alarm. Bjemo, povie, povukavi iznenaenog Viktora za ruku.
37

Bjeei kroz hodnik prema kancelariji gdje je bio prolaz u utoie podzemnih tunela, Tina ugleda priliku nonog uvara koji je hodnikom trao prema njima. Pazi, povie, no bilo je kasno. uvar se ve bacio na Viktora vrsto ga drei. Tina se izmakne i potri u kancelariju, dok su hodnikom odzvanjali zvukovi borbe izmeu Viktora i uvara. Zastane i okrene se da mu pomogne. Viktor je ve savladao uvara i bio spreman da pobjegne, ali Tina ugleda kako kroz hodnik tre dvojica policajaca. Oito je uvar ve ranije pozvao policiju. Kad su dva policajca epala Viktora, na nain slian onomu koji je on primijenio na njoj, postalo joj je jasno da je Viktor gotov i da mu tu ne moe pomoi. Tina se zavue u kancelariju i brzo proe kroz vrata, sputajui se u hodnike. Tek tu je vidjela da u ruci i dalje dri fotografiju, sliku udnih natpisa, koju joj je Viktor dao. Spustila se u sigurnost hodnika, ali nije potrala prema izlazu na Zrinjevcu. Naprotiv, uputila se u dubine mranih tunela, znajui da u svakom kutku moe vrebati ubojica, ili, jo gore, ubojice. No, Tina je znala gdje ide. Ila je na mjesto gdje joj je ostala jedina mogunost da baci malo svjetla na udne dogaaje. Znala je da e time prekriti sva pravila, ali pravila ionako vie nisu vrijedila, bilo je to oito. Ovdje je bila rije o borbi za opstanak, a tada pravila ne vrijede. Prepustila se instinktu koji ju je vodio kroz mrane tunele. Nije poalila. Instinkti su je vodili u pravom smjeru. Dola je do ljestava koje su vodile do bunara u Maksovom i Danijelinom dvoritu. Tina zastane na trenutak, hvatajui dah i oslukujui ima li jo koga u mranim hodnicima. Izvadi mobitel i poalje Maksu poruku, nadajui se da je ostavio zvuk upaljen i da e ga probuditi. Otvori mi bunar, vano, pitanje ivota. ekala je napeto da joj odgovori, osjeajui kako joj srce lupa. Oito mu je mobitel bio iskljuen. A tada zauje um. Netko se kretao tunelima, trudei se da bude neujan, a to je znailo samo opasnost. Tina ponovno izvadi mobitel i odlui se na jedini izbor. Poalje jo jednu poruku. Odgovor je doao iste sekunde i zvuk dolaska poruke odjeknuo je tunelom poput pucnja. Dolazim odmah. Neujni koraci pretvorili su se u trk, ali Tina je ve krenula ljestvama prema gore, doavi do vrha. Kad se poklopac bunara otvorio, Tina je ugledala poznato lice. Iznad
38

otvora ukazala joj se Danijela, pruajui joj ruku kako bi lake izala.

39

im se Tina iskobeljala iz tunela, Danijela je spustila poklopac i zakljuala ulaz. U noi mranoj poput tunela, dvije su djevojke razmijenile poglede. Oi u oi, moda po prvi put bez mrnje koja je Danijelu proela u trenutku kad je Tina, u koju je njen brat zaljubljen, na ope iznenaenje, odluila prii Jastrebovima. Danijela je, oito, bar nakratko zaboravila ili potisnula razloge za mrnju, no oni su vrlo brzo, Tina je to vidjela po jednom tiku na njenom licu, opet oivjeli. U Danijelinim oima zrcalio se prezir, bahata nadmo, ali i strah. Tina je ba i raunala na strah. Jer, Danijela se imala razloga plaiti. Zato si dola, to eli, upita je Danijela, i doda. - Normalno, ako nisi dola mome bratu, ali za to vam ja stvarno ne trebam, da vam drim svijeu. Gukni. Hm, znai i ona zna. Maks i ja smo utroili toliko vremena i energije na smiljanje naina kako da sve ostane u tajnosti, a ipak, svi znaju. Sve mjere predostronosti, tajni sastanci, skrivanje, sve to je njenoj i Maksovoj vezi davalo neku auru tajnosti i uzbuenja, u stvari je bilo uzalud. Osim, to je moda ba ta tajanstvenost pojaavala ljubav. Prepreka, zabranjeno voe, iskuenje, napetost, strah, jaki osjeaji koji u nekoj udnoj sinergiji pojaavaju jedni druge... Oba su klana -Tina je tu sad bila naisto - znala da su njih dvoje zajedno, i oito su oba klana, iz nepoznatih joj, logiki nerastumaivih razloga, tu vezu tolerirala iako je njeno postojanje krilo brojna pravila. No u svemu tom ludilu ionako je postojala jedna pravilnost. U svim tim tajnim planovima, namjerama, u onom to se naziralo u pozadini misterioznih zbivanja, uvijek je bio jedan jedini pijun u vanoj igri - ona sama. Koji uas. Ta ju pomisao ispuni ogorenjem. Sigurno bi i Monkey tako zakljuio pomisli. Uplete se u neto, ili jo gore, ue u neto posve nehotino jer to ne moe izbjei, a onda shvati da si samo orue u igri klanova, da nema slobodu, osim neto malo to uspije izboriti, ali uvijek kad doe do nekih bitnih pitanja, na putu ti se isprijei klan koji kae, ne, mi smo tu, kolektiv je vaniji, mi odreujemo pravila, mi nameemo suce, mi odreujemo pravila igre, jer, tko bi to uinio u protivnom ? Pojedinci ? Tako bi prvo stradali red i pravila, onda bi se ta anarhija preselila na druge klanove, onda bi se uruili klanovi i za kratko vrijeme nestalo bi poretka i civilizacije... Jesi, pijun si, ali drukije ne moe. A Monkey bi pomislio, ne, odjebite, ja u si izboriti svoju slobodu i mjesto pod suncem, a vi ete ionako nai dovoljno poslunika... Kad bolje razmislim - Tini su jedna za drugom nadirale misli o njemu, nije se mogla kontrolirati ...pa Monkey mi je uvijek to i govorio, samo apstraktno. On je definitivno odbijao biti dio bilo ijeg tajnog plana, bilo iji pijun u veoj igri... Ipak - zakljui - bilo bi glupo razmiljati u shemama. ivot trai i malo
40

prilagodbe, naroito ako nam te prilagodbe idu u korist. Naime, sad sam ovdje ja sa svojim planom, u kojemu je neprijatelj moga neprijatelja, moj prijatelj: ja vie nisam pijun, oni e sad biti moji pijuni. Pa makar to morala biti Danijela i Skarabeji! Trebalo bi mi vremena da ti ba sve objasnim, duga je pria, ree Tina Danijeli, i odmah pokaza na ulazna vrata. Ajde, vodi me Maksu, a ako ti mogu iskreno rei, najbolje i najpametnije bi bilo da odmah pozove i oca. Otac je bio voa Skarabeja. Tina nije bila sigurna da on nema veze s posljednjim dogaajima, ali znala je da ovaj puta mora riskirati. Danijela skeptino klimne glavom. Nee moi ove noi. Tata je u Beu i vraa se tek sutra. Bit e puno zdravije po tebe ako je to to ima rei doista jebeno vano. Malo zastade pa joj pokaza rukom ulaz: Ajde, ui. Tina se opet nala u velikom, dobro poznatom salonu u prizemlju. Radost joj se nakratko vratila u grudi. To je onaj salon gdje se zaljubila u Maksa. Tada su ona i Danijela jo bile bliskije od sestara, bile su najbolje na svijetu, jednako dobre koliko su sada u zavadi. Kad je sjela u jednu od starih, ali savreno ouvanih francuskih fotelja, ispruila je noge, shvativi, napola s uasom napola sa smijehom, kako je cijelo vrijeme bosa. Tenisice su joj ostale u muzeju i sve od tada je bila u arapama. Tek tada osjeti bol posvuda po tijelu, od udaraca, uzbuenja, trke. K vragu, pomisli, sigurno izgledam kao da sam se vratila s fronte. Nema veze, moda e mi to pomoi da ih uvjerim u ozbiljnost situacije. Maks se pojavio kremljiv, ali blistav i lijep, u bijeloj pamunoj majici i boksericama, otmjen i aristokratski blijed, miiav i neodoljiv. Tinino se lice odmah ozarilo od sree. Ne osvrui se na sestru, priao je Tini, koja mu se bacila u zagrljaj. Poljubac je, inilo joj se, trajao vjenost - ili bar, toliko dugo da je opasno iziritirao Danijelu. Ona se, da ih prekine, nakaljala. Bilo je to prvi puta od kada su u suprotnim klanovima, da se ljube pred nekim tko ih poznaje. Maks sjedne na fotelju kraj Tine, stisnuvi se uz nju. Danijela nije mogla kriti nervozu. Nije niti pokuavala. Bijesnim tonom obrati se Tini: Dakle ta je, nisi valjda izvela ovu predstavu samo da se ljubi s mojim glupavim bratom? Daj zaepi, prekinu je Maks. Tini se ova bratsko-sestrinska ustra rasprava uinila istim gubitkom vremena. Presjekla ih je pitanjem: ta znate o Knjizi izumrlih? Maks i Danijela su iste sekunde zautjeli. Tina ih je grozniavo promatrala, nastojei odgonetnuti to misle.
41

U Danijelinim oima vidjela je zaprepatenost. Bilo je posve jasno da Danijela, u milimikronu sekunde, razmilja dvjesto na sat kako bi dala odgovor koji nee biti pogrean. Bilo je sasvim oito da se pita koliko, uistinu, Tina zna, i vrijedi li to to ona zna, trampe. isti trgovaki princip. Kao i uvijek, u glavama klanovskih uglednika, kao uvijek u njihovim ivotima: trgovina, cijena, vrijednost, zarada, raun dobitka i gubitka, bilanca. Sve se svodi na jedno: isplati li joj se ta transakcija podataka. Neugodnu utnju prekine Maks, reenicom koju je ve ula od Viktora: To je samo legenda... Moda, ali je smrtonosna legenda, ree Tina ozbiljnim tonom. Ispria im ukratko to se dogodilo, preuujui Sebastijanove tvrdnje kako je ona klju za otkrivanje Knjige izumrlih. Opet, je, naravno, preutjela i tvrdnju kako se nju moe nesmetano likvidirati im se pronae Knjiga izumrlih. Detaljno im je, meutim, ispriala za Sonjinu smrt i Viktorovo hapenje. Osjeti kako ju Maks snanije grli. Tinina pria istinski je okirala Danijelu i Maksa. Pa, da ujem tu legendu, ree. Danijela je poela pomalo sveanim glasom, koji je isprva podrhtavao. Knjiga izumrlih spada u ezoterina znanja klanova. to to znai? To znai, nastavi Danijela, da su znanja o njoj privilegij posveene manjine. Znanje je mo, a najvea mo proizlazi iz najveeg znanja. Ono se, prema predaji, nalazi upravo u Knjizi izumrlih. Zapravo, ta se stvar samo zove ,,knjiga, ali kako nitko ne raspolae nedvosmisleno pouzdanim znanjem o njoj, nego to svi tretiraju kao legendu, nitko ne zna je li rije doista o knjizi, papirusu, palimpsetu... to je to? Ne razumijem, ree Tina. To je svitak papirusa u kojemu je pisano kroz vie slojeva pa je istina skrivena u dubini. No, dakle, mogue je da je rije i o nekom predmetu... Nije to puno podataka, znam. No mi ih i ne znamo. Vie o Knjizi znaju voe klanova, elektorni suci i uglednici, no pitanje je je li i to to oni znaju istina. Ili su moda samo fragmenti istine... Ako emo pravo, zakljui Danijela, ustvari nitko ne zna to je to ni kako izgleda, ali svi je zovu knjiga. Tina ju neuobiajeno grubo prekine. Onda skrati i prei na bitno! Danijela se trzne i pogleda ju neprijateljski. Lecnuo ju je taj zapovjedni, agresivni ton - Danijela je uvijek bila superiorna Tini - no Tina joj, prije nego to je Danijela uspjela bilo to izgovoriti, ree: Gledaj, svi smo u opasnosti, vani je netko tko traga za tim i oito ga nije strah vaih smijenih klanova, zakona i ostalog. Priaj dalje. S oitom neugodom Danijela nastavi. Dobro, prema nekima je Knjiga izumrlih neto to objanjava
42

nae porijeklo, tajnu kako smo nastali... Onome koji ju nae i otkrije njenu tajnu, pruit e neogranienu mo da vlada svim klanovima. Po drugima, dat e mu neogranienu mo da vlada nad vampirima, ali i nad ljudima. Ono to je istina, je da je postojalo neto to je objanjavalo nae porijeklo i da je tu Knjigu izumrlih uvao vrhovni elektorni sudac. No, tu zastade pa nakon stanke nastavi: Knjiga je posljednji puta viena prije jednog stoljea u Beu. ini se, mogue je, ali nemamo ni za to dokaza, da je nestala u vihoru I. svjetskog rata. To je sve to znam, kae Danijela pogledavi Tinu u oi kao da joj pogledom govori da je iskrena i da je rekla sve to zna. Tko je vrhovni elektorni sudac, upita Tina, pitajui se koliko jo stvari ne zna o zamrenom svijetu vampirskih klanova. To je osoba koja rjeava ratove klanova, koja je vrhovni autoritet, ali o njemu malo tko zna jer se pojavljuje samo u kriznim vremenima... Zato? Zato to je tada njegovo znanje dragocjeno. Rekla sam ti, znanje je najvea mo, i onaj tko vlada znanjima, vlada i klanovima, i ljudima, i vampirima. I dakako, vladama, zemaljskim gospodarima... Iz sjene, ali i za to je potrebno znanje. I jo vie od njega, potrebna je volja koja eli stajati u sjeni, ne biti na vidjelu, vladati neprimjetna i neprimijeena. No, ipak, svaka mo kopni, nestaje. Jesi li se ikada pitala zato su legitimirane dinastije, plemii, voe klanova? Zato draga moja - tu se Danijela opet postavila nadmono nad Tinom - to je teko stei mo, no to se dogaa i sretnicima, ali ouvati je, i to kroz generacije, to moe biti samo znanje, samo duh, samo ista mo... njena je najvia i najdragocjenija supstanca sadrana u Knjizi izumrlih, a bez nje, Elektorova je mo sve manja, a na kraju moe i nestati. I uz nju moe nestati sve. Kako je nestao Rim, Grka, Aleksandar? Zato je Knjiga klju opstanka, zakljui Danijela. Tina se sjeti fotografije s tajanstvenim simbolima, no odlui tu kartu jo zadrati za sebe. Tonije, s njom je ipak nakanila uvjeriti onoga koji u ovom trenutku jedini moe znati neto vie o tome, da joj kae, ali i da joj prui zatitu sada kada su Jastrebovi gotovo pa nestali. Tina se Danijeli obrati glasom koji nije ostavljao mjesta dvojbama: morala ju je posluati. Reci ocu da se elim sastati s njime. Reci mu to sam ti ispriala. I reci da je hitno. Otac se vraa popodne i ugovorit u ti sastanak, ali pod uvjetom da i ja budem prisutna. Okej, ree Tina. Svi smo u opasnosti, nadam se da si to shvatila. Tina pogleda na sat. Bilo je 5 ujutro. Morala je kui. Hm, nakon svega, opet drame: ovaj put manjeg intenziteta. Morat e majci slagati da je poslije koncerta zavrila na nekom tulumu, dobro, to mi ve prelazi u rutinu, pomisli. Ode u kupaonicu i nekako se, mada s mukom, sredi. Danijela joj je, u
43

maniri stare prijateljice, pozajmila svoju minku. Dala joj je ak i svoje stare tenisice, Danijela je golema, ok, bile su joj prevelike, ali bolje i to nego da doma doe bosa, to ne bi mogla opravdati majci. Ovako se moe nadati da mama nee ni primijetiti da nosi drugaije tenisice. Kada se sredila, Maks ju je motorom odvezao do kue na Trenjevci, poljupci s Maksom su je naveli da zaboravi na sve, ali prije nego to su se rastali, jo jednom mu je rekla da bude oprezan i Danijela isto. Maks joj je rekao da nikamo ne izlazi dok ne ugovore sastanak i da e on doi po nju. Dok je Tina hodala stepenicama, u njoj je ipak tinjala slabana nada da mama ipak spava. No im je ula u kuu, vidjela je svjetlo u kuhinji. Hm, ne ide ba kako sam se nadala, pomisli, ali to je moda ipak bilo preoptimistino. Oekivala je da e majka odmah izletiti sa bezbrojnim pitanjima gdje je do sada, no to se nije dogodilo. Iz kuhinje je ula kako mama pria s nekim. Otvorila je vrata. S majkom za stolom sjedio je Teodor.

44

Ugledavi Teovo lice, Tinu je obuzeo snaan osjeaj gaenja. Gaenja pomijeanog sa strahom i prezirom, koje nije mogla prikriti. Iskreno, bila je iznenaena. Jako iznenaena. Mislila je da je Teodor zauvijek ieznuo iz njihova ivota. Otkako je nestao, i nije se vie pojavljivao, u njihovom domu imao je reputaciju mrtvaca. Bio je netko koga nema, koga moda malo alite, ali tko se vie nee vratiti, to god tko mislio o tome. Tinini negativni osjeaji bili su dodatno ojaani injenicom da je Teodorovo lice bilo nasmijeeno. Nije oekivala nita, u prvom redu njegov povratak, ali da je oekivala bilo to, bilo bi to sve osim ove ravnodunosti. Kao da se vratio s kavice u susjednom kafiu, a ne nakon bijega, o ijoj mranoj pozadini majka nije nita ni slutila. Smee, pomisli Tina, bio je odsutan etvrtinu godine. etvrtinu. Nestao je bez objanjenja. Majka je bila oajna zbog gada. I sad se vraa nazad. Sad, kad nam ne treba. Naprotiv, sad, kad nam moe samo smetati. Tina zaboravi na strah od maminih beskrajnih pitanja. Drsko ga zapita: to je, na kiosku nije bilo cigareta pa si se vratio nakon tri mjeseca? Vratio si se nakon tri mjeseca, smee, pomisli u glavi, ali to ipak nije na glas izrekla. Zaudilo ju je to je umjesto Teodora odgovorila mama: Ne, doao je po svoje stvari. Uostalom, ja i on smo se ve odavno uli i vidjeli se. Mi smo sve meusobno razjasnili. Ali to je izmeu nas, Tina, i tebe se to ne tie. Mama joj je to rekla smirenim, hladnim tonom. Govorila je istim glasom kao kada je bila mala i kada joj nije htjela kupiti neku igraku koju je eljela ili kada nije htjela ii spavati. Prijevod njena tona bio je vrlo jednostavan: To je tako i nikako drukije. Uostalom, nemoj se raspitivati. Nema rasprave, nema pitanja, to je tako i toka. Tina vidje da pored stola u kuhinji stoje naslagane kutije s knjigama, dvije putne torbe, sve ono to je mama pobacala i spremila u ostavu za Teodorom, kada je nenadano, barem nenadano za nju, nestao. Tina joj pomisli odgovoriti kako nita nije samo izmeu njih, ali odlui to preutjeti jer cijelu priu o Teodoru majci jednostavno nije eljela otkriti ni pod koju cijenu. Teo je, naime, bio double trouble. Cijelo djetinjstvo iao joj je na ivce kao dobri ouh, figura posve netipina, umjetni tatica bolji od pravog. Neto to u prirodi ne postoji i, samim tim, izaziva nepovjerenje. Neka majka i dalje nastavi ivjeti normalnim ivotom u kojem su najstranija stvar nedostatak posla, novca i cijene koje neprestano rastu,
45

pomisli Tina. U usporedbi s ovim paklom, taj je ivot premija. Ujedno je nekako znala da u toj jednadbi neto nedostaje, ali nije mogla razbijati glavu time. Bila je preumorna, preljuta to majka uope razgovara s Teodorom i to joj se on, ispijajui kavu, smijei kao u starim dobrim danima kada je glumio drugog oca, dobrog ouha iz bajke za naivne. Tina se pokupi u svoju sobu i baci se odjevena na krevet. Izvadi iz depa presavijenu fotografiju s tajanstvenim simbolima. Pokuavala je prisjetiti se ono malo to je znala o grkom alfabetu - ali, pojavio se problem: ovo definitivno nije liilo na grki alfabet. Stavi je pored sebe na krevet odluivi kako nee time razbijati glavu. Pomisli na Teodora koji sjedi u njezinoj kuhinji. Ponovo se zapita, nije li neobjanjivo udno da se upravo sada pojavio ? Ba sad i ba sluajno? Pa nismo djeca, pomisli... Tina vie nije vjerovala u sluajnosti. Znala je da njegov dolazak mora imati neki skriveni smisao, no nikako ga nije mogla uklopiti u priu. Dodue, on je mogao stajati iza svega. Kao elektorni sudac mogao je znati za Knjigu. Mogao je znati i da je ona, iz nekog njoj nepoznatog razloga, klju za dolazak do Knjige. Konano, mogao je sve orkestrirati. Je li mogao i ubiti, pitala se Tina, sjeajui se njegovog bijesom izoblienog lica iz tunela... Da, definitivno je mogao, pomisli. Ali je li, sada kad je odbaen, mogao biti toliko moan da organizira sve to, da provali u njen stan, da ubije Sonju, otme Sebastijana... Tina pomisli kako je sve to vrlo nategnuto. Ali ipak, da, jest i mogue. Dodue, zato bi Teodor provaljivao u njen stan kada su godinama ivjeli skupa i mogao je kopati po bakinoj krinji koliko je htio ? To joj se kosilo s logikom, nije joj se uklapalo u priu, kao to joj se nije uklapalo ni to to je Teodor sada sjedio mirno u kuhinji. Znala je da on zna da ona nije toliko glupa da ne bi posumnjala u njega. Osim ako se iza svega ne krije neka zakuastija i sloenija spletka. Da bar imam Monkeyjev mozak, on bi sigurno smislio ve 10-tak podjednako uvjerljivih teorija zavjere, zakljui Tina. A onda se predomisli. A moda i ne bi ? Pomisli i na to kako je Monkeyjev otac zavrio u zatvoru. Moda fotografija simbola i ono to zna o knjizi budu dovoljan ulog da nagovori Danijelinog oca da pomogne Belom i da zatiti Monkeyja. Moda? U tom trenu uje kucanje na vratima svoje sobe. Bio je to on. Teodor. Doao sam da se oprostimo, ree joj ouh otvarajui vrata. Potom je uslijedilo potpitanje: Mogu li ui ? Tina slegne ramenima i kimne glavom. Ui. Teodor ue u sobu, no Tina mu hladnim tonom ree:
46

No, oprosti se, ne oekuje valjda poljubac za rastanak ili da u se rasplakati. Ili moda misli da sam ti kupila dar za rastanak, to ja znam, zlatno nalivpero, kolekciju CD-a Boba Dylana... Teodor je utio. Bio je hladan, koliko je to mogao biti. Nita joj ne odgovori, nego prijee dva-tri koraka do njenog pisaeg stola. Potom utke sjedne u stolac. Tina okrene glavu i pogleda ga. Pogled je jasno govorio. Tebi je jasno da radim ovu predstavu, da sam smirena i ne viem samo zato to je majka u kui, inae bih te ve odavno izbacila... Tina, mora mi vjerovati da sam sve to sam inio, radio samo zato da te zatitim, ree njen ouh. Ne, ne moram ti vjerovati i ne vjerujem ti. A ovo malo to o vama znam, je to da u svemu to radite ima neke skrivene namjere, ree Tina. U svemu tome je neka konana korist samo za vas. Sve vam je trgovina, omjer dobitka i gubitka, mogui profit podijeljen s rizikom pa ako je bilanca na kraju dobra, vrijedi rtvovati par pijuna poput mene... Pa dobro, ako ti tako misli, uzvrati Teodor. Onda moemo ii drugim putem, moemo trgovati, doda neoekivano. Mislim da nema ime trgovati, kae ona. A onda, ispravljajui se, ree: Ako imate ime, recite. O, iznenadila bi se, Tina. Recimo, mogu trgovati ovim u zamjenu za ovu fotografiju koja ti je na krevetu, ree Teodor, izvadivi iz depa obinu drvenu krunicu, kakva se moe kupiti ispred svake crkve ili na bilo kojem protenju. Tina se naglo uspravi u krevetu. Krunica je bila Monkeyjeva. Tonije, krunica je potjecala od Monkeyjevog oca koji ju je, poput tisua drugih vojnika, nosio u ratu. Monkeyju je ta krunica bila svetinja. Iako nikad nije pokazivao nikakve vjerske osjeaje, uvijek ju je nosio u depu ili oko vrata. Tisuu puta je lani na kojem su drvene kuglice bile povezane pucao i tisuu puta ga je Monkey krpao. Nikad se nije odvajao od nje i ne samo to, nije trpio nikakvu zajebanciju na raun te krunice. Milijun puta je svjedoila tomu da bi se Monkey, kad bi netko dobacio duhovitu dosjetku na raun toga, tipa objesi si je o retrovizor, bit e pravi Hercegovac" ili pravi frajeri to furaju samo na retrovizoru mercedesa, u sekundi uozbiljio i obino udario bez upozorenja, u jaja, u glavu... Otkud ti to? Zna dobro od kuda mi, dao mi ju je Igor, odnosno kako ga ti zove, Monkey. Tina zausti da e neto rei, ali Teodor ju prekine. Da, da, rekao je da e rei: Monkey ti to nikada ne bi dao, nikada se ne bi odvojio od nje, ali dao mi ju je upravo zato da te uvjerim da popria sa mnom i da ti kaem da je dobro. Tina mu ree:
47

Vodi me k njemu. No Teodor odmahnu glavom. Volio bih te odvesti k njemu, ali otiao je im je malo doao k sebi. Pokupio sam ga krvavog ispred kue dok je teturao cestom. Policija je taman dolazila... Rekao je i da ti kaem da ga ne trai, ve e on nai tebe. Ustvari, rekao je: Reci joj da ne bude plaipika i nek me ne trai jer u ja nai nju! No, da ponovim pitanje: jesi li spremna za trgovinu? Tina je dugo gledala u oi Teodoru, nadajui se da e mu nekako proitati misli, ali taj glupi dar koji je ponekad imala, nikad nije dolazio kada je njoj to trebalo. Nisam, ree, dodajui: Zato si bio tamo, sluajno si se naao u njegovoj ulici ba kada su ga napali? Nisam bio sluajno tamo. Znao sam da e ga napasti, ali nisam znao tko. To je prvo, a drugo, znam i mnoge druge stvari, primjerice da si ve sklopila jedan udan savez, da trai odgovore na pitanja od ljudi od kojih si do juer bjeala i da se pojavio netko trei, velik i opasan koji sve te Skarabeje Jastrebove i ini smijenima... Tina ga je u nevjerici gledala. A i znam priu koja te zanima, odnosno dijelove prie. Onda, konano, jesi li spremna za trgovinu? Jesam, odgovori Tina.

48

Tina se uspravi na krevetu. Bila je nestrpljiva kao malo kad. Prui mu fotografiju s tajanstvenim simbolima. Teodor joj preda Monkeyjevu krunicu. To je trgovina, no je li to dobra trgovina, zapita se u sebi. Tina spremi krunicu u dep. U redu, ree Tina - ali koji je moj ulog u ovoj trgovini? Teodor joj odgovori da je njen ulog puno vei od njegovoga. Tvoj ulog je povjerenje. Povjerenje? Zato je to uope vano, upita ga, no Teodor joj ne odgovori na to. Pogleda u simbole na fotografiji. Zna li priu o tome, upita je. Ona odmahne glavom. Vidi jezik ovdje ? Da. Pokazao joj je nerazumljive hijeroglife za koje je isprva pomislila da su grki alfabet. To je etruanski. Da te ne davim dosadnim podacima, ree, taj jezik izumro je zajedno s Etruanima. No ono to je bitno, za razliku od svih svjetskih jezika, on je nastao sam za sebe. Nije povezan ni s jednim drugim jezikom, zato ga do dan danas ne moemo odgonetnuti. Svi drugi jezici nastali su iz neke zajednike osnove pa su se granali, indoeuropski, ugrofinski i tako dalje. Logika tvorbi im je odgonetljiva. No, s etruanskim nije tako. Znamo tek znaenja nekoliko rijei, nekoliko gramatikih pravila, nekoliko, stvari. I onda tuno udahne. Ali nita od toga nam ne pomae da prevedemo to ovdje pie. Kome nama, upita ga Tina. Shvativi da nije sasvim jasna, obrazloi to je mislila. Nama ljudima ili nama vampirima? Teodor se nasmijei. Vidi, ni ti sama ne zna odgovoriti na to pitanje. Ne znam kome nama, ali znam priu koja e te zanimati. A tie se Knjige izumrlih... Tina se lecne. Znam da si otkrila da netko traga za njom i da misle da si ti klju. To ne znam. Moda jesi. Moda nisi. No, kako god bilo, ja sam ovdje samo da te zatitim. Zato sam i elio da ue u Skarabeje, oni su ti kao najjai klan ovdje mogli pruiti zatitu, iako sam se zapravo prevario. Onaj koji orkestrira ovime, doda, najjai je... Tina ga htjede neto zapitati, no Teodor joj stavi prst na usta. No, pusti me da ti ispriam priu, a onda e ti ispriati meni. Ovo ovdje - produi Teodor - samo je dio fragmenta lanenih knjiga. Natpisi naeni na zavojima na egipatskoj mumiji napisani ba na tom, etruanskom jeziku. A pria ide ovako. Mihael Bari bio je visoki
49

dravni slubenik u Austro-Ugarskoj koji je u godini previranja 1848., iznenada odluio otii u mirovinu i putovati Orijentom, prvenstveno Egiptom. Takva, avanturistika odluka utogljenog austrijskog diplomata pazi, ni danas nije bez rizika putovati u Egipat, a kamoli onda - vjerojatno je sve koji su ga znali iznenadila, no jo vie su ostali iznenaeni kada se iz Egipta vratio s mumijom koju je kupio od pljakaa grobova. Izloio je tu mumiju u svom stanu u Beu u kojem je do svoje smrti primao goste, koji su se divili neobinom izloku. Ono to ljudi nisu znali - nastavi Teodor nekako sveano - jest da Mihael nije sluajno iz ista mira odluio otii u Egipat i trgovati s pljakaima grobova. Bio je to zadatak koji je dobio od svoga nadreenog. Mihael nije znao da je iz Egipta donio relikviju od velikog znaenja za nas, Knjigu izumrlih, a da je njegov nadreeni bio vrhovni elektorni sudac... Uh, ote se Tini. Ne znam do kuda vodi nae genetsko porijeklo. Neki tvrde do Etruana, ali ja u to ne vjerujem. Nema veze. No ono to je bitno, da je Knjiga izumrlih bila sakrivena u lanenim spisima kojima je bila omotana mumija. Tini se sad poela pomaljati logika cijele prie: jo uvijek nedokuiva, ali sada sasvim izvjesna. Nita to se dogaalo nije bilo sluajno, ali, kakve veze ona ima s tim, to joj i dalje nije bilo jasno. Teodor je mirno dalje pleo svoju priu. Kao to sam ti rekao, bila je to revolucionarna 1848. godina, svijet je bio u previranju, a pogotovo istok gdje su se pljakali grobovi, stvarale kolonije, koje su vrvjele avanturistima, i vrhovni elektor procijenio je da e Knjiga biti sigurnija kod njega u Beu, pogotovo ako je bude uvao netko poput Baria, koji s nama nema veze. No, Bari je bio znatieljan. Otvorio je mumiju i izvadio iz nje spise, koje ionako nije mogao razumjeti, no razumio je jedan od njih, jedan koji nije bio napisan na etruanskom jeziku, ve na latinskom. Ubrzo potom je umro. Nitko danas ne zna je li umro prirodnom smru ili je bio otrovan, ree Teodor, uz duboki uzdah. Vidjelo se da ga mui ta dvojba, no nastavio je: Ja bih rekao ovo drugo, mislim da je bio otrovan, ali ne mogu se zakleti. Nemam dokaza. No ne bi me udilo. Klanovi znaju biti vrlo okrutni prema ljudima koji zadiru u njihove tajne. Mumija je tada zajedno sa spisima prebaena u Zagreb i darovana Akademiji. Ne znam kako se to dogodilo, kako je vrhovni elektor to dozvolio, ali moda u tom trenutku nije imao dovoljno moi da to sprijei, ree on. Teodor je upitno pogledao Tinu, odvagujui uinak svojih rijei. Znam da to ne vjeruje, ali teko je upravljati ljudima, pogotovo kada djeluje iz sjene. No ono to mu nije uspjelo tada, uspjelo mu je kasnije. Zavoji kojima je omotana mumija poslani su u Be poznatom egiptologu Jacobu Krallu koji ih je prouio, fotografirao i objavio knjigu o njima. No, vrhovni Elektor nije bio zadovoljan, spisi kojima je mumija bila
50

omotana bili su vani, lijepi, skrivali su tajne, ali ustvari nisu nita znaili za nas. Bili su dio nekakve mutne tradicije klanova sa istoka, a tradicija slui samo zato da nam da privid trajnosti, od nje nema koristi. Jedini spis koji je Elektora zanimao je peti spis. To je spis koji nedostaje, spis koji nije napisan, barem tako legenda kae, na etruanskom, nego izmeu nerazumljivih etruanskih znakova nosi tekst na latinskom, spis koji je u mumiju umetnut kasnije i koji je Bari otkrio i sakrio. Pria dalje postaje mutna, ali Jacob Krall se bacio u potragu za tim spisom i pronaao ga, no tada je, bilo je to 1905., iznenada umro. Potom knjiga prelazi u ruke vrhovnog elektora koji ju ljubomorno uva, sve dok ne pogine u zadnjim danima II. svjetskog rata. I tu se - nastavi Teodor - Knjizi gubi svaki trag. Vjerovalo se da je unitena u ratu, odnosno da su je u sveopoj pljaki odnijeli Rusi ili netko od saveznika, ne shvativi njeno znaenje. Ali sada se Knjiga ponovno pojavila, upita Tina. Ne znam, odgovori Teodor, ali netko misli da si ti trag koji vodi do Knjige. Ali zato, upita Tina. Kakve ja veze imam s pljakaima grobova i tajanstvenim mumijama, i kakvu uope mo moe imati neki bezvezni spis da je netko spreman ubiti zbog njega? Teodor joj odgovori kako ni na jedno ni na drugo pitanje ne zna odgovor, ali ga sluti. Onda doda neto na to se Tina lecnula: To je ve dio za koji treba trgovati. Kako, upita Tina? On joj odgovori da e joj to rei ako mu ona ispria to je joj je rekao Maksimilijan. Hm... pomisli Tina, sva srea pa mi Maksimilijan nije nita rekao jer nisam sigurna to bih sada trebala uiniti. Tina mu odgovori da nije bilo nita jer se tek danas treba nai s njim. Onda e mi ispriati to ti je on rekao, a ja u ti rei drugi dio prie... U tom trenutku Tinin je mobitel proizveo glasan zvuk od kojega su se oboje lecnuli. SMS poruka. Maks: Dolazim za pet minuta, sastanak u uredu mog oca. Danijela i on, je, dakle, ekaju...

51

Teodor je napustio Tinin stan ostavljajui otvorenim mnoga pitanja u njenoj glavi. Povjerenje, zatita, trgovina... Zato trgovati, ako me titi, zato ne bezuvjetno? to on hoe? Komu trebam vjerovati? Tina je zdvajala snanije no ikad u ivotu no, doli su, oito, trenuci u njenom ivotu kada e padati teke sudbonosne odluke, one kod kojih znanje ne pomae, gdje rade instinkti, slutnje, esta ula... Teodor je rekao Tini da e ju posjetiti naveer, nakon sastanka s Maksimilijanom. Tri su je pitanja opsesivno proganjala dok je sjedala na Maksov motor. Prvo, kakve ona moe imati veze s Knjigom? Nikakve veze s Etruanima i njihovim mrtvim jezikom nema niti je imao itko njen... Hm, je li ba tako, zapita se, znajui da sama ne moe doi do odgovora. Kakva je njena veza s Knjigom, to je druga stvar koja joj nije bila jasna. I tree, jednako vano ako ne i vanije, gdje je, do avola, Monkey ? Maks je kroz grad vozio glumei Ivicu Kostelia: slalom je bio vrtoglav. Vonja tako vjetog motocikliste kroz gusti popodnevni zagrebaki promet, predstavlja najbri put od toke A do toke B. Ili su prema uredima banke u kojoj je Maksimilijan bio savjetnik. Iako, Tina je to shvatila, savjetnik kod njih znai da je upravo on taj koji vue sve vane poteze. Ispred ulaza u banku zatekli su, kako je rekao Maks situaciju. Gomila prosvjednika s bijelim transparentima, izraavala je ogorenje bankama i sustavom: jedan je drao transparent na kojemu je pisalo Gulikoe, na drugome Ako ja opljakam banku, ja dobijem zatvor, a ako banka opljaka mene, bankar dobije bonus, na treemu neto neitljivo, malim slovima... Prosvjednici su bili mirni, ali vrlo glasni. Tko god bi doao, dovikivali su mu svoje tegobe, ekajui, oito, glavnu metu svojih prosvjeda: TV novinare koji e istinu o njihovom jadnom poloaju objaviti cijeloj naciji... Kao da ostatak nacije za te probleme nije znao, dapae, kao da ih i sam nije imao. Znali su, samo su odluili zatvoriti oi pred time, dok ovrhovoditelj iz banke ne zakuca i na njihova vrata. Od ulaza u urede banke Maksa i Tinu titio je kordon policajaca, koji su im prili na mig nekog zatitara. Iako prosvjednici nisu pokazivali nikakve namjere da budu nasilni. Iza policajaca na vratima banke epirio se i nemali broj zatitara od same banke. Ulazei u zgradu, Tina primijeti omanji transparent na kojemu je pisalo: Krvopije. Koja ironija, pomisli Tina, krvopije, i to ne samo metaforiki. Dok su prolazili kroz gomilu Tina nije mogla ne primjetiti bijesne poglede, ula je glasove koji su govorili, zlatna mlade, fuj, kurva... Tina im nije zamjerala. Jo juer je i ona mogla biti jedna od njih, prosvjedovati uzalud, zajedno sa svojom majkom. No ono to ju je vie zgrozilo od dobacivanja i oajnih lica, bile su fizionomije nekih prosvjednika, mladii, kratko oiani, s maramama oko vrata, nekako se nisu uklapali meu ove ljude srednjih godina kojima su banke kroz kamate posisale ivot, uteevinu, poslovne prostore, stanove... Izgledali su vie kao da su ovdje
52

zalutali s neke nogometne utakmice. Ono to ju lecne je bio Maksov hladan pogled prema gomili. Iako je bio uistinu drugaiji od svih vampira koje je upoznala i u njemu se nazirao trag arogancije. Konano, i njegov je diskretno japijevski odjevni stil sugerirao neku vrstu udaljenosti od takozvanog obinog naroda, skupi elitizam. Zatitar ih je provodio kroz hodnike sredinjice do velikog ureda s pogledom na tri strane grada. Kad je Tina ula u ured, tamo su ve sjedili Maksimilijan i Danijela. Tina ih pogled. Maksimilijan joj uzvrati pogled. Iz njega je, kao i iz cijele njegove linosti, isijavao samo hladan prezir koji je itavu prostoriju ispunio neugodom. U tom trenutku Tina osjeti Maksovu ruku u svojoj. U mislima mu se zahvalila za tu gestu topline, opratajui mu i zaboravljajui njegov prezirni pogled prema osiromaenim prosvjednicima. Danijela mi je sve ispriala, ree Maksimilijan, pa nastavi. No, rekla je i da e imati neto to e me van svake sumnje jako zanimati. Tina mu mirno prui fotografiju s etruanskim simbolima. Maksimilijan je dugo fiksirao sliku pogledom. Vidjelo se da je snano koncentriran na nju. Promrmlja sebi u bradu: Dakle, ozbiljno je. to hoe, upita Tinu. Tina ga pogleda u udu. Nije joj bilo nimalo jasno kako uspijeva zadrati aroganciju. Ne znam jeste li svjesni da smo svi u opasnosti i vi skupa sa mnom, da je dosta tajni klanova, zapoe govoriti. No, Maksimilijan autoritativnim pokretom ruke presijee daljnji govor. Ja sam ovjek od rijei, ak i kada je umjesto mene da moja ker. Reci to eli za ove informacije, a za ostalo ne brini. Mi se znamo sami zatititi, ne treba nam neki, prezirno ju pogleda, vrapi da nam pomae. U tom trenu ugleda ruku svoga sina u njezinoj ruci, ali na to se samo prezirno nasmije, kao da eli rei, sin mi je budaletina, ali i to e proi s godinama. Tina nije oekivala ovakav rasplet, ali prihvatila je to joj je ponueno. Traim da mi kaete to znate o Knjizi izumrlih i da mi objasnite, ako ste to u stanju, a slutim da jeste, kakve ona ima veze sa mnom. Traim da nitko ne dira Monkeyja i da Viktora izvuete iz zatvora. Pa nadoda: ili gdje ve on je. Maksimilijan se nadmono nasmije. to se tie druga dva uvjeta, na njih zaboravi, tvog huliganskog prijatelja neu ni tititi ni napadati, on me ni najmanje ne zanima, a to se tie Viktora, ne pada mi na pamet da mu pomaem. Neka ga vade njegovi, ako ih jo uope ima. Danijela se pokua ubaciti; Ali, tata... No Maksimilijan ju prekine.
53

Zaepi, ovdje ja odluujem, a ne ti ili tvoj blentavi brat. Na sreu da je tako, ree. Danijela se povue. Tada se okrene prema Tini i mirnim glasom joj pone objanjavati. Tina, mogu ti rei ovako. Nitko ne zna kakve ti tono veze ima s Knjigom, ali koliko sam doznao, to ima neke veze s tvojim ivotom u Beu. Kakvim crnim ivotom u Beu? Dok su otac i majka bili u Beu, ja sam bila s bakom, jedva da su me par puta poveli po nekoliko tjedana u Be, pomisli Tina, no Maksimilijan nastavi govoriti. Ono to ti mogu ponuditi je naa zatita, ali to znai da se mora odrei Jastrebova i da nam mora pomoi da mi budemo ti koji e doi do Knjige. Mora postati naa, bez toga ne ide. Najjednostavnije je da ozakonimo tvoju vezu s Maksom, prema pravilu pripadnik slabijeg klana u pravilu prelazi u partnerov klan. Maks zausti da neto kae, ali Maksimilijan ga opet prekine: Tako emo je najlake zatititi. Tina pomisli kako je sve to suludo. Svi ti rituali, pravila, sva ta eljezna procedura, a svijet im se rui. Oni nisu nimalo bolji, pametniji pa niti drugaiji od ljudi koji se ne obaziru dok im kua gori sve dok plamen ne doe do njihovog kreveta. Tina je prezrivo odmahnula rukom: Ne moete zatititi ni sebe. Zar ne vidite da je netko moniji u igri? Maksimilijan - to mu nije bilo ba svojstveno - zakoluta oima. I mi smo moni. U emu je mo te proklete Knjige, upita Tina. Posjednik Knjige automatski postaje vrhovni elektor, ree Maksimilijan. Koja la, pomisli Tina, kako samo lae utogljeni lik koji glumi dentlmena, a ovdje ispada zadnji ibicar. Moda je to djelomino istina, moda je to ono to tjera ambicioznog i arogantnog Maksimilijana na potragu za Knjigom, no Tina je znala da to samo po sebi ne moe biti ono to je bitno i mono. Ne, to sigurno nije prava bit. U tom trenu na vrata je pokucao zatitar. Uao je u sobu i pristojno, tiho, rekao: efe, moda bi bilo dobro da vi i vai odete odavde. Masa postaje nemirna i kasnije se moda nee moi izai, a ne elite ovdje provesti itav dan. Maksimilijan kimne glavom. Svi su se odmah uputili prema podzemnoj garai gdje su uli u crni slubeni Audi. Maks je oito poelio svoj motor, no otac ga je jednim jedinim prijekornim pogledom uvjerio da je to glupa ideja. Tina se zapita koliko bi mu pogleda trebalo da uvjeri Maksa kako je ozakonjenje veze s njom, ma ta to znailo, dobra ideja. Ta ju ideja uznemiri. Tina posmisli kako je ovo ve drugi puta u istom danu da je
54

posumnjala u Maksa. Svi etvero stisnuli su se u autu koji je vozio ofer. Dok je automobil prilazio prolazu koji su nastojali osigurali policajci, Tina je vidjela kako se policajci naguravaju s prosvjednicima koji su pokuavali probiti kordon. U tom trenutku u zatamnjena stakla automobila udari zapaljena boca i plamen se razlije po staklima. Dim je prodirao u auto guei ih. Netko otvori vrata i svo etvero, s vozaem, izvukoe se iz zapaljenog auta. Vani je vladao kaos. Policajci su nemilosrdno navalili na prosvjednike koji su im uzvraali. Bijes prosvjednika bio je okomljen i na njih, gamad iz crne limuzine. Vidjela je kako netko udara Maksimilijana i kako ovaj uzvraa udarac. U tom trenutku nagrnuli su i zatitari, no Tinu je netko zgrabio za ovratnik i povukao je u gomilu. Tina se otimala dok ju je tip zamaskiran palestinkom vukao izmeu prosvjednika izvukavi je iz arita sukoba. Napada se okrene prema njoj: Joj, vidi kako je opasno voziti se u skupom autu, ree otmiar. Strgnuvi palestinku s lica, duboko udahne, zajapuren od napora. Bio je to Monkey.

55

Monkey je odvukao Tinu izvan gomile koju je policija potiskivala na sigurnu udaljenost. No, jedan od mladia koji nisu pripadali gomili prosvjednika usmjerio se na njih, povikavi na Monkeyja. Koji kurac izvlai kuju! Ona je jedna od burujske gamadi koje treba razvaliti i unititi, a ne ih spaavati! Tina je primijetila kako mu se pridruuju jo dvojica-trojica slinih mladia. Niti jedan od njih nije izgledao kao netko tko potpisuje ugovore za 30-togodinje ili obrtnike kredite, kao netko koga su banke unitile pa sad, iz oaja, ovdje prosvjeduje nadajui se ako ne rjeenju, onda bar suuti ostalih. Ovaj je izgledao prije kao neki huligan. Krenuo je prema Tini. Ona je nekako ustala na noge, no prije no to joj je uspio prii, Monkey se isprijeio izmeu njih. Momak je, meutim, nastavio galamiti: titi ju, titi kuju koja je s pljakaima! Pa ti si na, ovjee, ta ti je! Dvojica njegovih prijatelja ubrzo su prila i stala iza njega. Monkey se, meutim, nije dao impresionirati. Progovorio je vrlo smireno i vrlo hladnokrvno. Ja nisam niiji. Jasno? Ja sam njihov - pokae pritom rukom sredovjenu enu koja je sjedila na ploniku raskrvavljena nosa dok joj je mukarac priblino istih godina uzaludno maramicom pokuavao zaustaviti krvarenje. ena je tiho jecala. Ali nije to zvualo onako kako jecaju ljudi koje boli od udarca. Jecala je tiho i bespomono, onako kako se jeca kada je izgubljena i posljednja nada, a cijelo bie potone u oaj dubok poput Marijanske brazde. A vi, pederine, ovdje ste samo zato da izazovete nered, vikao je Monkey. Tip mu je priao, prijeteeg izraza lica. Druga dvojica su ga u stopu pratila. to si rekao ? Zna li ti tko sam ja? Monkey mu se nasmije, ne ustuknuvi ni koraka. Ti si najobinije douniko smee koje murja, banka, slube ili tko ve instalira u svaki normalan prosvjed da od njega napravi nerede i sranje kako bi u glavnom dnevniku izala slika nasilja, a ne poruka onih koji prosvjeduju, smee jedno. Pitanje je samo znaju li to tvoji prijatelji ili ipak ne dijeli zaradu s njima. Bio je to izazov jasan kao dan. Deko nije mogao otrpjeti provokaciju bez da napadne Monkeyja. A to je bila operacija, kako se uskoro pokazalo, visokog rizika. Tip je zajapureno krenuo prema Monkeyju, no on je bio spreman. Elegantnim udarcem noge udario ga je odmah, snano, ravno u jaja, tako da se momak bez zvuka samo sklupao na podu, drei se rukama za bolno
56

mjesto. Dvojica njegovih pratitelja, elavi grubijani, oito navikli na tota ostala su ipak okirana brutalnou kojom je njihov voa i uzor sloen na pod. No, oito su od prije znali Monkeyja i njegovu reputaciju. Onda deki, hoete li i vi jaja na oko za ruak ili ste na dijeti, upita ih Monkey. Deki se neodluno pogledae. Kroz glavu im je prolazila dilema izgraditi reputaciju lokalnih temera na Monkeyju (koja se kriala sa slikom bolnih batina koje bi u tom okraju mogli dobiti) ili uzmaknuti i sauvati jaja. Ipak, nisu se mogli odluiti na napad, a ta je neodlunost Monkeyju bila dovoljna da povue Tinu za ruku. U uglu ulice ve su se pojavile policijske marice koje su kupile najnasilinije prosvjednike. Veina njih do juer su bili najobiniji obiteljski ljudi, a sad su najedanput postali neprijatelji sustava, sigurnosni problem o kojemu brine policija. Ekonomija koja je potonula u depresiju svakoga je dana na ulice izbacivala vojsku novih nesretnika. Tina i Monkey potrali su u pravcu suprotnom od prosvjeda, a im su skrenuli iza ugla, Monkey ju je zaustavio. Hodaj normalno, samo krivci tre, ree smirujuim glasom. - Mi smo samo prolaznici. Tako se ponaaj. Palestinsku maramu spremio je u dep. Monkey ju ugura u prvi slobodni kafi. Prvi put je s njim sjela u neki normalan kafi, kloniran i bezvezan, ali opet nekako normalniji od radnikih birtija zaostalih iz 70-tih godina koje je Monkey nepogreivo nalazio za njihove sastanke, kao da jedini u gradu ima mapu s lokacijama koje svi drugi zaobilaze. Kako si se dovraga tamo naao, upita ga Tina, mislei na prosvjed. Spasio ju je, kao da je znao. udo ili? Zna, gotovo da i nema prosvjeda na kojem nisam bar malo sudjelovao... Kad sam uo da e prosvjedi biti pred bankom, pomislio sam da bi se i ti mogla nai tamo i zapasti u nevolje. Tina ga je zadivljeno pogledala, no Monkey se na to samo ironino nasmija. Uostalom, i Teodor me nazvao pa mi je rekao da e biti tamo. Potom nastavi, iako ga Tina nije pitala. A to se tie tipa koji je dobio jaja na oko, on je stvarno druker koji izaziva nerede. Gotovo na svakom spontanom prosvjedu ima netko takav. Obino se govori o skupini huligana koja se sluajno pridruila. Jesu huligani, ali, jebemu, nije ba sluajno... Oni su tu da izazovu nerede, da svim potenim ljudima zgade prosvjede i po mogunosti daju opravdanje za intervencije, blaenje... I uglavnom rade za onoga kome se prosvjed ne svia. Jesi li i ti bio dio njih? Jesam, nekada, iskreno prizna Monkey. Nikad, ali ba nikad joj nije lagao, pomisli Tina. Hm, ako to to ona moe misliti o njemu nije povjerenje, onda ona ne zna to to jest, pomisli. Monkey nastavi:
57

Zna da sam iao na svaki prosvjed, ali nisam znao da radim za nekog. Mislio sam da je rije o idealima, a da smo mi tu da malo pourimo stvari akama. No onda sam skuio da se iza veine ideala krije neki sasvim mjerljivi interes. Vjerojatno je slino i kod onih tvojih... Monkey nije htio izgovoriti vampira1. Tina je tek tad shvatila da ga moe pitati ono to ju je najvie zanimalo i zbog ega je najvie i brinula. Gdje si bio nakon napada? Zna li da ti je stari u pritvoru? Monkey odmahnu rukom. Pusti ga, kao da mu je prvi put. Nauio ti je on to. Zadnjih par godina dobro se drao, ali e kroz par dana izai iz pritvora, dobiti neku kaznu i to ti je to. To ti je starom standardna procedura. Pravo je pitanje zato su me napali i kako se Teodor naao tamo. Tina mu ispria sve to se dogaalo ne laui i ne umanjujui niti jedan detalj. Da, to je, kako bi rekao Teodor, povjerenje. Znala je dodue da Monkeyja time dovodi u opasnost, ali je takoer bila uvjerena da e sve saznati sam, ili e htjeti saznati sam, a time e se jo vie dovesti u opasnost. Monkey joj nita nije govorio nekoliko trenutaka. Onda izvadi kolsku biljenicu poderanih korica, pohabanu, u vrlo loem stanju. to je to? Pa uj, nisam samo beskorisno leao u ludnici dva mjeseca. Malo sam pronjukao, malo provaljivao i tako to, i ieprkao ovo. Tina ga ponovo upita: to je to? Monkey odgovori: Jasnin dnevnik.

58

Jasna Belamari poput Tine ja dospjela u Tininu gimnaziju, no potom je, nakon samo dva mjeseca, u slijedu misterioznih dogaaja zavrila u Vrapu zbog neobinih psihijatrijskih tegoba koje su zbunile i lijenike. Tina ju je jednom prigodom kriom posjetila, s Monkeyjem. Jasna je, poput Tine, ula tui glas u svojoj glavi kao da ita misli, ljudi bi naglo nestajali kad bi ih pratila, sanjala je snove u kojima ljudi krvare iz oiju... Jasna je za te posjete, Tini u nizu nepovezanih, ali naizgled ipak smislenih brbljarija, rekla kako oni samo ele vladati, svime... I sve koji su im opasnost, oni unitavaju. Zubima ih trgaju ili ti daju zube... Zadnje to je rekla Tini prije no to ju je bolniar oteo, bilo je: Sluaj to ti govore snovi, nai to. Uskoro je umrla. Smrt Jasne Belamari nikada nije razjanjena. O njoj su svi utjeli, a kad god bi netko spomenuo njeno ime, zavladala bi grobna tiina. Tina pogleda pohabanu biljenicu. Dio korica bio je otrgnut. Bila je pretanka da ne bi nedostajali listovi. Jasno su se vidjele fleke od nepoznatih tekuina. Dok je Tina razgledavala biljenicu, Monkey joj je objasnio kako je doao do biljenice. Naao sam je skrivenu u upljoj nozi od eljeznog bolnikog kreveta. Kako ti je uope palo na pamet da je trai ? Cijelo me vrijeme muilo pitanje kako je Jasna tako naglo umrla. Kad smo je vidjeli, bila je luda, ali nije izgledala kao netko komu je ugroeno bioloko zdravlje, ree Monkey. No ono to me doslovce zaprepastilo, bilo je to to oko te smrti nitko nita nije poduzeo. To je zaprepaujue ak i za okolnosti u kojima je umrla. Naljutilo me, priznao je zamiljeno, i to to iz naeg razgovora s njom nisam uspio nita shvatiti. Ba nita. No, jednu sam stvar u svemu tome preokrenuo u svoju korist, doda. Nisam nikad vidio policajca u ludnici, niti uo za bilo kakvu istragu pa sam iskoristio priliku kada su me prestali vezati i zakljuavati da malo pronjukam po njenoj sobi. Znao sam da je neto moralo ostati iza nje, no mislio sam da u naii na crtee na zidovima, neku poruku ili tako neto, ali soba je bila prebijela. Zna kada si u ludari po cijele dane i razgovara samo s moronima u bijeloj kuti koji kurca nita ne razumiju, a ti jednostavno eli neto rei. Bilo to, makar na zidu napisati Dinamo zauvijek, ili to ja znam Obamu za predsjednika, bilo to. Da vidi zahode, iarani su svim i svaim, a Jasnina soba je bila kao da nikad nitko u njoj nije bio. Apoteka. Niti mrlja od zgnjeene muhe na zidu, zato sam kopao i kopao dok nisam naao. Uostalom, ja sam skrivao tako lovu, pljuge... Tina otvori biljenicu. Sadraj ju je brzo poeo razoaravati. Nekoliko
59

prvih stranica bilo je istrgano. Na prvoj stranici koja je ostala u biljenici bio je crte neke vamp ene u crnoj haljini. Crte lica podsjeale su na Jasnine, ali je sve bilo uljepano do neprepoznatljivosti. Jasno, onako kako cura sebe samu vidi kao vamp zavodnicu. I sama je znala crtati takve slikarije, no njen talent za crtanje izgubio se negdje u prijelazu iz djetinjstva u pubertet pa vamp zavodnici nikad nije mogla dati nijednu crtu svoga lica. Dok je Tina listala dnevnik, Monkey je bez prestanka, vrlo koncentrirano, govorio. Proitao sam dnevnik barem deset puta. Sve su neke baljezganje. To izgleda kao onda kad smo razgovarali sa njom. Nerazgovijetno, smueno, nabacano, zbrkano, bez reda i smisla. Vidi ovo, otvori joj stranicu na kojoj nije bio upisan nikakav datum ve samo: Valjda je petak. Na stranici je bio upisan sljedei tekst: Krv mi kljua u ilama, osjeam kako mi srce kuca, a dok sjene prolaze hodnikom osjeam um njihove krvi, opsjeda me elja da se utopim u tom umu, osjeam kako mi se lijepi za nepce i curi niz grlo. Ne mogu izdrati ovo, vatrena kugla mi je u trbuhu, znam da su me napumpali lijekovima, ali zubi mi niu po trbuhu, kao da me tama hvata i elim da tama zahvati sve... Dalje je rukopis bio neitljiv. Na kraju se pretvorio u nekakav karikaturni crte ptica. Kaem ti, kae Monkey, kao James Joyce na tekom tripu nasmije se. - No, moram ti rei, kad te nafildaju lijekovima, spie ti injekcije, teko je napisati smisleno tri reenice, ma kurac, teko je drat olovku u rukama. Monkey se nasmijei tuno, i doda, sve to mi nije imalo smisla, osim ove dvije reenice. Otvori stranicu i pone itati. Danas me posjetila nova ja. Prava ja ili nova ja, nisam sigurna. Bila je s nekim elavim majmunom. Nadam se da joj je on zatitnik. Osjetila sam kako nam srce kuca istovremeno, kao da naa krv razgovara i opet sam osjetila zube kako mi rastu na trbuhu. Poslije je bila tama... Jasna oito opisuje dan kad smo je posjetili, to mi se ini jedinim to je imalo smisla u cijeloj toj nepovezanoj brbljariji, ree Monkey. Tina ga pogleda s nerazumijevanjem. Vidi, svoj napad opisuje kao tamu. No za ovo sam mislio da je lupetanje, jednako nesuvislo kao i ono prvo koje sam ti pokazao, ali sad kad si mi sve ispriala, ini mi se da ima smisla. Tina uzme biljenicu od Monkeyja. ovjek sa licem crne orhideje ispitivao me opet o krvavom mjesecu. Rekla sam da ja nisam ta. Da vidi da je moja krv preslaba. Ali nije mi vjerovao. Rekla sam mu da ja nisam prava ja, da postoji prava ja, ali nije mi vjerovao. A onda me pitao to znai iskrivljeni mjesec, je li on put do knjige. Kao da je on lud, a ne ja. Poslije je bila tama... Na sljedeoj stranici bio je nacrtan cvijet, gusto iaran olovkom. Na taj
60

je nain postao skoro potpuno crn. Tina je pretpostavljala da je rije o crnoj orhideji. Nikad nije bila curica koja bere cvijee ili brine o njemu pa nije bila sigurna postoji li uope crna orhideja, no to joj je nekako nalikovalo na opise kojih se sjeala. Naredne stranice u dnevniku bile su ispunjene pojedinanim rijeima. Neki su se motivi, kao rije "mama, pojavljivali u mnogim varijacijama. Druge su ile u mnogim oblicima, velike, male, kitnjaste, ureene... Oito je Jasna bila prenakljukana lijekovima. Nije bila u stanju napisati neto suvislije. Sve to mi nita ne znai, ree Tina Monkeyju. Meni se to ini samo kao malo razumljivije trabunjanje. Monkey ju pogleda kao da ju je upravo pitao koliko je dva i dva, a ona ne zna odgovor. To je zato jer ne zna razmiljati kao luak, ree joj. Prvo, poeo joj je tumaiti, spominje se knjiga. Kao drugo, ona spominje pravu ja, a kada smo se nali s njom napisala je da si ti prava ona. Tree, netko ju je oito ispitivao o tragu koji vodi do knjige. etvrto, taj netko oito ima neki znak crne orhideje. Tu zastade: niste li vi, odnosno ovi tvoji, rije ,,tvoji izgovorio je s vidnim gaenjem, opsjednuti tim simbolima? Jastrebovi, Skarabeji... Zato ne i orhideja? Sama si rekla da je vani netko trei i opasniji, a spominju se i nekakvi tragovi i nekakav iskrivljeni mjesec. E, taj dio ne kuim. Tu je malo zastao, listajui biljenicu, a onda zamiljeno nastavio, traei cilj. Dakle, ovako ja to tumaim. Knjiga koju svi trae je negdje ovdje. Ona je nekako vezana uz djevojku koja treba biti pretvorena u vampira. Prati me? Neki trag vodi do djevojke u Zagrebu koja ima klju kako doi do Knjige. Ona je neki trag. Onaj koji trai Knjigu mislio je da je rije o Jasni. A bila je rije o meni, prekine ga Tina povikom. Upravo tako! Ispitivao ju je o pravom tragu krvavom mjesecu i iskrivljenoj slici mjeseca. To je ono to on zna i to je ono to sada i mi znamo. Ali to nije nita, ree Tina. To je apsolutno nita. Monkey ju pogleda ljutito: Stvarno nekad zna biti nezahvalna pizda. Oprosti, procijedi Tina postieno. No Monkey je ve ustajao. Nema veze, ima ti pravo. Kad bolje pogledam, vidim da i dalje nita ne znamo. Ali, moda Teodor neto zna, doda znakovito.

61

Monkey ju je vodio prema Teodorovom stanu. Sjeli su u tramvaj. Iako ga je Tina upozorila da joj je Teodor najavio kako e je kontaktirati veeras, Monkey je tu informaciju ignorirao. Dok su putovali tramvajem prema Trenjevci, Tina je otvorila mobitel. Inbox je bio krcat. ekalo ju je bezbroj poruka od Maxa: Si iva? Molim te javi se, bezbroj upitnika. Sve je ok, volim te, odgovori mu Tina. im je stisnula alji poruku, postade joj jasno da mu je prvi put napisala da ga voli. Uinila je to, pomisli, bez razmiljanja. Zapitala se misli li to stvarno i osjea li to ili je to napisala tek da smiri, oito, zabrinutog, moda i posve preplaenog Maxa. im je utipkala poruku, vidjela je da joj Monkey gleda preko ramena. itao je to pie. Lice mu je bilo smrknuto, a usne stisnute, ali nije nita rekao. Ovdje smo, procijedi kad su doli do zadnje stanice puta. Bila je to jedna stanica iza one na kojoj je Tina najee silazila jer joj je najblia kui. On je itavo vrijeme bio blizu, pomisli Tina, ali Monkey ju je ve utke vodio kroz koloplete trenjevakih uliica. Zaustavio se pred jednim dvoritem. Klasine trenjevake kuice, prizemnice, najee s dva prozora okrenuta prema ulici. Te su kuice pokazivale mijene epohe. Izgraene u loim vremenima, dograivane u boljim, te bi kuice propadale u dugim razdobljima neimatine pa bi se onda, kad kapne neto novca, opet popravljale i tako unedogled... Na ulazu u dvorite pisalo je na potanskom sanduiu Trinajsti, a odmah pored sanduia, Pazi otar pas, s crteom iskeenog vujaka. No, umjesto reanja otrog psa, oglasio se sasvim drugi lave, na prizemnom prozoru, stajala je gospoa u godinama, u kunom ogrtau, s dobrih stotinjak kila vika. Je, kaj se mladi gospon vrnul, profesor vam ni doma. Monkey zausti da neto kae, ali baba nije davala anse ni prostora za duge razgovore, no, oito joj nita nije moglo ni promaknuti. Je, je, videla sam da ste prespavali kod profesora. ujte ja nikaj ne velim, profesor je fin ovek, uredno plaa i sve, ali za goste se nismo dogovorili. Al, velim ak je jedna no, ne bum dizala fertutmu, al ovak... Ne znam kaj buju susedi rekli, ja znam da su ta moderna vremena i tak, da je on gospon profesor, al opet ovo je uvek bila fina hia. Tina uvidje da ovaj traktat nikad nee zavriti. Sijevnu joj u glavi vjerojatna pozadina neobinog babinog monologa: ona oito misli da je Monkey Teodorov ljubavnik! O, kako smijeno. Gospoo, povikne Tina, pa to je skandalozno, moj zarunik je profesorov sin! Moe vas biti sram da ste tako neto pomislili! Sram vas moe biti!
62

Zavri u mirnijem tonu. - Doli smo - ree, mudro sputajui loptu da nam profesor da blagoslov i zato nas pustite da ga priekamo. Je, to vam ne bu ilo, nije se dala Trinajstika, profesor je otiel s nekim finim ljudima. Onak, doli su u nekom velikom autu i on je otiel s njima. Mislim, prvo se nekal, ali onda je preel z njima u autu. Kakvom autu, upita Monkey ? Je ekajte, da mi fairanci ne izgore... Ona se naglo okrene i ode, vjerojatno ugasiti tednjak. U tom trenu Monkey kimne Tini da preskoi ogradu. Iza je preureena garaa, tamo je Teodor stanovao, brzo! Ne razmiljajui, Tina preskoi ogradu i nestane iza kue dok je gospoa Trinajsti preokretala fairance da ne izgore. Ta ju je aktivnost posve preokupirala pa je Tina imala vremena neprimjeeno preskoiti ogradu i nestati iza kue. Vrata Teodorovog stania bila su otvorena. im je ula u njega vidjela je i zato. Opet poznati prizor! itav stan prerovan, stvari razbacane po podu, apsolutni nered. Prepoznatljiv rukopis nepoznatog autora. Stolice su bile prevrnute, knjige izbaene iz ormara, a po podu prosuto bezbroj papira, fotografija... Oito su Teodora odveli na silu, a pritom mu dobro pretraili stan. Tina pone okretati papire i fotografije razbacane po podu. Aktivnost se inila posve beznadna. No tada ugleda objeen samtasti sako, Teodorov zatitni znak. Ispod njega je lealo razbacano nekoliko fotografija. Bile su, oito, izvaene iz sakoa. Tina baci pogled na njih. Obine fotografije skupljene tijekom dugih godina mirnog ivota, na jednoj je ak bila i ona. Sjetila se prizora koji je ostao zabiljeen za uspomenu, okolnosti u kojima je fotka nastala. Mama, Teodor i ona bili su na nekom izletu. Tina se, kao i mama, na fotografiji smijeila. Teodor je drao rogove mami. No, tada joj pogled naglo zapne za drugu fotografiju. Bila je to fotografija snimljena, koliko se sjeala, ispred stana njegovog oca i majke u Beu. Na fotografiji su bili njen pokojni otac, tada jo jako, jako mlad, vjerojatno i prije nego to je upoznao majku i Teodor. No na fotografiji ju je okiralo neto drugo, spremi je brzo u dep jer iz dvorita se opet uo glas gospoe Trinajsti i Tina brzo izae iz dvorita. Gospoa Trinajsti je opet bila u nekom monologu bez kraja i konca, koji je prekinuo tek izlazak Tine iz dvorita. Je gospodina pa kaj si vi umiljate, tak ulazit u neiju kuu, bum zvala policiju, zaprijetila je gospoa Trinajsti. Valjda su joj fairanci kremirani, pomisli Tina. Neete vi nikoga zvati. Da ste htjeli nekoga zvati, ve biste zvali policiju radi tunjave i svae koju ste uli. Je li tako, strogo ree Tina. Kaj god, nit ja nisam ula, to su bedastoe, nevjeto se branila gospoa Trinajsti. Ja vam mlada damo ne zabadam nos u tue poslove. Bila je jako uzrujana jer vie nije bila u napadu, dominantna, ve stjerana u vlastiti
63

esnaesterac, gdje se onako debela slabo snalazila. Monkeyju i Tini bilo je odmah jasno da je to vjerojatno najvea la koju su ikad uli. Gospoi Trinajsti oito je jedini posao, hobi i sveta dunost, bila zabadanje nosa u tue poslove. No Tina je namirisala slabost, i zato umjesto da izae iz dvorita, jo vie prie eni. to je bilo ? Tko su bili ti ljudi ? Kamo su ga odveli ? I koliko su vam platili da utite ili moj prijatelj zove svoje prijatelje u policiji pa ete odgovarati njima? Tina je blefirala jer je sumnjala da se, iako je bio est gost u policijskoj stanici, Monkey ikada sprijateljio s nekim policajcem. Gospoa Trinajsti sad je ve teko disala, shvaajui da se nala u stupici. Teko je disala ne znajui ni sama ta da kae. Monkey je prihvatio blef i izvadio mobitel kao da e stvarno zvati policiju. ena krenu u defanzivu. Dobro, dobro. ujte, rekli su mi da su oni profesorovi roaci i da ga vode u neku kliniku vani na lijeenje. Kaj ja znam, pa profesor je uvek bil udan, a auto im je bil lepi, sa stranim registracijama, tak da sam im verovala, ne. I jo su rekli da se profesor malo opiral jer ni sam ne zna da je poandrcal, pa su me zaprosili da to ne pripovedam jer bi profesor mogel izgubit posel i tak i da to ni nikaj opasno i da bu se vrnul za mesec dana i onda mi je taj fini gospodin kaj je rekel da je njegov roak dal za 6 meseci stanarine, eto tak... ija je registracija bila, upita Tina strogo. A kaj vam ja znam, meni je to sve isto. Auto je bil lepi crni, onak kakti dip, al nije dip. Tina kimne Monkeyju da idu. Monkey se ljubazno nasmijei gospoi Trinajsti. Gospoo mislim da vam je zagorio ruak jer kroz prozor se ve irio neugodan miris zagorjelog mesa. Jebal ga vrag, zagoreli su mi fairanci, tak mi treba kad s decom imam posla, nikad vie se ne bum meala u tue poslove... odjekivao je glas gospoe Trinajsti koja je pokuavala spasiti nesretne nicle dok su se Tina i Monkey udaljavali ulicom. No Tina je znala da e ve sutra cijela ulica biti upoznata sa sluajem i da e se gospoa nepogreivo mijeati u sve poslove koje obuhvaa radijus vidljiv s njenog prozora u prizemlju. Monkey ju upita to si nala? Tina mu da fotografiju. Monkey je pogleda. to je to? Moj stari i Teodor dok su bili mladi ispred zgrade u kojoj su stanovali moji starci dok su bili u Beu. Pa ta, to je nita, kae Monkey. Sad je Tina pogledala njega kao da je idiot:
64

Pogledaj malo bolje. U pozadini se vidio parki ispred zgrade, a usred parkia je bio mali zidi na kojem je bio reljef koji je pokazivao etiri mjene mjeseca. Puni mjesec bio je obojan u krvavo crveno...

65

Znai moramo u Be, upita Monkey. Kako to misli moramo? Ti si luda ako misli da u te nakon svega pustiti samu, ree Monkey. - To mi ne pada na kraj pameti. Ovo to sad radi nije zajebancija, ree Tina. To nisu tunjave nogom u jaja s trenjevakim kloarima, ovdje je glava u pitanju, Monkey. To ti je jasno. Najbolje je za tebe da te nema u cijeloj ovoj prii. Nisi normalna, jebo me pas, naljuti se Monkey. Neu nikad dozvoliti da strah upravlja mojim ivotom. Ako si ti izabrala ono to su ti drugi nametnuli, OK, ali ja ivim drugaije. Sam stvaram svoja pravila i zakone. Ja u izabrati samo ono to ja hou. A onda, pogledavi je u oi, ree: A ja biram da rijeim ovu zagonetku skupa s tobom. Tina ga pogleda sa zanimanjem. Znala je da nema nikakvih skrivenih misli, da ono to je rekao, kao i uvijek, misli od poetka do kraja, bez fige u depu, bez zadnjih misli. Takav je on. Imala je snaan osjeaj kao da je eli poljubiti, no Monkey je tu napetost prekinuo konkretnim problemom: Radije razmisli kako emo doi do Bea. Tina je znala kako. Na cesti pored kue Trinajsti stajala je stara Teodorova mazda, a on je uvijek dokumente drao u autu. To rjeava tehniku stranu problema, ali jo uvijek ne rjeava cijeli problem. U jednadbi je ostala jo jedna vana nepoznanica. Zna li upaliti auto bez kljua? Sere li medvjed u umi, uzvrati Monkey. Tina se nasmije. Jedini problem je, naravno, leao u tome to e sve to vidjeti gospoa Trinajsti. To je dakako ozbiljan problem. Usprkos obeanju da se nee mijeati u tue poslove, bilo je sasvim jasno da Trinajstika nikada to obeanje nee izvriti. Ono se protivi njenoj prirodi. Ona je kao ona korpija koja zarije zube abi nasred rijeke, i tonui, prizna: ao mi je abo, ne mogu protiv svoje prirode. U zagorjele fairance vie se, naalost, nisu mogli pouzdati. Nita, priekat emo da padne mrak, a onda emo uzeti auto, ree Tina. Ma jesi luda? Kad krade - ree Monkey - najbolje je da se ponaa kao da si vlasnik. Kui, pa pogledaj kako su ovi frajeri opljakali tvornice, poduzea i sve to. Samo su se ponaali kao da je svijet njihov i nitko im nije postavljao pitanja. Tako emo i mi. Ako je upalilo tisuu puta, upalit e i tisuu i prvi. Primio je Tinu za ruku i sigurnim je korakom poveo prema poznatom dvoritu.
66

Gospoa Trinajsti bila je ponovno na prozoru i poput kopca promatrala sve to se dogaa. No, Monkey samo sigurnim korakom produlji do auta. Zaboravio sam vam rei, tata mi je rekao da slobodno uzmem auto, kae Monkey razbijajui laktom suvozako staklo. Otvori vozaka vrata i zavue se ispod volana kidajui ice i spajujui ih. Nije prola ni minuta, a motor stare mazde ugodno je zabrujao. Tina je zbunjeno stajala kraj auta. Kaj eka, ulazi, viknu Monkey. Odmah potom mahne gospoi Trinajsti, koja je, posve zbunjena, kolutala oima i krila ruke ne usuujui se nita rei. Vidimo se na svadbi gospoo, poslat u vam pozivnicu, pa, pa. Monkey uz to drsko i dugo zatrubi, a zatim odvrne radio do kraja i nabije gas tako da su gume zakripale. Gospoa Trinajsti nije se stigla snai da ita kae. Tina je vidjela samo njenu priliku kako otvorenih usta gleda za njima. Ovako, treba nam pola sata da pokupi putovnicu. Ja svoju imam, ree Monkey. - Za sljedeih pola sata smo na granici sa Slovenijom, nakon toga smo mirni, jedina je frka da murija na granici zna da je auto ukraden, ali za to su male anse. Na glas je razmiljao, uvjeravajui i sebe i Tinu da e sve proi dobro. Trinajstika e pola sata razmiljati, onda prijavit krau auta, dok se murija pokrene, ovo ono, trebat e minimalno jo sat. A i onda nee poslat specijalce da tragaju za ovim sranjem. Vjerojatno e samo sastavit zapisnik i zaboravit na njega. Monkey je Tinu ostavio pred ulazom. Ona se zaletjela doma po putovnicu, navrljavi mami poruku kako e prespavati kod prijateljice jer moraju uiti. Tek kilometar-dva prije graninog prijelaza palo joj je na pamet kako je isprika turbo glupa jer faks jo nije ni poeo. to e, do vraga, uiti ? Unato njenom strahovanja, granicu su preli bez ikakvog problema i uputili se prema Beu. Tina je dremuckala dok je Monkey neumorno vozio ne stajui. U jednom trenu Tinu probudi misao koja ju je trgnula iz drijemea. Monkey, ima li ti uope vozaku? Kaj e mi pa znam vozit, odgovori umirujue Monkey. Tina odlui da e ubudue prestati brinuti o nevanim detaljima, barem onima o kojima Monkey ne brine. Uostalom, pomisli, opasnost od hapenja mnogo je manja opasnost od drugih koje su se nadvile nad njom. Ubrzo su se pred njima ukazala svjetla Bea. Ve je bila duboka no i Tina, koja je intenzivno osjeala mirise i zvukove, poeljela je da Monkey ugasi svjetla da bi jasno vidjela cestu. Pokuavala se prisjetiti gdje je mogla biti njena ulica, ali bila je kod mame i tate u Beu tek par puta. Sva srea da je na poleini fotografije Teodor, svojim kitnjastim krasopisom, upisao datum i mjesto gdje je fotografija nastala.
67

Monkey stane na benzinskoj i kupi kartu Bea. Lutali su ulicama vie od sat vremena. Monkey se stalno gubio, krivo skretao, krvavo psovao, toliko da se Tini dizala kosa na glavi. No, uskoro su se nali pred starom oronulom zgradom ispred koje je bio mali parki. Monkey stane. Izali su van i zagledali se u udan reljef mjeseevih mjena s crvenim punim mjesecom. Vrijeme je dosta nakodilo reljefu. Bio je i iaran sprejem, u ne ba blistavom stanju. No koliko god se trudili neto pronai, nije im uspijevalo, pokuavali su pronai neku pukotinu, neto to bi moglo biti znak, bilo kakav smjerokaz. No, nita im nije polazilo za rukom. Kao da su ukleti. Nita, morat emo ujutro pogledati, valjda emo biti pametniji, ree Monkey. Tina se sloi s njim. Poloe sjedala u mazdi nastojei drijemati koliko mogu do jutra. U tiini se ula samo udaljena buka bekog prometa. Tina zaklopi oi i osjeti Monkeyjevu ruku u svojoj. Miii joj se napnu oekujui da e je Monkey pokuati poljubiti ili uiniti neto slino, no on ju je samo njeno drao za ruku. Kroz nekoliko minuta poeo je, nimalo njeno, hrkati. Tina je osjeala Monkeyjeve ruke u svojoj i to ju je ispunjavalo ugodom. Prije no to je i ona utonula u san, upitala se je li to, na neki nain, varanje Maksa. Probudila ju je buka kamiona za smee. Uspravila se na sjedalu i vidjela Monkeyja pored sebe kako, grevito, koncentrirano, prouava Jasnin dnevnik. uj, ree joj, mislim da smo blizu odgonetke. itao joj je dio iz dnevnika Jasne Belamari: ovjek s licem crne orhideje ispitivao me opet o krvavom mjesecu. Rekla sam da ja nisam ta. Da vidi da je moja krv preslaba. Ali nije mi vjerovao. Rekla sam mu da ja nisam prava ja, da postoji prava ja, ali nije mi vjerovao. A onda me pitao ta znai iskrivljeni mjesec je li on put do knjige. Kao da je on lud, a ne ja. Poslije je bila tama.. Ponovo se priblie reljefa, a iako su pokuavali sagledati ga iz svih kuteva, nita novo im se nije ukazalo. U jednom trenu Tina primijeti Monkeyja kako ju udno gleda. uj Tina, kaj ti vie ne nosi naoale? Tina nije nosila naoale od kada je ispila kale krvi i od kada su njena ula postala otra kao to nikad nisu bila. Ipak, stare, bakine naoale nosila je u depu jakne kao amajliju, to je ustvari bila jedina stvar koja joj je ostala od bake od kada su joj lopovi provalili u kuu. Ti si genije, kae mu Tina. Izvadi naoale iz depa i stavi ih na oi. Naoale su iskrivile sliku njenih zdravih i otrih oiju i Tina je na reljefu sada posve jasno vidjela obris samostana u gradiu njene bake i usamljenu maslinu napolju pored njega. Imam ih, pomisli!
68

U tom trenu pored njih se zaustavio veliki crni dip iz kojega su iskoila tri visoka snana tipa u odijelima...

69

Iako je bio suoen s premonim napadaima, Monkey se nije puno premiljao. Lupio je prvoga nogom po prsima, no dok se napada stenjui borio za zrak, njegovi saveznici dohvatili su Monkeya za ruke, koje su brutalno savili na lea i ugurali ga u auto. Tina nije pruala otpor. Znala je da ne bi imalo nikakvog smisla, naprotiv, dobila bi ee batine, a stvar bi zavrila na isti nain. Ugurali su ih na stranje sjedalo dipa. Prvi napada sjeo je s njima, dok su druga dvojica sjela naprijed. Nita nisu govorili, samo su vozili Tini nepoznatim bekim ulicama. Prekrasne, dojmljive secesijske vile, smjetene na prostranim avenijama te impresivne dravne zgrade nekad goleme carevine, izazivali su u Tini jednako divljenje kao i kada je bila mala. Monkey je na zadnjem sjedalu, nakon kraeg suoavanja sa situacijom - nije mu to bilo prvi puta da je u gadnom kripcu - ubrzo povratio hladnokrvnost i drskost. Ein Volk, ein Reich, ein Fuhrer, Siegheil, urliknuo je provokativno, sjeajui se poneto njemakih fraza, uglavnom iz filmova. Momci nisu bili impresionirani njegovom provokacijom. Sjedili su utke. Jedan ga je samo pogledao ispod oka, ne dajui do znanja kakav stav ima o tome. Okej, pomislio je, ako ne ide tako, ajmo drugu pjesmu. Zwei partizanen preko brda gelaufen, ah das ist nicht Bog zna kaj... Momak koji je sjedio s njima na stranjem sjedalu sada se nervozno promekoljio na sjedalu. - Hm, ipak smo malo nervozni, a gorila, pomisli Monkey, pa se zato odlui obratiti samo njemu: Komm, wir kann in meinem schlaffdecken baden... To je, koliko se sjeao, trebala biti grdna provokacija, jasna aluzija na pederluk. Doi, okupat emo se zajedno u mojoj vrei za spavanje". Mrcina je na to reagirala. Bez suvinih pokreta, opali Monkeyja laktom po faci, tako da je Monkey samo bolno uzdahnuo. Progovorio je na savrenom hrvatskom. Zaepi, mali. Potom se nezainteresirano zagledao kroz prozor. Ubrzo su napustili zaguene ulice Bea, uputivi se u pitoresknu okolicu. Ubrzo su uli na neko imanje ograeno dugom ogradom. Oito, bogataki posjed. Proavi kroz dugo dvorite, kroz koje je iao put okruen visokim stablima, jablanovi ili neto slino, stali su ispred kue graene oito, u razdoblju najveeg sjaja Monarhije. Uveli su ih u dugu, prostranu prostoriju. Na dnu sobe ugledali su dugu, otmjenu figuru visokog mukarca. Bio je to stariji gospodin, prosijede kose. Gledao je kroz prozor, zamiljeno. Bio je to Sebastijan.
70

Kad ga je prepoznala, Tina je umalo kriknula. On! Tajanstveni voa klana Jastrebova stoji iza cijele ove svinjarije, otmice, oito ih je i pratio kada je tako dobro znao gdje se nalaze i s kakvim spoznajama raspolau. Tinu je zbunila znaka crnog cvijeta na njegovom sakou. Nije se mogla zakleti da je sto posto u pravu, ali okladila bi se u sve to ima da je rije o orhideji. Pa dobro dola, vrapiu, ree Sebastijan, veselo se smijeei. Nadam se da nam donosi Knjigu izumrlih. Sebastijan je oito uivao u injenici da je Tina okirana. Ovaj oholi, samodopadni ovjek bio je neizmjerno sretan jer je proizveo efekt iznenaenja. Sebastijan je smetnuo s uma da je tu i Monkey, koji nije bio nimalo impresioniran. Izgledao je kao ovjek kojega situacija uope ne uzbuuje. Reci - obrati se Sebastijanu - taj cvjeti na reveru ti je stavila mama ili neka od ovih pikica? Sebastijan se nije uzrujao. Naprotiv, Sebastijan vrlo mirnom tonom ree neto jednom od grdosija. Grdosija na to opali zvonku amarinu Monkeyju. Monkeyja to nije sprijeilo da nastavi u slinom tonu. Ispriavam se, mogao sam odmah zakljuiti da ti je ova pikica darovala orhideju. - Ima ruke kao cvjearka! Grdosija je zamahnula da mu odvali novu amarinu, ali ga je Sebastijan zaustavio. Nikad nisam vjerovao da je nasilje rjeenje. Na prijatelj e jednostavno zaepiti gubicu ili e amarinu umjesto njega dobiti njegova prijateljica, jasno. Sebastian je bio mudar. Monkeyja je to automatski umirilo. Mogao bi trpjeti amaranje od sumraka do zore, ali bio bi idiot da zbog njega amaraju Tinu. No tada je Tina planula. Nasilje nije rjeenje!? Nagovorio si Sonju da organizira napad na Monkeyja, ubio si je, Viktor je u zatvoru... I ti sad govori da nasilje nije rjeenje, smee jedno! Zaboravlja da sam oteo Teodora, uzvrati Sebastijan. - Pa dobro, nasilje nikad nije najbolje rjeenje, ali je obino najbre. Ako ne vjeruje, pitaj svog prijatelja. Glavom pokae na Monkeyja. Uostalom, Sonju nisam ubio ja, nego ti, ree. Kako to misli, ja? Nevjerojatniju glupost odavno nisam ula. To moda izgleda tako jednostavno u toj tvojoj glavici, nastavi Sebastijan, propovjedniki raspoloen. - Da je nisi pratila i njukala, da nisi ula za Knjigu izumrlih, nego da si lijepo odgovarala na pitanja, stvari bi ile mirnim putem. Ovako, ja sam ih samo ubrzao, i kao to vidi, dola si do Bea. Ali zato si ubio svoje? Zato si ubio Jasnu? U prvom redu, Sonja nikad nije bila moja... Ona je sama eljela
71

vjerovati u misterioznog vou Jastrebova i ne ekati da se uspne po ljestvici. Ubila si ju ti, ali i njena ambicija. Postoji red i njega se ne smije naruavati. Postoje pravila. Svijet bez pravila je anarhian, a mi ne volimo anarhiju. to se tie Jasne Belamari, nju nitko nije ubio. U krivu si ako tako misli. Njezino tijelo nije moglo podnijeti pretvaranje i postajanje jednom od nas. Mnogi tako umru, to je est sluaj. Potom zastane, kao da razmilja to e sljedee rei. Moja jedina greka je to sam mislio da je ona putokaz do knjige. Ali nisam kriv. Imao sam premalo informacija, djevojka regrut iz Zagreba iji su roditelji ivjeli u Beu. Da su tebe probali regrutirati prije, ne bih tako pogrijeio. A sada Knjiga. Kako doi do nje? Kako izgleda? Gdje je? to ste nali na reljefu? Ta zadnja tri pitanja Sebastijan je postavio otrim tonom ne elei ulaziti u raspravu. to ja dobivam time da ti ita kaem? Pa, Tina, kupit e ivot sebi, svom huliganskom prijatelju moda, ponavljam, moda, mada nisi liena ansi i za tu milost, a razmislit u, moda ipak potedim i Teodora. Ne vjerujem ti, ree Tina, uznemireno. - Zato bi nas potedio? Ubio si Sonju, to je krenje najveeg vampirskog zakona, a sam se kune u zakone i red. Pretvarao si se da si voa drugog klana. Ne znam to to znai, ali sigurno nije dobro, oteo si elektornog suca. Dobro, biveg elektornog suca... Ne, ne vjerujem ti da e nas potedjeti, rekla je Tina. Potedjet u vas iz jednog jedinog razloga. Kada dobijem Knjigu izumrlih sve te stvari bit e nevane. to mi znaite ti, tvoj prijatelj i Teodor? Nita. Knjiga e mi pruiti dovoljnu mo da sve ovo pretvorim u sitnice koje su prethodile novom dobu. Naem dobu... Kakvu mo ? Bit e vrhovni elektorni sudac ? Pa to, niti to ne moe izbrisati sve to si inio. Sebastijan se dugo, dugo smijao. Ako misli da je to stvarna mo knjige, onda si naivna djevojica. To su Maksimilijanove tlapnje. On ti, curo, nikad nije bio previe pametan momak, taj Maksimilijan, zna. A sad dolazimo do radosnije strane naeg druenja. Da ujem, gdje je knjiga? Tina je grozniavo razmiljala kako da se izvue iz ove situacije. to da kae, postoji li izlaz? Bila je u nezavidnoj situaciji. No, nijedna pametna misao nije joj padala na pamet. Tina odlui rei istinu i kae ime gradia u Bosni. Ali, gdje tono mlada damo? Ne znam tono, odgovori Tina i ispria mu priu o iskrivljenom mjesecu i reljefu... Sebastijan izda naredbu na njemakom, nakon koje jedan od gorila uzme Tinine naoale iz depa i izae iz sobe. Kroz pola sata vidjet emo jesi li lagala... U meuvremenu, Sebastijan je - opet na njemakom, izdao naredbu i drugom gorili koji u sobu unese krinju s bakinim stvarima.
72

Dok su ekali potvrdu svoje prie, Tina je s nostalgijom pregledavala bakine stvari. Uzme medaljon vrapca, s kojim se osjeala sigurnije, objesivi ga oko vrata. Dugo je itala bakinu knjigu recepata koje je zapisivala tko zna od kuda i prepisivala je svojim starinskim krasopisom. Neto joj se uinilo udno. Otkuda baki toliko egzotinih recepata, a uvijek je kuhala samo obina jela? Gorila se uskoro vratio i neto rekao Sebastijanu na njemakom. Ovaj je izdao par naredbi. Uskoro su se Tina i Monkey ponovo nali na stranjem sjedalu crnog terenca, zajedno sa dvojicom gorila naprijed i jednim otraga. Sebastijan se vozio ispred njih, u svojoj limuzini...

73

Najvei dio puta proveli su u potpunoj utnji. Tina je u glavi razmiljala postoji li neki optimistiki scenarij. Najvie se uzdala u mamu, a pomalo i u luckastu gospou Trinajsti. Moda je luda baba ipak odmah nazvala policiju, prijavila naroito drsku krau automobila, mazde, izvedenu na drzak nain od strane mladog gospona. Ali jo je sigurnije da je majka ve obavijestila, vidjevi da je nema, muriju, Interpol, Ujedinjene narode, Ban Ki Moona, Nato... Nadam se da je majka bila uobiajeno zabrinuta za mene i da je odmah otila do policije, to bi nas moda moglo izvui, ree Monkeyju apatom. Ako nam je to jedini spas, onda smo u dreku, ree on. Cijeli ti je sustav odvratno trom. Dok se pokrene, proi e dan, moda dva. Napravit e zapisnik, tragati malo za njom po kvartu i koli, ispitivati klince u susjedstvu i tete po duanima, ali bez osobitog zabrinjavanja. Pa nije nestao netko njihov. Onda e ispitati mamu, napraviti zapisnik, a potom ga spremiti u ladicu s ostalim nestalim osobama kojih ima na tisue, dnevno zna nestati po pet- est ljudi i nikom nita... proglasiti da si pobjegla od kue zbog loe obiteljske situacije, istrkeljati jo neku psihoanalizu da nema oca, ali ima traumu, i ekati sljedeih 50 godina da se negdje pojavi. Tina ga zapanjeno pogleda: Otkuda ti to zna ? Monkey se nasmija. Pa dobro zna da sam nestajao milijun puta. Jesu li me kad nali ? Nisu. Odnosno jesu, kad bih se lijepo vratio doma. Oni ne bi mogli otkriti ni samoubojicu. Da ulove ovjeka nad truplom i da mu iz pitolja suklja dim, oni bi moda posumnjali, ali ovo... Tina se nije dodatno uzrujala oko ovog, tonog, ali prilino beznadnog tumaenja. Obzirom na to kako se doma situacija razvijala, majka bi mogla imati i drugih briga, pa moda odmah i ne pozove policiju. Tina nije vjerovala Sebastijanu. Bojala se da bi doista mogla nestati za stvarno i zauvijek. Ponovno su utonuli u utnju i Tina pone ponovno kopati po bakinoj krinji koju joj je Sebastijan velikoduno vratio. Nieg tu nije bilo da skrati duge sate putovanja koje je bilo prekidano samo radi povremenih odlazaka na zahod. A i tada je jedan od gorila stajao na vratima mukog zahoda, dok je drugi bio ispred kabine u kojoj je bila Tina. Eto, bar su joj priutili doivljaj da mokri u mukom wc-u. Po povratku u terenac, Tina je opet poela kopati po bakinoj krinji traei neto to e ju zabaviti, skrenuti joj misli s opasne situacije u kojoj se nala zajedno sa Monkeyjem. No, uskoro je osjetila veliko razoaranje. emu god da se velikom nadala, nije nala. Jedina upotrebljiva stvar iz bakine krinje bila je knjiga recepata, debela biljenica tvrdih korica. To nije
74

neto ime bi djevojka njene dobi u normalnim okolnostima ubijala vrijeme, ali u okolnosti u kojima se Tina nala, bile su na tisuu i jedan nain nenormalne. Zato je i Tina poela itati recepte... Ipak, knjiga ju je poela iznenaivati. to ju je vie itala, to je vie postajala sigurna kako njena baka nije bila posve normalna ena. Nije tu bilo nikakvih specijalnih recepata tipa patka u umaku od naraninog soka, ragu od divljeg zeca ili flambirane palainke Crepe Suzette. Ni traga tomu. Naprotiv, jela su bila obina, reklo bi se narodska i jednostavna. No, ono to je upadalo u oko, najprije kao neki neobjanjivi i nelogini elitizam, jest injenica da su jela dolazila sa svih strana svijeta. Onda, potom, druga neloginost: u nazivu jela nikada nije bila drava. Uvijek je to bio grad. A postojalo je i vie razliitih verzija istoga jela. Primjerice, Maarski gula, postojao je Budimski gula, Petanski gula, gula ala Debrecen... Ruski bor imao je svoju moskovsku i petrogradsku verziju. Obino je razlika u receptu bila u nekom zainu ili duljini kuhanja, u nijansi tipa ili dodaje li se vino prije ili poslije. A ustvari, neke bitne razlike nije bilo. Bilo je to isto jelo. No da stvar bude jo udnija, baka je imala neke potpuno sulude uvode u recepte. Primjerice kuharica nek zazove svetog Josipa da sol ne nagrize njenim najmilijima duu..! Neka su jela imala jedno zazivanje sveca, a neka jela zazivalo je vie svetaca. I to je jo udnije, recepti su ili u nedogled, praktiki pokrivajui itav zapadni svijet. U nekim zemljama bio bi tek jedan grad, u drugima nekoliko gradova... Kao da je baka htjela proputovati svijet kroz gulae, sarme, razna variva i ostala jeftina i svakodnevna jela! No, Tina je onda prizvala upomo pamenje. Svoje, osobno. Ono je dramatino odudaralo od bakine knjiice, onako kako najlua mata i najsmionije bajke odudaraju od surove stvarnosti. Baka, naime, nikad nije pripremila dva razliita gulaa. Uvijek je to bio jedan te isti, premasni, ali, istini za volju vrlo ukusni, klasini bakin gula. Toliko zagonetki, u jednoj obinoj kuharici. U bosanski gradi stigli su u predveerje. Putovali su punih deset sati. Parkirali su na trgiu ispred samostana. Dva crna dipa pobudila su par znatieljnih pogleda, no ubrzo su i oni prestali izazivati interes. Gradi se vratio u svakodnevni ivot, vrativi se laganom umiranju. Skupina od njih estero uputila se prema usamljenom stablu oraha na polju pored samostana. Monkey se cijelo vrijeme hodanja po blatnjavom puteljku glupavo smijuljio. Tini su razlozi njegova smijuljenja bili apsolutno neobjanjivi: nita u njihovom poloaju nije navodilo na osmijeh. Uputi mu upitan pogled. Monkey joj je pogledom pokazao na Sebastijanove cipele i cipele njegovih gorila. Fine salonske cipele koje sjajno pristaju uz elegantna crna odijela bile su umazane blatom neke bosanske vukojebine i pasjim govnima. Blago Monkeyju, pomisli Tina, on e sigurno nai neto smijeno
75

i na vlastitom sprovodu. Monkeyja i Tinu posjeli su na klupicu pored kamenog stola uz orah dok su gorile i Sebastijan paljivo razgledavali stablo sa svih strana. Jedan od gorila ak je izvadio naoale Tinine bake, pokuavajui - iskrivljena pogleda - uhvatiti mjesta gdje je sakrivena Knjiga izumrlih. Dok su gorile prkale po zemlji, razgledale koru drveta, pokuavali se popeti na prve grane, Sebastijan se udaljio nekoliko koraka. On je oito kanio stvari sagledati iz neke druge, dalje perspektive. Monkeyju je opet itava situacija bila smijena. Pogleda Tinu, postavivi joj pitanje: Da im kaem? Tina ga upitno pogleda. Monkey zafuka. Na pustoj poljani taj je zvuk zazvuao poput sirene. Sebastijan mu prie. Ako mi dozvolite da onom tipu vratim dug - Monkey pokae na gorilu koji ga je udario laktom u autu - skratit u vam traganje. Ne izdra ne rei jo neto: Oito ste preneobrazovani da ita shvatite. Sebastijan je ostao okiran Monkeyjevom arogancijom, ali ve je padala no i nije mu se ostajalo na kraju svijeta. Dobro mali, da ujem, ree. A ne, ne, prvo u ja naplatiti dug, a onda u vam rei, kae Monkey. Tko kae da e se drati rijei ? Pa nitko, ali stvar je u jednostavnosti. Ako ja ne odrim rije i dalje mi gospodin (rije gospodin izgovorio je s prezirom) moe razbiti njuku. Ako vi ne odrite rije nakon to vam pokaem gdje je knjiga, ja vama ne mogu nita. Sebastijan ga pogleda i samo kimne glavom. Monkey je hitro skoio s klupice i doao do gorile, zamahnuo akom kao da e ga udariti svom snagom, ali ga je ustvari samo oinski par puta potapao po obrazu. Eto vidi, na kraju ti pamet uvijek pobjeuje, rekao mu je, a potom se okrenuo Sebastijanu. Kao to sam prije rekao, stvar je uvijek u jednostavnosti. To je takozvano pravilo Occamove britve, koja kae kako je jednostavnija teorija uvijek tonija od one sloenije. Dakle, zato bi netko kopao po zemlji, dubio deblo, penjao se na grane, kada ima savren kameni koveg u koji moe sakrti tajne spise, ree Monkey i pokae na kameni stol. Sebastijan izgovori neto na njemakom nakon ega su trojica gorila tekom mukom poela pomicati teku kamenu plou. Monkey je imao pravo, jedna od kamenih nogu na koju je stol bio poloen bila je uplja. U uskoj pukotini bio je tanki duguljasti metalni tuljac.

76

Sebastijan s golemim zanimanjem, ali i sebi nesvojstvenom nervozom, otvori metalni tuljac. Ruke su mu u jednom trenutku zadrhtale, no lice je blistalo. Vidjelo se da je oduevljen onim to je naao, to god to bilo. A bio je pergament, koji je Sebastijan rastvori na slaboj svjetlosti predveerja. Pergament je stvar nalik na papir, po kojoj se pie, no puno dugovjenija od papira,a koji uniti prva kia. Napravljen je od koe koza, ovaca ili teladi, nazvan je po truskom gradu Pergamu, u kojemu je izmiljen par stoljea prije Krista, kad su faraoni zabranili izvoz papirusa iz Egipta da bi okolne zemlje ostavili u mraku neznanja. Stari pergament izgubljenog petog lanenog spisa egipatske mumije bio je ispunjen nepropoznatljivim etruanskim simbolima. Tina je sumnjala da Sebastijan posjeduje znanja dostatna za deifriranje spisa koji nitko do sada nije deifrirao. No ono to je izvuklo smijeak na Sebastijanovo lice nisu bili etruanski hijeroglifi, ve latinska pismena, slova naknadno upisana, vjerojatno tijekom vremena, izmeu etruanskih redaka. Slova su bila iznimno sitna. Bilo ih je gotovo nemogue itati u sumraku. Razmotavi peti spis do kraja, iz njega je ispao smotuljak od nekoliko papira, meu kojima je bilo poutjelih, ali i onih koji su izgledali kao da su juer bili kupljeni u nekoj otmjenijoj papirnici. Tina i Monkey mirno si sjedili na klupici okrueni gorilama koje su ekale najmanji mig svog efa da navale na njih, no oni nisu davali povoda takvoj intervenciji. Naprotiv, mirno su sjedili i promatrali opinjenog Sebastijana. On je paljivo usporeivao laneni spis s tekstom na papirima. Tekst na papirima sakrivenim u smotuljku petog spisa bio je pisan razliitim rukopisima. Tina je brzo uoila kieni krasopis obrazovanih ljudi iz prolih vremena. Bio je pisan crnom gustom tintom. Posljednji zapisi bili su upisani plavom tintom. Nije mogla razabrati ta pie iako su na tim papirima slova bila jasna i velika. Koliko je uspjela vidjeti, nije tu bilo nikakvog teksta. Cijeli se spis, posve neoekivano, sastojao od imena i prezimena. Neka su zvuala vrlo arhaino, Tina je upamtila jedno Octavius Pferdekopf (Oktavijan Konjska glava). Pored njegovog imena pisala je oznaka Vespertilio. Nije joj bilo jasno zato je neto to je izgledalo kao telefonski imenik iz prolog stoljea moglo biti tako vano. Ali nije ju vie bilo ni briga. Brinulo ju je to e biti s njom i Monkeyjem. No je ve dobrano pala kad je Sebastijan zavrio prouavanje i usporedbu spisa. No njegove su oi, ba poput Tininih, nepogreivo radile i u mraku. Na kraju je tintom pisane papire paljivo spremio u tuljac, a spis sa etruanskim i latinskim zapisom drao je u ruci. Razmiljao je trenutak ili dva, a onda je neto rekao gorilama na njemakom. Dvojica su se uputila prema automobilima, a jedan je ostao sa
77

Sebastijanom. Drat u se, zapoe Sebastijan pomalo sveanim tonom, - svoje rijei i pustiti vas. Ionako ste nevani i ionako e on stradati jer previe toga zna, samo neu ja obaviti prljavi posao. A ti, ti e - pogleda u Tinu vjerojatno biti zatiena u nekom klanu. Dakako, pod uvjetom da nae klan koji e te htjeti primiti jer sada si potpuno nevana. Tina iskoristi priliku da sazna ono to joj je bilo vano. Moe li nam barem rei to ta prokleta knjiga znai ? Sebastijan se nasmija: to, sada smo doli do onog dijela filma u kojem zlikovac otkriva svoj tajni plan junacima, koji se protiv svih pravila sretno spase iz opasnosti i na kraju pobijede? Trivijalno. Nikad nisam volio ta jeftina rjeenja. Nita od toga, no moda tvoj pametni prijatelj uspije nai rjeenje, ree pomopozno Sebastijan, pa nastavi.- U meuvremenu, ostavljavam vas u ovom pitoresknom gradiu. Sami se snaite za prijevoz. Za lokalne relacije, ini mi se da tramvaja nema. A, da, zaboravio sam rei - obrati se samo Tini - sutra je tvoj elektorni dan, ako jo postoji klan u koji si htjela ui. No prije svega, da se rijeim ovoga... Sebastijan uze laneni spis. Gorila mu hitrim pokretom ruke dobaci upalja, nakon ega Sebastijan zapali rub lanenog spisa bacivi ga na pod. Tradicija je, doda, samo privid trajnosti. Prepisani spis vrijedi isto, a bar je itljiviji. Rekavi to, kimne gorili i oni krenu ostavljajui Tinu i Monkeyja na klupici. Tina i Monkey se pogledae, a Tini se ote snaan uzdah olakanja. Opa, gle ovo, ree joj Monkey. Imamo vie sree no to smo mogli i sanjati. Spis je, naime, vrlo sporo gorio na vlanoj zemlji. Pergamenti su u stanju izdrati brojne kunje vremena: napravljeni su tako da mogu trajati stoljeima. Plamen, dakako, ne mogu izdrati, ali gore prokleto sporo. Monkey se odmah bacio za pergamentom, tijelom ugasivi slabani plamen. Treina papira je izgorjela. No, ono to je ostalo bilo je u relativno dobrom stanju. Tina se uplaila da se Sebastijan ne odlui vratiti, no nije bilo tako. Uskoro zaue zvuk automobilskih motora. Ekipa je odlazila. Mirni su. Tina u oaju potri na trg, no dipovi su otili. Na trgiu je ostala tek bakina krinja, koju su joj velikoduno ostavili. Monkey je polako doetao za njom, svijajui poluizgorjeli pergament u svitak. Tina ga upitno pogleda. Volim stare stvari, ree Monkey. Sjedoe, potom, na klupicu rastvorivi poluizgorjeli spis. Monkey se muio traei sitna latinska slova izmeu nerazumljivih etruanskih znakova, ali Tina je jasno vidjela, da su rukopisi razliiti i da se izmjenjuju s godinama. Odmah joj se uinila vanom injenica da je rije o imenima i
78

prezimenima uz koja je obavezno stajala neka napomena. Bile su tu itave obitelji, potomstva koja su sezala, oito, stoljeima unatrag. Tina je slutila ta bi to moglo biti, ali ipak upita Monkeyja: Mislimo li isto? Ako poput mene misli da je to popis svih vampira daleko u povijest, onda se nai zakljuci ne razlikuju, ree Monkey. - Naime, samo tako to mogu tumaiti: imena, prezimena, itave obitelji i obiteljska stabla, a uz svako meu njima stoji i oznaka klana te godina, valjda roenja, ili regrutacije. Tina potvrdno kimne glavom, no poela ju je proganjati misao, jednostavna ali teka: zato bi popis klanova i njihovog lanstva imao bilo kakvu mo? Pogotovo takvu da bi se zbog njega ubijalo. Ili zavladalo svim klanovima pa i svijetom. Popis kao popis, mada vampirski... Jebote, ovo je enigma, skrivena u zagonetku, glasno je komentirao Monkey. Tina se nasmija. Ha, napokon je i on doivio poraz. No, Tina je imala jo jednu mogunost da dozna to to znai, a moda i uica prijevoz do Zagreba. Pokupi moju krinju, ree Monkeyju. Odlunim korakom uputi se prema samostanu. vrsto je zalupala na vrata. Zvuk njenog kucanja odjekivao je pustim trgom. Vrata se tiho otvorie. Dobra veer, Vrapiu, pozdravi ju fra Branislav.

79

Fra Branislav ih uvede u dvorite samostana. Kod starog bunara, obraslog vinovom lozom, nalazile su se klupe. Posjedae na njih. Tini se neto uini vrlo udnim. Tina je primijetila kako je cijeli samostan bio u mraku No, ne samo to. Iz prilino velikog i akustinog kompleksa, nije se uo nikakav zvuk. Kao da je fra Branislav jedini stanovnik. On je utio ekajui da Tina postavi pitanje. Na Monkeyja se, upadljivo, nije osvrtao. Izgledao je kao netko tko je bio siguran da e ga Monkey i Tina posjetiti, samo je pitanje kad tono. Tini se uinilo kao da je ekao njen posjet sve vrijeme od kada je posljednji puta razgovarao s Tinom. Tina primijeti kako njegove oi svjeducaju u mraku. Valjda neu i ja imati takve vuje oi, pomisli ustraeno. Monkeyja nita nije uznemiravalo. Sjedio je spokojno kao da pije uju u najopskurnijoj od svojih opskurnih zagrebakih birtija. Ispruio je noge, posve oputeno, naslonivi ih na bakinu krinju koju je poloio na pod, kao da nema nijednu brigu na svijetu. Predao je smotani tuljac Tini. Moe li nam rei zato je ovo tako vano, upita Tina fra Branislava, razmotavajui spis. Fra Branislav ga, meutim, nije ni pogledao. Lagano je, uz intonaciju lagane nadmoi, procijedio: Knjiga izumrlih. Legendarna knjiga, libar za kojim svi venu, svi je trae, a pojma nemaju kakvu korist mogu izvui od nje. To je svakako jedna od veih konfuzija u povijesti knjige, uope. Tina ga pogleda upitno. Svaka sekunda njenog ivota u zadnje vrijeme bila je dokaz za suprotno. Oko te su se knjige borile vojske, klanovi, ljudi, vampiri. Ona nije bila pitanje ivota i smrti, nego neto mnogo vanije i neusporedivo dragocjenije od toga. Za nju se ivjelo, zbog nje se ubijalo, za nju se ginulo. A sad, ovo. Tina pomisli prosvjedovati protiv takvog nepotovanja ovog dokumenta koji joj je skoro razvalio ivot, no fra Branislav je, jednako mirno, zaustavi pokretom ruke. Opet se inilo kao da zna to mu hoe rei. Ne mora mi rei nita, vidio sam itavu predstavu. Otac ti je bio vrlo lukav kada je to sakrio meni pred nosom... Fra Branislav se oporo nasmije, pa doda: ali tako mi i treba. No sada je kasno, ionako me takve stvari vie ne zanimaju, a i ivot me nauio da jedna zagonetka vodi u drugu pa u treu i tako sve do propasti. Nekad je bolje ne pitati se, oporo zavri. No, Tinu to nije zadovoljavalo: Kako je moj otac uope znao za to i zato ju je sakrio ? To je duga pria, ree franjevac. - Ali tvoj otac, kao i moja sestra, tvoja baka, kao i ja, pripadamo njihovom svijetu. Moja sestra se odluila
80

sakriti. No, to nikad ne uspije. Nisi se pitala zato nema djeda? Imala si ga, ali je bio ljudsko bie. Kao to zna, vampiri mogu biti s ljudskim biem, ali samo tako da ono nikad ne dozna za pravo podrijedo svog partnera. Klanovi ih brutalno nadziru. Kazne su nemilosrdne. im posumnjaju da je ljudsko bie ita doznalo, eliminiraju ga. Tvoj djed bio je eliminiran, a tvoja baka sakrila se ovdje krijui tvom ocu njegovo pravo podrijetlo. Jer potomak ovjeka i vampira uvijek dobiva genetski kod vampira. I pripada klanu kojem je pripadao njegov vampirski predak. Zato su tvom ocu prili. Je li se otac bunio, proaputa Tina. Nemoj se iznenaditi, Tina. - Njemu to nije smetalo. Svidjelo mu se to je poseban, izabran, to ulazi u svijet moi. Mislim kome ne bi ? Klan je imao sjedite u Beu, a on je dolazio iz ovog prnjavora na koji je i Bog zaboravio. No, tvom se ocu dogodilo isto to i tvojoj baki. Zaljubio se u ljudsko bie. U tvoju majku. Klanu je to smetalo ali, klan nije nita poduzimao jer ena rijetko preivi porod ako joj je partner vampir. Ali tvoja majka je preivjela. Tvoj otac znao je da e prije ili kasnije tvoja majka postati sumnjiva, da e klan posumnjati da neto zna o pravoj prirodi tvog oca, ali i tebe, zato je pokuao uiniti jedino to mu je preostalo. Pobjei, ali znao je da bi time potpisao presudu tvojoj majci i da e ga nai prije ili poslije. Zato je odluio pronai Knjigu. Mislio je da e pronalaskom Knjige biti zatien. No, kao to vidi nije bio. Tina je ostala okirana ovom priom. Ali, ali, zato sam ja onda morala ispiti kale? Zato sve te spletke i zavjere, zato... Ne znam. Moda nisu znali, moda su imali neki plan, moda je sve to neka igra da ih dovede do Knjige. Ne znam, klanovi su takvi, teko je pratiti njihove puteve. No, ne pita me pravo pitanje? U tom trenutku se ukljui Monkey. Zato je popis klanova i vampira koji zavrava negdje prije stotinjak godina toliko vaan? Zato ima toliku mo? Fra Branislav se nasmije. Deko ti je pametan. Tina pomisli rei fra Branislavu da joj Monkey nije deko, da joj je deko Maks, no fra Branislav nastavi. U svakom sluaju pametniji od onog Skarabeja. Tina ga zaueno pogleda. Da, vijesti dolaze do mene, iskljuen sam i sam ovdje, ali vijesti ipak dou. Da pogodim: njegov otac eli da se zaruite i da postane pripadnica Skarabeja? Tina kimne glavom, Monkey se na to lecne, oito mu nije bila draga mogunost da e se Tina zaruivati. Fra Branislav se nasmije: Ah, koja glupost! Uvijek ta igra brojki, uvijek igra moi, nikad nije dosta. Dok ne shvati da ju vie niti ne kontrolira, da mo nije tvoja. Na to se Monkey ubaci, pitajui cininim glasom: Da, da, okej, shvatili smo. Uhvatimo se svi za ruke i napravimo
81

veliki krug oko svijeta, zapjevajmo svi give peace a chance ili neko drugo hippy sranje. ovjee, zajebi spiku hippy fratra i gukni vie - zato je to vano, jebemu? Fra Branislav zaueno pogleda Monkeyja. Oito ga je ovaj grubijan jako zabavljao i impresionirao: Jesi li razmiljao da se zaredi ? Monkey samo preokrene oima. No dobro, nastavi fra Branislav. - Knjiga izumrlih, kao to je tvoj pametni prijatelj zakljuio, najobiniji je spisak klanova, njihovih lanova, obiteljskih stabala, ljudskih partnera, ako su uzeli takve za partnere. Sve do 1918. kada je nestao, bio je to najobiniji spisak koji je bio kod vrhovnog elektora. No, od trenutka kada je nestao, svijet je proao kroz kaos velikih promjena. Promjene tih razmjera nisu viene od nastanka svijeta. Bila su dva svjetska rata, nestali su postojei dravni poretci, ureenja, klase, uvjerenja, svijet se promijenio na okantan, dotad nezamisliv nain. U tom kaosu mnogi su se klanovi izgubili, nestali, svevi se na jednog ili dva lana. No ti lanovi imali su svoje potomke, oni su pak imali svoje potomke i svi oni nose na genetski kod. Tu fra Branislav malo zastade, da bi provjerio efekt svojih rijei. Kad je vidio da ga oboje krajnje paljivo prate, nastavi vrlo zadovoljno. Primjerice, iza eljezne zavjese nije ostao nijedan klan koji je mogao odravati disciplinu i kontrolirati lanove. Preivjeli lanovi enili su se ljudima i imali potomke koji ni ne znaju da su vampiri. U poslijeratnoj Njemakoj situacija je bila slina. Odlutalo je mnogo lanova klanova. U dravama gdje su se klanovi odrali, mnogi su lanovi uspjeli pobjei i zasnovati zajednice s ljudima, imati potomke. Kao to zna, klanovi teko dobivaju nove lanove, o brojnosti klana ovisi i njegova mo. Ukratko, svaki novi regrut je neprocjenjiv, ali rijetko koje ljudsko bie moe podnijeti pretvaranje, a i teko ih je detektirati. Knjiga izumrlih je trag kako nai potomke svih preostalih klanova, spisak koji zavrava 1918., ali koji omoguuje da se nau, da tako kaem, sve zalutale ovice, koje ni ne znaju svoje porijeklo... Onaj tko ih pronae, zakljui, - i onaj tko ih regrutira, postat e voa najveeg i najmonijeg klana od postanka svijeta. Vladat e i vampirima i ljudima. Ali od kuda e krenuti, ima samo imena i prezimena i klan, nema ak ni mjesto od kuda krenuti, upita Monkey. To je vaa i naa jedina prednost. Proi e godine dok ih ne pronae i ne regrutira, a i tada nee moi sve, no vjerujem da e ih pronai dovoljno. Bit e jo godina mira, a onda e nastati rat. Nadam se da to neu doivjeti. No Tina skoi na noge. Hoe jer ja znam kako ih se moe pronai bre!

82

Tina otvori knjigu bakinih recepata. Pokae Monkeyju recepte koji su nosili imena gradova, udne molitve na poetku svakoga. Monkey je vrtio glavom. Nije mu bilo jasno. No, fra Branislav je sve shvatio iste sekunde. Recepti su bili voeni po gradovima gdje su postojali klanovi, a svaka molitva oznaavala je crkvu koja je upisala ime novoroenog lana. Gledaj, govorila je Tina: Maarski gula, Budimska varijanta pa onda pie molitva: Zazovi Ivana Krstitelja da due tvojih najmilijih osjete Boji dar na svome stolu. To znai: treba otii u crkvu svetog Ivana Krstitelja u Budimu i traiti knjige roenih ili krtenih i usporediti spisak imena sa spiskom koji imamo na lanenom spisu. Ali to e i dalje biti problem jer ne znate godine kada treba traiti, ree fra Branislav. Znamo, ree Monkey. Traimo godine prije 1918. recimo 50-tak godina unatrag. To e skratiti nemoguu pretragu po imenima sa godina, pa i desetaka godina, na mjesece, moda tjedne. A kad naemo vrstu uporinu toku, nee biti problem locirati preostale potomke... Moda nee trebati ni traiti toliko godina unatrag, ree im Tina pokazujui na brojke koje su pokazivale koliinu namirnica, a Tina takvo to, iako nije bila neka kuharica, nije nala ni u jednom receptu koji je ikad pogledala. Primjerice, uzmite jednu-dvije glavice luka, najbolje da tee izmeu 188,7 i 191,6 grama... To znai da tu trebamo traiti imena izmeu 1887. i 1916. godine za crkvu sv. Ivana Krstitelja na Budimu! Ovaj put je Monkey s divljenjem pogledao Tinu. Sigurna sam - doda Tina - da se mnogo toga moe nai i na internetu, no vjerojatno e se za veinu stvari morati kopati po arhivima i crkvama. Neke vjerojatno nikada neemo ni moi nai. No, svejedno, to nam daje prednost nad Sebastijanom. Bojim se da ne, kae Monkey, pravu prednost ima Sebastijan jer on je ve dobrano na putu prema Zagrebu ili Beu, a mi smo zapeli u ovoj vuko... zastane jer mu je nekako bilo neprilino psovati u samostanu. Fra Branislav ustane i nestane u zgradi. Ubrzo se vrati nosei im kljueve automobila. Bio je to kamionet koji je samostanu sluio za dovoz namirnica, transport stvari i slino. Kad ga je Monkey pokrenuo, iz puknutog auspuha zazvealo je kao da je upalio tenk, ali fra Branislav je prisegnuo da e ih to udo sigurno dovesti do Zagreba. Monkey je vozio, a Tina je dremuckala dok su se sporo truckali bosanskim putevima. krinju je ostavila fra Branislavu na uvanje, a sa sobom je ponijela tek bakin medaljon s gravurom vrapca i bakinu knjigu
83

recepata. Dugu utnju Monkey prekine pitanjem. Stvarno se misli zaruiti? Tinu pitanje razbudi. Ne znam, ne mislim nita, ali uinit u sve to treba da zatitim tebe i da zatitim svoju majku. I ne seri mi da ti ne trai to od mene, da je jedina sloboda sloboda prije nego izabere i slina sranja. Neke su stvari vrednije od bilo kakve slobode. Ti si mi vredniji od bilo koje slobode. Monkey je nakon ovih rijei zautio. Tina bi se mogla zakleti da je u mraku kamioneta mogla vidjeti kako su mu oi zasuzile, ali nije mogla biti sigurna. Dugo su utjeli. Monkey tada postavi drugo pitanje. to e s tom navodnom moi koju sad ima ? Ne znam, trgovat u, vidjet u ta mogu s tim... Ni sama ne znam, prizna Tina. - Iskreno, ne vjerujem samoj sebi kad imam bilo kakvu mo. Vjerojatno u je iskoristiti da se nekako izvuem iz itavog ovog sranja, ali nikakav plan nemam. Nastojat u izabrati manje zlo, mislim da je i to dovoljno herojski u ovom kurevom svijetu, rekla je ogoreno. Siguran sam da hoe, ree Monkey. Uhvatio je je za ruku, kao i u Beu, i drao je dugo, dugo, dok Tina, svladana monotonim truckanjem kamiona, nije zaspala. U Zagreb su uli kada je svitalo. Tina se nije usuivala upaliti mobitel. Odvezi me ravno kui, zamoli Monkeyja. Strahovala je od mamine izbezumljene face, od pitanja, potpitanja, zakljuaka, konstatacija. Strahovala je da je majka slomljena. Mama je, naravno, bila budna. ekala je. Nadala se. Po prvi puta ju je Tina vidjela da pui. Pepeljara ispred nje bila je puna cigareta. irom je otvorila usta kada ju je vidjela kao da razmilja da li da krikne od veselja ili od ljutnje. Odluila je govoriti to sugestivnije moe: Mama, to god ti mislila, ovo je jako, jako vano. Mora mi vjerovati i nita me nemoj pitati. Jer bolje je da nita ne zna. Mama je zatvorila usta. Onda joj prila i zagrlila ju, tresui se od uzbuenja. Govori isto kao i otac, dijete... Potom je ugledala Monkeyja kako zbunjeno stoji iza njih. Pribrala se i obrisala suze. Doi, sjedni s nama za stol, pozva ga. Tini je ovo bilo jo udnije. Majka joj je uvijek prigovarala zbog druenja sa Monkeyjem, no sada ga je posjela za stol i poela toiti kavu, nositi nareske, rezati kruh... Monkey se ponaao sasvim prirodno. Jeo je ponueno, smjekao se, pokuavao voditi nekakav casual razgovor. Tini je ova slika izgledala nevjerojatno, kao da je majci u kuu dovela
84

budueg mua za kojeg je majka uvijek sanjala da e joj se ker udati. A Monkey je bio sve samo ne deko kojeg bi bilo ija majka eljela za zeta. Ili moda nije? Tinu uhvati neka nerazumna ljutnja prema Monkeyju. Nije ju mogla locirati ni definirati od kuda dolazi, ali neizmjerno joj je iao na ivce. Moram se vidjeti s Maksom pomisli. Monkey je osjetio vibru i rekao joj je da mora ii. Kamo? On slegnu ramenima. Tinu uhvati grinja savjesti prema Monkeyju. Poljubi ga u obraz. Doi u do tebe veeras. Dade mu knjigu recepata i laneni spis. uvaj to. Presvukla se i otuirala, a odmah potom uputila prema Maksovoj kui na Tukancu. Nije se uljala, niti traila neki alternativnu ulaz. Samo je pozvonila na vratima. Otvorila joj je Danijela. Vidjevi Tinu, samo se pomakla i pustila ju da ue. Tina je ula u Maksovu sobu. Maks se bez ikakve rijei ustao i poljubio je. Vodili su ljubav. A onda je rekao: najbolje bi bilo da se zaruimo...

85

Tina se uspravi na krevetu. Srce joj je snano lupalo, bila je uzbuena jer se nala u situaciji koju je moda oekivala, moda prieljkivala, a sad kad je ona tu, ispunjavala ju je dvojbama. U njoj su se tukle i borile za prevlast dvije oprene sile, jedna koja je eljela svim srcem odgovoriti da i druga koja joj je aputala ne, ne, ne, a onda jo i onu zabrinjavajuu slutnju, koju je poela osjeati razmjerno nedavno - ne, tu neto nije u redu. Ozbiljno to misli, zapita ga Tina. Da, ozbiljno to mislim, odgovori Maks. Zato, upita Tina. Jer elim da bude sigurna jer mislim da je tako najbolje za nas dvoje jer... govorio je Maks, mazei joj ruku. Tina ga je gledala oekujui da e izgovoriti njoj najvaniji i jedini razlog zato je ona to eljela: Jer te volim. Ali, te rijei nisu prele preko Maksovih usta. No Maks je nastavio govoriti. Elektorni sudac je doao, veeras je tvoj ritual. Najbolje bi bilo da na ritualu objavimo zaruke. Bit e prisutni predstavnici svih klanova na ovom podruju. Bit e to ba pravi trenutak, jako sveano... Tina ga je gledala u oku. Trenutak koji je njoj znaio najvie na svijetu, o kojem je sanjala, on tretira kao dio procedure jednog ledenog rituala, sveanog, otmjenog, moda stvarno fantastinog rituala ulaska u svijet monih bia, ali ipak rituala bez srca, emocija, ljubavi. Sve to ona nije htjela, bilo je ono to je Maks izgovorio, vjerojatno posve nesvjestan takvog prijema svojih rijei. Da je takvu seriju fraza negdje izgovorila Danijela, Tini bi bilo jasno, ona je ledena kuka kojoj su znaci spoljnje forme neto najvanije na svijetu, ali Maks... Nije ga mogla prepoznati. Njenog Maksa. Maksa koji nije mario za mo, sjaj vlasti, rituale, pravila, hijererhiju vampirskog svijeta. Maksa heroja pobune. Maksa individualca. Na trenutak ga i njegovo lice podsjeti na Danijelu. Samo, pomisli Tina, Danijela nije takva, ona se nikad nije pretvarala da je neto to nije, ona nikad nije glumila buntovnicu, ona je uvijek jasno davala do znanja da je njezina ambicija dohvatiti zvijezde. I vladati njima. Dok je Tina, u sebi, oajavala, Maks je neumorno blebetao radei planove koji su Tini bubnjali po glavi, a o kojima nikad nisu priali. Radio je planove bez da ju je ita pitao jer je tako najbolje za nju. To je bila kost koja je Tini zapela u grlu. Kao da je nekakvo malo sitno bie koje netko velik i pametan mora zatiti. Kao da je bespomona mala ptiica. Kao da je vrapi. Tina ustane. Maks se takoer digne i na brzinu nabaci neto na sebe. Sputali su se stepenicama dok su iz salona dopirali glasovi. Maks, doi molim te i dovedi svoju prijateljicu, odjekne
86

Maksimilijanov glas. Tina nije mogla ne uoiti, vjerojatno kao ni svi ostali, da je rije prijateljicu izgovorio s osjetnom ironijom. Kao da dovodi sluavku, no prirodni osjeaj dostojanstva ili gospodstvenosti sprijeio bi ga da u rije sluavka ili istaica ili osoblje ugradi toliko posprdne intonacije. Kanio ju je poniziti i to tako da nitko tko je to uo nema dvojbi oko interpretacije. Tina se pribra. Uavi u salon, na trenutak je ostala iznenaena vidjevi lica uzvanika. U salonu je s Maksimilijanom sjedio Sebastijan. Tina je pogledom pohvatala situaciju. Koristei logiku klanova, shvatila je da je raunica jednostavna i da iza nje stoji uvjerljiva, neporeciva logika. Logika akumulacije moi. Logika rasta. Logika politike, biznisa, trita, kapitala. Sebastijanu treba pomo u okupljanju izgubljenih. Trebaju mu brojke, ruke i noge koje e kopati i traiti izgubljene po zemljama, a Maksimilijan je lako izraunao da je bolje biti broj dva, nego stajati na kraju reda moi. Raunica je bila laka, svatko je nosio svoj profit i stvari su bile jednostavne. Tinu ispuni ei osjeaj gorine, ali na licu joj se nije pomakao nijedan mii. Umjesto nje, progovorio je Maks. Oe, veeras emo objaviti zaruke, rekao je. Tina ga je pogledala u udu. Pa nije mu niti odgovorila, a on tu, pred svima, najavljuje neki svren in, neto gotovo, dogovoreno, kao da su to isplanirali prije pet mjeseci. Nevjerojatno. Zar on shvaa stvari tako, da je dovoljno da ponudi i da e svi skoiti od sree na njegovu ponudu!? Bravo, rekao je njegov otac. estitam, dodao je Sebastijan. I jedan i drugi zvuali su hladno, arogantno, s visine svoje budue moi u kojoj je ovo tek sitna i potpuno nevana stvar. Otprilike, kao kad u banci potpisujete ugovor, ne itate ono to pie na dnu, sitnim slovima, a bankar vam, sretan jer je dobio plijen, no jedva ekajui da zgrabi iduu rtvu, kae to isto, fatalno, estitam. ak je i Maksa - koji nije bio najtoplija osoba na svijetu - lecnula ta hladnoa, bio je iznenaen, ali nije na nju reagirao. Znai imat emo dvije velike vijesti za objaviti na ritualu, ree Sebastijan. Maks nije razumio na to misli. Tini je, meutim, bilo jasno. Znala je da Sebastijan eli na ritualu svima objaviti da posjeduje Knjigu izumrlih. Koja mu je raunica bila, nije znala, ali pretpostavljala je da e time dobiti podrku veine klanova i njegova e prevlast poeti i prije nego to okupi ijednog izgubljenog. Maks, molim te odvezi me doma, zamoli ga Tina nakon kraja te kratke poluceremonije. Sjedoe na motor. Putem ga, neoekivano, zamoli da skrene do Trnja.
87

Maks ju je posluao i Tina mu je rekla da stane ispred Monkeyjeve kue. Monkey je izaao u dvorite i pozdravio se s Tinom. Maks ga je prezirno gledao, ali u tom je preziru bilo jo neega. Neki grevit osjeaj, skriven u kutu usana. Tina se zapita vidi li to traak ljubomore na Maksovom licu. Ne, bio je to isti prezir. Isti onakav kakav je vidjela na Maksovom licu dok su prolazili izmeu prosvjednika ispred banke. Dolazim po tebe veeras, ree joj odlazei, pa doda: ritual je u pono. A onda emo objaviti i veliku vijest. Rekavi to, odjurio je podiui motor na stranji kota. Stroj je potom riknuo, ostavljajui dojam neobuzdane moi. Monkey ga je gledao kako odlazi, a onda je Tini smireno rekao. Deko ti je najobiniji upak koji lie znoj s mrtvaevih jaja. Tina umalo prasne u smijeh. Bila je to ultimativna Monkeyjeva uvreda, namijenjena onima koji su na njegovoj ljestvici vrijednosti tako nisko da mogu poljubiti guzicu zmije, prezrenih do te mjere da ih se ak ne isplati ni prebiti. Daj mi knjigu, zamoli Monkeya. Moram ii s tobom, Tina. To bi za tebe bila sigurna smrt. Tu su najjai ljudi klanova. Osjetit e te na kilometre i ubiti. Ti i tvoje znanje predstavljate sve to klanovi oduvijek kanjavaju samo smru. Kad naiu na takvog, klanovske borbe prestaju, dok ga ne nau i ne ubiju. Ne, ne smijem ti to dozvoliti. Tina ga je uspjela uvjeriti da bi to za njega znailo sigurnu smrt. Ipak, slegnuo je ramenima, kao da eli rei pa to. No Tina mu je objasnila da time dovodi u opasnost i svog oca, i njezinu majku... Poljubila ga je njeno u obraz. Ne brini, imam plan, ree mu. Vidjelo se da se Monkey neka, ali i da e je posluati. On je bio takav: bez skrivenih namjera, bez tajnog plana, brutalno iskren i fanatino odan. No se spustila nad grad. Tina se obukla. Trudila se da to bude im obinije. Objesila je oko vrata bakin medaljon, presavila laneni nagorjeli spis i spremila ga u jaknu, a knjigu recepata spremila je meu mamine kuharice, istrgnuvi tek jednu stranicu ako e joj trebati kao dokaz. Maks je doao po nju kako su se i dogovorili. Nije ju ak ni poljubio. Sjeli su na motor, Maks je vozio van grada. Vozili su se na Sljeme. Stali su ispred ostataka vile. Tina je vidjela nekoliko parkiranih automobila. Maks ju je poveo u tunel i ubrzo su uli u prostoriju osvijetljenu svijeama. Prostorija nije bila osobito velika, ali u njoj se ipak uspjelo stisnuti 30-ak ljudi. Svi su bili stariji, dobrodrei, oito voe klanova koji su se mogli okupiti za ritual. Meu njima, prepoznala je tek jedno mlae lice.
88

Bio je to Viktor. Tina u hipu shvati: Viktor je valjda jedini preostali ozbiljniji predstavnik Jastrebova. Izgledao je prilino propao i beznadno. Ipak, nasmijeio joj se kad je ula. Tinu su postavili u sredinu prostorije. Ispred nje je bio stol s dva kalea, a po stolu su bili poredani razni predmeti - prstenovi, medaljoni, narukvice... Na svakoj od njih bio je neki simbol. Oito simboli ovdje okupljenih klanova. Ispred stola je stajao elektorni sudac. ovjek ije godine Tina nije mogla procijeniti, ali inilo joj se da izgleda kao ili stogodinjak, ma to to znailo. U tom trenutku, u prostoriji odjeknu zvuk zvona. Zvono zazvoni nekoliko puta. Naglo nasta tiina. Elektorni sudac krene da e zaustiti prvo pitanje iz rituala. No u tom trenutku oglasi se Sebastijan. asni elektoru, dozvoli mi da se obratim skupu. Starac kimne glavom. Sebastijan zapoe govor, sveano, uzvieno, ledeno, pomalo patetino: asni klanovi! Potom napravi malu dramsku pauzu pa nastavi: Uskrsnue je pred nama. Jer, ja sam pronaao Knjigu izumrlih... Tu zastade, kako bi izvadio papire napisane na latinskom. Nastavi ultimativnim tonom: Priznajte moju mo ili se uklonite s puta. Rekao je to jasnim glasom. U prostoriji je nastao amor, ali i komeanje. Nikada u zadnjih puno desetljea meu klanovima nije izgovorio rijei koje su zvuale tako mono, opasno, zavodljivo, prijetei, tako sudbonosno. Maksimilijan prie Sebastijanu. Kleknu i poljubi mu prsten. U prostoriji se zaue prigueni glasovi u kojima se mijealo zaprepatenje, divljenje, uenje... Voe klanova poee prilaziti Sebastijanu jedan za drugim, u istom, poniznom ritualu, koji su svi osjeali kao sveanost novog roenja kolektivne moi: svi e se opet nai, doi na okup i stajati na vrhu svijeta kao njegovi gospodari! Malo je stvari koje tako opojno, taklo sluujue kao mo, mogu djelovati na svijest. Tina je primijetila i jedan izuzetak. Viktor nije priao Sebastijanu da prizna njegovu mo. Kada se situacija smirila, starac je ponovno pozvonio i svi su se umirili. Ponovno poeli progovoriti, no sada mu u rije uskoi Maks. asni elektoru, dozvoli da se obratim preobraeniku! Starac je vidljivo zakolutao oima, ali je ponovno kimnuo glavom. Maks je kleknuo pred Tinu i rekao:
89

Pred svim klanovima prosim te da bude moja druica i da bude dio asti i moi Skarabeja. Tina mu ne odgovori. Obrati se starcu: Mogu li odgovoriti nakon preobraenja? Starac kimne glavom i ponovno pozvoni. Ritual je napokon poeo. Prvo je izmrmljao nekoliko rijei od kojih Tina pola nije razumjela. Oito je bila rije o nekom zazivanju, protokolu koji se mora izgovoriti prije nego pone pravi ritual. Ulazi li ista, bez tajni i svojom voljom u nae bratstvo kojemu e sluiti jamei mu svojim ivotom i ivotima svojih najmilijih? Ne. Dvoranom se ponovno prolomio amor! Pitanje je, kao i odgovor, trebalo biti ritualno i rutinsko i jedini odgovor je mogao biti da. Elektora to zbuni, no brzo se snaao. Na to tono misli kada kae ne, upita starac. Tina mu je u oima prepoznala radoznalost. Uini joj se da ga je ovaj obrat ak lagano i zabavio. Ulazim s groznom tajnom jer znam ime ubojice vampira... Dvoranom je opet zaamorilo uenje. Prstom pokae na Sebastijana. On je ubio Sonju! On je ubio nau sestru samo zato da se domogne knjige. A vi koji ste mu poljubili prsten znajte: on nije jedini koji je ima! Komeanje je doseglo vrhunac. Gosti su u udu i nevjerici komentirali posve neoekivani obrat. Tina izvadi laneni spis. Dvoranom su poeli povici. Masa se pokrenula. Tina nastavi, pribrano: Ali vas koji ste se uplaili njegove moi, utjeit u jer spisak imena izgubljenih u stoljeima znai vrlo malo bez putokaza, a ja imam putokaz! Sebastijan bijesno krikne skoivi na Tinu, no Viktor mu preprei put. Uhvatio ga je skoro smrtonosnim zahvatom, no uskoro skoie drugi predstavnici koji su uspjeli razdovjiti dva tijela zgrena u borbi na sve ili nita. Sebastijan je bijesno izaao iz prostorije, viui: Pokorite mi se ili ete stradati! Tina je i dalje stajala ispred elektora, dok su neki lanovi izlazili za Sebastijanom, a drugi ostajali. Viktor je priao Tini, kleknuo i poljubio joj ruku. Tvoj sam, ree. Potom urnim korakom napusti prostoriju. Oito je elio sustii
90

Sebastijana. Kad se situacija smirila, elektor, kojeg je ovo zabavilo, upita: Moemo li onda nastaviti. Tina kimne glavom. Odaberi klan i prihvati njegov simbol poljupcem. Elektor pokae rukom na simbole prostrte po stolu. Tina prie stolu, a zatim se okrenu prema preostalim lanovima klanova. Biram klan prezrenih i odbaenih! Strgne medaljon svoje bake s vrata i poljubi ga, pa doda: Biram klan Vrapia.

www.CroWarez.org

www.BosnaUnited.net

91