Ed McBain DESET PLUS JEDAN Alibi krimi biblioteka Knjiga 3 Naslov izvornika: Ten plus one. Copvright 1963.

. by Hui Corporation Izdava: BOOKGLOBE, d.o.o., Horvatovac 100, Zagreb Za izdavaa: Neboja Radi Bernard Radovi Urednik: Neboja Radi Prijevod: eljko Bijeli Design naslovnice: GRAFERKON, d.o.o., Mauhica 30, Sesvete Grafika obrada teksta: TERCIJA, d.o.o., Boidara Magovca 15, Zagreb Tisak: VORAK, Zagreb CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb UDK 821.111(73)-31 = 163.42 MACBAIN, Ed Deset plus jedan / Ed McBain ; <prijevod eljko Bijeli>. - Zagreb : Bookglobe, 2001. (Alibi krimi biblioteka ; knj. 3) Prijevod djela: Ten plus one. ISBN 953-6535-11-4 410912072 ISBN 953-6535-11-4 Ed McBAIN DESET PLUS JEDAN Zagreb, 2001. Iagreb 3 MB d tu J Grad na ovim stranicama plod je mate, Ljudi i mjesta, svi su izmiljeni, Jedino je policijska procedura zasnovana na utvrenim istranim postupcima PRVO POGLAVLJE Nitko ne misli o smrti na lijep proljetni dan. Jesen je vrijeme za umiranje, nikako proljee. Jesen potie mrtvake misli, priziva morbidnu matu, potie elju za smru beutnim i uvelim dokazima raspadanja. Jesenje romantina kao pakao, kratka, smrdi na plijesan i pepeo. Ljudi ee umiru na jesen. Sve ee umire na jesen. Nikome nije dozvoljeno umrijeti u proljee. Postoji zakon koji to propisuje - Kazneni zakon 5.006 SMRT U PROLJEE: "Ako itko premine ili uzrokuje preminue, ili se uroti s ciljem preminua, ili gaji misli o preminuu tokom proljetnog ekvinocija bit e kriv za prijestup kanjiv po..." I sve u tom stilu. Apsolutno zabranjuje smrt izmeu 21. oujka i 21. lipnja, ali prekritelja zakona ima posvuda, i to se tu moe? ovjek koji je izaao iz svog ureda na Culver Aveniju, uskoro e postati prekritelj tog zakona. Inae, bio je uzoran graanin, poten radnik, vjerni suprug, odani otac, znate ve. Nije imao nikakve namjere kriti zakon. Nije znao da je smrt zakonski zabranjena, ali ak da ijest znao, to ga ne bi zamaralo, jer smrt i umiranje bile su zadnja stvar na ovom svijetu koja bi mu pala na pamet tog vedrog proljetnog dana.

Zapravo, razmiljao je o ivotu. Mislio je o svom roendanu slijedei tjedan, kako e napuniti etrdeset i pet godina, kako se nije osjeao ni dana starije od trideset i pet. Razmiljao je kako su sjedine na njegovim sljepoonicama davale pomalo otmjen tih njegovoj otmjenoj glavi, kako su mu ramena jo uvijek iroka, kako su njegovi teniski susreti dva put tjedno eliminirali uzbunju-jui mali trbui, kako e povaliti svoju enu im je ugleda, makar im nikad vie ne dozvolili da jedu u Schraffto-vu restoranu. Razmiljao je o svemu tome kad je metak zapjevao na otvorenom, svjeem proljetnom zraku, vrtei se zlokobno, savrenom tonou prelazei putanju od krova zgrade preko puta, visoko iznad vrhova bubolikih automobila, i glava mravolikih ljudi koji su uivali u proljeu, brzo, tono, smrtonosno, do nogostupa preko puta, i pogodio ga izmeu oiju. Samo jedna misao mu je sijevnula u njegovom umu u hviuitku kad ga je zrno pogodilo, a onda su sve misli stale. Osjetio je jedan otar razoran udarac izmeu oiju i na trenutak je pomislio da je naiao na staklena vrata koja su razdvajala zgradu od ulice. Metak je probio kost, naSao mekani jastuk u njegovom mozgu, a zatim izbuio rupu veliine baseball loptice na njegovom potiljku izlazei van. Misli su stale, osjeaji su stali, i iznenada vie nije bilo niega. Udar ga je odbacio gotovo metar unazad, da bi se sudario s mladom djevojkom u utom pamunom haljetku. Pao je unazad, dok se djevojka refleksno pomaknula u stranu. Njegovo se tijelo presavilo preko samog sebe, podsjeajui na polomljenu harmoniku, teniski miii su se opustili. Bio je mrtav prije nego to je pao na plonik. Rupa ispod ela pustila je tanak mlaz krvi, dok je iz velike rupe na njegovom zatiljku krv liptala po asfaltu, vlana, crvena, zasljepljujue, vritee crvena, jo vrua od ivota, i tekla brzo prema mjestu gdje je djevojka stajala u oku, zurei u taj potoi krvi koji je jurio plonikom. Povukla je nogu u zadnji as; ve slijedeeg trenutka krv bi dotakla vrh njezine cipele s visokom petom. Detektiv Steve Carella gledao je tijelo na ploniku i pitao se kako to da prije deset minuta, kad je napustio stanicu, nije bilo nikakvih muha, jo je bilo prerano doba za muhe, a sada, dok je gledao mrtvaca ija je krv prestala tei, plonik je bio prekriven muhama, roj muha vrludao je zrakom, a barem pola tuceta muha hranilo se na otvorenoj rupi izmeu ovjekovih oiju. "Zar ga ne moete pokriti?" otresao se na jednog od staista, na to je ovaj slegnuo ramenima i neduno pokazao glavom prema policijskom fotografu koji je upravo stavljao novu rolu filma u svoju kameru u sjeni ambulantnih kola parkiranih uz rub kolnika. Bez podizanja glave, fotograf prozbori "Moram ga uslikati." Carella se okrene od tijela. Detektiv je bio visok mukarac, snane miiave grae, visokih jagodica, uredno podiane smee kose, smeih lagano nakoenih oiju, koje su njegovom licu davale pomalo bolan, patniki istonjaki izraz, dok se okretao prema suncu, mirkajui i krenuo prema djevojci u utom haljetku koja je razgovarala s nekoliko novinara. "Kasnije, momci" rekao je, a novinari se, udno tihi u prisutnosti smrti, utope u krugu promatraa iza ograde koju su formirali policajci. "Kako se osjeate?" upita Carella. "Dobro. Isuse." prozborila je. "Isuse." "Biste li mogli odgovoriti na nekoliko pitanja?" "Naravno. Isuse, nikad nisam vidjela neto takvo u ivotu. ekajte da to ispriam muu." "Kako se zovete, gospoo?" "Gospoa Irving Grant." "A vae ime?" "Lizanne." "Vaa adresa, gospoo Grant?" "Jedanaest-etrdeset dva Grover." Zastala je. "To je ispod Prve." "Mmm." ree Carella vrljajui u svoju biljenicu.

"Mislim, za sluaj da ste pomislili da ivim u portorikanskom kvartu." "Ne, nisam to pomislio", ree Carella. Iznenada, postao je veoma umoran. Tu, kraj njega, bilo je tijelo mrtvog ovjeka na asfaltu, pokriveno muhama, a mogua svjedokinja ubojstva bila je zabrinuta da li e on pomisliti da ona ivi u portorikanskom naselju. Poelio joj je objasniti da mu se ivo fuka da li ona ivi u portorikanskom ili ekom susjedstvu, sve dok mu bude mogla rei, sa to manje emocija i to vie tonosti, to je vidjela da se dogodilo mrtvom ovjeku, koji vie nije imao nacionalnost. Pogledao ju je preko vrha olovke pogledom za kojeg se nadao da dovoljno govori, a zatim upitao: "Moete li mi rei to se dogodilo?" "Tko je to?" upita ga. Grant. "Jo ne znamo. Jo ga nismo pretraili da ustanovimo identitet. ekam da fotograf zavri svoj dio posla. Moete li mi ispriati to se dogodilo?" "Upravo sam prolazila ovuda kad se zaletio u mene." slegnula je. "Zatim je pao, i kad sam ga pogledala krvario je. Isuse, kaem vam, nikad prije..." "Kako to mislite zaletio se u vas?" "Zapravo je pao unazad na mene." "Hoete rei da je ve bio upucan? I pao je unazad na vas?" "Ne znam da li je ve bio pogoen. Pretpostavljam da jest." "Pa, da li je zateturao unazad ili pao, o emu se radi?" "Ne znam. Nisam obraala ba previe panju. Samo sam hodala ovuda kad se on zaletio u mene." "U redu, gospoo Grant. to se dogodilo nakon toga?" "Onda je samo pao unazad. Ja sam se odmaknula od njega i pogledala ga i tada sam primijetila da krvari, pa sam po tome zakljuila da je ozlijeen." "to ste tada napravili?" "Ne znam to sam napravila. Samo sam ga gledala, bar mi se tako ini." Pognula je glavu. "Isuse, kad moj mu uje za ovo." "Jeste li uli pucanj, go. Grant?" "Ne." "Sigurni ste da niste nita uli?" "etala sam ovuda i razmiljala o nekim svojim stvarima," ree ga. Grant. "Nisam ba oekivala da se desi neto ovakvo. Hou rei, moda je i postojao pucanj, moda je bilo i est pucnjeva, ja samo kaem da nisam nita ula. Iznenada se zabio u mene, zatim je pao i onda mu je lice bilo prekriveno krvlju. Urghh." Lice ge. Grant izoblii se od prisjeanja na taj prizor. "Pretpostavljam da niste vidjeli nikoga s pitoljem?" "Pitoljem? Ne. S im? S pitoljem? Ne, ne." "Znam da ste bili zauzeti svojim mislima prije nego to je ovjek upucan, ali poslije go. Grant? Jeste li primijetili neto neobino?" "Nisam gledala unaokolo" ree ga. Grant. "Samo sam mu se zabuljila u lice." "Da li vam je ovjek neto rekao prije nego to je pao na plonik?" "Niti rijei." "Nakon to je pao?" "Nita." "Hvala gospoo Grant" ree Carella\ Nasmijeio se kratko, ali ugodno, i zatvorio svoju biljenicu. "To je sve?" "Da. Hvala." "Ali... " Ga. Grant izgledala je razoarano. Lagano je slegnula ramenima. "Da, gospoo Grant?" "Pa... zar neu morati doi na suenje ili neto slino?" "Mislim da ne. Hvala vam najljepa." "Pa., u redu," rekla je ga. Grant, ali ga je nastavila promatrati s razoaranjem dok je odlazio od nje natrag prema tijelu. Policijski fotograf plesao je svoj brzi ples oko tijela, snimajui

fotografiju, izbacujui blic-arulju i stavljajui odmah novu, svijajui svoje tijelo i noge da bi dobio slijedeu sliku pod drugim kutom. Dva staista stajala su kraj ambulantnih kola, mirno puei i razgovarajui o hitnoj traheotomiji koju je jedan od njih morao napraviti dan ranije. Niti metar od njih, stajali su detektivi Monoghan i Monroe i razgovarali s policajcem u patroli. Bili su poslani formalnosti radi iz Ubojstava-Sjever. Ca-rella je promatrao fotografa na trenutak, a zatim priao dvama detektivima iz Umorstava. "Vidi, vidi," ree, "emu moemo zahvaliti za takvu ast?" Monoghan, koji je bio u crnom baloneru i s crnim eirom, izgledao je poput policajca iz doba prohibicije, okrene se, pogleda Carellu, i ree Monroeu: "Pa to je Carella, iz Osamdesetsedme," kao da gaje tek sad primijetio, uz veliko iznenaenje. "Tako mi svega, izgleda da je on," ree Monroe, okreui se od policajca. I on je nosio crni baloner. Sivi eir bio mu je zabaen na tjeme. Imao je nervozni tik blizu jednog oka, koji kao da se nekom arolijom javljao im bi njegov partner progovorio, kao da se radi o svojevrsnom ureaju za snimanje koji je postojao negdje iza njegove mesnate pojave. "Nadam se da vam nismo prekinuli veeru, ili neto slino," ree Carella. 10 "Ono to volim kod policajaca iz Osamdesetsedme," prozbori Monoghan, dok se Monroe trzao, "je to to su uvijek tako zabrinuti za svoje kolege u odjelu." "A takoer su i duhoviti," primijeti Monroe. "Uvijek sam zateen," ree Monoghan, stavljajui ruke u depove, s palcima van, onako kako je vidio da to radi Sydney Greenstreet u nekom filmu, "njihovom brigom i njihovom duhovitou." "I mene to svaki put zatekne," ree Monroe. "Tko je le?" Monoghan upita. "Jo ne znam," odgovori Carella. "ekam fotografa da zavri." "Ba lijepo slika," ree Monroe. "ujem da slika za osobne, onako u fuu," ree Monoghan. "Znate to neki od tih tipova danas rade?" upita Monroe. "Kojih tipova?" ree Monoghan. "Ovih fotografa. Ovih koje alju van, da snime ubojstva." "Ne. to rade?" "Koriste se onim polaroid kamerama da bi dobili slike." "Da? Pa kud im se uri?" "Nije da su u urbi," ree Monroe, "samo kad slika le, a slika ne ispadne dobra, nije ba da ga moe pozvati na jo jedno snimanje, kopa? Do tada su ga ve izrezali u mrtvanici. Tako fotograf odmah vidi je li ga dobro uhvatio." "to sve jo nee smisliti, ha?" ree Monoghan, poprilino zateen, "No, to ima nova Carella, kako je kapetan posade, kako su djeaci?" "Svi su dobro," odgovori Carella. "Radite na neem zanimljivom?" 11 "Ovo bi trebalo biti neto zanimljivo," ree Carella. "Da, snajperi su uvijek interesantni," sloi se Monog-han. "Mi smo jednom imali snajpera," ree Monroe, "kad su me tek promaknuli za detektiva, dolje u Tridesetdeve-toj. Pucao je samo na stare bakice. To mu je bila specijalnosti, male stare bakice. Skidao bi ih etrdesetpeticom. I bio je vraki dobar u tome. Sjea se Mickev Dunhilla?" "Sjeam," Monoghan ree. "Sjea li se ti Mickev Dunhilla?" Monroe upita Ca-rellu. "Ne. Tko je Mickev Dunhill?"

"Detektiva prve klase iz Tridesetdevete, maleckog tipa, ali mogao bi te sruiti ravno na dupe, jak ko bik, obukli smo kao malu staru bakicu. Tako smo ga i ulovili. Pucao je na Dunhilla, a Dunhill je podigao suknju i naganjao ga skroz do krova i skoro ga pretukao na smrt." "Da, sjeam se," Monoghan ree. "Doveli smo tipa u stanicu, tog snajpera. Stavimo ga u stolac, i pokuavamo ustanoviti zato ubija te male stare gospoe. Mislili smo da moda ima Edipov kompleks, zna? Ali..." "Da ima to?" upita Monoghan. "Edipov kompleks," ree Monroe. "Onaj grki kralj koji je spavao sa svojom majkom." "Pa to je protiv zakona," ree Monoghan. "Da, znam. Uglavnom, mislili smo da je taj snajperist neki luak. Stalno smo ga ispitivali, zato stare bakice? Zato ne stariji mukarci? Ili bilo tko, kad smo ve kod toga? Kako to da je skidao samo stare gospoe?" "I?" upita Monoghan. Monroe slegne. "Nije nam htio rei." "Kako to misli?" "Nije nam htio rei." 12 "I koja je poenta te tvoje prie?" "Kako to misli, koja je poenta? Ima tipa koji ide unaokolo i ubija male stare gospoe!" ree Monroe srdito. "Da? I?" "I? I, kako to misli u emu je poenta? U tome je poenta." "A to je bilo s onim drugim tipom?" "Kojim tipom?" "Onim Grkom," ree Monoghan nestrpljivo. "Kojim Grkom?" "Ma kraljem. Zar nisi rekao daje bio neki grki kralj?" "O, za ime boje, on s tim nije imao nikakve veze," ree Monroe. "Svejedno ste ga trebali zatvoriti," ustrajao je Monoghan. "Nikad se ne zna." "Kako smo ga mogli zatvoriti? On je legenda." "to je on?" "Legenda. Legenda." Monoghan kimne odobravajui. "E, to je onda neto drugo," ree. "Svejedno, nikad se ne zna, sigurno je sigurno." "Mislim da je fotograf zavrio," ree Carella. "Treba nas?" upita Monroe. "Mislim da ne trebam. Poslat u vam kopiju izvjeta-ja." "Zna to bi trebao napraviti?" upita Monroe. "to?" "Obui onog visokog crvenokosog, onog vaeg, kako se zove?" "Cotton Hawes?" "Da, njega. Obucite ga kao malu staru bakicu. Moda ga snajper pokua srediti." 13 "Izgleda da preferira sredovjene mukarce." ree Carella. Monoghan pogleda le. "Ne moe imati vie od etrdeset.," ree, pomalo svadljivo. "Od kad su etrdesete sredovjene?" "Htio sam rei zrele," ree Carella. "Da, to je bolje," odgovori Monoghan. "Poalji nam dvije kopije, imamo nova pravila." "Dajte, imajte srca," ree Carella. "Je 1' ja izmiljam pravila?"

"Hoe rei da ne?" ree Carella iznenaeno. "Opet on. Vidi na to mislim? Mogao bi se upisati od smijeha. Poalji dvije kopije, Carella. Pa vidi tko e se zadnji smijati." "Misli da je to moda napravio onaj Grk?" upita Carella. "Koji Grk?" "Ne znam, onaj o kojem je priao Monroe." "Ne bi bilo nikakvo udo," ree Monoghan. "Tip koji spava s vlastitom majkom je sposoban za bilo to." Smijeei se, Carella odeta do fotografa, koji je spremao svoju opremu. "Gotovi ste?" upitao je. "Samo izvolite," ree fotograf. "Trebat e mi neke od tih slika." "Svakako. Koja ste Postaja?" "Osamdesetsedma." "Dobro," ree fotograf. "A vae ime?" "Carella. Steve Carella." "Dobit ete ih sutra." Bacio je pogled na automobil koji se zaustavljao uz plonik, nacerio se i rekao: "Oh." "to je?" "Deki iz labosa. Sad ete morati ekati da i oni zavre." 14 "Sve to hou saznati je tko je do vraga taj tip," ree Carella, i okrene se prema dvojici tehniara koji su izlazili iz vozila. DRUGO POGLAVLJE Otkrio je tko je do vraga taj tip prekopavajui po njegovom novaniku, i sad je pred njim bio tei dio posla. Tip se zvao Anthonv Forrest, na njegovoj vozakoj bila je navedena adresa 301 Morrison Drive, visina 173 cm, a oi plave. Imao je est kreditnih kartica, sve na ime Anthonv Forrest: Dinners Club, American Express, Car-te Blanche, Gulf Oil Corporation, Mobil Oil Companv i karticu za jednu od robnih kua u gradu. Nosio je takoer i poslovnu karticu na kojoj je opet bilo njegovo ime, Anthonv Forrest, kao i ime njegove tvrtke, Indian Ex-ports Inc. s adresom 580 Avenija Culver. Ispalo je da je to adresa zgrade ispred koje je ovjek ubijen. Poslovna kartica govorila je i o njegovom statusu, kao o potpredsjedniku, s navedenim brojem telefona kompanije, Fre-derick 7-4100. Bilo je u njegovom novaniku jo raznih drugih kartica i komadia papira, i jedna novanica od pet dolara smotana u vozaku dozvolu, oito kao osiguranje od prometne kazne. Sedamdeset dolara u gotovini, tri dvadesetice, petak i pet novanica po dolar. Carella je u pregradi pronaao fotografije. ena je imala moda oko trideset pet godina, bistrih mladenakih oiju i svijetle kose. Veselo mu se smijeila s celuloidnog kvadratia. Bile su tu jo i slike troje razliite djece, svi sa eninom bojom kose i oima, dva djeaka i djevojica. Deki su nosili izviake uniforme. Jedan je izgledao mrvicu stariji od drugog, ali ni jedan nije imao vie od jedanaest godina. Djevojka je imala moda petnaest ili esnaest. Njezina je slika nastala negdje na plai. Drala je veliku prugastu loptu za plau i smijeila se 15 preko njenog vrha. Forrest je stajao do nje, kesio se poput tinejdera i drao joj dva prsta iznad glave kao rogove. Carella uzdahne i zatvori novanik. Postoji staro policijsko pravilo koje trai da les bude identificiran, i obino pozitivnu identifikaciju vri netko tko je u krvnom srodstvu s preminulim i time omoguuje policiji da

traga za ubojicom Johna Smitha umjesto Job-na Doea. Slike u novaniku sugerirale su da je Forrest imao enu i troje djece, i sad je jedino preostalo da netko ode njegovoj kui, prieka da se otvore vrata, pogleda njegovu enu i troje djece u oi, i kae im kako Anthonv Forrest, voljeni suprug i otac, lei mrtav i hladan poput kamena. Taj netko bio je Steve Carella. Djevojka koja je otvorila vrata na 301 Morrisonu, bila je ista djevojka koju je Carella vidio kako se smijulji preko lopte za plau na onoj fotografiji. Ipak, fotografija je oito bila snimljena prije vie godina, jer se inilo da djevojka ima barem devetnaest ili dvadeset godina. Kosa joj vie nije bila onako plava, ali bilo je neke ljubopitljive ivosti u njenim plavim oima. Nasmijeila se Carelli, s blagom zbunjenou i upitala: "Da? Mogu li vam pomoi?" "Gospoice Forrest?" upita Carella. "Da?" odgovori, jo vie zbunjena, podiui plave obrve uvis. "Ja sam Detektiv Carella iz Osamdesetsedme postaje," ree Carella. Zastao je, ljubazno pokazujui svoju znaku i svoju ID karticu, a onda proistio grlo. Djevojka je ekala. "Mogu li razgovarati s vaom majkom, molim vas?" "Nema je kod kue." odvrati djevojka. "Znate li gdje ju mogu nai?" "Otila se nai s mojim ocem na veeri," ree djevojka. "Zato?" 16 "Oh," ree Carella, i djevojka u tom trenutku shvati. Do tog asa bila je jedino zbunjena njegovom pojavom, ali neto u nainu na koji je izgovorio "Oh." ukljuilo je alarm u njoj. Oi joj se irom otvore, ona zakorai jedan kratak brzi korak prema njemu i zapita: "to se dogodilo?" "Mogu li, molim vas, ui?" "Da, svakako," ree djevojka, no nisu se makli puno dalje od ulaza. "to je?" upitala je, "to se dogodilo?" "Gospoice..." ree Carella. Oklijevao je, pitajui se da li da joj kae, ima li dovoljno godina da uje ovo i istovremeno shvatio da mora pronai njezinu majku. Nekome je morao rei. "Znate li kuda vam je otila majka? Gdje e se nai s njim?" "Da, kod 'Schraffta1. Ne znam da li namjeravaju tamo veerati, ali tamo se trebaju nai. Hoete li mi, molim vas, rei o emu se zapravo radi?" Carella se zagledao u nju dugo, inilo se vrlo dugo. Zatim, vrlo njeno, ree: "Gospoice, va otac je mrtav." Djevojka se odmaknula od njega. Buljila je u njega nekoliko trenutaka, a zatim se zagonetno nasmijeila. Smijeak joj je spao s lica, stresla je jednom kratko glavom i rekla: "Ne." "ao mi je, gospoice." "To je sigurno neka greka. Nai e se s mojom majkom za..." "Na alost nije nikakva greka, gospoice." "Ne... kako... otkud znate? Dajte... za Boga miloga, to se dogodilo?" "Ustrijeljen je." "Moj otac?" upitala je nepovjerljivo. Ponovno je za-tresla glavom. "Ustrijeljen? To je nekakva ala ili neto?" 17 "ao mi je, gospoice, ne alim se. elio bih kontaktirati s vaom majkom. Mogu li upotrijebiti va telefon?" "ekajte... ekajte malo... to to govorite... to je nemogue, kako vam nije jasno? Moj se otac zove Anthonv Forrest. Sigurna sam da ste..." Carella joj njeno dotakne ruku. "Gospoice," ree, "ovjek je nosio identifikacijske isprave. Prilino smo sigurni da se radi o vaem ocu." "Kakve identifikacije?"

"Novanik." "Onda mu ga je netko ukrao," ree djevojka. "To se stalno deava, znate. I ovjek koji je ubijen zasigurno je nosio novanik moga oca, pa ste vi pretpostavili..." "Tko je to, Cindy?" djeaki glas zazvoni negdje odoz-gor. "Nije nita, Jeff, sve je u redu" odgovorila je. "elio bih nazvati vau majku." "Zato? Zato da biste i nju nepotrebno uznemirili?" Carella nije odgovorio. Zagledao se u djevojku u tiini. Suze su joj se skupljale u kutovima oiju; vidio je kako se skupljaju, ali ona se vrsto drala na nekoliko trenutaka, a zatim rekla: "Samo dajte, zovite... ali bolje vam je da ste u pravu, ujete me? Bolje za vas da je taj ovjek moj otac. Jer... Jer inae... bolje da ne napravite neku pogreku." Suze su joj stajale u oima, mutni film preko nebesko plavog. "Telefon je ovdje," rekla je dok ga je pratila u dnevni boravak. "Sigurna sam da to nije moj otac." Kratak smijeh zapeo joj je u grlu. "to bi moj otac mogao raditi pa da ga netko... netko ustrijeli?" Carella podigne telefonski imenik i potrai broj Shrafftova restorana blizu Forrestova ureda. Poeo je okretati brojeve kad mu djevojka dotakne ruku. "Sluajte," ree, dok su joj se suze iznenada poele nekontrolirano slijevati niz lice, "ona nije ba jaka. Molim vas, kad joj budete rekli... molim vas budite njeni? 18 Molim vas. Kad joj budete rekli da je moj otac mrtav? Molim vas?" Carella kimne, i pone okretati broj. Clara Forrest imala je trideset devet godina, bila je vitka ena s mreom sitnih bora oko oiju i usta. Tiho je pratila Carellu u mrtvanicu, lica ukoenog u onaj tvrdi gotovo ljutiti izraz lica koji ljudi poprimaju kad im se priopi daje stigla smrt. Dok je deurni izvlaio ladicu na nauljenim inama, stajala je tiho sa strane, a zatim isto tako tiho pogledala u lice svog mua i kimnula samo jednom. Prihvatila je spoznaju onog trena kad joj je Carella priopio tunu vijest preko telefona. Ovo ovdje, ovaj pogled na lice mukarca za kojeg se udala kad je imala devetnaest, mukarca kojeg je voljela od svoje sedamnaeste, ovjeka kojem je rodila troje djece, ovjeka s kojim je prola dobro i zlo, ovo gledanje mrtvog, bezizraajnog lica ovjeka koji je sad bio samo le u podmazanoj ladici, ovo je bila samo rutina. Bol u srcu zapoela je onog trena kad je Carella progovorio preko telefona, ostalo je bila samo rutina. "Je li ovo va suprug, gospoo Forrest?" upita Carella. "Da." "Njegovo ime je Anthonv Forrest?" "Da." Clara kimne glavom. "Moemo li izai odavde?" Izili su iz velike prostorije i stajali ispred bolnikog koridora. "Napravit e autopsiju?" upitala je. "Da, gospoo Forrest." "Voljela bih da ne." "ao mi je." "Mislite li da je to za njega bilo bolno?" "Najvjerojatnije je umro istog asa." 19 "Hvala Bogu na tome." Duga tiina. "Imamo satove", ree Clara. "Oh, moda ak i dva tuceta. Znala sam da e se tako neto dogoditi." "Kako to mislite?" "Uvijek bi navijao satove. Neki od njih vrlo su komplicirani. Stariji modeli. A neki su malo zeznuti, strani. Navijao bi ih svaki tjedan, subotom, sve satove." Zastala je i umorno se

nasmijeila... "Uvijek sam se bojala da e se ovako neto desiti. Vidite, on... nikad ih nisam nauila navijati." "Ne razumijem" ree Carella. "Sad... kad je Tony otiao," rekla je muklo, "tko e navijati satove?" I zatim je poela plakati. Policijski odjel je velika organizacija, i detektiv je samo dio te organizacije. Svakog dana odlazi u svoj ured, i vodi svoje poslove. I, kao i kod bilo koje druge kompanije, i ovdje postoje pravila i procedure koje treba potivati, papiri koje treba ispisati, telefonski razgovori koje treba obaviti, ljudi koje treba istraiti i ispitati, injenice koje treba provjeriti, kontaktirati druge grane organizacije, specijaliste s kojima se treba konzultirati... I, kao i u svakom drugom poslu, tako i u policijskom, nemogue je svu energiju pojedinca posvetiti samo jednoj hitnoj stvari. Uvijek postoje pozivi vezani uz neto drugo, neki ljudi koji nisu ba direktno vezani uz va rad, problemi s rasporedom oko godinjih i premalo radne snage, preklapanje i podmetanje, kao i isti zamor. Biti detektiv je u stvari neto poput biti ef raunovodstva. Postoji samo jedna bitna razlika, no jednom kad se izvre mentalna podeavanja razlika postaje nezamjetljiva. 20 ef raunovodstva, usprkos na smrt dosadnoj zatucanosti svoje profesije, rijetko gleda smrti u lice, a pogotovo joj ne gleda u lice svakodnevno. Detektiv je suoen sa smru u njezinim raznim oblicima barem pet puta tjedno, obino i ee. Vida je na ulici u svom elementarnom obliku, sporom raspadanju djeaka i djevojica, izloenih trulom propadanju geta, kako umiru malo po malo, ivota isisanog iz njih u ovom nemilosrdnom gradu. Via je jo opakiju kod narkomana, smrt koja postoji samo kao negacija ivota, sporo guenje svake volje, postupno nestajanje bilo kakvog poticaja osim poticaja prema heroinu. Vida je kod osuenih lopova, provalnika, ulinih napadaa, varalica, makroa, smrt nametnuta zakonom, postupna smrt zbog zatoenitva iza reetaka. Via je kod kurvi, koje su svjedokinje smrti asti, i svakodnevnom umiranju ljubavi, koje iskrvare svoj ivot pedeset puta na dan pod neumoljivim ubodima nebrojenih sjedinjavanja. Via je kod homoseksualaca, koji su gledali kako im umire muevnost, i koji ive oajan umirui ivot u sjeni zakona. Via je kod ma-loljetnikih ulinih bandi, koje ive u strahu od smrti i koje ive od propagiranja straha od smrti da bi potisnule strah. A via je i u svom najgorem obliku, kao posljedicu nasilnih osjeaja koji eksplodiraju u umu, i eruptiraju kroz ruke. Susree se s ranama od vatrenog oruja, ubodnim ranama, ranama od sjekire i ila za led, sakae-njima i rasparanjima. I svaki put, svaki put kada pogleda na novo ljudsko tijelo koje je ubijeno i upropateno, istrgnut je iz vlastitog tijela, gubi svoju vlastitu ljudskost da bi postao promatra, posjetilac iz dalekog svemira koji prouava udnu rasu ljudi-kukaca koji trgaju jedni druge na komade, koji jedni drugima otkidaju udove i piju jedni drugima krv; stoji zaprepateno, taj civilizirani ovjek koji se trenutno odrekao svoje civiliziranosti, nesposoban povjerovati da takva okrutnost moe postojati kod ljudi 21 koji samo to nisu dotakli zvijezde. A zatim zatvori nakratko oi, ponovno ih otvori, i pred njim lei samo jo jedan sluaj na ploniku. On je samo dio cijele organizacije, i postoje samo injenice koje treba iskopati, informacije koje treba potraiti, prije nego to se i ovaj uknjii zajedno s ostalima. Iz balistikoga izvjetaja Carella je saznao da su metak iskopan iz drvenog dovratka, iz vrata iza Forresta, kao i prazna ahura pronaena na krovu zgrade preko puta, razdvojeni dijelovi metka marke .308 Remington. U izvjeu je takoer pisalo da je metak .308 imao metalno kuite, a zrno bakarnu kouljicu sa est utora, mekim vrhom i desnim iskoenjem, i bilo teko 12,4 grama. Ukazivalo je da je Forrestov ubojica najvjerojatnije koristio optiku, s

obzirom da je razmak izmeu krova i plonika na kojem je Forrest stajao bila neto preko sto pedeset metara. Carella je prouio izvjetaj, a zatim se ponio kao ovjek koji nije bio u ovom poslu ve dugo, dugo vremena. Ignorirao je napasnu slutnju koja se pojavila onog trena kad je pogledao mrtvaca, s nadom da e, ako ga bude ignorirao, nestati sama od sebe. On je primio poziv i time je sluaj slubeno postao njegov. Ljudi u 87-oj rijetko su kad radili sa stalnim partnerom. Radije su dijelili sluajeve, na sluajan ali efektivan nain, dijelei sluajeve onom tko bi imao slobodnog vremena ili energije. Bio je tek travanj, a Meyer Meyer se vratio sa svog godinjeg da bi zamijenio Berta Klinga, koji je odlazio na svoj. Rani godinji bili su porunikova ideja; nasilje i kriminal openito inilo se, posebno uivaju u zamahu ljetnih mjeseci, i on traio je da mu stanica bude u punoj postavi od lipnja do kolovoza. Cotton Hawes i Hal Willis su oajno pokuavali rijeiti seriju pljaki po robnim kuama, Andy Parker radio je na prepadu na draguljarnicu, Arthur Brown radio je s Narkoticima u pokuaju da se uhvati 22 poznati diler koji se skrivao u postaji. esnaest detektiva radilo je u postaji, i Carella je radio sa svima njima u neko doba. S Meyer Meyerom je uivao raditi i bilo mu je drago kad mu ga je porunik pridruio na sluaju. Meyer je, zaudo, odmah zapao u isti onaj kalup razmiljanja koji je Carella postavio. I on je, takoer, napadno ignorirao neto to im je buljilo obojici u lice. Izgledao je kao da mu je prekomjerno drago to su otkrili identitet ubijenog, gdje mu je ivjela obitelj i kakav ga je metak ubio. Cesto su zapoinjali sluajeve bez najmanje ideje o rtvinom imenu ili adresi, bez i jednog traga o njenoj obitelji ili prijateljima. Priali su jedan drugom kako trae odreeno ljudsko bie koje je ubilo drugo ljudsko bie. Vrlo dobro su znali da je nemogue rijeiti svaki sluaj umorstva na koje naiu, ali su isto tako bili svjesni da bi prava koliina strpljivosti i pjeaenja, popraena pravim pitanjima postavljenih pravim ljudima obino dovela do eljenih rezultata. ovjek, govorili su sebi, ne biva ubijen, osim ako netko ne smatra da je zasluio da bude ubijen. Promijenili su miljenje ve slijedeeg dana. TREE POGLAVLJE Bio je to jo jedan predivan proljetni dan. Gotovo je nemogue nekome tko ivi na selu razumjeti to takav dan znai osobi koja ivi u gradu. itelj grada sluao bi vremensku prognozu veer prije, a onda, kao prvu stvar kad se probudi na zvuk budilice brino ode-tao do prozora i zirnuo u nebo. Osjetio bi pravu radost buenja ako bi nebo bilo plavo. Odmah bi znao da e to biti dan kad nita ne moe poi krivo. A zatim bi, bila zima ili ljeto, proljee ili jesen, otvorio prozor i provjerio temperaturu zraka, zasnivajui svoju odjeu, raspoloenje i svoju cjelokupnu ivotnu filozofiju na tih prvih nekoliko trenutaka. 23 Randolph Norden zauo je radio-budilicu u 7:30. Kupio si je taj sat jer je mislio kako e biti lijepo buditi se uz glazbu svako jutro. No, obino bi se budio u 7:30, vrijeme za vijesti, tako da bi se svako jutro ustajao uz glas spikera koji je objavljivao zadnje loe vijesti o Rusiji. Pokuao se dizati u 7:35 kada bi vijesti ustupile mjesto glazbi, ali je ustanovio da bi mu tih pet minuta nedostajalo da stigne u ured na vrijeme. Znao je namjestiti budilicu u 7:25 ali bi mu tada nedostajalo tih pet minuta sna. Tako je Randolph Norden svakog jutra sluao loe vijesti na radiju kojeg je kupio zbog muzike. To je, po njegovu miljenju, bio jo jedan primjer kako ivot nije fer. Dok je ustajao iz kreveta, sluao je spikera koji je govorio o nekom udaljenim otocima, negdje, i promrmljao: "K vragu vi i vai otoci" i odetao do prozora spavae sobe, zadiui svoj gornji dio pidame, ekajui se po trbuhu, ignorirajui i radio budilicu i svoju enu Mae,

koja je spavala u krevetu, ak i svoju djecu, koja su vrsto spavala u svojim odvojenim sobama na drugom kraju stana, a takoer i slukinju, koja je, iako je radila za njega spavala dulje nego on, pa si je sam morao pripremati doruak. Podigao je rolete, nadajui se da e suneve zrake obasjati krevet i lice njegove ene, a zatim se, osjeajui krivnju, istog asa brzo okrenuo da vidi je li suneva svjetlost uistinu obasjala njeno lice. Nije. Na jedan oajni trenutak pomislio je Danas nema sunca no onda je pogledao van preko krovova u svijetlo plaviasto nebo i smijeak mu je preletio licem. Zadovoljno je kimnuo i otvorio prozor. Gurnuo je glavu van. Zrak je bio topao, a njeni mirisni povjetarac puhao je s juga od rijeke Harb. Iz svog stana na dvanaestom katu mogao je vidjeti rijeni promet i velianstveni most u blizini. Smijeak je prerastao u osmjeh. Ostavio je prozor otvoren, otiao do kreveta, ugasio radio i skinuo pidamu. Oblaio se tiho i brzo, donje rublje, arape, hlae, cipele, a zatim produio u kupaoni24 cu gdje se obrijao elektrinim aparatom. Dok se brijao njegova razmiljanja o danu pred njim poprimala su vri, jasniji oblik. Bio je to ovjek koji je stalno ponavljao kako mu najbolje ideje uvijek dolaze pri brijanju, i zaista su neke od njih bile udesno inovativne - ili se bar njemu tako inilo. Po zavretku brijanja, obukao je koulju, kravatu i sako, otiao u kuhinju, natoio si sok i pristavio kavu. elio je to prije otii u svoj pravni ured na Hali Aveniji, i sprovesti svoje briljantne ideje to prije u djelo. Izlio je u sebe sok i kavu, i odmarirao na drugi kraj stana, gdje su djeca jo bila u krevetu. Joanie je ve bila budna, sjedila na krevetu i itala Zlatnu Knjigu, poluraz-budenog pogleda. "'Bro jutro, tata" rekla je, i vratila se svojoj knjizi. Poljubio ju je i rekao: "Vidimo se veeras, ha?" a ona je kimnula i nastavila itati. Otiao je u drugu sobu gdje je Mike jo spavao. Nije ga budio. Umjesto toga, produio je na drugi kraj hodnika i poljubio Mae, koja je neto promrmljala i preokrenula se. Nasmijeio se, otiao do ulaznih vrata, pokupio svoju aktovku i izaao na stubite. Voza dizala ga je pozdravio: "Dobro jutro, gospodine Norden. Danas je prekrasan dan." "Stvarno prekrasan, George" odgovorio je. Spustili su se u tiini do prizemlja. Izaao je, kimnuo glavom kao pozdrav na Georgeovo "elim vam ugodan dan, gosp. Norden", potom priao do potanskih sanduia, koje je rutinski provjeravao svakog jutra iako je znao da je prerano za dostavu pote. Otvorio je ulazna vrata zgrade, stupio na plonik, pogledao gore u nebo, i ponovo se nasmijeio. Udisao je punim pluima svje proljetni zrak kad ga je metak pogodio meu oi i ubio ga. Detektiv koji je primio dojavu u 65-oj Postaji bio je predani organizacijski ovjek koji se trudio odrati korak sa 25 svim vanim stvarima koje su se zbivale u stanici. Ubojstvo je bilo rijedak i neuobiajen sluaj u otmjenoj 65-oj, i bio je pomalo zateen kad ga je policajac u patroli pozvao. Stavio je eir, mahnuo svom partneru za pokret, zaduio policijsko vozilo s dvjema elavim prednjim gumama i odvezao se do mjesta gdje je Randolph Norden leao mrtav na ploniku. Nije mu trebalo dugo da shvati da je Norden ubijen s nekog jako uzvienog poloaja s neke od zgrada preko puta, bilo s prozora, bilo s krova; ulazna rupa bila je izmeu Nordenovih oiju, a izlazna nisko na zadnjoj strani vrata, ukazujui na vrlo otar kut putanje zrna. On nije bio onaj tip policajca koji bi zabuavao im bi mu se ukazala prilika; zapravo je pomalo oklijevao da prepusti bona-fide ubojstvo iz stanice u kojoj su najvei zloini bili provale i ulini napadi. Ali proitao je jutarnje novine i znao je da je ovjek po imenu Anthonv Forrest na smrt upucan na Culver Aveniji na podruju 87-me, dan ranije, i njegov je um automatski pronaao vezu - no ipak, odluio je saekati prije nego to prepusti sluaj. Nije morao ekati dugo. Balistiari su mu rekli da su zrno koje je prolo kroz Nordenovu glavu i spljotio se na ploniku i ispaljena ahura pronaena na krovu zgrade preko puta pripadali metku kalibra .

308 marke Remington. Izvjetaj je nastavljao o tome kako metak .308 ima metalno kuite, a zrno bakarnu kouljicu sa est utora, mekim vrhom i desnim iskoenjem, i bilo je teko 12,4 grama. Pri dnu izvjetaja bila je rukom ispisana poruka. Oito je netko u balistikom bio u toku. Bolje nazovite Detektiva 2. stupnja Stephena Carellu, 87-ma Postaja, Fadvick 7-8024. Istrauje slino ubojstvo od juer, identina ahura, identino zrno. G. L. Detektiv iz 65te proitao je izvjee i dodatni komentar, a zatim promrmljao vie sebi u bradu: "Zato, k vragu, misli da mi mora objanjavati takve stvari?" Mogunost koju su Carella i Meyer brzopleto zao-bili bila je mogunost da je Anthonvja Forresta ubio snajper. Snajperist je obino rijetka zvjerka meu ubojicama koji je sa svojom ratnom ulogom povezan samo metodama koje koristi. Snajper u ratu i snajper u miru su oba skrivena, oba ekaju u zasjedi na svoju rtvu. Njihov se uspjeh bazira na iznenaenju, u kombinaciji s brzinom izvoenja i nepogreivom tonou. Ratni snajperist sakriven u drveu moe uspjeno onesposobiti i osakatiti cijeli vod, ubiti nekolicinu prije nego to se vod ratrka po zaklonima, a ostale poskidati bespomono prikovane uz zemlju. Par snajpera koji zasviraju svoj koncert moe promijeniti ishod bitke. Oni su strani neprijatelji jer siju naglu smrt s nebesa, poput kletve ljutih bogova. Ratni snajperist je poduen ubijati neprijateljske vojnike. Ako ih ubije dovoljno, daju mu medalju. Dobar ratni snajper moe ak stei zavidno divljenje ljudi koje pokuava ubiti. Igrat e tihu igru nadmudrivanja s njim, pokuati ga pronai, a zatim ga pokuati odstraniti s njegove udaljene pozicije prije nego to ih sve pobije. Ratni snajper je opasan strunjak. Mirnodopski snajper je bilo to. To moe biti neki klinac koji iskuava svoju novu zranu puku na prolaznicima s prozora svoje spavae sobe. Moe biti ovjek koji puca na sve to nosi neto crveno. Moe se raditi o Jacku Trbosjeku koji puca na svaku zgodnu plavuu koja proe. Moe biti antricrkve-njak, antivegetarijanac, anti-Semit, antipacifist, anti-sva-kog-ljudskog-bia. Jedina injenica koja se moe rei za mirnodopskog snajperistu jest da je anti. Ipak, policija je esto hapsila snajpere koji su pucali na ljude iz zabave, koji su odvojili in ubojstva od onoga to su oni smatrali sportskim gaanjem. Za mnoge snajpere, smrtonosna igra je samo vjebanje gaanja. Za druge to je lov, i oni 27 e sjediti u zasjedi kao to neki sjede i ekaju na patke. Za neke to je oblik seksualnog oputanja. Ratni snajper ima svrhu i razlog; mirnodopski najee nema ni jedno ni drugo. Ratni snajper najee je vezan za jedno mjesto, privezan na drvo, ukopan u razrovanom podrumu. Ako se pokrene, bit e uoen i ulovljen. Nedostatak pokretljivosti njegova je taktika slabost. Mirnodopski snajper moe ubiti i nestati i to stoga jer su njegove rtve gotovo uvijek nenaoruane i nikad ne oekuju nasilje. Nakon pucnja nastaje zbrka, i u toj zbrci on nestaje. Nema nikoga tko bi pucao po njemu. Ostavio je mrtvo tijelo za sobom, i sad moe poi u etnju ba kao i svatko drugi u gradu. Rat je bez asti, no ratni snajperi su samo uvjebani tehniari koji rade svoj posao. Mirnodopske ubojice su masovne ubojice. Ni Carella ni Meyer nisu eljeli da je njihov ubojica snajper. Osamdesetsedma postaja je zaprimila dojavu, to je sluaj uinilo njihovim. Draesno, bucmasto, mrkavo, upisano dijete ostavljeno u koari na njihovim stubama. Ako je njihov ubojica snajper, i odlui poubijati cijeli grad, sluaj je jo uvijek njihov. O, da, dobili bi oni dodatnu pomo, detektive iz drugih stanica irom grada - moda - i odjel bi im pruio svu pomo koju bi mogao -moda - ali snajperist je bio njihov, a u gradu je bilo deset milijuna ljudi i svatko od njih mogao je biti ili ubojica ili slijedea rtva.

Kako igrate igru bez pravila? Kako primjenjujete logiku na neto nelogino? Pokuate. Ponete od poetka. "Ako jest snajper," ree Meyer. "ak ni u to nismo sigurni, za sad. Dosad su bila samo dva, Steve. Ako hoe moje miljenje stari, taj tip iz 65-te - kako se zove?" "Di Nobile." "Da, Di Nobile. Mislim da nam je ovo uvalio malo preuranjeno." "Isto zrno." "Da, da..." "Ista ahura..." "Svi su ljudi dvonoci," ree Meyer zagrobno, "stoga su svi dvonoci ljudi." "Dakle?" ree Carella. "Dakle, moda je prerano pretpostaviti da je stoga to su ta dva tipa ubijena s dva razliita krova, i istom vrstom municije, da..." "Meyer, molim dragog Boga da je oba tipa ubila moja teta Matilda zato da se okoristi njihovim policama osiguranja, Ali za sad to ne izgleda tako. Zasad imamo uzorak." "Kakav uzorak?" "Oit uzorak, za poetak. Nain na koji je to napravljeno i oruje koje je koriteno." "Moe biti i sluajnost." "Moe, to priznajem, ali ini se da se i ostalo pokla-pa." "Prerano je da bi se bilo to poklapalo." "Da? Obrati panju." Carella podigne otipkanu stranicu sa svog stola. Pogleda nakratko Mevera i pone itati. "Anthony Forrest imao je nepunih etrdeset pet godina, oenjen, troje djece. Zauzimao je vano mjesto, potpredsjednik, plaa 47.000 $ na godinu. Vjeroispovijest protestant, politiko opredjeljenje - republikanac. Pamti?" "Nastavi." "Randolph Norden imao je etrdeset est godina, oenjen, dvoje djece. Zauzimao je vano mjesto, mlai partner u pravnoj firmi, plaa 58.000 $ na godinu. Vjeroispovijest - protestant, politiko opredjeljenje - republikanac." 29 "I?" "I ako im zamijeni imena, mogli bi i dalje biti isti tip." "Hoe mi rei da snajperist proganja sve mukarce srednjih godina, oenjene, s djecom, i koji zauzimaju..." "Moda." "Zato to malo ne proirimo i odvojimo neke injenice?" ree Meyer. "Zato jednostavno ne kaemo da na snajper ganja sve u ovom gradu koji su stariji od etrdeset pet godina?" "Mogue je." "Ili sve oenjene mukarce s dvoje ili vie djece, ha?" "Mogue." "Ili sve protestante? Sve republikance?" Carella spusti tipkanu stranicu na stol i ree: "Ili moda samo ljude koji imaju sve te karakteristike?" "Steve, ini mi se da bi tom opisu odgovaralo najmanje - i to najmanje - sto tisua ljudi u ovom gradu." "I? Tko kae da na snajper nema vremena na pretek. Moda e ih stvarno pokuati sve poskidati." "To znai da je lud." ree Meyer.

Carella je buljio u njega. "Meyer" ree, "upravo zbog toga sam se nadao da se ne radi o snajperu." "Jo se ne radi," ree Meyer. "Samo zato to tip iz 65-te tri pred rudo..." "Ne mislim da je istrao pred rudo. Mislim da je to pametan policajac koji je zakljuio jedinu loginu stvar. Mislim da ovo ipak jest snajper, i samo se nadam da nije luak. Bolje da ponemo provjeravati Forresta i Norde-na, da vidimo kakvih jo imaju ili nemaju slinosti. To si ja mislim." Meyer slegne, stavi ruke u depove i ree: "Samo nam je jo snajper falio." 30 ETVRTO POGLAVLJE Predsjednik Indian Exports Inc., tvrtke s kojom je An-thony Forrest bio povezan, bio je elav ovjek svojih ezdesetak godina, pomalo debeljukast, pomalo nadmen, pomalo Nijemac. Bio je visok negdje oko 175 cm, izboe-nog trupa i hoda kao da ima sputena stopala. Meyer Meyer, koji je bio idov, istog trena se poeo osjeati nelagodno u njegovom drutvu. ovjek se zvao Ludwig Etterman. Stajao je za svojim stolom, izgledalo je u potpunom oaju, i izgovorio, sa samo blagim njemakim naglaskom: "Tony je bio dobar ovjek. Ne mogu shvatiti zato se ovo dogodilo." "Koliko dugo ste bili povezani s njim, gospodine Etterman?" "Petnaest godina. Dugo." "Moete li nam dati neke podrobnosti, gospodine?" "to vas zanima?" "Kako ste se upoznali, priroda vaeg poslovnog odnosa, koja je bila funkcija gospodina Forresta..." "Bio je prodava kad sam ga upoznao. Prodavao je karton za kompaniju koja je tada bila u centru - danas ih vie nema, propali su. Vidite, mi uvozimo iz Indije i dostavljamo robu irom Sjedinjenih Drava, i prirodno, potreban nam je karton kao ambalaa za dostavu. U to doba sam kupovao veinu kartona od Tonvjeve kompanije. Viao sam ga otprilike dvaput mjeseno." "To je bilo neposredno nakon rata, zar ne?" "Da." "Znate li, da li je gospodin Forrest bio u vojsci?" "Da, bio je," odgovori Etterman. "Bio je artiljerac. Ranjen je u Italiji, u borbi protiv Nijemaca." Etterman zastane. "Ja sam ameriki dravljanin, znate. Ovdje sam od 1912. godine, moji su roditelji doli ovamo jo dok sam bio vrlo mali. Veina nae obitelji napustila je Nje31 maku. Neki od nas otili su za Indiju, tako je ovaj posao i zaet." "Znate li moda koji je in imao gospodin Forrest?" upita Carella. "Bio je kapetan, ini mi se." "U redu, molim vas nastavite?" "Znate, dopao mi se jo na poetku. Imao je lijepe manire. Karton je karton, uvijek je isti, bez obzira kod koga ga kupujete. Kupovao sam ga od Tonvja zato to mi se osobno svidio." Etterman ponudi detektive cigarama, pripali sebi jednu, i nastavi: "Moj jedini porok. Doktor kae da e me ubiti. Rekao sam mu kako bih volio umrijeti ili u krevetu s mladom plavuom ili puei cigaru," Etterman se naceri. "U mojim godinama, morao bih biti zadovoljan ako umrem puei cigaru." "Kako je gospodin Forrest doao u tvrtku?" upita Carella smijeei se. "Jednog sam ga dana upitao je li zadovoljan svojom pozicijom, jer ako nije, bio sam mu spreman ponuditi posao. Porazgovarali smo o tome, i preao je k nama. Kao prodava. To je bilo prije petnaest godina. Danas, ili bolje reeno, kad je umro bio je potpredsjednik." "Sto je potaklo vau ponudu, gospodine Etterman?"

"Rekoh vam, dopao mi se od samog poetka. Osim toga..." Etterman spusti glavu. "U stvari, nije vano." "to to, gospodine?" "Vidite..." Etterman ponovno spusti glavu. "Vidite gospodo, izgubio sam sina. Poginuo je u ratu." "ao mi je to to ujem," ree Carella. "Da, pa, bilo je to davno, moramo nastaviti ivjeti, nije li tako?" Nasmijeio se nakratko. Tuan osmijeh. "Bio je u avijaciji, na bombarderu, moj sin. Njegov je avion oboren pri napadu na Schweinfurt 13. travnja 1944. Tamo je bila tvornica kuglinih leajeva." 32 Soba je utihnula. "Naa je obitelj porijeklom iz grada u blizini Schwein-furta. udno je to, kako ponekad ispadnu stvari u ivotu, zar ne? Roen sam kao Nijemac u gradu blizu Schwein-furta, a moj je sin poginuo kao Amerikanac letei iznad Schweinfurta." Zatresao je glavom. "Ponekad se zamislim nad tim..." Ponovo je nastupila tiina. Carella proisti grlo i ree: "Gospodine Etterman, kakva je osoba bio Anthonv Forrest? Da li se dobro slagao s vaim osobljem, da li je...?" "Bio je najbolji ovjek kojeg sam ikad upoznao," ree Etterman. "Ne znam nikoga kome se nije svidio." Zatresao je ponovno glavom. "Mogu jedino pretpostaviti da ga je ubio neki manijak." "Gospodine Etterman, je li obiavao naputati svoj ured svaki dan u isto vrijeme?" "Zatvaramo u pet," ree Etterman. "Tony i ja bismo porazgovarali jo otprilike petnaestak minuta. Da, rekao bih da je obino naputao zgradu izmeu pet i petnaest i pet i trideset." "Slagao se sa enom?" "On i Clara bili su u sretnom braku." "A to je s djecom? Njegova ker ima devetnaest, ako se ne varam, a sinovi oko petnaest?" "Tono." "Nekakvih problema s njima?" "Kako to mislite?" "Da li su ikad bila u nekoj nevolji?" "Ne razumijem na to ciljate?" "Sa zakonom, s drugom djecom, loe drutvo, bilo to takvo." "Oni su dobra djeca," ree Etterman. "Cvnthia je maturirala kao najbolja u svojom razredu i dobila stipen33 diju za Ramsev Sveuilite. Deki su vrlo dobri u koli. Jedan je u kolskoj baseball ekipi, a drugi je ureuje zidne novine. Ne, nikad nije bilo nikakvih nevolja s Tonvje-vom djecom." "Znate li neto o njegovom vojnom zaleu, gospodine Etterman? Tko god ga je ubio, odlian je strijelac, stoga postoji mogunost da je rije o bivem vojniku. S obzirom da je gospodin Forrest bio u vojsci..." "Ne znam mnogo o tome. Siguran sam da je bio dobar asnik." "Nikad nije spominjao neke nevolje sa svojim ljudima, neto to bi moglo dovesti do...?" "Gospodo, u vojsci je bio za vrijeme rata. Rat je zavrio prije mnogo vremena. Siguran sam da nitko ne bi neto takvo toliko dugo nosio u sebi." "Sve je mogue," ree Carella. "Traimo neto za to bismo se mogli uhvatiti." "Sigurno je manijak," ree Etterman. " To je mogao napraviti jedino manijak." "Nadam se da nije, gospodine," ree Carella. Zatim su ustali i zahvalili na njegovom vremenu. Vani, na ulici, Meyer progovori: "Uvijek se udno osjeam u drutvu Nijemaca." "Primijetio sam to," ree Carella.

"Da? Stvarno je toliko oito? Bio sam pretih?" "Nisi progovorio ni rijei za vrijeme cijelog naeg sastanka s njim." Meyer kimne. "Stalno sam razmiljao: 'U redu, moda tvoj sin i jest poginuo u amerikom bombarderu iznad Schweinfurta, ali isto tako, moda je netko od tvojih neaka trpao moje roake u pe u Dachauu.1" Meyer zatrese glavom. "Zna, arah i ja bili smo na zabavi prije dva tjedna i netko je nekome predbacio to to prodaje njemake automobile u ovoj zemlji. Dolo je na kraju do to34 ga da je taj tip provalio kako bi volio vidjeti da su svi Nijemci istrijebljeni. Na to mu je onaj drugi odvratio: 'Bio je jednom i jedan tip koji je elio vidjeti sve Zidove istrijebljene.' I shvatio sam to je htio rei. Otkud Zidovima vie prava da pobiju sve Nijemce nego obrnuto. Potpuno sam ga razumio. Ali u isto vrijeme, neto u meni se sloilo s onim prvim tipom. Jer, pretpostavljam, da svaki idov duboko u sebi eli istrijebiti sve Nijemce zbog onog to su nam napravili." "Ne moe mrziti ljude ovdje i sada, zbog neega to su drugi ljudi u neko drugo vrijeme napravili." ree Carella. "Ti nisi idov." odvrati Meyer. "Ne, nisam. Ali kad pogledam ovjeka kao to je Etterman, vidim samo tunog starca koji je izgubio sina u ratu, i koji je prije dva dana izgubio praktiki drugog sina." "Ja kad ga pogledam, ja vidim filmske isjeke u kojima buldoeri guraju na tisue mrtvih idova, to je ono to ja vidim." "Vidi li i sina koji je poginuo nad Schvveinfurtom?" "Ne. Mislim da stvarno mrzim Nijemce, i mrzit u ih do svog sudnjeg dana." "Moda ima i pravo na to," ree Carella. "Zna, ima trenutaka kad pomislim kako si i ti idov," odvrati Meyer. "Kad pomislim na ono to se dogodilo u Njemakoj, ja jesam idov. Kako da budem ita drugo i nazivam se ljudskim biem? to su oni mislili da bacaju u one pei? Smee? ivotinje? Misli da ja ne osjeam to to ti osjea? "Nisam siguran u to", ree Meyer. "Nisi? Onda idi k vragu." "Neto si ljut?" 35 "Malo." "Zato?" "Rei u ti zato. Mislim da nisam poznavao ni jednog idova do svoje dvanaeste godine. asna rije. Oh, da, bio je tip koji nam je znao doi na vrata prodavati stvari, i moja majka ga je zvala 'idov'. Obiavala je govoriti: 'Danas dolazi idov'. Mislim da nije mislila nita uvredljivo, ili moda je, tko e ga znati? Odgojena je u Italiji i nije razlikovala idova od rupe u zidu. Moda je za nju rije idov oznaavala tipa koji prodaje sitnice od vrata do vrata. Za mene idov je bio ovjek s bradom i svezanom vreom na leima. Sve dok nisam doao u gimnaziju. Tamo sam prvi puta sreo idove. Samo da te podsjetim, Hitler je u to doba ve bio na vlasti. E, pa jedan dan uo sam vic i ponovio ga klincu idovu u kafete-riji. Vic je bio kao pitalica, a pitanje je bilo: to je najbre na svijetu? Odgovor: idov na biciklu koji se vozi kroz Njemaku. Klinac kojem sam ispriao vic nije mislio da je to naroito smijeno. Nisam mogao shvatiti ime sam ga uvrijedio. Otiao sam kui i pitao oca, koji je takoer roen u Italiji, imao je vlastitu pekaru, koju i dan danas vodi. Ispriao sam mu vic, a ni on se nije nasmijao, a onda me odveo u kuu. Imali smo sobu u kojoj smo jeli, s velikim starim stolom od mahagonija. Sjeli smo za taj stol, a on mi je na talijanskom rekao: "Sine, nema nita dobro u mrnji, a isto tako ni smijeno." Otiao sam u kolu slijedeeg dana, potraio onog klinca, jo uvijek mu se sjeam imena, Reuben Zimmerman. Rekao sam mu da mi je strano ao zbog onog to sam juer rekao, na to mi je odgovorio da nema veze. Ali vie nikad nije sa

mnom progovorio ni jednu rije do kraja kolovanja. etiri godine koliko smo bili zajedno u toj koli, niti jedna jedina rije. "to hoe rei, Steve?" "Nemam pojma to hou rei." 36 "Moda si ti naposljetku ipak idov," ree Meyer. "Moda i jesam. Svratimo na sladoled prije nego to potraimo Nordenovu enu." Mae Norden imala je etrdeset tri godine, brineta okrugla lica i tamno smeih oiju. Nali su je u mrtvanici gdje je Nordenovo tijelo lealo u kovegu obloenom satenom. Tko god da je uredio Nordena, napravio je super posao na njegovoj prednjoj strani lica, gdje je metak uao. Obini promatra nikad ne bi pogodio da je ovjek ustrijeljen. Prostorija je bila ispunjena rodbinom i prijateljima, medu kojima su bili njegova ena i njegovo dvoje djece, Joanie i Mike. Mike je imao osam, a Joanie pet godina. Oboje su sjedili na stolicama ravnih naslona blizu kovega. Izgledali su puno stariji i istovremeno vrlo zastraeni. Mae Norden bila je obuena u crno. Oi su joj odavale da je mnogo plakala posljednjih dana iako sad nije bilo suza. Povela je detektive van, stali su na plonik, tamo pripalili cigarete i razgovarali o njezinom muu, koji je mrtav leao na satenu, u tihoj sobi u zadnjem dijelu kue. "Ne znam tko je to mogao napraviti" rekla je. "Znam da je uobiajeno da ena misli za svog mua da je popularan, ali ne mogu pomisliti da postoji netko tko nije volio Randvja. To je istina." "A to sa poslovnim partnerima, gospoo Norden? Bio je odvjetnik, zar ne?" "Da." "Je li mogue da je netko od njegovih klijenata..." "Gledajte, svatko tko puca u nekoga mora biti pomalo lud, nije li tako?" "Ne nuno," ree Meyer. "Hou rei, Randy je gubio sluajeve, istina. No postoji li odvjetnik koji nije izgubio sluaj? Ali to to me pitate, da li je netko od njegovih klijenata mogao... bio do37 & a 2 V-I p 0 CD > DD V-i .- rtci > \ '.B 2-3 I i /2 O

rt t i1 = fSI r, fc ci ; >s : O

C 3 o i .ti CD ^.0 lisl -t-" .) rt tfl z; ^ 'B i -< O:"O ft * ^ ft cDo ^ 3 rt Ci SI

Rc5 .2

8 tO o 1rt o s -^ 0 rt .2 P P P5 V-t S >^3 "*O 3 ^. I rt" 0 '8 B S (D -O ;- ? 0 'I -2 0 CQ > rt o 6 V-i ^5 V-i rt (U 3 i rt % > > -o .0 0 & 1 o rt Ia T3 a rt 3 3 ii V-i I C/3 >C/3 d ^ ra * rt O rt - Ci

oo "Trojicu ili etvoricu, ne sjeam se. etvoricu, pretpostavljam, otkad je radio za tvrtku." "Osloboene ili osuene?" "Dvojica njegovih klijenata bila su osuena, dvojica osloboena." "Gdje su sad ti osuenici?" "Odsluuju kaznu, pretpostavljam." "Moete li se sjetiti njihovih imena?" "Ne. Ali Sam bi mogao... Sam Gottlieb, jedan od partnera. On e znati." "Da li je va mu roen u ovom gradu, go. Nor-den?" "Da. Zavrio je ovdje gradsku kolu, a takoer i koled i pravne kole." "Gdje?" "Ramsey." "A gdje ste ga upoznali?" "Sreli smo se u Grover Parku jednog dana, u zoo vrtu. Poeli smo se redovito viati i na kraju se vjenali." "Prije nego to je stupio u slubu ili kasnije?" "Vjenali smo se 1949. godine." "Jeste li ga poznavali ve neko vrijeme dok je bio u slubi?" "Ne. Stupio je u mornaricu odmah nakon mature. Prijamnim ispitima pristupio je odmah nakon otpusta. Poloio ih je i poeo svoju praksu odmah nakon toga. Kad sam ga upoznala imao je vlastiti mali ured u Bet-htownu. Gottliebu & Grahamu preao je tek prije tri godine." "Radio je samostalno itavo to vrijeme?" "Ne. Radio je za nekoliko tvrtki." "Da li je negdje imao nekakvih problema?" "Nikakvih." "Bilo je kriminalnih sluajeva i u tim tvrtkama?" 40 "Jest, ali jedva da se sjeam kojih..." "Moete li nam rei o kojim je tvrtkama rije, go. Norden?" "Ne mislite valjda da je rije o nekom za koga je izgubio parnicu?" "Ne znamo, go. Norden. Za sada, nemamo od ega zapoeti. Pokuavamo nai neto, bilo to." "Napisat u vam popis" ree. "Hoete li, molim vas, ui?" Na vratima pogrebnog doma stala je i rekla: "Oprostite ako sam bila gruba prema vama." Zastala je. "Znate, veoma sam voljela svoga supruga." PETO POGLAVLJE U ponedjeljak, 30. travnja, pet dana nakon prvog umorstva, Cvnthia Forrest dola je u posjet Steveu Carelli. Prola je uz niske, glatke stube na ulazu u sivu zgradu postaje, prola uz zelene kugle s bijelim brojevima 87, i stupila do prijavnice gdje je na znaku pisalo da mora objasniti razlog svoje posjete za alterom. Rekla je naredniku Murchisonu da eli razgovarati s detektivom Carel-lom. Murchison ju je upitao za ime, a ona je odgovorila: "Cvnthia Forrest" i on je nazvao Carellu te joj rekao da poe gore. Slijedila je bijeli znak koji je upuivao na DETEKTIVSKI ODJEL, popela se stubama sa eljeznom ogradom na drugi kat i stigla na uski hodnik. Prola je pokraj ovjeka u ljubiastoj sportskoj koulji koji je bio vezan lisicama za klupu, i zastala pred drvenom ogradicom, stojei na prstima, zurei u prostoriju. Kad je primijetila Carellu kako ustaje od stola, nagonski je podigla ruku i mahnula mu. "Potovanje, go. Forrest" rekao je, smijeei se. "Uite." Otvorio je drvena vrataca i odveo do svog stola. Nosila je bijelu vestu i tamno sivu suknju. Kosa joj je bila boje konoplje, duga, povezana u rep na zatiljku. No41

sila je biljenicu i neke tekstove i spustila to na stol, sjela, prekriila noge i povukla suknju dolje, preko koljena. "Jeste li moda za kavu?" "Imate li moda?" "Naravno, Miscolo!" zavikao je "Moemo li dobiti dvije alice kave?" Iz dna ureda zauo se dubok Miscolov glas: "Stie!" Carella se nasmijeio djevojci i rekao: "to mogu uiniti za vas, gospoice Forrest?" "Gotovo svi me zovu Cindy." "U redu. Cindy." "Ovo je dakle gdje radite." "Da." "Svia vam se?" Carella je zaokruio pogledom po prostoriji kao da je prvi put otkriva. Slegnuo je ramenima. "Ured ili to to radim?" upitao je. "Oboje." "Ured..." ponovno je slegnuo. "Mislim da izgleda kao klopka za takore, ali sam navikao. Posao? Da, uivam u njemu, inae ga ne bih radio." "Jedan od mojih instruktora psihologije je rekao da su ljudi koji biraju nasilne profesije obino ljudi od nai- lja." "Da?" "Da," ree Cindy. Nasmijeila se blijedo, kao da uiva u tajnoj ali. "Vi ne izgledate ba nasilno." "Ja i nisam nasilan. Veoma sam njena dua." "Onda je moj psihi u krivu." "Moda sam je iznimka koja potvruje pravilo." "Moda." "Psihologija vam je glavni predmet?" upita Carella. "Ne. Studiram da postanem uiteljica. Ali prouavam openitu psihologiju i 'abnormalnu' psihologiju. A kasnije u morati proi sve obrazovne psiholoke teajeve..." 42 i f "Izgleda da ste vi nali posao ba po vaoj mjeri." "Pretpostavljam." "to biste eljeli poduavati?" "Engleski." "Na koledu?" "Na gimnaziji." Miscolo je doao iz slubenikog ureda i stavio dvije alice kave na Carellin stol. "Stavio sam i mlijeko i eer u obje, u redu?" "Cindy?" "U redu" nasmijeila se draesno Miscolou, "Hvala lijepo." "Nema na emu gospoice" odgovorio je Miscolo i vratio se natrag u svoju kancelariju. "ini se veoma simpatian ovjek" ree Cindy. Carella strese glavom. "Nasilan tip. Grozna narav." Cindy se nasmijala, podigla alicu i srknula iz nje. Spustivi alicu, posegnula je u torbicu za kutijom cigareta i tren prije nego to je stavila jednu u usta, zastala je i zapitala "Mogu li?" "Naravno" odgovori Carella. Upalio je ibicu za nju, i prinio je cigareti. "Hvala". Povukla je par dimova, otpila jo malo kave, bacila pogled po prostoriji, a zatim se okrenula natrag Carelli, smijeei se. "Svia mi se va ured." rekla je. "Lijepo. Drago mi je." Zastao je, a zatim upitao: "to vas mui, Cindy?" "Pa..." ponovo je povukla dim, puei na nain na koji pue veoma mlade djevojke, pomalo grozniavo, s previe oitog uivanja, a istovremeno s prenaglaenom leernou. "Oca su pokopali u subotu, znate." "Znam." "A proitala sam u novinama da je i drugi ovjek ubijen." 43 "To je tono." "Mislite da je to napravio isti ovjek?" "Ne znamo."

"Imate li nekih ideja?" "Radimo na tome" ree Carella. "Pitala sam mog instruktora za 'abnormalnu' psihologiju to zna o snajperistima." prozborila je i zastala. "Rije jest o snajperu, zar ne?" "Vjerojatno. Sto je va instruktor rekao?" "Rekao je da nije ba puno itao o njima, i da ak nije siguran jesu li o njima raene ikakve studije. Ali imao je par zamisli." "Da? Na primjer?" "On misli da je snajperist poput voajera, kao Viruc-kavi Tomo, znate? "Da." "Da. ini mu se da je dinamika u biti ista." "A to je to? Dinamika?" "Reakcija na djeje vienje prvotnog prizora." "Prvotnog prizora?" "Da." "to je prvotni prizor?" upita Carella neduno. Bez oklijevanja, Cindy odgovori: "Roditelji pri spolnom odnosu." "Oh. Oh, shvaam." "Moj instruktor tvrdi da svako dijete promatra i pokuava se praviti da ne promatra. Snajperist je opremljen oitim simbolom, pukom, i obino se koristi optikim nianom, ponavljajui na tajnoviti nain ono to je radio u djetinjstvu, gledati a ne biti vien, raditi a ne biti uhvaen." "Shvaam" ree Carella. "U biti, po mojem instruktoru, promatranje kroz snajper je akt seksualne agresije. Suoenje sa prvotnim prizorom moe se manifestirati kroz neurozu bilo kroz vire44 nje - kao voajer - ili u suprotnosti virenja, strahu od toga da se vas promatra. Ali dinamika u principu ostaje ista, i kod voajera i kod snajpera. Obojica su skriveni, tajanstveni. Obojica nalaze seksualno uzbuenje, a esto i zadovoljenje u tom inu." Cindy je ugasila cigaretu i zagledala se u Carellu, irom otvorenih, mladih, nedunih plavih oiju i upitala: "to vi mislite?" "Hm - ne znam" ree Carella. "Zar odjel nema psihologa?" upita Cindy. "Da, ima." "Zato ga ne pitate to on misli o tome?" "To se tako radi samo na televiziji" odvrati Carella. "Zar vam nije vano da saznate to potie ubojicu?" "Da, naravno. Ali motivi su esto vrlo sloene stvari. Mogue je da je va instruktor te 'abnormalne' psihologije potpuno u pravu to se tie snajperista pojedinca, moda ak i deset tisua snajperista, ali isto tako je mogue da emo naletjeti na deset tisua drugih koji nikad nisu bili svjedocima - prvotnog prizora, tako ste ga nazvali? -i koji..." "Da, prvotni prizor. No ne ini li vam se to nevjerojatno?" "Sve je vjerojatno kad se radi o ubojstvu" ree Carella. Cindy sumnjiavo podigne obrve. "To ne zvui ba znanstveno, znate." "I nije." Zavrio je reenicu bez namjere da bude grub, a onda iznenada shvatio da je zvuao naprasno. "Nije mi bila namjera troiti vae vrijeme" ree Cin-dy ustajui, poprilino hladnog dranja. "Jednostavno sam mislila da biste eljeli znati..." "Niste popili vau kavu." ree Carella. "Hvala, ali kava je jako loa" odvratila je, ustala i gledala dolje na njega s ramenima povijenim unazad i s izazovom u oima.

45 "To je tono," ree Carella. "Kava je jako loa." "Drago mi je da se bar oko neeg slaemo." "Nisam primijetio da je dolo do nekakvog neslaganja." "Samo sam pokuala pomoi." "Ja to cijenim." "Ali izgleda da sam imala pogrenu spoznaju da bi suvremeni policijski odjeli eljeli neto znati o psiholokim pokretaima u umu kriminalca. Moja fantaziranja..." "Hajde, nemojte tako", ree Carella. "Previe ste dragi i previe mladi da bi se ljutili na glupog pandura." "Nisam ja draga, a nisam ni mlada, a vi niste glupi!" "Devetnaest vam je godina." "Dvadeset u lipnju." "Zato kaete da niste dragi?" "Zato to sam previe toga vidjela i ula."^ "Kao?" "Nita!" "Ba me zanima, Cindy." Cindy podigne svoje knjige i prisloni ih na grudi. "Gospodine Carella, ovo vie nije Viktorijansko doba. Zapamtite to." "Pokuat u. Ali kako bi bilo da mi objasnite to ste s time htjeli rei." "Htjela sam rei da je veina sedamnaestogodinja-kinja u dananje vrijeme ve ula i vidjela sve to se ima za uti i vidjeti." "Kako to mora biti dosadno", ree Carella. "Pa to radite kad napunite osamnaest? Ili devetnaest?" "Kad ti je devetnaest" ree Cindy ledenog glasa "potrai policajca koji ti je prvo rekao da ti je otac mrtav. Trai ga s nadom da e mu moi rei neto to moda ne zna, neto s im e mu pomoi. A onda, kao i uvijek 46 kad su takozvani odrasli u pitanju, slijedi potpuno razoaranje kad otkrije da te ne eli ni sasluati." "Sjedi, Cindy. to si mi eljela rei o naem snajperistu? Ako uope jest snajperist." "ovjek koji puca na nekoga s vrha zgrade mora biti..." "Ne nuno." "Ubio je dvojicu ljudi na isti nain." "Ako je on ubio obojicu." "Novine su pisale o istom nainu i istom kalibru..." "To moe znaiti puno toga, ali ne mora znaiti nita." "Nije valjda da ete mi sad ozbiljno rei kako je posrijedi koincidencija?" "Ne znam to da vam kaem, osim da razmatramo sve mogunosti. Sjedi, molim te. ini me nervoznim." Cindy sjede naglo i tresne svoje knjige o stol. Za de-vetnaestogodinjakinju koja je ula i vidjela sve to se ima za uti i vidjeti, sliila je u tom trenutku vie na deve tgodinj akinju. "Dakle" progovori Cindy, "ako je isti ovjek ubio mog oca i onog drugog ovjeka, i ako jest snajperist, u tom sluaju mislim da morate razmotriti mogunost da je seksualno motiviran." "Svakako hoemo." Cindy naglo ustane i pone skupljati svoje knjige. "Vi me zafrkavate, gospodine Carella", ree, Ijutito "i ne svia mi se to ba previe!" "Ne zafrkavam vas! Sluam svaku vau rije, ali za boga miloga, Cindy, zar misli da do sada nikad nismo imali posla sa snajperima?" "Molim?"

"Kaem da li misli da policija do sada nikad nije imala sluaj povezan sa - " 47 "Oh." Cindy spusti ponovo svoje knjige na stol i ponovo sjedne na stolac uz njegov stol. "To mi uope nije palo na pamet. Oprostite." "U redu je." "Iskreno mi je ao. Pa naravno. Hou rei, vi sigurno imate posla sa svakakvim stvarima. Uasno mi je ao." "Svejedno, drago mi je da si dola, Cindy." "Uistinu?" "Nemamo esto u posjeti bistre drage klince", ree Carella. "Zaista osvjeavajua promjena, vjeruj mi." "Ja sam samo sveamerika djevojka, kao i svaka druga", ree Cindy s udnovatim osmjehom. Zatim se uspravila, rukovala s Carellom, zahvalila mu i otila. ena koja je hodala Avenijom Culver nije bila ni drago bistro dijete niti sveamerika djevojka. Imala je etrdeset jednu godinu i kosa joj je bila izbi-jeljena u svijetlo plavo, nosila je previe rua na usnama i previe crvenila na obrazima. Suknja joj je bila crna i uska, zapraena puderom koji je prosula dok si je minkala lice. Nosila je visoki prslui i uski, bijeli, umrljani pulover, crnu konu torbicu s patentnim zatvaraem i sliila je poprilino na prostitutku, to je upravo i bila. U doba i vrijeme kad prostitutke u bilo kojem kvartu vie slie manekenkama visoke mode nego damama od zanata, enski nastup bio je zapanjujui, ako ne zapravo kontradiktoran. Bilo je to gotovo kao da je svojim otvorenim pokazivanjem svoje profesije, zapravo upravo to negirala. Njezina odjea, dranje, hod, njen namjeteni osmjeh, sve je to govorilo -jednako efektno kao da je ispisano na hodajuoj kartonskoj reklami - JA SAM PROSTITUTKA. Ali dok bi ena prolazila, zamiljena zadnja strana te iste reklame bi se pojavljivala na kojoj bi grimiznim slovima - kakvim drugim, naravno - pisalo: JA SAM PRLJAVA! NE DIRAJ! ena je za sobom imala 48 naporan dan. Osim to je bila prostitutka, ili moda zbog toga to je bila prostitutka - Boe, toliko je psiholokih kompleksa koje treba uzeti u obzir ovih dana - ena je bila i pijanica. Probudila se u est ujutro, dok su imii i mievi izlazili iz gipsane pukotine u njezinom jeftino namjetenom stanu i ustanovila da u boci pored kreveta nema vie pia. Brzo se obukla jer je rijetko kad nosila ita osim grudnjaka ispod svoje uline odjee i sila na ulicu. Do podneva, skupila je dovoljno za bocu jeftinog viskija i do jedan sat ispila zadnju kap. Probudila se u etiri poslijepodne da bi otkrila kako imii i mievi ponovno plaze iz pukotine na zidu, i da je boca kraj njenog kreveta prazna. Navukla je grudnjak i pulover, crnu suknju i crne cipele visokih peta; napudrala je lice, razmazala ru po usnama i rumenilo po obrazima i ponovno je hodala po poznatom dijelu avenije dok se suton polako sputao na zapadu. Uglavnom bi hodala tim krajem, svake veeri odmah nakon sumraka, pijana ili trijezna, jer je u blizini bila tvornica, na Culveru i Sjevernoj etrnaestoj, i ljudi iz tvornice izlazili bi u 5:30, i ponekad bi imala sree pronai "brzu" muteriju od etiri dolara ili, kad bi bila iznimne sree, muteriju za cijelu no za petneaest dolara u vrstoj, solidnoj amerikoj valuti. Veeras je imala dobar predosjeaj. Veeras, dok je promatrala mukarce kako izlaze iz tvornice iz oblinjeg kuta, bila je sigurna da se meu njima nalazi pobjednik. Moda ak i netko tko bi rado skoio na aicu pia prije nego to se zavuku u krevet. Moda netko tko e se ludo zaljubiti u nju, nadzornik tvornice moda, ili ak neki upravnik, koji e voljeti njezine oi i njezinu kosu i odvesti je k sebi, u

svoju veliku momaku kuu u predgrau Larksviewa, gdje e imati slukinju i batlera i voditi ljubav samo kad joj bude do toga, i... i nemoj me dalje nasmijavati. Ipak, i dalje je slutila sreu. 49 I dalje je slutila sreu dok joj je metak smrskao gornju usnu, rasuo desni, skrenuo kroz dunik, polomio gornji dio kime i izbuio ogromnu rupu na zadnjoj strani vrata naputajui tijelo. Metak se zabio u isti cigleni zid zgrade na koju je pala mrtva. Zrno je bilo marke Remington .308. ESTO POGLAVLJE Istina je da su u demokraciji svi ljudi jednaki pred oima zakona, ali to ne vrijedi nuno i za sve mrtve ljude. Bilo bi lijepo vjerovati da je detektiv koji istrauje sluaj pregaenog pijanca posvetio svo svoje vrijeme i energiju sluaju s ciljem da otkrije poinitelja. Bilo bi jo ljepe vjerovati da je prijevremena smrt varalice ili provalnika izazvala bilo to osim olakanja, razmiljanja da se zapravo radi o "Bojem uplitanju" u korist policije. No postoji ogromna razlika izmeu ubijenog kriminalca i ubijenog milijunaa. Prostitutka, koja nita nije ukrala, ipak je prekritelj zakona, i u rjeniku policije kriminalac. Smrt prostitutke na Culver Aveniji izazvala bi malo interesa, da nije injenice da je ubijena kalibrom .308 marke Remington. Ovako, dobila je posthumno vie panje no to ju je imala prilike spoznati za svog ivota, bilo u oima mukaraca, bilo u oima zakona. Zakon je udesno vieznaan kad su u pitanju prostitutke. Kazneni zakon opisuje prostituciju u neuglednim kuama do detalja, ali nigdje ne postoji lanak koji definira prostituciju samu po sebi. Pod dijelom o prostituciji, nabrojani su: (1) Otmica ene u svrhu (2) Nasilna prostitucija ene (3) Prinuda tue supruge na prostituciju 50 (4) Podsticanje svjedoenja ene prinueno ili nabavljeno (5) Svodnici i dobavljai (6) Prijevoz ena u svrhu U dijelu o neuglednim kuama navedeni su: (1) Otmica ene (2) Pristup maloljetnicima (3) Nasilna prostitucija (4) uvanje ili iznajmljivanje (5) Slanje glasnika u ... i tako dalje. Neki od ovih prekraja spadaju u teke zloine. No nigdje u svim tim potpodjelama ne pie nita o povredi zakona same prostitutke. Prodavanje ljubavi za novac definirano je samo na jednom mjestu u zakonu. Zaudo, to je navedeno u lanku 722, koji definira nedolino ponaanje: "Svaka osoba koja s namjerom da prekri mir, ili gdje se krenje mira moe pojaviti, izvri bilo koje od slijedeih djela smatrat e se da je poinila nedolino ponaanje." Pod "slijedea djela" navedeno je sve od koritenja verbalnih prijetnji, pozivanje ljudi na okupljanje, dobacivanje uvredljivih primjedbi prolaznicima, i naposljetku, pod stavak 9. "uestalo ili povremeno izazivanje mukaraca, na bilo kojem javnom mjestu, u svrhu poinjenja zloina protiv prirode ili kakva druga nepristojnost." Ako se poi s nekim u krevet moe nazvati "zloinom protiv prirode", onda je to prostitucija. U tom odjeljku to se ne imenuje prostitucijom. To je "izazivanje", ali u dijelu "Izazivanje: nepristojne ili nemoralne namjere, izazivanje u svrhu", navedeno je samo slijedee: "Muke osobe koje zarauju na prostituciji: Svaka muka osoba koja ivi u cijelosti ili dijelom od

zarade prostitucijom, ili koja na javnom mjestu vri ponude nemoralne svrhe, poinila je delikt. Za muku osobu koja ivi sa ili je uobia51 jeno u drutvu s prostitutkom, a nema vidljivih izvora prihoda, pretpostavlja se da ivi od zarade na prostituciji." to bi dakle poteni, savjesni policajac trebao napraviti kad mu oita kurva prie i upita: "Je si li za malo zabave, duo?" Preputen vlastitim nagonima, mogao bi prihvatiti ponudu. Ili potovati slovo zakona, i uhapsiti je zbog nedolinog ponaanja, za to slijedi kazna od maksimalno est mjeseci ili novana globa od maksimalno pedeset dolara, ili oboje. Ali kazneni zakon je poduprt Uredbom o kriminalnom postupku, i svaki policajac u gradu zna lanak 887, stavak 4 napamet. Svaka prostitutka ga je dobro zapamtila jer je ovo propis kojim je proganjaju. lanak 887. opisuje, izmeu ostalog skitnice. "Slijedee osobe su skitnice", a zatim je naveden popis, na kojem su navedeni svi ukljuujui vaeg ujaka Maxa. Stavak 4. ne okolia ba previe: 4. Osoba (a) koja se prostituira, ili (b) koja pribavlja ili osigurava usluge prostitucije za drugu osobu ili bilo koji drugi nepristojan ili nemoralan in; ili (c) koja se zadrava u blizini ili na javnom ili privatnom mjestu sa svrhom da navede, pribavi, ili primami drugu osobu da poini blud, grijeh, nezakoniti seksualni odnos ili bilo koji drugi nemoralni in... To je poprilino pokrivalo cijelu stvar. Nai puritanski praoevi osnivai nisu eljeli nita riskirati. lanak 887, stavak 4 dalje kae: ... ili (d) onaj koji na bilo koji nain navodi, pribavi, ili primami drugu osobu, na mjestu javnom ili privatnom, da poini takva djela; ili (e) osoba koja prima ili nudi ili se slae primiti neku osobu na neko mjesto, graevinu, kuu, zgradu ili prijevozno sredstvoai svrhu prostitucije ili bluda ili svjesno dozvoli nekoj osobi da na tom mjestu ostane s tom svrhom; ili (f) onaj tko na bilo koji nain 52 pomae ili potie ili sudjeluje u bilo kojoj aktivnosti navedenoj u Stavku 4. lana 887. Uredbom o kriminalnom postupku; ili osoba koja je obina prostitutka, koja nema stalno zaposlenje kojim bi se uzdravala. Sve vam to, dame i gospodo, spada pod skitnju. Ako ste skitnica, po lanu 891 (a) iste te uredbe moete biti poslani na "popravak" na najdue tri godine, u okrunom zatvoru, ili kaznionici, ili drugoj kaznenoj instituciji najdulje na godinu dana - zato, bolje se pripazite! ovjek po imenu Harry Wallach bio je mukarac koji je ivio sa, ili je boravio u drutvu prostitutke po imenu Blanche Lettiger, ene na smrt ustrijeljene u noi 30. travnja. Policiji nije trebalo dugo da ga pronae. Svi su znali tko je Blanchin "stari momak". Pokupili su ga slijedeeg jutra u bilijar-salonu na krianju Sjeverne i etr-desetprve, doveli ga u stanicu, posjeli u stolac i poeli ispitivati. Bio je visok, dobro odjeven mukarac, sa sjedi-nama na sljepoonicama i prodornim zelenim oima. Upitao je detektive da li je u redu ako zapali, i pripalio cigaru od pedeset centi. Udobno se zavalio sa laganim superiornim smijekom na usnama dok je Carella zapoinjao seansu. "Od ega ivite, Wallach?" "Investicija." "Kakvih investicija?" "Dionice, obveznice, nekretnine. Znate ve." "Koliki je trenutni indeks AT&T-a?" upita Carella. "Nisu u mom portfelju." "A to jest u vaem portfelju?" "Ne znam ba napamet." "Imate li brokera?"

"Da." "Njegovo ime?" "Dave." 53 "Dave..." "Dave Milias." "Gdje mu je boravite u Miamiju?" "Nemam pojma." "Dobro, Wallach," ree Meyer, "to znate o eni po imenu Blanche Lettiger." "Blanche kakoT "O, ti bi se malo igrao s nama, ha, Wallach? Je li?" "Ime mi ne zvui ba poznato." "Ne ba, ha? Blanche Lettiger. Dijeli stan s njom na Culveru i Sjevernoj Dvanaestoj, stan 6B, iznajmljen na ime Frank Wallach, i tamo ivi s njom posljednjih godinu i pol. Je 1' ti ime sad poznato, Wallach?" "Nemam blagog pojma o emu govorite." ree Wal-lach. "Moda je on tip koji ju je sredio, efe." "I meni se ini." "Kako to mislite?" upita Wallach nemirno. "Zato se izmotava, Wallach? Misli da nas zanima jadni makro kao to si ti?" "Nisam ja to" odvrati Wallach s dostojanstvom u glasu. "Ne? A kako ti to naziva?" "Sigurno ne tako kako ste to vi nazvali." "Oh, ba draesno," ree Meyer. "On ne eli uprljati svoje slatke usne izgovaranjem rijei makro. Pazi, Wal-lach. Nemoj si oteavati. Ni sebi ni nama. Hoe da malo zaobiemo pravila, mi ih imamo i znamo kako da ih zaobiemo. Olakaj si stvar. Zanima nas samo ena." "Koja ena?" "Kujin sine, hladnokrvno je ubijena sino. to si ti za ime svega, ljudsko bie ili to...?" "Ne poznajem ni jednu enu koja je hladnokrvno ubijena sino." ostajao je uporan Wallach. "Neete me 54 uplesti ni u kakvo jebeno ubojstvo. Predobro vas poznajem. Treba vam rtveni jarac, a to neu biti ja." "Ne traimo rtvenog jarca" ree Carella, "ali sad kad si to ve spomenuo, to uope nije loa ideja. Sto ti misli Meyer?" "Zato ne?" odvrati Meyer. "Bit e dobar kao i bilo tko drugi. A oslobodit e nas pritiska." "Gdje si bio sino, Wallach?" "Sino, u koje vrijeme?" upita Wallach, jo uvijek miran, jo uvijek puckajui svoju cigaru. "U vrijeme kad je ena ubijena." "Ne znam za vrijeme u koje je ubijena niti jedna ena." "Oko pet i trideset." "Veerao sam." "Tako rano?" "Ja jedem rano." "Gdje?" "Kod Lutalice." "Gdje je to?" "U predgrau." "U predgrau, gdje? Sluaj, Wallach, ako nas hoe natjerati da vadimo zube, moemo i tako."

"Moe, uzmite si gumenu traku." "Meyer," ree Carella mirno, "uzmi gumenu traku." Meyer polako proee do stola na drugom kraju prostorije, otvori gornju ladicu i izvadi iz nje gumenu traku irine ake, duine oko pola metra, pljesne ju o dlan i vrati se nazad za stol za kojim ga je Wallach mirno promatrao. "Na ovo si mislio, Wallach?" "Mislite da ste me impresionirali, ili to ve?" "S kim si jeo?" upita Carella. 55 "Sam." "Ne treba nam traka, Meyer. Upravo se sam uvalio." "Samo se nadaj, stari. Konobar e me se sjetiti." "E, pa to zavisi o tome koliko pritisnemo konobara, zar ne?" ree Carella. "Traimo naivca, sjea se? Misli da emo dozvoliti da nam bijedni konobar stane na put?" "Rei e da sam bio tamo" prozbori Wallach, ali u njegovom glasu vie nije bilo one leernosti. "Svakako se nadam", ree Carella. "No, u meuvremenu, zatvorit emo te zbog ubojstva, Wallach. injenicu da si svodnik, naravno, neemo spominjati. To emo ostaviti za suenje. To bi moglo zaista ugodno iznenaditi porotu." "ekajte," ree Wallach. "Da?" "Sto hoete od mene? Ja nisam nikoga ubio i to dobro znate." "A tko onda jest?" "Kako da, k vragu, ja to znam?" "Poznaje enu?" "Naravno da je poznajem. Ma dajte..." "Rekao si da je ne poznaje." "Zafrkavao sam se. Kako sam mogao znati da se radi o ovako ozbiljnoj stvari? Zato se toliko uzbuujete?" "Koliko dugo ju poznaje?" "Oko dvije godine." "Bavila se prostitucijom kad si je upoznao?" 11 Opet me hoete uvui? Ne znam s im se bavila. Moj nain zarade je investiranje. Samo sam ivio s njom, to je sve. to jest, a to nije radila, bila je njezina stvar." "Ali si znao da je kurva, ha?" "Ne." "Wallach," ree Carella, "zatvorit emo te zbog ubojstva. Zato to lae, i zato to nam je to jako sumnjivo. 56 Stoga, dok ne naemo nekoga tko e vie odgovarati poinitelju, ti si taj. Jesi li siguran da ba to eli, Wallach? Ili bi rade konano progovorio istinu i time nam pokazao da si zapravo uzoran graanin, kojem se samo sluajno desilo da je makro. to kae, Wallach?" Wallach je dugo utio. A onda je progovorio: "Bila je kurva kad sam je upoznao." "Prije dvije godine?" "Prije dvije godine." "Kad si je posljednji put vidio?" "Preksino sam otiao van. Juer se cijeli dan nisam vraao u gajbu. Nisam je vidio cijeli dan." "U koje vrijeme si napustio stan preksino?" "Oko osam."

"Kud si otiao?" "U centar, Riverhead." "I radio to?" Wallach slegne "Kockalo se, u redu?" "Blanche je bila u stanu kad si izaao?" "Jest." "Da li ti je ita rekla?" "Ne. Bila je u susjednoj sobi s muterijom." "Ti si joj ga doveo?" "Jesam, jesam," ree Wallach, i ugasi cigaru u pepeljari. "Suraujem s vama, u redu." "Surauje sasvim pristojno, Wallach. Reci nam o Blanche." "to vas zanima?" "Koliko je imala godina?" "Rekla je da ima trideset pet, ali imala je etrdeset jednu." "Kakvo joj je porijeklo? Odakle je?" "Negdje sa Srednjeg zapada. Oklahoma. Iowa, nisam siguran. Jedan od onih seljakih krajeva." 57 "Kad je dola ovamo?" "Prije puno godina." "Kada, Wallach?" "Prije rata. Ne znam toan datum. Sluajte, ako elite njezinu ivotnu priicu, lajete na pogreno drvo. Nisam je toliko dobro poznavao." "Zato je dola ovamo?" "Radi kolovanja." "Kakvog kolovanja?" "Koled, ini mi se." "Gdje?" "Sveuilite Ramsev." "Koliko dugo je tamo provela?" "Ne znam." "Da li je diplomirala?" "Ne znam." "Kako je postala kurva?" "Ne znam." "Roditelji su joj ivi?" "Ne znam." "Da li je bila udavana, razvedena, moda?" "Ni to ne znam." "Pa koga vraga uope zna o njoj, Wallach?" "Znam da je bila seljanura iz provincije i ja sam se brinuo o njoj praktiki iz samilosti, O.K.? Znam da je bila prokleta ispiutura, i gnjavatorica, i da je najbolje to joj se moglo dogoditi da bude upucana u glavu, to je upravo ono to je dobila, O.K.? To je to to znam." "Ti si ba drag momak, Wallach." "Hvala, volim i ja tebe. to elite od mene? Davno bi umrla na ulici da se nisam brinuo o njoj. Uinio sam dobro djelo." "Naravno." 58 "Da, naravno. to vi mislite, da sam uz nju postao milijuna? Tko je za boga miloga uope elio povaliti nekoga njezinog izgleda? Znao sam joj dovoditi protuhe, to je sve. Bila je sretna

to je uspijevala zaraditi za stan i hranu. Polovicu vremena nije mi davala ni centa. Troila je lovu na pie prije nego bih doao do nje, a i pie bi vrlo brzo isparilo. Mislite da je bilo zabavno? Trebali biste pokuati jednom." "Kako djevojka s koleda postaje kurva?" "to si ti, policajac ili sociolog? U ovom gradu ima vie kurvi koje su nekad bile na koledu, nego to ja znam brojati. Nazovite Odjel za poroke, pa vidite sami." "Pustimo sad Poroke," ree Meyer, "ima li kakvu ideju tko ju je ubio?" "Nikakvu." "Zvui kao da ti je drago to si je se rijeio." "I je. To ne znai da sam je ubio. Ma dajte, deki, pa znate da nemam nita s tim. Zato troimo vrijeme jedni drugima?" "Kud ti se uri, Wallach? Jo kockanja?" "Aha, samo ekajte da vam i to kaem." "Onda nema urbe. Imamo cijeli dan." "Dobro, hajde da ubijemo cijeli dan. Pa to. U pitanju je samo novac poreznih obveznika." "Nikad u ivotu nisi plaao porez, Wallach." "Porez plaam svake godine," ree Wallach ljutito. "I federalni i dravni, zato ohladite malo." "I to navodi kao svoje zanimanje?" "Opet ete o tome?" "Ne, vratimo se Blanche. Da li joj je netko ikad prijetio? Zna neto o tome?" "Otkud da znam? Svaka muterija je razliita. Neki su izgubljeni klinci s prvim komadom u ivotu, a neki su siledije koji bi malo mlatili ene. S tipovima koji odlaze kurvama, openito neto nije u redu." 59 "Ovo nije svodnik," ree Meyer, "to je psiholog." "Poznajem kurve." ree Wallach jednostavno. "Izgleda da o Blanche Lettiger nema ba puno pojma." "Rekao sam vam sve to znam. to da vam kaem vie od toga?" "Reci nam neto o njezinim navikama." "Kao na primjer?" "Kao, kad je obiavala ustajati ujutro?" "Ujutro? alite se?" "U redu, kad ve? Popodne?" "Obino bi se budila oko jedan-dva popodne u potrazi za flaom." "Kad se ustala onaj dan kad je ubijena?" Wallach smijeei se, zavrti kaiprstom prema Carel-li: "A-a. Uhvatio sam vas." "Ha?" upita Carella. Jo uvijek smijeei se, Wallach ree: "Rekao sam vam da je nisam vidio od prekjuer, nisam li?" "Nisam ti pokuao podvaliti, Wallach." "Ne postoji ni jedan murjak na svijetu, koji ne pokuavaju uvijek neto podvaliti momku kao to sam ja " "Gledaj, Wallach," ree Carella, "razumijemo da si ti samo pristojan, uzoran graanin, u redu? Zato, prekinimo serenadu, poaljimo lijepo violine kui i prijeimo na posao. Poinje mi ii na ivce." "Ni vi nemate ba umirujui uinak na mene." odvrati Wallach. "to je sad sve ovo?" upita Meyer iznervirano. "Ko-miar Wallach u naemu gradu? Jo jedna duhovitost s tvoje strane i raspolovit u ti glavu, je 1' jasno?" Wallach je otvorio usta i odmah ih zatvorio. Kiselo je buljio u Mevera. "Je 1' jasno?" viknu Meyer. 60 "Jasno, jasno," odgovori Wallach, skupljajui se. "Da li je imala obiaj naputati stan izmeu pet i pet i trideset popodne?" "Je."

"Kuda bi pola?" "U blizini gajbe je tvornica. Ponekad bi ljakeri bili zainteresirani za malu partijicu." "To je radila svako popodne?" "Ne svako, ali vrlo esto. Kad ste u stanju u kakvom je ona bila, morate ih uhvatiti gdje moete." "Gdje je tvornica?" "Culver i Sjeverna etrnaesta." "Dakle, gotovo svakog popodneva, negdje izmeu pet i pet i trideset, naputala bi stan i odlazila prema tvornici, tono?" "Aha." "Tko je znao za to osim tebe, Wallach?" "Policajac u patroli, deurna vucibatina" nije mogao suzdrati osmijeh. "Moda ju je on i preparirao?" "Sluaj, Wallach..." "Dobro, dobro, ne znam tko bi jo to mogao znati. Tip koji ju je ubio, pretpostavljam. Mogao je znati bilo tko. Sve to je trebao napraviti je malo promatrati." "Bili ste nam od velike pomoi" ree Carella cinino, "a sad se gubi odavde." "Upropastili ste mi dan." Ustao je, otresao pepeo cigare sa svojih hlaa, i zakoraio od stola, kad ga je Meyer naglo utnuo u zadnjicu. Wallach se nije ni okrenuo. S velikim dostojanstvom napustio je prostoriju. 61 SEDMO POGLAVLJE Do sada je policija uspjela napraviti samo jednu konkretnu stvar to se tie rjeavanja viestrukih ubojstava: nita. Tog jutra, nakon to je Wallach otiao, pokuali su ublaiti cijelu situaciju pozivom Samuelu Gottliebu, iz tvrtke Gottlieb, Graham i Norden. Pitali su starijeg partnera tvrtke koliko je kriminalnih sluajeva Norden imao otkad je s njima i saznali su da se radi ukupno o etiri sluaja. Dao im je imena sva etiri klijenta, a onda podijelio listu na one koji su osloboeni i one koji su osueni. Uzeli su zatim listu koju im je dala ga. Norden, s imenima raznih firmi za koje je Norden radio tokom godina i do jedanaest sati nazvali su sve tvrtke i proirili popis za jo dvanaest osuenika koji su neko bili Nordenovi klijenti. Poslali su popis u centralu sa zahtjevom za prebivalitima svakog pojedinca, pokupili slubeno vozilo i od-vezli se do Sveuilita Ramsev, gdje su se nadali saznati neto, bilo to o Blanche Lettiger, mrtvoj prostitutki. Sveuilite se nalazilo u sreditu grada, poinjalo je na kraju Hali Avenije, protezalo se du rubova Quartera, tik uz bok Chinatovvna. Umjetnika izloba na otvorenom bila je u punom jeku tik do granine ulice. Carella je parkirao vozilo u zoni zabranjenog parkiranja, povukao sjenilo za sunce na kojem je rukom bio ispisan natpis POLICAJAC NA DUNOSTI i krenuo s Meverom pokraj tafelaja poredanih uz plonik. Izgledalo je da ove godine dominiraju morski pejzai. Nasmijeeni poinitelji ove vodene umjetnosti zirkali su nadobudno na svakog prolaznika, trudei se izgledati izdvojeno i nevoljko, a opet gurnuti u neudobnu ulogu trgovaca. Meyer je radoznalo bacio pogled na morske pejzae, i stao ispred "akcijske" slike, na kojoj je akcija prikazivala nekoliko smjelih crnih poteza preko polja bijelog, s dvije crvene toke u uglu. Kimnuo je tajanstveno, onda sustigao Carellu. 62 "to se to dogodilo s ljudima?" upitao je. "Kako to misli?" odvrati Carella. "Nekada davno kad bi gledao slike na njima bi naao ljude. Ne vie. Umjetnici nisu vie zainteresirani za ljude. Zainteresirani su samo za "ekspresiju". itao sam o tipu koji je golu

damu prekrio bojom, a ona se zatim izvrtala po platnu, a ono to je ostalo iza toga je umjetnika slika." "ali se", ree Carella. "Kunem ti se Bogom" ree Meyer. "Moe se vidjeti gdje je joj je bila noga, gdje su joj bedra ostavila trag, ili to ve. Ona je neto kao slikarev kist." "isti li on svoje kistove na kraju dana?" "Ne znam. O tome nisu nita napisali. Pisalo je samo o tome kako radi i pokazali su par primjera." "To je prilino pomaknuto, nije li?" "Ne, mislim da je to prije povratak tradiciji." "Otkud ti to?" "Tip oito vraa ljude natrag na slike." "Evo kole." Ramsev Sveuilite smjestilo se na drugoj strani malog parka, obasjano svibanjskim suncem. Nekolicina studenata sjedila je ratrkana po klupicama raspravljajui o konjugaciji glagola aimer, debatirajui takoer o teoriji racio-mobilnosti. Svrnuli su pogled na Carellu i Mevera dok su prelazili park i uspeli se stepenicama u administrativnu zgradu. Unutranjost zgrade bila je hladna i za-tamnjena. Zaustavili su studenta u bijeloj koulji i irokom zelenom puloveru i pitali ga za ured s podacima. "Kakav ured s podacima?" upita student. "Ured u kojem uvaju podatke." "Podatke o emu? Mislite na alumniV "Mislimo na podatke o prolim studentima." "Mislite na zavrene polaznike?" 63 "Zapravo, nismo sigurni da je ovaj student ikad diplomirao." "Redovni ili izvanredni?" "Nismo sigurni", ree Carella. "Dnevna smjena ili veernja?" "I opet, nismo sigurni." "Znate li bar koji koled?" "Ne" odvrati Carella. Student ga radoznalo pogleda. "Kasnim na predavanje" ree naposljetku i odeta. "Dobili smo jedinicu", prozbori Meyer. "Doli smo u kolu nepripremljeni." "Popriajmo s nekim nadlenim za ovo." Naelnik prijamnog odjela bila je ljupka dama u svojim ranim ezdesetim koja je nosila utirkanu bluzu i olovku u kosi. Zvala se Dean Agnes Moriartv, i kad su detektivi rekli da su iz policije, odmah je dobacila: "Moriartv se susree s Holmsom i Watsonom." "Carella i Meyer", ispravi je Carella, smijeei se. "to mogu uiniti za vas, gospodo?" "Zanima nas da li nam moete pruiti bilo kakvu informaciju o eni koja je neko bila va student?" "Kada?" "Ne znamo. Pretpostavljamo negdje prije rata." "Kada prije rata? Ovo sveuilite je osnovano 1842. godine, gospodo." "Djevojka je imala etrdeset jednu godinu kad je umrla", ree Meyer. "Moemo pretpostaviti ..." "Umrla?" upita ga. Moriarty lagano podiui obrve. "Da, gospoo" odvrati Meyer. "Ubijena je sino". "On" kimne ga Moriartv, "onda je ovo ozbiljno, zar ne?"

"Da, gospoo." 64 "Oh. Dakle, da pogledamo. Ako je imala etrdeset jednu godinu - veina naih studenata poinje s osamnaest, to bi znailo da se upisala prije dvadeset tri godine. Imate li neku ideju na kojem je bila koledu?". "Ne, bojim se da nemamo." "Da pokuamo sa kolom slobodnih umjetnosti?" "U potpunosti smo u vaim rukama, go. Moriarty" ree Carella. "Da vidimo onda to moemo pronai, zar ne?" Saznali su da se Blanche Ruth Lettiger doista upisala na Koled Slobodnih Umjetnosti pri Sveuilitu Ram-sey s glavnim predmetima govor i drama 1940. godine; da je prijavila da ima 18 godina u to doba, a svoju adresu pod Jonesboro, Indiana, grad s 1.973 stanovnika, blizu Kokoma. Kao njezina privremena adresa bila je upisana 1107 Horsley Road, u Quarteru. U koli je provela samo jedan semestar, neto krae od pet mjeseci, i zatim odustala. Njezino odustajanje bilo je pomalo udno, s obzirom da je bila uzoran student s prosjekom 3.8, vrlo blizu maksimalnih 4.0. Ga. Moriarty nije imala nikakvih saznanja o tome kuda je Blanche Lettiger otila nakon ispisa. Nikad se nije vratila studiju, niti ih je na bilo koji nain pokuala kontaktirati. Carella je pitao gu Moriarty da li moda postoji netkt) u koli tko bi se mogao sjeati Blanche Lettiger kao studentice, na to ih je ga. Moriarty urno odvela profesoru Richarsonu na odsjeku za govornitvo i dramu. Richardson je bio suhi stariji mukarac, dranja i ponaanja ekspirijanskog glumca. Glas mu je kotrljao iz usta u zlaanim, okruglim tonovima. Govorio je usiljeno, kao da pokuava impresionirati publiku na drugom balkonu. Carella je bio siguran da se svaka rije koju je izbacivao ula na drugom kraju grada u njegovom uredu. "Blanche Lettiger?" ree. "Blanche Lettiger?" Poloio je svoju vitku ruku na glavu, spajajui palac i kaiprst na korijenu nosa, izgubljen na trenutak u tihom 65 razmiljanju. Onda je jednom kimnuo, podigao pogled i rekao: "Da." "Sjeate je se?" upita Carella. "Da." Richardson se okrene prema gospodi Moriar-ty. "Sjeate li se Perike i Buskinovog drutva?" "Sjeam." "Onda se zacijelo sjeate Dugog putovanja kuil" "Bojim se da mi je promaklo" odgovori ga. Mo-riartv taktino. "kolska dramska sekcija postavila je toliko puno predstava." "Mmm. Istina..." ree Richardson. Okrenuo se natrag prema Carelli. "Bio sam studentski savjetnik za tu grupu etiri godine za redom. Blanche je radila s nama na toj predstavi." "Dugo putovanje kui?" "Da. Vrlo draga djevojka. Sjeam je se vrlo dobro. A i predstave takoer. Bio je to na prvi zajedniki projekt. Blanche Lettiger, da, tono. Igrala je jednu od... ah... dama lakih vrlina." "Kako to mislite?" "Pa..." zastade Richardson, pogledavajui prema gi. Moriartv, a onda ree:"Jednu od prostitutki." Carella je pogledao Mevera, ali nijedan od dvojice detektiva nije nita prokomentirao. "Bila je veoma drago dijete", ree Richardson. "Prilino jaka, pomalo zamiljena, ali svejedno draga. I vrlo dobra glumica. Radnja predstave odvijala se na londonskim dokovima, i djevojka koju je tumaila Blanche trebala je govoriti s cocknev naglaskom. Blanche je savladala naglasak i izgovor gotovo trenutno. Zaista impresivno. Imala je i sjajno pamenje. Zapamtila je sve svoje strane..." Richardson je zastao da vidi je li netko primijetio to to je upotrijebio profesionalni termin "strane", a onda, s obzirom da nije bilo reakcija, nastavio " - na probama u prve dvije veeri. Imala je gotovo najveu ensku 66

ulogu u drami, znate. Freda. Djevojka koja je imala dugi razgovor s Olsonom, a potom je instrument u njegovom opijanju i drogiranju prije nego to ga se ukrca kao mornara na brod. Predstavu smo odigrali u krugu, tako da je publika bila svuda oko nas. Nikad prije neto takvo nije bilo pokuano na ovoj koli. Rabili smo kolsko kazalite, ali smo morali premjestiti sjedala iz sredine na pozornicu, da bi glumci mogli biti u centru. U jednoj sceni, ako se sjeate tog komada..." "Gospodine Richardson, pitam se..." "... jedan od mornara, Driscoll, je trebao proliti pivo iz svoje krigle u lice Ivanu, pijanom ruskom mornaru. E, samo..." "Gospodine Richardson, da li znate..." "... kad je glumac pljusnuo to pivo, zalio je pola publike u prvom redu. Teko je zamisliti..." "Gospodine Richardson" ree Carella vrstog glasa "da li je Blanche Lettiger...?" "... dinamiku zbivanja u takvoj krunoj izvedbi, osim ako je ve niste izvodili. Blanche je bila izvrsna u tome. Imala je vrlo izraajno lice, znate. U sceni s Olsonom, bilo je potrebno da puno slua, zadatak koji predstavlja problem i profesionalnim glumicama. Ovdje je to bilo posebno teko zato to smo radili u krugu, gdje je svaka nijansa izraza jasno vidljiva gledatelju. No, Blanche je to izvela izvrsno. Osobita izvedba, zaista." "Je li Blanche..." "Predstava i nije jedna od mojih najdraih, znate." nastavi Richardson. "Iz serije Glencairn, puno mi je drai Mjesec na Karibima ili ak U zoni. No Mjesec na Karibima ima etiri ene, koje su sve redom zapadno-indijske crnkinje, to je poprilino ograniavalo na izbor glumica. Osim toga trebalo je uzeti u obzir i bijele glumice. U zoni, naravno ima samo muku ..." "Da li biste moda znali da li je ga. Lettiger..." 67 "... postavu, i to je, naposljetku obrazovna ustanova za djeake i djevojice, pa smo taj komad takoer odbacili. U stvari, Dugo putovanje kui, unato svim svojim nedostacima, bilo je veoma prikladno naim potrebama. S iznimkom dviju minornijih uloga na samom kraju predstave, uloge su vrlo dobro..." "Gospodine Richardson" ree Carella " znate li moda da li je ga Lettiger imala elju postati profesionalna glumica? Ili se radilo o samo jednoj fakultetskoj aktivnosti vie?" "Zaista ne znam koliko je bila zagrijana za kazalite. Razgovarali smo povrno o tome u dvatri navrata, ali moja je spoznaja da je bila neodluna. Ili moda prestraena, nisam siguran. Mislim da ju je grad pomalo impresionirao. Naposljetku, imala je tek osamnaest godina, i jo k tome porijeklom iz malog grada u Indiani. Spoznaja o osvajanju profesionalnog kazalita morala joj se initi izuzetno izvan njezinog dohvata." "No, govomitvo i drama su joj bili glavni predmeti, zar ne?" "Da. No, ona je u koli provela samo jedan semestar, ak niti cijeli." "Da li je razgovarala s vama o naputanju kole?" "Ne." "Da li vas je iznenadilo kad je otila?" "Gospodine Canella, jednu stvar koju instruktor..." "Carella." "Carella, da, oprostite. Jednu stvar koju instruktor naui kroz godine jest da nikad ne bude iznenaen s onim to studenti kau ili naprave." "Znai da ste bili iznenaeni?" "Pa, bila je odlian student, kao to sam vam ve rekao, talentirana djevojka, veoma. Da, pretpostavljam da me to iznenadilo." 68 "Da li je nastupala u nekoj drugoj predstavi osim O'Neillove?"

"Ne." "Da li je bila na nekom od vaih predavanja?" "Ne." "Znate li ima li koga od srodstva u ovom gradu?" "ao mi je, nemam pojma." "Hvala vam" ree Carella. "Nema na emu, bilo mi je zadovoljstvo." odvrati Richardson. Ostavili su ga u njegovom malom uredu i spustili se stepenicama s gospoom Moriartv. "On je uasno dosadan, opasno" rekla je, "ali, ima jako dobro pamenje i sigurna sam da vam je dobro opisao Blanche Lettiger kakva je onda bila. Da li vam je to bilo od kakve koristi?" "Gospoo Moriartv" ree Carella "grozna stvar u detektivskom poslu je to to nikad ne znate to je korisno a to ne, sve dok se svi djelii ne uklope na kraju." "Zapamtit u to" rekla je. "To e mi, bez sumnje, pomoi u mojoj vjenoj borbi protiv mog zakletog neprijatelja Holmsa." "Neka bolji pobijedi." ree Carella. Rukovali su se s njom i izali van u sunani dan. "Sto misli o tome?" upita Meyer. "Ne znam to da mislim. Zato je napustila kolovanje tako iznenada? Dobar student, dobre ocjene, zainteresirana za izvanstudijske aktivnosti." Carella slegne. "Prilino neuobiajeno, zar ne? Pogotovo kad je dola skroz iz Kokoma." "Ne, nije Kokomo, nego neki grad pokraj." "Da, kako se ono zvao?" "Jonesville, tako neto." "Jonesboro" ree Meyer. "Tono." 69 "Misli da bi trebali poslati upit?" "Za to?" "Rutinska provjera njezine obitelji, roaka. Sto ja znam." "Koja korist od toga? Rei u ti to me mui oko ove djevojke, Meyer. Ne uklapa se. Prije, imali smo bar neku tanunu nit. A sada..." Slegnuo je. "To me brine. Stvarno me brine." "E, pa, nisi ba mogao primijetiti da se ja cerekam od uha do uha." "Moda smo se namjerili na luaka. Ako jesmo, moemo samo fukati. Ubit e koga god poeli, nasumce, bez ikakvog posebnog razloga." "Koja je ono plavua koja ti mae?" upita Meyer iznenada. Carella, koji je mislio da ga Meyer zeza odvrati: "Plavue mi uvijek mau." "Da? ak i esnaestogodinjakinje?" Carella otprati Meverov pogled na drugi kraj parka, gdje je mlada plava djevojka u mornarskoj suknji i svjet-loplavom puloveru poela tiho koraati prema njima. Odmah ju je prepoznao i mahnuo joj u znak pozdrava. "Poznaje je?" "Naravno. Jedna iz kluba mojih oboavateljica." "Stalno zaboravljam da si ti velika detektivska faca iz grada." "Probaj to zapamtiti, tima?" Cindy Forrest imala je kosu sputenu preko lica. Na usnama je bilo malo naznake rua, a niska malih bisera ukraavala joj je vrat. Nosila je knjige prislonjene na prsa, nosei takoer i tajanstveni osmjeh na licu dok se pribliavala. "Haj, " ree, "mene traite?" "Ne" ree Carella, "ali svejedno te lijepo vidjeti." 70

"Lijepa hvala" ree Cindy. "to traite skroz u ovom dijelu grada?" "Traili smo neke spise. to ti tu radi?" "Ovdje studiram" ree Cindy. "Sjeate se? Moj instruktor 'abnormalne' psihologije? Svjedok prvotnog prizora?" "Sjeam se" ree Carella. "Psihologija ti je glavni predmet?" "Krivo. Zavrit u za uiteljicu." "I poslije e raditi na koledu." "Na gimnaziji." ispravi ga Cindy. "Koji detektiv." uzdahne Meyer. "Meyer, upoznaj se sa Cinthiom Forrest. Gice Forrest, ovo je moj partner, detektiv Meyer." "Drago mi je, gospodine Meyer" ree Cindy i isprui ruku. Meyer je prihvati, i smijeei se, ree: "A meni jo drae." Gotovo istog asa okrenula se natrag Carelli. "Jeste li nali to to ste traili?" zapita. "Pa, nali smo neto, ali nisam siguran koliko e nam to pomoi." "Zar spisi nisu bili kompletni?" "Jesu, poprilino kompletni", ree Carella, "samo to..." "Jeste li popriali s gospodinom Fergusonom?" "S kim?" "Ferguson. Nogometni trener." "Nismo" odvrati Carella zbunjeno. "Moda bi vam on mogao pomoi. Godinama je u koli. kolska momad nikad ne pobjeuje, ali ga dre zato to je stvarno drag stariji ovjek." "Shvaam" ree Carella. "Mogli biste ga potraiti." 71 "Zato, Cindy?" "Pa zar niste doli zbog...?" zagledala mu se u lice. "Oprostite, moda sam se malo zbunila." "Moda smo svi malo zbunjeni" ree Meyer, dok su mu se oi naglo suzile. "Zato mislite da bismo trebali porazgovarati s gospodinom Fergusonom, gice Forrest?" "Jedino zbog toga to je bio u momadi, znate." "Tko je bio u momadi?" upita Carella. "Pa, moj otac." Zastala je, a njene plave oi se rairi-e. "Zar niste znali da se ovdje kolovao?" Salvatore Palumbo imao je sedamdeset pet godina, ilavi ovjeuljak roen u Napulju, koji je doao u Ameriku 1938. godine jer nije volio Mussolija niti ono to je radio njegovoj zemlji. Nije znao niti rijei engleskog kad je stigao, imao je svega etrdeset dolara u amerikom novcu, plus enu i dvoje djece i adresu roaka. Otiao je posjetiti roaka u Philadelphiji, koji ga je srdano doekao, a onda mu ustro objasnio da uope nije dobrodoao. Tako je Palumbo, jo uvijek bez znanja jedne rijei engleskog - u samo tjedan dana od dolaska potroio dvadeset svojih amerikih dolara na karte za vlak, odveo enu i djecu u drugi grad i pokuao zapoeti novi ivot. Nije bilo lako zapoeti. U Napulju je prodavao voe s malih kolica koja je gurao unaokolo. Kupovao bi svoje proizvode od seljaka koji bi zalutali u grad s periferije, i gurao ta svoja kolica po cijelom gradu, vraajui se ponekad kui tek oko devet ili deset sati naveer, ali ipak osiguravajui egzistenciju svojoj obitelji i sebi. ivjeli su siromano, ak i za talijanske pojmove; u Napulju, Salvatore Palumbo i njegova ena ivjeli su u getu. U Americi, otiao je iz Philadelphije gdje je njegov roak ivio u getu, direktno u drugi grad i u drugi geto. Nije volio geto. Govorio bi svojoj eni na talijanskom: "Nisam doao u Ameriku da bi i opet ivjeli u ge72

tu", a zatim bi izaao i pokuao nai posao. Pomislio je kako bi bilo kad bi nabavio druga kolica, no uope nije govorio engleski, nije znao gdje da nae svoje artikle, ili kako da doe do prodavake dozvole, ak niti da mu je dozvola nuna. Umjesto toga naao si je posao na dokovima. Oduvijek je bio sitan ovjek, i podizanje bala i sanduka za njega je bilo vrlo teko. Razvio je snane ruke i iroka prsa, pa je nakon dvije godine rada na dokovima izgledao kao krivonogi hrva. No, Amerika je zemlja mogunosti. To je Boja istina, prihvatili vi to ili ne. Ne morate ostati ivjeti u getu i ne morate ostati raditi na dokovima. Imate li volje, odlunosti, i ambicije poput ovjeka kakav je bio Salvatore Pa-lumbino, za dvadeset pet godina moi ete imati kuu na Riverheadu - istina talijanskoj etvrti, ali to nije bio geto - i moi ete posjedovati vlastiti duan s voem i povrem samo sedam blokova dalje na Aveniji Dover Plain, i ljudi e vas zvati Sal umjesto Salvatore. Tono u podne 1. svibnja, detektivi Meyer i Carella otkrivali su u drugom dijelu grada cijeli niz zapanjujuih injenica, dok je Sal Palumbo stajao na ploniku ispred svog duana i polirao svoje voe. Prvo su otkrili da je Anthony Forrest diplomac Sveuilita Ramsey, injenicu koju nisu nikad saznali. A zatim su se, na valu tog novog otkria, prisjetili da im je Mae Norden, supruga pokojnog odvjetnika Randolpha Nordena, rekla kako je njezin suprug na Ramsevju studirao pravo. Poput ljudi koji su nali nedostajui komadi veoma zamorne slagalice, komadi koji im je cijelo vrijeme bio na stolu, ba ispod pepeljare, vrlo su spretno povezali prve dvije smrti sa smru prostitutke Blanche Lettiger, koja je takoer studirala na Ramsevju, te su budalasto i radosno povjerovali da cijela slagalica gotovo zavrena, dok je u stvari tek zapoinjala. Sal Palumbo nije imao nikakvih uzvienih radosnih osjeaja dok je polirao voke. Volio je voe, uistinu ga je volio, ali nije ga polirao zbog nekog posebnog zadovolj73 stva. Nije bio onaj tip ljudi koji bi se oduevili zbog posebne boje jabuke ili kruke. Polirao je voe stoga to je polirano bolje izgledalo njegovim muterijama, a kad bi voe bolje izgledalo njegovim muterijama, one bi ga kupovale. Jedna od njegovih muterija upravo je dolazila prema duanu, stara Irkinja, gospoa O'Gradv. Znao joj je samo prezime. Znao je da ivi negdje na Riverheadu, ali ne ba u neposrednom susjedstvu. Palumbov duan bio je na Dover Plains Aveniji, odmah ispod izdignutih zgrada blizu oka 200te ulice. Na tom uglu bila je stanica i svakog utorka poslijepodne, gospoda O'Gradv spustila bi se stepenicama koje su vodile od stanice i prvo navratila u duan sa slatkiima, a zatim u mesnicu, odmah pokraj, a nakon toga bi doetala do Palumbova duana, dvije trgovine nie od mesnice, u sjenci platforme stanice. "Ah, signora", ree Palumbo, dok se pribliavala. ustro mu odgovori: "Samo bez talijanskih dosjetki, Sal." Gospoa O'Gradv bila je ena od svojih pedesetak godina, vitalne vitke linije, s vragolastim sjajem u zelenim oima. Kupovala je kod trgovaca s Dover Plains Avenije zadnjih pet godina jer je voljela njihove cijene i robu vie nego onu dostupnu u njezinpm kvartu. Da ste pitali gospou O'Gradv ili Sala Palumba o njihovom leernom flertu, koji je tinjao meu njima zadnjih pet godina, oboje bi vam rekli da ste sili s pameti. Palumbo je bio oenjen, imao je dva odrasla oenjena sina i troje unuadi. Gospoa O'Gradv bila je udana, imala je udanu ker koja je bila u drugom stanju. No Palumbo je bio mukarac koji je volio ene openito, a ne samo onakav tip talijanskih junjakinja, crne kose i crnih oiju, kakva je bila njegova ena, Rose, nego i vitke male enice, s malim vrstim grudima i uskim malim stranjicama i zelenim oima kakve je imala ga. O'Gradv. A ga. O'Gradv bila je strastvena ena koja je najvie voljela osjetiti ruke dobrog snanog mukarca oko sebe, a taj mali Talijan, Sal Pa74

lumbo imao je vrste snane ruke i velika iroka prsa s crnim kovravim dlakama koje su virile iz njegove raskopane koulje. I tako bi njih dvoje avrljalo oko voa, i nastavljali svoje koketiranje koje nikad nee biti javno priznato, koje nikad nee postati neto vie, ak niti dodir po ruci, no unato svemu nastavljalo se svakog utorka iznad kruaka i jabuka, ljiva i marelica. "Danas mi ne izgledaju ba neto naroito dobro, Sal" ree ga. O'Gradv. "Imate samo to?" "to je to s vama?" upita Palumbo, sa samo malom naznakom naglaska. "Ovo je voe prekrasno. Samo recite to elite. elite li moda kruke? Imam i marelica, prve ovosezonske." "Gorkih kao otrov, kladim se." "Kod mene? Gorko voe kod Sala Palumba? Ah, bella signora, pa poznajete me bolje od toga." "Ovo su dinje?" "to bi drugo bilo nego dinje. Vidite ih vlastitim oima, zar ne? Sad ste ih prepoznali. Te su dinje slatke kao med." "Dobre?" "Predivne." "Kako da ja to znam?" "Gospoo O'Gradv, za vas, razrezat u jednu, ali samo za vas, i samo zato to kad ju otvorim vidjet ete da je dinja tako slatka i tako sona i tako zelena kao vae oi." "Ostavite sad moje oi" ree ga. O'Gradv. "I ne morate ju rezati zbog mene. Vjerujem van na rije. Jo nita od ljiva?" "Ne moemo pouriti ljeto." "Onda mi dajte dva kilograma jabuka. Poto su vam marelice?" "Trideset devet za kilogram." 75 "To je preskupo." "Ja sam na gubitku." "Kladim se da jeste", odgovorila je smijeei se. "Dovezene su brodom, znate. Hladnjaama. Uzgajiva trai svoj dio, brodar trai svoj dio, eljeznica svoj, dok marelice dou do mene, to meni ostaje?" "Dobro, dajte mi par kilograma, da budete jo vie na gubitku." "Dvije?" "Pa rekla sam par, nisam li?" "Signora, u Italiji par je uvijek dva. U Americi, par moe biti tri, etiri, pola tuceta. Ma cheV Rairio je ruke i slegnuo ramenima, a ga. O'Gradv se nasmijala. "Dvije kile." "Trebate salate? Imam krasne puterice i divnu kri-stalku, koju god vam dua poeli." "Kristalku" rekla je. "Znate li tko ima stvarno odlino voe?" "Sal Palumbo ima stvarno odlino voe." "Ne, nego voar u mom susjedstvu. I njegove marelice su jeftinije." Palumbo, koji se ba pruio preko sanduka poslaganih na njegovom tandu, pokuavajui dohvatiti marelice koje su bile sloene u urednim redovima upita: "Poto su njegove marelice?" "Trideset i pet centi za kilogram." "Pa kupite onda marelice kod njega." ree Palumbo. "Kupila bih" odgovori ga. O'Gradv, "ali ve ih je sve rasprodao dok sam dola k njemu." "Signora" ree Palumbo, "da sam ja prodao sve svoje marelice, i kod mene bi bila cijena trideset pet za kilogram. Hoete li ih ili ne?" "Uzet u ih" ree ga. O'Gradv, dok su joj se oi zacaklile, "ali to je ista pljaka."

76 Palumbo otvori smeu papirnatu vreicu i spusti aku punu marelica u nju. Stavio je vreicu na vagu i dodavao jo marelica kad je metak doletio sa platforme stanice iznad njega, ulazei mu u glavu pod otrim kutom na vrhu njegove lubanje. Pao je naprijed na tezgu. Voe i povre se zakotrljalo oko njega dok se skljokao na plonik, izglancane jabuke i kruke, zelene papriice, narane i limuni i krumpiri, dok je ga. O'Gradv gledala u njega uasnuta. A zatim je poela vritati. OSMO POGLAVLJE Carella i Meyer nisu saznali da je Talijan, trgovac voem po imenu Salvatore Palumbo ustrijeljen na smrt sve dok se nisu vratili u stanicu u etiri sata tog popodneva prvog svibnja. Do tada su prekopavali po spisima Anthonvja Forresta i Randolpha Nordena na Sveuilitu. Spisi su bili zbunjujui i opreni, i nisu im pruili gotovo nikakav novi trag o tome to se zapravo dogaalo. Anthonv Forrest upisao se na Sveuilite Ramsev na smjer poslovne administracije u proljetni semestar 1937. godine u osamnaestoj godini, nakon mature u Ashlev Gimnaziji u Majesti. Do proljea 1940, godine kad se Blanche Lettiger upisala, pristupio je zavrnoj godini. Bio je prosjean student, s prosjekom oko trojke za gotovo svaki nastavni semestar, jedva se akademski kvalificirajui za nogometnu ekipu. Diplomirao je kao dvjesto pedeseti u svojoj klasi u sijenju 1941. Bio je lan ROTC dok je bio koledu, no nije pozvan na aktivnu dunost gotovo godinu dana nakon diplome, sve dok napad na Pearl Har-bour nije zaprepastio svijet. Randolph Norden pristupio je Sveuilitu Ramsev u proljee 1935, s osamnaest godina i maturom sa Gimnazije Thomas Hardy iz Bethtowna. Upisao je slobodne umjetnosti, s eventualnom namjerom da krene na pravo. 77 U proljee 1937., kad se Forrest upisivao, Norden je ve zavrio svoje tri pripremne godine za pravnika, i bio je na drugoj godini pravnog kolovanja. Diplomirao je na Ram-seyju u lipnju 1941. i pridruio se mornarici odmah nakon napada na Pearl Harbour. Iz njegovih papira vidjelo se da je bio izvrstan student kroz cijelo vrijeme svog boravka na Ramsevju. Izabran je u studentsko vijee na drugoj godini, postao lanom Phi Beta Kappa bratstva jo kao bruco, upisan u knjigu Tko je tko na Amerikim Koledima i Sveuilitima, a - na pravu - bio je lan Reda odvjetnike kapice te urednik Ramsey Pravne revije. Poblii pogled na spise pokazao je da Randolph Norden nije nikad bio ni na jednom predavanju s Anthonv Forrestom. Takoer se pokazalo da niti jedan od njih dvojice, od kojih je jedan bio apsolvent 1940., a drugi na drugoj godini prava nikad nije dijelio niti jedno predavanje s brucoicom po imenu Blanche Ruth Lettiger. "I, to misli?" upita Carella. "Proklet bio ako znam to da mislim", odgovori Me-yer. Ulazei u ured, u etiri sata poslijepodne, jo uvijek nisu imali nikakve odgovore. Zaustavili su se u pisarskom uredu i zatraili dvije alice kave od Miscola. Na poruci na Carellinom stolu pisalo je da su ga zvali iz centrale s dosjeima. Izgledalo je da vie nema previe smisla traiti imena kriminalaca koje je branio Randolph Norden, no svejedno je uzvratio poziv, i popriao s ovjekom po imenu Simmons kad je zazvonio drugi telefon. Meyer se javio. "Osamdesetsedma postaja, Meyer." "Dajte mi Carellu na telefon" ree glas s druge strane linije. "Tko ga treba, molim?" "Ovdje Mannheim iz Stoetvrte u Riverheadu." 78 "Priekajte trenutak, ima drugu liniju" ree Meyer. "Svakako" odvrati Mannheim.

Carella klimne. Nastavio je razgovor u vlastitu slualicu: "Znai, svi osim jednog jo uvijek odsluuju kazne, tono?" "Tono", odgovori Simmons. "to je s ovim koji je na slobodi?" "Zove se Frankie Pierce. U naem je drutvu od prolog studenog. Sluio je pet i neto sitno u Castelviewu, uvjetno puten prole godine, pomilovanje." "Zato je leao?" "Pljaka treeg stupnja." "Neka druga hapenja u njegovom dosjeu?" "Imao je krivotvorene osobne isprave s petnaest godina, dvaput privoen zbog sukoba ulinih bandi, ali to je sve." "Oruja?" "Plinski pitolj u jednim neredima. Njegov ga je odvjetnik uspio izvui s uvjetnom kaznom." "Pomilovan je u studenom, kaete?" "Tono." "Gdje sad ivi?" "Isola. Tri-sedam-jedan Horton. To je ovdje dolje, blizu Calm's Point Mosta." "Tko je njegov socijalni radnik?" "McLaughlin. Znate ga?" "ini mi se. Neki problemi?" "Od kada je izaao ist je k'o suza. Pretpostavljam da e se vratiti na stari put prilino brzo. To je klasina shema, nije li?" "Ponekad", ree Carella. "Pa zar se ne radi o nekoj provali?" upita Simmons. "Ne, istraujemo ubojstvo." 79 "I kako vam ide?" "Za sada prilino dobro." "Polako. Svako se ubojstvo samo rijei, zar ne?" "Ne uvijek," ree Carella. "Puno vam hvala, Sim-mons." "Nema na emu," ree i prekine. Carella se prespoji na drugu liniju. "Halo?" ree. "Carella?" "Ovdje Mannheim iz Stoetvrte, Riverhead." "Kako ste, Mannheim?" "Lijepo, lijepo. Recite, vi ste taj koji istrauje ovaj sluaj sa snajperom?" "Ja sam taj. Imate neto za mene?" "Aha." ree Mannheim. "A to je?" "Jo jedan le." Rose Palumbo govorila je vrlo lo engleski ak i kad je bila pri sebi, a bila je praktino izvan sebe kad je Carella doao do nje u staroj kuici u Riverheadu. Pokuali su se neko vrijeme sporazumijevati na engleskom. Ona je cijelo vrijeme ponavljala neto poput "atops", to Carella uope nije razumio sve dok mu jedan od njenih sinova, ovjek po imenu Richard Palumbo nije objasnio da je njegova majka zabrinuta da li e njezinog supruga razrezati na autopsiji. Carella je pokuao uvjeriti enu, na engleskom, da su samo eljeli utvrditi uzrok smrti, ali ena je samo ponavljala "atops" izmeu rijeke suza i glasnih uzdaha, sve dok ju Carella nije uhvatio za ramena i pro-tresao je. "Ma che vergogna, signora!" zavikao je. "Mi dispiace," ree Rose, "ma non posso sopportare l'idea eh lo taglino. Perche devono tagliare?" 80 "Perche l'hanno uceiso," ree Carella, "e vogliamo seopriere ehi e stato." "Ma che seoprirete tagliandolo?" "La palla e aneora dentro. Dobbiamo trovare la pal-la perche ci sono stati altri morti. Altri tre." "E tagliarono gli altri?"

"Si." "E peceato contro Dio mutilare i morti." "E un piu grosso peceato contro Dio di uceidere," Carella odgovori. "to kae?" upita Meyer. "Ne eli autopsiju." "Reci joj da ne trebamo njezin pristanak." "Kakva korist od toga? Sva je izvan sebe od boli." Okrenuo se natrag k eni. "Signora," rekao je, " e neces-sario individuare il tipo di pallottola che l'ho uceise. La palla e aneora dentro, non comprende? Doddiamo sape-re che tipo." "Si, si, capiseo." "E per questo che dobbiamo fare un'autopsia. Comprende? Cosi potremo trovare l'assassino." "Si, si, capiseo." "La prego, signora. Provi." Potapao je enu po ramenu, a potom se okrenuo sinu, Richardu. Richard je imao moda trideset godina, impresivan mukarac irokih ramena i plesakog struka. "Da li biste mogli odgovoriti na nekoliko pitanja gospodine Palumbo?" "Oprostite mojoj majci," ree Palumbo. "Njezin engleski nije ba najbolji." "U redu je." ree Carella. "Moj je otac engleski govorio prilino dobro, iako ne i onda kad smo tek doli ovamo. Stvarno se potrudio oko toga. Ali moja majka..." Richard spusti glavu. "ini mi se da je Amerika za nju uvijek bila neto privremeno, stani81 ca uz put. Mislim da se oduvijek planirala vratiti u Napulj. Ali ne i moj otac. To je bilo to. Za njega, to je bilo to. Stvarno mu se svidjelo ovdje. Zato je nauio jezik. I nauio ga je zaista dobro. Malo naglaska, ali ne previe primjetljivo. Bio je stvarno super ovjek." Richard izgovori sve ovo gledajui u toku negdje iznad Carellinih ramena, ne gledajui ni trenutka u Carel-line oi ili njegovo lice. Izgovarao je rijei poput molitve nad Palumbovim otvorenim grobom. U njegovim oima nije bilo suza, no lice mu je bilo blijedo i stalno je zurio u tu zamiljenu toku iznad Carelle. "Teko je radio cijeli svoj ivot," ree Richard. "Kad smo prvi put doli u ovu zemlju, bio sam jo klinac. Bilo je to 1938. godine, tako davno. Imao sam osam godina. Otac je crnio kao konj dolje na dokovima. Bio je golja-vi mali ovjeuljak u to doba, trebali ste ga vidjeti. A onda je dobio miie, od noenja tekih stvari, znate? Bio je stvarno neto posebno." Pokazao je na malu uokvirenu sliku Palumba kako stoji u dnevnoj sobi u radnom odijelu. "Sve je ovo stvorio sam, znate - kuu, trgovinu. Iz niega. tedio je svoje novie, uio engleski, nabavio si kolica s prvim novcem koji je utedio od posla s dokova. Ba kao i u Napulju, poeo je gurati svoja kolica po cijelom gradu, kui bi dolazio potpuno iscrpljen. Sjeam se kako je znao vikati na mene, a jednom me ak i oama-rio, ne zato to je bio ljut na mene, nego samo zato to je bio prokleto umoran. Ali uspio je, zar ne? Otvorio je svoj vlastiti duan, nije li? Imao je dobar posao, moj otac. Bio je zaista dobar ovjek." Carella je pogledao Mevera. Obojica nisu prozborila ni rijei. "I netko ga samo tako ubije," ree Richard. "Netko je pucao u njega s vrha eljeznike stanice." Zastao je. "to je on kome skrivio? Nikad nikog nije povrijedio u cijelom svom ivotu. Samo jednom, oamario je mene, svog vlastitog sina, i to zato to je bio umoran, ne zato 82 to je bio ljut, nikad nikog nije udario u ljutnji. Uope nije nikad nikog udario. A sad je mrtav." Richard lagano slegne, a njegove se ruke pomaknu u bespomonoj, zaprepatenoj kretnji.

"Razumijete li vi to? Ja ne. Kakvog to ima smisla. Cijelog je svog ivota radio da bi imao vlastitu trgovinu, da bi se brinuo o obitelji, i onda ga netko samo tako ubije, kao da je... nita. Ubijen je moj otac, zar ubojica to ne zna? Mog su oca odvezla ambulantna kola. Za ime Boje, zar ne razumije, taj tip to ga je ubio? Zar ne razumije da je moj otac taj koji je sad mrtav?" Suze su mu se skupljale u oima. I dalje je zurio u istu onu toku. "Zar on nema oca, taj tip? Kako je mogao... ubiti ga samo tako, kako se mogao natjerati da povue okida? ovjek je samo stajao tu dolje, ovjek, moj otac. Zar ne zna to je napravio? Zar mu nije jasno da taj ovjek vie nikad nee ui u svoj duan, nikad se vie nee raspravljati sa svojim muterijama, nikad se vie nasmijati, nita? Recite mi, kako je to mogao napraviti?" Richard ponovno zastane. Glas mu se spustio. "Nisam ga ak ni vidio danas. Otiao je od kue prije nego to sam ustao. Moja supruga i ja, ivimo tono iznad. Svakoga ga jutro obino sretnem, otprilike u isto vrijeme idemo na posao. Radim za tvornicu avionskih dijelova, na Tridesettreoj. Ali jutros, bio sam malo prehlaen, malo me drala groznica, ena mi je rekla da ostanem u krevetu, javila je na posao da sam bolestan. I nisam vidio svog oca. Niti da mu kaem 'Zdravo, tata, kako si?'. I danas ga je netko ubio. Danas kad ga nisam vidio." "Imate li neku ideju tko je to mogao napraviti?" upita Carella. "Ne." "Da li je netko prijetio vaem ocu? Je li primio kakav telefonski poziv, ili...?" 83 "Nije." "Neki poslovni problemi sa susjedstvom?" "Nita." Richard ponovno spusti glavu. "Svi su ga voljeli. Ovo nema nikakva smisla. Svi su ga voljeli." Pro-trljao je vrh nosa svojim kaiprstom, mrcnuo i ponovno rekao: "Nisam ga uspio vidjeti. ak niti da ga pozdravim." DEVETO POGLAVLJE Sljedeeg jutra, u srijedu, 2. svibnja, Steve Carella otiao je do porunika detektiva Bvrnesa. Ispriao je poruniku daje u sluaju dolo do neoekivanih zaokreta, da su on i Meyer mislili da su naposljetku na nekakvom tragu, ali da sad vie nisu tako sigurni te da je postojala velika vjerojatnost da je ubojica obini luak. U danim okolnostima, rekao mu je Carella, dobro bi mu dola svaka dodatna pomo koju mu je Bvrnes mogao pribaviti u odjelu, a takoer je zamolio da Bvrnes zatrai pomo iz drugih postaja u gradu, s obzirom da se ubojica kretao od mjesta do mjesta, i s obzirom da je obilaenje i istraivanje iziskivalo veliku koliinu vremena, koje je naposljetku moglo dovesti samo do iskljuivanja pojedinih tragova, ako bi i bilo iega za odbacivanje, to u tom trenu nije bio sluaj. Bvrnes je sasluao sve to mu je Carella rekao, i objasnio da e poduzeti sve to je u njegovoj moi im pregleda popis zaduenja i nazove efa detektiva dolje u centru. No, Carella je na pomo morao saekati samo do tog popodneva. A onda, neoekivano, pomo je stigla iz Ureda okrunog tuitelja. Andrew Mulligan bio je pomonik okrunog tuitelja koji je jednog dana elio biti guverner drave, a nakon toga, sad kad je Kennedv probio led za katolike - mislio je kako ne bi bilo loe biti i predsjednik. Ured mu je bio 84 u centru na High Streetu, u blizini zgrade Kriminalnog suda, preko puta Policijske uprave. Bvrnes je svoj poziv efu detektiva uputio u 11:15 prije podne, ali Mulligan nije znao za to, jer je u to doba bio na sudu. U stvari, Mulligan nije imao nikakvih spoznaja o tome da ljudi u 87oj stanici istrauju etiri moebitno povezana umorstva, niti je imao ikakvu ideju da e im uskoro pomagati na sluaju. U tom je trenutku radio s okrunim tuiteljem osobno na sluaju o izbjegavanju plaanja poreza. Mulligan nije znao da je okruni tuitelj osobno takoer elio biti guvernerom drave, ali ak da je i znao, to ga ne bi diralo. Dotini sluaj na kojem su

zajedno radili ukljuivao je krupnu zvjerku, organizirani kriminal, i tampao je novinske naslove lokalnih novina. Mulligan je volio naslove. ivciralo ga je to postoji jazz muziar Gerry Mulligan, s kojim ak nije ni bio u rodu. Osjeao je da im netko spomene ime Mulligan, ili kad god bi se ime Mulligan pojavilo u novinama, to kod ljudi treba izazvati sliku borbenog pomonika okrunog tuitelja, a ne nekog jadnog udaraljkaa, ili to je ve taj drugi Mulligan bio. Do sada je imao, u vezi sa sluajem kojega e uskoro postati dio, etiri sluaja umorstva od kad radi u uredu tuitelja. Volio je sluajeve s umorstvima jer su obino jamili puno publiciteta. Prvi sluaj su mu predali detektivi 49te postaje, otvoreno i jednostavno ubojstvo prvog stupnja koje bi svaki novak sa zavrenim pravom uspjeno priveo kraju. Mulligan je izmuzao cijelu stvar koliko god je mogao. Suenje je trebalo biti sprovedene i zavreno u roku od najvie dva tjedna. Mulligan ga je rasteg-nuo na mjesec dana, s vriteim naslovima svakog dana, i rastegnuo bi ga jo i vie da sudac osobno nije poeo davati neke suptilne nagovjetaje o tome kako je "ovo suenje prividno neiscrpan izvor retorike". Mulligan je dobio svoje naslovnice, a kriminalac svoju presudu, a zatim, s obzirom da nita tako ne uspijeva kao uspjeh, tako ba85 rem poslovica kae, recite to Larry Parksu - ubrzo nakon toga dan mu je jo jedan sluaj, pa jo jedan, i zatim jo jedan, kao da je broj ubojstava u tom uglednom gradu bio jednako neiscrpan kao i izvor retorike na njegovom prvom suenju. Dok je naputao sudnicu, i sputao se irokim stubitem ispred zgrade, pitao se to e mu biti slijedei sluaj sad kad su rasturili tog jeftinog reketaa s njegovom lanom mesnom trnicom koja je bila paravan za multimili-junske industriju poroka. Nije imao pojma da e uskoro biti upleten u sluaj na kojem je radila 87ma postaja, ali se svakako nadao da e njegov slijedei sluaj biti jo jedno suenje ubojici. Takoer je razmiljao to e ruati. Restoran kojeg je uobiavao posjeivati bio je jedan od onih koji granii s financijskom etvrti. Veina odvjetnika koja je imala posla oko sudova u centru ruala je ovdje i on je uivao u tihom amoru koji bi obino popratio njegov ulazak u prostoriju. Nije imao nikakvih saznanja o tome to to drugi odvjetnici govore o njemu iza svojih dlanova, ali bio je siguran da je bilo dobro. Dok je ulazio u restoran toga popodneva, zamijetio je kako dvojica mladih pravnika prekidaju svoj razgovor i okreu se u njegovom pravcu. Niim nije pokazao da ih je primijetio. Stajao je na dovratku, bezgranino skromno, taj sudski dinamo preruen u civilnu odjeu, i ekao da ga vlasnica restorana spazi. Primijetila ga je gotovo istog asa. "Oh, gospodine Mulligan" ree uznemireno. "Nisam znala da danas dolazite. Va stol je zauzet." "Oh?" ree Mulligan, podiui blago obrve, s blagim izrazom zainteresiranosti na licu. "Zar moja tajnica nije zvala?" "Ne, gospodine Mulligan, ao mi je. Nije." "Dakle..." ree Mulligan, i uputi njean, oekivajui, istraujui pogled na zateenu vlasnicu, pogled koji je 86 vrsto zahtijevao, "Dakle, to predlaete da uinimo u svezi s ovim nepodnoljivim spletom okolnosti?" Vlasnica je znala itati poglede, i to stoga jer je imala posla s odvjetnicima i ovdje i u svojoj prijanjoj domovini. I svi su bili isti, svi su smrdjeli. "Pribavit u vam drugi stol, gospodine Mulligan," ree, "vrlo lijepi stol u drugoj prostoriji. Poite sa mnom, pobrinut u se za vas."

Poela se okretati, stala je u mjestu, a zatim joj osmijeh preleti licem te ree: "ekajte, oni upravo odlaze. Pogledajte, upravo plaaju. Vidite, gospodine Mulligan? Sve je naposljetku dobro ispalo. Imat ete svoj stol." "Cijenim to." ree Mulligan. "Uistinu." Dva su gospodina koja su sjedila za Mulliganovim uobiajenim stolom platila, ustala, pripalila cigare i napustila restoran. Konobar je promijenio stolnjak i pridr-ao stolac Mulliganu dok je sjedao. Mulligan privue stolac blie stolu i bez pogleda prema konobaru ree: "De-war's s ledom, molim", a zatim se opustio i pogledao kroz veliko staklo van na ulicu. Volio je sjediti na istom mjestu svakog dana jer ga je bilo lake prepoznati. Posebno je uivao u ovom stolu odmah do prozora jer ga se moglo prepoznati i izvan restorana ba kao i iznutra. Kolega odvjetnik u prolazu dobaci: "Haj, Andy, kako si?" i dotakne ga po ramenu. Mulligan se nasmijei u znak odgovora i zapita se gdje je, k vragu, njegov whiskey. Konobar ga donese gotovo isti tren. "Biste li sad eljeli naruiti, gospodine Mulligan?" upita konobar. "Pogledat u jelovnik," odvrati Mulligan. Konobar donese kartu, Mulligan podigne au s whiskeyem, otpije malo, i zatim pone itati. Jelovnik se rijetko mijenjao. Znao ga je gotovo napamet. Pitao se da li naruiti gratinirane raie kad se iznenada stakleni prozor kraj njegova stola rasprsne. 87 Mulligan nije imao vremena reagirati na zvuk stakla rasprsnutog metkom, a slijedee to je metak rasprsnuo bila je kost odmah ispod njegove desne sljepoonice. Kada bi postojala skala prioriteta za umorstva, u rasponu od nula kao najmanje vano do deset kao najvanije, Blanche Lettiger bi otkucala istu nulu, Sal Palumbo bi zazvonio kao dva, a Anthonv Forrest i Randolph Norden pali bi negdje izmeu tri i etiri. Andrew Mulligan ispustio je svoje bale u svoju au Dewar'sa s ledom i poslao leometar strelovito do solidnih sedam cijelih osam. U gradu su izlazile dvoje glavne novine, jedne velike, druge male, platite i birate. Oboje su bile grozne. Velike su uvijek tiskale svoje nadnaslove u crvenoj boji. One formata tabloida tampale bi svoje nadnaslove u plavoj boji, jer to su bile veoma liberalne novine, i nisu eljele da ljudi pomisle da su previe liberalne, zapravo nisu eljele ni najmanju asocijaciju s crvenom bojom. Velike su novine objavile tog popodneva naslov: SNAJPER POKOSIO TUITELJA. Nadnaslov je bio tampan crveno i pisalo je: MULLIGANOV USPJEH str. 5. Tabloidne novine imale su tog popodneva sljedei naslov: MULLIGAN UBIJEN, a na vrhu stranice, plavim slovima pisalo je BORBENI TUITELJ, pie Agnes Lovelv, str.33. lanak Agnes Lovelv, str. 33 bio je sastavljen u petnaest minuta kopanja po mrtvozorniko-vim papirima kratko prije pokretanja rotacije. Sama vijest, s druge strane, sliila je vie na studiju, jer je politika tabloida s plavim naslovima bila da se svaka vijest prikae kao knjievna izmiljotina ili popularno tivo. Ako bi Predsjednik Kennedv predloio Kongresu novi paket poreznih mjera, plavoglavi tabloid poeo bi svoju priu otprilike ovako: Ovi vjekovni dvori danas su se umirili u kontemplaciji. Prijedlog bijae potrebno razmotriti, odluku donijeti. Prijedlog stigao odozgo, dokument koji bi mogao promijeniti ivote cijele nacije, dokument koji... i tako dalje. Negdje pri kraju prie, reporter bi obino otkrivao koga je vraga to uope htio rei. Sve do tada pisao je da bi doarao atmosferu i stvorio napetost. Mnogo ljudi u gradu mislilo je da je puka koja je donijela smrt okrunom tuitelju imala dovoljno atmosfere i napetosti sama po sebi. Ti su ljudi naivno vjerovali da sve to bi novine trebale initi u svom izvjetavanju jest prenijeti injenice, drage moje dame i gospodo. No, novine plavih nadnaslova, znate, vodila je zapravo prikrivena kola za pisce; netko je jednom spomenuo uredniku kako je uo da je Ernest Hemingway neko bio novinski dopisnik.

Gradski urednik takoer je smatrao da je veina ljudi u gradu nepismena. Najradije bi svoje novine ispunio s mnotvom fotografija ispod kojih bi bili kratki, otri komentari, ali jutarnje su gradske novine koristile taj format ve dui niz godina, a urednik plavoglavog tabloida nije elio izgledati kao plagijator. I zato je, umjesto toga, odluio da nepismeni ljudi ne ele vijesti odmah u glavu, nego da preferiraju itati svaku priu kao da je poglavlje dugog romana o ivotu. Povii tip pio je whiskey. Sjedio je uz restoranski prozor promatrao juree ljude napolju, u sebi potajice mislio na kriara koji je priglupo i na tren skinuo ono s im su ga nakitili. Moda ba Kolumbo u neka druga vremena, ili moda Es-seks sa Elizabethom. On je, umjesto toga,bio povii i impresivni tip koji je pio svoj whiskey. Uskoro e biti mrtav tip. Ovako bi reporter tabloida plavih naslovnica zapoinjao svoju priu. No osim glavnog urednika koji je bio uvjeren da su svi u gradu nepismeni, osim moda njega samog, novine su takoer imale i svog slovoslagaa koji je mislio kako ljudi oboavaju rjeavati zagonetke dok 89 itaju njihove novine. Dok god si imao posla s nepismenima, kao prvo, nije bilo nuno predoiti im injenice, a kao drugo, uvijek je bilo nuno jo malo ispremijeati tipkani tekst, tako da bi pria bila jo tajanstvenija i, u mnogim sluajevima, nerazumljivija. Pria na strani 3. popodnevnog izdanja glasila je ovako: Povii tip pio je whiskey. Sjedio je uz restoranski prozor promatrao jaree ljude napolju, u sebi potajice mislio na seks sa Elizabethom. On je umjesto toga kriara koji je priglupo i na tren skinuo svoj nakit, ili je to moda bio Columbo u neka druga vremena, ili moda Es koji je pio svoj whiskey uskoro bio mrtav tip. Umjesto visokog i impresivnog tipa. Uistinu nije bilo vano to je pisalo u tabloidu plavih naslova jer je pomonik okrunog tuitelja po imenu An-drew Mulligan polako postajao plav na ploi u mrtvanici, a okruni tuitelj osobno, ovjek po imenu arter Cole, poprimao je prilino jaku nijansu plave, pomijeanu s crvenom i na granici s ljubiastom kad je otkrio da je ovjek iz njegovog ureda neprikladno smaknut usred suenja dok je pio svoju au whiskeya. Okruni je tuitelj osobno podigao slualicu i nazvao naelnika policije, elei saznati to se to, k vragu, dogaa u gradu, kad potovani i vrlo nuni pomonik okrunog tuioca ne moe otii u restoran a da mu ne prospu mozak dok ispija au whiskeya. Naelnik policije mu je rekao da ini sve to je u njegovoj moi da ustanovi injenice, nakon ega je prekinuo vezu i nazvao, nadzornika detektiva. Pitao je nadzornika detektiva to se to, k vragu, dogaa u gradu, kad potovani i vrlo nuni pomonik okru90 nog tuitelja ne moe otii u restoran a da mu ne prospu mozak dok ispija au whiskeya. Nadzornik detektiva mu je rekao da ini sve to je u njegovoj moi da ustanovi injenice, nakon ega je prekinuo vezu i nazvao, porunika detektiva Petera Bvrnesa iz 87me postaje. Porunik detektiv Peter Bvrnes obavijestio je nadzornika detektiva da ga je jo jutros zvao u pokuaju da dobije neku pomo na ovom sluaju, koji se poeo pomalo otimati kontroli, s ljudima koji umiru unaokolo kao muhe, i s potovanim i vrlo nunim pomonikom okrunog tuitelja kojem su prosuli mozak i sve to skupa. Nadzornik detektiva rekao je poruniku Bvrnesu da e se pobrinuti da Capello, ili kako se ve zove, dobije svu pomo koja mu je potrebna na ovom sluaju, jer, a na tom mjestu mu se glas snizio, njegovim doslovnim rijeima: "Samo izmeu nas, Pete, okruni je tuitelj malo uzrujan ovom situacijom." Andrew Mulligan je u meuvremenu lijepo i uredno narezan, pretraen u potrazi za zalutalim metkom, koji je, pokazalo se kad je pronaen, bio ba marke Reming-ton .308 od svih moguih. Budui da je bio mrtav, jo uvijek nije imao pojma da su Carella i Meyer iz 87.

postaje radili na sluaju koji je ukljuivao nekoga tko je trpao metke ljudima u glavu, niti je imao ikakvih saznanja koliko je njegova smrt pomogla istranim policajcima. Do ponoi te noi, Carellu je dodijeljena ekipa detektiva iz svih dijelova grada kao pomo da uhvati snajperistu. U biti, dana mu je na raspolaganje, prava mala vojska. Sve to je vojska sad trebala napraviti jest pronai neprijatelja. 91 DESETO POGLAVLJE Neprijatelj je, kao i svaki pristojan neprijatelj, nestao s vidika. Nije bilo nikakvih novih ubojstava taj tjedan, i inilo se kao da se svi detektivi s podruja cijelog grada mobilizirani za ovaj sluaj bore protiv duha. etvrtak, petak i subota proli su bez ikakvih dogaanja. Najokrutniji mjesec bio je za njima, odnosei i dio svibnja, a ubojstva su, inilo se, prestala. U nedjelju, 6. svibnja dva detektiva iz 12te postaje, blizu Calm's Point mosta, dolje u centru, odluila su kako ne bi bilo loe potraiti Frankie Piercea. Carella im je ime spomenuo usputno, kao biveg osuenika kojeg je zastupao Randolph Norden. Isto tako, spomenuo je kako se inilo, s obzirom na kasnija dogaanja, da je Pear-ce ist i da ga ne treba dirati. Ali ta dva detektiva iz 12. bili su detektivi prvog stupnja, a Carella je bio samo detektiv drugog stupnja, i nije im se ba svialo da ih istrazi ubojstava ui netko s niim inom, iako je trag bio njegov. Uz to, ta dva detektiva bili su siledije. Jedan se zvao Masterson, a drugi je bio Brock. Njih dvojica radili su zajedno ve dugo vremena, i imali su za sobom dugu listu hapenja i osuivanja, no svejedno su bili siledije. Te prve nedjelje u svibnju, dok su trenje cvjetale u parkovima i blagi vjetri puhao s rijeke Dix, s juga, Masterson i Brock postali su malo nemirni u pretrpanom uredu 12. postaje, pa su odluili da bi im dobro dolo malo svjeega zraka. A onda su, s obzirom da su jednostavno kruili u okolici Calm's Point mosta, odluili potraiti Frankie Pierca, koji je ivio na 371 Hortonu. Frankie Pierce nije imao pojma da e ga posjetiti detektivi, i to detektivi siledije. Bio je stalno u kontaktu sa svojim socijalnim radnikom, i znao je da s niim nije prekrio svoje uvjetno. U biti, radio je u garai kao mehaniar i imao je apsolutno namjeru ostati ravan kao 92 strijela, kao to kau u filmovima. Njegov gazda bio je poten ovjek koji je znao da je Frankie na uvjetnoj, ali koji je vjerovao da svatko zasluuje ansu da se popravi. Frankie je bio dobar i predan radnik. Njegov je poslodavac bio zadovoljan s njim i dao mu poviicu prije mjesec dana. Ali Frankie je napravio nekoliko pogreaka te prve nedjelje u svibnju kad su ga siledije Masterson i Brok posjetile. Prva pogreka bila je njegova pretpostavka da su ta dva detektiva samo detektivi, a ne detektivi siledije. Druga pogreka bila je njegovo vjerovanje da ljudi imaju razumijevanja. Tog popodneva imao je spoj s djevojkom koja je radila kao blagajnica u restoranu blizu garae. Priznao je djevojci da je bivi zatvorenik jer je elio da stvari meu njima budu iste od samog poetka. Djevojka ga je pogledala vrlo paljivo i rekla: "to me se tie to si prije bio?" i to je bilo to. Imao ju je namjeru odvesti u park, gdje bi se malo provozali amcem po jezeru, a zatim veerali na terasi restorana, a onda moda malo proetali i otili kasnije u kino. Stajao je pred ogledalom, stavljao kravatu kad je zauo kucanje na vratima. "Tko je?" upitao je. "Policija. Otvaraj, Frankie." Zbunjen izraz preleti mu licem. Pogledao se u ogledalo, kao da oekuje odgovor od svog vlastitog odraza, a potom slegnuo i krenuo prema vratima. Masterson i Brock stajali su na hodniku. Obojica su bila dobrano preko 185 cm visine, svaki sa svojih devedesetak kila, obojica su nosila lagane hlae i sportske koulje kratkih rukava

koje su jasno pokazivale njihova nategnuta prsa i miiave ruke. Frankie je stajao pred njima na dovratku, izgledao je vrlo sitno iako je imao 175 cm i 75 kila. "Frankie Pierce?" upita Masterson. 93 "Ja sam." odgovorio je. "Uzmi si eir, Frankie." ree Masterson. "U emu je problem?" "Popriali bismo s tobom." "O emu?" "Uzmi eir." "Ne nosim eir. O emu se radi?" "Htjeli bi da nam odgovori na neka pitanja, Frankie." "Pa... pa, pitajte me." "Pravi se pametan?" upita Brock iznenada. Progovorio je prvi put i efekt njegovih rijei bio je da se smrz-ne. Imao je kriljasto-sive oi i debeli nos, a usta kao da mu je nacrtao neki risa nacrta, tanka i vrsta, jedva da su se micala dok je govorio. "Ne, gledajte" ree Frankie. "Nemam nita protiv da vam odgovorim na vaa pitanja. Samo to imam spoj sa djevojkom, to je sve." "Hoe li zavezati kravatu do kraja, Frankie?" upita Masterson, "ili radije ide ovakav kakav si?" "Ja... Radije bih privezao kravatu... i sredio si cipele i ..." Oklijevao je. "Rekao sam vam da imam spoj." "Jesi, rekao si. Zavezuj tu kravatu." "Hoe li to dugo potrajati?" "To ovisi o tebi, zar ne, Frankie?" "Kako to mislite?" "Vei kravatu." Otiao je do ogledala i zavrio vindsorski vor koji je zapoeo. Rastuio se kad je primijetio da mu se ruke tresu. Pogledao je u ogledalu prema detektivima koji su ga ekali na dovratku, i pitao se da li su i oni to primijetili. "Treba li na WC, Frankie?" ree Masterson. "Da, evo odmah sam s vama," odgovori Frankie pristojno. "Volio bih da mi kaete o emu se zapravo radi." 94 "Saznat e, Frankie." "Hou rei, ako mislite da sam prekrio uvjetnu ili neto, moete nazvati mog socijalnog radnika, zove se McLaughlin, on e vam rei..." "Ne trebamo nikoga zvati" ree Brock istim onim ledenim glasom. Obukao je jaknu, doao do vrata, slijedio detektive van i zakljuao vrata za njima. Na ulaznim stepenicama u zgradu i oko trgovine bilo je dosta ljudi, i bilo mu je neugodno jer je znao da svi u susjedstvu mogu nanjuiti mur-jaka skroz s drugog kraja ulice, i nije elio da neko pomisli kako je opet u nevolji. Stalno si je ponavljao, cijelim putem kroz grad sve do stanice, da nije ni u kakvoj nevolji, da je ovo vjerojatno samo rutinska provjera, netko je neto napravio, pa su, naravno, ispitivali bive zatvorenike u susjedstvu, tako neto. Trebao im je samo objasniti, uvjeriti ih, da razumiju daje postao poten, da ima dobar posao s dobrom plaom, da ak nije ni vidio nikoga od drutva s kojim je bio prije nego to je uhapen. Dva detektiva pozdravila su narednika za stolom na ulazu u zgradu, a onda je Brock rekao svojim ledenim glasom "Bez poziva, Mike," pa su nastavili s njim do zadnjeg dijela zgrade, gdje su bile detektivske prostorije, a onda u detektivsku sobu, a zatim u jo jednu manju

prostoriju na ijim vratima je pisala rije ISPITIVANJE na vratima s mlijenim staklom. Brock zatvori vrata, izvadi klju iz depa, zakljua ih i vrati klju u dep. "Sjedi, Frankie," ree Masterson. Frankie sjedne. uo je to je Brock rekao naredniku na ulazu i vidio je kako je Brock zakljuao vrata i stavio klju u dep, i pomislio kako je izgleda napravljeno neto jako ozbiljno, i kako s tim ne eli imati nikakva posla, o emu god da je bila rije. Isto tako, bilo mu je jasno da je on bivi zatvorenik, i da je prirodno da detektivi potrae, tipa s dosjeom ako se neto dogodilo, ali jednom kad im objasni, im razumiju da je on sad poten... 95 "Koliko dugo si vani, Frankie?" upita Masterson. "Od petnaestog studenog." "Castlevievv?" "Aha." "Zato si leao?" "Provala treeg stupnja." "Bio si dobar deko, ha?" "Pa, jesam, nisam nikome radio nikakve probleme." "To je lijepo, Frankie," ree Masterson. "Koliko dugo ivi dolje na Hortonu?" upita Brock. "Od kad sam iziao." "Radi?" "Da, imam posao." "Gdje?" "Esso stanica, pokraj mosta. Tamo gdje prilaz..." "I to radi?" "Ja sam mehaniar." "Stvarno?" "Stvarno, radio sam u trgovini automobilima gore na Castle..." "Radio to? Registarske ploice?" upita Masterson, a Brock se nasmije. Njegov je smijeh bio udna stvar. Nikad nije bilo nikakvog zvuka. Doao bi mu do grla i tamo eruptirao samo u nizu miinih greva. "Ne, izuio sam zanat," ree Frankie. "ujte, bio sam dovoljno dobar da me prime u garai." "To je lijepo, Frankie" ree Masterson. "O emu se zapravo radi?" upita Frankie. "Netko je neto izveo?" "Da, netko je neto izveo." "Pa, ja nisam." ree Frankie. "Ja sam svoju lekciju nauio." "Jesi li?" 96 "Pet godina mi je bilo sasvim dovoljno." Spustio je glavu. "Ne vie. Nikad vie." "To je lijepo uti, Frankie." ree Masterson. "E, pa ja to stvarno mislim. Zaraujem osamdeset dolara na tjedan, naradim se k'o pas za njih, ali sve je poteno, znate? Odbiju mi porez od toga, i ono to ostane je moje, poteno zaraeno, bez problema. Jednom tjedno javljam se svom socijalnom..." "Da, Frankie, da li zna tipa po imenu Randolph Norden?" "Naravno. Bio mi je odvjetnik." "BioV "Da. Kad sam bio u frci. Bio. Zato? O emu je rije?" ^ "to si misli o njemu, Frankie?" "Dobar je odvjetnik. Zato?" "Dobar odvjetnik? On te i poslao u zatvor, nije li?"

"To nije bila njegova krivica. Htio je da kaem da nisam kriv, ali momak kojeg sam poznavao, tip koji je bio po zatvorima od kad je prohodao, rekao mi je da ako se dobro izgovorim da u moda dobiti uvjetnu kaznu. I tako sam se sporjekao s Nordenom, a on mi je stalno ponavljao nisi kriv, nisi kriv, ali sam mu na kraju rekao da se namjeravam izgovoriti. I tako sam popuio i dobio deset godina. Kakva sam bio budala, ha?" "Znai, Norden ti se sviao?" "Da, bio je u redu." "Moda se trebao malo vie sporjekati s tobom, ne ini li ti se tako? Uvjeriti te? Zar ne misli da bi dobar advokat tako napravio." "Pokuao je ali ga ja nisam htio posluati. Mislio sam, sve to imam do sada u svom dosjeu su maloljetni zloini, znate, neredi, plinski pitolj. No mislio sam da je u usporedi s tim provala prvi ozbiljan prekraj te da ako 97 I se pokuam izvui, bit e blagi prema meni, moda mi daju uvjetnu kaznu. Umjesto toga, dobili smo suca koji je mislio da e mi malo dulji boravak iza reetaka dobro doi." Frankie slegne. "Moda je bio u pravu." "Ti si prilino simpatian momak, zar ne,. Frankie? Oprostio si Nordenu to te krivo vodio, a oprostio si i sucu to ti je odrezao onoliku kaznu. To je stvarno lijepo od tebe, Frankie." "I sudac je ovjek kao svaki drugi, samo radi svoj posao", ree Frankie i ponovo slegne. "Sluajte, ne razumijem o emu se radi. Kakve to veze ima sa... ?" "S im, Frankie?" "S... pa, s bilo im. S tim... zbog ega ste me ve doveli ovdje. O emu je rije?" "ita li novine, Frankie?" "Ponekad." "Kada zadnji put?" "Ne znam. Rano odlazim na posao i nemam se vremena zaustavljati zbog njih. Ionako ne itam ba previe dobro. Zato sam i upao u cijelu ovu nevolju dok sam jo bio u gimnaziji. Dok su svi drugi uili itati..." "Dobro, Frankie, zaboravimo na trenutak dijete uskraenog djetinjstva," ree Masterson. Kad si zadnji put itao novine?" "Ne znam. Pa sad sam vam rekao." "Slua li radio?" upita Brock svojim ravnim bezosjeajnim glasom. "Naravno." "uo si za tipa koji ubija unaokolo po gradu?" "Kojeg tipa?" "Snajperistu." "Da, mislim da sam uo neto o tome. Da, tono, ubio je nekog tipa gore na Riverheadu, zar ne? Nekog voara, tako neto. Da, uo sam." Frankie zbunjeno pogleda gore u detektive. "Ne razumijem. Sto... Sto...?" 98 "Dobro, dosta sranja," progovori Brock i soba utihne. Frankie je gledao gore u njih s oekivanjem, a oni su strpljivo gledali dolje u njega. Frankie nije bio siguran kakvog je to sranja bilo dosta, ali odjednom je poelio da su vrata otkljuana, ili da odjednom zazvoni telefon. Dva detektiva stajala su nad njim tiho, i on ih je isto tako tiho promatrao. Svi su iekivali. On nije znao to oekuju da kae ili napravi. Njihovo strpljenje kao da je bilo beskonano. Obrisao je gornju usnu. uo je kako zidni sat otkucava. "Gledajte," rekao je naposljetku, "moete li mi rei to... ?" i Brock gaje udario. Udario gaje naglo i bez napora, ruka mu je poletjela na gore, brzo, iz oputenog poloaja uz tijelo,

otvorenog dlana, pogaajui Frankieja glasno po obrazu. Frankie je bio vie iznenaen nego ozlijeen. Podigao je ruke, ali prekasno, osjetio arenje na licu, i pogledao Brocka sa zbunjenim izrazom. "to sam napravio?" upitao je priprosto. "Randolph Norden je mrtav, Frankie", ree Masterson. Frankie je mirno sjedio nekoliko trenutaka, gledajui gore u detektive, znojei se u potocima, osjeajui se zatoen u ovoj maloj prostoriji zakljuanih vrata. "to... to hoete od mene?" Brock ga ponovo udari. Ovaj ga je put udario vrlo jako, povlaei aku unazad i s punim je zamahom zabijajui u Frankiejevo lice. Frankie osjeti kako se vrsti zglobovi sudaraju s njegovim nosom, i upita, "to to radite?", pone ustajati sa stolca, kad mu Masterson spusti obje svoje mesnate ruke na ramena i strese ga nazad na sjedalo, tako jako da mu je udarac protresao kimu skroz do vrata. "Hej!", progovori, a Brock ga jo jednom udari, a ovaj put Frankie osjeti kako se neto slomilo; zauje straan zvuk lomljenja vlastitoga nosa, a onda dotiui svoju gornju usnu osjeti kako mu se po ruci slijeva krv. 99 "Zato si to napravio, Frankie?" ree Brock vrsto. "Nisam nita napravio. Sluajte, hoete li me molim vas sasluati..." Brock skupi aku, i podigne je iznad glave kao da dri eki, a potom je spusti dolje kao da je sama njegova aka eki, tono na korijen Frankiejeva nosa, a Frankie zavriti od boli i padne sa stolca. Masterson ga utne nogom u rebra, jednom, otro. "Dii se..." ree Brock. "Stanite, gledajte... molim vas, stanite...?" "Dii se!" ' Osovio se na noge. Bol u nosu bila je nepodnoljiva, a krv mu je curila po usnama, po njegovoj bijeloj koulji i novoj kravati koju je kupio za spoj tog popodneva. "Sasluajte," ree, "sasluajte me. Imam posao, radim, poten sam, kako ne razumijete...?" A Brock ga je udario. "Sluajte!" zavritao je. "Sluajte me! Nita nisam napravio. ujete li? Razumijete li to vam govorim?" a Brock ga je ponovo udario, jer Brock ga nije razumio ni rijei. Sve to je Brock razumio bilo je da je Frankie Pier-ce propalica koji se mlatio s drugim propalicama u ulinim tunjavama od svoje dvanaeste godine. Razumio je da je propalica po imenu Frankie Pierce nakon toga maturirao u sitnog lopova po imenu Frankie Pierce, a nakon toga u zatvorsku ptiicu, a zatim u biveg zatvorenika, i da ga je sve to skupa jo uvijek inilo propalicom, to je sve razumijevanje koje je Brock imao. I tako ga je pratio po sobi, dok je Frankie leima uza zid pokuavao objasniti da je sad poten, da je radio, da je bio estit... Udarao ga je po slomljenom nosu iznova i iznova sve dok mu na licu nije bila samo raskvaena bezoblina masa zalijepljena negdje po sredini lica, kako ne razumijete, udarao dok je Frankie pruio ruku prema telefonu i pokuao dohvatiti slualicu, molim vas da me sasluate, utirao ga na podu dok se previjao od bolova, molim vas, prekli100 njem vas da me sasluate, i stajao nad njim sa svojim spremnim stisnutim pesnicama i vikao: "Zato si ga ubio, kurvin sine?" i udarao ga opet i opet sve dok nije prestao odgovarati. U parku, djevojka je ekala na Frankieja preko dva sata. Nikad se nije pojavio na sastanku jer su ga Brock i Masterson drali u sobi za ispitivanje est sati, naizmjence ga razbuujui i zatim ponovno mlatei do besvijesti, usput ga ispitujui zato je ubio ovjeka kojeg nije vidio pet godina. Na kraju svoje seanse, bili su uvjereni da je nevin. Napisali su izvjee u kojem je stajalo da je prekrio uvjetnu napadom na policajca za vrijeme rutinskog ispitivanja. Frankie Pierce odveden je u kriminalni odjel bolnice na otoku Walker, na rijeci Dix, na oporavak, prije nego to ga poalju natrag u unutranjost, u kaznionicu Castel-view. JEDANAESTO POGLAVLJE

Siguran znak da se nita novo ne dogaa u ovom sluaju - oh, da, osim to je jeftina propalica isprebijana i onemoguena da se vrati kui - bilo je to da je vrijeme prolazilo. Istina je da se nije desilo niti jedno novo ubojstvo od kad je Andrew Mulligan popio svoje zadnje pie, no vrijeme je svejedno brzo letjelo, a najvei dokaz za to bila je pojava Berta Klinga u uredu, preplanulog i zdravog izgleda, sa jakom posvijetljenom kosom od sunca nakon svog godinjeg. Porunik Bvrnes, koji nije volio da mu itko u ekipi izgleda tako zdravo, odmah ga je ukljuio na Carellin sluaj. Popodne, sedmog svibnja, dok su Meyer i Carella ispitivali gospoicu O'Gradv u njezinom domu, malu simpatinu enicu koja je bila prisutna kad je Salvatore Pa-lumbo napustio nae drutvo, Bert Kling bio je u uredu, 101 pregledavao papire povezane sa snajperom i pokuavao saznati to se do sad dogodilo. Kad je mlada plava dama uetala u ured, jedva da je digao pogled. Meyer i Carella sjedili su u dnevnom boravku kuice na Riverheadu, dok im je gospoa O'Gradv toila kavu i pokuavala se prisjetiti dogaaja prije smrti Salvatora Pa-lumba. "Mislim da je vagao neko voe. lag ili eer?" "Za mene istu," ree Meyer. "Detektiv Carella?" "Oboje pomalo." "Da vas zovem detektiv Carella ili gospodin Carella, ili kako?" "Kako vam najvie odgovara." "Pa, ako nemate nita protiv, zvat u vas gospodin Carella. Jer ako vas oslovim detektiv Carella, to zvui kao da biste vi mene trebali osloviti s kuanica O'Gradv. Nije li tako?" "Imate pravo. Rekli ste da je vagao neko voe?" "Da." "I to se onda zbilo? Znam da smo ovo ve proli, ali..." "Onda je jednostavno pao preko tanda i skliznuo na plonik. Mislim da sam ja poela vritati." "Jeste li uli pucanj, gospoo O'Gradv?" "Da." "Kada?" "Neto malo prije nego to je stao vlak." "Kakav vlak?" "Vlak. Gore." "Na platformi?" "Da." "Ulazio je u stanicu kad je gospodin Palumbo ubijen?" 102 "Iskreno govorei," ree gospoa O'Gradv, "nisam ba previe sigurna u redoslijed. Hou rei, ula sam pucanj, ali u tom trenutku nisam mislila da je to pucanj. Mislila sam da je to nekakav prasak motora ili puknuta guma - tko bi oekivao da puka prasne dok kupujete voe od ovjeka? Dakle, iako sam ula pucanj, nisam shvatila daje Sal... gospodin Palumbo... pogoen. Mislila sam da ga je uhvatilo srce, ili tako neto kad sam vidjela kako pada i prevre ono voe. Ali onda sam zapazila krv na zadnjoj strani njegove glave, i u glavi su mi se povezale eksplozija koju sam ula i injenica da je Sal... zapravo, onda nisam znala da je mrtav... ali svakako ozlijeen." "A vlak?"

"Ono to vam pokuavam rei jest da se sve odigralo tako brzo. Vlak je dolazio... Mislim da je dolazio, mada je mogao i odlaziti... i pucanj, i Sal koji pada ozlijeen. Sve se dogodilo tako brzo da nisam sigurna u vremenski slijed, jadan ovjek." "Dakle, niste sigurni da li je vlak dolazio u stanicu ili odlazio iz nje?" "Tono. Ali kretao se, u to sam sigurna. Nije samo stajao u stanici." "Jeste li ikoga primijetili na platformi, gospoo O'Grady?" "Ne, nisam ak ni pogledala gore. U poetku sam mislila da je u pitanju prasak motora, ili tako neto. Nije mi uope palo na pamet da je netko pucao. Tako da nisam imala razloga gledati unaokolo tko ili to je to bilo. Osim toga, kupovala sam voe, i uope nisam registrirala pucanj, ak ni kao prasak ni nita, sve dok nisam kasnije poela razmiljati o tome, kad je Sal ve bio mrtav, razumijete to hou rei? Teko je to objasniti, ali u gradu ima toliko mnogo zvukova, ali vie ih uope ne zamjeujete, samo idete svojim poslom." 103 "Znai, u stvari, vi niste uli pucanj u to doba. Ili bar niste reagirali na njega." "Tono. Ali bio je pucanj." Gospoa O'Gradv zastane. "Zato pitate? Rade li se priguivai za puke?" "Ne proizvode se tvorniki, gospodo O'Gradv. Postoje i dravni i federalni zakoni protiv upotrebe priguivaa. Ah svaki pristojno sposoban alatniar mogao bi ga sam napraviti u svojoj garai, pogotovo ako mu se po glavi vrzma nekakvo ubojstvo." "Uvijek sam mislila kako su priguivai veoma komplicirani. Uvijek izgledaju tako komplicirano u filmovima." "Zapravo, princip rada im je jako jednostavan. Kad stavite priguiva na puku ili pitolj, zapravo zatvarate niz malih vrataaca. Priguujete zvuk." "Vrataaca?" "Zamislite komad cijevi, gospoo O'Gradv, moda kakvih etiri centimetra u promjeru, duine dvadesetak. Unutar te cijevi je niz odvojenih poklopaca, zatvorenih Vrata' koja apsorbiraju zvuk. To je priguiva. Moete ga napraviti s kunim alatom." "Znate, ja sam ula pucanj," ree gospoa O'Gradv. "A ipak, niste se okrenuli, niste pogledali gore, niste nita komentirali gospodinu Palumbu." "Ne." "Puka koja je ispalila metak kalibra .308 je snano oruje, gospoo O'Gradv. Dovoljno snano da zaustavi lava u naletu." "I?" "Napravila bi prilino glasnu buku." "I?" "Samo vam sugeriram, gospoo O'Gradv, da vaa rekonstrukcija dogaaja moe biti samo posljedica vaih kasnijih razmiljanja o cijelom incidentu." 104 "ula sam pucanj," ustrajala je gospoa O'Gradv. "Jeste li? Ili tek sad, sad kad znate da je gospodin Palumbo ubijen, tek sad mislite kako se sjeate pucnja? Drugim rijeima, da li se vaa logika mijea s vaim pamenjem?" "Logika?" "Da. Ako je metak ispaljen, i ako je ovjek ubijen, sigurno je morao postojati pucanj. A ako je postojao pucanj, morali ste ga uti. A ako ste ga uli, morali ste ga odbaciti kao prasak, ili puknutu gumu." "Sigurna sam da je tako bilo." "Da li ste ikad uli kako je pukla guma, gospoo O'Grady?" "Da, mislim da jesam." "I to ste napravili? Jeste li to ignorirali ili vas je to trenutno zateklo?" "Pretpostavljam da sam bila zateena."

"Ipak, kad je gospodin Palumbo ubijen vrlo snanom pukom, koja bi napravila vrlo glasnu buku, tek ste se kasnije sjetili da ste uli pucanj. Zvui li vam to valjano?" "Pa... mislim da sam ula pucanj," ree gospoa O'Grady. Carella se nasmijeio. "Moda i jeste," odgovorio je. "Provjerit emo s ovjekom koji prodaje etone na platformi. U svakom sluaju, gospoo O'Gradv, izuzetno ste suraivali i bili ste od velike pomoi." "Bio je veoma drag ovjek," ree gospoa O'Gradv. "Sal. Bio je stvarno jako drag ovjek." ovjek u kabini za prodaju etona iznad Palumbova duana stvarno nije bio drag ovjek. Bio je zaguljeno staro gunalo koje im je poelo stvarati nevolje od trenutka kad su prili kabini. "Koliko?" odmah je upitao. "Koliko ega?" upita Meyer. 105 "to pie na ovom znaku ovdje? Recite koliko trebate etona?" "Ne trebamo nikakve etone." ree Meyer. "Karta gradskih linija vam je tamo na zidu" ree slubenik. "Nisam plaen da dajem informacije." "Jeste li plaeni da suraujete s policijom?" upita Carella usrdno. "S im?" "Policijom," ree Meyer i pokae svoju znaku. "Sto to pie? Malo sam kratkovidan." "Pie 'Detektiv'," odgovori Meyer. "Da?" "Da." "Pa to hoete?" "Hoemo da nam kaete najbolji nain da doemo do ulice Carruthers u Calm's Pointu," ree Carella. "to?" "uli ste me." "Nikad nisam uo za ulicu Carruthers." "Zato to sam je sad izmislio," ree Carella. "Sluajte, to ste vi, neki pametnjakovii?" upita slubenik. "Mi smo dva klinca s koleda, koji su u lovu na neku atrakciju za tulum," ree Meyer. "Trebali bi se vratiti s medvjedom u zimskom snu, a ti si prvi kojeg smo vidjeli danas." "Ha-ha," ree slubenik neveselo. "Jako smijeno." "Kako se zovete?" upita Carella. "Quentin. Sad ete me gnjaviti? I ja sam javni slubenik, znate. Nije lijepo da gnjavite svoje kolege." "A vae je ime, gospodine Quentin?" "Stan." "Stan Quentin?" upita Meyer s nevjericom. 106 "Da, to tome fali?" Starac je kiljio u Meverovo lice. "Koje je vae ime?" Meyer, ije je puno ime bilo Meyer Meyer, ostavtina oca aljivdije, ubrzano odgovori: "Pustimo sad imena, u redu, gospodine Quentin? Samo bismo vam postavili neka pitanja o onome to se desilo tu dolje proli tjedan, u redu?" "Mislite na abara koji je ubijen?" upita Quentin. "Da, na abara koji je ubijen," ree Carella. "to s njim? Nisam ga niti poznavao." "Kako onda znate da je bio abar?" "Proitao sam mu ime u novinama." Ponovno se okrenuo Meveru. "Reci mi, ako ti nije teko, to fali imenu Stan Quentin?" "Nita. Jedan su zatvor nazvali skoro vaim imenom." "Da? Koji?"

"Alcatraz," ree Meyer. Starkelja ga je blijedo gledao. "Ne kuim," ree. "Recite nam neto o danu ubojstva." "Nema se to rei. ovo je ubijen tu dolje, to je sve." "Ubijen je s ove platforme, gospodine Quentin," ree Meyer. "Iz svega to znamo i vi ste mogli biti ubojica." "Ha-ha," odvrati Quentin. "Zato ne?" "Zato ne? Jer ne mogu proitati to pie na vaoj znaki s metar udaljenosti. Kako bih k vragu mogao ubiti tipa koji stoji dolje na ulici?" "Mogli ste koristiti optiku, gospodine Quentin." "Naravno. Mogao sam biti guverner drave." "Da li ste vidjeli nekoga na platformi s pukom?" "Gledajte," ree Quentin, "moda me niste dobro razumjeli. Ja ne vidim ba najbolje, je 1' vam to jasno? Ja sam tip s najzeznutijim vidom kojeg ete ikad sresti." 107 "Zato onda ne nosite naoale?" upita Carella. "to, i da si pokvarim izgled?" ree Quentin ozbiljno. "Kako znate koliko vam je netko dao novaca?" upita Meyer. "Prinesem novanicu licu." "Da mi to raistimo, u redu? ak i da je netko doetao ovamo s pukom, vi ne biste vidjeli to nosi. To nam pokuavate rei?" "Mislio sam da sam to rekao prilino jasno," ree Quentin. "Kako to mislite, Alcatraz? Kako su taj zatvor prozvali po meni?" "Probajte skuiti, gospodine Quentin," prozbori Me-yer. A zatim nastavi: "Imate li ovdje vozni red?" "Kompanija ne izdaje vozne redove, znate to." "Znam da kompanija ne izdaje vozne redove, ali zar nemate nekakav raspored vlakova za vas zaposlenike? Zar ne znate kad vlakovi dolaze i odlaze sa stanice?" "Naravno da znam." "Da li biste nam bili voljni rei neto o tome?" "Bih." "Kada, gospodine Quentin? Malo smo nestrpljivi da se vratimo na zabavu." "Koju zabavu?" "Onu za koju traimo neku atrakciju." "Ha-ha," ree Quentin. "I onda?" "Hoete znati za svaki vlak koji ovdje dolazi i odlazi?" "Ne. Zanimaju nas samo vlakovi koji ovdje dolaze i odlaze oko podneva. To nas zanima. Mislite li da nam moete pruiti te informacije?" "Mislim," ree Quentin. "Alcatraz, ha? Gdje je to?" "U vodama San Francisca." 108 "Jednom su snimili film o njemu, nisu li?" "Tono." "Sto su napravili? Iskoristili moje ime na filmu?" "Zato ne piete filmskoj kompaniji?" predloi Carella. "I hou. Tko je snimio film?" "Bio je to mjuzikl, iz M-G-M-a," ree Meyer.

"Ha-ha," ree Quentin, "Dajte, tko je snimio film?" "Par robijaa," odgovori Carella. "Kao dio zatvorskoga terapijskog programa." "Je 1' mogu tuiti robijaa?" "Ne." "Koja onda korist?" "Nema koristi. Samo budi zahvalan to su buksu nazvali po tebi, to je sve. A kao gestu svoje zahvalnosti reci nam o vlakovima, moe?" "Vi ste samo gomila pametnjakovia," ree Quentin kiselo. "Znao sam to im ste doli do kabine." "Vlakovi," doapne Meyer. "O.K, O.K., radnim danom?" "Radnim danom." "Oko podneva?" "Oko podneva." "Jedan dolazi u jedanaest pedeset i sedam, odlazi tridesetak sekunda kasnije." "A slijedei?" "Dolazi u dvanaest-nula-tri." "A odlazi?" "Ista stvar. Tridesetak sekundi, vie manje. Samo otvore vrata, puste ljude van i unutra, i odmah idu dalje. Sto ste mislili da je ovo? Vonja prvim razredom za Is-tambul? Ovo je nadvonjak." "Kako va sluh, gospodine Quentin?" 109 I "Moj to? "Va sluh. Da li ste uli pucanj oko podneva onog dana kad je gospodin Palumbo ubijen?" "Koji je to bio dan?" "Prvi svibnja." "To je datum. Koji je to bio dan? Pamtim dane samo po imenima." "Utorak." "Prije tjedan dana?" "Sutra e biti tjedan dana." "Ne, nisam uo nikakav pucanj prije sutra e biti tjedan dana." "Hvala, gospodine Quentin," ree Meyer. "Bili ste od izuzetne pomoi." "Poznajete te tipove u Alcatrazu?" "Poznajemo puno tipova u Alcatrazu," ree Carella. "Recite im da maknu moje ime s njega, ujete?" "Hoemo," ree Carella. "Nego to," ree Quentin. Dolje na ulici Meyer ree: "I?" "Mislim da je na momak koristio priguiva." "I meni se ini." "To nam puno pomae, je li?" "O, da. Oho-ho, koliko nam to puno pomae." "Od ovog sluaja mi lagano postaje muno, zna." "Jesi li za kavu?" "Ne, pokvarit e mi apetit. Htio bih ponovo porazgovarati s vozaem lifta iz Nordenove zgrade,.a onda bih htio ponovno razgovarati sa enom koja je bila svjedok Forrestove smrti, a onda..." "Da poaljemo neke od naih malih pomagaa?"

"Ovo hou obaviti osobno." 110 "Zato?" "Ne vjerujem policajcima," ree Carella cerei se. Mlada plavua koja je uetala u ured dok je Bert Kling predano kopao po papirima bila je Cindy Forrest. Nosila je crnu torbu u jednoj, a fascikl u drugoj ruci. Traila je detektiva Stevea Carellu, toboe da mu da materijal iz fascikla. Cindy - koja je po vlastitom priznanju imala devetnaest godina, u lipnju e dvadeset, i koja je vidjela sve i ula sve, i takoer neto od svega toga i isprobala. Mislila je kako je Steve Carella atraktivan mukarac glamurozne profesije - ujte, neke se djevojke jednostavno pale na murjake - i iako je znala da je oenjen i pretpostavljala da ima hrpetinu djece, ipak je mislila kako bi bilo zgodno da ga opet vidi. Brani ugovor bio je neki udaljeni i jedva razumljivi kulturni kuriozitet za veinu devetnaestogodinjakinja koje e uskoro imati dvadeset. Nije znala to e se dogoditi kad se ponovno vidi s Carel-lom, no u svojoj je glavi imala do detalja razraenu matariju, i tono je znala to bi eljela da se dogodi. injenica da je bio oenjen nije ju ni najmanje smetala, niti ju je neto posebno uznemirivalo to je bio gotovo dvaput stariji od nje. U njemu je vidjela mukaraca privlane ivotinjske vitalnosti, ne preglupog za policajca, koji je lako mogue vidio i uo ak i vie od nje, a koji je zasigurno isprobao vie od nje. Njezino je vlastito iskustvo bilo ogranieno na jedanput na zadnjem sjedalu auta i drugi put na krevetu, na zabavi u New Ashtonu. Jo se sjeala imena obojice djeaka, ali bili su to samo djeaci, o tome se radilo, a Steve Carella je po njenom miljenju bio mukarac, to je bila potpuno druga stvar. Bilo je to neto za to je smatrala da mora iskusiti sada, prije nego li se uda jednog dana i natrpa si djecu na vrat. Jo se nije konzultirala s Carellom o toj mogunosti, ali smatrala je da je to samo nevani detalj. Bila je izuzetno sigurna u svoj dobar izgled i u neporecivu snagu 111 njezinog kapitala zvanog mladost. im Carella shvati kakve su njezine nakane, bila je sigurna, bit e vrlo sretan da joj ugodi i zatim e ui u divlje mahnitu i slasnu ljubavnu aferu koja e zavriti za nekoliko mjeseci, naravno, jer to se nee moi odrati. Ali Carella e se nje sjeati cijelog ivota, devetnaestogodinjakinje koja e uskoro napuniti dvadeset, koja je podijelila te njene trenutke strasti s njim, koja mu je obogatila ivot, koja ga je nagradila svojim mladim bistrim umom i svojim mladim prijemivim tijelom. Osjeajui se poput Heloise koja se sprema za ljubavni sastanak s Abelardom, uetala je u sobu oekujui da e nai Carellu - i umjesto toga nala je Berta Klinga. Kling je sjedio za svojim stolom pod zrakom sunca koja je kroz zasjenjene prozore padala na njegovu plavu kosu poput korone. Bio je preplanuo i miiav, raskopane bijele koulje na prsima, nagnut nad papire na svom stolu, sunce mu je dodirivalo kosu; djelovao je vrlo zdravo i zgodno i mlado. Zamrzila ga je isti tren. "Oprostite," rekla je. Kling podigne pogled: "Da, gospoice?" "Htjela bih razgovarati s detektivom Carellom, molim vas." "Trenutno nije tu," odgovori Kling. "Mogu li vam pomoi?" "Tko ste viV upita Cindy. "Detektiv Kling." "Drago mi je." Zastala je. "Rekli ste detektiv Kling?" "Tono." "Izgledate tako" - oklijevala je pri izboru rijei, pomalo prezrivo - "mladi. Hou rei, za detektiva."

Kling je odmah osjetio njezino neprijateljstvo, i odmah uzvratio istom mjerom. "Znate," rekao je "ja sam efov sin. Zato sam tako rano postao detektiv." 112 "O, shvaam." Pogledala je okolo po sobi, oito iziri-tirana Klingom, i prostorijom, i Carellinom odsutnou i cijelim svijetom. "Kad e se vratiti? Carella?" "Nije rekao. Otiao je neto provjeriti." Mrtvako slatkog osmijeha, Cindy ree: "Pa su ostavili tebe da pazi na duan. Kako zgodno." "Aha," odgovori Kling, "ostavili su me da pazim na duan." Nije se smijeio, jer nije uivao u drutvu ove mrkavice, koja je uetala ovamo s licem s naslovnice Sa-turday Evening Posta i svojim djevojakim koled-govo-rom. "Pa, s obzirom da ja pazim na duan, recite to trebate, gospoice? Imam posla." "Da, vidim." "to mogu napraviti za vas?" "Nita. Priekat u Carellu, ako nemate nita protiv." Taman je poela otvarati pokretna vrataca kad je Kling naglo skoio iz svog stolca. "Stanite!" prasnuo je. "M-molim?" upita Cindy, irom otvorenih oiju. "Ni makac!" zavika Kling i na Cindvno iznenaenje izvue pitolj iz futrole i uperi joj ga ravno u srce. "Doite ovamo", ree. "Da niste posegnuli u tu torbu!" "Molim? Jeste li vi..." "Ovamo!" zadere se Kling. Posluala ga je istog trena, jer je bila uvjerena da e je ve slijedeeg trena ubiti. ula je prie o policajcima koji su sili s uma i poeli pucati na sve to se micalo oko njih . Isto tako, poela se pitati je li on uistinu policajac, a ne samo sluajni kriminalac koji je zalutao ovamo. "Ispraznite vau torbu na stol" ree Kling. "Sluajte, to to za ime svega poku..." "Ispraznite ju, gospoice" rekao je prijetei. "Tuit u vas zbog ovoga, da znate," rekla je hladno, okrenula torbu i istresla njen sadraj na stol. 113 Kling na brzinu preleti po hrpi na stolu. "to je u tom fasciklu?" "Neke stvari za detektiva Carellu." "Na stol." Spustila je fascikl. Kling otpusti poveze na njemu i gurne ruku unutra. Drao je pitolj uperen u Cindvno sredite, a ona ga je promatrala s rastuim ogorenjem. "Sve u redu?" "Stavite ruke iznad glave koliko god moete." "Sluajte, ja ne moram trpjeti..." "Gospoice," ree upozoravajui, i ona podigne ruke. "Vie. Istegnite se." "Zato?" "Zato to bih vas zapravo najradije pretresao, ali i ovo e posluiti." "O, kako e netko imati nevolja zbog ovoga," rekla je i posegnula rukama prema stropu. Prouavao joj je tijelo nekoliko trenutaka traei izboinu od pitolja bilo gdje ispod njezine odjee. Jedino to je vidio bilo je vitko, mlado tijelo u bijelom puloveru i ravnoj crnoj suknji. Bez neobjanjivih izboina. "U redu, spustite ruke. to vam treba Carella?" "Htjela sam mu dati ono to je u onom fasciklu. Da li bi mi sad mogli objasniti..."

"Gospoice, prije dvije godine dola nam je djevojka traei Stevea Carellu, koji je sluajno bio vani i neto provjeravao. Nitko od nas joj nije mogao pomoi. Rekla je da eli priekati Stevea. I tako, promarirala je kroz ta vrataca, ba ta kroz koja ste vi htjeli proi, a onda izvukla tridesetosmicu, i kao sljedeu stvar, poela se dernjati kako je dola ubiti Carellu..." "Ne vidim kakve to ima veze..." "Draga gospoice, ja sam samo efov sin i glupi policajac, ali ta nas je maka kotala toliko sati ivciranja da 114 se toga nerado sjeam. A dovoljno znam da se sklonim kad pone kiiti. Pogotovo kad je munja u blizini." "Aha, razumijem. I to radite sa svakom djevojkom koja vam doe ovamo? Prepipate je?" "Nisam vas prepipao, gospoice." "Jeste li zavrili sa mnom?" "Jesam." "Onda lijepo prepipajte samog sebe." ree Cindy, a zatim se hladno okrene i pone trpati stvari natrag u torbu. "Dajte da vam pomognem," ree Kling. "Gospodine, bolje vam je da ostanete to dalje od mene. Ja nemam tridesetosmicu, ali ako mi priete blie samo jedan korak, puknut u vas cipelom po glavi." "Sluajte vi, niste ba ni vi zraili nekom..." "Nikad, ali stvarno nikad u cijelom mom ivotu nisam imala posla s nekim tako..." "... toplinom, kad ste uli ovamo. Izgledali ste ozlojeeno, i ja sam automatski..." "... sumnjiavim, bezobraznim, tako nepodnoljivoga ponaanja..." "... pretpostavio da ste..." "Umuknite dok ja govorim!" zavie Cindy. "Sluajte gospoice," ree Kling ljutito. "Sluajno, ovo je policijska stanica, i sluajno, ja sam policajac, i ja..." "Koji policajac?!" prasne Cindy. "Hoete da vas izbacim odavde?" ree Kling prijetei. "Hou da mi se ispriate!" zavika Cindy. "Aha, moe se desiti..." "Aha, neto u vam rei, gospodine Sine Velikog efa. Ako mislite da graanin..." "Nisam ja efov sin," zavika Kling. 115 "Rekli ste da jeste!" zavie Cindy natrag. "Samo zato to ste bili tako napuhani!" "Ja napuhana? Ja..." "Nisam navikao na sedamnaestogodinja derita..." "Imam devetnaest! Nosi se, imam dvadeset godina!" "Daj se odlui!" zavie Kling. Cindy primi svoju torbu za ruke i zamahne prema njemu. Kling instinktivno podigne jednu ruku i crna koa se sudari sa otvorenim dlanom, a sadraj torbe koji je Cindy mukotrpno vratila u nju, sad ponovno izleti van po podu. Oboje su stali, ukopani, kao da je prosuti sadraj torbe lavina. Cigarete, ibice, ru, sjenilo, sunane naoale, ealj, adresar, planer, boica s tabletama, tabak potanskih maraka, ekovna knjiica, pudrijera, jo ibica, paketi vakaa, prazna kutija cigareta, komadi utog papira s ispisanim rijeima Ve, kviz, filozofija', etka za kosu, zavija trepavica, jo dva elja, paketi papirnatih maramica, jo ibica, prazna kutijica, kutijica bombona, dvije olovke, novanik, jo ibica, nalivpero, tri novia, nekoliko praznih celofanskih omota i kotica od breskve, sve se to rasulo na pod i zavrilo u neurednoj hrpi izmeu njih. Kling pogleda dolje na nered.

Cindy pogleda dolje na nered. Tiho, kleknula je i poela ponovo stavljati stvari u torbu. Skupljala je stvari bez da ga je pogledala, bez jedne jedine rijei. Zatim je ustala, pokupila fascikl sa stola, stavila ga u Klingove ruke i hladno rekla: "Hoete li se, molim vas, pobrinuti da detektiv Carella dobije ovo?" Kling uzme fascikl. "to da kaem, tko gaje ostavio?" "Cvnthia Forrest." "Sluajte, ao mi je zbog..." "Detektive Kling" ree polako naglaavajui svaku rije, otro i jasno: "Mislim da ste najvei kopilan kojeg sam ikad srela u cijelom svom ivotu." 116 Zatim se okrenula i napustila sobu. Kling je na trenutak buljio za njom, a zatim slegnuo. Odnio je fascikl do Carellina stola, i naglo se sjetio da je ime Cvnthije Forrest navedeno u barem dva detektivska izvjetaja koja je proitao, istog trena shvaajui da je to ker pokojnog Anthony Forresta. Zamalo je potrao za njom u pokuaju da ju sustigne, no onda ree: "K vragu i ona!" na glas, i pljusne fascikl na Carellin stol. U fasciklu nije bilo onoliko smea, koliko ga je bilo u Cindvnoj torbici, ali u njemu je bilo zaista mnogo materijala o ovjeku koji je bio njezin otac. Veina stvari bila je povezana s danima koje je proveo na Sveuilitu Ramsey - neki stari ispiti, njegove slike s nogometnom momadi, nekoliko listova s ocjenama, njegov notes i takve stvari. Carella nee vidjeti sadraj tog fascikla sve do slijedeeg jutra, jer e cijeli taj dan biti zauzet po gradu, i nakon toga e otii na veeru, svojoj eni i djeci . Zapravo, u fasciklu nije bilo nekih posebnih stvari koje bi mu mogle pomoi na sluaju. Osim moda jedne. Ta jedna stvar bio je otrcani i poutjeli kazalini program. Na prednjoj strani je pisalo: Perika i Bushikinovo drutvo predstavljaju DUGO PUTOVANJE KUI JEDNOINKA AUTORA Eugene O'Neilla Program je stajao na vrhu Carellina stola, unutar fascikla. Unutar programa bile su navedene prole aktivnosti dramske skupine na lijevoj strani, zajedno s oglasom sa eljama za sreu od maturanata iz lipnja 1940. godine. Na cijeloj zadnjoj strani programa bila je reklama za 'Harrvjeve Rualice, Slastice i Specijalitete1, u blizini kole. 117 Unutranja desna strana programa sadravala je odtampane slijedee podatke: NASTUPAJU, SLIJEDOM POJAVLJIVANJA DEBELI JOE Thomas di Pasguale NICK Andrew Mulligan MAG Margaret Buff OLSON Randolph Norden DRISCOLL Anthony Forrest COCKY David Arthur Cohen IVAN Peter Kelby KATE Helen Struthers FREDA Blanche Ruth Lettiger PRVI GRUBIJAN Salvatore Palumbo DRUGI GRUBIJAN Rudy Fenstermacher

Te noi, dok je detektiv Steve Carella sjedio kod kue za veerom sa svojom enom Teddy, i blizancima Markom i April, ovjek po imenu Rudy Fenstermacher izlazio je iz podzemne prema svom domu u Majesti. Nikad nije stigao kui, jer ga je zrno kalibra .308 pogodilo tono u glavu i na mjestu usmrtilo. DVANAESTO POGLAVLJE Carella je sljedee jutro zapoeo dernjavom. Po prirodi nije bio tipa ljudi koji bi vikao, i uistinu mu se sviao Bert Kling, kojem je cijela tirada i bila posveena. Ali svejedno se derao, i to toliko glasno da su ga mogli uti i policajci dolje u svlaionici . "Ti sebe zove policajcem?" vikao je... "Koji to policajac...?" "Nije mi palo na pamet da pogledam, u redu?" Kling ree strpljivo. "Rekla je da je to za vas, pa..." 118 "Mislio sam da si ti dodijeljen ovom sluaju." "I jesam." ree Kling. "Pa zato onda nisi..." "Kako sam k vragu mogao znati to je u fasciklu?" "Dala ti ga je, nije li?" "Rekla je da je za vas." "Nije ti palo na pamet niti da baci pogled..." "Ispipao sam mu unutranjost." ree Kling. "Kad se pojavila." "to si?" "Opipao sam ga unutra." "Opipao? Rekao si opipao?" "Tono." "Zato za ime Boje?" "Da vidim je li nosila pitolj unutra." "Tko?" "Cvnthia Forrest." "Nosila toT "Pitolj." "Cvnthia Forrest?" "Da." "Otkud ti je samo palo na pamet da je Cvnthia Forrest...?" "Jer je dola ovamo i raspitivala se za vas, a kad sam joj rekao da niste ovdje, rekla je da e priekati i dola je do vrata. Tada sam se sjetio to se dogodilo s Virginijom Dodge, onaj put, i pomislio, moda i ova mala pokuava napraviti novu rupu u vaoj glavi. Eto otkud. U redu?" "Ma prekrasno." ree Carella. "I zato sam joj opipao fascikl, i pretraio torbu, pa kad sam vidio da nije naoruana, jednostavno sam spustio fascikl na va stol, nakon to sam se posvaao s njom." "Ali nisi pogledao unutra?" 119 "Tono." "Stvarno prekrasno." ree Carella. "Sluajte, znam da sam samo glupi amater u usporedbi s genijima ..." "Prekini," ree Carella. "... u jedinici, ali jo sam novi na ovom sluaju, jo ne znam tko su za polovicu tih ljudi, i nemam obiaj otvarati neto to je strogo..." "Daj mu runik da obrie suze, molim te Meyer."

"...ostavljeno za nekog drugog. Sad, ako vi od svega toga hoete napraviti nekakvu veliku frku..." "ovjek je sino ubijen!" prodere se Carella. "Znam to, Steve," ree Kling. "Ali na tom kazalinom programu ima jo puno drugih imena. I dok se mi ovdje raspravljamo oko toga to jesam i to nisam napravio, na bi strijelac mogao pokuati ukebati jo nekoga od njih." Kling zastane. "Hoete li da se i dalje raspravljamo, ili emo zajedno otvoriti telefonski imenik i pokuati pronai ove koji su jo ivi?" "Za tvoju informaciju, juniore, Meyer i ja doli smo u stanicu jutros u sedam sati, nakon to smo proveli cijelu no s obitelji Rudija Fenstermachera, koji je sino ubijen, zato jer..." "Steve, sjai mi malo s grbae," ree Kling. "Nisam ja odgovoran za ono to se sino dogodilo!" "Moda i nisi" zavie Carella. "Bez moda." "U redu! Ono to ti pokuavam rei je da smo poeli provjeravati imena s tog programa onog trena kad smo ga nali na mom stolu. U toj je predstavi nastupalo jedanaest ljudi, a estoro od njih ve je mrtvo. Od preostalih pet, uspjeli smo pronai samo dva mukarca. Treeg mukarca nema u telefonskom imeniku, a ene su se najvjerojatnije udale, i imaju nova prezimena. Ve smo kontaktirali Sveuilite, i oni e nas nazvati ako budu neto 120 pronali. U meuvremenu, nazvali smo obojicu mukaraca ije smo prebivalite uspjeli saznati, i oni oekuju na posjet. Misli li ti da si u stanju, ako ti dam ime i adresu, pronai put do prave kue i postaviti ljudima neka pitanja o..." "Sluaj, Steve," ree Kling, "malo si ga pretjerao, zna?" "ovjek se zove Thomas Di Pasquale. Glumio je Debelog Joea u O'Neillovoj drami. Njegova je adresa eti-ri-jedan-devet Servatius, ovdje u Isoli. Oekuje te." "Sto elite saznati od njega?" upita Kling. "Hou znati to se tono dogodilo 194O.te godine." Thomas Di Pasquale je ivio u luksuznoj stambenoj zgradi na junoj strani grada. Kad mu je Kling pozvonio na vrata tog jutra, povikao je: "Uite, uite, otvoreno je." Kling pritisne kvaku, otvori vrata i ue u iroko predsoblje s debelim tepisima iza kojeg je bio sputeni dnevni boravak i ovjek koji je razgovarao na telefon. ovjek koji je prije mnogo godina glumio Debelog Joea u kolskoj predstavi sad je bio visok, mrav i imao neto vie od etrdeset godina. Imao je na sebi svileni kuni haljetak i drao slualicu uz uho, kad je Kling uao, zatvorio za sobom vrata i stao ekati u predsoblju. Bez gledanja u Klingovu smjeru, Di Pasquale pokae na fotelju njemu nasuprot, pripali cigaretu, zastane na trenutak da dozvoli nekom s druge strane linije da neto kae, a zatim progovori: "Stani Harry, stani malo. Tono tu emo prestati poslovati. Vie nemamo o emu razgovarati." Kling sjedne nasuprot Di Pasqualeu, pravei se da ne slua razgovor. "Ne, Harry, ali kad pone sa mnom razgovarati u okvirima nekakvih etrdesetak somova za nekoga njegovog statusa i reputacije, nemamo si vie to rei. Zato, nemoj zamjeriti Harry, ali jako sam zauzet, i kasnim u ured, i zato..." 121 Kling pripali cigaretu dok je Di Pasquale sluao par sekundi. "Da, pa onda progovori Harry, da ujem to stvarno ima rei. Tko? To je za tebe pisac? Za mene je to francuska pederina. Ne zna ni govoriti engleski, a ti oekuje da napie scenarij za film o Divljem zapadu? Za Boga miloga, Harry, dozovi se pameti." Pokrio je slualicu, pogledao u Klinga i rekao: "Haj, ima malo kave u kuhinji, ako hoe," a zatim gotovo isti tren rekao u telefon: "Sto me briga ako je osvojio nagradu Francuske Akademije? Zna to moe napraviti s tom nagradom Francuske akademije? Je li? Sluaj,

Har-ry. Ne interesira me koga moe nabaviti za etrdeset somova. Ako eli angairati francuskog pedera da ti napie scenarij za film o Zapadu, samo izvoli. I sretno ti bilo." Di Pasquale zastane. "Kako to misli, koliko traim? Daj mi razumnu ponudu, za ime Boje. Poni oko stotke, pa u te onda moda malko i sasluati." Ponovno pokrije slualicu: "Ima kave u kuhinji," ree Klingu. "Ve sam dorukovao." "Pa, ako hoete, kave ima u kuhinji. Kako to misli, nikad nije dobio stotku u ivotu? Dobio je stotku i etvrt od Metroa zadnji put, a prije toga sto pet od Foxa! Reci Harry, ti bi se dogovarao, ili bi troio moje vrijeme? No, to je? Tko? Harry, to mene briga za Clifforda Odetsa? Ja ne zastupam Clifforda Odetsa, i isto usput, moe li Clifford Odets napisati Western? Onda je rijeeno. Ako Clifford Odets moe napisati bilo to, onda si uzmi Clifforda Odetsa. Aha. Pa vidi koliko e te on kotati. to? Ne, ne, poet emo na sto tisua, na toliko emo poeti razgovarati. Samo si ti razmisli Harry, pa me lijepo nazovi. Uskoro odlazim u ured. Molim te Harry, nemoj mi samo opet poeti s istom pjesmom. Ne tie me se da li e imati Liz Taylor u filmu, to u svakom sluaju nee. Stavi Liz Tavlor ispred kamere bez ikakvog teksta i vidi koliko dugo e moi improvizirati. Samo daj. Nazvat e me? Molim? Koliko? Sedamdeset i pet? Ne budi smijean. 122 ak i da ga nazovem i kaem mu sedamdeset pet, zna to bi on napravio? Istog bi asa otiao Williamu Morri-su. To je istina. Ne elim ga vrijeati. Ti razmisli, ja sad imam drutvo. Molim? Da, da, est golih plavua, koga drugog? Ovdje na Istoku znamo kako se ivi. Nazovi me duo, ha? Ne muljam te duo, vjeruj mi. Jesam li ti ikad prodao pokvarenu robu? Ovaj mali pie kao san, moe snimiti film ravno s papira na kojem je pisan, ne trebaju ti ni glumci. Dobro, dobro, ut emo se, fino, 'enja, aha, u uredu, svakako duo, razmisli, moe, ajde bok, je, je, bilo mi je drago, adio, baby." Spustio je slualicu i okrenuo se Klingu. "Seronja, nikad u ivotu nije snimio dobar film. Jesi li za kavu?" "Hvala. Upravo sam dorukovao." "I ako popije alicu kave, to e te ubiti?" Di Pasquale se okrene i odeta prema kuhinji. Preko ramena upita: "Kako se zove?" "Detektiv Kling," povika Kling za njim. "Malo si mlad za detektiva, nisi li?" "Nisam, mnogo je ljudi mojih godina koji..." "Otkud ti taj ten?" zavikao je Di Pasquale iz kuhinje. "Bio sam na godinjem. Juer sam se vratio na posao." "Sjajno ti stoji, sine. Plavi tipovi super izgledaju kad preplanu. Ja, ja pocrvenim k'o rak. lag i eer?" "Moe." "Dobro. Da zavrimo s poslom. Sedamdeset i pet somova, toliko nudi. Nisam se alio. Da nazovem pisca s takvom ponudom, rekao bi mi da se tornjam k vragu." Di Pasquale se vratio u kuhinju nosei posluavnik s dezvom, alicama, lagom i eerom. Spustio je posluavnik i rekao: "Jesi li moda radije za neko pie? Ne, jo je prerano, ha? Koliko je uope sati, k vragu?" 123 "Devet i trideset, gospodine Di Pasquale." "Hm. Znate li kad me je onaj momak nazvao? Onaj to radi s vama?" "Carella?" "Da, on. Nazvao me u sedam i trideset, usred noi! Kad me probudio, bilo je toliko mrano da sam pomislio kako sam oslijepio." Di Pasquale se nasmije i natoi kavu. "Pa, to ima, momak?"

"Gospodine Di Pasquale, da li ste nastupali u predstavi Dugo putovanje kui 1940. godine na Sveuilitu Ram-sey u ovom gradu? "Mooolim?" ree Di Pasquale. "Da li ste nastupali u predstavi..." "Da, da, dobro sam te uo. Blagi Boe, gdje ste to iskopali? To je bilo prije poetka vremena. Jo dok su di-nosauri glavinjali zemljom." "Bili ste u toj predstavi?" "Jesam. Glumio sam Debelog Joea, konobara. I to prilino dobro. U to sam doba jo htio biti glumac, ali bio sam predebeo, shvaate? Kad sam otiao s koleda, zvao sam unaokolo i svi bi mi glumaki 'strunjaci' govorili da sam predebeo. Prihvatio sam se drastine dijete. Pogledajte me sad. Slabiak od pedesetak kila, ljudi mi utaju pijesak u lice. No ono to je smijeno u svemu tome, jednom kad sam smravio, vie nisam htio biti glumac. I to sam sad? Agent! I vie glumim na tom telefonu svakog dana u tjednu nego to sam glumio kao profesionalni glumac. No, to je s tom predstavom, sine, pij tu kavu." "Sjeate li se nekoga od ostalih ljudi koji su bili u toj predstavi, gospodine Di Pasquale?" "Samo jednog, ili bolje jedne. Komad po imenu Helen Struthers. Sine, to si trebao vidjeti. Stvarno je bila neto posebno. Predivna djevojka, predivna. Pitam se je li ikad uspjela." 124 "Sjeate li se ovjeka po imenu Anthonv Forrest?" "Ne." "Randolpha Nordena?" "Randolph Norden... da, da, ekaj malo... igrao je veana, da, sjeam ga se." "Gospodine Di Pasquale, itate li novine?" "Naravno, da, da. Variety, Hollywood Reporter..." "Dnevna tampa?" "Hollywood Reporter jesu dnevne novine," odvrati Di Pasquale jetko. "Mislio sam na novine izvan vae struke." "Naravno da itam." "Gospodine Di Pasquale, da li ste proitali u nekim od novina izvjetaje o snajperu koji je do sada ubio estoro ljudi?" "Jesam." "Znate li da je Randolph Norden jedan..." "Blagi Boe, Randolph Norden!" ree Di Pasquale, i pljesne se po elu. "Isuse Kriste, kako mi prije nije sinulo? Pa naravno! Pa naravno, za Boga miloga! Ubio ga je taj luak, zar ne? Znai, zato ste ovdje. to se dogodilo? Tko je to napravio?" "Jo ne znamo. Spomenuo sam Randolpha Nordena samo zato jer ste rekli da ga se sjeate. Ali, gospodine Di Pasquale, izgleda da postoji neka veza meu ubojstvima..." "Nemoj mi rei," ree Di Pasquale, i zakoluta oima prema stropu. "to?" "Ubojica proganja sve koji su bili u predstavi." "Vjerujemo da postoji ta mogunost, gospodine." "Znao sam." "Kako ste znali, gospodine Di Pasquale?" 125 "to bi drugo moglo biti? Sluaj sine, prodajem prie za filmove od prije nego to si prohodao. to bi drugo moglo biti? Neki si je luak utuvio u glavu da poskida sve koji su bili u onoj jadnoj predstavi. Normalno. To ima smisla. Je li ve ubio Helen Struthers? Jer to bi stvarno bila teta, vjeruj mi, sine. Bila je predivna djevojka. Iako, tko zna, moda je do danas odrasla u monstruma, ha? Tko zna?" "ini se da vas nije ba previe uplaila ideja da..."

"Uplaila? Kako to misli?" "Hou rei, ako ubija sve koji su bili u predstavi..." "Mene? Misli mene?" "Bili ste u predstavi, gospodine Di Pasquale." "Da, ali..." "Dakle, ako..." "Ma kakvi," ree Di Pasquale. Pogledao je Klinga ozbiljno na trenutak, a zatim upitao: "Misli?" "Moda." "Pssss." ree Di Pasquale. "Imate li kakvu ideju tko bi mogao stajati iza svega toga, gospodine Di Pasquale?" "Uzmi jo malo kave." "Hvala." "Tko bi to mogao napraviti? Ha? estoro, kae, ha? Kojih? Kojih estoro je ubijeno?" "Anthonv Forrest. Mislim da ste rekli da ga niste poznavali." "Ne. Ne zvui mi poznato." "Randolph Norden." "Aha." "Blanche Lettiger." "Blanche Lettiger, ne, ne sjeam se." "Salvatore Palumbo." "Oh, da." 126 "Sjeate ga se?" "Da, mali talijanski useljenik, vrua zvjerka. Uio je engleski u veernjoj koli, zna? Jedne veeri nakon svoje kole zalutao je na probu, i ispalo je da trebamo nekog poput njega za jednu od uloga, zaboravio sam koju. I tako je taj mali tip koji je jedva znao neto engleskog prihvatio ulogu. Trebao je biti Britanac, zna? Bila je stvarno super stvar, on na pozornici s cocknev izgovorom i talijanskim naglaskom dugim cijeli kilometar. Smijean tip. Ubijen, ha? teta. Bio je ba u redu." Uzdahne Di Pa-squale. "Tko jo?" "ovjek po imenu Andrevv Mulligan." "Da, itao sam o tome. Okruni tuitelj. Nisam povezao da se radi o istom tipu iz predstave." "I zadnji, Rudy Fenstermacher." "To je sve skupa pet," ree Di Pasquale. "Ne, est," ree Kling. "Norden, tono?" "Da, zatim Forrest, Lettiger..." "Mali Talijan..." "Tono, to je etiri. S Mulliganom i Fenstermache-rom to je est." "Tono, est. Ima pravo." "Moete li mi neto rei o samoj predstavi?" "Radili smo je u krugu," ree Di Pasquale. "Svi smo jo bili djeca, zna kakve su te amaterske stvari. Svi osim malog Talijana, kako se ono zvao?" "Palumbo." "Da, morao je imati negdje oko trideset pet godina. Ali ostatak ekipe, svi smo bili djeca. Mislim da sam ja glumio omamljivaa. Da ti pravo kaem, jedva da se jo neeg sjeam. Osim te Helen Struthers, koja je glumila jednu od kurvi, nosila je jednu od onih duboko otvorenih seljakih koulja. Pitam se, gdje li je ona zavrila?" 127 "Upravo je pokuavamo pronai. Ne znate da li se moda udala? Ili otila iz grada?"

"Nisam je nikad vidio prije predstave, a isto tako ni poslije. O, da, moda u hodnicima, onako, izmeu predavanja, dobar dan, do vienja, i to bi bilo to." "Diplomirali ste na Ramsevju gospodine Di Pasqua-le?" "Nego. Zar ti ne zvuim kao netko s diplomom, sine?" "Zvuite sasvim u redu, gospodine." "Sluaj, nemoj me muljati. Znam ja jako dobro kako zvuim. Ali filmska industrija je puna peglaa hlaa. Da zvuim kao netko s koleda, svi bi oni postali nervozni. Oni hoe da ija zvuim kao netko tko radi u krojakom salonu. Pa ja onda tako i zvuim." Slegnuo je. "Sluaj, jo uvijek mogu citirati Chaucera, Kad me travanj svojim valom opije, ali kome je do Chaucera u filmskom poslu. Citiraj Chaucera u uredu nekog producenta, i poslat e momke u bijelim kutama za tobom. Da, diplomirao sam u lipnju 1942. godine." "Bili ste u vojsci, gospodine Di Pasquale?" "Nisam. Puknuti bubnji." "Priajte mi jo o predstavi." "Kao na primjer? Bila je to mala studentska predstava. Odabrali smo glumce, probali i izveli je. Kraj prie." "Tko ju je reirao?" "Studentski savjetnik, zaboravio sam kako se zv... -ne, ekaj malo. Richardson. Profesor Richardson, on je bio taj. Sine, ega se sve neu sjetiti, ha? To je bilo prije vie od dvadeset godina." Di Pasquale zastane. "Sigurni ste da netko pokuava...?" Slegnuo je. "Zna, dvadeset godina je puno, puno vremena. Hou rei, to bi stvarno moralo biti neto gadno zbog ega bi netko bio kivan dvadeset godina." 128 "Je li bilo kakvih problema na probama, gospodine, sjeate li se neega?" "Oh, uobiajene gluposti. Zna kakvi su glumci. ak su i profesionalci odvratni, ego im je vei od kilometra. E, pa amateri su jo gori. Ali ne mogu se sjetiti nikakve velike svae ili neeg takvog. Nita to bi trajalo dvadeset godina." "A to s profesorom Richardsonom? Jesu li se svi u grupi dobro slagali s njim?" "Da, bezopasan tip. Bez kime, ali bezopasan." "Znai ne moete se sjetiti niega to bi moglo izazvati ovakvu ekstremnu reakciju?" "Niega." Di Pasquale zamiljeno utihne. "Mislite da nas taj tip stvarno sve pokuava ucmekati?" "Imamo osnove za takvu pretpostavku, gospodine Di Pasquale." "I gdje sam tu ja? Dobit u policijsku zatitu?" "Ako elite." "elim." "Dobit ete je." "Psssss." ree Di Pasquale. "Ima jo jedna stvar, gospodine Di Pasquale," ree Kling. "Da, znam. Ne naputaj grad." Kling se nasmijei. "Upravo sam to htio rei." "Naravno, to ste drugo mogli rei? U poslu s filmovima sam vrlo vrlo dugo, sine. Proitah ih sve i vidjeh ih sve. Ne treba ovjeku puno pameti da to skopa." "Da skopa to? "Da skopa o emu se radi ako netko tamo vani ubija sve nas koji smo bili u predstavi, sine. Da skopa kako bi taj netko tko ubija mogao biti netko od nas koji smo bili u toj predstavi. Tono? Zato, O.K., neu naputati grad. Kad ete poslati zatitu?" 129 "Policajac e vam biti pred vratima za pola sata. Moram vam rei, gospodine Di Pasquale da je ubojica do sada uvijek napadao iznenada i s vee udaljenosti. Nisam siguran koliko e naa zatita biti efikasna..."

"Neto je bolje nego nita," ree Di Pasquale. "Sluaj, sine, jesmo zavrili?" "Mislim da jesmo..." "Onda, fino, sine," ree, pratei ga do vrata. "Nee zamjeriti, ali strano mi se uri. Onaj tip e me nazvati u ured, duo, a imam milijun stvari za vratom, i zato hvala to si navratio i hvala na razgovoru, ha? Poalji policajca to prije, moe, jer moram to prije van, tima? Dobro, bilo mi je drago, uvaj se, sine, 'enja, ha?" Vrata za Klingom se zatvore. TRINAESTO POGLAVLJE David Arthur Cohen bio je mrzovoljan mali ovjek koji je nasmijavanjem drugih zaraivao za ivot. Imao je ured na etrnaestom katu u ulici Jefferson i u tom uredu mrzovoljno je doekao detektive, mrzovoljno im ponudio da sjednu a zatim rekao: "Rije je o onim ubojstvima, zar ne?" "Tako je, gospodine Cohen," ree Meyer. Cohen zakima. Bio je mrav ovjek s patnikim pogledom u smeim oima. Budui elav kao i Meyer, njih su dvojica sjedei jedan nasuprot drugome i s Carellom izmeu, izgledali kao par bilijarskih kugli koje precizan igra odluuje ispucati. "Sinulo mi je kad je Mulligan ubijen," ree Cohen. "Prepoznao sam imena ostalih i prije toga, ali kad je Mulligan ubijen, sve je sjelo na svoje mjesto. Shvatio sam da eli sve nas." "Shvatili ste to kada je Mulligan ubijen, ha?" ree Meyer. 130 "Tako je." "Mulligan je ubijen drugog svibnja, gospodine Cohen. Sad je osmi svibanj." "Tako je." "To je gotovo itav tjedan, gospodine Cohen." "Znam to." "Zato niste zvali policiju?" "Zato?" "Da bi nam prenijeli svoje sumnje." "Ja sam vrlo zauzet ovjek." "Razumijemo to," odgovori Carella. "Ali sigurno niste previe zauzeti da biste pokuali spasiti vlastiti ivot, zar ne?" "Nitko mene nee upucati," izjavi Cohen. "Ne? Imate jamstvo za to?" "Doli ste se raspravljati sa mnom? Nemam vremena za svau." "Zato nas niste nazvali, gospodine Cohen?" "Rekao sam vam. Previe posla." "A to to radite, gospodine Cohen? Zbog ega ste toliko zaposleni?" "Ja sam pisac skeeva." "Kako to mislite?" "Piem ale." "Za koga?" "Za crtae." "Stripova?" "Ne, ne, karikatura. Kao one koje vidite u asopisima. Piem tekstove za njih." "ekajte, da raistimo," ree Carella. "Radite s crtaem koji..." "Ja radim s mnogo crtaa." "U redu, radite s mnogo crtaa koji vam alju svoje karikature za koje vi onda piete tekstove. To je to?" 131

"Ne. Ja im poaljem tekst, a oni onda nacrtaju karikaturu." "Od samog teksta?" "Vie od samog teksta." "Jo uvijek ne razumijem." "Vidite ove ormarie?" upita Cohen, pokazujui zid iza sebe. "Puni su ideja za karikature. Napiem alu, a onda poaljem vie njih bilo kojem karikaturisti s moje liste. Oni proitaju tekstove. Ako im se to svidi, zadrat e to i nacrtati grubu skicu koju e pokazati uredniku asopisa ili novina. Ako to urednik odobri, karikaturist zavri skicu, pokupi ek i poalje mi moj postotak." "I koliki je va postotak?" "Deset posto od cijene po kojoj je prodana karikatura." Cohen pogleda detektive, shvati da jo uvijek ne razumiju i ree, "Evo, pokazat u vam." Okrene se u svojoj stolici, otvori jedan od fascikala i izvadi debeli sveanj malih papiria veliine sedam puta deset centimetara. "Na svakom je jedna ala, ree Cohen. "Vidite? Napisan je broj u desnom kutu - svaka ala ima razliiti broj - a moje je ime na dnu listia." Cohen rairi vie tih listia po stolu. Meyer i Carella nagnuli su se iznad stola i proitali najblii tekst. #702 trajkaa pred tvornicom ibica zaustavi prolaznik i ree: "Stari, ima ibicu?" David Arthur Cohen 1142 Jefferson ave Isola la. ovu. "To je ono to aljete karikaturistima?" upita Carel-"Aha." ree Cohen. "Evo jedne dobre. Pogledajte Carella proita. 132 #708 Bar. Dva ovjeka se estoko tuku. U pozadini uobiajeno drutvo za ankom. Svi gledaju borbu na televiziji. Bez teksta. David Arthur Cohen 1142 Jefferson ave Isola "Ovaj je dobar," ree Meyer. Cohen mrzovoljno zakima. "Ima jo jedna koja se nastavlja na ovu. To se zove lanac. Napie jednu alu, a idua se sama javi, pa napie i nju. Evo, pogledajte." #709 istaica u televizijskom studiju stoji s izrazom iznenaenja na licu. Gleda televizor na kojem je slika nje kako isti studio. Bez teksta. David Arthur Cohen 1142 Jefferson ave Isola "Ne razumijem," javi se Meyer. "Pa, ili ih shvati ili ne," odgovori Cohen, slijeui ramenima. "Ovo je jedna od meni najdraih." #712 Auto s telefonom. Na stranjem sjedalu izvaljen, pijanac u smokingu, totalno ne zna za sebe. Voza govori u telefonsku slualicu: "Trenutno nije ovdje. Moete li nazvati kasnije?" David Arthur Cohen 1142 Jefferson ave Isola "To je ono to radite po cijele dane?" upita Carella. "Po cijele dane," odgovori Cohen. 133 "Koliko ih napiete dnevno?" "Ovisi kako mi ide," ree Cohen. "Ponekad po dvadeset ili trideset. Ponekad samo sjedim pokraj pisaeg stroja, a da mi nita ne padne na pamet. Doe mi u valovima." "Da li svi karikaturisti koriste usluge pisaca ala?"

"Ne svi, ali dosta njih koristi. Redovito aljem svoje tekstove otprilike tucetu karikaturista. Imam... pa... moda stotinjak ala na tritu u ovom trenutku. Mislim na one koje su iskoritene za karikature. Prilino dobro zaraujem za ivot." "Ne mogu vjerovati," ree Meyer. "Uope nije loe, stvarno nije," ree Cohen. "Uivate li u svom poslu?" upita Carella. Za trenutak su trojica mukaraca zaboravila zbog ega su u tom uredu. Bili su tu da bi razgovarali o est ubojstava, ali za trenutak Cohen je postao profesionalac koji objanjava svoje umijee, a Meyer i Carella bili su dvojica potpuno drugaijih profesionalaca fasciniranih detaljima rada drugog ovjeka. "Ponekad postane pomalo dosadno," ree Cohen. "Kad nemam ideja. Ali, da, obino uivam." "A da li te ale vas nasmijavaju?" zapita Carella. "Gotovo nikad." "Pa kako onda znate jesu li zabavne ili nisu?" "Na znam. Ja ih samo piem u nadi da e netko misliti da su zabavne." Slegne. "Pretpostavljam da jesu, jer ih mnogo prodajem. I to najboljim asopisima." "Nikad prije nisam upoznao pisca ala," izjavi Me-yer, nakrivivi glavu s odobravanjem. "Ja nikad prije nisam upoznao detektiva," ree Cohen, a odjednom se ponovno svrha posjete nala u sreditu, ponovno su bili dva detektiva u malom uredu s ovjekom povezanim sa est umorstava. Kao suprotnost veselom avrljanju nastade tridesetak sekundi tiine. Tada 134 Meyer progovori, "Moete li nam ita rei o predstavi iz etrdesete, gospodine Cohen?" "Nema se to rei," odgovori Cohen. "Krenuo sam u to zbog zabave. Bio sam apsolvent umjetnosti i jo uvijek nisam bio siguran to elim raditi, pa sam eksperimentirao. Glupirao sam se u dramskoj grupi gotovo godinu dana." "Glumili ste?" "Da, i usto sam napisao neke skeeve za nau predstavu." "Kad je to bilo?" "Nakon Dugog putovanja kui; mislim etrdeset i prve." "A ljudi koji su bili u O'Neillovoj predstavi? ega se sjeate o njima?" "Pa, bilo je to davno," ree Cohen. "Da li je bilo neeg neuobiajenog? Moda kakav incident? Tunjava? Ili moda ea svaa?" "Ne, a da se ja mogu prisjetiti. inilo sa da sve ide glatko. Mislim da su se svi prilino dobro slagali." "Bile se tri djevojke u predstavi," upita Carella. "Je li s njima bilo kakvih neprilika?" "Kakvih neprilika?" "Dvojica momaka zaljubljenih u jednu djevojku ili neto slino?" "Ne, nikakvih," ree Cohen. "Znai nita se neuobiajeno nije dogodilo?" "Ne mogu se nieg takvog sjetiti. Bila je to samo obina studentska predstava. Svi smo se prilino dobro slagali." Oklijevao je. "ak smo imali i zabavu nakon predstave." "Da li se neto loe dogodilo na zabavi?" "Ne." "Tko je sve bio tamo?" 135 "Glumci, ekipa i profesor Richardson, fakultetski savjetnik. On je rano otiao." "Do kada ste vi ostali?" "Dok nije sve zavrilo." "A kad je to bilo?"

"Oh, pa, ne sjeam se. U neko doba rano ujutro." "Tko je jo bio tamo kad ste prekinuli zabavu?" "Nas pet ili est." Cohen slegnu ramenima. "ini mi se est." "Kojih est?" "Tri momka i tri djevojke." "Tko su bile djevojke?" "Njih tri koje su glumile u predstavi. Helen Struthers i druge dvije." "A momci?" "Tony Forrest, Randy Norden i ja." "Je li bilo kakvih neprilika?" "Ne. ujte, bili smo klinci. Svi smo bili zasebno, ljubakali smo se." "I to se onda dogodilo?" "Svi smo otili kuama." "U redu, to ste radili nakon fakulteta? Otili ste u vojsku?" "Da." "Koji rod?" "Vojska. Pjeadija." "Koji in ste postigli?" "Bio sam kaplar." "A vae zaduenje bilo je?" Cohen je oklijevao. "Bio sam... " Slegne. "Rekao sam vam. Bio sam u pjeadiji." "I to ste radili u pjeadiji?" "Bio sam snajperist," ree Cohen. 136 Soba je utihnula. "Znam kako to zvui." "I kako to zvui, gospodine Cohen?" "Pa, nisam ba idiot i znam da je ovjek koji ubija... snajperist." "Da, tako je." "Puku nisam vidio otkako sam otputen etrdeset i este," ustvrdi Cohen. "I ne elim vidjeti niti jednu do kraja svog ivota." "Zato?" "Zato to nisam volio ubijati ljude iz zasjede." "Ali bili ste sjajan strijelac, zar ne?" "Da." "Da li danas uope pucate?" "Rekao sam vam ... " "Mislio sam na lov. Sporta radi." "Ne." "Posjedujete li puku, gospodine Cohen?" "Ne." "A pitolj?" "Ne." "Bilo kakvo oruje?" "Ne." "Jeste li ikada koristili optiki nian?" "Da, u vojsci." Cohen zastane. "Ganjate krivog momka," ree. "Sada, kada priam o ubijanju nekog, mislim na alu tako dobro napisanu da ljudi umru od smijeha." "I to je sve to mislite?" "To je sve."

"Gospodine Cohen, gdje ivite?" "Gore, blizu Coliseuma." "Htjeli bismo pogledati va stan, gospodine Cohen, ako se slaete s tim." 137 "A ako se ne slaem?" "Bit emo prisiljeni nabaviti nalog za preties." Cohen posegne u dep i baci sveanj kljueva na stol. "Nemam to skrivati," ree. "Mjedeni klju otvara vrata stana." "Adresa?" "Sjeverni Garrod sto dvadeset i sedam." "A broj stana?" "etiri C." "Dat emo vam priznanicu za kljueve, gospodine Cohen," ree Ot ulla. "Nadam se da ete izai do est?" odgovori Cohen. "Ako je taj momak odluio smaknuti nas sve, kako mogu znati da nisam slijedei?" "elite li policijsku zatitu? upita Carella. "Moemo vam to omoguiti ako to elite." "Kakvu vrstu zatite?" "Pozornika." Cohen je razmiljao o tome za trenutak. Zatim ree, "Zaboravite to. Nema zatite protiv snajperista. Ja to dobro znam." Na ulici, Carella upita, "to misli?" "Mislim da je ist," odgovori Meyer. "Zato?" "Pa, rei u ti. Gledao sam televiziju, iao u kino, itao knjige i otkrio sam neto o ubojstvima." "A to je to?" V ___ "Ako je idov, ili Talijan ili Crnac ili Portorikanac ili bilo koji momak sa stranim imenom, on nikada nije krivac." "Zato ne?" "To naprosto nije dozvoljeno, eto zato. Ubojica mora biti stopostotni bijeli ameriki protestant. Kladim se u 138 deset dolara da neemo nai nita gore od prake u Co-henovom stanu." ETRNAESTO POGLAVLJE #1841 Detektivski ured. Dva detektiva sjede jedan nasuprot drugome za stolom, gledaju van kroz prozor na predivan svibanjski sunani dan. Velika crna bomba je na stolu i fitilj joj ubrzano dogorijeva, ali ni jedan od detektiva to ne primjeuje. Jedan od njih kae: "Teko je razmiljati o zloinu, na ovako lijepi dan, nije li?" David Arthur Cohen 1142 Jefferson Avenue Isola Velika crna bomba s brzogoreim fitiljem bio je nepoznati snajper negdje vani u gradu od deset milijuna stanovnika. Dva detektiva u otrcanom detektivskom uredu pila su kavu iz papirnatih alica i gledali van u sunani svibanjski dan kroz proreze na zasjenjenom prozoru. Pretraili su stan Davida Arthura Cohena od poda do stropa - stan s ije se male terasice pruao prekrasan pogled na rijeku Harb - i nisu pronali nita inkriminiraju-e. To nije znailo da je Cohen ipak vrlo pametan ubojica koji je svoje oruje sakrio u garau ili negdje drugdje. To je jednostavno znailo da detektivi za sada nisu nita nali u njegovom stanu.

U tri i trideset toga popodneva, dugo nakon to su Cohenu vratili njegove kljueve, zazvonio je telefon na Carellinom stolu. Podigao je slualicu s postolja i rekao: "Osamdesetsedma postaja, Carella." 139 "Gospodine Carella, ovdje Agnes Moriartv." "Potovanje, gospoo Moriartv. Kako ste?" "Dobro, hvala. Malo mi se upalilo oko, ali inae je sve u redu." "Jeste li neto pronali?" "Gospodine Carella, pretraivala sam nau dokumentaciju od jutros, od kad ste nazvali. Ja sam vrlo predana ena." "Uistinu cijenimo vau pomo," ree Carella. "Nemojte me toliko cijeniti, ne dok ne ujete to sam pronala." "I to ste pronali?" "Nita." "Oh." Carella zastane. "Ba nita?" "Pa, gotovo nita, u svakom sluaju. Nisam mogla nai ni najmanji podatak o dvjema djevojkama. Imam njihove kune adrese ovdje u gradu, ali od prije dvadeset tri godine, gospodine Carella, i kad sam nazvala te brojeve, ljudi koji su se javili nisu nikad uli niti za Margaret Buff niti Helen Struthers." "Razumljivo," ree Carella. "Da," ree gospoa Moriartv. "Onda sam nazvala gospoicu Finch, koja vodi sva naa alumni udruenja, i pitala ju da li moda ona ima neke informacije o njima. Prema njoj, vratile su se na koled na petogodinjicu diplome, ali ni jedna se do tada nije udala, a ubrzo zatim su napustile udruenje." Ga. Moriartv zastane. "Godinjice mogu biti stvarno zastraujue, znate." "Da li moda zna kakvo je njihovo brano stanje danas?" "Nema o njima nikakvih vijesti od te petogodinjice." "Ba teta," ree Carella. "Da, ao mi je." "A to je s mukarcem? Peter Kelby." 140 "I opet, prekopala sam po njegovoj dokumentaciji s finim eljem, i nazvala broj telefona koji je bio naveden, i porazgovarala s vrlo uznemirenim gospodinom koji mi je objasnio da radi nonu smjenu i da mu se ne svia to ga je probudila nekakva stara gospoa usred dana koja ga je pitala da li je on Peter Kelby, na to mi je odgovorio da se zove Irving Drevfus, ako vam to neto znai." "Ba nita." "Rekao je kako nikad nije uo za Petera Kelbvja, to me uope nije iznenadilo." "to ste onda napravili?" "Nazvala sam gospoicu Finch. Gospoa Finch me je nazvala i rekla da je otkrila kako na Peter Kelby oito nikad nije diplomirao na Ramsevju i zato nije nita mogla nai u popisu njihove udruge zavrenih studenata. Lijepo sam joj zahvalila, spustila slualicu, a zatim se ponovo bacila mojim spisima. Gospoica Finch bila je u pravu, i najradije bih se iibala zato to mije promakla injenica da je Peter Kelby napustio Sveuilite jo na prvoj godini." "Hoete rei da ni o njemu niste nita nali?" "Znate, ja sam vam vrlo ustrajna ena, gospodine Carella. Otkrila sam da je Peter Kelby bio lan bratstva Kappa Kappa Delta. Nazvala sam ovdanji ogranak i upitala da li moda neto znaju o njegovom dananjem prebivalitu. Uputili su me na nacionalno udruenje, nazvala sam ih i zadnja poznata adresa Petera Kelbvja koju su oni imali bila je iz 1957. godine." "Gdje?"

"Minneapolis, Minnesota." "Jeste li ga pokuali nazvati?" "Bojim se da bi sveuilina uprava poprijeko gledala na meugradske pozive, gospodine Carella. Ali imam adresu kod sebe, i voljna sam vam je ustupiti ako mi obeate jednu stvar." 141 "Koju, gospoice Moriartv?" "Hou da mi obeate da ako ikad dobijem kaznu za prekoraenje brzine, da ete mi to srediti." "Gospoo Moriartv!" ree Carella. "Nemojte mi rei da jurcate po cesti." "Mislite li da bih priznala tako neto jednom policajcu?" upita ga. Moriartv. "ekam na vae obeanje." "Otkud vam ideja da bih vam ja to mogao srediti?" "Govorka se da se u ovom gradu moe srediti sve osim ako vas uhvate s drogom ili ako ste poinili ubojstvo." "I vi u to vjerujete?" "Napad kota stotku, tako kau. Pljaka se da srediti za petsto komada." "Odakle pribavljate informacije, gospoo Moriartv?" "Nisam ja od juer," ree ga. Moriartv. "Snalazim se." "Mogao bih vas uhapsiti za pokuaj podmiivanja policajca, a isto tako i za zadravanje informacija," ree Carella smijeei se. "Kakvih informacija? Ne znam o emu govorite." "Zadnja poznata adresa Petera Kelbvja." "Tko je Peter Kelby?" upita ga. Moriartv, a Carella prasne u smijeh. "U redu, u redu," rekao je, "imate moje obeanje. Nema nikakvih garancija, ali svakako u pokuati..." "Imate li olovku?" upita ga. Moriartv. Slubenik na centrali dao je Carelli broj telefona na adresi Petera Kelbvja u Minneapolisu, Minnesota. Upitao je bi li bila voljna pokuati ga spojiti s tim brojem, a zatim je zauo seriju kljocanja i klikova i tucanja na liniji, i naposljetku telefon kako zvoni na drugom kraju, miljama daleko. Javio se enski glas i rekao: "Obitelj Kelby." 142 "Mogu li dobiti gospodina Kelbvja na telefon, molim vas?" ree Carella. "Tko ga treba, molim?" odgovori glas protupitanjem. "Detektiv Stephen Carella." "Samo tren, molim." Carella je ekao. uo je glas kako doziva nekog na drugom kraju, zatim kako netko pita "Tko?" i prvi glas koji odgovara "Detektiv Carella.", korake kako se pribliavaju telefonu, zvuk podizanja slualice sa stola, a zatim drugi enski glas: "Halo?" "Halo," ree Carella. "Ovdje detektiv Steve Carella iz Osamdesetsedme postaje, u Isoli. Zovem..." "Da? Na telefonu je gospoa Kelby, izvolite." "Gospoa Petera Kelbvja?" "Tono. O emu je rije?" "Mogu li, molim vas, razgovarati s vaim suprugom, gospoo Kelby?" ree Carella. Nastane duga pauza. "Gospoo Kelby?" "Da?" "Mogu li...?" "Da, ula sam vas." Jo jedna pauza. A zatim gospoa Kelby ree: "Moj suprug je mrtav."

to je naravno objanjavalo samo jednu stvar. Peter Kelby upucan je na smrt 4. svibnja. Ubijen je dok se vozio u svoj country klub na pie, to mu je bila navika, nakon napornog radnog tjedna u uredu osiguravajueg drutva koje je vodio. Zrno marke Remington kalibra .308 probilo je vjetrobransko staklo i ulo mu u grlo, vozilo se bez kontrole zanijelo i udarilo u mljekarski kamion iz suprotnog smjera. Peter Kelby bio je mrtav prije nego to su se vozila sudarila. Ali ubojica si je u za143 slugu mogao pripisati jo par dobrih djela, s obzirom da su u kamionu bila dvojica mukaraca. Kad je Kelbvjev auto udario u kamion, jedan od njih proletio je kroz vje-trobransko staklo i prerezao si vratnu arteriju na krhotini stakla, a drugi se zgrio za volanom, pokuavajui odrati kamion na cesti kad je odjednom spoznao kako mu to ne polazi za rukom jer mu je volan zabijen u prsa. To je bila njegova zadnja spoznaja, jer je unutar slijedeih deset sekundi bio mrtav. Tri smrti objasnile su samo jednu stvar. Objasnile su zato u gradu nije bilo ubojstava izmeu 2. svibnja, kad je ubijen Andrew Mulligan, i 7. svibnja, kad je ubijen Rudy Fenstermacher. Izuzetno je teko nekome biti na dva mjesta istovremeno. ena je uetala u detektivsku prostoriju tono u 5:37, ba kad su Carella i Meyer kretali kui. Carella je bio usred reenice koja je sadravala naznake prostaenja, rijei "Koji je sad ku...", koje su mu istog trena stale u grlu kad se ena pojavila pred pokretnim vratacima. Bila je to visoka crvenokosa ena, mlijene svijetle puti i zagasito zelenih oiju. Nosila je tamno zelenu odjeu koja je naglaavala njezine zelene oi, a isto tako i oblik njenog tijela, klasino zaobljenog, uskog u struku, irokih bokova. Pribliavala se etrdesetoj, ali iz ene koja je staja pred vratacima prtala je pohota. Meyer i Carella - obojica oenjeni mukarci ostali su istog trena bez daha, kao da im se fantazija materijalizirala. Nie u prolazu iza ene, Miscolo je, - koji je krajikom oka uhvatio enu dok je prolazila kraj njegovih otvorenih vrata - pokuavao uhvatiti mjesto s boljim pogledom, a zatim zakolutao oima prema stropu. "Da, gospoice? upita Carella. "Ja sam Helen Vale," rekla je. 144 "Da, gospoice Vale?" ree Carella. "to moemo uiniti za vas?" "Gospoda Valle," ispravila ga je. "Da, gospoo Vale?" "Helen Struthers Vale." Govorila je normalnim dubokim glasom koji je u sebi nosio jasni peat dikcijskih vjebi. Drala je obje ruke na pokretnim vratacima, dodirujui ih kao da joj je u pitanju ljubavnik. Strpljivo je ekala, kao da joj je bilo nelagodno zbog okruenja u kojem se nala, a isto tako i zbog zrelosti njezinog vlastitog tijela. A ipak, njezina svjesnost kao da je poveavala svjesnost kod promatraa. Bila je potencijala rtva za silovanje, oekujui najgore, i prizivajui ga u groznom iekivanju. Nekoliko sekundi bilo je potrebno detektivima da izdvoje djevojako prezime 'Struthers1 iz imena prije i poslije, a zatim da ga odvoje od tekog isparavanja senzualnosti koje je iznenada ispunilo sobu. "Uite, gospoo Vale," ree Carella, i otvori joj vrataca. "Hvala," rekla je. Spustila je pogled dok je prolazila kraj njega, poput tek zareene opatice koja je nevoljko i kasno dala svoj zavjet. Meyer izvue stolac iz jednog od stolova i pridri joj ga dok je sjedala. Prekriila je noge, suknja joj je bila prekratka, prelazila je iznad prekrasnih koljena. Pokuala ju je navui, ali odbila se pokoriti. Sjedila je zraei provokativno oko sebe. Meyer obrie svoje lice. "Pokuavali smo vas nai, gospoo Vale," ree Carella. "Vi jeste Helen Struthers, koja..." "Jesam," rekla je. "Pretpostavljali smo da ste udani, ali nismo znali za koga, i nismo imali nikakvu ideju odakle da vas ponemo traiti, ovo je jako velik grad, i iako smo pokuali..." Na145

glo je prestao govoriti, pitajui se zato je poeo govoriti tako brzo i tako puno. "U svakom sluaju, drago nam je da ste ovdje," ree Meyer. Carella obrie svoje lice. "Da, mislila sam kako bih trebala doi," ree Helen, "a sad mi je drago da sam dola." Zadnje rijei izustila je kao da odaje poast dvojici najzgodnijih, najarmantni-jih, najgalantnijih, najinteligentnijih mukaraca na cijelom svijetu. Oba se detektiva nesvjesno nasmijee, a onda primjeujui osmjeh kod onog drugog, naglo se namrte pokuavajui biti poslovno ozbiljni. "Zato ste doli, gospoo Vale?" upita Carella. "Pa... zbog ubojstava," odgovori Helen, irom otvarajui oi. "Da, to s njima?" "Zar ne znate, on ubija sve koji su bili u predstavi?" rekla je. "Tko to, gospoo Vale?" "Pa ne znam," rekla je i ponovno spustila pogled, poravnala suknju, ali suknja se nije dala. "Prvi put mi je to palo na pamet kad sam povezala imena Forrest i Nor-den, no onda sam pomislila 'Ne, Helen, to ti se samo privida' Znate, imam jako dobru matu," objasnila je podiui pogled. "Da, gospoo Vale, nastavite." "Zatim je djevojka ubijena, zaboravila sam joj ime, a zatim Sal Palumbo, dragi Talijan koji je studirao engleski u veernjoj koli, a poslije i Andy Mulligan, pa Rudy, i onda sam bila sigurna. Rekla sam svom muu: 'Alec, netko ubija sve koji su bili u Dugom putovanju kui 1940. godine na Sveuilitu Ramsey.' To sam mu rekla." "I to je na to rekao va suprug?" "Rekao je 'Helen, ti si luda1." 146 "Shvaam." "Luda k'o gljiva," ree Helen, dok su joj se oi suavale. "Pa sam odluila doi ovamo." "Zato? Imate li neku informaciju za nas, gospoo Vale?" "Ne," Helen je navlaila usne. "Ja sam glumica, znate." "Znamo." "Da. Helen Vale. Mislite li da bi 'Struthers' bilo bolje?" "Molim?" "Helen Struthers. Moje djevojako ime. Zvui li vam to bolje?" "Zapravo, ne. Ovako je bolje." "Helen Vale zvui stvarno dobro," ree Meyer kimajui. "isto," rekla je. "Klasino." "Molim?" "Helen. Zvui isto i klasino." "Da, uistinu." "A Vale daje tajanstvenost, zar ne? Vale. V-a-l-e. to je pravo prezime mog supruga. Ali moe se izgovarati i V-e-i-1, to mu zapravo i daje tajanstvenost. Helen Vale. Veo je tajanstven, zar ne?" "Svakako jest." "S obzirom na to da sam glumica, odluila sam doi ovamo." "Zato?" "Pa, kakva korist od mrtve glumice?" ree Helen. Slegnula je, a zatim jednostavno rairila ruke. "To je istina," ree Meyer. "I tako, sad sam ovdje." Miscolo nehajno ueta u prostoriju i ree: "Je li netko za kavu? Oh, oprostite, nisam znao da imate posjet."

147 Nasmijeio se ljupko prema Helen, na to mu je uzvratila skruen osmijeh i ponovno poravnala suknju. "Jeste li moda za kavu, gospoice?" "Ne hvala," rekla je. "Ali hvala na pitanju." "Nema na emu," ree Miscolo, i napusti prostoriju pjevuei.. "Zamalo sam se udala za ovjeka s prezimenom Le-ach (pijavica - op. prev.)," ree Helen. "Helen Leach, zar to ne bi bilo strano?" "Uasno," sloi se Meyer. "Ipak, bio je drag momak." "Gospoice Leach... gospoice... uh... Gospoo Vale," ree Carella, "sjeate li se ega iz predstave Dugo putovanje kui?" "Glumila sam Kate," rekla je. Nasmijeila se. "ega se jo sjeate?" "Niega." "Ba niega?" "Bila je bezvezna, ini mi se. Ne sjeam se." "Sjeate li se nekoga od drugih ljudi iz predstave?" "Momci su bili ba slatki." "A djevojke?" "Njih se ne sjeam." "Znate li moda je li se Margaret Buff ikad udala?" "Margaret kakoT "Buff. I ona je nastupala u predstavi." "Ne, ne sjeam je se." Dva patrolna policajca zalutaju u prostoriju, priu ormariu s dosjeima, otvore ga, pogledaju prema Helen Vale, a zatim odu do hladnjaka za vodu, gdje je svaki popio po tri ae vode, dok je buljio u Helen Vale koja je sjedila prekrienih nogu. Dok su naputali prostoriju, jo etiri policajca uetala su u prostoriju. Carella se namrti prema njima, ali oni su se samo nastavili baviti poslovima 148 koji su imali jedinu svrhu da Helen bude izloena njihovim direktnim pogledima. "Glumica ste od kad ste otili s koleda, gospoo Vale?" upita Carella. "Da." "Nastupali ste po kazalitima u ovom gradu?" "Jesam. lanica sam AFTRA-e, a takoer i SAG-a." "Gospoo Vale, da li vam je netko ikad prijetio?" "Ne," namrti se Helen. "To je veoma udno pitanje. Kakve ovo ima veze samo sa mnom, ako ubojica proganja sve nas?" "Gospoo Vale, cijeli ovaj pokolj mogao bi biti samo dimna zavjesa. Moda ubojica proganja samo jednog od vas, a ubija ostale da zametne trag, tako da nama izgleda kao da ima potpuno drugi motiv, potpuno suprotan pravom." "Stvarno?" "Da," ree Carella. "Nisam razumjela ni rije od toga to ste rekli," ree Helen. "Oh. Pa, vidite..." "Osim toga, to me uope i ne zanima. Mislim, njegov motiv ili to ve." U tom je trenutku u sobi bilo etrnaest policajaca. Vijest se oito irila odjelom, a najvjerojatnije i cijelom postajom, vrlo brzo. Jedan je jedini put, za cijele svoje detektivske karijere, Carella vidio toliko policajaca u toj sobi u isto vrijeme. Barem koliko se mogao sjetiti. Bilo je to kad je komesar izdao svoju uredbu protiv tezgarenja i svaki je uniformirani policajac u postaji morao doi gore k njima da im jadikuje kao na nekoj otvorenoj tribini. "to vas uope zanima, gospoo Vale?" upitao je, a pet novih patroldija dolazilo je hodnikom ravno u prostoriju.

149 "Mislim da mi je potrebna zatita," rekla je, i u tom trenutku spustila pogled, kao da ne pria o snajperu koji seta unaokolo i ubija ljude, nego o patroldijama koji su napuili sobu kao sardine u vrijeme mrijetenja. Carella naglo ustane i ree: "Momci, ovdje postaje malo zaguljivo. Zato ne odrite svoj sastanak dolje u svlaionici?" "Koji sastanak?" "Sastanak koji ete imati u svlaionici za ravno tri sekunde,"ree Carella, "prije nego to podignem slualicu i nazovem kapetana Fricka tamo dolje." Policajci su se poeli razilaziti. Jedan od njih vrlo glasnim sotto voe, promrmlja rije "papak", no Carella ga je ignorirao. Gledao je kako odlaze, a zatim se okrenuo Helen i rekao: "Dat emo vam jednog ovjeka, gospoo Vale?" "Bilo bi mi zaista drago," rekla je. "Koga?" "Pa... jo nisam siguran. Zavisi tko je slobodan i kakve..." "Sigurna sam da e biti pouzdan," rekla je. "Gospoo Vale," ree Carella, "da li biste se moda mogli prisjetiti neega oko predstave. Znam da je to bilo davno, ali..." "Zapravo, imam vrlo dobro pamenje," ree Helen. "Siguran sam u to." "Glumice moraju imati dobro pamenje, znate?" "Znam." "Inae nikad ne bismo nauile na tekst," ree Helen i nasmijei se. "Istina. ega se sjeate iz predstave?" "Niega," ree Helen. "Svi su se meusobno dobro slagali, tono?" "Oh, da, bila je to ba lijepa skupina." "I na zabavi takoer, tono? Nikakvih problema?" 150 "Oh, ne, bila je krasna zabava." "Ostali ste dokasna, je li tako?" "Tono." nasmijeila se. "Uvijek ostajem dokasna na zabavama." "Gdje je bila ta zabava, gospoo Vale?" "Koja zabava?" upita Helen. "Ona poslije predstave." "Ah, ta. Kod Randvja, ini mi se. Randy Norden. Bio je obian lanjak. Vrlo dobar u koli, ali kakav la-njak. Njegovi su roditelji bili na putu u Europi, pa smo poslije predstave svi otili kod njega." "Vi i druge dvije djevojke ste ostale due, tono?" "Da, istina. Bila je krasna zabava." "S trojicom mladia." "O, ne, bilo je mnotvo mladia." "Mislio sam na vas koji ste ostali. S trojicom mladia." "Oh. Da, tono. Da." "Je li bilo kakvih problema?" "Ne," ree Helen. Ljupko se nasmijeila. "Vodili smo ljubav." "Hoete rei, hvatali ste se." "Ne. Ne. Bilo je tu neeg vie od hvatanja." Carella proisti grlo i pogleda Mevera. "Bila je krasna zabava," ree Helen. "Gospoo Vale," ree Carella, "to mislite pod tim vie?"

Helen spusti pogled. "Pa znate," ree. Carella ponovno pogleda Mevera. Meyer zbunjeno slegne ramenima. "S mladiima, mislite? S trojicom mladia?" "Da." "Bili ste u odvojenim sobama, zar ne?" 151 "Da. U stvari, barem na poetku. Bilo je jako puno pia, znate, a Randvjevi roditelji su bili u Europi, pa smo se ba krasno zabavili." "Gospoo Vale," ree Carella, hvatajui bika za rogove, "zapravo hoete rei da ste vi i druge dvije djevojke bili intimni s tim dekima?" "O, da, veoma intimni." "A ta tri mladia bili su Anthonv Forrest, Randolph Norden i David Arthur Cohen, tono?" "Tono. Bili su ba dragi." "I vi ste... vi ste kao malo vrljali od sobe do sobe, tono? Svi?" "O, da," ree Helen oduevljeno. "Bila je to prava orgija." Carella pone kaljati, a Meyer ga udari po leima. "Neto ste uhvatili, pripazite se," ree Helen pristojno. "Morali biste u krevet." "Da, da, imate pravo," ree Carella kaljui. "Puno vam hvala, gospoo Vale, bili ste nam od velike pomoi." "Oh, ba sam uivala u razgovoru s vama," ree Helen. "Skoro sam zaboravila tu zabavu, a bila je to jedna od najljepih zabava na kojima sam ikad bila." Ustala je, pokupila torbicu, otvorila je i spustila malu bijelu karticu na stol. "Moja kuna adresa i broj," rekla je, "a takoer i na poslu, ako me neete moi pronai." Nasmijeila se i krenula prema vratacima. Carella i Meyer sjedili su ukopani za stolom i gledali kako se kree kroz prostoriju. Kod vrata, okrenula se i rekla, "Poduzet ete sve to je u vaoj moi da ne budem ubijena, hoete li?" "Hoemo, gospoo Vale," ree Carella gorljivo. "Moete biti potpuno uvjereni da emo dati sve od sebe." "Hvala," promrmljala je a zatim otila niz hodnik. Oslukivali su kuckanje njezinih peta po stepenicama koje su vodile kat nie 152 "Jer, gospoo," proapta Meyer, "bio bi zloin ubiti vas, kunem se Bogom, bio bi to zvjerski zloin." Znali su kad je dola van na ulicu po bunom klicanju koje se ulo od okupljenih policajaca koji su ekali na nju. PETNAESTO POGLAVLJE Stvari su se poele kretati na bolje. Ne samo da su ustanovili daje sedam ubijenih rtava bilo lanovima predstave Dugo putovanje kui iz davne 1940. godine, ve su saznali da je nakon predstave bila prireena i zabava, na kojoj su bili prisutni svi lanovi predstave i kao i profesor Richardson, studentski savjetnik. Saznali su nadalje da je studentski savjetnik prestao davati svoje savjete negdje u toku noi, i da je zabava spala na estoro ljudi suprotnih spolova koji su uskoro iskoristili tu injenicu. Slijedeeg jutra, odluili su jo jednom popriati s Davidom Arthurom Cohenom, koji je, po vlastitom priznanju, bio snajperist za vrijeme rata, i koji je takoer bio prisutan na pononoj svetkovini prije mnogo godina. Nazvali su ga i pozvali da doe u stanicu, na to se poalio da e izgubiti tjedan dana posla samo u jednom danu, jer su ga upravo krenuli novi gegovi. Na to su mu priopili da se ovdje ipak radi o umorstvima i ako bude doao u postaju vlastitom voljom, utedjet e im trud da za njim poalju patrolu da ga privede. Cohen je stigao u deset sati ujutro.

Posjeli su ga u stolac, a zatim stali oko njega, Carella, Meyer i Kling. Cohen je mirno sjedio u izglaanom kariranom odijelu. Sjedio je u stolici sa svojim uobiajenim mrzovoljnim izrazom na licu i ekao da neki od detektiva zapone ispitivanje. Meyer je izbacio prvu lopticu. 153 "Prvenstveno nas zanima zabava koja se odrala nakon predstave, gospodine Cohen," rekao je. "Da? to s njom?" "elimo znati to se dogodilo." "Rekao sam vam to se dogodilo." "U redu gospodine Cohen," ree Carella, "kao prvo, tko je sve bio tamo?" "Svi koji su bili u predstavi." "U predstavi, ili povezani s predstavom?" "Povezani s predstavom." "A kad kaete svi, na koga konkretno mislite?" "Glumci, osoblje, i neki privjesci." "Kao na primjer?" "Kao na primjer neke djevojke koje su doveli neki od tipova. Isto tako neki od klinaca koji zapravo nisu bili u skupini, ali koji su se motali oko nas." "I tko jo?" "Profesor Richardson." "Dobro ste se zabavili?" upita Kling. "Da, prilino. Dajte, ljudi, pa to je bilo prije dvadeset godina. Ne oekujete valjda da se sjeam..." "Helen Struthers nas je juer posjetila, gospodine Cohen," ree Meyer. "ini se da se ona prilino dobro sjea te zabave." "Da?" "Da. Kae da je to bila jedna od najboljih zabava na kojima je ikad bila. to kaete na to?" "Ima pravo na svoje miljenje, valjda." Cohen zastane. "Kako izgleda? Helen?" "Jako dobro. Kakva je zabava bila po vaem miljenju, gospodine Cohen?" "Prilino dobra." "Helen misli da je bila bolja nego prilino dobra." 154 "Da?" "Da. Posebno joj je ostalo u sjeanju to se dogaalo kad je veina ljudi otila kui." "Da? ega se to sjea?" "No, ega se vi sjeate, gospodine Cohen?" "Malo smo se pipkali." "To je sve?" "To je sve. Bili smo jo klinci." "Prema Helen, gospodine Cohen, ini se da je bilo neeg vie od pipkanja." "A to se to njoj ini?" "Njoj se ini da ste se svi skupa uvukli u vreu." "Da?" "Da. U stvari, ini joj se da ste se u jednom trenutku u vreu uvukli svi zajedno." "Da?" "Da. Zapravo, opisala je ono to se dogodilo kao 'pravu orgiju'." "Da?" "Da. udno da ste zaboravili dogaaj takvih razmjera, zar ne, gospodine Cohen? Osim ako, naravno, nemate obiaj esto orgi..." "U redu," prekine ga Cohen. "Da li je tako bilo?" "Da, da, tako je bilo." "Sad se svega sjeate?"

"Sjeam?" ree Cohen. "Pokuavam to zaboraviti posljednje dvadeset tri godine. est godina idem psihijatru, pokuavajui zaboraviti to se dogodilo one noi." "Zato?" "Zato to je bilo gnjusno. Bili smo pijani. Bilo je odvratno, unitilo mi je cijeli ivot." "Zato?" 155 "Kako to mislite, zato? Zato to smo pretvorili... privatnu stvar u.... cirkus. Eto zato. Sluajte, moramo li ba o tome?" "Da, moramo. Svi su bili pijani?" "Da. Randy Norden bio je pomalo divlji momak. Bio je stariji od ostatka ekipe, znate, u dvadesetima, ve na pravnom studiju. Njegovi su roditelji imali taj veliki luksuzni stan u Groveru, a sami su bili u Europi, pa smo svi otili k njemu nakon predstave. Djevojke su se prilino otkaile. Mislim da je Helen davala ritam. No, vidjeli ste je, znate kakva je ona vrsta djevojke. Ista je bila i onda." "Samo tren, gospodine Cohen" ree Meyer otro. "to je? to je bilo?" "Kako vi znate kakva je ona vrsta djevojke, gospodine Cohen? Kad ste je zadnji put vidjeli?" "Nisam vidio nikog iz predstave od kad sam otiao s koleda." "Kako onda znate kako danas izgleda?" "Ne znam." "Zato ste onda rekli da je ista danas kakva je bila u ono vrijeme?" "Samo sam pretpostavio da bi bila. Onda je bila divlja, a divlje se ne mijenjaju." "A druge djevojke?" "One... bile su samo pristojna djeca. Napile su se, to je sve." "I to se dogodilo?" "Pa, mi... bila je to Randvjeva ideja pretpostavljam. Bio je stariji, znate, i s Helen u drutvu... i normalno... dakle, svi smo se razili... u kui je bilo mnogo spavaih soba... i onda se desilo..." "to se desilo?" upita Meyer. "Ne elim govoriti o tome!" zavika Cohen. "Zato?" 156 "Zato to me sramim toga, eto zato, u redu?" zavikao je. "Recite nam kako je to biti snajperist, gospodine Cohen?" ree Carella. "To je bilo davno." "Kao i zabava. Priajte." "to vas zanima?" "Gdje ste bili rasporeeni?" "Pacifik." "Gdje?" "Guam." "to ste koristili?" "BAR puku s optikim nianom." "Bezdimni barut?" "Da." "Koliko ljudi ste ubili?" "etrdeset i sedam," ree Cohen bez oklijevanja. "I kako ste se osjeali zbog toga?" "Mrzio sam se iz dna due." "Zato onda niste istupili?"

"Traio sam premjetaj, ali rekli su ne. Bio sam dobar strijelac." "Ubijali ste Japance?" "Da, Japance." "Koliko ste popili na zabavi?" "Puno." "Koliko?" "Ne sjeam se. Poeli smo stvarno piti kad je Richard-son otiao. Bilo je puno pia. Tony je bio zaduen za karte..." "Tony?" "Forrest. Tony Forrest. Bio je zaduen za karte za predstavu, i mislim daje uzeo neto novca od ulaznica za 157 zabavu. Nije to bilo neto nezakonito, svi u grupi su znali za to. Bilo je to za tulum. Ali bilo je puno pia." Cohen zastane. "Osim toga, bila je tu i atmosfera... znate, rat je u Europi ve poeo, i pretpostavljam da je veina studenata u to doba bila svjesna da e se Amerika prije ili kasnije ukljuiti. Bio je to dio moete-nas-poljubiti-u-guzi-cu stava. Nije nas bilo ni za to briga." "Pucali ste s drveta ili s neeg drugog..." upita Kling iznenada. "Molim?" "Kad ste bili na Guamu." "Oh. S drveta, uglavnom. Da." "to se dogodilo poslije?" upita Carella. "Zavisilo je o operaciji. Uglavnom sam trebao..." "Mislim, nakon to su Helen i Randy pokrenuli sve skupa." "Svi smo se spetljali." "I nakon toga?" "Zavrili smo u jednoj sobi." "Kojoj?" "Randvjeve majke. Spavaoj. Onoj velikoj." "Gdje ste bili u petak, etvrtoga svibnja?" upita Me-yer. "Ne znam." "Pokuajte se sjetiti." "Kad je to bilo?" "U petak, etvrtog svibnja. Danas je srijeda, deveti svibanj. Gdje ste bili, Cohen?" "Mislim da sam bio izvan grada." "Gdje?" "U unutranjosti. Tono. Otiao sam u petak ujutro. Na dugi vikend, znate?" "Da niste moda bili u Minneapolisu etvrtoga svibnja, je li?" 158 "Minneapolisu? Ne. Zato bih iao tamo? Nisam tamo bio nikad u ivotu." "Sjeate li se ovjeka po imenu Peter Kelby?" "Da, on je takoer bio u predstavi." "Da li je i on doao na zabavu?" "Jest." "Gdje ste odsjeli prolog vikenda? Na vaem putu u unutranjost?" "Bio sam u ribolovu." "Nismo vas pitali to ste radili, pitali smo gdje ste odsjeli." "Kampirao sam." "Gdje?" "U rezervatu. Gore blizu Cattawana."

"U atoru?" "Da." "Sami?" "Da." "Da li je tamo bilo jo nekoga?" "Ne." "Stali ste po benzin negdje uz put?" "Da." "Koristili ste kreditnu karticu?" "Ne." "Platili ste gotovinom?" "Da." "Kao i u restoranima u kojima ste se zaustavili?" "Da." "Drugim rijeima, gospodine Cohen, imamo samo vau rije da ste bili gore u Cattawanu, a ne u Minneapolisu, Minnesota, gdje ste ubili Petera Kelbvja." "tooo?!" "Da, gospodine Cohen." 159 "Gledajte, ja..." "Da, gospodine Cohen?" "Gledajte... zato bih ja... kako bih uope mogao znati gdje je Peter Kelby bio! Mislim..." "Netko je znao gdje je bio, gospodine Cohen, jer mu je taj netko napravio rupu vika u glavi. Pretpostavljamo da je u pitanju isti onaj netko koji je ubio est ljudi u ovom gradu." "Nisam vidio Petera Kelbvja od kad smo bili zajedno u koli," protestirao je Cohen. "Nisam imao pojma da je u Minneapolisu." "Da, ali, gospodine Cohen, netko je otkrio da je bio tamo. U stvari, gospodine Cohen, ne bi to bilo previe teko otkriti jer je ak i simpatina dama po imenu Ag-nes Moriartv sa Sveuilita Ramsev uspjela pronai gdje je Kelby ivio - a ona nema nikakve koristi od njegova ubojstva." "Nemam ni ja!" zavika Cohen. "Ali ta zabava vas jo uvijek mui, ha, Cohen?" "Zato vas mui?" "Bilo je previe seksa?" "Uivate li u pucanju iz puke?" "Kakav je osjeaj ubiti ovjeka?" "S kojom ste djevojkom bili Cohen?" "to ste jo radili te noi?" "Umuknite, umuknite, umuknite!" vrisne Cohen. Prostorija iznenada utihne. U toj tiini Carella ree: "Kako se zove va psihi, Cohen?" "Zato?" "Pitali bismo ga neka pitanja?" "Idite k vragu," ree Cohen. "Moda niste ba dobro razumjeli u kakvoj ste poziciji, Cohen." 160 "Razumio sam ja jako dobro. Ali sve to je izreeno izmeu mene i mog psihijatra je samo moja stvar. Nemam nikakve veze s tim prokletim ubojstvima. Moete hodati unaokolo i otvarati ormare koje elite, ali neki od mojih ormara e ostati zatvoreni, ujete to vam kaem? Zato to nemaju nikakve veze s vama /// vaim sluajem, imaju veze samo sa mnom. Je 1' jasno? Ja, David Arthur Cohen, piljivi mali pisac skeeva koji ne zna kako se smijati, u

redu? Ne znam kako se smijati, u redu, i zato i idem na te terapije, jasno? I moda se nisam znao smijati ni one 1940. godine dok sam jo bio samo osamnaestogodinji klinac na divljoj zabavi koja me trebala oboriti. Ali to ne znai da idem unaokolo i ubijam ljude. Ubio sam dovoljno. I vie nego dovoljno. Ubio sam etrdeset i sedam ljudi u svom ivotu, i svi su bili Japanci, i svake noi plaem zbog svakog toga prokletnika." Detektivi su ga promatrali nekoliko trenutaka, a onda Meyer kimne glavom drugoj dvojici detektiva, i oni se povuku u jedan kut prostorije i stanu rame uz rame u uski krug. "to kaete?" upita Meyer. "Kaem da je to to," ree Carella. "Da, i meni se tako ini." "Hoemo li ga privesti?" "Nisam siguran," ree Kling. "Nemamo nita vrsto," ree Carella. "Ne moramo ga uhapsiti zbog ubojstva. Nabacimo mu neto drugo, samo da ga neko vrijeme zadrimo ovdje. Mislim da e se slomiti ako ustrajemo." "Za to da ga zatvorimo? Skitnju? Ima unosno zaposlenje." "Neprikladno ponaanje." "to je napravio?" "Koristio uvredljiv rjenik maloprije." 161 "Na to cilja?" "Rekao ti je da ide k vragu." "Isuse, to je mravo," ree Carella. "Pustit emo ga da samo tako odee odavde?" "Koliko ga dugo moemo drati a da ga ne uhapsimo?" "Ako cijela stvar dospije u sudnicu, na sudu e biti da presudi koje je pravo i razumno vrijeme. Ali, ovjee, ako od ovog ispadne nula, tuit e nas zbog pogrenog hapenja dok kae keks." "Ako ga ne upiemo, nismo ga uhapsili, zar ne?" upita Kling "Naravno da da. Ako ga zadrimo da ne ode odavde, to je jednako hapenju. Imat e bonafide sluaj protiv grada i protiv slubenika koji ga je uhapsio." "I to emo do vraga sad?" "Mislim da bismo trebali nazvati ured okrunog tuitelja," ree Carella. "Misli?" "Apsolutno. Nazovi Odjel za Umorstva, reci im da imamo vjerojatnog ubojicu, i da traimo okrunog tuitelja na ispitivanju. Neka oni donesu odluku." "Mislim da je tako najbolje," ree Meyer. "Bert?" "Obradimo ga jo deset minuta, da vidimo to emo sami iskopati." "Bolje ne." "U redu, radite kako hoete." "Steve, hoe li nazvati Odjel?" "Da, svakako. to emo s njim u meuvremenu?" "Odvest u ga dolje." "Ne u elije, Meyer." "Ne, ne, malo u muljati, zavlaiti ga. Mislim da ionako nema pojma o proceduri hapenja." "U redu," ree Carella. 162 Meyer pree preko sobe. "Idemo, Cohen." "Kuda me vodite?" "Dolje. Hou da pogledate neke slike." "Kakve slike?" "Slike ljudi koje je ubio snajperist." "Zato?"

"Mislim da bi ih trebali vidjeti. elimo biti sigurni da su u pitanju isti ljudi koji su nastupali u predstavi." "U redu," ree Cohen. Izgledao je kao da mu je jako laknulo. "Mogu li nakon toga ii?" "Najbolje da prvo pogledate slike." Krenuo je prema izlazu iz prostorije s Meverom i Klingom, prolazei pokraj ovjeka koji je stajao u dnu hodnika. ovjek je imao moda etrdeset pet godina, nizak i okrugao, tunih smeih oiju i u izguvanom sme-em odijelu. Priao je vratacima i samo stajao pred njima, drei u rukama eir, oekujui da ga se otkrije. Carella, koji je ve nazvao Odjel sa stola najblieg pregradnim vratacima, baci pogled na pridolicu, a zatim se ponovno posveti telefonskom razgovoru. "Ne, nismo ga uhapsili," ree Carella. "Jo nemamo nita vrsto." Zastao je, sluajui. "Ne, nije rekao nita, porie cijelu stvar. Ali mislim da emo ga slomiti ako poradimo na njemu. Dobro. Moete li odmah poslati nekoga ovamo? A koliko ga dugo moemo ovdje legalno zadravati? Tono to vam i govorim. Mislim da bi odluka trebala pasti od nekoga iz ureda okrunog tuitelja. I kad je to najbre mogue? To je prekasno. Ne moete nekoga poslati ovamo jo ovog jutra? Dobro, u redu, ekat emo." Spustio je slualicu i okrenuo se k ovjeku. "Izvolite gospodine, kako vam mogu pomoi?" "Zovem se Levvis Redfield," ree ovjek. "Da, gospodine Redfield?" 163 V "Oprostite to vas ovako ometam..." "Da?" "... ali mislim da je moja ena u opasnosti." "Uite, gospodine Redfield," ree Carella. Redfield kimne, i pode jedan oklijevajui korak naprijed, traei neki otvor u pregradnom zidiu, a zatim stane kao ukopan na mjestu. Carella prie vratacima i otvori ih za njega. "Hvala," ree Redfield, a zatim prieka da ga Carella odvede do stola. Kad su sjeli, Carella upita: "Zato mislite da je vaa supruga u opasnosti, gospodine Redfield? Da li je primila neki prijetei...?" "Ne, ali ja ... ovo e vam moda zvuati smijeno." "to to, gospodine Redfield?" "Mislim da je taj momak ima na zubu." "Koji momak?" "Onaj sa snajperom." Carella ovlai usne i zagleda se u malog okruglog ovjeka nasuprot sebe. "to vas navodi na takvu pomisao, gospodine Redfield?" "itao sam novine," ree Redfield. "Ljudi koji su ubijeni., svi su bili u predstavi s Margaret prije mnogo godina." "Margaret Buffl To je djevojako prezime vae ene?" "Da gospodine." "Dakle!" Carella se nasmijei i isprui ruku. "Uistinu mi je drago to vas vidim, gospodine Redfield. Pokuavali smo pronai vau enu." "Doao bih i ranije, ali nisam bio siguran." "A gdje je vaa supruga, gospodine? Stvarno bismo voljeli porazgovarati s njom." "Zato?" 164 "Zato to imamo nekoga tko bi mogao biti osumnjieni, i svaka informacija..." "Pronali ste ubojicu?"

"Nismo sigurni, gospodine Redfield, ali mislimo da jesmo." Redfield teko uzdahne. "Jako mi je drago da to ujem. Nemate pojma kroz kakav pakao sam prolazio posljednjih dana. Bio sam uvjeren da e Margaret ve u sljedeem trenu..." Zatresao je glavom. "Stvarno mi je laknulo." "Moemo li razgovarati s njom, gospodine?" "Da, naravno." Redfield zastane. "Koga ste uhapsili? Tko je taj ovjek?" "Zove se David Arthur Cohen," ree Carella. "Ali jo nije uhapen, gospodine." "I on je bio u predstavi?" "Da." "Zato je to napravio? Zato je poubijao sve te ljude?" "Jo nismo sigurni. Mislimo da je to povezano sa zabavom na kojoj je bio." "Zabavom?" upita Redfield. "Znate, dosta je zapetljano, gospodine. Zato bismo voljeli razgovarati s vaom enom." "Naravno," ree Redfield. "Broj je Grover 6-2100. Mislim da je sad kod kue." "To je va kuni broj, gospodine?" "Da." "Da li bi mogla odmah doi u stanicu?" "Mislim da da." "Nemate djece, gospodine?" "Molim?" "Djece. Da li e se morati s nekim dogovoriti za uvanje? Ako je potrebno, nai u..." 165 "Ne. Nema djece." Ubrzo Redfield nadoda: "Oenjeni smo samo kratko vrijeme." "Shvaam," ree Carella. Privue telefon k sebi i pone okretati brojeve. "Dvije godine, zapravo, ja sam joj drugi mu." "Shvaam." "Da, razvela se od svog prvog mua 1956. godine." Carella je prinio slualicu uhu i oslukivao zvonjavu na drugom kraju linije. "Malo nam se uri da je dovedemo ovamo to prije, jer ili moramo uhapsiti Cohena zbog ubojstava ili emo ga morati pustiti. Uskoro e doi ovjek iz okrunog tuiteljstva, i bilo to konkretno to bismo mu mogli pruiti bilo bi od velike pomoi. Vaa e supruga moda moi..." "Halo?" javio se enski glas. "Halo, gospoo Redfield?" "Da?" "Ovdje detektiv Carella iz Osamdesetsedme postaje. Va je suprug ovdje sa mnom, gospoo Redfield. Pokuavali smo vas pronai zbog ovih snajperskih ubojstava." "Oh. Oh, da," rekla je. Njezin je glas bio udesno bezbojan. "Zanima me da li biste mogli doi ovdje k nama u stanicu. Imamo osumnjienog i htjeli bismo malo porazgovarati s vama." "Dobro." "Moete li doi odmah?" "Mogu." "Dobro, gospoo Redfield. Kad doete, kaite naredniku na prijavnici da traite mene, detektiva Carellu, i on e vas pustiti." "Dobro. Gdje ste vi?" "Na Grover Aveniji, tono nasuprot ulaska u park s vrtuljcima." 166 "Dobro. Lewis je tamo?" "Da. elite li razgovarati s njim?" "Ne, u redu je."

"Onda, vidimo se uskoro." "Dobro," ree Margaret Redfield, i prekine. "Doi e ovamo," ree Carella. "Dobro," odgovori Redfield. "Carella se nasmijei i spusti slualicu na kuite. Zazvonilo je gotovo istog trena. Ponovo je podigao slualicu i rekao: "Osamdesetsedma postaja, Carella." "Carella, ovdje Fredie Holt, Osamdesetosma, s druge strane parka." "Haj, Fredie," ree Carella veselo. "to mogu napraviti za tebe?" "Jo uvijek radi na onom snajperu?" "Aha." "Dobro. Imamo tvog deka." "Molim?" procijedi Carella. "Tvog deka, tipa koji je pucao." "Kako to misli?" "Pokupili smo ga prije moda deset minuta. Shields i Durante su ga skembali. Uhvatili su ga na krovu na Rex-vvorthu. Upucao je dvije starice na ulici prije nego to smo ga skinuli." Holt zastane. "Carella? Prati me?" "Pratim te," ree Carella umorno. ESNAESTO POGLAVLJE ovjek u kavezu Osamdesetosme postaje bio je pomah-nitali luak. Imao je na sebi nekakvo pamuno platno i razderanu bijelu koulju. Kosa mu je bila duga i zapetljana, a oi divlje. Penjao se po reetkama male zatvorske elije poput majmuna, buljei u detektive u prostoriji, reui, pljujui i kolutajui oima. 167 Kad je Carella uao u sobu, ovjek u kavezu je povi-kao: "Evo jo jednog! Ubijte grjenika!" "To je taj?" upita Carella Holta. "Ba taj. Hej, Danny!" zazove Holt, a detektiv koji je sjedio za jednim od stolova ustane i doeta do mjesta gdje su stajali Carella i Holt. "Steve Carella, Danny Shields." "Haj," ree Shields. "Mislim da smo se ve jednom upoznali, zar ne? Ona pucnjava na etrnaestoj?" "Da, i meni se ini" ree Carella. "Ne prilazite kavezu," upozori Shields. "On pljuje." "Ispriajte mi to se dogodilo, Shields." ree Carella. Shields slegne. "Nema se ba puno toga za ispriati. Na ovjek u patroli nazvao je prije otprilike pola sata -bilo je oko pola sata, ha, Freddv?" "Da, tako nekako," ree Holt. "Prijavio je da je neki luak na krovu i puca dolje na ulicu. Durante i ja smo primili poziv, i jo uvijek je pucao kad smo stigli tamo. Popeo sam se stubitem, a Durante je otiao do susjedne zgrade, da ode na krov i uhvati ga s lea. Dok smo mi doli gore, ve je izbuio dvije dame na ulici. Jednu staricu i jednu trudnu enu. Obje su u bolnici." Shields zatrese glavom. "Upravo sam razgovarao s lijenikom na telefon. Pretpostavlja da e trudna ena umrijeti. Stara gospoa ima ansi. Tako to uvijek ispadne, ha?" "to se dogodilo na krovu, Danny?" "Durante je otvorio vatru sa susjednog krova, a ja sam mu priao i sredio ga odostraga. Tip je prava mustra, vjerujte mi. Pogledajte ga. Misli da je Tarzan." "Ubijte grjenike!" vikao je ovjek u kavezu. "Ubijte sve prljave grjenike." "Pronali ste njegovo oruje?" "Aha. Tamo je na stolu, obraeno i spremno za proceduru." 168

Carella baci pogled na stol. "Izgleda kao dvadeset-dvojka," ree. "Tono to i jest." "Iz toga se ne moe ispaliti tristoosmica," ree Carella. "Tko je rekao da moe?" "Po emu mislite da je to moj tip?" "Pretpostavili smo da ima neke anse. Pod velikim smo pritiskom zbog tog sluaja, Carella. Ovi odozgor su nas juer zvali i pitali da li vam stvarno pomaemo, ili se samo zafrkavamo ovdje." "Mislim da on nije povezan s tim," ree Carella. "to eli da napravimo?" "Jeste li mu provjerili stan?" "Koji stan? Tip najvjerojatnije spava pod mostom." "Otkud mu puka?" "Upravo provjeravamo popis ukradenog oruja. Osim toga u par prodavaonica oruja preksino su izvrene provale. Moda on ima prste u tome." "Jeste li ga ve ispitali?" "Ispitali? Fali mu poneka daska u glavi, sve to radi je to da se dernja o grenicima i pljuje na svakog tko mu prie blizu. Pogledaj ga, ludog kopilana." Shields ga pogleda, a onda prasne u smijeh. "Isuse," ree, "k'o pravi majmun, pogledaj ga samo." "Dakle, ako saznate gdje ivi, provjerite ga za mene, moe? Traimo bilo koji tip puke koji je mogao ispaliti Remington .308." "To je mnogo oruja, kompa," ree Shields. "Da, ali nije dvadesetdvojka." "To sigurno." "Bolje da nazovete Buenavistu i kaete im da pripreme krevet na psihijatriji." 169 "To je ve sreeno," ree Shields. "Nije tvoj momak, ha?" "Ne bih rekao." "teta. Iskreno govorei, ba smo ga se eljeli rijeiti." "Zato? Simpatinog dragog tipa kao to je on." "Pa, imamo jedan problem." "Koji problem?" "Tko e ga izvaditi iz kaveza?" upita Shields. Margaret Buff Redfield ve je ekala Carellu kad se vratio u ured. Imala je trideset devet godina i izgledala je umorno. Boja kose i boja njezinih oiju bila je smea. Nosila je ru malo preizrazito crven za njezinu boju koe i haljinu koja je mlitavo visjela na njezinom tijelu. Umorno je prihvatila Carellinu ruku dok ih je suprug upoznavao, a zatim ga pogledala u iekivanju, kao da oekuje od njega da je raspali po licu. Carella iznenada shvati da je ena ve prije bila zlostavljana, i to esto. Pogleda na uglaenog Redfielda, a zatim se okrene nazad k Margaret. "Gospoo Redfield," ree, "postavili bismo vam neka pitanja." "U redu," ree Margaret. Intuitivno, Carella se okrene Redfieldu i ree: "Gospodine, ako nemate nita protiv. elio bih popriati s vaom suprugom nasamo." "Zato?" upita Redfield. "Mi smo u braku. Nemamo nikakvih tajni." "Znam, gospodine, i potujem to, vjerujte. Ali u praksi se pokazalo da su ljudi esto nervozni u prisutnosti svog branog para, i stoga pokuavamo ovakve razgovore voditi privatno to je vie mogue." "Shvaam," ree Redfield. 170 "Da, gospodine."

"Pa..." "Ako nemate nita protiv, pozvat u Miscola da vas odvede u sobu dolje na kraju hodnika. Tamo ima nekih asopisa, a moete i puiti ako..." "Ne puim," ree Redfield. "Miscolo vam moe donijeti i alicu kave." "Hvala, nisam ba sad za..." "Miscolo!" povie Carella, i Miscolo se urno pojavi. "Hoe li molim te odvesti gospodina Redfielda dolje niz hodnik i pobrinuti se da mu nita ne nedostaje." "Izvolite ovuda, gospodine," ree Miscolo. Oklijevajui, Redfield ustane sa svog stolca i odgega se za Miscolom iz prostorije. Carella prieka dok nije bio siguran da su izvan Redfieldova slunog dometa, a zatim se okrene prema Margaret i brzo upita: "Ispriajte mi o zabavi iz 1940. godine." "Molim?" rekla je preplaeno. "Zabava u kui Randvja Nordena." "Kako... kako ste saznali za to?" "Znamo za to." "Zna li moj mu?" upitala je brzo. "Nismo ga pitali, gospoo Redfield". "Nemojte mu rei, moe?" "Naravno da neemo. Zanima nas samo David Ar-thur Cohen., gospoo Redfield. Moete li mi rei kako se ponaao te veeri?" "Ne znam," rekla je. Povukla se nazad u stolac, a glas je dolazio iz grla kao kmeanje, kao da joj je netko prijetio batinom. Oi su joj bile irom otvorene i vidljivo je potonula u stolcu, savinutih lea i pogurenih ramena. "to je napravio, gospoo Redfield?" "Ne znam," rekla je, i ponovno su joj rijei zvuale kmeavo, a oi su joj poele nesigurno treptati. 171 "Gospoo Redfield, ne pitam vas to ste vi napravili te noi. Zanima me samo..." "Nisam nita napravila!" zavikala je, i grevito zgrabila naslone za ruke na stolcu, kao da je znala da e je sad udariti i pripremala se na ok. "Nitko ne kae da jeste, gospoo Redfield. Samo me zanima je li se dogodilo neto to je moglo navesti Cohe-na da..." "Nita se nije dogodilo," rekla je. "eljela bih ii kui. Gdje je moj mu?" "Gospoo Redfield, pretpostavljamo da smo pronali ubojicu. On tvrdi da s tim nema nikakve veze, ali ako naemo neto, bilo to to bi ga natjeralo da progovori..." "Nita ne znam. Hou kui." "Gospoo Redfield, ne elim vas dovesti... "Ne znam nita." "... neugodnu situaciju, ili vam ovo oteati. Ali ako ne naemo neto konkretno to bi..." "Rekla sam vam ve, nita ne znam. Hou kui. Ne znam." "Gospoo Redfield," ree Carella mirno, "znamo sve to se dogaalo te noi u kui Randvja Nordena. Sve. Helen Struthers nam je sve ispriala, a isto tako i Co-hen." "Ja nisam nita napravila. Oni su." "Tko?" "Oni... drugi." "Koji drugi?" "Nisu me mogli natjerati na to," ree Margaret. "Nisam htjela i nisu me mogli natjerati. Znala sam to je dobro. Imala sam samo sedamnaest godina, ali sam znala to je dobro a to loe. Sve su to drugi napravili, razumi-jete."

172 "Nemate nikakvog udjela u onome to se deavalo te noi, tono?" "Tono." "Zato onda niste otili, gospoo Redfield?" "Zato jer... jer su me drali. Svi. ak i djevojke. Drale su me dok... sluajte, nisam ak ni eljela biti u toj predstavi. Bila sam Mag, konobarica, a u predstavi je postojala, konobarica, ne djevojka kao one druge, majka mi ne bi uope dozvolila da glumim u predstavi zbog onakvih djevojaka kakve smo trebali glumiti. Bila sam tamo samo zato to me Randy nagovorio. Ali nisam znala kakav je Randy do te noi kad je bila zabava, kad je bio s Helen. To je sve pokrenulo, to to je bio s Helen i to to su svi toliko pili..." "Jeste li vi bili pijani, gospoo Redfield?" "Ne, da, ne znam. Morala sam biti pijana. Da sam bila trijezna, ne bih im dozvolila..." Margaret uuti. "Da?" "Nita." "Gospoo Redfield, da li to elite ispriati policajki?" "Nemam vam to rei." "Nabavit u vam policajku." "Nemam joj to rei. To to se desilo nije bila moja krivica. Nikad ne bih... mislite da sam htjela da se to dogodi?" "Miscolo, dovedi mi policajku, hitno!" zavika Carella. "Ostali su to radili, ali ja ne. Bila sam pijana, inae me ne bi mogli drati. Imala sam samo sedamnaest. Nisam nita znala o tim stvarima, jer ja sam bila iz dobre obitelji. Da nisam bila pijana... Ne bih im dala da mi unite ivot. Da sam znala kakav je tip Randy Norden 173 bio u dui, i ostali takoer, Helen posebno, da sam znala kakva je, ne bih ostala na zabavi, ne bih popila niti jedno pie, ne bih ak bila ni u predstavi, da sam samo znala kakvi su ti deki, i te cure, da sam samo znala to su mi u stanju napraviti, da sam samo znala. Ali imala sam samo sedamnaest godina, nisam jo ni pomiljala na takve stvari i kad su rekli da e napraviti zabavu poslije predstave, mislila sam da e to biti pristojna zabava, naposljetku, i profesor Richardson je trebao biti tamo. Ali svi su pili, ak i pred njim u sobi, i kad je otiao, moralo je biti negdje oko ponoi, tek su se onda poeli nalijevati. Nikad prije toga ak nisam popila nita jae od piva, a oni su toili pia, i prije nego to sam znala, ostalo nas je samo estoro..." Alf Miscolo vidio je policajku kako ide hodnikom dolje prema detektivskoj prostoriji i pretpostavljao je da se nee jo dugo morati truditi zabavljati Lewisa Redfielda. Redfield se brzo umorio ak i Saturday Evening Posta, i nervozno se mekoljio u svom stolcu u prostoriji koja bi se tekom mukom mogla nazvati 'prijemna soba'. Radilo se zapravo o malom kockastom pisarskom uredu. Miscolo se nadao da e Redfield i njegova ena to prije otii kui i da e se moi ponovno posvetiti pretipkavanju i slaganju spisa. Umjesto toga, policajka je nestala dolje niz hodnik, a Redfield se vrpoljio u svom stolcu kao da mu je ena u rukama okrutnih muitelja. Miscolo je i sam bio oenjen, pa progovori: "Ne brinite za nju, gospodine Redfield. Postavit e joj samo nekoliko pitanja." "Ona je vrlo nervozna ena," odvrati Redfield. "Bojim se da e je uzrujati." Nije gledao u Miscola dok je govorio. Njegove su oi i njegova potpuna panja bile na otvorenim vratima koja su vodila na hodnik. S mjesta na kojem je sjedio nije mogao vidjeti detektivsku prostoriju, a jo manje uti i jednu rije koja je tamo bila progovore174 na, ali oi su mu bile stalno uprte na hodnik, i inilo se da pokuava uhvatiti zalutale umove. "Koliko ste ve u braku, gospodine?" upita Miscolo, zapoinjui razgovor.

"Dvije godine," odgovori Redfield. "Praktiki ste mladenci, ha?" ree Miscolo, cerei se. "Zato se tako brinete za nju. Ja sam pak oenjen..." "Mislim da ne spadamo u kategoriju 'mladenaca'," ree Redfield. "Nismo ba tinejderi." "Ne, nisam mislio..." "Osim toga, ovo je mojoj eni drugi brak." "Oh," ree Miscolo, i nije znao to bi dodao na to. "Da." ree Redfield. "Pa puno se ljudi eni kasno u ivotu," ree Miscolo neuvjerljivo. "esto se zna dogoditi da to ispadnu najbolji brakovi. Obje strane su spremne prihvatiti odgovornosti obiteljskog ivota, spremne su se skrasiti..." "Mi nemamo obitelj," ree Redfield. "Oprostite?" "Nemamo djece." "Djeca uvijek dou, prije ili kasnije," ree Miscolo smijeei se. "Osim ako ih, naravno ne elite." "Ja bih volio da imamo obitelj," ree Redfield. "Nema nita ljepe od toga," odvrati Miscolo, zagrijavajui se za temu."Ja ih imam dvoje, djeaka i djevojicu. Ker se koluje za tajnicu u jednoj od privatnih kola ovdje u gradu. Sin je na Massachussets Institut of Technologv. U Bostonu, znate. Jeste li kad bili u Bostonu?" "Ne." "Ja sam bio tamo kad sam bio u mornarici, jo tamo prije Drugog svjetskog rata. Bili ste u vojsci?" "Jesam." "Koji rod?" 175 "Kopnena." "Zar oni nemaju neku bazu blizu Bostona?" "Ne znam." "ini mi se da sam viao mnogo vojnika dok sam bio tamo?" slegne Miscolo. "Gdje ste bili stacionirani?" "Koliko e je jo dugo ispitivati?" upita Redfield iznenada. "On, nekoliko minuta, nee due. Gdje ste bili stacionirani, gospodine Redfield?" "U Texasu." "I to ste radili?" "Uobiajene stvari, bio sam u pjeadiji." "Ikad preko mora?" "Da." "Gdje?" "Bio sam dio invazije na Normandiju." "Stvarno?" Redfield kimne. "D-dan plus jedan." "To mora da je bio pravi piknik, ha?" "Preivio sam," ree Redfield. "Hvala bogu, ha? Mnogi momci nisu." "Znam." "Rei u vam istinu, malo mi je ao to sam to propustio. Ozbiljno. Kad sam bio u mornarici nitko nije ni sanjao da e izbiti rat. A onda, kad je izbio, bio sam pre-star. Bio bih ponosan da sam se mogao boriti za svoju domovinu." "Zato?" upita Redfield.

"Zato?!" Na trenutak Miscolo je bio zateen. A zatim ree: "Pa... za... za budunost." "Da svijet bude siguran za demokraciju?" upita Redfield. "Da. To, i..." 176 "I da sauvate slobodu za budue generacije?" U Redfieldovom glasu mogla se osjetiti udesno podrugljiva crta. Miscolo je zurio u njega. "Mislim da je vano da moja djeca ive u slobodi," ree Miscolo naposljetku. "I ja tako mislim," odvrati Redfield. "Vaa djeca i moja djeca." "Tono. Kad ih budete imali." "Da, kad ih budem imao." Soba je utihnula. Redfield pripali cigaretu i ugasi ibicu. "Sto rade tako dugo?" pitao je. Policijska slubenica koja je privatno razgovarala s Margaret Redfield imala je dvadeset etiri godine. Zvala se Alice Bannion, i sjela je za stol preko puta gospoe Redfield u praznoj detektivskoj prostoriji. Upijala je svaku rije, irom otvorenih oiju, dok joj je srce tuklo u grudima. Margaret je trebalo svega petnaest minuta da joj da detaljan opis onoga to se deavalo na zabavi 1940. godine. Za to vrijeme Alice Bannion naizmjence je crvenila, bljedila, bivala okirana, neobino uzbuena, zgaena, zaintrigirana i suosjeajna. U jedan sat, Margaret i Lewis Redfield napustili su postaju, a detektivka treeg stupnja Alice Bannion sjela je natipkati svoj izvjetaj. Pokuala je to izvesti to bezosjeajnije, sa to manje upletenosti. Ali njezin je pravopis postao sve vie i vie nekontroliran dok je tipkala sve dalje u izvjetaj i sve dalje u prolost. Kad je izvukla izvjetaj iz pisaeg stroja, bila je sva znojna. Poeljela je da taj dan nije obukla steznik. Odnijela je gotove stranice u porunikov ured, gdje ju je Carella ekao. Stajala je pokraj stola dok je Carella itao to je napisala. "To je to, ha?" upitao je. "To je to," rekla je. "Napravite mi uslugu, moe?" 177 "Koju?" "Drugi put sami postavljajte pitanja," ree Alice Ban-nion, i izie iz ureda. "Da vidim," ree porunik Bvrnes, a Carella mu prui izvjetaj: Gospoa Redfield, vrlo uznemirena, uope nije eljela razgovarati o ovoj stvari. Tvrdi kako je sve to izjavila samo jednoj osobi u svom ivotu, njezinom obiteljskom lijeniku, i to zbog hitnosti stvari, jer je bilo nuno neto poduzeti. Zadrala je istog lijenika sve ove godine, lijenika ope prakse, dr. Andrewa Fidia, 106 Ansley Avenija., Isola. Gospoa Redfield tvrdi da su je natjerali na pie, protiv vlastite volje one noi kad je odrana zabava u kui roditelja Randolpha Nordena, otprilike u travnju 1940. godine. Tvrdi da je bila pijana kad su ostali studenti napustili zabavu oko jedan ili dva sata ujutro. Znala je da je zabava postala divlja, ali bila je prepijana da bi otila kui. Odbih% je sudjelovati u onome za to je znala da se dogaa u ostalim sobama te ostala u dnevnom boravku uz klavir. Druge dvije djevojke, Blanche Lettiger i Helen Struthers nasilno su < odvele gospou Redfield u spavau sobu, drale je uz pomo mladia dok ju je Randy Norden 'iskoristio'. Pokuala je otii iz sobe, ali vezali su joj ruke, a zatim su je redom napali jedan po jedan dok nije izgubila svijest. Tvrdi da su svi mladii sudjelovali u napadu, i sjea se da su se djevojke smijale. Prisjea se nekakvog poara, jedan od zastora se zapalio, ali sjeanje je mutno. Netko ju je odveo kui oko pet sati ujutro, ne sjea se tko. Nije prijavila cijeli incident svom jedinom roditelju, majci, iz straha. Otprilike u listopadu 1940. posjetila je dr. Fidia sa kako se inilo obinom iritacijom cerviksa. Analizom krvi ustanovljeno je da se radilo o spolnoj bolesti i da je gonoreja ula u kroninu fazu, sa posljedicom raspadanja enskih spolnih organa. Rekla je dr. Fidiju za zabavu u

travnju, on je predloio sudsko gonjenje. Odbila je, ne elei da joj majka sazna za incident. No ozbiljnost simptoma bolesti 178 nalagala je Fidiju histerektomiju. U studenom je primljena u bolnicu, gdje je dr. Fidio izvrio operaciju. Majci je rekla da je operirala slijepo crijevo. Gospoa Redfield je do dananjeg dana uvjerena da ju je zarazio' Randolph Norden, ali nije sigurna jer su je mladii napadali naizmjence. Jako je implicirala neprirodne odnose i s djevojkama, ali nije bila u stanju o tome govoriti. Rekla je kako joj je drago da su mladii mrtvi. Na spoznaju da je Blanche Lettiger kasnije postala prostitutka, rekla je: "Nisam iznenaena." Razgovor je zavrila reenicom: "Voljela bih da je i Helen mrtva. Ona je sve i zapoela." Davida Arthura Cohena ispitivali su etiri sata, provodei ga kroz svojevrsnu slom-terapiju o kakvoj njegov psihoanalitiar ne bi nikad sanjao. Natjerali su ga da im ispria i prepria detalje te davne zabave, itali mu dijelove izjave Margaret Redfield, ponovno ih iitavali, traili ga da ih ispria vlastitim rijeima, traili da objasni zato su zavjese gorjele, pitali ga to su djevojke radile, prolazili kroz sve to iznova i iznova, sve dok na kraju nije vie mogao izdrati i plaui ponavljao iznova i iznova: "Ja nisam ubojica, ja nisam ubojica." Pomonik okrunog tuioca, koji je poslan iz centra, odrao je mali sastanak s detektivima kad su zavrili s Cohenom. "Mislim da ga ne moemo zadrati," rekao je. "Nemamo nita to bi opstalo na sudu." Carella i Meyer kimnu. "Zaduit emo nekog da ga prati," ree Carella. "Hvala to ste doli." Pustili su Davida Arthura Cohena u etiri sata tog popodneva. Detektiv zaduen za njegov nadzor bio je Bert Kling. Nije stigao obaviti nikakav posao, jer je Co-hen ubijen dok je silazio niz stepenice postaje na popodnevno sunce. 179 SEDAMNAESTO POGLAVLJE Preko puta policijske postaje nije bilo nikakvih drugih zgrada: bio je tu samo park. I u njemu nije bilo drvea, iza niskog kamenog zida koji je ograniavao plonik. Pronali su ahuru ispaljenog metka iza zidia, i zakljuili da je ubojica pucao s tog mjesta, s puno manje udaljenosti nego obino, raznijevi pritom pola Cohenove glave. Kling je istog trena istrao iz zgrade, dolje niz stepenice, preko ulice u park, jurei besciljno du stazica i kroz grmlje, no ubojica je ve nestao. U daljini se jedino ula glazba s vrtuljka. Policajcima koji patroliraju ovo se sve skupa poelo doimati vrlo smijenim. Tip ubijen na stepenicama policijske postaje, to bi se moglo nazvati prilino morbidnim smislom za smijeno, no svejedno su uivali u tome. Svi su bili svjesni da su detektivi odozgor pozvali okruno tuiteljstvo toga popodneva, a takoer su bili svjesni da je Cohen dran u stanici prokleto dugo vrijeme i zezali se na raun toga kako Cohen sad nee moi podii tubu zbog krivog hapenja jer ga je netko vrlo prikladno ubio. Jedan od policajaca se naalio da sve to detektivi trebaju napraviti jest samo ekati dovoljno dugo, sve dok svi koji su bili u toj predstavi ne budu mrtvi, a onda e ubojstva automatski prestati, i onda e svi lijepo poi kui na spavanje. Drugi je pak imao bolju ideju. Smatrao je da se radi samo o procesu eliminacije. im ubojica ubije sve osim jednoga, ta preostala osoba je zasigurno poubijala one ostale. Carella nije mislio da je to toliko smijeno. Znao je da niti Thomas Di Pasquale niti Helen Vale nisu strpali taj metak u Cohenovu glavu, jer su oboje imali policijsku pratnju kroz grad i to od policajaca koji ih ni trena nisu skidali s oka. S druge strane, Lewis i Margaret Redfield su otili iz postaje u jedan sat, otprilike tri sata prije nego to se Cohen spustio niz stepenice prema zrnu Reming180

ton .308. Detektiv Meyer je odmah poslan u Refieldov stan na uglu Grovera i Cetrdesetprve u Isoli, gdje mu je reeno da je Margaret Redfield otila u salon za uljepavanje nakon policijske stanice, oito s potrebom za tretmanom nakon njezinog katarzinog iskustva. Lewis Redfield rekao je Meveru kako je otiao u ured u ulici Cur-win nakon to je otiao iz policije, i ostao tamo do pet sati popodne, nakon ega je doao kui. Sjeao se, u stvari, da je izdiktirao neka pisma svojoj sekretarici, a zatim prisustvovao sastanku u tri sata. Telefonski poziv u njegov ured potvrdio je injenicu da je Redfield doao na posao oko jedan i trideset, a otiao oko pet. Nisu mogli rei gdje je tono bio u etiri sata, kad je Cohen ubijen, ali ini se da je bilo malo sumnje da je u to doba napustio ured. Ipak, kako je taj traak sumnje postojao, Meyer je nazvao Carellu i rekao mu kako e zbog tog malog traka neko vrijeme pratiti Redfielda. Carella se sloio da je to dobra ideja, i otiao kui na veeru. Niti on niti Meyer nisu mislili kako je cijeli taj sluaj jako smijean. Zapravo, bilo im je na smrt muka od njega. A tada, zaudo, uzimajui u obzir koliko su obini pozornici olako shvaali cijeli ovaj strani pokolj, upravo je jedan od njih pribavio slijedeu nit koju je eventualno trebalo povui da se razrijei ovaj vor, i to posredno preko poziva kapetana Fricka u jedanaest sati te veeri, dok je Carella kod kue pokuavao itati novine. Kad je uo telefon kako zvoni, pogledao ga je mrzovoljno, ustao iz fotelje u dnevnom boravku i brzo otiao do predsoblja. Podigao je slualicu i rekao: "Halo?" "Steve, ovdje kapetan Frick. Nisam te probudio, je li?" "Ne, nisi. Reci." "Nije mi drago to te ovako gnjavim, ali jo uvijek sam u uredu i pokuavam napraviti reda u ovim rasporedima za smjene." 181 "Kojim rasporedima, Marshall?" "Mojih policajaca u patroli." "Oh, da. I u emu je problem?" "Pa, Antonio je naveden da je s tom enom, Helen Vale, od osam ujutro do etiri poslijepodne, kada gaje zamijenio Boardman, koji e biti tamo do ponoi. To- no?" "Valjda," ree Carella. "O.K. A Samalman je trebao biti s onim Di Pasqua-leom od osam ujutro do etiri poslijepodne, ali na njegovom listu vidim da je otiao u tri. A na popisu vidim da je Canavan, koji ga je trebao zamijeniti u etiri sata, nazvao u devet sati da je tek tad preuzeo smjenu. Nije mi to jasno, Steve. Ti si im dao odobrenje za to?" "Kako to misli, Marshall? Hoe rei da nitko nije bio s Di Pasqualeom od tri popodne sve do devet naveer?" "Tako izgleda. Sudei prema ovim rasporedima." "Shvaam," ree Carella. "Dao si im dozvolu za to?" "Ne," ree Carella. "Nisam im dao dozvolu za to." Thomas Di Pasquale imao je policajca pred vratima i enu u svom stanu kad je Carella stigao te noi. Policajac se pomaknuo u stranu da propusti svog pretpostavljenog. Carella prie do vrata, urno pozvoni i prieka Di Pa-squalea da otvori. Di Pasquale nije tako urno otvorio kao to je Carella pozvonio, jer je bio u spavaoj sobi, skroz na drugom kraju stana, i trebao je navui ogrta i papue, i morao je dokaskati kroz est soba do ulaznih vrata. Kad je otvorio vrata, zabuljio se u lice koje nikad nije vidio. "U redu, u emu je fora?" upitao je. "Gospodine Di Pasquale?" "Da?" "Ja sam detektiv Carella." 182

"To je lijepo. Znate li da je pola dvanaest, usred noi?" "ao mi je zbog toga, gospodine Di Pasquale, ali htio bih vam postaviti neka pitanja." "To ne moe priekati do jutra?" "Bojim se da ne, gospodine." "Ne moram vas pustiti unutra, znate. Mogu vam rei da se lijepo nosite odavde." "Imate pravo na to, gospodine, to je istina. U tom sluaju bit u prisiljen zatraiti nalog za vae hapenje." "Sluaj, sinko, misli da ima posla sa seljaiem?" ree Di Pasquale. "Ne moete me uhapsiti, jer nisam nita napravio." "A to kaete na sumnju za ubojstvo." "to kaem? Ne postoji zloin kao sumnja za bilo to. Ubojstvo? Nemojte me nasmijavati. Koga sam to navodno ubio?" "Gospodine Di Pasquale, moemo li o tome unutra?" "Zato? Bojite se da ete probuditi susjede? Mene ste ve probudili, kakve ima veze ako probudite jo desetak ljudi? Argh, no dobro, uite, uite. Bez ikakvih manira, policija u ovom gradu. Dolazite usred noi. Uite, za ime svega, ne stojte tu k'o ukopani." Uli su u stan. Di Pasquale upali svjetlo u dnevnom boravku nakon ega su sjeli jedan nasuprot drugom. "I?" rekao je. "Ovdje ste, izvukli ste me iz kreveta, dakle recite to vas mui." "Gospodine Di Pasquale, ovjek je na smrt ustrijeljen danas popodne u etiri sata dok je naputao policijsku stanicu." "I?" "Gospodine Di Pasquale, provjerili smo s policajcem koji vas je uvao i on nam je rekao da ste ga otpustili u tri sata popodne. Je li to tono?" 183 "Jest." "Da li je takoer istina da ste mu rekli da ga neete trebati sve do devet sati naveer? Da li je i to istina?" "Istina. Pa to? Zato ste mi doli lupati na vrata usred noi? Da provjerite da li va policajac govori ili ne govori istinu? Zar je to sve s im si moete ispuniti vrijeme? Vi ste onaj tip koji me nazvao jutros u pola osam, ha? Volite buditi ljude, ha?" "Gospodine Di Pasquale, zato ste rekli policajcu da ga neete trebati?" "Iz vrlo jednostavnog razloga jer sam danas bio u Columbia Pictures i sklapao posao sa efom Odjela za prie. Otiao sam tamo u tri sata i s njim se trebao zadrati do est, do doba za koje sam znao da emo obojica izai iz njegovog ureda, pred kojim e nas ekati limuzina s vozaem da nas odveze u vrlo otmjeni restoran u kojem neu sjediti blizu prozora. Popili bismo par pia u baru, a u sedam sati pridruio bi nam se pisac koji bi svoju priu predao efu Odjela za prie, a zatim bismo veerali, i opet daleko od bilo kakvih prozora. Zatim bismo ponovo uli ravno u Cadillac, i oni bi me dovezli kui, gdje sam traio da me doeka onaj debeloglavi policajac - vidim da ak i nije ovdje, nego neki drugi dripac - a gdje e me takoer saekati i mlada dama koja sad spava u drugoj sobi. Gospodine Carella koji volite buditi ljude usred noi, mislio sam da bi bilo u redu utedjeti gradu neto novaca, i takoer otpustiti policajca na mjesto na kojem neki gradski klinci jedni drugima razbijaju glave, umjesto da visi u mojoj blizini kad sam znao da u biti apsolutno siguran, eto zato, gospodine Carella. Je li to odgovor na vae pitanje?" "Da li ste danas bili igdje blizu stanice, gospodine Di Pasquale?" "Bio sam u Columbiji cijelo popodne, a zatim sam otiao direktno na veeru, i nakon toga ravno ovamo." 184 "Gospodine Di Pasquale, posjedujete li oruje?"

"Ne." Di Pasquale ljutito ustane. "Hoete li mi molim vas objasniti, to sve to treba znaiti? Kako to da sam odjedanput ja osumnjieni u cijeloj toj stvari? O emu se radi? Ponestaje vam ljudi?" Izgovorio je svoje rijei u ljutnji, ali bio je vrlo blizu istini. Uistinu im je ponestajalo ljudi. Poeli su sluaj hvatajui se za slamke, i jo uvijek su hvatali slamke. Carella teko uzdahne. "Pretpostavljam da e ef Co-lumbijina Odjela za prie potvrditi..." "Hoete ga nazvati odavde? Dat u vam njegov kuni broj. Samo dajte, zato ga ne bi nazvali? Kad smo ve kod toga mogli biste probuditi cijeli prokleti grad!" "Mislim da to moe priekati do jutra," ree Carella. "Oprostite na smetnji. Laku no, gospodine Di Pasqua-le." "Moete li sami pronai put do izlaza?" upita Di Pa-squale sarkastino. Bliila se vjetija ura. Meyer Meyer stajao je na uglu nasuprot zgrade u kojoj je bio stan Redfieldovih, i pitao se da li je bilo dosta za danas. Zalijepio se za taj oak popodne u est, a sad je bilo jedanaest i etrdeset. Bio je siguran da e Redfiel-dovi uskoro ugasiti svjetla i poi na spavanje. No, u sedam sati te veeri Margaret Redfield sila je na ulicu s velkim terijerom na uzici, proetala je jedan krug i vratila se u zgradu u sedam i dvadeset pet. Meyer nije imao psa, ali bio je siguran da ritual u sedam sati nije bila zadnja promenada za terijera kojeg se dri u gradskom stanu. Pa ipak, sad je bilo jedanaest i etrdeset - pogledao je na sat, ne, jedanaest etrdeset i pet - i nije bilo nikakvih naznaka da e Margaret ili Lewis Redfield izvesti svog ljubimca na jo jednu etnjicu prije poinka. Osim toga, poinjala je kia. 185 Nije to bila gusta kia isprva; bila je to samo lagana otra rosa, koja je prodirala direktno do kostiju. ekajui na uglu, Meyer ponovno pogleda na upaljeno svjetlo u stanu na treem katu. Blago opsuje u pola glasa, odlui krenuti kui, isto se tako predomisli, i prijee ulicu do tanda pod ceradom ispred pekare. Bliila se pono, i ulice su bile puste. Snaan vjetar iznenada zapue od rijeke, gurajui pred sobom teke kine oblake. Potop prekrije ulicu. Blaga rosa se pretvori u gusti pljusak za nekoliko sekundi. Munja raspara nebo iznad vrhova zgrada. Meyer je stajao pod ceradom i mislio na toplu postelju i Saru kraj sebe. Ponovo opsuje Redfieldove, odlui otii kui, sjeti se prokletog terijera, uvjeren da e pas morati izai na jo jednu etnju, podigne ovratnik svog balonera i ponovno pogleda na prozor s upaljenim svjetlom na treem katu. Cerada je procurila. Pogledao je gore u pukotinu u platnu, a zatim ponovno posvetio svoju panju prozoru. Svjetlo se ugasilo. inilo sa kao da je nastupila polusatna tama, a zatim se upali drugo svjetlo, u spavaoj sobi, pretpostavljao je, a zatim i iza malog prozora. Kupaonica, nagaao je Me-yer. Hvala Bogu, napokon odlaze na spavanje. ekao je. Oba su svjetla ostala upaljena. Preao je brzo ulicu, i uao u zgradu. Lift je bio direktno nasuprot ulaznih vrata. Uetao je do pola stubita i bacio pogled gore na brojeve iznad zatvorenih vrata dizala. Strelica je stajala na broju est. ekao je strpljivo nekoliko trenutaka, a onda se strelica iznenada pone micati. Pet, etiri, tri... strelica ponovno stane. Trei, pomislio je. Redfieldovi ive na treem. Strelica se ponovno pokrenula. Istrao je iz zgrade, preko puta, pod istu onu cureu ceradu. Sad je bio siguran da ili Lewis ili Margaret izvode psa u etnju prije odlaska u krevet, a onda se zapitao 186 kakve zapravo ima vraje veze tko izvodi psa. Poelio je da je on u krevetu, kod kue. Prikovao je pogled na ulazna vrata zgrade. Margaret Redfield izila je iz ulaza, vodei terijera na uzici, upravo u trenutku kad se policajac u patroli pojavio iza oka. Bilo je pet do dvanaest.

Policajac je bacio letimian pogled na Mevera dok je prolazio kraj njega. elavi mukarac, bez eira, podignutog ovratnika, stoji pred zatvorenom pekarom, pet do dvanaest, kia, prazne ulice... Policajac se okrenu nazad. Snajperist je ostao bez daha. Preskoio je s krova na krov susjednih zgrada i zauzeo poziciju iza zidia, gledajui dolje na ulicu, praznu i naputenu, no znao je da e se ona uskoro pojaviti iza ugla, da e uskoro dokono proetati ulicom, vodei psa na uzici, i da e uskoro biti mrtva. Teko je disao u iekivanju. Puka u njegovim rukama bila je duga i ubojita, ubojitija zbog teleskopskog niana, dovodei ulicu pod njim u otar fokus. Pogledao je niz cijev prema lampi koja je bila na pola ulice, daleko ispod, a ipak blizu zbog optike; bit e mu dobra meta. Pitao se da li da prestane. Pitao se da li bi ona trebala biti posljednja, a odmah zatim da li je moda ipak trebala biti prva. Znao je da e je pas dovesti do lampe. Znao je da e tamo stati. Izotrio je svjetiljku na kriiu svog niana, i opsovao kiu. Nije mislio da e kia predstavljati neki problem, a ipak, nije vidio ba previe jasno; pitao se da li da sve odgodi za drugi put. Ne. Vi, kurvini sinovi, pomislio je. Vi, razmiljao je. 187 Kia je bubnjala po njegovoj glavi i leima. Nosio je crni baloner, i no oko sebe, sakriven tamom, osjetio je uzbuenje oekivanja dok je ekao na nju. Gdje si, pomislio je, dosei mi pred puku, doi da te vidim, doi da te ubijem, doi, doi, doi. Pas je stao uz hidrant na uglu. Pronjukao je, zastao, i ponovo onjuio. Meyer, koji je napeto promatrao Marga-ret i psa, nije ni primijetio da mu se policajac pribliava. "Ima li kakvih problema, gospodine?" upita policajac. "Ha?" odgovori Meyer zateeno. "to radite ovdje?" Smijeak preleti Meverovim licem. Kud je ba sad taj pozornik naao biti savjestan, pomislio je, i rekao: "Sluajte, ja sam..." Policajac ga gurne. Policajac je tek stupio na dunost, imao je laganu garavicu, i nije htio sluati nikakva sranja od sumnjivog tipa koji izgleda kao da planira provalu. "Mii se," ree ljutito. "Crta, mii se." "Sluaj," ree Meyer, a osmijeh mu spadne s lica. "Sluajno, ja sam..." "Ti bi se svaao sa mnom?" upita policajac, i zgrabi Meverov desni rukav zavrui ga u aci. U tom trenutku, Margaret Redfield nestala je iza ugla. Zamijetio je kako se pojavljuje u ulici. Bila je djelomino zaklonjena kiom, ali prepoznao je i nju i psa istog trena. Obrisao je dlanove u svoj ogrta, tek naknadno primjeujui da mu je ogrta vlaniji od ruku. Ubit u te bolje nego one ostale, razmiljao je. Ti, kurvo, ubit u te bolje. Vie nije bio bez daha, ali srce mu je luaki tuklo, i ruke su mu se poele tresti. Pogledao je ponovo preko zidia i vidio da polako dolazi niz ulicu. 188 Vjetar je jako puhao. Morat e uzeti u obzir i vjetar. Obrisao je kiu iz oiju. Stavio je puku na rame. Ponovno je potraio svjetiljku kroz nian i ekao. Doi, mislio je.

Doi. Prokleta bila, doil. "Ja sam detektiv," ree Meyer. "Pusti mi rukav!" Umjesto da mu pusti rukav, policajac mu zavrne ruku iza lea i pone ga pretraivati, ne bi li pronaao kakvo oruje, koje je naravno pronaao odmah. "Ima dozvolu za ovo?" upitao je, dok je Meyer pokuavao neto vidjeti na drugom kraju ulice. Nije vidio nita, jedino je jo mogao uti kuckanje njezinih potpetica. "Glupa budalo," ree Meyer policajcu. "Hoe da te strpam u patrolu u Bethtovra? Vrati mi taj pitolj." Policajac iznenada prepozna neto u Meverovu glasu, crtu autoriteta, ne-zafrkavam-se stav, koji mu je govorio da bi se stvarno mogao nai u Bethtownu ako ne pone suraivati s ovim kopilanom. Istog je trena vratio tridesetosmicu. Mlitavo je prozborio: "Razumjet ete..." Ali Meyer nije bio ba razumijevajue raspoloen, niti je uo to mu ovaj govori. Otrao je do ugla i istog asa skrenuo. Vidio je Margaret Redfield na pola ulice, psa koji oklijevajui njuka okolo svjetiljke, uz rubnik. Poeo je hodati za njom, zaklanjajui se u ulazima. Bio je moda tridesetak metara od nje kad se iznenada skljokala na plonik. Nije uo pucanj. Pala je brzo i tiho, a nedostatak zvuka samo je pojaao cijeli dogaaj. Meyer je znao daje ustrijeljena, ali nije bilo nikakve naznake o snajperovom skrovitu. Poeo je trati prema njoj, a zatim stao, pogledao gore na krovove zgrada s obje strane ulice i iznenada shvatio da je 189 pucanj mogao doi s bilo kojeg od njih. Terijer je sada la-jao, ne, ne lajao, nego zavijao. Strano usamljeno zavijanje poput tugujueg kojota. ena, pomisli Meyer. Vidi to je sa enom. Krov, pomislio je, idi na krov. Koji krov? Gdje? Stao je kao ukopan nasred ulice. Ubojica je negdje gore, razmiljao je, a zatim mu um na tren stane. Kia je bubnjala oko njega, Margaret Red-field je leala pred njim na ploniku, pas je zavijao, policajac je dolazio iza ugla zauen, Meverov um blokiran, nije znao to napraviti niti kuda se okrenuti. Otrao je do ulaznih vrata u zgradu najbliu svjetiljci, refleksno, prolazei pokraj Margaret Redfield, ija je krv otjecala u kanalizaciju, dok je pas zavijao. Potrao je refleksno, bez zaustavljanja da razmisli, automatski jer je metak najvjerojatnije doao s te strane. Onda je stao na ploniku i zatvorio oi na trenutak, sabrao se i natjerao da razmisli. Shvatio je da se ubojica nee ovuda spustiti, nego e preskakati preko krovova, preko na neku od susjednih zgrada i pokuati pobjei ili na aveniju ili na slijedee krianje. Otrao je do ugla. Gotovo se poskliznuo na mokar, gladak asfalt, povratio ravnoteu, i trao s pitoljem u desnoj ruci, maui objema rukama, hvatajui zrak, prolazei pokraj hidranta. Stao je pred ulazom u Redfieldo-vu zgradu i pogledao gore u jo uvijek upaljena svjetla. Pogledao je na ponovno niz ulicu i nije vidio nita. Gdje, pomislio je. Gdje si? ekao je na kii. Policajac je otkrio tijelo Margaret Redfield iza ugla. Terijer je skoio prema njemu kad joj je pokuao opipati puls na zapeu. Udario je psa cipelom, postrance po rebrima, i podigao joj zglavak. Krv joj je curila niz ruku iz 190 rane na ramenu. Bila je u uasnom stanju, padala je kia, a policajac je imao garavicu. Ali bio je dovoljno pri sebi da zna da ena nije mrtva, i smjesta je nazvao najbliu bolnicu da poalju hitnu pomo.

Snajperist nije siao na ulicu tamo gdje ga je Meyer ekao. Niti je Meyer vjerovao da je tip jo uvijek na nekom od krovova. Ne, krivo je pretpostavio, i to je bilo to. Snajper je pobjegao drugim putem. Progutala gaje kia i tama. Bio je slobodan ponovno ubijati. Dok je spremao pitolj, Meyer pomisli na to koliko je greaka dozvoljeno policajcu. A zatim, pokunjeno, podigne pogled dok su se iz daljine zaula kola hitne pomoi. OSAMNAESTO POGLAVLJE Bolnica je bila prekrivena laganom kiicom koja se slijevala niz njezine sive zidove. Stigli su u nju u jedan u noi, parkirali vozilo, a zatim otili do prijavnice, gdje im je sestra rekla da je gospoa Redfield u sobi 407. "Je li gospodin Redfield ve stigao?," upita Meyer. "Da, ve je gore," odgovori sestra. "S njima je i doktor gospoe Redfield. Morat ete s njim provjeriti da li ete moi razgovarati s njegovim pacijentom." "Svakako," ree Carella. Otili su do lifta. Carella ga pozove, a zatim ree: "Redfield je brzo doao." "Bio je pod tuem kad sam otiao do njegovog stana da mu kaem kako mu je ena ranjena," ree Meyer. "Tuira se svake veeri prije spavanja. To objanjava zato je svjetlo u kupaonici bilo upaljeno." "to je rekao kad je saznao?" "Doao je do vrata u kupaem ogrtau, voda se cjedila po podu. Rekao je Trebao sam sam izvesti psa u etnju'." 191 "Samo to?" "Samo to. Onda je upitao gdje mu se ena nalazi, i rekao da e se obui i odmah doi ovamo." Otili su dizalom na etvrti kat i priekali u hodniku ispred Margaretine sobe. Kroz desetak minuta sjedokosi mukarac od nekih ezdesetak godina iziao je iz sobe 407. Pogledao je na sat i zatim urno krenuo prema dizalima kad ga je Carella zaustavio. "Gospodine?" rekao je. ovjek se okrene. "Da?" "Gospodine, jeste li vi lijenik gospoe Redfield?" "Jesam," odgovori mukarac. "Ja sam doktor Fidio." "Ja sam detektiv Carella iz Osamdesetsedme postaje. Ovo je moj partner, detektiv Meyer." "Drago mi je," ree Fidio, rukujui se s detektivima. "Postavili bismo gospoi Redfield neka pitanja," ree Carella. "Mislite da je u stanju odgovarati?" "Pa," ree Fidio skeptino, "upravo sam joj dao sedativ. Pretpostavljam da e kroz koju minutu poeti djelovati. Ako nee predugo trajati..." "Pokuat emo biti to krai," ree Carella. "Molim vas," ree Fidio. Zastao je. "Razumijem ozbiljnost'situacije, vjerujte, ali bilo bi dobro da ne preoptereujete Margaret. Preivjet e, ali trebat e joj svaka mrvica snage koju e moi skupiti." "Razumijemo, gospodine." "A i Lewis takoer. Znam da morate postaviti pitanja, ali nije mu bilo lako posljednjih mjesec dana, a sad jo i ovaj snajper..." "Mjesec dana?" upita Carella. "Da." "Mislite, brinuo se za Margaret?" "Da." 192 "Mogu misliti pod kakvim je bio pritiskom," ree Carella. "Kad zna da je snajper tamo negdje vani i pita se kad e..." "Da, da, i to takoer, naravno."

Meyer radoznalo pogleda Fidia. Okrenuo se prema Carelli i vidio da ga i on isto tako promatra. Hodnik ispred sobe 407 iznenada je jako utihnuo. "Takoer?" upita Carella. "Na to to mislite?" ree Meyer gotovo istog trena. "to ga je jo muilo?" upita Carella. "Pa cijela ta stvar s Margaret." "Koja stvar s Margaret, dr. Fidio?" "Mislim da to zapravo nema nikakve veze s vaim sluajem, gospodo. Margaret Redfield je upucana i gotovo ubijena noas. Ta druga stvar je osobna stvar izmeu nje i njezinog supruga." Ponovno je pogledao na sat. "Ako je mislite ispitati, bolje pourite. Onaj sedativ..." "Doktore Fidio, prepustite nama da sami zakljuimo to ima veze s naim sluajem, moe? to je muilo Le-wisa Redfielda?" Doktor duboko uzdahne. Zagledao se duboko u lica detektiva, ponovno uzdahnuo, a zatim progovorio. "Pa..." i rekao im ono to su eljeli saznati. Margaret Redfield je ve zaspala kad su uli u sobu. Njezin je mu sjedio u stolcu do nje, ovjek okruglog lica, smeih oiju i zbunjenog izraza lica. Crni baloner bio je prebaen preko stolca na drugom kraju prostorije. "Potovanje gospodine Redfield," ree Carella. "Oh, detektiv Carella," ree Redfield. Iza njegovog stolca kia je zamrljala prozor, arajui po staklu. "Doktor Fidio nam je rekao da e se vaa ena izvui." "Da, nadam se," ree Redfield. 193 "Nije ba zabavno biti upucan," ree Meyer. "U filmovima sve izgleda isto i jednostavno. Ali nije ba zabavno." "Nisam ni mislio da jest," ree Redfield. "Pretpostavljam da nikad niste bili upucani," ree Carella. "Ne." "Bili ste u vojsci?" "Da." "Koji rod?" "Kopnene jedinice." "Bili ste u borbi?" "Da." "Onda znate kako se rukuje pukom?" "Oh, da," odgovori Redfield. "Naa je pretpostavka da znate vrlo dobro rukovati pukom, gospodine Redfield." Redfield se iznenada uzbuni. "Kako to mislite?" upitao je. "Naa je pretpostavka da ste za vrijeme rata bili izvrstan strijelac. Je li to tono, gospodine Redfield?" "Bio sam prosjean." "Onda ste jako puno nauili od tada." "Kako to mislite?" upita Redfield ponovno. "Gospodine Redfield," upita Meyer, "kuda ste otili veeras kad je vaa ena izila iz stana s psom?" "Otiao sam pod tu." "Koji tu?" "Sto... Kako to mislite... pod tu" ree Redfield. "Pod tu." "Onaj u vaoj kupaonici... ili onaj na krovu?" "Molim?"

"Kia pada, gospodine Redfield. Jeste li zato promaili svoju enu? Da li ste je zato samo pogodili u rame?" 194 "Ne znam o emu to... tko ste vi... moja ena, hoete rei... mislite na Margaret?" "Da, gospodine Redfield. Priamo o tome da ste znali da e vaa ena izvesti psa u etnju neto prije ponoi. Priamo o tome kako ste otili na krov im je napustila stan, i preskoili na zgradu iza ugla i priekali da se pojavi na ulici. O tome govorimo gospodine Redfield." "Ja... to je najlua stvar koju sam uo u ivotu. Ja... pa ja sam se tuirao kad je ... kad se sve dogodilo. ak sam doao do vrata u kupaem ogrtau. Ja..." "Koliko vremena je potrebno da netko nekoga ustrijeli, vrati se do stana i uskoi u kadu, gospodine Redfield?" "Ne," ree Redfield. Zatresao je glavom. "Ne." "Da, gospodine Redfield." "Ne." "Gospodine Redfield," ree Carella, "upravo smo popriali s doktorom Fidiom, tu vani u hodniku. Rekao nam je da vi i gospoa Redfield pokuavate imati djece od kad ste se oenili prije dvije godine. Je li to tono?" "Da, to je tono." "Takoer nam je rekao da ste doli k njemu poetkom travnja jer ste pomislili da moda neto s vama nije u redu, da ste moda vi taj u kome je greka." "Da," ree Redfield. "Umjesto toga, saznali ste od doktora Fidija da je vaa ena Margaret imala histerektomiju, izvrenu u studenom 1940. godine, i da nikad nee moi imati djece. Je li i to istina, gospodine Redfield?" "Da, to mi je rekao." "A prije niste znali za to?" "Ne, nisam." "Vaa je ena zasigurno morala imati oiljak. Nikad je niste pitali od ega joj je to?" 195 "Jesam. Rekla je da se radilo o operaciji slijepog crijeva." "Ali kad vam je doktor Fidio rekao pravi razlog operacije, takoer vam je rekao i za zabavu koja se odrala u travnju 1940. godine, i o spolnoj bolesti kao posljedici..." "Da, da, rekao mi je," ree Redfield nestrpljivo. "Ne razumijem kakve to ima veze..." "Koliko vam je godina, gospodine Redfield?" "etrdeset sedam." "Jeste li ikad imali djece?" "Ne." "Sigurno ste ih arko eljeli." "Ja... htio sam imati djecu." "Ali oni su to uinili nemoguim, zar ne?" "Ja... ja ne razumijem o kome to... o emu to govorite." "Ljudi koji su bili na zabavi, gospodine Redfield. Oni koji su uzrokovali histerektomiju, oni koji su ..." "Ne znam koji su to ljudi. Ne znam o emu to govorite." "Tono, gospodine Redfield. Niste znali koji su to bili ljudi. Jedino to ste znali da je nakon izvedbe Dugog putovanja kui bila prireena zabava, i ispravno ste pretpostavili da su svi sudionici predstave bili na toj zabavi. Sto ste napravili? Iskopali od nekud Margaretin stari kazalini program i poeli ubijati redom po popisu?" Redfield spusti glavu. "Gdje je puka, gospodine Redfield?" upita Carella.

"Tko vam je bio slijedei na listi?" upita Meyer. "Nemam nita sa svim tim," ree Redfield. "Nisam ubio nikog od njih." "Ako je to va baloner," ree Carella, "bolje ga obucite." "Zato? Kuda me vodite?" 196 "U centar." "Zato? Kaem vam da nisam nikog..." "Privodimo vas zbog ubojstva, gospodine Redfield," ree Carella. "Ubojstva? Nisam ja nikog ubio, kako moete...?" "Mi mislimo da jeste." "Mislili ste da je i Cohen." "Da, ali s jednom razlikom, gospodine Redfield." "Kojom?" "Ovaj put smo sigurni." Bilo je dva sata ujutro kad su se vratili u stanicu. Isprva je bio malo drzak, ali nije znao da mu policajci pretresaju stan dok su ga detektivi ispitivali u svojoj prostoriji. Odbijao je ita priznati. Stalno je ponavljao kako je bio pod tuem kad mu je ena ubijena, i nije imao pojma o tome sve dok mu Meyer nije zakucao na vrata s loim vijestima. Zatim je obukao ogrta i otvorio ih. Kako je mogao biti na krovu? A kad je Cohen ubijen na stepenitu ispred stanice, radio je u svom uredu. Kako su ga mogli teretiti za to ubojstvo? Istina, nitko ga nije vidio nakon to je zavrio sastanak u tri i trideset. Isto tako je istina da je mogao otii po stubama na zadnji izlaz, doi pred postaju, priekati Cohena i ubiti ga, ali nije li to bilo samo najlue nagaanje. Po takvim pravilima svatko bi mogao biti ubojica, on sa svim tim nije imao nikakve veze. "Gdje ste bili u petak, etvrtog svibnja?" upita Carella. "Kod kue," odgovori Redfield. "Niste ili na posao?" "Ne. Bio sam prehlaen." Zastao je. "Pitajte moju enu. Ona e vam rei. Bio sam kod kue cijeli dan." "Pitat emo je, vjerujte, gospodine Redfield," ree Carella. "im bude u stanju razgovarati s nama." "Rei e vam." 197 "Rei e nam da niste bili u Minneapolisu, ha?" "Nikad nisam bio tamo u cijelom svom ivotu. Nemam nikakve veze s iim od svega ovoga. Uasno ste pogrijeili." A onda je pozornik uetao u prostoriju. Moda bi Redfield ionako progovorio. Pravilo je da na kraju sve priznaju, a osim toga ljudi e dosei toku u kojoj nada pone balansirati s oajem. Toku s koje vide kako se kazaljka na toj vagi lagano naginje protiv njih. U priznanju postoji olakanje. Ako ima ikakve nade u oaju, to je nada za priznanjem, tako da bi naposljetku ionako moda sve priznao. Pozornik je doao ravno do Carellina stola. Spustio je na njega dugi koni kofer i rekao: "Ovo smo nali na dnu ormara u spavaoj sobi." Carella otvori kofer. Puka je bila repetirka, Winchester model 70. "Vaa puka, gospodine Redfield?" upita Carella. Redfield je zurio u puku i nije nita govorio. "Ovo je bilo na polici iza njegovih eira," ree pozornik. Stavio je na stol kutiju municije Remington .308. Carella pogleda u municiju, a zatim u Redfielda, i ree: "Od balistiara moemo dobiti odgovor za deset minuta, gospodine Redfield. Ili ete nam utedjeti trud?"

Redfield uzdahne. "Dakle?" Redfield ponovo uzdahne. "Zovi balistiare, Meyer," ree Carella. "Reci im da stie pozornik s pukom. Hoemo da usporede puku s mecima i ispaljenim ahurama koje imamo od..." "Ne morate se muiti," ree Redfield. "Ispriat ete nam neto o tome?" upita Carella. Redfield kimne. "Stenografa!" zavie Carella. 198 "Nisam planirao ubiti nikoga od njih," ree Redfield. "Ne u poetku." "Samo trenutak," ree Meyer. "Miscolo, to je s tim stenografom?" "Znate," ree Redfield, "kad mi je doktor Fidio rekao za Margaret, ja... ja... bio sam okiran, naravno... mislio sam... ne znam to sam mislio..." "Miscolo! K vragu!" "Stie, stie!," zavie Miscolo, i dotri u prostoriju i pone sam zapisivati biljeke u blok poloen na svoja koljena. "Tuga, pretpostavljam," ree Redfield. "elio sam obitelj, znate. Nisam vie mlad. elio sam obitelj prije no to bude kasno." Slegnuo je ramenima. "A zatim... dok sam... dok sam razmiljao o tome... postajao sam... ljut. Moja ena ne moe imati dijete, shvaate. Nikad nee moi imati djece. Zbog histerektomije. A oni su bili odgovorni, shvaate. Oni koji su joj to napravili. Oni koji su bili na zabavi. Samo... nisam znao tko su..." "Nastavite, gospodine Redfield." "Na program predstave naiao sam sluajno. Traio sam neto u jednom od ormara, i naao sam koveg prekriven prainom, kompletno prekriven prainom, i program je bio unutra. Vidite, tako sam... tako sam saznao njihova imena. Saznao sam koji su joj ljudi to napravili, oni sa zabave, i ja... Poeo sam ih traiti. Ispoetka ih nisam namjeravao poubijati. Samo sam ih elio vidjeti, te ljude koji su ... koji su mi onemoguili da imam djecu, mojoj eni da ima djecu. A onda, ne znam tono kad, mislim da je to bilo kad sam naao Blanche Lettiger, pratio je do njenog ofucanog kvarta, a ona je... ona me zaustavila na uglu i ponudila mi se. Mislim da sam tog dana, uviajui kakvo je smee postala, i znajui da je ta neist zarazila Margaret, mislim da sam ih toga dana odluio sve poubijati." 199 Redfield zastane. Miscolo podigne pogled s bloka. "Anthonv Forresta ubio sam prvog, bez nekog posebnog razloga. Jednostavno sam odluio da u njega prvog ubiti, a moda sam podsvjesno razmiljao kako bi bilo bolje da ih ne ubijam po redu kako su navedeni u programu, nego isto nasumice, znate, tako da izgleda da nisu povezani, jednostavno ih ubiti, znate, kao da... kao da ne postoji veza." "Kada ste odluili ubiti vlastitu enu, gospodine Redfield?" upita Meyer. "Ne znam kada. Ne ispoetka. Na kraju krajeva, ona je bila njihova rtva, zar ne? Ali onda... onda sam poeo uviati koliko je moj poloaj ugroen. Sto ako se pronae veza meu ubijenima? to ako otkrijete da su svih desetero nastupali i bili lanovi iste dramske skupine na koledu? Da sam ih sve ubio, a ostavio Margaret na ivotu, no... Recite, zar vam to ne bi bilo udno? Ne biste se zapitali kako to da je ona jedina ostala iva? Iz cijele skupine? Moj je poloaj postajao opasan, shvaate." "I zato ste odluili ubiti i nju? Da biste zatitili sebe?" "Da. Ne. Vie od toga. Ne samo to." Redfieldove oi iznenada se zaare. "Po emu sam mogao znati da je uistinu bila tako neduna? Je li stvarno bila rtva te veeri? Ili je svojevoljno pola s ostalima u njihove... njihove prljave... Nisam to mogao znati, shvaate. I zato... zato sam odluio ubiti i nju, zajedno s ostalih deset. Zato sam i doao ovamo

razgovarati s vama. Da skinem sumnju sa sebe. Mislio sam, ako sam ve bio u policiji da vas upozorim na moguu opasnost koja prijeti Margaret, onda zapravo, kad ona bude ubijena, ja ne bih bio sumnjivac, shvaate? Tako sam razmiljao." "Bili ste u Minneapolisu etvrtog svibnja, gospodine Redfield?" "Da. Oh, da, ja sam ubio Petera Kelbvja." 200 "Recite nam za Cphena." "to vas zanima?" "Kako ste to uspjeli vremenski uskladiti?" "Bilo je riskantno. Nisam to trebao pokuati. Ali upalilo je, pa moda..." "Kako gospodine Redfield?" "Otiao sam juer odavde otprilike oko jedan sat, i vratio se u svoj ured do pola dva. Izdiktirao sam neka pisma svojoj tajnici, a zatim bio na sastanku u dva-etrde-set pet. Rekao sam da je sastanak poeo u tri, ali zapravo je poeo petnaest minuta ranije i bio je gotov do tri i petnaest. Izaao sam iz ureda stubama na zadnjoj strani. Moj privatni ured ima zadnja vrata na hodnik, znate, pa sam se spustio stepenicama..." "Nitko vas nije vidio?" "Ne." "Jeste li ikome rekli da izlazite?" "Ne. Razmiljao sam o tome da kaem tajnici da me ne ometa slijedeih sat vremena, ali sam se predomislio. Pomislio sam, ako se netko kasnije bude raspitivao, bit e bolje ako svi jednostavno budu rekli da znaju da sam u negdje u zgradi, ali kako ne znaju tono gdje." "Dosta ste se potrudili oko planiranja, zar ne, gospodine Redfield?" "Ubijao sam," ree Redfield jednostavno. "Svjesni ste da ste ubijali?" "Naravno da sam svjestan!" "Nastavite. to ste napravili kad ste izali iz ureda?" "Uzeo sam taksi i otiao do svog stana. Po puku." "Tamo ste je obino drali?" "Da. U ormaru. Tamo gdje ju je va ovjek pronaao." "Vaa ena ju nije nikad nije vidjela" "Jednom." 201 "Nije vas pitala to e vam puka?" "Nije znala da se radi o puci." "Kako to mislite?" "Bila je u koferu. Rekao sam joj da je to tap za pecanje." "I ona vam je povjerovalal" "Mislim da nije nikad vidjela puku niti tap za pecanje. Puka je bila u koferu. Nije nikako mogla saznati to je unutra." "Nastavite. Otili ste po puku." "Da. Uzeo sam taksi. Bio sam kod kue za dvadeset minuta, a za jo deset sam stigao preko puta, i ekao u parku. Cohen je iziao u etiri sata i ubio sam ga." "A onda?" "Otrao sam na jug kroz park, i uzeo taksi na drugom kraju." "Odnijeli ste puku s vama u ured?" "Ne. Ostavio sam je u garderobi na Centralnoj Stanici." "I ponovno je pokupili sino na putu kui?" "Da. Jer sam planirao ubiti Margaret prole noi, shvaate. Ali kia. Promaio sam zbog kie." "Gdje ste nabavili puku, gospodine Redfield?"

"Kupio sam je." "Kada?" "Onog dana kad sam odluio da u ih sve ubiti." "A priguiva?" "Napravio sam ga od komada bakrene cijevi. Bojao sam se da e otetiti cijev puke nakon prvog pucnja, ali nije. Valjda sam imao sree. Zar priguivai ne bi trebali oteivati oruje?" "Gospodine Redfield, ubili ste osmero ljudi. Je li vam to jasno?" "Da, jasno mi je." 202 "Zato niste usvojili dijete, gospodine Redfield? Mogli ste to napraviti, znate. Isplanirali ste sva ova ubojstva, ali uz sve to planiranje niste mogli isplanirati put do agencije za usvajanje! Zato, k vragu...?" "Nije mi to nikad palo na pamet," ree Redfield. Nakon to je priznanje bilo otipkano i potpisano, nakon to su Redfielda odveli dolje u eliju iz koje e ujutro biti prebaen u centar, Carella podigne slualicu i nazove Thomasa Di Pasqualea da mu kae kako moe prestati brinuti. "Hvala," ree Di Pasquale. "Koliko je, do vraga, sati?" "Pet ujutro," ree Carella. "Zar vi nikad ne spavate?" ree Di Pasquale i poklopi. Carella se nasmijeio i vratio slualicu na njezino mjesto. Helen Vale nazvao je tek puno kasnije, u toku dana. Kad joj je priopio dobre vijesti, rekla je: "Oh, to je prekrasno. Sad mogu otputovati, a da vie ne moram brinuti o tome." "Otputovati, gospodo Vale?" "Na ljetni odmor. Sezona poinje slijedei mjesec, znate?" "Tono," ree Carella. "Kako sam to mogao zaboraviti?" "Htjela bih vam jo jednom zahvaliti," ree Helen. "Na emu, gospoo Vale?" "Za vaeg pozornika," odgovorila je. "Stvarno sam uivala s njim." Cvnthia Forrest dola je u policijsku postaju toga popod-neva da pokupi materijale koje je ostavila, stare izreske iz novina, izvjetaje s ocjenama, kazalini program. Bert Kling sreo ju je u hodniku dok je odlazila. "Gospoice Forrest," rekao je, "elio bih vam se ispriati za moje..." 203 "Crkni!" rekla je i otila niz stepenice dolje na ulicu. Tri detektiva bila su sami u detektivskom uredu. Svibanj je bio pri kraju, dugo ljeto bilo je pred njima. Vani na ulici, mogao se uti zvuk jureega grada, grada od deset milijuna ljudi. "Stalno razmiljam o onom to si mi rekao," ree Meyer iznenada. "O emu, Meyer?" "Kad smo naputali Ettermanov ured, onaj Nijemac, onaj iji je sin oboren iznad Schweinfurta." "Da, to s tim?" "Rekao si 'Ne moe mrziti ljude ovdje i sada, zbog neega to su drugi ljudi u neko drugo vrijeme napravili'." "Mmmm," ree Carella. "Redfield ih je mrzio ovdje i sada," odvrati Meyer. Zazvonio je telefon. "Idemo dalje", ree Kling i podigne slualicu. 204 Do sada izalo u biblioteci Alibi

Mrtvac je zaudarao na alkohol. Nije bilo provale... Nije bilo rana... Samo boica sredstva za uspavljivanje. Sve je upuivalo na samoubojstvo. Ili nije? Detektiv Steven Carella se susreo s previe pitanja bez odgovora. Zato bi umjetnik alkoholiar, zastraen od svih vrsta droga okonao ivot pilulama za uspavljivanje? Zato nije napisao oprotaj no pismo? I zato su usred najgorih ljetnih vruina svi rashladnih ureaji iskljueni? Dok mu partner Bert Klinga nastoji zadrati suprugu koja ga namjerava napustiti, te istodobno izbjei osvetu pomahnitalog psihopata, Carella je prisiljen sam otkriti istinu. Do sada izalo u biblioteci Alibi Ljetna ega je na vrhuncu. Klinci se igraju uz otvorene hidrante. Pritisak vode pada, a nervoza raste. Policajci 87. policijske postaje znaju da se netko u gradu igra vatrom. Kao i uvijek motiv je... LOVA Mnogo love. Lova izgubljena u poaru skladita. Lova steena uspjenim, vanim poslom. Lova koja eka u stroju za tiskanje ekova osiguravajueg drutva. Carella i Cotton Hawes su preuzeli sluaj palei od nezainteresiranog Andvija Parkera. Ali ono to e se otkriti iza prie o vatri i lovi je umorstvo. Mnogo umorstva...