CEPS CENTAR ZA POSLOVNE STUDIJE KISELJAK

Promet
Cestovni promet

SEMINARSKI RAD
OSNOVNI POJMOVI O PSIHIKIM PROCESIMA: DRA, OSJEAJI,
ULNI ORGANI, PROVOENJE IVANIH IMPULSA

U Kiseljaku 2013. godine

CEPS CENTAR ZA POSLOVNE STUDIJE KISELJAK

Promet
Cestovni promet

SEMINARSKI RAD
OSNOVNI POJMOVI O PSIHIKIM PROCESIMA: DRA, OSJEAJI,
ULNI ORGANI, PROVOENJE IVANIH IMPULSA

Mentor:

Student:

SADRAJ:
1. UVOD...............................................................................................................................4
2. PREDMET IZUAVANJA PSIHOLOGIJE...............................................................5
3. TEHNIKE ISTRAIVANJA U PSIHOLOGIJI..........................................................5
3.1. Intervju............................................................................................................5
3.2. Upitnik.............................................................................................................6
3.3. Anketa..............................................................................................................6
3.4. Tehnika skaliranja........................................................................................6
3.5. Sociometrijska tehnika...................................................................................7
4. OSNOVNI PSIHIKI PROCESI..................................................................................7
4.1. Spoznajni procesi.............................................................................................7
4.1.1. Opaanje...................................................................................................7
4.2. Osjet..................................................................................................................8
4.2.1. Osjet mirisa................................................................................................8
4.2.2. Osjet vida..................................................................................................8
4.2.3. Osjet sluha.................................................................................................9
4.2.4. Osjet ravnotee ili statiki osjet...............................................................9
4.2.5. Kinetiki osjet...........................................................................................9
4.2.6. Organski osjeti..........................................................................................9
5. PRENOENJE NERVNIH IMPULSA........................................................................10
6. ZAKLJUAK................................................................................................................11
7. LITERATURA...............................................................................................................12

1. UVOD
Od svog postanka ovjek je iskazivao interes za spoznajom sebe i drugih. Ovaj interes je
odraz ljudske znatielje ali i potrebe da se upoznaju oni sa kojima se ivi i radi. Kao drutveno
bie ovjek je oslonjen na druge i zato mora razumjeti ponaanje drugih i svoje uskladiti sa
njihovim. Ako ovaj interes za spoznajom sebe i drugih shvatimo kao zaetak psihologije kao nauke,
onda moemo rei da je ona jedna od najstarijih naunih disciplina.
Filozofija je u poetku sadravala sveopu ljudsku spoznaju pa i onu iz oblasti psihologije. Od
mnogih filozofa koji su se isticali u prouavanju psiholokih problema treba istai Aristotela,
Platona i Heraklita, Dekarta (R. Descartes), Loka (J. Locke) i Hjuma (D. Hume).
Samo ime psihologija potie od grkog filozofa Aristotela koji je tumaio da je psihologija nauka
o dui (psyche - dua i logos - nauka). Demokrit, prije Aristotela, svijet je tumaio materijalistiki
tzv. atomizam). Za njega je dua sastavljena od atoma, ali onih finijih, pa je i ona, kako je
materijaine prirode, podlona umiranju. Platon je, meutim, smatrao da dua nije materijalna, pa
je stoga vjena. Ova dva uenja, potakla su Aristotela da potrai kompromis. Dua, za njega, ima tri
razine: vitalna dua - obuhvata vane ivotne funkcije, animalna dua - opaanja, osjeanja i udnju
te razumska dua - spoznaju i volju. Njegovo je uenje bilo vie zasnovano na posmatranju i
uoavanju zakonitosti psihikog ivota, pa je i danas relevantno uenje o zakonu asocijacija.
Psihiki procesi uenja, prema velikom grkom misliocu, odvijaju se prema zakonu dodira, kada
se dva sadraja doivljavaju istovremeno ili neposredno jedan iza drugog, sjeanje na jedan
obnavlja i drugi; zakonu slinosti, kada su dva sadraja slina, onda obnavljanje jednog sadraja
olakava obnavljanje i drugog, i zakonu kontrasta, kada se lake pamte suprotnosti.
Dekart (1596.-1650.) je prvi filozof koji psihologiju izdvaja iz filozofije i formira zasebnu
filozofsku granu koju naziva mentalna filozofija. Mada je ovo bio znaajan iskorak u
osamostaljenju psihologije u zasebnu naunu disciplinu, jo dugo se zadralo miljenje da je
psihiki ivot ovjeka u domenu filozofije te nije potrebna druga nauka da to izuava.
Poetkom 16. stoljeca iz filozofije se izdvajaju egzaktne nauke astronomija, fizika, kemija i
biologija. Za nauno istraivanje koriste se egzaktne metode, prvenstveno eksperiment. Sredinom
19. stoljea egzaktne metode se poinju primjenjivati i u istraivanju psihikih pojava. Fiziolog E.
H. Veber, (E. H. Weber), jedan od osnivaa psihofizike, eksperimentalno istrauje koliki je potreban
intenzitet drai da bi ovjek imao osjet. Ova istraivanja dalje razvija T. Fehnei (G. T. Fechner),
(fiziar, filozof i eksperimentalni psiholog, koga posebno zanima odnos izmedu drai i osjeta. On
eksperimentalno utvruje zakonitost koja je i danas vaeca u mjerenju osjeta i drai i kvantifikuje
njihov odnos (Weber--Fechnerov zakon).
Ovi su radovi imali velikog poticaja u razvoju psihologije i njenom osamostaljivanju kao zasebne
nauke. Konano Wilhelm Wundt (1832.-1929-) u Lajpcigu 1879. godine osniva labaratorij za
eksperimentalnu psihologiju i time definitivno ustanovljuje psihologiju kao empirijsku nauku. On
sa svojim suradnicima istrauje fizike i kemijske procese u materijalnom svijetu i njihov utjecaj
na ovjeka. U daljem razvoju psihologije istrauju se i sloeniji psihiki procesi kao to su
miljenje, pamenje i uenje.
Fiziari, biolozi, kemiari i fiziolozi svojim egzaktnim istraivanjima doprinijeli su razvoju
psihologije kao egzaktne nauke jer se dotada o psihikom ivotu ovjeka sudilo na osnovu
razmiljanja i pretpostavki. U daljnjem razvoju psihologije posebno se isticu Alfred Bine (Binet) i
Ivan Petrovi Pavlov. Alfred Bine u Parizu otvara labaratorij eksperimentalne psihologije i daje
veliki doprinos mjerenju inteligencije. Njegova skala za mjerenje inteligencije i danas je osnovni
model za brojne testove kojima se mjere mentalne sposobnosti ovjeka. Ruski istraiva Pavlov je
4

svojim eksperimentalnim radovima mnogo doprinio u spoznavanju fiziolokih osnova psihikog

ivota. Njegov eksperiment sa formiranjem uvjetnog refleksa kod psa je razjasnio neke patoloke
pojave u psihikom ivotu ljudi i ivotinja.
Poetkom 20. stoljeca psihologija se poinje intenzivno razvijati u SAD gdje se isticu Katel
(James MckKeen Cartel), Torndajk (E. L.ThorndiKe), Vudvort (Wood-worth), Terstoun
(Thurstone), Skiner (B.F.Skinner) i dr. Znaajno je istai da se u SAD vre sistematska psiholoka
istraivanja koja podupire drava i da se rezultati tih istraivanja koriste u raznim oblastima ivota,
posebno u industriji, propagandi i vojsci.
Poslije Drugog svjetskog rata psihologija sve vie izlazi iz teoretskih okvira i pribliava se ivotu,
tako da nema ljudske djelatnosti gdje se ne koriste dostignua ove egzaktne nauke.
2. PREDMET IZUAVANJA PSIHOLOGIJE
U najirem smislu predmet izuavanja psihologije je psihiki ivot. Pod pojmom psihiki
ivot podrazumijevamo psihike procese i psihika stanja. O psihikim procesima i stanjima
moemo suditi na osnovu objektivnog, spoljnog posmatranja ponaanja ljudi i na osnovu
neposrednog, vlastitog iskustva. U uem smislu, predmet psihologije je ovjek, i to istraivanje
njegova ponaanja i njegovih stanja svijesti, osjeanja i doivljaja. Psihologija nastoji otkriti i
formulirati zakone tih fenomena, potom objasniti njihovo nastajanje da bi, ako ustreba, "na njih
djelovala i mijenjala ih", i to tumae J. Delay i P. Pichot (Maria Furst, Psihologija, kolska knjiga,
Zagreb, 1995., str.3). Dakle, psihologija ima za predmet svog izuavanja nesto to nije
materijalno a to se da objektivno utvrditi. R. Bujas definira psihologiju kao nauku o subjektivnim
doivljajima, ukoliko se oni mogu manifestirati i zahvatiti na objektivan nain.
Kako je predmet izuavanja psihologije psihiki doivljaj koji se moe objektivno ustvrditi, to se
psihologija svrstava u egzaktne nauke. Za utvrivanje predmeta izuavanja psihologije bitni su
sljedei faktori: fizika okolina koja djeluje na organizam izazivajui razne subjektivne doivljaje;
socijalna okolina koja djeluje na pojedinca i tako utjee na njegove dozivljaje i ponaanje; i na
kraju aktivnost same individue koja na odreeni nain utjee na okolinu, mijenja je i prema njoj
modificira svoje ponaanje.
3. TEHNIKE ISTRAIVANJA U PSIHOLOGIJI
Navedene psiholoke metode koriste razliite tehnike za prikupljanje i obradu podataka.
Tehnike psiholokog istraivanja omoguuju sistematsko, plansko i objektivno istraivanje
psihikih pojava. Najee primjenjivane tehnike u psiholokom istraivanju su; intervju, upitnik,
anketa, skala procjene, sociometrijski postupci i testovi.
3.1. Intervju
Rije intervju potie od engleske rijeci "interview" sto znai sastanak, razgovor, pitati
nekoga za miljenje. Razgovor je esto primjenjivana tehnika za dobijanje podataka u psiholokom
istraivanju. Razlikuje se od razgovora koji vodimo u svakodnevnom ivotu po svojoj organizaciji i
strukturi. Svakom psiholokom intervjuu, odnosno razgovoru mora prethoditi temeljita priprema
koja podrazumijeva tono definiranje predmeta razgovora, plana razgovora i naina (taktike) kako
ce se voditi razgovor. Pitanja koja postavlja ispitiva trebalo bi da budu kratka i jasno formulirana.
Dvosmislena, nejasna pitanja na koja se unaprijed zna odgovor nije dobro postavljati. Ova su
5

pitanja neka vrsta zadataka, usmjerenih na to da se ukaze na kvalitativne osobine prouavane

pojave. Intervjui se dijele na standardizirane i nestandardizirane. Kod standardnog intervjua
pitanja su unaprijed pripremljena i svim ispitanicima se postavljaju u istoj formi, dok kod
nestandardnog intrvjua ispitiva moe u zavisnosti od situacije formulirati pitanja. Za voenje
intervjua potrebno je veliko iskustvo. Tako se preporuuje da ispitiva ne zauzima stav isljednika
niti pak previe familijaran stav. Obino se razgovor dijeli na dvije etape. U prvoj etapi (tzv.
odleivanje) ispitiva postavlja pitanja kojima uspostavlja kontakt. Poslije se govori o predmetu
istraivanja gdje ispitiva mora imati svoju taktiku, tj. mora znati postavljati pitanja u pravi as i
tako odrediti tempo i pravac razgovora. Tokom razgovora ispitiva prati reakcije i ponaanja
ispitanika koje moe registrirati u toku ili odmah po obavljenom razgovora. Intervju ne slui samo
za dobijanje odreenih podataka u psiholokom istraivanju, nego se njime moe i terapeutski
djelovati. Frojd (Sigmund Freud, 1856-1939) je radi psihoanalize, razvio naroitu vrstu
razgovora, gdje je sugovornika dovodio do spoznaje i prevladavanja tenji potisnutih u svijesti.
Slino je i Pijae (Jean Piaget, 1896-1980) razvijao "kliniki razgovor" kojim je kod djece
izazivao spontane predodbe i na taj nain pedagoki djelovao na njih.
Uz navedene prednosti i mogunosti intervjua, potrebno je istai da rezultate dobivene intervjuom
treba kombinratii sa drugim objektivnijim tehnikama psiholokog istraivanja.
3.2. Upitnik
Upitnik je niz pitanja u pismenoj formi, sastavljenih prema odreenom sistemu, a odnose
se na ispitivanje razliitih psiholokih pojava. Odgovori mogu biti u formi slobodnih i u formi
alternativnog izbora. Upitnici uglavnom slue za ispitivanje masovnih pojava i obino se
statistiki obrauju. Svaki upitnik ima jasno definiran cilj istraivanja i klju na osnovu kojeg se
moe zakljuiti o smjeru i veliini razvijenosti odreene psiholoke pojave.
3.3. Anketa
Anketiranje je psiholoka tehnika koja se koristi za prikupljanje odreenih podataka. Rije
anketa dolazi od Francuske rijei "enquete" to znai istraivanje, ispitivanje, isljeivanje.
Anketom, se ispituju razliiti psiholoki problemi, stavovi, miljenja, interesovanja i sl., na tono
odreenom uzorku. Jednako kao i druge tehnike, anketa podrazumijeva dobru pripremu, dok se
pitanja formuliraju na osnovu principa koji daju nauno validne rezultate. Ankete se uglavnom ne
zasnivaju na sistematskom praenju ispitanika i ne doputaju nikakvo provjeravanje, pa stoga ti
rezultati nemaju znaajnu naunu vrijednost. Anketa moe biti pismena ili usmena, javna ili
anonimna, jednokratna ili viekratna. Pri sastavljanju ankete vodi se rauna o sljedeem:
- pitanja: moraju odgovarati cilju koji se istrauje;
- pitanja moraju biti razumljiva, jasna, da ispitanik moe na njih odgovoriti; ne smiju postojati
razlozi koji bi mogli utjecati na ispitanika da pogreno i neiskreno odgovara;
- pitanja ne trebaju biti sugestibilna;
- broj pitanja ne treba biti prevelik;
- ispitanici moraju dovoljno biti motivirani da na njih odgovore.
3.4. Tehnika skaliranja

Tehnika skaliranja je istraivaki postupak kojim se prikupljaju injenice o stupnju,

intenzitetu i kvalitetu izraenosti nekih psiholokih pojava. Pritom se koriste razliite skale
mjerenja uraene po nekom redoslijedu, gdje jedan ili vie ocjenjivaa procjenjuju neku psihiku
osobinu ili proces. Procjene se mogu oznaavati brojevima, kategorijama i grafiki. Tehnike
skaliranja se koriste najee za ispitivanje psiholokih pojava koje je teko kvantificirati, npr.
mjerenje stavova. kolsko ocjenjivanje je takoer jedan vid skale procjene koja ima pet
stupnjeva. Ovaj vid vrednovanja uenikih znanja ima nedostatak to svaki nastavnik ima svoje
vlastite kriterije ocjenjivanja. Numerike skale koje se koriste u psiholokim istraivanjima
preciznije odreuju brojne vrijednosti ispitivane psiholoke pojave. Ova tehnika omoguuje
kvantifikaciju psiholokih mjerenja i na taj nain daje psihologiji vie egazaktnosti.
3.5. Sociometrijska tehnika
Ovom se tehnikom utvruju meusobni odnosi pojedinaca u grupi. Vrijednost ove tehnike je
u tome to njome otkrivamo pojedince koji su najvie cijenjeni i koji su odbaeni. Sama tehnika
kojom se utvruje mjesto pojedinaca u grupi, bazira se na principu izbora onih sa kojima bi
najradije suraivali, odnosno da oznae one sa kojima ne bi eljeli saraivati. Na osnovu dobijenih
rezultata moemo utvrditi kakvi su odnosi u grupi, to se moe prikazati pomou sociograma,
Sociogram je grafika shema gdje se vizualno mogu jednostavno uoiti meusobni odnosi lanova
u grupi. Ti odnosi mogu biti: uzajamno i jednostrano privlaenje, uzajamno i jednostrano odbijanje
i indifirentnost. Odnosi u grupi se mogu iskazati i pomou sociometrijskih matrica, gdje se
statistiki izraunavaju razliiti indeksi - grupna kohezija, odbaenost, popularnost...
4. OSNOVNI PSIHIKI PROCESI
ovjek funkcionira kao jedinstveno psihiko bie. Teko je posmatrati izolovano pojedine
psihike procese i stanja, jer se oni i ne deavaju izolovano. Npr. ovjek posmatra neki predmet i
istovremeno razmilja, osjea i poduzima akciju. Poto je teko izuavati psihiki ivot u njegovoj
stvarnoj cjelovitosti, moramo pristupiti pojedinanom razmatranju psihikih procesa i stanja.
Najea klasifikacija psihikih procesa je ova:
- spoznajni ili intelektualni;
- osjeajni ili emocionalni i
- voljni ili konativni procesi.
4.1. Spoznajni procesi
Ovim procesima spoznajemo objektivnu stvarnost, onu koja nas okruuje. Spoznaja se
temelji na analiziranju primljenih informacija iz vanjskog svijeta i njihovom prevoenje u razliite
pojmove i operiranje njima. Najbitnija karika u spoznajnom procesu je opaanje.
4.1.1. Opaanje
Opaanje je proces u kojem ulnim organima spoznajemo svijet koji nas okruuje. Naime,
ulni organi imaju svojstvo da primaju podraaj (dra) odreene vrste energije iz vanjskog svijeta
i unutranjosti organizma te da ga prerade u odreeni osjet. Osjet je doivljaj koji nastaje pod
uticajem podraaja (drai) odreene vrste i intenziteta na osjetne organe. Reagiranje na ove drai
preko osjetnih organa predstavlja osnovu opaanja. Opaanje je sloen psihiki proces u kojem ne
7

uestvuju samo osjetni organi. Naime, tokom opaanja ovjek vri selekciju drai, koristi ranija
iskustva i daje im odreeni smisao. Objektivni svijet djeluje na nae osjetne organe svojim fizikokemijskim procesima i zato opaanje uglavnom zavisi od karakteristika tih podraaja. Meutim,
opaanje zavisi i od naeg trenutnog stanja, odnosno od naih motiva, emocija i stavova, pa stoga
kaemo daje odraavanje objektivne stvarnosti u naoj svijesti subjektivni doivljaj.
4.2. Osjet
Mnogobrojne drai djeluju na naa ula i mi ih ne zapaamo izolovano. Tako kada gledamo
jabuku na stolu, mi ne zapaamo posebno crvenu boju, posebno njen oblik i veliinu, nego je
zapaamo kao jednu cjelinu.
4.2.1. Osjet mirisa
Osjetni receptori za miris (olfaktivni) smjeteni su u gornjem dijelu sluzo-koe nosa. Oni
reagiranju na prisustvo isparljivih supstanci. Za razliku od drugih ula, ove receptorske elije
predstavljaju istovremeno i neurone. Olfaktivni sistem je povezan sa limbikim sistemom,
hipotalamusom i dijelovima modanog stabla. Postoji mnogo kvaliteta mirisa i teko ih je
klasificirati. Psiholog Hening spominje cvjetne, vone, zainske, smolaste, trule i zagorjele
mirise. Prema njemu, svi ostali mirisi su kombinacija ovih.
4.2.2. Osjet vida
Vidni receptori su fotoreceptivne elije, tapii i unii i smjeteni su u mrenjai. Pod
djelovanjem svjetlosti vidni pigmenti koji se nalaze u mrenjai (rodopsin i tri varijante jodopsina)
razlau se, pri emu nastaje nadraaj u vidu bioelektrine struje. Taj nadraaj se putem onog ivca
prenosi u odgovarajui centar u potiljanom regionu kore velikog mozga. Nadraaji iz desne
strane vidnog polja putuju ka lijevoj modanoj hemisferi i iz lijeve ka desnoj, to se dogaa zbog
ukrtanja vlakana onih ivaca neposredno iza oiju. Tako lijeva hemisfera prima impulse s lijeve
strane oba oka i vidi desnu stranu vidnog oka, a desna na isti nain vidi lijevu stranu vidnog polja.
Svaki optiki ivac ima oko milion ovih aksona. Prema tome, vid nastaje stimulacijom ivanih
elija mrenjae, koje u mozak alju podatke o intenzitetu, boji i drugim svojstvima primljenih
svjetlosnih drai. Ove informacije mozak zatim "ita", "sreuje", "tumai" i "vidi" kao detalje
slike u vidnom polju. Zato se kae da oko samo gleda, a mozak konano vidi i doivljava
promatrane objekte i pojave.
Ljudsko oko raspoznaje samo usko podruje elektromagnetskog spektra (vidljivi dio Suneve
svjetlosti) valne duine 400-760 mu.. Normalno oko raspoznaje etiri osnovne boje, (crvena,
zelena, uta, plava) i njihove kombinacije. Meutim, postoji sljepoa za boje. Ona je redovno
priroena: moe biti ograniena na crveno ili zeleno, proirena na dvije ili tri boje ili pak potpuna.
U ovom posljednjem sluaju oko razlikuje samo razliite svjetlosne predmete - kao na bezbojnoj
(crno-bijeloj) fotografiji. Pored sljepoe za boje este su mahane ili anomalije osjeta vida kao to
su kratkovidnost, dalekovidnost i dr. Kratkovidnost, dalekovidnost i astigmatizam nastaju zbog
deformacije u onom soivu, to se moe ispravljati naoalima. Kada je u pitanju sljepoa za boje,
rijedak je sluaj totalnog sljepila, ali je esto djelimino sljepilo za boje. Daltonizam je forma
djeliminog sljepila za boje gdje se crvena boja vidi kao zelena.

Vidni osjet je najvaniji za ljudsku spoznaju jer na njega otpada oko 90% svih osjeta. Njime ne
opaamo samo boju nego oblik, udaljenost, kretanje, veliinu itd.
4.2.3. Osjet sluha
Osjetilo sluha je uho. Mehanoreceptori zvunih vibracija nalaze se u unutranjem uhu, a
centar za sluh je u sljepoonoj oblasti kore velikog mozga. Receptorske elije osjetila sluha imaju
sposobnost da mehaniku energiju zvunih valova pretvore u bioelektrine impulse i upute ih
odgovarajuim modanim centrima. One su smjetene u tzv. Kortijevom organu unutranjeg uha glavnom funkcionalnom dijelu pua. Ustvari zvuni talasi izazivaju treperenje bubne opne, koje
se prenosi na slune koice-eki, nakovanj i uzengiju. Sa uzengije, ove vibracije preko ovalnog
okna dospijevaju do pua. Pu je spiralno uvijena cijev ija je unutranjost bazilarnom
membranom uzduno podijeljena na dvije upljine ispunjene slunom tenou. Dospjele vibracije
se prenose na bazilarnu membranu, a sa nje na osjetilne elije Kortijevog organa. Impulsi nastali u
tim elijama, putem slunog ivca dolaze do sljepoonog dijela kore velikog mozga, gdje se vri ne
samo "izotravanje zvuka", nego i psihoakustika analiza, posebno kada je rije o govornim
elementima. Tako se konano doivljava kompletan osjet sluha.
Koliina i kvalitet zvunih informacija, tj. osjeti sluha, zavise od intenziteta (jaine) i frekvencije
(uestalosti) zvunih vibracija. Istraivanjem izvora, rasprostiranja i osjeta zvuka bavi se akustika.
Treba razlikovati fizikalnu i fizioloku akustiku. U ovoj posljednjoj istrauju se problemi vezani uz
organe sluha i govora. U fizikalnom smislu zvuk moe biti ton, um i prasak ili njihova
kombinacija, to zavisi od naina titranja, koja se prenose kroz sredstvo (prenoenja). Ljudi mogu
uti tonove u intervalu frekvencije od oko 160 do 20.000 titraja u sekundi (Hz), to zavisi od
individualne osjetljivosti, starosti i dr. Intenzitet zvuka mjeri se u decibelima (dB). Ljudsko uho
moe sluati zvuk u vrlo irokom intervalu intenziteta, od oko 0 do oko 120 dB. ovjek je
najosjetljiviji na zvune drai izmeu 1000 i 5000 titraja.
4.2.4. Osjet ravnotee ili statiki osjet
Ove osjete dobijamo preko polukrunih kanala i otolitnog aparata koji su smjeteni u
unutranjem uhu. Pomou ovog osjetnog organa doivljavamo poloaj tijela u prostoru, promjenu
poloaja tijela i odravanje ravnotee. Ovaj osjet je tijesno povezan sa organskim osjetima, pa se
deava da on refleksno djeluje na miie u unutranjosti tijela, posebno one u utrobi. Tako se
deava da kod morske bolesti imamo osjeaj munine, jer je podraavanje organa za ravnoteu,
preko refleksnog luka podrailo miie za probavu.
4.2.5. Kinetiki osjet
Kinestezija, tj. kinestetiki osjet kretanja. Ovaj osjet doivljavamo kao informaciju o
poloaju i kretanju pojedinih dijelova tijela. Receptori ovog osjetila (osjetna tjeleca) nalaze se
najveim dijelom u zglobnim ahurama, ali djelimino i u tetivima i miiima. Normalno
funkcioniranje kinestetikog osjetila obezbje-uje potpunu usklaenost tjelesnih pokreta.
Izostanak doivljavanja kinestezije, u sluaju nekih oboljenja bitno remeti ili onemoguava tu
skladnost, pa se odreeni pokreti kontroliraju drugim osjetilima, npr. vidom.
4.2.6. Organski osjeti

Ovi osjeti registriraju promjene u unutranjosti tijela, pa imamo osjeaj gladi, ei,
munine, umora, itd. Oni nemaju jasno locirane organe niti se dovoljno zna o mehanizmu
njihovog djelovanja, ali su jako vani jer nas upozoravaju ako neki unutranji organi ne
funkcioniraju normalno.
5. PRENOENJE NERVNIH IMPULSA
ivana elija ima funkciju prenoenja ivanih impulsa (nadraaja). ivano uzbuenje
ili nadraenost je sloen biokemijski proces koji se odvija u ivanoj eliji i uvijek ima
jednosmjeran pravac. Kao to smo istakli, neuroni nisu neposredno vezani jer se izmeu njih
nalazi jedan prostor koji se zove sinapsa. U sinapsi se odvijaju sloeni kemijsko-elektrini procesi.
Sinaptiki meuprostor je ogranien membranom na teledendritima - presinaptika membrana i
membranom koja se nalazi poslije sinapse na dendritima susjednog neurona - postsinaptika
membrana. ivani podraaj se prenosi tako to se mjehurii na zavrnom dijelu teledendrita
raspuknu u sinaptiki meuprostor i neuro-transimiteri dolaze u dodir sa postsinaptikom
membranom dendrita. Neurotransimiteri se zbog razlika u elektrinom potencijalu veu za
postsinaptiku membranu i tako prenose nervne impulse. Ovo sve traje jako kratko (priblino 0,5
milisekunde). ivani impulsi se ire brzinom od 1 do 100 metara u sekundi to zavisi od debljine
nervnog vlakna, deblja nervna vlakna - bri impulsi. Nervni nadraaj se prenosi preko sinapse na
sljedeu ivanu eliju. Sinapsa ivane impulse moe proputati, pojaavati (ekscitacija) i
smanjivati (inhibirati). Na taj nain ona je neka vrsta "skretnice" i "filtera" za ivane inpulse.
Razlikujemo neuro-neuro sinapse (izmeu dva neurona) i neuro-muskularne (izmeu ivane i
miine elije).

10

6. ZAKLJUAK
Znaaj izuavanja psihologije, ima viestruku namjenu za svakog ovjeka. Izuavajui
psihologiju bolje upoznajemo sebe samog, to je uslov za samoizuavanje i samokontrolu, kao i
za ouvanje fizikog i mentalnog zdravlja. Psihologija pomae organizaciji intelektualnog rada:
kako da se ui, radi, misli, opaa i sl. Bez ovih saznanja teko bi se ljudi osposobljavali za dalji
samostalni rad i, nadasve, za samoobrazovanje. Ona pomae upoznavanju i razumjevanju drugih.
To je od posebne vanosti za nas jer ivimo u drutvu sa drugim ljudima, u kome je meusobno
razumjevanje uslov dobrih meuljudskih odnosa. Psihologija nam prua odreena saznanja o
iskustvima drugih ljudi, to nam omoguuje da uimo i na tuem iskustvu, poto teorija vlastite
koe moe esto biti preskupa (nije dobro da sve osobno doivljavamo jer nas to moe skupo
stajati)

11

LITERATURA
Psihologija 3, Refik ati, Izdavaka kua "Svjetlost", Sarajevo, 2008.
Opa psihologija, Jasna Bajraktarevi, Izdavaka kua Avery d.o.o., Sarajevo 2013

12