Svjetska politika, trend i transformacija

UVOD

Brze promjene koje vladaju u svjetskoj politici suočavaju političare i istraživače sa velikim
izazovima. Autor knjige Svjetska politika, trend i transformacija koristi najnovije raspoložive
podatke i rasprave o međunarodnim odnosima, kako bi čitaoci jasnije procijenili opcije
globalne budućnosti i njihov mogući utjecaj na ljude. Navodi na kritičko razmišljanje tako što
nudi sliku promjenljivih odnosa između globalnih aktera, kao i historijske promjene koje
utječu na savremene globalne trendove. Knjiga je organizirana u pet dijelova. U prvom dijelu
uvodi glavna pitanja i teorije u istraživanju međunarodnih odnosa, dok drugi dio identificira
glavne aktere na globalnoj areni. Treći dio obuhvata pitanja globalnog blagostanja,
fokusirajući se na ljude kao važne elemente međunarodnih odnosa, te raspravlja o utjecaju
globalizacije na međunarodne trgovinu i ekonomske odnose. Četvrti dio obrađuje globalne
konflikte (rat, terorizam, nacionalnu sigurnost). Knjiga se završava petim dijelom u kojem je
simbolično postavljeno deset pitanja koja nameću novi trendovi u svjetskoj politici.

Dvadeseto stoljeće obilježio je napredak nauke i tehnologije, razvoj ljudskih prava i sloboda,
ali i suprotstavljene ideologije i politički pokreti koji su izazvali ratove. Drugu polovinu 20.
stoljeća obilježila je pojava masovnog uništenja, nuklearne bombe i tehnologija koje su
čovječanstvo mogle dovesti na rub opstanka. Promjena se desila u posljednjim decenijama
stoljeća, uz pojavu novih društvenih ideja i pokreta koji su davali nadu da će rat, kao sredstvo
međunarodnih odnosa, biti prevaziđen, te da će međunarodna zajednica naučiti kontrolirati
sukobe i destruktivne tehnologije u 21. stoljeću. Pojava novih proizvodnih tehnologija
donijela je novi fenomen nastanka globalizirane svjetske privrede. Globalizacija svjetske
privrede dovela je do globalizacije svjetske politike. Prelazak iz 20. u 21. stoljeće obeshrabrio
je ideje mira i prosperiteta. Društvene neravnopravnosti preselile su se s nacionalnog na
globalni plan. Ekonomski, društveni i politički uzroci nisu nestali. Iako se čini da je
mogućnost globalnog rata manja nego ikad, svijet se u sve većoj mjeri suočava s prijetnjom
međunarodnog sukoba. Globalizacija nije donijela kraj historije, niti je u 21. stoljeću svijet
postao mjesto općeprihvaćenih i ostvarenih liberalnih načela. Ideje geopolitike iz 19. stoljeća
ponovo se vraćaju na scenu sa zaoštravanjem globalnog sukoba, kao i marksističke teorije
međunarodnih odnosa.
POGLAVLJE 7.

Globalna pitanja zaštite ljudskih prava nužno podrazumijevaju uključivanje ljudskog faktora u
analize, ljudske patnje i nivo humanog razvoja (globalna izbjeglička kriza, starosjedilački
narodi, spolna diskriminacija), kao i zaštitu ljudi, međunarodnu etiku i humanitarne
intervencije. Svjetska politika bazirana je na odnosima između država i međunarodnih
organizacija. Govoreći o međunarodnim odnosima uobičajeno mislimo na najutjecajnije
aktere u međunacionalnim aktivnostima – suverene države koje se smatraju najvećim silama,
kao i na međunarodne organizacije koje te države stvaraju. U proučavanju međunarodnih
političkih odnosa često se zanemaruje uloga ljudskog faktora, a naročito su zanemarivane
milijarde običnih ljudi. Prilikom razmatranja događaja u svijetu prosječni ljudi kroz historiju
su svedeni na „podanike“ kojima vladari tradicionalno manipuliraju radi unapređenja
državnih i nacionalnih interesa.

Danas postoji konsenzus oko stava da su ljudi važni, da imaju svoj značaj i da zato studije
međunarodnih odnosa moraju obuhvatiti i etiku i moral. Međutim, bez obzira na taj
konsenzus, mnogi i dalje prihvataju radicionale realističke da su ljudi bespomoćni u odnosu
na velike globalne sile. Priznaju da ljudi imaju učešće u političkom životu, ali tvrde da oni
ipak nemaju istinske moći, jer im sistem uglavno ostavlja samo mogućnost površnog učešća.
U građanskom društvu koje se razvija u okviru globalne zajednice nedavno je došlo do
normativnog konsenzusa o inherentnoj moralnoj vrijednosti i statusu ljudi, odnosno obavezi
društva da uvažava i štiti takav status.

Rusoov opis ljudskog stanja da se čovjek rađa slobodam, a živi u lancima, i dalje živi. Bez
obzira na procenat društva koje živi u neviđeno visokom životnom standardu, svijet se
suočava sa zastrašujućim porastom siromaštva i bijede. Ogroman broj ljudi živi u krajnjoj
bijedi, a gotovo polovina svjetskog stanovništva pokušava da preživi sa dva dolara dnevno.
Jaz između bogatih i siromašnih postaje sve veći, kao i jaz između država. Podjela na bogate i
siromašne predstavlja sve veći izvor nezadovoljstva i sukoba. Pored odsustva prihoda i
resursa, evidentni su katastrofalni uvjeti u kojima živi veliki broj ljudi. Mogućnost izbora
skoro da je nedostupna većini stanovnika nerazvijenih zemalja. Brojni su podaci koji ukazuju
i na enormne patnje ljudi u mnogim dijelovima svijeta. U humanitarnom pogledu postoji više
razloga za zabrinutost. Uskraćivanje neotuđivih prava, koja bi trebalo da pripadaju svakom
čovjeku, svjedoči o nepoštivanju fundamentalnih ljudskih prava.
Među faktorima koji značajno utječu na stepen ostvarivanja humanih ljudskih prava, koja
predstavljaju osnovu kvalitenog života, naročito se ističe jedan korelat – politička sloboda
(stepen demokratskog vršenja vlasti u jednoj državi, kao i zaštite ljudskih prava). Pored
demokratije, i nacionalni ekonomski razvoj doprinosi humanom razvoju. Demokratija sama
po sebi nije dovoljna. Prosperitet je također važan u cilju ostvarenja humanog razvoja. Brzi
transfer globalnog kapitaka i investicija preko državnih granica doveo je do spekulacija da će
globalizacija omogućiti prevalizaženje hronične neimaštome sa kojim se suočava većina
stanovništva. Međutim, kritičari globalizacije primjećuju da je ona i krivac – relativno
siromaštvo jednih u odnosu na druge posljedica je globalizacije i ona ga neće otkloniti. U
prethodnih trideset godina vidljivi su šaroliki podaci s izvanrednim rezultatima u humanom
razvoju, ali i zastrašujućim izazovima koji nas upozoravaju koliki je još napredak potreban da
bi ljudi mogli živjeti njegujući sve svoje potencijale.

Političko pitanje s kojim se svijet suočava jesu mjere koje mogu i trebaju biti poduzete kako
bi se ublažile ljudske patnje i zaštitila ljudska prava. Zalaganje za zaštitu i unapređenje
ljduskih prava nalazi se u samom vrhu liberalističkih prioriteta. Međutim, poduzimanju
koraka za ostvarenje ovih ciljeva protive se realisti, čiji je prioritet unapređenje i zaštita
suverenosti države.

Jedan od faktora brige za ljudsku sigurnost očigledan je u izbjegličkoj krizi koja trenutno
vlada. Većinu svjetske populacije čine emigranti ili potomci emigranata. Migracije su
sveprisutne i politički kontroverzne, budući da u mnogim zemljama starosjedioci zaziru od
toga da budu okruženi strancima. Velika Britanija i Francuska i dalje primaju veliki broj
emigaranata, što više nije slučaj sa Sjedinjenim Američkim Državama koje su reducirale
maksimalan broj izbjeglica na godišnjem nivou. Izbjeglice i raseljena lica često su žrtve rata.
Proganjanje, etničko čišćenje i oružani sukobi koji su pratili raspad bivše Jugoslavije prognali
su iz svojih domova više od tri miliona žrtava i stavili Evropu na listu kontinenata sa velikim
brojem izbjeglica. Ljudi također napuštaju domove u potrazi za novim ekonomskim
mogućnostima.

Kao što je ranije primijećeno, starosjedilački narodi su predstavnici onih etničkih i kulturnih
grupa koje su ranije činile urođeničko društvo na geografskoj lokaciji koju sada kontroliše
neka druga država ili politička grupa. U većini slučajeva starosjedioci su ranije bili politički
suvereni i u ekonomskom smislu dovoljni sami sebi. Mnoge nacije starosjedilaca se osjećaju
progonjenim jer su im sredstva za život ugrožena. Probuđeni nacionalisti širom svijeta
uzvraćaju udarac neprevdama, bijedi i predrasudama kojima su bili izloženi od strane države.
Pripadnici mnogih takvih nacija bez države podijeljeni su oko sopstvenih ciljeva, a oni
militanrno usmjereni većinom su u manjini. Starosjedilački narodi su danas izrazito
mobilizirani.

U posljednjoj deceniji 20. stoljeća kritična uloga žene prihvaćena je kao dio brige o ljudskim
pravima i ostvaren je globani konsenzus oko stava da je dalji razvoj nemoguć ako se ne
poboljša status žena. Ovakvi stavovi sve više oslikavaju potrebu da se kontrola žene nad
svojim tijelom i sudbinom shvati kao osnovno ljudsko pravo. Zaista, spolne nejednakosti i
dalje su prisutne u državama širom svijeta, uprkos značajnim poboljšanjima u svakodnevnom
načinu života. Iako mnogi aspekti humanog razvoja napreduju, jaz između spolova i dalje je
itekako prisutan. Štaviše, takva vrsta diskriminacije prisutna je i u najelementarnijim nivoima
humanog razvoja (veća smrtnost ženske djece; pristup adekvatnoj njezi bolji za muškarce).
Seksualno ropstvo je tek od 2001. ustanovljeno kao ratni zločin u Haagu. Pitanje ostvarivanja
ženskih prava veoma je komplicirano, jer se tiče duboko ukorijenjenih i široko
rasprostranjenih vjerskih i kulturoloških ubjeđenja.

POGLAVLJE 1.

Trendovi i transformacije svjetske politike – prvi je dio knjige i uvodi nas u izučavanje
svvjetske politike u periodu brzih promjena. Stvara pogled ka mnogim tendencijama čije
kombiniranje može transformirati brojne aspekte međunarodnih odnosa. Autor ističe kako
ljudsko poimanje globalne realnosti može dovesti do iskrivljavanja, te se daje okvir za
prevazilaženje tih prepreka. Glavne utjecaje, koji se stalno mijenjaju, dijeli u tri kategorije:
pojedinačni, državni i globalni nivo analize. Predstavljene su glavne teorije koje su naučnici
razvili kako bi pomogli kreatorima politike i građanima da bolje objasne i predvide
evoluirajući karakter međunarodnih odnosa. Takve teorije pomažu u konstruiranju jasnije
slike složenosti svjetske politike, ali i boljem interpretiranju nove tendencije i transformacije.
Glava 1. Usmjerena je na istraživanje svjetske politike 21. stoljeća, sumirajući izazove
istraživanja međunarodnih odnosa, utjecaj percepcije na stvarnost, različite nivoe analize
(pojedinci, države i globalni sistem), ključna pitanja koja će se postavljati u budućnosti, te
sporno pitanje: Trebamo li vjerovati u ono što vidimo? Glava 2. Bazirana je na teoretskom
razmišljanju radi tumačenja globalnih pitanja, liberalnoj orijentaciji, relističkoj orijentaciji,
neoliberalnoj reviziji liberalizma, međunarodnim režimima, feminističkoj teoriji,
bihejviorizmu, postmodernom dekonstruktivizmu. Sporno pitanje koje druga glava postavlja
jeste: Može li bihejvioristička nauka unaprijediti proučavanje međunarodnih odnosa?; Šta
nedostaje realnim teorijama međunarodnih odnosa?