Uvod

Neki od problema s kojima se susree svaka zemlja koju ini vie kultura ili nacija su
zabrana noenja odjee, getoizacija, terorizam, dvojezine kole ili loe socijalno stanje manjina.
Multikulturalizam se ponajprije javlja kao odgovor na mijeanje kulturno, drutveno, etniki i
religijski razliitih zajednica, ali i kao zahtjev za punopravno priznavanje osobnosti neke drutvene
skupine (Sren, Bogelji, 2014). Multikulturalizam se promatra s razliitih aspekata: politolokog,
sociolokog, pravnog, ekonomskog, psiholokog i kulturnog. Shodno ovim aspektima
suprostavljaju se dvije glavne ideje: univerzalna prava i grupna diferencirana prava.

Metodoloki temelj predstavlja analizu teorija o multikulturalizmu politikih teoretiara te

analiza politika i strategija prema manjinskim skupinama europskih drava. No, da bi se razumio
odnos drava prema manjinskim kulturama, prema indeksu multikulturalnih politika moramo
analizirati sluajeve javne politike nekih od lanica Europske unije ali i sluajeve multikulturalnih
drava koje nisu lanice, njihove zakonske okvire, rad institucija i stajalita vodeih politikih
aktera. Spomenut emo Njemaku, Austriju, vicarsku, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francusku, Belgiju,
Nizozemsku, Dansku, Maarsku, Estoniju, Finsku, Norveku, vedsku i susjednu nam Republiku
Hrvatsku, a neke od njih emo posebno opisati, te time pokazati u kojoj mjeri i koje politike one
provode prema nacionalnim manjinama. Neke zemlje na manjinske kulture gledaju kao na skupine
koje moraju svoje znaajke oslabiti i preuzeti karakteristike dominantne kulture, dok neke zemlje u
potpunosti provode multikulturalne politike i priznaju manjinske kulture kao jednake dominantnoj.
Europa se nala u krizi u kojoj nema viziju svog drutva i trai optimalne mjere s kojima e rijeiti
brojne probleme koji se veu za manjinske skupine. Kultura je vaan dio identiteta svakog
pojedinca, stoga je kljuno analizirati pogled na kulturu drava koje su multikulturalne, a svojim su
se istupima suprostavile ideji multikulturalizma u odnosu na one drave koje priznaju manjinske
skupine kao vrijedan dio svoga drutva.

1
Hipoteza

Provode li zemlje lanice Europske unije politike multikulturalizma i integracije kao to je

predvieno strategijama i programima institucija Unije? Ne provode! Zemlje na razliit nain
promatraju kulturu i vrijednosti manjinskih skupina pa samim time imaju drugaija rjeenja za
probleme manjinskih skupina. Veliki broj navedenih europskih liberalnih demokracija u manjinskim
kulturama vidi prijetnju nacionalnom identietu to nije liberalna vrijednost te tee to broj
integraciji ili asimilaciji.

Multikulturalizam

Multikulturalizam podrazumijeva karakteristike etnike i nacionalne pripadnosti, a u novije

doba taj pojam se proirio i poeo obuhvaati druge karakteristike manjinskih grupa poput
seksualne orijentacije, invaliditeta, politike orijentacije odnosno sve karakteristike koje bi mogle
neku grupu staviti u podreen poloaj (Kymlicka, 2003: 29). U sreditu multikulturalizma je kultura
to se odnosi na jezik, religiju, rasu, nacionalnost, ali multikulturalizam ne ukljuuje samo identitet i
kulturu.

Polazei s liberalnog stajalita, teoretiar multikulturalizma Will Kymlicka pojedinu dravu

smatra multikulturalnom ako njeni lanovi pripadaju razliitim nacijama ili su se iselili iz razliitih
drava te ako je ta injenica vaan vid osobnog identiteta i politikog ivota. On takoer uoava
postojanje tri oblika grupno-diferenciranih prava: prava na samoupravu, polietnika prava i prava
na specijalnu predstavljenost.1 Navedena se prava esto opisuju kao kolektivna prava,
suprotstavljena individualnim pravima. On smatra da treba razluiti dvije vrste zahtjeva koje moe
postaviti neka etnika ili nacionalna skupina: zahtjev skupine prema vlastitim pripadnicima, koja bi
trebala tititi skupinu od loeg utjecaja unutranjeg disidentstva; te zahtjev skupine prema irem
drutvu, koja bi trebala tititi skupinu od utjecaja izvanjskih odluka, a to se pojavljuje iskljuivo u
multinacionalnim ili polietnikim dravama kako bi konkretnu skupinu sauvale od
destabilizirajueg utjecaja odluka ireg drutva.

Brian Barry daje znaajan doprinos raspravi o multikulturalizmu. Upozorava kako Europom
krui bauk neumjerenog nacionalizma, prekomjerne etnike samosvijesti i zanesenosti onime to

1 Kymlicka, W., (2004). Liberalizam, zajednica i kultura. Zagreb: Deltakont

2
ljude razdvaja nautrb onoga to ih povezuje. Nasuprot multikulturalistima koji tvrde da liberalna
politika ne osigurava jednakost i slobodu za pripadnike razliitih drutvenih skupina i da se prava
sloboda moe postii samo politikom razliitosti, Barry eli pokazati da se upravo takvom
politikom ne mogu ozbiljiti prava na jednakost i slobodu. On zastupa liberalnu dravu u kojoj je
jednakost pred zakonom najbolji nain pomirenja kulturnih razlika. Liberalno rjeenje za vjerske
sukobe, prenoenje religije u privatnu sferu, ne uspijeva zadovoljiti sve one ija uvjerenja ukljuuju
miljenje da religija mora imati javni izraz. Barry zato istie da je neutralnost koherentna ideja koja
definira uvjete jednakog tretmana za razliite religije.

Asimilaciju moemo smatrati stanjem koje se moe postii samo kad je akulturacija tolika
da su lanovi dviju skupina postali kulturno nerazluivi. Veina asimilacija, historijski gledano, bila
je upravo odgovor na situaciju u kojoj je posjedovanje odreenog identiteta bilo veliki nedostatak.
Poanta egalitarnog liberalizma je, suprotno tome, osigurati da se ljude koji su razliiti tretira
jednako, ime asimilacija postaje nepotrebna. Ako jedinstvena pravila stvaraju jednak niz izbora,
onda su i anse jednake. Razmatrajui odnos multikulturalizma i grupe, Barry priznaje da
liberalizam uva pojedinca pred grupom, istiui to kao bitno jer se time sloboda protee do svakog
lana drutva. Kritizirajui Kymlickinu teoriju multikulturalizma, Barry istie razliku na sljedeem
primjeru. Prema Kymlicki, nacionalne bi manjine trebale imati samoupravu i samouprave
nacionalnih manjina ne bi smjele biti ograniene mjerama koje namee liberalna drava kako bi
sprijeila krenje slobode i jednakosti.2 Kymlicka to naziva kulturnim imperijalizmom, a Barry
moralnim relativizmom koji bi trebalo zamijeniti univerzalizmom koji bi pomirio prava kolektiva
na autonomiju, ali i prava pojedinaca unutar te skupine. Barry naglaava da je briga liberala za
dobrobit pojedinaca neto o emu se ne moe pregovarati, iz ega slijedi nunost postojanja
ogranienja slobode grupa u odnosu na njihove lanove. Barry u svojoj kritici multikulturalizma
snano osuuje zluporabu pojma kulture. Kako itko moe ozbiljno pomisliti da pozivanje na samu
injenicu tradicije ili obiaja moe predstavljati samodostatno opravdanje? Liberalna pozicija
implicira kako e se bilo koja kultura iji opstanak ovisi o pribjegavanju napadu, zlostavljanju i
nezakonitom pritvoru morati promijeniti.

2 Barry, B., (2006). Kultura i jednakost: Egalitarna kritika multikulturalizma. Zagreb: Jesenski i
Turk

3
Multikulturalizam u zemljama EU

Kljuan problem danas je to veina zemalja Europske unije ne prihvaa svoje drutvo kao
multikulturalno te nema posebno planirane politike prema kulturama to uzrokuje mnoge socijalne i
ekonomske probleme. Europska unija je prije svega nastala kao ekonomska zajednica, a zatim i kao
politika te sukladno tome ima brojne zajednike politike koje reguliraju europske institucije. Po
pitanju multikulturalizma odrani su mnogi susreti te su zapoeti brojni programi i strategije.

Pri tome, postoje odreene smjernice i okviri europskih institucija, no ne postoje usklaene
uredbe i direktive koje su zemlje lanice obvezne provoditi to dokazuje sama injenica da zemlje
lanice kroz svoje zakone i javne politike na razliit nain djeluju prema manjinskim skupinama te
samim time imaju razliit stupanj integracije.

Njemaka

Multikulturalizam nije eksplicitno naveden u Temeljnom zakonu (Grundgesetz) i ostalim

zakonima Njemake, iako se poveava priznavanje integracije imigranata kao trajno obiljeje
krajolika zemlje; osobito na opinskoj razini (Cyrus i Vogel 2005). Njemaka se nije tradicionalno
pozicionirala kao imigracijska zemlja, ali je koalicijska vlada sastavljena od Kranske-
demokratske unije (CDU) i Socijaldemokratske stranke (SPD) 2005. godine donijela novi Zakon o
imigraciji kojim je napravljen korak prema stvaranju raznih integracijskih politika. Njemaka tretira
imigrante s redovitim statusom boravka drugaije od onih s takozvanim toleriranim statusom. One s
redovitim statusom boravka se ohrabruje da se integriraju.3 Odluujua je spremnost migranata da
se ukljue u ivot njemakog drutva, kako bi bezuvjetno prihvatili zakone i cijeli pravni sustav i
posebno kako bi pokazali pripadnost Njemakoj kroz uenje njemakog jezika. Obrazovanje je
odgovornost drave. Obvezno kolovanje se obino ne odobrava djeci izbjeglica ije se stanje
prebivalita smatra tolerirajuim niti djeci nedokumentiranih migranata. Interkulturalno
obrazovanje nije dio kolskog kurikuluma, a drava nije uvela obrazovne programe koji su
usmjereni na manjinske skupine posebno niti na upoznavanje o vanosti multikulturalnog drutva.
Njemaki sustav emitiranja ukljuuje i javne i privatne medijske organizacije. Ipak, svi mediji
nastoje sadraj programa kreirati sukladno ideji pluralnog drutva i pomaganju u promicanju
kulturne raznolikosti regija i drave u cjelini to stoji i u Zakonu o medijima.

3 Zakon o boravku Njemake. Dostupno na: http://germanlawarchive.iuscomp.org/?p=281

4
 Osam od esnaest njemakih drava sadri zakonska ogranienja za noenje hidaba u
izvoenju nastave. Izvjee o mjerama za suzbijanje diskriminacije nema zabranu nakita, pokrivala
za glavu i noenja brade to se moe se smatrati opim profesionalnim zahtjevima i samim time se
ne smatra diskriminacijom. Preinake su napravljene za muslimanske ene koje sudjeluju u nastavi
integracije; postoje satovi samo za ene i uloeni su napori kako bi se sadraj prilagodio potrebama
ena migranata. Muslimanskim i idovskim uenicima je dozvoljeno da ostanu kod kue na vjerske
praznike, a veina kola nudi obroke bez svinjetine. Djevojkama je dozvoljeno da nose hidab i
suzdravaju se od plivanja ili satova tjelesne kulture koje ukljuuju djeake. Vana je informacija da
je njemaki Sud 2010. godine presudio da kola ne mora osigurati molitvene prostorije za
muslimanske studente. Njemaka nema mogunost posjedovanja dvostrukog dravljanstva za
imigrante. Useljenike udruge su uobiajena pojava u Njemakoj, s vie od tisuu postojeih udruga
u cijeloj zemlji. Nacionalni plan integracije iz 2007. godine obvezuje na jaanje migrantskih
udruga, prepoznajui ih kao kljune aktere u razvoju i provedbi integracije te imigracijskih politika.
U kolama su uenici esto razdvojeni na temelju jezine sposobnosti gdje su uenici kojima
njemaki nije prvi jezik odvojeni od ostalih. U tim posebnim razredima uenici ue na svom prvom
jeziku. Ova mjera je zamiljena kao priprema za uenje njemakog jezika. Meutim, u mnogim
kolama je ona postala trajna, a djecu migranta se i dalje ui na prvom jeziku. S druge strane, u
Hamburgu je predloena dvojezina nastava u kolama, ne samo kao sredstvo kojim bi se olakalo
uenje njemakog jezika, ve kao nain ouvanja i poboljanja kulturnog identiteta turskih uenika.

Njemaka nema propisane zakone kojima se definira prednost pripadnicima manjinskih

skupina pri zapoljavanju. U Njemakoj su 2016. godine donesene nove izmjene Zakona o
integraciji kojemu je cilj regulacija prava imigranata, odgovornosti prema njima i pravila za traenje
azila. Glavne komponentne izmijenjenog zakona su: pohaanje teajeva za integraciju i teajeva za
uenje jezika, radnih programa, nove upute za zakon o radu i prevenciju getoizacije te reguliranje
privremenog statusa. Teajevi integracije kao i teajevi jezika podrazumijevaju 60 100 sati uenja
o njemakoj kulturi, drutvu i vrijednostima, a oni su obvezni za sve traitelje azila. U izmjenama
stoji kako e vlada stvoriti sto tisua nisko plaenih poslova (jedan euro po satu) koje e novi
migranti (izbjeglice) morati pohaati. Novim zakonom o radu se uvodi jedan tip pozitivne
diskriminacije i cilj mu je motivirati njemake tvrtke da zapoljavaju izbjeglice i ostale migrante,
unato bolje kvalificiranim prijavljenim graanima Njemake i Europske unije na istu poziciju.
Ovom izmjenom Njemaka je u sredite stavila i rjeavanje problema getoizacije koja usporava
integraciju manjinskih kultura, odnosno migranata. Ukoliko netko odbije spomenuti posao ili
pohaanje teajeva integracije i jezika, izgubit e socijalne povlastice.

5
 U dokumentu u kojem stoji nacrt izmjena reeno je kako Njemake vlasti nee prihvatiti
nikakvo vrijeanje ena, djece i ostalih kojima je potrebna zatita kao ni direktne napade na
njemake graane i izbjeglice. Nakon donoenja izmjena odmah su uslijedile kritike jer se zakon
odnosi samo na traitelje azila, a ne na sve ostale pripadnike manjinske skupine koji nisu slubeno
zatraili azil. Angela Merkel, njemaka kancelarka i predsjednica Kransko-demokratske unije
izjavila jekako je Njemaka poetkom ezdesetih godina prologa stoljea zvala strane radnike da
dou u Njemaku raditi, a oni su i sada ondje. Nijemci su se zavaravali govorei da e se radnici
vratiti u zemlje svoga podrijetla. No nisu se vratili, a pokuaji da se stvori multikulturalno drutvo u
kojemu svi ljudi sretno ive jedan pokraj drugoga, bez obzira na jezik kojim govore, jednostavno
nisu uspjeli. Pet godina kasnije kancelarka Merkel izjavljuje da multikulturalizam vodi prema
paralelnim drutvima i stoga ostaje ivotna la, pri emu naglaava da se pridolice trebaju
asimilirati, prihvatiti njemake vrijednosti i potivati njemake zakone.

Austrija

U austrijskom ustavu i zakonima ne postoji odredba kojom se definira status

multikulturalizma, iako na opinskoj razini postoji priznavanje kulturne raznolikosti. Austrija
razlikuje autohtone etnike manjine (poznate kao Volksgruppen) i novopridole imigrantske
manjine. Zakonom o etnikim skupinama iz 1976. godine slubeno se priznaju Slovenci, Hrvati,
Maari, esi, Slovaci i Romi kao etnike manjine i proteu se neka prava na njih poput slobodnog
koritenja jezika u medijima, politikim govorima i uenju materinjeg jezika u koli. Novi
imigracijski zakon koji je donesen 2005. godine je openito smatran kao restriktivan i ogranien.
Interkulturalno uenje je vaan princip i cilj austrijskog nastavnikog plana i programa od 1992.
godine. Od 1976. godine, Austrija je napravila razliku izmeu imigrantskih manjina (npr. Turci,
Bonjaci, Afrikanci i Azijati) i autohtonih nacionalnih manjina (npr. esi u Beu, Slovenaci u
Korukoj, a od 1992. Romi u svih devet austrijskih Bundeslnder). Nove kulturne manjine odnosno
imigranti nisu slubeno priznati kao manjine, stoga ne primaju potporu istih zakonskih prava kao
manjine. Austrija nema odredbu ili praksu da bi manjine trebale dobiti poseban prostor u sadrajima
medija.4 Postojale su rasprave o noenju marama u Austriji, a slike ena koje nose hidab su neto
uobiajeno. To moe biti rezultat dugogodinjeg priznavanja islama najprije kroz Zakon o islamu iz
1912. godine koji je dao muslimanima autonomiju nad vjerskim pitanjima i zajamenu slobodu
javnog prakticiranja vjere, a kasnije kroz Zakon o religiji iz 1997. godine kojim je javno potvreno
priznavanje islama, njegovo prakticiranje te nastava u javnim kolama.

4 Zakon o nacionalnosti Austrije. Dostupno na: https://www.bmeia.gv.at/en/embassy/consulate-

general-new-york/practical-advice/austrian-citizenship.html

6
 Ovo priznanje islama se smatra jednim od imbenika koji pridonosi visokoj razini
integracije muslimana u austrijsko drutvo. Austrija religiju vidi kao posebnu komponentnu vanu
za manjinske skupine u svom drutvu, pa je izdala za cijelu Europsku uniju Vodi za prava
religijskih skupina u kojem stoji i pravo na slobodu religijskog izraavanja to ukljuuje vjerske
simbole i odjeu. Austrijska politika dravljanstvo temelji se na Zakonu o nacionalnosti koji je
donesen 1985. godine. Dvojno dravljanstvo je znaajno ogranieno i uglavnom se ne dodjeljuje.
Dok Zakon o etnikim skupinama daje oko 3,8 milijuna eura etnikim udrugama i zakladama svake
godine (na razini financiranja koja je ostala nepromijenjena od 1995. godine), on je usmjeren na
autohtone nacionalne manjine i ne primjenjuje se na manjinske imigrantske grupe, koje se slubeno
ne priznaju kao manjina. Useljenike manjine imaju pravo podnijeti zahtjev za financiranje kroz
postojee programe i kanale. Instrukcije materinjeg jezika su ponuene u opem obveznom
kolovanju od 1992. godine, a u srednjim kolama od 2000. godine. U 2006. godini nastava iz
materinjeg jezika ponuena je na 20 jezika uz vie od 330 uitelja.

vicarska

vicarski Ustav iz 1999. godine napominje da su vicarski narod i kantoni odluni da ive
zajedno s uzajamnim uvaavanjem i potovanjem njihove razliitosti i da ustav mora promicati
ope blagostanje, odrivi razvoj, unutarnje kohezije i kulturne raznolikosti u zemlji. Iako je
vicarska priznata kao raznoliko drutvo, to moe biti vie odraz viejezinosti nego prisutnosti
etnikih i rasnih manjina, te se u slubenim dravnim dokumentima ne spominje multikulturalizam.
vicarska je tradicionalno imala visoke razine imigracije, ali rasprava oko migracije prilino je
kompleksna i politike prema neregistriranim migrantima i spajanja obitelji su postale restriktivnije.
Imigracija je esto uokvirena kao problem i vee se uz kriminal I tekoe s kojima se migranti
suoavaju pri ulasku na trite rada. Za integraciju su odgovorni lokalni entiteti i kantoni, ali i
savezna vlada je postala vie ukljuena u proces. Pravilnik o integraciji iz 2007. godine dodatno
propisuje odgovornosti imigranata kao obveznu mjeru integracije to ukljuuje uenje jezika i
usvajanje znanja o vicarskom drutvu odnosno znanja o vicarskoj kulturi, vrijednostima i
pravnom sustavu. Malo govori o odgovornosti vicarskih graana i drutva domaina ili o ouvanju
ili odravanju kulturne batine doljaka. vicarska sudjeluje u brojnim meunarodnim programima
razmjene osmiljenih za poticanje interkulturalnog kontakta, ali ne ini puno po pitanjima
multikulturalnog obrazovanja odnosno.

7
 vicarska javna radiotelevizija ima dunost proizvoditi i emitirati program na etiri slubena
jezika: njemaki, francuski, talijanski i retoromanski. Javna televizija ima ukupno est programa na
etiri navedena jezika, ali i dodatne kanale na engleskom jeziku. Ne postoji jasni slubeni zakon o
zabrani noenja posebnih obiljeja. No, vicarska je imala nekoliko sluajeva koji su bili test
tolerancije na poseban status oblaenja. Parlament je zabranio muslimankama da nose maramu u
koli to je potvreno kasnije i na referendumu, ali ta odluka nije prenesena u zakone. Slian sluaj
se dogodio kada je muslimanskom koarkau zabranjeno da nosi hidab to je potvrdio i vicarski
sud. Uvjeti za dobivanje dravljanstva su dvanaest godina provedenih u vicarskoj te visoka razina
integriranosti (potivanje zakona, vrlo dobro znanje jezika). Ti kriteriji e se postroiti od 2018.
godine jer od te godine poinje vrijediti izmijenjeni Zakon o dravljanstvu koji je donesen na
sjednici vicarskog parlamenta 2016. godine. vicarska ne financira direktno aktivnosti i
organizacije manjina, iako se etnike organizacije mogu prijaviti za financiranje razliitih inicijativa
za integraciju. Od 2001. godine savezna vlada godinje osigurava sredstva u rasponu od 10 - 14
milijuna vicarskih franaka za potporu nizu projekata za integraciju. vicarska se dodjelom
sredstava fokusira na proces integracije i usvajanja vicarske kulture, ali ne i na njegovanje
manjinskih kultura i njihovo priznavanje.

Francuska

Francuski Ustav kae da je ona nedjeljiva, sekularna, demokratska i socijalna republika. To

e osigurati jednakost svih graana pred zakonom, bez obzira na podrijetlo, rasu ili religiju.
Francuska ne priznaje manjine, bilo da su one etnike, vjerske, jezine ili druge. U 2007.
predsjednik Sarkozy je stvorio Ministarstvo za imigraciju, integraciju, nacionalni identitet i
zajedniki razvoj. Od imigranata se oekuje da se integriraju u postojeu francusku kulturu i
drutvo. Iako kolski program ukljuuje reference na priznavanje i potivanje drugih kultura,
smjernice ne ukljuuju multikulturalizam ili interkulturalizam, niti bilo kakve obrazovne politike
koje posebno ciljaju na manjinske grupe. Naelo sekularizma igra vanu ulogu u francuskom
obrazovnom sustavu. Ne postoji odredba ukljuenosti manjinskih skupina u sadraj medija.
Kategorizacija na temelju identiteta nije doputena, a posebno se smatra neopravdanim razliito
postupanje na temelju rase ili podrijetla. To je potvreno u francuskoj sudskoj praksi koja ne
priznaje takve skupine kao pravne kategorije, ni njihov poseban izriaj. Indija je 2008. godine
izvrila pritisak na Francusku da preispita zabranu noenja turbana, ali je predsjednik Sarkozy
ponovio naela neutralnosti i sekularizma i naveo da se to odnosi na sve, ukljuujui Sikhe.

8
 Francuska je potpisala Konvenciju Vijea Europe koja ograniava dvojno dravljanstvo
1963. godine, ali u praksi Francuska doputa dvojno dravljanstvo od Prvog svjetskog rata. Tamo
gdje postoji dvojezina nastava, nastavnici imaju tendenciju da se usredotoe na poduku jednog od
francuskih regionalnih jezika. Kurikulum potie uenje stranih jezika, ali je uglavnom usmjeren
prema studentima i prema onima koji pohaaju privatne kole, a kao rezultat toga manjinska djeca
nisu primarni korisnici. Dakle, ne potie se obrazovanje na manjinskim jezicima.

U Francuskoj je 2004. godine zabranjeno noenje marame na glavi i drugih vjerskih simbola
u kolama. U 2010. godini Francuska nacionalna skuptina usvojila je zakon kojim se u javnom
prostoru zabranjuje noenje islamskih pokrivala lica i tijela - burka i nikaba, usprkos rezervama
pravnih strunjaka i nelagodi meu muslimanskim stanovnitvom u Francuskoj. 5 Nakon njegova
stupanja na snagu, ena koja se pojavi s burkom ili nikabom u javnosti bit e po zakonu kanjena sa
150 eura. Iako je zabrana dobila meustranaku podrku, neki su tvrdili da kri francuske graanske
slobode. Conseil d'Etat, francusko najvie upravno tijelo, bilo je protiv zakona jer zakon nije imao
pravni temelj za cjelokupnu nacionalnu zabranu noenja vela. Zakon je paljivo sroen kako bi
izbjegao takve probleme, stoga se zove Zabrana prekrivanja lica u javnom prostoru, a ne spominje
rijei ena ili veo. Budui da je Francuska sekularno drutvo, isto tako nema spominjanja rijei
musliman, niti islam.

Europski sud za ljudska prava je potvrdio u srpnju 2014. zabranu noenja burke na javnim
povrinama to je usvojeno zakonom 2010. u Francuskoj, ocijenivi da on ne kri slobodu vjere.
Vidljivost useljenika, pogotovo iz sjeverne Afrike, bacila je novo svjetlo na tekoe integracije
imigranata i upravljanja raznolikou. Francuska je gledala na zadravanje etnikog identiteta kao
na prepreku za integraciju i nacionalnu solidarnost. Ipak, od sredine 1990-ih, diskriminacija je
postala nova preokupacija vlasti i uenjaka. Francuska u popisima evidentira nacionalnost kao
kategoriju i razlikuje one koji su roeni u Francuskoj i one koji su stranci.

5 Indeks.hr, (2010). Francuska priprema zakon o potpunoj zabrani noenja burke. Dostupno na:
http://www.index.hr/vijesti/clanak/francuska-priprema-zakon-o-potpunoj-zabrani-nosenja-
burki/487284.aspx

9
Zakljuak

Samo tri od ukupno etrnaest navedenih zemalja priznaju multikulturalizam u svom ustavu
ili zakonima, a to su Belgija, Finska i vedska. Te iste zemlje u svom obrazovnom sustavu
podravaju multikulturalizam odnosno smatraju to vrijednou o kojoj treba osvjetavati graane
kroz edukaciju. Austrija, Ujedinjeno Kraljevstvo i Norveka djelomino uvrtavaju
multikulturalizam u kolstvo, dok ostale zemlje uope ne. One koje to ne ine usmjerene su na
proces integracije i educiranje o vrijednostima drugih kultura. Takoer, samo pet spomenutih zemlja
imaju odredbe o ukljuenosti manjina u program javnih medija, to su Ujedinjeno Kraljevstvo,
Maarska, Finska, vedska i Republika Hrvatska. Francuska, Nizozemska, Belgija i vicarska
imaju posebne uredbe o nainu oblaenja odnosno zabranu noenja vjerske odjee poput burke i
nikaba, a ostale zemlje to nemaju u svojem zakonodavstvu. Dvije drave, vicarska i Danska, ne
financiraju organizacije i aktivnosti manjinskih skupina, dok Republika Hrvatska, Estonija i
Maarska financiraju samo autohtone nacionalne manjine. Osam drava financira dvojezino
obrazovanje za manjinske skupine, to su Austrija, Francuska, Maarska, Estonija, Finska, Norveka,
vedska, Republika Hrvatska. Tri drave provode afirmativne akcije za ugroene manjine, to su
vedska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Republika Hrvatska, ali bitno je napomenuti da je u RH to sluaj
samo s autohtonim manjinama. Samo vedska provodi multikulturalne politike u svim tokama, a
uz nju stoji i Finska. U istupima politikih aktera Francuske, Ujedinjenog Kraljevstva i Njemake
vidljivo je da je njihova vizija javnih politika usmjerena na integraciju, a ne na multikulturalizam.

Kroz informacije o javnim politikama prema manjinskim skupinama u zemljama lanicama

Europske unije vidljivo je da odnos prema njima varira od drave do drave. Iako je Europska unija
kroz strategije i programe nastojala propisati politike koje bi lanice trebale provoditi, vidimo da je
rjeavanje pitanja integracije ili priznavanja kulture ostalo unutar granica tih drava. U Europskoj
uniji je dolo do krize multikulturalizma zbog nejasne vizije kulture te kako Unija kao politiko-
ekonomska zajednica po pitanju ovih javnih politika nema zajedniku ideju i pristup to dovodi do
problema poput getoizacije, loeg socijalnog stanja manjinskih skupina, zabrane noenje odjee kao
vjerskog simbola itd. To se potvruje injenicama da svaka drava Unije sama propisuje politike
koje se ne podudaraju s politikama neke druge drave. Na primjerima vidimo kako Francuska i
Danska nastoje zatititi vrijednosti svoje dominantne kulture, a manjinsku kulturu uvijek smatraju
nefrancuskom ili nedanskom. Svojim javnim politikama tee da se useljenici integriraju i
asimiliraju te kao svoje dominantne vrijednosti prihvate one francuske ili danske, a svoje ostave u
privatnoj sferi. Njemaka ima slian pristup.

10
 U navedenim izjavama kancelarke Merkel primjeuje se da je Njemaka jednom vjerovala u
multikulturalizam, ali da je ideja zbog loe implementacije propala. U izjavi Davida Camerona,
britanskog premijera, takoer moemo vidjeti zabrinutost za gubljenje jedinstvenosti britanskog
kolektivnog identiteta i negativan stav prema multikulturalnom drutvu. U kontekstu Unije, iako
nema veliki broj kultura, promatramo i sluaj Hrvatske. Ona je imala vie testova koji su pokazali
hrvatski pogled na prava nacionalnih manjina poput dvojezinih ploa, dvojezinih kola,
getoizacije Roma itd. Analizirajui je prema parametrima kao i ostale drave, pokazuje se da je u
svim sferama osigurala zatitu prava svojih nacionalnih manjina.

11
Literatura

Indeks.hr, (2010). Francuska priprema zakon o potpunoj zabrani noenja burke. Dostupno
na:http://www.index.hr/vijesti/clanak/francuska-priprema-zakon-o-potpunoj-zabrani-
nosenja-burki/487284.aspx
Kasznar, A., (2016). The Chinese Culture an Hungary. Occasional Papers on Religion in
Eastern Europe, 36 (3): 15 24.
Kragulj, S., Juki, R., (2010). Intekulturalizam u nastavi. Dostupno na:
https://bib.irb.hr/datoteka/505542.KRAGULJ__JUKI-konf-10_doc.doc
Kymlicka, W., (2003). Multikulturalno graanstvo: Liberalna teorija manjinskih prava.
Zagreb
Kymlicka, W., (2004). Liberalizam, zajednica i kultura. Zagreb: Deltakont
Kristina Trampu, Lucia are.,(2017). Kriza multikulturalizma: Nejasna vizija drutva u
lanicama Europske unije. Zagreb, travanj.
Ravli, S., (2011). Dvojno dravljanstvo u Europskoj uniji: izvori, tipovi, nacionalne
politike.
Sandak Press, (2010). Francuska: Pitanje multikulturalizma. Dostupno na:
http://sandzakpress.net/dosije-francuska-pitanje-multikulturalizma-ranije-azilanti-sada
Song, S., (2010). Multiculturalism. Dostupno na:
https://plato.stanford.edu/entries/multiculturalism/#Pos
Sren, A., Bogelji, M., (2014). Multikulturalizam u Europi danas novi rascjepi granica
identiteta i prava: Meunarodne studije: asopis za meunarodne odnose, vanjsku politiku i
diplomaciju, 14: 104 117.
https://www.opendemocracy.net/can-europe-make-it/annabel-tremlett/hungary%27s-future-
antiimmigration-antimulticulturalism-and-antiro
https://sputniknews.com/europe/201510241029047064-orban-hungary-multiculturalism/

12
13