Krunoslav Draganovi

1. Uvod
Ovo izlaganje htio bih zapoeti kratkim osvrtom na ivot i djelo Krunoslava Draganovida i odnosu javnosti prema istome. Ono to me najvie fasciniralo i iznenadilo itajudi knjigu prof. Akmade o ivotu K. Draganovida je injenica da je jedan tako veliki humanitarac i domoljub ostao prilino nezapaen, ili bolje redi nepoznat iroj javnosti. O njemu nedete itati hrpu novinskih lanaka (barem ne onih dostupnih iroj javnosti), gledati razne TV priloge ili dokumentarne seri jale, no po onome to sam ja doznao i proitao u proteklih nekoliko dana o njegovom ivotu i djelu definitivno zasluuje punu panju svakoga Hrvata, a i ire s obzirom da je nerijetko pomogao i ljudima drugih vjera i nacionalnosti. Vjerujem da de te i sami biti iznenaeni opsegom djelovanja, a samim time i shvatiti zato je toliko pozornosti Draganovid dobivao od UDB-e, kasnije SDB-a, o emu dete vie uti u kasnijim dijelovima mojeg izlaganja, odnosno od prof. Akmade, jer teko je saeti ivot Krunoslava Draganovida u jedan obian seminarski rad. S druge strane,. hio bih samo napomenuti da se literatura prema kojoj sam pisao ovaj rad, a to je knjiga prof. Akmade Krunoslav Draganovid iskazi komunistikim istraiteljima, bavi ponajvie iskazima koje je Draganovid osobno davao istraiteljima, koji su naravno njegovo subjektivno miljenje (Draganovida, ne prof.) i subjektivni osvrt na dogaaje o kojima pria u gore navedenim iskazima. To napominjem jer de te na mnogo drugih mjesta dolaziti do informacija kako je Draganovid, s jedne strane bio ratni zloinac, kako je pomogao (ak i nacistikim, ne samo ustakim) ratnim zloincima u bijegu, kako je bio okorjeli ustaa i sl., dok de te s druge strane moda proitati kako je bio suradnik UDB-e, kako je izdao hrvatsku emigraciju jer je pod relativno nerazjanjenim okolnostima stigao u Jugoslaviju, i relativno dobro proao nakon obrade komunistkim slubi i istraitelja. Na svakome je da sam ocjeni i formira svoje miljenje o Krunoslavu Draganovidu, a nadam se da de dananje predavanje barem malo pomodi u tome.

2. Dio kratka biografija (do dolaska u Jugoslaviju)

Krunoslav Draganovid bio je svedenij, povjesniar i politiak koji je roen 1903. godine u Brkom. Osnovnu i srednju kolu pohaao je u Travniku i Sarajevu, a studirao je na Politehnici u Beu. 1925. prekida studij te u Sarajevu zavrava bogosloviju, da bi 1928. Bio zareen za svedenika. 1932. Godine odlazi u Rim, a 1935. doktorira. U periodu od '35. do '40. godine obavljao je razne dunosti u Sarajevskoj n adbiskupiji.

U prosincu 1940. odlazi na Bogoslovni fakultet u Zagreb gdje kao docent, a zatim i redoviti profesor predaje crkvenu povijest. Takoer u periodu od 42. -43. ureuje asopis Croatia Sacra. Nakon proglaenja NDH, tonije od svibnja 1941. postaje lan Ravnateljstva za kolonizaciju, te kao izlasanik NDH u okupiranoj Srbiji i Makedoniji pomae pri povratku u Hrvatsku zarobljenih hrvatskim vojnicima, pripadnicima bive jugoslavenske vojske. Krajem kolovoza 1943.godine odlazi u Vatikan, gdje djeluje u hrvatskom predstavnitvu pri Svetoj Stolici kako bi pomogao pri oslobaanju i zbrinjavanju uhidenih i zarobljenih Hrvata iz Italije nakon njene kapitulacije. Za vrijeme boravka u Rimu, uspostavlja vezu sa britanskim i amerikim diplomatima, te sa saveznikom vrhovnom komandom, od kojih trai ouvanje hrvatske dravne samostalnosti te izlaze za HOS i izbjeglice iz NDH. Kraj rata doekao je u Rimu. Obilazi zarobljenike logore u kojim se nalaze hrvatske izbjeglice i pomae im. Zahvaljujudi njegovom osobnom zalaganju i pomodi, tisudama Hrvata i mnogim dunosnicima NDH spaen je ivot te emigracija u nova boravita. Uz sve to, redovito pie izvjeda i podneske o stanju u Hrvatskoj, i stradavanju hrvatskoga naroda. Suraje s mnogim istaknutim emigrantima, sudjeluje u osnivanju Hrvatskog narodnog odbora, no razilazi se s njegovim predsjednikom Brankom Jelidem. U periodu od '53.do 58.godine djeluje najvie u Zavodu sv. Jeronima u Rimu. Pod pritiskom jugoslavenih vlasti, odlazi iz Zavoda. Rim naputa 1963.godine, te seli u Austriju iz koje 1967.godine pod nerazjanjenim okolnostima dolazi u Jugoslaviju. Umire 1983.godine u Sarajevu, gdje se nakon osloboenja bavio crkvenom povijedu i predavao na Visokoj bogoslovnoj koli.

3. Poslijeratni period
Gotov najvedi problem u odnosima Jugoslavije i Sv. Stolice nakon drugog svjetskog rata odnosio se na djelovanje i odnos iseljenog svedenstva s politikom emigracijom. Komunistike vlasti u Jugoslaviji smatrale su da svedenstvo, osim to predstavlja oslonac Vatikanu u obavjetajnom radu, vri i ostale protujugoslavenske aktivnosti. Samim time, kao jedan o najistaknutijih u tom krugu iseljenog svedenstva, na udar dolazi Krunoslav Draganovid. Komunistikim vlastima u Jugoslaviji poseban je trn u oku bio je Zavod Sv. Jeronima u Rimu. Tamo su jo uz Draganovida, od istaknutijih, djelovali Ivan Tomas, Ante Matacin, Pavao Jesih, Antun Golik i dr. Uz gore navedni Zavod, djelovale su jo mnoge svedenike organizacije za koje su vlasti u Jugoslaviji smatrale da su vedinom one stvorene zbog organiziranog djelovanja protiv Jugoslavije na svim poljima. Po saznanjima vlasti u Italiji je organizirano djelovala skupina svedenika predvoena Draganovidem, Zoridem (djelovao u Vrhovnom vijedu za emigraciju) i Simidem. Vlasti su smatrale da namjeravaju razviti svoju aktivnost pod formom povijesnog instituta, da bi se kasnije Draganovid formirao Socijalni odbor za pomod hrvatskih izbjeglicama,

kako bi razvi osvoju aktivnosti i organizirao rad meu izbjeglicama. Treba svakako istaknuti i razne akcije koje su svedenici u iseljenitvu pokretali kako bi upoznali svjetsku javnost o tekom poloaju naroda i Crkve u Jugoslaviji. Meu tim akcijama posebnu pozornosti treba dati Memorandumu o vjerskim progonstvima i pravom poloaju Hrvatske i njenog puanstva kojega su uputili hrvatski svedenici SAD-a i dr.zemalja, vladama, politiarima, novinarima i predsjednicima diljem svijeta. Memorandum je izazvao veliki odjek i estoke reakcije jugoslavenske vlasti. Takvo je djelovanje iznimno smetalo komunistikoj vlasti koje su sve ede prosvjedovale kod biskupa u domovini, a gotovo svaka kritika bila je upudena na djelovanje Draganovida. Optube su najede bile na raun ustake promidbe na Radiu Vatikan, gdje je glavnu rije kao urednik emisija imao ratni zloinac Draganovid, a pomae mu ustaa spiker Ivan Tomas. Kao to je ved prije napomenuto, posebnu pozornost su komunistike vlasti usmjerile na Zavod sv. Jeronima u Rimu. Za njih je to bilo utoite ustakog iseljenitva, te su iz toga razloga vlasti bile sve blie tome da ne puste mlade svedenike na kolovanje u Rim (do ega je na kraju i dolo), jer su se bojale utjecaja iz Zavoda, a tu se ponajprije misli na Draganovidev utjecaj. Dragnovid je u Zavod doao jo 1943., te je koristio Zavod i njegova sredstva za organizaciju prebacivanja dunosnika NDH i ostalih izbjeglica na zapad. Pritisak na Draganovida da napusti Zavod bio je sve vedi, a u akciju njegova izlaska iz Zavoda ukljuio se i nadbiskup zagrebaki Franjo eper ije je miljenje kako Draganovid ne bi smio djelovati u Zavodu dolo i do Rima. S druge strane, Draganovid nije imao nita protiv da napusti Zavod, ali je htio da crkvene vlasti pokuaju to vedu korist postidi kod komunistikog reima na temelju njegova odlaska iz Zavoda. No, desilo se upravo suprotno. Nakon to je Draganovid otiao iz Zavoda, komunistike vlasti i dalje nisu doputale mladim bogoslovima odlazak u Rim pod izlikom kako se u Zavodu i dalje nalaze ustaki elementi. Treba takoer napomenuti kako su jugoslavenske vlasti i kasnije prigovarale da Draganovid i dalje, iako je formalno izaao iz Zavoda, stanuje u neposrednoj blizini Zavoda u koji ima neogranien pristup. Zanimljiv je i jedan razgovor 1961.godine izmeu zagrebakog nadbiskupa epera i Rudolfa Pukljaka, suradnika UDB-e i ekonoma Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemenita. Tada se eper poalio kako Draganovid vodi kampanju protiv njega u iseljenitvu, te kako Draganovid sve vie gubi ugled kod svedenika jer se sve vie ponaa kao politiar. Takoer je Pukljak u jednom izvjedu napisao kako mu je eper u jednom razgovoru kazao kako Draganovid i jo nekih iseljenici ele da biskupi prema vlastima nasupte ratniki. ezdesetih godina, poto se jugoslavenske granice otvaraju i sve vedi broj Hrvata odlazi na privremeni rad u inozemstvo, Draganovid sve vie preuzima brigu oko zapoljavanja hrvatskih radnika u SR Njemakoj.

Kampanja protiv Draganovida je ezdesetih godina dola do vrhunca. Trailo, se preko tajnika zagrebake nadbiskupije Mije Pionida, od voditelja Caritasa Kar la Bayera da Draganovida makne sa pozicije savjetnika prilikom dodjele pomodi za Jugoslaviju, na to je Pionid odgovorio da Draganovid vie nije u izvrnom odobru Caritasa, osim to se nastoji uplitati u njegov rad. Takoer, 1962.godine opet su na dnevni red doli Draganovidevi dolasci u Zavod, a napadalo se i rektora Koku. Na te je optube od strane Komisije za vjerska pitanja NRH eper odgovorio kako je Draganovid doao nenajavljen. Simon Wiesenthal, Eichmann, Bormann.

4. Povratak u Jugoslaviju 1967.

Mnogo je teorija ispisano o povratku Draganovida u Jugoslaviju. Dok su neki smatrali kako je otet od strane jugoslavenskih vlasti u Italiji te tajno prebaen u Jugoslaviju, bilo je i onih koji su smatrali kako se svojevoljno vratio. Bilo je tu i glasina kako je Draganovid cijelo vrijeme bio dvostruki agent. O misteriju njegova povratka dovoljno govorio injenica da ak niti ameriki obavjetajci nisu imali podatke koji bi razjasnili njegov povratak. S obzirom na veliki broj teorija s raznih strana (od njegovih bliskih suradnika poput Cecelje koji je tvrdio da se sam vratio, poto je izgubio utjecaj u iseljenitvu, do knjige pijun u mantiji koju je napisao Sinia Ivanovid, u kojoj tvrdi kako se Draganovid svojevoljno vratio uz posredovanja agenta Zlatko , zatim postoji teorija u kojoj je Dragunovid otet jer je istraivao i namjeravao napisati knjigu o tragediji kod Bleiburga), pokuati du se zadrati na onoj najrealnijoj (po mome miljenju), da je UDB-a, odnosno SDB imao prste u njegovom povratku, iako je i sam Draganovid odbijao vjerovati u to da su ga na prevaru u Jugoslaviju prevezli poznanici. Sam povratak se desio 10.rujna 1967., kada je Draganovid preao talijansko jugoslavensku granicu. Draganovid je poznavao dvojicu turskih iseljenika jugoslavenskog podrijetla, Asima i Dazima ahinpaida. Isti su se bavili vercom, ak i opojnih droga, no Draganovidu su ponajvie sluili kako bi ga opskrbili raznim dokumentima i podacima. Po Draganovidem rijeima (svjedoanstvo diktirano dr. Zvonimiru Baotidu, uoi njegove smrti), sam povratak u Jugoslaviju se zbio na sljededi nain. Nakon mise kraj Trsta, Dragunovid je sa svojim poznanicima, jednim od brade Dazimpaid (Asimom), i izvjesnim Ivanom Galidem trebao podi u restoran na doruak koji se nalazio na samoj granici s Jugoslavijom. Prilikom putovanja prema gore navedenom restoranu navodno su se izgubili, te su izali ravno pred jugoslavensku karaulu na granici. Nakon to je iz nje izaao vojnik, Galid je kao voza pokuao pobjedi, no auto je jednostavno stajao na mjestu. Draganovid sam je pomiljao na bijeg, no zbog svojeg zdravstvenog stanja bio je svjestan da nede daleko stidi. Vojnik je pozvao vlasnika iz vozila te zatraio papire. U tome trenutku Draganovid je pomislio da de im turska putovnica Asima Dazimpaida pomodi, no nakon to se Asim neko vrijeme zadrao u karauli,

pozvae vojnici Draganovida u karaulu. Nakon to su ga pretraili, pronali su njegovu putovnicu te su ga zavezali lisiinama. Nakon toga Draganovida voze u Ljubljanu, a zatim u Beogradu gdje su i dobiveni iskazi koji se nalaze u knjizi koju je napisao prof. Akmada. Razlog zbog kojeg mislim da je najvjerovatnija teorija kako je Draganovid na prijevaru odveden u Jugoslaviju je pod broj jedan, da su Dazimpaid i Galid bili suradnici UDB -a, a pod broj dva da je pokrenuta akcija Franjo (smatra se da je pseudonim Franjo koriten za Draganovida), za koju je u studenom 1967.godine zatraeno da se legalizira.

5. Putanje na slobodu
Nakon odluke politikog rukovodstva da se obustavi kanzeni postupak p rotiv Draganovida, on je poetkom 1968.godine puten na slobodu. Nakon njegova putanja najvie je prepirke bilo oko njegovog smjetaja, odnosno o njegovom daljnjem radu i djelovanju. Uvjeti za putanje na slobodu su bili da prestane sa bilo kakvim javnim politikim djelovanjem te da se posveti znanstvenom radu. Pokualo ga se i odseliti u Hrvatsku, no hrvatsko rukovodstvo nije niti pomiljalo na to, tako da je ostao u Sarajevu gdje je proveo ostatak ivota u samostanu, gdje je angairan u Visokoj bogoslovnoj koli. Iako se Komisija za vjerska pitanja BiH protivila tome, Sarajevska nadbiskupija je ustrajala na tome, tako da je Draganovid poeo predavati na V.B.. Umire 1983.godine.