SVEUILITE U ZAGREBU

HRVATSKI STUDIJI
ODJEL ZA POVIJEST

Zvonimir Gade

Protujugoslavenske i protukomunistike
gerilske skupine hrvatske politike emigracije

ZAVRNI RAD

Mentor: Josip Jurevi, dr.sc.

Zagreb, 2013.
0

SADRAJ

1.
Uvod.2
2. Komunistiko preuzimanje vlasti i obnova Jugoslavije

2.1. Masovni zloini nas zarobljenim vojnicima i civilima 3

2.2. Poslijeratna represija nad politikim protivnicima

2.3. Sukob jugoslavenskih komunista sa zapadnim zemljama

3. Hrvatska politika emigracija u poratnom vremenu 8

3.1. Politike organizacije

3.1.1. Hrvatski oslobodilaki pokret 9

3.1.2. Hrvatsko revolucionarno bratstvo
3.1.3. Hrvatsko narodno vijee

11

3.2. Borbene skupine i njihove akcije

12

3.2.1. Akcija 10. travanj

12

3.2.2. Skupina Toli-Oblak

13

3.2.3. Francuska skupina 1967.

4. Hrvatsko proljee

10

14

16

4.1. Nova politika emigracija proljeari

4.2. Akcija Fenix 72.

16

16

5.Zakljuak
20
6.Literatura....
21

1. UVOD
Problematika iseljenikih organizacija, te njihovih gerilskih akcija na podruju bive
Jugoslavije, vrlo je delikatna tema. Naime, ne radi se samo o temi koju promatramo sa
relativno kratkog povijesnog odmaka, nego se radi i o temi u kojoj i danas postoji odreena
doza konspiracije i tajnosti. Svjedoci smo mnogih nerazjanjenih i neprocesuiranih zloina
poinjenih za vrijeme komunistikog reima, kako na tlu bive Jugoslavije tako i u
inozemstvu. Isto tako, mnogo je arhivskih dokumenata uniteno ili nedostupno istraivaima,
stoga je gotovo nemogue znati sve injenice o akcijama hrvatske emigracije. Unato tome,
objektivnom analizom postojee literature, budui da se esto radi o pristranim i subjektivnim
radovima, moe se poprilino tono rekonstruirati djelovanje i rad politikih organizacija
iseljenitva i njihovih gerilskih akcija na podruju Jugoslavije.
Upravo je gore spomenuta injenica cilj ovoga rada gdje elim, na to objektivniji
nain, izloiti djelovanje hrvatske emigracije kroz njihove borbene akcije na tlu Jugoslavije.
Takvih je akcija bilo relativno mnogo, iako su neke od njih bile samo planirane a nikada
izvedene. Uzimajui u obzir navedeno, u ovome sam radu fokus zadrao samo na, po mome
miljenju, najveim operacijama i akcijama.
Za pisanje ovoga rada koritena je literatura obje strane, kako bih mogao sagledati
situaciju iz oba kuta. Nadalje, svakako treba spomenuti i injenicu kako se ovakve teme do
pada komunistikog reima nisu niti smjele istraivati, stoga je jedan dui period jedina
ispravna verzija dogaaja navedenih u radu bila slubena verzija reima. Sreom, preivjeli
sudionici akcija i njihova svjedoanstva, te razna dokumentacija, predstavljaju odlian izvor u
ovakvim sluajevima.

2. Komunistiko preuzimanje vlasti i obnova Jugoslavije

2.1. Masovni zloini nad zarobljenim civilima i vojnicima
Kako se Drugi svjetski rat bliio svojem kraju, sve je izvjesnije bilo kako e
jugoslavenski komunisti, na krilima partizanskog pokreta, preuzeti svu vlast u Jugoslaviji. Ve
je 1943. godine, nakon zakljuaka Teheranske konferencije, partizanski pokret prepoznat kao
nositelj antifaistike borbe na podruju Jugoslavije, te je nastavno na taj zakljuak donesena
odluka o pruanju materijalne pomoi partizanima. 1 Tim inom otvoren je put komunistima
prema potpunom preuzimanju vlasti 1945. godine.
Vlasti Nezavisne drave Hrvatske (NDH), svjesne teine stanja u kojem se drava
nalazila, budui da je slom Njemake bio sve blie, te uzimajui u obzir ve nadiruu Crvenu
armiju sa istoka, pripremale su se za evakuaciju i bijeg prema Austriji, zajedno sa njemakim
snagama. Nakon propalog pokuaja vodstva NDH da prijee na stranu Saveznika, kada je s
tim ciljem Saveznicima upuen memorandum, te propalog pokuaja ruenja Ante Pavelia od
strane skupine Lorkovi-Voki, a budui da i navodna zadaa veleasnog Krunoslava
Draganovia, koji je 1943. otputovao na rad u hrvatsko predstavnitvo pri Vatikanu sa ciljem
stupanja u kontakt sa predstavnicima saveznikih drava

nije dala rezultata, bilo je jasno

kako NDH, odnosno Hrvatska kao samostalna drava, u takvome obliku nee opstati. Sve
navedeno ponukalo je gotovo cjelokupne oruane snage NDH te dio civila na bijeg prema
Austriji, s ciljem predaje Saveznicima kako bi se izbjegla komunistika odmazda. Naalost,
britanski general Patrick Scott, odbio je predaju ostataka vojnih snaga NDH i civila, te ih po
nalogu vrhovnog zapovjednika saveznikih snaga na Sredozemlju feldmarala Harolda
Alexandra, a na temelju odluke donesene na konferenciji na Jalti, predao partizanskim
snagama.

Takva odluka pokazala se pogubnom za velik broj pripadnika oruanih snaga

NDH i civila koji su se pokuali spasiti bijegom prema Austriji. Ve je na samome

bleiburkom polju zapoela krvava odmazda komunistikih snaga, no glavnina rtava
pogubljena je na krinom putu. Procjene o broju ubijenih vojnika i civila na bleiburkom
polju, te kasnije krinom putu variraju ovisno o izvoru, a kreu se ak do brojke od 300.000
rtava, to je ipak nerealno. Neovisno o tonoj brojci rtava, nepobitna je injenica kako je
odmazda bila sveobuhvatna i nekontrolirana, to najbolje dokazuju zapovijedi izdane nakon

1
2
3

Duan BILANDI, Hrvatska moderna povijest, Zagreb 1999., 160.

Boe VUKUI, HRB: Rat prije rata, Zagreb 2010., 68.
D. BILANDI, n. dj., 187.

savjetovanja zapovjednika 1., 2. i 3. armije JA u Zagrebu, te izvjetaj Javnog tuiteljstva

Hrvatske o likvidacijama na podruju Karlovca. 4
Unato injenici da se vodstvo NDH-a, nakon to je bilo jasno kako je rat izgubljen,
odluilo za masovno povlaenje pred partizanima prema Austriji, ve prije kraja rata
razmatrao se plan organiziranog otpora i obrane od partizana. Ante Paveli odbacio je tu
ideju, odluivi se na povlaenje.

No, nakon sloma NDH-a tisue se vojnika nalo u

bezizlaznoj situaciji, te su se postepeno, nakon poetne neorganiziranosti i rasprenosti, poeli

stvarati temelji kriarske gerile. Iako su kriari u poetku svoga djelovanja imali
odreenih uspjeha, te su predstavljali poprilian problem tek stvorenoj komunistikoj
Jugoslaviji, s vremenom je kriarski pokret sve vie slabio zahvaljujui otroj represiji
reima. Budui da je i akcija 10. travanj zavrila neuspjehom, bilo je jasno kako e
kriarski pokret, bez vee potpore, biti osuen na propast, to se naposljetku i desilo.
Osim pripadnika junoslavenskih naroda koji su ideoloki, nacionalno ili po nekom
drugom kljuu bili suprotstavljeni komunistikom reimu, te radi toga bili likvidirani ili
zatvarani, svakako treba spomenuti, izmeu ostalih, i stradavanje pripadnika njemake
nacionalne manjine tzv. folksdojeri. Naime, nakon rata te preuzimanja vlasti od strane
komunista, folksdojeri su proglaeni kolektivnim krivcima, te su im temeljem toga oduzeta
sva prava, to je rezultiralo masovnim protjerivanjem, konfiskacijom imovine, zatvaranjem i
likvidacijama. Procjenjuje se kako je poslije zavretka ratnih operacija stradalo vie od 8000
pripadnika njemake nacionalne manjine, dok je u sedamdesetak otvorenih logora na
podruju Jugoslavije stradalo, bilo od zlostavljanja, gladi i/ili bolesti, vie od 50 000 ljudi. 6
Isto tako, i talijanska nacionalna manjina pretrpjela je krvavu odmazdu, no u neto
blaem obliku nego njemaka nacionalna manjina. Naime, dolo je do masovnog iseljavanja
Talijana iz Hrvatske, no niti to nije sprijeilo mnoge zloine, ponajprije na podruju Istre.

2.2. Poslijeratna represija nad politikim protivnicima

Nakon zavretka rata i obrauna s vojnim protivnicima, uslijedio je period u kojem je
KPJ trebala uvrstiti svoj poloaj na vlasti. Komunistiko opredjeljenje vrhuke partizanskog
pokreta nikada nije bilo upitno, no u javnosti se to pokualo prikriti. Jo godinama nakon
4

Zdenko RADELI, Hrvatska u Jugoslaviji 1945.-1991. od zajednitva do razlaza, Zagreb

2006., 46.-47.
5
Zdenko RADELI, Kriari: Gerila u Hrvatskoj, Zagreb 2001., 193.
6
Z. RADELI, Hrvatska u Jugoslaviji 1945.-1991. , 44.

kraja rata KPJ je zadrao odreeni konspirativni element, znajui da je stanovnitvo bilo u
strahu od uvoenja komunistikih mjera. Dokle god potpuna vlast u novostvorenoj dravi nije
bila u njihovim rukama, komunisti su se trudili zadrati barem privid demokracije najbolji
primjer za to mogu posluiti izbori 1945. godine, na kojima je pobjedu odnijela Jedinstvena
narodnooslobodilaka fronta, no spomenute izbore pratilo je mnotvo prijetnji i nepravilnosti.
No, iznutra su se komunisti spremali za brutalan obraun sa politikim protivnicima.
Glavna snaga u borbi s politikim protivnicima bila je jugoslavenska obavjetajna
sluba Odjeljenje za zatitu naroda (OZNA). Cilj navedene slube bila je borba s politikim
protivnicima, a nakon reorganizacije 1946. godine nositelj te borbe postaje novo osnovana
Uprava dravne bezbjednosti (UDB). Budui da se prvih godina nakon rata, kao to je ranije
spomenuto, jo uvijek pokuao odrati privid demokracije, progon politikih protivnika
skrivao se iza mnotva optubi za suradnju s okupatorom, nakon ega su slijedili montirani
politiki procesi. Sve to rezultiralo je masovnim progonima, likvidacijama, konfiskacijom
imovine i sl. Pravni temelj na kojem su poivale optube protiv neistomiljenika komunisti su
imali u Uredbi V NOV I POJ o vojnim sudovima od 24. svibnja 1944. godine.
Pojednostavljeno, na temelju spomenute Uredbe, gotovo svatko tko nije bio u partizanima
mogao je biti optuen kao dravni neprijatelj. Bitno je svakako spomenuti da su vojni sudovi
gotovo do kolovoza 1945. godine bili nadleni za sva vea kaznena djela, neovisno o tome
sudili se vojnoj osobi ili ne. 7
Osim s politikim i ratnim neprijateljem, komunisti su se morali sukobiti i s klasnim
neprijateljem, tonije s privatnim vlasnitvom. Temelj za borbu protiv klasnog neprijatelja
bili su Sudovi nacionalne asti, koji su sudili za djela kulturne, gospodarske i sl. suradnje s
okupatorom. 8 Kazne za spomenuta djela bile su prisilan rad, konfiskacija imovine, izgon te
i gubitak graanskog prava. Sve navedeno trebalo je pomoi komunistima da klasnog
neprijatelja, odnosno bogatiji poduzetniki sloj graanstva, iskljue iz gospodarstva i politike
kako bi stekli potpunu kontrolu nad gospodarskim i politikim ivotom zemlje.
Nadalje, trei neprijatelj kojeg su komunisti smatrali posebno opasnim bila je
Katolika crkva i religija openito. Naime, osim injenice da je religija bila ideoloki
suprotstavljena komunistikoj ideji, Katolika crkva bila je progonjena i zbog navodne
suradnje s okupatorom, odnosno tijelima NDH. No, iza optubi za suradnju s okupatorom
skrivala se elja da se Crkvu, zbog njezinog velikog utjecaja i ugleda u narodu, stavi to je
7
8

Z. RADELI, Hrvatska u Jugoslaviji 1945.-1991. , 62.

Z. RADELI, Hrvatska u Jugoslaviji 1945.-1991., 63.

vie mogue pod kontrolu reima, budui da se radi o samostalnoj instituciji koja je bila
podlona samo Vatikanu, to je komunistima posebno smetalo. Sve navedeno rezultiralo je
mnogim progonima i ubojstvima katolikih sveenika.
Poslijeratna represija Komunistike partije i njenih organa definitivno je obuhvatila
sve slojeve stanovnitva Jugoslavije, poevi od ratnih neprijatelja do svakog pojedinca kojeg
je reim smatrao prijetnjom za provoenje revolucije. Revolucija se do druge polovice 1947.
godine skrivala iza borbe sa suradnicima okupatora, da bi na Drugom kongresu NFJ
(Narodne fronte Jugoslavije), koji je odran u rujnu 1947. godine, KPJ napokon obznanio
diktaturu. 9 Tim inom, usudio bih se rei, zavrena je jedna faza borbe KPJ protiv politikih
protivnika.

2.3. Sukob jugoslavenskih komunista sa zapadnim zemljama

Saveznika konferencija u Potsdamu, odrana 1945. godine, bila je uvod u sukob
jugoslavenskih komunista sa zapadnim zemljama. Ve na toj konferenciji je Winston
Churchill uputio otre kritike jugoslavenskim komunistima, optuujui ih da dravom vladaju
s policijskim terorom, usporeujui Jugoslaviju sa nekom faistikom zemljom.

10

Zapadne

zemlje bile su dobro obavijetene o postupcima komunistikog reima, no komunisti su te

optube odbacivali uvjereni u ispravnost onoga to ine. Sukob je eskalirao zbog nerijeenih
pograninih pitanja s Italijom i Austrijom. Naime, Jugoslavija, na elu s Titom i Kardeljem,
zahtijevala je pripojenje Trsta, dijela Julijske Krajine i Koruke, a sve na temelju argumenta
kako se radi o podrujima s veinskim slavenskim stanovnitvom. S tim ciljem Tito je prema
spomenutim krajevima poslao IV. armiju, kako bi iste zauzeo prije dolaska Saveznikih snaga.
Zapad je zapoeo propagandnu kampanju uperenu prema jugoslavenskom reimu, nazivajui
Tita balkanskim Hitlerom, a suenje kardinalu Stepincu je jo dodatno pojaalo
propagandnu djelatnost. Isto tako, Jugoslavija je tada smatrana satelitom SSSR-a, to je u
uvjetima blokovske podjele koja je tek bila na poetku, dodatno zaotrilo cijelu situaciju. Sve
navedeno Jugoslaviju je od ideolokog sukoba s Zapadom dovelo do ruba rata.
Nakon to su tenzije oko tzv. transke krize poela padati, graanski rat u Grkoj,
izmeu vladinih snaga potpomognutih Velikom Britanijom i komunista, Jugoslaviju je
ponovno uvukao u sukob sa zapadnim silama. Naime, jugoslavenski su komunisti, u elji da
stvore balkansku federaciju zajedno s Albanijom, Bugarskom i Grkom, obilato pomagali
9

Z. RADELI, Hrvatska u Jugoslaviji 1945.-1991., 66.

Z. RADELI, Hrvatska u Jugoslaviji 1945.-1991., 151.

10

grke komuniste oekujui njihovu pobjedu, zbog ega je stigla osuda i od strane OUN-a.
Takva politika jugoslavenskog vodstva, kao i u sluaju transke krize, nije odgovarala
Staljinu i SSSR-u. Naposljetku dolazi do definitivnog raskola izmeu Tita i Staljina. Kao
posljedica toga, dolazi do postepenog zatopljenja odnosa izmeu Jugoslavije i zapadnih
sila, budui da je od tada Zapad gledao na Jugoslaviju kao na branu od sovjetskog
komunizma. Analogno tome, i kritike Zapada prema jugoslavenskom reimu bivale su sve
blae, iako je odreen pritisak i dalje postojao u pojedinim sluajevima progona politikih
protivnika i sl.

3. Hrvatska politika emigracija u poratnom vremenu

7

3.1. Politike organizacije

Pod pojmom Hrvatska politika emigracija u ovome radu u se referirati iskljuivo
na djelovanje emigranata u razdoblju od 1945.-1990. godine, a koji su radili na ruenju
jugoslavenske drave, te na uspostavi samostalne Republike Hrvatske. No, bitno je za
napomenuti kako su hrvatski emigranti bili politiki aktivni i prije Drugog svjetskog rata,
tonije jo od 19. stoljea kada je zabiljeen prvi veliki val iseljavanja Hrvata u suvremenoj
povijesti.

11

Naime, ve za vrijeme Austro-ugarske u emigraciji se Hrvati poinju okupljati

kroz razne odbore i fondove, a pojedini pripadnici emigracije poput Ante Trumbia i Frana
Supila odigravaju bitnu ulogu u osnivanju nove drave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
Centralistika i velikosrpska politika u novostvorenoj Kraljevini SHS ponukali su Hrvate u
emigraciji, ponajprije u Sjevernoj Americi, na osnivanje prvih emigrantskih politikih
organizacija.
No, tek je kraj Drugog svjetskog rata, te tragedija koja je pogodila hrvatski narod kroz
progone, ubojstva i masovne likvidacije od strane komunistikog reima, pokrenuo novi
masovni val iseljavanja Hrvata iz domovine te oznaio novu eru hrvatske emigracije.
Iseljavali su se najee mladi ljudi u dobi od 19 do 25 godina, a oni koji nisu uspjeli dobiti
politiki azil, najee su dobivali ekonomski azil.

12

Odmah po dolasku u iseljenitvo,

politiki su emigranti poeli osnivati prve politike organizacije. Takvih je organizacija bilo
mnogo, budui da je hrvatska politika emigracija djelovala u vie desetaka stranih drava te
da nije bila potpuno homogena i slona, a u ovome radu u detaljnije obratiti one najbrojnije.
Naime, na samom poetku stvaranja nove hrvatske politike emigracije pojedini visoki
ustaki dunosnici smatrali su da bi bilo najbolje da se dr. Paveli povue iz politikog ivota,
te je dolo do odreenih animoziteta izmeu emigrantskih voa.
Usporedno s osnivanjem politikih organizacija, krenule su pripreme i za prve borbene
akcije iseljenikih organizacija na podruju Jugoslavije, kako bi se pomoglo kriarima u
domovini. Tako je ve 1947. godine pokrenuta akcija 10. travanj koja je doivila neuspjeh,
a o emu e vie rijei biti kasnije.

3.1.1. Hrvatski oslobodilaki pokret

11
12

Boe VUKUI, Tajni rat UDBE protiv hrvatskog iseljenitva, Zagreb 2001., 13.
B. VUKUI, Tajni rat UDBE protiv hrvatskog iseljenitva, 14.

Ubrzo nakon propasti Nezavisne drave Hrvatske, Ante Paveli raspustio je Ustaki
pokret te je slijedno tome razrijeio prisege sve njegove lanove, smatrajui da Pokret, pod
takvim imenom, vie nije mogao djelovati.

13

Doavi u Argentinu, Paveli je osnovao

Hrvatsku dravotvornu stranku, no ista nije ispunila oekivanja, te je ubrzo nakon osnivanja
prestala djelovati i postojati. Budui da navedena stranka nije ispunila oekivanja, a sam
Paveli se osjeao ugroenim djelovanjem dr. Branka Jelia, generala Maksa Luburia i dr.,
1956. godine osniva Hrvatski oslobodilaki pokret, zajedno sa mnogim ustakim prvacima
poput dr. Daferbega Kulenovia, ing. Ivice Frkovia i dr., s ciljem da HOP postane krovna
organizacija hrvatskog politikog iseljenitva.

14

Mnoge emigrantske politike organizacije,

istog politikog usmjerenja, postale su lanicama HOP-a, poput Hrvatskog domobrana,

Ujedinjeni Kanadski Hrvati, Australsko hrvatsko drutvo itd.
No, iako je HOP smatran najradikalnijom hrvatskom emigrantskom organizacijom,
injenica je da se nakon akcije 10. travanj elnitvo HOP-a, dok je bio iv Paveli, nije
uputalo u nove oruane akcije. Sam pokret je bio dobro organiziran, sa jasnim pravilima
kojih su se lanovi striktno pridravali. Nadalje, ta su pravila bila usklaena sa zakonima
zemlje u kojima je HOP djelovao, tako da niti jedna HOP-ova organizacija nije bila
zabranjena ni u jednoj zapadnoj zemlji.

15

Bitno je svakako za napomenuti kako je HOP, do

osnivanja Hrvatskog narodnog vijea, bio najbrojnija politika organizacija hrvatske

emigracije. 16
Nakon smrti dr. Ante Pavelia, na elu HOP-a izmijenilo se nekoliko ljudi, a samu
organizaciju pogodila su previranja, te zbog meusobnih razmirica i programskih razlika
pokret polako gubi znaaj, kako tvrdi dr. Milo Bokovi.

17

Budui da se lanstvo poelo sve

vie osipati, ponajvie zbog pasivne politike ekanja pogodnog trenutka to se tie
revolucionarnih akcija, 1961. godine u Muchenu je osnovana tajna organizacija zaduena za
borbene akcije pod imenom Tajne revolucionarne ustake postrojbe (TRUP). TRUP je
organizirao nekoliko borbenih akcija u inozemstvu te na podruju Jugoslavije.
Hrvatski oslobodilaki pokret je u potpunosti prestao postojati sa dolaskom
demokratskih promjena u Hrvatskoj 1990. godine.

13
14
15
16
17

B. VUKUI, Tajni rat UDBE protiv hrvatskog iseljenitva, 16.

B. VUKUI, HRB: Rat prije rata, 23.
B. VUKUI, Tajni rat UDBE protiv hrvatskog iseljenitva, 17.
B. VUKUI, Tajni rat UDBE protiv hrvatskog iseljenitva ,18.
Milo BOKOVI, esta kolona, Novi Sad 1985., 168.

3.1.2. Hrvatsko revolucionarno bratstvo

Ve sam ranije spomenuo kako je u iseljenitvu vladalo nezadovoljstvo radom i
politikom ekanja Hrvatskog oslobodilakog pokreta. Stoga su etvorica iseljenika, Jure
Mari, Geza Pati, Ilija Toli i Josip Oblak, uvjereni kako upravo zapadne sile najvie rade na
ouvanju Jugoslavije

18

, odluili odbaciti spomenutu politiku ekanja, te osnovati novu

politiku organizaciju koja bi odmah poela raditi na osloboenju Hrvatske svim dostupnim
sredstvima. Na tom je temelju 1961. godine u Australiji osnovano Hrvatsko revolucionarno
bratstvo (HRB).
HRB je bio ustrojen po uobiajenim pravilima revolucionarnih organizacija, to je
podrazumijevalo ifrirani nain djelovanja i komunikacije, a svaki je lan imao konspirativno
ime. Za svakog novog lana morala su jamiti dva postojea, a prilikom primitka u
organizaciju polagala se prisega.

19

Da elnitvo HRB-a ne namjerava gubiti vrijeme ekajui

pogodan trenutak za pokretanje prve akcije, pokazuje injenica kako je samo nekoliko mjeseci
nakon osnutka vodstvo HRB-a donijelo odluku o pripremi akcije veih razmjera na prostoru
Jugoslavije, kasnije poznate kao akcija skupine Toli-Oblak, a o kojoj e vie rijei biti
kasnije. Prije poetka spomenute akcije, jedan od osnivaa HRB-a, Geza Pati, odlazi u
Europu, gdje mu je zadatak bio osmiljavati i voditi daljnje akcije HRB-a protiv Jugoslavije.
Nakon neuspjeha akcije skupine Toli-Oblak, nekoliko lanova HRB-a u Njemakoj biva
uhieno, meu njima i Pati, to je usporilo razvoj i djelovanje HRB-a u Europi. Unato
navedenom, HRB je nakon ponovne konsolidacije planirao pokrenuti nove akcije, meu
njima i akcije pod kodnim imenima Galeb i M9. U akciji Galeb bilo je planirano
zauzeti jedan jugoslavenski brod, te na njega umjesto jugoslavenske objesiti hrvatsku zastavu,
dok se iza akcije M9 krio plan za likvidaciju jugoslavenskog ambasadora u Grkoj, Peke
Dabevia, kojeg su smatrali jednim od glavnih krivaca za bleiburku tragediju.

20

Nadalje,

svakako bi trebalo spomenuti i akciju tzv. Francuske skupine, koja je takoer zavrila
neuspjehom, vrlo vjerojatno zbog izdaje lana skupine Taiba ordia. 21

Nakon slamanja Hrvatskog proljea u Karaorevu, HRB je pokrenuo dugo

planiranu akciju Fenix 72., o emu e vie rijei biti kasnije. Akcija Fenix 72. je naalost
18
19
20
21

B.
B.
B.
B.

VUKUI,
VUKUI,
VUKUI,
VUKUI,

HRB:
HRB:
HRB:
HRB:

Rat
Rat
Rat
Rat

prije
prije
prije
prije

rata,
rata,
rata,
rata,

26.
31.
45.
54.

10

doivjela neuspjeh, no to nije sprijeilo HRB da i dalje ustraja u svome cilju osloboenja
Hrvatske, te su pokrenuli nove akcije poput otmice vedskog putnikog zrakoplova s ciljem
osloboenja Hrvata iz vedskih zatvora. Godine 1972. te 1974., nakon spomenute akcije
Fenix 72., pokrenuta je jo jednu akcija na podruju Jugoslavije. Radilo se o akcijama
skupine Prpi-Matievi u kojoj su obojica nastradala.
Neuspjeh svih spomenutih akcija, te represija provoena nad lanovima HRB-a i
njihovim obiteljima diljem svijeta koja je uslijedila, ponukala je elnitvo HRB-a da izvri
reorganizaciju te odustane od gerilskih akcija na podruju Jugoslavije. Drugim rijeima,
organizacija se htjela konsolidirati, te ekati povoljan trenutak za nove akcije u domovini, uz
istovremen rad protiv jugoslavenskih slubi i agenata u inozemstvu. Godine 1977. elnitvo
HRB-a odluilo je podrati rad novo osnovanog Hrvatskog narodnog vijea, a sama
organizacija rasputena je 25. studenog 1996. godine.

3.1.3. Hrvatsko narodno vijee

Unato injenici, koju sam ve spomenuo, kako je hrvatska politika emigracija bila
poprilino razjedinjena te razvodnjena kroz desetke razliitih organizacija, uvijek je bila
iva ideja o stvaranju opeg predstavnitva, koje bi objedinilo sve iseljenike organizacije i
skupine.
Prvi korak ka tome cilju uinjen je 1962. godine kada su se u New Yorku, SAD, sastali
predstavnici nekoliko iseljenikih organizacija, no bez prisustva dvije velike organizacije,
HOP-a i HSS-a. Unato tome, i looj organiziranosti, osnovano je Hrvatsko narodno vijee,
budui da zbog izostanka HOP-a i HSS-a nije bilo mogue nazvati to tijelo Opim hrvatskim
predstavnitvom. 22
Godine 1974., u Torontu, organiziran je novi pokuaj ujedinjavanja hrvatskog
iseljenitva, ovoga puta puno bolje organiziran, te uz prisustvo gotovo svih bitnijih
organizacija (ukljuujui HOP i HSS) i pojedinaca. Nakon trodnevne rasprave izabran je
privremeni odbor HNV-a, a za predsjednika je izabran Ante Doen.
Proljeari, naziv za emigrante izbjegle iz Jugoslavije nakon hrvatskog proljea, a
o kojima e rijei biti vie kasnije u radu, na drugom redovitom saboru HNV-a, odranom
1977. godine u Belgiji, osvajaju velik broj glasova te su izabrani u vodstvo HNV-a. Prema
autoru Boi Vukuiu, njihov izbor bio je rezultat rastue ideje hrvatskog iseljenitva za
22

Boe VUKUI, Tajni rat UDBE protiv hrvatskog iseljenitva, 61.

11

opehrvatskim

23

pomirenjem.

Naalost, niti HNV nije bilo imuno na unutarnje nesuglasica i razmirice, to je najvie
dolo do izraaja nakon sabora odranog 1980. godine u Londonu. Isto tako, ubojstvo Brune
Buia uvelike je pogodilo HNV. Sve navedeno oslabilo je utjecaj i snagu HNV-a, te je
Hrvatsko narodno vijee rasputeno na zadnjem zasjedanju u oujku 1990. godine.

3.2. Borbene skupine i njihove akcije

3.2.1. Akcija 10. travanj
Kao to sam u radu ranije spomenuo, nakon vojnog poraza i propasti Nezavisne drave
Hrvatske, veina se vojske i dio civilnog stanovnitva odluio na povlaenje prema Austriji, s
ciljem predaje Saveznikim snagama, no jedan dio vojske odluio je ostati na podruju RH te
nastaviti borbu protiv komunistikog reima gerilskim putem. Iako su planovi za
organiziranje gerilske borbe protiv nove vlasti nastali prije kraja rata, nakon to je NDH
nestala, kriari su djelovali nepovezano i neorganizirano. Upravo je zato vodstvo NDH u
emigraciji odluilo organizirati akciju 10. travanj, kako bi povezali i organizirali
kriarske skupine s ciljem konanog ruenja komunistike Jugoslavije.
Akcija je pokrenuta 1947. godine uz suglasnost dr. Ante Pavelia, iako se isti od akcije
kasnije distancirao tvrdei da on za nju nije dao odobrenje.

24

Centar iz kojeg je akcija bila

voena bio je smjeten u blizini slovensko-austrijske granice, pokraj mjesta Villach, a

operativni voditelj akcije bio je Boidar Kavran. Prva grupa iz akcije prebaena je preko
granice 7. lipnja 1947. godine, no budui da je UDB-a od samog zaetka operacije bila
infiltrirana u istu, uhvaeni su ve 20. srpnja 1947. godine. Naime, prema Zdenku Radeliu,
nain na koji se UDB-a infiltrirala u samu operaciju jo je uvijek nerazjanjen, no injenica je
da je odmah pokrenuta protuakcija pod nazivom Operacija Gvardijan.

25

Nakon to je

spomenuta prva grupa, u sastavu Ante Vrban, Ljubo Milo i Luka Grgi, prela granicu, ubrzo
su lutajui Papukom naili na jednog kriara koji je ustvari bio suradnik UDB-e,
zahvaljujui kojem su se povezali sa Ivanom Kozarcem, takoer UDB-inim suradnikom, te su
bili uhieni. Nakon to je jedan od uhvaenih lanova skupine, Ljubo Milo, pristao na
suradnju s vlastima, pomou njegovih lanih izvjea upuenih vodstvu akcije, namamljena je
druga peterolana skupina, koja je sa sobom nosila ureaj za radiovezu. Nakon to je i druga
23
24
25

Boe VUKUI, Tajni rat UDBE protiv hrvatskog iseljenitva, 61.

Z. RADELI, Kriari: Gerila u Hrvatskoj, 116.
Z. RADELI, Kriari: Gerila u Hrvatskoj, 115.

12

skupina uhvaena, spomenuti ureaj UDB-a je iskoristila kako bi namamila u svoju klopku i
preostale sudionike akcije 10. travanj, te ih sve uhitila, na elu s Boidarom Kavranom.

26

Na taj je nain, naalost, neslavno propala akcija 10. travanj. Uhvaeno je 96 sudionika
akcije, a istraga koja je uslijedila obuhvatila je gotovo 200 ljudi u domovini. Veina sudionika
same akcije osuena je na smrt. Kao rezultat neuspjeha akcije 10. travanj uslijedila je
pasivizacija hrvatskog iseljenitva na polju borbenih operacija u domovini, budui da je
postalo jasno kako uvjeta da se pokrene otpor gotovo nema. 27

3.2.2. Skupina Toli-Oblak

Ve je ranije spomenuto u ovome radu, kako je vodstvo Hrvatskog revolucionarnog
bratstva samo nekoliko mjeseci nakon osnutka odluilo pripremiti i izvriti prvu veu akciju
na podruju Jugoslavije. Tako su sredinom 1962. zapoele pripreme za izvoenje akcije
skupine Toli-Oblak. Na elu te skupine bio je Ilija Toli, jedan od osnivaa HRB-a, koji je
zajedno sa ostalim lanovima skupine trebao upasti u Jugoslaviju s ciljem izvrenja raznih
diverzantskih akcija. Zamjenik Ilije Tolia bio je Josip Oblak, takoer osniva HRB-a.
Obuka za upad u Jugoslaviju vrena je na podruju Australije, a kasnije i u Europi, tonije
Njemakoj i Italiji. Zavrni dio obuke i pripreme za upad vrene su u mjestu Monfalcone, pokraj Trsta
a u blizini granice s Jugoslavijom. Tamo je donesena odluka o podjeli skupine u trojke, a svaka je
dobila svoj pravac za djelovanje i to: trojka Toli-Oblak-Stoji prema Zagrebu, Slavoniji i sjevernoj
Bosni, trojka Tapaanji-Podrug-Fumi prema Gorskog kotaru i Lici te trojka Perkovi-Leko-Zdrili
prema Lici i Dalmaciji. 28
Skupina je u punome sastavu prela granicu u noi sa 6. na 7. srpanj 1963., te su se nekoliko
dana nakon toga konano razili u dogovorene trojke s jednom promjenom Leko je preao u trojku s
Tapanjijem i Podrugom, dok je Fumi preao u trojku s Perkoviem i Zdriliem.

Akcija skupine Toli-Oblak zavrila je neuspjehom. Naime, prva trojka u sastavu Toli-OblakStoji uhiena je 22. srpnja 1963. godine blizu Karlovca, zatim druga trojka u sastavu TapanjiPodrug-Leko uspjela je izvriti diverziju na pruzi Rijeka-Zagreb pokraj Delnica, no ubrzo je otkrivena
te je uhiena u blizini Nacionalnog parka Risnjak dok je trea trojka u sastavu Perkovi-Fumi-Zdrili
ubrzo nakon razdvajanja odustala od akcije te se odluila povui prema inozemstvu. Naalost, i oni su
26
27
28

B. VUKUI, HRB: Rat prije rata, 14.

Z. RADELI, Kriari: Gerila u Hrvatskoj, 121.
B. VUKUI, HRB: Rat prije rata, 41.

13

otkriveni pokraj Seane u Sloveniji, te su uhieni.

29

Svi uhieni lanovi skupine ubrzo su osueni na

dugogodinje kazne zatvora.

Neuspjeh ove akcije predstavljao je ozbiljan udarac za novo osnovanu organizaciju

HRB-a. Naime, organizacija nije samo izgubila nekoliko vrijednih lanova, to je samo po
sebi predstavljalo ozbiljan problem, nego je postojala velika opasnost da je skupina izdana,
to bi znailo da je unutar organizacije postojao suradnik sigurnosnih sluba Jugoslavije.
Radilo se o izdaji ili o jednostavno loe izvedenoj akciji, injenica je da ovaj neuspjeh ostavio
dubok trag na Hrvatsko revolucionarno bratstvo, budui da je nakon propasti akcija i lanstvo
HRB-a u inozemstvu trpjelo posljedice.

3.2.3. Francuska skupina 1967.

Nedugo nakon to je neuspjehom zavrila akcija skupine Toli-Oblak, te otmice Geze
Patija, na elo europskog povjerenitva HRB-a dolazi Josip Seni, koji se najvie oslanjao na
francuski dio HRB-a koji je vodio Petar Andri. Upravo je ta veza zasluna za akciju tzv.
Francuske skupine.
Prvi pokuaj Francuske skupine da na teritoriju Jugoslavije odradi diverzantsku
akciju zbio se u svibnju 1966. godine kad su dvojica diverzanata, Taib ordi i Anton Niki,
trebali upasti preko Italije u Jugoslaviju, no nakon prometne nesree u blizini Verone ta je
akcija propala. No, ta nesretna okolnost nije natjerala vodstvo HRB-a da odustanu od novog
pokuaja upada u Jugoslaviju. Smiljena je nova akcija, koju su trebali izvesti etvorica
dragovoljaca i to: Taib ordi, Ivan Cindri, Jozo Dedi i Jozo Vujevi. Posljednja dvojica
nisu bili lanovi HRB-a, ve su pripadali tajnoj organizaciji pod imenom Hrvatski
revolucionarni nacionalni pokret.

30

Drugi pokuaj Francuske skupine zbio se na samom

kraju lipnja 1967. godine. Dedi i Vujevi, budui da su imali jugoslavenske putovnice, su
legalno preli talijansko-jugoslavensku granicu, dok su Cindri i ordi granicu preli
ilegalnim putem, nosei sa sobom oruje i eksploziv. Nakon prelaska granice trebali su se
ponovno spojiti u Rijeci na eljeznikom kolodvoru, te od tamo krenuti dalje u akciju. Tamo
su, naalost, uhieni, a prema Boi Vukuiu za to je zasluan jedan od lanova skupine, Taib
ordi, koji je bio suradnik UDB-e. 31

29
30
31

B. VUKUI, HRB: Rat prije rata, 41.

B. VUKUI, HRB: Rat prije rata, 52.
B. VUKUI, HRB: Rat prije rata, 54.

14

4. Hrvatsko proljee
4.1.

Nova hrvatska emigracija proljeari

Hrvatsko proljee, ili drugim rijeima hrvatski nacionalni pokret u Jugoslaviji, koji
se odvijao krajem ezdesetih i poetkom sedamdesetih godina 20. stoljee, sruen je u
15

prosincu 1971. godine. Tada je, na sjednici Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije
u Karaorevu, Josip Broz Tito od vodstva CK Saveza komunista Hrvatske zatraio ostavke,
te time izvrio pu kojim je zapoeo poetak kraja hrvatskog proljea. Nakon spomenute
sjednice te pua, u Hrvatskoj su zapoele demonstracije, ponajprije studentske populacije, a
o ozbiljnosti situacije najbolje govori injenica da je vojska, zajedno sa policijom, bila
spremna reagirati ukoliko situacija izmakne kontroli. 32
Posljedice hrvatskog proljea i demonstracija koje su uslijedile bile su goleme.
Stotine graana bilo je uhieno, nerijetko i zlostavljano, a naposljetku i kanjeno zatvorom.
Udruge poput Matice hrvatske temeljito su istraene prostorije su pretraene, dok je svih
50,000 lanova bilo provjereno. 33 Smjene i ostavke zahvatile su, osim politike elite, i vojne,
novinarske i diplomatske krugove.
Propast hrvatskog proljea, te represija koja je uslijedila nakon toga, dovela je do
novog vala iseljenja Hrvata iz domovine. Iako se radilo o puno manjem broju iseljenika, za
razliku od primjerice masovnog iseljavanja na kraju Drugog svjetskog rata, budui da je samo
jedan manji broj proljeara uspio izbjei progon komunistike vlasti, to je bilo dovoljno da
se hrvatska emigracija dodatno ojaa. Upravo Hrvatsko narodno vijee moe posluiti kao
primjer navedene tvrdnje, budui da su proljeari na saboru 1977. godine dobili veinu
glasova, predvoeni Brunom Buiem.

4.2.

Akcija Fenix 72.

Vodstvo stoera HRB-a u australskoj dravi Victoriji, poetkom 1968., zatrailo je od

Glavnog stana HRB-a odobrenje za pripremu i izvoenje nove gerilske akcije na podruju
Jugoslavije. Unato neuspjesima u prolim akcijama, Hrvatsko revolucionarno bratstvo nije
eljelo odustati od gerilske borbe s ciljem osamostaljivanja Hrvatske. Nekoliko mjeseci nakon
zatraenog odobrenja, vodstvo HRB-a podralo je inicijativu stoera iz Victorije, te su
zapoele pripreme za najopseniju akciju HRB-a od njegova osnutka. Akcija se u
dokumentima HRB-a vodila pod imenom Planinske lisice, dok se u arhivima UDB-e i
KOS-a moe pronai pod nazivom Akcija Radua 72..

32
33

Zdenko RADELI, Hrvatska u Jugoslaviji 1945.-1991. od zajednitva do razlaza, 453.

Zdenko RADELI, Hrvatska u Jugoslaviji 1945.-1991. od zajednitva do razlaza, 457.

16

U drugoj polovici 1969. godine, lanovi HRB-a Adolf i Ambroz Andri te Pavo Vegar
ilegalno stiu u Francusku. Ubrzo nakon dolaska, skupina se razdvaja i prebacuje irom cijele
Europe, a zadatak im je bio nabaviti potrebnu opremu i naoruanje za akciju, te izvriti obuku
lanova skupine, kako bi akcija Fenix 72. mogla zapoeti. No, razvoj hrvatskog proljea
u domovini, te cjelokupna situacija oko hrvatskog nacionalnog pokreta, primoralo je skupinu
da privremeno zamrzne svoj plan, kako ne bi natetili pokretu u Hrvatskoj. 34
Budui da je hrvatsko proljee slomljeno nakon sjednice CK SKJ u Karaorevu,
donesena je odluka o nastavku akcije. Vodstvo skupine sastalo se u Strasbourgu, te je
odlueno da se sa akcijom Fenix 72. krene poetkom ljeta 1972. godine. Odmah nakon
toga, ponovno su krenule intenzivne pripreme za akciju i obuka lanova skupine. Vodstvo
skupine se i dalje sastajalo da bi se razradio cilj i plan akcije, a najvea dvojba bila je
organizirati gradsku gerilu ili pokuati dii ustanak. Obje solucije imale su negativnu stranu,
tako da se vodstvo odluilo pokuati podii ustanak, iako su bili svjesni da se radi o vrlo
delikatnom zadatku. 35
UDB-a je znala, zahvaljujui svojim suradnicima infiltriranim u iri krug skupine,
kako HRB priprema veu akciju na podruju Jugoslavije, a s obzirom da pod nadzorom vie
nisu imali voe skupine, podmetanjem bombe na ulaz zgrade gdje je stanovao Ambroz Andri
u Strasbourgu, pokuali su sabotaom sprijeiti provoenje akcije Fenix 72.. Navedena
eksplozija primorala je francusku policiju da raspie tjeralicu za lanovima skupine, to je
vodstvo skupine natjeralo da skrate pripreme te to prije zaponu akciju. 36
U trenutku prelaska austrijsko-jugoslavenske granice, skupinu Fenix 72. inilo je
devetnaest pripadnika, koji su opremljeni raznim naoruanjem i opremom krenuli u izvrenje
akcije. Nakon prelaska granice, skupina je otela kamion slovenskog poduzea Radenska, te
se tim kamionom prevezla do mjesta Graanica, odnosno Humac, u srednjoj Bosni. Nakon
iskrcavanja, skupina se ulogorila pokraj mjesta Gornje Luane, od kuda su krenuli prema
planini Radua, gdje su planirali napraviti bazu za daljnje akcije. Iako je prvotno odredite
bila planina Vran, u meuvremenu se vodstvo skupine, iz nepoznatih razloga, odluilo na
promjenu.
Ujutro, 25. lipnja 1972. godine, u podnoju planine Radua, skupina susree trojicu
lovaca koje zarobljavaju, no nakon nekoliko sati ih putaju na slobodu, to e se kasnije
34
35
36

B. VUKUI, HRB: Rat prije rata, 155.

B. VUKUI, HRB: Rat prije rata, 157-158.
B. VUKUI, HRB: Rat prije rata, 160.

17

pokazati kao velikom grekom. Naime, odmah po putanju, lovci su obavijestili miliciju o
gerilskoj skupini. Tek tada su sigurnosne slube Jugoslavije bila sigurne kako se skupina
nalazi na tlu Jugoslavije, i to pet dana nakon to je ista prela granicu. Nakon toga, vojska i
sigurnosne slube Jugoslavije poduzele su korake kako bi se skupina pronala i neutralizirala.
Pokrenuta je potraga, te ve 26. lipnja dolazi do prvog sukoba u kojima ivot gube dvojica
vojnika JNA, te Adolf Andri, jedan od voa skupine Fenix 72..

37

Nadalje, troje pripadnika

skupine se nakon spomenutog sukoba udaljilo od glavnine, te su 27. lipnja uhvaeni.

Nakon prvog sukoba sa jugoslavenskim snagama, skupina se uputila prema planini
Vran. U meuvremenu su se planirali odmoriti i opskrbiti u umi Bukovac, u blizini mjesta
Rumboci. Naalost, po dolasku u umu Bukovac, skupine je otkrivena i opkoljena. U
borbama koje su ubrzo izbile, unato ogromnoj razlici u brojnosti, feniksovcima je uspjelo
izbaciti iz stroja 14 pripadnika jugoslavenskih snaga (8 mrtvih i 6 ranjenih). Tom je prilikom
bio zarobljen jedan lan skupine Vili Ereg.

38

U noi s 27. na 28. lipnja skupina se izvukla

iz okruenja.
Nakon spomenute borbe, skupini je postalo jasno kako su jugoslavenske vlasti,
umjesto profesionalnih postrojbi, na njih poslale priuvu, drugim rijeima civile i graane. To
je nagnalo vodstvo skupine da donese odluku o prekidu akcije. Nakon razdvajanja na dvije
skupine, plan je bio izvui se u inozemstvo. Obje skupine gerilaca planirale su preko
Hercegovine stii do Dalmacije, otkuda bi se izvukli van drave.
Skupina u kojoj su se izmeu ostalih nalazili i Ilija Glava, Filip Beli i dr., krenula je
prema mjestu Rakitno, gdje bivaju prokazani od strane sveenika fra Alojzija Bonjaka.

39

Nakon to su napustili Rakitno, privremeno su se smjestili u jednu pilju prvi vrhu planine
Zavelim. Ve sutradan su bili otkriveni i napadnuti, meutim zbog dobre lokacije na kojoj su
bili smjeteni uspijevaju odbiti napad, u kojem smrtno stradaju dva pripadnika Teritorijalne
obrane.
Jugoslavenske vlasti, na temelju skupljenih informacija, zakljuile su kako je plan
skupine prebaciti se na podruje Dalmacije, stoga je vojno-politiko vodstvo SR Hrvatske
izradilo plan za unitenje skupine na podruju Hrvatske. U meuvremenu se Glavaeva
skupina razdvaja, budui da su se Vlatko Mileti i Ludvig Pavlovi odluili vratiti na podruje
BIH, no preavi Dinaru nailaze na zasjedu u kojoj je Mileti smrtno stradao, a Pavlovi
37
38
39

B. VUKUI, HRB: Rat prije rata, 212.

B. VUKUI, HRB: Rat prije rata, 231.-232.
B. VUKUI, HRB: Rat prije rata, 258.

18

zarobljen. Ostatak spomenute skupine bezuspjeno je, sve do 14. srpnja 1972. godine,
pokuavao prijei rijeku Cetinu. Tada su preko brane Perua preli rijeku, no Petar Bakula je
pri prelasku, nakon sukoba sa snagama sigurnosti, lake ranjen u nogu. Grupa se nakon toga
uputila prema planini Svilaja i Zagori, no u selu Leskuri su otkriveni, te nakon sukoba sa
snagama sigurnosti pogibaju Ilija Glava, Filip Beli i Stipe Ljubas, dok je Petar Bakula
uhvaen iv da bi kasnije bio likvidiran.
Druga skupina u sastavu Ambroz Andri, Pavo Vegar, Vidak Bunti i Mirko Vlasnovi
skrivala se do sredine srpnja 1972. godine u selu Veliki Ograenik pokraj itluka. Budui da
su se nalazili u vrlo tekoj situaciji, skupina se odluuje prebaciti na podruje Hrvatske, to im
i uspijeva. No, nakon to su preli rijeku Cetinu, kod mjesta Trnbusi bivaju otkriveni. Ubrzo
nakon toga dolazi do sukoba u kojem pogibaju Andri i Vegar, dok se Bunti i Vlasnovi
uspijevaju izvui. Naalost, i zadnja dvojica uskoro su uhvaeni. Bunti je likvidiran bez
suenja, dok je Vlasnovi osuen na smrtnu kaznu. 40
Fenix 72. nije bila posljednja gerilska akcija iseljenitva na podruju Jugoslavije.
Svakako treba spomenuti i akciju skupine Prpi-Matievi, koja je u dva navrata, 1972. i
1974. godine, ula u Jugoslaviju. Naalost, nakon drugog upada oboje su likvidirani, budui
da je UDB-a, zahvaljujui svojim suradnicima, saznala za njihov plan drugog upada u
Jugoslaviju. 41

5. ZAKLJUAK
Gotovo svaka rasprava na temu emigrantskih gerilaca svodi se na dvije suprotstavljene
teze: jesu li emigranti-gerilci bili zloinci (teroristi) ili su bili borci za slobodu. Naime, gotovo
svaka gerilska akcija, i na tlu bive Jugoslavije i u inozemstvu, za sobom je nosila rtve na
obje strane. Unato spomenutoj injenici, piui ovaj rad i prouavajui dostupnu literaturu,
miljenja sam da se ovdje nikako nije radilo o skupini terorista, pogotovo ako taj naziv
promatramo kroz djelovanje ljudi i skupina koji se danas nazivaju teroristima. Naalost,
40
41

B. VUKUI, HRB: Rat prije rata, 295.-296.

B. VUKUI, HRB: Rat prije rata, 420.-422.

19

borbene akcije hrvatske emigracije odnosile su i nedune rtve, no svaka planirana akcija kao
cilj imala je nanijeti tetu jugoslavenskom komunistikom reimu u svrhu osloboenja
Hrvatske. Nadalje, ukoliko akciju Fenix 72. uzmemo kao primjer, teorija o
teroristima/zloincima definitivno se pokazuje kao pogrenom, budui da su lanovi skupine
odustali od daljnjeg djelovanja kada su shvatili da su vlasti na njih poslale priuvni sastav
vojske, drugim rijeima civile. Sve navedeno dovelo me do zakljuka kako se ovdje radilo
iskljuivo o domoljubima i idealistima kojima je jedini cilj bilo stvaranje slobodno i neovisne
Hrvatske.
S druge strane, u radu se nisam detaljno bavio pogrekama koje su gerilske skupine,
odnosno organizacije koje su stajale iza njih, uinile, no svakako kao najveu greku moemo
smatrati injenicu da su sigurnosne slube Jugoslavije bile infiltrirane pomou svojih
suradnika u gotove sve organizacije, te su na taj nain esto znale sve pojedinosti gerilskih
akcija i ljudi koji su u njima sudjelovali. Drugim rijeima, gotove sve akcije su iz toga razloga
bile osuene na propast.
Unato injenici da su gotovo sve akcije zavravale neuspjehom, barem to se tie
njihova krajnjeg cilja osnivanja samostalne Hrvatske, takve su akcije poprilino uzdrmale
kako sigurnosne slube u Jugoslaviji, tako i sam politiki vrh bive drave. Miljenja sam da
ne bih puno pogrijeio kada bi kao zavrnu misao kazao da su gerilske akcije koje sam
obradio u ovome radu takoer jedan od razloga, izmeu ostalih, koji su doveli do ustavnih
promjena 1974. godine.

6. LITERATURA
RADELI, Zdenko, Hrvatska u Jugoslaviji 1945.-1991. od zajednitva do razlaza, Zagreb,
1996.
BILANDI, Duan, Hrvatska moderna povijest, Zagreb, 1999.
RADELI, Zdenko, Kriari gerila u Hrvatskoj 1945.-1950., Zagreb, 2002.
20

VUKUI, Boe, Hrvatsko revolucionarno bratstvo: Rat prije rata, Zagreb, 2010.
VUKUI, Boe, Tajni rat UDBE protiv hrvatskog iseljenitva, Zagreb, 2001.
PRUSAC, Ivan, Tragedija Kavrana i drugova Svjedoanstvo preivjelog, Salzburg, 1967.
BOKOVI, Milo, esta kolona Nastanak, organizacija i delovanje antijugoslovenske
faistike emigracije, Novi Sad, 1985.
LIINA, ore, Dvadeseti ovjek, Zagreb, 1979.

21