TOTALITARNI REIMI I PROPAGANDA -SEMINARSKI RAD-

SADRAJ: UVOD 1. DRUTVO BEZ KLASA 2. PRIVREMENI SAVEZ RULJE I ELITE 3. TOTALITARNA PROPAGANDA 4. TOTALITARNA ORGANIZACIJA 5. IDEOLOGIJA I TEROR: NOVI OBLIK VLADAVINE ZAKLJUAK LITERATURA

UVOD
Danas u svijetu postoji itav niz politikih, vjerskih i drutvenih pokreta iji osnovni cilj je nametanje svog vienja stvarnosti, svoje odreene vizije istine. esto je cilj takvih pokreta upravo kontrola nad velikim brojem sljedbenika. U poecima svog djelovanja oni tvrde kako imaju rjeenje za brojne opedrutvene probleme, obeavaju boljitak, podilaze sljedbenicima, istiu svoja demokratska stajalita. No, im ponu obnaati vlast, prvotnu brigu i tenju za sluenjem drutvu zamjenjuju tenjom za apsolutnom moi i kontrolom. Zatim, da bi si osigurali neprekidnu vlast, odstranjuju neistomiljenike a javnost obmanjuju propagandom kako samo vrst i neumoljiv diktatorski reim moe ouvati 'sklad' koji su uveli. Upravo je totalitarizam jedan takav pokret koji svoju apsolutnu vlast isprva temelji na slijepoj masovnoj oaranosti zvunim parolama i velikim idejama a zatim, kada i to podbaci, pribjegava teroru i oslanja se na primitivni strah tih istih masa. Za primjer totalitarizma najee se u razmatranje uzima nacistika Njemaka ili Rusija za vrijeme Staljina - to su moda najoitiji i najupadljiviji no svakako ne i jedini primjeri. Iran pod Homeinijem ili vladavinu Pol Pota u Kambodi zasigurno bi mogli nazvati totalitarnom, iako ne toliko povijesno prouenom kao to je nacistika, no nita manje okrutnom. Jedna vana znaajka zajednika svima je uvoenje postojanja stalne opasnosti i ustrajna borba protiv nje. Neki totalitarni pokreti i njihove voe npr. Hitler ili Homeini definiraju tu opasnost kao nekakvo praiskonsko zlo, dok drugi kao Staljin vide ga u obliku ideje i stila ivota. U oba sluaja njihovi pokreti nastaju kao moralni imperativ a jednom kada zadobiju kontrolu i mo, iznenada se transformiraju. Tada postaje jasno da je poetna moralnost bila samo 'poza'. No nju i dalje valja odravati, ne samo kao privid demokratinosti za vanjski, netotalitarni svijet, ve i kao ideologiju za nove narataje koje u meuvremenu stasaju i trae odgovore. Totalitarizam i njegova apsolutna kontrola, dominacija i propaganda stvaraju jedan novi 'paralelni svemir', novu stvarnost koja postaje jedina i prava istina. Koliko god se totalitarni pokreti nepristranom promatrau inili apsurdnima i neizvedivima, oni su naprotiv opasni i teko iskorjenjivi upravo zato to im je svima zajedniko jedno: borba protiv potencijalnog neprijatelja - zdravog razuma koji pod svaku cijenu mora biti uniten.

1.DRUTVO BEZ KLASA

MASE Totalitarni reimi i totalitarni voe dok su na vlasti, do samog kraja poivaju na masovnoj podrci. Privlanost koju zlo i zloinstvo imaju za mentalitet rulje nije nita novo. Totalitarni pokreti nisu usmjereni k organiziranju klasa ili graana s politikim miljenjem, stavovima i udjelom u voenju javnih poslova, ve smjeraju i uspijevaju u organiziranju masa. I dok sve politike stranke ovise o svojoj razmjernoj snazi, totalitarni pokreti toliko ovise o jednostavnoj snazi brojnosti da ak i pod inae povoljnim okolnostima, totalitarni reimi izgledaju nemogui u zemljama s razmjerno malim puanstvom. Totalitarni pokreti su mogui svugdje gdje ima masa koje su osjetile poriv za politikom organizacijom. Mase ne povezuje svijest o zajednikom interesu i nemaju specifinu klasnu uoblienost koja se izraava u odreenim, ogranienim i ostvarivim ciljevima. Ravnodunost prema zajednikim poslovima i nepristranost u politikim pitanjima same po sebi nisu dostatan razlog za uspon totalitarnih pokreta. Konkurentsko drutvo graanstva eljno stjecanja, posebno oni slojevi graanstva koji su bili eksploatirani i iskljueni iz aktivnog sudjelovanja u voenju zemlje dovedeni su je do bezvoljnosti i neprijateljstva prema javnom ivotu pa i do bezvoljnosti prema vlastitoj klasi. Nakon dugog razdoblja lane skromnosti, kada se graanstvo zadovoljavalo poloajem dominantne klase u drutvu i nije teilo politikoj vlasti, koju je rado prepustilo aristokraciji, dolo je razdoblje tijekom kojeg je graanstvo postajalo sve vie neprijateljski raspoloeno prema postojeim nacionalnim institucijama i poelo zahtijevati i organizirati se za obnaanje politike vlasti. Suprotno predvianjima, mase nisu nastale iz sve vee jednakosti uvjeta, iz irenja masovnog kolovanja i njegova neminovnog sniavanja standarda i populariziranja sadraja. Oigledna je injenica da individualizacija i kultiviranje ne spreavaju stvaranje masovnih stajalita. Kljuna znaajka ovjeka mase nisu brutalnost i zaostalost, nego njegova izoliranost i odsustvo normalnih drutvenih odnosa.. Totalitarni pokreti su masovne organizacije izoliranih pojedinaca. U usporedbi sa ostalim strankama i pokretima, njihova najistaknutija znaajaka je zahtjev za totalnom, neogranienom bezuvjetnom i neopozivom odanou svakog pojedinanog lana. Taj zahtjev postavljaju voe totalitarnih pokreta ak i prije nego to osvoje vlast. On obino prethodi totalnoj organizaciji zemlje pod njihovom vlau i slijedi iz tvrdnje njihovih ideologija da e njihova organizacija na vrijeme obuhvatiti itav ljudski rod. Takva se odanost moe oekivati samo od potpuno izoliranog ljudskog bia koje, bez ikoje druge drutvene veze s obitelji, prijateljima, ak s obinim poznanicima, stjee osjeaj da ima neko mjesto u svijetu samo iz pripadnosti pokretu, iz lanstva u stranci. Totalitarizam se nikada ne zadovoljava vladanjem s pomou izvanjskih sredstava -drave ili aparata nasilja. Zahvaljujui svojoj osebujnoj ideologiji, totalitarizam je otkrio kako e vladati i terorizirati ljude iznutra. U biti, totalitarni voa nije nita manje i nita vie nego funkcionar masa koje vodi; on nije pojedinac pohlepan za vlau koji svojim podanicima namee tiransku ili despotsku volju. Kako je samo funkcionar, moe se u svako doba zamijeniti, a o ''volji'' masa koje utjelovljuje ovisi upravo onoliko koliko te mase ovise o njemu. Bez njega ne bi imale vanjsko predstavnitvo i ostale bi amorfna horda; bez masa, voa je nita.

2. PRIVREMENI SAVEZ RULJE I ELITE

Privlanost pokreta za elitu je isto tako vaan klju za razumijevanje totalitarnih pokreta (premda ne i totalitarnih reima) kao i njihova oiglednija vezanost za rulju. Kao i ljude iz rulje i voe totalitarnih pokreta i njihove intelektualne pristae povezuje injenica da su i jedni i drugi bili izvan klasnog i nacionalnog sustava drutva prije nego to se taj sustav raspao. To se dobro vidi na primjeru novih masovnih voa, kojih se karijere u osnovnim crtama poklapaju s karijerama voa rulje: neuspjeh u profesionalnom i drutvenom ivotu, izopaenost i promaaji u privatnom ivotu. injenica da im je ivot prije politike karijere bio neuspjean pokazale su se najjaim initeljem njihova uspjeha kod masa. Izgledalo je da ona potvruje kako utjelovljuju sudbinu masa toga doba i da su njihove elje da sve rtvuju za pokret, njihova odanost onima koje je pogodila nesrea, njihova odlunost da se nikada ne vrate u sigurnost normalnog ivota i njihov prezir prema ugledu sasvim iskreni i daleko od prolaznih ambicija. Prednost koju su totalitarni pokreti terorizmu pridavali pred svim drugim oblicima politikog djelovanja, privukli su podjednako i intelektualnu elitu i rulju zato to je taj oblik bio posve drukiji od terorizma ranijih revolucionarnih drutava. Terorizam vie nije bio sredstvo uklanjanja nekih istaknutih osoba koje su, zbog svojih postupaka ili stavova, postale simbolom ugnjetavanja. Upravo se ovdje moe nai vaan kriterij za razlikovanje rulje od elite u predtotalitarnom ozraju. Ono to rulja eli je pristup u povijest, makar i po cijenu unitenja. Oni su smatrali da je ''najvea srea koju ovjek danas moe doivjeti da bude genij ili da slui geniju''. S druge strane, prezir elite prema geniju i njezina udnja za anonimnou jo su uvijek svjedoili o jednom duhu koji ni mase ni rulja nisu mogli razumjeti i koji je nastojao veliinu ovjeka uzdignuti naspram siunosti velikih. Pripadnici elite nisu imali nita protiv toga da za to plate cijenu - unitenje civilizacijesamo da mogu vidjeti kako neko nepravedno iskljueni iz drutva sada ulaze u njega silom. Nisu ih posebno smetale monstruozne historiografske tvorevine koje ine svi totalitarni reimi i koje se vrlo dobro vide u totalitarnoj propagandi. Sebe su uvjerili da je tradicionalna historiografija ionako krivotvorina jer je iz pamenja ovjeanstva iskljuila obespravljene i potlaene. Povijest je obino zaboravljala na one koje je odbacilo njihovo vlastito vrijeme. Nije Staljinovo i Hitlerovo umijee laganja izazvalo oaranost, nego injenica da su bili sposobni organizirati mase tako da podre njihove lai. Krivotvorine, koje bi proizveo svaki uenjak dobile su potvrdu same povijesti kada su pokreti stali iza njih pravei se da iz njih crpe prijeko potreban poticaj za djelovanje. Privlanost totalitarnih pokreta za elitu, zbunjuje i zato to su vulgarne i proizvoljne doktrine totalitarizma za ovjeka izvan njega i pukog promatraa uoljivije nego ope raspoloenje koje proimlje predtotalitarnu atmosferu. Totalitarizama sa svojim cininim odbacivanjem prihvaenih mjerila i teorija, nosio je sa sobom i iskreno priznavanje onoga najgorega i podcjenjivanje svih prava koje se moglo lako krivo razumjeti kao hrabrost i novi ivotni stil Zbog toga to su se problemi elite i rulje na elementaran nain poistovjetili i zasjenili probleme i mentalitet masa, bila je to velika prilika za totalitarne pokrete i razlog zbog kojeg je moglo doi do privremenog saveza izmeu intelektualne elite i rulje. Rulja, podzemlje graanske klase, nadala se da e joj bespomone mase pomoi da doe na vlast i ostvari svoje privatne interese, te da e jednostavno zamijeniti stari sloj graanskog drutva i u njega ugraditi poduzetniji duh podzemlja. Meutim totalitarizam na vlasti je brzo shvatio kako poduzetnost nije ograniena na rulju te da, u svakom sluaju, takva inicijativa moe samo ugroziti totalnu vlast nad ovjekom. No, beskrupuloznost nije samo znaajka rulje; i ona se moe razmjerno brzo nauiti. Mase uglaenih malograana su se za se za uvoenje dominacije i izvravanje istrebljenja pokazale puno boljom sirovinom; bolje su obavljali ak i vee zloine od takozvanih profesionalnih kriminalaca, samo pod uvjetom da su ti zloini dobro organizirani i da izgledaju kao

rutinski poslovi. Na drugoj strani postoje oni pripadnici elite koji su dopustili da ih totalitarni pokreti zavedu i koje ak, zbog visokih intelektualnih sposobnosti, optuuju da su nadahnuli totalitarizam. Oni su sudjelovali u ranijim, uspjelim nastojanjima pokreta da prisili vanjski svijet da ih ozbiljno shvati. Gdje god su totalitarni pokreti dograbili vlast, itava je skupina odbaena prije nego to su se ti reimi latili veih zloina. Za totalitarizam je intelektualna, duhovna i umjetnika inicijativa opasna koliko i zloinaka inicijativa rulje, a obje su opasnije od obine politike oporbe. Dosljedna proganjanju svake vie intelektualne aktivnosti novih voa, masa potjee iz njihove vie nego prirodne mrnje na sve to ne mogu razumjeti. Totalna dominacija ne doputa slobodnu inicijativu ni na kojem podruju ivota i ni za koju djelatnost, nita to se ne moe potpuno predvidjeti. Sve prvorazredne talente, bez obzira na uvjerenja, totalitarizam na vlasti uvijek zamjenjuje poslunicima: pomanjkanje inteligencije i kreativnosti je najbolje jamstvo njihove odanosti.

3. TOTALITARNA PROPAGANDA
Zamah totalitarizma moe privui samo rulju i elitu; mase treba pridobiti propagandom. U uslovima ustavne vlasti i slobode miljenja, totalitarni se pokreti mogu sluiti terorom samo u ogranienoj mjeri i kao i druge stranke moraju pridobivati sljedbenike i uvjeravati u svoju vjerodostojnost javnost, koja jo nije strogo izolirana od drugih izvora informacija. Rano se shvatilo i esto tvrdilo kako su u totalitarnim zemljama propaganda i strah dvije strane iste medalje. Meutim, samo je djelimino tako. Gdje god totalitarizam ima apsolutnu kontrolu, propagandu zamjenjuje indoktrinacijom a nasilje utie ne toliko da bi ljude zastraio (to se ini samo u poetnim fazama, dok jo postoji politika opozicija) koliko radi stalnog ostvarenja svojih ideolokih postavki i praktinih lai. Budui da totalitarni pokreti postoje u jednom svijetu koji nije totalitaran, moraju pribjei onome to obino smatramo propagandom. Ali takva se propaganda uvijek obraa vanjskom svijetu - netotalitarnom sloju naroda kod kue ili netotalitarnim zemljama u inozemstvu. Ta vanjska sfera kojoj se totalitarizam obraa moe biti vrlo razliita; totalitarna se propaganda i nakon osvajanja vlasti moe obraati onim dijelovima svojega puanstva ije organiziranje ne prati dostatna indoktrinacija. Vanjsku sferu mogu predstavljati i grupe pristalica koji nisu jo posve spremni prihvatiti prave ciljeve pokreta. Ali u osnovi totalitarna vlast nastoji ograniiti propagandne metode samo na svoju vanjsku politiku ili na ogranke pokreta u inostranstvu kako bi ih opsluilo prikladnim materijalom. Kad god totalitarna indoktrinacija kod kue doe u sukob s propagandom za upotrebu u inostranstvu, propaganda se kod kue objanjavala kao privremeni taktiki manevar. Odnos izmeu propagande i indoktrinacije obino ovisi o veliini pokreta na jednoj strani te o vanjskom pritisku na drugoj. to je pokret manji, vie e snage troiti na puku propagandu, to je vei pritisak vanjskog svijeta na totalitarne poretke to e se vie totalitarni diktatori potruditi oko propagande. Propaganda je sastavni dio ''psiholokog rata'', ali teror je neto vie. Totalitarni reimi nastavljaju se sluiti terorom ak i kada su njegovi psiholoki ciljevi postignuti;nastoje vladati potpuno ukroenim stanovnitvom. Kad osvoje vlast, totalitarni pokreti prestaju biti opsjednuti ''znanstvenim'' dokazima i opravdanjima te se poinju sluiti represivnijim sredstvima. Prije nego to voe masa dou na vlast kako bi zbilju prilagodili svojim laima, njihovu propagandu obiljeava krajnji prezir prema injenicama kao takvim, jer prema njihovom miljenju injenica potpuno zavisi o moi ovjeka koji je moe proizvesti. Drugim rijeima, metoda nepogreiva predvianja vie od bilo koje druge govori o krajnjem cilju osvajanja svijeta, jer bi totalitarni vladar mogao ostvariti sve svoje lai i ispuniti sva svoja proroanstva samo u svijetu koji bi bio potpuno u njegovoj vlasti. Pravi cilj totalitarne propagande nije uvjeravanje nego organiziranje gomilanje moi bez posjedovanja sredstava nasilja. U tu svrhu originalnost ideolokog sadraja moe biti samo zapreka.

Naime, politika totalitarnih pokreta moe se poistovjetiti sa krilaticom ''Drutvo okrueno neprijateljima je jedinstveno i jako, drutvo bez neprijatelja podijeljeno i klimavo.'' Zato se treba oblikovati jasna i zastraujua slika 'neprijatelja' da bi se na njega usmjerio odgovarajui agresivni potencijal. Prenoenjem agresije raspiruje se vanjski sukob, a svijet se simboliki svodi na 'na' i 'njihov'. Tada je mogunost rasuivanja minimalna, nju zamjenjuju predrasude, uglavnom negativni stavovi oznake o drugima kojima se odobrava netrpeljivost i neprijateljstvo. Osnovni razlog nadmoi totalitarne propagande pred propagandom ostalih stranaka i pokreta lei u tome to njezin sadraj, vie nije objektivno pitanje o kojem ljudi mogu imati svoja miljenja, nego stvaran i nedodirljiv element u njihovom ivotu. Slabost totalitarne propagande izlazi na vidjelo u trenutku poraza. Bez snage pokreta, njegovi lanovi odjedanput prestaju vjerovati u dogmu za koju su do juer bili spremi umrijeti. U trenutku kada pokret propadne, mase se vraaju svojem starom poloaju izoliranih pojedinaca. lanovi totalitarnih pokreta, fanatini sve dok pokret postoji, nee poi stopama vjerskih fanatika i umrijeti muenikom smru za ono u to vjeruju.

4. TOTALITARNA ORGANIZACIJA
Totalitarni su pokreti nazvani ''tajnim drutvima osnovanima usred bijela dana''. Doista, s obzirom na ono malo to znamo o sociolokoj strukturi i novijoj istoriji tajnih drutava, struktura pokreta, posve nova u poreenju sa strankama i frakcijama, ni na to drugo ne podsjea toliko koliko na neke istaknute znaajke tajnih drutava. Tajna drutva takoer grade hijerarhije prema stepenu ''upuenosti'' a ivot svojih lanova ureuju u skladu s tajnovitom i izmiljenom pretpostavkom prema kojoj sve izgleda kao da je neto drugo. Oni potom usvajaju strategiju dosljednog laganja kako bi zavela neupuene mase vani te zahtijevaju bespogovornu poslunost svojih lanova koji su zajedno zbog vjernosti esto nepoznatom i uvijek tajnovitom voi. Sam voa je okruen ili bi trebao biti okruen malom skupinom upuenih, a ovi poluupuenima, koji tvore ''tampon zonu'' prema neprijateljskom profanom svijetu. Tajnim drutvima i totalitarnim pokretima je zajednika podjela svijeta izmeu ''brae zaklete krvlju'' i nejasne neartikulirane mase krvnih neprijatelja. Elita nije sastavljena od ideologa; sva struktura njezinih pripadnika je upravljena na unitenje njihove sposobnosti razluivanja izmeu zbilje i fikcije. Njezina se superiornost sastoji u sposobnosti da svaki injenini iskaz rastvore u nekakvu izjavu sa namjerom. Njihovu razliku od pripadnika mase moemo vidjeti na primjeru nacistike Njemake. Tako masa treba neki dokaz o inferiornosti idovske rase prije nego to se od njih mogne zatraiti da ubiju idove. S druge strane elitne formacije razumiju sve zapovjesti bez ikakvih objanjenja i dokaza svi idovi su inferiorni, znai kako sve idove treba pobiti. Nadalje, oni znaju da je, kada im se kae kako samo Moskva ima podzemnu eljeznicu, pravo znaenje tog iskaza da sve podzemne eljeznice treba unititi i nisu neopravdano iznenaeni kada podzemnu otkriju i u Parizu. U sreditu pokreta, kao motor koji ga stavlja u pokret, postoji Voa. Izdvojen je od elitnog sastava bliskim krugom upuenih, a oni oko njega rasprostiru nedokuivu tajnovitost koja odgovara njegovoj ''nedodirljivoj nadmoi''. Njegov poloaj u tom uskom krugu ovisi o njegovoj sposobnosti pletenja spletki meu lanovima i o njegovu umijeu stalnog mijenjanja njegova sastava. Svoj uspon na mjesto voe duguje izvanrednoj sposobnosti snalaenja unutar-stranakim borbama za vlast a ne demagokim ili birokratsko-organizacijskim sposobnostima. Od prijanjih vrsta diktatora razlikuje se u tome to teko uspijeva obinim nasiljem. ''Volja Firera je zakon za stranku '' i itava se njegova hijerarhija ustroji za jednu jedinu svrhu brz prijenos Voine volje na sve nivoe. Kada se to postigne Voa je nezamjenjiv jer bi bez njegovih zapovjedi itava zamrena struktura pokreta izgubila svoj razlog postojanja. Tako sada uprkos vjeitim spletkama u uem krugu i beskrajnim kadrovskim promjenama poloaj Voe moe ostati osiguran od kaotinih ''dvorskih revolucija''. Razlog tome nisu njegove nadmone sposobnosti, u pogledu kojih ljudi u njegovoj najblioj okolini esto nemaju velikih zabluda, nego iskreno i svjesno uvjerenja tih ljudi da bi bez njega sve bilo u trenu izgubljeno. Voina najvea zadaa sastoji

se u tome da utjelovi dvostruku funkciju koja obiljeava svaki sloj pokreta djelovati kao magina obrana pokreta od vanjskog svijeta i istodobno biti izravni most koji pokret povezuje s njim. Voa predstavlja pokret potpuno razliito od svih drugih obinih stranakih voa; preuzima osobnu odgovornost za svako djelovanje, djelo ili nedjelo bilo kojeg lana ili dunosnika. Ta totalna odgovornost je najvaniji organizacijski vid takozvanog naela voe, prema kojemu je svakog dunosnika ne samo postavio nego je on i njegovo ivo utjelovljenje, a svaka bi zapovijed trebala proistjecati iz tog uvijek prisutnog izvora. Ta potpuna identifikacija Voe sa svakim postavljenim podvoom i taj monopol odgovornosti za sve to je uinjeno takoer su najupadljivija obiljeja razlike izmeu totalitarnog voe i obinog diktatora ili despota. Voa, nasuprot tome, ne moe dopustiti kritiku svojih podreenih jer oni uvijek djeluju u njegovo ime. eli li ispraviti vlastite zablude, mora odstraniti one koji su ih poinili, eli li za svoje pogreke okriviti druge mora ih ubiti. Jer, u ovom organizacijskom okviru pogreka moe biti samo podvala: oponaanje Voe u varalici. Praktina posljedica te totalne odgovornosti za sve to je pokret uinio i ta totalna identifikacija sa svakim njegovim funkcionarom jest to to nitko nikada nije doivio situaciju u kojoj treba odgovarati za svoje postupke ili objasniti njihove razloge pa ako mu se prigovori ili suprotstavi, rei e: Ne pitajte mene, pitajte vou. Budui da je monopolizirao pravo i mogunost objanjenja, Voa izgleda vanjskom svijetu kao jedina osoba koja zna to ini, tj. kao jedini predstavnik pokreta s kojim se jo moe razgovarati na netotalitaran nain. Budui da je u sreditu pokreta, Voa se moe vladati kao da je nad njime. Zato je potpuno razumljivo (i potpuno jalovo) to oni izvana uvijek iznova svoje nade ulau u osobni razgovor sa samim Voom kada imaju potekoa s totalitarnim pokretima ili vladama. Voa je ovjeka koji je monopolizirao znanje i koji je ''uvijek bio u pravu i uvijek e biti u pravu''. Za pripadnika totalitarnog pokreta to znanje nema nikakve veze s istinom, niti to to je uvijek u pravu ima veze s objektivnom istinitou Voinih izjava, koje ne mogu pobiti injenice nego jedino budui uspjeh ili neuspjeh. Voa je u svojem djelovanju uvijek u pravu, a budui da se to djelovanje odnosi na stoljea koja dolaze njegovi ga suvremenici nee dospjeti prosuditi. Jedini koji bi Voinim rijeima trebali posluno i doslovno vjerovati su simpatizeri; njihovo povjerenje okruuje pokret ozrajem iskrenosti i prostodunosti i pomae Voi da ispuni svoj zadatak, to jest, da potakne povjerenje u pokret. Stranaki lanovi nikada ne vjeruju javnim izjavama i to se od njih i ne oekuje, njima totalitarna propaganda laska zbog one vie inteligencije koja ih navodno odvaja od netotalitarnog vanjskog svijeta, koji poznaju samo iz abnormalne lakovjernosti simpatizera. Bez organizacijske podjele pokreta na elitne sastave, lanove i suputnike, Voine lai ne bi donosile ploda. Simpatizeri u frontovskim organizacijama preziru potpunu neupuenost svojih sugraana, lanovi stranke preziru lakovjernost pristaa i odsustvo radikalnosti, elitne formacije iz istih razloga preziru lanstvo stranke, a u elitnim formacijama slina hijerarhija prezira prati svaki novi osnutak i razvoj. Rezultat tog sistema jest da vanjskome svijetu, lai postaju vjerodostojne zbog lakovjernosti pristaa, dok stupnjevani cinizam lanstva i elitnih formacija otklanja opasnost da Voa pod teretom vlastite propagande bude ikad prisiljen dokazati vlastite izjave i lani ugled.

5. IDEOLOGIJA I TEROR: NOVI OBLIK VLADAVINE

Bez obzira na posebnu nacionalnu tradiciju ili osobit duhovni izvor svoje ideologije, totalitarna vladavina uvijek pretvara klase u mase, stranaki sistem zamjenjuje ne jednostranakom diktaturom nego masovnim pokretom a sredite moi premjeta s vojske na policiju i vodi vanjsku politiku koja tei osvajanju svijeta. Dananje su se totalitarne vladavine razvile iz jednostranakih sustava. Kad god su postali doista totalitarni, poeli su djelovati u skladu s vrijednosnim sustavom koji se tako radikalno razlikuje od svih ostalih da nam vie ni jedna od naih tradicionalnih, pravnih ili moralnih utilitarnih kategorija nije mogla pomoi da se prilagodimo, prosudimo ili predvidimo smijer njihova djelovanja. U politici totalitarne vlasti mjesto pozitivnih zakona zauzima totalni teror.Teror postaje totalan kada prestane zavisiti od opozicije; on je najvia vlast kada mu vie niko ne stoji na putu. Ako je zakonitost osnova netiranskih vladavina a bezakonje osnova tiranije, tada je teror osnova totalitarne vladavine. Teror kao izvrenje zakona pokreta iji krajnij cilj nije dobrobit ljudi ili interes jednog ovjeka nego proizvodnja ovjeanstva, eliminie pojedince radi vrste, rtvuje ''djelove'' radi ''cjeline''. U savrenoj totalitarnoj vladavini, gdje su svi ljudi postali Jedan ovjek, gdje je sve djelovanje usmjereno ubrzanju pokreta Prirode ili istorije, gdje je svaki pojedini in izvrenje smrtne kazne koju su Priroda ili istorija ve izrekle, to jest, u uslovima gdje se moe potpuno osloniti na teror da e pokret odrati u stalnom kretanju, ne bi bilo uopte potrebno ni jedno naelo djelovanja odvojeno od njegove biti. Ono to totalitarnoj vladavini treba da bi upravljala ponaanjem svojih podanika jest to da svakog od njih dobro pripremi za ulogu krvnika i ulogu rtve. Ta dvojaka priprema, nadomjestak za naelo djelovanja, jest ideologija. Ideologija je doslovce ono to joj govori ime logika jedne ideje. Njezin predmet je povijest na koju se primjenjuje ideja. Rezultat te primjene nije skup tvrdnji o neemu to jest, nego razvijanje jednog procesa koji je u neprestanoj promjeni. Prisila totalnog terora na jednoj strani, koji svojim eljeznim obruom pritie izolirane ljude jedne uz druge i odrava ih u jednom svijetu nije sama po sebi dovoljna. Potrebna je i samoprisiljavajua snaga logike dedukcije s druge, koja priprema svakog pojedinca u njegovoj osamljenoj izdvojenosti od svih drugih. Ta dva imbenika odgovaraju jedan drugom i jedan drugom trebaju kako bi pokrenuli i odravali u kretanju pokret kojim vlada teror. Kao to teror ak i u svojem predtotalnom, samo tiranskom obliku unitava sve odnose meu ljudima, tako samoprisiljavanje ideologijskog miljenja unitava sve odnose sa zbiljom. Priprema je uspjela kada su ljudi izgubili vezu sa svojim blinjim kao i sa zbiljom oko njih; jer zajedno s tim vezama, ljudi gube sposobnost i doivljavanja i miljenja. Idealni podanik totalitarne vlasti nije uvjereni nacist ili uvjereni komunist, nego ovjek za kojeg vie ne postoji razlika imeu injenica i fikcije odnosno razlika izmeu istinitog i lanog. esto se kae kako teror moe apsolutno vladati samo nad ljudima koji su meusobno izolirani i da je stoga jedna od prvenstvenih zadaa svih tiranskih vlasti provesti tu izolaciju.Ta je izoliranost predtotalitarna: njezino obiljeje je nemo utoliko ukoliko mo uvijek potjee od ljudi koji djeluju zajedno, odnosno koji ''djeluju slono''. Izolirani ljudi su po definiciji nemoni. Izoliranost i nemo, koje su temeljna mogunost ikakva djelovanja, uvijek su obiljeavale tiranije. U tiranskim vladavinama su politike veze meu ljudima prekinute, a ovjekove sposobnosti za djelovanje i mo onemoguene. Ali nisu sve veze meu ljudima prekinute niti su sve ljudske sposobnosti unitene. Ostala je netaknuta itava sfera privatnog ivota sa sposobnostima za doivljaj, proizvodnju i miljenje. Znamo da eljezni obru totalnog terora ne ostavla prostor za takav privatni ivot i da samoprisiljavanje totalitarne logike unitava ovjekovu sposobnost iskustva i miljenja jednako sigurno kao i njegovu sposobnost za djelovanje.

ZAKLJUAK
Totalitarizam je tip politikog poretka u kojem drava tei kontroli svih djelova drutva i nadzora nad svim vidovima drutvenog ivota. Sve drutvene institucije postaju oblici funkcioniranja drave u kojoj je koncentrirana sva mo. Totalitarizam kao oblik vladavine moemo reducirati na pet bitnih obiljeja. Prvi je prijelaz od drave koja se temelji na zakonima u policijsku dravu. Vladavina zakona znai pretpostavku u korist graanskih prava, a protiv dravne prinude. U totalitarnoj dravi ta je pretpostavka obrnuta. Drugi faktor je prijelaz od rasprene vlasti u koncentraciju vlasti totalitarnih reima. Ta koncentracija moe se razlikovati po formi i po stupnju. No, ni u kojoj totalitarnoj dravi nema mjesta za razliite liberalne naine raspodjele vlasti kao to su to dioba vlasti, federalizam, funkcionirajui viepartijski sustav, dvodomni sustav, itd. Trei element je postojanje monopolistike dravne partije. Partija je instrument koji prua snagu za kontroliranje drave i drutva te uvruje totalitarne elemente drutva u jednu cjelinu. Osim toga partija je jednostavno posljedica tzv. masovnog drutva. Kako totalitarni reimi gotovo bez iznimki nastaju unutar i protiv demokracija, totalitarizam mora poprimiti izgled demokratskog pokreta i zadrati ga ak i nakon dolaska na vlast etvrti element je totalitarna kontrola nad drutvom. Drutvo se vie ne razlikuje od drave; ono je totalno proeto politikom vlau. Kontrola drutva, koja je sada podjednako vana kao i kontrola nad dravom a postie se sljedeim metodama: Princip voe-time se namee vodstvo vrha i odgovornost prema vrhu Usklaivanje svih drutvenih organizacija ne samo u svrhu kontrole nad njima, nego i zato da bi ih drava mogla bolje koristiti -Stvaranje stupnjevane elite - koja vladajuima osigurava unutranju kontrolu masa te omoguuje da birokraciju dopuni privatnim vodeim grupama u razliitim slojevima stanovnitva Izoliranje pojedinca to ne znai samo nametanje masovnih organizacija zbog kojh je pojedinac jo vie izoliran te se s njim lake manipulira, nego to podrazumjeva i destrukciju ili barem slabljenje drutvenih jedinica utemeljenih tradicijom, religijom ili prirodnim skladom Pretvaranje kulture u propagandu kulturnih vrijednosti u robe To su ukratko najznaajnije karakteristike najrepresivnijeg politikog sistema. No ne treba zaboraviti ni jednu vanu znaajku na koju se totalitarizam oslanja teror odnosno upotreba nasilja kao stalne prijetnje pojedincu. Moramo, meutim biti oprezni, te totalitarizam ne smijemo jednostavno nazvati vladavinom nasilja. Istina je da takvi reimi ne mogu opstati bez nasilja. No, ne bi mogli ostati na vlasti due vrijeme bez stanovite identifikacije potlaenih masa sa svojim voama. Zato je totalitarizam mogu svuda gdje se pojedinca kao razumsko i moralno bie eli uguiti, kolektivizirati i pretvoriti u inertnu, obespravljenu i neodreenu masu. Svaka osoba je nepodobna tako dugo dok postoji kao individua sa svojim miljenjem i stavovima. Totalitarni pokreti i njihove voe znaju koji su temelji apsolutne vlasti strah i neznanje a te dvije komponente zajedno tvore podlogu za nedodirljivu i bezgraninu mo. Zato je cilj svake totalitarne propagande stvoriti poslunu masu ljude koji ne razmiljaju, ve svi jednako slijepo slijede i putaju da ih se vodi. Fenomen totalitarizma podjednako je opasan danas, u doba globalne povezanosti i sofisticirane

komunikacijske tehnologije, kao i prije 50 ili 100 godina jer upravo slijepo vjerujemo masovnoj propagandi koja je zbog tehnolokog napretka jo vie ojaala i proirila se te nam namee jedan vid stvarnosti. Zato trebamo razvijati i poticati kritiki nain razmiljanja a ne podlijegati ve pripremljenim doktrinama koje stvaraju privid umjesto da otkrivaju bit, te zarobljavaju srca ljudi umjesto da stimuliraju njihov razum i potiu znanje. Znanje nije niz poznatih injenica ve prije svega osvjetenost i odgovornost za cjelovitost samoga sebe kao moralnog bia. A tu cjelovitost pojedinac ne moe posjedovati ako doputa da drugi ureuju svijet prema svojim neetikim mjerilima dok on sam nastavlja ivjeti na ostacima moralnosti iz nekih prijanjih, davnih uvjerenja.

LITERATURA:
Hannah Arendt: Totalitarizam Zagreb, Politi ka kultura, 1996. Franz Neumann: Demokratska i autoritarna drava, Zagreb, Naprijed, 1974. Vjeran Katunari: Bogovi, elite, narodi Antibarbarus, Zagreb, 1994 Raymond Aron: Demokracija i totalitarizam Zagreb, Politika kultura, 1996. Alan Jacobs: Autocratic power http://www.ideajournal.com