Muammar Gaddafi: biografija pukovnika i povijest libijske Damahirije povodom 42.

obljetnice
1. rujna 2011. obiljeava se 42. obljetnica dravnog udara u Libiji kojim je na vlast doao Muammar Muhammad al-Gaddafi. Ove godine po prvi puta u gotovo pola stoljea nee biti proslave na Zelenom trgu ni obraanja voe s ulaza utvrde Bab al-Azizia-e. Juer uvaeni gost u svim zapadnim dravama, danas je za njih tiranin i despot kojeg usporeuju sa samim neastivim. Od CNN-a, Al Jazeere preko BBC-a pa sve do naih vodeih medija Gaddafi je okarakteriziran kao demon, a njegovo ruenje sveti i pravedan in. Uzevi u obzir apsolutnu suglasnost svih "mainstream" medija i injenicu da je ova kolumna pisana 31.8.2011., bez ekstravagance pred vama je sam vrhunac novinarskog disidentizma. Stoga za onu manjinu koja dri da je prevazila propagandni senzacionalizam pokuat emo detaljno analizirati stvarne injenice i povijesne okolnosti vladavine Muammera Gaddafija.

Od beduinskog atora do vojne akademije

Gaddafi u mladim danima Muammar al-Gaddafi roen je 7. lipnja 1942. Odrastao je u beduinskom atoru u pustinji u blizinu grada Sirte. Obitelj mu dolazi iz manjeg berberskog plemena Qadhadhfa koje se bavilo dranjem stoke uz malu oazu Hun. Njegov djed, Abdessalam Bouminyar, borio se 1911. protiv talijanske okupacije. Muammar je 1956 krenuo u srednju kolu. u gradu Sidra gdje se iskazao kao odlian uenik.

Ve u tim ranim godinama poeo se intenzivno zanimati za politiku i aktualne dogaaje u arapskom svijetu. Politiki pravac koji ga se najvie dojmio bio je tzv. "pozitivni neutralizam"* kojeg je prvo usvojio Josip Broz Tito, a kasnije u potpunosti primjenio egipatski predsjednik Gamal Abdel Nasser.
* pozitivni neutralizam: politika nesvrstavanje meu velike sile, tih godina se to iskljuivo odnosilo na politiku prema SAD -u i tadanjem SSSR-u

Gaddafi je postao izrazito politiki aktivan ve 1956. sudjeluje na prosvjedu protiv izraela za vrijeme Sueske krize (Izraelska okupacija Sinaja uz pomo Britanaca i Francuza) Libija je tada bila kraljevina, a vlast u dravi imao je kralj Idris. Politiki angaman nikako nije bio dobrodoao i sukladno tome Gaddafi je 1961. izabecen iz kole. Srednju kolu zavrio je u Misrati kod privatnog profesorua smijer povijest. Za mlade ljude pod utjecajem Nasserovog arapskog nacionalizma i eljne vieg obrazovanja, vojna akademija bila je jedini izbor. Tako je i Gaddafi krenuo na vojnu akademiju u Benghazi 1961. Diplomirao je 1965. U tom periodu upoznao je mnogo istomiljenika, mladih ljudi koji su bili veoma frustrirani ekspanzijom Izraela u arapski teritorij. Ve tada su shvatili da su razlog tomu aktualne vlasti u arapskim dravama kojima dirigiraju zapadne sile.

Plan je pao svrgnut emo kralja !

U to vrijeme skovan je prvi plan, skupina mladih oficira zakljuila je da je jedini nain otpora Izraelu i zapadnim silama svrgavanje aktualne pro-zapadne vlasti. Bili su sloni da kralj Idris mora otii. Ipak konkretne korake poduzeti e tek 4 godine kasnije. U tom periodu Gaddafi se odluio dodatno usavriti i stoga odlazi na vojnu akademiju u Englesku gdje e provesti godinu dana. Po povratku ponovno je stupio u kontakt s bivim kolegama iz akademije. Skupina od 70-ak mladih ljudi koji su se nazivali "slobodni oficiri" 1969. osjetili su da je pravo vrijeme da provedu svoj plan u djelo.

Dravni udar i ruenje monarhije

Josip Broz Tito i Gaddafi

1. rujna 1969. skupina od 70 oficira na elu s Gaddafijem koji je tada imao tek 27 godina ula je u dravne urede u Benghaziju bez ikakvog otpora i doslovno svrgnula monarhiju u jednom potezu. Kompletna vojska stala je odmah iza njih i u roku od samo nekoliko dana svi gradovi u Libiji priznali su novu vlast. Ovo je jedan od rjetkih dravnih udara u povijesti bez ijedne rtve, ponajvie zahvaljujui populaciji koja je u potpunosti podrala udar. Kralj Idris u vrijeme udara nije bio u zemlji. Prijestolonasljednik princ Hasan as-Senussi javno se odrekao prijestolja. Kralj Idris nikada se nije vratio u Libiju, umro je u egzilu u Egiptu 1983. (u 94-oj godini ivota) gdje je ivio u sultanovoj palai. Vlast u Libiji u potpunosti preuzima tzv. "Revolucionarni kabinet" na elu s Gaddafijem. Doslovno preko noi uvodi se potpuna pormjena u unutarnju i vanjsku politiku. Osnova vanjske politike je odbacivanje svih vrsta imperijalizma i kolonijalizma, dok na unutranjem planu kreu velike ekonomske promjene. Gaddafi je uveo socijalistiki ekonomski model, no nikada ga nije htio zvati komunizmom, ponajvie zbog injenice da se distancira od ateizma koji je bio glavna karika komunizma 20. stoljea. Dravna religija i dalje je ostala Islam.

Transformacija Libije

Ljeto 1976. - Gaddafi u Benghaziju Politike stranke su ve bile zabranjene u doba kraljevine, Gaddafi je nastavio s istom praksom. 220 ljudi iz biveg reima je optueno na sudu zbog korupcije i ostalih djela. Do kraja 1970. iz Libije su prtotjerani svi Talijani i idovi, a njihova imovina zapljenjena. Amerika zrana i vojna baza "Wheelus " 1970. evakuirana je iz sjeverozapadne Libije. Odnosi sa SAD-om naglo su se pogorali, a Gaddafi je pronaao nove saveznike u Jugoslaviji i SSSR-u. Sovjeti su se aktivno zaloili i modernizirali libijsku vojsku. Od poetka ekonomija se bazirala na izvozu nafte. Gaddafi je igrao otro sa stranim kompanijama koje su imale svoja postrojenja u zemlji 1971. zahtjevao je da moraju Libiji plaati 4 puta veu cijenu nafte po barelu (sa $0.90 na $3.45 ), na to su svi nevoljko redom pristali. Unato tome Gaddafi se ve u prosincu iste godine odluuje na jo radikalniji potez nacionaliziranje svih British Petroleum postrojenja u zemlji. Britanska vlada estoko je reagirala i odbila sve ponude za novanu kompenzaciju.

Unato velikom diplomatskom pritisku sa zapada Gaddafi je nastavio svoj plan i do 1974. Libija je nacionalizirala oko 70% svih naftnih postrojenja. Gaddafi se taktiki nije odluio za potpunu nacionalizaciju jer su mu bili potrebni strani strunjaci i kompanije koje su izvodile operacije traenja nafte. Tim je izveo svojevrsni presedan u klasinom ekonomskom djelovanju meunarodnih kompanija umjesto da kompanije iskoritavaju drugu dravu, ta drava sada doslovno iskoritava njih. Gaddafi se uzdao u pretpostavku da je libijska nafta od prevelike vanosti za europsko trite i da e velike sile prihvatiti njegov ultimatum. Moemo sasvim precizno konstatirati kako je upravo u ovo vrijeme stvoren plan da se Gaddafija pod svaku cijenu svrgne s vlasti. No dok je Sovjetski Savez najvea vojna sila svijeta, Gaddafi zna da moe biti relativno siguran bar po pitanju direktne vojne invazije.

Fidel Castro i Gaddafi Gaddafi je znao da Libija nemoe zauvijek ivjeti na crpljenju nafte jer su zalihe ograniene. U prvom petgodinjem planu (197680) utroeno je preko 20 miljardi dolara u ekonomske programe koji e Libiji osigurati stabilnost i nakon to nafta presui. Velik dio novca dat je u poljoprivredu. Gaddafi je elio vidjeti neovisnu Libiju koja e uvijek proizvoditi dovoljno hrane bez da se okree uvozu. Investicija u poljoprivredu takoer je garantirala da e mnogi stanovnici ostati ivjeti u tradicionalnim ruralnim sredinama i da nee doi do prenapuenosti u gradovima. U iduim petogodinjim planovima vee koliine novca investirane su i u industriju.

Vizionar i revolucionar
Gaddafi je zamislio grandiozni plan koji je trebao u potpunosti rekonstruirati drutvo u Libiji. Njegova "zelena revolucija" imala je za cilj eliminirati birokraciju i dati to veu vlast samim graanima. Provedena je velika kampanja u kojoj se sve Libijce poziva da sudjeluju u svakodnevnoj politici i da se grupiraju u "narodne komitete". Narodni komiteti su organizacije graana u kojima se donose brojne olduke direktno vezane za jedno geografsko podruje. Cilj svakog komiteta je ukljuiti sve stanovnike s jednog podruja tako da se za okupljanje komiteta esto koriste dvorane, kole i druge vee prostorije.

vojni mimohod 1975. Gaddafi je izdao tzv. "Zelenu knjigu." u kojoj su bile detaljno opisane smjernice nove revolucije. Knjiga je pisana jednostavnim jezikom kako bi je svi mogli razumjeti. Distribuirana je u velikom broju primjeraka unutar i izvan zemlje. Zelena knjiga ima 110 stranica , 3 osnovna koncepta su: 1)Rjeenje za problem demokracije: direktna vladavina naroda 2)Rjeenje za ekonomske probleme: socijalizam 3)Socijalna struktura tree internacionalne teorije Zelena knjiga odbacuje liberalnu demokraciju i kapitalizam. Tzv. Socijalizam tree internacionalne teorije bio je dobrim djelom preuzet iz jugoslavenskog modela samoupravljanja kojeg su kreirali Tito i Kardelj. No knjiga za koju Gaddafi dri da je vrhunac njegovog teoretskog promiljanja ide i puno dalje od osnovne politike i ekonomije. U knjizi se Gaddafi osvre na mnoge ostale elemente svakodnevnog ivota, tako npr. po pitanju obrazovanja istie kako je prisila uenja specifinih nametnutih predmeta diktatorski akt koji liava ljude njihove slobode promiljanja. Takoer opirno pie o jednakosti izmeu mukaraca i ene. Pritom esto navodi vanu ulogu ene u obitelji i direktno se obraa mukarcima da budu paljivi i dobri prema svojim enama koje imaju veliku i zahtjevnu zadau majinstva. Pri odgoju djece takoer navodi kako je "tiranski" malo djete ostavljati po vrtiima, jer bi se za njega trebala brinuti majka: "Odvajanje djece od majki i njihovo stavljanje u razne vrtie je isto kao i kad kokoi strpaju u peradarnicu. Nita nemoe novom ljudskom biu biti toliko potrebno kao prirodno majinstvo. Sva djeca bi trebala odrastati u domovima u kojima vladaju pravi principi majinstva, oinstva i drugarstvo meu braom i sestrama." "Pa ak i mali pilii koje gore spominjem kao i sve ivotinjske vrste trebaju majinsku blizinu. Jer perad koja se uzgaja na industrijskim farmama nije prirodna. Meso tih kokoi potpuno je bezukusno u usporedbi sa pticama koje odrastaju na divljini." "to se tie djece bez roditelja, za njih treba graditi vrtie i njih treba odgajati kompletno drutvo. Jer bolje da ih odgaja drutvo nego individualci koji im nisu roditelji." Ako je ena prisiljena ekonomskom situacijom raditi i odgajati djete u isto vrijeme, za Gaddafija

je to eksplotacija i iskoritavanje ena - briga za djete ve je teak i zahtjevan posao. Upravo zato, da bi stvorio idealne ivotne uvjete u Libiji, uveo je niz socijalnih programa kroz koje je drava brinula za svoje stanovnike - od zdravstva, obrazovanja, stambenog pitanja do penzije. 1977. Gaddafi mjenja ime drave u "Velika Socijalistika Narodna Libijska Arapska Damahirija". Damahirija na arapskom doslovno znai "drava kojom upravljaju mase". Slubeno stajalite je bilo da je Libija sada postala drava s direktnom demokracijom. Gaddafi je slubeno odstupio sa svih prijanjih dunosti i sebe proglasio "voom" revolucije. Novi premijer je postao Abdallah Ubaydi.

Doba Damahirije
Novo drutveno ureenje dovelo je do velikog prosperiteta. ivotni vijek porastao je na razinu zapadnog svijeta prosjeni ivotni vijek u Libiji je 77 godina. Za usporedbu, u susjednoj dravi Nigeru prosjeni ivotni vijek je samo 46.9 godina. Ukinuti su svi privatni duani i uveden je dravni lanac tzv. "narodnih" duana u kojima je svaki Libijac mogao kupiti sve potrebne stvari po doslovno simbolinim cjenama. Svi ti potezi kroz godine su stvarali Gaddafiju sve veu opoziciju, ponajvie sastavljenu od trgovaca koji su ivjeli bolje prije potpune nacionalizacije. Ipak reim je bio prevrst da bi se bilo tko usudio upustiti u direktnu konfrontaciju. Do 1982. rauna se da je iz Libije otilo u emigraciju 50 do 100 tisua ljudi, veinom iz bogatijih slojeva drutva. Izgraeni su veliki akvadukti koji dovode vodu gradovima kao to su Tripoli, Sirte i Benghazi. Akvadukti i podzemne cjevi ine najveu vodovodnu mreu na svijetu, ukupno 2,820 km. Sa populacijom od samo 6 milijuna stanovnika i velikim naftnim bogatsvtima Libija je postala najnaprednija drava u Africi. Jo u 2010. GDP je rastao preko 10% godinje.

Amerike vojne provokacije i estoki odgovor

Do 80-ih odnosi izmeu Libije i SAD-a srozali su se na najnie grane. Dolaskom na vlast predsjednika Ronalda Reagana stanje se dodatno zaotrilo. U istoj provokaciji amerika flota 18.8.1981. uplovila je sa dva nosaa aviona (USS Forrestal i USS Nimitz) na 12 milja od libijske obale u zaljev Sidra. Libijska vojska odmah je reagirala i u zrani prostor poslala 35 parova borbenih zrakoplova (tipovi: MiG-23 'Flogger', MiG-25, Sukhoi Su-20 'Fitter-Cs', Su-22M 'Fitter-Js' i Mirage F1 ), s druge strane doekali su ih ameriki F-14 i F-4 zrakoplovi. Unato uarenoj situaciji ni jedna strana nije zapucala.

Ipak incident se dogodio ve idueg dana 2 libijska zrakoplova marke Sukhoi Su-17 sruena su nakon to je libijski zrakoplov ispalio raketu prema amerikom F-14 i promaio. Zaljev Sidra je sporno podruje Libija je proglasila ribolovni pojas od 62 nautike milje, dok s druge strane amerika mornarica si je uzela za pravo patrolirati meunarodne vode (otvoreno more dalje udaljeno 12 nautikih milja od obale). Jo dva slina incidenta desila su se u zaljevu Sidra 1986. i 1989. Amerike snage potopile su nekoliko libijskih brodova i sruile jo vojnih zrakoplova. Kao odgovor na ameriku provokacija i ruenje libijskih vojnih zrakoplova Gaddafijev reim organizirao je teroristiki napad u zapadnom Berlinu. U poznatoj diskoteci "Le Belle" u koju su mahom zalazili ameriki vojnici podmenuta je bomba. Eksplozija je ubila 3. vojnika i ozljedila 230. Libija je optuena nakon to su amerike slube presrele telefax poruku koju je Tripoli uputio u Istoni Berlin. U poruci se estita na dobro odraenom zadatku. Ronald Reagan odmah je pokrenuo vojni napad na Libiju u znak odmazde (operacija El Dorado Canyon). Bombardiran je Tripoli, Benghazi i niz drugih manjih gradova. Unitena je brojna libijska vojna oprema, ubijeno najmanje 15 ljudi, a ranjeno preko 2000. Snano je napadnuto Gaddafijevo sjedite Bab al-Azizia. U napadima je poginula i njegova posvojena ker Hana koja je navodno imala samo 15 mjeseci.

Yasser Arafat i Gaddafi Gaddafi svjestan kako se nemoe vojno obraunavati sa SAD-om, odluio je izvesti jo jedan teroristiki napad. 21.12.1988. iz Londona za New York poletio je zrakoplov Pan Am 103 amerike kompanije "Pan American World Airways ". Za vrijeme leta iznad kotske, tonije iznad mjesta Lockerbie, eksplodirala je bomba i sruila zrakoplov. Poginuli su svi u zrakoplovu - 243 putnika, 16 lanova posade kao i 11 ljudi u samom mjestu Lockerbie na ije je kue pao zrakoplov. Veina putnika (189) su bili Amerikanci. Poznata britanska zvjezda punk glazbe, Johnny Rotten (vokal sastava Sex Pistols) trebao je biti na tom zrakoplovu, ali je zakasnio na let. Gaddafi nikada nije otvoreno priznao odgovornost, ali Libija je odluila 2003. obiteljima rtava isplatiti odtetu.

Zalaganje za ujedinjenu Afriku

Gaddafi je od samih poetaka bio vie sklon afrikom stanovnitvu juno od Libije no svojim arapskim susjedima. Gaddafi je izdvajao velika sredstva za mnoge reime diljem Afrike, ta injenica uinila ga je iznimno popularnim meu stanovnicima crnog kontinenta. Gaddafi je izdano pomagao brojne voe kao to su Robert Mugabe, Idi Amin i Nelson Mandela. Gaddafi se ve dugi niz godina zalae za stvaranje Ujedinjenih afrikih drava. 2009. na summitu Afrike unije u Addis Ababi (Etiopija) odrao je govor u kojem poziva sve afrike nacije na ujedinjenje. Rekao je kako samo snana pan-afrika drava moe kontinentu i svim ljudima osigurati bogatsvo i prosperitet. Gaddafi u svojoj zamisli ide jo i dalje pa je tako takoer preloio nacrt prema kojem se ova unija moe proiriti i na karibske drave kao to su Haiti, Dominikanska Republika, Jamajka i ostale otone drave s afrikom populacijom. Sa ovom idejom, barem naelno, sloili su se brojni afriki dravnici. Ovakva unija vie nebi bila podlona iskoritavanju i eksplotaciji od strane zapadne neo-kolonizatorskih sila. Gaddafi je zasigurno jedina linost s dovoljno potovanja i ugleda u Africi kojoj bi ovako neto zaista moglo i poi za rukom. Mnogi analitiari se slau kako je ovo jedan od kljunih razloga zbog kojeg su zapadne sile jedva doekale priliku da maknu Gaddafija sa vlasti. Dokaz lojalnosti je i injenica da mnoge centralne i june afrike drave nisu priznale pobunjeniki NTC unato velikim diplomatskim pritiscima.

Sve za borbu protiv imperijalizma

Gaddafi sa mladim hippijevcima iz Britanije Nije tajna da je Gaddafi jedan od najveih protivnika imperijalizma u modernom svjetu. Osobno je financirao doslovne sve adekvatne skupine koje su u svom programu imale oruanu borbu protiv imperijalistikih sila. Davao je velike koliine novca irskoj IRA-i, palestinskim teroristikim skupinama, pa ak i filipinskim komunistikim organizacijama. Financirao je Crvene brigade u Italiji, njemaku ultra-ljeviarsku organizaciju RAF (Rote

Armee Fraktion ). Stotine milijuna dolara poslao je u Nikaragvu u pomo revolucionarnim snagama. U Britaniji je izdano financirao Radniku revolucionarnu partiju (Workers Revolutionary Party). U svom atoru primao je brojne goste, od potencijalnih revolucionara do britanskih i amerikih hipijevaca. Svi koji su imali volje boriti se protiv dominacije zapadnih sila bili su dobrodoli i mogli raunati na pomo pukovnika Gaddafija. Takoer je odravao bliske veze sa jednom od najstarijih marksistikih gerila, kolumbijskim FARC-om.

Sankcije i normalizacija
90-ih godina brojne zapadne zemlje uvele su Libiji ekonomske sankcije koje su trajale sve do 2003. Nakon 2003. krenuo je proces normalizacije odnosa. Gaddafi je izaao u susret i odustao od nabave novih oruja. Libija je isplatila velike svote novca brojnim obiteljima koje su bile rtve teroristikih napada orkestriranih od strane reima 80-ih. Period je usko vezan uz ameriku invaziju na Afganistan i Irak. Moglo bi se rei kako je u tom periodu Gaddafi uhvatio zadnji vlak prema stabilizaciji odnosa sa zapadom. U suprotnom izvjesno je kako bi se amerika vojska u novoj Bushevoj vojnoj doktrini uskoro mogla okrenuti i protiv njega. U periodu od 2003. nadalje Gaddafi normalizira odnose s brojnim europskim dravama i odrie se svoje estoke anti-imperijalistike retorike. Na prvi pogled Libija postaje ekonomski saveznik zapadnog svijeta. No izbijanje graanskog rata potvrdit e kako Libija na zapadu nema nijednog prijatelja. Upravo kako je rekao Gaddafijev sin Saif u jednom od posljednjih intervjua: "Mislili smo da je to neko novo doba. Gotovo je sa ideologijom i napadima, novo doba stabilnosti i prosperiteta. Kako smo se samo prevarili."

Dok jedni prosvjeduju, drugi ubijaju

Svijet je sa potpunom pozornou pratio buenje Arapskog proljea u Tunisu i kasnije u Egiptu. Iz dana u dan pratili smo rijeke ljudi na ulicama kako zajedno mariraju drei se za ruke i pjesmom kroe u novu budunost. Posebno e u sjeanju ostati Tahrir trg u glavnom gradu Egipta gdje su se danima okupljali milijuni ljudi sve dok predsjednik Hosni Mubarak dugogodinji saveznik SAD-a nije odstupio. Milijuni mirnih prosvjednika pokazali su svijetu to je direktna demokracija i da unato estokoj represiji mogu pobjediti.

Naalost u Egiptu je nakon revolucije zavladala vojna hunta. SAD u egipatsku vojsku godinje ulae milijune, tako da ovaj razvoj dogaaja i nije iznenaenje.

javni lin u Benghaziju Nakon Egipta i Tunisa na red je dola Libija, no slike koje su poele pristizati iz Benghazija bile su neto sasvim drugaije od onog to smo pratili posljednjih 2 mjeseca. Ulicama su zavladale skupine naoruane do zuba, a ve nakon nekoliko noi na glavnom gradskom trgu organiziran je masovni lin crnakoj stanovnitva. Vjeanja i odrubljene glave pokazale su neto sasvim kontradiktorno Arapskom proljeu. Pobunjenici su zauzeli vojarne i uskoro okupirali Benghazi. Na te dogaaje odmah je reagirala libijska vojska koja je u brzoj akciji nanjela velike gubitke tzv. "pobunjenicima". Kroz nekoliko dana pobuna bi bila potpuno uguena, no tada brzom odlukom UN-a u sukob ulazi NATO pakt. UN-ova rezolucija nametnula je Libiji zabranu letenja pod izgovorom da zaustave libijske vojne zrakoplove koji bombardiraju civile. NATO je tu trebao odraditi ulogu promatraa koji e nadzirati da se ta zabrana i potuje. Uskoro se ispostavilo da NATO ima puno vei angaman, bez prestanka se bombardiraju libijski gradovi. Pobunjenici bez previe problema osvajaju grad za gradom nakon to im NATO "oisti" put. Istom metodom nedavno je pao i Tripoli, a trenutana lokacija pukovnika Gaddafija ostaje nepoznata.

Propagandni rat
Od samog poetka sukoba u Libiji suoeni smo sa jo nevienom koliinom medijske manipulacije koju kroje gotove sve najvee svjetske TV kue. Prvo je pokrenuta pria o genocidu u Benghaziju i kako libijski avioni bombardiraju civile, kasnije je ispostavljeno da nita od toga nije bila istina. Svakodnevno dobivamo snimke sa ratita, uvijek iz perspektive libijskih pobunjenika nikada od strane Gaddafijeve vojske, unato brojnim pozivima da dou snimiti njihove iskaze. Mediji rat prate iskljuivo jednosmjerno i potpuno su spremni uguiti svaku informaciju koja ne prati ve predodreenu liniju. S druge strane nikad ne vidimo stotine operacija bombardiranja od strane NATO pakta. Takvim selektvinim prikazom stvara se lana slika o snazi libijskih pobunjenika i njihove zasluge za okupaciju brojnih gradova. Bezbroj puta je javljano da je ubijen Gaddafijev sin Khamis Gaddafi zapovjednik elitne

Khamisove brigade. Nadalje, prve noi nakon upada pobunjenika u Tripoli, Haaki sud je potvrdio kako je Saif AlIslam Gaddafi uhien i uskoro se oekuje njegovo izruenje u Haag. Drugi dan se isti taj Saif pojavio pred novinarima i pokazao da je sve bilo la. Naalost jo uvijek ivimo u vremenu kada najsnaniji mediji imaju apsolutnu mo utjecaja na konanu "istinu". Slubena libijska vlada sve do pada Tripolija pozivala je UN da poalju nezavisne promatrae u zemlju, to nikada nije uinjeno.

Herojski otpor
Unato angamanu najsnanije vojne organizacije na svijetu, Gaddafijev reim uspio se odrati 6 mjeseci u Tripoliju i jo uvijek djeluje netaknuto. U napad na Libiju na ovaj ili onaj nain ukljuio se kompletan zapadni svijet. ak i korporacije koje bi po sutini svog djelovanja morale biti politiki neutralne ukljuile su se u propagandni rat. Tako je npr. Google na svojoj karti svijeta izbrisao ime "Zeleni trg" u centru Tripolija i promjenio ga u "Trg muenika" (Martyrs' Square). U isto vrijeme Wikipedija je na svojim stranicama slubenu libijsku zelenu zastavu zamjenila s pobunjenikom. Drave koje su tradicionalno imale prijateljske odnose s Libijom, prije svega 2 republike iz bive Jugoslavije: Srbija i Hrvatska, nakon poetka sukoba su bez previe debate priznale pobunjeniku vladu u Benghaziju. Nakon 42 godine estoke borbe sa neo-kolonijalistikim silama pukovnik Muammar Gaddafi nauio je da se prava prijateljstva vrednuju samo onda kada "kola krenu nizbdro". Na prste jedne ruke moemo nabrojati dravnike i voe koji su ostali uz Gaddafija i onda kada se protiv njega udruila sva zapadna "demokracija", to su prije svega: Hugo Chavez, Fidel Castro, Daniel Ortega (predsjednik Nikaragve), Jos Eduardo dos Santos (Angola) i Robert Mugabe (Zimbabwe). Dok s druge strane imamo osobe za iji je politiki uspijeh, pa moda i sam ivot, direktno zasluan Gaddafi kao recimo bivi predsjednik JAR-a Nelson Mandela koji je odluio uope ne komentirati stanje u Libiji.

Kako e povijest zapamtiti pukovnika

Bez obzira kako zavrio rat u Libiji, pukovnik Muammar Gaddafi ve do sada osigurao si je status povijesne linosti o kojoj e se govoriti jo dugo u budunost. 42 godine njegovog rada pregaziti e propagandni stroj i zasigurno e ga sukladno tome mnogi doivljavati kao udnog ekscentrika iz pustinje koji je mislio da moe ujediniti Afriku. Unato tome uvijek e, makar meu manjinom, ivjeti i jedno drugo sjeanje sjeanje na jednog od posljednjih revolucionara starog kova koji po zaslugama stoji rame uz rame s vjenim legendama kao to su Che Guevara i Simon Bolivar. ... A moda jo nismo ni uli zadnje od pukovnika? Ovaj osvrt povodom 42. obljetnice dravnog udara pod vodstvom pukovnika Gaddafija zavrit emo citatom iz biografske knjige o Gaddafiju "My Vision" britanskog autora Edmonda Jouve: "Poznavao sam pukovnika Gaddafija 25 godina. Susreli smo se vie od desetak puta. Od prvog dana sam znao da on je, i uvijek e biti, jedno sa Saharom. Tog ovjeka, dijete pustinje i nomada, oblikovala je tropska vruina, divlji vjetar, vulkansko nebo i pjeane dine koje se beskonano proteu u daljinu."