Univerzitet u Tuzli

Pravni fakultet

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA TERORIZAM I

MEĐUNARODNA SIGURNOST
“FAŠISTIČKA ITALIJA”

Mentor:Dr.sc Izudin Hasanović, red.prof Studenti:Harun Destanović I-112/15

Arnaut Faris IC-69/16

Tuzla,Novembar 2019. godine

 SADRŽAJ:

UVOD……………………………………………………………………………1
1.POJAM FAŠIZMA…………………………………………………………...2
2.BENITO MUSOLINI………………………………………………………….3
3.ŽRTVE CRVENIH BRIGADA……………………………………………….4
4.OSNOVNA NAČELA FAŠIZMA…………………………………………….5
5.FAŠIZAM U ITALIJI………………………………………………………..6
6.TERORIZAM I FAŠIZAM…………………………………………………..7
7.ZAKLJUČAK………………………………………………………………….8
LITERATURA…………………………………………………………………..9
 UVOD

Fašizam je oblik radikalnog autoritarnog nacionalizma koji je nastao u ranom 20. stoljeću u
Evropi. Pod utjecajem nacionalnog sindikalizma, prvi fašistički pokreti su se pojavili u Italiji
oko Prvog svjetskog rata, spajajući tipična desna stajališta s elementima lijeve politike u
opoziciji prema komunizmu, socijalizmu, liberalnoj demokraciji i, u nekim slučajevima,
tradicionalnom konzervativizmu. U ovome seminarskom radu kolega Destanović I ja objasniti
ćemo šta je fašizam kakve oblike posjeduje te poziciju tada fašističke Italije u cijeloj toj priči.
U seminarskom radu navesti ćemo I Crvene brigade koje su djelovale pod okriljem fašizma I
položaj Benita Musolinija kao vođe fašističke Italije. Uz sve to navedeno govoriti ćemo I o
načeli na kojima se zastupa fašizam I o sličnostima sa terorizmom kao elemntom fašizma I
cijeloga tog Sistema u cjelini. Veliki uticaj na fašizam imalo je I tadašnje vodstvo tj ljudi koji
su bili okupljeni oko Benita Musolinija I njegove ideologije I ideja. Smatramo da je bitno
spomenuti I nacizam kao stavku sa kojom se Benitova politika ujedinila sa politkom Adolfa
Hitlera poznatnoga nacističkog vođe. Fašizam I Nacizam imaju sličnosti I razlike najveća
razlika je u postavljanju krajnjeg cilja ili prioriteta u fašizmu je to država dok kod nacizma
imamo tu tzv. Arijevsku rasu. U daljem dijelu seminarskog rada razraditi ćemo pomenute
stavke.
1.Pojam fašizma
Fašizam je oblik radikalnog autoritarnog nacionalizma koji je nastao u ranom 20. stoljeću u
Evropi. Pod utjecajem nacionalnog sindikalizma, prvi fašistički pokreti su se pojavili u Italiji
oko Prvog svjetskog rata, spajajući tipična desna stajališta s elementima lijeve politike u
opoziciji prema komunizmu, socijalizmu, liberalnoj demokraciji i, u nekim slučajevima,
tradicionalnom konzervativizmu.

Iako se fašizam uobičajeno stavlja na ekstremnu desnicu tradicionalnog političkog spektra,

sami fašisti i neki komentatori su tvrdili da je takva klasifikacija neadekvatna. Valja opaziti da
su fašističke stranke u pravilu - radničke stranke, da se brinu za prava i interese radništva i
promoviraju socijalne programe za široke slojeve stanovništva.

Fašisti su namjeravali ujediniti svoju naciju kroz totalitarnu državu koja je zagovarala
masovnu mobilizaciju nacionalne zajednice, i bili su karakterizirani avangardnom
strankom koja je započela revolucionarni politički pokret ciljavši da preuredi naciju prema
principima fašističke ideologije. Neprijateljski prema liberalnoj demokraciji i komunizmu,
fašistički su pokreti djelili zajednička obilježja, uključujući štovanje države, posveta snažnom
vođi i naglasak na ultranacionalizmu i militarizmu. Fašizam gleda na političko nasilje, rat i
imperijalizam kao sredstva za postizanje nacionalne obnove.

Fašizam je politički pokret, nastao u Italiji u prvoj polovini 20-og vijeka, glavno obilježje
fašizma je italijanski imperijalizam, težnja da se stvori imperija – velika država. Bio je
usmjeren ka sredozemlju.
Italijanski fašisti su željeli da naprave imperiju na oblasti sredozemnog mora, inspiraciju su
našli u starom rimu. Da stvore sistem gdje bi Italija imala vodeći uticaj (ekonomski, vojni,
politički) na sredozemlju. Vodeći fašista bio je Benito Musolini, koji to nije krio.

2.Benito Musolini

Benito Amilcare Andrea Mussolini (29.07.1883. – 28.04.1945.) je bio talijanski političar,

vođa Fašističke stranke, premijer i diktator Italije od 1922. do 1943. godine. Pripada skupini
najgorih diktatora 20. stoljeća. Poznatiji je samo po prezimenu Mussolini ili kao “duce” –
titula fašističkog vođe.
Od 1913. radi kao urednik socijalističkih novina “Avanti“. Već se mu u tim “socijalističkim”

2
danima javlja ideja da se svi komunisti moraju ujediniti, stvoriti neslomljivi savez fascio.
Kada u ljeto 1914. izbija Prvi svjetski rat Mussolini se zalaže protiv talijanskog sudjelovanja
jer se po njegovom mišljenju jedino treba desiti klasni rat.U studenom 1914. Mussolini
pokreće novine “Il Popolo d’Italia” i pokret “Fasci d’Azione Rivoluzionaria“. Upravo se tu
desio zanimljivi preokret. Mussolini od pacifista postaje zagovaratelj rata smatrajući da će taj
veliki sukob srušiti tadašnje društvo i da će on isplivati na vrh.
Talijani su iz Prvog svjetskog rata izašli na strani pobjednika.
Mussolini je bio karizmatični govornik koji je lako probudio razočarani talijanski duh.
Napadao je kralja, komunisti i liberale. Na izborima 1919. nisu uspjeli, ali su u sljedećim
godinama diljem ruralne Italije stjecali pristaše. Jurišni odredi su se odmah pokazali kao
privatna vojska, bili su lokalno organizirani i međusobno povezani. Biviši vojnici su koristili
svoje znanje kako bi fizički napali protivnike, uništavali njihove urede te palili letke i novine.
Fašistički pokret se dopao talijanskim kapitalistima koji su u njemu vidjeli spasitelje od
revolucionarnih radnika. Izdašno su pomagali Mussolinija.1922. fašistički pokret je već toliko
ojačao da su prijetili preuzimanjem vlasti. Na velikom fašističkom skupu u Napulju Mussolini
je 24. listopada zatražio da mu se preda vlast, jer će inače poslati “jurišnike” na Rim. U
sljedećih nekoliko dana iz Napulja je krenulo 40.000 fašista u poznati “marš na Rim“. Kralj
je 31. listopada pozvao u Rim i povjerio mu sastavljanje nove vlade. Mussolini je kao
premijer imao ovlasti da fašističke odrede službeno zaduži za čuvanje nacionalne sigurnosti,
dok je to praktički značilo da mogu uništiti neistomišljenike.

Dok su fašisti ubijali političke protivnike i u potpunosti zavladali političkom situacijom 1924.
godine su organizirani parlamentarni izbori. Fašisti su izborili 65% glasova. Najveći protivnik
fašista Matteotti je javno istupio i optužio Mussolinija za sramotno namještanje izbora.
Matteotti je uskoro ubijen i zbog toga se diljem Italije prosvjedovalo.

U siječnju 1925. godine Mussolini odlučuje preuzeti svu vlast u svoje ruke. Zabranjuje sve
druge stranke i brutalno se obračunava s komunistima. Italija i nadalje ostaje kraljevina, ali
kralj je bio samo marioneta u Mussolinijevim rukama. Fašisti se trude talijanizirati područja
koja su dobili nakon rata, a one koji se odupiru protjeruju ili ubijaju. Talijanizacija ide toliko
daleko da se uz uvođenje talijanskog jezika drugi narodi moraju i preimenovati (moraju uzeti
talijanska imena).

Na sveučilištu u Trentu koje je osnovala talijanska demokršćanska stranka kako bi odgajala

3
svoje kadrove, upoznali su se Renato Curcio i Margherita "Mara" Cagol. Curcio je bio
izvanbrančno dijete Yolande Curcio i uglednog zrakoplovnog časnika Renata Zampa.
Njegova majka bila je dadilja u obitelji Renata Zampe i postala je njegova ljubavnica, ali
nakon što je Yolanda na svijet donijela novorođenče Zampa je odbio priznati očinstvo.
Ogorčena Yolanda sinu daje ime Renato, po ocu, a kako bi preživjela obavlja razne slabo
plaćene poslove. No, ti poslovi jedva da su dostatni kako bi njoj i sinu omogućili dostojan
život. Mladog Renata Curcija takve životne prilike neće obeshrabriti već će uporno raditi na
tome da poboljša životne prilike. Godine 1961. uspjeva dobiti stipedniju za studij sociologije
u Trentu. Bilo je to vrijeme kada je Italiju zahvatila gospodarska kriza i zemlja je sve više
tonula u recesiju. Posljedično to je dovelo do vala radničkog nezadovoljstva i političke
nestabilnosti u zemlji. U to vrijeme u Europi se javlja val studentskih prosvjeda koji se sve
više šire. Ujedno to je vrijeme izrazitog antiratnog raspoloženja koje je potaknuto američkom
vojnom intervencijom u Vijetnamu. Video snimke američkih zrakoplova koji bacaju napalm
bombe na civile izazivaju negodovanje i to posebice među lijevo orijentiranim mladim
ljudima. U skladu sa svojom političkom orijentacijom Curcio i Cagol čitaju i proučavaju
ljevičarsku literaturu, a jedno od prvih djela koje će Curcio pročitati biti će
upravo Komunistički manifest. Lošu gospodarsku i političku situaciju u Italiji pokušavaju
iskoristiti i ekstremno desne skupine poput Ordine nuovo (Novi poredak) koje sukladno tzv.
strategiji napetosti postavljaju bombe na javna mjesta kako bi se izazvali neredi i kaos koji bi
u konačnici doveli do državnog udara. Potporu takvim skupinama pružaju i pojedini
pripadnici talijanske vojske i sigurnosnih službi. Koliko je prijetnja bila ozbiljna govori i to da
je 1964. godine zapovjednik talijanskih karabinjera general Giovanni De Lorenzo morao dati
ostavku kada je otkriveno da pokušava organizirati državni udar u suradnji s pojedinim
pripadnicima SIFAR-a, talijanske kontraobavještajne službe. Iz tog kaosa nastat će Crvene
brigade (tal. Brigate Rosse), najpoznatija ljevičarska teroristička skupina u Europi.

Godine 1969. Curcio i napuštaju sveučilište i sele se u Milanu gdje se Margherita zapošljava u
jednoj socijaldemokratskoj zakladi, a Renato radi u nakladničkoj kući Mondadori. U Milanu
će upoznati Alberta Franceschinija, Prospera Galinarija i Giorgija Semeriu, troje
članova omladinske organizacije talijanskih komunista. No, za ovu trojku politika komunista
nije bila dovoljno radikalna jer je zagovarala oprez i susprezanje od nepromišljenih akcija. To
je vodilo do toga da su se oni u svojim političkim stavovima sve više priklanjajlijoš
radiklanijim idejama kineskih komunista. No, osim ideja kineskih komunista na ovu skupinu
utjecat će i djela Lin Biaoa, Che Guevare, Abrahama Guillena te Carlosa Marighella. Iz tog

4
rasadnika nastati će jezgro Crvenih brigada i njihova politička promišljanja, a oni će sami
sebe nazivati "pravim marksistima". Za svoj cilj oni će postaviti stvaranje države koja će se
temeljiti na Lenjinovom socijalizmu i principima Kulturne revolucije Mao Ce Tunga.
Promidžbenim aktivnostima u tvornicama pokušavaju za svoje ideje pridobiti radništvo na
sjeveru Italije. Ipak većina radnika i dalje je podržavala Komunističku partiju koja u ionako
napetoj političkoj situaciji u Italiji nije željela doljevati ulje na vatru. Kada su uvidjeli kako
nenasilnim putem ne mogu pridobiti širi krug ljudi za svoje političke ideje, a primarni cilj bio
je rušenje kapitalističke države, odlučuju pokušati doseći cilj nasilnim putem. Zamisao je bila
da se izvede niz provokacija koja će bi izavale profašističke snage da izvedu puč, a nakon
čega bi se narod trebao pobuniti te krenuti u rušenje takve vlasti. Talijanski komunisti bili su
protiv takvog pristupa jer bi se time komprmitirala njihova pomirljiva politika.

3.Žrtve Crvenih brigada

Jedna od prvih akcija Crvenih brigada dogodila se 5. listopada 1970. kada je zapaljen
automobil generalnog direktora Sit-Siemensa Giuseppa Leonija. No, ova akcija će ostati bez
većeg odjeka u talijanskoj javnosti i tako će ostati sve do 3. ožujka 1972. godine. Tada će
brigadisti u tvornici Sit-Siemens oteti njezina direktora Idalga Macchiarinija. Nakon što je
otet Macchiarini je vezan, a oko vrata mu je postavljen karton s ponižavajućim tekstom nakon
čega su ga brigadisti fotografirali. Fotografija je umnožena i potom dijeljena po tvornici uz
prateći tekst: "Macchiarini je fašist u bijeloj košulji, neprijatelj radničke klase. Proleterski
proces Macchiariniju upozorenje je svima drugima u bilo kojoj tvornici i u bilo kojem drugom
dijelu zemlje da na rat odgovaramo ratom, na rat na svim frontama ratom na svim frontama,
na oružanu represiju gerilom. Nitko od dužnosnika antiradničke kontrarevolucije ne spava
mirnim snom." Na koncu Macchiarini je ipak pušten na slobodu.

U to vrijeme Crvene brigade još ne pribjegavaju ljudskim žrtvama i njihove su akcije, premda
obilježene nasiljem, još uvijek više propagandnog karaktera. No, pokušaj da ih se
kompromitira dogodit će se već te iste 1972. godine. Vlasti će ih osumnjičiti da su u policijski
automobil postavili bombu koja je ubila trojicu policajaca međutim kasnije će se ispostaviti da
je taj teroristički čin odgovoran ekstremni desničar Vincenzo Vinciguerra. No, to neće biti
jedini pokušaj ekstremne desnice da se Crvene brigade optuži za terorizam. Ipak, neće proći
dugo vremena i crveni brigadisti počet će se služiti terorističkim metodama i ubojstvima. Prve
žrtve Crvenih brigada pale su u lipnju 1974. godine kada su ubijena dva pripadnika
neofašističke stranke MSI (Movimento Sociale Italiano). U rujnu iste godine policija je uhitila

5
Renata Curcija i Alberta Franceschini koji su potom izvedeni pred sud i osuđeni na 18 godina
zatvora. Ključna osoba u uhićenju Curcija bio je Silvano Girotto, bivši franjevac koji se uspio
infiltrirati među pripadnike Crvenih brigada predstavljajući se kao suborac Che Guevare u
Boliviji. No, ustvari je bila riječ o agentu talijanske sigurnosne službe. Ipak, Curcio je uz
pomoć supruge Margherite Cagol uspio pobjeći iz zatvora. Sada kada je bio ponovno na
slobodi valjalo je razmotriti daljnu strategiju. Odlučili su slijediti primjer južnoameričke
gerile koja je novčana sredstava pribavljala otmicama.

4.Osnovna načela fašizma

Mussolini priznaje otvoreno: 1919. godine da nije imao nikakvog posebnog doktriniranog
plana. Njegova nauka bila je jednostavna:neumoran rad za narod i državu. Još nije bio
pozitivno odredio,dokle će se kretati njegova doista rijetka energija. Jedino je znao, čega
neće.Stalan raspored dakle nije bio izrađen kod zelenog stola,nego se tek morao roditi iz
potrebe rada. I čitav program je bio samo rad.Tek od 1926. ovamo počele su se razne
namjere,razni početci, razne misli taložiti. A danas je fašizam, kako Musisolini smatra već
dobio svoju posebnu individualnost, i to ne samo kao politički režim, nego još više kao nauka.
On ima danas svoje vlastito stanovište, sa kojega promatra sva pitanja, koja ga se ikako
tiču.Negativno fašizam ima svoje jasno i tačno odmjereno stanovište. U prvom redu
nagoviješta rat svakom materijalističkom poimanju sreće, a najzad naprosto svakome
materijalizmu, jer ovaj dovodi čovjeka konačno do čisto vegetativnog,u kulturnom pogledu
neplodnog života. Tako fašizam izričito zabacuje sam temelj takozvanoga marksističkog
socijalizma.Još odlučnije isključuje fašizam »tutto il complesso delle ideologie
democratiche« — dakle demokratizam u bilo kojem obliku. Mussolini je čvrsto uvjeren, da
blagostanje naroda i prosperitet državni nisu osigurani time, što svaki pojedini građanin daje
svoj glas, kome hoće. Jer ko će jamčiti, da jednostavni seljacii radnici, pa najzad i inteligentni
građani uvijek daju svoj glas sposobnijem? Stoga Mussolini oštro ustaje protiv demokracije
uopće:svaki demokratski režim da vara narod; narod živi u iluziji,daje on sam nosilac
suvereniteta, dok je suverenitet faktički u drugim rukama, ponekad čak žrtva tajnih i
neodgovornih sila.Pozitivno Mussolini ovako karakteriše svoj fašistički režim: Stranka, koja
doslovce i isključivo vlada nad jednim narodom. Pri tome priznaje Mussolini neki
eklekticizam. Mada tako jasno odbija liberalizam, socijalizam i demokratizam, ipak sasvim
svjesno zadržava neke njihove elemente, one dakle, koji imaju još neku životnu vrijednost.

6
Dosljedno i fašizam ima pravu svoju individualnu osobitost, premda je uzeo meke stvari od
drugih sistema. Uostalom Mussolini je u shvaćanju nauke dosta veliki pragmatista. Nauka je
po njemu »un atto di vita«, štoviše samo izraz one empirijske volje vlasti i opstanka.Iz svega
se vidi, da elitno načelo (le principe d' elite) ima važno mjesto u fašizmu. »Aktivne većine«
po Mussoliniju jednostavno nema. Oni, koji se žrtvuju, i kojima s pravom pripada vodstvo i
vlast u državi, uvijek isu u znatnoj manjini. Klasičan izraz tog načela u samoj strukturi
fašističke stranke je položaj diktatorskog vode (duce).

5.Fašizam u Italiji

Poslije završetka Prvog svjetskog rata i pobjede Oktobarske socijalističke revolucije dolazi do
velike ekonomske krize kapitalizma. U toj krizi kapitalizma nalaze se i uzroci fašizma i
nacizma. Naime, imperijalističke države (Nemačka, Italija i Japan) koje nisu bile uključene u
novu podjelu svijeta, a koje su pobjeđene u I svjetskom ratu, ubrzo otpočinju pripreme za novi
rat.U tom smislu, fašizam je propratna pojava imperijalističke borbe između pojedinih
kapitalističkih država, koja će dovesti do Drugog svjetskog rata. Uspostavljanje fašističkih
diktatura tipično je za zemlje u kojima buržoazija nije više mogla da obezbjedi svoju klasnu
vladavinu i ekonomske interese u okviru građanske demokratije, pa je bila prinuđena da vlada
pomoću grube sile.Uopšte izraz «fašizam» se upotrebljava za označavanje jedne vrste
ideologije, pokreta,partije, režima koji su naročito došli do izražaja u periodu od kraja Prvog
do kraja Drugog svjetskog rata. Bitna karakteristika i izvor fašizma je radikalni i autoritarni
nacionalizam , a osnovni cilj da se u ime naroda ili nacionalne države uspostavi potpuna
kontrola nad svim oblicima društvenog života , tj. totalitarizam , kako bi se svi nacionalni
potencijali usmerili na ostvarivanje ciljeva koje postavlja fašistička ideologija i vođa (firer,
duče, kaudiljo). Pojmom fašizam označavaju se pojave iste vrste koje su u raznim zemljama
imale specifične oblike: italijanski fašizam, nemački nacionalsocijalizam- nacizam, španski
frankizam, peronizam u Argentini. Kao oformljeni pokret i osim vladavine fašizam je najprije
uspostavljen u Italiji. Iako je posle rata postojala šansa da se u Italiji izvede socijalistička
revolucija, ipak usljed razjedinjenosti neorganizovanosti radničke klase, dolazi do
uspostavljanja fašističke diktature. Buržoazija je, u nemogućnosti da izlaz nađe u okviru
sistema građanske demokratije, rešenje pronašla u fašističkom pokretu.Fašistički pokret je
nastao za vreme rata 1915. kada je osnovan front «Savezi za revolucionarnu akciju», pod
vođstvom Musolinija i Bisolatija. Krajem rata front se raspao na dva dela (Musolini –
imperijalistički zahtevi, Bisolati –deomkratski mir).Fašistički pokret nastao u Milanu, u martu

7
1919. godine, nazvan je pokret FASCIO DI COMBATIMENTO (borbeni snop).
Obnavljaju se starorimski simboli, snop u starom Rimu bio je simbol najviše vlasti, pruće sa
sekirom u sredini simbolizuje snagu, moć, disciplinu, odlučnost. Obilježje fašista su crne
košulje, uniforme. Fašistički pokret je krajem 1919. imao malo članova, pa je bio primoran
da prihvati različite dr. snage koje su htjele da idu sa njim. U isto vrijeme propagira kako
antiboljševističku orijentaciju, tako i antikapitalističku, kako bi na svoju stranu privukao radne
mase. Fašizam je u stvari sitno buržoaski pokret protesta, koji je bio u stanju da svojom
ideologijom privuče i druge nezadovoljne društvene grupe. Srednji sloj se organizuje u
masovni fašistički pokret i nailazi na podršku buržoazije i najuticajnijih industrijskih
kapitalista. Policija je tolerisala fašistički teror, sudstvo nije progonilo fašiste, vojska ih je
snabdevala oružjem, a crkva i monarhija bile su spremne na savez sa fašizmom. Industrijski
nerazvijene zemlje nisu u dovoljnoj meri posedovale ove unutrašnje pretpostavke (snažan
srednji sloj i razvijen industrijski kapital) i zato je fašizam bio moguć samo u relativno
razvijenim zemljama.Posle prodora fašista na selo, počinju fašističke čistke u gradovima u
cilju slamanja otpora radnika. Poslije „Marša na Rim“ nestaje i poslednja šansa da se izvede
soc. revolucija.Međutim, u samom fašističkom pokretu dolazi do sukoba zbog ovakve politike
koji se završava isključivanjem nezadovoljnih, hapšenjima i ubistvima. Nakon toga,
Musolinijeva vlada za novu politiku države proglašava „korporativizam“ , koji predstavlja
pokušaj ublažavanja klasnih suprotnosti kako bi se za osnovni cilj nacije proglasila spoljnja
osvajanja. Klasna borba prenosila se na teren spoljnih nacionalnih sukoba.Po fašistickoj
koncepciji država je iznad svega i individue su joj potpuno podređene. Ona je totalitarna i
autoritarna i suprotna ranijoj individualističkoj državi. Za fašizam je država jednistveni
politički organizam društva koji posjeduje svoj organski, pravni i etnički vid.Fašistička teorija
države se ne poklapa sasvim sa nacionalsocijalističkom, jer nije do kraja prožeta rasizmom. U
njoj se nacija određuje politički , a ne po rasi. Hitler državi daje mističko značenje, a Musolini
izražava doktrinu totalitarizma. Država se identifikuje s društvom.Ona je prvobitna stvarnost
koja je iznad nacije. Fašistička država podvrgava i implicira u sebi pojedinca. Ona se
interesuje za sve i prekoračuje domen javnog života obuhvatajući sve lične i društvene
aktivnosti. U njenom moralnom i duhovnom jedinstvu postiže se socijalni mir, klasna
saradnja i harmonija interesa. Korporacija je organizacioni princip fašističke države za koju
je potrebna totalitarna stranka, totalitarna država, totalitarna ideja i vjera. Osobenost fašističke
ideologije je mješavina autoritarnog nacionalizma, mitskog iracionalizma, antikomunizma i
antisemitizma. To je diktatura jedne osobe oslonjene na jaku državnu stranku koja se služila
nasiljem.Glavni centri moći u fašizmu su:privreda, vojska, birokratija I partija.Izgradnja

8
moćnog sistema fašističke države je počivala na razaranju osnovnih postavki pravne države
fašističkim načelom vođe. U fašizmu pravo prerasta u sredstvo za sprovođenje određenog
cilja koji, kao državni razlog, stoji iznad svih moralnih i pravnih normi. Osporeno je osnovno
načelo pravne države o jednakosti pred zakonom. Vođa bez sudskog postupka može ukloniti
protivnika. Šef (vođa) i politička klasa predstavljaju razum države. Zakon je zapovest
vođe.Pored Musolinija, vođe fašista i predsednika italijanke vlade (1922-1943), doktrinu
fašizma formulisali su i njegovi saradnici. Među njima najistaknutiji je bio Alfredo Roko,
fašistički ministar pravde koji je razradio fašistički koncept «integralne doktrine socijalnosti»
uperen protiv tendencija «soc. atomizacije», a u čijoj osnovi stoji organski koncept
neograničene države.Ove ideje je dalje razradio Đovani Đentile, ministar obrazovanja u
fašističkoj vladi i zagovornik totalitarnog koncepta države, sa izrazito antiintelektualnom
notom i orijentacijom na akciju, ali i sa demagogijom o demokratskom karakteru fašističke
države.

6.Terorizam i fašizam

Poznato nam je da je fašistički pokret nastao u Italiji kao produkt nezadovoljstva nakon
podjele terotorija završetom Prvog svjetskog rata. Benito Musolini i njegova ideologija dovela
je do stvaranja sada i historijskog i naučnog fenomena „fašizma“. Fašizam je usko vezan sa
pojmom terorizma jer oba ova oblika imaju za cilj sijanje straha i uspostavljanje, promjena
određenih političkih odluka jer su vezani usko politikom i ideologijom. Svi ti činovi koje je
radila fašistička Italija imaju velike elemente terorizma sam taj elemenat jeste intervencije
zloglasnih Crvenih brigada koje su djelovale pod okriljem fašističke Italije. Poznata je i ta
udruženost fašističke Italije sa nacističkom Njemačkom ali treba praviti razliku između
fašizma i nacizma. Fašizam stavlja državu iznad svega dok za razliku od njega nacizam
stavlja arijevsku rasu kao primat u cijeloj priči. Svi ovi elementi dovode do zaključka da svaki
fašistički čin je ujedno i teroristički i da bih ha trebali tako promatrati i izučavati. Sam
Musolini je učinio dosta terorističkih akata ali tada nije bilo u potpunosti donesena definicija
terorizma i njegova modifikacija. Nakon svih tih djela i godina koje su prošle fašistička Italija
vršila je određene oblike terorizma.

9
 7.ZAKLJUČAK

Radeći konkretni seminarski rad kolega Destanović i ja smo shvatili pobliže fašizam i njegovu
usku vezu sa terorizmom. U suštini nama bitna stavka jeste istraživanje fašističke Italije koja
ima velike oblike terorizma mada tada to historijski nije bilo poznato. Ali nama trenutno koji
živimo u 21. Stoljeću itetkako je lagano i pristupačno doći do ovih zaključaka i informacija.
Kada smo dovoljno dobro ušli u temu i u samo istraživanje shvatili smo koliku su kompleksna
pitanja samoga terorizma i fašizma. Uz ovu svu kompleksnost kolega i ja smo došli do jakih
zaključaka kojima ćemo se voditi u budućnosti i koji će nam biti korisni i potrebni u svakome
segmentu našega obrazovanja i stekli smo određena znanja koja ćemo u bliskoj budućnosti
koristiti a i sama tema je bila zahvalna i iscrpna što se tiče svih aspekata i koristili smo veliki
broj literature da bi ovaj seminarski rad ispunio sve norme koje se zahtjevaju.

10
 LITERATURA:

1.Dennis Mack Smith -Mussolini: A Biography

2.Christopher Hibbert -Mussolini:The Rise and Fall of Il Duce
3.Richard James Boon Bosworth -Mussolini's Italy: Life Under the Fascist
Dictatorship, 1915-1945
4. Vilim Keilbach-Problem fašizma
5.Dušan Popović-Beleške

11