Tehnička škola

Čakovec

Fašizam

Seminarski rad za povijest

Mentor: Učenik:

Prof. Markus Pilić Borna Ciglarić 2.ST

Čakovec, travanj,

2021.
SADRŽAJ:

Sadržaj ..................................................................................................................1

Sažetak ..................................................................................................................2

1. Uvod .................................................................................................................3

2. Razrada teme ....................................................................................................4

2.1. Definicija fašizma ................................................................................4

2.2. Simboli ................................................................................................5

2.3. Vođa ..................................................................................................10

2.3.1. (slika 1.) ................................................................................10

2.4. Ideja ...................................................................................................11

2.4.1. (slika 2.) ................................................................................11

2.5. Dolazak na vlast ................................................................................11

2.5.1. (slika 3.) ................................................................................12

2.6 Neofašizam .........................................................................................12

3. Kritički osvrt ...................................................................................................13

4. Literatura ........................................................................................................14

1
SAŽETAK
Izraz fašizam (it. fascismo) su početkom 1920-ih popularizirali Mussolini i neohegelijanski
filozof Giovanni Gentile. On dolazi od talijanske riječi “fascio“, koja doslovno znači “snop“,
a u prenesenom značenju “savez“. Ta riječ potječe od latinske riječi “fasces“, koja je u Starom
Rimu označavala snop pruća sa sjekirom koga su liktori koristili za izvršenje tjelesnih kazni
za prijestupnike, odnosno kao simbol državne vlasti. Fašisti su preuzeli tu simboliku,
naglašavajući nadmoć države nad pojedincem, ali i nužnost nacionalnog zajedništva,
inzistirajući na alegoriji o snopu koji se ne može razbiti za razliku od jednog pruta. Fasces je
kasnije preuzet i kao simbol fašističkog pokreta, koji se kao takav samodefinirao kroz
organizaciju “Fasci di combattimento“ (Borbeni savezi) i kroz Fašistički manifest.

Ključne riječi
Fašizam, B. Mussolini, Drugi svjetski rat, fašisti.

2
1. UVOD
Fašizam je oblik radikalnog autoritativnog nacionalizma koji je došao do izražaja u ranom
20.stoljeću u Europi. Pod utjecajem nacionalnog sindikalizma, prvi fašistički pokret nastao u
Italiji oko I. svjetskog rata, kombinirajući elemente politike lijevice sa desničarskom
pozicijom, potpuno je suprotan komunizmu, socijalizmu i liberalnoj demokraciji, a u nekim
slučajevima čak i tradicionalno desničarskom konzervativizmu. Iako se fašizam obično nalazi
na desnoj strani tradicionalno lijevo-desnog spektra, sami fašisti, a i neki sociolozi su tvrdili
da je opis neadekvatan. Fašistički pokreti u različitim zemljama su se međusobno ideološki
razlikovali, a i unutar pojedinih pokreta postojale su frakcije koje su zastupale različite ideje.
Pristupali su im pripadnici starog plemstva nezadovoljnog modernim društvom i željnog
reakcije, građani razočarani liberalizmom i željni manjih promjena unutar postojećeg sustava,
te radikalni nacionalisti i rasisti koji su htjeli stvoriti potpuno novo društvo i način života.
Potpuru su imalu među vojnicima, seljacima i zemljoposjednicima, radnicima,
intelektualcima i kapitalistima. Talijanski su fašisti isticali svoju naciju iznad drugih, vladali
su diktatorski, gušili su političke i građanske te vodili osvajačku vanjsku politiku. Fasces ili
fascio, svežanj pruća sa sjekirom u sredini, su preuzeli iz antičkog Rima gdje je simbolizirao
čast i dostojanstvo visokih država i službenika. Katolicizam je osudio fašizam.To je išlo dotle
da je papa Pio XI. U svojoj enciklici Non abbiamo bisogno iz 1931. Osudio talijanski fašizam,
a 1937. u enciklici Mit brennender Sorge nacionalsocijalizam i rasne teorije te u istoj godini u
enciklici Divini Redemptoris komunizam. Papina reakcija je pobudila kršćanski svijet neka se
pojačano zanima za ove probleme, a to je osobito bio slučaj u državama u kojima je bilo na
vidiku da će se sraziti totalitarne ideologije. U te su se rasprave o osudi nacizma uključili i
hrvatski bogoslovi, katolički laici, sveučilišni profesori te redovnici iz velikih redova kao što
su dominikanci, franjevci i isusovci. Fašistička ideolofija stalno priziva prevlast države.
Čelnici poput Benita Mussolinija u Italiji su uvjetovali takvo stanje i tvrdili da posjeduju
neograničenu snagu. Fašizam podržava ono što bi ponekad nazvali treće mjesto, između
kapitalizma i socijalizma. Fašisti su nastojali ujediniti svoju državu kroz totalitarni oblik
vladavine koji je promovirao masovne mobilizacije zajednice, i bili su okarakterizirani
manjim strankama koje su pokretači revolucionarnog političkog pokreta s ciljem
reorganizacije zemlje, a imale su zajednička načela fašističke ideologije. Neprijateljski su
nastrojeni prema liberalnoj demokraciji, socijalizmu i komunizmu. Fašistički pokreti dijele
određene zajedičke karakteristike, uključujući i obožavanje države, odanog jakog vođu, a
naglasak je na ultranacionalizmu i militarizmu. Fašizam vidi političko nasilje, rat i
imperijalizma kao sredstvo za postizanje nacionalnog razvitka i tvrdi da jači narodi imaju
pravo da prošire svoje teritorije i protjeraju slabiji narod. Fašizam uzima teorije i
terminologije iz socijalizma te ih primjenjuje na ono što smatra značajnim sukobom između
naroda i rasa. On se zalaže za mješovitu ekonomiju, s glavnim ciljem postizanja autokracjie te
osiguravanje nacionalne samodovoljnosti i neovisnosti kroz protekcionističke i
intervencionističke ekonomske politike. Nakon II. svjetskog rata nekoliko stranaka otvoreno
opisuje sebe kao fašističke te se danas termin obično koristi pogrdno od strane političkih
protivnika. Izraz neofašistički ili post-fašistički se ponekad primjenjuju kako bi formalno
opisao stranke krajnje desnice.

3
2. RAZRADA TEME

2.1. Definicija fašizma

Merriam-Webester: “Fašizam je politička filozofija, pokret ili režim (poput talijanskog

fašizma) koji postavlja naciju i često rasu iznad pojedinca i koji znači centraliziranu
autokratsku vladu vođenu diktatorskim vođom, snažnu gospodarsku i društvenu represiju i
nasilno suzbijanje političke oporbe.“

Sama definicija je tema koja se pokazala izuzetno složenom i koja je predmet velikih
kontroverza i žestoko suprotstavljenih stavova. Povjesničari, politiozi i drugi znanstvenici već
desetljećima sudjeluju u raspravama kojima je cilj odrediti pravu prirodu fašizma i njegovih
osnovnih vjerovanja. Većina znanstvenika se slaže da “fašistički režim“ predstavlja autoritarni
oblik vladavine, iako svi autoritarni režimi nisu fašistički. Zbog toga, iako je autoritarnost
ključni element fašističkog režima, za određivanje nekog režima kao fašističkog su potrebni
drugi uvjeti o kojima obično nema konsenzusa. Fašizam je isto tako teško odrediti kao
ideologiju. “Fašizam“ je prvotno označavao politički pokret sindikalističko-korporavitističkih
korijena koji je nastao u Italiji krajem 1910-ih te dvama desetljećima upravljao tom temljom
pod vlašću Benita Mussolinija. Ukoliko bi se ta definicija ograničila na talijanski fašizam,
upotreba riječi “fašizam“ ne bi imala smisla izvan konteksta talijanske politike. Većina
stručnjaka je, međutim, riječ “fašizam“ koristila kako bi opisivala šire fenomene, odnosno za
ideologije i pokrete u drugim zemljama. Zbog toga se nastojalo ustanoviti svojevrsni
“fašistički minimum“, odnosno uvjeti koje bi neki pojedinac, skupina ili ideologija morao
imati da bi ga se nazvalo fašističkim. Većina znanstvenika koja se bavila proučavanjem
fašizma drži da se na njega utjecali pokreti i ideologije s lijeva i s desna, a da se prilikom
dolasna na vlast neprijateljski odnosio kako prema komunizmu, tako i prema konzervativizmu
i parlamentarnom liberalizmu te je podršku uglavnom prikupljao od strane desnice i radikalne
desnice..

Fašizam je krajnje nacionalistička i totalitarna ideologija, pokret i poredak nastao u

nizu država nakon I. svj. rata; u užem značenju polit. režim u Italiji 1922–45. Naziv i za slične
nacionalističke i diktatorske režime u Europi u međuraću. Od 1870-ih u Italiji
postoje fasci, prvo savezi unutar radničkoga pokreta, a poslije u sicilijanskom agrarno-
revoluc. pokretu. B. Mussolini preuzeo je naziv 1915. za svoje intervencionističke skupine,
koje su se borile za ulazak Italije u rat na strani Antante.

4
2.2. Simboli

Svastika je vrsta križa s obje prečke jednakih duljina (horizontalna dmenzija je

jednaka vertikalnoj) s dodanim “rukama“ na sve četiri strane križa, koje oblikuju kvadrat s
upisanim križem kojem “fale“ četiri polovice stranice. Za vrijeme nacističke Njemačke to je
bio simbol nacističke partije, a danas ga koriste neonacisti širom svijeta.

Željezni križ utemeljen je kao vojno odlikovanje nekadašnje Pruske tijekom

Napoleonskog rata, početkom 19. stoljeća, postao je najpoznatije vojno odlikovanje u
Nacističkoj Njemačkoj. Kao simbol militarizma često je korišten od strane ekstremno desnih
heavy metal i rock bendova, ali ne mora nužno označavati političku pripadnost benda.

“SS“ simbol je kratica za Schutzstaffel (njem. Zaštitni odredi), koja je bila

golema paravojna organizacija nacističke Njemačke. Wehrmacht je bila službena vojska
Trećeg Reicha, a oni su bili paralelna vojska koja je primala naredbe isključivo od svojih
časnika. Simbol koriste europski neonacisti.

Keltski križ je vjerojatno najpopularniji simbol među europskim neonacistima,

čak i više od svastike, zato što je upotreba svastike zabranjena u nekim zemljama.

Odal runa je također popularni simbol među neonacistima osobito od strane

“Afričke studentske federacije“. Odal runa posljednje je slovo “furtharka“, modernog
vikinškog pisma koje se sastoji od 16 slova. Odal su prvotno upotrebljavali etnički Nijemci
(Volksdeutsche), pripadnici SS regimente (7. Freiwillingen SS-Gebirgs – Division Prinz
Eugen) koja je operirala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Man runa, Yr runa simboli su života i smrti, koriste ih neonacisti kao dio
svoje nacionalne ideologije.

5
 Wolfsangel runa (Vukodlak) drevna je njemačka runa koja je u prošlosti
smatrana čarobnom u borbi protiv vukova. Prema drevnom praznovjerju, muškarci su se
ponekad transformirali u krvožedna i iznimno bijesna bića koja su bila napola ljudi, a napola
vukovi. Vukodlak je naziv koji je Hitler i nacistički vrh dao gerilskim borcima koji su trebali
nastaviti borbu protiv Saveznika u Njemačkoj kada je Wehrmacht bio poražen i njemački
teritorij okupiran. Ovaj simbol najčešće koriste neke skandinavske neonacističke organizacije
dok je u prošlosti njega koristila “Waffen SS Division Das Reich“.

Triskele je simbol apartheida i rasne podijeljenosti. Službeni simbol “Blood

and Honour“ neonacističke organizacije koja je osnovana radi širenja neonacističke ideologije
i “buđenja“ nacionalnog i rasnog ponosa kroz glazbu. Također, koristi se i kao simbol
Južnoafričke rasističke organizacije “Afrikaaneer Weerstamdsbeweging“.

Križ sa završetkom u obliku strijelica bio je simbol mađarske fašističke

stranke (NyilaskeresztesPart) koja je došla na vlast 1944. godine u tadašnjoj okupiranoj
Mađarskoj. Simbol koriste moderni mađarski “skinheadsi“.

“Naoružana ruka“ simbol je poljskih neonacista.

Svastika sa oštricama simbol je koji prikazuje kombinaciju svastike i

Andrijinog križa, a koriste ga ruski neonacisti.

Simbol ruske nacionalne unije prikazuje ćirilično slovo “P“ u križu koje
označava prvo slovo u ruskoj riječi “Rusija“.

Dvostruki križ i štit bio je simbol ruske Waffen SS divizije. Simbol koriste
ruski neonacisti.

6
 “HA“ simbol označava “Hereditas Ambitusque“ što znači “nasljeđivanje i
opseg“ (tj. “krv i zemlja“). Koristi ga španjolski neonacistički Pokret za Indo-Europska
istraživanja.

Bljesak munje simbol je Britanske unije fašista i nacional-socijalista 1935.-1940.

godine, a danas ga koriste britanski neonacisti.

“W“ – “World Church of the Creator“ označava bileju rasu koju pripadnici
“Creativity“ pokreta smatraju najdragocjenijim blagom na svijetu. Kruna označava njihovu
aristokratsku poziciju u prirodnom poretku vrsta. Aureola označava vjerovanje da je bijela
rasa jedinstvena i sveta iznad svih ostalih vrijednosti.

Ku Klux Klan (poznat i po akronimu KKK ili samo Klan, sistematski

zagovara prevlast bijele rase nad ostalim rasama, mržnju prema katolicima i na homofobiju.
Klan je, iznad svega, konzervativan i ksenofobičan. U velikoj mjeri, protivi se centralizmu
(neprijateljski je raspoložen prema onome što smatra kao uplitanje saveznih organa u prava
pojedinih država i zalaže se za izolacionizam u vanjskoj politici).

Zastava vojske Konfederacije simbol je robovlasničkog društva i rasne

segregacije. Koriste ju neonacisti širom svijeta.

Obraz (puno ime je Otačastveni pokret Obraz) ekstremno je desničarska

organizacija u Srbiji. Jedni od njihovih glavnih programskih ciljeva su uspostavljanje
pravoslavnog kršćanstva kao državne religije i vođejne vlasti isključivo od strane etničkih
Srba. Obraz je klerofašistička organizacija, koja je 2005. godine sudjelovala u razbijanju
Beograd Pridea.

7
 Omladinski pokret “64 županije“ fašistička je organizacija koja se zalaže za
Mađarsku u granicama u okviru nekadašnje Austro-Ugarske. Mađarska (Ugarska) tada je
imala 64 županije.

Nacionalni stroj je neonacistička organizacija koja je formirana u Srbiji u

svrhu promicanja antisemitizma, rasizma i nacionalne mržnje.

NDH kratica je za Nezavisnu Državu Hrvatsku, zločinačku fašističku tvorevinu

nastalu 1941. godine na genocidnoj politici usmjerenoj protiv Srba, Roma, Židova i Hrvatska
antifašista.

“U“ službeni je znak UHRO-a (Ustaša – hrvatska revolucionarna organizacija).

Sastoji se od slova “U“ unutar koje se nalazi goruća bomba. UHRO je osnovao Ante Pavelić u
Italiji 1929. godine. Njihova glavna djelatnost uz demonstracije bile su terorističke akcije. U
hrvatskoj su došli na vlast pomoću fašističke Italije i nacističke Njemačke 1941. godine i
proglasili NDH.

Ustaška značka sastoji se od slova unutar troplete vitice. Nalazila se na

službenoj zastavi NDH.

Državni grb NDH sastoji se od šahiranog štita od dvadeset i pet polja koja
počinju bijelom bojom.

8
 Trolist ili Zvonimirov križ (prema hrvatskom kralju Zvonimiru-Dmitru,
vladao 1075.-1089. godine) bila je oznaka oružanih snaga NDH. Koristio se iz tri razloga: kao
znak hrvatskog domobranstva (tako se htjelo pokazati da vojska NDH vuče korijene iz
Austro-Ugarske vojne povijesti, a ne iz prve Jugoslavije), kao dekoracija zbog čega su
stvoreni redovi i odličja i kao znak u zrakoplovstvu NDH trolist ulazi u tzv. Njemački vojni
križ i tako stvara novu insigniju na zrakoplovima.

UM znak označava službeni znak Ustaške mladeži, a sastoji se od

isprepletenog slova U i vitice.

AP označava inicijale ustaškog poglavnika Ante Pavelića koji se koristio u

početku kao znak na kapama svih pripadnika Ustaške vojnice, a od kraja 1941. Godine za
taborske kape vojničara i dočasnika. Isti znak nalazi se na naličju zastave 369. pješačke
pukovnije.

Grb sa mačem službeni je simbol “Hrvatskog narodnog odpora“, organizacije

zamišljene još 1944. godine za borbu iza partizanskih linija. Ratne operacije su onemogućile
realizaciju, pa je HNO osnovan tek 1955. godine u emigraciji. Na čelu je stajao zapovjednik, a
prvi je zapovjednik bio Vjekoslav Luburić. Organizacija se bavila terorističkim napadima,
otmicama, ali i ubojstvima. Prema nekim emigrantskim izvorima, oštrica okrenuta prema
dolje označava borbu na granici na Drini.

“U“ sa križem simbol je hrvatskih ekstremnih desničara nakon višestranačkih

promjena u Hrvatskoj koji veličaju ustavštvo i NDH. Oni promiču razne ideologije mržnje i
često koriste njihove nasilne oblike: antisemitizam, šovinizam, rasizam, ksenofobija,
seksizam, homo/bi/trans-fobija, patrijarhat, etnocentrizam, vjerski ekstremizam i
ekspanzionalistički nacionalizam.

9
2.3. Vođa

Benito Mussolini

Teško gospodarsko stanje u Italiji nakon Prvoga

svjetskog rata omogućilo je munjevit politički uspon Benita

Mussolinija koji je 1919. Utemeljio pokret fašizma, a koji je

bio u suprotnostima s načelima demokracije, tolerancije i

humanizma. Mussolini je provodio socijalne reforme i javne

radove, a da pritom nije izgubio potporu industrijalaca

i zemljoposjednika.

2.3.1. Benito Mussolini

Uspješno je izgradio kult ličnostii započeo uvođenje novoga, korporativnoga društv.

sustava u totalitarnoj državi, što objašnjava u svojoj knjizi Doktrina fašizma (Dottrina del
Fascismo, 1932). Lateranskim ugovorima, potpisanima 11. II. 1929., uspio se nagoditi s
Vatikanom, koji je imao neriješene odnose s Kraljevinom Italijom već od 1870. Na vrhuncu
moći počeo je razmišljati o proširenju Italije i obnovi Rimskoga Carstva. Nakon deset mjeseci
priprema, prijetnji i oklijevanja, Italija je u listopadu 1935. napala Etiopiju (tada Abesiniju),
zbog čega joj je Liga naroda nametnula sankcije. Pod pritiskom sankcija Mussolini se
politički približavao A. Hitleru. U srpnju 1936. zajedno su intervenirali u Španjolskoj, a u
listopadu sklopili talijansko-njemački sporazum (Osovina Rim–Berlin). Italija je 1937.
napustila Ligu naroda. Podupirala je Hitlerovu politiku širenja (Austrija, Čehoslovačka), ali je
postajala sve ovisnija o Njemačkoj, čak i u unutrašnjoj politici (uvela je rasne zakone,
odnosno proglasila »talijansku rasu« – razza italiana). U doba njemačkog osvajanja
Francuske Mussolini je 10. VI. 1940. donio odluku o stupanju Italije u rat na strani Njemačke.
Zbog teškoća koje je Italija imala na svim ratištima (Grčka, Albanija, Kraljevina Jugoslavija,
Afrika) te napokon savezničkog iskrcavanja na Siciliji u srpnju 1943., Veliko fašističko vijeće
smijenilo je Mussolinija na sastanku potkraj srpnja. Nakon audijencije kod kralja u Villi
Savoia, prema kraljevoj odredbi, Mussolini je uhićen. Iz zatvora u hotelu Gran Sasso d’Italia
u planinama Abruzza, spektakularno su ga spasili njemački komandosi i zrakoplovom
prebacili u München. Uz njemačku vojnu potporu stao je na čelo nove državne tvorevine u
sjevernoj Italiji, Talijanske Socijalne Republike (Republika Salò). Nakon sloma njemačke
obrane u Italiji te savezničkoga napredovanja prema sjeveru, Mussolini je pokušao pobjeći
prema Austriji, ali je zajedno s ljubavnicom Clarom Petacci bio uhvaćen i strijeljan, a tijela su
im obješena naglavce na Piazza Loreto u Milanu. Među ostalim, odgovoran je i za krvavi
teror u pripojenim dijelovima Hrvatske i Slovenije (u Istri od 1922., u Hrvatskom primorju,
Dalmaciji i krajevima u unutrašnjosti od travnja 1941. godine).

10
2.4. Ideja

Fašistički pokret nastao je u Italiji tijekom Prvog svjetskog rata, a na njegovom čelu
bio je bivši komunist Benito Mussolini koji je imao motiv da se osveti komunističkoj
Internacionali za izbacivanje. U Italiji je tijekom rata već zavladala ekonomska kriza zbog
mobilizacije i trošenja na vojsku, a ona se po završetku rata još više produbila. Inflacija je bila
velika, plaće je nisu mogle pratiti. Radnici su bili jako nezadovoljni, a u tvornicama su se
pojavili sindikalisti koji su huškali narod na štrajkove i prosvjede nadajući se socijalističkoj
revoluciji. Svi su već znali što se dogodilo u Rusiji pa se kralj jako bojao svrgavanja. Zbog
toga je tolerirao Mussolinijeve “crnokošuljaše“ koji su po nalogu pojedinih vlasnika tvornica
dolazili nasilno gušiti radničke ustanke i štrajkove.

2.4.1. Javni govor Mussolina poticanjem na njegov pokret (fašizam)

2.5. Dolazak na vlast

Mussolini je krenuo u pročišćavanje Italije od sovjeta. Morao je preuzeti vlast u Italiji.

Toliko je ojačao da je 1922. potkraj listopada održan kongres Fašističke stranke u Napulju na
kojem je Mussolini izjavio da želi da im se preda vlast. To je izazvalo euforiju i Mussolini je
poveo fašiste u pohod na Rim. Nitko nije ništa poduzeo jer je Mussolini sve njih branio od
komunizma. Talijanska vlada je pala i kralj je pozvao Mussolinija i 30. listopada mu dao
mandat za sastavljanje vlade.

11
 2.5.1. Mussolini sa fašistima kod marša na Rim

2.6. Neofašizam

Neofašizam jest politički pokret za obnovu fašizma nakon II. svjetskog rata, inspiriran
zasadama i metodama fašizma nastalog u Italiji. Također opći naziv (poznat i
kao neonacizam) za desne ekstremističke pokrete i političke stranke koje se vraćaju
nacionalnomu misticizmu i ksenofobiji. Suvremeni se neofašizam nastoji predstaviti kao
donekle nova opcija u politici krajnje desnice u zamjenu za moralno i politički posve
odbačeni fašizam i nacizam iz polovice XX. st. Promiče integralni nacionalizam, rasizam i
ksenofobiju. Iako nije obilježen masovnošću i širinom političke akcije, povremeno postiže
određeni politički utjecaj u zemljama Južne Amerike i Europe. Suvremene su europske
neofašističke stranke: Flamanski interesi u Belgiji, Slobodarska stranka u Austriji, Nacionalna
fronta u Francuskoj, Socijalna alternativa u Italiji, ekstremističke stranke u Španjolskoj,
Portugalu, Madžarskoj i Njemačkoj. Neofašistički su usmjerene neke stranke i pokreti u
tranzicijskim državama Južne Europe (npr. Srpska radikalna stranka u Srbiji). Suvremene
pojave neofašizma izazivaju reakcije demokratskih snaga, koje više ne žele biti pasivni
promatrači njegova uspona kao uoči II. svjetskog rata, te sustavno i spontano sprječavaju
odvijanje neofašističkih manifestacija. Protiv Austrije su donesene sankcije EU kada je
Slobodarska stranka ušla u koalicijsku vladu početkom XXI. st. Ustavi nekih država, među
njima i njemački, zabranjuju neofašističke stranke i pokrete.

12
3. KRITIČKI OSVRT

Kako je vođama u ratu na pameti uvijek da neprijatelji moraju biti pobijeđeni, nužna je jedna
odlučujuća bitka nakon koje će pokret zavladati svijetom. Takvo “konačno rješenje“
implicira iznova jedno razdoblje mira, novo zlatno doba, što proturječi načelu neprestanog
rata. Nijednom fašističkom vođi nikada nije pošlo za rukom riješiti taj problem.

13
4. LITERATURA
[1] https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=19048

[2] https://www.academia.edu/36906199/Fa%C5%A1izam_ideologija_i_pozadina

[3] https://www.liberal.hr/kako-i-zasto-nastaje-fasizam--967

[4] Ž. Holjevac, H. Petrić: Povijesni pregled za strukovne škole, AKD, Zagreb, 2014.

14