SVEUILITE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA

FILOZOFSKI FAKULTET U OSIJEKU

KOLEGIJ: POVIJEST NARODA JUGOISTONE EUROPE 1790.-1918

Srpska dinastija Obrenovi

Mentor: asist. Sergej Filipovi

Studenti: Kreimir Hrenjak

Dino Mataz

Osijek, studeni 2016.

Sadraj:
1. Saetak...2
2. Uvod..3
3. Razrada.
3.1. Milo Obrenovi (1815.-1839.).4
3.2. Milo Obrenovi i Drugi srpski ustanak.5
3.3. Autonomija Obrenovieve kneevine.6
3.4.Vladavina Obrenovia nakon revolucionarnih previranja 1848./1849. i
vladavine Aleksandra Karaorevia.9
3.5. Vladavina Milana II. Obrenovia (1868.-1889.).9
3.6. Prilike u Srbiji potkraj 19.stoljea...10
3.7. Srbija u vrijeme Aleksandra Obrenovia (1889.-1903.).10
3.8.Mit o velikoj Srbiji 1804.-190311
4 . Zakljuak.....11
5. Popis literature......12

1. Saetak
Tema ovog seminarskog rada je dinastija Obrenovi u razdoblju od njezinog
utemeljenja do ubojstva Aleksandra Obrenovia 1903. Tijekom istraivanja ovoga rada
dovodi se u pitanje kako je dinastija Obrenovi dola na vlast u tadanjoj Srbiji odnosno
pokrajini Osmanskog carstva s odreenom autonomijom. Pri ovom istraivanju ne smijemo
zanemariti II. Srpski ustanak pod vodstvom Miloa Obrenovia te moda i vaniji prvi
pokuaj osloboenja Srba od Osmanske vlasti na podruju tadanje Srbije u literaturi nazivan
I. Srpski ustanak. U radu se istrauje dinastija Obrenovi s njihovim najznaajnijim
predstavnicima i nasljednicima kao osnivaima srpske opstojnosti u 19.st. U tome radu se
govori i o Iliji Garaaninu kao idejnom zaetniku mita o Velikoj Srbiji. Propituje se i
poloaj srpskoga naroda prema Osmanskom Carstvu. Nadalje, prilikom istraivanja ovoga
rada spominje se koliki je odjek imalo ubojstvo odreenih pripadnika dinastije Obrenovi.
Postavlja se pitanje kolikih je razmjera bio II. Srpski ustanak i koliko je bio uspjean. Na
samom kraju propituje se je li pomo okolnih sila imala utjecaja na II. Srpski ustanak te kako
je Osmansko carstvo odgovorilo na nemire u svojim najistonijim pokrajinama. Rad govori o
tome kako je uspostavljena autonomna srpska kneevina.
Kljune rijei: dinastija, Obrenovii, ustanak, kneevina, Milo

2. Uvod
Nakon dinastije Karaorevia na srpsku scenu stupa dinastija Obrenovi koja je
vladala u dva navrata tijekom 19.st. Bitno je napomenuti da njezinu vladavinu prekida
Aleksandar Karaorevi koji vlada u periodu od 1842. do 1858. Tijekom prvih godina
vladavine dinastije Obrenovi tonije za vrijeme kneza Miloa dolazi do unapreenja u
podrujima gospodarskih i ekonomskih sfera Srbije. Na obrazovnom i kulturnom planu Milo
je dao veliki doprinos, proveo mnoge reforme po pitanju vojske te odravao veoma vjeto
mnoge diplomatske odnose s okolnim silama koje su za posljedicu imale osiguranje boljeg
poloaja tadanje Srbije. Obrauje se odnos Osmanskog carstva prema tadanjem srpskom
narodom tj. odnos Osmanskog carstva prema tadanjoj dinastiji Obrenovi. Autor Sima
irkovi spominje utjecaj Garaaninovih ideja na politiku tadanjeg kneza Mihaila
Obrenovia. Autor takoer navodi povezanost Miloa Obrenovia s turskim spahijama na
diplomatskom planu. Milo je esto podmiivao ili u krajnjem sluaju pogubljivao osmanske
inovnike ako ne bi s njima postigao mirovni ugovor. Iako je srpski narod bio pod
Osmanskom vlau knez Milo je ujedinio srpsku tenju za vlastitom neovisnom dravom te
je to pokuao u I. i II. Srpskom ustanku. Ovi ustanci su bili zanimljivi ostalim silama jer su u
njima vidjeli pokuaj sloma Osmanskog carstva te reorganizaciju podruja i upravne vlasti na
podruju jugoistone Europe.

3.Razrada
3.1. Milo Obrenovi (1815.-1839.)
Milo Obrenovi je utemeljitelj dinastije Obrenovi, roen 7. oujka 1780. u mjestu
Srednja Dobrinja, u

tadanjem

Osmanskom Carstvu. Milo je prvotno nosio prezime

Teodorovi te je odrastao u seljakoj obitelji. 1 1858. godine umire te ga nasljeuje Mihajlo

Obrenovi. Milo je bio porijeklom iz kmetske obitelji, prvotno je bio pastir zaposlen kod
svoga polubrata Milana Obrenovia, te se kasnije prikljuuje Karaoru , u pobuni ili I.
srpskom ustanku protiv Osmanskog Carstva u razdoblju od 1804. do 1813. 1805. godine
Milou je povjerena dunost zapovjednika pobunjenikih srpskih odreda. 1810. godine pogiba
Miloev polubrat, smatra se da je ubijen od strane Karaora, Milo mijenja svoje prezime u
Obrenovi, te postaje neprijateljem Karaora. Kako srpski ustanak nije doivio uspjeh,
uguen je 1813. godine, Karaore bjei u Ugarsku dok Milo ipak ostaje u Srbiji. Osmanska
uprava mu tada dodjeljuju ime kneza triju srpskih okruga, te surauju s njime kako bi
povratili mir u pobunjene krajeve svoga carstva.2
Milo je prvotno pomirljivo suraivao s Osmanlijama, te je 1814. pomogao i u suzbijanju
nove pobune. Ipak kako su Turci poeli sa masovnim ubijanjima stanovnitva, Milo die
vlastiti ustanak poznatiji kao drugi srpski ustanak. Okupivi svoje pristae u Takovu , 1815.
die ustanak, te je ubrzo izvojevao nekoliko vojnih pobjeda. Tijekom

prosinca 1815.

sklopljen je mir jer su se osmanske vlasti pribojavale ruske intervencije na strani srpskih
ustanika. Osmanlije su tako Milou dali titulu kneza, a Srbiji kneevinu, sa velikim stupnjem
autonomije unutar Osmanskog Carstva. Kneevini je doputeno i zadrati vojne snage kao i
oruje, te im je uz to dozvoljeno sazivanje Skuptine, ime se bitno odvajaju od uprave
Carigrada. Milo je uvrstio svoje mjesto, smaknuo je Karaora, te ga Skuptina i slubeno
1817. naziva nasljednim knezom Srbije. Milo je kao strpljiv i odlian diplomat poduzeo niz
pregovora sa osmanskim vlastima. Nakon pregovora Osmanlije su Milou dale potpunu
autonomiju

1830. godine. Nedugo zatim 1833. Milo je ostvario vlast i u istonijim

dijelovima Srbije koje su Turci prvotno iskljuili iz njegove jurisdikcije.3

1 ulinovi, Ferdo. Dravnopravna historija jugoslavenskih zemalja XIX. i XX. vijeka., Druga knjiga : Srbija
Crna Gora Makedonija Jugoslavija 1918.1945., Zagreb : kolska knjiga, 1954., str. 15.

2 www.britannica.com , Milo Obrenovi (19.11.2016.)

3 www.britannica.com, Milo Obrenovi (19.11.2016.)
4

3.2. Milo Obrenovi i Drugi srpski ustanak

Nakon neuspjelog prvog ustanka, brojni Srbi spas su potraili u bijegu, dok se dio naroda, pa
ak i bivih starjeina, predao raunajui na amnestiju, koju su Turci obeavali ustanicima,
iako Turci nisu potovali ugovor o miru. Sima irkovi navodi kako dolazi do obnove
prijanje uprave Paaluka te kako je Turcima vraena imovina. Poveanjem daa i tereta,
nasiljem i zastraivanjem, reim je sliio na dahijski, iako nije bilo janjiara. Povratkom
terora dahija stanovnitvo i preostali knezovi ubrzo poinju pruati otpor. irkovi navodi
kako je ve 1814. u Poekoj nahiji izbila Hadi-Prodanova buna, koja je ostala izolirana i
uguena u krvi. Za Srbe je trenutak bio izrazito nepovoljan jer je poslije Napoleonova sloma
zasjedao Beki kongres na kojemu je osnovana Sveta alijansa protiv buna i revolucija, a
naklonjena ouvanju Turske.4
Unato Bekom kongresu irkovi navodi kako preostali srpski starjeine donose odluku u
Takovu, na Cvjetnicu (23. travnja) 1815. godine. Naime donosi se odluka o dizanju ustanka i
za vou izabiru Miloa Obrenovia, koji je kako navodi literatura bio knez Rudnike nahije i
jedan od manjih vojvoda Prvog srpskog ustanka. Bitno je napomenuti kako ni ovaj kao ni Prvi
srpski ustanka nije bio protiv sultana. Budui da u selima nije bilo Turaka dolazi do napada na
manje varoi i palanke.5 irkovi navodi kako je poslije niza bitaka oko aka, Valjeva i
Poarevca teritorij Paaluka osloboen od Turaka. Porta je jako negativno gledala na taj
ustanaka pa na ustanike alje dvije vojske. Literatura navodi kako je jedna vojska nastupala iz
Bosne, a jedna iz Rumelije. irkovi navodi kako knez Milo situaciju eli rijeiti na miran
nain. Naime uputa se u pregovore s oba zapovjednika. Literatura navodi kako Milo
Obrenovi postie usmeni dogovor s Marali Ali-paom krajem kolovoza 1815. u kojem
odluuju da e danak skupljati srpski starjeine, pri suenju Srbima e uz predstavnike turske
vlasti uvijek biti i srpski knez, u Beogradu e se osnovati Narodna kancelarija od dvanaest
knezova, a spahije e u sela ulaziti samo radi ubiranja desetine.
Pregovarajui s Portom i na razne naine proirujui vlast i utjecaj, knez Milo je uskom i
neformalnom okviru autonomije osigurao stabilnost, sve dok petnaest godina poslije,
sultanovim hatierifom nije ozakonio poloaj nasljednog kneza i postigao meunarodno
priznatu autonomiju.6
4 Sima M. irkovi, Srbi meu europskim narodima, Golden marketing-Tehnika knjiga, Zagreb,
2008., str. 114.
5 Sima irkovi, Srbi meu europskim narodima, str 114.
6 Isto 114.
5

3.3. Autonomija Obrenovieve kneevine

Uvjete koje je 1815. ugovorio s Marali Ali-paom navedene ranije u seminaru knez Milo je
osobno realizirao i odravao pregovarajui s Portom i gradei neogranienu vlast u zemlji. 7
irkovi navodi kako je Obrenovi Narodnu kancelariju podinio sebi, starjeine kneevina
smjenjivao i postavljao svoje ljude, ukidajui tako ostatke samouprave iz turskih vremena.
Takoer je bitno napomenuti kako je sazivao skuptine kako bi objavio svoje naredbe, dobio
suglasnost za poreze i dao se izabrati za vrhovnog i nasljednog kneza (1817). Nemilosrdno se
obraunavao s nepokornima, nije prezao od likvidacije istaknutih prvaka koji bi mu se u
neemu suprotstavili. irkovi navodi kako rtve nisu bili samo ustaniki prvaci, kao Petar
Moler, Sima Markovi, Pavle Cuki, Melentije Niki, nego i Karaore, koji je ubijen 1817,
im je doao u Srbiju.
irkovi navodi kako se Miloev reim nije previe razlikovao od turskog, to je na kraju
izazivalo otpor u narodu. Knez je nemilosrdno uguio nekoliko buna (1817, 1821, 1825. i
1826. godine) i zastraio narod i nezadovoljnike.8 irkovi navodi kako je Obrenovi
djelovao istovremeno kao zakonodavac i kao sudac. Bitno je napomenuti, kako navodi
literatura, da je neogranienu vlast koristio je za osobno bogaenje, naime zakupljivao je
turske carine i pristojbe te sultanove prihode, za sebe i svoje pristalice osiguravao monopol u
trgovini i gospodario zemljom kao da je njegov spahiluk. Istiskuje Turke iz nahijskih sjedita i
palanki te ograniava njihovu prisutnost na utvrene gradove, a kretanje na glavne ceste.9
irkovi navodi kako knez Milo nije doputao da se posumnja u njegovu odanost sultanu pa
je spreavao djelovanje tajnih organizacija. Naime interesantno je za napomenuti kako je
odbijao pomagati grki ustanak 1821. i manje pobune protiv turske vlasti. literatura navodi
kako nije proputao iskoristiti tekoe Osmanskog Carstva u ostvarenju svojih ciljeva.
irkovi navodi kako je htio uvesti plaanje haraa osjekom (tj. u paualnom godinjem
iznosu), osigurati nasljednost kneevskog dostojanstva i vratiti est nahija osloboenih u
Prvome ustanku. To mu je konano uspjelo uz pomo Rusije, koja je Turskoj nametala obveze
pri sklapanju mira 1826. i 1829.10

7 Isto, 118.
8 Isto, 118.
9 Isto, 118.
10 Isto, 118.
6

Literatura navodi kako je autonomija predviena jo 1812., a napokon je ostvarena preko

sultanovih dokumenata hatierifa iz 1829, 1830. i 1833. godine. irkovi navodi kako su
prva dva hatierifa Srbiji osigurala slobodu vjere, upravu s knezom ija je titula nasljedna u
Miloevoj obitelji, pravo da ima svoju vojsku i ustanove kao to su bolnice, tiskare, pota i
neovisno sudstvo. Literatura takoer navodi kako je propisano da se Turci ne mijeaju u
unutarnje poslove te je predvieno da e napustiti Srbiju, osim posada u starim carskim
gradovima (Beogradu, apcu, Smederevu, Uzicu, Soko Gradu i Kladovu). 11 irkovi navodi
kako je treim hatierifom predvieno obeano vraanje est nahija i plaanje osjekom
naknade za sva prava i posjede cara i pojedinaca. Pripajanje nahija bilo je ubrzano pobunama
1832, a u istonoj Srbiji 1833, u trenutku velikih tekoa Carstva zbog pobuna u
provincijama.12
Bitno je napomenuti kako su se stjecanjem autonomije aktualizirali crkveni problemi.
irkovi navodi kako je Obrenovi poput Prvovjenanog, kralja prije est stoljea, od
carigradskog patrijarha morao ishoditi autokefalnost za svoju Crkvu. Naime to mu ipak polazi
za rukom 1831. godine, kada je u Carigradu za mitropolita beogradskog i cijele Srbije
posveen Milentije Pavlovi (18311833), kojemu su nadalje bili podinjeni srbijanski
episkopi.13
Takoer kada govorimo o Obrenoviu ne smijemo izostaviti gospodarski faktor koji je snano
procvao za njegove vladavine. Literatura navodi kako je naredio da se u selima postave koevi
s rezervom hrane, iz kojih se u doba gladi pozajmljivalo, a poslije vraalo. Zahtijevao je da se
uzgaja krumpir, koji se udomaio upravo u njegovo vrijeme (18181821). irkovi navodi
kako je knez poticao obnavljanje vinograda, uvoenje novih kultura (duhana, duda, eerne
repe). U Srbiju je doveo rudarskog strunjaka, baruna Herdera, koji je 1835. godine obiao
mjesta rudarskih radova, procjenjivao rudno bogatstvo i na analizu dao sastav mineralnih
voda.14 Za Miloeve vladavine otvaraju se i prvi proizvodni pogoni, zameci industrije
pivovare, ciglane, strugare, prerada koe.
irkovi navodi kako se poetkom 1835. godine, oporba pod vodstvom rasinskog serdara
Milete Radojkovia digla na oruje. Njega su podupirali i brojni nezadovoljnici, izmeu
ostalih i kneeva supruga i brat. Naime po literaturi ustanici ulaze u Kragujevac te zapoinju
pregovori i dolazi do prekidanja sukoba bez prolijevanja krvi i nanoenja tete.
11 isto, 119.
12 isto, 119.
13 isto, 119.
14 isto, 120.
7

Po irkoviu uzrok tok sukoba bilo je sastavljanje ustava. Knez je pristao da se ve na

skuptini koja se trebala okupiti na blagdan Sretenje (15. veljae 1835) donese ustav.15
irkovi navodi kako je pisanje ustava povjereno Dimitriju Davidoviu (17891838),
obrazovanom Srbinu iz Ugarske. Po literaturi taj je ustav dobio oblik sultanova akta
hatierifa, koji je poetkom 1839. proitan pred narodnom skuptinom na Kalemegdanu.
Pogoen odredbama o podjeli vlasti sa savjetnicima koje nije mogao smjenjivati, knez Milo
ga je igosao kao turski ustav. Literatura navodi kako je ipak imenovao svoje pomagae i
sedamnaest lanova Sovjeta, koji su ve u travnju 1839. godine preuzeli zakonodavne
ovlasti, to je kneza navelo da abdicira i napusti zemlju (u lipnju 1839).16
irkovi navodi kako je Miloa naslijedio bolesni sin Milan, koji je ve nakon mjesec dana
umro. Literatura navodi kako je vlast u potpunosti preuzelo ustavobraniteljsko namjesnitvo
jer prolo dosta vremena prije nego to je drugi sin Mihailo (18391842) doao u Srbiju. Dio
ustavobranitelja, na elu s Tomom Vuiem Periiem i Avramom Petronijeviem, digao se
protiv dinastije Obrenovia.17 Bitno je napomenuti, kako navodi literatura, da je kratka prva
vladavina tada mladog Mihaila bila je ispunjena borbama ustavobrantelja i obrenovievaca
koje je iz daljine usmjeravao Milo. irkovi navodi kako je najveu korist izvukla Porta,
stavljajui se u poloaj arbitra i ograniavajui dostignuti stupanj autonomije. Otvorenom
pobunom Tome Vuia Periia, knez je u rujnu 1842. bio prisiljen napustiti Srbiju.18

15 isto, 121.
16 isto, 121 .
17 isto, 121.
18 isto, 121.
8

3.4. Vladavina Obrenovia nakon revolucionarnih previranja 1848./1849. i vladavine

Aleksandra Karaorevia
Nakon vladavine Aleksandra Karaorevia i revolucionarnih previranja na vlast
ponovno dolazi knez Milo Obrenovi 1858. Tada je imao 75 godina. Naslijedio ga je sin
Mihailo koji je vladao od 1860. do 1868. Za njegove vladavine u Srbiji se uoava podjela na
bive ustavobranitelje, koje sada nazivaju konzervativcima, i liberale, zastupnike mladih i
obrazovanih ljudi. Literatura navodi kako je s bivim lanovima Savjeta kao to je Ilija
Garaanin dijelio uvjerenje da narodom mora upravljati jaka i prosvijeena vlast. 19 irkovi
navodi kako je knez Mihailo je od poetka vodio aktivnu politiku prema Turcima. 1862.
godine iskoristio je bombardiranje beogradske varoi kako bi mogao zahtijevati njihovo
potpuno povlaenje.20 Tada se zahtijevalo da se ukinu turske tvrave i da se smanje garnizoni
u navedenima. Tijekom kratke vladavine kneza Mihaila uinjeni su krupni koraci u
povezivanju turskih protivnika. Sklopljeni su slubeni savezi s Crnom Gorom (1866), Grkom
(1867) i Vlakom (1868). S voama bugarske emigracije je, na njihov prijedlog, ugovarano
stvaranje zajednike srpsko-bugarske drave pod knezom Mihailom. 21 Mihaila Obrenovia
ubili braa Kosta i ore Radovanovi 1868.
3.5. Vladavina Milana II. Obrenovia (1868.-1889.)
Poslije ubojstva Mihaila Obrenovia na vlast dolazi Milan Obrenovi. Gregory Peroche
navodi kako on vlada potpuno despotski kako bi bio to dominantniji u skuptini. Nakon
izbijanja ustanka u Bosni Srbija i Crna Gora objavljuju rat Turskoj 1875. 22 Rat nije tekao
planirano kako literatura navodi, a od potpunog poraza Srbiju spaava Rusija. Literatura
navodi kako se tim ratom stvara elja za osvajanje Bosne. Intervencija Austrije sprijeila je
Srbiju da osvoji Bosnu. 23 Od tada je Austrija postala bedem velikosrpskim idejama.

19 isto, 130.
20 isto, 130.
21 isto, 130.
22 Peroche, Gregory, Povijest Hrvatske i junoslavenskih naroda : od 395. do 1992. Zagreb, Detecta, 2008., str
201.

23 Gregory Peroche, Povijest Hrvatske i junoslavenskih naroda : od 395. do 1992. , str. 201.
9

to se tie meunarodnog priznanja Srbije i Crne Gore literatura navodi kako one bivaju
meunarodno priznate na Berlinskom kongresu 1878. Nakon abdikacije 1889. ivio je u
Parizu, a u Srbiju se u dogovoru sa sinom Aleksandrom vratio 1897. i proveo vojne reforme.24
3.6.Prilike u Srbiji potkraj 19.stoljea
Peroche navodi kako se u politikom ivotu Srbije 1890. javlja radikalna stranka.
Naime ona je potekla iz one koju je osnovao socijalist Svetozar Mileti, iji je program u
poetku predviao slobodne izbore i demokratske slobode, zatim borbu protiv despotizma u
Srbiji te ujedinjenje balkanskih naroda.25 Literatura navodi kako je Milan Obrenovi, nakon
osnivanja Srpske vojske, nastojao razoruati seljake pri emu seljaci diu Timoku bunu. Tu
bunu podravala je Radikalna stranka. Kako bi se smirile strasti Obrenovi potpisuje
sporazum s Radikalnom strankom 1888.26 Taj sporazum predstavlja veliki korak u razvitku
demokracije u politikom ivotu Srbije.
3.7. Srbija u vrijeme Aleksandra Obrenovia (1889.-1903.)
Nakon abdikacije, Milana II. Obrenovia nasljeuje njegov maloljetni sin Aleksandar
Obrenovi.27 Literatura navodi kako je njegovim stupanjem na prijestolje dolo do ukidanja
ustava iz 1888. i vraanja na srpski despotizam. Za vrijeme njegove vladavine, kako navodi
Peroche, dolazi do osnivanja teroristikih organizacija kao to su Crna ruka, Ujedinjenje ili
smrt i Mlada Bosna, a glavna zadaa im je bila ostvariti Garaaninove osvajake planove. 28
Literatura navodi kako je pred sve veim nezadovoljstvom srpskog naroda i njihovih
politiara prije svega vojske Aleksandar bio prisiljen vratiti ustav 1901. koji se nakon
nekoliko mjeseci ukida. Na Spasovo 1903. pripadnici teroristike organizacije Crne ruke
likvidirali su kralja Aleksandra i njegovu enu u njihovoj palai. 29 Literatura navodi kako je
cijela Europa bila zgroena tim inom, no ubrzo ubojstvo pada u zaborav kada je Petru I.
Karaoreviu ponueno prijestolje. Naime on je vei dio svog ivota ivio u progonstvu u
enevi.
24 www.Hrvatska enciklopedija.hr, Milan II. Obrenovi (21.11.2016.)
25 Gregory Peroche, Povijest Hrvatske i junoslavenskih naroda : od 395. do 1992. , str. 202.
26 isto, 202.
27 isto, 202.
28 isto, 203.
29 isto, 203.
10

3.8.Mit o velikoj Srbiji 1804.-1903.

Peroche navodi kako je pravoslavna crkva imala veliku ulogu u uenju srpskog naroda
o njihovoj slavnoj prolosti i njihovim precima. Poslije I. Srpskog ustanka dolazi do stupanja
Srbije u vezu s Rusijom.

30

Naime u literaturi Peroche navodi neizostavnu ulogu Ivana

Jugovia koji je 1804. sudjelovao u I. Srpskom ustanku. Nakon ustanka on je bio taj koji je
predstavljao Srpske pretenzije Rusiji. Srpske pretenzije su bile usmjerene na istjerivanje
Osmanskog carstva s europskog tla, vraanje pokrajina Srbiji koje su joj nekada pripadale te
zainteresiranost za Dalmaciju i Kotor koje bi traili od Napoleona. 31 Krajnji cilj Jugovieva
zahtijeva bilo je stvaranje novog Bizantskog carstva ili etvrtog Rima. Naravno Rusi su
ostali zateeni tim zahtjevima te su smatrali Jugovia luakom, no kako literatura navodi ne
smijemo izostaviti razmiljanja pojedinih lanova dinastije Obrenovi koje su teile ideji
velike Srbije.
4. Zakljuak
Prouavajui literaturu za ovaj rad moemo vidjeti dosta slaganja oko politike i tenji
dinastije Obrenovi. Kada prouavamo povijest dinastije Obrenovi nikako ne smijemo
izostaviti bitan dio koji obiljeava njezinu povijest nakon I. Srpskog ustanka, a to je vladavina
Miloa Obrenovia. U ovom seminaru nastojali smo prikazati olienje dinastije Obrenovi
kao protosrpskog naroda odnosno stvaranje srpske nacije. Naime dolazimo do zakljuka kako
je dinastija Obrenovi imala veliku ulogu u povijesti Srbije jer je uspjela izboriti autonomiju
za tadanje srpske zemlje pod Osmanskom vlau te ak i kasnije proiriti na podruja prema
Bugarskoj. Prvi knez Milo znaajan je za srpsku povijest jer je podignuo tadanji ivotni
standard na viu razinu; poeo je otvarati visoke kole i uilita, razvio je trgovinu i vojnoekonomsku mo, no ipak je ostao zapamen kao autokratski vladar koji je nametao svoje
ideale.

30 isto, 207.
31 isto, 207.
11

5. Popis literature i priloga

1. irkovi, Sima M.: Srbi meu europskim narodima. Zagreb : Golden marketing - Tehnika
knjiga, 2008.
2. ulinovi, Ferdo. Dravnopravna historija jugoslavenskih zemalja XIX. i XX. vijeka.,
Druga knjiga : Srbija Crna Gora Makedonija Jugoslavija 1918.1945., Zagreb :
kolska knjiga, 1954
3. Peroche, Gregory: Povijest Hrvatske i junoslavenskih naroda : od 395. do 1992. Zagreb,
Detecta, 2008.
Internetski izvori:
1. www.britannica.com
2. www.Hrvatska enciklopedija.hr

12