UNIVERZITET U TUZLI

FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK: Historija

FRANAKA DRAVA
(Seminarski rad)

Uradio: Almir Halilovi

Mentor: ass. Emir ehi

Tuzla, 2014.
I UVOD

U ovom seminarskom radu u Vam u to kraim, moguim i jasnijim crtama rei

neto o nastanku Franake drave, kao i o njenom razvoj za vrijeme dinastija Merovinga i
Karolinga. Franaka drava nastala je poslije pada Rimskog carstva i na njegovim
ostacima . Franaka drava je stalno mijenjala svoju veliinu ovisno od mogunosti
vladara i prilika koje su bile za vrijeme njegove vladavine. Broj vladara je bio veliki i
svako od njih zauzima odreeno mjesto i odreene zasluge za razvoj Franake drave.
Nastanak Franake drave bio je od velikog znaaja za kasniji razvojj drutvenog i
politikog svijeta. Kao i veina ostalih drava Franaka donosi mnogo novina i mijenja
kolosijeke uobiajnog tadanjeg ivota. Njena drutvena struktura e se razlikovati od
njenih predhodnika.
Kao i sve ostale drave Franaku e potresati unutranji nemiri, neslaganja i manji
raskoli koji e na kraju dovesti i do njenog raspada. U Franakoj e se razviti i sistem
drutvene organizacije koji nazivamo feudalnim.
U izradi seminarskog rada na temu Franaka drava pomogli su mi radovi
brojnih historiara, koji su napisali niz radova na ovu temu. Meu njima je svakako i
Henri Pirenne, ije je djelo Povijest Evrope (od Seobe naroda do XVI stoljea) u
velikom pomoglo izradu ovog seminarskog rada, te temeljnom razumijevanju razliitih
procesa vezanih za Franaku dravu. Pored njega vanu ulogu imaju i Miroslav Brandt,
Sidni Peinter i mnogi drugi, iji su prikupljeni podatci i djela takoe dali veliki doprinos,
to e se vidjeti kroz sami rad.

II NASTANAK FRANAKE DRAVE

Rana historija Franaka

Glavni historijski izvor o Francima je Grgur iz Tura koji u svom djelu Historija
Franaka obuhvata period do 594. godine. Pored njega postoje i raniji rimski izvori kao
to su Amijan Marcelin i Sidonije Apolinar. Sam Grgur nije znao franaki jezik i
vjerovatno je imao prijatelje koji su mu prenosili sutinu franakih epova, nije imao
povjerenja u franaku tradiciju ali je bio prinuen da je koristi.
Grgur tvrdi da su Franci ivjeli u Panoniji pa su se premjestili do obala Rajne.
Drugi raniji izvori napominju da su se Franci preselili od ua Dunava do Rajne. Rimski
car Julijan Otpadnik je tokom 355-358 smirio Franke u podruju Rajne. Rim je dodijelio
Francima veliki dio Galijske Belgije te su od tog trenutka Franci postali federati carstva.
Podruje gdje su se najprije naselili odgovara dananjoj Flandriji i Holandiji juno od
Rajne.
S ovog podruja Franci se dalje ire i na kraju su zauzeli veinu Galije sjeverno od
Loare i istono od Vizgotske Akvitanije. U podruju Soasona i Pariza rimska vlast je
postojala sve do 486., zahvaljujui saveznitvu sa Francima. Grgur spominje da je prvi
salijski kralj bio Hlodion, kojeg je prema franakoj tradicije naslijedio Meroveh a njega
Hilderik.
Hilderikova linost nam je poznatija od Hlodionove. On je bio kralj od 457.
godine, te je bilo interesantno ime njegove supruge a Kodovikove majke, Basina. Prema
podacima Grgura iz Tura, Hilderik i Franci su se borili kao rimski federati u velikoj bici
kod Orleana 463. ili 464. godine. Za vrijeme Hilderikova ivota, Salijski Franci se nisu
teritorijalno proirili, a umro je 481. godine.
Franci
Franci pripadaju zapadnogermanskoj skupini naroda koji prodiru na podruje
Rimskog carstva u vrijeme velike seobe naroda. Ime Franci pojavljuju se prvi puta tek
sredinom III stoljea.1 Oni su se sastojali od nekoliko germanskih plemena,u sjevernoj
skupini najsnanije je bilo pleme Batavaca koji e poeti nositi ime Salijski Franci, druga
skupina okupljala se oko Ubijaca te e dobiti naziv Ripuarijski Franci dok se trea skupina
okupljala oko plemena Hata.
U drugoj polovini IV vijeka prvi zauzimaju Toksandriju (dananji sjeverni
Brabant), i potueni od cara Julijana, ostaju tu na poloaju federata Rimskog Carstva. 2
Franci su prvo germansko pleme koje se stalno nastanilo na podruju Rimskog carstva.
Doli su na podruje Rimskog carstva iz sadanje Njemake i june Holandije i naselili su
sjevernu Galiju, gdje su prihvaeni kao federati.
1 M. Brandt, Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka, knjiga prva, Zagreb 1980.,str. 60.
2 Udaljcov-Kosminski-Vajntajn, Istorija srednjeg veka I, OGIZ 1941., str. 60.
3

Kao glavna osvajaka snaga meu Francima razvili su se Salijci. 3 Oni su ve polovinom
IV vijeka izborili pravo naseljavanja na rimskom teritoriju, te su iskoritavali potekoe u
Carstvu i za vrijeme kralja Klodiona su krenuli prema rijeci Sommi. Za vrijeme
namjesnika Aecija, pod vodstvom kralja Meroveha sudjelovali su u bitci protiv Huna na
Mauricijakovu polju.4 Rezultat tog sudjelovanja bilo je zaposjedanje cijele sjeverne galije
do rijeke Somme.

3 Miroslav Brandt, Navedeno djelo, str. 60.

4 Miroslav Brandt, Navedeno djelo, str 60.
4

III MEROVINZI
Ime franake dinastije Merovinzi potie od Meroveha koji je vladao Salijskim
Francima od 447.-457. godine, posljednji merovinki kralj bio je Hilderik. Hilderik koji
je vodio porijeklo iz aristokratskog franakog roda Merovinga, bio je kralj u Turneu. 5
Osim toga zvali su ih jo i dugokosi kraljevi, budui da su nosili duge kose nasljeene jo
od Klodovikovog vremena.
Po tradiciji posljednje Merovinge nazivamo kraljevi-lijenine; ali bilo bi bolje zvati ih
nemonim kraljevima, jer se njihova neaktivnost ne objanjava ni ljenou ni njihovom
apatijom, nego njihovom slabou i njihovom nemoi. 6 Merovinzi su vladali Francima od
481. do 751. godine. Merovinka dinastija je vjerovala kako vodi porijeklo od boga. 7
Kraljevstvo je bilo izborno, a izbor je bio ogranien na lozu Merovinga. Kraljevstvo je
smatrano linom svoinom kraljevske porodice, tako da je poslije Klodovikove smrti
drava podijeljena meu njegovim sinovima.
Dok su se granice razliitih kraljevstava neprekidno mijenjale, zbog razliitih razloga,
neprekidno su postojale i tri velike oblasti Franake drave: Austrazija, Neustrija i
nekadanje Burgundsko kraljevstvo koje je inilo treu merovinku dravu. Svaki
merovinki kralj imao je uz sebe ljude koji su mu vjerno sluili. Ovakav odred, koji je bio
franaka verzija starogermanskih komitatusa (comitatus), zvao se trust, dok su njegovi
pripadnici nazivani antrustioni.8
Merovinki kraljevi su uoili veliki znaaj crkve pa su joj kao takvoj davali velika
zemljita, kako svjetovnom tako i duhovnom svetenstvu. Ovakva politika uinila je
episkope krupnim zemljoposjednicima, a bogati manastiri su se naglo uzdigli. 9 Meutim,
crkveni velikodostojnici nisu oduevljeno prihvatili germansko pravo koje im je bilo
veoma primitivno, zbog ega su uspijeli da od kraljeva izdejstvuju sudska ovlatenja nad
svetenstvom. Zemlja je i dalje bila podlona germanskim zakonima, ali je pokretna

5 Udaljcov-Kosminski-Vajntajn, Istorija srednjeg veka I, OGIZ 1941., str 61.

6 Henri Piren, Povijest Evrope (od seobe naroda do XVI stoljea), str., 27.
7 Sidni Peinter, Istorija srednjeg veka (284-1500), Glas srpski 1997., str. 76.
8 Isto, str., 77.
9 Isto, str.,77.
5

imovina mogla da bude zavetena testamentom, a ovlaenja vezana za oporuke bila su

data crkvi.10
Merovinzi su samo naelno postali krani, te je prolo mnogo vremena prije nego to e
kranstvo uope uticati na njihove obiaje. Kraljevi nisu ometali crkvu da uspostavi
svoju vlast nad narodom, dok je crkva njima uspijela da nametne da imaju jednu zakonitu
enu. Uprkost tome to su merovinki vladari irokom rukom darivali crkvu zemljom i
privilegijama, bili su odluni u nastojanju da je vrsto dre pod svojom kontrolom. 11
Kraljevi su vrsto stajali iza toga da svetenici koji dobiju njihovu saglasnost mogu da
budu na episkopskom prijestolju. Takoe, nijedan Meroving nije dozvoljavao zasjedanje
crkvenog sabora ukoliko ga nije on sam sazvao, dok ni saborske odluke ne bi bile valjane
dok ih sam kralj ne bi izdao.
Kralj, plemstvo i visoko svetenstvo imali su velika imanja na kojima su radili
poluslobodni seljaci koji nisu mogli da napuste imanje. Postojale su dvije vrste franakih
sela, prve su bile naseobine slobodnih ljudi koji su zajedno obraivali zemlju pod
upravom seoskog savjeta, dok se u drugim nalaze plemii sa svojim pratiocima.
Postojali su sitni slobodni seljaci, zatim je bilo malih zemljoposjednika, bilo je i
ljudi koji su i pored injenice da nisu imali svoje zemlje bili prilino imuni. Crkva je
dodjeljivala ljudima beneficium. Beneficium je moglo biti imanje dovoljno samo da
prehrani zemljoradnika i njegovu porodicu, ali i veliki zemljini posjedi daravan zajedno
sa seljacima.12
Zakon u doba Merovinga nije bio isti za sve. Za Salijske Franke postojao je Salijski
zakon a za Ripuarijske Franke drugi zakon. Merovinko kraljevstvo je uvozilo svilu,
mirise, vino, voe i drugo. Galija je jedva mogla da proizvede neto to bi moglo zanimati
velika trita Sredozemnog mora, dok ni zemljoposjednika aristokratija Franake, a ni
seosko stanovnitvo nisu bili zainteresovani za trgovako poslovanje. Zbog toga je gotovo
sva daleka trgovina na tlu Franake bila u rukama orjentalnih trgovaca.
Slabljenje trgovine se ogledalo i u nestajanju novca. Austrazijski kralj Teodebert prvi
je poeo kovati zlatni novac, ali je kraljevsko kovanje novca ubrzo i prestalo, tako da od
poetka VIII vijeka uopte nema zlatnog novca, a plaa se sve vie u naravi(naturi) i to:
stokom, koom, orujem i slino.
Prema najmlaim poglavljima Salijskog zakona slobodna franaka sela poznavala su
samo alodijalno ili jo neotuivo posjedovanje obradive zemlje, dok se pravo
posjedovanja drugih tipova zemljita ouvalo kao zajedniki posjed seoskog kolektiva.
Alodijalno posjedovanje zemlje i napredak poljoprivredne tehnike doveli su u drugoj
10 Isto, str., 78.
11 Sidni Peinter, Navedeno djelo, str., 78.
12 Isto, str., 80.
6

polovini VI vijeka do prevlasti mali seoski porodica u franakim selima. Ta sela su

ureena kao takozvane susjedske optine ili marke, u kojima male porodice tee da
slobodno raspolau svojim nekretninama.
Prelomnu taku u tom razvitku ini edikt kralja Hilperika koji je priznao pravo
nasljedstva zemlje i kerima ime je faktiki ozakonjeno otuivanje zemlje. Nedugo zatim
pravo raspolaganja zemljinim esticama pretvorilo se u slobodu poklanjanja, zalaganja i
prodavanja zemlje. Time je alod poprimio obiljeje potpunog vlasnitva. Privatno
posjedovanje obradive zemlje vodio je i do stvaranja imovinskih razlika meu franakim
seljacima. Krajem VI vijeka imamo tri kategorije slobodnih seljaka: nii, vii i srednji.
Posljednji merovinki osvaja Dagobert I usmjerio je svoje napade prema Germaniji te
je uspio da doe sve do Dunava. On je uspio za vrijeme svoje vladavine (629-639)da
nakratko ponovo objedini Franako kraljevstvo- poslije njegove vladavine prestalo je
irenje i poelo je opadanje franake drave. Sve do vladavine Dagoberta I merovinka
drava se nije odvojila od rimske tradicije. Zemlje koje su bile u carskom dravnom
posjedu, prele su u kraljevu vlast ali su galo-romanski veleposjednici uglavnom zadrali
svoje domene. Dolo je do obnove trgovine a samim tim i kraljevska blagajna se redovno
punila.
Kolodovik (481.-511.)
Klodovik je bio Merovehov unuk koji je porazio ostatke rimske vlasti i proirio
franaku kontrolu do rijeke Loire, a nakon to je porazio Burgunde i Vizigote zaposjeo je
cijeli teritorij izmeu Rajne i Pirineja. U sklopu ovih sukoba krije se jedan od vanijih
dogaaja franake pa i europske historije, naime Klodovik je veinu problema s
Burgundima rijeio enidbom s kerkom burgundskog kralja, Klotildom koja je bila
kranka, a nakon enidbe i Klodovik prelazi na kranstvo. Krtenje je
obavljeno 496.g. u crkvi u Reimsu, zbog ega su se mnogi budui francuski kraljevi
krunili upravo u toj crkvi. Vanost Klodovikova katolicizma bila je u tome to je on time
stekao poloaj istovjernika i zatitnika vjere galorimskog stanovnitva, za razliku od
Vizigota, Burgunda, Ostrogota i Vandala, koje je, uz ostale faktore, i njihovo arijanstvo
dovodilo u sukobe sa starosjedilakim stanovnitvom i prvenstveno sa
zemljoposjednikom aristokracijom i crkvom. 13 Klodovikovo krtenje bilo je politiki akt,
jedna forma uvrivanja saveza izmeu njega i galsko-rimskog svetenstva. 14
Klodovik je 507. godine prodro preko Loare. U presudnoj bitci kod Vujea, blizu
Poatjea, Alarih II bio je poraen i ubijen, a cijela je Akvitanija pripala je Franakoj
drava.15 Uskoro je Klodovik centar svoje vladavine postavio u Parizu, kako je ostalo do
dananjih dana. Istono Rimsko Carstvo je jaanje Franaka doekalo s odobravanjem, jer
ih je prije svega bilo strah povezivanja Ostrogota (Italija, Balkan) i Vizigota (Hispanija),
13 Miroslav Brandt, Srednjovijekovno doba povijesnog razvitka, knjiga prva, Zagreb 1980.,

str., 61.
14 Udaljcov-Kosminski-Vajntajn, Istorija srednjeg veka I, OGIZ 1941.,str., 61.
15 Miroslav Brandt, Navedeno djelo, str., 61.
7

pa zato priznaju vlast kranskog vladara u Franakoj. Osim toga mislili su da e moi
Francima nametnuti svoja pravila igre, tj. svoje zakonodavstvo i politiki utjecaj.
Klodovik nije za to puno mario niti je prihvatio Carigradsko zakonodavstvo, nego je
dao popisati vlastito obiajno pravo koje je poznato pod nazivom Lex Salica ili Salijski
zakonik i njegove odredbe dugo su imale vanost na podruju zapadne Europe. Nakon
Klodovikove smrti dravno je podruje podijeljeno meu njegova etiri sina, od kojih niti
jedan nije imao sposobnosti svoga oca, pa se to razdoblje u franakoj historiji naziva
"doba lijenih kraljeva", kada dolazi do raspada vrste centralne vlasti. Klodovik je umro u
Parizu 511. A nakon njegove smrti dravno podruje je podijeljeno meu etvoricom
njegovih sinova. Time je postavljen temelj prakse pri nasljeivanju kraljevske vlasti koja
je franakoj dravi u budunosti donijela mnogo tekoa. 16
Salijski zakon
Najstariji rukopisi Salijskog zakona nastali su krajem V ili u poetku VI stoljea.
Salijski zakon predstavlja prijelaz od rodovskog ureenja ka pretfeudalnome i po tome
ima vano znaenje za upoznavanje feudalnog poretka u srednjoj i zapadnoj Evropi.
Drutveno ureenje Franaka u prvo vrijeme poslije osvajanja moemo prouavati na
osnovu takozvanog Salijskog zakona, zakonodavnog spomenika Salijskih Franaka,
sastavljenovog na poetku VI vijeka, jo za Klodovikovog ivota. 17
U Salijskom zakonu jo se nigdje ne govori o neogranienom, individualnom
vlasnitvu nad zemljom nego samo o pravu domainstva na iskoritavanje zemlje u
uvjetima vrhovne vlasti seoske zajednice nad cijelim zemljinim teritorijem sela. 18 Salijski
zakon zatiuje tlo na kojem stoji kua i gospodarske zgrade takoe se zatiuje
posjedovanje oranica i vinograda te se kanjava i sama povreda njihovih mea ako je to
uinjeno bez vladareva pristanka. U doba Salijskog zakona bio je jo iv i jedan drugi
relikt pretklasnog drutva kolektivni zemljini posjed. 19
Zakonom je bilo odreeno da svaki slobodni Franak moe se odrei svake materijalne
zajednice sa svojim roacima i istupiti iz nje. Ovim istupanjem lan porodice mogao se
osamostaliti i formirati svoju malu porodicu koju ini brani par sa djecom. Salijski zakon
ne sadri podatke o kupoprodaji ili nekom drugaijem otuivanju nekretnina.
Karakteristino je da se u Salijskom zakonu nigdje ne spominju pripadnici franake
rodovske aristokracije.20

16 Isto, str., 63.

17 Udaljcov-Kosminski-Vajntajn, Navedeno djelo, str., 62.
18 Miroslav Brandt, Navedeno djelo, str., 64.
19 Udaljcov-Kosminski-Vajntajn, Navedeno djelo, str., 63.
20 Miroslav Brandt, Navedeno djelo, str., 68.
8

U zakonu se spominju liti i robovi. Liti su bili potomci ratnih zarobljenika i imali su
status poluslobodnih ljudu dok robovi nemaju osobne slobode. Liti obrauju dio
gospodareve zemlje i za to plaaju odreenu naturalnu naknadu dok su robovi bili
neslobodna radna snaga u domainstvu svog gospodara. Klasnu raznovrsnost meu
Galorimljanima zakonodavstvo je definiralo trima skupinama: convivae regis (uzvanici
kod kraljeva stola), possessores i tributarii.21
Merovinka drava pod Klodovikovim nasljednicima
Poslije Klodovikove smrti uslijedilo je neizvjesno doba Franake koje e se zavriti
propau dinastije Merovinga i formiranjem karolinkog kraljevstva. Poslije njegove smrti
franaka se drava cijepa na posjede-najprije etvorice Klodovikovih sinova, zatim
njegovih unuka itd;pri tome je to cijepanje bilo praeno ogorenom meusobnom
borbom.22
Klodovikovi nasljednici bili su skloni prevarama i obmanama, ljude su ive
zakopavali, muili i kidali ih na komade. Meu nasljednicima bilo je vrlo krvolonih
linosti o emu svjedoi i Grgur iz Tura. Jedan franaki kralj naredio je da ivog spale
njegovog sina sa itavom porodicom, jedna kraljica radije pristaje da ubije svoje
maloljetne sinove, nego da postanu svetenici, druga kraljica nareuje da joj udave ker,
jer se bojala da bi mogla preotet njenog vjerenika.
Sve do vladavine Dagoberta I merovinka drava se nije odvajala od rimske tradicije.
Zemlje koje su bile u carskom dravnom posjedu, prele su u kraljevsku vlast, ali su galoromanski veleposjednici uglavnom zadrali svoje domene. Zahvaljujui uspostavljanju
mira, dolo je do obnove trgovake djelatnosti. Takoe, zahvaljujui redovnoj trgovini,
kraljevska blagajna redovno se punila i raspolagala vanim izvorima prihoda.
Slabljenje stare rimske uprave koj je kralj s velikom mukom odrava, omoguuje
aristokratiji velikih posjednika da nasuprot kralju zauzmu jai poloaj u drutvu. Vani
slubenici odabrani izmeu velikaa postepeno ostvaruju nezavisnost prema vlasti, tako
da grof esto ubire porez samo u svoju korist. Naroito na sjeveru u Austraziji,
aristokratija velikih posjednika je od VII vijeka postigla apsolutnu prevlast.
Za vladavine Dagoberta I (629.-639.) izvren je popis zemljita kraljevskog fiska koja
su poklonjena crkvi i magnatima te je jedan dio oduzet i vraen u fisk. Konfiskovana su i
mnoga imanja privatnih lica, zavetena crkvi. 23 On se takoe morao boriti sa svojim
bratom koji je elio da se proglasi samostalnim kraljem Neustrije. Iako je Dagobert
vjetom politikom uspio ouvati jedinstvo drave, njezin se teritorij 639. godine opet
raskolio za vrijeme vladavine njegove dvojice sinova. 24
21 Isto, str., 68.
22 Udaljcov-Kosminski-Vajntajn, Navedeno djelo, str., 68.
23 Udaljcov-Kosminski-Vajntajn, Navedeno djelo, str., 70.
24 Miroslav Brandt, Navedeno djelo, str., 146.
9

Majordomi
Poslije smrti kralja Dagoberta njegovi sinovi vladaju pod zatitom majordoma. Obino
je bilo tri majordoma, po jedan za svaku kraljevinu, te su bili priznate voe magnata,
branioci njihovih privilegija i predvodnici vojske. U isto vrijeme u njihovim rukama
nalazilo se i ubiranje poreza.25
Naroito je u Neustriji i Burgundiji bio moan majordom Ebroin. 26 Velikai su uspijeli
da ga protjeraju u progonstvo a za kralja je 673. godine proglaen Hilderik II koji je bio
vladar u Austraziji. Tako su ponovo sva tri dijela franake drave bila ujedinjena pod
jednim vladarem.27 Snaan majordom u bilo kojem od tri dijela drave pretvorio se u
pobornika jake sredinje vlasti, da je postao opasniji od legalne kraljevske vlasti koja je
bila materijalno slaba.
Poslije Hilderikove smrti ponovo na vlast se vraa majordom Ebroin. U meuvremenu
na vlast u Austraziji dolazi Pipin Heristalski, po ijem e sinu i nova dinastija dobiti ime
dinastija Karolinga i kao takva sredinom VIII vijeka doi na kraljevsko prijestolje umjesto
dinastije Merovinga. Pipin Heristalski umro je 714.godine. poslije dugotrajni borbi kao
majordom svih triju dijelova drave afirmirao se vanbrani Pipinov sin Karlo Martel. Te
time poinje i dinastija Karolinga.

25 Udaljcov-Kosminski-Vantajn, Navedeno djelo, str.,71.

26 Miroslav Brandt, Navedeno djelo, str., 147.
27 Isto, str., 147.
10

IV KAROLINZI
Poslije smrti Hlodoveha neprekidno postoji nekoliko oblasti Franake drave budui
da je zemlja podijeljena meu njegovim sinovima. Meutim, poslije smrti Dagoberta
dolazi period lijenih kraljeva pod kojima stvarnu vlast dre majordomi meu kojima se
istiu Karolinzi. Meu majordomima su bili stalni sukobi kako bi se zauzela sva vlast u
Franakoj dravi tj.kako bi se tri oblasti (Neustrija, Austrazija i Burgundija) ujedinile pod
jednu vlast. Nakon smrti Pipina Heristalskog majordom Austrazije je uspio postati jedini
majordom itave kraljevine. Meutim nakon njegove smrti njegova djeca su bila
maloljetna, a plemstvo je stvorilo haos svojim meusobnim borbama. Neustrijci
predvoeni svojim majordomom upadaju u Austraziju, gdje je u ime Pipinovog unuka
vlast preuzela Pipinova udovica Plektruda. Ona je u tamnicu zatvorila vanbranog
Pipinovog sina Karla smatrajui ga opasnim za svoju vlast. Pobjegavi iz tamnice i
okupivi oko sebe austrazijske ljude, Karlo Martel je potukao Frize i Neustrijce, uprkos
pomoi koju im je pruio Odon Akvitanski.28
Karlo Martel ( 714.-741.)
Raspadom franake centralne vlasti dolazi do podijele Franake na nekoliko veih
oblasti. Poslije smrti Pipina Heristalskog pojedini magnati, svjetovni i duhovni, stiu
gotovo potpunu politiku nezavisnost; u Akvitaniji se obrazuje nezavisno vojvodstvo
Odona; diu se i vojvode pojedinih germanskih plemena. 29U svakoj pojedinoj oblasti
stvarna je vlast bila u rukama najmonijeg plemia koji se nazivao majordom.
Jedinstvo Franakog Kraljevstva ponovno je uspio uspostaviti jedan od
najmonijih majordomova Karlo, koji je prisilio sve franake oblasti da priznaju
njegovu vrhovnu vlast. U meuvremenu su Arapi, pokorivi Vizigotsko Kraljevstvo u
panjolskoj, napali junu Galiju, Karlo je sjajno reagirao, skupio veliku vojsku i u bitki
kod Poitersa ili Toursa 732.g. porazio Arape, ije je osvajanje tada konano zaustavljeno.
(u stvari je bitka bila negdje izmeu ta dva spomenuta grada) Karlo je u slavu te pobijede
stekao nadimak Martell (eki), a samo Franako Kraljevstvo povratilo je svoj ugled i
vodstvo. Pobjeda kod Poitiersa konano je uinila Karla Martella potpunim gospodarem u
kraljevstvu. 30 On je iskoristio ukazanu priliku te je prove vojnu reformu u dravi da bi
ojaao vojnu organizaciju. Do njega se vojska sastojala samo od slobodnih ljudi,
novaenih u grofovijama u vrijeme rata. 31 To je bila obina vojska pjeaka, koja se
opremala o svom troku, bilo je veoma teko njeno okupljanje, a osim toga i teko se
kretala. Poslije Poatjea Karlo je odluio da po uzoru na Arape stvori konjicu. Da bi ovo
28 Udaljcov-Kosminski-Vajntajn, Navedeno djelo, str., 73.
29 Isto, str., 73.
30 Henri Pirenne, Navedeno djelo, str., 27.
31 Isto, str., 27.
11

ostvario bilo je potrebno stvoriti klasu ratinka. Izvrena je raspodjela zemlje najjaim
vazalima upravitelja dvora, koji nije oklijevao da u tu svrhu oduzme dobar dio crkvenih
imanja. Svaki naoruan ovijek bio je darovan komadom zemlje- beneficijem, a zauzvrat
bio je obavezan da uzdrava konja i da vri vojnu slubu. Ove obaveze potvrdit e jo
jedna zakletva vijernosti. Vazal koji je prvobitno bio tek slubenik postaje tako vojnik, iji
je opstanak osiguran posjedom zemlje. 32S njegovom vlau konano se uvrstila vlast
majordoma iz kue Pipina, koji su kasnije osvoili i samu kraljevsku vlasti. 33kada je 741.
godine Karlo Martel umro, mjesto majordoma su nasljedila njegova dva sina, Pipin i
Karloman.34
Pipin Mali i Karloman
Uoi svoje smrti (741.) Karlo Martel je svome starijem sinu Karlomanu ostavio
vlast u Austraziji, a mlaem Pipinu vlast u Neustriji, Burgundiji i Provansi. 35 Akvitanija i
Bavarska su zadrale autonomiju ogranienu priznavanjem vazalskog odnosa. Odmah je
protiv novih majordoma dignut ustanak. Pobunio se Karlov sin od druge ene Grifon,
koga su braa zaobila prilikom podjele drave. 36 Braa su uguila ustanak ali su radi
uvrivanja vlasti smatrali da treba da postave kralja, tako da su 743. godine na
prijestolje doveli Hilderika III iz roda Merovinga.
U isto vrijeme braa su se postarala da reguliu svoje odnose s crkvom, zaotrene
zbog sekularizacije crkvenih zemalja pod Karlom Martelom. 37 Karloman je otvoreno
obeavao vraanje crkvene zemlje koja je oduzeta za vrijeme Karla Martela. Reforme su
naile na protivljenje. Karloman se odrekao vlasti i otiao je kao monah u Italiju. Era
zajednike vladavine dvojice majordoma zavrila se 747. godine. Karloman se est godina
kasnije, izgleda sasvim dobrovoljno povukao u manastir, ostavljajui tako Pipina da sam
bude duks svih Franaka.38
Pipin Mali ( 751.-768.)
32 Henri Pirenne, Navedeno djelo, str., 27.
33 Udaljcov-Kosminski-Vajntajn, Navedeno djelo, str. 73.
34 Sidni Peinter, Navedeno djelo, str., 84.
35 Miroslav Brandt, Navedeno djelo, str. 149.
36 Udaljcov-Kosminski-Vajntajn, Navedeno djelo, str.75.
37 Isto, str., 75.
38 Sidni Peinter, Navedeno djelo, str., 85.
12

Karolinko kraljevsto poinje u novembru 751.godine kada je Pipin Mali zbacio

posljednjeg merovinkog kralja Hilderika III. Prividna vlast merovinkog kralja malo je
pomagala Pipinu u njegovoj borbi; zbliavanje sa papstvom obeavalo je druge
perspektive; postajalo je mogue da on uzme i sam kraljevsku vlast, legalizovanu
crkvenim autoritetom.39 Pipin Mali je bio majordom i sin slavnog majordoma Karla
Martela. Pipin ga je nalijedio 741.godine u slubi majordoma i u upravljanju
kraljevstvom. On je bio manje zauzet ratovanjem i veoma rano sklopio je dobre odnose sa
Rimom.40
U to vrijeme su anglosaksonske misije pod vodstvom sv. Bonifacija poele djelovati
meu paganskim Germanima. Pipin je prema njemu pokazao naklonost na to su ga
potakli i politiki interesi. Zahvaljujui bliskim odnosima sa Pipinom, Bonifacije se naao
u poziciji prirodnog posrednika izmeu njega i pape. Pipin je ustvari ve bio kralj; ali on
je elio da to postigne i pravno. 41 Da bi bez grinje savijesti mogao izvesti dravni udar,
trebalo mu je da se moe zatititi visokim moralnim autoritetom. Kod pape je takoe
vladala neodriva situacija, koja je zahtijevala hitno rjeenje. Naime, Langobardi su
ugroavali sam Rim.
U tu svrhu Pipin je 750. godine poslao papi Zahariji delegaciju, sa upitom treba li da
kraljevski naslov nose vladari koji nemaju nikakve moi, ili je pravo da on pripada onima
koji zaista mogu upravljati svojom zemljom. 42 Papa je odgovorio da vlast treba da
pripadne onome koji zaista vri vrhovnu vlast, odnosno Pipinu.
Budui da se uz papinu pomo domogao prijestolja Pipin nije oklijevao da papi uini
protuuslugu. Papa Stjepan II je lino doao da zatrai pomo protiv Langobarda. 43 Na taj
nain Rim je prekinuo vezu sa Carigradom i povezao svoju sudbinu sa sudbinom dinastije,
koju je nedavno posvetio. Sastavi se sa Pipinom (754.) papa ga je na koljenima molio za
pomo i dobio od pipina odgovarajua obeanja.44
Do franakog pohoda protiv Langobarda dolo je 754.godine te je zavren pobjedom
Franaka, a papa je dobio Rim sa podrujem koje ga okruuje. Pipin 756.godine ponovo
napada i poraava Langobarde te je na taj nain utemeljena crkvena drava. Dok je
kraljevska vlast za vrijeme Merovinga bila potpuno laika, vlast za vrijeme Karolinga
imala je vjerski peat. Obred posvete koji se prvi put javio prilikom Pipinovog krunisanja
pretvara vladara na neki nain u sveteniku osobu.
39 Udaljcov-Kosminski-Vajntajn, Navedeno djelo, str., 76.
40 Henri Pirenne, Navedeno djelo, str., 28.
41 Henri Pirenne, Navedeno djelo, str. 28.
42 Miroslav Brandt, Navedeno djelo, str., 150.
43 Henri Pirenne, Navedeno djelo, str., 29.
44 Udaljcov-Kosminski-Vajntajn, Navedeno djelo, str., 76.
13

Pipin je osim u Italiji postigao vojne i politike uspijehe i u drugim podrujima.

Njegova vojska je 752.godine osvoila Septimaniju, izmeu 760 i 768.godine trajalo je
pokoravanje Akvitanije kada je vojvodstvo ukinuro i teritorij pripojen neposrednoj vlasti
kralja. Mnogobrojna Pipinova ratovanja primorala su ga da svoje vazale odrava u
vijernosti mnogim darivanjima zemlje zbog ega nije mogao da vrati crkvi imanja koja je
njegov otac, Karlo Martel, oduzeo. Ali da bi crkvi dao odtetu on je 765.godine nametnuo
obavezu svim stanovnicima i posjednicima da plaaju crkvi desetinu.
Sa svoje posljedne vojne akcije u Akvitaniju Pipin se vratio bolestan. Kada je Pipin
768. godine preminuo, nasljedila su ga dvojica njegovih sinova, Karlo (768-814) i
Karloman (768-771.).45 Stariji Karlo dobio je sjeverozapadne dijelove kraljevine
(Austraziju, sjevernu Neustriju i vei dio Akvitanije); Karlomanu su pripali jugoistoni
dijelovi kraljevine (juna Neustrija, Burgundija, Provansa, Alzas i Alemanija, Tiringija,
Nesen i neke druge oblasti).46
Karlo i Karloman
Izmeu Karla i Karlomana je dolazilo do nesloge naroito zbog langobardskog pitanja.
Kada je u granicama Karlove teritorije izbio lokalni sukob, Karloman je odbio da
pomogne bratu, pa je Karlo sam uguio ustanak. Karlo je isprva usvoio stav svg djeda,
Karla Martela, o saveznitvu sa Langobardima, pa se ak i oenio kerkom njihova kralja
Dezidera, Deziderijom.47 Karloman je smatrao da politika u Italiji treba da ostane u
njegovu nadlenitvu, strahovao je od Karlova saveza sa Langobardima i smatrao se
zatitnikom papskih interesa. Meutim, Karlo je uskoro shvatio da mu ovakav poloaj ne
odgovara te je prekinuo savez sa Deziderom.
Situacija u Franakoj dravi e se promijeniti poslije smrti Karlomana (771.) kada se
veina njegovih vazala prikljuila Karlu i tako onemoguila prijestolje Karlomanovoj
djeci. Dezider je nastojao da osigura prijestolje Karlomanovoj djeci te Karlo zauzima jo
otriji stav prema Dezideru. On se jo ranije raziao od Dezidera, a kada mu se papa
Hadrijan I obratio za pomo protiv Langobarda, on je krenuo protiv njih, poslije uzaludnih
pokuaja da se pitanje rijei mirnim pregovorima. 48
Karlo Veliki (768-814)
On je bio franaki kralj, a potom od 800. godine i car Franakog carstva. Nastavio je
politiku svojih monih predhodnika, tj. irenje teritorija i kranstva, ali s puno veim
uspijehom. Njegov lini biograf dvorski uenjak Ajnhard u djelu ivot Karla Velikog
opisao ga je kao velikog i snanog ovijeka koji je uivao u fizikim naporima, posebno
lovu, jahanju i plivanju, a napomenuo je da je bio neumjeren sa hranom i enama. Po
45 Sidni Peinter, Navedeno djelo, str., 90.
46 Udaljcov-Kosminski-Vajntajn, Navedeno djelo, str., 77.
47 Miroslav Brandt, Navedeno djelo, str., 125.
48 Udaljcov-Kosminski-Vajntajn, Navedeno djelo, str. 77.
14

prirodi Karlo je bio napadan, ambiciozan i odluan, krajnje nemilosrdan u namjeri da

postigne svoj cilj.49
Ubrzo posto je Karlo Veliki stupio na presto, postalo je jasno kako ne moe biti trajan
poredak koji je u Italiji uspostavio Pipin.50 Karlo je iskoristio mogunost da uvrsti svoj
uticaj u samom Rimu i u proljee 774. godine iznenada se pojavio u Rimu, gdje da je papa
primio s velikim poastima, i tu sveano potvrdio sve Pipinove darove. 51 Naizad, kada je
ljeti 774. godine pala i Pavija, Dezider je kao zarobljenik poslan u Franaku, a Karlo je
sebe proglasio kraljem Langobarda.52 Otad je nosio naziv kralj Franaka i Langobarda i
rimski Patricij.53
Najtei i najokrutniji Karlov vojni pothvat bilo je dugotrajno ratovanje sa Sasima. 54
Prve Karlove akcije protiv njih poele su 772. godine. karlo je od Saksonaca traio da se
pokrste, odnosno da prime kranstvo. Karlo je ponovo intervenisao 778. godine te je kod
Verdena Sasima zadao odluujui poraz. Najvie problema Karlu su zadavali Avari. Ratne
operacije protiv Avara poele su 791. godine. Karlo je iz ovog rata izaao kao pobjednik, a
poslije unitenja Avarske drave, Karlo je ovu oblast ukljuio u granice svoje drave kao
istonu marku.
Karlo je doao i u sukob sa muslimanima u paniji. On je sa svojom vojskom krenuo
778., ali je pretrpio veliki neuspijeh u bici kod Saragose. Novu ofanzivu preuzeo je
prefekt Bretonske marke Roland, ija je vojska porazila Arape u Baskiji, ali je sam Roland
poginuo u bici. Posljednja etapa borbe protiv Arapa u paniji bila je 796.g kada je Karlo
Veliki poveo odluujuu ofanzivu i preuzeo vlast do rijeke Ebra, te je formirao pansku
marku.
Godine 795. za novog papu je izabran Lav III. Karlo je prvi put stupio u kontakt sa
novim papom u pismu od 796. U kojem ga poziva da se dri zakonskih propisa. U Rimu
je nastavljeno djelovanje opozicije protiv Lava III, ak je dolo i do fizikog obrauna na
ulicama Rima. Papa se obratio Karlu Velikom i zamolio ga za pomo, te se Karlo
pojavljuje kao arbitar i gdje je utvreno da je papa radio po propisima. Papa mu se
zahvalio i pozvao ga u Rim. Karlo je stigao u Rim u jesen 800.godine. Na boi,
25.decembra 800.godine Karlo je doao u crkvu sv. Petra prije poetka mise da se pomoli
pred oltarom. U trenutku kada je Karlo zavrio molitvu i ve namjeravao ustati, priao mu
je papa i stavio na glavu carsku krunu.
49 Sidni Peinter, Navedeno djelo, str., 90.
50 Isto, str., 90.
51 Udaljcov-Kosminski-Vajntajn, Navedeno djelo, str., 77.
52 Miroslav Brandt, Navedeno djelo, str., 224.
53 Isto, str., 225
54 Isto, str.,227.
15

Karlo Veliki je mnogo panje poklanjao obrazovanju, te je tako zapoela i karolinka

renesansa. Razvija se novo pismo Carolina Minuscula, koje je prekretnica u zaecima
lijepog pisanja.elei regulirati pitanje nasljedstva poslije svoje smrti Karlo je 806 godine
objavio tekst o podjeli drave meu svoja tri sina, ali budui da su dvojica starijih sinova
umrli prije njega, Karlo je 813 godine Ludovika okrunio za cara a Pipinova sina Bernarda
imenovao kraljem Italije. Poetkom 814 godine Karlo Veliki je umro.
Centar uprave Karla Velikog bio je njegov dvor u Aachenu ili Aix-la-Chapelleu, a
cijelo Carstvo podijeljeno je na manje jedinice grofovije ilimarke, u kojima su
upravitelji bili markgrofovi. Prostor Italije imao je poseban poloaj Kraljevina Italija.
Najvei administrativni problem za Karla je predstavljala efikasna kontrola nad velikim
teritorijem i lokalnim upraviteljima, to je uspio rijeiti na tri naina:
1. Sam je obilazio svoje carstvo i kontrolirao provoenje zakona i sasluavao albe na
lokalne upravitelje
2. Imenovao je posebne putujue inspektore missi dominici koji su odlazili u
godinje kontrole nekog podruja. Bili su kao neka produena ruka samog cara, to
je omoguilo da se carska vlast osjeti u svakom kutku carstva. Bili su nepotkupljivi
i kontrolirali su i crkvene i svjetovne osobe, a o svim negativnostima izvjetavali
su Karla Velikog.
3.
4. Zahtijevao je od svog plemstva i sveenstva da prisustvuju godinjim opim
skuptinama, gdje se izvjetavalo cara o stanju u grofovijama i biskupijama;
savjetovalo cara o mnogim pitanjima; primalo direktive od cara.
Da bi osigurao to vee jedinstvo svog carstva Karlo je dao standardizirati mjere, utege,
novac, a sam carski kult imao je vanu ulogu u jedinstvu carstva. Karlo Veliki je zbog
propagande predstavljan narodu kao novi David(idealni kralj Starog Zavjeta); kao novi
August (najvei nekranski car); kao novi Konstantin (prvak Crkve).

16

V LUDOVIK POBONI I NJEGOVI NASLJEDNICI

Ludovik je bio obrazovaniji od svog oca Karla meutim, vrlo esto je donosio
dvosmislene odluke i djelovao je pod uticajem jaih linosti. On je pri stupanju na vlast
izvrio mnoge promijene politikog aparata. Na elo dravne uprave u funkciji kancelara
postavio je Helisahara, biveg kancelara Akvitanije.55
Svoju elju da provede moralizaciju uprave i drutva u svojoj dravi Ludovik je nastojao
da ostvari uz pomo crkve. 56 Svog savjetnika, opata Benedikta Anijanskog doveo je u
samostan u blizini Ahena, te mu je omoguio da postane najuticajnija osoba u Franakoj
dravi,a nain vladanja zemljom dobiva gotovo samostanski karakter. U isto vrijeme
sveenstvu je nametnuta stroa disciplina, a do nih je ovisila i Ludovikova vladavina.
Papa Paskal I od Ludovika je dobio potvrdu svih prava rimske crkve te je dobio potpuno
izuzee Rima iz jurisdikcije dvorske vlasti a samim time bilo je sprijeeno svako
sudjelovanje cara pri izboru i potvrenju pape.
Politika neogranienog uticaja crkve izazvala je nezadovoljstvo meu pristalicama Karla
Velikog.57 Oni su uspijeli da u Italiju poalju carevog sina Lotara koji je trebao da sredi
tamonje prilike. On e izvriti mnoge promijene te ojaati organe upravne vlasti, dok je
najvee posljedice imalo obnavljanje neposredne carske vlasti nad Rimom. A 824 godine
je objavio tzv. Constitutio Romana, po kojoj papa ima pravo imenovati funkcionere u
svojoj dravi ali je prije njihova stupanja na dunost morao dobiti carevo odobrenje.
Novoizabrani papa je prije posveenja morao poloiti zakletvu vjernosti caru. Lotarovi
uspijesi oduevili su pristalice Karla Velikog te e nagovoriti Ludovika da jo za ivota
uzdigne Lotara na carsko dostojanstvo i uini ga svojim suvladarem 825 godine.
Jedan od veih vojnih pothvata za vrijeme Ludovikove vladavine jeste pokorenje
Panonske Hrvatske. Tamonji knezovi poloili su zakletvu vijernosti novom caru.
Meutim, zbog nasilja franake vrhovne vlasti u Panoniji je dignut ustanak u kojima su
osim Hrvata sudjelovali i Slovenci iz susjednih oblasti te srpsko pleme Timoana dok je
dalmatinskohrvatski knez Borna ostao vijeran Francima. Godine 822 hrvatski knez morao
je da se povue pred najezdom Franake vojske i to prvo kod Timoana a zatim u
Dalmatinsku Hrvatsku gdje je i ubijen 823 godine.
Obnova Franake vlasti nad Panonskom Hrvatskom dovela je u sukob Franke sa
Bugarima koji su se poslije sloma Ljudevitova Ustanka osjeali ugroeni od novog
susjeda. Bugarska flota uspijela je da protjera franake posade iz Panonske Hrvatske i
podvrgla je hrvatskom knezu Ratimiru. Tek 838 godine preoteo je to podruje markgrof
Podunavske marke Rutbod.
U toku Arapskih napadana italiju u Karolinkom carstvu se deavala velika kriza
oko podjele teritorija i vlasti u dravi. Ludoviku se 823 godine iz njegovog drugog braka
rodio sin Karlo elavi kojem je on na saboru u Wormsu(829 godine) iz Lotarova teritorija
55 Miroslav Brandt, Navedeno djelo, str., 238.
56 Isto, str., 238.
57 Isto, str., 238.
17

izdvoio Alamaniju, Alzas, Reciju, dio Burguntije i namijenio ga kao batinu Karlu
elavom. Protiv te odluke istupili su stariji Ludovikovi sinovi te su 830 godine izvrili
vojni udar i prisilili Ludovika da poniti odliku iz 829 godine. Od tog perioda faktinu
vlast imao je Lotar dok je Ludovik ivio gotovo kao zarobljenik. Meutim, ubrzo e
Ludovikovi stariji sinovi Pipin Akvitanski i Ludvig Njemaki omoguiti Ludoviku da se
vrati na vlast. Nedugo zatim (831 godine) izvrena je nova podijela teritorija, Pipinov i
Ludvigov teritorij su poveani, Karlu je dato ono to mu je otac obeao, dok je Lotaru
ostavljena samo Italija.
Ovaj savez protiv Lotara ubrzo se raziao. Zamrzivi Karla, Pipin i Ludvig preli
su na stranu Lotara. Uz pomo pape Grgura IV na saboru u Rotfeldu(833 godine)
proglaeno je Ludovikovo zbacivanje i izvrena je etvrta dioba carstva, kojom je Karlo
ostao bez iega, a Lotaru je priznat poloaj cara. U elji da onemogui Ludovikuvu
rehabilitaciju Lotar e ga primorati da javno izvri pokajanje zbog izvrenih krivoklestava,
svetogra i umorstava. U isto vrijeme promijenjeno je i cjelokupno upravno osoblje,
izvrena je preraspodjela zemljita i sve to u korist Lotarovih pristalica. Sve ovo e
dovesti do pojave velikog broja nezadovoljnika koji e pod vosdtvom Ludviga
Njemakog uspijeti da potisnu Lotara u Italijui oslobode Ludovika te je on 835 godine
ponovno okrunjen za cara i izvrena je peta dioba dravnog podruja. Poveanje Kerlovi
posjeda dovelo je i do este podijele(838 godine) a smrt Pipina Akvitanskog i do sedme
diobe.
Pred samu svoju smrt Ludovik je doao do uvjerenja da e samo Lotar moi biti
zatitinik interesa njegova miljenika Karla, te e 839 godine s Lotarom sklopiti ugovor po
kojem je cijeli dravni teritorij predan Karlu i njemu. Nakon ove osme podjele Ludovik je
840 godine umro a Lotar je zavladao itavim carstvom na temelju odredbe iz 817 godine
koja je njemu dodjeljivala potpunu carsku nadmo nad braom. (ordinatio imperii)
Meutim, Lotarovi protivnici su bili vojniki jai te e u ljeto 841 godine doi do
velike borbe u blizini Auxerra u kojoj je Lotar teko poraen. elei da ga konano slome
Ludvig Njemaki i Karlo su se sastali 14. 02. 842 godine u Strasbourgu i sklopili ugovor o
zajednikoj borbi protiv Lotara. Lotar se ponovno povukao u Italiju a braa su podijelila
njegove posjede u Galiji( deveta podjela 842 godine).
Sva ova ratovanja meu braom dovesti e do averzije i elje sa se sve ovo zavri,
a usporedo sa time i uestali napadi Normana zahtijevali su koncentraciju snaga za
odbranu. U takvim okolnostima u augustu 843 godine u Verdenu dolo je do sporazuma
meu praom o podjeli vlasti( deseta podjela, Verdenski ugovor). Lotaru je priznat carski
naslov ali samo kao poast. Verdenski ugovor e znaiti naputanje zamisli o jedinstvenoj
dravi i obnovi carstva na Zapadu.
Raspad Karolinkog carstva
Svako od tri kraljevsta imalo je znatni unutranji i vanjski potekoa, a ubrzo e im
se pridruiti i meusobni sporovi. Najtee prilike su bile u kraljevstvu Karla elavog. On
je doivio neuspijeh u Bretanju, vei dio Akvitanije morao je prepustiti sinovima brata
Pipina a kraljevstvo je bilo i u poasnosti od Normana. Kralj je mogao da izdri napade
samo uz pomo vazala koje je trebalo kupovati darovima u zemljoposjedu ime je rasla
mo feudalaca a sa njom i tenje za samostalnou.
18

Sreeniji su bili odnosi u kraljevstvu Ludviga Njemakog, gdje je mo feudalaca

prema kralju bila manja, a sama crkva je snanije podupirala kraljevsku vlast koja je kao
svoj oslonac trebala jaku kraljevsku vlast.
Lotarovo kraljevstvo se borilo protiv upada Normana, Sarcena, dok su u samom
Rimu sve jae papinske tenje da se oslobodi skrbnitva oslabljene carske vlasti. Lotar je
850 godine prenio vlast na svog najstarijeg sina Ludovika II. Poslije oeve smrti 855
godine Ludoviku II je pripala Ialija i carski naslov dok su druga dvoica sinova Lotar II i
Karlo dobili preostali dio zemlje.
Glavne borbe su se vodile oko teritorija Lotara II a nakon njegove smrti ta oblast je
podijeljena izmeu istonog i zapadnog Franakog kraljevstva. Nakonn toga 875 godine
umire i Ludovik II kojeg je trebalo da naslijedi Ludvig Njemaki meutim, u Rim prije
njega dolazi Karlo elavi gdje ga je papa Ivan VIII okrunio za cara (25. XII 875 godine).
Nakon toga umire i Ludvig Njemaki a njegovu dravu dijele njegova tri sina.
U godinama koje slijede umro je i Karlo elavi(877 godine) a dvije godine nakon
toga i njegov sin Luj II Mucavi. Grupacija velikaa pozvala je na prijestolje zapadne
Franake Ludviga II Njemakog, sina Ludviga I. Budui da borbe ne bi donijele rjeenje,
880 godine je sklopljen mir kojim je sinovima Luja II Mucavog ostala vlast u zapadnoj
Franakoj.
Smru Luja II Mucavog okoristio se i grof od Viene, Bosan koji je izdvoio
Burgundiju i Provansu i obrazovao ih kao svoje samostalno kraljevstvo, tzv Arelat (879
godine)
Rasulo u karolinkim dravama dovelo je papinstvo i Italiju u veoma teak poloaj,
jer nije bilo nikog ko bi ih titio od brojni opasnosti. U takvim okolnostima papa je
nastojao da meu karolinkim vladarima nae linost koja e biti zatitnik crkve. Njegov
izbor pao je na Ludvigova mlaeg brata Karla Debelog. On dolazi u Rim gdje ga priznaju
za kralja, a 881 godine su ga okrunili za cara. Poslije smrti Ludviga II Njemakog Karlo
Debeli je u svojoj vlasti sjedinio cijelu Njemaku i Italiju.
U to vrijeme zapadnu Franaku zadesio je novi val naada Normana. Usljed tih
borbi umire kralj Karloman ( mlai sin Luja II Mucavog) a franaki velikai na prijestolje
pozvae Karla Debelog (885 godine). Time je on ponovno ujedinio gotovo svo podruje
nekadanjeg carstva Karla Velikog.
Meutim, Karlo Debeli nije bio dorastao da se suprostavi Normanima te je bio
nezainteresiran vladar. Nezadovoljstvu u Zapadnoj Franakoj pridruili su se i
nezadovoljni njemki velikai. Oni krajem 887 godine za kralj aistone Franake biraju
Amulfa Karantinskog ime je obnovljen rascjep na istoni i zapadni dio franake drave.
Godine 888 umire car Karlo Debeli a za kralja je izabran Eudesa (Oda) koji je bio
grof od Pariza i vojvoda Francije. Njegova vlast nije obuhvatala Akvitaniju (gdje je vladao
vojvoda Amulf), sjevernu Burgundiju ( kojom vlada vovjvoda Rudolf), junu Burgundiju
sa Provansom ( gdje je vladao Luj od Provanse unuk cara Ludovika II). U isto vrijeme u
italiji se za vlast bore vojvoda Vido od Spoleta i furlanski markgrof Berengur.

19

Tako se karolinko carstvo raspalo na pet kraljevstva( Francusku, Njemaku,

Sjevernu Burgundiju, Italiju i Arelat) i jo dva kaktino nezavisna vojvodstva (Akvitanija
i Bretanja).

20

VI KAROLINKA RENESANSA
Dinastija Karolinga, osim to je teritorijalno i politiki jaala Franaku i irila
kranstvo meu barbarske narode, snano je djelovala i kao promotor obrazovanja, to je
rezultiralo poveanjem pismenosti, a time i kulture uope. Visoka razina kulture u
jedinstvenom Rimskom Carstvu prekinuta je prodorom barbarskih naroda koji su se tek
trebali nauiti kulturi i civilizaciji. Jo tijekom VI i VII st. europski kontinent bio je
podijeljen na mnotvo malih kraljevstava, a sva ta podruja razvila su vlastite stilove
pisanja merovingika, beneventana, gotica Latinska gramatika klasinog Rima
potpuno jeiskrivljena, jer je na svakom podruju "obogaena" mnotvom lokalnih
specifinosti. Tako se dogaalo da pismeni ovjek u jednom dijelu Europe ima prilinih
problema sa deifriranjem teksta s nekog drugog kraja Europe iako je u pitanju isti latinski
jezik. Pismenih ljudi i inae je sve manje, to poinje predstavljati problem i za vlast i za
Crkvu.
Karlo Veliki potrudio se okupiti brojne uene ljude iz cijele Europe na svom dvoru, a
glavni cilj bio je razvitak standardiziranog nastavnog programa, baziranog na istim
tekstovima pisanih istim standardiziranim pismom. Da bi osigurao to vei broj pismenih i
obrazovanih, Karlo je naredio svim samostanima ibiskupijama da se potrude
oko osnivanja kola za obrazovanje djeaka, i sam je Karlo, da bi bio primjer, utemeljio
kolu na svom dvoru koju su pohaali sinovi njegovih dvorjana.
Jedno od veih postignua karolinke renesanse bilo je reformirano pismo, koje jedjelo
redovnika iz Toursa, a naziva seKarolinka minuskula. Glavna joj je karakteristika
pisanje malim latininim slovima, dok se dotada pisalo velikim slovima. Reforma je
olakala itanje, omoguila je jeftinije pisanje (vie teksta na istom prostoru), pa se novi
rukopis ubrzo rairio Europom.
Veliko postignue bilo je reformiranje latinskog jezika (srednjovjekovni latinski jezik),
koji je postao jezik uenih i obrazovanih ljudi, a to je oslobodilo prostor razvitku narodnih
jezika kod obinog stanovnitva na temeljima iskvarenog latinskog (npr. starofrancuski).
Jedan od najuenijih ljudi tog vremena koji je bio na Karlovom dvoru bio je
AnglosasAlquin, koji je u Karlovoj vladi imao ulogu neke vrste ministra kulture. On je
priredio novo izdanje Jeronimove "Vulgate" (prvi prijevod Biblije na latinski jezik), a to
izdanje postalo je vaei biblijski tekst za cijelu zapadnu Crkvu. Alquin je zasluan za
standardiziranje kolskog programa koji se temeljio na "septem artes liberales" (sedam
slobodnih umijea):
1. trivium ili govorna umijea gramatika, retorika, logika
2. quadrivium ili matematika umijea aritmetika, astronomija, geometrija, glazba
Karolinka renesansa svojim je pionirskim reformama u pismu, jeziku i obrazovanju
omoguila sve kasnije renesanse u povijesti zapadne misli i kulture

21

VII ZAKLJUAK:
Feudalizam je nastao iz odnosa line zavisnosti koje diktiraju nesigurne prilike
prvih stoljea srednjeg vijeka. O tome Mark Blok-najvei historiar feudalizma, koji e
korijene ove drutvene organizacije potraiti u Franakoj dravi kae: U svim vremenima
postojala je tenja da ljudi sebi trae zatitnika ili su ipak sklonosti da nekog zatiuju. Ali
iz toga su se raale orginalne pravne ustanove gotovo samo u onim civilizacijama gdje su
drugi drutveni okviri popustili.
Takav sluaj bio je i u Galiji poslije propasti Rimskog carstva. Zamislimo zaista
drutvo merovinkog doba. Ni drava ni rod nisu pruali dovoljnu zatitu. Seoska
zajednica je imala snage samo za unutranji nadzor. Gradska zajednica je jedva uopte
postojala. Svuda je slabiji osjeao potrebu da se skloni pod okrilje jaega.
Ja kaem da su pojmovi slabosti i snage uvijek relevantni, u mnogo sluajeva se
deavalo da jedan isti ovijek u isto vrijeme postoja zavisan od nekog jaeg od sebe a
zatitnik slabijih i niih od sebe. Razraivanjem Franake poeo je da se izgrauje irok
sistem linih odnosa.
Takoe iz priloenih podataka, kroz ovaj rad spoznajemo djelovanje Franaka i njihov
uticaj na okolne prostore kroz razne sfere od drutvene preraspodjele i organizacije,
kulture do umjetnosti, to je u konanici inilo temelj i podlogu za razvijanje i
napredovanje svih drutvenih aspekata. Jo od nastanka Franake drave dolaze dokazi o
bogastvu njene kulture i tradicije koja je uvijek bila raznovrsna, zahvaljujui njenom
velikom prostranstvu i njenim odnosima sa susjedima.
Smjetena u jezgri Evrope bila je most peko kojeg su vodili mnogi putevi, tako da se
puno stvari koje su prelazile tim putevima zadravalo upravo u njoj i na manji ili vei
nain doprinijelo njenom razvitku. Stoga je svaki historiar duan poznavati njenu
historiju, a u tom pogledu i formiranje njenog drutva od korjena pa do danas.

22

VIII LITERATURA:
1. Henri Pirenne, Povijest Evrope (od Seobe naroda do XVI stoljea)
2. Miroslav Brandt, Srednjovijekovno doba povijesnog razvitka, knjiga prva,
Zagreb 1980.
3. Miroslav Brandt, Opa povijst Srednjeg vijeka, knjiga prva, Zagreb 1980.
4. Sidni Peinter, Istorija srednjeg veka (284-1500), Glas srpski, 1997.
5. Udaljcov-Kosminski-Vantajn, Istorija srednjeg veka I, OGIZ, 1941.

23

SADRAJ:
I UVOD
II NASTANAK FRANAKE DRAVE
Rana historija Franaka
Franci
III MEROVINZI
Klodovik
Salijski zakon
Merovinka drava pod Klodovikovim nasljednicima
Majordomi
IV KAROLINZI
Karlo Martel
Pipin Mali i Karloman
Pipin Mali
Karlo i Karloman
Karlo Veliki
V LUDVIG POBONI I NJEGOVI NASLJEDNICI
Raspad Karolinkog carstva
VI KAROLINKA RENESANSA
VII ZAKLJUAK
VIII LITERATURA

2
3
3
3
5
7
7
8
9
10
10
11
11
12
13
15
16
18
19
20

24