UJEDINJENJE NJEMAČKE

1. 1815. godine Njemački savez se reducirao sa 380 na 38 državica. Unutar Njemačke se nalazilo i
veliko kraljevstvo Pruska. Od 18. stoljeća Pruska je prednjačila kao vojna sila. Druga država koja želi
dominirati njemačkim savezom je Austrijsko Carstvo. U drugoj polovici 19. st. Austrija slabi, a
Pruska jača.

Stanje u Pruskoj se nakon 1848. naglo promjenilo. Pruska je zahvaćena gospodarskim razvojem i
industrijskom revolucijom. Prusko kraljevstvo se bavi poduzetništvom i trgovinom, no nemaju
dovoljno radne snage. Zato su poduzetnici vršili pritisak na kralja pa je 1850. godine kralj ukinuo
feudalni poredak mirnim putem – barem na papiru.

Nakon toga je pruski gospodarski razvoj postao još brži. Pruskoj je potrebno veliko tržište i puno
sirovina. Nakon ukidanja feudalnog sustava Pruska je dobila parlament. Predsjednik vlade ili kancelar
je bio Otto von Bismarck , koji je zagovarao ujedinjenje Njemačke, a njegova ideja ujedinjenja bila je
ratom, odnosno „krvlju i željezom“.

I Austrija je željela osigurati svoju premoć u Njemačkoj. Zbog toga se odnosi između Austrije i
Pruske sve više zaoštravaju. 1864. je počeo rat u kojem je Prusija teško porazila Austriju i Austrija je
potom izbačena iz njemačkog saveza.

2. Provedene reforme su imale ulogu jačanja gospodarstva(Pruske) i njegova razvoja, a samim time
došlo je i do jačanja moći države Pruske.

3. Tijek događaja, koji su doveli do ujedinjenja Njemačke:

a) Rat u Šleskoj

b) Austrijsko-pruski rat

c) Prusko-Francuski rat

4. Otto von Bismarck bio je njemački državnik i političar. Imenovan je predsjednikom vlade i
ministrom vanjskih poslova, a kao glavno načelo u rješavanju političkih pitanja istaknuo je geslo „krv
i željezo". Cilj mu je bio ujediniti Njemačku, silom pruskog oružja i ostvariti prevlast Njemačke u
Europi. Njemačko carstvo od 25 država stvoreno je 1871. godine. Donio je "Izvanredni zakon" protiv
socijalista, koji je zabranjivao radnička udruženja, štrajkove i slično, ali nije uspio spriječiti jačanje
radničkog pokreta. Neuspjeh u unutarnjoj politici i neslaganje s Wilhelmom II. u pitanjima vanjske
politike prisilili su ga da na zahtjev cara da ostavku.

5. 18. 1. 1871. proglašeno je u Versaillesu ujedinjenje Njemačke, a 28. siječnja potpisano je primirje,
koje je potvrdila (1. 3.) i novoizabrana narodna skupština Francuske. U Parizu je izbio ustanak i
osnovana je Komuna (revolucionarna vlada), a za to vrijeme vlada je vodila pregovore i u Frankfurtu
potpisala mirovni ugovor (10. 5.); ustupila je Njemačkoj Alsace i Lorraineu i isplatila 5 milijardi
franaka odštete.