UVOD: SREDNJI VIJEK Podjela povijesti na stari, srednji i novi vijek uvedena u doba renesanse u Italiji, srednji vijek

k predstavljao je mrano razdoblje izmeu zlatnog doba antike civilizacije i preporoda u XV. stoljeu, tu podjelu prvi je uveo Flavio Biondo no sam nije rabio pojam srednji vijek, od XVIII. st. (u doba prosvjetiteljstva i vjere u napredak) povijesna znanost usvojila je tu podjelu, no ona se u potpunosti moe primijeniti samo na povijest Zapada Srednji vijek obino se smjeta izmeu 476. god. (propast Zapadnog Rimskog Carstva) i 1492. (Kolumbovo otkrie Amerike), to je razdoblje u kojem se na razvalinama antike civilizacije postupno uzdigla nova, europska civilizacija Opa obiljeja srednjeg vijeka: - feudalno drutvo (temelj privrede i drutva je zemlja, tj. feud) - nastanak etnikih drava (pretee nacionalnih drava, meu njima i Hrvatske) - prevlast kranske vjere i kranskih vrijednosti - antika batina (latinski jezik, klasina djela, rimsko pravo) Podjela srednjeg vijeka: - rani od V. do XI. stoljea - razvijeni (visoki) XI XIII. st. - kasni XIV. i XV. st. Rani srednji vijek: doba seoba europskih naroda, propadanje i iskrivljavanje antike kulture i ustanova, nastanak barbarskih drava, poetci feudalnog drutva, propadanje gradova i trgovine, niska razina proizvodnje (nema vikova), Crkva ostaje jedina ustanova koja uva pismenost i kulturu, relativno malo pisanih izvora (zato se naziva mranim dobom)

SEOBA NARODA I PROPAST ZAPADNOG RIMSKOG CARSTVA (V. ST.) GERMANI skupina indoeuropskih naroda, u doba rimske civilizacije obitavaju uz granice Rimskog Carstva na Rajni i Dunavu, u potrazi za obradivom zemljom i panjacima kre ume i ive polunomadskim ivotom, za nerodnih godina bave se pljakom i dolaze u sukobe s Rimljanima i drugim susjedima, drutvo ratnika demokracija - Vandali, Burgundi, Franci, Angli, Sasi, Langobardi, Goti, itd. HUNI ratniki, nomadski narod iz srednje Azije, njihovo premjetanje na zapad potaknulo je prvi val seobe naroda u IV. i V. stoljeu, u 1. pol. V. st. stvaraju veliki savez plemena sa sreditem u Panoniji, vrhunac moi u doba Atile, hunski prodor na zapad zaustavila je rimskogermanska vojska 451. god. u bitci na Mauricijakovu polju u Galiji, propast hunskog saveza SLOM ZAPADNOG RIMSKOG CARSTVA - podjela Carstva koju je proveo Teodozije 395. god. bila je konana - Zapadno Carstvo je gospodarski slabije i rjee naseljeno, pa nee uspjeti prevladati krizu - zapadni carevi kupuju mir s Germanima tako to im dijele zemlju kao federatima (saveznicima), istoni carevi to ine u manjoj mjeri (to im omoguuju velike rezerve zlata), rimski carevi ovise o samovolji germanskih vojskovoa plaenika - Rim je opljakan dva puta (410. Vizigoti, 455. Vandali), prijestolnica postaje Ravenna - do sredine V. st. pod nominalnom (samo po imenu) vlau rimskog cara ostaje tek Italija, a stvarnu vlast on ima samo u Rimu, Ravenni i jo nekim gradovima - 476. Zapadno Carstvo i slubeno prestaje postojati, vojskovoa Odoakar svrgnuo je Romula Augustula i proglasio se kraljem Italije VIZIGOTI Zapadni Goti, u IV. st. ive uz Crno More, kada su Huni pokorili Istone Gote (Ostrogote), preseljavaju se na teritorij Rimskog Carstva u Meziju i Trakiju, 378. teko su porazili Rimljane kod Hadrijanopola, kralj Alarik poveo ih je u pljakaki pohod po Italiji, 410. zauzeli Rim, odlaze dalje na zapad i osnivaju dravu u Hispaniji, opstala je do VIII. st. kada je osvajaju Arapi OSTROGOTI nakon propasti hunske drave, pljakaju balkanske provincije Istonog Rimskog Carstva, na nagovor cara Zenona 488. odlaze u Italiju, kralj Teodorik porazio je Odoakra i stvorio Ostrogotsku dravu, koja uz Italiju obuhvaa i Ilirik, opstala je oko pola stoljea, do Justinijanovih osvajanja VANDALI drava u dananjem Tunisu, 455. pljakaju Rim (otuda pojam vandalizam), Vandalsku dravu unitio je takoer car Justinijan FRANCI nakon bitke na Mauricijakovu polju, kao federati dobivaju pravo da nasele sjevernu Galiju, kralj Klodvig obratio se na kranstvo, pa Istono Rimsko Carstvo priznaje Franaku dravu, Klodvig i franaka aristokracija podijelili su vlast, tj. zemljoposjede, s galorimskom aristokracijom i Crkvom, dinastija Merovinga ANGLI, SASI I JITI nakon povlaenja Rimljana iz Britanije, iz Danske i sjeverne Njemake dolaze Angli, Sasi i Jiti, anglosaska kraljevstva tek e se kasnije ujediniti u dananju Englesku, u Irskoj, kotskoj i Walesu dolazi do keltskog preporoda (U svim barbarskim dravama postoji dvostruki pravni sustav: rimsko pravo koje vrijedi za starosjedioce i germansko obiajno pravo koje vrijedi za doseljenike.)

FEUDALNO DRUTVO ZAPADNE EUROPE temelj srednjovjekovne privrede, kao i u antici, jest poljoprivreda kasnoantiko drutvo: veleposjednici, radna snaga koloni (zakupnici) i robovi, tu su jo i slobodni ljudi koji se bave razliitim obrtima, trgovinom, vojnici itd. rani srednji vijek: pojavljuje se novi sloj veleposjednika, to su pripadnici ratnikih druina germanskih kraljeva, dio starih rimskih veleposjednika, koji je ostao odan novom vladaru, uspio se odrati, uz ovisnu radnu snagu na veleposjedima, pojavljuju se i slobodni seljaci, uglavnom doseljeni Germani (i drugi narodi) koji imaju manje posjede, dostatne za preivljavanje u ranom srednjem vijeku prevladava robna razmjena (naturalna privreda), novac postoji vie kao obraunska jedinica, manje kao gotovina, gotovim novcem raspolau samo oni najbogatiji koji za zlato i srebro kupuju luksuznu robu iz Bizanta i arapskih zemalja vladari isplauju svoje inovnike i vojsku zemljom, tj. feudima (leno) do IX. stoljea postupno se pojavljuju feudalni i vazalsko-seniorski odnosi IX-XI. st. doba klasinog feudalizma u zapadnoj Europi Feud: zemljini posjed ureen tako da je podijeljen na dio koji izravno pripada posjedniku-feudalcu i na dio koji je dodijeljen na uivanje zavisnim seljacima kmetovima u ranom srednjem vijeku feud je autarkina (samodostatna) gospodarska jedinica, proizvodi dovoljno hrane i obrtnikih proizvoda iz kune radinosti za svoje potrebe, meutim, proizvodnih vikova je veoma malo ili ih uope nema, pa je trgovina slabo razvijena postanak kmetova (proces komendacije): u doba ratova i gladi slobodni seljaci s malim posjedima prinueni su predati (prodati) vlastiti posjed imunijem posjedniku kako bi se odrali na ivotu, s vremenom broj kmetova raste, a broj sitnih slobodnih posjednika pada, takoer, se postupno brie pravna razlika izmeu kmeta i kolona (bezemljaa-zakupca) u nekim zemljama (npr. Engleska i sjever Europe) slobodni seljaci uspjeli su se odrati kao jak drutveni stale sve do kraja srednjeg vijeka, klasini feudalizam najjae je izraen u Francuskoj, na Sredozemlju dugo opstaje kolonat kmetske obveze spram feudalca nisu jednake u svim zemljama; uobiajena je tlaka obraivanje zemlje koja pripada izravno feudalcu te odreeni dio prinosa s kmetskog selita Leno: nedjeljivi zemljoposjed koji vladar daje podaniku na doivotno koritenje, a ovaj ga zatim prenosi na svojega nasljednika (koji ima iste obveze prema vladaru) Vazalsko-seniorski odnos: doivotni ugovor dvojice slobodnih ljudi od kojih bi moniji titio slabijega dobivi neto zauzvrat, sklapanje takvog ugovora predstavljalo je svojevrsni obred, vazal je mogao dobiti leno od seniora, ali ne nuno, ako je ve imao zemlju otprije senior prua vazalu pravnu i fiziku zatitu, vazal je duan senioru davati vojnike u sluaju rata ili mu plaati stanovitu ugovorenu naknadu neiji vazal mogao je imati i vlastite vazale, kao to je i neki senior mogao imati vlastitog seniora, ak je slabiji kralj mogao biti vazal nekog monijeg kralja feudalna piramida (kralj velikai srednje plemstvo nie plemstvo (vitezovi) slobodnjaci kmetovi) tu je i Crkva koja ima posebne politike i gospodarske odnose s pojedinim vladarima te vlastite vazale i posjede s kmetovima

srednjovjekovna Europa (nakon Karolinga) nije bila Europa nacionalnih drava nego Europa feuda razliite veliine izmeu kojih su postojali sloeni, pa i viestruki vazalsko-seniorski odnosi, kraljevstva su drave sa slabom sredinjom vlau FRANAKA DRAVA

Doba Merovinga (V-VIII. stoljee) - dinastija je dobila ime po Meroveju, legendarnom kralju koji je u V. st. doveo Franke u Galiju - Franci u Galiji nazivaju se Salijski Franci, osim njih postoje i franaka plemena u dananjoj Nizozemskoj i Njemakoj (Ripuarski i Istoni Franci) - kralj Klodvig (476-511), Merovejev unuk, prihvatio je slubeno rimsko kranstvo, tj. kranstvo s dogmama prihvaenim na koncilu u Niceji 325. god, veina Germana je tada ispovijedala arijanstvo, kransko uenje koje se smatralo krivovjerjem - okrunio se 481. god. i tada je utemeljena Franaka Drava (dotada su Franci bili tek federati na teritoriju Zapadnorimskog Carstva) - kao nominalni vlasnik sve zemlje u kraljevstvu, raspodijelio ju je franakim ratnicima te odanim galorimskim patricijima i Crkvi - u dobrim je odnosima s Rimskom Crkvom i Istonorimskim Carstvom, uspio je proiriti vlast na Burgundiju (brak s burgundskom princezom) i junu Galiju (pobjeda nad Vizigotima), nakon njegove smrti kraljevska vlast slabi za to je najveim dijelom krivo franako nasljedno pravo - franako nasljedno pravo: zemlja se dijeli na jednake dijelove svim sinovima, pa tako i kraljevstvo, zbog toga esto dolazi do sukoba izmeu kralja (najstariji sin) i njegove brae, koji dre jednako veliki teritorij i ne ele priznati kraljevu vrhovnu vlast, isto vrijedi i na posjedima franakog plemstva - Franaka je obino bila podijeljena na etiri dijela: Austrazija, Neustrija, Burgundija i Akvitanija, nominalni kralj vladao je sjeveroistonom pokrajinom Austrazijom - majordomi: kraljevski upravitelji, postupno postaju pravi gospodari Franake i nastoje uspostaviti jau sredinju vlast - Karlo Martel, majordom Franakog kraljevstva 714-741, ima stvarnu vlast u dravi, a nakon smrti Teodorika IV, pretposljednjega Merovinga, Karlo vlada sam, 732. god. zaustavio je Maure (Arape koji su vladali panjolskom) kod Poitiersa, to mu je omoguilo centralizaciju vlasti i dijeljenje lena zaslunim ratnicima (zemlju za dijeljenje uzimao je Crkvi) - na prijestolju e se uvrstiti Karlovi potomci dinastija Karolinga Doba Karolinga (VIII-X. stoljee) Pipin Mali Karlov sin, eli se okruniti za kralja, ali mu treba pravni legitimitet jer pravo na prijestolje ima Hilderik III. iz obitelji Merovinga - papa Zakarije zatraio je od njega zatitu jer se papinstvo tada razilo s Bizantom oko pitanja ikona, a Rim su ugroavali Langobardi (germanski narod koji je stvorio dravu u Italiji u VII. st.), Pipin je porazio Langobarde i dao papi upravu nad Rimskim dukatom i Ravenskim egzarhatom jezgra Papinske drave 751. uz papin blagoslov, Pipin je pomazan kao franaki kralja u Reimsu (kasnije se papino pravo da postavlja kraljeve dokazivalo Konstantinovom darovnicom, krivotvorinom napravljenom u tu svrhu)

Karlo Veliki (768-814) proirio Franaku na vei dio Zapadne Europe 771. umire Karlov brat Karloman i Karlo samostalno vlada itavom Franakom (Galija i Porajnje) - u novom sukobu pape i Langobarda, nastupa kao papin zatitnik i osvaja Langobardsku dravu (naslov kralj Franaka i Langobarda i rimski patricij) - ratovi protiv Sasa opravdavaju se kranskim misionarstvom nakon nekoliko uspjenih pohoda Sasi su nasilno pokrteni i upokoreni - Karlovu vrhovnu vlast morale su prihvatiti Bavarska i Karantanija, slavenska kneevina u Alpama, danas Koruka u Austriji - oko 800. god. Karlo je unitio Avarsku dravu u Panoniji i pripojio je svojem carstvu, zajedno s Hrvatskom Kneevinom i Donjom Panonijom - Karlo je vodio pohode protiv panjolskih Maura, na jednom od njih (788) franaku vojsku napali su Baski i ubili bretanjskog markgrofa Rolanda (kasnije e nastati popularno epsko djelo Pjesma o Rolandu), ogranieni uspjeh - prijestolnica u Aachenu - ideja obnove Rimskog carstva, tj. jedinstvene drave kranskog svijeta: u Bizantu vlada carica Irena kojom se Karlo namjeravao oeniti, na Boi 800. god. papa Lav III. u Rimu kruni Karla Velikog kao cara - nakon zbacivanja carice Irene (802), novi bizantski car Nikefor osporava Karlu carski naslov, zapoinje dugi franako-bizantski rat na Jadranu - 812. mir u Aachenu: Bizant priznaje Karlu pravo na carski naslov te posjed Istre i Hrvatske kneevine, Bizantu ostaje vlast nad Venecijom i Dalmacijom (gradovi i otoci) - Karlovo carstvo upravno je podijeljena na kraljevine (Italija i Bavarska), grofovije i marke (pogranine grofovije, npr. panjolska marka /Katalonija/, Furlanska marka /dijelovi dananje Slovenije i Hrvatske/, Istona marka /Alpe i Podunavlje, jezgra dananje drave Austrije/), nekima upravljaju franaki grofovi, nekima domai knezovi koji su pristali biti odani Karlu - seniorsko-vazalski odnosi ire sa prostor itavog Karolinkog Carstva, uvode se nedjeljiva lena i franako se nasljedno pravo postupno ukida naelom seniorata (posjed nasljeuje najstariji sin) - Karolinka renesansa: obnova kulture i pismenosti, proiuje se latinski jezik (zajedniki jezik itave Zapadne Europe) i pismo (karolinka minuskula), pod pokroviteljstvom Crkve (osobito reda benediktinaca) osnivaju se kole i prepisuju knjige, grade se velike kamene crkve po uzoru na rimsko graditeljstvo (predromanika) - odnos drave i Crkve: Karlo Veliki je zatitnik papinstva, dijeli Crkvi posjede i pokrtava pogane, papinstvo mu priznaje pravni legitimitet nakon Karla ostat e pitanje tko ima najviu vlast, papa ili car? - Karlo Veliki bio je nepismen, ali se trudio biti pokrovitelj kulture i umjetnosti, pa se okruio obrazovanim savjetnicima (npr. engleski redovnik Alcuin), u X. stoljeu Crkva ga je proglasila svetim zbog zasluga za irenje kranstva - Kapitulari: pisani carski zakoni koji vrijede na itavom podruju drave, uz obiajna prava pojedinih plemena, koja vrijede lokalno - Karolinko Carstvo protezalo se od Sjevernog mora na sjeveru do Sredozemnog na jugu te od Pireneja na zapadu do Labe i Dunava na istoku, obuhvaalo je gotovo itav zapadnokranski svijet

Ostale europske drave: - Kraljevstvo Mercia obuhvaa vei dio dananje Engleske (kralj Offa), tu je jo i vie keltskih drava u Irskoj, kotskoj i Walesu, Britanski otoci odravaju kulturne i trgovake veze s kontinentalnom Europom - Pirenejski poluotok je veim dijelom pod vlau Maura, na sjeveru se odralo malo kransko kraljevstvo Asturija, a kasnije e nastati jo dvije kranske drave Navarra i Aragon - slavenski narodi na Balkanu postupno priznaju vrhovnu vlast Bizanta i prihvaaju kranstvo, donjim tokom Dunava vladaju Bugari, koji ozbiljno ugroavaju Bizant - cijeli sjever i istok Europe od Skandinavije do Crnoga Mora rijetko je naseljen i kulturno je zaostao, tu obitavaju pogani Karolinko Carstvo nakon smrti Karla Velikog Ludovik Poboni (814-840) nema smisla za politiku kao njegov otac, pa se oslanja na svoje savjetnike-sveenike, priznao Crkvi potpunu pravnu nadlenost (s neovisnou o carskoj vlasti) nad gradom Rimom i njezinim posjedima, car se vie ne smije mijeati u izbor pape (to je Karlo Veliki redovito inio), jo za Ludovikova ivota poinju borbe njegovih sinova za nasljedstvo 843. ugovor u Verdunu: dogovorena konana podjela Karolinke drave na tri dijela - Lotar, najstariji sin nasljeuje carski naslov i posjede u sredinjem dijelu drave, od Nizozemske preko Porajnja i Alpa do Italije (otuda naziv pokrajine na dananjoj francusko-njemakoj granici Lotaringija Lorraine) - Zapadna Franaka nasljeuje je Karlo II. elavi Francusko Kraljevstvo - Istona Franaka nasljeuje je Ludovik II. jezgra budueg Njemakog Carstva

BIZANTSKO CARSTVO Istono Rimsko Carstvo nakon Teodozijeve podjele 395. god. obuhvaa Grku, Balkan, Malu Aziju, Bliski Istok, Egipat - helenistika kulturna batina postupno istiskuje rimsku, grki jezik postupno e prevladati u bogosluju i upravi do VII. stoljea - rimsko dravno pravo ideja jedinstvenog Carstva, drave koja bi trebala obuhvatiti itav kranski svijet nikad nee zamrijeti - Istona crkva crkva i drava su isprepletene, za razliku od Crkve na Zapadu koja je preputena samoj sebi i neovisna o novim barbarskim dravama (papa e ak biti iznad kraljeva), postupno e se razviti drukija teologija i obredi pravoslavlje - gospodarski i kulturno Bizantsko Carstvo e dugo biti superiorno ostalim dravama u Europi i na Sredozemlju, bizantski zlatnik je opeprihvaena valuta - drutvo je bilo slino kasnoantikom drutvu, bizantski feudalizam razvit e se dosta kasno (od IX. do XI. st.) - Konstantinopol Carigrad, prijestolnica i velegrad, izgraen na mjestu starog grkog grada Bizantiona na Bosporu, praktiki neosvojiv, s kopnene strane ga brani trostruki zid koji je dao sagraditi Teodozije II. sredinom V. stoljea, s morske strane brojna mornarica (osvojit e ga tek Turci 1453. god. uz pomo lijevanih topova za bombardiranje) Justinijan I. (527-565) iskoristivi slabost barbarskih drava vodi uspjene osvajake ratove, zauzima Italiju, Ilirik, Vandalsku dravu u Tunisu, dio Hispanije, nakratko je obnovljeno jedinstveno Rimsko Carstvo, veliki graevinski radovi u prijestolnici crkva sv. Sofije, Graevinski radovi, borba protiv ostataka poganstva i kranskih krivovjerja, crkvene dogme utvruju se na ekumenskim saborima - Justinijanova vladavina gospodarski je iscrpila Carstvo i ono za njegovih nasljednika slabi i gubi znatan dio teritorija - Avari - konjaniki azijski narod, okupljaju Slavene u veliki plemenski savez u Podunavlju i uspjeno ratuju protiv Bizanta, 582. god. razaraju Sirmium klju Balkana Heraklije I. (610-641) doba reformi i preustroja Carstva, na poetku njegove vladavine Carstvo se svelo na svega nekoliko gradova u Maloj Aziji i Balkanu, osim Avara i Slavena, ugroavaju ga i Perzijanci na istoku - Heraklije uzima naslov bazilej Romeja, helenistika kultura je konano nadvladala latinsku - pokrajine dobivaju jedinstvenu vojnu i civilnu vlast na elu sa strategom, novi naziv za pokrajinu temat (thema) - vojna reforma: Carstvo vie nema sredstava za plaeniku vojsku, pa se oslanja na stratiote, slobodne seljake kojima drava dodjeljuje zemlju uz obvezu sluenja vojske - 626. velika opsada Carigrada, Avari i Slaveni napadaju ga s kopnene strane, a perzijska mornarica s morske, nakon uspjene obrane, Heraklije je uspio preoteti vei dio istonih pokrajina Perzijancima, a takoer je poela opadati i mo Avara, meutim, Carstvo jo dugo nee nadzirati unutranjost Balkana VIII. stoljee doba vjerskih sukoba, koji e ponovo oslabiti Carstvo i dodatno udaljiti Carigradsku patrijariju od rimskog pape - kult ikona (svetih slika) pojavljuju se vjerske struje koje smatraju oboavanje ikona idolopoklonstvom, ikonoduli (oboavaju ikone) i ikonoklasti (unitavaju ikone)

kult ikona odgovara dijelu sveenstva koji na tome ubire prihode, budui da su svjetovno i duhovno u Bizantu isprepleteni ikonoduli i ikonoklasti su ujedno politike stranke 730. car Leon (Lav) III. zabranio je tovanje ikona 843. na crkvenom saboru osueni su ikonoklasti i ozakonjen je kult ikona papa je osudio oba krajnja stava oko ikona

IX. stoljee doba oporavka Carstva, od 867. na vlasti je Bazilije I. (makedonska dinastija) - u IX. stoljeu zapoinje feudalizacija Bizanta: veleposjednici i Crkva pretvaraju slobodne seljake u kmetove (parike) - bizantski feudalizam dobit e konani oblik u XI. st. kada se uvodi sustav dijeljenja lena (pronija) zaslunom plemstvu

ARAPI I POSTANAK ISLAMA Arapski poluotok (Arabija): pustinjska klima, sjecite trgovakih putova (Sredozemlje, Indijski ocean), arapska plemena ive nomadskim ivotom, bave se stoarstvom, trgovinom i pljakom, esti su plemenski ratovi i nema politikog jedinstva Prorok Muhamed (prva pol. VII. st.) ideja vjerskog i politikog jedinstva Arapa - propovijeda novu jednoboaku religiju (Alah = Bog, Islam = predanost Bogu), spoj idovskih i kranskih vjerovanja s arapskim obiajnim pravom - Hidra (iseljenje) 622. Muhamed je pred protivnicima morao pobjei iz grada Meke, gdje se nalazilo svetite aba, sklonio se u oazu Jatrib, gdje e kasnije nastati grad Medina, sredite irenja nove vjere i jedinstvene arapske drave - Islam je privlaan svim drutvenim slojevima jer jami stabilnost drutva - pet temeljnih propisa islama: redovita molitva, redovite svetkovine tijekom godine (npr. ramazanski post), had (hodoae u Meku), pomaganje sirotinji, dihad (sveti rat, moe se tumaiti openito, kao borba dobra i zla, ali i kao rat protiv nevjernika) - Kuran sveta knjiga, u kojoj je nakon Muhamedove smrti zapisano njegovo uenje - Muhamed je do kraja ivota uspio proiriti islam na itavu Arabiju - kalif vjerski poglavar kojega nadahnjuje prorokov duh - svjetovna i duhovna vlast jesu neodvojive Kalif Omar, Muhamedov drugi nasljednik (sredina VII. st.) zapoinje uspjene osvajake ratove protiv Bizantskog i Perzijskog Carstva te zauzima vei dio Bliskog istoka - ta dva carstva iscrpljena su dugotrajnim meusobnim borbama, Arapima ide u prilog nepobjediva brza konjica i visoka motivacija za borbu (vjerska dunost, ali i bogat plijen, koji se pravedno dijeli pobjednicima) - pokoreni narodi rijetko se bune protiv vlasti Arapa jer im oni smanjuju porezne terete i nude mogunost preobraenja na islam, to znai jo manje poreze i mogunost napredovanja u drutvu (svi muslimani su, prema Muhamedovu uenju, jednaki bez obzir na stale i rasu, napreduje se prema zaslugama a ne prema podrijetlu), oni koji ele smiju zadrati staru vjeru Arapski kalifat (carstvo): u VIII. st. pod dinastijom Omejida dostie najvei opseg, od sjeverne Indije i planinskih lanaca srednje Azije preko Irana, Bliskog istoka i sjeverne Afrike sve do panjolske, prijestolnica u Damasku, Arapi nadziru gotovo itavo Sredozemlje 717. neuspjena opsada Carigrada zaustavljen prodor na raun Bizanta 732. bitka kod Poitiersa Karlo Martel zaustavio prodor preko Pireneja u Franaku 751. Arapi su zaustavljeni na granici Kine IX. stoljee Arapi osvajaju Siciliju i jug Italije Uzroci slabljenja: carstvo je preveliko za uinkovitu sredinju vlast, arapska aristokracija postat e omraena zbog svojih povlastica i raskoi, pa e se pojavljivati domae dinastije preobraene na islam Vjerski raskol: suniti osim Kurana, prihvaaju kao svete spise i djela koja su nastala kasnije, a pripisuju se Muhamedu, smatraju da vjernicima trebaju vladati izabrane voe ijiti ortodoksna struja, kao izvor vjere prihvaaju samo Kuran, a vlast povjeravaju imamima, potomcima Muhamedova zeta Alije

Raspad Kalifata: Bagdadski kalifat (stvorila ga je arapsko-iranska Kordobski kalifat (panjolska i sjeverna Afrika, tu su se sklonili kasnije se Kordopski kalifat raspao na vie manjih emirata u panjolskoj, a u XIII. stoljeu Mongoli su unitili Bagdadski kalifat, Fatimida (potomci Abasida) sa sjeditem u Egiptu

dinastija Abasida), potomci Omejida), sjevernoj Africi i tada nastaje drava

Arapsko-islamska kultura nastaje kao spoj perzijske i helenistiko-bizantske kulture - arapski jezik i pismo poveznica islamskog svijeta - islamska civilizacija bila je posrednik ne samo u trgovini ve i u kulturnim i znanstvenim postignuima izmeu Sredozemlja i Europe te Indije i Dalekog istoka - Europljani su od Arapa preuzeli indijske brojeve, neka djela Platona i Aristotela te medicinske spoznaje (Ibn Sin Avicena) - razvijena matematika, astronomija, farmakologija, filozofija (Platon i Aristotel prilagoeni islamu), pravna znanost (tumaenje Kurana) - graevine prepoznatljivog stila - prva damija: Hram na stijeni u Jeruzalemu - u islamu se ne smije prikazivati Boji lik (a nije poeljno ni ljudski) - Prie tisuu i jedne noi

10

EUROPA OD IX. DO XI. STOLJEA

Normani (Vikinzi) Norseman Sjevernjak, Vikingar gusar, stari Skandinavci, u IX. stoljeu Skandinavija postaje prenapuena, pa Normani, budui da su bili vjeti pomorci, poinju ploviti prema europskim obalama, ponekad samo u pljakaki pohod a ponekad i u pravu kolonizaciju Europljani ih doivljavaju kao Boju pokoru, tim vie to su Vikinzi bili pogani i osobito privlaan plijen im je bilo crkveno blago naselili su se u Britaniji, Irskoj, na Islandu i Grenlandu, u Normandiji (u Francuskoj), du ruskih rijeka, pa ak i na jugu Italije i Siciliji postupno primaju kranstvo i prelaze na mirniji nain ivota vikinki vojnici bili su cijenjeni plaenici, a vikinki trgovci drali su velik dio tadanje meunarodne trgovine u X. st. vladari Danske, Norveke i vedske primaju kranstvo i te zemlje postaju kraljevstva po uzoru na ona europska istoni dio Engleske bio je pod vlau Danaca (Danelaw), a danski kralj Knut je u XI. stoljeu vladao itavom Engleskom Norveani su kolonizirali Island i Grenland te otkrili Ameriku (Vinland) stari vedi koji su se naselili u Rusiji (Varjazi) osnovali su kneevine u Novgorodu i Kijevu godine 911. francuski kralj Karlo III. Bezazleni dao je veliko leno vojvodi Rolonu kako bi primirio Normane vojvodstvo Normandija u X. stoljeu Normani su preoteli Siciliju Arapima Maari (Ugri) uralsko pleme nomada, u IX. stoljeu doseljavaju se u Panonsku nizinu odlaze u pljakake pohode po Njemakoj i meu Slavenima, pa ak ratuju i s Bizantom, maarski napad na Hrvatsku odbio je knez (kralj) Tomislav nakon poraza kod Augsburgu (955) prestaju s pljakakim pohodima, primaju kranstvo i prelaze na sjedilaki nain ivota u dananjoj Maarskoj 1001. god. Stjepan (Istvan) dobio je kraljevsku krunu od pape, dinastija Arpadovia (nazvani su po Stjepanovom pretku iz IX. stoljea, knezu Arpadu) Ugarsko kraljevstvo proirilo se na itavu Panonsku nizinu i prostor Karpata, povijesna Ugarska nije obuhvaala samo maarski etniki teritorij ve i Slavene i Rumunje u Karpatskom gorju Sveto Rimsko Carstvo (Njemakoga Naroda) Kraj Karolinga: u doba normanskih pohoda, karolinki vladari prisiljeni su prepustiti velikaima obranu i nasljeivanje lena kao privatnih posjeda, carska i kraljevska sredinja vlast e potpuno nestati, pa e Karolinzi doivjeti sudbinu Merovinga 881. njemaki kralj Karlo Debeli proglaen je za cara jer je pristao tititi papu koji je ugroen od Saracena (Arapa) u junoj Italiji, naslijedio je i francusko prijestolje tako da ponovno postoji jedinstveno Karolinko Carstvo, ali samo nominalno X. stoljee: raspad Carstva je konaan, no ideja ujedinjavanja postojala je i zapadnom i u istonom dijelu Naelo primogeniture (prvorodstva): vladara nasljeuje samo najstariji sin i nema vie diobe drave kao u franakom nasljednom pravu

11

Francuska: raspala se na samostalne grofovije i vojvodstva, 987. godine Hugo Capet, grof Pariza, proglasio se kraljem i utemeljio novu dinastiju, no francuski kralj jo dugo e nadzirati tek iru okolicu Pariza (le de France) Istona Franaka/ Njemako Kraljevstvo: raspala se na pet samostalnih plemenskih kneevina (Saska, vapska, Frankonija, Bavarska, Lotaringija), 911. god. umro je posljednji njemaki Karoling Ludovik III, pa su se knezovi dogovorili da e kralja birati izmeu sebe, 918. vlast je preuzeo Henrik Ptiar, prvi vladar Saske (kasnije Otonske) dinastije Oton I. (936-973) zahvaljujui dobrim odnosima s Crkvom uspio je ukinuti neovisnost ostalih njemakih knezova, dijeli Crkvi posjede, postavlja biskupe, koji su zapravo njegovi vazali (laika investitura), 955. porazio Maare kod Augsburga i time stekao veliki ugled i vojnu mo, 962. dolazi s vojskom u Rim, zauzima sjevernu Italiju i papa ga proglaava carem stvoreno Sveto Rimsko Carstvo Njemakog Naroda (Reich), Oton si je prisvojio, poput Karla Velikog, pravo postavljanja pape, proirio je granice Njemake na istok, do rijeka Odre i Nise (dananja njemaka granica prema Poljskoj) Otonska renesansa: procvat kulture u Njemakoj i Italiji pod otonskim vladarima u XI. stoljeu, pojava romanikog stila u umjetnosti, prepisivanje antikih knjiga, zapisane su germanske i keltske legende i pjesme (Siegfried, Parsifal, Loengrin, Roland) Katolika crkva - u IX. i X. st. Zapadna crkva je u moralnoj krizi, pape su ozloglaene po neprimjerenom nainu ivota, papa je bio prisiljen plaati godinji danak Saracenima, a u X. stoljeu Crkva postaje potpuno ovisna o svjetovnoj, tj. carskoj vlasti - tu su i laika investitura (in uvoenja biskupa u slubu s crkvenim obredom i vazalskom prisegom vladaru) i simonija (trgovina crkvenim poloajima) - u XI. st. zapoinje preporod Crkve pod nazivom Klinijska reforma - benediktinski samostan Cluny u Francuskoj bio je jedini koji je bio izravno pod nadlenou pape, otuda je potekao prijedlog crkvene reforme: obvezno obrazovanje i celibat za sveenike, ukidanje laike investiture i simonije, slobodan izbor pape - prihvaanje klinijevske reforme Zapadnu je Crkvu najprije dovelo u sukob s Istonom, a zatim i s carskom politikom - 1054. Veliki crkveni raskol: konaan razlaz Zapadne i Istone crkve, osim osjetnih teolokih i obrednih razlika, tu je i shvaanje odnosa svjetovne i duhovne vlasti (Istona crkva bila je podreena bizantskom caru), papa Lav IX. i patrijarh Mihajlo meusobno su se izopili iz Kranske crkve, Katolika (sveopa) crkva na Zapadu i Pravoslavna (pravovjerna) crkva na Istoku, granice nadlenosti priblino su se podudarale s nekadanjom granicom Zapadnog i Istonog Rimskog Carstva - sukob oko investiture (prava postavljanja biskupa) izmeu cara Henrika IV. i pape Grgura VII. zapoeo je kada je 1076. god. car svrgnuo papu, a papa zauzvrat odrijeio sve careve vazale prisege vjernosti caru, Henrik IV. se pokajao i popustio papi (pokora u Canossi 1077), ali je ubrzo nastavio s praksom laike investiture u Njemakoj - Wormski konkordat Henrika V. iz 1122. god: kompromis o dvostrukoj investituri (vazalska prisega biskupa slijedi tek nakon to je biskup pravovaljano zareen na taj poloaj)

12

Bizant u XI. stoljeu - doba novog uspona za dinastije Komnena (od 1081. god), obnavljanje vlasti i utjecaja na Balkanu - nastanak bizantskog oblika feudalizma: pronija (leno koje car dodjeljuje plemiu), pronijari (uivatelji takvog lena i carevi vojni obveznici), parici (seljaci ovisni o pronijaru) - novi protivnik na Bliskom istoku: Turci Selduci, nomadi iz srednje Azije koji su se preobratili na islam, osvajaju Siriju, Palestinu i dio Male Azije Venecija - Dukat Venecija: autonomno podruje grada na lagunama nastalog u VII. stoljeu, pod vrhovnom vlau Bizanta - stanovnitvo nije moglo ivjeti od poljoprivrede, pa se moralo okrenuti pomorstvu i trgovini - od 726. god. venecijanskog kneza (dux, otuda dud) ne postavlja car nego gradsko vijee - u XI. stoljeu nestat e i formalna vlast Bizanta i uspostavit e se Mletaka Republika, vlast su postupno preuzele bogate trgovake obitelji (aristokracija) koje biraju duda iz jedne od obitelji na odreeni rok - Venecija postaje glavni trgovaki posrednik na Sredozemlju, zahvaljujui trgovakim povlasticama u Bizantu i poveanoj potrebi Zapada za luksuznom robom s Istoka - interesno podruje Venecije predstavlja istona jadranska obala, du koje prolazi glavni pomorski put za Levant (istono Sredozemlje), zato Venecija dolazi u sukobe s hrvatskim i neretvanskim vladarima te tei zavladati dalmatinskim gradovima

13

SLAVENI Slaveni etnolingvistika skupina, u antici ih jo nazivaju Vendima ili Antima, izvorno su sami sebe nazivali Slovjenima, pradomovina im je vjerojatno u Zakarpau (dananja Ukrajina i Poljska), nakon seobe Germana, u VII. stoljeu zapoinje veliko premjetanje slavenskih plemena, dio ih ostaje u pradomovini, dio odlazi na zapad i istok, a dio s Avarima odlazi na jug, prema Bizantskom Carstvu, danas se slavenski narodi, prema jezinom kljuu, dijele na Zapadne, Istone i June - Slaveni su stupali u razliite plemenske saveze i mijeali se s drugim narodima poput Ostrogota, Avara, Bugara, Vikinga itd. otuda nejasnoe oko nacionalnih naziva i etnogeneze pojedinih naroda slavenske skupine - u prvoj polovici VII. stoljea, Slaveni u Panoniji osamostaljuju se od Avara i osnivaju Samov plemenski savez, nakon Samove smrti 658. ponovo dolaze pod vlast Avara - neka slavenska plemena (meu njima i Hrvati) doselili su se na bizantski teritorij i postali su bizantski saveznici, carevi su im dopustili da osnuju samoupravne kneevine koje su se nazivale sklavinijama - krajem VIII. stoljea, Karlo Veliki unitio je Avare i podvrgnuo Slavene u srednjoj Europi franakoj vrhovnoj vlasti, u doba raspada Karolinkog Carstva tu e takoer nastati samostalne kneevine - meu Slavene su kranstvo irili misionari i Zapadne i Istone crkve, u nekim slavenskim zemljama postojalo je i suparnitvo izmeu zapadnog i bizantskog utjecaja - 60-ih i 70-ih godina IX. stoljea, Konstantin (kasnije prozvan iril) i Metod, braa iz Soluna djeluju kao misionari u Velikoj Moravskoj po nalogu Bizanta, a nakon odlaska u Rim, dobivaju i odobrenje od pape, stvoreno je slavensko bogosluje, pismo glagoljica i prijevodi nekih crkvenih djela na slavenski jezik (staroslavenski ili crkvenoslavenski, standardiziran prema narjeju makedonskih Slavena, meutim, u to doba bio je razumljiv svim Slavenima jer su im jezici bili meusobno sliniji nego danas) - uenici irila i Metoda, koje su Nijemci kasnije protjerali iz Moravske nalaze utoite u Hrvatskoj i Bugarskom Carstvu - Kliment Ohridski kasnije je sastavio pojednostavljeno slavensko pismo slino grkom alfabetu irilica (prozvano po irilu) - odnos Rimske crkve spram glagoljaa bio je promjenjiv Velika Moravska: podruje etiriju plemena u dananjoj ekoj i Slovakoj, Velika Moravska osamostalila se pod knezom Rastislavom (846-870), Rastislav se eli osloboditi utjecaja njemakog sveenstva, pa trai od Bizanta (Bazilije I. iz Makedonske dinastije) da mu poalje misionare koji znaju slavenski jezik (Konstantina i Metoda), Rastislavov neak Svatopluk, slovaki knez, dolazi na vlast uz pomo njemakog vladara, pa Moravska postaje vazalna kneevina Istone Franake eka: nakon propasti Velike Moravske eka postaje zasebna kneevina, legendarni vladari: eh, Libua i Pemisl, od njih, navodno, potjee dinastija Pemislovia, nakon izumiranja njemake loze Karolinga poetkom X. stoljea, Vratislav I. osamostaljuje se od Nijemaca, eka e se ubrzo teritorijalno proiriti na nekadanju Veliku Moravsku, ali e ponovno potpasti u vazalni odnos spram Svetog Rimskog Carstva Njemakog Naroda, Prag sredite biskupije, trgovine i kulture

14

Poljska: knez Mjeko krajem IX. stoljea ujedinjuje plemena oko Visle i stvara Veliku Poljsku, Boleslav Hrabri iri granice i kruni se kao poljski kralj (1025), od 1041. god, Poljska, kao prije nje eka, ulazi u vazalni odnos spram Njemakog Carstva, dinastija Pjastovia, najvaniji gradovi: Poznan, Krakov, Pemisl Kijevska Rusija: meu istonoslavenska plemena prodiru Vikinzi (Varjazi), koji postupno preuzimaju vojnu i dravnu vlast, Varjag Rjurik zavladao je Novgorodom 881. god, a njegov nasljednik Oleg osvojio je Kijev i uinio ga sreditem vlasti za sva plemena okolna plemena, u X. stoljeu, knez Svjatoslav ratuje s Bugarima i Bizantom, a njegov sin Vladimir poinje pokrtavanje podanika, Kijevska Rusija opstala je do XIII. st. kada je osvajaju Mongoli Karantanija: kneevina u istonim Alpama (Koruka), ime je dobila po gradu Karantani, preci dananjih Slovenaca tu su doli u VII. st. i osnovali samostalnu dravu, od VIII. stoljea, Karantanija je pod vlau Franaka, a kasnije se raspada na vie pokrajina, slovenske zemlje bit e pod vlau ekih vladara, a kasnije Habsburgovaca Hrvatska: Hrvati su doli na prostor Dalmacije najranije poetkom VII, a najkasnije krajem VIII. st., hrvatski knezovi as priznaju vrhovnu vlast Franaka, as Bizanta, a od kneza Branimira, krajem IX. stoljea, Hrvatska se osamostaljuje, u X. stoljeu, Hrvatska e se proiriti na Donju Panoniju, tj. Slavoniju (dotada zasebnu kneevinu) - manje sklavinije u susjedstvu Hrvatske: Neretvanska kneevina, Zahumlje, Travunija, Bosna Bugarska: Bugari, tj. Prabugari, su nomadski uralsko-altajski narod koji je okupio veliki savez Slavena u dolini Dunava, postupno su se Bugari i Slaveni izmijeali tako da je nastao slavenski narod po nazivom Bugari, u IX. stoljeu Bugari ugroavaju Bizant i osvajaju velik dio Balkana, primaju kranstvo i od rimskih i od bizantskih misionara - u X. stoljeu vladar Simeon koristi slabost Bizanta i osvaja gotovo sve bizantske posjede na europskom kontinentu (Makedonija, Srbija, Bosna, Trakija, Grka), na zapadnim granicama ratuje s hrvatskim knezom, tj. kraljem, Tomislavom, Simeon se proglasio carem Bugara i Romeja, a bugarska crkva postaje patrijarija (autokefalna/samostalna pravoslavna crkva), sjedite crkve nalazilo se u Ohridu, gdje je djelovala kola Metodovog uenika Klimenta - Bugarsko carstvo unitio je kijevski knez Svjatoslav, pa je ono ponovo pripojeno Bizantu - Bugarska drava ponovo e doivjeti uspon u XIII. stoljeu za dinastije Asena Samuilovo Carstvo: koncem X. stoljea u Makedoniji izbija uspjean ustanak protiv Bizanta na elu s domaim velikaem Samuilom, Samuilo je proirio granice svoje drave na itav bivi teritorij Simeonove Bugarske, pa je uzeo naslov bugarskog cara (otuda suvremeni spor oko toga je li Samuilo tek jedan do bugarskih careva ili prvi vladar slavenske drave Makedonije), 1014. Samuilova vojska doivljava katastrofalan poraz na Belasici, obnova bizantske vlasti nad Balkanom pod carem Bazilijem II. Duklja: slavenska kneevina na podruju dananje Crne Gore, domai knezovi priznavali su vrhovnu vlast Bugara i Bizanta do XI. stoljea, knez Mihajlo potpuno se oslobodio Bizanta i proirio granice svoje drave na susjedna podruja (dijelovi dananje Srbije i Bosne), 1077. papa mu je priznao kraljevski naslov, Duklja je pod utjecajem Rimske

15

crkve (Barska nadbiskupija), a pravoslavlje e tamo prevladati tek u doba vladavine srpske dinastije Nemanjia, Duklja e se kasnije nazivati jo i Zeta (po rijeci) Raka: podruje oko grada Rasa (dananji Sandak), tamo su se nastanila srpska plemena, Raka je naizmjence bila pod vrhovnom vlau Bizanta, Bugara i Duklje, a tek u XII. stoljeu, raki se upan Stefan Nemanja osamostaljuje i proiruje dravu na Pomoravlje i Zetu (otada se sve vie naziva Srbijom), uspon Srbije uslijedit e u XIII. i XIV. stoljeu

16

DOSELJENJE HRVATA I NASTANAK KNEEVINE Etnogeneza (postanak naroda) Hrvata nije dokraja razjanjena injenice: - na uu Dona u Azovsko more pronaene su ploe s napisanim osobnim imenima Horoathos i Horuathos, one potjeu iz prvih stoljea nae ere, a dotina imena potjeu iz nekog iranskog ili kavkaskog jezika, takoer je postojala perzijska pokrajina Harahvatija (u dananjem Afganistanu) - Hrvati koji se javljaju na dananjem prostoru u ranom srednjem vijeku nesumnjivo su govorili slavenskim jezikom i imali slavenske obiaje, dakle, ubrajaju se u slavensku skupinu naroda - u drugoj polovici VI. stoljea, dananjom Hrvatskom, kao i cijelim Balkanom, vlada avarsko-slavenski plemenski savez, razoreni su mnogi rimski gradovi, a slavenska plemena naseljavala su se i na prostoru izmeu Save i Jadranskog mora - djelo O upravljanju carstvom bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta iz X. stoljea iznosi sljedee podatke: u doba cara Heraklija (610-641) Hrvati su zavladali rimskom provincijom Dalmacijom odakle su protjerali Avare, dok su ve doseljeni Slaveni prihvatili njihovu vlast, Hrvati su tu doli iz Bijele Hrvatske (u dananjoj Poljskoj) na Heraklijev poziv, predvoeni jednom obitelji (petero brae Klukas, Lovelos, Kosenic, Muhlo i Hrvat te sestre Tuga i Buga), stvorili su kneevinu i prihvatili kranstvo - u dananju domovinu Hrvati su mogli doi najranije oko 626. god, kada Avari doivljavaju veliki poraz pred Carigradom i gube vlast nad Balkanom, a najkasnije oko 800. god, kada je Karlo Veliki potpuno unitio Avarsku dravu u Panoniji i moda dopustio Hrvatima da se nasele u Dalmaciji kao franaki saveznici - prvi vrsti dokazi o postojanju Hrvatske kneevine potjeu s poetka IX. stoljea, a o dogaajima u VI, VII i VIII. stoljeu ne znamo gotovo nita Teorije o podrijetlu Hrvata: - slavensko-karpatska (potjee od Franje Rakog iz sredine XIX. stoljea): Hrvati su jedno od slavenskih plemena koja su se u VII. stoljeu spustila iz podruja iza Karpata na jug, Hrvati su tu doli zajedno s ostalim buduim junoslavenskim narodima, Slovencima, Srbima itd. - autohtona ili ilirska (u nju se vjerovalo prije razvoja hrvatske historiografije u XIX. stoljeu, ali su je i neki kasniji autori pokuali dokazati): Hrvati su tu ivjeli jo prije VII. stoljea, oni su potomci Ilira, Liburna, Delmata i ostalih antikih naroda, kakav je bio jezik spomenutih naroda nije poznato, ako nije bio slavenski, onda su dananji jezik autohtoni Hrvati nekako prihvatili pod utjecajem Slavena koji dolaze u doba avarske vladavine - gotska teorija: Hrvati su potomci slaveniziranih Gota, teorija je izvedena na temelju djela Tome Arhiakona iz XIII. stoljea, koji poistovjeuje slavensko bogosluje s gotskim krivovjerjem (arijanstvo, kranska struja koja je osuena kao krivovjerna u doba cara Konstantina, a bila je popularna meu Gotima), ta teorija imala je malo pristaa, a na nju se kasnije pozivao Ante Paveli iz politikih razloga - iransko-kavkaska teorija: Hrvati su iransko ili kavkasko pleme koje se polako selilo iz crnomorskih stepa u Bijelu Hrvatsku u Zakarpau, gdje se slaveniziralo, a zatim u doba cara Heraklija preselilo u suvremenu Hrvatsku - teorije socijalnog dualizma: Hrvati izvorno nisu Slaveni, ali su ivjeli meu njima kao njihovi gospodari, tj. ratniko plemstvo, prvi je takvu teoriju iznio Vjekoslav Klai, a

17

ona se temelji na analogiji s postankom Bugarske i Kijevske Rusije (u prvom sluaju Slavenima su zavladali uralsko-altajski nomadi, a u drugom vedski Vikinzi) sve te teorije bile su svojedobno vie ili manje popularne ovisno o ideolokim razlozima i politikim posljedicama

Mogue rjeenje pitanja etnogeneze: - Hrvati su u prvim stoljeima nae ere imali doticaja s kavkaskim odnosno iranskim elementom u crnomorskim stepama (teko je rei jesu li Slaveni asimilirali Irance i prihvatili njihovo ime ili su Iranci prihvatili slavenski jezik) - u Bijeloj Hrvatskoj kod Krakova, prije VII. stoljea, Hrvati su potpuno poprimili slavenska kulturna obiljeja - nakon doseljenja, Hrvati imaju suivot sa slavenskim plemenima koja su tu dola jo u VI. stoljeu te s romaniziranim starosjediocima (Romani u dalmatinskim gradovima i stoarski Vlasi u Dinarskom gorju) - jezgra hrvatske drave nalazila se u dalmatinskom zaleu, u X. i XI. stoljeu hrvatsko se ime proirilo zajedno sa irenjem granica Hrvatskog kraljevstva, slavenski hrvatski jezik postupno je istisnuo uporabu romanskih narjeja kojima su govorili Romani i Vlasi (proces je vjerojatno zavrio oko XIII. stoljea) ivot nakon doseljenja: - starohrvatski grobovi koje su iskopali arheolozi otkrivaju eljezno oruje i nakit pokopane zajedno s pokojnicima - do IX. stoljea, veinom poganski Hrvati ivjeli su vie-manje mirnim suivotom uz naselja kranskih Romana - na hrvatskom prostoru djelovali su misionari iz Bizanta i Franake, no broj preobraenika do IX. stoljea nije bio velik, nakon masovnijeg pokrtavanja Hrvata ubrzava se asimilacija Romana i Vlaha, prvi vei val pokrtavanja pokrenut je iz Karolinkog carstva poetkom IX. stoljea, a drugi iz Bizanta za vladavine Bazilija I. (867-886)

18

HRVATSKA KNEEVINA U IX. STOLJEU Kneevina Hrvatska poetkom IX. stoljea bila je vazalna kneevina Karlovog carstva, vladar je bio duan prihvatiti kranstvo, dopustiti slobodan rad franakih misionara meu svojim podanicima te plaati danak i pruati vojnu pomo franakom vladaru, njezin prvobitni teritorij protezao se izmeu Istre na zapadu i rijeke Cetine na istoku te (vjerojatno) rijeke Save na sjeveru i Jadranskog mora na jugu Bizantska tema Dalmacija obuhvaa gradove Zadar, Trogir i Split te otoke Krk, Rab i Cres, bizantski carevi povremeno su plaali danak hrvatskih knezovima da ostave na miru ili ak tite njihove posjede na Jadranu (Bizantska Dalmacija obuhvaala je i junu Dalmaciju od Dubrovnika do Bara, no to podruje nije bilo u dosegu hrvatskih vladara u ranom srednjem vijeku) Donja Panonija ili Slavonija prostor izmeu Save i Drave, predstavljala je posebnu kneevinu koja je ujedinjena s Hrvatskom u doba kralja Tomislava (neki povjesniari zato govore o Primorskoj i Panonskoj Hrvatskoj kneevini) Neretvanska kneevina (Paganija) obuhvaa obalu izmeu Cetine i Neretve te otoke Bra, Korulu i Mljet, zovu je zemljom pogana jer su tamonji knezovi dosta kasno prihvatili kranstvo, Neretvani se bave gusarenjem i dolaze u este sukobe s Venecijom, paganija je ukljuena u Hrvatsko Kraljevstvo u doba Petra Kreimira IV. (1058-1074) Hrvatski knezovi: Borna (umro 821.) prvi poimence poznati hrvatski knez, franaki Anali nazivaju ga knezom Dalmacije, Liburnije i Gaana, u njegovo doba provodi se intenzivno pokrtavanje Hrvata, a Borna pomae Francima uguiti Ljudevitov ustanak u Panoniji Vladislav Bornin nasljednik, poznat samo po imenu, po svoj prilici dobar franaki vazal Ljudevit (umro 823) upravitelj Donje Panonije, iskoristio je slabljenje Franake u doba Ludovika Pobonog, pa je 819. podigao ustanak i odluio samostalno vladati, oekivao je pomo od kneza Borne, no nije ju dobio, Franci su ga porazili nakon etiri godine ratovanja, ubijen je pri bijegu u Dalmaciju, nakon njega, Slavonijom vladaju odani franaki vazali (Ljudevitov ustanak opisao je franaki ljetopisac Einhard) Vieslav (?) ime kneza Vieslava spominje se na krstionici pronaenoj u Veneciji u XIX. stoljeu, neki datiraju krstionicu u tridesete godine IX. stoljea, a neki ak u XI. stoljee, ako je prva tvrdnja istinita, Vieslav bi mogao biti prethodnik kneza Mislava Mislav (835-845) oito je da je proces pokrtavanja uznapredovao jer se knez Mislav spominje kao darivatelj Crkve posjedima, on je i prvi poznati knez koji se sukobio s Mleanima (Venecijancima) Trpimir (845-864) po njemu e biti nazvana dinastija Trpimirovia - na Trpimirovom dvoru u Klisu boravio je benediktinac Gottschalk, koji je o tom knezu ostavio neka svjedoanstva - Trpimir je ratovao s Bugarima i bizantskom vojskom u Dalmaciji - formalno je i dalje franaki vazal, no vlada neovisno o Francima - odrava dobre odnose sa splitskim (salonitanskim) nadbiskupom kojemu daruje zemlju, u Trpimirovoj darovnici prvi put se pojavljuje hrvatsko ime (ona je ipak nastala kasnije, za kneza Muncimira) - na kamenom ulomku meu ostatcima benediktinskog samostana u Riinicama nedaleko Klisa sauvan je natpis pro duce Trepim(ero) za kneza Trpimira, Trpimir je dao podii prvi benediktinski samostan u Hrvatskoj

19

u Trpimirovo doba osnovana je hrvatska biskupija u Ninu (takoer jedno od kneevskih sjedita) Domagoj (864-876) ne zna se tono u kakvim je i je li uope bio u rodbinskim odnosima s Trpimirom - papa Ivan VIII. obraa mu se u jednom pismu kao slavnom knezu Hrvata, dok ga Mleani u svojim izvorima nazivaju najgorim knezom Slavena - ratovao je protiv Arapa (Saracena) na moru, bio u dobrim odnosima s Crkvom, dok ga je bizantski car Bazilije I, iskoristivi raspad Franakog Carstva, pokuao svrgnuti s vlasti urotama Zdeslav (878-879) Trpimirov sin, na prijestolje dolazi kao kandidat Bizanta, ubrzo je ubijen, oito je da meu hrvatskim plemstvom postojala probizantska i prozapadna stranka Branimir (879-892) potpuno neovisan o Bizantu i dravama-nasljednicama Franake - kako bi se osigurao od rata s ponovo jakim Bizantom i stekao legitimitet u odnosu na Trpimirovie trai priznanje od pape Ivana VIII. - ve 7. VI. 879. papa je javno blagoslovio kneza i njegov narod i priznao mu zemaljsku vlast u itavoj Hrvatskoj (taj je in tada imao znaaj meunarodnog priznanja) - iz Branimirova doba sauvano je pet kamenih natpisa s razliitih crkava u kojima se spominje Branimir dux Croatorum Muncimir (892-910) Trpimirov sin i, po svoj prilici, kandidat probizantske stranke, (starija historiografija smatrala je da je tada uspostavljena dinastija Trpimirovia, koja e neprekidno vladati Hrvatskom sve do 1075. god, kada na vlast dolazi kralj Zvonimir, u to ne moemo biti potpuno sigurni) - potvrdio je darovnicu kneza Trpimira benediktincima - vladarsko mu je sjedite bilo u Biaima kod Trogira - sauvan je kameni natpis s njegovim imenom i godinom 895. U posljednjoj treini devetog stoljea, u Hrvatskoj nalaze utoite brojni uenici Konstantina i Metoda, koji e tu proiriti slavensko bogosluje i glagoljsko pismo. -

20

HRVATSKO KRALJEVSTVO U X. STOLJEU Poetak X. stoljea: politike promjene u srednjoj i jugoistonoj Europi, Maari osvajaju Panoniju (vjerojatno i Kneevinu u Donjoj Panoniji) i ugroavaju njemake zemlje, dok Simeonovo Bugarsko Carstvo ozbiljno ugroava Bizant i iri se na gotovo itav Balkan Tomislav (oko 910-928) - suoava se s maarskom i bugarskom prijetnjom, Bizant je vrlo slab, a Karolinkog Carstva ve odavno nema - sukob s Maarima (izvor: spis Kraljevstvo Slavena nepoznatog sveenika iz Bara) ini se da je Tomislav doekao maarsku konjicu na mjestima gdje je bila neuinkovita i uspio je pobijediti posljedica je potiskivanje Maara iza rijeke Drave i prikljuenje Slavonije Hrvatskoj Kneevini - sukob s Bugarima (izvor: Konstantin VII. Porfirogenet, koji vlada upravo u to doba) Raka (Srbija) bila je polusamostalna kneevina u kojoj su se za vlast borili bizantski i bugarski kandidat za prijestolje Tomislav je podrao bizantskog kandidata, pa su ga Bugari, nakon osvajanja Srbije, napali - Tomislavova vojska odbila je i bugarski napad - saveznitvo s Bizantom Bizant je Tomislavu dodijelio titulu konzula i upravitelja Dalmacije (ini se da su dalmatinski gradovi i otoci bili u nekoj vrsti vazalnog odnosa spram Tomislava), Porfirogenet opisuje Tomislavovu Hrvatsku kao najvaniju vojnu silu na istonom Jadranu - Je li Tomislav bio kralj? papa Ivan X. u jednom mu se pismu iz 925. obraa kao kralju (rex) dok zahumskog vladara naziva knezom (dux, Zahumlje se nalazilo u dananjoj Hercegovini), nema dokaza da je Tomislav dobio kraljevsku krunu ni od pape ni od Bizanta i ini se da on nije bio slubeno okrunjeni kralj, ali da ga suvremenici smatraju de facto kraljem jer je uspio proiriti dravne granice na Slavoniju i povezati dalmatinske gradove sa zaleem te stvoriti znaajnu vojnu silu - 925. crkveni sabor u Splitu: budui da je uspostavljeno formalno politiko jedinstvo Dalmacije i Hrvatske, papa Ivan X. ima namjeru tu stvoriti jedinstvenu crkvenu provinciju, istodobno ga brine i irenje slavenskog bogosluja, odlueno je da e hrvatska biskupija u Ninu i zadarska biskupija biti podreene splitskom nadbiskupu, metropolit je postao splitski nadbiskup Ivan, emu se protivio ninski biskup Grgur (njegovo podruje imalo je najvie vjernika), odlueno je i da e glagoljai morati nauiti latinski da bi se mogli zarediti, ta se odluka nije mogla dosljedno provesti i u praksi je nastavljeno sa slavenskim bogoslujem - 928. drugi crkveni sabor u Splitu: sazvan je na albu biskupa Grgura, potvrene su odluke s prvog sabora, a ninska biskupija je ukinuta i podijeljena izmeu zadarske biskupije i splitske nadbiskupije Trpimir II. (vjerojatno 928-935) - Tomislavov nasljednik, sklopio mir sa Simeonovim nasljednikom Petrom Sredina X. stoljea: ini se da mo Hrvatske opada zbog nesloge u vladarskoj obitelji, postoji podatak da je vladara Miroslava (oko 945-949) svrgnuo s vlasti njegov ban (najvii velikodostojnik, tik ispod kralja, tj. kneza, koji je vjerojatno upravljao dananjom Likom) Pribina i postavio na prijestolje nj. brata Mihajla (ili Mihovila) Kreimira II (949-969), to je doba ponovnog jaanja Bizanta i Venecije

21

Stjepan Drislav (969-oko 997) prvi hrvatski vladar za kojega se zna da je primio znakove kraljevske asti i nosio naslov kralj Hrvatske i Dalmacije - u doba sukoba Bizanta i Samuilove drave, Drislav je stao na stranu Bizanta, pa mu je Bazilije II. zauzvrat poslao krunu i ponovo povjerio upravu nad Dalmacijom - Drislavova majka kraljica Jelena dala je kraj Solina podii crkvu Sv. Marije i Sv. Stjepana u kojoj e se otada pokapati hrvatski vladari - nakon Drislavove smrti, zakonitog nasljednika Svetoslava Suronju zbacila su s prijestolja njegova braa Kreimir III. i Gojslav, u doba tih borbi Venecija je prvi puta zauzela dalmatinske gradove i otoke Stjepan (vjerojatno 1030-1058) sin Kreimira III, ini se da se u njegovo doba kraljevstvo oporavlja, 1054. god. dogodio se crkveni raskol, a Hrvatska je pripala pod nadlenost Rimokatolike crkve

22

PROCVAT HRVATSKE U DRUGOJ POLOVICI XI. STOLJEA Petar Kreimir IV. (vjerojatno 1058-1074) - papa ga slubeno oslovljava kraljem Dalmacije i Hrvatske, nakon crkvenog raskola prestala je formalna vlast Bizanta u Dalmaciji i zapoelo integriranje gradova i otoka u Hrvatsko kraljevstvo, u jednoj ispravi Jadransko more naziva se naim morem - Kreimir je na moru osnovao novi grad ibenik, Nin je ponovo postao sjedite biskupije za unutranjost, a kraljevska prijestolnica bio je Biograd ini se da je kralj promicao razvoj tih preteno hrvatskih gradova kako bi se izjednaili s romanskim Zadrom, Splitom i Trogirom, tada se i ubrzava asimilacija Romana jer hrvatsko stanovnitvo u veem broju dolazi i u veinske romanske gradove - kralj je upravu nad Likom, Gackom i Krbavom povjerio banu Goju, a upravu nad Slavonijom banu Zvonimiru, Zvonimir je imao jake politike veze i bio oenjen Jelenom, sestrom ugarskog kralja Ladislava, pa ga je kralj uinio suvladarom, a mogue je da ga je proglasio i prijestolonasljednikom - Kreimir IV. nije imao mukih potomaka, a njegov neak Stjepan poslan je u samostan (pojedinosti oko te politike igre nisu poznate) - u jednoj ispravi Kreimir tvrdi da je svemogui Bog proirio nae kraljevstvo na kopnu i na moru, vjerojatno je da je Hrvatskom Kraljevstvu pripala i Neretvanska kneevina te dio Bosne - Kreimirovo kraljevstvo doivljava gospodarski procvat, na to upuuje uspostava jedinstvenog trita od Drave do mora, pravna sigurnost i razvoj gradova - 1060. crkveni sabor u Splitu: zabranjeno je slavensko bogosluje, obiaji Istone crkve koji su bili raireni meu hrvatskim sveenstvom poput enidbe nieg klera i noenja brade, a biskupi nisu smjeli posveivati sveenike koji nisu znali latinski (utjecaj reformistikog pokreta koji eli postii to vee jedinstvo unutar zapadne Crkve) - na kvarnerskim otocima jaka je protureformistika stranka, koja zadrava slavensko bogosluje, a oslanja se na njemakog cara i tadanjeg protupapu - Kreimir IV. podrava crkvene reforme i progoni njihove protivnike, daruje zemlju u okolici Biograda benediktincima i povlastice enskom samostanu Sv. Marije u Zadru - 1074. Normani iz june Italije opsjedaju grad Rab i pritom odvode u zarobljenitvo hrvatskog vladara, po svoj prilici to je bio sam Petar Kreimir, koji se vie nije vratio Demetrije (Dmitar) Zvonimir (1074-1089) - budui da nije bio iz loze Trpimirovia, potrebno mu je priznanje prava na prijestolje, pa se obraa papi Grguru VII. (kojemu su trebali saveznici u borbi za investituru) - 1075. u bazilici Sv. Petra i Mojsija kraj Solina papinski izaslanik okrunio je Zvonimira novom krunom i predao mu ezlo, ma i zastavu, Zvonimir se obvezao da e papi plaati godinji danak od 200 dukata, predao mu samostan Sv. Grgura u Vrani i vladati u skladu s naukom Crkve (sprjeavati brakove meu roacima, titi udovice i siroad, pomagati sirotinji i sl.) - 1085. Zvonimir kao papin vazal alje mornaricu u rat izmeu Normana i Bizanta kod otoka Krfa, u tom ratu na suprotnoj (bizantskoj) strani sudjeluju i Mleani, bizantski car Aleksije Komnen prepustit e mletakom dudu pravo na Dalmaciju, dud e otada nositi i naslov dux Dalmatiae, to e biti prazna titula, ali e imati dugorone posljedice - Zvonimir zadrava vlast nad teritorijem koji je stekao Petar Kreimir i Hrvatska je vjerojatno bila jednako jaka kao i tada

23

Zvonimir umire bez mukog potomka, to e za posljedicu imati polaganje prava na prijestolje izmeu ugarske dinastije Arpadovia (Zvonimir je njihov zet), Stjepana II, posljednjeg Trpimirovia te Petra, domaeg velikaa koji je vladao Kninom (Zvonimirova prijestolnica) Legenda o Zvonimirovoj smrti: nastala je dosta kasnije i irila se usmenom predajom, tvrdi se da je Zvonimira ubio narod u mjestu Pet Crkava jer se nitko nije htio odazvati kraljevom pozivu u Prvi kriarski rat, Zvonimir je na samrti prokleo narod da vie nikada nema vladara svoje krvi, legenda je trebala objasniti zato Hrvatskom vladaju strani kraljevi, a koliko u njoj ima istine nemogue je provjeriti Baanska ploa: jedan od najstarijih i najduih spomenika na hrvatskom jeziku i glagoljici, nastala je oko 1100. god. i u njoj se tvrdi da je kralj Zvonimir darovao zemlju samostanu Sv. Lucije na otoku Krku, ploa je sluila kao plutej oltarne pregrade, a otkrivena je u XIX. stoljeu

KULTURNI SPOMENICI HRVATSKOG RANOG SREDNJEG VIJEKA PISMENOST - benediktinski samostani sredita latinske pismenosti - pisani izvori na hrvatskom i crkvenoslavenskom jeziku i glagoljskom pismu jaka sredita glagoljaa bila su na Kvarneru i u Istri, tu se razvio poseban hrvatski oblik glagoljice (uglata glagoljica) - osim latinice i glagoljice, u Hrvatskoj se rabila i irilica, koja je dola u junu Dalmaciju preko Bosne - najvaniji latinski pisani spomenik: Splitski evanelistar iz IX. st. - najvaniji spomenik na glagoljici i hrvatskom jeziku: Baanska ploa (oko 1100.) - poseban dio latinske pismenosti ine isprave hrvatskih vladara, uglavnom darovnice samostanima, vladari su ostavili i kamene latinske natpise, uglavnom na crkvama GRADITELJSTVO I LIKOVNE UMJETNOSTI - predromaniki stil (IX. do XI. st.) nastavlja se na kasnoantiki stil, a njegova sredita su dalmatinski gradovi, taj stil preuzimaju i hrvatski knezovi u zaleu - obiljeja ranohrvatskih crkava krini tlocrt i kupola (utjecaj Bizanta i Italije) - najpoznatije crkve: Sv. Spas kod Knina, Sv. Donat u Zadru, Sv. Kri u Ninu - ornamentika: troprutasti pleter, krievi, zvijezde, ptice, lie - reljefni prikaz hrvatskog vladara iz XI. stoljea (mogue Petar Kreimir IV. ili Zvonimir)

24

KRIARSKI RATOVI Kriarski ratovi (od kraja XI. do kraja XIII. stoljea): prvi masovni kolonizatorski pothvat Europljana Glavni uzrok: uslijed brzog razvoja europske privrede u XI. stoljeu Zapadna Europa postala je prenapuena viak stanovnitva iz svih drutvenih slojeva potraio je zemlju i bolji ivot na Istoku Povod: u drugoj polovici XI. stoljea turski narod Selduka osvojio je Jeruzalem i dio bizantskih posjeda na Bliskom Istoku, za razliku od arapskih vladara, Selduci nisu doputali slobodan pristup kranskim hodoasnicima do Jeruzalema, bizantski car Aleksije Komnen obratio se papi za pomo ponudivi crkvenu uniju Zapadu ako mu pomognu da vrati posjede koje su mu osvojili Selduci 1095. na crkvenom sabor u Clermontu papa Urban II. pozvao je sve zapadne krane na oslobaanje Svete zemlje i obeao im masovno oprotenje grijeha Interesi i pobude: - nie plemstvo, osobito vitezovi bezemljai, vidjeli su u tome priliku da dou do vlastitih lena na Istoku - velikai takoer postaju zainteresirani za nove posjede nakon uspjeha I. kriarskog rata - seljaci masovno odlaze u ratove kako bi se oslobodili kmetskog poloaja i siromatva - gradovi u Italiji, poput Venecije i Genove, ele ostvariti trgovake monopole na istonom Sredozemlju - Crkva, tj. papa, ima namjeru ostvariti prevlast nad cjelokupnim kranskim svijetom te preobratiti muslimansko stanovnitvo - kriari su vjerovali da vode pravedan rat u Kristovo ime te da e im sva nedjela poinjena u tim pohodima biti oprotena - pohodi su obeavali i bogat ratni plijen, nakon I. rata ire se legende o neiscrpnim bogatstvima Istoka Prvi kriarski rat (1095-99): najbolji odaziv bio je u Francuskoj, ali su se francuskim plemikim vojskama putem prikljuivali svi zainteresirani, kriari su uglavnom putovali kopnom usput pljakajui i katolike i pravoslavne zemlje, prvu vojsku sastavljenu od slabo naoruanih seljaka Bizantinci su 1096. prevezli u Malu Aziju gdje su je Selduci brzo unitili, 1097. god. stigla je glavnina kriarskih snaga do Carigrada i tu polau vazalsku prisegu caru Aleksiju (budui da e je prekriti, Bizant vie nee htjeti pomagati kriarima u iduim pohodima), 1099. kriari osvajaju dijelove Sirije i Palestine, naposljetku i Jeruzalem (pritom je proveden masovni pokolj njegovih graana), osnovano je Jeruzalemsko kraljevstvo na elu s Godfreyom od Bouillona te jo tri vazalne kriarske drave (Antiohija, Tripoli i Edessa), u kriarske drave dolaze europski kolonisti, a dio starosjedilaca preobraen je na katolicizam (vjerski sastav stanovnitva je raznolik, najvie je muslimana, tu su i idovi te pravoslavni i armenski krani, dok su rimokatolici u manjini) Duhovno-viteki redovi: dunost im je obrana kriarskih posjeda te zatita hodoasnika, podvrgnuti su strogim redovnikim pravilima i predstavljaju spoj kranskog redovnika i vojnika, podvrgnuti su izravno papi i dobivaju velike posjede na Istoku, ali i u svim europskim dravama

25

templari (nazvani prema sjeditu u blizini nekadanjeg jeruzalemskog hrama, hram = templum), osnovani 1119. god, red je stekao veliku mo i bogatstvo i predstavljat e opasnog suparnika mnogim kraljevima, u XIV. st. francuski kralj Filip IV, koji je templarima bio duan velik novac, a nije im ga imao namjeru vratiti, zabranio je uz papinu pomo taj red, a njegove voe dao osuditi i spaliti kao arobnjake ivanovci (hospitalci), nazvani su prema bolnici Sv. Ivana u Jeruzalemu, osim vojne dunosti bave se i njegovanjem bolesnika, nakon protjerivanja kriara iz Svete zemlje, pronai e utoite na otoku Malti (malteki vitezovi) Teutonski red red njemakih vitezova osnovan koncem XII. stoljea, nakon pohoda po Svetoj zemlji, teutonci se okreu osvajanju, kolonizaciji i prisilnom pokrtavanju poganskih zemalja uz Baltik, gdje osnivaju vlastitu dravu u Pruskoj

Drugi kriarski rat (1145-48): nakon pada Edesse, njemaki car Konrad III. i francuski kralj Louis VII. stiu u pomo Jeruzalemskom kraljevstvu, pokuali su osvojiti grad Damask, no nakon neuspjeha povlae se iz Svete zemlje Trei kriarski rat (1187-1192): Egipat i dijelovi Sirije i Mezopotamije ujedinjeni su pod sultanom Saladinom, Saladin je napao kriarske drave jer su pojedini kriarski zapovjednici krili primirje, nanio im je teak poraz i osvojio Jeruzalem, 1189. god u Svetu zemlju kreu tri velike europske vojske, francuska na elu s Filipom II. Augustom, njemaka na elu s Fridrikom Barbarossom te engleska na elu s Rikardom Lavljeg Srca, njihov uspjeh je ogranien, Jeruzalemsko kraljevstvo opstalo je kao lanac gradova uz sredozemnu obalu sa sjeditem u Akri (Akon) etvrti kriarski rat (1202-04): kriari nisu ni stigli do Svete zemlje, njihov prijevoz do Carigrada trebala je provesti mletaka flota, pa su kao naknadu za tu uslugu 1202. usput osvojili grad Zadar i predali ga Mleanima, 1204. kriari stiu u Carigrad, gdje sudjeluju u prijestolnim borbama na strani dinastije Angel, kada im car Izak Angel nije mogao isplatiti obeani honorar, kriari pljakaju Carigrad i tu osnivaju novu dravu Latinsko carstvo (sjedite bizantskog cara prebacit e se u Niceju do 1261. god, kada Grci oslobaaju Carigrad) Kasniji kriarski pohodi: u XIII. stoljeu provedeno je jo etiri pohoda s vrlo malim uspjesima, njemaki car Fridrik II. Hohenstaufen dva puta je napao Egipat i nakratko zauzeo Jeruzalem, francuski kralj Louis IX. Sveti jednom je napao Egipat i jednom Tunis, a tu je i tzv. Djeji kriarski rat, koji je kriarski rat samo po nazivu, praznovjerna zamisao da Jeruzalem mogu osvojiti samo bezgrena djeca odvela je u ropstvo ili smrt vie tisua djece, kriarskim se naziva i pohod protiv katara (albigenza), krivovjeraca na jugu Francuske 1291. Mameluci (turska dinastija koja je vladala Egiptom) osvajaju Akru, posljednje kriarsko uporite na Bliskom Istoku Posljedice kriarskih ratova: - Europljani su upoznali kulturna dostignua Istoka (filozofija, matematika i medicina), nove poljoprivredne kulture (ria, pinat, limun, lubenica), nove tehnike obrade tekstila i metala te egzotine zaine - ubrzan je privredni razvoj zapadne Europe - sredozemnu trgovinu preuzimaju Mleani i Genoveani - kriarska ideja vodila je i opravdavala kasnije kolonijalno osvajanje Novoga svijeta, Afrike i Dalekog Istoka

26

MONGOLI

Mongolija: stepska zemlja u sjevernoj Aziji naseljena nomadskim stoarima - oko 1206. poglavica Temujin ujedinjuje mongolska i turska plemena u veliki savez - 1215. Mongoli osvajaju Kinu, stvaraju veliku dravu sa sreditem u Pekingu, Temujin postaje veliki kan Dingis-kan - do 1220. Mongoli su se na zapadu proirili sve do Crnog mora i Indijskog oceana - 1227. umire Dingis-kan i njegovo veliko carstvo podijeljeno je na etiri kanata - Kanati: Ulus Velikog Kana (Kina), Dagataj (Turkestan), Il-kan (bivi Abasidski kalifat u Perziji i Mezopotamiji), Zlatna Horda (dananja Rusija) - Mongoli napreduju kao velika nepobjediva konjica, premda okrutni kao ratnici i osvajai, nakon to osvoje neku zemlju putaju domae stanovnitvo da ivi po starim obiajima i jedino to zahtijevaju je redovito plaanje danka - 1240-43. Batu-kan sa svojim Tatarima pljaka po istonoj Europi, od Baltikog do Jadranskog mora - mongolska vladavina u Aziji donijet e dva stoljea mira, proimanja kultura i ive trgovake veze izmeu Zapada i Istoka, europski trgovci i misionari odlaze sve do Kine (franjevci, Marko Polo) - Mongoli su bili tolerantni prema svim vjerama, meutim, u XIV. stoljeu veina ih se preobratila na islam (osim u samoj Mongoliji, gdje e prevladati budizam) - u XIV. stoljeu, Kina obnavlja neovisnost pod dinastijom Ming, a na Bliskom Istoku pojavljuje se nova sila Turci Osmanlije, mongolski kanati slabe - Timur Lenk, okrutni osvaja koji od 1380 do 1405. privremeno obnavlja jedinstveno Carstvo, prijestolnica Samarkand, drava mu se raspada nakon smrti - Mogulsko Carstvo: Indijski potkontinent pod vlau muslimanske dinastije mongolskog podrijetla (Mongoli osvajaju Delhi 1398. i ire carstvo u XVI. I XVII. stoljeu, Mogulsku dravu ukinuli su tek Britanci 1857. god.)

27

EUROPSKO DRUTVO U RAZVIJENOM I KASNOM SREDNJEM VIJEKU

Privredni razvoj - oko 1000. god, suprotno oekivanjima Sudnjeg dana, Europa doivljava privredni uspon i porast broja stanovnika - usavrila se obrada zemlje (tropoljna poljoprivreda, eljezni plug, gnojenje, od XII. stoljea pojava novih kultura sa Istoka) to omoguuje proizvodnju vikova hrane: vie hrane vii prirast stanovnitva - unutarnja kolonizacija: u mnogim zemljama kre se ume i isuuju movare kako bi se dobilo vie obradivih povrina, tu nastaju nova naselja - vanjska kolonizacija: viak stanovnitva trai novu zemlju izvan matinih drava, Nijemci, ali i drugi narodi, masovno se sele na istok, uz Baltiko more, u Poljsku, eku, Ugarsku, Hrvatsku, kriarski pohodi takoer su primjer vanjske kolonizacije - uslijed kriarskih ratova, razvijaju se i svi obrti - naturalnu privredu postupno zamjenjuje novana, vladari kuju novac, zbog pojave proizvodnih vikova oivljava trgovina, lokalna i meunarodna - pojava novih gradova uz trgovake putove i sajmita te uz vlastelinske dvorove i biskupska sjedita, obnova i rast starih gradova iz antikog doba, u gradove se slijevaju obrtnici i trgovci koji se ele osloboditi kmetstva - slobodni kraljevski gradovi: gradovi koji imaju vlastitu samoupravu, neovisni su o okolnom plemstvu i podreeni izravno kralju, kraljevi im daruju takav pravni poloaj jer iz njih ubiru dobar porezni prihod, a predstavljaju im i vaan politiki oslonac u odnosu na nepouzdane vazale - stanovnici gradova imaju osobnu slobodu, no razlikuju se po imovini i politikim pravima patriciji i puani - najvaniji gradovi: Italija, Porajnje, ampanja, Flandrija, luke uz Sjeverno i Baltiko more - ceh udruga obrtnika iste struke u jednom gradu, svaki ceh ima pravila kojih se svi lanovi moraju pridravati (cijena, kvaliteta proizvoda i dr.), a nitko izvan ceha ne smije se baviti dotinim obrtom u tom gradu, najstariji i najvaniji cehovi bili su oni slobodnih zidara - gilda slina strukovna udruga trgovaca - Velika Hanza zajednica njemakih gradova, u XIV. stoljeu bilo ih je 90, Hanza je imala monopol trgovine na Baltiku te vlastitu vojsku i ratnu mornaricu, propala je nakon premjetanja trgovine na Atlantski ocean u XV. stoljeu - Bankarstvo razvija se uslijed tri pojave: postoji na stotine lokalnih valuta i potreba da se organiziraju mjenjanice uz svaki trg i sajmite, putovi su nesigurni zbog razbojnika pa je potrebno uvesti mjenice (potvrde za pohranjeni novac), gotovog novca nikad nije dovoljno pa vladarima trebaju financijeri koji e im pozajmljivati novac - pozajmljivanjem novca najvie su se bavili idovi jer njima vjera nije zabranjivala naplaivanje kamata, no na kreditiranje su se kasnije odvaile i kranske bankarske obitelji poput Medicija i Fuggera, mjenice su prvi uveli vitezovi templari, koji su takoer posuivali novac - porezi se openito pretvaraju u novana podavanja, plemikim naslovima i lenima poinje se odreivati vrijednost po prihodu koji donose

28

Crna smrt (1347-51) - velika epidemija bubonske kuge koja je pokosila izmeu treine i polovice stanovnitva tadanje Europe (smrtnost oboljelih iznosi oko 75 %) - zarazu su prenosile takorske buhe, a epidemija je dola iz srednje Azije, najprije je primijeena u Konstantinopolu i talijanskim gradovima, irenju su pogodovali loi higijenski uvjeti, osobito za ljetnih mjeseci - ostali su poteeni gradovi koju su uveli karantenu, ali i neka zabaena podruje - nakon prvog vala 1347-51, epidemije su postale periodine, meutim, smrtnost se smanjivala uslijed prirodne selekcije, samo bi oni s jakim imunitetom preivjeli i imali potomke - Crna smrt strano je pogodila gospodarstvo i drutvo, osobito u Francuskoj i Engleskoj, koje su u jeku Stogodinjeg rata, meutim, u nekim je krajevima nedostatak radne snage uzrokovao porast nadnica i neto bolji standard kmetova u iduem narataju Hereze (krivovjerja) - svako kransko vjerovanje, odnosno uenje, koje odstupa od crkvenih dogmi - od XII. stoljea javljaju se organizirani heretiki pokreti koje Crkva suzbija silom - uzroci: zbog sve veih proturjeja izmeu nauka koji Crkva propovijeda i postupaka slubenika Crkve javljaju se otpadnici koji zahtijevaju povratak na izvorni Kristov nauk - svim hereticima je zajednika kritika raskonog ivota sveenstva i pape, drutvene nejednakosti koju je Crkva odobravala, licemjerja, osobito u sluaju indulgencije, krutosti i nerazumljivosti dogmi, monopola na znanje i obrazovanje, zabrane prevoenja Svetoga pisma na puke jezike itd. - katari: katari na grkom jeziku znai isti, povezuju manihejsko uenje o dvama svjetovima, duhovnom i materijalnom, i dvama bogovima, dobrom i zlom, s kranstvom, to je izrazito asketsko uenje koje propovijeda metode za pobjedu dobrog naela u svakom pojedincu i odbojnost prema svim ustanovama vlasti, katarsko-dualistiko krivovjerje nastalo je pod perzijskim utjecajem u istonim pokrajinama Bizantskoga Carstva, zatim je u X. i XI. stoljea stiglo na Balkan, gdje se sljedbenici nazivaju bogumilima, da bi se od kraja XI. do XIII. stoljea katarstvo proirilo po itavoj zapadnoj Europi, u Njemakoj te krivovjerce nazivaju Ketzer, u Italiji patareni, na jugu Francuske albigenzi, po gradu Albi, katarstvo masovno privlai siromane slojeve i iri se du trgovakih putova, u Provansi su albigenzi imali ak potporu dijela plemstva, pa je papa Inocent III. poetkom XIII. stoljee pokrenuo protiv njih kriarski rat, samostalna Crkva bosanska bila je takoer pod velikim utjecajem katarskog uenja - valdenzi: pristae lionskog trgovca Valda, propovjednika siromatva - pretee reformacije: John Wycliff u Engleskoj i Jan Hus u ekoj Crkveni redovi Benediktinci: najstariji red, potjee iz VI. stoljea, kada je Benedikt iz Nursije donio pravila za redovnike u samostanu Monte Cassino, naelo Ora et labora!, osim fizikim radom i molitvom, benediktinci su se bavili i prepisivanjem knjiga Dominikanci: red je u XIII. st. osnovao Kastilijanac Domingo de Guzman, prvi od tzv. prosjakih redova, koji se odriu svjetovnog bogatstva, uglavnom novai obrazovane ljude, pa dominikanci postaju slubeni propovjednici protiv krivovjerja i inkvizitori Franjevci: red koji je u XIII. stoljeu osnovao Talijan sv. Franjo Asiki, naglaeno je siromatvo redovnika i karitativan rad, franjevci se bave i misionarstvom meu poganima

29

Inkvizicija - Sanctum officium, Sveta sluba, osnovana u XIII. stoljeu s ciljem otkrivanja heretika i nevjernika, crkveni istraitelji (inkvizitori) ispituju osumnjienike i, ako utvrde njihovu krivnju, predaju ih svjetovnim vlastima da ih kazne - krivci koji bi se pokajali mogli su biti odrijeeni grijeha i pomilovani, no u doba pojaanih progona vjetica i arobnjaka uglavnom su se izricale kazne spaljivanja - panjolska inkvizicija u XV. stoljeu predstavlja poseban oslonac kraljevske vlasti, njome se Mauri i idovi prisiljavaju na preobraenje, a kraljevi protivnici na odanost - na udaru Inkvizicije nali su se: heretici svih sljedbi, teolozi koji su preispitivali dogme, panjolski idovi i Mauri, sljedbenici preivjelih poganskih kultova, kao i svi ljudi koji su odudarali od drutvenog prosjeka i bili proglaeni arobnjacima, kasnije protestanti i neki filozofi i znanstvenici

30

ZAPADNA EUROPA U KASNOM SREDNJEM VIJEKU Engleska - Engleska je konano ujedinjena u X. stoljeu - 1066. god. vojvoda Normandije Vilim Osvaja iskrcao se u Engleskoj, pobijedio dotadanjeg kralja Harolda III. i utemeljio Normansku dinastiju, to je bilo posljednje strano osvajanje u povijesti Engleske - za normanskih vladara u XI. stoljeu ojaala je sredinja vlast, kraljevi se oslanjaju na nie plemstvo, Crkvu i gradove, oivljava trgovina izmeu Britanskog otoka i kontinenta, Engleska posebice izvozi vunu u Flandriju - dinastija Anjou-Plantagenet: Henrik II. (1154-89), Rikard Lavljeg Srca (1189-99), Ivan Bez Zemlje (1199-1216), Henrik III (1216-72), Eduard I, II, III - kralj Ivan Bez Zemlje doivio je dva velika politika poraza, od strane pape koji mu je osporio pravo postavljanja kanterberijskog nadbiskupa te od strane Filipa II. Augusta koji mu je oduzeo posjede u Francuskoj, to su iskoristili velikai da ogranie kraljevu vlast - 1215. Magna charta libertatum (Velika povelja sloboda): kralj ne moe raspisivati poreze bez pristanka stalea, stalee zastupa vijee 25 velikaa koje nadzire kraljevo potivanje Povelje, ako se kralj ne pridrava velikai mu se imaju pravo suprotstaviti orujem, nijedan slobodan ovjek ne moe biti osuen bez odluke suda poetak ustavne vladavine u Engleskoj - 1258. Oksfordski statuti, Henrik III. prisiljen je potvrditi i dopuniti Povelju, Veliko i Malo Vijee (pretee kasnijeg dvodomnog Parlamenta) trebaju se sazivati tri puta godinje kako bi s kraljem raspravljala o dravnim poslovima - 1264-65. kada je Henrik III. pogazio obeanja, pobunili su se baruni na elu sa Simonom Montfortom i sazvano je Veliko vijee u koje su uli predstavnici plemstva, Crkve i gradova poetak engleskog parlamentarizma - iako je Henrik III. iziao kao pobjednik iz toga sukoba, u kasnijim stoljeima Parlament e postati zastupniko tijelo triju stalea, koje se e se uredno sazivati - Eduard I. pripojio je Engleskoj Wales i privremeno kotsku poetak engleske ekspanzije Francuska - u X. i XI. stoljeu u Francuskoj vlada feudalna anarhija, kraljevska vlast je samo formalna, a kraljeva domena (vlastiti posjed) svela se na okolicu Pariza - Louis IV. Debeli (1107-1138) poinje suzbijati samovolju velikaa uz pomo Crkve kojoj ne odgovara feudalna anarhija - Filip II. August (1180-1222) sudjeluje u III. kriarskom ratu, u ratu protiv Ivana Bez Zemlje preoteo mu je sve francuske posjede i time poveao kraljevsku domenu, dijeli povlastice gradovima i time oslabljuje velikae, jaa sredinju vlast te poveava kraljevske prihode - Louis IX. Sveti (1226-70) vodi dva kriarska pohoda u Tunis, uvodi jedinstveni novani sustav to pogoduje razvoju trgovine, utemeljuje Kraljevski sud kao vrhovni prizivni sud koji sudi u skladu s rimskim pravom - Filip IV. Lijepi (1285-1314) bezobziran vladar koji dalje uvruje kraljevsku vlast, ratuje protiv Engleza i gradova u Flandriji zbog ega namee nove poreze i stalno se zaduuje, 1302. prvi put saziva Dravne stalee, predstavnike plemstva, Crkve i gradova, sukobljava se s papom Bonifacijem VII, pa postavlja sebi odanog papu Klementa V. sa sjeditem u Avignonu, Avinjonsko suanjstvo papinstva potrajat e

31

1309-78, a jo neko vrijeme (1378-1409) postojat e dvojica protupapa, jedan u Rimu i drugi u Avignonu, Filip IV. unitava templarski red Filip VI. (1328-50) prvi kralj iz dinastije Valois, engleski kralj Eduard III. osporava mu pravo na francusku krunu to e biti povod Stogodinjem ratu

Stogodinji rat (1337-1453) - zapoinje kao sukob Engleske i Francuske oko flandrijskih gradova - rat je imao nekoliko etapa i vodio se s promjenjivim uspjehom - prva etapa rata okonana je primirjem 1360. god, nakon to je Crna smrt iscrpila obje zemlje, Englezi su uspjeli zauzeti uporita uz Kanal i pokrajinu Akvitaniju - u drugoj etapi (1369-89) francuski kralj Karlo V. krenuo se osvetiti Englezima i potisnuo ih je u svega nekoliko uporita uz Kanal La Manche - 1415. Henrik V. Lancaster iskrcao se i nanio teak poraz Francuzima kod Azincourta, a zatim osvojio itav sjever Francuske s Parizom - 1429. kada se inilo da je francuski konani poraz neminovan, pojavila se karizmatina djevojka Ivana Orleanska (Jeane dArc) koja je motivirala Francuze i dogodio se preokret u opsadi Orleansa, 1431. Burgunani su uhvatili Ivanu i predali je Englezima, koju su je pogubili kao vjeticu - 1436. Francuzi oslobaaju Pariz, 1450. Normandiju, 1453. Akvitaniju - Stogodinji rat uveo je nove tehnike ratovanja, jaka strana Engleza bili su strijelci s dugim lukovima, a Francuza topovi, neki povjesniari tvrde da se tada pojavljuje i ideja nacije i nacionalne drave - konanom porazu Engleza u Francuskoj pridonio je Rat rua (1455-85), graanski rat izmeu dinastija York (Bijela rua) i Lancaster (Crvena rua), rat je zavrio dolaskom na prijestolje Henrika VII. iz nove dinastije Tudor (on sam bio je roak Lancastera, ali se oenio Elizabetom iz kue York), Tudori e Engleskom vladati samovoljno i neovisno o parlamentu - i u Francuskoj i u Engleskoj, u jeku Stogodinjeg rata, izbile su velike pobune seljaka, akerija (1358. god, Jacques je pogrdni naziv za seljaka) i ustanak Wata Tylera (1381) Rekonkvista u panjolskoj - rekonkvista: ponovno kransko osvajanje Pirenejskog poluotoka - rekonkvista osobito napreduje u XI. stoljeu, ratnik zvani El Cid, koji se istaknuo u vie bitaka pretvorit e se u panjolsku nacionalnu legendu - do XIII. stoljea oblikovala su se tri kraljevstva: Portugal, Kastilija (naziv dolazi od castellum, utvrda, srednji dio poluotoka) i Aragon (istoni dio poluotoka) - 1469. Aragon i Kastilija ujedinjuju se u jedno kraljevstvo uslijed sklapanja braka izmeu Ferdinanda Aragonskog i Izabele Kastilske (Katolike) nastanak panjolske - vladarski par oslanja se na gradove kako bi suzbio utjecaj plemstva, a zatim ograniava samoupravu tim istim gradovima, najvaniji saveznik vladarskog para jest Crkva i Inkvizicija, koja ima ogromne ovlasti - progoni heretika i nasilno preobraanje Maura i idova - 1492. pad posljednjeg maurskog uporita Granade, masovni progon panjolskih idova i Kolumbovo otkrie Amerike Italija - podijeljena je na vie gradova-drava koji formalno priznaju vrhovnu vlast Svetog Rimskog Carstva, tu su jo i Papinska Drava, Mletaka Republika (Venecija) te Kraljevstvo Dviju Sicilija (Sicilija i Napulj)

32

u XIII. stoljeu najprije nestaje vlast njemakog cara, a zatim slabi i utjecaj pape, to pogoduje usponu talijanske gradske aristokracije kondotijeri voe plaenikih vojski u slubi talijanskih gradova, nerijetko se nameu kao pravi gospodari u tim istim gradovima suparnitvo Venecije i Genove za prevlast nad sredozemnom trgovinom Firenca od XIII. st. najbogatiji grad i bankarsko sredite, u XV. stoljeu vlast e se nai u rukama obitelji Medici Sicilsko Kraljevstvo u XI. st. njime vladaju Normani, zatim, u XII. i XIII. st, njemaki carevi, pa Anuvinci te, od 1282. Aragonci

eka, Sveto Rimsko Carstvo i uspon Habsburga - ustalio se obiaj da svetorimskog cara biraju knezovi-izbornici (najvaniji velikai i biskupi u Njemakoj), njima odgovara da je carska vlast slaba, pa je to odluujue za izbor vladara, od XIII. st. Carstvo je labavi savez samostalnih njemakih dravica - XII. stoljee, eka je vazalna drava Sv. Rimskog Carstva, Fridrik Barbarossa priznao je ekim vladarima nasljednu titulu kralja, meu esima ivi izmijeano i njemako stanovnitvo, osobito u gradovima koji su privlaili koloniste - XIII. stoljee, u doba dinastikih sukoba za carsku krunu eka s Moravskom postaje potpuno samostalno kraljevstvo s velikom gospodarskom moi zahvaljujui rudnim bogatstvima, posebno srebru - Otokar II. Pemislovi uspio je ekoj prikljuiti Austriju sa tajerskom, Kranjskom i Korukom, imao je elju postati novi njemaki car, meutim veina njemakih velikaa podravala je Rudolfa Habsburga (iz dotada beznaajne obitelji, upravo zato su ga i podravali, car bi bio slab i vladao bi samo formalno) - 1278. bitka na Moravskom polju, zavrila je Rudolfovom pobjedom i Otokarovom pogibijom, posljedice: kua Habsburg prvi puta dobiva carsku krunu, a Austrija sa slovenskim pokrajinama Kranjskom, tajerskom i Korukom postaje habsburki nasljedni posjed i matina zemlja, Habsburgovci e polako iriti utjecaj, manje ratovima, a vie enidbenom politikom - eki kralj, kao najmoniji vladar u Carstvu, takoer ima status kneza-izbornika - Karlo IV. Luksemburki (1347-78), eki kralj i njemaki car, u njegovo doba eka doivljava gospodarski procvat, Prag je prijestolnica Carstva i drugi po veliini europski grad (prvi je Pariz), 1348. osnovano je sveuilite u Pragu - igmund Luksemburki (1410-37), kralj eke, Ugarske i Hrvatske te svetorimski car, ratuje protiv husita - Husitski ratovi (1415-31): vjerski sukob izmeu katolika i sljedbenika Jana Husa, ali i politiki sukob izmeu njemakog i etnikog ekog plemstva, Jan Hus, rektor prakog sveuilita, zahtijevao je reforme u Crkvi (ukidanje indulgencije, povratka skromnom ivotu meu sveenicima, bogosluje na narodnom jeziku), unato igmundovim jamstvima, na saboru u Konstanzu 1415. god, gdje je trebao izloiti svoje uenje, Inkvizicija ga je zatvorila i dala spaliti, to je bio povod husitskim ratovima, husiti su odbili sve pohode carsko-papinskih snaga, 1431. sklopljen je mir - 1490. pod Vladislavom II. Jageloviem u personalnoj uniji su okupljene Poljska, Litva, eka, Ugarska i Hrvatska (Jagelovii su dinastija litavskog podrijetla, krajem XIV. st. stvorena je Poljsko-litavska unija) - 1527, nakon izumiranja Jagelovia, eka, zajedno s Ugarskom i Hrvatskom, ulazi preko dinastije Habsburg u personalnu uniju s Austrijom, vladavina Habsburga potrajat e sve do kraja Prvog svjetskog rata

33

OSMANSKO CARSTVO I BALKAN Turci Osmanlije Turci su izvorno nomadska plemena iz srednje Azije, esto odlaze na Bliski Istok u potrazi za panjacima ili kao vojnici-plaenici, preobrauju se na islam, u XI. st. osnivaju Carstvo Selduka i ubrzo se asimiliraju, Turci koji su ostali u pradomovini ulaze u savez s Mongolima, maloazijski Turci osnivaju nekoliko samostalnih bejluka (kneevina) beg Osman (1281-1326), zahvaljujui slabosti Bizanta i ostalih bejluka, ujedinjuje Turke u Maloj Aziji i utemeljuje dinastiju - Osmanlije - njegov nasljednik Orhan (1326-1359) proglaava se sultanom sa prijestolnicom u Ankari - sultan Murat uvia slabost Bizanta i drugih balkanskih drava, pa kree u osvajanje jugoistone Europe, 1361. zauzima Hadrianopol u Trakiji, 1371. osvaja Makedoniju i Bugarsku nakon poraza srpskih i bugarskih velikaa na rijeci Marici, 1389. u bitci na Kosovu polju teko je poraena vojska srpskog kneza Lazara i njegovih saveznika iz Bosne i Hrvatske, ali su i Turci imali velike gubitke, pa su se povukli, na Kosovu su poginuli i knez Lazar i sultan Murat Bizant: dinastija Paleolog vratila je Carigrad od kriara i obnovila Carstvo (1261), Bizant u kasnom srednjem vijeku obuhvaa tek dijelove Grke i Male Azije, to je drava koja nadzire tjesnace Bospor i Dardanele, Osmanlije e do XV. st. osvojiti gotovo sve osim Carigrada, a posljednji bizantski carevi plaat e Turcima danak da ih potede, Carigrad je pao 1453. god. Bugarska: Bugarsko Carstvo obnovljeno je u XIII. st. zahvaljujui kriarskom zauzimanju Carigrada, vlada dinastija Asena, u XIV. st. u Bugarskoj vlada feudalna anarhija, pa e biti lak plijen Turcima, presudna je bitka na rijeci Marici 1371. Srbija: pod dinastijom Nemanjia Srbija od XIII. st. naglo jaa, uspostavlja vlastitu autokefalnu crkvu i iri se na Makedoniju i dijelove Grke, vrhunac moi za Duana Silnog sredinom XIV. st. koji je uzeo naslov cara, Duanovo carstvo raspada se u feudalnoj anarhiji, vei dio Srbije Turci su zauzeli nakon bitke na Kosovu 1389, uz Dunav je uspostavljena Srpska Despotovina kao vazalna drava ugarskog kralja igmunda Luksemburkog (despoti Stefan Lazarevi i ura Brankovi), sultan Mehmed II. Osvaja likvidirat e Despotovinu osvajanjem Smedereva 1459. Osmansko Carstvo - postaje velesila Balkana i Bliskog Istoka u doba Mehmeda II. Osvajaa (1451-1481) koji je premjestio prijestolnicu u Istanbul i nastavio osvajanja na Balkanu (ostatci Srbije i Grke, Bosna, Albanija) - na vrhuncu moi u XVI. stoljeu, sultan Selim uzeo je 1517. naslov kalifa (vrhovni vjerski i svjetovni poglavar islamskog svijeta), nakon to je osvojio Bliski Istok - Sulejman Velianstveni (1520-1566), Turci su ga zvali i Sulejman Zakonodavac zbog brojnih reformi, sredio je i centralizirao upravu u ogromnom carstvu koje se protezalo od Bagdada do Budima, osvojio je Slavoniju i velik dio Ugarske te krenuo u pohod prema Beu na kojem je umro - drava: teokratsko carstvo kalifat, sultan ima apsolutnu svjetovnu i vjersku vlast, poloaji u upravi i vojsci stjeu se na temelju zasluga i nisu nasljedni, podanici neislamskih vjera toleriraju se, ali plaaju viu poreznu stopu (hara) - upravna podjela: ejalet (kasnije paaluk, zemlja ili vea regija, upravitelj se naziva beglerbeg ili paa) sandak (pokrajina, upravitelj se naziva sandakbeg) kadiluk (upravitelj kadija, sudac) nahija (opina) - ustroj drutva: sva zemlja u teoriji pripada sultanu, spahije, sultanovi vojnici, dobivaju kao nagradu komad zemlje na doivotno uivanje (spahiluk, timar), timar se ne smije prenositi u nasljedstvo nego se vraa sultanu koji ga moe dodijeliti bilo kojem spahiji ili slubeniku, zemlju obrauje raja, seljaci vezani uz zemlju, seljaki posjed, itluk

34

jest nasljedan, a obveze seljaka spram sultana i spahije tono su utvrene zakonom, poloaj raje bio je tada povoljniji od poloaja europskih kmetova, preobraenici na islam imaju mogunost napretka u dravnim slubama Vojska: janjiari elitni odredi pjeaka, profesionalnih vojnika, novae se dankom u krvi, spahije konjanici, jezgra osmanske vojske sastavljena od sitnih feudalaca, pomoni odredi, akindije (jurinici) i martolosi (posade u utvrdama i graniari)

35

KULTURA KASNOG SREDNJEG VIJEKA Razvoj kulture u razvijenom srednjem vijeku slijedi drutveni razvoj. Presudan je uspon graanstva. Obrazovanje - bilo je predvieno za sveenike, nie obrazovanje predstavlja uenje osnova latinskog jezika, itanje i pisanje te osnovne matematike operacije, zatim slijedi trivium (gramatika, retorika i dijalektika), pa quadrivium (aritmetika, geometrija, glazba i astronomija), malobrojni koji bi to proli mogli su prouavati teologiju, filozofiju i rimsko pravo - od XII. stoljea osnivaju se i svjetovne kole u gradovima, gdje se budui trgovci ue itati, pisati i raunati - sveuilita: pojavila se potreba za institucijama visokog kolstva na kojima e se prouavati teologija, pravna znanost i medicina, prvo sveuilite osnovano je 1088. u Bologni, u XII. stoljeu osnovana su sveuilita u Parizu i Oxfordu, a do XIV. stoljea sveuilita su dobili svi vaniji europski gradovi, nastava je svagdje bila na latinskom - skolastika: srednjovjekovna filozofija iji je zadatak tumaenje Platonovih i Aristotelovih djela u kranskom duhu, vrhunac dostie u XIII. stoljeu u djelima Tome Akvinskoga - prirodne znanosti: nisu se mogle slobodno razvijati sve do doba humanizma i renesanse jer je Crkva branila metode promatranja i pokusa, sva srednjovjekovna znanost temelji se na prouavanju i tumaenju autoriteta (djela helenistikih znanstvenika poput Ptolemeja i Galena te crkvenih otaca poput sv. Augustina), prvi je javno iznio zahtjev za provoenjem eksperimentalne metode Roger Bacon, engleski franjevac iz XII. stoljea Romanika: umjetniki stil XI. i XII. stoljea, nastao po uzoru na antiku i karolinku umjetnost, iri se iz Francuske na itavu Europu, masivne kamene graevine debelih zidova i stupova te malih prozora s lukovima, dekorativno kiparstvo i slikarstvo, osim Krista i svetaca, poinju se prikazivati i portreti vladara Gotika: umjetniki stil od kraja XII. stoljea do XV. stoljea, nazvan je gotskim stilom od suvremenika kojima je izgledao barbarski, postupno se iri iz okolice Pariza na itavu Europu, visoke graevine, osobito katedrale, s mnotvom kipova, stupova, vitraja, rozeta i mnogo uskih prozora sa iljatim lukovima, osim sakralnih graevina, sve je vie gradskih palaa od kamena, pojava perspektive u slikarstvu Srednjovjekovna knjievnost: od XI. st. poinje se pisati i o svjetovnim temama te ne samo na latinskom ve i na narodnim jezicima, trubadurska lirika (nastaje u Provansi, motivi platonske ljubavi i vitetva), epovi (spjevovi): Pjesma o Rolandu, Pjesma o El Cidu, roman: dulje epsko djelo o vitekim poduhvatima, popularni su likovi iz legendi poput kralja Artura, Tristana i Izolde, Lancelota, Parsifala te junaci trojanskog rata i Aleksandar Veliki preneseni u kasnosrednjovjekovni ambijent, liturgijske drame Humanizam: svjetonazor i kulturni pokret ije ishodite je talijanska gradska kultura XIV. stoljea, sredinja tema jest ovjek i njegov poloaj u svijetu, uzor su antiki pisci, velika trojica humanizma Dante, Petrarca, Boccaccio, dovode u pitanje stare vrijednosti, humanisti XVI. st. Erazmo Roterdamski, Thomas More, Paracelsus Renesansa: stil umjetnosti XV. i XVI. st, pod nazivom preporod misli se na obnovu antike, ishodite jest takoer Italija, obiljeja stila su jednostavnost, sklad i prikazivanje idealne ljepote, Michelangelo, Donatello, Tizian, Rafael, Leonardo da Vinci Tiskarstvo: kljuni izum epohe, J. Gutenberg izumio sredinom XV. st. tiskarski stroj s pokretnim slovima, knjige e postati jeftinije i dostupnije

36

HRVATSKA U DOBA ARPADOVIA (XII. i XIII. ST.) Hrvatsko Kraljevstvo nakon Zvonimirove smrti - jedini Zvonimirov sin Radovan umro je jo za oeva ivota, a jedan dio plemstva priznao je za kralja posljednjeg Trpimirovia, Stjepana II. koji vlada tek irom okolicom Splita (1089-91), izbija feudalna anarhija - Zvonimirova udovica Jelena poziva svojeg brata ugarskog kralja Ladislava da preuzme hrvatsku krunu - 1092. Ladislav Arpadovi kree osvojiti Hrvatsku, no istodobno u Ugarsku provaljuju nomadi Kumani i on se mora vratiti - Slavonija ostaje pod ugarskom vlau, tu je za kralja postavljen Ladislavov neak Almo - 1094. osnovana je biskupija u Zagrebu s ciljem uvrenja kranstva i ugarske vlasti u Slavoniji - u junom dijelu Hrvatske, kraljem se proglasio velika po imenu Petar, ije je sredite bilo u Kninu (starija historiografija smatrala je da je bio iz roda Svaia ili Snaia, no to se ne moe dokazati) - dalmatinski gradovi, uslijed nesigurnih prilika, priznaju za svog zatitnika mletakog duda (kojem je bizantski car prenio svoja prava na Dalmaciju) Koloman Arpadovi (1095-1116) - 1097. poslao je vojsku po svoju zarunicu u Biograd, kralj Petar nije dopustio Maarima prolaz preko svog teritorija, dolo je do bitke kod Gvozda, gdje je Petar poginuo - 1102. Koloman se nagodio s hrvatskim plemstvom da ga prizna za svojeg kralja, a on im je priznao pravo na posjede i sve stare povlastice, poloili su mu vazalsku prisegu, a on se u Biogradu okrunio hrvatskom krunom, dokument koji o tome govori naziva se Pacta Conventa i nastao je u XIV. stoljeu, u doba estih dinastikih promjena, kada su hrvatski plemii htjeli dati na znanje buduim kraljevima koja su njihova tradicionalna prava - personalna unija - Ugarska i Hrvatska dva su zasebna kraljevstva sa zajednikim vladarom - 1105. Koloman zauzima dalmatinske gradove: Trogir se predao bez borbe, dok su Zadar i Split osvojeni silom, Koloman je u Zadru dao podii zvonik uz Crkvu sv. Marije, na kojem je uklesana godina 1105. i ime Koloman - unato tradicionalno uvrijeenom miljenju, srednjovjekovna Hrvatska nije u zajednici s Ugarskom doivjela slom nego je dobila mogunost sigurnog i mirnog razvoja (suprotno miljenje nastalo je u doba maarskog hegemonizma u XIX. stoljeu) Hrvatska u XII. stoljeu - budui da su kraljevi boravili u Ugarskoj, hrvatskim zemljama je u njihovo ime upravljao ban, obino domai velika, od poetka XIII. stoljea ustalilo se imenovanje posebnog bana za Slavoniju i posebnog bana za Primorje (Hrvatsku i Dalmaciju) - upanije upravne jedinice, upani kraljevski povjerenici zadueni za skupljanje poreza i odravanje vojske - Slavonija: kraljevska vlast je tu jaa, osnivaju se novi gradovi, kre se ume i provodi kolonizacija, kraljevi imaju vlastite posjede i dijele zemlju vazalima, razvija se klasino feudalno drutvo - Hrvatska juno od Gvozda, kraljevska vlast gotovo se ne osjea, Hrvatska ima vlastiti porezni sustav i vojsku, velikake obitelji vode samostalnu politiku (knezovi Bribirski

37

- ubii izmeu ibenika i Zadra, knezovi Krki - Frankapani, Kaii u Neretvanskoj kneevini) dalmatinski gradovi Zadar, Split, Trogir, Rab dobivaju od kraljeva velike povlastice i poinju se razvijati kao samostalne gradske komune, za vrhovnitvo nad njima ugarski vladari e morati neprestano ratovati s Mleanima u XII. stoljeu vrhovnu vlast Arpadovia priznaje i Bosna

Hrvatska u XIII. stoljeu Andrija II. (1205-1235) vodi kriarski pohod zbog kojega se prezaduuje, pa se mora odrei Zadra, plijeni imanja, kuje novac slabije kakvoe i sl, izbija pobuna nieg plemstva, prisiljen je sazvati dravni sabor i 1222. objavljuje Zlatnu bulu utvrena su prava i slobode srednjeg i nieg plemstva, svake godine sazivat e se staleki sabor, poetci ustavnosti, svi budui ugarsko-hrvatski vladari prisezat e na Zlatnu bulu Bela IV. (1235-1270) provala Tatara 1241. god, kraljevska vojska poraena je na rijeci ajo, Bela IV. bjei prema moru, nalazi utoite u Zagrebu, kojeg e Tatari razoriti, zatim u Trogir, koji e biti pod opsadom, a kralj e se ukrcati na brod i skrivati se po otocima, Tatari se vraaju u Aziju na vijest o smrti kana Ogotaja, 1242. god. kralj je objavio Zlatnu bulu kojom se utemeljuje slobodni kraljevski grad Gradec nasuprot biskupskom sjeditu u Zagrebu, u XIII. st. status slobodnoga kraljevskog grada, tj. samoupravu, dobit e vie gradova tadanje Slavonije (Dubica, Jastrebarsko, Krievci, Samobor, Varadin, Virovitica)

Uspon ubia, bribirskih knezova - velikaka obitelj ubia od XI. st. dri poloaj upana bribirskih (upanija u zaleu ibenika), a u XII. st. ubii postaju nasljedni knezovi Bribirski - u njihovu posjedu su vane utvrde Ostrovica, Skradin i Bribir na putu koji povezuje obalu i unutranjost - god. 1273. Pavao ubi postaje ban Hrvatske (primorske) i to e ostati sve do smrti 1312. god, u njegovo doba mo ubia je na vrhuncu - prijestolne borbe: nakon smrti Ladislava IV. Arpadovia, 1290. god, pojavljuju se dva kandidata za krunu, Andrija III, za kojega su tvrdili da je nezakonitog podrijetla, te Karlo Martel iz loze Anjou, sin Ladislavove sestre, napuljske kraljice Marije, plemstvo je podijeljeno - Pavao ubi koristi te prilike i postaje nasljedni ban i gospodar Hrvatske od Gvozda do Neretve, darovnicu je dobio najprije od Karla Martela 1292, a zatim i od Andrije III. 1293. god. - Pavao vlada kao samostalan vladar june Hrvatske, iri vlast na gradove Nin, ibenik, Trogir, Split i Omi te na Bosnu, 1299. nosi naslov ban Hrvatske i Dalmacije i gospodar Bosne, ubire sve porezne prihode, kuje vlastiti novac, sudi plemiima, daruje posjede Crkvi i povlastice gradovima - god. 1295. razbuktao se graanski rat u Hrvatskoj i Slavoniji, za Karla Martela su ubii i zagrebaki biskup, za Andriju III. slavonski velikai Babonii i Kaii (knezovi omiki i neprijatelji ubia), iste godine umire Karlo Martel i njegova prava prelaze na sina mu Karla Roberta, Andrija III. umrijet e 1300. bez nasljednika - 1301. Karlo Robert uz pomo ubia dolazi iz Napulja preko Hrvatske i Zagreba u Ugarsku, u Ostrogonu se kruni za ugarsko-hrvatskog kralja kao Karlo I. - dinastija Anjou Anuvinci, podrijetlom iz francuske grofovije Anjou, u srodstvu su s mnogim kraljevskim lozama

38

HRVATSKA U DOBA ANUVINACA (XIV. ST.)

Karlo I. (1301-1342) - prvih dvadeset godina vladavine, pridobiva hrvatske velikae dajui im velike ovlasti i nastoji slomiti otpor plemstva u Ugarskoj, u emu naposljetku uspijeva - knezovi Krki-Frankapani posjeduju otok Krk te Senj, Vinodol i Modru - Ivan Baboni, slavonski ban, ima mo u Slavoniji poput ubia u junoj Hrvatskoj - Mladen II. ubi nee uspjeti zadugo zadrati oevu mo, u ratu s Venecijom gubi dalmatinske gradove, Bosnu preputa domaem banu Stjepanu Kotromaniu, a 1322. god. u bitci kod Blizne poraen je od hrvatskih velikaa na elu s Nelipcem, gospodarom Knina - dvadesetih godina XIV. st, Karlo centralizira upravu i stjee velike prihode: poveava i uvodi nove kraljevske poreze, uvodi kraljevski monopol na iskoritavanje ruda, provodi reviziju vazalskih odnosa, reformira kraljevsku vojsku i oduzima plemstvu sudsku vlast nad podanicima - Karlo I. uspio je vjetim politikim igrama natjerati sve plemstvo da prizna njegovu vlast, izuzetak je prostor izmeu Like i Cetine, kojim vlada vojvoda Nelipac Ludovik I. (1342-1382) - nastavlja oevu politiku centralizacije i suzbija utjecaj velikaa, pritom se oslanja na gradove i sitno plemstvo, osim ugarsko-hrvatske, naslijedit e i poljsku krunu - 1344. nakon smrti Ivania Nelipia, Ludovik iznuuje od njegove udovice utvrdu Knin - Juraj III. ubi pristao je na nagodbu s kraljem, predao mu je Ostrovicu u zamjenu za grad Zrin na zrinskoj gori, otada se ubii nazivaju Zrinskima, druga grana ubia koja je vladala Skradinom i Omiem ubrzo je izumrla - u meuvremenu, Venecija je stekla itavu obalu od Zrmanje do Cetine - 1356-58. Ludovikov rat protiv Venecije - 1358. Zadarski mir: Venecija se odrie svih dalmatinskih gradova i otoka i predaje ih Ludoviku - doba Ludovikove vladavine jest doba gospodarskog procvata Hrvatske i Ugarske, uslijed integracije svih dijelova Hrvatske sa srednjom Europom, gradska privreda oivljava i razvija se trgovina izmeu dalmatinskih gradova i unutranjosti - u sastavu Hrvatskog kraljevstva prvi puta se naao i Dubrovnik, koji zadrava visok stupanj autonomije - 1381. nakon pokuaja zauzimanja Dalmacije, Ludovik je ponovo pobijedio Mleane i nametnuo im plaanje godinjeg danka - nakon Ludovikove smrti bez mukog nasljednika, nestat e sredinje vlasti u Ugarskoj i Hrvatskoj i ponovo e uslijediti razdoblje feudalne anarhije

39

HRVATSKA U DOBA IGMUNDA LUKSEMBURKOG Stanje nakon smrti Ludovika Anuvinca: krunu nasljeuje dvanaestogodinja ki Marija, meutim stvarnu vlast imat e kraljica-majka Elizabeta Kotromani, kraljice podrava tek dio ugarskih velikaa te Marijin zarunik i eki kraljevi igmund Luksemburki, gotovo sve hrvatsko te dio ugarskog plemstva na prijestolju ele Karla Drakog iz loze Anuvinaca, Karlo Draki nakratko osvaja vlast (1385-36), no ubijen je u uroti, izbija pravi graanski rat igmund Luksemburki (1387-1437) - od 1411. njemako-rimski car, a od 1419. i eki kralj, odluan i okrutan vladar - gotovo trideset godina ratuje protiv lige nezadovoljnih velikaa - protudvorski pokret u Hrvatskoj predvode slavonski velikai braa Horvat, vranski prior hospitalaca Ivan od Paline i hrvatski ban Stjepan Lackovi, potporu im prua bosanski kralj Tvrtko i Napuljsko kraljevstvo - igmund se najprije uvrstio u Ugarskoj i Slavoniji, dok je Hrvatska juno od Velebita dugo bila izvan njegovog dosega, to je iskoristio Tvrtko koji se proglasio kraljem Hrvatske i Dalmacije - 1391. umire bosanski kralj Tvrtko, nakon ega igmund preuzima prevagu u ratu, voe protudvorskog pokreta nalaze utoite u Bosni - 1394. igmund vodi pohod u Bosnu, gdje kod grada Dobora pobjeuje pobunjenike i daje pogubiti trideset hrvatskih i bosanskih plemia - 1396. igmund vodi kriarski pohod protiv Osmanlija kako bi stekao vei ugled, u bitci kod Nikopolja u Bugarskoj njegova je vojska potpuno poraena, igmund se jedva spasio i otplovio brodom niz Dunav u Crno More - budui da se nekoliko mjeseci nije znalo je li kralj preivio, i dio slavonskih i ugarskih velikaa odluio se za Ladislava Napuljskog, sina Karla Drakog i novog pretendenta - 1397. krvavi sabor krievaki igmund je, nakon povratka, sazvao sabor slavonskih plemia u Krievcima uz obeanje da se nee osvetiti nevjernom plemstvu, meutim, na samom saboru dao ih je uhititi i smjesta pogubiti - vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini, bosanski velika i hrvatsko-dalmatinski ban i namjesnik Ladislava Napuljskoga, imao je posjede u zapadnom dijelu Bosne, Ladislav mu je predao grad Split te otoke Bra, Hvar, Korulu i Vis - 1403. Ladislav Napuljski okrunio se u Zadru za kralja Ugarske i Hrvatske (nepoznatom krunom) - 1405-09. pod izgovorom kriarskog rata protiv bosanskih heretika, igmund provaljuje u Bosnu, dao je pogubiti 170 bosanskih plemia, nakon ega su mu se morali pokoriti i svi plemii june Hrvatske te Hrvoje Vuki Hrvatini - 1409. Ladislav Napuljski uvidio je da je poraen, pa je Mletakoj Republici predao Zadar s okolicom i pravo na Dalmaciju za 100.000 dukata, to e imati dugorone posljedice - do sredine XV. stoljea Mleani e zavladati svim dalmatinskim gradovima i otocima, osim Dubrovnika koji e se razvijati kao samostalna Republika, jedina hrvatska luka ostat e Senj, ni igmund ni kasniji ugarski kraljevi nisu bili osobito zainteresirani za to podruje, pa e Dalmacija idua etiri stoljea ostati pod mletakom vlau - nove obitelji: Gorjanski gospodari istone Slavonije, Celjski Herman Celjski (otac druge igmundove supruge Barbare, zvane Crna Kraljica) stekao je velike posjede u Kranjskoj, Zagorju, Meimurju i Ugarskoj te je u dva navrata bio slavonski ban, loza izumire 1456. god. - uspon Frankapana: knez Nikola Krki uzima naslov de Frangepanibus, 1426. postaje hrvatski ban i posjeduje gotovo itavu Hrvatsku od Kupe do Krke

40

TURSKE PROVALE U HRVATSKU (XV. I POETAK XVI. ST.)

Nove dinastije na ugarsko-hrvatskom prijestolju: - igmund je savjetovao velikaima da nakon njegove smrti izaberu Alberta Habsburkog za kralja, prvi Habsburg ostao je na prijestolju tek jednu godinu (143839), umro je za vrijeme pohoda protiv Turaka od neke zarazne bolesti - uz Habsburgovce, pravo na krunu je polagala i poljsko-litavska dinastija Jagelovia - prvi Jagelovi na elu Ugarsko-Hrvatske bio je Vladislav I, 1440-1444, i on je stradao na pohodu protiv Turaka, gine u bitci kod Varne - na prijestolje je izabran Ladislav V. Habsburg (1444-1457), vlada od svoje pete do dvanaeste godine - najutjecajniji velika je Janos (Janko) Hunyadi koji se istaknuo u turskim ratovima i uspjeno branio Beograd, ugarsku obrambenu utvrdu na uu Save u Dunav - 1458. sabor bira za kralja Hunyadijeva sina Matiju nazvanog Korvin (po gavranu u grbu) Matija Korvin (1459-1490): odluan i bezobziran vladar, uspio je ponovo ojaati kraljevsku vlast i organizirati sustav obrane prema Turcima - proveo poreznu reformu (oporezuje i plemstvo!), poveao dravne prihode, centralizirao upravu i uveo plaeniku vojsku - stvorio je obrambene teritorijalne jedinice uz granicu zauzevi dijelove Bosne kojima jo nisu ovladali Turci (1463. pad Bosne): Jajaku banovinu (sjeverozapadna Bosna), Srebreniku banovinu (sjeveroistona Bosna) - 1469. preoteo je Senj Frankapanima i tu ustrojio Senjsku kapetaniju, Ivan Frankapan je otok Krk radije predao Mleanima nego da ga zauzme kralj Matija (time su se svi vaniji otoci nali pod vlau Venecije) - kasnije je Matija Korvin ratovao u ekoj protiv Habsburgovaca, pa je obrana istonih granica oslabila - Matija Korvin ostao je u predaji zapamen kao dobar vladar jer se oslanjao na i titio sitno plemstvo i gradove, pa i seljake, takoer je bio pokrovitelj znanosti i umjetnosti, na njegovu dvoru djeluju brojni renesansni umjetnici, neki i iz Hrvatske (npr. Janus Panonius) Kriza i turska osvajanja poetkom XVI. stoljea - na prijestolje su se vratili Jagelovii: Vladislav II. (1490-1516) i Ludovik II. (151626), nisu uspjeli umiriti feudalnu anarhiju i organizirati uinkovitu obranu od Osmanskog Carstva - 1493. bitka na Krbavskom polju: Jakub-paa kree u veliki pljakaki pohod, doekala ju je hrvatska feudalna vojska na Krbavskom polju, Turci su pobijedili i pobili vie tisua Hrvata, meu kojima i bana Emerika Derenina i veinu domaeg plemstva, suvremenici govore o rasapu kraljevstva hrvatskog, stanovnitvo se poinje seliti u sigurnije krajeve, a Osmanlije poinju osvajati hrvatski teritorij - 1521. pad Beograda otvoren put u Ugarsku - 1522. pad Knina Turci osvajaju dalmatinsko zalee - 1526. bitka na Mohakom polju: teak poraz ugarske vojske, kralj Ludovik II. pogiba bez nasljednika, na prijestolje e ponovno doi Habsburgovci, meutim, Turci e u iduim godinama zauzeti vei dio Slavonije i Ugarske

41

SREDNJOVJEKOVNA BOSNA Zemlja Bosna prvi se puta spominje u X. stoljeu, slabo naseljena i razmjerno izolirana planinska zemlja uz gornji tok istoimene rijeke (dananja srednja Bosna), rodovski odnosi i poganstvo dugo su se zadrali. XII. stoljee Bosna prihvaa vrhovnu vlast ugarskih kraljeva, ovi postavljaju kao namjesnike domae banove - koncem XI. stoljea uspostavljena je katolika biskupija, iz Dalmacije prodiru katarski utjecaji, bogosluje je na narodnom jeziku, u doba bana Kulina Bosna e dobiti vlastitu dravnu crkvu, koja je neovisna i o Rimu i o Carigrada - krstjani ban Kulin (1180-1204) proirio granice Bosne, vlada kao de facto samostalni vladar, sklopio trgovaki ugovor s Dubrovnikom ban Matej Ninoslav (1233-1250) potpuno samostalan od Ugarske Crkva bosanska preuzima elemente dualistikog uenja, ali nije suprotstavljena svjetovnoj vlasti, na elu Crkve jest velikodostojnik kojeg zovu djed, vii kler nazivao se gostima, a nii starcima, u XIV. stoljeu utjecaj Crkve bosanske uzmie pred Rimokatolikom crkvom, dinastija Kotromania-Tvrtkovia bit e katolike vjere Kraj XIII. stoljea vlast ubia nad Bosnom, ban Mladen I, brat Pavla ubia, ubijen 1304. god, Mladen II. (Pavlov sin) prepustio je vlast domaoj dinastiji Kotromania Kotromanii: Stjepan I. (1312-22), Stjepan II. (1322-1353) Tvrtko I. (ban 1353-1377, kralj 1377-1391) iskoristio je rasulo u Srbiji da proiri vlast prema istoku i jugoistoku, osvojio Hum (srednja Hercegovina), Travuniju (istona Hercegovina) i Raku (Sandak), proglasio se kraljem Bosne i Srba, u doba protudvorskog pokreta u Hrvatskoj i Ugarskoj Tvrtko zauzima Dalmaciju s otocima Braem, Hvarom, Korulom i Visom, dodaje se i titulu kralja Hrvatske, Dalmacije i Primorja, nakon njegove smrti drava slabi zbog feudalne anarhije Najvaniji velikai: Hrvoje Vuki Hrvatini, vojvoda s posjedima u zapadnoj Bosni i Hrvatskoj, knez Sandalj Hrani Kosaa, velika u dananjoj Hercegovini, Pavao Radinovi, istona Bosna (vlast bosanskoga kralja svodila se na prvobitni teritorij u srednjoj Bosni) Pohodi igmunda Luksemburkog (1394, 1405, 1409, 1415) u Bosnu: smrt brojnog bosanskog plemstva i pogromi patarena Tursko osvajanje: Osmanlije se poinju mijeati u bosanske prilike ve nakon smrti kralja Tvrtka I, pomaui pojedinim velikaima (npr. vojvodi Hrvoju), 1463. Bosna aptom pade Turci bez veeg otpora zauzimaju kraljevska uporita Bobovac, Sutjesku i Klju, posljednji kralj Stjepan Tomaevi je pogubljen Hercegovina: herceg Stjepan Vuki Kosaa nastavio je vladati svojim posjedima i nakon turskog osvajanje srednje Bosne, njegova drava poinje se nazivati Hercegovinom, Turci e je zauzeti tek 1482. god. Kultura: - i Katolika i Pravoslavna crkva (srpska) pokuat e pokrstiti bosanske krstjane, potonja s manje uspjeha - u XIV. stoljeu u Bosnu dolaze prosjaki redovi franjevci i dominikanci - najzastupljenije pismo je bosanica bosanska inaica irilice, rabi se i latinski jezik s pismom, a u Humu i glagoljica - graditeljstvo je stilski blisko dalmatinskom, sauvani su dijelovi crkava koje su gradili dalmatinski majstori - najvaniji gradovi: Kraljeva Sutjeska, Bobovac, Jajce, Klju - steci: nadgrobni spomenici srednjovjekovne Bosne i june Dalmacije, ukraeni reljefima, dugo se smatralo da su pripadali bosanskim krstjanima, meutim, takve

42

spomenike su si postavljali bogatiji stoari, bez obzira na vjeru (patarensku, katoliku ili pravoslavnu)

SREDNJOVJEKOVNI DUBROVNIK Nastanak grada: u 7. stoljeu izbjeglice iz razorenog Epidaura osnovali su naselje Ragusinum na oblinjem otoiu, a u njihovom susjedstvu, na obali Hrvati-Slaveni osnovali su naselje Dubrava, ta dva naselja postupno e postati jedan grad, kopno i otoi spojeni su krajem 11. stoljea (na mjestu nasipa danas se nalazi Stradun) Gospodarstvo: zbog manjka plodne zemlje, stanovnitvo je otpoetka orijentirano ka pomorstvu i trgovini, u zaleu su kupovali rude i stoku, a iz prekomorskih zemalja luksuznu robu, proizvodili su morsku sol, koja je bila na cijeni, a sve do 15. st. Dubrovnik je trgovao i robovima, dubrovaka mornarica spominje se od 12. stoljea Ustroj drave: - Communitas Ragusina (Komuna Dubrovnik) jest sve do 13. st. formalno pod vlau Bizanta, meutim stvarnu vlast imaju domai patriciji i domai knez - u 13. i 14. st. Dubrovnik priznaje vrhovnu vlast Mleana, koji donekle suavaju samoupravu i postavljaju svog kneza Dubrovanima - od 1358, tj. od Zadarskog mira, Komuna je pod vrhovnom vlau ugarsko-hrvatskih kraljeva, koji omoguuje Dubrovniku samostalan razvoj i zadovoljavaju se tek godinjim dankom - od 1441. Dubrovnik se naziva republikom, to je samostalna gradska republika, koja e otkupljivati vlastitu slobodu tako to e u XVI. st. i Osmanlijama i Habsburgovcima plaati danak da ih ostave na miru - organi vlasti Veliko vijee (zakonodavna vlast), Malo vijee (izvrna vlast), Vijee umoljenih (potvruje odluke i ima najvie ovlasti), knez (bira se na mjesec dana) - Dubrovani su u 14. i 15. st. kupili okolni teritorij, od ua Neretve do Boke, ukljuujui i Peljeac te otoke Lastovo i Mljet - imali su razvijenu diplomaciju i uspostavili su dobru suradnju s vladarima Bosne, Srbije i kasnije Osmanskim Carstvom, imali su i trgovake kolonije diljem Balkana, sve do Bugarske - kultura: razvijena djelatnost dominikanaca i franjevaca, knjinice i samostanske kole, potomci bogatijeg sloja koluju se na razliitim europskim sveuilitima, u 15. st. grad je dobio vodovod (Onofrio de la Cava), zgrade otprije potresa 1667. god, uglavnom nisu sauvane, Orlandov stup (podignut u doba igmunda Luksemburkog)

43

HRVATSKO SREDNJOVJEKOVNO DRUTVO Feudalni ustroj drutva u hrvatske zemlje dolazi sa Zapada Rani srednji vijek: Dalmacija kolonatski odnosi, Hrvatska (zalee) rodovsko drutvo, Slavonija rijetko naseljena; svuda je prevladavalo slobodno seljatvo XI. stoljee: Petar Kreimir IV. i Zvonimir dijele posjede i uvode vazalne odnose, posjedi e zajedno s vazalnim odnosom postati nasljedni, seljaci su i dalje slobodni, ako obrauju tuu zemlju, onda se prihod dijeli izmeu vlasnika i seljaka (zakupniki, tj. kolonatski odnos, naziva se i teatina) Doba Arpadovia (XII. i XIII. stoljee): razvoj klasinog feudalizma - Slavonija kraljevi dijele velike posjede stranom, ali i domaem plemstvu, nastaju nova naselja i dolaze kolonisti iz srednje Europe, takve posjede obrauju kmetovi, ali slobodnih seljaka jo uvijek ima - Slavonske velikake obitelji: Babonii, Horvati, od XIV. st. Gorjanski, Celjski i Zrinski - Hrvatska juno od kupe: veinu posjeda dre domae velikake obitelji, poput knezova Krkih (kasniji Frankapani), Bribirskih, Cetinskih i Omikih, kraljevo sjedite je daleko u Ugarskoj, pa se kraljevska vlast ne osjea, novi kraljevi moraju iznova uspostavljati vazalni odnos s hrvatskim velikaima potvrujui im vlasnitvo nad posjedima i povlastice, uklanjanje neke velikake obitelji znailo je uspon za neku drugu, kmetski odnos sliniji je zakupnikom odnosu nego europskom kmetstvu (vei stupanj osobne slobode) - Dalmatinske komune: vlasnici zemlje ive u gradu (za razliku od kontinentalnog plemstva koje nikad ne ivi u gradovima nego u utvrdama na vlastelinstvu), teaci obrauju tuu zemlju na temelju ugovora i zadravaju osobnu slobodu u potpunosti Kasni srednji vijek (XIV. i XV. stoljee): potpuno prevladava novana privreda, komutacija pretvaranje naturalnih podavanja i tlake u porez u novcu, poloaj seljaka se popravljao uslijed inflacije i razvoja seoske trgovine Kmetske obveze: - prema vlastelinu tlaka (radna renta) i darovi - prema dravi kraljevski porez (kunovina ili marturina), najprije se plaala u kuninim koama, poslije u novcu, banski porez - prema Crkvi desetina (od prinosa itarica, mlade stoke, vina i sl.) XVI. stoljee: refeudalizacija pojava drugog kmetstva - stopa inflacije je u porastu, pa feudalci zahtijevaju podavanja u naravi i poveavaju tlaku - ratovi s Turcima dovode do smanjenja broja radne snage i rasta cijena poljoprivrednih proizvoda, stoga e feudalci nastojati kmetove vezati uz zemlju, unititi konkurenciju seoske trgovine i stvarati robne zalihe kako bi mogli trgovati s vojskom - reakcije: seljake bune, u pravilu bezuspjene, najvea je bila ona u Zagorju na elu s Matijom Gupcem 1573. god.

44

HRVATSKA KULTURA U KASNOM SREDNJEM VIJEKU

Romanika - romaniko graditeljstvo doivljava procvat u dalmatinskim gradovima u XII. i XIII. st. - osim sakralnih objekata, grade se i kule, utvrde i stambene zgrade od kamena - Zadar: crkva Svete Stoije, crkva Svetog Krevana, Kolomanov zvonik - katedrale u Trogiru, Rabu i Splitu - Radovanov portal (katedrala u Trogiru) - Andrija Buvina: rezbarena vrata splitske katedrale - u kontinentalnoj Hrvatskoj preostali su tek dijelovi nekih romanikih crkava Gotika - pojavljuje se kasno, tek od XIV. stoljea, ali opstaje dugo, sve do kraja XVI. stoljea - najprije je prihvaena u kontinentalnoj Hrvatskoj, u Dalmaciji kasnije - budui da su se velike crkve gradile i vie stoljea, imamo sluajeve da je zgrada zapoeta u romanikom, a dovrena u gotikom stilu (trogirska katedrala) - XIII. stoljee: crkva Sv. Marka na Gradecu, Sveta Marija u Topuskom - Zagrebaka katedrala: zapoeta u XIII. stoljeu, vie puta pregraivana, koncem XIX. stoljea nastalo je novo zdanje u neogotikom stilu - dalmatinska gotika: javne zgrade i plemike palae, npr. Kneev dvor u Dubrovniku - ibenik: katedrala Svetog Jakova iz XV. stoljea, zapoeo ju je graditi Juraj Dalmatinac u gotikom stilu, a dovrio ju je Nikola Firentinac u renesansnom - kiparstvo: Juraj Dalmatinac, portreti graana na ibenskoj katedrali - slikarstvo: freske, minijature (sliice u prijepisima knjiga), najbolje sauvane freske su one Vincenta iz Kastva u crkvi Sv. Marije na krilinama u Istri - znanost: Herman Dalmatin, prevoditelj arapskih djela iz XII. st., Pavao Dalmatinac, djelovao na sveuilitu u Bologni poetkom XIV. st., biskup Augustin Kaoti, doktorirao u Parizu i organizirao katedralnu kolu u Zagrebu u XIV. stoljeu Pisani izvori i knjievnost - pravni spomenici: Vinodolski zakonik (1288, pisan hrvatskim jezikom i glagoljicom), Poljiki statut (1440, hrvatski jezik i irilica, oblik koji se naziva bosanicom ili arvackim pismom), Istarski razvod - kronike: piu ih na latinskom, Toma arhiakon (Split, XIII. stoljee), Hrvatska kronika (prijevod dijelova Ljetopisa popa Dukljanina na latinski, Split), Zagrebaka kronika - prva tiskana knjiga u Hrvatskoj (inkunabula): Misal po zakonu rimskog dvora, tiskan u Senju 1483. god - knjievnost: Rapska pjesmarica iz 1471, zbornik lirskih pjesama na hrvatskom, latinskom i talijanskom jeziku, Roman o Troji, prijevod popularnog djela, koje prepriava Homerov spjev u obliku vitekog romana (XIV. st.) - kazalite: prikazanja

45

UVODNI DIO: NOVI VIJEK

NOVI VIJEK: pojam Podjela povijesti na stari, srednji i novi vijek uvedena u doba renesanse u Italiji, srednji vijek predstavljao je mrano razdoblje izmeu zlatnog doba antike civilizacije i preporoda u XV. stoljeu, tu podjelu prvi je uveo Flavio Biondo no sam nije rabio pojam srednji vijek, od XVIII. st. (u doba prosvjetiteljstva i vjere u napredak) povijesna znanost usvojila je tu podjelu, no ona se u potpunosti moe primijeniti samo na povijest Zapada. Uvrijeilo se smjetati novovjekovno razdoblje svjetske povijesti izmeu Kolumbova otkria Novoga svijeta (1492) i Prvoga svjetskog rata (1914-18) NOVI VIJEK: gruba podjela 1. Rani novi vijek: XVI. i XVII. stoljee velika zemljopisna otkria, pojava trinih odnosa i kapitalizma, crkvena reformacija i protureformacija, uzdizanje treeg stalea (graanstva), feudalnu dravu zamijenit e apsolutistike i parlamentarne monarhije, prva kolonijalna carstva, pojava znanosti temeljene na promatranju i eksperimentu, a ne vie autoritetu 2. Doba prosvjetiteljstva (ili prosvjeenosti): XVIII. stoljee doba relativno mirnog razvoja i napretka, prva industrijska revolucija 3. Doba revolucija: oko 1789-1849. drutvene i gospodarske promjene povlae za sobom politika previranja, revolucije i pokuaje restauracije, nacionalne pokrete 4. Doba europskih imperija: oko 1850 1914/18. druga industrijska revolucija, doba nevienog napretka na svim poljima, konana podjela svjetskih kolonija izmeu europskih nacionalnih drava RANI NOVI VIJEK: pregled svjetske povijesti XVI. i XVII. stoljea Velika zemljopisna otkria - Europljani otkrivaju pomorske putove do istone Azije i obiju Amerika - potaknuo ih je zastoj u trgovini zainima i luksuznom robom, nakon to su TurciOsmanlije ostvarili nadzor nad Bliskim Istokom, a omoguilo ih je usvajanje novih pomorskih vjetina (karavela, kompas, kartografija) te otkrivanje starih zemljopisnih znanja (Ptolemejeva djela) - Portugalci su do kraja XV. stoljea uspjeli istraiti obale Afrike (Diago Cao, Bartolomeo Dias) i otkriti pomorski put do Indije (Vasco da Gama, 1498), du afrike obale, u Indiji, Maleziji, kasnije i u Brazilu osnovali su uporita preko kojih su nabavljali zaine, zlato i robove (uglavnom Afrikance) - panjolska kruna financirala je putovanja Kristofora Kolumba 1492-1500. god, tijekom kojih su istraeni Karipski otoci i otkriven Novi svijet, tj. Amerika, panjolci e u XVI. stoljeu pokrenuti vojno osvajanje Srednje i June Amerike te stvoriti veliki prekomorski imperij, u Europu e stii nove poljoprivredne kulture i goleme koliine plemenitih metala - Francuska, Engleska i novonastala drava Nizozemska ukljuit e se u kolonijalnu utrku kasnije, ali e to uspjeti nadoknaditi, dok su panjolci i Portugalci troili nova bogatstva, ove tri nacije provele su akumulaciju kapitala i stvorile vlastite imperije u Sjevernoj Americi i jugoistonoj Aziji - Posljedice: europeizacija svijeta, razvoj i porast znaaja atlantske trgovine nautrb sredozemne i baltike, razvoj trinih odnosa u Zapadnoj Europi, nove poljoprivredne kulture (krumpir, kukuruz, grah, rajica, kakao, duhan, pamuk)

46

Promjene u znanosti i kulturi - tiskarski stroj omoguio je, dotada nezamislivo, brzo irenje informacija i novih ideja te uinio knjige dostupnijima - osim knjiga na latinskom i starogrkom jeziku, tiskaju se i one na narodnim jezicima pojavljuju se standardizirani francuski, panjolski, engleski, njemaki i drugi jezici - humanistiki i renesansni pisci ponovno su otkrili mnoga zaboravljena antika djela, istaknuli vanost promatranja i eksperimenta u znanosti i podvrgnuli kritici tradicionalne autoritete poput vladara i pape - Kopernikova heliocentrina teorija dokazana je teleskopskim promatranjima Galilea Galileija, a teoriju o Zemlji kao kugli dokazao je pomorac Magellan oplovivi svijet NOVA SLIKA SVIJETA Reformacija, katolika obnova i vjerski ratovi - u XVI. stoljeu, Katolika crkva zatekla se u velikoj moralnoj krizi: prodavali su se oprosti od grijeha i crkveni poloaji (indulgencija i simonija), visoko sveenstvo ivjelo je na visokoj nozi, papa je imao golemu svjetovnu mo i ponaao se poput svjetovnih vladara, dok su tiskarski stroj, drutvene promjene i humanistike ideje pogodovali pojavi kritiara koji su zahtijevali reforme - njemaki redovnik Martin Luther bio je dovoljno uporan u zahtijevanju reforme (95 vitenberkih teza, 1518) da ga papa izopi iz Katolike crkve te da pridobije mnoge njemake knezove tako je nastala Evangelika crkva u Njemakoj (pojednostavljeni obredi, narodni jezik u bogosluju, sveeniki poziv postaje zanimanje, a crkva zajednica ravnopravnih lanova, naglasak je na Bojoj milosti, a krtenje i priest jedini su sakramenti) - engleski kralj Henrik VIII. iz osobnih i politikih razloga odluio je iskoristiti to stanje da stvori vlastitu, nacionalnu crkvu Anglikanska crkva - zapadnoeuropsko graanstvo sklono tedljivom i skromnom ivotu povelo se za reformatorom Jeanom Calvinom i prihvatilo uenje o predestinaciji te asnom i dosljednom obavljanju svjetovnih poslova kalvinisti i puritanci - tu su jo i pristae baptizma i drugih manjih sljedbi (sekti), koje su privukle socijalne poruke o Kraljevstvu Bojem na zemlji - Katolika crkva morala se prihvatiti unutarnje obnove i ojaati vlastite redove protiv ovakvog otpadnitva, to je uinio papa Grgur XIII. i njegovi nasljednici na Tridentskom koncilu (1545-63), utvrene su slubene crkvene dogme i pravila, sedam sakramenata i uenje o nepogreivosti pape, ukinuta je trgovina indulgencijama i uveden poboljani kalendar (gregorijanski) - Ignacio Loyola utemeljio je unutar Katolike crkve novi crkveni red Societas Jesu (isusovci ili jezuiti) posveen irenju katolikog obrazovanja, protureformaciji i misionarskom radu meu nekrtenim domorodcima diljem svijeta - sve to bilo je popraeno ratovima izmeu vladara razliitih vjeroispovijesti i progonima inovjeraca: kalvinistiki dio Nizozemske odcijepio se od panjolske krune, engleski vladari progonili su katolike i puritance, u Francuskoj su u nekoliko valova progona gotovo istrijebljeni svi hugenoti (kalvinisti), konani vjerski mir u Njemakoj nastupio je tek nakon Tridesetogodinjeg rata (1618-48), u kojem je stanovnitvo Njemake gotovo prepolovljeno - odane Katolikoj crkvi ostale su panjolska, Italija, Francuska, habsburki posjedi u Njemakoj i srednjoj Europi, Poljska, Irska, Latinska Amerika, a tu su jo i katolike manjine u protestantskim zemljama - Lutherov evangelizam ukorijenio se u sjevernoj Njemakoj i Skandinaviji

47

kalvinizam, u izvornom ili prezbiterijanskom obliku, odrao se u vicarskoj, Nizozemskoj i kotskoj te ponegdje u Ugarskoj i Poljskoj

Drutvene promjene u ranom novom vijeku - agrarna revolucija: nove kulture i tehnike obrade zemlje omoguile su vee prinose i poveanje proizvodnje hrane, to se najprije zbilo u Engleskoj i zapadnoj Europi - stanovnitvo se stalno poveava, a viak se odlijeva u Novi Svijet i druge kolonije - urbanizacija - razvoj trgovine i bankarstva, novi izvori sirovina i plemenitih metala te usporedan rast proizvodnje uspostavit e trine, tj. kapitalistike, odnose umjesto feudalnih - plemiki naslov i zemljini posjed prestat e vrijediti ako ne donose dobar prihod - novo mjerilo vrijednosti: novac - stale u usponu: graanstvo, tj. uspjeni poduzetnici - poveana potranja za obrtnikim proizvodima iziskuje usavravanje proizvodnje - manufakture: velike radionice u kojima je provedena podjela rada i mehanizacija - kapital: dobro koje njegov vlasnik ulae i pokuava uveati (to ne mora biti iskljuivo novac, ve i zemljite, zgrada, stroj i sl, vano je da se kapital niti troi niti stoji, nego ga se ulae u proizvodnju, trgovinu, dakle, ukljuuje ga se u trite) - akumulacija kapitala: primjer orijentacija Engleske u XVI. stoljeu na proizvodnju vune za tekstilne manufakture, Ovce su pojele ljude. - u Zapadnoj Europi feudalni odnosi ubrzano propadaju, dok na Istoku oni dobivaju novu dimenziju kmetovi nee raditi samo zato da prehrane gospodara, ve i zato da mu uveaju kapital Politike prilike u ranom novom vijeku - konano propadanje stare feudalne drave (koja nema jaku sredinju vlast, nego je mo raspodijeljena na razinama feudalne piramide) do konca XVIII. st. gotovo sve takve drave e se ili preobraziti ili propasti - apsolutistika monarhija: mo je koncentrirana u rukama vladara, on tei vladati neogranieno i biti izvor sve zakonodavne, izvrne i sudske vlasti na itavom teritoriju drave, oslanja se na inovnitvo, policiju i stajau vojsku, stvara novo plemstvo i bezobzirno razvlauje stare plemike loze i tradicionalne oblike lokalne samouprave, graanstvu u usponu takve e drave u poetku odgovarati, ali e ga kasnije sputavati - parlamentarna monarhija: vladar je prisiljen dio svojih ovlasti prenijeti na parlament, koji zastupa, u teoriji, itav narod, provodi se trodioba vlasti (zakonodavna, izvrna i sudska) - Primjer 1. Nizozemska: zahvaljujui atlantskom poloaju i razvijenim gradovima, graanstvo ubrzano stjee gospodarsku mo, ali nema nikakvih politikih prava, panjolska kruna bezobzirno iskoritava tu zemlju i provodi progone kalvinista, 1567. god. zapoinje pobuna geza (odrpanaca), a 1581. god. sjeverne pokrajine stjeu neovisnost, to je ujedno pobuna graanstva protiv apsolutizma, borba za nacionalnu neovisnost i vjerski rat - Primjer 2. Engleska: apsolutizam se oslanja na graanstvo, pa zato postoji aktivan Parlament, u povoljnom trenutku, 1640. Parlament se buni protiv kralja Karla I. Stuarta, ne eli prihvatiti izvanredne poreze i ne da se raspustiti, izbija graanski rat, nakon pokusa s republikom Olivera Cromwella (1649-60), Parlament vraa Stuarte na prijestolje uz uvjet da potuju odluke Parlamenta, 1688. Slavna revolucija nezadovoljan katolikom politikom Jakova (James) II. Stuarta, Parlament ga svrgava s vlasti i na prijestolje dovodi Vilima Oranskog, u Povelji o pravima (Bill of rights) utvreno je da suverenost pripada narodu, tj. Parlamentu i provedena je trodioba vlasti

48

Primjer 3. Francuska: zahvaljujui centralistikim reformama i obuzdavanju plemstva od strane kardinala i ministara Richelieua i Mazarina u prvoj polovici XVII. st. apsolutistiki model monarhije opstaje, Luj XIV. Kralj-Sunce (1642-1715) vlada potpuno samovoljno, stvara ogroman inovniki i policijski aparat te vodi ratove za prevlast u Europi, naposljetku, Francuska e biti gospodarski iscrpljena

49

RANI NOVI VIJEK: Hrvatska a) b) c) d) za razliku od zemalja Zapadne Europe, kraj srednjeg vijeka za Hrvatsku e znaiti razdoblje turskih ratova, podijeljenosti i zaostajanja teritorij dananje Hrvatske bio je podijeljen izmeu sljedeih drava: Habsburka Monarhija: ostatci ostataka Hrvatskog Kraljevstva Mletaka Republika: dijelovi Istre i gradovi u Dalmaciji Dubrovaka Republika Osmansko Carstvo: Slavonija, Lika, Dalmatinska Zagora Hrvatska dolazi pod Habsburku vlast: nakon pogibije Ludovika II. Jagelovia 1526. god. kod Mohaa, hrvatsko plemstvo na saboru u Cetingradu (1. I. 1527.) bira za kralja Ferdinanda Habsburga, Ferdinand je obeao da e potivati stare povlastice plemstva i pruati vojnu pomo protiv turskih napada, uspostavljena je nova personalna unija dio slavonskog i ugarskog plemstva, meutim, priznaje za kralja Ivana Zapolju, pa izbija i graanski rat, od kojeg najvie koristi imaju Turci, borbe traju sve do 1538. Stogodinji rat s Turcima: 1493. Krbavska bitka 1593. Sisaka bitka, u tih sto godina Osmansko Carstvo uspostavilo je zapadnu granicu na Kupi Vojna krajina (granica): od sredine XVI. st. sustav pograninih utvrda, kasnije posebna teritorijalna jedinica, uprava Dvorskog ratnog vijea u Grazu, stajaa vojska, austrijski asnici, nestajanje feudalnih drutvenih odnosa, naseljavanje Vlaha Vlasi polunomadski planinski pastiri iz unutranjosti Balkana, naseljavaju ratom opustoena podruja pod osmanskom vlau, od kraja XVI. st. dolaze na prostor Vojne krajine i slue kao graniari, znatan broj ih je pravoslavne vjeroispovijesti, pojam Vlah je vieznaan (moe oznaavati zanimanje, drutveni poloaj, podrijetlo, vjeroispovijest) drutvene posljedice turskih ratova: preseljavanje stanovnitva (etnike promjene), otean poloaj kmetova (najvea pobuna bila je ona 1573. pod vodstvom Matije Gupca), hrvatsko plemstvo gubi posjede, a time i povlastice u ostatcima ostataka Hrvatske, ali i Ugarske, plemstvo je prilino nezadovoljno politikom Bea: napreduje centralizacija, Vojna krajina pod upravom je dvora, poloaje u vojsci dobiva njemako plemstvo odano Habsburzima, stalno se smanjuju ovlasti Hrvatskog (i Ugarskog) sabora, Vavarski mir 1664. god. ide u prilog Osmanlijama, a habsburka vojska sada je jaa od osmanske urota hrvatskog i ugarskog plemstva 1664-71: na elu joj je najprije Nikola Zrinski, a zatim Petar Zrinski i Krsto Frankopan, oni e se obratiti i ponuditi ugarsku i hrvatsku krunu najprije Francuskoj, zatim Poljskoj, Veneciji i Osmanskom Carstvu slom urote 1671: voe su pogubljene, a posjede obitelji Zrinski i Frankopan zaplijenila je Dvorska komora (ine polovicu tadanjeg hrvatskog teritorija), time je uniten otpor plemstva i omoguena daljnja centralizacija, u Hrvatskoj vie nema domaih velikaa 1683-99. Veliki beki rat: posljednji osmanski prodor do Bea zavrio je tekim vojnim porazom, Sveta liga Austrije, Venecije, Poljske i Rusije kree u veliku ofenzivu, ustanci krana u Slavoniji i Lici pomogli su vojsci Eugena Savojskog da prodre duboko u osmanski teritorij, Habsburka monarhija prikljuit e si itavu Slavoniju i Ugarsku, a Mleani e pomaknuti granicu Dalmacije duboko u unutranjost, mir u Srijemskim Karlovcima 1699. god, slijede nove seobe Hrvata, Srba i islamiziranog stanovnitva dijelovi Hrvatske pod Osmanlijama: bili su ukljueni u Bosanski i Budimski ejalet (upravna jedinica, kasnije paaluk), Osmansko Carstvo je teokratska centralizirana

50

monarhija, ivot kranske raje (kmetova) isprva je bio povoljniji negoli u habsburkom dijelu, no kako Osmanlije poinju gubiti ratove, oni provode represiju nad kranskim podanicima, pravo na slobodno odravanje katolikih obreda imali su jedino franjevci, esti su prelasci s katolike vjere na islam, ali i na pravoslavlje jer je Peka patrijarija dugo uivala povlastice u Osmanskom carstvu, rezultat estih ratova jesu migracije i izmijeanost stanovnitva Mletaka Dalmacija: stalno suavanje autonomije komuna, poveavanje socijalnih razlika, kolonatski odnosi u poljoprivredi, granica iz 1699. odgovara dananjoj junoj granici izmeu Hrvatske i Bosne i Hercegovine Dubrovaka Republika: zlatno doba u XVI. i prvoj polovici XVII. stoljea, Dubrovnik plaa danak Osmanskom Carstvu te ga ovo ostavlja na miru i doputa Dubrovanima slobodnu trgovinu na svojem teritoriju, dubrovaki suverenitet garantira i panjolska, Dubrovnik posjeduje veliku trgovaku flotu, glavni izvor prihoda jest izvoz ruda iz Osmanskog Carstva na Zapad, Dubrovnik je najvanije hrvatsko kulturno sredite u doba renesanse i baroka, potres i poar 1667. god. oznaili su kraj zlatnog doba, Republika se sporo oporavlja i poinje stagnirati

51

DODATAK: Stara skripta za 16. i 17. st., neureena, ali s vie injenica
VELIKA ZEMLJOPISNA OTKRIA XV. i XVI. st. razvoj pomorstva usavravanje kompasa, kartografije (Ptolemejeve karte, portolani), brodova (karavela) Poticaj zemljopisnim otkriima: traenje pomorskog puta od Europe do Indije i Kine (kopneni put je pod nadzorom Turaka Osmanlija) panjolska (Kastilija) i Portugal usmjerenost ka Atlantiku, vrst ustroj drave, razvit e se u vodee pomorske sile PORTUGALSKA ISTRAIVANJA ideja oplovljivanja Afrike poetak XV. st. Henrik Pomorac istraivanje afrike obale 1487. Bartolomeo Diaz - Rt Dobre Nade 1498. Vasco da Gama - oplovio Afriku i stigao do Indije 1500. Cabral otkrio Brazil Portugalski imperij uporita na afrikoj obali, Crv. moru (Aden), Perz. zaljevu (Ormuz), Indiji (Goa), Kini (Makao), Cejlon, Moluki otoci, Brazil PANJOLSKA ISTRAIVANJA Kolumbova ideja Zapadnog puta 1492. prva ekspedicija Kristofora Kolumba - otkriva Kubu i Haiti (Hispaniolu) 1493 1500. tri ekspedicije u Novi Svijet istraen Karipski bazen 1494. sporazum u Tordesillasu razgranienje port. i panj. posjeda Amerigo Vespucci, Martin Waldseemler Vasco N. de Balboa otkriva Panamsku prevlaku i Juni (Tihi) ocean 1519 - 22. ekspedicija Fernanda Magellana - dokaz da je Zemlja okrugla panjolski imperij od 1511. osvajanje i naseljavanje srednje i June Amerike panjolska - vodea sila XVI. st. Hernan Corts osvaja Meksiko, Francisco Pizzaro Peru Francuska, Nizozemska i Britanija ukljuuju se u kolonijalnu utrku istraivanje Sjeverne Amerike, Tihog oceana i Dalekog Istoka Francis Drake 1577-80. drugo putovanje oko svijeta James Cook 70-e godine XVIII. st istrauje Tihi ocean, Australiju i Antarktik POSLJEDICE ZEMLJOPISNIH OTKRIA: 1. doba europske ekspanzije i kolonijalnih carstava irenje europskog stanovnitva, jezika, kulture i kranstva na ostale kontinente 2. Atlantski ocean nova sredita svjetske trgovine propadanje sredozemnih gradova i Hanze 3. "revolucija cijena" 4. razvoj manufaktura, bankarstva i kapitalizma (nova trita - vea potranja za obrt. proizvodima) 5. nove poljoprivredne kulture: kukuruz, grah, krumpir, rajica, krastavac, kakao, pamuk, duhan, puran HUMANIZAM I RENESANSA Ishodite: kultura talijanskih gradova (osobito Firence) u XIV. st. HUMANIZAM svjetonazor i kulturni pokret Sredinja tema: ovjek Uzor: antika knjievnost Dante Alighieri Francesco Petrarca Giovanni Boccaccio Erazmo Roterdamski Kljuni izum epohe tiskarski stroj (pokretna slova), J. Gutenberg Tiskarstvo je omoguilo brzo irenje humanistikih ideja i reformacije Pisanje na narodnim jezicima (vernakularima), standardizacija jezika RENESANSA umjetniki stil XV. i XVI. stoljea, jednostavnost i sklad Graditeljstvo: Michelangelo Slikarstvo: Rafael, Leonardo da Vinci Kiparstvo: Michelangelo ZNANOST Nikola Kopernik heliocentrini sustav Galileo Galilei dokazao heliocentrini sustav teleskopskim promatranjima

52

Giordano Bruno Astronomija: Kepler, Brahe Medicina: Paracelsus, Vesalius Geografija: Mercator, Ortelius REFORMACIJA I KATOLIKA OBNOVA XVI. st. moralna kriza Katolike crkve gubitak vjerodostojnosti - zloporabe poloaja i raskoan ivot crkvenih velikodostojnika - indulgencija - svjetovna vlast pape - utjecaj humanizma i drutvene promjene - zahtjevi za reformama unutar Crkve REFORMACIJA U NJEMAKOJ - Martin Luther 1517. Wittenberg, 95 teza papa izopio Luthera poetak reformacije u Njemakoj Lutherov prijevod Biblije na njemaki pristae reformacije (protestanti), ima ih meu svim drutvenim slojevima Evangelika (luteranska) crkva: Biblija je jedini izvor vjere, bogosluje na narodnom jeziku, crkva je zajednica ravnopravnih lanova, ideali jednostavnosti i skromnosti, sveeniki poziv kao zanimanje, krtenje i priest jedini sakramenti, naglasak na Bojoj milosti Sjeverna Njemaka, Skandinavija, Baltik 1524-25. njemaki seljaki rat, Thomas Mnzer 1555. mir u Augsburgu: "ija je zemlja, njegova je i vjera" KALVINIZAM: Jean Calvin - uenje o predestinaciji - privlai graanstvo enevski kolegij - vicarska, Nizozemska, kotska, Francuska (kalvinistika manjina - hugenoti) ANGLIKANSKA CRKVA: Henrik VIII. - poglavar crkve u Engleskoj Protestantizam u Hrvatskoj: slab odjek zbog ratova s Turcima Matija Vlai Ilirik PREZBITERIJANSKA CRKVA - puritanci KATOLIKA OBNOVA protureformacija i reforme unutar Katolike crkve 1545-63. Tridentski koncil: utvrene slubene crkvene dogme i pravila, 7 sakramenata, ukidanje indulgencije, dogma o nepogreivosti pape gregorijanski kalendar Isusovaki red (jezuiti), osnovao ih je 1534. godine Ignacio Loyola - vojnika disciplina ciljevi: obrazovanje, misionarski rad, protureformacija EUROPSKE DRAVE U XVI. I XVII. ST zemljopisna otkria gospodarski procvat propadanje plemstva i uspon graanstva mjerilo vrijednosti: novac, a ne zemlja propadanje feudalne drave apsolutizam graanske revolucije APSOLUTNA MONARHIJA: vladar tei vladati neogranieno, oslanja se na inovnitvo, policiju i stajau vojsku, povlateni slojevi - "novo" plemstvo i graanstvo, jedinstveni zakoni i dravni teritorij, centralizacija, gospodarska politika (merkantilizam) HABSBURGOVCI enidbena politika uinila ih je najmonijom europskom dinastijom Rudolf I. 1273. izabran za rimsko-njemakog cara nasljedne zemlje: Austrija, tajerska, Koruka, Kranjska Maksimilijan I. (1493-1519) centralizacija vlasti, zemaljski mir u Njemakoj, pravo naslijea na Burgundiju, panjolsku, Napulj i posjede Jagelovia Karlo V. (1519-1556) knez Burgundije i Nizozemske, panjolski kralj, rimsko-njemaki car, borac protiv reformacije, osvaja Milano, carstvo u kojem sunce nikada ne zalazi Ferdinand I. (1556-1564) - rascjep na austrijsku i panjolsku granu Austrijska loza: Austrija, eka, Ugarska, Hrvatska, rimsko-njem. carevi panjolska loza: panjolska, Portugal, Napuljsko kraljevstvo, Burgundija, Nizozemska, prekomorske kolonije PANJOLSKA - najvea kolonijalna i pomorska sila u XVI. st. Filip II. (1556-1598) vrhunac i poetak propadanja panjolskog imperija - apsolutizam, suzbijanje reformacije, stjee Portugal, ali gubi Nizozemsku, poraz nepobjedive armade u ratu s Engleskom, gospodarstvo stradava zbog neprestanih ratova

53

NIZOZEMSKA atlantski poloaj, graanstvo u usponu, irenje kalvinizma Nezadovoljstvo panjolskom upravom: gospodarsko iskoritavanje, Inkvizicija Rat za neovisnost od panjolske - prva graanska revolucija 1567. poetak ustanka, gezi vojvoda od Albe 1579. Utrechtska unija sjevernih pokrajina 1581. odcjepljenje i neovisnost rat traje s prekidima do 1648. (Vestfalski mir) juna Nizozemska (Belgija) veinom katolika, ostaje pod habsburkom upravom od poetka XVII. st. Nizozemci stvaraju pomorski imperij Istonoindijska kompanija ENGLESKA Henrik VIII (1509-1547) kralj vlada samostalno, ali saziva i Parlament, utemeljio Anglikansku crkvu, razvoj trgovine i pomorskog prometa, pripajanje Walesa i osvajanje Irske Elizabeta I (1558-1603) izbjegava mijeanje u sukobe na kontinentu, 1588. pobjeda nad panjolskom armadom, gospodarski procvat, jaanje srednjih slojeva, dobri odnosi s Parlamentom, preustroj Anglikanske crkve, progoni katolika i kalvinista Jakov I (James) (1603-1625) kotska dinastija Stuart, kralj Velike Britanije, miroljubiva vanjska politika Karlo I. Stuart (1625-1649) - sukob kralja i Parlamenta 1640. Parlament nije htio prihvatiti izvanredne poreze zbog vjerskog rata u kotskoj, pa ga je kralj raspustio poetak graanskog rata 1649-60. republika - Oliver Cromwell 1660. obnova monarhije na elu sa Stuartima, stranke: vigovci i torijevci 1688. "Slavna revolucija": povod Jakov II. pokuava obnoviti katolicizam, protjeran bez krvoprolia, kralj Vilim Oranski, parlamentarna monarhija Povelja o pravima (Bill of rights) - suverenost pripada narodu tj. Parlamentu, trodioba vlasti Ujedinjeno Kraljevstvo - vodea pomorska i kolonijalna sila XVIII. st. FRANCUSKA - klasina apsolutna monarhija Henrik IV (1589-1610) okonao vjerske sukobe, oporavio financije i uvrstio kraljevsku vlast Louis XIII (1610-1643) stvarnu vlast ima prvi ministar kardinal Richelieu (od 1624) unitio otpor plemstva, prestao sazivati stalee, preustrojio upravu od 1642. vlast preuzima kardinal Mazarin, ratuje s Habsburgovcima i iri dravni teritorij, porazio Frondu Louis XIV. "Kralj Sunce" (1643-1715) nakon Mazarinove smrti vlada potpuno samostalno - daljnja centralizacija vlasti, kralj vlada ukazima, gospodarski savjetnik Colbert, ogromna stajaa vojska, osvajaki ratovi, kralj proganja hugenote i nastoji nadzirati Katoliku crkvu, Versailles, takav nain vladavine vodi dravu do bankrota NJEMAKO CARSTVO labavi savez kneevina, knezovi uvode apsolutizam, vjerska podijeljenost 1618-48. Tridesetogodinji rat - zapoeo kao ustanak ekih protestanata protiv katolike vlasti, pretvorio se u njemaki graanski rat i naposljetku prerastao u europski sukob - Katolika liga i Evangelika unija - Protestantima pomau vedska i Francuska, katolicima panjolska - Vestfalski mir (1648): obnovljen augsburki vjerski mir, drava se vie nee mijeati u vjerska pitanja, priznata neovisnost Nizozemske i vicarske, teritorijalni ustupci Francuskoj i vedskoj, eka postaje nasljedni posjed Habsburgovaca, uloga cara je simbolina - Habsburgovci e se okrenuti jugoistoku - Njemaka je izgubila vie od treine stanovnitva, spori gospodarski oporavak VEDSKA po. XVI. stoljea istupa iz unije s Danskom i Norvekom, do XVII. st. postaje gospodar Baltika POLJSKA obuhvaa Litvu s dananjom Ukrajinom, uspjeno ratuje s Osmanskim carstvom, plemika republika, zbog nedostatka sredinje vlasti podlei e jaim susjedima RUSIJA Moskovska kneevina proiruje se na raun Zlatne Horde i drugih ruskih kneevina Ivan IV. Grozni (1533-1584), car i samodrac Rusije neograniena vlast XVI-XVII. st. ruski prodor preko Urala u Aziju Petar I. Veliki (1689-1725) provodi reforme po uzoru na europske zemlje - ratuje za izlaz na Baltiko i Crno more - Sankt Petersburg nova prijestolnica

54

HRVATSKE ZEMLJE OD XVI. DO XVIII. ST. 1. 2. 3. 4. Habsburka monarhija: ostatci ostataka Hrvatskog kraljevstva Mletaka republika: Istra, dalmatinski gradovi i otoci Osmansko Carstvo: Slavonija, Lika, dalmatinsko zalee Dubrovaka republika HRVATSKA MEU ZEMLJAMA HABSBURKE KRUNE 1526. Ludovik II. gine kod Mohaa, nema nasljednika, Turci osvajaju istonu Slavoniju Ferdinand Habsburki polae nasljedno pravo na prijestolje Ivan Zapolja ugarsko plemstvo izabire ga za kralja 1. 1. 1527. sabor u Cetingradu hrvatsko plemstvo izabire za kralja Ferdinanda, Ferdinand je obeao da e potivati stare povlastice i vojnu pomo protiv Turaka (200 pjeaka, 1000 konjanika) nova personalna unija Graanski rat slavonsko plemstvo podrava Zapolju Pregled turskih osvajanja: 1528. pad Jajca, Turci poinju osvajati Liku 1532. turski pohod na Be, zaustavljen kod Kisega Nikola Jurii 1537. pad Klisa i Poege 1538. sporazum izmeu Ferdinanda i Zapolje 1541. Turci osvajaju Budim 1552. pad Virovitice i azme zavreno osvajanje Slavonije 1556. pad Kostajnice granica na Uni 1566. novi pohod na Be, zaustavljen kod Sigeta Nikola ubi Zrinski, smrt Sulejmana II. 1576-78. osvajanje Pounja, granica na Kupi 1592. pad Bihaa, turska utvrda Petrinja 1593. bitka kod Siska - prekretnica, Hasan-paa Predojevi vs. Toma Erddy, godina propasti 1606. mir na itvi ravnotea snaga izmeu Habsburgovaca i Osmanlija VOJNA KRAJINA (GRANICA) od sredine XVI. st. sustav pograninih utvrda, kasnije posebna teritorijalna jedinica - uprava Dvorskog ratnog vijea u Grazu, stajaa vojska, austrijski asnici, nestajanje feudalnih drutvenih odnosa, naseljavanje Vlaha - Slavonska krajina (Drava-Sava) Varadinski generalat - Banska krajina (Karlovac-Ivani) zapovjednitvo hrv. bana - Hrvatska krajina (Kupa-Jadransko more) Karlovaki generalat Vlasi polunomadski planinski pastiri iz unutranjosti Balkana, naseljavaju ratom opustoena podruja pod osmanskom vlau, od kraja XVI. st. dolaze na prostor Vojne krajine i slue kao graniari, znatan broj ih je pravoslavne vjeroispovijesti, pojam Vlah vieznaan 1630. Vlaki statuti Ferdinand II. jami Vlasima-vojnicima na podruju Varadinskog generalata osobnu i vjersku slobodu te samoupravu Drutvene posljedice turskih ratova: preseljavanje stanovnitva (etnike promjene), otean poloaj kmetova, hrv. plemstvo gubi posjede i povlastice

HRVATSKE ZEMLJE U XVII. STOLJEU HRVATSKO KRALJEVSTVO pokuaj svrgavanja Habsburgovaca Uzroci nezadovoljstva plemstva: izdvajanje Vojne krajine, austrijska prevlast u vojsci, smanjivanje djelokruga Hrv. sabora, Vavarski mir (1664) Urota ugarskog i hrvatskog plemstva ban Nikola Zrinski, pregovara s Lujem XIV, poginuo u lovu 1664. g. Nova urota: Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, trae pomo od Poljske, Venecije i Osmanskog Carstva

55

1670-71. slom urote Posljedice: uniten je otpor plemstva i omoguena daljnja centralizacija, posjede Zrinskih i Frankopana zaplijenila je Dvorska komora (vie od 50% tadanjeg hrv. teritorija) OSMANSKA VLAST U HRVATSKOJ I BOSNI Bosanski ejalet: sandaci Pakrac, Biha, Lika, Klis, Hercegovina, Bosna, Zvornik (sandak Poega Budimski, Bosanski, pa Kaniki ejalet) Islamizacija irenje vjere i kulture Franjevci pravo na slobodno odravanje katolikih obreda Peka patrijarija - pravoslavni krani imaju bolji poloaj od katolika Osmanski feudalizam: timarsko-spahijski sustav - od kraja XVI. st. pojava nasljednog plemstva, proces itluenja MLETAKA DALMACIJA suavanje autonomije komuna, poveavanje socijalnih razlika, kolonatski odnosi u poljoprivredi USKOCI prebjezi iz Osm. Carstva, vojni odredi Senjske kapetanije Klis (do 1537), Senj (do 1617), umberak 1615-17. Uskoki rat DUBROVAKA REPUBLIKA do kraja XVI. st. gospodarski rast, trgovaka mornarica i kopnena trgovaka mrea po Balkanu, vazalni odnos prema Osmanskom Carstvu, zatita panjolske; XVII. st. stagnacija, 1667. potres POTISKIVANJE OSMANLIJA 1683-1699. Veliki beki rat 1683. kraj Vavarskog mira, Kara Mustafa vodi pohod na Be, neuspjeh opsade, Jan III. Sobjeski Sveta liga: Habsburka monarhija, Mletaka Republika, Poljska, Rusija 1686. oslobaanje Budima Ustanci krana: Slavonija (Luka Ibriimovi), Lika (Marko Mesi) 1691. bitka kod Slankamena 1697. prodor princa Eugena u Bosnu 1699. mir u Sr. Karlovcima nove granice izmeu Habsburgovaca, Mleana i Osmanlija 1714-18. habsburki pohod u Srbiju, mir u Poarevcu

56