HRVATI I STVARANJE HRVATSKE DRŽAVE

DOSELJENJE I STVARANJE DRŽAVE

-U Austrougarskoj monarhiji brojili su Hrvati i Srbi 5,000.000 ljudi- Srbe i Hrvate su zvali nazivom
Srbohrvatmislili su da su ova dva naroda jedno

-Konstantin Porfirogenet iscrtao slavenska naseljivanja Dalmacije i ostalih pokrajina iztonorimskog

carstva Hrvatima i Srbima,

-Kao prvi doselili su se Hrvati, i to kao ratni osvajai. Oni su u Dalmaciji potukli Avare zajedno s
njihovim pomonim narodima i zaposjeli zemlju. Naselivši se trajno, oni zapoeše potiskivati rimsko
stanovnitvo Dalmacije i oduzimati mu obradiva . , polja.

-Hrvate navodno vodahu petero brae i dvie sestre s udnim imenima,

-8. stoljeu postojanje poviestno nepobitno dokazane Crvene Hrvatske — današnje južne Dalmacije,
Hercegovine i Crne Gore. U

-uskoro nakon naseljenja, da se stvaraju tri hrvatske države: 1.Sjevernodalmatinska ili Biela Hrvatska,
koja se pružala od Istre do geopolitike gorske brane Biokova; 2.Južnodalmatinska ili Crvena Hrvatska,
koja se prostirala od Biokova do Skadarskog jezera' i 3.Panonska Hrvatska, koja se je svjedobno, prije
dolazka Maara prostirala od poetka alpinsko-balkanskog gorja sve do Blatnog jezera i do Dunava.

Hrvati na raskrižju Iztoka i Zapada

-Odmah, gotovo neposredno nakon seljenja, stadoše Hrvati prelaziti na kršanstvo. Prema
Porfirogenetu krstili su ih rimski sveenici.

-Time su Hrvati u crkvenom pogledu stupili u doticaj sa Zapadom, dok je naprotiv njihov teritorij, koji
su zaposjeli, prije zaposjednua bio bizantsko državno podruje,

-Hrvati su bili stavljeni pred izbor, da se priklone Rimu ili Bizantu, da se izjasne za lztok ili za Zapad.
Hrvati su odlučno prionuli uz Rim, uz Zapad

-Hrvati su u savezu s Rimom nalazili vise mogunosti da održe svoju nezavisnost, nego s Bizantom
Sjajno doba Hrvatske

-Hrvatska je ojaala, kad su Franci i Bizant oslabili. U uspješnoj borbi s Maarima, koji su napredovali
prema jugu, i s Bugarima, koji su napredovali prema zapadu, uspjelo je Tomislavu(1.hrvatskom kralju)
da sve tri hrvatske države, Panonsku, Bielu i Crvenu Hrvatsku, sjedini u jednu državu.

-Hrvatska je postala kraljevinom 925. godine krunidbom Tomislava

-U vrijeme Tomislava održala su se dva crkvena sabora, jedan 925.(pitanje sjedišta metropolije za
Dalmaciju), a drugi 928.(žalba Grgura Ninskog ) u Splitu.

-Hrvatski su knezovi od toga vremena financijski neposredno interesiram na dalmatinskim romanskim

gradovima, pa nastojahu da te gradove, koji gotovo uviek bijahu politiki vrlo nepouzdani, privežu uz
državu susretljivom, politikom ve i zato, da mogu zadržati naslov »kralja Hrvata i Dalmatinaca«.

-u 9. st. Je počeo sukob izmeu Rima i Bizanta zaoštravati, papinska je politika išla za tim, da bogate
gradove dalmatinske privue k sebi, Hrvatski kraljevski dvor sve se je više latinizirao, stare i
patriarhalne obiaje, doseljenih Hrvata poela je sve više prožimati starosjedilaka latinska kultura

-u tom dobu su se isticali i Petar Krešimir IV. , te Dimitrije Zvonimir, nakon čije se smrt svršilo sjajno
doba hrvatske narodne samostalnosti.

Propast hrvatske države i priključenje Ugarskoj

-kad je Stjepan II. Držislav umro, izbila je borba za vlast u hrvatskoj državi, poglavito između obiju
stranaka, latinske i narodne

-Razumljivo je, da je susjedna mađarska država nastojala izkoristiti za sebe tu ^ težku krizu hrvatske
države i povremenu nemoć narodne obrane Hrvata. j Mađari, koji se god. 896. doseliše u svoju
današnju postojbinu

-Mađari su od god. 1090. poduzimali velike napore, da Hrvatsku podlože svojoj vlasti. Vodili su
ponovno ratne pohode i nastojali u Hrvatskoj steći pristaše.

-Poznata je prepirka između Hrvata i Mađara, je li Hrvatska od Ugarske na maču osvojena ili joj se
pridružila državnim ugovorom, tako zvanim Pada conventa, sklopljenim god. 1102. u. Križevcima,
kojim je stupila u personalnu uniju s Mađarskom.

-zastupnici dvanaest hrvatskih plemena odbacili 1102. svoju državnu samostalnost, da spase svoj
jezik i svoje narodnostno biće. Kroz 170 godina hrvatskog kraljevstva bijahu prodrli kulturom
nadmoćni Romani i domogli se postupno državnog ustroja, stvorenog od Hrvata.

-U 12. i 13. stoljeu poeli su se romanski gradovi naglo pohrvaivati. U 14. stoljeu došla je opet
Dalmacija pod romansko-mletako gospodstvo.
Hrvati za vrijeme Arpadovića i Anžuvinaca

-Arpadovići su izgradili mađarsku državu i dali joj najveće moguće naravne granice

-Bosna bijaše svakako u razliitom obsegu sastavni dio hrvatske države.

-stalni pritok Hrvata u gradove, koji je bio u punom tieku za vrieme Arpadovia, odluio je etnikom
sudbinom dalmatinskih gradova, gdje je ve u 12. stoljeu bilo sve više slavenskih patricijskih porodica.
Današnji dolihokefalni (dugolubanjski) stanovnici dalmatinskih gradova upravo su mješavina starih
Romana i hrvatske plemike kivi.

-Nakon nasilne smrti Ladislava IV. Kumanca doe na ugarsko-hrvatsko priestolje jj Andrija 111., sin
Stjepana i Tomasine Morosini,

-sjedinjene Ugarska i Hrvatska su imale sretno tri kralja — Andriju III., Albrechta Austrijskog i
Anžuvinca Karla Roberta

-Hrvati su stajali pred izborom, za koga da se odluče. Oni se odlučile protiv najjačeg kandidata,
Andrije III., jer su se bojali, da Andrija, ne bi dovoljno i energično suzbijao Mletičiće, zavjetne
dušmane Hrvata, u njihovoj težnji za Dalmacijom, Polazeći s toga politikog stajališta, odlučiše se
Hrvati za Karla Roberta, jer Anžuvinci bijahu najmoćnija onodobna vladarska kuća i ogorčeni
protivnici Mletaka¸

-U borbi izmeu Anžuvinaca i Andrije III., koja se sad razplamtjela, nađe Andrija III. smrt. God. 1301 . je
Karlo Roberto neprieporni kralj ugarsko-hrvatski.

-u vrijeme pada Arpadovića je nekolicina hrvatskih feudalaca postala osobito moćna. Među njima se
osobito odlikovao rod bribirskih knezova iz plemena Šubići(također su bili i banovi)

-U toj se porodici uzdigao ban Pavao Bribirski tako visoko, da se inilo, kao da e samostalnost Hrvatske
opet uzkrsnuti. No s banom Mladenom dosegla je ta porodica vrhunac svoje moi, te je iza toga sliedio
brzi pad, u vrijeme Pavla se u Bosni širila hereza(krivovjerstvo)

-Šubići kao revni katolici nastupiše odlučno protiv bosanskih heretika. Uslijed toga nastadoše težki
sukobi, i kod jedne takve prilike izgubi Mladen život.

-Konačno je odlučila ojačana središnja vlast pod Anžuvincimta da zapečati propast mone obitelji.

-Hrvati podigoše na prijestolje Karla Roberta, da nađu u njemu obranu od Mletaka. AH Mletci
izkoristiše jakoga kralja, da unište opasne hrvatske feudalce, najprije grofa Bribirskoga, a kasnije grofa
Nelepia ili Nelipia. im pak grofovi Bribirski bijahu oslabljeni i poniženi, lukavi Mletci iskorištuju
uvrijeđenu porodicu knezova Bribirskih kao oruđe protiv ugarskog kralja

-sin Karla Roberta Ljudevit I. Veliki vodio je zbog Dalmacije dva velika rata s Mletanima. Prvi (1356.—
1358.) zakljuen bi zadarskim mirom. itava Dalmacija do Kotora pripala je ugarsko-hrvatskom kralju.
Drugi rat je zakljuen mirom u Turinu 8. kolovoza 1381., kojim je uzdržan status quo (stanje kao prije
rata)  u prvom ratu kao saveznik Mletćana nastupio srbski car Stjepan Dušan

-nakon Ljudevita 1. Velikog, na prijestolje je došao jedan Anžuvinac, Karlo Drački, a nakon njega
njegov sin Ladislav Napuljski(1409. prodao Mletcima svoja prava na Dalmaciju)
Razdoblje od Anžuvinaca do Habsburgovaca

-na vlast je došao Žigmund Luksemburški,a njega je naslijedio zet Albert, nakon njega kruna je pripaa
poljskim Jagelovićima

-Snagu ugarsko-hrvatskog kraljevstva, koja je tonula, prolazno je uspjelo dignuti snažnoj osobi
Matijaša Korvina

-turci su osvojoli bosansko kraljevstvo, te je Matija Korvin poduzeo protunapadaj, te osvoji sjevernu
Bosnu,i osnuje tamo dvije banovine, jajačku i srebreničku, kao krajine protiv Turaka

-činjenica je, da su Habsburgovci prvi upoznali i izpravno ocijenili veliku opasnost, koja je zaprijetila
cijeloj srednjoj Europi od ratnikih i agresivnih Osmanlija. S ovog izpravnog gledišta podpomagali su
oni već god. 1526. Hrvate u borbi protiv Turaka financijskom i vojnikom pomoći koliko su mogli

-su Habsburgovci svoje zahtjeve na ugarsko-hrvatsko prijestolje već odavna sistematski pripravljali.
Ja u se ograničiti te prikazati četiri ugovora: prvi od 24. srpnja 1463. s Matijašem Korvinom, drugi od
7. studenog 1491 ., treći od 5. kolovoza 1506. i četvrti iz srpnja 1515. s Vladislavom 1 Jagelovićem,
kojim se svim ugovorima išlo za tim, da nakon izumrla tadašnjih dinastija u Ugarskoj i --» Hrvatskoj
Habsburgovci dođu na zajedničko hrvatsko-ugarsko prijestolje

-1527. godine Ferdinand Habsburški bijaše izabran za kralja na saboru u Cetinu

Tursko doba i njegove nevolje

-Tursko doba počinje za Hrvatsku sredinom 15. stoljeća, osobito padom Bosne (1463.).

-mučeničko razdoblje naroda je trajalo 250 godina

-sve većoj pustoši, razaranju i bježanju stanovništva iz krajeva, od Turaka izravno ugroženih. Osjećaj
krajnje nesigurnosti obuzimao je sve ugrožene. Ljudi su ostavljali hrpimice zaposjednute i ugrožene
krajeve, te su sa ženama, djecom i pokretnom imovinom bježali u tuđinu

-upravo najbolji dio hrvatskog naroda bio onaj, koji se seljenjem uklanjao nepodnosivim prilikama,
da to bijahu oni, koji su navikli boljim životnim prilikama, a ostajali su samo gospodarski slabiji, koji se
povukoše u neprohodnije krajeve, udaljene od glavnih prometnih putova, pak su tamo nekako dalje
životarili

-Tursko razdoblje predstavlja dakle razdoblje negativnoga probira najteže vrste j za hrvatski narod, u
kome su najsposobniji pogibali ili bili izgubljeni za narodni život.

-razdoblje neprekidnog iseljavanja Hrvata u Ugarsku, Austriju i Italiju

-Tursko doba imalo je dakle kao posljedicu nestanak hrvatskog etnički jedinstvenog područja, i
postanak novog narodnog življa, t. j, Srba u hrvatskim zemljama, s posebnim karakterom, -, vlastitim
naziranjima i političkim ciljevima, koji se nisu poklapali s hrvatskim ni u jednom pravcu.
-težko propadanje kulturne i gospodarske i razine hrvatskih zemalja

-veći dio hrvatskoga naroda je pao pod tursko gospodstvo, dospio je on također i pod utjecaj
orijentalnog, osmanlijsko-bizantskoga kulturnog kruga

Komadanje hrvatskog područja

-Mletci su od 17. stoljeća dalje nastupali često kao saveznici habsburške kuće protiv Turaka

-Današnja se Dalmacija sastoji: I. od mletačke Dalmacije, 2. od područja slobodne Republike

dubrovačke, 3. od tako zvane Mletačke Albanije

-od god, 1526.—1606. Hrvatska je većim djelom došla pod tursko gospodstvo. Samo posve malo
podruje Hrvatske i Slavonije, jedan uski komad od mora na kranjskoj granici, nadalje djelovi županija
Zagreb, Varaždin i Križevci, ostadoše kao slobodna Hrvatska pod Habsburgovcima. Hrvatski staleži
nazivahu to podruje Ostatci ostataka slavne neko kraljevine Hrvatske

-Bosna i Hercegovina je do 1908. stajala pod tursko-bizantskom vlašću i njihovim kulturnim

utjecajem, u Dalmaciju, koja je do god. 1797. stajala pod kulturnim i političkim utjecajem latinsko-
mletačkim., i konačno u današnju Hrvatsku i Slavoniju, koja su područja stajala pretežno pod
njemačko-mađarskim kulturnim i gospodarskim utjecajem.

Vojna Krajina

-pristupilo življoj organizaciji obrane i živom provođenju obrambenih mjera, popravljanju pograničnih
H gradova, u hrvatske su gradove postavljene posade, gradovi opskrbljeni hranom i J streljivom

-Austrija je podijelila zemljišta turskim pribjeglicima kao vojničko leno uz obvezu daje brane od
osmanlijskih napada

-Kad se to uređenje uspješno primijenilo, ono se prostorno sve više proširivalo rako, da je pomalo
zahvatilo i susjedne krajeve, u kojima je nastavalo isto hrvatsko pučanstvo. Tako je s vremenom
nastala tzv. Vojna Krajina.

-bijahu provedene reforme, uvedene - J graničarske regimente i provedena tzv. Hildburghausenova

reforma

-svaki za oružje sposobni muškarac bio vojnički izvježban i vojnoj dužnosti podvrgnut, uinilo je ovu
uredbu osobito važnom za obrambenu snagu Monarhije.

-Vojna Krajina postala je na taj način jakim izvorom vojnike snage Monarhije, koju je ona upravo radi
toga obilno upotrebljavala u sudbonosnim ratovima terezijanskoga doba, kao i u turskim i francuskim
ratovima
-Sveukupno djelovanje Vojne Krajine- 1.postala je snažnom obranom protiv nadirućih Osmanlija, 2.
postala je snažnom zaštitom područja, koje je za njom ležalo, dakle ne samo nutarnjih austrijskih,
zemalja, nego i civilne Hrvatske, 3. ponovno naselila i kolonizirala za turskih ratova opustjela
hrvatska područja, 4. došlo do miješanja ljudi, tako nastali prečanski Srbi u Hrvatskoj, 5. Strogi
vojnički odgoj i red graničarske organizacije, 6. Obrađivanje zemlje bijaše također stavljeno pod
vojnički zapt, 7.

-Vojna Krajina je bila na snazi 350 godina

Hrvatska pragmatika

-Početkom 18. stoljeća pojaviše se u kući Habsburga velike brige. Nakon smrti n cara Josipa 1. dne 17.
travnja 1711. bijaše jedina muška glava neprekinute muške loze vladalačke kuće Karlo VI., kojemu je
trebalo nastupiti bogatu baštinu

-hrvatski sabor 9. ožujka 1712. posve iznenada zaključio člankom 6. svojih j saborskih zaključaka, da u
slučaju da izumre vladalačka kuća Habsburga u muškoj lozi, hrvatski staleži priznaju nasljedno pravo
ženskoj lozi i na nju prenose kraljevsko pravo Hrvatske, Dalmacije i Slavonije.

-To je prvi, zapravo preuranjeni zakonodavni prihvat odredaba kućnih zakona u predmetu
nasljednoga pitanja u austrijskoj vladalačkoj kući, koji je ponajprije došao J do izražaja u izjavi o
kunom redu od 19. travnja 1713. kao tzv. pragmatika sankcija

Hrvatski narodni preporod

-za prvih šest stotina godina državne zajednice Mađara i Hrvata ne bijaše nikakvih nacionalnih trvenja
u većoj mjeri. Jedni su uz druge živjeli, te su se što manje jedni za druge brinuli. Ako su Hrvati bili
nezadovoljni s prilikama, izabrali bi sebi drugoga kralja, pa bi se čitav prijepor riješio u krizi dinastičke
borbe

-Od god. 1790. nastupaju Mađari u Hrvatskoj centralizaciju i mađarizaciju

-Mađari su težili da pripoje Ugarskoj tri slavonske županije, te da u Hrvatskoj J uvedu mađarski kao
službeni i obvezatni jezik. Iz toga se međutim porodiše težke borbe, od god. 1790. do god. 1795. i
zatim od god, 1820. do god. 1830. Hrvati su žilavo branili latinski jezik

-Hrvati su zatim skužili da se ne mogu boriti protiv mađarizacije s latinskim jezikom, započeli su se
služiti svojim narodnim hrvatskim jezikom

-Ljudevit Gaj je preudesio slova, Književnim jezikom bi izabrano štokavsko narječje

-čisto književni pokret, koji je dr. Gaj započeo, prešao je naravno doskora na političko pitanje
-U austrijskim uredima bijaše uobičajen izraz »ilirski narod« za balkansko stanovništvo istočne
vjeroispovijesti, nastanjeno na jugu Austrije, Napoleon je osnovao ilirsku kraljevinu, pa je podizanjem
narodnog bića, njegovanjem znanosti i kulture proizveo dojam na južne Slavene. K _ii tome je
pridošla, uostalom posve kriva teorija, koja je tvrdila, da su stari Iliri bili pradjedovi balkanskih
Slavena. Tako je ime Ilirac uzdignuto na skupno ime južnih Slavena i »ilirizam« postade oznakom
čitavoga novoga kulturno-političkog pokreta u Hrvatskoj

-Neraspoloženje Mađara je nadalje stvaralo i prihvaćanje štokavskog narječja

-pojavile se dvije stranke Mađaroni i Narodna stranka

-1848. godine je došlo do sukoba između Mađara i dinastije, Hrvati su pošli na Mađare pod vodstvom
bana Josipa Jelačića

Od 1848. do 1867

-tad je došlo do nagodbe Hrvata s Mađarima

-1860. izjavio se car pripravnim udovoljiti opetovanim željama Hrvatske i Slavonije za sjedinjenjem s
Dalmacijom, te se pozva tom prilikom na poziv veljačkog patenta, prema kojemu bi dalmatinski sabor
u prvome redu imao birati zastupnike, kojima bijaše dužnost pregovarati s hrvatsko-slavonskim
saborom o utjelovljenju Dalmacije

-U zemlji nastadoše tri stranke: jedna unionistička, koja se poglavito sastojala od starih mađarona i
koja je tražila realnu uniju s Ugarskom, zatim narodna stranka, koja je išla samo za personalnom
unijom, i konačno početci kasnije Starčevićeve stranke, koja je zastupala prilično nejasnu osnovu o
izravnom pregovaranju s vladarom

-Položaj Hrvata bijaše izvanredno težak. Bijaše im voditi borbu na tri bojišta: protiv Austrije radi
Dalmacije, protiv krune i vojnike uprave u Vojnoj Krajini i n protiv Mađara radi nagodbe