MONARHIJA I JUŽNI SLAVENI

Austrija i južni Slaveni do bečkog kongresa 1815

-Još prije nego što je stekla Ugarsku, započinju odnosi kuće Habsburg prema Hrvatima, najbližim
južnim Slavenima

-Na svaki način Habsburgovci su u 16. i 17. stoljeću promatrali čitavo južnoslavensko pitanje sa isto
vojničkog gledišta, t. j. s gledišta obrane od sve jače turske vojnike snage

-Austrija uvidje, da neće moći izaći na kraj sama s Hrvatima i njemačkim vojskama u borbi s Turcima.
Da uvrsti svoje granice započne sa svoje strane naseljavati Vlahe i njima slične Balkance

-Nikako ne prestaju sa strane hrvatskih, kranjskih i ugarskih staleža tužbe protiv tih doseljenika zbog
razbojstva, krađa i pljačke

-nastojanja austrijske državne vlasti u pravcu katoličenja

-bijaše Austrija izdala balkanskim narodima još i t. zv. »Litterae invitatoriae«, u kojim ih pozivaše na
borbu protiv Osmanjija, u tekstu tih pisama pozivahu Race, da se doduše priključe Austriji, ali da ne
ostave vlastitu zemlju

-Zapravo u 18. st. pada doba pravog širenja Austrije na Balkanu

-Sljedećih 60 do 70 godina bijaše ispunjeno francuskim prevratom, napoleonskim ratovima i njihovim

posljedicama po Austriju. Za južnoslavenske probleme ne bijaše vremena, a ni snage. Na taj način nije
se Austrija nikada domogla stare domovine Raca

-itav daljnji razvoj u 18. stoljeu kree se oko borbe Raca, da prošire svoje povlastice svim moguim
sredstvima i doskoicama. A ugarske mjestne oblasti, koje zastupahu takoer probitke ostalog puanstva
koje je sa zavišu gledalo povlašteni položaj »obine grkih Raca«, radile su naprotiv u pravcu, da se te
povlastice ogranie i dokinu

God. 1848. kod južnih Slavena u Austriji

-1848. i 1867. su bile od vrlo velike važnosti za razvoj Austro- ugarske monarhije

-nakon smrti Josip II. Javila se centralizacija i mađarizacija koja je uzdrmala odnose Hrvatske i
Ugarske, Hrvati do god. 1835. nisu još nacionalno probuđeni, te gotovo i ne bijahu u stanju, da se
Mađarima opru organiziranim političkim otporom

-hrvatskim narodnim preporodom su Hrvati onemogućili Mađarima, da postignu svoj cilj, t. j.

potpunu državnu asimilaciju Hrvatske, na što se odazvao Lajos Košut tu je Košut dao prijedloge
1. da se čitav pravni položaj sjedinjenih kraljevina prema Ugarskoj ponovno uredi; 2. da hrvatska
»iura municipalia« postanu zavisna od ugarskog sabora i 3. da se Slavonija odijeli od Hrvatske i spoji s
Ugarskom, 3. Lajoša Kossutha, tadašnjeg voe maarske politike. On je išao za tim, da se ukine u
Hrvatskoj postojea historijsko-politika autonomija, da se hrvatske zemlje državopravno i
upravnopravno izjednae s ostalim zemljama svete Stjepanove krune, da se one s vremenom pomaare
i da se osnuje nacionalno jedinstvena maarska država, 4.Htio je da država bude od Karpata do
Jadrana(pogledaj na Internet)

-Kossuthove misli od 1848. do 1849. nisu međutim imale uspjeha

-1 848. skupština, u programu, što ga bijaše izradio Ivan Kukuljević. U tome programu bijahu sadržane
ove toke: 1. jedinstvo Hrvatske (aneksija Dalmacije); 2. odgovorna zemaljska vlada; 3. stalni hrvatski
sabor; 4. R ukidanje Vojne Krajine; 5. hrvatski jezik u crkvi; 6. ukidanje kmetstva; 7. hrvatska d
narodna vojska pod zapovjedništvom izabranog vojvode,

-zatim se Jelačić borio za Hrvate protiv Mađara

-bjesnio ogorčeni rat između Srba i Mađara u Banatu

-usprkos ogorčenoj obrani zapadoše Srbi u nezavidan položaj, te ih izbavi tek odlučno napredovanje
Jelačićevo. Iz Srbije im dođe pomoć predvođena državnim savjetnikom Knićaninom

-kad je na prijestolje došao Franjo Josip I., prihvatio je Rajačića kao patrijarha, a Šupljikca kao
vojvodu

-Hrvati brane žilavo zadnje ostatke svoje državnosti na vlastitoj tisućgodišnjoj zemlji, a Srbi, nedavno
još došljaci, hoće da preuzmu vlast u nacionalno miješanom području, da osnuju duhovno
gospodstvo i da ponovno ožive pećku patrijarhiju

Od 1867. do 1868.

-Državnopravno pogodio je dualizam samo Hrvate, jer je odlučio o državnopravnoj pripadnosti

hrvatskih zemalja time, što je Dalmacija pripala zemljama zastupanim u carevinskom vijeću, a
Hrvatska i Slavonija zemljama svete ugarske krune

-od godine 1867. uz mali prekid vladalo se neprestano protiv Hrvata

-ugarsko-hrvatska nagodba

-od 1868. glasi: »Ugarska te Hrvatska, Slavonija i Dalmacija sačinjavaju jednu te istu državnu
zajednicu jednako prema ostalim zemljama pod vladom Njegovog Veličanstva kao i prema drugim
zemljama.«

-Pri stvaranju nagodbe nadali su se, da će stajati prema snažnim Mađarima kao Hrvatska, Slavonija i
Dalmacija pa je to uvjetovalo čitav sadržaj nagodbe, a stvarno stajahu prema Mađarima od god,
1868.—1881, kao Hrvatska i Slavonija bez Vojne Krajine, a od god, 1881. —1914. kao Hrvatska i
Slavonija bez Dalmacije. I tako ne bijaše Mađarima težko svladati Hrvate

-Osnovna misao dualizma na jugu uopće ne bijaše provedena, nego sasvim pokvarena pri provođenju
-Dalmaciju godine 1797. stekao austrijski car i da treba da ostane u posjedu njegova pravnog
nasljednika, cara austrijskog, odnosno u sklopu kraljevina i zemalja zastupanih na carevinskom vijeću.
Na tome stanovištu stajala je Austrija dosljedno od godine 1867. sve do danas

-Suština dualističke ideje sastojala se u podjeli Monarhije na jedno njemačko i na jedno mađarsko
interesno područje

-Ovo se potonje rješenje nametavaše tim više, što ni jedna država ne bi bila pristala, da druga dobije
sve južnoslavenske krajeve

-tada se mnogo cijenila teorija, da Dalmacija uopće nije --» hrvatska nego srbska zemlja. Ta najljepše
srbske pjesme Vuka Karadžića potječu upravo iz Dalmacije

-Hrvatske zemlje bijahu sada razdijeljene čak na tri dijela, koji međusobno bijahu u položaju
inozemstva

-veći dio ustupaka Hrvatima u nagodbi bio j takve naravi, da su se u praksi pokazali bezvrijednima

Hrvatska i Slavonija od god. 1867.

-hrvatski sabor dana 1 1 . svibnja 1 867. jednoglasno: »Sabor Trojedne kraljevine izjavljuje svečano,
da Trojedna kraljevina priznaje srbski narod, koji u njoj živi, istovjetnim 48 i ravnopravnim s hrvatskim
narodom.«

-barun Rauch

-Eugen Kvaternik- dio Starčevićeve stranke  U njemu je dozrijevalo uvjerenje o svom višem
poslanju, prema kojemu je on oružje u ruci Božjoj, koje e osloboditi Hrvatsku i kazniti bezbožnu
Austriju

-Ante Starčević- njegov politički nauk usmjerenje u njegovoj mržnji na Austriju, na Ugarsku i na
Srbiju bijaše prvi, koji je ispravno ocijenio, koliko ogromna opasnost prijeti Hrvatima od agresivnog
i premoćno oružanog Srbstva, protiv te opasnosti je upotrijebio pravo oružje, postavivši ideal Velike
Hrvatske

-Ivan Mažuranić- prvi ban pučanin  izdao je školski zakon, po kojemu ne bijahu dopuštene srbske
vjeroizpovjedne škole, a postojeće bijahu zatvorene

-bijaše unutar granica Hrvatske i Slavonije hrvatski jezik predviđen isključivim službenim jezikom i za
organe zajedničke vlade

-vladavina Khuen-Hedervaryja 1883.- 1903.

- 1895. ćirilica je obvezatno uvedena u škole, a jezik se ne nazivaše hrvatskim, nego hrvatsko-srbskim
ili srbsko-hrvatskimne znam je dobro ovo

Dalmacija od god. 1797

-Kada je Mletcima prietila opasnost od Napoleona, bijahu dalmatinski Hrvati jedini, koji se htjedoše
hrabro boriti za svoju gospodaricu. Ali njih 12.000 na broj bijaše poslano kui, i bez udarca maa padne
Venecija, nekadašnja gospodarica Jadrana, dne 12. svibnja 1797. u Napoleonove ruke

-Dalmacija bijaše sada bez gospodara i u zemlji vladaše obi metež i pometenost

-mirom u Campoformiju je Austriji pripala Dalmacija, a Mirom u Požunu (26. prosinca 1805.) morala
je Austrija odstupiti Napoleonu Dalmaciju i Boku Kotorsku, a mirom u j Schonbrunnu (14. listopada
1809.) još k tome i Istru, zapadni dio Koruške, Kranjsku i Hrvatsku do Save

-Francuzka vladavina, koja trajaše od poetka g. 1806. do konca 1813., bijaše od ci velikog znaenja ne
samo za Dalmaciju nego za itavu poviest južnih Slavena u Austriji

-Napoleon preda upravu u Dalmaciji generalu, kasnije maršalu Marmontu, a građansku upravu
naobraženom mletačkom kemičaru Vincenciju Dandolu, On je odmah dao, da hrvatski jezik dođe sve
više do izražaja Njegovo prvo djelo bijaše proglas (3. srpnja 1806.) na talijanskom i hrvatskom jeziku,
a pri tome se služio liepim starinskim ikavskim narječjem. Nekoliko dana kasnije izađu prve novine na
talijanskom i hrvatskom jeziku Kraglski Dalmatin«.

-Osnivane bijahu škole svih vrsta, podignuta industrija, intenzivno se radilo oko podizanja
poljoprirada i najvea se pažnja posveivala ureenju prometa. Od rimskih vremena ne bijaše u Dalmaciji
tako dobrih cesta kao u ono doba

-nakon pada Napoleona u bitci kod Wagrama1813., pripade Dalmacija opet Austriji bez većih
poteškoća, te time nestanu Ilirske provincije

-sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom predviđeno je kod hrvatsko-ugarske nagodbe

-Thugutova misao- da pobije nastojanje Dalmatinaca oko sjedinjenja s Ugarskom

-Počevši od god. 1861. započinje u Dalmaciji intenzivni narodni pokret. Do god. 1861. bijaše on više
općeslavenski, u smislu ilirizma i jugoslavenstva, bez specifičnog hrvatskog nacionalnog obilježja

-1862. -tad je čitava uprava i ono malo škola bili na talijanskom jeziku, Hrvatskim jezikom služio se
niži puk, Srednji stalež i viši krugovi služili su se u kui i u meusobnom saobraaju talijanskim jezikom

-Kad je bila slomljena autonomaška veina u Dalmaciji, pokušali su Talijani, da H prodube sve vidljiviji
jaz izmeu Hrvata i Srba, kako bi time Hrvate

-Zadnjih godina 19. stoljeća bjesnila je u Dalmaciji žestoka borba između narodnjaka i starčevićanaca

-Po ugarsko-hrvatskoj nagodbi pripadala je Dalmacija Hrvatskoj, a po n austrijskim temeljnim

zakonima Austriji

- jasno se raspoznaje tendencija opadanja hrvatskog pučanstva Dalmacije

Bosna i Hercegovina od god. 1878

-Austrougarski posjed Bosne i Hercegovine osniva se na XXV. berlinskog ugovora od 13. srpnja 1878.,
u kome se kaže, dać e Austro-Ugarska zaposjesti Bosnu i Hercegovinu i njome upravljati

-Za provođenje okupacije bijaše mobiliziran 13. vojni zbor, a vojničko vodstvo bude povjereno
generalu Josipu pl. Filipoviu, Hrvatu i bivšem glavnom pobočniku bana Jelačića. Okupacija bijaše
izvršena od 29. srpnja do 20. listopada g.

-poviest Bosne pod Kallayem, On misli, daje »Srb« praime sviju Slavena i prihvaa takoer mišljenje,
da prvotno podruje naseljenja Srba obuhvaa i današnju Bosnu

-Beki slavist Jagi izradi struno mišljenje, da postoji bosanski jezik, pa se s takvim programom pokrene
list »Bošnjak«

-Godine 1895, zapoinje pokret meu muslimanima u Bosni. Premda bijahu vladini ljudi, ipak ne
mogahu pod vladom Monarhije izraziti svoju volju bez ikakovih obzira u pravcu svojih probitaka kao
prije. 102 Srbima je uspjelo izkoristiti tu okolnost, posijati meu muslimane nezadovoljstvo i izazvati
njihov pokret. Nakon propasti »bošnjaštva« padoše tako muslimani u Bosni u nuke Srbima. Poevši od
g. 1895., pa sve do g. 1910., muslimani su u Bosni samo oruđe u srbskim rukama

-Srbi su završili nacionaliziranje gradskog pučanstva u Bosni i Hercegovini, a taj se proces zbivao od g.
1878. do g. 1895.

- Kallayemnim nasljednikom postade 1903. Mađar Stjepan Burian Rajecz

-Nakon oduljeg pregovaranja bijaše konano donesena srbska crkvena autonomija, bijaše sada
utvrena srbska narodnost grkoiztone Crkve i njezino * školsko ustrojstvo

-došlo je do srpske oporbe

-što je dovelo do ankesije BiH1. Brošura iz 1908. u kojoj se otvoreno pokazuje na srbsko rovarenje,
2.vanjskopolitičke pojave, 3. Aehrenthal- »Sve se vise pokazivalo, daje potrebna afirmacija misli o
snažnoj Monarhiji«. A ta afirmacija postala je potrebnom u prvome redu zbog tih dogaaja u nutarnjoj
politici

-stranci pod vodstvom nadbiskupa Stadlera pođe Hrvatima za rukom, da muslimane odikele od Srba i
da ih privuku k sebi, čime je nesnosna prevlast Srba u Bosni bila skršena

-mađarski političar, reče: »Radije Veliku Srbiju nego Veliku Hrvatsku u okviru Monarhije«.

-upravo iz Bosne došao je povod za najstrašniji rat u svjetskoj povijesti

Mađari i južni Slaveni

-Mađari su došli već 1102. u državnu zajednicu s Hrvatima

-vladao je naravni odnos, koji vlada između jačeg i slabijeg naroda, kojega se vrhunac sastoji u tome,
da jači narod nastoji podruje svoje vlasti protegnuti i nad slabijim narodom.

-Odnosi su se počeli zaoštravati tek u doba Anžuvinaca

-Mađari su se bojali da previše slave ne pripadne Hrvatima, pogotovu u bitkama protiv Turaka
- sa Srbima sukobljuju se Mađari dosta rano. Po Dukljaninu je srbski knez Časlav pao u Sriemu u borbi
s Mađarima

-započelo je koncem 15. stoljeća seljenje Srba u Ugarskuzbog turskog pritiska

-došlo do misao o jednoj ugarskoj državi

-Ugarska jedinstvena država poela je ugrožavati nacionalne osebine, jezik i državnopravne odnosno
crkvene povlastice Hrvata i Srba

-koliko je rastao pritisak Mađara, onoliko je i otpor Hrvata bivao sve češći

-približavanje između Mađara i Srba može se nedvojbeno ustanovili u razdoblju od g. 1848. do 1867

-Pestvjevo djelce postalo je vrlo važno za Srbe. Time, što Hrvati bijahu oznaeni »crnom ovcom u
zemlji«, bijahu Srbima u državi dane slobodne ruke

-Srbima bijaše potrebno, da ponovno ojačaju svoj utjecaj u Monarhiji. Oni se opet obrate Mađarima,
a Mađari su htjeli izlaz na more(preko Rijeke) S pomoću Mđaara htjelo se ostvariti velikosrbsku
misao, i sve južnoslavenske zemlje, koje pripadahu tada Austro- ugarskoj, a nekada pećkoj patrijarhiji,
i koje ne spadahu pod Ugarsku u užem smislu, htjelo se opet predati u ruke Srba. Za uzvrat nuđa se
Mađarima velikodušno izlaz na more

-Thugutove misli, u kojoj je sadržano nastojanje, da Austrija zadrži Dalmaciju na svaki način

Austro -Ugarska pod utjecajem Bizanta

-da se više ne ponove događaji, kakvi su se zbili u razdoblju od g. 1904. —1914.

-sugestivna moć Bizantaopće svojstvo Bizanta koje djeluje jednako između bizantinskih vjernika
kao i u još povećanom obsegu prema inovjercima. To je toliko profinjeni sustav laži i paralaži, stavljen
u službu pojačanja vlastite moći, koji protivnika toliko smete, da na koncu ne zna ni kuda ni kamo, te
se konačno prepušta vodstvu perfidnog astohlepnika, Bizantinac vjeruje vlastitim lažima svim žarom
svoga religioznog htijenja

-broj Srba je bio umjetno udvostručen i daje to stanovište, koje se nakon konstatacija ovoga djela
mora nazvati svesrbskim (velikosrbskim)

-članak austrijskog sveučilišnog profesora sadrži dakle opet krivotvorene brojitbe, krivotvorenu
južnoslavensku poviest i podptmo izvrnuti prikaz položaja na jugu, a sve je to znaajno za bizantinsku
taktiku u borbi

-Spalajkovieva misao jest ova: Austro-Ugarska ima u 1 Bosni samo mandat sviju sila podpisnica, i to
mandat s rokom. Na tome temelju - J konstruirao je Spalajkovi tezu, daje sada došlo vrieme, da
Austrija ode iz Bosne

-Spalajković se zanima za rješenje-agrarnog pitanja Bosne

U svjetski rat

-Razvojem u razdoblju od g. 1867. do 1914. došla je država u sukob s oba južnoslavenska naroda, s
Hrvatima i sa Srbima

-U Dalmaciji uspjelo je Srbima zadobiti sve više utjecaja na nezadovoljne i protiv Monarhije ogorčene
Hrvate, te je to konančo u listopadu g. 1905, dovelo do poznate rieke rezolucije, pa je i tamo Iijep
broj Hrvata dospio pod vodstvo Srba

-u Monarhiji je došlo do borbeborba je obilježena dvjema velikim političkim parnicama,

zagrebačkom veleizdajnikom parnicom i Friedjungovom parnicom u Beču

-u obje te parnice, pred vlastitim sudovima, i u pravednoj stvari, Austro-Ugarska nije mogla dobiti
svoje pravo

-U zagrebakoj veleizdajnikoj parnici htjelo se ugroženoj državi pomoi s pomou pravde time, što se
izvelo pred sud sve one, koji su otvoreno rieju i djelom radili za srbsku vladavinu u Hrvatskoj i
izjavljivali svoje simpatije za državopravnu promjenu postojeeg stanja u tome smislu.

-na kraju ni jedna ni druga parnica ne uspješe

-Od obje parnice, zagrebake i Friedjungove oekivalo se, da e razbistriti položaj na jugu i odtjerati
srbsku sablast. A gle, neprijatelj je iz borbe izišao kao pobjednik i ojaan, jer je imao u ruci dvie sudske
svjedobe, da su obtužbe protiv njega iznesene bez temelja

-Aneksiona kriza svratila je pozornost velikog svieta na južnoslavenske zemlje i tamošnje prilike

-Južnoslavensko pitanje u Habsburžkoj carevini- Setona Watsona (Scotus Viator), prvi pokušaj, da
se južnoslavensko pitanje prikaže pregledno i objektivno

-autor tvrdi da je za rat kriv Bizant

-Sarajevski atentat prikazao je Srbima, da treba u najkraće vrijeme očekivati razpad habsburžke
države, kojemu su se već otprije nadali«.

-Jedinu nadu, da ikada posjeduje Bosnu i Hercegovinu, vidjela je Srbija u borbi na život i smrt, jer
bizantinski će vjernik dati radije svoj život, nego što će se odreći osvajanja i vladanja nad inovijercima.
Srbi ostadoše vjerni svojim riječima i poradiše u pravcu, da izazovu svjetski rat, da bi iz Austrije, s
obzirom na njen obseg i značenje, napravili novu Švicarsku