Mnogi ljudi bi rekli kako su igrice „raj“ za njih,i u nekim
aspektima se slažem s njima,ali i sam znam neku granicu do koje je to istinito.Svidio mi se jedan tekst na temu o internetu i računalnim igricama od Valerije Rodek.Njen tekst govori o tome kako u današnje vrijeme odrasli,ali i djeca provode dosta vremena na internetu.Internet ima mnoge prednosti,ali i mane,mnogi ljudi su ovisni o njemu i nemaju neki socijalni život. Autorica misli kako igrice na djetetu mogu povoljno utjecati na njihove sposobnosti i vještine,ali u isto vrijeme mogu biti i štetne ako su neprimjerene za njegovu dob,ili ako na njima provodi mnogo vremena može postati antisocijalan,te selažem s njenim stavom jer je rekla sve bitno što se treba reći.Mislim kako danas internet zauzima neki prioritet u životu nekog čovjeka,danas se sve radi putem interneta i to mnogo olakšava neke stvari.U današnje vrijeme su svi ovisni o internetu,neki više,neki manje,bili to odrasli ili djeca.Mislim da nikad ne bi trebalo trošiti mnogo novca na neki uređaj,jer to nije potrebno.Lako se može uočiti ako neko ima problem sa ovisnošću,npr. postaju agresivni,nije ih briga za ništa što drugi govore.Ne postoji neki efektivan način kako to izliječiti,jer će se ta ovisnost vjerovatno opet vratiti.Roditelji imaju dobar razlog da se boje od opasnosti računalnih igrica,zato što djeca mogu postati nasilna,ili ovisna,mogu si oštetiti vid ako puno vremena provode igrajući igrice. Postoje mnogi ljudi koje zarađuju tako što igraju igrice,i ja mislim kako je to i dobar i loš način zarade.Neki od dobrih su da npr.da mogu dosta dobro zaraditi,i rade nešto što vole,a loše su da postaju ovisni,ako im je to glavni izvor zarade onda se fokusiraju samo na to i još jedna velika mana kod takvog „posla“je ta da ako izgube gledatelje,mogu propasti.Smatram da je godina u kojoj sam rođen (2005.)bila zadnja godina u kojoj su djeca bila „normalna“,npr. danas djeca od 3./4. godine provode par sati dnevno na nekom uređaju igrajući igrice.Ja sam svoj prvi mobitel dobio kad sam krenuo u školu,i još sam bio ograničen koliko mogu biti na njemu na dnevnoj bazi.Kao mali sam uvijek bio vani,mrzio sam biti u kući,nikad nisam mislio kako jedva čekam doći kući i igrati igrice,ali smatram kako je današnjoj djeci to na umu.Mislim kako mnogi ljudi ne bi mogli zamisliti život bez tehnologije,ali ja bih iskreno volio kad bi „nestala“,mislim kako su se ljudi u prošlosti puno više zabavljali nego mi danas.U ovo doba pandemije djeca provode vrijeme igrajući igrice više nego ikad jer stoje kod kuće. Moj bi prijedlog za korištenjem internetom i igranjem računalnih igrica bio da budu umjereni kad su na nekom uređaju,da provode što više vremena vani,po mogućnosti da se bave nekim sportom,da ne ostaju do kasno budni na internetu.Intenet je super stvar,ali mu nesmijemo dopustiti da preuzme naš život.