Doseljenje Hrvata i organizacija drave

TEORIJE O PODRIJETLU HRVATA - o podrijetlu i etnogenezi Hrvata postoji vie teorije od kojih su tri najzastupljenije I. Slavenska teorija - slavenski jezik - u srednjovjekovnim izvorima ime Hrvati poistovjeuju se sa Slavenima -> Hrvati pleme slavenskog podrijetla II. Gotska teorija - temelji se na vijestima splitskog kroniara Tome Arhiakona iz XIII. st. - on tvrdi da su Hrvati pleme gotskog podrijetla koje se nametnulo zateenim Slavenima - u vrijeme Tome Arhiakona naziv Goti se upotrebljava za barbare III. Iransko-kavkaska teorija - temelji se na Tanajskim (donskim) ploama - na ploama se pojavljuju osobna imena Horouathos, Horoathos (Hrvat) koja pripadaju iranskom kulturnom krugu - ova imena upuuju na zakljuak kako je u to vrijeme u zaleu Tanaisa (rijeke Don) postojao narod tog imena ETNOGENEZA - etnogeneza -> proces nastajanja nekog naroda - etnogeneza je dugotrajan proces, a na temelju triju teorija moemo rekonstruirati hrvatsku etnogenezu: I. Hrvati su u poetku bili slavensko pleme koje je dolo u kontakt s iranskim nomadskim plemenima i preuzelo neke njihove steevine II. Hrvati su u poetku bili iransko pleme koje je dolo u dodir sa Slavenima na podruju dananje Ukrajine i pod njihovim se utjecajem slaveniziralo, ali je Slavenima nametnulo svoje ime - dolaskom na podruje dananje domovine Hrvati dolaze u kontakt s romanskim stanovnitvom i tako nastaje hrvatski etnikum (narod) - snaan utjecaj Bizanta i Franake kroz pokrtavanje SEOBE HRVATA - Avari i Slaveni zajedno u drugoj polovici VI. st. prodiru na podruje Bizanta

- 582. g. zauzimaju Sirmium (Srijemska Mitrovica) te to prerasta u trajno slavensko naseljavanje Balkanskog poluotoka pa tako i Hrvatske - iako bizantski pisci opisuju provale na istoni Balkan, nema sumnje da su se Slaveni naselili i zapadnije -> to nam potvruje pismo pape Grgura I. napisano oko 600. g. u kojem spominje Slavene u Istri te upozorava salonitanskog biskupa Maksima na slavensku opasnost - jedini sauvani pisani izvor o doseljenju Hrvata je De administrando imperio (O upravljanju carstvom) bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta iz X. st. - car Konstantin VII. Porfirogenet smjeta dolazak Hrvata na sam poetak VII. st. u doba vladavine bizantskog cara Heraklija - pradomovinu Hrvata naziva Bijela Hrvatska, a smjeta je u dananju Poljsku oko grada Krakova - donosi dvije verzije o doseljenju Hrvata, u XXX. i XXXI. poglavlju svojeg djela: XXX. poglavlje -> Hrvati se u novu domovinu doseljuju pod vodstvom petorice brae (Klukas, Lobelos, Kosences, Muhlo i Hrobatos) i dvije sestre (Tuga i Buga) -> kad su doli u Dalmaciju naili su na Avare s kojima su ratovali dokle god ih nisu pobili i pokorili XXXI. poglavlje -> Hrvate poziva bizantski car Heraklije da mu pomognu protjerati Avare to su uinili i otada su tamo trajno naseljeni DALMACIJA NAKON DOSELJENJA HRVATA - dolazi do propadanja gradova u unutranjosti budui da su bili okrueni novopridolim Hrvatima te su izgubili vezu s okruenjem te je prekinuta njihova trgovina - polako nestaje Salona (Solin), Scardona (Skradin), Narona (Vid kod Metkovia) i Epidaurum (Cavtat) - stanovnitvo tih gradova odlazi u gradove na obali i na otoke - stanovnitvo Salone u VII. st. bjei u Dioklecijanovu palau iz koje e se razviti grad Split - stanovnitvo Epidauruma podiglo novo naselje na mjestu dananjeg Dubrovnika - gradovi Krk, Osor, Rab, Zadar i Trogir nisu propali jer su mogli komunicirati i trgovati morskim putem HRVATI U NOVOJ DOMOVINI - nakon poetnog neprijateljstva dolazi do normalizacije odnosa izmeu Hrvata i starosjedilaca - misija opata Martina meu Hrvatima kojeg je poslao papa Ivan IV. (rodom Dalmatinac) kako bi otkupio relikvije kranskih muenika i stradalih za Dioklecijana pa tako i sv. Dujma govori o normalizaciji tih odnosa - pronalazak bizantskih zlatnika u dalmatinskom zaleu govori o doticaju gradova na obali s zaleem

- Hrvati se pribliavaju obali i postaju vjeti pomorci te tako 642. g. kod Siponta u junoj Italiji napadaju bizantske neprijatelje Langobarde - Hrvati preuzimaju batinu razvijenijih Romana, a jedan od najvrednijih batina jest kranstvo koje e Hrvati primati doseljavanjem u dalmatinske gradove pod upravom Bizanta u XI. st. - smirivanje napetosti izmeu dviju zajednica nastoji iskoristiti dalmatinsko sveenstvo - o tome nas izvjetava Toma Arhiakon u djelu Historia Salonitana (Salonitanska povijest) - pie o legendarnom splitskom nadbiskupu Ivanu Ravenjaninu koji je stolovao sredinom VII. st. -> zareuje biskupe, rasporeuje upe i privlai neuke i sirove katolikom nauku - pokrtavanje Hrvata bio je viestoljetni proces - misionari su dolazili i iz Italije, Franake, ali i iz Bizanta - hrvatska sklavinija koja je ostala najdue nepokrtena bila je Paganija (pagan = pogan) - krunski dokaz pokrtavanja Hrvata je Vieslavova krstionica u Ninu iz IX. st. - materijalni dokazi su i kadionica iz Stare Vrlike i relikvijar s moima sv. Anselma - prva faza pokrtavanja odnosi se na prihvaenje vjere od vladajue elite, a druga faza njeno postupno irenje na itavu zajednicu - ulazak Hrvata meu kranske narode bio je veliki dogaaj jer se s njime irila pismenost, kultura i obrazovanje - nove kranske drave su bile priznate od starih kranskih drava u Europi te se tako poboljavaju meudravni odnosi
Preuzeto sa: http://skriptezasrednjuskolu.blogspot.com/