FRANAKA DRAVA

Franci pripadaju zapadnogermanskoj skupini naroda koji prodiru na podruje

Rimskog Carstva u vrijeme velike seobe naroda. Glavna osvajaka snaga meu
Francima bili su Salijski Franci, koji su ve polovinom IV st. izborili pravo
naseljavanja na rimskom teritoriju kao federati.
U vrijeme rimskog namjesnika i vojskovoe Acija, Franci su kao njegovi
saveznici pod vodstvom svog kralja Meroveja (po njemu se cijela dinastija buduih
franakih kraljeva naziva MEROVINKA DINASTIJA), sudjelovali 451.g. u bitki
protiv Atile i Huna na Mauricijakovom polju. Rezultat tog sudjelovanja bilo je
zaposjedanje cijele sjeverne Galije do rijeke
Somme.
KLODOVIK (481 511)
Klodovik je bio Merovejov unuk koji je porazio
ostatke rimske vlasti i proirio franaku kontrolu
do rijeke Loire, a nakon to je porazio Burgunde
i Vizigote zaposjeo je cijeli teritorij izmeu
Rajne i Pirineja.
U sklopu ovih sukoba krije se jedan od
Slika 1: Klodovikovo krtenje na Boi vanijih dogaaja franake pa i europske
496.g. Slika prikazuje Klodovikovo
povijesti, naime Klodovik je veinu problema s
krtenje, a na njoj vidimo kako se
Burgundima rijeio enidbom s kerkom
franaki narod (desno) udruuje s
burgundskog kralja, Klotildom koja je bila
crkvenim velikodostojnicima (lijevo).
kranka, a nakon enidbe i Klodovik prelazi
U sreditu slike je Klodovik
nekarakteristino nevina izgleda (iako na kranstvo. Krtenje je obavljeno 496.g. u
mu je razbijanje lubanja i pljakanje crkvi u Reimsu, zbog ega su se mnogi budui
bila omiljena razbibriga) kojeg
francuski kraljevi krunili upravo u toj crkvi.
posveuje golubica, tj. Duh Sveti, koji
je iznad njega. Ilustracija pokazuje
centralnu ulogu kralja u
sjedinjavanju razliitih drutvenih
skupina, a golubica simbolizira
franako vjerovanje da Bog vodi
Klodovikov prelazak na kranstvo, a
istodobno pokazuje i papinsku
potporu Franakom kraljevstvu.
Crkvi je Klodovik bio potreban i za
unitenje arijanizma, koje je bilo
raireno meu germanskim
plemenima. Slika nam takoer
dokazuje polagano mijeanje rimske,
kranske i germanske kulture, to je
karakteriziralo razdoblje ranog
srednjeg vijeka.

Vanost Klodovikova kranstva je u

tome to postaje istovjernik i zatitnik
galorimskog stanovnitva, a time i zatitnik
zemljoposjednike aristokracije i Crkve, te ga
svi priznaju za pravog vladara. Uskoro je
Klodovik centar svoje vladavine postavio u
Parizu, kako je ostalo do dananjih dana.
Istono Rimsko Carstvo je jaanje
Franaka doekalo s odobravanjem, jer ih je prije

svega bilo strah povezivanja Ostrogota (Italija, Balkan) i Vizigota (Hispanija), pa

zato priznaju vlast kranskog vladara u Franakoj. Osim toga mislili su da e moi
Francima nametnuti svoja pravila igre, tj. svoje zakonodavstvo i politiki utjecaj.
Klodovik nije za to puno mario niti je prihvatio Carigradsko zakonodavstvo,
nego je dao popisati vlastito obiajno pravo koje je poznato pod nazivom Lex Salica
ili Salijski zakonik i njegove odredbe dugo su imale vanost na podruju zapadne
Europe.
Nakon Klodovikove smrti dravno je podruje podijeljeno meu njegova etiri
sina, od kojih niti jedan nije imao sposobnosti svoga oca, pa se to razdoblje u
franakoj povijesti naziva "doba lijenih kraljeva", (ili kako bi to Francuzi rekli
"Rois fainants") kada dolazi do raspada vrste centralne vlasti.
KARLO MARTELL (714 741)
Raspadom franake centralne vlasti dolazi do podijele Franake na nekoliko
veih oblasti. U svakoj pojedinoj oblasti stvarna je vlast bila u rukama najmonijeg
plemia koji se nazivao majordom.
Jedinstvo Franakog Kraljevstva ponovno je uspio uspostaviti jedan od
najmonijih majordomova Karlo, koji je prisilio sve franake oblasti da priznaju
njegovu vrhovnu vlast.
U meuvremenu su Arapi, pokorivi Vizigotsko Kraljevstvo u panjolskoj, napali
junu Galiju, Karlo je sjajno reagirao, skupio veliku vojsku i u bitki kod Poitersa ili
Toursa 732.g. porazio Arape, ije je osvajanje tada konano zaustavljeno. (u stvari je
bitka bila negdje izmeu ta dva spomenuta grada)
Karlo je u slavu te pobijede stekao nadimak Martell (eki), a samo Franako
Kraljevstvo povratilo je svoj ugled i vodstvo. Zbog sposobnosti i znaaja Karla
Martella, cijela dinastija buduih franakih kraljeva prema njemu e se nazivati
KAROLINKA DINASTIJA.
PIPIN MALI (751 768)

Prije smrti Karlo Martell podijelio je

vlast svojim sinovima Karlomanu i
Pipinu (Mali zbog malog rasta),
Pipin je ubrzo uspio sam preuzeti
vlast, a brata je poslao u samostan (u
Monte Cassino).

Slika 2: Krunidba Pipina Malog na manuskriptu

iz XVI st. Pipin je bio okrunjen za kralja
Franaka, 751.g. od strane papinskog legata Sv.
Bonifacija, a par godina kasnije to je slubeno
uinio i papa Stjepan II.

U to je vrijeme bio iv
posljednji potomak Merovinga
Hilderik III, koji nominalno ima
pravo na vlast u Franakoj. Pipin se
tada za pomo obraa papi Zahariju
i postavlja mu jednostavno pitanje:
"da li treba vladati onaj koji je
slubeno kralj ili onaj koji ima
stvarnu vlast", na to se papa
sloio s ovom drugom tvrdnjom.

Pipin je samo to ekao i zatim

svrgnuo Hilderika i poslao ga u
samostan. Franako plemstvo prihvatilo je Pipina za vladara i prvog kralja dinastije
Karolinga. Ali nije Pipin postao zakonitim vladarem samo tim izborom plemstva,
nego ga je i papa Stjepan II 754.g. blagoslovio za kralja "milou bojom".
Od tada poinje dobra povezanost papinstva i Karolinga, a najbolji pokazatelj
tih dobrih odnosa je pomo Pipina papi protiv Langobarda koji su drali sjever Italije
i esto napadali papinske posjede. Osvojene zemlje Pipin je predao papi tzv.
"Donatio Pippini", ime nastaje Papinska Drava sa centrima u Rimu i Ravenni.
Pipin na samrti dijeli kraljevstvo dvojici sinova Karlomanu i Karlu, uskoro
je Karloman umro pod udnim kolnostima, a Karlo je priznat za jedinog kralja, i
postat e poznatiji pod nazivom Karlo Veliki.
KARLO VELIKI (768 814)
Nastavio je politiku svojih monih prethodnika, tj. irenje teritorija i
kranstva, ali s puno veim uspjehom. Njegov osobni biograf i dvorski uenjak
Einhard u djelu "ivot Karla Velikog" opisao ga je kao velikog i snanog ovjeka
koji je uivao u fizikim naporima, posebno lovu, jahanju i plivanju, a napomenuo je
da je bio neumjeren i sa hranom i enama.
Bio je intelektualno znatieljan, govorio je latinski i grki i uivao u drutvu

uenih ljudi, ali je istovremeno bio nepismen, iako je kako kae Einhard, svake veeri
pred spavanje pokuavao nauiti pisati, ali neuspjeno.
OSVAJANJA KARLA VELIKOG

Slika 3: Razvoj Franakog kraljevstva od Klodovika do Karla Velikog

Njegov vladarski uspjeh temeljio se na njegovoj sposobnosti kao vojskovoe, jer je na

svim granicama vodio dugotrajne ratove. Glavni cilj bio mu je irenje kranstva i
franake vlasti meu poganske narode.
Ve na poetku svoje vladavine odazvao se pozivu pape za pomo protiv
Langobarda, koje je u nekoliko ratova porazio i time osigurao Papinsku dravu, a
sebe proglasio "kraljem Franaka i Langobarda".
Uskoro se okrenuo daljnjem pokoravanju poganskih naroda ratovi protiv
Bavaraca i Karantanaca (dananja Slovenija); dugotrajni ratovi protiv Sasa (istona
Njemaka); ratovi protiv Avara i Slavena (Panonija, eka, Slovaka); sukobi sa
Saracenima iza Pirineja

Osvajaki uspjesi i irenje kranstva uvrstilo je ionako dobre odnose Karla i

papinstva, a kulminacija tih dobrih odnosa zbila se na Boi 800.g. u bazilici Sv.
Petra u Rimu kada je papa Leon III okrunio Karla Velikog za cara.
Proglaenje Karla Velikog za cara imalo je simbolino znaenje, jer je taj
dogaaj i teoretski odbacio mogunost podvrgavanja zapadne Europe Istonom
Rimskom Carstvu, a ujedno je taj dogaaj oznaio roenje Europe, tj. politike i
kulturne autonomije zapadne zajednice naroda.
ODNOS KARLA VELIKOG I BIZANTA
U Bizantu nisu prihvatili Karla kao cara, jer se ondje smatralo da vlast na
Zapadu moe nekome biti povjerena jedino s ovlatenjem bizantskog cara i u njegovo
ime.
Usprkos tome carica Irena stupila je u pregovore s Karlom, ak je franako
izaslanstvo predloilo Ireni enidbu sa Karlom Velikim, ime bi bilo ostvareno
jedinstveno carstvo, ali prije dovrenja pregovora Irena je zbaena s vlasti.
Novi car Nikefor I Foka ne eli potvrditi Karlov carski naslov pa se napetosti
izmeu dva carstva nastavljaju. Bizant je u to vrijeme bio u sukobu s Bugarima i
Arapima, pa je Karlo smatrao da e ratni pritisak od strane Franake natjerati Nikefora
na poputanje.
Najzgodnija toka za pritisak prema Bizantu bila je Venecija, kao jedino
bizantsko podruje u franakom teritoriju. Ratne igre zavrene su mirovnim
pregovorima 810-812.g. u Aachenu, gdje je bio Karlov dvor. Tim mirom Bizant je
primoran na priznavanje Karlove carske krune, ali je dobio vlast nad Venecijom i
dalmatinskim gradovima i otocima, dok je Franakoj pripala Istra i obje hrvatske
kneevine.
UPRAVA KARLA VELIKOG
Centar uprave Karla Velikog bio je njegov
dvor u Aachenu ili Aix-la-Chapelleu, a
cijelo Carstvo podijeljeno je na manje
jedinice grofovije ili marke, u kojima
su upravitelji bili markgrofovi. Prostor
Italije imao je poseban poloaj
Kraljevina Italija.
Najvei administrativni problem za

Slika 4: Karlov tron u prijestolnici Aachenu

Karla je predstavljala efikasna kontrola nad velikim teritorijem i lokalnim

upraviteljima, to je uspio rijeiti na tri naina:
1. Sam je obilazio svoje carstvo i

kontrolirao provoenje zakona i

sasluavao albe na lokalne
upravitelje
2. Imenovao je posebne putujue
inspektore missi dominici koji su
odlazili u godinje kontrole nekog
podruja. Bili su kao neka produena
ruka samog cara, to je omoguilo da
se carska vlast osjeti u svakom kutku
carstva. Bili su nepotkupljivi i
kontrolirali su i crkvene i svjetovne
osobe, a o svim negativnostima
izvjetavali su Karla Velikog.
3.
4. Zahtijevao je od svog plemstva i

Slika 5: Missi dominici inspekcijska

sluba Karla Velikog koji su redovito i
nenajavljeno obilazili Carstvo, te sluali
pritube obinih ljudi. Uvijek su ih
sainjavali predstavnici duhovne i
svjetovne vlasti.

sveenstva da prisustvuju godinjim

opim skuptinama, gdje se
izvjetavalo cara o stanju u
grofovijama i biskupijama;
savjetovalo cara o mnogim pitanjima; primalo direktive od cara.

Da bi osigurao to vee jedinstvo svog carstva Karlo je dao standardizirati mjere,

utege, novac, a sam carski kult imao je vanu ulogu u jedinstvu carstva. Karlo
Veliki je zbog propagande predstavljan narodu kao novi David (idealni kralj Starog
Zavjeta); kao novi August (najvei nekranski car); kao novi Konstantin (prvak
Crkve).
KAROLINKA RENESANSA

Dinastija Karolinga, osim to je teritorijalno i politiki

jaala Franaku i irila kranstvo meu barbarske
narode, snano je djelovala i kao promotor
obrazovanja, to je rezultiralo poveanjem pismenosti,
a time i kulture uope.

Slika 6: Karlov potpis, to je

uspio uvjebati.

Visoka razina kulture u jedinstvenom Rimskom Carstvu prekinuta je prodorom

barbarskih naroda koji su se tek trebali nauiti kulturi i civilizaciji. Jo tijekom VI i
VII st. europski kontinent bio je podijeljen na mnotvo malih kraljevstava, a sva ta
podruja razvila su vlastite stilove pisanja merovingika, beneventana, gotica
Latinska gramatika klasinog Rima potpuno je iskrivljena, jer je na svakom
podruju "obogaena" mnotvom lokalnih specifinosti. Tako se dogaalo da pismeni
ovjek u jednom dijelu Europe ima prilinih problema sa deifriranjem teksta s nekog
drugog kraja Europe iako je u pitanju isti latinski jezik. Pismenih ljudi i inae je sve
manje, to poinje predstavljati problem i za vlast i za Crkvu.
Karlo Veliki potrudio se okupiti brojne uene ljude iz cijele Europe na svom
dvoru, a glavni cilj bio je razvitak standardiziranog nastavnog programa,
baziranog na istim tekstovima pisanih istim standardiziranim pismom.
Da bi osigurao to vei broj pismenih i obrazovanih, Karlo je naredio svim
samostanima i biskupijama da se potrude oko osnivanja kola za obrazovanje
djeaka, i sam je Karlo, da bi bio primjer, utemeljio kolu na svom dvoru koju su
pohaali sinovi njegovih dvorjana.
Jedno od veih postignua karolinke renesanse bilo je reformirano pismo, koje je
djelo redovnika iz Toursa, a naziva se Karolinka minuskula. Glavna joj je
karakteristika pisanje malim latininim slovima, dok se dotada pisalo velikim
slovima. Reforma je olakala itanje,
omoguila je jeftinije pisanje (vie teksta
na istom prostoru), pa se novi rukopis
ubrzo rairio Europom.
Veliko postignue bilo je
reformiranje latinskog jezika
(srednjovjekovni latinski jezik), koji je
postao jezik uenih i obrazovanih ljudi, a
Slika 7: Slova Karolinke minuskule
to je oslobodilo prostor razvitku
narodnih jezika kod obinog
stanovnitva na temeljima iskvarenog latinskog (npr. starofrancuski).
Jedan od najuenijih ljudi tog vremena koji je bio na Karlovom dvoru bio je
Anglosas Alquin, koji je u Karlovoj vladi imao ulogu neke vrste ministra kulture. On
je priredio novo izdanje Jeronimove "Vulgate" (prvi prijevod Biblije na latinski
jezik), a to izdanje postalo je vaei biblijski tekst za cijelu zapadnu Crkvu.

Alquin je zasluan za standardiziranje kolskog programa koji se temeljio na "septem

artes liberales" (sedam slobodnih umijea):
1. trivium ili govorna umijea gramatika, retorika, logika
2. 2.
quadrivium ili matematika umijea aritmetika, astronomija,

geometrija, glazba
Karolinka renesansa svojim je pionirskim reformama u pismu, jeziku i obrazovanju
omoguila sve kasnije renesanse u povijesti zapadne misli i kulture.