NASTANAK

OSMANSKE
DRZAVE

U doba mongolskih osvajanja u Mongolskoj vojsci

poelo je irenje Turaka. Ve i ranije, prije nego
to su ih potisnuli Mongoli, Turci su s podruja
Turkmenstana kao nomadi, stoari, pod vodstvom
svog vladara Selduka prodrli u prostor Bizanta.

U 11. stoljeu Selduci su doli od Mramornog

mora i osvojili Carigrad te tu podigli svoju dravu.
Ta prva turska drava se jako brzo proirila.
Selduci su svoju dravu proirili preko Sirije,
preko Palestine sve do granice Bagdadskog
kalifata. Na tom prostoru gdje su ivjeli Arapi,
Selduci su prihvatili islam i naravno pismo, u
odreenoj mjeri i jezik i kulturu.

Budui da su Turci zauzeli za krane

svete krajeve, u 11. stoljeu poeli
su kriarski ratovi. I zahvaljujui
kriarskim ratovima Selduka se
drava raspala i ostalo je mnotvo
kneevina ili emirata.

Potkraj 13. stoljea stie s istoka novi val

Turaka koji isto preko Perzije stiu u Malu
Aziju. Ovaj puta je vojskovoa Osman. I oni
su doli do Mramornog mora kao i Selduci.
Osman se jako brzo proglasio sultanom i
stvorio veliku dravu. Ujedinio je sve emirate
u TurskoOsmansko Carstvo. Poetkom 14.
stoljea prva prijestolnica Turskog
Osmanskog Carstva je grad Bursa. Osman
je osvojio velike dijelove Male Azije i poeo
se iriti prema Europi.

Turci su osvojenu zemlju kao feude davali

vojnicima. Feud se kod njih zove timar.
Kmetovi kao drutveni sloj zove se raja, a
plemstvo nosi naziv spahije. Turska je bila u
usponu dok su se druge zemlje raspadale i
s jedne strane je to omoguilo da se
obraunaju sa susjedima i osvoje ogromne
prostore.

U 14. stoljeu Tursko carstvo se poelo iriti

izvan Male Azije. Vrlo brzo su zauzeli
poluotok Galipolje i to 1352. godine u bitci kod
Cimpe. Tada je zapoelo munjevito osvajanje
Europe. Turci dolaze iz Azije pa pripadaju
drugaijoj kulturi pa i ratuju drugaije. Prije
svega ne ratuju samo na bojnom polju. Slue s
zamkama i prevarama, a za europske vitezove
je to nepojmljivo jer u Europi postoji pojam
asti.

TURSKA
VOJSKA

to se tie vojske ona se sastoji od plemstva. Svaki

plemi duan je odazvati se na poziv
vladara. Spahije su konjica, a janjiari su plaeniko,
profesionalno, kolovano pjeatvo. Janjiari su
zarobljenici koje su Turci zarobili u ratovima. Onda
su ih vodili u prijestolnicu. Tamo su morali prihvatiti
islam. Nakon toga su ih kolovali za ratovanje. Osim
vjetina ratovanja uio se jo neki zanat koji je vezan
uz ratovanje. Janjiari su doivotni vojnici. ive u
posebnim vojarnama. Ne smiju se eniti. Sjajno su
plaeni, a da bi bili stimulirani za ratovanje sultan im
najee ostavlja ono to osvoje. Turci su u
osvojenim krajevima dolazili u sela i kupili muku
djecu te ih pretvarali u vojnike. Janjiari su postali
elitna turska vojska.

U okviru turske vojske postoje i posebne

jedinice koje su se nazivaleakindije. Mi bi ih
dana zvali komandosi. Oni imaju zadau
unitavati, razarati i pljakati pogranina
podruja. Akindije su znali godinama
napadati i pljakati iste prostore. Kad zbog
akindija takvo podruje ostane bez
stanovnika to se podruje vie ne moe
obraniti. Na taj su nain Turci brzo i
jednostavno osvajali. Turska je ve u 15.
stoljeu bila drava koja se protezala na tri
kontinenta.

OSVAJANJA

Posle kosovskog boja i pada Smedereva Turska je poela da

uvodi svoju vlast nad slovenskim narodima. Turska osvajanja
podudaraju se sa unutranjim sukobima koji su potresali
balkanske hrianske drave. Nasuprot rascepkanim i
neslonim balkanskim zemljama, Turci Osmanlije imali su
dobro organizovanu dravu. Sultan je raspolagao jakom i
poslunom vojskom, uvek spremnom na ratne pohode. Dok se
u hrianskim dravama feudalno imanje najee nasleivalo,
sultan je turskim feudalcima, spahijama delio zemlju prema
zaslugama. Zemlju su dobijali najsposobniji ratnici. Spahije su
zavisile od sultana. Uvek su bili verni svom gospodaru. Turski
feudalci u to vreme nisu mogli da se osamostale i ugroze
centralnu vlast, kao to je bio sluaj sa velikaima na Balkanu.
Prve na udaru Turaka bile su Vizantija, Bugarska i Srbija. Te
hrianske drave esto su meusobno ratovale znatno pre
dolaska Turaka na Balkan. Osim toga, uoi dolaska Turaka,
Vizantiju, Bugarsku i Srbiju zahvatili su unutranji neredi.

Sva zemlja je bila vlasnitvo sultana. Stanovnitvo se

delilo na hriane i muslimane. Sultan je deo vlasti
podelio spahijama i svetenstvu. Zemlja je bila
podeljena na velike i male teritorije. Velikim teritorijama
(Sandak, Bosna) upravljali su begerbegovi, a malim
teritorijama begovi.
est decenija posle krstakog osvajanja Carigrada
(1204), Vizantijsko carstvo je obnovljeno 1261. godine.
Meutim, ono se sporo oporavljalo. Vie krajeva i
gradova zadrali su zapadni feudalci i Mleani. Kada
su zapretili Turci, Vizantijsko carstvo nije predstavljalo
vrstu dravnu celinu. Razarali su ga dinastiki sukobi,
odnosno unutranji graanski ratovi. Carigrad su
titili jaki bedemi, ali su ostali delovi Carstva bili
ugroeni.

U drugoj polovici 15. stoljea nastavljaju se stalni

napadaji Osmanlija iz okupirane Bosne prema
Hrvatskoj. Njih, zapravo, vode preteito
domai, islamizirani begoviod kojih su mnogi
donedavno bili katolicima. Bio je to stalni mali rat
na granici koga vode Turska i Hrvatska. Tako su
ve 1465. oni osvojili Blagaj na Sani, neko grad
hrvatskih velikaa Babonia i sjedite
hercega Hrvoja Vukia Hrvatinia.
Godine 1471. zauzimaju Poitelj na Neretvi,
a 1482. pada i Herceg-Novi, posljednji slobodni
dio Hercegovine. Uzalud je Nikola Iloki, hrvatski
velika imenovan za kralja Bosne (1471.), a kralj
Matija Korvin 1480. prodro u Bosnu ak do
Sarajeva.

U tim tekim vremenima Hrvati su

uspjeli 1491. pobijediti tursku vojsku koja se vraala
s pohoda u Kranjskoj. Ali sve je izgledalo izgubljeno
kad je hrvatsko plemstvo 1493.teko potueno
u bitci na Krbavskom polju. Meutim, poraz Hrvata
na Krbavi bio je najava i poetak stogodinjeg
obrambenog rata u kome su Hrvati hrabro branili
svaku stopu svoje zemlje. I dok su Osmanlije od
1453. do 1482. osvojili Carigrad, sruili Bizantsko
Carstvo i pokorili brojne kraljevine, Hrvati su u
stotinu godina izgubili samo pedesetak kilometara u
dubini svoga prostora. Sauvali su uski pojas svoje
drave koji su sami nazivali ostatcima ostataka
neko snanoga hrvatskog kraljevstva

Bitka kod Siska

Bitka na Mohakom polju, turska

minijatura

Osmanlije na vrhu svoje moi

1683.

Osmanska osvajanja tokom

srednjeg i novog veka