Fašizam u Italiji – Iako je Italija imala ekspazionističke tenzije pogotovo prema

Jadranskom moru, Talijani nisu bili osvajački raspoloženi. Na izborima 1919.

Fašisti nisu dobili niti jedan mandat. Kasnijem dolasku fašista na vlast
pogodovao je strah od komunističke revolucije i loša gospodarska situacija koja
je izazvala nemire u državi. Zbog nemira fašisti su počeli dobivati financijsku
pomoć od krupnih industrijalaca i veleposjednika koji su strahovali za svoju
imovinu. Fašistički borbeni sastavi poput fasci di combattimento bili su strah i
trepet na ulicama za komuniste (premlaćivanja, ubojstva, zastrašivanja). Imali su
direktnu podršku vlade jer su vođe tih fašističkih skupina obično bili umirovljeni
oficiri. Fašisti ulaze u Parlament 1921. zahvaljujući Libealnoj stranci povezanoj
s krupnim kapitalom koja ih stavlja na listu.
U jesen 1922. najavljen je generalni štrajk u Italiji, a Mussolini želi iskoristiti taj
trenutak za preuzimanje vlasti. Naredio je svim članovima Fašističke stranke da
krenu na „marš na Rim“ i nasilno preuzmu vlast. Mussolini nije krenuo s
fašistima u marš jer je strahovao da će kralj Vittorio Emanuele III poslati vojsku
na prosvjednike. Kralj to nije učinio već je ponudio Mussoliniju mjesto
predjednika vlade misleći da će ga to udobrovoljiti i zadovoljiti. Mussolini
potom od 1924.-1926. polako korak po korak uvodi fašističku diktaturu ne
birajući sredstva. Zabranjen je rad svih političkih stranaka osim Fašističke
stranke, uvedena je potpuna cenzura medijima, propaganda je napumpala
samopouzdanje nacije. Mussolini je bio više dobar glumac i manipulator nego
efikasan političar.
Staljinizam u SSSR-u – Staljin je bio poprilično nepismen i bio je loš govornik,
ali imao je izvrsne organizacijske sposobnosti i bio je pun samopouzdanja.
Nakon Lenjinove smrti, svi su mislili da će Lav Trocki biti njegov nasljednik ali
Staljin ga je potpuno izgurao, a na kraju ga je dao i ubiti. Do 1928. Staljin je
potpuno zavladao Komunističkom partijom. Pokrenuo je industrijalizaciju i
kolektivizaciju privrede – prvu Petoljetku (petogodišnji plan intenzivne
industrijalizacije i elektrifikacije. Rusko gospodarstvo doživjelo je velik rast.
Otvarane su tvornice dok je zapad tresla Velika ekonomska kriza. Plansko
gospodarstvo pokazalo se vrlo neefikasnim. Znalo se dogoditi da nekih
proizvoda ima previše, a drugih premalo. Najveću cijenu plaćali su radnici koji
nisu imali nikakva prava. Oni koji su uspjeli premašiti norme bili su tretirani kao
heroji Oktobarske revolucije, a nekoliko takvih heroja rada tvorili su šok
brigade. Da bi se mogla ostvariti Petoljetka proizvodnju je trebalo udvostručiti a
da bi se to postiglo išlo se na kolektivizaciju zemljišta. Mislili su ako seljacima
oduzmu zemlju da će ona otići u gradove i postati radnici u tvornicama. Seljaci
su se tome odupirali i uništavali stočni fond i stoku. Stotine tisuće seljaka je
odvedeno u Sibir. A Staljin je za 10 godina kolektivizirao čitavu zemlju.
Provodio je političke čistke, eliminirao je sve političke protivnike, ali i mnoge
ljude koji su ubijeni zbog banalnosti koje pokazuju surovost sovjetskog
komunističkog sustava (npr. zbog nedovoljno dugo i nedovoljno snažnog
pljeskanja Staljinovom govoru, jer se skinula Staljinova slika sa zida zbog
krečenja, starica je ubijena jer se prekrižila na sprovodu…) Svi su bili ubijeni ili
su završili u gulagu – radnim logorima. U čistkama je stradalo 15 milijuna ljudi.
Nacizam u Njemačkoj – Velika ekonomska kriza (1929-1933.) usporila je
razvoj njemačkog gospodarstva, a zemlja je postala plodno tlo za uspon
radikalnih desničarskih stranaka posebno nacističke. Hitlera i naciste podržavaju
krupni kapitalisti koji u njima vide oružje protiv ljevice i boljševizma, a
finacijski ga pomaže Engleska banka. Do 1932. nacisti su bili beznačajni kao
stranka, ali uz financijsku podršku kapitalista dobivaju 30 posto na izborima
1932. Ušli su u koaliciju s desničarskim nacionalistima i Hitler postaje kancelar
1933. Političari, industrijalci i generali koji su omogućili Hitleru dolazak na
vlast učinili su to jer su mislili da će ga moći kontrolirati i koristiti za svoje
ciljeve. Prvi Hitlerov potez kao kancelara je bio raspuštanje Reichstaga i
raspisivanje izbora jer je želio dobiti apsolutnu većinu. Unatoč pritiscima Hitler
je dobio samo 45 posto glasova pa je pronašao drugi način da dobije
natpolovičnu većinu. Nacisti su zapalili zgradu Reichstaga i optužili komuniste
koji su na izborima dobili velik broj glasova te je zabranio njihovo djelovanje.
Bez komunista u Reichstagu nacisti su se domogli većina. Nakon što je 1934.
umro predsjednik Hidenburg Hitler preuzima i funkciju predsjednika i uzima
naziv Fuhrer. Njemačka postaje policijska država. Ukinute su sve političke
stranke, uvedena je cenzura, ukinute su građanske slobode, svi oblici udruga
pretvorene su u nacistička udruženja. Hitler je pridobio mase energičnim i
zapaljivim govorima. U koncentracione logore slani su Židovi, komunisti,
prerevni katolici, Jehovini svjedoci, Rome…Duševni bolesnici, prostitutke,
djeca iz mješanih brakova bili su kandidati za sterilizaciju, a kasnije i eutanaziju.
Homoseksualce su kastrirali. Najstrašniji progon imali su Židovi. U
9./10.11.1938. Goebbels je optužio Židove da su ubili njemačkog diplomata u
Parizu. Ta noć poznata je pod nazivom Kristalna noć. Demolirane su židovske
trgovine i sinagoge, mnogi su uhvaćeni, a oni koji su uspjeli napustiti zemlju
njih je dočekala još gora sudbina u zemljama koje su nacisti kasnije osvojili.