Professional Documents
Culture Documents
1
Agramer deutsche Zeitung, 1786. g.
Nije sačuvan niti jedan primjerak.
Informaciju o njemu pronalazimo u peštanskom Mercur von Ungarn, oder
Literaturzeitung.
Izlazi na vrhuncu jozefinskih reformi (germanizacija), na njemačkom
jeziku.
J. Horvat pretpostavlja da je izdavač lista bio Johannes Thomas Ebel von
Trattner.
Kroatischer Korrespondent
Johann Thomas Ebel von Trattner vjerojatno pokreće i sljedeće novine:
Kroatischer Korrespondent (1789-1790).
Pokrenute na vrhuncu rata protiv Turske.
Tijekom 1789. izašlo je 60 brojeva.
Izlazile su srijedom i subotom.
Namijenjen stranim časnicima i ostalim stručnjacima koji prate vojsku.
Prvenstveno vijesti s ratišta. Gotovo nisu imale dodira s hrvatskom
stvarnošću.
izvještaji s ratišta (2/3)
službene vijesti
dvorski izvještaji
vijesti iz stranih zemalja (pad Bastille zabilježen je kao “neobičan
događaj”)
tekstovi iz bečkih novina
oskudne domaće vijesti (primjerice o provali u Opatovini)
povremeno oglasi
nema političkih članaka
17. svibnja 1789. u austrijskim nasljednim zemljama uvedena carskom
odlukom uvedena je taksa na novine (Stempel) – poteškoće s
distribucijom lista.
Nema traga intervencija cenzure – donosi i nepovoljne vijesti.
Novine na hrvatskom jeziku?
Mirko Danijel Bogdanić je bio matematičar i astronom, pristalica
prosvjetiteljskih ideja.
Pisao je na štokavskom ijekavskom, s nekim dubrovačkim i dalmatinskim
izrazima, koristio je slavonski pravopis.
Bogdanić je 1791. podnio molbu za odobrenje pokretanja novina na
hrvatskom jeziku – dobiva dozvolu (carske vlasti izdaju dozvole
2
pokretanja listova na narodnim jezicima kako bi stvorili protutežu
mađarskoj politici).
Ipak, Bogdanić nije realizirao svoje planove u vezi novina, već se
posvetio znanstvenom radu.
Nastupilo je razdoblje vrlo nepovoljno za izdavanje novina.
Biskup Maksimilijan Vrhovac kupio je tiskaru, no rad je njemu osobno
zabranjen, a inače se novine trebale slati na cenzuru Kraljevskom
ugarskom namjesništvu.
Štampaju se leci, uglavnom ilegalno (na talijanskom, njemačkom i
hrvatskom).
Kraglski Dalmatin
Godine 1805. godine – mirom u Požunu Dalmacija dolazi pod francusku
vlast.
Francuske su vlasti 12.7.1806. g. pokrenule novine Kraglski Dalmatin.
Odluku je donio talijanski potkralj, a uređivanje lista povjereno je
talijanskom književniku Bartolomeu Benincasi. Na hrvatski prevodili su
franjevac Paško Jukić i dominikanac Nikola Dominik Budrović.
Tjednik, izlazio je u Zadru subotom, a od prosinca 1807. – petkom.
Od ljeta 1809. godine ne izlazi redovito, čak ni nakon uspostave Ilirskih
pokrajina, a 1.4.1810. godine je obustavljen.
List je bio dvojezičan, izdavan u dva stupca: lijevi – talijanski, desni –
hrvatski.
Hrvatski tekst bio je prijevod talijanskog.
Imao je 8 stranica.
Naklada je iznosila 600 primjeraka.
Ukupno je izašlo 186 brojeva.
Imao je propagandistički značaj.
Donosio je službene obavijesti, različite praktične upute, posebno
gospodarskog sadržaja (primjerice o gradnji cesta, o uređenju luka, sadnji
krumpira i duhana…), vijesti iz zemlje i čitavog francuskog imperija.
Utjecaj Kraglskog Dalmatina na rađanje hrvatske nacionalne svijesti
ponekad se precjenjuje, a ponekad osporava ističući da je dvojezičnost
bila zapravo promašena: obrazovani ljudi znali su talijanski, oni koji su
govorili hrvatski – nisu znali čitati.
Telegraphe Officiel
Prema principu centraliziranog ustrojstva uprave, nakon uspostave Ilirskih
pokrajina centar je premješten u Ljubljanu, pa je i novi list pokrenut tamo.
Bio je to Telegraphe Officiel
3
List je trebao izlaziti na francuskom, talijanskom, njemačkom i
slavenskom jeziku, no nije pronađen niti jedan primjerak na slavenskom.
Metternichov režim
Cenzura sastavni dio policije. Na terenu cenzuru vrše posebno imenovani
cenzori.
Cenzura nastoji biti sveobuhvatna: odnosi se na tiskovine u zemlji, uvoz
iz inozemstva, kazališne predstave, knjižnice.
Aktualizacija popisa zabranjenih knjiga svaka tri mjeseca.
Posebna se pažnja posvećivala tiskovinama vezanima uz nasljeđe
francuske vlasti i drugim političkim pitanjima, a neke tiskovine
zabranjivane su zbog netočnosti vezanih uz dinastiju ili zbog povrede
ćudoređa.
U Karlovcu se 1816. pojavljuje prva aktualna politička brošura koja
govori o političkoj situaciji, na njemačkom jeziku Betrachtungen
(Razmatranja). Neuspjeli pokušaj pokretanja novina na hrvatskom jeziku.
1813. godine molbu za dozvolu za pokretanje novina na “ilirskom” jeziku
Slavonski Feniks uputio je Antun Nagy (odvjetnik, profesor zagrebačke
Pravoslovne akademije i cenzor školskih knjiga u Beču, rodom iz
Požege).
Slavonski Feniks trebao je izlaziti dva puta tjedno, a trebao se sastojati od
dva dijela:
novina (formata četvrtine arka): vijesti i poučni članci o ekonomiji,
poljodjelstvu, korisnim izumima;
zabavnog časopisa (formata osmine arka): tekstovi o povijesti i filologiji
(usavršavanje narodnog jezika)
Nakon ponovljene molbe car je izdao dopuštenje pod uvjetom da se
političke vijesti prenose samo iz bečkih novina
Plan pokretanja Oglasnika ilirskog
Novine u Hrvatskoj početkom 19. stoljeća pokreću medicinari.
Oglasnik ilirski - utjecaj Jerneja Kopitara, kustosa bečke dvorske
knjižnice. Đuro Šporer molbu za odobrenje pokretanja novina za
Hrvatsku, Dalmaciju i Istru predao je 1817. Nada da će list na “ilirskom”
jeziku latiničkim pismom suzbiti popularnost ruskih izdanja utjecala je na
izdavanje dozvole 1818. godine.
Izdan je “Poziv na pretplatu”: list je trebao izlaziti u Beču dva puta tjedno,
a pretplatnicima se trebao distribuirati poštom. Sam jezik proglasa bio je
prilično nerazumljiv.
Šporer je pokušao pronaći sponzore, obratio se Maksimilijanu Vrhovcu
kao “rodoljubnom meceni”.
4
Negativni Vrhovčev odgovor i propast projekta.
Novine na njemačkom jeziku
Agramer Theater Journal (1815), A. G. Guttenberg.
Sačuvan samo prvi broj.
Sadržavao kazališne vijesti, anegdote, pjesmice i zabavne sastavke.
J. Horvat navodi ga kao dokaz germanizacije, odnosno jačanja njemačkog
elementa u Zagrebu.
Luna, Agramer Zeitschrift
1826. g. – zabavnik, ne donosi političke vijesti.
Pokrenuo ga je Franjo X. Stauduar (pisar kod austrijske vojne komande).
U posao se uključio Franjo Suppan (Župan), vlasnik tiskare.
U 1. broju pjesma Tome Mikloušića “Vuščenje (radostan pozdrav) vil
horvatsheh pri vandavanju novin zagrebečkih”
Sadrži prikaze života u Zagrebu, priloge o povijesti Hrvatske.
Objavljena je i 61 pjesma na hrvatskom (kajkavskom). U uredništvu lista
nalazio se Dimitrija Demeter.
Agramer politische Zeitung
Isti izdavač, T. Stauduar, 1830. pokreće i prave novine: Agramer
politische Zeitung.
Naklada 1830-ih: 900-1000 primjeraka.
Objavljuje vijesti prema cenzuriranom bečkom tisku. Luna postaje njegov
zabavni prilog. Izlazi do 1858. godine.
Agramer Zeitung
1848. g. Agramer politische Zeitung mijenja ime u Agramer Zeitung.
Izlazi do 1912. godine.
Nakon 1912. naslijedio ga je Agramer Tagblatt.
Bio je to prvi moderni dnevni list u Zagrebu.
Imao je ozbiljno uredništvo. Čitali su ga svi pismeni građani Zagreba
(časnici, činovnici, obrtnici i trgovci).
Otpor mađarizaciji
Ustrajanje na latinskom jeziku i na starim “municipalnim” zakonima
(hrvatsko državno pravo) – stare plemićke elite.
Isticanje nacionalne posebnosti i narodnog jezika – nove građanske elite.
Nova inicijativa za pokretanje novina na hrvatskom jeziku – 1832. g.
31.3.1832. Ljudevit Gaj podnosi molbu Namjesničkom vijeću.
Ljudevit Gaj
“Kratka osnova hrvatsko-slavenskog pravopisanja” 1830, Budim.
U to vrijeme postojalo je sedam pravopisa.
5
Gaj nudi pojednostavljeni pravopis, u kojem koristi i neke dijakritičke
znakove po uzoru na češki jezik.
Potrebu za reformom argumentira rodoljubnim argumentima te
praktičnošću.
Krug oko Ljudevita Gaja: Ljudevit Farkaš (Vukotinović), Antun
Vakanović, Nikola Maraković, Fran Kurelac, Dragutin Rakovac).
Novine su se smatrale instrumentom borbe za nacionalno buđenje i borbe
protiv mađarizacije.
Poteškoće
Pitanje izbora jezika (dokaz da je pogled novog naraštaja sezao mnogo
dalje):
Ivan Derkos “Genij domovine nad sinovima koji spavaju” – zagovara
uzimanje dalmatinskog narječja,
Janko Drašković “Disertacija iliti razgovor gospodi poklisarom…” –
predlaže štokavštinu
Financijske poteškoće. Gaj je namjeravao u novine uložiti cijeli svoj
imetak naslijeđen od oca, krapinskog ljekarnika. Kapitala je u Hrvatskoj
nedostajalo.
Molba se rješavala sporo, tražena su dodatna pojašnjenja. Upozoravalo se
da se u novinama ne smiju nalaziti politički tekstovi, tražila se informacija
o planiranoj frekventnosti časopisa, o kvalifikacijama izdavača,
potrebnom kapitalu itd.
Nakon provjera u Zagrebu, a uz intervenciju samog cara, u ljeto 1834.
izdano je odobrenje za pokretanje novina.
Potrebne pripreme
Unajmljivanje stana, određivanje naklade i cijene, određivanje po kojem
će pravopisu tiskati novine.
Sastav uredništva:
Dragutin Rakovac (star 21 g.)
Ljudevit Vukotinović (star 21. g)
Antun Mažuranić (star 29 g.)
Vjekoslav Babukić (star 22 g.)
Pavao Stoos (star 26 g.)
Ljudevit Gaj (star 25 g.)
Novine horvatzke
Odluka da se tiskaju po starom pravopisu za početak i na kajkavštini.
Početkom 1835. (nosio je datum 24.10.1834) izdan je proglas o izdavanju
Novina horvatzkih i Danicze – usmjerenost na sve Južne Slavene.
6
Počinju izlaziti od 6. siječnja 1835. godine, dvaput tjedno (utorak i
subota).
Prvi dio Novina trebao je donositi vijesti o političkim događajima u zemlji
i inozemstvu, dok je Danicza tjedni dodatak (prvi broj: 10.1.1835.
godine).
Danicza je trebala donositi zabavne i poučne priloge, o povijesti,
književnosti i baštini, pjesme i dr. na “svim ilirskim narječjima”.
Kome su bile namijenjene Novine horvatzke?
Problem s određivanjem društvene situacije u Hrvatskoj, nedostatak
potrebnih podataka.
Hrvatsko društvo na pragu modernog doba.
Razlike između pojedinih hrvatskih zemalja.
U Banskoj Hrvatskoj samo tri značajnija grada: Zagreb (10 tis.),
Varaždin, Karlovac.
Prometna (ne)povezanost.
Novine horvatzke i Danicza
Česte modifikacije naslova novina:
Novine horvatzke (1835/1836.)
Ilirske narodne novine (1836-1843.)
Narodne novine (1843/1844.)
Novine horvatsko-slavonsko-dalmatinske (1844-1846)
Novine dalmatinsko-horvatsko-slavonske (1846-1849)
Narodne novine (1849-1853.)
Carsko-kr. službene narodne novine (1853-1860)
Narodne novine (od 1861.)
Danicza Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka
Zabavni prilog Novina horvatzkih bio je nositelj političkog usmjerenja.
Moto: “Narod bez narodnosti je tijelo bez kosti”.
Naklada oko 500 primjeraka za pretplatnike + oko 150 u promotivne
svrhe i za razmjenu. Distribucija besplatnih primjeraka u Bosnu i Vojnu
krajinu odaje političke namjere Lj. Gaja.
Pozitivne reakcije pretplatnika.
Gajeva aktivnost na stranicama Novina – veliki doprinos narodnom
preporodu.
Gajeva “Još Horvatska ni propala” – veza novina i kazališta.
Od ožujka 1835. u Daniczi izlazi Gajeva rasprava o pravopisu i tekstovi
se počinju tako tiskati (25.7.1835. Danicza postaje Danica)
Gajeva tiskara
7
30.12.1835. Lj. Gaj podnosi molbu za odobrenje za pokretanje tiskare.
Otpor Ugarskog namjesništva, nova molba dvorskoj kancelariji u Beču
1.6.1836. godine.
Odobrenje Gaj dobiva polovicom 1837. godine, no bez litografskog
privilegija (ne mogu se tiskati slikovni prilozi).
Gaj nabavlja tiskarski stroj u Češkoj, na kredit. Tiska i zagrebačke novine
na njemačkom, te drugi materijal: osmrtnice, reklame itd. Mali broj
knjiga. Slagari u tiskari su stranci.
Kriza ilirizma – nije uspjelo pridobiti sve Južne Slavene za ilirizam:
U Sloveniji jedino Stanko Vraz
Među Srbima, Teodor Pavlović, urednik Srpskih novina iz Pešte protivnik
ilirskog imena.
Od početka 1840-ih Novine se uključuju u političku borbu u Hrvatskoj
između mađarona i ilirske stranke.
Jačanje cenzure.
Prvi feljtoni – Ljudevit Vukotinović.
God. 1843. – zabrana ilirskog imena.
Novine u Hrvatskoj uoči 1848.
Jačanje političke borbe utjecalo je na povećanje naklade Novina (kao i
novina na njemačkom jeziku).
Uoči 1848. naklada Narodnih novina iznosila je 800 primjeraka, a
Agramer Zeitunga – 1350 primjeraka.
Naklade političkih brošura sežu 1000 primjeraka.
Zora Dalmatinska
1844. u Zadru (naglašena dalmatinska posebnost, odbacivanje Gajeva
pravopisa).
Aktivnost cenzora Josipa Macsika (Mačika), profesora Pravoslovne
akademije u Zagrebu (1843-1845).
Brisanje svakog spomena imena domovina, sloboda i slično.
Branislav
Politički tjednik u obliku letaka.
Izlazi u Beogradu 1844/1845. zbog pojačanog pritiska na ilirski pokret u
Hrvatskoj i cenzorskih intervencija.
Urednik lista bio je Bogoslav Šulek, a na mjestu je brigu vodio Pavao
Čavlović. Bio je povezan s djelatnošću poljske emigracije. U akciju
uključen grof Albert Nugent.
Krijumčaren u Hrvatsku (Janko Havliček, komesar Parobrodarskog
društva na Kupi i Savi Ambroza Vranyczanyja).
8
Izašlo je 13 nedatiranih brojeva.
Geslo: “Ne dajmo se! Ne bojmo se!”
Oštrica lista uperena protiv politike mađarona i zagrebačke cenzure.
Donosio je izvještaje sa županijskih skupština.
Objavljuje govore Ivana Kukuljevića Sakcinskog, među ostalima i onaj
od 12.5.1843. godine kojim on zahtijeva uvođenje hrvatskog jezika kao
službenog.
Sukob mađarona i iliraca/narodnjaka
Metternich je prihvatio stavove grofa Kulmera, obojica su izvukli
zaključke iz činjenice izlaženja Branislava izvan Hrvatske – ublažavanje
cenzure.
Godine 1845. polemika između mađarona i iliraca na stranicama Agramer
Zeitunga. Gaj je u Narodnim novinama vrlo oprezan.
Pitanja: