PITANJA ZA ISPIT IZ PERIODIZACIJE TALIJANSKE KNJIŽEVNOSTI

I. SKUPINA: na ispitu se odgovara na jedno pitanje iz ove skupine

1. Duecento: glavni povijesni i kulturni događaji, književni rodovi i vrste, predstavnici i glavna
djela
Iako sama riječ duecento znači 200, Duecento se odnosi na svu talijansku umjetnost 13. stoljeća
(1200.-1299.), uključujući i književnost. U 13. stoljeću Italija doživljava snažan gospodarski rast,
ponajviše radi trgovine. Trgovina se najviše širila ratovima, odnosno Križarskim ratovima (10.-
13. st.). Italija nije bila cjelina kakvom ju danas znamo sve do 1891., sve do tada ona je bila
rascjepkana na manja područja. Dvije strane koje su možda najviše odskakale bile su Papinska
država na čelu s papom i Sveto Rimsko Carstvo na čelu s rimsko-njemačkim carem. U 12. i 13.
st. stvorile su se dvije politički opozicionirane obitelji srednje i sjeverne Italije: Guelfi (s
podrškom pape) i Ghibellini (s podrškom cara Svetog Rimskog Carstva). Jugom Italije vladala je
dinastija Hohenstaufen. U to doba u Italiji su se počele stvarati male „gradske općine“ odnosno
comuni, gradovi pod nečijom zaštitom (najčešće neke od ovih obitelji i automatski pape ili cara).
U Italiji se osim ekonomskog procvata, počinje događati i onaj kulturni. Sve manje ljudi zna
latinski (pisani i govorni jezik Italije), književnici prestaju koristiti latinski, provansalski i
francuski jezik te se okreću književnosti na talijanskom jeziku. Nakon prvog pravog sveučilišta
,onog u Bologni iz 1088. godine, u 13. stoljeću otvaraju se sveučilišta u Padovi (1222.), Napulju
(1224.) i Salernu (1231.). Krajem 12. i početkom 13. stoljeća javlja se vjerska književnost
(exemple, liturgijski napjevi, laude, legende, vitae), glavni predstavnici su San Francesco d'Assisi
(Cantico delle Creature;jezik volgato umbro; najstarija talijanska pjesma/tekst čiji je autor
poznat; hvalospjev Stvoritelju, prirodi, bićima i Sv. Franja Asiškog; veliča život), suprotno tome
autor Jacopone da Todi stvara pjesme svjetonadzora prijezira prema svijetu, obilježene grijehom i
patnjom (lauda dramatica Pianto della Madonna(Donna de Paradiso), jezik volgare umbro,
dijalog na Isusovoj samrti). Stvaraju se encikopedije, pouče knjige o biljkama, životinjama,
mineralima… predstavnik je Brunetto Latini (djelo Trezor na starofrancuskom, didaktička
enciklopedija u stihovima). Razvija se novela, nastala iz exempluma (kratke moralno poučnne
priče koju bi propovjednik uključio u svoju propovijed), prva zbirka novela je Il novellino,
anonimnog autora s kraja 13. st., u stoljeću kasnije dolazi Boccaccio sa svojim Decameronom.
Iznimno su popularni bili putopisi i kronike, kao jedini način da puk čuje o nekom događaju ili
mjestu. Tu su predstavnici Salimbene da Parma (Cronica, opisuje život 1167.-1287.), Marco Polo
(Il Milione, 1298., knjigu je napisao Rustichello da Pisa pod diktatom Marca Pola o svojim
sjećanjima s putovanja). Popularna je naravno i poezija koja se razvija uslijed Križarskih ratova u
Provansi na langue d' oc (trubadurska udvorna lirika), kada brojni pjesnici bježe u Italiju i tada se
razvija prva pjesnička škola Scuola Siciliana, a za njoj i Scuoa Toscana, te Dolce Stil nuovo.
2. Duecento: počeci tal. lirike (Scuola siciliana, Scuola toscana, Dolce stil nuovo), glavna
obilježja i predstavnici
Scuola siciliana: Radi egzodusa umjetnika iz Provanse uslijed Albinskih križerskih ratova, oni sa
svojom pjevanom trubadurskom lirikom u pratnji lire ili leuta dolaze do Sicilije kojom tada vlada
Fridrik II. Hohenstaufen, dvor u Plaermu, on je veliki promicatelj kulture, na dvoru dolazi do
miješanja kultura (arapska, muslimanska, kršćanska, grčka i hebrejska). Tamo se razvija prva
pjesnička škola: scuola siciliana – lirika udvornih i konvencionalnih tema, na nekom
pomiješanom jeziku s uporabom pučkog jezika, pjesme se ne pjevaju već govore. Iako je
jedanaesterac vezanog stiha temelj takve lirike, javlja se i sonet (pjesnički oblik s dva katerna i
dvije tercine). Najpoznatiji predstavnici su Jacopo da Lentini (il Notaio – pisar) i Guido delle
Colone.
Scuola toscana – stvara se nakon sloma Hohenstaufevaca na Siciliji, Toskana + Bologna), piše se
na toskanskom dijalektu sa neolatinskim elementima. Proširuju se teme na primarno političke +
moralističke + ljubavne. 1260. događa se Bitka kod Montpertija o kojoj Guittone d'Arezzo piše
kanconu Canzone per la rotta di Morteperti). Bonagiunta Orbicciani (da Lucca); toskanski
pjesnik kojem se Dante u 24. pj. Čistilišta obratio „Nisi li ti onaj pjesnik Dolce Stil Nuova?
otkuda potječe i naziv iduće škole
Dolce stil nuovo – razdoblje 1270.-1310., krug prijatelja i poznanika i Firence koji svjesno pišu
istim stilom – čak se i dopisuju pjesmama. Nastavlja se pisati toskanskim dijalektom s
neolatinskim elementima. Nazivaju se i prvim teoretičarima ljubavi – Guido Gunizelli radi
manifest ovoga stila s „Al cor gentil ripara sempre amore“). Stvara se nova etičko-moralna
kategorija plemenitosti tzv. „duhovna aristokracija“, i pučani mogu osjetiti ljubav. Srž te
plementiosti je cuor gentile odnosno plemenito srce do kojeg se dolazi preko donne gentile
odnosno plemenite žene. Žena se smatra savršenstvom (donna angelo), ona je posrednica između
Boga i čovjeka. Oči su najplemenitije osjetilo, one su medij ljubavi. Ljubav više nije grijeh nego
put prema Bogu. Predstavnici su Dante (Vita nuova i Rime) i Guido Cavalcanti.
3. Dolce stil nuovo (razdoblje, poetika, predstavnici)
Dolce stil nuovo – razdoblje 1270.-1310., krug prijatelja i poznanika i Firence koji svjesno pišu
istim stilom – čak se i dopisuju pjesmama. Nastavlja se pisati toskanskim dijalektom s
neolatinskim elementima. Nazivaju se i prvim teoretičarima ljubavi – Guido Gunizelli radi
manifest ovoga stila s „Al cor gentil ripara sempre amore“). Stvara se nova etičko-moralna
kategorija plemenitosti tzv. „duhovna aristokracija“, i pučani mogu osjetiti ljubav. Srž te
plementiosti je cuor gentile odnosno plemenito srce do kojeg se dolazi preko donne gentile
odnosno plemenite žene. Žena se smatra savršenstvom (donna angelo), ona je posrednica između
Boga i čovjeka. Oči su najplemenitije osjetilo, one su medij ljubavi. Ljubav više nije grijeh nego
put prema Bogu. Predstavnici su Dante (Vita nuova i Rime) i Guido Cavalcanti.
4. Trecento: glavni povijesni i kulturni događaji, književni rodovi i vrste, predstavnici i glavna
djela
U trecentu (14. stoljeće) Firenca postaje središte kulturnog života. Dolazi do razvitka bankarstva
(banco, klupa u Firenci na kojoj su na trgu držali razne zdjelice novca). Dolazi do političke
podijele na crne i bijele Guelfe: crni su bili najbogatiji, priklonili su se papi njih je narod
podržavao, a bijeli su bili trgovačka klasa i protivili su se papi (pristaše bijelih guelfa bili su i
Dante i G. Cavalcanti). Osim comuna (kojima su vladali isključivo bogataši i plemići), razvile su
se i signorie (u njima je puk imao jednog predstavnika, no on je bio okružen plemićima). 1378.
događa se Veliki crveni raskol, papa se seli u Avignon te idućih 70 godina kršćani imaju dvoje
papa (rimskog i avinjonskog). Osim toga, ono što je možda najviše obilježilo 14. st. jest
epidemija kuge, koja je tada ubila 50 milijuna ljudi diljem svijeta, kuga je kulminirala 1348. te je
bila sveprisutna tema tadašnjih književnika. 14. st. obilježavaju tri velikana: Dante Alighieri
(Vita nuova, Divina commedia, De vulgari eloquentia…) , Francesco Petrarca (Canzoniere.
Trionfi, Africa, …) i Giovvanni Boccaccio (Decameron, Filocolo, Elegia di Madonna Fiametta,
…). Predhumanizam – počeci humanizma.
5. Quattrocento: glavni povijesni i kulturni događaji, književni rodovi i vrste, predstavnici i
glavna djela
U 15. stoljeću comuni prelaze u signorie radi potrebe za jakom osobom na vlasti (Medici u
Firenci, d'Este u Ferrari, Gonzaga u Mantovi, Visconti i Sforza u Milanu, Montefeltro u Urbinu,
Aragonci u Napulju; a Venezia, Amalfi i Genova postaju reppubbliche marinare), signorie se
dalje šire u principate (kneževine). Gospodari signoria su bogati građani koji će kasnije dobiti
naziv gospoštije. 1463. događa se pad Istočnoh rimskog carstva (Turci zauzimaju
Konstantinopol); 1455, Gutenberg radi tiskarsku revoluciju uporabom tiskarskog stroja
(povećava se dostupnost i količina knjiga jer se više ne moraju pojedinačno prepisivati – nastaje
tržište knjiga); 1492. umire Lorenzo di Medici (il Magnifico; mecena, pjesnik, pisac); 1942.
otkriće Amerike (otvaraju se novi pomorski putevi). Radi širenja novca i bogaćenja dijela puka
događa se pad feudalizma. Umjetnici se okreću klasičnim oblicima razvijenim u antičkoj Grčkoj i
Rimu. Najznačajniji predstavnici su: Lorenzo Valla: „Opera omnia“, Marsilio Ficino: „Theologia
Platonica“, Giovanni Pico della Mirandola: „De dignitate hominis“. Pišu se volgarizzamenti
(prijevodi s latinskog na talijanski), javlja se traktatistika (traktat – detaljna rasprava ili studij o
nekoj temi) (Leon Battista Alberti: „Della Pittura“, Angelo Poliziano: „Stanze“, „Favola
d'Orfeo“).
6. Humanizam (Umanesimo) i renesansa (Rinascimento) u talijanskoj književnosti: glavni
predstavnici i djela
Humanizam – počeci se javljaju još u Trecentu (predhumanizam). Možemo ga nazvati
intelektualnim pokretom koji utječe na preobrazbu glazbe i umjetnosti. Pravi procvat humanizma
događa se u 15. stoljeću, humanizam pronalazi uporište u klasičnoj antičkim rimskoj i grčkoj
književnosti, umjetnosti i filozofiji. Prvi puta dolazi do svijesti o povijesnim razdobljima.
Proučava se antička kultura (grčki tekstovi se prevode na latinski). Pogled na svijet je
antropocentrični, odnosno mišljenje da je čovjek najbitniji dio prirode te da joj je superioran,
napravljen je da bi vladao nad florom, faunom i zemljom općenito. Prvi put dolazi do proučavanj
jezika na znanstveni način, odnosi stvara se filologija. Kao jezik dominira latinski. Ono što je
obilježilo humanizam je platonizam (Platonova nauka o ideji kao metafizičkoj supstanciji) s time
možemo povezati i l'uomo universale (svestrani čovjek, idealan čovjek humanizma, predstoji
renesansnom čovjeku, preispituje uvriježena uvjerenja, razvija svekolike umne sposobnosti i bavi
se raznim temama s područja prirodnih i društvenih znanosti). Radi tiskarskog stroja počinju se
stvarati i sve više obogaćivati biblioteke i akademije ( Venecija tada ima najbogatiju biblioteku
Biblioteca Marciana; Rim – Biblioteca Apostolica Vaticana; Firenza – Biblioteca Medici
Laurenziana; Napulj – Academia Pontaniana; …). Popularni su traktati ( Lorenzo Valla – De
voluptate), Marsilio Ficino prevodi Platona i Zaratustru, brojne antičke tekstove (uključujući
Ciceronov govor) pronalazi Pagio Bracciolini, della Mirondela drži govor De hominis dignitate
koji postaje manifest renesanse. Bitne ličnosti su: Leon Battista Alberti (orguljaš, arheolog,
kriptograf, arhitekt) najviše promiče pučki jezik; što se tiče lirike B. Croce napisao je definiciju
da je ovo „stoljeće bez poezije“, Raccolta aragonese – prva zbirka toskanskog pjesništva. Epika –
Il cantare (anonimni spjev u oktavama) izvodio se usmeno na trgovima, izvođači su se zvali
canterini i izvodili su ga uz glazbenu pratnju. Epika – učeni viteški spjevovi koji su se izvodili na
dvorovima – Luigi Pulci (dvor Medici u Firenzi). Novela – Masuccio Salernitano.
Renesansa – traje do polovice 16. stoljeća. 1494.-1559. u Italiji traje kriza, sjever poluotoka
zauzeli su francuzi, a jug španjolci. 1519. Karlo 5. Habsburški započinje francusko-habsburški
rat. 1527. godine kada Karlo 5. ne daje plače svojim vojnicima, pobunjene trupe pljačkaju Rim
(Sacco di Roma). U Italiji dolazi do političke, vjerske krize (pojava protestantizma, Martin
Luther) i ekonomska kriza (trgovina s Mediterana seli na Atlantik – otkriće Amerike). Osobine
renesanse u prvotno aristotelizam (nejedinstvena nauka Aristotela, ali još više njegovih kasnijih
sljedbenika i tumača; zaziranje u znanja svega poznatog i nepoznatog). Akademije sve više
napreduju, sve su jača istraživanja prirode i anatomije ljudskog tijela. Poznati renesansni ili
svestrani čovjek dolazi do izražaja (Leonardo da Vinci, Raffaello, Michelangelo, Donatello). Drži
se načela imitacije antičkih autora. Pietro Bembo 1525. izdaje prvu sustavnu gramatiku pučkog
tal. Jezika (Prose della volgar lingua), on izdaje i Petrarcine Canzoniere i smatra se začetnikom
petrarkizma koji bilježi renesansu. Lirika petrarkizam ( Jacopo Sanozaro, Vittoria Colonna,
Gaspara Sampo), ali i antipetrarkizam ( Teofilo Folengo i Francesco Berni). Popularni su i dalje
traktali (Niccolo Machiavelli – Il principe, Guicciardini – Storia d'Italia). Epika – Ludovico
Ariosto, novela – Matto Bandello – Novelle i Giovanni Francesco Straparola koji među svojim
novelama i bajkama stvara 1. verziju mačka u čizmama. Teatar – sacre rappresentazioni
(religijski teatar), commedia dell'Arte, komedija – Machiavelli, Arentino, Ariosto, tragedija –
Trissino, Giraldi; Ruzzante – mletački glumac i dramatičar koji stvar na dijelektalnom
mletačkom govoru.
7. Cinquecento: glavni povijesni i kulturni događaji, književni rodovi i vrste, predstavnici i djela
Cinquecento (16. stoljeće) obuhvaća visoku renesansu, manirizam i neke rane eksponente
baroknog stila. Stvara se sustav pravila koja se nameću umjetnicima (pravilo o trojedinstvima –
jedan mjesto radnje, jedno vrijeme i jedna tema, jedan dan radnje). Izrazit interes za Aristotelovu
„Poetiku“. Nastaje sustavna i normativna teorija književnih žanrova. Javlja se rasprava o jeziku
(arhaični jezik Dantea, Boccacia, Petrarce vs. Elegantni jezik visokog dvora). Ludovico Ariosto
( Orlando furioso ), Baldassare Castiglione ( Knjiga o dvorjanu ) i Niccolò Machiavelli ( Princ )
bili su eminentni pisci Cinquecenta.
8. Manirizam (Manierismo) u talijanskoj književnosti: povijesni kontekst, obilježja, predstavnici
Renesansa je u krizi, dolazi do relativizacije (Kopernik, heliocentrizam). Nema više renesanse
sigurnosti i sklada radi novih geografskih i znanstvenih otkrića. Poljuljani su antički stavovi.
Dolazi do vjerskih i moralnih nedoumica. Manirizam se odvija u drugoj polovici 16. st., on je
tranzicija prema baroku, pojam manirizma preuzet je iz likovne umjetnosti. U slikarstvu se
slobodno slika golotinja i tmurni pejzaži. Manirizam predstavlja svojevrsni bijeg od stvarnosti,
nešto magično, čudovišno i divlje. Pojavlja se indeks zabranjenih knjiga, među kojima je i Dante.
Žanrovi – pastoralna drama – Tasso, Aminta i Giovanni Battista Guarini, Il pastor fido; trkatat –
Giovanni Della Casa Galateo; pjesništvo – Michelangelo Buonarroti (Rime); komedija –
Giordano Bruno (Il candelaio); biografije – Giorgo Visari (Vite) i Benvenuto Cellini (Vita).
Commedia dell'Arte jest komedija improvizacije, okvirni scenarij se zove cantovacci, glumci su
nastupali pod maskama tipiziranih likova (Arlecchino, Pantalone, Dottore, Colombine), takva
vrstva kazališta prikuplja veliku popularnost u Europi.
II. SKUPINA: na ispitu se odgovara na jedno pitanje iz ove skupine
18. Dante, Vita nuova
Danteovo djelo pisano oko 1292.-1293.. pisano je u prozimetru (proza i poezija u otp. istoj
količini) i ima 42 poglavlja. Zbirka je pseudoautobiografska, na temelju starih pjesama složio je
priči (knjigu) o sebi. U zbirci se nalaza 31 pjesma i 25 soneta. Objašnjenje nasliva je nov život
obnovljen ljubavlju. U pjesmama je važna simbolika brojeva 3 (sveto Trojstvo) i 9 (Beatrice je
susreo s 9 godina i idući put ju je sreo 9 godina kasnije). Beatrice je okosnica zbirke, nije mu
žena, Beatrice je kodno ime, ona je blažena, mitska, simbolična žena i figura. Ostali važniji likovi
su Donna della schermo – žena paravan (paravan za Beatrice), kada Beatrice vidi kako Dante
razgovara s tom ženom ona se uvrijedi i uskrati mu pozdrav što njega iznimno pogodi; Donna
pietosa – milosrdna žena, ona mu pruži utjehu u boli od Beatricine smrti, Beatrice će ga prekoriti
radi toga u snu; Amor – alegorijska figura savjetnika što sugerira ljubav Danteu. Bitniju analizu
Vita Nuove dali su nam Phillipe Sollers koji je uočio tri plana i Danteovu trostruku ulogu (1.
predtekst (biografija) – Dante protagonist, 2. tekst, stihovi – Dante autor, 3. Kontekst, komentar –
Dante čitatelj) i Charles Singleton koji je uočio 3 velike teme (1. utjecaj ljubavi na pjesnika, 2.
pjesme pohvale gospi Beatrice, 3. Pjesme nakon njene smrti) također je uočio i obrat od
dotadašnje poezije koja je očekivala neki uzvrat ljubavi, Dante ne očekuje apsolutno ništa,
njegova ljubav je bezuslovna, bezrezervna. Dante podržava novu etičko-moralnu kategoriju
plemenitosti, plemenitog srca. Oči kao osjetilo su u službi srednjovjekovnog mehanizma – kroz
njih se rađa nedefinirani osjećaj ugode. Amor i plemenito srce su nerazdvojivi pojmovi.
19. Dante, Divina Commedia
Božanstvena komedija epski je spjev podijeljen na tri dijela (Inferno, Purgatorio i Paradiso).
Prvotno se djelo naziva samo Commedia kao mješavina svakakvih stilova, Boccaccio je prvi
spomenuo Divina Commedia. To je vjerski ep, enciklopedijsko dijelo – Dante je sve informacije
ubacio u djelo. Prisutne su sve tri vrste pjesništva (lirsko, tragično, epsko), ima čak i elemente
drame (pjevanje s Ugolinom). Dante je glavni protagonist i pripovjedač. Pisan je u tercinama
(ABA/BCB/CDC) i jedanaestercima. Djelo je alegorija (ep o krizi srednjih godina), simbolizira
život grješnika, Divina Commedia predstavlja život, neku apstraktnu istinu prikazanu kroz
simbole. Glavni uzor mu je Vergilijeva „Eneida“, ali i srednjovjekovne zagrobne vizije,
alegorijski i viteški romani, enciklopedijska dijela, Ivanova apokalipsa, lirska tradicija…
praktična je svrha dijela da promijeni moralnu sliku Firence. Simbolika brojeva 3, 10, 100
(savršeni u biblijskom smislu). Legge del contrapasso je način na koji je Dante kažnjavao
grješnike u svom djelu (kasna mora imati veze sa zločinom). L'Inferno, Pakao je rupa u zemlji
nastala padom anđela, sastoji se od predpakla (Antiinferno – tamo spadaju beskičmenjaci, oni bez
stava, kojima je svejedno) i 9 krugova pakla. Duše čuvaju mitske zvijeri i demoni, Lucifer je
troglava zvijer koja jede 3 izdajnika. 33 pjevanja + 1, put traje 7 dana, ulazi 7.6.1300. (jubilarna
godina). Njegov suputnik i vođa kroz pakao je Vergilije; simbol mudrosti – on je u Limbu
(nekršteni se tamo nalaze). 9 krug pakla ili Kokit stvoren je za najgori grijeh, izdajnike. Čistilište
je podjela na temelju težnje prema grijehu u odnosu na ljubav. U raju Dantea preuzima Beatrice,
raj je podijeljen u 9 koncentričnih nebesa za različite skupine blaženih. U 10. nebu ili Empireju je
zbor anđela i sve duše koje gledaju na Boga. Novost u odnosu na dotadašnju poeziju su opisi
pejzaža pakla i temeljita psihoanaliza likova.
20. Petrarca, Canzoniere
Petrarca je najdinamičniji od velike trojice, kozmopolit je, nema fiksno uporište, bavit će se
ujedinjenjem Italije. On je jedan od prvih filologa i prikuplja značajnu biblioteku. Il canzoniere
ili Rerum Vulgarium Fragmenta ili Rime Sparsie jest zbirka od 366 pjesama (316 soneta, 29
kancona, 9 sestina, 7 balada i 4 madrigala) nastala kroz dugi niz godina. To je prva umjetnički
osmišljena zbirka pjesama u Europi. Zbirka spada u razdoblje prehumanizma. Zbirka se dijelu na
pjesme nastale za života Laure i one nastale nakon njene smrti. Razlikujemo tematski manje
cjeline (Početak ljubavne priče, Političke pjesme, Vjerske pjesme, Pomirbene pjesme, Pjesme o
slavi, Pjesme o Laurinoj smrti. Laura je identificirana kao Laura de Noves, prvi susret s njom
dogodio se u crkvi u Avignonu 1327., umrla je od kuge 1348. Laura označava ženu i lovor (kruna
– slava). Petrarca traži uporište u antičkim piscima, veliki je filolog. On je u svojim tekstovima
dosta jasan, ne ostavlja puno mjesta za dvostruka značenja. On priznaje svoju griješnost, požude,
tjelesnost i misli, ali i duhovnu razinu ljubavi. Petrarca je u sukobu sam sa sobom. Istraživanje
ljubavi za njega nije retoričko već jednostavno i duhovno sagledavanje (introspekcija). U poeziji
prevladava neka elegija (sivi osjećaj, ni pozitivno, ni negativno), no u stilu on iznosi izrazitu
elegantnu jednostavnost jezika, stilsku dotjeranost, analitičku razradu osjećaja. Dominiraju
stanja, a ne zbivanja (imenice, ne glagoli). Dotjerano je u smislu muzikalnosti (jednostavno i
elegantno). Priroda je izrazito bitna, upletena je u njegova psihička stanja, podsjeća ga, prati,
moglo bi se reći da ima ulogu. Djelo je prepuno stilskih figura: antiteza, oksimoron, pluralitet
opisnih elemenata, semantički amalgam, anafora, paranomazija,…
21. Boccaccio, Decameron
Decameron je zbirka novela (lat. novum – novost – priča o nečem novom; kratak i zatvoren
oblik, čvrste strukture (jedan događaj, 2-3 lika, ograničen prostor i vrijeme, ključan je zaključak
koji drži poantu djela). Decameron je zbirka novela svjetovne tematike (svakodnevnica). Naslov
je nastao od deka + hemerai (heksametar). Zbirka se sastoji od 10 novela u 10 dana (+1 balada),
priča ju 10 mladih ljudi (7 mladića i 3 djevojke). Na početku imamo proslov (tumači naslov),
uvod (opis kuge), 10 dana. Ciljana publika ovog djela su žene. Drugi naslov jest Principe Geleoto
(njime odaje počast Danteu). Uvod je važan jer opisuje kugu, 10 ljudi odluči otići iz Firence na
ladanjsko imanje i opisuju grozote u Firenci. 1. i 9. dana bira se kralj ili kraljica dana (1. i 9. dan
su slobodne teme). Dioneo smije pripovijedati zadnji i izvan teme. Teme su sretne ljubavi,
dosjetke, podvale, plemeniti postupci, sretno okončane nevolje i nesretno okončane ljubavi.
Točnije teme su šala i dosjetka – temelj njegovog humorističnog elementa (spletkarenja,
prevaranti, lopovi), ljubav u svim oblicima (tjelesna, duhovna, eros, dolce stil nuovo…), novac
(temelj za prosuđivanje ljudi), smrt (duhovni groteskni ton), ljudske slabosti, inteligencija
(visoko cijenjena). Stil zbirke jest realistično pripovijedanje, nema moraliziranja (dopušta nam da
sami zaključujemo), pripovjedači 1. (autor), 2. (djevojke i dječaci), 3. (likovi unutar novele)
stupnja. Snažni su elementi humora, parodija, karikatura, groteska, ironija.
2. Ariosto, Orlando furioso
Orlando Furioso ili Bijesni Roland je mješavina starofrancuskih (langue d'oil) viteških ciklusa
(Chansons de geste). To je renesansi ep koji se nadovezuje na Pulcijev viteški ep Il Morgante
(Morgante je Orlandov div štitonoša) i na Boiardov nedovršeni ep Orlando innamorato, tema oba
je ljubavno-viteška. Orlando je kršćanski ep. Priča se odvija u pozadini rata između kršćanskih
paladina Karla Velikog i saracenske vojske koja je napala Europu i pokušava srušiti kršćansko
carstvo. Ep je objavljen u 3 izdanja i sastoji se od oko 5000 oktava. On je integracija fantastičnog
i svakodnevnog. 3 glavne teme su 1. rat kršćana i Saracena kod Pariza u doba Karla Velikog
(povijesno neutemeljeno), 2. ljubav Orlanda i Angelike, 3. ljubav Saracena Ruggiera i krščanske
ratnice Bradamante (ironija žene među muškim ratnicima). Likovi su podijeljeni također u 3
skupine; 1. Kršćani: Orlando, Rinaldo, Astolfo, Bradamante; 2. protivnici: Agramante, Ruggiero,
Medoro, Angelica; 3. magični: Merlin, Hipogrif, Melissa, Atlante, Alcina. Stil je pun armonia,
ironia, indifferenza (B. Croce); suspence (napetost), namjerni prekidi, brojne sporedne epizode,
vješto ispreplitanje građe, formalno savršenstvo, pripovijeda u prvom licu, ubacuje osobne
refleksije aktualizacija viteških vrijednosti tonom elegantne ironije. Ep predstavlja vrhunac
renesanse. Glavni motiv u epu je ljubav koju Ariosto prikazuje kao pozitivnu prirodnu snagu, ali i
kao iracionalnu strast.

III. SKUPINA: na ispitu se odgovara na jedno pitanje iz ove skupine

26. Što je jedanaesterac (endecasillabo) i koji su postupci reguliranja jedanaesterca u talijanskoj
poeziji? Primjer
Prema silabičkoj versifikaciji jedanaesterac jest stih od 11 slogova. Njime je napisana većina
talijanske klasične poezije: Dante, Petrarca, Ariosto, Tasso, …
27. Tercina (metrička shema) i oktava (metrička shema iz tekstova sa seminara). Primjeri

28. Što je sonet (metrička shema) i kada nastaje? Primjer

Sonet jest pjesnički oblik koji je u osnovnom obliku podijeljen u dva katrena i dvije tercine.
Metrička shema: ABAB ABAB CDC DCD ili ABBA ABBA CDE CDE, Nastao je u na dvoru
Fridirka II. U Palernu pod sicilijanskom školom, stvoriteljem se smatra Giacomo (Jacopo) da
Lentini (početak-sredina 13.st).
29. Što je kancona (metrička shema)? Primjer
Obilježja kancone jesu nedefiniran broj strofa i promjenljiv (5 do 7) broj stihova u
jedanaestercima i sedmercima. Strofe su međusobno povezane rimama i simetrično raspoređene.
Kancona često završava kraćom strofom, nazvanom commiato ili congedo (oproštaj), upućenom
osobi kojoj je kancona posvećena.
30. Koja su obilježja epike? Primjeri

31. Što je novela i kada nastaje u talijanskoj književnosti? Primjer

32. Što su metafora i metonimija? Primjeri

33. Što je sinegdoha? Primjer

34. Što su anafora i epifora? Primjeri

35. Što su asonanca i aliteracija? Primjeri

36. Što je opkoračenje (enjembement)? Primjer

37. Što je oksimoron? Primjer

38. Što je chiasmo? Primjer

39. Što je alegorija? Primjer