UVOD U NOVIJU HRVATSKU

KNJIŽEVNOST I.
(19. STOLJEĆE)
SKRIPTA

Sandra Jurišković
ŠTO JE TO HRVATSKA KNJIŽEVNOST?
 skup tekstova nastalih na hrvatskim jezicima od Baščanske ploče do danas (11−21. st.)
 dva tipa periodizacije: studijski i kritički (+ historiografski)
studijski tip
1) srednjovjekovna (11−14. st.)
2) starija hrv. književnost (15−19. st.)
3) novija hrv. književnost (19−21. st.)
kritički tip (epohe, odn. stilske formacije)
1) renesansa (15. st.) 5) realizam (19. st.)
2) barok (17. st.) 6) modernizam (19−20. st.)
3) prosvjetiteljstvo (18. st.) 7) postmodernizam (20−21. st.)
4) romantizam (19. st.)
 studijski modeli  međusobna razlika s obzirom na vrijeme, prostor, medij, pismo, jezik, žanr,
autorstvo i europski kulturni kontekst (TEKST / KONTEKST)

Srednjovjekovna hrv. književnost

 tekstovi nastali u razdoblju 11−15. st.
 prostor: primorski (Dalmacija, Istra, Hrvatsko primorje, otoci)
 materijal: prirodni (kamen, pergamena)
 pismo: glagoljica, latinica, ćirilica
 jezik: čakavski, štokavski, kajkavski, starocrkvenoslavenski
 anonimni autori
 djela moralno-didaktičkoga kakraktera (liturgijske ili svjetovne potrebe)
 žanrovi: pjesme, epigrafi, anegdote, statuti, regule, konstitucije, matrikule, legende, apokrifi, vizije,
prenja, mirakuli
 mediteranski, južnoeuropski kulturni krug (oblikovan u interakciji s latinizmom i bizantizmom)

Starija hrv. književnost

 tekstovi nastali u razdoblju od 16. do sredine 19. st.
 prostor: primorski (Split, Hvar, Korčula, Dubrovnik, Zadar)
poneki gradovi u zaleđu (Varaždin, Zagreb, Požega, Osijek)
 pismo (i tisak): latinica
 jezik: hrvatski (čak, štok, kajk, slovinski ilirski)
latinski (latinizam, 15−17. st.)
talijanski jezik
 anonimni i poznati (potpisani) autori
 djela za razne društvene i osobne potrebe
 izgrađen žanrovski sustav (tragedije, komedije, farse, pastoralne drame, ekloge, epigrami, elegije,
balade, poeme, soneti, epistole, epske pjesme i epovi)

2
  mediteranski (16−17. st.) i srednjoeuropski (18−19. st.) kulturni krug

Novija hrv. književnost

 tekstovi nastali u razdoblju od sredine 19. st. do danas
 prostor: Hrvatska i izvan Hrvatske
 pismo: latinica
 jezik: hrvatski standardni (književni) jezik
drugi nacionalni jezici
 autorska djela
 tiskani i elektronički mediji (novine, časopisi...dosad dominantni mediji)
 tradicija starih i nekoliko novih žanrova (novela, roman, kritika, esej, pjesma u prozi, kratka priča)
 nacionalni i nadnacionalni kulturni krug

ŠTO JE TO NOVIJA HRVATSKA KNJIŽEVNOST

Granica između SHK i NHK
 zamućeno mjesto (druga pol. 18. i prva pol. 19. st.)  jačanje romantizma
 karakter 18. st.  pripremilo NHK
 događaji:  industrijska i Francuska građanska revolucija
 proces stvaranja modernih nacija
 polet filozofije i znanosti
 u Hr.  prosvjetiteljske ideje
 proces jezične standardizacije (u korist štokavštine)
 razvoj tiska
 razvoj kazališta
 veliki leksikografski projekti
 prvi ozbiljniji oblici organiziranog književnog života

Hrvatski narodni preporod (1790−1848)

 potaknut događajima u 18. st. (stvaranje modernih nacija)
 aktivna faza pod ilirskim imenom − ilirski pokret1 (1836−43)

Povijesni kontekst
 hrvatska teritorijalno rascjepkana (u sklopu AU)
 Hrvatska  područje sjeverne, kajkavske hrvatske (u ostalim područjima regionalna imena)
 nametanje mađarskog jezika  znakovi buđenja nacionalne svijesti
 Ilirsko ime (12. mil. Ilira nasuprot 8 mil. Mađara)
 strane: Ilirska stranka / mađaroni
 1843. zabrana ilirskog imena  sve više zamjenjuje se hrvatskim imenom: Ilirska > Narodna stranka
 Bachov apsolutizam (1850-60)  nasilna germanizacija

1
Simboli pokreta  mladi mjesec sa zvijezdom Danicom; nošnja  crvenkapa i plava surka
3
  Naše gore list – 1. časopis nakon apsolutizma (protiv ilirskog)

Važne osobe
 Mirko Bogdanić  1792. najavljuje pokretanje tjednika na hrv. jeziku
 nesuđeni pokretač 1. hrv. novina
 biskup Maksimilijan Vrhovac  1813. poziva svećenstvo na prikupljanje narodnog blaga
 Antun Mihanović  Reč domovini od hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku
 Juraj Matija Šporer  ne uspjeva objaviti Oglasnik ilirski
 objavljuje Almanah ilirski, 1823. (1. prijevod novele na hrv. jezik)

Ljudevit Gaj (1809−72)

 voditelj ilirskog pokreta (i: Ljudevit Vukotinović, Pavao Štoos, Vjekoslav Babukić, Dragutin
Rakovac, Antun Mažuranić)
 autor Kratke osnove horvatsko-slavenskoga pravopisanja (1830)
 pravopisna reforma hrvatskoga jezika
 pokrenuo prve nacionalne novine − Novine horvatzke (1835; od 1836. Novine ilirske)
 pokrenuo prvi književni časopis − Danica horvatzka, slavonzka y dalmatinzka (1835; od 1836.
Danica ilirska)
 1843. vraćaju staro ime (zabrana ilirskog imena)
 geslo: Narod bez narodnosti je tĕlo bez kosti. (1. put pojam narodnosti)
 Gajeva budnica: Horvatov sloga i zjedinjenje (Još Hrvatska ni propala...)
 himna ilirskoga pokreta
 Vukotinovićeva davorija: Pjesma Horvatov (Nek se hrusti šaka mala...)

Voditelji preporoda
 Dalmacija (don Mihovil Pavlinović)
 Istra (biskup Juraj Dobrila) – 1. istarske novine, Naša sloga
 BiH (fra Grgo Martić i fra Ivan Frano Jukić)
 bunjevački i gradišćanski Hrvati (svećenik Ivan Antunović i odvjetnik Ambrozije Šarčević

Glavni uspjeh preporoda  stjecanje nacionalnoga kulturnog identiteta

 jedinstveni jezik, književnost i nacionalne institucije: Matica ilirska /1842/
JAZU /1866/
Sveučilište /1874/
Književnost ilirizma; hrv. romantizma
 pripada europskom romantizmu
 sličnosti: mistična vjera u hrvatstvo, vizija Ilirstva, zanimanje za prošlost, egzotiku, narodnu
tradiciju, bibl. teme, motivi noći, groblja, patnje, uzvišene ljepote, žene...
4
  razlike: u funkciji buđenja nac. svijesti (≠ individualizam, sentimentalizam i misticizam),
estetika u 2. planu
 važnost nacionalne književne baštine, usmene narodne i suvremene europske književnosti
 vodeći književni rod: lirika
 mlađi naraštaj 50-ih i 60-ih god. 19. st. više držao do pripovjednih oblika i drame

 najznačajnije djelo hrvatske preporodne književnosti:

 spjev Ivana Mažuranića Smrt Smail-age Čengića (1846)
 najpopularnije djelo dopreporodne hrv. književnosti (SHK): Osman Ivana Gundulića
(I. Mažuranić dopunio 14. i 15. pjevanje)
 časopisi (glavna medijska uloga, stvaranje nacionalnoga književnog kanona)
 Danica (Zagreb, 1835−49)
 Kolo (Zageb, 1842−53)
 Zora dalmatinska (Zadar, 1844−48)  Preradović, Zora puca, biche dana (programska pj.)
 Neven (Zagreb/Rijeka, 1852−57/1858)
 Slavonac (Požega, 1863−65)
 Bosanski prijatelj (Zagreb, 1850−51, 1861) fra Ivana Jukića  prvi hrvatski književni
časopis u BiH

HRVATSKA KNJIŽEVNOST 19. STOLJEĆA

LIRIKA
Romantizam
 vodeći oblik književnosti prvoga razdbolja hrvatskoga romantizma
 u ilirskome pokretu popularne budnice i davorije
 ostali žanrovi: elegije, balade, romance, poeme, gazele, epigrami, soneti i sonetni vijenci
 sadržaj: ljubavni, religiozni, refleksivni, humoristički i satirički
 formalni plan: sve viši metrički i versifikacijski zahtjevi
 najznačajniji pjesnici: Ivan Mažuranić, Stanko Vraz i Petar Preradović
 1. antologija nacionalne lirike (Rakovac, Vukotinović)  Pĕsme domorodne, 1842.

Mažuranić
 spjev Smrt Smail-age Čengića (1846)
 spaja klasicističke, romantičke i realističke značajke
 prvo klasično djelo preporodne hrvatske književnosti
5 pjevanja: Agovanje, Noćnik, Četa, Harač, Kob (desetarčko-osmerački stihovi)
 nije ep (suvremena tema, nedovoljna dužina, neepski likovi i situacije, kolektiv)
nije poema (nema perspektive lika-svjedoka, nema podudarnosti vremena priče s vremenom
pripovijedanja, naglašen autorov stav)

Vraz (jedini Slovenac)

 Đulabije (1837)
 romantička lirika u kojoj se ljubav prema ženi uzdiže do ljubavi prema domovini i čovječanstvu
 stihovi po uzoru na poljski krakowiak
5
  uvodi istočnjačku gazelu *Ždral putuje k toplom jugu i osobne motive
 pisao romance i balade te obnovio sonet (Gusle i tambura)
 protivljenje budničarsko-davorijaškoj modi (Odgovor braći koji ištu da pjevam davorije)

Preradović
 Pervenci (1846)
 uvodi refleksivne sadržaje
 opčinjen svojim jezikom, ljubavlju i čežnjom prema domovini, ali i mističnom vjerom u slavenstvo u
njegovu mesijansku ulogu
 *Jezik roda moga, Putnik, Oda Slavjanstvu

Pjesnici drugoga naraštaja (50-ih i 60-ih god. 19. st.)

 M. Bogović. L. Botić, I. Filipović, J. Tombor, I Okrugić Srijemac, M. Stojanović i I. Trnski,

Šenoino doba (predrealizam, protorealizam)

 70-ih godina (1860. kraj apsolutizma / 1865. Naša književnost– 1881. Šenoina smrt)
 August Šenoa (od 1874. urednik Vienca)
 pjesnik Šenoa afirmirao se Povjesticama („historičkim baladama“)
 teme iz povijesti ili narodne predaje (vlastito viđenje dalekih pojava i zbivanja) *Propast
Venecije

Realizam
 lirika stagnira
 najznačjniji pjesnici: Vladimir Fran Mažuranić, August Harambašić i S. S. Kranjčević

F. Mažuranić
 zbirka Lišće (1887)
 pjesnička proza (po uzoru na Turgenjeve pjesme u prozi)

A. Harambašić
 zbirke Slobodarke, Ružmarinke
 stihovi prožeti pravaškim slobodarskim duhom hrvatstva i buntovništva te ljubavlju prema
idealnoj ženi

S. S. Kranjčević
 prva zbirka Bugarkinje (1885)
 uvodi socijalne motive (pjesme Radniku, Iseljeniku)
 Izabrane pjesme /1898/, Trzaji /1901/, Pjesme /1908/
 protomodernistički pjesnik kozmičkih i biblijskih simbola
 pjesnik slobode, suze, Kristove patnje i disharmonije
 tematiziranje neshvaćenog, osamljenog, kadšto sarkastičnog genija
6
  tajanstvena kozmička sila koja svijet čini neskladnim (poeta vates)
 lajtmotivi: bol i patnja
 uzor modernistima potkraj stoljeća

Modernistički pokret
 1895. stupanje cara franje Josipa I. na tobožnje mađarsko tlo nasred zagrebačkog Glavnog
kolodvora  studenti u znak protesta pale mađarsku zastavu na Trgu bana Jelačića
 „mladi“ odlaze studirati u inozemstvo: 1) Prag (Hrvatska misao, 1897) autonomija književnosti
2) Beč (Mladost, 1898)
 „stari“ okupljeni oko Vienca
 početak: 1891/1892.  Misao na vječnost (Leskovar), Moć savijesti (Matoš)
 kraj: 1914.  Hrvatska mlada lirika (urednik Wiesner), par mjeseci prije Matoševe smrti, šest
mjeseci prije početka 1. svj. rata, pojava Miroslava Krleže)
 stilska raznolikost  subjektivnost, iracionalnost i estetizacija

Moderna
 lirika ponovno nakon romantizma zadobila povlašteno mjesto
 najznačajniji pjesnici: A. G. Matoš, V. Vidrić, D. Domjanić, M. Bogović, V. Nazor, J. Benešić,
Lj. Wiesner, J. P. Kamov i F. Galović
 tematsko-motivska područja:
 starina (helenistički, rimski, židovsko-biblijski, slavenski i starohrvatski motivi)
 pejzaž
 erotika i ljubav
 domovina s arhaičko-mitološkom i pseudopovijesnom adoracijom
 (auto)tematiziranje pjesnika i čina stvaranja
 formalni plan: kontrastiranje, gradiranje, ponavljanja
 sklonost estetizaciji  cilj proizvesti ugođaj („štimung“), tj. iluziju sklada i ljepote
 sonet (povlašteno mjesto), cvjetni („florealni“) elementi secesijskoga stila (u stilizaciji prostora)
 vraćanje zanimanja za stvaranje na dijalektima (kajk. i čak.)
o Matoš, Hrastovački nokturno
o Galović, Domjanić (kajk.), Nazor (čak.)
 prevladala tonska (akcenatska) versifikacija

DRAMA
Počeci dramske književnosti u Hrvatskoj
 srednjovjekovne crkvene i prigodne igre na latinskom
 iz njih se razvijaju religiozne drame s motivima iz života svetaca (prikazanja)
 renesansna pastoralna drama i komedija  vrhunac u djelima M. Držića
 barokna drama  vrhunac u djelima I. Gundulića i J. Palmotića
 drama u kontinentalnoj Hrvatskoj  utjecaj isusovaca
7
  slavonski franjevački samostani (religiozne teme prema
talijanskim uzorima)
 Dubrovnik  nova komedija i tragikomedija (17.st.)
 adaptacije Molièreovih komedija (frančezarije) (18. st.)
 T. Brezovački  jedini izvorni kajkavski komediograf

Romantizam
 od 19. st. dramska se književnost razvija u sklopu hrvatskog narodnog preporoda
 formiranje nacionalnoga kazališta (1861.)  osniva ga Dimitrije Demeter

Ivan Kukuljević Sakcinski

 Juran i Sofija ili Turci kod Siska /1839/
 prva profesionalna predstava na hrvatskome jeziku
Dimitrije Demeter,
 predgovor Dramatičkim pokušenjima (1838)
 drama i kazalište glavno sredstvo političkoga odgoja i obrazovanja
 Teuta (1844)
 klasicističko-romantička tragedija
 najavio tip povijesne tragedije (prevladavat će sve do kraja stoljeća): (narodni deseterac)
o M. Bogović (Matija Gubec, 1859)
o F. Marković (Karlo Drački, 1872)  uveo jampski pentametar
o H. Dragošić (Posljednji Zrinjski, 1893)
o A. Tresić Pavičić (Katarina Zrinska, 1899)

A. Nemčić
 Kvas bez kruha ili Tko će biti veliki sudac?, 1854)
 nastavlja komediografsku tradiciju (upotreba dijalekata u komediji, u ostalim vrstama standard)

Urbana komedija
A. Šenoa (Ljubica, 1866)
J. E. Tomić (Novi red, 1881)

Salonska komedija
J. Rorauer (Maja, 1883)
I. Vojnović (Psyche, 1889)

8
Pučki igrokazi
 najpopularnija dramska djela tijekom 19. st.
 komadi „s pjevanjem i plesom“ (po uzoru na bečke pučke komedije)
 likovi iz naroda, kritika najaktualnijih životnih problema (blizak odnos pozornice i gledališta)
 J. Freudenreich, Graničari /1857/
 javljat će se i u 20. st. (M. Jurić Zagorka)

Moderna
 drama zauzela istaknuto mjesto
 drame i komedije u drugi plan potisnule politički determiniranu tragediju i stih
 veristički i artistički komadi
 obilježja: salonska konverzacija, erotika, lirski zanosi i vizije, muško-ženski odnosi Modernizam je u
nacionalnoj drami otpočeo

Ivo Vojnović
 Ekvinocij
 početak modernizma u nacionalnoj drami
 premijerna izvedba u novoj kazališnoj zgradi 1895.
 Dubrovačka trilogija (1902)  paradigmatska drama (Allons enfants!, Suton, Na taraci)

verističko-naturalistički komadi
S. Tucić (Povratak, 1898)
J. Kosor (Požar strasti, 1911)

artističko-esteticistički komadi
M. Begović (Gospođa Walewska i Venus victrix, 1906)
M. Ogrizović (Hasanaginica, 1909)

Janko Polić Kamov

 Orgije monaha i Mamino srce
 napisane u moderni, posmrtno objavljene
 prvi korak prema antiesteticizmu

M. Krleža
 debitira svojom ekspresionističkom Legendom (1914)

9
PROZA

 najveći pripovjedni oblik  roman

 najmanji  narativ (1 događaj i 2 stanja) *Tik-tak!

NOVELA
 kratki pripovjedni oblik (vezuje se uz Boccacciov Dekameron)
 kriteriji: kratkoća, mal prostor, sažetost, jedan do dva lika, neočekivani obrat (sokol)  dinamičnost
 donja granica  kratka priča, crtica; vrlo kratka priča, SMS-priča; gornja  pripovijetka, kratki
roman
 kontinuitet u hrv. književnosti od 19. st.  časopis (Lj. Vukotinović, Ivan Vojković; Danica, 1835)
 Šporer prvi prevodi francusku sentimentalnu novelu Almanzai
 prvi novelisti: Ljudevit Vukotinović, Ivan Kukuljević Sakcinski, Dimitrije Demeter i Dragojla
Jarnević (Domorodne povĕsti  1. moderni bestseller, 1. hrvatska pripovjedačica);
Ante Starčević, Adolfo Veber Tkalčević, Mirko Bogović, Ivan Trnski, Ivan
Filipović
 nazivi: češći pripovijetka i pripovijest  nerijetko se odnose i na roman
 oponašanje postupaka narodnih pripovjedača (izvorna / adaptirana)
 prevladavaju dulje akcijske pripovijesti (približavaju ju romanu)
 tematika: slavne bitke protiv Turaka i Mongola, junaštvo Hrvata i slavenska uzajamnost
 obilježja: jaka emotivnost, ideal žene i domovine, dominacija trivijalnih romantičarskih postupaka
(pisma, spletke, otmice, osvete, dvoboji, ljubavi na prvi pogled i sl.)
 afirmacija novele: A. Šenoa te J. Jurković, J. E. Tomić, I. Perkovac, V. Korajac, R. Jorgovanić
preusmjeravaju ju u pravcu realističkoga pripovijedanja sa suvremenim društvenim temama
70-ih god.
 formalna žanrovska dovršenost
 prvi teorijski i književnopovijesni radovi (J. Hranilović, O noveli /1833/)
Realizam
 uz roman favorizira i novelu
 realisti (A. Kovačić, E. Kumičić, K. Š. Gjalski, J. Kozarac, V. Novak, J. Draženović, J. Turić)
 pišu pod Šenoinim utjecajem te pod utjecajem francuskih i ruskih pripovjedača
 književni regionalizam
 neki u noveli ispisali svoje najbolje književne stranice (Gjalski, Pod starim krovovima; J. Kozarac,
Tena, Oprava...)
Moderna
 idealna forma  impresionističko-simbolistički doživljaj svijeta (pojedinac, intima, svijest,
fragmentarnost: likovi Alfred Kamenski, Đuro Martić)
 novelisti: J. Leskovar (Misao na vječnost), A. G. Matoš (Moć savijesti), D. Šimunović, M. C.
Nehajev, V. Nazor i J. P. Kamov
 novela uzdignuta na visoku artističku razinu (najviši ugled i popularnost do tad)

10
ROMAN2
Pretpovijest
 prijevod srednjovjekovnih viteških romana (tijekom 13. i 14. st.) (Rumanac trojski, Aleksandrida,
Barlaam i Jozafat)
 pastoralni roman Planine P. Zoranića (16. st.)
 nekoliko romana hrv. autora na talijanskome jeziku
Izvorni nacionalni roman
 preuzima ulogu epa (najuglednije knjiž. vrste do 19.st.)
 kontinuitet otpočinje s preporodom (većina objavljivana u časopisima)
 do Šenoe nekoliko:
o Lj. Vukotinović Štitonoša (1844)  pov. roman za mladež
o A. Nemčić Udes ljudski (Neven, 1854)  nedovršen (pripisivalo mu se prvenstvo)
o M. Kraljević Požeški đak (1863) „prvi naški izvorni roman“ (1. put naziv roman)
o Dragojla Jarnević Dva pira (1864)
o Ivan Tkalčić Krstitelj Severila (1866)
o Blaž Lorković Ispovijest (1868)

August Šenoa („otac hrvatskog romana“)

 romantičarsko-realističko povijesni (Zlatarovo zlato /1871/, Čuvaj se senjske ruke /1875/, Seljačka
buna /1877/, Diogenes /1878/, Kletva /1880−81/)
 „zaprašene hartije“ (striktno se držao arhivske građe), obraćanje Štiocu!
 obilježja: jaka priča, linearna naracija, crno-bijela perspektiva, monumentalizacija i
fikcionalizacija
povijesti (mješavina romantizma i realizma)
 romani iz suvremenoga života (Mladi gospodin /1875/, Vladimir /1879/, Prosjak Luka /1879/,
Branka /1881/)
 kanonizirao i popularizirao roman  stvorio čitateljsku publiku, afirmirao jezični standard
 svi objavljivani u Viencu
 nastavljači šenoinskog tipa romana: Ferdo Becić i Josip Eugen Tomić

Realizam
 procvat (raste produkcija, zanimanje publike, kritike i teorije)
 Kumičić: esej O romanu (Hrvatska vila, 1883)  prva polemika o romanu i o tipu našega realizma
 tematsko raslojavanje  postaje vodeća književna vrsta
 najznačajniji autori:
o A. Kovačić  satirični roman Fiškal (1882)
 protomodernistički U registraturi (1888)
*romaneskna slika hrv. društva
o E. Kumičić  društveni romani Olga i Lina (1881) i Gospođa Sabina (1883)

2
Začetnici u Europi: Rableais: Gargantua i Pantagruel; Cervantes: Don Quijote
11
  povijesni Urota zrinsko-frankopanska (1892−93) i Kraljica Lepa (1902)
o K. Š. Gjalski  politički roman U noći (1886)
 romani lika Janko Borislavić (1887) i Radmilović (1894)
 povijesni (Osvit /1892/, Za materinsku riječ /1906/)
*intelektualizacija
o J. Kozarac  predstavnik Slavonije
 (Mrtvi kapitali /1889/, Među svjetlom i tminom /1891/, Živi kapitali /1903. −
nedovršen/)
o V. Novak  najizrazitiji realistički pripovjedač
 (Pavao Šegota /1888/, Dva svijeta /1901/, Tito Dorčić /1906/)
 autor najreprezentativnijega romana hrv. realizma Posljednji Stipančići (1899)
*malograđanski mentalitet

Moderni roman
 visoko mjesto u književnom sustavu
 na prijelazu u 20. st. prilagođava se senzibilitetu i ukusu modernoga čovjeka
 obilježja: fabula i socijalna analiza padaju u drugi plan, jača psihološka motivacija i asocijativno
pripovijedanje
 široko čitateljstvo  različiti tipovi zabavnih romana
 socio-psihološki, pseudopovijesni, avanturistički, kriminalistički, dječji, pa i avangardni
 značajni autori:
o Milutin Cihlar Nehajev (Bijeg, 1909)
o Ivan Kozarac (Đuka Begović, 1911)
o Dinko Šimunović (Tuđinac, 1911)
o Marija Jurić Zagorka (Kneginja iz Petrinjske ulice /1910/  1. hrv. kriminalistički roman,
Grička vještica /1912−14/, Kći Lotršćaka /1921/)
o Ivana Brlić-Mažuranić (Čudnovate zgode šegrta Hlapića, 1913)
o Janko Polić Kamov (Isušena kaljuža, 1906−09; objavljen 1957)  najradikalniji inovator

PUTOPIS
 nonfikcionalni oblici: putopis i biografija, autobiografija, memoaristika, esej i feljton
 stupanj mimetičnosti (odnos prema stvarnosti) i tekstualne indicije koje na to upućuju.
 zaseban žanr3 (zahvaljujući tisku)  afirmira se u 19. st. − zlatno stoljeće putovanja
 ujecaj Sternea  Sentimentalno putovanje po Francuskoj i Italiji
 prvenstvo (Vukotinović i Trnski)  u Danici dopisi „domorodnih putnika“
 autori:
o Matija Mažuranić Pogled u Bosnu (1842)  1. hrv. putopisna knjiga („biser hrv. proze“)
3
Iako Zoranićeve Planine imaju značajke putopisnoga diskursa

12
 o Stanko Vraz putopisna „reportaža“ Put u gornje strane (Danica 1844)
o Antun Nemčić Putositnice (1845)  jedna od najboljih proza našega romantizma
 putopisni prilozi (I. F. Jukić, I. Kukuljević, M. Pavlinović i A. V. Tkalčević, A. Šenoa,
J. Jurković, I. Kršnjavi i F. Mažuranić)

 žanr nastavlja generacija s A. G. Matošem na čelu

 reformirao putopis („jedan od ponajljepših i najmodernijih književnih oblika“, a putopisac „može
biti učenjak i šaljivčina, slikar i psiholog, fantast i realist, poet i pripovjedač“)
 žanrovsko težište s dotadašnje didaktičko-patriotske funkcije prebačeno na putopisni subjekt
(njegova raspoloženja i doživljaj prostora)

BIOGRAFIJA
Pretpovijest
 srednjovjekovne legende o svecima
 biblijske bilješke o dubrovačkim i dalmatinskim piscima 16−18. st.
Sustavan rad
 otpočeo u 19. st.
 Zora dalmatinska: Kazali, O načinu kojim se životopisi pisati imadu  1. članak o biografiji
 u skladu s pozitivizmom i domoljubnim težnjama nacionalnoga preporoda
 inzistiranje na rekonstrukciji i opisu široke društvene pozadine
 autori:
o Šime Ljubić Biografski rječnik znamenitih muževa Dalmacije (1856)
o I. K. Sakcinski Slovnik umjetnikah jugoslavenskih (1858−60)  prvo takvo među j.
Slavenima
Bibliografija hrvatska (1860−63)  pionir hrvatske znanstvene bibliografije
dva (književna) leksikona
Glasoviti Hrvati prošlih vjekova (1886)  „niz životopisa“
o Luka Ilić Trenkova biografija (1845)
o Đuro Stjepan Deželić Sbirka životopisah slavnih jugoslovjenskih muževah (1861)
o Franjo Ksaver Kuhač Ilirski glazbenici
 Najviše biografija objavljeno u Akademijinim publikacijama ili u Matičinoj nakladi
 kraj 19. st. obilježio Milan Grlović Album zaslužnih Hrvata XIX. stoljeća (1898−1900)
 150 životopisa
 početak 20. st.  biografski portret (studije, članci i eseji)
o Velimir Deželić  začetnik modernih nacionalnih biografskih izdanja
 autor prvoga prijedloga za izdavanje općega nacionalnog biografskog
leksikona
 Znameniti i zaslužni Hrvati 925−1925 (1 114 životop., ur. E. Laszowski)

13
AUTOBIOGRAFIJA
 hrvatska kultura počinje autobiografski  Ja prva riječ na Baščanskoj ploči
 autobiografski zapisi već od 15. st. (J. Šižgorić, I. Česmički, V. Pribojević, A. Vrančić, , B. Kašić, P.
R. Vitezović, M. P. Katančić, M. A. Relković)
 početak hrv. autobiografije  Kašić (lat.)
Kontinuitet s preporodom
 prvi zakon njezina osmišljavanja i pozicioniranja u književni sustav (P. A. Kazali, 1845)
 autori:
o Gaj Vjekopisni moj nacrtak (1851)  1. autobiografija u NHK
o Matija Juraj Šporer u Obzorovu feljtonu Odziv iz prošlosti (1863)  autobiografski putopis
o u časopisima (P. Preradović, A. V. Tkalčević, M. Stojanović, J. Freudenreich, S. S.
Kranjčević,
M. Krešić, K. Š. Gjalski, J. Kozarac)
o poč. 20. st.  A. G. Matoš, V. Bukovac, I. Brlić-Mažuranić, M. J. Zagorka
 većina nastala prigodno (prilog izdanjima autorskih djela, povjerenje u vjerodostojnost)
 T. Ujević  ocjena („kratki zapisi kao dodaci almanasima i antologijama, a ostalo su nekrolozi“)
 među izuzecima ističe A. G. Matoša: dva glavna tipa − konfesionalni i apologetski
 središnji problem žanra (relativnost svakoga identiteta)  nije još uspjela dobiti
status
MEMOARI
 s (auto)biografijama i putopisima  nestabilan status u književnim sustavima
 kao žanr u srednjem vijeku (prip. tekst u kojem kazivač izlaže svoje uspomene; za razliku od
autobiog. mogu spajati historiografski interes s literarnim oblikovanjem dokumentarne građe)
 u 17. i 18. st. pisanje i objavljivanje memoara  književna moda
 časopisi i novine  popularizacija memoarskog štiva
 19. st.  manje se bave skandalima (današnji status)
 objektivnost i znanstvenost u prikazu povijesnih događaja, dobro oblikovana priča
 kontinuitet na hrv. jeziku  preporod (i na njemačkome (E. Breier, I. Tkalac), slovenskom (J.
Trdina) jeziku)
 važna uloga u naknadnoj historiografskoj rekonstrukciji ovoga doba
 autori: Lj. Vukotinović, I. A. Brlić, A. T. Brlić, V. F. Mažuranić, I. Prodan, S. Radić, E. Kumičić,
I. Kršnjavi, M. Šenoa, fra G. Martić, V. Jagić, I. Trnski, J. Kempf, Ć. Truhelka, A. G.
Matoš,
mladi T. Ujević i I. Andrić (mnogi ostali u rukopisu)
DNEVNICI
 kadšto se svrstavaju u ovu porodicu tekstova (mnogi i danas u rukopisu)
 autori:
o Dnevnik Dragojle Jarnević  najpoznatiji iz ovog razdoblja
 tip intimnoga dnevnika (vodila od 1833. do 1847), prvo na
njem., pa na hrv.
 djelomično objavljen 1958. pod naslovom Život jedne žene, a
integralno tek 2000. pod izvornim naslovom.
o M. Vrhovac, D. Rakovac, I. Kukuljević Sakcinski, A. T. Brlić

14
 o dnevnik austrijskoga ministra policije J. F. Kempena (Das Tagebuch des Polizeiministers
Kempen)
o Marija Jurić Zagorka Iz dnevnika jedne žene (Obzor 1900)

ESEJ
Počeci
 Michel de Montaigne (Essais, 1580−88)  začetnik eseja
 vrhunac tijekom 19. st. i u prvim desetljećima 20. st.
 tragovi u hrvatskoj (poslanice renesansnih pisaca, komentari ponekih autorskih knjiga)
 tradicija nacionalne esejistike u modernom smislu  ilirizam i pojava periodike
Nacionalna esejistika
 u 20. st. glavina prostora u časopisima
 razlika od kritike  cilj nije vrednovanje
 političke brošure  eseji:
o Vukotinovićev članak Ilirisam i kroatisam, feljton Zimske misli u Ilirskim narodnim
novinama 1842.
 ležerno pisanje o suvremenicima, aktualna zbivanja i pojave (stanje u literaturi)
o Vraz (Kolo), Demeter, Babukić, Šulek i Nemčić (Danica), Kuzmanić, Kazali, Brlić i Š.
Starčević (Zora dalmatinska)
 prilozi u časopisnim rubrikama (Směsice, Tobolac, Svaštice, Smotra, Pošurice, Podlistak, Listak,
Feuilleton)
o I. Mažuranić Hrvati Mađarom (1848)
o Starčević Poslanica pobratimu (osnove pravaške ideologije)
o Starčević Pisma Magjarolacah (1879)
 Šenoa Dopisi iz Praga i Zagrebulje, feljtoni A. Kovačića  najbolja 19-stoljetna esejistika
 Kovačić eseji Iz Bombaja (Sloboda, 1879-80 i 1884)
 prozno-stihovani eseji
 kulminacija ironiziranja autoriteta i aktualnih društvenih događaja
 Rikard Flieder Jorgovanić, Jakša Čedomil, Milivoj Šrepel, Ante Petravić, Dinko Politeo, Ivan Despot
 niz modernista (M. Dežman, M. C. Nehajev, M. Marjanović, V. Lunaček, B. Livadić, K. Hausler)
o Kamov  kozerije u Pokretu (sabrane u knjizi Ćaskanja (1914))

A. G. Matoš
 ostavio najdubljeg traga u esejistici (dosljedno držanje svoga načela stila)
 najplodniji esejist i prvi koji je objavio knjigu pod tim naslovom (Ogledi, 1905)

FELJTON
 (franc. feuilleton, hrv. podlistak)  nastanak se vezuje uz pojavu časopisa i novina
 rubrika; kraćim, narativni prilozi s aktualnim temama
 uvijek izloženi zanimljivo, lako i jednstavno (publika ih rado čitala (feljtonski stil))
Feljton u hrvatskoj kulturi
 Vukotinovićeve Zimske misli (u Gajevim novinama 1841.)
15
  1. hrvatski feljton
 različite teme iz svakodnevnog života (ilirstvo i narodnost, odnos Hrvatske i Slavonije, mladež,
balovi, književnost, jezik, njemački kazališni repertoar)
 u duhu preporodnoga rodoljublja (nerijetko duhovito i kritično)
 Starčevićevi prilozi u Nevenovu podlistku Tobolac 1853.  feljton glavni dio središnjega
nacionalnoga lista Pozor/Obzor (1861−1941)
 pišu gotovo svi kulturni radnici toga doba (Kukuljević, Veber, Crnčić, Marković, Rački, Klaić,
Smičiklas i dr.)
 sastav: prikaz i rasprave o različitim temama, najviše putopisnog štiva,
 „jedini čisti feljtonist“  Petrica Kerempuh, tj. August Šenoa
o Praški listići 1862. u Pozoru
o Zagrebulje od 1866. u Obzoru
 Obzor  podlistak popunjavao i romanima  bestselleri
o Obzorovi feljtonisti: i V. Korajac, J. Jurković i R. Jorgovanić
o M. J. Zagorka4 (ali, svoje prve romane objavila u feljtonu Hrvatskih novosti)
o A. G. Matoš  1912-13.
 stalni feljtonist beogradskih listova, Hrvatske slobode i drugih pravaških
 A. Kovačić  feljtonist u pravaškim novinama; J. Ibler (Desiderius)  u Narodnim novinama
 Matoš  književnost se „sa boljim novinarstvom već poistovetila“
 Ujević  feljton označava ulazak književnosti u novinarstvo, ali i „ustoličenje
novinarstva usred književnosti“

KRITIKA
 diskurzivna praksa koja regulira odnose u društvu  glavni cilj: vrednovanje, sud o nečemu
 kritičar je posrednik između djela i čitatelja
 nastanak vezuje uz pojavu novina i časopisa
 Ljudevit Vukotinović u Letopisu Matice srpske, 1834.  prva objavljena kritika (Rakovčeve
drama)
 esej Tri stvari knjiženstva: ukus, sloga, kritika (1843)  potreba kritike u skladu s preporodnom
ulogom književnosti
 STANKO VRAZ  utemeljitelj kritike
 u Kolu pod pseudonimom Jakob Rešetar vodi rubriku književne kritike (Knjigopisni pregled)
 cilj kritike: utvrditi umjetničku vrijednost književnosti ilirizma i njezin smjer razvoja
 F. M. Kovačević O knjixevnome potresanju ili rasudjeniu (Zora dalmatinska, 1845)
 1. poveo raspravu o kritici
 kritičke priloge donosio i Neven
o A. Veber Tkalčević opsežna kritička rasprava o drami Mejrima M. Bana (1852)
o J. Jurković Moja o kazalištu (1855)  prvi zagovor realizma
 August Šenoa  vodeći kritičar 60-ih i 70-ih godina
o članak Naša književnost (1865)  književnost treba biti tendenciozna i aktualna
o književne i kazališne kritike za novine (Pozor) i časopise (Vienac5)
 Vatroslav Jagić Kratak priegled hrvatsko-srbske književnosti u posljednje dvie-tri godine, 1866.
 Franjo Marković  kazališna i književna kritika 70-ih i 80-ih godina (Vienac i Obzor)
 prvi hrvatski estetičar

4
U romanu Vladko Šaretić prvi put upotrijebila pseudonim Zagorka
5
Prethodnik Dragoljub
16
  Kumičić  esej O romanu (1883): zagovara naturalizam
razvila se polemika (afirmirala nekoliko kritičara, kritičku profesiju i kritiku kao relativno
autonomnu književnu praksu)
o Janko Ibler (Desiderius)  profesionalno pratio sve važnije pojave u hrvatskoj i stranim
književnostima, revalorizirao starije hrvatske pisce
o Josip Pasarić  naturalizmu suprotstavio „zdravi realizam“ po uzoru na Turgenjeva
o Jovan Hranilović  po uzoru na F. Markovića protiv površne kritike i moderne umjetnosti,
a
za spoj realizma i idealizma
o Dinko Politeo  protiv naturalizma, secesije i dekadentnoga duha moderne umjetnosti,
zagovarao kršćanska načela kao i Čedomil
 preteče katoličke moderne

o Jakša Čedomil (Jakov Čuka)

 protiv naturalizma i impresionističke metode
kritiku ocjenjuje površnom i pristranom
 ističe idejnu i socijalnu ulogu književnosti (kategorije etičnosti i istinitosti)
 inzistira na tradiciji i kontekstu (skladan odnosu forme i sadržaja)
 prvi moderni hrvatski kritičar te inaugurator znanstvene književne kritike (zbog svoje
kritičke sustavnosti, visokih mjerila i sklonosti teoriji s osloncem na romanske uzore)

Modernistički pokret
 raslojavanje i u književnoj kritici
 književni nazori izvan književne nacionalne matice (Prag, Beč, Pariz)
 suprotstavljanje nazorima starijih kritičara preko novina
 svi zagovaraju slobodu, individualizam i praćenje europskih trendova
 kritičari: Milivoj Dežman Ivanov, Milan Šarić, Petar Skok, Ivan Krnic, Milutin Cihlar Nehajev,
Branimir Livadić, Vladimir Lunaček, Mihovil Nikolić
 najznačajniji:
o MILAN MARJANOVIĆ  jedan od lidera modernističkoga pokreta
 „Hrvatski Bjelinski“
 zagovarao poznavanje neposredne književne prošlosti (Iza Šenoe, 1906) i srodnih
slavenskih i nordijskih literatura
 utjecaj danskoga teoretičara G. Brandesa  književnost sredstvo promicanja naprednih
ideja i općenarodnih ciljeva (utilitarizam)
o A. G. MATOŠ  najutjecajniji i prvi slobodni kritičar
 zagovornik artizma i književne autonomije
 stil je glavna kategorija umjetnosti (zadaća kritičara pisanje o autorskome stilu)
 impresionizam najprikladnija kritička metoda
 Marjanović-Matoševa polemika Artizam i realizam u Savremeniku 1911.
 vrhunac u kritici moderne
 časopis Kritika – književno-umjetnička revija (ur. S. Galogaža)  barem nominalno žanrovski

17
 POLEMIKA
 spada pod šire područje kritike
 tip tekstova u kojima se oštro i nepomirljivo brane vlastita gledišta i kritički pobijaju protivnikova u
svrhu zadobivanja naklonosti javnosti („umijeće osporavanja“)  2 polemička subjekta
 ≠ argumenti ad rem  kroz fingirani dijalog prevladavaju argumenti ad personam
 ponikla iz antičke društvene prakse (vještine specijalne govorničke figure)
 u današnjem značenju  od srednjega vijeka (kršćanski apologeti  obračuni s hereticima
i protivnicima Crkve)
 latinski tekstovi M. Vlačića Ilirika, M. A. de Dominisa i biskupa
N. Modruškog
 kontinuitet s preporodnim tiskom i sporovima (Ilirci-protivnici, prijepori o jeziku i pravopisu, o
smjerovima književnosti)
 generator svih bitnih promjena u poetikama i svjetonazorima vodećih pisaca, odn. Polemičara
o 1839. u gajevim Novinama i Danici polemika „proti napisa nekog Ultra-Madžara“ i „proti
Magjaromanii“ u mađarskim novinama
o Gaj s pokretačima Kola − Rakom, Vukom i Vragom6  1. polemika
 parodira vlastitu pjesmu Još Hrvatska ni propala
o Vraz  pjesma Odgovor bratji, što žele, da pěvam davorie iz Danice 1837.
 opredjeljuje se protiv književnoga diletantizma i dominantnoga književnoga
budničarskoga modela

Šenoino doba
 polemike između pravaša i obzoraša
 polemike o estetičkoj ocjeni Gundulićeva Osmana
 polemike o povijesnoj pozadini Mažuranićeva Smail-age Čengića
80-ih godina
 polemika među zagrebačkim filolozima (sudjelovao i Tomo Maretić kao glavni predstavnik tzv.
hrvatskih vukovaca)
Realizam
 polemika u povodu Kumičićeva članka O romanu (1883)
Prijelaz stoljeća
 polemike između starih i mladih  posebne rubrike za polemiku u časopisima
Modernizam
 G. Matoš  jedan od najproduktivnijih polemičara među modernistima
 poimanje književnosti uključuje polemiku („teško literaturama koje živu bez
borbe“)
 prvi koji je sastavio knjigu polemika (Dragi naši savremenici)

HISTORIOGRAFIJA
 počeci nacionalne historiografije u 19. st.  leksikografski rad I. K. Sakcinskog  osnivač moderne
6
Rakovac, Vukotinović i Vraz
18
 historiografije i utemeljitelj nacionalne bibliografije
 prvi pokušaji književnopovijesnih pregleda autora
o Šime Ljubić Ogledalo književne poviesti jugoslavjanske (1864−69)
o Josef Pavel Šafárik Gesschichte der südslavischen Literatur (1864−65)
 Vatroslav Jagić, prva knjiga Historije književnosti naroda hrvatskoga i srbskoga (1867)
 pregled srednjovjekovne književnosti  početak hrvatske književne historiografije
 osnivač naše pov. književnosti
 Gjure Šurmin  prva cjelovita Povijest književnosti hrvatske i srpske (1898)
 zanimanje za dubrovačku književnost poč. 20 st.  autorski pregledi
 dokumentarna istraživanja preporoda:
o Gj. Šurmin Hrvatski preporod (1903−04)
o Nikola Andrić  monografija Pod apsolutizmom (1906)
o Milan Marjanović  studija Iza Šenoe (1906)
 Branko Vodnik (Drechsler)
 najznačajnije književnopovijesno izdanje tijekom moderne
 pregledi:
o Slavonska književnost u XVIII. vijeku (1907)
o Povijest hrvatske književnosti od humanizma do potkraj XVIII. stoljeća (1913).  nedovršena
 nije puki filolog pozitivist (važnim smatra i estetičko vrednovanje pisaca i djela na temelju
moderne
kritike čiji dio mora biti i povijest književnosti)
 prvi pažnju posvećivao i recepciji književnosti
 zagovarao uvođenje „uporedne književnosti“ (komparatistike)

MEDIJI
 knjige i kalendari  glavni tiskani medij hrvatske književnosti do 19. st.
 Kraglski Dalmatin, 1806.  prvi talijansko-hrvatski tjednik
 novine i časopisi  od ilirskog pokreta (1836−43) i pojave Gajevih Novina i Danice ilirske 1836.,
naročito od pojave Vrazova Kola 1842. (s Rakovcem i Vukotinovićem)
o Zora dalmatinska (1844)  1. hrvatski časopis u Dalmaciji
o Slavonac (1863)  u Slavoniji
o Bosanski prijatelj (1851)  u BiH
o Neven (1852−58)  jedini časopis tijekom Bachova apsolutizma
 započela kanonizacija nacionalne književnosti
 Književnik (1864)  1. znanstveni časopis
 osnovan kako bi pripremio kadar za buduću akademiju
 Bosiljak (1864)  1. dječji časopis
 Vienac (1869−1903)  osnovale Matica i JAZU
 najpoznatiji urednik A. Šenoa (učinio ga središnjim časopisom)
 okončan proces kanonizacije mlade nacionalne književnosti
 Dragoljub  pokretač Deželić
 Hrvatska vila (1882−85)  važna uloga u oblikovanju našega realizma (pravaški časopisi)
Moderna
 generacijski sukob starih i mladih tijekom modernističkoga pokreta (1895−1903)
19
 borba za modernizaciju nacionalne književnosti, kulture i politike  putem brojnih časopisa
o Hrvatska misao (1897)  praška skupina
o Mladost (1898)  bečka skupina
o Nova Nada (1897)  zagrebačka skupina
 sarajevska Nada (1895−1903)  uređivao S. S. Kranjčević
 Savremenik (1906-41)  središnji časopis Društva hrvatskih književnika
 Luč (1905−42)  časopis katoličke mladeži
 Lovor (1905.)  Zadar, „novi Vienac“

 do kraja modernizma dominantan medij

(ključna uloga u modernizaciji hrvatskoga društva, u stvaranju i oblikovanju novije hrvatske
književnosti, u razvoju novih profesija, tradicija i kulturnog modela koji počiva na tekstu)

INSTITUCIJE
 renesansne akademije (npr. dubrovačkih Akademije složnih i Akademija ispraznijeh)
 prvi oblici modernoga organiziranog književnog života  vezani uz preporodne narodne čitaonice
 Zagrebačka Ilirska čitaonica  generator glavnih promjena u nacionalnome životu
(institucionalizacije na gotovo svim područjima)
 sva glavna (gospodarska, kulturna i znanstvena, književna...) društva  nastala ili su začeta u
ovome
razdoblju: (u svima najneposrednije uključen netko od preporoditelja)
o Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo (1841)
o Matica ilirska (1842)  izdavanje starih klasika i unapređivanje „hrvatske lijepe knjige“
 prva nacionalna kulturna institucija (1. knjiga Osman)
o Narodni muzej (1846)
o Družtvo za jugoslavensku pověstnicu i starine (1850)
o Hrvatsko narodno kazalište (1860)  svečani zastor Hrvatski preporod (Vlaho Bukovac)
o Matica dalmatinska (1862)
o Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (1866)  razvijanje znanosti (Strossmayer)
o Društvo sv. Jeronima (1868)  izdavanje pučkih i nabožnih djela
o Hrvatski pedagogijsko- -književni zbor (1871)
o Sveučilište (1874)  (ali: 1. hrvatsko svučilište: Zadar)
o Katedra za hrvatski ili srpski jezik i književnost (1875/6)  1. profesor Armin Pavić
o Sveučilišna biblioteka (1875)
o Društvo umjetnosti (1878)
o Hrvatsko naravoslovno družtvo (1885)
o Društvo hrvatskih književnika (1900)  unaprijeđivanje knjiž., štićenje interesa knjiž. staleža
 posljednja kulturna institucija osnovana u 19. st.
o Hrvatsko novinarsko društvo (1910)

EUROPSKI PISCI I PREVODITELJI

20
  pomaknuvši se na Sjever  utjecaj germanskih i slavenskih kultura na hrvatsku književnost
Njemačka i austrijska kultura
 Friedrich Schiller  jedan od najpopularnijih
 utjecaj bečke pučke komike  u Hrvatskoj se pojavljuje pučki igrokaz
 Rudolf Gottschall  Šenoa na nj. teoriji temelji svoje poimanje književnosti
 prevodio svoja djela na njem. (pokušaj utjecanja na vlastitu europsku
percepciju)
 njemački jezik  vodeća posrednička uloga do kraja stoljeća
Slavenska kultura
 općeslavensko raspoloženje  tijesne veze sa slavenskim kulturama
 P. Šafárik i J. Kollár  češki i slovački reformator
 K. H. Mácha, J. K. Tyl, Lj. Štur  romantičari
 Mickiewicz  jedan od najpopularnijih poljskih pisaca; Puškin (novela) ruski; Gogolj 
ukrajinski
 Turgenjev  središnje mjesto
 Ljermontov, Gončarov, Tolstoj  intenzivno prevođenje 80-ih godina
 Čehov  Hrvati ga poznaju Harambašićevom zaslugom
 Dostojevski  popularan u 20. st.
Engleska kultura
 klasik Shakespeare i romantičar Byron  popularnost sve do moderne
 škotski pisac Walter Scott  model povijesnoga romana (August Šenoa afirmirao roman i stvorio
domaću čitateljsku publiku naviklu na uglavnom njemačko štivo)
 A. Smith, J. S. Mill, S. Smiles, C. Darwin  u realizmu
 Shelley  u modernizmu
Francuska kultura
 Rousseau, Lamartine, Béranger, Barbir  praćeni i prevođeni
 Viencem Šenoa hrvatskoj književnosti davao frankofilski smjer
 Zola (naturalizam)  Kumičića
 francuski đak  Ivo Vojnović
Talijanska kultura
 klasici Petrarca, Dante, Ariosto i Tasso  visok status u 19. st.
 G. Leopardi  zanimanje za romantičara, a I. Mažuranić, odgojen u talijanskome, prevodio j
 Savioli  prevodio ga Mažuranić
 S. Vraz  prevodio neke talijanske autore
 Dante (fragmenti Pakla), Manzoni i Vittorelli  prevodio ih Preradović
 Manzoni  blizak Ivi Vojnoviću
Kritika
 fancuski kritičari: Paul Bourget, Ferdinand Brunetière, Augustin Sainte-Beuve i Hypolite Taine
 ruski Visarion G. Bjelinski, danski Georges Brandes i talijanski Francesco de Sanctis
Modernistički pokret
21
  mladi zagovaraju europsku orijentaciju (razdoblje „zaokreta k Evropi“)
 uspostavljanje izravnoga kontakta sa stranim literaturama  bez posredovanja njem. ili dr. jezika
 Masarykov češki realizam, artizam bečke secesije  studiranje mladih u Pragu i Beču
 Matoš (velika uloga)  iz Pariza (izvor modernizma) surađivao s hrvatskim časopisima
 pratio francuske simboliste (prevodio Baudelairea)
 preko francuskoga uveo i američkoga pisca E. A. Poea
Najznačajniji prevoditelji tijekom 19. st.
 uglavnom sami pisci, urednici i kritičari
 ostali: Špiro Dimitrović Kotoranin, Vladislav Vežić, Stjepan Buzolić, Pero Budmani i
Vladoje Dukat  jedan od utemeljitelja hrvatske anglistike i komparatistike

NAKLADNIŠTVO, KNJIŽARSTVO I ČITATELJI

 utjecaj njemačkog protestantizma  tiskanje nabožnih knjiga na hrvatskome jeziku (sva tri pisma)
o tiskare: Nedelišće i Varaždin, Zagreb
o Hrvatski sabor 1684. predao Vitezoviću Zemaljsku tiskaru
 važne osobe u tiskarstvu i knjižarstvu:
o Johann Thomas von Trattner  državni tiskar i knjižar (tiskaru otkupio Vrhovac)
o Franjo Župan  tiskar, 1840. osnovao ljevaonicu slova (tiskao njemačke i hrvatske
novine)
 pokrenuo i Zabavnu čitaonicu
o Gaj  1838. otvorio Narodnu tiskaru
o Lavoslav Hartman  tiskar i knjižar od 1856.
o Karl (Dragutin) Albrecht  osniva prvi hrvatski litografski zavod
 za njega Šenoa sastavio 1873. Vienac izabranih djela
hrvatskih
i srbskih za svjetsku izložbu knjiga u Beču

 Hartman, Albert Deutsch, Stjepan Kugli

o 1882. izdaju časopis Književni vjesnik
o pokreću Hrvatsku biblioteku (izašla gotovo sva značajnija hrvatska djela)
o u distribuciji imali Akademijina i Matičina izdanja
o 1898. Maretićeva Gramatika i stilistika
o počeli izdavati Klaićevu Povjest Hrvata
 veliki nakladnici: Matica, Akademija i Sv. Jeronim
 Dionička tiskara  od kraja 1871.
 opremljena najmodernijim elektroničkim strojevima
 prva uvela rotacijski tisak, stvarala prve profesionalne novinare
 nakladnici i: Dhk, niz privatnih nakladnih knjižara
 Mirko Breyer  prvi profesionalni antikvar
 sredina 19. st.  desetak; početak 20. st.  stotinu knjižara
 usporedo otvarane i knjigovežnice (Dubrovnik krajem 15. st., Zagreb poč. 16. st.)
Nakladničko-knjižarska djelatnost u drugim hrvatskim gradovima

22
  Osijek  Ivan Divald
 Dubrovnik  Karl Antun Occhi, Antun Martecchini 1826. prvi tiska Gundulićeva Osmana(!)
 Rijeka  obitelj Lovrenza Karletzkoga
 Zadar  knjižar Antonio Bubalini, nakladnici i tiskari Domenico Fracasso i Antonio Luigi
Battara
 Varaždin  Trattner
 Split  I. Demarchi,obitelj Piperat
 Karlovac  Ivan Nepomuk Prettner  1832. objavio Draškovićevu Disertaciju, Abel Lukšić i
Ivan Sagan
 Požega  Miroslav Kraljević  svojoj tiskari 1861. izdaje časopis Slavonac i „prvi naški izvorni
roman“ Požeški đak 1863.
Bestselleri
 prvi bestseleri:
o ilirska Pěsmarica i Domorodne pověsti Dragojle Jarnević
o Preradovićevi Pervenci (rasprodani u nekoliko mjeseci)
o Mažuranićev Smrt Smail-age Čengića (pročuo se kad je autor postao banom)
o Freudenreichovi Graničari (3 000 primjeraka)
o Becićev ljubavni roman Kletva nevjere
o Harambašićeve Ružmarinke
o Dragošićeva Crna krajica
o Damjanićevi Kipci i popevke
o lirika Mihovila Nikolića i Vladimira Nazora
o novele Dinka Šimunovića
 većina ostalih knjga (prosječnih 300 do 600 primjeraka)
 najveće naklade  školske knjige i vjerska literatura (i do sto tisuća primjeraka)

Razdoblje 1874−1903
 naročito plodno za knjižarstvo
 prednjačila Matica hrvatska sa svojim brojnim ograncima (distribucija i u 6 000 primjeraka)
o naklade strukovnih udruga (jedva do 700); Akademije (od 700 do 2 000 primjeraka)
Početak 20. st.
 počele nicati jeftine novine (obraćanje najširoj publici)
 Novosti (1907)  prvi takav „krajcaraški“ list
 Zagorka objavila svoju Kneginju iz Petrinjske ulice
 novinske su se naklade (između 1 000 i 1 500 primjeraka)

Čitateljska publika
23
 ilirske knjige i lijepo uvezani časopisi  reklamirali se kao „ures ženskoj toilleti“
 javna predavanja za „krasni spol“ (reklamne svrhe)
 čitanje romana (dugo smatrano ženskim poslom)
 ilirski pisci  davali svoje rukopise uglavnom bez honorara
 autori, korektori, lektori i redaktori, nerijetko i nakladnici i prodavači vl. knjiga
 Početak 20. st.  ukus publike = ključ popularnosti knjige
 sve veće žanrovsko raslojavanje književne, nakladničke i knjižarske djelatnosti
 2 tipa čitateljske publike: (dobrim dijelom se preklapaju)
o lijepa knjiga i periodika (500-600 stalnih konzumenata)
o pučka literatura i kalendari (nekoliko tisuća stalnih konzumenata)
 publika  uglavnom intelektualci (oni koji su i stvorili hrvatski nacionalizam 19. st.)
 najvećim dijelom potekli iz obitelji seljaka, malih obrtnika ili činovnika, rijetko plemića i
aristokracije
 pisanje i čitanje kao patriotska dužnost  dovedeni u pitanje s modernizmom
 dokaz da se prvo razdoblje nhk završilo

24
 UVOD U STUDIJ NOVIJE HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI

PITANJA

Pred kraj su pits iz nov2

1. Studijski hrvatska se književnost dijeli na tri modela. To su: SREDNJOVJEKOVNA HRVATSKA

KNJIŽEVNOST (SRVJ HK), STARIJA HRV. KNJIŽ. (SHK), NOVIJA HRV. KNJIŽEVNOST (NHK).
2. Za početak hrvatske srednjovjekovne književnosti uzima se koji model? BAŠĆANSKA PLOČA
3. Koja stoljeća uključuje model starije hrvatske književnosti? 16.,17. i 18. STOLJEĆE
4. Navedite glavna stilska razdoblja hrvatske književnosti. SREDNJI VIJEK,
RENESANSA, BAROK, PROSVJETITELJSTVO, ROMANTIZAM, REALIZAM, MODERNIZAM.
5. Što se uzima kao početak modela SHK? MARKO MARULIĆ: JUDITA
6. Kojim glavnim pismo su pisana djela srednjovjekovne HK, kojim SHK, a kojim NHK? SREDNJI VIJEK –
GLAGOLJICA, STARIJA I NOVIJA HRVATSKA KNJIŽEVNOST – LATINICA
7. Navedite glavne književne oblike srednjovjekovne hrv.književnosti. KODEKSI, MISALI, BREVIJARI,
LUCIDARI, LEGENDE, MIRAKULI
8. Koji je glavni medij SRVJ HK, a koji SHK? SRVJ – KAMEN, KOŽA; SHK – PAPIR, KNJIGA
9. Navedite glavne književne oblike SHK. KNJIGA, PASTORALA, EPISTOLA, EP, ELEGIJA, SONET,
KOMEDIJA, TRAGEDIJA, POEMA
10. U kojem se geografskom prostoru razvijao model SRVJ HK, a u kojem SHK? SRVJ HK - MEDITERAN,
JUG, PRIMORJE ; SHK – MEDITERAN, SJEVER
11. Tko se naziva ocem hrvatske književnosti? MARKO MARULIĆ
12. Koji se spomenik naziva dragim kamenom hrvatske kulture? BAŠĆANSKA PLOČA
13. Kojim jezicima je pisana SRVJ HK, a kojim SHK? SRVJ HK – STAROSLAVENSKI, HRVATSKI,
LATINSKI; SHK – LATINSKI, HRVATSKI
14. Kada počinje tzv. Autorska hrvatska književnost? S RENESANSOM
15. Kojem kulturnom krugu pripada model SRVJ HK? MEDITERANSKOM, JUŽNOM
16. Koji je grad središte hrvatske renesansne književnosti? DUBROVNIK
17. U kojem se stoljeću počinje pomicati središte hrvatske književnosti s juga prema sjeveru? 17. STOLJEĆE
18. Koji će kontinentalni grad postati novim središtem hrvatskog književnog života u 19. stoljeću?
19. Gundulić je glavni pisac razdoblja… BAROKA
20. Koja se hrvatska regija najkasnije književno razvija? SLAVONIJA (ZBOG TURAKA)
21. Vodeći lirski žanrovi tijekom ilirskog pokreta bili su… BUDNICE, DAVORIJE

25
22. Trojica vodećih pjesnika hrvatskog romantizma su: STANKO VRAZ, IVAN MAŽURANIĆ I PETAR
PRERADOVIĆ
23. Spjev „Smrt Smail-age Čengića“ objavljen je godine… 1846.
24. Pjesnik Šenoa poznat je po tzv. POVJESTICAMA
25. Navedite najznačajnijega pjesnika razdoblja realizma: SILVIJE STRAHIMIR KRANJČEVIĆ; (FRAN
VLADIMIR MAŽURANIĆ)
26. Bugarkinje su prva zbirka pjesnika… SILVIJA STRAHIMIRA KRANJČEVIĆA
27. Tzv. Crticu i pjesmu u prozi zbirkom „Lišće“ afirmirao je… VLADIMIR FRAN MAŽURANIĆ
28. Nakon romantizma lirika zauzima središnje mjesto u razdoblju… MODERNE
29. Navedite najmanje tri pjesnika moderne: ANTUN GUSTAV MATOŠ, VLADIMIR VIDRIĆ, FRAN
GALOVIĆ, DRAGUTIN DOMJANIĆ, JANKO POLIĆ KAMOV, VLADIMIR NAZOR, IVO VOJNOVIĆ
30. Secesija, impresionizam i simbolizam vezuju se uz razdoblje MODERNE
31. Galović i Domjanić ponovno oživljavaju pjesništvo na KAJKAVSKOM dijalektu.
32. Liriku moderne simbolično je zaključila 1914. antologija „HRVATSKA MLADA LIRIKA“.
33. U kojoj stilskoj formaciji nastaje hrvatska novela? ROMANTIZAM
34. Navedite jednog hrvatskog novelista. DIMITRIJA DEMETAR, LJUDEVIT FARKAŠ VUKOTINOVIĆ,
IVAN KUKULJEVIĆ SAKCINSKI
35. Jedina novelistica u hrvatskom romantizmu bila je DRAGOJLA JARNEVIĆ.
36. Turska i hajdučko-uskočka novelistika pripadaju razdoblju… ROMANTIZMA
37. Janko Jurković i August Šenoa prvi su zagovornici REALIZMA u hrv. noveli.
38. Prvi hrvatski teoretičar novele? JOVAN HRANILOVIĆ, 1883.
39. Navedite najmanje trojicu vodećih novelista realizma: KSAVER ŠANDOR GJALSKI, ANTE KOVAČIĆ,
VJENCESLAV NOVAK
40. „Karanfil sa pjesnikova groba“ novela je autora… AUGUSTA ŠENOE
41. Novela hrv. realizma razvijala se pod utjecajem AUGUSTA ŠENOA I IVANA SERGEJEVIČA
TURGENJEVA
42. Navedite barem jednu novelu Vjenceslava Novaka: „IZ VELEGRADSKOG PODZEMLJA“, „U GLIB“
43. U kojem razdoblju novela doživljava svoju statusnu kulminaciju? MODERNA
44. Svijest i podsvijest temeljne su značajke novele razdoblja MODERNE
45. Inauguratori modernizma bila su dvojica novelista: ANTUN GUSTAV MATOŠ („MOĆ SVIJESTI“, 1892.)
i JANKO LESKOVAR („MISAO NA VJEČNOST“, 1891.)
46. Vodeći novelisti moderne: A.G.MATOŠ, MILUTIN NEHAJEV, DINKO ŠIMUNOVIĆ, MILAN BEGOVIĆ
47. Autor „Camaa“ je A.G.MATOŠ
48. Roman se u hrvatskoj književnosti pojavljuje u razdoblju ROMANTIZMA.

26
49. Prvi romani u hrvatskoj književnosti bili su „RUMANAC TROJSKI“ i „ALEKSANDRIDA“ (PRIJEVODI S
TALIJANSKOGA); PETAR ZORANIĆ „PLANINE, 1569.
50. Prvim izvornim hrvatskim romanom smatraju se: ANTUN NEMČIĆ „UDES LJUDSKI“ (1854.);
M.KRALJEVIĆ: „POSLJEDNJI ĐAK“
51. Roman je u hrvatskoj književnosti afirmirao i njime stekao čitateljski publiku AUGUST ŠENOA
52. Šenoa je pisao povijesne romane i romane iz…
53. Glavni romanopisci realizma su ANTE KOVAČIĆ, EUGEN KUMIČIĆ, KSAVER ŠANDOR GJALSKI,
VJENCESLAV NOVAK
54. Roman „U registraturi“ je objavljen godine 1888. U VIJENCU – ANTE KOVAČIĆ
55. „Posljednje Stipančiće“ 1889. napisao je VJENCESLAV NOVAK.
56. Svijest i podsvijest slabe fabulu i pripovijedanje u romanu … (modernizam)
57. „Bijeg“ (1909.) napisao je MILUTIN CIKLAR NEHAJEV
58. „Đuku Begovića“ (1911.) napisao je IVAN KOZARAC.
59. „Isušenu kaljužu“ napisao je 1906-09. JANKO POLIĆ KAMOV, a objavljen je godine…
60. Pseudopovijesni, kriminalistički i avanturistički romani pojavljuju se u razdoblju MODERNE.
61. Prvi krimić: MARIJA JURIĆ-ZAGORKA: „KNEGINJE IZ PETRINJSKE ULICE“
62. Prvi izvorni hrvatski dječji roman: IVANA BRLIĆ-MAŽURANIĆ „ČUDNOVATE ZGODE ŠEGRTA
HLAPIĆA“
63. Autor prve tragedije u novijoj hrvatskoj književnosti „Juran i Sofija ili Turci pod Siskom“ je IVAN
KUKULJEVIĆ SAKCINSKI.
64. Autor tragedije „Teuta“ je DIMITRIJA DEMETAR.
65. Naslov i autor prve komedije u novijoj hrv. književnosti: NEMČIĆ „KVAS BEZ KRUHA“.
66. Komediju „Ljubicu“ napisao je AUGUST ŠENOA.
67. Pod utjecajem bečke pučke komedije i folklorne tradicije nastajali su PUČKI IGROKAZI.
68. „Graničari“ (1857.) J. Freudenreicha pripadaju modelu tzv. PUČKOG IGROKAZA.
69. Autor „Dubrovačke trilogije“ (1902.) je IVO VOJNOVIĆ.
70. Dramski prvijenac Miroslava Krleže (1914.) LEGENDE
71. Ključna značajka pjesništva 19. stoljeća je HISTORIZAM.
72. Estetika ružnoće vezuje se uz JANKA POLIĆA KAMOVA.
73. Koji je dominantan pjesnički oblik u razdoblju moderne? SONET
74. Vodeći novelisti tijekom ekspresionizma: ULDERIKO DONADINI, MIROSLAV KRLEŽA, AUGUST
CESAREC.
75. Autor „Cvrčka pod vodopadom“ je MIROSLAV KRLEŽA.
76. Novelu „Tonkina jedina ljubav“ napisao je AUGUST CESAREC.

27
77. Autor novele „Breza“ je SLAVKO KOLAR.
78. Autor dijarističke novele „Dnevnik malog Perice“ je VJEKOSLAV MAJER.
79. Autor novele „Gost“ je VJEKOSLAV KALEB.
80. Novelističku zbirku „Ruke“ (1948) napisao je RANKO MARINKOVIĆ.
81. Novelu „Pravda“ napisao je VLADAN DESNICA.
82. Socijalna angažiranost značajka je novelistike tijekom AVANGARDE.
83. Napuštanje tzv. Velikih tema te bavljenje društvenim marginalcima značajke su novele naraštaja pisaca
DRUGE MODERNE – PROZA U TRAPERICAMA.
84. Predstavnici jeans-proze (proze u trapericama) (1960.): VJEKOSLAV MAJDAK, GLUMAC, MAJETIĆ.
85. Model proze ranih sedamdesetih godina 20. stoljeća naziva se HRVATSKI FANTASTIČARI /
BORGESOVCI.
86. Uzori novelistima generacije hrvatskih borgesovaca/fantastičara: BORGES, KAFKA, BULGAKOV.
87. U hrvatskoj fantastičnoj priči prevladavaju KRATKA I VRLO KRATKA PRIČA.
88. Hrvatski narodni preporod je razdoblje hrvatske povijesti od 1790. do 1848.
89. Središnje, aktivno razdoblje Hrvatskog narodnog preporoda naziva se ILIRSKI POKRET, a trajanje mu je
od 1836. do 1843.
90. Lider ilirskog pokreta bio je LJUDEVIT GAJ.
91. Tko je autor djela „Reč domovini od hrasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku“ koje je izdano u Beču
1815. godine? ANTUN MIHANOVIĆ
92. Tko je autor djela „Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisanja“ koje je izdano u Budimu 1830?
LJUDEVIT GAJ
93. Tko je najstariji prevoditelj i autor spisa „Disertatia iliti razgovor, darovan gospodi poklisarom zakonskim i
budućim zakonotvorcem kraljevinah naših“ izdanog u Karlovcu 1832.? JANKO DRAŠKOVIĆ
94. Tko je 6.1.1835. pokrenuo „Novine horvatzke“ i „Danicu horvatzku, slavonzku in dalmatinzku“ koje 1836.
mijenjaju ime u „Novine ilirske“ i „Danicu ilirsku“? LJUDEVIT GAJ
95. U koga su se ugledali hrvatski preporoditelji i zašto? U ČEŠKOG PISCA JANA KÓLLARA – IDEJA O
SLAVENSKOJ UZAJAMNOSTI
96. Kada je osnovana Matica ilirska? 1842.
97. Prvi govor na hrvatskom jeziku? IVAN KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, U SABORU, 02-SVIBNJA 1843.
98. Tko je dopunio Gundulićeva „Osmana“? IVAN MAŽURANIĆ
99. Kada je osnovana JAZU? 1867. Kada je osnovano moderno Sveučilište? 1874.
100. Tko je vodio preporodni pokret u Istri, a tko u Dalmaciji? ISTRA – JURAJ DOBRILA;
DALMACIJA – MIHOVIL PAVLINOVIĆ.

28
101. Kao hrvatski preporoditelji u Bosni i Hercegovini djelovali su… FRA GRGO MARTIĆ i FRA
IVAN FRANO JUKIĆ.
102. Preporod bunjevačke književnosti među bačkim Hrvatima predvodili su svećenik IVAN
ANTUNOVIĆ i odvjetnik AMBROZ ŠARČEVIĆ
103. Što je glavni rezultat Hrvatskog narodnog preporoda? STJECANJE KULTURNOG IDENTITETA
104. U književnom objedinjavanju hrv. preporoditelji smatrali su važnima tri stvari: DOTADAŠNJA
KNJIŽ.TRADICIJA (RENESANSA I BAROK), HRV. USMENA KNJIŽ., SUVREMENA EUROPSKA
KNJIŽ. (ROMANTIZAM)
105. Značajke ilirskog pokreta: MISTIČNA VJERA U HRVATSKO, VIZIJA ILIRSTVA I SLAVIJE,
ZANIMANJE ZA JEZIK I PROŠLOST, BIBLIJSKE TEME, UZVIŠENA LJEPOTA, LJUBAV PREMA ŽENI,
MOTIVI NOĆI, GROBLJA, BOLI I PATNJE
106. Vodeći književni rod u književnosti ilirizma bila je LIRIKA
107. Glavni medij post ilirske tj. novije hrv. književnosti je VIENAC.
108. Prvi književni časopis izvan Zagreba izlazio je u Zadru, a zvao se „ZORA DALMATINSKA“.
109. Prvi književni časopis u Slavoniji zvao se „SLAVONAC“.
110. Prvi znanstveni časopis zvao se „KNJIŽEVNIK“.
111. Prvi časopis za djecu zvao se „BOSILJAK“.
112. Prvi časopis u Bosni i hercegovini zvao se „BOSANSKI PRIJATELJ“
113. Vodeći pjesnik našeg ekspresionizma bio je ANTUN BRANKO ŠIMIĆ.
114. Šimićeva jedina zbirka je „Preobraženja“, a objavljena je 1920.
115. Antitradicionalizam se vezuje uz poetiku EKSPRESIONIZMA I AVANGARDE.
116. Autor zbirki „Ex Ponto“ i „Nemiri“ je IVO ANDRIĆ.
117. Prva zbirka Tina Ujevića zove se LELEK SEBRA, a objavljena je 1920.
118. Nikola Šop pripada tipu tzv. RELIGIOZNOG PJESNIŠTVA.
119. Najznačajnija kajkavska pjesnička zbirka objavljena je 1936. godine, a zove se BALADE PETRICE
KEREMPUHA (MIROSLAV KRLEŽA).
120. Najznačajnija poema u književnosti hrv.modernizma je „JAMA“ IVANA GORANA KOVAČIĆA.
121. Autor zbirke „Crveni konj“ 1940. je JURE KAŠTELAN.
122. Autor zbirke „Crna maslina“ 1947. je VESNA PARUN.
123. Pjesnici naraštaja krugovaša: SLAVKO MIHALIĆ, IVAN SLAMNIG, JOSIP PUPAČIĆ, VLADO
GOTOVAC
124. Pojam pjesnika ludizma vezuje se uglavnom uz IVANA SLAMNIGA.
125. Filozofskim pjesnikom proglašavan je VLADO GOTOVAC.
126. Vodeći pjesnik jezičnog iskustva bio je DANIJEL DRAGOJEVIĆ.

29
127. Pjesnici razlogovci: DRAGOJEVIĆ, MRKONJIĆ, MAROEVIĆ..
128. Autor prve značajnije moderne pjesničke antologije je AUGUST ŠENOA
129. Prvu antologiju hrvatskih pjesama u prozi sastavili su DRAGUTIN TADIJANOVIĆ I OLINKO
DELORKO.
130. Prvi časopis za poeziju izašao je u Splitu 1941. a zvao se POEZIJA.
131. Sedamdesetih godina pjesnici su se okupljali oko časopisa OFF.
132. Vodeći pjesnik semantičkog konkretizma je FRANKO MALEŠ.
133. Prvu antologiju sveukupnog hrvatskog pjesništva pod naslovom „Zlatna knjiga hrvatskog
pjesništva“ sastavio je VLATKO PAVELIĆ (1971.) – 4 IZDANJA.
134. Prvi tragovi drame u Hrvata? LITURGIJSKE IGRE NA LATINSKOM (SREDNJOVJEKOVLJE)
135. Vodeći dramatičari renesanse? HANIBAL LUCIĆ („ROBINJA“), MARIN DRŽIĆ. MAVRO
VETRANOVIĆ, NIKOLA NALJEŠKOVIĆ.
136. Vodeći dramatičari baroka (17.st.)? IVAN GUNDULIĆ, JUNIJE PALMOTIĆ, PETAR
KANAVELIĆ. (+ FRANČEZARIJE).
137. Vodeći dramatičari romantizma? TRAGEDIJA  DIMITRIJA DEMETAR („DRAMATIČKA
POKUŠENJA“,1838), BOGOVIĆ („MATIJA GUBEC“, 1859/78); FRANJO MARKOVIĆ („KARLO
DRAČKI“), ANTE TRESIĆ PAVIČIĆ („KATARINA ZRINSKI“,1899); KOMEDIJA  ANTUN NEMČIĆ
(„KVAS BEZ KRUHA ILI TKO ĆE BITI VELIKI SUDAC?“ 1854), AUGUST ŠENOA („LJUBICA“ 1866);
JOSIP EUGEN TOMIĆ („NOVI RED“ 1881.)
138. Predstavnici pučkog igrokaza (realizam)? ANTE STARČEVIĆ („SELSKI PROROK“, 1852), JOSIP
FREUDENREICH („GRANIČARI“, 1857), ILIJA OKRUGIĆ („SAĆURICA I ŠUBARA“)
139. Predstavnici salonske drame (realizam)? JULIJE RORAUER („MAJA“, 1883), IVO VOJNOVIĆ
(„PSYCHE“, 1889)
140. Predstavnici moderne drame? IVO VOJNOVIĆ („EKVINOCIJ“ 1895. i
„DUBROVAČKA TRILOGIJA“ 1902); SRĐAN TUCIĆ („POVRATAK“ 1898), MILAN BEGOVIĆ
(„GOSPOĐA WALEWSKA“ 1906), MILAN OGRIZOVIĆ („HASANAGINICA“ 1909), MIROSLAV
KRLEŽA („LEGENDA“ 1914)
141. Predstavnici ekspresionističko-naturalistička drama? JANKO POLIĆ KAMOV
(„TRAGEDIJA MOZGOVA“, „SAMOSTANSKE DRAME“); JOSIP KOSOR („POŽAR STRASTI“); FRAN
GALOVIĆ („TAMARA“, „MORS REGUI“)
142. Predstavnici ekspresionističke drame? MIROSLAV KRLEŽA („KRALJEVO“, 1918),
ULDERIKO DONADINI („GOGOLJEVA SMRT“ 1921); KALMAN MESARIĆ („GOSPODSKO DIJETE“,
1937); JOSIP KOLUNDŽIĆ („GABRIJELOVO LICE“, „MISTERIOZNI KAMIĆ“); MILAN BEGOVIĆ
(„PUSTOLOV PRED VRATIMA“)

30
143. Predstavnici psihološko-egzistencijalističke drame? MIRKO BOŽIĆ („PRAVEDNIK“
1960); RANKO MARINKOVIĆ („GLORIJA“), MARIJAN MATKOVIĆ („HERAKLO“); IVAN SUPEK
(„HERETIKU“ 1968); NEDJELJKO FABRIO („REFORMATORI“, 1967); ANTUN ŠOLJAN („GALILEJEVO
UZAŠAŠĆE“, „DIOKLECIJANOVA PALAČA“, „ROMANSA O 3 LJUBAVI“); ČEDO PRICA
(„OSTAVKA“), IVAN KUŠAN („SVRHA OD SLOBODE“)
144. Predstavnik nadrealističke drame? RADOVAN IVŠIĆ – „KRALJ GORDOGAN“,
1945./75
145. Predstavnici poetske (verbalističke) drame: NIKOLA ŠOP, JURE KAŠTELAN, VESNA
PARUN
146. Begovićeva drama „Bez trećega“ 1931. nastala je prema romanu GIGA BARIĆEVA.
147. Autor „Glorije“ je RANKO MARINKOVIĆ.
148. Autor drame „Dioklecijanova palača“ 1977. je ANTUN ŠOLJAN.
149. Središnji dramski pisac krugovaškog naraštaja je ANTUN ŠOLJAN.
150. Najmanje dvojica komediografa druge polovice 20. stoljeća: PERO BUDAK, FADIL
HADŽIĆ.
151. Tip intertekstualne drame uveo je IVO BREŠAN.
152. Autor dramske biografije „Hrvatski Faust“ 1981. je SLOBODAN ŠNAJDER.
153. Postmodernistički ludizam značajka je drama autorskog trojca: TAHIR MUJČIĆ,
BORIS SENKER, NINO ŠKRABE
154. Predstavnik suvremenoga komornog teatra je MIRO GAVRAN.
155. Prvi hrvatski utopijski roman je „NA PACIFIKU 2255“
156. Unutarnji monolog, struja svijesti i esejizam dominantne su za ROMAN.
157. „Na Drini ćuprija“ roman je autora IVE ANDRIĆA.
158. Naslov Majerova animalističkog romana je „ŽIVOT PUŽA“
159. Nakon socrealizma moderni roman nastavljaju pisci EGZISTENCIJALIZMA.
160. „Djeca božja“ 1946. i „Osamljenici“ 1947. romani su PETRA ŠEGEDINA.
161. „Proljeća Ivana Galeba“ 1947. roman je VLADANA DESNICE
162. Među egzistencijalističkim romanima 50ih i 60ih godina najvažnije mjesto zauzima
MARINKOVIĆEV „KIKLOP“.
163. „Mirisi, zlato i tamjan“ roman je SLOBODANA NOVAKA.
164. Glavni predstavnici žanrovske proze 80ih (krimića, pustolovnih i fantastičnih romana)
su PAVAO PAVLIČIĆ I GORAN TRIBUSON.
165. Autor „Večernjeg akta“ 1981. je PAVAO PAVLIČIĆ.
166. Autor „Ruskog ruleta“ 1982. je GORAN TRIBUSON.

31
167. Model novopovijesnog romana zastupaju trojica autora: IVAN ARALICA,
NEDJELJKO FABRIO, FEĐA ŠEHOVIĆ.
168. Autorica „Svila, škare“ 1984. je IRENA VRKLJAN:
169. Nabrojite nekoliko romana tzv. hrvatske ratne proze: „SMRT VRONSKOG“, „SRPSKI
BOG MARS“; „HRVATSKA BOGORODICA“
170. Nekoliko suvremenih romanopisaca: ZORAN FERIĆ, MILJENKO JERGOVIĆ, JOSIP
MLAKIĆ.

32