Vlado Obad- Od tragedije prema komediji

Privilegiranje tragedije od Aristotela do ww1

Komedija zbog usmjerenosti na široku pučku publiku sagledavana kao niža vrsta zbog
aktualnosti problematike osporavana joj trajnost umjetničkog djelovanja, zanemarivana i zbog
kritičnosti prema društvenim institucijama
Gozba- tragedija i komedija komplementarne (ljudska nesavršrnost, opreka pojedinac-svijet)
Komedija- općeljudska, tragedija- europski duh
Komedija-kompleksnija- uključuje humor ironiju, vic, burlesku, grotesku i parodiju
Helmut Arnutzen-komedija-najrasprostranjenija dramska vrsta
Različito oblikovanje liova- tragični- ne smije biti smiješan, komični- dobiva na punini ako
nije isključivo komičan
Komedija-integriranje tragičnog-tragikomedija
70-e 20. st.- zanimanje za komediju- zbornik Comedy, meaning and form Corrigan
Njemačka- Wedekind- Konig Nicolo- svrgnuti kralj- prosjak i skitnjica, monolog- istina o
tragičnoj sudbini- komika- vrijeme bez ideala- nemoguće igrati tragediju
Fridrich Durrenmatt-Problemi kazališta- kaotični suvremeni svijet- tragedija gubi smisao-
nema prihvaćenih vrijednosti niti metafizičke kontrole- preostaje samo komedija- prihvaćeno-
Steiner- smrt tragedije
Od 20-ih 20. st. U Njem ni jedna trag, u Austriji samo Hochwalderov Sveti eksperiment
Nije potpuna smrt tragedije- pretpostavke da komedija pretpostavlja da je uređenje svijeta
najbolje moguće i da on ide u dobrom smjeru- 2 pov primjera: 1. Amerika- Wilder: Za dlaku:
ljudi preživjeli sve nedaće potop, ledeno doba- izvukli se za dlaku- religijski kontekst-
„američki san u dobro uređenoj zemlji“
2. DDR- društveni progres- povećanje optimizma- prevlast komedije
Različiti pristupi tragičnom i komičnom- ne može se stvoriti sistematični prikaz nego samo
pokazati mjesta mimoilaženja i doticanja tragičnog i komičnog
Trag i kom- konflikt pojedinca s nadređenim normama, sukob nesavršeni život- težnja prema
idealima iz razl perspektiva
Bentley- bavljenje ljudskim slabostima koje se dramatizacijom preobražavaju u jakosti
Neki teoretičari izjednačuju trag i kom- neki su događaji oboje ovisno o našem raspoloženju,
temperamentu i percepciji
Razlike:
-komično- korijen u iznenađenju, u neočekivanom,domena iskazivanja-slučajnost
-tragično: vezano uz nužnost, svjetonazorska podloga
Trag i kom imaju dramsko srodstvo, ali nisu tek dva modusa istog fenomena:
patološko zlo, bolest, smrt, duševna bol- situacije u kojima nema mjesta smijehu- možemo se
samo raspametiti od bola

tematska različitost: umišljen bolesnik- stvarni bolesnik, ljubav pohotnog starca prema
djevojci- neostvariva ljubav dvoje mladih…

3. tematika tragedije- filozofske prirode- Edip je i paradigma ljudske intertekstualnosti koja ne

može rasvijetliti ni prostore vlastite egzistencije
4. radnja tragedije- između neba i zemlje- ukorjenjenost u religiji i mitu, isključena ljudska
tjelesnost za razl od kom koja živi od manifstacija ljudske tjelesnosti
komedija ukorjenjena u svakodnevno i tjelesno, nema svetaca- sve ljudsko podložno kritici,
tematski obuhvaća sve osim za trag rezerviran herojski način življenja, humor- najbolji
instrument kritike
5. tragedija otkriva poremećaj u svijetu, a komedija na pojedinačni problem
6. trag sukob individualno-univerzalno: nužan tragičan kraj, komedija-univerzalno je
odstranjeno ili relativizirano
7. tragedija- krivica, ugroženost, prava mjera, odgovornost komedija: ljudski nedostaci,
slučajnost, strah, nadmudrivanje ili razotkrivanje junaka
Bentley: Trag završava smrću, a komedija svadbom
8. tragedija veliča vrlinu, a komedija kudi poroke (obje jačaju moralnost)
u tragediji važna identifikacija- likovi kao uzori- bolji od nas- ipak- pogreška i krivnja-
slabost kao općeljudska osobina
komedija zainteresirana za problematične odnose među likovima, a ne za borbu dobra i zla u
svijetu i čovjeku
trag- herojska str. lika kom- slabosti- publika se odvaja od prikazanog ili se osjeća superiorno
nad postupcima i stavovima kom likova
likovi tragedije još u dosluhu s božanskim lebde iznad zemlje, karakteri- beznadno defektna
bića (Muller)- kom: tipovi, bez uvida u dublji smisao egzistencije, postupci upućeni na
neposredni učinak, komika proizlazi iz raskola biti i privida (glume da su ono što nisu)
tipično komične i tipično tragične situacije
Tragedija: patetičan stil, birani i njegovani jezik, monumentalnost, stroge sheme stiha-
komedija: prozaičnost, dijalektalnost, žargonizmi, pojačana gestikulacija, turbulentno scensko
zbivanje, satira, parodija, ironija, groteska, karikatura
Klotz: trag: zatvorena, dramska forma, kom: otvorenost strukture
Na kraju Schiller: „O naivnom i sentimentalnom pjesništvu“: Trag djeluje na osjećaje
(pretpostavlja identifikaciju) , a kom na intelekt (izazvati i pohraniti u recipijentu slobodu
čuvstava
Novija istraživanja: komedija nije samo kritičnija nego i demokratskija forma (omogućujuje
intenzivniju interakciju s publikom)
tragedija-lakša apstrakcija-bolje odoljeva vremenu
komičar zabavlja intelekt- najvažnija prednost komedije u suvremenosti
Komedija u svim etapama razvoja: umjetnost demaskiranja i oslobađanja od zabluda, razbija
iluzije i stvara napetost radi kasnijeg opuštanja- bitna je kultiivrana, intelektualn, kritički
nastrojena publika- epski teatar pomogao njenom oblikovanju