KASNI MODERNIZAM

-od '40-'70 godina 20. stoljea

-40tih avangarda se potpuno stiava ( i dalje postoje
avangardne tendencije, no ne dominiraju, a pojavljuju se i
pokuaji obnove realistike proze)
-obnavlja se dijalog s tradicijom: knjievnici se vraaju velikim
knjievnim temama (odnos pojedinca i drutva, pojedinac u
suvremenoj civilizaciji, smisao postojanja knjievnosti, smisao
ljudske povijesti)
-u prozi kasnog modernizma javlja se EGZISTENCIJALISTIKI
ROMAN
-u drami se javlja EPSKI TEATAR i ANTIDRAMA (TEATAR
APSURDA)
EGZISTENCIJALISTIKA PROZA
- Filozofski roman i roman-esej
- TEMATIKA: odnos osamljenog pojedinca s drugim ljudima,
osporavanje tradicionalnog modela ivota, sloboda
ovjekova izbora, nelagoda koju donosi odgovornost za
vlastite postupke
- LIKOVI: polarizirani- ili su egzistencijalisti ili ostali
- REDUKTIVNA TEHNIKA: ovjek je sveden na golo
postojanjenema tradicionalno razraene fabule, naglasak
na prikazu lika
- Oslanja se na moderni roman, a suprostavlja realistikoj
tradiciji
JEAN-PAUL SARTRE (1905.1980.) francuski je
knjievnik i filozof, osniva i voa kole francuskog
egzistencijalizma. G. 1964. odbio je dodijeljenu mu
Nobelovu nagradu.
Svoje filozofske ideje o problemima ljudske egzistencije
izlae i u knjievnim djelima u kojima obrauje problem

egzistencijalne osamljenosti ovjeka u potrazi za svojom

slobodom. Opisuje osjeaj tjeskobe ili ak strave to
obuzima ovjeka u trenutku kad, suoen jedino sa svojom
savjesti, mora odabrati put kojim e realizirati svoju
egzistenciju i tako sam preuzeti punu odgovornost za svoje
postupke. Sartreov ateistiki egzistencijalizam filozofija je
slobode i ljudske odgovornosti. Egzistencija prethodi esenciji,
ovjeku ne prethodi nikakav plan ili model. Svako ljudsko
djelo stvara osobnu sudbinu i sudbinu svijeta, a ovjek
ima pravo i dunost angairati svoju slobodu. Pokrenuo je
1945 god asopis koji je postao utjecajnom javnom tribinom i
glavnim glasilom egzistencijalistikog pokreta.
Vanija djela: filozofski esej Bitak i nitavilo,
Egzistencijalizam je humanizam, Kritika dijalektikog uma,
roman Munina, zbirka pripovijedaka Zid, drame Iza
zatvorenih vrata, Muhe, Prljave ruke, Vrag i dobri Bog,
Zatoenici iz Altone, memoari Rijei
Munina je krai roman iz 1938., oblikom
intimni, metafiziki dnevnik Antoinea Roquentina. Nakon
dugih putovanja nastanio se u jednom lukom gradu i radi na
povijesnoj grai o markizu Rollebonu. No, zahvaa ga neka
udna tjeskoba, osjeaj neizvjesnosti, fizike i psihike
vrtoglavice. Praen osjeajem munine, sumnja u svoj ivot i
rad, u sve to nije njegova sadanja egzistencija. Prekida
isprazno istraivanje i vezu s bivom ljubavi Amy, te odlazi u
Pariz s namjerom da napie roman i tako s pomou kreativne
umjetnosti nae spas od munine.
O dijelu:
-filozofski roman u obliku dnevnika: spaja se pripovjedanje i
iznoenje filozofskih naela
-izlaganje samog misaonog nastajanja jedne filozofije
-roman-esej
-nije proustovski roman ve zrcalna suprotnost: oba govore o
okriu pisanja kao poslanja

ALBERT CAMUS (1913.1960.) francuski je romanopisac,

dramatiar i esejist. Roen u Aliru, 1940. dolazi u Francusku
kao ve formirani filozof i knjievnik i pridruuje se Pokretu
otpora. Nakon rata aktivno drutveno angairan, a u naponu
stvaranja strada u automobilskoj nesrei. U prvom
stvaralakom razdoblju, tzv. fazi apsurda, blizak je
egzistencijalizmu. U filozofskom eseju Mit o Sizifu,
1942., te u romanu Stranac iz 1942. i u dramama
Nesporazum i Kaligula izraava generacijski osjeaj
bespomonosti te prikazuje ivot kao niz apsurda (patnje,
nasilja, zloina, smrti) pred kojima je ovjek-drutveno bie
bespomoan, ali kao ovjek-pojedinac ipak moe ostvariti svoju
slobodu tako da takvo apsurdno stanje svjesno prihvati kao
svoju ivotnu filozofiju (filozofiju apsurda). Drugo je
stvaralako razdoblje faza pobune (esej Pobunjeni
ovjek, 1951.). Smisao ovjekove egzistencije Camus vidi u
njegovoj pobuni protiv ivotnog apsurda i u ljudskoj
solidarnosti (romani Kuga i Pad, te drame Opsadno stanje
i Pravednici). G. 1957. nagraen je Nobelovom nagradom.
Djela: eseji: Lice i nalije, Pirovanje, Ljeto, Mit o Sizifu,
Pobunjeni ovijek, romani: Stranac, Kuga, Pad, novele:
Progonstvo i kraljevstvo, drame: Nesporazum, Kaligula,
Opsadno stanje, Pravednici
Stranac je kratak dvodijelni roman iz 1942.
Radnja se odvija u Aliru. Opisan je jednolian i besmislen
ivot francuskog slubenika Mersaulta od trenutka kad je
doznao za smrt svoje majke pa do iekivanja vlastitog
pogubljenja. Osuen je zato to je bez pravoga razloga
ustrijelio nekog Alirca. Monoloki roman je ispovijed glavnoga
junaka koji u tamnici s podjednakim mirom i ravnodunou
govori o proteklim zbivanjima i o predstojeoj smrti. Mersault
je stranac u svijetu u kojem ivi. Naao je sreu u
apsurdu, ne trai smisao izvan sebe i zato ne treba
vjeru. Drutvo ga osuuje zbog njegova ignoriranja
drutvenih pravila. Lake je pogubiti pojedinca nego
mijenjati drutvo puno lai. Camus se koristi tehnikom
redukcije: svodi psihiki ivot mersaluta na elementarno tj.

na osjetilne dojmove (tako se lik kree u samo jednoj

vremenskoj dimenziji-sadanjosti).
MODERNA DRAMA
Glavni predstavnici: Luigi Pirandello (Tako je kako
vam se ini, est osoba trai autora, Henrik IV.), Bertolt
Brecht (Opera za tri groa, Majka Courage i njezina djeca),
redatelj, dramski pisac i teoretiar doivljava tzv. epsko
kazalite kao mjesto politikoga djelovanja i mijenjanja
svijeta. Eugene Ionesco tvorac je tzv. teatra apsurda
(Lekcija, elava pjevaica, Stolice), a Samuel Beckett drugo
je veliko ime teatra apsurda i antidrame (U oekivanju
Godota). Bertolt Brecht tvorac je epskog (narativnog) teatra.
Obiljeja moderne dramaturgije i modernoga
kazalita: Dolazi do promjena u strukturi kazaline izvedbe.
Pojavljuje se niz redateljskih osobnosti koji na nov nain
oblikuju prostor, nadahnutih novim pojavama u slikarstvu i
arhitekturi. Glavna obiljeja: misaona usmjerenost, psiholoke
teme, problemi osobnosti, prepletanje iluzije i zbilje,
grotesknost, radnja bez inova, kaotinost radnje i dojam
improvizacije, predstava u predstavi, postavljanje scene
pred gledateljima, glumci meu gledateljima, replike iz
prostora za gledatelje
BERTOLT BRECHT (1898.1956.) njemaki je
dramatiar, pjesnik i pripovjeda. G. 1933. emigrira iz
Njemake u Ameriku, a 1948. vraa se i nastanjuje u Istonom
Berlinu gdje do smrti djeluje kao ravnatelj i redatelj vlastitog
teatra. Tvorac je tzv. epskog (narativnog) teatra. U
mladosti eksperimentira kazalinom tehnikom
(ekspresionistika groteska Bubnjevi u noi, drame s
elementima ekspresionizma npr Baal), ali kao uvjereni
marksist dri da kazalite mora imati i odgojnu
ulogu: gledatelja treba aktivirati i natjerati ga da se kritiki
odnosi prema zbivanjima na pozornici. Zato odbacuje scensku

iluziju, a tradicionalnu dramsku strukturu zamjenjuje nizom

epskih scena, povezanih komentarom (komentatorskim
zborovima) i umetnutim pjesmama, tzv. songovima. Gledatelj je
promatra koji mora odluiti. Svaki prizor je samostalan,
spojen principom montae, a na pozornici se projiciraju filmovi
ili dijapozitivi, sputaju ploe s natpisima ili statistikim
podacima. Drame: Opera za tri groa (preradba Prosjake
opere Johna Greya, 1728.)- analiza drutva i drutvenih
odnosa, Onaj koji je govorio Da i onaj koji je govorio Ne,
Uas i bijeda Treeg reicha- didaktike i antifaistike
drame (politiki teatar), Majka Courage i njezina
djeca, ivot Galilejev, Dobri ovjek iz Seuana, Kavkaski
krug kredom- velike drame (oivotvorenje njegove
didaktike metode)
EPSKI TEATAR
- Dramska radnja izjednaava se s fabulom: nema klasine
dramske kompozicije, nema zapleta i vrhunca radnje,
nema dramatinosti: dramska napetost izostaje,
songovi prekidaju i komentiraju radnju
- Dogaaji se odvijaju u nizu osamostaljenih prizora, na
pozornici se 'pripovijeda' dogaaj
- Brechtovo kazalite je drutveno angairanoefekt
zauenosti (glumac se ne uivljava u svoj lik ve ga
objanjava, obine pojave pokazuju se iz udnih kuteva,
gledatelj se ne poistovjeuje s likom-on je promatra
radnje): argumentirano kazalite (dramsko je sugestivno)razum je primaran
Majka Courage (Hrabrost) i njezina djeca drama
je nastala uoi Drugog svjetskog rata kao kronika
Tridesetogodinjeg rata (1618.1648.) koji je poharao velik dio
Europe. Iznosi izrazit antimilitaristiki stav i pokazuje
sudbine malih ljudi (vojnika, seljaka, ena, djece) kao
glavnih stradalnika ratnih posljedica (gladi, bolesti, razaranja).
Ima 12 slika koje su povezane likom vojne kantinerice Ane
Fierling / Majke Courage koja se dvadeset godina pokuava
prilagoditi ratu i preivjeti sa svoje troje djece. Ve na poetku
drame Narednik kae da je rat red! Izopaena priroda rata
postaje normalnom, a humanost i moral neprirodnom pojavom

u dehumaniziranom svijetu. Majka se eli okoristiti ratom, ali i

zatititi svoju djecu. Jedno po jedno njezina djeca pogibaju i to
od svojih vrlina: vicarski Sir (Emental) zbog potenja,
Eilif zbog hrabrosti, a Kattrin zbog majinskog osjeaja.
Tako umire dio po dio majine ljudskosti, a
profiterka/gubitnica postaje simbolom Majke Njemake 1939.
godine.
ANTIDRAMA
- Istie se teatar apsurda ije su pretae Alfred Jarry (Kralj
Ubu), dadaisti i nadrealisti
- Glavni predstavnici Ionesco i Beckett
- Idejna podloga antidrame je filozofija egzistencijalizma, no
za razliku od Sartra i Camusa (tvoraca filozozofskog
teatra) predstavnici antidrame apsurdnost svijeta ne
prenose samo temama ve i formom (razaranje klasine
dramske strukture)
- Spajanje traginog i kominog tragina farsa
- Podloga openito je besmislenost i apsurd ivljenja
- Tematika: banalnost svakodnevnice, otuenost meu
ljudima, nekomunikacija, uzaludno ekanje
- Dezintegracija dramske radnje: statina, fragentizirana
radnja izostaje dramska napetost, dramski sukobi, te
naelo uzrono posljedine povezanosti
- Nema zapleta, ve se cikliki ponavlja i varira dramske
situacije
- Likovi bez osobnosti, esto se pojavljuju u parovima,
zadnja gamad drutva (B)/engleski parovi (I)
- Dijalog se raspada na fraze, monologe, pauze...
- Prostor je simboliki, metafiziki (B)/ karikature
graanskih salona i soba (I)
- Vana je gesta i scenska igra (mehaninost pokreta)
- Gubi se podjela na inove i prizore, prevladavaju
jednoinke i dvoinke
EUGENE IONESCO (1912.1994.) francuski je
dramatiar rumunjskoga podrijetla, istaknuti predstavnik
antiteatra. Antidrama znai dramu koja nema radnju u

tradicionalnom smislu (poetak, sredina, zavretak). Replike su

rascjepkane pa ak i proturjene i to zato to nema uzronoposljedine veze, pa ne moemo pratiti logiki slijed. U svojim
kazalinim komadima, meu kojima su najpoznatiji
antikomad elava pjevaica, komina drama
Lekcija, i tragina farsa Stolice, Nosorog (sve su
antidrame) ustaje istodobno protiv drutvenih i kazalinih
konvencija i stvara tzv. teatar apsurda. Prikazujui
besmisao suvremenog graanskog ivota, Ionesco nie scene
pune apsurdnih i neloginih situacija u kojima se nita ne
dogaa: ivot je besmisleno ponavljanje automatiziranih
navika, nema komunikacije (samo govorenje) i sve su fraze i
klieji. Iako prikazuje tragediju modernog ovjeka koji je
izgubio smisao samostalnog rasuivanja i istinskih emocija,
Ionescov teatar ne djeluje mrano i tragino blizak je parodiji
i farsi s izrazitim smislom za komiku. Ionesco materijalizira
apsurd u jeziku: o apsurdu govori apsurdnim jezikom.
Tragedijom jezika nazvao je svoje najpopularnije djelo elava
pjevaica.
elava pjevaica je antidrama (podnaslovljena
kao tragedija jezika) koja ismijava malograanski ivot,
ali i tradicionalno kazalite. Glavni likovi su dva tipina
engleska brana para, Smithovi i Martinovi, te vatrogasac i
sluavka.
Stolice tragina farsa u jednom inu u kojoj
je na groteskan nain prikazana nemogunost komunikacije.
Tema drame je zapravo nita, same stolice, odsutnost
ljudi, odsutnost cara, Boga, svega. Lica su Stari (95
godina) i Stara (94 godine) koji za neko izmiljeno
predavanje postavljaju stolice. Stari namjerava prenijeti
poruku koja e spasiti ovjeanstvo, primaju izmiljene goste,
scena je ispunjena prazninom. Dolazi Govornik koji treba
prenijeti poruku, Stari i Stara se bacaju kroz prozor, ne
saznavi da je Govornik nijem. U naem svijetu nema
komunikacije (samo govorenje), ivot nam se svodi na
gomilanje predmeta (stolice), promjene su kvantitativne.
Poruku nema tko izrei.

SAMUEL BECKETT (1906.1989.) dramatiar je i

romanopisac irskoga podrijetla. Od 1938. ivi u Parizu i
poinje pisati francuskim jezikom. Zaokupljen je
problemima ljudske egzistencije i otuenosti modernoga
ivota. Daje krajnje pesimistiku viziju svijeta i prikazuje
ivot kao igru viih sila u kojoj je ovjek sveden na besmisleno
trajanje. Kratke, male scene se niu u varijacijama. Likovi su
groteskne marionete (kljasti, nijemi, gluhi), a kreu se u
ogranienom prostoru (ulica, raskrije, soba) ili su ak
onemogueni u kretanju (smjeteni u kante za smee ili
zatrpani u pijesku). Izraz je apsurdno ponavljanje istih dijaloga,
a jezik nema gramatiku strukturu. Napisao je nekoliko
romana (Murphy, Malloy, Malone umire), ali se proslavio
dramama od kojih su najpoznatije U oekivanju Godota, O
divni dani i Svretak igre. Uz Ionesca, Beckett je
najznaajniji autor kazalita apsurda. Dobio je Nobelovu
nagradu 1969. godine.
U oekivanju Godota antidrama je iz 1952. Ima
dva ina u kojima se nita ne dogaa. Pet likova: dva para
likova, skitnice Vladimir (Didi) i Estragon (Gogo) i klaunovi
Pozzo i Lucky kreu se na pustom raskriju, a Djeak je glasnik
nevidljivoga Godota. Vode se besmisleni razgovori, eka se
Godot koji nikako ne dolazi. Drama je parodija ljudskoga ivota
u kojemu ovjek trai spas i odgovore na vjena pitanja
(Godot /God/Bog/smisao).

HRVATSKA KNJIEVNOST OD 1914. DO 1929. (do

kraja 1920-ih godina)
Godina 1914. oznaava poetak kraja hrvatske moderne: umro
je glavni hrvatski simbolist A. G. Mato i objavljena je znaajna
antologija Hrvatska mlada lirika. Sve do kraja 1916.
Matoevi sljedbenici (Wiesner, Karlo Hausler, Zvonko
Milkovi i dr.) pokuat e nastaviti modernistiku, zapravo
pasatistiku (letarginu) i pejsanu poeziju, no to e biti

posljednji odbljesci impresionistiko-simbolistike poetike.

Objavljivali su u kratkovjekim asopisima (Sutla, 1908. i
Grabancija, 1911.), tijekom rata u sredinjem asopisu
Suvremenik i u almanahu Gri iz 1917. Dolazi do pobune
protive kulta ljepote i sklada impresionistiko-simbolistike
poezije: 1WW mijenja viziju ovjeka, razara modernistiki ideal
ljepote.
- Prvo razdoblje (1914.-1928.) obiljeava dominacija
ekspersionizma: A. B. imi
- Drugo razdoblje (1928.-1952.) obiljeava prevlast
socijalne angairane knjievnosti: dijela na temelju
'lijevih' programa, seoska tematika, socijalni problemi
- Miroslav Krlea: najznaijni pisac i poveznica ovih dvaju
razdoblja
PRVO RAZDOBLJE
Hrvatska mlada lirika je pjesnika antologija iz
1914. koju je izdalo Drutvo hrvatskih knjievnika. U toj
je zbirci zastupljeno dvanaest pjesnika roenih oko 1890.g.: Ivo
Andri, Vladimir erina, Vilko Gabari, Fran Galovi, Karlo
Hausler, Zvonko Milkovi, Stjepan Parmaevi, Janko Poli
Kamov, Nikola Poli, Tin Ujevi, Milan Vrbani i Ljubo
Wiesner (pjesnik i urednik). Svi (osim Kamova) ostvaruju
kult forme. Prevladava tema lirskog pejsaa. Uzori su im A. G.
Mato i Vladimir Vidri.
Nove knjievne tendencije pokrenuo je narataj mladih
pisaca koji e se vrlo kritiki postaviti prema tradiciji,
posebice modernistikoj. Jedna skupina jugoslavenski
orijentiranih omladinaca okuplja se oko pjesnika Vladimira
erine i njegovih asopisa Val i Vihor. Uzori su im
Vladimir Nazor i kipar Ivan Metrovi, ali je njihova uloga vie
politiko-polemika nego umjetnika.
HRVATSKI EKSPRESIONIZAM
Mnogo je znaajnija skupina bunih mladih pisaca koji su
lancima i manifestima poeli iskazivati nezadovoljstvo

neplodnou hrvatske knjievnosti. Prvi radikalni potez

napravio je Ulderiko Donadini (1894.1923.) koji se otro,
najvie u svom asopisu Kokot iz 1916., suprotstavlja
graanskom moralu. Buni se protiv tradicije, prihvaa naela
futurizma i ekspresionizma: idejni zaetnik hrvatskog
ekspresionizma. Ulderiko Donadini, Antun Branko imi
i Miroslav Krlea svojom kritikom i belestristikom
najavljuju novo razdoblje u hrvatskoj knjievnosti
ekspresionizam.
Na najcjelovitiji i najistaknutiji ekspresionist je A. B.
imi, a ekspresionistike elemente (crne slutnje, strah,
ruenje, bol, iracionalnost) prepoznajemo i u djelu
Miroslava Krlee: u zbirci pjesama Simfonije, u dramskom
ciklusu Legende, te u dramama drugog ciklusa: Golgota,
Galicija, U logoru i Vujak. S Augustom Cesarcem pokrenuo je
1919. asopis ekspresionistikog naziva Plamen koji izlazi
samo te godine. Ekspresionistiki utjecaj vidljiv je i kod
Augusta Cesarca: u zbirci Stihovi, u romanu Careva kraljevina,
u novelama Za novim putem, . Ivo Andri objavio je
ekspresionistike pjesnike proze: Ex ponto, i Nemiri,
Pjesme: Jadni nemir, Epilog.
ANTUN BRANKO IMI (1898.1925.)
najznaajniji je pjesnik hrvatskog ekspresionizma. Bio je
pjesnik, kritiar i esejist. Roen je u Drinovcima u Hercegovini,
a od 1915. ivi u Zagrebu od knjievnoga rada. Ve 1917.
objavljuje asopis Vijavica, a dvije godine kasnije Juri.
Potpuno negira tradiciju i pod snanim je utjecajem njemakog
ekspresionizma i berlinskog asopisa Der Sturm. Kasnije
ureuje i asopis Knjievnik. Objavio je jednu zbirku
pjesama Preobraenja, 1920. i njome se svrstao u sam vrh
hrvatske knjievnosti. Progovorio je posve originalno, uveo u
hrvatsku poeziju pojmovno pjesnitvo i slobodan stih, a
izostavljajui interpunkciju dao i vizualnu snagu svojim
lirskim motivima. Izraz mu je neobino saet, a glavne
teme ljubav i smrt, pjesnitvo, tijelo, odnos prema Bogu.
ivio je teko, bolestan i siromaan, te ga zaokupljaju teme o
ljudskom tijelu i socijalna tematika (ciklus o

siromasima). Pjesme: Pjesnici, Opomena, Ljubav, Smrt,

Povratak, Siromasi koji jedu od podne do podne, Hercegovina,
Ruak siromaha Eseji: Tehnika pjesme, Muzika forme
HRVATSKA KNJIEVNOST OD 1929. DO 1952.
(tridesete i etrdesete godine 20. st.)
U tom razdoblju znaajno je smirivanje
avangardistikih stilova te povratak realistikoj knjievnoj
koncepciji. To je bilo vrijeme politikih i gospodarskih kriza,
seljaci i radnici bili su na rubu egzistencije, eskaliraju nemiri i
pobune. Pojavljuje se model utilitarnoga realizma koji je
proizaao iz pokreta socijalne literature. On je znaajan za
tridesete godine, a vode ga lijevo orijentirani intelektualci.
Knjievnosti je nametnuta obveza bavljenja socijalnom
tematikom, a zanemarena je umjetnika dimenzija. Drali
su da je dovoljno knjievnou iskazivati progresivne
drutvene tendencije. Ovoj sirovoj tendencioznosti
suprotstavio se tada izraziti ljeviar Miroslav Krlea koji u
prvi plan stavlja potrebu snane umjetnike obrade po
estetskim naelima. Taj tzv. sukob na knjievnoj ljevici
i Krlein otpor zapoinju 1933. s Predgovorom
'Podravskim motivima' Krste Hegeduia, a nastavlja
se u brojnim lancima i polemikama voenim u asopisima
Danas i Peat. Kulminacija sukoba je Krlein Dijalektiki
antibarbarus iz 1939.

Tridesete godine doba su procvata dijalektalne lirike.

Najsnanije djelo na kajkavskom svakako su Balade Petrice
Kerempuha Miroslava Krlee iz 1936. Kao kajkavski
pjesnici izdvojili su se jo Nikola Pavi i Ivan Goran Kovai,
a na akavskom piu Mate Balota, Drago Gervais i Pere Ljubi
(prva zbirka dijalektalne, akavske lirike).
Tridesete i etrdesete godine 20. st. plodno su i znaajno
razdoblje hrvatskog pjesnitva. Svoj opus proiruju pjesnici
prethodnog narataja: V. Nazor, T. Ujevi, G. Krklec, M. Krlea

i dr. Tridesetih se osobito izdvajaju tri imena: Dobria

Cesari, Nikola op i Dragutin Tadijanovi, a etrdesetih se
pojavljuje dvoje mladih pjesnika: Jure Katelan i Vesna
Parun.
Stilsko odreenje: formalistiki artizam,
impresionistiko-simbolistiki stil obogaen novom
strukturom stiha i forme, ekspresionistiki stil, modernistiki
stil kao odjek hermetizma i nadrealizma.
Prevladavaju realistike teme u prozi. Oznaka stvaralatva
je mitski realizam sadraji se uzimaju iz stvarnosti,
uglavnom seoske i regionalne, ali se preko tog stvarnog
regionalnog ambijenta eli prikazati neto univerzalno. Istiu
se romani Povratak Filipa Latinovicza Miroslava Krlee iz
1932. i Djeca boja Petra egedina iz 1946.
Drama. Razmee dvadesetih i tridesetih obiljeio je Krlein
najbolji i najsnaniji dramski opus o obitelji Glembaj.
Eseji. Tridesete godine u naoj esejistici obiljeavaju dva
velika imena: Miroslav Krlea i Tin Ujevi.
MIROSLAV KRLEA (1893.1983.) najvei je i
najsvestraniji pisac hrvatske knjievnosti. Roen je i umro u
Zagrebu. Kadetsku kolu polazio je u Peuhu, a vojnu
akademiju u Budimpeti. U Zagrebu je 1915. mobiliziran, te
neko vrijeme boravi u Galiciji. Poslije rata, kao lijevi,
komunistiki intelektualac, ivi u Zagrebu od knjievnog rada.
Putuje u Rusiju, Prag i Varavu. Nakon sukoba na knjievnoj
ljevici, 1939. izbaen je iz komunistikih redova. Drugi svjetski
rat provodi u Zagrebu ne priklonivi se ni jednoj politikoj
opciji. Godine 1950. postaje ravnateljem Leksikografskog
zavoda gdje ostaje do smrti.
POEZIJA. Zbirke: Pan, 1917., Tri simfonije, 1917.,
Pjesme I., II.,III., 1918.-1919., Lirika, 1919., Knjiga
pjesama, 1931., Balade Petrice Kerempuha, 1936.,
Pjesme u tmini, 1938.

Ekspresionistika lirika uglavnom je objavljena u

Pjesmama i Lirici: ini je uglavnom ratna lirika, a njezin ton se
okree od patetina bunta do politikog, pacifistikog i
antiratnog raspoloenja.
Balade Petrice Kerempuha. Djelo izlazi sto
godina nakon Gajeve reforme i oznaava Krlein
protest zbog smrti kajkavskog knjievnog jezika.
Najvea vrijednost djela je blistava uena kajkavtina
preuzeta iz bogate riznice kajkavskih pjesmarica, preko
Habdelia, Belostenca do Titua Brezovakog. Petrica
Kerempuh je predstavnik puke mudrosti i humora te
narodnog otpora nasilju i nepravdama. Krlea iznosi
svoju viziju hrvatskog seljaka kroz povijest, od
poniavanja i ugnjetavanja, rezigniranosti i fatalizma do
bolnog kerempuhovskog crnog humora i ironije kao jedine
obrane. Kerempuh je grabancija i skitnica starog
varadinskog pisca Jakova Lovrenia. Kao lik kajkavske
usmene prie vjerojatno je preuzet iz njemake puke
prie o Tillu Eulenspiegelu. Najpoznatije balade: Na
mukah, V megli, Khevenhiller, Baba cmizdri pod
galgama, Ni med cvetjem ni pravice, Planetarijom.
NOVELISTIKA. Zbirke: Hrvatski bog Mars, 1922.,
Novele, 1923.
Hrvatski bog Mars zbirka je novela s ratnom
tematikom i jedna od najboljih europskih antiratnih knjiga.
Opisuje sudbinu hrvatskih intelektualaca i seljaka kao
austrijskih vojnika u Prvom svjetskom ratu: Domobran
Jambrek, Baraka pet be, Bitka kod Bistrice
Lesne, Tri domobrana
Novele su zbirka s gradskim, zagrebakim temama.
Psiholoki duboko ponire u svijest i postupke nedoreenih,
traginih ili primitivnih likova intelektualaca, poluinteligenata i
malograana.
Trei dramski ciklus najbolji je i najsnaniji.
Proiren je i proznim fragmentima o nekim likovima i
zajedno sa sve tri drame objavljen 1932. pod naslovom
Glembajevi.

Krlea obuhvaa genealogiju jedne patricijske

zagrebake obitelji u njenom usponu i padu. Teite stavlja
na kvalitetu: na psiholoku motivaciju i analizu junaka,
oslanjajui se na skandinavsku dramaturgiju Strindberga i
Ibsena. Prostori su zatvoreni salonski interijeri, a dramski
sukobi ne postoje toliko u meusobnim odnosima likova, koliko
unutar njih samih.
Likovi u Gospodi Glembajevima (tri ina): Leon Glembay,
Ignjat Glembay, barunica Charlotte Castelli, Beatrice/sestra
Angelica, Silberbrandt, otac i sin Fabriczy i dr. Likovi drame U
agoniji: barunica Laura Lenbach, barun Lenbach, Ivan pl.
Kriovec i dr.
ROMANI: Povratak Filipa Latinovicza, 1932., Na
rubu pameti, 1938., Banket u Blitvi (tri dijela: 1938., 1939.
i 1963.), Zastave (est dijelova).
Povratak Filipa Latinovicza je prvi moderan
roman u hrvatskoj knjievnosti. Strukturom je veoma sloen,
nema klasinu kompoziciju i razgranatu fabulu. To je
monoloko-asocijativni tip romana, ali nosi elemente i
romana izriaja odnosno romana-eseja (cijeli fragmenti
teksta su eseji o umjetnosti i slikarstvu) s brojnim
unutarnjim monolozima i lirskim monolozima.
Roman je to o povratku u zaviaj glavnoga junaka,
hipersenzibilnog i traumatiziranog slikara Filipa. Filipov lik
motiviran je bioloki i psiholoki, ali i socijalno-etiki.
Radnja se odnosi na vrijeme izmeu 1920. i 1930.Vremenski,
sam roman obuhvaa samo nekoliko mjeseci: proljee, ljeto,
jesen. Temeljna pitanja vezana uz glavni lik: pitanje
identiteta, pitanje pripadnosti drutvu, pitanje
umjetnosti, ljubav. Likovi: Filip Latinovicz, majka Regina,
plemi Liepach, Boboka, Baloczansky, Kyriales
ESEJISTIKA. Eseji, 1932., Europa danas,
1935., Deset krvavih godina,1937., putopis Izlet u Rusiju,
1926., Moj obraun s njima, 1932., Predgovor 'Podravskim
motivima' Krste Hegeduia, 1933. Dijalektiki
antibarbarus, 1939.,

ASOPISI. Krlea je ureivao asopise: Plamen,

1919., Knjievna republika, 1923.-1927., Danas, 1934.,
Peat, 1939.-1940.