POVIJEST

 poznata od prije: 1) Pāninieva gramatika sanskrta (zapisi oblika sumerskih riječi)

2) grčke i rimske gramatike (rasprave o vrstama riječi)
 kao disciplina nastaje u 19. stoljeću  iz proučavanja paradigmi ie. jezika
Istraživanja:

 F. Bopp
o 1816. potvrdio tezu W. Jonesa iz 1786.  usporedba gramatičkih morfova
o sanskrt, latinski, perzijski i germanski potječu od istog pretka
 J. Grimm
o Deutsche grammatik  analiza tvorbe riječi i glasova
o veza germanskih i ostalih ie. jezika
 M. Muller
o 1899. oksfordska predavanja  proučavanje riječi govori puno oevoluciji jezika1
 J.W. von Goethe
o 1. put upotrijebio termin morfologija u spisima  1796.
 A. Schleicher
o 1. put upotrijebio termin morfologija u jezikoslovlju (značenjeoblikoslovlja)  1859.
 Strukturalizam:
1) američki (L. Bloomfield, Z. Harris, Ch. Hockett) od 1930-ih do 1950-ih
2) europski (R. Jakobson, A. Martinet)
o analiza riječi na manje značenjske elemente (poticaj dao Poljak De Courtenay)
o hijerarhijsko motrenje jezika (doktrina razdvajanja jezičnih razina): fonološka, morfološka
sintaktička i semantička

 Generativna tradicija (N. Chomsky1957. Syntactic structures)

o važne promjene u jezikoslovlju:
 sintaksa – najzanimljivija disciplina (morfologija u 2. planu)
 mijenjanje ciljeva istraživanja i odredbe gramatike:
odrediti što čovjek zna ako zna jezik
gramatika – podrazumljeno znanje pravila i načela koje o svojem jeziku govornici
nose u umu
 jezik se proučava kao modularan
opseg gramatike2 (isprepletenost modula: leksikon, morfologija, sintaksa,
fonetska forma, logička forma)
 ponovni procvat proučavanja morfologije  1970-ih
o prikupljeni novi podaci iz najrazličitijih jezika
o razvoj novih pristupa
o proučavanje jezičnih univerzalija

1
potaknutDarwinovomteorijom
2
u tradicionalnoj gramatici obuhvaća samo morfologiju i sintaksu
2)NEREKURZIVNOST

a) morfološki procesi koji sudjeluju u gradbi riječi naginju neponovljivosti (jedan element neće se u riječi
ponoviti dvaput)
 u sintaksi moguća *Jako jako su umorni.
Relativizacija:
o dupli prefiksi radi intenzifikacije značenja *pra-pra-djed *pek-ar-n(-ic)-a

b) jedincatost fleksije – na svakoj gramatičkoj riječi bit će samo jedan fleksijski morf
 fleksijski morf na periferiji riječi (kraj/početak) *brat-a
Relativizacija:
o australski jezici  Dixon: 1) rečenični padeži (gramatički) gomilanje više padežnih
2) sintagmatski padeži (semantički) morfova
o hr. jezik  dvostruka fleksija u koordinativnim složenicama *N – grad-država
G – grada-države

3)IZDVOJIVOST

 gramatička riječ sama za sebe može činiti rečenicu (izolirana, izdvojena)

Relativizacija:
o članovi i adpozicije  jesu riječi *klitike svih vrsta
o dijaloški primjeri s dijeljenjem prijedložnih izraza  jezično spominjanje, ne uporaba
*A: S kobasicom ili bez?
B: Sa!

PERIFRASTIČNI (OPISNI/SLOŽENI/ANALITIČKI) OBLIK

2
  iskazivanje pomoću više oblika riječi onoga za što se drugdje u paradigmi rabi jedan fleksijski oblik
riječi
 u opoziciji prema JEDNOSTAVNIM (NESLOŽENIM/SINTETIČNIM) OBLICIMA
 neki od oblika su pomoćni  funkcija koju u sintetičnim oblicima ima gramatički morf
*rad-i-m  1.l.jd / rad-i-l-a sam  1.l.jd.
 u hr: perfekt, pluskvamperfekt, futuri, kondicionali, pasivni oblici
 perifrastična komparacija *brz - brži manje brz - više brz
 perifrastična deklinacija *idem baki  idem kod bake

3)FONOLOŠKA (FONETSKA) RIJEČ

 jedinica koja je djelokrug (domena) nekog fonološkog procesa u pojedinom jeziku
 u hr. jeziku odlučujući proces je 1 naglasak *Baki=je
 najčvršća u slučajevima u kojima se gramatička i fonološka riječ podupiru
 naglasna cijelina  slijed glasova s jednim naglaskom: 1)manja od gram. riječi *baka-servis
2) jednaka *baka
3) od više njih *ne brijem se
KRITERIJI (ovise o fonološkim procesima):
1) NAGLASAK (PROZODIJA)
 tendencija da svaki oblik riječi ima 1 naglasak (udar)
 ≠ klitike i složenice s dva naglaska
 pogodno u jezicima s fiksnim naglaskom *francuski  uvijek naglašen zadnji slog
 fenomen samoispravljanja „vraćanje unazad" nakon pogreške

2) FONOLOŠKA PRAVILA
 pojedini fonološki procesi mogu se odvijati samo na granici riječi
 vokalska harmonija (asimilacija na daljinu) *kalodont > kaladont (razgovorno)
Relativno:  složenice su definirane kao slijedovi dvaju oblika, a vokalska harmonija
obuhvaća samo afikse; izuzeci
3) USTROJ SLOGOVA I SLOGOVNI USTROJ RIJEČI
 čvrsta pravila * u hr pristupu sloga nemoguć je slijed okluziva i nazala

LEKSIKON
 umni rječnik, skladište značenjskih jedinica
 skup različitih vrsta obavijesti o riječima i njihovim sastavnicama koje čovjek pameti
 Bloomfield leksikon (popis nepravilnosti u jeziku) / gramatika (popis pravilnosti u jeziku)
 LISTEM3 (leksička jedinica)
3
terminskovali Di Sciulloi Williams
3
  svaka jedinica leksikona i skup obavijesti o njoj koje govornik pamti
 afiksi, klitike, leksemi, priložno-konektorske jedinice, frazemi, poslovice i citati

UNIVERZALNOST RIJEČI
 svijest o riječi (dobra intuicija)  i pred-pismena djeca, nepismeni, govornici koji ne poznaju pismo
 načelno riječ  citatni oblik ≠ *kineski citatni oblik  zi (znak pisma)
 nedovoljno istražena tema

VRSTE RIJEČI
 podjela na vrste riječi  jedno od najstarijih jezikoslovnih otkrića
Povijest:

 Dionizije TračaninGramatičko umijeće, 100.pr.Kr.

 preuredio stoičku podjelu
 8 vrsta: ime, glagol, član, particip, zamjenica, prijedlog, prilog, veznik
 PriscijanPodučavanja gramatike, 500. pr. Kr.
 nomen, verbum, participium, pronomen, adverbium, interiectio, praepositio, coniunctio
 12-13.st.
 Petar Helias i Toma iz Erfurtaunutar imena dijele imenice i pridjeve
 participi nanovo pripojeni glagolima
 brojevi zadnji ustanovljeni kao vrsta riječi
 član ponovno postaje aktualan (uz proučavanja romanskih jezika)
Podjele:

 OTVORENE /ZATVORENE
1) otvorene4
 velik broj članova i lako primaju nove
 glagoli, imenice, pridjevi, prilozi, prijedlozi (donekle), veznici, čestice, uzvici
2) zatvorene
 mali broj članova i teško primaju nove
 brojevi, zamjenice

 PROMJENJIVE / NEPROMJENJIVE
1) promjenjive
 mijenjaju se unutar paradigme
 glagoli, imenice, pridjevi, zamjenice, brojevi, prilozi
2) nepromjenjive
 ne mijenjaju se
 čestice, uzvici, veznici, prijedlozi

4
univerzalnosamoimeniceiglagoli
4
  SAMOZNAČNE /SUZNAČNE5
1) samoznačne (samoznačnice, autosemantične)
 mogu samostalno stajati (samostalno značenje)
 glagoli, imenice, prilozi, pridjevi, brojevi
2) suznačne6 (suznačnice, sinsemantične)
 pridružuju se drugima (nemaju samostalno značenje)
 zamjenice, prijedlozi, veznici, uzvici, čestice

5
poklapa se s podjelom na punoznačne (leksičke) i pomoćne (gramatičke, funkcionalne)
6
nisu u domenimorfologijeSilić-Pranjkovićihsvrstava u sintaksu
5